NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20031117].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 211706 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>17.11.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Letica jedini neovisan kandidat na pravaškoj listi</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga -Poznati sociolog Slaven Letica nositelj je HSP-ove liste u I. izbornoj jedinici i jedini neovisni kandidat na pravaškoj stranačkoj listi. Na prošlim je predsjedničkim izborima bio četvrti, osvojivši 4,14 posto glasova, među devetoricom kandidata.</p>
<p>Iako je prije dvije godine HSP nazvao »karikaturalnom« strankom, prema riječima stranačkoga predsjednika Đapića pravaši su ga stavili na listu jer im otvara vrata prema novom biračkom tijelu. </p>
<p>Letičina izborna jedinica je zagrebačka, u kojoj je HSP-u bila potrebna jaka osoba koja će se natjecati primjerice s Ivicom Račanom i Vesnom Pusić. </p>
<p>Kako je rekao Đapić, ni jedan pravaš ne bi bio toliko prihvaćen u Zagrebu kao što će to najvjerojatnije biti Letica, koji u prošlosti nije bio ideološki daleko od Račana i Pusić. </p>
<p>Prije nego što je pristao biti nositeljem HSP-ove liste, Letica je zahtijevao da se ta stranka odrekne ustaštva, što je potom i učinjeno.</p>
<p>Letičin ekshibicionizam i podizanje prašine u javnosti osebujnim vođenjem predizborne kampanje pravašima će nedvojbeno koristiti, a ni Letica neće ostati kratkih rukava, jer će njegova popularnost porasti. </p>
<p>A. F.</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Je li biskup Ivas narušio granice između crkvenog i političkog prostora</p>
<p>Prvi na SDP-ov listi u IX. izbornoj jedinici, Šime Lučin, najavio je prigovor Etičkom povjerenstvu i izjavio da je »niže svećenstvo maksimalno politički angažirano i s oltara agitira za pojedine političke stranke« / Biskup Ivas dosad nije ni potvrdio niti demantirao da je dao ikakvu potporu listi HSLS-DC </p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Nakon predizborne poruke s Hvara, u kojoj su hrvatski biskupi pozvali vjernike da ispune svoju biračku dužnost, te bez apostrofiranja pojedinih stranaka i političkih opcija upozorili da bi katolički vjernici trebali birati one čiji se politički programi zalažu za očuvanje kršćanskih vrijednosti, čini se da je došlo do prvih trenja u primjeni biskupske poruke na terenu. Navodno je šibenski biskup mons. Ante Ivas (prema izjavi jednog od čelnika HSLS-a Joška Kontića) dao podršku koalicijskoj listi HSLS-DC.</p>
<p>Odmah je reagirao prvi na SDP-ov listi u IX. izbornoj jedinici, Šime Lučin, koji je na konferenciji za novinare u Sinju pozvao biskupa Ivasa da objasni te navode i najavio prigovor Etičkom povjerenstvu. Istodobno, Lučin je na konferenciji izjavio kako raspolaže informacijama da je »niže svećenstvo maksimalno politički angažirano i s oltara agitira za pojedine političke stranke«. </p>
<p>Biskup Ivas dosad nije ni potvrdio niti demantirao da je dao ikakvu potporu listi HSLS-DC. Ako su navodi »politički isforsirani« svakako bi ih trebao demantirati, a ako nisu, trebao bi javnosti objasniti zašto odstupa od temeljne zajedničke poruke biskupa s Hvara. Pokušali smo dobiti telefonsku izjavu biskupa Ivasa koja bi razriješile nedoumice, ali iz šibenske biskupije nije bilo odziva. Do očitovanja biskupa Ivasa, teško je reći kakvi su bili njegovi kontakti s predstavnicima koalicije HSLS-DC i o kakvoj vrsti potpore (moralnoj ili političkoj, diskretno osobnoj ili javnoj) je riječ. Sjetimo li se ipak prethodnih parlamentarnih izbora u samostalnoj Hrvatskoj, može se pretpostaviti da među klerom ni ovog puta neće izostati (manje ili više diskretno) navijanje za pojedine političke favorite. Sjetimo se samo kakve je grube napade s propovjedaonice doživljavao bivši koalicijski dvojac SDP-HSLS te još ranije prvak HSLS-a, pokojni Vlado Gotovac. Svjesni realnih mogućnosti da se takvo što ponovi i na ovim izborima, biskupi su u hvarskoj poruci upozorili sve one koji imaju odgovornu službu u Crkvi da ne koriste crkveni prostor za političku promidžbu. Tako su se unaprijed ogradili od potencijalnih »izleta« pojedinaca. Međutim, to Crkvu ne amnestira ako se ponovi stara priča o političkoj agitaciji s oltara, bez obzira na to koliko je riječ o pojedinačnim slučajevima. Kako Crkva stalno ističe potrebu jedinstva svih crkvenih razina (od institucija i klera do laikata) u širem društvenom angažmanu, jasno je da će držanje Crkve tijekom predizborne kampanje prezentirati ne samo biskupi, nego i teolozi, župnici, laičke udruge i crkveni mediji. </p>
<p>Iako Crkva uvijek ističe da u njoj u temeljnim načelima treba vladati jedinstvo, a u konkretnim situacijama treba dopustiti pluralnost (što je načelno sasvim korektno), biskupi su nedvosmisleno iznijeli načelo da crkveni prostor ne može biti korišten za političku promidžbu. Postavlja se pitanje može li onda biskup ili župnik politički djelovati izvan tog prostora? I gdje precizno povući granicu između crkvenog i političkog prostora, svećeničkog i građanskog angažmana? </p>
<p>U hrvatskoj povijesti bilo je snažno politički angažiranih katoličkih biskupa i svećenika. Neki su od njih, poput zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika i đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, bili uvaženi zastupnici u Hrvatskom saboru. Danas je u hrvatskoj politici vjerojatno najkonkretnije angažiran katolički teolog i sociolog don Ivan Grubišić (zajedno s akademikom Ivanom Supekom nositelj liste Alijanse). Stoga se društveno-politički angažman katoličkog svećenika ne može apriori tumačiti kao neprimjereno miješanje Crkve u politiku, ali treba jasno odrediti načela i razgraničenja takvog djelovanja, da ne bi dolazilo do zbunjujućeg ispreplitanja dviju kompetencija: svećeničke i građanske.</p>
<p>Kršćani su se s tim pitanjem bavili od svojih prapočetaka, pa ipak, usprkos svim silnim teologijama i detaljnim razradama crkvenog socijalnog nauka, ne možemo se oteti dojmu da je najjednostavnije i najpraktičnije načelo postavio Nazarećanin, poručivši pismoznancima: »Dajte Bogu Božje, a caru carevo!«. </p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Kišobrana, autokarata i jabuka nikad dosta</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Besplatne kišobrane sa stranačkim znakom, autokarte s potpisom ministra, jabuke i mandarine ponudili su istodobno SDP, HNS i HSS prošlog vikenda na predizbornom skupu na tržnici Utrina u Novom Zagrebu, u VI. izbornoj jedinici.</p>
<p>SDP je, bez viđenijih izbornih kandidata, okupljenim građanima podijelio više stotina kišobrana. No, da ih je bilo i nekoliko tisuća više, svi bi našli novog vlasnika. Naime, dok su jedni, sa strane, komentirali »svi su isti«, drugi su se gurali oko omanjeg kamiona s kojeg su stranački aktivisti dijelili kišobrane. Bilo je i onih koji su uzimali po dva bijela kišobrana, da se nađe i poslije izbora.</p>
<p>Još dok je trajalo ružno naguravanje oko kišobrana HNS je, samo nekoliko metara dalje, na svom štandu dijelio autokarte Republike Hrvatske, a Radimir Čačić autograme. Okupljeni su mogli upoznati i gradske HNS-ovce, a mlađahne su hostese, u HNS-ovim stranačkim bojama, dijelile - žalili su se neki - »uvele mandarine«. Voćke su bile malo veće od lješnjaka, ali kad su besplatne, nitko im nije previše gledao u zube...</p>
<p>Za to je vrijeme s druge strane jedine novozagrebačke tržnice prvi na listi HSS-a u VII. izbornoj jedinici, Božidar Pankretić, dijelio jabuke i mandarine sa stranačkim kolegama iz VI. jedinice. No, mnogo ljudi iz VII. izborne jedinice, koja se proteže od Zagreba do mora, dolazi kupovati na utrinsku tržnicu, pa je to dobro mjesto za skupljanje glasova. Pankretić nije zaboravio napomenuti da je HSS biračima u predizbornoj kampanji podijelio nekoliko tona voća.</p>
<p>Istodobno se s razglasa na sva tri stranačka skupa mogao čuti red obećanja, red lakih nota. I to su izbori, pa tko da više.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Od poznatijih samo Kaja Ileš i Vinko Morović</p>
<p>Neovisni »seljaci« na izbornim listama široj su javnosti malo poznati / Iznimka su bivša rukometašica Kaja Ileš i Vinko Morović, koji je već u dva mandata biran za gradonačelnika Zaprešića kao nestranačka osoba, a HSS ga je stavio na visoko, drugo mjesto u I. izbornoj jedinici Kaja Ileš</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Unatoč najavama da će za parlamentarne izbore 23. studenoga HSS-ove liste »poludjeti« od neovisnih kandidata, to se nije dogodilo. Stranka Zlatka Tomčića u izbornu je utrku krenula s 11 nestranačkih osoba, koje su u većini koncentrirane na listi za nacionalne manjine (pet) te onoj za dijasporu (četiri osobe).</p>
<p>Neovisni »seljaci« na izbornim listama široj su javnosti malo poznati. Iznimka su, donekle, Vinko Morović i Kaja Ileš. Morović je već u dva mandata biran za gradonačelnika Zaprešića kao nestranačka osoba, a HSS ga je stavio na visoko, drugo mjesto u I. izbornoj jedinici (središte Zagreba, uključujući Zaprešić).</p>
<p>To mjesto kandidatima jačih stranaka obično jamči ulazak u Hrvatski sabor. U slučaju HSS-a, međutim, to će biti prilično teško izvesti, jer se Tomčićeva stranka ne može pohvaliti većom popularnošću u glavnome gradu.</p>
<p>Kao nestranačka osoba, »seljačku« majicu u IV. jedinici (Slavonija i Baranja) nosi Kaja Ileš, proslavljena rukometašica iz osamdesetih godina. Deseto mjesto na listi, na koje su HSS-ovci smjestili Ileš, siguran je znak da bivša rukometašica nema političkih ambicija. Ona je samo htjela i na taj način podržati našu stranku, kažu u HSS-u. </p>
<p>Pripreme za izbore i konačni izgled kandidatskih lista otkrili su da člansku kartu Tomčićeve stranke već dulje imaju neka javnosti poznata imena. Svakako treba izdvojiti dr. Branimira Lokina, poznatog ekonomskog stručnjaka, koji je i jedan od autora HSS-ova gospodarskoga programa.</p>
<p>Iako je član HSS-a otprije dvije godine i unatoč najavama da će ga Tomčić »sigurno« staviti na prvo mjesto u I. jedinici, Lokin se ipak izborno ne nadmeće. Razlog: stranka ga čuva za vrijeme nakon izbora, kada će Tomčić pregovorati ili s Ivicom Račanom ili s Ivom Sanaderom o formiranju nove vlade. A ta bi vlada trebala biti vlada stručnjaka, što je jedan od dvaju Tomčićevih glavnih uvjeta za sklapanje koalicije (prvi je novi ekonomski program) i u njoj bi trebalo biti mjesta i za Lokina.</p>
<p>Zagrebački šansonijeri Bojan Kodrić i Jadranko Črnko dugogodišnji su HSS-ovi članovi i kandidati na listi u glavnome gradu, ali na osmome, odnosno dvanaestome mjestu, što znači da Sabor neće vidjeti. Kao ni Branko Borković Mladi Jastreb, koji je, tvrde u HSS-u, sam tražio da ga stranka smjesti na samo dno liste za VI. jedinicu (južni dio Zagreba, jugoistok Zagrebačke županije i Sisačko-moslavačka županija). </p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Pobijedit će stranke centra i ljevice</p>
<p>Ljudi koaliciju PGS-a i HNS-a prepoznaju kao liberalnu, modernu opciju koja odgovara senzibilitetu ljudi koji tu žive / Ankete govore da bismo u VII. izbornoj jedinici trebali dobiti više od 15 posto glasova, a u VIII. više od 18 posto / Pogubna je podjela Hrvatske na crvene i crne, na partizane i ustaše - moramo razvijati građansko društvo / Mnogi nisu zadovoljni učinjenim, ali većina se glasača slaže da je 2003. u Hrvatskoj mnogo bolje nego 1999., kaže Ivaniš </p>
<p>RIJEKA, 16. studenoga</p>
<p> - Predsjednik Primorsko-goranskog saveza (PGS) Nikola Ivaniš nada se da će u VII. i VIII. izbornoj jedinici pobijediti koalicija HNS-a i PGS-a i tako pridonijeti da stranke lijevoga centra formiraju vladu. Ivaniš je drugi na koalicijskoj listi u VIII. izbornoj jedinici.</p>
<p>• Odakle toliki optimizam?</p>
<p>- Iz kontakta s ljudima koji regionalno-narodnjačku koaliciju prepoznaju kao liberalnu, modernu opciju koja odgovara senzibilitetu ljudi koji tu žive. Ankete govore, a i mi tako mislimo, da bismo u VII. izbornoj jedinici trebali dobiti više od 15 posto glasova, a u VIII. više od 18 posto.</p>
<p>• Predsjednica HNS-a Vesna Pusić, nositeljica koalicijskih lista u VII. i VIII. jedinici, javnosti je poručila da koalicija nije brak iz računa nego logičan potez zbog sličnih planova i vizija. Kojih?</p>
<p>- I na regionalnoj i na nacionalnoj razini uvijek smo jasno deklarirani kao stranke koje zagovaraju građansku državu europske orijentacije. Zagovaramo liberalno, demokratsko društvo s dovoljno socijalne osjetljivosti. Zato smo kompatibilni. Ujedno, već 10 godina surađujemo na općinskim i gradskim razinama, a dvije i pol godine zajedno smo u saborskom klubu. U našem slučaju nije bilo teških pregovora o koaliranju. </p>
<p>• Među prvima ste prepoznali važnost regionalizma i decentralizacije kao preduvjeta ulasku u EU pa već dugo zagovarate policentrični razvoj. Jeste li zadovoljni postignutim?</p>
<p>- U posljednje smo četiri godine odradili prvu fazu decentralizacije osnovnog i srednjeg obrazovanja, u području socijale, zdravstva, a inicijalna decentralizacija provedena je i u funkcioniranju Regionalnog fonda za razvoj i javnih poduzeća. Sljedeći mandat mora dovršiti decentralizaciju, a to znači premjestiti znatne novčane resurse iz upravljanja vlade i ministarstava u upravljanje županijama i gradovima. Čeka nas i početak procesa stvaranja regija, što se ne događa preko noći, jer je to zamršen administrativno-samoupravni ustroj koji u jednom dijelu ima čak i zakonodavne ovlasti. Zato i jesmo u koaliciji s HNS-om, jer su i u toj stanci svjesni da regije moramo stvoriti do ulaska u Europsku uniju.</p>
<p>• Što mislite o mogućoj crno-crvenoj koaliciji?</p>
<p>- Ne sumnjam da zagovornici te crveno-crne koalicije postoje, ali to bi i jednima i drugima prouzročilo goleme probleme. Smatram da je pogubna podjela Hrvatske na crvene i crne, na partizane i ustaše. Moramo razvijati građansko društvo. Nama trebaju ne treći put i treća opcija, nego mnogo trećih puteva. Jedan od tih trećih puteva koji to negira je narodnjačko-regionalni blok i društvo ljudskih sloboda.</p>
<p>• Što bi za Hrvatsku značila pobjeda stranaka koje su sad na vlasti, a što pobjeda HDZ-a?</p>
<p>- Mnogi nisu zadovoljni učinjenim, ali većina se glasača slaže da je 2003. u Hrvatskoj mnogo bolje nego 1999. Danas se lakše zapošljava nego jučer. U Saboru sam bio vrlo kritičan prema Vladi, prema određenim konceptima SDP-ova upravljanja Hrvatskom. No, učinjeni su znatni pomaci. Pobjeda stranaka demokratskog centra i demokratske ljevice značila bi da se kotač razvoja i liberalnog građanskog društva nastavlja, što će nas dovesti do punopravnog članstva u EU. </p>
<p>Eventualna pobjeda desnice zaustavila bi taj kotač i ponovno podsjetila znatan dio europske i svjetske javnosti na neke činjenice, zbog kojih je Hrvatska do 2000. »bila sumnjiva«.</p>
<p>Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="6">
<p>Ako se veliki naljute</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Oni koji su nezadovoljni današnjim političarima u ovoj su kampanji imali izvrsnu prigodu upoznati one koji to tek žele postati. I to uglavnom obećavajući više od aktualnih političara, bez obzira na to što su ih prozivali zbog brojnih nerealno danih i neodržanih obećanja.</p>
<p>Jedni su obećavali da će gospodarski rast sa sadašnjih pet posto podići na 40 posto, a proizvodnju udvostručiti. To bi, da je moguće, bilo dostojno kandidature za Nobelovu nagradu za ekonomiju, a ne samo za Hrvatski sabor. Drugi su tvrdili da će za tren oka, točnije za samo tri mjeseca, vratiti dug umirovljenicima. Treći su, pak, recept za vraćanje duga umirovljenicima pronašli u prihodima od legalizirane prostitucije. Četvrti su kao nositelji neovisnih lista obećavali da će napraviti sve ono što im nije uspjelo dok su iza sebe u Saboru imali moćne stranke. Peti su veleizdajnicima preporučivali pakiranje kufera. Šesti su se pred tv-kamerama uspjeli posvađati sa svojim koalicijskim partnerima. A neki su svoje pojavljivanje na HTV-u kao kandidata za Sabor uredno koristili za pozivanje na svoje koncerte.</p>
<p>S druge strane nam je, zbog pravila o izvještavanju u kampanji, koja vežu ruke HRT-u kao javnoj televiziji, uskraćen izravan tv-dvoboj šefova dviju najjačih stranka Račana i Sanadera, koji jedini imaju realne šanse postati premijerima. Ostaje još samo mogućnost da se oni izravno suoče pred kamerama povezanih regionalnih televizija. No, to nije isto što i dvoboj na HTV-u, koji je glavni ili čak jedini izvor informiranja za oko tri četvrtine građana.</p>
<p>Srećom, još malo pa je i tom kampanjskom ludilu kraj. Iako to ne znači da će se politički život u normalu vratiti već za koji dan. Jer, tek počinje pregovaranje o poslijeizbornim koalicijama.</p>
<p>To bi moglo potrajati mjesecima. I pretvoriti se u nešto mnogo luđe i od najluđih predizbornih istupa. Sjetimo se samo da se trećesiječanjska vlada dogovarala gotovo mjesec dana, iako su partneri unaprijed objavili tko s kime želi vladati, a koalicijski ugovor je imao samo nekoliko stranica.</p>
<p>Pred nama je, dakle, politička bitka s dobrim izgledima za obrate dostojne svih meksičkih i američkih sapunica zajedno. Jer, atraktivnih i moćnih pozicija je malo - dvadesetak. A pretendenata je mnogo više. U obje moguće koalicije. Pa je moguće i to da se, ako se »veliki« naljute i ne pristanu na zahtjeve manjih koalicijskih partnera, za koji mjesec opet uputimo na izbore.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Činovi i paragrafi</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Je li se časnik Stipe Čačija ogriješio o Zakon o oružanim snagama, članak 11., koji aktivnim vojnim osobama brani svako sudjelovanje u politici, time što obavlja funkciju osobnog čuvara Ive Sanadera? Jest. Je li u pravu jedan od čelnika HDZ-a, Andrija Hebrang, kad tvrdi da Čačija u slobodno vrijeme može obavljati tu dužnost? Nije.</p>
<p>Sasvim je sigurno da se »slučaj Čačija« pokazao kao još jedan primjer nepoštivanja nacionalnih pravnih normi. Ako se kaže u Zakonu da vojne aktivne osobe ne smiju sudjelovati u politici ni na koji način, onda valjda ne treba crtati svakom pojedinom časniku što to znači. Nije li, treba podsjetiti, svojedobno predsjednik Republike Stjepan Mesić, zbog poigravanja politikom, naglo umirovio dvanaestoricu generala držeći se tog istog zakona i njegova paragrafa što ga se ni časnik Čačija ni HDZ-ovac Hebrang ne drže.</p>
<p>Zašto se vojne osobe nalaze pod udarom zakona? Zašto bi časnički činovi davali pojedincima pravo da se ponašaju iznad i mimo zakonske norme? Odgovor na to pitanje trebali bi dati upućeni stručnjaci, ali ne za pravo, nego za ona fina politička tkanja koja od goleme većine građana čine uredne sljedbenike poretka, a od pojedinaca bahatu skupinu koja hoće raditi baš onako kako se to njoj sviđa. Žalosno je da časna Hrvatska vojska u svojim redovima još ima ljude koji se prave - neukima.</p>
<p>Na ove je izbore, nažalost, zbog dvanaestorice vojnih osoba čije je političko prisustvo uočeno na listama različitih stranaka pala sjena, jer vojska, zajedno s policijom, nije samo puki zaštitar poretka i građana u njemu, nego i obrazac ponašanja u odnosu na norme kojima se ta zaštita obavlja.</p>
<p>Drugo je pitanje kako je dvanaest časnika promaklo Državnom izbornom povjerenstvu zaduženom da opravda povjerenje građana u zakonitost lista podnesenih za izbore 23. studenoga. Opravdanje da liste sadrže 5119 imena nije prihvatljivo. Što ako se na tim listama, možda po nekoj drugoj zakonskoj normi, nalaze osobe koje tu ne bi smjele biti?</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Da! Pokrenimo Hrvatsku! Gradimo budućnost zajedno!</p>
<p>Odlazećoj koaliciji Hrvati zamjeraju što nije kaznila krivce za tajkunsku privatizaciju. Pitanje: Bismo li danas živjeli bolje da su krivci u zatvoru i može li se to očekivati od oporbe koja je vladala u vrijeme kada su tajkuni privatizirali?</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Spojivši dva slogana suprotnih tabora (SDP/HDZ) narugao se ovih dana putem televizije hrvatskoj izbornoj kampanji grafički dizajner starije generacije Boris Ljubičić. Prema starom hrvatskom običaju, nije predložio nikakvo bolje rješenje od kritike. Kao i obično, svojom je kritikom dobro oslikao trenutačno stanje nacije.</p>
<p>Nacija je, u skladu s očekivanjima, rezignirana. Posljednji dani izbornih doskočica doista su teško probavljivi, a negativna energija toliko zgusnuta da postaje gotovo vidljivom. Je li Hrvatima doista toliko loše u Hrvatskoj?</p>
<p>Predizborne ankete mahom tvrde: ne valja! Međunarodni ekonomski analitičari kažu: dobro je. Biznismeni šute ako zarađuju, glasniji su kad propadaju. Svi traže krivca za vlastite promašaje.</p>
<p>Bankari bi, recimo, najradije udavili Željka Rohatinskog, guvernera Hrvatske narodne banke, jer im svojim potezima oštrog čuvara domaće valute gasi i posljednju nadu u povratak hrvatskog eldorada. </p>
<p>Bankari znaju da, unatoč povećanim vlastitim troškovima, zbog tijesne konkurencije na tržištu ne mogu podići cijene svojih usluga. Boli ih što znaju da je Rohatinski u pravu, jer posrne li kuna, prvo će banke otići k vragu. </p>
<p>S Rohatinskim nisu baš previše sretni ni političari koji sudjeluju u današnjoj izbornoj kampanji. Ne zbog toga što govori (jer to im daje materijala da šibaju vladajuću koaliciju), nego prije svega zato što nije »njihov« i što se dosad već uspio izboriti za od politike prilično neovisan HNB. </p>
<p>Takav stručan a apolitičan HNB smetat će svakomu tko pokuša predizborni monetarni populizam (precijenjena kuna, preskupi krediti...) pretočiti u bilo kakvu poslijeizbornu akciju.</p>
<p>Građani, naravno, najčešće ne razmišljaju o Rohatinskom, pa i za navodno precijenjenu kunu krivicu svaljuju isključivo na vladajuću političku garnituru. Pritom kao da ne primjećuju kako se te garniture povremeno mijenjaju. Većina je zapravo, čini mi se, zaboravila da se najsiromašnije živjelo baš kada je domaća valuta bila najjeftinija.</p>
<p>Sudeći prema objavljenim istraživanjima, građani za svoj težak život najviše okrivljuju bankare i političare. Ponajprije političare jer su (»pod utjecajem MMF-a«) dopustili strancima da se obogate na »našim« bankama, hotelima, tvornicama... Bankare jer zarađuju, jer su mahom »stranci«, i jer su im svi nešto dužni. Sve zajedno, zato što su dopustili da loše poslujući odu na bubanj, a njihovi radnici na burzu.</p>
<p>Svako zaustavljanje privatizacije u Hrvatskoj se, pokazuju medijska istraživanja, još smatra političkim uspjehom, pogotovo kada je riječ o potencijalnom stranom vlasniku. Jednako je tako i svaki domaći investitor sumnjiv i vladajuće je mišljenje da mu ne treba vjerovati, čak ni u slučaju investicija »na ledini« ako one mogu bilo komu ugroziti poslovanje.</p>
<p>Odlazećoj koaliciji Hrvati zamjeraju što nije kaznila krivce za tajkunsku privatizaciju. Pitanje: Bismo li danas živjeli bolje da su krivci u zatvoru, i može li se to očekivati od oporbe koja je vladala u vrijeme kada su tajkuni privatizirali? U potrazi za svijetlom točkom utjehu sam potražio (i našao) kod stranih analitičara.</p>
<p>Međunarodni monetarni fond pozitivno je prošli tjedan ocijenio ovogodišnji gospodarski razvitak Hrvatske. »Robustan rast gospodarstva (veći od predviđenog), stabilne cijene i rastuće devizne rezerve« po MMF-u su činjenice koja nas ove godine svrstavaju među najuspješnije.</p>
<p>MMF je još zabrinut zbog sporog restrukturiranja gospodarstva i prevelike sklonosti uvozu dok malo izvozimo, te upozorava na važnost zaustavljanja rasta vanjske zaduženosti. Tražim poguban utjecaj.</p>
<p>CAIB Invest (u vlasništvu Bank Austria) Hrvatskoj za sljedeću godinu predviđa nešto sporiji, ali zato, kažu, održiviji rast od oko tri posto, uz bolju ravnotežu uvoza i izvoza (što ćemo izvoziti?). Očekuju lagani pad vrijednosti kune i odgovarajući rast inflacije (eto odgovora pobornicima devalvacije!). Najvažnije - početak pregovora o članstvu u Europskoj uniji trebao bi donijeti, najavljuju, pozitivan učinak na hrvatski kreditni rejting, a to bi olakšalo vraćanje dugova i državi i gospodarstvu.</p>
<p>Hrvatska će, neovisno o rezultatima izbora, vjerojatno nastaviti s gospodarskim reformama, piše Reutersov analitičar i rado ću se s njime složiti. Zašto nas stranci uvijek vide boljima no što mi sami sebe vidimo?</p>
<p>Jedno je sigurno - Hrvatska će, ma što da se dogodilo sljedeće nedjelje, nastaviti postojati. Osobno smatram da tkogod da zasjedne u današnju Račanovu stolicu (a tu nema previše varijanti) neće moći značajnije skretati s ionako već davno zacrtanoga gospodarskog smjera. Bit će mu lakše nego što je bilo 1990., lakše i od 2000.</p>
<p>Ne vjerujem ni u kakvu »veliku crveno-crnu« koaliciju, ali mi se zapravo Ljubičićevo, ma koliko sarkastično, spajanje predizbornih floskula čini jedinim mogućim praktičnim rješenjem za poslijeizbornu Hrvatsku. To znači (neovisno o rezultatima izbora): Da, pokrenimo (sebe i) Hrvatsku i (napokon) gradimo budućnost zajedno! Jer nikako drukčije nećemo, ne uspjeti, nego preživjeti.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Kako da Amerikanci odu kući a da to ne izgleda kao poraz</p>
<p>Kada Donald Rumsfeld samouvjereno i dalje govori da je upravo ovo što se sada događa, ubrzano prebacivanje ovlasti na iračku vladu, bilo planirano i predviđeno, onda je potpuno jasno kako je na djelu ono poznato stanje da »moramo biti najjači kada nam ide najgore«. A gore nego što je Amerikancima sada u Iraku, a sve više i u cijeloj regiji, gotovo da ne može biti</p>
<p>JURICA KÖRBLER</p>
<p>Kada je Paul Bremer hitno prije nekoliko dana otputovao u Washington na razgovor s predsjednikom Bushem, u jeku krvavog mjeseca u režiji iračke gerile, bilo je očito da će američka administracija donijeti ključnu odluku što i kako dalje u Iraku.</p>
<p>Donald Rumsfeld nervozno u američkoj bazi u Okinawi viče »ne, ne i ne, američki se vojnici neće povući iz Iraka u lipnju sljedeće godine«, a iz Washingtona kreće strelovita inicijativa da se što prije vlast prepusti Iračanima.</p>
<p>Bush bi vrući kesten koji nosi u ruci grčevito želio prepustiti nekom drugom, ali ga nitko zasad neće. Gotovo osamdeset posto Talijana zamjera Berlusconiju što talijanske mladiće prepušta strašnoj sudbini i što ginu u Iraku, sve su glasniji i Poljaci, a Busha u Londonu čeka paklenski vruća dobrodošlica.</p>
<p>Da sve ne ide u životu kao u (naivnim) filmovima koji izlaze iz američke filmske radionice, najbolje pokazuje irački slučaj. Tisuće obavještajaca, glomazni aparat koji sve obavještajne podatke analizira, uvježbana diplomatska aktivnost, najbolji politički i vojni analitičari, očito su svoj posao - u slučaju Iraka - obavili traljavo ili nikako. Sve je bilo krivo, svaka procjena, svaki potez.</p>
<p>Srušit ćemo Saddama, Iračani će naše tenkove dočekati sa cvijećem i iz tiranije će sretni uploviti u demokraciju. Tako nekako su zamišljali Amerikanci.</p>
<p>Ništa od svega se nije dogodilo, osim što je Saddam srušen s vlasti, ali i dalje, očito, vlada Irakom. Kada su saveznički tenkovi nezaustavljivo jurili prema Bagdadu, a slike do zuba naoružanih američkih vojnika koji pretražuju bijedne kuće Iračana u pijesku iračke pustinje obilazile svijet, neraspoloženje prema saveznicima se širilo Irakom. Neočekivano, suprotno predviđanjima, naišli su na žestok otpor i tako je ostalo do danas.</p>
<p>Nitko ih nije dočekao kao osloboditelje, a i sami su, uzevši status okupatora, još više otežali svoj položaj. Nabrzinu sklepana koalicija od pedesetak zemalja koje su odlučile dati svoje vojnike za Irak već je puna pukotina i očito perjanicama antiratne koalicije - Moskvi, Parizu i Berlinu - i ne pada na pamet dati vojnike za iračku pustolovinu.</p>
<p>Amerikancima ostaje samo naći častan izlaz iz nevjerojatno komplicirane situacije. Najkraće, otići kući, a da to ne izgleda kao poraz. Iako je preostalo još sasvim malo da se već i sada može govoriti o porazu. Očekivane londonske demonstracije dat će najbolji odgovor što najvjerniji američki saveznici, Britanci, misle o Bushevoj politici, a gotovo je sigurno da će se val antiratnih protesta ponovo širiti svijetom.</p>
<p>Kada Donald Rumsfeld samouvjereno i dalje govori kako je upravo ovo što se sada događa, ubrzano prebacivanje ovlasti na iračku vladu, bilo planirano i predviđeno, onda je potpuno jasno da je na djelu ono poznato stanje da »moramo biti najjači kada nam ide najgore«. A gore nego što je Amerikancima sada u Iraku, a sve više i u cijeloj regiji, gotovo da ne može biti.</p>
<p>Prema najnovijem planu za četiri mjeseca sve bi trebalo biti gotovo. I novi ustav i izbori. A Amerikanci bi ostali u Iraku kao neki supervizori demokracije. I sve bi to možda izgledalo kao najbolje rješenje da i u tom planu nema bezbroj zamki.</p>
<p>Vraćajući kaos samim Iračanima Bush bi se riješio vrućeg kestena, ali samo pod uvjetom da Iračani budu spremni u tako kratkom razdoblju preuzeti svoju zemlju. Ako i tu dođe do opstrukcije, a iračka gerila nastavi svoj posao, sve će za Busha krenuti po zlu.</p>
<p>U predizbornoj godini morat će narodu dati brojne odgovore na pitanja kako je vodio vanjsku politiku, a crne vreće s mrtvim tijelima Amerikanaca neće biti optimističke slike za predizbornu kampanju. Ako stvari krenu još gore i na Srednjem istoku, što je sada sve izvjesnije, kaos će se nekontrolirano širiti, prijeteći da svijet zaista krene prema trećem svjetskom ratu.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="10">
<p>Veliko povijesno pomirenje na Jadranu</p>
<p>Riccardo Illy zacijelo ima više izgleda za uspjeh od, recimo, Nine Jakovčića, najprije stoga što svoje nakane provjerava i provjetrava u nacionalnim metropolama, sa šefovima država, drugo; zato što ne zagovara neke autonomije, secesije, nove ekstrateritorijalne tvorbe; te treće, i najvažnije - stoga što Illy zastupa pokretanje gospodarskoga i kulturalnog regionalizma, zajedničko programiranje razvojnih smjerova, infrastrukture, pomorstva, trgovine... / Kulturalna Illyjeva inicijativa, štoviše psihosocijalna - pokajanje i poklonjenje i iskupljenje triju predsjednika, triju država, na mjestima zločina i zlodjela što su ih počinili pripadnici, preci, njihovih nacija i država, mahom nad pripadnicima onih drugih, susjednih nacija i država, izvan svake je sumnje najbolji mogući početak takvoga prekograničnog regionalizma</p>
<p>MILAN RAKOVAC</p>
<p>Hoće li žrtve potonjeg svjetskog rata, međuraća i poraća, na području negdanjeg austrijskog primorja (područja od Gorice, Trsta, Kopra, do Pule i Rijeke), što ga danas dijele Italija, Slovenija i Hrvatska, napokon, barem jednim političkim činom biti dostojno obilježene?</p>
<p>Sudeći prema pisanju tršćanskoga dnevnika Il Piccolo (mališan), već na proljeće 2004. godine, vjerojatno u svibnju, Stipe Mesić, Janez Drnovšek i Carlo Azeglio Ciampi, imali bi tada zajednički pohoditi negdanje talijanske fašističke logore, na tlu današnje Italije: tršćansku Rižarnu San Saba i Gonars kraj istoimenog furlanskog gradića, u kojima su većinom bili zatočeni Hrvati i Slovenci - njih oko 40 tisuća po pedesetak talijanskih koncentracijskih logora.</p>
<p>Oko pet tisuća njih tamo je i skončalo život, kao i Židovi (u Rižarni), te krašku jamu, fojbu pokraj mjesta Bazovica (Basovizza), u kojoj je nakon svršetka rata ubijeno nekoliko tisuća mahom tršćanskih Talijana (od 1500 do 4000 - podaci nisu znanstveno ustanovljeni).</p>
<p>Riccardo Illy, zvani Sonenschein, tvrdokorni predsjednik regije Firuli-Venezia Giulia, iz obitelji svjetski poznatih tvorničara kave, donedavna zastupnik lijevog centra u rimskom parlamentu, ranije dva puta tršćanski gradonačelnik, i tako stvara euroregionalno ozračje, kao što obilazi prijestolnice (Rim, Beč, Ljubljana, Zagreb - a želi se uključiti i Budimpešta), nastojeći ostvariti prekograničnu ozbiljnu interregionalnu suradnju, nakon što je, kanda, sama Europska unija odustala od forsiranja prekograničnih euroregija, a umorile su se i najgorljivije pristalice regionalizma, istarski regionalisti.</p>
<p>Tako se više ni retorički ne spominju nesuđene prekogranične regije, Istra-regija-u-Europi-regija, ili njena jednako zlosretna nasljednica regija Istra-more-Kras...</p>
<p>Riccardo Illy, međutim, ima zacijelo više izgleda za uspjeh od, recimo, Nine Jakovčića, najprije stoga što svoje nakane provjerava i provjetrava u nacionalnim metropolama, sa šefovima država, drugo; zato što ne zagovara neke autonomije, secesije, nove ekstrateritorijalne tvorbe; te treće, i najvažnije - stoga što Illy zastupa pokretanje gospodarskoga i kulturalnog regionalizma, zajedničko programiranje razvojnih smjerova, infrastrukture, pomorstva, trgovine...</p>
<p>Potonja pak napose kulturalna Illyjeva inicijativa, štoviše psihosocijalna - pokajanje i poklonjenje i iskupljenje triju predsjednika, triju država, na mjestima zločina i zlodjela što su ih počinili pripadnici, preci, njihovih nacija i država, mahom nad pripadnicima onih drugih, susjednih nacija i država, izvan svake je sumnje najbolji mogući početak takvog prekograničnog regionalizma.</p>
<p>Na početku devedesetih, na jednom okruglom stolu o tim temama, što ga je u Trstu bio organizirao isti Il Piccolo, predložio sam istovjetan prijedlog, s kojim su se složili svi sudionici skupa; početak svejadranskoga povijesnog pomirenja možemo postići simboličkim pohodom triju predsjednika država, Cossige, Kučana i Tuđmana stratištima, njihovim poklonjenjem i polaganjem triju cvjetova na spomen-obilježja, i to uz neznatni napor, u pol sata automobilom može se obići Rižarna i fojba u Bazovici...</p>
<p>U polemikama na Vjesnikovim stranicama prije neku godinu, zauzimao sam se da Ciampi i Mesić stave po cvijetak na fojbu blizu Vineža (Labin) gdje je ubijeno osamdesetak Talijana, te na spomenik nekih 300 ubijenih Hrvata. </p>
<p>Polemikama, velim, jer bilo je i nekih za nas neprihvatljivih prijedloga, poput zajedničke dvojezične spomen-ploče u Puli svim žrtvama, svih ratova, svih zlodjela.</p>
<p>Zašto bi to bilo neprihvatljivo? Zato što takav čin, dapače, može uslijediti tek nakon što se »ustanovi povijest«, a ne da se ona revidira, nivelira, relativizira - što se danomice zbiva već desetljećima, a osobito posljednjih godina, nakon što su Hrvatska i Slovenija stekle državnu samostalnost.</p>
<p>Naravno da smo mi oko ovih granica i različni, i različnih uvjerenja; osobito kada je riječ o novijoj povijesti i njenim interpretacijama. Tako je i zajednička sinteza novije povijesti, koju je sačinila talijansko-slovenska komisija povjesničara prije nekoliko godina, dobar znanstveni, društveni, napose politički temelj za dublje analize iste te novije povijesti. Ali i u toj sintezi, koja mahom objektivno tretira i nas tamošnje Hrvate, ima interpretacija i nijansi s kojima se baš i ne bismo složili.</p>
<p>Zašto istovjetna talijansko-hrvatska povjesničarska komisija nije dovršila istovjetan posao? Koliko znam, neće ga niti dovršiti, jer se već godinama ne sastaje, niti mi je znano postoji li ona još uopće?!</p>
<p>Kako bilo, Illyjeva inicijativa je za svaku pohvalu, za svaku podršku, i iskreno se nadam da će se ona i realizirati, što, međutim, ipak još nije sigurno, sve dok ju ne formalno prihvate predsjednici triju država. </p>
<p>Autor je književnik, publicist i novinar.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Najvažnije spoznaje najteže se probijaju: Postoje dvije Hrvatske, a očito i dvije Europe</p>
<p>Odavno je jasno kako u Hrvatskoj već dugo egzistiraju takozvana europska i takozvana antieuropska Hrvatska, kako postoji ona koja bi odlučno išla u europske integracije, koja je zato spremna platiti vrlo visoku cijenu za pozivnicu i ulaznicu, te ona koja je duboko frustrirana što već odavno nije u Uniji. Postoji, međutim, i ona druga Hrvatska, koja nipošto ne bi u to uopće išla, premda zbog globalnih integracijskih trendova to rijetko kaže otvoreno javno i glasno / Čim, dakle, postoji »ali« (a Hrvatima je taj »ali« jedna od najdražih riječi i jedan od najvažnijih političkih i životnih sadržaja) čim on postoji, jasno je da je trag u snijegu ostavljen, da je riječ o antieuropskom stavu samo se nema snage skupiti hrabrosti i iskrenosti pa to otvoreno reći nego se to umotava u »ali celofan, možda staniol, vidjet ćemo krep papir« i sličnu demagoško populističku ambalažu koja ima tako dobru prođu na hrvatskim prostorima</p>
<p>MLADEN KEVO</p>
<p>Ovih se dana, unatoč svemu, Hrvati (mislim na Hrvate u političkom smislu te riječi, a zapravo na sve građane Republike Hrvatske) definitivno mogu osjećati malo lakše. Najvažnije spoznaje najteže se probijaju i najdulji je put do njihova izlaženja na svjetlo. </p>
<p>Jedna takva očigledna, vidljiva golim okom prosječno obaviještenom ili možda je bolje reći prosječno neobaviještenom stanovniku Hrvatske je ona da je zapravo i europsko integracijsko okruženje iz kojega stižu toliki povici na Lijepu našu, da je i ono zapravo vrlo slično hrvatskoj stvarnosti.</p>
<p>I tamo kao i ovdje postoje barem dvije opcije i koncepcije i nekoliko podopcija i međukoncepcija.</p>
<p>Ako su Hrvati već i sami odavno shvatili da postoje barem »dvije« Hrvatske sada su se uvjerili da postoje i barem »dvije« Europe. Odavno je, naime, jasno kako u Hrvatskoj već dugo egzistiraju takozvana europska i takozvana antieuropska Hrvatska, kako postoji ona koja bi odlučno išla u europske integracije, koja je zato spremna platiti vrlo visoku cijenu za pozivnicu i ulaznicu, te ona koja je duboko frustrirana što već odavno nije u Uniji.</p>
<p>Postoji, međutim, i ona druga Hrvatska, koja nipošto ne bi u to uopće išla, premda zbog globalnih integracijskih trendova to rijetko kaže otvoreno javno i glasno nego mulja i petlja, skriva i dvolično licemjerno daje izjave tipa: »da ali na dostojanstven način«, ili »da ali uspravno«, ili »da ali kada i oni nas budu htjeli« ili »da, ali ako odustanu od generala« ili »da, ali ne treba žuriti« ili »da, ali ne pod svaku cijenu«.</p>
<p>Kao što ni pri uzimanju vjenčanog prstena pred oltarom u prisustvu budućeg bračnog druga nema »da, ali« nego ima samo »da«, jer se sve dvojbe o svim eventualnim »ali« riješe prije i onaj tko je opunomoćen da sklopi brak prihvaća samo kratko, jasno i glasno »da«, baš je tako i pri ulasku u punopravno članstvo ozbiljnih europskih i svjetskih integracija.</p>
<p>S njima je kao i s brakom, ako je ozbiljan i vjerodostojan nije ga lako sklopiti, može ga se teoretski razvrgnuti u svakom trenutku, ali je to dosta teško, procedura je mukotrpna i konačni ispostavljeni račun u pravilu znatno viši od onog koji je ugovoren pri sklapanju. </p>
<p>Čim, dakle, postoji »ali« (a Hrvatima je taj »ali« jedna od najdražih riječi i jedan od najvažnijih političkih i životnih sadržaja) čim on postoji, jasno je da je trag u snijegu ostavljen, da je riječ o antieuropskom stavu samo se nema snage skupiti hrabrosti i iskrenosti pa to otvoreno reći nego se to umotava u »ali celofan, možda staniol, vidjet ćemo krep papir« i sličnu demagoško populističku ambalažu koja ima tako dobru prođu na hrvatskim prostorima.</p>
<p>Ako je, dakle, jasno ne od jučer da je Lijepa naša prilično podijeljena zemlja na dva osnovna ideološko-politička tabora koja se bore za prevlast i povjerenje uz nekoliko podtabora i mnogo »pretrčivača« s jedne strane na drugu - uvijek onda kada se procijeni da na jednoj strani postaje vruće i da bi se na drugoj nešto možda moglo politički postići - ako je evidentno da su se Hrvati na pitanju Europe potpuno podijelili, onda je ovih dana postalo isto toliko evidentno da se Europa podijelila u vezi s Hrvatskom. </p>
<p>Istina ne toliko dramatično, toliko vidljivo, toliko agresivno i toliko javno kao što je to slučaj u domaćoj političkoj »Santa Barbari«, ali da svejedno postoji i to strateška duboka podjela ključnih europskih središta moći u odnosu prema Hrvatskoj i njenim europskim perspektivama više nije dvojbeno.</p>
<p>Na jednoj je strani London na drugoj Berlin, na jednoj Haag na drugoj Bruxelles, na jednoj je strani anglosaksonska, a na drugoj germansko-srednjoeuropska opcija, na jednoj su strani Austrijanci koji bi nam dali sve na drugoj Slovenci koji bi nas izgleda protjerali kad bi mogli čak i sa zapadnoga Balkana.</p>
<p>Kada se iščita ono što su na račun Hrvatske u posljednja dva mjeseca rekli Vijeće sigurnosti, Carla del Ponte, službeni London i voditelj Britanskoga kraljevskoga instituta za strateške studije, kada se to sve stavi na jednu stranu vage mogao se steći dojam da Hrvatska ne do kraja ovog desetljeća nego čak ni do kraja ovog stoljeća neće ispuniti uvjete za prijam u punopravno članstvo.</p>
<p>Kada se, međutim, analizira ono što je najprije u Zagrebu rekao njemački kancelar a potom ovih dana i europski povjerenik za proširenje Unije onda ispada da je Hrvatska već morala biti u punopravnom članstvu i da je njen prijam 2007./2008. samo ispravljanje nepravde, a nikako nekakva hrvatska fikcija i nedostižan san.</p>
<p>Kada su se na Lijepu našu sručile sve one bujice najtežih optužbi i potpuna izjednačavanja Hrvatske kao očite žrtve agresije sa samim agresorom i njegovim najgorim i najbezumnijim u zločin u krvi do koljena ogrezlim protagonistima Hrvati su se pitali otprilike: pa dobro je li moguće da to oni govore o nama, da se to odnosi na Hrvatsku. </p>
<p>Sada kada su čuli sve ono što je u službenom posjetu najvišim hrvatskim adresama izrekao europski povjerenik Verheugen, toliko iskrenih toplih riječi, obećavajućih izjava, poticajnih misli i ohrabrujućih gesta, Hrvati su se opet počeli osvrtati oko sebe i gledati govori li on to njima ili možda nekome oko njih ili njima iza leđa.</p>
<p>Postoje, dakle dvije Hrvatske, one će se jednom morati stopiti u jednu, ali sada je potpuno transparentno evidentno da postoje i dvije Europe. I one će se jednom morati stopiti u jednu.</p>
<p>Ako su ohrabrujuće izjave jednih u ozračju nadolazećih izbora protumačene kao otvorena podrška jednoj opciji onda su isto tako i nedavni plotuni iz najtežih političkih haubica po Hrvatskoj, također, bili dolijevanje ulja na vatru i svjesno ili nesvjesno navodile su vodu na mlin drugoj, i to upravo onoj opciji kroz koju se gleda cijelu jednu državu i cijeli jedan narod.</p>
<p>Kao kad se Hrvatska zagleda u vlastito nacionalno ogledalo vidi dvije vlastite slike, jednu za svakodnevnu upotrebu a jednu za posebne i svečane prigode, tako se i Europa kao stara dama sa snažnim novointegracijskim zamahom mogla je zagledana u bruxellesko-eurokratsko ogledalo vidjeti baš ovih dana barem dvije vlastite slike.</p>
<p>Car tako još nije gol ali bi za nekoliko godina mogao biti. Za nekoliko godina, kada postane evidentnim da Hrvatska ide sama i prije ostalih u punopravno članstvo EU-a, a da kaže zbogom zauvijek svakom pa i zapadnom Balkanu, tada bi se moglo otkriti da najzadrtije zagovornike koncepcije zapadnog Balkana taj zapadni Balkan više baš previše i neće zanimati, odnosno da im zapadni Balkan bez Hrvatske više neće biti uopće zanimljiv politički projekt.</p>
<p>Zapadni Balkan, naime, bez Hrvatske bit će ono što jest i što je oduvijek bio, čisti i centralni Balkan koji je istočno od Hrvatske, zapadno od Bugarske, južno od Mađarske i sjeverno od Grčke dok navedene države, dakle, Mađarska, Grčka, Bugarska i Hrvatska ne postoje kao problem, a čim nisu problem nisu ni Balkan, jer oduvijek se između pojmova Balkan i problemi mogao staviti znak jednakosti. Ostat će, dakle, kompleksno političko pitanje uređenja i stabilizacije na jednoj strani Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, a na drugoj Makedonije i Albanije i onda će opet neka od tih pet zemalja jedno vrijeme »glumiti Hrvatsku«, odnosno ulagati grčevite napore kako ne bi ona bila neodređeno vrijeme zatočenik zajedničke sudbine i onog preteškog političkog naslijeđa koje se prema zakonu spojenih posuda prelijeva s jednog teritorija na drugi.</p>
<p>Treba se nadati da Hrvatska tada neće na tim svojim susjedima pokušavati liječiti svoje frustracije na onaj način na koji to ovih godina i mjeseci na Lijepoj našoj pokušava »novoeuropska Slovenija«.</p>
<p>Ako je, da ponovimo, nepobitno da postoje dva hrvatska pristupa problemu vlastite nacionalne i državne integracije u Europu onda je odnedavno potpuno nepobitno da postoje i dva gotovo dijametralna europska pristupa Hrvatskoj. Kada se zna jedno i drugo, zna se cjelina situacije, a to onda više nije slijepa ulica i problem, definitivno, više nije nerješiv.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Kontrastna neuromancer-fantastika hrvatske stvarnosti</p>
<p>Hrvatska socijalna scena na prijelazu stoljeća ekstremno je dramatična. Ne samo zbog »neočekivanih« novobalkanskih ratova nego još i više zbog upravo eruptivnih provala izrabljivanja, lančanih krađa i moralne destrukcije. U košmarnom sukobu tromih, zaostalih i zavedenih masa na jednoj strani i uskog kruga okretnih i okrutnih glasnika novih morala i stilova života događa se kontrastna neuromancer-fantastika hrvatske stvarnosti. Tako duboka i jaka da izaziva stalnu nevjericu kakvu obično izaziva znanstvena fantastika / Događanja u »Matrixu« pokazuju i što bi realni hrvatski radnici trebali raditi žele li na kraju pobijediti... Dok ne izuče vještine virtualnog ratovanja, hrvatski Matije Gupci virtualnog doba mogu se i u porazu (dok im virtualni Tahiji budu čupali jezike i stavljali užarenu krunu na glavu) tješiti povijesnim iskustvom da svaka pučka, čak i virtualna, tragikomedija završava s veselicom u suzama. A sve je komedija kad jednom krv revolucije oteče žlijebom zaborava</p>
<p>IGOR RATKOVIĆ </p>
<p>Tko bi rekao da videodokumentarac iz hrvatske stvarnosti može pobuditi asocijacije na nestvarne teme iz svijeta virtualne stvarnosti. Na radnje romana znanstveno fantastičnog žanra Neuromancer (objavljen 1984.) Williama Gibsona i, posebice, na radnje filmske izvedenice tog romana, Matrix, čiji se treći nastavak (znakovita podnaslova Revolutions) upravo vrti i u hrvatskim kinima. </p>
<p>Neuromancer mnogi drže »Frankensteinom« naših dana. Usporedba tih dvaju po vremenima pojave dalekih romana izvodi se ne samo po anticipaciji nastupajućeg doba, utopijskom diskursu rezultata progresa, nego i po sličnoj kaotičnosti prijelomnih vremena u kojima su djela nastala. »Frankenstein« engleske spisateljice M. Shalley napisan je za prve industrijske revolucije (1780. - 1830.), u vremenima krize humanizma dok brutalna industrijalizacija izjeda sređen drijemež klasičnog svijeta.</p>
<p>Slično tome i Neuromancer kao i Matrix nastaju dok potresi informacijske revolucije prevrću slojeve tradicionalnih odnosa. Bave se vizijom društva koje bi moglo biti konačan rezultat lančanih tehnoglobalističkih mijena svijeta. </p>
<p>Predviđaju mračnu budućnost čovjeka u sukobu s razvijenom strojnom inteligencijom. Ta su djela proizvod nesigurnih doba pa je to i razlog zbog čega stvaraju asocijativne paralele s političkokaotičnom socijalnom scenom hrvatskih tranzicijsko pretvorbenjačkih aktualija. </p>
<p>Hrvatska socijalna scena na prijelazu stoljeća ekstremno je dramatična. </p>
<p>Ne samo zbog »neočekivanih« novobalkanskih ratova nego još i više zbog upravo eruptivnih provala izrabljivanja (neviđenoga od razdoblja kmetstva), lančanih krađa i moralne destrukcije. </p>
<p>U košmarnom sukobu tromih, zaostalih i zavedenih masa na jednoj strani i uskog kruga okretnih i okrutnih glasnika novih morala i stilova života događa se kontrastna neuromancer-fantastika hrvatske stvarnosti. Tako duboka i jaka da izaziva stalnu nevjericu kakvu obično izaziva znanstvena fantastika.</p>
<p>U Matrixu strojevi zavladaju ljudima. Koriste ih bukvalno kao baterije za održanje svoga virtualnog svijeta. Ljudi pupaju na artificijelnom drveću da bi, uronjeni u žele energetskih ćelija, služili kao biološko gorivo strojnog novosvijeta. </p>
<p>Slično tome u Hrvatskoj (kao i u mnogim zemljama svijeta) novoformirane oligarhije zatočile su vlastiti narod u energetske inkubatore svojih »prosperitetnih« vizija brišući iz memorije svaku organsku vezu s životnim supstratom masa.</p>
<p>Biomase Matrixa nesvjesne su svoga realnog položaja jer su im mozgovi hranjeni iluzijom života u virtualnom svijetu. Zbog toga, kao ni hrvatske mase, ne znaju i ne mogu ništa učinit. Uspavane slatkim neuralnim snom progresa zatočene vegetiraju u kavezu dvostruke egzistencije. </p>
<p>Filmski neuromancer iz hrvatskog sokaka kratak je dokumentarac snimljen sasvim slučajno na sastanku dioničara domaćeg kombinata. U tom iznimnom dokumentu (koji je već samom zabilježbom događaja koji se nikad ne snimaju osuđen na besmrtnost) radnici-dioničari organiziraju sastanak vjerujući da su realni vlasnici radnih sredstava. </p>
<p>Gledatelj vidi šareno odjeven skup ljude iz kojeg se nitko ničim posebno ne izdvaja. Radnja teče nezanimljivo tromo: predsjedavajući nešto priča. No iznenada se zbiva preokret. Mase ustanove da su prevarene. Izdao ih je njihov predstavnik glasajući protiv njih. Stoga prekidaju sjednicu. I tada se počinje prokazivati hrvatski pretvorbenjački neuromancer. </p>
<p>Dok masa radnika lijeno istječe kroz vrata revoltirano napuštajući sastanak gledatelj uočava kako se postupno iz bezlična jata izdvajaju (kristaliziraju) unisono crno odjevene individue počinjući djelovati nevjerojatnom brzinom. To su strojevi brzice hrvatskog neuromancera. Oni ne samo da su neviđeno brzi u odnosu prema slow-motionu masi nego pokazuju i posebnu upućenost u metode ovladavanja scenom. </p>
<p>S nekoliko rečenica energično matiraju (paraliziraju) voditelje sastanka dokazujući da su oni vlasnici i da im se radnici trebaju podčiniti. </p>
<p>Završne scene dokumentarca događaju se u plaineru bojnog polja. Na jednoj strani ograde kombinata stoje hladnokrvne brzice u crnim odijelima. S druge strane su uzrujane, očerupane i odrpane mase. Oni s batinama u rukama brane upad u kombinat. </p>
<p>Neuromancer iz našeg sokaka sa znanstveno fantastičnim Neuromacerom uspostavlja vezu upravo kroz demonstriranu <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> i vještinu vladanja situacijom. Slično kao što spasitelj realnog svijeta Neo iz Matrixa mora u početku, poput nezaštićene spore zvjerčice, bježati pred munjevito brzim klonovima-strojevima tako i naši junaci od realnih vila i batina nemaju nikakva izgleda pri sučeljavanju s ekstrabrzim hrvatskim virtualomirima.</p>
<p>No događanja u Matrixu pokazuju i što bi realni hrvatski radnici trebali raditi žele li na kraju pobijediti. Da bi se te potučene, razbucane underground snage otpora mogle sučeliti s kloniranim alla Doc ispeglanim kreaturama morat će, kao i Neo iz Matrixa, ovladati vještinom kretanja kroz novodruštveni prostor Virtualocroatie. Morat će se suočiti i s besmrtnošću klonimira. Morat će izvježbati virtualni trostruki salto s desnom »šraubom« radi izmicanja tanadi iz brzičinih strojnica.</p>
<p>Morat će podnijeti početničku mučninu uranjanja i povraćanja od virtualnosti svijeta u kom klonimiri plivaju kao ribe po vodi. Morat će, na kraju krajeva, tražiti (i naći) svoga virtualnog mesiju Neomira koji će ih kroz hrvatsku pretvorbenu virtualnu trilogiju dovesti do finala s naslovom »Revolucije«. Tek tada će vratiti oteti im svijet. </p>
<p>Do tada im treba držati palčeve da izdrže na barikadama sa svojim batinama, vilama i močugama. Hrabriti ih da ne zaspu pred zoru. Nadati se da na virtualno poprište kod Bistrice Lesne neće biti bačeno teško virtualno nebo hrvatskog sudstva kojim, također, vladaju brzomiri.</p>
<p>Treba im reći da će pomoć iz okoline biti sve slabija: hrvatska pretvorbena virtualizacija daleko je odmakla i entropijska stud tranzicije paralizirala je većinu. </p>
<p>Suptilno, bezbolno i temeljito isisani su penzioneri, a biološko umiranje započelo je još i prije. Brzice klonimiri sada su posvuda, jer u se njihovu svijetu može biti na više mjesta istodobno. Svi su jednaki pa, čak i kad su fizički različiti, ne znaš s kim imaš posla. </p>
<p>Dok ne izuče vještine virtualnog ratovanja, hrvatski Matije Gupci virtualnog doba mogu se i u porazu (dok im virtualni Tahiji budu čupali jezike i stavljali užarenu krunu na glavu) tješiti povijesnim iskustvom da svaka pučka, čak i virtualna, tragikomedija završava s veselicom u suzama. A sve je komedija kad jednom krv revolucije oteče žlijebom zaborava. Katkad je utješno znati da se, čak i u sivilu najkrvoločnijih prevrata, uvijek nađe netko tko će, bezbrižno u zoru zamičući nasipom, suvereno tumačiti svim hrvatskim potocima i otocima, salašima i mejašima vječan refren: »Tekla rijeka Karašica od Valpova do Našica«. I da i u svijetu privida vrijedi da samo narod vječan jest. </p>
<p>Autor je konstruktor robota i predsjednik Hrvatskoga robotičkog društva.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="13">
<p>Država uzima Gradu prostore i rasprodaje ih</p>
<p>Država je od Grada preuzela i Malu kavanu na Trgu bana Jelačića, a zatim je prodala privatnom poduzetniku, bez da je Gradu Zagrebu ponudila pravo prvokupa/ Slična sudbina očekuje i kavanu Corso </p>
<p>Ne samo da je država izmjenama Zakona o povratu imovine oduzete u doba jugokomunističke vladavine, koje su stupile na snagu prije desetak mjeseci, od Grada Zagreba preuzela ili će tek preuzeti upravljanje nad 2000 prostora u samom centru Zagreba, već ih je i počela prodavati, bez da pravo prvokupa ponudi Gradu Zagrebu. Tvrdi to pročelnik Ureda za upravljanje gradskom imovinom Željko Uhlir, koji se buni protiv jednokratne prodaje lokala i objekata u samom centru grada.</p>
<p>Riječ je o članku 77. Zakona, dopunjenom u zadnji čas, koji kaže da će država od jedinica lokalne samouprave preuzeti sve prostore za koje prijašnji vlasnik ili nije zatražio povrat ili mu je zahtjev za povratom odbijen. Zbog njega Grad ostaje bez gotovo polovice poslovnih prostora koje je dosad iznajmljivao, što će godišnji gradski proračun »olakšati« za 65 milijuna kuna po osnovi najamnine.</p>
<p>Najnoviji slučaj prodaje bivše gradske imovine je prošlomjesečna prodaja Male kavane na Trgu bana Jelačića ugostiteljskom poduzetniku Boži Crnjcu, za koju je Uhlir, kako tvrdi, doznao posve slučajno, a Gradu nije bio ponuđen prvokup. Slične stvari, kaže pročelnik, rade se i u Dubrovniku. Tamošnja gradonačelnica buni se što je država na Stradunu pčela prodavati poslovne prostore, a da Gradu oni uopće nisu bili ponuđeni.</p>
<p>Za očekivati je onda i to, da će država preuzeti i prostor kavane Corso na križanju Ilice i Gundulićeve ulice, jer su u tijeku dva zahtjeva za povratom, koja su, smatra Uhlir, nerealna. Corso se već godinama preuređuje, njegovo je otvorenje najavljivano u više navrata, a zadnji je put to učinio gradski SDP, kada je na Dan žena u ožujku tamo dijelio ruže i peciva.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Među prvim knjižnicama u gradu s elektronskom zaštitom knjiga</p>
<p>Novost - studijska učionica sa 60 mjesta koja je opremljena sa šest računala priključenih na Internet </p>
<p>Nakon gotovo godinu dana zakašnjenja u ponedjeljak će se svečano otvoriti preuređena i modernizirana Knjižnica Božidara Adžije koja se nalazi na Trgu kralja Petra Krešimira IV. Sada već dalekog 9. rujna, 2002. loša vijest za članove bila je da se knjižnica zatvara, dok je dobra vijest sada, da se 17. studenog točno u 17 sati ona otvara i za korisnike. Trebala se otvoriti mnogo prije, još u siječnju, no zbog loše statike i nekoliko poništenih natječaja, tek ovog vikenda dvadesetak nestrpljivih zaposlenika, uz pomoć nekoliko studenata, obavlja posljednje radove. </p>
<p>Ova knjižnica spada među prve u gradu koje imaju i elektronsku zaštitu knjiga, pa se zadnjih dana intenzivno radi na tome - na postavljanju kodova. Upravo u tom poslu zatekli smo zaposlene. »Sjedimo tu već tri dana, a kako se čini, još ćemo. Svako pakiranje ima 1000 kodova, a sve to treba i staviti na knjige kojih knjižnica ima oko 180.000«, rekla nam je Zorica Bičanić, koja se u društvu Katice Milić i još jedne sramežljive kolegice upravo spremala na gablec. Tu su i studenti Tomislav, Ivan, Jura, Milan i Zvonimir koji su zaduženi za teži dio posla - prenošenje knjiga. Svim tim uspješno je zapovijedala Dragica Previšić, voditeljica ove knjižnice.</p>
<p>»Obavili smo tek najneophodniju evidenciju knjiga kako bi što prije otvorili knjižnicu. Još nam nije vraćeno oko 7900 knjiga. Velika novost u obnovljenoj knjižnici je studijska učionica sa 60 mjesta koja je opremljena sa šest računala. Svako računalo ima i internetski priključak«, rekla nam Dragica Previšić.</p>
<p>Novi depo omogućio je smještaj za 40.000 knjiga. Ulaz, koji je početkom devedesetih bio preseljen u Šubićevu, ponovno je vraćen na Krešimirov trg. U obnovljenom stubištu postavljena je i bista Božidara Adžije, izgrađen je WC za invalide, a priprema se i prilagođavanja starog lifta za potrebe invalida i za osobe s poteškoćama u kretanju. A miris svježe boje i novog inventara može biti samo dobar poziv ljubiteljima knjige da knjižnici što prije vrate stari ugođaj. </p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Mudro se šuti i legalno siječe šuma </p>
<p>Na Medvednici se već naveliko radi, uz krunski argument da će sve ostati građanima / Javna ustanova Park prirode Medvednica može samo konstatirati da se sve radi s dozvolama </p>
<p>Za nešto više od godinu dana na Medvednici će se održati noćna utrka slaloma za žene Svjetskog skijaškog kupa. O tome već i ptice na grani pjevaju. No, o konkretnim radovima, potrebnim za održavanje jedne takve utrke, malo se zna.</p>
<p>Stoga je Javna ustanova Park prirode Medvednica uputila dopis Trgovačkom društvu Sljeme-Medvednica, Hrvatskom skijaškom savezu, Olimpijskom odboru i Gradu, kojim traži točan popis radova. Odgovor se čeka.</p>
<p>Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, pak, sjedi i čeka da mu organizator - Hrvatski skijaški savez - pošalje zahtjeve za pojedine radove pa da ih onda, u većini slučajeva, odobri i propiše uvjete zaštite prirode pod kojima se oni moraju odvijati. </p>
<p>Kakva je uistinu situacija, najbolje govore riječi ravnateljice Javne ustanove Park prirode Medvednica, Nives Farkaš Topolnik. »Sve što se radi na Medvednici, radi se legalno, za sve postoje dozvole i Ustanova je tu nemoćna«, izjavila je prošli tjedan, na javnoj tribini u Centru za kulturu Trešnjevka. </p>
<p>To, što predstavnici Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja ističu da je Medvednica prvenstveno Park prirode, pada u vodu jer je to isto Ministarstvo dalo suglasnost za održavanje natjecanja, a da o tome nije obavijestilo Javnu ustanovu koja upravlja Parkom prirode Medvednica i koju je uspostavilo upravo to Ministarstvo.</p>
<p>»Ministarstvo na Medvednici ne predviđa novu izgradnju pa ni radi utrke Svjetskog skijaškog kupa. Jedini zahtjevi koje smo dobili od organizatora vezani su za asfaltiranje postojeće šumske staze od Gornje Bistre do podnožja trosedežnice i za proširenje skijaške kućice u podnožju Crvenog spusta«, izjavila je na istoj tribini Sonja Šaban iz Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. </p>
<p>Do sada je već posječeno oko 70 stabala da bi se na pojedinim mjestima proširio Crveni spust. To je odobrila Skupština Zagrebačke županije koja je, inače, nadležna za donošenje odluka o čistoj sječi. Ministarstvo je nakon te odluke propisalo uvjete zaštite prirode pod kojima se sječa mora odvijati. »To je svojevrsna rupa u zakonu. Naime, u novom Zakonu o zaštiti prirode Ministarstvo ne može uložiti veto na odluke gradova i županija«, objašnjava nam Nives Farkaš Topolnik. </p>
<p>Neslužbeno saznaje da se planira posjeći još drveća, da treba napraviti još dva do tri bazena-jezera za vodu, potrebnu za pravljenje umjetnog snijega, kao i da se na vrhu Medvednice kod trosedežnice planira izgraditi skijašku kuću. Organizatori samo mudro šute i rade. Glavni im je argument da će sve što naprave ostati građanima, no ekonomska studija isplativosti nije napravljena, isto kao što nisu predstavljeni ni točni troškovi. Sve funkcionira na principu rekla kazala, kako bi se ispunile osobne ambicije pojedinaca.</p>
<p>Za sljemensko skijalište Gradsko poglavarstvo je iz proračunu za 2004. godinu namijenilo milijun kuna i to za rekonstrukciju trosedežnice. A što je s financiranjem ostalih radova? Slovenci su u skijalište na Pohorju uložili oko dva milijuna eura.</p>
<p>Kada je Javna ustanova postavila pitanje rješavanja kanalizacije na Medvednici i pokrenula izradu projekta planinske kanalizacije, voditelji skijališta, nisu pokazaliinteres. A to bi uistinu ostalo građanima, jer bi sačuvalo podzemne, pitke vode.</p>
<p>O prometu ne treba ni govoriti. Sve te sportaše, prateće osoblje, novinare i gledatelje - govori se o oko 30.000 ljudi, treba dovesti na Sljeme. Kako? Sigurno ne ekološkim mini-busovima koji bi građanima na raspolaganju mogli biti cijele godine ili, pak, novom žičarom o kojoj se samo priča. </p>
<p>Prostorni plan, koji još nije usvojen, definira Medvednicu kao ekološku oazu grada i izletničko-planinarsko područje. Komentar, vjerujemo, nije potreban.</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Pacijent kod kuće, a sestra dostupna 24 sata </p>
<p>Medicinske sestre koje mi dolaze tri puta dnevno mjeriti tlak i kontrolirati disanje te davati fizikalnu terapiju i lijekove jer bolujem od KOPB-a. kronične opstruktivne plućne bolesti, zaslužile su odličnu ocjenu! Uz dvoje unučića postala sam sa svoje 64 godine za zeta i kćer treće dijete u kući jer mi treba stalni zdravstveni nadzor. Zato su sestre dobro rješenje«. </p>
<p>Tako je umirovljenica Božena Krobot iz Trnskog ocijenila pilot projekt Bolnica u kući koji je započeo u travnju u suradnji Gradskog ureda za zdravstvo, Specijalne bolnice za plućne bolesti u Rockefellerovoj i Ustanove za zdravstvenu njegu u kući - Zagreb. Do danas je kroz projekt prošlo četrdesetak plućnih bolesnika, starih između 50 i 80 godina i uglavnom oboljelih od KOPB-a i emfizema pluća. Na projektu trenutno radi pet medicinskih sestara koje sada tri puta dnevno obilaze sedmero pacijenata. A dostupne su im inače 24 sata dnevno. </p>
<p>Za našega posjeta kod Božene smo zatekli medicinsku sestru Ninu Rajtmajer koja je medicinskim korzetom učvršćivala Boženinu ozlijeđenu kralješnicu. Rekla nam je kako 90 posto bolesnika, kada im se stabilizira osnovna bolest i uz odgovarajuću edukaciju o tome kako upotrebljavati inhalatore i boce s kisikom te kako pravilno disati, zdravstvenu njegu može dobivati i kod kuće. Tako se rasterećuju i kapaciteti bolnice u Rockeffelerovoj koji tada mogu zbrinjavati više akutnih bolesnika. </p>
<p>Pričajući nam o šestomjesečnom radnom iskustvu na projektu Bolnica u kući, sestra Nina rekla nam je kako su pacijenti, koje obilazi, u raznim fazama bolesti te da nisu previše zahtjevni. </p>
<p>Prema riječima medicinske sestre Vesne Mioković, koordinatorice projekta iz Ustanove za zdravstvenu njegu u kući, projekt Bolnice u kući valjalo bi provesti i u ostalim dijelovima Hrvatske jer se u Zagrebu pokazao dobrim. Zanimljivo je i to, dodala je, da plućne bolesnike (uglavnom umirovljenike) uz osnovnu bolest gotovo jednako zabrinjava to, što tzv. koncentratori kisika (uređaji kojima se iz zraka izdvaja čisti kisik), neophodni za disanje, troše struju pa se ljudi boje da iz svojih mirovina neće moći podmiriti račune za struju. </p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Čak 10 posto srednjoškolaca uzima ecstasy</p>
<p>Povodom Međunarodnog mjeseca borbe protiv ovisnosti što traje od 15. studenoga do 15. prosinca, Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb organizira brojne akcije - tribine, seminare, predavanja o promicanju javne svijesti o štetnosti ovisnosti o alkoholu, drogama, nikotinu kao i posljedicama koje ta sredstava imaju na organizam.</p>
<p>Liječnici školske medicine, suradnici Zavoda za javno zdravstvo grada i profesori biologije održavat će po zagrebačkim osnovnim i srednjim školama predavanja o štetnosti droga, prvenstveno marihuane koja je gotovo neizostavna među adolescentima. </p>
<p>Prema riječima dr. Tihomira Majića, pomoćnika pročelnika Gradskog ureda za zdravstvo, u jednoj od škola na kraju mjeseca borbe protiv ovisnosti organizirat će se i kviz. Tako će učenici šestog razreda pokazati što znaju o štetnosti pušenja, oni iz sedmoga razreda imat će kviz o alkoholu a oni u osmom razredu o posljedicama koje ostavlja konzumiranje droga. </p>
<p>U Zagrebu je evidentirano oko 1500 narkomana ali se računa da je njihov stvarni broj doseže čak 3000. Značajan je problem što su konzumenti sve mlađi. </p>
<p>Prije nekoliko godina 43 posto anketiranih učenika nekoliko zagrebačkih osnovnih i srednjih škola odgovorilo je da drogu (ecstasy, marihuanu...) uzima radi afirmacije u društvu, 29 posto njih zbog osobnih problema, a 27 posto njih radi užitka. Zabrinjava, međutim, da čak 85 posto učenika vjeruje kako ne mogu postati ovisni o drogama, te da se takva ovisnost događa nekome drugom. Samo jedna trećina učenika ne eksperimentira s drogama. </p>
<p>Prema nekim istraživanjima Centra za prevenciju ovisnosti Grada Zagreba, 68 posto učenika osnovnih škola konzumiralo je duhan, 79 posto alkohol, a iskustva s marihuanom ima svaki sedmi učenik dok je jedan posto osmaša probao ecstasy. Marihuanu je u prvom razredu srednjih škola probalo čak 37 posto učenika, a posebno zabrinjava porast konzumiranja ecstasyja koji uzima čak 10 posto srednjoškolaca!</p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>U zagrebačkom ZOO-u uskoro i dašak pustinje </p>
<p>Zima je najmirnije razdoblje u zagrebačkom Zoološkom vrtu, barem tako izgleda izvana. Dio životinja na zimovanju je u unutarnjim nastambama, a zbog hladnoće miruju i radnici. No, iza zatvorenih vrata zoolozi i edukatori listaju knjige i smišljaju nove atrakcije.</p>
<p>Najnovija, koju ćemo vidjeti već iduće godine, jest pustinja. Paviljon s pticama postat će, naime, pustinja s kaktusima, pustinjskim lisicama, glodavcima, gmazovima, insektima te pješčanim mačkama. </p>
<p>Iduće će se godine napokon i slonicama Sumi i Patni urediti unutarnja nastamba. Slonovi su, objašnjava nam direktor ZOO-a Mladen Anić, životinje čopora, a Patna i Suma imaju odvojene zimske nastambe.</p>
<p>Medvjedi, to jest njihova nastamba, na red će doći 2005. godine, kad počinje i potpuno preuređenje gmazare u koju će se »smjestiti« Južna Amerika s majmunima, ljenjivcima, mravojedima, gmazovima...</p>
<p>»Uređenje nastambe s velikim mačkama ovisi o razvoju događaja na tzv. armijskom trokutu. Životinje u ZOO-u želio bih predstavljati po zoo-geografskim zonama i eko sustavima pa bih tako na armijski trokut smjestio kompletnu Afriku«, priča nam Anić, dodajući da Gradu daje još dvije godine da se odluči što će učiniti s armijskim trokutom. Ako se ZOO ne bude mogao širiti na istok, sadašnja nastamba s velikim mačkama proširit će se na trkalište zebri. </p>
<p>G. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="19">
<p>Hrvatska dobila prvog eurovizijskog pobjednika!</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Jedanaestogodišnji Dino zaslužan je za prvu eurovizijsku pobjedu u povijesti Hrvatske. Na dječjem Eurosongu u subotu navečer u Kopenhagenu Dino je s pjesmom »Ti si moja prva ljubav« osvojio prvo mjesto u konkurenciji 15 sudionika europskih zemalja. Drugo mjesto osvojila je Španjolska, a Dino je pobijedio sa 135 bodova. Zanimljivo je da je za pjesmu sam napisao i riječi i glazbu, a autor aranžmana je Tihomir Preradović. </p>
<p>Dino je rođen u Zagrebu 4. lipnja 1992. godine i odličan je učenik zagrebačke osnovne škole »Antun Gustav Matoš«. Tvrdi da oduvijek voli pjevanje, pa je s pet i pol godina otišao na audiciju za emisiju »Turbo limach show« gdje je za nastup izabran između 5.500 tisuća prijavljenih kandidata. </p>
<p>Dječak je potom nastupao mnogo različitih koncerata. U listopadu 1999. godine sudjelovao je na međunarodnom dječjem festivalu »Nile Song Festival« u Kairu, a u proljeće 2000. godine na festivalu »Djeca, radost, pjesma« u Bjelovaru gdje je osvojio prvu nagradu publike.</p>
<p>U siječnju 2001. godine Dino je pjevao na finalu OTV-ovog natjecanja »Dorica«, a u veljači ponovo predstavljao Hrvatsku u Kairu. U srpnju 2001. godine osvojio je Grand Prix na Međunarodnom dječjem festivalu u Figuera da Fozu u Portugalu. Krajem te godine nastupio je na međunarodnom dječjem festivalu »Golden Star« u Bukureštu i kući se vratio s prvom nagradom. Tijekom prošle i ove godine Dino opet pjeva na festivalima u Rumunjskoj i Litvi gdje također osvaja nagrade, da bi napokon u svibnju ove godine napisao pjesmu »Ti si moja prva ljubav« i poslao je na prvi hrvatski izbor za dječju pjesmu Eurovizije. Telefonskim glasanjem publike ispred malih ekrana koja je pratila direktan prijenos iz zagrebačke Tvornice, osvojio je maksimalan broj bodova u svim glasačkim regijama. </p>
<p>U slobodno vrijeme mladi pjevač igra tenisi i pliva, a uz osnovnu školu pohađa i glazbenu školu gdje uči svirati klavir te satove pjevanja.</p>
<p>Dinin dolazak u zagrebačku zračnu luku bio je predviđšen za nedjelju u 22 sata, a kako doznajemo na aerodromu se očekuje veliko slavlje.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Ugašene svijeće na slavljeničkoj torti jubilarnog 50. Zagrebfesta</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Retrospektivom pjesama koje su u posljednjih pedeset godina postale legendarne, završen je 50. Zagrebfest, koji se od četvrtka do petka održao u dvorani Studentskog centra. Gabi Novak, Stjepan Đimi Stanić, Miro Ungar, Radojka Šverko, Ivica Šerfezi, Josipa Lisac, Zdenka Vučković, Višnja Korbar, Ljupka Dimitrovska, Drago Diklić, Vice Vukov, Bety Jurković, Zdenka Kovačiček tek su neka od imena koja su mnogobrojnu, većinom stariju, publiku prisjetili mladosti kada su u prostorijama Studenskog centra svojim nastupima žarili i palili na tada popularnim plesnjacima. </p>
<p>Budući da su se retrospektivom umjetnički direktor Vanja Lisak i Hrvatsko društvo skladatelja prisjećali pjesama koje su prijašnjih godina već izvedene na Zagrebfestu, natjecateljski je dio izostavljen. Pjesmom »Plavi dim« u interpretaciji, kako su je voditelji Oliver Mlakar i Karmela Vukov Colić najavili, prve dame hrvatske estrade Gabi Novak i pijanista Dražena Boića otvorena je posljednja večer festivala. Iako smo među uzvanicima primijetili Mirka Cetinskog, njegov duet s Barbarom Othman nije realiziran, kao što pjesmu »Život se troši kao kreda« nije izveo Arsen Dedić. No, sudeći po reakcijama, publika nije ostala razočarana. Posebno ih je oduševio nastup Ivice Šerfezija, plavog dečka koji je svojom plavo bijelom kreacijom i neizostavnim plesom zasluženo dobio veliki pljesak. Glavna zanimljivost večeri zasigurno je bila nezaboravna grupa 4M čiji su se članovi samo za pedesetu godišnjicu Zagrebfesta ponovno okupili i otpjevali pjesmu »Platno, boje, kist i twist«. Sve izvođače na sceni je pratio Big Band HRT-a pod dirigentskim palicama Nikice i Stipice Kalogjere, S. Mihaljinca, S. Glojnarića, Đ. Jusića, J. Cvitanovića, A. Kabilja i Z. Dvoržaka. </p>
<p>Pjesmom »Zagreb, Zagreb« u interpretaciji Zdenke Vučković i Marka Novosela, kojima su se na pozornici ubrzo pridružili svi izviđači, završen je jubilarni festival. Nakon nastupa svi su se pjevači i njihovi prijatelji do kasno u noć družili na prigodnom domjenku. Šećer na kraju zasigurno je bila torta u obliku licitarskog srca čije su svjećice uz gromoglasni pljesak ugasili pjevači i slavljenici godinama vjerni svome Zagrebfestu. </p>
<p>Ivana Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Pobjednici omiškog festivala klapa pjevali u Zagrebu </p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Zagrepčani su ove subote po 19. put imali priliku čuti sve klape pobjednice ovoljetnog festivala klapa u Omišu koji se održava već 37. godinu za redom. Koncertu »Zagrebu na dar« održanom u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski koji je ovog puta nosio ime »Pismo moja, hrli tamo«, prisustvovao je i predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić.</p>
<p>Domaćini su bili Ivan Škaričić gradonačelnik Omiša i Morana Paliković-Gruden , predsjednica Skupštine grada Zagreba. Škaričić je najavio da će 20. obljetnicu »Zagrebu na dar« proslaviti na poseban način. »A Cetina se opet ulila u Savu«, kako je rekao pjesnik Jakša Fiamengo, u prepunoj dvorani, zahvaljujući klapama. </p>
<p>Od muških klapa nastupili su Subrenum iz Župe Dubrovačke, Teuta iz Šibenika, Jelsa iz Zagreba, Nugal iz Makarske, te Puntari iz Omiša i klapa Sinj iz Sinja. Od ženskih klapa u Lisinskom su pjevale Skradinke iz Skradina, klapa Kastav iz Kastva, te iz Zagreba klape Korjandul i Dišpetože. Program su vodili Edita Lučić i Ivica Đuzel. Kao posebno iznenađenje, na kraju koncerta je svih 10 klapa zajedno zapjevalo pjesme »Omiška stina« i »Pismo moja, hrli tamo«.</p>
<p>Dražan Mladin, ravnatelj Omiškog festivala potvrdio nam je da su započeli dogovori o spektakularnoj proslavi 20. obljetnice ovog koncerta, a tada će izdati i monografiju. Inače, koncert je bio posvećen nedavno preminulom Anđelku Novakoviću koji je također, kao član žirija Omiškog festivala, u velikoj mjeri doprinijeo klapskom pjevanju.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Karte za UNICEF-ov koncert skoro rasprodane</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Karte za Gibonnijev i UNICEF-ov humanitarni koncert »Kad bi svi...«, koji će se održati 19. studenoga u Lisinskom, skoro su rasprodane, izvijestili su iz hrvatskog ureda UNICEF-a. Koncert je zamišljen kao središnji događaj njihove kampanje »Stop nasilju nad djecom«, čiji je cilj sprečavanje maltretiranja djece od strane druge djece. </p>
<p>Glavna zvijezda i domaćin koncerta bit će UNICEF-ov ambasador dobre volje Zlatan Stipšić Gibonni, uz kojeg će kao domaćin još nastupiti djevojački zbor »Zvjezdice«, dok će se kao gosti pojaviti Nina Badrić, Divasice, Tedi Spalato, te poseban gost iznenađenja. Prihod s koncerta namijenjen je provedbi programa prevencije nasilja u školama, a u sklopu akcije je otvoren i broj telefona 060 880 880, na koji građani pozivom mogu donirati tri kune za ovaj projekt. Svi koji nazovu taj broj poslušat će snimljenu Gibonnijevu poruku, a otvoren je račun 2360000 - 1500057008 u Zagrebačkoj banci na kojeg građani i pravne osobe mogu uplatiti svoje donacije. </p>
<p>Cijela akcija se odvija pod pokroviteljstvom predsjednika Stjepana Mesića i Grada Zagreba. </p>
<p>D. V.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Novi vid kriminala: ucjenjivanje tvrtki mrežnim napadima </p>
<p>LONDON, 16. studenoga </p>
<p> - Sve veća rasprostranjenost širokopojasnog pristupa Internetu potiče novu vrstu kriminala - ucjene pomoću Interneta. </p>
<p> Kako sve veći broj ljudi privatno koristi Internet za kupnju, njihova računala postaju meta hakera i kreatora virusa, koji mogu preuzeti kontrolu nad njihovim kućnim računalima tako da ona mogu izvršiti bilo koju njihovu naredbu.</p>
<p> Ipak, omiljena meta iznuđivača su kockarnice i maloprodajne trgovine, a čini se kako je središte vala ove nove vrste kriminala istočna Europa. »Zapravo se radi o vrsti reketa, samo što se primjenjuje moderna tehnologija«, rekla je glasnogovornica britanske jedinice za borbu protiv visokotehnološkog kriminala. Ta služba ovih je dana, nakon nedavnog niza incidenata povezanog s ucjenama, pozvala tvrtke da prijave napade pomoću Interneta na svoje poslovanje. </p>
<p> Policija zapaža porast broja hakerskih napada na poslovanje tvrtki na mreži. U nekim slučajevima nakon upada u sustav poslovanja tvrtke, koji može omesti rad korporacijske mreže nizom lažnih zahtjeva za podacima, slijedi zahtjev za isplatom novca. Uspješan napad može onemogućiti rad web stranica na dulje vrijeme.</p>
<p>Kockarnice su, čini se, omiljena meta hakera jer imaju veliki promet, a mnoga su registrirani na Karibima, gdje istražitelji nisu dovoljno dobro opremljeni za istrage takvih slučajeva. Internetaki forenzičar Neil Barrett izjavio je kako nakon upada u poslovanje tvrtki preko Interneta slijede zahtjevi za isplatom, uz prijetnju da će se u suprotnom napadi nastaviti. Kazao je kako se čini da iza napada stoje organizirane kriminalne skupine iz istočne Europe i Rusije.</p>
<p> Policija tvrdi da, zbog nedovoljne količine informacija iz napadnutih tvrtki, nisu sigurni radi li se o pojedinačnim incidentima ili o početku vala nove vrste kriminala. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Rekordni jackpot mađarskog lota privlači igrače iz inozemstva</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Mađarski loto već je drugi put ove godine došao do europskog rekorda. Dosad rekordna svota pogođenih za svih pet brojeva izvučena je 1. ožujka i od tada 37 tjedana nitko nije pogodio sve brojeve. Jackpot se iz tjedna u tjedan povećavao tako da je proteklog vikenda dosegnuo 4,6 milijarde mađarskih forinti (oko 115 milijuna kuna), što je novi europski rekord. </p>
<p>No u posljednjem izvlačenju, kad je uplaćeno 14,4 milijuna kombinacija, opet nitko nije pogodio svih pet brojeva, pa će se idući tjedan jackpot povećati na 4,86 milijardi forinti. Oni koji su pogodili četiri od pet brojeva (12, 28, 34, 61 i 70) dobit će po1,12 milijuna forinti a s tri pogotka 14,190 forinti. </p>
<p>Prema pravilima mađarskog lutrijskog poduzeća Szerencsejatek Rt. vrijednost jackpota može se povećavati najviše 52 tjedna. Kad bi se to dogodilo, zgoditak bi dosegnuo 7,5 milijarde forinti, a ako nitko ni tada ne bi pogodio svih pet brojeva, dobitak bi se dijelio u odnosu 80 : 10 : 10 posto među one koji su pogodili četiri, tri i dva broja. </p>
<p>Uz Mađare, loto-groznica trese i Mađarskoj susjedne zemlje. Slovaci, Rumunji i Hrvati, posebno oni koji žive blizu mađarskih granica, ali i sve veći broj Čeha, koji ne graniče s Mađarskom, hrle masovno u Mađarsku da bi uplatili svoju sretnu kombinaciju i osvojili zgoditak iz snova. Broj uplata iz inozemstva povećava se iz tjedna u tjedan, objavili su iz uprave tvrtke. </p>
<p>V. B.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Graditelji najraskošnijeg broda oplakuju šesnaestero poginulih rođaka</p>
<p>SAINT-NAZAIRE, 16. studenoga - Šesnaest je osoba poginulo, a tridesetak ozlijeđeno u nesreći koja se u subotu dogodila u brodogradilištu Atlantique u gradu Saint-Nazaireu u kojem se gradi najveći i najskuplji putnički brod svih vremena »Queen Mary 2«. </p>
<p>Do nesreće je došlo kad se srušio prilazni mostić na kojem je bilo više od četrdeset ljudi koji su išli u obilazak gotovo dovršenog broda. Gotovo svi pali su s visine od 25 metara na beton suhog doka u koji je gotovo dovršeni brod smješten nakon nedavno obavljenih pokusnih ispitivanja u moru nedaleko od bretanjske obale.</p>
<p>Gotovo svi posjetitelji bili su članovi obitelji i rođaci brodograditelja zaposlenih u brodogradilištu Chantiers d'Atlantique u Saint-Nazaireu. »Queen Mary 2« najveći je putnički brod na svijetu, dug je kao četiri nogometna igrališta i vrlo raskošno opremljen. Gradi se za poznatu brodovlasničku tvrtku Cunard Lines, koja je bila i vlasnik broda prvoga »Queen Mary«, jednoga od najslavnijih brodova tridesetih godina. Ukupna cijena trebala bi biti oko 800 milijuna dolara što brod čini najskupljim linijskim brodom na u povijesti. Na svoje će prvo, već rasprodano, petnaestodnevno putovanje brod povesti oko tri tisuće ljudi. Iz Southamptona bi ga 12. siječnja trebala ispratiti britanska kraljica Elizabeta II. Godinama je brod u izgradnji visok kao dvadesettrokatnica izdizao iznad Saint-Nazairea, a brodograditelji su bili toliko ponosni da su htjeli svojim rođacima pokazati na kakvom brodu rade, pa su zato i vikendom i organizirani obilasci broda.</p>
<p>Početne vijesti govorile su o trinaestero poginulih, no do nedjelje ujutro u bolnici je umrlo troje od tridesetak ozlijeđenih. Dvadesetak ozlijeđenih pušteno je iz bolnice nakon liječničke pomoći. Nekoliko se ljudi s mostića koji je propao uspjelo uhvatiti i zadržati, a neki su preživjeli jer im je pad ublažilo to što su pali na manje sretne suputnike</p>
<p>Dok su brodograditelji u nedjelju prepoznavali poginule, francuski predsjednikJacques Chirac posjetio je mjesto nesreće. (Hina, Reuters, d.b.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="26">
<p>Filmsko vrijeme je stalo u Zagrebu</p>
<p>U programu drugoga i trećeg dana prikazani su iznimno kvalitetni igrani filmovi uglednih autora, kao što su Abbas Kiarostami i Nuri Bilge Ceylan, Takeshi Kitano i Tsai Ming Liang / Vidjeli smo i nekoliko odličnih filmova u konkurenciji za nagrade, među kojima su australska »Kuhinja«, njemačke »Muzičke stolice«, američki film »Obriši usta«, britanski »Auditorij«, norveški »Protiv vjetra« i hrvatski »Točno u podne«</p>
<p>Originalno zamišljen i proveden, prvi One Take Film Festival u Zagrebu, posvećen filmovima u jednom kadru, pokazao je da se i u skromnim uvjetima može predstaviti intrigantan, vrijedan, kvalitetan, artistički i u svjetskim okvirima izniman program. Tako je u popratnim programima, nakon sjajne »Ruske arke« prvoga dana, drugog i trećeg dana prikazano nekoliko odličnih igranih filmova. U programu »Umijeće dugog kadra« vidjeli smo iranski film »Deset« kultnog Abbasa Kiarostamija.</p>
<p> Uvijek provokativan registrator zbivanja stanja duha i osjećaja unutar vlastite sredine, Kiarostami se ovaj put predstavlja u sasvim drugačijem, gotovo apolitičnom miljeu u kojem sve podređuje jednostavnom, reduciranom filmskom izrazu. U središtu radnje je mlada žena, rastavljena majka sina koji se ne slaže s njom, posebno kada su u pitanju odnosi prema ocu. Dijalog s njim je prva od deset priča, a zatim slijede susreti s različitim likovima koji prolaze kroz njezin automobil i život. Kroz te dijaloge upoznajemo se s njezinim životom, stavovima i problemima koje ima samostalna žena u još uvijek muškom društvu u Iranu. </p>
<p>Pri tome se Kiarostami služi, za njega revolucionarnom, primjenom malih DV kamera (jednu za vozačicu, drugu za sugovornika), kojima potencira dijalog i maksimalno pojednostavljuje, gotovo dokumentarizira radnju.</p>
<p>Ništa manje autorski intrigantan, premda dijaloški manje izazovan, je Takeshi Kitano s filmom »Lutke«, u kojem po tko zna koji put manifestira svoju autorsku različitost. Ovaj put okrenut je trima pričama o ljubavi, inspiriran lutkama iz Bunraku teatra. </p>
<p>Originalan i duboko dirljiv je tajvanski film »Koje je vrijeme tamo« Tsaija Minga Lianga. Autor posebno dugim kadrovima i usporenom radnjom prikazuje aktivan život mladića, švercera satovima, u svim njegovim nepogodama i užitcima kroz koje prolazi u kratkim vremenskim rasponima - od susreta s djevojkom koja drugi dan mora otići u Pariz, preko očeve smrti i majčinog prizivanja duhova, do vlastitih sentimentalnosti i razmišljanja o vremenskim razlikama u satovima između Taipeia i Pariza. </p>
<p>Ciklus filmova Nurija Bilgea Ceylana sjajan je potez organizatora koji su time omogućili zagrebačkoj publici da se upozna s opusom toga hvaljenog turskog redatelja. Osobno cijenim njegovo remek-djelo »Svibanjski oblaci« (1999.), više nego ove godine u Cannesu nagrađen film »Dalek«, koji je odveć zatvoren i usiljen u već viđenim situacijama o temi osamljenosti i otuđenosti, kao glavnim pokretačima radnje. </p>
<p>U programu konkurencije drugoga i trećega dana prikazano je nekoliko originalnih ostvarenja za pamćenje. »Kuhinja« Bena Ferrisa iz Australije prava je dramska storija u nekoliko minuta, bez dijaloga, o otuđenosti i depresivnosti unutar jedne obitelji - od pospane domaćice do zaposlenog supruga, bolesne bake i, u svim tim odnosima, izgubljene djevojčice. </p>
<p> Njemački film »Muzičke stolice« Marca Tobiasa Winterhagena surova je priča o zaljubljenom klaunu koji, kroz naoko idiličnu igru s glazbom i stolicama što je igraju tri mladića i dvije djevojke, eliminira jednog po jednog aktera. Na kraju je ostao sam i zaplesao s preostalom djevojkom. Film »Obriši usta« Meg Mingione iz SAD simpatičan je prikaz pokušaja i pogrešaka, nespretnosti i muljanja pri brisanju usta (ili maske) bez zrcala, onako napamet, kako nekada moramo činiti i druge stvari u životu. </p>
<p>»Protiv vjetra« Tronda Arntzena iz Norveške zapažen je prije svega po oponašanju stila i igre neponovljivog Jacquesa Tatija, ali dobro je znati da još netko uopće misli na njega.</p>
<p> Britanski film »Auditorij« Stevena Eastwooda vizualno je savršen, gotovo likovnjački prikaz grupe ljudi koji sjede ili stoje i čekaju, gledaju ispred sebe, leđima okrenuti u sivim, sunčanim i mračnim mijenama dana, sve strpljivo i naoko statično, a toliko puno akcije i nevidljive, ali osjetne energije. </p>
<p>I napokon još jedan dobar hrvatski film - »Točno u podne« Silvestra Kolbasa i Igora Mirkovića - s očito nezamjenjivim, za tu vrstu filmova, Tomislavom Gotovcem koji oštro grabi omiljenim prostorom glavnoga zagrebačkog trga, ovaj put dotjeran, u tamnom odijelu, da bi iznenada i odlučno skočio u Manduševac.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>»Ruska arka« jedinstveno je iskustvo</p>
<p>Pri snimanju filma, kao glavni kamerman i steady came operator, imao sam glavnu riječ. Da ne spominjem i izazov koji je predstavljalo takvo snimanje / Veliku prednost pri snimanju činilo je to što sam dobio slobodne ruke u postavljanju rasvjete. To je bilo od neizmjerne važnosti s umjetničke strane - kaže Tilman Büttner</p>
<p>Njemački filmski snimatelj Tilman Büttner proslavio se kultnim filmom »Trči Lola, trči«. Iskustvo i znanje iskoristio je za snimanje »Ruske arke«, jedinstvenog cjelovečernjeg filma snimljenog u jednom jedinom kadru, bez prekidanja i ponavljanja. Redatelj Aleksandar Sokurov u taj je film uložio osam godina priprema. Probe za snimanje trajale su mjesecima, a samo snimanje trajalo je četiri sata.</p>
<p> S Büttnerom, inače članom žirija prvog izdanja »One take film festivala« u Zagrebu, razgovarali smo o izazovima pred kojima se našao snimajući »Rusku arku«.</p>
<p>• Bili ste snimatelj filma »Trči Lola, Trči« Toma Tykvera. S obzirom da se radi o filmu neobične vizualne kvalitete, usporedite iskustvo snimanja toga filma sa snimanjem »Ruske arke«.</p>
<p>- Razlika između ta dva filma je velika i sastoji se u tome što sam na snimanju »Trči Lola, trči« upravljao steady camom, znači, nisam bio glavni kamerman, nego osoba zadužena za trčanje za Lolom, noseći kameru - kaže Tilman Buttner. </p>
<p> - K tome, nisam imao niti ikakve ovlasti pri odlučivanju o umjetničkom dojmu filma. Pri snimanju »Ruske arke«, kao glavni kamerman i steady came operator, sam imao glavnu riječ. Da ne spominjem i umjetnički izazov koji je predstavljalo takvo snimanje. Veliku prednost pri snimanju »Ruske arke« činilo je to što sam dobio slobodne ruke pri postavljanju rasvjete, a to je s umjetničke strane od neizmjerne važnosti.</p>
<p> Pri snimanju filma »Trči Lola, trči« za rasvjetu je bila zadužena druga osoba. S druge strane, trebalo je mijenjati rasvjetu između običnog kamermana i mene, a tu nezaobilazno dolazi do umjetničkih razlika. </p>
<p>• Kakvo je iskustvo snimati cjelovečernji film u jednom jedinom kadru? </p>
<p>- Snimanje »Ruske arke« bilo je jedinstveno iskustvo za mene, kao kamermana i umjetnika, što zbog same tematike, što zbog u svijetu jedinstvenog načina snimanja, što zbog silne mase ljudi koja je bila zadužena za organizaciju cijelog procesa. Sve skupa bilo je nevjerojatno i jedinstveno iskustvo.</p>
<p>• Čemu dajete prednost? Eksperimentu kao takvom, ili kvaliteti projekta?</p>
<p>- Jedno i drugo je iznimno važno. Interesira me proces snimanja, ali konačni umjetnički dojam je bitan. </p>
<p>• Imate li redateljskih ambicija?</p>
<p> - Režija me definitivno interesira. Već sam režirao neke muzičke spotove i dokumentarne filmove. Imam ambicije snimiti igrani film samo je pitanje, hoću li se jednom i upustiti u tu avanturu.</p>
<p>• Što Vas je ponukalo da sudjelujete na »One take film festivalu«?</p>
<p> - Organizatori su bili toliko uporni da sam na kraju pristao doći. Ma, šalim se. Najvažniji razlog je to što je to jedinstveni festival te vrste i čast je biti na njemu - kaže Tilman Büttner. - Interesiralo me je kako će sve proći, a zanimaju me i ostali filmovi snimljeni u jednom kadru. </p>
<p>Martina Ivandić</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Umjetničko reklamno sredstvo</p>
<p>Za ikonografiju vizualne javne poruke osiguravajućega društva, autor je odabrao simbol (lav) i motive (piazzetta Sv. Marka, Prokurative, Bazilika) Venecije, te lik žene koji je bio inspiracija Picassu i Beltramiju u izradi njihovih plakata</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Nakon izložbe Mimma Rotelle i predstavljanja talijanske mode, kulturna suradnja Hrvatske i Italije se nastavlja izložbom plakata tršćanskoga umjetnika Marcella Dudovicha koja je, u organizaciji »Grupe Generali« i Talijanskoga instituta za kulturu, u petak na večer otvorena u Talijanskom institutu za kulturu.</p>
<p> Uzvanicima su se tom prigodom obratili Flavio Andreis, direktor Talijanskoga instituta za kulturu u Hrvatskoj, Michele Cirieco, predsjednik Uprave »Generali životno osiguranje« i povjesničar umjetnosti Tonko Maroević, a izložbu je otvorio veleposlanik Republike Italije Alessandro Grafini. Glazbeni dio programa bio je posvećen Ninu Mazzoniju, talijanskom skladatelju koji je živio u Zagrebu, a skladbe za flautu i harfu izvele su Tinka Muradori i Biserka Krčelić.</p>
<p>Izložbu »Marcello Dudovich, umjetnost plakata«, umjetnikov rodni grad Trst je organizirao u povodu četrdesete godišnjice njegove smrti. Potaknuta velikim uspjehom te izložbe, središnja direkcija tvrtke »Assicurazioni Generali«, pod čijim mecenstvom je Dudovich izrađivao plakate, odlučila je zbirku predstaviti i u ostalim europskim gradovima u kojima tvrtka ima predstavništva. </p>
<p>Suradnja »Generali Groupa« i Marcella Dudovicha je započela poslije prvoga svjetskoga rata i trajala je sljedeća dva desetljeća tijekom kojih je Dudovich uzdigao talijanski industrijski plakat do vrhunca umjetničkoga izraza. Za ikonografiju vizualne javne poruke osiguravajućega društva, autor je odabrao simbol (lav) i motive (piazzetta Sv. Marka, Prokurative, Bazilika) Venecije, te lik žene koji je bio inspiracija Picassu i Beltramiju u izradi njihovih plakata. Dominacija venecijanskih motiva postaje razumljivom kada je poznato da su karakteristike toga sjevernotalijanskoga grada i osiguravajućega društva - snaga, stabilnost i povjerenje - u odnosima ekvivalentnosti. Ženski likovi, prikazani u radnom zanosu i omogućenom im društvenom angažmanu, predstavljaju optimizam i liberalizam novoga doba čiji je plakat osnovni manifest. Stilski se Marcello Dudovich oslanja na art-déco i ekspresionizam, a upotrebom jakoga svjetla, ublaženoga kolorita, čvrstih linija i kompozicija, opravdava poruku koju svojim umjetničkim izričajem prenosi javnosti.</p>
<p> Izložba Dudovichevih djela iz zbirke »Assicurazioni Generali« u Talijanskom institutu za kulturu otvorena je do 12. prosinca.</p>
<p>Nikolina Vrekalo</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Netipični Sibelius i Britten</p>
<p>Dvije suite Jeana Sibeliusa i ciklus Iluminacije za glas i orkestar Benjamina Brittena izveli su u suradnji hrvatska sopranistica Martina Zadro i izraelski dirigent Ilan Volkov </p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Pretplatnicima Bijele oktave Zagrebačka filharmonija je u petak u KC Vatroslava Lisinskog predstavila netipičan program s čak dvije suite najvećeg finskog skladatelja 20. stoljeća Jeana Sibeliusa (Oluja i Lemminkäinen) i ciklusom Iluminacije za glas i orkestar Benjamina Brittena. Taj program je izveden u suradnji s dvoje mladih umjetnika hrvatskom sopranisticom Martinom Zadro i izraelskim dirigentom Ilanom Volkovom. Dvadesetsedmogodišnji Ilan Vokkov dirigira od svoje 19. godine. Godine 1997. postao je glavnim dirigentom Omladinskog orkestra Londonske filharmonije, a dvije godine kasnije Seiji Ozawa imenovao ga je svojim pomoćnikom u Bostonskom simfonijskom orkestru. U siječnju ove godine postao je šef-dirigent BBC Škotskog simfonijskog orkestra, a dirigirao je i drugim orkestrima u Europi, Americi i Japanu.</p>
<p> Prvi njegov nastup uz Zagrebačku filharmoniju pokazao je kvalitete mladog dirigenta u pogledu muzikalnosti, manualne tehnike i odrješitog autoritativnog nastupa, ali pravi kontakt s orkestrom ipak nije uspostavljen. </p>
<p>Najbolji dojam ostavila je interpretacija odličnog ciklusa pjesama za sopran (ili tenor) i gudače op. 18 Iluminacije Banjamina Brittena na tekstove francuskog pjesnika Arthura Rimbauda. Pjesme je u originalnom francuskom jeziku i u hrvatskom prijevodu Zvonimira Mrkonjića priredio za programsku knjižicu Fred Došek, što je olakšalo percepciju sadržaja i atmosfere te poezije noćnih mora i snovito-nestvarnih priviđenja koju je skladatelj doživio kao »maksimalno uzbudljivu, na trenutke jezovitu, u svakom slučaju senzacionalnu«. </p>
<p>Martina Zadro imponirala je sjajnim glasovnim kvalitetama, odličnom tehnikom i dikcijom, te je sugestivnom interpretacijom uz primjerenu suradnju gudača Zagrebačke filharmonije i njihovih solista ostvarila dojmljivu izvedbu tog rijetko prisutnog vokalnog ciklusa na koncertnim podijima. </p>
<p>Iz opusa Jeana Sibeliusa izvedena je na početku večeri Prva suita op. 109/2 Oluja iz glazbe za istoimenu Shakespeareovu dramu, a na kraju Lemminkäinen - suita op. 22 s četiri legende potaknute tekstovima iz finskoga narodnog epa Kalevala od kojih je »Labud iz Tuonele« najpopularnija s velikim solom engleskoga roga, a najefektnija završna legenda »Lemminkäinenov povratak« sa snažnom gradacijom i trijumfalnim završetkom. </p>
<p>Višnja Požgaj</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Tko je skladatelj Mandić</p>
<p>Simfonijski orkestar Hrvatske radio-televizije je u sklopu Majstorskoga ciklusa predstavio u četvrtak u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga manje poznatog skladatelja hrvatskog podrijetla Josipa Mandića i njegovu Malu suitu, ugostio je uglednu rusku pijanisticu Nataliu Troull u Trećem koncertu za glasovir i orkestar Sergeja Prokofjeva, te je ostvario odličnu izvedbu Šeste simfonije »Patetične« Petra Iljiča Čajkovskog pod ravnanjem maestra Nikše Bareze. </p>
<p>Slijedom svoje programske misije predstavljanja nepoznatih ili manje poznatih glazbenih djela, šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a maestro Nikša Bareza posegnuo je za Malom suitom Josipa Mandića, skladatelja u čijoj se zanimljivoj biografiji skladateljska karijera isprepliće s pravnom i političkom. Mandić je rođen 1883. godine u Trstu, školovao se u Zagrebu i Beču, živio je još u Rimu, Londonu i Švicarskoj, a najviše, gotovo četiri desetljeća, u Pragu gdje je i umro 1959. godine. Tu je i napisao veći dio opusa, koji su izvodili poznati češki solisti, komorni sastavi i orkestri.</p>
<p> Ondje je godine 1932. praizvedena i Mala suita, dok je druga izvedba uslijedila nakon četiri godine u Zagrebu. I to je bilo sve. Stoga je bilo vrijedno upoznati to zanimljivo četverostavačno kasno romantično djelo iako tek kao informaciju, jer za potpuniji dojam trebalo bi izvedbu tehnički još dotjerati. </p>
<p>U popularnom Trećem koncertu za glasovir i orkestar u C-duru op. 26 Sergeja Prokofjeva nastupila je sjajna ruska pijanistica međunarodnog ugleda Natalia Troull. </p>
<p>Umjetnica je svojom sigurnošću, preciznim ritmom, efektnim, dinamičkim kontrastima i akcentima te izvedbenom lakoćom i snagom izraza potaknula i znatnu sabranost orkestra, te je nagrađena srdačnim aplauzom, na koji je odgovorila jednom ljupkom Chopinovom Mazurkom. </p>
<p>Koncert je završio odličnom izvedbom Šeste simfonije »Patetične« Petra Iljiča Čajkovskoga. Maestro Bareza je vrlo preglednom, naglašeno dramatičnom i uznemirenom interpretacijom s finim dinamičkim kontrastima i agogičkim pulsiranjem uspio dočarati patnje koje je nesretni skladatelj pred kraj života tako iskreno pretočio u glazbu. Izvedba je bila koncizna, proživljena i uvjerljiva, bez lažne patetike i sentimenta, te je ostavila dubok dojam na publiku. Dobila je čak dva pljeska: neočekivani spontani nakon demonskog trećeg stavka i očekivani dugotrajni nakon depresivnog umirućeg finala.</p>
<p>Višnja Požgaj</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="31">
<p>»Janica bi iduće godine mogla početi nastupati«</p>
<p>»Janica je trenutačno dosta umrtvljena, jer je bolest čini umornom, nije tako voljna, živa i zainteresirana kao inače. Sad sam u Zagrebu uz Janicu, radimo samo vježbice ravnoteže, malo šećemo, čekamo da se hormoni smire, pa ćemo možda malo skijati, sto posto turistički« / »Nakon što su me proglasili tiraninom i fašistom, optužili su me i da sam ugrozio Janičino zdravlje. Nisam razmišljao o drugoj domovini, ali priznajem, volio bih biti tamo gdje se ne bih neugodno osjećao, kao što se danas osjećam u svom Zagrebu«, ka že Ante Kostelić </p>
<p>Ante Kostelić ne pamti kada je u ovo doba godine bio u Zagrebu. Iako mu je, kaže, ugodniji život u gradu nego na glečeru, duboko je nesretan što je razlog neočekivanog boravka podno Sljemena Janičina bolest. Duboko je, pak, povrijeđen kao otac i čovjek što su ga na neizravan način opet posjeli na optuženičku klupu, sugerirajući da je upravo on ugrozio zdravlje svoje kćeri zbog trčanja za zaradom, na što se iskreno zgraža te glasno razmišlja: </p>
<p>- Novac je apsolutno predimenzionirana stvar. Koliko bi ljudi života kupili da mogu. Ni sa kakvim novcem Janici ne možemo kupiti zdravlje. Ljudi su ti koji stvaraju novac, i iako nije ništa manje istinito i da novac stvara ljude, ipak te novac ne može zaista pokrenuti. </p>
<p>• Kako ste se osjećali kao roditelj i što se promijenilo od onoga trenutka kad ste doznali da vaša kćer boluje od hipertireoze, dakle da je njezin zdravstveni status narušen, a zdravlje je prvi uvjet da bi se čovjek bavio sportom? </p>
<p>- Bilo mi je strahovito teško. Ispočetka ni ja ni Janica nismo znali kako bismo se uopće postavili prema svemu te što zapravo postavljena dijagnoza znači za njezinu budućnost kao osobu i za njezinu budućnost kao sportašicu. Uza sve s čime smo se morali suočiti, morali smo trpjeti glasove koji su se javljali s raznih strana o tome kako se Janica razboljela uslijed našega prevelikog pritiska. Prije svega, Janica ima predispoziciju za probleme sa štitnjačom, jer su i moja baka i moja majka imale problema sa štitnjačom, a imam ih i ja, ali ni kod koga se to nije razvilo u patologiju nego se saniralo i s tim normalno živjelo. </p>
<p>Dakle, predispozicija je glavni razlog Janičinih zdravstvenih tegoba sa štitnjačom, koja je moguće proradila uslijed silnog pritiska, ali ne mojeg ili pritisaka iz Janičine neposredne okoline, nego iz cijeloga kolopleta okolnosti koje su se stvarale oko nas otkako smo postali uspješni na sportskoj sceni i s čime se nije bilo nimalo lako nositi. Sad će netko opet reći kako govorim da su novinari krivi. Zašto bi novinari bili krivi!? Ali, kad jedna sveučilišna profesorica Mirjana Krizmanić napiše bez ikakvih osnova da sam maltretirao svoju djecu, kako bih se ja to trebao braniti i dokazivati joj da nisam nikada na svoje dijete ni glas podignuo?¨! Mi smo sve radili dosta ležerno, nismo od onih koji prvi ujutro dolaze na staze, moja žena i ja nastojali smo uvijek da naša djeca žive lako zato da bi voljela način na koji žive.</p>
<p>• Posjeli su vas na optuženičku klupu, gotovo da od Olimpijskih igara ništa drugo ni ne radite nego se branite od optužbi, jedne gore od drugih - da maltretirate svoju djecu, da ste simpatizer fašizma i da ste ih u tom duhu odgajali te naposljetku da ste ugrozili ne samo Janičino zdravlje nego i život. Kako se vi i vaša djeca uopće možete nositi s time? Pati li Janica kada čita i sluša da joj je otac tiranin i monstrum? </p>
<p>- Janica je zrela osoba, sve je objede na moj račun registrirala, ali se ne izražava mnogo nego sve proživljava iznutra. Zato mi Janica o tome uopće ne govori, jedino me stalno moli da se što manje obazirem na to što se piše i da ne razgovaram previše s novinarima. Jednom mi je rekla: »Što se tebe, tata, tiče bilo bi bolje da svega ovoga nije ni bilo.« U slozi koja vlada u našoj obitelji, a to nije nikakva glumljena sloga, nikakva poza nego istinsko zajedništvo, sve što smo radili bila je naša stvar i za nju smo se borili, jer smo voljeli sve što smo radili. Nismo radili ništa nenormalno, ali nikoga nismo imali potrebu uvjeravati da je jedino naš put ispravan. Stalno nam na nos nabijaju svoje načine života kao ispravne, a naš izbor i naš način kao tobože nenormalan. Vi znate da je povijest moja strast, ali u posljednjih nekoliko mjeseci već sam počeo sumnjati i u povijest. Možda pola stvari nije istina, možda Ivan Grozni nije bio grozni, možda su mnoge slavne povijesne osobe prikazane posve iskrivljeno. </p>
<p>• Istina, bude li netko za stotinu godina na temelju novinskih arhiva trebao napisati bilješku o vama, onda biste vi kao otac trostruke olimpijske pobjednice mogli biti dominantno obilježeni kao tiranin i fašist. </p>
<p>- Što ja mogu reći ili učiniti u svoju obranu!? Nijedna riječ iz već pozamašne palete optužbi na moj račun nije istina. NIŠTA NIJE ISTINA! No, što god da kažem, prijeđe se preko toga. Recimo, zovu me Đuro, a ja se zovem Ante, i ja ih uvjeravam i stotinu sam im puta rekao da sam Ante, ali oni odmahuju rukom i govore: »Znamo mi da si ti ipak Đuro!« Što bih se više branio, više bih bio kriv. Opet, ne mogu se ne obazirati na to kad mišljenja o meni donose ljudi koji su autoriteti ovog društva, recimo Ivo Goldstein, koji je i meni svojedobno imponirao, a o meni je na osnovu rekla-kazala napisao niz neistina i prikazao me, baš kao i cijela kolona novinskih kolumnista, kao negativca. Jedna bi od najšarmantnijih stvari u ljudskoj zajednici trebali biti ljudski odnosi, a kakvi su to ljudski odnosi kad se ja u vlastitom gradu osjećam neugodno, jer »intelektualna elita« ovoga grada misli i piše da sam monstrum. To, jasno, nije istina. </p>
<p>• Jeste li mislili da će cijena slave biti tako okrutna?</p>
<p>- Nisam očekivao hvalospjeve, ali sam očekivao da na miru uživam. </p>
<p>• Jeste li bili šokirani kada su vam javili da je Jutarnji list objavio vrlo dramatičnu i predimenzioniranu priču o Janičinoj bolesti? Mnogi su govorili da bi se nakon tako dramatične objave bolesti na naslovnici i zdrav čovjek razbolio. </p>
<p>- Prije svega, doktor Šućur nije smio napraviti to što je napravio. On je naš prijatelj, točnije bio je naš prijatelj. Ako je moj prijatelj i liječnik reprezentacije, ne može se onda s nama dopisivati preko naslovne stranice dnevnih novina. Čak da me je i htio upozoriti na Janičinu situaciju, što je naveo kao glavni razlog objave svega u novinama, onda me je trebao upozoriti bez medijskog posredovanja. </p>
<p>• Možete li dokučiti koji su bili motivi dr. Šućura da spektakularno govori o tako delikatnoj temi kao što je nečije zdravlje ili bolest? </p>
<p>- Mislim da znam. On nije sto posto čist. Pametan je i obrazovan, ali i poremećen čovjek, jer je sigurno uzimao nekakva nedopuštena sredstva dok se bavio body buildingom, i to ga je nekaj koštalo. </p>
<p>• Koliko je uopće Janičino zdravstveno stanje dramatično?</p>
<p>- Može biti dramatično jedino, JEDINO u smislu nastavka sportske karijere. No, ne u smislu života. Moja je majka s poremećajem štitnjače živjela 86 godina bez ikakvih tegoba. </p>
<p>• Janica je istinska lokomotiva, pa gotovo i cijeli vlak hrvatskog skijanja, interesi svih ulagača i sponzora prelamaju se preko nje. Je li stoga možda dijelom i Janica platila visoku cijenu? </p>
<p>- Vrhunski je sport i vrhunski biznis, a u vrhunskom biznisu nema milosti. Neki se igraju vlakovođe u vlaku koji nije njihov. Sponzori traže svoje, mediji traže svoje, sve to iziskuje mnogo vremena koje je Janica, izmorena treninzima, uzimala od vremena za svoj ručak, odmor i regeneraciju. Nju je to strahovito iritiralo i opterećivalo i najradije bi »ubila« i njih i sebe. Neki sada kažu, to je isprika. Nije to nikakva isprika, to je stvarnost. </p>
<p>• Kako je Janica prihvatila nove okolnosti i svoj zdravstveni status? </p>
<p>- Janica je trenutačno dosta umrtvljena, jer je bolest čini umornom, nije tako voljna, živa i zainteresirana kao inače. Sad sam u Zagrebu uz Janicu, radimo samo vježbice ravnoteže, malo šećemo, čekamo da se hormoni smire, pa ćemo možda malo skijati, sto posto turistički, ali i to je nešto, jer je to kontakt sa snijegom. Najrealnija je procjena da bi Janica tek iduće godine mogla početi nastupati. </p>
<p>• U ovim je okolnostima pitanje možda deplasirano, ali kakvi su vaši i Janičini daljnji planovi? </p>
<p>- Prema onome što su nam liječnici rekli, čekat ćemo dok se njezino zdravstveno stanje ne uravnoteži, a tada će vjerojatno biti najjednostavnije da problem štitnjače riješi operativno. Dva tjedna nakon tog zahvata ponovno bi mogla početi trenirati.</p>
<p>• Koliko je Svjetski kup na Sljemenu 2005. izravno vezan uz Janicu, je li realizacija tog projekta ugrožena s Janičinim zdravstvenim tegobama? </p>
<p>- Jako se nadam da će se Janica do sljedeće godine oporaviti, a što će dalje biti s njezinim skijanjem to ne znamo. No, tu su Nika Fleiss i Ana Jelušić.</p>
<p>• Janica nije, što se ozljeda i operacija tiče, izdvojen slučaj u svijetu skijanja, skijanje je sport koji uključuje rizik od ozljeda i lomova. Je li Hrvatska, neupućena u skijanje, možda previše dramatizirala i histerizirala oko Janičinih ozljeda i operacija? </p>
<p>- Da, sve se previše napuhavalo. Tako je napuhnut i broj njezinih operacija. Otkako nastupa u Svjetskom kupu, Janica je operirana osam puta, a vi ste novinari došli do brojke 13, jer ste računali operaciju polipa, slijepog crijeva, lom noge u djetinjstvu... Istina je rašomonska, ali nemojte da i ono kaj nije rašomon pretvaramo u rašomon. </p>
<p>• Što vam govore obični ljudi koje susrećete na ulici i koji vam prilaze, solidariziraju li se s vama ili vas optužuju?</p>
<p>- Vrlo su srdačni i suosjećajni. Ali, što to znači!? Znate, kako se kaže, »ma tko pita narod«. Proslavljeni njemački golgeter Gerd Müller osam je godina živio u polusvijetu pijanstva i na rubu gladi i nitko o njemu u Njemačkoj nije napisao niti jednu jedinu riječ. A na mene je, otkako smo se vratili s Olimpijskih igara u Salt Lake Cityju, počeo stampedo, svi su ti silni kolumnisti napisali o meni knjigu od tisuću stranica. Izdat ću ih kao antimemoare. </p>
<p>• Jeste li se pokušali baviti uzrocima zašto vas je, kako vi kažete elita, predstavila kao negativca? </p>
<p>- O tome najmanje razmišljam. Mislim da je sve proizašlo iz opće površnosti i ljudske osame, jer je u biti malo koga briga za drugoga, niti je tu da se s nekim sprijatelji i nešto spozna, nego proizvoljno beskrupulozno prosuđuje o nečijim odnosima i životima. </p>
<p>• Unatoč svemu, vi ste svojoj djeci bili i ostali autoritet, što je danas vrlo teško postići. </p>
<p>- Jesam, ali ne s biče u ruci, kako to mnogi predstavljaju. Naš se odnos zasniva na ljubavi, odanosti i poštovanju. I moja su djeca meni autoriteti. Jednom je jedna moja rukometašica rekla: »On je iz nas napravio igračice, a mi iz njega trenera.« Tako je i s mojom djecom. Naš je odnos uzajaman.</p>
<p>• Jeste li nakon svega poželjeli neku drugu domovinu? </p>
<p>- Nisam razmišljao o tome. Ali priznajem, volio bih biti tamo gdje se ne bih neugodno osjećao, kao što se danas osjećam u svom Zagrebu.</p>
<p>Romana Eibl</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Babić i Ljubojević za otvorena vrata EP-a</p>
<p>Igrači Martina Novoselca već su u 11. minuti imali 2-0 vodstvo / Škoti su bili ravnopravni u nastavku, ali srećom nisu uspjeli matirati Vranjića, pa mladi Hrvati s velikom prednošću očekuju uzvrat u utorka u Edinburghu</p>
<p>VARAŽDIN, 16. studenoga</p>
<p> - Oštri Škoti nisu mogli zaustaviti hrvatsku kreaciju u prvom poluvremenu prve utakmice dokvalifikacija za Europsko prvenstvo mladih reprezentacija te su na kraju morali priznati 2-0 (2-0) pobjedu naših mladih izabranika. </p>
<p>Način na koji su mladi Hrvati gospodarili terenom u prvom dijelom mogao je zadovoljiti i najzahtjevnije ljubitelje nogometa. Domaćin je od početka pokazao zube te su zahvaljujući dvjema prekrasnim akcijama u 11. minuti imali 2-0 vodstvo (Babić i Ljubojević).</p>
<p>U nastavku su hrvatski nogometaši ipak malo razočarali. Očekivali smo da će istim tempom pokušati u potpunosti dotući svoje suparnike, ali zaigrali su opušteno. Ipak, Hrvatska je ostvarila sjajan kapital za uzvrat u utorak u Edinburghu, iako mogu žaliti što iz Varaždina nisu otišli s većom prednošću.</p>
<p>Dvije brze i za oko lijepe akcije iznudile su gromoglasan pljesak 3500 gledatelja u Varaždinu na samom početku utakmice. Sudionici i kreatori pogodaka bili su Marko Babić i Niko Kranjčar, koji su se pridružili mladoj reprezentaciji u subotu navečer, a nakon što su saznali kako nisu među kandidatima za dvoboj A selekcije protiv Slovenije. Kranjčar je u sedmoj minuti majstorski gurnuo loptu u for Šafariću, koji je nesebično ubacio s desne strane, a Babić je u naletu iz voleja snažno pogodio za 1-0 vodstvo. Četiri minute kasnije uslijedio je napad na »osječki način«. Babić (bivši igrač Osijeka) je dugo vukao loptu po lijevom boku. Nanizavši nekoliko škotskih igrača u pravom trenutku je proslijedio loptu do Pranjića. Brzonogo lijevo krilo nije mnogo oklijevalo, oštro je centrirao do Ljubojevića, koji je s 5-6 metara zakucao loptu pod gredu.</p>
<p>Dominacija se ipak nije nastavila u drugom poluvremenu. Nestala je kreacija u veznom redu, pa su Škoti preuzeli konce igre. Konkretni napad naše vrste čekali smo do 71. minute kada je uporni Buljat iz teške situacije uputio loptu s desnog boka prema sredini, a Ljubojevićeva »bomba« iz voleja prohujala je malo iznad grede. U svakom slučaju Škoti su bili ravnopravni u nastavku, no ipak nisu uspjeli matirati Vranjića.</p>
<p>• Stadion u Varaždinu</p>
<p>HRVATSKA - ŠKOTSKA 2-0 (2-0)</p>
<p>HRVATSKA: Vranjić 6,5 - Lučić 6,5; Ješe 7, Drpić 6,5 - Buljat 6,5, Šafarić 7, Babić 7,5, Pranjić 6,5; Kranjčar 7 (od 90. Mikulić -) - Ljubojević 7, Petrić 6 (od 83. Zahora -).</p>
<p>ŠKOTSKA: Gordon 6,5, Kennedy 5,5, Caldwell 6, McCracken 5,5 - Canero 6, Kerr 6, Murray 5,5, Hammel 6; Stewart 6 (od 84. Hughes -) - McManus 6 (od 46. Maloney 6,5), Kyle 6.</p>
<p>SUDAC: Iouri Baskakov (Rusija) 7. GLEDATELJA: 3500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 (7.) Babić, 2-0 (11.) Ljubojević.</p>
<p>ŽUTI KARTONI: McCracken, Caldwell, Petrić, Kennedy.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Marko BABIĆ.</p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Stoperi stopirali igru </p>
<p>Postavljanje Šimića i Neretljaka na bočne pozicije nije donijelo ploda, kako je naša igra inače usmjerena na brojna predvidljiva ubacivanja sa strane, tako je izostao pritisak preko krila, kojima se inače diči naša vrsta / Slovenija će još jednom morati proći hrvatsku napadačku torturu s brojnim ubačajima, jer naša reprezentacija u ovom trenutku drukčije ne zna igrati. Stoga ne čudi izjava slovenskog izbornika Bojana Prašnikara: »Bude li potrebno, opet ćemo igrati bunker, jer tako imamo priliku otići u Portugal.« </p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Ako išta može biti dobro nakon 1-1 Hrvatske i Slovenije u prvoj dokvalifikacijskoj utakmici za odlazak na europsku smotru dogodine u Portugalu, onda je to činjenica da se psihološki pritisak favorita zacijelo prebacio s Hrvata na Slovence. Ruku na srce, Slovenci su sad u rezultatskoj prednosti, jer je postići zgoditak u neodlučenom ishodu u gostima fini kapital koji u glavama igrača nudi spoznaju kako su, iako još prije neki dan autsajderi, sada u prilici pripraviti senzaciju. </p>
<p>No, kod takvih izjednačenih suparnika domaći teren ne znači mnogo. Stoga će se Slovenci u uzvratu suočiti s pritiskom svojih tribina koje će u uspjeh vjerovati možda i više nego igrači. Uostalom, nije li slično bilo u Zagrebu? Navijači svojoj momčadi priprave golem pritisak već samim popunjavanjem i posljednjeg reda tribina... </p>
<p>Međutim, jedno je sigurno nakon prve utakmice Hrvata i Slovenaca. Hrvatska nije toliko bolja momčad od Slovenije, ako je uopće bolja. Slovenska je čuvena organizacijska shema našla praksu i u svojoj nogometnoj reprezentaciji. U slovenskoj se vrsti točno zna tko što radi, disciplina i osjećaj odgovornosti su golemi, a kad se svemu tome doda ekstra klasa napadača Ermina Šiljka i organizatora igre Zlatka Zahoviča te prgavost i silina Milenka Ačimoviča, a na vratima im čuva leđa izvanredno pouzdani vratar Dabanovič, onda je riječ o momčadi koju doista nije lako slomiti. Kako su je Hrvati mislili slomiti? Postavljanjem po profesiji obrambenih igrača na pozicije koje bi morale biti sredstvo pritiska na suparničku stranu? Koliko god se navijači ne mogu nositi i mjeriti sa znanjem stručnjaka, trenera i izbornika Barića, toliko su svi ipak bili iznenađeni postavljanjem Darija Šimića i Mate Neretljaka na bočne pozicije. </p>
<p>Kako je naša igra i inače usmjerena na brojna predvidljiva ubacivanja sa strane, tako je u konkretnoj utakmici izostao pritisak preko krila kojim se inače diči naša vrsta. Niko Kovač kao središnji organizator igre, pak, nije u stanju djelotvorno organizirati igru, ubaciti nekoliko upotrebljivih lopti našim napadačima, iako je slobodan udarac kod našeg pogotka izveo veoma dobro, kad je toj lopti pomogao Mornar sjajnom asistencijom glavom. Pršo, do kojeg je lopta došla, tako nešto ne propušta.</p>
<p>Bez pravog pritiska, Slovenija je sa svojim srednjim redom znala s vremena na vrijeme uzeti, sakriti loptu i olakšati posao obrani. Kako bi slovenska obrana došla do daha, tako se kasnije još lakše razračunavala s našim nabacivanjima sa strane i brojnim udarcima iz kuta. Epilog je svega da Hrvatska za svog pritiska nije imala niti jednu izraženiju prigodu. Iako će Barić tvrditi kako nije pogriješio uvođenjem čak pet stopera u momčad (Tudor, Tomas, Živković, Neretljak, Šimić), za što je ne tako davno stručnjak bio Mirko Jozić, neminovan je zaključak kako se na taj način ne igra kombinatorni nogomet iz kojeg se stvaraju prilike. </p>
<p>Može se za pomoć Bariću ponuditi i odgovor kako Hrvatska zapravo i nema igrače nego za takvu Barićevu igru, punu ubacivanja s bokova. No, iznova tvrdimo da je upravo stoga čudno što na bokovima ordiniraju stoperi, ako se već preko bokova može napraviti potisak. Kritika mora biti usmjerena i na samo srce veznog reda. Jerko Leko praktički je bio nevidljiv u prvom dijelu, s razlogom je zamijenjen Rossom, koji se opet nije snašao u kreaciji, tek u silnoj borbi i požrtvovnosti. </p>
<p>U nastavku, kad su bočne pozicije preuzeli Rapaić i Srna, pritisak je bio znatniji, što se tražilo cijelu utakmicu. Budući da je naša igra posve predvidljiva, jer slijede brojna centriranja s obje strane, slovenski su obrambeni divovi, na čelu s visokim i spretnim u istrčavanju vratarom Dabanovičem, samo dobili pravu priliku da se istaknu i podignu si cijenu. </p>
<p>Ipak, ništa nije gotovo, Slovenija će zacijelo još jednom morati proći hrvatsku napadačku torturu s brojnim nabacivanjima, jer naša reprezentacije u ovom trenutku drukčije ne zna igrati. Stoga i ne čudi izjava slovenskog izbornika Bojana Prašnikara: »Bude li potrebno, opet ćemo igrati bunker, jer tako imamo priliku otići u Portugal.« </p>
<p>Takva izjava ne bi bila posebno opasna za Hrvatsku da nismo svjesni kako Slovenija sa svojom organizacijskom strukturom momčadi lako može pripraviti pravi protunapad i Hrvatsku poslati u pakao. Naša obrana, prepuna pravih imena, nije potrebno sigurna. Tomas ne skače kad mu skače igrač kojeg čuva, Pletikosa posve rijetko istrčava na opasne lopte oko peterca, a Tudor i Živković doista ne plijene pouzdanošću. </p>
<p>Hrvatska reprezentacija danas izgleda lošije nego prije nekoliko mjeseci, što ne znači da ne može nadvisiti Sloveniju u uzvratnoj utakmici. No, ako će stoperi opet biti prisiljeni organizirati potreban pritisak, onda bi lako mogli biti svjedoci sličnog scenarija kao u Zagrebu. </p>
<p>Da izborniku Bariću u cijeloj priči nije ni lako jasno nam je otkako se ozlijedio Rapaić, koji je na boku izvrstan. Neoporavljeni Srna, kandidat za drugi bok, u evidentnom je padu forme, još ga muči ozljeda. Tu je Barić, ruku na srce, mnogo izgubio. Dvije njegove nedavno glavne poluge nisu bile sposobne započeti utakmicu, pa je posegnuo za tvrđom varijantom sa stoperima. Je li imao druga rješenja? Zacijelo jest, ali petljati se u posao stručnjaka nije naša domena. Vjerujemo da će znati pronaći sastav koji će nam spasiti reprezentativne ambicije. </p>
<p>Ne otići u Portugal, nakon što izvisimo od Slovenaca, moglo bi biti pogubno za samopouzdanje i samopoštovanje našeg nogometa. </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Sad je na Slovencima red da se umisle </p>
<p>Kao jedan od važnih razloga za neočekivani učinak Hrvata Slovenci ističu psihološku nespremnost domaćina, za kojeg misle da ih je očigledno podcijenio, za razliku od Barića, koji je pak otišao u drugu krajnost </p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Dok se iz hrvatskog tabora odašilju poruke u stilu »mrtvi se tek na kraju broje«, a u tomu je najglasniji predsjednik HNS-a Vlatko Marković, Slovenci se hvataju za drukčiju vrstu ohrabrenja uoči uzvrata u srijedu u Ljubljani. </p>
<p>Osim što se, osokoljeni nakon zagrebačke utakmice, smatraju ravnopravnima Barićevim izabranicima, pa i više od toga, naši zapadni susjedi ponajprije prizivaju - tradiciju te poručuju: prvi su im susreti u posljednje dvije dokvalifikacijse za nastup na EP i SP završili poput ovog u Maksimiru (1-1), da bi nakon uzvrata ipak oni išli dalje. Zašto se i treći put povijest ne bi ponovila? </p>
<p>Iz vrste Bojana Prašnikara pozivaju se na još jedan važan statistički podatak, vezan uz ljubljanski Ljudski vrt. </p>
<p>Od 1. listopada 1999. i poraza od Grčke (0-3), nanizali su 10 domaćih utakmica bez poraza, od čega su čak osam puta pobijedili. To što im je u rujnu tradiciju prekinula Francuska ionako je bilo uračunato, jer je poredak u kvalifikacijskoj skupini i prije toga bio jasno definiran: prva premoćno Francuska, druga Slovenija. </p>
<p>Važnim dobitkom u maksimirskoj utakmici Slovenci smatraju psihološku nespremnost Hrvata za tako kompaktne, uporne i opasne Slovence. To je, prema njihovu mišljenju, središnji razlog zbog kojeg Barićeva vrsta ni približno nije bila na razini očekivanja, iako je potpora iz gledališta bila uobičajeno sjajna. To bi trebalo značiti da su svjesno ili podsvjesno gosti u Zagrebu bili podcijenjeni, u glavama igrača, a još više od gledatelja, koji su očekivali sigurno slavlje, pitanje je samo s koliko pogodaka razlike. </p>
<p>Zbog toga je normalno da je razočaranje mnogo veće nego inače te da je mnogo onih koji su već otpisali novu garnituru »vatrenih«. </p>
<p> No, izgleda da je jedino Otto Barić iskočio iz kolotečine predrasude prema našim subotnjim suparnicima te da je baš to koštalo Hrvate kreativnije i hrabrije igre te ishoda. </p>
<p>Naime, da je Barić bio za nijansu prepotentniji i hrabriji, svoju momčad ne bi napunio s toliko osigurača, igrača sklonijih obrani nego napadu. </p>
<p>Pravdat će se Barić na Rapaićevom ozljedom te neizvjesnošću do posljednjeg trenutka pitanjem može li i koliko biti uporabljiv za ovaj susret. Da ga je, kao i Rossu i Srnu, u igri imao od početka, bar bi izbjegao primjedbe da je on u ovoj utakmici igrao obrambeno, bez obzira na to što se, posebno u nastavku, većinom igralo pred Dabanovičevim vratima i što su sve statistike utakmice na strani Hrvatske. Međutim, treba napomenuti da statistika nije potpuno pouzdana, jer ne registrira i »umjetnički dojam«, odnosno igračku inteligenciju i pamet. S te su se strane Slovenci pokazali u vrlo dobrom svjetlu. </p>
<p> Kad se s hrvatske strane ističe kako se mrtvi broje tek nakon konačne bitke, s razlogom se računa na to da će Slovenci u srijedu biti psihološki nespremni. No, upravo spominjanom tradicijom uspješnih nastupa u dokvalifikacijama, ali i činjenicom da im je većina igrača skoro pet godina zajedno, Slovenci dokazuju suprotno - da su psihološki vrlo jaki. No, možda ih nakon maksimirske utakmice zavara uvjerenje da su po snazi, vještini i pojedincima ne samo ravni Hrvatima, nego i bolji. </p>
<p>U tome bi trebala biti Barićeva prilika, pogotovo zato što se u momčad vraća važan i pouzdan igrač, doduše u obrani, Robert Kovač. No, ne kaže li se da s pouzdanijom obranom jača i napad? Usput će se valjda i Rapaić dodatno oporaviti, a tko zna što bi mogao zakuhati Tomo Šokota, Zahovičev suigrač iz Benfice? Dakako bude li Barić imao hrabrosti za iznenađenje. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Kelentrić i Horvat potegli Zagreb prema pobjedi</p>
<p>Ovakvo pobjedničko Zagrebovo izdanje, ohrabrujući potezi Zagrebove mladosti daju nadu da će Zagreb ne samo ući u osminu finala, već i da bi to mogao s prvog mjesta</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Rukometaši Zagreba opet su pobjednička momčad. Nakon dva poraza, u dvoboju 4. kola skupine E Lige prvaka, u Zagrebu je stradao grčki prvak, Filippos iz Verije 32-21 (16-10). Time su hrvatski prvaci anulirali prednost Grka, jer su Grci u Veriji pobijedili sa pogotkom više, dok su zagrebaši utrpali 11 pogodaka više. Sad je Zagreb drugoplasirana momčad skupine E, sa četiri boda, iza Pick Szegeda (6 bodova), a ispred Filipposa (4) i Sandefjorda (2).</p>
<p>Početak utakmice i nije sugerirao da će na kraju pobjeda biti tako uvjerljiva. Naši se nisu ni okrenuli, a već je bila deveta minuta i 5-2 za Grke. U Zagrebovu napadu nije bilo previše ideje, više se radilo na individualnim prolazima. Onda se zagrijao Sulić na crti, izvana su mu gurali loptu, a on je bio nemilosrdan. Grci su prekinuli Zagrebov niz tek nakon šest primljenih pogodaka. No, Zagreb se zahuktao. I nije stao do kraja.</p>
<p>Mario Kelentrić iz utakmice u utakmicu pokazuje da je u vrhunskoj formi. Ovaj je put obranio 22 udarca prema svojim vratima. Zagreb uistinu može biti sretan što ima vratara na kojeg se može osloniti. A i iznenađenje Line Červara se isplatilo. Červar je Grcima pripremio obranu 4-2, sa Vorijem i Špremom naprijed i Grci se nisu najbolje snašli. Točnije, Grci se nisu snašli najbolje ni na koju obrambenu formaciju, a zagrebaši su igrali 3-2-1, pa 4-2 i 6-0.</p>
<p>Uoči nedjeljnog dvoboja se najviše strahovalo zbog oslabljene desne strane. Prvo desno krilo, Ivan Markovski je otišao iz kluba i na tom je mjestu ostao 19-godišnji Zlatko Horvat. Iako je trener rekao da u Horvata ima puno povjerenje, ipak je postojao strah zbog Horvatova neiskustva. No, kad je utakmica otpočela, strahovi su nestali. Prva dva pogotka u dvoboju protiv Filipposa postigao je upravo mladi Zlatko, hrabro, kao da mu je to tko zna koja utakmica Lige prvaka. I nije stao nakon toga. Iz sedam pokušaja - sedam pogodaka! Na toj statistici mu mogu pozavidjeti i mnogi iskusniji igrači. Ali nije samo to. Bravo za napade, ali bravo Horvatu i za hrabru i žestoku igru u obrani.</p>
<p>Ovakvo pobjedničko Zagrebovo izdanje, ohrabrujući potezi Zagrebove mladosti daju nadu da će Zagreb ne samo ući u osminu finala, već i da bi to mogao s prvog mjesta. Za to im treba gostujuća pobjeda u Sandefjordu, a vikend nakon toga u Zagrebu bi trebao pasti Pick sa razlikom većom od jednog pogotka. Hoće li to Zagrebu biti dovoljno za prvo mjesto, odlučit će ishodi utakmice u Sandefjordu i Veriji, gdje će gostovati Pick sljedećeg vikenda.</p>
<p>• Dvorana II Doma sportova</p>
<p>ZAGREB - FILIPPOS VERIA 32-21 (16-10)</p>
<p>ZAGREB: Kelentrić, Bouček, Stoilov, Sulić 7, Maglajlija, Vuković 2, Paljar, Lacković 6 (2), Špoljarić 1, Vori 6, Šprem 3, Zirdum, Majnov, Horvat 7.</p>
<p>FILIPPOS VERIA: Delios, Benjaminsson, Sanikis 4 (1), Doros, Eles 2, Tučkin 1, Atavin 2, Hatziatanasiou 1, Cimurtos 2, Karipidis 2 (1), Sugaras 1, Papadopulos 4, Giupis, Protogeris 2.</p>
<p>SUCI: Sigurdsson i Haraldsson (obojica Island). GLEDATELJA: 3000.</p>
<p>SEDMERCI: Zagreb 5 (2), Filippos Veria 2 (2).</p>
<p>ISKLJUČENJA: Zagreb 8 minuta (Sulić 2+2, Vori, Maglajlija), Filippos Veria 14 minuta (Doros 2+2, Karipidis 2+2, Atavin, klupa, Giupis).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Zlatko HORVAT.</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Zadar nije dopustio preokret Cibone</p>
<p>Iako su Zadrani čitavo vrijeme diktirali rezultat, umalo se Cibona u posljednjoj četvrtini dočepala pobjede u Jazinama. Međutim, Zadar je za razliku od nekih ranijih utakmica završnicu ovoga puta odigrao posve koncentrirano i agresivno u obrani</p>
<p>ZADAR, 16. studenoga</p>
<p> - Košarkaši Zadra upisali su još jednu pobjedu u Goodyear ligi, u devetom kolu bili su bolji od vječitog rivala Cibone 88-83 (20-18, 25-20, 21-23, 22-22). Iako su Zadrani čitavo vrijeme bili momčad koja je diktirala rezultat, umalo se Cibona u posljednjoj četvrtini dočepala pobjede u Jazinama.</p>
<p>Međutim, Zadar je za razliku od nekih ranijih utakmica završnicu ovoga puta odigrao posve koncentrirano i agresivno u obrani. Naime, kad se odlučivalo pitanje pobjednika, visoku razinu koncentracije zadržao je najbolji igrač utakmice Davor Marcelić, koji je uspio prekinuti napad Cibone, a poslije toga je pogodio dva slobodna bacanja za konačni uspjeh svoje momčadi. Inače, Zadar je puno bolje otvorio utakmicu, puno toga rješavali su preko Kovačića, tek kasnije je niti igre uhvatio Marcelić, no prva četvrtina završila je tek sa minimalnom prednošću Zadrana. </p>
<p>Cibona je dugo igrala rezervirano, pa se na isteku 20. minute nije mogao očekivati bolji ishod od sedam poena zaostatka. Ipak, u nastavku su se razigrali vanjski igrači Cibone, naročito Penn i Mance, no znali su s druge strane u pravom trenutku uzvratiti Marcelić i Meeks, najčešće ubačajima sa tri poena. Na taj način Zadar je držao prednost na svojoj strani, nije ih uspjelo poremetiti ni to što je Cibona čestim izmjenama s klupe pokušavala omesti ritam zadarskih napada. U domaćim redovima uvijek se našao netko s najboljim rješenjem u napadu.</p>
<p>• Dvorana Jazine </p>
<p>ZADAR - CIBONA 88-83 (20-18, 25-20, 21-23, 22-22)</p>
<p>ZADAR: Krstić 11 (1-1), Vladović 3 (1-2), Ivanov, Longin 5, Pestić 3, Kovačić 19 (5-7), Špralja 9 (1-3), Marcelić 27 (6-6), Dijana, Banić, Meeks 11 (2-3).</p>
<p>CIBONA: Penn 17 (5-5), Kus 8 (2-2), Rimac 9 (4-4), Krasić 3, Žižić 12 (5-6), Golemac 6, Omerhodžić, Štimac 6 (4-6), Mance 13 (1-3), Mamić 3, Krolo, Poljak 6 (2-2).</p>
<p>SUCI: Rems (Slovenija), Urukalo i Dožai (oba Hrvatska). GLEDATELJA: 3000.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Davor MARCELIĆ.</p>
<p>Robert Zorić</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Efikasne Hrvatice još jednom nadigrale Sloveniju</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - U brojne hrvatsko-slovenske dvoboje ovoga vikenda uključile su se i rukometašice. Hrvatska je reprezentacija, nakon subotnje pobjede u Čakovcu (29-20), i u nedjelju u Zagrebu bila bolja od Slovenije sa 36-29.</p>
<p>Početkom utakmice, međutim, malo tko bi se bio spreman kladiti na ovako uvjerljivu pobjedu naših rukometašica. Izabranice Željka Tomca povele su sa 3-2, nakon čega je uslijedila serija Slovenki od 6-0 i čak devet minuta bez našeg pogotka. Nakon minute odmora hrvatske su se rukometašice ipak sabrale, pa su do poluvremena povele sa 19-15. U drugom dijelu hrvatska je prednost i dalje rasla sve do najvećih i konačnih sedam pogodaka razlike.</p>
<p>• Dvorana II Doma sportova</p>
<p>HRVATSKA - SLOVENIJA 36-29 (19-15)</p>
<p>HRVATSKA: Knezović, Stančin, Jelčić, Vresk 4, Janeš 3, Golubić 3, Arslanagić 3, Hodak 5, Bubalo 4 (2), Kolega 4, Pušić, Pensa, Pasičnik 2, Mitrović 3, Kevo 1, Čuljak 4.</p>
<p>SLOVENIJA: Tutnjič, Stefanišin, Gorski, Čečkova 2, Puš 1, Derčar, Doler 6, Krese 2, Derepasko 8, Kurent, Cerar 1, Dajčman 1 (1), Đurkovič, Vinčič, Oder 8 (4), Mihič.</p>
<p>SUCI: Ladić i Mraz (oba Hrvatska). GLEDATELJA: 150.</p>
<p>SEDMERCI: Hrvatska 2 (2), Slovenija 7 (5).</p>
<p>ISKLJUČENJA: Hrvatska 6 minuta, Slovenija 6 minuta.</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Kad bi ovako bilo i kad započne SP...</p>
<p>»Prošli smo sve što smo i planirali. Radili smo na obrani 3-2-1 i trčanju u kontru iz te obrane, vježbali kretanja na različite obrane i sve to izgleda dosta dobro. Uistinu sam zadovoljan kako djevojke rade marljivo, uvjeti za rad su odlični, treba pohvaliti domaćina Koprivnicu, ali i naše ranije domaćine Crikvenicu, Osijek i Split. Kad bi ovako bilo kad započne SP, bilo bi odlično«, sipao je pohvale izbornik Tomac</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Nedjeljnim dvobojem protiv Slovenije hrvatske su rukometašice završile pretposljednju fazu priprema za Svjetsko prvenstvo, koje će se u prosincu održati u šest hrvatskih gradova. Pomalo je nevjerojatno u kolikim količinama izbija optimizam i zadovoljstvo iz izbornika Željka Tomca, trenera Vatromira Srhoja te igračica. Izbornik Tomac ima sreću što nema nijednu ozlijeđenu igračicu, a to mu umnogome olakšava posao. </p>
<p>- Prošli smo sve što smo i planirali. Radili smo na obrani 3-2-1 i trčanju u kontru iz te obrane, vježbali kretanja na različite obrane i sve to izgleda dosta dobro. Uistinu sam zadovoljan kako djevojke rade marljivo, uvjeti za rad su odlični, treba pohvaliti domaćina Koprivnicu, ali i naše ranije domaćine Crikvenicu, Osijek i Split. Kad bi ovako bilo kad započne SP, bilo bi odlično, sipao je pohvale izbornik Tomac. </p>
<p>U subotu su naše djevojke u Čakovcu pobijedile reprezentaciju Slovenije sa 29-20.</p>
<p>- Iako je naša prva obrana 3-2-1, protiv Slovenije smo igrali 6-0 i to je bilo fantastično. Slovenke imaju sjajnu šutericu Derepasko, ali smo je zaustavili bez problema, kaže Tomac. </p>
<p>Na SP-u se može prijaviti 15+1 igračica. Tomac još uvijek radi sa 19 igračica, a tako će krenuti i u posljednji dio priprema (od 20. do 25. prosinca u Čakovcu).</p>
<p>- Sve su igračice imale priliku pokazati što mogu. Više-manje 15 igračica imam u glavi, ali koja će biti posljednja, šesnaesta, odlučit ću u posljednji trenutak, priznaje Tomac. </p>
<p>Kapetanica Nataša Kolega vrlo je optimistična oko nastupa i ispunjenja zadanog cilja - plasmana među prvih pet na SP, što donosi plasman na Olimpijske igre u Ateni. </p>
<p>- Imamo igračice koje u svakom trenutku mogu ispuniti bilo koji zahtjev koji izbornik stavi pred njih. Komunikacija i suradnja između vodstva i igračica je odlična. Neka se nitko ne uvrijedi, ali prvi put imamo takvu atmosferu u reprezentaciji. Sve želimo to peto mjesto i Atenu, i to nam je imperativ. Medaljom bismo dotaknule zvijezde. Za peto mjesto imamo snage, to je sigurno, kazala je kapetanica Kolega.</p>
<p>Klaudija Bubalo misli da u skupini ne bi trebalo biti previše problema. </p>
<p>- Prva je utakmica uvijek najteža, jer je to otvaranje natjecanja, a mi ćemo igrati i na domaćem terenu. Utakmica protiv Srbije i Crne Gore nam je treća, do onda ćemo pronaći pravu formu i uigrati se, ali te utakmice uvijek nose poseban naboj. Vjerujem da će sve biti u redu. Uz nas, favoriti skupine su Francuska i SiCG. Da bi nam bilo lakše u drugom krugu trebale bismo u skupini uzeti i jednima i drugima što više bodova, misli rekorderka naše reprezentacije sa 155 nastupa Klaudija Bubalo.</p>
<p>Marina Kevo najviše se uzdaje u krila, kontranapad i jaku obranu.</p>
<p>- No, vrlo nam je važan naš kolektivan duh, naše je zajedništvo najjače u igri.</p>
<p>Inače, došlo je do promjena u programu priprema reprezentativki. Posljednja je faza bila predviđena u Poreču, no budući da u porečkoj dvorani još nije postavljena podloga na kojoj će se igrati Svjetsko prvenstvo, stručni je stožer odlučio tih pet dana provesti u Čakovcu, koji je već spreman za SP. </p>
<p>I. Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Metkovci izgubili nadu za drugo mjesto</p>
<p>WINTERTHUR, 16. studenoga</p>
<p> - Rukometaši Metkovića otputovali su u Švicarsku s nadom da mogu zaslužiti barem jedan bod u dvoboju četvrtog kola skupine H Lige prvaka protiv Winterthura. Međutim, već od početka domaća momčad je najavila odličnu večer i konačnu 38-25 (17-10) pobjedu. Metković tako gubi izglede za drugo mjesto u skupini, a preostaje mu jedino pobijediti češki Banik i osvoji treće mjesto koje vodi u Kup kupova.</p>
<p>• Dvorana Eissporthalle</p>
<p>WINTERTHUR - METKOVIĆ 38-25 (17-10)</p>
<p>JVINTERTHUR: Stankiewicz, Ryffel, Gehrik, M. Liniger 9, Uršić 3, Lijeberherr 3, R. Liniger, Paek 11, Schiegg 1, Cho 4, Kipili, Oltmans, Gautschi 7, Scheuer.</p>
<p>METKOVIĆ: Jukić, Čarapina, Šunjić, Kaleb 5, Balić 3, Bjeliš 9, Jagačić 3, Medić, Vukas 4, Rezić, Maraš, Prskalo 1, Kukrika, Čupić.</p>
<p>SUCI: B. Methe i R. Methe (oba Njemačka). GLEDATELJA: 1800.</p>
<p>SEDMERCI: Winterthur 3 (3), Metković 6 (3).</p>
<p>ISKLJUČEJA: Winterthur 8 min., Metković 14 min.</p>
<p>• Ostali rezultati, skupina A: Conversano - Legmo 23-32, Zaporožje - Ciudad Real 25-30; skupina B: Vardar - Barcelona 27-35; skupina C: Kolding - Aski Ankara 37-27, Prule 67 - Partizan; skupina D: Montepellier - Alpla Hard 29-24, Ademar Leon - Ceh. Medvedi 32-29; skupina E: Pick Szeged - Sandefjord 30-26; redoslijed: Pick Szeged 6 bodova, ZAGREB 4, Fillippos Verias 4, Sandefjord 2; skupina F: Redbergslids - Pivovarna Laško 25-30, P. Bistrica - Flensburg 27-39; skupina G: Vive Kielce - Fotex 30-41, Bosna - Skjern 27-18; skupina H: Karvina - Chambery Savoie 28-36; redoslijed: Chambery 8, Winterthur 5, Karvina 2, METKOVIĆ 1. </p>
<p>P. J.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="40">
<p>U napadima na sinagoge poginule najmanje 22 osobe, ranjeno više od 300</p>
<p>ISTANBUL, 16. studenoga</p>
<p> - Izraelski ministar vanjskih poslova Sylvan Shalom, koji je u nedjelju, dan nakon terorističkih napada na dvije sinagoge u Istanbulu u kojima su poginule najmanje 22 osobe, doputovao u Tursku, kazao je da terorizam više nije lokalni problem Izraela, nego da pogađa i druge zemlje. »Terorizam je na djelu svugdje. Mislim da ovi napadi pokazuju da nijedno mjesto nije imuno na terorizam. Terorizam nije lokalni problem Izraela«, kazao je Shalom za izraelski vojni radio.</p>
<p>U subotnjim napadima na dvije sinagoge poginule su najmanje 22 osobe, među kojima šest Židova, a ranjeno ih je više od 300.</p>
<p>Pokrenuta je istraga, ali zasad još nema nikakvih pojedinosti. Dnevnik Hurriyet u svojem je internetskom izdanju objavio da je policija privela tri osobe koje se dovode u vezu s napadima, među kojima je i jedna žena. Nije otkriveno koje su nacionalnosti privedene osobe, ni kojoj bi organizaciji mogle pripadati. Policajci koji su ih ispitivali, navodi list, vjeruju da bi osoba bliska osumnjičenima mogla biti »izravno povezana« s napadima.</p>
<p>Izraelski ministar rekao je da je cilj njegova posjeta pokazati solidarnost s »turskim narodom, turskom vladom i židovskom zajednicom u toj zemlji«.</p>
<p> »Poruka je da dijelimo istu sudbinu. Svi patimo od ruku istih, ekstremističkih skupina, koje žele naštetiti svima koji prihvaćaju vrijednosti demokracije, slobode, jednakosti i vladavine prava«, istaknuo je. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Ruka Al Qaide u pozadini bombaškog napada u Istanbulu</p>
<p>Cilj je terorističkog napada u Istanbulu destabilizirati Tursku i pokazati da nema sigurnosnih mjera koje Al Qaida ne može probiti / To je ujedno i upozorenje Turskoj da je pretjerala u stvaranju bliskih veza s Izraelom</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Eksplozije automobila bombi pred dvjema sinagogama u Istanbulu navest će turske i izraelske istražitelje da odmah prozovu pravog počinitelja tog nedjela. Ni u Turskoj, niti u Izraelu službeni krugovi ne vjeruju da iza napada stoji Islamska fronta boraca Velikog istoka (IBDA/C). Riječ je o maloj, marginalnoj terorističkoj skupini koja nema vođe, djeluje isključivo u nepovezanim ćelijama od svega nekoliko ljudi i ne raspolaže dovoljnom količinom eksploziva. Njoj je u svakom slučaju pomogla daleko veća skupina islamskih fanatika. </p>
<p>Ukoliko se prouče postupci terorista i njihov pristup cilju jasno je da je riječ o taktici Al Qaide. Organizacijski i logistički šefovi Al Qaide vole razapeti paravan nepoznatih islamističkih organizacija i u njihovo ime obaviti spektakularnu operaciju.</p>
<p>Dizanje u zrak sinagoga u Istanbulu slično je ranijem napadu eksplozivom na sinagogu u Tunisu te istodobnom napadu na američka veleposlanstva u Keniji i Tanzaniji. Da je u Istanbulu u sve upetljana Al Qaida, govori i činjenica da su korišteni samoubojice, kombinacija eksploziva iz kućne radinosti i vojnih zaliha, biranje lakih (mekanih) meta uz stvaranje što veće štete. </p>
<p>Na prvi pogled, motiv takvog čina nije teško pronaći. Već duže vrijeme iz raznih ekstremističkih skupina u arapsko-islamskom svijetu, ali i iz poluslužbenih krugova tamošnjih političkih elita može se čuti zajednički prigovor Al Qaidi: glavna meta napada su uvijek Amerikanci i Arapi, dok Izrael uglavnom ostaje netaknut (ukoliko se ne računa ono što poduzimaju Hamas i Islamski džihad). </p>
<p>No, objašnjenje da su sinagoge u Istanbulu srušene upravo zbog toga nije dovoljno. Razlozi su mnogo dublji. Cilj napada u Istanbulu je destabilizirati Tursku i pokazati da nema sigurnosnih mjera koje Al Qaida ne može probiti. To je ujedno i upozorenje Turskoj da je pretjerala u stvaranju bliskih veza s Izraelom. Među ostalim, Izrael već nekoliko godina ostvaruje vrlo plodnu suradnju s turskim oružanim snagama. Povremeno u tursku vojnu bazu Akinci u prijateljsku posjetu stižu izraelski piloti i njihovi lovci F-16. Sa turskim kolegama razmjenjuju iskustva, zajednički lete, dijele podatke o obostrano korisnim modifikacijama na F-16, upoznaju se sa mogućim novim prepravkama na tom tipu univerzalnog borbenog aviona. </p>
<p>Al Qaida je očito procijenila da treba tresnuti i po turskim Židovima kako bi Izrael »maknuo svoje šape« s turskog tla. Ta teza se u terorističkim krugovima čula već u prvim danima tursko-izraelskog (vojnog) približavanja. Ukupne prilike u regiji takve su da su se poklopila tri trenutno najvažnija stava Al Qaide: Izrael van iz jedne tako važne islamske zemlje kao što je Turska, strani vojnici van iz Iraka, Turci i ne pomišljaju na ulazak u Irak. </p>
<p>Otvaranje turske terorističke fronte vrlo je loša vijest i za Washington. Nestabilna Turska ugrozila bi sve američke napore da se Irak stabilizira. CIA se npr. boji nove pobune Kurda u samoj Turskoj jer bi u tom slučaju gotovo potpuno samostalni i do zuba naoružani irački Kurdi vjerojatno pomogli »svoju braću« preko granice. Sirija, koja ne održava baš sjajne odnose s Ankarom, rado bi potaknula takav scenarij kako bi oslabila američki i međunarodni pritisak koji ona trpi zbog podržavanja brojnih poluvojnih organizacija od kojih su neke dokazano terorističke.</p>
<p>Al Qaida još jednom definitivno dokazuje da je izrasla u najopasniju terorističku mrežu svih vremena. Kako li se sada negdje kaju operativci CIA-e koji su 1988. godine u Pakistanu svakodnevno održavali vezu s Osamom bin Ladenom i njegovim zamjenikom Al Zawahirijem. Njihova humanitarna organizacija koja je pomagala islamske dobrovoljce u Afganistanu, zbrinjavala ih i liječila ako su bili ranjeni u borbama s Rusima, pred nosom CIA-e počela je već tada plesti mrežu u koju se Amerikanci i njihovi saveznici desetljeće kasnije zapliću kuda god krenuli. </p>
<p>Fran Višnar</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Bush želi ubrzati prijenos vlasti na Iračane </p>
<p>Do kraja 2005. izradio bi se novi ustav i demokratski izabralo stalnu vladu / Broj američkih vojnika postupno bi se smanjivao, ali se ne bi sasvim povukli / Nezadovoljan što su Turci, Indijci, Pakistanci i još neki odgodili ili uvjetovali slanje svojih vojnika u Irak, američki ministar obrane Donald Rumsfeld u Japanu i Južnoj Koreji razgovara o slanju njihovih vojnika, ali Tokio i Seoul zasad izmiču američkim zahtjevima</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Posljednje vijesti iz Iraka (prvo tri srušena američka helikoptera u dva tjedna, s 22 mrtva, zatim najmanje 28 poginulih, od kojih 19 Talijana, u jednoj noći u Nassiriyi, i najnovije, u subotu, 17 mrtvih Amerikanaca kad su se - zbog napada sa zemlje - nad sjevernim gradom Mosulom sudarila dva helikoptera), svjedoče da sukobi eskaliraju, ali i prisiljavaju da se temeljito preispita dosadašnja okupacija pa i izvrše ozbiljniji politički zaokreti. </p>
<p>Poslije razgovora u Bijeloj kući, američki civilni upravitelj Iraka Paul Bremer prenio je iračkom Vijeću za privremenu upravu Irakom želju predsjednika Busha da »što više Iračana preuzme veću odgovornost« za poslove svoje zemlje i da se ubrza prijenos vlasti. </p>
<p>Vijeće koje su imenovali Amerikanci prihvatilo je želju i rokove: do sljedećeg proljeća sastala bi se nacionalna skupština kako bi najkasnije do svibnja izabrala prijelaznu vladu. Primopredaja vlasti mogla bi se obaviti do sredine sljedeće godine. Do kraja 2005. izradio bi se novi ustav i demokratski izabralo stalnu vladu. Broj američkih vojnika postupno bi se smanjivao, naziv i status bi im se promijenio, umjesto »okupatora« bili bi »vojno prisutni«, ali se ne bi sasvim povukli. Ostali bi, kako reče Bush, dok Irak ne bude potpuno slobodan i miran. </p>
<p>Približavanje američkih predsjedničkih izbora (sljedeće godine) i neugodne vijesti iz Iraka tjeraju Busheve suradnike da ubrzano djeluju i traže razumijevanje i pomoć saveznika. Bush je objavio da su 1. svibnja veće vojne operacije završene, ali poslije toga poginulo je više koalicijskih vojnika nego u danima rata. U diplomatsko-političkom natezanju uoči rata, američki jastrebovi su samouvjereno tvrdili da mogu i sami ako im se ostali ne priključe. Sada Washington nastoji da ostale zemlje preuzmu ne samo financijski teret obnove Iraka, nego ministar obrane Donald Rumsfeld traži da pošalju »puno postrojbi« za poslijeratnu stabilizaciju kaotične zemlje. </p>
<p>Nezadovoljan što su Turci, Indijci, Pakistanci i još neki odgodili ili na razne načine uvjetovali slanje svojih vojnika u Irak, Rumsfeld je krenuo u Japan i Južnu Koreju kako bi razgovarao o »sigurnosnoj suradnji«, od vojnika za Irak do pritiska na Sjevernu Koreju da odustane od nuklearnog oružja. A i Tokio i Seoul javno su dali na znanje da zasad izmiču američkim zahtjevima, barem kad je riječ o Iraku.</p>
<p>Japanci su namjeravali do kraja godine poslati tisuću vojnika, ali sada je glavni tajnik vlade rekao novinarima: »Mogli bismo ih poslati ako uvjeti dopuste. Zasad takvi uvjeti ne postoje«, rekao je misleći očito na najnovije žrtve. Ministar obrane Shigeru Ishiba rekao je Rumsfeldu da njegove vlada još uvijek planira poslati vojnike u Irak, i to što prije, ali i da izbliza prati događanja na terenu. Ako Japanci i odu u Irak, bit će ih samo 150 i to bez oružja; sudjelovali bi na neborbenim poslovima. I predsjednik Južne Koreje, Roh Moo Hyun, poručio je svojoj vladi da u Irak ne šalje više od 3000 vojnika. A prema nekim najavama, Washington je tražio 10.000. </p>
<p>Nervozan zbog pada morala među američkim vojnicima i kaosa u Iraku, republikanski senator John McCain štedi republikanskog predsjednika, ali kritizira njegove suradnike. Kaže da su izazvali »najozbiljniji američki poraz na globalnoj sceni poslije Vijetnama«. I predviđa opasno ispreplitanje ustanka u Iraku i američke predsjedničke kampanje, ako stanje u Iraku ne bude pod kontrolom u sljedeća tri mjeseca i američki se vojnici ne počnu povlačiti. </p>
<p>Zbog nevolja u Iraku i kritika iz vladajućih, republikanskih, redova, Pentagon je prošlog tjedna najavio da će do sljedećeg ljeta početi smanjivati broj američkih vojnika, ali, kako reče Bush, neće se sasvim povući sve dok u Iraku ne budu uspostavljeni mir i sloboda. </p>
<p>Američke vojne postrojbe opasno su razvučene. Irak i Afganistan, pa baze širom svijeta, stanjili su ih više nego je podnošljivo. A spremnost američke javnosti da prihvati daljnje žrtve i troškove ubrzano se smanjuje. </p>
<p>Profesor sa Sveučilišta Georgea Washingtona, Amitai Etzioni, čak dalekosežno zaključuje da su »odbrojani dani američkog imperija«. Objašnjava kako je shvaćanje da se vojnom silom može upravljati svijetom došlo do svoje granice. Mačističke najave preventivnih napada već su passé. SAD zapravo više ne može srušiti režim Sjeverne Koreje. Oružja te države skrivena u pećinama nisu dostupna američkim bombama. A pokušaj korištenja sile mogao bi dovesti do milijuna žrtava u Južnoj Koreji, što prisiljava SAD na pregovore, usprkos bučnom uvjeravanju u suprotno. Pa i za pregovore s Pyongyangom nisu više dovoljni samo Amerikanci, nego su, upravo na inzistiranje Washingtona, uključeni i Japan, Južna Koreja, Kina i Rusija. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Francuska: U ponedjeljak hitan sastanak vlasti o antisemitizmu</p>
<p>PARIZ, 16. studenoga </p>
<p> - Francuska će u ponedjeljak održati hitan sastanak na najvišoj razini o borbi protiv antisemitizma, nakon što je u subotu ujutro u židovskoj muškoj školi u pariškom predgrađu Gagny podmetnuta bomba, izvijestio je u nedjelju ured francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca. </p>
<p> Chirac će, prije nego što primi predstavnike francuske Židovske zajednice koju čini 600.000 članova, razgovarati s premijerom Jean-Pierreom Raffarinom te ministrima unutarnjih poslova, pravosuđa i obrazovanja. </p>
<p> U posljednjih nekoliko godina u više su navrata napadane židovske sinagoge i škole diljem Francuske, u kojoj živi najbrojnija europska zajednica židova. Napade su francuske vlasti najčešće povezivale sa siromašnim muslimanskim mladićima ogorčenima zbog izraelske politike prema palestinskim nemirima.</p>
<p> U požaru koji je izbio u subotu u Gagnyu kao posljedica eksplozije, nije bilo žrtava. Aneks glavne zgrade škole Merkaz Hatorah, u izgradnji, potpuno je uništen.</p>
<p> »Francuska Republika ne može tolerirati antisemitizam. Više nego bilo koje drugo mjesto, škole moraju biti mjesto tolerancije i poštovanja«, rekao je u subotu Chirac. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Amerikanci traže da se zbog Busha pojačaju zidovi Buckinghamske palače</p>
<p>LONDON, 16. studenoga (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Tijekom svog četverodnevnog posjeta Britaniji, koji počinje u utorak, George Bush će sa suprugom Laurom odsjesti u Buckinghamskoj palači. No njegovog domaćina, britansku kraljicu, navodno su ozlovoljile neki bizarniji zahtjevi Bushevog osiguranja. Jedan od njih je bio da se pojačaju zidovi predsjednikovog apartmana i drugih prostorija u Buckingamskoj palači u kojima će boraviti američki predsjednik. Takvi zahtjevi motivirani su strahom da bi teroristi mogli iskoristiti Bushev boravak na Otoku i planirane demonstracije protiv njega da izvedu napad na američkog predsjednika. </p>
<p>Osim pojačanih zidova, ljudi iz Bushevog osiguranja tražili su od kraljice da instalira i prozore otporne na eksploziju i metke, kao i pojačane zavjese. »Predsjednikovi su ljudi izgleda opsjednuti idejom zračnog napada na Palaču«, izjavio je jedan dvorjanin Sunday Telegraphu. Dodao je kako »Njezino Veličanstvo smatra da nikakvo pojačanje prozora i zidova ne može zaštiti predsjednika u takvom slučaju«. Kraljica je odbacila većinu američkih prijedloga za dodatnim osiguranjem. No navodno je ljuta na britanskog premijera Tonyja Blaira zato što je njoj prepustio da osobno odbija brojne želje Bijele kuće. </p>
<p>Britanski ministar unutarnjih poslova David Blunkett odbio je pak dati diplomatski imunitet američkim specijalnim agentima i snajperistima koji dolaze u Bushevoj pratnji. U slučaju da nenamjerno rane ili ubiju nekog demonstranta, oni bi, dakle, morali odgovarati pred britanskim sudom. Amerikanci su imali još čitavu lepezu neobičnih želja; poput one da se tijekom Busheva boravka potpuno zatvori londonska podzemna željeznica. No, nisu uspjeli uvjeriti Britance da bi neki napadač samoubojica mogao ubiti američkog predsjednika dizanjem u zrak jednog od vlakova podzemne željeznice koja će cijelo vrijeme normalno raditi. </p>
<p>Američka strana tražila je da može prebaciti u Britaniju i vlastite lovačke avione i borbene helikoptere za dodatno Bushevo osiguranje. Prema tom prijedlogu, jedan helikoper »black hawk«, poznat po velikoj vatrenoj moći, trebao je stalno lebdjeti nad Buckinghamskom palačom. No ministar Blunkett je zabranio američkim gostima dopremu vlastite avijacije kao i ratnog naoružanja, poput tzv. mini topa, što su također tražili radi bolje zaštite svog predsjednika. </p>
<p>S druge strane, britanske vlasti načinile su i brojne ustupke Amerikancima, pristavši da se potpuno isprazne i blokiraju ulice kojima će se Bush kretati tijekom svog posjeta Londonu. Postoji naime bojazan da bi se teroristi mogli umiješati među sudionike velikih demonstracija protiv američkog predsjednika i protiv iračkog rata. Georgea Busha će, prema različitim najavama, pratiti između 250 i čak 700 američkih tajnih agenata čineći u svakom trenutku čvrsti obruč oko njega.</p>
<p>Britanci će svom američkom gostu također pružiti osiguranje bez presedana, na čemu će biti angažirano 5000 policajaca.</p>
<p>Nervozu podgrijavaju i tabloidi. News of the World tvrdi u nedjelju da tajni agenti pročešljavaju London, u potrazi za »prljavom«, tj. primitivnom nuklearnom bombom. Sunday Express navodi da su britanske protuterorističke snage u panici jer nemaju dovoljno ljudi. Isti list tvrdi da je u punom jeku potraga za 20 alžirskih pritajenih agenata, tzv. spavača koji bi mogli imati biološko oružje.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Francuska i Njemačka sve bliže »državnom savezu« </p>
<p>Razmišlja se o stvaranju »državnog saveza« putem osnivanja zajedničkih tijela u ključnim oblastima kao što su diplomacija, obrana, gospodarstvo, obrazovanje ili istraživanje; kao odgovor na moguću paralizu europske dvadesetpetorice</p>
<p>PARIZ, 16. studenoga (Hina)</p>
<p> - Francuski i njemački dužnosnici sve otvorenije razmišljaju o stvaranju »državnog saveza« putem osnivanja zajedničkih tijela u ključnim oblastima kao što su diplomacija, obrana, gospodarstvo, obrazovanje ili istraživanje; kao odgovor na moguću paralizu europske dvadesetpetorice.</p>
<p>Govoreći pred probranom skupinom stručnjaka početkom ovoga mjeseca u Parizu, šef francuske diplomacije Dominique de Villepin ocijenio je, prenosi Le Monde koji je ovoj temi u četvrtak posvetio naslovnu stranicu, kako nikad francusko-njemački odnosi nisu bili »toliko bliski« i da je od »bitnog značaja« da se »ide dalje«, jer njemačko- francusko približavanje predstavlja »jedini povijesni izazov koji ne možemo izgubiti«.</p>
<p>Prijedlog o stvaranju »unije« ili »Bunda« nije isključivo taktički korak u pregovorima oko europskog ustava, budući da već desetak godina dvije zemlje traže odgovor na paralizu europskih institucija u perspektivi proširenja Unije, što je bilo samo pojačano nedavnim svrstavanjem većeg dijela »nove Europe« uz Washington.</p>
<p>Dva vodeća stratega tadašnje njemačke demokršćanske stranke Karl Lamers i Wolfgang Schauble prvi su izašli godine 1994. s prijedlogom o federalnoj »tvrdoj jezgri« koju bi činile Njemačka, Francuska i zemlje Beneluxa, ali ova je inicijativa bila napadnuta upravo iz Pariza koji je u njoj vidio pokušaj nametanja njemačkog federalnog koncepta cijeloj Europi.</p>
<p>Nekoliko francuskih ministara i javnih radnika objavljuje pak godine 2001. prijedlog o stvaranju »saveza dviju država«, što je u Berlinu primljeno kao francusko odbijanje koncepcije »europske federacije« koju je tada zagovarao šef njemačke diplomacije Joschka Fischer.</p>
<p>Naposljetku, u siječnju ove godine, povodom 40. obljetnice «Elizejskog ugovora«, francuski predsjednik Jacques Chirac i njemački kancelar Gerhard Schroder, nakon višegodišnjih sporova koji su kulminirali na summitima u Berlinu (1999.) i Nici (2000.), pronalaze »diskretan šarm« njemačko-francuske suradnje koju su bili obilježili državnički parovi Charles de Gaulle - Konrad Adenauer, Valery Giscard d'Estaing - Helmut Schmidt, François Mitterrand - Helmut Kohl, i na tragu zajedničkog protivljenja »američkom unilateralizmu«, dogovaraju raznoliku i produbljenu suradnju.</p>
<p>Sličnost ekonomskih problema i zajednička obrana samostalnijeg odnosa prema europskom Paktu o gospodarskoj stabilnosti, dali su nov podsticaj »pojačanoj suradnji« koja se ispoljila i u simboličnoj gesti 17. prošlog mjeseca u Bruxellesu, kad je kancelar Schroder zatražio od francuskog predsjednika Chiraca da govori i u njegovo ime.</p>
<p>Europski povjerenik Pascal Lamy, ocjenjujući kako »nije sigurno da će Europa nastaviti putem konvergencije« i da bi u tom slučaju »njemačko-francuski savez predstavljao dobar protulijek«, precizira da bi u prvoj fazi trebalo doći do »spajanja« vojnih i diplomatskih tijela, podjele francuskog stalnog sjedišta u Vijeću sigurnosti, »koordinacije« makroekonomskih politika i osnutka jednog »francusko-njemačkog povjereništva«, svojevrsne egzekutive, nad kojom bi kao »demokratski nadzor« stajao »kongres«, zajedničko parlamentarno ustrojstvo koje bi uključivalo podjednak broj njemačkih i francuskih zastupnika i koje ne bi moglo trajnije djelovati bez zajedničkog izbornog sustava.</p>
<p>Dakako, preostaju brojne prepreke na putu stvaranja državnog francusko-njemačkog saveza, od kojih je jedna od najvećih upravo pitanje kompatibilnosti cijelog pothvata s europskom integracijom, ali i s vlastitim političkim sustavima i mentalitetima: »centralističkim«, s francuske i »federalnim«, s njemačke strane Rajne.</p>
<p> U svakom slučaju, iznošenje u javnost ovakvih prijedloga zorno pokazuje kako je dosadašnji proces europske integracije po horizontalnoj crti, uz zapostavljanje njenog vertikalnog produbljenja, doveo do nepodnošljive euro-kakofonije i da su Francuska i Njemačka, svjesne svoje goleme odgovornosti na Starom kontinentu, spremne više nego ikad dosad tražiti zajedničke odgovore u ime zajedničke budućnosti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Propao i treći pokušaj da se izabere predsjednik Srbije, najviše glasova radikalu Nikoliću </p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Neuspjeh je opet rezultat srbijanskih predsjedničkih izbora, a razlog je isti kao i u prethodna dva pokušaja u proteklih 13 mjeseci: apstinencija birača. </p>
<p>Odziv je bio 37,2 posto, priopćila je Republičko izborno povjerenstvo navodeći da je najveći broj od ukupno 6,5 milijuna glasova dobio kandidat Srpske radikalne stranke Tomislav Nikolić - 44,9 posto, a favorizirani kandidat Demokratske opozicije Srbije (DOS) Dragoljub Mićunović 35,8 posto. Predsjednik Nove Srbije Velimir Ilić dobio je 10,1, predsjednik Narodne seljačke stranke Marijan Rističević tri, kandidat Socijalističke partije Srbije Dragan Tomić dva, a kandidat Demokratske stranke Otadžbina Radoslav Avlijaš 0,8 posto. </p>
<p>Prema podacima Centra za slobodne izbore i demokraciju (CeSID) na izbore je izišlo 38,3 posto odnosno 2,5 milijuna birača. Nikolić po toj procjeni ima 46,9 posto ili 1,17 milijuna glasova, a Mićunović 35,3 posto odnosno oko 873.000 glasova. Nikolić je osvojio oko sto tisuća više glasova nego prošle godine lider radikala Vojislav Šešelj, koji se nalazi u Haagu. Da bi izbori za predsjednika uspjeli bilo je potrebno da glasuje 50 posto plus jedan od oko 6,5 milijuna građana s pravom glasa. </p>
<p>Na loš odziv utjecali su predsjednički kandidati s prošlih izbora, čelni ljudi DSS-a i stranke G17 plus Vojislav Koštunica i Miroljub Labus, koji su svoje glasače pozvali na bojkot izbora. </p>
<p>Politički život u Srbiji trećom je propašću predsjedničkih izbora zabilježio još jedan kuriozitet: zbog činjenice da je prošlog tjedna raspušten srbijanski parlament, država sada ima samo vladu koja može upravljati isključivo uredbama. Dužnost predsjednice Srbije obavljala je protekle godine predsjednica skupštine Nataša Mićić, no njezine su ovlasti završile raspisivanjem izvanrednih izbora. Stručnjaci upozoravaju da nastupa institucionalni kaos i naglašavaju da će se novi izbori moći raspisati tek kad se konstituira novi parlament koji će građani Srbije birati 28. prosinca. Premijer Srbije Zoran Živković rekao je u nedjelju navečer da će novi predsjednički izbori biti održani poslije parlamentarnih i poručio da državne institucije neće biti u krizi. </p>
<p>Tvrdi se i da nove predsjedničke izbore može raspisati Ustavni sud ili da Republičko izborno povjerenstvo može odrediti datum novih predsjedničkih izbora s obzirom na to da je Ustavni sud već odlučio da se izbori moraju održati u roku od 60 dana. U međuvremenu Srbiju nema tko zastupati u Vrhovnom vijeću obrane, tijelu koje na principu konsenzusa zajednički tvore čelni ljudi Srbije i Crne Gore, a koje zapovijeda vojskom. </p>
<p>Neuspjeh predsjedničkih izbora u Srbiji dodatno će produbiti krizu u zemlji i predstavlja udarac proreformski orijentiranoj vladi, ocjenjuju vodeće svjetske agencije</p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="47">
<p>Neki bi ženama oduzeli i pravo glasa</p>
<p>U Vjesniku od 14. studenoga, objavljeno je pismo dr. Ružice Ćavar »Odluka o smrti nerođenog, kao ni rođenog djeteta, ne smije biti privatna stvar«, kojim dr. Ćavar izražava svoj stav o »legalnosti« pobačaja. Već sam se pitao hoće li ta tema postati kojim slučajem dio predizborne kampanje bilo kao dio dokumenata neke od stranaka koje izlaze na izbore, ili pak kao dio »negativnog« obilježavanja suparničke stranke.</p>
<p> Ovdje gdje živim, u Sjedinjenim Državama diskusija o pobačajima i stavovi kandidata a propos pobačaja bili su (još uvijek jesu i biti će) nezaobilazni dio predizborne utrke (od lokalnih do predsjedničkih izbora). Ako čitatelj otvori bilo koje veće dnevne novine gotovo uvijek će naći pisma i stavovi čitatelja za ili protiv zakonitosti pobačaja.</p>
<p> Više puta sam već putem dnevnog tiska ukazivao na »apsurd« američke politike gdje je stav kandidata o pobačaju često važniji od njegovog programa i političke platforme. Dnevni mediji to naglašavaju jer su takve polemike vrlo »vruće« i stvari se »zakuhaju«, a to onda prodaje novine!</p>
<p> Osobno smatram da takvoj temi nije ni mjesto niti svrhom biti u raspravama političke naravi. Uzmite na primjer bilo koju zemlju članicu EU. Nisam zamijetio da su rasprave o »legalnosti« pobačaja dosegle više od nivoa trivijalnosti.</p>
<p>No, idemo konkretno o tezama dr. Ćavar! Ona bi zabranila ženama da same odlučuju o sudbini i zdravlju vlastitog tijela! Možda da se vratimo stotinjak godina unatrag i oduzmemo ženama i pravo glasa?! Ženina dužnost je da se podaje muškarcima kad god to oni požele, milom ili silom, pa ako ostane trudna ... nema natrag. Nije bitno da li je silovana, maloljetnica, nedovoljnog mentalnog kapaciteta ili slično, nije bitno da li će to dijete u startu imati »šanse« da se razvije u normalnog člana ljudskog društva; nije bitno... ! Bitno je da se narod razmnožava!</p>
<p> Možda gospođa doktor Ćavar nije zamijetila informaciju koja se pojavila u medijima slijedeći dan nakon što je Predsjednik najmoćnije sile na svijetu stavio svoj potpis na zakon kojim se zabranjuju tzv. »late term abortion«. Ta informacija nas je obavijestila da su trojica federalnih sudaca u Sjedinjenim Državama »anulirala« (praktički ga proglasili nevažećim) Bushov potpis na zakon o zabrani pobačaja u poodmaklom stadiju trudnoće jer je u suprotnosti s osnovnom ljudskom slobodom - slobodom izbora i odlučivanja o vlastitom životu. Drugim riječima, majka je ta koja odlučuje o vlastitom životu (koji je ponekad nažalost ugrožen tijekom trudnoće ili poroda).</p>
<p>Sve me to pomalo podsjeća na pokušaje imitiranja neokonzervatizma u našim krajevima. Konzervativan se može biti u politici, socijalnim pitanjima, financijskoj politici itd, ali negiranja dostignuća civilizacijskog razvoja i ravnopravnost spolova nije konzervatizam to je glupost! </p>
<p>IVO MIMICA SAD</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Dilema o budućem mjestu Hrvatske u EU izmišljena je i promašena</p>
<p>Ne bi bilo nipošto dobro da nitko jasno ne odgovori čitatelju Anti Mariću iz Zagreba »Moramo odvagnuti sve argumente,'za' i 'protiv' ulaska u EU«, Vjesnik 11. studenoga, jer čovjek i sam traži odgovore. </p>
<p>Poštovani je autor pisma, čini se, na žalost zamijenio ama baš sve postavljene teze.</p>
<p>(Pre)ostala i zaostala hrvatska industrija (to dobro procjenjuje) tek na 450-milijunskom tržištu EU-a, najizbirljivijem i najbogatijem u svijetu, ima neke šanse. Dakako, u tzv. konkurentnim nišama, tj. proizvodnji farmaceutike, zdrave hrane, delicija, izvanserijskog pokućstva, elektroničkih komponenti, brodova, kvalitetnih tkanina itd. Ovako, hrvatski izvoz u razvijeni svijet ide po sistemu »Spala knjiga na dva slova« (jedan antibiotik i jedan začin jelima), pa i to sve slabije.</p>
<p> A uvoz potapa i domaća radna mjesta i platnu bilancu zemlje. To nas pretvara u perifernu koloniju, a nipošto ne uključuje u klub najrazvijenijih! </p>
<p>Nadalje, očito se premalo zna što se globalno događa s tzv. GMO (genetski modificiranim organizmima). O sudbini, kako kaže uvaženi čitatelj, »preinačene« hrane žestoko se u WTO-u (Svjetskoj trgovinskoj organizaciji) sukobljavaju SAD (zagovornici) i EU (skeptični i kolebljivi protivnici) takve hrane. No, kako obično biva u životu, pobijedit će - zdravi kompromis. Uz jasnu naznaku na ambalaži o čemu se radi, neka svatko na slobodnom tržištu kupuje što hoće!</p>
<p> Uostalom, američki hibridni kukuruzi, koje naši seljaci siju i žanju već pedesetak godina, apsolutno su »preinačeni«. Da nisu, prinosi »prirodnih« ratarskih kultura bili bi još na razini jedne do tri tone zrnja po hektaru. U Slavoniji i Baranji naši su prinosi kukuruza i pšenice ravnim američkim prinosima - 8 do 11 tona zrnja po hektaru. Toliki su, dakako, i na poljima EU-farmera iz kluba petnaestorice. </p>
<p>Evo, uz činjenice je svaka dilema o budućem mjestu i položaju Hrvatske u Europi i svijetu - izmišljena i unaprijed promašena. </p>
<p>RATKO MANDIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Umjesto brda i dolina, krv, znoj i suze</p>
<p>Dopustite mi mali osvrt spram jumbo razmetanja vrle nam političke elite, tijekom predizbornog nadmetanja za najunosniji posao u »lijepoj našoj«. </p>
<p>Vrijeme koje je proteklo u mukotrpnom oblikovanju tek stvorene države, ostat će zapamćeno kao nezaobilazna, prvobitna akumulacija kapitala, ali i kao nemoralna i kriminalna pretvorba i privatizacija, masovno osiromašenje i izvrgavanje ruglu malih običnih građana, a koji su svoju ljubav prema domovini ispisali krvlju.</p>
<p> I dok su se jedni nesebično davali, drugi su samozatajno prisvajali sve što su hrvatski građani desetljećima mukotrpno stvarali. Prisvojene su konačno i zasluge za stečevine Domovinskog rata, a kao je ugledna kolumnistica isticala u to vrijeme bili smo preplavljeni i kradljivcima tuđe hrabrosti.</p>
<p>Dopustite mi da u svemu budem malo i osoban. Upravo stoga što su neki iskazujući ljubav prema svojoj zemlji samozatajno i krajnje požrtvovno, ginuli za opću stvar, nedopustivo je da danas samo nekoliko godina poslije zadnjih akcija hrvatskih obrambenih snaga, biračko tijelo, slijepo nasjedne na puku retoriku autora najnovije hrvatske povijesti.</p>
<p>Iako bih se jednako mogao očitovati spram većine jumbo prezentacija dopustite da se posebno osvrnem na onu u kojoj predsjednik HSS-a iskazuje ljubav na neobvezujući i vrlo jeftin način. </p>
<p>Ljubav prema zemlji možete iskazati eventualnom osobnom žrtvom u vrijeme obnašanja visoke državne dužnosti, na način da svu svoju stvaralačku energiju posvetite općem dobru. Da ste tako razmišljali u prethodnom mandatu hrvatski stočari svakako ne bi bankrotirali na tovu svinja.</p>
<p>Prijeđite s riječi na djela, nemojte nam obećavati brda i doline, recite hrabro da nas čekaju krv znoj i suze, zasučite rukave i pridružite nam se. U svakom slučaju ostao Vam je lakši dio zadatka, krv su odradili neki drugi, neka znoj i suze bude Vaš doprinos uz, naravno, dužno poštovanje spram onih prvih, koje ćete najlakše izraziti njihovim promptnim zapošljavanjem odmah nakon izbora. </p>
<p>Prof. STOJAN MIŠČEVIĆ, dragovoljac Domovinskog rata Križevci</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="50">
<p>Dječak izgorio htijući benzinom raspiriti vatru</p>
<p>Unatoč višesatnim pokušajima liječnika da mu spase život, dječaku više nije bilo pomoći</p>
<p>SUKOŠAN, 16. studenoga</p>
<p> - Jedanaestogodišnji Danijel Krešan iz Sukošana u subotu je preminuo od posljedica teških opeklina koje su mu zahvatile 90 posto tijela. </p>
<p>Dječaka je u večernjim satima u Opću bolnicu Zadar doveo njegov otac, no unatoč višesatnim pokušajima liječnika da mu spase život, za Danijela Krešana više nije bilo pomoći. </p>
<p>Prema rezultatima očevida koji su na predjelu Čukovica obavili službenici PU zadarske, dječak je stradao kada je s prijateljima odlučio zapaliti vatru. </p>
<p>S obzirom da je vatra slabo gorjela, nesretni Danijel odlučio ju je raspiriti s benzinom koji je izlio izravno na plamen. Benzin je eksplodirao te je ogromni plamen zahvatio dječaka. </p>
<p>Ostali dječaci potrčali su u selo po pomoć, a budući da je mjesto nesreće od njihovih kuća udaljeno oko dva kilometra, dječak je do dolaska svoga oca gotovo cijeli izgorio i već se gušio od dima. </p>
<p>Budući da nije mogao čekati dolazak ekipe Hitne pomoći, otac je sina u Zadar odvezao sam. </p>
<p>Dječak je cijelo vrijeme do bolnice bio u svijesti, ali nažalost, njegovo tijelo više nije moglo izdržati teške bolove te je preminuo na odjelu kirurgije. </p>
<p>Detalji ove kobne dječje igre bit će poznati u ponedjeljak, budući da još nije poznato odakle su dječaci uzeli benzin.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Bježao u ukradenim »unu« i pucao na policajce</p>
<p>RIJEKA, 16. studenoga</p>
<p> - Vozač »fiat una« u nedjelju se 1,50 sati, na raskrižju ulica Riva boduli i Ivana Hencklea, na znak policajca nije zaustavio, već je povećao brzinu i odjurio Adamićevom ulicom u pravcu zapada. </p>
<p>U potjeru za »unom« uključilo se nekoliko policijskih ophodnji te interventna jedinica PU primorsko-goranske, da bi se nakon nekoliko minuta »uno« zaustavio na raskrižju Krešimirove ulice i Ulice Nikole Tesle, a vozač se trkom uputio prema Cambierievoj ulici u smjeru KBC-a Rijeka. Za njim su potrčali djelatnici interventne jedinice da bi u jednom trenutku bjegunac iz pištolja ispalio hitac, sa oko sedam metara udaljenosti, prema najbližem policajcu, kojeg zrno nije pogodilo, a nakon nekoliko sekundi ispalio je i drugi hitac, a zrno je završilo u blatobranu obližnjeg parkiranog automobila. Potom, uz prethodno usmeno upozorenje da će upotrijebiti vatreno oružje, policajac je prema nepoznatom muškarcu ispalio jedan hitac iz službenog pištolja, nakon čega je ovaj utrčao u krug KBC-a, iz kojeg je pokušao izaći na Krešimirovu ulicu kod broja 52, gdje su ga zaustavili policajci. </p>
<p>Utvrđeno je da se radi o državljaninu BiH Šefiru Bajriću (35), bez adrese stanovanja u Hrvatskoj, koji je u ovom vatrenom okršaju zadobio prostrijelnu ranu koljena te je zbrinut u KBC-u Rijeka. Bajrić je stari poznanik riječke policije i naših pravosudnih organa, jer je minulih godina u više navrata osuđivan zbog krađa osobnih vozila, krivotvorenja isprava, teških krađa provaljivanjem u stanove... Izrečeno mu je više zaštitnih mjera udaljavanja s prostora RH kao i sigurnosnih mjera protjerivanja iz naše zemlje koje su na snazi. Za vozilo »fiat uno« je utvrđeno da je ukradeno na području Istre, te da su se na njemu nalazile nepripadajuće registarske oznake. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Pijani vozač u izravnom sudaru usmrtio mladića </p>
<p>SPLIT, 16. studenoga</p>
<p> - Jedna je osoba poginula, dok su dvije teško, a dvije lakše ozlijeđene u prometnoj nesreći koja se u nedjelju oko pet sati ujutro dogodila u mjestu Grljevac, u neposrednoj blizini hotela »Lav«. </p>
<p>Do nesreće je došlo kada je 22-godišnji I.D. iz Splita, upravljajući osobnim vozilom marke »golf«, zbog neprilagođene brzine prešao u suprotnu kolničku traku, nakon čega se direktno sudario s drugim automobilom, koji je u tom trenutku naišao iz suprotnog pravca. </p>
<p>Od siline udaraca dvaju automobila, poginuo je 21-godišnji M.M. iz Splita, koji se nalazio u vozilu, na koje je naletio »golf«. </p>
<p>Mladić je zadobio teške tjelesne ozljede, od kojih je preminuo na putu do splitske bolnice. </p>
<p>Kako doznajemo iz PU splitsko-dalmatinske I.D. je u trenutku nesreće bio u vidno alkoholiziranom stanju.</p>
<p>Gotovo u isto vrijeme, dakle u nedjelju oko 4.30 sati dogodila se još jedna teška prometna nesreća, u kojoj je stradalo šest osoba, koje su s teškim tjelesnim ozljedama hospitalizirane u Kliničkoj bolnici Split. </p>
<p>Prometna nesreća dogodila se u Solinu, točnije na raskrižju Matoševe ulice i Zbora narodne garde, kod trgovačkog centra Merkator. </p>
<p>Do direktnog sudara dvaju vozila došlo je u trenutku kada je automobil »mercedes«, za čijim se upravljačem nalazi 24-godišnji I. K. B., pokušavao proći kroz crveno svjetlo na raskrižju. Epilog te prometne nesreće, šestero je teško ozlijeđenih mladih ljudi, a u splitskoj policiji tvrde, da je mladić koji je skrivio prometnu nesreću bio u alkoholiziranom stanju.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>U naletu »renaulta« u drvo putnica ispala i poginula </p>
<p>POREČ, 16. studenoga</p>
<p> - Jedna je osoba poginula, a dvije su ozlijeđene u teškoj prometnoj nesreći koja se u nedjelju oko 4,25 sati dogodila na cesti Vrsar-Poreč, kod skretanja za turističko naselje Bijela uvala, doznaje se u Policijskoj upravi istarskoj. </p>
<p>Nesreća se dogodila kad je Š. H. (23) iz Diklića kod Višnjana, vozeći automobil »renault megane«, registracijskih oznaka PU-791- HD, izlaskom iz oštrog zavoja sletio s kolnika i udario u stablo.</p>
<p> Od jačine udarca iz vozila je ispala putnica, 18-godišnja I. M. iz Rojnića, kod Barbana, te je poginula na mjestu nesreće.</p>
<p>Ostali putnici u vozilu, 17-godišnja I. P. i 38-godišnji Ž. K. iz Poreča, ozlijeđeni su te su prevezeni u pulsku Opću bolnicu. </p>
<p>Vozač je prošao bez ozljeda. Očevid su obavili djelatnici porečke Prometne policije. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Pronađen mrtav od predoziranja heroinom</p>
<p>ZAGREB 16. studenoga</p>
<p> - U stanu na drugom katu stambene zgrade u Ulici Hasana Kikića broj 5 na Srednjacima, u nedjelju nešto nakon 13 sati pronađeno je mrtvo tijelo muškarca koji je umro od predoziranja heroinom.</p>
<p>Mrtvo tijelo je pronađeno u stanu obitelji Mihalić, no policija nije htjela priopćiti identitet dok se o samom događaju ne obavijesti rodbina.</p>
<p>Očevid su, pored policajaca Sedme policijske postaje, obavila ekipa za očevide PU zagrebačke, dok je mrtvo tijelo nakon toga prevezeno na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku gdje će se obdukcijom utvrditi točan uzrok smrti.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="55">
<p>Obnova trafostanice Ernestinovo poboljšava opskrbu Slavonije strujom</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Premijer Ivica Račan pustit će u ponedjeljak u pogon obnovljenu veliku trafostanicu Ernestinovo kod Osijeka, potpuno uništenu u Domovinskom ratu. Hrvatska elektroprivreda je u gradnju i opremanje te trafostanice i pratećih dalekovoda uložila oko 500 milijuna kuna.</p>
<p>Time će se znatno poboljšati već godinama povremeno problematična opskrba Slavonije električnom energijom. Naime, do izgradnje tih objekata struja je u taj dio Hrvatske, zbog ratnih razaranja, stizala preko provizornih dalekovoda, od kojih je dio bio na drvenim stupovima. </p>
<p>Obnova TS Ernestinovo i skoro dovršenje TS Žerjavinec nedaleko od Zagreba s pratećim dalekovodima omogućit će i ponovno spajanje elektro-mreže jugoistoka i ostalog dijela Europe preko hrvatskog teritorija i elektroenergetskog sustava. Naime, nakon ratnog razaranja Ernestinova, elektroenergetski sustavi Srbije i Crne Gore, Bugarske, Rumunjske, Grčke, Albanije i Makedonije ostali su razdvojeni od ostatka europske mreže, što im je stvaralo mnogo problema. Zato nije ni čudo da je UCTE (Međunarodna stručna udruga za velike elektro-mreže) najavila da će to spajanje u svibnju sljedeće godine biti glavni energetski događaj u Europi u 2004., kaže mr. Ivica Toljan, član Uprave HEP-a. </p>
<p>Spajanje sustava posebno je požurivala Grčka koja je sljedeće godine domaćin Olimpijskim igrama, pa im je sigurnost u napajanju električnom energijom iznimno važna.</p>
<p>Uključivanje tako velikih trafostanica u sustav vrlo je složen i rizičan posao, pa HEP-ovi stručnjaci upozoravaju da bi moglo doći do problema u opskrbi potrošača u Hrvatskoj, ali i okolnim zemljama. U najgorem slučaju, može doći i do privremenog raspada elektroenergetskog sustava. Ako se to dogodi, trebat će barem dan za njegovo ponovno spajanje, ali u HEP-u tvrde da poduzimaju sve da to izbjegnu.</p>
<p>Problemi će prvo zbog uključivanja TS Ernestinovo zaprijetiti potrošačima u Slavoniji. Najkritičniji dio cijelog posla bit će početak prosinca kad će, zbog uključivanja u sustav TS Žerjavinec, slavonski dio sustava biti dijelom izoliran od ostatka, pa će struju dobivati iz BiH, Mađarske i osječkih elektrana. Istodobno bi problemi mogli nastati i u ostatku Hrvatske jer će zbog priključivanja Žerjavinca biti isključen veliki dalekovod prema Mađarskoj, važan za uvoz struje. Tada bi, prema najcrnjem scenariju, mogla ispasti i NE Krško, a to bi i velik dio Zagreba moglo ostaviti u mraku.</p>
<p>Utješna je pak činjenica da bi taj osjetljiv posao trebao biti gotov do sredine prosinca te da će nakon uključivanja tih dviju velikih trafostanica vjerojatnost od ponavljanja djelomičnih raspada elektroenergetskog sustava, kao dva ovogodišnja, biti znatno manja, tvrde u HEP-u. Osim toga, dovršenje TS Žerjavinec omogućit će da dvostruki 400-kilovoltni dalekovod prema Mađarskoj počne raditi punim kapacitetom. A spajanje elektro-mreže jugoistočnog i ostalog dijela Europe pretvorit će hrvatsku mrežu u važnu magistralu za prijenos struje te znatno poboljšati mogućnosti za uvoz i izvoz struje.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>U Korenici i Gospiću smanjena nezaposlenost, u Novalji povećana</p>
<p>OTOČAC, 16. studenoga - Pregledom mjesečnih statističkih pokazatelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Područne službe Gospić vidljivo je da se broj nezaposlenih osoba u usporedbi s rujnom ne smanjuje ali ni ne povećava. U Ličko senjskoj županiji evidentirano je krajem listopada 3129 nezaposlenih osoba, što je 847 osoba manje nego u istom mjesecu 2002. godine. </p>
<p>Smanjenje nezaposlenosti zabilježeno je u Korenici (6 posto) i Gospiću (5,9 posto) dok je povećanje broja nezaposlenih evidentirano u Donjem Lapcu (0,3 posto), Otočcu (2,9 posto), Senju (3,9 posto) te u Novalji za 9,9 posto.</p>
<p>Od ukupnog broja nezaposlenih osoba, 1868 je žena. Najviše je nezaposlenih ima između 45 i 49 godina života, pri čemu je najviše osoba sa KV,VKV a slijede osobe PKV i NSS. Najmanje je nezaposlenih sa VSS (svega1,5 posto).</p>
<p>Prema izvještajima o zasnivanju radnog odnosa dostavljenim Područnoj službi, u listopadu 2003. godine realizirano je 127 prijava potreba za radnicima a što je za 8,6 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine.</p>
<p>Dražen Prša</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Studija o zaštiti okoliša nije dokument koji osigurava legalnost rada</p>
<p>Glavni uvjet za rad pogona prerade uljnih filtera - promjena Prostornoga plana - nije ispunjen, no »Zagreb-petrol« je pustio pogon u rad, pozivajući se na Studiju o zaštiti okoliša/ »Riječ je o vrlo osjetljivom ekološkom pitanju, pa će svaki član Skupštine morati glasovati po vlastitoj savjesti«, rekao nam je župan Damir Bajs</p>
<p>BJELOVAR, 16. studenoga</p>
<p> - Kroz Skupštinu Grubišnoga Polja već mjesecima se pokušava progurati promjena Prostornog plana Bjelovarsko-bilogorske županije, zbog interesa legalizacije rada novog pogona prerade uljnih filtera »Zagreb-petrola« d.o.o.</p>
<p> Na sjednici Županijske skupštine, na kojoj se trebalo glasati o tom pitanju, točka je skinuta s dnevnog reda, a iznervirani vlasnik »Zagreb-petrola« izjavio je da je prihvaćena Studija zaštite okoliša, pa on može početi s - privremenim radom. </p>
<p>Sve je počelo kada je u Grubišnom Polju kupljen pogon bivše industrije modne konfekcije »Virovitičanka«.</p>
<p>Tamo je novi vlasnik »Zagreb-petrol« otvorio pogon za preradu opasnog otpada - pogon za obradu zauljenih voda, laboratorij za obradu rabljenih motornih ulja, pogon za obradu zauljene ambalaže. Međutim, problem je bio u tome što Prostornim planom bivše općine Grubišno Polje, a tako i Prostornim planom Bjelovarsko-bilogorske županije, na toj lokaciji nije predviđena preradu opasnih otpada, već u blizini Bjelovara.</p>
<p> No, investitor je dao izraditi Studiju utjecaja na okoliš pogona za reciklažu opasnog otpada, koja je, nakon javnog uvida - prihvaćena. U njoj stoji da izgradnja predviđenoga pogona - ne predstavlja opasnost za okoliš. Zato su i vlasnik i grubišnopoljske vlasti zatražili promjenu županijskoga Prostornog plana, bez čega nema dozvole za rad.</p>
<p> U međuvremenu je vlasnik, bez građevinske dozvole, počeo izgradnju pogona, koju mu je građevinska inspekcija obustavila, te naredila rušenje. Da ne bi morao ukloniti temelje izradio je projektno-tehničku dokumentaciju, te za iste temelje zatražio lokacijsku dozvolu za izgradnju nadstrešnice. No, nadležne službe nisu izdale dozvolu za rad, pa pogon, koji prerađuje uljne filtere, radi - bez dozvole.</p>
<p> »Županija nije organ nadzora, a dozvolu za rad izdaje Ured državne uprave i resorno ministarstvo. Glavni uvjet za rad pogona - promjena Prostornoga plana - nije ispunjen. Studija o zaštiti okoliša, iako prihvaćena, nije dokument koji bi osigurao legalnost rada. Riječ je o vrlo osjetljivom ekološkom pitanju, pa će svaki član Skupštine morati glasovati po vlastitoj savjesti«, rekao nam je župan Damir Bajs.</p>
<p>Senka Budimir</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="58">
<p>Čačić: Dozvole koje trebamo za promet imamo, a uporabnu dobivamo za dvadesetak dana</p>
<p>»Zagreb - Goričan je prvi cestovni smjer koji ova hrvatska vlada završava u potpunosti«, rekao je ministar javnih radova, obnove i graditeljstva / »Prije 2000. na uporabne dozvole se čekalo desetljećima, a neke ceste ih nemaju ni danas«, istaknuo je Čačić / Ministar vanjskih poslova Tonino Picula naglasio je da »zahvaljujući izvanrednom uspjehu projekta gradnje autocesta Hrvatska postaje sve više nalik zemljama Europske unije, čija će članica postati za nekoliko godina«</p>
<p>VARAŽDIN 16. studenoga</p>
<p> - »Zagreb - Goričan prvi je cestovni smjer koji ova hrvatska vlada završava u potpunosti«, rekao je ministar javnih radova, obnove i graditeljstva Radimir Čačić u nedjelju na svečanosti otvorenja dionice Novi Marof - Varaždin kao jedinog dosad nezavršenog dijela autoceste Zagreb - Goričan. Naglasio je da je taj cestovni smjer iznimno važan za gospodarski i prometni razvitak varaždinskog kraja, ali i Hrvatske u cijelosti. </p>
<p>»Oni koji su pomalo zločesto spominjali uporabu izgradnje autocesta u predizbornoj kampanji, te da ova dionica nema uporabne dozvole, mogu i nadalje biti zločesti, no autocesta ide dalje. Sve dozvole koje trebamo za promet imamo, pa ćemo tako za 15 do 20 dana imati i uporabnu dozvolu. Prije 2000. na uporabne se dozvole čekalo desetljećima, a neke ceste ih nemaju ni danas«, istaknuo je Čačić. </p>
<p>Osvrćući se na dionicu od Novog Marofa do Varaždina, Čačić je rekao da je riječ, zbog geološki nepovoljnog tla, o najzahtjevnijoj dionici ikad izvedenoj u Hrvatskoj te da je od nje teža samo dionica Krapina - Macelj. Time je pokazano da hrvatsko građevinarstvo može odgovoriti na najzahtjevnije projekte. </p>
<p>Izaslanik premijera Ivica Račana, ministar vanjskih poslova Tonino Picula, istaknuo je da »zahvaljujući izvanrednom uspjehu projekta gradnje autocesta Hrvatska postaje sve više nalik zemljama Europske unije, čija će članica postati za nekoliko godina«.</p>
<p>Dodao je da stoga treba čestitati svima koji su potaknuli, osmislili, izveli i podržali projekt čije značenje nadilazi njegovu infrastrukturnu važnost.</p>
<p>Direktor hrvatskih autocesta Stanko Kovač podsjetio je da je puštanjem u promet te dionice ispunjen Vladin program, koji ove godine previđa izgradnju 130 kilometara autocesta.</p>
<p>Dionica Novi Marof - Varaždin duga je 13,6 kilometara, ima 11 objekata, od čega dva tunela »Hrastovec« i »Vrtlinovec« građena u geološki nepovoljnom terenu (glina male čvrstoće). Vrijednost gradnje te dionice je 855 milijuna kuna. </p>
<p>Do Nove godine primjenjivat će se dosadašnji otvoreni sustav naplate cestarine, od kada se uvodi automatska elektronička naplata. </p>
<p>Karmen Gumbas</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Đapić: Ići ćemo u koaliciju samo sa strankama opozicije </p>
<p>Predsjednik HSP-a Anto Đapić obećava državu u kojoj će život biti dostojan čovjeka, zakoni za sve jednaki, a ljudi plaćeni za svoj rad/ Najavio je da će HSP, dođe li na vlast, provesti referendum o haaškim optužnicama/ »HSP može razbistriti žabokrečinu hrvatske političke scene«, kaže Đapić </p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - »Nakon 143 godine postojanja HSP-a, nadam se da ćemo napokon doći na vlast. No, nećemo u Vladu pod svaku cijenu i sa svakim, jer mi ne trgujemo ljudima i dostojanstvom«, istaknuo je Anto Đapić, predsjednik HSP-a, na središnjem predizbornom skupu te stranke, održanom u nedjelju na Zagrebačkom velesajmu. </p>
<p>»Ići ćemo u koaliciju samo sa strankama opozicije, i to ako se uspijemo dogovoriti oko vitalnih interesa i gorućih pitanja«, rekao je Đapić, dodavši da im je svaka stranka vladajuće koalicije ista, jer su svi odgovorni za loše stanje u državi. </p>
<p>»Nismo i nikada se nećemo ogriješiti o narod«, naveo je Đapić, obećavši državu u kojoj će život biti dostojan čovjeka, zakoni za sve jednaki, a ljudi plaćeni za svoj rad. Najavio je da će HSP provesti lustraciju ratnog profiterstva, dok će za haaške optužnice provesti referendum među građanima. »Tražit ćemo proglašenje gospodarskog pojasa, objavu svih međunarodnih ugovora koje je Hrvatska potpisala, te troškova državnog proračuna«, istaknuo je Đapić. »Dosta nam je politike uzaludnih pokušaja, mi nudimo realizaciju«, ustvrdio je Đapić, te dodao da HSP može razbistriti »žabokrečinu hrvatske političke scene«. </p>
<p>Odbacio je objede vlasti prema kojima bi pobjeda oporbe značila korak nazad. »Ako u Hrvatskoj postoji proeuropska stranka, onda je to HSP«, naveo je Đapić, inače nositelj svih HSP-ovih lista, osim one u prvoj jedinici, gdje je nositelj i prvi na listi Slaven Letica. </p>
<p>»Oni koji su 13 godina vladali Hrvatskom doveli su je na rub prosjačkoga štapa i stup europskog srama, zaduživši je i rasprodavši hrvatsko bogatstvo«, rekao je Letica. »Tražimo pravdu u Hrvatskoj i za Hrvatsku u Europi«, kazao je Letica, te dodao da HSP može izvući Hrvatsku iz poniženja. »Vjerujte u sebe«, poručio je Letica, te kazao kako je to nedavno rekao i Sveti Otac. To je, inače, i slogan HSP-ove kampanje, uz onaj »Hrvatska svjesna pravedna«. </p>
<p>Skupu kojemu je nazočilo oko tisuću članova i simpatizera HSP-a, obratili su se redom prvi na listama svih izbornih jedinica- brigadir HV-a u pričuvi i bivši zamjenik ministra hrvatskih branitelja Pero Kovačević (2. izborna jedinica), predsjednik Zagorske demokratske stranke koja koalira s HSP-om Stanko Belina, saborski zastupnik HSP-a Vlado Jukić, predsjednik Glavnog stana HSP-a Velikir Kvesić, saborski zastupnik Miroslav Rožić, predsjednik riječke podružnice HSP-a Ivan Kirin, zastupnik Tonći Tadić, potpredsjednika HSP-a Ruža Tomašić, te australski Hrvat Dennis Gudasić, predstavnik liste za dijasporu. </p>
<p>Anuška Fjorović</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>»Oporba će pobijediti dvotrećinskom većinom«</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Promjenom vlasti na razini države oporba će pobijediti dvotrećinskom većinom, a građanima treba reći istinu da se Hrvatska ne može priključiti Rumunjskoj i Bugarskoj za ulazak u EU do 2007., jer smo tek dio drugo paketa zemlja. Nije vam rečeno ni da je u Rimu nedavno stavljen ministarski potpis o stvaranju zajedničkog tržišta zapadnog Balkana, koji Hrvatsku ne vodi u bolju budućnost. </p>
<p>Tako se dr. Mate Granić, nositelj liste HSLS-a i DC-a u I. izbornoj jedinici u nedjelju obratio Zagrepčanima na Trešnjevačkoj tržnici. Naglasio je kako ovu vlast treba smijeniti, jer je korumpirana i ne nudi nikakav boljitak, a u Zagrebu treba uvesti direktan način izbora gradonačelnika. Koalicijske partnere, uz pjesmu i ples koju je predvodila Dorica Nikolić, slušalo je tristotinjak Zagrepčana kojima su se dijelili lisnati prutići. Na skupu im je poručeno kako vladajuća garnitura nije imala nikakvog kredibiliteta posebice u Zagrebu, »gdje su se oko vlasti SDP i HNS neprestano optuživali, tko je od njih veći lopov«. Kako bi ukazali na tu »prljavštinu«, u četvrtak 20. studenoga će, za vrijeme trajanja predizbornog skupa SDP-a, predstavnici HSLS-a i DC-a u Gajevoj dijeliti velike i male metle, da, kako su rekli, pometu korumpirane vlastodršce. </p>
<p>Za izlazak iz hrvatske krize Granić i Nikolić ponudili su rješenje kojim se prvenstveno mora poticati malo i srednje poduzetništvo, više ulagati u tehnologiju i kompjuterizaciju u svim segmentima društva. </p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Radoš očekuje najmanje tri zastupnička mjesta</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Predsjednik Stranke liberalnih demokrata (Libra) Jozo Radoš s nedjeljnog je predizbornog druženja s građanima na zagrebačkome Cvjetnom trgu pod nazivom »Bez politike« rekao da očekuje pobjedu koalicije SDP-a i Libre, te da će ona i dalje voditi Hrvatsku. </p>
<p>Procijenio je da će Libra nakon parlamentarnih izbora 23. studenoga zadržati svoj parlamentarni status i klub, dodajući da će, zahvaljujući tom statusu, dobiti snagu za sljedeće lokalne i parlamentarne izbore. »Po listama možemo osvojiti najviše pet zastupničkih mjesta, i to bi bilo jako dobro, ali svakako očekujemo da ćemo imati najmanje tri zastupnika u Hrvatskome saboru i svoj parlamentarni klub«, rekao je Radoš.</p>
<p>Na novinarsko pitanje zašto je druženje s novinarima nazvano »Bez politike«, Radoš je odgovorio da to znači kako je u hrvatskoj političkoj gužvi - u kojoj ima politike i više nego što bi trebalo i u kojoj se zapravo gotovo ništa više ne može raspoznati - Libra odlučila taj dan biti bez politike. </p>
<p>»Mi smo, inače, svoju kampanju radili u protekle četiri godine, radeći odgovorno u Vladi i Hrvatskome saboru«, ustvrdio je Radoš. Napomenuo je i da »sudjelovanje u vlasti nije imperativ«.</p>
<p>Na novinarski upit kako komentira izjavu predsjednika HSLS-a Dražena Budiša da je SDP koalirao s Librom kako bi joj omogućio mjesto u Saboru, Radoš je odgovorio da to ne razumije jer stranke koaliraju zato da bi nešto postigle, pa je to bio i interes SDP-a i Libre. »Budiša se po ne znam koji put zločesto bavi pitanjima drugih, a zapravo bi imao mnogo posla u svojoj stranci i u svojoj koaliciji«, rekao je. Predstavnici Libre u nedjelju su na Cvjetnome trgu pomagali Udruzi za podršku obitelji ovisnika u akciji prikupljanja novca za izgradnju komune za liječenje ovisnika u Maloj Gorici blizu Petrinje. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Izbjegli Srbi: Izborni zakon je diskriminirajući</p>
<p>MOSTAR, 16. studenoga </p>
<p> - Udruženje izbjeglih Srba iz Republike Hrvatske koji trenutno žive u Republici Srpskoj, ocijenili su diskriminirajućim izborno zakonodavstvo u Hrvatskoj prema kojemu ne mogu glasati na temelju prijeratnog državljanstva i prebivališta. </p>
<p> »Biračko pravo izbjeglih Srba kao hrvatskih državljana nije opće i jednako, već selektivno i diskriminirajuće jer se njihovo pravo da se registriraju kao birači i glasaju na izborimu, odnosno njihovo hrvatsko državljanstvo i prebivalište koje su imali prije napuštanja Hrvatske, ne utvrđuje po popisu stanovništva u Hrvatskoj kao što se utvrđuje u BiH prema Izbornom zakonu«, navodi se u priopćenju Udružena Srba izbjeglih iz Hrvatske kojega prenosi Federalna novinska agencija FENA. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Ivić Pašalić očekuje odlične rezultate na izborima</p>
<p>DUBROVNIK, 16. studenoga</p>
<p> - Predsjednik Hrvatskog bloka (HB) i nositelj koalicijske liste Hrvatskog bloka i Hrvatskog istinskog preporoda (HIP) za 10. izbornu jedinicu, Ivić Pašalić, posjetio je u nedjelju dubrovačko područje. </p>
<p> »Zauzimat ćemo se za promjenu Zakona o suradnji s Haaškim sudom, i protiv smo izručenja generala Ante Gotovine Haagu«, kazao je Ivić Pašalić. Ocijenio je da će na skorašnjim parlamentarnim izborima koalicija HB-a i HIP-a postići odlične rezultate i biti najugodnije iznenađenje ovih izbora. »Ostvarit ćemo rezultat na temelju kojega ćemo dobiti 12 do 18 saborskih mandata, što će jamčiti promjenu vlasti, i ono što je najvažnije, promjenu hrvatske politike«, zaključio je Pašalić.</p>
<p> Dubrovčanima su se i predstavili kandidati te koalicije, Ljubica Vrdoljak, Ivan Prce, Ivo Šimunović i Tonči Bačić. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>»Gordogan« objavio već publicirane snimke KOS-a</p>
<p>Snimke razgovora koje je presreo KOS objavljene su još 2000. u Beogradu, u knjizi »Vruće veze«, srbijanskom »Glasu javnosti« i splitskoj »Slobodnoj Dalmaciji« / Ante Marković se pohvalio da je razgovor Kadijevića i Tuđmana sredinom devedesetih dobio od britanske ekipe serijala »Smrt Jugoslavije« / Vlasnik većine KOS-ovih vrpci navodno je Aleksandar Vasiljević, ratni šef KOS-a</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Iznova pokrenuti časopis za kulturu Gordogan, koji uređuje Branko Matan, kao poklon čitateljima priložio je i CD pod naslovom »The best of KOS«.</p>
<p>Na CD-u su razgovori iz 1991. i 1992. koje je tadašnja protuobavještajna služba JNA tajno snimala. Objavljene su snimke razgovora pokojnog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana s Veljkom Kadijevićem, ministrom obrane SFRJ iz rujna 1991., zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovića s načelnikom ZNG-a Antunom Tusom iz listopada 1991., zapovjednika »vojske republike srpske« generala Ratka Mladića s članom predsjedništva SFRJ Borislavom Jovićem s početka 1992. itd.</p>
<p>Iz povjerljivih izvora</p>
<p>Uredništvo časopisa Gordogan naznačilo je da je materijale za CD dobilo iz povjerljivih izvora, sugerirajući da je riječ o ekskluzivnoj javnoj prezentaciji. No, neobičnije od činjenice da časopis za kulturu objavljuje obavještajne materijale je činjenica da je većina tih razgovora objavljena još 2000. u Beogradu, u knjižici »Vruće veze« Dragoljuba Bulata i Milana Vidojevića. Uz knjigu je bila priložena i audiokaseta presnimki razgovora, a transkripte su publicirali srbijanski Glas javnosti i splitska Slobodna Dalmacija. </p>
<p>U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju u svibnju 2000. Dragoljub Bulat, umirovljeni televizijski producent i organizator, najavio je nove knjige KOS-ovih razgovora, ustvrdivši da posjeduje »400 kaseta snimljenog materijala. To je golem materijal koji treba polako sistematizirati i slagati, ali i prilagođavati ga vremenu koje dolazi«.</p>
<p>Na novinarsku tvrdnju da je knjiga tendenciozna, jer »unaprijed označava hrvatsku stranu krivcem za rat u Hrvatskoj« Bulat je rekao: »Ima jedna stvar koju svi moramo shvatiti. Jedan nacionalizam vuče drugi i ne može se govoriti samo o jednom nacionalizmu. Pitanje je koji je veći, a koji manji nacionalizam - to možemo vagati, ali moje je mišljenje da je najveća krivnja na hrvatskom narodu i hrvatskom vodstvu«.</p>
<p>Zanimljivo je da je razgovor između Tuđmana i Kadijevića iz rujna 1991., koji je prvo objavljen u »Vrućim vezama«, a sad i u Gordoganu, sredinom devedesetih dospio u ruke Ante Markovića, zadnjeg premijera SFRJ. Marković je to otkrio nedavno u razgovoru za tjednik Globus.</p>
<p>Tvrdeći da nije htio dati intervju britanskoj TV ekipi koja je radila serijal »Smrt Jugoslavije«, Marković je rekao da je pristao pogledati materijal koji su oni snimili i reći im svoje mišljenje. Kao uslugu, što je na neki način pomogao serijalu, britanski novinari su Markoviću darovali vrpcu razgovora Tuđman - Kadijević. </p>
<p>Kako je hrvatskoj javnosti poznato iz tog razgovora publiciranog u Slobodnoj Dalmaciji 2000., Veljko Kadijević je pokojnom Tuđmanu govorio protiv Ante Markovića tvrdeći da Marković govori kako su Milošević, Tuđman i Kadijević huligani koje treba objesiti.</p>
<p>Suoptuženi postao jedan od glavnih svjedoka optužbe</p>
<p>Vjesnikovi beogradski izvori tvrde da su spominjane vrpce koje je snimao KOS dio arhiva Aleksandra Vasiljevića, načelnika KOS-a JNA do travnja 1992., kad ga je smijenio Slobodan Milošević. Mirjana Marković, Miloševićeva supruga, utjecala je da Vasiljević bude aktiviran 1999. u vrijeme NATO-udara na Kosovu. Bio je suoptužen u proširenoj haaškoj optužnici protiv Miloševića, da bi na kraju postao jedan od glavnih svjedoka optužbe.</p>
<p>Beogradski izvori tvrde da je bivši šef KOS-a danas iznimno blizak srbijanskom ministru policije Dušanu Mihajloviću.</p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Počelo obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara</p>
<p>VUKOVAR, 16. studenoga</p>
<p> - Postrojavanjem povijesne postrojbe »Zrinska garda Čakovec« kod Kamenoga križa za slobodu Hrvatske, na ušću Vuke u Dunav, te odavanjem počasti poginulim hrvatskim braniteljima i civilima u borbama za Vukovar, u tom je gradu u nedjelju počelo obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.</p>
<p>Odluku da se 18. studenoga obilježava kao Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. donio je Hrvatski sabor - kao trajno sjećanje na dan kada su pripadnici srpskih vojnih i paravojnih snaga, nakon tromjesečne opsade Vukovara, slomili obranu grada i ušli u Vukovar, u kojemu su zatim počinili brojne zločine protiv civila i ratnih zarobljenika, protivno Međunarodnom ratnom pravu i ženevskim konvencijama. </p>
<p>Nakon nazočnosti na svetoj misi, u crkvi Sv. Filipa i Jakova, pripadnici povijesne postrojbe »Zrinska garda Čakovec« podnijeli su kod Kamenog križa na ušću Vuke u Dunav tradicionalni prijavak vukovarskom gradonačelniku Vladimiru Štenglu.</p>
<p>On im je uzvratio stavljanjem svečane zastavne lente grada Vukovara na gardijski stijeg, kao znak zahvalnosti i sjećanja na žrtvu trinaestorice poginulih i trojice nestalih branitelja iz Međimurja u obrani Vukovara 1991.</p>
<p>Pripadnici povijesne postrojbe »Zrinska garda Čakovec« položili su vijence podno Kamenog križa na ušću Vuke u Dunav, kod spomen- obilježja na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata i mjestu masovne grobnice na Ovčari. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Antičević Marinović danas preuzima matične knjige</p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović u ponedjeljak putuje u Beograd, gdje će se sastati s tamošnjim ministrom pravosuđa Vladanom Batićem, i preuzeti 514 matičnih knjiga i knjiga državljana koje su 1995. otuđene s tada okupiranih područja Hrvatske. </p>
<p>Riječ je o matičnim knjigama iz nekoliko hrvatskih županija, kazala je u nedjelju Vjesniku Ingrid Antičević Marinović, dodajući da su to uglavnom knjige iz Sisačko-moslavačke, Vukovarsko-srijemske, Osječko-baranjske, Šibensko-kninske županije. Istaknula je da je bez tih dokumenata vrlo teško ustanoviti pojedina prava građana kao što su mirovine, naslijeđe i slično, a možda će, kada knjige budu vraćene, biti utvrđeno je li bilo i zloporaba. Knjige se, prema njezinim riječima, trenutačno nalaze u hrvatskom veleposlanstvu u Beogradu, gdje se još provjerava točnost podataka.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Eko Kvarner: Projekt Družba Adria brani se floskulama i neistinama</p>
<p>OMIŠALJ, 16. studenoga</p>
<p> - Ekološka udruga Eko Kvarner uputila je u nedjelju priopćenje u kojemu se upozorava na »nelogičnost teze o mogućnosti da projekt Družba Adria umjesto luke Omišalj preuzmu luke Trst ili Kopar« te na »početak rasprave o projektu Družba Adria u slovenskom parlamentu.« </p>
<p>Navodi se da se »pojavila teza o mogućnosti da projekt Družba Adria preuzme Slovenija«, da se time »plaši hrvatska javnost« te da to »nije logično jer Slovenija nije donijela odluku o izgradnji naftovoda na svom teritoriju«. U Eko Kvarneru smatraju da projekt Družba Adria nije nužan za opskrbu SAD-a ruskom naftom te da SAD nije zainteresiran za transport nafte tim naftovodom. </p>
<p>U priopćenju stoji da »prednosti koje ima omišaljska luka (dubina mora od 32 metra uz obalu) nemaju tršćanska i koparska luka u koje mogu uplovljavati samo manji tankeri, a izgradnja skupih terminala ondje nije isplativa«. </p>
<p>Udruga Eko Kvarner uspostavila je kontakt sa Strankom mladih Slovenije koja je na molbu te udruge u slovenskom parlamentu otvorila pitanje projekta Družba Adria. To je, navode iz Eko Kvarnera, učinjeno »radi točnog informiranja javnosti« i jer je »postalo očito da se projekt Družba Adria intenzivno brani plašenjem hrvatske javnosti Koprom i Trstom«.</p>
<p>Naglašavaju da se i dalje zalažu za proglašenje gospodarskog pojasa i rigoroznu zaštitu Jadrana te da »unaprijed odbacuju moguće optužbe za izdaju nacionalnih interesa zemlje jer se susjednoj zemlji s kojom imamo složene odnose nameću ekološki vrlo opasni projekti«.</p>
<p>»Smatramo da će dobivanje vjerodostojna odgovora o interesu Slovenije o naftovodu preko slovenskog teritorija biti dobro i za Hrvatsku. Pozitivan interes dat će razlog ekološkim udrugama za korigiranje kampanje«, a »negativno iskazani interes Slovenije dokazati da se Družba Adria brani floskulama i neistinama«, navodi se u priopćenju Eko Kvarnera. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Mesić: Za bombardiranje Dubrovnika kriv vrh JNA</p>
<p>PODGORICA, 16. studenoga</p>
<p> - Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić izjavio je za podgorički list Dan kako za bombardiranje Dubrovnika nije bila odgovorna tadašnja crnogorska vlast, nego tadašnji vojni vrh JNA i Slobodan Milošević, a optužbe umirovljenoga generala jugoslavenske vojske Momčila Perišića na njegov račun nazvao je »običnim glupostima«. </p>
<p>»Za bombardiranje Dubrovnika kriv je vojni vrh Jugoslavenske narodne armije (JNA) i Slobodan Milošević«, izjavio je Mesić za nedjeljno izdanje Dana. </p>
<p>Hrvatski predsjednik je, također, rekao da je problem Prevlake napokon riješen te da o tome nema nikakva spora. »Prevlaka je u sklopu granica Hrvatske, i taj problem je riješen«, kazao je Mesić.</p>
<p>Hrvatski predsjednik odbacio je tvrdnje bivšeg načelnika generalštaba Vojske Jugoslavije Momčila Perišića da je on (Mesić) granatirao Dubrovnik i izazvao sukob u Mostaru i dolini Neretve, da bi kasnije za sve te zločine optužio »srbočetničku i crnogorsku vojsku«. Mesić je te optužbe ocijenio »običnom gluposti«.</p>
<p>»Perišić je odgovoran za počinjene zločine u dolini Neretve i na drugim prostorima na kojim je djelovao«, kazao je Mesić, navodeći da su »tijekom rata u Hercegovini počinjeni veliki zločini«. </p>
<p>»I rušenje Starog mosta u Mostaru je zločin bez presedana i nadam se da će zločince stići kazna«, kazao je hrvatski predsjednik. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Radman: MedILS će biti centar svijeta usred Hrvatske</p>
<p>Institut za istraživanje života bit će neprofitna organizacija, povezana u mrežu vodećih svjetskih bioloških, istraživačkih i nastavnih institucija / Radman očekuje da bi Institut s radom mogao započeti za godinu i pol te da će okupljati 90 znanstvenika iz Hrvatske i cijelog svijeta, prema izboru međunarodnog znanstvenog savjeta / Prve dvije godine Institut će voditi ugledni američki znanstvenik Errol Friedberg koji je istaknuo da je riječ o golemom koraku za hrvatsku povijest, ali i svjetsku znanost </p>
<p>SPLIT, 16. studenoga</p>
<p> - Ministar znanosti i tehnologije Gvozden Flego u nedjelju je u Splitu članu francuske Akademije znanosti prof. dr. Miroslavu Radmanu svečano predao ključeve zgrade novog Mediteranskog instituta za istraživanje života MedILS u sklopu kompleksa Vile Dalmacija.</p>
<p>Grad Split Institutu je prije tri godine prepustio jednu od zgrada u tom kompleksu, bivšu vojarnu u čije je preuređenje hrvatska vlada uložila 1,5 milijuna eura. Za opremanje MedILS-a i njegovu prvu godinu rada bit će potrebno četiri milijuna eura, koje će Radman prikupiti od svojih kolega i prijatelja u svijetu.</p>
<p>Radman očekuje da bi Institut s radom mogao započeti za godinu i pol te da će okupljati 90 znanstvenika iz Hrvatske i cijelog svijeta, prema izboru međunarodnog znanstvenog savjeta.</p>
<p>Centar za istraživanje života bit će neprofitna organizacija, povezana u mrežu vodećih svjetskih bioloških, istraživačkih i nastavnih institucija. </p>
<p>Uz mogućnost dodatnog obrazovanja studenata, bit će pokrenuti i poslijediplomski znanstveni programi za stjecanje magisterija i doktorata. Institut će surađivati s domaćim i stranim sveučilištima, a prve dvije godine će ga voditi ugledni američki znanstvenik Errol Friedberg. Službeni jezik u Institutu bit će engleski.</p>
<p>»Ta je ideja stara 30 godina. Riječ je o vrlo riskantnom pothvatu. Jako smo ambiciozni i očekujemo da će ovaj institut biti prepoznat na svjetskoj razini. Neće biti problema dobiti najbolje ljude, a već imamo podršku brojnih nobelovaca. Današnja znanost troši 10 milijardi dolara. Globalizacija je već homogenizirala cijeli svijet, ali mi ćemo igrati neku drugu igru. Ovo će biti centar svijeta usred Hrvatske«, kazao je Radman ističući da u Split nije došao kako bi se umirovio, nego krenuo u još veću avanturu od laboratorija koji trenutačno vodi u Parizu, s 30 znanstvenika.</p>
<p>Na podršci u projektu posebno je zahvalio hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću, premijeru Ivici Račanu te ministrima znanosti i tehnologije Hrvoju Kraljeviću te Gvozdenu Flegi.</p>
<p>»Ovo je centar izvrsnosti, koji je nastao zahvaljujući vizionarima koji su na svome području uvijek uspijevali napraviti nešto više. Ovo je ostvarenje sna, ne samo akademika Radmana, nego i mnogih nas u Hrvatskoj o stjecanju središta izvrsnosti«, istaknuo je Flego, obećavši daljnju potporu države u realizaciji projekta.</p>
<p>Budući ravnatelj Instituta Friedberg istaknuo je da je riječ o golemom koraku za hrvatsku povijest, ali i svjetsku znanost. »Velika je povlastica s prof. Radmanom pokrenuti ovakav centar kakva nema u svijetu«, rekao je Friedberg.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Vesnu Pusić na Prokurativama gađali jajem</p>
<p>»Riječ je o primitivizmu, koji nije normalan, ali je, izgleda, uobičajen. Nadamo se da će u budućnosti biti manje jaja i pomidora, a više argumenata u politici«, komentirala je Pusić</p>
<p>SPLIT, 16. studenoga</p>
<p> - Predizborni skup HNS-a, koji je na splitskim Prokurativama održan u nedjelju, završen je u znaku nekorektnog ponašanja pojedinaca. Naime, nakon govora, prilikom silaska s pozornice, čelnicu HNS-a Vesnu Pusić, netko je s obližnjeg prozora pokušao pogoditi jajem, ali neuspješno, jer je jaje palo pored nje. Neuznemiravajući se previše, Pusić je kazala, kako je taj čin odraz primitivizma. </p>
<p>»Jaje je bačeno iza mene, i ne vidim u tome neku veliku dramu. Riječ je o primitivizmu, koji nije normalan, ali je, izgleda, uobičajen. Nadamo se da će u budućnosti biti manje jaja i pomidora, a više argumenata u politici«, kazala je Pusić.</p>
<p> Predsjednik splitskog HNS-a i domaćin skupa Joško Dvornik kratko je prokomentirao kako je jaje bacila poremećena osoba, te da se ništa strašno nije dogodilo. </p>
<p>Zajedno s kandidatima s liste za X. izbornu jedinicu, predsjednica HNS-a na predizbornom skupu je istaknula važne zadaće koje treba dovršiti. »Autocesta nije gotova, gradnja stanova nije dovršena, a pravosuđe ne valja. Predali smo molbu za kandidaturu u Europu, ali pred nama je još uvijek dug put. Pred nama je također i ozbiljni mandat s kojim se ne trebamo igrati. To je mandat u kojem ćemo na dugi rok odrediti kakva će Hrvatska biti zemlja, hoćemo li živjeti u njoj kao ljudi u Finskoj, Irskoj ili Nizozemskoj. Hoće li to biti zemlja u kojoj ćemo imati autoceste u kojoj će ljudi sami kupovati stanove, a ne čekati da im ih netko dodijeli. Prije godinu ili dvije razgovore smo počeli razmišljajući glavama, a ne nogama i nabacivanjem. Razgovarali smo o tome što je Dalmacija i što ona može biti. Ako se služi glavom i razumom, a ne prostaklukom, Dalmacija može biti lider Hrvatske na putu u Europu«, kazala je Vesna Pusić, naglasivši, kako je Dalmacija, prije nego što su mnogi drugi dijelovi Hrvatske znali što je pismenost i kultura, u tome već bila vodeća na Mediteranu - vodećem mjestu u Europi.</p>
<p> Napominjući kako je politika posao, dodala je, da je da je na kraju mandata potrebno pokazati ljudima što je napravljeno. Mi smo, istaknula je, napravili 150 kilometara ceste, što je jedan od pokazatelja razlike u Hrvatskoj između 1999. i 2003. godine. »Novac daju porezni obveznici, jer država drugog novca nema. Međutim, razlika je u tome, da neka vlast taj novac ukrade, a neka s njim izgradi autocestu«, kazala je Pusić. </p>
<p>Ona smatra da Hrvatska treba biti zemlja u kojoj će strah od politike biti nepoznata kategorija, i u kojoj će glavnu riječ voditi mladi i obrazovani ljudi. </p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Račan najavio prvu sjednicu vlade na Sljemenu ako pobijedi</p>
<p>Račan je u Planinarskom domu Puntijarka s kandidatima SDP-a u I. izbornoj jedinici pojeo grah / U Puntijarki je, samo 20-ak minuta prije nego što je stigao šef SDP-a, završio skup zagrebačkog HNS-a </p>
<p>ZAGREB, 16. studenoga</p>
<p> - Obnovljeni Tomislavov dom na Sljemenu, Planinarski dom Puntijarka, Bolnica za kronične bolesti djece u Bistri te druženje s građanima u Zaprešiću bila su odredišta šefa SDP-a Ivice Račana, koji je u nedjelju obilazio svoju, I. izbornu jedinicu. U Račanovoj je pratnji, osim supruge Dijane Pleštine, bio i zagrebački dogradonačelnik Milan Bandić.</p>
<p>Nakon što je obišao novouređeni hotel Tomislavov dom, koji je novom kategorizacijom dobio tri zvjezdice, Račan je u Planinarskom domu Puntijarka s kandidatima SDP-a u I. izbornoj jedinici pojeo grah. Zanimljivo je da je u Puntijarki, samo 20-ak minuta prije nego što je stigao šef SDP-a, završio skup zagrebačkog HNS-a na kojem je, među ostalima, bila zagrebačka dogradonačelnica Morana Paliković-Gruden. HNS-ovci su se zabavljali u planinarskom domu, a SDP je svoje štandove postavio vani. No, HNS-ovi su gradski čelnici otišli prije nego što su se pojavili SDP-ovci, i to upravo u Tomislavov dom, koji su SDP-ovci malo prije napustili.</p>
<p> Račan i Bandić obišli su i skijaške staze na Sljemenu. </p>
<p>Račan je izjavio da se Sljeme može dobro iskoristiti i da će se obnoviti žičara, izgraditi novi hoteli i sportska dvorana kako naši sportaši »ne bi trebali ići u susjednu državu na visinske pripreme«.</p>
<p>Obećavajući revitalizaciju Sljemena, Račan je najavio da će prvu sjednicu vlade - ako pobijedi na izborima - održati na Sljemenu, a na njoj će biti i čelnici Zagreba da bi se raspravljalo o zajedničkim projektima grada i države koji će revitalizirati Sljeme. </p>
<p>Također je dodao da se ne boji da će se, zbog velikog broja stranaka i nezavisnih lista koji su se kandidirali na izborima, glasovi birača raspršiti, jer je SDP jaka stranka. Ukazao je i na, kako je rekao, paradoks Hrvata, jer mnogi kritiziraju Sabor, a izbori pokažu da je vrlo popularno kandidirati se za zastupnika.</p>
<p>Osoblje Tomislavova doma je Račanu poklonilo par starih drvenih skija, s tim da je jedna zapravo bila dar Milanu Bandiću koji se svakodnevno penje na Sljeme. Bandić se pohvalio da se osjeća dobro i da mu sad, nakon što se oporavio od moždanog udara, za svladavanje uobičajene rute treba nešto više od 50 minuta, dok mu je prije bolesti trebalo oko 40.</p>
<p>Račan i njegova supruga Dijana Pleština su obilazak I. izborne jedinice nastavili u Bolnici za kronične bolesti djece u Bistri, gdje se liječi oko sto djece. Uglavnom je riječ o djeci rođenoj s vrlo teškim genetskim anomalijama. Dijana Pleština je svojim zalaganjem pomogla da se u bolnici, koja je smještena u ljetnikovcu grofa Oršić a datira s kraja 18. stoljeća, izgradi dizalo. U tijeku je i obnova pročelja, a krovište je potpuno obnovljeno. Račan je malim bolesnicima donio didaktičke igračke, kolače iz Planinarskog doma Puntijarka i jabuka.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Tomčić: Privatizacija ne smije biti vulgarna rasprodaja</p>
<p>Tomčić istaknuo da HSS ima koncept koji će Hrvatskoj smanjiti vanjske dugove, podići razvojne stope na razinu od osam do devet posto te omogućiti povećanje razine zaposlenosti za 2,5 posto godišnje. </p>
<p>SLAVONSKI BROD, 16. studenoga</p>
<p> - Predsjednik Hrvatske seljačke stranke Zlatko Tomčić u nedjelju je, na središnjem predizbornom skupu te stranke za V. izbornu jedinicu u Slavonskom Brodu, pozvao članove i simpatizere da se s njima »udruže u savez kako bi zajedno proveli program stranke koji će Hrvatsku odvesti prema punoj demokraciji, prosperitetnome gospodarstvu, EU i zadovoljstvu svakog čovjeka«. Istaknuo je da HSS ima koncept koji će Hrvatskoj smanjiti vanjske dugove, podići razvojne stope na razinu od osam do devet posto te omogućiti povećanje razine zaposlenosti za 2,5 posto godišnje. </p>
<p>»Potrebno nam je konačno otklanjanje poreznih, birokratskih i drugih kočnica, bolje školstvo i znanost, odgovorna nacionalna, socijalna i demografska politika te parlamentarna demokracija«, kazao je Tomčić, dodavši da upravo to svojim biračima nudi HSS jer je to »ključ ulaska u Europu«. </p>
<p>Također je izrazio čuđenje što »drugi političari, ali i neki ekonomisti, ne mogu shvatiti što znači njihov integralni koncept nacionalne ekonomije«. »Ne znam što im je nejasno kad mi jasno nudimo jasnu strategiju razvoja. Privatizacija ne smije biti vulgarna rasprodaja vrijednosti, a proizvodnja mora biti kompatibilna s turizmom, odnosno sve se potrebe u turizmu trebaju namirivati hrvatskim proizvodima«, naglasio je Tomčić. Dodao je da će HSS na tome inzistirati i pri sastavljanju vlade, ili ih u protivnom »u tom vlaku neće biti«.</p>
<p>Okupljenima se obratila i prva s liste za V. izbornu jedinicu, zamjenica predsjednika HSS-a Ljubica Lalić, naglasivši da je ubrzani gospodarski razvoj i povećanje zaposlenosti prioritet HSS-a</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20031117].
|
