NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030616].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 192820 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>16.06.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Veleposlanstvo na kraju grada</p>
<p>Zbog sigurnosnih razloga, zagrebačka policija ne dopušta parkiranje u ulicama u blizini zgrade. U brojnim smo prigodama, prije našeg preseljenja, predlagali lokalnim vlastima i obližnjim tvrtkama da bi mogli pružiti uslugu javnog parkiranja, ali do danas ništa nije poduzeto, objašnjavaju u veleposlanstvu problem s parkiranjem / »Neki su se strahovito obogatili preko noći, a u međuvremenu je potpuno uništena poljoprivreda od koje je većina ljudi u Buzinu živjela. Amerikanci su željeli urediti zelene površine, međutim čini se kao da im to nije dopušteno«, tvrdi mještanka Silvija Vlahovec</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – »Američko veleposlanstvo žali što ne postoji mogućnost parkiranja uz novu zgradu veleposlanstva u Buzinu. Zbog sigurnosnih razloga, zagrebačka policija ne dopušta parkiranje u ulicama u blizini zgrade, uključujući i Ulicu Thomasa Jeffersona. U brojnim smo prigodama, prije našeg preseljenja u novu zgradu, predlagali lokalnim vlastima i obližnjim tvrtkama da bi mogli pružiti uslugu javnog parkiranja, ali do danas ništa nije poduzeto«, odgovorilo je američko veleposlanstvo na Vjesnikov upit zašto pokraj veleposlanstva nema parkirališta i kako građani uopće mogu doći do zgrade.</p>
<p>Veleposlanstvo dodaje da će nesumnjivo u budućnosti neki hrvatski poduzetnik prepoznati vrijednost izgradnje takva parkirališta koje će služiti javnosti, a »zasad je najbolje da građani koriste javni prijevoz – lokalni autobus 268 koji s Glavnog kolodvora ide u smjeru Velike Gorice, jer im je tako najbrže doći do zgrade«.</p>
<p>Sudeći prema odgovoru pročelnika gradskog Ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove te promet Grada Zagreba Davora Jelavića, taj ured dosad nije zaprimio nijedan zahtjev za izgradnju javnog parkirališta neposredno pokraj veleposlanstva, tako da građanima zasad samo preostaje snalaženje s javnim prijevozom.Takva je situacija – unatoč zabrani policije – najblaže rečeno vrlo čudna, jer smo nedaleko od veleposlanstva zatekli veliko gradilište golemih poslovnih prostora koje uglavnom izvodi, a kasnije iznajmljuje i prodaje tvrtka Mani d.o.o. iz Zagreba. Kako se moglo vidjeti, grade se i dva hotela, a na Internet stranici te tvrtke vidi se da se uz poslovne zgrade osiguravaju podzemne i nadzemne garaže. Intenzitet gradnje najbolje oslikava broj izdanih građevnih dozvola u posljednjih pet godina, kojih je prema pročelniku Jelaviću oko 80. Istina, neke od njih odnose se i na stambenu izgradnju te gradnju infrastrukturnih objekata.</p>
<p>Osim građana koji do veleposlanstva ne mogu doći automobilom, urbanističkim rješenjem novog kompleksa poslovnih zgrada jako su nezadovoljni i sami mještani Buzina. No, od svih njih samo je Silvija Vlahovec koja živi u blizini kompleksa, htjela stati pred objektiv foto-aparata. </p>
<p>»Urbanistički je dosta toga neriješeno, gradi se neprestano, ceste su uništene od silnih šlepera, a radnim danom oko 16 sati potpuno je zakrčenje prometa«, rekla je Vlahovec. Dodala je da su cijene zemljišta enormno porasle, međutim nitko ne zna koliko jer se kupci individualno dogovaraju s onima koji žele prodati zemlju.</p>
<p>»Neki su se strahovito obogatili preko noći, a u međuvremenu je potpuno uništena poljoprivreda od koje je većina ljudi u Buzinu živjela. Amerikanci su željeli da urede zelene površine, međutim čini se kao da im to nije dopušteno«, kazala je Silvija Vlahovec, a njezin otac Ivan je dodao kako je čuo da se za izgradnju zgrade u Buzinu sada zanimaju francusko i belgijsko veleposlanstvo. Tu su nam informaciju, međutim, opovrgli u oba veleposlanstva.</p>
<p>Što se, pak, tiče zakrčenja prometa, američko veleposlanstvo je – kako stoji u dogovoru Odjela za promet Grada Zagreba – preuzelo obvezu da u dogovoru sa Županijskom upravom za ceste provede sve potrebne radnje, od projektiranja do izvođenja, kako bi promet koji generira veleposlanstvo što manje utjecao na prometovanje Velikogoričkom cestom. »Planira se prilagodba signalnih planova i proširenje za lijevog skretača iz pravca sjevera. Na prometnici koja povezuje veleposlanstvo s objektom veleposlanstva, iz sigurnosnih bi se razloga uveo režim zabrane zaustavljanja i parkiranja«, stoji u odgovoru.</p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Programske mjere po ministrovu naputku</p>
<p>Paket koji je najavio ministar Vlahušić bit će proveden doslovno, ali će se mnoge stvari morati rješavati u fazama, tvrdi prof. dr. Josip Paladino, ravnatelj KBC-a Zagreb / I dalje će se sklapati ugovori s inozemnim liječnicima radi provođenja dječjih operacija </p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – »Trudimo se u vezi s problemom dječje kirurgije napraviti mnoge stvari, a najpotpuniju izjavu o tome što se sprema dao je ministar zdravstva kroz programsko opredjeljenje za rješavanje dječje kardijalne kirurgije«, rekao je Vjesniku prof. dr. Josip Paladino, ravnatelj KBC-a Zagreb. </p>
<p> Podsjetimo, nedavno je prof. dr. Ivan Jelić, donedavni predstojnik Klinike za kardiokirurgiju na Rebru, optužio za nestručnost američkog kardijalnog kirurga dr. Williama Novicka, kojem je bio protukandidat na najnovijem natječaju za čelnika te klinike. Jelićevi navodi o visokom postotku smrtnosti djece nakon operacija srčanih grešaka, koje je obavljao američki kirurg, sada su i predmet istrage.</p>
<p>Informacije u vezi s tim događajima su poprilično proturječne, pa se s jedne strane tvrdi kako je visoka smrtnost podmetnuta Novicku da bi ga se diskreditiralo pri izboru za novog čelnika, a s druge Jelić tvrdi da je ravnatelja Paladina upozoravao na nestručnost američkog liječnika, te da je šutio zbog prijetnji radnim mjestom. </p>
<p>Ministar zdravstva dr. Andro Vlahušić zamjera pak Jeliću, kako je objavljeno, što nije prije izašao s tim podacima i navodi da su u suprotnosti s onime što je otkrila stručna skupina, osnovana nakon tužbi zbog smrti djeteta nakon jedne od Novickovih operacija na Rebru. </p>
<p>U sve epizode ove sada već »bolničke trakavice« stalno se uvlači i Paladino, na što on »odgovara« suzdržanošću i šutnjom.</p>
<p>Paladino je za Vjesnik ipak kazao kako se »stvarno trude da nigdje ne izađu iz razine strukovnog promišljanja« te se tako, kaže, na neke u novinama iznesene činjenice ne želi osvrtati ni odgovarati na pitanja u vezi s njima.</p>
<p>No, potvrđuje da će paket, koji je najavio ministar Vlahušić, biti proveden doslovno. Tako se, kaže Paladino, već za ponedjeljak ili utorak pripremaju programske mjere, a njegovi kolege prof. dr. Branko Marinović i dr. Darko Anić, koji vode program dječje kardiologije i kardiokirurgije, osobe su koje su dobile konkretna zaduženja koja će odraditi korektno i transparentno.</p>
<p>To, međutim, ne znači da se neće sklapati ugovori s inozemnim liječnicima radi provođenja dječjih operacija, kako je navedeno u novinama. »Mnoge stvari ćemo morati rješavati u fazama«, tvrdi Paladino.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Fužine – nova blamaža državne administracije</p>
<p>Na relativno benignom slučaju Fužina, Vlada bi mogla pokazati da je, osim isprike mještanima, spremna učiniti i radikalnije korake u sankcioniranju odgovornih za tu blamažu / Iz bliske prošlosti možemo se prisjetiti i skandala sa Sunčanim Hvarom te slučaja branitelja Bešteka kojemu je oduzet status vojnog invalida </p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – Zbog površnosti i nemara Vladine administracije, mještani gorskokotarskih Fužina pozvani su 13. srpnja na izbore za Općinsko vijeće, iako vlast u tom mjestu uredno funkcionira. Vlada je čak, dok se ne provedu izbori, za svog »namjesnika« u Fužinama imenovala Zinka Grgurića, unatoč tomu što je za načelnika općine 17. veljače izabran Josip Radošević. Štoviše, Radošević je na tom mjestu zamijenio Grgurića, koji je do tada bio upravo Vladin povjerenik za Fužine!?</p>
<p>Cijela zbrka nastala je kad je Vlada u 98. broju Narodnih novina od ove godine donijela odluku da se sredinom srpnja održe izbori u Fužinama, zaboravljajući da to mjesto već ima legalnu vlast. Još nije do kraja jasno što se zapravo dogodilo, iako je previd navodno napravila administracija Ministarstva pravosuđa, servirajući krive informacije da u Fužinama zapravo caruje bezvlašće. Sve je još tragikomičnije ako se zna da je područje Fužina nedavno obišlo nekoliko ministara, koji su se pritom susreli s »nepostojećim« načelnikom općine Radoševićem. </p>
<p>Da gafovi slične vrste Vladi nisu strani, svjedoči i skandal u vezi sa Sunčanim Hvarom s početka ove godine. Zbog afere prodaje hvarskog hotelskog kompleksa, nekoliko tjedana su na oštrici noža »plesali« premijer Ivica Račan i predsjednik Sabora Zlatko Tomčić, a zaprijetila je i nova kriza Vlade. </p>
<p>Natezanjima je li bolja ponuda slovenskih Termi Čatež ili Kompasa danima se nije nazirao kraj. Potegnuta su i pitanja ostavki potpredsjednika Vlade Slavka Linića, ministrice turizma Pave Župan-Rusković i nekih nižih Vladinih dužnosnika.</p>
<p> Ostavkom je prijetio i sam premijer Račan. Sve bi se prometnulo možda i u jedan od najvećih skandala sadašnje vlasti, da se – nije pronašla pogreška u papirima.</p>
<p>Naime, Vlada je otkrila da je bila obmanuta jer je odluku o prodaji Sunčanog Hvara Termama Čatež donijela na temelju pomiješanih papira iz Hrvatskog fonda za privatizaciju. Tvrdilo se, naime, da su Terme dobile prednost na temelju nekih povoljnih elemenata ponude koja je zapravo bila Kompasova. Kasnije je ta varijanta ponešto modificirana, no više to nije bilo ni važno jer su Terme Čatež izgubile Sunčani Hvar. Koalicijska bura time se smirila, a Račan i Tomčić zaplovili su nešto mirnijim vodama. </p>
<p>No, i na početku svog mandata, koalicijska vlast suočila se sa skandalom čiji su eksplozivni sastojci zaprijetili sukobom Vlade i ratnih invalida. Vladino Povjerenstvo za reviziju vojnih invalida poništilo je status invalida Darku Bešteku, koji je u Domovinskom ratu izgubio desnu nogu. Čelnik tog povjerenstva pravdao se da je Beštekov invalidski status navodno poništen pogreškom jer da mu je trebalo oduzeti tek mjesečnu pomoć od 2000 kuna, a ne i cijelu invalidsku mirovinu. </p>
<p>No, možda bi se sve i stišalo da Beštek ministru Ivici Pančiću nije predao svoju protezu da je »da nekom koga smatra poštenim invalidom«. Ostalo je zabilježeno da je ministar Pančić na gestu »odgovorio« držanjem ruku u džepovima. Kasnije je Ustavni sud prihvatio Beštekovu tužbu, a cijeli slučaj izgubio se u administrativnim bespućima. </p>
<p>Politička odgovornost za ovakve slučajeve u pravilu izostaje, a i državnoj administraciji još nije pala nijedna vlas s glave. Zlobnici bi mogli reći i da nesposobna i nemarna administracija ponekad može biti dobro pokriće za političke manipulacije. Na relativno benignom slučaju Fužina, Vlada bi mogla pokazati da je, osim isprike mještanima Fužina, spremna učiniti i radikalnije korake u sankcioniranju odgovornih za ovu blamažu. </p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Euro-standardi važniji od datuma</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Svakakvih smo se gluposti naslušali proteklih godina o roku ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Početkom devedesetih uvjeravali su nas da samo što nismo ušli u EU. Jer, mi ćemo to učiniti brže i lakše od ostalih, ekonomski bitno zaostalijih tranzicijskih zemalja. Bio je to i jedan od razloga zbog kojih smo, onako svisoka, odbili ulazak u tzv. Višegradsku skupinu, kasnije Ceftu. Kao, što će nama to društvo, mi smo bolji. Pa smo se do lani mučili da nekako ipak potpišemo i taj ugovor, čije su članice u međuvremenu uglavnom već »prešle« u EU, a mi smo tek predali molbu za članstvo. Optimizmu bez pokrića nije u potpunosti odoljela ni trećesiječanjska vlast. U početku se čak moglo čuti da će hrvatska u europski zvjezdani krug ući već 2004. Iako je bilo više nego očito da je Bruxelles tek bacio prve ozbiljnije poglede na nas. Potom je Račanova vlada postavila čvrsti cilj – do 2006. će ispuniti sve obveze zapisane u Sporazumu o stabilizaciji i priključivanju Uniji. Uz opasku da bi to trebalo omogućiti članstvo već 2007., u društvu s Rumunjskom i Bugarskom. </p>
<p>Nakon toga smo iz HDZ-a mogli čuti da nikad nismo bili dalje od EU-a, iako je prvi vlak priključenja Hrvatska propustila iz političkih razloga vezanih upravo za HDZ-ovu vlast. No, i Račanova je vlada propustila dovoljno jasno naciji poručiti da odluka o članstvu ne ovisi samo o ekonomskim parametrima te da Bruxelles i dalje ima prilično ozbiljne primjedbe vezane za političke uvjete za članstvo, prije svega suradnju s Haaškim sudom i povratak izbjeglica te reformu pravosuđa kao temelj značajnih promjena u gospodarstvu i cijelom društvu.</p>
<p>Otkako je Hrvatska potpisala SSP, vodeći političari zemalja Unije su pažljivo zaobilazili najavu konkretnog datuma, iako su izražavali otvorenu podršku hrvatskim naporima te naglašavali da Hrvatska u EU neće ulaziti ni u kakvu paketu zemalja bivše Jugoslavije koje su zaostale za Slovenijom. Grčki premijer Simitis je u subotu u Beču Hrvatskoj izjavio da bi Hrvatska put u EU moga okončati 2008. ili 2009. U Hrvatskoj, pomalo umornoj od trčanja za EU-vlakom, ta vijest nije dobro odjeknula i mogu se očekivati kojekakvi komentari, pogotovo od opozicije. No, za Hrvatsku je najbitnije, mnogo bitnije od samog datuma ulaska u EU, da do 2006. obavi opsežan posao usklađivanja domaće legislative s europskom i počne živjeti po euro-standardima. Uspije li to, ta godina ili dvije, postat će manje važne.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Slovenski kompromis na hrvatski račun</p>
<p>ŽELJKO BUKŠA</p>
<p>Slovenci, čini se, i dalje u sporu o Nuklearnoj elektrani Krško nastavljaju po staroj i za njih vrlo korisnoj praksi: uporno traži sve da bi dobio barem pola. Iako ni na to nemaju pravo.</p>
<p>Tako sada njihov ministar za okoliš i energetiku Janez Kopač, komentirajući HEP-ov odštetni zahtjev od 54 milijuna dolara za neisporučenu struju od 1. srpnja prošle godine, tvrdi da je neupitno jedino razdoblje od 11. ožujka do 19. travnja, kada je Hrvatskoj nastavljena isporuka struje iz nuklearke. O eventualnoj odšteti za struju za razdoblje od 1. srpnja do 11. ožujka tek treba pregovarati, tvrdi Kopač. </p>
<p>Za njega je sporan i zatraženi iznos, dakle 54 milijuna dolara, »jer je pretjeran i temelji se na nerealnim pretpostavkama«.</p>
<p>Od Kopača i Slovenaca ništa novo. Za takav njihov pristup dijelom je, međutim, zaslužna i hrvatska strana zbog popustljive politike od početka cijele priče. Umjesto da je još sredinom 1998., kada su Slovenci prisvojili hrvatsku polovicu te vrijedne elektrane, pokrenuta međunarodna arbitraža, počeli su beskonačni besplodni pregovori. Za to su vrijeme Slovenci besplatno koristili ili prodavali struju koja pripada HEP-u, a hrvatska je strana pravdu uzaludno pokušavala istjerati putem neučinkovitih sudova.</p>
<p>Na kraju je, nakon pet godina, HEP-u ipak vraćena njegova polovica nuklearke, ali su u međudržavnom ugovoru Slovenci ponovo dobro prošli. U sklopu međusobnog prebijanja dugova oprošten im je onaj od oko 300 milijuna dolara za uzurpiran hrvatski kapital i struju. Zaradili su i na zbrinjavanju radioaktivnog otpada te rastavljanju nuklearke na kraju njezina životnog vijeka. HEP će, naime, platiti polovicu troškova te, ne nađe li se bolje rješenje, preuzeti polovicu otpada, iako je pet godina bio izbačen iz Krškog.</p>
<p>Zato i ne čudi da se sada ponovo pokušavaju okoristiti na sličan način, računajući na tradicionalnu hrvatsku popustljivost. To se, uostalom, može iščitati i iz izjava slovenskoga predsjednika Janeza Drnovšeka kad, govoreći o slovensko-hrvatskim otvorenim pitanjima, naglašava važnost kompromisa. Kompromis, pak, ima logike u sporovima za koje su dijelom zaslužne obje strane. Za nuklearni, međutim, zaslužna je jedino Slovenija jer je otela hrvatsku imovinu, što je već javno priznao i ministar Kopač. Zato nuđenje kompromisa u takvoj situaciji sliči ponudi lopova da oštećenome od dva ukradena automobila vrati jedan, kao znak dobre volje, i još očekuje od njega da mu bude zahvalan.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Diplomacija s apetitom</p>
<p>»Kušajmo hrvatsko« trebao bi biti diplomatski dodatak ekonomskom patriotizmu akcije »Kupujmo hrvatsko«. Ne mogu ne priznati da Hrvati, kada su u prilici, doista odlično jedu. Začudo, kada je riječ o hrani kao biznisu - a baš ćemo tu pronaći i neke od najvećih hrvatskih tajkuna - tu smo i dalje prilično nespremni za globalnu konkurenciju</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Pršut, paški sir, Vegeta, lignje i ostalo čime se već godinama goste posjetitelji uglavnom posve nemaštovitih hrvatskih štandova na međunarodnim turističkim sajmovima i izložbama, dobili su iznenada ovih dana i visoku državnu potporu. </p>
<p>Ministarstvo vanjskih poslova odlučilo se na trošak od 750.000 kuna da bi u čast Dana državnosti u 75 veleposlanstava, konzulata i misija ponudilo gostima »Hrvatski stol«, svečanu zakusku spremljenu isključivo od hrvatskih namirnica. </p>
<p>Potaknuti vjerojatno golemim uspjehom večere za 2000 uzvanika koju su proljetos prilikom otvaranja ovogodišnjeg turističkog sajma u Berlinu zajednički priredile Podravka i Hrvatska turistička zajednica, hrvatski su se diplomati odlučili da na svojim domjencima i ubuduće poslužuju hrvatski pršut umjesto japanskog sušija, plavac umjesto zinfandela, travaricu umjesto viskija...</p>
<p>Nisu li to činili i do sada? Jesu, tamo gdje su radili oni koji znaju čemu služi diplomacija. Ostali su, nažalost, očito čekali zapovijed. </p>
<p>Je li 750.000 kuna skupo? Pustimo demagogiju (uostalom, riječ je uistinu samo o 10.000 kuna po jednoj diplomatskoj ispostavi). Uspiju li naši diplomati, osim okusa, prodati barem djelić atmosfere onako kao što to gotovo uvijek uspijeva Talijanima, Španjolcima ili, primjerice, hrvatskom jet setu dragim Indonežanima, nijedna kuna neće biti uludo potrošena. </p>
<p>»Kušajmo hrvatsko« trebao bi biti diplomatski dodatak ekonomskom patriotizmu akcije »Kupujmo hrvatsko«. I dok osobno nisam nimalo sklon miješanju biznisa s rodoljubljem (pa zato ni akciji »Kupujmo hrvatsko« jer mislim da ne smijemo pristati na prijevaru pod maskom domoljublja), ne mogu ne priznati da Hrvati, kada su u prilici, doista odlično jedu. </p>
<p>Začudo, kada je riječ o hrani kao biznisu - a baš ćemo tu pronaći i neke od najvećih hrvatskih tajkuna - tu smo i dalje prilično nespremni za globalnu konkurenciju.</p>
<p>Nije, međutim, problem u još jednoj, domaćem oku nespretnoj i začuđujuće zakašnjeloj diplomatskoj akciji. Problem čak nije ni u tome što mi i dalje službeno, ovaj put na visokoj razini, poručujemo svijetu da mu nemamo ponuditi ništa drugo do pršuta. </p>
<p>Opasna zamka i dalje leži u karakteru našeg prosječnog »turističkog radnika«, u tome da će on »stranca« (koji može biti i sa susjednog otoka), dopadne li mu šaka, unatoč svim akcijama naše diplomacije, najčešće pokušati prevariti ne samo cijenom nego i tanjurom uvoznog (slovenskog ili crnogorskog) pršuta, japanskom skušom i lignjama, lošim vinom i industrijskom travaricom... Slično, uostalom, razmišlja i znatan dio novih hrvatskih industrijalaca, pogotovo kada rade za domaće tržište.</p>
<p>Još jedno ministarstvo vanjskih poslova ovih dana priprema akciju u Hrvatskoj: Blas Ople, filipinski ministar vanjskih poslova, najavio je prošli tjedan otvaranje diplomatskih i ekonomskih misija u Hrvatskoj i Sloveniji. Zašto? Filipinci, kojih kod kuće ima previše, zaključili su da im se u tim zemljama otvara novo potencijalno tržište rada. </p>
<p>Što bi Filipinci željeli raditi u Hrvatskoj nije precizirano (pretpostavljam da nije riječ o lancu filipinskih restorana), no filipinski dnevnik Manila Standard u priči na naslovnici od petka navodi da je ministar priču o hrvatskim potencijalima zapošljavanja čuo od hrvatsko-ruskog biznismena i filipinskoga počasnoga konzula Davora Šterna. </p>
<p>Prema podacima koji su se mogli čuti u četvrtak na okruglom stolu o tržištu rada i socijalnoj politici Instituta za javne financije i zaklade Friedrich Ebert, Hrvatska je među tranzicijskim zemljama sa stopom 3,5 posto jedna od najsporijih kada je riječ o stvaranju novih radnih mjesta (Latvija 10 posto, Bugarska sedam). </p>
<p>Filipini su jedna od zemalja koje je nedavno izvješće američkog State Departmenta ocijenilo kao glavne izvore međunarodne trgovine ljudima, »s ciljem radnog i seksualnog iskorištavanja«. Tražim nit koja nas povezuje. Bivši hrvatski ministar gospodarstva valjda zna o čemu govori.</p>
<p>Prema već ustaljenom običaju, Vlada je Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) uputila Dodatni memorandum o ekonomskoj i financijskoj politici u kojemu piše zašto uglavnom nije učinila ono na što se obvezala krajem prošle i početkom ove godine. </p>
<p>Kao ni sam sporazum s MMF-om, tako ni dodatak memorandumu nije ovaj put nikakva opasnost za hrvatske građane. Stand by aranžman s MMF-om težak je samo 140 milijuna dolara, pa da i propadne (što neće), ne bi bilo posljedica. Budući da su Vladini gospodarski apetiti za ovu godinu i dalje nepromijenjeni (i posve u skladu s MMF-ovom politikom), nema razloga za paniku.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Hrvatsko priobalje pretvara se u apokaliptični krajolik</p>
<p>Planirajući izgradnju bezličnih megalomanskih objekata, koji će ubrzo postati suvremenim arheološkim otpadom, nekultivirani financijski moćnici</p>
<p> u potpunosti će uništiti povijesni identitet hrvatskoga kultiviranog obalnog prostora, pretvarajući ga u konfekcijske šablone prema kojima se, primjerice, Azurna obala više ne razlikuje od Floride ili bilo kojeg turističkog megapolisa na svijetu </p>
<p>VESNA KUSIN</p>
<p>Do devedesetih godina prošloga stoljeća Hrvatska je bila još jedina europska mediteranska zemlja, priobalje koje nije bilo uništeno agresivnom turističkom izgradnjom. Upravo je stoga Hrvatska ostala osobito privlačnom turističkom destinacijom koja nudi izuzetno sačuvan krajolik, stoljećima pažljivo kultiviran, i određenu dozu privatnosti klijentele koja danas, nakon suviše burne radne godine, umjesto industrijskog (masovnog) turizma, traži za svoj odmor osamu u ljepoti okoliša.</p>
<p>No, Hrvatska je istodobno ostala i izazovnim odredištem za sve one financijske moćnike koji u njoj vide još neosvojeni »Eldorado«. Takvi su, kupujući hotele, ali nudeći i druge megaprojekte za uređenje pojedinih obalnih, posebice lučkih, prostora zaogrnuti svemoćnim kapitalom, spremni jeftinom tipski unificiranom arhitekturom, koja ne korespondira s našim kultiviziranim krajolikom, uništiti sve ono što smo u minulim desetljećima uspjeli sačuvati.</p>
<p>Najnoviji skandal s turističkim kompleksom »Haludovo« u Malinskoj na otoku Krku samo potvrđuje bahatost novih investitora koji su se, zapravo, budzašto dokopali najatraktivnijih hotelskih lokacija na istočnojadranskoj obali. Prisjetimo se samo slučaja hotela »Dubravka«, alias hotela »Pucić«, u dubrovačkoj zaštićenoj povijesnoj jezgri, koji je otkupila turska tvrtka »Uzel Turism«. Učinila je to samo zato da bi ga nakon obnove, kojom je devastirala kasnobaroknu palaču, za velike pare prodala nekom drugome, zarađujući tako na našoj uništenoj baštini i našem nesnalaženju u novim tržišnim okolnostima. </p>
<p>Rasprodajom dubrovačkih hotela, te negdašnje zlatne koke hrvatskoga turizma, koji su promišljenom politikom investiranja i gospodarenja mogli ostati u hrvatskom portfelju (dobar je primjer hotela »Osmine« kraj Slanoga, koji je postao vlasništvom zaposlenika), odrekli smo se, kratkoročno planirajući u nesklonim nam vremenima, dragocjenih hotelskih kompleksa. Među njima se našao i slavni, već obnovljeni »Excelsior« čiju investiciju novi vlasnik isplaćuje iz dobiti. Mnogo je, međutim, gori slučaj hotela »Libertas« koji je prodan bugarskoj tvrtki MG Corporation, čiji je predsjednik nedavno likvidiran, očito u nekom mafijaškom obračunu. To, pak, potvrđuje da se tako vrijedni objekti nepromišljeno prodaju ne samo ispod stvarne cijene nego i bilo kome, odnosno svakome tko nam snopom novčanica maše pred nosom. </p>
<p>Još jedna velika opasnost prijeti našoj obali i projektima kakvi su AFCO u Splitu ili »Novi Stradun u Gružu«, što ga nudi kanadska tvrtka Dom Holding LCL. Prezentirani kao blagotvorno čudo koje će nam donijeti prosperitet, oba projekta megalomanskim zahvatima u povijesnim prostorima Splita i Dubrovnika, u neposrednoj blizini spomeničkih cjelina koje su upisane na Unescovu listu svjetske baštine, predviđaju stravične i bezlične gradnje hangarskih objekata koji će za 30 godina, koliko će na njima trajati koncesija, postati suvremenim arheološkim otpadom. Što je još gore, oni će u potpunosti uništiti povijesni identitet toga hrvatskoga prostora, pretvarajući ga u konfekcijske šablone prema kojima se, primjerice, Azurna obala više ne razlikuje od Floride ili bilo kojeg turističkog megapolisa na svijetu.</p>
<p>Kompleks »Haludova«, koji je kupio ruski trgovac dijamantima, dakle ne netko s turističkim iskustvom, nova je žrtva u tom lancu investicija što su se tako prijeteći nadvile nad Hrvatskom. Rušeći, dograđujući i izgrađujući nove objekte u tom, projektnom rukom arhitekta Borisa Magaša brižljivo s okolišem usklađenom nizu zdanja, ruski moćnik u to vrhunsko ostvarenje ambijentalne vrijednosti, što se suvremenošću nadovezuje na baštinjenu kulturu prostornoga i građevnog planiranja, unosi neprimjerene, predimenzionirane graditeljske oblike.</p>
<p>Uništavajući autorsko djelo akademika Magaša (suvremenu hrvatsku baštinu), zaobilazeći instituciju natječaja, koju je dosad provodilo Udruženje hrvatskih arhitekata, što je očito država toliko željna novca odobrila, novi investitor harači hrvatskim obalnim prostorom. Zaklinjući se u elitni turizam (pet zvjezdica) on zapravo nastoji maksimalno osvojiti prostor, povećavajući broj objekata, veličinu i kapacitet prihvatljivosti. Time zapravo elitnost pretvara u masovnost, što je nespojivo. </p>
<p>Dok Ministarstvo okoliša duž iste te obale ruši bespravno izgrađene objekte, financijski »magovi«, obmanjujući nas, nesmetano (valjda i s dozvolom) vršljaju priobaljem beskrupulozno ga pretvarajući u apokaliptični krajolik. Može li netko tome stati na kraj? I dokle ćemo takvim vandalima rasprodavati hrvatsku obalu?</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Plemenit čovjek u bijelom otišao, ostali smo sami</p>
<p>Među najstarijima smo u Europi. Svoji smo na svome. Odavno već! Pravi i jedini izlaz su nam – stališi! Posjedujemo povelje, bule, listine, iskopine i artefakte. Tko nam što može? Škiljit ćemo globalno, giljati lokalno. Osmislimo velike zavjetne zaklade elitnih domoljubnih postrojbi – stališa. Članovi te zaklade mogli bi biti samo izabrani... Slika naše Arkadije ne bi bila cjelovita bez ljepšega i nježnijeg dijela stališa. Stališkinje okupljene u udrugu »Epohalno domoljubno meko srdašce«... Pune košare pastelno obojenih obećanja, mnogo umilnih treptaja plavim okicama... Pokoju suzicu</p>
<p>TOMISLAV PETRANOVIĆ RVAT </p>
<p>Otišao je mudar i plemenit čovjek u bijelom iz bijele nam pradomovine. Svjetla su pogašena, barjaci pospremljeni. Oltari rastavljeni. Klicanje utihnulo. Ostali smo sami! Sami sa sobom! Pred vlastitim ogledalcima. Jeka dobrote riječi toga velikog putnika i patnika još će neko vrijeme brujati u nama. Tada će sve utihnuti i utonuti u zaborav.</p>
<p>Mi ćemo i dalje uporno prosijavati i »sortirati« suhe požutjele kosti iz bespuća suzne doline naše povijesne zbiljnosti. Neprestano praviti inventuru. Premetati i prevrtati. Pretakati hektolitre prolivene nam junačke krvi. Od Adama do Avnoja. Od nemila do nedraga. Od cara Grkljana do kneza Pekmeza. Tamo i ovamo. »Tur-retur!«</p>
<p>Tonuti u mučnu i sumornu svakodnevicu! Kenjcati da nas u svijetu nitko ne »šljivi«. Europa uredno i promptno šalje inkasatoricu – baku voštana lica – da ubire »pinku«, mostarinu i glavarinu. Tiha jeza! </p>
<p>Gospodarstvo je sušičavo, rahitično. Rebra mu poispadala. Već polako i nogama otresa. Jako kašlje. Ima i hripavac. </p>
<p>Od svih najviše su nas razočarali Ameri. Na njih smo računali. Ponadali smo se da će iznad naših glava, po plavetnom nam nebu, danonoćno kružiti supertvrđave nabrekle od silna materijalnog obilja žuđene nam zapadne civilizacije. Ushićeno bismo klicali i obilno mlatarali barjacima.</p>
<p>S neba bi padale pečene kokoši i fini hruskavi odojci. Stizale bi svakojake đakonije – padobranima ravno na naše livade. U naša dvorišta. Slijetale bi poput bijelih gusaka u magli. Bilo bi tu i debelih vreća punih zelene šuške.</p>
<p>Od svega toga – ništa. Bajka se rasplinula. Pacamo se opet u vlastitome umaku. Izbori su nam pred vratima! Žurno trebamo pronaći svjetlo u tunelu.</p>
<p>Vratimo se mi drevnim izvornim korijenima. Poslušajmo genijalna promišljanja koja su nam oporučno ostavili naši vrhunaravnici...</p>
<p>Među najstarijima smo u Europi. Svoji smo na svome. Odavno već! Pravi i jedini izlaz su nam – stališi! Posjedujemo povelje, bule, listine, iskopine i artefakte. Tko nam što može? Škiljit ćemo globalno, giljati lokalno. Osmislimo velike zavjetne zaklade elitnih domoljubnih postrojbi – stališa. Članovi te zaklade mogli bi biti samo izabrani. </p>
<p>Nepoželjni su razni frkafulji, fukare, anacionalni klatež, individue bez pedigrea. Odabrani moraju imati plave oči! Stališe bi novačili zavjetni konziliji. Stručni sastav – elitni doktori, fukarolozi, brojači krvnih zrnaca, mjerači (možebitnih) šiljatih glava, vagari mozgova. Instalirale bi se perilice – ako neke mozgove treba preprati.</p>
<p>Stanovništvo bi bilo podijeljeno, razdijeljeno na dvije kategorije – kao i dosad. Na uglednike – stališe i običan puk – plebs. Pripadnike visokih stališa obilježilo bi se zlatnim grbovima. Plebejci bi, kao i dosad, imali grbe. Mnogi i dvogrbe – da im lakše na leđa »legne« sedlo u kome jašu sve naše budalaštine i gluposti.</p>
<p>Uglednici i stališi ne smiju se miješati s običnim pukom. Stališi bi imali posebne odore. Plebejci nose sive krpe. Smrde po bijelom luku i rakiji kuruzari – komadari. Imaju goleme kvrgave žuljevite ručetine. To nije – in!</p>
<p>Stališi su nježni. Odjeveni u svilene haljetke živih boja, raskošne, s mnogo čipke. </p>
<p>Na veličajnim glavama imaju vlasulje s velikim »loknama«. Moraju izgledati umilno i dobroćudno. Sliče koker-španijelima! Sve su to dizajnirali naši dekorateri – u duhu najboljega nacionalnog kiča! U stilu nekih Lujeva!</p>
<p>Uz dostojanstveno prenemaganje i medijsko kreveljenje najodličnijim bi stališomanima bilo dopušteno da se predstavljaju kao potomci, recimo, Petra Svačića ili Karla Velikog, pa možda i Pipina Malog. Stališima bi se gradili velebni dvorci. Onima u grimiznim haljama i mramorne kule.</p>
<p>Zanemarimo na čas pouke i poruke putnika u bijelom. Skrušeno će se pokajati naši stališi. Prema starom običaju.</p>
<p>Slika naše Arkadije ne bi bila cjelovita bez ljepšega i nježnijeg dijela stališa. Stališkinje okupljene u udrugu »Epohalno domoljubno meko srdašce« svima bi potrebitima, a posebice hendikepiranima i umirovljenicima, donirale obilje lijepih želja. Pune košare pastelno obojenih obećanja, mnogo umilnih treptaja plavim okicama... Pokoju suzicu. </p>
<p>Uživo i s televizijskog ekrana, s naslovnica šarenih revija. Vrisak ljubavi i dobrote! Dijelile bi recepte okrepljujućih jela. Bifteke od tasmanijskih vražića, jela od gnijezda tropskih lastavica, delicije od jezika kornjača s Galapagosa u umaku račića iz jezera pod Himalajom...</p>
<p>Plebs-vulgaris, sirotinja očarana je što ima takvu čast sjesti za gala-glamour trpezu. Kavijara i šampanjca u izobilju. Na slici – u šarenoj laži! </p>
<p>Autor je slikar iz Nove Gradiške.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Svima jasno da u Hrvata nema istinskog sindikalizma</p>
<p>Sama činjenica da se čelnici sindikalnih središnjica danima nisu mogli dogovoriti o referendumskom pitanju potvrđuje sumnju u sposobnost da se dogovore i o najbanalnijim pitanjima. Pretpostavljamo da su odustajanjem od štrajka bili svjesni još jedne opasnosti, a to je da bi izvjesni štrajkaški fijasko mogao imati nesagledive posljedice i jasnu poruku Vladi u novom mandatu koja bi ohrabrena time mogla posegnuti za novim restrikcijama radničkih prava što se uostalom iz različitih krugova već i najavljuje / Neki sindikalni lideri šire ozračje velikih sindikalnih uspjeha od kojih hrvatski radnici žive sve lošije. Tako jedan od čelnika Matice tvrdi da su rezultati pregovora o Zakonu o radu možda najveći sindikalni uspjeh u posljednjih trinaest godina, što je svojevrstan prekodrinski sindrom gdje se porazi tumače kao pobjede</p>
<p>VINKO FILIPOVIĆ / ZORANA JANČIKOVIĆ </p>
<p>Ako je dosad i bilo iluzija o hrvatskim sindikatima, mislim da je sada svima jasno da istinskog sindikalizma u Hrvata nema. Profesionalni čelnici, čast rijetkim iznimkama, najčešće nisu voljeli raditi prethodni posao ili sindikalnu funkciju koriste za ostvarivanje materijalnih interesa i političkih probitaka. Rijetki su istinski sindikalisti koji rade za dobrobit članstva. Takvi smetaju poslodavcima i sindikalnim liderima, jer kritiziraju njihove propuste.</p>
<p>Unatoč tome što su sindikalne središnjice u nekoliko navrata zakazale u osnovnoj zadaći zaštite radničkih prava, Svesindikalni sabor davao je nadu da je moguće uspostaviti produktivno sindikalno zajedništvo. Dakle, posljednja prigoda za homogenizaciju sindikata bio je Svesindikalni sabor, međutim, nakon sindikalnog paradiranja 27. veljače i velikih prijetnji sindikalnih čelnika, kojih bi se i Bush uplašio, na kraju sve se rasplinulo u veliko sindikalno ništa. Pitamo, mogu li se sindikalni lideri prisjetiti silnih prijetnji općim štrajkovima.</p>
<p>Kratkotrajni optimizam sindikalnog zajedništva sa Svesindikalnog sabora nestao je, nažalost, vrlo brzo. Tri mjeseca potrošiti u neproduktivne pregovore pa nakon toga održavati referendum samo nekoliko dana prije konačne rasprave o Zakonu o radu i najavljivati mogući štrajk na sam dan glasanja o Zakonu (od kojeg se naknadno odustalo) jasno govori da se želi samo odraditi sindikalni posao, a da se pritom ozbiljno ne računa na učinkovitost najavljenih akcija.</p>
<p>U konačnici je došlo do ozbiljnih razilaženja sindikalnih lidera u vezi s štrajkom i referendumom, iako to ne žele priznati, pa su čelnici Matice u pravu kada tvrde da sada nije vrijeme za štrajk. </p>
<p>Istina, sadašnje vrijeme nije za štrajk, ali ne iz razloga koje navode čelnici Matice, nego zbog nekih drugih razloga. Činjenica je da je štrajk koliko-toliko moguće uspješno organizirati jedino u javnim službama, a on bi se kako je planirano dogodio kad osnovne i srednje škole pa i fakulteti ne bi bili u redovitoj nastavnoj funkciji.</p>
<p>Nadalje, organizirati štrajk prije godišnjih odmora svakako nije optimalno vrijeme. Sama činjenica da se čelnici sindikalnih središnjica danima nisu mogli dogovoriti o referendumskom pitanju potvrđuje sumnju u sposobnost da se dogovore i o najbanalnijim pitanjima. Pretpostavljamo da su odustajanjem od štrajka bili svjesni još jedne opasnosti, a to je da bi izvjesni štrajkaški fijasko mogao imati nesagledive posljedice i jasnu poruku Vladi u novom mandatu koja bi ohrabrena time mogla posegnuti za novim restrikcijama radničkih prava što se uostalom iz različitih krugova već i najavljuje.</p>
<p>Voditelj misije MMF-a Hans Flickenschield čak predlaže da se i sadašnje izmjene ostave za novu Vladu, jer će se Zakon o radu ionako ubrzo ponovno mijenjati. </p>
<p>Protivljenje štrajku čelnika Matice jedva su dočekali lideri drugih sindikalnih središnjica i iskoristili kao alibi za njihovo odustajanje od štrajka. Da su čelnici središnjica mislili ozbiljno referendum i štrajk bi organizirali dva mjeseca prije kako bi štrajk iskoristili kao pritisak tijekom pregovora, a ne nakon pregovora kad je sve već gotovo.</p>
<p>Unatoč svemu, neki sindikalni lideri šire ozračje velikih sindikalnih uspjeha od kojih hrvatski radnici žive sve lošije. Tako jedan od čelnika Matice tvrdi da su rezultati pregovora o Zakonu o radu možda najveći sindikalni uspjeh u posljednjih trinaest godina, što je svojevrstan prekodrinski sindrom gdje se porazi tumače kao pobjede. Nevjerojatno je relativiziranje nedogovorenih pitanja čelnika Matice, čime oni još jedno pokazuju sindikalnu neosjetljivost. </p>
<p>A što su postigli sindikalni pregovarači nakon maratonskih pregovora? Na osamnaest sastanaka i osamdesetak sati pregovora socijalni partneri su od četiri najspornija pitanja jedino dogovorili da se odustane od izjednačavanja rada na određeno i neodređeno vrijeme. Ostala tri sporna instituta nisu usuglašena. Nije dogovoreno pitanje malog poslodavca, otpremnine i otkaznog roka.</p>
<p>Prema Vladinu prijedlogu, status malog poslodavca imali bi svi oni koji imaju do dvadeset zaposlenih radnika, a to znači većina malih poduzeća. </p>
<p>Podsjetimo, mali poslodavci mogu dati otkaz radniku bez ikakvog objašnjenja. Iznos otpremnina smanjen je za radnika s dvadeset i više staža na najviše šest bruto plaća umjesto dosadašnjih pola prosječne mjesečne plaće za svaku navršenu godinu staža kod poslodavca koji otkazuje ugovor o radu. </p>
<p>Takvo rješenje je nepovoljno za radnike sa dvadeset i više godina staža upravo zato što ti radnici kad ostanu bez posla najčešće ne nalaze novi posao i prisiljeni su na prijevremenu mirovinu. </p>
<p>Postojeći zakon za radnika sa dvadeset i više godina staža određuje otkazni rok od šest mjeseci, a novi bi toj kategoriji jamčio najviše tri mjeseca. Zadiranje u ta dva instituta radnog prava znači zadiranje u socijalnu sigurnost otpuštena radnika. </p>
<p>Stoga su određene kompenzacijske mjere. Tako će za niže otpremnine stariji radnici dobiti jednokratnu naknadu od dvije tisuće do šest tisuća kuna (sada im pripada od 28 do 47 tisuća kuna) i novčanu naknadu za nezaposlene primat će tri mjeseca dulje, odnosno ukupno petnaest mjeseci.</p>
<p>Pitamo se, je li tim kompenzacijskim mjerama zadovoljena socijalna pravda kada je još i mirovinskom reformom produljen radni vijek, a promjenama u Zakonu o zdravstvenom osiguranju radnici koji ne određuju otkazni rok nego im se on produljuje za vrijeme bolovanja nemaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. </p>
<p>Osim toga, dogovoreno je i hitno rješavanje radnih sporova. Naime, radni sporovi bi u drugom stupnju trebali završiti u roku osam mjeseci. U postojećoj odredbi Zakona o parničnom postupku stoji da sud pri određivanju rokova i ročišta uvijek obraća osobitu pozornost na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. </p>
<p>Svjedoci smo da uz spomenutu zakonsku odredbu o hitnosti radnih sporova oni traju godinama. Hoće li novopredložena odredba zaista radne sporove učiniti hitnima bez detaljnije reforme sudstva i što će se dogoditi ako radni spor ne bude završen u roku osam mjeseci?</p>
<p>Definitivno odredbe o većoj disciplini stranaka, ograničavanje žalbenih razloga i suđenje bez vijeća neće pridonijeti da se trajanje postupka skrati s nekoliko godina na osam mjeseci.</p>
<p>Skandalozna je sebičnost sindikalnih lidera Matice koji kažu da pitanje otkaza i otpremnina nije razlog za štrajk, jer se ono tiče manjeg broja zaposlenika. Time su (ne)svjesno priznali filozofiju njihovog sindikalizma, a ona zanemaruje solidarnost s ugroženim skupinama radnika. </p>
<p>Nije nas iznenadio takav stav Matice iz razloga što oni misle da su postigli svoj cilj. To je ono što se zove »jačanje sindikata«, odnosno mogućnost da se od nečlanova sindikata prisilno naplaćuje članarina.</p>
<p>Njih zanimaju samo sindikalne blagajne od čega će raditi sindikalno-turistički biznis i još važnije, eutanaziranje manjih sindikata. Tako je prije godinu dana Sindikat hrvatskih učitelja potpisao Kolektivni ugovor kojim se nije gotovo ništa novo dobilo, ali je zato za uzvrat Sindikat dobio da njegovi članovi imaju prednost pri zapošljavanju. </p>
<p>Ministar je supotpisnik takve odredbe iako je ona suprotna i Ustavu i Zakonu o radu. Ali deal je bio u funkciji obostranog interesa ministra i čelnika tog sindikata naravno na štetu većine zaposlenih. To je naš, hrvatski sindikalizam. </p>
<p>Autor Vinko Filipović predsjednik je Sindikata Preporod, a autorica Zorana Jančiković pravnica je Sindikata Preporod.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Robot za daljinsku radnu prisutnost: Teleoperator ili suvremena dadilja, pas čuvar, spremačica, ljubavnica... </p>
<p>Osim na monotonim ili fizički opasnim poslovima, teleoperatori mogu biti korišteni i u socijalnim ustanovama. Takvi scenariji čine se nehumanim. No učinkovitost i isplativost bit će važnije od humanosti u odluci koristiti ih ili ne / Život s teleoperatorima bit će uzbudljiv. Naša uvjerenja da ćemo strojeve koristiti samo u »moralnim« područjima pokazala su se naivnima. Već je danas Internet jedno od područja najintenzivnijih seksualnih aktivnosti. Teleoperatori će donijeti pravu »revoluciju« u području daljinske pornografije. Otvorit će se mnoga područja upitna i po smislu i po sadržaju. To, međutim, ne znači da se njima ljudi neće koristiti te da se ona neće širiti. Dapače, što budu opscenija, bit će izazovnija i privlačnija. Seks preko žice izvrnut će na glavu živote suvremenih polukiborga </p>
<p>IGOR RATKOVIĆ</p>
<p>Kad je na početku 1994. bila završena prva razvojna faza domaćega teleoperacijskoga robota (koje domaći hardnosed profesori, unatoč uvriježenosti međunarodnih naziva pa i normi, vole posprdno nazivati teledirigiranim vozilom), malo se u svijetu robotičara govorilo o dosezima takvih strojeva. </p>
<p>Svemirska robotička misija na Mars 1997. i način korištenja »Sojournera« kao kombinacije daljinski programiranog i autonomnog robota bila je prekretnica koja je u robotici otvorila širok prostor telepresenca ili, hrvatski rečeno, daljinske prisutnosti.</p>
<p>U samo desetak godina svijetom se epidemijskom brzinom proširio Internet, a potom još brže i mobitelomanija. Stvoreno je globalno carstvo komunikacijske Amazone. U svijetu dostupnosti podataka uvijek i na svakome mjestu nije se dugo trebalo čekati ni na posredno izvođenje rada s bilo kojeg mjesta. Ne samo intelektualnog, nego i onog »opipljivijeg« fizičkog rada. </p>
<p>Zemlja u kojoj se na istraživanju mogućnosti i razvoju robota za izvođenje udaljenog rada najviše radi jest Japan. Razlozi zbog kojih Japanci stimuliraju ta istraživanja posljedica su nekoliko čimbenika. Prva dva, vrlo niska stopa nataliteta i nagli porast udjela starih ljudi u ukupnoj populaciji, nisu samo Japanski specifikum. Italiju, Njemačku, Švedsku, Španjolsku, Švicarska, ali i Hrvatsku muči isti problem. </p>
<p>Japanska stopa nataliteta je 1,3 djece po ženi i ona, prema svim procjenama, neće doseći vrijednost dva sve do 2050. godine. Rezultat je da Japan sve brže ostaje bez radne snage. Već oko 2025. u Japanu bi na svaka dva radno sposobna stanovnika dolazio jedan umirovljenik stariji od 65 godina. </p>
<p>Ono po čemu se Japanci razlikuju od svih tih zemalja njihov je poseban odnos prema strancima ili, općenitije, prema migracijskoj politici. Japan spada među etnički najčistije razvijene zemlje u svijetu. Njegovo stanovništvo čini čak 99 posto Japanaca i manje od jedan posto stranaca. U Japanu strani radnici teško opstaju. Stoga ih je tek 0,1 posto od svih zaposlenih. Za usporedbu, SAD ima oko 10 posto stranih radnika, Europska unija oko pet posto.</p>
<p>Zbog toga na rješenje problema nedostatka radne snage Japanci gledaju drukčije od ostalih država sa sličnim problemom. Većina uvozi jeftinu radnu snagu iz zaostalih zemalja. Amerikanci Meksikance, Nijemci Turke i Balkance. </p>
<p>Za razliku od njih, Japanci ne žele stranu radnu snagu. Rješenje svog problema, između ostalog, vide i u robotici. Ne samo u povećanju broja instaliranih industrijskih robota na 10.000 zaposlenih, po čemu su prvi u svijetu. Ono što ih zanima jest daljinski rad. Ministarstvo međunarodne trgovine i industrije potiče razvoj »friendship« (prijateljske) robotike, odnosno robota koji mogu komunicirati s ljudima.</p>
<p>To je jedan od razloga zbog kojih Japanci prednjače i u razvoju androida. No taj razvoj ide sporo i najvjerojatnije neće biti rješenje japanskoga problema. Zato su, međutim, tu daljinski vođeni roboti ili roboti koji omogućuju daljinsku radnu prisutnost.</p>
<p>Teleoperacijski roboti zapravo su odraz trenutačne tehnološke nemoći da se napravi istinski inteligentne autonomne robote. U svim prilikama kada se robote treba uključiti u kaotičnu, dinamičku životnu stvarnost jedini je izlaz držati robot na uzdi daljinskog vođenja. Mnogo takvih robota danas radi s opasnim eksplozivnim napravama, u nuklearnim skladištima, na gašenju požara, saniranju nesrećama pogođenih područja... </p>
<p>Osim što su daljinski vođeni, ti roboti mogu pokoji posao učiniti i samostalno. Ako njihovi voditelji procijene da pritom neće učiniti štetu ili ako nije drukčije moguće.</p>
<p>Razvoj Interneta i mobilne telefonije omogućio je upravljanje s inačicama teleoperacijskih robota s vrlo velikih udaljenosti. Svakako je najuzbudljivije područje telekirurgije koja praktično omogućuje kirurgu s bilo kojeg mjesta na Zemlji operirati pacijenta kojega »svojim« rukama neće ni dotaknuti. Nekoliko do sada razvijenih kućnih telerobota pokazalo je kakve su mogućnosti njihove svakodnevne uporabe. Suvremenik si lako može predočiti da ima u kući malog robota s kotačima, rukama i glavom na kojoj su video-kamere. Robot se može gibati po cijeloj kući. Otići na bilo koje mjesto na koje mu naredite.</p>
<p>Recimo da ste krenuli ujutro na posao i da ste se putem sjetili kako ste ostavili uključen štednjak ili nezaključana vrata. Sa svog mobitela ili računala na poslu uspostavit ćete vezu s robotom i uskoro ćete otkloniti brigu koja vas je obuzela. </p>
<p>Još je mnogo mogućnosti u kojima će vam vaš kućni teleoperator pomoći. Nadzirat će što vam rade djeca, podsjećati ih da nisu napisala zadaću. Čuvat će kuću. Riječju, omogućit će vam da u kući u kojoj niste fizički nazočni budete više nego što možete i zamisliti. </p>
<p>Japanci teleoperatorima žele riješiti problem nedostatka radne snage. Oni žele njihov rad ali ne žele njihovu fizičku prisutnost. Stoga će unajmljivati radnike koji će s bilo kojeg mjesta na Zemlji nadzirati njihove proizvodnje, upravljati njihovim telerobotima zaposlenim na najrazličitijim poslovima. Vrlo sličan najam događa se danas na području intelektualnih poslova. Mnogi inženjeri konstruiraju za strane, udaljene naručitelje koje nikad nisu vidjeli. Njihov posao je vrlo određen, detaljizatorski. Tako naručitelj posla može dobro kontrolirati izvođača čak i u smislu ne otkrivanja cijelog posla pomoćnoj radnoj snazi.</p>
<p>S teleoperatorima je posao malo osjetljiviji. Greške bi bile fizičke, pa bi i njihove posljedice mogle biti drastičnije ako ne i katastrofalne. No teleoperatori današnjice imaju mogućnost svakovrsne (auto)zaštite. Stoga vam nitko neće moći iskoristiti telerobot da napravi štetu jer će robotu biti ugrađena ponašanja koja takve ispade neće dopuštati. </p>
<p>Osim na monotonim ili fizički opasnim poslovima, teleoperatori mogu biti korišteni i u socijalnim ustanovama. Takvi scenariji čine se nehumanim. No učinkovitost i isplativost bit će važnije od humanosti u odluci koristiti ih ili ne. </p>
<p>Život s teleoperatorima bit će uzbudljiv. Naša uvjerenja da ćemo strojeve koristiti samo u »moralnim« područjima pokazala su se naivnima. Već je danas Internet jedno od područja najintenzivnijih seksualnih aktivnosti. Teleoperatori će donijeti pravu »revoluciju« u području daljinske pornografije. Otvorit će se mnoga područja upitna i po smislu i po sadržaju.</p>
<p>To, međutim, ne znači da se njima ljudi neće koristiti te da se ona neće širiti. Dapače, što budu opscenija, bit će izazovnija i privlačnija. Seks preko žice izvrnut će na glavu živote suvremenih polukiborga. </p>
<p>Autor je konstruktor robota, predsjednik je Hrvatskoga robotičkog društva.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Ribari s Dolca traže temeljitu, a ne »kaubojsku« obnovu</p>
<p>Utrina: Probijeni rokovi radova, u prostoru za četiri prodavača, smješteno je njih šest / Kvatrić: deset prodajnih mjesta, odvod propušta, mramorne ploče se odljepljuju, pločice na podu nisu ravne, WC je zajednički za sve prodavače / Na Trešnjevci premalo mjesta za ribu, garderobe - nema</p>
<p>Ribari s Dolca traže da se prije obnove ribarnice u kojoj rade, konzultira struka, pa čak i zaposlenici koji tamo rade. Preporučuju i posjet kvalitetnim ribarnicama u Italiji jer sanacija mora biti temeljita, a ne »kaubojska«, koju će za nekoliko godina trebati ponoviti. »Oprezni smo, a razlog tomu su sve ribarnice koje su u zadnje vrijeme obnavljane u Zagrebu (Trešnjevka, Utrina, Volovčica i Kvaternikov trg)«, rekao je Veco Holjevac, predsjednik Udruge za ribarstvo grada Zagreba.</p>
<p> Tamo su probijeni svi rokovi, kao i troškovi koji su bili i tri puta veći od dogovorenih. Kako se pri obnovi i gradnji nije konzultiralo ni struku, danas su te ribarnice nefunkcionalne i nepraktične, dodao je Holjevac.</p>
<p>»Obećali su da će sve biti gotovo u ožujku prošle godine, a završili su s radovima tek u svibnju«, rekao nam je jedan od vlasnika prodajnih mjesta u novouređenoj ribarnici u Utrini. »Tržnice su sve radile u vlastitoj izvedbi«, dodao je. »U garderobi planiranoj za trojicu, jedva stane jedna osoba i to samo u uspravnom položaju. Zahvaljujući sklizavim pločicama jedna zaposlenica danas ima gips na desnoj ruci, a u prostoru namijenjenom za četiri prodajna mjesta smješteno je njih šest«.</p>
<p>Ribarnica u Utrini ima klimatizacijski uređaj koji ne suši ribu jer prodavači paze, pa ga reguliraju kako treba. No, zato je u ribarnici na Kvaternikovu trgu sasvim druga priča. »Na 35 Celzijevih stupnjeva ne valja što nemamo hlađenje«, rekla nam je odmah pri ulasku jedna prodavačica. Provela nas je kroz ribarnicu s 10 prodajnih mjesta koja je »lijepo zamišljena, no loše napravljena«.</p>
<p>Odvod propušta, mramorne ploče s tezga odljepljuju se, pločice na podu nisu ravne pa se na njima zadržava voda, WC je zajednički za sve prodavače s ove tržnice. A riječ je o ribarnici koja je otvorena u jesen prošle godine. Nema garderobe, pa privatne stvari prodavača leže na tezgama pokraj ribe. U ovoj ribarnici pločice nisu sklizave, naprotiv, toliko su hrapave da zadržavaju ljusku i riblju krv koju je nemoguće ukloniti pa ribarnica izgleda neuredno. Frižidera nema, a svako prodajno mjesto ima rešetkasta rostfraj vrata, nezgodna za pranje. Podsjećaju na pokretna vrata kafića u western filmovima pa prodavači moraju pri ulasku paziti da nekoga njima ne udare.</p>
<p>Prodavači u obnovljenoj ribarnici na Trešnjevačkoj tržnici, koje smo također obišli, u pravili su zadovoljni prostorom, osim što je sve zbijeno pa ne mogu izložiti više vrsta ribe. Do nedavno su imali problema i s odvodnim sistemom, no zajednički problem svih njih je to, kažu, što se svakim danom riba sve slabije prodaje.</p>
<p>A kakva je atmosfera, s obzirom na obnovu ribarnice na Dolcu, u Tržnicama, najbolje govori identična izjava dvaju dužnosnika ove tvrtke, a koju su izrekli Vjesnikovu novinaru: »Tržnice su vlasnici prostora koje iznajmljuju i kao takve imaju prioritet pri odlučivanju«.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>U Gajnicama puknuo novi magistralni cjevovod</p>
<p>Prilikom polaganja cjevovoda istaknuta je moderna oprema za detekciju propuštanja vlage, kojim se neprekidno prati stanje cjevovoda i omogućava precizno određivanje (u metar) mjesta propuštanja / Zašto su onda potrošači ostali bez tople vode?</p>
<p>U nekim stambenim objektima naselja Stenjevec za vikenda je zbog puknuća magistralnog cjevovoda obustavljena dostava tople vode i toplinske energije.</p>
<p> Stenjevčani koji spas od »pasjih vrućina« traže uz tuširanje, dobili su tako više osvježenja nego što su željeli jer će im iz pipa barem do ponedjeljka teći samo hladna voda. </p>
<p>Na ulazu u stambenu zgradu u ulici Jagnjeđe 1, u subotu je, naime, osvanula obavijest Pogona posebnih toplana Hrvatske elektroprivrede u kojem stoji da se nastavak isporuke toplinske energije i tople vode za objekte na kućnim brojevima Jagnjeđe 1 i 3 »predviđa za 16. lipnja«, odnosno u ponedjeljak.</p>
<p> U obavijesti koju je potpisao rukovoditelj Odjela eksploatacije dipl. inž. Damir Prpić tek je navedeno kako je isporuka tople vode prekinuta zbog puknuća magistralnog cjevovoda. </p>
<p>Inače, magistralni cjevovod (vrelovod) Malešnica-Gajnice dugačak oko tri kilometara izgrađen je krajem prošle godine. Njime su Gajnice i Stenjevec spojeni na Centralizirani toplinski sustav (CTS), pa je pet kotlovnica u naselju izgubilo svoju prvobitnu funkciju. </p>
<p>Kao zanimljivost u HEP-u su tada isticali da je cjevovod opremljen nadzornim sustavom za detekciju propuštanja vlage, kojim se neprekidno prati stanje cjevovoda i omogućava precizno određivanje (u metar) mjesta propuštanja. Zašto su onda potrošači ostali bez tople vode duže od jednog dana?</p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Podizanjem stupova do parkirališta pod prozorom</p>
<p>Neki su građani otkrili način kako doskočiti kroničnom nedostatku parkirališnih mjesta u Zagrebu. Kako je automobila sve više a mjesta za »smještaj« sve manje, neki su u posljednje vrijeme počeli pred svoje kuće iznositi kante, gajbe, daske, panjeve i druge zapreke različitih oblika, ne bi li tako sačuvali »plac« za limenog ljubimca pod vlastitim prozorom. Otišlo je to već toliko daleko da se mjestimično na nogostupima mogu vidjeti čak i privatne rampe kojima mogu rukovati samo njihovi »konstruktori«. »Ti građani krše odredbe Zakona o sigurnosti cestovnog prometa koji svima osigurava jednaku mogućnost parkiranja na javnim prometnim površinama«, istaknula je za Vjesnik glasnogovornica Policijske uprave zagrebačke, Stanka Saraja. Objasnila je kako je drugačija situacija ako se radi o parkirališnim mjestima za invalide ili mjestima koja su rezervirale neke tvrtke.</p>
<p> »Vozači često ne obraćaju pozornost na to da je neko mjesto označeno žutom bojom i ostavljaju automobile na mjestima predviđenim za dostavna vozila. Stoga i ne čudi ako se tamo viđaju različite zapreke«, kaže Saraja.</p>
<p>Lako je još s daskama i panjevima kakve stavljaju, primjerice, stanari Ulice Cvjetno naselje I, ali što kad se neki vozač susretne s metalnim stupićem kakav je u asfalt ispred svoje kuće »zašarafio« stanar Istarske ulice i koji je mogao »otključati« samo on, kao vlasnik pripadajućega lokota. Stup je, doduše, uklonjen, ali noseća (i oštra) konstrukcija još je ostala i prijeti automobilskim gumama i hladnjacima. </p>
<p>Viktor Forjan iz Odjela za sigurnost cestovnog prometa PUZ-a upozorava kako na takve pojave treba reagirati i prijaviti ih Odjelu Gradskog poglavarstva za promet. U Službi za informiranje zagrebačkog Poglavarstva rekli su nam, pak, da se time bavi policija. »Bilo je sličnih situacija, ali kad inspektor sastavi rješenje o uklanjanju takve zapreke, onda se zadužuju Zagrebačke ceste da to izvedu o trošku onoga tko ih je postavio. Policija to ne može, niti sastavlja takva rješenja«, kaže Forjan.</p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Zalihe krvi popunjene, poziv donatorima ostaje</p>
<p>Dolaskom ljeta akcija darivanja krvi u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu u Petrovoj 3, odnosno lokalnim ispostavama društava Crvenog križa traje do daljnjega. Apeli koji su ovih dana upućivani Zagrepčanima na darivanje trebali su dopuniti petodnevne zalihe doza doznajemo od djelatnika Zavoda. Prema riječima ravnateljice zavoda dr. Irene Jukić učestale su prometne nesreće povećale potražnju za krvlju ali i ovih dana izvršene transplantacije organa (jetre, srca, gušterače) koje su obavljene na KBC Zagreb i KB Merkur. Slučajnost je bila i to što je većina transplantiranih bolesnika odnosno stradalih u prometnim nesrećama bila krvne grupe A koju u Hrvatskoj ima 42 posto ljudi.</p>
<p> Kako kalendarski ljeto tek predstoji (krvi najviše nedostaje u kolovozu) u Petrovoj 3 i dalje pozivaju davatelje krvi da je daruju svaki dan od 7,30 do 18 sati te subotom od 7,30 do 15 sati. </p>
<p>S. R.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Na Jarunu se lakše diše</p>
<p>Nakon paklenih vrućina koje su ovih dana s nogu obarale i zdrave osobe, u nedjelju se na Jarunu već lakše disalo. Potvrdili su nam to i brojni Zagrepčani koji su opuštanje potražili u svježini »zagrebačkog mora«, kao i vikend šetači, roditelji s djecom, rekreativci ali i oni koji vole roštiljati u prirodi. Na biciklističkoj stazi zatekli smo studenticu treće godine prava Irenu Ragić koja nam je cupkajući u ritmu Madonninog hita »American life« otkrila kako na Jarun obavezno dolazi tri puta tjedno kako bi zadržala kondiciju ali i napunila baterije pred skorašnje ispite. »Volim se voziti uz jarunsku vodu jer me to najviše opušta«, rekla je Irena i dodala da joj je drago što to zagrebačko odmorište dobiva sve više sportskih sadržaja. U nedjelju su na svoje, pored umirovljenika, došli i najmlađi jer se na klackalicama, toboganima i penjalicama uz ciku i vrisku tražilo mjesto više. Popunjeni su bili i obližnji kafići u kojima se najbolje prodavala limunada, ali i štandovi s energetskim napitcima koji su najviše razveselili rekreativce. Posebnu gužvu u nedjelju smo primijetili kod ŠRC Mladost, a razlog je, doznali smo, preko vikenda proslavljena stota obljetnica, pa su tom prigodom dijeljeni razni informativni materijali. </p>
<p>S. R.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Oporba protiv Šukera</p>
<p>Zbog nesuradnje aktualnog gradonačelnika Ivana Šukera s koalicijskim partnerima u Velikoj Gorici, mogao bi se, kažu poznavatelji prilika, urušiti komunalni sustav / Što je s kreditom za plinofikaciju, sanaciju Mraclina, rekonstrukciju Pučkog otvorenog učilišta?</p>
<p>Kriza vlasti u Velikoj Gorici koja je započela u utorak ostavkom člana Poglavarstva Vlade Stepanića, proteklog je tjedna uzburkala velikogoričku političku scenu.</p>
<p> Naime, dan nakon ostavke Stepanić i njegov predsjednik Neven Karas, koji je nositelj nezavisne liste i predsjednik Gradskog vijeća, na konferenciji za novinare djelomično su objasnili razloge svog izlaska iz koalicije te najavili da će se o svemu više znati ovaj tjedan. </p>
<p>Ukratko, osim »povišenih tonova« gradonačelnika Ivana Šukera (HDZ), u (ne)dijalogu s koalicijskim partnerima, njima je postalo jasno, tvrde, da bi se Velika Gorica od 1. srpnja, zbog Šukerova sukoba sa stečajnim upraviteljem Velkoma, d.o.o. Stjepanom Uzbašićem, mogla naći u potpunom komunalnom kolapsu. Uzbašić je, naime, za funkcioniranje novih komunalnih poduzeća Velike Gorice Čistoća i Komunalac do kraja ovog mjeseca iznajmio gradu prostor i opremu, a Šuker ga je, tvrde, »za uzvrat« u međuvremenu grubo izvrijeđao, pa čak zatražio i njegovu smjenu. Nadalje, grad je trebao dobiti kredit od oko 25 milijuna kuna za plinofikaciju, sanaciju smetlišta Mraclin, rekonstrukciju Pučkog otvorenog učilišta i neke druge manje investicije. Plinofikacija je započela, kredit nije dobiven, a Šuker je mjesecima uvjeravao koalicijske partnere da će kredit ipak stići. </p>
<p>U četvrtak, trećeg dana krize, sastanak su održali DC-ovci, koji s HDZ-om i članovima nezavisne liste čine koaliciju na vlasti. Nisu, međutim, postigli nikakav konkretan dogovor, čini se. Predsjednik velikogoričkog DC-a Miljenko Rojc samo nam je kratko rekao, da će se više o svemu najvjerojatnije znati u ponedjeljak, te da se ne slaže s formulacijom koja je u petak objavljena u jednom dnevnom listu, kako »izlaskom nezavisne liste nisu znatnije poremećeni odnosi u Gradskom vijeću, jer HDZ-ovce podržavaju DC-ovci i dva člana Turopoljske demokratske stranke (TDS) što u Vijeću čini većinu«. </p>
<p>Na ovakvu je konstataciju oštro reagirao i predsjednik TDS-a Šime Vatavuk, koji je rekao kako je »TDS podržavao koaliciju na vlasti onda, kada je smatrao da su njezine odluke za dobrobit grada, ali da ju je i kritizirao kada je smatrao da nešto nije u redu«. Međutim, unatoč ovakvu distanciranju, Vatavuk se nije priključio oporbenim parlamentarnim strankama (SDP i HSS), te dvojici članova nezavisnih vijećnika, koji su u petak podnijeli zahtjev za hitno sazivanje Gradskog vijeća i izglasavanje nepovjerenja gradonačelniku. Premda ovih 11 vijećnika ne čini većinu u Gradskom vijeću, oni, kako se neslužbeno moglo čuti, žele pred Gradskim vijećem razjasniti nastalu situaciju te od gradonačelnika dobiti konkretne odgovore na goruće probleme grada.</p>
<p>Ovih je dana gradonačelnik Šuker bio nedostupan, a tajnik HDZ-a Ante Šimunović opovrgao je neslužbenu informaciju da je HDZ u četvrtak održao sastanak Gradskog odbora. »O nastaloj situaciji razgovaralo se u srijedu na Klubu vijećnika, i za sada, nema potrebe odgovarati na izjave Stepanića i Karasa«, rekao je Šimunović. </p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Akcija Pas građanin</p>
<p>U nedjelju je na Trgu Francuske republike održana akcija »Pas građanin«. Akciju su organizirali Udruga vlasnika pasa i NeSi centar za edukaciju vlasnika pasa u suradnji s Uredom za poljoprivredu i šumarstvo grada Zagreba. Održana je i mala škola za sudionike gdje su pokazivane osnove komunikacije sa psom. </p>
<p>Dijeljene su brošure o ulozi pasa kroz povijest i izvadci iz Gradske odluke o držanju životinja. Potpisivana je i peticija o uređenju javnih površina za kretanje pasa i postavljanje košara za pseći izmet. </p>
<p>S. D.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="18">
<p>»Starac« Idaltu dokazuje da smo svi iz Afrike i nismo potomci neandertalaca</p>
<p>PARIZ, 15. lipnja </p>
<p> - Znanstvenici vjeruju da su otkrili ostatke našega najstarijeg pretka, a to baca novo svjetlo na odlazak Homo sapiensa iz Afrike prema ostalim kontinentima. </p>
<p> Lubanje dviju odraslih osoba i djeteta pronađene su 1997. u području Middle Awash, u središnjoj Etiopiji, a radiokarbonsko datiranje pokazalo je da su stare između 154 i 160 tisuća godina. To znači da su te kosti oko 50 tisuća godina starije od dosad najstarijih ostataka Homo sapiensa.</p>
<p> Ovo otkriće dokazuje teoriju po kojoj se Homo sapiens proširio iz Afrike i po kojoj neandertalci nisu naši preci, tvrde voditelji istraživanja, Tim White i Clark Howell, profesori antropologije na Sveučilištu California u Berkeleyu te Giday Wolde Gabriel, geolog iz Nacionalnoga laboratorija u Los Alamosu.</p>
<p> Otkriveni fosilni ostaci donose ključne dokaze o mjestu, vremenu i okolnostima pojave Homo sapiensa i vjerojatno pripadaju najbližim precima današnjih ljudi.</p>
<p> Slične su današnjim lubanjama po obliku lica, gornjem dijelu lubanje i prostoru koji zauzima mozak (1450 kubičnih centimetara u usporedbi s naših 1350 do 1400 kubičnih centimetara). To znači da su pripadali istoj vrsti kao i mi, Homo sapiensu, ali su istodobno bili i njegova podvrsta.</p>
<p> Znanstvenici su otkrivene ostatke nazvali Idaltu, a ta riječ znači »starac« na jeziku afar koji se govori u Etiopiji.</p>
<p> Spomenuti znanstvenici misle da je to konačan dokaz teorije o nastanku vrste Homo sapiens u Africi i njezinome kasnijem širenju na druge kontinente. Kritičari teorije sumnjaju da bi vrlo mala populacija ljudi koji preživljavaju na vrlo jednostavnoj hrani mogla migrirati i preživjeti na tako velikim udaljenostima, dovode u pitanje i pretpostavke o prenošenju genetskih svojstava i mutacijama, ali su posebno isticali nepostojanje fosilnih dokaza za tu teoriju.</p>
<p> Alternativa toj teoriji bila bi ona o »višeregionalnom« modelu, po kojoj su se današnji ljudi gotovo istodobno pojavili u raznim dijelovima Afrike i Europe, nastavši iz već postojećih lokalnih populacija hominida.</p>
<p> U slučaju Europe, to bi značilo da se Homo sapiens razvio od neandertalaca, koji su se pojavili prije oko 400 tisuća godina, ali su postupno nestali do razdoblja od prije 30 tisuća godina.</p>
<p> Fosili nazvani Idaltu trebali bi potvrditi da neandertalci nisu nestali zbog križanja s drugim vrstama, nego da su se najbliži preci današnjega čovjeka pojavili u Africi mnogo prije nego što su europski neandertalci posve izumrli, da se Homo sapiens nikad nije razvio od neandertalaca te da su neandertalci bili tek neuspješni ogranak u evoluciji čovjeka.</p>
<p> Na lubanjama su pronađeni tragovi kamenoga oruđa koji upućuju na to da je nakon smrti s lubanje skinuto tkivo. Znanstvenici ne znaju je li to posljedica kakvoga pogrebnog obreda ili dokaz o tome ljudožderstvu.</p>
<p> Područje Middle Awash poznato je po ostacima čovjekovih predaka. Tamo su otkriveni i ostaci majmunolikih hominida stari 5,8 milijuna godina te ostaci australopiteka stari oko 2,5 milijuna godina. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>London proslavio rođendan kraljice Elizabete</p>
<p>Britanska kraljevska obitelj (prinčevi Harry i William, princeza Anne, kraljica Elizabeta, vojvoda od Edinburgha, grofica od Wessexa i princ Charles) okupili su se na balkonu Buckinghamske palaće u subotu, 14. lipnja, kako bi se poklonili mnogobrojnim štovateljima kraljice Elizabete, koji su tradicionalno došli izraziti poštovanje na dan kad Britanija slavi kraljičin rođendan. Kraljevska je obitelj svjedočila programu koji je za njih pripremila kraljevska zračna sila »Royal Air Force«, a prije toga sudjelovali su u godišnjem programu - Trooping the Colour Parade. Pravi rođendan aktualne britanske kraljice bio je 21. travnja, kad je Elizabeta II navršila 77 godina, no kako je običaj da se kraljičin rođendan službeno slavi druge subote u lipnju, tako je bilo i ove godine.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Homer vodi na listi najomiljenijih televizijskih likova </p>
<p>LONDON, 15. lipnja</p>
<p> – Animirani lik Homer Simpson proglašen je u jednom istraživanju najomiljenijim američkim televizijskim likom britanskih gledatelja, javlja BBC ovih dana. Rezultati istraživanja, koje je proveo časopis Radio Times, pokazuju da je 38 posto gledatelja izabralo Homera, oca obitelji u kultnoj seriji »Simpsonovi«. Na drugom je mjestu s 14 posto Frasier Crane iz komične serije »Frasier«, dok je Rachel iz »Prijatelja« završila na trećem mjestu s 10 posto glasova. Simpsonovi su nedavno proslavili 300. epizodu nakon 13 godina na malim ekranima. Uspjeh serije učinio je disfunkcionalnu obitelj globalnim ikonama, a posebno mjesto ima bedasti tata Homer. U istraživanju časopisa Radio Times britanski su gledatelji odgovarali i na pitanja o drugim aspektima američke televizije. Na pitanje o tome što smatraju najboljom stranom američkih televizijskih emisija, većina je odgovorila da je to glamur, dok je kao najgoru stvar kod američke televizije 47 posto ispitanika navelo da su osobe u tim programima »presavršene«. Gledatelji su također ocijenili da je sadržaj programa na 24-satnom kanalu vijesti CNN-u najreprezentativniji za američki narod. Na drugom su se mjestu našli »Prijatelji«, a na trećem »Simpsonovi«. Većina ispitanika također je izjavila da su vjerovali u samo oko 50 posto američkih vijesti iz rata u Iraku.</p>
<p> Općenito, većina - 82 posto - izjavila je da američka televizija ima sve veći utjecaj na britansku kulturu. Većina je također rekla da je negativni učinak američke televizije na djecu u Britaniji veći od pozitivnog. Većina je zaključila da je mlađa generacija previše izložena američkoj kulturi i da to šteti engleskom jeziku. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Za Gauguinovu sliku očekuje se čak 15 milijuna dolara</p>
<p>LONDON, 15. lipnja</p>
<p> - Slika Paula Gauguina, skrivena od javnosti više od pola stoljeća, bit će glavna atrakcija dražbe impresionističke i moderne umjetnosti, koja će se održati krajem mjeseca u Londonu. </p>
<p> »L'Apparition« (Prikazanje), meditativna studija lokalnog vrača i gole djevojke, nastala godinu dana prije Gauguinove smrti na otoku Hiva Oa u Francuskoj Polineziji 1903. godine, bila je u privatnom vlasništvu od prethodne prodaje 1944. u New Yorku. </p>
<p> Ako na dražbi 23. lipnja dostigne procijenjenu vrijednost od 15 milijuna dolara, postat će druga najskuplja slika tog francuskog umjetnika prodana na nekoj aukciji. Slika »Mata Mua« prodana je 1989. za 24 milijuna dolara.</p>
<p> »Ovo je slika rijetke vrijednosti, jer tako dugo nije bila u javnosti, a naslikana je u tako važnom razdoblju njegova života«, izjavila je glasnogovornica aukcijske kuće Sotheby's. </p>
<p> Slika pripada seriji naivnih djela koja je Gauguin stvorio za vrijeme svoja dva boravka na južnim morima, na Tahitiju i Hiva Oi. </p>
<p> Na dražbi će se naći ukupno 35 umjetničkih djela, uključujući pejzaž Gauguinova mentora Paula Cezannea, »Sous Bois«, koji bi mogao zaraditi četiri milijuna funti, te »Le Pelerin« (Hodočasnik) Renea Magrittea, procijenjen na 3,5 milijuna funti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Emocije ne dovode do zdravih financijskih odluka</p>
<p>NEW YORK, 15. lipnja </p>
<p> - Uz pomoć uređaja za promatranje rada mozga, znanstvenici su otkrili da ljudi donose loše financijske odluke ako dio mozga odgovoran za emocije nadvlada onaj koji upravlja racionalnim razmišljanjem. </p>
<p> Ljudi će se, ljuteći se na nepravedne ponude u igri nazvanoj »Igra ultimatuma«, odreći vlastitoga financijskog dobitka samo zato da bi nanijeli štetu drugom igraču, a dio mozga koji upravlja emocijama prilično je aktivan pri tome.</p>
<p>Voditelj istraživanja Alan G. Sanfey sa sveučilišta Princeton u New Jerseyju ispitivao je reakcije ljudi u »Igri ultimatuma«, u kojoj igraju samo dva igrača koji moraju podijeliti određenu svotu novca.</p>
<p> Jedan igrač predlaže podjelu novca, dok drugi taj prijedlog može prihvatiti ili odbiti. Ako odbije ponudu, nijedan igrač ne dobiva novac. Prema tome, čak i ako podjela nije pravedna, prihvaćanje bilo kakve ponude svejedno bi bilo u interesu oštećenog igrača.</p>
<p> Ipak, igrači odbacuju gotovo polovicu svih ponuda, bez obzira je li riječ o pogođenom ponosu ili o želji za kažnjavanjem drugoga igrača.</p>
<p> Znanstvenici su donekle utjecali na igrače govoreći im kako da podijele novac, a rezultati pokazuju da su, kao i u ostalim sličnim pokusima, mnogi ljudi jednostavno odbijali »nepravednu« podjelu novca.</p>
<p> Znanstvenici su tijekom igre promatrali koji su dijelovi mozga aktivni i otkrili da je pri odbijanju podjele najaktivniji dio mozga zvan insula anterior dok je u prihvaćanju ponude najaktivniji dorsolateralni prednji čeoni korteks. </p>
<p> Insula anterior povezuje se s negativnim emocijama, što dokazuje postojanje bijesa ili gađenja, dok se dorsolateralni prednji čeoni korteks obično povezuje s hladnim, kognitivnim, racionalnim razmišljanjem. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Pribori za manikiranje povučeni iz djutića na zagrebačkom aerodromu </p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – U duty free shopu zagrebačkog aerodroma više se ne mogu kupiti pribori za manikiranje, koji su prošli tjedan još bili na policama. Nakon što je Vjesnik 6. lipnja objavio kako se u aerodromskom djutiću prodaju setovi za manikiranje, koje policija putnicima prilikom prelaska rentgentske kontrole oduzima, odgovorni u Zračnoj luci Zagreb, očito su shvatili da je loša koordinacija u radu njih i aerodromske policije bila dovedena do apsurda. </p>
<p>Naime, posve je nelogično da policija zbog sigurnosnih razloga putnicima oduzima pribore koje potom mogu kupiti u djutiću i s njima ući u zrakoplov, jer nakon ulaska u bescarinsku zonu više nema nikakve kontrole putnika. Prilikom obilaska novopreuređenog duty free shopa u čijoj je ponudi bila cijela lepeza različitih manikircajga, to smo pitanje postavili direktoru zagrebačkog aerodroma Željku Matkoviću, koji je ostao zatečen, a potom nam je ipak dao neuvjerljiv odgovor da se od rujna prošle godine setovi škarica i rašpica opet mogu prodavati u bescarinskoj prodavaonici. Policija istodobno oštre predmete i dalje putnicima povremeno oduzima, pa činjenica da ih više nema u ponudi djutića, dokazuje da je netko ipak napravio grešku u koracima.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>»Hvala publici« za prvi milijun u hrvatskom »Milijunašu« </p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> - Tridesetjednogodišnja Mira B. iz Virovitice prva je u subotu navečer na snimanju popularnog kviza »Tko želi biti milijunaš« točno odgovorila na pitanje vrijedno milijun kuna, objavio je u nedjelju web portal Hrvatskog telekoma www.htnet.hr.</p>
<p>Prema htnetovoj vijesti, njoj je pomogla publika jer je taj džoker »pitaj publiku« čuvala sve do kraja. Petnaesto pitanje bilo je - »Koja se TV novinarka bavi maratonom?« , a točan je odgovor glasio Sandra Antolić. Odakle je procurio podatak o »padu« prvog milijuna HTNet nije objavio. Poznato je da natjecatelji ne smiju govoriti o emisiji sve do njezina emitiranja ili bi mogli izgubiti dobitak, no na snimanju sudjeluje toliko ljudi da je teško spriječiti curenje informacija.</p>
<p> Emisija u kojoj je »pao« prvi milijun emitirat će se za dva tjedna, pa će tek tada Mira B. moći govoriti o njoj. </p>
<p>A. N.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="25">
<p>Suživot u neboderu straha </p>
<p>Dramski rukopis Nine Nuić pun je dociranja u prologu, neutemeljenih pasaža odlaska u nadnaravno, fantastično i eshatološko, uz kičasti epilog / Režija Saše Anočića s iritantnim zamračenjima boluje od patetičnosti, hermetičnosti te sklonosti repeticiji </p>
<p>Trolist s »Dana satire«</p>
<p> – »Jug 2« i »Karlovac – (k)raj na zemlji« i u petak u ZKM-u prikazan »Komšiluk naglavačke« Nine Nuić, kaleidoskopski ilustrira porazni kardiogram hrvatskog društva kao mjesta sveopćeg beznađa. Kazalište u njima preslikava svijet naše crne kronike i lepezu zastrašujućih posljedica moralnog rasapa. Ukratko, po srodnosti tema i dijagnoza društva ta djela bi se mogla prikazivati u obliku neke vrste hrvatske trilogije. </p>
<p>»Slice of life« (odsječci života) Nine Nuić (1978.), kako je podnaslovljen »Komšiluk naglavačke« praizveden u siječnju 2003., pružaju nam u mozaičnoj dramaturgiji najzaokruženiju sliku naše sudbine, prelomljenu u životnim kriškama 22 pojedinca. Protagonisti se nalaze u neboderu, mjestu krajnje dehumanizacije, u vremenu tranzicije. Jedina mogućnost bijega iz te kule Babilonske jest izlazak kroz prozor.</p>
<p> Nuić je vrlo temeljito i jasno preplela bit takova suživota u postratnom vremenu i kataklizmama koje ju slijede. Neboder je svojevrstan brod stradalnika i emigranata koji plovi u nejasnu budućnost iz još zamršenije prošlosti. Nuićino insistiranje na turcizmu »komšiluk«, samo semantički pojačava ironičnu i povijesno vrlo prijepornu »bratsku« povezanost balkanskih naroda i njihovu tragičnu »krvavu svadbu« koja je uslijedila kasnije. </p>
<p>Nuićkin dramski rukopis odražava u snažnom diskursu određenu idejnu zrelost, no autorica nije pronašla i dovoljno discipliniranosti koja bi spriječila hipertrofirano bujanje teksta. To je rezultiralo suvišnim dociranjem u prologu, neutemeljene pasaže odlaska u nadnaravno, fantastično i eshatološko i pomalo kičastim epilogom s tihim glasom pomirenja. Osim toga, nadahnuće filmovima »Underground« Emira Kusturice ili pak »Bure baruta« Gorana Paskaljevića, suviše je transparentno. To se posebno odnosi na jedan od završetaka drame, jer »Komšiluk, naglavačke« ima sasvim nepotrebnu namjeru zavaravati višekratnim svršetcima, kada i mrtvi i živi u jedinstvu sretno plešu kolo. </p>
<p>Osim potrebitih »štrihanja« koje bi spriječili padanje dinamike na više mjesta, najveći promašaj režije i dramatizacije Saše Anočića su iritantna zamračenja, koje glazbeno ilustriraju dvije harmonike. Patetičnost, hermetičnost, sklonost repeticiji, izlizano i već viđeno imitiranje Altmanovih »Kratkih rezova« dio su tog redateljskog neusustavljenog viđenja. </p>
<p>U glumačkim interpretacijama treba apostrofirati vulkanski eksplozivnog i uvjerljivog nasilnika Žigu (Dražen Mikulić), do bola izbezumljenu Jelenu (Ana Kvrgić) te beskarakternog Mire (Rakana Rushaidata). Nešto manje uspješno, no ipak upečatljivo glumili su Davor Jureško (Stari) kao bivši policajac i slomljeni inspektor Damir Orlić (Dado). Alen Liverić pogođeno je u povišenom registru predočio stanara kojem dolazi pravi vlasnik srpske nacionalnosti. Upravo u njegovoj epizodi dolazi do čistilišta cijele drame i na svjetlo dana poput vatrometa izlaze sve hrvatske frustracije, patnje, zlovolje i nemoći. </p>
<p>Ostali u ansamblu sveli su se na figure i blijede karaktere – nedopustivo slabi i bez »duše« Andrea Blagojević Mangano, Sabina Salamon, Biljana Torić, Nenad Vukelić i Alex Đaković; bezbojni Denis Brižić, suviše utišani i depresivni Galliano Pahor, pripovjedački slatkorječiv Bosnimir Ličanin, dijalektalni Guilio Marini, neartikulirani Zdenko Botić, i nepotrebni »security« Alojz Usenik, dok je Zrinka Kolak Fabijan interpretirala samo solidnu epizodu sulude Juliške. Kostime je osmislila Irena Sušac, svjetlo oblikovao Ivo Nižić. </p>
<p>Mračni, turobni scenski prostor (Saša Anočić i Bojana Borovac) totalno je u funkciji komorne scene, no predstavu »Komšiluk naglavačke« ako izuzmemo rečene manjkavosti, mogla bi maštovitija, sređenija i bogatija režija, bez problema postaviti u primjerenije i veće kazališne prostore. </p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Tijelo, grad i samoća </p>
<p>Tema samoće i odsutnosti svoj je zahvalan odjek pronašla u književnosti, kazalištu, slikarstvu, filmu, glazbi i fotografiji / Predstavljeni radovi studenata zagrebačkoga Arhitektonskog fakulteta – studija dizajna</p>
<p>Samoća, tuga, odsutnost i ludilo neke su od najvažnijih tema 20. stoljeća. Izgubljeni (anti)junaci stisnuti na krevetima u nekim bezličnim sobama newyorških »kanjona« nebodera, na užarenom pločniku Los Angelesa ili drevnim europskim gradovima pod ravnodušnim nebom i još ravnodušnijom zemljom – svjedočili su šutnjom surovost vremena.</p>
<p> Henry Miller u svojim je podstanarskim stanovima ispisao možda najljepše stranice o samoći i stvaranju, kojima se pridružio Salinger sa svojim besmrtnim nezadovoljnim dječakom Holdenom Caulfieldom – »lovcem u žitu«. Osamljenost je veličao i buntovnik Charles Bukowski opijajući se iza spuštenih roleta, sretan što nije s ljudima »koji se posvuda žure, užasno se glasajući«. Da ne spominjemo Camusa, Kafku, Manna, Andrejeva, Dostojevskog i njihove mračne junake. No, ta je tema svoj zahvalan odjek pronašla i na filmu, u umjetnosti, pa samim tim i u fotografiji.</p>
<p> Već dug niz godina Centar vizualnih umjetnosti »Batana« u Rovinju priređuje međunarodnu manifestaciju »Mundial fotofestival«. U proteklih deset godina pod vodstvom Virgilia Giuricina priređeno je deset međunarodnih salona, tri međunarodna skupa, 78 samostalnih i 14 skupnih izložaba. Sveukupno su izlagala 12.584 autora iz 3. 834 grada i 93 zemlje (!), te je više od 60 kulturnih ustanova sudjelovalo na izložbama.</p>
<p> Dugoročnim projektom »Mundial fotofestivala« predviđena je i uspostava »Međunarodnog praktikuma fotografije« namijenjena studentima akademija za dizajn i fotografiju.</p>
<p> Centar vizualnih umjetnosti »Batana« iz Rovinja u suradnji sa zagrebačkim Sveučilištem i Pučkim otvorenim učilištem grada Rovinja upravo predstavlja foto dosege mladih umjetnika na izložbi »Treći međunarodni praktikum fotografije«. Riječ je o radovima studenata zagrebačkoga Arhitektonskog fakulteta – studija dizajna.</p>
<p> Već na prvi pogled jasno je da su ovi mladi ljudi školovani kao foto elita, postižući u svojim radovima visok stupanj umjetničkoga. Tijelo gologa mladića pognutog u prostoru istražuje Marija Volfand. Mišićje umornog tijela sablasno plamti u mraku kao simbol osamljenosti. S druge strane, Ivana Čukelj na krevet postavlja šešir, a u podnožje krevetskih nogu papuče, postižući dojam apsolutne samoće i intime.</p>
<p> Gradom se bavi Damir Prizmić snimajući u sumraku tramvaj u kojem kroz posljednje zrake sunca naziremo ljudske silhuete. Fotografija je podijeljena u dva dijela, pa ispod tramvaja samostalno stoji fotografija mladog para kako šeće. Krešimir Siladi snimio je kompleksnu fotografiju lica koje blista u nekom plavičastom prostoru u kojem samo razabiremo obrise nekih geometrijskih oblika.</p>
<p> Najbolji rad načinila je Vedrana Vrabec. Na zelenkastoj četvorini poda naziru se samo muške noge u crnim cipelama neodoljivo evocirajući slavni film »Treći čovjek« Orsona Wellesa. Ne manje interesantna su istraživanja Marina Balajića, Hrvoja Bielena, Petra Bobana, Sanje Bobić, Petre Čizmić, Zorana Ćuka, Maje Dolenec, Melite Filipović, Kreše Grancarića, Ane Klobučar, Nere Kraljević, Ane Kunej, Lidije Novosel, Dine Smrekara i drugih.</p>
<p>Kako ističu nastavnici kolegija »Fotografija i film« Stanko Herceg i Krešimir Mikić, studenti grafičkog dizajna slušaju kolegije fotografija te fotografija i film pet semestara. Snimaju klasične motive, istražujući sveze svjetla i boje. Bit nastave je osposobljavanje mladih u fotografskoj tehnici, tehnologiji i estetici ne bi li »odgovorno mogli surađivati sa svojim budućim naručiteljima«. </p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Pogled u žensku dušu</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – Gledajući zadnjih godina popularne »ženske« knjige tipa »Seks i grad« i »Dnevnik Brigit Jones« čini se da je i roman mlade slovenske novinarke Vesne Milek »Kalipso« u toj brazdi.</p>
<p> Jest, ali samo na prvi pogled, kazala je književna kritičarka i prevoditeljica Jagna Pogačnik, predstavljajući »Kalipso« ovih dana u Hrvatskom kulturnom klubu.Dnevnički zapisi dvadesetogodišnje junakinje Rebeke ponekad su veseli, šarmantni i erotični, odišu lakoćom postojanja, da bi potom postali depresivni.</p>
<p> To nije knjiga o seksu, kako bi se pretpostavilo u prvi čas. To je poniranje u intimu mlade žene koja propituje i traži sebe kroz avanture i depresije, a čitatelj kao da sve to pomalo voajerski promatra, rekla je Pogačnik. </p>
<p>Roman, koji je stajao sedam godina u ladici prije nego što je ugledao svjetlo dana, čitatelja uvlači u zanimljivu igru – je li tu riječ o fikciji ili je to provokativna autobiografija. Koliki je omjer dvaju sastojaka, Jagna Pogačnik nije otkrila . </p>
<p>Na početku teksta spomenuti tip literature obezvrjeđuje žene, svodeći ih na razinu ovisnica o kupovini, žderačica muškaraca i konzumentica parfema, a roman Vesne Milek pokazuje da su žene daleko više od tih klišeja, smatra kolumnistica i književnica Milana Vuković Runjić. Autorica se oslanja na tradiciju ženskog pisma, a ova knjiga mogla bi biti intimni dnevnik bilo koje žene. To je otvaranje papiru u trenutku potpune iskrenosti prema sebi. Citirajući Marguerite Duras koja je željela da ono što piše budu »tetovaže na leđima mornara koji plove južnim morima«, Vesna Milek je ispisala nevjerojatne tetovaže u kojima se ostvaruje ona ženstvenost koja se izražava jezikom mita, a ne kupovine, zaključila je Vuković Runjić. Književni kritičar Mitja Čander »Kalipso« je nazvao »pravom knjigom, onom koja ili oduševljava ili iritira, ali malo koga ostavlja ravnodušnim«. U korpusu suvremene slovenske književnosti Čander je Vesnu Milek smjestio u niz mladih pisaca koji reflektiraju individualnost i svoju slobodu u tranzicijskom društvu. </p>
<p>Uz autoricu, o knjizi je govorio i Zvonimir Majdak, urednik u nakladničkoj kući »Mirakul« koja je izdala roman.</p>
<p>Martina Ivandić</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Norveška za Dominikansku knjižnicu </p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – Veleposlanstvo Kraljevine Norveške iz Zagreba i Dominikanski samostan sv. Dominika iz Dubrovnika potpisali su Ugovor o donaciji u iznosu od sto tisuća kuna namijenjenoj obnovi stare knjižnice Dominikanskog samostana u Dubrovniku. U ime norveškoga Veleposlanstva ugovor je potpisao veleposlanik Knut Toraasen, a u ime Dominikanskog samostana u Dubrovniku provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Frano Prcela.</p>
<p>Ova bogata spomenička knjižnica i danas čuva najveći broj inkunabula u Hrvatskoj, vrijedne rukopise i knjižne rijetkosti. Darovanim novcem pristupit će obnovi prostora biblioteke – dezinfekcija fonda knjiga, premještanje knjižne građe, sanacija podova, zidova, stropova, prozora i polica, sanacija kamenog pročelja, uređenje prostora za javni ulaz, klimatizacija, obnova elektroinstalacija itd.</p>
<p>Navedeni radovi već su u tijeku i po završetku bi trebali osigurati »zdravi prostor« ugrožene knjižne građe oko 12.000 knjiga. Zahvaljujući ovoj sretnoj okolnosti i sluhu norveškoga Veleposlanstva za kulturnu vrijednost ove biblioteke tako će i mnoge knjige koje vape za obnovom brže doživjeti restauratorske zahvate. Restauracija će se obavljati pod nadzorom Konzervatorskog odjela iz Dubrovnika.</p>
<p>K. R.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Zaustavljeno vrijeme</p>
<p>DUBROVNIK, 15. lipnja</p>
<p> – Izložba fotografija Cezarea Damiania u Dubrovniku »Mjera za portretnu fotografiju« jednako kao i prije dvije godine izložba »Slikaj se u Maškarića!« s fotografijama iz obiteljskog foto atelijera Macharich je izniman kulturološki događaj koji iznova vraća povijesno sjećanje Dubrovčana u davna.</p>
<p> Ono što je zajedničko tim izložbama je trud i prinos njihove autorice Vesne Delić-Gozze, koja tako nastavlja predano i sustavno otkrivati one važne detalje svakodnevnice, kada je upravo fotografija svjedočila i o posebnostima podneblja i samoga Dubrovnika.</p>
<p> Prije stotinjak godina atelijer Cesarea Damiania na Pilama bilo je redovito posjećivano odredište gdje su se »za sva vremena« bilježila obiteljska slavlja i godišta »gospođa i gospara«, ali i oni posebni trenutci koje su fotografirani odabirali nudeći se majstoru Damianiju i njegovoj kameri.</p>
<p> Prema obrtnom listu od 9. listopada 1905. Damianiju je odobren obrt. Od tada je, piše u katalogu izložbe Vesna Delić Gozze, fotograf profesionalno ostvarivao portrete koji su vještinom kompozicijskih odnosa i delikatnim karakteristikama stupnjevanja sivog lako i gotovo redovito prerastali dokumentarizam registriranih likova sugrađana.</p>
<p> Radilo se o fotografiji Dame sa šeširom, Nasmiješenoj, Gospođi s kolajnom ili brojnim drugim platinotipijama s točno navedenim imenima i prezimenima portretiranih, Damiani je ostavljao svoj prepoznatljivi fotografski rukopis i dokazano umijeće koje nas i danas ne ostavlja ravnodušnima bez obzira na to koliko elegični ili nostalgični bili.</p>
<p> Na izložbi u Dubrovačkim muzejima i Domu Marina Držića, koju je likovno opremio Marin Gozze, izloženo je osamdesetak fotografija i portreta te nekoliko razglednica Dubrovnika iz razdoblja od 1896. do 1911. kojima su izdavači bili Veronika Damiani i Giannina Damiani.</p>
<p>Davor Mojaš</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Nagrade »Asturias« </p>
<p>OVIEDO, 15. lipnja</p>
<p> – Nagrada Principe de Asturias za umjetnost za 2003. dodijeljena je ovih dana španjolskom slikaru Miquelu Barcelu. Nagrada na području znanstvenih i tehničkih istraživanja za 2003. godinu dodijeljena je britanskoj znanstvenici Jane Goodall, nagradu za područje društvenih znanosti dobio je njemački filozof Jürgen Habermas, za komunikacije su nagradu zajedno dobili poljski novinar Ryszard Kapuscinski i peruanski teolog Gustavo Gutierrez Merino, nagradu za sport dobila je biciklistička utrka Tour de France, a nagradu za književnost zajedno su dobili marokanska spisateljica Fatima Mernissi i američka književnica Susan Sontag. (Hina/AFP)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Karlovačkom zboru srebro u Olomoucu </p>
<p>KARLOVAC, 15. lipnja</p>
<p> – Četrdeset članova karlovačkoga zbora Chorus Carolostadien vratilo se ovih dana s međunarodnog festivala zborova u češkom gradu Olomoucu zadovoljni nastupom i osvojenom srebrnom plaketom. Do zlatne plakete, koja nije dodijeljena ni jednom zboru, Karlovčanima su nedostajala četiri boda. Prema riječima voditelja i dirigenta zbora Aleksandra Radivojevića, na tome uglednom festivalu od 4. do 8. lipnja sudjelovalo je više od 130 zborova s oko sedam tisuća sudionika. To je najveći mešđunarodni uspjeh karlovačkoga zbora. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Matoševo ime školi u Tovarniku </p>
<p>TOVARNIK, 15. lipnja</p>
<p> – Osnovna škola u Tovarniku, iznova nosi ime Antuna Gustava Matoša. Promjena imena škole svečano je obavljena na Matoševim danima koji su upravo održani u Tovarniku, a bili su posvećeni 130. obljetnici Matoševa rođenja. U prigodi te obljetnice riječka kazališna skupina »Viktora Cara Emina« izvela je predstavu »U pojutarje«. Nakon predstave u Osnovnoj školi u Tovarniku ravnatelj Petar Pejak otkrio je ploču kojom se školi vraća staro ime. Naime, za vrijeme srpske okupacije hrvatskog Podunavlja ploča je bila skinuta i škola preimenovana u »Osnovnu školu Tovarnik«. Ovogodišnje »Matoševe dane« priredio je ogranak Matice hrvatske u Tovarniku. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="33">
<p>SRAMOTA: Podivljali hrvatski navijači pretvorili sportski teren u krvavu bojišnicu </p>
<p>Rat svakog protiv svakog na tribinama je započeo odmah nakon utakmice, hrvatski navijači zapodjenuli su borbu sa pripadnicima slovenskih specijalnih policijskih snaga, u silovitom jurišu slovenskih specijalaca incidenti s tribina pomaknuti su u okolne ulice / Kada su srbijanski navijači, smješteni u svojim ložama, razvili svoje zastave, započeo je posvemašnji juriš na novinarsku ložu, iz svih smjerova. S tribina, ispod tribina, i iz okolnih ulica. Letjele su boce i kamenje, najhrabriji su ušli među novinare i stolicama lupali sve oko sebe, a u neredima je nastradao i izvjestitelj Hrvatske televizije Jura Ozmec. S nekim je predmetom dobio jak udarac u vrat. / Ne pravdajući ni slučajno vandalizam hrvatskih navijača mora se zaključiti da je osiguranje ove utakmice bilo – mizerno. Utakmica najvišeg rizika, što je još uvijek u svakom sportu sraz Hrvatske protiv Srbije i Crne Gore zahtijeva imperativnu pripremu samih organizatora, ali i službi sigurnosti zemlje koja organizira priredbu, kao i istih službi zemlje iz koje navijači dolaze, a sve je to izostalo </p>
<p>KRANJ (Od Vjesnikova izvjestitelja) , 15. lipnja</p>
<p> – Pravim ratom na tribinama i kranjskim ulicama završio je europski vaterpolski finale, u kojem je zbog silovitih nereda hrvatskih navijača štošta izgubilo na smislu. Napose, značenje jedne sportske priredbe u kojoj su naši reprezentativci imali zapaženu ulogu i samo ih je sportska nesreća udaljila od trijumfa, što ne bi bilo nezasluženo.</p>
<p> Odmah po završetku utakmice neredi su kulminirali u otvoreni rat svatko protiv svakoga – hrvatski navijači htjeli su se dokopati simpatizera reprezentacije Srbije i Crne Gore koji su bili smješteni u press ložama (?!), takvom je evakuacijom organizator pokušao spriječiti rat na samim tribinama. Međutim, nekoliko huligana prodrlo je i pokraj svih mjera osiguranja i do samih novinarskih i VIP mjesta, te udarajući sve oko sebe, i navijače Srbije i Crne Gore, i novinare koji su dolazili i iz Hrvatske i iz Srbije i Crne Gore, prouzročivši paniku u kojoj je nekoliko ljudi i ozlijeđeno, a prava je sreća da nitko nije smrtno stradao. </p>
<p>Istodobno na tribinama se zbivala prava borba, hrvatski navijači nakon utakmice zapodjenuli su borbu sa pripadnicima slovenskih specijalnih policijskih snaga, u silovitom jurišu slovenskih specijalaca incidenti s tribina pomaknuti su u okolne ulice. Na kraju ove tužne sportske priredbe, iznad borbi na svim strateškim mjestima omanjeg plivališta u Kranju pojavio se i - helikopter. Slovenska policija tek je na kraju utakmice shvatila kakvih su razmjera neredi, na početku je na plivalištu bilo tek 10-ak policajac, a što je utakmica više odmicala, bili su brojniji i tek njih stotinjak uspjelo je na pojedinim, a ne svim mjestima, osiguravati živote i imovinu. </p>
<p>Divljaštvo hrvatskih navijača već je glasovito, a i za ovu utakmicu protiv Srbije i Crne Gore bilo je za pretpostaviti da se ovako nešto može dogoditi. Stoga, čudi neažurnost i mjerodavnih institucija i iz Hrvatske i iz Slovenije, koji ruku na srce, nisu obavili dovoljne priprema za osiguravanje ovako riskantne utakmice. Ne pravdajući ni slučajno vandalizam hrvatskih navijača mora se zaključiti da je osiguranje ove utakmice bilo – mizerno. Jer, incidenti su počinjali i koji sat prije utakmice, mnogi naši navijači niti s ulaznicama nisu mogli doći na plivalište, jer nisu bili pušteni, dočim su drugi uzimajući pravdu sami u svoje ruke bez krzmanja provaljivali ograde, tukli redare, probijali prepreke i napadali policajce, sve kako bi ušli na poprište finalne utakmice EP-a. Juriši hrvatskih navijača nisu prestajali, a malobrojno osiguranje nije moglo pokriti sve rupe, kako bi se policajci pojavili na jedno mjesto proboja tako je druga navijačka skupina pokrenula juriš na potpuno drugoj strani. I tako se ispunilo plivalište s hrvatskim navijačima. A tu se već dalo naslutiti tužan i sramotan završetak. Uoči same utakmice tinjao je fitilj koji je prijetio da će eksplodirati svakog trenutka. Policijska pojačanja odgodila su taj trenutak do kraja utakmice, a u smirivanje žestine hrvatskih navijača uključio se i veleposlanik RH u Republici Sloveniji Celestin Sardelić. I gotovo zapomažućim glasom u mikrofon govorio:</p>
<p>– Preklinjem vas, nemojte se tako ponašati, nemojte prekinuti utakmicu. Molim vas umirite se i sportski navijajte. Nemojte da zbog vas budemo diskvalificirani, da ne odemo na SP. Oni to jedva čekaju. Molim vas ne činite nam to. Prekinut će utakmicu, prekinite, Hrvatska će izgubiti..., vikao je Sardelić, a navijači su i dalje kojekakvim predmetima gađali suparničke igrače, a i sve oko sebe. </p>
<p>Da se ponašanje s nogometnih terena davno preselilo i na ostala borilišta potvrdio nam je i nastavak ove utakmice. Na vaterpolskim utakmicama incidenti su zaista rijetki, a ovaj je dosad na EP-u zacijelo bio najveći. Ponadali smo se kako će zbog hrvatskog vodstva u trećoj dionici utakmice navijači biti nešto mirniji, da bi nam sve nade splasnule kada je reprezentacija Srbije i Crne Gore izvela preokret i na kraju u dramatičnoj utakmici pobijedila. Tada su živnuli i navijači Srbije i Crne Gore smješteni među brojnim izvjestiteljima, te počevši skandirati i razvijati veliku zastavu s četiri ćirilićna slova »s«. Neki su slovenske kolege preklinjali navijače Srbije i Crne Gore da to ne čine, strahujući za vlastiti život. Bio je to signal za posvemašnji juriš na novinarsku ložu, iz svih smjerova. S tribina, ispod tribina, i iz okolnih ulica. Letjele su boce i kamenje, najhrabriji su ušli među novinare i stolicama lupali sve oko sebe. Nastradao je u velikoj tučnjavi u novinarskoj loži izvjestitelj Hrvatske televizije Jura Ozmec. S nekim je predmetom dobio jak udarac u vrat. </p>
<p>Dok se slovenska policija koja se u isto vrijeme borila s hrvatskim navijačima, na drugoj strani plivališta na tribinama, preusmjerila prema novinarskoj loži, mnogi su dobili gadne udarce, a vidjeli smo i neke kako padaju s nekoliko metara visine. </p>
<p>Kao podlogu takvom stravičnom scenariju, vidjeli smo u posvemašnjem metežu helikopter koji je kružio iznad glava ljudi koji su stradavali. </p>
<p>Sada kada se sve završilo, te kada se epilog ove navijačke sramote još ne zna, teško se ne upitati kako je uopće moguće da do ovakvog stravičnog događaja uopće i dođe. Utakmica najvišeg rizika, što je još uvijek u svakom sportu sraz Hrvatske protiv Srbije i Crne Gore zahtijeva imperativnu pripremu samih organizatora, ali i službi sigurnosti zemlje koja organizira priredbu, kao i istih službi zemlje iz koje navijači dolaze. Da sramota bude i veća, sve to su promatrali i hrvatska ministrica obrane Željka Antunović, ministar branitelja Ivica Pančić, te predsjednik HOO Zlatko Mateša. </p>
<p>Ne htijući apostrofirati koliko puta smo upozoravali na nužan zakon o navijačima koji bi tim nasilnicima konačno zatvorio mogućnosti za ovakvo nasilništvo, moramo se iznova upitati - hoćemo li i sada trubiti o tom zakonu o navijačima nekih pet dana, pa onda sve zaboraviti. Ovo bi bilo zacijelo jubilarni stoti put. Ako nam ovo nije dosta, onda svi ovu sramotu i zaslužujemo. </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Tayfun potpisao za Espanyol </p>
<p>BARCELONA </p>
<p> – Dosadašnji vezni igrač Reala Sociedada Tayfun Korkut od iduće će sezone braniti boje Espanyola. Turski je nogometni internacionalac potpisao ugovor na dvije godine. </p>
<p>– Želio sam promjenu, a i raduje me što ću raditi s Javierom Clementem, koji je sjajan trener, kazao je Tayfun. </p>
<p>Prije nekoliko je dana za Espanyol potpisao i belgijski vratar Erwin Lemmens, koji je stigao iz Racinga. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Iz Minska ipak s jednim bodom</p>
<p>Hrvatski se rukometaši mogu požaliti i ljutiti samo na sebe. I to s pravom. Opustili su se, ali previše. Zato se i dogodilo da mlada, neiskusna momčad poput Bjelorusije u 30 minuta zabije svjetskom prvaku 23 (!) pogotka. A Francuzi su, kao aktualni svjetski prvaci, na SP-u u Portugalu zabili Hrvatskoj tek 22 gola u cijeloj utakmici!</p>
<p>MINSK (Od Vjesnikove izvjestiteljice) </p>
<p> – Hrvatski se rukometaši vraćaju kući s bodom, osvojenim u Minsku, u prvom kvalifikacijskom dvoboju protiv Bjelorusije, koji bi trebao donijeti plasman na Europsko prvenstvo 2004. u Sloveniji. Odigrali su Bjelorusi i naši 32-32 (9-15), što daje prednost hrvatskim rukometašima, budući da se sljedeće subote igra uzvrat u Zagrebu. No, naši rukometaši nisu zadovoljni remisom, jer su u Minsku imali i sedam pogodaka prednosti, a na kraju su završili s neodlučenim rezultatom. I to jedva, jer su Bjelorusi dvije minute prije kraja imali dva pogotka prednosti. Sad Hrvati imaju nekoliko dana za analizu i pripremu uzvrata, jer je EP preveliki ulog koji ne bi trebalo prokockati. Nitko se u redovima hrvatske reprezentacije ne boji za prolaz i nastup u Sloveniji nagodinu, ali ovo im je upozorenje.</p>
<p>Hrvati nisu imali problema do polovice drugog poluvremena. Igrali su u svojem ritmu, zabijali, držali Bjeluruse na sigurnom odstojanju od četiri-pet pogodaka i činilo se da će se Hrvati iz Minska vratiti s dva boda. No, taj je dojam trajao do 44. minute. Tad su naši imali 24-19, no nekoliko je pogrešaka dovelo Bjeloruse na 23-24. Mlada bjeloruska momčad je tad dobila krila, a naši su se sve teže odupirali tim naletima. Dvije minute prije kraja imali su Bjelorusi dva gola više (30-28), uspjeli su naši minutu kasnije vratiti prednost (31-30), ali su ih uporni Bjelorusi, predvođeni sjajnim 21-godišnjim Sergejom Gorbokom opet stigli i na kraju proslavili njima veliki bod protiv svjetskih prvaka.</p>
<p>Naši su se svjetski prvaci na kraju mogli požaliti i ljutiti samo na sebe. I to s pravom. Šest pogodaka prednosti s poluvremena očito im se učinilo dovoljnim, pa su se opustili. Jedini je problem što se naša momčad, čini se, ne zna opustiti malo i održavati razliku, već kad se opuste, onda se zbilja opuste. Zato se i dogodilo da mlada, neiskusna momčad poput Bjelorusije u 30 minuta zabije svjetskom prvaku 23 (!) pogotka. A Francuzi su, kao aktualni svjetski prvaci, na SP-u u Portugalu zabili Hrvatskoj tek 22 gola u cijeloj utakmici!</p>
<p>Kapetan Slavko Goluža bio je naš najbolji igrač protiv Bjelorusa, pogotovo u prvom dijelu. Razigravao je, pucao, smirivao, bilo ga je svugdje. Uz njega je bio i vratar Vlado Šola, koji je za 50 minuta provedenih pred mrežom obranio 15 udaraca, od toga jedan sedmerac. Ali ono što su naši napravili u posljednjim minutama nije bilo dovoljno za pobjedu. A u obrani ni Šola, ni Kelentrić, nijedan od igrača u polju nisu mogli zaustaviti Gorboka.</p>
<p>– Ta trinaestica, Gorbok... Koja je to granata u ruci! Pa dvaput mu nisam ni ruku vidio, samo sam osjetio da je lopta prošla pored mene! Nevjerojatno. Brz, a tek ruka i šut..., nije se mogao prestati čuditi Šola 21-godišnjem Bjelorusu. </p>
<p>A Gorbok uistinu zaslužuje sve pohvale za svoj nastup.Njegova dobra igra ide jednim dijelom na dušu Petra Metličića. Naš ljevorki igrač očito je umoran i nije bio onaj pravi, ni u napadu, a u obrani još manje. Trebao je čuvati Gorboka, no dečko je 19 puta pucao preko Metličića i od toga mu je 12 puta ušlo u gol! Previše. Uz svu Gorbokljevovu nadarenost, Metličić je taj koji mu je dao da se razigra.</p>
<p>Patrik Ćavar je pokazao svojom igrom da još kako može pomoći reprezentaciji. No, Ćavar izgleda nije miljenik sreće. Desetak minuta prije kraja tražio je izmjenu i požalio se na bol u listu desne noge. Koliko je teška ozljeda i hoće li Ćavar moći nastupiti u subotu, pokazat će pregled ultrazukom u ponedjeljak u Zagrebu. </p>
<p>Usprkos žalu zbog propuštene pobjede, nema razloga za bojazan. Našim je rukometašima ovo kraj naporne sezone i od njih ne treba u ovom trenutku tražiti nadahnute nastupe poput onih na u Portugalu. Iako stoji činjenica da su suparnika kvalitete Bjelorusije morali pobijediti. U ove dvije utakmice jedini je cilj plasman na europsku smotru. Istina, plan o gostujućoj pobjedi nije prošao, ali teško je povjerovati da bi se nešto slično moglo ponoviti u Zagrebu.</p>
<p> • SC »Uručje«</p>
<p>BJELORUSIJA – HRVATSKA 32-32 (9-15)</p>
<p>BJELORUSIJA: Krajnov, Sokolovskij, Brovko 3, Kurčev, Galuško, Usik 4, Ostrovskij, V. Lisica 7 (1), V. Klimovec 3, Nežura 1, Karšakijevič 2, Gorbok 12, Vasiljev, Gromljiko.</p>
<p>HRVATSKA: Kelentrić, Šola, Kaleb 6, Sulić 4, Jović 1, Lacković 5, Zrnić 2, B. Lisica, Dominiković 1, Ćavar 4 (1), Goluža 6, Vukas, Špoljarić, Metličić 3.</p>
<p>SUCI: Baum i Goralczyk (obojica Poljska). GLEDATELJA: 1500.</p>
<p>SEDMERCI: Bjelorusija 2 (1), Hrvatska 2 (1).</p>
<p>ISKLJUČENJA: Bjelorusija 10 minuta (Gorbok, Kurčev, Gromljiko, Ostrovskij, V. Klimovec), Hrvatska 6 minuta (Jović, Goluža 2+2).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Sergej GORBOK</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>»Maratonka« u »top 70« za šest mjeseci</p>
<p>Obraz hrvatskog ženskog tenisa ove sezone iz tjedna u tjedan osvjetlava Karolina Šprem. Uoči Wimbledona upisala je i drugi finalni nastup na WTA turniru i nakon šest mjeseci na seniorskom Touru stigla u »top 70« klub ponajboljih svjetskih tenisačica</p>
<p>ZAGREB/BEČ, 15. lipnja</p>
<p> – Iva Majoli broji samo poraze na startu turnira, Silvija Talaja igra koliko joj dozvoli Ahilova tetiva, a forma Jelene Kostanić ovisi o bolovima u ramenu. Ali obraz hrvatskog ženskog tenisa ove sezone iz tjedna u tjedan osvjetlava Karolina Šprem. Uoči Wimbledona upisala je i drugi finalni nastup na WTA turniru i nakon šest mjeseci na seniorskom Touru stigla u »top 70« klub ponajboljih svjetskih tenisačica. Naravno, iz drugog plana postala je prva zvijezda hrvatskog tenisa, a trener Saša Hiršzon također prima samo čestitke za naporan i plodonosan rad.</p>
<p>– Prvi set je, naravno, bio presudan. Osjetila sam nervozu u njenoj igri kad je trebalo zaključiti prvi set. I kad sam spasila osam set-lopti, znala sam da je gotov veći dio posla, rekla je presretna Suarez nakon trećeg WTA naslova u karijeri.</p>
<p>Za razliku od Strasbourga i finala protiv Talijanke Silvie Farina Elie, Šprem je protiv Suarez u Beču imala priliku stići do prvog WTA naslova i to nakon dva seta. Naime, vodila je u prvom setu sa 5-1, no nije uspjela realizirati čak osam set-lopti. Nervoza i pritisak zaustavili su 18-godišnju Varaždinku na putu do konačnog trijumfa. Ipak, izvukla je pouke i iz ovog dvoboja te sada s optimizmom očekuje ostatak sezone.</p>
<p>– Sada ću se odmoriti nekoliko dana, a onda kreću pripreme za Wimbledon. Vrlo sam uzbuđena, budući da je to moj prvi Grand Slam turnir. I još k tome neću morati igrati kvalifikacije. Nikad prije nisam igrala na travi. Kod nas ne postoje takvi tereni. Možda stavim mrežu preko nogometnog terena, najavila je Šprem.</p>
<p>Šprem je uistinu zaslužila odmor prije puta u London. Ove sezone je osvojila četiri turnira ITF kategorije. Kroz kvalifikacije je stigla do finala WTA turnira u Strasbourgu i Beču. Pritom je upisala vrijedne »skalpove«, uključujući pobjede protiv Jelene Dokić i dva puta protiv Vere Zvonareve. Nerijetko su mečevi rješavani u trećem setu, pa je tako u Beču do finala Šprem na terenu provela čak 12 sati i sedam minuta. Upravo je zbog toga u Beču dobila nadimak »Maratonka«. I dok mlade i neiskusne tenisačice u većini slučajeva gube koncentraciju i snagu kada se pobjednik odlučuje u trećem setu, odlično fizički i psihički pripremljena Šprem pronađe »benzina« za pobjedonosni juriš. Stoga i u All England klubu može svakome pomrsiti račune, bez obzira što će prvi put igrati na travi. Možda će i tamo biti svojevrsni »joker«, kao u Moskvi u Fed kup ogledu protiv Ruskinja. </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Priština novi prvak Kosova</p>
<p>PRIŠTINA </p>
<p> – Košarkaši Prištine prvaci su kosovske lige nakon što su i u trećem finalnom okršaju pobijedili gradske rivale Mabetex 76-74. Priština je, tako, ukupnim omjerom 3-0 dohvatila novi naslov prvaka. Golemu ulogu u ovom uspjehu imaju Giuseppe Gjergja i centar Marin Prskalo, bivši košarkaš Cibone. Zanimljivo, na klupi Mabetexa je sjedio hrvatski trener i bivši igrač Cibone s početka 80-tih godina Toni Bevanda. </p>
<p>M. T.</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Ecclestone spašava Minardi</p>
<p>MONTREAL</p>
<p> – Šef natjecanja Formule 1 Bernie Ecclestone postat će dioničar Minardija kako bi pokušao spasiti ovu najslabiju momčad Svjetskog prvenstva od gašenja, kazao je vlasnik Minardija Paul Stoddart.</p>
<p>– Dogovor s Berniem sam zaključio stiskom ruke, što je za mene dovoljno. Svog novog dioničara dočekujem raširenih ruku, rekao je Stoddart.</p>
<p>Pretpostavlja se da je Ecclestone u Minardi uložio četiri milijuna dolara. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Mučna atmosfera odnijela zlato</p>
<p>Hrvatska reprezentacija u finalu nije odigrala loše, ali zakočilo ju je nesportsko navijanje s prepunih tribina bazena u Kranju. Naime, u trećoj četvrtini kod vodstva naših od 7-4 nastala je stanka zbog divljanja takozvanih navijača. Letjele su baklje, kamenje, boce, te je u nekoliko navrata i hrvatski veleposlanik u Sloveniji Celestin Sardelić preko razglasa doslovce preklinjao navijače za sportsko ponašanje </p>
<p>KRANJ, 15. lipnja</p>
<p> – Hrvatska je potonula u Kranju. Ne u sportskom smislu već u ponašanju naših navijača. Finalna utakmica Europskog prvenstva odigrana je u mučnoj atmosferi, a nakon produžetaka slavili su vaterpolisti Srbije i Crne Gore protiv Hrvatske sa 9-8 (8-8). </p>
<p>Hrvatska reprezentacija u finalu nije odigrala loše, ali zakočilo ju je nesportsko navijanje s prepunih tribina bazena u Kranju. Naime, u trećoj četvrtini kod vodstva naših od 7-4 nastala je stanka zbog divljanja takozvanih navijača. Letjele su baklje, kamenje, boce, te je pomoćni trener Deni Lušić došao moliti navijače da se smire. Tijekom utakmice u nekoliko navrata je hrvatski veleposlanik u Sloveniji Celestin Sardelić preko razglasa doslovce preklinjao navijače za sportsko ponašanje. Međutim, to do njih nije dopiralo. Utakmica se igrala na rubu regularnosti, a posebnu hrabrost je pokazao slovački sudac Kratochvil koji je bio pogođen upaljačem u glavu i nastavio je suditi, makar je mogao zaključiti susret. Stoga su igrači obje momčadi bili napeti, pogotovo u početku, a igra se svela samo na igrača više i manje. </p>
<p>Neugodnosti s tribina su se osjećale u bazenu, a u prvoj četvrtini naša reprezentacija je za nijansu bila koncentriranija i povela 3-2 zahvaljujući dobroj igri centara Hinića i Smodlake. Druga četvrtina prošla je u teškoj pozicijskoj borbi, ali fer i sportskoj. Šapić je izvanrednim pogotkom izjednačio na 3-3, a u pauzi između druge i treće četvrtine ponovo je došlo do prekida. U trećoj četvrtini zablistala je Hrvatska, povela s tri pogotka, no potom je stala. Reprezentativci Srbije i Crne Gore nošeni Šapićem i Vujasinovićem došli su do izjednačenja. U produžetku postignut je samo jedan pogodak koji je odlučio pobjednika. Šapić je odmah realizirao igrača više za konačnih 9-8. Hrvatski vaterpolisti u svom trećem nastupu u finalu nekog velikog natjecanja nisu uspjeli, makar su ovog puta igrali i najbolje, ali su ih navijači zaustavili. A zbog divljanja bilo je nemoguće podijeliti medalje. </p>
<p> l SRBIJA i CRNA GORA – HRVATSKA 9-8 (8-8) (2-3, 1-0, 3-4, 2-1, 1-0, 0-0) </p>
<p>SRBIJA I CRNA GORA: Šefik, Nikić, Udovičić, Savić, Ikodinović 1, Jelenić, Gojković 1, Ćirić 1, Šapić 4, Vujasinović 2, Jokić, Zloković, Kuljača.</p>
<p>HRVATSKA: Vićan, Burić, Šimenc, Vranješ, Štritof 1, Smodlaka 1, Đogaš 1, Franković 1, Barač 2, Hinić 2, Fatović, Kobeščak, Volarević. </p>
<p>SUCI: Petronilli (Italija) i Kratochvil (Slovačka). LEDALTELJA: 3000</p>
<p>IGRAČ VIŠE: Srbija i Crna Gora 7-13, Hrvatska 5-14</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Aleksandar ŠAPIĆ. </p>
<p> l U utakmici za 3. mjesto Mađarska je pobijedila Rusiju 12-6. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Šimenc: U šoku sam, ovo je strašno!</p>
<p>Viđenim huliganstvom u Kranju najviše se zgražao hrvatski veleposlanik u Sloveniji Celestin Sardelić, a sve su pratili ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore Goran Svilanović, ministar obrane Boris Tadić, hrvatska mu kolegica Željka Antunović, ministar hrvatskih branitelja Ivica Pančić, predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša odnosno Ivica Miočić Stošić. Svi su oni bili u neposrednoj blizini nereda koji uslijedili nakon utakmice, a u redovima diplomata u tom je trenutku zavladala prilična panika što je i logično.</p>
<p>Željka Antunović, ministrica obrane je nakon utakmice kazala:</p>
<p>– Naši vaterpolisti su se izvrsno borili, malo je nedostajalo da uhvatimo zlato. Sve pohvale igračima Zorana Roje, a sve osude navijačima. Umjesto da pomognu u ključnim trenucima, napravili su veliku štetu kako za vrijeme tako i nakon utakmice. </p>
<p>Ivica Pančić: – Trebali smo pobijedili, ali nismo iskoristili šanse koje smo imali. No, osvajanje srebra je odličan rezultat, pogotovo jer nismo bili favoriti uoči prvenstva. Navijačima upućujem samo kritike, ali i organizatorima koji nisu bili pripremljeni. Kako je moguće da se njihove navijače pusti na prostore gdje su bili diplomatski gosti i novinari? </p>
<p>Zlatko Mateša: – U vodi je bilo sve u redu za razliku od onoga na tribinama. Žalosno je to što se dogodilo u Kranju, ali moram napomenuti da organizacija nije bila na razini kakvu se očekivalo u finalu EP. Vratar hrvatske reprezentacije Frano Vičan poslije utakmice bio je vidno utučen zbog divljanja navijača, ali ipak je kazao nekoliko riječi:</p>
<p>– Čestitam novim europskim prvacima, no domogli su se zlata između ostalog, jer su imali više sreće. Kako li je samo polako lopta ušla u gol za njihovo izjednačenje 8-8. Uslijedilo je nekoliko naših promašaja s igračem više, pogodili smo i stativu. Zoran Roje, hrvatski vaterpolski izbornik:</p>
<p>– Nakon 7-4 vodstva, izgubili smo povjerenje u našu igru i kvalitetu. Nervoza se osjećala u igri, kako je vrijeme išlo kraju, puno prekida i puno isključenja nije išlo u našu korist. Na kraju smo odigrali prilično panično, s puno straha u napadu. Ipak, ovo treba što prije zaboraviti, pred nama je SP u Barceloni. Tamo nas očekuje još teži ispit, nego ovdje, jer pred nama je imperativ jednog od prva četiri mjesta koja vode na olimpijske igre. </p>
<p> Dubravko Šimenc: – Molio sam i jedne i druge navijače za korektno ponašanje i fer navijanje. Ali ipak je sve ovako završilo, ovo je Hrvatsku bacilo nekoliko koraka u nazad. U šoku sam, ovo je strašno. </p>
<p>Ljubomir PuškarićIgor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Huligani napokon pobijedili hrvatski sport</p>
<p>Skupina bezličnih huligana</p>
<p> – koje nekom pogreškom još uvijek nazivamo navijačima i dozvoljavamo im da se tako predstavljaju – u Kranju je napokon pobijedila hrvatski sport i zauzela mjesto glavnih »sportskih« zvijezda. Ni domaća ni europska prvenstva se, eto, više ne igraju zbog toga da bi na kraju najboljima bila uručena odličja, već zbog toga da bi u prvi plan izbili oni koji će se kasnije hvaliti kako su se potukli s policijom i suparničkim navijačima, devastirali tribine, te porazbijali nekoliko glava. Za potpunu sliku njihovog trijumfa nedostajalo je još samo slikanje na pobjedničkom postolju, no kako sada stvari stoje uskoro ćemo dočekati i to - da si na sportskim borilištima, s kojih će svi drugi pobjeći, medalje dijele upravo oni koji su ta borilišta opustošili.</p>
<p>Hrvatski sport sve više postaje zatočenikom jednog velikog paradoksa. Kada su, naime, sportske arene prazne svi kukamo kako sve to nema smisla, jer se utakmice ipak igraju zbog gledatelja. Kada su, pak, gledališta puna, najčešće zbog toga požalimo jer se, po zakonu velikih brojeva, u mnoštvu navijača redovito krije i nezanemariv broj onih koje sport nimalo ne zanima i kojima je jedini »smisao života« napraviti neki izgred. Nekad smo govorilio da se izgredi događaju samo na nogometnim terenima, nakon toga se to »samo« proširilo i na košarku, rukomet, a sada i na nekad sasvim nekonfliktan vaterpolo. Sport i mjesto radnje, dakle, više uopće nisu bitni. Bitno je jedino to da je određeni sportski događaj dovoljno atraktivna pozornica za huligansko orgijanje. </p>
<p>Da će toj pošasti sada biti vrlo teško stati na kraj svjedoči i reagiranje dijela (nadajmo se vrlo malog dijela) hrvatske javnosti odmah nakon kranjskog incidenta. Ništa, naime, nisu krivi »naši divni dečki u kockastim majicama (ti naime nikad ni za što ne mogu biti krivi op.a.), već televizijski komentator koji ih je nazvao primitivcima«!? Naime, upravo to višegodišnje tepanje i opravdavanje svih postupaka »naših divnih navijača« dovelo je do toga što sada imamo - sportaše u mišijoj rupi, a »navijače« u glavnim ulogama.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Jedini sam Mamiću mogao reći - ne!</p>
<p>Kad on nekome kaže da je »ovo crno«, a nije crno, svi mu se poklone i kažu da je u pravu. Ali, ja mu kažem: »Čekaj, stani! Ovo nije crno!« Mamić jednostavno želi biti glavni i to je to. Pa, nek' onda bude./ Jednoga dana mi kaže da je sve u najboljem redu, a onda čujem kako okolo priča potpuno drugačije. Jeličiću je rekao da je prokleo dan kad je mene doveo za trenera! Eto, on mene osporava čak i u nogometnom smislu, i to pred ljudima iz struke, pred igračima, pred drugim trenerima.</p>
<p>PRIŠTINA, 15. lipnja</p>
<p> – »Mamić jedino sa mnom nije mogao izdržati; njegova menadžerska agencija nije razlog našeg razilaženja; neki ljudi iz kluba su navijali protiv mene i jedva čekali Dinamove poraze; Boška Balabana ne bih htio zadržati niti da mi ga dovedu u vagonu sa zlatnim šipkama; sreća je za Dinamo što je otišao Tomislav Butina...«. Sve ovo je sukus doista oštroga i otvorenog izlaganja dojučerašnjeg Dinamovog trenera Miroslava Blaževića. Samo dan nakon što je napustio maksimirsku klupu duševni je mir potražio u – Prištini. Domaćini su ga, naime, pozvali kao gosta na proslavu 80. obljetnice NK Priština, a topao doček mu je bio svojevrsna satisfakcija nakon posljednjih zagrebačkih razočaranja.</p>
<p> Ćiro tvrdi da nije osjetio potrebnu potporu klupske uprave i da je zato napustio Maksimir. No, na kraju svega ipak se osjeća otjeranim i prevarenim. Ljudi u klubu, jasno je, imaju svoju verziju cijeloga događaja, no pogledajmo ovaj put onu Ćirinu:</p>
<p>– Nemam zaista ništa protiv Zdravka Mamića. Ali, mogu reći da me sve ovo što se događalo posljednjih dana podsjeća na toaletni papir. Mamić te iskoristi, obriše se s tobom i onda te baci. Ma, meni je jedina satisfakcija to što sam otišao kao šampion. Pa, dajte, budite vi šampioni ako je to tako lako! I bit će oni opet prvi ako Bog da. Imaju dobar kadar.</p>
<p> • Zašto ste Mamiću prvo govorili da je sve u redu, a već dan poslije najavili odlazak?</p>
<p>– Zato što sam u međuvremenu čuo drugu priču. Više bih volio da mi je prišao i rekao: »Kume, slušaj, ti meni ne odgovaraš, daj da se dogovorimo što ćemo dalje«. Ali, ja odmah dobijem informaciju da mi je onaj za koga sam se najviše borio – Mamić – okrenuo leđa. </p>
<p> • Što je konkretno iniciralo ovakav razvoj događaja? Je li doista u pitanju navodno Mamićevo inzistiranje da u prvoj momčadi forsirate igrače iz njegove menadžerske agencije?</p>
<p>– Ma, nije! Nemojte tako govoriti, jer to nije istina. On mene nikad nije pritiskao da učinim tako nešto. Ja sam momčad sastavio onako kako sam jedino mogao. Da su igrači pomislili da ja nisam pravedan, ne bi trpjeli moj teror i naređenja. Agencija nije problem.</p>
<p> • Ako agencija nije problem, što onda jest?</p>
<p>– Ne znam. Ali, zato svi znamo da on jedino sa mnom nije mogao izdržati. Kad on nekome kaže da je »ovo crno«, a nije crno, svi mu se poklone i kažu da je u pravu. Ali, ja mu kažem: »Čekaj, stani! Ovo nije crno!« Ma, zna se uvijek kakav ja odnos tražim. Surađivao sam ja i s najvećim predsjednicima. Mamić jednostavno želi biti glavni i to je to. Pa, nek' onda bude. Kakav je da je – moj je! Takav je i ne mogu mu ništa zamjeriti. Ali, bojim se da ga to ne odvede u još veće probleme. Sve mora biti uvijek onako kako on kaže. Ako nije tako, onda će on toga čovjeka maknuti. Mene najviše boli način na koji je sve to izveo. Jednoga dana mi kaže da je sve u najboljem redu, a onda čujem kako okolo priča potpuno drugačije. Jeličiću je rekao da je prokleo dan kad je mene doveo za trenera! Eto, on mene osporava čak i u nogometnom smislu, i to pred ljudima iz struke, pred igračima, pred drugim trenerima. A među nama je, vjerujte mi, bila najveća ljubav... Međutim, nakon što smo osigurali naslov prvaka, Mamić me više nije zvao! Prije toga smo se čuli pet puta dnevno i družili četiri sata dnevno. A kad smo osigurali naslov, nisam ga više ni vidio, ni čuo.</p>
<p> • A jeste li se čuli s predsjednikom Mirkom Barišićem?</p>
<p>– S Barišićem? Ma, on me niti inače nije zvao. Ja sam pronašao dijagnozu odnosa Barišića i Mamića. Barišić je takav da svome izabranom čovjeku, odnosno suradniku, daje apsolutno povjerenje. On je, primjerice, takav bio i prema Velimiru Zajecu. A onda je Barišić savršeno spoznao razliku između Mamića i Zajeca. Znate li što je Mamić za Zajeca? Ma, nije »Einstein«, nego »Zweinstein«! Mamić je radio 20 sati dnevno i bio je štedljiv, a Zajec je stalno bio na »gablecu« i ujedno je bio i rastrošan. Dakle, Mamić je Barišića osvojio kvalitetom i radom i nije istina da ga Mamić drži...</p>
<p> • Kako kažete da nije istina kad ste to izjavili upravo vi osobno?!</p>
<p>– E, vidite, ja to nikad nisam rekao. Primjetio sam i ja da su neki novinari to izdvojili kao moju izjavu, ali ja to nisam rekao.</p>
<p> • Je li problem u novcu? Mamić kaže da ste za dvogodišnju suradnju sa Dinamom dobili 510 tisuća eura. Na kraju ste, eto, odradili samo jednu godinu...</p>
<p>– Istina je da Mamić kaže kako mi je isplatio tih 510 tisuća eura. A i siguran sam da se srami zbog toga što je to izgovorio! Pa, ako mi je sve to isplatio, zbog čega onda javno govori kako mi je pripremio i premiju od 50 tisuća eura za osvojeni naslov!? Nije li to kontradiktorno? Ma, znate što – trebao mi je isplatiti i milijun eura! Zamislite, pa mi smo osvojili naslov prvaka sa osam bodova prednosti. I to protiv ovako jakog Hajduka. Pa, Hajduk je oborio svoj rekord po broju osvojenih bodova u jednoj sezoni, ali mu niti to nije bilo dovoljno za prvo mjesto. Uostalom, pitajte i same igrače što misle – bi li Dinamo osvojio naslov prvaka da nije bilo mene. Nakon što nas Hajduk pobijedi 5-1... pardon, 4-1. Mi se nakon toga uspijemo dignuti i osvojiti prvo mjesto. A da ja nisam držao momčad na način kako je trebalo, ne bismo bili prvaci. Ali, želim još nešto reći. Neki mi kažu da su Lončarević (sportski direktor, op. a.) i Šikić (direktor Dinamove škole nogometa, op. a.) drhtali hoću li ja pobijediti. Naravno, jedva su čekali da izgubim. I onda nezadovoljno govore: »Pa, opet je pobijedio«. U takvoj klimi više nisam mogao raditi.</p>
<p> • Na koji vas je sve način, kako tvrdite, Mamić osporavao u nogometnome smislu?</p>
<p>– Osporavao me pred drugim kolegama i to me najviše zaboljelo. No, i meni je znao prići i kazati: »Kume, pitam se imaš li ti uopće pojma o nogometu kad toliko forsiraš tog Mihaela Mikića«. A ja sam mu odgovorio: »Ne misliš li da ti nemaš pojma o nogometu kad pitaš tako nešto«! Mikića su do kraja izludili neprestanim prozivanjem. Da ja nisam »bacio bombu« i govorio da ne mogu bez tog igrača, taj bi dečko već sigurno otišao iz Dinama. </p>
<p> • Pa što onda? Nije li ovo Mikiću jedna od najslabijih sezona otkako je u klubu?</p>
<p>– Dobro onda, recite mi onda vi tko je bolji od njega!? Ja sad nemam boljeg. On je naš detonator! Mamić mi također prigovara i to što sam ove sezone jako puno igrača promijenio na lijevome boku. A to je meni najveći kompliment! Osvojio sam naslov prvaka, a nisam uspio pronaći igrača za lijevi bok. Još je Kristijan Polovanec bio bolji od ostalih. A sjetite se koliko sam imao muke s njim...</p>
<p> • Više ste »muke« imali s Boškom Balabanom... Barem se tako dalo zaključiti iz vaših izjava?</p>
<p>– Balaban će možda i ostati u Dinamu. A kad mi je Mamić natuknuo da bi mogao zadržati Balabana, ja sam mu rekao: »Da mi dovezeš vagon sa zlatnim šipkama i da na njima sjedi Balaban, ja bih ti rekao, vozi dalje!« On je tempirana bomba. </p>
<p> • Tako ste svojedobno govorili i za vratara Butinu.</p>
<p>– Samo ću reći da u Dinamu imaju sreće što je Butina otišao. I to je sve što ću reći o tome.</p>
<p> • Što je s Olićem? Mamić tvrdi da može napustiti klub samo ako netko iskrca 10 milijuna eura?</p>
<p>– Za Olića 10 milijuna eura!? To nije istina. Znam da je to Mamić rekao, ali pogledajte koliko toga je on rekao, pa se kasnije ispostavilo drugačije. Evo, ja jedini imam siguran klub koji bi odmah dao pet milijuna eura za Olića. A Mamić je nedavno pričao da bi ga dao za samo dva milijuna. Ma, veliki Mamićev problem je i to što stalno govori kako Dinamo neće biti servis igračima. Njegova ideja da igrači ne mogu imati nikakav postotak od budućih transfera ne postoji nigdje u svijetu.</p>
<p> • Jeste li već definirali vaše sljedeće odredište? U javnosti, eto, ponovno oživljavaju priče o navodnom odlasku u Hajduk.</p>
<p>– Hajduk? Nema razloga za takvo što. Bilo bi stvarno smiješno da sad miejnjaju svog trenera.</p>
<p> • Zvao Vas je i Zadar?</p>
<p>– Jest. Reno Sinovčić me je doista zvao u Zadar. Postoji i još jedna kombinacija. Najradije ne bih rekao koja.</p>
<p> • Koja?</p>
<p>– Kamen Ingrad! Evo, njihov sportski direktor Marijan Vlak me već kontaktirao. Vidite, čovjek me zvao, a ja s njim uopće ne razgovaram! Tko zna, možda su mu njegovi pretpostavljeni naredili da me nazove...</p>
<p> • A Varteks?</p>
<p>– Ma, da sad dođem u Varteks, bili bismo prvi. Vratio bih onog čupavog (Veldin Karić, op. a.), ošišao ga i krenuo po naslov. Sigurno bismo bili prvaci!</p>
<p> • A što je s »naftnim poljima«? Što nude Saudijci?</p>
<p>– Ne želim ja niti u Saudijsku Arabiju, niti u Katar. To mi nije ni u peti iako znam da bi Mamić mene najradije gurnuo što dalje od Hrvatske. Ovo što on priča da sam ja već imao u džepu spremljenu ponudu Arapa... to nije istina. Baš kao što nisu istinite Mamićeve riječi da mene zanima samo novac. Pa, novac mi nije bio najvažniji ni onda kad ga nisam imao, a pogotovo nije sad kad ga imam. A što se tiče arapskih ponuda, otvoreno ću Vam reći: Da, imam ponudu Saudijske Arabije i Katara. Ali, te sam ponude primio u posljednjih 12 sati. Evo, ovih dana mi dolazi šeik u Ženevu da me pridobije na pregovorima. Ali, ja ne idem tamo! </p>
<p> • Ali zato idete u Ukrajinu, gdje zdušno čekaju svog navodnog novog izbornika, Miroslava Blaževića?</p>
<p>– Ukrajina? Tu ste vijest vi novinari meni donijeli, od vas sam je prvi čuo. I doista ništa ne znam o tome. </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Inker se vratio u Prvu ligu</p>
<p>Budući da je u prvom dvoboju u Kostreni bilo 0-0, »keramičari«, koji su pobijedili na krilima Brazilca Da Silve, mogu se veseliti novim prvoligaškim minutama</p>
<p>ZAPREŠIĆ</p>
<p> – Nogometaši Inkera iz Zaprešića vratili su se u Prvu hrvatsku nogometnu ligu nakon šest godina izbivanja. U uzvratnoj kvalifikacijskoj utakmici za popunu Prve lige, na krilima Brazilca Da Silve pobijedili su Pomorac 3-1, a budući da je u prvom dvoboju u Kostreni bilo 0-0, »keramičari« se mogu veseliti novim prvoligaškim minutama. Poveli su gosti u 13. minuti pogotkom Karabogdana koji je ražalostio 4500 nazočnih gledatelja u Zaprešiću. No, Inkerovo buđenje dočekali su krajem prvog dijela kada su pogocima iz slobodnih udaraca Lalić (38.) i Da Silva (45.) preokrenuli rezultat. Sve dvojbe oko novog prvoligaša riješio je Brazilac drugim pogotkom u 81. minuti. </p>
<p>Početak utakmice u potpunosti je pripao gostima. U 8. minuti Grubišić je tukao visoko preko vratiju, a već spomenuti Karabogdan doveo goste u početno vodstvo. Izbjegao je zaleđe, sjurio se prema vrataru domaćih Čavlini, koji mu je obranio udarac, ali lopta se od sretnog napadača Pomorca odbila u mrežu. Inker je napadao u nastavku utakmice, ali jalovo (ubilježili smo tek dva udarca Da Silve), dok su povremeni napadi Kostrenjana bili konkretniji. No, kad nisu ništa uspjeli napraviti iz igre, krenulo im je iz prekida. U 38. minuti Ćosić je iznudio slobodan udarac na 20 m od gola, a Marin Lalić izvrsnim udarcem loptu poslao u mrežu preko živog zida. I kad se činilo da će se na odmor otići neodlučenim rezultatom, Inker je poveo. U sudačkoj nadoknadi Da Silva je izveo još jedan »slobodnjak«, 30-ak metara posve iskosa od vratiju Kneza, koji je valjda očekivao centaršut, no Brazilac je gađao suprotni kut i – pogodio. </p>
<p>Igra »keramičara« bila je znatno bolja u drugom dijelu, a igrači Pomorca igrali su kao da čuvaju prednost. Gosti su jedinu priliku, i to vrlo izglednu, propustili u 60. minuti, kada je najopasniji Kostrenjanin Karabogdan s 2-3 metra prebacio vrata iz voleja. Najopasniji u redovima domaćih svakako je bio Da Silva, koji je prvo u 80. minuti idealno poslužio Brleka (opet promašio zicer), a minutu kasnije sam je odlučio pitanje ukupnog pobjednika. Sjajno je utrčao iz drugog plana i s igračem »na leđima« neobranjivo poslao loptu u lijevi kut nemoćnoga Kneza. Do kraja utakmice Inker je mogao povećati vodstvo, ali ti promašaji nikoga u Zaprešiću nisu zabrinuli, jer je posljednji zvižduk suca Širića bio sve bliže... </p>
<p> • Sportski centar Zaprešić</p>
<p>INKER – POMORAC 3-1 (2-1)</p>
<p>INKER: Čavlina 6.5 – Ćosić 6.5, Brnas 6.5, Ježić 6.5, Bodrušić 6 – Vidak 6.5 (od 68. Feraj 6), Skulić 6.5 (od 76. Radanić –), Tomić 7; Lalić 7 (od 69. Dujmović 6.5) – Da Silva 7.5, Brlek 6.5.</p>
<p>POMORAC: Knez 5 – Brajković 5.5; Pamić 5.5, Ivančić 5 – Antić 5.5, Živković 5.5 (od 69. Zrilić 5), Grubišić 5.5 – Krpan 5.5 (od 74. Dunković 5), Kremenović 5 (od 46. Ostojić 5.5), Prpić 5, Karabogdan 5.5.</p>
<p>SUDAC: Širić (Osijek) 6.5. GLEDATELJA: 4500.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Karabogdan (13.), 1-1 Lalić (38. – 11 m), 2-1 Da Silva (45.), 3-1 Da Silva (81.) </p>
<p>ŽUTI KARTONI: Ivančić, Panić, Dujmović</p>
<p>CRVENI KARTONI: –</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Eduardo DA SILVA</p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Mosor - Segesta 0-0</p>
<p>SISAK</p>
<p> – Polukorak na Segestinom željenom povratku u drugoligaško društvo napravljen je subotu u Žrnovnici. Neodlučen 0-0 rezultat s Mosorom za Sisčane je prije uzvrata u Sisku poticajan ali trebat će uložiti zaista mnogo truda da bi se Mosor i preskočio. Zbog toga je razumljiva opreznost ali istovremeno i odlučnost u redovima Sisčana. Igrači predvođeni trenerom Vidovićem u tišini poznatog lječilišnog središta Topusko čekat će uzvratni ogled u srijedu. </p>
<p>B. K.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Beckham dobio kraljičino priznanje </p>
<p>LONDON, 14. lipnja</p>
<p> – Engleska kraljica Elizabeta dodijelila je kapetanu engleske nogometne reprezentacije Davidu Beckhamu Orden Britanskog imperija (OBE) za zasluge u promicanju svoje domovine. Nagradu OBE dobio je i kapetan engleske izabrane vrste u kriketu, Alec Stewart. – Beckham je jedan od naših najvećih ambasadora, kazao je premijer Tony Blair. – Ovo je iznimno veliko priznanje za mene, moju obitelj, ali i za Manchester United, izjavio je vezni igrač »crvenih vragova«, koji bi prema pisanju britanskog tiska trebao preseliti u Barcelonu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Real (Z) i Albacete se vratili u Prvu ligu </p>
<p>BARCELONA</p>
<p> – Real Zaragoza i Albacete pridružili su se Murciji kao novi španjolski prvoligaši. Zaragozi i Albaceteu pomogao je Racing iz Ferrola koji je u subotu s 1-0 svladao Levante, jedini sastav koji je još mogao preteći spomenuti dvojac. No, nakon ovog rezultata niti Levante ih više ne može ugroziti. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="47">
<p>Rumunjska i Bugarska ustupaju svoje baze Amerikancima</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> - Rumunjska i Bugarska dvije su od 38 država koje su sa SAD-om potpisale dvostrane sporazume o neizručenju američkih građana Međunarodnome kaznenom sudu (ICC), bez obzira na to kakve oni ratne ili druge zločine učinili. Te su dvije države, inače, i na popisu sedam novih članica NATO-a, koje će službeno biti primljene 2004. (uz Sloveniju, Slovačku i tri baltičke republike). No, dok se Slovenija i baltičke republike opiru prihvaćanju američkih uvjeta, te dvije države već moraju plaćati skupu cijenu popuštanja Americi.</p>
<p> Naime, Ljubljana je u petak konačno i službeno odbila potpisati taj dvostrani sporazum, a tri su baltičke republike (Estonija, Latvija i Litva) obećale Moskvi da neće dopustiti otvaranje američkih vojnih baza na svojemu ozemlju, dakle u neposrednome susjedstvu Rusije. </p>
<p>Istodobno iz Bukurešta su stigle glasne najave da će američki vojnici i dalje slobodno moći koristiti baze na rumunjskoj crnomorskoj obali. Zasad je nešto tiše najavljeno i iz Sofije kako je i Bugarska spremna prepustiti Amerikancima vojne baze na svojoj obali Crnoga mora.</p>
<p> Točnije, rumunjski ministar obrane Mircea Pascu sredinom je prošloga tjedna izjavio: »Američki vojnici i dalje će koristiti naša vojna uporišta na Crnome moru«. Time je posredno potvrdio glasine o mogućemu skorom premještanju većega dijela američkih vojnika iz Njemačke u »neke istočnoeuropske države« te izazvao prosvjede rumunjske javnosti. Amerikanci, zapravo, od veljače ove godine koriste veliko zrakoplovno uporište »Mihail Kogalniceu« na rumunjskoj obali Crnoga mora.</p>
<p>S te su baze, koju su nekad sagradili i koristili sovjetski vojnici, uzlijetali američki ratni zrakoplovi i za vrijeme napada na Irak. Sada je i ministar Pascu potvrdio da će ti američki vojnici uskoro napustiti tu bazu, ali će ih zamijeniti nove postrojbe iz sastava KFOR-a, međunarodnih mirovnih snaga na Kosovu. U međuvremenu, novinari su iz rumunjskih političkih i vojnih krugova pouzdano saznali kako Amerikanci »vrlo skoro namjeravaju uspostaviti nova stalna vojna uporišta u Rumunjskoj, Bugarskoj i, po mogućnosti, drugdje na Balkanu«.</p>
<p>Tako se sada zna, što je potvrdio i ministar obrane, a objavili mediji, da su američki vojni stručnjaci potkraj svibnja posjetili i obišli sve važnije vojne poligone u Rumunjskoj, koji su ostali još od Sovjeta i koji su »primjereni za različite vojne aktivnosti«. Ima ih »bezbroj«, kako se tvrdi, i »odlično su opremljeni«. Među njima je i ono prilično poznato vježbalište i strelište nedaleko od grada Galata, na Dunavu, i ono planinsko u Karpatima, što su ih i dosad povremeno za vježbanje koristili talijanski i nizozemski vojnici, zajedno s rumunjskima. </p>
<p> Slično je stanje, kažu dobro upućeni, i u Bugarskoj. Stoga vodeći rumunjski političari, uz veliku rezerviranost i zasad šutnju bugarskih, izražavaju uvjerenje kako će Washington i Pentagon, dakako obilno to plaćajući, iskoristiti povoljan strateški položaj tih dviju država i za eventualno vojno posredovanje na Srednjem istoku, bude li to nužno. Pritom se dodaje kako je unajmljivanje tih lokacija u tim dvjema balkanskim državama znatno jeftinije od onih u Njemačkoj koja se suprotstavila napadu SAD na Irak, a Rumunjska ga je zdušno i iskreno podržala.</p>
<p>Pritom se, kao početak, u crnomorska vojna uporišta očekuje masovni dolazak američkih vojnika iz Njemačke, gdje SAD nastoji napustiti svoje brojne baze. No, to nije sve. Parlament u Bukureštu već je u veljači odobrio da se na Srednji istok, u slučaju rata, uputi 278 rumunjskih vojnika, a prošlih je dana odlučeno da se u sastav međunarodnih mirovnih snaga u Iraku uključi 600 njihovih vojnika. Rumunji, kao i Bugari, a još zdušnije Poljaci i Mađari, ne skrivaju da bi se rado uključili u poslijeratnu obnovu Iraka, kao i u uspostavi demokratske vlasti.</p>
<p>Mihailo Ničota</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Inicijativa Egipta za šestomjesečni prekid vatre na Srednjem istoku</p>
<p>Izraelski general Amos Gilad naglasio je kako se prije povlačenja izraelskih vojnika sa dijelova okupirane Zapadne obale i Pojasa Gaze mora okončati palestinsko nasilje / Glasnogovornik Hamasa Ismail Abu Shanab odgovorio je, međutim, kako Palestinci nemaju drugog izbora nego da se brane</p>
<p>ANKARA, 15. lipnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Izraelci i Palestinci su prvi puta, nakon tjedna sukoba i nasilja u kojima je poginulo šezdesetak osoba na obje strane, održali u Jeruzalemu razgovore na visokoj razini o primjeni međunarodnog »Putokaza mira«. Taj dokument koji je američki predsjednik George W. Bush snažno podržao, zajednički su pripremili SAD, EU, Rusija i UN. </p>
<p>Izraelski general Amos Gilad koji je sudjelovao u jeruzalemskim pregovorima naglasio je kako se prije povlačenja izraelskih vojnika sa dijelova okupirane Zapadne obale i Pojasa Gaze mora okončati palestinsko nasilje. Šef palestinske službe sigurnosti Mohammed Dalan je iznio ocjenu prema kojoj je najbolji način osiguranja sigurnosti Izraela okončanje okupacije palestinskih teritorija i prestanak akcija ciljanih ubojstava palestinskih militanata.</p>
<p>Iako izraelsko-palestinski mirovni pregovori nisu polučili neki opipljiviji uspjeh, ohrabruje svakako činjenica da su se dvije zaraćene strane dogovorile da nastave započeti dijalog. Održavanje pregovora se podudarilo sa dolaskom u Jeruzalem posebnog američkog srednjoistočnog izaslanika Johna Wolfa, što potvrđuje namjeru Washingtona da izvrši snažan pritisak na neprijateljski raspoložene strane kako bi odložile oružje. Ako bi on, nakon 33-mjesečnih sukoba, uspio ostvariti neke pomake prema međusobnom povjerenju, bio bi to značajan uspjeh.</p>
<p>Istodobno, u nedjelju se u Gazi ponovo očekuje dolazak šefa egipatskih tajnih obavještajnih službi Omara Suleimanija koji bi mogao predložiti šestomjesečni prekid izraelsko-palestinskih neprijateljstava. Tu informaciju je prenio palestinski list Al Aqsa, pozivajući se na povjerljive kairske diplomatske izvore. Čini se da vlada izraelskog premijera Ariela Sharona nije zainteresirana za tako dugi vremenski rok, a postoji mogućnost da izađe i sa vlastitim prijedlogom uspostave trodnevnog prekida vatre.</p>
<p>Prvi ispit zrelosti sukobljenih strana moglo bi biti povlačenje izraelskih trupa sa sjevera Gaze. Izraelski ministar obrane Shaul Mofas najavio je održavanje novog sastanka s Palestincima na kojem bi se dogovorili detalji tog prvog, malog, ali vrlo značajnog mirovnog iskoraka. Do toga bi došlo pod uvjetom da palestinske vlasti preuzmu punu kontrolu sigurnosti u Gaze.</p>
<p>Glavni stožer Hamasa, kojeg Amerikanci i Izraelci označavaju kao glavnu prepreku miru, odbacio je prekid vatre. Njegov nedavni ranjeni čelnik Abdel Aziz Rantisi poručio je kako je za njegove borce mir »nepoznata riječ« sve dok traje izraelska okupacija palestinskih teritorija. »Prvo izraelsko povlačenje, pa mir«, poručio je lakonski.</p>
<p>U međuvremenu, američki državni tajnik Colin Powell odbacio je prijedlog o slanju međunarodnih mirovnih snaga u turbulentno srednjoistočno područje koje bi se postavile na crtama izraelsko-palestinskog razdvajanja. Inače, taj prijedlog, koji se često ponavlja, iznio je i glavni tajnik UN-a Kofi Annan.</p>
<p> On smatra kako je u sadašnjem trenutku najvažnije da dvije sukobljene strane počnu ispunjavati preuzete obveze iz međunarodnog mirovnog plana. </p>
<p>Colin Powell je, istodobno, pozvao palestinske militantne organizacije, posebno Hamas, da obustave svaki oblik nasilja. Glasnogovornik Hamasa Ismail Abu Shanab odgovorio je, međutim, kako Palestinci nemaju drugog izbora nego da se brane. »Svi dobro znaju da se Sharon u protekla 33 mjeseca okomio na naš narod, napada nas, ubija našu djecu, uništava naše domove i upada na naš teritorij«, rekao je. Shanab je podsjetio i na činjenicu da su izraelske okupacijske vlasti uhitile tisuće Palestinaca, dodavši kako se palestinski narod samo brani od agresora.</p>
<p> Poručio je kako Palestinci žele povlačenje Izraela i život u miru.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Europa će izglasati ustav do kraja ove godine</p>
<p>BRUXELLES, 15. lipnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Konvencija o budućnosti Europe prihvatila je prijedlog nacrta budućeg ustava Europe nakon posla koji je aktivno startao u veljači prošle godine, tisuća amandmana, beskrajnih sastanaka, uvjeravanja, ucjenjivanja, vrijeđanja i kritika i, povrh svega, lobiranja i izdavanja priopćenja svakoga tko je mislio da ima pravo »reći svoje«. </p>
<p>Osnovna je namjera predsjednika Konvencije Valeryja Giscarda d'Estainga bila stvoriti upotrebljiv dokument koji EU neće smetati ili ograničavati idućih pola stoljeća.</p>
<p> »Tražili smo i našli ravnotežu i ona je ugrađena u dokument pred vama«, obratio se predsjednik članovima Konvencije. </p>
<p>Giscard d'Estaing će s nacrtom izaći pred lidere EU-a na Solunskom summitu. Time će ova »kombinacija želja, namjera, stremljenja i radikalnog novog razmišljanja« (kako je nacrt ustava opisao danski predstavnik u Konvenciji Henning Christophersen) biti ubačena u žrvanj međuvladine konferencije u listopadu. EU će možda svoj novi ustav vidjeti do kraja ove godine. </p>
<p>Nije gotovo kad je gotovo, upozoravaju oprezniji članovi skupa. Iako je prijedlog »uravnoteženi kompromis koji kao takav zavređuje sve naše hvale«, prema tvrdnji Hansa Gerta Pötteringa, vođe većinskih narodnjaka u Europskom parlamentu, njegov stranački kolega Elmar Brok okuje nastavak borbe pogotovo oko neriješenog pitanja odlučivanja kvalificiranom većinom koja bi u ime efikasnosti iz upotrebe izbacila ozloglašeni veto u nekim osjetljivijim područjima poput financija ili vanjske politike.</p>
<p> Predsjednik Konvencije očekuje da će veto ipak preživjeti: »Nemojmo se zavaravati, vanjska politika neće doći u resor odlučivanja kvalificiranom većinom«, tvrdi D'Estaing. »Valjda ćemo znati kada je bitka završena«, filozofski će Brok, sve u nadi da će se ispuniti njegova prognoza prema kojoj je prijedlog ustava toliko dobro sročen da »neće ostaviti prostora diplomatima da iza zatvorenih vrata ponovno otpočnu raspravu«. Ocjena je da je dotjerani tekst dobar početak za veliko finale međuvladine konferencije i obećavajući »delikatni kompromis« s elementima koji znače produbljivanje demokracije, poput unosa Velike povelje građanskih prava u ustav ili najsvježijeg noviteta prema kome građani EU imaju pravo pokretanja procedure izmjene propisa ili donošenja novih prikupljanjem milijun potpisa, što i nije tako mnogo jer je riječ o ustavu za Europu od gotovo pola milijarde ljudi.</p>
<p>Lada Stipić Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Česi hoće u Europu, premijer prijeti ostavkom vlade</p>
<p>Česi su velikom većinom od 77 posto izglasali priključenje svoje zemlje Europskoj uniji u koju bi ih trebala uvesti aktualna socijaldemokratska vlada, a premijer Vladimir Špidla je neočekivano zaprijetio ostavkom</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> - U trenutku kad su Česi velikom većinom (77 posto) izglasali priključenje svoje zemlje Europskoj uniji u koju bi ih trebala uvesti aktualna socijaldemokratska vlada, premijer Vladimir Špidla je neočekivano zaprijetio ostavkom, što bi automatski značilo i pad njegove vlade. »Ako vlada ne dobije u parlamentu povjerenje za provođenje reforme javnih financija, podnijet ću ostavku«, izjavio je Špidla praškom dnevniku Pravo. »Ako ne uspijemo, morat ću povući konzekvence«, objasnio je i dodao: »Ako reformu ne 'proguramo' mi, moramo otvoriti prostor nekome drugome, svjesni da će onaj koji u tome uspije, provesti reformu u mnogo 'tvrđem' obliku«.</p>
<p>Po mišljenju premijera reforma javnih financija, o kojoj se u Češkoj raspravlja već više mjeseci, ne može biti manje sveobuhvatna i manje radikalna ako želi ispuniti ono što od nje vlada očekuje. »Reforma javnih financija je neophodna«, rekao je Špidla i pojasnio: »Naš je dug približno 440 milijardi kruna (blizu 90 milijardi kuna), a na dugovni servis plaćamo još 25 milijardi kruna (oko pet milijardi kuna). Ako ne provedemo reformu, dug će se u 2006. godini popeti na 1.300 milijardi kruna (oko 260 milijardi kuna)«. </p>
<p>Reforma javnih financija, kojoj je cilj zaustaviti daljnje zaduživanje države, predviđa »stezanje remena« i uštede u mnogim sektorima, što će se odraziti na povećanje cijena i pogoditi prije svega domaćinstva, a manje poduzeća. Naime, mnoge usluge i robe, koje su dosad oporezovane s PDV-om od pet posto, sad će potpasti pod jedinstvenu stopu PDV-a od 22 posto, što je već prihvatio Zastupnički dom, a očekuje se da će proći i u Senatu. Od 1. siječnja iduće godine trebali bi poskupjeti brojne usluge (telefoni, Internet, pravni i porezni savjeti, najam osobnih automobila i stanova itd) i robe (papir i karton, bionafta i bioplin, boje i lakovi, solarni uređaji, drvena građa), a daljnja poskupljenja građane očekuju u svibnju 2004. kad Češka uđe u Europsku uniju i kad će poskupjeti i druge usluge.</p>
<p>S potrebom reforme slažu se sve stranke vladine koalicije, ali postoje izvjesne razlike u širini reformi i oštrini restriktivnih mjera. Vlada namjerava provesti reformu i u slučaju da sindikati organiziraju, kako su najavili, brojne proteste, koji bi trebali početi već ovog tjedna. U četvrtak će stupiti u štrajk Asocijacija samostalnih sindikata, najbrojnija Češkoslovačka konfederacija sindikalnih saveza počet će štrajk 23. srpnja, 1. rujna počet će štrajkati i školski sindikati, a o štrajku razmišlja i liječnički sindikat. </p>
<p>I dok se vlada sukobljava s dosad najtežim ispitom, o kojemu ovisi i usvajanje proračuna za 2004. u jesen ove godine, a to znači i opstanak sadašnje koalicijske vlade, najjača opozicijska stranka ODS već se priprema za preuzimanje vlasti. Građanski demokrati (ODS), koji su po posljednjim anketama najjača politička stranka u Češkoj (posljednja anketa govori čak o 38 posto!), pripremili su, kako je izjavio njihov šef Mirek Topolanek, scenarij za sve slučajeve.</p>
<p> Bez obzira na to hoće li vlada, koja ima u parlamentu tanku većinu od samo jednog glasa, preživjeti reformu javnih financija, a zatim i jesensko izglasavanje proračuna, građanski demokrati kažu da se pripremaju dugoročno, kako bi mogli odgovorno preuzeti vlast ma kad to bilo.</p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Obljetnica u znaku nove bitke na Sutjesci</p>
<p>Partizanske kolege iz Federacije BiH još ranije su se ogradile od ove manifestacije, iskazavši golemo nezadovoljstvo načinom na koji je Glavni odbor boračke organizacije RS planirao organizirati ceremoniju</p>
<p>SARAJEVO, 15. lipnja</p>
<p> - U subotu je obilježena šezdeseta obljetnica bitke na Sutjesci. Ta bitka iz 1943. godine za vrijeme komunističke vladavine glorificirana je kao još jedna neuspješna neprijateljska ofenziva u Drugom svjetskom ratu, a skupovi održavani na Tjentištu, u podnožju grandioznog spomenika, bili su sastavni dio komunističke ikonografije u bivšoj SFRJ, gdje se slavilo »bratstvo i jedinstvo«, antifašistička borba i uspjesi u razvoju socijalističke Jugoslavije.</p>
<p>Slično kao što je to nedavno učinjeno u Jablanici, organizacije koje okupljaju bivše Titove borce pokušale su se dogovoriti da i šezdeseta obljetnica bitke na Sutjesci bude obilježena nekom većom manifestacijom. No, ovoga puta podijelili su se na nacionalnoj osnovi.</p>
<p>Veliki jubilej tako je obilježen u organizaciji isključivo institucija Republike Srpske. Pokrovitelji su bili Vlada tog entiteta i Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite RS, a organizatori lokalni Odbor SUBNOR-a, Nacionalni park Sutjeska i Općina Foča/Srbinje.</p>
<p>Partizanske kolege iz Federacije BiH još ranije su se ogradile od ove manifestacije, iskazavši golemo nezadovoljstvo načinom na koji je Glavni odbor boračke organizacije RS planirao organizirati ceremoniju. Glavni odbor SUBNOR-a sa sjedištem u Sarajevu odlučio je stoga odgoditi obilježavanje bitke za 5. srpnja, nadnevak koji je nekoć slavljen kao Dan borca, te zatražiti čak i pomoć SFOR-a u organizaciji tog skupa, na kojeg će biti pozvani i pripadnici partizanskih postrojbi iz Dalmacije i Crne Gore, visoki predstavnik Paddy Ashdown, te veleposlanici zemalja koje su u Drugom svjetskom ratu činile antihitlerovsku koaliciju</p>
<p>»Glavni odbor boračke organizacije Republike Srpske, koji se od nas odvojio 1995. godine, tražio je da oni sastave cjelovit program proslave. Međutim, njihov program je potpuno neprihvatljiv, jer po njemu izvan RS nitko ne sudjeluje. U njemu se partizanski borci nazivaju tek 'rodoljubima', a mi smatramo da su partizani nešto puno više. Nadalje, potpuno je nejasno tko je za njih rodoljub, jer su na istim prostorima godinu kasnije od partizanskog oružja ginuli i četnici. S velikim pravom imam razloga sumnjati. Zasigurno znam da predstavnici 'otadžbinskog rata', kako nazivaju one koji su u svoje vrijeme klali i masovno ubijali u Srebrenici, koji su godinama u blokadi držali Sarajevo i bez milosti ubijali, neće polagati vijence u počast poginulih partizana, već će to svakako učiniti u počast onih čiji su nasljednici«, pojasnio je predsjednik GO SUBNOAR-a BiH Jure Galić, razloge ovog konceptualnog sukoba, dodajući da se u programu SUBNOAR-a RS nigdje nije spominjala država BiH.</p>
<p>Potpredsjednici Glavnog odbora SUBNOR-a BiH Vaso Radić i Raif Dizdarević rekli su da je iz RS dostavljen program obilježavanja jubileja bitke na Sutjesci jednonacionalno koncipiran i ima separatistička obilježja.</p>
<p>U komentarima sarajevskog tiska ovaj je sukob već nazvan »novom bitkom na Sutjesci«, a scenarij koji je planiran iz Banje Luke nazvan je revizijom povijesti, jer podrazumijeva, među ostalim, izjednačavanje partizana i četnika, himnu Bože pravde, te spominjanje boraca 'otadžbinskog rata', ali i negiranje dostignuća AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a.</p>
<p>U komentaru dnevnika Oslobođenje, koji je inače nastao upravo u krilu partizanskog pokreta, ističe se da je »najtragičnija politička činjenica s kojom se Bosna i Hercegovina mogla suočiti na putu svoga stradanja, jeste podjela među borcima narodnooslobodilačkog i antifašističkog rata na nacionalnoj i ideološkoj osnovi. A to se dogodilo, i to na jednom od najsvjetlijih mjesta iz Narodnooslobodilačke borbe«.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Srbija i Crna Gora u Partnerstvu unatoč tužbi protiv NATO-a</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> - Srbija i Crna Gora u ponedjeljak podnose službeni zahtjev za prijem u program NATO-a Partnerstvo za mir, izjavio je ministar odbrane SCG Boris Tadić dodavši da očekuje da će se na ovaj zahtjev pozitivno odgovoriti s obzirom na to da je SCG ispunila najvažnije uvjete i da bi negativan odgovor »pridonio krizi u regiji«. </p>
<p>»Dosad samo smo mi i Bosna i Hercegovina od svih europskih zemalja bili izvan europskih integracija.</p>
<p> To govori da je ovo područije bilo svojevrsna 'crna rupa' na tom polju«, rekao je Tadić.</p>
<p> Ponovio je da su uvjeti za prijem SCG u Partnerstvo za mir suradnja sa Haaškim sudom, prekid financiranja vojske Republike Srpske, početak reformi vojske i povlačenje tužbi protiv NATO zemalja pred Međunarodnim sudom pravde. Stav državne zajednice Srbije i Crne Gore je, prema riječima ministra Tadića, da će tužbe protiv zemalja NATO-a biti povučene kad BiH i Hrvatska povuku tužbe protiv SCG za genocid. </p>
<p>Ministar vanjskih poslova Goran Svilanović nedavno rekao da nema ništa od članstva u Partnerstvu za mir sve dok je na slobodi Veselin Šljivančanin, a taj je uvjet ispunjen prošlog petka njegovim uhićenjem.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="53">
<p>Stan akademika Pavletića možda nema radnu sobu, ali je jeftino »otkupljen«</p>
<p>U svom reagiranju na zastupničku samododjelu nagrade za promicanje demokracije, Dobroslav Paraga spomenuo je (Vjesnik, Stajališta, 9. lipnja) činjenicu da je akademik Vlatko Pavletić, doktor znanosti, sveučilišni profesor, potpredsjednik Hrvatskoga sabora, bivši predsjednik Hrvatskog državnog sabora, bivši privremeni predsjednik Republike Hrvatske – svojedobno (u onom mrskom komunističkom režimu) dobio »luksuzan stan u središtu Zagreba veličine 150 četvornih metara«.</p>
<p>Iz reagiranja Hrvoja Šošića, uglednog hrvatskog ekonomista i utemeljitelja i vođe Hrvatske stranke, ne možemo zaključiti zašto bi Paraga o tom stanu lagao. Ispada tek da nije luksuzan, nego da je taj »stan sramota svih nas«, jer je »bez radne sobe« i akademik Pavletić »piše u kuhinji, kada obitelj dođe u posjet ili gleda televiziju«. Nije spomenuo kako to da u 150 kvadrata nije bilo mjesta za radni prostor.</p>
<p>Ostaje jedna gorka činjenica. Većina hrvatskih obitelji – gotovo četiri petine svih u Hrvatskojm, svoj su stan (kuću) kupili ili izgradili po pravim, tržišnim cijenama, ili ga naslijedili od svojih predaka koji su taj stan (kuću) stekli upravo na taj način. Za razliku od njih – obitelj akademika Pavletića dobila je tzv. stanarsko pravo, a u vrijeme vladanja HDZ-a taj je stan i »otkupljen« za jeftin novac (dakle, nije kupljen, nego »otkupljen«), za otprilike 8 do 12 posto njegove stvarne vrijednosti. Kao i mnogi od onih koji su se »slučajno« u devedesetim godinama našli u državnom vrhu, »slučajno« je i taj stan svojedobno komunistički režim oduzeo u valu oduzimanja imovine od hrvatskih građana i uništavanja jedne od ekonomskih osnovica hrvatstva. A u takvim stanovima neki su se, kako se to u novinama počesto ističe, našli »slučajno«. »Slučajno« među takvim otkupljivačima oduzetih stanova i vila nalazi se i akademik Pavletić. Zanimljiv je brojčani podatak: takvih je obitelji u Hrvatskoj samo oko jedan i pol posto, tj. oko 30 tisuća, četrdesetak puta manje nego onih koji žive u stanu koji je stečen po pravoj cijeni (oko 1,4 milijuna obitelji).</p>
<p>Koliko je »demokratski« bilo u komunističko vrijeme oduzimati ljudima u Hrvatskoj (i Jugoslaviji) njihovu imovinu, to je svakomu jasno. Onda su »promicane« neke druge vrijednosti, i o tim i takvim »promicanjima«, u devedesetim godinama mnogi su »demokrati« šutjeli. A sve ono što se pohvalno može reći o akademiku Pavletiću – a ima se što reći – napisali su Željko Sabol (9. lipnja) i Hrvoje Šošić (11. lipnja).</p>
<p>JAKOB PETRIĆZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Za vrijeme grmljavine bitno je ne leći na zemlju </p>
<p>Pišem ovaj članak u petak 13. lipnja, poslije podne, dok vani pljušti kiša i čuje se grmljavina.</p>
<p>Redoviti sam Vjesnikov čitatelj i ugodno me iznenadio članak »Bolje u automobilu i na zemlji nego ispod stabla!« (Vjesnik, 12. lipnja), koji je objavljen u vezi s nedavnim događajem na Jarunu, kada je od udara groma u drvo nastradao mladi par koji se sklonio ispod krošnje. Podsjetio me je na nekadašnje rubrike »praktični savjeti« kakvih danas, na žalost, malo možemo vidjeti u našem tisku.</p>
<p> Iako ponekad uočim pogreške u novinskim napisima, obično na njih ne reagiram jer ih ne smatram bitnima. Ovaj put, međutim, pišem vam jer želim upozoriti na, u tom članku uočenu, pogrešku u postupanju za vrijeme grmljavine, budući da se nekomu može raditi o glavi.</p>
<p> Naime, u spomenutom ste članku naveli upute mr. Ivana Čačića za ponašanje u takvim prilikama: »Za vrijeme grmljavine najbolje je izbjegavati otvorene prostore, no nađete li se na otvorenome bez zaklona, najbolje je leći i pričekati da grmljavina prođe. Ako pak osjetite dizanje i pucketanje kose, odmah legnite na tlo, jer iz vaše glave prema nebu strši naelektrizirana kosa koja čeka kratki spoj, odnosno udar munje. U slučaju grmljavine potrebno je odbaciti sve metalne predmete kao što su kišobran, vile, ali i mobitel.« Iako nisam stručnjak za takve situacije, sasvim se slažem s većim dijelom uputa, osim onoga da treba leći na zemlju. Naime, nedavnim pretraživanjem po Internetu pronašao sam neke Webb stranice na tu temu, primjerice: http://www.lightningstorm.com/ls2/discover/index.jsp, http://www.lightningsafety.com/nlsi_pls/lst.html U slobodnom prijevodu njihove upute glase: »Ako ste izvan kuće i munja udari negdje blizu vas, sklupčajte (skvrčite) se u loptu na svojim stopalima. Vaš je cilj da budete najmanji mogući cilj (za munju), s minimalnim kontaktom s tlom. Pokrijte uši rukama da spriječite oštećenje sluha zbog grmljavine. Udaljite se najmanje pet metara od druge osobe.«</p>
<p>Dakle, bitno je ne leći!</p>
<p>Ne bih želio da se ovo pismo shvati kao kritika mr. Čačića, kojeg inače cijenim kao stručnjaka meteorologa.</p>
<p>PREDRAG KVASNIČKAZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Zar Hrvati zbilja očekuju da će se nakon posjeta Pape dogoditi čudo</p>
<p>Htio bih zahvaliti profesorici Mirjani Nazor na fenomenalnom članku objavljenom u Vjesnikovoj rubrici Stajališta (13. lipnja) pod nazivom »Jesmo li vjernici ili samo masa u trenutačnom zanosu«. Vrlo je objektivan i stručan.</p>
<p>Mišljenja sam da mnogi u Hrvatskoj rade spektakl od posjeta Pape, kao da će se zbilja dogoditi čudo. Vjera ne počinje u crkvi, već kod kuće. I ne radi se samo o vjeri u Boga, već o vjeri u čovjeka, prijatelja, intimnu osobu. Vrlo me ražalosti svaki put kada osjetim da nam Crkva zapravo sužava put kojim krećemo, potičući netrpeljivost na jednoj suptilnoj razini. Jer obitelj nije obitelj ako nije po definiciji Rimokatoličke crkve. Naime, ako obitelj izgleda drugačije od onoga što si Crkva predoči, posebice pri tome mislim na istospolne zajednice, onda to naravno ne valja.</p>
<p>Rimska crkva kao da se nije udaljila od svojih srednjovjekovnih inkvizicijskih metoda linčovanja svega što je novo i drugačije. Tada su hrabre i mudre žene bile spaljivane kao vještice, a vrhunski matematičari i geofizičari prošlih stoljeća ubijani.</p>
<p>I što sada ljudi očekuju nakon posjeta Pape? Da će se kriminalci pokajati i sami od sebe vratiti novac koji pljačkaju po Hrvatskoj?</p>
<p>Crkve, primjerice, u Kanadi odavna su shvatile da ako žele preživjeti, moraju otvoriti vrata svima, bez obzira na spol, dob, rasu, nacionalnost i seksualnu usmjerenost. Mnoge crkve na panoima ispred vrata imaju naziv »Svi su dobrodošli«. Ne bi li to možda trebao biti slogan svake vjere?</p>
<p>Kako objasniti činjenicu da se u ljudskoj povijesti više ratova vodilo i više ljudi poubijalo u ime bogova nego iz bilo kojega drugog razloga?</p>
<p>MARCO ROCHE,Washington, DC USA</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Ekonomska unija malih država pružila bi im ravnopravniji položaj među velikim susjedima </p>
<p>Vrlo sam razočaran govorom predsjednika Stipe Mesića prilikom otvaranja u Zagrebu nove zgrade veleposlanstva prijateljskih Sjedinjenih Država Amerike. Gospodin Mesić sveobuhvatna je i aktivna osoba koja je puno pomogla u gradnji pozitivne slike Hrvatske. Hrvatskoj je vraćeno zasluženo dostojanstvo u čitavom svijetu, a svaki hrvatski građanin u domovini osjeća se zaštićeno i ravnopravno, što je isključivo zasluga predsjednika Mesića i vlade premijera Račana. Predsjednik Mesić uživa velik ugled, kako kod naših regionalnih susjeda, tako i u Europi i čitavom svijetu, pa i kod naših američkih prijatelja. No, u spomenutom govoru prekoračio je svoje ovlasti. Trebao je govoriti svečano i općenito ne miješajući se previše konkretno u dnevnu politiku. Ulogu u tom važnom odlučivanju mora prepustiti Račanovoj vladi, koja je u vanjskoj politici vrlo spretna i umjerena.</p>
<p>Ako se nastavi hajka Nijemaca i Francuza protiv Sjedinjenih Država Amerike, uskoro bi se mogla raspasti ujedinjena Europa, koja ide u sve težu ekonomsku recesiju. Već sada »veliki« u Europi poručuju »malima« da »budu tiho«, a možemo misliti kakva bi nas državna nezavisnost očekivala u takvoj Europi. Radije stvorimo slobodnu ekonomsku uniju malih država. Ta unija bila bi spona snošljivosti i sveobuhvatne suradnje među nacijama i religijama te trajni temelj uspostavljanju pravog demokratskog napretka i našega ravnopravnog održanja među velikim i moćnim susjedima.</p>
<p>Prof. MARKO BAGARIĆ BENCUNKarlsruhe, Njemačka</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="57">
<p>Tajnom šifrom »07« i tuđim imenima do pola milijuna kuna </p>
<p>ZADAR, 15. lipnja</p>
<p> – Bivši ravnatelj Centra za socijalnu skrb Miroslav Josip Biloglav (62) očitovao se na podužu optužnicu koju je protiv njega u veljači ove godine podiglo Županijsko državno odvjetništvo zbog zloporabe položaja i ovlasti, krivotvorenja isprava i povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga. Biloglav je izjavio kako se ne osjeća krivim ni za jednu točku optužnice. </p>
<p>Naime, optužnica ga tereti da je u razdoblju od 9. siječnja 1997. do 1. kolovoza 2001. godine u Zadru, iako znajući da su poslovi oko ostvarivanja jednokratne novčane pomoći i druge pomoći iz sustava socijalne skrbi u nadležnosti socijalnih radnika, u cilju da se nepripadno okoristi, gotovo svakodnevno tražio od daktilografa i socijalnog radnika Centra da za njega i pod njegovom šifrom (07) ispišu zahtjeve za dodjelu jednokratne pomoći i rješenja o dodjeli takve pomoći, i to na ime osoba čija je imena uglavnom izmišljao, zatim onih koji su u međuvremenu umrli ili pak onih koji takvu pomoć nisu nikada primali. </p>
<p>Biloglav je rješenja potpisivao svojim potpisom i ovjeravao službenim pečatom Centra, a zatim, tražio da blagajnice ispišu i isplatnice na ime tih osoba, time da uz to donesu i gotovinu u tom iznosu, što su ove i činile, ostavljajući isplatnice i gotov novac u njegovom uredu. Optuženi Biloglav to je pravdao time da će te stranke pomoć podići upravo kod njega, da bi potom, po njihovom odlasku novac zadržao za sebe, a isplatnice, na mjestu primatelja novca, potpisao imenom tih osoba.</p>
<p>Devet rješenja o jednokratnoj pomoći potpisao je na ime Križana Vrsaljka iz Zadra na ukupan iznos od 3.115,00 kuna koji također nikada nije tražio niti primio takvu pomoć.</p>
<p>Na ime Vinka Bukvića iz Zadra izdano je deset rješenja na ukupan iznos od 3.500,00 kuna, iako je pokojni Vinko Bukvić od 1994. bio šlagiran i ležao nepokretan, te 20. listopada 1999. g. umro, pa nije nikada tražio niti primio takvu pomoć.</p>
<p>U razdoblju od 30. prosinca 1998. do 16. listopada 2000. godine izdao je sedam rješenja o jednokratnoj pomoći na ime Marije Bukvić iz Zadra na ukupan iznos od 2.450,00 kuna, iako ta osoba s tim podacima uopće ne postoji u jedinstvenom registru osoba, a potom, na isplatnicama na mjestu primatelja novca potpisao ime te osobe te navedeni iznos novca prisvojio.</p>
<p>U razdoblju od 31. prosinca 1998. do 2. srpnja 2001. godine, stoji u optužnici, Miroslav Biloglav izdao je šest rješenja o pomoći na ime Ante, Ivke i Marize Orlović iz Zadra, Frana Supila 19, na ukupan iznos od 2.900,00 kuna, iako Ante Orlović tvrdi da te pomoći za sebe, svoju suprugu i svoju kći nije nikada primio niti potpisao uime tih osoba.</p>
<p>Na taj način je Biloglav izdao 1.253 rješenja na ime 209 osoba s neistinitim podacima, na štetu državnog proračuna i tako prisvojio nepripadnu korist u iznosu od najmanje 502 tisuće kuna.</p>
<p>Mia Veršić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Pet godina zatvora za spolno zlostavljanje pastorke</p>
<p>OSIJEK, 15. lipnja</p>
<p> – Odlukom Vrhovnog suda RH, potvrđena je presuda Županijskog suda u Osijeku kojom je H.A. (66), državljanin BiH s prebivalištem na području Đakova, proglašen krivim i osuđen na pet godina zatvora za kazneno djelo spolnog zlostavljanja svoje danas petnaestogodišnje pastorke. </p>
<p>Optužnica Županijskog državnog odvjetništva teretila ga je da je od 1997. do studenog 2001. godine u kući u kojoj je nevjenčano živio sa L.B., učestalo prisiljavao na oralne, analne i vaginalne spolne odnose njezinu kćer iz prvoga braka. Djevojčica je zlostavljana od svoje devete do trinaeste godine. </p>
<p>Prema optužnici, osim što se na njoj spolno iživljavao, H.A. ju je u više navrata znao tući raznim predmetima koji bi mu se našli pri ruci. S obzirom da joj je prijetio kako će ju »gadno kazniti« bude li nekome ispričala što joj radi, preplašena djevojčica godinama je šutjela. </p>
<p>Zlostavljanje očuha monstruma je otkriveno tek kada je on jedne večeri ušao u sobu u kojoj je spavao i djevojčin brat te ju je pozvao da dođe naložiti vatru. Nakon što je ona otišla za njim, H.A. se skinuo i natjerao ju da ga oralno zadovolji. Kako je njezin brat čuo kada ju je očuh pozvao, on je nakon nekoliko minuta krenuo za njima i sve vidio. </p>
<p>Očajna djevojčica tada je odlučila sve ispričati majci koja joj u početku nije vjerovala. Međutim, ubrzo je cijeli slučaj prijavila policiji. </p>
<p>H.A. se tijekom istrage branio šutnjom, a pred sudskim je vijećem kazao kako je sve to laž koju su djeca izmislila kako on više ne bi živio s njima. </p>
<p>Ovakva obrana ocijenjena je neistinitom, pa je osuđen na pet godina zatvora. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Bačeni opušak uzrokovao požar napuštene garaže</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – U subotu poslije 13 sati u podzemnim garažama u Ulici Hrvoja Macanovića na Jarunu buknuo je požar u kojem je izgorjela jedna garaža, dok je susjedna oštećena. Kako doznajemo iz Policijske uprave zagrebačke šteta je procijenjena na 5.000 kuna, a ozlijeđenih nije bilo. Garaža je bila napuštena, a u njoj su se nalazili madrac i prazne palete. </p>
<p>Voditelj Operativno komunikacijskog centra PUZ-a je rekao kako je požar izbio zbog bačenog opuška ili nečeg slično jer u garaži nema struje koja bi mogla uzrokovati požar. </p>
<p>Tko je vlasnik garaže nije se još točno uspjelo utvrditi, a pretpostavlja se da je garaža u vlasništvu Grada Zagreba. </p>
<p>Također, kako doznajemo, garažu su inače koristili mladi za zabavu.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>U Zagrebu u prvih pet mjeseci poginulo trinaest pješaka</p>
<p>Zbog grešaka pješaka dogodilo se 87 prometnih nesreća u kojima je poginulo pet osoba, a 72 su ozlijeđene</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – Policijska uprava zagrebačka u četvrtak je iznijela poražavajuću statistiku, prema kojoj je u prvih pet mjeseci ove godine u prometnim nesrećama poginulo 13 pješaka, a ozlijeđeno ih je 246.</p>
<p>Zbog grešaka pješaka dogodilo se 87 prometnih nesreća u kojima je poginulo pet osoba a ozlijeđeno je 72, pa je stoga zagrebačka policija uputila apel vozačima da tijekom vožnje poštuju znakove ograničenja brzine te da se pješačkim prijelazima približavaju sa smanjenom brzinom i povećanim oprezom.</p>
<p>Pored širom otvorenih očiju vozačima se savjetuje i usmjeravanje posebne pažnje na pješake treće životne dobi, koji prelaze pješačke prijelaze u uvjetima smanjene vidljivosti, posebice noći te da poštuju promjene svjetla na pješačkim prijelazima na kojima je promet upravljan semaforima.</p>
<p>Kako je, pak, zbog nekorištenja obilježenog pješačkog prijelaza prošle godine zabilježen 21 prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao jedan pješak, a 19 ih je ozlijeđeno, Policijska je uprava zagrebačka uputila i niz savjeta koji se odnose na same pješake, kao jednu od najugroženijih skupina u prometu.</p>
<p>Pješacima je posebna pažnja skrenuta da kolnik prelaze na mjestima gdje su obilježeni pješački prijelazi te da pritom obraćaju posebnu pažnju na udaljenost i <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> vozila koja im se približavaju, kako bi izbjegli tragediju zbog, eventualnih, nesavjesnih vozača.</p>
<p>Pored toga, savjeti se odnose i na korištenje podzemnih i nadzemnih pješačkih prijelaza, a što pješaci često izbjegavaju, ali također i na izbjegavanje kretanje kolnikom u noćnim i uvjetima znatno smanjene vidljivosti. </p>
<p>Ukoliko je kretanje kolnikom u noćnim i uvjetima smanjene vidljivosti neophodno, policija preporuča nošenje svjetlije odjeće i obuće, po mogućnosti s flourescentnim i reflektirajućim detaljima.</p>
<p>Uz niz spomenutih savjeta policija poziva na solidarnost i humanost u prometu.</p>
<p>Posebice na onaj dio koji se odnosi na davanje prednosti drugih sudionika u prometu, među kojima su pješaci svakako najugroženiji</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Pala s motora na cestu pa je pregazio auto</p>
<p>VARAŽDIN 15. lipnja</p>
<p> – Na varaždinskoj istočnoj obilaznici D3 u subotu se oko 18 sati dogodila prometna nesreća u kojoj je od ozljeda na putu u bolnicu preminula suvozačica na motoru S.P. (32). Motocikl kojim je desnim prometnim trakom upravljao N.G. (32) je zbog nepridržavanja potrebnog razmaka prednjim desnim dijelom motocikla udario u stražnji dio osobnog automobila kojim je u istom smjeru upravljala K.Š. (23).</p>
<p>Od jačine udara motocikl se srušio i s njime vozač N.G. i suvozačica S.P. (32), koja je odbačena na lijevu prometnu traku gdje je iz suprotnog smjera naišlo osobno vozilo kojim je upravljala N.K. (41). Suvozačica na motociklu teško je ozlijeđena, a od ozljeda je preminula u vozilu Hitne pomoći na putu u Opću bolnicu Varaždin. Istočna varaždinska obilaznica bila je zatvorena u vremenu od 18 do 21 sati zbog očevida, a promet se odvijao zaobilazno kroz grad.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="62">
<p>Ina zatražila poskupljenje plina za 16 posto od 1. srpnja</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> - Ina je od Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti zatražila da im od 1. srpnja odobri oko 16 posto višu dobavnu cijenu prirodnog plina. To znači da su ipak odustali od zahtjeva da im se dobavna cijena plina od početka srpnja poveća za čak tridesetak posto, što su kao vjerojatnu mogućnost najavljivali krajem svibnja.</p>
<p>Svoj zahtjev obrazlažu činjenicom da im je početkom ove godine, zbog porasta svjetskih cijena plina uvjetovanog očekivanim ratom u Iraku, znatno povećana cijena plina iz Rusije, odakle uvoze oko 45 posto u Hrvatskoj potrebnog plina. Zbog toga i preniske prodajne cijene u Hrvatskoj, određene prošlu jesen na temelju tadašnje niže cijene ruskog plina, navodno ponovno dosta gube u poslovanju s tim sve popularnijim energentom. To im, tvrde u Ini, otežava najavljena velika ulaganja u povećanje proizvodnje na sjevernom Jadranu i osiguravanje novih dobavnih pravaca iz inozemstva nužnih za ublažavanje postojećih, posebno zimskih, problema u opskrbi potrošača plinom. </p>
<p>No, pitanje je hoće li zatraženo poskupljenje dobiti zeleno svjetlo Vijeća koje je početkom godine, prema novom tarifnom sustavu za plin, od Ministarstva gospodarstva preuzelo određivanje dobavnih cijena tog energenta. Naime, Vijeće je već krajem ožujka odbilo Inin zahtjev za povećanje cijene za 21 posto od 1. travnja. Takvu su odluku kratko obrazložili tvrdnjom da Inin zahtjev nije bio u skladu s novim tarifnim sustavom za dobavu plina. Pojedinosti, međutim, tada nisu bile razjašnjene. </p>
<p>Neslužbeno smo doznali da je sporno bilo pitanje kako Ina određuje cijenu plina sa svojih polja u Panonskoj nizini i na sjevernom Jadranu. Ina, navodno, želi za uvozni i domaći plin primjenjivati istu cijenu, s čime se Vijeće iz formalnih razloga ne slaže. </p>
<p>Predstavnici Ina-Naftaplina nadali su se da bi Ministarstvo gospodarstva ipak moglo promijeniti odluku Vijeća o odbijanju njihova zahtjeva, ali su čelnici tih dviju institucija ustvrdili da to nije točno te da konačnu odluku po novom tarifnom sustavu samostalno donosi Regulatorno vijeće. Zato je Ina najavila da će zatražiti izmjene tarifnog sustava za dobavu plina kako bi se razriješio taj spor. Budući da se to ne može brzo provesti, čini se da su u Ini zaključili kako im je u međuvremenu bolje prilagoditi svoj zahtjev odlukama Vijeća i postojećim odredbama tarifnog sustava po sistemu - bolje išta nego ništa.</p>
<p>Sve će biti jasnije krajem lipnja kad Vijeće odluči je li najnoviji Inin zahtjev u skladu s postojećim tarifnim sustavima ili će ga ponovno odbiti. Ako ga usvoje, za krajnje potrošače je utješna barem činjenica da eventualno povećanje Inine dobavne cijene za oko 16 posto neće značiti i toliko povećanje maloprodajnih cijena prirodnog plina. Njih, naime, određuju lokalni distributeri plina. Budući da im dobavna cijena plina čini samo polovicu troškova poslovanja, stručnjaci očekuju da bi maloprodajne cijene lokalnih distributera, ako ne iskoriste priliku za povećanje svojih marži, mogle porasti oko osam posto. </p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Više turista nego lani</p>
<p>Turistički djelatnici smatraju, a s tim se slažu i strani novinari koji su prošli tjedan boravili u Zadru, da je posjet Svetog Oca Hrvatskoj trebalo bolje iskoristiti u promociji zadarskog i hrvatskog turizma</p>
<p>PULA/ RIJEKA/ SPLIT/ ŠIBENIK/ ZADAR/ DUBROVNIK, 15. lipnja</p>
<p> - Početak ovogodišnje turističke sezone najavljuje da će biti bolja od prošlogodišnje, procjenjuju turistički djelatnici od Istre do Dubrovnika. </p>
<p>Protekli su vikend bili popunjeni svi istarski hoteli. Turisti su stigli iz susjednih zemalja, a iz Rusije, Ukrajine, Švedske, Nizozemske i Velike Britanije od prošlog tjedna svaki vikend u Pulu slijeće dvadesetak zrakoplova koji na Istarsku rivijeru dovezu oko 3000 gostiju. </p>
<p>U auto-kampovima, koji su se tek počeli puniti, najviše je Slovenaca, a u istarskim marinama gotovo da i nema slobodnog veza.</p>
<p>I Kvarner s trenutačno 45.000 gostiju bilježi 60 posto gostiju više nego lani. Najbrojniji su Nijemci, Slovenci i Talijani, no sezonu nažalost i dalje ometaju građevinski radovi. </p>
<p> Na području Splitsko-dalmatinske županije boravi oko 28.000 gostiju, što je za 11 posto više nego lani u isto vrijeme. Sudeći prema rezervacijama domaćih i stranih gostiju, srednjodalmatinska turistička odredišta će ovo ljeto zabilježiti porast broja gostiju za pet do sedam posto u odnosu na prošlu godinu. U srednjoj Dalmaciji odmarat će se 1,4 milijuna gostiju.</p>
<p>Makarska rivijera najomiljenije je turističko odredište stranim i domaćim gostima, a na tom području trenutačno boravi više od polovine gostiju, odnosno njih 16.000. Od otočnih destinacija najbolje su popunjeni hvarski, brački i viški hoteli, a očekuje se i velika posjećenost donedavno neatraktivnog otoka Šolte, gdje će se uskoro otvoriti novo apartmansko naselje u Nečujmu s oko 400 ležajeva. Hvarski hoteli gotovo su popunjeni, a i pune tri četvrtine smještajnih kapaciteta u hotelskom poduzeću »Supetrus hoteli« u Supetru na Braču svjedoče o dobrom početku sezone. Već će sljedeći tjedan tamošnji hoteli biti dupkom puni. </p>
<p>Slabo posjećeni Split je službeni početak turističke sezone dočekao s oko 500 gostiju. Turistička odredišta Splitsko-dalmatinske županije i dalje u najvećem broju pohode Slovenci, Austrijanci, Česi, Poljaci i Nijemci. </p>
<p>Lipanj će, prema svemu sudeći, u Šibensko-kninskoj županiji biti bolji nego prošle godine. Hoteli bilježe skoro devedesetpostotnu popunjenost, a od ovog vikenda pune se i marine, auto-kampovi i privatni smještaj. Procjenjuje se da na Šibenskoj rivijeri trenutačno ljetuje više od 10.000 gostiju, a najbolju popunjenost imaju ponovno Vodice. Najbrojniji su gosti iz Njemačke, Češke, Slovačke i Slovenije, a ima i nešto Britanaca. Puni su i hotelski kapaciteti »Solarisa«, a riječ je uglavnom o kongresnom turizmu. U »Solarisovoj« marini privezano je 190 brodova, u auto-kampu se odmara 600 gostiju, uglavnom Nijemaca i Mađara.</p>
<p>Od ovog vikenda Šibenska rivijera bogatija je za još jednu marinu. U Tribunju kod Vodica svečano je otvorena nova marina čiji su vlasnici Mađari. Marina ima 260 vezova u moru i na kopnu, a nautičari koji će je ovo ljeto pohoditi su uglavnom iz Mađarske, Austrije i Italije.</p>
<p>U Zadarskoj županiji trenutačno su prijavljena 15.733 gosta, od kojih je 13.987 stranih i 1746 domaćih. U odnosu na isto razdoblje lani to je 45 posto više, a u odnosu na pretprošlu godinu čak 63 posto više gostiju. Najviše turista boravi na području Zadra, gdje se u hotelima na »Boriku«, »Punta skali« i »Kolovarama« odmara gotovo 5000 gostiju. Na Biogradskoj je rivijeri 2488 turista, u Ninu 1688, Zatonu 1500, na Pagu 1124 i oko 500 gostiju na području općine Starigrad. U privatnom smještaju ima vrlo malo turista, dok je u marinama i privezištima prijavljeno gotovo 2000 jahtaša. </p>
<p>Turistički djelatnici smatraju, a s tim se slažu i strani novinari koji su prošli tjedan boravili u Zadru, da je posjet Svetog Oca Hrvatskoj trebalo bolje iskoristiti u promociji zadarskog i hrvatskog turizma. Ministrica turizma Pave Župan-Rusković izjavila je da promociju koju su napravili strani novinari u svojim medijima Hrvatska nikad ne bi mogla platiti. Pretpostavlja se da su mnogi turisti prilagodili vrijeme svoga godišnjeg odmora s Papinim boravkom u Hrvatskoj. </p>
<p>Na području Dubrovačko-neretvanske županije je do 7. lipnja zabilježeno 127.609 gostiju, što je za 8,3 posto više nego u istom razdoblju 2002. godine. Ostvareno je i 550.258 noćenja ili 15,5 posto više nego u istom razdoblju lani. Premda će se stvarni učinci turističkoga prometa znati zapravo tek koncem lipnja, turistički djelatnici na hrvatskom jugu uglavnom su zadovoljni ostvarenim u predsezoni, kada je dobar dio ovdašnjih hotela bilježio popunjenost od gotovo 80 posto. </p>
<p>Zbog obnove turističkih hotela, hrvatski jug kaska za, primjerice, Istrom i Kvarnerom, premda je, kad je ovogodišnji porast ukupnog fizičkog prometa u pitanju, izbio na prvo mjesto. Ovdašnja turistička branša je sve optimističnija glede turističke budućnosti. U strukturi gostiju najviše je Nijemaca, a slijede ih Britanci i Francuzi. Potonji su posebice razveselili turističke radnike, jer su i jedni i drugi, s oko 48 dolara koje dnevno potroše, dobri potrošači. </p>
<p>Mirko Urošević/ Damir Herceg/ Ljubica Ivićev Balen/Jadranka Klisović/ Mira Jurković/</p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Linić: Ne treba se bojati stranih investitora</p>
<p>TRIBUNJ, 15. lipnja</p>
<p> - Potpredsjednik Vlade RH Slavko Linić u subotu navečer prisustvovao je svečanosti otvaranja nove marine u Tribunju. Ta je marina od prošle godine u vlasništvu mađarske tvrtke »Danuvius marina« kojoj je Vlada RH odobrila koncesiju na rok od 32 godine. </p>
<p>Svečanosti otvaranja nove marine koja raspolaže sa 260 vezova u moru i 150 na kopnu prisustvovali su Thomas Vitezy i Laslo Kerekes, suvlasnici marine, mađarski veleposlanik u Hrvatskoj Georg Chopi, te saborski zastupnici Ante Markov i Ivan Ninić. </p>
<p>Slavko Linić se u ime Vlade zahvalio investitorima na uspješno obavljenom poslu. »Koncesijsko pravo je veće pravo od vlasništva i zato je vrlo važno komu dajemo koncesiju. U svega godinu dana ostvaren je velik posao, marina je završena a dijalog s lokalnom sredinom pronađen. Znak je to da se ovakvih investitora ne trebamo bojati«, istaknuo je Linić. Dodao je da vlasnik koncesije zapošljava radnike hrvatskih građevinskih tvrtki i svojim radom uspješno trasira put ostalim zainteresiranim investitorima. </p>
<p>ACI, koji je prije dolaska Mađara gospodario ovom marinom a kojemu je Vlada oduzela koncesiju, nije bio dobar investitor, rekao je Linić te ustvrdio da Hrvatska ima odličnu suradnju s Mađarskom. »U Hrvatskoj se često postavlja pitanje koji je to dobar investitor i je li nama potreban strani kapital. Dobar investitor, bez obzira na to odakle on dolazi, je onaj koji ispoštuje potpisani ugovor a to je Danuvius marina postigla u rekordnom roku«, dodao je Linić.</p>
<p> Na dovršenje marine Danuvius marina utrošila je blizu sedam milijuna eura, a sukladno koncesijskom ugovoru Mađari će državi godišnje na ime koncesijske naknade plaćati 700 tisuća kuna plus šesto posto svih godišnjih prihoda.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="65">
<p>Granić: General Gotovina vjerojatno je u Austriji</p>
<p>Granić nije želio precizirati je li riječ o podacima obavještajnih službi, no naglasio je da general Gotovina nije kontaktirao s Banskim dvorima/ Potpredsjednik Vlade zadužen za odnose s Haagom nije želio spekulirati o tome je li Gotovina kontaktirao s Predsjednikovim uredom/ Pretpostavlja se da bi Gotovina, ako se preda u Hrvatskoj, s Haaškim istražiteljima razgovarao u Zagrebu prije nego što započne postupak izručenja</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> - »General Ante Gotovina sigurno se ne nalazi na području Republike Hrvatske, nego se vrlo vjerojatno nalazi u Austriji«, izjavio je u nedjelju u telefonskom razgovoru za Vjesnik Goran Granić, potpredsjednik Vlade zadužen za odnose s Haagom. Nije želio precizirati je li riječ o podacima obavještajnih službi, no naglasio je da general Gotovina nije kontaktirao s Banskim dvorima. Granić nije želio spekulirati o tome je li general kontaktirao s Predsjednikovim uredom, no pretpostavlja da bi pismo predsjednika Stjepana Mesića Haaškom sudu mogao biti dovoljan poticaj generalu Gotovini da napravi »prvi korak«, bez obzira na to kakav će biti odgovor Haaškog suda.</p>
<p>Što se tiče odgovora iz Haaga, koji bi u Banske dvore mogao stići idući tjedan, Granić pretpostavlja da će Sud vjerojatno odgovoriti u okviru sadašnje situacije. Dakle, tražit će da Gotovina pristupi sudu, koji ga je tada spreman saslušati, no bez donošenja ikakvih odluka o njegovoj daljnjoj sudbini. </p>
<p>Tumačeći pismo predsjednika Mesića kao »mogućnost časnog izlaza« za Gotovinu, potpredsjednik Vlade kaže kako postoji teoretska mogućnost da Gotovina, ako se preda u Hrvatskoj, s haaškim istražiteljima razgovara u Zagrebu prije nego što započne postupak izručenja te da objasni svoju ulogu u Domovinskom ratu. </p>
<p>Granić naglašava da će ipak o svemu odlučiti haaško tužiteljstvo, a na Vladi su tehničke pojedinosti. Ponovivši kako je cijela Hrvatska talac međunarodne zajednice, jer se tvrdi da Vlada zna gdje se nalazi Gotovina i da s njim surađuje, Granić kaže kako treba imati na umu da hrvatske vlasti moraju uhititi Gotovinu bilo gdje da se pojavio u Hrvatskoj, jer je za njim raspisana međunarodna tjeralica. </p>
<p>U dokumentaciji koju je predsjednik Mesić u četvrtak poslao Vladinu uredu za suradnju s Haagom, a koja je vezana uz »slučaj Gotovina«, jedan dio dokumenata već se nalazi u Haagu, i to onaj koji se odnosi na odlazak Srba iz »Krajine« 1995. godine. Drugi dio dokumentacije odnosi se na određene zapovijedi koje je Gotovina potpisao u »Oluji«. Dokumenti koje je Vladin ured za suradnju s Haagom slao tužiteljstvu još od kraja 2000. godine pobijaju tezu tužiteljstva da je hrvatska vojska provela etničko čišćenje u »Krajini« i dokazuje se da ju je srpsko stanovništvo napustilo po zapovijedi njihova tadašnjega vođe Milana Martića. Vlada bi, prema prošlotjednim najavama iz Banskih dvora, trebala na sjednici u srijedu donijeti odluku o deklasifikaciji dobivene dokumentacije, te je nakon toga uputiti u Haag. </p>
<p>Poznato je kako je Vlada u slučaju da se Gotovina preda, spremna u Haagu zatražiti status »prijatelja suda« ne bi li se pobili dijelovi optužnice protiv Gotovine koji inkriminiraju ne samo optuženoga generala, nego i hrvatsku državu. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>»Newsweek«: Haaški sud mogao bi preispitati optužnicu protiv Gotovine</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> - Haaški sud mogao bi preispitati optužnicu protiv generala Ante Gotovine, dvije godine nakon što je optužen za zločine protiv čovječnosti, piše u najnovijem broju tjednik Newsweek.</p>
<p>Sudski dužnosnici smatraju da su optužbe za ubojstvo najmanje 150 Srba i progon njih 150.000 bile utemeljene na indicijama, objavio je ugledni američki tjednik na svojim web stranicama. </p>
<p>»Dokazi utemeljeni na indicijama vrijede ako nema nekih drugih utemeljenih hipoteza«, rekao je dužnosnik haaškog tužiteljstva novinaru Newsweeka Royu Gutmanu. No dodao je da bi dokumenti, objavljeni prošli petak, mogli sadržavati dokaze prema kojima Gotovina nije odgovoran za te događaje.</p>
<p>Gotovina se nakon dvogodišnjeg skrivanja javno oglasio prošli tjedan ponudivši svoju predaju ako Haaški sud povuče optužnicu. </p>
<p>»Ako i nakon moga saslušanja ostanu pri optužnici, dobrovoljno ću otići u Haag. Doista nemam što skrivati«, prenosi Newsweek dio Gotovinina intervjua tjedniku Nacional.</p>
<p>Bude li Gotovina oslobođen, Haaški će se sud morati suočiti s činjenicom da je optužnica protiv njega bila utemeljena na neistinama.</p>
<p>Tako, primjerice, jedna od glavnih točaka optužnice, ona za progon Srba iz »Krajine«, gubi smisao s obzirom na medijske napise prema kojima su egzodus Srba zapovjedili srpski čelnici, iznosi Gutman.</p>
<p>Florance Hartmann, glasnogovornica haaškog tužiteljstva, a u vrijeme »Oluje« dopisnica francuskog lista Le Mondea, rekla je: »Naš je jedini cilj utvrditi istinu«, prenosi Newsweek. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Logor za azilante iz Velike Britanije uskoro pokraj Dugog Sela, tvrdi »Observer«</p>
<p>Otvaranje azilantskog logora u Hrvatskoj dio je radikalnog plana, koji zagovara Britanija, a prema kojem se svi zahtjevi za azilom obrađuju izvan granica Europske unije, otkriva britanski list »Observer«/ Glasnogovornica britanskog ministarstva unutarnjih poslova izjavila da britanska vlada nema podataka o tom centru te kako Britanija nije donijela nikakvu odluku da se takav projekt poduzme u Hrvatskoj</p>
<p>LONDON, 15. lipnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Osobe koje zatraže azil u Velikoj Britaniji čekat će na rješenje svog slučaja u azilantskom offshore logoru u Hrvatskoj, objavio je u nedjelju Observer. Britanski list tvrdi da se nadomak Zagreba, u selu Trstenik kraj Dugog Sela, već dovršava takav logor, koji će moći primiti 800 ljudi. Logor bi, navodi se dalje, bio smješten u bivšoj vojarni, a uređenje njezinih 13 zgrada gotovo je dovršeno. Centar, čija je obnova stajala milijun funta - što je financirala Europska komisija - primao bi, tvrdi Observer, izbjeglice koji »s Balkana i iz istočne Europe dođu u britanske pomorske i zračne luke«. Oni bi odatle smjesta bili prebačeni u »tranzitne centre za obradu«, a Trstenik se spominje kao pokusni primjer. </p>
<p>Na traženje da komentira to novinsko izvješće, glasnogovornica britanskog ministarstva unutarnjih poslova kazala je da britanska vlada nema podataka o tom centru te kako nije donijela nikakvu odluku da se takav projekt poduzme u Hrvatskoj.</p>
<p>Još krajem ožujka i početkom travnja ove godine u Velikoj su se Britaniji mogle čuti glasine o uređenju sličnih offshore logora za azilante, te se u tom kontekstu spominjala i Hrvatska. Glasine je u to vrijeme opovrglo britansko ministarstvo unutarnjih poslova, Home Office, uz ostalo i u izjavi njihove glasnogovornice za Vjesnik. No trojica Observerovih reportera, koji su sada posjetili Trstenik, tvrde da je logor gotovo spreman.</p>
<p>Otvaranje azilantskog logora u Hrvatskoj dio je radikalnog plana, koji zagovara Britanija, a prema kojem se svi zahtjevi za azilom obrađuju izvan granica Europske unije, otkriva Observer. List dodaje da kritičari te ideje smatraju kako će takvi logori kršiti međunarodne obveze prema izbjeglicama, privlačiti ljude koji se bave krijumčarenjem ljudi, te onemogućavati da se kontrolira kršenje ljudskih prava. </p>
<p>Na web stranici izaslanstva Europske komisije u Hrvatskoj britanski list pronašao je, kako tvrdi, dodatnu potvrdu o tome što se sprema kraj Dugog Sela. Na websiteu su, naime, bili oglašeni javni natječaji za uvođenje kanalizacije, vodovoda i struje u »Domu za azilante Trstenik«. Glasnogovornik britanskih liberalnih demokrata za unutarnje poslove Simon Hughes, zatražio je od vlade u Londonu da objasni zašto su se do sada tajili planovi o Trsteniku. »Ako se o tom logoru pregovara, ako ga se uređuje i priprema, a da se nikome ne kaže, treba postaviti ozbiljna pitanja. Tajnovitost i zavaravanje na toj razini potpuno su neprihvatljivi«, tvrdi taj zastupnik u Donjem domu.</p>
<p>Observer prenosi i mišljenje neimenovanih zagovornika ideje o offshore logorima za azilante. Tvrde, naime, kako je logično da se zahtjevi za azilom obrađuju bliže zemljama iz kojih potječu azilanti te da bi to trebalo olakšati rasne napetosti vezane za integraciju izbjeglica u zemljama EU-a. Kada se ranije ove godine u Britaniji prvi put počelo pričati o mogućem izvozu azilanata u treće zemlje, kao jaki motiv za zemlje-domaćine spominjao se - novac. U tom kontekstu je list Sunday Telegraph početkom ožujka pisao da »Hrvatska također ima razmjerno nizak bruto nacionalni dohodak i možda bi mogla pozdraviti šansu da zaradi stranu valutu udomljavajući azilante za vrijeme dok se obrađuju njihovi zahtjevi«. </p>
<p>Doista, sa stajališta zemlje-domaćina, takav logor donio bi nešto radnih mjesta za lokalno pučanstvo, ali ne i najbolju vrstu publiciteta. Observer tvrdi da je Žarko Plevnik, kao glasnogovornik hrvatske vlade, u travnju ove godine pozvao Britaniju da se »sama pobrine za svoje azilante«, komentirajući tako prve glasine o otvaranju centra za njihov prihvat. »No smatra se da se stav Zagreba od tada smekšao«, navodi list. </p>
<p>Britansko ministarstvo unutarnjih poslova sada je potvrdilo kako se Britanija nada da će na sastanku EU-a u Solunu ovaj tjedan dobiti odobrenje za pokusnu seriju centara za obradu azilanata te za »zaštitne zone« za azilante u konfliktnim regijama. Observer se uspio domoći i primjerka pisma koje je britanski premijer Tony Blair uputio grčkom premijeru Costasu Simitisu uoči sastanka, apelirajući da se u Solunu poduzme akcija o azilantima. Pismu je, kako se tvrdi, priložen i dopis koji iznosi britansku viziju toga kako bi trebala izgledati EU-ova politika prema pitanju azila. </p>
<p>Britanija tako predlaže osnivanje regionalne mreže »tranzitnih centara za obradu« izvan EU-a, a logor u Hrvatskoj bio bi prethodnica. Azilanti koji stignu u Veliku Britaniju, odmah bi bili prebačeni u jedan od takvih logora. Tamo bi mogli uložiti svoj zahtjev za azilom, a potom bi, zatvoreni u logoru, čekali da se njihov slučaj riješi. Logori bi bili smješteni u zemljama koje graniče s EU-om, stvarajući »tampon-zonu« za azilante, tvrdi britanski list. Kao zemlje koje bi vjerojatno imale takve logore spominju se siromašne zemlje istočne Europe kao što su Rusija, Bjelorusija, Rumunjska, Bugarska, Ukrajina i Albanija. Britanija želi da logorima upravlja Međunarodna organizacija za migracije te da se azilantski status određuje na temelju sustava koji je odobrila UN-ova visoka komisija za izbjeglice (UNHCR), navodi također britanski list. Azilanti kojima je molba odbijena bili bi tada vraćeni u vlastite zemlje. </p>
<p>Dugoročnije, Britanija predlaže i stvaranje »regionalnih zaštitnih zona« u blizini područja kao što su »rog Afrike«, Irak ili Afganistan, odakle potječe velik broj izbjeglica. Riječ je o manje formalnih logora u kojima bi se također obrađivali azilantski zahtjevi. </p>
<p>Kritičari te ideje smatraju, međutim, da ti prijedlozi narušavaju postojeće međunarodne norme o tome kako treba postupati s izbjeglicama, koje su određene Konvencijom o izbjeglicama iz 1951., da će voditi prema stvaranju niza »super logora«, a neće riješiti postojeće probleme. </p>
<p>Pitanje izbjeglica osjetljiva je politička tema u mnogim razvijenim zapadnim zemljama. Britansko ministarstvo unutarnjih poslova je u veljači tako objavilo da je lani rekordnih 110.000 izbjeglica zatražilo azil na Otoku. Pokušajima britanske vlade da nekako obuzda tu plimu nanesen je udarac početkom 2003., kada je vrhovni sud odbacio nove zakone koji bi znatno ograničili prava azilantima na državnu potoru. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>U zapuštenim barakama ni traga preuređenju</p>
<p>U bazi u nedjelju nije bilo nikoga, niti smo u blizini vidjeli išta iz čega bi se dalo naslutiti da se tamo nešto radi/ Sad buju nam se još tu i nekakvi stranci okolo šetali. Kaj nije dosta da nam domaći huligani zagorčavaju život, požalila nam se mještanka Marica Mudifaj</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> - Buduće tranzitno prihvatilište za azilante trebalo bi biti uređeno u sada zapuštenim i korovom obraslim barakama u selu Trstenik koje se nalazi uz Ivanjorečku cestu, »posavsku magistralu«, koja vodi od Ivanje Reke do Dugog Sela. Mjesto Trstenik nalazi se otprilike na pola puta, desetak kilometara od Dugog Sela, na području općine Rugvica. </p>
<p>U nedjelju popodne do baraka koje je prije nekoliko desetljeća podiglo građevinsko poduzeće Gortan došli smo preko prašnjavog dvorišta asfaltne baze, šljunčare i betonare »Trstenik«. U bazi u nedjelju nije bilo nikoga i slobodno smo se dovezli do rampe postavljene na ulazu u područje s barakama koje je u vlasništvu MUP-a.</p>
<p>Na ulazu smo zatekli policajca koji je zadužen za čuvanje objekata koji su, sudeći prema onome što smo vidjeli, u derutnom stanju. Na njima nema ni traga uređenju, niti smo u blizini vidjeli išta iz čega bi se dalo naslutiti da se tamo nešto radi. </p>
<p>Policajac je nazvao svoje nadređene koji nam nisu dopustili snimanje iz blizine. U neslužbenom razgovoru od njega saznajemo da su objekti čuvani 24 sata, a kako smo vidjeli, policajac-čuvar koji odrađuje dvanaestosatnu smjenu smješten je u limenoj kućici u kojoj ga od nesnosne vrućine spašava samo mali ventilator. Otkriva nam da ima dana kad nitko ne dođe, a najčešće dolaze zalutali ribiči koji traže put do obližnjeg malog jezera. </p>
<p>Ispred rampe još se uvijek nalazi ploča s natpisom »Grom«, koja podsjeća na vremena od prije nekoliko godina kad se tamo nalazila vojarna te poznate gardijske brigade. Objekti su montažne prizemnice, a neslužbeno doznajemo da ih ima šest ili sedam. </p>
<p>Stanovnici Trstenika iz medija su, kažu, još prije nekoliko mjeseci saznali da bi u bivšoj vojarni smještenoj u neposrednoj blizini njihovih domova uskoro trebao biti centar za prihvat azilanata. Sudeći prema onome što su nam rekli, čini se da uopće nisu sretni zbog te činjenice. </p>
<p>»Sad buju nam se još tu i nekakvi stranci okolo šetali. Kaj nije dosta da nam domaći huligani zagorčavaju život!?«, požalila nam se Marica Mudifaj, koja se nije htjela fotografirati za novine. Nada se, kaže, da ideja o prenamjeni baraka nikad neće zaživjeti jer stanovnike Trstenika o tome nitko od odgovornih do sada ništa nije pitao. </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030616].
|
