NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030817].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 208980 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>17.08.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>HDZ se riješio onih koji su bili odgovorni za gubitak ugleda stranke i izbora, ovo je novi HDZ</p>
<p>Nismo išli u pregovore s drugim strankama da bismo formirali predizbornu koaliciju, već smo htjeli javnosti samo pokazati da postoji ozbiljna politička alternativa ovoj vlasti, predvođena HDZ-om / Siguran sam da će HDZ imati više od jedne trećine zastupnika. Broj bi se trebao kretati između trećine i polovice. Trećina je zastupnika sigurna</p>
<p>Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a, s kojim smo razgovarali u Splitu gdje provodi radni odmor, za Vjesnik najavljuje poslijeizbornu koaliciju HDZ-a s HSLS-om, HSP-om i DC-om te govori o programima koje će stranka ponuditi biračima u predizbornoj kampanji. </p>
<p>Predsjednik HDZ-a potvrdio nam je čvrstu opredijeljenost njegove stranke da Hrvatska mora postati članicom EU-a 2007. godine, na čemu će, najavljuje Sanader, stranka intenzivno raditi ako osvoji povjerenje hrvatskih birača. Također potvrđuje da je HDZ spreman surađivati s Haaškim sudom, što je jedan od preduvjeta za ulazak u EU.</p>
<p>• HDZ na izbore izlazi samostalno. Hoćete li ući u postizbornu koaliciju kako bi mogli formirati vladu?</p>
<p>- Da. Poslije izbora ćemo vjerojatno formirati koaliciju. HDZ za ove izbore, kao ni druge stranke, ne može očekivati takvu potporu birača da bi vlast mogao formirati sam. No, ne isključujem da će u budućnosti to biti moguće i u Hrvatskoj. Jer, i u Europi se to događa, primjerice, laburisti Tonyja Blaira u Britaniji su pobijedili s apsolutnom većinom, u Španjolskoj, gdje su konzervativci, nama srodna stranka Partido popular, premijera Aznara, također su pobijedili većinom, a i u Bavarskoj CSU preko 40 godina osvaja vlast apsolutnom većinom. Sadašnji je politički trenutak u Hrvatskoj drugačiji, no to se može promijeniti.</p>
<p> • Na koje stranke gledate kao na koalicijske partnere, s obzirom da se stekao dojam da pregovori oporbenih stranaka nisu uspjeli?</p>
<p>- Ti su pregovori uspjeli. Mi nismo ni išli u pregovore da bismo formirali predizbornu koaliciju, već smo tim razgovorima željeli hrvatskoj javnosti pokazati da postoji ozbiljna politička alternativa ovoj vlasti, predvođena HDZ-om.</p>
<p>• Znači li to da HDZ namjerava s HSLS-om, DC-om i HSP-om formirati poslijeizbornu koaliciju?</p>
<p>- Da.</p>
<p>• A što će se dogoditi ako netko od vaših partnera ne prijeđe izborni prag?</p>
<p>- Nemojmo unaprijed spekulirati, pustimo birače da sami odluče. Oni su najviša instanca demokracije, a što se mene tiče, vjerujem da će naši partneri ostvariti dobar izborni rezultat. </p>
<p>• Vaš nedolazak na Sinjsku alku protumačen je kao distanciranje od desnice, što se povezalo s vašom nazočnošću na utrci neretvanskih lađara, na kojoj su bili predsjednici države i Vlade. Ima li u tome istine?</p>
<p>- Mjesec i pol prije Alke i prije utrke neretvanskih lađara, javio sam u Sinj da ne mogu doći jer imam dogovorena putovanja u inozemstvo, dok sam lađarima pak javio da ću doći, ne znajući tada da će tamo biti premijer i predsjednik države. Moje su obveze bile unaprijed dogovorene pa sve ostale spekulacije ne stoje. Sigurno je da ni ja kao ni mnogi drugi nisam posve zadovoljan radom Upravnog odbora Viteškog alkarskog društva. Držim da politika mora biti izvan Alke, odnosno da Alka mora biti izvan politike. U ove tri godine koliko vodim HDZ, jasno sam pokazao da nijednoj stranci ne smije biti cilj upravljanje Alkom. Alka je tradicionalna viteška igra i tako treba i ostati. Kad to kažem, svjestan sam da su političari uvijek Alku pokušavali iskoristiti za sebe, no Alka je toliko vrijedna da je nijedna politička opcija ne bi trebala iskorištavati. Bez obzira hoće li to što govorim naići na razumijevanje, mislim da je u interesu Alke da tamo bude što manje politike. Osim toga, na Alci sam bio svake godine osim ove. Što se tiče neretvanskih lađa, pozivu sam se ove godine odazvao prvi put, a slučaj je bio da tamo budu i Mesić i Račan. Nemam ništa protiv toga, čak štoviše, mislim da su trebali doći i u Sinj.</p>
<p> • Koliko će mjesta, po vašoj procjeni, HDZ osvojiti u Saboru, s obzirom na očekivan broj glasova?</p>
<p>- Siguran sam da ćemo imati više od jedne trećine zastupnika. Broj bi se trebao kretati između jedne trećine i jedne polovice. Trećina zastupnika je sigurna, a ono što će ići preko toga, ovisit će o tome s koliko ćemo angažmana u predizbornoj utrci uvjeriti hrvatsku javnost da smo mi ta politička opcija kojoj treba dati povjerenje. </p>
<p>• Što će HDZ ponuditi biračima?</p>
<p>- U javnost ćemo izaći s rješenjima na ona pitanja koja najviše zanimaju hrvatske birače. Govorim o rješavanja visoke nezaposlenosti i rješavanju visokog vanjskog duga koji iznosi preko 19 milijardi dolara. Dosegli smo svotu vanjskog duga koji je u vrijeme raspada imala cijela bivša Jugoslavija. To je nešto što je potpuno neprihvatljivo i što uvelike opterećuje svakog hrvatskog građanina, jer je danas svaki pojedinac dužan oko 4000 dolara.</p>
<p> Treće pitanje kojim ćemo se baviti jest korupcija, jedno od najvećih zala suvremene demokracije, koje nije specifično samo za Hrvatsku, već za sve demokratske zemlje. Korupcija je društveni fenomen s kojim se ozbiljno treba uhvatiti u koštac i na njemu u HDZ-u radi posebna radna grupa. </p>
<p>Naravno, na vanjskopolitičkom planu ćemo se, što neće biti naša specifičnost jer će se za to sigurno zalagati i ostale stranke, boriti za ulazak Hrvatske u EU i NATO. Zalagat ćemo se da Hrvatska u EU uđe 2007. godine, iako vidim da Vlada već pomalo reterira od tog datuma govoreći da neće biti šteta ako u EU uđemo 2009. ili 2010. Bit će šteta! Ja sam siguran da Hrvatska može uhvatiti vlak s Bugarskom i Rumunjskom i ući u EU 2007. Također ćemo se baviti i pitanjem rješavanja statusa branitelja koji su posebno za vrijeme ove vlasti ponižavani i obespravljeni. HDZ je već dovršio Zakon o hrvatskim braniteljima, u kojem smo, vodeći računa o financijskom stanju u zemlji kao i o činjenici da su u pitanju ljudi koji su Hrvatsku trajno zadužili, propisali konkretna rješenja njihovog statusa. Tu su i druge akcije za koje javnost zna - vratit ćemo porodiljne naknade na stope kakve su bile za vrijeme HDZ-ove Vlade. Ukratko, vodit ćemo računa o najugroženijim slojevima hrvatskog društva.</p>
<p> • Neka istraživanja pokazuju kako dio građana misli da će se povratkom HDZ-a na vlast u državi vratiti pljačka i korupcija. Kako ih mislite uvjeriti da se sadašnji HDZ odmaknuo od onoga što je HDZ bio i da se njihova strahovanja neće ostvariti?</p>
<p>- Korupcija i loša privatizacija karakteristika su i ove vlade. Na tom planu nije učinjeno ništa, a za razliku od toga, HDZ se riješio onih koji su bili odgovorni za gubitak izbora, imagea i ugleda stranke, zbog čega su nas birači 3. siječnja kaznili. Mi smo »očistili« stranku od tih ljudi. Jasno, neće nam biti lako, unatoč činjenici da nam se ugled vratio. To pokazuju sva istraživanja, jer kad se uspoređuje ugled stranke iz 2000., nakon poraza na izborima i prelaska u oporbu, s današnjim ugledom, razlika je drastična. To znači da su birači honorirali sve što smo napravili u protekle tri godine. Ipak, mi moramo, želimo li osvojiti oko 35 posto biračke podrške, učiniti dodatan napor i uvjeriti ljude da je ovo novi HDZ. </p>
<p>Ovo je HDZ koji se ne odriče prošlosti, dapače, ponosni smo na ono što smo ostvarili svi zajedno, pod vodstvom predsjednika Tuđmana i HDZ-a - samostalnu državu, obranu od srpske agresije, stvaranje oružane sile kao preduvjeta za oslobađanje zemlje, međunarodno priznanje, ulazak u UN i Vijeće Europe, obnovu zemlje... sve su to veliki politički ciljevi ostvareni pod vodstvom HDZ-a. Unatoč tome, svjesni smo da je bilo i propusta, zbog kojih smo od birača 3. siječnja dobili račun. Svaki bi ozbiljan i mudar političar na mjestu HDZ-a učinio ono što smo i mi učinili - ispit savjesti koji je pokazao da se stvari moraju promijeniti. Bilo je teških kadrovskih odluka koje neki možda nisu razumjeli. Vodstvo stranke i ja vodili smo se načelom da ako želimo od birača tražiti da nam daju mandat za vođenje države, onda nije moguće da ne možemo riješiti odnose unutar stranke. </p>
<p>Pokazalo se da je te teške odluke članstvo ipak prihvatilo, što je dokazao 8. Sabor HDZ-a, održan u Dvorani »Dražen Petrović« pred 5000 ljudi i 1000 gostiju. Tamo se vidjelo da stranka u potpunosti stoji iza politike koju vodim. Unutarnja slika HDZ-a posve se promijenila, stranka je čvrsta i jedinstveno stoji iza dogovorene politike. HDZ je spreman na borbu s takmacima na političkoj sceni, kao i na pobjedu u toj borbi. Danas u vodstvu stranke nema nikoga, kao što je to bio slučaj ranije, tko bi zbog osobnih ambicija stavio ugled stranke na kocku. To je danas naša snaga.</p>
<p> • HDZ radi na gospodarskom programu. Koje konkretne mjere imate u planu?</p>
<p>- O njima u ovom trenu ne mogu detaljnije govoriti, no mogu reći na što će se odnositi. Kad govorimo o smanjenju nezaposlenosti, u HDZ-u smo mišljenja da država vrlo malo i u ograničenom vremenu, kod javnih radova i investicija, što nije trajno rješenje, može smanjiti nezaposlenost. Turizam može smanjiti broj nezaposlenih, no govorimo o sezonskom poslu, što znači da već u rujnu broj nezaposlenih raste. HDZ namjerava ponuditi sustavna rješenja - pitanje nezaposlenosti može riješiti samo poduzetnik. U Hrvatskoj nemamo velike koncerne, već vrlo sposobne i poduzetne ljude, a HDZ će ih potaknuti na poduzetništvo. Posebno ćemo poticati malo i srednje poduzetništvo, ne samo kao instrument rješavanja nezaposlenosti, već kao uopće jedan od pokretača gospodarskog rasta, izvoza itd. </p>
<p>Hrvatski je izvoz katastrofalan. Mi izvozom, što je tužan rekord u ovom dijelu Europe, pokrivamo samo 40 posto uvoza. A izvoz bi trebao biti veći nego uvoz. HDZ-ova ekipa stručnjaka upravo radi na mjerama kojima ćemo potaknuti malo i srednje poduzetništvo na zapošljavanje. To namjeravamo učiniti kroz poreznu politiku, jer se poduzetnici moraju porezno rasteretiti. Rasterećenjem od velikih poreza poduzetnici mogu otvoriti više radnih mjesta i više zaraditi, što znači da mogu i širiti poslovanje. Na taj način poduzetnici rješavaju problem državi, a ne treba izgubiti iz vida ni to da će smanjene poreze poduzetnici plaćati, a ne bježati u kršenje zakona. Jer, ako netko mora platiti 60 posto poreza, veći je rizik da će zakon biti prekršen, nego ako je taj porez, primjerice, 30 posto. O detaljima HDZ-ovog gospodarskog programa govorit ćemo u predizbornoj kampanji. Namjeravamo smanjiti i administraciju i broj ministarstva. Nakon što sam to nedavno najavio u ime HDZ-a, Račan i SDP izašli su s takvim prijedlogom na kraju svog mandata, što je potpuno neprihvatljivo, jer se ne može donijeti Zakon o vladi na kraju mandata, ako se ne zna hoće li sutra predvoditi novu vladu. U sklopu borbe protiv korupcije HDZ namjerava birokraciji jasno reći da nije sama sebi svrha, već je tu da služi građanima. Radimo i na posebnom projektu imena »eHrvatska 2006«, po kojem bismo u tri godine u potpunosti kompjutorizirali javni sustav, od školstva i zdravstva, do pravosuđa, gospodarstva....</p>
<p> • Jedan je od uvjeta za ulazak u EU i suradnja s Haaškim sudom, s čime se veže i »slučaj Gotovina«. Ako HDZ osvoji vlast, kakva će biti suradnja s Haagom i biste li generala izručili Haaškom sudu?</p>
<p>- Vlada koju je vodio HDZ još je 1993. inzistirala da se formira međunarodni kazneni sud, kako bi se kaznili ratni zločinci. Donesen je i Ustavni zakon koji obvezuje Hrvatsku na suradnju s Haagom. Suradnja s Haagom, što je vrlo važno, ne isključuje kritiku suda i ulazak u pravni spor. Na kraju, vidjelo se da je ova vlada, nakon naše žestoke kritike zašto nije ušla u pravni spor sa Sudom u »slučaju Gotovina«, to isto učinila u »slučaju Bobetko«. Drugo je pitanje hoće li se taj spor dobiti ili izgubiti. Suradnja s Haagom da, ali i političko-pravna borba protiv kvalifikacija koje se spominju u optužnici protiv Gotovine.</p>
<p>Također, želim vrlo jasno reći hrvatskoj javnosti da HDZ nema nikakvih kontakata s generalom Gotovinom niti s njegovim najužim krugom. Imamo kontakte s nekim odvjetnicima, no ne znamo što se događa iza scene. No, na temelju intervjua koji je Gotovina dao, a koji su njegovi odvjetnici proglasili autentičnim, mislimo da je to jedan od njegovih zadnjih koraka i da je general Gotovina donio svoju odluku. Imam za to puno razumijevanje i u tome ga podržavam. Znam da je u kontaktu s vodstvom države, s Vladom i Predsjednikom, i sigurno je da treba surađivati s vlašću, jer jedino tako, i u suradnji s Haagom, može riješiti svoj slučaj. A po svemu sudeći, taj će se slučaj brzo riješiti. Uvjeren sam da Gotovina i njegovi odvjetnici mogu uz pomoć države odbaciti kvalifikacije iz optužnice.</p>
<p>• Postoje procjene po kojima birokrati u EU smatraju da bi Hrvatska nazadovala kad bi na vlast došao HDZ. Što mislite o tome?</p>
<p>- To širi SDP. U tim procjenama nema nikakve utemeljenosti. U Saboru sam se susreo s Romanom Prodijem, predsjednikom Europske komisije i u tom razgovoru nije bilo nijedne jedine rečenice koja bi iznijela bilo kakvu dilemu Europske komisije o sudbini Hrvatske ako na vlast dođe HDZ. Prodi je jasno kazao da ne dolazi u posjet Vladi, već Hrvatskoj. Dakle, EU će prihvatiti svaku odluku hrvatskih birača i nema nikakve sumnje da se Prodi i EK neće stavljati na bilo čiju stranu. </p>
<p>Oni koji govore suprotno - lažu. EU će podržati svaku hrvatsku vladu koja će djelima i riječima iskazati svoju opredijeljenost za zajedničke europske vrijednosti, kao pretpostavku za ulazak u Uniju. Kad dođe do promjene vlasti, sigurno je da će EK promatrati prve izjave i poteze nove hrvatske vlade. U ime HDZ-a želim reći da će EK sigurno, bude li promatrala novu vladu, biti ohrabrena njenim prvim potezima. </p>
<p>Eksperiment od 3. siječnja bit će nam svima dobra škola </p>
<p>• Kad se govori o vašim budućim koalicijskim partnerima, između ostalih se govori i o HSLS-u. To je stranka koja je bila u koaliciji sa sadašnjom vladajućom opcijom i iz nje istupila. Koliko povjerenja HDZ može imati u takvog partnera?</p>
<p>- Nisam prijatelj načela povjerenja, već načela zajedničkog interesa. Ako je prvi zajednički interes smijeniti ovu vlast, a to je i interes HSLS-a jer su to jasno iskazali, onda nema nikakve sumnje da ćemo djelovati zajednički. Ako je drugi cilj formirati zajedničku vladu, uopće ne sumnjam da će HSLS također raditi na ostvarenju tog cilja. Treba napomenuti da Budiša i HSLS imaju vrlo loše iskustvo s SDP-om, jer ih je SDP izigrao. HDZ je sasvim drugačiji partner - kad se mi nešto dogovorimo, mi stojimo iza svojih riječi. To kod SDP-a nije slučaj, jer će ta stranka pokušati pozitivne rezultate pripisati sebi, a negativne koalicijskim partnerima. Mislim da s HSLS-om glede funkcioniranja nakon ostvarenja ranije spomenutih ciljeva, neće biti problema ako uspostavimo koalicijski sporazum na čvrstim načelima. I eksperiment od 3. siječnja svima je dobra škola - i HDZ-u i HSLS-u koji je zbog načina na koji djeluje SDP, napustio koaliciju. Znam što znači dobar koalicijski sporazum. Tijekom ljeta smo prostudirali koalicijske sporazume u Njemačkoj, u Austriji, pa dobro znamo o čemu je riječ. Potpuno sam siguran da će naša koalicija dobro funkcionirati.</p>
<p>Nećemo se baviti čistkama i revanšizmom, već rješavanjem gorućih pitanja</p>
<p>• Ako osvojite last, HDZ će morati ići nekim sada utabanim stazama. Na koji način namjeravate nastaviti reformske projekte koje je započela ova vlada?</p>
<p>- Nova vlada treba odmah prionuti poslu. Tako ja poimam politiku. To je razlika između HDZ-ovog poimanja politike i poimanja aktualne vlasti koja je 3. siječnja najprije krenula obračunavati se sa svime što je HDZ učinio, smatrajući da demokracija počinje od njih. Danas se vidi koliko je takav pristup bio kriv i nepotreban. Trebali smo postići konsenzus da 10 godina HDZ-ove vlasti nije bilo 10 propalih i crnih godina, jer su u tom vremenu postignuti veliki ciljevi o kojima sam govorio. </p>
<p>Ova je vlada trebala nastaviti tamo gdje je HDZ stao i ispravljati pogreške koje smo učinili. Smisao mandata koji svaka nova vlada dobije od birača jest, po mom mišljenju, da nastavi s onim što je bilo dobro te da ispravi što je bilo loše - zbog toga je i došlo do smjene vlasti. Kad se to dogodi na sljedećim izborima, onda će HDZ probleme rješavati brže od aktualne vlasti. Ali, ne na način da otvaramo liftove, već da otvaramo nove procese koji će brže i učinkovitije rješavati brojne neriješene predmete.</p>
<p>HDZ neće voditi politiku revanšizma i obračuna s prethodnom vlašću, već će se koncentrirati na rješavanje gorućih pitanja. U Hrvatskoj je toliko problema da bi bio prevelik luksuz baviti se prethodnicima. Ono čime ćemo se baviti iz prošlosti slučajevi su nepravde jer su ljudi, bez obzira na sposobnost, smjenjivani samo zato što su bili članovi HDZ-a. HDZ se neće baviti nikakvim revanšizmom i čistkama. Idemo dalje, jer imamo prevelike zadaće. Ako želimo ostvariti ulazak u EU 2007., onda treba zasukati rukave i ispuniti sve uvjete da bismo uhvatili vlak s Rumunjskom i Bugarskom. Još važniji cilj naše vlade bit će dizanje standarda. Hrvati žele živjeti dobro, žele da im standard raste i žele znati mogu li na temelju svoga rada živjeti dobro u Hrvatskoj. Cilj HDZ-a i mene osobno jest pridonijeti da Hrvatska napokon uhvati korak sa zemljama srednje i zapadne Europe.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Lutak službene slovenske politike</p>
<p>Iako se službena slovenska vlast kao i bivši predsjednik Kučan trude uvjeriti hrvatsku javnost kako Zmagu Jelinčiča nitko u »deželi« ne shvaća ozbiljno, slovenske stranke desnog centra tvrde da je Zmago »stalni klijent službene slovenske politike« sa zadatkom »miniranja« domaćih i stranih političkih neugodnosti, bilo da je riječ o Hrvatskoj, Katoličkoj crkvi ili tamošnjoj oporbi, te se u vezi s time čak nagađa da je Jelinčičeva stranka i osnovana početkom devedesetih u dosluhu sa strankom bivših komunista, Združenom listom socijalnih demokrata, koja je, navodno, i Kučanu uvijek bila najdraža partija</p>
<p>Više i nije vijest da je predsjednik Slovenske nacionalne stranke i zastupnik u slovenskom parlamentu Zmago Jelinčič Istru proglasio slovenskom pokrajinom, hrvatsko more označio kao jugoslavensko ili pozvao Beograd da zajedno nastupe protiv »nacionalističkih Hrvata« koji su, po njemu, najznačajniji čimbenik europske nestabilnosti. U povodu hrvatske nakane da proglasi gospodarski pojas u svom dijelu Jadrana, Jelinčič je na tiskovnoj konferenciji sredinom ovog tjedna otišao i korak dalje, te je u svom pomalo opsesivnom ratu protiv Hrvatske ponudio savezništvo i Italiji, tvrdeći da je Zadar talijanski grad te je, sukladno toj novoj strategiji, pozvao i Italiju da sudjeluje na tzv. međunarodnoj konferenciji o podjeli Jadranskog mora koju u rujnu namjerava organizirati u Beogradu. </p>
<p>Da ne bi sve ostalo na tim željenim političkim ciljevima, Jelinčič je slovenskoj vladi predložio i da, u znak odmazde protiv Hrvatske, uvede konkretne mjere usmjerene protiv turista koji kroz Sloveniju idu u Hrvatsku, na način da ih se uspori opsežnijim graničnim kontrolama ili da ih se odvrati od te nakane uvođenjem tzv. ekološkog poreza, tj. plaćanjem dodatne rente za prolaz kroz »deželu«. Takvim svojim prijedlozima Jelinčič stvara dodatnu histeriju u slovenskoj javnosti tumačeći hrvatsku namjeru proglašenja gospodarskog pojasa kao težnju za prisvajanjem »jugoslavenskog Jadrana«.</p>
<p>Iako se službena slovenska vlast kao i bivši predsjednik Kučan trude uvjeriti hrvatsku javnost kako Zmagu Jelinčiča nitko u »deželi« ne shvaća ozbiljno, slovenske stranke desnog centra (kako je u vijesti od 14. kolovoza izvijestila Hina) tvrde da je Zmago zapravo »stalni klijent službene slovenske politike« sa zadatkom »miniranja« domaćih i stranih političkih neugodnosti - bilo da je riječ o Hrvatskoj, Katoličkoj crkvi ili tamošnjoj oporbi, te se u vezi s tim čak nagađa da je Jelinčičeva stranka i osnovana početkom devedesetih u dosluhu sa strankom bivših komunista, Združenom listom socijalnih demokrata, koja je, navodno, i Kučanu uvijek bila najdraža partija.</p>
<p>Takve tvrdnje zasada se argumentiraju samo podatkom da se u to vrijeme Zmago Jelinčič sastajao i sa tadašnjim glavnim tajnikom te stranke Peterom Pavlom Bekešom koji je - trenutačni slovenski veleposlanik u Hrvatskoj. Glavni cilj osnivanja Slovenske nacionalne stranke i lansiranja Zmage Jelinčiča u političku orbitu, prema tim tvrdnjama slovenskih oporbenjaka, kako prenosi hrvatska novinska agencija, bio je sprečavanje povratka kršćanskih demokrata Lojzea Peterlea u tadašnju Drnovšekovu vladu.</p>
<p>Ako je suditi prema buci koju stvara u javnosti, a posebice prema stavovima koje zastupa, može se uočiti neka vrsta »koordinacije« između Jelinčičevih istupa i službene slovenske politike. Pogrešno bi bilo tvrditi kako u tom pogledu postoji otvorena suradnja, međutim, kada Katolička crkva u Sloveniji počinje govoriti o potrebi povratka nacionaliziranih dobara, a tamošnja vlada se tome protivi, gotovo svi znaju da će ulogu »gromobrana« na sebe preuzeti Jelinčič koji će se, koristeći specifični rječnik, tome usprotiviti. Isti postupak se ponavlja i uoči svakih izbora u vezi sa tamošnjim strankama desnog centra. No, Jelinčič svoje glavne role u slovenskoj javnosti posvećuje upravo Hrvatima. </p>
<p>Pitanja Svete Gere, Piranskog zaljeva ili sada gospodarskog pojasa, njemu su prilika za izražavanje ekstremnih, nacionalističkih stajališta koja, međutim, gle čuda, imaju dodirnih točaka i s nekim stajalištima službenih slovenskih vlasti. Tako je, primjerice, teško ne primijetiti sličnost između Zmaginih tvrdnji o potrebi »sukcesije Jadranskog mora« koje navodno - nikada nije bilo hrvatsko nego jugoslavensko - i izjave slovenskog ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela tijekom svojedobnog posjeta Hrvatskom saboru kako se u vezi s tadašnjom krizom oko Piranskog zaljeva Hrvatska i Slovenija zapravo trebaju »dogovoriti o podjeli jugoslavenskog mora«. Dodatni problem u cijeloj priči je što to nije tek pojedinačni, izolirani, slučaj. </p>
<p>Treba li stoga Zmagu Jelinčiča i njegove tvrdnje odnosno nakane držati tek bizarnostima ili »budalaštinama« sa slovenske političke scene, ili bi upravo zbog njegove moguće »naslonjenosti« na određene dijelove službene slovenske politike hrvatska strana možda morala posvetiti određenu pozornost tom čelniku stranke koja trenutačno ima četiri zastupnika u slovenskom parlamentu i koji ima neprekinuti zastupnički staž još od 1992. godine.</p>
<p> To tim više jer politička prošlost Zmage Jelinčiča pokazuje da je riječ o osobi koja se osim svojim militarističkim sklonostima i izražavanju netrpeljivosti prema neslovencima, odlikuje i marnim angažmanom za slovensku Udbu čiji je bio suradnik od 1986. godine pod kodnim imenom »Pedalec« (padobranac), ali u njegovoj političkoj biografiji stoje i inicijative koje je objeručke verificirao slovenski parlament. </p>
<p>Dossier, pak, o udbaškom dijelu njegovih aktivnosti objavljen je u slovenskim medijima u okvirima međustranačkog obračunavanja na desnom spektru političke scene. Jelinčič je u tisku tvrdio kako se to dogodilo po nalogu Janeza Janše. Prema objavljenim dijelovima tog dossiera vidljivo je da je Jelinčič s putnim nalogom dobivenim od Udbe putovao u London, te donosio razne informacije. Između ostalih i onu da je Randell Palmer, dopisnik Reutersa, pobožan protestant, da dosad nije spavao ni s jednom ženom, da nije poročan, ne pije i ne puši, te da se bojao noćiti u ljubljanskim hotelima iz straha od prisluškivanja... Dakako, Jelinčič je tijekom svojih službenih putovanja u inozemstvo prikupljao i informacije o tada jugoslavenskim građanima, međutim, zabilješke takve vrste nisu objavljene. </p>
<p>Za razliku od drugih slovenskih političara i javnih djelatnika koji su bili suradnici Udbe, a taj angažman su nijekali (zanimljivo je da ih je priličan broj upravo iz Združene liste socijalnih demokrata kojoj je na čelu Borut Pahor), Zmago Jelinčič je javno priznao svoju aktivnost. Štoviše, pojasnio je da su ga »na vezi« držali službenici slovenske Udbe Rado Rozman, njegov susjed iz stare Ljubljane, te Brane Lukač koji je 1994., u vrijeme otkrivanja te afere, bio šef kontraobavještajne službe u slovenskom ministarstvu obrane. Na novinarsko pitanje sastaje li se i dalje s njim odgovorio je: »Ako se slučajno sretnemo, zašto ne bismo otišli na kavu i malo se izbrbljali?«</p>
<p>Iako je ta priča o njegovoj suradnji s Udbom završila zaključkom tiska kako temeljem objavljenih dijelova dossiera Zmago »nije donio ni jedan zanimljiv obavještajni podatak«, u slovenskoj javnosti ostala je ipak sumnja kako je tom prigodom objavljen samo dio njegove aktivnosti a pojavila su se i nagađanja da je Jelinčič osim za slovensku surađivao i za jugoslavensku Udbu i to pod šifrom »plesalec« (plesač), s kojom je navodno i nadalje u kontaktu. Ništa od toga nije dokazano iako su neki s hrvatske strane ozbiljno u to sumnjali, posebice nakon što je slovenski parlament na inicijativu njega i zastupnika njegove stranke »anektirao« četiri hrvatska zaseoka uz Dragonju.</p>
<p> Mnogi su sumnjali da kao suradnik bivše jugoslavenske Udbe, Jelinčič provodi srpske interese, pokušavajući otvoriti Hrvatskoj frontu na zapadu kako bi se olakšala srpska agresija s istoka.</p>
<p>No, umjesto dossiera, o tome možda više govore njegova stajališta objavljena u tisku. Tako je, primjerice, u izjavi za beogradsku Politiku 15. svibnja 1995. akciju »Bljesak« Jelinčič označio kao »agresiju Hrvatske u zapadnoj Slavoniji« držeći da je to izazov europskoj sigurnosti na koji treba efikasno reagirati. »Moje je definitivno mišljenje da je najznačajniji čimbenik europske nestabilnosti današnja Hrvatska, opterećena novom armijom i ispunjena sjećanjima na ustašku državu« , kazao je Jelinčič u beogradskoj Politici. </p>
<p>Predsjednik Slovenske nacionalne stranke i inače se u Beogradu dobro osjećao. Bio je tako prvi slovenski političar koji je otišao u posjet Miloševićevu režimu. Prije nepunih godinu dana je, pak, kako je sam izjavio u intervjuu, bio u Beogradu na razgovorima s tamošnjim ministrom pravde Vladanom Batićem s kojim je dogovarao spomenutu »konferenciju o sukcesiji Jadranskog mora«. Prema njegovim riječima, Batić se složio s tom idejom, i podržao organizaciju takve konferencije. Na novinarsko pitanje što službena slovenska politika misli o tome, Jelinčič je kazao: »Službena politika polako prelazi na stajalište koje smo ja i Slovenska nacionalna stranka imali još prije sedam godina« (Glas Slavonije, 11.09.2002. str.4) Jelinčič ima i svoje viđenje pregovora o razgraničenju s Hrvatskom. »Tražio bih more do Umaga, jer to je bila južna granica Slobodnog Tršćanskog Teritorija, a o Istri bismo se mogli dogovoriti. Ako se ne možemo dogovoriti, tražimo cijelu Istru. Nikad ne bih otvarao ta pitanja da se Hrvati žele dogovori s nama. Ne dopuštate nam izlaz na otvoreno more? Pa dobro, ako ćemo ići oštro, idimo oštro, pa ćemo vidjeti tko će na kraju pobijediti...«, kazao je pak nedavno u razgovoru za »Vjesnik«. Svoju opterećenost širenjem slovenskih granica na račun Hrvatske, Zmago je demonstrirao i krivotvorenjem zemljopisne karte Slovenca Petra Kozlera iz 1853. godine. Kozler je točno naveo etničku granicu slovenskog naroda kakva je bila u to vrijeme, a prema kojoj primjerice, Kaštel i ostali zaseoci uz Dragonju nisu unutar slovenskog etnosa, također ni sela Topolovec, Gradin, Pregara, Trebeše Golac, Poljane... kao ni Bela krajina, pa tako Metlika i Črnomelj ispadaju hrvatski. Po Kozleru, slovenskim etnosom nije naseljeno ni područje uz Mokrice sve do Krškog kao ni čitav prostor oko Lendave. Sve to, međutim, nije smetalo Jelinčiču da krivotvori taj Kozlerov zemljovid šireći ga, prema vlastitom nahođenju, da bi na kraju tako iskrojen zemljovid tzv. velike Slovenije - u kojoj su uz Istru i Rijeku sve do Sušaka ušla i područja Italije kao i današnje Austrije - uzeo kao simbol svoje stranke.</p>
<p>Zmago Jelinčič je inače sin partizanskog prvoborca, bio je i članom Saveza komunista, zbog zauzimanja za, kako kaže, samostalnu Sloveniju bio je tri i pol godine u zatvoru. »Tada su me obilazili različiti tipovi, koji su me ispitivali. Nitko se u samici ne može igrati junaka... Po izlasku iz zatvora neprestano su me držali na oku: kamo putujem, s kim ću kontaktirati...«, kazao je u jednom intervjuu, aludirajući na razloge i početke svog rada za Udbu. U vojsci je završio tečaj padobranstva a svojevremeno je bio i plesač u ljubljanskom kazalištu (otud valja nazivi »pedalec« i »plesalec«).</p>
<p>Slovenska javnost pamti ga i kao osobu koja voli rabiti pištolje. Policija je tako tijekom jednog incidenta kojeg je izazvao jer neko društvo za susjednim stolom nije govorilo slovenski, zaplijenila kod njega dva pištolja. Iz jednog je pucao, kaže u asfalt, drugog je pak držao u automobilu. Jedno vrijeme se u životu bavio i izradom preparata od ljekovitog bilja te parapsihologijom. S početka devedesetih uz njega se vezuje i afera vezana uz navodni pokušaj atentata na neke slovenske dužnosnike kao i za preprodaju oružja.</p>
<p>Često je bio optuživan i za poticanje mržnje kako prema neslovencima tako i prema političkim neistomišljenicima (njegova je izjava kako su pristaše jednog predsjedničkog kandidata »gamad koju je trebalo poubijati još 1945.«). Međutim, i sam je policiji prijavljivao pokušaje atentata na njega. Tijekom zadnjeg od njih slovenska policija je priopćila da je »u trenutku tajanstvenog atentata (Jelinčič) u krvi imao više od 1,1 promila alkohola«! Za sebe pak tvrdi da je plemenitaškog podrijetla. Dodatak 'Plemeniti' stavlja i na službenim dopisima. Paradoks je, pak, da Bruno Kuzmanić, autor knjige o podrijetlu prezimena, tvrdi da su osobe s prezimenom Jelinčič, bez obzira gdje osoba sada živi, hrvatskog podrijetla. </p>
<p>Neovisno od toga koliko je istine u tome, Zmagu Jelinčiča su očito - vrijeme, povijesne i političke okolnosti, te njegova sklonost incidentima i krajnostima - pretvorile u osobu pogodnu za manipuliranje i izražavanje ekstremnih političkih stajališta. Zasada, tu zadaću (koja se očito poklapa i s njegovim uvjerenjima) očito dobro provodi dovoljno glasno galameći da je Istra slovenska, Zadar talijanski, a Srbija »prirodni slovenski saveznik« protiv Hrvatske. Ako su točni oni navodi slovenske oporbe o čestim susretima aktualnog slovenskog veleposlanika u Hrvatskoj i predsjednika Slovenske nacionalne stranke, onda je za pretpostaviti kako se i njegova ekscelencija koji put začudi u što se jedan u početku bezazleni politički projekt na kraju - prometnuo.</p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Nikoga nije briga za požar sve dok mu vatra ne dođe do kuće</p>
<p>Zoran Petrić, predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Starigrada, ogorčen je na svoje sumještane koji ne žele biti vatrogasci i koje uopće nije briga što njihov otok gori. »Radije besposleno sjede po kafićima u Starigradu«, žali se Petrić ističući da se u 30 godina vatrogasne karijere još nikad nije susreo s tako teškim požarom</p>
<p>U samo dva dana, prošle srijede i četvrtka, na otoku Hvaru izgorjelo je oko 500 hektara površine uglavnom borove šume, ali i nasada vinove loze, maslina i lavande. Pribroji li se tome 700 hektara koje je vatra poharala u požaru prije dva tjedna, dolazimo do broja od 1200 hektara pustoši i sablasnih krajolika na svim dijelovima otoka, u što se može uvjeriti svatko tko se provoza bilo starom, bilo novom cestom od Starigrada do Hvara. Vatrogasci su u petak požar stavili pod nadzor, ali su još uvijek na oprezu kako se vatra ne bi ponovno aktivirala.</p>
<p>Zasigurno najteže dane u svojoj povijesti proživjela su sela Selca i Veliko Grablje u kojima je vatra došla do samih kuća. No, vatrogasci su ih ipak uspjeli spasiti bez pomoći kanadera, jer im je pomoć u gašenju iz zraka stigla tek kad je najgore prošlo. Navodno su kanaderi bili potrebniji na drugim požarištima na obali. </p>
<p>Prvi je put u požaru ovoga ljeta izgorjela i jedna kuća. U Selcima je vatra zahvatila kuću Marije Petrić koja je za vrijeme požara bila u obližnjem Starigradu, kao i ostalih 18 stanovnika tog kamenog sela uz staru cestu Starigrad-Hvar. Riječ je uglavnom o starijim ljudima.</p>
<p>Prije evakuacije stanovnici su stoku, magarce i konje, pustili da se pokuša sama spasiti. Tako smo u petak poslijepodne u Selcima zatekli magarce kako zavezanih prednjih nogu - kako ne bi pobjegli predaleko - lutaju pustim neasfaltiranim uličicama između praznih kamenih kuća. U potrazi za hranom prestrašene su životinje brstile suho, nagoreno lišće, na granama rijetkog drveća koje vatra nije pretvorila u prah. Oko sela se još posvuda dimilo, a vatrogasci su pomoću brentača na leđima vodom polijevali mjesta koja su još tinjala. Istodobno, opožarena su područja privukla i neke znatiželjne turiste koji su fotoaparatima i kamerama snimali prizore opustošenih, potpuno crnih krajolika kojima se širio intenzivan i neugodan miris zgarišta koji kod mnogih ljudi izaziva mučninu.</p>
<p>U Selcima smo susreli samo Zorana Petrića, predsjednika Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Starigrada koji je s još 15 dobrovoljaca iz svoga mjesta gasio požar, dakako, uz profesionalne MUP-ove vatrogasne postrojbe, pripadnike HV-a te dobrovoljce iz Trogira i Kaštela. Petrić kaže da od 30. srpnja, dakle puna dva tjedna, svaki dan boravi na požarištima. Otkriva da je već 30 godina vatrogasac dobrovoljac te da još nije doživio tako težak požar.</p>
<p>»Ne znam kako smo ostali živi. Kad smo shvatili da ništa drugo ne možemo učiniti, polili smo se vodom i polijegali na zemlju. Tih deset minuta činilo nam se kao vječnost, a mi smo molili svetog Antu da vatra ne zahvati kuće«, govori Petrić. Dodaje da je ogorčen na svoje sumještane koji ne žele biti vatrogasci i koje uopće nije briga što njihov otok gori. »Radije besposleno sjede u kafićima u Starigradu. Nitko ne želi gasiti požar sve dok mu vatra ne dođe do kućnog praga«, zaključuje Petrić.</p>
<p>»Takvi su vam otočani, čudni ljudi. Ne vole mnogo raditi, a svi su ljubomorni jedni na druge iako je svima dobro«, kaže nam jedna rođena Hvaranka, stanovnica Starigrada koja, za razliku od većine svojih sumještana, radi po cijele dane. Prema njezinom mišljenju, požar nije uznemirio turiste kojih i u Starigradu i u Hvaru ovih dana ne nedostaje. Kad su čuli da je zbog požara u četvrtak bila zatvorena cesta između Hvara i Starigrada, neki su se počeli raspitivati što se događa. </p>
<p>Čini se, dakle, da se na otoku Hvaru već dva tjedna sudaraju dva posve različita svijeta. Dok se u Jelsi u petak navečer održavala velika pučka fešta, na okolnim brdima vatrogascima sigurno nije bilo do zabave. Dok se glamurozni grad Hvar i ovoga ljeta može nazvati prijestolnicom noćnoga života, životi gasitelja dvije su noći samo nekoliko desetaka kilometara dalje - bili ozbiljno ugroženi vatrenom stihijom.</p>
<p>Zbog niskih plaća koje kasne neki vatrogasci napuštaju postrojbe!</p>
<p>Ante Sanader, zapovjednik Vatrogasne zajednice Splitsko-dalmatinske županije, čovjek je koji je vodio ovotjednu akciju gašenja požara na otoku Hvaru. Sanader nam je kazao kako će od mjerodavnih zatražiti da vatrogasci sezonci zbog velikog broja požara i nakupljenih prekovremenih sati, za mjesec kolovoz ipak dobiju plaće veće od 2400 kuna.</p>
<p>Hvar je, naime, među ostalima gasilo i 80-ak sezonaca, koji su nam otkrili da su ogorčeni zbog malih plaća i veoma loših uvjeta rada. Iako su u srpnju gasili požare po cijeloj Dalmaciji, nisu dobili ni kune više od zajamčenih 2400 kuna, što je barem dvostruko manje od stalno zaposlenih vatrogasaca, a plaća im je, kažu, kasnila deset dana. Neki od njih su, kako saznajemo, u proteklih nekoliko tjedana već napustili vatrogasne postrojbe.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Samo da priča o novim hektarima ne bude poput one o katastru</p>
<p>Za razliku od domaćih zaliha koje su iz sezone u sezonu sve manje, uvoz vina je zabrinjavajući jer je i dalje u naglašenome porastu i znatno nadmašuje izvoz, a uostalom Hrvatska je poznata po uvozu »od svega do svačega«, pa su se i vinski uvoznici svojski uklopili u tu igru. Kako reagiraju pilci? Ponajviše odlučuju - cijene...</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Kad je o uvozu riječ onda, nažalost, nije nimalo pretjerano ustvrditi da je Hrvatska u tome doslovno »ogrezla«, tako je i s prehrambenim artiklima, a kako odnedavno u tu skupinu pripada i vino, onda je i ono u »uvoznoj euforiji«... »Po mojoj ocjeni uvoz vina je zabrinjavajući jer je prestigao izvoz. </p>
<p>Ukupno je dosad izvezeno oko šesnaest tisuća hektolitara, a uvezeno je tri tisuće više«, izjavio je »Vjesniku« viši savjetnik za vinogradarstvo i vinarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, dr. Vinko Milat, dodavši da je »...stanje alarmantno, pa i proizvođači i odgovorni za ovo trebaju tražiti i nalaziti prava rješenja«... Ako se ta »potraga« odulji neće biti dobro, jer se uvoz i dalje povećava, eto u prvome polugodištu 2003. bio je 42.948 hektolitara ili čak (nevjerojatnih) 145,69 posto više nego u lanjskom prvom polugodištu!?</p>
<p>Ali, tu je i još jedan podatak dr. Milata koji potvrđuje da naš narod i njegovi (turistički) gosti nisu baš tako loši potrošači vina kao što se misli: konačno su, naime, zalihe vina sve manje, zadnjega dana prošle godine iznosile su 920.957 hektolitara, dok će uoči ovogodišnje berbe »težiti« ispod pet tisuća vagona, što znači da nisu zabrinjavajuće, odnosno da će biti dostatne do dolaska novih vina (berba '03.) na tržište. No, kaže dr. Milat, to baš ne vrijedi za kvalitetna crna vina kojih nema dovoljno.</p>
<p>Ipak, do puštanja u promet vina iz ovogodišnje berbe nećemo žeđati, nema straha od »suhih grla«, no kakva će nam berba biti? »Ove će godine zbog suše biti znatno ranije nego obično, urod će iz stih razloga biti ispodprosječan, ali je moguće da kakvoća vina bude dobra! Ipak loza je jedna od najotpornijih poljoprivrednih kultura na sušu, što posebno vrijedi za crne sorte«, procjenjuje dr. Vinko Milat, koji se također slaže s naglascima potrošača da su nam vina i dalje skupa, posebno u ugostiteljsko-turističkoj ponudi.</p>
<p>To, dobro je poznato, nije novost, skupa su uglavnom u cjelokupnoj ponudi, a ne samo »prigodnoj« ili sezonskoj, to je uostalom dugogodišnja priča kojoj se kraj ne vidi jer svaka strana ima svoja tumačenja i dokaze, a osim toga zna se da su vinogradarstvo i vinarstvo bili i bit će teška, odgovorna i skupa proizvodnja, a naša bi osnovica trebala (čak i morala) biti oko najmanje šezdeset tisuća hektara vinograda, a da bi do toga došlo potrebno je svake godine dvije tisuće novih hektara pod lozom. </p>
<p>Te brojke su tzv. službene, jer ih je u više navrata iznosio i npr. ministar poljoprivrede Božidar Pankretić, a takoreći u nekoliko posljednjih godina nema Vincekova ili Martinja, a da se ističu ili ponavljaju, kao i informacije o poticajima sadnje novih vinograda.</p>
<p>Eto, i početkom ove godine najavljeno je da država daje 28.000 kuna za hektar novoga vinograda, a na područjima s težim uvjetima čak 37.800 kuna, naravno to vrijedi za vinogradare iz Upisnika. U tome važnome »papiru« trenutačno je evidentirano 13.141 proizvođač s prosječnom površinom ispod jednog hektara, a zacrtani cilj je od čak trideset (do možda i pedeset) tisuća proizvođača s prosjekom iznad dva hektara. Hoće li taj san dosanjati?</p>
<p>Odgovor na to pitanje stjecajem okolnosti sasvim je neizvjestan i čini se da nam jedino preostaju želja i nada da ova priča o novim hektarima pod vinovom lozom neće nalikovati na onu o izradi hrvatskog vinogradskog katastra koja sada ima najmanje desetogodišnju bradu... </p>
<p>Kakva zbrka i nesporazumi tu vladaju vjerojatno najbolje potvrđuje podatak (također »s bradom« jer se iz godine u godinu ponavlja) da nitko u vinogradarsko-vinarskoj Hrvatskoj ni približno točno ne zna koliko imamo trsja, a kako će i znati kad je razlika ništa manje nego čak 46.670... Naime, tzv. službena statistika govori o 59.000 hektara, a Upisnik proizvođača o 12.330 hektara. Prema tome lako je izračunati koliko je (ili koliko može biti) proizvodnje i prometa grožđa i vina izvan kontrole. Baš tragikomično!</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Kome se fućka zbog himne koja se samo fućka</p>
<p>Bosanski Hrvati, Bošnjaci i Srbi s mukom postižu dogovore čak i o najbanalnijim pitanjima. Zbog toga brojne odluke jednostavno nameću predstavnici međunarodne zajednice, a , što je posebno zanimljivo, kako vrijeme odmiče, broj nametnutih odluka se ne smanjuje, već se, upravo suprotno - povećava. Nije stoga čudno što sadašnjeg visokog predstavnika Ashdowna učestalo optužuju da Bosnom upravlja poput maharadže!</p>
<p>ALENKO ZORNIJA</p>
<p>Rat u Bosni i Hercegovini završio je prije više od sedam godina, no mnoge stvari u ovoj zemlji još su daleko od toga da bi se mogle nazvati uređenima. Sporazum postignut potkraj 1995. godine u američkoj zračnoj bazi Wright-Patterson, u Daytonu, u Ohiu, uz očite je kompromise omogućio prekid oružanih sukoba - no nije odgovorio na mnoga pitanja o tome kako će tri naroda i svi građani Bosne i Hercegovine urediti svoj život poslije rata.</p>
<p>U praksi, civilna provedba mirovnoga sporazuma iz Daytona išla je uz mnogo poteškoća, a visoki predstavnici međunarodne zajednice koji su ju nadzirali ili provodili, od Carla Bildta, preko Carosa Westendorpa i Wolfganga Petritscha, do aktualnoga »high representative«, britanskoga lorda Paddy Ashdowna, s promjenjivim su uspjehom radili svoj posao. Bosanski Hrvati, Bošnjaci i Srbi s mukom su postizali dogovore čak i o na oko banalnim pitanjima, te čak i onda kada ih u vlasti nisu zastupali predstavnici nacionalnih, već navodno multietničkih stranaka.</p>
<p>Zbog toga brojne odluke jednostavno nameću predstavnici međunarodne zajednice i, što je posebno zanimljivo, kako vrijeme odmiče, broj nametnutih odluka se ne smanjuje, već upravo suprotno - povećava se. Zbog toga sadašnjeg visokog predstavnika Ashdowna učestalo optužuju da Bosnom upravlja poput maharadže!</p>
<p>Jedan od tipičnih primjera kojima se može ilustrirati poslijeratna situacija u BiH je činjenica da ova zemlja još uvijek nema tekst himne! Već je pomalo izlizana šala da se bosanskohercegovačka svečana pjesma može samo fućkati, a ne i pjevati - no ona je i dalje istinita. Podsjetimo, 25. lipnja 1999. godine tadašnji je visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Carlos Westendorp proglasio instrumentalnu skladbu »Intermezzo« za himnu BiH, nakon što u redovnoj proceduri za to nije dobivena podrška Parlamentarne skupštine BiH. No, čak se ni Westendorp nije usudio nametati tekst himne. Očito, procijenjeno je da je preteško pronaći riječi i stihove kojima bi bili zadovoljni svi u Bosni i Hercegovini.</p>
<p>Pomalo je ironično da autor himne dolazi iz Republike Srpske, entiteta u kojem su najjači otpori svemu što je zajedničko u Bosni i Hercegovini. Kompozitor iz Banje Luke Dušan Šestić imao je sreće da je Westendorp proglasio njegov uradak himnom Bosne i Hercegovine. Dobio je nagradu od šest tisuća konvertibilnih maraka (oko 23.000 kuna), što za bosanskohercegovačke uvjete nije mali iznos, no i sam je svjestan da »Intermezzo« nije ušao u srca ljudi:</p>
<p>- Himna je ono što je iskreno prihvaćeno u narodu, kada ruka sama ide na srce dok se skladba izvodi, priznaje Šestić, koji je navodno u svom rodnom gradu imao i neprijatnosti zbog toga što je autor svečane pjesme BiH. U jednom intervjuu za tisak također je priznao da i osobno himnom doživljava »Bože pravde«, kao i većina ljudi u Republici Srpskoj. S druge strane, u Federaciji BiH s posebnim emocijama Bošnjaci doživljavaju staru himnu Republike BiH »Jedna si, jedina« i često njezine riječi, posebno na stadionima, pjevaju uz melodiju »Intermezza«. Hrvatima, opet, srce zaigra uz taktove »Lijepe naše«...</p>
<p>I tako, BiH ima himnu koja malo koga dira u srce, posebice zato što nema teksta. Ovim se pitanjem prije nekoliko mjeseci bavio i Međunarodni forum »Bosna«, pa je u okviru rasprave o temi »Ideologijska oblikovanja javnog prostora u BiH« kritizirana melodija državne himne, za koju je rečeno da čini skup neutralnih nota, nije upućena nikome jer ni po čemu ne oslikava narode u BiH!</p>
<p>Takva, neutralna, »bez okusa i mirisa«, himna je prihvatljiva svima. No, što je s tekstom? Tim pitanjem se malo tko želi baviti, a političari ga guraju pod tepih. Pionirski pokušaj napravio je prije gotovo godinu i pol dana sarajevski glumac Josip Pejaković. On je napravio prijedlog teksta himne BiH, kako kaže, ponukan činjenicom da BiH, želi li biti normalna europska država, mora imati i odgovarajuću svečanu pjesmu, budući da je trenutačno možda i jedina zemlja u svijetu koja nema tekst himne. Njegov je tekst javno objavljen, a prijedlog upućen Parlamentu BiH, no tada je praktično sve stalo.</p>
<p>Inicijativa je zapravo zajednička, Pejakovićeva i kompozitora Šestića. »Postoji otpor prema himni, upravo zbog toga što nema teksta. Ali ovo je takva zemlja, gdje je teško bilo što usuglasiti. Podržao sam Josipa i taj tekst kojeg je ponudio. U toj verziji on se više bavi zemljopisom i sociologijom a ne zadire u neke emocije, ne vrijeđa nikoga«, tvrdi autor melodije himne BiH.</p>
<p>Osim njih dvojice, ideju da bi BiH trebala napokon dobiti tekst himne podržali su i neki političari i umjetnici. Među njima i slavni operni pjevač iz Sarajeva Ivica Šarić. On je kao solist nastupio uz zbor Narodnoga pozorišta u Sarajevu koji je otpjevao himnu s Pejakovićevim tekstom.</p>
<p>»Prihvatio sam ideju da otpjevam predloženi tekst bosanskohercegovačke svečane pjesme, jer smatram da je nužno da se napokon riješi pitanje teksta uz himnu BiH«, kazao je Šarić, kojeg smatraju najboljim basom u ovom dijelu Europe.</p>
<p>No, niti nakon ovoga se stvari nisu pomakle s mrtve točke, a slučaj bosanskohercegovačke himne i dalje svjedoči o brojnim kontroverzama unutar ove lijepe, ali svojim nacionalnim podjelama i bolnim ratnim nasljeđem teško pogođene zemlje.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>Podaci o mladim Europljanima koji nas moraju uozbiljiti</p>
<p>Možda baš ovakve površne ankete, koje se ne bave bitnim problemima mladih, uz politički patronat, uz medijsku šutnju i manipulacije i svekoliki društveni nemar, tjeraju mlade generacije da žive s roditeljima, uzmu naših sto kuna za ecstasy i jedva čekaju da treskom zalupe vrata roditeljskog doma za sobom, da bi se u nj ušuljali kada mi idemo na posao i - prespavali dan, ionako unaprijed lišen ikakve nade da će biti drukčiji od jučerašnjega... Paternaliziran i patroniziran, društveno izoliran i minoriziran, bez posla i perspektive, mladi naraštaj Europe, pa i Hrvatske, sve se više getoizira, udaljava od roditelja i civilizacije</p>
<p>MILAN RAKOVAC</p>
<p>Naziv e-generation kolokvijalni je naziv za mladi naraštaj »europeizirane Europe«, za ono što misli i ćuti mlada Europa u dobi između 18 i 24 godine. Sudeći, pak, prema rezultatima istraživanja Europske unije, unutar sadašnjih i sutrašnjih zemalja članica, europska mladež, još djeca u doba pada Zida i balkanskih ratova, zapravo i jest e-generacija, ali prije će biti e-mail-generacija, elektronička generacija, nego europska. </p>
<p>Uporaba medijske tehnologije, naime, svakako najčvršće povezuje naraštaj sutrašnje Europe. Na prvome je mjestu informiranje i elektronika; čak 50 milijuna mladih Europljana već ima mobilni telefon i osam od deset njih nosi ga uvijek sa sobom. Na drugome je mjestu njihovih preokupacija računalo i Internet; ima ga oko trideset posto mladih, a još 1997. njih tek između pet i sedam posto. </p>
<p>Što se, pak, društvenih odnosa tiče, anketa je pokazala neke zanimljive rezultate; devedeset posto mladih je za seks prije braka, 59 posto njih odobrava legalizaciju homoseksualnosti, a 54 posto ih je za eutanaziju. Prema podacima - koji nas moraju uozbiljiti - mladi Europljani preziru društvene organizacije, u sindikate i političke stranke upisano je samo četiri posto njih, u crkvene pak osam posto. Jedan od dvoje mladih govori najmanje dva jezika, 16 posto njih tri, gotovo svi barem »nabadaju« engleski, ali su Englezi najslabiji poligloti...</p>
<p>Zabrinjava, međutim, to što su gotovo svi mladi »mamini sinovi«, za razliku od nas, generacije njihovih očeva i majki, koji smo jedva čekali otisnuti se od kuće. Razlog za to zabrinjava još i više. Naime, 67 posto njih odlučuje se živjeti s roditeljima zato što nemaju dovoljno svog novca. Utjehe radi, jedno ih ipak povezuje sa starijim generacijama; 74 posto njih smatra da je najbolje od života »biti sa svojim prijateljima«.</p>
<p>Agencija, pak, Young načinila je svoje istraživanje - manje »tehničko« od EU-ova - iz kojega proizlazi da je europski identitet najviše prihvaćen među mladima u Njemačkoj, Francuskoj i Španjolskoj, a najmanje u Velikoj Britaniji i Italiji. Anketa ujedno pokazuje da mladi Europljani više vole američke proizvode od europskih - dakako, Coca-colu, Nikeove proizvode i hamburger! Vidljivo je da su se ta istraživanja bavila samo nekim stvarima iz života mladih, ne dodirujući, primjerice, njihove najveće probleme: asocijalnost i apolitičnost (što pokazuje onih nekoliko postotaka njih u političkim i crkvenim strukturama!), nezaposlenost i drogu, sklonost nasilju i rušenju društvenih normi...</p>
<p>Možda je još važnija zajednička značajka mladih Europljana (i ostalih), da je ta e-mail-generacija ujedno n-generacija (night-generation), generacija noći. U vrijeme kada se moja generacija spremala na spavanje, oko ponoći, naši se sinovi i kćeri tek spremaju za izlazak!</p>
<p>Najmanje, pak, ove ankete pokazuju društvene i političke sklonosti mladeži, iako ih se i iz njih može naslutiti. Bez daljnjega, može se reći da je antiglobalizam ono nešto apstraktno što ponajviše povezuje mlade.</p>
<p> Prema idejnoj formuli, kao da se među mladima u svijetu događa određeni revival '68, kad ih je generacija očeva (demokratskih ili komunističkih) »urazumila« suzavcem, zatvorima, izolacijom. To su kaotična koliko i odlučna okupljanja neoflowerpower-indicija, Woodstock-revolucionarnosti, ekološke svijesti, društvene i seksualne liberalnosti, klasne i političke marginalnosti...</p>
<p>Možda baš ovakve površne ankete, koje se ne bave bitnim problemima mladih, uz politički patronat, uz medijsku šutnju i manipulacije i svekoliki društveni nemar, tjeraju mlade generacije da žive s roditeljima, uzmu naših sto kuna za ecstasy i jedva čekaju da treskom zalupe vrata roditeljskog doma za sobom, da bi se u nj ušuljali kada mi idemo na posao i - prespavali dan ionako unaprijed lišen ikakve nade da će biti drukčiji od jučerašnjega...</p>
<p>Paternaliziran i patroniziran, društveno izoliran i minoriziran, bez posla i perspektive, mladi naraštaj Europe, pa i Hrvatske, sve se više getoizira, udaljava od roditelja i civilizacije, a možda im valja i prepustiti da sami otkriju nešto novo, nešto što će poboljšati svijet u kojem žive...</p>
<p>Autor je književnik, publicist i novinar.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Ekologija i nacionalna sigurnost: Gospodarski pojas nije univerzalan pojas za spašavanje Jadrana</p>
<p>Ako je gospodin Banac ušao u političku močvaru s namjerom da zasuče rukave i sa svojim suradnicima, barem u svojem resoru, kultivira močvaru, onda mu nemamo što prigovoriti. Tada to nije salonski politički odnos i političko koketiranje s gorućim problemima društva. Vrijeme će </p>
<p>pokazati što će Banac učiniti / Situacija s prirodnim i gospodarskim resursima u čitavom mediteranskom bazenu, ne samo u Jadranskom moru, zabrinjavajuća je. Rješenje je da se zaštita prirodnih i gospodarskih resursa Jadranskoga mora ostvaruje u procesu usklađivanja politike i strategije hrvatske nacionalne sigurnosti s politikom i strategijom Europske unije. Na načelima takve politike moguće je i proglašavanje gospodarskoga pojasa radi zaštite i očuvanja ribljeg fonda, te poduzimanja mjera za suzbijanje onečišćavanja Jadranskoga mora</p>
<p>FAHRUDIN NOVALIĆ</p>
<p>Nedavno je na dužnost novog ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja stupio profesor, dr. Ivo Banac, što je bio povod zapažene medijske pozornosti i kritike.</p>
<p>Kritike upućene novom ministru, najčešće su se ticale prigovora zašto je ušao u močvaru koju je prije toga kritizirao. Istini za volju, profesor Banac je i dosad bio angažiran u kritici i prevladavanju duha hrvatske političke močvare. </p>
<p>Nameće se pitanje, je li se moguće baviti politikom, a ne proizvoditi i osjećati trulež političke močvare? </p>
<p>Sama je politička djelatnost često, više ili manje, politička močvara, pa onaj tko se bavi politikom ne može uvijek izbjeći njeno ozračje. </p>
<p>Zagušljivi vonj takve močvare ne osjećaju samo oni koji proizvode političko onečišćenje, nego i politički djelatnici koji korektno obnašaju svoje dužnosti, ali i građani, koji su o politici samo informirani.</p>
<p>Svaka društvena, a ne samo politička institucija ili skupina može biti svojevrsna močvara, ako u njoj vlada konformizam, korupcija, licemjerje, neodgovornost, sebeljublje. Svaka od tih institucija najbolje se čisti kad se u nju uđe, kad se vidi i osjeti njen mulj i trulež. Tko hoće, a ima legalitet i legitimitet da je čisti, dužan ju je temeljito i na vrijeme očistiti. </p>
<p>Ako je gospodin Banac ušao u političku močvaru s namjerom da zasuče rukave i sa svojim suradnicima, barem u svojem resoru, kultivira močvaru, onda mu nemamo što prigovoriti. Tada to nije salonski politički odnos i političko koketiranje s gorućim problemima društva. </p>
<p>Vrijeme će pokazati što će Banac učiniti. Svakako sve ne ovisi samo o njemu i ministarstvu na čijem je čelu. Toga je gospodin Banac i sam svjestan, kad je na svojoj prvoj konferenciji za medije najavio razotkrivanje sprege urbanista, planera i lokalnih moćnika. Osim toga najavio je otvaranje Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja prema javnosti, a izjasnio se i protiv projekta »Družba Adrija« i pritom istaknuo da prava rasprava o njemu tek predstoji. </p>
<p>Put od koncepcije do recepcije takva izjašnjavanja dug je i naporan, a ovisit će i o angažmanu i suradnju političkih, znanstvenih i tehnoekonomskih struktura, te od medija i javnosti. </p>
<p>Suvremena društva kao proizvođači nesigurnosti i rizika u sukobu su sama sa sobom i teško izbjegavaju mnoštvo rizika.</p>
<p>Janusovo lice suvremene globalizacije je prikrivena kolonijalizacija legalnim aktivnostima, sredstvima i metodama politike ekonomije, znanosti, tehnike, tehnologije, kulture. U procesu nastajanja »svjetskog društva« i globalne svjetske, pa i ekološke politike osnovno je načelo »igra nulte sume« - koliko se na globalnom planu dobiva, to se na nacionalnom gubi i obratno. Drugim riječima, u pitanju je ograničavanje nacionalnoga suvereniteta, moć političkoga, i ostalog odlučivanja, te demokratska kvaliteta mjerena međunarodnim mjerilima. Mnoge opasnosti i rizici iskazuju se u pritisku na planiranje, odlučivanje, uključivanje u svjetsko tržište roba, kapitala, tehnologije. </p>
<p>Njemački sociolog Ulrich Beck tu pojavu naziva »političkom ekonomijom nesigurnosti, neizvjesnosti i otvaranja«. Sve to, uz upotrebu rizičnih tehnologija - kemijske, nuklearne, genske, čini i činit će hrvatsko društvo rizičnim društvom. </p>
<p>Što može prouzročiti nepropisno i neodgovorno odlaganje, čuvanje i nadzor opasnog otpada u nas najbolje je pokazao lanjski požar u zagrebačkom »Putu«. Nesagledive ekološke posljedice može prouzročiti i odlaganje opasnog otpada po šumama, spiljama i drugim skrivenim mjestima, uplovljavanje plovila na nuklearni pogon u Jadransko more, havarija Jadranskog naftovoda i transport nafte tankerima.</p>
<p> Mala je, ili nikakva, mogućnost za ozbiljniji nadzor nad tim rizicima. </p>
<p>Na pojavu požara, na razminiranje zemljišta, bespravnu gradnju, česte ekološke incidente s cisternama za gorivo na prometnicama, na prometne nezgode sa smrtnim posljedicama, na ubojstva i samoubojstva vatrenim oružjem može se i mora mnogo više utjecati.</p>
<p>Situacija s prirodnim i gospodarskim resursima u čitavom mediteranskom bazenu, ne samo u Jadranskom moru, zabrinjavajuća je. Rješenje je da se zaštita prirodnih i gospodarskih resursa Jadranskoga mora ostvaruje u procesu usklađivanja politike i strategije hrvatske nacionalne sigurnosti s politikom i strategijom Europske unije. </p>
<p>Na načelima takve politike moguće je i proglašavanje gospodarskoga pojasa radi zaštite i očuvanja ribljeg fonda, te poduzimanja mjera suzbijanja onečišćavanja Jadranskoga mora. Bez prethodnih konzultacija sa susjedima nije mudro i uputno jednostrano proglašavati gospodarski pojas. Svaki takav čin, bez obzira na suvereno pravo, bilo koje strane neprihvatljiv je. </p>
<p>Očekujući zajednički učinak nadzora i cjelovite suradnje treba prevladati autarkiju i egoizam bilo koje strane. Međutim, gospodarski pojas samo je jedan od paketa mjera preventivnoga djelovanja zaštite i očuvanja našega jadranskog akvatorija, a nikako univerzalan pojas za njegovo spašavanje.</p>
<p>Etika poštovanja ne samo živoga, nego i neživoga svijeta, kao holistička vrijednosna orijentacija i recepcija, imperativ je suvremenog načina života čovjeka. Time se stvaraju pretpostavke za razvoj holističke ekološke etike i holističke ekološke kulture, koje ne isključuju pojedinačno i posebno, nego ih upravo afirmiraju.</p>
<p>Vrijeme je da svi postanemo ekolozi, od političkih struktura u kojima se najčešće donose odluke preko znanstvenih i tehnoekonomskih struktura kao nepolitičkih struktura, koje zbog toga nisu podčinjene demokratskom legitimiranju do građana čija se prava, inicijative i potrebe vrlo malo uvažavaju. </p>
<p>Svi ti sudionici moraju biti odgovorni za socijalne posljedice svojih političkih, investicijskih, inovacijskih i drugih odluka. Upravo tu država i vlada sa svojim ministarstvima moraju djelovati zajednički i komplementarno.</p>
<p>Ekološko pitanje je i pitanje nacionalne sigurnosti, jer kompleksnost i višekomponentnost nacionalne sigurnosti, osim ostalih komponenti čini i ekološka komponenta. </p>
<p>Autor je sveučilišni nastavnik u mirovini iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Ako moram birati između kauboja i diktatora, jer je i o tomu riječ, ja onda ipak biram kauboja</p>
<p>Amerikanci su zasad jedina globalna svjetska nacija, jedino oni svaki svjetski problem doživljavaju i kao svoj osobni, jedino su oni spremni u svaki kutak svijeta poslati svoje mladiće i kada oni tamo ginu, jedino američko javno mišljenje, osim ponekad britanskoga, može prihvatiti da postoje vrijednosti za koje se ponekad polaže i život i izvan granica svoje zemlje. Na toj vjeri u misiju stvoren je »novi svijet«, a na tom temelju onda je, kao na čvrstoj moralnoj podlozi, narasla ekonomska moć do neslućenih granica, do granica globalne svjetske supersile / Možete biti svjetski igrač ili rezerva za trećerazredni lokalni provincijalni klub i za to jeste li jedno ili drugo uopće nije presudno ima li vas sto milijuna, milijarda ili »samo pet milijuna«. Presudan je samo mentalni sklop. E, vidite, na tome da i Hrvatska bude svjetski igrač poradit će nas sedam posto koji stvari gledamo drukčije. Trebat će dosta vremena, trebat će dosta truda da se sve magle dignu, sve mrene skinu i sav korov isplijevi, ali ne sumnjamo u svoju misiju, jer u to što činimo vjerujemo</p>
<p>MLADEN KEVO </p>
<p>Idemo odmah, gospodine Stjepo Martinoviću, o meritumu stvari. Prevažna je tema i predragocjen prostor ove rubrike da bih se bavio sitnim podmetanjima u ovoj polemici koja, očito je, poprima neke doista najblaže rečeno »zanimljive« konotacije. Za Vašu sveprisutnu očito neizlječivu alergiju na sve što je s one strane »velike bare« (jesu li Vam možda obećali neko mjesto u novoj hrvatskoj misiji u Bruxellesu pa je ovo samo »prijemni«), evo Vam nešto kao »apaurin iz Hollywooda«.</p>
<p>U jednom dobrom filmu glumac kaže svom sugovorniku: »Vi mislite da novac znači moć, vjera znači moć«. Vi, dakle, očito je, gospodine Martinoviću, mislite da je snaga SAD-a prije svega u kapitalu i tako opet, nažalost, niste u pravu. Snaga SAD-a počiva u vjeri, u vjeri u svoju misiju, u svoju multikulturalnost, u svoju demokraciju, u svoju slobodu.</p>
<p>Amerikanci su zasad jedina globalna svjetska nacija, jedino oni svaki svjetski problem doživljavaju i kao svoj osobni, jedino su oni spremni u svaki kutak svijeta poslati svoje mladiće i kada oni tamo ginu jedino američko javno mišljenje, osim ponekad britanskoga, može prihvatiti da postoje vrijednosti za koje se ponekad polaže i život i izvan granica svoje zemlje.</p>
<p>Na toj vjeri u misiju stvoren je »novi svijet« a na tom temelju onda je, kao na čvrstoj moralnoj podlozi, narasla ekonomska moć do neslućenih granica, do granica globalne svjetske supersile. Ono o »njegovu veličanstvu dolaru« kao jedinoj veličini kojoj se svi klanjaju to je posljedica, a nije početak i nije prvobitni uzrok svih ostalih stvari. </p>
<p>Početak i prvobitni uzrok bilo je naseljavanje slobodnoga novog svijeta i uvjerenje onih koji su doseljavali da se tamo može izgraditi slobodniji, bogatiji i pravedniji svijet, nego što je bio onaj stari koji su napustili. Stari svijet je bio ono što danas zovemo »stara Europa«?!?</p>
<p>Recite Vi meni zašto je, recimo, dr. Mate Granić, čovjek koji je bio ministar vanjskih poslova u bivšim Tuđmanovim vladama, koji je bio u HDZ-u i koji je osnovao novu političku stranku DC, čovjek koji bez sumnje odlično poznaje svjetske političke uvjete, zašto je, dakle, on za sudjelovanje hrvatskih vojnika u stabilizacijskim snagama u Iraku. </p>
<p>Nema logike iz Vašeg kuta gledanja da on bude za to, jer on je oporba pa ako vlast želi to učiniti potpuno je logično da on bude protiv, a ako je 93 posto građana protiv onda je potpuno neobjašnjivo da on ide sa svojim stavom protiv tih 93 posto, a za nekoliko mjeseci očekuje dio njihovih glasova. Zašto je, dakle. gospodin Granić za? </p>
<p>Zato što zna da je to hrvatski nacionalni interes, on to ne osjeća nego zna, neovisno o tome zna li to isto jedan posto, sedam ili sto posto građana. Zašto je naslov službenog komentara u jedim ozbiljnim analitičkim novinama u Hrvata, zašto je, dakle, ne jedna od teza u komentaru tog teksta nego naslov tog praktično redakcijskog stava: »Sudjelovanje hrvatskih vojnika u Iraku je hrvatski nacionalni interes«?!</p>
<p>A sad malo o tih navodnih 93 posto građana koji su, prema istraživanjima javnog mišljenja, protiv sudjelovanja. Evo Vam samo jedne paralele. </p>
<p>Kada se Stjepan Kljuić prije deset godina usprotivio onom konceptu hrvatske Herceg-Bosne koji je kasnije provodio Mate Boban tada za taj koncept nije bilo 93 posto Hrvata u BiH, nego 99,99 posto. Kljuić je odlazeći rekao: povijest će pokazati tko je bio u pravu. I pokazala je.</p>
<p>A što je sada s onih 99 posto Hrvata koji su bili uz Matu Bobana: trećina ih je »bez papira« u zapadnim zemljama, trećina je većinom u tuđim (čitaj: srpskim) kućama u Hrvatskoj iz kojih ih sada deložiraju, a trećina ih je ostala u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao kloniranom dijelu bivše države, čineći s drugim dijelom bivše države, »Republikom Srpskom«, međunarodni protektorat i najteže dugoročno političko pitanje u Europi na koje nitko nema odgovora. </p>
<p>I taj prijekid krvoprolića su, ako niste znali, postigli Amerikanci, a čini mi se da je baš slučajno francuski general bio jedan od najodgovornijih za srpski genocid nad muslimanima u Srebrenici. Tih, dakle, 93 posto građana koji nisu za nešto nisu Vam dovoljno dobar argument, ništa u ozbiljnoj državi ne smije biti »zlatno tele« komu se svi klanjaju, čak ni »rezultat jedne ankete«!</p>
<p>Možete, dakle, u politici birati hoćete li biti Mate Boban ili ćete ipak biti Stjepan Kljuić, možete birati hoćete li biti Tony Blair ili Jaques Chirac, možete birati hoćete li biti George Bush ili Saddam Hussein, možete se u nekim situacijama ponašati ili kao Danci ili kao Belgijanci, možete kao Poljaci biti uz svoje saveznike i kada im ne ide najbolje, jer Amerika će kada dođe vrijeme bez imalo grižnje savjesti promijeniti Busha, ali će sjećanje američkog naroda da su Poljaci bili uz njih onda kada im je to nakon 11. rujna bilo najpotrebnije pamtiti sljedećih stotinu godina. A možete i kao neki drugi jednostavno »ostati kod kuće«. </p>
<p>Pojednostavljeno gledano, možete biti svjetski igrač ili rezerva za trećerazredni lokalni provincijalni klub i za to jeste li jedno ili drugo uopće nije presudno ima li vas sto milijuna, milijarda ili »samo pet milijuna«.</p>
<p>Presudan je samo Vaš mentalni sklop. E, vidite, na tome da i Hrvatska bude svjetski igrač poradit će nas sedam posto koji stvari gledamo drukčije. Trebat će dosta vremena, trebat će dosta truda da se sve magle dignu, sve mrene skinu i sav korov isplijevi, ali ne sumnjamo u svoju misiju, jer u to što činimo vjerujemo. A ni sedam posto nije tako malo: s tim postotkom u hrvatskim uvjetima već smo respektabilna parlamentarna politička stranka. </p>
<p>Kakva je bila reakcija hrvatske javnosti kada je gotovo tri tisuće poslovnih ljudi iz cijelog svijeta, svih nacija i boja kože, vjera i uvjerenja ostalo u ruševinama Twin Towersa, koliko je održano javnih skupova ne samo potpore Amerikancima, nego prosvjeda protiv terorizma kao globalnog zla i globalne opasnosti za cijeli svijet.</p>
<p>Koliko je meni poznato nijedan takav, ali je zato bio vrlo bučan i vrlo dobro posjećen onaj kada smo mi »prosvjedovali« protiv toga da se skine jedan, u svjetskim relacijama, opasni diktator. Kako je to moguće? Jednostavno!</p>
<p>Nakon deset godina svjesno podgrijavanog antizapadnjaštva, posebno antiamerikanizma, koji je provodila tadašnja hrvatska politika, a nakon što nova vlast nije prstom maknula da to stanje razobliči i sanira, sve ovo što imamo potpuno logično i zapravo je odličan rezultat da se tih sedam posto »još drži« i da i najveći broj njih nije tomu podlegao.</p>
<p>O tome da se to tada radilo sustavno, planski kako bi zemlja ostala nigdje, a da bi se lakše i što dulje drpalo, valjda ne moram govoriti. Niste Vi taj, i ako je tužnije da Vi pišući ovako kako pišete zapravo nehotično stajete u službu konzerviranja jednog stanja duha koji najbolje ilustrira onaj grafit »Mcgovnards« koji već šest, sedam godina stoji na vrlo uočljivu mjestu u Jurišićevoj ulici u Zagrebu.</p>
<p>Biramo, dakle, gospodine Stjepo između »McDonaldsa« i »Mcgovnardsa«, biramo između toga da prihvatimo globalizaciju kao nešto što se ne može izbjeći, pa kad je već tako onda joj idemo ususret i između stava da ćemo mi Hrvati sami pišati uz vjetar, a nadati se da se pritom neće dogoditi ono što je u takvim situacijama neizbježno. A Vaš mi stav u izboru između dviju navedenih opcija zvuči kao: »ostajem doma, ja sam za ćevape«?!</p>
<p>Rođeni Austrijanac Arnold Schwarzenegger je vrlo ozbiljan kandidat za guvernera Kalifornije, najbogatije i najnaseljenije američke savezne države koja, kada bi bila samostalna, bila bi deveta gospodarska zemlja svijeta. Došao čovjek u Kaliforniju, napravio glumačku karijeru, namlatio se milijuna dolara i sada će malo za promjenu biti guverner.</p>
<p> Gdje to imate kao mogućnost na kugli zemaljskoj, gdje to još može doći Austrijanac, Kinez ili Novozelanđanin, i to postići. U Francuskoj možda! U ovoj sadašnjoj ili onoj jučerašnjoj Hrvatskoj! Ili možda u Iraku?!? </p>
<p>Sada je formula koju su osmislili u Parizu: »Francuska + Njemačka + Rusija = Amerikanci se neće usuditi«, doživjela fijasko, jer Ameri su se usudili; krvare, svakodnevno ginu, ali budite sigurni posao demontaže svjetski opasnog diktatora će dovršiti i pritom budite bez brige, neće biti novog Vijetnama. Ili je možda baš u tome problem. </p>
<p>Možda ste i Vi, gospodine Stjepo, samo dio lokalne panike »stare Europe« koja glasi: »a što ako Amerikanci opet uspiju, kako ćemo mi tada našim građanima i našoj javnosti objasniti zašto tada nismo bili tamo, nego smo bili rezolutno protiv i podmetali smo klipove gdje god smo mogli«.</p>
<p> Vi me stalno optužujete da sam se »prodao za šaku dolara«. Koja je razlika između te Vaše sadašnje besmisleno uvredljive kvalifikacije i one iz nekih drugih vremena kada su i moju malenkost optuživali da spada među one koji su se »prodali za Judine škude«. </p>
<p>Jesmo li, nas sedam posto, koji ne samo mislimo drukčije, nego smo u to potpuno sigurni i u to što zagovaramo čvrsto vjerujemo, jesmo li mi svi zbog toga opet »ovčad, guščad i stoka sitnog zuba«.</p>
<p>U klimi javnog linča koja je stvorena protiv svih koji ne misle kao »većinski uzorak ankete« ispada da jesmo. Kada me prije nekoliko godina sin pitao, a što su to Amerikanci radili u »Oluji«, ja sam mu rekao: »Pomagali su nam da oslobodimo svoju zemlju i spriječili su da zbog toga dobijemo sankcije«.</p>
<p>Ako me sada upita slučajno: a gdje smo mi sada kada oni ginu u Iraku loveći Saddama, što da mu odgovorim? Da mu kažem: »Mi smo, sine, ostali u debeloj sigurnoj klimatiziranoj hladovini naših kafića i gradskih kavana!«</p>
<p>Rat u Iraku neki, čini se, vide kao hrvatsku križarsku vojnu protiv SAD-a: u boj, u boj za ostanak u hladu! Titovo »nesvrstavanje« očito je još ostavilo duboke tragove i u mnogim hrvatskim glavama. Vrijeme nesvrstavanja, nažalost, nepovratno je prošlo i slijede vremena u kojima će se Hrvatska, prema svim bitnim europskim i svjetskim globalnim situacijama, morati određivati i izjašnjavati, svakodnevno i jasno, precizno i glasno.</p>
<p>Naciju treba, kolega Martinoviću, pripremati za to, jer je očito da je još, što se tiče razumijevanja turbulentnih globalnih procesa, u debelom zimskom snu. Svi koji postupaju drukčije rade protiv hrvatskoga nacionalnog interesa.</p>
<p> Ako moram birati između kauboja i diktatora, a u ovom je slučaju među inim riječ i o tome, onda ipak biram kauboja. Još jedan »indoktrinirajuće pogubno štetan utjecaj Amerike«. Što mogu, odrastao sam na kaubojskim stripovima!</p>
<p>A glede teksta uvaženog kolege Ratka Mandića, koji je pisao o istoj temi, samo jedna opaska. Izvrstan tekst. Odličan. Ima samo jedan mali problem. Da nisam vidio tko ga je potpisao pomislio bih da ga je pisao taštinom povrijeđeni francuski otpravnik poslova, a ne nezavisni hrvatski novinar! </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Zagreb sve zanimljiviji kao turističko odredište </p>
<p>Prema podacima Turističke zajednice grada Zagreba u srpnju je hrvatsku prijestolnicu posjetilo 26.379 stranih turista, što je za 3000 više nego u istom razdoblju lani. U prilog tvrdnji da Zagreb postaje sve zanimljivije turističko odredište govori i podatak da se od početka srpnja u gradu probudilo 10.000 stranih turista više nego u isto vrijeme prošle godine. »Trend povećanja broja gostiju u ljetnim mjesecima možemo prije svega zahvaliti upornim nastojanjima da Zagreb postane prepoznatljiv kao ugodna i sigurna turistička destinacija«, naglašava direktorzagrebačkog TZ-a Mario Zmajević. Objektivne okolnosti 90-ih godina, ističe Zmajević, nisu išle na ruku skoro nijednoj gospodarskoj djelatnosti, pa ni turizmu, no, nakon niza skromnih rezultata, došao je red i za optimizam.</p>
<p>»Iako je realno kazati da se u turističkom smislu Zagreb teško može nositi s češkom prijestolnicom, sličan zamah dogodilo se i Pragu. Iduće godine očekujemo dostizanje prijeratnih rezultata od kojih svakako treba izdvojiti 1987. kad je Zagreb posjetio rekordan broj turista«, ističe Zmajević. </p>
<p>U toj je godini ostvareno 1,2 milijuna noćenja. Značajniji porast broja turista Zagreb je zabilježio i 2002. U odnosu na 2001. broj je porastao za 18 posto, odnosno metropolu je tijekom 2002. posjetilo oko 400.000 gostiju, što je Zagreb dovelo do prvog mjesta hrvatske turističke ljestvice, dok su iza njega ostale i mnoge jadranske destinacije. Ipak, Zmajević ističe da je jedan od glavnih zadataka u idućem razdoblju produžiti boravak posjetitelja, jer je 2002. zabilježeno 700.000 noćenja, ali je riječ bila uglavnom o poslovnim posjetima. O točnim pokazateljima uspješnosti ove turističke sezone, teško je govoriti jer ona još traje, no u rujnu se očekuje dovršetak i obrada ankete koju je TZ pokrenuo u suradnji s Institutom za turizam. </p>
<p>Govoreći o iznosima koje posjetitelji ostavljaju u Zagrebu, Zmajević kaže da su oni nešto veći od onih na Jadranu. »Tome je tako iz jednostavnog razloga što noćenje u boljem zagrebačkom hotelu stoji oko 150 eura, dok je u drugim gradovima gotovo dvostruko jeftinije. Ako govorimo o prosjeku, gosti za boravka u metropoli potroše od 200 do 300 eura«, naglašava Zmajević. Turisti nešto skromnijeg budžeta umjesto u hotelima odsjedaju u hostelima koji također bilježe povećanje broja noćenja. Tako je, primjerice, hostel u Petrinjskoj ulici u prvih sedam mjeseci zabilježio 4580 noćenja, od toga 4200 čine stranci, što je povećanje od 15 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Na zagrebačkim ulicama najčešće možete naići na Nijemce, Talijane i Slovence. »Zadnjih su godina, vjerojatno zbog poslovnih interesa, sve brojniji Amerikanci, dok u organizirane posjete dolaze brojni Izraelci i Japanci«, dodaje Zmajević. </p>
<p> Iz TZ Zagreba doznajemo da se turisti najčešće zanimaju gdje mogu naći jeftin smještaj, restorane s tradicionalnom hranom, dobar noćni provod, što se sve može posjetiti u gradu... No, ima i pitanja koja zvuče kao opaske - zašto ne postoji brod koji plovi uzduž obale kojim bi se Jadran ujedno mogao razgledati, zašto ne postoji organizirano razgledavanje okolice Zagreba odnosno dvoraca Zagorja. Nađe se i pokoji neuobičajen upit - treba li, primjerice, viza za Dubrovnik ili koliko stoji prijevoz taksijem od središta do zračne luke. To je teško reći jer zagrebački taksisti tu relaciju, posebice strancima, naplaćuju »od oka«. </p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Utrke u Boćarskom domu </p>
<p>ZAGREB, 16. kolovoza</p>
<p> - Subotnje prijepodne, ako se već ne provodi na pješčanoj plaži, najbolje je provesti u Boćarskom domu, na utrci električnih automobila. Naravno, ukoliko imate manje od desetak godina...</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="11">
<p>Hoće li Hrvatica naslijediti Claudiu Shiffer i Evu Herzigovu</p>
<p>Novo lice Guess satova bit će proglašeno u travnju 2004. godine, na gala manifestaciji Svjetskog sajma satova i nakita u Baselu, kada će biti obilježena 20. godišnjica Guess satova </p>
<p>Hrvatska se ove godine nalazi u krugu 60 država koje sudjeluju u velikoj kampanji izbora Svjetskog lica Guess satova, koja se održava u organizaciji Guess satova i magazina Elle. </p>
<p>Od sredine kolovoza, pa sve do 31. listopada 2003. godine, distributeri Guess satova širom svijeta prikupljat će prijave profesionalnih i amaterskih modela, koje bi željele zamijeniti najpoznatiju njemačku, odnosno češku manekenku, Claudiu Schiffer odnosno Evu Herzigovu, na mjestu modela za Guess satove. </p>
<p>Svaka zemlja sudionica izbora poslat će po deset polufinalistica u Basel na finalno proglašenje novoga lica. Glavni dizajner za Guess, Paul Marciano, između 600 djevojaka, izabrat će njih 15 koje ulaze u finale. </p>
<p>Novo lice Guess satova bit će proglašeno u travnju 2004., na gala manifestaciji Svjetskog sajma satova i nakita, u Baselu, kada će ujedno biti proslavljena i 20-godišnjica Guess satova. </p>
<p>Watch centar Hrvatska, zastupnik Guess satova u našoj zemlji, u suradnji s lokalnim magazinom Elle, pokrenuo je stoga izbor modela za Hrvatsku. Uzbudljiva potraga za novim licem počela je proteklog tjedna u King Crossu, na prodajnom mjestu Watch centra. Claudia Shiffer, Carre Otis i Eva Herzigova - žene su koje su svijetu postale poznate upravo kao modeli Guess brandova. Potraga za novim licem GUESS-a jedinstvena je prilika koja se pruža i hrvatskim djevojkama da ostvare uspješnu karijeru modela i nađu se na naslovnicama modnih časopisa diljem svijeta.</p>
<p>»Očekujemo veliki interes za ovaj natječaj. </p>
<p>Prema našim procjenama do kraja listopada prijavit će se nekoliko tisuća kandidatkinja. Nadam se da će djevojka iz Hrvatske pobijediti u Baselu i da će, poput Claudie Shiffer i Eve Herzigove, postati novi zaštitni znak Guess satova«, rekao je Petar Gačić iz Watch centra tom prilikom. </p>
<p>Predstavljeni javnosti 1983. godine, Guess satovi dizajnirani su tako da primame mlade, modom vođene potrošače širom svijeta. Guess za žene je rađen s ciljem da bude trend i chic, Guess za muškarce je nadahnut tehnologijom, dizajnom i materijalima. Sve informacije o uvjetima prijave potencijalne kandidatkinje mogu dobiti na svim prodajnim mjestima Guessa, kao i na web adresi www.guesswatches.com.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Becker traži kuću u najotmjenijim londonskim četvrtima</p>
<p>BERLIN, 16. kolovoza</p>
<p> - Trostruki osvajač Wimbledona Boris Becker u potrazi je za kućom u najotmjenijim četvrtima Londona, a već je obišao tri imanja.</p>
<p>Časopis Frau im Spiegel piše da su 35-godišnja teniska legenda i njegova 26-godišnja djevojka Caroline Rocher obišli kuće u kvartovima Chelsea i Kensington u zapadnom Londonu. Prema pisanju časopisa, Becker se zainteresirao za 5,12 milijuna vrijednu kuću u Chelsea, istu onu na koju su »oko bacile« Madonna i supermodel Claudia Schiffer.</p>
<p> No, pitanje je može li si Becker to priuštiti. Naime, ostat će bez dijela dosadašnjih prihoda nakon što je internet kompanija AOL odbila s njim produljiti marketinški ugovor. Osim toga, poreznici u Münchenu tvrde da Becker nije platio sav porez, a mediji nagađaju da je riječ o oko 600.000 eura. Novine su također objavile da Beckeru prijeti i raskid ugovora s talijanskim proizvođačem sportske odjeće »Lotto Sport«. (Hina)</p>
<p>BORIS BECKER: Poreznici u Münchenu tvrde da Becker nije platio čitav porez, a mediji nagađaju da je riječ o oko 600.000 eura</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Ni duboka starost ga ne sprječava u pljačkanju banaka </p>
<p>ABILENE, 16. kolovoza</p>
<p> - Vlasti u Abileneu u Teksasu objavile su kako osuđivani pljačkaš banaka J. L.Hunter »Red« Rountree ne dopušta da mu duboka starost stane na put. Taj 91-godišnji Teksašanin ponovo se našao iza rešetaka, optužen da je opljačkao već treću banku u zadnjih pet godina. Policija je rekla da je Roundtree prošloga utorka ušetao u poslovnicu »First American Bank« u Abileneu noseći veliku kuvertu s natpisom »Pljačka« i zatražio novac od blagajnika. Potom se odvezao automobilom parkiranim pokraj banke, a policija ga je po registarskim pločicama pronašla i uhitila pola sata kasnije, na putu kući. Njegov plijen iznosio je oko dvije tisuće dolara. Pritvoren je i optužen za pljačku banke, a jamčevina mu je određena na 150.000 dolara. U prosincu 1998. godine, tjedan dana prije 87. rođendana, Roundtree je uhićen u Biloxiju, Mississippi, nekoliko minuta nakon pljačke banke. Kažnjen je s tri godine uvjetno, 260 dolara novčano i protjeran iz Mississippija. U listopadu 1999. uhićen je ispred banke »Nations« u Pensacoli, na Floridi, nakon što je s natpisom »Pljačka« od blagajnice tražio novac u apoenima od 100 dolara. Osuđen je na tri godina zatvora i bio je najstariji zatvorenik u zatvorskom sustavu Floride. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Asteroidi imenovani prema posadi shuttlea Columbia</p>
<p>Članovi posade svemirskog shuttlea Columbia, koji se srušio 1. veljače ove godine ostat će zauvijek upisani među zvijezdama kojima su težili. Sedam članova posljednje misije Columbie STS-107 ubilježeni su na nebeske karte imenovanjem sedam asteroida koji orbitiraju između Sunca i Marsa, a promjera su između pet i sedam kilometara.</p>
<p>Prijedlog za ovakvo »obilježavanje« tragedije shuttlea Columbia dao je NASA-in Jet Propulsion laboratorij, a odobrila ga je Međunarodna astronomska unija. Asteroidi su kameni ostatci iz doba stvaranja Sunčevog sustava, stari oko 4,6 milijarde godina, a do danas ih je pronađeno stotinjak tisuća od očekivanih nekoliko milijuna koji kruže čitavim Sunčevim sustavom. Posljednji, dvadeset i osmi let Columbie trajao je 16 dana tijekom kojih je posada uspješno obavila oko 80 zasebnih eksperimenata s područja fizike, medicine, svemirskih znanosti i biologije. Columbia je eksplodirala u posljednjoj fazi slijetanja na Zemlju kada se odvojio dio izolacijske pjene i udario u krilo shuttlea, nakon čega je uslijedila eksplozija koja je raspršila letjelicu preko velikog dijela Teksasa.</p>
<p>Takva je počast relativno rijetka i simbolička. Asteroidi već milijardama godina kruže svemirom i nastavit će tako i milijardama godina nakon što Sunčev sustav prestane postojati. S obzirom da se izabrani asteroidi nalaze relativno blizu Zemlji, mogu se lako vidjeti malo jačim teleskopom, čime će pioniri svemirskih istraživanja biti zabilježeni zauvijek. Čak i u doba kada ljudi konačno zavladaju svojim malim dijelom galaksije, pratit će ih nebeski svjedoci prvih ljudskih koraka u tamni svemir.</p>
<p>Antun Matejčić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Talijanski »ledeni čovjek« umro nakon borbe</p>
<p>RIM, 16. kolovoza</p>
<p> - Talijanski pretpovijesni 'ledeni čovjek' poznat kao Otzi možda je skončao život na Alpama nakon što je u borbi pogođen strijelom u leđa, pokazuju novi DNK dokazi. </p>
<p>Na Otziju, koji je pet tisuća godina ležao u ledenjaku na sjeveru Italije, prije nego što je otkopan, pronađeni su tragovi krvi ukupno četiri osobe, kazao je molekularni arheolog Tom Loy. Otzi je, uz tragove tuđe krvi, imao i posjekotine na rukama, zapešćima i području rebara karakteristične za obranu, kazao je znanstvenik nakon obavljene DNK analize.</p>
<p>Loy, inače predavač na sveučilištu Brisbane, putovao je na sjever Italije kako bi obavio istraživanja.</p>
<p> »Vjerojatno je bio u borbi 24 do 48 sati prije nego je umro«, kazao je Loy. »Mislim da među ostalim možemo zaključiti da je istom strijelom pogodio barem dvije osobe, vadeći je nakon toga iz žrtava, da bi nakon toga ciljao i promašio«.</p>
<p>Loy je u srpnju uzeo uzorke krvi s Otzijevih strijela, noža i odjeće i utvrdio da je riječ o krvi četiri različite osobe, ne uključujući samog Otzija. Otzi je najstarija mumija ikad otkrivena. Pronađena je na talijanskom dijelu Alpa 1991. godine, gotovo savršeno očuvana. Otzi je bio odjeven u odjeću od kože i trave, a imao je bakrenu sjekiru, luk i strijele, što govori da je bio lovac.</p>
<p>U njegovu ramenu pronađen je vrh strijele što znači da smrt nije nastupila samo smrzavanjem na Alpama, nego ga je prije toga pogodio drugi lovac.</p>
<p>Australski znanstvenik zaključio je po tragovima krvi na Otzijevim leđima da je možda neko vrijeme nosio ranjenog suputnika. (Hina/Reuters)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="16">
<p>Goran Višnjić na razmeđima Rimskog Carstva, slavonske sage i afričke avanture</p>
<p>»Ne znam odakle mi sklonost prema ulogama u povijesnim filmovima, ali znam da sam na Akademiji stalno mačevao. Nikada mi nije bilo dosta tih stripova i knjiga o povijesnim junacima, a mačevi su me privlačili još od djetinjstva. Tako je i danas i kada bih god morao birati, uvijek bih radije izabrao povijesni film nego neki s temom iz 21. stoljeća«, kaže Višnjić </p>
<p>Goran Višnjić ponovno je imao naporno, radno ljeto, bez i dana odmora. Nakon što je završio na Havajima snimanje dviju epizoda »Hitne službe«, čija radnja se događa u Africi, produžio je za Bugarsku, gdje je u Sofiji osamdeset dana snimao televizijski film »Spartak« u režiji poznatog Roberta Dornhelma, u kojem je igrao naslovnu ulogu. Vječni zaljubljenik povijesnih filmova i tema, obožavatelj mačevanja i svih mogućih borilačkih varijanti u tom stilu, Višnjić je uživao u snimanju ovog povijesnog spektakla doživljavajući ga kao igru i užitak i svladavajući sve napore bez problema i pritužbi. </p>
<p>Profesionalan, vedar, dosljedan, talentiran, perspektivan i skroman, Goran Višnjić se još uvijek svjesno se odriče velikih filmskih projekata sljedeće dvije godine, nakon čega mu ističe ugovor s »Hitnom službom«, kada namjerava započeti s ozbiljnim filmskim planovima neopterećen terminima i obavezama. </p>
<p>• Počnimo od televizijskog filma »Spartak« čije snimanje je nedavno završilo u Bugarskoj. Kako je bilo?</p>
<p> - Nikada ne volim unaprijed pričati o nekom projektu. Za vrijeme snimanja »Spartaka« redatelj Robert Dornhelm montirao je film tako da sam mogao vidjeti djelomično snimljen materijal, nekih pola sata i čini mi se vrlo dobrim. Sam proces rada bio je vrlo zanimljiv i drugačiji od svega što sam do sada radio. Nikada nisam imao toliko kaskaderskih scena. Radili smo s koordinatorima kaskadera iz Slovačke i Bugarske, zatim s trenerima za različite vrste mačevanja, pa sa stručnjacima za koreografije borbi, s konjima i bez njih... Bilo je jako zanimljivo premda izuzetno naporno. Jer, radili smo s mnogo vrsta oružja, mačeva različitih dužina, sjekira, s mnogo maštovito izrađenog oružja s kojima sam se prvi put susreo na ovom snimanju. </p>
<p>S druge strane scenarij je bio jako dobar, a nastao je prema istom predlošku kao i svojedobno film »Spartacus« Stanleya Kubricka, dakle istoimenom romanu Howarda Fasta. Mi smo radeći ovaj film imali veliku slobodu, i mogli smo mijenjati dijaloge i odnose među likovima na licu mjesta, što smo i činili na licu mjesta za vrijeme snimanja, kada se za to ukazala potreba. </p>
<p>Svi koji smo radili na tom filmu približno smo istih godina, ista generacija, tako da smo se odlično razumjeli i nadopunjavali, pa me je ta atmosfera opuštenosti i prijateljstva, neke vrste zajedništva podsjetila na snimanje u Hrvatskoj, i doista mi je bilo ugodno. </p>
<p>• U filmu igra i znani britanski glumac Alan Bates, poznat po ulozi u filmu »Grk Zorba«?</p>
<p> - Da, ali s njim nisam imao ni jednu zajedničku scenu, pa sam ga na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> upoznao i razgovarali smo tek nekih petnaest minuta. On igra rimskog senatora pa je bio na sasvim drugim lokacijama i snimao je scene u kojima ja nisam sudjelovao. </p>
<p> • Što vas je ugodno iznenadilo, a što vas je pak smetalo za vrijeme snimanja tog filma?</p>
<p> - Smetalo me nije ništa, tako da se nastavlja serija dobrih iskustava u mom životu. Iznenadilo me, iako je bila riječ o televizijskom filmu, da je sve rađeno vrlo ozbiljno i raskošno s budžetom od 20 milijuna dolara, sa stotinu glumaca, tisuću statista, sedam kamera. Bilo je impresivno pogledati cijelu tu vojsku statista koji su već u jedan ujutro dolazili na mjesto snimanja i pripremali se za početak »velike bitke«. Za mene je to bilo zanimljivo i neponovljivo iskustvo, taj osjećaj kada stojiš na čelu vojske a iza tebe je 700 ljudi koji čekaju na tvoj znak da krenu u borbu s drugih 700 ljudi koji stoje na suprotnoj strani...</p>
<p>• Čula sam da su ljudi iz televizijske kompanije koja je producirala vaš film, prije Bugarske boravili i u Hrvatskoj gdje su obilazili lokacije, ali su ih »otjerale« cijene usluga koje smo im nudili?</p>
<p> - Nisam siguran što se točno kod nas dogodilo. Znam da su im se dopale neke lokacije na otocima, no odustali su kada su izračunali koliko bi ih koštalo snimanje na nekoliko lokacija. U Sofiji su sve što im treba našli u okolici grada, a u studiju u Sofiji su izgradili cijeli Rim, tako da je bilo jednostavnije i jeftinije. </p>
<p>• Kakav je taj vaš Spartak?</p>
<p> - To je čovjek koji je od djetinjstva, od rođenja rob i koji je prošao teška razdoblja u životu kao veslač na galiji i radnik u rudnicima u Africi, tako da je preživio samo igrom slučaja i svojom nesalomljivom voljom. Kada je došao u gladijatorsku školu bila je to za njega prava životna injekcija, kao nagrada i vrst preporoda, jer tamo su ih pazili i mazili, davali im skupu hranu i organizirali dobar, stručan trening. No, i to je imalo svoju cijenu, jer da bi lagodno živio, on je morao ubijati druge, svoje dojučerašnje prijatelje i suborce s kojima se zajednički pripremao... Tako i počinje drama nakon što se Spartak sudara s prijateljem kojeg treba ubiti... Nama danas sve to zvuči pomalo čudno i nepravedno, ali oni su tada preživljavali na taj način. Gladijatori su ono vrijeme bili elita, oni su bili zvijezde, poznate osobe kojima su se ljudi divili, pa je Spartakova pobuna bila prava revolucija, gigantski korak naprijed jer tada se nitko nije bunio, svima je to što su činili bilo normalno. </p>
<p>On je pokušao organizirati borbu s gladijatorima koji su već bili sjajno istrenirani, da bi zajedno s narodom stvorio vojsku koja je prvi put u povijesti počela ugrožavati moćno Rimsko carstvo i to iznutra. Spartakova vojska dobila je nekoliko bitaka zaredom, no sve je propalo kada su se počeli ponašati kao Rimljani, dakle neprijatelji protiv kojih su krenuli u rat. Jer gladijatori su nedugo nakon što su dobili nekoliko bitaka i zarobili neke generale, stavili te generale u Arenu prisiljavajući ih da se bore kao gladijatori, dakle bili su isti, pokazivali su istu surovost i negativnosti neprijatelja; pohlepu, bahatost, a pri tome su bili potpuno neobrazovani pa je sve krenulo nizbrdo i uzrokovalo poraz Spartaka i njegove vojske.</p>
<p> • Ova zahtjevna uloga bez sumnje je tražila i posebne pripreme - psihičke, fizičke i glumačke?</p>
<p> - Fizičke pripreme bile su jednostavne, jer kad jednom naučiš mačevanje znaš ga uvijek, a ja sam još na Akademiji uživao u mačevanju, sjećam se kako smo Rene Bitorajec i ja danima neumorno mačevali jer nas je to uvijek oduševljavalo. Prije početka snimanja išao sam nekoliko puta u teretanu zbog kondicije jer uvjeti snimanja su bili teški, nerijetko smo radili na 40 stupnjeva u oklopima i punoj ratničkoj opremi. Psihički sam se pripremao kao i za svaki film, kroz mnoge razgovore s redateljem. Čak smo stigli održati i nekoliko proba, pet, šest dana, što je bilo jako dobro. Na kraju ipak sve ovisi o svakom od nas, onoliko koliko si sam napraviš za neku ulogu, tako ti na kraju i bude. </p>
<p>• I, je li ovaj projekt ispunio vaša očekivanja?</p>
<p> - Da, bilo je točno kako sam očekivao. Mogu kazati da sam bio ugodno iznenađen s kaskaderskim dijelom posla jer ova uloga ovisi, barem trideset posto, ako ne i više, o fizičkim naporima i rješenjima. No, sve je bilo detaljno razrađeno i bilo mi je ugodno raditi s tim dečkima. Sada sve ovisi o post produkciji i načinu kako će taj materijal biti prebačen u kompjutor i iskorišten za potrebe televizijskog emitiranja. To ćemo vidjeti slijedeće godine kada ovaj televizijski film bude emitiran u ožujku ili travnju dva puta po sat i po u udarnom terminu u nedjelju navečer. </p>
<p>• Ne krijete sklonost povijesnim likovima, starim i davnim junacima u kostimima i s mačevima. Odakle vam ta sklonost?</p>
<p> - Ne da je ne krijem nego je totalno podržavam. Ne znam odakle ta sklonost, ali kao što sam rekao, još na Akademiji sam stalno mačevao. Nikada mi nije bilo dosta tih stripova i knjiga o povijesnim junacima, a mačevi su me privlačili još od djetinjstva. Tako je i danas i kada god bi morao birati uvijek bih izabrao povijesni film nego neki s temom iz 21. stoljeća. </p>
<p>• Jedan od nagrađenih redatelja na ovogodišnjoj Puli priznao mi je kako bi vas vrlo rado vidio u svome filmu, ali nije vas ni pokušao pitati biste li pristali?</p>
<p> - Ljudi znaju da sam angažiran u seriji i to stvara prilično problema s terminima, pa je teško bilo što napraviti izvan unaprijed napravljenih ugovora. Svi filmovi koje sam snimao posljednjih godina bili su dijelovi ugovora, tako sam s Vrdoljakom radio film, ali je mnogo ranije sve bilo dogovoreno s producentima »Hitne službe« da me puste na određeno vrijeme i u određenim terminima. Sve drugo bilo bi gotovo nemoguće. No, i to će trajati još dvije godine koliko me veže ugovor za »Hitnu službu«, a onda ću imati vremena za sve i drugačije planove. </p>
<p> • Što se trenutačno događa u »Hitnoj službi«, kako je dr. Kovač prošao u Africi?</p>
<p> - Teško je govoriti, a i ne smijem unaprijed otkrivati sadržaj za hrvatsku publiku, jer ste godinu dana iza u praćenju događanja u seriji. Mogu tek kazati da se ključni događaji oko dr. Kovača nižu u dvije epizode, posljednjoj u lanjskoj sezoni prije početka ljeta, i drugoj u ovogodišnjoj koja će tek biti emitirana. Dakle, dr. Kovač ostao je u Africi kao liječnik u jednoj od humanitarnih misija koje su slične doktorima bez granica, a u slijedećoj dr. Carter također odlazi u Afriku,...</p>
<p>• Nakon osamdeset dana snimanja u Bugarskoj, stigli ste nakratko doći i u Hrvatsku?</p>
<p> - Doslovce na nekoliko dana da vidim roditelje u Šibeniku, a već sam četvrtog dana morao letjeti u Los Angeles gdje je počinjalo snimanje serije. </p>
<p>• Kamo dalje, koji su vaši planovi s filmom, serijom?</p>
<p>- Plan je i dalje isti - svako ljeto pokušati napraviti neki novi projekt, nešto što još do sada nisam radio. No, činjenica je da još samo sljedećeg ljeta imam tu vrst obaveze prema seriji »Hitna služba« , a onda će biti otvorene mnoge druge opcije. Dakle, neću morati razmišljati tako strogo o terminima, niti ulogama koje ne mogu prihvatiti zbog nemogućnosti usklađivanja snimanja s obavezama prema seriji. </p>
<p>A s druge strane, serija »Hitna služba« mi je pružila sve, i ne bih želio ništa krivo napraviti prema njima. Ova serija je i dalje super gledana i popularna. Tako je zadnja epizoda prošle sezone bila po broju gledatelja na samom vrhu, a riječ je o seriji koja se prikazuje devetu godinu! Zato se ne smijem žaliti, ne bi bilo fer, griješio bih Bogu kada bi imao bilo kakvih primjedbi. </p>
<p>• I za kraj jedno posve imaginarno pitanje - kada biste sanjali i probudili se, koji bi to film i s kojim partnerima, s kojom ekipom, bio pa da vam se snovi pretope u stvarnost?</p>
<p>- Bio bi to definitivno povijesni film. Ima toliko puno redatelja i dobrih glumaca da je teško izdvojiti jednog od njih, čak i u snu. No, siguran sam da bi se okupili kao što se obično i okuplja dobra ekipa, oko sjajnog scenarija!</p>
<p>»Dragocjeno je raditi s Vrdoljakom«</p>
<p>• Gledala sam dijelove novog Vrdoljakovog filma »Duga mračna noć« i moram priznati da sam fascinirana tom sagom o ljudskoj sudbini, posebno vašom ulogom, koja je slojevita, mnogoznačna, teška... Kako ste je svladavali, odakle ste crpili iskustvo i energiju?</p>
<p>- To je toliko obilan materijal koji je Antun Vrdoljak napisao kao scenarij za televizijsku seriju i film, da bi se od njega mogao napisati roman. Vrdoljak je sjajan redatelj, glumac, suradnik, čovjek s velikim iskustvom o tom vremenu, i doista je bilo dragocjeno raditi s njim na ovom filmu. Premda je bilo teško raditi u tom tempu ipak se sve zaboravlja kada se na kraju dana, ma kako naporan bio, osjećaš ispunjen i zadovoljan, svjestan da si napravio nešto dobro što nikada do sada nisi napravio. Kada vidiš rezultate, onda ništa nije teško. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Hrvatske slikarice plemenitašice</p>
<p>Čeka se samo novac za uređenje galerije i papir kojim država gradu Zagrebu prepušta upravljanje prostorom pa da svjetski zanimljiva zbirka hrvatskih slikarica dr. Josipa Kovačića napokon bude otvorena za javnost, kao jedna od najintrigantnijih kulturnih točaka glavnoga grada...</p>
<p>Svjetske putnice, često ljepotice, vrhunski obrazovane, nemalo puta tragična života, hrvatske su slikarice plemkinje ostavile blistave opuse pejzaža, portreta i mrtvih priroda, mahom zaboravljenih i prepuštenih zaboravu. Iz tamnih dubina vremena, s prašnjavih tavana i iz podruma, već ih 50 godina strašću iskonskog zaljubljenika spašava kolekcionar - dr. Josip Kovačić.</p>
<p>I sâm iz čakovačke obitelji čija je imovina 1945. nacionalizirana, počeo je skupljati nadgrobne spomenike austrougarskog groblja koje je komunistička vlast bacila u jamu. Desetak spašenih kipića, danas u Muzeju Međimurja, bili su začetak zbirke Kovačić. No, ipak se ovaj izvanredni čovjek kojega su neki povjesničari umjetnosti izvrgavali ruglu, ponajviše posvetio spašavanju djela hrvatskih slikarica, redom vrsnih žena za koje su mnogi umjetnički arbitri poput Ljube Babića i Milivoja Šrepela okrutno govorili da za »žene nisu štafelaj i kist, nego šporet i kuhača«. Među rijetkima se za njih borila pokojna Zdenka Munk čija su istraživanja zaustavljena poslije Drugog svjetskog rata, jer je »pobjedom revolucije riješeno žensko pitanje«.</p>
<p>Već 20 godina traje bitka dr. Kovačića s gradom Zagrebom. Hoće li senzacionalna i svjetski vrijedna zbirka s djelima hrvatskih slikarica 19. stoljeća, bez koje su nezamisliva istraživanja tog razdoblja, a među kojima su radovi Naste Rojc, Slave Raškaj, Anke Krizmanić, Vere Nikolić Podrinske, Mile Vod, Zdenke Pexidr-Srića, Nevenke Đođević, Cate Dujšin i Dore Car, konačno ugledati svjetlo dana? </p>
<p>Ponuđenu zbirku dr. Kovačića svojedobno su odbili Opatija, Crikvenica i Lovran. Hoće li Zagreb biti pametniji prema umjetnicima marginalcima za koje kolekcionar tvrdi da su imali više »božje milosti« no razvikani slikari? Podsjetimo, prijedlog za otvaranje galerije dr. Kovačić je dao 1983. četiri godine prije no što je Barbara Bush otvorila prvu galeriju ženske umjetnosti u Washingtonu! Oko 1045 umjetnina koje je dr. Kovačić 1988. donirao Zagrebu, od ukupno 33 umjetnice, da bi zbirka kasnije narasla na čak 75 imena (!), još su uvijek deponirane, što znači da dio goleme zbirke resi vrlo lijep, ali pretrpan stan kolekcionara u Radićevoj ulici, dakle, u srcu Zagreba.</p>
<p>Gradski su oci za potrebe zbirke slikarskih ostvaraja, (221 ulje na platnu, 185 akvarela, 557 crteža, 77 grafičkih listova i pet albuma za skiciranje) dodijelili prostor u prizemlju zgrade u kojoj živi dr. Kovačić. Ured za kulturu grada Zagreba u suradnji s Muzejsko-dokumentacijskim centrom izradio je idejni, a potom i izvedbeni projekt arhitektonskog i muzeološkog rješenja prezentacije zbirke. Kako predviđa idejni projekt što ga potpisuju ravnateljica MDC-a prof. Višnja Zgaga i dipl. ing. arh. Ksenija Petrić, prostor je podijeljen u dva dijela: u jednom bi bio stalni postav velikih imena hrvatskih slikarica, a u drugom, memorijalnom, mogao bi se upoznati život samog Kovačića, znanstvena metodologija skupljanja te biografski film. U trećem bi se dijelu održavale tematske izložbe.</p>
<p>Kad je početak radova bio praktički dogovoren, stiglo je rješenje da je trećina prostora, otprilike 80 četvornih metara vraćena privatnim vlasnicima, obitelji Thaller. Veljko Mihalić, savjetnik za donacije u Uredu za kulturu odmah je reagirao te je vrijednost prostora isplaćena vlasnicima. Sad se još samo čeka novac za početak radova na galeriji i pravni dokument kojim država prepušta imovinu na upravljanje Gradu. Hoće li napokon remek djela slikarica plemkinja, osim domaćih obožavatelja, vidjeti i sve brojniji inozemni turisti?</p>
<p>Slikarice iz 19. stoljeća bile su neopravdano zapostavljen dio hrvatskog likovnog korpusa. Mahom plemenite rođenjem ili udajom, školovane su u privatnoj pouci ili na prestižnim akademijama u Zagrebu, Beču i Münchenu. Nisu smjele izlagati sve do Prvog svjetskog rata po srednjoeuropskim normama visokog društva, kako ne bi »oduzimale kruh slikarima plebejcima«. Počele su se probijati humanitarnim izložbama, teško krčeći put ka javnosti. Nebrojeno je puta dr. Kovačić predstavljao dijelove zbirke, zadnji put bila je to senzacionalna izložba što je obradila dr. Žarka Vujić »Hrvatske slikarice plemkinje«, a katalog tiskao agilni urednik art magazina »Kontura« Zdravko Mihočinec. Prvo je gostovala u sjevernoj Hrvatskoj u povijesnim zdanjima i dvorcima, da bi svoj put završila u Muzeju za umjetnost i obrt, gdje je tri puta produžavana.</p>
<p>Kovačić je priredio prvu samostalnu izložbu Dore Car, učenice Crnčića, Sessije, Ivekovića i Auera. Djela nađena na tavanima i podrumima, otkupio je, obnovio i prikazao javnosti. Najmilija učenica Mencija Clementa Crnčića na putovanjima je s učiteljem radila romantične studije crteža i akvarela koje je prenosila u grafiku ili bakropis. Posvetivši se nakon studija pedagoškom radu, zanemarila je slikarsku karijeru pa mnogi njeni đaci nisu znali da je vrsna slikarica. Izložbom je konačno ušla u znanstvenu literaturu. </p>
<p>Kovačić je sačuvao i mnoga djela brata joj Bogumila Cara. S više lokacija spasio je 1972. i djela barunice Vere Nikolić Podrinske. Prije 20-ak godina medijski bagatelizirana bila je talentirana Nasta Rojc, izvanredna žena koja je osnovala Klub likovnih umjetnica, dajući time do znanja javnosti da postoje i slikarice. Osim izvanrednog ulja »Gazdinstvo u planini« Julije Erdödy Drašković, Kovačić posjeduje i njezine rane radove iz Bratislave. Vrhunac je njezina rada »Autoportret sa sinom«. Nakon njegove tragične pogibije u lovu, ubila se jašući do iznemoglosti. Od zaborava je dr. Kovačić spasio i djela Karoline Vojković (Voikffy) o kojoj je panegirike 1856. pisao Ivan Kukuljević Sakcinski.</p>
<p>Iznimna su i djela Fanjice Daubači Brlić, svekrve Ivane Brlić Mažuranić, prve naše grafičarke (izvanredan portret sestre Minke), čija je djela kolekcionar našao kod nasljednika onih Krešića koje je portretirao Vjekoslav Karas. Tama je pokrila djela izvanredne animalistice Marije Novaković, glazbenice koja je skončala u duševnoj bolnici, baš kao i slavna Slava Raškaj, čija su djela, bez pretjerivanja, vrhunac akvarelizma uopće. Odlična je pleneristica bila Elza Halper što se usavršavala na slikarskoj koloniji u Dachauu. Kći slikara Josipa Franje Mückea - Marijana nekim je teoretičarima bila talentiranija od oca. Puno je putovala Italijom, a njezin je sinčić proboden venecijanskom iglom kroz glavu.</p>
<p>Predsjednici vlada i banovi kupovali su djela zaboravljene Reske Šandor, portrete i mrtve prirode. Tu su i djela Antonije Krasnik, barunice Sommaruga iz Lovinca, koju je Kršnjavi slao na školovanje u Beč. Na izložbi bečkih studenata u Parizu toliko je odskakala svojim radovima od drugih, da su joj Francuzi dali stipendiju za usavršavanje kod Rodina! Po nacrtima te prve svjetski poznate hrvatske dizajnerice poznate su europske tvornice izrađivale sagove, staklo i keramiku, što sve nije bilo dovoljno da prije nekoliko godina bude zastupljena na izložbi »Sto godina hrvatskog dizajna«!</p>
<p>Čitava je tu još galerija zaboravljenih dama čija djela valja valorizirati i predstaviti svijetu: Anka Maroičić, Milka Bedeković, Vjera Bojničić Kninska, Zoe Borelli, Truda Braun-Šaban, Ella Inkey, Štefa Armano, Zenaida Bandur-Ercegović, Anka Bestall, Lucie Buhmeister-Kučera, Flora Jakšić, Štefana Klaić Hribar, Mira Ehrlich Klobučar, Anka Marojčić-Löwentahl, Mira Mayr-Marochino, Marija Mihalić-Wolf, Sofija Omčikus, Ivka Orešković, Danica Peklić-Peyer, Zora Preradović, Lepoldina Scmidt-Auer, Mary Stiborsky, Jelka Struppi Wolkensperg, Alma Sova Pichler von Tenenberg, Terezija Šandor, Jelka Tomičić-Schwarz, Lina Virant-Crnčić i druge. </p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Ljetna prodaja i ponuda antikviteta</p>
<p>Britanski trg nedjeljom postaje mjesto ponude i potražnje različitih predmeta koje obično zovemo antikvitetima. Neki su doista iz davnih vremena, dok su mnogi manje-više uspjele kopije predmeta iz prošlosti </p>
<p>U gotovo svim većim europskim gradovima ljetna sezona donosi daleko veći broj ljudi na trgove na kojima se odvija prodaja antikviteta pa takve trgove u susjednim zemljama obično ističu kao turističku atrakciju. Na ljubljanskom Tromostovju, primjerice, sajam se odvija više puta tjedno, a dobra turistička propaganda upućuje turiste da ga posjete - znatiželjnika ne manjka.</p>
<p>Budući da je i u Zagrebu ovih dana očito povećan posjet turista, sa zanimanjem smo prošle nedjelje posjetili sajam antikviteta na Britanskom trgu, htjedući vidjeti postoji li odziv turista i u kojoj mjeri. Prorijeđeni broj klupa odnosno trgovaca, što zbog godišnjih odmora, a što zbog ljetnih sparina, nije, jasno, mogao privući ni veći broj domaćih posjetitelja pa se nekoliko turista na polupraznom trgu moglo lako otkriti. Kao i obično, najbrojniji su gosti bili kolekcionari koji se uvijek nadaju pokojem rijetkom predmetu po što je moguće nižoj cijeni. Bez obzira što je broj ponuda prorijeđen, vješti uvijek nešto pronađu. </p>
<p> Ovoga se puta moglo uočiti nekoliko dobrih prilika, među kojima i nekoliko vrlo dobro očuvanih rustikalnih škrinja za koje se tražila razumna i pristupačna cijena. Od tri primjerka, dvije starije škrinje s urezanim datumom 1875. godine, nudile su se po 700 kuna, a treća s poklopcem i dvjema ladicama po 1000 kuna Uz malo pogađanja može se postići cijena niža i do 30 posto. Masivne škrinje domaćih radionica iz istog vremena dimenzija 70×120×60 cm, cijene se na tržištu antikviteta i do 2500 kuna.</p>
<p> Još uvijek je primjetno veliko zanimanje za stare okvire i uokvirena ogledala. I dok se rame prodaju ovisno o veličini i izradi za nekoliko stotina kuna, tek je jedno ovalno ogledalo, uokvireno u bogatu zlatnu neobaroknu ramu, prodano za skoro 7000 kuna. Kupac privučen masivnom zlatnom ramom po našoj je procjeni daleko preplatio taj predmet, jer se ogledala dimenzije 50×70 cm slične izrade u susjednim zemljama procjenjuju na oko 1000-2000 kuna.</p>
<p>Valja znati da nemali broj trgovaca odlazi u susjedstvo i kupuje po znatno nižoj cijeni stare predmete i one koji podsjećaju na antikne te ih ovdje preprodaju jer su traženi, konkurencije je malo, a tržište je samozatajno i zatvoreno. </p>
<p>Ogrlica od srebrnih toka i izvezeni detalji vrličke narodne nošnje, koji se danas rijetko mogu naći, podsjećaju na 70-te godine kad je puk Dalmatinske zagore nudio na prodaju svoje stare rukotvorine, ponajviše u Splitu. Tada se tamo za bagatelu mogla dobiti cijela narodna nošnja, neobično vješto izvezene geometrijske šare na čoji, ili pak srebrna puceta i toke. Danas se za srebrnu nisku na kojoj su nanizane toke i puceta, od kojih neke imaju puncu i žig dubrovačkih zlatara, traži 2500 kuna, dok se za veoma lijepo puce s muške narodne nošnje traži 500 kuna.</p>
<p> Vještom oku kolekcionara nije, dakako, promaknula ponuda jednog antikvara koji nudi očuvane primjerke stolaca u paru iz 19. stoljeća. Nude se po 2000 za par, a možda i jeftinije za one snalažljivije. Kod istog se trgovca nalazi i zanimljivo platno dimenzija 80×55 cm, portret žene vjerojatno s početka 19. stoljeća, na kojem su majstorski izvedeni neki dijelovi, poput bogate bruxelleske čipke na orukavlju haljine i djelomičnog naslona stolca, no kako je ostatak slike, nažalost, nevjerojatno loše restauriran, slika se može dobiti za bagatelu. Prema našoj procjeni, previše se očekuje za dekorativne viseće petrolejske lampe koje itekako privlače pozornost. Zbog nedostatka originalnih staklenih dijelova, visoke cijene od više tisuća kuna u startu i vjerojatno još toliko električaru da se stave u funkciju, ovi privlačni predmeti vrlo rijetko nalaze svoje udomitelje. </p>
<p>Svi koji su kojim slučajem posjetili npr. bečki »ficht platz« mogli su uočiti da među tamošnjim trgovcima ima Mađara, Roma, Srba, Rumunja... više po govoru, nego po sadržaju njihovih klupa koje su poglavito pune traženim novourađenim proizvodima po ugledu na stilske iz 19. stoljeća. Mađari, primjerice, prodaju manje-više uspjele kopije Galle'ovih stolnih svjetiljki za oko 1000 do 1500 kuna, dok se mala rumunjska industrija organizirano bavi izradom pomodnih kopija lustera od mjedi po uzoru na one iz razdoblja bidermayera. One se na zapadnom tržištu prodaju za oko 1500 do 2000 kuna, a dok stignu do našeg kupca, cijena im se popne na 2500 do 3000 kuna te se mogu dobiti u antikvarnim dućanima. </p>
<p>Među trgovcima antikvitetima na Britancu smo uočili i nekoliko Roma koji su prodavali orijentalne sagove po daleko većoj cijeni, nego što ih prodaju naši antikvari. Uočili smo i osamljenu priliku, jednog Austrijanca koji se okušao u prodaji restlova dekorativnih tkanina. </p>
<p>Pod šestinskim suncobranima na Britancu se svake nedjelje može sresti i simpatični galerist Teo Bulajić - oko njegove klupe gotovo uvijek vrvi znatiželjnicima jer sadrži vrlo povoljnu ponudu suvremenog hrvatskog slikarstva... Kod njega se, uz ostalo, mogu dobiti slike i grafike Ede Murtića, Željka Lapuha, Zoltana Novaka, Tihomira Lončara i mnogih drugih renomiranih, ali i mlađih autora. </p>
<p>Ivanka Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Hrvatski dizajn je bolestan i krenuo je u krivom smjeru</p>
<p>»Tvrtka MOL ima jasan vizualni identitet Mađarske, a INA u njezinu vlasništvu s tri plava slova nema znakovlje Hrvatske. Upravo se likovnim idiomom određuje čije je nešto, a to Mađarima očigledno nije u interesu. Svatko mora izdvojiti svoj prepoznatljivi kod, ali tako da ne ometa drugoga. Čak 80-ak nacionalnih tvrtki u nazivu nosi ime Croatia čime se prostorno određuju, a niti jedna nema vizualni identitet zemlje u znaku i logotipu. Stoga u šali kažem: 'Croatia, ah znate, to vam je samo nešto na latinskom'«, govori naš poznati dizajner Boris Ljubičić</p>
<p>Imate zanimljivu majicu!</p>
<p> - iznenađeno usklikne novinarka dizajneru Borisu Ljubičiću, novom predsjedniku Hrvatskog društva dizajnera (HDD) komentirajući njegovo autorsko djelo koje sprijeda ima oveći natpis JA, kada su jedno drugome išli u susret. Tek potom izmijeniše - Dobar dan - i stisak ruke, te počeše razgovarati za »Vjesnik« o struci u domaćim i inozemnim okvirima, odnosima u HDD, stanju koje je na čelnom mjestu Udruge naslijedio, vizijama njezina razvitka, ulozi dizajna u suvremenom svijetu, vlastitim radovima i slično.</p>
<p>• Uvijek imate provokativne majice. Je li majica s natpisom JA koju nosite isticanje Vašeg ega? </p>
<p>- Majice koje sam dizajniram služe samo zato da ih ja prošetam po gradu i ništa drugo. Ta majica na kojoj sprijeda velikim slovima piše JA, a straga MI, označava inicijale imena i prezimena dvaju hrvatskih književnika. JA znači Jergović i Aralica, a MI Miljenko i Ivan. Svi bi željeli imati moje majice, a niti jedan ih trgovac neće primiti u dućan, što je apsurdno. Boje se kako će ih prihvatiti tržište. Moje su majice aktualne i svojim porukama progovaraju o trenutnim društvenim pitanjima. Njima testiram okolinu. Majica koju nosim na sebi je zadnja u nizu. Natpisom »ja« ne podilazim svojemu egu, nisam nametljiva osoba i volim biti anonimac, samo se to ne zna. Ljudi misle suprotno jer me često vide u medijima gdje polemiziram o suvremenim temama. </p>
<p>• Što poručujete svojim djelima?</p>
<p>- U posljednjih desetak godina bavim se pitanjima šire društvene klime, a u svojim radovima dajem upravo odgovore na njih. Imam puno odbijenih radova koji se bave suvremenošću. Njima dokazujem da dizajn nije nešto dekorativno, nešto što nečemu služi, već da je njegova uloga mnogo šira i slojevitija. Ovog sam ljeta primjerice radio novu Baščansku ploču u kamenu na ljetnoj koloniji u Bolu na Braču (LOBOL 2003.) koja se već nekoliko godina zaredom održava u vrtu vile obitelji Karninčić, pod vodstvom umjetničkog direktora Igora Zidića. Projekt ploče star je desetak godina, ali se ona tek sada kleše u bračkom kamenu veličine 180×120 cm. Kao rješenje bila je emitirana na špici vanjskopolitičke emisije na državnoj dalekovidnici, 15. siječnja 1992. godine u povodu priznanja naše zemlje od strane 37 država svijeta. Na ploči piše: »Priznajemo povijesno pravo hrvatskog naroda na samostalnu državu / Slobodni narodi Europe i svijeta / Anno domini 1992.« Pisana je na latinici tipografskim slovima Can you read me (Možeš li me pročitati). Tekst na novoj Baščanskoj ploči suprotstavljam onome na povijesnoj. Između njih se ispriječilo vrijeme koje je na njima ispisalo činjenice. </p>
<p> • Željko Borčić lani je dao ostavku na čelno mjesto HDD-a. Kakvo ste društvo naslijedili?</p>
<p>- Ostavka je pala nakon skandala na izložbi »Europa 2002.« održanoj prošle godine u zagrebačkoj Gliptoteci HAZU pod pokroviteljstvom ICOGRADA-e, a u organizaciji HDD-a i Ministarstva za europske integracije. Otvoreno rečeno rad Iana Borčića, sina tadašnjeg predsjednika HDD, nije zaslužio nagradu. Njegov plakat na kojemu je tekst, nešto je već viđeno i prodano, te ne može skrenuti pažnju svojom originalnošću. Namjera izložbe je bila da se vizualnim sredstvima oblikuje grafičko rješenje, što je u tom slučaju potpuno zanemareno. Društvo je bilo razjedinjeno oko te izložbe koja je imala ideju progovoriti o ujedinjenoj Europi. Na posljednjem sastanku Upravnog odbora, kada sam izabran na čelno mjesto, složili smo se da incident pripada prošlosti i da se moramo okrenuti budućnosti. </p>
<p>• Kako vidite rješenje prostora HDD-a?</p>
<p>- Društvo službeno stoluje u podrumskim prostorijama u Deželićevu prolazu 20. Tih je 50-ak četvornih metara društvo dobilo početkom 90-ih od Grada Zagreba, ali se njima ne koristi jer su vlažne, trošne i neupotrebljive. Nama je potreban veći prostor za Dizajnerski centar gdje bi bilo mjesta za stalni postav, gostujuće izložbe, predavanja i okupljanja, te urede, a svoja traženja HDD će uputiti nadležnima. Po projektu i lokaciji odgovarao bi nam Gradec. Taj objekt navodno je dodijeljen Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti, iako bi bilo bolje da se on smjesti na drugi kat Klovićevih dvora, a toj Galeriji da ostane prizemlje i prvi kat. O tome sam razgovarao s ravnateljem HMNU-a Vladimirom Crnkovićem koji dijeli moje mišljenje. </p>
<p>• Koje programe društvo ostvaruje i kakve su Vaše vizije njegova razvitka?</p>
<p>- Od 2001. do danas HDD organizira natječajne izložbe s pregledom recentnih radova hrvatskih dizajnera. Na njima se obično predstavlja 50-ak autora s oko 100 radova. Izložbe »01« i »02« održavale su se prethodnih godina u zagrebačkoj Galeriji Forum. Za izložbu »03« početkom rujna bit će raspisan natječaj, a potkraj studenoga trebala bi biti postavljena u Gliptoteci HAZU. U planu za 2004. je projekt »Dizajn 90-ih«, kojim bi bile predstavljene promjene na području oblikovanja koje su se dogodile u to prijelomno doba u Hrvatskoj, a postav osim kod nas namjeravamo predstaviti svijetu. Također ćemo nastaviti organizirati međunarodnu izložbu pod pokroviteljstvom ICOGRADA-e koja će se idući put održati također na temu Europe ali pod naslovom »Danas i sutra« (»Today and Tomorrow«). To će biti kritička, natječajna i pozivna izložba sa sudionicima iz cijele Europe. O nagradama ćemo još razmisliti, poučeni lošim iskustvom, iako su dobre jer stimuliraju autore. Kritička osnova zasnivala bi se na suprotnostima postojećeg europskog dizajna i onoga kakav bi on trebao biti u novoj Europi. </p>
<p>• Kakvo je, po vašem mišljenju, stanje u našem dizajnu?</p>
<p>- Lani smo vidjeli 37. zagrebački salon dizajna i primijenjene umjetnosti. Taj tip selekcije i izložbe je nešto preživjelo, jedva za dvojku, a znak tog salona, termometar na 37 stupnjeva Celzija, simbolično govori i o tome da je stanje u dizajnu kod nas bolesno.</p>
<p>• Autor ste vizualnog identiteta 49. splitskog ljeta kojemu se zamjera da je hladan, indiferentan i ne privlači pozornost?</p>
<p>- Peristil na kojemu se održavaju predstave te manifestacije daje joj posebno obilježje, bez obzira što su zastupljene i druge scene. Poslužio sam se stupom, elementom arhitekture iz Dioklecijanova vremena, te slovima naziva priredbe na način blizak onome kao kod znaka Split 1700. Svojom sam idejom htio pomiriti staro, klasično rješenje sa suptilnim uplivom tipografije. Prigovor o izostanku topline i šarma mogu prihvatiti. </p>
<p>• Čemu mora težiti suvremeni dizajn?</p>
<p>- Mladi dizajneri svijeta žele uhvatiti vrijeme, iskoristiti tehnologiju i njezine mogućnosti, ali u svojim rješenjima sve više izostavljaju mjesto. U spotovima se više ne zna gdje su snimani. Dizajn počinje mijenjati svijet, promišljati i graditi ga, a ne samo oblikovati određeni likovni problem. To su pitanja svijesti čovječanstva. Novi naraštaj dizajnera bi morao koncepte vezati uz prostor i vrijeme. Tipografija bi trebala postupno nestajati iz dizajna kao kulturološko naslijeđe Gutenberga. Ta ideja temelji se na tezi da su ljudi toliko indoktrinirani tekstom da su počeli misliti onako kao što je napisano, a ne razvijaju vlastito mišljenje koje puno više pruža vizualni jezik. Dobar dizajn uvijek potvrđuje vrijeme i u njemu ima nešto od filozofije vina: Što je stariji to je bolji. </p>
<p> • Kakav je dizajn u Hrvatskoj i koliko je s njim upoznat svijet?</p>
<p>- Dizajn u Hrvatskoj je, nažalost, krenuo krivim smjerom. Promjenom društvenih odnosa, dizajneri su postali sluge u agencijama za marketing, a njihova se ruka u tim radovima ni ne vidi. Dizajnera ne bi bilo dovoljno kada bi se njihov rad koristio usporedno s rastućim potrebama. Dizajn kojim se Hrvatska predstavlja u inozemstvu, nema svoju prepoznatljivost. Hrvatske tvrtke su se lani reklamirale s prizorima iz foto shopa koji nisu snimljeni u našoj zemlji, jer tamo nisu ni zastupljeni. Tvrtka MOL ima jasan vizuelni identitet Mađarske, a INA u njezinu vlasništvu s tri plava slova nema znakovlje Hrvatske. </p>
<p>Svatko mora izdvojiti svoj prepoznatljivi kod, ali tako da ne ometa drugoga. Upravo se likovnim idiomom određuje čije je nešto, a to Mađarima očigledno nije u interesu. Čak 80-ak nacionalnih tvrtki nosi ime Croatia u nazivu čime se prostorno određuju, a niti jedna od njih nema njezin vizualni identitet u znaku ili logotipu. </p>
<p>Stoga u šali kažem: »Croatia, ah znate, to vam je samo nešto na latinskom«. Ove godine američki mjesečnik »Print« daje pregled europskog dizajna u prošloj godini. Primjerice, Hrvatska u tom časopisu ima šest stranica, kao i Njemačka, a Slovenija ima tri. </p>
<p>• Za Vas se u šali kaže da ste dizajner broj 2 u Hrvatskoj, prvi iza Miroslava Šuteja? </p>
<p>- Drugi sam bio na natječaju za zastavu i drugi za kunu. Duboko vjerujem da će vrijeme biti na strani mojih rješenja. Ako pogledamo malo oko sebe, vidjet ćemo da naše državne institucije sa sadašnjim nakinđurenim grbom daju provincijalnu i kičastu sliku zemlje. </p>
<p>Zar se s takvom Hrvatskom može u Europu? Ni zastava Europe nema svoj identitet: ima krug kao japanska, a zvijezde kao ona SAD-a. Europa od nas ne traži da redizajniramo znakovlje već pravni sustav, demokraciju, ljudska prava itd. </p>
<p>Zadržavanje jedinstvenosti naroda u velikoj državnoj zajednici kao što je Europska unija najobičnija je utopija ako država nema jasan, dobro oblikovan i prepoznatljiv vizualni identitet. Susjedna je Slovenija baš raspisala natječaj za zastavu, grb i simbol zbog skorog ulaska u EU. Natječaj je objavljen na web stranicama slovenske vlade, a njime se želi postići razlikovnost i prepoznatljivost u novom okruženju. U Hrvatskoj smatraju da su najviša državna grafička rješenja političko obilježje najnovije povijesti u koju nitko ne bi trebao dirati. </p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Papa među Riječanima na tri jezika</p>
<p>U klaustru franjevačkog samostana na Trsatu ovih je dana promovirana fotomonografija »Papa među nama«. Riječ je o zajedničkom projektu riječkog Novog lista i Izdavačke kuće »Adamić«, na čijih se 300 stranica s nekoliko stotina fotografija, evidentira vrijeme od sječe smreke u Gorskom kotaru, što je protekloga Božića darovana Svetom Ocu, pa sve do vatikansko-hrvatskih susreta i trećeg pastoralnog pohoda Ivana Pavla II. Hrvatskoj od 5. do 9. lipnja. </p>
<p>Tih je dana Rijeka bila Papina petodnevna rezidencija iz koje je svakodnevno odlazio u Osijek i Đakovo, Dubrovnik i Zadar. O knjizi su, uz izdavača Franju Butorca, govorili crkveni povjesničar fra Emanuel Hoško, te jedan od nositelja projekta, zamjenik direktora Novog lista Josip Buršić.</p>
<p> Monografija nastala u znak poštovanja i sjećanja na petodnevni boravak Svetog Oca u Rijeci, osim što kronološki prati Papin pastoralni pohod, sadrži sve Papine poruke i pozdravne govore biskupa koji su u tome razdoblju bili njegovi domaćini. Među tim dokumentima je i govor predsjednika Stjepana Mesića izrečen odmah po dolasku u riječku zračnu luku na otoku Krku 5. lipnja. </p>
<p>Svečanoj promociji fotomonografije nazočio je i potpredsjednik Vlade prof. dr. Ante Simonić kojemu je uz nadbiskupa i riječkog metropolita msgr. dr. Ivana Devčića, uručen jedan primjerak knjige. Ocjenjujući projekt »Papa među nama« iznimno vrijednim, Simonić je uputio riječi zahvale svima koji su projekt ostvarili, zadovoljan što će u svojoj privatnoj biblioteci odsad imati primjerak knjige koja će trajno svjedočiti o boravku Svetoga Oca u Hrvatskoj 2003. godine. </p>
<p>Knjiga uz ostalo donosi i četiri uvodna teksta, što ih potpisuju potpredsjednik Vlade Goran Granić, riječki metropolit dr. Ivan Devčić, primorsko-goranski župan Zlatko Komadina i riječki gradonačelnik mr. Vojko Obersnel. Posebnost knjige jest u tome što su sve tekstove objavljene na hrvatskom, objavljuje i na engleskom i talijanskom jeziku. Monografija je opremljena i sadržajno nadasve bogatijim CD-romom, čiji su autori Vanja Vinković i Igor Pavić iz »Alfred Mayer Produkcije«.</p>
<p>LJiljana Mamić Pandža</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="21">
<p>Utopio se vaterpolist Ivo Ivaniš</p>
<p>DUBROVNIK, 16. kolovoza</p>
<p> - Hrvatski vaterpolski reprezentativac, 27-godišnji Ivo Ivaniš utopio se u subotu, oko 8 sati, pokraj otoka Bobara. Pokojni Ivaniš ujutro je došao na kupanje s prijateljima, a nakon što je zaronio i potom nestao, alarmirana je policija. Na mjesto događaja ubrzo je stigao policijski brod, a ronioci su oko 8.45 sati pronašli tijelo nesretnog Ivaniša, kako doznajemo na oko 30 metara dubine. U 10.07 sati mrtvozornica je proglasila smrt utapljanjem, izvijestila je PU dubrovačko-neretvanska. </p>
<p>Ivo ivaniš nastupao je za vaterpolske klubove Jug i Mladost, bio je i reprezentativac i slovio je kao izvrstan sportaš i prijatelj. Njegova smrt potresla je sportske krugove u Hrvatskoj. </p>
<p>K. C.</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Četiri »laka komada«</p>
<p>Kvaliteta Jurčevićeve momčadi očituje se i u tome što je čak i u ovakvome, prilično iscrpljenom stanju, uspjela dotući gostujuću momčad. Treba, međutim, priznati da niti Osječani nisu pokazali obrise dosadašnjih igara </p>
<p>ZAGREB, 16. kolovoza</p>
<p> - Maksimirska »drobilica« nastavlja lomiti protivničke obrane lakše nego - čačkalice. Ali, zasad joj to uspijeva samo na domaćoj sceni... Ove su subotnje večeri u Maksimir svratili stari »šegrti« - nogometaši Osijeka. Prošle im je sezone Dinamo ovdje nakrcao šest, a sada »samo« četiri lopte u mrežu. »Plavi« su, dakle, u prvenstvenome okršaju uvjerljivo svladali Osijek čak sa 4-0 (2-0). </p>
<p>Gotovo je nevjerojatna lakoća s kojom Dinamovi nogometaši mrve suparničke obrane u domaćem prvenstvu. U četiri utakmice, uključujući i onu protiv Hajduka u Super kupu, Jurčevićeva je momčad utrpala čak 19 pogodaka. Doista impresivna statistika. »Plavi«, dakle, zabijaju gotovo pet golova po utakmici! </p>
<p>Usprkos tome, teško je vjerovati da bi subotnja igra zagrebačke momčadi mogla biti matrica kojom se namjeravaju suprotstaviti kijevskom Dinamu za destak dana na svome terenu. Istina, rezultatski su uvjerljivo Zagrepčani srušili Osječane, no ipak to nije bio onakav Dinamo kakav bi na koljena mogao položiti ukrajinskoga prvaka. Pogotovo se to odnosi na prvih 35 minuta. Vidljivo umorni zagrebački nogometaši u tom razdoblju baš i nisu suviše jurcali ka osječkim vratima, ali su na kraju, eto, čak četiri puta rasparali protivničku mrežu. Međutim... Osjekova je obrana bila suviše inertna, tako da su »plavi« čak i ovako, s »pola gasa« suviše lagano pronalazili koridore prema osječkome golu. No, čini se da takve akcije baš i neće naići na zeleno svijetlo kod kijevskih braniča. Bilo kako bilo, kvaliteta Jurčevićeve momčadi očituje se i u tome što je čak i u ovakvome, prilično iscrpljenom stanju, uspjela dotući gostujuću momčad. Treba, međutim, priznati da niti Osječani nisu pokazali obrise one igre kakvom su prošli tjedan razmontirali varaždinski Varteks sa 3-1.</p>
<p>Osječku je mrežu načeo Tomić u 37. minuti. Ponovno je Agić, baš kao što je to činio i u Kijevu, presijecao protivničke pokušaje prodora na sredini terana. Iz jedne je takve akcije sjajno proigrao Bartolovića na lijevoj strani, a ovaj uputio relativno laganu loptu prema protivničkim vratima. Na toj se putanji, međutim, našao Tomić, koji je loptu neometan skrenuo u mrežu. Nakon što je Kranjčar sjanom piruetom, okrenuvši se s loptom za 180 stupnjeva oko Mikulića, ubacio loptu u mrežu, bilo je jasno da su Zagrepčani ponovno dograbili sva tri boda. Bilo je to u smiraju prvoga poluvremena. U drugom su dijelu domaći zaigrali znatno ofenzivnije i u razdoblju od 60. do 69. minute, sa dva gotovo identična pogotka, zaključili ovu subotnju nogometnu večer. Prvo je Bartolović, s ruba kaznenog prostora, smjestio loptu u rašlje za 3-0, da bi se nešto kasnije, s ove iste udaljenosti i Drpić upisao u strijelce. Tri Burcsine uspješne intervencije nakon Mituovih prodora u situaciji »jedan na jedan«, Buljatov start na Mujčinu u osječkom kaznenom prostoru, kojeg sudac nije sankcionirao 11-ercem, te dva sramežljiva Ljubojevićeva pokušaja pred Dinamovim vratima zaključuju opus ove utakmice.</p>
<p>• Stadion u Maksimiru</p>
<p>DINAMO - OSIJEK 4-0 (2-0)</p>
<p>DINAMO: Turina 6 - Mijatović 6; Sedloski 6, Drpić 6- Mikić 6,5 (od 77. Zahora -) - Tomić 6, Agić 7, Mujčin 7 (od 70. Krznar - ); Kranjčar 7 (od 63. Štrok) - Mitu 6, Bartolović 6,5</p>
<p>OSIJEK: Burcsa 6 - Radics 5,5; Tkalčević 5 (od 46. Požinovski 5,5), Mikulić 5 - Buljat 5,5 (od 79. Primorac -), Brkić 5 (od 68. Grnja - ), Milardović 5,5, Pranjić 5,5; Balatinac 5,5, Špehar 6 - Ljubojević 5,5 </p>
<p>SUDAC: Svilokos (Sisak) 6,5. GLEDATELJA: 3500</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Tomić (37), 2-0 Kranjčar (45), 3-0 Bartolović (60), 4-0 Drpić (69)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Radics, Agić, Božinovski, Milardović</p>
<p>CRVENI KARTONI:</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Niko Kranjčar</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Pogađali samo iz jedanaesteraca</p>
<p>Suparnici su uložili maksimum ne bi li ostvarili uspjeh, a kad se sve sabere bilo bi zapravo nepravedno da je jedna ili druga strana osvojila sva tri boda/ Inker je poveo iz najstrože kazne u 7. minuti pogotkom Lalića, izjednačio je Prosinečki, također s bijele točke, u 40. minut/ Propušten niz prigoda s jedne i druge strane...</p>
<p>ZAPREŠIĆ, 16. kolovoza</p>
<p> - Bez odluke, pravednom podjelom bodova, završio je prvi ovosezonski obračun gradskih suparnika Inkera i Zagreba. Suparnici su uložili maksimum ne bi li ostvarili uspjeh, a kad se sve sabere bilo bi zapravo nepravedno da je jedna ili druga strana osvojila sva tri boda. Završilo je s konačnih 1-1 (1-1), a obzirom na prigode u završnici pobjedi su bili blizu i Inker i Zagreb. </p>
<p>Već sam početak nagovijestio je kasnija zbivanja samom činjenicom što su suparnici vrlo temperamentno i odlučno ušli u susret. Dapače, kao da je obostrana nervoza pokazivala želje jedne i druge strane, tako da je bilo mnoštvo oštrih startova, temperamentnih reakcija na sučeve odluke, gestikuliranja, previjanja na travnjaku nakon naizgled preoštrih startova.</p>
<p>Prvi su se radovali domaćini i to već rano, pa se može reći da su s vrlo bitnim kapitalom praktički ušli u utakmicu. Igrala se 7. minuta, u prodoru Inkera preko lijeve strane Karabogdan je dobro u dubinu gurnuo tamnoputog Wansija, koji je u susretu s loptom i Zagrebovim braničem Barišićem ostao ispružen svom duljinom. Bio je to kazneni udarac kojeg je Lalić sigurno pretvorio u pogodak. Samim time i takvu prednost koja je formalno natjerala nogometaše Zagreba da uzvrate. No, tek u 23. minuti gosti iz Kranjčevićeve ostvarili su svoju prvu prigodu kad je nakon udarca Pilipovića, Horvat dobro obranio. </p>
<p>Na odmor se išlo s poravnatim rezultatom, jer se vrlo dobri sudac Novak držao istog metra kad je, ovog puta u korist Zagreba dosudio 11-erac. Lovrek je idealno u Inkerov kazneni prostor gurnuo loptu i suigrača Marasa, a Wansi, koji je pola sata ranije zaradio 11-erac za Inker, ovog puta ga je skrivio. Isto je samo blago vrškom kopačke pomilovao po gležnju Marasa, tako da dvojbe oko najstrože kazne nije bilo. Prosinečki je bio siguran realizator.</p>
<p>Prava se je bitka, međutim, razmahala u nastavku. Inker je sve više pritiskao sa svojim pozadinskim igračima, Zagreb uzvraćao u svakoj prigodi. Tako je u jednom solo bijegu Đalović pogodio vratnicu, a odbijenu loptu Lovrek je umjesto u mrežu poslao u natrčalog Brnasa. Ubrzo je pogotkom u vratnicu uzvratio Brlek i može se reći da je završnica bila zapravo najdinamičniji dio ove prave prvenstvene utakmice. Sijevale su prigode s jedne i druge strane, ali napadači nisu bili dovoljno prisebni, odnosno vratari su bili na visini zadatka. Stoga kad se kaže da je remis najpravičniji ishod ove utakmice, nije se uopće promašilo u svekolikoj ocjeni. </p>
<p>• Stadion Inkera </p>
<p>INKER - ZAGREB 1-1 (1-1)</p>
<p>INKER: Horvat 6,5 - Vidak 6, Radeljić 6,5, Pecelj 6, Bodrušić 6 - Terkaš 6 (od 69. Brlek 6), Skulić 5,5 (od 46. Mužek 5,5), Dujmović 6 - Lalić 6,5 - Wansi 6 (od 46. Brnas 6), Karabogdan 6,5</p>
<p>ZAGREB: Stojkić 6,5 - Žilić 5,5, Ješe 6, Barišić 6, Maras 6 - Marić 5,5 (od 60. Mujdža 6), Prosinečki 6,5 (od 90. Drača -), Biskup 6, Pilipović 6 (od 63. Perković 6) - Lovrek 6,5, Đalović 6,5</p>
<p>SUDAC: Novak (Varaždin) 7. GLEDATELJA: 4000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Lalić (7., 11 m), 1-1 Prosinečki (40., 11 m).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Skulić, Vidak, Dujmović, Marić, Pilipović, Biskup, Đalović</p>
<p>CRVENI KARTONI:</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Marin Lalić </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Rijeka može žaliti </p>
<p>SLAVONSKI BROD, 16. kolovoza</p>
<p> - Gosti iz Kantride najavljivali su da će u Slavonskom Brodu pokušati prekinuti crni niz i da će nakon godinu i pol dana ostvariti prvu pobjedu na gostovanju. To im na kraju nije uspjelo, ali treba naglasiti da su bili bliži uvjerljivom vodstvu. Na kraju ih je stigla kazna i utakmica je završila neodlučenim rezultatom 1-1. </p>
<p> Gosti su poveli u 22. minuti. Shkembi je odlično ubacio s lijeve strane, na drugoj vratnici na pet metara ostao je usamljen Samardžić koji je tukao glavom, Vidaković je obranio a Samardžio natrčao i postigao zgoditak. </p>
<p> U nastavku je domaći trener Stilinović obavio dvije zamjene što se na kraju pokazalo ključnim za konačan rezultat. Umjesto vrlo slabih bočnih igrača Ivice Vuke i Slađenka Marića u igru su ušli Vjekoslav Švađumović i Berislav Jukić, te su upravo oni u 58. minuti inicirali poravnanje rezultata. Švađumović je povratnom loptom uposlio Jukića, a ovaj s 15-ak metara u luku pogodio. neobranjivo za poravnanje. Tako su domaći kaznili promašaj Vuškovića koji je samo minutu prije poravnanja nakon kornera pred golom Marsonije glavom iz blizine dobro šutirao, ali je Vidaković još jednom pokupio sve pohvale. </p>
<p>• Stadion uz Savu</p>
<p>MARSONIA - RIJEKA 1-1 (0-1)</p>
<p>MARSONIA: Vidaković 6,5, Šimić 6, Arslanović 6, M. Tadić 5,5, I. Vuka 5,5 (od 46. Jukić 6,5, Barišić 6,5, Petrović 6, Ačkar 6, Marić 5,5 (od 55. Švađumović 6,5), M. Vuka 6, Jukan 6 (od 86. Martinović -)</p>
<p>RIJEKA: Kalinić 6,5, Vušković 6, Milas 6,5, Milinović 6,5, Batkoski 5,5 (od 64. Modrić -), Bulat 6, Shkembi 6, Butić 5,5 (od 81. Linić -), Mujdža 6, Samardžić 6,5 (od 70. D. Tadić -), Klić 5,5</p>
<p>SUDAC: Igor Pristovnik (Zagreb) 6,5. GLEDATELJA: 3000.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Samardžić (22), 1-1 Jukić (58)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Arslanović, Švađumović, Milinović, Modrić </p>
<p>CRVENI KARTON: Vjekoslav Martinović </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Berislav Jukić </p>
<p>Josip Šebalj</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Bronca za Čačića</p>
<p>ZAGREB, 16. kolovoza</p>
<p> - Nakon zlata Tomislava Miščančuka u muha kategoriji, Branimir Čačić okitio se broncom u velter kategoriji na 15. vojnom SP u taekwandou, koje je održano u Zagrebu.</p>
<p> Na putu do trećeg mjesta Čačić je u prvom kolu pobijedio Cipranina Michaela 10-5, a u drugom Talijana Cutugna, također, sa 10-5. I nakon što su ga svi u dvorani već vidjeli u finalu, jer je bio vidljivo bolji od Iranca Ghiasia, zbog neshvatljivih pogrešaka zaradio je opomene suca i tako poražen u polufinalu 7-8.</p>
<p> Drugi naš natjecatelj Rudolf Karre u prvom kolu teške kategorije poražen je od Turčina Ozena. Nakon teške i izjednačene borbe prevagu su donijeli suci svojim odlukama, pa je na kraju Karre poražen 10-11. </p>
<p> Muška reprezentacija Hrvatske vojske na kraju je zauzela 4. mjesto, iza Južne Koreje, Irana i Turske. </p>
<p> Svjetsko vojno prvenstvo, koje je Hrvatska po drugi puta uspješno organizirala (prvo je bilo u Puli 1966.), završava u nedjelju svečanom ceremonijom zatvaranja u zagrebačkoj vojarni »Petar Zrinski«. Slijedeće godine organizator Svjetskog vojnog prvenstva u taekwondou je Njemačka. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Mladost koja se mora dokazati odlaskom na Igre</p>
<p>Momčad izbornika Spahije kondiciju je stjecala na slovenskoj Rogli, odigrala turnir u Belgiji, a trenutno je na pripremama u Poreču. Vrijeme do polaska za Švedsku brzo curi, a pred našim košarkašima je još nekoliko dana Poreča, zatim važna provjera na Superkupu u Njemačkoj, te završni treninzi u Zagrebu pred Švedsku. Okupljanje hrvatskih košarkaša započelo je u znaku otkaza, no Spahija se niti jednog trenutka nije požalio kako mu nedostaje neki igrač. Hrvatski izbornik pred sobom ima samo jedan cilj - kako hrvatske košarkaše odvesti na Olimpijske igre u Ateni i ne obazire se na brojne probleme...</p>
<p>ZAGREB, 16. kolovoza</p>
<p> - Do početka Europskog prvenstva košarkaša u Švedskoj ostalo je još 19 dana. Hrvatska košarkaška reprezentacija odradila je gotovo mjesec dana priprema. Momčad izbornika Spahije kondiciju je stjecala na slovenskoj Rogli, odigrala turnir u Belgiji, a trenutno je na pripremama u Poreču. Vrijeme do polaska za Borĺs brzo curi, a pred našim košarkašima je još nekoliko dana Poreča, zatim važna provjera na Superkupu u Njemačkoj, te završni treninzi u Zagrebu pred Švedsku. </p>
<p>Okupljanje hrvatskih košarkaša započelo je u znaku otkaza, no Spahija se niti jednog trenutka nije požalio kako mu nedostaje neki igrač. Hrvatski izbornik pred sobom ima samo jedan cilj - kako hrvatske košarkaše odvesti na Olimpijske igre u Ateni i ne obazire se na probleme, koji su prisutni u svakom poslu. Najviše je otkaza bilo na centarskim pozicijama. Otkazao je Emilio Kovačić, u natezanjima s izraelskim Maccabijem, Hrvatska je ostala bez Nikole Vujčića, koji mora nakon operacije nosa odraditi rehabilitaciju dugu čak tri mjeseca. </p>
<p>Na početku priprema potom se nije pojavio Mario Kasun, na kojeg je Spahija najozbiljnije računao, a otkazao je i Davor Marcelić. Tako je već u startu hrvatska reprezentacija ostala bez dva sigurna člana prve petorke, Kovačića i Vujčića, pa se Spahija morao okrenuti drugim rješenjima na mjestu centra. Naknadno je pozvao Sandra Nicevića, koji je bio dvije godine izvan kruga reprezentativaca. I kad se momčad okupila, Mate Skelin, uz Prkačina jedini iskusniji centar u momčadi, morao je zbog zaušnjaka ostati u Zagrebu. Tu nije bio kraj zdravstvenih problema igrača Pau-Ortheza, jer je prije tri dana u Poreču istegnuo butni mišić, pa će morati mirovati nekoliko dana. To će Skelina, nakon preskočenih priprema na Rogli, dodatno usporiti u hvatanju željene forme. Tako će se pod obručima izbornik Spahija morati osloniti na mlade igrače poput Žižića, Bagarića i Šundova. Iza Žižića je sjajna sezona u Splitu, uostalom, za njega je izbornik kazao, kako je u Belgiji bio jedan od najboljih napadača u momčadi. </p>
<p>Velika nepoznanica su NBA igrači, Bagarić i Šundov, koji su u nekoliko sezona u najjačoj ligi svijeta uglavnom dodavali ručnike suigračima u minuti odmora. Obojici nedostaje oko sto utakmica, kazao je izbornik. Stepenice koje su preskočili u košarkaškom razvoju vidljive su na pripremnim utakmicama. Što će tek biti kad dođu pravi ispiti protiv jakih momčadi, kada se i iskusnijim igračima zna »skratiti ruka«. S »tornjevima« poput Bagarića i Šundova, Hrvatska bi trebala imati zacementiran reket, ali na utakmici protiv BiH, pod obručima je bilo puno slobodnog prostora za suparničke igrače. </p>
<p>Nakon pripremne utakmice u Pazinu protiv reprezentacije BiH, izbornik Spahija kazao je kako je dobio puno odgovora. Radeći izmjene, izbornik je pokušavao pronaći kemiju među pojedinim igračima. Spoj najboljih ponekad ne daje najbolji rezultat, potrebno je pronaći igrače koji će se najbolje razumjeti na terenu. Spahija je bio zadovoljan početnom petorkom, u kojoj su igrali Mulaomerović, Giriček, Mamić, Ivan Perinčić i Prkačin. Dobro je djelovao i sastav s Baždarićem, Giričekom, Mamićem, Planinićem i Micevićem. U Pazinu se vidjelo da su igrači još prilično »tvrdi« od napornih treninga. Stoga su lopte ponekad nekontrolirano letjele u aut. Ipak, izbornik je bio zadovoljan angažmanom igrača, i nije se previše zabrinjavao zbog promašenih šuteva. </p>
<p>Osim centarske linije za koju će Spahija odvojiti pet do šest mjesta u momčadi, izbornik će morati posložiti i vanjsku liniju, što je za konačni rezultat možda i važnije. Među braničima ne vlada takva borba za mjesto u momčadi, kao među visokim igračima. Igru će voditi tri razigravača, Mulaomerović, Popović i Planinić, od kojih će svatko dobiti dosta minuta na parketu. Ipak, čovjek od najvećeg Spahijinog povjerenja je Gordan Giriček, koji je u prvoj NBA sezoni izabran u drugu petorku novaka lige. Giriček je protiv BiH ubacio 26 poena, iako je prethodnih dana radio smanjenim intenzitetom, zbog lakše ozljede prepona. Giriček će, ako bude dobivao dosta lopti, konačno imati prvu veliku priliku u reprezentaciji. Do sad se igra uvijek gradila oko drugih igrača, a branič Orlanda bio je u sjeni. Izbornik ima veliko povjerenje u 26-godišnjeg Zagrepčanina, no Giriček će se morati znati nametnuti momčadi i izboriti za status vođe reprezentacije.</p>
<p>Za razliku od prošlih godina, kada je hrvatska košarkaška reprezentacija bila daleko jača po imenima, ove godine Spahija je okupio mlađe igrače, od kojih se većina tek treba dokazati na reprezentativnom planu. Generacija svjetskih igrača poput pokojnog Dražena Petrovića, zatim Kukoča, Rađe i Vrankovića odavno nema u hrvatskom dresu. Ta generacija, možemo reći, razmazila je hrvatsku sportsku javnost, za koju je i brončana medalja s Europskom prvenstva bila relativni neuspjeh. Sada je situacija potpuno drugačija, hrvatska košarka nekoliko godina nije među najboljim reprezentacijama Starog kontinenta i pred Nevenom Spahijom težak je posao vraćanja ugleda hrvatskoj košarci. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Kako se približiti velikom Kristalnom globusu</p>
<p>Dugo vremena se prioriteti Ivice Kostelića znaju - koncentracija na olimpijsku medalju 2006. u Torinu. Po mogućnosti u kombinaciji, koja je oduvijek u obitelji zauzimala posebno mjesto i imala najveću cijenu/ Janica Kostelić ne trenira punim intenzitetom zbog ozljede koljena </p>
<p>ZAGREB, 16. kolovoza</p>
<p> - U miru i prirodnim ljepotama Badije obitelj Kostelić i ovog ljeta pronalazi dobitnu kombinaciju za novu sezonu. Koju će, kako sada stvari stoje, dočekati u sličnom ozračju kao i ranije. Jer, ozljede i problemi nikada nisu dali previše mira Kostelićima. Njihova sudbina je, očito, da do veličanstvenih uspjeha redovito moraju prolaziti trnovitim putevima. </p>
<p>Naime, ozljeda koljena Janice Kostelić dovoljno zabrinjava i njen raspored sljedeće sezone posve je upitan. Gotovo je sigurno, pak, da će uvjerljiva prošlogodišnja pobjednica Svjetskog kupa i djevojka čija superiornost nadilazi večinu dosadašnjih u ovom sportu, izostati s tradicionalnog otvorenja sezone u austrijskom Söldenu (25. i 26. listopada).</p>
<p>Bolovi u koljenu dovoljno su problematični da su sadašnji treninzi prilično limitirani i sastoje se od košarkaško-rukometnog razgibavanja.. Skijanje ili teže fizičke napore, u kakvima se ovih danas znoji brat Ivica, zasad nisu njena svakodnevica.</p>
<p>Ivica je, pak, kažu svjedoci u životnoj formi. Fizički nikad jači, psihički nikad čvršći i emotivno nikad sretniji. Kazuje li to možda da će se ove godine dogodite njegova najuspješnija sezona? Obećanjima nikad nisu Kostelići bili previše skloni, no jedno je sigurno - ove će se sezone prvi put dogoditi nastupanje Ivice u sve četiri discipline. Rijetki su takvi »all-round igrači«, pa su tako prošle sezone samo šestorica među najboljih pedeset u ukupnom redoslijedu oprobali vožnju od slaloma do spusta - Norvežani Aamodt, Kjus, Svindal, Amerikanac Miller, Austrijanac Walchhofer i Švicarac Defago. </p>
<p>Uostalom, na samim počecima Ivičeve karijere otac je uvijek naglašavao kako je najbolja disciplina njegovog sina upravo super-veleslalom. Međutim, mnoge okolnosti, a ozljede ponajprije, usmjerile su Ivicu prema slalomu i veleslalomu. No, vrijeme je zaliječilo rane i sada Ivica mnogo obećava i na tom planu čime se automatski povećavaju njegove šanse i u borbi za veliki Kristalni globus. Vjerujemo, baš onako kako je na sebe skrenuo pozornost prošle godine Bode Miller ili kako to već cijelo desetljeće rade Ivičini uzori, Norvežani Kjetil Andre Aamodt i Lasse Kjus.</p>
<p>Podsjetimo, prije dvije godine Ivica je osvojio mali Kristalni globus (slalom), te zauzeo sedmo mjesto u ukupnom redoslijedu. Prošle je bio također sedmi što jasno pokazuje kako za više domete ipak nedostaju nešto bodova iz brzih disciplina. Ipak, još uvijek je pitanje koliko će Ivica »konzumirati« brze discipline, jer zahtjevnije staze mogle bi zasad predstavljati strah i probleme. </p>
<p>No, vjerojatno je kako će se naći u startnoj kućici super-veleslaloma na američkoj turneji u Vailu i Beaver Creeku (na toj stazi se ozljedio 1999. tijekom Svjetskog prvenstva).</p>
<p>Uz to, otac Ante dugo vremena navodi prioritete u pogledu Ivice - koncentracija na olimpijsku medalju 2006. godine u Torinu. Po mogućnosti u kombinaciji, koja je oduvijek u obitelji Kostelić zauzimala posebno mjesto i imala najveću cijenu.</p>
<p>Stipe Karadžole</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="28">
<p>Bivši ugandski diktator Idi Amin umro u Saudijskoj Arabiji</p>
<p>Nakon osam godina strahovlade koja je prema procjenama udruga za zaštitu ljudskih prava odnijela gotovo 300.000 života, Idi Amin je 1979. godine izgnan iz Ugande, a posljednje 24 godine proveo je u Saudijskoj Arabiji </p>
<p>JEDDAH, 16. kolovoza</p>
<p> - Bivši diktator Ugande Idi Amin preminuo je u subotu u Saudijskoj Arabiji, potvrdili su bolnički izvori. Amin je bolovao od povišenog krvnog tlaka, a 18. srpnja pao je u komu i primljen u specijalnu bolnicu kralja Fasala, gdje su mu otkazali bubrezi.</p>
<p>Amina, koji je bio jednako poznat po raskošnom životu i nasilnoj vladavini, okrivljuje se za ubojstva desetaka tisuća građana Ugande tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Iako broj žrtava Aminove strahovlade nije točno utvrđen, udruge za zaštitu ljudskih prava procjenjuju da je tijekom osam godine krvave vladavine ubijeno gotovo 300.000 ljudi. </p>
<p>Nakon što je 1979. godine izgnan iz zemlje, jedan od najpoznatijih diktatora 20. stoljeća otišao je najprije u Libiju, potom u Irak i naposljetku u Saudijsku Arabiju, gdje mu je odobren boravak pod uvjetom da se ne bavi politikom. </p>
<p>Nekadašnji boksački prvak u superteškoj kategoriji i vojnik u britanskoj kolonijalnoj vojsci, Amin je na vlast došao 25. siječnja 1971. godine, svrgnuvši tadašnjeg predsjednika Miltona Obotea, dok je Obote bio izvan zemlje.</p>
<p>Zaveo je režim povezan, među ostalim, i s palestinskim terorizmom, što je 1979. dovelo do izraelske akcije spašavanja otetih talaca u toj zemlji. Udruge za zaštitu ljudskih prava procjenjuju da je tijekom Aminove vladavine od 1971. do 1979. godine ubijeno oko pola milijuna ljudi.</p>
<p>Obote ga je jednom nazvao »najvećim nasilnikom što ga je ikad rodila jedna Afrikanka«, a bivši je američki predsjednik Jimmy Carter rekao da su događaji tijekom njegove vladavine »zgrozili čitav civilizirani svijet«.</p>
<p> Stanovnici Ugande na početku su pozdravili dolazak Amina na vlast, no njegova nasilnička narav došla je do izražaja već 1972. godine, kada je iz zemlje protjerao desetke tisuća Azijaca, koji su kontrolirali nacionalno gospodarstvo. U nedostatku vlastite poduzetničke klase, ta istočnoafrička zemlja ubrzo je upala u gospodarski kaos.</p>
<p> Amin se proglasio doživotnim predsjednikom zemlje s 24 milijuna stanovnika, sam se odlikovao visokim državnim odličjima i vladao zemljom »čeličnom rukom«, ubijajući stvarne i izmišljene neprijatelje. Svjedoci kažu da su njihova tijela bacana u Nil, jer nije bilo vremena za iskapanje dovoljno grobova.</p>
<p>Bivši diktator proglasio se »Velikim ocem« nacije, a 1975. godine čak je bio izabran na jednogodišnju dužnost predsjednika Organizacije afričkog jedinstva, unatoč protivljenju nekih članica.</p>
<p> Ostat će zapamćene njegove izjave kako je »Hitler s pravom spalio šest milijuna Židova« i želja »za brzim oporavkom« upućena bivšem američkom predsjedniku Richardu Nixonu nakon afere Watergate.</p>
<p> Prevelike ambicije koštale su Amina gubitka vlasti. Naime, nakon neuspjelog pripajanja dijela susjedne Tanzanije 1978. godine, tanzanijske snage u protunapadu svladale su ugandsku vojsku i doprle do glavnog grada Kampale. </p>
<p> Amin je pobjegao u Libiju, potom u Irak i konačno u Saudijsku Arabiju, gdje se nastanio u vili u luci Jeddah na Crvenom moru. Tamo je živio luksuznim životom, okružen s četiri žene i oko 30 djece, brojnim slugama, automobilima i vozačima koje je plaćala saudijska vlada. U jednom od rijetkih intervjua, Amin je svojedobno jednom ugandskom listu rekao da obožava svirati harmoniku, pecati, plivati i čitati Kuran. Bivšeg diktatora Ugande moglo se ponekad vidjeti u šetnjama obalom i na molitvi u obližnjoj džamiji. (AFP/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Libija prihvatila odgovornost za Lockerbie</p>
<p>NEW YORK, 16. kolovoza</p>
<p> - Libija je u subotu u pismu Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda prihvatila odgovornost za rušenje PanAmova zrakoplova nad Lockerbiejem 1988. i obećala da će se pridružiti »međunarodnoj borbi protiv terorizma«.</p>
<p> »Libija je kao suverena država olakšala izvođenje pred lice pravde dvojice osumnjičenih za postavljanje bombe u PanAm 103 i prihvaća odgovornost za akcije svojih dužnosnika«, kaže se u pismu koje je potpisao libijski veleposlanik pri UN-u Ahmed Own.</p>
<p>U pismu od tri stranice također se ističe kako se Tripoli »obvezuje na kooperativnost u međunarodnoj borbi protiv terorizma« i jamči »da će se suzdržati od uplitanja u bilo kakve akte terorizma«.</p>
<p> Pismo je dio pažljivo isplaniranog slijeda poteza, usuglašenih na pregovorima između SAD, Velika Britanije i Libije, koji trebaju pomoći Tripoliju da izađe iz međunarodne izolacije 15 godina nakon što je jumbo jet PanAm-a raznesen nad Lockerbiejem, u Škotskoj, pri čemu je poginulo 270 ljudi.</p>
<p>Libija je 1999. izručila Abdela Basseta al Magrahija i al Amina Khalifu Fahima. Megrahi, agent libijske obavještajne službe, je 2001. proglašen krivim a Fahima je oslobođen. </p>
<p>U pismu Vijeću sigurnosti Libija kaže da će platiti odštetu koja bi, kako se očekuje, trebala dostići 2,7 milijardi dolara, odnosno 10 milijuna dolara po svakoj od 270 žrtava pada zrakoplova. Nakon što se obavi uplata, za koju je jedan američki dužnosnik rekao da bi mogla biti već u utorak, SAD i Velika Britanija su najavile kako će smatrati da je Libija ispunila uvjete za trajno ukidanje sankcija UN-a uvedenih 1992.</p>
<p> Dok se ukidanje sankcija UN-a, suspendiranih 1999., očekuje u skladu s dogovorom postignutim na pregovorima, čini se da SAD nisu spremne za ukidanje bilateralnih sankcija dok Libija ne ispuni neke dodatne uvjete.</p>
<p>U oštro sročenom priopćenju glasnogovornik Bijele kuće Scott McClellan rekao je da će sankcije SAD-a ostati na snazi i da je Washington zabrinut zbog sumnje da se Libija nastoji domoći oružja za masovno uništenje, njezine »destruktivne uloge« u regionalnim sukobima u Africi i »lošeg stanja ljudskih prava te nedostatka demokratskih institucija«.</p>
<p>Libija je predala pismo UN-u unatoč naznaka da bi Francuska mogla blokirati dogovoreno rješenje naknade štete, u nastojanju da ishodi veća sredstva za rušenje zrakoplova francuske kompanije UTA 1989. godine nad Nigerom, za što su također sumnjičeni Libijci. Francuska je zatražila još vremena kako bi pokušala uvjeriti Libiju da poveća iznos od 30,5 milijuna eura, koji je vlada u Parizu ranije prihvatila kao kompenzaciju za rušenje leta UTA 772.</p>
<p>Američki dužnosnici i članovi obitelji žrtava Lockerbieja izrazili su veliko nezadovoljstvo zbog francuskog ugrožavanja sporazuma kojim se rješava njihov 15-godišnji spor s Libijom. Prema sporazumu, prva četiri milijuna dolara po žrtvi, Libija bi uplatila nakon ukidanja sankcija UN-a, iduća četiri nakon ukidanja američkih sankcija, a još po dva nakon što SAD izbriše Libiju s popisa zemalja koje podupiru terorizam. Ako SAD u roku od osam mjeseci ne poduzme te korake obitelji žrtva primit će samo još po milijun dolara, čime bi ukupna odšteta iznosila pet milijuna po žrtvi. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Washington odustaje od veće uloge UN-a u Iraku? </p>
<p>Umjesto davanja veće uloge UN-u Amerikanci bi mogli stupiti u pojedinačne kontakte sa zemljama koje su voljne pridružiti se iračkim poratnim operacijama </p>
<p>ANKARA, 16. kolovoza (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Pitanje aktivnog angažiranja UN-a u rješavanju poratne iračke krize, nije, kako se čini, još do kraja razjašnjeno u Bijeloj kući. Visoki dužnosnik američke administracije rekao je kako Washington neće još dugo inzistirati na aktivnoj ulozi međunarodne zajednice. On je, kako prenosi New York Times, ostavio otvorenom mogućnost da SAD umjesto toga stupi u pojedinačne kontakte sa zemljama koje su voljne pridružiti se iračkim poratnim operacijama.</p>
<p> Kako će se razvoj iračkih prilika odražavati na međunarodnom planu zavisit će umnogome od nove rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a. U Pentagonu se, inače, nadaju da bi za svoje iračke aktivnosti mogli osigurati aktivnu vojnu potporu 44 zemlje. Pritom se ističe da se uloga međunarodnih stabilizacijskih snaga neće usredotočiti na održavanje sigurnosti, već isključivo na obnovu Iraka.</p>
<p>Inače, među zemljama koje bi mogle dati najveći doprinos smirivanju iračkih napetosti najčešće se spominje Turska. O njenom se angažmanu vode vrlo intenzivni javni i tajni pregovori između Washingtona i Ankare. Busheva administracija je zainteresirana da se oko 10.000 turskih vojnika rasporedi u tzv. sunitskom trokutu, središnjem dijelu Iraka. Vlada premijera Recepa Tayyipa Erdogana je spremna na takav vojni doprinos, čak i prije izglasavanja nove rezolucije UN-a, ali pod uvjetom da se na čelu turskih snaga nalaze turski, a ne američki zapovjednici. </p>
<p>Turskoj bi se ta vojna potpora, kako se pretpostavlja, višestruko isplatila. Pored ostalog, Amerikanci su najavili odobrenje 8,5 milijardi dolara kredita Turskoj po vrlo povoljnim uvjetima. Turska vrlo ozbiljno računa i s kupovinom najsofisticiranijeg američkog naoružanja i vojne opreme. </p>
<p>Donald Rumsfeld, tvrde američki izvori, nije za to da se UN na bilo koji način angažira na održanju sigurnosti u Iraku. On se pribojava da bi čak i neizravno angažiranje UN-a »razvodnilo vojni autoritet ratne koalicije i ometalo savezničke antiterorističke i antigerilske akcije širom Iraka«. Tvrdi se da iračka drama nije toliko »užasavajuća« da se ne bi mogla savladati. U pozadini svih objašnjenja, ma kakva ona bila, krije se želja Busheve administracije da sačuva kontrolu nad iračkim naftnim izvorima koji su po rezervama od 112 milijardi barela, drugi u svijetu, odmah iza Saudijske Arabije.</p>
<p>Kako bi se dalje mogli razvijati Odnosi na relaciji SAD-UN u vezi s Irakom ovisit će i o daljnjem razvoju situacije u toj zemlji. Činjenica je, međutim, da najveća svjetska velesila, osim nasilnog svrgavanja s vlasti Saddama Husseina, nije razriješila tamošnje vrlo složene političke, gospodarske i druge probleme. </p>
<p>Šijiti, objektivno najjača i najorganiziranija vjersko-politička struktura u Iraku pozvali su američke snage da se u roku 24 sata povuku iz šire okolice Bagdada. Zahtjev je uslijedio samo jedan dan nakon što su američki vojnici otvorili vatru na sudionike šijitskih prosvjeda. Američki izvori kažu da je tom prilikom ubijena najmanje jedna, a ranjeno više osoba. Međutim, Iračani kažu da je ubijeno osam sudionika demonstracija. Amerikanci su to otvaranje vatre na demonstrante nazvali »nesretnim incidentom«, nakon čega su se javno ispričali.</p>
<p>Očito je da se i Amerikanci i Britanci pribojavaju gnjeva šijita koji, po svemu sudeći, nisu aktivno sudjelovali u dosadašnjim gerilskim akcijama na okupacijske snage. Vjeruje se da su iza tih napada stajali uglavnom suniti, odnosno poražene strukture Saddamovog režima. No, najnovije ubojstvo jednog i ranjavanje dvojice britanskih vojnika u Basri na jugu Iraka, moglo biti i prvi nagovještaj uključivanja šijita u aktivni otpor anglo-američkoj okupaciji zemlje. </p>
<p>Zanimljivo je da se sa napadom na britanske vojnike podudarila pismena poruka bivšeg iračkog diktatora upućena šijitima. Kako je prenijela katarska tv mreža Al Jazeera, Saddam je pozvao šijitsku subraću na sveti islamski rat (džihad) kako bi se okupacijske snage protjerale iz Iraka. Oni koji bolje poznaju iračku zbilju, naročito godine Saddamove strahovlade, tvrde kako taj poziv ne može imati nikakav ozbiljniji učinak. Pritom se podsjeća da su šijiti bili žrtve bivše dominacije sunita kojoj pripada i Saddam Hussein. U masovnim grobnicama, koje su otkrili američki vojnici, sahranjeni su uglavnom šijiti koji su se suprotstavljali Saddamovom diktatorskom režimu. </p>
<p>Amerikanci koji gotovo grozničavo nastoje očuvati stečene iračke pozicije započeli su nove akcije obuke iračkih policajaca. Tako je trotjednom obukom u Tikritu, rodnom mjestu poraženog Saddama, obuhvaćeno 40 mladih Iračana. Pukovnik Steve Russell ističe da će se slične akcije poduzeti i u drugim iračkim gradovima. »Želja nam je da Iračani umjesto nas preuzmu ulogu očuvanja sigurnosti u vlastitoj zemlji, rekao je taj američki časnik. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Turski odvjetnici optužuju Blaira za genocid </p>
<p>ANKARA, 16. kolovoza</p>
<p> - Odvjetnička udruga Turske traži pokretanje sudskog postupka pred Međunarodnim kaznenim sudom protiv britanskog premijera Tonyja Blaira i članova njegove vlade zbog zločina i genocida koje su britanski vojnici počinili tijekom rata u Iraku. </p>
<p>Predsjednik odvjetničke komore u Istanbulu Kazim Kolcuoglu priopćio je kako će se stalnom kaznenom sudu u Haagu dostaviti detaljna dokumentacija o počinjenom genocidu i zločinima protiv čovječnosti.</p>
<p> »Imamo nepobitne dokaze o mnogim zločinima koje su britanske snage počinile tijekom vojne operacije 'Iračka sloboda'«, tvrdi Kolenoglu.</p>
<p> Drži kako za takvo ponašanje, koje nije sukladno pravima i običajima rata i koje se ne temelji na Ženevskim konvencijama, najveću krivicu snosi upravo britanski premijer Blair. Nedavno su gotovo istovjetnu tužbu protiv Blaira i članova njegove vlade Međunarodnom kaznenom sudu podnijeli i članovi grčke odvjetničke komore sa sjedištem u Ateni. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Hambali je planirao nove napade?</p>
<p>BANGKOK/JAKARTA, 16. kolovoza</p>
<p> - Tajlandski premijer Thaksin Shinawatra izjavio je u subotu da je Hambali, »mozak« bombaškog napada na Baliju, planirao nove napade kada je ovoga tjedna uhićen na Tajlandu. Thaksin je rekao da je Hambali, glavni operativac terorističke skupine Jemaah Islamiah povezane s Al Qaidom, vjerojatno planirao napad tijekom azijsko-pacifičkog summita u Bangkoku u listopadu, na kojemu se očekuje i američki predsjednik George Bush.</p>
<p>Hambalijevo uhićenje omogućio je jedan operativac terorističke skupine Jemaah Islamiah koji je uhićen prošlog mjeseca na jugu Tajlanda. On je istražiteljima odao informacije koje su dovele do uhićenja Hambalia u jednom stanu u Ayutthayi, 80 kilometara sjeverno od Bangkoka.</p>
<p>Hambali je uhićen je u petak na Tajlandu i prebačen u SAD. Indonezijski ministar pravosuđa Yusril Ihza Mahendra zatražio je međutim da se Hambaliju sudi u Indoneziji. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Potočnik: Hrvatska ne može proglasiti gospodarski pojas bez dogovora</p>
<p>LJUBLJANA, 16. kolovoza</p>
<p> - Hrvatska ne može proglasiti isključivu ekonomsku zonu (EEZ) na Jadranu bez dogovora s ostalim zemljama u regiji, a ako bi Italija pristala da u bilateralnom dogovoru s Hrvatskom proglasi prošireni gospodarski pojas, talijanska bi vlada pod pritiskom ribara bila prisiljena dati ostavku, izjavio je Franc Potočnik, državni podtajnik u slovenskom ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, zadužen za pitanja ribolova. Potočnik je u razgovoru za mariborski dnevni list Večer izjavio da bi Hrvatska umjesto proglašenja gospodarske zone u Jadranu svoje interese bolje zaštitila proglašenjem ribolovne ili ekološke zone, po uzoru na Maltu ili Francusku, te da se iza njenih najava »kriju želje da prisvoji Jadran«. To Hrvatska, po njegovim riječima, ne može učiniti bez uvažavanja interesa Slovenije, Albanije, Srbije i Crne Gore, a najava je vezana na predizborno stanje u Hrvatskoj.</p>
<p>I ostali slovenski dnevni listovi i dalje posvećuju veliku pozornost namjerama Hrvatske da proglasi gospodarski pojas, pa su Dnevnik i Delo u subotu izašli sa desetak osvrta, komentara i drugih priloga na tu temu. Neki slovenski komentatori pozivaju zbog hrvatske »neprijateljske najave« i na protumjere na političkom području. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="34">
<p>Žestoki kao oporba, jalovi kao vlast</p>
<p>U Vjesniku od 9. kolovoza objavljen je tekst pod naslovom: »Ministarstvo pravosuđa odgovorilo na pitanja iz upitnika EU«.</p>
<p>Zanimalo bi me kao i većinu naših građana - ima li u spomenutom upitniku neko pitanje koje bi se odnosilo na reviziju pretvorbe i privatizacije i što je vlast odgovorila kako je riješena revizija.</p>
<p>Svima nam je dobro poznata činjenica da je današnja vlast, a bivša oporba, najveću galamu dizala zbog goleme pljačke počinjene u privatizaciji i pretvorbi, koja je dovela do sveopćeg osiromašenja našeg stanovništva, a tisuće ljudi našlo se na ulici. Tadašnja oporba, a današnja vlast kao primarni zadatak obećala je narodu reviziju pretvorbe i privatizacije. To je činjenica.</p>
<p>Ono što je najstrašnije i s moralnog stanovišta neprihvatljivo jest činjenica da su se u doba srpske agresije i ratnog razaranja razni ratni profiteri koristili upravo tom situacijom, lovili u mutnom i preko noći stekli golema bogatstva.</p>
<p>Sigurno da ta činjenica nije nepoznata Europskoj uniji, jer Hrvatska je pod permanentnom opservacijom i pomno se prate sva događanja na ovim prostorima. </p>
<p>Budući da je bogaćenje u ratnim situacijama kao i otimačine u elementarnim nepogodama po međunarodnom pravu tretirano kao zločin, zna se, kako se u pravnoj državi sankcioniraju takvi zločini..</p>
<p>Stoga me zanima kao i sve građane ove zemlje: kako je mogla nastupiti zastara za privatizaciju i pretvorbu: do godine 1996?</p>
<p>To je donio taj zakon i u čijoj je kompetenciji bila imenovana zastara?</p>
<p>Naš osiromašeni i opljačkani narod ne može prihvatiti takvu soluciju i budući da se smatramo prevarenim - to jest da narodu dano obećanje nije ispunjeno, imat ćemo pravo obratiti se nadležnom sudu u Strasbourgu i tražiti da se poništi odluka o zastari. Bogaćenje i stvaranje profita u ratnim uvjetima smatra se ratnim zločinom i ne može doći pod bilo kakvu zastaru.</p>
<p>RUŽICA GABRIEL Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Balvane zamijenili upaljačima</p>
<p>»Požari haraju Hrvatskom: Gori na Hvaru, u blizini Zatona, na Učki, Biokovu...«, upozorava Vjesnik na naslovnoj stranici u broju od 14. kolovoza, a takvih smo se izvješća načitali od početka ljeta. Teško bi me bilo uvjeriti da ovi svakodnevni požari duž cijele naše obale, u zaobalju i na otocima nisu najvećim dijelom podmetnuti, jer ne vjerujem da cijela Dalmacija puna ljubitelja kanadera i seksualno frustriranih muškaraca.</p>
<p> Hrvatska e gostoljubiva prema svima, pa izgleda i prema potpaljivačima, a za to je najvećim dijelom zaslužna naša policija, na čelu s ministrom Lučinom.</p>
<p> Sada se na dugo i široko priča o preventivi, a na to je trebalo misliti mnogo mjeseci ranije. Nije se htjelo vjerovati da će potpaljivači balvane zamijeniti upaljačima. Nije se htjelo vjerovati da će nam dolaziti i susjedi koji će nam se za svoje frustracije osvećivati paležom. Kada je riječ o preventivi, zar nije trebalo na vrijeme organizirati straže i barem upozoriti domaće stanovništvo da pazi na kretanje i ponašanje pridošlica. Još uvijek policija djeluje neorganizirano, kao da se i ne trudi previše, samo da se ne bi nekome zamjerila. Još uvijek nije raspisana nagrada za one koji prokažu potpaljivače požara, kao što je bila raspisana nagrada za »lovce« na glavu generala Gotovine.</p>
<p>Zbog svega toga ministar Lučin bi trebao dati ostavku jer neuspješnošću na tom području nanosi neprocjenjivu i trajnu štetu Hrvatskoj. Takav neodgovoran odnos prema našim nacionalnim vrijednostima za najoštriju je osudu!</p>
<p>VLADMIR TOMAS Varaždin</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Više nisu »legije« nego »mirovne misije«</p>
<p>Hrvatska javnost je podijeljena, a vlat i oporba suglasne su u tome da naše vojno-policijske postrojbe trebaju biti nazočne u Iraku u sklopu mirovne misije, nakon što se već nalaze u Afganistanu. Nije teško pretpostaviti njihovu prisutnost u doglednoj budućnosti i u Sjevernoj Koreji i drugdje, gdje se pokaže potreba za sličnim misijama međunarodne zajednice.</p>
<p>Povijest je zabilježila npr. »Rimske legije« (veća borbena jedinica cca šest tisuća ljudi, a podijeljena je na deset kohorti), »Legija stranaca« koju Matoš definira kao »tuđinska legija« - francuske trupe koje se sastavljene od nasnubljenih stranaca (pustolova, očajnika i kriminalaca) koja je pod zapovjedništvom francuskih časnika i služe za osiguranje francuskih kolonijalnih posjeda (B. Klaić: »Rječnik stranih riječi«).</p>
<p>Hrvatska povijest nije bila pošteđena legija, tako su za vrijeme NDH postojale npr. sljedeće: »Hrvatska legija Stalingrad«, »Hrvatska legija Sevastopol, Hrvatska legija DON«, »Hrvatska legija Azovsko more« i dr.</p>
<p>U današnje vrijeme sam izraz »legija« budući je dosta kompromitiran zamijenjuje se najčešće prikladnijim nazivom »mirovna misija«, jer bi bilo neprimjereno vremenu i novom svjetskom poretku nazvati ih npr. »Hrvatska legija Afganistan« ili »Hrvatska legija Irak«.</p>
<p>Vjerojatno nisam u pravu, no što se tiče terminologije novog svjetskog poretka, nema neke bitne razlike između nazivlja »legija« i »mirovna misija«, prije bi se moglo reći da je to ponavljanje povijesti u novom ruhu i s okusom naftalina.</p>
<p>VINKO RAFAJAC Osijek</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Pretjerivanje s engleskim jezikom</p>
<p>Nisam jedini koji negoduje zbog anglizacije našega javnog života. U tom sam se smislu i ja ponekad javio u Pismima čitatelja. Svima su nam poznati primjeri uporabe engleskog jezika u nazivima trgovina, kafića, raznih priredaba itd., a o primjeni engleskih riječi u govoru mlađe generacije da se i ne govori. Sada bih želio ukazati na jedan poseban primjer »umetanja« engleskog tamo gdje mu zaista nije mjesto.</p>
<p>U Nedjeljnom Vjesniku od 3. kolovoza 2003. objavljen je tekst Marine Tenžere »Najtajanstveniji grad svijeta«, a radi se o Pragu. Samome članku (osim za nekoliko neispravno napisanih riječi) nemam prigovora; pisan je zanimljivo i informativno, ali mi je jedna pojedinost privukla pozornost. Naime, u tekstu pod jednom slikom stoji: Glavna arterija: Wenzeslas Square. Jedva sam povjerovao vlastitim očima. Pa zar je Prag u Engleskoj ili kojoj drugoj zemlji engleskoga govornog područja? Stoji engleski naziv umjesto da se navede izvorni češki: Václavské námęsti ili da se barem to kaže na hrvatskom: Vaclavski trg. U tekstu su inače svi nazivi na češkom jeziku, ali se taj trg u njemu ne spominje.</p>
<p>Vjerojatno je do toga došlo tako što se uzelo turistički prospekt na engleskom i jednostavno prenijelo potpis pod sliku. Nitko se nije potrudio da naziv bude na češkom ili hrvatskom (jer i Vjesnik je hrvatski list, a ne engleski). Ovdje, dakako, nije engleski naziv svjesno »uguran«; samo se radi o nemaru i »liniji manjeg otpora«. Ali ne sumnjam da će se takve stvari događati i ubuduće. </p>
<p>NIKŠA NJIRIĆ Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="38">
<p>Vozač poginuo kad je pretrpani automobil sletio s ceste</p>
<p>OSIJEK, 16. kolovoza</p>
<p> - Jedna je osoba poginula, a šest ih je ozlijeđeno u teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u subotu oko 1.50 sati na županijskoj cesti 4107 između mjesta Beketinci i Jurjevac Punitovački. </p>
<p>Kako je izvijestila policija, do nesreće je došlo kada je Dario Pavlović (24) iz Antunovca, upravljajući osobnim automobilom »opel kadett« registracijskih oznaka OS 189-EK, u kojemu se nalazilo još šest osoba, sletio s ceste zbog neprilagođene brzine i preopterećenosti vozila.</p>
<p>Vozilo se kretalo iz smjera Jurjevca Punitovačkog prema Beketincima. </p>
<p>Na oko kilometar od izlaska iz Jurjevca Punitovačkog, u lijevom zavoju Dario Pavlović izgubio je kontrolu nad upravljačem, desni kotači automobila zahvatili su travnatu površinu uz rub ceste pa se vozilo zanijelo i sletjelo u odvodni kanal. </p>
<p>Nakon toga automobil se zabio u betonski mostić koji vodi prema kolnom ulazu jedne vikendice te se prevrnuo na krov. </p>
<p>Vozač Dario Pavlović preminuo je u kolima hitne pomoći. Dvoje njegovih suputnika, starih 43 i 20 godina, čiji identitet policija nije htjela otkriti, teško su ozlijeđeni pa su zadržani na liječenju u osječkoj Kliničkoj bolnici. Preostalih četvero putnika, u dobi između 20 i 27 godina prošli su s lakšim ozljedama. </p>
<p>Prema policijskom priopćenju, ovo je već četrdeseta osoba poginula ove godine na prometnicama Osječko-baranjske županije. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>U prometnoj nesreći poginuo mladić </p>
<p>SLAVONSKI BROD, 16. kolovoza</p>
<p> - Dvadesetdvogodišnji Mario Markovac iz Donjih Andrijevaca preminuo je u subotu oko 4 sata ujutro u slavonskobrodskoj Općoj bolnici podlegavši teškim tjelesnim ozljedama koje je zadobio sat vremena ranije u prometnoj nesreći.
Mladić je stradao oko 2,50 sati u Radićevoj ulici u mjestu Čajkovci nakon što je, zbog neprilagođene brzine, izgubio kontrolu nad upravljačem svog automobila »opel kadett« registracijskih oznaka SB 507-V, te je sletio u odvodni kanal. </p>
<p>Nakon što je sletjelo u kanal, vozilo se zaustavilo udarivši u betonski kolni mostić koji vodi prema kućnom broju 78. Od siline udarca mladić, koji se nalazio sam u automobilu, zadobio je teške tjelesne ozljede. </p>
<p>Začuvši strašan udarac, mještani Radićeve ulice pozvali hitnu pomoć koja je odmah stigla i prevezla Maria u bolnicu u Slavonskom Brodu. No, unatoč borbi liječnika da mu spase život, mladić je preminuo oko četiri sata. </p>
<p>Očevid su na mjestu nesreće obavili policijski službenici brodsko-posavske policijske uprave. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Pet ozlijeđenih kod Udbine </p>
<p>UDBINA, 16. kolovoza </p>
<p> - U teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u subotu oko 8 sati na Ličkoj magistrali kod nadvožnjaka Krbava, blizu Udbine, pet je osobe ozlijeđeno te su prevezene u gospićku i zadarsku bolnicu, izvijestila je Policijska uprava ličko-senjska. Promet u smjeru juga preusmjeren je na staru cestu kroz Udbinu i dalje prema Gornjoj Ploči. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>U petak dva utapanja u istočnoj Hrvatskoj </p>
<p>OSIJEK/SLAVONSKI BROD, 16. kolovoza</p>
<p> - Na području istočne Hrvatske u petak, na Veliku Gospu, zabilježena su dva slučaja utapanja. Prvi se slučaj dogodio na jezeru Topolik kod Slavonskog Šamca kada se oko 14 sati utopio Jozo Stažić (45). </p>
<p>Novi slučaj utapanja zabilježen je samo tri sata kasnije, oko 17 sati u Aljmašu gdje se na ušću rijeke Drave u Dunav utopio Ivan Matić (81). Kako je izvijestila policija, ni u jednom od ovih slučajeva nisu pronađeni nikakvi tragovi koji bi ukazivali na nasilnu smrt pa se govori o nesretnim slučajevima. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="42">
<p>U Omišalj uplovio 1500. tanker </p>
<p>RIJEKA, 16. kolovoza</p>
<p> - Na terminal Jadranskog naftogoda (Janaf) u Omišlju na Krku stigao je u subotu ujutro 1500. tanker. Riječ je o modernom tankeru »Seatriumph«, koji plovi pod zastavom Republike Malte a sagrađen je prošle godine. Tanker prevozi 145.000 tona nafte koja za potrebe Ine stiže iz luke Novossisk u Rusiji. </p>
<p>Direktor Službe razvoja i investicija Janafa, Krešimir Baranović, rekao je novinarima da je taj događaj značajan za Jadranski naftovod i luku Omišalj, u čijem radu od početka 1979. godine do danas nije zabilježen niti jedan akcident. Rezultat je to stručnosti Janafovih zaposlenika, kao i brige za zaštitu i očuvanje okoliša, temeljene na svjetski prihvaćenim standardima sigurnosti naftovodnih sustava, koja se dosljedno provodi kao dio poslovne politike tvrtke. </p>
<p>U prošloj godini u omišaljskoj luci pretovareno je 57 tankera sa oko pet milijuna tona nafte, a ove godine očekuje se isti takav rezultat. Baranović je najavio da se sredinom iduće godine očekuje i početak realizacije projekta DružbAdria, što bi u funkciji trebao biti 2005. godine. Tada bi u luku Omišalj godišnje trebalo uplovljavati do 80 tankera, a promet nafte povećao bi se na 10 milijuna tona. </p>
<p>Prije početka ostvarenja projekta nužno je obaviti određene preinake na cijelom sustavu. On je trenutačno prilagođen iskrcaju nafte iz tankera, dok će se u budućnosti više raditi na ukrcaju. Ti zahvati koštat će, rekao je Baranović, oko 15 milijuna američkih dolara. Kako se od začetka ideje o projektu DružbAdria u javnosti i među stručnjacima javljaju oprečna mišljenja, vodstvo Janafa ističe da će se uskoro napraviti i Studija utjecaja na okoliš. To je primarna zadaća Janafa, jer bez nje ne može se ishoditi ni lokacijska dozvola potrebna za početak radova. </p>
<p>Tanker se na privezu može zadržati najviše 30 sati, no obično se isprazni za oko 20 sati. Baranović je dodao da je nedavno potpisan i ugovor s riječkom Dezinsekcijom koja će ubuduće, u skladu s propisanim obvezama Janafa, pri svakom iskrcaju opasati tanker zaštitnom mrežom, kako bi se kod eventualnog istjecanja nafte u more šteta svela na najmanju moguću mjeru. </p>
<p>Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Imovina članova fonda zbog spajanja neće biti umanjena</p>
<p>Nakon što su mirovinska društva koja upravljaju Erste i Helios obveznim mirovinskim fondovima donijela odluku o pripajanju društvu Adriatic invest, koje upravlja Plavim mirovinskim fondom, stvorene su pretpostavke za spajanje ta tri obvezna mirovinska fonda te okupljanje njihovih članova u jedan obvezni mirovinski fond. Da bi spajanje bilo valjano, fondovi tek moraju proći složenu proceduru, počev od upisa promjena u Trgovački registar, pa do zadnjeg odobrenja za rad, koje novom, zajedničkom fondu, mora izdati Hagena. </p>
<p>Iako će nakon tog postupka postati članovi novog fonda koji dosad nije postojao na tržištu, osiguranici time ne bi trebali ništa izgubiti, niti u procesu spajanja imaju bilo kakvih obaveza, dok novi fond, odnosno društvo koje njime upravlja, preuzima sve obveze koje obvezni mirovinski fond ima prema svojim članovima. </p>
<p>Prenošenje računa članova u novi fond obavit će se, naime, bez naplate naknade, u dane vikenda, kako njihova imovina ne bi izgubila vrijednost. Tako bi nominalna vrijednost imovine koju osiguranik ima na računu u ponedjeljak prije podne trebala odgovarati zadnjem podatku o vrijednosti imovine koja je bila zabilježena na računu osiguranika potkraj prošlog tjedna. Nakon toga imovina članova novog fonda vrednuje se isto kao i kad je riječ o članovima bilo kojeg drugog fonda na tržištu, pa osiguranicima preostaje da prate stanje imovine na računu i sukladno tome odlučuju žele li ostati u novom fondu ili ne. Oni koji žele promijeniti fond, mogu to učiniti na šalteru Regosa u bilo kojoj poslovnici Fine, tako što će pred službenikom potpisati dokument o promjeni fonda. </p>
<p>Podsjetimo, Erste i Plavi mirovinski fond spajaju se, prije svega, zato što je Erste banka postala vlasnikom Riječke banke, jednog od osnivača Plavoga fonda, a u taj »brak«, a onda i u vezu s Helios fondom, ulaze s dosta različitih pozicija. Plavi mirovinski fond, naime, prikupio je dovoljan broj članova u odnosu na obvezu da u roku od dvije godine prikupi najmanje 50.000 članova. Potkraj lipnja taj je fond imao 60.100 članova, dok su Erste i Helios u to vrijeme imali po 25.000 osiguranika. Pretpostavlja se, stoga, da će i u imenu novoga fonda, u kombinaciji s imenom Erste banke biti zadržano i nešto »plave« boje, a novim bi fondom - to je, navodno, već posve sigurno - trebao upravljati sadašnji predsjednik Uprave Adriatic investa (društva koje sada upravlja Plavim fondom) Petar Vlaić.</p>
<p>Iako će nakon toga na tržištu ostati pet obveznih mirovinskih fondova, do polovice iduće godine ta će se slika iznova promijeniti. Naime, osim fondova Erste i Helios dovoljan broj članova za nastavak s radom nije prikupio ni Ha jedan mirovinski fond. Potkraj lipnja, naime, u tom su fondu izbrojali tek 3517 članova, što je 46.483 člana manje nego što bi fond trebao imati zadnjeg dana u godini. S obzirom na stanje na tržištu i dinamiku novog zapošljavanja i u Ha jedan su svjesni da u toj utrci gube, pa su čelni ljudi fonda Hageni već predložili jedno rješenje. Prema njemu, Ha jedan bi svoje osiguranike jednostavno »ponudio« drugim fondovima, dok bi se obvezni fond i društvo koje njime upravlja jednostavno preregistrirali u dobrovoljno društvo i dobrovoljni fond. Iako o tome u Hageni još nisu donijeli konačan sud, neslužbeno doznajemo kako ono nije posve u skladu s popisima, pa je malo vjerojatno da će biti prihvaćeno.</p>
<p>No, u svakom slučaju, nakon što krajem godine Ha jedan »pozove« da u roku od šest mjeseci ispuni zakonski uvjet i prikupi dovoljan broj članova, Hagena će polovicom 2004. morati raspisati natječaj na kojem ostali fondovi na tržištu mogu kupiti Ha jedan fond. Ako u tom postupku sudbina članova Ha jedan fonda ne bude riješena, Hagena će Regosu naložiti da članove rasporedi u ostale fondove, razmjerno prema broju članova koje su oni dotad prikupili. Na kraju tog procesa, na tržištu će ostati četiri obvezna mirovinska fonda, odnosno upola manje od onoga što se predviđalo na početku mirovinske reforme. </p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Telefonski pretplatnici zaboravili na nove HT-ove tarife</p>
<p>Nakon početnog »buma« novih tarifnih paketa Hrvatskog telekoma kojom prilikom su 244 korisnika u prva tri dana promijenila tarifni paket, pokazalo se da u špici godišnjih odmora malo tko misli na nove tarifne pakete HT-a.</p>
<p>U HT-u kažu da se prijave za tarifne modele »Mini halo« i »Halo plus« odvijaju prema »očekivanom ritmu« i u očekivanim odnosima, što pokazuje da su korisnici prepoznali prednost novih paketa koje im je ponudio HT.</p>
<p>Ipak, kako ističu u HT-u, zasad se nešto više korisnika odlučilo za paket »Mini halo«. Unatoč tome, vjeruju da je još uvijek riječ o početnoj fazi jer su paketi lansirani tek potkraj srpnja, te se korisnici tek trebaju upoznati sa svim prednostima pojedinih paketa, a ni utjecaj sezone godišnjih odmora nije zanemariv.</p>
<p>Podsjetimo, od 244 korisnika fiksne telefonske mreže koji su prvi promijenili stari korisnički paket, njih 209 zatražilo je »Mini halo«, a 35 »Halo plus«. Do kraja godine više od 1,7 milijuna hrvatskih telefonskih pretplatnika može neograničeno puta promijeniti korisnički paket ili pak zadržati postojeći.</p>
<p>Međutim, pritom se može očekivati da najveći broj korisnika fiksne telefonske mreže uopće neće promijeniti stari korisnički paket, iako sve više telefoniraju. U nepokretnoj mreži telekomunikacijski promet, mjeren utrošenim minutama, u drugom je tromjesečju ove godine smanjen za 1,8 posto u odnosu na tri prethodna mjeseca. Ali, ukupno je na telefonski promet u prvoj polovici godine u fiksnoj telefoniji utrošeno 4,96 milijardi minuta, što je za 11,2 posto više nego u istom prošlogodišnjem razdoblju.</p>
<p>U HT-u napominju da telefonskih korisnika s mjesečnim računom između 73 i 85 kuna, što znači telefonska pretplata plus četiri nacionalna poziva, u državi ima između 260.000 i 280.000.</p>
<p>Paket »Mini halo« omogućit će smanjivanje telefonskog računa, uz zadržavanje postojećih navika telefoniranja, onima koji u prosjeku na vlastiti poziv razgovaraju četiri minute dnevno, odnosno do dva sata mjesečno. Uz pretplatu od 45 kuna, bez PDV-a, ovim je korisnicima na raspolaganju 60 besplatnih minuta koje mogu iskoristiti u bilo koje doba, te još 60 minuta koje mogu iskoristiti samo nedjeljom od 18 do 19 sati. </p>
<p>Međutim, kada se besplatne minute potroše, nema više 50 posto popusta na razgovore od 19 od 07 sati, a impuls je i do pet puta skuplji nego po staroj telefonskoj tarifi. Dakle, prilikom promjene korisničkog paketa - oprez nije naodmet.</p>
<p>»Halo plus« namijenjen je zahtijevnim korisnicima koji više telefoniraju. Ovaj model nudi 25 posto jeftinije razgovore od 19 do 7 sati prema mobilnim mrežama u odnosu na sadašnji cjenik, besplatne razgovore nedjeljom za pozive prema fiksnoj mreži te razgovore s inozemstvom jeftinije za 30 do 40 posto. Uz to, dakako, dolazi viša pretplata od 91,5 kuna. </p>
<p>Prije izbora korisničkog paketa pozivom na besplatni telefon 0800 9800, od ponedjeljka do subote od 8 do 22 sata, korisnici mogu dobiti savjet pri odabiru korisničkog paketa, provjeriti koji im paket više odgovara, kako će ga aktivirati te sve druge informacije o paketima. Također, dodatne informacije o korisničkim paketima dostupne su i na stranicama www.ht.hr.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="45">
<p>U Istri ima više gostiju nego žitelja, Dubrovnik obara rekorde...</p>
<p>Istri je najbitnije da su se ponovo vratili gosti iz zapadne Europe, a sve više je Engleza. Šibenska rivijera je u kolovozu krcata, nakon prilično slabog srpnja, Dubrovnik i Zadar hvale se turističkim postocima koji nadmašuju lanjske </p>
<p>PULA, 16. kolovoza</p>
<p> - Prema približnim turističkim statistikama koje se pojavljuju početkom svakoga tjedna, u Istri bi trebalo boraviti oko 210.000 gostiju, uglavnom inozemnih. Međutim, slijedom činjenice da je gotovo svaki četvrti gost neprijavljen, posebice u špici sezone, razložne su pretpostavke da na istarskom poluotoku trenutačno boravi i više od 250.000 ljudi željnih odmora i mora. Zapravo, turističke statistike nikad nisu bile pouzdane, posebice spram želje da se i poduzeća i turističke zajednice nadmeću same sa sobom. Nedvojbeno je da u Istri ima više gostiju od žitelja, a koliko je neregistriranih i u samoj Turističkoj inspekciji nagađaju. </p>
<p>Ovoga trenutka najbitnije je da su se ponovo vratili gosti iz zapadne Europe, a sve više je Engleza. Loše je što na poluotoku ključni problemi nisu riješeni - u rasponu od cestovne infrastrukture, preko pomorskih veza, ponajprije trajektnih, pa do lokalne ponude. Primjerice, iz Istre trenutačno vozi, osim srijedom i četvrtkom, prastari trajekt »Marina« prema Lošinju i Zadru, za što mu treba punih osam sati. Između talijanskih i istarskih turističkih središta, još uvijek nema ni jednog trajekta, kojim bi se skratilo poslovanje preko Slovenije i gužve na graničnim prijelazima. Vozi jedino super gliser »Marconi«, ali samo do Rovinja i Brijuna, Pulu uopće ne dotiče. A što se tiče opremljenosti odavno zagušenih istarskih prometnica, najbolje govori podatak da na dijelu istarskog ipsilona - od Učke do Vodnjana - nema ni jedne benzinske crpke, niti bilo kakve ponude, osim sanitarnih čvorova na odmorištu Bale. A koliko je takva ponuda neophodna govori i podatak o cestovnom prometu u prvom dijelu ovoga vikenda. Od petka do subote u podne, u Istru su ušla 83.082 inozemna motorizirana gosta, a izišla su 74.222. </p>
<p>Lokalna ponuda najviše zapinje također u prometnicama, jer u sva turistička središta stiže se otežano, dijelom s izuzetkom Umaga i Novigrada. Najzagušenija je Pula, pred kojom su, u pravilu, kilometarske kolone. Osjetno bolju posjećenost od dosadašnje bilježi i Nacionalni park Brijuni, podjednako kada je riječ o izletnicima i gostima koji borave u tri hotela i sedam vila. Ovoga vikenda Brijuni će dosegnuti sto tisuća izletnika, što je sedam posto više nego lani, a po prihodima čak i deset posto. U špici sezone, kako nam reče voditelj izletničke djelatnosti Branko Lukić, dnevno ugoste po tisuću izletnika, s tim da brodovi voze od ranoga jutra do kasne večeri. Mirko Urošević</p>
<p>U Gradu deset posto više turista nego lani</p>
<p> DUBROVNIK, 16. kolovoza - Odlične rezultate u turističkome prometu, ponegdje rekordne u odnosu na godinu ranije, ovih dana bilježi i Dubrovnik i Dubrovačko-neretvanska županija. Prema posljednjim podacima županijske Turističke zajednice ovih se dana na dubrovačko-neretvanskom području odmara oko 41.000 gostiju, što je 19 posto više nego u isto vrijeme prošle godine. Od početka godine zabilježeno je više od 400.000 dolazaka ili 14 posto više nego lani, dok je noćenja bilo 2,1 milijun, što je također za 14 posto više nego u istom lanjskom razdoblju. </p>
<p>Na području Grada ovih dana boravi oko 11.000 turista ili 10 posto više nego 2002. Najbrojniji su njemački turisti, kojih je otprilike 18 posto. Drugi su Talijani, a slijede ih Francuzi i Britanci, domaći gosti, te turisti iz Slovenije, Irske, Španjolske, Belgije i Poljske. Valja dodati da je u prvih sedam mjeseci ove godine u Dubrovniku odmor provelo oko 10.000 Belgijanaca što je čak tri puta više nego tijekom cijele 2002. godine.</p>
<p>Dubrovnik ove godine bilježi i iznimnu posjećenost brodova na kružnim putovanjima. U srpnju su bila 54 uplovljavanja cruisera, kojima je u Grad stiglo više od 50.000 gostiju, što je za 50 posto veći promet i brodova i turista na krstarenjima u odnosu na sezonu ranije. Rezultatima su, primjerice, zadovoljni i u ACI marini u Komolcu. U toj je marini ove godine stacionirano 65 jedrilica za iznajmljivanje, dok je za iduću godinu u planu dodatnih osam, čime će biti dostignut maksimalni kapacitet komolačke ACI marine. </p>
<p>Na vrhuncu turističke sezone i Zračna luka Dubrovnik postiže svojevrsne 'špice' u zračnome prometu, dosad nezabilježene. U lipnju i srpnju bilo je, naime, više od stotinu slijetanja, odnosno polijetanja zrakoplova, zahvaljujući čemu je ostvaren mjesečni promet od oko 100.000 putnika. Obzirom da ljetna sezona čini gotovo 80 posto prometa Zračne luke vjeruje se da će planirano povećanje prometa do kraja godine od 9 posto u odnosu na 2002. biti znatno više, odnosno da će umjesto planiranih 554.000 putnika biti više od 600.000.</p>
<p>Najveći, pak, poslijeratni turistički promet bilježi ovih dana poluotok Pelješac, najveće povećanje u privatnom smještaju Općina Konavle, a gotovo pravi turistički boom neretvansko turističko mjesto Klek. U slučaju Pelješca na području njegovih turističkih mjesta ovih je dana boravilo gotovo 11.000 gostiju ili 10 posto više nego prošle godine.</p>
<p>U Općini Konavle trenutačno boravi gotovo 4000 turista, s tim da je najveće povećanje broja turista ove godine u privatnom smještaju. Rezultat je to što su ove godine značajno prošireni smještajni kapaciteti u tom segmentu ponude. Inače su i ove godine najbrojniji strani gosti (više od 90 posto ukupnog broja posjetitelja). Na prvom su mjestu turisti iz Njemačke, potom Belgije, Velike Britanije i Rusije. Što se tiče neretvanskog područja izdvajamo »mali neretvanski biser«, mjesto Klek, koje je ovih dana ugostilo više od tisuću gostiju, što je za 37 posto više nego u istom razdoblju lani, kada je tu boravilo 769 gostiju. Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>HSP darovao Virovitici poprsje dr. Ante Starčevića </p>
<p>VIROVITICA, 16. kolovoza</p>
<p> - Predsjednik Hrvatske stranke prava (HSP) Anto Đapić otkrio je u subotu u povodu blagdana svetog Roka i Dana grada Virovitice spomen-poprsje dr. Ante Starčevića, rad pitomačkog kipara Josipa Šimića. </p>
<p> »Starčevićev nauk u ovom kraju ima iznimnu tradiciju. U godini kad obilježavamo 180. obljetnicu njegova rođenja, prilika je da se prisjetimo njegovih misli, programa i svjetonazora, koji su i danas aktualni, a u mnogim elementima čak i više nego kada ih je stvarao. </p>
<p> Svojim djelom i svojim radom dobio je zasluženi naziv Oca domovine«, rekao je Anto Đapić prigodom otkrivanja spomen-poprsja. Poprsje dr. Ante Starčevića dar je HSP-a gradu Virovitici. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Nakon odmora, Vladu čekaju rasprave o požarima</p>
<p>U rujnu bi u saborsku proceduru iz Vlade trebalo uputiti desetak zakona kojima se hrvatsko zakonodavstvo usklađuje s europskim normama</p>
<p>ZAGREB, 16. kolovoza</p>
<p> - Nakon dvotjedna stanke zbog godišnjih odmora, od ponedjeljka Vlada u Banskim dvorima ponovo počinje intenzivno raditi. U rujnu bi u saborsku proceduru iz Vlade trebalo uputiti desetak zakona kojima se hrvatsko zakonodavstvo usklađuje s europskim. Među njima je paket poljoprivrednih zakona, kao što su zakon o stočarstvu ili zakon o zaštiti bilja, a Vlada treba razmotriti i Zakon o medijima. Taj je zakon u javnosti izazvao dosta rasprave, a po njemu bi izdavači, zbog objavljene neistinite informacije, mogli biti kažnjeni izuzetno visokim novčanim kaznama. </p>
<p>Ministri će u svakom slučaju već u prvom radnom tjednu imati dosta posla, jer treba ostvariti plan prema kojem bi do 5. listopada svi »europski« zakoni trebali biti poslani iz Vlade u Sabor. Osim spomenutih desetak zakona, kojima će se Vlada pozabaviti u rujnu, gotovo jednak broj ostaje za listopad. </p>
<p>Ne treba zaboraviti ni da ministarstva užurbano rade na odgovorima na pitanja Europske komisije, koja bi u Bruxelles trebala biti poslana do 10. listopada. U Banskim dvorima objedinjeni prijedlog odgovora očekuju 26. rujna, no sve poslove u vezi s odgovorima pojedina ministarstva trebaju dovršiti do 22. kolovoza. </p>
<p>Međutim, osim poslovima vezanim uz Europsku uniju, Vlada će se morati pozabaviti i tekućim problemima, primjerice požarima koji su se ovoga ljeta rasplamsali uz Jadran. Oporbeni HDZ već je zatražio od Vlade da javnost detaljno izvijesti o njihovim uzrocima i posljedicama. Uz temu o požarima vežu se i problemi nedovoljne opremljenosti vatrogasaca, kao i nedovoljnih financijskih sredstava koja država daje vatrogastvu. Na sve to Banski će dvori u prvom tjednu nakon godišnjih odmora morati pripremiti primjerene odgovore. </p>
<p>Uz požare, ovog su ljeta eskalirali i međunacionalni sukobi na područjima od posebne državne skrbi. Kada se to poveže s teškim optužbama čelnika Srpske narodne stranke Milana Đukića na račun Vlade, logično je pretpostavljati da bi se Banski dvori trebali pozabaviti i tim problemom, ma koliko se on u javnosti želio minorizirati.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Svi požari su pod nadzorom</p>
<p>ZAGREB, 16. kolovoza</p>
<p> - Državni centar za obavješćivanje izvijestio je u subotu da je požar na otoku Hvaru od petka u 18 sati pod nadzorom, da na požarištu više nema ni otvorenog plamena niti dima, no da su gasitelji nadzirali požarište cijelu noć. U subotu ujutro zatražena su dva zrakoplova kanadera radi natapanja požarišta.</p>
<p> Požar je zahvatio nisko raslinje, šumu i poljoprivredne kulture na površini od oko 800 hektara, a područje Grablja bilo je zbog požara bez električne energije. Popravak se očekivao u subotu tijekom prijepodneva.</p>
<p> Požar kod Makarske na lokaciji Donja Gora iznad Gornje Podgore, lokaliziran je u petak prije podneva. Požarom je zahvaćena površina od oko 35 hektara s niskim raslinjem i borovom šumom, a gasitelji su i tijekom noći obavljali dogašivanje rubnih područja požarišta.</p>
<p> Požar na oko 3,5 hektara borove šume kod Stilja kod Vrgorca, za koji je dojavljeno u petak oko 13.10 sati, ugašen je oko 16 sati. No, vatra se ponovno razbuktala oko 20 sati te su gasitelji ponovno izašli na intervenciju.</p>
<p> I dalje traje požar koji je u petak oko podneva planuo u Zadarskoj županiji, na području mjesta Kašić-Paljuv-Smilčić u djelomice miniranom području. U petak popodne gasitelji su uz pomoć dva protupožarna zrakoplova uspjeli smanjiti intenzitet požara, tako da je spriječeno njegovo širenje. Fronta požara smanjena je na oko dva kilometra, a gasitelji gase požar sa sigurnih pristupnih putova.</p>
<p> U petak oko 15 sati planuo je i požar na području Gorice kod zaseoka Viterinci, četiri kilometra sjeverozapadno od Filip Jakova. Gorjelo je nisko raslinje, a u gašenju su sudjelovali vatrogasci iz JVP-a Zadar, DVD-a Sukošan, DVD-a Polača i DVD-a Biograd te dva protupožarna zrakoplova. Požar je lokaliziran za oko sat i pol a vatrom je zahvaćena površina od oko 20 hektara.</p>
<p> Požar na Velebitu u predjelu Nacionalnog parka Paklenica, lokaliziran je još u četvrtak popodne, no dežurstvo na požarištu i dalje traje.</p>
<p> U petak popodne planuo je i požar na području Radučića, četiri kilometra sjeveroistočno od Kistanja, Drniša i Knina, a dva protupožarna zrakoplova kanadera kasno popodne uspjela su spriječiti širenje vatre prema Nacionalnom parku Krka. Izgorjelo je raslinje na oko 25 hektara. Cesta između Kistanja i Knina bila je zbog požara zatvorena oko dva sata. </p>
<p> Na području Brezovac-Crvena zemlja, u Šibenskoj županiji, u petak su se zapalili trava i nisko raslinje na oko 15 hektara, a požar su gasili pripadnici JVP-a Knin i nekoliko građana. Požar je lokaliziran, a na požarištu je ostalo dežurstvo JVP-a Knin.</p>
<p> Još traje požar u Lonjskom polju, u Sisačko-moslavačkoj županiji. Izgorjelo je oko 150 hektara trave i trske, a vatru gase pripadnici DVD Potok, Popovača, Osekovo i Stružac. Područje požara je pod nadzorom, a oko područja na kojem gori, načinjeni su oklopi da se spriječi daljnje širenje vatre. Za sada, prema procjeni vatrogasaca, nema opasnosti da se požar proširi na naseljena područja Kostrnje i Strušca. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>»Smijali su mi se kad sam govorio o kozama i obradi tla«</p>
<p>ZAGREB, 16. kolovoza</p>
<p> - Predsjednik Republike Stjepan Mesić izjavio je u subotu da se protupožarna sezona mogla bolje pripremiti i da bi za protupožarnu zaštitu trebalo izdvajati više novca. </p>
<p> »Bilo bi bolje da smo organiziranije dočekali sezonu. To nam je pouka da se više izdvaja za vatrogastvo«, izjavio je Mesić novinarima u Uredu Predsjednika.</p>
<p> Odgovarajući na novinarska pitanja nakon sastanka s poljskim premijerom Leszekom Millerom, Mesić se zauzeo za aktivnije preventivne mjere, osobito za čišćenje protupožarnih putova i veću ulogu koza u sprječavanju požara.</p>
<p> »Svojedobno su me neki izvrgnuli ruglu kada sam rekao da je bilo manje požara kada je bilo više obrađenog tla i više koza koje su čistile makiju. Potrebno je očistiti protupožarne putove i ponovno uzgajati koze«, rekao je Mesić. Predsjednik je istaknuo da su najveći kritičari vlasti zbog loše pripremljene protupožarne sezone sjedili u Saboru kada se donosio proračun. »Zašto onda nisu odlučili da se smanji proračun za stranke, a poveća za borbu protiv požara«, zapitao je Mesić.</p>
<p> »Postoje stalni kritičari koji iz ove tragične situacije nastoje izvući političke poene, što je žalosno«, zaključio je Mesić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Mesić: O hrvatskim vojnicima u Iraku odlučuje Sabor </p>
<p>ZAGREB, 16. kolovoza</p>
<p> - Predsjednik Republike Stjepan Mesić izjavio je u subotu da je Hrvatska spremna sudjelovati u svim misijama pod okriljem Ujedinjenih naroda i da o mogućem slanju hrvatskih vojnika u Irak treba odlučiti Hrvatski sabor.</p>
<p> »O odlasku vojske preko granice treba odlučiti parlament, no mi o tome još nismo zauzeli pozicije«, izjavio je Mesić nakon sastanka s poljskim premijerom Leszekom Millerom.</p>
<p> Istaknuvši da je Hrvatska spremna ići u sve međunarodne misije pod pokroviteljstvom UN-a, Mesić nije precizirao bi li se hrvatski vojnici mogli priključiti postojećim međunarodnim snagama u Iraku, koje nemaju mandat UN-a.</p>
<p> Predsjednik je rekao da je, osim za stabilizaciju te zemlje, Hrvatska zainteresirana i za poratnu obnovu Iraka.</p>
<p> »Spremni smo sudjelovati u rekonstrukciji Iraka i kroz određene poslove naplatiti dug od 200 milijuna dolara, koliko Irak duguje Hrvatskoj«, rekao je Mesić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Mesić i Miller o poljskim iskustvima u ratu u Iraku</p>
<p>ZAGREB, 16. kolovoza</p>
<p> - Predsjednik Republike Stjepan Mesić razgovarao je u subotu u Zagrebu s poljskim premijerom Leszekom Millerom o političkim odnosima i gospodarskoj suradnji Hrvatske i Poljske.</p>
<p> »Između dviju zemalja nema otvorenih pitanja, no gospodarska je suradnja niska«, rekao je Miller nakon sastanka s Mesićem u Uredu Predsjednika.</p>
<p> Dodao je da velik broj poljskih turista dolazi na ljetovanje u Hrvatsku, čije su ga se prirodne ljepote izuzetno dojmile.</p>
<p> Mesić i Miller razgovarali su i o poljskim iskustvima u ratu u Iraku, gdje se trenutno nalazi oko 2000 poljskih vojnika.</p>
<p> Prije sastanka s Millerom, predsjednik Mesić uručio je vjerodajnice novoimenovanom hrvatskom veleposlaniku u Portugalu Želimiru Brali. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Na kraći rok sumnjičavi, na duži rok optimisti </p>
<p>ZAGREB, 16. kolovoza</p>
<p> - Građani Hrvatske nisu previše optimistični u očekivanjima da će se u kratko vrijeme poboljšati opće gospodarsko stanje u zemlji i financijske situacije njihovih kućanstava - sa gotovo dvije trećine prevladavaju oni, koji misle da će u sljedećih godinu dana biti isto ili čak lošije nego sada. Na nešto duži rok, u sljedećih pet godina, ipak iskazuju (umjereni) optimizam: u opći ekonomski boljitak vjeruje njih 42 posto, a 50 posto očekuje bolje financijsko stanje svojih kućanstava. </p>
<p> Više od polovice ispitanika kaže da njihova kućanstva sada jedva sastavljaju kraj s krajem ili se moraju zaduživati, a njih gotovo jedna trećina misli da nikada neće dostići životni standard kojim bi bili zadovoljni.</p>
<p> To su neki od podataka iz istraživanja mišljenja stanovništva o nekim osnovnim obilježjima života i rada u Hrvatskoj, što ga je zagrebački GfK Centar za istraživanje tržišta proveo u travnju ove godine.</p>
<p> Opisujući sadašnje stanja svog kućanstva, 42 posto ispitanika navodi da jedva sastavljaju kraj s krajem, 15 posto izjavljuje da se njihovo kućanstvo mora zaduživati, a 10 posto da moraju koristiti, odnosno smanjivati dosadašnju štednju. Nešto više od četvrtine (ili 27 posto) uspijeva malo štedjeti, a znatno štedi tek njih 4 posto. </p>
<p> Za dostizanje pak razine životnog standarda kojim bi bili zadovoljni, pri čemu se ne govori o tome što pod tim podrazumijevaju, većina računa da će trebati još ponešto godina, dok 32 posto misli da ga nikada neće dostići. Samo je devet posto onih koji kažu da su takav standard već dostigli.</p>
<p> Tako petina (20 posto) očekuje da će zadovoljavajući životni standard njihovo kućanstvo dostići za tri do pet godina, njih 12 posto očekuje to za šest do deset godina, a isto toliko, odnosno 12 posto, drži da će to postići tek za deset i više godina. Samo sedam posto anketiranim misli da će to uspjeti za godinu ili dvije, a devet posto odgovara da ne zna, odnosno ne može procijeniti. </p>
<p> Na pitanje »što mislite, kako će se mijenjati opće gospodarsko stanje u Hrvatskoj tijekom sljedećih 12 mjeseci«, ispitanici nisu pokazali neki optimizam. Više od trećine (35 posto) misli da će biti lošije - pritom njih 22 posto smatra da će opća gospodarska situacija u zemlji bili malo lošija, a 13 posto pak misli da će biti mnogo lošija. </p>
<p> Istodobno, 27 posto ispitanika očekuje da će opće gospodarsko stanje u Hrvatskoj do travnja iduće godine biti isto kao i u vrijeme anketiranja. Onih koji optimistično očekuju malo bolju ekonomska situaciju ima 15 posto, a samo je jedan posto odgovorilo da će biti puno bolja. Karakteristično je i da je značajan broj ispitanika (22 posto) na to pitanje odgovorio da ne zna, odnosno da ne može ocijeniti.</p>
<p> Dugoročnije gledano, pak, za sljedećih pet godina, ispitanici su ipak izrazili znatno veća očekivanja - njih 42 posto misli da će ekonomska situacija u Hrvatskoj u sljedećih pet godina u usporedbi sa sadašnjom biti općenito bolja. Pritom je njih 37 posto oprezno u ocjenama, pa očekuje da će opće ekonomsko stanje u zemlji biti malo bolje nego sada, a pravih je optimista, onih koji se nadaju puno boljem stanju, samo 5 posto. </p>
<p> Njih 28 posto očekuje da će opća ekonomska situacija u zemlji u sljedećih pet godina ostati ista kao sada, dok 12 posto drži da će biti malo lošija, a 11 posto da će biti i puno lošija nego sada.</p>
<p> Kada je pak riječ o financijskom stanju njihovog kućanstva, ispitanici su, na kraći rok - za sljedećih godinu dana, dosta suzdržani u očekivanjima. Relativno je najveći udio, 38 posto, onih koji misle da će financijsko stanje njihovog kućanstva ostati isto. No, njih 19 posto odgovara da će biti malo lošije, a osam posto vjeruje da će biti i mnogo lošije nego sada. </p>
<p> Samo 17 posto ispitanika očekuje da će njihovo kućanstvo za godinu dana financijski stajati malo bolje, a tek jedan posto da će stajati puno bolje nego u vrijeme anketiranja (u travnju ove godine), podaci su iz istraživanja objavljenog na web stranicama GfK Centra za istraživanje tržišta.</p>
<p> U očekivanjima za sljedećih pet godina ipak ima i dosta optimizma - polovica anketiranih očekuje boljitak. Pritom njih 40 posto drži da će financijsko stanje njihovog kućanstva biti malo bolje, a 10 posto puno bolje nego sada. </p>
<p> Više od jedne četvrtine ispitanika (26 posto) pak ne očekuje promjene, dok je pesimista 16 posto - osam posto misli da će financijska situacija njihove obitelji za pet godina biti malo lošija, a isto toliko (osam posto) i da će biti puno lošija. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>»Vrhovnik je SDP-ov Kutle, hoće li i on završiti u zatvoru?« </p>
<p>Bezobrazno je sada govoriti kako Vlada nije odgovorna za situaciju u Lencu. Linić je govorio kako Lenac neće koštati državu ni kune a Jurčić i Simonić sada govore o 150 milijuna dolara. Glavan je ustvrdio kako je očitije da je sadašnja koalicija samo nastavila ono što je HDZ počeo, a to je netransparentna i mutna prodaja državne imovine. Vjeruje da će na predstojećim izborima pobijediti opozicija </p>
<p>RIJEKA, 16. kolovoza</p>
<p> - »Aktualna zbivanja u Brodogradilištu Viktor Lenac pokazuju da je Damir Vrhovnik SDP-ov Kutle, samo se pitam hoće li i Vrhovnik, kao Kutle, završiti u zatvoru«, izjavio je čelnik riječke Hrvatske socijalno-liberalne stranke i saborski zastupnik mr. Željko Glavan, komentirajući u subotu u Rijeci stanje u Lencu i ostale aktualne događaje. </p>
<p>Glavan je podsjetio da je HSLS prije nekoliko mjeseci upozoravao kako je neodgovornom poslovnom politikom ugroženo 1200 radnih mjesta u škveru, te pozivao Vladu da reagira odlučno, kao u slučaju Riječke banke, odnosno da rastjera menedžment, vrati Lenac u državno vlasništvo i zaustavi svaku daljnju investiciju. U to vrijeme vladajuća koalicija štitila je Lenac do zadnje kapi krvi, dodao je Glavan, dok bi ga se sada htjela odreći. Osvrnuo se i na Vrhovnikove prepotentne poruke radnicima iz švicarske klinike, neka im novac za plaće osigura većinski vlasnik Zacchello. </p>
<p>»Samo se pitam nije li Giancarlo Zacchello pokriće za nešto, je li on stvarni vlasnik koji velikodušno uplaćuje nekakav sitan novac preko Sindikata, kako bi svaki radnik dobio milostinju od 3000 kuna«, rekao je Glavan. Ustvrdio je kako u cijeloj priči oko Lenca »vrlo čudnu ulogu igra i predsjednik Sindikata metalaca u škveru Damir Bačinović, koji, umjesto da se bavi osnovnom zadaćom - zaštitom interesa radnika - uporno osjeća potrebu objašnjavati javnosti poslovnu politiku Lenca i postupke banaka, za što je zadužen menedžment ili eventualno Nadzorni odbor«. </p>
<p>Čelnik riječkog HSLS-a uvjerenja je kako je onoga trenutaka kada su banke prvi put zatražile državno jamstvo kako bi se pomoglo Lencu, bilo je jasno što se događa s tim brodogradilištem. Ustvrdio je da su bankari vrlo dobro vidjeli da Lenac sam neće moći vratiti kredit. »Govoriti sada da Vlada nije odgovorna za zbivanja u Lencu bezobrazno je, jer je potpredsjednik Vlade Slavko Linić u Saboru rekao da dugovanja Lenca neće državu koštati ni kune, čime je obmanuo Sabor. Sada i ministar gospodarstva Ljubo Jurčić i potpredsjednik Vlade Ante Simonić izjavljuju da će to državu, odnosno porezne obveznike koštati, ni više ni manje nego 150 milijuna dolara. Ako tomu pribrojimo još 100 milijuna dolara koliko nas je koštala Riječka banka, onda dobijemo polovicu novca što smo primili za prodaju obiteljskog zlata - 25 posto Ine« rekao je Glavan. </p>
<p>Dodao je kako tu nije kraj. Nastavlja se i priča s MOL-om, rekao je. MOL namjerava kupiti Beopetrol, a poznato je da Ina od Beopetrola potražuje više od 500 milijuna dolara, dakle onoliko koliko smo dobili za prodaju četvrtine Ine. Glavan stoga postavlja pitanje nije li ta strategija unaprijed dogovorena. Strateški partner koji je ušao u Inu sada se na neki način želi uplesti u potraživanja Ine prema Beopetrolu. Ako je Varteks mogao vratiti svoje prodavaonice u bivšoj Jugoslaviji, onda se Hrvatska mogla odlučnije zalagati i za Ininu imovinu na tom području. Glavan je poručio da se priča rasvjetljava i da je sve očitije kako je sadašnja koalicija samo nastavila ono što je HDZ počeo, a to je netransparentna i mutna prodaja državne imovine, »i to samo zato što se našem narodu i dalje prodaje marksistička filozofija da je državno vlasništvo socijalizam, a privatno kapitalizam«. U modernom svijetu takvih granica nema, kazao je Glavan, već postoji samo vlasništvo o kojemu mora brinuti vlasnik. </p>
<p>Glavan je komentirao i stanje u Deutsche Telekomu koji na razini cijelog sustava ima ogroman gubitak, a u Hrvatskoj ostvaruje dobit. S druge strane, mediji su upravo objavili da MOL ostvaruje gubitak, a Ina se prošle godine hvalila najvećom dobiti, ikad ostvarenom. Glavan je uvjeren da će hrvatski građani sistemom kolonizacije opet plaćati gubitak velikih strateških partnera koji sa svojim kapitalom ulaze u hrvatski prostor. </p>
<p>Poručio je i da konačno treba reći »ne« investicijama koje se ostvaruju temeljem zaduživanja banaka. Odgovarajući na Vjesnikovo pitanje o predstojećim izborima, kazao je da je siguran da vladajuća koalicija neće pobijediti pa očekuje pobjedu oporbe. Osvrnuo se na susjednu Italiju, gdje je poslije Drugog svjetskog rata promijenjeno 80 vlada, što smatra normalnim, jer političari moraju shvatiti da ne smiju biti bahati kao što je, po njegovim riječima, ova vlast, koja je »prevršila svaku mjeru«. Istaknuo je da predizborni programi moraju biti temeljeni na povećanju standarda i vraćanju tvrtki u državno vlasništvo tamo gdje se prodaja udjela strateškom partneru nije pokazala dobrim rješenjem, a da se koalicija SDP-a i IDS-a ne smije dogoditi samo zato da desnica ne bi došla na vlast.</p>
<p>»Odjednom, pred izbore, i premijer Ivica Račan hoće gospodarski pojas. Imamo informaciju da je imenovana komisija koja će odrediti granicu gospodarskog pojasa. Međutim u tu komisiji, prema našim informacijama koje su još neprovjerene, jer ništa nije objavljeno u Narodnim novinama, nije uključen ni jedan naš stručnjak za pomorsko pravo i za to područje. Ako Hrvatska ima stručnjake u nečemu, onda je to područje pomorskog prava. Nažalost, naša je prognoza da će priča s gospodarskim pojasom završiti kao priča s Piranskim zaljevom. Kada je Račan na brzinu htio riješiti taj problem, onda je raspustio stručnu skupinu, Kačića i Iblera, te imenovao neku administrativnu komisiju koja je nešto nacrtala na salveti i htio je to potpisati«, rekao je Glavan. </p>
<p>Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Ljetna akademija YEPP-a u Supetru</p>
<p>ZAGREB, 16. kolovoza</p>
<p> - U Supetru na otoku Braču od 19. do 25. kolovoza održat će se Ljetna akademija mladeži Europske pučke stranke (YEPP-Youth EPP), najveće krovne udruge stranačke mladeži u Europi s više od 1,2 milijuna članova. </p>
<p> Šestodnevna Ljetna akademija YEPP-a održat će se u Supetru pod nazivom »Europska unija nakon prvog kruga proširenja - izazovi i mogućnosti«, a domaćin će joj biti Mladež HDZ-a, koja je njezina punopravna članica od 1997., priopćila je u subotu Mladež HDZ-a. </p>
<p> U priopćenju se ističe kako će na akademiji YEPP-a ugostiti mnoge uglednike iz političkog života Europske unije, zastupnike u nacionalnim parlamentima država koje su u Uniji, te suradnike i savjetnike u vladama država njezinih članica. </p>
<p> U sklopu seminarskog dijela te akademije raspravljat će se o skorašnjem pristupu deset zemalja Srednje i Istočne Europe Europskoj uniji, proširenome zajedničkom tržištu i ulozi proširene Unije u NATO-savezu, njezinu drugom krugu proširenja s mogućim kandidatima Bugarskom, Hrvatskom, Norveškom i Rumunjskom, te o Europskoj uniji kao zajednici vrijednosti i ulozi demokršćanstva u njezinoj izgradnji. Poseban gost Ljetne akademije bit će predsjednik HDZ-a Ivo Sanader, koji će, kako se ističe u priopćenju, govoriti o budućnosti Europe s hrvatskog stajališta. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030817].
|
