NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030518].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 194080 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>18.05.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>U drugom mandatu želimo postići ono što nismo uspjeli u prvome: rast standarda i socijalnu pravdu</p>
<p>Bilo bi nacionalno neodgovorno sada kiksati. Ukrcate se u vlak, a onda iz njega ispadnete. Ljudi koji žele da s tim vlakom dođemo u Bruxelles do 2007. godine to ne bi oprostili. Zbog toga sam energičan i pokušavam zaustaviti pad radne koncentracije u Vladi jer su ljudi sve više upregnuti u stranačke aktivnosti / Slušam tvrdnje HDZ-a: »Da, mi ćemo uvesti Hrvatsku u EU«, ali onda na nekim pitanjima zauzmu stav kojim dokazuju da oni to ne mogu učiniti. Ne može se dovoditi u pitanje suradnja sa sudom u Haagu i istovremeno vikati da ste za Europsku uniju / Za razliku od prethodne vlasti, mi nismo uzimali sredstva u inozemstvu da bismo ih trošili u tekuće svrhe, već isključivo u svrhu razvoja. S time, da razvojni projekti o kojima sam govorio trebaju sami sebe isplaćivati, što znači da se neće isplaćivati iz proračuna. Tipičan primjer su ceste koje ćemo isplaćivati trošarinama i cestarinama / Nismo imali dovoljno savezništva u borbi za odgovornost za pljačku. Nije bilo ni dovoljno političke volje da se napravi sve što se moglo napraviti. Mogli smo makar za pljačke u privatizaciji zbog poreznih malverzacija neke najodgovornije »strpati« u zatvor. Oduzeti im imovinu, stečenu preko noći, bez zasluge i uz političku pomoć. To nismo napravili i to smatram našim neuspjehom / Kako prihvatiti da se ne izruče sudu za ratne zločine američki državljani, a u isto vrijeme prihvatiti pritisak svih, pa i SAD-a, da bez pardona tom sudu izručujemo hrvatske državljane? Moramo se izboriti za razumijevanje naše situacije, a ako ne bude išlo, podmetnuti leđa i biti spremni platiti ceh zbog tog stava </p>
<p>Koalicijska vlada premijera Ivice Račana dospjela je u četvrtoj godini mandata pod kombiniranu baražnu vatru nestrpljive oporbe i nezadovoljnih članica koalicije. Neki se ministri već bave predizbornom kampanjom dok se stranke koje čine vladu pokušavaju dogovoriti o prioritetnim zadacima koje još treba obaviti do izbora. Vladajuća je koalicija postigla neke neosporne rezultate ali nije sigurna je li ih na pravi način uspjela predstaviti javnosti. Predsjednik Vlade Ivica Račan govori za Vjesnik o pomacima ostvarenim od 2000. godine i kraja desetogodišnjeg razdoblja HDZ-ove vladavine, o neslaganjima u koaliciji i izgledima SDP-a i opcije koju on može okupiti na izborima koje najavljuje najvjerojatnije za kraj studenoga ove godine. </p>
<p> • Neki tvrde da se u posljednje vrijeme ponašate kao da ne želite dobiti izbore. Želite li uopće još jedan mandat u ovom ili sličnom sastavu koalicije i Vlade?</p>
<p>– Ponašam se odgovorno. Ni ja, ni moja stranka još nismo, za razliku od drugih, u predizbornoj kampanji. Ali, u izbornoj kampanji ćemo biti sasvim jasni: da, želimo drugi mandat. No iz činjenice da još nismo ušli u kampanju, a nismo mogli, jer posao u Vladi nije završen i vrlo je težak, ne može se izvoditi zaključak da ne želim ili ne želimo dobiti drugi mandat. Suprotno. Želimo odraditi ovaj mandat do kraja i reći ljudima da smo mi jamstvo da će i u nastavku posao biti odrađen dobro kao dosad. Premda smo svjesni gdje smo kiksali i gdje nismo uspjeli.</p>
<p> • Mislite li da su vaši koalicijski partneri već u kampanji i kako mislite riješiti sukob s HSS-om oko marketinga Vlade?</p>
<p>– S činjenicom da se neki već nalaze u kampanji, neću polemizirati. A navodni sukob s HSS-om oko promidžbe rezultata rada Vlade jednostavno ne vidim. Čak sam od ljudi iz HSS-a čuo da ono što je objavljeno u medijima u ime njihove stranke ne izražava njihov stranački stav. Ne znam zašto se Vladi prigovara što sada, na kraju mandata, želi koristiti pravo i obvezu da javnosti ukaže na rezultate rada, što mislimo da jesmo a što nismo dobro napravili. Ali ne može proći da se zasluge Vlade privatiziraju za pojedinca, za pojedinu stranku ili ministarstvo, a ono što je loše, što nismo uspjeli napraviti ili smo pogriješili, da se prepusti kao »rezultat« Vladi. Možda se nekima u posljednje vrijeme ne sviđa što sam nešto energičniji i što ne dozvoljavam takav razvoj događaja. Važno je da promocija rada Vlade bude odvojena od stranačkih funkcija. Na tome ću insistirati dokle god budem mogao. Ne mogu radni i materijalni resursi pojedinih ministarstava biti, direktno ili indirektno, u promidžbi pojedine stranke. </p>
<p>Prije izbora moramo usvojiti više od tridesetak krupnih zakonskih projekata, reformirati radno zakonodavstvo, gdje smo na kraju posla i teških dogovora sa socijalnim partnerima. Moramo kvalitetno odgovoriti na nekoliko tisuća pitanja EU-a, jer će od njih ovisiti jesmo li i formalni kandidat za EU. Priželjkujemo da se to odluči u travnju iduće godine. Bilo bi nacionalno neodgovorno sada kiksati. Ukrcate se u vlak, a onda iz njega ispadnete. Ljudi koji žele da tim vlakom dođemo u Bruxelles do 2007. godine to ne bi oprostili. Zbog toga sam energičan i pokušavam zaustaviti pad radne koncentracije u Vladi jer su ljudi sve više upregnuti u stranačke aktivnosti. Insistiram da se članovi Vlade okrenu rješavanju prioritetnih zadaća Vlade. Inače neću podmetnuti leđa ispod posla koji ne možemo završiti i neću preuzeti odgovornost za neuspjeh jer mislim da moramo uspjeti.</p>
<p> • Osim ispunjavanja uvjeta za ulazak u EU i dogovora sa sindikatima i HUP-om oko Zakona o radu što želite još napraviti u ovom mandatu i koliko vam vremena za to treba?</p>
<p>– Riječ je o krupnim izmjenama i dopunama barem jedanaest zakona. Ne samo Zakona o radu, već o kompleksu mjera koje čine tu zahtjevnu reformu. Idući ćemo tjedan napraviti reviziju našeg programa i kao prioritete naglasiti zadaće vezane uz EU. Vlada je od pojedinih ministarstava dobila preko stotinu tema koje bi trebali odraditi do kraja mandata. Svest ćemo to na maksimalno deset-petnaest tema koje ćemo odraditi do kraja mandata.</p>
<p> • Je li se počelo raditi na odgovorima na pitanja koja dolaze iz Bruxellesa, pošto je dio pitanja tipiziran za sve zemlje - kandidate?</p>
<p> – Znamo većinu pitanja i pripremamo odgovore. Bit će vjerojatno i pitanja koja će biti specifična za Hrvatsku. Normalno je da će među najvažnijim pitanjima na koje odgovor mora biti kvalitetan, biti odnosi s Haagom, ali i položaj i prava nacionalnih manjina, povratak izbjeglica i slično. Na sva pitanja moramo odgovoriti ne samo na papiru nego i u stvarnosti. </p>
<p> • Ima li u koaliciji konsenzusa oko posla kojeg Vlada treba obaviti do kraja mandata i datuma izbora?</p>
<p>– Nadam se da ima. Ima barem načelno. A pitanje ima li konsenzusa oko izbora neovisno od posla kojega moramo obaviti nije korektno pitanje. Valjda je važniji posao kojega moramo obaviti od izbora. Ako obavimo dobro posao, onda i datum izbora nije sporan. Stjecajem okolnosti mi ovaj posao moramo odraditi do kraja listopada. Prema tome, sve se poklapa: ukoliko uspješno obavimo taj posao do kraja listopada, to znači da možemo osloboditi kraj studenoga za izbore. Dogovor oko posla je u ovom trenutku važniji a o njemu ovisi i datum izbora. Prema tome, ukoliko uspješno obavimo ovaj posao - a kao predsjednik Vlade ću nastojati da ga obavimo - ne vidim razloga da se izbori ne održe krajem studenoga ove godine.</p>
<p> • Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader tvrdi da će on uvesti Hrvatsku u Europsku uniju. Mislite li da bi HDZ sa svojom koalicijom bio u stanju to napraviti ili držite da je to posao za koaliciju na čelu s SDP-om?</p>
<p>– Strateški nacionalni interes je ulazak Hrvatske u EU. HDZ je uvelike odgovoran za naše kašnjenje u EU, a ova je Vlada to kašnjenje uveliko nadoknadila i pokazala da smo jamstvo brzog puta i sigurnog ulaska Hrvatske u EU. Oko toga nema pogađanja. Slušam tvrdnje HDZ-a: »da, mi ćemo uvesti Hrvatsku u EU«, ali onda na nekim pitanjima zauzmu stav kojim dokazuju da oni to ne mogu učiniti. Ne može se dovoditi u pitanje suradnja sa sudom u Haagu i istovremeno vikati da ste za Europsku uniju. To može proći kod neupućenih kakvih je sve manje u Hrvatskoj, jer je opći interes ulazak u EU. A što nam drugo preostaje? U kojem bi se to društvu trebali naći kada ne bi željeli ući u EU? Prema tome, HDZ jest deklarativno za EU i da može Hrvatsku uvesti u EU, ali svojim konkretnim ponašanjem i stavovima o vrlo konkretnim pitanjima od kojih zavisi ulazak u EU, oni dokazuju da nisu jamstvo za to. Nas svakodnevno Europa testira i mi znamo o čemu se radi. Taj test će i nakon izbora Vlada odmah polagati – ova ili ona. Europa će moći, ne kroz nekoliko mjeseci, već za nekoliko dana, testirati spremnost nove Vlade za suradnjom.</p>
<p> • Globus tvrdi da NATO i EU ne žele čuti da bi izbori bili sljedeće godine i da se kampanja ne bi smjela voditi na pitanjima približavanja EU-u i NATO-u. Kako tumačite tu informaciju?</p>
<p>– O predstavništvima stranih predstavništava u našim medijima ne želim previše govoriti. Dakako, ovo je mala crna šala, ali ponekad pročitam u našim medijima ono što neki predstavnici ponekih zemalja misle i to se prodaje onda kao stav čak i cijele EU ili NATO-a. Nismo kalkulirali, kada je riječ o izborima i datumu izbora, s ovim ili onim stavom EU-a prema nama ili prema izborima. Javno sam rekao da će Europska unija o tome jesmo ili nismo kandidati odlučiti nakon izbora.</p>
<p> • U sklopu posla oko ulaska u EU spomenuli ste zakone koje trebamo usvojiti. No mogao bi se pojaviti problem dinamike njihovog usvajanja u Saboru.</p>
<p>– Unatoč tome što je predizborna kampanja prerano počela, nama na vlasti valja sačuvati radnu koncentraciju na poslu kojega moramo obaviti i u Vladi i u Saboru. To je test zrelosti vladajuće koalicije i mi ćemo ga ili položiti ili pasti. Mislim da bi bilo skandalozno da ga ne položimo i da u tom slučaju nemamo što govoriti o uspješnosti svoga posla.</p>
<p> • Je li, kao što se tvrdi, biranjem gospodarskih prioriteta učinjena kolateralna šteta vanjskim zaduživanjem zemlje, što oporba sada ističe u prvi plan, a vi kao vladajuća koalicija niste znali instrumentalizirati sve ovo što ste nabrojali?</p>
<p>– Ne podcjenjujem problem inozemne zaduženosti Hrvatske, ali nasuprot medijske halabuke i onih koji Argentinu već više godina predviđaju u Hrvatskoj, a ona nikako da se dogodi i neće se dogoditi. Nasuprot tim katastrofistima, mi problem vanjske zaduženosti ne dramatiziramo. U 16,5 milijardi dolara inozemnog duga, manji dio te sume je državni dug, kojeg bi država mogla sanirati i s deviznim rezervama. Ostalo je dug banaka i poduzeća. Točno je da je za vrijeme naše vlasti dug nešto veći nago što je bio ranije. S opaskom da se u tom povećanju nalaze tri stvari: podmirenje unutarnjeg duga, obeštećenje obavezne štednje građana, dok se dio duga se odnosi na investicije i razvojne projekte. Za razliku od prethodne vlasti, mi nismo uzimali sredstva u inozemstvu da bi ih trošili u tekuće svrhe, već isključivo u svrhu razvoja. S time, da razvojni projekti o kojima sam govorio trebaju sami sebe isplaćivati, što znači da se neće isplaćivati iz proračuna. Tipičan primjer su ceste koje ćemo isplaćivati trošarinama i cestarinama. Problem duga ne podcjenjujemo, ali ni precjenjujemo. Ono o čemu se manje govori je ukupan dug države, odnosno unutarnji i vanjski dug. On je i po međunarodnim standardima takav da nema razloga za paniku i zabrinutost. </p>
<p> • Rekli da ste čovjek evolucije, a ne revolucije. Jeste li se predugo držali evolucije - jer državno je odvjetništvo tek sad angažirano u rješavanju problema iz prošlosti? Niste li mogli više naglasiti razliku između vremena vladavine HDZ-a i ovoga otkad ste vi na vlasti? </p>
<p>– Možda smo mogli nešto više napraviti da kažemo ljudima da kontinuiteta nema i da postoji radikalniji rez s atmosferom i vlašću i tijekovima u Hrvatskoj prije našeg dolaska na vlast. No možda se tada ne bi mogli pohvaliti s gospodarskom i političkom stabilnošću zemlje. Možda bi se više potrošili na političkim sukobima i možda ne bi polučili ovako visoku stopu rasta i možda ne bi dobili visoki financijski i politički kredibilitet u Europi i u svijetu koji nam je omogućio razvojni zamah. Možda neke stvari koje smo uspjeli napraviti, tada ne bi napravili. </p>
<p> Volio bih da smo se brže uspješno uhvatili u koštac s problemom nezaposlenosti. I da se ne možemo pohvaliti da nezaposlenost kontinuirano pada samo 13 ili 14 mjeseci, već da se to događa u posljednje tri godine. Nažalost, trebalo je vremena da one koji su formalno zaposleni, a to nije stvarna zaposlenost, iskažemo kao nezaposlene. Tako da se broj nezaposlenih povećao. Željeli smo poštenu, a ne pretjeranu evidenciju. Trebalo je vremena da prekinemo privid da je broj nezaposlenih manji zato što godišnje šaljemo pedeset-šezdeset tisuća ljudi u prijevremenu mirovinu.</p>
<p> Ljudi su s pravom očekivali da, ukoliko ono što je opljačkano ne možemo vratiti, barem kaznimo one koji su to napravili. To razumijem i ljut sam što to nismo uspjeli. Nismo uspjeli zbog više razloga. Prvo, zato što se pokazalo da je teško biti legalist i kao legalist kazniti odgovorne. Poznate su bile slabosti u istražnom aparatu, pa i oportunizam u pravosuđu. Nismo imali dovoljno savezništva u borbi za odgovornost za pljačku. Nije bilo ni dovoljno političke volje da se napravi sve što se moglo napraviti. Mogli smo makar za pljačke u privatizaciji zbog poreznih malverzacija neke najodgovornije »strpati« u zatvor. Oduzeti im imovinu, stečenu preko noći, bez zasluge i uz političku pomoć. To nismo napravili i to smatram našim neuspjehom.</p>
<p> Razumijem i one koji u bijesu misle da se možda moglo i prekoračiti granicu legalnosti, ali mi se na to nismo odlučili. Paradoks je da neki u HDZ-u, kada ne znaju što bi, u argumentu protiv nas će spomenuti čistke. A to upravo nismo radili. Da smo eventualno u nekim odgovornim službama promijenili one koji su pružali otpor da se neke stvari raščiste, i one koji nisu bili sposobni za obavljanje tog posla, možda bi imali bolje rezultate. Sasvim sigurno da je prigovor od strane onih koji kažu da nismo dovoljno učinili na tom planu argumentiraniji, nego prigovor iz HDZ-a.</p>
<p>• Hrvatska se nalazi u osjetljivoj situaciji, jer s jedne strane postoji supremacija SAD-a u svijetu, dok je s druge strane Hrvatska orijentirana Europi, kako bi se što brže priključila EU-u i NATO-u. SAD pritišće zbog nepotpisivanja ugovora o neizručivanju njihovih državljana Međunarodnom kaznenom sudu. Kako se Hrvatska može postaviti i ima li Hrvatska odgovor na američke zahtjeve?</p>
<p>– Nije lako odlučiti o najboljem potezu, jer on mora biti takav da Hrvatskoj nanese najmanju štetu. No, nekog dobrog poteza teško da ima. Mala zemlja kao što je Hrvatska, što oslikava i ovaj primjer, je stiješnjena. SAD traži jedno, EU očekuje drugo. Veliki se s delikatnom situacijom u Hrvatskoj ili s Hrvatima previše ne bave. U ove tri i pol godine bilo je više situacija koje su prijetile ozbiljno nas zaustaviti, ali smo ih ipak rješavali. Ponekad s modricama, s ponekim udarcem, ali smo ih rješavali. Pokušavamo razgovarati s našim prijateljima, među njih ubrajam i SAD, ne bi li dobili njihovo razumijevanje za složenu situaciju u Hrvatskoj oko ovog pitanja. Kako prihvatiti da se ne izruče sudu za ratne zločine američki državljani a u isto vrijeme prihvatiti pritisak svih, pa i SAD-a, da bez pardona tom sudu izručujemo hrvatske državljane? Moramo se izboriti za razumijevanje naše situacije, a ako ne bude išlo, podmetnuti leđa i biti spremni platiti ceh zbog tog stava. </p>
<p> • Sigurno ste imali viziju socijaldemokratskog puta kao vodeća stranka u koaliciji, kada ste formirali koaliciju i Vladu. Mislite li da ste se u stalnom natezanju s ostalim partnerima držali tog socijaldemokratskog koncepta i bi li vam na tom planu HNS mogao preoteti birače na slijedećim izborima?</p>
<p>– Ne. Moram reći da ne vidim nikakvu socijaldemokratsku konkurenciju SDP-u. Vidim je samo na razini političke retorike, odnosno vidim neke političke stavove o nekim pitanjima koji su slični stavovima moje stranke. Ali drugu socijaldemokratsku snagu ne vidim, a ne vidim je niti u HNS-u. Da smo preuzeli vlast u sređenim prilikama i da smo u Hrvatskoj otvorili političku bitku kako određena sredstva upotrijebiti, mogli smo pokazati socijalnu dimenziju. Ali, mi tu situaciju nismo imali. Mi smo se morali boriti da Hrvatsku izvučemo s ruba provalije, da osiguramo razvoj, da stabiliziramo gospodarstvo, da potrošimo snagu na uvjeravanje onih koji su dominantno prije tri i pol godine tvrdili da Hrvat nije mogao počiniti ratni zločin i da prema tome, ne može ni biti suđen. Postigli smo da se shvati kako je i Hrvat u našem opravdanom, obrambenom, Domovinskom ratu mogao počiniti zločin i da može i mora biti suđen. To nisu bile isključivo socijaldemokratske zadaće, ali su nas zapale i nismo mogli birati i u tim okolnostima. </p>
<p>Ja se kao socijaldemokrat, osjećam dobro. Jer, i u tim suženim okolnostima napravili smo ono što smo mogli. Uvjeren sam da dvogodišnji posao u reformi radnog zakonodavstva ide u korist hrvatskog radnika i rada. Uvjeren sam da visoka stopa rasta osigurava prosperitet radu i radnicima ove zemlje. Uvjeren sam da će na višem stupnju razvoja biti moguće izboriti i neka veća prava radnika. </p>
<p>Napokon, u stečenim okolnostima pokazali smo da nismo zaboravili ni na umirovljenike, koji su svojim minulim radom doprinijeli da se mnogo toga, što je nažalost u pretvorbi i privatizaciji uništeno, izgradi u ovoj zemlji. Nemojmo zaboraviti da upravo ova vlast godišnje izdvaja za umirovljenike blizu četiri milijarde kuna više nego bivša vlast. To je mnogo za zemlju koja je u teškoj gospodarskoj situaciji. Možda je vraćanje duga umirovljenicima sporno, jer nije dovoljno brzo, ali to je maksimalno što smo mogli napraviti. Volio bih da se možemo pohvaliti s 50 posto višom mirovinom, a ne s 24 posto višom, no u tri godine to nije bilo moguće napraviti. U uvjetima siromaštva može se pokušati činiti ono što je nužno za preživljavanje, a s razvojem se može osigurati da se određene snage u zemlji izbore da zemlja bude socijalno pravedna.</p>
<p> Mislim da smo na dobrom putu. Zato sam i kao socijaldemokrat, svjestan da nismo dovoljno učinili, ali da smo učinili ono što je bilo nužno - da Hrvatska ide putem onih europskih zemalja koje se s pravom kvalificiraju socijalnim državama. Pretpostavka za to je izlazak iz gospodarske krize i gospodarski razvoj, te zaštita rada i radnika, a to je ono što smo učinili. Stoga ću biti malo prepotentan: pomalo mi je žao opozicije. Što oni mogu ponuditi Hrvatskoj? Jedino da idemo trasom koju je upravo ova vlast trasirala. Ne vidim ništa drugo. </p>
<p> • Koliko ćete u predizbornoj kampanji insistirati na socijaldemokratskim vrijednostima i hoćete li ići na obećanja socijalnog tipa ili ćete se distancirati od nasljeđa HDZ-a i toga što ste od tog nasljeđa odmaknuli državu?</p>
<p>– Moram podsjetiti na ono što smo pisali i govorili prije tri i pol godine. S ponosom mogu reći da smo većinu toga ostvarili. Nismo obećavali med i mlijeko, jer smo bili svjesni da će biti teško. Moja najčešća rečenica je: neće nam biti lako, rezultat neće doći preko noći, ali Hrvatska ima snage i ima moći prekinuti s gospodarskim kolapsom, s gospodarskom i političkom destrukcijom u koju je dovedena. Stoga, ono što nismo uspjeli napraviti u ove tri i pol godine, želimo napraviti u drugom mandatu. Što znači, da na dosad postignutim rezultatima želimo postići i neke rezultate koje nismo postigli u ovom mandatu. To će biti bez sumnje ono što smo naznačili: rast standarda i socijalna pravda. Na tome se može raditi kada se ostvari socijalna perspektiva društva, a to smo ostvarili. To se može raditi kada je zemlja integrirana, kad je definirana perspektiva Hrvatske u Europu. Zato ne mislim da sam prepotentan kada kažem da smo mi napravili ono što smo morali i da smo vrlo jasno definirali trase kojima će Hrvatska morati hodati iduće desetljeće.</p>
<p> • Ako SDP pobijedi na izborima, s kime planirate koaliciju i kako bi trebao izgledati budući koalicijski sporazum?</p>
<p>– Ovo je prva koalicija koja se dogodila na hrvatskom tlu i vjerujem da neće biti posljednja, jer su koalicijske vlade vjerojatna perspektiva Hrvatske. Valjda smo se definitivno udaljili od potrebe za »japom« ili gazdom, mada treba biti uvijek oprezan. Ne vjerujem da će druge koalicije imati tako dugi vijek kao što je imala ova. I to zato jer više neće trebati izbjegavati oštrije političke konzultacije unutar koalicije, kao ni prijevremene izbore, jer takav oblik političke krize stabilnijoj Hrvatskoj koju smo sagradili i doprinijeli da se sagradi, neće štetiti kao što je moglo štetiti prije godinu, dvije ili tri. Iduća koalicija imat će kvalitetniji koalicijski ugovor. No kvalitetnije koalicijske ugovore imale su i koalicije u Europi koje su se raspadale nakon nekoliko mjeseci. Sam ugovor nije jamstvo trajnosti koalicije. A partner SDP-u će biti onaj s kojim budemo mogli surađivati i napraviti neophodni kompromis. Ne želim unaprijed definirati odgovor na to pitanje. Ono što mogu reći jest da će se u svim daljnjim kombinacijama morati računati sa SDP-om. Žao mi je, ali tu po svoj prilici nećemo moći pomoći. </p>
<p> • Računate li sa sadašnjim koalicijskim partnerima i mislite li da ćete možda mijenjati glavnog partnera?</p>
<p>– I u trajnim brakovima ima kriza i problema pa iz kuta jedne krize ne smije se gledati na trajnost veze. Velika nagađanja oko promjene glavnog partnera nisu realna. Mislim da će politički izbor biti vrlo oskudan, jer u političkoj samoposluzi neće biti velikog izbora. Respektiram zahtjev stranaka, koje imaju veliku ambiciju da ojačaju i rastu ali će sami na izborima vidjeti jesu li im te ambicije bile realne. Jedino što mogu reći i tu pomoći nema, morat će se i dalje računati s jakom socijaldemokratskom opcijom u Hrvatskoj.</p>
<p>Zoran Vodopija/Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Nova trafostanica Ernestinovo bit će najsuvremenija u Hrvatskoj</p>
<p>O razmjerima pljačke najbolje govori podatak da su iščupani i odneseni i svi dijelovi električnih instalacija za osvjetljenje. Iz zidova su izvađene i odnesene i vodovodne instalacije (čak i one oštećene), pa keramičke pločice i instalacije </p>
<p>iz sanitarnih prostorija</p>
<p>Nalazimo se u selu Ernestinovu, udaljenom dvadesetak kilometara sjeverno od Osijeka. Ovo je selo još u Jugoslaviji bilo poznato po istoimenoj trafostanici (TS Ernestinovo 400/110 kV), najvećem objektu te vrste u zemlji, u kojem su moćni transformatori struju od 400.000 volti pretvarali u struju s naponom 110.000 volti i dalekovodima raznosili širom Slavonije i dalje, uključujući i inozemstvo. Ovdje, u TS Ernestinovo (TSE), spajao se elektroenergetski prsten oko cijele tadašnje Jugoslavije. Bilo je to sjedište elektroenergetskog vulkana države.</p>
<p> A 18. rujna 1991. godine, u 11,37 sati, po prvi put su doletjeli ratni zrakoplovi tadašnje JNA i raketama i teškim strojnicama teško razorili to elektroenergetsko zlato.</p>
<p> »Četnici su granatama napali Osijek još u lipnju 1991., i tada je za Osječane počeo rat koji je odnio više od tisuću života. Srpski agresori su odmah počeli s napadima, bombama, raketama i granatama, na grad, a prije svega na važna čvorišta u gradu i osječke tvornice. I dok je Osijek gorio, TSE je normalno funkcionirao. Mi iz Elektroprivrede, vjerovali smo da četnici neće dirati to blago u koje su uloženi deseci milijuna dolara zbog toga što i njima treba struja. Prevarili smo se. Zlikovci su spalili TSE do temelja«, objašnjava dipl. ing. Marijan Kalea, direktor tehničke službe u prijenosnom području HEP-a u Osijeku, koji nas zajedno s prof. dr. sc. Zijadom Haznadarom, profesorom zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva, prati dok obilazimo TSE. U napadima na Osijek, naš domaćin, inženjer Kalea, doživio je i težak osobni gubitak, izgubio je sina.</p>
<p> Transformatorska stanica 400/110 kV Ernestinovo, ističe mr. sc. Ivica Toljan, direktor Direkcije za prijenos HEP-a, izgrađena i puštena u pogon 1977. godine kao dio prstena 400 kV »Nikola Tesla«, bila je jedna od glavnih čvornih točaka u prijenosnoj mreži tadašnje države, a po tehnologiji i opremi uzoran primjer i ponos elektroprivrede tog vremena. Izgradnju svih tih složenih objekata, uključujući i projektiranje, obavila su naša poduzeća i stručnjaci iz Zagreba i Osijeka. Visoka opterećenja TSE omogućavala su veoma dinamične energetske aktivnosti velikog broja sudionika u svim smjerovima i važnu ulogu u cijelom tadašnjem elektroenergetskom sustavu. Stručnjaci Elektroprivrede iz Zagreba i Osijeka projektirali su i izgradili tada ne samo TSE nego i pripadajuće tri dalekovodne dionice 380 kV, dužine 200 kilometara, na tom području Slavonije i Baranje. Spomenimo i to da su agresori uništili i te dalekovode s ciljem da spriječe Osijeku dopremu struje iz ostalih trafostanica u Hrvatskoj.</p>
<p> Tijekom rata agresori su rušili i palili TSE zrakoplovima, tenkovima, raketama i minobacačima, sve dok nisu srušili sve što se moglo srušiti. O napadima na TSE postoje zapisnici o velikim štetama. Prvi napad bio je 18. rujna 1991. kada su objektima i »živčanom sustavu« TSE nanijete velike štete i teže ranjen jedan radnik, a drugi težak napad raketama iz zraka bio je već sutradan, u 16,30 sati, kada je na radilištu bilo oko 40 radnika koji su popravljali kvarove od prethodnog napada. Nanijete su goleme štete, ali zahvaljujući dobroj organizaciji evakuacije radnika nitko nije poginuo, a nije bilo ni težih ranjavanja. Od ostalih velikih napada posebno su po snazi i razaranjima bili jaki napadi 13. i 28. listopada 1991., te napad od 5. studenog iste godine kada je i jedini preostali 110 kV vod prema Osijeku ispao iz pogona. </p>
<p> Godine 1991., 21. studenoga, branitelji Domovinskog rata suprotstavljali su se agresorima na samom rubu sela Ernestinova, i tada su, poslije pada Ernestinova, TSE napustili i posljednji radnici. Od tada se TSE nalazi na privremeno okupiranom području, ali se razaranja i dalje nastavljaju sve do 1992., kad je to područje došlo pod zaštitu snaga UN-a u UNPA zoni. Tada prestaju razaranja raketama, ali počinje devastacija i pljačka neslućenih razmjera i to pred očima snaga UN-a.</p>
<p> Opljačkano je sve što se moglo odnijeti. Skupocjeni stupovi rezani su i prodavani kao staro željezo. Nije u kabelskim kanalima ostao niti metar od 105 kilometara kabelskih vodova, a odrezano je i odnijeto oko 20 kilometara, prst debelih, bakrenih užadi (zemljovoda). O razmjerima pljačke najbolje govori podatak da su iščupani i odnijeti i svi dijelovi električnih instalacija za osvjetljenje. Iščupane su iz zidova i odnijete vodovodne cijevi i vodovodne instalacije (čak i one oštećene), pa keramičke pločice i instalacije iz sanitarnih prostorija. Preostali čitavi dijelovi »živčanog sustava« TSE-a demontirani su i odnijeti u Srbiju. </p>
<p> Poslije rušenja i devastacije, na tlu bivše najsuvremenije trafostanice u zemlji, ostao je samo tlocrt na površini od ukupno deset hektara, odnosno dužine 350 i širine 250 metara, što je više od površine triju nogometnih igrališta. Od zgrada za komandna i druga slična postrojenja ostale su ruševine i poneki kablovi koji su bili duboko pod zemljom. Da su zlikovci temeljito rušili sve što vrijedi, čak i interne prometnice, svjedoči i primjer da su porušili i pristupni most TSE-u preko kanala Seleš. </p>
<p> »Jednako kako su rušili postrojenja i uređaje u TSE-u, četnici su isto činili i s pripadajućih 200 kilometara dalekovodne mreže, jer je struja za Slavoniju oduvijek dopremana s drugih područja. Samo oko pet posto potreba proizvodilo se u termoelektrani i toplani Osijek, koja je radila na gorivo i prirodni plin i stalno bila napadana raketama i granatama. Četnici su rušili te dalekovode, a mi smo ih, uz stalnu opasnost, popravljali najčešće s improviziranim drvenim nosačima od kojih su neki i danas pod energetskim opterećenjem. Kad se danas spominju ratna stradanja Osijeka i Slavonije, često se zaboravlja golema uloga radnika Elektroprivrede, koji su, primjerice, omogućili Osijeku i drugim naseljima u tom području da nikada nisu bili bez struje duže od dva-tri dana! Iako stalno pod granatama ili u opasnosti od granata naši su radnici obavili veoma značajan posao u energetskoj opskrbi Slavonije i Osijeka. Imali smo svega jednog poginulog radnika, jer su radnici poštovali opsežne mjere predostrožnosti«, kaže ing. Kalea. </p>
<p> Radovi na analizi oštećenja TSE-a i projektima obnove počeli su odmah nakon što je 15. siječnja 1998. to područje iz ruku Prijelazne administracije UN-a za istočnu Slavoniju (UNTAES) prešlo u ruke Hrvatske. Sve je trebalo početi iznova jer je oko 90 posto instalacija u TSE-u bilo porušeno, spaljeno ili opljačkano. Cijena obnove čak je veća nego što je bila cijena izgradnje, što je i razumljivo kada se uzme u obzir da teren treba raščistiti. Ukupna cijena obnove iznosi oko 25 milijuna eura, a isto toliko su troškovi obnove porušenih dalekovoda. Radi se u dvije smjene, a sve radove obavljaju domaća elektroprivredna poduzeća dok građevinske radove izvodi osječka »Gradnja«. Nova TSE bit će najsuvremenija u Hrvatskoj, a cijeli njezin upravljački sustav bit će digitaliziran, s time da će, uz sve ranije veze sa inozemstvom, imati još dva dodatna voda za Mađarsku.</p>
<p> »Počeli smo obnovu, kako to moji Slavonci kažu, 'na ledini', a do sada su praktički završeni radovi na dalekovodima, dok se kraju privode i radovi na obnovi ili točnije novoj izgradnji TSE-a. Možete slobodno napisati da će sve biti dovršeno do kraja ove godine«, tvrdi ing. Kalea.</p>
<p> Na pitanje znači li to da ćemo ove godine imati dvije velike i jednakovrijedne proslave - puštanje u pogon dijela autoceste Zagreb-Split i trafostanice Ernestinovo 400/110 kV, sugovornik kaže da su oba objekta velika i značajna za cijelu zemlju, te da su jednako vrijedni, iako u detalje ne želi ulaziti. Već je odlučeno da se na prostoru obnovljenog TSE-a, jedan slomljeni čelični rešetkasti stup, na čijem su vrhu rode načinile gnijezdo, ostavi zajedno s gnijezdom, kao spomen na teške dane Slavonije i Osijeka, na dane kad su četnički agresori porušili, zapalili i opljačkali TSE.</p>
<p> Na gradilište TSE-a već je uglavnom stigla sva glavna oprema, među kojom se posebno izdvajaju dva temeljna transformatora koje je proizveo zagrebački »Končar«, djelomično u zajednici s njemačkim »Siemensom«. Svaki je dugačak 11, širok i visok četiri metra, a teži, s opremom među kojom je i šest tona ulja, oko 270 tona. I sam transport tih gigantskih elektrostrojeva iz Zagreba do Ernestinova nije bio jednostavan, pa su do željezničke postaje Brijest dopremljeni posebnim vagonima, a do TSE-a specijalnim cestovnim vozilom sa 120 kotača.</p>
<p>Salih Zvizdić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Jesu li opasni australski lijekovi stigli do naših ljekarni</p>
<p>U trgovinama i ljekarnama brojnih država svijeta, uključujući možda i Hrvatsku, još se uvijek mogu kupiti različiti dodaci prehrani, vitamini, dijetetski pripravci, pa čak i neki standardni lijekovi – opasni po zdravlje. Proizvela ih je, naime, jedna australska tvrtka nedavno optužena za vrlo ozbiljne pogreške učinjene u procesu proizvodnje.</p>
<p>Australska administracija za terapeutske pripravke (TGA) dosad je, kako se doznaje, stupila u kontakt s mjerodavnim službama 40 zemalja upozorivši ih na proizvode sydneyske tvrtke Pan Pharmaceuticals, koja se nalazi u središtu tog najnovijeg u nizu medicinskih skandala. Nažalost, njihovi su se napori prilično odužili i traju već tjednima. Veoma je teško, naime, otkriti u koje su sve zemlje svijeta uvezeni ti možebitno opasni proizvodi, s obzirom na to da ih, pod raznoraznim imenima i tržišnim markama, uvoze brojne tvrtke.</p>
<p>Želeći provjeriti nalaze li se proizvodi te australske tvrtke i na hrvatskome tržištu, odgovor smo, jasno, potražili u Ministarstvu zdravstva. Objasnivši mu prethodno o čemu je riječ jer za taj slučaj, kako nam je otvoreno priznao, dotad nije čuo, dr. Željko Slemenšek, načelnik Uprave za sanitarnu inspekciju ljubazno je udovoljio našoj molbi i provjerio podatke kojima raspolaže.</p>
<p>»Ako su u Hrvatsku možda uvezeni proizvodi te tvrtke koji bi bili registrirani kao dodaci prehrani, onda ne vjerujem da ih kod nas ima. S Australijom, naime, posluje vrlo malen broj naših tvrtki tako da bih se zahtjeva za registracijom takvog preparata zasigurno sjećao«, smatra dr. Slemenšek potkrjepljujući svoje riječi i dostupnim mu podacima. Međutim, svoje mišljenje kako nema mjesta zabrinutosti iskazuje uz svojevrsnu rezervu. Zašto?</p>
<p>Proizvodi tvrtke Pan Pharmaceuticals iz Australije ipak su, čini se, mogli naći put do hrvatskih ljekarni jer postoji, naime, mogućnost da su uvezeni preko neke treće zemlje i pod nekim drugim imenima. »To je, nažalost, doista vrlo teško utvrditi jer raspolažemo s premalo podataka. Morali bismo prije svega znati točno ime pripravka odnosno lijeka, ali i niz drugih podataka«, objašnjava dr. Slemenšek.</p>
<p>Ako je suditi po našoj uobičajenoj praksi, tada će ovaj skromni članak vjerojatno ostati zaboravljen sve dok kakva tragedija ili nesreća ne podsjeti na njega i »neke tamo pripravke iz Australije«. No, tko zna, možda nas jednostavno i posluži sreća pa nastavimo bezbrižno živjeti – u neznanju.</p>
<p>Inače, istragu u tvrtki Pan, TGA je pokrenula još u siječnju ove godine kad je otkriveno da je 19 osoba hospitalizirano, a 68 ih je oboljelo nakon uzimanja pilula Travacalm namijenjenih ublažavanju mučnine tijekom putovanja. Neki od oboljelih navodno su patili i od toliko snažnih halucinacija da su čak pokušali iskočiti iz zrakoplova tijekom leta odnosno iz plovećeg broda. Kasniji su laboratorijski testovi pokazali da su sporne pilule sadržavale i do sedam puta veću količinu aktivnog sastojka – hidrobromida – od količine navedene na kutiji.</p>
<p>Potkraj travnja na adresu tvrtke Pan iz TGA je stoga stigla šestomjesečna suspenzija njihove licence kojom im je zabranjen izvoz čak 1650 proizvoda, dok je u Australiji po hitnom postupku iz prodaje povučeno 219 lijekova. Opravdavajući nametnute mjere u TGA su istaknuli ozbiljnu zabrinutost za kvalitetu i sigurnost Panovih proizvoda – jer, uz ostalo, sadrže neprovjerene sirovine. Pokazalo se, nadalje, i to da su rezultati nekih laboratorijskih pokusa bili falsificirani, a umjesto hrskavice morskih pasa, neki su preparati sadržavali – goveđu hrskavicu. Zbog svega navedenog 30. je travnja iz prodaje na australskom tržištu povučeno još 449 lijekova, a 1. svibnja i dodatnih 700.</p>
<p>U cijeloj storiji postoji, jasno, i drugo lice istine. U tvrtki Pan Pharmaceuticals sve te optužbe uporno odbijaju svaljujući eventualnu krivnju za poteškoće u proizvodnji na leđa tek »jednog lošeg analitičara« koji je u međuvremenu – i otpušten.</p>
<p>Antun Krešimir Buterin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Saborski slabi dani</p>
<p>Zakon o potrošačima trebao bi štititi kupce, ali su u zadnji čas zastupnici u parlamentu shvatili da se i dalje štite proizvođači, o trgovcima da se i ne govori. A kad je nešto u zadnji čas onda mnoge od primjedbi ostanu u zraku, a mnoga od rješenja ne »stignu« ući u konačnu i izglasanu verziju</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Kad neki potrošač, za mjesec, dva odluči tužiti proizvođača ili trgovca zbog prijevare, od cijene do kvalitete proizvoda, sudovi će se naći u neobranom grožđu. Jer, zakon koji treba štititi potrošače je sve prije nego njihova zaštita. Zašto?</p>
<p>Potrošio sam dva zadnja dana mladosti da bih u parlamentu pratio raspravu o tom zakonu. Potrošio sam pola bilježnice s kockicama, u koje upisujem sve ono što čujem, da bih na plenarnoj sjednici čuo i vidio da je Sava odnijela dobru volju u zaštiti potrošača.</p>
<p>Jer, gospodo strpljivi čitatelji, taj je zakon prošao prvo i drugo čitanje, zastupnici su si, časna riječ, dali truda, ali je predlagač ostao kremen kamen. Gluh, slijep i nijem u odnosu na zastupničke primjedbe. Plus, situacija u kojoj predlagač na svakoj od prilika govori svoje, zastupnici svoje, a nema nikoga tko bi sve to skupio na jedno mjesto.</p>
<p>I što se događa?</p>
<p>Može saborska procedura trajati dugo, u satima i danima, u metrima i broju diskutanata, ali nema koristi ako se predlagač i sabornici ne budu slušali. Recimo, Nenad Stazić (SDP) kaže da je zakon napisan tako da nije jasno što se događa s propisima o vodi i odvodnji, struji i plinu i ostalim »socijalnim uslugama«, koji su regulirani zasebnim zakonima čije odredbe jednostavno ne mare za odredbe zakona o potrošačima. Ne mare? Pa ni ne mogu mariti, kad je usluga vodovoda jedno, a pravo na cijenu kubika vode nešto drugo. A oni koji su pisali zakon o zaštiti to čine kao da zakona o vodi iz slavine uopće nema.</p>
<p>I naravno da se zastupnici pitaju, pardonček, gospodo predlagači, ako ostaje paušal za vodu, odvodnju, telefon i struju, za plin i grijanje, gdje je tu zaštita proizvođača. U istoj cijeni usluge? Nemoguće, jer, ako se ukine paušal, poreznim će obveznicima on na drugi način biti naplaćen. A i porezni obveznici su potrošači. Tko njih štiti, zapravo, njihov novčanik.</p>
<p>Mogu ja ovako heklati do besvjesti, a sve na temu zakona o zaštiti potrošača. I mogu do neba biti sretan što nisam sudac koji će rješavati tužbe protiv nuditelja komunalnih usluga kojima je Vlada rekla da paze kako će naplaćivati i s kojim iznosima cijenu svojih uslužnosti. Ali, što to mijenja na stvari?</p>
<p>Ono što hoću to je: zakon o zaštiti potrošača napisan je i proveden kroz saborsku proceduru na najgoroj i najnemarnijoj navici i predlagača i parlamenta. Prvi, slušaju i pišu primjedbe, ali u svakoj novoj proceduralnoj fazi tjeraju dalje po svome. I to tako, kao da je baš taj propis jedini na svijetu. Uopće ih ne zanima to što je na istu oblast već naslonjeno barem nekoliko zakona koji su odavna na snazi. I naravno, da u Saboru može biti i sto čitanja jednog te istog zakona, ako predlagači ne počnu slušati zastupnike, može ih biti i dvjesto, odnosno tristo čitanja ako se ne budu obazirali na pozitivne paragrafe.</p>
<p>Zakon o zaštiti potrošača je, nadalje primjer, kako dobre namjere vlasti, dostupnost određenih usluga svim socijalnim kategorijama, neki u vlasti poploče čistom pravničkom glupošću. Recimo, baš taj paušal. Što on jest? On je cijena koju potrošač plaća i onda kad ne koristi uslugu vode, odvodnje, struje, plina, grijanja, telefona u fiksnoj verziji. I kad čovjek ode na godinu dana u inozemstvo mora zamoliti punicu da mu te paušalne račune, plus prosjek potrošnje koju ne ostvaruje, redovito plaća kako bi se, po povratku, mogao žedan napiti vode iz slavine u zahodu. To znači da bi »socijalni prodavači« i dalje ostali u istom statusu kao dosad, snoseći i razvojne i probleme proste reprodukcije svojih komunalnih poduzeća. Pa gdje je tu onda zaštita? U obećanju da će se cijene litara, kubnih i kvadratnih metara, vreća smeća i sličnih mjernih jedinica formirati tako da ih svi, ali baš svi u Hrvatskoj mogu platiti. I da je to onda socijalna politika u oblasti potrošnje.</p>
<p>Nisam stručnjak, ali pardonček – kaj god! Lako je biti socijalno obziran dok u cijeni te obzirnosti naplaćuješ i vlastito poslovanje.</p>
<p>Osjetili su to zastupnici, čulo se to i na plenarnoj sjednici, zakon je izglasan, ali...jadni moji suci, kako će oni suditi u toj zbrci kriterija kojeg potrošača treba, a kojeg se ne može zaštititi presudom.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Vedrija strana »slučaja salmonela« </p>
<p>Da drugi nisu još i gori od nas, uskoro bi nas mogli reklamirati porukom: »Dobrodošli u Hrvatsku, raj na zemlji, iz koje ćete se garantirano vratiti obogaćeni crijevnom zarazom. Hrvatsku posebno preporučujemo debelima, pustite da se tamošnji hotelijeri pobrinu za vaše kilograme«</p>
<p>DAVOR VERKOVIĆ </p>
<p>Fritz i Helga, njemački bračni par, dugo su pokušavali skinuti kilograme stroge dijete, fitness i skupi lijekovi, te razgovori s psihologom... Kile su, međutim, samo bujale. Fritz voli pivo i kobasice, a Helga jednostavno voli jesti. </p>
<p>U nama bližem dijelu razvijene Europe žive bankarski službenici Janez i Barbara. Oženjeni su, ali ne međusobno, pa već dugo pokušavaju suspregnuti i sakriti tinjajući fluid. Uvijek kada se sretnu priroda napravi korak naprijed - oprez, sve tutnji na uzbunu, avantura je neizbježna! </p>
<p> Hrvatska je nedirnuti raj na zemlji, čitaju Fritz i Helga i bez razmišljanja, iziritirani dijetnom gnjavažom, bukiraju predsezonskih pet dana u jednom hrvatskom hotelu. Sasvim slučajno, u istom se hotelu na nekakvim igrama, modernim inačicama iznimno popularnih sindikalnih izleta, okružen mnoštvom kolega, nađe i slovenski par. </p>
<p> Naoko je sve idilično, Nijemci ne razmišljaju o svojoj golgoti i svim se srcem bacaju na ono što najviše vole, na večeru. Janez i Barbara su, s druge strane, tek pred »Gulagom«, u friškim su brakovima pa im i nije sasvim svejedno. Velika je opasnost od katastrofe. Ali priroda čini svoje i prešutno je, značajnim »augenblikom«, odlučeno »idemo na večeru, popit ćemo malo vina, pa što bude«.</p>
<p> Jedu tako Nijemci, dugo su u braku pa im je seks zadnji na pameti, za razliku od Slovenaca koji jedu simbolično, a grijeh raste iz minute u minutu. Nakon duge večere, baš kada su se spremali potamaniti brdo kolača, Helga je osjetila blago »frkanje« u želucu. Odmaknula je kolač dok ne vidi što se događa. Ups, i Fritz osjeća isto, pa što se to događa, zar nas tijelo izdaje u presudnim trenucima hedonističkog rastrojstva.</p>
<p>Za susjednim se stolom fluid mogao rezati nožem. (Blaženo) vino je preuzelo kontrolu komunikacije i postavljalo se pitanje trenutka kada će Janez povući presudni korak na putu do njegove sobe. No, zlo i naopako - umjesto da uskoro divlje kulminira, želučanu toplinu odjednom reže zvonki »krrrr« - krulilo je kao u punom mlinu za kukuruz. »Užas, što da radim, samo razmišljam o wc-u«, razmišljao je Janez. Ostatak pretpostavljate, sljedeće dane ljudi su proveli na školjkama, niti je Nijemcima bilo do hrane, niti Slovencima do seksa. Bog se posredstvom hrvatskog hotela pobrinuo da Fritz i Helga napokon skinu po pet kila, odnosno da Janez i Barbara sačuvaju čistoću braka. Barem još neko vrijeme. </p>
<p>Priča je, naravno, izmišljena, premda se ne bi kladili da nije bilo sličnih situacija. Dakle, da drugi nisu još gori od nas, uskoro bi nas mogli reklamirati porukom: »Dobrodošli u Hrvatsku, raj na zemlji, iz koje ćete se garantirano vratiti obogaćeni crijevnom zarazom. Hrvatsku posebno preporučujemo debelima, pustite da se tamošnji hotelijeri pobrinu za vaše kilograme«.</p>
<p>No, kako je naša mediteranska konkurencija odavno diplomirala na sličnim skandalima, odnosno kako su se kod njih još prije nekoliko desetljeća udomaćile bolesti kojima se mi tek učimo, pretpostavljamo da će biti prilično »kuš«. Naravno ne previše, jer ipak je riječ o grčevitoj tržišnoj utakmici.</p>
<p> Ali vratimo se činjenicama. Jest iz uvoza i jest da će netko ukazati na netrendovski veliku količinu kalorija, ali hrana koja se priprema u hrvatskim kuhinjama još uvijek je daleko bolja od splačina koje smo često jeli po svjetskim (pogotovo mediteranskim) hotelskim prvokategornicima. Većina domaćih hotela servira ukusnu hranu, a naši su kuhari, na kraju krajeva, cijenjeni i na međunarodnoj sceni.</p>
<p>Provjerite jednom kada budete u prilici s kojom strašću i brzinom turisti jure prema prepunim stolovima. Nikada nam nije bilo jasno, a česti smo svjedoci takvih scena, da hotelski gosti dolaze na večere 20-ak minuta prije roka i da onda najčešće pred zatvorenim vratima čekaju početak velike »jedačine«. </p>
<p>Neće biti ni dobro, a ni istina, ako bi se ova dva nesretna slučaja - »Solaris« i »Istra« (pogotovo umaška »Istra« koja je do ekscesa uvijek dobivala pohvale za hranu) - predstavljala kao hrvatski standard. </p>
<p> Bilo i ne ponovilo se, sreća u nesreći je da je hotelijerski (i turistički) sektor nakon svega ovoga mobiliziran pa će itekako paziti da im vrućina ne naškodi namirnicama. Pretpostavljamo da će se ubuduće više cijeniti i rad raznih inspekcija koje daju konačnu dozvolu o tome što se može naći na tanjuru. </p>
<p> Na kraju krajeva, prestrašeni od hotelske hrane uvijek mogu potražiti spas u obližnjem restoranu. Preporučujemo jastoga, s majonezom, naravno. Jedini je problemčić što bi crveni ljepotan, zaliven dobrim buteljama, mogao stajati kao šestodnevni polupansion. O majonezi da i ne govorimo.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Vedrija strana »slučaja salmonela« </p>
<p>Da drugi nisu još i gori od nas, uskoro bi nas mogli reklamirati porukom: »Dobrodošli u Hrvatsku, raj na zemlji, iz koje ćete se garantirano vratiti obogaćeni crijevnom zarazom. Hrvatsku posebno preporučujemo debelima, pustite da se tamošnji hotelijeri pobrinu za vaše kilograme«</p>
<p>DAVOR VERKOVIĆ </p>
<p>Fritz i Helga, njemački bračni par, dugo su pokušavali skinuti kilograme stroge dijete, fitness i skupi lijekovi, te razgovori s psihologom... Kile su, međutim, samo bujale. Fritz voli pivo i kobasice, a Helga jednostavno voli jesti. </p>
<p>U nama bližem dijelu razvijene Europe žive bankarski službenici Janez i Barbara. Oženjeni su, ali ne međusobno, pa već dugo pokušavaju suspregnuti i sakriti tinjajući fluid. Uvijek kada se sretnu priroda napravi korak naprijed - oprez, sve tutnji na uzbunu, avantura je neizbježna! </p>
<p> Hrvatska je nedirnuti raj na zemlji, čitaju Fritz i Helga i bez razmišljanja, iziritirani dijetnom gnjavažom, bukiraju predsezonskih pet dana u jednom hrvatskom hotelu. Sasvim slučajno, u istom se hotelu na nekakvim igrama, modernim inačicama iznimno popularnih sindikalnih izleta, okružen mnoštvom kolega, nađe i slovenski par. </p>
<p> Naoko je sve idilično, Nijemci ne razmišljaju o svojoj golgoti i svim se srcem bacaju na ono što najviše vole, na večeru. Janez i Barbara su, s druge strane, tek pred »Gulagom«, u friškim su brakovima pa im i nije sasvim svejedno. Velika je opasnost od katastrofe. Ali priroda čini svoje i prešutno je, značajnim »augenblikom«, odlučeno »idemo na večeru, popit ćemo malo vina, pa što bude«.</p>
<p> Jedu tako Nijemci, dugo su u braku pa im je seks zadnji na pameti, za razliku od Slovenaca koji jedu simbolično, a grijeh raste iz minute u minutu. Nakon duge večere, baš kada su se spremali potamaniti brdo kolača, Helga je osjetila blago »frkanje« u želucu. Odmaknula je kolač dok ne vidi što se događa. Ups, i Fritz osjeća isto, pa što se to događa, zar nas tijelo izdaje u presudnim trenucima hedonističkog rastrojstva.</p>
<p>Za susjednim se stolom fluid mogao rezati nožem. (Blaženo) vino je preuzelo kontrolu komunikacije i postavljalo se pitanje trenutka kada će Janez povući presudni korak na putu do njegove sobe. No, zlo i naopako - umjesto da uskoro divlje kulminira, želučanu toplinu odjednom reže zvonki »krrrr« - krulilo je kao u punom mlinu za kukuruz. »Užas, što da radim, samo razmišljam o wc-u«, razmišljao je Janez. Ostatak pretpostavljate, sljedeće dane ljudi su proveli na školjkama, niti je Nijemcima bilo do hrane, niti Slovencima do seksa. Bog se posredstvom hrvatskog hotela pobrinuo da Fritz i Helga napokon skinu po pet kila, odnosno da Janez i Barbara sačuvaju čistoću braka. Barem još neko vrijeme. </p>
<p>Priča je, naravno, izmišljena, premda se ne bi kladili da nije bilo sličnih situacija. Dakle, da drugi nisu još gori od nas, uskoro bi nas mogli reklamirati porukom: »Dobrodošli u Hrvatsku, raj na zemlji, iz koje ćete se garantirano vratiti obogaćeni crijevnom zarazom. Hrvatsku posebno preporučujemo debelima, pustite da se tamošnji hotelijeri pobrinu za vaše kilograme«.</p>
<p>No, kako je naša mediteranska konkurencija odavno diplomirala na sličnim skandalima, odnosno kako su se kod njih još prije nekoliko desetljeća udomaćile bolesti kojima se mi tek učimo, pretpostavljamo da će biti prilično »kuš«. Naravno ne previše, jer ipak je riječ o grčevitoj tržišnoj utakmici.</p>
<p> Ali vratimo se činjenicama. Jest iz uvoza i jest da će netko ukazati na netrendovski veliku količinu kalorija, ali hrana koja se priprema u hrvatskim kuhinjama još uvijek je daleko bolja od splačina koje smo često jeli po svjetskim (pogotovo mediteranskim) hotelskim prvokategornicima. Većina domaćih hotela servira ukusnu hranu, a naši su kuhari, na kraju krajeva, cijenjeni i na međunarodnoj sceni.</p>
<p>Provjerite jednom kada budete u prilici s kojom strašću i brzinom turisti jure prema prepunim stolovima. Nikada nam nije bilo jasno, a česti smo svjedoci takvih scena, da hotelski gosti dolaze na večere 20-ak minuta prije roka i da onda najčešće pred zatvorenim vratima čekaju početak velike »jedačine«. </p>
<p>Neće biti ni dobro, a ni istina, ako bi se ova dva nesretna slučaja - »Solaris« i »Istra« (pogotovo umaška »Istra« koja je do ekscesa uvijek dobivala pohvale za hranu) - predstavljala kao hrvatski standard. </p>
<p> Bilo i ne ponovilo se, sreća u nesreći je da je hotelijerski (i turistički) sektor nakon svega ovoga mobiliziran pa će itekako paziti da im vrućina ne naškodi namirnicama. Pretpostavljamo da će se ubuduće više cijeniti i rad raznih inspekcija koje daju konačnu dozvolu o tome što se može naći na tanjuru. </p>
<p> Na kraju krajeva, prestrašeni od hotelske hrane uvijek mogu potražiti spas u obližnjem restoranu. Preporučujemo jastoga, s majonezom, naravno. Jedini je problemčić što bi crveni ljepotan, zaliven dobrim buteljama, mogao stajati kao šestodnevni polupansion. O majonezi da i ne govorimo.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Pomaže li Ininoj privatizaciji njena rascjepkanost</p>
<p>Nakon neformalnih informacija javnosti da barem jedan ponuđač hoće platiti oko 350 milijuna dolara za 25 posto plus jedna Inina dionica, naša je javnost utihnula. Čini se da su naše vlasti uspjele uvjeriti hrvatske građane, da je to odlična cijena za Ininu prodaju. Je li to stvarno tako i zašto mi to prodajemo Inu? / Odgovornost za Ininu privatizaciju i dalje je samo politička. I razgovori su najviše samo politički o vrlo složenoj i stručnoj stvari. Pogledajmo, samo od političara možemo čuti važne, ali dobre vijesti. O sudbini potrošača plina može govoriti i Inin direktor, kao o važnoj ali lošoj stvari, jer možda slijedi poskupljenje i iskapčanje. Ako postupak prodaje Inina dijela bude isti kao slučaj Sunčanog Hvara, što možemo očekivati? </p>
<p>BRANKO HOLZER</p>
<p>Pisati kritički o Ininoj privatizaciji, koliko god to bilo konstruktivno, gotovo uvijek dolazite pod sumnju hrvatskih vlasti da ste destruktivni prema tom njihovu postupku. Taj se rizik mora nositi, jer su i najnovija pitanja o privatizaciji vrlo kontradiktorna i nejasna, a pitanja u vezi sa zemnim plinom i plinofikacijom u Hrvatskoj vrlo problematična. </p>
<p>Na primjeru zemnog plina, energenta dogledne budućnosti koji ne koristimo koliko bismo mogli i trebali, moguće je definirati više pitanja o cjelokupnoj Ininoj privatizaciji i stanju te nacionalne industrije i nafte, plina i petrokemije.</p>
<p>Nakon neformalnih informacija javnosti da barem jedan ponuđač hoće platiti oko 350 milijuna dolara za 25 posto plus jedna Inina dionica, naša je javnost utihnula. Čini se da su naše vlasti uspjele uvjeriti hrvatske građane, da je to odlična cijena za Ininu prodaju.</p>
<p>Je li to stvarno tako i zašto mi to prodajemo Inu? Hoće li tko i kako zaštititi domaće i postojeće resurse, naše tržište nafte i derivata, plina i plinofikacije i najvećeg potrošača plina petrokemiju, te drugih proizvoda i usluga.</p>
<p>Nije zemni plin jedini problemski izazov Inine privatizacije, nego je to vrlo složena i logička gospodarska i poslovna, te strateški važna povezanost nacionalne industrije nafte, plina i petrokemije sa svojim okruženjem u Hrvatskoj i izvan nje. </p>
<p>Izazov Inine privatizacije neodoljivo je privlačan mnogima u hrvatskoj vlasti i oko nje, a kada ih pitate za neke odgovore ti kreatori Inine privatizacije odgovaraju vrlo jednostavno i unisono, uvijek isto. Inina privatizacija za njih je obveza povezivanja s europskim i svjetskim tržištem u tom poslu, a Inini dijelovi kao, sustavi zemnog plina, tekućeg plina, Janaf, Petrokemija, istraživanje nafte i plina, transportni sustavi i još neki, su izdvojeni i ne prodaju se.</p>
<p>Akceptirajući te argumente Vlade uz još neke druge, zapitajmo se zašto smo rascjepkali Inu? Kako to da taj argument povezivanja (s europskim tržištem) isto tako ne vrijedi za Inu u Hrvatskoj?</p>
<p>Ta Inina rascjepkanost ima djelomično opravdanje u potrebi omogućavanja suvisla praćenja poslovanja pojedinih segmenata. Međutim, ista Inina razdvojenost omogućuje neupućenima i svima drugima da se bezbolnije trži Inom. Uz neznanje, nesposobnosti ili nemogućnosti i tu ima istine, ali se to treba dokazati činjenicama.</p>
<p>Prva je sveobuhvatna bilanca vrijednosti cjelokupnog Inina sustava. To je vrijednost onoga što još imamo, a višestruko je vrednije od 1,5 milijardi američkih dolara iz ponudbenih materijala za Ininu prodaju. </p>
<p>Međutim, pri određivanju Inine vrijednosti, kako je sagledavaju Vlada, Ured predsjednika Republike Hrvatske i Savjet za privatizaciju Ine, ne uzimaju u obzir tu cjelokupnost Inina sustava, postojanje i značenje nacionalne industrije nafte, plina i petrokemije.</p>
<p>Imajući takav stav, navedeni akteri Inine prodaje, ne uvažavajući sve navedeno za taj velik i važan segment hrvatskog gospodarstva – raskomadali su je. </p>
<p>Istina jest, to nije započela aktualna vlast, ali to nikoga ne amnestira od odgovornosti za budućnost.</p>
<p>Druga činjenica leži u makroekonomici Hrvatske, pri čemu je najvažnija nemogućnost ulaganja većeg novca i u Inu bilo kojeg institucionalnog investitora ili više vrsta fondova ili osiguranja. Tako da se ni takav novac ne može upotrijebiti za Inin razvoj, kao niti dobit iz posljednjih dviju poslovnih godina mnogih financijskih i drugih institucija u Hrvatskoj.</p>
<p>Osporavajućih činjenica za aktualnu Ininu privatizaciju ima još.</p>
<p>Jednog dana koji se približava, pitamo se kako će se odnositi novi vlasnik prema onome što mi svi zovemo Ina, prema onome što je Ina činila za Hrvatsku i značila.</p>
<p>Sjetimo se posudbe nekoliko milijuna kuna za radničke plaće u »Željezari Sisak«. Proljetos je Ina bila i još je nositelj planiranja i provedbe plinofikacije na makroplanu Republike Hrvatske. Cjelokupan plan iz hrvatskog podzemlja i uvezeni na putu do potrošača prolazi kroz Inine cjevovode i račune. Nad svime je posljednju riječ imala Vlada.</p>
<p>Hoće li sve to novi vlasnik gledati našim očima i raditi u našem interesu? Hoće li on naviještati poskupljenje plina i čega drugoga ili prekida isporuka neplatišama? Hoće li se slagati s Vladinim cijenama plina i derivata, i hoće li posuđivati nekome novac? </p>
<p>A najvažnije – hoće li novi vlasnik pridavati važnost povezanosti i povezivanju nacionalne industrije nafte, plana i petrokemije s hrvatskim gospodarskim okružjem, pogotovo onakvih karakteristika koje bi to sve trebalo imati, u našem interesu ponajprije. Hoće li Vlada i Savjet za privatizaciju uspjeti sa znanjem i razumijevanjem stvoriti povoljne ugovorne odnose s novim vlasnikom, a da to ne bude na uštrb naših interesa sada i u budućnosti?</p>
<p>Prema dostupnim informacijama, za sporazum naftovoda Družba Adria, koji nitko nije vidio, imajući iskustvo već završenoga drugoga američko-iračkog rata, naše bojazni za uspješnost Inine prodaje su opravdane. Kao da nismo gospodari vlastite imovine niti kreatori svojih strateških i dugoročnih interesa.</p>
<p>Odgovornost za Ininu privatizaciju i dalje je samo politička. I razgovori su najviše samo politički o vrlo složenoj i stručnoj stvari. Pogledajmo, samo od političara možemo čuti važne, ali dobre vijesti. O sudbini potrošača plina može govoriti i Inin direktor, kao o važnoj ali lošoj stvari, jer možda slijedi poskupljenje i iskapčanje.</p>
<p>Ako postupak prodaje dijela Ine bude isti kao slučaj Sunčanog Hvara, što možemo očekivati? A svi znamo da to rade isti ljudi, da je pregovarača i kvazistručnjaka previše, kao i raznih lobista i svih drugih, da je odgovornosti premalo, a informacije su povezane sa skorašnjim izborima. </p>
<p>Politička odgovornost je na Vladi i čelnim ljudima Hrvatske, a je li je to dovoljan zalog dobre Inine privatizacije i može li na tome ostati? Zar mi zaista ni na čemu ne učimo, niti se osvrćemo? Ne, mi to nismo u mogućnosti jer nemamo kriterija za ništa i nikoga.</p>
<p>Dosadašnje privatizacije-kupnje više banaka i poduzeća, kao HT-a, isplaćene su kupcima putem dobiti za dvije do tri godine poslovanja u Hrvatskoj, a što smo mi od toga imali?</p>
<p>Za Ininu je privatizaciju Ine važnije uspjeti, jer je to materijalna proizvodnja, koju smo sveli na preživljavanje u Hrvatskoj, a bez toga nema razvoja i samostalnosti. Ima li još mogućnosti i nade za uspješnost Inine privatizacije, najvažnije je pitanje. Ali tko na nj može odgovoriti?</p>
<p>Autor je diplomirani inženjer kemijske tehnologije za naftu i petrokemiju, predsjednik Udruge polagatelja prava na dionice Ine d.d. Zagreb.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Pogrešnu ste paradigmu prokazali, gospodine Šimleša</p>
<p>Vama i Vašim prijateljima, gospodine Šimleša, vrlo se sviđa pozicija svetih krava što ste je izgradili uz nesebičnu pomoć nekih medija, pa su vam – premda ste nasilno upali u tuđu priču, a ne ja u Vašu – krivi i policija i sudac, i nervozan državni službenik..., a valjda i građani koji su se zgražali nad vašim postupkom, izgledom, bučenjem i vonjem. Zato vam je sjajno poslužilo moje ponašanje – promovirali ste me u paradigmu lašca o državnom trošku! – a da se niste upitali koliko svojim ponašanjem dezavuirate stvar za koju se navodno borite</p>
<p>STJEPO MARTINOVIĆ</p>
<p>Nisam ni očekivao da se hrvatski prijatelji tzv. antiglobalista, izazivača nereda na Cvjetnom trgu u Zagrebu, 8. svibnja, u kontekstu kojeg se začela sapunica o mojoj neprimjerenoj reakciji i svim njenim posljedicama, neće dohvatiti te afere da bi se pokazali dostojni njihova društva (»Bit je u tomu da je jedan državni službenik lagao«, Vjesnik, Stajališta, 16. svibnja)! </p>
<p>Da, gospodine Šimleša, rekao sam – neposredno nakon incidenta – neistinu, ne sjećajući se, zbog afekta, svih pojedinosti događaja. Eto, nisam savršen – poput Vaših savršeno organiziranih i koncepcijski konsolidiranih prijatelja, pa mi se može oteti reakcija za kakvu i sud uvažava olakotne okolnosti. </p>
<p>I, ako baš hoćete, dodajem na vaš popis mojih rječetina i ocjenu – koje se jedino dobro sjećam – da sam vašu nepotpisanu propagandu, u prepirci s jednom mladom Njemicom, počastio atributom piece of shit. </p>
<p>Koji, kao ni ostale moje psovke koje ste tako marljivo zabilježili i raspačali po redakcijama, nisu nanijele mjerljivu štetu nikomu osim meni, jer biste se morali lijepo, a uzalud, namučiti da dokažete kako su imale političke, financijske, materijalne ili druge repove. </p>
<p>Zatim sam, u kući i javno, priznao da sam kriv za nesvjesno dovođenje u zabludu ljudi u Ministarstvu za europske integracije koji su morali reagirati na upite iz medija i savjesno sam prihvatio sankcije u skladu s težinom prijestupa. </p>
<p>(Vi opet o ostavci – ali ja nisam dužnosnik, nego službenik, pa se i pitanja mog statusa rješavaju na drugi način... što je, dopustite, ipak stvar mog poslodavca i moja, a ne Vaše arbitraže.)</p>
<p>No Vama i Vašim prijateljima vrlo se sviđa pozicija svetih krava što ste je izgradili uz nesebičnu pomoć nekih medija, pa su Vam – premda ste nasilno upali u tuđu priču, a ne ja u vašu – krivi i policija i sudac, i nervozan državni službenik..., a valjda i građani koji su se zgražali nad vašim postupkom, izgledom, bučenjem i vonjem. </p>
<p>Zato vam je sjajno poslužilo moje ponašanje – promovirali ste me u paradigmu lašca o državnom trošku! – a da se niste upitali koliko svojim ponašanjem dezavuirate stvar za koju se navodno borite. </p>
<p>Pogrešnu ste paradigmu odabrali, mladi gospodine Šimleša, jer sam među posljednjima koji bi mogao personificirati otuđenu političku strukturu u ovoj zemlji.</p>
<p>Ali izvrsno ste zamijetili da ne pripadam nijednom interesnom klanu, partijskom zdrugu ili rodijačkoj škvadri i da vas nitko neće očepiti zato što ste me prokazali kao sliku-i-priliku onakvog predstavnika države kakvog biste rado zapalili na vašoj karnevalskoj fešti. Dobro ste zamijetili i da mi je »vrelište« debelo ispod 100 stupnjeva, te da je moj spontan otpor vašem zagađenju Cvjetnog trga odgovor kakav se samo može poželjeti na vašu pažljivo smišljenu provokaciju. </p>
<p>No za mene je jedna nikom potrebna priča završena, a Vi – samo naprijed! Uz nesebičnu pomoć Vaših savršenih prijatelja, slijeva i zdesna, onih kojima se u njihovoj bezbojnosti nikada neće dogoditi da im se nadzor nad rječnikom i postupcima otme iz ruku duboko umočenih u raznorazne sprege, sinekure (Vi radite u ustanovi »za društvene znanosti« slavnoj po doprinosu svekolikom napretku ove zemlje, zar ne?) i cehove.</p>
<p>Autor je novinar, bivši savjetnik u Kabinetu ministra za europske integracije.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>U zaštiti ljudskih prava i vjerskih sloboda svih građana BiH: Zašto Papa dolazi baš u Banju Luku</p>
<p>U BiH Papini pohodi nisu obojeni samo političkim pitanjima nego i konfesionalno. A to je bilo uvijek. Otkako se zna »zemljicu« Bosnu. Križarski ratovi su se na Bosnu pokretali zato što su vjerska i crkvena pitanja bila visoko politizirana. Političkih implikacija svojih pohoda je svjestan i sam Ivan Pavao II. i on njih suzbija godinama svojim izjavama da se zauzima za suverenu i samostalnu BiH, za jednakost svih ljudi i svih naroda, za njihovu ravnopravnost, za poštivanje ljudskih prava i vjerskih sloboda / Sada vlasti u Republici Srpskoj izjavljuju da sa zadovoljstvom dočekuju Papu u Banjoj Luci. Samo taj događaj neće biti za njih baš ugodan. Svečano euharistijsko slavlje i beatifikacija Ivana Merza održat će se u kompleksu crkve i franjevačkog samostana na Petričevcu. I baš će to izazvati neugodna sjećanja na 7. svibnja 1995. godine. Taj dan su crkva i samostan minama sravnjeni sa zemljom, a život je izgubio fra Alojzije Atlija, miran fratar koji nikome zla nije učinio / Ivan Pavao II. doći će još jednom u BiH da bi svoje vjernike dublje ukorijenio u njihovoj vjeri i vjernosti Svetoj Stolici. On će doći s porukom da njegovi vjernici budu i nadalje spremni živjeti u patnji i da budu spremniji za praštanje, da budu vjerni svojoj državi BiH i ne napuštaju svoje domove iako je to teško čak ponekad do nepodnošljivosti. On će i ovaj puta biti vjesnik mira, ali i zaštitnik ljudskih prava i vjerskih sloboda svih građana BiH</p>
<p>IVICA MLIVONČIĆ</p>
<p>Papa Ivan Pavao II. pohodit će 22. lipnja 2003. Banju Luku i tom prigodom će proglasiti prvog blaženika Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini. Blaženim će postati dr. Ivan Merz, koji se smatra jednim od najvećih ličnosti katoličkog laikata u Europi u prvoj trećini 20. stoljeća.</p>
<p>Taj drugi pohod Ivana Pavla II. BiH izaziva iste sumnje i pitanja kao i onaj neostvareni iz rujna 1994. i njegov prvi dolazak u Sarajevo 13. i 14. travnja 1997. godine. Temeljno je pitanje bilo tada zašto Papa uopće dolazi u BiH i zašto baš u Sarajevo. Sada se opet postavlja isto pitanje s naglaskom zašto Ivan Pavao II. ide u Banju Luku?</p>
<p>Sva ta pitanja imaju različito značenje s obzirom na sredinu iz koje dolaze.</p>
<p>U svim sadašnjim pitanjima zašto Papa dolazi u BiH krije se i ono iz prošlog stoljeća, a glasilo je zašto će Papa dolaziti u Jugoslaviju?</p>
<p>BiH političar, Srbin Cvijetin Mijatović još je 1980. godine pozvao papu Ivana Pavla II. da posjeti Jugoslaviju, ali se to nikad nije dogodilo. Ljubljana i Zagreb bili su za Papin pohod, a dr. Janez Drnovšek izjavio je, kao predsjednik Predsjedništva SFRJ, da će poduprijeti tu inicijativu.</p>
<p>Beograd i Sarajevo bili su žestoko protiv toga. Protiv toga je izričito bila Srpska pravoslavna crkva, ali i masonski lobi, koji se držao krilatice »Kidajmo s Rimom!« zauzimajući se za uspostavu nacionalnih katoličkih crkava u Jugoslaviji.</p>
<p>A Papa stalno ističe da je njegov pohod bilo kojoj zemlji pastoralni, dok je iz spomenutih pitanja očito da su svi njegovi posjeti nabijeni političkim impulsima. U BiH Papini pohodi nisu obojeni samo političkim pitanjima nego i konfesionalno. A to je bilo uvijek. Otkako se zna »zemljicu« Bosnu. Križarski ratovi su se na Bosnu pokretali zato što su vjerska i crkvena pitanja bila visoko politizirana.</p>
<p>Političkih implikacija svojih pohoda je svjestan i sam Ivan Pavao II. i on njih suzbija godinama svojim izjavama da se zauzima za suverenu i samostalnu BiH, za jednakost svih ljudi i svih naroda, za njihovu ravnopravnost, za poštivanje ljudskih prava i vjerskih sloboda. A kao poseban naglasak bila je njegova izjava da dolazi u pohode »gradu mučeniku«, kako je sam nazvao Sarajevo.</p>
<p>Dijelu BiH katolika je bilo nerazumljivo zašto Papa dolazi u Sarajevo, a ne u sredinu u kojoj su katolici brojniji. I kada se pokazalo da Papa neće doći u Sarajevo 8. rujna 1994., čuli su se prijedlozi da Ivan Pavao II. ne bi trebao odustati od svojega naumljenog pohoda BiH i doći na Široki Brijeg ili u Vitez. </p>
<p>Tamo je tada vladao mir, a to su bile katoličke sredine. Ni tada taj dio katolika nije razumio Papine razloge kao što ni 1997. pa i 2003. godine kada se pitaju zašto ide baš u Sarajevo ili u Banju Luku?</p>
<p>Srbi, SPC tradicionalno su u Rimu vidjeli nepoželjna partnera. </p>
<p>Vatikan je za Domovinskog rata proglašavan čak neprijateljem srpskog naroda. Ivan Pavao II. nije mogao u rujnu 1994. doći u Sarajevo jer mu nisu dopustili srpski topovi. Radovan Karadžić tražio je da Papa prizna Republiku Srpsku. Ni manje ni više! Zapovjednik Unprofora Michael Rose je poručio da ne može jamčiti sigurnost Papi, a mogao je recimo Mitterrandu. Ne znači li to da međunarodna zajednica nije dopustila da Papa dođe u Sarajevo?</p>
<p>Sada vlasti u Republici Srpskoj izjavljuju da sa zadovoljstvom dočekuju Papu u Banjoj Luci. Samo taj događaj neće biti za njih baš ugodan. Svečano euharistijsko slavlje i beatifikacija Ivana Merza održat će se u kompleksu crkve i franjevačkog samostana na Petričevcu. I baš će to izazvati neugodna sjećanja na 7. svibnja 1995. godine. Taj dan su crkva i samostan minama sravnjeni sa zemljom, a život je izgubio fra Alojzije Atlija, miran fratar koji nikome zla nije učinio.</p>
<p>U Splitu se taj dan slavio blagdan Sv. Duje, procesiju i misno slavlje predvodio je kardinal Vinko Puljić i s oltara je vjerničko mnoštvo obavijestio o tome vandalizmu, a sve nazočne obuzela je bol i suosjećanje s tamošnjim sunarodnjacima.</p>
<p>U rujnu 1994. u Sarajevo je trebao doći Papa i uz suglasnost Alije Izetbegovića, ali ne i radikalnih muslimanskih krugova u BiH. Onih snaga koje su BiH već vidjele kao islamsku zemlju. Bilo je komentara da je to novi križarski pohod Vatikana na BiH, pokušaj da se muslimane pokrsti. </p>
<p>Izraz toga bio je i bijeg tadašnjeg nabu-reisa dr. Mustafe Cerića u Zenicu, mimo znanja Alije Izetbegovića, a da se ne bi morao sastati s Ivanom Pavlom II.</p>
<p>Veći dio muslimana je bio spreman otvorena srca dočekati Papu, a mnogi su u župnim uredima uzimali propusnicu za Zetru da bi bili na euharistijskom slavlju. Kada se pak doznalo da Papa dolazi u Sarajevo u travnju 1997. muslimanski radikalisti su na vandalski način počeli izražavati svoje nezadovoljstvo. </p>
<p>Na udaru su bile crkve, samostani, katolička groblja, svećenici i redovnice. A mudžahedini su pod mostom kojim je trebao proći Papa postavili četiri mine, koje su slučajno otkrivene i nije došlo do atentata na Ivana Pavla II. u Sarajevu.</p>
<p>U BiH sada Ivana Pavla II. dočekuje mirnije vrijeme iako ne s mnogo boljim uvjetima za Hrvate katolike u toj zemlji. Dio je muslimana protiv Papina puta u BiH, jer misle da će time dati legalitet Republici Srpskoj i tamošnjem zločinačkom režimu.</p>
<p>Unutar muslimanske zajednice ekstremisti iskazuju netoleranciju i čak mržnju prema katolicima. Spomenut ćemo samo dva najnovija primjera. Na Veliki četvrtak 17. travnja 2003. kamenovana je crkva Sv. Ante na Bistriku u Sarajevu kao i 1927. godine. Na pogrebu Smaila Latifovića u Zavidovićima jedan od imama je povikao »Križeve treba polomiti i svinje potjerati«. I katolici i pravoslavci u tom kraju izjavljuju da je za nemuslimane život postao nemoguć.</p>
<p>O 75. obljetnici smrti Ivan Pavao će uvrstiti među blažene i hrvatskoga katoličkog intelektualca dr. Ivana Merza. Rođen 1896. u Banjoj Luci, čija je majka bila i židovske krvi, Ivan Merz je završio gimnaziju u rodnom gradu, a studij njemačke i francuske književnosti u Zagrebu i Parizu, gdje je i doktorirao. Umro je vrlo mlad u Zagrebu 1928., ali već tada na glasu kao izgrađeni katolički laik, koji je odlučio ne ženiti se.</p>
<p>On je trajni uzor sveta života, gajio je duh molitve i tjelesne stege, ustrojio je među Hrvatima katolički laikat i bio duhovnim izvorom kasnijem križarskom pokretu, koji se nije uvijek držao njegovih načela. Bio je poklonik papa, o papinstvu je pisao nadahnute stranice, težio je za liturgijskom obnovom, bio praktični vjernik, a ideja vodilja mu je bila Crkva, jedna, sveta, katolička, apostolska Marijina i mučenička. </p>
<p>Bolno je doživio kao vojnik bitku na Soči u Prvom svjetskom ratu i tu je vidio kako čovjek postaje zvijer.</p>
<p>Pripravnici za blaženike iz BiH su još sluga Božji Josip Stadler, sarajevski prvi nadbiskup i sluga Božji Petar Barbarić rodom iz Klobuka.</p>
<p>I ti podaci pobuđuju osporavanja među katolicima. BiH je mučenička zemlja, poškropljena krvlju tolikih mučenika, a među njima je najviše franjevaca. I ostaje veliko pitanje zašto ni jedan bosanski ili hercegovački franjevac nije dobio čast da bude prvi BiH blaženik?</p>
<p>Početkom veljače 1945. na Širokom Brijegu je mučenički stradalo trideset hercegovačkih franjevaca. </p>
<p>Među njima je bio i osamdesetogodišnji fra Marko Barbarić. </p>
<p>Bio je nepokretan, na stratište su ga partizani vukli po drvenom podu pa je u njemu ostalo mučenikove kože i kose. A fra Marko je rođeni brat Petra Barbarića.</p>
<p>To je samo jedan primjer, koji se često spominje.</p>
<p>No uz sve to Ivan Pavao II. doći će još jednom u BiH da bi svoje vjernike dublje ukorijenio u njihovoj vjeri i vjernosti Svetoj Stolici.</p>
<p> On će doći s porukom da njegovi vjernici budu i nadalje spremni živjeti u patnji i da budu spremniji za praštanje, da budu vjerni svojoj državi BiH i ne napuštaju svoje domove iako je to teško čak ponekad do nepodnošljivosti. On će i ovaj puta biti vjesnik mira, ali i zaštitnik ljudskih prava i vjerskih sloboda svih građana BiH.</p>
<p>U tom jedinstvenom događaju njegov najljepši dar bit će beatifikacija dr. Ivana Merza.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Splita.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>Smijenjen Miljenko Mesić</p>
<p>Iako su se složili da je Miljenko Mesić zbog drugih razloga trebao otići još prije, svi su oporbenjaci, uz svesrdnu i neočekivanu pomoć SDP-ovca Jurice Meića, stali u obranu Mesića kao čovjeka i službenika koji se u nedavnom incidentu branio od Mamića</p>
<p>ZAGREB, 17. svibnja</p>
<p> – Nakon burne i dramatične rasprave, u kojoj su većinom sudjelovali oporbeni zastupnici, Gradska je skupština većinom glasova podržala prijedlog zagrebačke gradonačelnice Vlaste Pavić i smijenila HNS-ovca Miljenka Mesića s mjesta člana Gradskog poglavarstva i pročelnika Gradskog zavoda za planiranje razvoja grada i zaštitu okoliša. Na njegovo mjesto u Poglavarstvu imenovan je predsjednik Gradske organizacije HNS-a Mislav Žagar.</p>
<p>Gradonačelnica je zahtjev o smjeni uputila na molbu koalicijskog partnera HNS-a. Predsjednik Kluba HNS-ovih zastupnika Krešimir Franjić ponovio je, da je glavni razlog Mesićeve smjene »njegovo nedavno neprimjereno ponašanje u uredu gradonačelnice, kada je štakom udario Zdravka Mamića«. </p>
<p>Iako su na kraju svi SDP-ovi zastupnici glasali za smjenu zajedno s HNS-om, sve je prisutne iznenadio govor mladog SDP-ova zastupnika Jurice Meića. On je, naime, jedini »iz vlasti« Mesiću izrazio divljenje što se, kako je rekao, »suprotstavio silniku s mentalitetom pit-bull terijera«. »Gradonačelnica Vlasta Pavić nije, nažalost, učinila, ili nije htjela učiniti više, da bi vas zaštitila«, rekao je Meić Mesiću. </p>
<p>Jurica Meić također je rekao, da Zagrebom zapravo upravlja Radimir Čačić, koji »zajedno sa Srećkom Ferenčakom i Željkom Uhlirom žuri s realizacijom POS-a, kako bi tu zaradio. </p>
<p>»Razgovarao sam s mnogim građanima sa zagrebačke POS-ove liste i vjerujte mi, nitko od njih ni za živu glavu ne bi živio na području bivše farme u Sesvetama«, poručio je HNS-ovcima, ali i zastupnicima svoje stranke, mladi SDP-ovac. Vesni Pusić spočitnuo je da uopće ne ispunjava svoju dužnost kao zastupnica Gradske skupštine. Kako kaže, predsjednica HNS-a je prije šest mjeseci, kada se, također, raspravljalo o Mesićevoj smjeni zbog GUP-a, od Gradske skupštine izričito tražila da Mesić »zbog svoje stručnosti ostane«. </p>
<p>»Mesić je, međutim, dokazao da je pošten i zato ga HNS smjenjuje. Zato što je odbio provesti ono što je Srećko Ferenčak dogovorio sa svojim prijateljem Mamićem«, uzbuđeno je zastupnicima govorio Meić, koji je za svoje izlaganje dobio pljesak oporbe, što se u Skupštini vjerojatno više nikada neće ponoviti. Unatoč svemu, Jurica Meić ipak je digao ruku za Mesićevu smjenu, jer je to, kako je rekao, prema stranačkoj stezi morao učiniti.</p>
<p>Goran Bradić (HKDU) smatra Mesićevu smjenu porukom građevinskoj mafiji, da se ona još bolje organizira. »Prijetite, udarajte, tucite i dobit ćete dokumente koji vam trebaju! To je poruka koju sada šaljemo građanima, a očito je i to da su neki investitori ravnopravniji od drugih«, rekao je Bradić.</p>
<p>Zastupnik Radoslav Dumančić (HB) upitao se, nema li tako brza Mesićeva smjena veze s tim, da bi on, kada bi ostao, možda i prihvatio 400 primjedbi Sesvećana na gradnju »Čačićevih stanova« na sesvetskoj farmi i time »Čačiću pomrsio planove«. Nezavisni zastupnik Ivan Valek Mesića je prozvao i žrtvom i herojem nedavnog incidenta i predložio da se Zdravku Mamiću, koji i dalje boravi u nekim uredima u Poglavarstvu, zabrani ulaz u tu zgradu. </p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Zagrebački vatrogasci proslavili svoj dan</p>
<p>ZAGREB, 17. svibnja</p>
<p> – Vatrogasna zajednica grada Zagreba organizirala je u subotu u ŠRC Jarun proslavu u povodu Dana vatrogasaca Grada Zagreba. Namjera organizatora bila je upoznati građane s djelatnošću vatrogasnih postrojbi u zaštiti ljudi i imovine kao i omogućiti zainteresiranim da nauče rukovati aparatima za gašenje požara. Uz prikaz povijesnog razvoja vatrogasnih vozila i opreme, posjetitelji su imali prigodu vidjeti pokazne vježbe, radove na vodi i spašavanje unesrećenih osoba. </p>
<p>A. R.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Vikend-druženje »citroënaša«</p>
<p>ZAGREB, 17. svibnja</p>
<p> – U Gradu mladih, iznad Dubrave, u subotu ujutro počelo je okupljanje »spačeka«, »dyane« i drugih starijih legendarnih »Citroënovih« modela. Povod je bio četvrti susret ljubitelja tih vozila francuskog proizvođača, koji je tijekom vikenda organizirao »Citroën« klub Hrvatske. Skup je uz druženje bio jedinstvena prilika da se »Citroën« entuzijasti okušaju u spretnosti vožnje, paljenju »spačeka« kurblom, vožnji »žabe« na tri kotača i sličnim ludorijama. Za one konzervativnije, organizirane su klasične društvene igre, poput šaha, kartanja, boćanja, kviza i slično, a u obližnjoj kino dvorani puštane su projekcije crtića, isječci filmova u kojima »glume« i »Citroëni«, kao i snimke svjetskih susreta ljubitelja tih vozila. </p>
<p>Predsjednik zagrebačke sekcije CKH-a i vlasnik jedinstvenog kombija »HY« iz 1979. s dizel motorom, Valentino Valjak, najavio je da će glavni dio susreta biti reli do Marije Bistrice u nedjelju. No, »citroënašima« iz raznih dijelova Hrvatske dolazak nije bio uzaludan ni u subotu kada ih je u večernjim satima zabavljao Veliki bijeli slon, a tulum je potrajao do ranih jutarnjih sati. </p>
<p>B. J.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="13">
<p>Ivan Pavao II. primit će na Duhove Ivicu Račana</p>
<p>Na blagdan Duhova, 8. lipnja, Sveti Otac posjetit će svetište Majke Božje na Trsatu. U sedamstoljetnoj povijesti Svetišta, papa Ivan Pavao II. bit će zapamćen kao najčasniji hodočasnik</p>
<p>Činjenica da dolazak Svetog Oca u Hrvatsku, u lipnju ove godine, ujedno predstavlja njegovo jubilarno stoto pastirsko putovanje izvan Italije, te da je našu zemlju trećim posjetom svrstao u red malobrojnih koje je posjetio više od tri puta, kompletnu je Rijeku, koja će od 5. do 9. lipnja biti njegova petodnevna rezidencija, digla na noge.</p>
<p> Osim Grada, Županije i crkvenih velikodostojnika, u pripreme su se uključili obrtnici, umjetnici, mediji, ali i brojni Riječani koji će sa 800 pelargonija ukrasiti trasu kojom će Papa stići do Bogoslovnog sjemeništa u Tizzianovoj ulici, odnosno ulicu 1. maja, Manzonijevu, Krešimirovu, Rivu, Ivana Zajca, Cindrićevu i Šetalište 13. divizije. Iz sigurnosnih razloga na trasi ne smije biti parkiranih vozila, ni na kolniku, niti na nogostupu, a zatvara se tri sata prije prolaska.</p>
<p> Danijel Frka iz Rijeka prometa d.d., kazao je da rezervirana trasa uzrokuje smanjenje raspoloživog kapaciteta prometnica za 40 posto, a s postojećih parkirnih mjesta izmjestit će se ukupno 2000 vozila. Radi smanjenja prometnih gužvi, riječko je Gradsko poglavarstvo 6. lipnja proglasilo neradnim danom za sva trgovačka društva u većinskom gradskom vlasništvu, ustanove u kulturi, odgoju i školstvu i za tijela gradske uprave. Taj će se dan kasnije odraditi.</p>
<p> Građanima je, među ostalim, preporučeno da od 5. do 9. lipnja koriste javni gradski prijevoz, jer će Autotrolej putnike prevoziti besplatno. Ugostiteljskim objektima sugerirano je da 7. i 8. lipnja, kada se očekuje dolazak većeg broja hodočasnika, počnu raditi u 5.00, ili 6.00 sati, a trgovinama od 9.00 do 21 sat. Radno vrijeme Centralne gradske tržnice i Tržnica Brajda 6., 7. i 9. lipnja bit će od 9.00 do 14.00 sati, a 8. lipnja neće ni raditi.</p>
<p> Stolar Damir Baričević za doček Pape od slavonske je orahovine, a po nacrtima iz Vatikana, izradio devet stolaca u bijeloj boji. Dva ista bit će u Zračnoj luci na Krku, gdje će, uz Svetog Oca, sjediti predsjednik Mesić koji će ga dočekati. Dva stolca smjestit će se u Papinu rezidenciju, dva su su namijenjena Đakovu, a jedan katamaranu »Judita« kojim će iz luke Omišalj Sveti Otac stići u Rijeku. Na monumentalnoj sceni površine 400 četvornih metara, kakvu Rijeka nikada do sada nije imala, scenografa Dalibora Laginje, gdje će na blagdan Duhova 8. lipnja Papa voditi središnje euharistijsko slavlje, bit će stolica bijelog naslona sa zlatnim detaljima hrvatskog pletera i legilom.</p>
<p> Tvrtka Miranda-tekstil iz Rovinjskog sela izradila je crvene misnice koje na prednjem dijelu imaju izvezeno čudotvorno raspelo Katedrale sv. Vida, a na leđnoj strani logotip Riječke nadbiskupije. Misnice će nositi biskupi i kardinali koji će tijekom mise biti uz Papu. Sonja Mataija i Vesna Popović autorice su 300 unikatnih, ručno izrađenih posuda za pričešćivanje. Na posudama od bijele gline kistom je oslikan hrvatski pleter, logotip Papina pohoda u Hrvatsku i plavom bojom Grada Rijeke. Upravo sada tiskaju se ulaznice što će ubrzo biti distribuirane po okolnim biskupijama, a namijenjene su isključivo boljoj orijentaciji hodočasnika i bez njih neće se moći sudjelovati u središnjem misnom slavlju na Delti.</p>
<p> Franjevci, kao čuvari Trsatskog svetišta, istaknuo je fra Serafin Sabol, posebno su ponosni što je treći Papin pohod Hrvatskoj zapravo odgovor na poziv što su ga biskupi Riječke metropolije uputili 1991. godine, prigodom 700. obljetnice Svetišta. Na blagdan Duhova 8. lipnja, Sveti Otac na Trsat će doći kao marijanski hodočasnik, privatno i u pratnji samo vatikanskog izaslanstva i biskupa Riječke metropolije. Tom prigodom franjevci će mu darovati pretisak Glavinićevog djela »Historia Tersattana«, a to izdanje uključuje faksimil talijanskog izvornika u rukopisu i hrvatski prijevod preminulog dr. Danila Klena.</p>
<p> Istoga dana Papa će blagosloviti i kamen temeljac i potpisati povelju za gradnju novog Pastoralnog centra Svetišta Gospe Trsatske i dvorane koja će nositi njegovo ime. U svojoj rezidenciji Papa će, prije odlaska u Svetište, primiti i predsjednika hrvatske Vlade, Ivicu Račana. </p>
<p>Ljiljana Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>U Madridu predstavljena kandidatura Rijeke za Mediteranske igre 2009.</p>
<p>RIJEKA, 17. svibnja</p>
<p> – Kandidatura Rijeke za organizaciju Mediteranskih igara 2009. godine uspješno je predstavljena na sportskoj konvenciji »Sport Accord«, održanoj ovih dana u Madridu, gdje je okupila oko 1000 najuglednijih svjetskih sportskih djelatnika. </p>
<p>Šef riječke delegacije, dogradonačelnik Rijeke Luciano Sušanj, rekao nam je da su riječki štand posjetili mnogi sportski uglednici, među kojima i predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Jacques Roqques, predsjednik Fife Sepp Blater, Juan Antonio Samaranch i mnogi drugi, što može dosta pripomoći lobiranju Rijeke da napokon dobije Mediteranske igre. Doznaje se da je zanimanje za kandidaturu Rijeke sve veće te da su na zahtjev Eurovizije promidžbeni materijali Rijeke ušli i u međunarodnu razmjenu.</p>
<p>O domaćinu Mediteranskih igara 2009. godine odlučivat će se u listopadu ove godine u Almeiri u Španjolskoj. Podsjetimo, kandidati su, uz Rijeku, još i gradovi Patras u Grčkoj i Pescara u Italiji.</p>
<p>D. Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Na starim kotačima od Sv. Nedjelje do Topuskog</p>
<p>ZAGREB, 17. svibnja</p>
<p> – Osmi, već tradicionalni »Hrvatski classic marathon« Oldtimer kluba »Stari kotači« i ove je godine okupio 70-ak motora, automobila, terenskih i specijalnih vozila proizvedenih između 1926. i 1970. godine. Zanimljiva manifestacija privukla je u subotu ujutro mnoštvo posjetitelja u Svetu Nedjelju. U tom malom mjestu stvorile su se neuobičajene gužve pa i dojam da su ga limeni »starci« zapravo oživjeli sirenama i brujanjem motora, dok su se za povijesni ugođaj pobrinuli vlasnici motocikala BMW i prikoličara odjeveni u živopisnu odjeću staru više desetljeća.</p>
<p>Vozila su nakon Svete Nedjelje produžila kroz Lučko, Remetinec, Hrašće, Lukavec, Kravarsko, Buševec, Žažinu, Petrinju i Glinu, a utrka je završila druženjem u Topuskom. Tajnik kluba »Stari kotači« Dražen Marđetko rekao nam je da će veterani odvoziti pravi reli s kontrolnim točkama. Razlika je u tome što neće biti u lovu na brzinu, već na točnost pa je natjecateljima cilj ispitati spretnost, odnosno parkiranje i vožnju oko čunjeva u predviđenom vremenu - ni prebrzo, ni presporo.</p>
<p>Kod ovakvih je manifestacija teško istaknuti neko vozilo jer sva su vrijedna. Ipak, posebno isticanje zaslužuju motocikl s laskavom titulom najstarijeg - »wanderer 500« iz 1926. kojeg je dovezao vlasnik iz Ptuja, te u klasi četverokotača - »fiat 1100« iz 1938. Uz, kao novi, bež »volkswagen 1500«, neuništivi »mercedes 180d«, kabriolet »fiat 850 sport« i okretnog sportaša »triumph spitfire«, zanimljiv je bio i terenac »jeep willys« (1942.) s američkim zastavicama, kojim se iz Čakovca dovezao Josip Pintarić. </p>
<p>Obitelj Zagrepčanina Vladimira Šimunića broji sedam oldtimera od kojih većina nose znak DKW-a i »auto-uniona«, preteče »audija«. Šimunić je na susret došao crvenim »auto unionom« iz 1965. s dvotaktnim motorom od 900 ccm i 40 KS. </p>
<p>B. Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Hrvatske narodne nošnje na europskom tržištu</p>
<p>Usprkos tome što tržištem tekstila vladaju suvremeni modni trendovi, baš zahvaljujući kolekcionarima i onima koji su skloni dekorirati prostore originalnim antiknim tkaninama, svjetlost su dana ugledale brojne vrijedne rukotvorine sačuvane od zaborava i propadanja. Skučeni vremenom i prostorom, naime, mnogi od nas često se rješavaju čak i veoma vrijednih rukotvorina na čiju su izradu nekada davno utrošeni dani i sati pregalačkog rada, a onda ih je pomodarstvo otjeralo u drugi plan ili su naprosto odbačene, kao i mnogo toga što više nije služilo svrsi.</p>
<p>No, zahvaljujući formiranju otvorenog tržišta antikviteta, ali doprinosu otvorenih prostora gradskih trgova koji bilježe sve veći interes i sve brojniju publiku, mnoge će rijetke stvari biti spašene od propadanja. Iako nema brojne poklonike niti vrsne kolekcionare, dugi niz godina zanemaren svijet dekorativnih i odjevnih tekstilnih predmeta izrađenih od najfinijih tkanina i čipki, ipak s vremena na vrijeme izađe na svjetlo dana. Tome u prilog govori i najnovija ponuda antikvarne prodavaonice »Renesansa« u Masarykovoj ulici u Zagrebu u kojoj se našlo nekoliko vrsnih odjevnih predmeta jedne od naših najuglednijih starih plemićkih obitelji.</p>
<p>Za tri besprijekorno skrojene i sašivene ženske bluze iznimne kvalitete može se reći da su gotovo muzejski primjerci jer su izrađene između 1850. i 1870. One su ponajprije priča koja govori ne samo o društvenom položaju i uglednom svijetu koji si je mogao priuštiti tako skupocjene odjevne predmete, već i o vještini, preciznosti i satima strpljiva rada koji je u njih ugrađen. </p>
<p>Od tekstilnih predmeta kojima ta antikvarnica obiluje, pozornost svakako izaziva i jedna muška kapa – pravo malo remek-djelo. Izrađena na čipkanom jastučiću od višebojnog svilenog konca, kapa je kosih geometrijskih šara koje završavaju u obliku Davidove zvijezde. Procjenjuje se da ponuđeni predmeti vrijede od 1100 do 1300 kuna, što je, u usporedbi s europskim tržištem na kojemu je sličnih predmeta mnogo više, tek četvrtina cijene. Tako će, primjerice, kolekcionari u Italiji za dječju opremu za krštenje iz istog vremenskog razdoblja, bogato opremljenu valencijskom čipkom, izdvojiti između 20.000 i 30.000 kuna. Valencijska čipka, kao i ona bruxelleska, iako prividno djeluje delikatno, vrlo je dugotrajna i otporna na vremensko »habanje« jer je osnova na kojoj je izrađen florealni vez, solidna oktogonalna mrežasta potka.</p>
<p>Antikvitetno tržište tekstila bogato je i vrstama materijala koji se danas više ne proizvode, ili je pak zbog istančanosti tkanja produkcija toliko skupa da se proizvodi jedino po narudžbi. Od vrlo cijenjenih tkanina koje se isplati potražiti na sajmovima antikviteta jer se na njima možete pogađati za treba svakako spomenuti i »pashminu«, tj. kašmirsku tkaninu, koja se dobiva četkanjem donjeg dijela dlake planinske koze s obronaka Himalaja. Vrlo fina i lagana kašmirska tkanina u obliku šala, ili prekrivača, ukrašena svilenim vezom kašmirskog uzorka, na europskom tržištu postiže cijenu od 11.000 do 20.000 kuna.</p>
<p>Hrvatsko tržište već godinama obiluje ponudom tekstila domaće ručne izrade. Najčešće je riječ o odjevnim i dekorativnim predmetima te tkanini istkanoj od lana ili konoplje. U posljednjih je nekoliko godina konoplja, zbog svoje iznimne kakvoće, u Europi doživjela tzv. eko-bum. Tekstilne tvrtke koje se bave izradom sofisticirane konopljine pređe, svoje proizvode plasiraju vrlo visoko i vrlo skupo. </p>
<p>Maštovitost ukrasnih detalja i ljepota vezova na tradicionalnom i blagdanskom ruhu kojim obiluju naši krajevi, a kakvi se na tržištu najčešće susreću, izazvali su zanimanje i izvan Hrvatske gdje uživaju velik ugled. Tržište u zemljama poput Italije i Velike Britanije, gdje se tradicionalno bave proizvodnjom tekstila, zna cijeniti kvalitetu i bolje vrednuje tekstilne proizvode. </p>
<p>Ne treba stoga čuditi kad se na popisu europskih aukcijskih kuća ili u njihovim katalozima nađe procjena i ponuda hrvatskih narodnih nošnji. Primjerice, vrijednost bogate narodne nošnje iz Posavine izrađene od krem pamuka s bogato izvezenom suknjom i pregačom, u Velikoj se Britaniji procjenjuje na 7000 do 10.000 kuna, a izvezena pamučna kapa na 5000 do 6000 kuna. </p>
<p>Kolekcionarstvo tekstilom, posebice delikatnim odjevnim predmetima, vrlo je rijetko jer je te predmete naprosto – teško održavati. Naime, vrlo vrijedan stari tekstil biljnog porijekla strogo je zabranjeno čistiti bilo kakvim tekućinama, pa tako i kemijskim, dok je vunene proizvode, tepihe, šalove, rupce i slične predmete, uz nužan oprez ipak moguće održavati i običnim pranjem u hladnoj vodi, s dodatkom vrlo blagih deterdženata.</p>
<p>Ivanka Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Znanstveni skup o Tesli </p>
<p>Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) organizirala je znanstveni skup o Nikoli Tesli (1856. - 1943.) u povodu 60. obljetnice smrti počasnog člana.</p>
<p> Predavanje o postupku prijema Tesle u Akademiju održao je akademik Žarko Dadić, o Teslinom trofaznom sustavu govorio je dr. Ivan Ilić, o Tesli fizičaru akademik Vladimir Paar, a o Teslinim vizijama akademik Hrvoje Babić. Oni su naglasili da je Tesla ostvario mnogo veća otkrića od onih koja su mu priznata, te da zbog višeznačnosti svog znanstvenog stvaralaštva brojna otkrića nije stigao obraditi niti patentirati, u čemu su ga pretjecali drugi znanstvenici.</p>
<p> Krajem 19. stoljeća i kasnije, slična otkrića pojavljuju se i kod drugih istraživača, što govori da je čovječanstvo sazrelo kroz djela tih ljudi, ali ni kod koga tako cjelovito kao kod Tesle. »Dvadeseto stoljeće ga je zato opravdano proglasilo genijem devetnaestog stoljeća«, citirao je dr. Ilić riječi nazočnog dr. Vladimira Muljevića, jednog od najvećih poznavatelja Teslina života i djela.</p>
<p> Tesla je bio tvorac novih načela kao što su cjelovit sustav otkrića višefaznih struja, njihove proizvodnje, prijenosa i primjene, što ga je razlikovalo od kolega koji su bili »obični izumitelji«, kazao je Ilić i pozvao se na sličnu Teslinu argumentaciju iz 1912. kad je zajedno s Tomasom Edisonom bio predložen za Nobelovu nagradu.</p>
<p> Dr. Muljević je kazao da u javnosti postoje nelagode vezane za odnos Tesla-Beograd. »Teslin muzej koji postoji u Beogradu ne spada tamo. Tesla pripada Hrvatskoj«. Iznio je i manje poznat podatak da se Teslin pra-pradjed prezivao Draganić i da je bio iz srednje Dalmacije. »Imao je nos u obliku alatke koju spominje u svom rječniku i Faust Vrančić, pa je dobio nadimak Tesla, a i njegovi potomci«. </p>
<p>Po Muljeviću, da su u Srbiji držali do Nikole Tesle ne bi mu čak dva puta odbili molbu za stipendiju (Matica srpska), zbog čega je morao prekinuti studij.</p>
<p> Tesla je 1896. postao član HAZU (ondašnja JAZU - Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti), nakon treće obnove postupka. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>JFK-ova »Mimi« dobiva masne ponude za memoare</p>
<p>ZAGREB, 17. svibnja </p>
<p> - Marion Fahnestock zvana Mimi, koja je u četvrtak, nakon objavljivanja otkrića da je među pripravnicama u Zapadnom krilu Bijele kuće i sam John Fitzgerald Kennedy imao svoju »Monicu Lewinsky«, priznala da je to ona, odmah je obasuta gomilama ponuda za memoare na temu svojih intimnih odnosa s predsjednikom. Kad bi htjela mogla bi odmah potpisati višemilijunski ugovor. List New York Post javio je o tim ponudama pod naslovom »JFK-ov Monica sjedi na zlatnom rudniku«. No zasad (prva dva - tri dana) ta šezdesetogodišnja baka četvero unučadi i crkvena službenica ne želi govoriti o detaljima niti prihvatiti ponude. Na pitanje »kakav je bio JFK,« ona je kratko odgovorila »To svi znaju.«</p>
<p>U međuvremenu je Robert Dallek, koji je cijelu priču pokrenuo spomenuvši u svojoj prošli tjedan izašloj knjizi o Kennedyju »Nedovršen život« da se tada pričalo kako jedna pripravnica nema drugih sposobnosti ni dužnosti »osim da zadovolji Predsjednika«, no nije znao o kome se radi, rekao da interes medija za tu priču pokazuje koliko se od šezdesetih godina promijenila američka kultura. »Šezdesetih godina bilo je nemoguće da ga otkriju,« rekao je on u jednoj tv-emisiji. »Mnogi su novinari znali za njegovo ženskarenje, ili su bar slutili, no nisu to htjeli objavljivati. To nije pripadalo kulturi onoga vremena,« rekao je Dallek. »A sada je sve drukčije.« </p>
<p>D. B.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="19">
<p>Festival u znaku nacionalnog štrajka</p>
<p>Svečano otvorenje prošlo je u znaku nacionalnih strasti s filmom »Fanfan la Tulipe« o legendarnom junaku iz daleke povijesti, no sve drugo bilo je »uvezeno«</p>
<p>Agencijski rečeno, u Cannesu je započelo sunčano i burno, ali ne zbog američko-francuskih odnosa nego nacionalnog štrajka koji je paralizirao cijelu zemlju, učinivši središte francuske rivijere gotovo nedostupnim.</p>
<p> Svečano otvorenje prošlo je u znaku nacionalnih strasti s filmom »Fanfan la Tulipe« o legendarnom junaku iz daleke povijesti, no sve drugo bilo je »uvezeno«, od domaćice večeri otvorenja, prelijepe talijanske zvijezde Monice Bellucci, do »kraljice ceremonije«, čast koja je ove godine pripala Penelope Cruz, španjolskoj glumici s američkom slavom koja se našla u središtu zanimanja. Mnogi su ostali razočarani jer »kraljica« se pojavila bez očekivane pratnje, njezin dečko Tom Cruise nije došao. Navodno zbog obveza na snimanju filma. Ili je želio preskočiti nepotrebnu znatiželju i zlonamjerne komentare na račun činjenice da će se ove godine u Cannesu dogoditi »sudar zvijezda«, njegove bivše Nicole Kidman koja igra u »Dogvilleu« Larsa Von Triera, i njegove sadašnje, Penelope Cruz koja otvara festival. </p>
<p>Premda Tom nije došao prepuštajući Penelope slavu koju zaslužuje kao glavna zvijezda prvog dana festivala, organizatori su se potrudili da do sudara uopće ne dođe jer Penelope će već biti daleko od Cannesa kada Nicole pristigne. Čak se ni modni svjetovi neće sudarati, jer Penelope je ostajući vjerna tradiciji, svoju crnu kosu začešljala u efektnu španjolsku »flamenco –punđu« koja je sjajno pristajala uz njezinu raskošnu crnu Diorovu toaletu uz koju se sjajno nadopunjavala efektna ogrlica. S fotoaparatom u ruci Penelope je iznenadila fotoreportere koje je snimala istom strašću kao i oni nju. Valjda je željela Tomu, iz prve ruke, odnijeti fotografije sa svečanosti otvorenja, kako bi vidio što jest ili nije propustio. </p>
<p>S obzirom da princa nije bilo na samom početku, »on« je ustoličen druge večeri festivala kada je uz vrištanje tinejdžera i škljocanje fotoaparata stigao Keanu Reeves – zvijezda novog, drugog, nastavka filma »Matrix« i bez sumnje glavna zvijezda ovogodišnjeg Cannesa. Visok, mnogo viši nego se čini na filmu, vitak, nježnih mladenačkih crta lica (izgleda mnogo mlađe od svojih 39 godina) i zagonetnog kosookog pogleda, Reeves je oduvijek privlačio svojim, kako Francuzi kažu, »mystique« imageom. A sada je zahvaljujući ulozi Thomasa »Nea« Andersona zauvijek ušao u filmsku legendu. Ipak, stjecao se dojam kako je Reeves beskrajno pristojan mladić koji poslušno i dobronamjerno obavlja svoje dužnosti glavne marionete festivala i kompanije čiji film promovira, ali ništa više od toga. Njegov svijet kao da je negdje daleko od Cannesa, možda u bučnim jurnjavama motorima koje obožava ili još djetinjastijim iživljavanjem s glazbom i bandom Dogstars s kojima je svirajući bas gitaru prokrstario Amerikom premda ne sviraju bog zna kako (»To je neka vrst folk smeća« – priznao je jednom prilikom).</p>
<p>Za razliku od sveopćeg štrajka, drugog dana su protestirali učitelji koji su u povećem broju stigli u Cannes s transparentima na kojima se moglo ogledati njihovo neslaganje sa školskim reformama u Francuskoj. A unutar samog festivala, politika se najizrazitije osjeća na press konferencijama na kojima većinom američki novinari, inzistiraju na francusko-američkim odnosima, maltretirajući glumce pitanjima zašto su uopće došli na festival, kako se osjećaju...</p>
<p>Činjenica jest da je u Cannesu, kao i do sada, bez političkih tenzija u međusobnim odnosima jer, osim u filmovima, na ovom mjestu su jednom u godini od politike važniji umjetnost - za one malobrojne, i business za veliku većinu ostalih. To se najbolje očituje na tržištu filmova koje je za deset posto veće nego prošle godine, unatoč problemima s ratom, sarsom i transportom zbog štrajkova. Kinezi i Tajlanđani su došli u vidno manjem broju, čak je pedeset posto manje prijavljenih njihovih kompanija i filmova, dok je Južna Koreja za 36 posto slabije zastupljena. No, zato su predstavnici filmske industrije Velike Britanije upriličili pravi »boom« na canneskom tržištu na kojem je registrirano više od tisuću sudionika sa 262 filma, što je 50 posto više od prošle godine kada je bilo registrirano 170 filmova iz Velike Britanije. </p>
<p> Amerikanci, kao i do sada, uz niz velikih kompanija koje imaju svoja »predstavništva« u apartmanima skupocjenih hotela, također su u petak otvorili tradicionalni Američki paviljon na kojem uz brojne susrete i poslovne razgovore, organiziraju i okrugle stolove i tribine. Domaćica ovogodišnjih događanja u Američkom paviljonu je Claire Danes, glumica koja je zapamćena po ulogama u »Romeu i Juliji« s Leonardom Di Capriom, zatim u televizijskoj seriji »I to mi je neki život«, pa nedavno u filmu »Sati« kao kćer Meryl Streep, da bi u Cannes stigla zbog još jedne dužnosti, na promociju filma »Terminator 3« u kojem također igra. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>»Matrix« obilježava novo razdoblje filmske povijesti </p>
<p>Keanu je idealan za junaka modernog doba – misteriozan, povučen u sebe, s nekom iskonskom sjetom kojom zrači, on nepopravljivo izaziva na nježnost i razumijevanje...</p>
<p>Kao Thomas »Neo« Anderson, Keanu Reeves je već prvim dijelom »Matrixa« postigao interplanetarnu popularnost postajući zvijezda za novo stoljeće, koja u sebi ujedinjuje šarm živog čovjeka, nježnog i osjetljivog na sitnice koje život znače, a istodobno ne krije savršenstvo robotiziranog magnetizma spremnog da ispuni i najteže zadatke za koje je programiran. On je obožavan od filmske publike, ali ne manje i od manijaka kompjutorskih igara, ili fanova stripova, tehnoloških genija i internetskih osobenjaka, spiritualnih gurua ili poklonika istočnjačkih vještina. </p>
<p>To je jednostavno lik u kojem i s kojim je sve moguće, od inspiracije do manipulacije, od ljubavnih strasti do savršeno koreografiranih borbi, od sudara s klonovima uvijek istog neprijatelja do fatalnog poljupca s opasnom i zavodljivom Bellucci – za sve generacije i mnogo ispred svog vremena u tehnološkom, duhovnom i kreativnom načinu razmišljanja. </p>
<p>»Matrix« je zato film koji zasigurno obilježava jedno novo razdoblje u cjelokupnom načinu razmišljanja i gledanja na film, i to onu vrstu komercijalno razigranih »blockbustera« koji se očekuju iz Hollywooda, ali s djelićem starih navika kojima nas barem malo i sadržajno vraćaju u staromodne okvire klasičnih zapleta i emocija, bez obzira na količinu tehničkog ludila koje ih okružuje. I upravo je Keanu Reeves ključna osoba takvih uvjerenja i povjerenja koje izaziva u ljudima, jer bez obzira na sadržajnu maštovitost, on je jednostavno mladić od krvi i mesa, a ne robot. S crvenom pilulom koju je popio, prije je »Alisa u zemlji čuda«, nego teledirigirani robot, on je »čudo« koje se dogodilo njemu, ali i svima nama jer njegova dobrota i humanost nadvladavaju sve one izvanzemaljske strasti i sposobnosti na koje gledamo kao na dodatnu zabavu, bez obveza.</p>
<p>Keanu je, dakle, idealan za junaka modernog doba – misteriozan, povučen u sebe, s nekom iskonskom sjetom kojom zrači, on nepopravljivo izaziva na nježnost i razumijevanje, na pomoć - premda je svemoguć, na ljubav - premda je obožavan, na akciju - premda je miran, na izbor - premda je izabrao...</p>
<p>Koristeći se dijelovima razgovora u Cannesu i njegovih izjava o filmu, predstavljamo Keanu Reevesa neposredno prije nego film »The Matrix Reloaded« stigne u hrvatska kina 22. svibnja. </p>
<p>• Kako se osjećate kao Neo, sa svim tim njegovim neočekivanim moćima koje vam sada nenamjerno pripisuju i izvan filmske uloge?</p>
<p>– Dobro, sasvim dobro. Filmove uvijek biram kao vrst posla u kojem treba i uživati, a ne sam odrađivati obveze. Tako su mi se dogodili i Neo i »Matrix« jer nisam trčao za tom ulogom, jednostavno mi je došla sama od sebe, a onda se dogodila ta velika popularnost na koju sam u kontekstu ove uloge bio spreman jer riječ je o liku koji volim, posebno zahvaljujući braći Wachowski koja su savršeno osmislila sve te stare i nove svjetove i likove koji se u njima snalaze. Obožavatelji stripa, poznavatelji filozofije i misticizma, oni su Neu dali niz spoznaja koje sam i sam zahvaljujući njima mogao prihvatiti i razmišljati o svemu što me okružuje. Primjerice, o istini koja je često zastrašujuća, ili o cijeni znanja.</p>
<p>Osobna potraga čovjeka pretvorenog u stroj</p>
<p> • Nakon što ste u prvom nastavku popili fatalnu crvenu tabletu, postajući jedinstven junak Neo, kao da vam nije više do hrane, čak ni crvenih bombona? </p>
<p>– Da, to je jedna od zgodnih dosjetki braće Wachowski u drugom nastavku, ali istodobno i simbolični naputak koliko se lik promijenio nakon što je krenuo na šokantno putovanje upoznavanja samoga sebe i kontroliranja svojih moći. </p>
<p>• Možete li zamisliti što uopće znači biti »Jedan« ili »Odabran«?</p>
<p>– Ne mogu u osobnom, ali mogu u spiritualnom smislu, dakako, ne smatrajući sebe takvim, čak ni u kontekstu uloge. To nisam ja, to je Neo koji pokušava spasiti ljudski rod pred vojskom strojeva i mašina najrazličitijih programiranja, dakle on je prisiljen proći kroz »zemlju čuda«, ali ispunjenu podvalama, bitkama, krvavim rješenjima, nasilničkim napadima, kloniranim neprijateljima i k tome se pomiriti s onim za što je namijenjen i što je očigledno njegov primarni zadatak. To je osobna potraga ljudskog bića kojega su pretvorili u mašinu dajući mu nadnaravne moći, dakle on je neka vrst modernog božanstva koje se bori protiv zla, iskušavajući ista sredstva i superiorno primjenjujući borbene tehnike, uvijek za korak bolji od svojih neprijatelja. Da, vjerujem u Nea, i njegove humane porive, premda to nisam ja, ne zato što nemam iste porive, nego zato što, srećom, ne moram iskušavati svoju stvarnu, premda prirodnu, ljudsku (ne)moć.</p>
<p>• Ima iznenađujuće puno ljubavi u drugom nastavku?</p>
<p>– Rekao bih da ima puno poljubaca. Neo prolazi i tu fazu, što je neophodno za njegovo samo-upoznavanje na svim nivoima. On je u iskušenjima različite vrste i povoda, ipak ljubav prema Trinity je neupitna i upravo ona ih spašava u dramatičnim situacijama, kada mnogo toga nije programirano.</p>
<p>• Kako je bilo svladavati sve te trikove za vrijeme snimanja, sudjelovati u stvaranju virtualne trodimenzionalne slike, imati nadljudske sposobnosti i ostati »svoj ovozemaljac«?</p>
<p>– Pripreme su bile duge i teške, ali savršeno organizirane. Dakako da nije bilo jednostavno, mjesecima smo radili na nekim scenama, svladavao sam sve moguće tehnike borbi i takozvanog ratničkog, virtualnog baleta u kojem treba psihički licem izražavati emocije, a fizički tijelom biti maksimalno »u zraku«, doslovno na sve strane. Srećom, imali smo savršenog majstora borilačkih vještina Yuen Wo Pingoma koji nas je pripremao i za prvi dio, pa smo svladali osnove kung-fua i ostalih borilačkih vještina. Za drugi i treći nastavak vratili smo se njegovom režimu treninga, koji je bio tri puta teži nego prvi put jer samo u jednoj borbi u drugom nastavku ima više pokreta nego u cijelom prvom »Matrixu«! A ne zaboravimo da smo snimali 270 dana kako bi u komadu napravili drugi i treći film. </p>
<p>• Borite se s više od stotinu klonova agenta Smitha, letite poput Supermana brzinom super-aviona, primjenjujete sposobnosti korištenja uma nad Matrixom zaustavljajući metke...</p>
<p>– Sve je to u funkciji efektnosti filma i radnje, a i zabave za gledatelje, jer mnogo od tih krupnih tehničkih inovacija nikada nisu vidjeli na filmu. John Gaeta, koji je već za prvi »Matrix« dobio Oscara za specijalne efekte, nadmašio je samoga sebe. Posebno s inovacijom zvanom »Bullet Time«, revolucionarnom tehnikom koja u stilu primjene stare japanske animacije donosi novu virtualnu kinematografiju s takvim rješenjima koja se ne daju opisati. </p>
<p>• Neizostavno pitanje na press konferenciji, s obzirom na političke odnose Francuske i SAD-a, kako se osjećate u Cannesu?</p>
<p>– Izvrsno. Ne vidim razloga za bilo kakvo drugačije stanje. Ovdje smo svi zbog filma i umjetnosti, da slavimo ljepotu stvaranja, politika je negdje drugdje. Srećom. Sretan sam i zadovoljan što sam ovdje. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Egipat i njegov istraživač</p>
<p>U studenome 1922., na pragu predvorja Tutankamonove grobnice, Lord Carnarvon je upitao: »Can you see anything«? a arheolog Howard Carter je odgovorio svom meceni: »Yes, wonderful things!« Stotinu godina prije, u rujnu 1822., Jean-François Champolion je uskliknuo svom bratu: »Je tiens l'affaire!«, što je značilo da u rukama drži ključ za čitanje hijeroglifa. Doista, Pariz je ponosan na ime čovjeka koje, može se reći, rezimira egiptologiju: Jean-François Champolion</p>
<p>S otkrićima čudesnog Egipta obećane zemlje za arheologiju par excellence</p>
<p>- htjeli ili ne htjeli, ipak su u najvećoj mjeri povezani Englezi i Francuzi. Naravno, da je politički moment, uloga velike zemlje, koja hoće biti prisutna na svjetskoj pozornici, bio onaj condicio sine qua non takvog razvoja arheologije. Ali, to ne umanjuje briljantnost uma, vrhunsko školovanje, enormno znanje, sposobnost organizacije, onih engleskih i francuskih arheologa koji su se upustili u egipatsku avanturu.</p>
<p> Ostale su zapamćene poneke rečenice, koje su postale glasovite u svojoj pregnantnosti, odražavajući svu silinu otkrića. U studenom 1922., na pragu predvorja Tutankamonove grobnice, Lord Carnarvon je upitao: »Can you see anything«? a arheolog Howard Carter je odgovorio svom meceni: »Yes, wonderful things!« Stotinu godina prije, u rujnu 1822., Jean-François Champolion je uskliknuo svom bratu: »Je tiens l'affaire!«, što je značilo da u rukama drži ključ za čitanje hijeroglifa.</p>
<p> Doista, Pariz je ponosan na ime čovjeka koje, može se reći, rezimira egiptologiju: Jean-François Champolion. </p>
<p>I pišući ove retke iz Pariza, za kolumnu koja već drugu godinu odolijeva izazovima, ne mogu a da se ne sjetim, kako se prije 23 godine moj prijedlog da se listom iz Pariza javljam Slobodnoj Dalmaciji, premda dogovoren s tadašnjim glavnim urednikom, nije realizirao. Nakon što sam napisao dva lista, a nijedan nije bio objavljen, odustao sam od trećega. Prvi je završio u mom arhivu, dok je drugi bio nakon godinu dana objavljen u časopisu Mogućnosti. Taj članak pod naslovom »Prodor u tajnu umjetnosti« i danas imam u glavi, i on je jedan od onih pariških događaja koji su obilježili moj život. </p>
<p>U onom prvom, koji je napisan neposredno nakon ubojstva Johna Lennona, arheolog od budućnosti, na pragu svog puta, kada su svi projekti još bili dozvoljeni, koji je kao dječak u Modroj lasti sanjao novogodišnji san u Parizu, neminovno je zaključio da je san završen. Ulazeći u Sorbonnu, kao metaforu prosvjete i znanosti, tada, i potom tijekom dugih godina radeći na europskom hrvatskom arheološkom projektu, kako mi se čini da bih mogao definirati svoja profesionalna nastojanja, imao sam uvijek samo jednu misao: mi jesmo dio tog europskog svijeta i trebamo se u skladu s tim ponašati.</p>
<p>Kako, nažalost, nisam imao nikakvog školovanja iz egiptologije, kad sam prvi put sreo Jean Leclanta, u Aosti, 1986., nisam znao ni za njegovu ulogu u toj znanosti. Upoznao sam tog gospodina, na završetku XI. međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju, on je tada već tri godine bio čelnik Akademije (secrétaire perpétuel de l'Académie des Inscriptions et Belles Lettres) i od tada naš se kontakt nije nikada prekidao. Imao sam dojam da uvijek možemo imati njegovu potporu. Nezaboravna je i ona iz vremena naših ratnih zbivanja prije desetak godina. Redovito sam dobivao njegove separate i tako ponešto saznao o egiptologiji. Naravno, ja nisam postao nikakav egiptolog, ali sam od Jean Leclanta mogao podosta naučiti.</p>
<p> Podsjećao me u mnogočemu i na mog preminulog profesora latinske filologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Veljka Gortana. Pa i međusobni odnos bio je uvelike sličan onom koji je bio s Gortanom. Ova, podosta osobna digresija, bila je za mene nužna, možda ne zanimljiva i drugima. Ipak, kad se nalaziš oči u oči s velikanom znanosti, teško se oteti i emocionalnom doživljaju, pogotovo kad se radi o čovjeku koji je tri desetljeća stariji od tebe. Ali, to mu ne smeta da kad progovori o arheološkim istraživanjima Egipta, njegov akademički glas postaje glas profesora u najboljim godinama, a nerv arheologa, znatiželjnika i istraživača rezultira da auditorij, kao prije par godina u Splitu, pomisli da je s Leclantom na terenu.</p>
<p>Zaklada Singer-Polignac bila je upriličila znanstveni skup u svom sjedištu u Parizu, 12. studenog 2001., u počast Jean Leclantu, a sada su objavljeni radovi tog skupa u vrlo privlačnoj knjizi »Au fil du Nil - Le parcours d'un égyptologue: Jean Leclant« (Crtom Nila - Put jednog egiptologa: Jean Leclant). Vjerojatno, najglasovitiji živući egiptolog iznio je u osobito dojmljivom tekstu kako detalje tako i glavne pravce svog puta, dok su njegovi suradnici u zasebnim člancima ukazali na razne segmente profesorova djelovanja, kao i na znanstvene rezultate koji proizlaze, zahvaljujući njegovoj metodologiji, i nakon njegova povlačenja iz terenskog rada. (Za Zakladu Singer-Polignac, uz zgradu koje se sada nalazi Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Francuskoj, veže me i jedno osobno sjećanje iz 1988. kada sam na skupu u povodu stote obljetnice časopisa Année Épigraphique priopćio o svom istraživanju djela francuskog povjesničara, epigrafičara i arheologa Jacquesa Zeillera u Dalmaciji; za tu je studiju nedavno preminula Fanula Papazoglu, umirovljena profesorica beogradskog sveučilišta i počasni doktor Sorbonne, bila dala osobitu pohvalu; zahvalan sam joj ne samo na njoj.)</p>
<p>Jean Leclant je, po vlastitom priznanju, bio skoro predodređen za egiptologa. Parižanin po rođenju i po školovanju, kao dijete odlazio je u Louvre i upijao egipatske spomenike, drveni sarkofazi Srednjeg carstva »otvarali su prema njemu svoje oči pune pitanja«. Putovanje koje ga je uoči mature bilo odvelo do dalekih od mora tuniskih oaza učinilo je da ga je »pustinja osvojila«. U rujnu 1948., nakon studija u Parizu, Grenobleu i Beču, ispunja se njegova profesionalna ljubav: dolazi u Kairo u Francuski institut za orijentalnu arheologiju. U aleksandrijsku luku doputovao je starim brodom »Champolion«. I ovaj, kao i mnogi drugi detalji iz života Jean Leclanta, djeluju kao iz bajke! I ono što je najvažnije, od njega se može naučiti lekcija o sreći i o radosti u poslu. On će reći, kako ne bih bio radostan zbog tog i tog otkrića, on će kazati, »kako ne bih bio sretan što sam u palači Mazarin suočen s problemima tako različitim, koje može postaviti jedan od najvažnijih stožera francuskog i međunarodnog kulturnog života« (Akademija), on će zaključiti kako je »zahvalan što je mogao živjeti fascinantne trenutke kao egiptolog, cijelom svojom dušom poslužitelj poruka zemlje par excellence najviše ljepote i poruka mudrosti vječnog Nila«.</p>
<p>Vrlo mlad, sa tridesetak godina, Leclant je bio profesor egiptologije na sveučilištu u Strasbourgu, potom na Sorbonnei i na École pratique des Hautes Études (gdje je u tzv. V. sekciji vodio katedru o Egiptu izvan Egipta, tj. o egipatskim izijačkim kultovima na sjeveru od Egipta, što znači diljem Sredozemlja pa sve do rajnskog i dunavskog limesa, i na jugu, što je značilo istraživanje meroitskog kraljevstva; tako se Leclant zanimao i za te kultove u našim krajevima), te na kraju Leclant je završio na College de France. To je najglasovitiji i najklasičniji mogući put za nekog velikog francuskog profesora: prvo sveučilište u »provinciji«, pa pariško sveučilište, pa najviša francuska nastavno-znanstvena institucija.</p>
<p>Impresionira, međutim, kako je Jean Leclant, od svojih najmlađih znanstvenih početaka imao precizne planove, koje je potom sustavno ostvarivao. Njegova je tada glavna ideja bila da istražuje u Gornjem Egiptu, tj. njegov kontakt prema jugu. Priznaje da mu je poticaj za to dala knjiga, koju je otkrio u Beču netom je bila objavljena, mlade austrijske kolegice Helene von Zeissl, o Egipćanima i Asircima. Iz tog početnog plana proizašla su arheološka istraživanja u Etiopiji i Sudanu. </p>
<p>Francuska je bila iza toga. Sam etiopski car dobrohotno je primio ekipu i udijelio joj imperijalnu zaštitu. Leclant je očito koristio sve te okolnosti, okupljao vrsne ljude iz različitih zemalja, te paralelno radio na nekoliko kolosijeka. Nerijetko je to i fizički bilo teško, kao što je primjerice prelazak iz plus 40 stupanja temperature u pustinji na minus 10 u Alzasu. Ali njegov plan rada i raspored aktivnosti između terena i sveučilišta, prihvaćali su i sveučilište i ministarstvo. </p>
<p>Formirao je posebnu Francusku arheološku misiju za Sakkaru, koja desetljećima djeluje. Leclantov je veliki znanstveni projekt »Tekstovi piramida«, koje su postale najstariji corpus vjerskih tekstova čovječanstva. Vrhunac tih istraživanja je najnovija spoznaja iz ožujka 2000. da su zidovi grobne komore Ankhnespepy II., supruge Pepy I., potom Merenrea, bili pokriveni Tekstovima piramida, to je prva kraljica koja je u svemu bila izjednačena s kraljem, upućena u vječnost isto kao i faraon. U ljeto 2001. objavljena su dva sjajna sveska s cjelokupnim tekstovima piramide Pepy I., kolektivno djelo na čelu s Jean Leclantom. Glasovita su Leclantova gotovo dvadesetogodišnja istraživanja u Solebu, koja su svim sudionicima očito ostala u najboljem sjećanju, pa i unatoč preranoj smrti prelijepe Michele Schiff Giorgini, koja je pod pokroviteljstvom sveučilišta u Pisi prva započela istraživanje, kojemu se potom pridružio Leclant iz Strasbourga. </p>
<p>Na neki način, daleki odjek Leclantova angažmana, kao mladog profesora iz Strasbourga, u akciji UNESCO-ova spašavanja nubijskih hramova, u prigodi gradnje asuanske brane, dolazi na IV. katarakti Nila, u dogovoru Sudana i UNESCO-a, krajem 1989., a u svezi rekognosciranja 100 km lijeve obale, koje je bilo, prema njegovim vlastitim riječima, vrhunski organizirano; tada se Jean Leclant, kao ekspert, oprostio od svojih nezaboravnih egipatskih terena. To je bila zadnja avantura uz Nil.</p>
<p>Emilio Marin</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Benvenuto Cellini – vrhunski umjetnik i znameniti kradljivac</p>
<p>Dok se svijet zgraža nad pljačkom Iračkog nacionalnoga muzeja u Bagdadu i krađom »Soljenke« Benvenuta Cellinija iz bečkog Kunsthistorisches Museuma, slavni se firentinski zlatar možda u grobu smiješka, jer u tim lopovima prepoznaje dio svog pustolovnoga duha. Autor slavne »Soljenke«, naime, i sâm je bio tât, utamničen ne samo zbog krađe papinskih dragulja, nego i zbog niza drugih nepodopština </p>
<p>Nakon neviđene pljačke Iračkog nacionalnoga muzeja u Bagdadu, koja je zgrozila cijeli svijet, još je jedna krađa zaprepastila svjetsku javnost. Prošle nedjelje iz bečkog Kunsthistorisches Museuma nestala je zlatna »Soljenka« Benvenuta Cellinija. Premda je obimom neusporediva, ta je krađa izazvala gotovo istu pozornost. Upravo stoga dobro ih je usporediti.</p>
<p> »Obje« su se dogodile u velikim svjetskim muzejima. Prva se, međutim, zbila u iračkim ratnim okolnostima, druga u miru austrijske metropole. Bagdadski muzej pušten je u nazočnosti savezničke vojske na milost i nemilost pljačkaškim hordama. Bečki muzej, inače dobro čuvan, na čudan je način postao dostupan lopovima koji su u njega provalili (kroz prozor) i neprimjetno iznijeli Cellinijevu »Soljenku« zahvaljujući tome što su u toj izložbenoj dvorani bili isključeni senzori što su trebali aktivirati alarmne uređaje. Iz toga se može zaključiti da je i ovdje netko »omogućio« krađu. </p>
<p>Čim je objavljena vijest o krađi u Kunsthistorisches Museumu, obznanjeno je da je to Cellinijevo djelo vrijedno 50 milijuna eura. Vrijednost ukradenih i uništenih djela u Iračkom nacionalnome muzeju nitko ni približno nije procijenio. Premda je riječ o uistinu neprocjenjivim djelima, ona na crnom pa i stvarnom tržištu umjetnina imaju određenu monetarnu težinu. Vrijednost svakog umjetničkog djela u muzejima se procjenjuje, pogotovo kad ona odlaze na međunarodne izložbe, jer se prema njihovoj procijenjenoj vrijednosti uplaćuje osiguranje. A kako su mnoga djela iz bagdadskog muzeja bila na međunarodnim izložbama (pa i u Zagrebu), to su sigurno bila procijenjena. No, nitko još ne govori o kojim je milijunskim valutnim vrijednostima riječ u tome slučaju.</p>
<p>Novčana vrijednost Cellinijeve »Soljenke« uzima se kao argument za krađu po narudžbi. Tvrdi se, naime, da ju je stoga nemoguće prodati na ikojem tržištu. Znači li to da se umjetnine iz Iračkog nacionalnoga muzeja, o procjeni kojih se ne govori, mogu prodati? Ili su one toliko neprocjenjljive da za njih vrijedi isto pravilo? Ako je tako onda su i one također ukradene po narudžbi. Možda je upravo zato dozvoljena ta pljačka. Kakva im je onda sudbina? Bit će prodane naručiteljima i završiti u privatnim kolekcijama, daleko od očiju javnosti. No, da li je baš tako? Slučaj prethodnih krađa u Iraku, nakon Zaljevskoga rata, na koji je upozorio dr. Afif Bahnassi, profesor arheologije i povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Damasku, to opovrgava. U newyorškom Muzeju Metropolitan njegov je kolega, sirijski arheolog vidio jedno od značajnih umjetničkih djela ukradenih iz muzeja u Kirkutu. Koliko će bagdadskih završiti u tome ili u drugim američkim muzejima? </p>
<p> Cellinijeva »Soljenka« sigurno neće završiti na istoj adresi, a teško da će ju udomiti bilo koji muzej. Interpol već traga za njom. Navodno i za iračkim muzejskim eksponatima. Čudno je, međutim, da spomenuto djelo u Metu nikada nije pronašao. Interpol valjda ne traga po muzejima za ukradenim umjetninama. Tamo su one, znači, »najsigurnije«. </p>
<p>Uostalom u svim se svjetskim muzejima legalno izlažu pokradene umjetnine. Mnoge su tamo dospjele ratnim pljačkama, a mnoge i legitimnim krađama istraživača koji su radili na raznim arheološkim lokalitetima. Upravo zato se brojna djela mezopotamske baštine nalaze ne samo u američkim nego i u europskim muzejima, što danas malo koga zgražava. </p>
<p>A ta davno odnesena kao i netom ukradena djela mezopotamske baštine nastajala su od 4. tisućljeća prije do prvih stoljeća nakon Krista. To je važno spomenuti zbog one procjene vrijednosti umjetnina, što dakako ne umanjuje vrijednost »Soljenke« koju je od 1540. do 1543. godine radio talijanski zlatar Benvenuto Cellini (1500. – 1574.). </p>
<p>Ona je vjerojatno mnogima poznatija od brojnijih vrjednijih predmeta iračke otuđene umjetničke baštine. To stoga što se taj predmet zlatarskog umjetničkog obrta, po nenadmašnoj virtuoznosti izvedbe, često uspoređivao s Michelangeolovom slikom »Mona Lisa«, ali i zato što većina djela poznatog Firentinca, koji je radio za careve i kraljeve, pape i prinčeve, nije sačuvana. </p>
<p>Slavnu »Soljenku« (dimenzije 26 x 34) od zlata, emajla i ebanovine Cellini je radio u Parizu za Françoisa I. (Kako je dospjela u Beč?) Ona pokazuje svu majstorsku vještinu obradbe materijala i harmonično spajanje likova i ukrasa u oblikovanju predmeta kojima je Cellini stekao status vodećega zlatara svoga doba. Na poklopcu »Soljenke« dominiraju dva vitka lika: boga mora Neptuna i božice plodnosti zemlje Cerere. Njihove isprepletene noge simboliziraju spoj elemenata koji zajedno stvaraju sol. Soljenka je reljefno urešena i s drugim ljudskim i životinjskim figurama, maskama pa i arhitekturalnim elementima. Premda je proizišao iz renesansne tradicije, Cellini se ovim djelom posvjedočuje kao manirist koji nemirnim formama već nagovještava rani barok.</p>
<p>Razigranost oblikovanja s mnoštvom dekorativnih elemenata, karakterističnih za zlatarske radove, možda je na neki način i odraz njegova nemirna duha. Pustolov, koji se nije dugo mogao skrasiti na jednome mjestu (obišao sve veće talijanske gradove, a najviše radio u Rimu i Firenci, ali prilično i u Fontainebleau i Parizu), vodio je prilično buran život koji je, ne krijući ništa, opisao u autobiografiji, punoj pikantnih anegdota. Iz nje tako saznajemo o brojnim njegovim sukobima s takmacima, o upletenostima u ubojstva i o krađama kojima je bio sklon i zbog kojih je bio prisiljen bježati iz grada u grad. No, njegovi bjegovi nisu uvijek uspijevali, pa je često vrijeme provodio i u tamnicama – jednom i zbog krađe papinskih dragulja.</p>
<p> Benvenuto Cellini zasigurno ne bi bio, poput nas, šokiran krađom njegova umjetnička djela. Možda bi mu taj lopov bio simpatičan, jer bi u njemu prepoznao dio vlastita pustolovnoga duha. Ali znao bi da će, baš kao i on, na kraju završiti u tamnici, naravno, ako bude pronađen. Ali ne bi mogao pretpostaviti da će mnoge krađe, poput onih što su ih arheolozi počinili u Iraku, biti potpuno legitimne i nekažnjive. A ni slutiti ne bi mogao da će biti učinjene za slavu poznatih svjetskih muzeja. Koliko je to bilo pustolovno teško bi mogao procijeniti, možda jednako teško kao u slučaju precizne procjene vrijednosti ukradenoga iračkoga povijesno-umjetničkoga blaga. </p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Tamna strana mjeseca, svijetla strana diskografije</p>
<p>Industrija kućnog kina očito je prodorom filmskog surround zvuka pomogla i rock-glazbi, što ima smisla upravo u slučaju Pink Floyda. »The Dark Side Of The Moon« – sad objavljen na formatu SACD, u tonskom miksu 5.1 za »šest zvučnika i slušatelja« – izvorno je, naime, miksan i objavljen u kvadrofonskoj varijanti (za četiri zvučnika), ali je masovno tržište 1973. odbilo prihvatiti tu novotariju kao prevelik odmak od uobičajenog stereo zapisa</p>
<p>Navika reizdanja diskografskih zgoditaka iz povijesti rock glazbe prvi je procvat doživjela uvođenjem CD-formata početkom osamdesetih godina. No, to je bio samo početak priče. Inferiorna kvaliteta zvuka prvobitnog »prebacivanja« analognog zapisa u digitalni prouzročila je brojna kasnija re-reizdanja, pri čemu se svaka okrugla obljetnica nekog albuma čekala kao kiša nakon suše. Zna se da velik postotak tekuće diskografske produkcije otpada upravo na arhivske materijale iz podruma i ormara diskografskih kuća.</p>
<p>Podjednako zahvaljujući procvatu digitalne tehnologije i dolasku novih generacija kupaca, stara m(j)uza postala je od vitalnog interesa za izdavače i autore. Računajući brojne kompilacije i box-setove, pa ponovno objavljivanje regularnih albuma s dodacima, neka imena poput Davida Bowieja ili The Who, da spomenemo najsvježije primjere, postala su prvaci u prodaji stare priče nekoliko puta.</p>
<p>Ovdje, dakako, govorimo o grupi Pink Floyd i novom pojavljivanju njihovog klasičnog albuma »The Dark Side Of The Moon« (EMI/Dallas), izvorno objavljenog 1973. godine. I Floydi su, zajedno s njihovom diskografskom kućom, dobrano ogrezli u česta reizdanja starih favorita, što je ionako posebno vidljivo u slučaju imena koja dulje vrijeme ne sviraju zajedno pa je zimzeleni materijal jedino što se može prodavati svako malo ispočetka.</p>
<p>Iako je već bio tržišno reanimiran povodom 20. godišnjice objavljivanja, pa kao dio remasteriranja cjelokupnog kataloga Floyda na CD-ima i vinilu te kao dio superiorne japanske CD-kolekcije u kartonskim omotnicama-replikama albuma – što je dosad nedvojbeno najbolja ponuda Pink Floyda za sladokusce – novo ukazanje albuma »The Dark Side Of The Moon« ima smisla zbog jednog važnog detalja. Objavljen kao izdanje SACD s dva sloja zvuka, »normalnim« i u superaudio formatu, potonji je napravljen u 5.1 tonskom miksu za »šest zvučnika i slušatelja«. </p>
<p>Cijela priča opet iz sjećanja vraća priču o davno propaloj kvadrofonskoj tehnologiji s početka sedamdesetih koja nikad nije zaživjela na tržištu. Očito je industrija kućnog kina prodorom filmskog surround zvuka pomogla i rock-glazbi, što upravo u slučaju Floyda i »The Dark Side Of The Moon« ima smisla. Album je, naime, izvorno miksan i objavljen u kvadrofonskoj varijanti (za četiri zvučnika), ali je masovno tržište tada odbilo prihvatiti novotariju kao prevelik odmak od uobičajenog stereo zapisa. </p>
<p>U ovome obliku, album daje potpunu satisfakciju ranijim zamislima grupe i, s dva dodatna kanala, predstavlja audiofilsku poslasticu koja nije – kao u nekim drugim albumskim reizdanjima 5.1 – nakalemljena, već je integralni dio originalnih zamisli.</p>
<p>Ako zanemarimo pojavljivanja Pink Floyda između 1988. i 1994., jasno je da je završetak grupe bio odlazak ključnog člana Rogera Watersa nakon albuma »The Final Cut« iz 1982. Toj albumskoj katastrofi prethodio je odličan dvostruki »The Wall« dvije godine ranije, ali su »stari« Floydi u mašti poklonika zaustavljeni negdje u sredini sedamdesetih. Legendarni »The Dark Side Of The Moon« skoro da je bio početak kraja, iako su poslije objavljeni dobro prihvaćen, premda letargičan »Wish You Were Here« te svirački mnogo dojmljiviji »The Animals« 1977. godine. Upravo su na »Tamnoj strani mjeseca« Pink Floyd definitivno prešli s »off« pozicija protagonista britanske psihodelije šezdesetih u srednju struju globalne rock scene.</p>
<p>Kao komercijalan spoj jasnih i »izglancanih« sviračkih tema, konciznih pjesama i zvukovnih akrobacija, radilo se o mnogo artikuliranijem izdanju od prethodnih albuma, radu čije će glavne postavke Floydi zadržati na svim sljedećim radovima. Negdje daleko iza ostao je avanturizam iz vremena Syda Barretta, a u prvi plan istaknuti su transparentna svirka i aranžmani puni uzbudljivih detalja, što je bilo glavnim razlogom komercijalnog proboja. </p>
<p>»The Dark Side Of The Moon« zadržao se na američkoj »Billboardovoj« ljestvici »top 200« nevjerojatnih dvadesetak godina, preduhitrivši zvukom dolazak new agea i sličnih ambijentalnih kulisa »za trudnice, liftove i zrakoplove«. Album je skoro savršeno zabilježio omjer melankolije u »Breath«, »The Great Gig In The Sky«, nadahnute melodije poput »Money« i »Us And Them« i dizajn zvučnih efekata i govornih dijelova u »Speak To Me« i između pjesama, ali sasvim različito od nekadašnje prihodelične nesputanosti.</p>
<p>Ovdje je sve bilo pod kontrolom, na koncept-albumu bez istaknutog koncepta, povezivano u seriju zaokruženih tema o prolaznosti, izgubljenosti, novcu i, dakako, Mjesecu. Iako su tada ušli na teren za zrelu publiku sklonu produktima laid-back, nakon 30 godina i brojnih utjecaja koje su izvršili na postave poput The Orb, Massive Attack ili Radiohead, jasno je da su Pink Floyd – dakako, i prije »The Dark Side Of The Moon« – označili prekretnicu.</p>
<p>Iako sličnih ambijentalnih dijaloga »pjevajućih« gitara Davea Gilmoura, klavijatura, vokala i ritam sekcije, ili ritmičke vožnje Watersova basa podcrtane dramatičnim synthesizerima Ricka Wrighta, možete pronaći i na, meni osobno dražim, albumima »Meddle« ili »Obscured By Clouds«, »Dark Side« je nesumnjivo zaokruženije izdanje. To i jest za posljedicu imalo golem uspjeh koji, kako vidimo, nesmanjenom žestinom traje i danas.</p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="24">
<p>Dinamovo slavlje bez euforije</p>
<p>Tri pogotka Ivice Olića, uvjerljiva Dinamova igra, te eksplozija oduševljenja »plavih« navijača nakon što je službeni spiker preko razglasa obznanio rezultat iz Kranjčevićeve... To su najzanimljiviji detalji sa subotnjeg maksimirskog poslijepodneva</p>
<p>ZAGREB, 17. svibnja</p>
<p> – »Šampioni! Šampioni!«, grmilo je u subotu s maksimirskih tribina. Grmilo jest, ali ne suviše jako. Jeka s tribina nije odstrujala daleko, s obzirom da ju je produciralo tek 3.000 gledatelja, koji su u subotu svjedočili Dinamovome osvajanju naslova prvaka. Svoj prvi naslov u posljednje dvije godine »plavi«, eto, baš i nisu proslavili u suviše euforičnom ambijentu. Maksimirski su nogometaši dotukli (rezervnu) momčad Varteksa čak sa 5-1 (3-0), te tako i teoretski osvojili konačno prvo mjesto, pobjegavši prvom pratitelju Hajduku na nedostižnih devet bodova razlike dva kola prije kraja.</p>
<p> Tri pogotka Ivice Olića, uvjerljiva Dinamova igra, te eksplozija oduševljenja »plavih« navijača nakon što je službeni spiker preko razglasa obznanio rezultat iz Kranjčevićeve, gdje je Zagreb vodio protiv Hajduka čak sa 3-1... To su najzanimljiviji detalji sa subotnjeg maksimirskog poslijepodneva. Ivica Olić je »pospremio« tri od pet Dinamovih pogodaka, a jednom je bio i asistent. Ovako uvjerljiv nastup i kreativna eksplozija »plave devetke« osigurali su joj mjesto na vrhu ljestvice strijelaca. Dosad ih je postigao 16...</p>
<p> Varaždinci su u Maksimiru zaigrali bez gotovo polovice igrača iz standardne postave, pa stoga i nije bilo teško predvidjeti relativno laganu Dinamovu pobjedu. Doduše, čak se i takav Varteks uspijevao ravnopravno nositi s »plavima«, ali samo u prvih pola sata. Dakle, do prvog Dinamovog pogotka... Štoviše, dvaput su varaždinski nogometaši izbili sami pred Dinamovoga vratara Tomislava Butinu i svaki put im je on vješto ušao u udarac te tako onemogućio vodstvo gostiju. Huljev je opalio sa sedam, Halilović sa pet metara...</p>
<p> Olić je, dakle, varaždinsku mrežu zatresao u 29. minuti nakon Smojine asistencije. Dinamov je napadač u gužvi, na vrhu suparničkoga peterca piknuo loptu u gol pored inertnoga gostujućeg braniča Granića. Kada je Olić, samo pet-šest minuta kasnije, spretno izvrtio Plantića i postigao drugi Dinamov pogodak, utakmica je praktički dobila epitet revijalne. Uostalom, to je kasnije priznao i sam Varteksov trener Dražen Besek. I dok su Varaždinci nakon prvog primljenog pogotka još bili koliko-toliko agresivni, nakon onog drugog im se igra posve raspala. Hrman je, kod 1-0 vodstva, upao u Dinamov kazneni prostor, pretrčao je pritom Sedloskog i sam izbio pred Butinu. I opet je Dinamov vratar morao činiti čuda. Eto, Butina je postao najaktivniji Dinamov nogometaš, igrač s najviše posla! Štoviše, da Olić nije bio ovako nadahnut, upravo bi Butini pripao status ponajboljeg igrača ove utakmice.</p>
<p> • Stadion u Maksimiru</p>
<p>DINAMO – VARTEKS 5-1 (3-0)</p>
<p>DINAMO: Butina 7,5 – Mikić 6,5 (od 46. Poldrugač 6,5), Sedloski 6,5, Smoje 7, Drpić 6,5 (od 72. Cesar -) – Agić 7, Jurić 6,5, Kranjčar 7, Mujčin 6,5 (od 72. Balaban -) – Mitu 7, Olić 8</p>
<p>VARTEKS: Mađarić 5,5 – Plantić 5,5, Granić 5, Fumić 5, Pokrivač 5 – Gregorić 5 (od 46. Vukman 5,5), Jančevski 5, Šafarić 5, Hrman 6; Huljev 5,5 (od 77. Novinić -) – Halilović 5,5 (od 82. Marjanović -)</p>
<p>SUDAC: Šupraha (Kolan na Pagu) 6,5; GLEDATELJA: 3.000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Olić (29.), 2-0 Olić (35.), 3-0 Jurić (40.), 4-0 Olić (70.), 4-1 Halilović (77.), 5-1 Smoje (86.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: -</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivica OLIĆ</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Petacchi treći put najbrži </p>
<p>AVEZZANO </p>
<p> – Talijanski biciklist Alessandro Petacchi, član momčadi Fassa Bortolo, pobjednik je šeste etape utrke »Giro d'Italia« vožene od Maddalonija do Avezzana u dužini od 222 kilometra. Drugo mjesto pripalo je Španjolcu Isaacu Galvezu (Kelme), a treće Čehu Janu Svoradi (Lampre) koji su ciljem prošli u vremenu pobjednika. Ovo je treća etapna pobjeda Petacchija na ovogodišnjem »Giru« kojom je povećao svoju prednost u ukupnom redoslijedu, </p>
<p>Hrvatski vozač Vladimir Miholjević (Alessio) u šestoj je etapi zauzeo 70. mjesto sa 18 sekundi zaostatka za Petacchijem, te u ukupnom redoslijedu drži 60. poziciju sa 4:06 minuta slabijim vremenom od vodećeg Talijana.</p>
<p> • Rezultati, 6. etapa: 1. Petacchi (Ita) 5;11:52, 2. Galvez (Špa), 3. Svorada (Češ) (svi u istom vremenu...), 70. MIHOLJEVIĆ +18..., ukupni redoslijed: 1. Petacchi 27;43:16 sati, 2. Garzelli +1:09 minuta, 3. Casagrande +1:27...60. MIHOLJEVIĆ+4:06... (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Pole position M. Schumacheru</p>
<p>SPIELBERG</p>
<p> – Iz prvog startnog reda na utrci za Veliku nagradu Austrije startat će Michael Schumacher i Kimi Raikkonen. U drugom redu bit će Juan Pablo Montoya i Nick Heidfeld, a iza njih u utrku će krenuti kao peti Rubens Barrichelo. Šesto vrijeme na kvalifikacijskoj vožnji ostvario je Jarno Trulli. Fernando Alonso startat će kao posljednji, jer nije pravovremeno smanjio <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> u jednom zavoju, pa je izletio sa staze, što mu je donijelo velik zaostatak i loš plasman na početku utrke. </p>
<p> • Poredak: M. Schumacher (Fer)1:09.150, Raikkonen (McL) 1:09.189, Montoya (BMW) 1:09.391, Heidfeld (Sau) 1:09.725, Barrichelo (Fer) 1:09.784, Trulli (Ren) 1:09.890... </p>
<p>K. Đ.</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Uljanik je spreman matirati Pletikosu i Hajduka</p>
<p>»Hajduk u Pulu dolazi igrati s praktično pet napadača. Za svaku obranu noćna su mora Rapaić, Srna, Krpan, Turković i Bule, koji imaju rješenja za svaki bunker. Stoga bi bilo pogubno 'čučati' u šesnaestercu i zatvoriti utakmicu«</p>
<p>PULA, 17. svibnja</p>
<p> – Približavanjem prve utakmice finala Hrvatskog nogometnog kupa, u kojoj će 21. svibnja na vjerujemo krcatom pulskom Gradskom stadionu odigrati drugoligaš Uljanik i proslavljeni Hajduk iz Splita, ponovno je jedna od najtraženijih osoba mladi trener Uljanik Elvis Scoria. U trenucima kada je Rabuzinovo sunce nakratko »grijalo« klupske prostorije i palilo maštu svih ljubitelja nogometa, strateg Puljana na svoj način priprema se za izazov karijere.</p>
<p> – Naravno da svima lutaju misli prema Hajduku. Velika utakmica zahtijeva maksimalnu koncentraciju na terenu i pripremu koja je 'rukopis' svakoga trenera. Moja je sreća što sam na gostovanju u Klisu u biti igrao s dvojnikom Hajduka pa stoga znam što me očekuje u 180 minuta sportske borbe, kazao nam je Elvis Scoria.</p>
<p>Za samo dvije godine momčad koja je pod patronatom Brodogradilišta Uljanik solidno igrala u trećoj ligi, dolaskom 70 posto bivših igrača Istre, koje je pratila etiketa otpisanih, učinjen je skok koji je između ostalog iznenadio prvoligaše Osijek i Kamen Ingrad.</p>
<p>– Naša je najveća snaga kontinuitet. Bez prevelikih iskakanja i imperativa izgradila se momčad koja na svom kontu ima rijetke poraze. Iako se na kraju sezone, naravno, može kod pojedinih igrača zamijetiti umor i zasićenost, siguran sam da će svih 14 igrača koje pošaljem na teren dati sve od sebe i barem jednom pronaći načina da nadmudre vrhunskog vratara kao što je Stipe Pletikosa, pojasnio je strateg »brodograditelja«.</p>
<p>• Hajduk u Pulu dolazi kako bi pobijedio. Imate li kakvo iznenađenje za kolegu Vulića? </p>
<p>– Hajduk u Pulu dolazi igrati s praktično pet napadača. Za svaku obranu noćna su mora Rapaić, Srna, Krpan, Turković i Bule, koji imaju rješenja za svaki bunker. Stoga bi bilo pogubno 'čučati' u šesnaestercu i zatvoriti utakmicu. Bilo bi idealno da se u Puli za nas dogodi pozitivan rezultat koji bi u Splitu donio vrhunsku utakmicu i šlag na tortu kada se razmišlja o hrvatskom nogometu.</p>
<p>• Kako ćete smiriti igrače, kod kojih ovakva utakmica sasvim sigurno povećava uzbuđenje? </p>
<p>– Igrači trebaju biti zadovoljni, jer se ne igra svaki dan finale Kupa. Znam da u ovome trenutku na kladionicama na nas tipuju samo članovi uže familije i pokoji prijatelj. Stoga, ako hoćemo govoriti o opterećenju i imperativu, onda je to svakako uteg na strani Hajduka, koji Kupom spašava sezonu. </p>
<p>• Hoće li biti unutar momčadi posebnih zadataka, tzv. policajaca koji će striktno držati pojedine suparničke igrače?</p>
<p>– Tako nismo igrali nikada, pa nećemo ni protiv Hajduka. Moje taktičke zamisli vezane su na zonsku obranu u kojoj se točno zna kojim će se redoslijedom zatvoriti ili preuzeti Rapaić, Srna i ostali »bili«. Kako ne možemo sve igrače duplirati na meni je da složim igru koja će zadovoljiti ljubitelje nogometa. </p>
<p>• Niste bili dovoljno precizni. Što očekujete od prvog pulskog ogleda?</p>
<p>– Razum govori – bilo bi dobro ne izgubiti. Srce naređuje – nakon što sam nedavno dobio kćer novo slavlje donijela bi i minimalna 1-0 pobjeda.</p>
<p>• Bliži li se kraju i vašeg sjedenja na klupi Uljanika?</p>
<p>– Pitanje nije dobro tempirano i shvatit ću ga kao provokaciju. Moja je obveza da još jednom, počevši od sebe, iz momčadi izvučem maksimum. Hoću li ja otići sutra ili na klupi »brodograditelja« dočekati trenersku mirovinu, u ovom trenutku uopće nije bitno, zakljkučio je Scoria.</p>
<p>Marino Perhant</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Grasshoppers - Basel 2-2 </p>
<p>ZÜRICH </p>
<p> – U prvom dvoboju 11. kola doigravanja nogometnog prvenstva Švicarske vodeži Grasshoppers i drugoplasirani Basel odigrali su bez pobjednika, 2-2. Pogodak za vodstvo Basela od 1-0 postigao je Mladen Petrić u 16. minuti. Grasshoppers je ovim rezultatom tri kola prije kraja zadržao tri boda prednosti u odnosu na Basel. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Mladost početnički prokockala finale vaterpolske Eurolige</p>
<p>Vaterpolisti Mladosti imali su igrača više, ali je Primorac izgubio loptu, a u kontranapadu Ikodinović pogodio za pobjedu osam sekundi prije isteka vremena / Mladost igra za treće mjesto protiv Spandaua 04, dok će se za prvaka Europe u finalu boriti Pro Recco i Honved</p>
<p>GENOVA, 17. svibnja (Od Vjesnikovog posebnog izvjestitelja)</p>
<p> – San o osmom naslovu europskih prvaka vaterpolista Mladosti pretvorio se u veliko razočaranje nakon 5-4 pobjede Pro Recca u polufinalu završnog turnira četvorice u Genovi. </p>
<p>Vjerojatno se pobjeda Talijana, domaćina »final foura« u redovima mladostaša i ne bi okarakterizirala kao razočarenje da Zagrepčani u završnici utakmice nisu propustili idealnu priliku za plasman u finale. Priliku za spas obraza imat će u utakmici za treće mjesto protiv Spandau 04. A u finalu Pro Recco očekuje mađarski Honved, koji je sa 11-6 nadigrao njemačkog prvaka. </p>
<p>Hrvatski prvak je 37 sekundi prije kraja, kod 4-4 rezultata, izborio isključenje. Malobrojni, ali bučni, navijači Mladosti skočili su na noge, znali su kako je ovo prilika koja se ne smije propustiti. U najgorem slučaju, Mladost je u rukama imala produžetke. Ali, nakon samo 13 sekundi napada sa igračem više u plivalištu Tomislav Primorac je napravio početničku grešku i dodao loptu suparničkom igraču Ferrettiju. Šokirani mladostaši nisu stigli potopiti Ferrettija na polovici plivališta, već su se povukli u obranu. Naravno, prekasno za kvalitetnije postavljanje na svoje pozicije, što su iskusne zvijezde u redovima Pro Recca znali iskoristiti. I tako je jedini protuudar Talijana ujedno bio i pobjedonosni, presudni pogodak postigao je Danilo Ikodinović osam sekundi prije kraja. U preostalom vremenu tek je Šimenc pokušao iz daljine, ali uzalud. </p>
<p>Inače, do tada se utakmica odvijala upravo prema scenariju kojeg je predvidio iskusni trener Mladosti Ozren Bonačić. Zagrepčani su, kako je Bonačić i priželjkivao, izdržali pritisak domaćina u prve dvije četvrtine, kada Talijani u pravilu zasluže razliku koje onda održavaju do kraja utakmice. Čak je Mladost u tom razdoblju imala dvije odlične prilike koje nisu iskoristili Vrbičić i Milaković. A s druge strane je prvi pogodak nakon 13 minuta igre postigao Luca Giustolisi. Na početku treće četvrtine Ikodinović je iskoristio višak igrača i povećao vodstvo Pro Recca na 2-0. Ali, Štritof i Oreb sve su vratili na početak. Tako su obje momčadi završnicu utakmice dočekale potpuno izjednačene. Sve dok Primorac nije poklonio loptu...</p>
<p> • Plivalište Sciorba</p>
<p>PRO RECCO – MLADOST 5-4 (0-0, 1-0, 2-3, 2-1)</p>
<p>PRO RECCO: Rollan, Angelini, Giustolisi 1, Ikodinović 3, Mina, Vujasinović, Bettini, Benedek, Petronelli, Calcaterra, Ferretti, Cagliogna, Ghibellini 1.</p>
<p>MLADOST: Vićan, Kucarov, Šimenc, Oreb 1, Štritof 1, Vrbičić, Milaković, Primorac 1, Koljanin, Čomahidze, Rogin, V. Kobeščak 1, Perčinić.SUCI: Borrell (Španjolska) i Tulga (Turska). GLEDATELJA: 2000. </p>
<p>REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Pro Recco 3 (7), Mladost 3 (6). ISKLJUČENJA: Pro Recco 8, Mladost 7. </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Danilo IKODINOVIĆ.</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Krajan ispustio polufinale »Zagreb Opena«</p>
<p>ZAGREB </p>
<p> – Hrvatska je ostala bez jedinog predstavnika u pojedinačnoj konkurenciji na 75 tisuća američkih dolara vrijednom ATP Challengeru »Zagreb Open«. Šesti nositelj Željko Krajan poražen je u četvrtfinalu »Zagreb Opena« protiv Španjolca Ramireza rezultatom 3-6, 7-6, 6-4. </p>
<p>Prvi set Krajan je započeo sjajno, oduzimanjem servisa suparniku već u prvoj igri, no Ramirez je već u slijedećoj igri uzvratio, te »breakom« u osmoj igri preuzeo vodstvo i zaključio prvi set rezultatom 6-3. Nakon što je naš tenisač osvojio drugi set u tie-breaku, u trećem setu Krajan je imao veliku prigodu za pobjedu i najbolji plasman na »Zagreb Openu«. Vodio je 4-2 i imao loptu za dvostruki »break«, no do kraja više nije osvojio niti gem. </p>
<p> • Rezultati, četvrtfinale: Lopez – D. Norman 6-4, 6-2, Ramirez Hidalgo – KRAJAN (6) 6-3, 6-7 (4), 6-4, Vliegen – Clavet 6-2, 6-2, Verdasco – Rochus 6-4, 7-5. </p>
<p>K. Đ.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Mauresmo bolja od Capriati</p>
<p>RIM</p>
<p> – Najzanimljivi i rezultatski najizjednačeniji meč četvrtfinala 1.3 milijuna vrijednog WTA turnira u Rimu, odigrale su četvrta i peta nositeljica, Francuskinja Mauresmo i Amerikanka Capriati. Uspješnija je bila Francuskinja, koja se ovom pobjedom plasirala u polufinale.</p>
<p> • Rezultati četvrtfinalnih dvoboja: Clijsters (2) – Miškina (8) 6-2, 6-2, Sugiyama (13) – Pisnik 6-1, 6-3, S. Williams (1) – Martinez 7-5, 6-2, Mauresmo (4) – Capriati (5) 6-3, 7-6 (10). </p>
<p>K. Đ.</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Dominacija Argentinaca u Hamburgu </p>
<p>HAMBURG</p>
<p> – U polufinalu ATP turnira u Hamburgu iz »Masters serije«, vrijednog 2.45 milijuna eura, koji se igra na zemlji, igrat će četiri Argentinca. </p>
<p> • Rezultati četvrtfinalnih dvoboja: Calleri – Ferreira 7-5, 6-2, Nalbandian (8) – Gonzalez (15) 5-7, 6-3, 6-4, Coria (12) – Philippoussis 6-2, 6-0, Gaudio – O. Rochus 6-1, 6-1. </p>
<p>K. Đ.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Calleri prvi finalist Hamburga </p>
<p>HAMBURG, 17. svibnja</p>
<p> – Nepostavljeni Argentinac Agustin Calleri prvi je finalist ATP Master Series turnira u Hamburgu nakon polufinalne pobjede nad sunarodnjakom Davidom Nalbandianom 6:4 6:1. Calleri će u finalu svakako igrati sa još jednim Argentincem - Guillermom Coriom ili Gastonom Gaudiom, budući da se po prvi puta na jednom turniru iz Masters serije u polufinale plasirala četvorica tenisača iz iste zemlje. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Detroit iz produžetka u finale Istoka nakon 12 godina</p>
<p>Allan Iverson dvoboj je okončao s 38 koševa, ali upravo su njegovi promašaji u ključnim trenucima utakmice koštali Philadelphiju poraza protiv Detroita. Jer, i pri rezultatu 89-89, 37 sekundi prije isteka produžetka, Iverson je promašio šut za moguće vodstvo</p>
<p>PHILADELPHIA, 17. svibnja</p>
<p> – Košarkaši Detroit Pistonsa uspjeli su se plasirati u konferencijski finale NBA lige nakon punih 12 godina. Pistonsi su u polufinalu Istočne konferencije nakon produžetka pobijedili Philadelphiju sa 93-89 i tako dohvatili dohvatili četvrtu pobjedu u seriji za ukupnih 4-2 i obračun s New Jersey Netsima za ulazak u veliki finale.</p>
<p>Pistonsi još uvijek nemaju poraz u produžetku u ovoj sezoni. U osnovnom dijelu sezone imali su omjer 8-0, a u doigravanju su trenutačno na 2-0 u produžecima. Zanimljivo, tri od tih 10 pobjeda ostvarili su upravo protiv Sixersa (jednu u sezoni, te dvije u doigravanju).</p>
<p>Najzaslužniji za pobjedu Pistonsa je organizator igre Chauncey Billups koji je postigao 28 koševa, od čega tri trice u dodatnih pet minuta, uključujući i onu odlučujuću za vodstvo 92-89, 15 sekundi prije kraja produžetka. Nakon Billupsove trice Allen Iverson je 10 sekundi prije kraja pokušao smanjiti, ali je njegov šut bio neprecizan, pa je bivši košarkaš Cibone Chucky Atkins jednim pogođenim slobodnim bacanjem, šest sekundi prije isteka vremena, zapečatio sudbinu Sixersa.</p>
<p>Unatoč iskrenutom gležnju, zbog kojega je i propustio petu utakmicu, Billups je preuzeo odgovornost na sebe u šestoj i odveo svoju momčad korak dalje nego prošle godine. U završnici četvrte četvrtine Billups je svojim pogocima sa linije slobodnih bacanja 14 sekundi prije kraja izjednačio na 81-81, a odgovornost u posljednjem napadu Sixersa preuzeo je Iverson. No, »rookie« Pistonsa Tayshaun Prince odigrao je izvrsnu obranu, pa zvijezda Sixersa nije uspjela niti uputiti šut ka košu. Iverson je dvoboj okončao sa 38 koševa, ali upravo njegovi promašaji u ključnim trenucima utakmice koštali su Sixerse poraza. Jer, i pri rezultatu 89-89, 37 sekundi prije isteka produžetka, Iverson je promašio šut za moguće vodstvo.</p>
<p>Uz Billupsa, odlični u redovima Pistonsa bili su i Richard Hamilton (19), Corliss Williamson (17), Tayshaun Prince (14) i Ben Wallace (10 koševa, 18 skokova, 5 osvojenih lopti), dok su Iversonovi pomagači bili tek Derrick Coleman (14 poena, 11 skokova) i Kenny Thomas (12 pogodaka, 14 skokova).</p>
<p> • Rezultat, polufinale, Istočna konferencija: Philadelphia – Detroit 89-93 (Detroit se plasirao u konferencijski finale rezultatom 4-2). (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="35">
<p>U bombaškim napadima u Casablanci 40 mrtvih i stotinjak ranjenih</p>
<p>Mete samoubilačkih napada bili su hotel, konzulati i sinagoga. Zbog napada su uhićene tri osobe </p>
<p>CASABLANCA/WASHINGTON, 17. svibnja </p>
<p> - U višestrukom samoubilačkom bombaškom napadu u najvećem marokanskom gradu Casablanci u noći na subotu poginulo je najmanje 40 osoba, a stotinjak ih je ranjeno, potvrdili su u subotu diplomatski izvori u glavnom marokanskom gradu Rabatu.</p>
<p>Među poginulima je i deset bombaša-samoubojica. Policija je uhitila tri osobe, uključujući i terorista koji je, teško ozlijeđen, preživio napad. </p>
<p>Teroristi su istovremeno detonirali tri automobila-bombe i eksploziv u financijskoj i diplomatskoj četvrti Casablance. Među metama napada bili su luksuzni hotel, židovski centar, belgijski konzulat i španjolski kulturni centar u sklopu kojega se nalazi i restoran.</p>
<p>Zasad nijedna skupina nije preuzela odgovornost za napade. Riječ je o prvom takvom činu nasilja u toj sjevernoafričkoj zemlji u posljednjih nekoliko godina.</p>
<p> Javljajući o eksploziji u Casablanci, CNN je naveo da su meta napada bili stranci. Očevici prenose da su napadnuti jedan hotel, nekoliko konzulata, uključujući i onaj Sjedinjenih Država te židovska sinagoga. </p>
<p> Televizija prenosi vladino priopćenje po kojemu je eksplozija »dio nesigurnosti s kojom se suočavamo diljem svijeta«.</p>
<p> Arapska satelitska televizija Al Jazeera objavila je, pozivajući se na svjedoke toga događaja, da su uz ostale napadnuti belgijski i španjolski konzulat. (Reuters/Dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Skandal za jubilej Eurostata</p>
<p>Direktorski dvojac Ureda za statistiku EU pod istragom zbog mutnih poslova </p>
<p>BRUXELLES, 17. svibnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> – Na svoj 50. rođendan i prvoga dana petodnevnog obilježavanja te obljetnice, Ured za statistiku Europske unije, Eurostat, dobio je neželjeni i neočekivani rođendanski daro. Objavljena je, naime, informacija da su mu glavni direktor i jedan od direktora odjela predmet istrage zbog »nezakonitih radnji«.</p>
<p> Vijest je provalio The Financial Times (FT) pozvavši se na konstataciju istražitelja o »velikom pothvatu pljačke EU fondova« kojom su se neko vrijeme bavili specijalisti Ureda za istragu prijevara EU (OLAF-a), da bi dosje predali francuskom pravosuđu.</p>
<p>Dosad su se Eurostatovim nestatističkim poslovima bavilo čak šest različitih istraga, četiri OLAF-ove i dvije luksemburške, nakon što su priče o prijateljskim i rođačkim vezama kao i o nekorektnom poslovanju prerasle iz glasina u nešto ozbiljnije. Zaključeno je da se radi o zabrinjavajućoj muljaži Yvesa Francheta, generalnog direktora Eurostata zadnjih 16 godina te direktora Eurostatovog odjela Daniela Byka.</p>
<p>Prema dostupnim podacima - FT ih je dobio od francuskih istražitelja - taj je dvojac otvorio poseban račun na luksemburškoj banci preko kojega su se prodavali Eurostatovi podaci. Tumačenje svrhe otvaranja računa - ime mu je Eurodiff, potvrdio je Byk - razlikuje se, istražitelji govore o »cijeđenju EU fondova«, a Byk pak o praktičnoj mjeri olakšavanja transfera novca. </p>
<p>Byk tvrdi kako ni on ni glavni direktor nisu imali pristupa sredstvima na računu na koji su novci navodno stizali uplatom privatnih korisnika Eurostatovih podataka.</p>
<p>Veza računa za naplatu usluga privatnicima i francuske tvrke Planistat (savjetodavna firma za statistiku i ekonomiju), zadužene za distribuciju plaćenih Eurostatovih informacija, također je spomenuta u dosjeu. I Byk i Franchet zanijekali su optužbe ističući da je sporni račun korišten samo za službene svrhe, dakle za servisiranje dijela Eurostatovih djelatnosti, prodaje usluga. Potom su zanijemili za medije.</p>
<p>Svečano obilježavanje pola stoljeća Eurostata pokvareno je tom viješću, odgođene su neke visoke posjete, a u Europskoj komisiji na sve su upite novinara odgovarali kako »vrlo malo znaju« te da je predsjednik Komisije dobio kraću OLAF-ovu informaciju. »Cijeli slučaj tretiramo na najozbiljniji mogući način«, rekao je novinarima glasnogovornik Reijo Kemppinen. </p>
<p>Komisija će svoje poteze povući tek kada je opskrbe službenim informacijama o slučaju, a Romanu Prodiju je na raspolaganju nekoliko opcija, ovisno o istrazi. Znači da u obzir dolazi sve - od privremenog premještanja osumnjičenih na druga radna mjesta do suspenzije, obrazložio je Kemppinen.</p>
<p> Priča o istrazi u Eurostatu došla je u nezgodno vrijeme i za Komisiju. Potencijalni skandal iz Luxembourga nadovezao se na indiskreciju netom provaljenu u belgijskim medijima da je Komisija otvorila internu istragu protiv dužnosnika u Općoj upravi pravosuđa, poznatog samo kao Aloysius W., građanin Belgije. Policijska racija otkrila je da je Aloysius W. vlasnik stanova za ilegalne imigrante...</p>
<p>Lada Stipić - Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Rusija, Kina i Francuska žele izmjene nacrta rezolucije o Iraku</p>
<p>NEW YORK, 17. svibnja</p>
<p> – Rusija, Kina i Francuska u petak su najavile da žele velike promjene u rezoluciji o ukidanju sankcija Iraku koju zagovara SAD, dok je Njemačka, kako se čini, spremna podržati tu rezoluciju.</p>
<p>Dok administracija američkog predsjednika Georgea W. Busha ustrajava na tome da se glasovanje održi idućeg tjedna, članovi Vijeća sigurnosti završili su razmatranje devet stranica revidiranog nacrta rezolucije u petak kasno navečer.</p>
<p>Mnogi su pozvali na jaču ulogu UN-a u poslijeratnom Iraku, te na veću otvorenost SAD-a i Velike Britanije, čije se postrojbe nalaze u Iraku, izjavili su diplomati.</p>
<p> U međuvremenu je ruski ministar vanjskih poslova rekao za Interfax nakon susreta sa zamjenikom kineskog šefa diplomacije Yangom Wenchangom kako obje zemlje »vjeruju da su potrebne ozbiljne izmjene odredbi nacrta rezolucije«.</p>
<p> Francuski ministar vanjskih poslova Dominique de Villepin rekao je da Pariz također traži izmjene u rezoluciji, uključujući davanje veće uloge UN-u u obnovi Iraka. Rusija i Francuska pozvale su na suspendiranje sankcija, umjesto ukidanja, kao i na službenu potvrdu UN-ovih inspektora za oružje da je iračko oružje masovnog uništenja eliminirano.</p>
<p> Njemački kancelar Gerhard Schröder izjavio je pak kako očekuje da će sankcije »brzo biti ukinute«. </p>
<p>»Na kraju, radi se o iračkom narodu kojem se mora pomoći što je prije moguće«, istaknuo je on. (AP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>George Bush formalno najavio ponovnu kandidaturu za predsjednika</p>
<p>WASHINGTON, 17. svibnja</p>
<p> – Američki predsjednik George W. Bush u petak je i formalno najavio kandidaturu i otpočeo kampanju za ponovni izbor za predsjednika Sjedinjenih Država. Bush je Saveznom odboru za izbore (FEC) formalno prijavio svoju namjeru da se ponovo natječe za predsjednika na izborima 2004. Prijava, uz ostalo, uključuje izjavu o kandidaturi i organizaciji kampanje. </p>
<p> Prijava će mu omogućiti da uspostavi izborni stožer u Sjevernoj Virginiji, okupi ljude koji će raditi na kampanji i, najvažnije, započne prikupljati novac za izbore.</p>
<p> Formalna predaja dokumenata FEC-u zakonski je obvezna za kandidate koji namjeravaju prikupiti više od 5000 dolara za izbornu kampanju. Predsjednik Bush je za kampanju 2000. namaknuo oko 100 milijuna dolara, a očekuje se da bi za izbore 2004. mogao prikupiti 200 milijuna dolara.</p>
<p> Dok se pripremao odletjeti helikopterom iz Bijele kuće na vikend u Camp Davidu, novinari su Busha zamolili da komentira svoju prijavu kojom je formalno aktivirao svoju kampanju za ponovni izbor za predsjednika.</p>
<p> »Američki narod će odlučiti zaslužujem li ili ne drugi mandat«, rekao je Bush. »U međuvremenu se usmjeravam na pomoć ljudima da nađu posao i na tome ću se zadržati određeno vrijeme«.</p>
<p> Očekuje se da će Bush u kampanji iskoristiti svoju popularnost stečenu vojnim pobjedama u Afganistanu i Iraku i usmjeriti se na pitanja nacionalne sigurnosti i poticanja usporenog američkog gospodarstva.</p>
<p> Najnovija istraživanja javnoga mišljenja pokazuju da je Bush vrlo popularan, unatoč oslabljenoj ekonomiji i visokoj stopi nezaposlenosti. Uglavnom zahvaljujući uspjesima u borbi protiv terorizma, 65 posto Amerikanaca odobrava način na koji Bush obavlja posao, no dobiva znantno slabije ocjene ekonomskih rezultata.</p>
<p> Namjeravajući izbjeći sudbinu svojega oca Georgea Busha starijeg koji je zbog slabe ekonomije izgubio izbore 1992. od Billa Clintona unatoč pobjedi u Zaljevskom ratu, Bush mlađi značajnu energiju usmjerava u promicanje plana smanjenja poreza kao ključnog poticaja rastu gospodarstva i otvaranju novih radnih mjesta.</p>
<p> Bush će na izbore izaći sa sadašnjim dopredsjednikom Dickom Cheneyom, koji je kandidat za dopredsjednika bio i na izborima 2000. </p>
<p> Politički direktor u Bijeloj kući Karl Rove vodit će kampanju predsjednika Busha, a politički savjetnik Ken Melhman bit će njezin direktor.</p>
<p>Među devet kandidata koji su najavili svoju kandidaturu Demokratska stranka tek treba izabrati jednoga koji će se Bushu suprotstaviti na idućim izborima. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>George Bush formalno najavio ponovnu kandidaturu za predsjednika</p>
<p>WASHINGTON, 17. svibnja</p>
<p> – Američki predsjednik George W. Bush u petak je i formalno najavio kandidaturu i otpočeo kampanju za ponovni izbor za predsjednika Sjedinjenih Država. Bush je Saveznom odboru za izbore (FEC) formalno prijavio svoju namjeru da se ponovo natječe za predsjednika na izborima 2004. Prijava, uz ostalo, uključuje izjavu o kandidaturi i organizaciji kampanje. </p>
<p> Prijava će mu omogućiti da uspostavi izborni stožer u Sjevernoj Virginiji, okupi ljude koji će raditi na kampanji i, najvažnije, započne prikupljati novac za izbore.</p>
<p> Formalna predaja dokumenata FEC-u zakonski je obvezna za kandidate koji namjeravaju prikupiti više od 5000 dolara za izbornu kampanju. Predsjednik Bush je za kampanju 2000. namaknuo oko 100 milijuna dolara, a očekuje se da bi za izbore 2004. mogao prikupiti 200 milijuna dolara.</p>
<p> Dok se pripremao odletjeti helikopterom iz Bijele kuće na vikend u Camp Davidu, novinari su Busha zamolili da komentira svoju prijavu kojom je formalno aktivirao svoju kampanju za ponovni izbor za predsjednika.</p>
<p> »Američki narod će odlučiti zaslužujem li ili ne drugi mandat«, rekao je Bush. »U međuvremenu se usmjeravam na pomoć ljudima da nađu posao i na tome ću se zadržati određeno vrijeme«.</p>
<p> Očekuje se da će Bush u kampanji iskoristiti svoju popularnost stečenu vojnim pobjedama u Afganistanu i Iraku i usmjeriti se na pitanja nacionalne sigurnosti i poticanja usporenog američkog gospodarstva.</p>
<p> Najnovija istraživanja javnoga mišljenja pokazuju da je Bush vrlo popularan, unatoč oslabljenoj ekonomiji i visokoj stopi nezaposlenosti. Uglavnom zahvaljujući uspjesima u borbi protiv terorizma, 65 posto Amerikanaca odobrava način na koji Bush obavlja posao, no dobiva znantno slabije ocjene ekonomskih rezultata.</p>
<p> Namjeravajući izbjeći sudbinu svojega oca Georgea Busha starijeg koji je zbog slabe ekonomije izgubio izbore 1992. od Billa Clintona unatoč pobjedi u Zaljevskom ratu, Bush mlađi značajnu energiju usmjerava u promicanje plana smanjenja poreza kao ključnog poticaja rastu gospodarstva i otvaranju novih radnih mjesta.</p>
<p> Bush će na izbore izaći sa sadašnjim dopredsjednikom Dickom Cheneyom, koji je kandidat za dopredsjednika bio i na izborima 2000. </p>
<p> Politički direktor u Bijeloj kući Karl Rove vodit će kampanju predsjednika Busha, a politički savjetnik Ken Melhman bit će njezin direktor.</p>
<p>Među devet kandidata koji su najavili svoju kandidaturu Demokratska stranka tek treba izabrati jednoga koji će se Bushu suprotstaviti na idućim izborima. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="40">
<p>Tko su pravi akteri afere »vukovarskih nebodera«</p>
<p>Deset dana ustrajno buja fama da je koncepcija za poslovni kompleks u Vukovarskoj, čiji sam autor, u tajnosti pripreman urbanističko arhitektonski projekt s isključivim ciljem privatnog ekstraprofita. Pravi akteri afere, skriveni iza ove neistine, medijskom manipulacijom kreiraju javno mnijenje, pokazujući porazno neznanje zakonskih i stručnih uzusa. Pri tome pokušavaju utjecati na sudbinu zakonski besprijekorno provedenog, visoko ocijenjenog te za javno dobro neupitnog projekta u gradu u kojem već više od desetljeća nema investicija takvog značenja.</p>
<p>Glavni akteri su Miljenko Mesić, pročelnik Gradskog zavoda za planiranje razvoja grada i zaštitu okoliša, te njemu potčinjeni djelatnici ovog tijela uprave Borislav Doklestić i Niko Gamulin, svi obrazovanjem arhitekti. Ovoj hajci pridružio se neinformirano, nestručno i nekolegijalno i Ljubomir Miščević, na žalost kao predsjednik Društva arhitekata Zagreba, sramotnim priopćenjem za javnost.</p>
<p>Na lokaciji uz Vukovarsku ulicu tvrtka Ingra d.d. raspisala je 2000. pozivni natječaj za građevinu poslovno-stambene namjene, u čijoj pripremi je aktivno sudjelovao i Gradski zavod za planiranje razvoja grada i zaštitu čovjekove okoline, konkretno njegovi djelatnici Doklestić i Gamulin, dajući nedvosmislenu podršku raspisu pozivnog natječaja.</p>
<p>U Ocjenjivački sud pozvani su redom najugledniji hrvatski arhitekti, koji prihvaćaju program natječaja, poimence: prof.dr. Hildegard Auf Franić, tada dekan Arhitektonskog fakulteta, danas predsjednica Kulturnog vijeća za arhitekturu i urbanizam Ministarstva kulture; prof. Ivan Crnković, novi dekan Arhitektonskog fakulteta; Tomislav Petrinjak, sadašnji predsjednik Stručnog savjeta Udruženja hrvatskih arhitekata; Branko Silađin, dobitnik najprestižnijih priznanja i nagrada na području arhitekture i urbanizma. Ocjenjivačkom sudu pridružili su se i predstavnici investitora (redom ugledni privrednici Ingre d.d.)</p>
<p>Ovaj respektabilni Ocjenjivački sud donio je jednoglasnu odluku da se za daljnju razradu izabere navedeni projekt poslovnog nebodera kao novog obilježja na križanju velikih zagrebačkih urbanih poteza.</p>
<p>Sukladno članku 19. GUP-a koji eksplicitno omogućava izgradnju poslovnih tornjeva na tom mjestu i sukladno članku 126. GUP-a po kojemu je proveden natječaj, zadovoljene su sve zakonske norme. Ingra d.d. naručuje od autora nagrađenog rada izradu projekta za lokacijsku dozvolu.</p>
<p>Međutim, Ingra d.d. kao investitor odustaje od izgradnje. Krajem 2002. novi investitori pripremaju dokumentaciju za lokacijsku dozvolu uz konzultacije s djelatnicima Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove. Ovaj Ured, zadužen za izdavanje lokacijske dozvole, zatražio je mišljenje mjerodavnog Ocjenjivačkog suda o noveliranom projektu. Ocjenjivački sud jednoglasno donosi pozitivno i pohvalno mišljenje i zaključuje ga rečenicom da je »razmatrano idejno rješenje kvalitetna podloga za daljnju projektnu razradu.«</p>
<p>Iako su Doklestić i Gamulin aktivno sudjelovali u pripremi natječaja u 2000., Gradski odjel za prostorno uređenje traži njihovo ponovno očitovanje o čl. 126. GUP-a, a oni protuzakonito mijenjaju svoj stav i počinju polemizirati s odlukama Ocjenjivačkog suda. </p>
<p>Da bi izbjegao da odluke o vrijednosti arhitektonskih projekata od značaja za grad donose oni gradski službenici koji bez odgovarajućih referenci i stručnog autoriteta zlorabe vlastiti administrativni položaj, zakonodavac je predvidio institut natječaja. Time je onemogućio proizvoljne interpretacije GUP-a i osigurao najvišu moguću stručnost donesenim odlukama.</p>
<p>Pozivanje »stručnog tima« Mesić, Doklestić i Gamulin na odredbe budućeg generalnog urbanističkog plana, pravno nepostojećeg dokumenta, izričito se protivi zakonskoj normi i jasno upućuje na element prijetnje. Iz svega slijedi da je njihovo mišljenje, neupitne nestručnosti, u cijelosti suprotno zakonu. Svi akteri ove nerazumne hajke vrijeđaju raspisivača natječaja, nove investitore, autora projekta, Ocjenjivački sud i gradske službe koje su ovaj predmet odradile po zakonu.</p>
<p> Stoga tražim od Suda časti Udruženja hrvatskih arhitekata najstrože moguće sankcije za Borislava Doklestića i Niku Gamulina. Za struci nepoznatog Miljenka Mesića, koji se voljom politike zatekao u urbanizmu i arhitekturi, to bi bilo besmisleno. Za Ljubomira Miščevića, također očekujem sankcije Suda časti, jer im se pridružio. </p>
<p>prof, dr. sc. MARIJAN HRŽIĆarhitekt iz Zagreba</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Jedan glas zastupat će tisuće pripadnika nacionalnih manjina</p>
<p>Novinar i publicist Vilko Luncer iznosi u Vjesniku svoje mišljenje o odnosu prema manjinama u Sloveniji i Hrvatskoj, o kojemu bi se dalo dosta polemizirati, ali ja bih govorio o predstojećim izborima za članove vijeća nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne samouprave, s osvrtom na Slovence.</p>
<p> Vladina odluka zasniva se na novom Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, u kojemu se ni u jednom članku ne navode pojedine nacionalne manjine po imenu, kako je to bilo u prijašnjem, danas nevažećem zakonu. Sada su u gotovo svim člancima navedene nacionalne manjine, ali u množini, u te dvije riječi. Rekli bi, nacionalne manjine su izbrisane iz Ustavnog zakona. </p>
<p> Kad su Slovenci i Bošnjaci 1997. izostavljeni iz preambule Ustava, bilo je negodovanja i protesta. </p>
<p>Vilko Luncer je to nazvao naglavačkim izbacivanjem iz ustavne preambule. Ovaj put nitko nije prosvjedovao, ni Milan Đukić, Milorad Pupavac, Furio Radin niti drugi manjinski zastupnici.</p>
<p> Za Slovence nije protestirao samozvani predsjednik svih Slovenaca Darko Šonc, a nije se oglasio ni Vilko Luncer koji se sada čudi kako Slovenci nisu iskoristili sve mogućnosti za isticanje svojih kandidata u zagorskim selima i Humu na Sutli, a ni u gradu Varaždinu. Vjerojatno Luncer ne zna da je kandidiranje u manjim gradovima i općinama kompliciran posao koji traži angažiranje pojedinaca i ljudi, vrijeme i novac, da bi se sve promišljeno i dobro obavilo.</p>
<p> Siguran sam da to nije problem samo Slovenaca nego i drugih manjina, pa ćemo vidjeti kako će se to na kraju završiti. </p>
<p>Lako je bilo u Zagrebu gdje su predsjednik i potpredsjednik Slovenskoga doma, bez izbornog skupa, sami odredili kandidacijsku listu od članova Upravnog i Nadzornog odbora te pjevačkog zbora, s tim da su na listi prvi, pa je izborno povjerenstvo grada moralo listu presložiti po abecednom redu, kako to određuju izborna uputstva. </p>
<p> Posebnost je ovih »demokratskih izbora« uputstvu da predlagatelj može predložiti najviše onoliko kandidata koliko se članova bira u to vijeće.</p>
<p> Ako ih se predloži više, ovi nisu pravovaljani kandidati. Odlukom nije određen postotak birača koji trebaju glasati da bi izbori bili verificirani, a s Hrvatske televizije čuli smo da je dovoljan i jedan glasač da kandidacijska lista bude usvojena! Je li to moguće? Jedan glas za članove vijeća koji će zastupati tisuću ili nekoliko desetaka tisuća pripadnika nacionalnih manjina?</p>
<p> Odluku o izborima potpisao je predsjednik Vlade Ivica Račan, a uputstva predsjednik Vrhovnog suda RH Ivica Crnić!</p>
<p>Slovenci će u gradu Zagrebu glasati na jednom mjestu. Kako je sve unaprijed određeno, pod ovakvim uvjetima, moj konačan odgovor jest: odustajem od sudjelovanja u ovakvoj izbornoj farsi, kako je to nazvao saborski zastupnik Furio Radin. </p>
<p> Ne znam tko će na kraju odgovarati za siguran neuspjeh ovih izbora i velike troškove u svezi s time. Živi bili pa vidjeli.</p>
<p>IGOR JUGOVIĆZagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="42">
<p>U Slavoniji poginula djevojčica, a u Baranji dva mladića</p>
<p>OSIJEK, 17. svibnja</p>
<p> – U petak navečer i u subotu rano ujutro, na osječko-baranjskim su cestama poginule tri osobe – šestogodišnja djevojčica u Svetoblažju kod Đakova, te 19-godišnjak i 17-godišnjak, između Mirkovaca i Jasenovca u Baranji, izvijestila je osječko-baranjska Policijska uprava. </p>
<p>U petak oko 18 sati u Svetoblažju se, naime, dogodila prometna nesreća u kojoj je poginula šestogodišnja djevojčica Josipa Bence. </p>
<p>Ona se vozila na neregistriranom traktoru kojim je upravljao hrvatski državljanin iz Svetoblažja. </p>
<p>Traktor je vukao priključak, a na lijevom je blatobranu vozio jednu osmogodišnju i jednu šestogodišnju djevojčicu. </p>
<p>Pri skretanju udesno, na poljski put, šestogodišnja Josipa Bence iznenada je pala pod kotač traktora. Teško ozlijeđena djevojčica umrla je na putu prema Domu zdravlja. Očevid je obavila đakovačka prometna policija. </p>
<p>Druga prometna nesreća zbila se u Baranji, na cesti između Mirkovaca i Jasenovca, oko dva sata poslije ponoći. Tada je s ceste u odvodni kanal sletio osobni automobil u kojemu su se nalazila trojica mladića. </p>
<p>Na mjestu nesreće poginuli su Josip Pligl (1984.) iz Beloga Manastira i Boja Medvedec (1986.) iz Osijeka, dok je treći 17-godišnji mladić zbog teških ozljeda zadržan na liječenju u osječkoj Kliničkoj bolnici. Očevidom se još utvrđuju okolnosti u kojima se zbila ta prometna nesreća, izviješćuje osječko-baranjska Policijska uprava. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Ukradeni kamion iz Zagreba pokušao prevesti u BiH</p>
<p>SLUNJ, 17. svibnja</p>
<p> – Slunjski su policajci u petak, tijekom redovne kontrole prometa, na cesti Slunj - Cetingrad - V. Kladuša u blizini graničnog prijelaza prema BiH, pokušali zaustaviti teretno vozilo registarskih oznaka ZG 8641- AB. </p>
<p>No, vozač nije zaustavio vozilo na znak »stop«, već je nastavio s vožnjom u smjeru državne granice s BiH. Nakon 200 metara od policijske ophodnje, vozač je odjednom izašao iz kamiona i pješice se uputio do područja BiH. Provjerom je ubrzo utvrđeno da je kamion, čiji je vlasnik B. N. (37) iz Zagreba, u četvrtak, 15. svibnja otuđen na području Zagreba. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Kod mladih Gospićana nađene tablete i marihuana</p>
<p>GOSPIĆ, 17. svibnja</p>
<p> – Zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo zloporabe opojnih droga, službenici kriminalističke policije PU Ličko-senjske na području su grada Gospića u petak u Istražni centar Županijskog suda u Gospiću, priveli tri osobe s područja Gospića. U pitanju su D. S. (1971.), T. J. (1980.) i E. K. (1979.).</p>
<p>Kaznene prijave podnesene su protiv još četvorice počinitelja istog kaznenog djela, i to protiv A. U. (1977.), A. M. (1980.), E. K. (1979.) koji su također s područja grada Gospića.</p>
<p>Po nalogu istražnog suca Županijskog suda u Gospiću, obavljene su pretrage njihovih domova i vozila, prilikom čega je pronađeno 36,3 grama marihuane, različite tablete i 415 sjemenki marihuane. </p>
<p>D. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="45">
<p>Zagrepčani za »hrvatsko« nisu štedjeli novac</p>
<p>ZAGREB, 17. svibnja</p>
<p> – Zagreb je, poslije Siska, u sklopu akcije »Kupujmo hrvatsko« Hrvatske gospodarske komore, u subotu na Trgu bana Jelačića ugostio 70 tvrtki prehrambene i tekstilne industrije, te industrije pića. Zagrepčani su tako umjesto u velikim trgovačkim centrima, svoje tjedne zalihe mogli po diskontnim cijenama obnoviti na glavnom zagrebačkom trgu, te uživati u brojnim degustacijama. </p>
<p>Predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević bio je darežljiv pohvalama i za tvrtke koje su Zagrepčanima ponudile svoje proizvode, i za brojne posjetitelje koji nisu štedjeli svoje novčanike. »Akcijom 'Kupujmo hrvatsko' koja se održala pod geslom »Reafirmirajmo domaće tržište - povećajmo zaposlenost«, prije svega želimo utjecati na svijest ljudi da se prilikom kupnje bez pretjeranog razmišljanja odlučuju za hrvatske proizvode. Time osiguravaju svoju mirovinu, radno mjesto za svoje dijete i u konačnici pomažu hrvatsko gospodarstvo«, istaknuo je Vidošević. Jedino će na taj način, dodao je, proizvodi s oznakom hrvatske kvalitete biti konkurenti onim inozemnim, jer kupac ipak najviše utječe na razvoj domaćeg gospodarstva. </p>
<p>»Hrvatsko tržište nije veliko ali je svojevrsna preporuka za proizvođače koji svoje proizvode žele ponuditi na inozemnom tržištu, ali i pozivnica stranim investitorima da svoj kapital investiraju u naše proizvodne potencijale«, naglasio je Vidošević. Nakon Zagreba, diskontna prodaja proizvoda s oznakom 'hrvatsko', bit će organizirana u svim županijskim središtima kao i svim većim turističkim odredištima na Jadranu. </p>
<p>U akciji su sudjelovali i mnogi gosti iz političkog, javnog i estradnog života među kojima – Joško Lokas, Tomislav Karlo, Idora Hegel i odbojkašice Mladosti. Sudeći po rasporedu, glumci se očito najbolje snalaze među suhomesnatim proizvodima. »Ljudi doista kupuju hrvatsko, jer osim što znaju da je riječ o kvalitetnim proizvodima na taj način pomažu domaću proizvodnju«, rekla je Vitomira Lončar Bucka koja je u subotu branila boje tvrtke Gavrilović. Na »konkurentskom« štandu Sljemena iza pulta se našao Goran Grgić. Kako i dolikuje pravom Slavoncu odlično se snašao među kobasicama. »Akcija mi se čini izuzetno pozitivnom i priznajem da kod kupnje prednost dajem hrvatskim proizvodima«, rekao je Grgić. </p>
<p>I dok je većina Zagrepčana iskoristila priliku da po promotivnim cijenama napuni svoje hladnjake, neki su pak iskoristili priliku okupljanja velikog broja građana za prošnju. »Za razliku od drugih, ja moram prvo sakupiti novac da bih mogla kupiti bilo što hrvatsko«, potužila se gospođa Mara.</p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>»Prikriva se stvarno stanje zaliha pšenice« </p>
<p>Ministarstvo odbija očita podmetanja koja se pojavljuju u posljednje vrijeme radi prikrivanja stvarnog stanja zaliha pšenice u Ravnateljstvu za robne zalihe</p>
<p>ZAGREB, 17. svibnja</p>
<p> – Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva reagiralo je u subotu na informacije koje su se posljednjih dana pojavile u javnosti o tzv. pšeničnoj aferi, tvrdeći da se njemu i ministru osobno podmeće kako bi se prikrilo stvarno stanje zaliha pšenice u Ravnateljstvu za robne zalihe.</p>
<p>»Ministarstvo odbija očita podmetanja koja se pojavljuju u posljednje vrijeme radi prikrivanja stvarnog stanja zaliha pšenice u Ravnateljstvu za robne zalihe, a kojima se optužuju Ministarstvo i ministar poljoprivrede i šumarstva Božidar Pankretić osobno za nečasne radnje i pogodovanje nekim tvrtkama u raspolaganju državnim zalihama pšenice«, izjavio je Hini glasnogovornik Ministarstva Nenad Matić.</p>
<p> Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva ističe da je 26. ožujka ove godine poslalo dopis Vladinoj Koordinaciji za gospodarstvo kojim se predlaže kako gospodariti robnim zalihama, odnosno da se u sklopu zakona što bolje kontrolira stanje i upravljanje robnim zalihama. Te bi mjere trebalo provoditi resorno Ministarstvo i Ravnateljstvo za robne zalihe, ali je prijedlog na toj koordinaciji odbijen, rekao je glasnogovornik Matić. </p>
<p>»Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva će i dalje inzistirati na uvođenju reda na tržištu pšenice, ali i s pravom postavljati pitanje zakonskog poslovanja u svim državnim institucijama, pa tako i u Ravnateljstvu za robne zalihe«, izjavio je glasnogovornik Ministarstva Nenad Matić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Ugovor o suradnji hrvatskih i srpskih poslodavaca </p>
<p>BEOGRAD, 17. svibnja</p>
<p> – Udruženje industrijalaca i privrednika Srbije i Hrvatska udruga poslodavaca, u ponedjeljak će u Zagrebu potpisati ugovor o poslovnoj suradnji, koji bi s vremenom, prema riječima Đorđa Antelja, člana Upravnog odbora Udruženja, trebao donijeti i konkretne rezultate i programe. Dodao je i da je najveća vrijednost toga ugovora, što će se u kontaktima poduzetnika dviju zemalja eliminirati državni protokol. </p>
<p>Delegacija Udruženja bit će idući tjedan gost na skupštini HUP-a, koji u ponedjeljak slavi desetu obljetnicu.</p>
<p>Inače, Udruženje industrijalaca i privrednika Srbije okuplja oko 5000 članova pravnih osoba, najveće je udruženje privatnih poduzetnika u Srbiji, a na čelu mu je Bogoljub Karić, vlasnik BK Grupe, jedne od najjačih srpskih kompanija. </p>
<p>Potpisivanjem ugovora o suradnji s HUP-om, rekao je Antelj, dovršit će se potpisivanje ugovora sa susjednim zemljama, a »cilj nam je da kao udruženje privatnih poduzetnika neovisno od države djelujemo na uspostavi kontakata poslodavaca dviju zemalja, te što bržoj uspostavi gospodarske suradnje«.</p>
<p>Antelj smatra da će nakon sklapanja sporazuma s HUP-om doći do intenziviranja suradnje među privatnim poduzetnicima, jer su, dodaje, perspektive dvaju tranzicijskih gospodarstava iznimno velike. </p>
<p>Na pitanje ima li u Srbiji tvrtki koje bi željele ulagati u Hrvatskoj, Antelj je kazao da ima oko 50 tvrtki koje imaju snagu za širenje u regiji, ali da bi se prva ulaganja mogla dogoditi za dvije do tri godine, a među prvima bi mogli doći proizvođači pokućstva i hrane.</p>
<p>Nives Matijević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="48">
<p>Ključevi Banskih dvora u rukama Zlatka Tomčića</p>
<p>Račan ne namjerava propustiti prigodu da Hrvatsku uvede u europsko društvo, stoga je natjerao ministre na manje samoreklamiranja u stranačke svrhe. Posljedice suše narasle do razmjera kada postaju politički adut u rukama stranke koja se bori za glasove seljaka – HSS-a</p>
<p>ZAGREB, 17. svibnja</p>
<p> – Jedino je izvjesno da će koalicija ipak opstati do jeseni, procjene su Banskih dvora nakon što su se stišale strasti uzburkane na možda najoštrijoj sjednici Račanove vlade u četvrtak. </p>
<p>Sve je počelo zatvorenom sjednicom Vlade 10. svibnja u Vili Prekrižje koju je premijer sazvao ne bi li »disciplinirao« ministre i usmjerio ih radu na prioritetnom cilju – ulasku Hrvatske u EU 2007. godine. </p>
<p>Račan ne namjerava propustiti prigodu da Hrvatsku uvede u europsko društvo munjevitom brzinom, te je stoga i pokazao za njega iznimnu odlučnost i natjerao svoje ministre (koji su se tada prvi put nakon što je konstituirana Vlada 2000. pojavili u punom sastavu) da se pristanu manje samoreklamirati u stranačke svrhe i pokušaju zaboraviti da je predizborna kampanja.</p>
<p>Alternativa toj varijanti je traljavo odrađen europski posao, a posljedica – mogući ulazak Hrvatske u EU 2015. godine u društvu onih s kojima bi se to najmanje željelo – Srbijom i Crnom Gorom, BiH i ostalim zemljama balkanske regije. Ministri su se naizgled, sa svime složili, pa čak i oni koje su mediji najviše prozivali da promidžbene kampanje svojih ministarstava iskorištavaju u stranačke svrhe – HNS-ovac Radimir Čačić i HSS-ovac Željko Pecek. </p>
<p>U međuvremenu su posljedice suše, koja je zahvatila pola zemlje, a najviše pogodila Slavoniju, narasle do razmjera kada postaju politički adut u rukama stranke koja se bori za glasove seljaka – HSS-a. Dan prije nego što će premijer na čelu Kriznog stožera Vlade krenuti put Slavonije, HSS-ov ministar poljoprivrede Božidar Pankretić objavljuje preliminarnu procjenu štete od suše i, tvrde u Banskim dvorima, bez ikakva dogovora, prijedlog mjera za njihovo saniranje. Upravo je taj prvotni, ekstenzivni prijedlog mjera procijenjen na milijardu kuna, a najsporniji je bio prijedlog da se oštećenim seljacima isplati gotovina u visini od 30 posto od 1,4 milijarde kuna na koliko je procijenjena šteta.</p>
<p>Isti dan HSS šalje naizgled za prethodnu temu nevezanu političku poruku – stranka se ne slaže s prijedlogom zaključaka Vlade od 10. svibnja i optužuje Račana da ih je potpuno pogrešno interpretirao u javnosti. K tome, ističu da će se svi dobri rezultati Vlade pripisati Račanovu SDP-u, pošto je dogovoreno da se daljnje medijske kampanje ministarstava kanaliziraju kroz Banske dvore. Slijedi burna sjednica petorke, na kojoj Račan i Tomčić zauzimaju potpuno suprotna stajališta o spomenutim zaključcima, nakon čega, dan kasnije, situacija kulminira na zatvorenom dijelu sjednice Vlade. Za zaključke ne glasa Pankretić, a ostali su HSS-ovi članovi Vlade, suzdržani.</p>
<p>I tako se politička priča Vlade ponovno vratila na HSS, stranku koja je najjači koalicijski partner SDP-u i bez koga nakon izbora, Račan ne može formirati Vladu, jer ključeve za ponovni ulazak u Banske dvore drži Zlatko Tomčić. Unatoč tomu da je iz svega potpuno razvidno da HSS nije glasao za zaključke Vlade o medijskoj promociji samo zato što poljoprivrednici neće dobiti izravnu financijsku injekciju, uz jasno, malo manje važan dodatak povrijeđenog ega, zbog prozivanja HSS-ovih ministara kad je o samoreklami riječ, najnoviji razvoj događaja u Banskim dvorima ne treba olako zanemarivati. </p>
<p>Iako je Zlatko Tomčić i te kako svjestan da mu šef HDZ-a Ivo Sanader ne može ponuditi ono što mu može ponuditi Ivica Račan, a to je otvoreni put do premijerske fotelje, nitko ne može staviti ruku u vatru da će SDP i HSS nakon izbora ponovno biti zajedno. HSS je uvijek znao dobro iskoristiti to što je bitan jezičac na vagi između »lijevih« i »desnih«, i za vrijeme cijelog mandata ta je činjenica i te kako dobro kapitalizirana.</p>
<p> Treba se samo prisjetiti afere »Istarski statut« 2001. godine, nakon čega je IDS izašao iz vladajuće koalicije, preko problema zbog ratifikacije sporazuma za Nuklearnu elektranu Krško, kada su mediji brujali da je HSS trgovao nuklearkom za najskuplju cijenu pšenice u Europi, do nedavne afere »Sunčani Hvar«, koja je i te kako ozbiljno uzdrmala koaliciju. </p>
<p>Sve te činjenice dovode do pitanja kako će te dvije stranke nastaviti zajedno i hoće li cijela zemlja biti neprestano talac velikih političkih ambicija stranke kojoj nužno treba kadrovska nadogradnja kako bi zauzela vodeće mjesto u političkoj konstelaciji. Račanovoj se Vladi zamjera neodlučnost, zbunjenost i sramežljivost, a i sami SDP-ovi dužnosnici priznaju da je stranka možda trebala u mnogim situacijama odlučnije reagirati. </p>
<p>Svi udarci bi, smatraju u SDP-u, trebali biti kompenzirani ulaskom Hrvatske u EU. Pa tako i taj zadnji u nizu HSS-ovih. No uz sve što se događa, dužnosnici Vlade iz raznih stranaka, pa i HSS-a, čvrsto su uvjereni da će koalicija izdržati do izbora i da će se situacija primiriti. EU je, barem deklarativno, izborni adut svih stranaka, i HSS sigurno neće propustiti prigodu za dobivanje glasova i na tom segmentu. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Izjava Carle del Ponte netočno je prenesena </p>
<p>ZAGREB, 17. svibnja </p>
<p> - Voditelj Ureda za vezu Tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hrvatskoj Thomas Osorio izvijestio je u subotu hrvatsku stranu da izjava glavne tužiteljice ICTY-a Carle del Ponte, kako su je prenijeli hrvatski mediji na temelju vijesti Glasa Amerike, o tome da hrvatska Vlada zna gdje se skriva umirovljeni general Ante Gotovine, nije točna i ne odražava ono što je tužiteljica izjavila. Del Pontina izjava »koju su jučer na temelju vijesti Glasa Amerike prenijeli i hrvatski mediji, prema kojoj je glavna tužiteljica optužila hrvatsku Vladu da zna gdje se skriva umirovljeni general Ante Gotovina, ali ga ne želi uhititi - nije točna i ne odražava ono što je tužiteljica Del Ponte izjavila«, kaže se u današnjem priopćenju hrvatske Vlade.</p>
<p> O tome je Osorio izvijestio predstojnika Ureda za suradnju s Međunarodnim sudom i međunarodnim kaznenim sudovima Franu Krnića.</p>
<p> Kako je Osorio izvijestio Krnića, »riječ je o pogrešnoj interpretaciji tužiteljičine izjave od strane novinara Glasa Amerike, koju na taj način nije prenio ni jedan drugi novinar prisutan skupu na kojem je tužiteljica održala govor«, dodaje se u priopćenju Vlade. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Mesić za »Večer«: Kučan bi mogao svjedočiti o pripremama Srbije za rat</p>
<p>LJUBLJANA, 17. svibnja</p>
<p> – Mislim da će bivši slovenski predsjednik Milan Kučan u Haagu svjedočiti o pripremama Slobodana Miloševića i njegova režima na rat za stvaranje »velike i etnički čiste Srbije«, izjavio je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u razgovoru za mariborski list Večer.</p>
<p>Slovenski list u subotnjem broju donosi razgovor s Mesićem u kojemu hrvatski predsjednik govori o bilateralnim odnosima, ali i o svjedočenju Kučana, kao svjedoka tužiteljstva, u procesu protiv Miloševića predviđenom za srijedu idućeg tjedna.</p>
<p> »Mislim da Kučan neće svjedočiti o ratu u Hrvatskoj i BiH, o čemu sam ja mogao govoriti mnogo autentičnije. Kučan će, barem ja tako mislim, moći više reći o prethodnoj fazi, to jest o pripremama Miloševića i njegova režima na rat kojim je trebalo proširiti granice, te stvoriti veliku i etnički čistu Srbiju«, rekao je Mesić. On je dodao da bi Kučan mogao svjedočiti i o Miloševićevoj akciji na razbijanju »višenacionalne partije«, odnosno događajima na zadnjem, 14. kongresu jugoslavenskog Saveza komunista. Partija i vojska bili su uz Tita integrativni faktori Jugoslavije. Tita u to vrijeme više nije bilo, Milošević je razbio partiju, a JNA je stala na stranu Miloševića i njegova režima, ustvrdio je predsjednik Mesić. Pojasnio je da je u privatnom razgovoru s Kučanom bilo riječi o »tehnologiji« rada Haaškog suda, te da je Kučanu u vezi s tim situacija jasna.</p>
<p> »Ja Miloševića nisam mogao uvjeravati u to što je radio i kakve je zločine počinio. On o tome zna mnogo više nego drugi. Svjedok ne može niti u nešto uvjeravati tužiteljstvo. Tužiteljstvo postavlja pitanje, a mi kao svjedoci moramo sud uvjeriti da je ono što govorimo istinito«, rekao je Mesić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Mesić: Sa SAD smo prijatelji, no želimo biti saveznici i s Europskom Unijom</p>
<p>U vezi sa zahtjevom SAD da Hrvatska potpiše sporazum o neizručivanju američkih državljana Međunarodnom kaznenom sudu, predsjednik Stipe Mesić kaže da je nužno provesti proces dogovaranja. »Hrvatska zna što će učiniti«, kaže on, »jer je sasvim jasno i hrvatskoj javnosti da smo sa SAD prijatelji te da aktivno sudjelujemo u antiterorističkoj koaliciji</p>
<p>ZAGREB, 17. svibnja</p>
<p> – U vezi sa zahtjevom SAD–a da Hrvatska potpiše sporazum o neizručivanju američkih državljana Međunarodnom kaznenom sudu nužno je provesti proces dogovaranja. Hrvatska zna što će učiniti, jer sasvim je jasno i hrvatskoj javnosti da smo sa SAD–om prijatelji, te da aktivno sudjelujemo u antiterorističkoj koaliciji. No svakako smo saveznici i s onima s kojima želimo biti u istoj kući, a to je Europska unija, izjavio je novinarima u subotu predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, prigodom otvorenja izložbe na otvorenom »Njemačka–Francuska: Pomirba za Europu«.</p>
<p>Na pitanje novinara kako komentira izjavu glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte da Vlada zna gdje se krije general Ante Gotovina, Mesić je kazao da on, kao ni Vlada, nema takvu informaciju. </p>
<p>Izložba je otvorena u Petrićevoj ulici u središtu Zagreba u povodu 40. obljetnice potpisivanja Elizejskog sporazuma, a postavljena je na inicijativu veleposlanstava Francuske i Njemačke i Francuskog instituta u Zagrebu uz pomoć znanstvenoga organizacijskog odbora. </p>
<p>Na deset je stupova izloženo 40 panoa koji prikazuju povijest francusko–njemačkih odnosa od razdoblja Karla Velikog do danas. Uz zemljopisne karte i nacionalne simbole prikazane su slike brojnih ratova između tih dviju zemalja te razvoj njihova partnerstva započetog još prije Elizejskog sporazuma. </p>
<p>Kako je rekao francuski veleposlanik Francois Bellanger, njegovim potpisivanjem 22. siječnja 1963. francuski predsjednik Charles de Gaulle i njemački kancelar Konrad Adenauer učvrstili su pomirbu dviju zemalja, čime su postavljeni temelji dugotrajnog mira u Europi.</p>
<p>Izložbu je otvorila zamjenica ministra kulture Biserka Cvjetičanin, a predsjednik Mesić je u izjavi novinarima ocijenio da je dobro da se u Hrvatskoj organizira takva izložba, jer ona pokazuje da se od neprijateljstva može doći do partnerstva ako postoje zajednički interesi.</p>
<p> Nakon Zagreba, izložba će biti postavljena u Osijeku, Vukovaru, Kninu, Zadru i Splitu.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Manjine istaknule kandidate za 47 posto vijeća i 28 posto predstavnika</p>
<p>Vijeća u općinama imat će deset članova, u gradovima 15, a u županijama 25 i njih će birati pripadnici onih manjina kojih u tim jedinicama lokalne samouprave ima najmanje 1,5 posto. Takvih manjina je 15, a manjina koja u jedinici samouprave ima najmanje 100 pripadnika moći će izabrati jednog predstavnika</p>
<p>ZAGREB, 17. svibnja</p>
<p> – Pripadnici nacionalnih manjina iskoristili su pravo da predlože kandidate za 47 posto Vijeća nacionalnih manjina i za 28 posto predstavnika nacionalnih manjina u županijama, gradovima i općinama, rekao je u subotu predsjednik Vrhovnog suda i Državnoga izbornog povjerenstva Ivica Crnić uoči prvih izbora za ta tijela, koja će se osnovati u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. </p>
<p>Vijeća u općinama imat će deset članova, u gradovima 15, a u županijama 25 i njih će birati pripadnici onih manjina kojih u tim jedinicama lokalne samouprave ima najmanje 1,5 posto. Takvih manjina je 15, a manjina koja u jedinici samouprave ima najmanje 100 pripadnika moći će izabrati jednog predstavnika. </p>
<p>Podnesene su kandidature za 220 od 469 mogućih vijeća i za 40 predstavnika od mogućih 140. Vijeća se neće birati u tri županije, 42 grada i 103 općine gdje se nitko nije kandidirao, a izbora za predstavnike neće biti u šest županija, 25 gradova i jednoj općini.</p>
<p>»Na izbore će od sedam do 19 sati moći pripadnici pojedine manjine upisani u popis birača koji će na listiću moći zaokružiti najmanje jednog kandidata, a najviše deset, odnosno 15 ili 25. Prema izvodima iz biračkih popisa, pravo izlaska na izbore za Vijeća na razini županija ima gotovo 320 tisuća birača, dok se taj broj na razini gradova i općina razlikuje ovisno o broju pripadnika manjina i istaknutim kandidaturama. Ukupan broj birača zato ne mora odgovarati broju pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj«, rekao je Crnić.</p>
<p>Najviše vijeća birat će Srbi, od mogućih 238 njih 92, dok će od deset mogućih predstavnika birati jednoga. Talijani su podnijeli kandidature za samo dva svoja vijeća od mogućih 30, a od šest mogućih predstavnika neće birati nijednoga. Bošnjaci koji su u popis birača upisani kao Muslimani moći će glasovati nakon što daju izjavu da se osjećaju Bošnjacima u uredima državne uprave. Ti će uredi raditi i u nedjelju, a prema Crnićevim riječima, MUP je dužan pomoći ako na biralištima dođe do izgreda.</p>
<p>Crnić je istaknuo da se ovi izbori bitno razlikuju od onih za predstavnička tijela lokalne samouprave, jer su vijeća i predstavnici savjetodavna tijela. Stoga nije mogao predvidjeti hoće li Vlada raspisati dopunske izbore ondje gdje manjine nisu istaknule kandidate. </p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Prihvaćena Deklaracija o potrebi održanja otočana na otocima</p>
<p>Treba ubrzati donošenje zakona o utemeljenju gospodarskog pojasa na moru, što bi priskrbilo otocima važnije mjesto u nacionalnom gospodarstvu. Otočani zahtijevaju da se političkom voljom omogući zastupljenost otočana u državnim predstavničkim tijelima oblikovanjem jedinstvene izborne jedinice »hrvatski otoci«</p>
<p>BOŽAVA, 17. svibnja</p>
<p> – Pod pokroviteljstvom hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića u subotu je u hotelu »Božava« u Božavi na Dugom otoku održana godišnja skupština Otočnog sabora. </p>
<p>Nakon izvještaja o radu Otočnog sabora s naglascima na Bodulski referendum održan na Uskrs, stotinjak predstavnika s dvadesetak jadranskih otoka prihvatilo je Deklaraciju o potrebi održanja otočana na hrvatskim otocima. U Deklaraciji je, među ostalim, zaključeno da je potrebno ubrzati donošenje zakona o utemeljenju gospodarskog pojasa na moru, što bi uz opću korist priskrbilo otocima osobito onim najudaljenijima, važnije mjesto u nacionalnom gospodarstvu. </p>
<p>Otočani zahtijevaju da se političkom voljom omogući zastupljenost otočana u državnim predstavničkim tijelima oblikovanjem jedinstvene izborne jedinice »hrvatski otoci«, te da se to ustrojstvo u primjerenu obliku provede i na županijskoj razini. Zatim traže utemeljenje državne agencije za more i otoke kojom bi se osiguralo upravljanje otocima s jednoga mjesta, omogućilo financiranje lokalne samouprave u otočnim naseljima bez općinskog središta, te da se pristupi sređivanju katastarskih i zemljišnih knjiga, kako bi se pokrenulo strateške i dugoročne programe vezane za poticaje u gospodarstvu, vodovodizaciji, zbrinjavanju otpada, te u prometu i prometnoj infrastrukturi.</p>
<p>U Deklaraciji se također zahtijeva pokretanje uravnoteženih ekoloških projekata usklađenih s ljudskim potrebama i potrebama gospodarstva, osobito onima u trokutu: zaštita ribljeg fonda – marikultura – turizam. </p>
<p>Ljubica Ivičev Balen</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Kostajnička alternativna scena traži ostavku Bože Kovačevića </p>
<p>HRVATSKA KOSTAJNICA, 17. svibnja</p>
<p> – Kostajnička alternativna scena (KAOS) zatražila je u subotu, s konferencije za novinare održane u Hrvatskoj Kostajnici ostavku ministra prostornog uređenja i zaštite okoliša Bože Kovačevića. </p>
<p>Razlog je takvog zahtjeva, prema riječima voditelja te nevladine udruge Daniela Pavlića, ignorantsko ponašanje ministra i njegova, kako je rečeno, nebriga za ekološke probleme stanovnika uz Unu. »Prije svega šutnja Ministarstva i ministra Kovačevića kada je u pitanju Trgovska gora i najavljena gradnja odlagališta radioaktivnog otpada na njoj«, rekao je Daniel Pavlić. </p>
<p>S konferencije za novinare sazvane u povodu Dana rijeke Une i otvaranja međunarodnoga ekološkog kampa kojim se promovira ekološki turizam na Uni, aktivisti KAOS-a upozorili su i na veliku mogućnost onečišćenja te, jedne od najčišćih, rijeka u Hrvatskoj. Kazavši da Hrvatska nije veliki generator radioaktivnog otpada Pavlić je rekao kako je nepotrebna gradnja velikog odlagališta radioaktivnog otpada. »Lokalitet Trgovske gore nije stručno izabran, nisu provedene studije utjecaja na okoliš, pa stoga KAOS inzistira da se o eventualnoj gradnji takvog odlagališta provede najšira javna rasprava«. </p>
<p>M. J.</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030518].
|
