NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030818].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 182032 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>18.08.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Cifrić: Zločin protiv prirode mora postati kazneno djelo</p>
<p>Sprječavanje požara ne smije biti prepušteno jednom sektoru (primjerice, vatrogascima) ili jednoj razini (samo)uprave - općinskoj, županijskoj ili državnoj - uključujući svakako šumarstvo i vodoprivredu/ Kod nas se zagađenje neke rijeke ili potoka prevrtanjem cisterne mazuta, pa i s većim posljedicama, tretira kao (prometni) prekršaj s materijalnom štetom. Naravno šteta se odnosi na cisternu i gorivo, ne na okoliš! </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - S dr. Ivanom Cifrićem, profesorom socijalne ekologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetom i ministrom prostornog uređenja, graditeljstva i zaštite okoliša u nekadašnjoj Gregurićevoj vladi razgovarali smo o ekološkim temama. Cifrić je autor nekoliko knjiga s tom tematikom, a posljednja, »Ruralni razvoj i modernizacija«, izašla je prije mjesec dana. </p>
<p>• Požari su i u našoj zemlji ovoga ljeta poprimili katastrofalne razmjere. Kako vi gledate na taj problem? </p>
<p>- Kao i prethodnih godina, tako su se i ovog ljeta požari očekivali, ali nažalost i ove godine preventivne pripreme su izostale. Gašenje požara bez pripremnih radnji na njihovu sprječavanju, iz godine u godinu, nije ništa drugo nego tapkanje u mjestu. Naravno, gasitelji zaslužuju dužno poštovanje. Ali, u tradicionalnom, seljačkom društvu bio je razvijen sustav prevencije: zemlja se obrađivala, održavali su se šumski prosjeci, kanali, korovišta su se u jesen ili u rano proljeće čistila. U žitorodnim slavonskim krajevima organizirale su se u selima noćne ophodnje, a u poljima su bili bunari. Sve je to radila seoska zajednica, ne čekajući da im država organizira sustav prevencije, a u mnogim selima osnovana su vatrogasna društva. Danas je sve to moguće tehnički bolje izvesti, ali je potrebna volja - i u lokalnoj zajednici, u tvrtkama, u državi. Sprječavanje požara ne smije biti prepušteno jednom sektoru (primjerice, vatrogascima) ili jednoj razini (samo)uprave - općinskoj, županijskoj ili državnoj - uključujući svakako šumarstvo i vodoprivredu. Potreban je sustav. Ako želimo korist od turizma, ne možemo samo pripremati krevete, graditi apartmane ili prodavati postojeće nekretnine, koje imaju vrijednost i zbog svog položaja. Jer, koliko vrijedi neki hotel na obali bez okoliša? Okoliš, prirodni i kulturni, za korisnike je pozicijsko dobro, pa se prema njemu treba odgovorno odnositi.</p>
<p> • Kako gasiti požare na teško pristupačnim terenima?</p>
<p>- Vrlo je teško gasiti vatru na nepristupačnom terenu i kanaderima. Možda bi se u dugoročnoj strategiji razvoja, ako je turizam uistinu jedna od glavnih strateških grana, moglo razmišljati o dovođenju vode na uzvisine i postavljanju cjevovoda. Moguće je izgraditi i vodospremnike s određenom količinom vode koji bi bili cjevovodima spojeni s morem i s hidrantima, kao u naseljima. Na morskoj obali bi se brzo postavile potisne pumpe koje bi u slučaju potrebe tiskale vodu za gašenje. Sve se to može prikladno ukomponirati u krajolik. To ne isključuje postojanje profesionalne vatrogasne službe niti upotrebu druge tehnike, odnosno kanadera i helikoptera za gašenje. Sve to, naravno nije moguće postići preko noći niti je namijenjeno političkoj kampanji neke stranke u četverogodišnjem mandatu, nego se to radi zbog zaštite nacionalnog teritorija - kao općeg dobra i zbog povećanja nacionalne sigurnosti.</p>
<p> • Jesu li veći problem nekažnjavanje odgovornih osoba za razne ekološke incidente ili su kazne za to preniske? </p>
<p>- Dvadeseto stoljeće oblikovalo je i ozakonilo ideju o zločinu protiv čovječnosti i čovječanstva, dokazavši to u Nürnberškom procesu, ali nije uspjelo oblikovati normu da postoji zločin protiv prirode. Možda će čovječanstvu to uspjeti u ovom stoljeću. Problematično je to što se okoliš, odnosno priroda, shvaća kao nešto što će se samo po sebi oporaviti, pa se prema njemu nemarno odnosimo. Također, problematično je i to što naš zakon ne poznaje »ekološki zločin« ili »zločin protiv prirode« - ekocid, što bi trebalo biti kazneno djelo. Kod nas se zato zagađenje neke rijeke ili potoka prevrtanjem cisterne mazuta, pa i s većim posljedicama, tretira kao (prometni) prekršaj s materijalnom štetom. Naravno šteta se odnosi na cisternu i gorivo, a ne na okoliš! Nije u pitanju samo sporost reagiranja nadležnih službi, nego i zakonom određena načelna pozicija djela, a time i postupak. Zato se govori o ekološkim incidentima, kojih su počinitelji najčešće »nepoznati«. </p>
<p> • Je li se političari previše oglušuju na upozorenja i savjete stručnjaka za ekološka pitanja? </p>
<p> - Smatram da struka u ekološkoj domeni nije sporna, nego je nedostatna politička volja. Ne zaboravimo i to da se ljudi u nadležnim inspekcijskim i drugim službama katkad ponašaju po onoj »veži konja gdje ti aga kaže«, čuvajući radno mjesto. To se odnosi i na devastiranje prostora bespravnom gradnjom. Previše je bilo rupa u prostornim planovima. Ili ih nema ili se dugo usvajaju, a u međuvremenu nastaju nove situacije na terenu. Još u vrijeme Domovinskog rata, u ministarstvu kojem sam bio na čelu, pripremao se popularno zvan zakon o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata s obveznom naknadom vlasnika koja bi omogućila izradu prostornih planova i komunalne infrastrukture. Stvar je stavljena ad acta, a danas se o tome ponovno govori, i to nakon što se bespravna gradnja povećala bar za 40 posto. Nositelji vlasti ne bi smjeli zaboraviti da vlast nije samo slast, nego teret odgovornosti i borbe za opće dobro svih - građana i društva - sadašnjih i budućih generacija.</p>
<p>Promatračima protiv požara</p>
<p> • Kako spriječiti požare? Primjerice, postoje ideje da bi u obranu od požara trebalo više uključivati one koji služe civilni vojni rok. </p>
<p>- Osim čišćenja putova, požari se mogu sprječavati i organiziranjem promatračke službe, koja može biti dobrovoljna samoorganizirana aktivnost stanovnika lokalne zajednice ili (polu)profesionalna na širem području. U nekoliko ljetnih mjeseci, nju mogu stanovnici (iznajmljivači kreveta, vlasnici lokala i hotela) i sami organizirati, ali to ne čine.</p>
<p>U tom kontekstu vidim i mogućnost da se civilno služenje vojnog roka iskoristi i u te svrhe. Pogotovo za turističke sezone. Organiziran višednevni boravak na terenu, na logorovanju, i obilazak brdskih terena ne bi štetio ročnicima a bio bi na opću korist.</p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Šteta poznata tek kad riba počne plivati leđno</p>
<p>U posljednje tri godine sve je manje slatkovodne ribe iz uzgoja, a još lani su proizvođači osjećali posljedice suše iz 2000. / Tijekom 2002. godine u Hrvatskoj je uzgojeno 5501 tona slatkovodne ribe, oko sedam posto manje nego 2001. godine / Nije pala samo proizvodnja pastrva</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Šteta nastala zbog velikog pomora ribe u petak u »Našičkom ribnjaku 1905«, kad je zbog visokih temperatura i niskog vodostaja uginulo oko 15,5 tona ribe, još se procjenjuje i bit će poznata za dva dana. Prema prvim procjenama, kažu u »Našičkom ribnjaku«, uginulo je znatno više ribe - oko 25 tona konzumnog šarana, smuđa, soma i amura. </p>
<p>U Našicima je pod ribnjacima oko 7500 hektara, a pomor u petak dogodio se na jednoj od 22 ribolovne površine, na 150 hektara. U tom se ribnjaku i krajem srpnja dogodio pomor ribe pa je ukupno, procjenjuje se, uginulo oko 32 tona ribe.</p>
<p>Pomor slatkovodne ribe mogao bi se, na žalost, nastaviti, jer su temperature i dalje visoke, a one su najopasnije jer uzrokuju nedostatak kisika u ribnjacima.</p>
<p>U Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva kažu da je katastrofalna suša one koji se bave uzgojem ribe ove godine dovela na rub propasti. U posljednje tri godine sve je manje slatkovodne ribe iz uzgoja, a još lani su proizvođači osjećali posljedice suše iz 2000.</p>
<p>Lani je u Hrvatskoj uzgojeno 5501 tona slatkovodne ribe, što je oko sedam posto manje nego godinu ranije. Pad proizvodnje u odnosu prema prethodnoj godini zabilježen je kod svih vrsta ribe osim u slučaju proizvodnje pastrve.</p>
<p>Primjerice, uzgoj šarana - što čini gotovo polovicu ukupnog uzgoja u hrvatskim slatkovodnim ribnjacima - pao je od 2000. do 2002. godine više od 25 posto.</p>
<p>U Ministarstvu ponavljaju da vlasnici ribnjaka mogu dobiti pomoć u nabavi riblje mlađi te u osposobljavanju ribnjaka za nastavak proizvodnje. Nabava riblje mlađi, što se većinom uvozi, nužna je da bi se isušeni ribnjaci oživjeli.</p>
<p>Dok su štete od suše na gospodarskim ribnjacima još pod kakvim-takvim nadzorom, gospodarski ribolov - koji se obavlja samo na području Dunava i Save, nizvodno od Jasenovca - obavlja se na temelju rješenja tijela lokalne uprave, pa ga Ministarstvo ne prati. Dakle, moguće štete od suše nisu poznate dok riba ne počne plivati leđno...</p>
<p>Ako slatkovodno ribarstvo preživi učestalu elementarnu nepogodu, sušu, moglo bi imati velike izvozne mogućnosti u zemlje u našem okruženju u kojima, kao i na domaćem tržištu, raste potrošnja za tim proizvodima. </p>
<p>No, prije toga se domaće slatkovodno ribarstvo mora riješiti paradoksa - iako je slatkovodna riba mnogo jeftinija od morske, na tržištu je - nema. Primjerice, šaran iz ribnjaka »Crna Mlaka« kod Jastrebarskog ne može se naći na većini zagrebačkih tržnica. Prodavači su odustali od prodaje kilograma šarana za 36 kuna, iako ga kupuju za 18 kuna po kilogramu. Prodavači, naime, tvrde da na šaranu ne mogu zaraditi, iako po kilogramu dobivaju dvostruko više nego što ga plate.</p>
<p>Riječ je o kvalitetnoj ribi iz umjetnog ribnjaka koji su početkom prošlog stoljeća iskopali austrougarski vojnici. Šaran iz »Crne Mlake« dobro se prodaje na tržištu Velike Britanije, ali prijeti opasnost da se ugasi proizvodnja.</p>
<p>Ako se proizvodnja ribe na velikim umjetnim jezerima jednom zastavi, više se ne bi mogla pokrenuti. Ribnjak »Crna Mlaka« je, osim katastrofalne suše, i na udaru ptica selica, u prvom redu kormorana, koji dnevno pojedu ribe u iznosu svoje težine. Za vrijeme niskog vodostaja u ribnjacima krivolov na ptice je još neizbježniji... </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Termoelektrane i uvoz struje spašavaju Hrvatsku od redukcija </p>
<p>Ne očekujem redukcije struje, kaže predsjednik Uprave HEP-a Ivo Čović / Povećani i sve skuplji uvoz, proizvodnja u termoelektranama i štete od požara HEP-u su povećali troškove poslovanja za 300 milijuna kuna, što bi mogao biti razlog za poskupljenje struje </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - »Unatoč već desetljećima nezabilježene dugotrajne suše koja je ispraznila jezera hidroelektrana, rekordne ljetne dnevne potrošnje od 43 milijuna kilovatsati te brojnih drugih problema, vjerujem da u Hrvatskoj neće biti redukcija struje ili strujnih kolapsa kakav se dogodio u SAD-u«, kaže Ivo Čović, predsjednik Uprave Hrvatske elektroprivrede (HEP-a).</p>
<p>No, situacija je vrlo ozbiljna. U akumulacijama hidrocentrala je manje od petine u ovo doba godine uobičajenih količina vode pa se koriste samo minimalno. Zbog niskog vodostaja i visoke temperature savske vode, koju koriste za hlađenje postrojenja, snagu rada morale su smanjiti Nuklearna elektrana Krško i više HEP-ovih termoelektrana, a najavljeno je da će Ina zbog vlastitih problema po novom ugovoru smanjiti isporuke plina HEP-u. Zato nije ni čudno da u HEP-u procjenjuju kako naš elektroenergetski sustav prolazi najveću kušnju nakon ratnog razdoblja. </p>
<p>»Unatoč tomu sustav radi stabilno i pouzdano. Ali zbog brojnih problema u elektranama imamo znatno manju rezervu od potrebne. Poduzimamo sve što možemo da izbjegnemo redukcije struje i strujni kolaps kakav se dogodio u SAD-u i Kanadi pa, iako je u ovakvim situacijama nezahvalno davati prognoze, vjerujem da ćemo proći bez takvih poremećaja. To znači da domaći potrošači i brojni turisti nemaju velikog razloga za zabrinutost kad je riječ o kratkoročnom razdoblju«, kaže Čović.</p>
<p>To obrazlaže podacima da je, zahvaljujući dobrom održavanju i pripremi, svih tridesetak HEP-ovih elektrana spremno za rad, a spremnici za lož-ulje puni, te da su sva prijenosna i distributivna postrojenja spremna za rad.</p>
<p>Neki stručnjaci ipak strahuju što bi se dogodilo u slučaju iznenadnog većeg kvara u nekoj od većih elektrana. Takva mogućnost nije zanemariva, jer je HEP zbog teških elektroenergetskih okolnosti odgodio planirane remonte u više elektrana. Tim više što se zbog minimalne proizvodnje u hidroelektranama potrebne količine struje gotovo u cijelosti osiguravaju radom termoelektrana i dijelom uvozom. No zbog dugotrajnih suša sve je teže i skuplje osigurati dovoljno struje iz uvoza, jer i druge zemlje imaju sve više problema s opskrbom, a u nekima su već uvedene redukcije struje.</p>
<p>Naime, ni mnoge europske zemlje ne ulažu dovoljno u gradnju novih elektrana. Istočne zbog socijalne cijene struje koja ne omogućava nužne investicije, a zapadne zbog bespoštednog tržišnog nadmetanja i utrke za zaradom distributera struje koji samo traže gdje je jeftinije nabaviti, a često zanemaruju potrebna ulaganja. </p>
<p>I u Hrvatskoj se godinama nije dovoljno ulagalo. Dijelom zbog rata i potrebe da se prvo saniraju velike ratne štete, ali dijelom i stoga što je cijena struje bila socijalna kategorija pa se nije moglo akumulirati dovoljno novca za ulaganja. Zato je HEP posljednjih godina krenuo u velike investicije i godišnje ulaže više od dvije milijarde kuna u gradnju novih i modernizaciju postojećih objekata. Tako bi dovršetak velikih trafostanica Ernestinovo kod Osijeka i Žerjavinec kod Zagreba do kraja ove godine, u što ulažu stotine milijuna kuna, trebao znatno poboljšati opskrbu Hrvatske električnom energijom, jer će poboljšati naše veze s europskim elektroenergetskim sustavom i olakšati prijenos struje. </p>
<p>Ako se očekivanja čelnih ljudi HEP-a, da će se Hrvatska izvući bez problema u opskrbi, i ostvare to ne znači da su izbjegnuti svi problemi sa strujom. Naime, prisilna orijentacija na najskuplje izvore struje - termoelektrane i u ovakvim situacijama znatno skuplji uvoz (cijene su nekoliko puta više od uobičajenih) - HEP-u je već, prema Čovićevim riječima, povećala troškove poslovanja za čak 300 milijuna kuna. U to su uključeni i dodatni troškovi zbog požara. Prema prvim procjenama, samo su požari na otocima Hvaru, Braču i Biševu na postrojenjima i mreži stvorili štetu veću od osam milijuna kuna, a ukupna se šteta od požara na elektroenergetskom sustavu još utvrđuje.</p>
<p>Dodatni troškovi bi na kraju mogli biti i znatno veći od 300 milijuna kuna, jer kraj suša i time uzrokovanih problema još nije na vidiku. Iako predsjednik Uprave HEP-a zasad kao prioritet ističe potrebu osiguravanja dovoljnih količina struje da bi se izbjegle redukcije usred turističke sezone, postoji mogućnost da ti dodatni troškovi najesen budu glavni argument u eventualnom zahtjevu za povećanje cijene.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Haranga s predumišljajem</p>
<p>MARKO BARIŠIĆ</p>
<p>Više je razloga za pomalo histerične reakcije u slovenskoj javnosti u vezi s hrvatsko-talijanskom nakanom o proglašenju gospodarskog pojasa u Jadranu. Glavni je svakako nepoznavanje ili svjesno ignoriranje odredbi međunarodnog prava vezanih uz to pitanje. Ne manje važan razlog su i nerealna očekivanja tamošnje vlasti i javnosti da će, prije ili kasnije, Slovenija dobiti željeno morsko razgraničenje s Hrvatskom utemeljeno na famoznom koridoru koji bi im omogućio kontakt s otvorenim morem.</p>
<p>Eventualnim proglašenjem gospodarskog pojasa ta priča definitivno prestaje biti aktualna, jer više na Jadranu ne bi bilo pojasa otvorenog mora. Treći razlog za spomenutu histeriju u slovenskoj javnosti jest pokušaj da se tako stvorenim pritiskom hrvatsku stranu privoli da slovenskim ribarima da takve ustupke zbog kojih bi realno stanje na Jadranu u vezi s ribarenjem bilo takvo kao da nije ni proglašen gospodarski pojas.</p>
<p>Zbog svega toga u Sloveniji se hrvatska nakana da to učini želi predstaviti kao jednostrani čin kojim Hrvatska želi proširiti svoj teritorij te čak navodno i prisvojiti Jadran. Nadalje, pokušava ga se i pravno osporiti. Međutim, zanimljivo je da to čine samo političari i državni dužnosnici, ali ne i tamošnji ugledni stručnjaci za međunarodno pravo. Oni znaju, a tako su svojedobno i pisali u službenim publikacijama, da Slovenija nema kontakt s otvorenim morem te da samim time nema ni preduvjete za proglašavanje gospodarskog pojasa. </p>
<p>Oni sada šute, vjerojatno svjesni da u pozadini cijele te harange stoje neispunjena obećanja tamošnje vlasti da će »dežela« na račun Hrvatske proširiti svoj morski teritorij u odnosu prema onome koji joj po međunarodnom pravu pripada. Dakle, u temelju slovenskog protivljenja hrvatskoj nakani da proglasi gospodarski pojas u svom dijelu Jadrana stoje nerealizirane teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj.</p>
<p>S obzirom na taj kontekst donekle je shvatljivo zašto se mogući slovenski neuspjeh u vezi s tim doživljava gotovo kao nacionalna katastrofa. Povijest je puna primjera razočaranih nacija nakon neuspjelih projekata utemeljenih na teritorijalnim ambicijama prema susjedima.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Biskupi učvršćuju katoličke temelje</p>
<p>GORDAN PANDŽA</p>
<p>Biskupske poruke ovogodišnjeg blagdana Velike Gospe logičan su nastavak inicijative koja je dobila zamah Papinim posjetom i manifestacijom Srednjoeuropskog katoličkog dana u lipnju, a ona je sva usmjerena što snažnijem učvršćivanju Hrvatske u katoličkim temeljima.</p>
<p>Tako je đakovački biskup Srakić u Aljmašu govorio o potrebi prepoznavanja slobode Crkve i vjere u istočnim dijelovima Europe i novih mogućnosti pastoralnoga djelovanja, upozorivši da danas mnogi traže svjetlost s Istoka da bi ispunili mrak svojih duša. U Škabrnji je zadarski nadbiskup Prenđa poručio da su žrtve u Domovinskom ratu zalog novog života i obnove u izgradnji zajedništva utemeljenog na kršćanskim vrednotama. </p>
<p>Gospićko-senjski biskup Bogović u Krasnu je govorio o kršćanskoj globalizaciji koja je obilježena križem tj. žrtvovanjem za drugoga, poručivši da je politička globalizacija otvorila put kapitalu, ali ne i dobrobit čovječanstvu te da narod treba kritički preispitati eventualno prihvaćanje globalizacije. »O vama ovisi koje ćete recepte za pravi put prihvatiti. Gledajte dobro hoćete li svoje povjerenje dati onima koji traže tuđa mišljenja preko granice ili od onih koji se žrtvuju za bližnjega. Hrvati vape za moralnim autoritetima kakvih mi imamo mnogo od svetog Dujma pa do blaženog Alojzija Stepinca, a koji su nosili križ za bližnje«, upozorio je vjernike Bogović.</p>
<p>Požeški biskup Škvorčević u Jasenovcu je istaknuo da Krist ostaje jedina nada da se iz nedavnih ratnih razaranja i u Hrvatskoj može uskrsnuti, te kako se taj proces događa iznutra, u čovjekovu srcu, duši i savjesti. Splitski nadbiskup Barišić upitao se u svojoj propovijedi što se to dogodilo s društvom koje svoj lijek traži u nekim drugim vrijednostima, a ne kršćanskim?</p>
<p>Sve to pokazuje da su biskupi krenuli u još jednu reevangelizacijsku ofenzivu, dajući do znanja svakom svojom javnom gestom i istupom da su korijeni hrvatske civilizacije katolički i da na ostale utjecaje gledaju kao na korov koji se zbog dušobrižničkog nemara neprirodno uhvatio hrvatskog tla. Međutim, biskupi bi, kad već javno podržavaju ekumenizam i religijski pluralizam, trebali razmišljati i djelovati tržišno, te se protiv konkurencije boriti kvalitetnijom ponudom, a ne posesivnom logikom pastira koji neželjene »uljeze« tjera što dalje od svog tla i od svoga, realnog i potencijalnog, stada.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Je li nam baština teret ili bogatstvo</p>
<p>Trsimo se hrvatske spomenike upisati na listu Unescove svjetske baštine, a istodobno je sami ugrožavamo. Kandidati za Unescov svjetski spomenički registar su Starogradsko polje i primoštenski vrtovi. Kroz vrtove je betonirana, a kroz polje se planira asfaltirati cesta. Pritom se zaboravlja da pulska Arena nije uvrštena u Unescovu listu jer je svojedobno dobrano betonirana </p>
<p>VESNA KUSIN</p>
<p>Je li nam baština teret ili bogatstvo koje još ne znamo dobro iskoristiti? Kakav nam je odnos prema njoj i znamo li što nam ona donosi i znači? Tijekom Domovinskoga rata baština se često isticala kao simbol identiteta, a kad je ta, kao i neke druge opasnosti, prošla, naslijeđe se, pod parolom nužnoga progresa i razvoja, počinje shvaćati kao nepotreban uteg koji otežava razne, uglavnom sumnjive, investicije kratkoga daha. No, za njih su mnogi spremni žrtvovati i ono tisućljetno naslijeđe, dakle, ono što smo baštinili od drugih koji bijahu na ovome tlu i prije no što se Hrvati spustiše na more.</p>
<p>Postoje, dakako, i oni koji se zdušno bore za hrvatska kulturna dobra. Štite ih, obrađuju, valoriziraju i nastoje svijet upoznati bar s dijelom najviših spomeničkih vrijednosti u Hrvatskoj. Jedan od načina je i kandidatura pojedinih spomenika ili spomeničkih kompleksa za upis u Unescovu listu svjetske baštine. Uspjeh, međutim, i obvezuje. Tu hrvatsku svjetsku baštinu, a sada govorimo o njoj, treba i dalje čuvati, održavati i ne izlagati je devastacijama koje je mogu i skinuti s Unescove liste. I dok smo za Dubrovnik i Plitvička jezera opravdano strahovali tijekom Domovinskoga rata zbog mogućeg uništenja tog kulturnog i prirodnog naslijeđa, koje je već bilo kandidatom za listu Unescove ugrožene baštine, danas u miru neki su voljni uništiti ona kulturna dobra kandidatura kojih se upravo sprema za Unescovu listu svjetske baštine. </p>
<p>To nam pokazuje primjer Starogradskoga polja na Hvaru, najveće i najplodnije ravnice na jadranskim otocima, koja je ujedno i najstariji i najbolji očuvani antički katastar (grčka zemljišna podjela) na Sredozemlju i Europi. Sačuvan kroz dva i pol tisućljeća, sada kada ima šanse kao jedini takav iz toga doba biti upisan u listu svjetske baštine, Hvarani - ili bolje rečeno neki utjecajni Starograđani - kroz njega bi asfaltirali ceste, a i pretvarali bi ga u građevinsko zemljište. Spomenička jedinstvenost toga polja mogla bi se usporediti s porečkom Eufrazijanom, jedinim cjelovito sačuvanim ranokršćanskim biskupskim kompleksom u Europi, koji je upravo stoga (ali i zbog brižne restauracije i obnove) već upisan u taj Unescov registar.</p>
<p>Da je kompleks Eufrazijane bio devastiran, sigurno ne bi postao dijelom te svjetske baštine. To nam pak najbolje potvrđuje primjer pulske Arene koja, iako godinama već kandidat (s pomno izrađenim dossierom), nema šanse za upis u taj registar. Zašto? Zato što je sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća, pod krinkom obnove, drastično devastirana. Tada joj se želio »udahnuti novi život« u obliku restorana i kafića, za koje je prostor stvoren vađenjem ispuna iz temeljnih supstrukcija što nose Arenin grandiozan plašt. Da bi se to izvelo iz nje je bagerima izbačeno tone kamenja, a namjesto toga uliveno tone betona. Taj beton, kojem je u prošlogodišnjoj »obnovi« dodan i novi, razlogom je da pulska Arena, jedan od rijetkih takvih rimskim spomenika u svijetu koji je u cijelosti uspio sačuvati svoj vanjski građevinski plašt, ipak neće dospjeti na listu svjetske baštine.</p>
<p>Treba li se nešto slično dogoditi i sa Starogradskim poljem? Umjesto betona ovdje bi tu ulogu mogao odigrati asfalt. Beton je, možda, već presudio u slučaju primoštenskih vinograda koji se, nakon uspješne prezentacije u Japanu, također predlažu za upis u Unescovu listu svjetske baštine. Kroz njih, naime, cesta nije asfaltirana nego betonirana. Zašto se to radi baš sada, kada Unesco posebnu pažnju, nakon dugogodišnjih urbanih i pojedinačnih arhitektonskih spomenika, posvećuje upravo toj vrsti naslijeđa što neumitno nestaje prodorom suvremene civilizacije? Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja još ima sačuvanu tu vrstu baštine (suhozidnim međama ograđene doce u ravnima i na padinama, kojima se humanizirao krajolik), obnova koje bi značila i obnovu zapuštenih gospodarskih potencijala. A to znači obnovu vinograda i maslinika, a ne konfekcijsku (i gore od toga) izgradnju vikendica ili hotelskih naselja baš na tim davno kultiviranim mjestima.</p>
<p>Hrvatska je kao raj na zemlji prikazana u petak na RTL-u upravo zbog te drukčijosti, zbog netaknutih vala, tisuća otoka i njihovih drevnih ljepota. Treba li to na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> uništiti zbog nekih velikih investicija, sumnjivih vrijednosti, a često i kapitala? Naš je kapital u bogatstvu prirodne i kulturne baštine. </p>
<p>A što mi radimo u spomeničkim kompleksima koji već jesu u tome Unescovom registru? Neke strpljivo obnavljamo, poput Trogira koji Starograđani (oni što bi asfaltirali polje) ističu kao primjer nepotrebnog i ograničavajućeg baštinskog tereta. Dubrovnik izgleda taj teret isto teško nosi, pa se pomalo, a sigurno devastira neprimjerenim intervencijama i dogradnjama u staroj gradskoj jezgri, dakle, onoj zaštićenoj i na listi svjetske baštine. Nova mu opasnost prijeti na Pustjerni, gdje se namjerava graditi kompleks jeftine, dakle građevinski nekvalitetne, društveno poticane izgradnje. Istodobno ona zaštićena - kvalitetna rasprodaje se strancima koji u njoj harače kako ih volja. Dioklecijanovoj palači, također svjetskom spomeniku kulture iz Unescova registra, prijeti ne samo AFCO pred njom, nego i izgradnja unutar Palače.</p>
<p>Hoćemo li, dakle, sami uništavati ono što nije uništio rat? Hoćemo li baštinu upisivati ili brisati s liste Unescove svjetske baštine? Želimo li kratkoročno i slijepo kapitalizirati baštinu i čitav naš prostor ili dugoročno planirati i tu baštinu bolje unovčiti na turističkom tržištu? Možemo li turističkim vodičem putevima hrvatske svjetske baštinu, kako to rade i drugi u svijetu, ističući njezine vrijednosti i osobitosti, postići više no neprimjerenim zahvatima - nedostojnih onih od kojih smo je baštinili?</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Nemoguća mogućnost: antituristički Vir kao - »adut«</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Kad se u nekoj turističkoj destinaciji zabilježi oko pet posto gostiju više nego lani onda se to naziva uspjehom, desetak posto već izaziva pljesak, porast od petnaestak posto pripada u kategoriju snova... Kako je kod nas?</p>
<p>Ovih su tjedana aktualne (konačno!) intervencije državne inspekcije, zajedno s policijom, u (kolikom-tolikom) suzbijanju sve zahuktalijeg crno-sivog poslovanja duž naše rivijere, na sunce izlaze gotovo nevjerojatne prljavštine i oblici pljačke i »isparavanja« velikih iznosa novca u domaće i (sve više!) strane švercerske džepove, a do koje se mjere u tome stiglo ponajbolje potvrđuju »slučajevi« Vira i Privlake u zadarskom području. Famozni Vir imao je u usporedbi s lanjskom prvom polovicom kolovoza čak 130 posto više gostiju, a Privlaka je valjda postavila svjetski rekord s ništa manje nego porastom od - 181 posto!?</p>
<p>Radi se, ne treba posebno naglašavati, o neprijavljenim turistima (»rođacima« i »prijateljima«), najdražim i najunosnijim gostima većega broja jadranskih turističkih domaćina. Ponavljam, porasti od pet do 15-ak posto u svijetu turizma smatraju se velikim uspjesima, a ovi od 130 i naviše - što nikad nisu zabilježeni u povijesti turizma niti će biti - izravno upućuju na drski lopovluk, kao i na aljkavost onih koji su plaćeni da se to ne događa. Na žalost, baš nam je aktualna sezona na svoj način upečatljivo obilježena tim mutežom.</p>
<p>Kad je donedavni ministar zaštite okoliša Božo Kovačević početkom godine najavio rušenje bespravno podignutih objekata, vjerojatno se na jadranskoj rivijeri nije našao nijedan bolji poznavatelj (ne)prilika koji tada nije pomislio na otok Vir kod Zadra već godinama poznat po divljoj, točnije najdivljijoj gradnji kuća ili onoga što bi se tako trebalo zvati, a sve manje-više u turističke svrhe. </p>
<p>Vir je i ovoga ljeta u središtu pozornosti u kakvu dosad nije bio ne samo zbog nekontrolirane gradnje i neprijavljenih gostiju nego i otkrivanja šverca turistima i crno-sivog poslovanja u režiji - stranaca! Prednjače mađarski državljani koji i našim maherima doslovno očitavaju lekcije muteža koristeći pritom sve propuste i nemar naše birokracije od vrha do mjesnih zajednica. Ipak, odmah valja naglasiti da su mjesni »organi« tu ponajmanje krivi - rade onako koliko i kako im nadređeni dopuštaju, a ti nadređeni po običaju - peru ruke...</p>
<p>Dakle, 130 i čak 181 posto!? To su »svjetski rekordi«, a takva »dostignuća« nisu česta, naprotiv, ali ona od petnaestak, dvadesetak i do tridesetak posto neprijavljenih gostiju u našoj su praksi već (šutke) priznati pokazatelji koji se nerijetko pribrojavaju službenom (registriranom) broju gostiju. To praktično znači da se onoj brojci od prošle vikend-smjene (9. i 10. kolovoza) slobodno može dodati navedeni postotak- znači u Hrvatskoj nije 646.542 turista nego od 15-ak do 20-ak posto više.</p>
<p>Isto toliko posto novca manje ulazi u hrvatsku blagajnu (i proračun) jer se utajuju boravišna pristojba i porezi, a više nije teško izračunati koliko je to opljačkanog novca tjedno, odnosno koliki će iznos biti na kraju sezone! Što je najgore, dobar dio tog novca završava u džepovima stranih švercera i na računima stranih banaka. U tome lopovluku ne sudjeluju samo iznajmljivači smještaja nego i drugih usluga (podmorske aktivnosti, čarteri, ugostiteljske usluge, itd.), pa se tako događa da od hrvatskog turizma dobro žive mnogi izvan ove zemlje, a da se i ne govori o velikome novcu koji dobivaju strani proizvođači raznih roba za potrebe turizma (pretjerani uvoz!).</p>
<p>A ono da bi Vir mogao postati naš »turistički adut«? Da, baš tako, ili evo otprilike kako i što bi se moglo pokušati!</p>
<p>Turistička operativa Zadarske županije mogla bi u dogovoru s hotelijerima, ugostiteljima i putničkim agencijama složiti program i višednevne ili vikend-aranžmane za domaće i strane manje ili veće skupine aktualnih i budućih arhitekata, građevinara, urbanista, prostornih planera, zatim rukovoditelja urbanističkih i građevinskih raznih foruma od lokalnih do državnih... i pozvat ih na stručne ekskurzije u Vir. Vidjeli bi uživo urbanističko-arhitektonsko-građevinski košmar (blago rečeno), vidjeli bi destinaciju od koje je, umjesto određene turističke ekskluzive (riječ je o manjemu otoku!) stvoren turističko-urbanistički kaos koji je uza sve promašaje još i bez osnovnih komunalija...</p>
<p>Vjerojatno tim aktualnima i budućim stručnjacima poslije obilaska Vira valjda ne bi ni u ludilu palo na pamet nešto imalo slično viđenome. Zadarska turističko-ugostiteljska operativa i agencije mogli bi i dobar promet napraviti, a usput i iskoristiti priliku da gostima pokažu dosta toga lijepoga i pozitivnoga na svome turističkom području!</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Ljepota Biševa: Kraj duge drame umiranja</p>
<p>Netom što je u glib gluhosti i nebrige potonula vijest da je jedna od hrvatskih mrazomor telefonskih kompanija pobola na njegov vrh metalni antenski stup i okružila ga željeznom ogradom, sva ljepota otoka otišla je s mračnim stupom dima i pepela u nebo. Nijedna zvijezda nije stala u obranu ljepote Biševa. Nitko u znak protesta nije sjeo na pločnik, nitko nije predsjednika kompanije ni ministre gađao mobitelom, nitko nije </p>
<p>organizirao protestni koncert / Kao što pristoji dramskom finalu, dok se još dime ostaci bojišta, izlaze na scensko poprište generali. Povijesno figurativni premijeri, predsjednici parlamenata, općina, županija, kotara. Gradonačelnici i upravitelji kina. Stražmeštri. Samo što se nisu naklonili naciji ispred sive mizanscene. Dok u počasnom letu kanader istresa utrobu od mora, oni, dekadentno kao u »Kiklopu«, brišu znojno čelo ispod bijelog šešira. U zrak puštaju mnoštvo šarenih balona napuhanih novim obećanjima</p>
<p>IGOR RATKOVIĆ</p>
<p>U samo mjesec dana doživio je mali otok Biševo dva u nizu svojih najgorih poniženja. Netom što je u glib gluhosti i nebrige potonula vijest da je jedna od hrvatskih mrazomor telefonskih kompanija pobola na njegov vrh metalni antenski stup i okružila ga željeznom ogradom, sva ljepota otoka otišla je s mračnim stupom dima i pepela u nebo. </p>
<p> Gdje je otišlo sve cvijeće Biševa? U obranu njegove ljepote nije ustala niti jedna od zvijezda što su u njegovo okrilje mira i zaborava znale bježati i hvaliti se privilegijom da mu budu sezonski blizu. Nitko u znak protesta nije sjeo na pločnik, nitko nije predsjednika kompanije ni ministre gađao mobitelom, nitko nije organizirao protestni koncert. </p>
<p>Zato se i morao dignuti plameni sodomski stup srama od nebrige i ostaviti sivi spaljen otok s neizgorivim spomenikom civilizacijske rugobnosti na njegovu vrhu. Neka raste nova šuma metalna kad ne mogu borovi i smokve. Sag mir wo die Blumen sind...?</p>
<p> Prije nekoliko godina prijatelj mi je rekao: »Kad umrem, želim da me spale i pepeo prospu u more na izlazu iz biševske uvale Salbunare. Nadam se da će biti ljeto, miran sunčan dan i da će se moj pepeo polako taložiti u brazde srebrnog pijeska«.</p>
<p> Nije me začudila njegova odlučnost da vječni smiraj nađe u prostorima biševskog mora. Biševo je tako čudesno (bilo!) da bi ga svaka kultura čuvala kao što Dubrovnik čuva Lokrum. A na Lokrumu se svakih stotinjak metara držalo plastične posude s vodom da budu pri ruci u slučaju požara. I posvuda su upozorenja o vatri i požaru. Gdje je otišlo sve cvijeće Biševa? </p>
<p> U žezi žarkog halucinantnog podneva kad je svjetlošću gorjelo i more i kamen, išao sam jednoga ljeta iz Mezuporata do Poja dok se u stratosferu dizao na obzoru prijeteći stup dima. Opet je gorio Hvar. I požar je bio tako velik da su bez struje ostali i Vis i Biševo. </p>
<p>Na vrhu otoka, među kućama uz crkvicu, nestvarno je brektao agregat. Ljudi se uvukli u kuće. Nizbrdo, do lučice Porat gdje svaki dan pristaje »pruga« iz Komiže za Biševo može se ići razlokanim, ali očito s nekom idejom i znanjem građenim makadamom. Sjećam se te ceste dok premijer priča naciji kako treba sagraditi put na Biševu. </p>
<p>Sjetio sam se zapravo tajne povijesti mrtvih tog otočića bez groblja. Na zaravni poviše Modre špilje nalazi se križ. Dok sjedimo u njegovu podnožju, poput neočekivane prikaze pojavljuje se čovjek s metaldetektorom. Pitamo ga što traži po toj žezi. »Metalne ostatke vojnika!«, kaže i nastavi mahati spravom. </p>
<p>Poslije Drugog svjetskog rata na Biševo su dovedeni njemački zarobljenici. Na otoku je bio logor. Iza njih su ostali nepoznati grobovi. I propala uska makadamska cesta koju se dalo održavati, popraviti i dotjerati. A nije. U spomen na njih podignut je na hridi križ, a ostatke vojničkih pločica traže iskapatelji naših arhipelaga gulaga.</p>
<p> Kad se povuče politička crta milosti i nemilosti od Golog otoka do Biševa, onda se vidi kako je milostiva bila vojnička surovost koja je ratnim neprijateljima dodjeljivala prostore anđeoske žedne patnje u surovoj, ali ipak, ljepoti Biševa, a političkim suparnicima danteovsku golu hrid bez sjene i travke. Sag mir wo die Soldaten sind, wo sind sie geblieben?</p>
<p> Nad požarom Biševa koji jest povijesni omen i upozorenje ekološkog rata (Wann wird man je verstehen?), toliko je toga o čemu treba razmišljati i čega se treba sjećati. </p>
<p>Ako je Vis provincija Hrvatske, Komiža provincija Visa, Biševo je provincija provincijine provincije. U tom provincijskom lancu, povijesni podaci kažu, živjelo se bolje što je vrijeme bilo dalje od sadašnjeg. A danas su brodovi brži i ima ih više. Danas ima više ljudi. Kažu da su školovaniji i pametniji. Pa ipak, provincije Hrvatske postale su još dalje i nedostupnije, nenaseljenije i siromašnije. </p>
<p>Na Biševu je nekad živjelo tristotinjak ljudi. Postojala je i škola. I danas su tu prave klupe s udubinicama za olovke i tintu. Napravljene od grubog drveta u kojima je čavao ostavljao krater kao znak solidne izrade i postojanosti izrađenog. </p>
<p>Posljednji biševski učitelj otišao je s otoka prije četrdeset godina. Naselje na vrhu otoka, poput balature s pogledom na pučinu govori svojim jezikom kućnih silueta da su stanovnici imali smisao za lijepo i da su ga gradili s vjerom da će rasti i da nikad neće biti napušten.</p>
<p> Nemoguće je graditi sklad i ne vjerovati u budućnost. Ipak, taj skroman sklad arhitekture prijestolnice Biševa od sedam, osam kuća, kao i na bezbrojnim mjestima pustog hrvatskojadranskog arhipelaga nije bio dovoljan za osiguranu budućnost.</p>
<p> Nakon raseljavanja ostalo je nerazorivo. Skrovita Posejdonova odaja Modre špilje, hridi Medvidine napuštene i od tuljana, oratoriji cvrčaka u borovima. Ostale su bure, juga, ludila od zaboravljenosti i otočke osame za kojom čeznu jedino oni kojima su ljudi preblizu. </p>
<p>A tada, kao finale dugotrajnog uništenja, buknuo je požar. Kraj duge drame umiranja. I kao što pristoji dramskom finalu, dok se još dime ostaci bojišta, izlaze na scensko poprište generali. Povijesno figurativni premijeri, predsjednici parlamenata, općina, županija, kotara. Gradonačelnici i upravitelji kina. Stražmeštri. Samo što se nisu naklonili naciji ispred sive mizanscene.</p>
<p> Dok u počasnom letu kanader istresa utrobu od mora, oni, dekadentno kao u »Kiklopu«, brišu znojno čelo ispod bijelog šešira. U zrak puštaju mnoštvo šarenih balona napuhanih novim obećanjima. Kuće su tu, crkva je tu. Nitko nije poginuo. I haljinice i bijele košuljice za prvu pričest još su u ormaru. Samo ljudi nema. Ni cvijeća. Samo spaljena, spaljena trava doma mog. </p>
<p>Kamo je nestalo cvijeće naših otoka? U vatri, vjetru i vremenu! »This is the end, my friends!«, apokaliptično bi rekao Jim Morrison dok bi la blonde Venus ponavljala: »Wann wird man je verstehen?«. </p>
<p>»Eto ti sad groblja!«, kažem prijatelju. Mislio si mu pobjeći, a sad će te čekati najveće! Evo groblja i surog pejsaža. Krš od crnih batrljaka strši u nebo kao poslije herojske bitke elemenata vatre i vode. Pitam ga želi li još da mu se pepeo prospe na izlazu iz Salbunare. </p>
<p>»Dapače!«, kaže kao u deliriju. »Tek sad je priča potpuna. Kad ne možeš iščeznuti u ljepoti, neka to bude u urnebesu žalobnog opijela pejsaža i života. Stvari su, barem što se smrti tiče uvijek na svom mjestu. Prah prahu. Pepeo pepelu. A što se nade tiče, mi smo i tako svi već odavno izgorjeli. Prospite me, dakle, unatoč svemu na obalama Biševa.« </p>
<p>Autor je konstruktor robota, predsjednik Hrvatskoga robotičkog društva.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Sunovrat sociologa Josipa Županova u ogovarača</p>
<p>Županov piše da su »kružile glasine da je neka Đodanova pisma Šuvaru pisao sam Šuvar«. E, jadni moj Županove, zar nije više nego bijedno da velik sociolog, kao što vas neki drže, a i vi sebe smatrate, takve »glasine koje su kružile« uzima kao povod da me pokuša difamirati? / Sramotno je što u HAZU nije bilo i nema mjesta za Rudija Supeka, Ivana Kuvačića i Srđana Vrcana. Primljen je jedino Josip Županov, kao svagda i svima podoban i on je danas jedini hrvatski sociolog među akademicima, premda se u međuvremenu afirmiralo još nekoliko sociologa, čiji su opusi možda i značajniji od njegovog opusa</p>
<p>U svojoj posljednjoj knjizi Županov već u naslovu poručuje kakvo je bilo ono ranije društvo u kojem je i on dugo vremena bio član Saveza komunista i u kojem je i stekao prestiž značajnog sociologa. Bilo je to društvo »komunističkog pakla« (o kojem je toliko volio govoriti i Franjo Tuđman). Dakako, o tom »paklu« Županov nije ni pisao ni govorio tada kada ga je trpio, kao što i sadašnjoj tranzicijskoj demokraciji upućuje samo sporadične kritike</p>
<p>STIPE ŠUVAR</p>
<p>U Stajalištima 11. kolovoza 2003. godine, pod naslovom »Nikad se nije moglo točno znati što je u Šuvara stvarna politika, a što su pak štosovi i zafrkancije«, Josip Županov, sveučilišni profesor u mirovini i redoviti član HAZU, prepričava tračeve o meni, a za koje je on mogao čuti prije trideset ili čak četrdeset godina.</p>
<p>Naime, Županov i ja nismo se sreli, pa ni u krugu sociologa kojem obojica pripadamo, brat-bratu, najmanje dva i pol desetljeća. Ta je okolnost, kako se vidi prema sadržaju Županovljevih rekla-kazala konstatacija, za mene sretna, jer kako bih tek prošao da je on mogao svjedočiti o svim mojim »štosovima« i »zafrkancijama« i u ova dva-tri posljednja desetljeća.</p>
<p>U istoj maniri u kojoj Josip Županov pokušava oslikati moj lik i djelo, ja bih mogao prepričavati ponešto od onog što se o njemu znalo i pričalo, ili i danas priča u krugu sociologa kojem obojica pripadamo, kao na primjer da je veliki hipohondar, da je bio i ostao politički strašljivac koji se prilagođava svakoj vlasti i slično. No, ja se ne želim baviti Županovom na način na koji se on bavi mnome.</p>
<p>Na samo dva primjera želio bih pokazati koliko su navodi Josipa Županova o meni vjerodostojni. On piše da su »kružile glasine da je neka Đodanova pisma Šuvaru pisao sam Šuvar«. E, jadni moj Županove, zar nije više nego bijedno da velik sociolog, kao što vas neki drže, a i vi sebe smatrate, takve »glasine koje su kružile« uzima kao povod da me pokuša difamirati?</p>
<p>Rijetko tko u današnjoj široj javnosti zna za polemiku između Šime Đodana i mene, a koja je 1969. godine vođena na stranicama časopisa »Naše teme« i »Kolo«. Sve što sam ja u toj polemici ispisao može se pročitati u časopisu »Naše teme«, u brojevima 6 i 12 iz 1969. godine, a uvršteno je i u moju knjigu »Nacionalno i nacionalističko« (Split, 1974.). </p>
<p>Đodan i ja ni prije ni poslije te polemike nismo vodili nikakvu korespondenciju, pa mi nisu ni upućivana ni stizala pisma od njega, pa makar da sam ih ja, kako je »čuo« Županov, sastavljao! Šimu Đodana nikad nisam javno spomenuo u vremenu od 1969. do 1990., niti on mene nakon 1990. godine. A susreli smo se i prije i poslije 1990. </p>
<p>Josip Županov zamjera Denisu Latinu što mi u »Latinici« nije postavio pitanje »o čemu se to vodila velika polemika između Stipe Šuvara i Šime Đodana«. Pa, pobogu, Latin me o mnogo čemu pitao a o mnogo čemu nije, a da me i o tome pitao odgovor mu ne bih uskratio. Naš je razgovor, s insertima, u »Latinici« inače bio limitiran na jedan sat.</p>
<p>Vrli akademik upoznaje današnju javnost s mojom dosjetkom o Branku Mikuliću i Bosni. Zbog te sam dosjetke, kako navodi, bio pozvan »na ribanje u Centralni komitet u Zagrebu«, ali zahvaljujući očitoj naklonosti Milke Planinc nisam, eto, snosio nikakve posljedice.</p>
<p>Ako se jednom i ja upustim u ispisivanje memoara, možda ću opisati i tu epizodu iz svoje političke biografije. A sada bih samo napomenuo da baba tračara Josip Županov nije dobro upućen ni u to što mi se tada dogodilo: zbog te mi je šale šest godina bio zabranjen dolazak na tlo Bosne i Hercegovine! Ta je zabrana trajala od 1975. do 1980., kada sam dobio oprost grijeha.</p>
<p> S pokojnim Brankom Mikulićem kasnije sam odlično surađivao, nakon što se on našao na dužnosti predsjednika Saveznog izvršnog vijeća, a ja na dužnosti predsjednika Predsjedništva CK SKJ.</p>
<p>Mogao bih replicirati na svaki navod iz Županovljevih ogovaranja, ali čemu?</p>
<p> Ja sam se, dakako, u političkom životu doista služio i dosjetkama, a u situacijama kada mi drugo i nije preostajalo ili jednostavno da dušu olakšam. Županov me podcjenjuje kada se pita jesam li čitao Efraima Kishona. Da, čitao sam ga i imam na umu njegove riječi: »Kad se šalim, ja sam smrtno ozbiljan«.</p>
<p>A sada, najzad, ponešto o sunovratu sociologa Županova u ogovarača, ovaj put mene. Koliko pratim, on se u posljednje vrijeme sve češće javlja po novinama, najviše u Stajalištima, kao opservator suvremene zbilje, a njegove su prosudbe mahom bez ikakve utemeljenosti u sociološkim metodama i istraživanjima. Tako treba shvatiti i njegovo nedavno »otkriće« da više nije moguće razlikovati, u društvu i politici, desnicu i ljevicu.</p>
<p>Zaslužan sam, a ako ćemo pravo i najzaslužniji, za objavljivanje prve knjige Josipa Županova »Samoupravljanje i društvena moć«, a koja se pojavila 1969. godine. Bio sam tada direktor i glavni i odgovorni urednik časopisa »Naše teme« i pobrinuo sam se da se ta knjiga objavi, financira i distribuira, zbog čega mi je Županov izrazio zahvalnost u posljednjoj rečenici svog predgovora: »Posebno zahvaljujem dru S. Šuvaru koji me potakao i ohrabrio da priredim ovu knjigu«.</p>
<p>Kada su mi dvojica akademika (jedan je mrtav a drugi živ) 1975. godine došla s prijedlogom da prihvatim kandidaturu za člana-suradnika JAZU (danas HAZU), otklonio sam to s obrazloženjem da najmanje četvorica hrvatskih sociologa zaslužuju da prije mene uđu u Akademiju: Rudi Supek, Ivan Kuvačić, Srđan Vrcan i Josip Županov. </p>
<p>Ta su mi dvojica akademika s istim prijedlogom došla i dvije godine kasnije, a ja sam i opet govorio da su spomenuta četvorica od mene bolji i zaslužniji sociolozi, ali sam, na svoju naknadnu žalost, ipak prihvatio kandidaturu.</p>
<p>U prvom tajnom glasanju unutar Razreda za društvene znanosti dobio sam podršku svih članova, a u drugom glasanju jedan glas protiv. No, na glasanju u Skupštini JAZU nisam dobio, za razliku od, recimo, Dušana Bilandžića, dovoljan broj glasova, a da, dakako, nije bila posrijedi znanstvena nekvalificiranost, nego fama da provodim štetnu reformu školstva, da baš i nisam dobar Hrvat itd. </p>
<p>I tako je priča o mom (ne)ulasku u HAZU završila. No, sramotno je što u HAZU nije bilo i nema mjesta za Rudija Supeka, Ivana Kuvačića i Srđana Vrcana. Primljen je jedino Josip Županov, kao svagda i svima podoban i on je danas jedini hrvatski sociolog među akademicima, premda se u međuvremenu afirmiralo još nekoliko sociologa, čiji su opusi možda i značajniji od njegovog opusa.</p>
<p>A da bi stvar bila veselija, Županov se više i ne bavi sociologijom nego, kako vidimo, tračevima. Kada danas pokušavam sagledati njegov sociološki opus, dolazim do zaključka da su sociološki relevantne njegove tri knjige iz onog ranijeg vremena, vremena »mraka« (»Samoupravljanje i društvena moć«, »Sociologija i samoupravljanje« i »Marginalije o društvenoj krizi«), iako nije imao hrabrosti da u njima jasno i nezamumuljeno izloži svoj glavni nalaz: da je jugoslavensko samoupravljanje osuđeno na neuspjeh zbog postojanja jednopartijskog političkog monopola.</p>
<p>Još je jednu knjigu objavio u posljednjim godinama »mraka«, a dvije otkad je Hrvatsku obasjalo tuđmanovsko svjetlo. U svojoj posljednjoj knjizi već u naslovu poručuje kakvo je bilo ono ranije društvo u kojem je i on dugo vremena bio član Saveza komunista i u kojem je i stekao prestiž značajnog sociologa. Bilo je to društvo »komunističkog pakla« (o kojem je toliko volio govoriti i Franjo Tuđman).</p>
<p> Dakako, o tom »paklu« Županov nije ni pisao ni govorio tada kada ga je trpio, kao što i sadašnjoj tranzicijskoj demokraciji upućuje samo sporadične kritike.</p>
<p>Post scriptum: Nadam se da će Vjesnik zdušno reklamirati i ovu moju repliku Josipu Županovu, kao što je reklamirao njegov pothvat ogovaranja mene.</p>
<p>Autor je sociolog, redoviti sveučilišni profesor.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Zuroff inzistira na Rojničinoj »krivnji« jer mu je ponestalo »materijala« za dobro plaćen posao</p>
<p>Hrvatske novinare valja upozoriti da bjegunce pred komunizmom nikako ne smiju paušalno nazivati ratnim zločincima. Sigurno je među njima bilo i takvih, ali golema većina njih bježali su pred komunizmom, u to vrijeme isključivo boljševičkog usmjerenja, zbog spoznaje da ako ostanu u svojim domovinama, nikako ne mogu računati na fer suđenja... Vatikan je tu iz humanitarnih razloga, ali i uz odobrenje zapadnih sila, dijelio zdvojnim bjeguncima propusnice za preseljenje u Argentinu. Da su to iskoristili i neki vjerojatni ratni zločinci, to Vatikan nije mogao spriječiti. Nije njegova dužnost bila surađivati s osvetničkim komunističkim režimima u Jugoslaviji i Sovjetskom Savezu / Rojnica ima 88 godina, poluslijep je i bolestan, živi u miru svoga doma u Buenos Airesu, odavno nije politički djelatan. No, Zuroff se očito ravna prema starozavjetnoj kletvi »oko za oko, zub za zub«, koju je zapadna uljudba odbacila otkad se Krist pojavio u Palestini. Zuroffu je to </p>
<p>deveta rupa na svirali</p>
<p>GOJKO BORIĆ</p>
<p>Baš onda kad misli da se nalazi na najboljem putu prema svom povijesnom, kulturnom i gospodarskom odredištu, Europskoj uniji, Hrvatsku neki inozemni čimbenici vraćaju u prošlost od koje su njezini susjedi odavno pobjegli.</p>
<p>Tako je nedavno neizbježan ravnatelj Centra »Simon Wiesenthal« iz Jeruzalema Efraim Zuroff ponovno pokrenuo kampanju za izručenje Hrvatskoj hrvatskog industrijalca iz Argentine Ive Rojnice, zbog njegova potpisa na zabrani noćnog izlaženja Židovima i Srbima na početku endehazije u Dubrovniku, a novi argentinski predsjednik Nestor Kirchner odlučio je da se otvore arhivi Ministarstva useljeništva da bi se vidjelo koje je sve bjegunce pred komunizmom nakon 1945. primila Argentina pod vodstvom autoritativnog Juana Perona.</p>
<p>Zuroff je poslao predsjedniku Stjepanu Mesiću tobožnju novu dokumentaciju o prijestupu bivšeg ustaškog dužnosnika u Dubrovniku Ive Rojnice.</p>
<p>To je ponavljanje stare priče od prije četiri godine, pa bismo se stvarno začudili ako je Zuroff svojim bivšim podmetanjima dodao neka nova. Da, na zabrani noćnog izlaženja Židovima i Srbima u Dubrovniku, kakva je bila na snazi na cijelom području NDH, nalazi se potpis Ive Rojnice, ali to se ni u kojem slučaju ne može smatrati ratnim zločinom.</p>
<p>Najprije nekoliko riječi o Zuroffu i Centru »Simon Wiesenthal«.</p>
<p>Prema riječima Igora Primorca, profesora na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, i Židova, Zuroff je mnogo poznatiji u Hrvatskoj nego u Izraelu. Profesor Primorac izjavljuje: »Dok se Wiesenthal i svaka institucija koja se naziva Wiesenthalovim centrom ne ispričaju za skandalozne izjave o ratu Srbije i Hrvatske, ne treba se uopće obazirati na njihove kritike i poruke«. </p>
<p>Don Ivan Grubišić, svakako nesklon »hrvatskom nacionalizmu«, rekao je nakon razgovora sa Zuroffom u srpnju 1999.: »Bojim se da je kod Zuroffa duboko ukorijenjena predodžba o Hrvatima kao genocidnom narodu«.</p>
<p>Ostarjeli Simon Wiesenthal stao je svojim brojnim izjavama na stranu agresivne Srbije tijekom njezinih pohoda protiv nesrpskih naroda zapadno od Drine. Samoproglašeni šef istoimenog instituta nije neprijeporan u Austriji. Austrijski savezni kancelar Bruno Kreisky (inače Židov!) držao je da Wiesenthal svojom paranojom »lovca na naciste« šteti ugledu Austrije, i nikad mu nije pružio ruku.</p>
<p>Ukratko nešto o Rojnici. Obnašao je dužnost ustaškoga stožernika u Dubrovniku od travnja do kolovoza 1941. O tome je svjedočio u svojoj knjizi »Susreti i doživljaji«, ali ako njegove riječi netko smatra subjektivnima, neka pročita knjigu Vase Kazimirovića »NDH u svetlu nemačkih dokumenata i dnevnika Gleza von Horstenaua«, pa će vidjeti da odnosi između Nijemaca i Pavelićevih službenika u pitanju sudbine Židova nisu bili potpuno na zadovoljstvo Hitlerove mašinerije ubijanja.</p>
<p>Baš u Dubrovniku dugo je vremena bilo utočište Židova koji su bježali iz ostalih dijelova Hrvatske jer su se tu osjećali sigurnijima. Rojnica je u Dubrovniku dobro surađivao s predstavnikom Židovske općine Josipom Mandlom. Na svoj je veliki rizik jednom otputovao u sabirni logor Jasenovac da bi iz njega izvukao jednog Židova.</p>
<p>Prema svjedočenju dr. Jaše Romana, Židovska općina u Dubrovniku narasla je od početka rata 1941. do kraja 1942. od 87 na 1700 pripadnika (iz knjige »Jevreji Jugoslavije 1941. - 1945. - žrtve genocida i učesnici NOR«, Beograd, 1980.). Ustaše su potkraj 1942. deportirali Židove u Jasenovac, a neke su Talijani strpali u svoj logor. U to vrijeme Rojnica odavno nije bio ustaški dužnosnik u Dubrovniku.</p>
<p>Ivo Rojnica živi u Argentini od 1945. pod vlastitim imenom. Djelovao je u uvaženim argentinskim industrijskim institucijama. Slobodno je putovao po svim američkim državama, po Europi, bio je u Rusiji i čak u Izraelu. Nitko mu u Izraelu nije skinuo ni dlaku s glave, premda je izraelska obavještajna služba Mossad dobro znala tko je Ivo Rojnica.</p>
<p>Nitko ne može objasniti zašto Zuroff tako uporno inzistira na Rojničinoj »krivnji«. Očito mu je ponestalo »materijala« za posao koji je dobro honoriran. Rojnica ima 88 godina, poluslijep je i bolestan, živi u miru svoga doma u Buenos Airesu, odavno nije politički djelatan. No, Zuroff se očito ravna prema starozavjetnoj kletvi »oko za oko, zub za zub«, koju je zapadna uljudba odbacila otkad se Krist pojavio u Palestini. Zuroffu je to deveta rupa na svirali.</p>
<p>Teško je reći što je potaklo argentinskog predsjednika Nestora Kirchnera, inače švicarsko-hrvatskog podrijetla, da otvori Peronove arhive o izbjeglicama pred komunizmom. Tvrdnja da je to obračun s peronistima ne stoji jer je i Kirchner peronist.</p>
<p>Vjerojatno je riječ o svraćanju pozornosti argentinskog društva, koje se nalazi u najdubljoj ekonomskoj i socijalnoj krizi nakon Drugoga svjetskog rata, od nagomilanih problema za koje ni Kirchner još nema rješenja. Ta »priča« donijet će mu samo kratak predah, a Argentina će i dalje tonuti u glib neimaštine i besperspektivnosti.</p>
<p>Hrvatske novinare koji pišu o toj temi valja upozoriti da bjegunce pred komunizmom nikako ne smiju paušalno nazivati ratnim zločincima. </p>
<p>Sigurno je među njima bilo i takvih, ali golema većina njih bježali su pred komunizmom, u to vrijeme isključivo boljševičkog usmjerenja, zbog spoznaje da ako ostanu u svojim domovinama, nikako ne mogu računati na fer suđenja.</p>
<p>Komunisti su u Jugoslaviji već tijekom Drugoga svjetskog rata pokazali što znači »revolucionarno pravosuđe«. Ubijali su, naime, svoje prave i izmišljene protivnike (tih je bilo više), bez suda i pravde. Našavši privremeno utočište u izbjegličkim logorima u Austriji i Italiji, ti su bjegunci već znali što se dogodilo onima koje su saveznici izručili komunističkoj Jugoslaviji.</p>
<p>Njihov je jedini spas bio udaljiti se što više od Europe, a kad im je Peronova Argentina, zbog ekonomskih i donekle ideoloških razloga, ponudila azil, morali su prihvatiti. Mnoge su saveznički agenti sve do izbijanja hladnog rata tjerali po Europi kao divlje zvijeri.</p>
<p>Vatikan je tu iz humanitarnih razloga, ali i uz odobrenje zapadnih sila, dijelio zdvojnim bjeguncima propusnice za preseljenje u Argentinu. Da su to iskoristili i neki vjerojatni ratni zločinci, to Vatikan nije mogao spriječiti. Nije njegova dužnost bila surađivati s osvetničkim komunističkim režimima u Jugoslaviji i Sovjetskom Savezu.</p>
<p>Sve drukčije tvrdnje isključivo su uzete iz riznice jugokomunističke propagande.</p>
<p>Uloga u tome svećenika Krunoslava Draganovića nije bila misteriozna, kako piše Tihomir Ponoš u Vjesnikovoj Panorami od 9. kolovoza. Priče da je bio povezan s nizom obavještajnih službi nisu dokazane. Bio je službenik Vatikana, a imao je vatikansku, austrijsku i tursku putovnicu. Kada je Sveta Stolica potpisala Protokol s Jugoslavijom o statusu Katoličke crkve, profesor Draganović napustio je Italiju i živio u Austriji kraj Beča, odakle je putovao po Europi i svijetu skupljajući materijale o Bleiburgu.</p>
<p>To je navelo jugoslavensku Udbu da ga prijevarom odvuče iz talijanskog Trsta u Jugoslaviju, gdje je bio prisiljen igrati ulogu koju mu je nametnuo komunistički režim.</p>
<p>Da se Draganović nije dragovoljno vratio u Jugoslaviju, dokazuje činjenica da mu službena mjesta u Sarajevu nikad nisu dopustila da sam bez udbaške pratnje razgovara sa stranim novinarima ili da se pojavi sam u inozemstvu kako bi »uvjerio« emigraciju o svom »slobodnom« prijelazu u Jugoslaviju. O tome postoji nekoliko Draganovićevih, ali i drugih svjedočenja.</p>
<p>Za Jugoslaviju je bilo važno spriječiti Draganovića da objavi dokumentaciju o Bleiburgu. Kad su ga odvukli »kao kovčeg« u zemlju, proces protiv njega više bi im štetio u međunarodnoj politici nego da ga puste raditi neopasan posao crkvenog povjesničara.</p>
<p>Unatoč tom »blagom rješenju«, Krunoslav Draganović bio je žrtva komunističkog režima, a o njegovu djelu i liku priprema se dogodine znanstveni seminar koji bi trebali posjetiti oni hrvatski novinari što danas olako i bez podataka pišu o njemu i preostalim pojedincima hrvatskog azila, preživjelim Bleiburga.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Kölna.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Zbog širenja hipermarketa bez posla ostalo 22 tisuće trgovaca </p>
<p>Do kraja iduće godine 15 novih trgovačkih centara u Zagrebu i okolici/ Nakon što se na Črnomercu otvore Getro i Billa, dogodit će se nešto još gore nego onda kad se otvorio Getro na Vrbanima i kad je u krugu od jednog kilometra zatvoreno najmanje 20 malih trgovina / Od 22 tisuće trgovaca koji su u malim trgovinama ostali bez posla zbog najezde hipermarketa , 16 tisuća je žena«, kaže predsjednica Udruženja Jadranka Drk</p>
<p>Kada se prije nekoliko mjeseci u javnosti pročulo da će se već ove jeseni na Črnomercu izgraditi još jedan Getro i još jedna Billa, i to na međusobnoj udaljenosti od kojih stotinjak metara, smatralo se kako će time doći do prezasićenosti zagrebačkog tržišta sa super i hiper marketima. Jer, Billa već ima tri prodajna centra, a Getro dva. Međutim, ovih dana na vidjelo izlazi da su ta dva trgovačka centra samo mali dio u nevjerojatnom nizu od 15 mega trgovačkih centara koji bi u idućih nekoliko godina trebali u potpunosti zavladati tržištem na području Zagreba i njegove okolice. </p>
<p>Već do kraja ove godine, uz Billu i Getro na Črnomercu, otvorenje je najavio Kaufland u Dubravi, a u Jankomiru Bauhaus i Pevec. Pritom valja znati da Kaufland, kao hipermarket mješovite robe već nekoliko godina ima svoj prodajni centar pored Velike Gorice, a da je Pevec već naširoko poznati lanac megamarketa s tehničkom robom. Bauhaus će stoga biti novitet s građevinskim materijalom i namještajem. </p>
<p>O gradnji ostalih deset trgovačkih centara naveliko će se govoriti iduće godine. Konkurenciju u hipertrgovini mješovitom robom uvest će još dva Kauflanda, kod križanja Branimirove i Mandlove te u Novom Zagrebu na raskrižju Avenije Dubrovnik i Ulice SR Njemačke, zatim još jedan King Cross na Laništu, pa još jedan Mercator u Podbrežju. U Španskom se namjeravaju izgraditi Leclerc i Trgovački centar Maček, u Donjim Sveticama Diskontna trgovina prehrane, a u Retkovcu Interspar. Pored tih megatrgovina mješovitom robom tržište će poljuljati i informatička BTC veletrgovina u Slavonskoj aveniji te centar s proizvodima iz naftnog gospodarstva Dioki na Žitnjaku.</p>
<p>Gradnja prvih dvaju novih hipermarketa, Bille i Getroa, na Črnomercu, dosad je privukla zanimanje javnosti uglavnom zbog negodovanja stanara osobito u okolici budućeg Getroa. Oni su očekivali uređenje toga prostora prema novom GUP-u, koji tamo previđa zelenu površinu kakva je donedavno i bila. Problem se zasad razmatra samo iz perspektive ugodnosti stanovanja u susjedstvu i povećanja prometnih gužvi na početku Zagrebačke ceste, gdje će biti Billa, i na početku Prilaza baruna Filipovića, gdje će, preko puta Plive, biti Getro.</p>
<p> Međutim, ono što daleko više zabrinjava i što će one, na koje se to odnosi, ugroziti ni manje ni više nego egzistencijalno, jest zatvaranje okolnih malih trgovina mješovitom robom. Takvu mogućnost potvrđuje i Udruženje trgovaca Zagreb, koje svoja predviđanja temelji na dosadašnjim slučajevima kad su sve brojniji hipermarketi otjerali male trgovce iz svoje blizine. </p>
<p>»Nakon što se na Črnomercu otvore Getro i Billa, dogodit će se nešto još gore nego onda kad se otvorio Getro na Vrbanima i kad je u krugu od jednog kilometra zatvoreno najmanje 20 malih trgovina. A u njima su, uz poslodavca, radila u prosjeku po dva zaposlenika«, upozorava predsjednica Udruženja Jadranka Drk. »Ova hiperinflacija hipermarketa dovela je do toga da je danas u Zagrebu i okolici bez posla oko 22 tisuće trgovaca, od čega je 16 tisuća žena!« Jadranka Drk podsjeća na činjenicu da u maloj trgovini na 50 do 100 četvornih metara mogu raditi dva uposlenika, dok hipermarketu na 100 »kvadrata« treba samo jedan. </p>
<p>»Puno veći problem ostaje u samim hipermarketima«, naglašava predsjednica Jadranka Drk. »Radnici tek tamo shvate koje su sve prednosti rada u malim dućanima, od uvjeta rada, radnog vremena, odnosa prema radnicima, plaće, godišnjih odmora itd«.</p>
<p>Predsjednica Sindikata trgovine Ana Knežević potvrđuje kako se radi o sustavnome problemu i da bi za spašavanje radnika u trgovini, pa tako i u hipermarketima, konačno trebalo donijeti zakon o trgovini. U prilog tome govori i podatak da inspekcija u 2001. godini nije niti u jednom od 29 najvećih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj naišla na potpuno poštivanje radnih prava. </p>
<p>Robert Jureša</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Svećeniku »prekipjelo« nakon tri godine maltretiranja </p>
<p>Ana Babić velečasnog Krpeljevića u župni ured nazvala je 173 puta »jer okreće župljane protiv nje«/ Krpeljević navodi da Babić od osnivanja župe prije tri godine stvara probleme, upada na mise, vrijeđa župljane, a njega naziva sotonom/ Navode da je psihički bolesna osoba Babić odbacuje, a u policiji kažu da im je »dobro poznata« </p>
<p>Fizički obračuni na zagrebačkim ulicama posljednjih su dana gotovo pa uobičajen prizor, no kad se umjesto zločestih dječaka u vatrenom klinču nakon »obojenih« turista, nađu jedan svećenik i jedna župljanka priča poprima sasvim drugačiji oblik. Naime, na dan Velike Gospe velečasni Josip Krpeljević iz župe Alojzija Stepinca nasrnuo je na župljanku Anu Babić. Kako se incident dogodio na ulici u blizini župnog ureda prolaznici su pozvali policiju nakon čega je Babić zbog zadobivenih ozljeda prevezena u bolnicu. </p>
<p>»Prolazila sam ulicom i odjednom me pogodila šaka u vrat, zatim bradu, prsa, leđa ... da bi na kraju bila gurnuta na ogradu«, ispričala je Babić. Napad se, navodi Babić, srećom dogodio na javnom mjestu pa su prolaznici čuvši njene vapaje odmah reagirali i pozvali policiju.</p>
<p> »Incident je zapravo rezultat trogodišnjih napada na mene. Krpeljević je odlučio župljane okrenuti protiv mene govoreći im da me se trebaju čuvati, a nekoliko me puta nazvao luđakinjom, glupačom i kurvom«, kaže Babić. Nakon upornih pokušaja da joj svećenik i članovi pastoralnog vijeća objasne zašto je izvrgnuta neosnovanim uvredama i napadima, kaže kako je grubo izbačena iz župnog ureda te prijavljena policiji zbog uznemirivanja.</p>
<p> Naime, u pokušajima da stupi u vezu s velečasnim Krpeljevićem župni ured nazvala je 173 puta. Navode da je psihički bolesna osoba Babić odbacuje i kaže kako uopće nije incidentna osoba te da se u životu ni sa kim nije sukobila. </p>
<p>Pokušavajući objasniti incident velečasni Krpeljević je demantirao napise da je pretukao župljanku Babić, već ju je »uhvatio za ruke i pritisnuo na živicu te čekao dolazak policije«. Zadobivene ozljede si je, kaže svećenik, sama zadala jer se otimala. Župljanka Babić, navodi Krpeljević, od osnivanja župe prije tri godine stvara probleme, upada na mise, vrijeđa župljane a njega naziva sotonom. U petak je konkretno prijetila da će upasti na misu, a to jednostavno nije mogao dopustiti. </p>
<p>Voditelj Operativno komunikacijskog centra PU zagrebačke Željko Vučemilović objašnjava da su se svećenik i župljanka sukobili prvo verbalno a potom i fizički. »Velečasni je u jednom trenutku župljanku gurnuo na ogradu pri čemu je ona zadobila vidljive ozljede te je prevezena u bolnicu. Protiv oba sudionika incidenta podnesene su prekršajne prijave zbog kršenja zakona o javnom redu i miru«, rekao je Vučemilović. Ana Babić je, nastavlja, policiji dobro poznata no, bez obzira na okolnosti velečasni Krpeljević je trebao pozvati policiju prije nego što je stvar uzeo u svoje ruke. </p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>»Ako hoćemo spasiti ljudski život, prisiljeni smo raditi prometne prekršaje« </p>
<p>Kako bi u hitnim slučajevima što prije dovezli pacijenta do bolnice, vozači Hitne pomoći nerijetko krše pravila Zakona o sigurnosti prometa na cestama a kazne plaćaju iz vlastita džepa. Kažu, na primjer, kako ne smiju prolaziti kroz raskrižje kad je crveno svjetlo na semaforu, jer zakon to zabranjuje i svim interventnim vozilima. Glavobolje im zadaju i zabrane vožnje po žutim trakama, predviđenim samo za taksije i vozila ZET-a, što znatno produžuje vrijeme do pružanja pomoći o čemu osobi često ovisi život! </p>
<p>»Pri spašavanju ljudskih života nerijetko smo prisiljeni raditi prekršaje. Policija nam nekad progleda kroz prste ali ima i takvih policajaca koji nam naplate kazne te protiv nas podnesu prijave, što nas u konačnici, ako nam se oduzme vozačka dozvola, može dovesti i do otkaza«, kaže Velimir Ostojić, predsjednik Sindikata radnika hitne pomoći. Dodaje kako je diljem Hrvatske unazad tri mjeseca podnesen veći broj prijava protiv njegovih kolega. </p>
<p>Posao vozača kola hitne pomoći izgleda obično, no stvarnost je znatno drukčija, potužili su nam se u Sindikatu. Zajedno s liječnikom i medicinskim tehničarom, vozači se svakodnevno i fizički narade. Probleme im predstavlja prijevoz pacijenata koji žive u nepristupačnom centru grada gdje je dosta pješačkih zona, ali i onih u Novom Zagrebu. Oko 90 posto stanova i stambenih zgrada u Trnskom, Sigetu, Zapruđu teško je pristupačno. Peterokatne se zgrade, naime, nerijetko vode kao četverokatnice pa nemaju dizalo ili su pak dizala premala pa se pacijenti s ozljedama kralježnice moraju prenositi nosilima pješke, stepenicama. Događalo se da su u nekim novozagrebačkim naseljima pacijente nosili čak do 17 kata. U takvim slučajevima na hitni dolazak drugome pacijentu zakasni se i sat vremena.</p>
<p> U Novom Zagrebu je, kažu vozači Hitne pomoći, dosta starije populacije pa ne čudi što je više nepokretnih i slabo pokretnih osoba. Problem predstavlja i to što ulice u različitim dijelovima grada imaju ista imena pa kola hitne gube vrijeme dok ne nađu pravu adresu. A za to vrijeme građani čekaju i ljute se na Hitnu. </p>
<p>Prema riječima Velimira Ostojića, 80 posto voznog parka hitne pomoći su starija vozila. Prosjek je pet godina a optimalno bi bilo mijenjati ih svake treće godine. Vožnju u takvim starim vozilima najteže podnose srčani bolesnici jer temperatura u njima ponekad je i viša od 40 stupnjeva Celzija. U ta vozila ne može se ugraditi ni klimatizacijski uređaj, jer to nije predviđeno kad su konstruirana. U vozilima pak u kojima postoji klimatizacija, efekt je gotovo beznačajan jer se vrata često otvaraju i zatvaraju, što opet dovodi do propuštanja toploga zraka.</p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Saraja: Ni jedan normalan policajac ne kažnjava vozače Hitne </p>
<p>Glasnogovornica Policijske uprave zagrebačke Stanka Saraja rekla je za Vjesnik kako građani znaju zvati i djelatnike policijskog Operativno-komunikacijskog centra (OKC) na broju 92, kako bi se požalili na dugo čekanje kola hitne pomoći. U prosjeku se na hitnu pomoć čeka četrdesetak minuta no nekad se odulji i na više od sat vremena, što može biti pogubno, posebice ako su pacijenti srčani bolesnici, astmatičari... »Upravo nedavno zabilježen je slučaj takvog gušenja na koji je Hitna, nažalost, stigla prekasno«, kaže Saraja. </p>
<p>U ljetnim se mjesecima telefonski broj hitne pomoći nerijetko dobije tek nakon nekoliko pokušaja, a ogorčeni građani znaju čak nazvati policiju da im ona nazovu hitnu. No događa se to dijelom i zbog ispitivanja o simptomima onoga tko treba pomoć, neophodnoga da bi se ustanovila hitnost i možda pomoglo i putem telefona. </p>
<p> Stanka Saraja rekla je kako bi suradnja policije i hitne pomoći trebala biti vrlo uska, osobito u slučajevima kad još nema žrtava ali bi ih moglo biti (deaktiviranje bombi ili intervencije kod oboljelih od PTSP-a). Jedan tim hitne pomoći trebao bi uvijek biti pripravan samo za takve slučajeve, smatra Saraja. Tako ne bi bili zakinuti ostali korisnici hitne pomoći. </p>
<p>Što se pak tiče prijava za prometne prekršaje, rekla je, kada je ugrožen život nekog čovjeka, »nijedan normalan policajac neće kažnjavati vozača, pa ni onoga civilnog, u osobnom automobilu«, »jer za policajce ljudi nisu - krumpiri!« </p>
<p>S. R.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Sljemenska žičara stala na sat vremena</p>
<p>U nedjelju poslijepodne zbog kvara na sljemenskoj žičari zaglavilo se sedam kabina u kojima je bilo dvadesetak izletnika, koji su tako »zarobljeni« ostali visjeti oko sat vremena. Kako doznajemo od Ivice Laklije, pomoćnog strojara na žičari, kvar se dogodio prilikom ulaska kabine u hangar na gornjoj postaji. Žičara je oko 16 sati ponovno puštena u promet. </p>
<p>I. S.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Otvorenje Berberove retrospektive okupilo brojne uglednike</p>
<p>DUBROVNIK, 17. kolovoza</p>
<p> - Slike nadaleko poznatog slikara Mersada Berbera bilo gdje da su izložene privlače veliku pozornost, a otvaranja njegovih izložbi uvijek su u vrhu hrvatskog glamura. Tako je bilo i u subotu navečer u dubrovačkoj galeriji »Art Gallery Čimić« u kojoj je likovni kritičar Milan Bešlić otvorio retrospektivu Berberovih djela nastalih u posljednjih deset godina. </p>
<p>U prelijepom izložbenom prostoru dubrovačkog galeriste Avda Čimića smještenom na samom Stradunu, tom prigodom okupila se gotovo čitava hrvatska elita koja ovih dana ljetuje u Dubrovniku. Berberovim djelima te večeri uz čašu šampanjaca, među ostalim, divili su se glumac Livio Badurina i redatelj Bobo Jelčić, Vlatka Pokos, Mirjana Rakić, Gordana Grbić, Kemal Monteno, Dikan Radeljak, Snježana Banović, veleposlanik SAD-a u SCG William Montgomery, nekadašnji veleposlanik BiH u RH Hasan Muratović, ministar zaštite okoliša Ivo Banac, nekadašnja zamjenica ministra vanjskih poslova Vesna Cvjetković Kurelec te nogometaš portugalskog Porta Elder Miranda koji u Dubrovniku ljetuje sa svojom djevojkom Darijom Rap. Glamurozno otvaranje izložbe Berberovih djela iskorišteno je i za najavu početka novog dubrovačkog glazbenog festivala. </p>
<p>Naime, bivši ravnatelj »Dubrovačkih ljetnih igara« Mišo Mihočević najavio je kako će početkom rujna u Dubrovniku započeti festival »Julian Rachlin & Friends« za koji je plakat izradio Mersad Berber. Možda je upravo to bio razlog zbog čega se u galeriji »Čimić« na otvaranju Berberove retrospektive nije mogao vidjeti aktualni ravnatelj »Dubrovačkih ljetnih igara« Ivica Prlender koji tijekom održavanja najvažnijeg hrvatskog festivala ne propušta niti jedan značajniji društveni događaj u Dubrovniku. </p>
<p>Nakon svečanog otvaranja izložbe uži krug uzvanika večerao je s Berberom i njegovom obitelji te vlasnikom galerije Avdom Čimićem u jednom od ekskluzivnih restorana najpoznatijeg dubrovačkog ugostitelja Ive Rudenjaka. </p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Završeni trogirski Dani Travarice</p>
<p>TROGIR, 17. kolovoza</p>
<p> - Natjecateljski duh mladih Trogirana kulminirao je u subotu navečer pobjedom ekipe Općine Žedno nad ekipom iz Slatina rezultatom 9-5 čime su završeni ovogodišnji Dani Travarice. Budući da se ovakav tip igara u Trogiru nije održao pune 23 godine rukometno igralište u sklopu sportske dvorane V. Kambija bilo je prepuno radoznale publike. </p>
<p>»Ajmo Žedno!«, »Živjele Slatine!«, vikali su mnogobrojni navijači dok su oni manje zainteresirani za natjecanje uživali u besplatnom vinu i srdelama. Iako od Žednog, male općine na otoku Čiovu koja broji tek stotinjak stanovnika, nitko nije očekivao pobjedu, hrabri natjecatelji iskazali su se u svim disciplinama Dana Travarice: prenošenje ribarskih kašeta, snalaženje u labirintu, igra trampoline, prenošenje baluna na glavi, povlačenje konopa, rušenje predmeta brentačom i penjanje na konop. </p>
<p>Nakon odigranih disciplina i podijeljenih pokala najboljima Trogirane svih generacija zabavljala je ženska klapa Trogir izvođenjem tradicionalnih dalmatinskih pjesama, ženski zbor Petar Berislavić, trogirska limena glazba te KUD Kvadrilja. Šećer na kraju zasigurno je bio izbor najboljih rafiola poznatih trogirskih kolača koji su ispekle stare trogirske kuharice i koje su, naravno, svi sladokusci mogli kušati. </p>
<p>»Budući da je sve prošlo u najboljem redu sljedeće će se godine Jadranske igre održati osim na lokalnoj i na državnoj razini, i to kako i priliči uz more«, otkriva organizator Dana Travarica i predsjednik Mjesnog odbora Travarica Ivo Betica koji je za razdraganu publiku za rastanak upriličio i bogat vatromet. Pobjednici i njihovi prijatelji prvo mjesto slavili su do kasno u noć na ulicama Općine Žedno. </p>
<p>Ivana Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Bokeljska fešta na »Dalmaciji«</p>
<p>PULA, 17. kolovoza</p>
<p> - Na motornom brodu »Dalmacija«, vlasništvu »Uljanik-Plovidbe«, koji ovo ljeto krstari po Jadranu, polazeći nedjeljom poslije podne iz Pule prema Kotoru, za novu grupu inozemnih turista znamenita »Bokeljska mornarica« priredila je nesvakidašnju feštu. U salonu »Dalmacije«, naime, pred samo isplovljenje nastupio je najprije kotorski ženski sastav »Bisernice Boke«, a zatim i sami bokeljski mornari u živopisnoj nošnji. </p>
<p>Strani gosti pozdravili su ih toplim pljeskom, kao i zapovjednika broda Branka Škorića koji je Bokeljima u znak zahvale za gostovanje uručio diplome. </p>
<p>Ovaj je nesvakidašnji nedjeljni domjenak završio u znaku degustacije kotorskih specijaliteta. </p>
<p>M. Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Isaac Newton najslavniji Britanac u anketi BBC-a </p>
<p>LONDON, 17. kolovoza</p>
<p> - Slavni matematičar i fizičar Sir Isaac Newton izabran je za najvećeg Britanca svih vremena u anketi BBC-a.</p>
<p>Newton (1642.-1727.), autor teorije gravitacije i brojnih zakona moderne fizike, pobijedio je ispred Winstona Churchilla i princeze Diane, osvojivši 21 posto glasova ispitanika internet-ankete.</p>
<p> Za britanskog premijera tijekom Drugog svjetskog rata Churchilla glasovalo je 17 posto, a za pokojnu princezu Dianu 13 posto glasača diljem svijeta. Na listi slavnih Britanaca slijede William Sheakspeare, Charles Darwin i John Lennon. (AFP)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Arhivi Ingmara Bergmana predstavljaju se javnosti </p>
<p>STOCKHOLM, 17. kolovoza</p>
<p> - Fotografije, dnevnici, rukopisi... jedan dio arhiva koje je prije dvije godine poznati švedski redatelj Ingmar Bergmann darovao Institutu za švedski film okupljeni su u izložbu koja će otkriti tajne jedne jedinstvene karijere.</p>
<p> Izložba nazvana »Ingmar prije Bergmana« bit će prvi put predstavljana javnosti 27. kolovoza u Helsinkiju a zatim će je ljubitelji švedskog redatelja moći razgledati u Parizu, Rimu i Torinu.</p>
<p> Bergman je 14. srpnja proslavio svoj 85-i rođendan. Ova će izložba prvi put njegovim obožavateljima omogućiti uvid u Bergmanovo djetinjstvo i mladost. »Bergmanova karijera je dobro dokumentirana, ali ovdje se radi o potpuno novim materijalima«, objašnjava organizatorica projekta Aina Bellis. Kratki film »Karinino lice« iz 1986. godine, koji je dio izložbe, posvećen je životu Karin Bergman, njegove majke. Ingmar Bergman teškog se srca odvojio od svojih arhiva. Arhivima upravlja Zaklada Ingmar Bergman koju vode dvije njegove kćeri Linn Ullman i Eva Bergman. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Princ Harry završio prestižnu školu Eton</p>
<p>LONDON, 17. kolovoza</p>
<p> - Britanski princ Harry uspješno je završio svoje srednjoškolsko obrazovanje, te položio prijamne ispite za sveučilište, objavio je njegov otac, princ Charles. Harry (18) će se godinu dana odmarati, a zatim će se priključiti prestižnoj vojnoj akademiji Sandhurst.</p>
<p>»Vrlo sam ponosan na Harrya«, kazao je princ Charles.</p>
<p>Harry je pet godina proveo na koledžu Eton. To je jedna od najskupljih privatnih škola u Velikoj Britaniji, a nalazi se u zapadnom dijelu Londona. On se upisao na Eton 1998. godine, godinu dana nakon što je njegova majka princeza Diana poginula u prometnoj nesreći u Parizu.</p>
<p>Princ Harry veću je sklonost pokazao prema sportu nego obrazovanju, a svoju je školu predstavljao u rugbiju, kriketu i polu. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="22">
<p>Šerbedžija i Vitez u kolektivnom zanosu »Marat-sadea«</p>
<p>Rade Šerbedžija i Zlatko Vitez oduševili svojim interperetacijama/ Brijunski » Marat-Sade« ostvaren je kao snažna ansambl predstava, kao neka vrst kolektivnog zanosa/ U redateljskom viđenju Lenke Udovički politička previranja koja zavode svojom upitanošću, pretvaraju se u ekstatičnu i duboko poemičnu ludničku parodiju</p>
<p>Treba odmah na početku odgovoriti na pitanje zašto se dugo očekivana drama Petera Weissa »Marat- Sade« , premijerno izvedena u subotu navečer na otoku Mali Brijun, u njedrima austrougarske tvrđave Minor, čini dobro pogođenim odabirom za poetiku za koje se zalaže kazalište Ulysses. Riječ je o teatru koji je u mnogim segmentima morao graditi svoj identitet ispočetka, podizati se iz ništavila i pronalaziti svoje mjesto u okruženju hrvatskog kazališnog miljea, riječ je o skupini kazališnih entuzijasta i zaljubljenika kojima je u određenoj mjeri poznata pozicija izgnanstva, izolacije, emigracije. Slično iskustvo dijeli i dramsko tkivo »Marat - Sadea« u svom semantičkom i sadržajnom smislu, u pravcima iskrenog i dugotrajnog otpora prema svim uskraćivanjima sloboda, prava na izbor. </p>
<p>Djelo »Marat-Sade« ili u originalu »Jean Paul Marat, njegovo progon i umorstvo kako ga predstavlja glumačka družina zavoda u Charentonu pod vodstvom gospodina de Sadea«, svojevrsno jedramsko nahoče odraslo u revolucionarnim šezdesetima, kojeg su kasnije mnogi kazalištarci, očito ne bez razloga zaobilazili. Ne i Ulysses, koji ga je primio i time vrlo hrabro prolistao kao jedan od osnovnih kazališnih priručnika iz političke filozofije, djelo koje nas napaja snagom rečenica visokog napona, istodobno univerzalnim i ubojitim. </p>
<p>Četrdesetak godina nakon nastajanja »Marat-Sade« zavodi nas čistoćom i jasnoćom misli koje bodu poput noža, objašnjava bit svake revolucije i anti revolucije, igra se idealistima kao s oblacima koje će u slijedećem trenutku raznijeti vihori svakidašnjeg zaborava i oprati kiše ravnodušnosti. Djelo je to koje pripada dramskoj lektiri bez čijeg poznavanja je neozbiljno razgovarati o kazalištu, koje istovremeno zbog svoje težine nije možda najpogodnije ponijeti na ljetovanje.</p>
<p> Ipak, kad je riječ o Ulyssesu i ljeto i ozbiljna i teška drama sretno su se spojili, čemu pridonosi i sami izbor ambijenta koji djeluje katarzično, potiče introspekciju, susret čovjeka samim sa sobom i vlastitim bitkom, ontološkim i eshatološkim pitanjima, djeluje stimulativno, a ponekad možda i smirujuće. Jer, glumci, onako toplo i histrionski , pristojno i učtivo dočekuju goste, pokraj mola i odvode do pozornice, kao da predvode procesiju, ovog puta u Talijin hram. </p>
<p>Redateljica Lenka Udovički, svoju veliku glumačku ekipu, najbroniju do sada, odvela je u tajanstveni, no hermetičan i frigidan fortifikacijski objekt, koji se u potpunosti, arhitektonski i idejno, stopio s namjerom prikazivanja neobične, odbojne umobolnice. Svijet -kazalište postaju ludnica-država u kojem se humanost, racionalnost i progres, sklanjaju ispred straha, nasilja, častohleplja, a nada ispred navale fatuma, želja ispred mogućnosti, istina ispred laži kao Spasiteljice. Stoga nije čudno da će Sade u tom ponajboljem priručniku scenske političke misli i proročanski reći: »Što bi bila revolucija nacije bez sveopće kopulacije?« U redateljičinom viđenju ta politička previranja koja zavode svojom upitanošću, nakon kratke ekspozicije, u kojem su predstavljeni glavni likovi - redom odbačenici, marginalci , patnici i oni »bolesni od svijeta«, koji su vlastite zanose ostavili na pragovima potrošenih i promašenih života, pretvara se u ekstatičnu i duboko poemičnu ludničku parodiju.</p>
<p>Udovički je sjajno koristila scenski prostor, terase i nekoliko planova, stvarajući uz pomoć scenografa Zlatka Kauzlariča Atača i koreografa Milka Šparembleka, visoko estetizirani i sofisticirani panoptikum, s naglašenim kritičkim i samokritičkim žalcem, s mnogo začina ironije. Metež, kaos, nemir dio su iščitavanja Lenke Udovički , a koje snažno po svojoj direktnosti podsjeća na recentne radove madžarskog redatelja Arpada Schellinga. Teatar u teatru u simbiozi s monolozima Markiza de Sadea i Jean Paula Marata, ukrašen je vrlo njegovanim osjećajem za scenske detalje, profinjeno osmišljene redateljske intervencije.</p>
<p>Brijunski »Marat-Sade« ostvaren je kao snažna ansambl predstava, zavidne igrivosti, kao kolektivni zanos u kojem likovi u koru (Marijan Jurišić (Kokol), Jure Ivanušić (Polpoch), u ekspresivnim gestama i grimasama dražesno tragična Lucija Šerbedžija (Cucurucu) i zapamtljiva Jasna Bilušić (Rossignol ), uz pomoć orkestra i odlične glazbe Nigela Osbournea natopljene suzvučjima rock'n roll'a i klasičnih nota , komentiraju radnju te poput putokaza, vode radnju do njenog kraja uz relevantnu pomoć skupine »Mostarska Simfonietta«. </p>
<p>Razdijeljenost stankom na dva sasvim oprečna dijela možda se i nije pokazalo najsretnijim rješenjem. U prvom dijelu u otrcanim i efektnim kostimima Bjanke Adžić-Ursulov, sasvim primjerenim zadanostima komada, uspostavljeni su čvrste kordinate u osovini Marat - Sade s melankoličnim pasažima, koji obgrljuju žučne političke rasprave, dok je drugi dio čudesan spoj rock opere, suviše doslovna kritika globalizma i američkog , pa i europskog društva. Filmska poetika, napadno je ušla u komad, poput stranog tijela u sceni Maratova ubojstva koji podcrtava i parafrazira scenu pod tušem iz »Psyha« Alfreda Hitchcocka. </p>
<p>Iako predstava slijedi i poigravanje estetikom cirkusa ili izjednačavanjem pravca ludnica - cirkus-društvo, Život - Smrt, Smisao -Besmisao određena redateljska nametljivost ili dociranost, nije zasmetala cjelovitosti predstave te osim duljine trajanje samog komada (više od dva sata), uspjela je zaokružiti osnovne sinusoide i silnice koje su omogućile da se intrigantan Weissov tekst iskaže u ljepoti svoje poetičnosti i veličini filozofičnosti. </p>
<p>Ono što se donekle očekivalo, možda ponajviše pod utjecajem nekih izvan kazališnih razloga, a to je naglašeniji, podcrtaniji i središniji odnos Marata i Sadea utjelovljenih u Radi Šerbedžiji i Zlatku Vitezu. Iako su njihovi dijalozi, najzahvalniji i najukusniji dio tog kazališnog kolača, oba glumačka velikana, pokazali su se već poznatom svjetlu, dakle očekivano, kako već dolikuje njihovoj reputaciji, iskustvu, te već zadobivenom umjetničkom renomeu. Šerbedžija, precizan i točan u prikazivanju stanja od buntovništva do bezizlaznosti, igrajući puninom svog fizikusa, duboko psihološki proživljenim segmentima, oduševio je publiku. Vitez je pak bio najefektniji u odlično interpretiranim dijelovima razočaranja sudbinom, koja ga je već umorila, revolucijoma i olujama koje treba zaboraviti, najprecizniji u utišanim tonovima rezignacije i pomirenosti. </p>
<p>Velike epizode s minimalnim glumačkim sredstvima, čak i tek samim pojavljivanjima pokazali su Aleksandar Cvjetković (Jacques Roux), zatim vrlo okretan, spretan, komičan i krajnje neposredan Mladen Vasary (izvikač) kojem je to veliki povratak na hrvatske pozornice, impresivna Dubravka Miletić (Simonne Evrard) koja je izgradila nježnu i potresnu ulogu , te rasplesan, vedar i otkvačen Duško Valentić (Coulmier) koji je maksimalno iskoristio zadanosti svoje uloge. Katarina Bistrović - Darvaš čini se da je imala ponajviše neprilika u kreiranju uloge Charlotte Corday, suviše se priklonivši izvanjskim elementima u stvaranju svoga lika, ostavivši dojam daleke, sasvim nepristupačne antiheroine s kojom je nemoguće uspostaviti prisniji odnos. </p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Film »Gori vatra« zapalio Sarajevo</p>
<p>Festival otvorio duhoviti film »Gori vatra« Pjera Žalice / Ambicija organizatora je da ubuduće »regionalni image« postane nešto po čemu će sarajevski festival biti prepoznatljiv u svijetu i privlačiti ljude iz filmskog businessa / Glavna zvijezda je Peter Mullan, lanjski pobjednik Venecije </p>
<p>SARAJEVO, 17. kolovoza</p>
<p> - U sarajevskom otvorenom kinu »Metalac" u petak je, uz nazočnost dvije i po tisuće ljudi, otvoren 9. Sarajevo film festival (SFF). Prve večeri prikazan je film »Gori vatra«, sjajni redateljski prvijenac bosanskohercegovačkoga autora Pjera Žalice. Žalici već predviđaju da bi mogao ponoviti uspjeh Oskarovca Danisa Tanovića, s kojim je, podsjetimo, u istoj generaciji studirao režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.</p>
<p> Potvrdila je to i oduševljena reakcija publike nakon prikazivanja Žaličinog filma koji inače govori o tome kako pred najavljeni dolazak američkog predsjednika »stvoriti demokraciju za tjedan dana« u bosanskom provincijskom gradiću u kojem ispod površne slike naoko pristojnog života, vladaju etnička netrpeljivost, kriminal, prostitucija i korupcija...</p>
<p>Sarajevo film festival je i ove godine, s obzirom na uvjete u BiH, impozantna manifestacija s programom od 161 filma iz čak 42 zemlje u okviru deset zasebnih sekcija. </p>
<p>Očekuje se da bi broj posjetitelja mogao premašiti 100 tisuća jer je zanimanje za ulaznice veliko, a posebni »štih« festivalu daju projekcije u dva otvorena kina; »Metalcu«, preuređenom nekadašnjem igralištu iza sarajevske kultne Prve gimnazije, te »Vatrogascu«, u dvorištu zgrade Sarajevske vatrogasne brigade.</p>
<p>Sarajevski filmski festival proteklih su godina pohodile velike zvijezde poput Johna Malkovicha, Bone Voxa ili Stevea Buschemija, a ove se godine špekuliralo o dolasku Dustina Hoffmana. Od toga ipak neće biti ništa, no najavljen je dolazak Monice Bellucci koja bi trebala glumiti u novom filmu Danisa Tanovića. Među uglednijim gostima je i lanjski venecijanski pobjednik, škotski redatelji glumac Peter Mullan, kojem je posvećen program Tribute. Uz »Magdalenine sestre«, Mullanov film koji je dobio Zlatnog lava u Veneciji 2002. godine, bit će prikazana još 3 njegova igrana i tri kratka filma.</p>
<p>Gosti SFF-u su i Patrice Chereau (»Intimnost«), Brad Silberling (»City of Angels«), Stephen Frears (»Opasne veze«) i drugi</p>
<p>Posebno je zanimljiva činjenica da organizatori SFF-a ove godine daju naglasak daju Regionalnom programu u kojemu će biti prikazani filmovi iz BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, Albanije, Bugarske i Rumunjske, uključujući i film Zrinka Ogreste »Tu« koji je pobijedio na ovogodišnjem nacionalnom festivalu u Puli.</p>
<p>Za četiri filma, prikazivanje u okviru ovog programa SFF-a bit će svjetske premijere - »Ljeto u zlatnoj dolini« Srđana Vuletića (BiH), »Kajmak i marmelada« Branka Đurića (Slovenija), »Na planincah« Mihe Hočevara (Slovenija) i »Mali svet« Miloša Radovića (Srbija i Crna Gora).</p>
<p>Dok je ranijih godina SFF pružao mogućnost bosanskohercegovačkoj publici da stekne uvid u aktualnu svjetsku produkciju, očita ambicija organizatora je da ubuduće »regionalni image« postane nešto po čemu će sarajevski festival biti prepoznatljiv u svijetu i privlačiti ljude iz filmskog businessa. Organizatori SFF-a, predvođeni direktorom Festivala Mirom Purivatrom, već sada ističu da je sarajevska filmska smotra najveća takva manifestacija u ovom području, no oni žele da SFF na još višoj razini postane mjesto susreta filmskih djelatnika iz regije.</p>
<p>U tom smislu uvedene su dvije nove inicijative. Prvi put, u okviru Regionalnog programa bit će dodijeljena nagrada za najbolji film, a Narodno pozorište u kojem se prikazuju filmovi iz tog programa uređeno je na poseban, glamourozan način, s reflektorima, cvijećem i crvenim tepihom.</p>
<p>Kako tvrde organizatori, radi se o želji da se autorima iz zemalja s tog područja ukaže poštovanje kakvo inače nemaju na drugim festivalima, gdje njihovi filmovi uglavnom završavaju u popratnim programima. </p>
<p>-Želimo od regionalnih autora napraviti zvijezde i tretirati ih kako oni to doista zaslužuju, kaže Miro Purivatra.</p>
<p>Takav koncept dobio je podršku i u susjednim zemljama, a direktor sarajevskog festivala tvrdi da u SFF-u nemaju namjeru oduzimati bilo što festivalima u susjedstvu (dosta se pisalo o navodnim nesporazumima između ljudi u SFF-a i Motovunskog filmskog festivala), već stvoriti tržište i mjesto susreta za filmove i filmske autore iz država u području u prijateljskom i gostoljubivom ozračju.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Škrinje pune uspomena </p>
<p>Tokareni i oslikani drveni namještaj, keramički tanjuri i posteljno rublje te dijelovi odjeće prikazuju dio baštine slovačke manjine u Srijemu </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Najljepši primjeri namještaja, keramike i predmeta od tekstila što zrcale baštinu slovačke manjine u Srijemu s prijelaza devetnaestog i dvadesetog stoljeća našli su mjesto na izložbi »Slovačka baština - iz fundusa Muzeja grada Iloka« što se ovih dana održava u zagrebačkome Etnografskom muzeju. </p>
<p>Tokareni i rezbareni drveni ormari, škrinje i ogledala, najvjerojatnije nekadašnji dijelovi miraza što su žene donosile u novu kuću, oslikani su šarenim, najčešće sitnim cvjetnim ornamentom, ali nađe se tu i ponekih heraldičkih motiva, poput lavova. Oslikavanje namještaja, što je inače specifičnost srednjoeuropskog kruga, u Srijemu je bila karakteristika slovačke manjine.</p>
<p> Najdojmljiviji izložak, veliki ormar s višebojnim tokarenim stupićima i pomno izrađenim sitnim crtežima, na vrhu nosi zlatnim slovima ispisano ime žene za koju je izrađen i godinu nastanka. Sudeći prema bogatstvu i finoći izrade očito je vlasnica, Kata Stupavsky 1922. došla iz bogatije obitelji. </p>
<p>Šareno obojeni zaobljeni tokareni ukrasi, stilizirano hrastovo lišće i vitice krase i ogledala što su nekad visjela na zidovima bogatijih seljačkih kuća. Keramički tanjuri koji su, sudeći prema izgledu, vjerojatno nekad bili i ukras kuhinje, a ne samo uporabni predmeti, ovdje su predstavljeni luksuznim manufakturno proizvedenim primjercima s krupnim cvjetnim ukrasima. Žig na pozadini upućuje da su u naše krajeve stigli iz Slovačke. </p>
<p>U zbirci odjeće susreću se narodne nošnje načinjene od domaćeg pamučnog platna i tvornički izrađenih tkanina. Ženska nošnja je sastavljena od podsuknje, pripadajućeg oplećka i gornje suknje, što može biti izrađena od pamuka, svile ili baršuna, te pregače i marame s bogatim svilenim resama. U zimskim mjesecima odjeću upotpunjuju prsluk i zimski haljetci s istaknutim strukom i naglašenim volanima ispod njega. Žensku odjeću upotpunjavaju marame za glavu i posebno vezom ukrašene kapice što su skrivale kosu udanih žena.</p>
<p>Tradicionalnu mušku odjeću od bijeloga domaćeg pamučnog platna upotpunjenu crnim prslukom - početkom prošlog stoljeća potiskuje suvremena odjeća; hlače i prsluk od tvornički proizvedene vunene tkanine i košulja od pamučnog platna sa šarenim biljnim i geometrijskim vezenim ukrasima i uspravnim ovratnikom te pusteni šeširi. Uporabni tekstil predstavlja posteljno rublje izrađeno od industrijski proizvedenog platna ukrašenog bušenim vezom i tkanim podnim prostirkama, krparama. </p>
<p>Premda je većina tih predmeta izgubila svoju upotrebnu namjenu, poneki od njih još se čuva u ponekim kućanstvima i čini prepoznatljivost kulturnog identiteta Slovaka u Hrvatskoj. </p>
<p>M. I.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Vječna milka trnina</p>
<p>Dvama izloženim djelima Ljerka Njerš oživila je uspomenu na jednu od najvećih umjetnica koje su ponikle iz zagrebačkoga HNK - Milku Trninu</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Ciklus gostiju dana izložbe »Otvorena scena - Pogled na Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu od 1990. do 2003.« svojim gostovanjem prošli tjedan je zatvorila akademska slikarica i keramičarka Ljerka Njerš.</p>
<p>Zastupljena dvama radovima, keramikom i jednim plakatom, Ljerka Njerš svoj doprinos izložbi utemeljila je na uspomeni na jednu od najvećih umjetnica koja je u osvajanje svijeta krenula iz zagrebačkoga HNK: Milku Trninu. Plakat za Puccinijevu »Toscu« i minijaturni keramički reljef s prepoznatljivim portretom slavne sopranistice kojima se Ljerka Njerš predstavlja publici na ovoj izložbi dio su njezina ciklusa »Hommage a Milka Trnina« što ga je zagrebačka publika mogla vidjeti prije dvije godine na istoimenoj izložbi u Muzeju grada Zagreba. </p>
<p>»Milka Trnina bila je fascinantna osoba za svoje vrijeme. Već u 19. stoljeću bila je uspješna žena koja je nastupala po cijelom svijetu«, ne krije svoje oduševljenje likom i djelom operne umjetnice ova likovna umjetnica, pokušavajući svojim djelom ispraviti nepravdu prema ženi čija je uspomena danas bolje sačuvana u svijetu nego u vlastitoj domovini i gradu iz kojega je krenula u osvajanje svijeta, a na kraju života ostavila mu i čitavu svoju ostavštinu. </p>
<p>Cijeli ciklus, tridesetak slika u posebnoj tehnici glinotiska i dvadesetak keramika, svoje će mjesto naći za tri godine u londonskome Covent Gardenu, posljednjoj pozornici na kojoj je Milka Trnina nastupala, najavila je Ljerka Njerš.</p>
<p>Izložba »Otvorena scena«, na kojoj je, zahvaljujući trudu dr. Slobodana Elezovića, gostovalo petnaestak umjetnika čija su djela izložena produžena je još deset dana i može se pogledati do 24. kolovoza. </p>
<p>M. I.</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Keramika svjetskih imena u sisku</p>
<p>Međunarodna izložba keramike predstavlja 150 djela oko 130 umjetnika iz Hrvatske i sa svih kontinenata / Projekt je humanitarnog karaktera pa će se djela nuditi po cijeni od 500 do 20 tisuća kuna, a očekivani novac od 2 milijuna kuna poslužit će za razminiravanje 200 tisuća četvornih metara između Siska i Petrinje </p>
<p>Da je pečena glina izazovan materijal suvremenim umjetnicima za plastično izražavanje, potvrđuje međunarodna izložba »Keramika Sisak 1700« otvorena u Galeriji Sv. Kvirin u Domu kulture »Kristalna kocka vedrine« u Sisku. Postav će potrajati do kraja kolovoza, a iduće tri godine gostovat će diljem Hrvatske i Europe. </p>
<p>Organizator izložbe je Hanibal Salvaro, član Međunarodne akademije za keramiku u Ženevi. Izložba je humanitarnog karaktera pa će djela po cijeni od 500 kuna do 20 tisuća kuna biti prodavana, te prihoditi sredstva za razminiravanje 200 tisuća četvornih metara područja Moščenica - Požarine između Siska i Petrinje, a očekuje se prihod od čak dva milijuna kuna.</p>
<p>Izložba predstavlja 150 djela oko 130 umjetnika sa svih kontinenata, od kojih je iz Hrvatske njih 40-ak. Od inozemnih umjetnika zastupljena su neka od vodećih svjetskih imena, među kojima su i ona dobitnika prestižne 1. nagrade sa međunarodnog bijenala keramike u talijanskoj Faenzi, svjetskom središtu te vrste primijenjene umjetnosti.</p>
<p>To su Talijani Pompeo Pianenzzola, Giuseppe Lucietti, Guido Mariani, Emilio Gaulassi i Carlo Zauli te Anna Cecilia Hillar iz Argentine i Tjok Dessauvage iz Belgije. Od ostalih svjetskih imena keramike tu su Ann Roberts (Kanada), Greg Daly (Australija), Inese Brandts (Estonija), Rimas Visgirda (Litva), Elina Brandt Hansen (Norveška), Bodil Manz (Danska) i drugi.</p>
<p>Tu su i laureati 1. nagrade Trijenala male keramike, manifestacije koja se od 1984. do 1997. održavala u Zagrebu. To su Hioe Imay iz Japana, Hugo Velasquez iz Meksika i Korejac Kyung - Sook Lee koji je također pobrao 1. nagradu na trijenalnoj izložbi »Keramički pehari 2001« što se te godine odvijala u Hrvatskoj. Djela imena kao što su Pompeo Pianenzzolla i Tyok Dessauvage nalaze se u vodećim galerijama i muzejima diljem svijeta.</p>
<p>Od naših umjetnika zastupljeni su Edo Murtić, Ivan Kožarić, Ivan Švartasek, Marija Višić Guina, Orjenka Mirjan, Vera Dajht Kralj, Bane Milenković, Vera Polanec, Vladimir Pecić i drugi.</p>
<p>Trijenale male keramike, manifestacije koja se od 1984. do 1997. održavala u Zagrebu, prema Salvarovim riječima, tada je postavila Hrvatsku u svjetsko odredište te vrste primijenjene umjetnosti, a naš glavni grad bio je prvi iza Faenze koja je ime dobila po fajansi, vrsti gline. Po broju izlagača Zagreb je onda bio, kaže, apsolutno najveće svjetsko okupljalište keramičara s izložbama na kojima su sudjelovali umjetnici iz čak 70-ak zemalja.</p>
<p>Izložba »Keramika Sisak 1700« u dvije dvorane Galerije predstavlja njihova recentna umjetnička ostvarenja od pečene gline. Postav pokazuje da djela primijenjene umjetnosti sve manje imaju uporabnu vrijednost, a sve više ukrasnu. Osim nekoliko vaza, tanjura i vrčeva tu su pretežito dekorativni oblici figurativnih ili apstraktnih obilježja.</p>
<p>Sva ta keramika, iz bilo koje zemlje dolazila, nosi odlike suvremene umjetnosti i možemo ju promatrati kao skulpturalna djela. Izložba je u propozicijama bila određena dimenzijama predmeta do 60 centimetara.</p>
<p> Od figurativnih načina prikazivanja zastupljeni su portreti, figure i životinje, a od apstraktnih organske i geometrijske kompozicije. Oblici su prirodnih boja ili naknadno obojeni, glazurirani prije ili nakon pečenja, te jedino oblikovani i termički obrađeni. Oblici su hrapavih ili glatkih površina, zatvorenog ili raščlanjenog volumena te oni sa šupljinama koje aktiviraju prostor.</p>
<p>Bilo o kojoj obradi tvari da je riječ forme uz toplinu svojih poetika isijavaju energiju podatnog zemljanog materijala. Postav s volumenima uzdignutim na ritmički organiziranim postoljima provode posjetitelja kroz ambijent svijeta u malome.</p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="27">
<p>»Četvorka« Dinamov minimum</p>
<p>»Eduarda sam namjeravao uvesti u slučaju problematičnoga rezultata. No, još sam i prije utakmice odlučio da ga neću uvoditi ako nam rezultat bude odgovarao«, naglasio je Dinamov trener Nikola Jurčević</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Premijerni pogodak Mladena Bartolovića, novi bljesak Nike Kranjčara, potvrda sjajne forme Jasmina Agića i, naposljetku, četiri lopte u protivničkoj mreži. Subotnji opus Dinamove momčadi doista je, eto, oraspoložio trenera Nikolu Jurčevića. »Plavi« su nastavili pobjednički niz, u tri su odigrane prvenstvene utakmice dograbili svih devet bodova i pritom upisali doista impresivnu statistiku. U četiri su dvoboja, uključujući dakle i onaj protiv Hajduka u Superkupu, postigli čak 19 pogodaka. Gotovo pet po utakmici...</p>
<p> Sve je to vrlo lijepo, no mogu li svi ovi detalji biti pravi parametar za procjenu kvalitete mlade Dinamove momčadi? S jedne strane, eto, utrpaju sedam golova Marsoniji, po četiri Hajduku, Zadru i Osijeku, dok s druge jedva nekako »kašljucaju« protiv Maribora. Jasno je da se kvaliteta samih suparnika na domaćoj i europskoj sceni ne može smjestiti u istu kategoriju, no ipak su vidljive amplitude u Dinamovoj igri. U Kijevu su, primjerice, odigrali doista sjajnih 30 minuta, a potom su zakoračili u drugi ekstrem i preostalih sat vremena djelovali bojažljivo, statično, beskrvno... Kijevljani su ih »mljeli« kako su htjeli. Očito je, dakle, da psihološki efekt ima i te kakvoga utjecaja. </p>
<p> Generatori visoke pobjede protiv Osječana bili su Jasmin Agić i Niko Kranjčar. Trener Jurčević je, doduše, posebno pohvalio i Mladena Bartolovića. Prvo je asistirao Anti Tomiću za prvi gol na utakmici, da bi u drugome poluvremenu zatresao mrežu za 3-0. To je ujedno bio i njegov prvi pogodak u Dinamovome dresu. I to kakav! Primirio je loptu na rubu kaznenog prostora, trzajem tijela poslao protivničkoga igrača u prazno i potom mirno, nonšalantno »zavaljao« loptu u same rašlje.</p>
<p> - Jako mi je drago za Bartolovića. Postigao je gol, imao je i jednu asistenciju i doista mi je drago da je time okrunio ovu utakmicu. U prvih pola sata se, doduše, nije istaknuo, dodao je maksimirski trener, koji je prethodno posebno istaknuo sjajnu igru Jasmina Agića.</p>
<p> Ponovno je, naime, Dinamov vezist vješto razarao prodore suparničkih igrača, bez kompleksa je »krao« lopte Osječanima, rastrčao se po gotovo cijelom terenu...</p>
<p> Ulogu napadačkoga dvojca u subotu su imali raspoloženi Bartolović i neraspoloženi Mitu. Dakle, ovaj put nije bilo mjesta za Brazilca Eduarda...</p>
<p> - Eduarda sam namjeravao uvesti u slučaju problematičnoga rezultata. No, još sam i prije utakmice odlučio da ga neću uvoditi ako nam rezultat bude odgovarao, naglasio je Jurčević.</p>
<p> Na vratima je, pak, osvanuo Ivan Turina, mladić kojega su Uprava i struka, još prije početka priprema, tretirali kao sigurnog prvog vratara. No, Turina se našao u zavjetrini nakon samo dvije nespretne reakcije na bezazlenim pripremnim utakmicama u Švicarskoj. Ulogu prvog čuvara mreže sad ima Mario Jozić, no protiv Osijeka nije nastupio zbog ozljede gležnja. Na upit »kako je zadovoljan s Turinom«, maksimirski je trener odgovorio protupitanjem:</p>
<p> - Pa, jesmo li primili gol? Nismo! Dakle, zadovoljan sam sa svim igračima.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Potajno žale i Kuže i Kranjčar</p>
<p>Makar je konačnih 1-1 u Zaprešiću najpravedniji ishod zanimljivog dvoboja Inker - Zagreb, svaka strana nekako potajno je uvjerena kako je upravo ona zavrijedila više...</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Oba trenera subotnjeg »malog« zagrebačkog derbija Inker - Zagreb, Josip Kuže i Zlatko Kranjčar u zajedničkom su istupu nakon utakmice konačnih 1-1 (1-1) okarakterizirali kao najpravedniji ishod ovog borbenog, oštrog, beskompromisnog, pravog prvenstvenog ogleda. No, čim su se odvojili jedan od drugog, i jedan i drugi žalili su za propuštenim, Svatko je usput hvalio »svoga konja«, zamjerajući mu ipak što na nekim bitnim preprekama, kad se odlučivala utakmica, nije bio nešto odlučniji, vidovitiji, precizniji, hrabriji, sretniji...</p>
<p>Uprava ta obostrana žal za propuštenim, a nakon što su domaći zarana (7) poveli iz ispravno dosuđenog 11-erca, a gosti iz isto tako ispravno dosuđenog kaznenog udarca poravnali pet minuta prije odlaska na odmor, zapravo je najobjektivniji prilog tvrdnji kako je remis najpravedniji ishod. I da su zapravo oba trenera (ne)skriveno ipak razočarana izmaknućem punog ulova i više no što to na prvi pogled izgledalo.</p>
<p> Blago razočaranje remisom obostrano je nazočno ne samo iz razloga jer je svaka strana u dinamičnoj i otvorenoj konačnici unatoč paklenoj vrućini imala po nekoliko zaista izglednih prigoda da povede, u prvom redu »zagrebaš« Đalović. Dakako i time najvjerojatnije presudi ovaj naglašeno nervozni ogled. Nego, ponajprije stoga jer je uoči dvoboja svaka strana pritajeno isključivala mogućnost onoj drugoj da može uspjeti. </p>
<p> Za Inkerovce je, primjerice, bilo shvatljivo da poslije gromoglasnog prošlonedjeljnog prolaska kroz Split odmah povjeruju da su za više domete, time i drugo mjesto u gradu iza Dinama. I da zbog toga Zagreb jednostavno mora pasti. Kranjčevićeva je pak uvjerenja da su u svim dosadašnjim utakmicama mogli i morali bolje jer to objektivno mogu. I da je samo izostanak sportske sreće zakočio da nemaju stopostotni učinak.</p>
<p> Tako da u sudaru takvih dviju želja, računica i iluzija nije čudno što je razočaranje nadvlado objektivnost. A objektivnost se ogleda u tome da zapravo svaka strana od spomenute dvije mora biti ponajprije sretna što nije - poražena. I što na temelju igre predvedene u Zaprešiću obje strane imaju razloga vjerovati u snagu i vrijednost svoje igre, dočim se do ekstrarezultata počesto dolazi tek većom dozom rizika. Budući da su stratezi obje strane rizik ipak nastojali smanjiti na što je moguće manju mjeru, dobili su ono što im i pripada.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Odgođen Blaževićev dolazak u Hajduk</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Dosadašnja neuvjerljivost Hajduka potaknula je nagađanja o mogućem dolasku u trenera Mure Miroslava Blaževića u splitske redove. Navodno, to bi se dogodilo već nakon Hajdukove utakmice u Vinkovcima, dakako da su Splićani ostali kratkih rukava. </p>
<p>Vijest o tome čuli smo sa slovenskih radio-valova tijekom uključivanja njihovih reportera s izvješćima o stanju na nogometnim terenima prvenstva susjedne države. Tako je reporter iz Ptuja, referirajući kako je Blaževićevu Muru protiv Drave došlo bodriti više od tisuću žitelja Murske Sobote, spomenuo i karizmatičnog trenera. Objavljujući, usput, da je to njegovo posljednje sjedenje na klupi Mure ako Hajduk izgubi u Vinkovcima. Reporter se, međutim, nije bavio pitanjem što će biti ako Hajduk pobijedi.</p>
<p>A što se tiče Blaževićeve Mure, ona je nakon startnih 0-1 nakon prvih 45 minuta, u nastavku ubrzo poravnala, a s igračem više brzo postigla još dva pogotka. Na kraju je bilo 3-2 (0-1) za Muru, kojoj je to prva gostujuća pobjeda, ukupno druga u pet prvenstvenih kola. Mura se tako ubacila u zlatnu sredinu slovenske prve lige. </p>
<p>Z. A.</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Greene i Montgomery traže formu, Kenteris se skriva</p>
<p>Uz odsutnu Marion Jones i nedovoljno oporavljenu braniteljicu naslova Žanu Block, utrku na 100 metara kod atletičarki vjerojatno će obilježiti dvoboj Amerikanke Kelli White i Chandre Sturrup s Bahama</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - U gotovo svim najavama na početku atletske sezone, kao jedna od najvećih poslastica Svjetskog prvenstva u Parizu spominjala se utrka na 100 metara i američki dvoboj između trostrukog svjetskog prvaka Mauricea Greenea i svjetskog rekordera Tima Montgomeryja. Međutim, manje od tjedan dana prije početka najvećeg sportskog događaja godine, teško je reći tko je od ove dvojice sprintera u slabijoj formi. </p>
<p>Greene je prije početka sezone na otvorenom samouvjereno izjavio kako će ovog ljeta najmanje tri puta trčati na razini svjetskog rekorda (9.78). Sezone je, međutim, već prilično odmakla, a Greene je samo jednom trčao ispod deset sekundi i to još 1. lipnja (9.94). Nakon toga svjetski prvak i olimpijski pobjednik više nikako ne može pronaći pravu formu. Tim Montgomery je u još lošijoj situaciji. Ove godine nijednom nije trčao ispod deset sekundi, najbolji mu je rezultat 10.04. Frustriran zbog loše forme, otkazao je nekoliko posljednjih mitinga u Europi i vratio se u SAD, gdje se pokušava vratiti na prošlogodišnju natjecateljsku razinu. Uz Pariz ga vežu najljepše uspomene, tamo je prošle godine u rujnu istrčao najbrži rezultat svih vremena. Možda se s povratkom na mjesto sreće vrati i Montgomeryjeva brzina.</p>
<p>Najbrži rezultat ove sezone drži Australac Patrick Johnson (9.93), a zanimljivo je da su ispod deset sekundi trčala još trojica Amerikanaca (Capel, Gatlin, Grimes) kojih u Parizu neće biti na 100 metara. Tako bi Greeneu i Montgomeryju, uz sunarodnjake Drummonda i Williamsa, najveća konkurencija u francuskoj prijestolnici mogao biti britanski trojac Chambers, Lewis-Francis i Campbell.</p>
<p>Na dvostruko dužoj dionici najveća je nepoznanica Grk Konstantinos Kenteris. Svjetski, europski i olimpijski prvak ponovno se, kao i obično, skriva od javnosti. Ove se godine pojavio samo na nekoliko manjih mitinga, najbolji mu je rezultat 20.30. No, sličnu situaciju viđali smo i prošlih godina, a Grk je na kraju na najvećim natjecanjima pomeo konkurenciju.</p>
<p>Na 400 metara ove godine potpuno dominiraju Amerikanci. Washington, Harrison i Young veliki su američki aduti za zlato. Branitelj naslova, Bahamac Avard Moncur, daleko je od prave forme.</p>
<p>Uz odsutnu Mario Jones i nedovoljno oporavljenu braniteljicu naslova Žanu Block, utrku na 100 metara kod atletičarki vjerojatno će obilježiti dvoboj Amerikanke Kelli White i Chandre Sturrup s Bahama. U Parizu neće biti ni Chryste Gaines koja se za to nije izborila na američkim kvalifikacijama. Najveća protivnica Kelli White na 200 metara bit će 17-godišnja sunarodnjakinja Allyson Felix koja ove godine drži najbolje vrijeme u svijetu (22.11).</p>
<p>Meksikanka Ana Guevara nedvojbeno je najveća favoritkinja na 400 metara, u Zürichu je postavila najbolje ovogodišnje svjetsko vrijeme (49.11). U formu polako ulazi i braniteljica naslova Senegalka Amy Mbacke Thiam, no najveća suparnica Guevari ipak bi trebala biti Jamajčanka Lorraine Fenton.</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Komemoracija Ivanišu u VK Jug</p>
<p>DUBROVNIK, 17. kolovoza</p>
<p> - Povodom iznenadne smrti hrvatskog vaterpolskog reprezentativca, Ive Ivaniša u prostorijama njegova matičnog kluba, dubrovačkog Jug u nedjelju je održana komemoracija. Uz stotinjak okupljenih Jugovih dužnosnika, igrača, navijača, novinara i prijatelja vaterpola, Ive i njegovih uspjeha u vatrepolu u tišini i suzama prisjetila se i tugom shrvana njegova obitelj, supruga Danijela, majka i otac, Maja i Jako, brat Jakša, sestra Sandra te nevjesta i zet, Tamara i Vicko.</p>
<p> Pokop pokojnog Ive Ivaniša u konavoskom mjestu Uskoplje, održan je istog dana poslije podne. </p>
<p>Ivo Ivaniš utopio se u subotu oko 8 sati prilikom ronjenja na dah u blizini otoka Bobare nadomak njegova rodnog Cavtata. Tijelo mladog vaterpoliste ronioci Specijalne postrojbe MUP-a pronašli su nakon 45 minuta u blizini mjesta zarona na dubini tridesetak metara. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="32">
<p>Podmetnuta eksplozija na naftovodu zaustavila izvoz iračke nafte</p>
<p>Eksplozija na kirkuškom naftovodu došla je u trenutku kad je cijena nafte na newyorškom tržištu pala za jedan dolar / Sada se opravdano strahuje da bi opet moglo doći do većeg poskupljenja nafte, što bi se moglo osjetiti u gotovo svim porama svjetskog gospodarstva </p>
<p>ANKARA, 17. kolovoza (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Irački gerilci digli su u zrak dio naftovoda koji vodi od grada Kirkuka, na sjeveru zemlje, do turske sredozemne luke Ceyhan. Ta očito dobro isplanirana akcija, koju Amerikanci zovu sabotažom, uslijedila je samo tri dana nakon što je ponovno potekla nafta kroz dva kraka tog naftovoda. Eksplozijom je ozbiljno oštećen i vodovod u Bagdadu zbog čega je oko 100.000 ljudi ostalo bez vode dok se temperature zraka u gradu kreću oko 50 stupnjeva Celzija.</p>
<p>Inače, prve količine nafte za izvoz preko tog naftovoda dugog oko 900 kilometara trebale su se isporučiti svjetskom tržištu za četiri dana. Prema bagdadskim izvorima, snažna eksplozija i golemi požar izazvani su najvjerojatnije podmetnutom bombom. Nafta se trenutačno eksploatira samo oko grada Basre, na jugu zemlje, ali te količine nisu dovoljne niti da se podmire iračke unutrašnje potrebe. Tako se ta zemlja, čije su rezerve nafte druge u svijetu (odmah iza Saudijske Arabije), našla prvi put u svojoj povijesti na listi zemalja uvoznica nafte.</p>
<p>Eksplozija na kirkuškom naftovodu došla je u vrlo nezgodnom trenutku. Kad je cijena nafte na newyorškom tržištu pala za jedan dolar, na 30,78 dolara po barelu, uslijedio je irački šok. Sličan pad cijene zabilježen i na londonskom tržištu nafte. Sad se opravdano strahuje da bi opet moglo doći do većeg poskupljenja nafte, što bi se itekako osjetilo u gotovo svim porama svjetskog gospodarstva. </p>
<p>Čelnici američke Demokratske stranke stoga su počeli s vrlo neugodnim kritikama i optužbama na račun gospodarske politike administracije predsjednika Georgea W. Busha. Ne uspije li Bush parirati tim optužbama, mogla bi mu se ponoviti situacija iz 1992. kada je Bush stariji dobio Zaljevski rat, a izgubio predsjedničke izbore. Bez obzira na znakove oporavka američkog gospodarstva, iračka kriza bi se na duži rok anglo-američkim okupatorima Iraka mogla vratiti poput bumeranga. </p>
<p>»Busheva politika slabi američku privredu«, ustvrdio je kongresnik Artur Davis iz Alabame. Na to je, prema njegovom mišljenju, utjecalo i smanjenje poreza koje je dovelo do zatvaranja radnih mjesta i velikog proračunskog deficita. Ranije, ovog tjedna, šef Bijele kuće je odlučno branio vlastitu gospodarsku strategiju. Poručio je kako se s optimizmom može gledati na američki gospodarski razvitak. </p>
<p>Iračka gerila ne ostavlja na miru američke vojnike, naročito one koji su razmješteni u tzv. sunitskom trokutu. Jedan američki marinac je ranjen u blizini grada Baqouba, sedamdesetak kilometara sjeveroistočno od Bagdada. Nepoznati gerilac, koji je ispalio ručnu granatu na američki vojni konvoj navodno je uspio pobjeći s mjesta napada.</p>
<p>No, u posebno teškom položaju se nalaze Iračani koji su prihvatili odgovorne dužnosti pod američkim patronatom. To je na svojoj koži osjetio šef lokalne policije u Mosulu. Na njegovo vozilo bačena je bomba, ranjen je u noge, ali se nalazi izvan životne opasnosti. Njegova dva tjelohranitelja su poginula, a ranjeno je još desetak osoba. Zbog takvih sve učestalijih incidenata, američki civilni upravitelj Paul Bremer odlučio je znatno ojačati tamošnje policijske postrojbe od kojih mnoge već prolaze kroz višetjednu obuku.</p>
<p>Međutim, na drugoj strani uspostavlja se vrlo snažna antiamerička fronta čiji su epicentri džamije, a imami glavni kolovođe pobune. Visoki vjerski dužnosnici su, na primjer, u petak (redoviti dan zajedničke molitve muslimana u džamijama) otvoreno tražili da okupacijske snage odu iz Iraka. Mnogi su čak prijetili masovnim oružanim ustankom. Znakovito je u tome nije bilo nikakve razlike između šijitskih i sunitskih imama. </p>
<p>Da ti pozivi ne ostaju bez odjeka, pokazao je i najnoviji napad na danske vojnike u sastavu savezničkih stabilizacijskih snaga. Jedan danski vojnik, čija se jedinica nalazila u ophodnji u Basri, je ubijen. U razmjeni vatre poginula su i dva Iračanina, a jedan ranjen. Istodobno, saveznici su uhitili šestoricu Iračana. Inače, Danska je ovog ljeta u Irak poslala 400 vojnika koji pružaju pomoć britanskim snagama na jugu zemlje. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Kiesling: Rumsfeld navukao Busha na rat kako bi povećao svoju moć </p>
<p>Bush kojeg je bilo lako uvjeriti, glupo je povjerovao u Rumsfeldova uvjeravanja da će se okupacija Iraka samofinancirati, rekao je prvi američki diplomat koji je podnio ostavku u znak prosvjeda protiv rata u Iraku </p>
<p>ATENA, 17. kolovoza</p>
<p> - Prvi američki diplomat koji je podnio ostavku u znak prosvjeda protiv rata u Iraku Brady Kiesling, optužio je, u tekstu koji je u nedjelju objavljen u grčkom dnevniku To Vima, američkog ministra obrane Donalda Rumsfelda da je uvukao »jako slabog« predsjednika Georgea W. Busha u rat kako bi povećao svoju moć u Washingtonu.</p>
<p> Brady Kiesling, nekada politički savjetnik SAD-a u Ateni, podnio je ostavku u veljači nakon 20 godina diplomatske karijere u znak prosvjeda protiv najavljenog rata protiv Iraka. On je bio prvi diplomat koji je prosvjedovao protiv rata, a slijedila su ga najmanje još dvojica diplomata iz State Departmenta.</p>
<p> U otvorenom pismu, čiji je grčki prijevod objavljen u nedjelju u listu To Vima, Kiesling je ocijenio da je američki predsjednik »političar koji želi izgledati jako, ali koji je u stvarnosti vrlo slab, uvučen u rat«.</p>
<p> »Rumsfeld je dobio vrlo inteligentnu birokratsku bitku. </p>
<p> Marginalizirao je svijet tajnih službi s njihovim prešućivanjima i žrtvovao je međunarodni legitimitet SAD-a kako bi sebe stavio na prvo mjesto u Washingtonu«, dodao je bivši američki diplomat. »Bush kojeg je bilo lako uvjeriti povjerovao je glupo u Rumsfeldova uvjeravanja da će se okupacija Iraka 'samofinancirati'«, rekao je Kiesling koji je ocijenio kako će »trošak obnove Iraka biti puno viši za Amerikance i za irački narod«.</p>
<p> Kiesling je također izrazio žaljenje što se američke obavještajne službe »nisu usprotivile, kao što su trebale, lažnim elementima u tvrdnjama o iračkom naoružanju koje su na kraju ponizile SAD i koje su nanijele veliku štetu najvećem Bushovom savezniku Tonyju Blairu«. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Geoff Hoon »plaća cijenu« za smrt Davida Kellyja</p>
<p>LONDON, 17. kolovoza</p>
<p> - Britanski ministar obrane Geoff Hoon povjerio je kolegama da je spreman »platiti« za smrt Davida Kellyja, stručnjaka čije su informacije poslužile BBC-u za tvrdnju da je vlada premijera Tonya Blaira »prenapuhala« iračku vojnu prijetnju kao opravdanje za rat, piše u nedjelju Sunday Telegraph.</p>
<p>Sudska istraga o smrti stručnjaka pokazala je ovoga tjedna da je upravo Geoff Hoon odlučio da David Kelly javno svjedoči pred parlamentarnim povjerenstvom. No dva dana poslije, zbog pritiska pri ispitivanju pred Povjerentvom vanjskih poslova zaduženim da istraži uvjete ulaska Britanije u rat protiv Iraka, Kelly je počinio samoubojstvo 17. srpnja. Optužen da je svoj politički interes stavio ispred dobrobiti Davida Kellyja, Hoon je svojim kolegama kazao da su mu dani odbrojeni u Blairovu kabinetu, piše list. »Rekao nam je da će platiti cijenu«, rekao je jedan od njegovih kolega. Stručnjak za naoružanje Kelly je bio glavni izvor BBC-a za spornu reportažu od 29. svibnja u kojoj je novinar te kuće Andrew Gilligan tvrdio da je Blairova vlada »prenapuhala« iračku vojnu prijetnju »frizirajući« izvješće o iračkom oružju masovnog uništenja kako bi opravdala napad na Irak. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Za svakog otetog zapadnog turista islamisti traže pet milijuna eura</p>
<p>Turisti oteti u alžirskoj Sahari njih ukupno 14, trebali bi se iz Malija ovih dana vratiti svojim domovima / Navodno je već dogovorena otkupnina, ali još nisu postignuta sigurnosna jamstva za otmičare </p>
<p>BERLIN, 17. kolovoza (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Opasna turistička avantura zapadnih turista otetih u alžirskoj Sahari treba ovih dana završiti. Očekuje se njihovo oslobađanje pišu berlinske novine pozivajući se na ministarstvo vanjskih poslova Njemačke. Naime, oteti turisti, njih ukupno 14, trebali bi se iz Malija ovih dana vratiti svojim domovima. </p>
<p>Strah za živote otetih turista raste posebice nakon što je 29. lipnja stigla vijest da je jedna 46-godišnja Njemica iz Augsburga pronađena mrtva u alžirskoj pustinji. Ona je umrla od toplinskog udara, i otmičari su je potom sahranili u pustinji.</p>
<p>Optimizam u sretan rasplet drame iz Sahare unio je Jürgen Chrbog, državni tajnik ministarstva vanjskih poslova u Berlinu. On je početkom prošlog vikenda okončao razgovore u Alžiru i Maliju i vratio se u Berlin gdje je izjavio kako zahtjev pobunjenika za novčanom odštetom više ne predstavlja problem. Naime, stanoviti Abderezak Amari iz islamističkoga pokreta salafista bliskog Al Qaidi izjavio je da za svakog od otetih talaca (devet Nijemca, četiri Nizozemca i jedan Švicarac) otmičari traže pet milijuna eura.</p>
<p>No, problem predstavlja što s otmičarima nakon što završi talačka drama. Oni traže jamstva za osobnu sigurnosti i kretanje u Maliju, što je vlada Malija odlučno odbila. Istodobno, otmičari traže jamstva da ih neće goniti alžirske vlasti. </p>
<p>Inače, turistička se avantura pretvorila u dramu 22. veljače ove godine. U južnom Alžiru su nestale tri grupe turista, šest Nijemaca, četiri Švicarca i dvoje Nizozemaca. 8. ožujka nestala je još jedna grupa turista u kojoj su bila četiri Nijemca iz Bavarske. Dva dana kasnije je kod alžirskih vlasti službeno prijavljen nestanak prve grupe turista. 17. ožujka je nestalo dodatnih šest njemačkih turista, a nešto kasnije i deset Austrijanaca.</p>
<p>Njemačko ministarstvo vanjskih poslova od travnja savjetuje Nijemcima da ni u kom slučaju ne putuju u tu regiju. Savezni državni odvjetnik Kai Nehm pretpostavlja da se iza ovih otmica kriju teroristi i zbog toga pokreće istragu. 5. travnja jedna karavana u Sahari na jugu Alžira otkriva sustav tunela. U Alžir odlaze predstavnici njemačke savezne policije i specijalne policijske postrojbe iz Njemačke i Austrije. Odmah potom u Alžir stiže i njemački ministar unutarnjih poslova, Otto Schily. </p>
<p>12. svibnja je objavljeno da je otet još jedan njemački turist. Nakon toga u Alžir odlazi šef njemačke diplomacije Joschka Fischer. 13. svibnja je specijalna postrojba alžirske vojske oslobodila 17 od ukupno 32 oteta turista. Na slobodi se našlo šest Nijemaca i jedan Šveđanin koji živi u Bavarskoj kao i deset Austrijanaca.</p>
<p>Oslobođeni turisti su izjavili da otmičari u zamjenu za taoce traže otkupninu i »poštovanje prema njihovoj vjeri«. U međuvremenu, otmičari s preostalim taocima prelaze iz Alžira u Mali, u nepristupačne dijelove na sjeveru zemlje. U Mali odlazi i nepoznati broj pripadnika njemačke tajne službe BND. Traju pregovori vlade Malija s otmičarima. Njemačka se vlada uključuje samo preko posrednika. </p>
<p>Navodno je spreman i plan za munjevitu akciju na teritoriju Malija za oslobađanje talaca, ali su posljedice nepredvidive. Takva akcija ne bi bila nimalo jednostavna jer se pretpostavlja da se otmičari sa taocima kriju u nekom od napuštenih rudnika soli, u pustinji između Alžira i Malija. Tamo su se oduvijek krili šverceri i razbojnici.</p>
<p>Sigurno je samo da je od četvrtka u glavnom gradu Malija Bamaku spreman zrakoplov u kojem se nalaze voda, namirnice i lijekovi za otete turiste. Taj zrakoplov može pregovarače odmah odvesti na teško prohodni pustinjski sjever Malija. No, kada će se to dogoditi još je neizvjesno.</p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Hambalijeva supruga izručena Maleziji</p>
<p>KUALA LUMPUR, 17. kolovoza</p>
<p> - Tajlandska policija izručila je Maleziji suprugu Hambalija, terorista za kojeg se sumnja da je bio »mozak« bombaških napada, među njima i stravičnog napada na Baliju, a uhićen je u Tajlandu prošloga tjedna, piše u nedjelju tisak. </p>
<p> Noralwizak Lee Abdullah (33), poznata i kao Lee Yin Yen, rođena u istočnomalezijskoj državi Sabah, prebačena je iz Tajlanda i predana je saveznoj policiji, piše list The Sunday Star. »Tražili smo da nam bude izručena kako bi mogla pomoći u našoj istrazi«, rekao je glavni inspektor malezijske policije Norian Mai za dnevnik.</p>
<p> Hambali, pravim imenom Riduan Isamuddin, izručen je Sjedinjenim Državama, a vjeruje se da je upravo on bio mozak bombaškog napada na turističkom indonezijskom otoku Baliju u kojem je ubijeno više od 200 osoba. Sumnja se da je bio glavna veza između terorističke mreže Al Qaide i ekstremistčke skupine Jama Islamiya, sa sjedištem u Indoneziji, te da je on zapravo šef Al Qaide za jugoistok Azije i šef operacija ili pak drugi čovjek po važnosti u Jami Islamiyi. (Reuters/AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Uhićenja i zapljena oružja u Saudijskoj Arabiji</p>
<p>RIYADH, 17. kolovoza</p>
<p> - Saudijska policija je u sklopu hajke na teroriste uhitila 21 osumnjičenu osobu i zaplijenila velike količine oružja tijekom akcije provedene na jugu zemlje, piše u subotu dnevni list Al Jazira.</p>
<p> Prema pisanju lista, koji se poziva na dužnosnike sigurnosti, deset Saudijaca je uhićeno, a drugih 11 su državljani Bangladeša koji rade za jednu lokalnu tvrtku, a žive u istoj zgradi blizu granice s Jemenom. Saudijska Arabija je počela tragati za ekstremističkim islamistima, posebice nakon trostrukog atentata u kojem je 12. svibnja u Riyadhu poginulo 35 osoba.</p>
<p> Saudijski princ prijestolonasljednik Abdullah Ben Andel Aziz pozvao je svoje sunarodnjake da se bore protiv terorizma u kraljevstvu, kojeg Washington optužuje za neskrupuloznost, upozorenjem da više nema neutralnosti u »odlučnoj bici protiv snaga zla«.</p>
<p> To je inače bilo najvažnija tema razgovora američkog predsjednika Georgea W. Busha i saudijskog prijestolonasljednika princa Abdullaha u telefonskom razgovoru. Pritom su potvrdili »jake veze« i »sveukupnu suradnju« u ratu protiv terorizma. Bush je prošli mjesec inače razljutio saudijsku vladu odbacivši njezin zahtjev da promjeni dio kongresnog izvješća koji je povezivao Saudijsku Arabiju s terorističkim napadima na SAD izvedenima 11. rujna 2001. godine.</p>
<p> Glasnogovornik Bijele kuće Scott McClellan je rekao kako se Bush sa saudijskim princom tijekom 20-minutnog razgovora osvrnuo na napredak u borbi protiv terorizma kao i međusobne bilateralne odnose. Istovremeno je agencija AFP objavila da je Vijeće velikih ulema, najviše vjersko tijelo u Saudijskoj Arabiji, oštro osudilo u subotu nedavne terorističke napade u toj državi ocijenivši ih »teškim kriminalnim djelima« te je iznijelo potporu vladi u potrazi za ekstremnim islamistima. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Veliko američko-kanadsko zamračenje krenulo je iz Ohia</p>
<p>Lančana reakcija počela je ispadanjem triju velikih dalekovoda kod Clevelanda, što je dovelo do niza preopterećenja i ispadanja </p>
<p>brojnih elektrana u sustavu </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Nakon dugih prepucavanja i prebacivanja krivnje s jedne na drugu stranu američko-kanadske granice, Sjevernoameričko vijeće za električnu energiju (NERC) objavilo je da je veliki energetski kolaps što je u petak zahvatio veliko područje gdje živi pedeset milijuna ljudi počeo u Ohiu. </p>
<p>Lančana reakcija počela je ispadanjem triju velikih dalekovoda kod Clevelanda, što je dovelo do niza preopterećenja i ispadanja brojnih elektrana u sustavu koji je zamišljen tako da pogoni u energetskim sustavima obiju država međusobno služe kao dopuna, »amortizacija« i rezerva. </p>
<p>Prve su vijesti govorile o udarima munja u pojedine elektrane, a američki su izvori odmah počeli krivca tražiti na kanadskoj strani, što je ubrzo dovelo do glasnog prepucavanja političara u javnosti. Nalaz zajedničkog tijela prekinut će ta prepucavanja koja su u medijima već počinjala izazivati asocijacije na filmsku lakrdiju »Kanadska šunka« Michaela Moorea iz 1995. o umjetnom izazivanju malog američko-kanadskog rata. Otpast će i tvrdnje da je do strujnog kolapsa došlo zato što se ne proizvodi dovoljno energije za potrebe vrućih dana kada klimatizacijski uređaji razmaženih Amerikanaca rade punom parom. Iako je, naime, potrošnja doista bila velika, energije nije bilo nedovoljno, nego se nije mogla na dovoljno stabilan način raspodijeliti, pa su skokovi i padovi napona srušili cijelu mrežu u samo tri minute. </p>
<p>Treći dan od raspada, na dijelu pogođenog područja stanje se još nije bilo stabiliziralo. Iako se u većinu većih gradova struja počela vraćati već desetak sati nakon nestanka, na mnogim je mjestima dolazilo do problema i preopterećenja odmah nakon uključenja, pa su se nestanci električne energije ponavljali. </p>
<p>Za neka je područja najavljeno da će problemi potrajati možda i do utorka.</p>
<p>Kolika je šteta još se ne može ni nagađati. Teško je i zamisliti koliko se hrane odmrznulo i pokvarilo u rashladnim uređajima koji bez struje mogu izdržati nekoliko sati, ali ne i dana. Nestanak struje izazvao je i izravne i neizravne žrtve. Nekoliko je ljudi poginulo ili umrlo od uzbuđenja u metežu nakon nestanka struje u Kanadi. U požarima za koje se vjeruje da su izazvani svijećama poginulo je najmanje pet osoba; bilo je i ozlijeđenih u sudarima na ulicama bez semafora i javne rasvjete.</p>
<p>Američki mediji ističu da je dugotrajni nestanak struje istaknuo i ranjivost mreža mobilne telefonije, koje su se uglavnom držale manje pouzdano nego zemaljska mreža. Telekomunikacijskim »junakom« zamračenja mediji su proglasili sustav javnih govornica koji nije prestao funkcionirati ni nakon višesatnog mraka. Zanimljivo je, međutim, da su »zemaljski« telefoni nakon nekoliko sati uglavnom »ušutjeli« jer velik dio Amerikanaca u stanovima ima bežične telefone koji se brzo isprazne kad nestane napajanja. Mnogima su ušutjeli i mobilni telefoni - iako je tu nekima pomoglo napajanje u automobilima. Mnoge stanice celularnih sustava imale su vlastiti zamjenski izvor energije, no nekima takvi izvori nisu izdržali dovoljno dugo.</p>
<p> Brojni zračni letovi i dalje se otkazuju, a u nekim gradovima građane upozoravaju i da je zbog zastoja crpnih sustava moglo doći do kontaminacije pitke vode kanalizacijskom, pa se preporučuje oprez. </p>
<p>Darko Brdarić</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Rudolf Schuster vodi vlastitu vanjsku politiku i brani Kučmu</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Slovački predsjednik Rudolf Schuster svojim javnim nastupima zadaje sve više glavobolje slovačkoj diplomaciji, jer »vodi vlastitu vanjsku politiku« koja se bitno razlikuje od službene vladine. Nakon što je proveo godišnji odmor na crnomorskoj obali u Ukrajini i četiri puta se privatno sastao s ukrajinskim predsjednikom Leonidom Kučmom, zbog čega je u Slovačkoj bio kritiziran, slovački je predsjednik u ekskluzivnom razgovoru za televiziju TA3 izjavio kako ne uzima u obzir »optužbe zapadnih zemalja na račun Leonida Kučme jer nisu istinite«, a nijedna sumnja koju prema Kučmi gaje zapadne zemlje »nije dobila potvrdu« (misli se na optužbu Zapada da je Ukrajina prodala radarske sisteme Saddamu Husseinu). Ujedno je podsjetio da vrlo prijateljske odnose s Kučmom održava i poljski predsjednik Aleksandar Kwasniewski.</p>
<p>U toj emisiji, Schuster je još rekao da je kao slovački predsjednik »dužan održavati dobre odnose sa susjedima, jer to građani žele«, a Kučma je demokratski izabrani predsjednik. Na pitanje zašto se nije sastao s predstavnicima opozicije, Schuster je odgovorio da kao predsjednik izabran od građana »ne može surađivati s opozicijom, koja zasad ne predstavlja nikoga«. Uz to Schuster je naglasio da je Kučma »jedan od predsjednika susjednih država koji maksimalno podržava suradnju sa Slovačkom«, a u okviru te suradnje Schuster je predložio da Slovačka s Ukrajinom ukine vize, kao što su učinili Poljaci. »Trebali bismo tako postupiti, inače će nas ukrajinski poduzetnici obilaziti preko Poljske«, rekao je Schuster. </p>
<p>Svojim privatnim posjetom Ukrajini i svoja četiri susreta s Kučmom, a posebno izrečenim u razgovoru za televiziju TA3, Rudolf Schuster je bitno odstupio od službene politike slovačke koalicijske vlade prema ukrajinskom predsjedniku. Njegove izjave neizravno su osudili mnogi koalicijski predstavnici, naglašavajući da »očite razlike između predsjednika i vlade« nisu dobrodošle. </p>
<p>I dok koalicijski poslanici oštro reagiraju na Schusterove izjave, u Ministarstvu vanjskih poslova su oprezniji. »Ukrajina je važan susjed s posebnim geopolitičkim položajem i Ministarstvo se maksimalno trudi da s Ukrajinom razvija dobre odnose«, izjavio je šef za bilateralne odnose Juraj Migaš. </p>
<p>Različitu vanjsku politiku vlade i predsjednika oštro je kritizirala i potpredsjednica stranke Smer Monika Benova rekavši: »Ako je neki političar međunarodno neprihvatljiv, morali bi se prema tome ravnati i naša diplomacija i političari«. A vanjskopolitički komentator tjednika Domino forum František Šebej napisao je da su Schusterove izjave nes(p)retne: »Ako je Leonid Kučma opravdano persona non grata za cijelu zapadnu i američku političku scenu, a naš predsjednik o tome ima drukčije mišljenje, onda to nije drukčije mišljenje nego ozbiljan prijestup«.</p>
<p>U svim tim raspravama većima analitičara smatra da se Schustera ne može razuvjeriti niti to od njega treba očekivati, i podsjećaju da je sretna je okolnost što mu iduće godine istječe mandat pa će time biti riješen i problem dvostruke slovačke vanjske politike. </p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="40">
<p>Od posjeta Libiji bit će više štete nego koristi </p>
<p>U povodu netom okončanog posjeta hrvatske državne delegacije, predvođene predsjednikom Stjepanom Mesićem Socijalističkoj Narodnoj Libijskoj Arapskoj Džamahiriji i njezinom domaćinu pukovniku Moamaru al Gadafiju, postavlja se pitanje do koje mjere je predsjednik Mesić spreman na kocku stavljati ugled hrvatskog naroda i države za volju ogoljenih i prozaičnih gospodarskih interesa, od kojih se malo koji realizirao, računajući i ranije višednevne pa i višetjedne neuspješne turneje po inozemstvu.</p>
<p> Lijepo je slušati vijesti da predsjednik Mesić hoda libijskom pustinjom sa četredesetak hrvatskih gospodarstvenika i u Titovom stilu presvlači razna odijela na zadovoljstvo svojih domaćina, ne bi li dobio neki značajan posao od provjerenog diktatora i brutalnog kršitelja osnovnih ljudskih prava, svojeg domaćina pukovnika Gadafija. Zanimljivo, da nasuprot Mesiću, hrvatska vlada i MVP imaju službeni stav da će gospodarske odnose razvijati sa zemljama koje poštuju međunarodne obveze i imaju demokratski politički sustav. </p>
<p> Hrvatski narod i javnost moraju biti upoznati s činjenicom, da osim što se radi o provjerenom prijatelju diktatora Tita i savezniku gotovo svih nedemokratskih režima u današnjem svijetu, režim pukovnika Gadafija obilježen je ne samo krvavim nedjelima međunarodnog terorizma od kojih su rušenje Pan Am-ovog aviona nad Lockerebiem 1988. i podmetanje bombe u berlinsku diskoteku 1986. godine samo vrh ledenog brijega, već taj brutalni režim i dan današnji drži u svojim jezivim tamnicama stotine političkih zatvorenika i disidenata, da su neki od zatvorenika kažnjavani odsijecanjem ruku i nogu, da je niz prominentnih političkih oponenata pukovniku Gadafiju naprosto nestao u mraku ili u izbjeglištvu, da se političkim zatvorenicima u Libiji izriču na dan današnji čak i smrtne kazne, da je nedavno pušteno iz zatvora 65 političkih zatvorenika koji su odrobijali po 30 godina zatvora.</p>
<p> To sve nije bio dovoljan razlog da niti Mesić niti bilo tko iz državnog protokola povede računa koliko će od tog posjeta biti stvarne gospodarske koristi a koliko će biti realne političke štete po ugled i vjerodostojnost naše zemlje u demokratskom svijetu. Ne može se zbog pragmatičnih interesa prelaziti slijep ili šutke preko ovakvih u svijetu dobro poznatih činjenica o prirodi pojedinih režima. Zar nije u svemu tome upozoravajuća činjenica da baš u vrijeme posjeta Mesića Libiji, njezin režim prihvaća i priznaje odgovornost i štetu za brutalno ubojstvo 270 putnika američkog zrakoplova. Mesić kao da je »zaboravio« da je prošlo Titovo i vrijeme pokreta nesvrstanih, kada takve činjenice nisu smetale nedemokratskoj javnosti u Hrvatskoj i u svijetu. </p>
<p> Zabrinjavajući su trend i učestali uzajamni posjeti nekih parlamentarnih stranaka u Hrvatskoj, poput HSLS-a Dražena Budiše i Dorice Nikolić, koji su i ove godine bili u višetjednom posjetu, gosti totalitarne Komunističke partije Kine, slikavajući se besramno čak i na Trgu Nebeskog mira, legalizirajući kao jedna hrvatska stranka, neizravno, pokolj tisuća kineskih studenata i intelektualaca u lipnju 1989. godine.</p>
<p>DOBROSLAV PARAGA predsjednik HSP-1861</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>»Spas 911« ne bi bio prikladan za Hrvatsku </p>
<p>Ovih vrućih kolovoških dana, u dnevnom tisku možemo naći niz članaka i informacija o požarima koji haraju Hrvatskom. Tako je u Vjesniku od 16. kolovoza objavljen komentar Zorana Vodopije o vatrogasnom sustavu i njegovoj (ne)efikasnosti. Komentar je uglavnom objektivan i analitičan i čitatelja vodi do logičnog zaključka.</p>
<p> Autor, međutim, spominje i američki sistem »911« (Emergency) koji uključuje vatrogasce, hitnu pomoć i policiju, u kojem prvi na mjesto nesreće dođe onaj tko je najbrži.</p>
<p>Kao generalno pravilo to je točno, međutim autor ne spominje probleme koji se javljaju u tom »američkom sustavu«, koji primjenu takvog sustava u Hrvatskoj čine krajnje nepraktičnom i gotovo nemogućom.</p>
<p>U slučaju prometne nesreće netko bi nazvao »911«, operator bi poslao policiju, vatrogasce i hitnu pomoć (prethodno će pitati ima li ozlijeđenih, a ako nema reći će da zovu policiju na »normalan« telefonski broj). Ako policija stigne prva, jedini joj je zadatak da osigura promet. Ako prva stigne hitna pomoć možda će pokušati pomoći ozlijeđenima, ako su izvan vozila, a ako su »zarobljeni« u automobilu, oni neće moći ništa uraditi dok ne stignu vatrogasci. Hitna je pomoć »nadležna« uglavnom samo za prijevoz ozlijeđenog od mjesta nesreće do bolnice (održavajući ga na životu). I na koncu sve ostaje na vatrogascima. Oni trebaju izvući unesrećenog iz vozila, pružiti prvu pomoć (jer ionako gotovo uvijek prvi stižu na mjesto nesreće), dakle što se god dogodi vatrogasci su ti koji će prvi priskočiti u pomoć i unesrećene izbaviti iz opasnosti. Često se događa da vatrogasna kola stižu uz zavijanje sirene da bi se na koncu popeli na stablo i izbavili mačku koja je tamo pobjegla pred psom. Ako bolje razmislimo tako organizirana vatrogasna služba kod nas ne bi imala izgleda takav sustav preživjeti ni organizacijski ni financijski. Takvi vatrogasci ne bi imali vremena za gašenje požara.</p>
<p>Želio bih napomenuti još jedan važan aspekt koji može bitno spriječiti požare i ublažiti posljedice. To je prevencija! Mnogi prevenciju shvaćaju samo kao »stražarenje« uz pošumljene predjele (i to je prihvatljivo), ili kao kontrolu kretanja stranaca (kako to sugerira jedan čitatelj u istom broju Vjesnika). Međutim, nigdje nisam pročitao da netko sugerira čišćenje makije, »stanjivanje« šuma (ostavljanje dovoljno razmaka između većih stabala), krčenje makije i grmlja u blizini rizičnih lokacija (kao što je autoput, željeznička pruga,,brodsko pristanište), dopuštanje otvorene vatre samo u za to predviđenim mjestima kao što su kampovi i sl., ili dopuštanje pravljenja roštilja samo na za to određenim mjestima i sl.). Prošle godine u Oregonu (na sjeverozapadu SAD-a) harao je požar u kojem je izgorjelo 88.000 hektara šume (za usporedbu, to je dvostruko veća površina od otoka Brača). Utvrđeno je da je nisko šipražje, mlada stabla i grmlje najviše pridonijelo širenju požara (jer su »odrasla stabla« dosta otporna na temperaturu). Važan faktor koji je pogodovao širenju požara bila je i gustoća stabala po hektaru zemljišta. Ako je razmak između stabala veći, znači pravilan) požar se teže širi i lakše ga je staviti pod nadzor, a i pristupačnost vatrogasnim postrojbama je veća.</p>
<p>IVO MIMICA Beaverton, SAD</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Jesmo li zaista tako dobri domaćini kao što si tepamo?</p>
<p>Svjedočio sam prizoru koji me je razuvjerio u priču koju u svojim primidžbenim sloganima do neukusa ponavlja Hrvatska turistička zajednica. Nismo mi tako dobri domaćini kao što si sami tepamo, a hrvatska obala ne pripada svima, nego samo nekima.</p>
<p>Prizor se zbio u prelijepoj Milni, kamo je uplovila barka sa šarenim društvom, u čije dobre namjere nije bilo razloga sumnjati. Društvance se, pos vemu sudeći, namjeravalo okupati, malo razgledati mjesto, a možda bi ostali i na večeri u nekoj konobi da već pri uplovljavanju nisu doživjeli neugodnost. Jedna se pripadnica iz te nevelike skupine, zamislite velikog grijeha, poželjela valjda na čas odmoriti na moliću ispred bajkovite povelike bijele kuće, sagrađene neobično blizu mora. </p>
<p>Ništa ne sluteći uspela se na molić da uhvati daha. No, lik iz iz bajke o Hrvatskoj kao zemlji dobrih ljudi i ljubaznih domaćina, mlađahan i preplanuo, domaći »galeb« raskrilio je svoja krila i nakon nekoliko uvodnih uvreda, gošću je gurnuo u more, kao da je spomenuti molić samo njegov i Božji. Tako se naša gošća, misleći da je to što se događa nemoguće, nađe u nebranu grožđu, a ipak je smogla snage da pita negostoljubivog domaćina zašto je to učinio. Odgovor se sastojao od psovki i prijetnji, pa je gošća brzo shvatila da joj je bolje žurno se uputiti prema barci. Shvatila je da se uspela na privatni mol, ispred privatne vile, sagrađene tek nekoliko metara od mora. Valjda je shvatila da je to hrvatska realnost. Gošća valjda nije upućena u činjenicu da se u Hrvatskoj slučajevi rušenja tako bespravno sagrađenih »privatnih« molova i vila na samoj obali mora, mogu nabrojiti na prste jedne ruke.</p>
<p>TOMISLAV ŠIKIĆ Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="43">
<p>Policajcima nudio »da okrenu glavu« i po 1000 DEM »za kavu«?</p>
<p>Zapovjednik smjene u postaji Marijo M., potvrdio je u istrazi da su ga obojica policajaca obavijestila da im Beus nudi novac</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podignuo je protiv Gojka Beusa, prvooptuženoga u slučaju tzv. Duhanske mafije, optužnicu zbog navodnog nuđenja mita policajcima prilikom svoga uhićenja 18. ožujka 1999. godine.</p>
<p> Optužnica tereti Beusa da je, nakon što je priveden u prostorije 10. policijske postaje zbog sumnje da se bavi nedozvoljenom trgovinom cigaretama, i nakon što mu je naređeno da isprazni džepove, policajcima Danijelu H. i Nenadu F. navodno ponudio novac da unište papiriće koje je tada izvadio iz džepova. Naime, Beus je iz džepova izvadio veću količinu stranog novca, dva papira formata A4 i A5 na kojima su rukom bila upisana imena ljudi i pokraj njih brojke, te više zgužvanih papirića na kojima su se nalazila imena osoba, njihove adrese te neke brojke. Policajac Danijel H. istražnom sucu je ispričao da je Beus u trenutku kada su njih dvojica u prostoriji ostali sami, prema njemu gurnuo jedan od tih papira te mu rekao da si uzme 1000 DEM za kavu, ali da kuvertu baci. Beus mu je navodno rekao da će okrenuti glavu na drugu stranu te da neće gledati koliko će novca sa hrpice na stolu policajac uzeti.</p>
<p>Slično je pred istražnim sucem iskazivao i kolega Danijela H., Nenad F. </p>
<p>Njemu je, kako je rekao u istrazi, Beus rekao da uzme papiriće i novca koliko mu treba, a to je učinio također kada su ostali sami u prostoriji. Naime, Beusa su dvojica policajaca naizmjence čuvali. </p>
<p>Zapovjednik smjene u postaji Marijo M., rekao je u istrazi da su ga obojica policajaca obavijestila da im Beus nudi novac da unište papiriće, te da mu je Danijel F. rekao da je, kada je odbio njegov prijedlog, Beus zaprijetio smrću njemu i njegovoj obitelji te da zbog toga strahuje. Zbog navodne prijetnje policajac Danijel F. je bio neko vrijeme pod zaštitom, a policija je osiguravala i njegovu obiteljsku kuću.</p>
<p> U svojem iskazivanju pred istražnim sucem Beus je porekao ove tvrdnje, rekavši da nikakvo mito nije nudio policajcima, već da je jedino jednom u ruke uzeo novce sa stola htijući ih prebrojati. </p>
<p>Beus je 18. ožujka 1999. godine uhićen nakon što je pretražen stan Ive Klasića u Starom Čiču, te nakon što su kod Beusa pronađene kartonske kutije s ukupno 11.650 šteka »Winstona«, 10 kartonskih kutija cigareta domaće proizvodnje sa markicama ministarstva financija RH, te 13.850 šteka »Davidoffa« bez markica. Uhićen je dok se svojim BMW-om u društvu Dražena Heraka vozio iz Vukovine prema Velikoj Gorici, a zaustavila ga je na osnovu dojave policijska ophodnja.</p>
<p>U optužnici se također predlaže da se ovaj slučaj navodnog nuđenja mita spoji s postupkom koji se protiv Beusa, Damira Horvata, Tonija Brkića, Marina Vidakovića, Jadranka i Dubravka Lujića, Shabana Thashefcija i Stjepana Auguštaneca vodi na zagrebačkom Županijskom sudu, također na prijedlog USKOK-a. Naime, podaci sa papirića, čije je Beus uništenje navodno tražio, uvršteni su kao dokaz na ovom suđenju. Beus je optužen da je oformio zločinačku grupe koja se bavila švercom cigareta, a u srpnju je nakon više od godinu dana pritvora pušten da se brani sa slobode.</p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Već osuđivanom dileru dvije godine i pet mjeseci </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Dragan Cvejanović (48) osuđen je u srijedu na zagrebačkom Županijskom sudu na nepravomoćnu kaznu od dvije godine i pet mjeseci zatvora zbog posjedovanja radi preprodaje oko četiri i pol kilograma marihuane te posjedovanja četiri »pejotla kaktusa«, koji sadrže halucinogenu drogu meskalin. Cvejanovića je optužnica teretila za dva odvojena događaja u kojima je policija u njegovom stanu pronašla drogu. Prvi put je uhićen 13. svibnja 1996., a policija je kod njega pronašla 144 grama »trave« te spomenuta četiri kaktusa. U svojoj obrani Cvejanović je za pronađenu drogu tvrdio da je nije posjedovao radi preprodaje, već isključivo za vlastitu upotrebu. Naime, najprije je uhićen jedan od njegovih kupaca Ivan Pandžić, a kod njega je pronađeno 4 grama marihuane. Budući je Pandžića policija pratila prije nego su ga uhitili, otkriveno je da on »posjećuje« Cvejanovićev stan. Premda je, nakon uhićenja, na policiji Pandžić poricao da je marihuanu kupio od Bjelanovića, otkriveno je da su četiri grama marihuane bila zapakirana u otrgnutu stranicu talijanskog časopisa o arhitekturi, koji je prilikom pretrage pronađen u Cvejanovićevu stanu. Iz časopisa je bila istrgnuta upravo stranica u koju je bila zamotana »trava«. Pandžić je svjedočeći na glavnoj raspravi ponovio svoj iskaz s policije, »objasnivši« istovjetnost stranice časopisa činjenicom da je on tu stranicu istrgnuo kod Cvejanovića, jer su mu se svidjele fotografije. Kasnije, kada je od nepoznate osobe u Cvjetnom naselju kupio »travu«, zamotao ju je u stranicu koja mu je već od ranije bila u džepu. Vijeće je ovakav Pandžićev iskaz proglasilo lažnim. Drugi događaj koji se Cvejanoviću stavljao na teret datira iz 4. studenoga 1997. Tada je policija, pretraživši njegov stan, pronašla nešto više od 4 kilograma marihuane. Cvejanović je za ova četiri kilograma tvrdio da ne pripadaju njemu već njegovu poznaniku iz pritvora, Božidaru Truceku, koji se trenutno nalazi na odsluženju zatvorske kazne. Premda je Trucek u svome svjedočenju tvrdio da je spomenuta marihuana pripadala njemu, potvrdivši tako Cvejanovićevu obranu, vijeće je Trucekov iskaz također ocijenilo lažnim. Naime, upitan za detalje oko načina kako je marihuana bila zapakirana i gdje se u stanu nalazila, Trucek je uglavnom odgovarao da se detalja ne sjeća.</p>
<p>Bjelanovića je zbog slučaja posjedovanja droge u 1992. godini, Županijski sud prošle godine osudio na uvjetnu kaznu zatvora od šest mjeseci sa rokom kušnje od dvije godine, a budući da je u međuvremenu počinio još dva spomenuta kaznena djela, uvjetna presuda od prošle godine je opozvana, te mu je »dodano« još tih šest mjeseci kazne.</p>
<p>Za posjedovanje marihuane i »pejotla« iz 1996., vijeće pod predsjedanjem suca Vladimira Pavlekovića, izreklo mu je godinu dana zatvora. Godinu i tri mjeseca »dobio« je za posjedovanje radi preprodaje oko 4,5 kilograma marihuane iz 1997. godine, te su mu ove tri kazne »spojene« u jedinstvenu kaznu od dvije godine i pet mjeseci.</p>
<p>Cvejanoviću se u kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru. Najprije ono u razdoblju od 13. svibnja 1996. do 13. rujna iste godine, te ono od 4. studenoga 1997. do 2. prosinca 1998. godine. </p>
<p>M. D.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Supružnici se naslonili na ogradu i pali u provaliju</p>
<p>OPATIJA, 17. kolovoza</p>
<p> - Opatijski bračni par, 55-godišnji I.S. i njegova četiri godine mlađa supruga I.S. u cerebralnoj su komi smješteni na Jedinici intenzivnog liječenja Sušak, riječkog KBC-a.</p>
<p> Njihov večernji izlazak na poznatu šetnicu uz more u Mošćeničkoj Dragi, odnosno Šetalište 25. travnja, u subotu je tragično završio. U jednom trenutku naslonili su se na metalnu ogradu koja je, zbog višegodišnjeg neodržavanja, popustila pod njihovom težinom, te su pali u provaliju duboku četiri metra. U njihovom društvu bila je i 63-godišnja Opatijka koja se također naslonila na ogradu, ali se uspjela uhvatiti za obližnji betonski stup i zadržati na šetnici. U teškom stanju bračni je par prevezen najprije u Lovransku, a ubrzo potom u riječku bolnicu. </p>
<p>Pročelnik JIL-a na Sušaku dr. Božidar Krstulović za Vjesnik je kazao da su i muškarcu i ženi životi ugroženi, jer su prijelomom lubanje ozlijedili mozak, polomljeni su im ekstremiteti, a zadobili su i teške ozljede grudnog koša i prijelome rebara. Krstulović je kazao da su oboje na aparatima za disanje, te da se bore za život. </p>
<p>Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Srpska paravojska bogomolju pretvorila u vojno vježbalište </p>
<p>Autori ne navode da hrvatska strana nikako nije mogla biti odgovorna za devastaciju spomenute crkve, budući da se Komogovina do Oluje nalazila duboko u teritoriju takozvane Srpske Krajine</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Na web stranici Srpske pravoslavne crkve, kao jedna od u ratu oštećenih bogomolja navodi se i Crkva preobraženja gospodnjeg, u mjestu Komogovina, na pola puta između Petrinje i Hrvatske Kostajnice.</p>
<p> Za spomenutu crkvu se navodi da je oštećena »u ratnim operacijama 1991 do 1994. godine«. Autori teksta međutim ne navode kako hrvatska strana nikako nije mogla biti odgovorna za devastaciju spomenute crkve budući da se Komogovina do »Oluje« nalazila duboko u teritoriju takozvane »Srpske Krajine«, gdje se nisu odvijale nikakve ratne operacije.</p>
<p> Nedavno smo posjetili mjesto, a u posjedu smo i videokaseta koje pokazuju da je za loše stanje građevine odgovorna specijalna jedinica »krajinske vojske«, na čelu s poznatim banijskim krvnikom Stevom Borojevićem, o kojem smo već pisali.</p>
<p> Videokasete nam je ustupio umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske Ivica Pandža, koji se bavi istraživanjem i prikupljanjem dokumentacije zarobljene od suprotne strane nakon završetka rata. </p>
<p> U neposrednoj blizini crkve nalazi se spomen dom posvećen NOB-u u kojem je bila smještena Borojevićeva jedinica. Na snimkama se vidi kako se »specijalci« penju po tornju crkve, te kako po građevini pucaju vježbajući gađanje. </p>
<p>Osim toga postoji i video zapis s jedne od sjednica lokalne vlasti srpske paradržave na kojoj pravoslavni svećenik traži od državnih organa novac za obnovu hrama, uz obrazloženje da ga je oštetila »krajinska vojska«. </p>
<p>Inače u polumjeru od oko dva kilometra od baze specijalaca dosad su nakon rata detektirane četiri masovne grobnice u koje su zakapani uglavnom ubijeni civili s područja Banije. Kako smo pisali Borojevića se tereti za smrt nekoliko desetaka hrvatskih civila, a zbog svoje prijeke naravi bio je strah i trepet i velikog dijela lokalnih Srba. Poginuo je, navodno, od ruke vlastitog vojnika. </p>
<p>Vjesnik je također u posjedu videokasete koja priču o Komogovini vraća na sam početak. Naime ispred Crkve preobraženja gospodnjeg, održan je 18. kolovoza 1990. godine zbor u režiji Srpske demokratske stranke, na kojem se udaraju temelji budućeg ustanka »ugroženog srpstva«.</p>
<p>Vrata crkve u Komogovini zaključana su lokotom, a kroz prozor smo mogli vidjeti uređen oltar, na zidovima ikone, a na oltaru svijeće, što svjedoči da i sada netko vodi brigu o crkvi.</p>
<p>Dragan Grdić, Branko Lazarević</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Pregažena pješakinja preminula u bolnici</p>
<p>NOVSKA, 17. kolovoza</p>
<p> - U prometnoj nesreći koja se 16. kolovoza u 7 sati dogodila u Osječkoj ulici u Novskoj teško je ozlijeđena Kata Lončarević (83) iz Novske koja je istoga dana u 15,10 sati od posljedica prometne nezgode preminula u Općoj bolnici Pakrac.</p>
<p>Očevidom na mjestu nesreće utvrđeno je da je na Katu Lončarević pred kućnim brojem 121 prednjim dijelom auta marke »fiat uno« kutinskih registarskih oznaka dok je prelazila kolnik vozilom udario 24-godišnji vozač s područja Novske. Alkotestom je utvrđeno da je vozač u krvi imao 1,71 promila alkohola i da nije stekao pravo na upravljanju vozilom. Kata Lončarević zadobila je teške tjelesne ozljede, a prvu pomoć pružili su joj liječnici Doma zdravlja Novska te je potom prevezena na kirurški odjel Opće bolnice Pakrac. Uzroci smrti utvrdit će se obdukcijom.</p>
<p> Protiv vozača osobnog automobila Općinskom državnom odvjetništvu u Kutini bit će podnesena kaznena prijava.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Maloljetnici silovali autostopisticu</p>
<p>GORNJA STUBICA 17. kolovoza</p>
<p> - Zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo silovanja u Istražni centar Županijskog suda u Zagrebu prepraćeni su u subotu poslijepodne maloljetni I.S. i G.N., a protiv njih je podnijeta i kaznena prijava.</p>
<p>U subotu, dvadesetak minuta iza ponoći, Š.V. je telefonom dojavila policiji da su ju u mjestu Donja Stubica silovala dva nepoznata mladića. Policija je kriminalističkom obradom utvrdila da je Š.V. oko 22, 05 sati u mjestu Stubičke Toplice stopirala osobni auto u kojem su se nalazili malodobni I.S. i G.N. Autom su se svo troje dovezli do mjesta Donja Stubica i stali ispred jedne klijeti. Potom su maloljetnici Š.V. na silu izvukli iz automobila, odnijeli do stola koji se nalazio ispred klijeti, te ju silovali. </p>
<p>K. G.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>»Nestala« obitelj napustila pedalinu zbog zakasnine</p>
<p>RIJEKA, 17. kolovoza</p>
<p> - Velika potraga nakon vijesti o nestanku tročlane obitelji koja se unajmljenom pedalinom ružičaste boje i toboganom u subotu poslije podne s opatijske plaže Slatina uputila na trosatnu vožnju, završila je bez nesreće.</p>
<p> Kako je potvrđeno u policiji, osoba koja je iznajmila pedalinu nije ispunila obvezu evidentiranja korisnika koji su pak, prekoračivši vrijeme kada su se trebali vratiti, iskrcali nedaleko od hotela »Admiral«, gdje je oko ponoći sa subote na nedjelju pedalina i pronađena. </p>
<p>Kako se unajmitelji nisu vratili na vrijeme, Nacionalnoj središnjici za traganje i spašavanje na moru sa sjedištem u Rijeci upućena je dojava o nestanku triju osoba. U potragu su brodom »Draga« upućeni članovi riječke Lučke kapetanije, kao i zrakoplov tvrtke »Krila Kvarnera«. Iznajmljivači pedalina, tvrtka »Tlay Darts« oko 18 sati u subotu javili su da su unajmitelji muška i ženska osoba u dobi od 30 i 40 godina i desetogodišnje dijete. </p>
<p>Neodgovorni »korisnici usluga zabavne vožnje« nisu poznati i za njima se traga, ne samo stoga što netko treba platiti troškove prekoračenja vremena korištenja pedaline, već one stostruko veće prouzročene potragom za nestalima. </p>
<p>Lj. M. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="50">
<p>MMF zabrinut rastom hrvatskoga inozemnog duga</p>
<p>Vlada se obvezala Međunarodnome monetarnom fondu da će 143 milijuna dolara, od ukupno 505 milijuna dolara dobivenih za prodaju 25 posto dionica Ine mađarskome Molu, iskoristiti za prijevremenu otplatu dijela duga koji, inače, dospijeva sljedeće godine </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Hrvatska vlada obvezala se Međunarodnome monetarnom fondu da će dio novca dobivenog prodajom 25 posto dionica Ine mađarskome Molu iskoristiti za prijevremenu otplatu dijela duga koji, inače, dospijeva sljedeće godine. Riječ je o 143 milijuna dolara od ukupno dobivenih 505 milijuna dolara, stoji, među ostalim, u izvješću Međunarodnog monetarnog fonda o Hrvatskoj, koje je na svojim internetskim stranicama objavila sada i Hrvatska narodna banka.</p>
<p>MMF još jednom Hrvatsku upozorava na neodrživi porast inozemnog duga, te zahtijeva krajnje konzervativan pristup izdavanju novih državnih jamstava. MMF-ovi stručnjaci zbog snažnog rasta kreditnih plasmana u proteklom razdoblju Hrvatsku sada upozoravaju na mogućnost pogoršanja kvalitete aktive hrvatskih banaka, ali i na povećanu rizičnost poslovanja hrvatskih osiguravatelja. Dio kreditnog rizika vezanog uz bankovne kredite stanovništvu preuzela su osiguravajuća društva, a iz MMF-a upozoravaju da je to »posebno opasno, jer su u hrvatskom osiguravajućem sektoru upravljanje rizikom i institucije nadzora ograničeni«.</p>
<p>MMF upozorava i na opasnost od ozbiljnije deprecijacije kune, jer bi primjerice tridesetpostotno slabljenje kune uzrokovalo povećanje ukupnoga inozemnog duga zemlje sa sadašnjih 68 posto BDP-a gotovo 105 posto, dok bi javni dug sa sadašnjih 50,8 posto u tom slučaju u sljedećoj godini porastao na 70 posto BDP-a, a do 2007. godine iznosio bi 66 posto BDP-a.</p>
<p>MMF, uostalom kao i Svjetska banka, Hrvatskoj zamjera i previsoku razinu izdataka za zdravstvo i povećane rashode hrvatskih bolnica.</p>
<p>Darko Markušić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>»Jadrolinija« prevezla deset posto više putnika nego lani</p>
<p>SPLIT, 17. kolovoza</p>
<p> - Od početka turističke sezone, dakle u protekla dva mjeseca, »Jadrolinija« je na svojim brodovima i trajektima u Dalmaciji prevezla deset posto više putnika i oko sedam posto više vozila nego u istom razdoblju prošle godine. To su prvi neslužbeni podaci koje nam je rekao Ante Mrvica, glavni koordinator splitskoga plovnog područja, koje se proteže od Šibenika do Dubrovnika.</p>
<p>Povećanje je, ističe Mrvica, veće od očekivanja, no usprkos velikom prometu, u »Jadroliniji« smatraju da su dobro odradili turističku sezonu, jer se na trajekte čekalo manje nego prijašnjih godina. </p>
<p>Prema Mrvičinim riječima, ove je subote i nedjelje prvi put zabilježen veći broj putnika i vozila koji su se vraćali sa srednjodalmatinskih otoka Brača, Šolte, Hvara i Visa prema Splitu, nego što ih je iz Splita putovalo na otoke. Ipak, većih čekanja nije bilo, osim što se u subotu popodne na ukrcaj na trajekt za Split u Supetru na Braču čekalo nešto manje od dva sata. Veće su gužve izbjegnute uvođenjem čak pet izvanrednih trajektnih linija. </p>
<p>Na linijama koje povezuju Hvar i Vis čekanja nije bilo jer za te otoke voze trajekti »Petar Hektorović« i ove godine kupljeni »Tin Ujević«. Riječ je o velikim brodovima u koje stane oko 200 automobila, pa nema potrebe uvoditi izvanredne linije. Budući da u drugoj polovici kolovoza u Dalmaciji prevladavaju gosti koji dolaze individualno, a ne u organiziranim skupinama, u »Jadroliniji« ni narednih dana ne očekuju znatniji pad broja putnika koji će ići prema otocima. Veće gužve, i to s otoka prema Splitu, mogu se, kaže Mrvica, očekivati jedino ako padne jača kiša zbog koje bi veći broj individualnih gostiju prekinuo svoj godišnji odmor na otocima. </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="52">
<p>Desne stranke neće u predizbornu koaliciju? </p>
<p>Predsjednik HSP-a Anto Đapić kaže da njegova stranka ne namjerava ulaziti ni u kakve predizborne koalicije s HSLS-om i DC-om / HSP je voljan ući samo u široku predizbornu koaliciju u kojoj bi bio i HDZ, ali Sanader najavljuje da misli o koaliranju nakon izbora / DC i HSLS pregovaraju o predizbornoj koaliciji, ali neki oporbeni političari kažu da je ta koalicija teško ostvariva / Upitno je hoće li DC, HSP i HSLS prijeći izborni prag u svim izbornim jedinicama </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Nakon što je predsjednik HDZ-a Ivo Sanader najavio u intervjuu Vjesniku da ta stranka namjerava poslije izbora koalirati s HSLS-om, DC-om i HSP-om i uz njihovu pomoć formirati vladu, postavlja se pitanje hoće li budući HDZ-ovi koalicijski partneri uspjeti osnovati predizbornu koaliciju i prijeći izborni prag. No, takva koalicija najvjerojatnije neće biti osnovana. Kako je u nedjelju za Vjesnik potvrdio čelnik HSP-a Anto Đapić, njegova stranka ne namjerava ulaziti ni u kakve predizborne koalicije s HSLS-om i DC-om.</p>
<p> »HSP će predizborno koalirati sa Zagorskom demokratskom strankom u prvoj i trećoj izbornoj jedinici«, rekao je Đapić naglašavajući da je HSP voljan predizborno stupiti samo u široku koaliciju u kojoj bi, uz DC i HSLS, bio i HDZ. No, budući da to nije moguće, HSP će na izbore samostalno, osim u spomenutim dvjema izbornim jedinicama. Đapić je siguran u snagu HSP-a i dodaje da bi njegova stranka teško odustala od nekih izbornih jedinica, na primjer pete jedinice, gdje očekuju veliku izbornu podršku, čak i da se osnuje široka oporbena koalicija. </p>
<p>Poznato je da DC i HSLS pregovaraju o predizbornoj koaliciji. Treba napomenuti da je izborni prag za koalicije, kao i za stranke, pet posto, pa se u objema strankama pribojavaju međusobnog oduzimanja glasova.</p>
<p> Neslužbeno saznajemo da članovi DC-a na terenu nisu presretni s idejom o koaliciji s HSLS-om, posebno u mjestima poput Križevaca ili Koprivnice, gdje je stranka postigla dobre rezultate na lokalnim izborima. Uz to, mnoge u DC-u smeta omjer 60 naprama 40 u korist HSLS-a na izbornim listama. </p>
<p>No neki oporbeni političari tvrde da je takva koalicija teško ostvariva, kao i pretpostavka da će tri oporbene stranke, DC, HSP i HSLS, prijeći izborni prag u svim izbornim jedinicama. Vjerojatniji je scenarij da će se to dogoditi u pojedinim jedinicama jer, kako se neslužbeno doznaje, čelnici oporbenih stranaka, poput HSP-a i HSLS-a, u privatnim razgovorima sami iskazuju sumnju da bi mogli u svim izbornim jedinicama osvojiti dovoljno glasova za prelazak petpostotnog praga. </p>
<p>U najjačoj oporbenoj stranci nadaju se da će rezultat koji će HSLS, DC ili HSP pojedinačno ostvariti u nekim izbornim jedinicama biti dovoljan da se uz pomoć još nekih zastupnika nacionalnih manjina, osigura tanka većina u parlamentu i dobije mandat za sastavljanje Vlade. U političkim se kuloarima može čuti i da HDZ-u možda sada ne bi ni odgovarala izborna pobjeda, odnosno da ne bi bila tragedija ako ta stranka ne uspije oformiti Vladu. To su javno rekli i neki stranački dužnosnici, poput Miomira Žužula.</p>
<p> Kuloari tvrde da bi HDZ-u možda više odgovaralo da sadašnja politička opcija osvoji vlast, a da u sljedeće dvije godine oporba dovoljno ojača pod paskom HDZ-a nakon čega bi pokušala ujedinjeno osvojiti Banske dvore.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Povratak s mora u kolonama dugim desetke kilometara </p>
<p>Uz česte zastoje putem, pred izlazom s autoceste u Lučkom u nedjelju navečer čekalo se gotovo dva sata u koloni dugoj deset kilometara / Na graničkim prijelazima Bregana i Macelj kolone duge pet kilometara </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza </p>
<p> - Povratak velikog broja domaćih turista s Jadrana, kako onih s godišnjih odmora, tako i onih s produženog vikenda za Veliku Gospu, prouzročio je u nedjelju u popodnevnim i večernjim satima jedva izdržive kilometarske kolone koje su se pred naplatnim kućicama u Lučkom pretvorile u zastoje duge do deset kilometara u kojima se čekalo gotovo dva sata. Mukotrpna čekanja nisu se mogla spriječiti ni time što se otvorilo svih devet izlaza s autoceste.</p>
<p>Intenzitet nizanja vozila na tom ulazu u Zagreb bio je takav da je, recimo, u 17,30 sati kolona bila duga 4,5 kilometara, a u 18 sati već 6 kilometara.</p>
<p>Prema nekim procjenama, ovog se vikenda na hrvatskim prometnicama našlo oko milijun putnika. Na povratku s mora u prometne se čepove ulazilo već kod Udbine, jer su do tamo oba pravca već bila krcata vozilima. Do Slunja je promet zastajao svakih 10 do 15 kilometara. Karlovac je, kao i obično, predstavljao malu noćnu moru za vozače. Već kod Tušilovića se, recimo, vozilo do svega 10 kilometara na sat. Po izlazu iz Karlovca problem nije bio samo na autocesti, nego i na staroj Karlovačkoj cesti. Oni koji su se ponadali da će tim alternativnim pravcem uštedjeti na vremenu i živcima, iznenadili su se kad su već na početku trase morali putovati najbrže do 20 kilometara na sat. </p>
<p> Vozačima je savjetovano da i da, umjesto preko Plitvica putuju smjerom Gospić-Otočac-Žuta Lokva-Jezerane-autocesta Mala Kapela-Bosiljevo-Karlovac-Zagreb. No i njih je čekao čep u Lučkom, ako su krenuli od Karlovca prema Zagrebu autocestom. </p>
<p> Promet je bio pojačan na cestama u Istri i duž jadranske obale, osobito na prilazima turističkim mjestima, ali nije bilo dužih zastoja. </p>
<p>Kolone vozila duge pet kilometara stvarale su se i na graničnom prijelazu Bregana. Od hrvatske pogranične policije na Bregani doznali smo da su gužve nastajale zbog pojačanog nadzora putnika prilikom ulaska u Sloveniju, ali i zato što slovenska strana gradi novi granični prijelaz koji bi trebao biti dovršen u studenom. </p>
<p>Predstavnici hrvatske pogranične policije kažu da je protočnost hrvatskog prijelaza dovoljna da se ne stvaraju gužve jer se, po potrebi, može otvoriti sedam traka za prolaz vozila. No, na slovenskom se prijelazu stvara čep zbog slabije protočnosti i strože kontrole putnika. </p>
<p>Najviše putnika na Bregani, kako doznajemo od hrvatske pogranične policije, odlazi na zapad nakon odmora ili posjeta rodbini. Većinom je riječ o putnicima koji dolaze iz Makedonije, Bosne i Hercegovine, Turske, Rumunjske i Bugarske.</p>
<p> Gužve je bilo i na međudržavnom graničnom prijelazu Bregana-naselje. </p>
<p>U nedjelju od ponoći do 14 sati iz Hrvatske je na graničnom prijelazu Bregana izašlo pet tisuća vozila, odnosno oko 20 tisuća osoba, kaže pogranična policija. </p>
<p>Većina putnika na Bregani putuje s istoka i zbog toga je slovenska policija detaljnija i pažljivija u kontroli. </p>
<p>Na Macelju je kolona bila duga oko pet kilometara pa su vozila preusmjeravana na prijelaz Lupinjak.</p>
<p> Robert Jureša i Ivan Smirčić</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Požari pod kontrolom </p>
<p>ZAGREB/DIVULJE, 17. kolovoza</p>
<p> - Kod peradarske farme Agrokoka kod Kamenmosta na imotskom području izbio je u subotu poslijepodne požar u kojem je izgorjelo oko 15 hektara voćnjaka, vinograda te suhe trave i niskog raslinja. Samo zahvaljujući brzoj intervenciji imotskih vatrogasaca i zaposlenika Agrokoke, nisu izgorjeli poslovni prostori ove peradarske farme. Pričinjena je znatna materijalna šteta, a uzroke požara ispituje policija. Vatra je ugašena u noći na nedjelju.</p>
<p>Požar na miniranom području kod Kašića, Paljuva i Smilčića gasila je zadarska javna vatrogasna postrojba sa sigurnog odstojanja, izvijestio je u nedjelju Državni centar za obavješćivanje, dodajući da je požar još aktivan, ali ništa ne ugrožava i nema veće štete.</p>
<p>Zbog preopterećenosti mreže u subotu u 20.30 sati područje Novalje ostalo je bez struje, koju su svi korisnici do nedjelje ujutro dobili.</p>
<p>Požar na brdu Resnik, između Gračaca i Gospića u nedjelju je lokaliziran. Izgorjelo je, kako je izvijestio Državni vatrogasni operativni centar, oko 150 hektara niskog raslinja i hrastove šume. </p>
<p>Požar na otoku Hvaru, jugozapadno od Starigrada, koji je buknuo 12. kolovoza, dva je posljednja dana pod nadzorom gasitelja koji saniraju rubna područja požarišta. Trenutačno tamo dežura 79 gasitelja s 12 vozila.</p>
<p>Požar kod Gornje Podgore lokaliziran je u nedjelju ujutro. Dežurstvo na požarištu se nastavlja, izvijestio je Državni vatrogasni operativni centar. </p>
<p>A. Aračić i Hina</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Tomčić: Država će morati biti pravedna u naknadi šteta </p>
<p>DARUVAR, 17. kolovoza</p>
<p> - Predsjednik Sabora Zlatko Tomčić izjavio je u nedjelju da će država morati biti pravedna u pomoći onima koji su stradali zbog suše, nestašice vode i požara.</p>
<p> Tomčić je za obilaska Daruvara najavio da bi o tome Sabor trebao imati izvanredno zasjedanje početkom rujna.</p>
<p> Predsjednika Sabora su čelnici grada i lokalni gospodarstvenici upoznali s problemima i štetama nastalima zbog manjka vode u gradskom vodovodnom sustavu. Budući da je ovih dana protok vode pao s 80 litara u sekundi na samo 25 litara, u dogovoru s gospodarstvenicima, najvećim potrošačima isključena je voda, što je gospodarstvu stvorilo velike štete.</p>
<p> U najvećem potrošaču vode, Daruvarskoj pivovari, štete već sada procjenjuju na 200 tisuća kuna. Zbog manjka vode u Daruvaru su privremeno zatvorene i dvije klaonice, a u najvećem hrvatskom prerađivaču smrznute ribe u Hrvatskoj, daruvarskoj Iridi, također trpe štete zbog manjka vode.</p>
<p> Štete trpe i stočari kojima nedostaje voda za stoku. </p>
<p> Predsjednik Sabora je pohvalio daruvarski primjer snalaženja gospodarstvenika u novonastalim uvjetima. Tomčić je, međutim, napomenuo da će Hrvatska »morati naći sistemska rješenja u poboljšanju infrastrukture« kako bi se ubuduće moglo raditi u ekstremnim uvjetima kao što su ovogodišnji. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Barbir: Vratio sam posuđeni novac, a da se protiv mene vodi istraga, saznao sam slučajno </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - »Da se vodi istraga protiv mene, saznao sam slučajno prije nekoliko dana. Zaprepašten sam, ali je teže mojoj obitelji koja je izložena neugodnostima«, rekao je u nedjelju Vjesniku Ante Barbir, voditelj Vladina ureda za borbu protiv ovisnosti o opojnim drogama. </p>
<p>U tekstu objavljenom u jednim dnevnim novinama navodi se kako se nad Barbirom navodno provode predistražne radnje zbog sumnje da je iskoristio svoj položaj za stjecanje materijalne koristi. Barbir je, kako je objavljeno, od splitske nevladine udruge HELP, koja brine o ovisnicima, primio dva puta po 25 tisuća kuna u gotovini te 15 tisuća kuna na žiro-račun.</p>
<p>Barbir kaže kako je, nakon što je saznao za istragu, zamolio državnog odvjetnika Mladena Bajića da se temeljito istraže navodi koji ga tako teško terete, jer nikad od te udruge, kako kaže, nije primio novac, osim 15 tisuća kuna koje je vratio, za što, tvrdi, ima i dokaze.</p>
<p>U HELP-u, kaže, nikad nije ni bio ali je još od studentskih dana prijatelj s Marijem Puljizom, predsjednikom te udruge, od kojeg je za privatne potrebe posudio novac. Barbir ne zna odakle prijava, ali napominje da je možda riječ o političkom podmetanju uoči predizborne kampanje. U tom kontekstu, međutim, nije htio komentirati svoje odnose s nekadašnjim predsjednikom Komisije za suzbijanje zloporabe droga Slavkom Sakomanom, kojeg je zamijenio na tome mjestu u Ministarstvu zdravstva. Sakomana se, s kojim se Barbir nije ni načelno slagao u načinu borbe protiv ovisnosti, teretilo da nije prijavio 600 tisuća kuna preostalih od programa suzbijanje ovisnosti, a istraga o tome još nije završena.</p>
<p>Budući da je Barbir sada na čelu ambicioznog projekta suzbijanja ovisnosti, koji podrazumijeva i obračun s narkomafijom, nije isključeno da i ona ima veze s mogućnošću diskreditacije čelnog čovjeka za borbu protiv narkomanije u Hrvatskoj.</p>
<p>Barbir je za Vjesnik istaknuo da neće kriti informacije do kojih će se doći u istrazi te da mu je veća briga nastavak antinarkomanske kampanje koja se »upravo zahuktala i počela davati rezultate«. </p>
<p>Ministar zdravstva Andro Vlahušić u nedjelju nije želio komentirati novinske napise o predsjedniku Vladina ureda za borbu protiv ovisnosti koji je još do proljeća prošle godine bio njegov zamjenik. </p>
<p>Snježana Biga-Friganović, predsjednica saborskog odbora za rad, zdravstvo i socijalnu politiku, bila je iznenađena vijestima o čovjeku s kojim blisko surađuje i za kojega kaže da je predan poslu i zadacima koje sada obavlja. Također nije željela komentirati optužbe protiv Barbira.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Oni koji se uspiju nagoditi, ne plaćaju sudsku pristojbu </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Ministarstvo pravosuđa poslalo je u Vladinu proceduru Prijedlog zakona o mirenju koji uređuje sporazumno rješavanje sporova među strankama ne bi li se rasteretili sudovi, zatrpani milijunskim zaostacima.</p>
<p>Taj je zakonski tekst jedan od novih ili izmijenjenih zakona kojem je cilj, u sklopu pravosudne reforme, smanjiti broj sudskih sporova, jer će se sudovi rasteretiti od parnica u kojima stranke mogu postići nagodbu i prije podnošenja tužbe, ali i tijekom parnice.</p>
<p>U Ministarstvu pravosuđa ne očekuju da će taj zakon odmah donijeti očekivane rezultate. »Mnogo će teže biti promijeniti navike da bi se naša sklonost sudovanju zamijenila mnogo jeftinijim i bržim dogovornim rješavanjem sporova«, rekla je za Hinu ministrica pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović.</p>
<p>Jedan od načina na koji se nastoji stimulirati mirenje jest oslobađanje od sudske pristojbe kad se nakon postignute nagodbe povuče tužba. Sudu je dopušteno da, ako dođe do sudskog spora, vrednuje pokušaj postizanja nagodbe odlukom o smanjenju parničnih troškova do najviše pola ukupnog troška postupka.</p>
<p>Mirenjem se smatra svaki postupak u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć jednog ili više posrednika, koji strankama pomažu da postignu nagodbu, ali bez ovlasti da im nametnu obvezujuće rješenje.</p>
<p>Postupak mirenja moguće je provesti u građansko-pravnim sporovima s područja trgovačkih, radnih i drugih imovinsko-pravnih odnosa, a isključuje se statusnim sporovima.</p>
<p>Antičević-Marinović naglašava da je radi učinkovitijeg rješavanja građanskih sporova već izmijenjen Zakon o parničnom postupku, a donesen je osuvremenjeni Zakon o arbitraži. Zakonom o mirenju pravno se pokriva, dosad propisima nepokriveno dobrovoljno postizanje rješenja, do kojeg može doći samo ako obje strane pristanu na njega. Takvo rješenje postaje ovršno kad ga stranke ovjere kod javnog bilježnika.</p>
<p> Stranke se dogovaraju i o načinu mirenja i o posrednicima u mirenju. </p>
<p> Za provedbu tog zakona nije potrebno osigurati novac u proračunu, a u Ministarstvu očekuju da će zbog rasterećenja sudova i državni proračun biti manje opterećen. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Zubak: Ja imam, imat ćete i vi</p>
<p>Demokratska socijalna unija bi udvostručila minimalne plaće, a prosječna bi plaća bila 10.000 kuna / Majke s više djece mogle bi u mirovinu već sa 45 godina / Prema riječima predsjednika nove stranke Zvonka Zubaka, DSU priznaje Haaški sud, ali će se boriti protiv njegove zloporabe u političke svrhe, a promijenit će i odnos prema dijaspori</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Hrvatska politička scena u nedjelju je postala bogatija za još jednu stranku. Privatni poduzetnik Zvonko Zubak osnovao je Demokratsku socijalnu uniju (DSU) i najavio da će ta stranka već na predstojećim parlamentarnim izborima igrati presudnu ulogu u krojenju buduće vlasti.</p>
<p>»Ja ne znam za neuspjeh. Svaki posao koji sam započeo doveo sam do kraja. Stoga ne vidim zašto ja, kao sposoban čovjek, ne bih moga biti premijer, kad to mogu nesposobni. Rekao sam jednom prilikom premijeru Račanu da ću jednog dana ja njega primiti u Banskim dvorima« rekao je predsjednik DSU-a Zubak, ističući da u politiku ne ulazi zbog novca, nego zato da hrvatski narod prestane živjeti na rubu bijede. </p>
<p>»Pola današnjih političara živjelo je mjesečno od 2500 tisuće kuna i nisu pojma imali gdje je more, a danas čim imaju dva slobodna sata lete na more, na jahte«, ustvrdio je Zubak poručujući da će nova hrvatska politika, za koju se zalaže, udvostručiti minimalne plaće, a prosječna plaća bi trebala biti 10.000 kuna. Osim toga, DSU bi umirovljenike oslobodio poreza na vodu, plin, struju i telefon, obustavio rasprodaju nacionalnog bogatstva, uveo Hrvatsku u Europsku uniju i NATO te zaustavio vanjsko zaduživanje. Posebnu pažnju DSU posvećuje demografskoj politici pa bi tako majke u višečlanim obiteljima mogle koristiti mirovinu već s navršenih 45 godina života, da bi bile s djecom u najtežem razdoblju polaska u srednju školu.</p>
<p>»Naša je moralna obveza«, naglasio je Zubak, »skrb o braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata. Znat ćemo štititi one koji su se za nas borili«. Pojasnio je da DSU priznaje Haaški sud, ali će se boriti protiv njegove zloporabe u političke svrhe, a promijenit će i odnos prema dijaspori. </p>
<p>»Ja imam, imat ćete i vi, a znam i kako ćemo to postići« poručio je Zubak osnivačima stranke koji su ga jednoglasno izabrali za predsjednika. Ujedno se ispričao za nespretnosti za govornicom, rekavši kako su mu drugi pisali govor, a on želi govoriti iz duše. »Nisam ja« zaključio je »navikao na mikrofone, ja bih sad volio potpisivati neke ugovore«.</p>
<p>Za potpredsjednika stranke izabran je bivši rektor zagrebačkog Sveučilišta i veleposlanik u Vatikanu Marijan Šunjić, glavni tajnik stranke je Vinko Hrkać, a članovi predsjedništva su Dubravka Kocijan-Hercigonja, Krešimir Marcelić i Zrinka Gregov. Na osnivačkoj je skupštini bilo stotinjak članova, a među gostima su bili odvjetnik Silvije Degen, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, te predsjednik Nove hrvatske inicijative Krešimir Zubak.</p>
<p>»Da nisam dao oružje novinari bi danas pisali za 'Borbu' i 'Politiku'«</p>
<p>Odgovarajući na pitanja novinara Zubak (rođen u okolici Dervente) objasnio je da je nakon završetka Prometnog fakulteta u Zagrebu sa 22 godine morao otići u Njemačku, jer u tadašnjoj Jugoslaviji nije mogao dobiti priliku. Već sa 26 godina postao je poduzetnik, a danas u svijetu ima nekoliko tvrtki koje se bave uglavnom naftom i »novca koliko mu je dovoljno«. U Hrvatsku se vratio prije dvije godine iako je, kaže, »bio tu kad je najviše trebalo«, u vrijeme Domovinskog rata.</p>
<p>Upravo o njegovu angažmanu u Domovinskom ratu, odnosni nabavi oružja, postoje i najveći prijepori. Zubak, naime, još od države potražuje 200 milijuna dolara za oružje isporučeno 1994. godine. Nezadovoljan epitetom »trgovac oružja«, ističe da je oružje nabavljao kad je Hrvatskoj bilo najpotrebnije i to po znatno nižim cijenama i bez plaćanja unaprijed.</p>
<p>»Jesam li ja onda trgovac oružjem ili domoljub«, pita se Zubak. »Da ja tada nisam dao oružje novinari bi danas pisali za Borbu i Politiku, a Zagreb bi bio drugi Vukovar«, rekao je, poručivši d od države samo traži ono što je dao uz malu naknadu. </p>
<p>Na pitanje novinarke Jutarnjeg lista bi li dopustio ispitivanje porijekla imovine, odgovorio je da je on svoj novac stekao u inozemstvu, a ona bi »trebala predsjednika uprave svog lista pitati kako je on stekao svoju imovinu«.</p>
<p>Ivana Knežević</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Banac najavio pomlađivanje ogranaka LS-a</p>
<p>DUBROVNIK, 17. kolovoza</p>
<p> - »Promjene što su se nakon izvanredne skupštine dogodile u dubrovačkom ogranku Liberalne stranke (LS), kao i one koje očekujemo na razini Županije na izborima iduće subote u Stonu, ključne su za reorganizaciju LS-a u cijeloj Dalmaciji, pa i u Hrvatskoj«, rekao je u nedjelju na konferenciji za novinare u Dubrovniku predsjednik LS-a Ivo Banac, predstavljajući pomlađeno vodstvo dubrovačkoga ogranka na čelu s Viktorijom Knežević. </p>
<p>U Dubrovačko-neretvanskoj županiji, osobito u Dubrovniku, zadnjih je mjeseci, bilo dosta problema koji su na zadovoljavajući način riješeni, rečeno je. Rezultat toga je i generacijski pomlađeni ogranak stranke »što obećava da će biti vrlo uspješan, pogotovo u onom dijelu biračkoga tijela koji toj stranci naginje, a to su mladi obrazovani ljudi«, kazao je Banac.</p>
<p>Najavio je da se liberali pripremaju da do izbora, bez obzira bili oni u jesen ili proljeće, obnove sve organizacije. »Mislimo da su se problemi posebno nagomilali u Dalmaciji, te da ih se najbolje može riješiti intervencijom najmlađe generacije«, istaknuo je Banac. Najavio je i skoro predstavljanje izbornoga programa stranke »u kojem dominira obrazovanje, odnosno reforma sustava znanosti i obrazovanja«. </p>
<p>U ime dubrovačkih liberala, Knežević je kazala da će na lokalnoj razini nastojati potaknuti izlazak na izbore. »Ljudi su nedovoljno svjesni da na izbore uvijek izlaze radikali bilo koje boje, pa dobivamo sve samo ne stabilnu i pouzdanu vlast koja djeluje za opće dobro«, rekla je Knežević. </p>
<p>K. C.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>U Makarskoj teško naći sobu, a prazno 40 posto kreveta?</p>
<p>MAKARSKA, 17. kolovoza</p>
<p> - Splitsko-dalmatinska županija i dalje bilježi rast gostiju u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje, iako je glavni kolovoški turistički udar prošao.</p>
<p>Naime, prema podacima iz turističkih zajednica trenutačno se u ljetovalištima te županije odmara oko 100.000 gostiju što je za dvadesetak posto više nego u istom prošlogodišnjem razdoblju. </p>
<p>Najviše gostiju ima u Baškoj Vodi - 8000, na drugom mjestu je Gradac koja doživljava pravi turistički bum s rastom turista od čak 70 posto u usporedbi s lanjskim razdobljem; dok je Makarska na trećem mjestu s oko 16 posto boljim turističkim prometom u odnosu na prošlogodišnji. Trenutačno se u Makarskoj odmara više od 6000 registriranih gostiju - više nego lani u istom razdoblju. Makarski hoteli u kojima boravi oko 2400 uglavnom stranih gostiju, popunjeni su. </p>
<p>Prema podacima o primljenim gostima i s više od 9000 registriranih kreveta, sobe i apartmani u privatnom smještaju u gradu podno Biokova popunjeni su samo četrdesetak posto, unatoč tome što se u Makarskoj teško može naći soba. I na plažama je sve manje mjesta za ručnik, na terasama restorana i kafića svi su stolovi puni, a Makarska je prema turističkoj statistici gotovo dramatično prazna. </p>
<p>Oni koji pak prate turističku situaciju, lako zaključuje da se i dalje lažiraju podaci o popunjenosti privatnog smještaja. </p>
<p>Inače, izvanpansionska potrošnja nešto je bolja u odnosu na lani; u gradskoj luci nema slobodnih vezova. Najizraženiji problem Makarske je nedostatak parkirališta što bi trebalo riješiti do iduće turističke sezone. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030818].
|
