NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20031116].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 202503 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>16.11.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>S Budišom treba razgovarati, a ne raditi mu bilo što iza leđa</p>
<p>Mislim da će HDZ, koalicija HSLS-DC i HSP imati čvrstu parlamentarnu većinu. Smiješne su rasprave o tome kome bi predsjednik Stjepan Mesić trebao povjeriti mandat za sastav Vlade. Uobičajena praksa je da se mandat daje najjačoj stranci, a ako ona ne uspije formirati Vladu, mora vratiti mandat, tvrdi Granić</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Predsjednik stranke Demokratskog centra (DC) dr. Mate Granić za Vjesnik govori o izbornim očekivanjima koalicije HSLS-DC, programu koji nude biračima te suradnji s predsjednikom HSLS-a Draženom Budišom.</p>
<p>• Prvi ste na listi koalicije HSLS-DC u I. izbornoj jedinici. S obzirom na jaku konkurenciju, kakve rezultate očekujete?</p>
<p>- Očekujem da ćemo sigurno dobiti dva zastupnika i s HNS-om se boriti za trećeg, a gotovo sam siguran da ćemo ga i osvojiti. Borba za prvo mjesto vodit će se između SDP-a kojemu je Zagreb uporište i HDZ-a, koji je u usponu, a vjerujem da će dobro proći i HSP.</p>
<p>• Tko će bolje proći, vi u I. ili vaš koalicijski partner Dražen Budiša u X. izbornoj jedinici?</p>
<p>- Bio bih sretan da on prođe bolje od mene. Mislim da ćemo tamo također dobiti dva i boriti se za trećeg zastupnika. </p>
<p>• Hoće li HDZ pobijediti na državnoj razini i formirati Vladu?</p>
<p>- Nema dvojbe da će HDZ pobijediti i formirati Vladu s koalicijskim partnerima. Mislim da će HDZ, koalicija HSLS-DC i HSP imati čvrstu parlamentarnu većinu. Smiješne su u tom kontekstu rasprave kome bi predsjednik Stjepan Mesić trebao povjeriti mandat za sastav Vlade. Uobičajena praksa je da se mandat daje najjačoj stranci, a ako ona ne uspije formirati Vladu, mora vratiti mandat. Budući da smo i mi i HSP izjavili da želimo u postizbornu koaliciju s HDZ-om, ne bi trebalo biti dvojbe za predsjednika Mesića. </p>
<p>• Moto koalicije HSLS-DC je »Nova snaga za bolju Hrvatsku«. Pojasnite kako ste to Dražen Budiša i vi nova snaga, a već ste dugo na političkoj sceni i obojica ste već bili na vlasti?</p>
<p>- Nas dvojica nismo politička snaga, nego stara pouzdana snaga. Smatram da možemo i jedan i drugi pogledati iza sebe i s ponosom istaknuti što smo radili. Onog trenutka kad je nastala naša koalicija, promijenjena je politička scena Hrvatske. Neposredno prije uspostave koalicije, sva su istraživanja pokazivala da je snažnija postojeća vladajuća koalicija i da će pobijediti na izborima. Nakon 20. rujna, gotovo ni jedna predizborna anketa više ne daje njima prednost, nego koaliciji centra i desnog centra. To je ta nova snaga, a tu je i velik broj novih mladih ljudi. Čvrsto vjerujemo da ćemo biti treća politička snaga u Hrvatskoj, jer smo od uspostave koalicije do danas stalno u usponu, a HNS i HSS su u padu.</p>
<p>• Koje su glavne točke programa kojim kanite privući birače?</p>
<p>- Temelj našeg programa je gospodarstvo, novi model odnosa sa susjednim zemljama i s međunarodnim financijskim institucijama te funkcioniranje pravne države. Zalažemo se za ograničenu državnu intervenciju, jer smo protiv ovakvog potpuno neoliberalističkog tumačenja slobodnog tržišta. Slobodno tržište je civilizacijski doseg, ali država mora imati pravo intervencije kao što to rade Njemačka, Francuska, SAD... Finska je, primjerice, razvijala Nokiju dok ona nije postala svjetski div. Francuska je do uvođenja eura imala tri velike banke u državnom vlasništvu. Zašto naša država ne bi imala jednu banku kao polugu, zašto ne bi svoj agrar štitili maksimalno koliko možemo ili zašto, primjerice, ne bi država intervenirala reformom poljoprivrede ili u zapošljavanju invalida? To je ograničeni državni intervencionizam. Aktualna Vlada je sve natjerala u stečaj, što smatramo pogrešnim. Ako stečaj neke tvrtke potpuno ruši sustav socijalne stabilnosti, onda bi država trebala pomoći. Nismo protiv stečaja, ali važno je očuvati socijalnu stabilnost.</p>
<p>• Je li Dražen Budiša uistinu težak koalicijski partner kako se govori?</p>
<p>- Mi odlično surađujemo i to već 13 godina, počevši od vlade nacionalnog jedinstva. Budiša je vrlo pošten i principijelan čovjek i s njim treba razgovarati, a ne raditi mu bilo što iza leđa. A, mislim da se to Draženu Budiši događalo, počevši od privatizacije »Slobodne Dalmacije« do najave da je osumnjičen general Stipetić.</p>
<p>• Poručite biračima zašto da glasuju za koaliciju HSLS-DC.</p>
<p>- Naša koalicija jamči stabilan razvoj Hrvatske, toleranciju, međusobno poštivanje i uvažavanje te odlučnu politiku prema susjedima. Teško je tako neuspješno voditi vanjsku politiku kao što je prošle četiri godine vođena prema susjedima, posebno prema Sloveniji. i to će se iz temelja promijeniti. Vodit ćemo brigu o poštivanju manjina, ljudskih prava i svih međunarodnih obaveza. Hrvatska je u zadnjih godinu dana bitno pogoršala svoje izglede za ulazak u EU do 2007. ili 2008. godine. Vjerujem da nova Vlada može poboljšati pozicije Hrvatske i da ćemo dobiti kandidaturu iduće godine. Uza sve negativne aspekte, mislim da imamo izgleda 2006. ući u NATO, a sljedećih godinu ili dvije priključiti se EU. </p>
<p>Ivana Knežević</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>»Stari grad« i »Slunj«: naša imena, strani vlasnici </p>
<p>Ni jedan brod s liste opasnih ne plovi pod hrvatskom zastavom, makar su na crnoj listi EU i tri broda s hrvatskim imenima. »Stari grad«, star 36 godina, prevozi naftne derivate i po Jadranu. Brod »Pakrac«, za rasute terete, u vlasništvu je jednoga našega brodara no plovi pod stranom zastavom </p>
<p>RIJEKA, 15. studenoga</p>
<p> - U luke zemalja Europske unije od početka 2004. godine više neće moći uplovljavati tankeri s jednostrukom oplatom. Prije mjesec dana Europska je unija zato objelodanila crnu listu na kojoj je 130 brodova kojima će biti zabranjen ulazak u njezine luke, prvenstveno zbog njihovih tehničkih nedostataka i starosti. Među tim brodovima su i tri s hrvatskim imenima.</p>
<p> Tankeri »Stari grad« (star 36 godina) i »Slunj« (star 43 godine) bili su svojedobno u vlasništvu riječkog brodovlasnika Čede Blaškovića, no on ih je prodao. »Stari grad« kupio je albanski vlasnik i zadržao mu ime no sada plovi pod zastavom pogodnosti Tonge, isto kao i »Slunj«. Usput, Blaškovićevi tankeri »Tomislavgrad« i »Cetingrad« nalaze se na mrtvom vezu u Kraljevici od 1996. godine, a sada njihov slučaj rješava sud.</p>
<p>»Stari grad« je u lukama Europske unije zaustavljen dva puta, zbog tehničkih nedostataka, a poznato je da između albanskih luka i Rijeke prevozi i naftne derivate. Naše vlasti također su nekoliko puta tražile da se na tom tankeru otklone uočeni nedostaci. </p>
<p>Na crnoj listi opasnih brodova je i brod za rasute terete »Pakrac«, koji je u vlasništvu jednoga našeg brodara, a plovi pod zastavom pogodnosti St. Vincenta i Grenadina. </p>
<p>Trenutno europski brodovlasnici užurbano obnavljaju svoju flotu, a istodobno odlično zarađuju na starim, odavno amortiziranim tankerima, u čije održavanje ulažu malo ili nimalo. U narednih nekoliko mjeseci prodat će ih u dijelove svijeta, ekološki manje zahtjevne nego što je to Europa, ili pak će ih poslati u rezalište. Zbog velike potražnje za tankerima, svjetska brodogradilišta trenutno i ne primaju narudžbe za gradnju te vrste brodova, a na tržištu polovnih uopće nema tankera s dvostrukom oplatom.</p>
<p>Havarija »Prestigea« koji je sada na morskom dnu s preostalih 25.000 tona nafte, dok je iz njega na otvoreno more isteklo 35.000 tona nafte, bilo je veliko upozorenje Europi. Zbog takvih slučajeva trebalo bi donijeti zakon o utvrđivanju luka-pribježišta u koje bi havarirani brodovi uplovljavali kako bi se spriječila ekološka katastrofa. Takve luke trebale bi biti posebno opremljene za rješavanje takvih tehničkih nevolja.</p>
<p> Dobar primjer spriječenoga zagađenja je slučaj tankera »Castor«, iz kojega je nakon pucanja oplate, na otvorenom moru nafta crpkama prebačena u drugi tanker. Napukli »Castor« prije toga danima je plutao Sredozemnim morem jer ga blizu svoje obale nisu htjeli ni Alžir niti Španjolska. </p>
<p>Trenutno se prema svijetu otvara ogromno kinesko tržište pa je velika potražnja i za brodovima za rasuti teret (bulk-carrierima), koje brodogradilišta izbjegavaju raditi jer su jeftiniji od drugih brodova. Zanimljivo je reći da svaki na svjetskom tržištu slobodni bulk-carrier u najam uzimaju Kinezi. U groznici europske obnove tankerske flote nerijetko financijski stradaju i naši pomorci, poput njih stotinjak kojima talijanski brodar Stargas Chatering iz Venecije duguje za plaće oko milijun dolara. </p>
<p>Taj brodar ima 11 tankera starih dvadesetak godina a talijansku zastavu na njima želi zamijeniti nekom od zastava pogodnost, kako bi s tim zastarjelim tankerima nastavio raditi negdje drugdje u svijetu. Uz to, Stargas je dao graditi i dva nova tankera. Platio ih je djelomice i novcem za koji je zakinuo naše pomorce.</p>
<p>Hrvatska trenutno ima 13 brodara sa 190 brodova ukupne nosivosti 1,6 milijuna gross tona, na kojima plovi oko 8000 naših pomoraca. Od tih 13 brodara jedino Atlantska plovidba ima sve brodove pod nacionalnom zastavom, dok ostali dobar dio brodovlja drže pod zastavama pogodnosti. U minulih 12 godina Hrvatska je izgubila tri velika brodara - Šibensku plovidbu, Dalmatinsku plovidbu i Croatia Line, čime je izgubljeno 110 brodova i 5000 radnih mjesta. </p>
<p>Naša zemlja je do prije dvije godine bila na crnoj listi opasnih brodova, a ponajviše zahvaljujući nekolicini privatnih brodovlasnika čiji su stari brodovi bili zaustavljani praktički svugdje gdje bi se pojavili, bilo u zemlji ili inozemstvu. Ti novopečeni brodari skoro su svi redom propali ili su poslovanje preselili u druge zemlje i pod zastave pogodnosti.</p>
<p>Kad je riječ o crnoj listi opasnih brodova, neki nerijetko uz Hrvatsku vezuju i cijelu seriju rumunjskih brodova »Histria«, proglašavajući ih jednostavno »Istrom« iako oni nemaju baš nikakve veze s našom zemljom.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Ne očekujem polarizaciju u Programskom vijeću </p>
<p>Vijeće najprije donosi Statut, a zatim će, vjerojatno u siječnju, raspisati natječaj za ravnatelja HRT-a </p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Zdenko Ljevak izabran je u petak, na konstituirajućoj sjednici novoga Programskog vijeća HRT-a za predsjednika tog tijela. Ljevak, inače vlasnik nakladničke kuće »Ljevak«, najstariji je član novoga Programskog vijeća, koje, za razliku od prošlog Vijeća HRT-a koje je brojilo 25 članova, ima samo 11 članova. Šestoricu članova kandidirale su vladajuće stranke, a petoricu je predložila oporba. Među tima je i sam Ljevak. Ljevak će biti član i predsjednik Vijeća dvije godine, jer je tako odlučeno ždrijebom. Šestorici članova, naime, mandat će trajati četiri godine, a petero njih zadržat će se u Vijeću dvije godine. </p>
<p>Za razliku od Vijeća HRT-a, Programsko vijeće imenuje i razrješava glavnog ravnatelja HRT-a i ravnatelje Televizije i Radija. To je do sada bilo u ingerenciji Upravnog vijeća. Uz to, Programsko vijeće, na prijedlog ravnatelja Televizije i Radija, imenuje direktore programa i glavne urednike njihovih informativnih programa. • Na sjednici ste nakon izbora kazali kako ćete uvažavati mišljenja svih članova i struke. Mislite li da će to biti moguće, s obzirom na različitost stavova?</p>
<p>- Svakako da će biti moguće. Jedan sam od jedanaest ljudi i isti sam kao i oni. Nastojat ću da se do svake odluke dođe zajednički. Maksimalno ćemo se usuglašavati oko svakog pitanja, a odluke ćemo, prema Zakonu, donositi većinom glasova. </p>
<p>• Očekujete li polarizaciju u Programskom vijeću, budući da je šest vijećnika došlo u Vijeće na prijedlog vladajućih, a pet na prijedlog oporbe?</p>
<p>- Ne očekujem polarizaciju, iako je logično da će biti različitih mišljenja. No, već na konstituirajućoj sjednici bilo je vidljivo da su kandidati oporbe za predsjednika i dopredsjednika predlagali kandidate vladajućih, i obratno. Smatram, dakle, da ni kod donošenja odluka i raspravljanja o budućim pitanjima neće biti polarizacije. </p>
<p>• U prošlom sazivu Vijeća dva su predsjednika - Ante Čović, a potom i Vlatko Silobrčić - dali ostavke. Poslije ih je na predsjedničkom mjestu naslijedila Jadranka Kolarević. Mislite li da bi se takva atmosfera mogla ponoviti i u ovom sazivu?</p>
<p>- Sumnjam da će se to dogoditi, jer je prošlo Vijeće imalo sasvim druge zadaće od ovoga. Isto tako, Vijeće HRT-a je bilo masovno, točnije, imalo je dvostruko više članova od ovoga. Jako je teško organizirati i voditi takav veliki sustav. Sada imamo jedanaest vijećnika, ali je i uloga Vijeća puno teža i odgovornija. Ja sam, inače, vrlo tolerantna osoba, pa ću nastojati da se sva mišljenja usuglase i da se eventualne tenzije smire. </p>
<p>• Na sljedećoj sjednici donijet ćete Statut. Nakon toga slijedi raspisivanje natječaja za glavnog ravnatelja, a potom i direktore programa. Kada bi, po vašem mišljenju, mogli biti raspisani ti natječaji?</p>
<p>- Na sljedećoj sjednici tek ćemo početi raspravu o Statutu, no mislim da će to biti posao za više sjednica, a ne samo za jednu, jer je to jedan od naših najvažnijih akata. </p>
<p>Mislim da bi natječaj za ravnatelja HRT-a mogao biti raspisan u siječnju, ako sve bude išlo po proceduri. </p>
<p>• Očekujete li probleme u izboru ravnatelja i direktora programa?</p>
<p>- Problema će sigurno biti, jer je to jako odgovoran posao. Vijeće mora »pogoditi« pravu osobu za tu funkciju, a također i za funkcije direktore programa i urednike informativnih programa Televizije i Radija. No, iako je odgovornost velika, postoji natječaj koji je normalan akt svake kuće, pa vjerujem da će sve proteći u najboljem redu.</p>
<p>Anuška Fjorović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Turistički prosperitet mogu ostvariti jedino stručnjaci </p>
<p>Turizmi su potrebni stručnjaci u ministarstvima turizma, poljoprivrede, a posebice vrhunski stručnjak na mjestu prvog čovjeka zaštite okoliša i prostornog uređenja, jer će o njegovome radu ovisiti hoće li Hrvatska ostati posljednja očuvana zemlja Sredozemlja</p>
<p>DAVOR VERKOVIĆ</p>
<p>Prošlotjedna londonska turistička burza WTM (World Travel Market) ostat će zapamćena po nekoliko stvari, a najvažnije je da se najavom da će nas sljedeće godine posjetiti 190.000 Britanaca potvrđuje ostanak na stazi uspjeha. Daleko je to, doduše, od prijeratnih pola milijuna britanskih turista, ali činjenica je da, dok ostale zemlje Mediterana na ovom tržištu stagniraju ili padaju, Hrvatska iz godine u godinu raste. Prestižni Sunday Times proglasio nas je, temeljem ankete svojih čitatelja, najpoželjnijim turističkim odredištem u idućih nekoliko godina. Budući da, kako kaže, definitivno odlazi s ovoga mjesta, WTM je Pavi Župan Rusković bio posljednji važan nastup u ministarskoj karijeri.</p>
<p> U četiri godine imala je uspone i padove, pregrmjela je mnogo toga - saborsko podcjenjivanje zbog stava oko »Termi Čatež« ili medijski linč žutih tiskovina koji su jednu normalnu sezonu unaprijed proglasili »sumrakom hrvatskog turizma«. </p>
<p>U mandatu je mogla napraviti mnogo više, no i ovako je, zahvaljujući konstanti, turizam trasiran na stazu uspjeha. Prihod od turizma ovoj je koaliciji, zapravo SDP-u, jedan od glavnih predizbornih aduta kojim žele zadržati vlast. </p>
<p>SDP ima pravo djelomično »svojatati« turistički uspjeh, jer je ministrica turizma, kao nestranačka osoba, ministarsko mjesto dobila na njihovu stranačku kvotu. Budućem premijeru ovo bi trebao biti lakmus kako ministri stručnjaci imaju mnogo veću učinkovitost od ministara političara. </p>
<p>Što se turizma tiče, premijer Račan je riskirao i dobio. Istinabog, često je smirivao emocije između nestranačke ministrice turizma, što je vukla na svoju stranu, i poslušnog stranačkog aparata, često je stišavao ili neutralizirao buru koja se dizala zbog njezinih svađa s najvažnijim ljudima u Vladi.</p>
<p>U međuvremenu su tako zaboravljene i legendarne svađe između ministrice turizma i potpredsjednika Vlade Slavka Linića. Uz predsjednika države Stjepana Mesića, Slavko Linić je bio glavni gost na nedavno održanim Danima hrvatskog turizma u Cavtatu, što dokazuje da su svađe i povišeni tonovi normalna pojava kod ljudi koji znaju svoj posao. Učmalost i blagoglagoljivost su, s druge strane, standard za ulizice i neznalice, a takvih je, nažalost, na račun poreznih obveznika, bilo previše i u ovoj koalicijskoj Vladi. </p>
<p> Riskirajući s izvanstranačkim kadrom i nerijetko zbog toga gutajući knedle, Račan je na kraju dobio nagradu - turizam mu je, spomenuli smo, jedan od glavnih predizbornih aduta. Kamo sreće da je češće zaboravljao stranačku trgovinu i da je i na druga ministarska mjesta postavljao ljude od struke, a ne koalicijske, stranačke i druge partnere. </p>
<p>Nadamo se da je iz toga izvučena pouka te da će i on i svi budući premijeri shvatiti da vrijeme političkih trgovina i koalicija pod svaku cijenu mora zauvijek ostati iza nas i da bi građani, koji sve to plaćaju, na visokim pozicijama voljeli vidjeti stručnjake. Turizam treba stručnjake u ministarstvima turizma, poljoprivrede, pogotovo vrhunskog stručnjaka na mjestu prvog čovjeka zaštite okoliša i prostornog uređenja, jer će o njegovom radu ovisiti hoće li Hrvatska ostati posljednja očuvana zemlja Sredozemlja. </p>
<p> Političari od zanata i prijatelji kojima će budući premijeri dugovati usluge, uvijek se mogu smjestiti u, također dobro plaćeni Sabor gdje im se, međutim, bitno ograničava mogućnost velikih pogrešaka. Kad smo već spomenuli Slavka Linića, prisjetili smo se i Gorana Štroka, velikog ljubimca još aktualne vlasti, čovjeka koji je svoju turističku stručnost, među ostalim, dokazao i time što je nekad elitnom hotelu »Excelsior« uspio - »izbrisati« petu zvjezdicu. </p>
<p>Zašto je u ovoj priči važan Goran Štrok? Zato što je kupnjom navedenog dubrovačkog hotela, i nesmotrenim izjavama nakon toga, nanio neprocjenjivu štetu koaliciji, odnosno SDP-u. Štrokov ulazak u hrvatski turizam svakoga je prestravio zbog činjenice da nije završena i trajno zapečaćena pretvorba na prijašnji način. </p>
<p>Goran Štrok je, osim toga, zanimljiv i zbog toga što u hrvatski turizam, elitnu gospodarsku granu ove zemlje, pokušava unijeti vokabular Zdravka Mamića.</p>
<p> Najsočnije psovke, uvrede, napadi na novinare..., sve to od prvog dana prakticira dotični gospodin na privremenom radu u Hrvatskoj, tvrdeći da mu hrvatski građani nikako ne mogu oprostiti uspjeh. Istina je drugačija - ono što Mamić svojim nekontroliranim ispadima radi svojem klubu, Štrok, posredno, radi svojim hotelima. </p>
<p>Što od buduće Vlade očekujemo u sljedeće četiri godine? Turistički prosperitet (čitaj državni) ovisi, dakle, o tome da se važne državne funkcije prepuste stručnjacima. Samo će stručnjaci uspjeti povezati poljoprivredu i turizam, samo će dobar ministar zaštite okoliša uspjeti prekinuti tragediju betoniziranja obale, koja je uzela maha, te rastjerati kronično neinventivne lokalne moćnike. </p>
<p>Nadamo se i uspješnom završetku privatizacije turističkog sektora, ali ne da o prodajama odlučuju »događanja naroda« i sitne političke igre. Očekujemo da radnici u turizmu budu bolje plaćeni što će ih vjerojatno motivirati da sezone ne zaključuju 1. rujna.</p>
<p> Skorom izgradnjom autocesta Hrvatskoj se otvara mogućnost bitno dužih sezona i dobro bi bilo da turistički djelatnici prepoznaju dar koji ima visoku cijenu, ali koji ovoj državi pruža neslućene mogućnosti razvoja. Razvoja koji će, prije svega, ovisiti o pravim ljudima na pravim mjestima.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Goethe protiv »željeznog kancelara« </p>
<p>Izbor 100 najznamenitijih, kao i među njima 10 najvećih Nijemca svih vremena, pokazuje da je ova nacija »pročistila sjećanje«, da nije narcisoidno zagledana u vlastitu nacionalnu veličinu te da uglavnom ne pokušava dosegnuti za čovjeka nedokučive spoznaje o tomu čija dijela i dostignuća pripadaju izvanvremenskoj kategoriji</p>
<p>BRANKO MADUNIĆ</p>
<p>Njemačka je već danima u patriotskoj groznici</p>
<p> - bira najvećeg Nijemca svih vremena. Nisu samo uzbuđeni poretkom na ljestvici, nego i onima kojih na njoj uopće nema premda »figuriraju« kao savjest nacije. »Kakva smo mi to zemlja u kojoj pop-zvijezda Dieter Bohlen zauzima visoko mjesto na ljestvici 100 najvećih Nijemaca svih vremena, a nobelovca Günthera Grassa uopće nema, piše jedan ogorčeni čitatelj, razočaran glasovanjem svojih sunarodnjaka, koji se inače najviše žele nazivati narodom pjesnika i mislilaca«.</p>
<p>Naime, po uzoru BBC-a, koji je prošle godine bio u potrazi za najvećim Britancem svih vremena, u aranžmanu Drugog programa njemačke televizije (ZDF) »Naše najbolje - tko je najveći Nijemac?« - gledatelji su odabrali 100 najznamenitijih sunarodnjaka. Izbor je mnoge šokirao, ali mnoge je i oduševio. </p>
<p>Šokirani Grass može se tješiti da se isti Bohlen na ZDF- ljestvici bolje plasirao i od mislioca Immanuela Kanta! Uostalom, nedavno je u Frankfurtu nobelovcu moglo biti jasno da nije favorit u odnosu na popularnog zabavljača koji se nedavno čak latio pera i napisao knjigu. </p>
<p>Naime, na najvećem svjetskom sajmu knjiga, i po mnogima najvažnijem mjestu u svijetu gdje se svake jeseni okupljaju pisci, pjesnici, izdavači, na stotine tisuća ljubitelja knjige, više je pozornosti izazvao Bohlen sa svojom knjigom tračeva i ogovaranja (»Iza kulisa«) nego Grass i njegova klasika, premda je nobelovac na frankfurtskom sajmu i plesao kako bi skrenuo pozornost na sebe i svoju literaturu. </p>
<p>Grass nije jedini koji može biti nezadovoljan. Baš kao i u Frankfurtu, zvijezde i zvjezdice zabavne scene na top - listi najboljih Nijemaca potisnule su ličnosti, poput najveće suvremene njemačke književnice Christe Wolf.</p>
<p>Ipak, ne može se reći da su Nijemci zaboravili »pjesnike i mislioce«. Dapače izbor je pokazao da Nijemci nisu narcisoidno zagledani u prošlost te da, unatoč militarističkoj tradiciji, ratnici nisu na ljestvici uzora. Naime, pri vrhu top-liste od 10 najboljih Nijemaca nalazi se Johann Wolfgang Goethe. U istom je društvu mislilac Karl Marx, te reformator Martin Luther, fizičar Albert Einstein i pronalazač tiskarskog stroja Johannes Gutenberg.</p>
<p>Indikativno je da su s njima - a trećem mjestu - studenti brat i sestra Hans i Sophie Scholl koji su na münchenskom sveučilištu činili grupu »Bijela ruža« koja je pružala otpor Hitleru. Uzgred, nedavno je (uz veliki publicitet) otkriveno da u vrijeme kad je Hitlerov ministar promidžbe Goebbels u Berlinu grmio o »nepobjedivom njemačko vojniku na istočnoj fronti«, Sophien zaručnik Fritz N. (kao satnik Wehrmachta) na toj fronti vidio sasvim drukčiju zbilju. </p>
<p>Poglavito obalama Volge. On je, naime, jedno vrijeme bio među 330.000 njemačkih vojnika u okruženju, koji su 2. veljače 1943. pod vodstvom feldmaršala Friedricha von Paulusa kapitulirali u Staljingradu. Od proljeća ove godine ovdašnje novine su objavile da je Fritz N. prije povijesnog poraza svojoj zaručnici Sophie pisao »o gladi i iscrpljenosti, o jadu i očaju izgubljene njemačke mladosti«. </p>
<p>Dakako da je takvo pisanje bilo opasno. Pošta s Istočne fronte se čitala. Tim više što Sophie nije bila obična studentica. Ona Goebbelsu ne samo da nije vjerovala niti riječi, nego je djelovala protiv njegove ratne politike koja je milijune njezinih vršnjaka poslao daleko od domovine u patnje i smrt. Ona je na münchenskom sveučilištu pisala letke u okviru pokret otpora »Bijela ruža«, koji je činio njezin brat Hans, profesor Kurt Huber i još četiri studenta. Nacisti su ih objesili. »Bijela ruža« je sada na pijedestalu, a Goebbels i drugovi na smetištu povijesti. </p>
<p>Osim Shopie i Hansa Scholla na ljestvici onih za koje Nijemci misle da su bili najbolji među njima, dobro su plasirani i drugi djelatni protivnici nacionalsocijalizma poput grofa Clausa Stauffenberga i humaniste Oskara Schindlera.</p>
<p>Među najznamenitijim Nijemcima su političari »ultrakonzervativni i ultramoderni« Otto von Bismarck, utemeljitelj Savezne Republike Njemačke Konrad Adenauer i savezni kancelar koji je kleknuo u varšavskom getu Willy Brandt. Među top-10 nije se našao kancelar Helmut Kohl, ali se je plasirao na 13. mjesto. </p>
<p>Aktualni pak kancelar Gerhard Schröder plasirao se daleko ispod nove pjevačke zvjezdice njemačkog estradnog neba, Daniela Küblböcka; ali može se tješiti da je bolje prošao od aktualnog saveznog predsjednika Johannesa Raua - koji se uopće nije našao na listi sto najboljih Nijemca. </p>
<p>Budući da se glasovanje bliži kraju - 28. studenog će natjecanje biti završeno - čini se da bi za najvećeg Nijemca svih vremena mogao biti izabran Jochann Wolfgang Goethe. Otto von Bismarck, premda mu se priznaje da je bio veliki državnik, ne ugrožava Goethea. »Željeznom« se kancelaru ujedinitelju, koji je bio pobjednik u tri rata, predbacuje da je bio militarist. </p>
<p>U Ujedinjenom kraljevstvu je bilo drukčije. Posebice prema ratnicima pobjednicima. Naime, na britanskoj listi najvećih Britanaca, William Shakespeare nije imao šanse pored ratnika Winstona Churchilla. Inače, upravo u vrijeme izbora tamošnja je javnost saznala za knjigu povjesničara Jörga Friedricha »Požar - Njemačka pod bombama, 1940-1945.« u kojem se činjenicama i dokumentima ratni britanski premijer optužuje za ciljano bombardiranje civila u njemačkim gradovima. Fridrichova knjiga je imala veliki odjek na Otoku, ali unatoč njoj ( ili upravo zbog nje) Churchill je, ipak, izabran za najvećeg Britanca svih vremena. </p>
<p>Pokazalo se kako slava i prepoznavanje pravih vrijednosti ne moraju uvijek ići zajedno. Tu istinu dokazuje slab plasman Charlesa Darwina, Johna Lennona, Isaaca Newtona, ali i drugih manje poznatih i ne manje vrijednih ličnosti britanske povijesti od Churchilla. </p>
<p>Ni u njemačkom slučaju slava i prepoznavanje pravih vrijednosti nisu išli uvijek zajedno. No izbor 100 najznamenitijih, kao i među njima 10 najvećih Nijemca svih vremena, pokazuje da je ova nacija »pročistila sjećanje«, da nije narcisoidno zagledana u vlastitu nacionalnu veličinu, te da uglavnom ne pokušava dosegnuti za čovjeka nedokučive spoznaje o tomu čija dijela i dostignuća pripadaju izvanvremenskoj kategoriji.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>U nas se još jedino od politike može sjajno živjeti</p>
<p>Kad se u nas spomene glasačka apstinencija, politički dileri se zapjene. Razumljivo. Kao i u narkobosova, ta riječ je ogavna. Našim političkim dilerima prostor djelovanja se gadno suzio, nesretnih glasača malo, a političkih amatera dilera koliko želiš. Pred nama je strašna Scila i Haribda. Mračna maćeha Europa. Koja ne ljubi ni svoje, a kamoli tuđu napuštenu djecu / Jedni drugima čestitat će na pobjedi, a mi svi propali. Oni ostali gore, a mi u reciklažu. Glasovao ili ne glasovao. Hrvatski puk je drhtava kazaljka na kompasu. Dečki koji ga drže u šaci, odavno su ga pokvarili. Pokazuje onaj smjer koji oni žele. Mirnu fotelju, san svakoga ozbiljnog kandidata zastupnika. Sabor je velik luksuzan brod, koji prevozi hrvatske političke dilere na egzotična putovanja. Drugi samo mogu sanjati nešto slično</p>
<p>KAZIMIR KLARIĆ</p>
<p>Odgovorno tvrdim da će uskoro, ako se ovako razmašu naši politički dileri, hrvatski puk završiti na igli. Počelo je ranih devedeset s lakim, a bogami nakon desetak ljeta, navikavaju nas i na teške političke droge. </p>
<p>Još smo bili zlatni kad smo šmrkali i snifali dječje droge. Svoj na svome, puška o hrvatsko rame, a šlajbok u našem džepu. U međuvremenu propala tvrđava samoupravljanja, protutnjao strašan rat, tisuće nesretnika ostalo na ulici. </p>
<p>Upropaštenih ljudi koliko želiš. Jedino od čega se još može sjajno živjeti u Lijepoj našoj, to je politika. </p>
<p>Šljakati u tvornici, kopati vinograd ili zemlju, više nije in. Niti je bilo, niti će biti. Naš narod munjevito uči. Oko sebe vidi fakine, koji ništa ne rade, sjede u saborskim klupama. Pred tv kamerama otvoreno kopaju nos i rješavaju križaljke. Ni okrenuo se nisi, prođu četiri zastupnička ljeta. </p>
<p>Beriva sigurna i pristojna, a mirovina, i to bogovska ti se smiješi. Svi oni koji su za njih glasali, hodaju uokolo staklasta pogleda. Drogirani. Trese remenom i znoji se u gruntovnici. Kad ide nakon godinu dana na naručeni pregled vraču, vuče se na sve četiri. Čekajući poziv, ozbiljno se razbolio od druge bolesti. </p>
<p>Umirovljenici bauljaju Lijepom našom dobrano drogirani lažnim obećanjima. Pričaju sami sa sobom, tiho kunu. Vječni narkomani. Ništa ne može, a još mu kad ustreba, politički diler uzme glas. Više nema ni svoj ja. Radite, braćo, što hoćete, samo me pustite na miru. Taman posla.</p>
<p>Kad se u nas spomene glasačka apstinencija, politički dileri se zapjene. Razumljivo. Kao i u narkobosova, ta riječ je ogavna. Našim političkim dilerima prostor djelovanja se gadno suzio, nesretnih glasača malo, a političkih amatera dilera koliko želiš. Pred nama je strašna Scila i Haribda. </p>
<p>Mračna maćeha Europa. Koja ne ljubi ni svoje, a kamoli tuđu napuštenu djecu pod svoje skute. Da nam prekriju oči i začepe uha, tu su plakati i pjevači. Samo da ne vidimo kamo plovimo. Politički pelivani izvode nemoguće. Ako treba, voljan je da skoči iz zrakoplova bez padobrana. Ravno na glavu hrvatskom narodu.</p>
<p>Na plakatu mladac obujmio hrast. Kao, on voli svoju zemlju. Pusti nesretni hrast na miru. Prije su lovili nevinu djecu i prinosili ih u naručje. Kao, on voli djecu, znači i mene. Što mene netko od tih budućih voždova ne privije na grudi. Oči bi mu pokopao, a napastovati se ne bi dao. Zato su ta jadna dječica, da se na njima iživljavaju.</p>
<p>Što ne naprave spot, kako trojica moćnika guraju ispred sebe kontejner za smeće. Namijenjen isključivo hrvatskim umirovljenicima. Pokrenimo Hrvatsku. Kako!? Kao da je Hrvatska mačka, pa joj zavežeš prazan kanister za rep. Pa neka sirotica skače diljem globusa. Ne daj Bože da se zaustavi na Crnom kontinentu.</p>
<p>Sve u svemu, moćnicima, koji će svakako ostati gdje su i bili, ništa od promidžbe i ne treba. Sve je već tako sjajno unaprijed sređeno, da se ništa neće dogoditi. Što da ti i obećavaju, kad i oni vrlo dobro znaju, da smo svi mi bedasti i drogirani. </p>
<p>Bespomoćni. Ništa ispunili nisu i još viču na mene, da dignem svoj glas. Šmrčemo i kišemo od jutra do sutra. Alergični smo na sve njih. Nema tu lijeka. Primopredaja vlasti obavlja se uz ispijanje šampanjca. Ja tebi, ti meni. Gdje je tko u nas vidio, da se mafija nađe onkraj brave? </p>
<p>Jedni drugima će čestitati na pobjedi, a mi svi propali. Oni ostali gore, a mi u reciklažu. Glasovao ili ne glasovao. Hrvatski puk je drhtava kazaljka na kompasu. Dečki koji ga drže u šaci, odavno su ga pokvarili. Pokazuje onaj smjer koji oni žele. Mirnu fotelju, san svakog ozbiljnog kandidata zastupnika. Sabor je velik luksuzan brod, koji prevozi hrvatske političke dilere na egzotična putovanja. Drugi samo mogu sanjati nešto slično.</p>
<p>Silno me zanima, bi li bilo toliko kandidata za Sabor, da tamo rade besplatno. Puna četiri ljeta. Da se hrane u pučkoj kuhinji, spavaju na Zrinjevcu, pješice odlaze tamo gdje su izabrani. </p>
<p>Lijepa naša bi za četiri ljeta procvjetala. Došla k sebi. Odgovorno izjavljujem, da sam voljan mjesec dana voziti svoga zastupnika tačkama u Sabor i hraniti ga pod svojim krovom. Da ne dangubi, kad ga vozim, može usput čitati radne materijale i odgovarati na cesti na upite svojih birača.</p>
<p>Vidim, počeo sam se znojiti. Treba mi izborna droga. Bilo koja. Daj što daš. Jer mogao bi nastaviti lupati takve ludosti, da me nitko više ne bi primio u komunu za liječenje hrvatskoga drogiranog birača.</p>
<p>Čvrsto sam odlučio. Na izbore ću izaći odjeven u odoru Djeda Mraza. Zašto!? Zaboga, ja sam drogiran. </p>
<p>Potpuno sluđen silnim izbornim obećanjima. Kad me spazi birački odbor, ili kako se već zovu, neće znati što činiti. Ili, ili možda da odjenem luđačku košulju. Ruke zavezane, odlučan pogled. Ja želim gospodo glasovati, ali molim, u ovoj odori. Apstinent nisam.</p>
<p>Ima i za to lijeka. U nos bi mi zabili olovku, pa bi uz nešto napora i spretnosti zaokružio koga želim. Naime, nigdje u Zakonu ne stoji, da na biralište ne možete graciozno došetati u luđačkoj košulji.</p>
<p>A ona bi uskoro u nas mogla postati modni hit.</p>
<p>Autor je književnik iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Pretjerana ufanja, posebice u predizborno vrijeme, mogu završiti gorkim razočaranjem</p>
<p>Hrvatska delegacija bila je prva nevladina organizacija koju je primila Komisija kao partnera u razgovorima. Dva mlada službenika Komisije stručno su nas i razumljivo upoznala s kompliciranim strukturama Komisije i njenim radom, posebice s kandidatima, ali i onima koji to još nisu, kao što je Hrvatska. Unatoč tomu što Hrvatska još nije kandidat, tako su nas uvjeravali, nju se povoljnije tretira nego neke kandidate... Koliko god su ti susreti u Bruxellesu bili pozitivni sadržavali su i gorku notu. Prema mišljenju gospođe Boris Pack, Hrvatska se ne može nadati članstvu u Europskoj uniji godine 2007., o čemu se u Hrvatskoj euforično govori. Možda dvije, pa čak i tri godine kasnije, no svakako u ovom desetljeću</p>
<p>GOJKO BORIĆ</p>
<p>Nema političke stranke u Hrvatskoj koja u ovo predizborno vrijeme ne obećava skori ulazak Lijepe naše u Europsku uniju. Samo da nema Carle del Ponte koja je generala Antu Gotovinu stavila kao najveći mogući lokot na vrata te zajednice država. No delegacija Hrvatskoga svjetskog kongresa u Njemačkoj i društva »Hrvatska kuća« u Kölnu nije se bojala »strašne Carle« i njezinih oponašatelja u strukturama EU-a, nego je otputovala u središte Unije, u Bruxelles, da u Europskom parlamentu i Komisiji europske unije skromno, ali uvjerljivo lobira za ravnopravno i individualno članstvo Hrvatske u Uniji.</p>
<p>U Europskom parlamentu dočekalo nas je četvero zastupnika od kojih je najpoznatija gospođa Doris Pack, članica Europske narodne stranke u tom saborištu. Uz nju su u dvorani za razgovore s posjetiteljima sjedili europski zastupnici Ruth Hieronimi, Klaus-Heiner Lehne i Armin Laschet. </p>
<p>Svrha putovanja u glavni grad Belgije bila je upoznati njemačko-europske parlamentarce o integraciji Hrvata u njemačko društvo, s odnosima Hrvatske prema opravdanim, ali i neopravdanim zahtjevima Unije, te s nekim praktičnim prijedlozima kao što su mogućnost europskog sufinanciranja zdravstvenog osiguranja gastarbajterskih povratnika u Hrvatsku kao i pomoći Hrvatskoj u zaštiti ljudskog okoliša - da spomenemo neke važnije teme. </p>
<p>I još nešto vrlo važno: upoznali smo članove Europskog parlamenta s vrlo teškim uvjetima u kojima žive Hrvati u Bosni i Hercegovini.</p>
<p>U delegaciji su bili ljudi čije su pojedine biografije primjer uspješnosti Hrvata u stranoj sredini. Među nama su bili liječnik, svećenik, kompjutorski stručnjak, turistički djelatnik, izvoznik u tranzicijske zemlje, poznati grafičar, pravnik, novinar...
Pripadamo raznim političkim strankama, njemačkim i hrvatskim, ali većina je izvanstranačka. Dolazimo iz gotovo svih dijelova Hrvatske, te Bosne i Hercegovine. Mnogi od nas žive desetljećima u Njemačkoj, ali pupkovinom rodoljublja povezani smo s Hrvatskom i dijelovima Bosne i Hercegovine u kojima žive Hrvati.</p>
<p>Najpotresnije izlaganje čuli smo od njemačkog dominikanca Dietharda Zilsa koji je toliko zavolio Hrvatsku da piše pjesme na hrvatskom jeziku, i koji se toliko zaljubio u Bosnu da izvrsno pjeva sevdalinke. </p>
<p>Bolje poznaje hrvatsku povijest i današnjicu nego neki hrvatski intelektualci. Govoreći na temelju svojih iskustava boravaka u Bosni i uopće saznanja iz dokumenata, pater Zils je vrlo uvjerljivo opisao katastrofalnu situaciju Hrvata u Bosni i Hercegovini, rekavši da su Muslimani protjerali iz Bosne više Hrvata nego Srbi, te da je ugrožena njihova gola egzistencija, skupa s jezikom, kulturom i medijima. </p>
<p>Gospođa Pack većinom se s njim složila i primijetila da se stanje počinje popravljati, posebice nakon Papina boravka u Banjoj Luci, no da će se i ona dalje boriti za opravdana prava Hrvata u Bosni i Hercegovini, koja je pod knutom međunarodnih gubernatora, a oni su najveća prepreka demokratizaciji te napaćene i podijeljene zemlje. </p>
<p>Ona traži reviziju Daytona i ravnopravnost svih naroda u tronacionalnoj državi. Kad bismo u hrvatskom vodstvu imali nekoga koji bi se za prava bosanskohercegovačkih Hrvata borio tako kao gđa Pack!</p>
<p>Delegat Katoličke crkve za Hrvate u Njemačkoj fra Josip Bebić (OFM) u podužem je referatu oslikao stoljetnu hrvatsku borbu za samostalnost, ali i uspješnost uključivanja Hrvata u vjerski i društveni život njemačke sredine. </p>
<p>Mnoga hrvatska društva u Njemačkoj su nacionalno mješovita: njemačko-hrvatska. Na taj način ovdašnji su se Hrvati odavno uključili u multikulturalno i multinacionalno društvo Europske unije, pa kao takvi mogu posredovati između Hrvatske i Bruxellesa, a taj susret u Europskom parlamentu bio je prvi korak iza koga će sigurno slijediti ostali.</p>
<p>Pisac ovih redaka govorio je o odnosima Hrvatske prema zahtjevima Europske unije. Takozvani »slučaj Gotovina« tu ne bi smio igrati presudnu ulogu. Citirao sam riječi njemačkoga saveznog kancelara Gerharda Schrödera da Hrvatska ne može izručiti nekoga koji joj nije na dohvatu, pa ma što o tomu mislila gospođa Del Ponte. </p>
<p>Problematičan je i povratak srpskih izbjeglica, jer je povezan s golemim financijskim troškovima, a Hrvatska je siromašna zemlja. Uz to, što da rade Hrvati izbjegli iz Bosne s privremenim smještajem u neke srpske kuće, kad »Republika Srpska« sustavno sabotira povratak izbjeglica. </p>
<p>Požalio sam se i na više nego skromnu pomoć Europske unije Hrvatskoj u usporedbi s davanjima susjednim državama od kojih su neke znatno manje porušene u posljednjem ratu. Spomenuo sam i izreku predsjednika Mesića kako Hrvatska želi ući u Uniju u regati, a ne u konvoju, pa tko bude bolje veslao prvi će ući u Unijinu luku, što se posebno dojmilo gđe Pack.</p>
<p>Član Predsjedništva Hrvatskoga svjetskog kongresa u Njemačkoj Branko Marić predložio je da Europska unija sufinancira zdravstveno osiguranje hrvatskih gastarbajterskih povratnika kako bi poravnali razinu njemačkih i hrvatskih zdravstvenih standarda. </p>
<p>Dobili smo savjet da taj prijedlog adresiramo na predstavništvo Europske unije u Zagrebu.</p>
<p> Odvjetnik Eduard Bischoff govorio je o osuvremenjenju hrvatskog pravnog sustava, a Jozo Crnjac i Josip Kocijan o potrebi zaštite ljudskog okoliša u Hrvatskoj s odgovarajućim zakonom, u čemu Lijepoj našoj, ako želi ostati lijepa i zdrava, može pomoći Europska unija.</p>
<p>Posebno je zanimljiv bio susret u Komisiji Europske unije. Hrvatska delegacija bila je prva nevladina organizacija koju je primila Komisija kao partnera u razgovorima. Dva mlada službenika Komisije stručno su nas i razumljivo upoznala s kompliciranim strukturama Komisije i njenim radom, posebice s kandidatima, ali i onima koji to još nisu, kao što je Hrvatska. Unatoč tomu što Hrvatska još nije kandidat, tako su nas uvjeravali, nju se povoljnije tretira nego neke kandidate.</p>
<p>Nažalost, koliko god su ti susreti u Bruxellesu bili pozitivni sadržavali su i gorku notu. Prema mišljenju gospođe Boris Pack, Hrvatska se ne može nadati članstvu u Europskoj uniji godine 2007., o čemu se u Hrvatskoj euforično govori. Možda dvije, pa čak i tri godine kasnije, no svakako u ovom desetljeću. Dobro je znati kako stvari stoje, jer pretjerana ufanja, posebice u ovo predizborno vrijeme, mogu završiti gorkim razočaranjem.</p>
<p>Susretima u Bruxellesu prethodile su temeljite pripreme u kojima su se istakli Karl Müller i Veli pl. Malović, njemačko-hrvatski dvojac djelatan u društvima dviju narodnosti na najbolji mogući način. Zahvaljujući njihovoj organizacijskoj sposobnosti i njihovim vezama naše je izaslanstvo našlo otvorena vrata u Europskom parlamentu i Komisiji Europske unije. </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Kölna.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="8">
<p>Zagrebački GUP do proljeća na internetu</p>
<p>Na bazu podataka katastra zemljišta, osim GUP-a, nadogradit će se i ostali važni podaci, poput onih, gdje se nalaze vrtići, škole, ljekarne, kakva je postojeća komunalna infrastruktura na nekom području, kolike su cijene zemljišta po gradskim zonama, tko koristi gradske poslovne prostore i stanove itd.</p>
<p>Generalni urbanistički plan grada Zagreba (GUP) dostupan na internetu, ono je o čemu se donedavno moglo samo maštati, a uskoro bi se doista moglo ostvariti! Naime, zagrebačko je Gradsko poglavarstvo napokon, nakon dugo priče, odlučilo ući u projekt E-Cityja, koji podrazumijeva da bi svi važni podaci vezani uz rad gradske uprave i funkcioniranje grada, bili transparentni i dostupni putem interneta.</p>
<p>Kako bi urbanističko planiranje razvoja grada, njegova izgradnja, pa i sprečavanje bespravne gradnje, trebali biti zagrebački prioriteti, svjetlo dana na internetu prvo će ugledati najvažniji prostorni dokument grada, njegov GUP.</p>
<p>Zbog toga je Grad nedavno potpisao ugovor vrijedan pet milijuna kuna s tvrtkom Gisdata, koja će, u suradnji s Uredom za upravljanje gradskom imovinom, Gradskim zavodom za automatsku obradu podataka (GZAOP) i Zavodom za planiranje razvoja grada, napraviti osnovne preduvjete za E-City, prezentaciju digitalnog modela katastra i GUP-a na internetu.</p>
<p>Prema riječima Željka Uhlira, pročelnika Ureda za upravljanje gradskom imovinom, Grad Zagreb odlučio je ući u projekt E-Cityja kako bi građanima, ali i stručnjacima-projektantima, omogućio što neposredniji kontakt s gradskom upravom. </p>
<p>Prednost digitalnog katastra i GUP-a na internetu, smatra Uhlir, jest što će on građanima i struci u kratkom roku i u grafičkom i u tekstualnom dijelu postati dostupan. »Svatko će klikom miša moći pronaći svoju parcelu i vidjeti u kojoj se zoni nalazi i koje su mogućnosti gradnje. Stručnjaci (projektanti, planeri) moći će, pak, bez problema napraviti uvid i dobiti ispis direktno s interneta. Vidjet će se sve što Grad planira, što ni dosad nije bila tajna, jer su to sve javni dokumenti objavljeni u službenim glasnicima, samo što su u nepraktičnim formatima«, objašnjava Uhlir.</p>
<p>GUP će se u paketu s katastarskim prikazom na internetu, međutim, naći tek kroz četiri mjeseca, znači u rano proljeće. Do tada će se napraviti čitav niz operacija, a najsloženije je isprojektirati bazu podataka gradske nepokretne imovine u Oracle sustavu. Samo taj posao košta 3,8 milijuna kuna. Ni priprema niti transformacija podataka s papira u digitalni oblik, nisu jednostavni poslovi, tvrdi pročelnik. »Nije to puko skeniranje. I dalje je potrebna softverska obrada, jer će stranica biti interaktivna. Na službenoj zagrebačkoj internetskoj stranici www.zagreb.hr već je sada aplikacija za digitalnu bazu katastra, a sada će ona dobiti i grafičke prikaze«, tumači Uhlir.</p>
<p>Osim projektiranja baze i digitalizacije GUP-a, Gisdata će, među ostalim, napraviti internetsku aplikaciju za pregled baze, digitalni ortofoto u boji, digitalni model reljefa, digitalni atlas Zagreba, adresni model Zagreba i model zgrada u 3D sustavu.</p>
<p>Što se tiče vlasništva nad pojedinom parcelom to se još neće moći vidjeti, jer je to posao gruntovnice Općinskog suda, koja također radi na digitalizaciji zemljišno-knjižnih podataka. Upravo baza u Oracleu predviđena je, objašnjava pročelnik, da bude u skladu s bazom koja će jednoga dana biti gotova u gruntovnici.</p>
<p>Zanimljivo je i to, kaže Uhlir, da će baza podataka stalno »puniti« novim podacima, pa će se tako klikom miša na određeni dio grada moći vidjeti gdje su točno i koliko je npr. vrtića, škola, ljekarni, zdravstvenih ustanova i slično. Za Ured za upravljanje imovinom najvažnija će, naravno, biti evidencija poslovnih prostora i stanova u vlasništvu Grada, te pregled gradskog neizgrađenog građevinskog zemljišta.</p>
<p>Vodit će se i evidencija podnesenih zahtjeva za građevinske i uporabne dozvole, te evidencija zahtjeva za povrat imovine. Potencijalne će građevinske investitore sigurno zanimati i prikaz vrijednosti zemljišta prema granicama zona, te podaci gradskih poduzeća o postojećoj komunalnoj infrastrukturi na nekom području u digitalnom obliku.</p>
<p>Zagreb će, tako, nakon susjedne Ljubljane, biti drugi grad u ovom dijelu Europe koji će se informatizacijom i internetizacijom gradske uprave za korak više približiti toliko željenom ulasku u Europsku uniju.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Vinova loza možda opet ispod Lotrščaka</p>
<p>Jedan engleski kraljevski funkcionar ovih nam je dana »prolongirao« ulazak u EU za još pet-šest godina. Na tome mu baš hvala jer je time dao priliku našim najavljivačima podizanja novih vinograda da ozbiljnije poboljšaju famozno »zatečeno stanje« kako bismo postali konkurentniji u europskoj vinogradarskoj obitelji. Stoga mister iz Londona - zaslužuje piće!</p>
<p>Kako se posljednjih mjeseci, sudeći po objavama u medijima, zahuktalo europsko »soljenje pameti« Hrvatskoj, posebice oko famoznog ulaska u EU, što u slučaju ulaska podrazumijeva i tzv. »zatečeno stanje«, u igri su i - naši vinogradi. Koliko je trenutačno hektara pod vinovom lozom, u Hrvatskoj službeno nije ni približno točno poznato (brojke se protežu od 12 do čak 60.000 tisuća, ovisno o izvoru podataka!?) iz jednostavnog razloga što Hrvatska još nema vinogradskog katastra koji se najavljuje i »rađa« već dugi niz godina. Otkad je ulazak u EU postao aktualan, zaredale su najave o sadnji ili podizanju novih vinograda i to »po stopi« od najmanje 2000 hektara godišnje. Međutim, najave (i dobre želje) su jedno, a praksa je nešto sasvim drugo.</p>
<p>No, najave uglavnom ne prestaju, uz stalno podsjećanje na »ulazak u Europu« i ono »zatečeno stanje«. Ipak, ima nade da se dotad zasade veće površine jer se »ulazak« i dalje nagađa, prolongira, premješta..., a posebnu nadu našim najavljivačima sadnje dao je ovih dana i direktor engleskog Kraljevskog instituta izjavom da »...Hrvatska neće u EU 2007., već najranije tek 2012. godine«. </p>
<p>Prava divota i lijepa prilika da se zasade novi vinogradi i time postigne više ciljeva: smanjenje ili zaustavljanje odlazaka mladih sa sela na asfalt, spašavanje (da, upravo to!) tisuća hektara napuštenog i zapuštenog poljoprivrednog zemljišta (jasno, ne samo sadnjom loze), osiguravanje dovoljnih količina sirovine (grožđa) s čime ne stojimo dobro, smanjivanje uvoza vina koji je sada znatno veći od izvoza, itd. E, što će od svega biti - ili će se i dalje redati najave tzv. potrebe sadnje resora i raznih drugih ustanova ili će se ipak nešto i zasaditi?</p>
<p>Kad je već riječ o najavama sadnje trsja, stiže ovih dana još jedna koja na svoj način ipak zaslužuje pozornost. Riječ je o, recimo, povratku u povijest - vraćanju trsja na (pra)staru zagrebačku lokaciju - gornjogradske padine od kule Lotrščak prema Mesničkoj ulici. Tamo je loza rasla nekad davno, a sad je to manje-više zapušteno zemljište. Ako ga se, pak, oplemeni - eto nove, ne samo zagrebačke turističke atrakcije!</p>
<p>Na inicijativnom sastanku u Turističkoj zajednici Zagreba program je prihvaćen, podržali su ga Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo, zagrebački Agronomski fakultet, TZZ te i Ured za kontakte grada Beča i Zagreba, budući da Bečani u svom gradu već imaju program vinograda. Dakle, inicijativa je tu, prihvaćena je i podržana, što će se i kako dalje zbiti, vidjet će se. A evo onako usput i ovo: s obzirom da je u nas puno više najava nego sadnica u zemlji, pitanje bi u ovom slučaju moglo glasiti - hoće li trsje prije na padine ispod povijesne zagrebačke kule Lotrščak ili na napuštena i zapuštena poljoprivredna zemljišta kojima Hrvatska, na žalost, obiluje?</p>
<p>Ampelografski atlas autora prof. Nikole Miroševića i izdavača zagrebačkog »Golden Marketinga« (tema prošlonedjeljnih »Vinskih razgovora«) tijekom ovoga je tjedna »seciran« u raznim prigodama gdje su se našli stručnjaci i ozbiljni poklonici kulta i tradicije loze i vinograda. Sasvim je to razumljivo jer je riječ o doista atraktivnom djelu velike vrijednosti iz kojega se može dosta naučiti o sortama loze i njihovu tretmanu. Nova zanimljivost jest ovo - tijekom svečanosti inauguracije nove Vinske kraljice Zagrebačke županije koja je okupila brojne (doslovno) vinogradare, vinare i vinske stručnjake, novinare... i to ne samo s područja te Županije, u dijelu koji se zove »domjenak« i koji je ovoga puta bio obilježen portugiscem kao (uz zelinski kraljevinu) vinskom markom Županije, razgovaralo se i o Ampelografskom atlasu i njegovu značenju. Prof. Mirošević ugodno je iznenadio potvrdom najave da će isti izdavač dogodine izaći s njegovim novim ostvarenjem - Vinogradskim atlasom Hrvatske!</p>
<p>»Pisana riječ i vizure aerofotografije prošetat će svim razigranim vinorodnim prostorima, proviriti u svaki značajniji vinorodni kutak i prikazati sortimentsko bogatstvo pretočeno u oćutnu vrsnoću hrvatskih vina«, glasi dio najave novoga izdanja s oko tristo stranica.</p>
<p>Pero Gabrić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="10">
<p>Parada šlagera ipak privukla publiku</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Drugog dana održavanja »Zagrebfest« je uspio privući Zagrepčane, pretežno starije generacije, u Studentski centar, gdje je u svečanoj atmosferi održan program pod nazivom »Revija skladatelja i pjevača«. Kao i prve večeri, ni u petak se na sceni nije pojavio jedino Arsen Dedić koji je svoj izostanak opravdao kazavši da se ne osjeća dobro.</p>
<p>»Revija skladatelja i pjevača« zamišljena je kao predstavljanje najvećih hitova koje je pojedini skladatelj napisao za taj festival, a uz pratnju Big banda HRT-a i šarmantnu najavu Olivera Mlakara festival su otvorili Crveni koralji. Većina pjesama koje su u petak izvedene u SC-u nastale su sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a publika je oduševljeno dočekala i ispratila Terezu Kesoviju, Gabi Novak, grupu 4M, Marka Novosela, dugogodišnjeg direktora ovog festivala Dragu Diklića i mnoge druge. Veliko iznenađenje večeri bila je jedina mlada izvođačica Martina Hegedušić koja je izvela pjesmu »Da sam ja netko« svog oca Hrvoja. </p>
<p>Ovom festivalskom večeri Zagreb se prisjetio djela Ivice Krajača, Nikice Kalogjere, Drage Diklića, Alfija Kabilja, Arsena Dedića, Marija Bogliunija, Đele Jusića, Zvonka Špišića, Stjepana Mihaljineca, Hrvoja Hegedušića, Stipice Kalogjere i drugih eminentnih skladatelja. </p>
<p>Petra Boić Petrač</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>»Kočani orkestar« puna tri sata tresao »Tvornicu kulture«</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Ljubitelji tradicionalne romske glazbe ponovno su mogli uživati u koncertu makedonskog brass benda »Kočani orkestar«, koji se u petak održao u »Tvornici kulture«. Naime, jedan od najpoznatijih romskih sastava na međunarodnoj etno-sceni zagrebačkoj se publici premijerno predstavio u travnju ove godine. </p>
<p>Budući da je odaziv Zagrepčana bio veći no što se očekivalo, članovi poznatog sastava obećali su da će se ubrzo vratiti u Hrvatsku. Ispunivši obećanje, jedanaest makedonskih svirača pod vodstvom saksofonista Ismaila Salieva, puna su tri sata mnogobrojnu publiku vodili kroz ritual romske glazbe za vjenčanja. Mnoštvo ruku u zraku, uglavnom alkoholiziranih Zagrepčana, spustilo se tek kad je »Kočani orkestar« odlučio napraviti polusatnu stanku za vrijeme koje su puštali glazbu sa svoja četiri albuma. »Mesečina, mesečina, joj, joj...«, riječi su neizostavne romske himne, koje su te večeri u tolikoj mjeri tresle »Tvornicu« da je Ismail Saliev napomenuo da se osjeća kao da svira na pravoj svadbi koja uz glazbu kod Roma traje tri dana i tri noći. Tek nakon dva bisa i nekoliko riječi zahvale »Kočani orkestar« napustio je pozornicu.</p>
<p>Ivana Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>I Hrvati mogu skijati s Franzom Klammerom</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Legenda austrijskog skijanja, Franz Klammer, 6. prosinca slavi 50. rođendan. Naravno, u svojem Bad Kleinkirchheimu, koruškom skijalištu gdje se Hrvati osjećaju kao doma. Rođendansko slavlje će potrajati tri dana, od 5. do 7. prosinca, a priprema se odlična zabava. Vrhunac priredbe bit će natjecanje slavljenika sa skijaškim legendama - Tombom, Stenmarkom, Girardellijem... Koruška će, zapravo, dugo slaviti 50. rođendan svoga heroja jer se priprema i posebna sedmodnevna fešta (od 10. do 17. siječnja 2004.) gdje će u cijeni aranžmana biti sadržan i dan skijanja s Franzom Klammerom. Bad je, inače, dugogodišnje odredište broj jedan za hrvatske skijaše. Nema tako dobre staze kao, recimo, obližnji Nassfeld, ali stvar izvlače terme.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Argentina ne zna što bi s nacističkim »rajem«</p>
<p>Trebao je to biti raj na Zemlji, luksuzno ljetovalište duboko u Novom svijetu. Ali taj je pali Eden sada ruševina prokleta prošlošću u kojoj je bila stjecište nacista i njihovih simpatizera.</p>
<p>Hotel Eden, slavan prije kraja Drugoga svjetskog rata kao luksuzno odmaralište Nijemaca u središnjoj Argentini, danas su samo prazni zidovi kojima upravlja lokalna vlast, koja nudi turističke obilaske i pokušava hotel obnoviti kao muzej.</p>
<p>Probijajući se kroz ruševine na jednom od tih obilazaka, poduzetnik Jose Ranz (33) doznao je o povezanosti hotela s nacističkom Njemačkom i otkrio nešto o prošlosti svoje obitelji.</p>
<p>Ljetovalište je bilo magnet za bogate i slavne početkom prošloga stoljeća. Privuklo je 1925. godine i Alberta Einsteina. Ali njegov je vrhunac kratko trajao i hotel je počeo gubiti ugled i s vremenom i propadajući zbog sklonosti svojih bivših vlasnika nacistima. Hotel je mračni svjedok mutnih odnosa između Argentine i nacista, kojih su poslije rata onamo nagrnule stotine, privučene politikom otvorenih vrata generala Juana Dominga Perona, koji je bio nacistički simpatizer.</p>
<p>»Moj je djed pričao da je ovo nekada bilo jedino mjesto iz kojeg ste mogli komunicirati s Europom«, kaže Ranz gledajući na krov iz kojeg je nekad stršala antena koja je hotel povezivala s Berlinom, a kraj nje stajao simbolični orao koji je poslije Drugoga svjetskog rata skinut.</p>
<p>Nije to sve što mu je djed rekao. Kad mu je bilo dvanaest godina, djed ga je posjeo za stol i priznao da nije Španjolac kao što je tvrdio prije bijega u Argentinu tridesetih godina, nego Nijemac. »Rekao mi je što je u nacizmu bilo dobro i što se poslije pokvarilo«, kaže Ranz, objašnjavajući svoj posjet pokušajem dešifriranja pravih sklonosti svoga djeda. </p>
<p>»Objasnio mi je zašto su nacisti mrzili Židove... Ne znam je li pobjegao od nacizma ili je pobjegao jer je bio nacist«.</p>
<p>Njegov je djed živio u blizini, često govorio o hotelu i družio se s Nijemcima koji su se oko njega okupljali.</p>
<p>Hotel je sagrađen 1897. godine, kao zamisao jednoga njemačkog hotelijera, a preuzela ga je njemačka obitelj Eichorn. Grad La Falda, ljetovalište 725 kilometara udaljeno od Buenos Airesa razvio se kao potpora hotelu. Hotel je imao vlastito igralište za golf, cijelu flotilu Fordovih automobila model T, voćnjake i plesnu dvoranu popločenu hrastovinom uvezenom iz Slovenije i stubište od talijanskog mramora.</p>
<p>Stara knjiga posjeta puna je imena tadašnje argentinske elite. Vlasnici Walter i Ida Eichorn bili su gorljivi Hitlerovi simpatizeri, a kad je Argentina kratko prije pada Trećeg Reicha objavila rat Njemačkoj, hotel je konfisciran kao neprijateljska imovina. »Eichorni su bili članovi Nacionalsocijalističke stranke«, priča vodič Ariel Manzani. »U hotelu su njegove pobjede slavili velikim proslavama. Htjeli su ovdje stvoriti njemačku koloniju«.</p>
<p>Po zemljištu oko hotela sada su razbacani desetci alpskih kućica koje su Eichorni prodavali njemačkim imigrantima. Nakon niza propalih pokušaja oživljavanja hotela, njegova su se vrata na kraju zatvorila šezdesetih godina. Uslijedile su godine zapuštanja i pljačke. Općina sada pokušava nagovoriti okolno stanovništvo koje je došlo do stvari iz hotela - od lustera do šalica opljačkanih ili prodanih na dražbama - da ih da u najam.</p>
<p>Ambrosio Vicente Farias (85), prisjeća se kako je nekada vozio turiste. »Svi su govorili njemački i ništa nisam razumio«, kaže on. »Kažu da je jednom potajno došao i Hitler«.</p>
<p>U hotelu stoje dvije izbljedjele grupne fotografije na kojima se među šezdesetak ljudi vidi i jedno neprepoznatljivo lice na kojem se jedva primjećuje brčić. Na pitanje je li Hitler dolazio, vodič odgovara: »Tako neki govore.«</p>
<p>»Lokalna predaja o Hitlerovom posjetu samo je legenda«, kaže stručnjak za Hitlera, profesor sir Ian Kershaw sa Sveučilišta u Sheffieldu. (Reuters)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Naglo snižavanje tlaka oslabljuje razmišljanje</p>
<p>Previše agresivno snižavanje krvnog tlaka kod starijih pacijenata može se negativno odraziti na sposobnost jasnog razmišljanja, upozoravaju izraelski znanstvenici. Znanstvenici sa sveučilišta 'Ben Gurion' u Beer Sheevi otkrili su da osobe starije od 70 godina s blago povišenim krvnim tlakom jasnije razmišljaju od onih s nižim krvim tlakom.</p>
<p> Otkriće upućuje na zaključak da bi liječnici morali opreznije propisivati lijekove za snižavanje krvnog tlaka starijim osobama te da bi liječenje možda morali prilagoditi dobi pacijenta.</p>
<p> »Studija pokazuje da se ljudima kojima se previše snizi krvni tlak smanjuje i sposobnost jasnog i kreativnog razmišljanja«, rekao je liječnik Michael Weber, urednik časopisa American Journal of Hypertension, koji je objavio studiju.</p>
<p> Izraelska studija obuhvatila je 495 osoba u dobi od 70 do 85 godina s normalnim, liječenim i neliječenim visokim krvnim tlakom. Testirani su standardnim testovima kognitivnih funkcija kojima se ispituju memorija, koncentracija, vizualno pamćenje i sposobnosti izražavanja.</p>
<p> Najbolje rezultate postigli su ispitanici s visokim krvnim tlakom koji nije potpuno reguliran lijekovima, dok su oni s normalnim krvnim tlakom bili najlošiji i kod njih jedino nisu bile pogođene sposobnosti jezičnog izražavanja.</p>
<p> Povišen krvni tlak prava je epidemija u mnogim zemljama. Samo u Sjedinjenim Državama od njega boluje oko 50 milijuna ljudi. Hina</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Ptice kao uzor tehničarima</p>
<p>Ptice su nedostižni uzori ultralakih konstrukcija. Tajna leta ptica je u vrlo čvrstim, ali šupljikavim strukturama njihovih kostura. S tog su stajališta ptice najučinkovitiji proizvod prirode, izuzetno su lagane, a istovremeno i izuzetno čvrste. </p>
<p>Zrakoplovna industrija je prva prepoznala važnost konstrukcija nalik ptičjim kostima. Danas su ptice uzor industriji osobnih i ostalih vozila, strojogradnji te pri izradbi proizvoda namijenjenih sportu i slobodnim aktivnostima. U navedenim područjima povišeni su zahtjevi na sniženje težine te povišenje čvrstoće pojedinih dijelova. Time se štedi energija, snizuju proizvodni troškovi i povisuje djelotvornost.</p>
<p>U automobilskoj se industriji ugradnjom ultralakih čvrstih konstrukcija želi pridonijeti većoj sigurnosti putnika, uz istovremeno sniženje potrošnje goriva. Pokazalo se kako dijelovi načinjeni od ultralakih materijala smanjuju vibracije, buku i trenje. </p>
<p>Za ultralake konstrukcije rabe se magnezij i aluminij u obliku tzv. metalnih pjena koje su se u nizu primjena pokazale boljima od onih plastičnih. Pogodnima su se pokazali i vlaknima ojačani kompoziti. Danas se istražuju i prevlake koje šupljikavim konstrukcijama dopunski povisuju čvrstoću. Zahvaljujući razvijenim računalnim simulacijama i poznatom ponašanju pojedinih materijala svaka se ideja vrlo brzo računalno provjerava, prihvaća ili napušta. kpp</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="16">
<p>Zagreb paralelno stvara i živi različite živote</p>
<p>»Kad je riječ o prioritetima kulturnog razvitka, važno je uspostaviti ravnopravan odnos svih subjekata na kulturnoj sceni, bili oni institucionalni ili ne. Posebno je važno podupirati umjetničke programe, dakle one koji doista »proizvode kulturu«, a to znači da treba znati prepoznati ono bitno što se u jednom trenutku zbiva na sceni i imati sluha za nove projekte, a ne se zatvarati u postojeće. Što se tiče Filmskog centra, besmislena je tvrdnja da je kao javna ustanova u kulturi u sukobu interesa sa Zagreb-filmom kao trgovačkim društvom. Trgovačko društvo se ponajprije bavi produkcijom i distribucijom, a Filmski centar prikazivanjem i različitim edukativnim i kulturnim projektima. Za programe Zagreb-filma, Ured za kulturu odvaja gotovo trećinu svih programskih sredstava za film u gradu, i nitko ne može reći da ga ne podržavamo kad je naš maksimalni korisnik sredstava za film«, tvrdi Andrea Zlatar</p>
<p>Kulturna slika Zagreba u posljednje se vrijeme mijenja. Ispisuju je kulturni projekti koji osim tradicionalne uključuju i alternativnu umjetnost, prenamjene prostora (zagrebačkih kino dvorana), izdanja koja prate diktate novih tehnologija te manifestacije čija je namjera postaviti Zagreb u red europskih kulturnih metropola. Te su promjene ponekad popraćene i polemičnim tonovima, nerijetko izazvanim i politikantskim viđenjem kulture. O tome te o recentnim kulturnim zbivanjima i budućim planovima koji promišljaju Zagreb kao kulturni centar ovoga dijela Europe razgovarali smo s dr. Andreom Zlatar, članicom Gradskog poglavarstva zaduženom za kulturu. </p>
<p>• Kakav je kulturni izgled Zagreba danas i što ga određuje u slici hrvatske metropole te mogućega europskoga kulturnog središta?</p>
<p>- Na ovo bih pitanje odgovorila povezujući dva projekta koja su se realizirala i jedan koji dolazi u prosincu. Prije desetak dana predstavili smo javnosti interaktivni digitalni vodič kroz zagrebačku kulturu, »Z:/kult« što ga je vizualno oblikovao Dalibor Martinis, a urednik je Feđa Vukić. Taj kulturni vodič, kao i nedavno objavljena knjiga »Zagreb. Modernost i grad«, u izdanju AGM-a i Zagreb film festivala, najbolje pokazuju što Zagreb jest. U Zagrebu, naime, ako se tako može reći, postoji više Zagreba, Zagreb paralelno stvara i živi različite živote, Zagreb ima više identiteta. Kao grad, on je u čitavom 20. stoljeću, prolazio kroz intenzivne procese razvoja, prvenstveno u smislu oblikovanja svoga identiteta kao moderne urbane sredine. U kulturi se to najjasnije vidi: postoje različite razine njegova kulturnog života, od one koju smatramo klasičnom i institucionalnom, a reprezentiraju je najbolje muzejski i kazališni pogon, do takozvane urbane kulture, multimedijalnih projekata, nezavisnih grupa. </p>
<p>Ali kulturni izgled Zagreba obuhvaća i njegovu svakodnevicu - čekanje tramvaja, trganje plakata, razbacano smeće ispred ulaza u »fini« dućan. Zagreb, pak, na kulturnoj karti Hrvatske i ovoga dijela Europe ono je što će se vidjeti u prosincu na izložbi »Secesija u Hrvatskoj«, koju priprema Muzej za umjetnost i obrt, a u čijem će lancu biti uključeni i drugi gradovi, poput Osijeka, Rijeke, Splita, Opatije...</p>
<p> • Koje su neuralgične točke recentnih kulturnih rasporeda grada Zagreba?</p>
<p>- Neuralgična točka je gotovo svima zajednička, a to je način upravljanja kulturnim ustanovama, kao način organizacije kulturnih projekata. Tu se nalazimo u nesređenu stanju, u najgorem smislu riječi, tranzicijskom, gdje se miješaju naslijeđeni oblici i mentalitet socijalističkog vođenja kulture, s povremenim, nekontroliranim upadima neoliberalnog tržišta. Naše institucije, čast izuzecima, uglavnom nemaju efikasan kulturni managementa, ljudi koji rade nemaju uvjete i nisu osposobljeni da svojim institucijama upravljaju na moderan način. Zato mislim da prioritet u ulaganjima u kulturu, a to je dosad bilo sasvim zanemareno, mora biti sustavno obrazovanje, dakle educiranje kulturnjaka u pravcu kulturnog managementa. Najgore što možete napraviti jednom dobrom umjetniku, to je da ga stavite na čelo institucije koja u sebi nema organiziranu infrastrukturu. Tada odlično zamišljeni projekti stradavaju, jer nema pravih »producenata« koji bi ih realizirali.</p>
<p>• Zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište kao matična kuća hrvatskoga glumišta izgleda da je već desetljećima i generator osnovnih problema hrvatskog teatra koji su često eskalirali u sukobima, ostavkama, prozivkama i skandalima. Koje su bitne smjernice u razumijevanju »slučaja zagrebačkog HNK« i kako ga je moguće riješiti? </p>
<p>- Za HNK je presudno napraviti, a mislim da uprava sada na tome i radi, višegodišnju strategiju razvoja, koja će uključivati i financijska pitanja, i kadrovska pitanja, i investicije. Znam da bi se mnogima činilo kako bi se svi problemi odjednom riješili kada bi se pojavilo dodatnih deset milijuna kuna, ali to bi bila samo površinska sanacija, a ostao bi taj unutarnji problem o kojem govorite u pitanju - samogeneriranje vlastitih problema. Najmučnije je što se problemi ponavljaju, što se iz godine u godinu repetiraju, i svi stalno padamo u iste zamke. Ljudi od financija uvijek me upozoravaju da se proračuni donose godišnje i da zakonski nije moguće unaprijed preuzimati obaveze. Stvarni problemi se ne smiju skrivati iza te formalne prepreke, jer nijedna velika institucija, a HNK je naša najveća kulturna institucija, ne može uspješno raditi bez mogućnosti jasnog planiranja nekoliko godina unaprijed, i bez garancija da će ti planovi biti podržani. Planirati, naravno, ne znači samo navesti premijerne i reprizne naslove, nego osigurati cijelu realizaciju. I ono što je svima jasno, HNK se ne može razvijati, on se može samo, i to s mukom, održavati na postojećoj razini, ako se ne uđe u izgradnju nove zgrade, ako se Balet i Opera ne odvoje od Drame, jer ih proizvodnja pod istim krovom međusobno guši. Zgrada kina Tuškanac, koja se spominjala kao moguće rješenje, ne udovoljava zahtjevima suvremene kazališne i operne produkcije.</p>
<p> • Što pak određuje »slučaj Zagrebačkog kazališta mladih« i po čemu je on specifičan u zagrebačkom kazališnom kontekstu?</p>
<p>- Zagrebačko kazalište mladih je jedna od ustanova koje su najviše štete pretrpile od već spomenutih »tranzicijskih« procesa u devedesetima. Njihova je imovina - prostor, pod nepovoljnim uvjetima data u najam, politički pritisci bili su svakodnevica, jedna je uprava nezakonito poslovala, investicije u adaptaciju prostora i tehničku sanaciju bile su, to je vidljivo svakom, u najmanju ruku tehnički loše izvedene, broj sjedala je smanjen do mjere da imamo neproporcionalno veliku pozornicu za malu publiku. Sve su to problemi koji su sada na stolu, i nije nam nikakva utjeha ni isprika reći da smo ih »naslijedili«. Ne želim se retorički pitati »hoće li netko za to odgovarati«, već moramo vidjeti kojim redoslijedom, kojim tempom možemo početi novu adaptaciju i tehničku sanaciju. Grad, odnosno, Ured za upravljanje imovinom već je mnogo učinio u procesu vraćanja iznajmljenih prostora kazalištu i njegovoj funkciji i taj će se proces nastaviti. Posla i problema ima toliko da su konflikti između Grada i ZKM-a, sasvim besmisleni, jer za rješavanje moramo biti partneri i ne dopustiti da se u tehničkoj adaptaciji pojave polovična i nekvalitetna rješenja. S naše strane, Ured za kulturu, pratit će programski rad kazališta u ovim tehnički ograničavajućim uvjetima, i pomagati u koordinaciji projekta obnove.</p>
<p>• Čini se da je Filmski centar posljednjih mjeseci bio jedan od ključnih mjesta spoticanja gradske vlasti. Hoće li sukob oko njegova osnivanja i prostora uskoro biti riješen i što ćete učiniti za distribuciju umjetničkog filma u Zagrebu?</p>
<p>- Filmski centar osnivamo već drugu godinu i nevjerojatan je popis problema i nerazumijevanja na koje smo nailazili. Sama činjenica da u Zagrebu, a mislim ni u Hrvatskoj, ne postoji niti jedna ustanova u kulturi koja se jedino i isključivo bavi filmskom djelatnošću, govori o nužnosti da Filmski centar Zagreb osnujemo, jer se jedino kroz ustanovu mogu sustavno rješevati problemi u cijelom polju filmske djelatnosti. Pa nije to nikakva naša privatna ideja, već projekt koji su prije četiri godine pokrenule i poduprle sve važne filmske institucije - od Akademije do Filmskog saveza - i ugledni filmski djelatnici. Potpuno je besmislena tvrdnja da je Filmski centar, kao javna ustanova u kulturi, u sukobu interesa sa Zagreb-filmom kao trgovačkim društvom. Trgovačko društvo se prvenstveno bavi produkcijom i distribucijom, a Filmski centar prikazivanjem i različitim edukativnim i kulturnim projektima. A bitna je stvar određena i zakonski: Gradski ured za kulturu ne može financirati ni zaposlene niti materijalne troškove trgovačkom društvu, nego samo ustanovi u kulturi. Za programe Zagreb-filma, Ured za kulturu odvaja gotovo trećinu svih programskih sredstava za film u gradu, i nitko ne može reći da ga ne podržavamo kad je naš maksimalni korisnik sredstava za film.</p>
<p> Drugi nepotrebno stvoreni konflikt je borba oko prostora kina Tuškanac, budući da je Državna kinoteka također beskućnik. Smatram, a taj stav Ureda je službeno proslijeđen u Gradsko poglavarstvo, da Filmski centar i Državna kinoteka mogu komplementarno programski funkcionirati u istom prostoru, želimo na tu adresu i smjestiti Kinoklub Zagreb koji ima izuzetno vrijedne programe, a radi u krajnje nezadovoljavajućim uvjetima. U potpunosti podržavam inicijativu Društva hrvatskih filmskih redatelja i Hrvatske udruge producenata za uspostavljanje mreže art kina u Zagrebu.</p>
<p>• Uz održavanje institucionalnog djelovanja u kulturnoj ponudi grada planirate li osnivati i neke nove institucije? Koji su prioriteti kulturnog razvitka Zagreba? </p>
<p>- Kad se kaže »institucija«, svi odmah negativno mahnu glavom i pomisle na megalomanski projekt s puno zaposlenih i ogromnim materijalnim troškovima. Ono za što se zalažemo, a to se vidi na projektu Filmskog centra sa svega troje stalno zaposlenih, moderne su i fleksibilne kulturne institucije, koje nemaju veliki hladni pogon, već malu upravnu strukturu koja organizira i producira projekte. </p>
<p>Nakon adaptacije kina »Lika«, mislim da bi trebalo osnovati Plesni centar Zagreb, a jednako tako razmisliti koji organizacijski modeli bi bili prihvatljivi za ansamble kao što su Zagrebački solisti ili Zagrebački kvartet, jer je financiranje samo preko programa nedostatno. O prioritetima kulturnog razvitka teško je govoriti ukratko, pa ću pokušati biti precizna - važno je uspostaviti ravnopravan odnos svih subjekata na kulturnoj sceni, bili oni institucionalni ili ne. Posebno je važno podupirati umjetničke programe, dakle one koji doista »proizvode kulturu«, a to znači da treba znati prepoznati ono što se u jednom trenutko važno zbiva na sceni i imati sluha za nove projekte, a ne se zatvarati u postojeće.</p>
<p>Prioritet je dovršenje i tehničko opremanje gradskih centara za kulturu</p>
<p>• Hoće li Zagreb kulturno saživjeti i izvan središta te hoće li i rubna mjesta postati prostori važnih kulturnih zbivanja? </p>
<p> - Centri za kulturu, kojih u Zagrebu ima čak četrnaest, u devedesetima su zaustavljeni u razvoju i to iz sasvim krive političke procjene da se radi o nepotrebnim reliktima socijalističke kulture. Centri za kulturu, naime, danas su najpropulzivnija mjesta kulturnih događaja svugdje u Europi, i na njima se gradi svaka moderna kulturna politika koja ima za cilj povećati participaciju građana u kulturi. Naš je Ured u prioritete izgradnje postavio dovršenje dvorana i tehničko opremanje Centara za kulturu. Nakon prve faze Peščenice i dovršenja Susedgrada, sada su Travno i Prečko u poslu, pri završetku, a Dubrava, druga faza Peščenice, Sesvete i Novi Zagreb u planu su za godinu 2004. Opremanje tih dvorana preduvjet je za puno funkcioniranje Centara, koji imaju izuzetnu ulogu u životu građana, ne samo da omogućuju recepciju kulture nego i njezinu proizvodnju, a lokalne zajednice tamo promoviraju svoj identitet, jačaju socijalnu koheziju, osjećaj pripadnosti kvartu.</p>
<p>• Jedan od središnjih odnosa koji se trenutačno propituju u Europi je upravo onaj između kulture i tržišta. U ovom tranzicijskom vremenu kako se shvaća kulturni proizvod i koja je njegova vrijednost na tržištu?</p>
<p>- Kada vodite kulturu u gradu, ne možete se samo ograničiti na onaj uži opis posla, a to je voditi brigu samo o ustanovama koje su u vlasništvu grada. Mislim da se Zagreb mora promatrati u cjelini, i da se napokon počnu uspostavljati oblici intersektorske suradnje. Kultura nije nikakva »nadgradnja« koja je izuzeta iz lanca društvene proizvodnje, nego su u njoj ljudi zaposleni, žive od nje i također proizvode. Posebno je to vidljivo u područjima takozvanih kulturnih industrija, od izdavaštva do proizvodnje »nosača zvuka«. </p>
<p>Znam da zvuči nevjerojatno, ali podatci o razvoju pop-industrije u Engleskoj u zadnjih dvadeset godina govore da su prihodi od te industrije glazbe veći od prihoda industrija čelika. I istraživanja Njemačke i Francuske jasno daju do znanja da je nakon informatičke industrije, kulturna industrija ona koja bilježi najveći rast zaposlenih i prihoda u posljednjih petnaestak godina. Što je pri tom još važnije, mahom su to mala privatna poduzeća koja stvaraju aktivno tržište. Mi s kulturnom industrijom stojimo prilično slabo, naročito u području filma i audiovizualnih medija. Izdavaštvo je, međutim, ono koje je početkom devedesetih bilo bačeno u ralje privatizacije, i tek se sada, nakon uspješnih poticaja od strane države, počelo osamostaljivati i tržišno funkcionirati. U području knjige, sada slijedi korak organizacije efikasne i fleksibilne distributerske mreže.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>I književnici mogu biti velike zvijezde</p>
<p>Šetnja meandrima paviljona 5 i 6 u kojima se odvijao ovogodišnji Interliber pokazala je da je knjiga unosan posao. Letimična šetnja Interliberom pokazala je da su, sudeći prema veličini njihovih fotografija, najveće zvijezde književnog neba danas nogometaš David Beckham, mali čarobnjak Harry Potter, nezaobilazni Paulo Coelho i Gabriel Garcia Marquez, dok na domaćem terenu vode Slavenka Drakulić, Julijana Matanović, Zoran Ferić, Rujana Jeger, Arijana Čulina, Stipe Božić, Veljko Barbieri i Uršula Tolj</p>
<p>Uz pojam »shopping« obično se veže slika tipa</p>
<p> - svi nekamo žure s punim rukama vrećica, a u pravilu su u vrećicama cipele, odjeća ili kozmetika. Nekako slična slika mogla se vidjeti od utorka do subote na potezu Zagrebački velesajam - najbliža tramvajska stanica, s jedinom razlikom što su u ovoj priči vrećice bile pune knjiga. Dvadeset i šesto izdanje nacionalnog sajma knjiga Interliber ove se godine može pohvaliti brojnim i zanimljivim sadržajima za knjigoljupce, a količina knjiga potpuno opravdava priču o renesansi hrvatskog izdavaštva. Da su knjige sve unosniji posao moglo se vidjeti i na nekolicini štandova većih izdavačkih kuća, koji su se mogli pohvaliti zanimljivim rješenjima. </p>
<p>Letimična šetnja paviljonima 5 i 6 pokazala je da su, sudeći prema veličini njihovih fotografija, najveće zvijezde književnog neba danas nogometaš David Beckham, mali čarobnjak Harry Potter, nezaobilazni Paulo Coelho i Gabriel Garcia Marquez, a na domaćem terenu vode Slavenka Drakulić, Julijana Matanović, Zoran Ferić, Rujana Jeger, Arijana Čulina, Stipe Božić, Veljko Barbieri i Uršula Tolj. Književni kritičari teško da bi većinu toga potvrdili, ali marketinški stručnjaci (i, naravno, financijske mogućnosti nakladničkih kuća) tu imaju jače argumente. </p>
<p>Dodatni razlog za »prošetati« kreditnu karticu bili su i brojni popusti, uglavnom između 30 i 40 posto. </p>
<p>Na samom početku šetnje meandrima Interlibera posjetitelje su dočekali Paulo Coelho i Gabriel Garcia Marquez na štandu V.B.Z.-a. Osim, u ovim krajevima vrlo popularnog kolumbijskog književnika, velik je interes i za knjige novopečenog nobelovca J. M. Coetzeea i Jonathana Franzena, a niti interes za Paula Coelha ne jenjava, doznajemo u V.B.Z.-u. Domaću publiku zanima i japanski autor Haruki Murakami. Njegov najnoviji roman »Nakon potresa« najprodavanije je izdanje male nakladničke kuće »Vukovićć«, a u stopu ga prati »Moderato Cantabile« francuske spisateljice Marguerite Duras. </p>
<p>Susjedni književni kafić zaprešićke »Frakture« prostorom je bio minimalan, a duhom i atmosferom maksimalan. U izrazito urbanom štihu, uz zvuke novovalnih bendova i čašu piva, kod Seida i Sibile Serdarević non-stop je bila gužva. Njihove su zvijezde roman Ante Tomića »Ništa nas ne smije iznenaditi«, mađarski autori Péter Esterházy i prošlogodišnji nobelovac Imre Kertész, najnoviji roman mladog domaćeg autora Rade Jarka »Sol«, a posebno su ponosni na novo i obnovljeno izdanje romana Mirka Kovača »Vrata od utrobe«. U »Frakturi« i dalje ostaju vjerni srednjoeuropskim autorima, a početkom sljedeće godine planiraju izdati roman ruskog autora Vladimira Sorokina »Plavo salo«. Kontroverzni futuristički roman o kloniranju ruskih komunističkih glavešina navodno je već dobrano uzburkao svjetsku književnu scenu, a u autorovoj domovini završavao je čak i na lomači. </p>
<p>Dok ste u »Frakturi« bili u prostoru, kako bi to arhitekti rekli, po ljudskoj mjeri, na zgodno uređenom prostoru »Školske knjige« čovjek je hodao malen ispod rječnika. Najprodavanije su tamo bile knjige s metodički obrađenom školskom lektirom i slikovnice, ali niti beletristika nije zaostajala. Najveći projekt »Školske knjige« na Interliberu bio je »Veliki školski leksikon« koji će se u knjižarama naći odmah nakon sajma. </p>
<p>Glavna zvijezda »Naklade Ljevak« ove je godine planetarna ikona David Beckham. Biografija »Moja strana« prodavala se odlično, a dobar je interes i za Krležu, otkrila nam je glavna urednica Nives Tomašević. Da je kuhanje ove sezone u trendu dokazuje skorašnja knjiga, spoj putopisa i recepata Ivana Lozića, koju ćemo vidjeti do kraja godine. </p>
<p>Da zvijezde ne moraju biti isključivo glumci i pjevači ove nas je godine na svom štandu uvjeravao zagrebački »Profil«. Velike portrete Slavenke Drakulić, Julijane Matanović, Zorana Ferića, Rujane Jeger, Arijane Čuline, Stipe Božića, Veljka Barbierija i Uršule Tolj teško je bilo ne primijetiti. Nije potrebno posebno naglašavati da se njihove knjige odlično prodaju, a najbolje idu Arijana Čulina i Zoran Ferić, a dobar je interes i za sabrana djela Slavenke Drakulić, doznajemo od glavnog urednika Drage Glamuzine. I u »Profilu« se kuha pa ćemo uskoro vidjeti nastavak »Kuharskog kanconijera« Veljka Barbierija, a i neke nove književne nade. Na obližnjem »Algoritmovom« štandu najbolje se prodaje posljednje izdanje serijala o malom čarobnjaku »Harry Potter i red Feniksa«. U »Algoritmu« su ove godine stavili naglasak na stručnu medicinsku i informatičku literaturu, ali najpopularnija je fantastika. Tako su se uz Harryja Pottera odlično prodavale i knjige nedavnog zagrebačkog gosta Georga R. R. Martina. </p>
<p>Stalna događanja, predstavljanja knjiga, radionice i lutkarsko kazalište za male posjetitelje, a ponajviše snižene cijene, možemo reći, »krivci« su za dobru posjećenost ovogodišnjeg Interlibera. </p>
<p>Martina Ivandić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Kod nas je primjetna benevolentnost kritike prema svemu što se piše</p>
<p>Nema više književnih autoriteta pa nema ni potrebe za njihovim detroniziranjem. Sve je slobodno raspoloživo, sve je u igri i sve je podjednako važno ili nevažno. Nedavno je u jednom listu objavljena anketa o »najboljem« i »najprecjenjenijem« hrvatskom piscu. Miroslav Krleža našao se na vrhu i jedne i druge liste: ne govori li to dovoljno o apsurdnosti književnoga trenutka, ali i o našem odnosu prema tradiciji</p>
<p>Napisati povijest jedne književne vrste prilično je delikatna zadaća. Ako su još k tome pojedina razdoblja razvoja toga žanra nedovoljno proučavana, ako nedostaju pouzdane bibliografije, monografije pisaca, a istovremeno je građa doslovce golema, pothvat je uistinu zahtjevan. Upravo se takvog zadatka prihvatio prof. dr. Krešimir Nemec kada je započeo sa svojom trosveščanom Poviješću hrvatskog romana i, sudeći prema dosadašnjim kritikama, taj je posao obavio uspješno. Posljednji objavljeni svezak obuhvaća romanesknu produkciju od 1945. do 2000. godine, dakle, ono vrijeme koje je na planu romana bogato, a i dovoljno nam je blisko da je njegovo vrednovanje za književnog povjesničara osjetljiv posao. </p>
<p>• Koje su odlike idealnog književnog historiografa? Treba li biti 'nevidljiv', oprezan prilikom donošenja vrijednosnog suda i time riskirati da možda bude manje zanimljiv čitateljima, ili se treba voditi intuicijom, vlastitim literarnim afinitetima i time dati osobni pečat djelu?</p>
<p>- Književni povjesničar ponajprije mora dobro poznavati materiju kojom se bavi - dakle književne tekstove i kontekste u kojima su ti tekstovi nastajali - a idealna bi, dakako, bila osoba koja kombinira osobno i »nadosobno« načelo u vremenskom razmještaju, znanstvenoj sistematizaciji i vrednovanju književnih činjenica. Književni historiograf koji ništa ne »riskira« nego se zadovoljava samo ponavljanjem i razrađivanjem već usvojenih vrijednosnih sudova ostaje u okvirima literarnog »knjigovodstva« i pukog arhiviranja činjenica. Ako je korektno urađen, i to može biti koristan posao, ali je za čitatelja dosadan. Druga je krajnost književni povjesničar koji se povodi samo za svojim temperamentom, intuicijom i afinitetima, koji zanemaruje dosadašnje spoznaje i kritičke prosudbe svojih prethodnika. On se ponaša kao da je književna povijest »tabula rasa« na kojoj on ispisuje i »vježba« svoje ocjene. No, teško je zamislivo da su baš svi prije njega bili u krivu, a da samo on »zna« što je dobro. Poželjna bi, dakle, bila nekakva »srednja« linija koja bi težila novim čitanjima i tumačenjima književnih tekstova u skladu sa suvremenim ukusom, senzibilitetom i teorijskim spoznajama, ali uvijek vodeći računa i o dotadašnjim rezultatima do kojih je došla znanost o književnosti. Rekao bih da Eliotova formula »tradicija + individualni talent« funkcionira i na području književne historiografije.</p>
<p> Novak doživio bolno otrežnjenje</p>
<p>• Kako ocjenjujete novije sintetske preglede hrvatske književnosti - Frangešov, Šicelov, Jelčićev i S. P. Novakov?</p>
<p>- Posrijedi su posve različiti historiografski rukopisi: Frangešova je Povijest hrvatske književnosti (1987.) izrazito autorski obojena, pisana prepoznatljivim stilom, a u koncepciji vođena centralnom idejom nacionalne samobitnosti, tj. Gundulićevim snom o slobodi kao glavnom »silom pokretnicom« cjelokupne hrvatske književnosti. Iz te je vizure Ivo Frangeš konstruirao svojevrsnu »sudbinsku ljestvicu« velikih pisaca, tj. estetsku vertikalu oko koje mozaikalno stvara cjelovitu sliku nacionalne književnosti. Jelčićeva Povijest hrvatske književnosti i Šicelova Hrvatska književnost 19. i 20. stoljeća (1997.) više su egzaktne: temelje se na pozitivističkoj metodologiji, posreduju veću količinu informacija i nastoje tumačiti književne činjenice i procese kao sastavne dijelove nacionalnoga duha. Zato u obzor njihova interesa ulazi sve što može pomoći razumijevanju književne umjetnine: povijest, biografski podaci, sociologija, kultura, ideologija itd. Što se pak tiče Novakove »povijesti«, upravo sam na stranicama ovoga dnevnika o njoj izrekao svoj kritički sud, pa ga ovom prilikom ne bih htio ponavljati. Samo ću reći da je nakon samoreklamerstva i senzacionalističkih intervjua nastupilo za Novaka bolno otrežnjenje: ostale su loše kritike, a ostala je i knjiga prepuna neoprostivih grešaka, neshvatljivih propusta, kikseva i posve privatnih osveta. </p>
<p>• Namjeravate li možda i sami napisati povijest hrvatske književnosti? </p>
<p>- Pa sve što sam do sada radio i bilo je na ovaj ili onaj način u funkciji književnopovijesne sinteze. No prije rada na povijesti hrvatske književnosti kanim realizirati još nekoliko ranije zamišljenih projekata: napisati knjigu o slici žene u hrvatskoj književnosti te monografsku studiju o pripovjedačkom umijeću Ive Andrića.</p>
<p>• Treći svezak Povijesti hrvatskog romana završavate panoramskim pregledom najnovije romaneskne produkcije, izbjegavajući vrednovanje. Zbog čega ste se odlučili na takav pristup? </p>
<p>- Vrednovanje tekuće književne proizvodnje zadaća je književne kritike, a ne historiografije. Samo se kod nas smatra da književni povjesničar mora reagirati na pojavu svakoga novog autora ili knjige i odmah ih uvrstiti u svoju sintezu i ocijeniti. A književni povjesničar morao bi imati barem minimalni vremenski odmak od onoga o čemu piše. Jasno je i zašto; da bi mogao pravilno i objektivno sagledati koje su to dominantne poetičke crte i prosedei promatranoga razdoblja, koji su glavni uzori, kakve su promjene nastupile na književnom tržištu, kakav je status pisca, što traži i čita publika i slično. Nalazimo se u vremenu disperzije, brzih promjena autorskih rukopisa i poetičkih »konverzija« i zato je potrebna mala distanca za valjan historiografski sud. No planiram za godinu-dvije izdavanje Povijesti hrvatskog romana u jednom svesku i u njemu će već biti moguća cjelovitija slika i ocjena romaneskne produkcije od 1990. do 2000. godine.</p>
<p> I najgore djelo nađe svog zagovornika</p>
<p> • Do osamdesetih godina postojalo je utjecajno kritičko vrednovanje književnosti, čije su stjegonoše bili Tenžera, Šoljan, Donat, Mandić, Ladan... Koliko je današnja kritika pouzdan orijentir čitateljskoj publici?</p>
<p>- Kritičari koje ste spomenuli »opremali« su svoje kritike s onim što je u kritici najvažnije: vrijednosnim sudom. Danas naši književni kritičari, uz časne iznimke, uglavnom izbjegavaju vrednovanje i zadovoljavaju se opisom strukture djela: bave se kompozicijom, naratološkom analizom, točkama motrišta, statusom lirskog subjekta... Često se pritom razbacuju pomodnim književnim teorijama i pišu kompliciranim metajezikom. Široj čitateljskoj publici takve su kritike nerazumljive pa ih i ne čitaju. Tako naši kritičari iznevjeruju svoju primarnu zadaću: da budu spona između pisca i recipijenta, odnosno - kako Vi kažete - barem nekakav »orijentir« za snalaženje u moru knjiga. Primjetan je i stanoviti konformizam pa i benevolentnost kritike prema svemu što se piše. U nas svako djelo, pa čak i ono najgore, nađe nekoga svoga zagovornika.</p>
<p>• Koliko su političke promjene 1990. godine na književnom planu pridonijele 'slobodarstvu'? Je li književnost taj status zapravo imala i ranije?</p>
<p> - Socijalističko je društvo bilo restriktivno u pogledu slobode umjetničkoga stvaralaštva. Osjećala se stalna ideološka presija, neke su teme dugo bile tabuizirane, primjerice Bleiburg ili Goli otok, a vladala je i - za umjetnika - još pogubnija autocenzura. Što je to društvo išlo više prema svome kraju, bivalo je sve otvorenije, no ipak su tek višepartijski sustav i nacionalna emancipacija otvorili put dezideologizaciji umjetnosti i njezinoj potpunoj slobodi. Na umjetnicima je da to iskoriste, ali i da prostore slobode stalno šire. </p>
<p>Pisanje prestaje biti umjetnost, postaje posao</p>
<p> • Kakav je odnos mlađih pisaca prema književnoj tradiciji? Primjerice, u prozi 80-ih tradicija se ne negira, već se, štoviše, poziva na nju i uključuje ju se u literarnu igru...</p>
<p>- Meni se čini da su mlađi pisci prema književnoj tradiciji uglavnom ravnodušni. Nema više književnih autoriteta i »učitelja« pa nema ni potrebe za njihovim detroniziranjem. Sve je slobodno raspoloživo, sve je u igri i sve je podjednako važno ili, bolje rečeno, nevažno. Nedavno je u jednom listu objavljena anketa o »najboljem« i »najprecjenjenijem« hrvatskom piscu. Miroslav Krleža našao se na vrhu i jedne i druge liste: ne govori li to dovoljno o apsurdnosti književnoga trenutka, ali i o našem odnosu prema tradiciji. Kako jedan te isti pisac može biti istodobno i najbolji i najprecjenjeniji? Nije mi zamisliva anketa u, recimo, Njemačkoj u kojoj bi ozbiljni pisci i kritičari rekli za Thomasa Manna da je najbolji, ali i da je ujedno i precijenjen..</p>
<p>• Današnji mlađi autori gotovo se napadno trude demistificirati svoj književni rad. Mislite li da je to pozitivan ili negativan trend? Koliko takav pristup utječe na recepciju književnosti i širenje recepcijskog obzora?</p>
<p>- Vrijeme pjesnika-proroka, romantične mistifikacije književnoga stvaranja i vjere u bogomdanu umjetničku inspiraciju zauvijek je iza nas. Možda je i dobro da je tako. Nastupilo je razdoblje književnoga profesionalizma: pisanje je posao kao i svaki drugi, rukopisi se naručuju, dok se pisci izdavaču često ugovorom obvezuju da će napisati određeni broj stranica ili naslova godišnje. Nije dobro kad profesionalizam preraste u industriju pisanja ili u povođenje za jeftinim bestselerskim receptima. Nekada su avangardisti namjerno rušili mostove između sebe i publike; danas svi žele biti čitani. U tom smislu može se reći da se recepcijski obzor širi, a čekaju nas i novi izazovi poput interaktivne književnosti i mogućnosti koje nudi internet.</p>
<p>• Kako tumačite procvat romana u zadnje, najnovije vrijeme? Označava li se time izlazak iz 'krize romana' o kojoj se tako često govorilo u 90-ima?</p>
<p>- Toliko se često pisalo o »krizi romana« da bi čovjek pomislio kako je roman zapravo stalno u krizi. No kao i svaka književna vrsta, i roman ima svoje uspone i padove, produktivna i manje plodna razdoblja. »Kriza romana« najčešće se ipak svodi na nedostatak velikih djela i autorskih osobnosti. U tom smislu devedesete godine za hrvatski roman nisu bile loše nego osrednje. No već početak milenija donio je niz kvalitetnih djela, Jergovićeve »Dvore od oraha«, Fabrijev »Triemeron«, Brešanov »Astaroth«, Mlakićeve »Žive i mrtve«, pa se doista već sada može govoriti o novom usponu i procvatu hrvatskog romana.</p>
<p>• Molim Vas da navedete top ljestvicu Vaših najomiljenijih hrvatskih romana. </p>
<p> - »Mirisi, zlato i tamjan« Slobodana Novaka, »Proljeća Ivana Galeba« Vladana Desnice, Andrićeve »Prokleta avlija« i »Travnička hronika«, Krležin »Na rubu pameti«, Begovićeva »Giga Barićeva« ...</p>
<p>Barbara Matejčić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Bajka u koju stane svašta </p>
<p>Zvuči nekako bajkovito, a znamo da kao i u svaku bajku, stane svašta. I golemi kapital potreban da se takvo što uistinu i ostvari, kao i misao o novoj opernoj publici potaknutoj novim zdanjem, publici koja će se naglo umnogostručiti i redovno hrliti na operne priredbe i tako stvarati i sredstva za uzdržavanje zgrade, pogona i opernog ansambla</p>
<p>Zagreb imade sada oko 70.000 stanovnika; ne može li se od njihova patriotizma tražiti da ih bar 700 dnevno glumište pohađa? - upitao se prije gotovo sto godina, na stranicama svoje knjige Hrvatsko glumište, Stjepan Miletić, glasoviti intendant Hrvatskoga narodnog kazališta.</p>
<p>Pokuša li se taj Miletićev prijedlog prenijeti u današnju situaciju može se s malo računice i uz pretpostavku da Zagreb danas ima oko 800.000 žitelja, doći do zaključka kako bi trebalo u kazalištu očekivati oko 8000 Zagrepčana dnevno. To samo za kazalište predstavlja publičku masu od oko 240.000 posjetitelja mjesečno! S druge strane, zagledamo li se u stvarnost, valja reći kako su neka ispitivanja pokazala da redovitu koncertnu publiku u Zagrebu čini približno oko 6000 osoba i da taj broj uglavnom pokriva najveći dio koncertnih priredbi. Realno je pretpostaviti da se broj posjetilaca opernih priredbi kreće unutar otprilike sličnih veličina. </p>
<p>Jamačno, niti u Miletićevo doba nije nikakav patriotizam ovog svijeta mogao pokrenuti Zagrepčane na intenzivniji posjet kazalištu, a danas se čini - izvan konteksta razmišljanja o patriotizmu kao pogonskom gorivu za odlazak na kakvu kazališnu priredbu ili koncert - a kazališta raspolažu s upravo toliko sjedišta koliko je Zagrebu potrebno. Takva se pretpostavka rukovodi ponajprije činjenicom da se nažalost nigdje ne vide repovi na blagajnama i navala na krcate kazališne prostore koja bi dokazivala suprotno, a uočena su tek prazna sjedišta na repriznim predstavama. </p>
<p>Krenemo li po još kakav poučak, kojih u Miletića ima možda i više no što bismo željeli prepoznati kao i danas aktualne, saznat ćemo da je 1. siječnja 1896., na samo Novo ljeto, u Hrvatskom narodnom kazalištu izveden koncert sa zahtjevnim programom; između ostalog 7. simfonija Ludwiga van Beethovena, ali i 2. koncert za klavir i orkestar u f-molu Frédérica Chopina, s gostujućom pijanisticom Ilonom Eibenschňtz; ne misleći u ovoj prigodi o mogućoj umjetničkoj vrijednosti tih izvedbi može se tek zaključiti da je u HNK bio na raspolaganju klavir podoban za izvođenje ovoga zahtjevnog djela; bar se Miletić, koji detaljno govori o brojnim neprilikama koje su pratile njegovu intendanturu, nigdje ne osvrće na ikakav problem s instrumentom.</p>
<p> Danas, međutim, više od sto godina kasnije, takvo što ne bi bilo moguće, jer osim nekoliko nekvalitetnih pijanina na kojima se odvijaju pokusi opernog ansambla, HNK ne raspolaže niti s jednim glazbalom kojega bismo mogli nazvati pristojnim i bar donekle podobnim za kakav javni nastup. </p>
<p>Trse se kazališni djelatnici već godinama da se netko smiluje i opremi ih potrebnim instrumentom, ali, eto, nema novaca za mnogošta, pa tako niti za nabavu klavira za Operu, kojoj takav predmet, misli se, i nije najnužnija oprema, jer danas je Zagreb moderni grad koji ima druge prostore opremljene za izvedbe ozbiljne glazbe, pa što će, kažu, kazalištu klavir, kada je i oko onih koji su pred dvije godine nabavljeni za Lisinski bilo vike i galame, kao da se za dvoranu takvoga značenja i namjene nabavilo tko zna što i uz velike žrtve po gradski proračun, a ne tek instrumentarij koji bi rutinski trebalo obnavljati svakih - budimo umjereni - pet godina.</p>
<p>Zašto sva ova priča oko brojeva, instrumenata i nagađanja oko ovakve ili onakve publike? </p>
<p>Šuška se, naime, uokolo, kako su Hrvatska i Zagreb spremni na gradnju u metropoli nove kazališne zgrade namijenjene operi. Zvuči nekako bajkovito, a u taj predio bajki, kao i u svaku bajku, stane svašta. Podjednako tu spadaju golema sredstva potrebna da se takvo što uistinu i ostvari, kao i misao o, novim zdanjem možda potaknutoj, novoj opernoj publici koja će se naglo umnogostručiti i redovno hrliti na operne priredbe - ma kakve one bile - i tako stvarati i sredstva za uzdržavanje zgrade, pogona i opernog ansambla.</p>
<p> Dakako, s obzirom da zaslužujemo samo najbolje, nova će zgrada biti najsuvremenije opremljena, bit će posljednji krik suvremenoga opernog graditeljstva, jer će međunarodni natječaj raspisan za projekt dovesti u Zagreb same zvijezde svjetske arhitekture. Novca će očito biti u izobilju, pa će stara zgrada ostati na raspolaganju Drami i neće biti nikakvih problema oko financiranja dva umjesto jednog pogona.</p>
<p>Istini za volju valja kazati kako je prije tri desetljeća tada netom otvorena Koncertna dvorana »Vatroslava Lisinskog« stvorila neka pozitivna iskustva u pogledu privlačenja nove publike, ali pritom ne treba niti maštajući zaboraviti da prave, opremljene koncertne dvorane u Zagrebu uopće nije bilo, te da se koncertna sezona strukturira po pravilima u mnogome različitim od onih koja vladaju u opernom kazalištu.</p>
<p>Ali »talenti umjetnika stvaraju veličinu glumišta, a ne arhitekti«, piše također Miletić u već spominjanoj knjizi. Budući da je to izvan svake sumnje točno i vrijedi podjednako i za glazbu, opravdano je pitanje s kojim se moguće malo poigrati - opet, dakako, ne izlazeći iz predjela mašte - što bi se sve s tim gotovo neizgovorljivim svotama novca na području glazbene umjetnosti moglo učiniti, a bilo bi na dobrobit glazbene umjetnosti i njenih nosilaca.</p>
<p>Kažu da je lanac jak onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika. A u hrvatskoj glazbi slabih karika koliko hoćeš, pa gotovo čovjek ne zna što bi izabrao. Ipak, ako se uzme kao polazišna misao da glazbena kultura jednoga naroda započinje zapisanom notom, a zaokružuje se njenom javnom izvedbom tada se slabe karike počinju nizati kao same od sebe.</p>
<p>Primjer prvi: 90 posto notne ostavštine hrvatskih skladatelja još je uvijek u rukopisu i najvećim dijelom pohranjeno u privatnim ili nedovoljno opremljenim javnim zbirkama i arhivima, što znači da je nedostupno ili teško dostupno za izvedbu, a o promidžbi da se i ne govori. Budući da partitura - time niti glazbeno djelo - nije zaštićena kao pokretni spomenik kulture i stoga ne podliježe nikakvoj zaštiti višega reda, mnogo je od hrvatske glazbene baštine tako za svagda izgubljeno! To vrijedi podjednako za operu, jer zna se da je do danas nestalo nekoliko dragocjenih opernih partitura i da je to posljedica isključivo nedovoljne brige za čuvanje rukopisa.</p>
<p> Primjer drugi: Hrvatska raspolaže s određenim brojem vrijednih povijesnih glazbala o kojima nešto znaju samo stručnjaci; o potrebnoj restauraciji, ispravnom čuvanju ili predstavljanju javnosti takvih dragocjenosti nema niti govora, jer nikada za takvo što nema dovoljno sredstava ili se možda ne uviđa njihova prava vrijednost? Istodobno, gotovo se na prste jedne ruke mogu izbrojiti klaviri koji u raznim hrvatskim gradovima čine temelj organizaciji kakve takve koncertne sezone. Ne samo u tom smislu potpuno zapuštena, Hrvatska i ne može biti dobar domaćin brojnim hrvatskim i inozemnim glazbenicima, čija bi kvalitetna razmjena mogla funkcionirati tek ako bi Hrvatska mogla ponuditi nešto više od jednog koncerta u Zagrebu. </p>
<p>Primjer treći: svratite li u koji od niza lijepih gradića nanizanih po sjevernoj Hrvatskoj ili u koji od onih ljepotana kojima je ukrašen Jadran i poželite otići na koncert ozbiljne glazbe, najčešći će odgovor biti jedan od tri moguća: u našem gradu takvih koncerata nema, ne raspolažemo s prostorom potrebnim za održavanje koncertne priredbe, ili imamo prostor, ali nemamo za njega opreme i sredstava da ikoga pozovemo u goste. Željan glazbe, indignirani će posjetilac tada jamačno kazati: nađite sponzore koji će vam sve to omogućiti.</p>
<p> Umjesna primjedba, ali sponzora, ako takav i postoji, gle čuda, uopće ne zanima ozbiljna glazba, ne zanima ga niti opera, zanima ga samo zabavna glazba i u tome, štoviše, slijedi dobar uzor svih političkih stranaka koje odreda razumiju svoj narod i nude uz svoj program niz zabavnih pjevača kojima je dužnost osigurati privlačnu ambalažu za stranačke programe.</p>
<p>Dakako, to su samo primjeri, ali nažalost ne iz predjela mašte nego stvarni. Pritom nisu ni dotaknuta pitanja o glazbenom školstvu i njegovoj opremljenosti, o odgoju publike, o diskografiji... Nije stoga čudo da se čovjek pita što bi se sve moglo učiniti za glazbu kada bi bilo novca, kada bi taj novac bio usmjeravan prema slijedu koji vodi od zapisane note do njene javne izvedbe i kada bi se mrtvim kapitalima hrvatske glazbe nastojao udahnuti život na način koji podrazumijeva znanje o tome što se sve u njima nalazi i kako ih dovesti u vezu sa stvarnim hrvatskim kulturnim potrebama.</p>
<p>Proizvod je mašte i pitanje o tome može li zgrada nove opere u Zagrebu bar djelomice riješiti ijedno od pitanja od kojih kronično boluje hrvatska glazbena kultura?</p>
<p> No sve je to ionako samo sanjarija i ništa stvarnog u tome nema, pa mi nije niti na kraj pameti da u sve to uključim još i tužnu priču o poreznim obveznicima, i to ne stoga jer je ta priča uvijek nekako najprije pri ruci, niti stoga jer toj priči svi podjednako pripadamo, nego zato jer ti obveznici nekako ne idu zajedno s bajkom koju sam nastojala ovdje ispričati. Oni su stvarnost i svaka je sličnost s bajkom slučajna.</p>
<p>Erika Krpan</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Kako do idealnog prostora za darovane umjetničke kolekcije</p>
<p>Je li neprimjereno za umjetničku donaciju tražiti prikladan smještaj? Zašto na primjeren prostor za svoju donaciju skulptura Dušan Džamonja čeka već 35 godina, a Josip Kovačić za darovanu kolekciju slika hrvatskih slikarica - 15 godina? Čemu se treba nadati Petar Dabac tri godine nakon što je ponudio donaciju Arhiva Dabac? Čini se da je najbolje ne nadati se, već muzeju, gradu ili državi uz kolekciju darovati i kuću za tu zbirku. A možda je najbolje ništa ne darivati</p>
<p>Nakon tridesetpetogodišnjeg čekanja, kada je korak do ateljea u susjedstvu bio više nego izgledan, kipar Dušan Džamonja, koji Zagrebu od 1968. godine nudi donaciju vlastitih djela za koja traži takav atelje, odnosno studio, koji će funkcionirati i kao izložbeni prostor, ponovno je ostao bez njega. Premda zvuči nevjerojatno, budući da su gradske odluke o dodjeli ateljea Džamonji donesene još u srpnju, a i neki konkretni potezi učinjeni, Poglavarstvo grada je na sjednici održanoj pred točno deset dana, kako je izvješteno, obznanilo da poznati kipar ipak neće useliti u gradski prostor u Jurkovićevoj 23, jer je gradu taj, kao i 2000 drugih prostora u Zagrebu, oduzet temeljem članka 77. Zakona o nadoknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Gradonačelnica je istom prilikom najavila da će se ipak za Džamonju naći neko drugo prikladno rješenje.</p>
<p>Prikladno rješenje za Dušana Džamonju je upravo u Jurkovićevoj ulici gdje danas stanuje i gdje u jednoj od novijih zgrada nedavno izniknula kvarta, nedaleko Petrove crkve, koji je još djelomice u gradnji, radi u iznajmljenom ateljeu, odnosno stanu pretvorenom u atelje. Gledajući odatle prema novome ateljeu što se u susjednom zdanju počeo uređivati, Džamonja je već vidio i mogućnosti da u tom brežuljkastom kvartu s ponešto zelenih površina pronađe mjesta i za postavljanje njegovih skulptura na otvorenome, baš kako je to učinio i u Vrsaru.</p>
<p>A sad odjednom toga prostora nema, bar prema priči pročelnika Ureda za upravljanje gradskom imovinom, jer taj je ured razvlašten za jedan od prostora koji je bio u njegovu posjedu, a koji je sada u nadležnosti Ureda za upravljanje državnom imovinom. To međutim nije taj prostor u novoizgrađenoj kući u Jurkovićevoj ulici, već neki drugi u središtu Zagreba, koji je Grad zamijenio s onim u Jurkovićevoj što je bio u vlasništvu Privredne banke. Njoj je odgovarala ponuđena gradska lokacija, pa je »deal« napravljen, ali upravo taj prostor pripao je Uredu za upravljanje državnom imovinom koji ga sada može prodati na tržištu. Grad naravno ima pravo prvokupa i logično je da ga kupi kad ga je već zamijenio, iako se vjerojatno i ranije znalo što će se s tim prostorom zbivati s obzirom na to da je odavno donesen takav Zakon po kojem i ono što je komunističkom otimačinom postalo gradska imovina sada prelazi u državnu, ako nitko ne zatraži njezin povrat. Svakom je jasno da je tu riječ o još jednoj nacionalizaciji kojom su ovaj puta oderane ne samo zagrebačka nego i mnoge druge lokalne samouprave kojima sad država, puneći svoj proračun, prodaje njihovo vlasništvo.</p>
<p>U tu igru, nažalost, upleten je ne samo Džamonjin atelje, nego i onaj Toše Dapca (Ilica 17) u kojem je slavni zagrebački fotograf proveo 30 godina rada te u njem ostavio svu svoju fotografsku ostavštinu. Ona je doduše pripala njegovu nećaku Petru Dapcu, ali on ju od 2000. pokušava darovati Muzeju suvremene umjetnosti koji naravno ne može Atelje s fotografskim arhivom, što je zaštićen kao spomenik kulture, preuzeti dok su u njemu sustanari (CIO) i dok nije raščišćena vlasnička situacija. I u ovom, kao i u Džamonjinom slučaju namjere su bile dobre, obećanja velika, a provedba nemoguća - bar za još neko dogledno vrijeme. Što više u slučaju Ateljea Dabac i Ministarstvo kulture i Gradski ured za kulturu podržali su prijedlog donacije MSU-u i samostalno funkcioniranje ateljea (na istoj adresi u Ilici 17) kao dijela MSU-a. </p>
<p>Gradski ured za kulturu jednako se zalaže za Džamonjin atelje, bar riječima i načelnim stavom, kao i za rješenje zbrinjavanja donacije djela hrvatskih slikarica (darovnica dr. Josipa Kovačića) u gornjogradskoj katnici u Radićevoj 24. Ali i tamo, kao i u Ilici, ili negdje kod Sheratona, neki dio kuće izuzet je opet po istom principu (neostvarena povrata privatnicima) iz gradskog vlasništva te prebačen u državno čime se trakavica o zbrinjavanju te donacije Gradu Zagrebu oteže već drugo desetljeće. </p>
<p>Usporedivo s Džamonjinom donacijom koja se nudi više od 30 godina to i nije tako strašno. Gledajući s te pozicije darovnica ostavštine Toše Dapca još je daleko od obilježavanja prvog desetljeća bezuspješnih nastojanja. </p>
<p>U Gradskom uredu za kulturu, međutim, nitko nije previše uzbuđen. Njih više brinu nesmotrene izjave onih iz poglavarstva, jer sve će se, kako se tvrdi, ionako riješiti - i »Džamonja« i »Dabac« i »Kovačić«. Hoće, samo kada? Rješavanje imovinsko pravnih odnosa, zna se, može potrajati nekoliko godina, tako da Dušan Džamonja može dočekati i četrdesetu obljetnicu pokušaja da ostvari donaciju koju će trajno smjestiti u dobiveni atelje (u robau fazi očekuje vlasnički rasplet), Josip Kovačić, pak, može ući i u treće desetljeće svojih pokušaja da ugleda zbrinutu donaciju, a Petar Dabac bi možda mogao o desetoj obljetnici svoje ponude vidjeti Atelje svoga strica kao revitaliziran kulturološki prostor kojim upravlja Muzej suvremene umjetnosti.</p>
<p>Nepravedno bi bilo prešutjeti da su s Džamonjom potpisani ugovori, koji nažalost ne jamče rokove, da su odobrena sredstva za spašavanje i obradu negativa u Dapčevu arhivu, iako sustanari nisu iseljeni pa se ne zna gdje će se taj posao obavljati s obzirom da je prostor ateljea zaposjednut opremom Centra za industrijsko oblikovanje (i tržišno djelovanje), da je trećina »spornoga« prostora u Radićevoj otkupljena od vlasnika za Kovačićevu donaciju, što one druge dvije trećine (u državnom vlasništvu) nažalost ne primiče cilju. Ali isto tako ne treba prešutjeti ni pitanja. Zbog čega se država i Grad Zagreb ne mogu bezbolnije nagoditi oko nečega oko čega su načelno Ministarstvo kulture i Gradski ured za kulturu suglasni. Cilj je dakle spasiti »djeliće« hrvatske baštine, ne baš zanemarive. Za to je potreban neki prostor koji država legalno oduzima gradu da bi ga tržila kao i svaki drugi kojeg se dokopala. Ne može li Ministarstvo kulture kao tijelo države utjecati na povoljniji ishod, odnosno osigurati bar u tom dijelu povrat prostora gradu koji će ga uložiti u zajedničku nam kulturu i baštinu?</p>
<p>Svim tim pitanjima nije, međutim, bio opterećen arhitekt Vjenceslav Richter koji je također Muzeju suvremene umjetnosti darovao svoju umjetničku ostavštinu. To stoga što je s njom darovao i vlastitu kuću s posjedom na Vrhovcu, u kojoj je donacija zbrinuta, a vrt uređen kao park skulptura. Oko tih prostora ni grad niti država se nisu mogli natezati. Samo što sve darovnice nisu istoga tipa. Nema svatko kuću, posjed i umjetnine. A netko, pak, vjeruje da je već velika gesta pokloniti umjetničku kolekciju - stvorenu ili skupljenu, te da je tražiti prostor za njezin smještaj onaj minimum korektnih odnosa u kojima obje strane sudjeluju.</p>
<p>Iz te perspektive sigurno se pitaju ti darodavci kako se nekima žurnije može izlaziti u susret kad traže prostor i bez da nešto za uzvrat ostavljaju ili obratno da ništa ne daju, a traže. Mislilo se tu na Edu Murtića koji zbog povrata imovine (i čistih imovinsko pravnih odnosa) mora iseliti iz davno mu dodijeljenoga negdašnjeg velikog zagrebačkog ateljea Vlahe Bukovca (na Zrinjevcu), koji je koristio nekoliko desetljeća. Tražio je stoga novi i odmah mu neki obećaše ni manje ni više (da li na njegov prijedlog) palaču Jelačić u Demetrovoj ulici, iz koje bi zbog toga trebao iseliti dječji vrtić »Tatjana Marinić«. No, i Gradski ured za kulturu kao i Ministarstvo kulture opraše od toga ruke, jer traženje nije imalo uporišta u nekoj darovnici vlastitih umjetničkih djela, jer je mimoišlo oba ta tijela (pa se doimalo kao korištenje prečaca na putu do cilja), ali i stoga što bi se nakon toga val sličnih zahtjeva ili protesta sručio i na Ured i na Ministarstvo.</p>
<p>Koji je od ta dva recepta prihvatljiviji - pranje ruku ili prostorna igra skrivača? Teško da bi na to pitanje u ovome trenutku mogli odgovoriti i Ministarstvo i Gradski ured, jer za njih je ionako sve riješeno, samo neki daju nesmotrene izjave...</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="21">
<p>Hrvatska bez ideje protiv slovenskog »bunkera«</p>
<p>Uzvratna utakmica, koja se igra 19. studenog u Ljubljani, još uvijek može biti prilika za iskupljenje naše reprezentacije, no očito je da će se u našoj predvidljivoj igri (koja se temelji samo na silnim ubačajima sa strane), ali i sastavu prepunom stopera - morati nešto promijeniti</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Hrvatska nogometna reprezentacija nije uspjela ostvariti prednost u prvom dokvalifikacijskom dvoboju protiv Slovenije, 1-1 u Zagrebu, opasno je poljuljalo naše izglede za odlazak u Portugal. U ovome trenutku, koliko god nam to teško priznati, Slovenija je bliže europskoj smotri. Iako je Hrvatska utakmicu započela kao u najljepšem snu, pogotkom Dade Prše već u 5 minuti, Slovenci su ubrzo izjednačili, a i dobar dio utakmice bili ravnopravan suparnik Hrvatskoj, u pojedinim trenucima čak i bolji. </p>
<p>Uzvratna utakmica, koja se igra 19. studenog u Ljubljani, još uvijek može bit prilika za iskupljenje naše reprezentacije, no očito je da će se u našoj predvidljivoj igri (koja se temelji samo na silnim ubačajima sa strane), ali i sastavu prepunom stopera - morati nešto promijeniti. </p>
<p>U nezapamćenoj urnebesnoj atmosferi, pred gotovo 40 tisuća gledatelja, Hrvatska je u utakmicu ušla na najbolji mogući način - nakon nekoliko lijepih akcija dogodio se vodeći pogodak. Najprije je Mornar zaustavljen u protunavalnoj akciji. Slobodan udarac izveo je Niko Kovač, ubacio je oštru loptu prema drugoj stativi, gdje je bio Mornar. Naš napadač majstorski je glavom asistirao prema usamljenom Dadi Prši na drugoj stativi. Izvrsnom napadaču Monaca takva prilika nije promakla, lopta je bila u mreži, a oduševljenje navijača strahovito. Svi su u tim trenucima mislili kako se slovenska obrambena tvrđava ruši poput kule od karata. Ipak, brzo je uslijedilo otrežnjenje euforije na tribinama. Slovenci su počeli igrati kombinatorni nogomet, tražeći svoju priliku preko izvrsnog napadača Ermina Šiljka. Svaki protunapad, kada bi se Šiljak zatrčao,mirisao na opasnost. </p>
<p>Ipak, pogodak nismo primili iz protunapada, već iz naizgled slobodnog udarca koji se izvodio praktički na centru igrališta. Ačimovič, kojeg je srušio Neretljak, odlučio je poslati loptu u kazneni prostor. I tu nas je zaprepastila dekoncentracija hrvatske obrane, lopta je letjela dobre tri sekunde, bila je to spora, visoka lopta koju obrana renomea hrvatske mora lakoćom primiriti, ne to se nije dogodilo. Šiljak je poput duha skočio u zrak, nikoga od naših brojnih stopera nije bilo oko njega, a i Pletikosa, koji ne voli istrčavati, nije istrčao na tu loptu, zacijelo misleći kako ta lopta nema nikakvu opasnost. Kad je lopta Šiljku odsjela na glavi sve je bio gotovo. Snažnim trzajem poslao ju je u kut, Pletikosa na crti nije ju mogao stići. </p>
<p>Hrvatska niti nakon izjednačujućeg pogotka nije promijenila ništa u svojoj igri, i dalje se tražio put do gola preko nabacivanja. U jednom trenutku to je umalo i uspjelo, Mornar je centrirao, Pršo tukao glavom, a veoma raspoloženi vratar Dabanovič loptu je odbio u gredu. Na Maksimiru se čuo tek uzdah. Osim gužve u slovenskom kaznenom prostoru, kada su se malo dohvatili Olić i Šiljak, ništa se više u prvom dijelu nije događalo ispred vrata Dabanoviča. </p>
<p>U nastavku, Barić je morao posegnuti za izmjenama, iz sastava su »eliminirani« Leko i Olić, ubačeni Rosso i Rapaić. Osjetnija živost se primijetila, ali konkretnijih događaja nije bilo. Pokušao je Barić potom i sa Srnom umjesto Živkovića, ali sve se svodilo na našu već predvidivu igru s brojnim Rapaićevim ubačajima iz slobodnih udaraca te njegovim kornerima, što je samo bila jedinstvena prilika vrataru Dabanoviču da se istakne i postane igrač utakmice. Naš srednji red nije na loptama Nike Kovača mogao pripraviti snažniji pritisak prema slovenskim vratima, tako da su Hrvati u nastavku ubacili barem 20-ak lopti na visinu jedanaesterca, ali nije se izrodila niti jedna jedina prigoda. Pokušali su, spomenimo to ipak, nekim udarcima Rosso i Rapaić, ali lopte su završavale u čvrstom slovenskom bedemu. Pred kraj utakmice umalo Slovenci nisu došli i do pobjedonosnog zgoditka, izgubila je naša obrana loptu, Čeh je pobjegao po desnoj strani, ubacio do Šiljka, koji je pucao glavom, Pletikosa ostao ukopan, ali lopta je srećom otišla preko vratnice. </p>
<p>Osim psihičkih napada Hrvatske do kraja se više ništa uzbudljivog nije dogodilo. Spomenimo još kako u Ljubljani zbog viška žutih kartona neće igrati Ivica Olić i Ermin Šiljak.</p>
<p>• Stadion u Maksimir</p>
<p> HRVATSKA - SLOVENIJA 1-1 (1-1) </p>
<p>HRVATSKA: Pletikosa 6, - Tudor 5,5, Tomas 5, Živković 5 (od 62. Srna 6) - Šimić 5,5, Leko 5,5 (46. Roso 5,5), N. Kovač 5,5, Neretljak 6 - Pršo 6,5 - Mornar 5,5, Olić 5,5 (od 46. Rapaić 6,5). </p>
<p>SLOVENIJA: Dabanovič 8, Knavs 7, Karič 6,5, Vugdalič 6,5, Cipot 6,5, Šukalo 6, Pavlin 6.5, Čeh 6,5 (od 88. Bulajič -), Ačimovič 6,5 (od 76. Kapič -) - Zahovič 7 - Šiljak 7,5 (od 90. Cesar -)</p>
<p>SUDAC: Markus Merk (Njemačka) 7. GLEDATELJA: 36.000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Pršo (5), 1-1 Ačimović (20)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Neretljak, Tomas, Živković, Olić, Karič, Šukalo, Šiljak </p>
<p>CRVENI KARTONI: - </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Mladen DABANOVIČ </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Srećom, postoji uzvrat u Ljubljani</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - O sudioniku Europskog prvenstva iz dvoboja Hrvatske i Slovenije odlučivat će uzvrat u srijedu u Ljubljani. S naglaskom da su sada Slovenci u velikoj prednosti, ne samo zato što su nepobijeđeni napustili uzavreli Maksimir, nego i zato što su ostvarili još jedan cilj iz svog »paklenog« plana - postigli su pogodak. Tako im je u uzvratu za plasman u Portugal dovoljno odigrati i 0-0.</p>
<p>Nakon blijede i nedorečene igre Barićevih izabranika, s čak pet stopera, što je automatski osiromašilo kreaciju, proizlazi da je u biti ostvaren aktivan rezultat, što i nije loše. Tim prije, jer umjesto očekivanog, odnosno, priželjkivanog građenja igre, kako se to već radi u nogometu, Hrvatska je svoj izričaj potražila u - slovenskom modelu. A to joj je igra sa prepoznatljivim, lako otklonivim beskrajnim nabacivanjima lopte »u bunar«, pa što bude. A kako se i taj model u ovoj prigodi pokazao neučinkovitim za, strašću očigledno preopterećene, Hrvate, šansa za prigodu naknadno se tražila u onome u čemu su je kao svom glavnom oružju najavljivali gosti. Valjalo je naime samo u blizini suparničkog kaznenog prostora ugrabiti neku prigodu za slobodan udarac ako se već igrom nije mogao probiti čvrsti suparnički obrambeni zid. Uostalom, iz takvih su prigoda postignuta oba pogotka na utakmici. S tom razlikom da su domaćini svoj postigli odmah u prvim minutama, čime su navijestili gostujuću »porciju«.</p>
<p>Pokazalo se, međutim, da je račun rađen bez krčmara jer sastav s toliko obrambenih igrača gdje su, primjerice Neretljak i Šimić po bokovima trebali voditi igru umjesto specijalista, i nije nudio svjetliju perspektivu. Možda bi protiv svjetskog prvaka takva formacija s više obrambenih nego napadačkih igrača bila i razumljiva. No, u utakmici u kojoj je pošto-poto trebalo steći makar i minimalnu prednost, ipak se bez kreatora ne može. U prilog tome valja spomenuti da je sve nekako živnulo kad je u igru ušao neoporavljeni Rapaić. </p>
<p>Kako bilo, srećom postoji i drugo poluvrijeme ovih dokvalifikacija, uzvrat u srijedu u Ljubljani. Slovencima je dovoljno odigrati bez pogodaka. Uzme li se u obzir uspješnost Slovenaca da se nose s brojnim nabacivanjima lopti pred njihova vrata, pitanje je što će donijeti srijeda i je li već u Zagrebu dobiven putnik za Portugal. Mi se svesrdno nadam da - nije.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Mladi Hrvati od subote navečer jači za Kranjčara i Babića </p>
<p>»Škoti su prepotentni, misle da mogu pobijediti, ali i mi imamo svoje adute«, tvrdi izbornik naše mlade reprezentacije. Uzvratna utakmica igra se u utorak u Edinburghu</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Iako se nakon utakmice Hrvatska - Slovenija po glasu izbornika naše mlade nogometne reprezentacije Martina Novoselca mogla osjetiti tuga, prije početka subotnjeg sraza Novoselac je imao osmjeh »od uha do uha«. Naime, za nedjeljnu utakmicu dokvalifikacija za EP protiv Škotske u Varaždinu (16 sati) dobio je dva iznimno bitna pojačanja. Za razliku od Darija Srne, koji je ušao u igru, Niko Kranjčar i Marko Babić nisu bili među kandidatima za utakmicu protiv Slovenije i već su se u subotu navečer priključili igračima svojega uzrasta. Time su na neki način uspješno kompenzirani izostanci u veznome redu. Podsjećamo, zbog ozljeda su otpali Mario Carević, Ante Tomić, Goran Rubil, te Mile Božić. </p>
<p>Pred mladim naraštajem hrvatskoga nogometa je, dakle, još jedan grandiozan izazov. Dvije utakmice protiv Škotske (uzvrat je u utorak u Edinburghu) neupitno su dvoboji u kojima izabranici Martina Novoselca moraju opravdati uvjerljiv nastup u kvalifikacijama za europsku smotru, te pokazati nogometnoj javnosti kako u Hrvatskoj stasa još jedna generacija na koju će moći računati kako izbornik A selekcije Barić, tako i njegovi nasljednici.</p>
<p>Neki naši igrači iz ove reprezentacije već su se ustalili kao kandidati u starijem sastavu, a polako dolazi vrijeme da se nametnu i ostali. Mnogima je, naime, zbog godina ovaj kvalifikacijski ciklus posljednji u mladoj reprezentaciji i plasman na EP svakako bi bio vrhunac, odnosno šećer na kraju generacije u ovom sastavu. Olakotna okolnost za našu reprezentaciju je i podatak da su mladi Škoti ostali bez svojega »Kranjčara« jer je Darren Fletcher pozvan u kamp A reprezentacije. Također, u prvoj utakmici neće braniti Derek Soutar, ali će biti spreman za uzvrat u Edinburghu. </p>
<p>Utakmice Hrvatske i Škotske bit će ujedno i sraz dva različita poimanja nogometa. Dok će naši nogometaši hvatati dobar rezultat za uzvrat (Ljubojević: »Priželjkujem 2-0«) preko brze igre, dvostrukih proigravanja, te individualnom kvalitetom koja bi, nada se izbornik Novoselac, mogla stvoriti višak igrača, a time i izgledne prilike, Nijemac na škotskoj klupi Rainer Bonhof od svojih će igrača tražiti da slome hrvatsku igru dugim dodavanjima i dominacijom u skoku, koja i inače krasi »otočko« loptanje. Tko će se bolje snaći teško je prosuditi, no 3-0 pobjeda protiv Engleske u Londonu u kolovozu, svakako je pokazatelj kako se Hrvatska može nositi s »otočanima«. S druge, pak, strane valja napomenuti kako vezna linija koja je očitala lekciju Englezima neće nastupiti u punom sastavu u Varaždinu... Primarni zadatak naših mladića jest pobjeda po mogućnosti bez primljenog pogotka.</p>
<p>- Budući da je statistika u gostima u posljednje vrijeme na našoj strani (Engleska 3-0, Belgija 2-0, op.a) bio bih zadovoljan i sa 0-0. Škoti su prepotentni, misle da mogu pobijediti, ali i mi imamo svoje adute, kazao nam je u subotu Novoselac ne priopćio jednu neugodnu vijest. Naime, na posljednjem treningu lakše se ozlijedio napadač Goran Ljubojević (udarac u gležanj), a ako neće biti spreman zaigrati će Zahora.</p>
<p>Kako nam je kazao naš izbornik napadački tandem gostiju sačinjavat će dvojica brzonogih igrača Maloney (Novoselac: »Ne smije mu se dozvoliti da primi loptu u 16-ercu«) i Linch, te će na njih naša obrana morati posebno paziti.</p>
<p>Hrvatska će zaigrati u sljedećem sastavu: Vranjić - Lučić; Ješe, Drpić - Buljat, Šafarić, Babić, Pranjić; Kranjčar - Petrić, Ljubojević.</p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Nikad bolja Idora Hegel - treća!</p>
<p>Hrvatsko je klizanje, sad pod svojom zastavom, prvi put dobilo visoki plasman, što može mnogo značiti za popularizaciju klizanja u sljedećim godinama. Zadnji put je tako nešto uspjelo 1984. godine Sandi Dubravčić pobjedom na Zlatnoj pirueti</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Idora Hegel je veoma borbeno i neobično koncentrirano iskoristila priliku koja joj se pružila zadnjim nastupom na ovogodišnjoj 36. Zlatnoj pirueti Zagreba. Kad je sagledala dramatske promjene (kakve se zaista rijetko događaju u klizanju), moglo bi se reći, znalački je iskoristila priliku. Kao i uvijek, presudna je bila uvodna trostruka kombinacija »tulupa« i kad je ta uspjela, odmah se na Idori vidjelo odjednom opušteno klizanje. A to je značilo da će sve ostalo uspjeti bez pogreške.</p>
<p>Prije toga mnogo je stvari bilo razriješeno. Veoma skladna Šveđanka Lina Johansson imala je dva pada. Iza nje, Slovakinja Zuzana Babiakova, najiskusnija od svih protivnica, bez pogreške je, očito s dobro utreniranim slobodnim sastavom, otklizala za ocjene od 5.0 do 5.4. Nakon nje se pokazalo da dotad bolje plasirana Mađarica Diana Poth nema dobro pripremljen slobodni sastav. S Amerikankom Jeniffer Don nije se ni računalo, ali je zato veoma iznenadila potpuna nepripremljenost slobodnog sastava vodeće Ruskinje Kristine Oblasove. Njoj nije uspio gotovo ni jedan skok, pa je i sama bila svjesna da ocjenama ispod 5.0 nema nikakvih izgleda ne samo za pobjedu, nego i za bolji plasman.</p>
<p>Idora je dobila za svoj ujednačeni i sigurni sastav ocjene od 4.8 do 5.2, iako nije posve sigurno da je to bio slabiji sastav od Zuzane Babijakove. Tako je hrvatsko klizanje, sad pod svojom zastavom, prvi put dobilo visoki plasman, što može mnogo značiti za popularizaciju klizanja u sljedećim godinama. Zadnji put je tako nešto uspjelo 1984. godine Sandi Dubravčić pobjedom na Zlatnoj pirueti.</p>
<p>Elementi parnog klizanja, i u sportskim parovima i u plesu već su poznati svima, pa i mladim ili novim parovima. Novosti ili visoku vrijednost mogu dati samo oni najbolji i zato najrijeđi. Tako su nastupi sportskih i plesačkih parova na Zlatnoj pirueti bili samo formalnost s više-manje unaprijed stvorenim ocjenama i bez ikakve promjene od prvog do zadnjeg mjesta.</p>
<p>Konačni poredak klizačica: 1. Zuzana Babijakova (Slk) 3.5, 1. Dijana Poth (Mađ) 4.0, 3. IDORA HEGEL (HRV) 5.0, 4. Lina Johansson (Šve) 5.5, 5. Kristina Oblasova (Rus) 7.5, 6. Jennifer Don (SAD) 8.0, 7. Valentina Marchei (Ita) 9.0, 8. Daria Timošenko (Aze) 13.0... 22. ŽELJKA KRIZMANIĆ (HRV).</p>
<p>Sportski parovi: 1. Evora-Ladwig (SAD) 1.5, 2. Lee-Faustino (Kan) 3.0, 3. Vise-Trent (SAD) 5.0.</p>
<p>Plesni parovi: 1. Hoffman-Elek (Mađ) 2.0, 2. O'Connor-O'Dougherty (VB) 4.0, 4. Hohlova-Novicki (Rus) 7.0.</p>
<p>Žarko Susić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Bez Sesara u Jazinama</p>
<p>Čak četvorica igrača u sastavu Zadra - Emilio Kovačić, Davor Marcelić, Branimir Longin i Vladimir Krstić, nosila su dres zagrebačkog kluba. »Sigurno će ti igrači biti motivirani protiv nas. Zadrani imaju jaču momčad nego prošle godine« kazao je trener Cibone Dražen Anzulović</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Košarkaši Cibone VIP na nedjeljni derbi u Jazinama putuju oslabljeni, u momčadi nema Josipa Sesara koji je protiv Barcelone zaradio udarac i, kasnije se pokazalo, rupturu butnog mišića. </p>
<p>Anzulovićeva momčad s Crvenom zvezdom i Budućnosti drži vrh Goodyear lige, dok su Zadrani na polovičnom učinku s četiri pobjede i poraza. </p>
<p>- Osim kiksa protiv Budućnosti, sve ide po planu. Protiv Barcelone smo pokazali da možemo igrati dosta dobro, samo trebamo izbjeći oscilacije. Znam da su i Zadrani imali problema, nanizali nekoliko poraza, ali se u posljednjim utakmicama dižu u formi. Protiv Aune odigrali su odlično. Bez obzira na njihovu kvalitetu, mi idemo po pobjedu u Jazine, kazao je trener Cibone Dražen Anzulović. </p>
<p>Veze Zadra i Cibone prilično su isprepletene, mnogi igrači igrali su za obje momčadi. Ove sezone čak četvorica igrača u sastavu Zadra - Emilio Kovačić, Davor Marcelić, Branimir Longin i Vladimir Krstić, nosila su dres zagrebačkog kluba. </p>
<p>- Dobro znaju kako je igrati u Jazinama, sada će im biti lakše. Sigurno će biti motivirani protiv nas. Po imenima, Zadrdrani imaju jaču momčad nego prošle godine. Kovačić i Marcelić su iskusni igrači, s bogatom međunarodnom karijerom, rekao je Anzulović izdvojivši prednosti svoje momčadi pred Zadranima: </p>
<p>- Cibona ima dužu klupu, širinu momčadi, možemo kontrolirati <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>, reagirati na sve zamke koje će nam Zadrani postaviti. Neću govoriti o pojedinačnom učinku, zanima me samo momčad, svatko može iskočiti na utakmici u Jazinama. </p>
<p>Najjače oružje Jusupove momčadi svakako je šut za tri poena. Protiv španjolske Aune, Zadar je »ispalio« čak 29 lopti iza linije 6.25 metara. </p>
<p>- Moramo se koncetrirati na njihovo brzo šutiranje trica, ne smijemo im dozvoliti ulazak u seriju, kazao je Dražen Anzulović koji je posebno vezan za Zadar.</p>
<p>- Svake godine ljetujem u Novigradu, imam puno prijatelja u Zadru, no sada kad dolazim s Cibonom, sigurno sam neprijatelj, našalio se Anzulović. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Presudilo iskustvo gostiju</p>
<p>SPLIT, 15. studenoga</p>
<p> - Košarkaši Splita CO poraženi su na svojim Gripama od ljubljanske Union Olimpije 92-98, a najbolji pojedinac na terenu bio je hrvatski reprezentativac Marino Baždarić koji igra u zelenom dresu. </p>
<p>Pobjednik je odlučen u posljednjoj četvrtini, a do tada se vodila izjednačena borba, nijedna momčad nije uspjela ostvariti neku značajniju prednost. Zapravo, može se kazati da se kod oba suparnika osjećao umor od dvoboja koji su igrali sredinom tjedna. U subotu im je nedostajalo ritma, a presudila je uigranost i iskustvo Ljubljančana. Splićani, pak, nisu imali nijednog iznimno raspoloženog igrača, a napadački učinak su raspodijelili na McCantsa, Ukića i Pašalića. Ujedno, žutima je manjkalo više kolektivizma u zaustavljanju napada Olimpije. U samoj završnici razigranost Baždarića i Boise odlučila je utakmicu. </p>
<p>Na Gripama je u subotu bio i Chris Wallace, generalni menadžer Boston Celtica, kojeg su zanimali mladi košarkaši Splita, a posebno Roko Ukić. Također Wallacea je ugodno iznenadila trofejna dvorana splitskog kluba, koju mu je pokazao današnji predsjednik žutih, a nekad bivši igrač Bostona, Dino Rađa. </p>
<p>Nakon utakmice Predrag Krušćić, trener Splita, rekao je: </p>
<p>- Teško je pobijediti Olimpiju u izjednačenoj završnici. Iskusniji su od nas i majstorski su odigrali posljednje minute utakmice. Nisam nezadovoljan našom igrom, ali moramo bolje igrati obranu, trebali bismo djelovati kolektivnije.</p>
<p>• Dvorana Gripe</p>
<p>SPLIT CO - UNION OLIMPIJA 92 -98 (21-23, 31-27, 22-19, 18-29) </p>
<p>SPLIT CO: McCants 17, Oršulić 4, Videnov, Kedžo 12, Smith 12, Rančić 4, Ukić 19, Pašalić 14, Vučica, Delić, Kaštropil 2, Perić 8.</p>
<p>UNION OLIMPIJA: Baždarić 27, Boisa 19, Stelmahers 4, Maravič 12, Smigic, Rahimić 27, Zagorac, Petrov, Anagonye 2, Pavič 3, Ožbolt 4, Tucker.</p>
<p>SUCI: Jovičić, Lepetić i Vojinović (svi Srbija i Crna Gora). GLEDATELJA: 400.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Marino BAŽDARIĆ </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Uvjerljivo protiv Slovenki</p>
<p>ČAKOVEC, 15. studenoga</p>
<p> - Ženska reprezentacija Hrvatske, u sklopu priprema za SP koje za dva tjedna započinje u Hrvatskoj, pobijedila je u prijateljskoj utakmici Sloveniju sa 29-20. Bila je to jedna od posljednjih proba za obje reprezentacije. Kao što je poznato, Hrvatska je u skupini B koja će se igrati u Splitu, dok je Slovenija u skupini D koja će se igrati upravo u Čakovcu, pa je to Slovenkama bila prava prilika da osjete novopostavljenu podlogu i čakovečku dvoranu. </p>
<p>Ovu su utakmicu mnogo bolje su iskoristile naše igračice koje su dominirale tijekom čitave utakmice, a posebice u prvome dijelu. Naime, nakon samo desetak minuta igre Hrvatska je povela čak sa 9-1 i tu je svaka rezultatska neizvjesnost nestala. </p>
<p>U drugom dijelu Slovenke su zaigrale nešto čvršće i angažiranije, tako da više nije bilo velikih rupa u njihovoj obrambenoj igri, međutim, usprkos tome, naš napad pronalazio je načina da svlada obje gostujuće vratarke koje je koristila trenerica Matra Bon. Stoga se rezultatska prednost nije spustila na manje od 7 golova razlike u korist naše reprezentacije. Hrvatski izbornik na ovoj je utakmici sve igračice upisane u zapisnik i može se reći da su sve više-manje opravdale očekivanja i nametnule. Ovom prilikom briljirale su iskusne Hodak i Kolega, dok su ih dobro pratile Kevo, Vresk i Pensa. Odlična je bila i vratarka Barbara Stančin koja je u prvom poluvremenu ubilježila deset obrana, dok ju je u nastavku solidno zamijenila Sanela Knezović. Nova provjera za naše igračice slijedi u nedjelju u 15 sati, opet sa Slovenkama, no ovaj put u Zagrebu. </p>
<p>• Dvorana GŠ Čakovec</p>
<p>HRVATSKA - SLOVENIJA 29-20 (17-8)</p>
<p>HRVATSKA: Knezović, Bubalo 3 (3), Janeš 1, Čuljak 1, Arslanagić, Hodak 8, Šarić, Kolega 5, Pušić 1, Pensa 3, Pasičnik, Kevo 4, Vresk 3, Stančin.</p>
<p>SLOVENIJA: Tutnjič, Čečkova 6 (2), Puš, Derčar 1 (1), Dover 4, Krese 2, Derapasko 3, Kurent, Cerar 1, Pejčman 1 (1), Đurković, Vinčič, Oder 2 (2), Mihič, Marinček. </p>
<p>SUCI: Barić i Belavić (oba Hrvatska). GLEDATELJA: 200.</p>
<p>ISKLJUČENJA: Hrvatska 8 minuta, Slovenija 2 minute. </p>
<p>SEDMERCI: Hrvatska 3 (3), Slovenija 8 (6).</p>
<p>IGRAČICA UTAKMICE: Renata HODAK</p>
<p>Dean Zrna</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Boroš i Primorac izgubili u osmini finala </p>
<p>AARHUS, 15. studenoga</p>
<p> - Hrvatska stolnotenisačica Tamara Boroš poražena je u osmini finala ITTF Pro Tour turnira u Danskoj od Sui Fei Lau iz Hong Konga 4-3. Boroš je uspjela dostići Kineskinjinu prednost 3-1 u setovima, no odlučujući sedmi set ipak je otišao na stranu 14. igračice svijeta. Naša i europska najbolja stolnotenisačica do osmine finala Otvorenog prvenstva Danske došla je pobjedama protiv Grkinje Volakaki i Njemice Wosik.</p>
<p>Iznenađujući ulazak Mađarice Krisztine Toth i Njemice Kristen Silbereisen u četvrtfinale spriječio je, međutim, da među osam najboljih na turniru u Aarhusu budu same Azijatkinje. </p>
<p>Ni Zoran Primorac se nakon pobjeda protiv Keinatha i Perssona nije uspio plasirati u četvrtfinale turnira, budući da ga je sa 4-1 pobijedio drugi igrač svjetske ljestvice, Kinez Wang Liqin.</p>
<p>• Rezultati, stolnotenisači: PRIMORAC (HRV) - Wang (Kina) 1-4 (-3, -4, -7, 7, -8), stolnotenisačice: BOROŠ (HRV) - Lau (HKg) 3-4 (-11, 7, -9, -8, 11, 7, -8). M.Š.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="29">
<p>U eksploziji autobombe najmanje dvadeset poginulih i 167 ranjenih </p>
<p>Odgovornost za teroristički napad preuzela je Radikalna islamistička turska skupina poznata pod imenom Islamska fronta boraca Velikog istoka. Al Qaida najavila napad na jedan veliki američki grad u slijedeće dvije godine</p>
<p>ANKARA, 15. studenoga (Od Vjesnikova dopisnika) </p>
<p> - U subotnjim strahovitim eksplozijama automobila bombi ispred dvije istanbulske sinagoge poginulo je najmanje 20 osoba, a ranjeno 167, no strahuje se da bi broj žrtava mogao biti još veći. Odgovornost za teroristički napad preuzela je Radikalna islamistička turska skupina poznata pod imenom Islamska fronta boraca Velikog istoka (IBDA/C). IBDA/C osnovana je 1985. godine i želi uspostaviti islamsku državu u Turskoj. S tim je ciljem u prošlosti izvela više atentata u barovima, disko-klubovima i crkvama u Istanbulu.</p>
<p>Subotnji napad na dvije istanbulske sinagoge izazvao je oštru osudu turske vlade, ali i tamošnje najšire javnosti jer se zločin dogodio tijekom svetog muslimanskog mjeseca posta - ramazana.</p>
<p>Turski ministar unutarnjih poslova Abdulkadir Aksu rekao je da ne može isključiti moguću upletenost terorističke mreže Al Qaide u napade na sinagoge u Istanbulu. Al-Qaida se u subotu oglasila priopćenjem u kojem ne spominje napade u Istanbulu nego opovrgava da je stoji iza nadavnog bombaškog napada Saudijskoj. </p>
<p>U priopćenju, čija autentičnost nije potvrđena, najavila je novi napad na jedan veliki američki grad u sljedeće dvije godine.</p>
<p> Nakon napada Turskoj iz cijelog svijeta stižu izrazi osude napada i sućuti za žrtve.</p>
<p> Predsjednik Europske komisije Romano Prodi posjetio je milansku sinagogu kako bi židovkoj zajednici prenio izraze sućuti »cijele Europske unije«. Papa Ivan Pavao II u telegramu sućuti »cijelom turskom narodu i žrtvama napada« uputio je poziv »na mir i protiv terorizma«. Sućut Turskoj i osude napada izrazili su njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, britanski ministar vanjskih poslova Jack Straw i službena Moksva. Osudama se pridružio i glavni tajnik Arapske lige Amr Musa, ali je upozorio da je za njih kriv Izrael.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Islamska fronta boraca Velikog istoka preuzela odgovornost za napad</p>
<p>ISTANBUL, 15. studenoga -Radikalna islamistička turska skupina poznata pod imenom Islamska fronta boraca Velikog istoka (IBDA/C) preuzela je odgovornost za dvije eksplozije koje su se u subotu ujutro dogodile u centru Istanbula, javile su turska televizija i agencija Anadolija. Neidentificirani je muškarac nazvao i u ime skupine IBDA/C preuzeo odgovornost za napad. </p>
<p>IBDA/C osnovana je 1985. godine i želi uspostaviti islamsku državu u Turskoj. S tim je ciljem u prošlosti izvela više atentata u barovima, disko-klubovima i crkvama u Istanbulu. Organizacija miruje od 1998. godine kada je uhićen njezin vođa Salih Mirzabeyoglu i osuđen na doživotni zatvor. Izraelski je radio objavio da se jedna sinagoga zove Neve Shalom, a druga Beit Israel. (AFP/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>U Mosulu pala dva američka helikoptera - sedamnaest poginulih</p>
<p>MOSUL, 15. studenoga</p>
<p> - U padu dva američka Black Hawk helikoptera u subotu u Mosulu na sjeveru Iraka poginulo je sedamnaest koalicijskih vojnika, devetero je ozlijeđeno, a jedan je čovjek nestao, objavila je američka vojska. Očevici tvrde da su se helikopteri sudarili u zraku. Jedan američki časnik na mjestu događaja kazao je da je jedan od helikoptera bio pogođen u rep projektilom ispaljenim iz ručnog bacača. Helikopteri su se srušili u stambenom dijelu grada. Jedan vozač hitne pomoći kazao je da civilnih žrtava nema. »Prema prvim podacima, poginulo je sedamnaest koalicijskih vojnika, a devetero je ozlijeđeno«, rekao je glasnogovornik američke vojske u Bagdadu. Nije mogao reći koje su žrtve nacionalnosti.</p>
<p> Prema izjavi jednog očevica, pogođeni helikopter zapalio se i sudario s helikopterom koji je letio iznad njega nakon čega su se oba srušila.</p>
<p> Helikopteri su bili dio američke 101. zračno-desantne divizije, a srušili su se nedugo nakon što je pao mrak. U posljednja tri tjedna u Iraku su srušena tri američka helikoptera. Pri tome je poginulo 22 vojnika. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Nova iračka vlada na proljeće</p>
<p>WASHINGTON, 15. studenoga</p>
<p> - »Pronaći ćemo bivšeg iračkog diktatora i Sjedinjene Države neće otići iz Iraka dok tamo ne uvedu demokratski režim«, rekao je predsjednik George W. Bush kada je u Bijeloj kući u petak primio talijanskog predsjednika Carla Azeglia Ciampia dok su istog dana tri američka vojnika i jedan civil ubijeni u Iraku. Bush je primio talijanskog predsjednika dva dana nakon što je 18 talijanskih vojnika ubijeno u južnom Iraku u samoubilačkom napadu koji je prouzročio Italiji najveći vojni gubitak od kraja drugog svjetskog rata. »Ostat ćemo dok ne završimo naš posao, a to je slobodan i miran Irak koji će imati povijesnih konzekvenci«, rekao je Bush. Ciampi je rekao kako Italija dijeli mišljenje da je potrebno ubrzati prijenos vlasti na irački narod i da Italija podupire ideju izrade neke vrste akcijskog plana s određenim prijelaznim rokovima za irački politički proces kako bi iračka vlada preuzela pune ovlasti. Talijanski predsjednik je pozvao i na djelovanje unutar UN-a. </p>
<p>Šef američke administracije u Iraku Paul Bremer rekao je u petak iračkim čelnicima da Washington želi da se nova nacionalna skupština sastane na proljeće kako bi izabrala tranzicijsku vladu, prenose u subotu ABC News i New York Times koji još piše kako bi se predaja vlasti mogla obaviti u lipnju iduće godine.</p>
<p>Bremer se sastao s iračkim čelnicima u petak u Bagdadu i prenio im da Washington želi da iračko vijeće za privremenu upravu što prije sastavi nacrt ustava i proglasi datum izbora. Administracija američkog predsjednika usuglasila se da se iračka neovisnost treba obnoviti najkasnije od lipnja iduće godine. ABC nije imenovao svoje izvore, dok je New York Times citirao Ahmada Chalabija, člana prijelazne iračke vlade koji je kazao: »To je dobro za sve. Imat ćemo američke snage ovdje, ali one će se transformirati iz okupacijskih u snagu koja je ovdje na poziv iračke vlade«. (AFP/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Japan još planira slanje vojnika u Irak </p>
<p>TOKIO, 15. studenoga (Hina/Reuters)</p>
<p> - Japanski ministar obrane Shigeru Ishiba rekao je u subotu svom američkom kolegi Donaldu Rumsfeldu da njegova vlada još uvijek planira poslati vojnike u Irak i to »što prije«, ali da u međuvremenu izbliza prati događanja na terenu. »Naša zemlja želi što prije preuzeti svoju odgovornost koristeći se sposobnostima japanskih obrambenih snaga«, istaknuo je Ishiba. Datum odlaska japanskih vojnika u Irak, međutim, nije spominjao. Ishiba je reagirao na procjene stručnjaka da nije moguće slati neborbene postrojbe u Irak nakon atentata izvedenog u srijedu u kojem je poginulo 19 talijanskih karabinjera i devet Iračana. Na zajedničkoj konferenciji za novinare Rumsfeld je pokazao razumijevanje za japansko stajalište. »Oduvijek smo vjerovali da je situacija različita od zemlje do zemlje i svaka država, svaka suverena država mora razmisliti što je najbolje za nju s njezinog stajališta«, rekao je Rumsfeld. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Slovenska crkva polaže velike nade u EU</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - U usporedbi sa susjednim državama, položaj katoličke crkve u Sloveniji daleko je najslabiji. To je novinarima u Ljubljani izjavio ljubljanski nadbiskup dr. Franc Rode obavještavajući ih o dvodnevnome radu 17. redovite sjednice Slovenske biskupske konferencije. Pojasnio je kako susjedne države, a spomenuo je Italiju, Hrvatsku i Mađarsku, uz ostalo imaju i više potpisanih sporazuma sa Svetom Stolicom koji se normalno primjenjuju te njihove odnose čine sređenima i srdačnima. </p>
<p>Inače, dobro se zna da su odnosi slovenske crkve s državom, odnosno s vladom, najblaže rečeno - hladni. Nadbiskup Rode i ovom je prigodom rekao kako, usprkos nekim početnim obećavajućim potezima, sadašnja vlada »nikako ne nalazi volje ni vremena« za stvarne pregovore s crkvom i za konačno sređivanje odnosa. Neslužbeni crkveni krugovi u Ljubljani tvrde kako je to donekle posljedica i činjenice što bivši komunisti, na čelu s Milanom Kučanom i Janezom Drnovšekom, a njihovi su nasljednici i sadašnji premijer Anton Rop i predsjednik Državnog zbora (parlamenta) Borut Pahor, uglavnom vladaju Slovenijom svih 12 godina od osamostaljenja.</p>
<p>No, optužena strana odlučno odbija tu tezu. Tvrdi kako crkva u Sloveniji ima zajamčena sva prava i slobodu da obavlja svoje vjerske obrede, ali mora ostati odvojena od države. Malo je pravih i normalnih Slovenaca, »laika«, bili oni čak političari i novinari - izjavljuju ovih dana predstavnici te strane - koji bi se složili da se crkva miješa u državne odnosno vladine poslove. Međutim, ipak, činjenica je da su mnogi mediji kao i, na primjer, vodeći dnevnik ljubljansko Delo, zasjedanju Slovenske biskupske konferencije i izjavama nadbiskupa Rodea posvetili znatno manje prostora nego nekome ministru i političaru.</p>
<p>Zato je sada nadbiskup Rode jasno dao na znanje kako slovenska katolička crkva polaže velike nade u Europsku uniju. Točnije: vjeruje kako će nakon ulaska u EU, u svibnju 2004., »stvari biti znatno drukčije«, kako će slovenska država morati promijeniti svoj odnos prema crkvi. »Veliki sam optimist kada je riječ o novome europskom ustavu«, naglasio je nadbiskup Rode i pojasnio kako će 51. član toga ustava obvezati slovensku državu odnosno vladu na »trajnu, konstruktivnu i plodnu suradnju« s crkvom.</p>
<p>Pritom je naglasio kako bi prvi korak naprijed u tome pravcu trebalo biti prihvaćanje, a zatim i početak hitne primjene sporazuma između Slovenije i Svete stolice. »To je, uza sve ostalo, službeni međunarodni sporazum, što znači da obvezuje ponajprije dvije strane potpisnice da ga doslovce provode, što dosad, na žalost, nije bio slučaj«, rekao je nadbiskup Rode. </p>
<p>Mihailo Ničota</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>ICTY potražuje dosje Ratka Mladića koji je »misteriozno nestao« </p>
<p>BEOGRAD, 15. studenoga </p>
<p> - Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) uputio je sudski nalog vlastima u Beogradu kojim traži dostavu osobnog vojnog dosjea haaškog optuženika, bivšeg zapovjednika vojske bosanskih Srba generala Ratka Mladića, prenose u subotu beogradski mediji. Sudski nalog, kako je izjavila glasnogovornica glavne tužiteljice ICTY-a Florance Hartmann agenciji Tanjug, upućen je ministru vanjskih poslova SCG Goranu Svilanoviću koji je ujedno i predsjednik Nacionalnog savjeta za suradnju s Haaškim sudom. »Svi zahtjevi Tužiteljstva da dobije osobni vojni dosje Ratka Mladića ostali su bez odgovora, zbog čega je Sud odlučio uputiti nalog vlastima SCG«, kazala je Hartmann. Dosje o Mladiću, rekla je, treba uključivati razdoblje dok je službovao u JNA ili Vojsci RS, »kopije svih naloga kojima je postavljan na različite dužnosti, opis njegovih aktivnosti i dužnosti u tom razdoblju, informacije o nagradama, dobivenim odličjima, kao i informaciju prima li državnu mirovinu«. </p>
<p> Radio Slobodna Europa u međuvremenu je objavio da u vojnim arhivima ne postoji Mladićev dosje. »Neimenovani izvor tvrdi da je nakon posljednjeg posjeta Carle del Ponte predsjednik SCG Svetozar Marović osobno zatražio da mu nadležne službe dostave Mladićev dosje samo da bi saznao da je Mladićeva osobna dokumentacija tajanstveno nestala«, navodi se u informaciji beogradske redakcije RFE. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="36">
<p>Zamka »laganoga« engleskog jezika: Jezična podređenost zametak je kulturne podređenosti </p>
<p>Gotovo u potpunosti je ispunjeno obećanje da će od 1. studenoga biti organizirano učenje stranoga jezika za sve učenike prvoga razreda osnovne škole. O tome se čulo na radiju i televiziji 10. studenoga, a 11. studenoga o tome su pisale novine pa i novinarka Mirela Lilek u Vjesniku. </p>
<p>Reklo bi se da su svi zadovoljni: Ministarstvo prosvjete i športa stoga što je ispunilo svoje obećanje, roditelji zato što se poštovala njihova želja, a svi zajedno zbog toga što su djeca stranim jezikom oduševljena. Dakako, kudikamo je najveći postotak djece koja se, po želji roditelja, vesele engleskomu jeziku (85 posto), dok je onih koji se vesele njemačkomu 14 posto, a samo je simboličan broj onih koji se vesele talijanskomu ili francuskomu. Ti su jezici, prema Vjesniku, zastupljeni »sa po 0,10 posto«!
Zastupljenost engleskoga jezika bila bi i veća da se do kraja ostvarila želja roditelja. U članku se, primjerice spominje da će se ispitati slučaj u jednoj školi u kojoj je, na račun njemačkoga jezika, izgubio satnicu predavač engleskoga. Ne spominje se koliko je predavača njemačkoga, francuskoga ili talijanskoga izgubilo svoju satnicu na račun engleskoga, odnosno koliko takvih uopće nije moglo naći zaposlenje u školi upravo stoga što se nije ozbiljnije vodilo računa o našoj potrebi za višejezičnošću. </p>
<p>Ali, kako rekoh, čini se da su na jednom svi zadovoljni ili kao da su se svi pomirili s tim da je danas sasvim logično da roditelji žele engleski jezik i da je prirodno započeti s učenjem od prvoga razreda jer da je on djeci bliži i lakši. </p>
<p>Citirat ću što o učenju engleskoga jezika piše Ivo Andrijević (Riječ, Glasnik Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden, prosinac 2002.) Zanimljiv je i sam naslov: »Haloween i kulturna globalizacija«, a i podnaslov: »Nepromišljenim uvozom američkog engleskog i američkih običaja Europljani se ponizno podvrgavaju američkoj dominaciji«. A o učenju engleskoga piše ovako: »Europljani nisu ni pokušali ozbiljno naći zajednički jezik. Što će im? Kako bi na njemu ugovarali 'business'? No kud vodi olako prihvaćanje jezika? Ravno u kulturnu podređenost u globaliziranoj kulturi, makar tek u daljoj budućnosti. Europljani podcjenjuju opasnost zamke 'laganog' jezika (za razliku od 'teškog' latinskoga), koja se u engleskome sastoji u tome da se zbog jednostavne gramatike već nakon malo učenja može kako-tako sporazumijevati, što opet vodi tomu da se prestane učiti u nadi da će se samo brbljanjem dalje napredovati.</p>
<p> To je međutim moguće samo ako vam sugovornik odlično vlada engleskim i uz to vam još želi i pomoći, ali takvih je puno manje od onih koji će poput vas govoriti oskudnim rječnikom i jednostavnim rečeničnim sklopovima na koje ćete se brzo naviknuti i tečno se njima služiti. </p>
<p>Upali ste u zamku iz koje se samo s mnogo truda možete izvući (otprilike koliko bi vam trebalo i za latinski), jer engleski je vrlo složen jezik s obiljem taško primjetnih, ali vrlo važnih razlika, na koje, zavarani lakom gramatikom, i ne obraćate pažnju. Govorite bez zamuckivanja, ali ste ipak u svakoj ozbiljnijoj raspravi beznadno podređeni onima kojima je engleski materinski jezik (makar to bila i američka inačica), jer ne vladate izražajnom složenošću.</p>
<p> A jezična podređenost je zametak kulturne podređenosti. Štoviše, nije nezamislivo ni da vam skučenost izražajnih mogućnosti kod uporabe engleskoga toliko prijeđe u naviku da se to malo-pomalo odrazi i na materinski jezik u obliku osiromašenih jezičnih potreba.«</p>
<p>Ono što je Andrijeviću »težak« latinski, to su u ovom slučaju, s obzirom na prvi strani jezik, »teški jezici« njemački, francuski, talijanski, španjolski i možda još koji jezik. </p>
<p>Ako je, po mišljenju stručnjaka, i za sam engleski doista povoljnije ako se počne s njemačkim, francuskim ili kojim drugim jezikom, onda ne znam - a htio bih čuti - što je bilo presudno da se počne pretežno s engleskim. Mislim da su tu roditelji bili ipak samo neuvjerljiva izlika. </p>
<p>Dakako, sve se može ispraviti sljedećih godina, pa ako se pitanje ne »zaboravi«, redoslijed jezika može već do godine biti drukčiji. Onaj koji više motivira učenike. Jedino tako će se postići stvarna višejezičnost. </p>
<p>ZLATKO VIDULIĆ Sisak</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Uvijek »mlada« Nela Eržišnik najveća je komičarka hrvatske scene </p>
<p>Nedavno je Željka Ogresta ugostila 82-godišnju komičarku Nelu Eržišnik. Osamdesetdvije godine? Dobro ste pročitali, ali čuli i vidjeli? I, uvjerili se da je Nela još uvijek »mlada« i najveća komičarka hrvatske scene. Kao nekad, ona sve pretvara u smijeh, a sad, ako treba, i svoje polaganije i opreznije kretnje. Jer njoj pokreti, scena, šank, kulisa i scenski efekti nisu ni nužni. Dovoljna je njezina riječ, s kojom ismijava upravo ono što masa u određenom vremenu iščekuje. Njoj ne trebaju uvozni tekstovi razglašenih komediografa, jer ona zna sama pisati i smišljeno to pretvarati svojstvenom glumom u klasiku hrvatskoga scenskog humora. Dok gladni zabave i smijeha uvozimo na veliko i emitiramo svaku večer skupe američke TV komedije s umjetno montiranim smijehom (valjda se zato i mi smijemo), dok raznorazne satiričke scene i scenčice nastoje izmamiti preko nekih viceva za šankom jeftini »tržišni« smijeh, te smatraju da je seks-akrobatika jedini razlog za zabavu, jednu je Nelu Eržišnik »iz prošlog stoljeća« takav repertoar odavno otpisao. Po tom umovanju vani bi odavno već otpisali predstave i glumce koji privlače dok privlače, pa makar to trajalo desetljećima. Jer, vani znaju: zamjena za klasiku ne viri iza svakoga ugla. Zato i jest »klasika«. A to je Nelina »Marica Hrdalo« i ostali njezini jednostavni, ali ljudski likovi, s kojima ona točno znade koje i kakve naše gluposti ismijati, pa ako treba i sebe samu.</p>
<p> Donekle je našla nasljednicu u onoj Splićanki Čulini na kraju »Glamura«, iako su to dva mentaliteta i humora koji nisu i ne mogu biti isti ... ni u odabiru riječi. Ali, zamislite valjanja u gledalištu kada bi na istoj sceni spojili njih dvije, Nelu i Arianu! Ulaznice bi, vjerujem, bile unaprijed rasprodane. </p>
<p>MLADEN HANZLOVSKY Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Naši biskupi koji ultimativno traže povrat nekretnina kao da zaboravljaju Papine poruke </p>
<p>Čitam u medijima da Crkva od države traži povrat 40 objekata, a odmah iza tih riječi čitam da biskupi »žurno i bezuvjetno« zahtijevaju nekretnine vrijedne sto milijuna eura.</p>
<p>Te riječi i takav stav hrvatskih crkvenih dostojanstvenika zvuče mi ultimativno. U potpunosti se slažem kao vjernik s riječima Gorana Granića, koji je i sam vjernik, a koji kaže: prvo povrat građanima, a onda Crkvi, jer Crkva nije u nimalo povlaštenijem statusu od ostalih građana Republike Hrvatske koji traže povrat svoje imovine. Papa Ivan Pavao II. izričito naglašava da se trebamo solidarizirati s najsiromašnijima. Jesu li te njegove riječi u skladu sa stavovima naših biskupa? Smatram da nisu. </p>
<p>MIRKO SUNIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Pitomi obronci Zagrebačke gore pretvaraju se u džunglu na asfaltu</p>
<p>Ne treba se popeti u avion da bi se vidjela kataklizma Hommo Urbaniensisa na pitomim obroncima Zagrebačke gore: kućice, kuće pa na kraju kućetine. Od nekadašnje divne prirode načiniše džunglu na asfaltu. Svaka tamošnja stambena jedinica ima barem jedan automobil radi udobnijeg odlaska na posao ili u kupovinu. Metalne krntije najčešće su načičkane po uskim puteljcima i nemogućim stazama, zagorčavajući život svima, a ponajviše djeci - o dvorištima i zelenim ledinama, s rijetkim iznimkama, može se samo sanjati. Stambena politika vođena profiterstvom i drugim anomalijama ostavila je i dalje ostavlja svoje perverzno nasljeđe, taj životni prostor podsjeća na zgusnuta rodina gnijezda.</p>
<p>Analizirao sam jedan stambeni objekt u Zagrebu u podnožju Medvednice s 14 stanova. Konkretno, u stambenoj jedinici od 68 četvornih metara više od deset četvornih metara otpada na dva balkona i jednu lođu, pri čemu su balkoni na nesimetričnom dnevnom boravku, a to znači i dvoja vrata, te je korisna zidna površina smanjena. Da je napravljen jedan balkon, ali s većom površinom, bolja bi bila upotrebljivost i balkona i dnevnog boravka, manje sunčane pripeke ljeti i rashlađivanja zimi.</p>
<p>Širina stuba je stotinu centimetara, kao da po njemu prolazi jedna, a ne 14 obitelji. Na stubištu nema prozora, a nije ugrađena ni neonska rasvjeta, da se smanji utrošak električne energije. Pitanje za razmišljanje: kako se zove ustanova koja u 21. stoljeću izdaje zeleno svjetlo projektu takove kuće? To stambeno cicijaštvo može se izbjeći razmještajem industrije pa i drugih centara moći u manje naseljena područja države pa će tako prenapučenost i sve druge posljedice postati stvar prošlosti. </p>
<p>MIRKO ŠARČEVIĆ Županja</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="40">
<p>Provocirali ga, istukli i opljačkali u središtu grada</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Tijekom petka policija je zabilježila tri razbojništva. Prvo razbojništvo dogodilo se oko dva sata ujutro na križanju Branimirove i Domagojeve ulice. Dok je Nenad G. (20) prolazio ulicom, pored njega se zaustavio automobil iz kojeg su izašla dvojica mladića i obratila mu se provokativnim pitanjem. Nakon toga su ga napali, udarajući ga po glavi i tijelu od čega je on pao na tlo, a oni su ga pretražili te iz jakne uzeli mobitel. Potom su sjeli u vozilo i nestali u nepoznatom smjeru, oštetivši ga za petstotinjak kuna. Istog dana navečer oko 19 sati dogodilo se razbojništvo u kladionici »Sport tip« u Rudeškoj 160. Dok se u kladionici sama nalazila zaposlenica Katarina K. (23), unutra je ušao maskirani razbojnik naoružan pištoljem. Odmah po ulasku razbojnik joj je zaprijetio i zatim uzeo dnevni utržak. Šteta je oko 15.000 kuna. Sat i pol kasnije, na Ferenčici je opljačkan maloljetni T. M. Njemu su prišla četvorica mladića, i zaprijetivši mu batinama, uzeli mu mobitel vrijedan 1500 kuna. U subotu, pak, rano ujutro oko tri sata u Ulici Ljudevita Posavskog nepoznati drski kradljivac s leđa je prišao G. B. (61) i prijetivši joj nožem oteo joj novčanik i mobitel. Ukupna šteta je oko 1500 kuna. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Na ličkoj magistrali jedna osoba poginula, a tri ozlijeđene </p>
<p>KORENICA, 15. studenoga</p>
<p> - Jedna je osoba smrtno stradala, a tri su ozlijeđene u prometnoj nesreći koja se dogodila u subotu ujutro na ličkoj magistrali između Bjelopolja i Jošana kod Gorice, izvijestila je Policijska uprava ličko-senjska. </p>
<p>U nesreći, koja se dogodila iza 10 sati, sudjelovalo je jedno osobno i jedno teretno vozilo, a promet se na mjestu nesreće odvijao usporeno jednim kolničkim trakom. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>U Bjelovaru poginuo vozač »juga«</p>
<p>BJELOVAR, 15. studenoga</p>
<p> - Vozeći se južnom obilaznicom »mazdom premacy«, zagrebačkih registarskih oznaka, u subotu oko 15.40 sati, vozačica iz Velike Gorice, stara 40 godina, nije se zaustavila ispred vidno postavljenog znaka stop, već je izletjela na Male Sredice, oduzevši prednost »jugu« kojim je upravljao Josip Posavac (40) iz Garešnice. U sudaru je na mjestu preminuo vozač »zastave«, a u »mazdi« je teško ozlijeđena putnica, kojoj je slomljena ključna kost. Lakše su ozlijeđeni i F. P. (40) iz Zagreba te jedanaestogodišnjakinja iz Velike Gorice, te su svi zadržani u bjelovarskoj Općoj bolnici. </p>
<p>S. B.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="43">
<p>Administracija zaustavila vjetroelektrane </p>
<p>Više od četrdeset država u svijetu, među kojima ima i onih koje su vjetrom mnogo siromašnije od Hrvatske, već tridesetak godina troši i struju koju proizvode elise na pogon vjetrom. Što je još važnije, trend porasta proizvodnje te »zelene energije« u Europi i svijetu uzima velik zamah u posljednjih nekoliko godina. Hrvatska, pak, tapka na mjestu</p>
<p>Na otocima, na obali i priobalju imamo vjetra napretek, a nemamo nijednu vjetroelektranu (VE), odnosno nigdje nema proizvodnje električne energije na pogon vjetrom. S druge strane, više od četrdeset država u svijetu, među kojima ima i onih koje su puno siromašnije vjetrom nego Hrvatska, već tridesetak godina troše i struju koju proizvode elise na pogon vjetrom, i što je još važnije, trend porasta proizvodnje te »zelene energije« uzima u Europi i svijetu visok zamah u posljednjih nekoliko godina.</p>
<p> Još 1997. godine Vlada RH donijela je Nacionalni energetski program za korištenje energije vjetra (ENWIND), koji je pobudio veliko zanimanje među privatnim domaćim investitorima, spremnim da sami ili u zajednici s partnerom iz inozemstva uđu u izgradnju takvih elektrana. Formirana je i Grupacija obnovljivih izvora energije pri Gospodarskoj komori Hrvatske, koja danas broji 12 članova od kojih su neki uložili u izradu potrebnih mjerenja i prikupljanje dokumenata 50.000 do 500.000 eura. Određene su čak i lokacije na otocima i uz obalu mora. I onda kad su se poduzetnici zahuktali, kad ih je većina našla inozemne kreditore, kad su dovršena brojna skupa mjerenja vjetra i »pravci kretanja ptica«, kad su s mukom skupljeni desetci dozvola i programa, kad su već neki izradili i glavne projekte - sve je nestalo u magli administrativne birokracije koja se zagušila u vrtlogu vlastitih propisa. Finale je takav da se do danas nijedna VE nije pomakla dalje od nacrta i lijepih želja onih koji su povjerovali u ENWIND.</p>
<p>Vjetroelektrane spadaju u prirodno obnovljive izvore energije koji se »sami po sebi« obnavljaju u cijelosti ili djelomično, kao što su vodeni tokovi, energija vjetra i sunca, te energija biomase, bioplina, geotermalnih izvora, morskih valova... Tu se za proizvodnju struje ne troši ugljen, nafta plin, uran i drugi fosilni i ostali izvori kojih je sve manje. Vjetroelektrane koje su među obnovljivim izvorima odmah poslije hidroelektrana daju, nakon što krenu u pogon, ne samo najjeftiniju, nego i najčistiju »zelenu energiju«. Ilustracije radi, proizvodnja struje u njemačkim VE snižava godišnje ispuštanje ugljičnog dioksida za 7,4 milijuna tona tog plina koji spada u stakleničke plinove i mijenja klimu naše planete. </p>
<p> Početkom osamdesetih godina energija vjetra bila je u većini zemalja u sjeni jeftine nafte i drugih fosilnih izvora uključujući i nuklearne elektrane, ali je kasniji razvoj ekonomsko-političke i sigurnosne situacije u svijetu, posebice u »naftaškim zemljama«, naglo skrenuo na kolosijek izgradnje vjetroelektrana. Dvadeset i prvo stoljeće proglašeno je u energetskom smislu »stoljećem vjetroelektrana«. U SAD-u su početkom 2002. sagrađene vjetroelektrane ukupne snage 1300 megavata, a donijet je plan da se do 2020. izgradi više od 80.000 megavata instalirane snage vjetroelektrana.</p>
<p>U Europi Njemačka vodi u proizvodnji vjetroenergije, a sve veći broj izgrađenih VE govori puno i o svjetskom trendu te izgradnje. Primjerice, 1990. Njemačka je imala malen broj elektrana čija je ukupna snaga iznosila 56 megavata, a već 2000. godine taj se broj penje na 6112, da bi se početkom 2003. popeo na 11.743 megavata, a prema prognozi stručnjaka, 2010. snaga elektrana na vjetar bit će oko 25.000 megavata! Usporedbe radi - NE Krško godišnje proizvodi 632 megavata, hidroelektrana Peruča 140, termoelektrana Plomin 125, a zagrebačka toplana 64 megavata. </p>
<p> Iza Njemačke u Europi se visoko na ljestvici nalazi Danska (1450 megavata) i Španjolska (834), a iza njih su Velika Britanija i Portugal, iako se i tamo broj VE brzo povećava. U novije vrijeme snažan napredak u toj izgradnji postižu Portugal i Italija, a Turska i Rumunjska, zemlje koje donedavno nisu imale VE, kreću u izgradnju. Danska, kojoj ponestaje kopna na obali pogodnog za izgradnju VE, već ima prve vjetroparkove na moru, a ove godine kreće sa šest projekata vjetroparkova ukupnog kapaciteta 790 megavata. U pohod na more u tom smjeru kreću i neke druge države u Europi i u SAD-u.</p>
<p>Projekti izgradnje VE u Hrvatskoj zamišljeni su, prema ENWIND-u, kao investicijski projekti u kojima će privatni investitori svoj proizvod - električnu energiju - prodavati Hrvatskoj elektroprivredi, koju će ona distribuirati do krajnjih potrošača. Ovakva mogućnost stvorena je internom odlukom Uprave HEP-a iz 1994. godine pa je to pobudilo velik interes među potencijalnim investitorima. Međutim, u srpnju 2001. donijet je Zakon o proizvodnji energije po kojem je odlučeno da se raniji propisi HEP-a moraju uskladiti s tim zakonom, koji će stupiti na snagu čim se izrade njegovi provedbeni propisi, a ti su propisi trebali biti izrađeni do kraja 2001. godine.</p>
<p> Ni do danas ti propisi nisu dovršeni, a bit će, kako smo saznali od nadležnih u Ministarstvu gospodarstva RH, krajem ove godine! Ima na desetke »opravdanja« uzroka kašnjenja tih propisa bez kojih zakon ne može funkcionirati u praksi, a zajedničko je svima - sporost administracije! To je kašnjenje izazvalo kratki spoj, pa su mnoge akcije investitora morale biti zaustavljene. Ne mogu se skupljati potrebni dokumenti kad se ne zna što će o tome reći provedbeni propisi. Eto zašto kod nas nije počela izgradnja niti jedne vjetroelektrane. Investitori čekaju da se ta administrativna magla raščisti jer su veliki rizici ako dođe do sudara s propisima koji se rade već treću godinu. </p>
<p>Članova Grupacije obnovljivih izvora energije pri GKH-u danas ima 12, od kojih je devet investitora u VE, a tri su kandidati za proizvodnju uređaja za VE (»Končar« - Institut za elektrotehniku, »Magos« iz Sesveta kod Zagreba i »Adriacink« iz Splita). Među devet investitora, od kojih su većina u visokoj fazi pripremljenih projekata i ispitivanja, nalaze se privatne tvrtke »Adria Wind Power« iz Sesveta, koja već ima izrađen i glavni projekt, zatim »Censur Zrmanja« (Zadar), »Cannon Libertas« (Dubrovnik ), »GEP« (Zagreb), »Jura energija« (Vranjic), »Sinku« (Split), »EHB« (Split), »Teradur« (Trogir) i »Everysys« (Dubrovnik). Svi investitori imaju u inozemstvu partnere s kojima dijele visoke troškove projekta i izgradnje vjetroelektrana. Već i sama činjenica da inozemni partneri koji ne razumiju tu sporost u izradi zakonskih propisa ne odustaju od investicija, dokaz je više o korisnosti i opravdanju gradnje vjetroelektrana. </p>
<p> Da bi se ušlo u investicije nužno je pribaviti oko 25 dokumenata u širokom rasponu od rješavanja imovinsko-pravnih odnosa vlasnika zemljišta (iako se praktički radi o golom kamenjaru na otocima i priobalju), pa do dobivanja lokacijskih dozvola, nagodbe o cijeni prodaje struje, zaštiti okoliša, izgradnji putova, godišnjim mjerenjima snage i pravca vjetrova... sve do ispitivanja kretanja ptica u zoni vjetroelektrana i izrade glavnog projekta. Do sada je registrirano 29 lokacija za parkove VE, i to pretežno u priobalju, iako ih ima i na otocima, a računa se da će u Hrvatskoj do kraja 2010. biti u pogonu ili u gradnji sustav VE ukupne snage oko 350 megavata. </p>
<p> Vjetroelektrane ne samo da povećavaju proizvodnju struje, nego imaju i značajnu ulogu u zaposlenosti lokalnog stanovništva na njihovoj gradnji i održavanju. Zanimljiv je u tom pogledu izvještaj njemačkog instituta za električnu energiju vjetra sa sjedištem u Wilhemshavenu (na obali Sjevernog mora) u kome je i podatak da je u Njemačkoj u samo četiri posljednje godine zaposleno više od 35.000 ljudi na izgradnji i održavanju vjetroelektrana, a potreba za radnom snagom u toj grani industrije stalno raste.</p>
<p>Elisa VE, koju vjetar okreće, ima promjer od 50 metara, a nalazi se na armiranobetonskom stupu visokom oko 60 metara, na čijem je vrhu kućište s generatorom za proizvodnju struje. Elisa se pokreće pri snazi vjetra od četiri do pet metara u sekundi (18 km na sat), a automatski se zaustavlja pri snazi vjetra od 25 m u sekundi (90 km na sat). Najpogodniji energetski izvor je vjetar maestral, pa potom jugo, dok je bura korisna samo do određene brzine vjetra, jer bi inače izazvala prebrzo okretanje elise i određene smetnje ustroja. Jedna VE može imati instaliranu snagu od 800.000 do dva milijuna vata pa se jedinice ujedinjuju u sustav vjetroparka u kome može biti više VE. </p>
<p> Svi tehnički problemi nisu nikakva prepreka hrvatskim poduzećima da, samostalno i uz djelomičnu pomoć iz inozemstva, preuzmu proizvodnju opreme te izgradnju i održavanje vjetroelektrana, što je uostalom već ugovoreno s inozemnim partnerima. Najveću prepreku čini, nažalost, kašnjenje naših propisa, iako je to, uzevši u cjelini, najjednostavniji dio posla u tom zamašnom projektu koji nam omogućuje da idemo ukorak sa svjetskim trendom izgradnje vjetroelektrana.</p>
<p>Salih Zvizdić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>»Treći maj« gradi dva tankera za Uljanik plovidbu</p>
<p>RIJEKA, 15. studenoga</p>
<p> - U riječkom brodogradilištu »Treći maj« u subotu je položena kobilica za gradnju prvog od dvaju tankera za Uljanik plovidbu iz Pule. Tanker će biti namijenjen prijevozu kemikalija, nafte i naftnih prerađevina, bit će dug 182 metra, širok 32 metra i nosivosti 47.300 tona. Prvi od tih dvaju brodova bit će isporučen krajem 2004. godine, a drugi polovicom 2005. godine. Prema riječima direktora »Trećeg maja« Gvozdana Rukavine, ove godine to je brodogradilište isporučilo tri broda, a optimalno bi bilo da godišnje isporuči četiri broda. Naglasio je da je »Treći maj« smanjio trajanje gradnje brodova sa 15 do 16 mjeseci na 14 mjeseci, a da se planira smanjiti ga i na 12 i manje mjeseci. </p>
<p>Direktor Uljanik plovidbe Dragutin Pavletić rekao je da će isporukom ovih dvaju tankera biti okončana 10-godišnja obnova flote koja ima pet brodova. Gradnju tih tankera subvencionira Ministarstvo pomorstva, prometa i veza sa 10 posto cijene koštanja, pod uvjetom da na njima plovi hrvatska posada, da plove pod hrvatskom zastavom i da ostanu u floti pulskog brodara barem pet godina. Pavletić je naglasio kako će Uljanik plovidba i dalje graditi u domaćim brodogradilištima, jer je zadovoljna kvalitetom. </p>
<p>D. H.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>FAO u ruralna područja svrstao svih 20 županija izuzev Grada Zagreba </p>
<p>Tako visok stupanj ruralnosti, sam po sebi, ne mora biti loš, jer statističke regije od ove godine imaju pristup sredstvima iz fonda EU-a za ruralni razvoj. Ali, ne bi se smjelo još jednom pokazati da je Hrvatska prekrasna zemlja, ali i zemlja neprovodivih strategija</p>
<p>Prema Nacrtu strategije ruralnog razvitka RH 62 posto ukupnog područja, 31 posto ukupnog stanovništva, 30 posto kućanstava, 30 posto ekonomski aktivnog stanovništva, 69 posto poljoprivrednog stanovništva, 29 posto svih naseljenih prebivališta nalazi se u ruralnim područjima u Hrvatskoj.</p>
<p> Prema OECD-ovoj definiciji ruralnih područja (s gustoćom stanovništva manjom od 150 stanovnika na četvorni kilometar) Hrvatsku pokazuje u visokom stupnju ruralnosti. Većina, tj. 14 od 21 županije, klasificira se kao pretežno ruralne regije, a 50 posto stanovništva živi u ruralnim područjima.</p>
<p>Pet županija, Sisačko-moslavačka, Karlovačka županija, Ličko-senjska županija, Virovitičko-podravska i Šibensko-kninska županija, pokazuju iznimno visok stupanj ruralnosti. U šest županija postotak stanovništva varira između 15 i 20 posto, a samo jedna županija (Zagreb) može biti opisana kao pretežno urbana, tj. postotak stanovništva županije koje žive u ruralnim zajednicama je u ovom slučaju manji od 10 posto.</p>
<p>Tako visok stupanj ruralnosti, sam po sebi, ne mora biti loš, jer statističke regije od ove godine imaju pristup sredstvima iz fonda EU-a za ruralni razvoj. Ali se ne bi smjelo još jednom pokazati da je Hrvatska prekrasna zemlja, ali i zemlja neprovodivih strategija. Ovo je možda posljednja prilika za spas hrvatskog sela, prije nego što Hrvatska uđe u EU.</p>
<p> Kako bi osigurala dosljednost i olakšala usporedbu s drugim studijama, analiza ruralnih područja u Hrvatskoj izvršena je na razini tri glavne poljoprivredno-ekološke i geografske regije, i nadopunjena podacima koji su prikupljeni na razini županija. </p>
<p>Stručnjaci FAO-a i Ministarstva poljoprivrede i šumarstva razlikovali su sljedeće tri geografske regije: panonsku regiju, planinsku (gorsku regiju) i mediteransku regiju. Panonska regija obuhvaća otprilike 47 posto ukupnog područja države i 64 posto ukupnog hrvatskog stanovništva. To je najnaseljenija i s gledišta potencijala poljoprivredne proizvodnje, najbogatiji dio Hrvatske. </p>
<p>No, u panonskoj regiji postoje dvije suprotne tendencije. Bogate prirodne zalihe i tradicionalno uspješna poljoprivreda s jedne strane, te proizvodni kapaciteti devastirani u Domovinskom ratu. Veliki dio ruralnih površina je još uvijek miniran, a poljoprivredni kombinati nisu privatizirani.</p>
<p> Iako obdarena bogatim prirodnim izvorima, planinska regija, ima prilično degradiranu ruralnu infrastrukturu, npr. prometnu infrastrukturu, kao i ratom devastirane proizvodne kapacitete pa je za sada otežan razvoj ruralnih područja u planinskoj regiji. Glavni dijelovi ove regije dobivaju dodatnu potporu iz državnog proračuna kao regija pod posebnom državnom skrbi.</p>
<p>Mediteranska regija je najurbanija regija u Hrvatskoj. Iz ekonomske perspektive njezin sjeverni dio izdvaja se od državnog prosjeka u pozitivnom smislu. Ali jedva naseljeni otoci kao područja slabijih proizvodnih mogućnosti dodatno se financiraju iz budžetskih resursa.</p>
<p>Najznačajnije razlike između urbanih i ruralnih područja tiču se vezanosti na kanalizacijski sustav i opskrbljenost pitkom vodom osam u većini ruralnih područja. Otprilike 10 posto ruralnih kućanstava nema tekuću vodu. U nekim županijama, primjerice Bjelovarsko-bilogorskoj ili Brodsko-posavskoj do 24 ili 28 posto prebivališta koja se nalaze u ruralnom području nisu spojena s kanalizacijskim sustavom, a 23 posto kućanstava nema tekuću vodu.</p>
<p>Na završnoj radionici u sklopu projekta Strategije ruralnog razvitka, zaključeno je da Hrvatska mora učiti na iskustvima zemalja članica EU-a. Stoga prije donošenja ruralnih politika Vlada mora biti sigurna da su eliminirani pravi izvori i faktori koji koče razvoj ključnih ruralnih sektora. Primjerice, cijene i pomaci na tržištu. U suprotnom, primjena mjera ruralnog razvoja nikad neće biti uistinu djelotvorna.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="46">
<p>Dionica Novi Marof-Varaždin u nedjelju se otvara za promet</p>
<p>Autocesta Zagreb-Goričan dio je europskog cestovnog koridora 5b koji Budimpeštu preko Zagreba povezuje s Rijekom i Splitom / Posljednja dionica otvara se za promet iako još nije dobila uporabnu dozvolu</p>
<p>VARAŽDIN, 15. studenoga</p>
<p> - Na 13-kilometarskoj dionici autoceste Novi Marof-Varaždin u subotu je 200-tinjak radnika obavljalo završne radove kako bi ona bila spremna za nedjeljno otvorenje. Puštanjem u promet ove dionice, vrijedne 855 milijuna kuna, završava se 97 kilometara dugačka autocesta Zagreb-Goričan. </p>
<p>Inženjeri IGH-a su, kako doznajemo, u petak obavili tehnički pregled u kojem nisu otkriveni veći nedostaci, pa predstavnici Hrvatskih autocesta smatraju da je cesta spremna za otvorenje, iako do nedjelje vrlo vjerojatno neće dobiti uporabnu dozvolu. Nova autocesta prolazi brdskim područjem na kojem su uvjeti građenja bilo veoma zahtjevni, pa su u punom profilu autoceste probijena i dva tunela Hrastovec i Vrtlinovec. </p>
<p>Novu dionicu u nedjelju će svečano otvoriti ministar javnih radova, obnove i graditeljstva Radimir Čačić. Autocesta Zagreb-Goričan dio je europskog cestovnog koridora 5b koji Budimpeštu preko Zagreba povezuje s Rijekom i Splitom. </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>HDZ za beneficirani radni staž novinara </p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - »Radi poticanja kreativnosti i samozapošljavanja informatiku bi trebalo uvesti u vrtiće, a do 2006. računalo bi trebalo ući u svaku hrvatsku obitelj. Zalažemo se i za informatizaciju državne uprave tako da se potrebne dozvole mogu dobivati preko interneta čime bi se spriječila korupcija«, rekao je u subotu na konferenciji za novinare potpredsjednik HDZ-a dr. Andrija Hebrang, predstavljajući HDZ-ov koncept znanosti, školstva i zdravstva. Dodao je da bi znanost trebala biti u funkciji gospodarskog razvoja i da bi svi visokoškolski profesori trebali biti ujedno i praktičari.</p>
<p> HDZ se zalaže za osnivanje tehnoloških parkova i informatičko-edukacijskih centara, a predlaže da obvezno školovanje ubuduće traje deset godina. Sadašnju vlast kritizirao je zbog demoraliziranja medicinskog kadra i unazađivanja primarne zdravstvene zaštite. »Ukinuli su stotine domova zdravlja, a tek je 70 posto njih privatizirano. HDZ neće obustaviti investicije u zdravstvu, već će ih decentralizirati i preusmjeriti«, kazao je Hebrang. Međunarodni tajnik HDZ-a Božo Biškupić govorio je o kulturi i medijima i istaknuo da HDZ predlaže beneficirani radni staž za novinare. Najavio je i donošenje novog Zakona o HRT-u, decentralizaciju u kulturi i veća ulaganja u kulturnu industriju. </p>
<p>Dr. Hebrang se osvrnuo na pisanje medija da je šef HDZ-ova osiguranja Stipe Čačija djelatna vojna osoba rekavši da je on trenutno u HV-u neraspoređen i da dužnost u HDZ-u obavlja volonterski. </p>
<p>M. L.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Tomčić: EU je naša sudbina, ali je sudbina EU primiti Hrvatsku</p>
<p>KARLOVAC,15. studenoga</p>
<p> - »EU je naša sudbina, ali je i sudbina EU primiti Hrvatsku. Mi u HSS-u znamo taj put. Znamo odrediti putove i provesti gospodarski program i razvoj, što je ključ za ulazak RH u Europu. Znamo kako se mora voditi odgovorna, nacionalna, socijalna i demografska politika.« To je u subotu na predizbornome skupu HSS-a u Karlovcu, među ostalim, Karlovčanima poručio prvi nositelj liste HSS-a i predsjednik stranke Zlatko Tomčić, predstavljajući kandidate s liste HSS-a za 7. izbornu jedinicu. Kandidati s liste su na predstavljanje u Karlovcu došli u dresovima hrvatske nogometne reprezentacije. Tomčić je naglasio da je HSS-ova momčad momčad pobjednika i da njemu kao izborniku i nije teško kako doći do pobjede 23. studenoga. Govoreći o gospodarskim prilikama Tomčić je istaknuo da je Hrvatska unatrag 13 godina ostala bez proizvodnje. »Hrvatske tvornice treba revitalizirati, hrvatske ljude i radnike zaposliti. Ako to učinimo, imat ćemo stopu razvoja od osam do devet posto«, rekao je Tomčić. Čelnik HSS-a mišljenja je da u Hrvatskoj nema mjesta neodlučnosti, jer hrvatski narod predugo čeka na boljitak, posao, razvoj i život dostojnog čovjeka. Za lokalnu upravu i samoupravu je rekao da je predimenzionirana, skupa i dijelom korumpirana. HSS će se suprotstaviti korupciji u društvu, istaknuli su HSS-ovci u Karlovcu. </p>
<p>Trajko Grkovski</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Čondić je novi predsjednik Zajednice branitelja HB-a</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Predsjednici Hrvatskog bloka i Hrvatskog istinskog preporoda, dr. Ivić Pašalić i dr. Miroslav Tuđman potpisali su u subotu u Hrvatskom novinarskom domu Deklaraciju o suradnji sa Savezom udruga Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Predsjednik Saveza Luka Gavranović pozvao je članstvo u BiH da iziđu na predstojeće izbore i da, kako je kazao, »budu uz svoje«. </p>
<p>»Pozivam članstvo da glasaju za onu političku opciju čiji su političari pokazali nacionalnu i političku odgovornost te pozitivan odnos prema Hrvatima u BiH u proteklom vremenu«, istaknuo je Gavranović. </p>
<p>Prema riječima Miroslava Tuđmana, Deklaracija je vrlo važna jer omogućuje koaliciji HIP-a i HB-a još jači angažman u zaštiti interesa Hrvata u Bosni i Hercegovini. S druge strane, dr. Pašalić je istaknuo kako se ni HB i HIP ne libe naglašavati da se zalažu i za Hrvate koji su iz Bosne i Hercegovine doselili u Hrvatsku, a danas ih odbacuju sve političke opcije. Nakon potpisivanja Deklaracije, HB je održao Izvanredni izborni sabor Zajednice branitelja na kojem je za novog predsjednika izabran umirovljeni pukovnik Mirko Čondić. </p>
<p>M. F.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>HDZ pozvao simpatizere na promjenu »ove nesposobne Vlade«</p>
<p>NOVA GRADIŠKA, 15. studenoga</p>
<p> - Na središnjem novogradiškom trgu promidžbeni skup organizirala je u subotu i Hrvatska demokratska zajednica. Predstavili su se kandidati s liste HDZ-a u petoj izbornoj jedinici: Zdravko Sočković, prof. Josip Sesar, potom Branko Medunić i Sonja Padovan-Janković. </p>
<p>Tom prigodom Branko Medunić, predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Nova Gradiška istaknuo je kako vjeruje da će slijedeća Vlada biti HDZ-ovska. Surađivat ćemo sa svima, istaknuo je, jer cilj nam je promijeniti stanje. Građani ga mogu promijeniti 23. studenog, dodao je Medunić. Prof. Josip Sesar, deveti na listi, uz poziv biračima da u što većem broju izađu na izbore, najavio i moguće post izborne koalicije HDZ-a, HSLS-a, DC-a i HSP-a. </p>
<p>A Zdravko Sočković, predsjednik županijskog odbora HDZ-a Brodsko-posavske županije poručio kako je lista HDZ-a jedini jamac za promjenu »ove nesposobne Vlade« i dodao kako je HDZ spreman još jednom izvršiti volju hrvatskog naroda da drugi puta promijeni i smijeni komuniste s vlasti.</p>
<p> »Učinili smo to 90. prvi puta, a drugi puta ćemo 2003.« - naglasio je Sočković. </p>
<p>Ivanka Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Červar napušta prvo mjesto na HDZ-ovoj listi?</p>
<p>PULA, 15. studenoga</p>
<p> - Tijekom subotnjeg stranačkog druženja na pulskoj tržnici iz pouzdanih stranačkih »izvora« pronio se glas kako će narednog tjedan jedan visokotiražni tjednik objaviti senzacionalnu vijest - da zlatni rukometni selektor kani odstupiti s vrha HDZ-ove liste za VIII. izbornu jedinicu u korist trenutno niže rangiranih dr. Marija Glavaša i dr. Nevija Šetića! Po istom izvoru očekuje se i objava cijene toga transfera koja navodno iznosi 100.000 aktualne valute. Koliko su te stranačke »pouzdane« informacije točne, saznat će se za tri dana, ali za nastupa prošle srijede u Puli, zajedno sa Sanaderom, Lino Červar je zračio stranačkim optimizmom i najavljivao za što će se zalagati u Saboru. </p>
<p>M. U.</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Razriješen status 204. R vukovarske ratne brigade</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - »Nakon 12 godina konačno je reguliran status 204. R vukovarske ratne brigade«, rekla je novinarima u subotu, u pauzi razgovora s predsjednikom Mesićem, ministrica obrane Željka Antunović. Po njezinim riječima problem je bio priznati pripadnost jednoj ratnoj brigadi u razdoblju od rujna 1991. do veljače 1992. kada su se u stvari vodile borbe u Vukovaru. </p>
<p> Dodala je da su sada tim razrješenjem branitelji Vukovara dobili ono što su tražili - da ne uđu u povijest kao grupa građana koja je branila Vukovar nego kao pripadnici jedne priznate ratne brigade. </p>
<p> Ministrica Antunović izjavila je kako je, »uz suglasnost Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, Predsjednika Republike Stjepana Mesića, na proceduru razrješenja ovog pitanja i legalizacije statusa 204. vukovarske ratne brigade, od 25. rujna 1991. koja se temelji na tada izdanoj zapovijedi zapovjednika Zbornog područja generala Karla Gorinšeka, a uz suglasnost tadašnjeg Glavnog stožera - donijela Uputu o upisivanju 204. R vukovarske brigade u ratni ustroj Hrvatske vojske«. </p>
<p> Navela je da je to sada definitivna odluka i svi vukovarski branitelji, pripadnici 204. R vukovarske ratne brigade, ulaze u povijest kao pripadnici ratne brigade hrvatske vojske, a ne kao grupa građana, a što su oni, kako je rekla, tražili punih 12 godina. </p>
<p> »Oni su obranili Vukovar, pridonijeli su obrani Hrvatske i oni će potpisom ovih Uputa i suglasnosti Vrhovnog zapovjednika postati pripadnici jedne legalne, ratne brigade Hrvatske vojske«, rekla je ministrica Antunović.</p>
<p> Dodala da će to biti »dobar dar Vukovarcima, vukovarskim braniteljima, onima koji su preživjeli i onima kojih više nema među nama«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Studenti tvrde da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni</p>
<p>Rektor Sveučilišta u Splitu kaže kako nema razloga za štrajk i najavljuje skori početak predavanja. Studentica Maja Cvitan pak misli kako može govoriti na studentskom prosvjedu na dan predizborne šutnje, iako je na listi rektora Veleučilišta Borisa Anzulovića </p>
<p>SPLIT, 15. studenoga</p>
<p> - Iako štrajkaški odbor studenata ukinutog Veleučilišta u Splitu, koje je Vladinom uredbom pripojeno Sveučilištu u Splitu, tvrdi kako je sveučilišni Senat prevario studente jer nije ispunio sve njihove zahtjeve, rektor Sveučilišta prof. dr. Ivan Pavić ističe kako će nastava za veleučilišne studente upravnog prava početi već u ponedjeljak 17. studenoga. </p>
<p>»Štrajkaški odbor dezinformira javnost, jer nije istina da Senat nije prihvatio studentske zahtjeve. Prihvaćeno je svih devet njihovih zahtjeva, a njihovo nezadovoljstvo proizlazi iz želja koje u zahtjevima uopće nisu naveli. Na Sveučilište je, inače, prešlo više od 3550 veleučilištaraca, a isto je i s nastavnicima, jer ih je većina potpisala ugovor s našim visokoškolskim ustanovama«, izjavio je dr. Pavić.</p>
<p> Naglasio je kako Sveučilište još nije preuzelo prostorije Veleučilišta, pa će početak nastave biti otežan, jer se traže alternativna rješenja. Za početak će studenti upravnog prava pratiti predavanja u prostorijama Pravnog fakulteta, a Pavić se nada da će Sveučilište vrlo brzo doći u posjed prostorija VEST-a te u njima organizirati nastavu.</p>
<p> Nastava za polaznike zdravstvenih studija bit će organizirana najkasnije početkom idućeg tjedna, jer rektorat Sveučilišta želi da se izgubljena tri tjedna predavanja nadoknade što prije. »Imamo obavezu nadoknaditi propuštenu nastavu i što prije započeti s predavanjima, seminarima i vježbama. Dogovorili smo se također da sve informacije o početku nastave budu objavljene na web stranicama splitskog Sveučilišta, a koristit ćemo i sve ostale načine kako bi studenti pravodobno došli do potrebnih informacija«, zaključio je dr. Pavić.</p>
<p> Savjetnica štrajkaškog odbora Maja Cvitan ističe kako će se studenti Veleučilišta i dalje boriti za ostvarenje svojih prava. »Mi smo prevareni, jer od Senata nismo dobili ono što smo tražili. Još jedanput napominjemo da ćemo 22. studenoga održati mirni prosvjed na Markovu trgu u Zagrebu. Nama je žao što se ova trakavica oko Veleučilišta odužila, javnost je zbunjena, informacija je puno i zato ostavljamo otvorenom mogućnost da se u narednih tjedan dana može dogoditi neka promjena«, kazala je Maja Cvitan. Na pitanje ima li smisla organizirati prosvjed na dan predizborne šutnje, budući da se najvjerojatnije nitko od političara neće obratiti štrajkašima, Maja Cvitan odgovorila je kako studenti i ne očekuju ičiji govor. Ona ne vidi problem ni u tome što se njeno ime nalazi na nezavisnoj listi bivšeg rektora VEST-a Borisa Anzulovića, te tvrdi da je to ne bi trebalo spriječiti u sudjelovanju u mirnom prosvjedu. </p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Mesić o Svetoj Geri: Sporazumom ili arbitražom</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Problem Svete Gere treba riješiti sporazumom sa Slovenijom, no Hrvatska je spremni taj problem riješiti i arbitražo, izjavio je predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić tijekom primanja za studente četvrte godine i apsolvente zagrebačkog Pravnog fakulteta odgovarajući na njihova pitanja, izvjestio je Ured Predsjednika </p>
<p>Na pitanje studenata kada će se slovenska vojska povući sa Svete gere, te hoće li se to pitanje riješiti sporazumom ili arbitražom. Mesić je naglasio kako »taj problem treba riješiti sporazumom sa Slovenijom, no da smo isto tako spremni taj problem riješiti i arbitražom, kao što smo i morske granice spremni riješiti arbitražom«.</p>
<p> Ponovio je kako je Badinterova komisija 1991. donijela zaključak kako su kopnene granice bivših republika i kopnene granice novonastalih država. Inače, na hrvatskoj strani Svete gere su bili odašiljači slovenske televizije, a JNA je taj prostor čuvala da bi nakon njihova povlačenja, tamo došla Slovenska vojska, navodi se u priopćenju. Što se tiče sukcesije i pitanja zbog čega u sukcesijsku masu nisu uključeni fondovi na saveznoj razini, predsjednik Mesić je rekao kako su se o tome trebale dogovoriti bivše republike, no kako postoji spor o iznosu gotovog novca iz tih fondova. Na pitanje, a što ako se novac ne pronađe, predsjednik Mesić je rekao da je upravo spor u vezi s iznosom gotovog novca u fondovima razlog zbog kojega Hrvatska nije potpisala sporazum o sukcesiji, navodi se u priopćenju iz Ureda Predsjednika. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Preustroj MORH-a mora biti gotov iduće godine </p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik OS RH Stjepan Mesić održao je u subotu u Vili Prekrižje radni sastanak s izaslanstvom MORH-a i Glavnog stožera oružanih snaga RH.</p>
<p>Predmet sastanka bio je pregled postignutih rezultata jednogodišnjeg odvijanja preustroja Oružanih snaga Republike Hrvatske te razmatranje daljeg razvoja OS RH. Navedena problematika razmatrana je u svjetlu intenziviranja obrambeno-sigurnosne suradnje Republike Hrvatske i NATO-a te hrvatskih priprema za postizanje članstva u NATO-u.</p>
<p> Sudionici sastanka pozitivno su ocijenili dosadašnji tijek preustroja OS RH, koji je u kratkom vremenu polučio značajne rezultate. Zabilježen je napredak posebno na području depolitizacije i transparentnosti funkcioniranja obrambenog sustava. Predsjednik Republike Založio se za daljnju provedbu planiranih ciljeva preustroja, s naglaskom na razvoj integriranog i fleksibilnog sustava vođenja i zapovijedanja. Zaključeno je da je tijekom naredne godine potrebno u cijelosti dovršiti preustroj OS RH i svesti brojčani sastav Oružanih snaga na predviđenu veličinu.</p>
<p>Treba nastaviti s poboljšanjem uvjeta i rada Oružanih snaga a u narednom razdoblju prioritetno je također usredotočiti se na izradu ključnih dugoročnih planskih dokumenata, u čije će podloge ući rezultati Studije o profesionalizaciji Oružanih snaga te Strategijskog pregleda obrane.</p>
<p>U daljem razvoju Oružanih snaga kroz programe razvoja, modernizacije, opremanja i održavanja, te razvoja sustava vojnog školovanja, treba se ostvariti uravnoteženi razvoj obrambenog sustava kako bi se adekvatno udovoljilo zadaćama nacionalne obrane i obvezama na području kolektivne sigurnosti. Prepoznat je dosadašnji značajan napredak u približavanju NATO-u i istaknuta potreba relevantnog uključivanja svih nadležnih segmenata državne vlasti u proces izgradnje sposobnosti za pristupanje RH NATO-u. Izaslanstvo MORH-a predvodila je ministrica obrane RH Željka Antunović. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Katavić: Hrvatska će u Veneciji objasniti svoje stavove o ekološko-ribolovnom pojasu </p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Hrvatska će na Konferenciji o održivom razvoju ribarstva u Sredozemlju 25. i 26. studenoga u Veneciji objasniti utemeljenost svoje odluke o proglašenju ekološko-ribolovnog pojasa na Jadranu te potvrditi spremnost za suradnju sa susjedima i za usklađivanje s ribarskom politikom EU, izjavio je ravnatelj hrvatske Uprave za ribarstvo Ivan Katavić. </p>
<p>»Hrvatska će objasniti svoju odluku i njezinu utemeljenost te naglasiti činjenicu da je, unatoč nepostojanju obveze, ostavila prijelazni period od godinu dana za nastavak razgovora sa svim zainteresiranim subjektima«, rekao je u intervjuu za Hinu prof. Katavić, ujedno i pomoćnik ministra poljoprivrede i šumarstva. Najavio je da će ministar Božidar Pankretić, U Veneciji uz govor održati i niz bilateralnih sastanaka, među ostalima i s povjerenikom EU za poljoprivredu i ribarstvo Franzom Fishlerom te resornim talijanskim ministrom Giovannijem Almeannom. Na venecijanskoj konferenciji u okviru Opće komisije za ribarstvo na Sredozemlju (GFCM), među čija 24 člana je i Europska komisija, treba biti prihvaćena Deklaracija o održivom ribarstvu u Sredozemlju. Kao ključnu mjeru za zaštitu ugroženih ribljih fondova Deklaracija u čl. 10 predviđa proglašenje zaštićenih ribolovnih zona (FPZ). Španjolska i Malta već imaju FPZ, dok Francuska ima ekološku zonu. </p>
<p> Zona koju je proglasila Hrvatska ne razlikuje se od postojećih presedana u Sredozemlju, rekao je Katavić. »Kritike upućene Hrvatskoj nisu uvjerljive. Ona ima pravo na uspostavu suvereniteta u nastavku na 12 NM teritorijalnog mora i ne treba joj ničija dozvola za proglašenje«, kazao je. RH je, po njegovim riječima, »učinila pragmatičan korak - kombinacijom međunarodnopravno neupitnog a opet politički oportunog ekološko-ribolovnog pojasa osigurala je temeljne pretpostavke za ostvarenje svojih ciljeva i potreba«. Za kritike zbog jednostranosti poteza, koje su Hrvatskoj stigle od susjednih zemalja i EU, Katavić kaže da se radi o propisanom načinu provedbe Konvencije UN o pravu mora, koja je postala i dio europskog prava po pristupanju EU Konvenciji. </p>
<p>Slovenija se, po njegovu mišljenju, upustila u oštre reakcije svjesna da nema pravnih elemenata da spriječi hrvatsko proširenje jurisdikcije u Jadranu, ustrajući u povezivanju nepovezivih pitanja - neriješenih graničnih pitanja i pitanja proglašenja gospodarskog pojasa. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Satnica Rajčević na izbornoj listi, a bojnik Čačija Sanaderov tjelohranitelj </p>
<p>Da su časnici zatražili izlazak iz obrambenog sustava i onda se politički angažirali, sve bi bilo u redu. Ovako, zadnju će riječ reći Vojnostegovni sud, kaže nam glasnogovornik MORH-a Davor Denkovski</p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Ministarstvo obrane potvrdilo je u subotu da su bojnik Stipe Čačija i satnica Ruža Rajčević djelatne vojne osobe, te da im, samim tim, Zakon o službi u Oružanim snagama izrijekom zabranjuje svaku političku djelatnost, uključujući kandidiranje u predstavnička tijela i sudjelovanje u političkim skupovima. </p>
<p>Usprkos toj činjenici, kao što je poznato, satnica Rajčević kandidira se kao treća na koalicijskoj listi HIP-a i HB-a u sedmoj izbornoj jedinici, a iz HDZ-a su neslužbeno potvrdili da je bojnik Čačija šef osiguranja predsjednika te stranke, dr. Ive Sanadera. </p>
<p>U oba slučaja situacija bi bila u skladu sa Zakonom da su prije novog, političkog angažmana, časnik i časnica podnijeli zahtjev za dragovoljni izlazak iz obrambenog sustava, a tek se onda zaposlili negdje drugdje ili se kandidirali na izbornim listama.
U MORH-u, naime, pouzdano tvrde da je satnica Rajčević i danas u službi u Oružanim snagama te da će u ponedjeljak biti upućen prijedlog za pokretanje stegovnog postupaka protiv nje na Vojnostegovnom sudu. </p>
<p>»To je prvi korak u postupku koji se pokreće zbog kršenja Članak 11. Zakona o službi u Oružanim snagama«, objašnjava načelnik Službe Ministarstva obrane za odnose s javnošću Davor Denkovski.</p>
<p>Što se tiče bojnika Čačije, za kojega se tvrdi da je šef Sanaderova osiguranja, u MORH-u objašnjavaju da je djelatna vojna osoba koja se nakon tri, četiri godine bolovanja, na posao vratila početkom 2003. </p>
<p>»Bojnik Čačija prekinuo je bolovanje krajem ožujka te je iz Središta za međunarodne vojne operacije prešao u 1. korpus Kopnene vojske, na mjesto voditelja jednoga operativnog tima«, ističe Denkovski. Šest mjeseci kasnije, zapovjednik 1. korpusa KOV-a upućuje bojnika Čačiju na školovanje u Zapovjedno-stožernu školu, no pitanje je li on školu uopće pohađao. Pozivajući se na riječi zapovjednika Zapovjedno-stožerne škole, Denkovski kaže kako je bojnik Čačija tražio da mu se zbog zdravstvenih razloga dopusti da ne dolazi u školu. S druge strane, netko ga je svakoga dana uredno upisivao, kao da se radi o redovitom dolasku u školu. </p>
<p>»Bit će teško ustanoviti je li Čačija pohađao nastavu u prvom dijelu školovanja u Zapovjedno stožernoj školi ili nije, no zadnja tri tjedna to sigurno nije činio«, kaže Denkovski, dodajući kako se situacija oko cijelog slučaja može razviti u dva smjera. Prvi je da Čačija donese doznake liječnika, što bi onda otvorilo pitanje rada za drugog poslodavca, makar i volonterski. U slučaju pak da ne donese doznake, MORH će pokrenuti postupak na temelju činjenice da se djelatna osoba, bez ikakva objašnjenja, više od pet dana nije javljala na posao. </p>
<p>S tehničke strane, Denkovski podsjeća da je zakon vrlo jasan: postoji Zakon o službi u Oružanim snagama i protiv svake djelatne vojne osobe za koju se sumnja da ga ne poštuje, bit će pokrenut stegovni postupak. »Ne prejudiciramo ničiju krivicu pa ni odgovornost. Postoji nadležni Vojnostegovni sud i on će reći zadnju riječ«, zaključuje glasnogovornik MORH-a.</p>
<p>Kazne: Nečasan otpust ili oduzimanje čina</p>
<p>Uspoređivanjem izbornih lista i vlastite baze podataka, Ministarstvo obrane utvrdilo je da se čak 12 djelatnih vojnih osoba kandidiralo na listama pojedinih stranaka. Za njih šest MORH je već dobio potvrdu iz Državnog izbornog povjerenstva kako se radi o osobama koje su i potpisivanjem izjave potvrdile svoju kandidaturu.</p>
<p>Za ostalih šest imena potvrda DIP-a očekuje se početkom idućeg tjedna. </p>
<p>Prema Zakonu o službi u Oružanim snagama, donesenom u ožujku prošle godine, predviđene su dvije vrste stegovne odgovornosti djelatnih vojnih osoba. Povreda propisa kojim se zabranjuje političko djelovanje spada u stegovne prijestupe. </p>
<p>Moguće stegovne kazne su nečasni otpust, zaustavljanje u napredovanju u službi i promaknuću u trajanju od jedne do četiri godine, smanjenje plaće od 21 do 33 posto u trajanju najviše godinu dana, vojnički pritvor u trajanju do 30 dana, prevođenje čina u niži, oduzimanje čina, smjenjivanje s dužnosti uz raspored na ustrojbeno mjesto nižeg čina u trajanju od jedne do tro godine te smjenjivanje sa zapovjedne, odnosno voditeljske dužnosti uz zabranu imenovanja na prijašnju dužnost za razdoblje od jedne do pet godina. </p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Antunović: Uključenost djelatnih vojnih osoba u izborne aktivnosti - protuzakonita </p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga</p>
<p> - Ministrica obrane Željka Antunović izjavila je u subotu da je u izborne političke aktivnosti uključeno 12 djelatnih vojnih osoba, da je to protivno zakonu te da se trenutno prikupljaju podaci iz Državnog izbornog povjerenstva. Protiv tih osoba već su pokrenuti, pokreću se ili će biti pokrenuti stegovni postupci koji mogu završiti i prestankom djelatne vojne službe. </p>
<p> Ministrica Antunović izjavila je to novinarima nakon razgovora s Predsjednikom Republike i vrhovnim zapovjednikom Oružanih snaga RH Stjepanom Mesićem o rješenju statusa 204. vukovarske ratne brigade. </p>
<p> Na pitanje novinara, naime, kako komentira pisanje jednih dnevnih novina da je djelatni bojnik Stipe Čačija šef osiguranja predsjednika HDZ-a Ive Sanadera, te hoće li se protiv njega pokrenuti kakve sankcije, Željka Antunović izjavila je da nije u pitanju samo jedan djelatnik MORH-a, nego da se radi o »dvanaestak ljudi koji su na različite načina uključeni u ono u što po zakonu ne bi trebali biti uključeni«.</p>
<p>Trenutno se prikuplja potrebna dokumentacija iz Državnog izbornog povjerenstva, pokreću se stegovni postupci - neki su već pokrenuti, a neki će biti pokrenuti nakon što se kompletira dokumentacija«, rekla je ministrica obrane Antunović. Stegovni postupci mogu, rekla je, »završiti i prestankom djelatne vojne službe«</p>
<p> Dodala je kako je MORH, sukladno Zakonu o službi u Oružanim snagama RH, pregledao sve izborne liste i napravio kontrolu eventualnih političkih aktivnosti pripadnika Oružanih snaga RH i djelatnih vojnih osoba u izbornim aktivnostima. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>DIP o glasovanju izvan mjesta prebivališta </p>
<p>ZAGREB, 15. studenoga </p>
<p> - Državno izborno povjerenstvo (DIP) odgovorilo je na upit o glasovanju birača privremeno upisanih u popis birača izvan mjesta prebivališta, ističući da »birači - koji su privremeno upisani u popis birača općine/grada na području izborne jedinice u kojoj će se zateći na dan glasovanja - glasuju za listu one izborne jedinice u kojoj imaju prebivalište na području Republike Hrvatske«. </p>
<p> »Radi ostvarivanja prava glasovanja tih birača, izborna povjerenstva izbornih jedinica odredila su jedno biračko mjesto u gradu u kojem je sjedište izbornog povjerenstva izborne jedinice, i u gradu sjedište županije, ako taj grad nije i sjedište izbornog povjerenstva izborne jedinice«, priopćeno je iz DIP-a. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Građani će imati između čega birati, poručuje Račan</p>
<p>ZAGREB, 15. listopada</p>
<p> - Obilazeći u sklopu predizborne kampanje dijelove Zagreba, predsjednik SDP-a Ivica Račan je na glavnom gradskom trgu, gdje su SDP-ovci u subotnje prijepodne građanima dijelili promotivne materijale, balone i kišobrane, naglasio da bi oni koji su se prerano proglasili izbornim pobjednicima, mogli biti iznenađeni, jer će na izbore izaći i glasači SDP-a. Građanima je poručio da će 23. studenog »imati između čega birati«. Odbacivši bilo kakvu ideju o koaliciji s HDZ-om, Račan je kazao da su razlike između dvije stranke očite, jer SDP osigurava razvoj i ulazak u EU. »S HDZ-om se može riskirati«, rekao je Račan, usporedivši što dvije stranke nude primjerice umirovljenicima.</p>
<p>»HDZ nudi povrat mirovina koje je pokrala njihova vlast, a SDP je mirovine koje su iznosile 37 posto prosječne plaće 2000. godine, podignuo na 43 posto prosječne plaće danas, te do sada vratio ukradenih sedam mirovina«. Cilj SDP-a je da prosječna mirovina iznosi 50 posto prosječne plaće, te da svi građani stariji od 80 godina obavezno primaju mirovinu, te da svi građani budu zdravstveno osigurani. Račan je kazao da je SDP morao 2000. godine izvući zemlju iz gospodarske provalije, te je stabilizirati. »U drugom mandatu moramo se okrenuti rastu životnog standarda«, kazao je prvi čovjek SDP-a, najavivši da SDP namjerava uvesti porez na bogate, a da bi HDZ poreznu politiku vratio na staro, odnosno da bi porez plaćali siromašni, a ne oni koji imaju novaca. </p>
<p>Osvrnuo se i na izjave predsjednika HDZ-a Ive Sanadera da je zemlja danas u krizi, kazavši da HDZ kasni s takvim izjavama četiri godine. »Nismo čekali HDZ. Bili smo u krizi 2000. kada smo imali negativnu stopu rasta, pola milijuna nezaposlenih i nesimpatičnu zemlju u svijetu. Danas je Hrvatska stabilna zemlja, koja se razvija i koja je sigurna u sebe«, kazao je Račan, dodavši da je »kriza u Sanaderovoj glavi i u glavama njegovih ljudi«. Naglasio je da SDP više neće trpjeti ucjene i podmetati leđa, a s kime će koalirati, vidjeti će nakon izbora. I nekim sadašnjim koalicijskim partnerima je poručio da SDP, za razliku od njih, ne traži da potencijalni partneri prihvate bezuvjetno njihov program, jer to znači kao da se traži da se učlane u stranku. </p>
<p>Okupljenih oko stotinjak građana na Trgu bana Jelačića ispred SDP-ovog štanda odobravalo je Račanove riječi, a gotovo je euforična atmosfera bila kada se Račan sa suprugom Dijanom Pleštinom i dogradonačelnikom Milanom Bandićem pojavio u rano prije podne na Peščeničkoj tržnici. Nekoliko stotina građana dočekalo je šefa SDP-a kod štandova gdje su se dijelile besplatne kobasice i vino, SDP-ovi kišobrani, platnene torbe i ostali promidžbeni materijali. Na Peščeničkoj tržnici (dio Zagreba koji je u šestoj izbornoj jedinici) od viđenijih SDP-ovaca bila je i gradonačelnica Vlasta Pavić, ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović i glavni čovjek za financije u stranci Jozo Leko. Račan je sa suprugom potpisivao kišobrane i torbe koje su SDP-ovci dijelili, razgovarao s građanima koji su mu čestitali ali upućivali i primjedbe. </p>
<p>Račan se u Gradskoj kavani susreo i s kandidatima prve izborne jedinice, među kojima je bio i profesor na Pravnom fakultetu Ivo Josipović, koji je nestranački SDP-ov kandidat. Šef SDP-a se požalio da je bez ručka već dva dana, pa je zajedno s Bandićem uzeo par peciva, no »spasile« su ga kobasice koje je na Peščenici pojeo s građanima. U Gradskoj kavani komentirao je i nastup na Radiju 101, rekavši da je uglavnom morao objašnjavati zbog čega je SDP u kampanji angažirao Severinu, a listu stavio »Cro Copa«. »Ako je naš najveći grijeh Severina i Mirko Filipović, preživjeti ćemo«, rekao je Račan, te u šali pojasnio da je on »stari rocker«, te da ni njemu pop glazba baš ne leži, ali da je »Seve odlična«. »Što su napadi jači, to je Seve sve bolja«, komentirao je šef SDP-a. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Vesna Pusić želi da živimo kao Nizozemci </p>
<p>OPATIJA/RIJEKA, 15. studenoga</p>
<p> - »Vrijeme je da počnemo živjeti kao svaki pristojan Nizozemac, odnosno da imamo pristojan životni standard«, rekla je predsjednica HNS-a Vesna Pusić Opatijcima, tijekom subotnjeg jutarnjeg predizbornog obilaska opatijske tržnice, nudeći pri tome građane fritulama. Ona je nositeljica liste koalicije HNS-PGS u VIII. izbornoj jedinici, a posebno je naglasila kako je riječ o prirodnoj koaliciji, jer i jedni i drugi podržavaju regionalni razvoj. Napomenula je kako je HNS-ov predsjednik Skupštine Primorsko-goranske županije prof. dr. Miljenko Dorić na neki način već uveo tu Županiju u Europsku uniju. Predsjednica HNS-a nazočila je i konvenciji PGS-a u Rijeci, kazavši kako se za narednih četiri do četiri i pol godine Hrvatska treba potvrditi u Europskoj uniji kako je nitko više ne bi srozao ispod civilizacijske razine. </p>
<p>D. H.</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20031116].
|
