NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20031221].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 198057 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>21.12.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Da nema turizma nitko nam ne bi dao ni kune kredita za izgradnju cesta </p>
<p>Gospodin Sanader mi je priopćio da je odlučeno da se smanji broj ministarstava na četrnaest, te da, kako god kombinirali, ne postoji mogućnost opstanka samostalnog Ministarstva turizma. Ja sam mu svoj stav – da je optimalno rješenje opstanak samostalnog ministarstva – rekla jasno i glasno, i moja je savjest čista / Privatizacija nije ni počela, odnosno ono što se napravilo najvećim dijelom je promašaj. Ali tu je Ministarstvo turizma bilo marginalizirano. Mi, recimo, damo jedan prijedlog, a donese se sasvim druga odluka. Ministarstvo turizma uopće nije imalo utjecaj na privatizaciju. Nas se pitalo iz formalnih razloga, a zapravo se odlučivalo drukčije</p>
<p>Govorila je ostat ću šest mjeseci, ostala četiri godine. Napravila je mnogo na promociji zemlje u inozemstvu, jedna je od najzaslužnijih što je hrvatski turizam vraćen na staze uspjeha. U Hrvatskoj je uglavnom manje cijenjena nego u inozemnim stručnim krugovima, gdje ima status jednog od vodećeg svjetskog stručnjaka s područja turizma.</p>
<p> U protekle četiri godine, Pave Župan-Rusković, ministrica turizma u Račanovom kabinetu, imala je svoje uspone i padove. Radikalne, naravno, jer je Hrvatska poznata po tome da nema sredine. Doživjela je, primjerice, vrhunsku čast kada je predvodila predstavljanje Hrvatske na posljednjem berlinskom sajmu, gdje smo bili zemlja-domaćin otvaranja, ali i teško 'gaženje', kada su je u Saboru nekoliko dana »prali« zbog posredovanja u propaloj prodaji 'Sunčanog Hvara' Slovencima.</p>
<p> Ostat će upamćena kao stručna ministrica resora koji je iz godine u godinu bilježio uspjehe. To je bio i glavni razlog što su, istinabog tek pred kraj mandata, političari iz bivše vlasti turizmu priznali vrhunski status. </p>
<p> Sada se, guranjem pod patronat kulture, ili tko zna čega, sve vraća na staro, turizam se ponovno baca u zapećak. S ministricom turizma analizirali smo protekle četiri godine, ali i procijenili što bi se s turističkim sektorom moglo događati u budućnosti. </p>
<p>• Je li vam budući predsjednik Vlade Ivo Sanader ponudio ostanak na funkciji kako su to prenijele jedne dnevne novine?</p>
<p>– Vi novinari uvijek nešto konstruirate i rekonstruirate. Sa Sanaderom sam isključivo razgovarala o turizmu i turističkim problemima, ništa drugo. </p>
<p>• Da vam je ponudio tu funkciju biste li ju prihvatili da je uvjet opstanak samostalnog ministarstva?</p>
<p>– Mislim da sam bila sasvim jasna, ja sam jednom napravila grešku kada sam rekla da ću ostati šest mjeseci, a ostala sam četiri godine. Tada sam izjavila da ću ostati pola godine, jer nisam imala namjeru ostajati u Zagrebu. Nisam to mjesto prihvatila zato što sam to htjela, već nakon silnih uvjeravanja sa strane i sa željom da pomognem turizmu. </p>
<p>Ni dandanas nije mi svejedno što će sa sektorom biti sutra. S premijerom Račanom tada sam dogovorila da ću na ovome mjestu ostati dok ne nađemo adekvatnu zamjenu, no kako nisam osoba koja posao ostavlja napola dogotovljen, htjela sam završiti ono najosnovnije. </p>
<p>• Ostavljate li posao nedovršen?</p>
<p>– Ni slučajno, turizam se vratio tu nema dileme: Hrvatska je vani hit destinacija. Ostaju, međutim, neke neriješene stvari u zemlji, ali ne zato što to nismo htjeli ili mogli riješiti, nego zato što smo u tome bili spriječeni.</p>
<p> • Ali činjenica je da neke stvari ostavljate napola riješene? </p>
<p>– Koje?</p>
<p>• Pa recimo privatizaciju.</p>
<p>– Privatizacija nije ni počela, odnosno ono što se napravilo najvećim dijelom je promašaj. Ali tu je Ministarstvo turizma bilo marginalizirano. Mi, recimo, damo jedan prijedlog, a donese se sasvim druga odluka. Ministarstvo turizma uopće nije imalo utjecaj na privatizaciju. Nas se pitalo iz formalnih razloga, a zapravo se odlučivalo drugačije. Sada je nova konstelacija snaga i možda se te stvari promijene na bolje. No da zaključim - mislim da sam svoj zadatak u potpunosti obavila jer se turizam vratio na međunarodnu scenu, a to nam je bio glavni cilj. Iskreno rečeno, na početku mandata bila sam uvjerena da će vraćanje turizma na međunarodnu scenu biti teži posao, a rješavanje unutardržavnih problema lakši, a ispalo je obrnuto. </p>
<p>• Ivo Sanader vam je rekao da je svjestan važnosti turizma za državu, ali vam resor ipak spaja s kulturom. Ima li to logike?</p>
<p>– Gospodinu Sanaderu sam predložila da razgovaramo o važnosti turizma na što me odmah upozorio da o tome ne treba razgovarati, da je on toga svjestan, što mi je bilo drago čuti. Međutim, nakon toga mi je priopćio da je odlučeno da se reducira broj ministarstava na četrnaest, a da, kako god kombinirali, ne postoji mogućnost opstanka samostalnog Ministarstva turizma. Ja sam mu svoj stav - da je optimalno rješenje opstanak samostalnog ministarstva - rekla jasno i glasno, i moja je savjest čista. Ali ne mogu ja njemu zapovijedati, na budućoj je vladi da kreira buduću politiku države. Činjenica je da je spajanje s kulturom bolje od spajanja s poljoprivredom. Od dva zla biram manje. </p>
<p>• Jesu li izborni pobjednici nespremni dobili vlast jer, recimo, turizam prvo spajaju s poljoprivredom, pa s kulturom, sutra možda već s nekim trećim?</p>
<p> – Očito je da oni u aktualnoj ekipi nemaju stručnjaka za turizam. Dok sam s njima razgovarala bilo je jasno da nemaju kadrovsko rješenje za ovaj sektor. </p>
<p>• Traže li stručnjake?</p>
<p>– Pokušala sam im reći da ako na čelu ministarstva nemaju pravog čovjeka onda nema svrhe ni to ministarstvo. Najvažnije je da na čelu te institucije bude čovjek iz struke. Ivo Sanader je to prihvatio rekavši da drugačije nisu ni mislili. I što je važnije, rekao mi je da ako se dogodi da na čelu novog ministarstva bude čovjek iz kulture, ili ne znam čega, da će pustiti da čovjek koji će biti zadužen za turizam radi samostalno. </p>
<p> • Čini nam se da HDZ ima drugačiji odnos prema turizmu od bivših vlasti?</p>
<p>– To se nameće kao logičan zaključak kada čovjek analizira razdoblje kada je HDZ bio vodeća snaga, dakle do 2000. godine. Do tada nisu napravili ništa da se turizmu pomogne i da se on osovi na noge. Rat je učinio svoje i ovoj struci ali i svima ostalima - i poljoprivredi i industriji, cijeloj Hrvatskoj. Ali turizmu se naknadno, bez nadoknada, nisu smjele dogoditi banke, izbjeglice, prognanici i slično. Napravljena je velika dodatna šteta. Tadašnja vlast mogla je mnogo toga spriječiti, tim više što su tada sve banke bile isključivo u vlasništvu države. Do 2000. moglo se mnogo toga napraviti da se turizam dodatno ne uništava. I dandanas snosimo posljedice iz tih vremena. </p>
<p> • Što bi istaknuli kao najveći uspjeh Ministarstva u protekle četiri godine?</p>
<p>– Možda drugima to neće izgledati tako, ali meni je najvažnije kada se sjetim kakav je Hrvatska imala image prije četiri godine, a kakav ima danas. Ta je promjena prije svega zasluga turizma. Država je najviše dobila na promociji posredovanjem našeg sektora. Jer, recimo, kada naš premijer ili predsjednik odu nekamo u inozemstvo u tamošnjim medijima osvanu jedan ili dva članka. Nema veze je li riječ o hrvatskim ili državnicima iz neke druge zemlje, to je jednostavno tako. No kada mi organiziramo neku presicu, sutradan imate desetak tekstova u različitim novinama ili časopisima. Hoću reći da se kroz turizam mnogo brže i lakše šire vijesti. Činjenica je, nadalje, da smo postali hit destinacija i da je potražnja za Hrvatskom u ovom trenutku mnogo veća od onoga što možemo ponuditi inozemnom tržištu. Istovremeno imamo iste cijene kao konkurencija, ali i bitno manje hotela s četiri i pet zvjezdica. Dakle kada rezimirate da je s lošijom ponudom smještaja i s istim cijenama kao konkurencija Hrvatska hit destinacija, to onda govori samo za sebe. Tu se vidi naš uspjeh. </p>
<p>• Slažete li se da eventualni ulazak Hrvatske u EU ponajprije treba zahvaliti turizmu?</p>
<p>– Kada gledate sve izvještaje stranih institucija vezane uz Hrvatsku - od MMF-a, Svjetske banke i slično - turizam je svugdje apostrofiran kao grana broj jedan. To je činjenica koju cijeli svijet bolje prepoznaje nego mi sami. </p>
<p> • Što će vam ostati u sjećanju da ste željeli a niste napraviti u ministarskom mandatu? </p>
<p>– Osnovna je privatizacija, ona je preduvjet za sve ostalo. Ako nemate kvalitetne smještajne objekte onda teško možemo govoriti o nekakvoj nadogradnji. Za privatizaciju je bilo vremena, ali su je spriječili neki drugi interesi. Politika je potpuno nestručno zaustavila mnoge stvari, a najnegativnija je posljedica toga stvaranje raspoloženja kako nama privatizacija ne treba. </p>
<p>• Vi ste za to da se politika u potpunosti odmakne od turizma ? </p>
<p>– To je glavni preduvjet razvoja, čak uvjet opstanka.</p>
<p>• Mislite li da je to realno u ovoj državi, bez obzira na to koja opcija bila na vlasti?</p>
<p>– Nisam sigurna, sve sam manje optimistična. </p>
<p>• Što biste preporučili svom nasljedniku na čelu resora?</p>
<p>– Da se, prije svega, primi privatizacije. I budućeg sam premijera zamolila da privatizaciji pokloni najveću pažnju i da je po mogućnosti, kada je turizam u pitanju, prepusti struci. Problem je i što je politika zaustavila paket turističkih zakona. Političari su se bojali da naš prijedlog turističke regionalizacije ne bude prva stepenica administrativne regionalizacije što je potpuna glupost. Isto tako, moj bi se nasljednik trebao skoncentrirati i na turistički razvoj u unutrašnjosti zemlje. </p>
<p>• Postoji li mogućnost da se zbog minoriziranja struke turizam uskoro vrati na razinu iz 1999. godine?</p>
<p>– Joj, o tome ne želim ni razmišljati, to bi bio zločin.</p>
<p>• Imate li osjećaj da u predizbornoj kampanji Ivica Račan nije dovoljno tipovao na turistički uspjeh, cestogradnju i slično i da je izborima prišao preležerno?</p>
<p>– Imam osjećaj da je tako. No da se razumijemo, ceste su isto što i turizam. Kada bi Hrvatska, da nema turizma, gradila ceste za četiri milijuna stanovnika? Nitko nam ne bi dao ni kune kredita. Ceste se grade zato jer nam je samo ove godine došlo 42 milijuna stranaca. </p>
<p>• Kako komentirate gubitak sudskog spora s Hrvatskim nogometnim savezom. Riječ je o ugovoru koji je potpisao vaš prethodnik Herak, po kojem je Ministarstvo turizma enormnim novcem trebalo sponzorirati HNS? </p>
<p>– Ništa službeno nismo dobili, ali svima je jasno da Herak nije smio potpisati takav ugovor. </p>
<p>• Odlazite li zadovoljni? </p>
<p>– U potpunosti, sretna što je svemu kraj. Vraćam se i ostajem u Dubrovniku. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Od prihvaćanja »Božićnog Ustava« do osporavanja kvalitete haaških optužnica </p>
<p>U povijesti hrvatskog naroda jedan od dvadeset i drugih prosinaca ostat će zapisan krupnim slovima, na taj dan 1990. godine, Sabor je jednoglasno prihvatio tekst Ustava samostalne i nezavisne Hrvatske</p>
<p>Koje su to slučajnosti vodile ruku predsjednika Republike Stjepana Mesića da baš za 22. prosinca zakaže konstituirajuću sjednicu Hrvatskoga sabora u petom sazivu? I jesu li uopće u pitanju slučajnosti kakvima se ponekad poigra sudbina, ali i tajanstveni božji i prirodni zakoni?</p>
<p>Naime, taj 22. prosinca još je od 1990. godine zapisan krupnim slovima u novijem hrvatskom spomenaru. Na taj dan Sabor je jednoglasno prihvatio tekst Ustava samostalne i nezavisne Hrvatske. I nikome tada nije smetao 140. ustavni članak u kojem se kao prijelazna i završna odredba spominje Jugoslavija, sveze Hrvatske sa drugim republikama i pokrajinama. Znalo se, tu će se završnu odredbu najlakše »otfikariti« pođe li nešto po zlu. </p>
<p>Dugovječni kroničari saborskoga rada pamte gužvu koja je vladala i pred zgradom na Markovu trgu i u sabornici, po hodnicima i naravno nezaobilaznom plenarnom okupljalištu uz saborski šank. Pamtit će i uzvik Žarka Domljana, predsjednika Sabora – »Imamo ga«. Taj povijesni zgoditak obilježen je, naravno, zborovanjem podno banske sablje na glavnome zagrebačkom trgu. I to – 22. prosinca, na dan kad nikome nije padalo na pamet da je datum već bio praznički označen u kalendaru kao – dan armije. Zadnji puta i nikad više, dan one armije koja je u hangarima već podmazivala gusjenice na tenkovima.</p>
<p>Četrnaest godina kasnije, istoga 22. prosinca sabornica će primiti peti parlamentarni saziv, 152 zastupnika podijeljenih na tijesnu većinu u odnosu na oporbu. Nikad, ali baš nikad dosad biračko sito nije od 5105 kandidata tako gusto prosijalo izbor gospođa i gospode s mjestom u saborskoj dvorani.</p>
<p>No, priča o 22. prosincu tu ni izbliza nije zgotovljena. Samo godinu nakon tog ustavnog dana na Gornjem gradu, opet istoga dana u prosincu 1991. susreću se hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i slovenski prezidente Milan Kučan.</p>
<p> Zanimljivo, predsjedničke vijesti su se tada objavljivale na istaknutim medijskim mjestima, sve osim o tom hrvatsko-slovenskom susretu na vrhu. Vijest o održanim razgovorima ugurana je u novine nekako skrivečki, kao da se nije htjelo dati drugih, do protokolarnih znanja o tom događaju. Valjda je danas jasno, da je to bilo u zimu 1991. godine, kad je Hrvatska već imala iza sebe iskustvo s »balvan-ljetom«, a Slovenci s bijegovima ročnika iz JNA kasarni. A ni Tuđman i Kučan, također je bilo jasno, nisu izmjenjivali recepte o pripremanju gljiva na sto načina, već tražili izlaz iz sve zgusnutijih ratnih okolnosti.</p>
<p> Ljubljana je tada već znala što znači prijetnja bombardiranjem glavnoga grada dežele, a Zagreb upoznao svoja skloništa. Jer, osim čina susreta vijest je sadržavala samo rečenicu da su dvojica predsjednika razgovarala o političkim i državnim posljedicama politizacije JNA. Da politizacije, bila je to militarizacija, ali kome to, nakon svega, uopće treba objašnjavati</p>
<p>Ali, toga 22. prosinca 1991. godine u Hrvatskoj je počela zamjena jugoslavenskih dinara s hrvatskim dinarom. Bilo je jasno da onaj 140. ustavni članak stupa u funkciju, jer što je veća i uočljivija državna insignija doli moneta s nacionalnom oznakom, a dokidanje platežnog značenja saveznog novca i dokidanje savezne politike. I to njena ključnoga sredstva pritiska na federalne jedinice, makar je omjer bio jedan prema jedan.</p>
<p> Hrdovi su iz bankarskih trezora krenuli do isplatnih vrećica, do klupa na kojima kumice prodaju grincajg i mrazom »ofurenu« salatu.</p>
<p>Novcima je bio obilježen i 22. prosinac 1992. godine. Tada u Saboru izbija vrhunac afere »financijski inženjering« koji je iz novčanika građana izvukao 200 milijuna DEM. Ljutiti sabornici optužuju Vladu da je svemu tome kumovala.</p>
<p>Godinu dana kasnije Tuđman, Milošević i Izetbegović nisu uspjeli dogovoriti razgraničenja triju republika unutar BiH u Ženevi, pa su došli u Bruxelles da bi iz europska dvanaestorica nekako pomirila i uglavila pravila podjele BiH koja se, opet, neće dijeliti.</p>
<p>Još 365 dana kasnije Franjo Tuđman održao je 22. prosinca 1994. godine dvosatno izvješće o stanju nacije i države. Sabornici su mogli čuti Tuđmanova stajališta o hrvatsko-muslimanskoj federaciji u BiH i konfederaciji s Hrvatskom.</p>
<p>U tom rafalu događaja iz godine u godinu 22. prosinca djeluje kao zvijezda repatica. Hoću reći, repovi tih događaja vuku se još i danas makar su neki diskutanti sasvim zaboravili što je bilo i kako je bilo.</p>
<p>A onda, 22. prosinca 1995. godine Franjo Tuđman saziva prvu sjednicu netom formiranog Predsjedničkog vijeća. Čine ga predstavnici svih ključnih državnih institucija i resora. I na prvoj sjednici govori se samo o - pravnoj državi. I u predsjedničkom uvodu i u raspravama 26 članova toga vijeća.</p>
<p>Ulogu kometa preuzima i 22. prosinac 1996. godine. Tada naime počinju pregovori s američkom tvrtkom Bechtel u njezinom koncesionarskom udjelu u gradnji zacrtanih 1814 kilometara autocesta i 1334 kilometra brzih prometnica. Sve to je bilo dijelom desetogodišnjeg plana gradnje, do 2006. godine. </p>
<p>Na isti dan, ali 1997. godine, u finalu raskola u HSLS-u Dražen Budiša je najavio svoje povlačenje s mjesta potpredsjednika Sabora. Raskoli su potom, i mimo 22. prosinca nastavili kao dio i političke karijere Budiše i njegova HSLS-a.</p>
<p>Sporazum HDZ-a i famozne »šestorke« oko novog izbornog zakonodavstva sklopljen je 22. prosinca 1998. godine. Kasnije, napisani izborni paragrafi su doveli do dviju smjena vlasti, jedne 3. siječnja 2000. i druge 23. studenog 2003. godine. Kasnije se reklo da je dobro da Hrvatska ima izborne zakone koji mogu preživjeti i više od jednih izbora.</p>
<p>Kako prolaze kandidati na ovdašnjim izborima svjedoči i završni dogovor HDZ-a 22. prosinca 1999. godine. Tad su za kandidate za predsjedničke izbore istaknuti Vladimir Šeks, dr. Mate Granić i Vlatko Pavletić.</p>
<p>Što je bio razlog da premijer Ivica Račan baš 22. prosinca 2001. godine jasno poruči Međunarodnom sudu u Haagu da »Bljesak i Oluja ne mogu biti predmetom haaških optužnica«. Razlog su bili ljeto i jesen te godine kad se poslovi u odnosima kaznenog suda za ratne zločine pretvaraju u golem međunarodni pritisak, a rad haaškoga tužiteljstva u vježbaonicu političkih praktikanata. Pa da se vidi, jel' može Haag ocjenjivati povijest i dokle ide ta ambicija.</p>
<p>Zahvaljujući tom Račanovu istupu 22. prosinca, od toga dana Hrvatska sve češće spori kvalitet optužnih akata, da bi se 2002. godine u slučaju Gotovina sve to stavilo na papir, a u slučaju Bobetko pretvorilo i u pravni spor na haaškome tribunalu.</p>
<p>I onda, na kraju priče valja reći da je 22. prosinca 2002. godine hrvatska policija zaplijenila 43.606 piratskih CD-a i 73 osobna računala. </p>
<p>Kakve sad to ima veze s povijesnim značenjem i slučajnostima kalendara iz navedenih primjera? Pa ima. Jer, istoga 22. prosinca iste 2002. godine potpisan je prvi međudržavni ugovor između Hrvatske i SRJ. O slobodnoj trgovini. To će reći, Hrvatska se nakon bura prethodnih godina vratila u potpunosti građanskom miru pa se znatiželjnoj bilješci o važnosti datuma dva dana prije Badnjaka i takvi događaji čine važnima. </p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>»Nebeski darovi « prije Betlehemskog događaja </p>
<p>Zasigurno ste se proteklih dana naslušali kritika predbožićnog konzuma i govora o komercijalizaciji i deformiranju Božića. Nisu to samo vapaji u ime kršćanskog identiteta ili govori s crkvenih propovjedaonica, naprotiv. Ad hoc odvjetnici kršćanskog identiteta Zapada i zabrinuti čuvari neprofanoga i ove su godine natprosječnom zauzetošću svojim »pravovjernim trubama« istjerivali postmoderne adventske belzebube i zagovarali manje buke u Došašću. </p>
<p>FRANO PRCELA</p>
<p>Ako ste pratili novinske napise, osobne izjave zabrinutih pojedinaca ili radio-televizijske komentare o vremenu Došašća, zasigurno ste se proteklih dana naslušali kritika predbožićnog konzuma i govora o komercijalizaciji i deformiranju Božića. Nisu to samo vapaji u ime kršćanskog identiteta ili govori s crkvenih propovjedaonica, naprotiv. Ad hoc odvjetnici kršćanskog identiteta Zapada i zabrinuti čuvari neprofanoga i ove su godine natprosječnom zauzetošću svojim »pravovjernim trubama« istjerivali postmoderne adventske belzebube i zagovarali manje buke u Došašću, manje trgovine, manje poklanjalačke opojenosti i manje komercijalizacije »najvećega Blagdana«. Namjesto toga kategorično se zaklinju i traže više tišine, više vremena jednih za druge, više duhovnosti, više kršćanskog svjetla, više Božića ili čak više hrvatskoga Božića.</p>
<p>Riječ je o govorima čiji scenarij ima svoje elokventnije početke od industrijalizacije sjeverne hemisfere Zemljine lopte i čini se da su od tada postali svakogodišnja predbožićna mantra. Čim ih čujete govoriti, već vam se pred očima vrte nebrojene slike fraza i moraliziranja, što u vama izaziva otpor i čuđenje: Kako netko može uporno ponavljati neuspjelu shemu, iz godine u godinu sve strastvenije, te ništa manje s upitnom inteligencijom držati propovijedi koje ne samo da su izgleda neuspjele nego temeljit fijasko i nadasve kontraproduktivne?!</p>
<p>Zasigurno, možda kritičari imaju neki osobni ili drugi veći razlog (još uvijek dovoljno nerazvidan?!) kad već godinama konstantno upućuju na »deformiranje Božića«, a to tzv. izobličavanje paralelno s intenzitetom kritike svake godine raste. Stoga je krajnje vrijeme pokušati barem ukratko okrenuti »drugu stranu« medalje, pa i na kabaretistički način osvrnuti se na taj fenomen. Jer, kako kažu neki psiholozi, inovativna šala potiče na razmišljanje i nipošto ne podcjenjuje intelektualnu sposobnost slušatelja – naprotiv! Naime, postavlja se naoko banalno pitanje: Je li adventska (odnosno božićna) propovijed spomenutih misionara kompatibilna s više-manje tržišno-privrednim uređenjem države odnosno država u kojima živimo? Odnosno, je li opojenost konzumiranjem samo predbožićni scenarij ili se »adventski mjuzikl« ipak održava čitavo vrijeme, te perfekcionizam adventske režijske knjige samo olakšava uglavnom populističke i kategorične kritike tzv. »nebeskih poklona« prije Betlehemskog događaja?</p>
<p>Zapravo, trebalo bi pitanje preokrenuti: Naime, nije li kritika predbožićnog konzuma celebriranje rituala, a predmet kritike je samo alibi, pri čemu kritičari kaskaju za objektom svoje kritike, zanemarujući pri tom svoju proročku ulogu i sadržaje Radosne vijesti, fokusirajući se gotovo isključivo na ponašanje. Što više, time na izvjestan način kritizeri čine harakiri društvenih dobara, tj. zahtijevaju osudu tržišne privrede. Jer, pretpostavljam da ćete se složiti sa mnom, riječ je ni više ni manje nego o nekonsekventnoj kritici odnosno temporiranoj polemici.</p>
<p>Stoga, preokrenimo polemičko kolo i pokušajmo se staviti u obranu kritiziranih. Kako bi to onda moglo izgledati? Učinit ćemo to u formi pisma.</p>
<p>Cijenjeni trgovci, poštovani istraživači tržišnih rupa, dragi dekorateri Božića, zasigurno ste i ove godine iznova bili zatrpani mnoštvom kritičkih komentara, nadasve zabrinjavajućim kategoričnim zahtjevima upućenima vama, kako trgovcima na veliko tako i prodavačima na malo. Zapravo, riječ je o vrlo tendencioznim pokušajima davanja drukčijeg smisla blagdanu Božića, pa tako i predbožićnom vremenu, koji vam dolaze kako od dušobrižnika tako i od naddušobrižnika – svih kršćanskih denominacija. Božić je blagdan darivanja, a vi samo i jedino upravo prikladne darove imate pred očima u ovo predbožićno vrijeme. Stoga se s pravom pitate tko, zapravo, igra destruktivnu ulogu? </p>
<p>Opravdano je vaše čuđenje i gorčina dok slušate propovijedi i nagovore, u kojima su spomenuti, kao i njihovi suradnici (koji su znali biti još rigorozniji u svojim literarnim izljevima), naglašavali kako je vrijeme Došašća vrijeme tišine, kontemplativnosti, promišljanja, vrijeme nutrine – ma što ona već značila. Zasigurno spomenuti nisu svjesni kako se ta njihova (složit ćete se sa mnom ako kažem destruktivna) tumačenja predbožićnog vremena negativno odražavaju na ponašanje kupaca, što već potvrđuju vaše interne analize prvih triju ovogodišnjih vikenda došašća.</p>
<p>Upravo vas vidim kako s gnušanjem slušate za trgovinu štetne pastoralne naputke, pače zloćudne opomene, i sve to opet u vremenima, a kakvim drugima, nego u vremenima teške recesije. A oni govore kako »Božić propada« i »kvari se«, »deformira i profanira se«, kako se »rastače u blagdan darova«, kako mu je ukraden smisao »opojnom kupovinom«. Takva demagogija, iole upućenog dovodi do spoznaje (samo ne predbožićne dušobrižnike!) da ugrožava tisuće mukotrpno stvorenih radnih mjesta! O zabrani rada nedjeljom ne bih na ovom mjestu – previše je palo riječi i ništa manje radnih mjesta će zbog toga pasti.</p>
<p>A vi, vi se ove godine već od ljeta trudite za prikladnu dekoraciju u trgovinama, kalkulirate posebne ponude, uranjate na svoj račun gradove u predivne vijence svjetala, razbijate industrijsko-birokratsko sivilo svakodnevice, osiguravate tiskarskoj industriji najvišu mjeru radnih naloga tiskajući posebne brošure, kataloge, prospekte, posebne dodatke za novine, i tako mnogima osiguravate barem na kraju godine pozitivnu privrednu bilancu, a oni opet udaraju opet po vašim leđima. To stvarno nije fer! </p>
<p>Siguran sam da vi nipošto ne želite vašim trgovačkim aktivnostima nijekati 25. prosinca, Rođendan utemeljitelja naše religije. Vi ćete zasigurno biti posljednji koji će priječiti prikladno rođendansko slavlje, naravno na sam Božić i u prostorima koje stoje kršćanstvu na raspolaganje. Ali isto tako, što je shvatljivo, odlučno se protivite navedenim i sličnim kritikama, koje štete privredi, i to upravo za trgovinu najboljim tjednima u godini. Jer najveći blagdan zaslužuje i najveću tržišnu aktivnost. I s pravom se pitate čemu ta politika blokade? Krajnje je vrijeme da kritičari shvate da Božić nije samo njihov, nego i vaš blagdan, blagdan slatkog obračuna predbožićnih utržaka, koji vam neodgovorni propovjednici žele zagorčati, zaboravljajući da u to vrijeme zapošljavate dodatne radne snage i afirmirate opet njima stranu inovativnost, i sve to opet u vrijeme masovne nezaposlenosti i ništa manje vrijeme vizionarske zatvorenosti, ponajvećma razvidne u njihovim redovima.</p>
<p>Uostalom, upravo vi, kao što to i doliči tržištu, izlazite s dobrim primjerom, osvježavajućim sadržajima i nadasve za društvo pozitivnim programima. Stoga vama s pravom pripada marketinško pravo na »Predbožić«, tj. vrijeme privrednog tržišta, koje nakon obavljenog posla uopće ne postavlja u pitanje da oni posjeduju kanonsko pravo na 25. prosinca, tj. teološko tržište. Pravedna podjela: njima blagdani, a vama pripreme za blagdane – što je puno zahtjevnija zadaća.</p>
<p>Uz dobre predbožićne želje, srdačno se bilježi ispred velikog broja istomišljenika...!</p>
<p>I da zaključimo: Što bi, zapravo, mogla biti poruka prethodno rečenoga?</p>
<p>Kritika, da, ali nipošto ritualna i još manje alibi nagovori. Svatko, i ne samo crkveni službenik, pozvan je – teološki promatrano – na proročko poslanje, a ono nije alibi, a još manje je ritual... Dakle, konsekventno, tj. čitavu godinu, ne samo druge opominjati nego i sam dati dobar primjer, jer premalo sam čuo primjera da se neki gorljivi kritičar adventskih trgovačkih i inih hektičnosti odrekao poklona, bilo u smislu davanja, a još manje u smislu njihova primanja.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Slovensko prisvajanje hrvatskog mora ispred Piranskog zaljeva</p>
<p>Promjenom svog unutarnjeg zakonodavstva Slovenija se nakon 13 godina odredila kao država koja ima izlaz na otvoreno more, pa tako i pravo na proglašenje morskih pojaseva. S obzirom na to da je slovensko teritorijalno more prema međunarodnom pravu i dosadašnjem pomorskom zakoniku omeđeno hrvatskim i talijanskim, tim činom Slovenija je ozakonila svoje dosadašnje teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj </p>
<p>MARKO BARIŠIĆ</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Slovenski je parlament u petak donio dopune pomorskog zakonika kojim se ta zemlja definira kao država koja ima teritorijalni izlaz na otvoreno more, i samim tim pravo na proglašenje morskih pojaseva (epikontinentalnog, gospodarskog, itd.). Za takve je dopune glasovao 61 zastupnik od njih 90, a nitko nije bio protiv.</p>
<p>Dosadašnji pomorski zakonik definirao je Sloveniju kao geografski prikraćenu državu koja nema izlaz na otvoreno more pa tako ni pravo na proglašenje morskih pojaseva. To isto piše i u famoznom slovenskom Memorandumu o Piranskom zaljevu iz godine 1993., koji je također usvojio slovenski parlament, a kojim je Slovenija zatražila za sebe cijeli Piranski zaljev i teritorijalni dodir s otvorenim morem. S obzirom na to da je slovenski parlament sada promijenio postojeći pomorski zakonik, u sljedećem razdoblju može se očekivati da Slovenija uskoro odustane i od Memoranduma.</p>
<p>Naime, dio onoga što je Slovenija u tom dokumentu tražila od Hrvatske – teritorijalni dodir s otvorenim morem (famozni koridor) – s obzirom na to da u međusobnim pregovorima to nije dobila, sada je jednostavno sebi prisvojila. Iako se radi o izmjenama unutarnjeg zakonodavstva, prema međunarodnom pravu to je nemoguće tretirati drukčije doli kao akt agresije jedne države prema drugoj. Otprilike, to bi bilo isto kao da Hrvatski sabor donese odluku da naša zemlja ima teritorijalni dodir s Austrijom. Jasno je da bi tako položila pravo na dio slovenskog kopna između Hrvatske i Austrije.</p>
<p>Slovenski je parlament upravo to učinio. Naime, slovensko teritorijalno more omeđeno je hrvatskim i talijanskim teritorijalnim morem zbog čega Slovenija nema teritorijalni dodir s otvorenim morem. Ta je činjenica dosad priznavana u dosadašnjem slovenskom pomorskog zakoniku te u drugim dokumentima, poput spomenutog Memoranduma. </p>
<p>Takav je stav bio u skladu s međunarodnim pravom, odnosno s UN-ovom Konvencijom o pravu mora, kojom je određeno da u zaljevima poput Piranskog (čije obale leže sučelice) – ako među državama nema suprotnog sporazuma – privremeno razgraničenje ide crtom sredine.</p>
<p>Istini za volju, tijekom pregovora dvojice premijera, Račana i Drnovšeka, godine 2001. godine došlo je parafiranja (stavljanja početnih slova imena i prezimena) na nacrt ugovora o međudržavnoj granici. Parafe su stavili predsjednici državnih Komisija za granice. Međutim, dvojica premijera dosad nisu potpisala taj dokument, a kamoli da je došlo do parlamentarne ratifikacije. </p>
<p>Nedugo potom hrvatska je vlada i službeno obavijestila Sloveniju da odustaje od daljnje procedure u vezi s tim dogovorom. Unatoč tome, u Sloveniji se uporno pokušavalo taj parafirani nacrt ugovora predstaviti kao dokument koji obvezuje obje države. Tek su hrvatski stručnjaci za međunarodno pravo, pozivajući se na odredbe Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora, bjelodano pokazali da parafi na neki ugovor, ako među strankama potpisnicama nije bilo drukčijeg dogovora, ni jednu stranu ni na što ne obvezuju.</p>
<p>Zato se najnovija odluka slovenskog parlamenta i ne može tretirati drukčije nego kao pokušaj prisvajanja dijela hrvatskog mora. Zasad je na djelu pravna agresija. Ako bi Slovenija na tom području pokušala obnašati svoju vlast (policijskim nadzorom i sl.), onda bi se moglo govoriti i o faktičkoj agresiji Slovenije prema Hrvatskoj. Ipak, valja se nadati da se to neće dogoditi.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Kako Saddama natjerati da progovori </p>
<p>Nitko točno ne zna gdje se ovog trena nalazi Saddam Hussein. No vjeruje se da ga Amerikanci još drže u Iraku. Najbolje osigurana američka tamnica u toj zemlji nalazi se unutar kompleksa bagdadskog aerodroma, gdje su zatvoreni i neki važni pripadnici Saddamovog režima</p>
<p>JASNA ZANIĆ NARDINI </p>
<p>Pozdravlja vas predsjednik Bush, doviknuo je Saddamu Husseinu jedan američki vojnik razvijenog smisla za humor, prije nego je irački diktator bio izvučen iz svog podzemnog skrovišta. Već u prvim satima nakon njegova uhićenja, zbačenog silnika posjetila su četiri člana novog iračkog Vladajućeg vijeća. </p>
<p>Spomenuli su mu masovne grobnice koje su pronađene u Iraku, ali Saddam je prosiktao da tamo leže »lopovi, dezerteri i izdajnici«. Kada su ga pitali tko je kriv za kemijski napad na iračke Kurde, Saddam je lagao da je to djelo Irana. Njegovi sugovornici stekli su dojam da »nije u stanju pokazati pokajanje, niti sućut prema drugima«. </p>
<p>U međuvremenu, ispitivanje Saddama Husseina preuzeli su stručnjaci, točnije CIA. Ta agencija ima »kompetentne ljude u tom području, ima profesionalce«, rekao je američki tajnik za obranu Donald Rumsfeld. Dodao je da će CIA odlučivati kako će se voditi ispitivanje, a kako baratati dobivenim informacijama. U javnost je procurilo da su ispitivači već počeli Saddamu pokazivati video-snimke zatvorskih smaknuća i masovnih grobnica. Pomno motre sve njegove reakcije, odnosno »svaku žlijezdu znojnicu, svaku riječ i svaki trzaj«, rekao je ovih dana jedan američki dužnosnik. </p>
<p>Ekipa CIA-inih stručnjaka, od psihijatara pa do ljudi koji barataju detektorima laži, ima već gotov plan saslušavanja Saddama. On sadrži popis pitanja, te propisuje metode ispitivanja. Osim CIA-e u ispitivanju će sudjelovati i FBI, te američka vojnoobavještajna agencija DIA, čiji su operativci već stigli u Irak. Saddamove ispitivače zanimat će štošta – od toga je li imao veze s tekućim iračkim ustankom protiv Amerikanaca, pa do toga je li bio povezan s međunarodnim teroristima. Zanimat će ih, naravno, i to, je li raspolagao oružjem masovnog razaranja i je li doista uništio taj svoj arsenal, kao što je ranije tvrdio. </p>
<p>Teško je očekivati da će Saddam dobrovoljno progovoriti. No CIA ima dobro razrađenu tehniku za takve slučajeve. John Rothrock, koji je za njen račun nekoć ispitivao sovjetske prebjege, izjavio je listu Washington Times, da će saslušanje Saddama vjerojatno teći unaprijed propisanim smjerom. Ono će vjerojatno početi mjerenjem Saddamove iskrenosti. Ispitivači će, naime, svrgnutom diktatoru prvo postaviti »kontrolna pitanja«, na koja već znaju točan odgovor. Odgovori koje dobiju od Saddama omogućit će im da utvrde je li doista spreman govoriti istinu i surađivati u istrazi. Za to vrijeme ekipa psihijatara ažurirat će njegov već načinjeni psihološki profil i to na temelju tajnih motrenja u zatvoru. </p>
<p>Na Saddamu će se vjerojatno primijeniti metoda ispitivanja u kojoj je jedan ispitivač grub i tvrd, a drugi mek i suosjećajan. Riječ je o poznatoj taktici »dobrog i lošeg policajca«. Nije isključeno da će tijekom ispitivanja pred Saddamom pojaviti i neka osoba za koju se čini da me spada u okolni kontekst – npr. ispitivač višeg ranga koji govori arapski i kritizira službene američke stavove. »Važno je poljuljati njegovo povjerenje i učiniti ga ovisnim o barem jednoj osobi«, izjavio je za novine jedan bivši dužnosnik CIA-e.</p>
<p>CIA će Saddama vjerojatno pokušati i dezorijentirati, kako bi ga učinila što nesigurnijim. Jedna je metoda da stražari koji čuvaju zatvorenike budu odjeveni u uniforme drugih zemalja. Želi se da zatočenici, recimo, pomisle kako se nalaze u rukama neke od arapskih država koja muči svoje zatvorenike. Nakon toga zatvorenik zbog straha često počne surađivati u istrazi. Njega se može zavarati i krivim natpisima, zastavama i oznakama. Katkada mu se podmeću i posebno tiskane novine, u kojima piše da su ga najbliži suradnici već izdali. </p>
<p>CIA već drži više ključnih operativaca Al Qaide, koje su Amerikanci uhvatili u Afganistanu, te pripadnike bivšeg Saddamovog režima, uhićene u Iraku. Pentagon je pak zadužen za manje važne zarobljenike iz istih zona. I Pentagon i CIA tvrde da zatvorenike ne muče prilikom ispitivanja, te da ne koriste tehnike koje bi kršile ljudska prava. No poznato je da zatvorenike znaju lišavati sna, kako bi od njih lakše izvukli informacije – premda je za tu i druge sporne metode potrebno posebno odobrenje. </p>
<p>Nitko točno ne zna gdje se ovog trena nalazi Saddam Hussein. No vjeruje se da ga Amerikanci još drže u Iraku. Najbolje osigurana američka tamnica u toj zemlji nalazi se unutar kompleksa bagdadskog aerodroma, gdje su zatvoreni i neki važni pripadnici Saddamovog režima. </p>
<p>Otkako su navijestili rat terorizmu, Pentagon i CIA razvili su pravu mrežu zatvora i logora diljem svijeta. U njima drže uhvaćene pripadnike talibana, Al Qaide, te bivšeg Saddamovog režima. Najvažniji zatvorenici nalaze se upravo u rukama CIA-e. Ona je, na teritoriju nekih manje razvijenih prijateljskih zemlja, diskretno razvila vlastiti zatvorski sustav. Dvojicu ključnih stratega Al Qaide, Abu Zubayydaha i Ramzi bin al Shibha, koji su uhićeni lani, CIA je najprije tajno čuvala na Tajlandu. Potom su prebačeni u jednu drugu zemlju, ali američki dužnosnici ne otkrivaju koju. CIA-i odgovara potpuna izolacija, u kojoj lakše primjenjuje punu lepezu svojih trikova, da bi zbunila uhićenike i izvukla iz njih podatke o međunarodnom terorizmu. </p>
<p>Nešto više zna se o logorima kojima upravlja Pentagon. Nekoliko je takvih logora u Afganistanu, no najpoznatiji je onaj u američkoj bazi Guantanamo na Kubi. U njemu je 660 zatočenika koji nemaju ni status, niti prava ratnih zarobljenika. No tamo se čuva samo 'sitna riba', pa se u Guantanamu ne nalazi nijedan važniji pripadnik Al Qaide. </p>
<p>Američki psihijatar Jerrold Post, koji je za CIA-u ranije sastavio psihološki profil Saddama Husseina, kaže kako bi njegov savjet istražiteljima bio da »laskaju njegovom napuhanom egu i navedu ga da se hvali time kako je nadmudrio inspektore UN-a«. Irački silnik vjerojatno drži u rukavu i nešto pomoću čega bi mogao pokušati izvući poneki ustupak od svojih ispitivača – podatke o tome kako su ga pojedine zapadne zemlje nekoć naoružavale i pomagale, smatrajući da njegov režim štitom protiv fundamentalista u susjednom Iranu. </p>
<p>Zarobljene pripadnike Al Qaide Amerikanci drže i tretiraju kao »nezakonite borce«, koji neograničeno dugo mogu ostati iza rešetaka a da im ne bude suđeno. Za razliku od njih, Saddamu će jednog dana – možda već sredinom iduće godine – biti javno suđeno. Stoga će američke tajne službe vjerojatno odustati od nekih manje ortodoksnih metoda ispitivanja svrgnutog diktatora - svjesne da bi to moglo procuriti u javnost tijekom suđenja.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>Stišali retoriku hrvatstva i povećali svoju brižnost</p>
<p>Svijest o tomu što jedni dugujemo drugima, što netko može tražiti od nas, a što smo mi spremni napraviti za druge osnova je uređivanja zajednice i naših svakodnevnih odluka... Ministarska briga za solidarnost među generacijama tu se uklapa u duboko ukorijenjena očekivanja birača da se netko mora pobrinuti. I doista, što ako razmjerno brzo neće više biti mladih da iz svojih plaća izdvajaju za starije? Jedan od odgovora što se već sada može razabrati je natalitetna politika</p>
<p>NADEŽDA ČAČINOVIČ</p>
<p>U ne naročito jasnim promjenama što ih HDZ planira očito je programatsko značenje novog ministarstva od kojega se uz ostalo očekuje »međugeneracijska solidarnost«. To je inovacija, a inovacija nema baš mnogo u našem političkom životu, sve u svemu dobar povod za analiziranje nekih programskih pretpostavki koje se inače ne razabiru. </p>
<p>Prizivanje solidarnosti može biti pokušaj ograđivanja od nesmiljenosti tržišne ekonomije. No kako zapravo: isticanjem sada nažalost ponešto načete socijalne države europskog tipa za razliku od američkih navika ili pak brigom za neku naknadnu, nekada bi se reklo »voluntarističku«, korekciju: osobna briga, ljubav, skupljanje priloga… Sadašnji umirovljenici ne traže solidarnost nego svoja prava, ono što je vlasničko pravo nad novcem koji im je čitav život oduziman od plaće. </p>
<p>Neki teoretičari tranzicije i neki politički motivirani pravnici brinu samo za restituciju nekretnina i tvornica, kao da se novac, ma koliko bio u nekom ranom poretku pogrešno utrošen sa strane države, ne računa kao vlasništvo. </p>
<p>Solidarnost je važna. Svijest o tomu što jedni dugujemo drugima, što netko može tražiti od nas, a što smo mi spremni napraviti za druge osnova je uređivanja zajednice i naših svakodnevnih odluka. </p>
<p>Hadezeovi političari stišali su retoriku hrvatstva i povećali brižnost i paternalizam. Ministarska briga za solidarnost među generacijama tu se uklapa u duboko ukorijenjena očekivanja birača da se netko mora pobrinuti. </p>
<p>I doista, što ako razmjerno brzo neće više biti mladih da iz svojih plaća izdvajaju za starije? </p>
<p>Jedan od odgovora što se već sada može razabrati je natalitetna politika. Nije vjerojatno da će to uključivati zabranu abortusa (mjeru koje nigdje ne povećava natalitet nego ugrožava ženske živote). </p>
<p>Nije jasno što se točno može uraditi. U Europi se rađa sve manje djece, kako u katoličkim (poznati slučaj Italije) tako i u protestantskim zemljama. No kako je ljudi na ovome svijetu sve više, a od tih mnogi žele u Europu u generacijsku solidarnost ulaze i sve će više ulaziti sposobnosti integriranja drugih i drukčijih. Hoće li ministarstvo biti inovativno na tom tragu?</p>
<p>Postupci u vezi s generacijskom solidarnošću mogli bi nam pomoći i u pronalaženju drugih elemenata hadezeovskoga implicitnog programa ispod banalnosti proeuropske retorike. </p>
<p>Govoriti o generacijama znači govoriti o vremenu pa onda o tome je li HDZ reakcionaran, konzervativan ili čak nekako korporatistički autoritaran.</p>
<p>Implicitna temporalna struktura vrlo je važan element političkog programa. Vrijeme je interpretacija zbilje u razlici prošlosti i budućnosti. HDZ zajedno s gotovo svim strankama ove države govori o napredovanju i pokretanju i kao gotovo sve stranke cilj smješta u Europu. </p>
<p>Nema »konzervativnih« elemenata, jer malo toga hoće očuvati. Bilo je i ponegdje ima reakcionarnih elemenata: podsjećanja na diskreditirana poglavlja tzv. borbe za hrvatstvo. Korporativizam se trenutačno više njeguje u HSS-u. Čini se kao da se sva eksplicitna hadezova ideologijska posebnost svela na formulaciju o solidarnosti među generacijama. </p>
<p>Implicitna ideologijska posebnost, dakako, mnogo je jača, ona proizlazi iz najšire podjele na lijevo i desno koja je još na djelu.</p>
<p>No, konkretno, u pojedinostima, trenutačno nam se nudi smo ova mala inovacija u ministarskim poslovima. Bit će stoga zanimljivo vidjeti što će ministarstvo raditi, kao će se snaći u posredovanju privatnoga i javnoga.</p>
<p>Zna se što pristojan svijet radi s potomstvom: voli ga dovoljno da želi podijeliti svoj svijet s njim i dovoljno da mu da prostora za izgradnju vlastitoga.</p>
<p>Autorica je profesorica filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Opako nas je načela hrđa banalnog, mentalna plijesan </p>
<p>Javnost prihvaća Sanadera kao čovjeka koji ima slobodne ruke da primijeni sve što je naučio u opozicijskoj klupi, a posebno da se korjenito odmakne od kunktatorstva, jalova kompromiserstva i kobne mješavine oskudne mašte i bujne sklonosti iz-šupljeg-u-prazno kombinatorici svog prethodnika. Treba se samo uzdati da je Ivo Sanader svjestan kakva mu je komparativna prednost sletjela u krilo / Europa građana ne prihvaća svrzimantije koji jučer »mjere visinu kukuruza«, a danas veleposlanicima utjecajnih zemalja poručuju da nemaju smisla za humor, jer ne razumiju da je interesna travestija stara hrvatska pučka navada – zapravo, autentičan hrvatski doprinos europskom identitetu</p>
<p>STJEPO MARTINOVIĆ</p>
<p>Nekoliko se znakovitih političko-socijalno-medijsko-kulturnih… fenomena odvija ovih dana u Lijepoj našoj, ključnim dijelom u ozračju poslijeizborne tektonike (slijeganja terena!), ali i uza velik utjecaj nekih drugih faktora. Dotaknut ću ovdje neke od njih, prema subjektivnom izboru, a mjereći im važnost prema – kako mi se čini – vjerojatnim odrazima na središnje društvene procese u našoj zemlji u godinama koje dolaze.</p>
<p>Na prvo bih mjesto stavio ono dozrijevanje hrvatske demokracije u kontekstu kojeg sve veći dio javnosti – uključujući i neke nerijetko histerično kritične novinar(k)e – počinje vjerovati da Ivo Sanader zaista ima snage, umijeća i iskrene volje »pokrenuti Hrvatsku« upravo onako kao što je Ivica Račan mogao, a nije, na valu izborne pobjede 2000. godine. Uvesti našu zemlju u razdoblje stabilnosti, ekonomsko-socijalnog razvoja i kulturne dinamike kakvi su mogući jedino uz odgovoran konsenzus ključnih interesnih skupina: države, poslodavaca i radništva. </p>
<p>Drugim riječima, sveudilj poticajni irski model kao da napokon kuca na hrvatska vrata – uz asistenciju čovjeka od kojeg se, s obzirom na identitet i baštinu njegove stranke, to najmanje moglo očekivati. Bila naivna poput umirovljenika koji su se bacili u zagrljaj upravo onomu tko ih je povijesno očerupao, ili samo dobronamjerno kooperativna, možda samo pritajeno radoznala… javnost prihvaća Sanadera kao čovjeka koji ima slobodne ruke da primijeni sve što je naučio u opozicijskoj klupi, a navlastito da se korjenito odmakne od kunktatorstva, jalova kompromiserstva i kobne mješavine oskudne mašte i bujne sklonosti iz-šupljeg-u-prazno kombinatorici svog prethodnika.</p>
<p>Treba se samo uzdati da je Ivo Sanader svjestan kakva mu je komparativna prednost naprasno sletjela u krilo!</p>
<p>Drugi fenomen na koji bi valjalo obratiti pozornost, a moglo bi se o njemu govoriti i kao o »fenomenu« – jest tvrdokorno odbijanje nekih utjecajem važnih, što nikako ne znači i stvarnim potencijalom obdarenih hrvatskih intelektualaca da shvate kako ono što oni nazivaju »sastavljanjem Sanaderove vlade u režiji vanjskih faktora« nije ništa drugo nego zakonomjeran odraz činjenice da je Republika Hrvatska postala dijelom sustava Europske unije i prije ostvarenja formalnog članstva u njoj. </p>
<p>I nije samo riječ o »dugoj sjeni« Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju ni drugih potpisanih aranžmana, nego ponajviše o tome da je naša zemlja – i nacija! – već učlanjena u Europu vrijednosti, Europu procedura, Europu građana… Onaj tko to ne razumije – ili je prespavao posljednjih petnaest godina povijesti u Europi i na našemu tlu, ili se (što ozbiljno sumnjam da jest istina, kad je riječ o nekim istaknutim kolumnistima, navodnim strateškim istraživačima, samozvanim geopolitolozima…) namjerno bave opasnim potkopavanjem izgleda za blisku hrvatsku budućnost u ujedinjenoj Europi.</p>
<p>Dakako, Europa vrijednosti ne želi (ni) u hrvatskoj vladi vidjeti baštinike jednoga fašističko-kvislinškog zdruga – kao što zatočenike nacionalističko-ksenofobičnog desnila nije htjela vidjeti u vladi Austrije, Francuske, Italije… Europa građana ne prihvaća svrzimantije koji jučer »mjere visinu kukuruza«, a danas ambasadorima utjecajnih zemalja poručuju da nemaju smisla za humor, jer ne razumiju da je interesna travestija stara hrvatska pučka navada – zapravo, autentičan hrvatski doprinos europskom identitetu.</p>
<p>Treći fenomen – o komu su ovih dana govorili hrvatski novinari na »plenarnom sastanku komisije za istinu« o uzrocima srozavanja te nekoć cijenjene profesije na bijednu razinu pretvorbenih pljačkaša i inih nusprodukata tzv. tranzicije – jest dramatična erozija vjerodostojnosti društvenog dijaloga. </p>
<p>Naime, u hrvatskoj medijskoj javnosti jedva da je još išta sramotno: od toga da kandidaturu za ministarska mjesta ističu osobe kojima bi se udijelio kompliment da ih se i diletantima nazove, pa do činjenice da se ušima pokriti neće ni oni koji bi se trebalo crvenjeti da to ni kazališna fasadeksšminka skriti ne može.</p>
<p>Vlado Gotovac, koji je najustrajnije grmio protiv hrvatske javne (osobito političke) prostote, vjerojatno nas užasnut gleda iz visina, ojađen mizernim pedagoškim učinkom njegovih nastojanja da djeluje snagom riječi, misli, primjera… </p>
<p>Ova je nacija teško bolesna od onoga što se uljudno naziva moralno-etičkim relativizmom, a što je – pučki rečeno – odavno prokazano dubokom sljubljenošću politike i (navodno) najstarijeg zanata na svijetu. Možda se u nas upravo zato oklijeva s ozakonjenjem (seksualne) prostitucije – da se netko ne bi sjetio da i moralnu potjera s ulice i »legalizira« je stjerivanjem na poznate adrese!</p>
<p>Četvrti fenomen koji nam se kotrlja javnošću jest – revanšizam nesposobnih. Naime, novine se doslovce ne mogu zatvoriti od tirada razbjesnjelih, ojađenih, za svakojaki linč spremnih gubitnika u nekim bivšim trenucima, u nekim neponovljivim situacijama i u nekim poviješću pregaženim spregama. </p>
<p>E sad, ti ljudi – toliko zasljepljeni svojim luzerstvom da ne mogu shvatiti kako im je ambicija u tragičnu raskoraku s potencijalom – nasrću i reže, prozivaju i prijete ne bi li nekako isplivali iz gliba u koji su potonuli i u repesažu se domogli vlasti i slasti za koje misle da im neotuđivo i zanavijek pripadaju.</p>
<p>Jasno, važan dio »zasluge« za već teško podnošljiv audiovizualni teror tih-i-takvih nad građanima koji čitaju novine, gledaju televiziju i slušaju radio snose i novinari (posebice urednici!) koji tim bivšim, zabludjelim, istrošenim… tragačima za crvenom, crnom ili nekom drugom niti daruju medijski prostor za njihove mjesečarske nebuloze. </p>
<p>Ako i od čega hrvatsku medijsku agoru treba temeljito očistiti – onda je zaista treba deratizirati od tih »svjetionika« socijalne patologije, lažnih propovjednika i kolodvorskih šibicara u isti mah!</p>
<p>Na kraju, čini mi se da je peti aktualni fenomen vrijedan pozornosti – prodor diktature banalnog, u usporedbi s kojom je teror malograđanštine nad kojim smo se zgražali početkom devedesetih mila majka. S televizijskih ekrana, iz radijskog etera, sa stranica (osobito revijalnog) tiska slijevaju se slapovi banalnosti koji hrvatski kulturni modernitet otplavljuju na daleku marginu, posebice otupljujući njegov utjecaj na identitet mlade generacije. </p>
<p>Banalne »ličnosti« sa svojim od beznačajnosti izblajhanim stajalištima o svemu i svačemu danomice ispisuju ljigavu hrvatsku inačicu theory on everything – »globalizirajući« postsocijalističku kulturu i način života do razine meksičke sapunice s dna kontejnera. </p>
<p>Da zaključim, u ozračju evidentnog izlaska hrvatske povijesti koja teče iz faze povijesnih lomova – ako je to bila tzv. tranzicija, onda je možemo posve zaboraviti – zašli smo u minsko polje nedograđenih institucija, neuhodanih procedura, opsjenarskih elita i otupjele javnosti. </p>
<p>Stupili u vrijeme kad nitko među nama i ništa oko nas ne zaziva herojsko, u ambijent čiji se gabariti tako rasplinjavaju da nema čvrste točke za koju bi se građanin ili narod mogli inspirativno uhvatiti. Opako nas je načela hrđa banalnog, ona mentalna plijesan koja je jednako indiferentna spram dernjave spomenutih prostaka i malograđanske tišine nedjeljnog popodneva.</p>
<p>Pitam se, zaista, je li Ivo Sanader svjestan koliko je moći iznenada stekao i kakvi su sve gadni izazovi pred njim – u svjetlu iskustva da ništa ne siše narodne sokove tako kao baruština nepovijesnoga. </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="8">
<p>Predsjednik Mesić kupio božićno drvce u sklopu akcije »Za 1000 radosti«</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Predsjednik Republike Stjepan Mesić u subotu se kupnjom božićnog drvca iz donacije »Hrvatskih šuma« pridružio humanitarnoj akciji »Za 1000 radosti«, koju za pomoć siromašnim obiteljima organizira Hrvatski Caritas. </p>
<p>»Hrvatske šume« u akciji sudjeluju s više od tisuću lončanica božićnih drvaca, koja su se prošle i ove subote prodavala na zagrebačkom Trgu bana Jelačića po cijeni od 20 do 160 kuna. Predsjednik Mesić rekao je znatiželjnim novinarima da je za svoje drvce dao 200 kuna, a akciju je ocijenio – »sjajnom«. </p>
<p>»Ljudi iz godine u godinu imaju sve više i više ideja kako pomoći onima koji si sami ne mogu pomoći, jer država još nije toliko bogata da može riješiti sve«, rekao je Predsjednik. Pritom je dodao da su takvi oblici organiziranja građana, tvrtaka i udruga dobre volje mogući samo u demokratskim društvima. »Prodaja božićnog drvca s korijenom uvelike pridonosi i očuvanju šuma«, dodao je Mesić. </p>
<p>Kupnjom božićnog drvca akciji se pridružila i zagrebačka gradonačelnica Vlasta Pavić. Ravnatelj Hrvatskog Caritasa Mario Bebić rekao je da su se u petak toj humanitarnoj akciji pridružile i sve informatičke tvrtke, udružene u Hrvatsku udrugu poslodavaca, odričući se posebnih domjenaka a organizirajući jedan zajednički, i tako darovale 150.000 kuna. </p>
<p>Dosad se pedesetak tvrtki pridružilo akciji »Za 1000 radosti« te je prikupljeno oko milijun i šesto tisuća kuna za pomoć hrvatskim siromašnim obiteljima, rekao je Bebić. </p>
<p>Građani i dalje mogu svojim pozivom na telefonski broj 060 801 801 darovati 3,66 kuna za akciju, a siromašnim sugrađanima mogu pomoći i slanjem božićne čestitke na broj 060 600 800. Popularni sastav »Prljavo kazalište« održat će u ponedjeljak navečer ispred zagrebačke katedrale završni koncert za akciju »Za 1000 radosti«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Koncertom na glavnom trgu završila humanitarna akcija za Gornju Bistru</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Koncertom na Trgu bana Jelačića u subotu Europski dom Zagreb i Europski pokret Hrvatska zahvalili su svim donatorima koji su se odazvali njihovoj humanitarnoj akciji za Specijalnu bolnicu za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra. Akciju su također podržali i predsjednik RH Stjepan Mesić i gradonačelnica Zagreba Vlasta Pavić. </p>
<p>Nastupili su brojni izvođači poput Cubisma, Soulfingersa, Vanne, Jimmyja Stanića i Soma dolara, Sanje Doležal, Divasica, Marina Ivanovića-Stoke, kao i mnogi drugi. Poznati sportaši Robert Prosinečki, Željko Mavrović, Zvonimir Boban i Janica Kostelić također su podržali akciju. Najbrojnija publika u subotu bili su roditelji s djecom, od kojih je nemali broj njih uživao u programu udobno smješten na roditeljskim ramenima.</p>
<p>U dobrotvornoj akciji koja je trajala od 28. listopada do 16. prosinca prikupljeno je više od 250 donacija od 30-ak tvrtki i brojnih pojedinaca. Tomislav Prosinečki, glavni tajnik Europskog pokreta ocijenio je da je akcija uspjela jer je nabavljeno više do 100 paketa pelena raznih veličina, veća količina pidžamica, šlapica, deka, posteljine, hrane, kozmetika za novorođenčad, nekoliko aparata za miksanje hrane te aparata za grijanje bočica.</p>
<p>U Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi smještena su uglavnom nepokretna djeca do 18 godina koja boluju od neizlječivih bolesti. To su većinom oboljenja središnjeg živčanog sustava, endokrini i metabolički poremećaji. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Bandić: Metro treba Zagrebu koliko i autoceste Hrvatskoj</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – SDP-ovi zastupnici u Gradskoj skupštini predložit će u ponedjeljak na posljednjoj ovogodišnjoj sjednici, usvajanje nekoliko amandmana na prijedlog Proračuna za 2004. godinu, a najvažnija je stavka, svakako, osiguravanje pet milijuna kuna za izradu idejnog rješenja i tehničke dokumentacije za izgradnju podzemne željeznice, odnosno metroa, u gradu Zagrebu.</p>
<p>U ime Kluba SDP-a, amandman će podnijeti njihov najstariji zastupnik i predsjednik Vijeća četvrti Peščenica-Žitnjak Ivan Šikić, koji će tako, našalio se u subotu na konferenciji za novinare šef gradskih esdepeovaca Milan Bandić, ući u povijest. Šikić je istaknuo da je u posljednjih deset godina broj automobila porastao za više od 80.000, a Bandić je dodao da je »metro za Zagreb ono što su autoceste za Hrvatsku«.</p>
<p>Izgradnja zagrebačkog metroa okvirno će koštati oko 700 milijuna eura, te budući da se godišnje u prosjeku izgradi kilometar, moglo bi se očekivati da će Zagreb svoju podzemnu željeznicu dobiti za nekih 12 godina. Gradonačelnica Vlasta Pavić na konferenciji je istaknula, da Zagreb već 30 godina mašta o svom metrou, jer je već tada zagrebačka delegacija boravila u tadašnjem Lenjingradu i govorila o metrou.</p>
<p>Mladi SDP-a predložit će Skupštini da prihvati i njihova tri amandmana. Prvi je osiguravanje 14 milijuna kuna za izgradnju dječjeg vrtića na Jarunu, koji je tamo, zbog velikog broja djece, prijeko potreban. Tri milijuna kuna tražit će, kazao je Dan Špicer, za preprojektiranje Doma za stare i nemoćne osobe u Drenovačkoj ulici na Trešnjevci, u kojem će se jedan dio izgraditi i prilagoditi invalidima. Dodatna tri milijuna potrebna su i za uređenje Centra za kulturu Peščenica, čijih 1000 četvornih metara sada zjapi prazno, kazao je Špicer.</p>
<p>Milan Bandić potvrdio je još jednom, da Grad neće otkupiti kafić »Atrij« u sklopu ZKM-a, za što se zalagao Ured za kulturu, kako bi se tom kazalištu osigurao reprezentativan ulaz. »Tih deset milijuna kuna pametnije ćemo uložiti u suradnju Grada i Zagrebačkog sveučilišta, koji su još prije godinu i pol dana potpisali ugovor o suradnji, a još ništa konkretno nije učinjeno«, kazao je Bandić</p>
<p>Gradska zastupnica Jelena Pavičić rekla je da će ta sredstva konkretno biti utrošena na razne projekte u kojima će »Grad financijski pomoći Sveučilištu, a ono će Gradu pomoći u razvoju gospodarstva«. Prvi takav projekt koji će uskoro biti gotov je strategija stambene politike u Gradu Zagrebu koju izrađuju stručnjaci s Pravnog fakulteta na čelu s Gojkom Bežovanom.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>»Katolici na djelu« pomogli deseteročlanoj obitelji Škreblin</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Inicijativa »Katolici na djelu« ove je subote donirala 1900 kuna deseteročlanoj obitelji Škreblin. Novce su sakupili u četvrtak navečer u egzotic klubu »Papaya«, na večeri dobre klupske glazbe »H-epi centar«, na kojoj se okupilo rekordnih 450 mladih iz različitih zagrebačkih župa, zajednica te udruga. </p>
<p>Ivan, najstarije dijete u ovoj obitelji i apsolvent Muzičke akademije primio je i zahvalio se na donaciji Tomislavu Golubiću, predstavniku »Katolika na djelu« na neformalnom sastanku u gore spomenutom klubu, a zanimljivo je spomenuti kako ovu obitelj koju uzdržava samohrana majka, čine tri klavirista, dva violinista i jedan čelist. Nedavno je i pjevačica Alka Vuica održala koncert u korist ove obitelji. </p>
<p>A. N.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Stojedinica prodavala čestitke i kuglice za inkubatore</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Radio 101 u subotu je ispred kafića »Charlie« organizirao prodaju prigodnih čestitki i kuglica za bor koje su donirali slušatelji ili izradili sami djelatnici radija. Prihod je namijenjen humanitarnoj akciji »Inkubatori« kojom se prikuplja novac za inkubatore za sva zagrebačka rodilišta i Odjel neonatologije u KBC Rebro. Dosad je brojnim akcijama prikupljeno 455.765 kuna, dok je konačni cilj sakupiti 750.000 kuna. </p>
<p>Zagrepčani su pored štanda Radija 101 mogli uživati i u glazbenom programu u kojemu su nastupili dječji zborovi Pahuljice, Kikići, Bajka, Šveđanke s Filozofskog fakulteta, te Gin cooler kvartet. </p>
<p>Svi koji žele pomoći akciji mogu uplatiti prilog na žiro račun Hypo Alpe Adria Banke 2500009-1000000013, poziv na broj 016-05-018392. </p>
<p>S. D.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>U Zagrebu više umrlih nego rođenih</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca </p>
<p> – U Zagrebu je u razdoblju od 1991. do 2001. zabilježena »prirodna depopulacija«, tj. više umrlih nego rođenih, što se dogodilo prvi put otkako se stanovništvo popisuje, od 1857. godine.</p>
<p> U tih deset godina umrle su 1923 osobe više nego je bilo rođenih, navodi se u studiji »Demografski razvoj grada Zagreba u razdoblju 1991.-2001.«. Studiju je izradio Odjel za demografiju zagrebačkog Gradskog zavoda za planiranje razvoja grada i zaštitu okoliša, a o njoj će biti riječi u ponedjeljak na sjednici Gradske skupštine. No u tom je razdoblju ipak zabilježen vrlo blagi porast broja stanovnika Zagreba, po prosječnoj godišnjoj stopi od 0,1 posto, zbog većeg doseljavanja od iseljavanja.</p>
<p> Studija pokazuje da je Zagreb u dubokoj starosti i stariji je od ostatka Hrvatske. Udio stanovništva od 65 i više godina porastao je s 11,2 posto 1991., na 14,9 posto 2001. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="14">
<p>Siniša Martinović srušio Guinnessov rekord </p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca- Siniša Martinović, voditelj na Plavom radiju, srušio je u subotu, nakon 34-satnog maratonskog vođenja programa, Guinnessov rekord u najdužem vođenju talk showa. »Tijelo je izdržalo, ali um nije«, našalio se Martinović nakon srušenog rekorda. Posljednje minute rekorda Martinović se uključio u Drugi program Hrvatskog radija i 35 lokalnih radio postaja te akciju digao na nacionalnu razinu. </p>
<p>S vođenjem programa Martinović je počeo u petak u 11 sati, a završio je u suboru nekoliko minuta poslije 21 sata. Voditelj Plavog radija cijelo je vrijeme bio pod budnom paskom medicinske ekipe, a i nakon 34 sata budnosti i pričanja, Martinović se osjećao odlično.</p>
<p>Obzirom na stroga Guinnessova pravila, Martinović je mogao svakih sat vremena uzeti kratak predah od 15 minuta, a u tom su vremenu spikeri Plavog radija čitali vremenske prognoze, vijesti i mnoštvo reklama. Da bi emisija bila zanimljivija, kako za voditelja tako i za slušatelje, Martinović je imao mnogobrojne goste - od kolega pa do Julijane Matanović, Prljavog kazališta, Milana Bandića, Zuhre, Dreleta, Krešimira Dolenčića..., a prvi gost mu je bio Husein Hasanefendić - Hus. Uz goste, Martinovića su bodrili i mnogobrojni slušatelji. Dosadašnji rekord u najdužem vođenju emisije držao je voditelj BBC-a. Podsjetimo, Hrvatska je do sada srušila dva Guinnessova rekorda- Kravatom oko Arene te Najveći doručak- hrvatski doručak.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>DJ Nicky Siano »zapalio« Tvornicu</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Disco turneja »Discomania Live« završena je u petak navečer u zagrebačkoj Tvornici nastupom DJ, legende newyorškog Studia 54, Nickyja Siana i dodjelom glavne nagrade »Božićne Discomanije«, srebrne VW Bube koju je osvojila Tanja Vajda iz Čepina. </p>
<p>Pred nekoliko stotina uzvanika atmosferu su prije dolaska Siana zagrijavali domaći DJ majstori, odnosno zagrebačka postava Studia 54 – Tomo Ricov, Boris i Neno. Dodatnu vatru na pozornici dolijevale su HT-ove »disco djevojke«, a euforija u Tvornici nastupila je izlaskom newyorškog DJ-a na pozornicu, koji je čak i pojedinim uzvanicima ispunjavao glazbene želje. Tvornica, koja je bila uređena u blještavom, disco stilu, zaokružila je najveći i najposjećeniji disco party Studio 54 koji je ovog ljeta održan na hvarskom glavnom trgu, a »Discomania« je održana u klubovima diljem Hrvatske.</p>
<p>Prije partija u Tvornici Siano je nastupio na »Discomania Afterwork partyju« na Cvjetnom trgu gdje su body painting umjetnici oslikavali posjetitelje šljokicama i disco simbolima. Prisutni su se mogli okušati u disco igri, naučiti hustle ples, a najvještiji su dobili i nagrade. </p>
<p>U ovogodišnjoj božićnoj nagradnoj igri HT mobilea sudjelovalo je preko 200.000 korisnika, a igra se sastojala od oblačenja četiri Djeda Mraza. </p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Tristotinjak vatrogasaca na milenijskoj fotografiji </p>
<p>ŠIBENIK, 20. prosinca</p>
<p> – Šime Strikoman, akademski snimatelj i poznati fotograf iz Vodica u subotu je na šibenskoj rivi stvorio svoju osmu milenijsku fotografiju. Ovaj put je na rivi postrojio tristotinjak šibenskih vatrogasaca u povodu obilježavanja 110. godišnjice osnutka DVD-a »Šibenik«. Vatrogasci su odjenuli svečane odore, a postrojili su i svoja vatrogasna vozila pa je slika bila kompletna. Dolazak tolikog broja vatrogasaca i njihovih vozila na šibensku rivu izazvao je veliko oduševljenje brojnih Šibenčana koji su uživali u jedinstvenom prizoru.</p>
<p>»Ovo je prilika da izrazim svoju zahvalnost šibenskim vatrogascima koji su me pratili na snimanjima nekoliko milenijskih fotografija. Tako su me sa svojim ljestvama bez kojih bi teško snimio neke atraktivne prizore pratili pri snimanju svih Vodičana te svih bikera na vodičkoj rivi«, kaže Strikoman koji je u široj javnosti postao poznat upravo po svom jedinstvenom projektu nazvanom »Milenijska fotografija« te izradi atraktivnih mapa Terra Croatica. Svojim fotografskim aparatom i kamerom Strikoman je do sada obilježio mnoge kulturne i crkvene manifestacije, ali i one poput branja grožđa, penjanja na najviši vrh Dinare, snimao je jedinstvenu ljepotu Kornata, Krke, Dubrovnika, Varaždina, Kutjeva, Zagreba..., snimao Krešimirke i Krešimire u Šibeniku, janjevačke Hrvate u Kistanjama... </p>
<p>J. K.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Obilježena stogodišnjica najljepše tržnice na Jadranu</p>
<p>PULA, 20. prosinca</p>
<p> – Prigodnom svečanosti na Narodnom trgu, kultnom mjestu okupljanja Puljana, u subotu je višesatnim programom obilježena stogodišnjica gradnje najljepše i najveće zatvorene tržnice na Jadranu. Prije punih sto godina, naime, pulski poduzetnik i projektant Lodovico Jacopo Munz projektirao je nedvojbeno motiviran iskustvima gradnje Eiffelova tornja novo zdanje zatvorene tržnice za glavnu austro-ugarsku ratnu luku Pulu. </p>
<p>Gradnja je započela 6. veljače 1902. i već početkom prosinca 1903. monumentalno zdanje od čelika i armiranog betona bilo je zgotovljeno. Otvorenje zatvorene tržnice koja je u prizemlju imala ribarnicu, a na katu 86 trgovinskih punktova, bio je događaj godine na početku stoljeća i otad je Verdijev trg na kome je sagrađena postao žilom kucavicom moderne Pule. Otad Puljani se u pravilu sastaju na »merkatu« koji je prije šest godina temeljito obnovljen uz poštivanje svih detalja graditeljskog naslijeđa.</p>
<p>Ove subote ispred tržnice smjenjivali su se brojni zabavljači, a nazočili su i gradski čelnici, njegujući tako kult druženja na »merkatu«, pred građevinom kojoj nema premca na Jadranu, osim jedne dvojnice u Budimpešti. </p>
<p>M. U.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Čovječja ribica ipak ima rođake</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Čovječja ribica, jedna od najusamljenijih životinjskih vrsta na svijetu, nedvojbeno ima vrlo bliske rođake u Sjevernoj Americi, potvrdilo je najnovije istraživanje.</p>
<p> Čovječja ribica nastanjuje isključivo podzemne vode dinarskog krša, a slovenski biolozi potvrdili su složenom analizom krvi da ima zajedničke pretke s pripadnicima američkog roda Necturus.</p>
<p> Rezultati DNK analize, prvog istraživanja srodstva ovih skupina, objavljeni su u novom broju »Nature croatice«, časopisa Hrvatskog prirodoslovnog muzeja.</p>
<p> Američki rod Necturus ima svega pet vrsta i sve žive u površinskim vodama, a rod Proteus samo jednu vrstu, čovječju ribicu, i ona je prilagođena isključivo životu u podzemnim vodama dinarskog krša.</p>
<p> »Ne samo da su ti organizmi rođaci, nego bismo mogli reći da su blizanci«, rekao je Petar Trontelj, voditelj istraživanja i biolog s Ljubljanskog sveučilišta. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Beagle na Marsu za Božić</p>
<p>Beagle 2, britanska letjelica koja traži život na površini Marsa sletjet će na crveni planet na Božić, objavila je kontrola misije nakon što su završile snažne Sunčeve oluje. Mars Express je uspješno »prebolio« posljedice nedavnih Sunčevih oluja, koje su privremeno ugasile navigacijsku opremu na samom orbiteru, dok je ona na Beagleu 2 ostala potpuno funkcionalna čitavo vrijeme. Letjelica Beagle 2 putuje na Mars Expressu europske svemirske agencije koji je lansiran 2. lipnja s baze u ruskom Bajkonuru. </p>
<p>Znanstvenici su objavili kako je ta letjelica bez ljudske posade sada oko 13 milijuna milja od Marsa i da će do njega stići sredinom prosinca. U petak, 19. prosinca, letjelica Mars Express izbacila je modul za slijetanje prepun znanstvenih instrumenata. Bude li sve po planu, Beagle 2 će se padobranom na Marsovu površinu spustiti 25. prosinca, rastvoriti se i početi s pokusima. Mars Express bit će u orbiti najmanje jednu marsovsku godinu koja traje 687 zemaljskih dana. Njegove antene primat će podatke s Beaglea 2, a instrumenti s Mars Explorera slat će ih na Zemlju. </p>
<p>Istraživači iz ESA-ine misije Mars Express izjavili su da je njihova letjelica u dobrom stanju, nakon što su solarne oluje na 15 sati »oslijepile« dva orbiterova zvijezdana navigatora. Kontrolori misije kažu da oba instrumenta, koji su presudni u održavanju ispravnog kursa Mars Expressa, sada rade ispravno i čini se da nema dugotrajnih posljedica. Sunčeve su baklje samo odgodile proceduru testiranja Beaglea 2, ali drugačije nisu izazvale nikakve posljedice. Beagle 2 je dizajniran tako da izvrsno podnosi visoku radijaciju.</p>
<p>Znanstvenici su 98 posto sigurni da će do kraja misije sve biti u redu. Postoje vjerovanja da je Mars nekad imao vodu i za život odgovarajuće uvjete, ali da je sve to izgubio prije više milijardi godina, možda nakon sudara s asteroidom. Danas postoje dvije, relativno suprotstavljene teze među znanstvenicima: jedni tvrde da vode na Marsu ima u obliku podzemnog leda, dok drugi tvrde da je svaka vlaga, ako je ikada i postojala na Marsu, ishlapila zajedno s njegovom atmosferom nakon sudara s asteroidom. </p>
<p>Beagle 2 ime je dobio po brodu kojim je tridesetih godina 19. stoljeća putovao prirodoslovac Charles Darwin. Znanstveni su planovi Beaglea ambiciozni: skupljat će uzorke tla i stijenja, kopat će Marsovu površinu i tražiti organsku tvar, a u atmosferi tragove metana koji proizvode živi organizmi. Ovom misijom predviđena je i izrada karte Marsa te upotreba snažnoga radara koji bi tražio dokaz o postojanju vode ispod površine. </p>
<p>V. J.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Tajna betlehemske zvijezde</p>
<p>Neizbježan dio božićne ikonografije jest zvijezda koja sja na nebu iznad štalice u koju se sklonila Sveta obitelj. Priča o ovoj zvijezdi poznata nam je iz Evanđelja po Mateju i o njoj nemamo drugih izvora. Matej kaže kako su u vrijeme kralja Heroda sa istoka u Jeruzalem došli magi i najavljivali kako su vidjeli da izlazi zvijezda novoga kralja Židova te su mu se došli pokloniti. To je silno uplašilo kralja Heroda. Kad su napustili Jeruzalem, zvijezda je išla pred njima, da bi se na kraju zaustavila nad mjestom gdje se rodio Isus.</p>
<p> Mnogo toga u ovoj lijepoj božićnoj priči ostaje nejasno. Tko su bili magi ili mudraci koji su došli sa istoka? Zašto ih se Herod, tiranin koji je željeznom rukom vladao Judejom, uplašio, a nije ih zatvorio kada su najavljivali dolazak novoga kralja? I, više od svega, koja je zvijezda sjala na nebu iznad Betlehema najavljujući Isusovo rođenje? Možemo li otkriti povijesni temelj božićne priče?</p>
<p> Magi su, prema klasičnim izvorima, bili aristokratska svećenička kasta u staroj Perziji, nasljednici kaldejskih mudraca drevne Babilonije, koji su razvili začuđujuće naprednu astronomsku znanost. Magi su, kao mudraci i čudotvorci, izazivali strahopoštovanje u svim zemljama od Sredozemlja do Inda. Kasnije su činili jedno od dva Vijeća Partskog kraljevstva (Perzije), koje je započelo dugu borbu s Rimljanima za kontrolu nad manjim državama Bliskog istoka.</p>
<p> Judeja, strateški smještena na trgovačkim putovima između istoka i zapada, bila je prostor osobitog zanimanja i Partije i Rima. Godine 39. pr. n. e. partska vojska opljačkala je Jeruzalem i protjerala mladog i ambicioznog Heroda koji se ne vlast vratio tri godine kasnije, uz pomoć velike rimske vojske, ali je održavao diplomatske odnose i s Partima. Promatrana u ovim okvirima, neobična priča o tri mudraca koju navodi Matej ima jasan povijesni smisao. Magi, koji su došli sa istoka - iz Partije - mogli su biti izvrsni špijuni Partskog carstva. Religija maga, zoroastrizam, uživala je određeni stupanj poštovanja kod Židova, pa su magi, za razliku od svećenika većine drugih religija, bili dobrodošli u Judeji. Magi su u samom Herodovu kraljevstvu, vjerojatno u vrijeme primirja između Rima i Partije, javno govorili kako traže novog kralja Židova pravdajući to tvrdnjom da su u čisto znanstvenoj misiji, kako bi potvrdili astronomske znakove koje su zamijetili. Očito je zašto se Herod uplašio.</p>
<p> Ali, zvijezda je veći problem. Ona se, čini se, pojavljuje dvaput – prvi put kao znak magima u njihovoj zemlji, a potom kao oznaka nad Betlehemom na kraju njihovog puta. Dakle, očito je da se tu ne radi o običnoj zvijezdi, jer se one ne kreću, niti mogu pokazivati na neko određeno mjesto. Jedino bi se komet mogao uklopiti u sve detalje ove priče jer se on, putujući oko Sunca, može pojaviti dva puta, kreće se nebom, a ovisno o točki gledanja može »stajati« na nebu i repom pokazivati na neko mjesto.</p>
<p> Iako se to može činiti logičnim, Isus se nije rodio 25. prosinca 1. godine prije nove ere. Prema činjenicama koje se navode u evanđeljima, godine 7. do 4. pr. n. e. (prije Krista) tradicionalno se smatraju vjerojatnim godinama njegova rođenja. Nažalost, za teoriju kometa, ni jedan grčki, rimski ili babilonski zapis tijekom ovih godina ne spominje pojavu nekog kometa.</p>
<p> Rješenje ove zagonetke možda je pronašao dr. Nikos Kokkinos koji je predložio potpuno novu kronologiju Kristova života. Njegova rasprava nastoji dokazati kako Krist nije bio razapet kao mladić, u svojim tridesetima, već u dobi od gotovo pedeset godina. Ovaj stav temelji na navodima Evanđelja po Ivanu i na nizu povijesnih činjenica koje izvanjski podupiru ovakvo tumačenje Evanđelja. Prema ovoj teoriji Krist se rodio 12. godine pr. n. e.</p>
<p> Ova godina odgovara i teoriji o kometu. Naime, godine 12. - 11. pr. n. e. na nebu se pojavio Halleyjev komet, čija je pojava sa strahom zamijećena posvuda oko Sredozemnog mora. Jedan suvremeni opis kaže kako je komet »visio« nad Rimom. Sljedeću pojavu u sedamdesetšestogodišnjem ciklusu ovog kometa zabilježio je židovski povjesničar Josip, opisujući ga kao divovski mač na nebu koji zlokobno visi nad Jeruzalemom. Prihvatimo li ovakvu kronologiju Kristova života, tajna betlehemske zvijezde je riješena.</p>
<p> Halleyjev komet spektakularno se pojavio na nebu 1301. godine, kada ga je vidio slikar Giotto di Bondone. Nakon toga nastala je njegova čuvena slika »Poklonstvo maga«, gdje je Halleyjev komet precizno prikazan na nebu iznad štalice. Možda je Giotto, ovako slikajući betlehemsku zvijezdu, nesvjesno prikazao upravo onu koja je sjala na nebu iznad skromne štalice u noći Isusova rođenja.</p>
<p>Tihomir Tonković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="21">
<p>Seli li baština dubrovačkoga ladanja u sjećanje</p>
<p>Danas se i ljetnikovci i njihovo okruženje doimaju poput napuštene pozornice neke davno odigrane predstave. Nema više ni glumaca, ali ni gledatelja koji bi je razumjeli. Može li knjiga Nade Grujić »Dubrovački ljetnikovac«, tekst koje podupire fotografija Damira Fabijanića, kao posljednje zvono na uzbunu, biti poticajem za spašavanjem dubrovačke ladanjske arhitekture</p>
<p>Kada je 1806. Napoleon sa svojom vojskom ušao u Dubrovnik, uvriježeni scenarij života Dubrovačke Republike potpuno se izmijenio. Dvije godine kasnije Napoleon ju je jednostavno ukinuo. Tim se činom promijenila povijest, ali i mnogo toga drugoga. Taj potez izravno je utjecao i na sudbinu dubrovačkih ljetnikovaca. Može se reći da je time završila jedna velika epizoda u renesansi začete kulture življenja na ladanju, koja se tradicijski nastavljala do toga doba.</p>
<p>»Kad je stvarnost postala – pad Republike, vlasnici mnogih ljetnikovaca, odlučili su ne imati više potomstva, a drugi – prodati ljetnikovce. Nije bilo više onih koji su vjerovali u uzvišen moralni smisao života u prirodi, ni onih koji su idealizirali lukrecijevski otium, ni onih koji su bili poneseni samo hedonističkim zanosom. Nitko više nije smatrao da će svoje snove ostvariti izvan grada, i da im ljetnikovci mogu pružiti prave užitke. Nepuno stoljeće bilo je dovoljno da većina ljetnikovca bude lišena svojih vlasnika. Neki su bili napušteni, neke su zauzeli 'stanari'. Razornom mentalitetu koliko primitivnom, toliko i skorojevićevskom, izmakla je samo nekolicina ljetnikovaca. Baštinu bez baštinika nisu poštedjele ni srpslo-crnogorske granate. Opjevana dubrava uništena vatrom uokviruje njihove ostatke poput osmrtnice. Danas se i ljetnikovci i njihovo okruženje doimaju poput napuštene pozornice neke davno odigrane predstave. Nema više ni glumaca, ali ni gledatelja koji bi je razumjeli.«</p>
<p>To je rezime najnovije knjige »Dubrovački ljetnikovac« dr. Nade Grujić, koja je najveći dio svog stručnoga i istraživačkoga rada posvetila upravo dubrovačkim ljetnikovcima. Ta knjiga što je uoči Božića predstavljena javnosti, svojevrstan je projekt Nade Grujić i umjetničkoga fotografa Damira Fabijanića, koji se nakon osam godina uzaludnih pokušaja u potrazi za izdavačima, očito jednako nezainteresiranima za napuštenu pozornicu hrvatske baštine, napokon ostvario slučajnim poduzetničkim poticajom. Tvrtka Agrokor odlučila je tiskati kalendar ilustriran upravo Fabijanićevim fotografijama tih ljetnikovaca, odavno priređenima za knjigu. Pa iako fotografije uvjerljivo govore o dubrovačkom renesansom pothvatu, kojemu nema premca u Europi, njima su pridodani i fragmenti teksta Nade Grujić, koji oslikavaju ozračje u kome su ljetnikovci nastajali.</p>
<p> I kada je priprema krenula Damir Fabijanić odlučio je ponovno sâm izdati knjigu. Ponovno, jer je tako svojedobno izdao i knjigu »Dubrovnik...« koju je 1993. međunarodni ocjenjivački sud francuskoga izdavača Marval uvrstio među 28 najljepših fotografskih knjiga svijeta. I ovoga puta to je vlastito izdanje (FAB d.o.o). Knjiga i kalendar predstavljeni su istodobno. I knjiga i kalendar još su jedan apel za spas tog osebujnoga dijela hrvatske kulturne baštine koja ispisuje povijest europske kulture.</p>
<p>Prije te, Nada Grujić objavila je još dvije knjige posvećene dubrovačkim ljetnikovcima. To su »Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja«, kojom je željela zaustaviti propadanje te naše baštine bez baštinika, vjerujući da trijezan pristup njezinim vrijednostima može biti koristan doprinos očuvanju onoga što je od nje još preostalo, i »Vrijeme ladanja«, kojom je morala konstatirati da ljetnikovci Rijeke dubrovačke imaju slavnu prošlost i sasvim neizvjesnu budućnost.</p>
<p> Knjiga »Dubrovački ljetnikovac« za razliku od prethodnih, koje su temeljem dugogodišnjih istraživanja studijski obrađivale svaki objekt posebno, u svim njegovim graditeljskim elementima i prostornim rasporedima ladanjskih kompleksa (što je, dakako, uključivalo i njihovu spomeničku valorizaciju), ocrtava duh vremena, ljude koji su ih gradili ili u njima živjeli, njihove nazore prema prirodi i načinu života u njoj.</p>
<p>Opisujući život na ladanju, koji ne podrazumijeva samo dokolicu nego i gospodarstvo jer »bavljenje zemljoposjedom nije sramota« nego »obrada zemlje pa i osobni rad na njoj dobivaju uzvišeni moralni smisao«, Nada Grujić pokazuje kako je život u dubrovačkom ljetnikovcu postao u 15. stoljeću ideologijom. Koristeći se pisanim izvorima, onim uklesanima na pojedinim ljetnikovcima ili iz rukopisne ostavštine, vlastele, književnika, pjesnika – onodobnih intelektualaca, u potpunosti je ocrtala tu filozofiju življenja iz koje je proizišla i spomenička baština jedinstvena u europskim okvirima. Tu njezinu jedinstvenost u knjizi pokazuje i fotografija tako biranoga kadra da se »život« ljetnikovca danas doima intaktnim, poput izreska prošlosti. Fotografija sugerira neko drugo vrijeme, prošlo, u kojem je još možda moguća idilična slika. Time pokazuje što bi još i danas moglo biti da ima malo volje. </p>
<p>Birane zajednički, dakle, ne samo okom fotografa nego i povjesničara umjetnosti, fotografije nemaju ulogu ilustriranja brojnosti i stanja, nego ocrtavanja fenomena dubrovačkoga ljetnikovca. One su u funkciji teksta koji se bavi pojmom dubrovačkoga ljetnikovca. Ako taj pojam, oni koji su odgovorni za stanje i oskvrnuti broj ljetnikovaca nisu u stanju shvatiti, onda naravno ne mogu ni išta poduzeti. To je prema tome apel za sve one koji stanjem svoga duha dosad nisu mogli proniknuti u značenje dubrovačkog ljetnikovca kao pojma. Zato se knjiga bavi ljetnikovcem u jednini. Brojnost je odavno evidentirana, stanje snimljeno (ne samo fotografski nego i arhitektonski), osobitost svakog obrađena do svakoga detalja. Iscrpna dokumentacija postoji. U obnovu svakoga bi se, dakle, moglo što se istraživanja i obrade tiče, krenuti odmah. Može li pogled u prošlost iščupan iz sadašnjosti biti poticajom?</p>
<p>To je još možda posljednja nada, iako joj stvarnost ne daje uporišta. Stvarnost je na žalost bez vizija. Drugi bi takove objekte odavno uredili, dali im namjenu, održavali ih, koristili u turističkoj ponudi. Čuvali bi ono što je preostalo, ne bi dozvolili da se i danas otkidaju i odnose njihovi kameni dijelovi. No, sve to kod nas je moguće. Napušteni i porušeni pribježišta su drogeraša. Svi to znaju i ništa ne poduzimaju. Pokušaj Grada Dubrovnika da ih »spasi« otkupom nije dao nekih rezultata. I u vlasništvu grada ostali su nezbrinuti. Pa ipak politika se otkupa nastavlja, a politika obnove nikako se ne definira. No, je li za sve kriv Grad. Nije li to za njega preveliki zalogaj? Ne bi li ti ljetnikovci trebali biti dijelom državne skrbi? </p>
<p>Grad je danas, kao i jučer, prekjučer i desetljećima unazad, odgovoran svakako za uništavanje njihova okoliša neprimjerenom izgradnjom što je, dakako, proizišlo iz nepoznavanja bîti stvari. Ali Grad se uvijek može »izvući« i zbog brojnosti dubrovačkih spomenika, zbog njihova stradavanja u potresu, pa ratu. A obnove su često bile duge, pa i pogrešne. No, Grad je često vukao toliko krivih poteza prema vlastitoj baštini, bez izgleda da se išta promijeni na bolje, a na žalost s vjerojatnošću da krene i na gore, da ga se ne može amnestirati zbog sramotnoga stanja dubrovačkih ljetnikovca.</p>
<p>Nekoliko je simpozija i stručnih skupova održano o dubrovačkim ljetnikovcima, na kojima se moglo mnogo toga saznati, što znači i naučiti o vlastitoj baštini. Toliko je tekstova napisano, toliko apela upućeno. A oni su nastavili propadati u svojoj ljepoti, približavajući se onoj granici kad još samo malo nedostaje do njihova preseljenja u sjećanje. Pisani su, doduše, programi i elaborati o njihovoj obnovi, koji su ostali mrtvo slovo na papiru. Papir sve podnosi, ali savjest ne. Na čijoj će savjesti biti dubrovački ljetnikovci – svi oni u Gradu, a posebice oni što se nižu duž Rijeke dubrovačke i dalje do Slanoga ili na drugu stranu od Grada prema Cavtatu, kao i oni što su rasuti po Elafitima? </p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Spavam u teatru, kao »fantom u operi«</p>
<p>»Nitko moje glumce u njihovim karijerama nije gledao više od mene, čak ni njihovi mame i tate, o Akademiji da se i ne govori. Mi smo ocrtali obrise komunalnoga teatra za ljude, kako bi to kazao Brecht, koji »jedu današnju govedinu« (ako je mogu platiti)«, kaže Šnajder</p>
<p>O prostornim i programskim problemima Zagrebačkoga kazališta mladih razgovarali smo s ravnateljem Slobodanom Šnajderom koji je prošloga tjedna bio na premijeri svoje drame »Nevjesta od vjetra« u Narodnom pozorištu u Beogradu.</p>
<p>• Zagrebačko kazalište mladih eklatantan je primjer brojnih kršenja zakonskih propisa. Jedan od aktera te priče jest i bivši ravnatelj ZKM-a Leo Katunarić. Svojedobno ste na konferencijama za novinare redovito izvještavali o tijeku sudskoga spora podignutog protiv njegovih navodnih malverzacija, no u zadnje vrijeme o tome se ne govori. U kojoj je fazi taj sudski predmet? </p>
<p>– Problem i jest u tome što taj spor nikako da postane sudski predmet. Ali postat će. Dugogodišnje otezanje, pritisci sa strane itd. spadaju u tužnu sliku hrvatskoga pravosuđa danas. Na primjer, povremeno čujemo da dio aktivnosti bivše uprave spada u sivu zonu u kojoj je teško nešto dokazati. Ma nemoj. Gospodin Katunarić, na primjer, dugi niz godina jednostavno je »duplao« svoju plaću. Takav je samoblud ne samo nemoralan, on je i protuzakonit. »Stimulacija« iznad 30 posto nalagala bi pokretanje postupka za promjenu kolektivnog ugovora. To Katunarića nije brinulo, no moralo je zabrinuti gradske činovnike.</p>
<p>Eto, gledali su na drugu stranu. U isto je vrijeme Katunarić »kupovao«, vrlo selektivno, kolege iz ZKM-a za ponižavajuće iznose. O tome postoji dokumentacija. Na primjer, jedan njegov nalog računovodstvu ZKM-a poslan je na papiru Euroflore, na kakvom se uz buket izriču lijepe želje... A taj je odljev novca, »samoblud« u obliku »samostimulacije« - još najmanji. U ZKM-u postoji putni nalog po kojemu Mickey Miš šalje na put Paju Patka. Nije da dječaci nisu imali mašte, samo se to malo vidjelo na sceni.</p>
<p>• Nezavisna komisija utvrdila je da na pozornici Zagrebačkoga kazališta mladih od 26 takozvanih cugova čak 19 nije upotrebljivo. Kako komentirate činjenicu što svaki izlazak na scenu može biti i te kako opasan za glumce? Razmišljate li još o eventualnom zatvaranju kazališta?</p>
<p>– Ne razmišljam jer smo blokirali elektromotorne povlake. Nema rizika nikakvoga, ali je, u tehničkom smislu, naše kazalište danas daleko ispod ere intendanta Stjepana Miletića, dakle, duboko smo bačeni u 19. stoljeće. Ivan Vuković, poslovni ravnatelj, nedavno je na najjasniji mogući način, u Novom listu imenovao pojedince koji su skrivili taj težak problem.</p>
<p>• Pisali ste otvoreno pismo zagrebačkoj gradonačelnici Vlasti Pavić u kojem ste upozoravali na brojne nepravde i zloporabe počinjene tijelu ZKM-a. Što se dalje može očekivati od gradskih vlasti?</p>
<p>– Mi smo u Gradu, mislim na gradsku upravu, našli mnogo saveznika koji su, nakon udubljivanja u naše nevolje, sada napokon razumjeli da moraju pomoći svom javnom kazalištu. Gradonačelnica Vlasta Pavić, zatim predsjednica Gradske skupštine Morana Paliković Gruden, kao i pročelnik Gradskoga ureda za kulturu Vladimir Stojsavljević, uz Andreu Zlatar, koja nam je oduvijek bila podrškom, sada bolje razumiju o čemu je tu riječ. Nepotreban sukob SDP-HNS zbiva se nekako iznad naših glava, nanosi golemu kulturnu štetu, te se nadamo da će u slučaju ZKM-a prevagnuti opći interes. Mi nemamo u toj stvari ama baš nikakvih interesa osim onih koji bi bili interesi Grada. Tu je naša snaga, i na neki perfidan način, ujedno slabost naše pozicije. Mi, naravno, znamo gdje živimo.</p>
<p>• Smatrate li da uopće ima šanse da se u dogledno vrijeme raspletu razmirice oko otkupa prostora »Atrija« i »Thalije«, koji bi se trebali vratiti kazalištu, pa i u smislu prostora za siguran izlazak publike, a ne samo »birtija«, kako se to pisalo u novinama?</p>
<p>– Ako je zaista »birtija«, a nije, u tome nema ni najmanje krivnje sadašnje uprave ZKM-a, naprotiv. No, kafić »Atrij« prilično je pristojan kafić, koji, međutim, ne može tu ostati iz brojnih razloga, od sigurnosnih do estetskih. Kanimo provesti potpunu rekonkvistu cijelog foyera ZKM-a, kako ga je svojedobno nacrtao Branko Silađin. Foyer je bitan i neotuđiv dio kazališta. Kad se ZKM-u vrati 150 sjedala - to su danas moje »mrtve duše« koje čame zakovane ispod scene, vidjet će se da je Silađin točno procijenio da cijeli prostor jednostavno mora biti foyer.</p>
<p>• Poznati ste po otvorenosti. Čiji interesi i zlouporabe stoje iza prodaje prostora negdašnjim vlasnicima te ponovne prodaje drugim osobama i možete li o tome javno govoriti?</p>
<p>– Ja sam, upravo u pismu gradonačelnici, iznio cijeli historijat problema. Zanimljivo je da je meni svanulo odmah u početku, čim sam došao, što se može dogoditi krene li se u »naturalni povrat«, a ne u obeštećenje bivših vlasnika, prema Zakonu o povratu imovine...</p>
<p>O tomu sam govorio na jednom od ranih sastanaka u gradskoj upravi, na početku svoga mandata, prije tri godine - svi su me bijelo gledali.</p>
<p>Dakle, u doba kada je na mjestu Vlaste Pavić sjedio Branko Mikša, prostor današnjeg »Atrija« oduzet je ZKM-u i iznajmljen najmoprimcu koji je tu uredio kafić. Ta je činjenica uopće omogućila naturalni povrat. Da je »Atrij« ostao pod »jurisdikcijom« Teatra, on bi, po istome tome zakonu, bio izuzet od naturalnog povrata i vlasnik bi bio obeštećen na neki drugi način. Sigurno ne bi bila moguća današnja »astronomija«... Naravno, ta »izuzimanja« nisu mogla proći bez radosne kooperacije tadašnjih uprava. Na primjer, u slučaju »Grandtheatre cafea« nije bilo nikakvog najma, navodno zbog investicija u prostor i opremu. Kada smo, istekom ugovora o najmu, uspjeli osloboditi taj dio foyera, vlasnik je dakako iznio što je mogao, ostavivši prostor u nakaznom stanju. </p>
<p>• Je li baš uputno za dobrobit Vašega kazališta da ste sada u Berlinu na stipendiji, u trenutku kad ZKM ima i te kakvih problema?</p>
<p>– ZKM nema uopće nikakvih problema, kako bi se to filozofski reklo, po sebi. U ovome trenutku se kod nas veoma mnogo radi, spremamo paralelno čak tri predstave, dvije prve u potpuno paralelnim podjelama... To svjedoči o našoj snazi kao institucije, o stanju u Ansamblu, kao i o činjenici da mnogi objektivni ljudi točno procjenjuju da se kod nas nešto događa što je možda dobro pa, ako je riječ o glumcima, prilaze nam rado i surađuju... U toj situaciji ima i nešto moga minulog rada. Osim toga, u kući je Ivan Vuković, jedan od najsposobnijih kazališnih managera koje imamo. Mi smo moju stipendiju, koju sam od tromjesečne sveo na mjesec i pol dana, dugo i pomno planirali. Uostalom, od nje će ZKM imati i te kakve koristi: sve je danas u informaciji.</p>
<p>Kao što je od mojih ranijih boravaka, baš u Berlinu, već imao: mislim na gostovanje »Velikog meštra«, koje je bilo prilično organizirano, zahvaljujući i mojim kontaktima. Sad tek vidim što smo napravili, bilo je to prije nešto više od godinu dana... Imali smo dvaput po 700 ljudi u zaista velikom gradu u kojem je istih tih večeri bilo više od 200 dramskih priredaba po večeri. To, međutim, nije bila tema za hrvatske novine ili televiziju. Radikalno i uopće nije.</p>
<p>• Dvije godine najavljujete projekt »Konclogor na Savi« Ilije Jakovljevića. Jeste li taj predložak dramatizirali ili je riječ o novoj drami »Peto evanđelje«, koju upravo režira Branko Brezovec?</p>
<p>– »Peto evanđelje« je moja nova drama, po nekim motivima apsolutno ključne Jakovljevićeve knjige, a radio sam na njoj više od dvije godine. U nekom smislu možda, radio sam na njoj oduvijek, otkako pišem. </p>
<p>• Bojite li se hoće li taj tekst, kojega je premijera dogovorena u Hamburgu 10. ožujka 2004., kod nas imati problematične implikacije s obzirom na promjenu vlasti?</p>
<p>– Pravit ću se da nisam razumio vaše pitanje. Kad jednom takva pitanja postanu uistinu nerazumljiva, živjet ćemo u boljoj zemlji. Jedno pojašnjenje: praizvedba u Hamburgu, na hrvatskom, koja će kasnije biti prenijeta u ZKM, bit će izvedena u sklopu svenjemačke proslave oslobođenja Auschwitza, jer se 2004. puni 60 godina od toga događaja. Mislite li da bi se vaše pitanje smjelo postaviti, na primjer, njemačkoj vlasti?</p>
<p> • Kako je Vašu predstavu »Nevjesta od vjetra« prihvatila beogradska publika i je li hrvatska verzija bolja ili lošija od one u Narodnom pozorištu? Mogu li se uopće uspoređivati?</p>
<p>– One se teško mogu uspoređivati, i u tome je baš sav čar kad ih jednom pogledamo usporedo. Izmjena gostovanja najavljena je za travanj iduće godine. Srpsko je društvo, kao i naše, vrlo frustrirano i podijeljeno, te možda ljubavni neuspjeh dvoje po mjerilima malograđanskog normaliteta neobičnih ljudi nije baš prvom temom... Ali predstave u Beogradu su pune, glumci imaju dobar osjećaj... U Beogradu, naravno, nedostaje onaj element neke više pravde koju smo izborili za Gemmu Boić - fantastičnu osobu koja ni u čemu nije imala sreće. Mislim na činjenicu da je Gemma Boić nekoć stvarno nešto pokušala baš u HNK... No, u Beogradu su izašle u jačoj rasvjeti neke druge scene... recimo, finalna, koja se događa iznad Kalemegdana.</p>
<p>• Kakva su Vaša ravnateljska iskustva, jeste li ostvarili program kakav ste željeli i što kažete na komentare ansambla da Vas je u proteklom razdoblju ipak bilo premalo u kazalištu?</p>
<p>– Ne znam gdje kupite svoje informacije, to jest u kojem glumačkom bifeu - naš legendarni »verzenk« to sigurno nije. Pa notorna je stvar da ja i spavam u teatru, kao »fantom u operi«. Nitko moje glumce u njihovim karijerama nije gledao više od mene, čak ni njihovi mame i tate, o Akademiji da se i ne govori.</p>
<p>Mi smo ocrtali obrise komunalnoga teatra za ljude, kako bi to kazao Brecht, koji »jedu današnju govedinu« (ako je mogu platiti). U trenutku kad me čeka još četvrtina programa, međutim, ne mogu reći da sam ga ostvario.</p>
<p>• Što očekujete od nove vlasti kad je riječ o kulturi?</p>
<p>– Pa, na primjer, baš to da ovakva pitanja postanu besmislena ili nerazumljiva. Vederemo. </p>
<p>Čekam trenutak kad si mogu reći: »Sad smiješ otići«</p>
<p>• Svojedobno ste najavljivali da ćete se i prije isteka svoga mandata, negdje u ljeto 2004., povući s dužnosti. Imate li još isto mišljenje i postoji li mogućnost da se ponovno javite na raspisani natječaj za ravnatelja ZKM-a?</p>
<p>– Prije svega, moj mandat ističe krajem iduće godine. Dakle, ostaje još jedna četvrtina, i mandata i predstava. To je velik razlomak. On, čini se, kao ni »Meštar« u Berlinu, nije predmet osobitog interesa. Nakon Reneova »Našeg grada«, kojim je taj vrlo zanimljiv i kompletan kazališni čovjek nastavio svoj razvoj, Kunčević sprema Vidićeva »Velikog bijelog zeca«, u pogledu kojega imamo golema očekivanja: to je prvi pravi komad o Tuđmanovu desetljeću... Potom, Breza radi moj komad, a Filip Nola polako se zagrijava za svoj vlastiti...No, zanimljivo je jedino - hoću li se ja kandidirati, i kako ću onda pasti... Ja bih trebao biti kao neka idealna, designirana, unaprijedna žrtva.</p>
<p>Začudit će vas, ali ja problem doživljavam potpuno obrnuto: moram vidjeti koliko gnjavaže i ponižavanja moram podnijeti, a da ne nanesem kulturnu štetu, to jest u kojem ću trenutku pred sobom moći reći - sad smiješ otići! Primjer s Mani Gotovac u Splitu vrlo je poučan. Nitko objektivan u hrvatskom kazalištu ne vjeruje da je Gotovac otišla iz Splita zato što ju je istisnuo bolji program. Od mene se ne može očekivati da još jednom poželim proći kalvariju koju sam doživio u Rijeci, dakle, da stavim glavu na panj, a da onda svoje obavi nekakav ministrant, sakupljač umjetnina, što li...Precizniji odgovor na vaše pitanje izgleda ovako: Upravo ovdje, u Berlinu, radim na novome četverogodišnjem programu za ZKM.</p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Perverzno je što urednici od svakoga mogu napraviti »slavnu osobu« </p>
<p>U nas se godišnje izbaci desetak književnih hitova. Tvrdim da se tek manji broj knjiga prodaje u nakladama koje obznanjuju izdavači. Sve oko knjige pretvorilo se u business, na knjigama se pere novac. Mediji su dobrodošli kad reklamiraju poneke pisce i knjige, kad objavljuju falsificirane ljestvice najprodavanijih knjiga… U takvim okolnostima njih sve skupa nije ni briga za književnost. Trebaju im senzacije, osobe koje će trajati godinu dvije dok se ne izmisle novi mamci za publiku. Već sada se tiskaju knjige veoma mladih ljudi i lansiraju kao senzacionalna umjetnička postignuća, a vrlo skoro dobit ćemo knjige koje su pisali razbojnici, ubojice, kriminalci</p>
<p>Prošlo je tri tjedna otkada je Borivoj Radaković objavio kritiku romana »Ljubav na posljednji pogled« Vedrane Rudan i time pokrenuo lavinu napisa. Rasplamsala se polemika, a 'polemika' se ovdje navodi kao eufemizam, uglavnom zaobišla meritum stvari i prešla u osobne obračune i otvorene uvrede. Dok se šira javnost pod geslom 'neka bude živost' zabavlja svakim novim napisom, razgovarali smo s Borivojem Radakovićem, od kojega je sve i započelo. </p>
<p>• Kruno Lokotar u odgovoru na Vaš tekst kaže da ga obuzima tuga, a Zoran Ferić piše da osjeća stid. Kako se Vi osjećate?</p>
<p>– Što se njih dvojice tiče, smatram da bi trebalo biti obrnuto - Lokotara bi trebalo biti stid. Ja sam, pak, zbog brutalnosti, niskih udaraca, nevjerojatnog vrijeđanja moje osobe i odvlačenja razgovora s književnosti na plan privatnih uvreda i posla - zgađen.</p>
<p>• Jeste li očekivali da će Vaš tekst izazvati takvu reakciju? </p>
<p>– Očekivao sam, ali sam ipak vjerovao da će se oni koji se nađu pozvanima baviti onime o čemu sam ja pisao, a to je književnost. Na moju žalost, pokazalo se da gotovo nitko od mojih oponenata književnost nije ni spominjao. Tako da smo razgovarali o prividu oličenom u jednoj beznačajnoj autorici i njezinu kućnom uratku, a zapravo sam ja dirnuo u osinje gnijezdo na drugoj strani - u izdavaštvo. Nakon razdoblja u kojem je bivši ministar kulture na lopate hranio izdavače novcem (premda je financiranje male privrede resor jednog drugog ministarstva) došli smo do toga da su izdavači iskočili u prvi plan, i krenuli su u nesmiljen rat - za tržište, za profit. Ratuju i međusobno. U Velikoj Britaniji, kažu stručnjaci, književni se (pazite: književni) hit rađa jednom u tri godine, uvijek spontano jer nikada ne znate kako će se posložiti silnice nekog vremena. A u nas se književni hitovi prave po desetak godišnje. Ja tvrdim da se tek manji broj knjiga prodaje u nakladama koje obznanjuju izdavači. Sve oko knjige pretvorilo se u business, na knjigama se pere novac. Mediji su dobrodošli kad reklamiraju poneke pisce i knjige, kad objavljuju falsificirane ljestvice najprodavanijih knjiga… U takvim okolnostima njih sve skupa nije ni briga za književnost. Trebaju im senzacije, osobe koje će trajati godinu dvije dok se ne izmisle novi mamci za publiku. Već sada se tiskaju knjige veoma mladih ljudi i lansiraju kao senzacionalna umjetnička postignuća, a vrlo skoro dobit ćemo knjige koje su pisali razbojnici, ubojice, kriminalci. U toj podivljaloj situaciji u kojoj nemamo permanentnu kritiku koja bi bila u stanju napraviti stratifikaciju književnosti - ne vrijednosnu nego prema tome izgrađuje li koje djelo išta novo u književnom smislu ili kao estrada samo koristi i klonira tuđa postignuća - književnost se povlači. Opljačkana je i ponovno bačena na periferiju. Ja sam, osobno, za sada doživio poraz jer sam se trudio, koliko je bilo u mojoj moći da se književnost izbori za pristup tržištu i u tome sam zajedno s kolegama s FAK-a na kratko vrijeme uspio, ali onda se ubacila druga struja, potisnula književnost i opet nas polako baca na marginu. Događa se perverzna stvar, u prvi su plan izbili izdavači i urednici! Urednik, kao manager, postaje netko tko od svakoga može napraviti celebrity, čak i pisca, neovisno o kvaliteti ispisa, neovisno čak i o tome ima li uopće ispisa. Kad sam rekao tu zapravo notornu stvar, krenuli su ti odvratni napadi na mene. Ali, ja sam jači, jer je jači i princip kojeg se ja držim. </p>
<p>• Je li istina da se već neko dulje vrijeme ključni ljudi FAK-a razilaze u mišljenju koji bi se pisci trebali pozivati na čitanja i kojim bi putem trebao ići Festival? </p>
<p>– Na FAK-u je doista bilo mjesta za mnoge i nastupilo je oko osamdeset domaćih pisaca! Što se mene tiče, ja sam se brinuo za dovođenje pisaca uglavnom iz Britanije i tu je uvijek bilo mnogo posla. Isprva je postojao zazor prema nama, ali kroz vrijeme smo stekli izuzetno povjerenje u londonskim, pa i nekim drugim književnim krugovima, a nekoliko nas je britanskih agenata počelo smatrati jednim od najkvalitetnijih književnih festivala u Europi. Žao mi je samo to što nikad nisam uspio dovesti Hanifa Kureishija, premda smo se neprekidno dogovarali. To je jedino što sam ostao dužan FAK-ovoj publici.</p>
<p>• Vedrana Rudan je dvaput sudjelovala na FAK-u. S obzirom da ste bili selektor FAK-a, je li to tada bio Vaš izbor? </p>
<p>– Ni u ludilu. Prvi put sam je čuo na jednom čitanju dok joj je prva knjiga još bila u rukopisu. Tada sam rekao svoju ocjenu, a nisam je imao razloga mijenjati - na formalnoj razini ravna je djetetu iz osnovne škole, na sadržajnoj joj nije ravna ni pijana prostakuša u nekoj krčmi. Ostajem pri tome. </p>
<p>• Zanimljivo je da je Vedrana Rudan u nedavnom intervjuu na Radiju 101 za Julijanu Matanović rekla da je to »jedna sladunjava pisačica, žena koja je vjerojatno dobra profesorica, ali kao pisac ne postoji«, dok ju u tekstu u »Nacionalu« zajedno sa sobom, Čulinom i Rujanom Jeger spominje kao najčitaniju hrvatsku spisateljicu po kojoj ste također »krenuli srati«. Može li se iz Vašeg teksta uopće iščitati da u isti koš stavljate Julijanu Matanović i Vedranu Rudan? </p>
<p>– O razularenoj koprofiliji Vedrane Rudan već sam vam govorio, a vi ste sada, citiravši je, iznijeli još jednu potvrdu. Ja, pak, ni u kojem slučaju nisam stavio Julijanu Matanović na isto mjesto gdje je i Vedranu Rudan. Julijana Matanović je, kako rekoh, žena kvalificirana, ona zna što radi, zna kome se obraća, njezino koketiranje sa žanrovskom iliti takozvanom trivijalnom književnošću jest intelektualan izbor za sada i ja sam uvjeren da će ona uskoro prijeći u mnogo ambicioznije vode. Julijana Matanović ispisuje književni tekst, Vedrana Rudan svoj psihogram. Razlika je, dakle, toliko velika da je bilo kakva usporedba nemoguća.</p>
<p>• Mislite li da bi trebalo uvesti porez na šund, kao što je svojedobno predlagao Miro Gavran?</p>
<p>– U potpunosti se slažem s kolegom Gavranom. Ali vidjet ćete, ako itko to pokuša uvesti, ispriječit će mu se izdavači!</p>
<p> • Što će biti s projektima planiranima u okviru FAK-a, primjerice s najavljivanim gostovanjem 'fakovaca' u Velikoj Britaniji?</p>
<p>– Cijela stvar izgleda ovako. Prošle godine smo moja supruga i ja ljetovali u Puli zajedno s Mattom Thorneom i Benom Richardsom. Naravno je da smo, kako smo svi pisci, neprekidno razgovarali o književnosti, a Matt Thorne je tih dana napisao jednu priču koja se zbiva u Istri. Jedne nam ju je večeri pročitao, a onda smo se počeli dogovarati da i Ben, Zorica i ja napišemo po jednu priču. Istog smo se časa svi oduševili, a dogovor je bio da sve četiri priče pošaljemo u časopis »Idler«. Kako smo iz dana u dan sve više o tome razgovarali, i oduševljenje nam je raslo, pa smo se počeli dogovarati da cijelu stvar podignemo na viši rang i da to više ne bude samo privatna stvar nas četvoro. Dogovor je bio da okupimo sve britanske pisce koji su sudjelovali na FAK-u i odgovarajući broj FAK-ovih pisaca. Nisam htio biti sâm pa sam pozvao Krunu Lokotara da zajedno sa mnom bude urednik. Napravili smo zajednički izbor, ali se nismo složili oko Vedrane Rudan, jer je ja nisam htio uvrstiti, pa se onda on povukao.</p>
<p>Silno mi je žao što je s britanske strane bilo samo devet autora, pa tako ima mjesta samo za devet naših pisaca. Sve do neki dan još je postojala mogućnost da imamo po jedanaest suradnika sa svake strane, ali James Kelman i Irvine Welsh nisu imali vremena napisati nove priče. S britanske strane u zborniku će biti Matt Thorne, Ben Richards, Nicholas Bliincoe, Tony White, Anna Davis, John Williams, Salena Saliva Goden, Toby Litt i Niall Griffiths, a s naše strane Miljenko Jergović, Zoran Ferić, Ante Tomić, Edo Popović, Jelena Čarija, Vladimir Arsenijević, Goran Tribuson, Zorica Radaković i ja. Budući da još nisam prikupio sve tekstove domaćih autora, postoje i mogućnosti izmjene. Žao mi je i ispričavam se doista mnogim kolegama što ih nisam uvrstio, ali se nadam da ću u nekoj skoroj budućnosti biti u mogućnosti da za britansko čitateljstvo napravim mnogo širi presjek suvremene hrvatske proze. Britanska je strana svoje priloge poslala odavno, a napominjem da se radnja svake od njihovih priča zbiva u Zagrebu ili u Hrvatskoj.</p>
<p>Taj zbornik, radnog naslova »Zagrebian Nights«, objavit će relativno mali ali vrlo ugledan nezavisni izdavač Serpent's Tail Petea Ayrtona. Kako taj izdavač baš nije pretjerano bogat, uputio sam Ayrtona da se obrati Ministarstvu kulture Republike Hrvatske za malu pomoć, barem za nadoknadu za prijevode, kao što će to napraviti i Arts Council of England. Na moju veliku žalost i stid, Ministarstvo kulture već više od sedam mjeseci nije našlo vremena da odgovori Ayrtonu. Napominjem da ćemo našu knjigu predstaviti u kolovozu iduće godine, i to na jednom od najvećih književnih festivala na svijetu - u Edinburghu. Bit će to izuzetna prilika za afirmaciju hrvatske književnosti. Molim stoga Ministarstvo kulture da se što prije izjasni oko tog projekta jer nam je vrijeme sve kraće. Uvjeren sam da i oni uviđaju kakvo značenje ta knjiga može imati za našu književnost i kulturu. </p>
<p>Ogadio mi se život dok sam se bavio Vedranom Rudan </p>
<p>• Vladimir Arsenijević i Kruno Lokotar smatraju da je Vaša spisateljska poetika bliska poetici Vedrane Rudan, štoviše, Lokotar ju je nazvao Vašom 'sestrom po poetici'. Što Vi mislite o tome?</p>
<p>Danas se svašta naziva poetikom kao što je sve postalo filozofijom (filozofija uspjeha, filozofija prehrane itd…). Oni su možda mislili na dva-tri motiva koja su podudarna, ali sam ih ja, dakako, uveo mnogo, mnogo prije nje. Psovke? U mojim prozama i dramama se koriste psovke, ali tek kao poštapalice, sredstvo za karakteriziranje likova. Mene zanima realizam jezika. A ta »spisateljica« nema nikakvu svijest kao ni znanje o jeziku… Evo vam primjera iz njezine knjige: »...zamjerili su mi što sam sa čakavskog prešla na hrvatski…«. Molim vas… Ta »autorica« rabi psovke kao da drsko klikće - vidite me, ja psujem, govorim gadarije i ništa mi ne možete. Baš kao dijete u fekalnoj fazi kad izmet gleda kao svoje stvaralačko djelo, pa ga, gledajući vas u oči, razmazuje i svima daje do znanja - smrdi, da, ali što mi možete. Joj, neću više o tome, ogadio mi se život zadnja dva-tri tjedna dok sam se bavio njom i onima koji od njenog stvaralaštva hoće napraviti pitu.</p>
<p>• Kako komentirate insinuacije da je razlog Vaše oštre reakcije na roman Vedrane Rudan zavist naspram uspješnije spisateljice?</p>
<p>– Već sam vam odgovorio. Inače, najodvratniji je način ušutkivanja upravo to - reći nekome da ne govori zbog načela nego zbog jala. Ovdje se ide čak dotle da se kaže da pisci ne smiju pisati o drugim piscima jer je to, tobože, stvar zavisti. Kao da nikada nisu čitali Matoša i Krležu, na primjer… Pa nije valjda Krleža bio zavidan onim Tresićima Pavičićima i cijeloj armiji polutalenata! Samo, onaj tko predbacuje jal drugima, jalan je sam. Baš me briga za to jer sam, kao obično, uvijek tri godine ispred njih jer ja sam kozmopolit put-nik, jer ja se ne bojim svijeta.</p>
<p>Barbara Matejčić</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>U Hrvatskoj je teško preživjeti kao bubnjar</p>
<p>Mnogi će se složiti da je, ma koliko se trudili, teško pronaći spoj i neku logičnu vezu između bubnjeva i posla koji zahtijeva švicarsku preciznost. U razgovoru za Vjesnik Tonči ističe kako je upravo to poveznica poslova koji trenutačno u cijelosti ispunjavaju njegov život. »I pri bubnjanju, kao i pri izradi nakita moram biti nepogrješiv. Bubnjar je drugi dirigent u orkestru, što znači da njegov samo jedan krivi udarac može biti koban za cijeli sastav«, kaže Tonči Grabušić </p>
<p>Vjerovali, ili ne, Cesaria Evora, Ljiljana Molnar Talajić i Gabi Novak, imaju nešto zajedničko. Sve tri, poput mnogih drugih osoba iz javnog i političkog života, među kojima su i veleposlanici akreditirani u Hrvatskoj, u uhu, na vratu, prstu, ruci, ili kravati nose prepoznatljivi lik iz legendi i narodne poezije sjevernog Jadrana, odnosno »morčić« koji je nastao pod utjecajem visoke venecijanske mode. </p>
<p>Crni maurski ratnik sa turbanom na glavi prema narodnoj predaji simbol je moći i uspjeha. Taj unikatni suvenir koji se proizvodi gotovo tri stoljeća smatra se specifičnim riječkim nakitom, a upravo po tome poznat je 37-godišnji riječki jazz glazbenik Tonči Grabušić kao jedan od iznimno rijetkih zlatara koji još uvijek izrađuju tradiconalni primorski nakit s motivom morčića. Umijeće tog zanata na Tončija je prenio otac Stjepan koji se zlatarstvom na adresi Matije Gupca 15a bavi od '70-ih godina prošloga stoljeća. Sve to, ne bi bilo čudno kada se ne bi znalo da je Tonči poznatiji po uspješnoj glazbenoj karijeri bubnjara. Osim što je svirao u Severininom bandu, bio je službeni bubnjar Radijskog festivala i Zadarfesta koji je publiku »izluđivao« urnebesnim »drum- sessionima«, ali i grimasama koje je pravio udarajući svojim štapovima. </p>
<p>Mnogi će se složiti da je, ma koliko se trudili, teško pronaći spoj i neku logičnu vezu između bubnjeva i posla koji zahtijeva švicarsku preciznost. U razgovoru za Vjesnik Tonči ističe kako je upravo to poveznica poslova koji trenutačno u cijelosti ispunjavaju njegov život. »I pri bubnjanju, kao i pri izradi nakita moram biti nepogrješiv. Bubnjar je drugi dirigent u orkestru, što znači da njegov samo jedan krivi udarac može biti koban za cijeli sastav«, kazao je naš sugovornik koji štapove u ruci drži od svoje 13-te godine, a sada svakodnevno, jer je dio orkestra riječkoga HNK Ivana pl. Zajca u predstavi »Karolina Riječka« sa Severinom u glavnoj ulozi. No, riječka, ali i šira hrvatska javnost složit će se da je Tonči Grabušić najpoznatiji kao utemeljitelj jednog od najboljih domaćih jazz bandova »Quartet Sensitive« prije pet godina, u kojemu, prema ocjeni Hrvatske glazbene unije, sviraju najbolji jazz gitarist Darko Jurković, jazz i pop- rock basist Henry Radanović, a pjeva Mary Trošelj. Nakon poznatog albuma na kojem su gostovali pijanist Matija Dedić, orguljaš Neven Frangeš i saksofonist Saša Nestorović i mnogi drugi, na pomolu je drugi koji će svjetlo dana, u izdanju »Dallas Recordsa«, ugledati u proljeće iduće godine. »Još kao klinac visio sam u barovima s dobrom glazbom, pa sam tako 1988. godine, napustio studij građevine, jer me Đorđe Balašević pozvao da s njim sviram, što je potrajalo pune tri godine. Potom sam intenzivirao suradnju sa Elvisom Stanićem, s kim sam osnovao 'Elvis Stanić Groupp'. S tom sam skupinom svirao deset godina i osvojio četiri Porina«, ispričao nam je Tonči. Tako je bilo nemoguće prisjetiti se ovogodišnjeg Balaševićevog koncerta na Ljetnoj pozornici u Opatiji, kada je Đorđe među brojnom publikom ugledao i svog dugogodišnjeg prijatelja Tončija, pozvavši ga na »stage«da u ime slavnih, starih dana izvede ono što uvijek iznova izaziva sve veće ovacije publike. </p>
<p>Iako je ovogodišnja Silvestarska noć trebala biti prva nakon pune 22 godine gaža u novogodišnjoj noći u kojoj je Tonči namjeravao uživati s djevojkom Barbarom Šragalj- novinarkom lokalne TV postaje Kanala Ri, plan je promijenjen zbog Zlatana Stipišića-Gibonnia. Najavljen kao posebni polusatni gost na središnjem slavlju što se održava na riječkom Korzu, Gibonni je pozvao svoga prijatelja Grabušića da zajedno s njim uveseljava Riječane. »Namjeravam napraviti još puno dobrih stvari u svom životu, a među njih se ubraja i jedan solo projekt sa inozemnim glazbenicima, ali ne zato što smatram da ih mi nemamo, nego što u Hrvatskoj po tom pitanju postoji zasićenje. Desetak ljudi bavi se glazbom koju ja sviram i samo oni međusobno surađuju, pa je stoga uistinu krajnje vrijeme da te granice proširimo«, kazao je Tonči. Pritom je izrazio ogorčenost činjenicom da se u Rijeci gotovo svakodnevno osjeti medijski embargo prema njegovom bandu »Quartet sensitive« od strane odgovornih na Hrvatskoj televizijie u Zagrebu. Zato je ovih dana uputio i prosvjedno pismo vodstvu Televizije, u kojem je argumentirao tvrdnje da se njegov band namjerno marginalizira, a njegova važnost na velikim koncertima i projektima minorizira. Naveo je primjer velikog koncerta održanog u Zagrebu prije godinu i pol dana, gdje je nastupio i gitarist Stinga koji je u izjavi medijima kazao da je fasciniran riječkim bandom. To, napomenuo je Tonči, samo dokazuju koliko je zapravo danas u Hrvatskoj teško preživjeti kao bubnjar, pri čemu zlatarski zanat uvelike pomaže kada bubnjanje ne ide. »K tomu, svjestan sam da kvalitetu života ne bih postigao da se ne bavim i jednim i drugim poslom. Navikao sam na jedan prosječan standard i samo ga nastojim održati. Najsretniji sam kada turisti, upoznati s predajom o morčiću, obiđu sve zlatarnice u gradu i vrate se po moje«, govori Tonči. </p>
<p>Unatoč tomu, nije htio komentirati činjenicu da je Severina u cijeloj kampanji koja se vodila oko »Karoline Riječke« nosila morčiće zagrebačkog zlatara. Čiji je to propust, ni danas nije poznato. Grabušićev posao života bio je izrada replike željezne škrinje s kraja 18. stoljeća i početka 19. stoljeća, koju je riječki gradonačelnik mr. Vojko Obersnel uručio Svetom Ocu Ivanu Pavlu II prilikom njegovog petodnevnog boravka u Rijeci u lipnju ove godine. Tonči ju je zajedno sa suradnicima izradio od drva wenge, a cijela je okovana srebrom i 132 ručno izrađena srebrna cvijeta. A, skromni i uvijek nasmiješeni Tonči, poput većine kršćana koji iščekuju Božić, ipak je pokleknuo pred blagdanskom groznicom u namjeri da radost darivanja podijeli s djevojkom Barbarom. Pritom je napomenuo da se, iako okružen zlatom u svakodnevnom poslu, često rukovodi porukom Šenoinog romana »zlatarovo zlato« i onom starom narodnom koja govori da »nije blago ni srebro, ni zlato, već je blago što je srcu drago«. </p>
<p>Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Otvorena izložba »Stjepan Planić - 1900. - 1980.«</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> - Izložba »Stjepan Planić - 1900.- 1980.« koja prvi put stručnjacima i javnosti predstavlja pola stoljeća arhitektonskog rada Stjepana Planića, otvorena je u subotu u zagrebačkoj Gliptoteci HAZU-a. </p>
<p> U Planićevu opusu ima više od 700 arhitektonskih rješenja, najviše obiteljskih kuća. Izložena je četvrtina bogatog opusa toga velikog hrvatskog arhitekta. Autorice izložbe su Darja Radović Mahečić i Ivana Haničar, a izložba je nastala suradnjom Instituta za povijest umjetnosti i Gliptoteke HAZU-a. Za likovni postav zaslužan je Mario Beusan. Izložba sadržava originalnu arhivsku dokumentaciju i recentne fotografije Damira Fabijanića. Osim najbrojnijih Planićevih ostvarenja u Zagrebu i bližoj okolici, izloženi su dokumentacija i fotografije i radova ostvarenih u svim krajevima Hrvatske. Izložbu prati i opsežan katalog Planićeva opusa. Stjepan Planić je najveći hrvatski arhitekt 20. stoljeća, iza čijeg opusa ne stoji veliki atelijer i mnogi suradnici - crtači i kompjutori, nego on sam i rad od jutra do večeri i na gradilištu. Izložba »Stjepan Planić - 1900.-1980.« u zagrebačkoj Gliptoteci bit će otvorena do 31. siječnja iduće godine. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Uručene diplome studentima Instituta »Albe Vikaković«</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Na svečanosti u dvorani »Vijenac« pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) u subotu su uručene diplome petnaestorici studenata Instituta za crkvenu glazbu »Albe Vidaković«. Taj će institut, koji je godine 1991. uključen s Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Zagrebačko sveučilište, sljedeće godine proslaviti 40. obljetnicu djelovanja.Obraćajući se nazočnima, KBF-ov je dekan Josip Baloban posebno pozdravio kardinala Josipa Bozanić, nadbiskupa zagrebačkog i velikog KBF-ova kancelara, profesore Instituta i diplomante. Istaknuo je da diploma nije samo dokument završnog studija, nego je ona potvrda rada, odricanja i savjesna svladavanja na baš laka studija crkvene glazbe. Poželio je današnjim diplomantima da što prije dobiju posao te zahvalio svima koji na bilo koji način pomažu Institutu, osobito kardinalu Bozaniću. Diplomantima je čestitao i kardinal Josip Bozanić. Istaknuo je da taj Institut po svojoj tradiciji svjedoči da je Crkva na osobit način promicala glazbu, koja susret s ljepotom, koji oplemenjuje svakog od nas, odnosno ona je susret čovjeka i Boga, vjere i kulture i svega onog što oplemenjuje čovjekov život, istaknuo je kardinal Bozanić. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="27">
<p>Götschl pobjednica spusta u St. Moritzu</p>
<p>ST. MORITZ, 20. prosinca</p>
<p> – Austrijska skijašica Renate Götschl pobjednica je spusta na Corviglija stazi u švicarskom St. Moritzu. To je za 28-godišnju Austrijanku treća pobjeda u ovom skijalištu (poslije 1999. i 2001. godine).</p>
<p>– Uvijek sam rado skijala u St. Moritzu, a danas je bilo pogotovo zanimljivo, jer je staza jednim dijelom zalazila na muški spust, rekla je Götschl, pobjednica Svjetskog kupa prije tri sezone.</p>
<p>Inače, najveća tragičarka utrke u St. Moritzu je Šveđanka Anja Pärson, koja je bila senzacionalna pobjednica drugog treninga u petak. Naime, na prolaznom vremenu Pärson je bila čak brža i od Götschl, no pogreška na kraju staze, kada je promašila vrata, spriječili su sjajan rezultat Šveđanke.</p>
<p>Zadovoljna nastupom ne može biti niti vodeća u redoslijedu spusta Francuskinja Carole Montillet, koja je zauzela tek sedmo mjesto, dok je Austrijanka Christina Sponring teško pala tijekom utrke, ali nije zadobila teže ozljede.</p>
<p>• Rezultati spusta: 1. Götschl (Aut) 1:39.78, 2. H. Gerg (Njem) +0.17, 3. Riesch (Njem) +0.19, 4. Styger (Švi) +0.22, 5. Mendes (SAD) +0.46...</p>
<p>Redoslijed spusta (nakon 3 od 8 utrka): 1. Montillet (Fra) 236 bodova, 2. H. Gerg (Njem) 205, 3. Götschl (Aut) 180, 4. Dorfmeister (Aut) 125, 5. Riesch (Njem) 121...</p>
<p>Ukupni redoslijed Svjetskog kupa (nakon 10 od 34 utrka): 1. Pärson (Šve) 510, 2. Hosp (Aut) 320, 3. Götschl (Aut) 306, 4. Montillet (Fra) 302, 5. Ertl (Njem) 272... </p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Deneriaz ispred »vojske« Austrijanaca</p>
<p>Spust u Val Gardeni imao je tragičnu predigru, budući je jedan od predvozača teško pao tijekom vožnje i uslijed obilnog krvarenja helikopterom je prebačen u bolnicu, a posljednje infotmacije govore o kritičnom stanju No, nije samo spomenuti skijaš osjetio svu opasnost staze u Val Gardeni. Jer, Švicara Daniel Zueger je teže ozlijedio rame, dok je Talijan Peter Fill zadobio nekoliko površinskih ozljeda </p>
<p>VAL GARDENA, 20. prosinca</p>
<p> – Francuski skijaš, 27-godišnji Antoine Deneriaz sjajno se osjeća na spustaškoj stazi u Val Gardeni, budući je u subotu, drugu godinu zaredom, uvjerljivo osvojio utrku. Ovaj put ispred šest Austrijanaca...</p>
<p>Spust u Val Gardeni imao je tragičnu predigru, budući je jedan od predvozača teško pao tijekom vožnje i uslijed obilnog krvarenja helikopterom je prebačen u bolnicu, a posljednje infotmacije govore o kritičnom stanju No, nije samo spomenuti skijaš osjetio svu opasnost staze u Val Gardeni. Jer, Švicara Daniel Zueger je teže ozlijedio rame, dok je Talijan Peter Fill zadobio nekoliko površinskih ozljeda.</p>
<p>Kako se moglo i pretpostaviti glavnu riječ u utrci za pobjedom vodili su austrijski skijaši, no primat najboljeg ipak je otišao u druge ruke - Francuza Deneriaza, koji je bio prebrz za cijelu »vojsku« Austrijanaca. O uvjerljivosti njegove pobjede najbolje svjedoči razlika pred drugoplasiranim svjetskim prvakom u ovoj disciplini Michaelom Walchhoferom od skoro jedne sekunde.</p>
<p>l Rezultati spusta: 1. Deneriaz (Fra) 1:52.99, 2. Walchhofer (Aut) +0.89, 3. Knauss (Aut) +0.92, 4. F. Strobl (Aut) +1.08, 5. Maier (Aut) +1.19, 6. Eberharter (Aut) +1.26, 7. Kröll (Aut) +1.28...</p>
<p>Redoslijed Svjetskog kupa: 1. Maier (Aut) 465 bodova, 2. Knauss (Aut) 358, 3. Kjus (Nor) 350, 4. Schifferer (Aut) 327, 5. Eberharter (Aut) 302..., 13. Kostelić (Hrv) 161...</p>
<p>Redoslijed spusta: 1. Walchhofer (Aut) 270 bodova, 2. Maier (Aut) 219, 3. Knauss (Aut) 185... </p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Ljubljančani u trećem pokušaju svladali Cibonu</p>
<p>Čak petorica cibosa zbog pet prekršaja je dočekala kraj utakmice. Redom su, od 34. minute, izlazili Golemac, Žižić, Štimac, Krasić i Poljak</p>
<p>LJUBLJANA, 20. prosinca</p>
<p> – U utakmici u kojoj su suci odsvirali čak 56 prekršaja, košarkaši Union Olimpije su pobijedili Cibonu VIP 79-74 (38-44) u 14. kolu Goodyear lige. </p>
<p>Nakon neizvjesne završnice koju su obilježila slobodna bacanja, Ljubljančani su u trećem pokušaju ove sezone slavili protiv Cibone, samo tri dana nakon zagrebačkog poraza u Euroligi. Čak petorica cibosa zbog pet prekršaja dočekala kraj utakmice. Redom su, od 34. minute, izlazili Golemac, Žižić, Štimac, Krasić i Poljak. Na pitanje kakav je bio učinak centarske linije, trener Cibone Dražen Anzulović je kratko odgovorio, ne želeći komentirati suđenje: </p>
<p>– Učinak je bio 25 prekršaja.</p>
<p>Kad su visoki igrači, uz nepovoljan sudački kriterij, bili još i neraspoloženi za igru (Golemac 8, Poljak 2, Žižić i Krasić bez poena), jasno je da je Olimpija bila najopasnija u reketu. Rahimić je bio najbolji s 26 poena i 7 skokova, a Boisa je uz 5 poena skupio 8 skokova, čak 6 u napadu. Cibona je dobra bila u prvom dijelu, ali je po starom običaju loše otvorila drugo poluvrijeme. Rahimiću se pridružio Baždarić, a Zagrepčane je u utakmici držao Scoonie Penn (24 poena, 8 skokova, 6 asista). Rimac je nakon dobre prve četvrtine, prve poene u nastavku ubacio tek u 36. minuti. </p>
<p>U posljednju minutu Cibona je ušla s poenom zaostatka, a 12 sekundi do kraja kod rezultata 73-75 Slaven Rimac, prema kojem suci nisu bili darežljivi s prekršajima, izgubio je loptu u napadu. Potom je Rahimić ubacio jedno slobodno bacanje, a Baždarić, koji je prve poene ubacio tek u 20. minuti, tricom je zapečatio pobjedu Ljubljančana. </p>
<p>– Tvrda utakmica, s dosta grešaka. Dobro smo odigrali u drugoj četvrtini, ali kasnije smo izgubili koncentraciju i konce igre, kazao je trener Cibone Dražen Anzulović. </p>
<p>– Zadovoljan sam skokom i slobodnim bacanjima. Odigrali smo bolju obranu, izjavio je Sašo Filipovski, trener Olimpije. </p>
<p>• Dvorana Tivoli </p>
<p>UNION OLIMPIJA - CIBONA VIP 79-74 (25-23, 13-21, 21-12, 20-18).</p>
<p>Union Olimpija: Oyedeji 2, Mali, BAŽDARIĆ 18, BOISA 5 (1-2), Štelmahers 13 (3-3), Rahimić 26 (9-14), Zagorac, Petrov 4, Pavič 5 (5-6), Dujmović 6 (2-2).</p>
<p>Cibona: PENN 24 (6-6), Kus 10 (5-6), RIMAC 19 (2-2), KRASIĆ, GOLEMAC 8 (1-1), Sesar 3, Štimac 8, Mance, Krolo, POLJAK 2 (0-2).</p>
<p>SUCI: Jovanović, Belošević i Jovčić (SiCG). GLEDATELJA: 2000. </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Dženan RAHIMIĆ.</p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>CSKA, Maccabi i Barcelona iznad ostalih </p>
<p>U svim skupinama velik broj momčadi je izjednačen, svatko može pobijediti svakoga/ Silnu izjednačenost najbolje potvrđuje situacija u skupini A, u kojoj igraju i košarkaši hrvatskog doprvaka Cibone. Šest je momčad unutar dva boda, osim Barcelone koja je uvjerljivo prva. Nakon 7. kola sve se dodatno zakompliciralo</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Rezultati nakon polovice odigranih utakmica Eurolige izbacili su, prema očekivanju, momčadi CSKA, Maccabija i Barcelone koje su u sedam kola poražene samo jednom. Gledajući odozdo, u najtežoj su situaciji berlinska Alba te Krka i Unicaja, kojima je put do drugoj kruga praktički zatvoren.</p>
<p>Sve ostale momčadi pokazuju veliku izjednačenost ovogodišnje Eurolige. Svatko može pobijediti svakoga, čak je i aktualni europski prvak Barcelona poražen protiv Partizana. Sustav Eurolige je takav da se sve momčadi nadaju plasmanu među 16 momčadi. Za uspjeh koji će zadovoljiti većinu klubova, potrebno je biti među pet prvoplasiranih od osam klubova u skupini, a mjesto u drugom krugu izborit će i najbolji šestoplasirani. Ako baš neka momčad, poput Krke nije autsajder uoči natjecanja, ili nema problema sa sponzorima, veliki su izgledi da će se dokopati drugog kruga. Sa stalnim promjenama igrača, najčešće Amerikanaca, moguće je pogoditi pravo pojačanje u pravom trenutku koje će donijeti dvije, tri pobjede za redom, što je dovoljno za skok na ljestvici. Silnu izjednačenost najbolje potvrđuje situacija u skupini A, u kojoj igraju i košarkaši hrvatskog doprvaka Cibone. Šest je momčad unutar dva boda, osim Barcelone koja je uvjerljivo prva. Nakon 7. kola sve se dodatno zakompliciralo. Pobjede su vratile u igru atenski AEK i rimsku Lottomaticu. Talijani su nakon početnih 0-4 zaredali s tri pobjede, nakon Olimpije i Cibone, svladali su i Pau-Orthez u gostima nakon produžetka. Francuzi se mogu smatrati najvećim pehistima, u 1. kolu imali su pobjedu u rukama protiv Cibone, ali je Pietrus promašio dva slobodna bacanja, a potom su dvije utakmice izgubili kod kuće u produžetku.</p>
<p> Partizan je pak najugodnije iznenađenje. Beograđani su prije natjecanja bili svrstani u sedmu, najslabiju jakosnu skupinu, a nakon prvog dijela imaju četiri pobjede na kontu. </p>
<p>Posljednje kolo prije stanke potvrdilo je dominaciju moskovskog CSKA u skupini A koji se kod kuće obračunao sa Žalgirisom, i nakon pobjede u Tel Avivu, slavio protiv još jednog velikog suparnika. Krka nije uspjela iznenaditi Panathinaikos, iako su, kao i protiv Maccabija, pružili jak otpor. Izraelci su predvođeni Nikolom Vujčićem (21 poen, 10 skokova) slavili protiv jakog Montepaschija u Sieni i zadržali priključak sa CSKA na vrhu. Skipper je na gostovanju uhvatio važne bodove protiv Unicaje koja poput Krke ima samo jednu pobjedu. </p>
<p>U skupina C ponovno se potvrđuje teorija o izjednačenosti klubova. Nema izrazitih favorita, tri su momčadi na vrhu – Benetton, Efes Pilsen i Pamesa. Tau Ceramica i Slask imaju pobjedu manje. U 7. kolu Olympiakos je pobijedio Pamesu nakon produžetka, a hrvatski reprezentativac Dalibor Bagarić promašio je ključnu loptu kojoj je mogao osigurati pobjedu nakon 40 minuta.</p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Vulić isključen, Zagreb poražen</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Košarkaši Zagreba poraženi su u 14. kolu Goodyear lige od Banjalučke Pivare 74-77.</p>
<p>Zagrepčane je od 17. minute vodio pomoćni trener Ivan Meheš, nakon što je Jakša Vulić zaradio isključenje zbog prigovora sucu. Inače, suci su imali mnogo, najblaže rečeno, diskutabilnih odluka, no za poraz Zagreb može kriviti samo sebe, jer su minutu prije kraja vodili 74-73, no nakon toga u više prilika nisu uspijeli ubaciti loptu kroz obruč.</p>
<p>• Dvorana u Trnskom</p>
<p>ZAGREB – BANJALUČKA PIVARA 74–77 (12-17, 20-27, 20-16, 22-17)</p>
<p>ZAGREB: Šaronja, Miljković 8 (1-3), PIPLOVIĆ 12 (4-6), Pehar 3 (3-4), Jelavić 9 (5-8), I. TOMAS 20 (6-12), RADOŠ 4, SIMON, Krunić 14 (1-2), Petrović, Turković, N. GARMA 4</p>
<p>BANJALUČKA PIVARA: Milinović, ČUBRILO 4 (2-2), Matić 12 (6-6), PALALIĆ 7 (5-7), Šćekić 10, GLIŠOVIĆ 12 (4-6), Jocović, Kondić 2, KOJADINOVIĆ 18 (4-6), DAMJANOVIĆ 6 (2-2), Tomović 6 (3-4)</p>
<p>SUCI: Rems, Kovačić, Fekonja (svi SLO), GLEDATELJA: 400</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Feliks KOJADINOVIĆ</p>
<p>Krešimir Đureš</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Huk s tribina nosit će Zagreb prema pobjedi</p>
<p>U uzvratu osmine finala Lige prvaka zagrebaši će loviti tri pogotka Winterthurove prednosti iz prve utakmice</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Na pitanje hoće li rukometaši Zagreba prezimiti u Europi odgovor će dati nedjeljni dvoboj (16 sati) protiv Winterthura. U uzvratu osmine finala Lige prvaka zagrebaši će loviti tri pogotka Winterthurove prednosti iz prve utakmice, što je pomalo dvosjekli mač. Jer čini se dovoljno malo, pa da se pomisli »lako ćemo do toga«, a opet je dovoljno veliko da švicarski prvak to može sačuvati.</p>
<p>Mladoj je Zagrebovoj momčadi ovo velika prilika. Motiva im ne manjka, nikako.</p>
<p>– Pa ako neće biti motivirani u utakmici koja nosi četvrtfinale Lige prvaka, onda ne znam što bi ih moglo više motivirati, kaže Lino Červar, trener zagrebaša uoči nedjeljne utakmice.</p>
<p>Hrvatski će prvak igrati u istom sastavu kao i u prvoj utakmici. Iako se očekivalo da će se oporaviti, ozljeda Ivana Ninčevića još ne dozvoljava nastup. Ključ uspjeha protiv Švicaraca bit će obrana. A te nije bilo u Winterthuru.</p>
<p>– Treba nam agresivna obrana, jer samo takva obrana može dati rezultata, tada tjeraš suparnika na pogreške. Pokušat ćemo zaustaviti Korejce Choa i Paeka s nekoliko obrambenih formacija, možda ćemo im igrati i s flasterom... Važno je da moji igrači budu čvrsti i agresivni, da se što prije vraćaju u obranu, naglasio je Červar.</p>
<p>Druga Zagrebova slabost u prvom sudaru bila je i loša realizacija zicera.</p>
<p>– Tu moramo biti mnogo koncentriraniji nego u prvoj utakmici. Tamo smo propustili previše zicera i to nas je koštalo, iako smo postigli 29 pogodaka na gostujućem terenu, kaže Zagrebov trener.</p>
<p>Inače, zagrebaše veseli povratak u Ledenu dvoranu. A ta će, sa svojim ugledom u rukometnom svijetu, biti svakako mala prevaga na Zagrebovu stranu. Cijena ulaznice je 20 kuna, a to nije pretjerana svota za sudar koji obećava žestoku borbu za plasman među osam najboljih u Europi. Zagrebaši pozivaju navijače da dođu i pomognu im, da budu uz njih na putu prema još jednom uspjehu. Huk navijača s tribina Ledene dvorane nadaleko je poznat. Nedavno su se na tom terenu iskazali mađarski navijači, bodreći svoje rukometašice u finalu Svjetskog prvenstva. Sad je opet red na zagrebašima i Zagrepčanima.</p>
<p>I. Markulin Nepriznata </p>
<p>120. godišnjica »Hrvatskog sokola«</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca – Sedamdesete godine 19. stoljeća godine su početka u Hrvatskoj onoga što se danas skupnim (pogrešnim) pojmom naziva sport. Presudnu ulogu u tome je odigralo osnivanje (1874.) tjelovježbenog društva »Hrvatski sokol«. Tada su postavljeni temelji iz kojih su iznikli razni sportovi ne samo opće i specijalne gimnastike nego i većine sportova koji su se razvili u godinama koje su slijedile. </p>
<p>Od početka rada odmah je postalo jasno da za razvoj treba i osnova – Dom. Tu je presudnu ulogu odigrao entuzijazam koji je zahvatio tadašnju hrvatsku inteligenciju u dizanju nacionalne svijesti. </p>
<p>Dom je bio skupa investicija pa su najpoznatiji zagrebački građani na čelu s primarijusom Josipom Kohnom krenuli u realizaciju gradnje Doma koja nije bila ni laka, ni jeftina, ni bez velikih rizika. Uz pomoć gradskog urbanista Milana Lenucija dobio se teren na tadašnjoj zagrebačkoj periferiji (a danas je to strogo središte), iza Hrvatskog narodnog kazališta. Za upravo nevjerojatnih nepunih šest mjeseci niknuo je tamo Dom »Hrvatskog sokola« koji stoji još i danas i još služi svojoj svrsi - odgoju (ne samo tjelesnom) mladih ljudi.</p>
<p>U tih 120 godina Dom, a posebno tada velika središnja dvorana, poslužio je doslovno tisućama mladih i starijih Hrvata da se najprije tjelovježbom a kasnije i gimnastikom i ostalim dvoranskim sportovima osposobe za zdrav život. </p>
<p>Tako je Dom »Hrvatskog sokola« u tih točno 120 godina (svečano je otvoren 17.12. 1883.) odigrao u prostornom (materijalnom) smislu ono što je paralelno s njim odigrao u organizacijskom i idejnom smislu Franjo Bučar i još nekoliko pionira tjelesne kulture kod Hrvata. </p>
<p>Na svečanoj akademiji samo tri dana nakon te 120-godišnjice prisutni su se mogli upoznati s današnjim dometom naših gimnastičara. </p>
<p>Međutim, veoma je karakteristično za taj sport da je na svečanom dijelu proslave prvi red namijenjen honoracijama bio posve prazan! Organizatori, Zagrebačko tjelovježbeno društvo Hrvatski sokol, mogli su se pohvaliti veoma lijepim pozdravom Predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, isprikom gradonačelnice Vlaste Pavić te pismom glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora Miočić-Stošića i više nikoga, pa ni od Zagrebačkog sportskog saveza! Kao da se tu, u tih 120 godina nije dogodilo veoma mnogo bitnog za razvoj tjelesnog odgoja i sporta u Hrvatskoj i kao da nije čudo da takva stara zgrada tako dobro održavana i danas nadasve služi mladima i starijima za tjelesno zdravlje, sposobnosti i društvene aktivnosti. </p>
<p>(P.S. Možda bi bilo bolje da služi sticanju milijunskih zarada.)</p>
<p>Žarko Susić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Još da nema Wang Nan...</p>
<p>Nakon što je u Guangzhou propustila vodstvo sa 3-1 i 8-6, a u Hong Kongu izgubila s glatkih 0-4, dalo bi se zaključiti da u Tamarinoj glavi i dalje postoji određena blokada koja je priječi da pobijedi najbolju svjetsku igračicu svih vremena</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Nastupima na finalu Pro Toura u Guangzhou i Svjetskom stolnoteniskom kupu u Hong Kongu, Tamara Boroš je zaključila godinu koja, srećom, neće biti zapamćena po ta dva natjecanja. Na oba spomenuta turnira naša je najbolja stolnotenisačica počela lakim pobjedama (Liu Jia i Chris Xu), nakon čega joj se na putu ispriječila Nan Wang.</p>
<p>Nakon što je u Guangzhou propustila vodstvo 3-1 i 8-6, a u Hong Kongu izgubila s glatkih 0-4 dalo bi se zaključiti da u Tamarinoj glavi i dalje postoji određena blokada koja ju priječi da pobijedi najbolju svjetsku igračicu svih vremena. Uvjerljiv honkonški poraz je svakako posljedica onoga što se dogodilo u Guangzhou, a taj je poraz Tamara Boroš bila pojasnila u jednoj jedinoj rečenici:</p>
<p>– Kod 3-1 i 8-6 u petom setu samo sam na sekundu pomislila da je gotovo i da sam je konačno pobijedila, no to je bilo dovoljno da se ona vrati i preokrene rezultat.</p>
<p>Tamarin trener Neven Cegnar bio je nešto opširniji i konkretniji, no i iz njegovog opisa spomenutog meča je jasno što se najčešće događa u dvobojima najbolje europske protiv najbolje svjetske stolnotenisačice:</p>
<p>– Tamara je, kao i u mnogim prijašnjim, mečevima čekala da Wang izgubi, umjesto da ju ona »zgazi«. Nadigrala ju je čak i u igri iznad stola gdje je obično bila podređena. Wang se u tom meču uopće nije vidjela i sve je ovisilo o Tamari. Mislim da je Tamara stolnoteniski jača od Wang, ali...</p>
<p>Tamarinim ovogodišnjim porazima od Nan Wang svakako treba dodati onaj u polufinalu Svjetskog prvenstva u Parizu, kada je naša igračica propustila realizirati vodstvo u prvom setu, nakon čega je Kineskinja zagospodarila stolom i otišla do još jednog svjetskog zlata. </p>
<p>No, upravo je u Parizu Tamara Boroš napravila ono po čemu će pamtiti ovu godinu, a vjerojatno i cijelu svoju stolnotenisku karijeru. Osvajanjem brončane medalje prekinula je desetgodišnji »post« europskih stolnotenisačica na svjetskim smotrama i ispunila jedan od svojih životnih ciljeva: odličje na svjetskom prvenstvu i/ili olimpijskim igrama. Nekoliko mjeseci ranije Cegnar je tvrdio da Tamara ima svega 20-ak posto šansi (ikada) osvojiti odličje na svjetskom prvenstvu. </p>
<p>Sada nam se čini da su joj šanse za još poneko odličje, naročito na Olimpijskim igrama u Ateni gdje će biti nešto manje Kineskinja raznih državljanstava negoli na svjetskim prvenstvima. Jedino će opet biti teško izbjeći tu Nan Wang. Možda bi ju Tamara konačno trebalo pobijediti...</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="34">
<p>Libija odustaje od oružja za masovno uništenje</p>
<p>Iznenađujuća odluka pukovnika Gaddafija britanskom premijeru Blairu i američkom predsjedniku Bushu daje razloga za tvrdnju da je njihov oštar stav prema Saddamu Husseinu imao smisla </p>
<p>LONDON, 20. prosinca (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Nakon devet mjeseci tajno vođenih pregovora, Libija je pristala odreći se svog arsenala oružja za masovno uništavanje. U dramatičnoj i neočekivanoj objavi u petak kasno navečer, to je potvrdio britanski premijer Tony Blair - a samo desetak minuta nakon njega i američki predsjednik George W. Bush. Obojica su rekli da je libijski vođa Muammar Gaddafi odlučio dozvoliti pristup međunarodnim inspektorima koji će provjeriti programe libijskog oružja za masovno uništavanje te raditi na njihovom uklanjanju. </p>
<p>Ako pukovnik Gaddafi održi svoju riječ - a poigravanje sa Zapadom teško da bi moglo biti u njegovom interesu - radit će se o golemoj prekretnici u međunarodnim odnosima. To je prvi put da se neka zemlja dragovoljno odriče svog spornog arsenala. </p>
<p>Kontrast s Irakom, gdje je nedavno došlo do vojne intervencije, ne može biti veći. Američko-britanska vojna akcija u Iraku - izvedena zbog sumnji da Saddam Hussein raspolaže biološkim, kemijskim a možda i nuklearnim arsenalom - izazvala je međutim veliko negodovanje u svijetu. Od Saddamovog pada u travnju pa do danas, nije pak u Iraku pronađeno nikakvo oružje masovnog uništenja. </p>
<p>Libijska odluka bez presedana omogućava Blairu i Bushu da mogu reći kako je njihov oštar stav prema Saddamu Husseinu imao smisla. Oni s pravom mogu tvrditi kako je upravo irački primjer natjerao Libiju da prijavi svoj zabranjeni arsenal i pristane na njegovo uništavanje. Doista, bez ikakve vojne prisile, jedan do jučer samovoljni režim pristao se ponašati po međunarodnim normama. Primjer Saddamovog pada postat će možda poučan i za druge u regiji. Iran, kojega Zapad optužuje da razvija program nuklearnog naoružanja, u zadnje vrijeme također razmišlja o boljoj suradnji s međunarodnim inspektorima, a slučaj Libije mogao bi ga dodatno potaći da nastavi u tom pravcu. </p>
<p>Libija je pristala potpisati međunarodne konvencije koje ograničavaju korištenje nuklearnog i kemijskog arsenala i odreći se raketa čiji domet premašuje 300 kilometara. Prema riječima Tonyja Blaira, to će joj omogućiti da se »ponovo priključi međunarodnoj zajednici«. George Bush je rekao da oružje masovnog uništenja »ne donosi utjecaj niti prestiž« nego »izolaciju i druge neželjene posljedice«. Američki predsjednik je obećao da će se njegova zemlja i svijet revanširati Libiji ako ona ispuni svoja obećanja. U Americi su još na snazi sankcije protiv Libije, koje će ostati na snazi dok Gaddafi ne pokaže da je održao riječ. Upravo je ukidanje tih sankcija jedan je od jakih motiva koji je Gaddafija natjerao na suradnju sa Zapadom - a uz to je vjerojatno prisutna i želja da ne završi poput Saddama. </p>
<p>Libija već nekoliko godina radi na tome da izađe iz međunarodne izolacije. U to ime preuzela je odgovornost za pad putničkog aviona Pan Americana nad Škotskom 1988. Tripoli je izručio počinitelje i isplatio veliku odštetu obiteljima poginulih. Uspješni pregovori s Britanijom oko Lockerbieja otvorili su put i za pregovore o uništenju zabranjenog libijskog arsenala. Predsjednik Muammar Gaddafi i sam je potvrdio da je, nakon višemjesečnih pregovora sa Zapadom, njegova zemlja odlučila sudjelovati u stvaranju svijeta slobodnog od terorizma. Radi se o vrlo dramatičnom zaokretu. </p>
<p>Godine 1986.tadašnji predsjednik Sjedinjenih Država, Ronald Reagan, dao je bombardirati predsjedničke zgrade u Tripoliju i drugdje u Libiji, u pokušaju da ubije pukovnika Gaddafija. Reagan je gaddafija optuživao za rušenje američkog zrakoplova nad Lockerbiejem i sponzorstvo terorizma. Libija, doduše, nije imala svoje prste u terorističkim incidentima zadnjih godina, ali je poznato da je ranije pomagala IRA-u i razne druge podzemne organizacije u svijetu. </p>
<p>Amerika i njene saveznice dugo su sumnjale da Libija ima tajne kemijske i biološke programe naoružanja, te rudimente nuklearnog. Godine 1995. Libija je ponovo otvorila svoju tvornicu Rabta, tvrdeći da se radi o farmaceutskom postrojenju. No poznato je da je Rabta ranije proizvodila kemijsko oružje. Libija posjeduje još jednu veliku tvornicu kemijskog oružja, Tarhuna, koja je izgrađena ispod zemlje. </p>
<p>Tony Blair je rekao da je dragovoljno odricanje Libije od oružja masovnog uništenja u jakom kontrastu s otporom Iraka - koji je vodio do vojne intervencije i Saddamovog pada. Zbog te intervencije, u kojoj je Britanija sudjelovala s Amerikancima, Blair je imao golemih neprilika s domaćom javnošću. Britanski premijer može se sada nadati da će mu neočekivani i veliki preokret oko Libije donijeti nešto političkih bodova kod kuće i malo mu olakšati život. Blair može tvrditi da nije bio sasvim u krivu oko Saddama, koji je postao poučnim primjerom za druge, poput Gaddafija. Predsjednik Bush je rekao da se nada kako će »i drugi vođe u svemu vidjeti primjer za sebe«, čime je prešutno opomenuo Iran i Sjevernu Koreju. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Janjić: Hrvati u Boki dobili su više slobode </p>
<p>KOTOR, 20. prosinca</p>
<p> - »Božićni blagdani dolaze kao odraz našeg pročišćavanja, bilo vjerskog ili nacionalnog, kako bismo na ovim prostorima i u ovim vremenima, koja su, nadam se, mnogo bolja nego prije desetak godina, mogli ići naprijed ostajući ovdje, istaknuo je kotorski biskup msgr. Ilija Janjić, govoreći o ozračju u kojem Hrvati u Kotoru i cijeloj Crnoj Gori dočekuju božićne blagdane. </p>
<p>Na žalost, mnogi su otišli, kako je dodao, ne samo od devedesetih godina. Iseljavanje Hrvata Bokelja počelo je nakon pada pomorstva, pa onda u Prvom i Drugom svjetskom ratu te za vladavine komunizma, rekao je.</p>
<p>Sada kad se Crna Gora otvara i želi okrenuti Zapadu i demokraciji, Hrvati su dobili više slobode koja nije samo na papiru, jer je obnovljeno hrvatsko kulturno društvo »Napredak«, osnovano Hrvatsko građansko društvo Crne Gore - ustanove s hrvatskim predznakom što se prije nije moglo ni čuti ni izgovoriti - a u vlasti u Tivtu sudjeluje Hrvatska građanska inicijativa«, izjavio je biskup. Smatra da je odnos prema Hrvatima u Boki kotorskoj i vjernicima pozitivan.</p>
<p> Govoreći o položaju Hrvata u kontekstu normalizacije hrvatsko-crnogorskih odnosa, kotorski je biskup istaknuo kako je došlo vrijeme kad su mnogi progledali i žele poštovati hrvatsko biće koje stoljećima živi u Boki kotorskoj. </p>
<p>Biskup je istaknuo da za obnovu crkava od dosadašnjih hrvatskih vlada unatoč obećanjima nije dobio ništa. Crnogorska nam je vlada dala 300.000 njemačkih maraka, a nešto novca zagrebački dogradonačelnik Milan Bandić, ističe kotorski biskup, koji od nove hrvatske vlade i Ive Sanadera očekuje više razumijevanja za Hrvate koji su i daleko i blizu matici Hrvatskoj. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Milijuni Sjevernokorejaca ostat će bez hrane </p>
<p>PEKING, 20. prosinca</p>
<p> - Gotovo četiri milijuna Sjevernokorejaca ostat će do veljače bez porcija hrane, koju im dijeli UN, ako strani donatori ne osiguraju veću pomoć toj komunističkoj državi, objavio je u subotu u Pekingu šef UN-ovog Svjetskog programa za hranu (WFP).</p>
<p>Ova izjava direktora WFP-a Jamesa Morrisa uslijedila je nakon što je on prošli tjedan hitno zatražio 171 milijun dolara za hranu kako bi se nahranilo 6,5 milijuna Sjevernokorejaca, većinom djece i žena suočenih već godinama s glađu.</p>
<p>Prema WFP-u, potreban je 171 milijun dolara kako bi se prekinuo pad u isporuci hrane što je već ove godine prisililo tu UN-ovu agenciju na smanjenje porcija hrane milijunima Korejaca koji žive od njezine pomoći od sredine 90-ih godina.</p>
<p> »Snašli smo se za 60 posto za ovu godinu. A to znači da ćemo u siječnju morati prestati hraniti oko tri milijuna ljudi«, rekao je Morris na konferenciji koju je održao u Pekingu.</p>
<p> Kako je kazao, pomoć Rusije omogućit će da se isporuka hrane zadrži još oko mjesec dana, ali »bez dodatne pomoći broj Sjevernokorejaca pogođenih nestašicom hrane porast će na oko 3,8 milijuna«.</p>
<p> Prema njegovim riječima, pomoć SAD-a u hrani, koja je iznosila prosječno 155.000 tona godišnje, pala je na 40.000 tone 2003. godine. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Moguće terorističke prijetnje američkim gradovima </p>
<p>WASHINGTON, 20. prosinca</p>
<p> - Američki sigurnosni dužnosnici razmatraju vjerodostojnost prijetnji terorističkim napadom tijekom blagdana na Sjedinjene Države, posebice na gradove New York, Washington i Los Angeles, javio je CNN.</p>
<p>CNN je javio, pozivajući se na dužnosnike američkog ministarstva domovinske sigurnosti, da ne postoji određena prijetnja osim spominjanja Silvestrova kao mogućeg datuma. Nisu spominjani mogući ciljevi, ali samoubilački bombaški napadi bi mogli biti moguća taktika.</p>
<p>Vijest o mogućoj prijetnji dolazi istoga dana kada je arapska televizijska postaja Al Jazeera emitirala vrpcu na kojoj navodni glas drugoga čovjeka Al Qaide Ayman al Zawahiri prijeti Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima svagdje, uključujući njihove vlastite zemlje. Stupanj opasnosti od terorističkog napada u SAD-u je ostao nepromijenjen povišen-žuti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>ICJ: Početak rasprave o izraelskom »zidu« 23. veljače </p>
<p>HAAG, 20. prosinca</p>
<p> - Međunarodni sud pravde (ICJ) zakazao za 23. veljače početak rasprave o pravnim posljedicama izraelske gradnje zida na Zapadnoj obali, nakon što je od njega Opća skupština zatražila mišljenje. U rezoluciji izglasanoj 8. prosinca, Opća skupština UN-a je zatražila od suda da definira »koje su pravne posljedice gradnje zida kojeg Izrael gradi na okupiranim palestinskim područjima«. ICJ-u, koji rješava sporove među državama, također se mogu obratiti i tijela i institucije UN-a za konzultativno mišljenje. Ta mišljenja nisu obvezujuća i o institucijama koje su ih tražile ovisi hoće li ih prihvatiti ili ne, precizira odredba. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Divlji štrajkovi paralizirali promet u Italiji </p>
<p>RIM, 20. prosinca</p>
<p> - Divlji štrajkovi zaposlenih u gradskim autobusnim i tramvajskim poduzećima paralizirali su u subotu talijanske gradove. </p>
<p>Poslije noćnog maratonskog sastanka između predstavnika vlade i socijalnih strana, vlada je dala ultimativni prijedlog za konačno zatvaranje spora oko radnih ugovora u gradskim prometnim poduzećima.</p>
<p>Vlada predlaže povećanje plaća za 80 eura mjesečno plus jedinstveni iznos od 500 eura kao dodatak za dosadašnji gubitak jer radni ugovori nisu potpisivani dvije godine i nije bilo povećanja plaća. Do novca bi se došlo, kako su predložili predstavnici nekih regija tijekom sastanka u sjedištu vlade, povećanjem poreza na benzin, ali bi to poskupljenje išlo na teret naftnih poduzeća a ne potrošača. Još treba odrediti iznos tog povećanja koje bi ne bi premašivalo tri centa po litri. Sindikati su podijeljeni oko ovog prijedloga vlade. Sindikalne konfederacije CGIL i UIL odbacili su prijedlog tražeći povećanje plaća zaposlenima od 106 eura mjesečno, dok je sindikat CISL za njegovo prihvaćanje. U takvoj klimi nesigurnosti vozači autobusa, tramvaja i podzemnih i nadzemnih gradskih željeznica stupili su u spontani štrajk i blokirali promet u talijanskim gradovima. (AR/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="40">
<p>U izjavama za novine, mora se raspolagati argumentima, a ne insinuacijama i glasinama</p>
<p>U Vjesniku od 9. kolovoza 2003. godine u članku pod naslovom »Je li Mihajlo Ražnatović Kiza Sindičićev poslovni partner« između ostalog se navodi da je jedan tridesetogodišnji Beograđanin nadimkom »Kiza« s Vinkom Sindičićem, tj. sa mnom, bio na Visu te da je on sin Željka Ražnatovića Arkana. Istog dana u Vjesniku je objavljen i članak pod naslovom »Za krvarinu se u Hrvatskoj ne može ništa kupiti« u kojem saborska zastupnica Ljubica Lalić između ostalog izjavljuje da je ostala zgranuta kada je pročitala Milovićevu izjavu da su zaista htjeli prodati Sindičiću, tj. meni hotele, bez obzira na to tko je Sindičić i ne pitajući se za porijeklo njegova, tj. moga novca. </p>
<p>Dalje, kako se navodi, ustvrđuje da je to nedopustivo, te se pita je li to krvarina. Nikad nikakav Beograđanin nije sa mnom bio na Visu, a Arkanov sin, kako je i sam izjavio, nikad za mene čuo nije, niti se on zove Kiza. Taj isti Arkanov sin nikad nije bio na Visu, niti zna gdje je Vis, kako je i sam rekao. A što se tiče izjava Ljubice Lalić, te cijenjene saborske zastupnice, protiv koje je kao i protiv svih novinara koji su pisali o toj navodnoj aferi podnesena priv. kaznena tužba, ona ima pravo o meni misliti što hoće, ali prilikom davanja izjave za novine mora argumentima raspolagati, a ne insinuacijama i glasinama.</p>
<p> Njoj bi poručio da nemam ništa protiv toga što želi znati kako je obojen novac kojim sam htio platiti hotele, odnosno kakva je porijekla taj novac, ali ona je zaboravila da kao saborska zastupnica ima obavezu prema svojim biračima saznati istinu o mnogim dosadašnjim kupcima i novcima drugih hrvatskih hotela i hrvatske imovine.</p>
<p>VINKO SINDIČIĆ Rijeka (Hajra Bašić, odvjetnik)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>I novinar Pandža trebao bi usvojiti slatki »mit« o svim osobama kao Božjima i izabranima</p>
<p>U nekim djelima o duhovnom životu postoji jedna sintagma i stanje srca koje se naziva »besramnost nutrine«. Srce prožeto takvim stanjem nije sposobno samokritički sagledati sebe, skoncentrirano je na oholost kao način razmišljanja, sklono je očevidnim stupidnim refleksijama, ali ima jednu sposobnost »dočekivanja na noge«.</p>
<p> Sve više sam uvjeren da novinar Vjesnika Gordan Pandža u svojem članku u Pismima čitatelja od 4. prosinca »Silovanje logike i lijepog hrvatskog jezika« pokazuje takve simptome. Gordan Pandža ispravno tvrdi da smo svi mi djeca Božja, samo moram iskreno priznati da nisam primijetio da se on sam u svojim člancima i polemikama s neistomišljenicima, ali i nekim postupcima ravna po tom načelu.</p>
<p> S kojim pravom, gospodine Pandža, meni spočitavate da se ja »samodopadno, bez pokrića nazivam apostolom«? Otkud zna da je to bez pokrića? Poznaje li on mene osobno? Zna li moju duhovnu povijest i povijest moga svećeničkoga zvanja? </p>
<p>Može li mi on odmjeriti mjeru vjere? S kojim pravom on po svojem antikatolicizmu mene stavlja kud mu se prohtije? Prije nego što tako nasilno prosuđuje nutrinu i duhovnu povijest neke osobe, trebao bi znati da nema pravo to činiti ni meni, a ni jednom svećeniku, pa čak ni jednoj osobi na ovome svijetu, jer smo svi mi uz, naravno, svoje nesavršenosti ljudi koji djeluju i nešto stvaraju u svojim okolnostima.</p>
<p> Ja sam u svojoj refleksiji o »narodu« jasno izrekao sveobuhvatnost toga termina – i sociološko i biblijsko-duhovno značenje (etnos i laos), te ga vrlo jasno objasnio. </p>
<p>Prema tome, ne vidim po čemu se ja perem od »vlastitog nonsensa«? Tvrdnja da ja širim »teološke zablude« ne stoji i također je tvrdnja koja izlazi iz zacementiranog i negativnog stava Vjesnikova novinara prema Crkvi, a jedan od implicitnih izričaja toga stava je da većina svećenika misli da je samo katolička vjera ispravna, što ja nikada nisam izrekao.</p>
<p> Rekao sam da grč. Laos označava u Bibliji Božji, izabrani narod Izrael, pa i Crkvu, a »samim time« i katolike. Ako baš hoćete, po nauci 2. vatikanskog sabora Božjem Narodu u širem smislu pripada čitavo čovječanstvo bez obzira na vjeroispovjed. Bilo bi možda za gospodina Pandžu dobro kada bi usvojio taj slatki »mit« o svim narodima i osobama kao Božjima i izabranima, ali ne deklarativno, nego konkretno – pa njegovi članci ne bi odisali rastrganošću i mržnjom. </p>
<p>PAVLE PRIMORAC diplomirani teolog, svećenik i katolički publicist Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Još traje pravni spor pred Ministarstvom pravosuđa o HSP-u </p>
<p>Načelno se slažemo s mišljenjem gospodina Josipa Andrije Petrovića koje je objavljeno u Vjesniku 18. prosinca u rubrici Pisma čitatelja pod naslovom »Kritizirajmo sve negativne pojave kako se ne bi ponovilo zlo« o tome da je Europa odbacila fašizam i opredijelila se za antifašizam, liberalnu demokraciju i ljudska prava. U tekstu se dalje navodi da je iritirajuća i uvredljiva izjava novinarke I. K. u kojoj hvali Đapićeve stranačke suradnike iz proteklog saziva Hrvatskoga sabora. </p>
<p>No ne slažemo se s tvrdnjom kako je povijest Hrvatske stranke prava kompromitirajuća zbog »Đapić-Paraginih hosovaca tijekom 1990. i 1991. i ono što su činili po Zagrebu i Hrvatskoj, da se i ne spominje BiH. Oni su prijetili rušenjem legalne hrvatske vlasti. Ali tada je smijenjen Paraga (...)« Ispada da se »smjenom« Dobroslava Parage hrvatsko društvo riješilo jednog zla, dok Đapić predstavlja još uvijek drugo zlo, a kad i njega ne bi bilo, onda bi Hrvatska ušla u vrijeme neograničenog prosperiteta za sve građane. Upravo u tome leži zabluda naših ljudi koja se temelji na obmani ljubitelja sinekura.</p>
<p>Paraga nije smijenjen s položaja predsjednika Hrvatske stranke prava, nego je 1995. na stranačkom saboru ponovo izabran za predsjednika te stranke. Hrvatsko društvo je lišeno volje pravaškog članstva da upravo Paraga bude predsjednik te, tada, demokratske stranke, a nad Paragom je izvršen krivični progon od strane instrumentaliziranog vojnog tužiteljstva RH. Vrhovni sud RH odbacio je 1994. sve optužbe protiv g. Parage za rušenje legalne hrvatske vlasti. </p>
<p>Time je ta optužba stavljena ad acta. Nadalje, po statutu HSP-a iz 1990. g. je sabor stranke mogao sazvati predsjednik ili dopredsjednik ili središnji odbor stranke. Središnji odbor je svibnja 1993. u dva navrata odbio prijedlog đapićevaca da se sazove izvanredni sabor. Potom je Anto Đapić sazvao izvanredni stranački sabor na političkoj tribini u Kutini na kojoj je Paraga »smijenjen«. Međutim, Anto Đapić nije bio dopredsjednik HSP-a jer se dopredsjednik HSP-a po statutu birao na saboru stranke. </p>
<p>Prvi sabor stranke bio je 1991. godine, a drugi 1995. godine. Dok je u Zagrebu održan Prvi sabor HSP-a, Anto Đapić je još bio član HDZ-a. Pravni spor pred Ministarstvom pravosuđa traje i danas.</p>
<p>GORAN JURIŠIĆ Ured za odnose s javnošću Hrvatske stranke prava 1861. Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Ugledajmo se na SAD te preuzmimo smrtnu kaznu u europsko i hrvatsko zakonodavstvo</p>
<p>U poplavi zločina, nasilja i beskrupuloznih terorističkih i mafijaških obračuna, gdje često stradaju nedužni građani, evropska zajednica trebala bi uvesti u kazneni zakon i smrtnu kaznu. I Hrvatska bi to trebala učiniti. Smrtna kazna i kazna doživotnog zatvora jesu mjere nužne kako bi se pravično suzbijalo zlo i zločince. Imali smo i kod nas primjer da je višestruki monstruozni ubojica javno rekao: »Ubijte me, jer ako izađem, opet ću ubiti!« Nedavno je i majka jednog višestrukog ubojice optužila sud – koji je blagom kaznom omogućio mu da počini nove zločine i – zatražila za sina smrtnu kaznu. </p>
<p>Smatram da sa svjetovnoga i humanoga gledišta smrtna kazna mora biti zastupljena u svakom pravičnom zakonodavstvu. Biblija (Stari zavjet) za nepokajničke zločince traži smrtnu kaznu kao pravičnu mjeru odgovora na teški zločin. I mnoga druga vjerska vjerovanja imaju u sebi smrtnu kaznu kao odgovor za teške zločine. </p>
<p>Ugledajmo se i po tome na kazneno zakonodavstvo najslobodnije zemlje svijeta Sjedinjene Američke Države, te preuzmimo dio toga i smrtnu kaznu u naše europske i dakako i hrvatsko zakonodavstvo i zakone.</p>
<p>A sve to u ime slobode, pravde i humanosti i zaštite svakoga pojedinca u društvu. </p>
<p>Dr. IVANA MAGDIĆ–VAJDA Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="44">
<p>Od strujnog udara poginulo dvoje djece </p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca </p>
<p> - Dvoje djece od dvije i 15 godina nesretnim je slučajem smrtno stradalo od strujnog udara, u subotu oko 19,40 sati, u zagrebačkom naselju Trnje, izvijestila je Policijska uprava zagrebačka. Policija je istaknula kako je utvrđeno da su se djeca u kritično vrijeme sama nalazila u stanu i kupala u kadi. Pretpostavlja se da je djeci sušilo za kosu (fen) palo u kadu s vodom, u kojoj su se nalazila, te da je tako došlo do strujnog udara od kojeg su smrtno stradala. Policija nije željela otkriti identitet stradale djece radi zaštite obitelji. Pojedinosti toga tragičnog događaja, kako se očekuje, PU zagrebačka objaviti će u nedjelju. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Usmrtio pješakinju i pobjegao</p>
<p>BJELOVAR, 20. prosinca</p>
<p> – U Lasovcu pokraj Bjelovara u petak navečer, oko 19.30 sati, nepoznati je vozač krećući se brzinom neprilagođenom mokrom kolniku udario dvoje pješaka od kojih je 42-godišnja Mira Bjelajac poginula na mjestu nesreće, izvijestila je bjelovarsko-bilogorska policija.</p>
<p> Pedesetogodišnji D. B. zadobio je ozljede teške po život, pa je zadržan u bjelovarskoj Općoj bolnici. Nakon nesreće nepoznati je vozač pobjegao, a očevid su obavili službenici Prometne policije Bjelovar te vještaci MUP-a. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Poginula pješakinja</p>
<p>VINKOVCI, 20. prosinca</p>
<p> – Pješakinja Ljubica Benčević iz Antina smrtno je stradala nakon što je na nju u petak oko 15 sati u Antinu, dok je hodala desnim rubom kolnika, automobilom naletjela sumještanka Slavica B. (28). </p>
<p>Kako je izvijestila policija, do nesreće je došlo kad se Slavica B., upravljajući osobnim automobilom marke »opel corsa«, registracijskih oznaka VK 641-BJ, kretala Ulicom Zlatana Sremca. </p>
<p>Zbog neprilagođene brzine prekasno je uočila pješakinju koja se ispred nje kretala uz desni rub kolnika, pa je naletjela na nju prednjim desnim dijelom svoga vozila. Od siline udarca i zadobivenih ozljeda, nesretna je pješakinja na mjestu preminula. Očevid su na mjestu nesreće obavili djelatnici PU vukovarsko-srijemske, koji su protiv vozačice Slavice B. podnijeli odgovarajuću kaznenu prijavu. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Na autocesti Zagreb-Karlovac poginuo vozač »audija«</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Na drugom kilometru autoceste Zagreb-Karlovac u subotu oko 18 sati dogodila se prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao vozač »audija A 6« Antun Trtanj.</p>
<p>Do nesreće je došlo kada je 74-godišnji vozač, čiji identitet policija nije htjela priopćiti dok se o svemu ne obavijesti obitelj poginulog, na drugom kilometru nakon naplatnih kućica u smjeru Karlovca iznenada izgubio nadzor nad upravljačem pri velikoj brzini i sletio s kolnika u odvodni kanal.</p>
<p>Vozač se u trenutku nesreće u automobilu nalazio sam. Očevid su obavili policajci Postaje prometne policije, dežurni istražni sudac, a mrtvo je tijelo nakon očevida prevezeno u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku na Šalati. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>U Zagrebu pronađena dva mrtva muškarca</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – U subotu oko 14.30 sati na Ksaveru, blizu Apostolske nuncijature, pronađeno je mrtvo tijelo zasad nepoznatog muškarca. Isti dan sat i pol kasnije u automobilu u Ivanjarečkoj ulici kod nadvožnjaka u Ivanja Reci također je pronađeno mrtvo tijelo nepoznatog muškarca. </p>
<p>Nakon obavljenih očevida tijela su prevezena u Zavod za sudsku medicini i kriminalistiku na Šalati, gdje će se obdukcijom utvrditi točan uzrok smrti. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Silovao bivšu djevojku u njenom podstanarskom stanu </p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – U iznajmljenom stanu u Ulici Ivane Brlić Mažuranić 20 na Malešnici, u petak oko 19.50 sati, 21-godišnjak je silovao svoju bivšu 24-godišnju djevojku.</p>
<p>Kako je priopćila policija, osumnjičeni je dočekao svoju bivšu djevojku u veži stambene zgrade ispred stana u kojem ona živi kao podstanarka. Kad je djevojka otključala vrata mladić ju je gurnuo u stan i zatim pod prijetnjama koristeći tjelesnu snagu silovao. Nakon silovanja osumnjičeni je pobjegao, dok je djevojka nazvala policiju i prijavila silovanje. Silovatelj je uskoro pronađen te priveden u Drugu policijsku postaju na kriminalističku obradu. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Nestala studentica iz Mičevca</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Prošle srijede policiji u Velikoj Gorici prijavljen je nestanak studentice Lucije Topalović (23) iz Mičevca.</p>
<p>Ona je, naime, tog dana otišla iz obiteljske kuće te joj se od tada gubi svaki trag. Djevojka je visoka oko 170 centimetara, srednje je tjelesne građe, a kuću je napustila odjevena u bijelu dolčevitu i crne hlače, dok je na nogama imala tenisice. Policija moli sve građane koji imaju kakvu informaciju o nestaloj djevojci da se jave na broj 92 ili u najbližu policijsku postaju. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>U Puli uhićen i drugi pljačkaš Križevačke banke </p>
<p>PULA, 20. prosinca</p>
<p> - Nakon dvodnevne intenzivne potrage djelatnici Policijske uprave istarske uhitili su i drugog osumnjičenog za oružanu pljačku koja se u četvrtak dogodila u poslovnici Križevačke banke u središtu Pule. Riječ je o 22-godišnjem L.S. s prebivalištem u Zagrebu, a nastanjenom u Puli, koji je pronađen i uhićen na području Pule, izvijestila je glasnogovornica Policijske uprave istarske Štefanija Prosenjak Žumber.</p>
<p> On je nakon temeljite kriminalističke obrade sproveden istražnom sucu Županijskog suda u Puli. Inače, prvi je počinitelj uhićen odmah nakon pljačke a riječ je o 26-godišnjem S.B. iz Pule.</p>
<p> Razbojništvo se dogodilo u četvrtak u 18 sati u Anticovoj ulici u Puli, kada su naoružani razbojnici ušli u poslovnicu Križevačke banke i uz prijetnju pištoljem od djelatnice zatražili da im preda sav novac iz banke. Iz glavne kase ona je izvukla dvije manje metalne kase i u jednu od njih stavila novac. Potom su službenicu banke zaključali u WC-u i pobjegli. </p>
<p> Međutim, ubrzo ih je zaustavila policijska patrola. U tom trenutku 22-godišnji L.S. uspio je ipak pobjeći. Policija je i danas potvrdila da novac nije ukraden budući je sef s novcem ispao pljačkašima prilikom bijega. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="52">
<p>Zbog loše strategije poticaja u poljoprivredi voćarskoj proizvodnji prijeti katastrofa </p>
<p>O problemima voćarske proizvodnje i pitanju skladištenja voća razgovarali smo s Ernestom Nadom, voditeljem Odsjeka za poljoprivredu i šumarstvo Županijske komore Osijek, koji nam je ponovio kako je prije deset godina jedan stanovnik Hrvatske pojeo 19,2 kilograma jabuka godišnje, dok je danas ova količina smanjena na skromnih 11 kilograma</p>
<p>Jede li se danas značajno manje voća u odnosu na prije deset godina u Hrvatskoj, posebice kraljica među voćkama - zdrava, sočna i ukusna jabuka? Upozorenje zbog potvrdnog odgovora moglo se čuti prošlog tjedna na skupu u HGK-Županijskoj komori Osijek, koji su organizirali predstavnici renomiranih tvrtki iz Nizozemske, a odazvali mu se voćari s područja Slavonije i Baranje. Tom su prilikom nizozemske kolege predstavile rezultate koje postižu i kvalitetne informacije koje bi mogle pomoći Hrvatskoj. Pitanja o (ne)razvijenosti voćarske proizvodnje traže konkret ne odgovore, ali prije svega prekid šutnje i razgovor o tome koliko je nužno promijeniti postojeće izrazito nezadovoljavajuće stanje u ovoj djelatnosti.</p>
<p>O problemima voćarske proizvodnje i pitanju skladištenja voća razgovarali smo s Ernestom Nadom, voditeljem Odsjeka za poljoprivredu i šumarstvo Županijske komore Osijek, koji nam je ponovio kako je prije deset godina jedan stanovnik Hrvatske pojeo 19,2 kilograma jabuka godišnje, dok je danas ova količina smanjena na skromnih 11 kilograma. Kada je riječ o istočnom području države, moramo podsjetiti kako je to područje osjetilo sve teškoće rata, ali i poratnih godina nebrige, propadanja i probleme miniranosti prostora koji nisu bili zanemarivi. Ipak, već nakon 1991. godine započelo se raditi na oživljavanju i razvoju voćarske proizvodnje. »Krenulo se dosta intenzivno s podizanjem nasada voćnjaka, ali nažalost i taj segment poljoprivredne proizvodnje nije do kraja uvjetovao jedan normalni zaokruženi ciklus«, podsjeća Nad pojasnivši kako se tu podrazumijeva intenzivna proizvodnja, primjena suvremene tehnologije, marketing, te posebice spremanje voća u hladnjače. Do devedesetih godina postojeći sustavi poput Borinaca, Jasinja i sličnih, bili su nešto najnormalnije, a rezultati izvjesni, očiti i hvalevrijedni. Danas, takvi sistemi sve manje znače...</p>
<p>Jedan od ključnih problema u proizvodnji voća zasigurno je i dezorganiziranost i nedovoljna educiranost voćara koji bi morali raditi puno više da bi se napokon počela primjenjivati suvremena tehnologija, koristile znanstvene institucije i oprema prikladna trenutačnim uvjetima privređivanja. </p>
<p>Tek desetak uglednih voćara zadovoljava minimumom opreme i sustavima zaštite od mraza, te ledotuče. To su, uz doista zapuštene voćnjake osnovni problemi koji se ogledaju u neadekvatnim prinosima čime će se stvoriti i dodatna teško rješiva pitanja pri izlasku na tržište vanjskih zemalja. Dakako, ne treba zaboraviti da je, osim smanjene proizvodnje i slabije kvalitete, značajno smanjena potrošnja jabuka, kao i ostalog voća. </p>
<p>Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva u posljednjih nekoliko godina čini napore u animiranju voćara za povećanje i osuvremenjivanje proizvodnje, pa je tako za ovu godinu preko programa za podizanje 1800 hektara novih nasada voćnjaka izdvojilo ukupno 15 milijuna kuna nepovratnih sredstava. Nažalost, zabilježen je slab interes, točnije tek za 60 posto površina što ukazuje na posebno teško stanje u voćarskoj proizvodnji. Razlog tomu je i, tvrdi Nad, stalno prisutan disparitet cijena koji remeti tijek tržišta, a stoga je i sama proizvodnja postala nezanimljiva. </p>
<p>Međutim, ne možemo ne upitati zbog čega uvoznici ipak dobro zarađuju prodajom ovih namirnica? »Činjenica je da oni u ovom poslu izuzetno dobro zarađuju i da je cijena, od svih troškova oko uvoza do one prodajne, jedan lijep postotak koji im daje dobru zaradu. Međutim, očito je kupovna moć naših potrošača takva da nisu spremni izdvojiti novce iz svojih skromnih mirovina, neredovitih plaća...«, primjećuje Nad. Kada je riječ o našim proizvođačima kojima građani nerijetko zamjeraju na visokim cijenama, moraju se uzeti u obzir izuzetno velika sredstva koja proizvođači trebaju izdvojiti za nabavku zaštitnih sredstava, ali i potreba velikog ulaganja u proizvodnju da bi se u konačnici dobilo više planiranih troškova nego prihoda. Upozoravajući kako je milijardu i osam milijuna kuna nedovoljno za poljoprivrednu proizvodnju, dodaje da se treba osvrnuti na neredovite poticaje za podizanje nasada i činjenicu da programi u voćarstvu nisu pretjerano zastupljeni u smislu liste prioritetnih isplata. »Iako se nema vlastitih sredstava, poseže se za onima iz poslovnih banaka, a onda se uz sve postojeće probleme, odnosno smanjenu i otežanu prodaju i neredovite isplate za predane tržne viškove - događaju neželjene stvari«, napominje naš sugovornik.</p>
<p>Može li se zbog sveg navedenog govoriti o pozitivnim pomacima u voćarstvu? Ernest Nad tvrdi da je teško razvijati jednu vrstu proizvodnje ako se ne zna gdje će ona u konačnici završiti. »Bez jedne ozbiljnije strategije u voćarstvu, nema pravaca razvoja, a ako Ministarstvo izdvoji 15 milijuna kuna za poticaje, te je spremno izdvojiti sedam milijuna kuna za izgradnju hladnjača, može se zaključiti da postoje reference za izradu jasne strategije razvoja ove djelatnosti«, poručuje. U prilog ovoj tvrdnji ide i smanjeni interes voćara u odnosu na prethodne godine kada je bila prava navala za nasade pri određivanju kvoti u Osječko-baranjskoj županiji, da se često moralo intervenirati. Eto, kaže Nad, sad imamo i slobodnih površina...</p>
<p>U cijeloj priči navodi se i potreba strožije kontrole uvoza, posebice u smislu najezde trgovačkih lanaca s jeftinim poljoprivrednim proizvodima koji će i voćarstvo, i ukupnu poljoprivrednu proizvodnju, dovesti na sam rub egzistencije. Kada je riječ o hladnjačama, u Hrvatskoj postoje potrebe za skladištenje tridesetak tisuće tona voća, a ono što imamo dovoljno je za oko desetak tisuća tona. Nije nebitna neuspješnost privatizacije zbog čega se ukazala potreba za osnivanjem novih tvrtki i zadruga koje bi morale poraditi na izradi novih kapaciteta za čuvanje i skladištenje. Pojedinci iz Ministarstva poljoprivrede i šumarstva tvrde kako s područja Slavonije nema niti jedne tvrtke koja je po ovom pitanju bila zainteresirana za natječaj kojim bi se mogla osigurati poticajna sredstva. Na kraju, oko realizacije proizvodnje, ova je regija zakinuta i zbog toga što dijeli kvote sa Istrom, te zagrebačkim i dubrovačkim područjem, te joj je »otkinut« dio poticaja. »Nelogično je da se mjere Zakona o poticaju i potpori u poljoprivredi usmjeravaju na krajeve Hrvatske u kojima poljoprivreda nije temeljna djelatnost«, zaključuje Nad.</p>
<p>Na ulazu u baranjsko mjesto Čeminac ipak smo naišli na primjer koji nam govori da se slavonski voćari mogu uhvatiti u koštac s poslovima u ovoj zahtjevnoj i zanimljivoj djelatnosti. Riječ je o registriranom obiteljskom gospodarstvu koje čine obitelj Zlatka Borasa i Ivana Bašića. </p>
<p>Od početka bavljenja uzgojem jabuka na četiri hektara površine 2000. godine, danas rade na oko 27 hektara s približno 63.000 sadnica. Sve sorte su jesenske, među kojima su Jonagold, Golden delicius, Greny Smith, Topaz, Elstar i druge, a zapravo se radi o pravoj komercijalnoj konzumnoj jabuci. U četvrtoj godini kada se postiže pravi prihod, točnije 2006. godine, voćnjak će imati 63.000 stabala sa 1260 tona jabuka. </p>
<p>Trenutačno se koriste hladnjačom Biope, no već su kupili zemljište za izgradnju svoje koja bi trebala biti završena do sljedeće jeseni. Gradit će je na površini od 1200 četvornih metara s 1500 tona kapaciteta. Talijanska vlada je odobrila 25.000 eura za ovaj projekt pod uvjetom da osnuju zadrugu zajedno sa osječkom tvrtkom »Ricardo«, obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom Elvine Vrban i općinom Čeminac. Komentirajući kako su po svom poslu ipak poznati, Boras nam je rekao da se rijetko može naći netko u Hrvatskoj da je podignuo 27 hektara u tri godine. U ovaj posao su »dovukli« tvrtku »Ricardo«, te Vrban Zvonka što na okupu čini nemalih 35 hektara suvremenog nasada. </p>
<p>Oko stanja voćarske proizvodnje u Hrvatskoj, odnosno proizvodnje jabuka, upozorava da u Ministarstvu poljoprivrede »sjede ili neznalice ili nezainteresirani ljudi« i dodaje kako su poticaji jednaki za sve bez obzira na to koliko tko sadi po jednom hektaru. »Daju poticaje za proizvodnju koja će u konačnici biti nerentabilna, a neće moći konkurirati danas-sutra u Europskoj uniji«, ističe Boras, te kratko odgovara da u pričama o neorganiziranosti voćara ima istine. Što se pak tiče boljih vremena za poljoprivredu i Slavoniju, izražava nadu da će Petar Čobanković koji je, kaže, pošten i razuman čovjek, biti ministar poljoprivrede. »Vjerujem da ćemo mi voćari moći doći do njega i objasniti mu ovu problematiku i da će se krenuti u rješavanje svega što je do sada bilo katastrofalno«, rekao nam je jedan od vrijednih uzgajivača jabuka u Hrvatskoj, čiji će značajni uspjesi zasigurno tek uslijediti. </p>
<p>Snježana Čanić-Divić</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>U »3. maju« porinut tanker za grčkog naručitelja</p>
<p>RIJEKA, 20. prosinca</p>
<p> – U riječkom brodogradilištu »3. maj« u subotu je porinut tanker za grčkog naručitelja »Byzantine Maritime Corporation«. Tanker je nosivosti 47.300 tona, duljine 182 metra, a namijenjen je prijevozu nafte, naftnih prerađevina i kemikalija. Pokreće ga motor proizveden u »3. maju«, snage 8300 kilovata. Ugovorena cijena tankera je 29 milijuna dolara, a riječ je o prvom od triju brodova za istog naručitelja. Brodu je šampanjac o bok za sretnu plovidbu razbila Elizabeth Stafilopatis. </p>
<p>Prema riječima generalnog direktora »3. maja«, Gvozdena Rukavine, to brodogradilište trenutačno u knjizi narudžbi ima jedanaest brodova, što mu osigurava pune navoze do kraja 2005. godine. Vjerojatno će uskoro biti ugovorena i gradnja još deset brodova za naručitelja iz Latvije, čime bi u potpunosti popunili kapacitete do 2008. godine.</p>
<p>Ove su godine u »3. maju« imali četiri porinuća i četiri polaganja kobilica te dvije primopredaje brodova. Sada u prosjeku grade 4,5 brodova na godinu, a u godini 2004. planiraju graditi pet brodova, što im je i cilj. U »3. maju« zaposleno je 2200 radnika, čija je prosječna plaća 3700 kuna. U njemu radi i 1400 kooperanata, od kojih nekoliko desetaka iz inozemstva. Rukavina napominje da su rok izgradnje broda uspjeli smanjiti na manje od 12 mjeseci, sljedeće ga godine žele svesti na deset mjeseci, a do kraja 2006. na osam mjeseci.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Kina i Japan dominiraju tržištem igračaka EU-a</p>
<p>BRUXELLES, 20. prosinca (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Najveći proizvođači božićnih drvaca u Europskoj uniji su Danska, Belgija i Irska a najveći kupci Njemačka, Velika Britanija i Francuska, objavio je statistički ured EU-a u seriji svojih »božićnih brojki«. Visina izvoza danskih borića na tržište EU-a je 45 milijun eura - iznos njemačkog uvoza 22 milijuna eura. Za proteklih sedam godina udvostručio se uvoz igračaka na tržište EU-a, skočivši s već povisokih 5,8 na čak 11,5 milijardi eura. Čak 57 posto tog iznosa otpada na kinesku produkciju, čime je Kina postala najveći opskrbljivač čarapa, paketa, vrećica ili petardi - zavisno u kakvoj tradicionalnoj ili onoj drugoj ambalaži stižu darovi Djeda Mraza/Božićnjaka... </p>
<p>Drugi na listi izvoznika za Europu je Japan na koga inače otpadaju tri četvrtine video-igrica ili 14 posto ukupnog uvoza u EU, treće Sjedinjene Države sa sedam, četvrti Tajvan a peta - vjerovali ili ne - Mađarska, i to zahvaljujući činjenici da video-igrice koje se prodaju u Uniji, ako već nisu proizvedene u Japanu, izlaze iz mađarskih tvornica. </p>
<p>Zapravo, ovaj je božićni nenadani podatak primjer brzih i dramatičnih posljedica ulaska stranog kapitala u pojedine industrijske grane. Tržište video-igara u Europskoj uniji san je svakoga poslovnog čovjeka: s devet posto udjela u prodanim igračkama i igricama prije nepunog desetljeća igrice su lani zauzele 21 posto tržišta, ili, brojkama, s 540 milijuna eura promet je nabujao do 2,47 milijardi ili skoro pet puta. Između u ovoj kategoriji prvoplasiranog Japana i trećeplasirane Mađarske smjestila se Kina koja ubrzano smanjuje razliku prema Japanu, također zahvaljujući stranim ulaganjima i, naravno, beskrajno jeftinoj radnoj snazi. U desetljeću tržišne ekspanzije igrica Mađarska je s trećeg mjesta istisnula - Indoneziju! </p>
<p>Osim za darove, prosječan stanovnik EU-a će uoči Božića izdvojiti i za tradicionalne božićno-novogodišnje artikle poput pjenušca ili parfema. Francuzi izvoze 56 posto europskih pjenušaca koji se, naravna stvar, onda zovu šampanjcem. Francuzi izvoze i tri četvrtine europskih parfema. Na drugome mjestu u kategoriji pjenušavih vina je Italija (12 posto Unijinog izvoza), treća Španjolska (osam posto), dok je druga pozicija u izvozu mirisa pripala Njemačkoj (19 posto). </p>
<p>Zahvaljujući globalizaciji običaja, božićna je purica postala omiljeno jelo čak i u zemljama gdje najveća raspoloživa ptica za pećnicu nikada se nije smatrala kulinarskom tradicijom niti miljenicom gastronoma - na čemu ćemo im oprostititi jer tradicionalne kontinentalne kuhinje, pogotovo tradicionalne kontinentalne blagdanske kuhinje nude mnogo boljega i malo gorega od pečene purice. Njemačka uvozi najviše purica tokom cijele godine (22 milijuna eura), slijede je Španjolska i Irska ali će Danci i Nizozemci rušiti rekorde u pretprazničkim pripremama za pečenje ptice. Najveći potrošač purica za blagdane, Velika Britanija, nije uvoznik purica, snalazi se na domaćem terenu jer je glavnina njezinog tradicionalnog božićnog jela uzgojena u zemlji. Budući da statističarima ponekad ipak uzmanjka mašte, nije zgorega podsjetiti na jedno njihovo veoma »značajno« statističko otkriće, k tome garnirano uskličnikom u izvještaju Eurostata: sva se europska trgovina božićnim drvcima događa u studenom i prosincu, otkrio je ( toplu vodu) statistički ured EU...</p>
<p>Lada Stipić – Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Parmalat postao europski Enron </p>
<p>LONDON, 20. prosinca</p>
<p> - Talijanska prehrambena industrija Parmalat postaje europski Enron, kako složene financije te kompanije i kolaps likvidnosti podsjećaju na vrtoglavu propast američkog Enrona krajem 2001.</p>
<p> Britanski financijski dnevni list The Financial Times piše kako su složene financijske konstrukcije Parmalata pretvorile tu kompaniju u europski Enron, rupu bez dna gdje je već nestalo najmanje četiri milijarde eura kroz čitav niz offshore kompanija, izdanja obveznica emitiranih putem web-a te valutnih i sporazuma o derivatnim poslovima.</p>
<p> To je čak četiri puta više nego što je ranije ove godine 'nestalo' nizozemskom maloprodajnom divu Aholdu, ističe Reuters. Talijanski tisak citira tamošnjeg ministra gospodarstva Giulia Tremontija, koji je ministrima u vladi kako je Parmalat 'europski Enron'.</p>
<p> Zarada i sposobnost Parmalata da servisira dug u visini najmanje šest milijardi eura, pri čemu mnogi analitičari sumnjaju da je ta brojka i za dvije milijarde eura viša, temeljila se na cirkulaciji milijardi eura kroz više od 170 podružnica te kompanije. Mnoge su, sada je očito, samo prelijevale gotovinu između sebe i kompanija u poreznim utočištima poput Kajmanskog otočja, te fondova koje su osnivale banke u potrazi za provizijama.</p>
<p> Nelagoda ulagača zbog netransparentnosti Parmalatovih računa konačno je završila kad je kompanija u petak priznala da ne može računati na otprilike četiri milijarde eura koje su trebale biti na računu njezine podružnice Bonlata. </p>
<p> Sumnje u njezine financije izbile su na površinu još krajem studenoga, kada nije uspjela podići novac za koji je tvrdila da je položen u investicijskom fondu na Kajmanskom otočju. U ponedjeljak je sastavljen menadžerski tim za krizne situacije, pošto je bila blizu nemogućnosti isplate 150 milijuna eura dospjelih obveznica. Priskočila je talijanska vlada, odobrivši joj porezni kredit, te talijanske banke sa svojim kreditima. Osnivač kompanije, Calisto Tanzi, odstupio je tada s funkcije predsjednika uprave i izvršnog direktora, a na čelo kompanije imenovan je Enrico Bondi, stručnjak za restrukturiranje.</p>
<p> Najgori scenarij dogodio se u petak. Tada je treća po veličini američka banka po vrijednosti imovine Bank of America odbacila dokument koji je trebao potvrditi da Bonlat ima 3,95 milijardi eura u gotovini i obveznicama položene na računu te banke kao nevažeći. Ustvrdila je, naime, da taj račun ne postoji. </p>
<p> Parmalat, nastao od kooperativa za proizvodnju mlijeka, u proteklih se 10 godina snažno razvijao, postao je poslovanje vrijedno 7,5 milijardi eura, s 35 tisuća zaposlenika, prisutno u 30 država. U tome razdoblju bio je uključen u niz akvizicija, emisija obveznica i offshore ulaganja koje su pripremale mnoge od najuglednijih svjetskih banka, poput Merrill Lyncha, JP Morgan Chasea, Citigroupa, te mnoge talijanske financijske institucije. </p>
<p> Znakovi da ta kompanija nije dobro ulaganje nizali su se još od izlistavanja njezinih dionica na Milanskoj burzi davne 1987, gotovo 30 godina nakon što je osnovana. Parmalat je rijetko kad pojašnjavao poslovne rezultate, gotovo nikad se nije susretao s analitičarima, a godišnja poslovna izvješća bila su maglovita. Talijanski premijer Silvio Berlusconi u subotu je kazao da će vlada intervenirati kako bi spasila tu najveću talijansku prehrambenu industriju. Državni tužitelj pokrenuo je istragu zbog sumnje u prijevaru. Brojne velike banke, revizorske i pravne tvrtke suočene su sada s nervoznim predblagdanskim danima, a ulagači s gotovo bezvrijednim vrijednosnim papirima kako se taj slučaj dalje razvija. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="56">
<p>Odbijena Tomčićeva ostavka, HSS odlazi u »konstruktivnu oporbu«</p>
<p>»Ponudio sam Glavnom odboru svoj mandat na raspolaganje, ali je to odbijeno uz jedan glas za. Od izbora do danas glave su se u HSS-u ohladile, stranka je opet homogena, monolitna i spremna na nove izazove, rekao je Tomčić koji je oštro reagirao na novinarsko pitanje o izjavi HSP-ova predsjednika Ante Đapića da HSS nije oporbena stranka </p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Zlatko Tomčić i uže HSS-ovo vodstvo dobili su gotovo jednoglasnu podršku Glavnog odbora za daljnje vođenje stranke, unatoč tome što su »seljaci« na parlamentarnim izborima u studenome ostvarili vrlo loše rezultate. </p>
<p>Sjednica Glavnog odbora HSS-a potrajala je u subotu iza zatvorenih vrata oko pet sati, da bi nakon nje stranački čelnik Zlatko Tomčić izjavio novinarima:</p>
<p> »Od izbora do danas glave su se u HSS-u ohladile, stranka je opet homogena, monolitna i spremna na nove izazove«. </p>
<p>Prema njegovim riječima, članovi Glavnog odbora podržali su nedavne zaključke Predsjedništva o nekoaliranju s HDZ-om i o tome da će HSS početno podržati Sanaderovu vladu u Saboru, a da će daljnja potpora novoj vladi ovisiti o »kvaliteti« ponuđenih rješenja – budu li ona u skladu s hrvatskim nacionalnim interesima i s haesesovim stavovima, HSS će glasovati za njih. </p>
<p>»Ponudio sam Glavnom odboru svoj mandat na raspolaganje, ali je to odbijeno uz jedan glas za«, izjavio je Tomčić te dodao da su isti članovi Predsjedništva te pojedini županijski čelnici bili spremni dati ostavke, ali je i to odbijeno. Odbijeni su i pojedinačni zahtjevi da se provedu novi unutarstranački izbori na svim razinama. Umjesto toga, izbori će se održati »samo u onim sredinama gdje smo postigli vrlo loše rezultate«, rekao je Tomčić. Pritom je izrazio »iznimno zadovoljstvo« time što su članovi Glavnog odbora bili i kritični i samokritični, kao i zbog spoznaje da se stranka vrlo brzo oporavila nakon loših izbornih rezultata.</p>
<p>Tomčić je vrlo žestoko reagirao na novinarsko pitanje o HSS-ovoj poslijeizbornoj poziciji, posebice kad je riječ o izjavi HSP-ova predsjednika Ante Đapića da HSS nije oporbena stranka. »Baš me briga što govori Anto Đapić, koji i tako, čini se, liječi svoje frustracije zbog neulaska u obećanu koaliciju s HDZ-om i u Sanaderovu vladu«, odgovorio je Tomčić te opetovao da HSS ide »u konstruktivnu opoziciju«. </p>
<p>U HSS-u još nisu odlučili tko će iz njegovih redova biti potpredsjednik Sabora, a nije odlučeno ni tko će biti šef njihova parlamentarnog kluba. Prema neslužbenim informacijama, HSS-ovi kandidati za potpredsjedničko mjesto u Saboru su Božidar Pankretić i Željko Pecek.</p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>»Novi sindikat« prijeti novim štrajkom u »Industrogradnji« </p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – »Novi sindikat« pozvat će u siječnju radnike tvrtke »Industrogradnja« na novi štrajk ako Uprava ne počne poštivati sindikalne zahtjeve, najavljeno je u subotu na konferenciji za novinare pred upravnom zgradom »Industrogradnje« u Zagrebu.</p>
<p>»Novi sindikat« organizirao je u subotu na nekoliko gradilišta jednosatni štrajk upozorenja tražeći poštivanje kolektivnog ugovora, reguliranje radnog vremena, terenski dodatak i pravodobnu isplatu plaća i ostalih materijalnih radničkih prava.</p>
<p>»Tim štrajkom, kojem se priključilo sedamstotinjak radnika, sindikat je testirao spremnost radnika za sindikalnu borbu«, rekao je predsjednik Sindikata Mario Iveković.</p>
<p>Sindikalci su upozorili da su Upravi dali do znanja da je »Novi sindikat« relevantan partner s kojim treba pregovarati, pa ne budu li se poštivali njihovi zahtjevi, organizirat će u siječnju jednodnevni štrajk, a moguće su i žešće sindikalne akcije.</p>
<p>Također, zanima ih i poslovni plan i s koliko se radnika planira nastaviti proizvodnja, jer se boje prodaje nekretnina te tvrtke koja u više društava zapošljava oko 3000 radnika. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Mesić: HDZ mora ispuniti predizborna obećanja </p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Predsjednik Republike Stjepan Mesić u subotu je odgovarao na novinarska pitanja o tome što bi nova vlada najprije trebala učiniti. Predsjednik je odgovorio da vlada mora ispuniti obećanja koja je HDZ dao prije izbora, a da će prioritete i tempo »u hodu« određivati nova vlada i Sabor. </p>
<p>»Vlada mora ispuniti obećanja koja je stranka dala za vrijeme i prije izborne kampanje. U kojem će vremenu to biti, to će vjerojatno biti pitanje koje će rješavati i Hrvatski sabor i vlada. A koji će prioriteti biti, također će se rješavati u hodu. Ali, da se obveze moraju ispuniti, kao i obveze preuzete pred međunarodnom zajednicom, sasvim je neupitno«, izjavio je predsjednik Mesić na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, gdje je kupnjom božićnog drvca sudjelovao u humanitarnoj akciji »Za 1000 radosti« Hrvatskog Caritasa za pomoć siromašnima. </p>
<p>Na novinarski upit kako komentira odluku Općinskog suda da Vlada mora predati dokumente odvjetnicima hrvatskoga generala Ante Gotovine za njegovu obranu na Haaškome sudu, Mesić je rekao: »Sve što je na sudskoj instanci, ne može doći ni pod kakvu kontrolu drugih institucija, znači ni izvršne ni zakonodavne vlasti. Sud mora biti samostalan, i zbog toga ne bih komentirao tu odluku.« </p>
<p>Zagrebački je Općinski sud 18. prosinca donio odluku o ovrsi, prema kojoj Vlada u roku od osam dana odvjetnicima haaškog optuženika generala Ante Gotovine mora predati dokumente, poslane Haaškome sudu, bez obzira na to što se žalila na prijašnju odluku tog suda o predaji dokumenata. Vlada je tada odbila predati odvjetnicima traženu dokumentaciju tvrdeći da bi tako nastala nepopravljiva šteta te je predložila da dokumente do pravomoćnosti presude pohrani u Općinski sud.</p>
<p>Na pitanje o posljedicama u slučaju da Vlada preda te dokumente Gotovininim odvjetnicima, Mesić je odgovorio: »Budući da smo mi pravna država, poštiva se zakon i Ustav, i mislim da zbog toga Hrvatska ne bi smjela imati nikakve posljedice.« </p>
<p>Na upit hoće li razgovarati s novim premijerom Sanaderom o usklađivanju vanjske politike, Mesić je odgovorio da je to pitanje riješio Ustav. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>»U vlast ulazimo kao opcija čvrstog centra«</p>
<p>Stranka će nastojati privući pozornost poštenih, vrijednih i domoljubnih građana. Odmah ćemo u Saboru predložiti promjenu izbornog zakona, zauzet ćemo se da pravosuđe bude odvojeno od političkih utjecaja te da državna uprava bude učinkovitija, rekla je Škare-Ožbolt</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – »Demokratski centar ostat će samostalna stranka, bez obzira na spekulacije da bi neki ljudi mogli prijeći u druge stranke. Unatoč nezadovoljavajućem izbornom rezultatu, dali smo svoj prinos promjeni vlasti i u novu vlast ulazimo kao politička opcija jasnog i čvrstog centra«, rekla je Vesna Škare-Ožbolt nakon što je u subotu na izvanrednoj stranačkoj Konvenciji jednoglasno izabrana za DC-ovu predsjednicu.</p>
<p>Konvencija je sazvana nakon što je DC na proteklim parlamentarnim izborima osvojio samo jednog saborskog zastupnika, a Mate Granić podnio ostavku na predsjedničku dužnost. »Iako je izborni rezultat loš, ne možemo biti nezadovoljni jer stranka postoji tek tri i pol godine«, istaknula je nova predsjednica. Ujedno je napomenula da DC, u usporedbi s nekim drugim strankama, možda izgleda kao David prema Golijatu. »To je varka, jer DC je mali, ali neki su se golijati pokazali kao tigrovi od papira«, dodala je. </p>
<p>Istaknula je da će stranka nastojati privući pozornost poštenih, vrijednih i domoljubnih građana. »Odmah ćemo u Saboru predložiti promjenu izbornog zakona, zauzet ćemo se da pravosuđe bude odvojeno od političkih utjecaja te da državna uprava bude učinkovitija«, poručila je Vesna Škare-Ožbolt. Osim predsjednice, DC-ovci su izabrali i ostale članove vodstva, koji će stranku voditi do redovite Konvencije u travnju 2005.</p>
<p>U timu koji je predložila Vesna Škare-Ožbolt, dva su stranačka potpredsjednika: Joško Morić koji će biti zadužen za unutarnju politiku te Đurica Mišin koji će se baviti gospodarskim pitanjima. Izabrano je i stranačko predsjedništvo u sastavu Miroslav Šimić, Slavko Šerić, Marina Ivanišević i Drago Plečko, te predsjednik Glavnog odbora Slobodan Lang. Svi predloženi kandidati izabrani su većinom glasova, iako je bilo prigovora izaslanika Konvencije na način biranja. Naime, o imenima se nije glasovalo pojedinačno nego »u paketu«, i to javnim glasovanjem. No prevladalo je mišljenje da nova predsjednica ima pravo odabrati ljude s kojima će voditi stranku.</p>
<p>Predstavljajući novog predsjednika Glavnog odbora, Slobodana Langa, Vesna Škare-Ožbolt ustvrdila je da je on najveći hrvatski humanitarac – »naša Majka Tereza«. Nakon toga se javio jedan izaslanik iz Šibenika te rekao da se slaže s tom ocjenom, ali da je za njega »i Ante Gotovina Majka Tereza«. Pritom je upitao: »Što ćete poduzeti da Ante Gotovina bude sa svojom obitelji?«</p>
<p>Ivana Knežević</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Granić: »Nakon trinaest godina u visokoj politici, napokon ću se posvetiti obitelji«</p>
<p>Dosadašnji DC-ov predsjednik Mate Granić u svom je izvješću ustvrdio da je upravo on najodgovorniji za stranački izborni neuspjeh. »Bilo bi nepošteno odgovornost prebacivati na bilo koga, a posebno na koalicijske partnere iz HSLS-a. Zlatno je pravilo razvijene demokracije da u slučaju izbornog neuspjeha predsjednik odlazi prvi, i to radi stranke i vlastita moralnog i političkog kredibiliteta«, rekao je Granić. Pritom je istaknuo da izborna kampanja koalicije HSLS-a i DC-a nije bila dobra: retorika je bila previše bliska HDZ-u, što su birači i te kako prepoznali. Ujedno je dao punu podršku novom vodstvu, posebno predsjednici s kojom je i osnovao stranku. </p>
<p>»DC može opstati samo ako beskompromisno bude strog, umjeren i konzervativni centar čvrste proeuropske orijentacije«, istaknuo je Granić te poručio da se više neće baviti aktivnom stranačkom politikom, nego će se – nakon 13 godina u visokoj politici – napokon posvetiti obitelji.</p>
<p>Prvi DC-ov predsjednik izabran je počasnim predsjednikom DC-a, a kolege su ga ispratili burnim pljeskom i komplimentom da »je imao hrabrosti i morala učiniti što nitko u Hrvatskoj još nije učinio«. </p>
<p>I. K.</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Vesna Škare-Ožbolt nova ministrica pravosuđa</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Nova predsjednica Demokratskog centra, Vesna Škare-Ožbolt, definitivno postaje nova ministrica pravosuđa. Odmah nakon izbora počele su spekulacije o tome kako DC traži resor pravosuđa, a budući da u samom HDZ-u nije bilo zainteresiranih za to delikatno mjesto, upravo je DC imao najviše šansi.</p>
<p> Stoga su se predsjednik HDZ-a i mandatar Vlade dr. Ivo Sanader i čelnica DC-a Vesna Škare-Ožbolt u subotu dogovorili kako ona preuzima Ministarstvo pravosuđa u HDZ-ovoj Vladi.</p>
<p>Škare-Ožbolt je jedina iz stranke koja je uspjela izboriti ulazak u Sabor, za razliku od donedavnog predsjednika Mate Granića, koji čak nije prešao ni izborni prag. Ne treba sumnjati da će Škare-Ožbolt poznata kao energična radoholičarka odmah početi sređivati stanje u pravosuđu, a posebno će biti zanimljiv i njezin odnos prema sudu u Haagu. No, u kuloarima je ionako poznato da je Škare-Ožbolt u dobrim odnosima s Carlom del Ponte, a ima i jake međunarodne veze, pa je možda upravo to bio odlučujući faktor zbog kojega joj je Sanader povjerio to važno mjesto.</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Prekinut Sabor Hvidre, novi izborni sabor za mjesec dana</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca </p>
<p> - Izvanredni izvještajni i izborni sabor Udruge hrvatskih ratnih vojnih invalida Domovinskog rata (HVIDR-a) prekinut je u subotu nakon višesatne burne i na trenutke oštre rasprave sa zaključkom da će se novi, na kojem će se izabrati novo čelništvo HVIDR-e, održati za mjesec dana.</p>
<p>Na izlasku mnogi izaslanici i invalidi nisu krili ogorčenost radom današnjeg sabora, koji je protekao u galami i konfuziji.</p>
<p> Na početku radnog dijela sabora dio izaslanika, većinom iz Zagrebačke i Splitsko-dalmatinske županije, zamjerio je obnašatelju dužnosti predsjednika HVIDRE-e Vinku Brkanu da je organizirao sabor na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> i da nije poštivao Statut jer prije sabora nisu održane izborne skupštine po županijama.</p>
<p> Neki su izaslanici tijekom rasprave oštro kritizirali Brkana i zbog načina na koji vodi Udrugu, koja zastupa interese više od 30 tisuća ratnih vojnih invalida. Neki su izaslanici predlagali da se danas održi samo izvještajni dio sabora, a izborni poslije. Svečanom dijelu sabora HVIDR-e od pozvanih su se odazvali samo predstavnici HDZ-a i dio udruga iz Domovinskog rata, što je uzrokovalo nezadovoljstvo nazočnih invalida. </p>
<p> Potpredsjednica HDZ-a Jadranka Kosor rekla je da je predložena za novu ministricu obitelji i branitelja, te je dodala kako je u pripremi novi zakon o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji koji će, ustvrdila je, ispraviti nepravde. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Šeks i Arlović vjeruju da će se do sjednice Sabora dogovoriti o sastavu odbora</p>
<p>ZAGREB, 20. prosinca</p>
<p> – Iako postoje još neka otvorena pitanja oko čelnih mjesta u četirima saborskim odborima, prijeko potrebnim za konstituirajuću i prvu radnu sjednicu Hrvatskog sabora, u subotu su čelnici HDZ- ovih i SDP-ovih parlamentaraca izrazili uvjerenje da će do konstituirajuće sjednice u ponedjeljak postići dogovor. </p>
<p>Najizgledniji novi predsjednik Sabora, HDZ-ovac Vladimir Šeks, izjavio je da su konzultacije u tijeku, ali da o pojedinostima pregovora ne može govoriti. Rekao je da vjeruje da će se nakon sutrašnjih sjednica klubova parlamentarnih stranka »iskristalizirati personalni sastav« u odborima za zakonodavstvo, Ustav i poslovnik, izbor i imenovanja te u Mandatno-imunitetnom povjerenstvu.</p>
<p>Vođa SDP-ovih zastupnika i kandidat te stranke za potpredsjednika Sabora, Mato Arlović, rekao je da je na oporbenim strankama da se međusobno dogovore o sastavu u tim odborima, što će, vjeruje, oporba u nedjelju i učiniti. Sporna su ostala mjesta predsjednika Odbora za zakonodavstvo, te potpredsjednici u Odboru za Ustav i Poslovnik, u Odboru za izbor i imenovanja te u Mandatno-imunitetnom povjerenstvu.</p>
<p>Arlović je istaknuo da, što se SDP-a tiče, nije ništa sporno i da će SDP-ov će klub nedjeljnoj sjednici imenovati svoje članove u odborima. »Do konstituirajuće sjednice Sabora očekujem dogovor oporbe o otvorenim pitanjima«, dodao je. </p>
<p>Oporba bi se u nedjelju trebala dogovoriti i o tome kojim će oporbenim strankama pripasti tri mjesta potpredsjednika Sabora. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Jadranski sabor poslao Otvorenu promemoriju Ivi Sanaderu</p>
<p>ZADAR, 20. prosinca</p>
<p> – »Jadranski sabor, stranka koja promiče interese jadranskoga područja, poslao je mandataru vlade Ivi Sanaderu Otvorenu promemoriju«, izvijestio je u subotu stranački predsjednik Zlatko Sorić na konferenciji za novinare. </p>
<p>Promemorijom tzv. stranka jadranaša obavještava Sanadera da će poduprijeti sve hrvatske vlade ako »umjesto maglovitih i svemirskih ciljeva definiraju jasne i mjerljive projekte za život, koje će ostvariti u tijeku svoga četverogodišnjeg mandata«. Podsjećaju da je hrvatsko jadransko područje, na žalost, podijeljeno na sedam priobalnih županija, koje svojim otocima, morem s gospodarskim pojasom, priobaljem i priobalnim zaleđem Istre, Gorskog kotara, Like, Ravnih kotara, Bukovice, Šibenika, Knina, Dalmatinske zagore, Neretvanske doline i Konavala pokrivaju više od tri četvrtine hrvatskog teritorija.</p>
<p>Hitno se treba okrenuti intenzivnoj jadranskoj orijentaciji Hrvatske, poboljšanju standarda i smanjenju nezaposlenosti te regionalizaciji bez autonomaštva i decentralizaciji sredstava i uprave. Među ostalim, i u priobalnim kontinentalnim područjima, kao i na otocima, treba ulagati u megaprojekte vodovodizacije, brodogradnje, ribarstva, marikulture i turizma. Jadranaši smatraju da su dosad neopravdano preferirane manje profitabilne »kontinentalne« poljoprivredne kulture te da poticaje treba ravnomjerno raspodijeliti i na mediteranske kulture voća i povrća, pogotovo maslina. Protive se prodaji zemlje, nekretnina i otoka, a jedino za što se zauzimaju jest za njihovo iznajmljivanje.</p>
<p>»Dosadašnja koalicijska vlada udvostručila je obujam investicija u veće i razvijenije otoke, no treba provoditi osnovnu bit Zakona o otocima, tj. preferirati ulaganja u infrastrukturne projekte na malim otocima i u nerazvijenim selima na većim otocima, umjesto dosadašnje prakse koncentracije ulaganja u razvijenija otočna naselja«, istaknuo je Sorić. </p>
<p>Ljubica I. Balen</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Vrdoljak: U HNS-u bilo je »žučnih rasprava« ali ne i fizičkih obračuna</p>
<p>OSIJEK, 20. prosinca</p>
<p> – Predsjednik osječkog HNS-a Ivan Vrdoljak izjavio je u subotu da je na nedavnoj sjednici stranačkog Županijskog vijeća, na kojoj se raspravljalo o sastavljanju liste za prijevremene županijske izbore, bilo »žučne rasprave«, ali je opovrgnuo napise o fizičkom obračunu između njega i predsjednika đakovačkog HNS-a Ivice Mandića.</p>
<p>U stanci subotnje Izvještajne skupštine osječkog ogranka HNS-a, na novinarski upit o zbivanjima na sjednici Županijskog vijeća, Vrdoljak je rekao da se »dogodila žučna rasprava koja je nužna ako se žele donijeti pametne odluke« te dometnuo da se »dalje nema o čemu razgovarati«.</p>
<p>Izvijestio je da je predsjednik stranačkog Županijskog vijeća i novoizabrani saborski zastupnik Antun Kapraljević doživio srčani udar i da je na bolničkom liječenju te izrazio nadu u njegov brz oporavak i preuzimanje dužnosti u Saboru.Izlažući stranački program rada u sljedećem razdoblju, Vrdoljak je spomenuo povećanje članstva, osnivanje novih ogranaka, jače sudjelovanje ogranka u HNS-ovim središnjim tijelima te predstojeće županijske izbore na kojima se očekuje ulazak stranke u Županijsku skupštinu. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20031221].
|
