NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030715].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 208889 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>15.07.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Tomac: Bez koaliranja sa strankama centra nitko ne može osigurati vlast i zato ključan je odnos SDP-a i HSS-a</p>
<p>Svoj ću mandat odraditi do kraja, bez obzira na to što će biti kasnije / Do Bandićeva povratka učinit ću sve da se u zagrebački SDP vrati zdrava i dobra situacija, da se zaustave spekulacije, pa i ambicije da se pored živog čovjeka traži njegov nasljednik / Zagrebačkim se generalnim urbanističkim planom gradski SDP, snagom argumenata, na velika vrata vratio istinskoj socijaldemokraciji / U svakoj velikoj stranci, posebice ako je na vlasti, postoje tenzije, različiti interesi, borba... ali mi se čini da je takvih tenzija u SDP-u manje nego u drugim strankama / Hrvatskoj bi trebala stabilna, europska vlada, a pretpostavka tomu je široka i jaka koalicija koja bi mogla realizirati strateški cilj, ulazak u EU 2007. godine, kaže Tomac</p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – Vijest da će zagrebački SDP do povratka Milana Bandića voditi njegov potpredsjednik Zdravko Tomac iznenadila je mnoge, prije svega one koji su mislili da je Tomac jednom nogom već izašao iz stranke. U razgovoru za Vjesnik Tomac otvoreno govori o Bandiću, odnosima unutar SDP-a, premijeru Račanu, političkim planovima i svojoj novoj knjizi.</p>
<p>• Mediji su posljednjih mjeseci najavljivali vaš odlazak iz SDP-a. Znači li imenovanje privremenim šefom zagrebačkog SDP-a i vaš ostanak u stranci?</p>
<p>– Bilo je raznih medijskih spekulacija i napisa. Ništa se novo nije dogodilo, svoj ću mandat odraditi do kraja, bez obzira na to što će biti kasnije. Izabrali su me birači i ne mogu ih iznevjeriti. Glede novonastale izvanredne situacije u zagrebačkom SDP-u, do Bandićeva povratka učinit ću sve da se u nju vrati zdrava i dobra situacija. Da se zaustave sve moguće spekulacije, pa i ambicije da se pored živog čovjeka već traži njegov nasljednik.</p>
<p>•Kažete da se »vrati zdrava situacija«. Znači li to da sadašnje stanje gradskog SDP-a nije najzdravije?</p>
<p>– Otprije su poznati sukobi, pogledajte moju knjigu i vidjet ćete kako o njima govorim vrlo otvoreno. Riječ je o odnosu gradske organizacije i vrha SDP-a, nekim potezima s kojima se nisam slagao, u krajnjoj liniji s pokušajem da se Bandića eliminira kao političara. Ta silna medijska i politička hajka vjerojatno je utjecala na njegovu bolest. Sve me to sad još više obvezuje da pokušam napraviti što najviše mogu na realizaciji naše politike, s kojom smo na zadnjoj sjednici Skupštine grada Zagreba i trijumfirali.</p>
<p> • Mislite na usvajanje GUP-a, generalnog urbanističkog plana?</p>
<p>– Ne samo na GUP nego i na sadašnje stanje unutar Gradskog odbora SDP-a. GUP je usvojen s bitnim promjenama u odnosu prema onome što je nudio HNS, s nizom SDP-ovih amandmana koje su potom, ne samo koalicijskih partneri nego svi, prihvatili jednoglasno. SDP je tako ostvario svoju ideju legalizacije desetljećima stvarane socijalne i sirotinjske divlje izgradnje. To je ujedno i puna satisfakcija Milanu Bandiću koji je 2001. izašao s tom idejom i doživio neviđene napade.</p>
<p>S druge strane, nizom amandmana uspjeli smo spriječiti pretvaranje zelenih površina na sjevernom dijelu Zagreba u tajkunsku, profitersku stambenu izgradnju. Time se gradski SDP, snagom argumenata, na velika vrata vratio istinskoj socijaldemokraciji. To je velik događaj i stoga što su, samo dan uoči Bandićeva moždanog udara, na Gradskom odboru na kojem je bio i predsjednik Ivica Račan, gradski SDP i Bandić dobili punu podršku vrha stranke. I u tom smislu situacija je dobra i zdrava. Upravo je ta sjednica Gradskog odbora SDP-a bila konačno povlačenje žutog ili crvenog kartona Bandiću. Shvatilo se napokon ono što sam cijelo vrijeme govorio – da je Bandić, bez obzira na pogreške, ključni čovjek zagrebačkog SDP-a.</p>
<p> • U vrhu SDP-a postoji mišljenje da bi o osobi koja će zamjenjivati Bandića trebao odlučiti vrh stranke. Kako to komentirate?</p>
<p>– Nismo više u eri demokratskog centralizma stare Partije. Zagreb kao najjača organizacija ima svoj Statut i izabrane dužnosnike. Zna se da Zlatka Tomčića, kad nije u Saboru, zamjenjuje netko od potpredsjednika, a ne netko treći… Još se osjeća borba između starog i novog, demokratskog i nedemokratskog.</p>
<p> • Osim u Zagrebu, unutarstranačkih trzavica bilo je i u Vukovaru i Slavonskom Brodu. Aktualan je i slučaj zastupnice Dijane Čizmadije. Kako to komentirate?</p>
<p>– U svakoj velikoj stranci, posebice ako je na vlasti, postoje tenzije, različiti interesi, borba između onih koji su stranku gradili radi općeg dobra i onih koji su se potom priključili stranci radi moći i interesa, vlasti i masti. Ipak, čini mi se da je takvih tenzija u SDP-u manje nego u drugim strankama.</p>
<p> • Izbori su na jesen, možete li projicirati ishod?</p>
<p>– To ovisi o mnoštvu čimbenika. Proces rasta SDP-a je počeo i mislim da će ići dalje. Ako će se Bandić moći vratiti i voditi kampanju, to će značit velik plus za SDP. U suprotnom, ako se još otvori borba za vlast ili ako se Zagrebu nametne osoba koja nije izrasla iz ekipe što je stvorila gradski SDP, neće biti dobro, ne samo za Zagreb nego i za SDP ukupno. Otvara se i pitanje sposobnosti koaliranja, treba vidjeti zašto SDP, kao najpoželjnija stranka 1999. godine, gubi sposobnost koaliranja izuzev s lijevim strankama, što nije dovoljno. Jer, bez koaliranja sa strankama centra nitko ne može osigurati vlast. U tom kontekstu ključan je odnos SDP-a i HSS-a.</p>
<p> • Koliko je moguća široka koalicija desnih stranaka?</p>
<p>– Kad je vlast u pitanju doista je sve moguće, ona je najjači motiv i otvara razne mogućnosti. Hrvatskoj bi trebala stabilna, europska vlada. Pretpostavka tomu je široka i jaka koalicija koja bi mogla realizirati strateški cilj, ulazak u Europsku uniju 2007. godine. I kada sam poput balona svojedobno izbacio tezu o nužnosti široke koalicije od SDP-a do HDZ-a, ponovno je nastala uzbuna i gužva. No u aktualnim podjelama na lijeve i desne i slab centar, moglo bi se dogoditi da nakon izbora nitko neće moći formirati vladu.</p>
<p> • Forum hrvatske sloge kojemu ste jedan od osnivača zalaže se za široku koalicijsku vladu.</p>
<p>– Smatramo da je ponovo došao trenutak ne da budemo vlast, nego da ubrzamo borbu za široku proeuropsku koaliciju s jasnim zadacima i ciljevima za novu političku mobilizaciju. Postoje ciljevi o kojima se, bez obzira na razlike, svi slažu. I ljevica i desnica govore o tome da je biti ili ne biti ući u Europsku uniju 2007. s Bugarskom i Rumunjskom, jer ćemo u protivnom ostati dijeliti sudbinu nestabilnih zemalja zapadnog Balkana. </p>
<p> • Hoćete li na izbore izaći na listi Foruma?</p>
<p>– Još nisam odlučio. Kad dođe vrijeme za to, donijet ću odluku. Ako mislim da je potrebno ići na izbore, da svojim angažmanom nešto mogu promijeniti, ići ću. No, ako tih mogućnosti ne bude, neću ići na izbore.</p>
<p> • Niti sa SDP-om?</p>
<p>– Ne... Točno je da Forum ide na formiranje Stranke hrvatske sloge koju podržavam. No kako ću se i koliko angažirati u njoj, još nisam odlučio. Ovisi o tome koliko ću imati obveza u gradskoj organizaciji SDP-a. No, kad se Bandić vrati, ja više neću biti potreban.</p>
<p>Milan Jelovac</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Brbljave državne strukture</p>
<p>Nemoguće je da hrvatska tijela kao kroz sito prepuštaju medijima sadržaje dokumenata koji se izmjenjuju između Bruxellesa i Zagreba / Vlada već ima nacionalno povjerenstvo za sigurnost i Središnji registar za prihvat povjerljivih dokumenata. U prvom tijelu, uz predstavnike MORH-a, sjede i predstavnici MUP-a, sigurnosnih agencija i Ureda predsjednika Republike</p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – Prihvati li Sabor zakon o potvrđivanju sporazuma o sigurnosti između Republike Hrvatske i Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora, začepile bi se sve informativne rupe kroz koje je prošlih godina prema javnosti curilo sve, pa i ono što ne bi smjelo ugledati svjetlo dana. Od dokumentacije koju izmjenjuju NATO i Ministarstvo obrane (MORH), do različitih transkripata kojima se ne zna ni točan broj, ni sadržaj, a često ni izvor koji ih je »pustio u promet«.</p>
<p>Kako su sve institucije koje takav sporazum podrazumijeva smještene u MORH-u, upravo se od resora ministrice Željke Antunović traži da zatvori rupe kroz koje informacije cure. Iako sporazum još čeka saborsku ratifikaciju, Vlada već ima nacionalno povjerenstvo za sigurnost i Središnji registar za prihvat povjerljivih dokumenata. U prvom tijelu, uz predstavnike MORH-a, sjede i predstavnici MUP-a, sigurnosnih agencija i Ureda predsjednika Republike. U drugom tijelu su samo uposlenici MORH-a.</p>
<p>Međutim, ni ta institucionalna, pa onda ni sadržajna forma, koja traži da se dio povjerljivih informacija zadrži dalje od javnosti, nije pomogla. Pitanje je može li ratifikacija sporazuma prekinuti protok činjenica koji šteti i Hrvatskoj i NATO-u.</p>
<p>U toj igri obavještajnih i čisto državnih informacija, transkripti su postali dokazom da brbljave državne strukture u Hrvatskoj ne znaju šutjeti ni o onome što se tiče bliskih državnih i bilateralnih interesa. Sve odlazi prema točno označenim medijskim točkama.</p>
<p>Situacija s transkriptima još se i može razumjeti. Oni su rasuti po mjerodavnim državnim resorima i institucijama i kontrola njihove upotrebe ne postoji. Moguće je, stoga, da se sadržaji prijepisa važnih državnih razgovora pojavljuju bez kontrole, jer nema ni mehanizma kontrole njihovih posjednika. Kako je riječ o povijesnoj građi (posebno podaci u vezi s Domovinskim ratom), razumljivo je da privatna i poluslužbena objava tih dokumenata ne podliježe kontroli i kazni.</p>
<p>Ako se hrvatska državna tijela i pojedinci tako odnose prema materijalima stvorenim u zemlji, razumljivo je da bolji tretman nemaju ni dokumenti o odnosima Hrvatske i NATO-a. Tajnost, a onda i upotreba tih dokumenata morala bi se zbivati prema strogo propisanim pravilima, pri čemu se svi – od najnižeg činovnika do voditelja pojedinih resora u MORH-u – moraju bojati kršenja tih pravila.</p>
<p>Ono što je Hrvatska ponudila kao obrazac ponašanja svojih službi u vezi s dokumentima koji s NATO-sigurnosnim standardima nemaju nikakve veze upućuje i atlantske partnere i ovlaštene u Vladi na oprez. Sporazum sam po sebi neće promijeniti šarenu političku, stranačku, pa i profesionalnu strukturu osoblja MORH-a kojem do ruku dolaze povjerljivi spisi. S rizikom da se, ne riješe li se ti problemi, ni jedan sporazum hrvatskih i svjetskih, odnosno europskih asocijacija izvan službenog Zagreba neće shvaćati ozbiljnim dogovorom.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>»Brodovi za obalnu stražu gradit će se u nas, ali i nabavljati u inozemstvu«</p>
<p>Komadina: Projektom obalne straže želimo na jednome mjestu objediniti ljude i sredstva, a njezin temelj činit će stotinjak brodova, tristotinjak zaposlenika u lučkim kapetanijama i ispostavavama te dvjestotinjak pomorskih policajaca / Djelovat će se u suradnji s HRM-om i Ministarstvom obrane, koje raspolaže radarskom i drugom opremom / U sklopu obalne straže bile bi i službe Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Ministarstva kulture i Državnog inspektorata</p>
<p>RIJEKA, 14. srpnja</p>
<p> – Talijansku morsku obalu čuva 8500 pripadnika njihove obalne straže, a 5835 km hrvatske obale trenutno nadgleda oko 300 ljudi zaposlenih u osam lučkih kapetanija i 64 ispostave te oko 200 pomorskih policajaca. To najbolje govori koliko tko drži do svoje obale i mora, od kojeg Hrvatska kani živjeti u budućnosti budući da se država izjasnila za pomorsku orijentaciju. </p>
<p>Od idu godine, na našem će moru početi djelovati obalna straža RH, a riječ je o više desetljeća staroj incijativi koja nije uspjela zaživjeti iz niza razloga.</p>
<p>Prvenstveno, jer je riječ o složenom projektu koji ne može biti preslika američkog Coast Guarda ili britanske spasilačke službe na moru, ali ni obalnih straža u Italiji ili Grčkoj. Jer, svaka zemlja ima svoje posebnosti. Predsjednik povjerenstva za izradu projekta obalne straže RH, zamjenik ministra pomorstva dr. Pave Komadina, u razgovoru za Vjesnik rekao je da je u tijeku dorada zakona o obalnoj straži te vjeruje da će biti prihvaćen na jesen, što bi omogućilo obalnoj straži da »zaplovi« 2004. godine. »Projektom obalne straže želimo na jednome mjestu objediniti ljude i sredstva, a njezin temelj činit će stotinjak brodova, tristotinjak zaposlenika u lučkim kapetanijama i ispostavavama te dvjestotinjak pomorskih policajaca. Djelovat će se u suradnji s HRM-om i Ministarstvom obrane, koje raspolaže radarskom i drugom opremom«, napomenuo je Komadina i dodao da će i tri za našu policiju u Italiji kupljena 12,5-metarska nepotopljiva broda biti u sastavu buduće obalne straže.</p>
<p>Naglasio je da će se brodovi za obalnu stražu uglavnom graditi u domaćim brodogradilištima, ali i nabavljati u inozemstvu, prvenstveno kad se radi o plovilima visoke kvalitete, koja već koriste neke druge obalne straže. On napominje da je cilj opremiti obalnu stražu što većim brojem jednakih brodova, što će osjetno pojeftiniti njezino financiranje.</p>
<p> Svojedobna Komadinina izjava da će obalna straža imati sjedište u Zagrebu podigla je buru negodovanja na našoj obali, a Komadina nam pojašnjava da će kompletna služba biti na moru i da će zapovjednik obalne straže biti u Zagrebu, »iz čisto praktičnih razloga« budući da će često morati prisustvovati sjednicama Vlade. »Pa, sjedište američkog Coast Guarda je u Washingtonu«, podsjetio je zamjenik ministra pomorstva. U sklopu obalne straže bile bi i službe Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Ministarstva kulture i Državnog inspektorata. Treba još reći da su taj projekt inicirali Ministarsvo pomorstva, prometa i veza i MUP radu učinkovitije i racionalnije kontrole i zaštite Jadrana.</p>
<p>U ovom trenutku velik je i pritisak hrvatske javnosti za što učinkovitijom kontrolom svega što se zbiva na i u našem moru. Štoviše, građani se u ovom trenutko čak, usudili bismo se reći, pomalo paranoično upiru o sve gospodarske projekte koji se pokreću ili ih netko planira pokrenuti na Jadranu, bojeći se onečišćenja mora i obale.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Potrebna najmanje četiri sanitetska helikoptera</p>
<p>Stevanović: Sanitetski helikopteri bi trebali biti smješteni u Splitu, Puli, Zagrebu i Osijeku da bi se zadovoljile potrebe stanovništva i turizma. Tim letjelicama s pripremljenim timovima dovoljno je desetak minuta za uzlet / Dodatni timovi ove godine u Korenici (HMP Zagreb, dionica Slunj - Udbina), Vrbovsko (HMP Rijeka - Zdihovo - Kupjak), Gračac (HMP Split - Udbina - Zaton Obrovački), Turčin (Dom zdravlja Varaždin, Varaždin - Komin), Klek (Dom zdravlja Metković, dionica Opuzen - Ston), Rastovica (Domovi zdravlja Županja i Vinkovci), dionica Slavonski Brod - Lipovac) te dodatni tim HMP za Dom zdravlja Karlovac</p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – Pitanje bi li unesrećeni Nijemac preživo da je helikopter brže sletio na Ličku cestu kod Jošana i prevezao ga u zagrebački kliniku, nakon jedne od težih prometnih nesreća na samom početku turističke sezone, otvorilo je još jednom pitanje organizacije hitne medicinske pomoći. Dr. Vlasta Jasprica Hrelec, ravnateljica Ustanove za hitnu pomoću u Zagrebu, čiji tim dežura i u Korenici, na dionici Slunj - Udbina, smatra (što je potvrdio i ministar zdravstva dr. Andro Vlahušić) da je učinjeno sve po pravilima struke.</p>
<p>Važna pojedinost u cijeloj nesreći je i ta da je najviše vremena u tom spašavanju potršeno na pripremu stradalih za transport te da je nesretni Nijemac izvučen samo 15 minuta prije slijetanja vojnog helikoptere. Snažno je počeo krvariti tek nakon što su ga iz smrskanog auta izvukli vatrogasci i po svoj prilici to je glavni razlog što je na letu do bolnice preminuo. Izjava dežurnog liječnika u Zagrebu da je stradalog trebalo prevesti do najbliže kirurgije, dakle u Gospić, Jasprica-Hrelec smatra neodgovornom, jer nije znao sve što se u toj tragičnoj priči događalo. Međutim, crva sumnje da smo se loše pripremili za turističku navalu pothranjuju i drugi slučajevi. Među njima, možda je samo »estetske prirode«, ali ipak, derutno vozilo hitne pomoći iz Korenice izloženo pogledima stranaca koji na osnovi toga mogu dobiti dojam o tome kako se zemlja domaćin brine za njihovo zdravlje. Drugo je i pitanje mreže u kojoj je ispala hitna pomoć, primjerice, na samim Plitvicama kroz koje prolazi na tisuće turista.</p>
<p>Nedostatak vlastitog helikoptera hitne pomoći dokazan je pak čekanjem na vojne ili policijske, što zahtijeva postupak dulji nego što stradali mogu i smiju čekati. Čak i ako nije bio presudan za preživaljavanje stradalog Nijemca, ostaju činjenice da ti helikopeteri nisu sanitetski i da u pratnji nemaju liječnika i drugo medicinsko osoblje, pa se u njima ne može pružiti primjerena pomoć. Dr. Jasprica-Hrelec podsjeća da smo odgovarajući helikopter imali do rata. Stalno je dežurao na vojnom aerodromu u Velikoj Gorici, a trebalo mu je desetak minuta da se sa svim potrebnim osobljem digne u zrak nakon poziva.</p>
<p>Vlahušić je u vezi s helikopterom rekao da se i dalje koriste letjelice MORH-a i MUP-a, ali da je raspisan natječaj za najboljeg ponuđača helikopterskog prijevoza za hitnu pomoć. I premijer Ivica Račan je na sjednici Povjerenstva za pripremu turističke sezone, ovih dana, podržao kupnju zdravstvenog helikoptera. Istaknuo je da je to jedno od najprečih ulaganja u zdravstvu.</p>
<p>Prim. dr. Ranko Stevanović, član Povjerenstva za novi pravilnik o hitnoj pomoći i voditelj Odjela primarne zdravstvene zaštite (i hitne) u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, smatra da su nam potrebna četiri sanitetska helikoptera smještena u Splitu, Puli, Zagrebu i Osijeku da bi se zadovoljile potrebe stanovništva i turizma, a te letjelice ne trebaju biti u državnom vlasništvu. Tako organiziranim letjelicama, s pripremljenim timovima, dovoljno je desetak minuta za uzlet. U vezi s organizacijom hitne za ovu godinu, smatra da su poboljšani kapaciteti u skladu s očekivanim opterećenjima. Dodatni timovi organizirani su u Korenici (HMP Zagreb, dionica Slunj - Udbina), Vrbovsko (HMP Rijeka - Zdihovo - Kupjak), Gračac (HMP Split - Udbina - Zaton Obrovački), Turčin (Dom zdravlja Varaždin, Varaždin - Komin), Klek (Dom zdravlja Metković, dionica Opuzen - Ston), Rastovica (Domovi zdravlja Županja i Vinkovci), dionica Slavonski Brod - Lipovac) te dodatni tim HMP za Dom zdravlja Karlovac. Oni prvi dolaze na mjesto nereće, pružaju pomoć i procjenjuju treba li i kamo otpremiti pacijenta, ovisno i o gustoći prometa na cestama, ili tražiti helikopter. I u svijetu se, kaže Stevanović, na dizanje vojnih ili policijskih helikoptera čeka i po jedan sat.</p>
<p>Stanje opreme, edukacije i plaćanja osoblja hitne pomoći treblo bi se promijeniti donošenjem pravilnika o organizaciji i radu izvanbolničke hitne medicinske pomoći, koji je ovih dana predložilo Povjerenstvo za reorganizaciju hitne medicine pomoći u Ministarstvu zdravstva. Dr. Siniša Varga, predsjednik Povjerenstva, pomoćnik ministra zdravstva, kaže da je pravilnik u postupku i da je moguće da se do donošenja zakona o zdravstvenoj djelatnosti (osnova za sve druge zdravstvene propise) primjenjuje kao naputak. Važno je, prema Vargi, da se njime ravnopravnije distribuira hitna pomoć u državi i da je ujednačeno opremaljena, po normativima. U organizaciji i financiranju predviđeno je sudjelovanje i drugih sudionika (ne samo Ministarstvo zdravstva) u prometu i turizmu. Ukratko: u četiri najveća grada, hitnu pomoć ograniziraju samostalne ustanove, a ostale su povezane sa županijskim domovima zdravlja. Broj timova hitne pomoći utvrđen je mrežom koju donosi Ministarstvo zdravstva.</p>
<p>Hitna pomoć se financira ugovorom s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje godišnjim »glavarinama«, ovisno o broju stanovnika, uvećano ili umanjeno korektivima posebnosti županije. Za neke županije to znači veći broj vozila (za Zagreb do 15) i timova, a za neke manji. Ključ ostvarenja tog plana je sudjelovanje - osim zdravstva - i drugih sudionika kao što su lokalne uprave, a na turističkim i tranzitnim područjima i turističke zajednice, HAK, osigurateljske kuće, Hrvatske autoceste, itd. </p>
<p>Helikopterima se moglo spasiti 260 života</p>
<p>Na osnovi podataka o smrtnosti stradalih u prometu u razdoblju od 1995. do 2000. godine, zaključeno je da se hitnim helikopterskim prijevozom moglo spasiti približno 260 ljudi. U tom razdoblju je na mjestu prometne nesreće poginulo 60,4 posto sudionika (gotovo 4200 ljudi), tijekom prijevoza do zdravstvene ustanove preminulo je više od 2500 stradalih (12 posto), a do 30 dana poslije nesreće umrelo ih je oko 1100 (27,4 posto).</p>
<p>To su podaci iz MUP-ovog biltena za sigurnost cestovnog prometa, koji upućuju na važnost organizacije helikopterskog prijevoza za što je Vlada donijela poseban program još prije pet godina. Tijekom 2000. godine, helikopterom je u toj organizaciji prevezeno 195 pacijenata i 372 ljudi iz njihove pratnje, a godinu poslije 294 pacijenata i oko 660 pratitelja. Prosječno vrijeme reagiranja bilo je 15 minuta, ali mnogi su nedostaci te organizacije. To piše u materijalu »Air ambulance« - Služba helikopterske hitne pomoći i spašavanja (SAR), koji je potpisao Georg-Davor Lisicin iz HAK-a i Dubravko Šmigmator iz tvrtke Erdoco (HAK-ov partner, koji ima helikoptere i posade), pripremljenom za raspravu o cestovnoj hitnoj pomoći koju je organizirala Hrvatska automobilska udruga. Navodi se i podatak da je 2001. godine u Njemačkoj iz 36 (od 55) baza tamošnjih autoklubova obavljeno oko 37.500 letova, a istodobno u Hrvatskoj ni 300. HAK se zalaže, piše u materijalu, za pilot-projekt sigurnog, brzog i djelotvornog helikopterskog sustava, uz medicinsku pomoć, koji bi bio spreman sve dane u godini, a financirao bi se na neprofitnoj osnovi.</p>
<p>Kritizirajući sadašnji sustav »posudbe« vojnih i policijskih helikoptera , inženjer aeronautike Dragan Kostandinović iz »Erdoca« kaže da je problem u nepreciznim podzakonskim aktima kojima se krše propisi o sigurnosti letenja. Vojni helikopteri nisu u civilnom registru, čime se izbjegava plaćanje osiguranja, a rizici su neizmjerno veći, nego u civilnom letenju. Što se tiče nabave, navodi da je nabolje kupiti novi helikopter, ali se na njega čeka i do godine i pol ili je moguće sklopiti ugovor s proizvođačem, pa koristiti i polovne koji se servisriraju i obnavljaju. No, polovni se najčešće pokažu skupljim od novih.</p>
<p>I medicinska sestra ili tehničar - vozači</p>
<p>U pružanju prve pomoći predviđeni su trojaki timovi: tim hitne medicinske pomoći čine liječnik, dvije sestre/tehničara od kojih je jedno i vozač, educiran za pružanje pomoći. U timu za prijevoz liječnik nije potreban, već su tu dvije sestre ili tehničara (jedno kao vozač). U timu pripravnosti su liječnik, sestra ili tehničar - vozač), a tu je i prijavno-dojavna jedinica u svakoj županiji. Osoblje se educira na tečajevima, a liječnici i u specijalizaciji za hitnu (koja još kod nas ne postoji). Broj kola mora odgovarati broju timova, a oprema, lijekovi, itd. određeni su posebnim normativima.</p>
<p>Hrvatska stopa smrtnosti na cestam među najvišima u svijetu</p>
<p>Hitna pomoć je, prema podacima Zdravstvenog ljetopisa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2001. godinu, imala više od 960.000 intervencija u ustanovama hitne pomoći te u kući pacijenata (157.000) i na terenu (67.000). Osim toga, bilo je i 353.000 sanitetskih prijevoza. U odnosu na 1995. godinu, ukupno je broj intervencija u ambulanti veći za 28 posto, u kući pacijenata za 27 posto i na terenu za 29 posto. Sanitetski se prijevoz povećao 46 posto. U hitnoj je stalno radilo 384 liječnika, oko 720 sestara i tehničara te 800 vozača. Mnogo veći broj liječnika i sestara dežurno je ili u pripravnosti u svojim domovima zdravlja, ali nema preciznih podataka koliko puta su hitno intervenirali. Prema podacima Svjetske zadravstvene organizacije, stopa poginulih na hrvatskim cestama među najvišima je u svijetu posljednjih godina - blizu 20 na 100.000 stanovnika. U Švedskoj, ta je stopa 8,8...</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Pozitivni pomaci </p>
<p>ALENKO ZORNIJA </p>
<p>Hrvatski premijer Ivica Račan, prema svemu sudeći, ipak nije uspio, za vrijeme službenih razgovora s predstavnicima Vijeća ministara BiH u Sarajevu, uvjeriti svoje domaćine da je za gradnju autoceste trasom koridora 5-C nužno raspisati međunarodni natječaj na koji bi se, uz jamstva hrvatske vlade, prijavio konzorcij hrvatskih tvrtki. </p>
<p>Glavni razlog oklijevanja Vijeća ministara BiH, predvođenog premijerom Adnanom Terzićem, je činjenica da je to Vijeće već dalo načelnu suglasnost bosansko-malezijskoj kompaniji »Bosmal« da u roku četiri mjeseca osigura novac za izradu studije izvodljivosti i rješavanje imovinsko-pravnih pitanja na trasi buduće autoceste. Riječ je o čak 300 milijuna eura potrebnih za pripremne poslove, i ako »Bosmal« ispuni ono što je obećao u svom pismu namjere, nema nikakve sumnje da će ta kompanija na koncesijskoj osnovi dobiti 2,5 milijarde dolara vrijedan posao gradnje autoceste kroz BiH, odnosno da će o tome sklopiti izravnu pogodbu s odgovarajućim tijelima vlasti u Bosni i Hercegovini. Jedina šansa da Hrvatska dobije koncesiju za gradnju ceste, odnosno da bude raspisan međunarodni natječaj na komu bi imala izgleda pobijediti, eventualno je »Bosmalovo« neispunjene preuzetih obveza.</p>
<p>Međutim, premijer Račan postigao je drugu važnu stvar u Sarajevu. Dobio je čvrsta uvjeravanja bosanskohercegovačkih vlasti da one žele vidjeti hrvatske kompanije u sklopu graditeljskog konzorcija buduće autoceste, te jednako tako žele i uključivanje hrvatskih banaka u projekt. Uostalom, sam BiH i nema tako jaku građevinsku operativu, pa je čak i za gradnju prvih 12 kilometara autoceste od Sarajeva do Zenice morao biti angažiran slovenski konzorcij SCT. U idućih nekoliko tjedana Hrvatska će nakon Račanove »izjave namjere« u Sarajevu, dostaviti i konkretan prijedlog načina sudjelovanja u gradnji autoceste kroz BiH.</p>
<p>Idući bitan rezultat Račanova posjeta je čvrsto uvjeravanje da neće biti nikakvih problema s prolaskom dijela Jadransko-jonske autoceste kroz BiH, na području Neuma, te dalji napredak u definiranju smjera kojim će prolaziti ta cesta prema hrvatskom jugu, kada je riječ o njenom prolasku kroz BiH.</p>
<p>Na posljetku, i ovoga puta čvrsta uvjeravanja i jedne i druge strane da će u roku dva mjeseca riješiti pitanje Sporazuma o Luci Ploče i Ugovora o slobodnom prolazu kroz Neum pokazuju da je u odnosima Zagreba i Sarajeva došlo do važnih pozitivnih pomaka i da u budućnosti treba očekivati daleko manje »šumova na vezama«.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Fred i Barney bili su pošteniji igrači</p>
<p>MIRELA LILEK</p>
<p>Kada su u Kamengradu polagali stručni ispit za novog direktora proizvodnje, vladala je velika nervoza. Fred je silno želio postati direktor. Znajući koliko mu to znači, Barney, njegov dugogodišnji prijatelj, odlučio mu je pomoći. I svoj je dobro napisani ispit zamijenio Fredovim gotovo praznim. Fred je tako postao direktor.</p>
<p>Na sličan se način u Hrvatskoj može postati brucošem. Samo što je naivno prijateljstvo iz kamenoga doba u 21. stoljeću zamijenjeno lukavstvom i novcem.</p>
<p>Procedura kojom se mladi upisuju na fakultete, tzv. prijamni ispiti, rang-liste, rokovi i bodovi, i ove su se godine pokazali toliko jalovim i apsurdnim da je više i besmisleno pitati može li što bolje. Kandidati koji za određeni iznos legalno kupuju ispitna pitanja iz prošlih godina i nadaju se da će se što veći broj njih ponoviti, pa brže-bolje uče napamet i pitanja i odgovore, samo je jedan primjer koji vodi potpunoj upisnoj tragikomici. Veze za upis i ove se godine bjesomučno traže i pravi je srećković onaj tko poznaje kakvu važniju osobu na fakultetu. Fantastičan je primjer profesora, koji je najjednostavnijom logikom uspio ne samo zaraditi nego i ismijati cijeli sistem upisa. Evo kako: nudio je roditeljima maturanata da će za određeni iznos srediti upis na fakultet, uz obećanje da, ako ne uspije – vraća novac. Ne mrdajući prstom čekao je rang-listu, potražio imena svojih klijenta i vidio, prije no što je lista objavljena, tko je prošao prag. Nazvao je njihove roditelje i rekao im – evo, sredio sam, mali je upao! Onim kandidatima koji su se našli ispod crte jednostavno je vratio novac. Ima li boljeg upisnog modela od ovog – prodaj (ispit) ili plati (vezu) da bi se upisalo? Iskustva drugih zemalja potvrđuju da ima: ukidanje klasifikacijskih ispita i omogućavanje slobodnih upisa svima koji to žele. A onda stroga selekcija, počevši od prvoga semestra. </p>
<p>Ono što priječi naše fakultete da uvedu takvu upisnu demokraciju jest činjenica da hrvatska sveučilišta, nažalost, nisu mastodonti u prostornom smislu, jer su im kapaciteti premali i za sadašnji broj studenata. Ozbiljna bi se država, s obzirom na to da je riječ o budućim generacijama toliko joj važnih visokoobrazovanih ljudi, u vezi s prostornim i kadrovskim problemima fakulteta mogla pozabaviti želi li prestati uzalud trošiti novac na jalove generacije studenata upisanih na osnovi učenja napamet, mita ili puke sreće.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Hrvatska u ružičastom</p>
<p>Sabor mora izglasati svu silu zakona da bi se Hrvatska što brže približila Europi. Sudeći prema neodgovornom ponašanju zastupnika, moglo bi doći do kratkog spoja. Parlament već tjednima muku muči s nedostatkom kvoruma, jer su naši uvaženi narodni tribuni izvoljeli biti svuda, samo ne tamo gdje im je mjesto</p>
<p>ANDREA LATINOVIĆ</p>
<p>Iz odgovora na pitanja ne treba proizaći ništa što nije zasnovano na činjenicama, ne smije biti pokušaja uljepšavanja ni davanje ružičaste slike, znakovito je ovih dana kazao radišni ministar europskih integracija Neven Mimica, predstavljajući upitnik koji je predsjednik Europske komisije Romano Prodi »darovao« premijeru Račanu. </p>
<p>Elokventni je Prodi prošloga tjedna doputovao u Zagreb, susreo se s najvišim državnim čelnicima i održao odličan govor u Hrvatskom saboru. Zborio je i o tome da je Hrvatskoj mjesto u Europi i da se o tome država ne bi smjela dijeliti.</p>
<p>Prodi, čiji se govor dojmio većine saborskih zastupnika, ipak nije došao praznih ruku; donio je upitnik s čak 2600 glavnih, odnosno, s potpitanjima, 4560 pitanja. Ni manje, ni više, kao ulaznicu za Europsku uniju. Glomazni upitnik ima tri dijela: politički, gospodarski i dio koji se odnosi na usklađenost zakonodavstva s europskim standardima.</p>
<p>U političkom dijelu Europu najviše zanimaju već standardna pitanja, kao što su suradnja s Haaškim sudom, povratak izbjeglica i reforma pravosuđa. I o tim je temama stav Račanove administracije odavno poznat, iako ovo zadnje, reforma pravosuđa, debelo škripi, zbog čega je i premijer posebno nezadovoljan. Iako se Vlada odavno obvezala na suradnju s Haaškim sudom, slučaj generala Gotovine i dalje je Damoklov mač nad državom. </p>
<p>Vijesti su proturječne; jedan dan se bombastično objavljuje da je Gotovina spreman na razgovor i odlazak u Haag, drugi dan već stiže demanti. Carla del Ponte i dalje je neumoljiva, a svi koji su skočili u Gotovininu obranu sada traže najbolje načine da se slučaj završi tako da i Gotovina i Vlada budu zadovoljni, a da pritom ni država ne strada. Teško je procijeniti zna li itko u ovom trenutku izlaz iz te situacije.</p>
<p>A sad ono najzanimljivije: rok u kojem Hrvatska mora odgovoriti na ta pitanja je najviše pet tjedana. Hoće li u tome uspjeti? Posebno što se tiče onog trećeg dijela, usklađenosti našeg zakonodavstva s europskim normama.</p>
<p> Naime, poznato je da Sabor mora izglasati svu silu zakona da bi se Hrvatska što brže približila Europi. Sudeći prema neodgovornom ponašanju zastupnika, moglo bi doći do kratkog spoja. Jer, parlament već tjednima muku muči s nedostatkom kvoruma, jer su naši uvaženi narodni tribuni izvoljeli biti svuda, samo ne tamo gdje im je mjesto. Ili se već kupaju i sunčaju, ili putuju svijetom u raznim delegacijama, ili obavljaju tko zna kakve poslove. Pa je zato prvi čovjek Sabora Zlatko Tomčić sazvao izvanrednu sjednicu koja je već počela prvog dana u tjednu. Zbog niza neusvojenih zakona o kojima se već raspravljalo, ali i zbog paketa tzv. europskih zakona.</p>
<p>Prošloga tjedna zastupnici nisu uspjeli obaviti ni polovicu onoga što su trebali. Primjerice, mjesecima se Vlada i sindikati svađaju i sjedaju za pregovarački stol zbog Zakona o radu, kao ključnog za budućnost hrvatskog radništva. No, taj je zakon važan za usklađivanje s europskim zakonodavstvom. O zakonu se pregovaralo, dogovaralo, ulagani su amandmani, a sada, kada je konačno stigao na izglasavanje u Sabor, dok su istodobno ispred zgrade na Markovu trgu protestirali sindikati, zakon nije usvojen. Razlog uvijek isti, dosadan i već banalan – nedostatak kvoruma.</p>
<p>Isto se dogodilo i sa zakonom o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, o kojem se toliko govorilo. A kad su zastupnici o njemu trebali raspravljati, jednog kišnog petka, u sabornici ih se moglo na prste nabrojati. Naravno, ne treba ni reći da su se dotada kleli u hitnost i potrebu donošenja tog zakona, kako bi se konačno stalo na kraj divljanju i huliganstvu na sportskim terenima. Ni taj zakon prošloga tjedna nije izglasan.</p>
<p>Dodatna je otežavajuća okolnost što oporba bojkotira rad Sabora, nezadovoljna krizom u Osječko-baranjskoj županiji, osim što se obvezala da će sudjelovati u donošenju tih europskih zakona. Ali je zato vladajuća ekipa, predvođena pravničkim ceremonijal-majstorom Arlovićem izglasala po mnogočemu sporne izmjene Kaznenog zakona i to s nešto manje od 60 zastupničkih ruku. Iako su HDZ-ovci odmah digli uzbunu, a njihov pravni meštar i vječiti Arlovićev suparnik Šeks upozorio kako za donošenje ovakvog zakona Sabor treba osigurati natpolovičnu većinu, dakle 76 glasova, Zakon je prošao. </p>
<p>Za oporbu, predvođenu HDZ-om, najspornija je odredba prema kojoj će se posjedovanje manjih količina lakih droga ubuduće sankcionirati prekršajno, a ne više kazneno. Za tu se odredbu posebno zalagao SDP, a njegov najjači partner HSS nikako. No, partnerstvo u vlasti ipak je ostalo nepokolebljivo, unatoč odredbama o »jointima«. Pa će tako u Hrvatskoj zaista mnogima biti ružičasto. Posebno onima napušenima.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Hrvatsku sve manje opterećuju sile prošlosti</p>
<p>Hrvatska, europska i otvorena za sve ljude dobre volje, postaje primjer i za zemlje u regiji, a prijateljstvo s Izraelom samo može pomoći u završnici utakmice u kojoj Hrvatska hvata posljednji vagon europske kompozicije</p>
<p>JURICA KÖRBLER</p>
<p>Koliko se stvari u politici ponekad mijenjaju izvanrednom brzinom najbolje pokazuje posjet izraelskog predsjednika Moshe Katsava Hrvatskoj. Još kad je Stjepan Mesić otišao u povijesni posjet Izraelu i ispričao se židovskom narodu za zločine koje su ustaše počinili nad Židovima tijekom Drugog svjetskog rata zabilježena je diplomatska fraza da je to gesta koja omogućuje »daljnji razvoj odnosa dviju država«.</p>
<p>Sada, nakon trodnevnog boravka izraelskog predsjednika, čule su se riječi koje razmjenjuju predsjednici država što praktički više nemaju međusobnih problema ili, kako je slikovito rečeno u Uredu predsjednika – za vrijeme posjeta se osjećao duh prijateljstva, jer su se i dvojica predsjednika snažno sprijateljila.</p>
<p>U politici to nije ništa čudno. I predsjednici su samo ljudi i često se rukovode i osobnim simpatijama. Katsav i Mesić su pokazali da se međusobno simpatiziraju i vjerojatno će se taj odnos nastaviti i dalje. Ali, do njega nikad ne bi došlo da nisu stvoreni temelji za potpuno prijateljske odnose dviju država, koji su devedesetih godina bili dovedeni u pitanje.</p>
<p>Samostalna Hrvatska je u vrijeme srpske agresije imala na svojoj strani simpatije brojnih država, među kojima i Izraela. Izraelci su u svojoj povijesti osjetili kako je teška borba za vlastitu državu i to su cijenili i kod Hrvata. Sve bi vjerojatno i tada krenulo u drugom smjeru da se iz naftalina nisu »izvadile« teme i atmosfera koja je Židove silno iritirala.</p>
<p>Kopalo se po prošlosti, umanjivali ustaški zločini, prekrajale činjenice, a Hrvatska je odjednom postala i nostalgičar davno zakopane i nikad međunarodno priznate Nezavisne Države Hrvatske. Visoko rangirani političari išli su u nevjerojatne i nepopravljive izlete u prošlost, a to se grubo igranje činjenicama udomilo i u školskim udžbenicima. Dok su Srbi papagajski ponavljali svoje poznate smišljene teze o genocidnosti Hrvata koja se pokazala u Drugom svjetskom ratu – da je u Jasenovcu pobijeno »milijun« Srba i Židova – dio tadašnjeg političkog establišmenta nespretno je odgovarao, minorizirajući ono što se minorizirati ne da.</p>
<p>Činjenica je da je postojala Nezavisna Država Hrvatska i da je, u ime »viših interesa« koji su se opojno širili u ideologiji fašizma i nacizma, šačica Hrvata pod vodstvom Ante Pavelića počinila stravične zločine. Stradali su i brojni Židovi, zaplijenjena im je imovina, a mnogi su otišli na put bez povratka u logore. Među ostalim i u Jasenovac.</p>
<p>Istodobno, hrvatski antifašisti poveli su borbu protiv nacizma i mračnog ustaškog režima, koja je dobivena zajedno sa snagama antifašizma koje su gradile poslijeratnu Europu i svijet. Titovi partizani mahom su bili opijeni idejom komunizma i u ime nje i sami su počinili brojne zločine. Povijest pokazuje da nikad nije bilo pokreta i ideja koje su svete od početka do kraja.</p>
<p>U poslijeratnoj Jugoslaviji borba za prevlast često se vodila i preko leđa povijesti. Srbi su ustašku epizodu ratne Hrvatske uvijek izvlačili kada je trebalo suzbiti legitimnu želju da Hrvatska izbori svoja prava u Jugoslaviji. Istodobno, Srbi su zaboravljali i prešućivali Dražu Mihailovića i slične velikosrpske koljače koji su okrvavili ruke.</p>
<p>Novostvorena Hrvatska pod Franjom Tuđmanom nije imala hrabrosti priznati pogreške iz povijesti. Tuđman je znao izjavljivati sve i svašta, pa i ono da je sretan što mu žena nije Židovka.</p>
<p>U Izraelu su pažljivo osluškivali što se govori u Hrvatskoj i to se vrlo negativno odražavalo na odnose dviju zemalja, toliko negativno da je Izrael hrvatskom predsjedniku Tuđmanu, koji ga je silno želio posjetiti, zatvorio svoja vrata.</p>
<p>Mesić je odmah uvidio da na međunarodnoj sceni treba imati Izraelce za prijatelje. Iako današnja politika ne daje uvijek za pravo toj maloj, ali snažnoj i utjecajnoj državi u općoj gunguli na Srednjem istoku, ipak je utjecaj Židova u svijetu golem. Mesić je otišao u Izrael i ispričao se Židovima. Sada, u Jasenovcu, rečeno je ono što je trebalo davno reći. Hrvatska više nema prepreka za uspostavu dobrih odnosa s Izraelom i na redu je prijateljstvo koje bi moglo biti korisno za obje države.</p>
<p>Pragmatično uzevši, utjecaj Židova u svijetu danas je jak. Raspolažu krupnim kapitalom, njihova moć se osjeća i u međunarodnim forumima u kojima se kroji sudbina svijeta. Neke naznake da bi se hrvatsko-izraelska gospodarska suradnja mogla pokrenuti već su dane za Mesićeva posjeta Izraelu, a sad se već govori o mnogim projektima koji čekaju realizaciju.</p>
<p>Današnju Hrvatsku sve manje opterećuju sile prošlosti. I dobro i zlo već je davno zakopano duboko pod zemlju. Hrvatska, europska, otvorena za sve ljude dobre volje, postaje primjer i za zemlje u regiji, a prijateljstvo s Izraelom samo može pomoći u završnici utakmice u kojoj Hrvatska hvata posljednji vagon europske kompozicije.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Hrvatskom gospodarstvu nedostaju uspješni menadžeri</p>
<p>Projektni menadžeri su ljudi zaduženi za održavanje projekta. Njegove mentalne i materijalne higijene. Zaduženi su za njegov uspjeh od početne zamisli do prodaje. Ako išta hrvatskom gospodarstvu nedostaje to su uspješni menadžeri. Ljudi koji znaju prepoznati perspektivan proizvod i pokrenuti njegov razvoj i proizvodnju. Koji će ga na kraju znati i prodati / Sjećajući se gospodina Branka Kerečina sjećam se zapravo jednog menadžerima i menadžmentu nesklona doba i iskustava koja najčešće ostaju skrivena onima koji misle da je dovoljno nešto razviti da bi se od toga živjelo. Spajajući to sjećanje s iskustvima američkog profesora koji žarko želi proizvesti svoje robote igračke lutke ostajem beznadežno pesimističan nad lagodnim ladanjskim »profesionalizmom« naših znanstvenika, posebice onih sveučilišnih, koji bi od ispričanih dalekoistočnih iskustava vjerojatno pobjegli užasnuti tehnokomercijalnom džunglom</p>
<p>IGOR RATKOVIĆ</p>
<p>Sposobnost da razvijete proizvod čini samo manji dio zadovoljstva ili, bolje bi bilo reći, zadovoljštine stvaralaca tehničkih artefakata. Stvaranje razvojnog tima, prikupljanje financijskih sredstava i, općenito, osnivanje razvojnog projekta zahtijeva svakako određeno znanje i organizacijske sposobnosti koje nigdje ne možete naučiti. </p>
<p>Projektni menadžeri su ljudi zaduženi za održavanje projekta. Njegove mentalne i materijalne higijene. Zaduženi su za njegov uspjeh od početne zamisli do prodaje. Ako išta hrvatskom gospodarstvu nedostaje to su uspješni menadžeri. Ljudi koji znaju prepoznati perspektivan proizvod i pokrenuti njegov razvoj i proizvodnju. Koji će ga na kraju znati i prodati. </p>
<p>Pišem ovaj tekst u spomen na jednog našeg menadžera za čiju sam smrt doznao neutješno prekasno. Čovjeku kome nitko nikada u našim prostorima najvjerojatnije ne bi napisao javno posmrtno slovo. Tog gospodina, menadžera Branka Kerečina, upoznao sam, danas bi se reklo, u normalnim poslovnim okolnostima. No tada je to bila underground poslovna scena provokativna i rizična koketiranja s razvojem nečega novoga. Da su takve inicijative uspijevale, tada u ovoj zemlji bi se sigurno živjelo bogatije i bolje danas. </p>
<p>O tom čovjeku znam samo toliko da mogu napisati kako mi je vjerovao i da sam ja vjerovao njemu. Na riječ. Dijeleći kratko zajednički san s posve različitim polazištima i očekivanjima moji suradnici i ja znali smo da mi imamo znanje, a on novac. </p>
<p>U tom zajedničkom interesu nije bilo suvišnih papira. Sve je bilo svedeno na najveće moguće povjerenje i, na kraju krajeva, na uvijek varljivo zajedničko zadovoljstvo poslovnim uspjehom. </p>
<p>I danas je aktualna tada stečena spoznaja da postoji samo jedan faktor s kojim je treba izići na kraj na svaki način i po bilo koju cijenu. Taj faktor je bio država i on je kraju presudio našem zajedničkom poluuspješnom snu. Surađujući s njim bili smo već odrasli ljudi, ali on nam je pokazao da smo u svijetu biznisa samo lakomislena djeca koja se čude poštovanju, nagradama, gala ručkovima i svim onim što pobjednicima pripada na kraju. </p>
<p>Tako se valjda stručnjacima uvijek prikazuju rođeni projektni menadžeri. Nalik na kockare i pustolove s otmjenom prostodušnošću balkanskih trgovaca prolaznošću.</p>
<p>Misleći da se samo mi čudimo menadžerima kakav je bio i Branko Kerečin, otkrih s iznenađenjem iskustvo vrhunskoga američkog znanstvenika koji je na Dalekom istoku pokušao naći proizvođača za svoja robotička postignuća. </p>
<p>Zaključujući da bi, s obzirom na uobičajene veličine proizvođačkih serija koje potiče i hrani nesalomljiva dječja žeđ prema »tamagochijima« i »furbijima« i njihovu lutku s mnoštvom funkcionalnih osobina u odnosu prema postojećim proizvodima trebalo svakako serijski umnožiti, robotički konstruktori otišli su moćnom trgovcu Hasbrou. </p>
<p>Oni su, dakako, pohvalili sve to što njihova lutka robot može, ali su zanesenjacima odmah objasnili da ih zanima samo i isključivo jedna tržišno nova funkcija lutke. I to ni zbog čega drugoga, nego zbog fakta da se u trideset sekundi reklamnog tv-spota može prikazati samo jedna funkcija koja će prodavati proizvod. Sve ostalo je suvišno. </p>
<p>Potom su trebali naučiti kako se izrađuju lutke. Morali su naći »mahera« za mehaniku i razrogačenih očiju promatrati što radi od njihovih ideja da bi snizio proizvodnu cijenu prototipa za kojih dvadeset puta. Ali to je bio samo početak. Trebalo je naći proizvođača koji će cijelu stvar proizvesti prema svjetski konkurentnim cijenama. A njega se moglo pronaći na Dalekom istoku.</p>
<p>Englez u ranim šezdesetim godinama, kojeg je poslovno entuzijastički profesor susreo u Taipehu, vodio je malu tvrtku igračaka. Iznijevši mu svoju ideju proveo je s njim nekoliko dana, povremeno raspravljajući o različitim temama. </p>
<p>Primijetio je da menadžer nikada ne vodi duge sastanke. Da nikad ne sjedi. Okružen svojim igračkama koje se prodaju širom svijeta radio je bez papira, bez kalkulatora, bez programa za vođenje projekata. Sve je bilo u glavi. Treći dan, nakon nekoliko letećih razgovora s cijelim svijetom, svrnuo je iznenada pogled na profesora. Rekao mu da je razmislio i da će proizvesti osam milijuna primjeraka njegove lutke. </p>
<p>Profesoru se zavrtjelo u glavi. Ne samo zbog količine koju je menadžer naveo, nego i zbog načina na koji je organizirao njihovu proizvodnju pred njegovim očima. S koliko je energije i dalje samo razgovarajući bez ikakvih bilješki snizio cijenu plastičnih kućišta s četiri na tri i pol centa po komadu. </p>
<p>Kako je osigurao da mu kritični LCD zasloni budu točno određenog dana na raspolaganju. Potom je počeo nazivati trgovce širom svijeta, obavještavajući ih kada će im isporučiti gotove igračke: »Osmi listopada dobiti ćeš dvjesto tisuća komada, a mjesec dana kasnije sljedećih dvjesto tisuća.« </p>
<p>Sve bez papira i bilo kakvih pomagala. »Mogu samo zamislit zabezeknutost društva na Harvard Busines School suočenog s životom!«, komentirao je profesor svoje iskustvo. </p>
<p>Profesor je naučio kako se rade tržišno konkurentni proizvodi. I kako sitna promjena u načinu rada čini proizvod nekonkurentnim. Zbog čega se danas odlazi proizvoditi na Daleki istok.</p>
<p>Sjećajući se gospodina Branka Kerečina sjećam se zapravo jednog menadžerima i menadžmentu nesklona doba i iskustava koja najčešće ostaju skrivena onima koji misle da je dovoljno nešto razviti da bi se od toga živjelo. </p>
<p>Spajajući to sjećanje s iskustvima američkog profesora koji žarko želi proizvesti svoje robote igračke lutke ostajem beznadežno pesimističan nad lagodnim ladanjskim »profesionalizmom« naših znanstvenika, posebice onih sveučilišnih, koji bi od ispričanih dalekoistočnih iskustava vjerojatno pobjegli užasnuti tehnokomercijalnom džunglom i menadžerskim zvijerima opremljenih kojekakvim empirijskim, ali ubitačnim osobinama od kojih je civiliziranom čovjeku nalik na njih grozno mučno. </p>
<p>Ako bi im u tom bijegu glavom bez obzira panamski šešir ostao na glavi, a fino odijelo nezgužvano, u glavama im sigurno ništa ne bi moglo izbrisati strah od pomisli u kakvom smrtonosnom gospodarskom zmijarniku nastaju uspješni proizvodi. </p>
<p>Kao ni čuđenje nad cjepivom s kojim su cijepljeni oni koji sve to mogu ne samo preživjeti, nego čak i uživati u ugrizima tog svijeta. Moj prvi susret s tim svijetom bio je kad sam upoznao menadžera Branka Kerečina. </p>
<p>U spomenaru na tog gospodina mogu reći jedino da je to iskustvo možda bilo preuranjeno, nepotrebno i nekorisno, ali i paradoksalno životno važno za razumijevanje suvremenih okolnosti svijeta tehnologije. </p>
<p>Autor je konstruktor robota, predsjednik Hrvatskoga robotičkog društva.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>U obranu vlastite kulture od snažne amerikanizacije</p>
<p>Pitanja fizionomije radiotelevizijskih programa, njihove amerikanizacije godinama, sve pod plaštem svjetskih trendova, pogotovo u zabavnoj glazbi i u filmovima, kao da su ostavljena samo upravnim tijelima televizijskih i radijskih kuća, a otuda nikakva odziva. Matica, da ne spominjem HAZU i nezavisne intelektualce, za ta pitanja nisu pokazivali nikakva interesa. Pa čak ni njihovi predstavnici u Vijeću HRT. Oni su se gubili u administrativnim prepirkama i često blokirali svaki rad</p>
<p>IVO HORVAT</p>
<p>Uz paket u kome je 2500 pitanja koje je hrvatskoj Vladi donio ovih dana Romano Prodi u ime Europske unije, kolegica Branka Džebić izvješćuje nas u Vjesniku od 11. svibnja o komplementarnoj vijesti što istodobno stiže iz Francuske: »Velika francuska kultura službenim putem upravo ustaje u obranu svoga nacionalnog imagea u predstavljačkim umjetnostima i traži da se na europskom duhovnom tržištu vlastiti filmski i televizijski proizvod zaštiti od najezde američke hollywoodske industrije.«</p>
<p>Bravo, kolegice Džebić, što ste nas o tome izvijestili, a pogotovo što s tim u vezi otvarate pitanja zaštite i našega kulturnog identiteta. Jer, kako se ispravno primjećuje, ako svjetska kulturna velesila kakva je već stoljećima Francuska, a koja je, također, utopljena u moru tuđe potrošačke industrije pa ustraje u obranu galskoga duha, »to je istodobno putokaz i pomoć malim i autohtonim europskim kulturama i jezicima koji su gotovo nestali u kotlu amerikanizacije umjetnosti i načina života«.</p>
<p>Branka Džebić ujedno pita: tko je u nas zadužen za promišljanje i donošenje odluka o tim dramatičnim pitanjima? Ona smatra da je to Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, kao zbir vrhunskih hrvatskih umova.</p>
<p>Lako ćemo se u tomu složiti, pogotovo stoga što bi se, odzivom na taj poziv, Akademija uključila u rješavanje sudbinskih pitanja opstojnosti našega kulturnog identiteta i u područjima koja svakodnevno i neprekidno utječu na formiranje duhovne klime hrvatskog društva, osobito mladih naraštaja. To su fizionomije programa hrvatske televizije, radija i filma.</p>
<p>O tome sam često pisao prošlih desetak godina. Ali bez rezultata. Očekivao sam da će mi se netko pridružiti, recimo, iz Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika, Društva novinara.</p>
<p>Pitanja fizionomije radiotelevizijskih programa, njihove amerikanizacije godinama sve pod plaštem svjetskih trendova, pogotovo u zabavnoj glazbi i u filmovima, kao da su ostavljena samo upravnim tijelima televizijskih i radijskih kuća, a otuda nikakva odziva. Matica, da ne spominjem HAZU i nezavisne intelektualce, za ta pitanja nisu pokazivali nikakva interesa. Pa čak ni njihovi predstavnici u Vijeću HRT. Oni su se gubili u administrativnim prepirkama i često blokirali svaki rad.</p>
<p>Sve se i dalje odvija kao i dosad. Amerikanizacija naročito glazbenog programa i dalje teče nesmetano. O tome i dalje odlučuje skupina urednika zadojenih samo jednim trendom, samo s jedne strane svijeta, ne mareći za stvaralaštvo na europskim stranama, gdje i mi pripadamo. Uostalom, valja poslušati samo podnevne koncerte na prvom programu Hrvatskog radija. Kao da smo u Teksasu – samo proizvodi američke industrije zabave. Čak je i filmska glazba u tom terminu u tom znaku, kao da ne postoje europski filmovi, od onih španjolskih do ruskih.</p>
<p>Nije riječ o eliminaciji anglosaksonske proizvodnje iz programa Hrvatskog radija i Televizije i ostalih elektronskih medija, što bi se možda moglo shvatiti kad se kritički govori o amerikanizaciji. Na takvu ludost nitko normalan ne pomišlja. </p>
<p>Riječ je samo o stvaranju uvjeta za podjednaku zastupljenost pop glazbe kako iz anglosaksonskih tako i iz europskih područja. Riječ je o podjednakoj informiranosti slušatelja i dostupnosti takve glazbe u našoj sredini. Omogućiti ljudima da stvarno biraju, a ne da im se neprekidno pruža samo jedan, i to urednički – »izbor«.</p>
<p>Bojim se da je čitava sadašnja generacija glazbenih urednika i suradnika na radiju i televiziji pogrešno, jednostrano educirana. Tu su, dakako, i razni interesi. To traje godinama. Pred svim tim čovjek ostaje nemoćan, pa se, zajedno s kolegicom Džebić, pitam ima li nekog tijela, neke skupine hrvatskih intelektualaca koja bi se u tom pogledu pozabavila stanjem u našim javnim medijima koji stvaraju javnu klimu amerikanizacije. Očekivati to od Ministarstva kulture, uzaludno je. Ono se bavi drugim obvezama, premda bi se, prema uzoru na francuski primjer, moralo zabrinuti stanjem na duhovnom planu u nas i jače aktualizirati obranu hrvatskoga kulturnog identiteta i na polju tzv. pop kulture, gdje se pretežno formira duhovni lik mladih.</p>
<p>U tom bi smislu bilo poželjno da naši javni mediji opširno obavijeste hrvatsku javnost o svemu što i kako francuska kultura i službeno ustaje u obranu svoga nacionalnog imagea, te kako da se na europskom duhovnom tržištu vlastiti glazbeni, filmski i televizijski programi zaštite od jednostrane najezde američke industrije zabave.</p>
<p>Vjerujem da bi to pridonijelo osvješćivanju naših službenih krugova, kulturnih ustanova, radijskih i televizijskih kuća da ozbiljno sagledaju i stanje u našoj sredini te da počnu poduzimati određene mjere. Riječju, da se otvore i široj europskoj duhovnoj proizvodnji, jer Hrvatska je u prvom redu europska zemlja.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Hrvatski zanos prirodan je izraz stoljećima željenoga integriranja hrvatskog juga i sjevera</p>
<p>Sjećam se dobro prave euforije sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća kada je politički bilo nezgodno i čak opasno zanositi se idejom povezivanja autocestom dalmatinske i panonske Hrvatske. A danas se te godine spominju samo mucajući. Tadašnji hrvatski zanos bio je prirodan izraz stoljećima željenog integriranja hrvatskog juga i sjevera. Politički, kulturno i gospodarski. I bio je tada to politički grijeh koji su mnogi osjetili na svojoj koži / Svakako valja istaknuti da je hrvatsko radništvo tih sedamdesetih godina bilo spremno žrtvovati se za gradnju autoceste Split – Zagreb i da taj njegov zanos nema nikakvu negativnu konotaciju kao što je nekakav nacionalizam. Hrvatski radnici i danas pokazuju da se stvarno žrtvuju da autocesta bude u rokovima sagrađena, rade unatoč zimi, ledu, kiši ili zvizdanu, a da i ne pitaju za plaću. A aktualna hrvatska vlast zaboravlja nekadašnji i sadašnji zanos radnika / Kralj Tomislav je prvi politički ujedinio južnu i panonsku Hrvatsku, a potom je preuzeo vlast u dalmatinskim gradovima. Stoga je sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, moglo bi se reći, plebiscitarno bilo prihvaćeno da autocesta Split – Zagreb ponese ime kralja Tomislava. Baš zbog toga naziva autoceste unitaristi su je nazivali hrvatskim nacionalističkim incidentom. Bili su to oni koji su već tada Srbiju vidjeli do Virovitice i Karlobaga</p>
<p>IVICA MLIVONČIĆ</p>
<p>Splasnula je neumjesna euforija u vezi s puštanjem u promet nekih dionica autoceste Split</p>
<p> – Zagreb. Euforija je bila neumjesna, jer je iskorištena u predizborne svrhe kao da je isključivo čedo sadašnje koalicijske vlasti. Ili pobliže SDP-a, HNS-a i HSS-a. Jedan danas djelomice ispunjen san dalekih je korijena i plemenitijih zanosa.</p>
<p>Sjećam se dobro prave euforije sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća kada je politički bilo nezgodno i čak opasno zanositi se idejom povezivanja autocestom dalmatinske i panonske Hrvatske. A danas se te godine spominju samo mucajući. Tadašnji hrvatski zanos bio je prirodan izraz stoljećima željenog integriranja hrvatskog juga i sjevera. Politički, kulturno i gospodarski. I bio je tada to politički grijeh koji su mnogi osjetili na svojoj koži.</p>
<p>Zato mi se čini opravdanim u ovom trenutku osvrnuti se na to vrijeme, na izbor imena autoceste Split – Zagreb i na zaboravljenu tadašnju atmosferu i njene aktere.</p>
<p>U proljeće 1970. godine već su brujile ocjene da je gradnja autoceste Split – Zagreb, i osobito isticanje da će nositi ime kralja Tomislava, očito nacionalističko htijenje i zanos. </p>
<p>U takvim okolnostima splitski stožer za autocestu Split – Zagreb, točnije dr. Jakša Miličić i akademik dr. Davorin Rudolf, odlučili su opipati bilo radništva splitskoga bazena pa su naručili istraživanje javnog mnijenja. Istraživanje je povjereno Sociološkom seminaru Pravnog fakulteta u Splitu, a istraživanje sam proveo ja, zajedno s kolegom Ivicom Škarićem, poslije splitskim gradonačelnikom, a pod vodstvom dr. Srđana Vrcana.</p>
<p>U to je vrijeme bilo je aktualno pitanje upisa javnog zajma za autocestu pa smo u anketiranju radnika postavili rang-listu motiva koje su pojedinci zaokružili za upis zajma. Anketirane su 582 osobe u tadašnjim velikim tvrtkama splitskog bazena kao što su Škver, »Jugoplastika«, »Dalmacijacement« i »Jugovinil«, a rađeno je sve prema načelima struke.</p>
<p>Anketiranje je obavljeno od 24. do 29. travnja 1971. godine. Rezultati anketiranja o spremnosti da se upiše zajam potvrdili su optimistična očekivanja izražena prije nego što je došlo do šire akcije. Od ukupnog broja anketiranih, 83 posto je izjavilo da će upisati zajam ili dati stanovitu svotu novca nepovratno za gradnju autoceste. Taj podatak varira prema pojedinim poduzećima, ali valja istaknuti da su svi anketirani u Škveru izjavili da će upisati zajam.</p>
<p>Prosječna visina zajma koju su anketirani spremni bili upisati bilo je tadašnjih 1386 dinara, a prosjek plaće u splitskoj općini bio je u 1970. – 1300 dinara. Kasnije je sam upis zajma potvrdio da je potpuno uspio i čak premašen.</p>
<p>Potrebno je istaći da je dio anketiranih izjavio da će upisati djelomično ili u cjelini nepovratan zajam. Kasnije se i to potvrdilo, a među onima koji su upisali nepovratni zajam bio je i autor ovih redaka.</p>
<p>Neprijeporno je tada bilo da autocesta ima prije svega gospodarsko značenje, ali je s političkog stajališta bilo najzanimljivije pogledati motive koji su potaknuli pojedine anketirane za upis zajma.</p>
<p>Anketiranima je bila ponuđena rang-lista sa šest razloga ili motiva upisa zajma, a ona je bila ovako formulirana: prvo, zbog iznimnoga nacionalnog značenja te autoceste za Hrvatsku i za taj motiv odlučilo se 35,49 posto ispitanika; drugo, zbog opće koristi autoceste za cijelu našu zajednicu (Jugoslaviju) odlučilo se 24,74 posto; treće, zbog dobrobiti koje će ta autocesta donijeti Dalmaciji 24,47 posto; četvrto, zbog koristi koju će donijeti Splitu 10,29 posto; peto, zbog dobrobiti koju će donijeti vašem poduzeću 4,10 posto i šesto, zbog toga što i drugi upisuju zajam 0,91 posto.</p>
<p>Prije svega treba upozoriti da su gotovo svi ispitanici imali jasan razlog koji ih potiče na upis zajma, jer je vrlo nizak postotak onih koji to čine bez razloga ili samo zato što i drugi to čine. </p>
<p>Prema tome, vrlo je uočljivo da su radnici splitskog bazena prije trideset dvije godine na prvo mjesto stavili iznimno značenje autoceste za cijelu Hrvatsku – taj postotak iznosi čak 71,25 posto kada se spoje motivi pod 1., 3. i 4.</p>
<p>Radništvo splitskog bazena već je tada bilo svjesno da autocesta Split – Zagreb čvršće povezuje pojedine dijelove Hrvatske, zbližuju se gospodarski, kulturno i politički njeni integralni dijelovi, koji su, zbog raznih povijesnih razloga i interesa, umjetno razdvajani od davnih do najnovijih vremena.</p>
<p>Vrijedno je istaknuti i neka druga mišljenja koja su spominjana u slobodnim odgovorima u anketnim listovima. Mnogi su navodili da je autocestu Split – Zagreb trebalo sagraditi još prije dvadeset godina, neki su napisali da bi besplatno radili za svojih godišnjih odmora na autocesti.</p>
<p>Radnici Škvera su zapisivali da treba istupati jedinstveno i zajednički poduprijeti akciju koja će donijeti neprocjenjive koristi hrvatskom narodu i cijeloj našoj zajednici. Zanimljivo je da su neki zapisali da im autocesta približava stadion u Maksimiru i pruža im mogućnost da budu na dvobojima Hajduka i Dinama u Zagrebu. </p>
<p>Neki su upozoravali da se skraćuje i put do Rijeke, a time i do Trsta.</p>
<p>O rezultatima te ankete pisao sam u prvom broju Nedjeljne Dalmacije od 16. svibnja 1971. godine. U drugom broju kolega Joško Frančeški razgovarao je o autocesti s akademikom prof. dr. Josipom Roglićem, koji je smatran »ocem« autoputa. A akademik Roglić bio je romantičar i vizionar čije se vizije tek sada ostvaruju. On je izjavljivao da svijest o vezama primorske i panonske Hrvatske živi više od tisuću godina.</p>
<p>Frane Perić kasnije u Nedjeljnoj Dalmaciji piše o autocesti kao motoru preobrazbe hrvatske privrede, dr. Andrija Dujić govori o našem vlastitom hrvatskom razvoju i odbija »anacionalni program«, a arhitekt Neven Šegvić piše o drskom korištenju »naše obale« i da su protivnici autoceste oni koji iz toga vuku korist. </p>
<p>Iz Beograda pak pljušte optužbe, kao ona o Dalmaciji koja je nesnošljiva prema turistima iz Srbije.</p>
<p>No svakako valja istaknuti da je hrvatsko radništvo tih sedamdesetih godina bilo spremno žrtvovati se za gradnju autoceste Split – Zagreb i da taj njegov zanos ne snosi nikakvu negativnu konotaciju kao što je nekakav nacionalizam. Hrvatski radnici i danas pokazuju da se stvarno žrtvuju da autocesta bude u rokovima sagrađena, rade unatoč zimi, ledu, kiši ili zvizdanu, a da i ne pitaju za plaću. A hrvatska vlast zaboravlja nekadašnji i sadašnji zanos radnika.</p>
<p>Autocesta Split – Zagreb kralježnica je Republike Hrvatske. Ona napokon spaja jug i sjever države, dalmatinsku i panonsku Hrvatsku. U Dalmaciji se rodila hrvatska država, a sada je njena metropola u Zagrebu. </p>
<p>Kralj Tomislav je prvi politički ujedinio južnu i panonsku Hrvatsku, a potom je preuzeo vlast u dalmatinskim gradovima. Stoga je sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, moglo bi se reći, plebiscitarno bilo prihvaćeno da autocesta Split – Zagreb ponese ime kralja Tomislava. Baš zbog toga naziva autoceste unitaristi su je nazivali hrvatskim nacionalističkim incidentom. </p>
<p>Bili su to oni koji su već tada Srbiju vidjeli do Virovitice i Karlobaga.</p>
<p>I sada se forsira ime Dalmatina za autocestu Split – Zagreb. Prema toj logici, mogli bismo je zvati Zara ili Spalato. Naziv Dalmatina nije hrvatski, a nije ni u duhu latinskog jezika, jer bi to bila strada dalmatica. Osim toga Dalmatina je uži, regionalni termin, a autocesta je ne samo put integriranja Hrvatske unutar sebe, nego i njeno integriranje u Europu.</p>
<p>Prema sadašnjem stanju stvari ta autocesta nije samo zbog toga da se iz Zagreba brže stigne u Dalmaciju, nego iz Splita, recimo u Zagreb i dalje u Beč, München, Pariz, London. </p>
<p>Frustriranim hrvatskim ljevičarima, sva sila ih je na vlasti, draži je naziv Dalmatina nego kralja Tomislava, jer time ujedno čiste svoju »šporku« memoriju o nasilnom gušenju »nacionalističke« autoceste Split – Zagreb kralja Tomislava iz sedamdesetih godina.</p>
<p>Začuđuje kako se danas sve to prešućuje. Jedino se u sve uvodi dr. Savka Dabčević-Kučar, ali se nitko ne sjeti Mike Tripala. Njega je marginalizirao dr. Franjo Tuđman, ali to čini i Ivica Račan. Tko se uopće prisjeti dr. Jakše Miličića ili akademika Rudolfa, a oni su bili politički šikanirani poslije Karađorđeva zbog autoceste kralja Tomislava.</p>
<p>I dok si sve zasluge prisvaja koalicijska vlast, smetnulo se s uma i udio HDZ-a dok je bio na vlasti. Nitko ne kaže da se Tunel sv. Rok počeo graditi 1993., dok su s druge strane bili četnici. Tome je bio prisutan i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Toliko je zločestih riječi tada izrečeno i napisano protiv gradnje Tunela sv. Rok.</p>
<p>A u trenucima euforije podsjećati se na sedamdesete godine i nije baš dobro za neke od onih koji su na vlasti. Moralo bi se uprijeti prstom u one koji prije trideset dvije godine ugušiše u majčinoj utrobi autocestu kralja Tomislava kao »nacionalističko dijete«.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Splita.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Šuma kod naplatnih kućica u Lučkom veliki je javni WC </p>
<p>Na cijeloj postaji ne postoji ni jedan putokaz koji bi ljude uputio prema sanitarnom čvoru / Oni koji dolaze iz smjera Karlovca morat će pretrpjeti nekoliko minuta straha, koliko je potrebno da pretrče preko deset prometnih trakova, kojima prolaze automobili / Direktor Autoceste Rijeka-Zagreb Mario Juzvišen priznao je da dosad nisu razmišljali o postavljanju kemijskih WC- / Za to vrijeme susjedi svakodnevno gledaju putnike kako ispred njihova dvorišta »obavljaju posao«</p>
<p>Nedavno otvorene dionice autocesta razgalile su hrvatsku javnost ali i brojne turiste koji će svoje godišnje odmore provesti baš na ovom dijelu Mediterana. No, osim o djelomično brzoj i ugodnoj vožnji, putnike treba obavijestiti i o tome da u Hrvatskoj nuždu (ne)mogu obaviti tamo gdje hoće.</p>
<p> Iako, naime, na naplatnim kućicama Lučko postoji sanitarni čvor, turistima je puno zanimljivija i dostupnija šumica pored kućica u kojoj u sezoni dnevno nuždu obavi valjda i više od stotinu osoba. </p>
<p>Sanitarni čvor za dame, gospodu i invalide nalazi se u upravnoj zgradi i na putu iz Zagreba prema Karlovcu nalazi se s desne strane. Do njega se automobilom može doći jedino ako prođete kućice, no velika je vjerojatnost da će sanitarni čvor ostati neprimijećen. Na cijeloj postaji ne postoji ni jedan putokaz koji bi ljude uputio prema mjestu na kojemu mogu olakšati muke. </p>
<p>Pješice? Oni koji dolaze iz smjera Karlovca morat će pretrpjeti nekoliko minuta straha, koliko je potrebno da pretrče preko deset prometnih trakova, kojima prolaze automobili. U ovom slučaju, nije ugroženo samo zdravlje već i novčanik, jer parkiranjem na ugibalištu nakon izlaska s autoputa, vozači mogu zaraditi kaznu za pogrešno parkiranje. Vršenje nužde na otvorenom također je kažnjivo, no teško da je itko platio kaznu zbog mokrenja u Lučkom. </p>
<p> I kad se neki ipak odvaže na prometnu avanturu te se, gonjeni velikom ili malom nuždom, dočepaju WC-a, tamo ih čeka neugodni vizualno-mirisni doživljaj. </p>
<p>Direktor Autoceste Rijeka-Zagreb Mario Juzvišen priznao je da je zatečen tematikom, no u svakom će slučaju poduzeti nešto po tom pitanju. »Nismo planirali postavljanje kemijskih WC-a jer do sad nismo imali primjedbi, no vašu ćemo primjedbu svakako uvažiti«, rekao je Juzvišen. Kako bi situacija poprimila i ozbiljan ton, pobrinuli su se ljudi iz susjedstva koji svakodnevno gledaju putnike kako ispred njihova dvorišta »obavljaju posao«. I dok se jedni žale na neugodan miris, pojačan ljetnim vrućinama, gospođa iz Ulice Markulinka kaže kako je takvi prizori smetaju najviše zbog djece. »Zamislite kad u Zagreb stižu autobusi navijača, pa kad vam ispred kuće vrši nuždu 100 mladića«, rekla je nezadovoljna gospođa iz Markulinkine 13. </p>
<p>Isto tako, nije čudno i to da ljudi nakon višesatnog putovanja požele nešto popiti. Na naplatnim kućicama, nažalost, i na hladno piće možete zaboraviti. To čudi tim više, što smo u turističku sezonu ozbiljno zagazili pa je u subotu zabilježen do sad najveći broj ulaza i izlaza u Lučkom, 55.600 vozila. Inače, u prosjeku, kroz Lučko prođe oko 39 tisuća vozila dnevno. </p>
<p>Da imamo prekrasnu zemlju koja je umjesto u epizodnima, na turističkoj pozornici počela nastupati i u značajnijim ulogama, to znamo. No, pejzaže smo ustvari dobili na dar. Zašto uvijek zakažemo u onim sitnim stvarima za koje se moramo pobrinuti sami?</p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Četvrt sata visio na ogradi balkona na trećem katu</p>
<p>Prema izjavama očevidaca, muškarac je padao s četvrtog kata te mu se pritom noga zakačila o željezne šipke francuskog prozora na trećem katu</p>
<p>U ponedjeljak u ranim poslijepodnevnim satima nesvakidašnji događaj šokirao je stanovnike zagrebačkog naselja Utrina: s balkona zgrade u Šišićevoj visio je G. C. (podaci poznati u redakciji). Prema izjavama očevidaca, muškarac je padao s četvrtog kata te mu se pritom noga zakačila o željezne šipke francuskog prozora na trećem katu. Razbijeno staklo i tragovi krvi na njemu ukazuju na to da se čovjek ozlijedio. </p>
<p>Nakon pada muškarac je visio petnaestak minuta dok su uzbuđeni prolaznici panično zvali pomoć. Došli su policajci i vatrogasci postaja Centar i Novi Zagreb i muškarac je uspješno spušten uz pomoć vatrogasnih auto-ljestvi. Najviše problema oko spašavanja uzrokovala su stabla zbog kojih je bio otežan pristup zgradi.</p>
<p>Kako neslužbeno saznajemo, muškarac je u vrijeme nesreće bio sam u stanu, a policija utvrđuje je li riječ o pokušaju samoubojstva ili o nesretnom slučaju. Prema riječima nekih od očevidaca, čovjek je prije pada djelovao alkoholizirano, a nakon spašavanja vozilom hitne pomoći odvezen je bolnicu. Na mjestu događaja zatekli smo policajce koji su razgovarali sa suprugom ozlijeđenoga, koja u trenutku njegova pada nije bila kod kuće. </p>
<p>I. S.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Izgradnja centra na Kajzerici rješenje za URIHO</p>
<p>Vrućinama koje ovih dana muče mnoge koji na radnim mjestima nemaju uređaje za klimatizaciju, u Ustanovi za rehabilitaciju hendikepiranih osoba profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem URIHO doskočili su prilagodbom radnog vremena. Oko 530 djelatnika te ustanove (nalazi se na 14 lokacija – Gundulićeva, Samobor, Novaki, Držićeva...) od kojih njih tristotinjak čine invalidi, zbog vrućine je rad pomaknulo u rano jutro pa su s poslom, kažu, gotovi već odmah poslije podneva.</p>
<p> Nekoliko mobilnih klimatizacijskih uređaja nije dostatno za rashlađivanje svih pogona a klimatizaciju kompletnog prostora ustanova ne bi mogla financijski podnijeti. Problem je i to što invalidska kolica, u kojima su neki radnici, treba ponekad nositi na kat, gdje su njihova radna mjesta. </p>
<p>Prema riječima Josipa Držaića, ravnatelja URIHO-a najbolje bi rješenje bilo da se ta ustanova objedini na jednom mjestu, što je zapravo i predviđeno na novozagrebačkoj Kajzerici. Proizvodni pogoni konfekcije, kartonaže, kitničarstva (izrađivanje tijara za vjenčanja, krštenja...) sada su raštrkani, što stvara dodatne troškove.</p>
<p> Problem je i to, kažu u URIHO-u, što se radi na strojevima koji su 90 posto zastarjeli pa bi u strojni park valjalo investirati znatna financijska sredstva. </p>
<p>Invalidi u toj tvrtki, tvrdi ravnatelj, predani su radnici. Stopa bolovanja je u prosjeku 18 posto. O djelatnicima se pokušava voditi sustavna briga pa se razgovara s njima i nerijetko ih se pita što ih muči. Osim molbe za pomoć pri upisu djeteta ili pak zapošljavanje supružnika, rješavanja podstanarstva, neki postave i pitanja o mogućim jamcima za kredit. Ravnatelj, kaže, pomaže koliko može. </p>
<p> Unatrag dvije godine u URIHO-u je zaposleno više od sto osoba s invaliditetom a u tzv. bazi podataka evidentirano je njih 700 koji bi ubuduće željeli raditi u tom poduzeću. Trenutno nedostaju krojačice i šivačice odnosno strojari u tiskarskoj djelatnosti.</p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Velika poslovna zgrada ne spada u povijesnu jezgru</p>
<p>Iz Vodovoda poručuju da su projektom samo htjeli ispitati mogućnosti raspolaganja tim prostorom te da u skorije vrijeme ne misle graditi ništa konkretno </p>
<p>Kulturno vijeće za arhitekturu i urbanizam Ministarstva kulture u svom je priopćenju za javnost u ponedjeljak podržalo stanare zgrada u Martićevoj, Smičiklasovoj, Tomašićevoj i Patačićkinoj ulici te na Trgu žrtava fašizma, koji se protive tome da se unutar njihova stambenog bloka, na čestici u vlasništvu Vodovoda, izgradi novi, puno veći poslovno-stambeni kompleks, nego što je objekt koji je sad na tom mjestu.</p>
<p>U priopćenju, predsjednica Vijeća, arhitektica Hildegard Auf Franić piše da su prazni prostori unutar blokova potencijalne jezgre revitalizacije i reurbanizacije Donjega grada. »Izričito se protivimo zapunjavanju blokova prevelikim komercijalnim i poslovnim objektima, jer im nije mjesto u zaštićenoj povijesnoj jezgri grada«, stoji u priopćenju. Vijeće, dalje, smatra da treba izraditi cjelovitu studiju za uređenje unutrašnjosti blokova, u koje bi se smještali različiti sadržaji, pa i objekti »tihe namjene«.</p>
<p>Vijeće je zatražilo i mišljenje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Pročelnica Zavoda Doris Kažimir za Vjesnik je rekla, da je od investitora zatraženo da se smanji objekt predviđen prvotnim projektom arhitekta Nenada Bacha. »Riječ je o čistoj situaciji – velikoj parceli od 7000 četvornih metara, u koju se ne ulazi iz dvorišta okolnih zgrada, već iz Patačićkine ulice. Stoga ne vidimo razloga da se tamo ne gradi manja, tiha poslovna zgrada«, rekla je Doris Kažimir.</p>
<p>Iz Vodovoda se, pak, pitaju, čemu tolika graja oko svega. Projektom samo žele, kažu, ispitati mogućnosti raspolaganja tim prostorom, s obzirom na to da je sadašnja zgrada izgrađena 30-ih godina prošlog stoljeća pa su i instalacije zastarjele. O realizaciji projekta još se ništa ne priča.</p>
<p>Arhitekt Nenad Bach potvrdio je da se projektom samo htjela ispitati parcela. Njegov rad, s dvije podzemne garaže i šest katova, napravljen je, kaže, u skladu s GUP-om što je važio do neki dan. Izgrađenost parcele ne bi bila 60 posto, na koliko ograničava taj GUP, već samo 42 posto, a udaljenost od susjednih zgrada iznosila bi od 5,5 do 25 metara. »Ako investitor tako zatraži, veličina predviđenog objekta može biti i manja. U svakom slučaju, to je sasvim samostalna parcela i nije dvorište okolnih stambenih zgrada. Umjesto da gledaju na postojeću oronulu zgradu, stanari bi mogli gledati na tihu poslovnu zgradu Vodovoda i uređeno zelenilo«, komentirao je projektant Bach, dodavši da zgrada ne bi imala nikakvu komercijalnu namjenu.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Nagrade Matice hrvatske Nataši Rožić i Jasni Prević</p>
<p>Na natječaju Studentskog kluba Matice hrvatske za pjesmu i kratku priču, prvu nagradu dobila je studentica novinarstva iz Donjeg Miholjca, Nataša Rožić. Nagrađena je za rukopis pjesama i priča »Bezgrješni griz«.</p>
<p> Drugu nagradu dobila je studentica arhitekture iz Daruvara, Jasna Prević, za poetski rukopis »Bitna je pjena«. Nagrade uključuju objavljivanje knjiga, a odluku o nagradama donio je hrvatski književnik Drago Štambuk.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="17">
<p>Australski roboti igraju najbolji nogomet na svijetu </p>
<p>PADOVA, 14. srpnja</p>
<p> - Nakon što već godinama bezuspješno pokušavaju izboriti plasman na Svjetsko nogometno prvenstvo, Australci su ipak postali svjetski prvaci. Ali u natjecanju robota. Australski roboti su na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Padovi, »RoboCupu 2003« osvojili prvo mjesto, pobijedivši u finalu Sjedinjene Američke Države sa 1:0. </p>
<p>Na prvenstvu je sudjelovalo više od 500 najboljih nogometaša-robota iz 35 različitih zemalja. Radi se o ozbiljnom međunarodnom istraživanju na kojemu sudjeluje oko 1000 znanstvenika i studenata. Cilj im je ubrzati razvoj umjetne inteligencije i robota pomoću praktične primjene - ovoga puta nogometa. </p>
<p>Roboti se bore u nekoliko kategorija - simulacijska liga, liga malih robota, liga srednjih robota, liga četveronožnih robota i liga humanoidnih robota (Sony Aibo). </p>
<p>»Ljudi ne upravljaju robotima, oni su posve autonomni i sami odlučuju o tome hoće li dodati, pucati ili pokušati driblingom prevariti svog suparnika.</p>
<p> Mi možemo jedno sjediti i gledati«, kazao je Raffaello D'Andrea, jedan od čelnika američke momčadi sa sveučilišta Cornell, u čijem se teamu nalaze inžinjeri informatike, elektrotehnike, te nekoliko studenata.</p>
<p> Cilj je zabiti gol, a roboti to moraju postići bez ikakve pomoći sa strane služeći se globalnim promatranjem (kamerice koje su linkane na PC) ili lokalnim promatranjem (senzorski sustav). Ovo je bilo već sedmo SP robota. Na prvom održanom 1997. godine u Nagoyu »nogometaši« nisu uspjeli spojiti dva dodavnja, međutim već na idućem natjecanju iduće godine u Parizu napredak je bio očit. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Uz brojne poteškoće održan prvi Zagreb Open Air festival</p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – Prvi Zagreb Open Air festival održan u nedjelju u dvorištu Studentskog centra pokazao je da kod zagrebačke publike definitivno postoji interes za slične događaje, no upitno je koliko su uspješno organizatori odradili svoj dio posla. Cjelodnevna fešta, koja je započela još u ranim popodnevnim satima, na brojnim je pozornicama ugostila glazbenike raznih profila, od domaćih etno izvođača poput Gustafa, Brain Holidaysa, Shamrock Roversa ili Superhicksa iz Makedonije, preko rock izvođača Hard Timea, Zadruge ili novosadskih Atheist rapa, pa sve do glavne pozornice na kojoj su nastupili Bare i Plaćenici, Pips, Chips & Videoclips, te zvijezde večeri - britanska skupina Morcheeba, dok su riječki rockeri Let 3 zbog tehničkih problema uspjeli izvesti tek jednu pjesmu. Morcheebinom nastupu se nema što prigovoriti, tim više što je njihova pjevačica Sky na festivalu nastupila pod injekcijama, pa su oni u 80-tak minuta svirke uspješno demonstrirali zašto se nalaze među najvećim glazbenim atrakcijama. </p>
<p>»Neki su prigovarali da nam je program previše šaren, ali namjera je bila na jednom mjestu skupiti razne profile publike koja sluša punk, rock ili techno kako bi privukli veći broj ljudi na ovaj događaj«, objašnjava upravitelj agencije SC-a Stjepan Mušura. </p>
<p>Međutim, činjenica da je program doista bio raznolik nije predstavljala nikakav problem jer su posjetitelji festivala imali mnogo drugih poteškoća. Naime, tehnički problemi zbog kojih je Let 3 izveo tek jednu skladbu, a uslijed kojih je na glavnoj pozornici došlo do stanke od punih sat vremena prije nego se pojavila Morcheeba neoprostiva su greška. Jednake kritike organizator zaslužuje zbog odluke da u SC-u postavi svega pet šankova s pićem što je na 9000 posjetitelja, koliko ih se po ogranizatorovim riječima provodilo u prostorima SC-a, definitivno bilo premalo, te je uzrokovalo ogromne gužve. K tome, da bi se dobilo piće najprije je bilo potrebno čekati u redu za bonove, nakon čega se valjalo premjestiti na šank gdje se čekalo kako bi se bonovi zamijenili za piće, a cjelokupno akcija nabavke pića je posjetiteljima odnosila i do 45 minuta vremena. </p>
<p>Šlag na kraju su predstavljali vlakovi koji su svakih dvadesetak minuta jurili u neposrednoj blizini SC-a, te su sirenama pozdravljali publiku koja im je jednako bučno odgovarala, pa se glazba na trenutke nije niti čula. </p>
<p>Denis Vukoja</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Lupinova izložba posvećena »komadima«</p>
<p>VARAŽDIN, 14. srpnja</p>
<p> – Poznati kontroverzni fotograf Stephan Lupino ostao je dosljedan sebi na otvorenju svoje nove izložbe nazvane «Komadi by Lupino» u novootvorenom cafe- disco baru Macuba. Brojnim posjetiteljima priuštio je pravi show, zaplesavši najprije zajedno sa svojim poprilično razodjevenim i atraktivnim pratiljama. Nakon toga je uslijedio fotosession tijekom kojeg je u živo pokazao kako nastaju njegove fotografije, snimivši svoje lijepe modele u niz neobičnih i izazovnih poza. Dodajmo kako je Lupino ujedno i kum imena disco bara, čiji je dizajn osmislio poznati varaždinski akademski kipar Vladimir Gašparić- Gapa.</p>
<p>K. Gumbas</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>»Terminator« u Berlinu</p>
<p>BERLIN, 14. srpnja</p>
<p> – Ekipa filmskog hita »Terminator 3« predvođena Arnoldom Schwarzeneggerom u nedjelju je prisustvovala europskoj premijeri filma u Berlinu. Mnogobrojnim fotoreporterima Arnie je pozirao s producentom Mariom Kassarom, glumicom Kristanom Loken i redateljem Jonathanom Mostowom.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Preminuo Compay Segundo </p>
<p>HAVANA, 14. srpnja</p>
<p> – Glasoviti 95-godišnji kubanski pjevač Compay Segundo preminuo je u noći s nedjelje na ponedjeljak u Havani, objavila je njegova glazbena izdavačka kuća. Compay Segundo, pravim imenom Francisco Repilado, je zbog teške bubrežne infekcije morao odgoditi nekoliko koncerata koje je ovo ljeto trebao održati u Europi. Trebao je nastupati u Španjolskoj i Velikoj Britaniji. Segundo je bio jedan od nositelja projekta Buena Vista Social Club koji je u obliku glazbenog albuma i filma dao novi polet tradicionalnoj kubanskoj glazbi na međunarodnoj pozornici. Compayja Segunda, koji je rođen u blizini Santiaga de Cube, na istoku otoka, u studenom 1907., u njegovoj poznoj dobi otkrio je američki gitarist Ry Cooder. Zajedno sa svojim kolegama iz Buena Vista Social Cluba, Segundo je, sa slamnatim šeširom na glavi i vječnom cigarom u ruci, nakon uspjeha njihova albuma (najmanje četiri milijuna prodanih primjeraka u svijetu i nagrada Grammy) i filma »Buena Vista Social Club« njemačkog redatelja Wima Wendersa iz 1999., postao putujući ambasador kubanske glazbe. Nakon što je vrlo rano naučio svirati gitaru i violinu, Compay Segundo je prvo pjesmu skladao sa 16 godina, a uspješnicu »Chan Chan« s 90. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Umro jazzist Benny Carter </p>
<p>LOS ANGELES, 14. srpnja</p>
<p> – Legendarni pionir jazza Benny Carter, koji je uveo crne skladatelje u Hollywood, preminuo je u subotu u 95. godini u bolnici Cedars Sinai u Los Angelesu. Carter, jedan od prvih crnih skladatelja koji je počeo stvarati glazbu za hollywoodske hitove poput filma »Olujno vrijeme« hospitaliziran je prije dva tjedna zbog bronhitisa i umora. »Da Benny nije bio tamo mi ne bismo bili ovdje«, izjavio je Quincy Jones, Carterov prijatelj i štićenik. U karijeri koja je trajala sedam desetljeća Carter je svirao s velikanima poput Willie »The Lion« Smitha, Fatsa Millera, Milesa Daviesa i Dizzieja Gillespieja. Poznat je i po tome što je lansirao karijeru Elle Fitzgerald upoznavši je s vođom banda Chickom Webbom. Samouki Carter je uveo razdoblje swinga, zvuk big banda kroz skladbe za orkestar Fletcher Henderson, a kasnije i za svoj vlastiti band. Rođen 1907. godine u New Yorku, Carter je učio svirati klavir od svoje majke a kasnije i od susjeda Bubbyja Mileyja koji je svirao s Duke Ellingtonom. Školu je napustio u 15. godini, a 1928. nastaje njegov prvi hit »Keep A Song In Your Soul«. Njegove skladbe »Blues In My Heart« i When Lights Are Low« postali su jazz standardi. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Češka agencija priznala odgovornost za problem turista na Visu</p>
<p>SPLIT, ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> - Češka agencija »Harmonie Medical« koja je na Vis umjesto 80 poslala čak 280 svojih gostiju priznala je odgovornost te u suradnji s upravom hotela »Issa« i češkom konzulicom Veronikom Honcovom, koja je zbog toga u ponedjeljak doputovala na Vis, pokušava na što bezbolniji način riješiti nastali problem, kazao je direktor hotela Issa Jakša Medvidović.</p>
<p>Podsjetimo, spomenuta je češka agencija, inače poznata po incidentnom poslovanju, na Vis poslala trostruko više turista od ugovorom planiranih pa su gosti nekoliko noći proveli spavajući na plažama ili hotelskim hodnicima.</p>
<p> Direktor hotela Issa želio ih je, doduše, smjestiti u privatne apartmane, ali direktorica agencije »Harmonie Medical«, koja inače duguje i autobusnom prijevozniku koji je putnike doveo na Vis, nije željela dati dodatne garancije da će to biti plaćeno. </p>
<p> No, prema riječima direktora Medvidovića, avantura na Visu preostalih čeških turista koje je prevarila vlastita agencija time nije završila, jer još uvijek se čeka potvrda o uplati lanjskog duga, što je uvjet za njihov ostanak.</p>
<p> Za sada imamo jedino faks s uplatom, no čekamo potvrdu da je novac na našem računu, jer ne mogu prihvatiti odgovornost za gubitak, rekao je Medvidović i dodao kako se jedino u tom slučaju mogu dogovarati kako će platiti novonastale troškove smještaja. </p>
<p>D.V.,Hina</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="24">
<p>Početak u znaku Verdija</p>
<p>Otvorenje na drevnoj pozornici Peristila bez uobičajene pompe i vatrometa / Četvrta splitska obnova Verdijeva »Nabucca« / Tijekom gotovo pet desetljeća postojanja, festival je često mijenjao programsku strukturu, ali nije bježao od svoga glavnog obilježja – mediteranskoga kazališnog duha </p>
<p>SPLIT, 14. srpnja</p>
<p> – Ovogodišnje, 49. izdanje Splitskog ljeta – festivala dramskog, glazbenog i plesnog izričaja, što se pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Stjepana Mesića i medijskim pokroviteljstvom »Vjesnika» održava na otvorenim gradskim pozornicama od 14. srpnja do 14. kolovoza, odvija se pod geslom »Smjelo i raznovrsno«, a da je zaista tako, potvrđuje i scenarij programa svečanog otvorenja. Naime, suprotno dosadašnjim navikama, aktualni direktor Splitskog ljeta Milan Štrljić smiono se odlučio za skromno i jednostavno otvorenje na drevnoj pozornici Peristila, bez uobičajene pompe i vatrometa.</p>
<p> Ceremonija je svedena na najnužniji protokol s kratkim pozdravnim riječima, a otvorenje 49. splitskog ljeta zapravo je obilježeno premijernom izvedbom Verdijeva »Nabucca«, u režiji Georgija Para i pod ravnanjem gosta iz Italije Lorenza Castriote Skanderberga. Riječ je o četvrtoj splitskoj obnovi te slavne Verdijeve opere i prvoj splitskoj Parovoj opernoj režiji. Postavljajući je, redatelj Paro je izjavio da se odlučio za scenski minimalizam u želji da publika čuje pjevače i vidi Peristil, da opušteno prati radnju i uživa u Verdijevoj glazbi. </p>
<p> Split je dobio predstavu klasičnog »Nabucca« u kojoj se redatelj držao izvorne skladateljeve partiture, ispravljajući neke dosadašnje propuste, a zanimljivost je da babilonski kralj Nabucco na pozornicu dojaše na konju, kao i u izvorniku. Naslovna uloga povjerena je talijanskom baritonu Davidu Damianiju koji osim pjevačke paralelno gradi i dirigentsku karijeru. U ostalim ulogama pjevaju: Branko Robinšak, Ivica Čikeš, Nelli Manuilenko, Inge Heinl, Mišo Kravar, Vinko Maroević i Snježana Katić. </p>
<p>U sklopu jednomjesečnog programa splitskog kazališnog ljetnog festivala na 13 otvorenih gradskih pozornica održat će se 32 programa s ukupno 52 izvedbe, od kojih je pet premijera: jedne operne, dvije dramske i dvije baletne.</p>
<p> Dramski program koncentriran je oko premijera Machiavellijeve »Mandragole« u režiji Krešimira Dolenčića i Euripidove »Alkestide« u prijevodu i adaptaciji Lade Kaštelan te režiji Zlatka Svibena. Bbaletni program nudi premijeru »Baletne večeri«, s koreografijama Ramija Beera i Staše Zurovca, te završnu predstavu Baletne radionice. </p>
<p>Tijekom gotovo pet desetljeća postojanja, festival je često mijenjao vanjsku programsku strukturu, ali nikada nije bježao od svog glavnog obilježja – njegovanja mediteranskoga kazališnog duha, koji se na ljetnim gradskim pozornicama pojavljuje umotan u umjetničko ruho suvremenog izričaja, ali i u tradicionalnom obliku.</p>
<p> Na putu k odabiru svoga znaka prepoznatljivosti, Splitsko ljeto okrenulo se publici koja cijeni tradicijske običaje, ali i prepoznaje kvalitetne promjene. Verdijeva »Aida« prepoznatljiv je znak glazbenog dijela festivala i nitko ne može slutiti što bi se dogodilo kada bi ta opera definitivno bila skinuta s repertoara. Pozornica na Carrarinoj poljani u staroj gradskoj jezgri postala je, pak, mjesto izvedbi predstava iz programa pučkog teatra koji će ove godine, tvrdi direktor festivala Milan Štrljić, vrvjeti predstavama visokog stila i umjetničke vrijednosti. </p>
<p>Iako je autorski tim imao vrlo malo vremena za osmišljavanje programa, a neka najavljenih gostovanja su otkazana, festival će ponuditi zanimljiv i maštovit program, istkan od pet čvrstih premijernih uporišta i brojnih lepršavih repriznih i gostujućih uspješnica. </p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Od maloga čarobnjaka do uzbudljivog kuhara</p>
<p>»Tisuću seoskih putova«, »Otimači plaže« i »Nekoć kad smo bili odrasli«, samo su neki od hitova koje ćemo čitati ovoga ljeta /Tomićev roman »Ništa nas ne smije iznenaditi« zasigurno će dobro zabaviti svakog muškarca, a ženski će dio publike u isto vrijeme uživati u talijanskoj verziji planetarno popularnih »Dnevnika Bridget Jones« i serije »Seks i grad« – romanu »Katalog prijateljica«</p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – Ljubiteljima dobre književnosti kvalitetno je štivo uvijek dobro društvo, pa tako i za opuštajućih ljetnih trenutaka i godišnjih odmora. Vrijeme odmora je, osim toga, i prava prigoda za čitanje svega onoga što se nije stiglo tijekom godine. U bogatoj ljetnoj ponudi knjiga zagrebačkih nakladničkih kuća može se pronaći za svakoga ponešto, a pojedini izdavači i popustima nastoje primamiti što više kupaca. Primjerice, »Znanje« u svojoj već tradicionalnoj akciji »S knjigom na more« do kraja kolovoza nudi tristotinjak naslova s popustom od 30 do 50 posto.</p>
<p>Koliki su se od nas upitali žive li zapravo svoj život. Ili im je bilo namijenjeno nešto posve drugo. Tim se pitanjima bavi i američka spisateljica Anne Tyler, svojedobna dobitnica Pulitzerove nagrade, u svome hit romanu »Nekoć kad smo bili odrasli«. Još jedna primamljiva knjiga je i roman Roberta Jamesa Wallera »Tisuću seoskih putova«, nastavak kultnih »Mostova okruga Madison«, prema kojima je snimljen i nezaboravan film s Meryl Streep i Clintom Eastwoodom. </p>
<p>Književne preporuke za vruće ljetne dane su i »Havanska trilogija« Pedra Juana Gutiérezza te roman Rite Ferro »Žene ne plaču«, kojega pojedini kritičari nazivaju »Seksom i gradom« na portugalski način.</p>
<p>Mali čarobnjak Harry Potter i dalje žari i pali, jer djeca i mladi diljem svijeta naprosto gutaju knjige o njegovim čudesnim pustolovinama što ih je ispisala mašta britanske spisateljice J. K. Rowling. Dokaz za to je i nedavno objavljen peti nastavak serije o malome čarobnjaku »Harry Potter i velered Feniksa«, koji je planuo odmah čim je pušten u prodaju.</p>
<p>Ukus hrvatskih čitatelja i Američkoga udruženja bibliotekara poklopio se kada je riječ o romanu Meg Cabot »Odjednom princeza«, koji je pretočen i u filmsku priču. Naime, to je udruženje pripovijest o tinejdžerici koja je postala princezom proglasilo najboljim omladinskim romanom za 2000. godinu, a našim je čitateljima to djelo trenutačno jedno od omiljenijih.</p>
<p>»Otimači plaže« još je jedna uspješnica autorice »Čokolade«, prema kojoj je također snimljen istoimeni film, te romana »Pet četvrtina naranče« Joanne Harris, koja će krajem ovoga mjeseca gostovati u Hrvatskoj.</p>
<p>Primamljivi književni naslovi za ljetne trenutke su i romani »Ja, Lucifer« Glen Duncan te »Prodavačica« Stevea Martina. Nezaobilazni su, dakako, i Tolkien te priča nadarenoga i uzbudljivoga kuhara koji je počeo kuhati još kao osmogodišnjak Jamieja Olivera, autora »Gologa kuhara« i »Sretnih dana s golim kuharom«.</p>
<p>Roman Ante Tomića »Ništa nas ne smije iznenaditi«, humoristično-sentimentalan pogled na apsurde vojničkoga života u bivšoj JNA, zasigurno će dobro zabaviti svakog muškarca, a zanimat će ih i knjiga Johna O'Farrela »Najbolje za muškarca«. Ženski će dio publike u isto vrijeme zasigurno uživati u talijanskoj verziji planetarno popularnih »Dnevnika Bridget Jones« i serije »Seks i grad« – romanu »Katalog prijateljica« Isabelle Bossi Fedrigotti. Toj skupini omiljenoga ženskoga štiva treba svakako pridodati i roman Allison Pearson »Kad sve to stigne?«, zabavnu priču o uspješnoj supruzi, majci i poslovnoj ženi koja sve stigne, i, dakako, štivo Arijane Čuline »Šta svaka žena triba znat o onim stvarima«. Jedne i druge, žene i muškarce, sigurno će zanimati da pročitaju i knjigu Raymonda Carvera »O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi«, ali i priručnik Paula Joannidesa »Kako raditi one stvari«. </p>
<p>Ovoga se ljeta nikako ne smije zaobići ni knjiga »pravoga Tolstoja 21. stoljeća« Jonathana Frenzena »Korekcije«, koja široko zahvaća u traumatičnu suvremenost Amerike i ostatka svijeta. A kada je riječ o domaćim autorima, istinskim znalcima i ljubiteljima visokostilizirane literature preporučujemo najnagrađivaniji roman Nedjeljka Fabria »Triemeron«, nagrađen Herderovom nagradom, nagradom DHK »K.Š. Gjalski« i Vjesnikovom književnom nagradom »Ivan Goran Kovačić«, koji zahvaća duboko u našu prošlost i sadašnjost pričajući o sudbinama ljudi čije su živote određivali povijesni vihori. Jedan od spisateljski najambicioznijih i svakako nemimoilaznih romana jest onaj Pavla Pavličića »Povijest provincijskog kazališta«, a među najsvježijim knjižnim novitetima jest i nova opsežna proza Miljenka Jergovića »Dvori od oraha«, u kojoj autor ponovno piše o zbivanjima na turbulentnim prostorima Hrvatske i BiH.</p>
<p>Omiljeno štivo na plaži bit će nekima i provokativan i erotičan roman kineske spisateljice Wei Hui »Šangaj baby«, »Osamljeni orao« jedne od najpopularnijih suvremenih spisateljica Danielle Steel, te roman o putovanjima mladoga pisca Hrvoja Šalkovića »Pala karta«. </p>
<p>Ljubitelji krimića ovoga će ljeta rado čitati roman klasika američke kriminalističke književnosti Elmorea Leonarda »Blues okruga Tishomingo« te knjigu domaće autorice Jasne Babić »Zagrebačka mafija«. Čitatelji znanstvene fantastike pročitat će zasigurno »Priču bez kraja« Michaela Endea. </p>
<p>Ljubitelji biografija velikih umjetnika posegnut će za ilustriranom biografijom »Charles Bukowski – U zagrljaju mahnitog života«, u kojoj novinar Howard Sounes otkriva nepoznate detalje iz života jednoga od najvažnijih američkih pisaca 20. stoljeća.</p>
<p>I na kraju, ali ne manje važno, djeca će, sudeći barem prema dosad prodanim primjercima u knjižarama, i ovoga ljeta rado čitati »Veliku dječju ilustriranu enciklopediju« i »Dječju enciklopediju svijeta«, a mnogi će se tinejdžeri zasigurno pronaći i u prozi Ann Brashares »Sestre po trapericama«.</p>
<p>Sandra-Viktorija Antić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Svečano otvorenje s »Konjanikom«</p>
<p>Jiri Menzel, predsjednik žirija, stigao u Pulu i sudjelovao na konferenciji za novinare / U službenom programu ipak nema Hadžićeva filma »Doktor ludosti« / Najavljen dolazak Jeremyja Ironsa </p>
<p>PULA, 14. srpnja</p>
<p> – Predsjednik žirija jubilarnoga 50. Pula film festivala, glasoviti češki redatelj i glumac Jiri Menzel stigao je u ponedjeljak u Pulu, gdje će ostati do završetka festivala. Novinarima ga je u press centru predstavio v.d. ravnatelj Festivala Tedi Lušetić, i to kao velikog prijatelja Hrvatske koji će pomoći da se s festivalskom institucijom napravi ono što je ove godine mlada festivalska ekipa započela. Po Lušetićevim riječima Menzel bi trebao odigrati ulogu ulaznice za velike međunarodne festivale. </p>
<p>Novinarima se znameniti redatelj obratio tek s nekoliko riječi kazavši da nije pripremljen za nastup, te da ne zna hrvatski, ali da mu je drago što je u Puli. Nakon toga Lušetić je opširno govorio o ovogodišnjem službenom programu Pula film festivala koji je definiran nakon što je definitivno postalo jasno da u Puli neće biti Fadila Hadžića i njegova filma. Tako će službeni program hrvatskog igranog filma početi u subotu, 19. srpnja, svečanim otvorenjem koje režira Saša Broz pod nazivom »Crveni tepih« i koje će izravno prenositi HTV, nakon čega slijedi projekcija Ivandina filma »Konjanik«. Sljedećih večeri prikazat će se još osam domaćih filmova, a 24. srpnja je službeno zatvaranje i dodjela nagrada, nakon čega će se prvi put prikazati jedan poznati strani film – »Good bye Lenin!« njemačkog redatelja Wolfganga Beckera.</p>
<p> Definiran je i program retrospektive u Istarskom narodnom kazalištu koji će početi također u subotu u kasnim popodnevnim satima projekcijom dokumentarnog filma Tomislava Mršića »Pula povjerljivo: 50 godina filmskog festivala«. Na Kaštelu će istodobno startati međunarodni filmski program »Music«, a u kinematografu »Zagreb« predstavit će se svojim djelima mladi pulski autori stasali u filmskoj školi Igora Gala pod programskim naslovom »Pula off«. </p>
<p>Lušetić je također najavio da će po preporuci Johna Malkovicha u Puli ove godine boraviti i jednako znameniti glumac Jeremy Irons, 19. i 20. srpnja, odnosno za vrijeme projekcije njegova filma »Callas Forever«.</p>
<p>Redateljica Saša Broz predstavila je svoj 45-minutni program svečanog otvorenja rekavši kako će u njemu biti i dosta značajnih filmskih ličnosti iz povijesti pulskoga festivala, od kojih će se neki uživo obratiti publici s velike pozornice. Naravno, cijeli spektakl završit će se 10-minutnim vatrometom, što će moći gledati i tv publika uživo. Pročelnik Odjela za društvene djelatnosti Grada Pule, Eroš Čakić odgovorio je na novinarsko pitanje kako je tek ovog ponedjeljka 6,5 milijuna kuna za novu pozornicu i ekran u Areni prebačeno izvođaču, nakon što je slijedom sugestije Ministarstva kulture Grad Pula odobrio Pula film festivalu spomenutu svotu kuna kredita koji će se otplaćivati prihodima ulaznica u Areni. Na novinarsko pitanje kako u programu jubilarnog festivala nema najznačajnijeg istarskog filmskog stvaraoca Igora Gala, koji je prije 35 godina upravo u Areni debitirao filmom »Imam dvije mame i dva tate«, Čakić i Lušetić su rekli kako će se Igor Galo ipak pojaviti u Off programu. </p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Polet i radost zborskog muziciranja</p>
<p>Zbor iz Detroita predstavio se snažnim nosivim glasovima, s posebno istaknutom grupom soprana / Večer je završila američkim duhovnim pjesmama – bile su to efektno rađene harmonizacije </p>
<p>Zagrebačke ljetne večeri u nedjelju su u Katarinskoj crkvi Gornjega grada ugostile američki zbor Cantata Academy iz milijunskog sjevernoameričkog grada Detroita. Radi se navodno o vodećem zborskom ansamblu te regije, osnovanom prije četrdesetak godina, koji se istaknuo pretplatničkim koncertima i turnejama po SAD i Europi. To im je bio prvi posjet Hrvatskoj gdje su – poslije gostovanja u Italiji – prije Zagreba nastupili u Trogiru, Hvaru i Zadru. Njihov objavljen program privukao je gotovo pun auditorij Katarinske crkve, no, takav nije izveden. Bez obavještavanja zagrebačkog organizatora, gosti su na licu mjesta izmijenili većim dijelom sadržaj i redoslijed programa, obavještavajući o tome publiku naravski na engleskom jeziku, što je djelovalo krajnje neprofesionalno.</p>
<p>Potpuno su otpale najavljene »slovačke narodne pjesme« (zanimalo nas je bi li ih pjevali u izvorniku?), a zamijenila ih je srećom jedna misa Franza Schuberta, po redoslijedu nastanka druga, u G-duru. Već u toj glazbi, praćenoj orguljama, zbor se predstavio snažnim nosivim glasovima, a posebno istaknutom grupom soprana. Od ostalih izvedenih skladbi čuli smo i jedan stavak Palestrine, a posebno je bio zanimljiv veoma lijepi stavak Ave Verum engleskog skladatelja Michaela Gilfillana koji je i sam, kao pjevač, član tog zbora.</p>
<p> Večer je završila s najavljenim američkim duhovnim pjesmama, ali izvedenima drugačijim redoslijedom. Bile su to efektno rađene harmonizacije, jedna i iz pera znamenitog Roberta Shawa, pa je u njima došao do punog izražaja polet i radost muziciranja ansambla koji u tijeku večeri nije uvijek ostvario najsretniju intonativnu sigurnost.</p>
<p> Zbor je, s iznimkom jedne točke, vodio njegov umjetnički ravnatelj dr. Michael Mitchell, po podatcima koje smo saznali istaknut američki dirigent i pedagog. On je završnu pjesmu sam poveo, kao solist, skakućući pri tome i razmahujući se rukama. No, publici se to sve skupa svidjelo pa ih je nagrađivala snažnim pljeskom. Sasvim amaterski djelovala je gesta gostiju kad su pred oltar pozvali predstavnike organizatora da im predaju neke darove. Ili je to možda sve skupa američki stil nastupanja? </p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Oživjele dubrovačke galerije</p>
<p>DUBROVNIK, 14. srpnja</p>
<p> – Uz otvorenja Dubrovačkih ljetnih igara, po tradiciji ožive dubrovačke galerije i izložbeni prostori, a izložbe, usko vezane uz Igre i one druge, obogaćuju i inače raznovrsnu dubrovačku kulturnu ponudu. U Galeriji »Artur« dubrovački slikar Josip Škerlj postavio je crteže izravno inspirirane Dubrovačkim ljetnim igrama. </p>
<p>U Galeriji »Čimić« na Stradunu izložbom slika predstavio se Zlatko Bourek, umjetnik višeznačno vezan za teatarsku povijest dubrovačkog festivala. U Galeriji »Bosdari» na Gundulićevoj poljani izložbom »Ponovno slikarstvo« predstavio se mladi Dubrovčanin Pero Mrnarević.</p>
<p>U izložbenom prostoru Zavoda za obnovu Dubrovnika, gdje se prezentiraju gradovi i lokaliteti s UNESCO-ve liste svjetske baštine, ovog ljeta predstavljen je Scandola s Korzike, a u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik izložba »Svjetlina« prikazuje radove iz zbirke Thyssen-Bornemisza, zaklade za suvremenu umjetnost koju je 2002. utemeljila Francesca von Habsburg.</p>
<p>U izložbenom prostoru »Rozarij« može se, pak, pogledati »Corpus Mysticum«, osebujna izložba Dimitrija Popovića.</p>
<p>D. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="29">
<p>Vratnice se ispriječile pobjedi Hrvatske na otvaranju turnira </p>
<p>U uvodnoj utakmici Svjetskog prvenstva obrana je ponovno bila jači dio igre hrvatske reprezentacije / O prvom mjestu u skupini A sada će odlučivati razlika pogodaka, a nju će i naši i mađarski vaterpolisti loviti u utakmici s nejakim Kanađanima</p>
<p>BARCELONA (od Vjesnikova izvjestitelja), 14. srpnja</p>
<p> – Izvještaj s utakmice Hrvatska – Mađarska bilo bi možda najbolje pisati bez spominjanja prve četvrtine. U njoj, naime, naših vaterpolista uopće nije bilo, barem ne u napadu. Loše plivanje i nedostatak pribranosti rezultiralo je sa šest pogrešaka u napadu i vodstvom Mađara 3-1. Da na vratima nije bilo odličnog Frane Vićana i da naši igrači u obrani nisu odigrali već poslovično vrlo dobro, sve je to moglo izgledati još i gore. Jedini pogodak postigli smo udarcem Dubravka Šimenca iz daljine jer je to bio jedini način da uz bezidejnu i smušenu igru naših napadača uopće postignemo pogodak.</p>
<p>Odmakom utakmice naš je napad ipak postajao opasniji za mađarske vratare, no i dalje u napadu nije bilo pravog protoka lopte i pravih, izrađenih akcija. U takvoj igri su i naši moćni centri Smodlaka i Hinić, koje svi vaterpolski stručnjaci smatraju najjačim dijelom naše reprezentacije, ostali skoro potpuno neiskorišteni. Mile Smodlaka je jedini pogodak postigao polovicom druge četvrtine, dok se Igor Hinić uopće nije upisao u listu strijelaca. Polovicom treće četvrtine, kada se Hrvatska možda mogla »odlijepiti« na dva ili tri gola razlike, Hinić je u dva navrata odlično primio loptu, još se bolje oslobodio čuvara i – pogodio vratnicu! U tom razdoblju igre dva puta je Hrvatsku dovodio u vodstvo Teo Đogaš, no bila je to u osnovi igra »gol za gol«.</p>
<p>I Mađari su u prvoj utakmici Svjetskog prvenstva imali svojih problema. Najveći od svih svakako je bio realizacija igrača više. Bilo bi uistinu čudno da su Mađari aktualne europske doprvake pobijedili sa 4 postignuta pogotka, od 10 situacija u kojima su imali igrača viška. Pritom ni oni nisu ostali »dužni« Hiniću i ostalim našim igračima, budući da su u četiri navrata pogađali gredu Vićanovih vrata. Uz sve navedeno, nije nimalo neobično da je utakmica »visjela u zraku« sve do posljednje sekunde. Dubravko Šimenc je pred kraj utakmice još dva puta pokušao udarcima iz vana, no oba puta je Szecsi obranio svoja vrata, jednom čak i glavom. </p>
<p>Na svakom natjecanju je uvodna utakmica našim vaterpolistima veliki problem. Kada se, k tome, ista igra u 10.45, a s druge strane bazena su jaki Mađari, tada se neodlučen ishod mora smatrati povoljnim rezultatom. O prvom mjestu u skupini odlučivat će, tako, razlika pogodaka, a nju će i naši i mađarski vaterpolisti loviti u utakmici protiv nejakih Kanađana.</p>
<p>• Hrvatska – Mađarska 7-7 (1-3, 4-1, 1-2, 1-1)</p>
<p>HRVATSKA: Vićan (11 obrana), Volarević, Burić, Šimenc (1–5), Vranješ, Štritof (1-3), Smodlaka (1-1), Đogaš (3-4), Franjković (0-2), Barać (1-4), Hinić (0-2), Fatović, Kobeščak (0-1).</p>
<p>MAĐARSKA: Szecsi (6 obrana), Gergely (1 obrana), T. Varga (0-1), Madaras, Z. Varga (0-2), Kasas (3-5), Vari (0-1), Kiss (1-6), Benedek (1-5), Fodor (0-1), Steinmetz, Molnar (1-3), Biros (1-5).</p>
<p>SUCI: Tulga (Tur) i Caputi (Ita).</p>
<p>REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Hrvatska 3-6, Mađarska 4-10.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Sportaši igraju za »Paške mališane«</p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – Hrvatski zlatni rukometaši, Božidar Jović, Slavko Goluža, Zlatko Saračević, Blaženko Lacković, Vlado Šola i Mirko Bašić, nogometaš Milana Dario Šimić i drugi poznati hrvatski sportaši u utorak će predvečer (19 sati) u Pagu odigrati humanitarnu nogometnu utakmicu čiji će prihod ići dječjem vrtiću »Paški mališani«. Kako dosta naših poznatih sportaša ljetuje na Pagu, spojili su svoj aktivni odmor i dobro djelo.</p>
<p>Sportašima će se pridružiti bivši hajdukovci Ivica Šurjak i Vilson Đoni, sturmovac Tomislav Kocijan, trener Vjeran Šimunić, zadarski župan Šime Prtenjača, zadarski gradonačelnik Božidar Kalmeta, novaljski gradonačelnik Ivan Dabo... Momčadi će voditi izbornik svjetskih prvaka Lino Červar i trener nogometaša Zadra, Stanko Mršić, a sudit će prvoligaški sudac Alojzije Šupraha. </p>
<p>I. Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>U utrci kanuista Herceg osvojio deveto mjesto </p>
<p>TACEN/ZAGREB</p>
<p> – Hrvatski kanuist Danko Herceg osvojio je deveto mjesto na trećoj utrci Svjetskog kupa u kajaku i kanuu, koja se održala u slovenskom Tacenu. Pobjeda je pripala Čehu Thomasu Indruchu, koji je u neizvjesnoj završnici slavio ispred Slovenca Simona Hočevara. U kajaku je treću sezonu uzastopce pobjeda pripala slovenskim kajakašima. Nakon Deana Kralja i Mihe Terdića, ovoga puta najbolji je bio Andrej Nolimal. Drugi je bio Francuz Lorisom Minviell.</p>
<p> • Rezultati, kanu jednoklek : 1. Indruch (Češ) 205,15, 2. Hočevar (Slo) +1,69, 3. Bell (Aus) +2,00... 9. HERCEG (HRV) +8,14... kajak jednosjed: 1. Nolimal (Slo) 193,90, 2. Minvielle (Fra) +4,94, 3. Kurt (Švi) +6,03... (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Poginuli češki kanuisti </p>
<p>PRAG</p>
<p> – Češki kanuisti Premysl Vlk i Daniel Vladar poginuli su u prometnoj nesreći na putu prema slovenskom Tacnu, gdje su trebali sudjelovati na utrkama Svjetskoga kupa u kajaku i kanuu. Česi su stradali u blizini Praga, kad su u jednom zavoju izletjeli s ceste. Vlk je preminuo odmah, dok je Vladar podlegao ozljedama na putu do bolnice. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Ergotić pretposljednji, svjetski rekord Isinbajeve </p>
<p>ZAGREB/GATESHEAD</p>
<p> – Siniša Ergotić osvojio je pretposljednje, 11. mjesto na Super Grand Prix atletskom mitingu u engleskom Gatesheadu. Iako je najavio da bi u nedjelju konačno mogao ići preko osam metara, Ergotić očito još nije uhvatio pravu formu, skočio je 7.71 m. Pobjeda je pripala europskom prvaku Ukrajincu Alekseju Lukaševiču (8.19), drugi je bio Amerikanac Savante Stringfellow (8.10), a na treće je mjesto doskočio njegov sunarodnjak Kevin Dilworth (8.09). </p>
<p>Ruska je atletičarka Jelena Isinbajeva, preskočivši motkom 4.82 m, postavila svjetski rekord. Prije tog je skoka rekord bio u vlasništvu Amerikanke Stacy Dragile (4.81 m). </p>
<p>V. B.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Dvoje poginulih na reliju </p>
<p>SALEM, 14. srpnja</p>
<p> – Na reliju u američkom Oregnu smrtno su stradala dvojica Engleza, Mark Lovell i Roger Freemann.</p>
<p>Engleska posada u Subaru Imprezi izgubila je kontrolu na vozilom u zavoju i velikom brzinom se zabila u drvo. Iako su medicinske ekipe brzo reagirale obojica su preminula na putu do bolnice. Lovell i Fremann nastupali su za ekipu Prodrive. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Hrvatski bejzbolaši izgubili od Nizozemske sa 3-5 </p>
<p>AMSTERDAM</p>
<p> – U susretu 3. kola A skupine Europskoga bejzbolskog prvenstva hrvatska je reprezentacija izgubila od Nizozemske sa 3-5. U svom trećem nastupu na EP-u hrvatsku je vrstu pobijedila trenutačno najjača reprezentacije na Starom kontinentu, premda je do kraja šeste izmjene vodila sa 2-0. Međutim, tad su Nizozemci, pojačani sa šestoricom tamnoputih igrača iz Minor League Baseball, iskoristili nekoliko pogrešaka u našoj obrani, preokrenuli rezultat i zadržali prednost do kraja ogleda. </p>
<p>U hrvatskim se redovima istaknuo bacač Grgur Marušić, dok je Marko Pavlaković osvojio sva tri boda za Hrvatsku. Nakon tri kola Hrvatska ima dva poraza (Francuska, Nizozemska) i pobjedu (Švedska). U ponedjeljak hrvatska vrsta igra protiv Češke u 19 sati. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Uefa dodijelila HNS-u milijun i 400 tisuća kuna za razvoj mladih </p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – Na temelju uspjeha klubova u prošloj nogometnoj sezoni Europska nogometna organizacija (UEFA) dodijelit će nacionalnim savezima približno 40 milijuna eura, koje bi čelnici saveza trebali uložiti u razvoj nogometa u mlađim dobnim kategorijama. Na račun Hrvatskog nogometnog saveza ove će godine »sjesti« 187.889 eura (oko milijun i 400 tisuća kuna), a HNS bi trebao novce proslijediti Udruzi profesionalnih nogometnih klubova, koja će odlučiti o raspodjeli »kolača«. Novci su prvenstveno namijenjeni klubovima koji u svojem pogonu njeguju mlađe dobne kategorije (od 12 godina).</p>
<p>Zemljama čiji su klubovi zaigrali u Ligi prvaka (ne u kvalifikacijama, op.a) Uefa je namijenila 31.8 milijuna eura, dok će ostatak (7.9 milijuna eura) podijeliti one članice čiji klubovi nisu nastupili u elitnom europskom klupskom natjecanju. Ove godine najviše je dobio Njemački nogometni savez - 6,182.638 eura, slijede Talijani s 5,105.837... </p>
<p>Lj. P.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>»Ne bježimo od uloge favorita, ali bojimo se crvenih kartona«</p>
<p>»I prošle su nas godine proglasili favoritima, a na kraju je Dinamo stigao do cilja prije nas. Mnogi su već zaboravili da smo prošle sezone zaradili čak 14 crvenih kartona, što se nikako ne smije zanemariti, jer smo možda baš zbog toga izgubili prvo mjesto. Sigurno je samo to da će se Hajduk boriti«, kazao je Zoran Vulić </p>
<p>SPLIT, 14. srpnja</p>
<p> – Hajdukovi su se nogometaši u noći s nedjelje na ponedjeljak vratili u Split nakon 15-dnevnih priprema u Sloveniji i Austriji. Nakon povratka, u nedjelju poslijepodne gostovali su u Murskoj Suboti, gdje su izgubili od Mure rezultatom 1-2. Taj poraz ne bi toliko »pekao« hajdukovce da na klupi Mure ne sjedi bivši trener Dinama Miroslav Blažević. Trener Splićana Zoran Vulić kazao je: </p>
<p>– Moji su igrači nogama već bili »u plićaku«. Svi su razmišljali o povratku kući, jer su pripreme ipak bile preduge, pa je normalno da dođe do zasićenja i umora. Odigrali smo odlično prvih pola, kad smo postigli pogodak i imali još dvije prilike. Potom smo jednostavno stali, što su domaćini iskoristili i na kraju zasluženo pobijedili. No, nisam nezadovoljan, bez obzira na to što smo doživjeli jedini poraz na pripremnim utakmicama. </p>
<p>U prijelaznom su se roku Splićani pojačali, stiglo je čak pet igrača - Rukavina, Čačić, Blatnjak, Skočibušić i Thompson. No, koliko su zadovoljili ukus stručnog stožera? Sudeći prema prijateljskim utakmicama, sva su petorica još daleko od početne jedanaestorice. </p>
<p>– Radi se o kvalitetnim igračima koji će sigurno pojačati konkurenciju na svakom mjestu u momčadi. No, treba im vremena da se prilagode na naš način igre i novu sredinu. Svatko je od njih pokazao kvalitetu te se kroz treninge i utakmice moraju boriti za početnu postavu, dodao je Vulić. </p>
<p>Stručnjaci vjeruju da će Hajduk ove sezone bez problema osvojiti naslov prvaka. Međutim, s takvim se razmišljanjem ne slaže trener »bijelih«: </p>
<p>– Hajduk ne bježi od uloge favorita, uostalom, uvijek se moramo boriti za naslov prvaka. I prošle su nas godine proglasili favoritima, a na kraju je Dinamo stigao do cilja prije nas. Mnogi su već sad zaboravili da smo u prošloj sezoni zaradili čak 14 crvenih kartona, što se nikako ne smije zanemariti, jer smo možda baš zbog toga izgubili prvo mjesto. Sigurno je samo to da će se Hajduk boriti. Osim toga, ostali smo bez tri reprezentativca - Pletikose, Srne i Rapaića - koji su uzdanice ne samo Hajduka nego i hrvatske reprezentacije. To je za nas veliki hendikep, ali vjerujem da ćemo ga ipak nadoknaditi, zaključio je trener Hajduka. </p>
<p>Hajdukovci su, nakon povratka u Split, dobili dva dana odmora, a ponovno okupljanje zakazano je za utorak navečer. U petak »bijeli« igraju na trokut turniru u Varaždinu u spomen na tragično preminulog predsjednika Varteksa Anđelka Herjavca. Uz domaćine i Hajduk, nastupit će i Dinamo. U nedjelju u Maksimiru igra se utakmica Superkupa između Dinama i Hajduka. Bit će to glavna provjera uoči početka nove sezone za obje momčadi. </p>
<p>Ante Cibilić</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Mogući Cibalijini suparnici - Wolfsburg, Nantes i Perugia</p>
<p>Ako Vinkovčani pobijede finski Tampere, u polufinalu će najvjerojatnije igrati protiv njemačkog Wolsfburga / Ako iznenade Nijemce izgledno je da će u finalu igrati protiv francuskog Nantesa ili talijanske Perugije</p>
<p>ZAGREB / NYON, 14. srpnja</p>
<p> – Ako nogometaši vinkovačke Cibalije u trećem kolu Intertoto kupa nakon dvije utakmice (20. i 26. srpnja) protiv finskog predstavnika Tamperea ubilježe ukupnu pobjedu, zaigrat će u polufinalu ovog europskoga klupskog natjecanja. Naravno, kako se Intertoto kup bliži kraju tako se i smanjuje broj slabijih momčadi, a povećava broj favorita. Ako prođu Fince, Vinkovčani će u polufinalu igrati protiv pobjednika sraza Synot (Češka) – Wolfsburg (Njemačka). </p>
<p>Za pretpostaviti je da će Nijemci u trećem kolu osigurati daljnji plasman, a ako momčad Srećka Lušića iznenadi i favoriziranog bundesligaša u polufinalu, ždrijeb ovogodišnjeg Intertoto kupa u finalu će im najvjerojatnije dodijeliti francuski Nantes ili talijansku Perugiju. Naime, Perugia u trećem kolu igra protiv još jednoga finskoga kluba Alianssija, Nantes protiv Will 1900 (Švicarska), a pobjednici ovih utakmica čine jedan u nizu polufinalnih parova. Podsjećamo, završetak ovog natjecanja uslijedit će nakon tri finalna dvoboja, a pobjednicima je osiguran plasman u prvo kolo Kupa Uefe. </p>
<p>Lj. P.</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Bez iznenađenja u Intertoto kupu</p>
<p>PARIZ</p>
<p> – Odigrani su uzvratni dvoboji 2. kola nogometnog Intertoto kupa. Favoriti su uglavnom opravdali statuse očekivanog pobjednika, pa većih iznenađanja nije bilo. Spomenimo da je hrvatski predstavnik Cibalia, pobjedom protiv Šahtjora iz Bjelorusije izborila treće kolo.</p>
<p> • Rezultati 2. kola: Shamrock Rovers – SLOVAN LIBEREC 0-2 (0-2), AC ALLIANSSI – Akratitos Liosiu 0-0 (1-0), Sutjeska – TAMPERE UNITED 0-1 (0-0), TOBOL KOSTANAY – St. Truiden 1-0 (2-0), Gloria Bistrita – BRESCIA 1-1 (1-2), OFK Beograd – SYNOT ST. MESTO 3-3 (0-1), FC BRNO – FC Thun 1-1 (3-2), CIBALIA VINKOVCI – Šahtjor 4-2 (1-1), Partizani Tirana – DACIA KIINJEV 0-3 (0-2), Dubnica – SPORT LINE KOPER 3-2 (0-1), ETO Gyoer – RACING SANTANDER 2-1 (0-1), FC WIL – Willem II Tilburg 3-1 (1-2), LIERSE SK – Sloboda Tuzla 3-1 (0-1), SV PASCHING – Pobeda Prilep 2-1 (1-1), OGC NICE – Oergryte 2-1 (2-3), VFL WOLFSBURG – Marek Dupnica 2-0 (1-1). (U zagradama su rezultati prvih utakmica.) (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Maribor i Zvezda odigrali utakmicu bez pogodaka </p>
<p>MARIBOR</p>
<p> – Suparnik zagrebačkog Dinama u pretkolu Lige prvaka, Maribor Pivovarna Laško odigrao je prijateljsku utakmicu protiv Crvene zvezde. Iako je slovenski prvak dominirao i stvorio niz prigoda, na utakmici nije bilo pogodaka. Gostujući prvi put u Mariboru nakon 23 godine, beogradska je momčad u Ljudski vrt privukla 5000 gledatelja. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Upitan i Mate Skelin</p>
<p>»Vujčić je poslao medicinsku dokumentaciju i tu je priča završena. Iza njega je najbolja sezona u karijeri i puno će nam nedostajati«, zaključio je Spahija priču oko izostanka najboljeg hrvatskog centra</p>
<p>ŠIBENIK, 14. srpnja</p>
<p> – Na konferenciji za novinare u Šibeniku, izbornik hrvatskih košarkaša Neven Spahija objavio je popis igrača koji će se okupiti 20.srpnja na početku priprema za Europsko prvenstvo u Švedskoj. </p>
<p>Na popisu je 17 igrača: Damir Mulaomerović, Gordan Giriček, Zoran Planinić, Marko Popović, Roko Leni Ukić, Mario Stojić, Marino Baždarić, Davor Marcelić, Ivan Perinčić, Matej Mamić, Dalibor Bagarić, Mario Kasun, Nikola Prkačin, Andrija Žižić, Bruno Šundov, Mate Skelin i Sandro Nicević.</p>
<p>– Ovo je konačan popis i ništa ga ne može promijeniti, samo eventualne ozljede. Pozvao sam 17 igrača umjesto početnih 16, zbog bolesti zaušnjaka koju je zaradio Mate Skelin. Vrlo sam sumnjičav oko njegovog nastupa, jer će preskočiti najvažniji dio, uvodne pripreme na Rogli. To će teško nadoknaditi, kazao je izbornik Neven Spahija. </p>
<p>Na popisu nema Nikole Vujčića i Emilija Kovačića, koji prema Spahijinim riječima, imaju opravdan izostanak. Podsjetimo, Vujčić je krajem lipnja operirao nos i pauzirat će ukupno 12 tjedana, dok se Kovačić oporavlja od operacije koljena. </p>
<p>– Vujčić je poslao medicinsku dokumentaciju i tu je priča završena. Iza njega je najbolja sezona u karijeri i puno će nam nedostajati, zaključio je Spahija priču oko izostanka Vujčića. </p>
<p>Za EP u Švedskoj stožer naše reprezentacije pripremat će dvije koncepcije igre: </p>
<p>– Ne možemo u Švedsku doći s jednim načinom igre. Morat ćemo uvježbati petorku s dva centra ili s četiri niska igrača. S Ivanom Perinčićem ćemo pokušati neku kombinaciju u sustavu igre, pojasnio je Spahija koji će s hrvatskim košarkašima na EP pokušati izboriti Olimpijske igre u Ateni sljedeće godine. </p>
<p>– Ako SiCG i Grčka koji budu van kruga od tri momčadi, za plasman na OI, trebat će osvojiti medalju, kazao je izbornik Neven Spahija. </p>
<p>Pripreme hrvatskih košarkaša trajat će 45 dana. Nakon okupljanja u nedjelju u Zagreb, reprezentativci će krenuti na visinske pripreme na Roglu, zatim slijede turniri u Belgiji i Njemačkoj i završne pripreme u Poreču. </p>
<p>J. D., I. P.</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Serena i dalje prva, Šprem 66.</p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – Amerikanka Serena Williams i dalje je na prvom mjestu WTA ljestvice najboljih svjetskih tenisačica. Serena je u vodstvu sa 6060 bodova, ispred Belgijanki Kim Clijsters (5721) i Justine Henin-Hardenne (4705). Na četvrtom je mjestu starija sestra Williams, Venus (4216), a listu najboljih deset zatvara, kao i prošlog tjedna, Amerikanka Lindsay Davenport (3626). Jedina promjena među prvih 20 zamjena je mjesta Južnoafrikanke Amande Coetzer i Ruskinje Vere Zvonareve. Sad je Coetzer na 15. mjestu, a Zvonareva na 16. </p>
<p>Najbolje je rangirana hrvatska tenisačica i dalje Karolina Šprem, koja je zadržala prošlotjedno 66. mjesto sa 545 bodova. Iva Majoli je napredovala za tri mjesta i sad je na 80. mjestu sa 450 bodova, Silvija Talaja stepenicu je niže sa 447.50 bodova (pad za dva mjesta), Jelena Kostanić skočila je za osam mjesta i sada je 115. sa 307.75 bodova, a Ivana Abramović napredovala je za dva mjesta i sad je 184. sa 162.50 bodova.</p>
<p> • Ljestvica: 1. Serena Williams (SAD) 6060 bodova, 2. Kim Clijsters (Bel) 5721, 3. Justine Henin-Hardenne (Bel) 4705, 4. Venus Williams (SAD) 4216, 5. Lindsay Davenport (SAD) 3626, 6. Amelie Mauresmo (Fra) 2932, 7. Jennifer Capriati (SAD) 2578, 8. Chanda Rubin (SAD) 2434, 9. Daniela Hantuchova 2078, 10. Anastasia Miškina (Rus) 1990... 66. (66) KAROLINA ŠPREM 545, 80. (83) IVA MAJOLI 450, 81. (79) SILVIJA TALAJA 447.50, 115. (123) JELENA KOSTANIĆ 307.75, 184. (186) IVANA ABRAMOVIĆ 162.50. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Mayu »kraljevska« etapa, Armstrong u žutom </p>
<p>Vladimir Miholjević na vrhu je najvišeg uspona na »Touru«, 2646 metara visokoga Galibiera, za vodećima zaostajao 11:15 minuta, ali je u završnih 60 km izgubio dodatnih 20 minuta zbog ubitačnog ritma vodećih te je na cilj stigao kao 71. U ukupnom je poretku 99. </p>
<p>L'ALPE D'HUEZ</p>
<p> – Osma etapa ovogodišnje biciklističke utrke »Tour de France«, u kojoj je pred vozačima bila 219 kilometara dugačka dionica od Sallanchesa do vrha uspona na l'Alpe d'Huez i prije je početka prozvana »kraljevskom«, a događaji u nedjelju, posebice u posljednjoj trećini etape, potpuno su opravdali tu najavu. </p>
<p>Pred nekoliko stotina tisuća navijača najbolji su se svjetski biciklisti borili za svaku sekundu, a najjači je bio Španjolac Iban Mayo. Mayo je stigao na l'Alpe d'Huez s minutom i 45 sekundi prednosti u odnosu na drugoplasiranoga Kazahstanca Aleksandra Vinokurova, te 2:12 minuta ispred skupine koju je predvodio prvi kandidat za naslov konačnog pobjednika, Amerikanac Lance Armstrong. </p>
<p>Iako se nije uspio odvojiti od svojih najvećih konkurenata za ukupnu pobjedu, kao što je to činio u najvažnijim brdskim etapama u prethodna četiri »Toura«, Armstrong je na kraju dana ipak odjenuo žutu majicu vodećeg. No, s obzirom da ima samo 40 sekundi prednosti u odnosu na prvog pratitelja Španjolca Josebu Belokija, koji je prilikom uspona na l'Alpe d'Huez pokazao za njega dosad nesvojstvenu sposobnost da napadne Armstronga, čini se da će ovogodišnja utrka biti mnogo neizvjesnija nego prijašnje. </p>
<p>Junak prethodnoga dana Francuz Richard Virenque bio je u vodećoj skupini desetak km prije cilja, a tad je posustao te je na kraju izgubio čak devet i pol minuta u odnosu na Maya. </p>
<p>Hrvatski je vozač Vladimir Miholjević na vrhu najvišeg uspona na »Touru«, 2646 metara visokoga Galibiera za vodećima zaostajao 11:15 minuta, ali je u završnih 60 km izgubio dodatnih 20 minuta zbog ubitačnog ritma vodećih te je na cilj stigao kao 71. U ukupnom je poretku 99. </p>
<p> • Rezultati, 8. etapa (Sallanches – l'Alpe d'Huez, 219 km): 1. Iban Mayo (Špa / Euskaltel) 5;57:30, 2. Aleksandar Vinokurova (Kaz / Telekom) +1:45, 3. Lance Armstrong (SAD / USPS) +2:12... 71. VLADIMIR MIHOLJEVIĆ (HRV / Alessio) +31:41... ukupni redolsijed: 1. Armstrong 35;12:50, 2. Joseba Beloki (Špa / ONCE) +40, 3. Mayo +1:10... 99. MIHOLJEVIĆ +49:42...</p>
<p>Z. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="44">
<p>London i dalje tvrdi da je postojala »nigerska veza«</p>
<p>U Americi se posipaju pepelom zato što je George Bush rekao da je Saddam htio nabaviti uran iz Nigera / No London i dalje ustraje na točnosti te tvrdnje, navodeći da o svemu ima dodatne obavještajne podatke koji Amerikancima nisu bili poznati / Saga s »nigerskom vezom« pokazuje da britanske i američke tajne službe ne rade uvijek sinkrono, čak ni u ratu protiv zajedničkog neprijatelja</p>
<p>LONDON, 14. srpnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Je li Saddam Hussein pokušao od afričke države Niger kupiti uran za izradu nuklearne bombe? Uoči rata protiv Iraka, London i Wahshington tvrdili su tako, spominjući nuklearnu prijetnju kao važan razlog za vojnu intervenciju protiv Saddama. </p>
<p>Amerika je nedavno povukla svoje tvrdnje o »nigerskoj vezi«, ali London dalje tvrdi da je ona doista postojala. U tom natezanju izbilo je na vidjelo da tajne službe Britanije i Amerike, MI6 i CIA, ne vjeruju jedna drugoj do kraja. Uzajamno su tajile i neke obavještajne podatke, što je dosta neobično kada je riječ o bliskim saveznicima u ratu protiv zajedničkog neprijatelja. </p>
<p>Saga s Nigerom počela je u rujnu prošle godine kad je London objavio prvi od svoja dva dosjea o Iraku. U tom je dokumentu rečeno da Saddam Hussein nastoji nabaviti nuklearni materijal u Africi. U siječnju ove godine, u svom govoru o stanju nacije, spomenuo je to i američki predsjednik George Bush koji se pozvao na britanske izvore. No sada se pokazalo da su neki dokumenti o Saddamovoj »nigerskoj vezi« bili čista krivotvorina koju su neki afrički izvori za dobre novce prodali svojim zapadnim obavještajnim kontaktima. </p>
<p>U Americi je postavljeno pitanje kako je bilo moguće da se podaci sumnjive obavještajne vrijednosti pojave u predsjedničkom govoru. Kako bi predsjednika Busha i njegovu ekipu spasio od blamaže, odgovornost za to ovih je dana na sebe preuzeo šef CIA-e George Tenet. </p>
<p>No dok se u Washingtonu posipaju pepelom, London i dalje tvrdi da je Saddam htio nabaviti nigerski uran. Britanci navode da o tome imaju i dodatne obavještajne podatke koji Amerikancima nisu bili poznati. Britanski ministar vanjskih poslova Jack Straw rekao je ovih dana da ti podaci potječu od jedne strane tajne službe koja je izričito tražila da se oni ne prosljeđuju dalje, tvrdi pak u ponedjeljak list Guardian. </p>
<p>U cijeloj priči posebno intrigira pitanje od koga su Britanci mogli dobiti podatke o Nigeru. Pozivajući se na »visoke vladine izvore«, Financial Times navodi da su informacije stigle od dviju zapadnoeuropskih zemalja. Nagađa se da bi te dvije zemlje mogle biti Italija i Francuska. Američki tjednik Time je javio da je Italija još krajem 2001.proslijedila Britaniji desetke pisama i drugih dokumenta o Saddamovoj »nigerskoj vezi«. Upravo se ta dokumentacija kasnije pokazala krivotvorenom. </p>
<p>Britanija zapravo nikada nije imenovala određenu zemlju, kada je tvrdila da se Saddam nastoji domoći urana, nego je samo rekla da ga on pokušava nabaviti u Africi. No ako se doista radi o Nigeru, očiti izvor podataka bila bi francuska vlada, ili netko iz francuskog establishmenta. Niger, naime, posjeduje dva rudnika urana, a njima upravlja tvrtka Cogema, komercijalni ogranak francuske komisije za atomsku energiju. Tvrtka je velikim dijelom u vlasništvu francuske vlade. </p>
<p>BBC stoga pretpostavlja kako su informacije da Irak traži uran vjerojatno morale stići iz francuskih izvora u Nigeru. To otvara »zanimljivu mogućnost da su ključne informacije upotrijebljene da se opravda rat u Iraku možda zapravo došle od zemlje koja se tom ratu najglasnije protivila«, navodi BBC. </p>
<p>Britanci nisu bili sasvim otvoreni prema svojim američkim partnerima, kada je riječ o Saddamovim mogućim nuklearnim akvizicijama. No i Amerikanci su od Britanaca čuvali neke tajne vezane uz tu temu. Lani je tako Washington poslao u Niger bivšeg američkog veleposlanika u Gabonu Josepha Wilsona, stavivši mu u zadatak da istraži točnost priče o »nigerskoj vezi«. Wilson se vratio s viješću da ta zemlja nije potpisala nikakav ugovor s Irakom o isporuci urana. O svemu tome, Britanci su saznali tek iz novina. </p>
<p>Cijela priča pokazuje manjak suradnje između tajnih službi MI6 i CIA. Ta obavještajna svađa mogla bi imati određenih represkusija po britansko-američke odnose. Ona će svakako učiniti manje ugodnim i idući posjet Tonyja Blaira Americi, kamo se britanski premjer sprema poći u četvrtak. </p>
<p>Između Londona i Washingtona postoje i druge nesuglasice oko Iraka. Britance posebno smeta način na koji Amerikanci tretiraju zatočenike iz Afganistana, koje drže u svojoj bazi Guantanamo na Kubi, ne dajući im nikakva prava niti status ratnih zarobljenika. London brine da će to, kao i prva zakazana suđenja pred američkim vojnim sudom, loše odjeknuti u arapskom svijetu. Među prvima kojima bi se trebalo suditi jesu i dva britanska građana zarobljena u Afganistanu. London je bez uspjeha pokušao ishoditi njihovo izručenje, a obitelji te dvojice glasno se žale da Amerika krši njihova ljudska prava. </p>
<p>Priča o »nigerskoj vezi« neće brzo sići s naslovnih stranica. Neki, naime, postavljaju pitanje jesu li George Bush i Tony Blair opravdavali rat protiv Iraka lažnom premisom: da Saddam Hussein aktivno nastoji nabaviti uran za svoj program nuklearnog naoružanja. Dok se Amerika povukla, Britanci i dalje inzistiraju na točnosti te tvrdnje. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Bush daleko od opravdanja rata u Iraku</p>
<p>Tenet je prošloga listopada uspješno intervenirao da se navod kako Irak nastoji kupiti uran u Nigeru, ukloni iz govora predsjednika Busha</p>
<p>WASHINGTON, 14. srpnja</p>
<p> - Američki predsjednik George W. Bush smatrao je da je pitanje krivih opravdanja napada na Irak zaključeno nakon što je šef CIA-e preuzeo krivnju na sebe za pogrešni navod o iračkom pokušaju da dođe do urana, ali se nakon novih optužbi pokazuje da je problem daleko od rješenja. </p>
<p>Direktor CIA-e George Tenet u petak je preuzeo na sebe krivnju što su u Bushov siječanjski govor o stanju nacije uključene pogrešne optužbe da Saddam Hussein nastoji doći do urana u Africi kako bi nastavio svoj program nuklearnog oružja. Bush je u subotu odmah stao iza Teneta rekavši kako ima povjerenja u njega, a glasnogovornik Bijele kuće Ari Fleischer rekao je da Bush smatra ovo pitanje »zaključenim«.</p>
<p>Kontroverza oko rečenice od 16 riječi koja je činila važan dio Bushovog opravdanja napada na Irak, nastavlja se, međutim, novim optužbama koje dovode u pitanje vjerodostojnost predsjednika Busha i njegove uporabe obavještajnih podataka. The Washington Post piše u nedjelju, pozivajući se na visokog dužnosnika američke vlade, kako je Tenet prošloga listopada uspješno intervenirao da se isti navod, kako Irak nastoji kupiti uran u Nigeru, ukloni iz govora predsjednika Busha. Tri mjeseca kasnije, navod koji se temeljio na istim obavještajnim podacima našao je svoje mjesto u govoru o stanju nacije.</p>
<p> Tenet je tada osobno ustvrdio pred dužnosnicima Bijele kuće, uključujući zamjenika savjetnice za nacionalnu sigurnost Stephena Hadleya, da se optužba ne treba upotrijebiti jer dolazi samo iz jednog izvora, piše list. CIA je sumnjala u točnost dokumenta na kojem je optužba počivala i koji se kasnije pokazao krivotvorenim.</p>
<p>List ocjenjuje da novo otkriće govori o tome koliko je Bijela kuća žarko željela da se optužba o iračkom nuklearnom programu uključi u pripremu slučaja protiv Saddama Husseina. List navodi riječi neimenovanih izvora iz redova vlade prema kojima su dužnosnici Bijele Kuće, posebice u uredu potpredsjednika Dicka Cheneya, inzistirali da se Saddamova želja za proizvodnjom nuklearnog oružja uključi kao značajan dio opravdanja rata u Iraku pred američkom javnošću. Nije jasno zašto Tenet nije intervenirao tom prigodom, kao tri mjeseca prije toga, i možda je zato i prihvatio krivnju.</p>
<p>Još se prašina oko navoda o uranu kao opravdanja rata u Iraku nije slegla, već se javila nova optužba, da je i informacija o vezama Saddama Husseina i Al Qaide bila pogrešna. Predsjednik Bush i članovi njegove vlade su tvrdili da Saddam pruža utočište najvišim operativcima Al Qaide i nagovijestili da bi Irak mogao dati teroristima kemijsko, biološko i nuklearno oružje. Opravdanje napada na Irak kao dijela rata protiv terorizma bilo je bitan dio priprema američke javnosti za rat u Iraku.</p>
<p>Dvojica bivših obavještajnih dužnosnika u Bushovoj vladi sada, međutim, tvrde da su dokazi za vezu Saddama i Al Qaide bili u najboljem slučaju površni. Bivši obavještajni dužnosnik State Departmenta Greg Thielmann rekao je ovoga tjedna da »nije bilo značajnog obrasca suradnje između Iraka i Al Qaidinih terorističkih operacija« te da su obavještajne agencije obavijestile Bijelu kuću o nepostojanju važnih veza s Al Qaidom.</p>
<p>Drugi bivši obavještajni dužnosnik je, pod uvjetom da ostane neimenovan, kazao da nije utvrđena jasna veza između Saddama Husseina i Al Qaide. Odbor Ujedinjenih naroda za borbu protiv terorizma ustvrdio je da nema dokaza za vezu Iraka i Al Qaide, a američke snage u Iraku nisu pronašle značajnije dokaze za to.</p>
<p>Senator Bob Graham, demokratski kandidat za predsjednika i član senatskog Obavještajnog odbora rekao je da ga »brine stalno ukazivanje na rat u Iraku kao dio rata protiv terorizma«. »Nema mnogo dokaza koji podupiru tu vezu«, kazao je on.</p>
<p>Mnogi stručnjaci su i ranije tvrdili da je veza malo vjerojatna budući da je Saddamov sekularni režim upravo bio tip vlasti koji su Osama bin Laden i njegovi islamski ekstremisti željeli zamijeniti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Pentagon razmatra slanje vojnih pojačanja u Irak</p>
<p>Jedna iračka militantna skupina, koja tvrdi da je povezana s Al Qaidom priopćila je da stoji iza gerilskih napada na američke vojne ciljeve / Međutim, čini se malo vjerojatnim da je Al Qaida tako brzo mogla potisnuti Saddamove pristaše i zauzeti mjesto glavnog stožera otpora američkoj vojnoj okupaciji</p>
<p>ANKARA, 14. srpnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Vijeće za privremenu upravu Irakom, u režiji Washingtona, počelo je svoj prvi službeni radni dan u ozračju novih gerilskih napada na američke okupacijske snage. Naime, u ponedjeljak ujutro nepoznati napadači granatama su gađali jednu američku vojnu ophodnju. Prema službenom priopćenju, jedan američki vojnik je poginuo, a šestorica su ranjeni. Nema nikakvih detalja o stanju ranjenih vojnika. </p>
<p>Znakovito je da je napad izvršen u najstrožem središtu Bagdada zvanom Mansur Meliya gdje se ranije nalazila većina ministarstava. U drugom odvojenom napadu, koji se dogodio na suvremenoj autocesti kod mjesta Al Khadra, sjeverno od iračke metropole, raketama je napadnut američki vojni konvoj. Pouzdanih informacija o toj gerilskoj akciji nema, ali prema prvim neslužbenim saznanjima ranjeni su jedan Amerikanac i jedan Iračanin. Kako se neslužbeno saznaje, autocesta je na tom dijelu onesposobljena za saobraćaj. Pojedinosti o tom napadu još nisu službeno priopćene. </p>
<p>Sve snažniji, učinkovitiji i organiziraniji gerilski udari doveli su do nove, četvrte poratne vojne ofenzive protiv snaga koje pružaju oružani otpor anglo-američkoj vojnoj nazočnosti u Iraku. Operacija, najmasovnija dosad, opisuje se kao mjera kojom se žele spriječiti nove gerilske akcije. Prema američkim obavještajnim saznanjima, napadi bi se mogli pojačati u ponedjeljak kada se obilježava 14. srpnja 1958., dan je s vlasti svrgnuta monarhija. Kao kritični dani označeni su i 15. i 16. srpnja koji se vezuju uz 35 godišnjicu dolaska na vlast bivše iračke vladajuće Baas stranke. </p>
<p>Zanimljivo je da je jedna iračka militantna skupina, koja tvrdi da je povezana sa Al Qaidom, priopćila da stoji iza gerilskih napada na američke vojne ciljeve. To bi trebala potvrditi i audiovrpca koja je emitirana na tv postaji Al Arabiya u Dubaiju. U poruci se tvrdi da sadašnje gerilske akcije nemaju nikakve vezu sa snagama poraženog režima Saddama Husseina. </p>
<p>Iz toga bi se moglo zaključiti da iračkom gerilom neposredno rukovodi najtraženiji svjetski terorist Osama bin Laden. Međutim, emitirana audiovrpca, prema prvim analizama, najvjerojatnije nije vjerodostojna. Čini se, naime, malo vjerojatnim da je Al Qaida tako brzo mogla potisnuti Saddamove pristaše i zauzeti mjesto glavnog stožera otpora američkoj vojnoj okupaciji na iračkom tlu.</p>
<p>U svakom slučaju, američki državni tajnik za obranu Donald Rumsfeld najavio je »burno ljeto«. Ponovo je upozorio da bi gerilske akcije na tlu Iraka mogle još dugo potrajati. Takvu ocjenu iznio je i privremeni upravnik Irakom Paul Bremer. Stoga nije slučajno da se u Pentagonu vrlo ozbiljno razmišljaju o slanju vojnih pojačanja u Irak. Pokazalo se, naime, da 150.000 američkih i oko 12.000 britanskih vojnika nije dovoljno da se vojno pokrije ta arapska zemlja veličine Francuske. </p>
<p>Sve to administraciju američkog predsjednika Georgea W. Busha stavlja na nove muke. Među mnogim nevoljama, najveća je svakako kako osigurati sredstva za financiranje poratne uloge američke vojske u Iraku. Sadašnja mjesečna cijena vojne nazočnosti iznosi oko četiri milijarde dolara. Dolazak novih pojačanja, značio bi svakako povećanje financijskih izdataka, što bi, kako upozoravaju zapadni komentatori, išlo »preko leđa« američkih poreznih obveznika. Tim više, jer se planirani prihodi od prodaje iračke nafte zbog gerilskih aktivnosti ne mogu učinkovito ostvariti. </p>
<p>Gotovo svakodnevna izvješća o akcijama iračke gerile, ubojstvima i ranjavanjima američkih vojnika utječu itekako na pad popularnosti šefa Bijele kuće. Bushova popularnost je samo u odnosu na svibanj opala za 12 posto. </p>
<p>Sada se za njegovu vanjsku politiku izjašnjava 53 posto ispitanika, a 49 posto su protiv. Friziranje obavještajnih podataka da bi se opravdao vojni pohod na Bagdad, dovelo je do toga da samo 49 posto anketiranih američkih građana želi reizbor Busha u 2004., dok se njih 47 posto izjasnilo za to da bi voljeli vidjeti neku novu ličnost u ulozi prvog čovjeka najveće svjetske velesile. </p>
<p>U takvom spletu okolnosti kada Bush pokušava učvrstiti svoje predsjedničke nakane, velike nade se polažu u novoutemeljeno Vijeće koje će upravljati poratnom obnovom i izgradnjom demokratskih institucija u Iraku. No, sudeći prema prvim reagiranjima sa bagdadskih ulica, većina Iračana osporava legitimnost tog prijelaznog organa vlasti. Upitani što misle o članovima Vijeća, mnogi stanovnici glavnog grada ističu da se na čelu zemlje ne mogu nalaziti malo poznati pojedinci koji su dugo izbivali iz zemlje i koji ne poznaju njezine unutrašnje prilike i probleme. </p>
<p>U svakom slučaju, Vijeće za privremenu upravu Irakom donijelo je prvu službenu odluku. Kao nacionalni praznik iračkog naroda proglasilo je 9. travnja kada su američke postrojbe umarširale u Bagdad. Istodobno, odlučeno je da se ukine šest ranijih državnih praznika.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Sharon u Londonu traži potporu za izolaciju Arafata</p>
<p>LONDON, 14. srpnja </p>
<p> - Izraelski premijer Ariel Sharon počeo je u ponedjeljak u Londonu razgovore s britanskim dužnosnicima, u nadi da će ih uvjeriti da prekinu veze s palestinskim predsjednikom Yasserom Arafatom.</p>
<p> Izraelci, naime, smatraju da bi prekid odnosa s Arafatom ojačao položaj palestinskog premijera Mahmuda Abbasa, koji je službenom Jeruzelemu mnogo prihvatljiviji u mirovnim pregovorima.</p>
<p> »Svaki kontakt s Arafatom slabi Abbasa«, izjavio je u izraelski dužnosnik, koji se u Londonu nalazi u Sharonovoj pratnji, dodavši da će to pitanje biti potegnuto »na svim sastancima u Britaniji«. Sharon ovoga tjedna boravi u Velikoj Britaniji i Norveškoj u svojoj novoj ulozi »mirotvorca« nakon što su on i Abbas 4. srpnja prihvatili novi mirovni plan.</p>
<p> Izraelski se premijer u ponedjeljak sastao s britanskim ministrom vanjskih poslova Jackom Strawom. U planu su potom iscrpni razgovori s britanskim kolegom Tonyjem Blairom, koji se u Izraelu smatra najutjecajnijim političarem u EU.</p>
<p> U Izraelu se već uvriježilo mišljenje da je upravo Blair bio taj koji je američkog predsjednika George W. Busha uvjerio da javno objavi novi srednjoistočni mirovni plan i tako utiša gnjev u arapskom svijetu izazvan napadom na Irak.</p>
<p> »Znamo koliko ste truda uložili da u teškoj situaciji pomognete mirovnom procesu i zbog toga vam želimo odati priznanje«, rekao je Straw izraelskom premijeru na početku susreta.</p>
<p> Međutim, poteškoća u provedbi mirovnog plana ima podosta, posebice u sporom izraelskom uklanjanju izoliranih židovskih naselja na palestinskom teritoriju, gradnji sigurnosne ograde na Zapadnoj obali i odgađanju oslobađanja iz zatvora palestinskih zatočenika. Očekuje se da će britanska strana pritisnuti Sharona da ubrza rješavanje tih pitanja. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Predsjednička kandidatura u Čečeniji, 20.000 potpisa ili 100.000 dolara</p>
<p>Na predsjedničkim izborima u Čečeniji 5. listopada očekuje se desetak kandidata, ali najviše izgleda ima Ahmed Kadirov koji uživa potporu Kremlja </p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja </p>
<p> - Predsjednički izbori u Čečeniji održat će se 5. listopada te je u toj republici i službeno počela predizborna kampanja. U ponedjeljak se izbornoj komisiji prijavio i prvi kandidat za predsjednika, biznismen iz Groznog, Said Hamzat Gajribekov. Međutim, da se i službeno registrira kao predsjednički kandidat i da može krenuti u predsjedničku utrku, Gajribekov (kao i ostali kandidati) treba do 20. kolovoza dobiti podršku, odnosno prikupiti 20.000 potpisa čečenskih birača ili položiti polog u iznosu od 4,5 milijuna rubalja (oko 100.000 američkih dolara).</p>
<p> Očekuje se da će se u predsjedničku utrku uključiti desetak kandidata, ali najviše izgleda na pobjedu ima sadašnji v.d. predsjednik Čečenije Ahmed Kadirov koji uživa podršku Kremlja. Kadirov je najavio da će svoju predsjedničku kandidaturu najvjerojatnije istaknuti do kraja ovog tjedna. »Predstojećim predsjedničkim izborima čečenski narod će dobiti legitimnu vlast«, izjavio je Kadirov. Na Zapadu ima političara koji vođu čečenskih separatista Aslana Mashadova još smatraju »legitimnim predsjednikom Čečenije«. Također zapadni političari smatraju da bi radi mira na sjevernom Kavkazu ruski državni vrh morao s njim pregovarati. Međutim, takvu mogućnost ponovno je odbacio Putinov pomoćnik za Čečeniju Sergej Jastržembski koji je na početku predsjedničke kampanje u toj buntovnoj republici izjavio: »Vrijeme pregovora s Mashadovom bespovratno je prošlo. Politički proces u Čečeniji kao sastavnom dijelu Rusije, ide drugim putem i približava se izborima zakonitog predsjednika republike«.</p>
<p> No, unatoč toj izjavi predstavnika Kremlja, s početkom predsjedničke kampanje u Čečeniji se situacija vrlo zaoštrila. Samo proteklog vikenda, u različitim akcijama čečenskih gerilaca i terorista u Čečeniji je ubijeno ili poginulo 12 ruskih vojnika. Separatisti na svojim internet-stranicama tvrde pak da su za proteklih tjedan dana ubili 93 ruska vojnika i časnika.</p>
<p> Službeno potvrđena brojka od 12 poginulih ruskih vojnika u jednom danu, nesumnjiv je dokaz da su borbe u Čečeniji postale intenzivnije. Glavni zapovjednik ruskog Sjevernokavkazkog vojnog okruga general-pukovnik Vladimir Boldirev izjavio je ovih dana da na teritoriju Čečenije djeluje 75 separatistčkih postrojbi s ukupno 1200 ljudi i da je među njima 300 stranih najamnika.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Manje zahtjeva za politički azil u Njemačkoj</p>
<p>U prvom polugodištu ove godine od 48.000 procesuiranih zahtjeva samo je 924 ili 1,9 posto riješeno pozitivno / Ove godine su 33 hrvatska građana u Njemačkoj zatražili politički azil </p>
<p>BERLIN, 14. srpnja</p>
<p> - Broj podnositelja zahtjeva za politički azil u Njemačkoj u ovom je polugodištu 27 posto manji nego prošle godine, priopćilo je u ponedjeljak njemačko ministarstvo unutarnjih poslova.</p>
<p> U prvom polugodištu ove godine ukupno su 26.452 osobe zatražile azil u Njemačkoj, što je najmanji broj azilanata zabilježen od 1987. godine. Najviše zahtjeva za politički azil, njih 3328, dolazi iz Turske. Iza nje slijede Irak sa 3003, te Srbija i Crna Gora sa 2429 podnositelja zahtjeva za azilom. </p>
<p>U prvih šest mjeseci ove godine 33 hrvatska građana u Njemačkoj zatražila su politički azil. Prema informacijama ministarstva unutarnjih poslova potkraj 2002. ukupno se 195 osoba s hrvatskom putovnicom nalazilo u postupku isptivanja zahtjeva za azilom. Većina zahtjeva za azil rješava se negativno. U prvom polugodištu ove godine od 48.000 procesuiranih zahtjeva samo je 924 ili 1,9 posto riješeno pozitivno. Osobe s područja jugoistočne Europe u pravilu ne ispunjavaju uvjete za stjecanje političkog azila.</p>
<p> U nekim slučajevima, posebice kada se radi o pripadnicima manjina s Kosova, izdaje se tzv. zaštita od protjerivanja koja je međutim privremenog karaktera. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="50">
<p>Umjesto da autocestama otvaramo nova radna mjesta, spajamo regije nezaposlenih </p>
<p>Nakon što je bivša vlast još 1995. obećala i 1997. potpisala u »četiri oka« ugovor s Bavarcima o gradnji autoceste Krapina-Macelj, novoj vlasti trebalo je još tri godine da konačno napravi ugovor o koncesiji. Prošlo je osam godina od prvih raspisa za tu gradnju. Potpuno je zaboravljeno značenje te ceste kao najkraće i najlakše veze s Austrijom i Njemačkoj, odnosno Zapadnom Europom.</p>
<p> Dugo sam mislio da se radi o nesposobnosti naših odgovornih pregovarača, ali danas se pitam nije li Bavarska namjerno kočila taj ugovor kako joj ne bi »pobjegla« mala i srednja pouzeća. Neće me čuditi niti ako će se odsjek od Macelja do Krapine graditi, pod isprikom »tehničkih poteškoća«, pet umjesto tri godine.</p>
<p>Da je autocesta do Austrije bila izgrađena prije pet godina, vjerujem da bi se puno male industrije naselilo u zagrebačkom industrijskom bazenu, gdje ima dosta besposlene kvalificirane radne snage i napuštenih lokacija. No, šanse su proigrane. </p>
<p> Ovih dana svi slave povezivanje autocestom jedne regije s velikom nezaposlenošću i druge regije s još većom nezaposlenošću. Svaka stranka reže svoje vrpce i skuplja si izborne poene. Nije važno jesu li otvorene dionice dio kaotičnog generalnog plana koji je preuzet od prethodnika, glavno je stvoriti dojam o novom hrvatskom privrednom čudu. Slave se »novootkriveni« modeli financiranja, koji su u Njemačkoj bili poznati već poslije Drugog svjetskog rata (samo s velikom razlikom – nije se plaćala cestarina). Dobiva se dojam, da je cesta već plaćena, a zaboravlja se da su to sve krediti koji će biti otplaćivani 30 godina. Nakon oduševljenja doći će otrežnjenje kad će se do Splita i natrag uvijek trebati platiti 200 kuna cestarine. Vozit će onda Dalmatinci kao i Francuzi – opet starim cestama, jer će im cestarina biti previsoka, a vrijeme vožnje naročito za zemlju umirovljenika i nezaposlenih ne igra neku ulogu.</p>
<p> Doći će i problemi s otplaćivanjem na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> izgrađenih autocesta loše kakvoće, jer će održavanje stajati mnogo više nego kod kvalitetne izgradnje. Zaboravlja se i glavni problem – nezaposlenost i mala proizvodnja te platni debalans. </p>
<p>U zadnjih desetak godina na tisuće njemačkih firmi, takozvane male industrije, otvorilo je svoje pogone po istočnim zemljama. Mi smo kod toga slabo prošli i zato što nam nedostaju moderne prometnice, makar smo po kvalificiranoj radnoj snazi i radnom moralu najugledniji u Njemačkoj.</p>
<p> Željeznice iz pretprošlog stoljeća, a ceste iz prošlog stoljeća povezuju nas sa Zapadom. Isprike da Slovenci blokiraju gradnju nisu vjerodostojne. Naši političari nisu ni pokušali napraviti deal sa Slovencima i EU, da se napravi prometni koridor za Austriju. Radije se svađaju zbog ribara u Piranskom zaljevu.</p>
<p>Najveći i najzaslužniji junaci su oni koji dobivaju kredite, a raja koja će ih morati vraćati još ni ne zna što ju čeka. Glasovi ozbiljnih ekonomista ne slušaju se. A svjetski bankari su na taj mamac uhvatli i zadavili već i mnogo veće zemlje nego što je mala Hrvatska.</p>
<p>Dipl. inž. građ. VINKO BRATULIĆHeidelberg/Crikvenica</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Ponudu Zagreba treba nadograditi turističkim sadržajima kao što je i Sajam Svetog Marka </p>
<p>Još u sedamnaestom stoljeću Zagreb postaje važno trgovačko središte. Najvažniji i svakako najpoznatiji tadašnji sajam bio je Markov sajam, koji se jednom godišnje i to 25. travnja, održavao ispred crkve Sv. Marka. Budući da je vremenom prerastao skučeni prostor mjesta na kojem se održavao, gradske su ga vlasti odlučile preseliti na Manduševac (današnji Trg bana Josipa Jelačića). No, nije sve išlo glatko, pa je gradska vlast 1641. morala izdati naredbu vlasnicima vrtova na Manduševcu da potonje uklone ili premjeste na neku drugu lokaciju.</p>
<p>Kao su se godinama stvarali sve bolji uvjeti za trgovanje, tako je naš grad prerastao uske i lokalne okvire, pretežito cehovsko orijentiranih domaćih trgovaca, koji su se svim silama opirali dolasku stranih trgovaca, ne libeći se koristiti ni najsurovije metode pri uklanjanju konkurencije.</p>
<p>Da je tome tako svjedoči nam zapis stanovitog Valvasora s kraja 17. stoljeća u kojemu nam on opisuje trgovce iz Kranjske i Štajerske koji se voze plovnom Savom do Zagreba, kako bi izbjegli loše ceste i visoke namete, »maltarine«, koje bi naplaćivali feudalci ne mareći previše za trgovačke interese gradske vlasti. No, povratak sa sajma donosio bi slovenskim trgovcima znatno veće nevolje od dolaska. Kako nas izvještava Valvasor, morali su Slovenci pri povratku kućama kupovati konje, te se udruživati u »kumpanije«, jer nije rijetko da ih na putu pretuku i opljačkaju Hrvati ili Husari.</p>
<p>No, usprkos maltarinama, tridesetnicama, daćama i nametima, te cehovskoj isključivosti toga doba trgovanje se nije dalo zaustaviti. Za to je posebno zaslužna tadašnja Kaptolska općina, koja je svojim međunarodnim vezama brižljivo njegovala trgovačke odnose sa zapadnim susjedima, te poticala razvoj i opstanak nekih naših najvećih sajmova a posebice najpoznatiji i najznačajniji Markov Sajam.</p>
<p>Danas imamo Zagreb kao velesajamski grad, prepun specijaliziranih Međunarodnih sajmova. No do toga se nije došlo lako i preko noći, već je to proizvod kojega su generacije Zagrepčana brižljivo njegovale, vremenom mu dajući sve veći značaj i važnost.</p>
<p>Kronologija sajmovanja u našemu gradu daje nam za pravo očekivati da će klasično sajmovanje svakako opstati, bez obzira na sve virtualnosti suvremenog doba, ali će se u sve većoj mjeri morati osloniti i na svoju povijest, te kao nadgradnju ponuditi mjesto kulturnim i turističkim sadržajima.</p>
<p> Možda se odgovor krije u oživljavanju starih običaja, kao što je i nedavno završen Sajam Svetog Marka na Trgu bana Josipa Jelačića. Ovaj pokušaj vraćanja Zagreba u doba naših pradjedova svjedoči o dobrom promišljanju ljudi koji nas na jedan profinjeni turistički način vraćaju našim korijenima spajajući na taj način kulturu i tradiciju.</p>
<p>Impozantno je bilo gledati kako su se nekada davno izrađivale bačve, kako se kovalo, tkalo, te na kakav su se način izrađivale cipele. Znatiželjnika se skupilo u popriličnom broju, kao i turističkih grupa kojih je u našemu gradu ipak sve više.</p>
<p>Na kraju, a vukući paralelu sa 17. stoljećem ne mogu a da se ne prisjetim jedne danas vrlo aktualne teme. Dotiče se pitanja o radnom vremenu velikih super marketa, pitanja na kojem se lome koplja između sindikata i trgovaca sa jedne i poslodavaca sa druge strane.</p>
<p>Jedna od mogućih opcija krije se u odluci Hrvatskog sabora od prije gotovo 400 godina. Točnije, 23. listopada 1611. Hrvatski sabor u Zagrebu zabranio je trgovanje nedjeljom i blagdanima. Nadlaje, odluka kaže, tko se tome ne pokori oduzet će mu se sva roba koju je donio na prodaju, te će se pritom još i novčano kazniti. Osamnaest godina nakon te odluke, 1629. dopustio je Hrvatski sabor da se isključivo živež smije prodavati u nedjelju i to tek nakon obreda Službe Božje.</p>
<p>DANIJEL GALOVIĆZagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="52">
<p>Sedam godina zatvora za ubojstvo supruga</p>
<p>Kritične noći 1991. godine, nakon žestoke svađe, suprug je Anici prišao s pištoljem u ruci, prijeteći joj da će je ubiti, ali ga je ona poljupcima i zagrljajima udobrovoljila i domogla se pištolja</p>
<p>ŠIBENIK, 14. srpnja</p>
<p> – Vijeće Županijskog suda u Šibeniku, kojim je predsjedao sudac Dalibor Dukić, osudilo je nepravomoćnom odlukom Anicu Milovac iz Vodica na sedam godina zatvorske kazne za ubojstvo s predumišljajem supruga Borisa u srpnju 1991. godine.</p>
<p>U zatvorsku kaznu uračunat će se i mjesec dana pritvora kojeg je Anica Milovac odležala neposredno nakon ubojstva iz kojeg je ubrzo izišla, jer je tada imala dvoje malodobne djece. </p>
<p>Optužena je kriva, rekao je obrazlažući presudu sudac Dalibor Dukić, jer je nedvojbeno dokazano da je 20. srpnja 1991. godine s umišljajem ubila supruga Borisa koji joj je te kritične noći, nakon burne opetovane svađe, prišao s pištoljem u ruci, prijeteći joj da će je ubiti.Anica ga je poljupcima i zagrljajima udobrovoljila, a on je pištolj spustio na pod nakon čega se ona dokopala pištolja i u supruga ispalila svih šest metaka, nanijevši mu pet prostrijelnih i jednu ustrijelnu ranu. I nakon toga Boris je pokazivao znakove života , nasrtao je prema njoj pa je došlo do naguravanja, a onda ga je Anica nekoliko puta udarila betonskom bloketom po glavi, nanijevši mu teške ozljede lubanje i mozga od čega je odmah preminuo.</p>
<p> Ovo je, inače bilo treće suđenje, a na dvije ranije nepravomoćne sudske odluke Vrhovni sud je uvažio žalbu Županijskog državnog odvjetništva, odnosno odredio ponovni sudski postupak,</p>
<p> ŽDO je ostajao svo vrijeme ustrajan da se radi o ubojstvu s predumišljajem, međutim tijekom suđenja sud bi to kazneno djelo okvalificirao kao obično ubojstvo, U trećem suđenju sud je, donoseći presudu, potvrdio optuznicu. Vještaci psihijatrijske bolnice Vrapče u kojoj je Anica Milovac provela više mjeseci na promatranju, utvrdili su da kritične noći ona nije bila u stanju jake razdraženosti jer je nakon višegodišnjih loših bračnih odnosa postala senzibilizirana na takvo ponašanje, dakle nije postupala u nužnoj obrani kako je to tvrdila Anica Milovac i njezin odvjetnik Branko Baica iz Šibenika. Baica je i u završnoj riječi ponavljao da je njegova klijentica postupala u nužnoj obrani, te da se događj zbio u noći što ima drugu dimenziju od one koja bi važila da se zbio danju.</p>
<p>Sama Anica je u obrani rekla da supruga nije ubila već je samo od njega bježala.</p>
<p>Anicu i Borisa svjedoci su, inače, opisivali kao osobe nagle naravi i zbog toga u neprekidnoj svađi. Boris je, osim toga, bio i ljubomoran i prijetio razvodom. Jedan od svjedoka koji je teretio Anicu bio je njezin bivši ljubavnik Ante Vladić, također iz Vodica, koji već nekoliko godina odslužuje zatvorsku kaznu za ubojstvo svoje supruge Rozike. Vladić je na sudu izjavio da je bio Aničin ljubavnik još za života njena supruga Borisa.</p>
<p>Anica je, inače bila svjedokinja u slučaju Ante Vladića koji joj je , kako je svjedočila na sudu, dok su bili ljubavnici ispričao da je prije 15 godina ubio svoju suprugu i inscenirao prometnu nesreću, pa mu je nakon 15 godina ponovno suđeno i osuđen je na 13 godina zatvora.</p>
<p>Tijekom zadnjeg dana glavne rasprave Krste Vladić, otac ubijenog Borisa, rekao je da je Anica bila ta koja je nabavila pištolj te je dometnuo da nju treba ubiti. Nakon takvih riječi bivšeg svekra optužena je počela plakati, pa je sudac odredio polusatnu stanku.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Izgorjela vlasnica stana, njezina kćer i susjedi završili u bolnici</p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – U ponedjeljak, sat vremena iza ponoći, izbio je požar u stanu u Ulici Božidara Magovca 50 u Travnom, nedaleko od vojarne »Croatia«, kojom prilikom je poginula vlasnica stana Ana Petrović (81).</p>
<p>Požar, koji je skoro u potpunosti progutao dva stana, buknuo je iz zasad neutvrđenih razloga koji je će se utvrditi tijekom očevida. Kći vlasnice stana, Lj. Š. (41) i susjedi S. M. (62) i I. S. (25) prevezeni su kolima hitne pomoći u KBC Rebro, gdje su zadržani na liječenju zbog prekomjernog udisanja dima. </p>
<p>V.M.</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Marinac kaže da će se žaliti i na uvjetnu kaznu</p>
<p>»Možda sam pretjerao u svojoj samoobrani, možda sam ih trebao pustiti da me upucaju«, izjavio je Marinac braneći se pred sudom</p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – Nepravomoćnom presudom Vijeća Općinskog suda Tomislav Marinac u ponedjeljak je za kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci, koju neće odslužiti ukoliko u sljedećih godinu dana ne počini novo kazneno djelo. </p>
<p>Optužnicom se Marinca, svjedoka pokajniku u suđenju »zločinačkoj organizaciji«, teretilo da je nakon svađe s Ramom Dedićem u kafiću »Mark«, vlasništvo Safeta Šarića 1. srpnja 1994. godine, a nakon što je Dedić sjeo u automobil u kojem su se nalazili njegov brat i supruga, ispalio na njih nekoliko hitaca, ugrozivši time njihove živote, no, na sreću tada nitko nije ozlijeđen.</p>
<p>Marinac je tijekom iznošenja obrane rekao kako su Dedići svojim vozilom zagradili njegovo, ušli u lokal, sjeli do njega i počeli razgovarati. U jednom je trenutku Ramo Dedić opsovao Marincu majku i primio ga za ruke, nakon čega ga je Marinac šakom udario u bradu. </p>
<p>Dedići su izašli iz lokala, no ubrzo je Ramo htio ući s pištoljem, no, nakon što su ga gosti spriječili, ušli su u auto i vožnjom unatrag dva se puta zaletjeli u Marinčevo vozilo. Kada je Marinac izašao van, Ramo je zapucao na njega, a Marinac je uzevši pištolj iz auta, zapucao prema stražnjem blatobranu Dedićeva vozila, nakon čega su oni pobjegli. </p>
<p>»Možda sam pretjerao u svojoj samoobrani, možda sam ih trebao pustiti da me upucaju«, izjavio je Marinac.</p>
<p>Svjedok Ramoremo Dedić izjavio je kako je za Marinca »mali mrav« s obzirom da ovaj ima »armiju« oko sebe, no, događaja se uglavnom nije sjećao jer je doživio šok, a i prije se liječio na KBC Rebro na Odjelu za krizna stanja. Premda je tvrdio da nije pucao, sutkinja mu je rekla kako su na njegovim rukama nađeni tragovi baruta, na što je rekao da je moguće, ali se ne sjeća. </p>
<p>Tužitelj je u završnim riječima istaknuo kako je dokazano počinjenje kaznenog djela, te kako samoobrana nije opravdanje za takvo postupanje.</p>
<p>Marinac je pak izjavio kako nije sporno da je on pucao, što je i priznao, već da je bitno kako je i Ramo pucao, i da je to jedino što je mogao učiniti da se riješi Rame.</p>
<p>»I vještak je rekao da je opasnost bila minimalna, te da su hici bili precizni u blatobran, što govori da nisam imao namjeru ih ubiti. Da sam ih htio, ubio bi ih za tri sekunde. </p>
<p>Da Ramo nije pucao, mi sad ne bismo bili ovdje«, izjavio je Marinac u završnom govoru, dok je nakon čitanja presude najavio žalbu.</p>
<p>Mladen Bokulić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Petero ozlijeđenih zbog kasnog kočenja</p>
<p>ŽUPANJA, 14. srpnja</p>
<p> – Pet je osoba ozlijeđeno u teškoj prometnoj nesreći koja se u nedjelju oko 19,30 sati dogodila na državnoj cesti D-55, između Vinkovaca i Županje, u blizini mjesta Gradište. </p>
<p>Prema policijskom izvješću, do nesreće je došlo kada se Antun G. (50), upravljajući osobnim automobilom VW golf sa registracijskim oznakama ŽU 953-B kretao iz smjera Vinkovaca prema Županji. Neprilagodivši brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku koji je zbog kiše bio mokar i klizav, Antun G. je prekasno uočio kolonu zaustavljenih automobila ispred sebe. </p>
<p>Naime, četiri vozila u koloni bila su zaustavljena na desnoj traci kolnika jer je vozač prvog auomobila iz kolone Tadija V. iz Županje propuštao vozila iz suprotnog smjera kako bi skrenuo ulijevo na poljski put. </p>
<p>Kada je uočio zaustavljenu kolonu vozila ispred sebe, Antun G. počeo je kočiti, no zbog kliskog je kolnika izgubio kontrolu nad upravljačem te se zabio u zadnje vozilo u koloni. Tada je došlo do lančanog sudara zaustavljenih automobila koja su od udarca prešla i na lijevu stranu kolnika te udarila i u automobil koji je naišao iz suprotnoga smjera. </p>
<p>U ovome je lančanom sudaru teške tjelesne ozljede zadobio Ivica Lovrić (25) iz Posavskih Podgajaca, dok su lakše ozlijeđeni Manda G. (72) iz Bošnjaka, Jozo M. (40) iz Slavonskog Broda, Martin M. (28) iz Đurića te Mara T. (35) iz Slavonskog Broda. </p>
<p>U vrijeme dok su djelatnici vukovarsko-srijemske policijske uprave obavljali očevid na mjestu događaja, promet je bio u prekidu sve do 21,50 sati te je preusmjeravan preko Županijske ceste 4170. Protiv vozača Antuna G. koji je izazvao prometnu nesreću slijedi kaznena prijava. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>U Hrvatsku iz BiH krijumčarili meso i cigarete </p>
<p>SPLIT, 14. srpnja</p>
<p> - Djelatnici Splitsko-dalmatinske Policijske uprave prošli su vikend otkrili tri slučaja krijumčarenja junećeg i telećeg mesa, konja i cigareta iz susjedne Bosne i Hercegovine u Hrvatsku. </p>
<p> U Vinjanima Gornjim u zaseoku Vidošima policija je zaustavila i u renaultu 21 imotskih registarskih oznaka, kojim je upravljao B.B. (1973.) iz Vinjana Gornjih, pronašla 240 kilograma junetine i teletine u vrijednosti oko devet tisuća kuna. Meso je kupljeno u BiH i prokrijumčareno u Hrvatsku u nakani da se preproda. U Kutlešama, također u Vinjanima Gornjim, policija je u prikolici mercedesa bosanskohercegovačkih registarskih oznaka, kojim je upravljao J.I. (1969.) iz BiH, pronašla dva ponija, koje je J.I. kupio u BiH i prokrijumčario ih u Hrvatsku.</p>
<p> Na graničnom prijelazu u Kamenskom policija je u »golfu« splitskih registarskih oznaka, kojim je upravljao S.B. (1976.) iz Solina, pronašla 118 šteka cigareta. Utvrđeno je da su cigarete kupljene u Zenici, a S.B. ih je kanio prodati na splitskom području. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="57">
<p>Javni dug do kraja godine neće premašiti 52 posto BDP</p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> - »Proračunski deficit opće države u 2003. godini bit će 4,6 posto bruto domaćeg proizvoda, dok će sljedeće godine biti smanjen na 3,6 posto BDP-a, da bi u 2005. i 2006. konsolidirani deficit opće države trebao dodatno pasti na tri posto BDP-a«, kazao je u ponedjeljak ministar financija Mato Crkvenac prigodom predstavljanja posebnog izdanja Privrednog vjesnika »Rang lista hrvatskih banaka za 2002. godinu«, koje se objavljuje jedanaesti put.</p>
<p>Ministar financija naglasio je da će proračunski deficit središnje države ove godine iznositi 2,2 posto BDP-a, u 2004. dva posto BDP-a, te da će sljedećih godina nastaviti padati. Crkvenac je nadalje kazao da nema razloga za promjene u ekonomskoj politici, jer će ovogodišnji gospodarski rast iznositi pet posto, a stopa inflacije oko 1,5 posto. »Javni dug se stabilizirao i više ne raste, a trenutačno iznosi 51 posto BDP-a i do kraja godine neće premašiti 52 posto BDP-a. U sljedećih pet godina javni dug će dosegnuti najviše 55 posto BDP-a«, rekao je ministar financija, te ustvrdio da »veći problem predstavlja ukupni inozemni dug i deficit u trgovinskoj bilanci, odnosno premali izvoz«. Smatra da se kapacitet zaduživanja stanovništva iscrpljuje i da će se banke ubuduće više okretati kreditiranju gospodarstva.</p>
<p>Crkvenac ističe da se već radi na prijedlogu proračuna za sljedeću godinu, ali da se on neće donositi, nego će to učiniti »oni koji na sljedećim izborima dobiju vlast«. Vlada će u rujnu za Hrvatski sabor pripremiti materijale o makroekonomskim okvirima za sljedeću godinu i fiskalne projekcije za razdoblje do 2007. godine.</p>
<p>Govoreći o stanju u hrvatskom bankarstvu, Crkvenac je kazao da je bankarski sektor najbliži od svih segmenata gospodarstva europskom načinu poslovanja. Istaknuo je da će se privatizacija banaka nastaviti, ali i da će rasti uloga države u razvojnom bankarstvu. Ministar financija osvrnuo se i na poteze Hrvatske narodne banke, kazavši da ona uspješno upravlja bankarskim sektorom i da su se HNB-ove često kritizirane mjere ograničavanja rasta kreditnih plasmana pokazale ispravnima, »iako su bolji tržišni mehanizmi«.</p>
<p>Ministar financija naglasio je da će postojeće mjere što prije trebati zamijeniti tržišnima. Ocijenio je pravilnom i odluku vodstva HNB-a da ne poveća kamate na blagajničke zapise, što je tražio MMF, ustvrdivši da će se »takvi pritisci još povećavati«.</p>
<p>Žarko Primorac, urednik tradicionalnog posebnog izdanja Privrednog vjesnika posvećenog bankarskoj industriji u prošloj godini, istaknuo je kako je konsolidacija hrvatskih banaka završena, ali se proces okrupnjavanja banaka nastavlja. Primorac ističe da je prošlogodišnja kriza u Riječkoj banci dokazala pouzdanost hrvatskog bankovnog sustava, budući da nije prerasla u sistemsku krizu.</p>
<p>Primorac naglašava da je ukupna imovina bankovnog sustava otprilike jednaka BDP–u, slično kao u Sloveniji i Slovačkoj. U financijskom sektoru i dalje dominiraju banke (udjel od 88 posto), kaže Primorac, te ističe da je bankarsko tržište »prebukirano«. Naime, krajem prošle godine poslovalo je 46 banaka (njihov broj posljednjim spajanjima je reduciran na 44, op.a.). Dvadesetak banaka ima aktivu manju od 400 milijuna kuna, dok šest banaka ostvaruje aktivu nižu od 100 milijuna kuna. Primorac stoga logičnim drži daljnja spajanja i preuzimanja manjih banaka i drugačija pozicioniranja među vodećim bankama. </p>
<p>Dvije najveće banke nadziru 44 posto tržišta, a tržišni udjeli dvije, odnosno četiri najveće banke postupno se smanjuju. Svojom veličinom, kaže Primorac, najveće hrvatske banke po veličini se ubrajaju među srednje europske banke. Najveća hrvatska banka – Zagrebačka banka – 482. je u svijetu (Privredna banka je 623.), 195. u Europi i 13. u srednjoj Europi.</p>
<p>Govoreći o vlasničkoj strukturi hrvatskih banaka, Primorac je kazao da stranci kontroliraju 85,1 posto temeljnog kapitala, 86,5 posto jamstvenog kapitala i 90,1 posto aktive hrvatskih banaka, te da zapošljavaju 86,5 posto zaposlenih u bankarstvu, sa 90,3 posto sudjeluju u kreditiranju, ostvaruju 90,9 posto štednje, imaju 78,8 posto podružnica i raspolažu sa 89,7 posto ukupnog broja automata.</p>
<p>Hrvatska, međutim, tu nije izuzetak. Viši stupanj stranog vlasništva nad bankama bilježe primjerice Češka i Estonija, a nešto niži (oko 80 posto aktive) Slovačka i Latvija.</p>
<p>Primorac ističe da se na tržištu izdvojila skupina od desetak banaka koje kontroliraju oko 80 posto tržišta, dok preostalih tridesetak banaka nadzire manje od petine tržišta. Ukupna bankovna aktiva je u 2002. porasla za 17,5 posto, na 174,1 milijardu kuna. Pojačana konkurencija dovela je do smanjenja kamata koje su, kaže Primorac, još uvijek previsoke na kredite stanovništvu, osobito na dopuštena prekoračenja po tekućim računima. </p>
<p>Hrvatske banke, rekao je Primorac, ostvarile su u 2002. godini tri puta bolje poslovne bolje rezultate od europskih banaka, što objašnjava visokim kamatama i naknadama i poskupljenjem platnog prometa, te preniskim rezervacijama.</p>
<p>Darko Markušić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>U HFP-u se u utorak otvaraju ponude za Koteks, Iločke podrume te hotele Podgora i Živogošće </p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> - U Hrvatskom fondu za privatizaciju u utorak se otvaraju ponude za kupnju dionica splitskog Koteksa, Iločkih podruma te Hotela Podgora i Hotela Živogošće. Riječ je o ponovljenom natječaju za prodaju većinskih dioničkih paketa sve četiri tvrtke.</p>
<p>Za 52,29 posto splitske trgovačke tvrtke Koteks sa 91 radnikom početna cijena je nešto viša od 21 milijun kuna. </p>
<p>Inače, aktiva Koteksa iznosi 53,91 milijuna kuna, a obveze su zaključno s 31. prosinca 2002. iznosile 20,28 milijuna kuna.</p>
<p> Za 50 posto dionica Iločkih podruma (151 zaposleni) cijena je nakon nekoliko neuspjelih pokušaja prodaje snižena na samo 7,38 milijuna kuna. No, obveze tvrtke koje se »prodaju« u paketu iznosile su krajem prošle godine 38,5 milijuna kuna.</p>
<p>Početna cijena za 72,97 posto dionica Hotela Podgora (139 zaposlenih) je 19,83 milijuna kuna. No očekuje se i ulaganje od minimalno 60 milijuna kuna, a obveze društva koje su krajem 2002. iznosile 104,5 milijuna kuna tek su nešto manje od aktive (115,8 milijuna kuna).</p>
<p> Ukupno 90,15 posto dionica Hotela Živogošće sa 108 zaposlenih oglašeno je na prodaju po početnoj cijeni od 31,03 milijuna kuna, a očekuje se i dodatno ulaganje od najmanje 22 milijuna kuna. </p>
<p>Inače, krajem prošle godine obveze društva dosegle su 103,35 milijuna kuna, dok je vrijednost aktive 129,62 milijuna kuna. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Sipas ide u stečaj s preustrojem </p>
<p>SISAK, 14. srpnja</p>
<p> - U ponedjeljak je Trgovački sud u Sisku odlučio pokrenuti stečajni postupak u sisačkoj tvrtki Sipas, a za stečajnu upraviteljicu je imenovana Branka Malbašić iz Kutine. Tome je prethodio zahtjev uprave Sipasa, koja je tražila pokretanje stečaja s preustrojem. Krajem lipnja Trgovački sud u Sisku nad tim je poduzećem pokrenuo prethodni stečajni postupak, a za privremenu stečajnu upraviteljicu imenovao Branku Malbašić. </p>
<p>Riječ je o poduzeću sa 63 zaposlenika koje prerađuje plastične mase.</p>
<p>»Unatoč teškoćama u poslovanju, u posljednjih nekoliko godina zabilježili smo pozitivne pomake, ali smo zbog starih dugova neko vrijeme bili u blokadi. Osobno sam predložio pokretanje stečajnog postupka s preustrojem i odmah Trgovačkom sudu predao i plan preustroja. Stečaj smo mogli izbjeći da smo s bankama uspjeli dogovoriti reprogramiranje kratkoročnog duga u iznosu od 2 milijuna kuna. To je izvanredna situacija, ali sam optimističan i nadam se da će postupak biti brzo riješen. Držim da smo u boljoj poziciji mi koji sami iniciramo stečaj. Ako bude tako, bit ćemo tek šesto poduzeće u Hrvatskoj koje je uspješno riješilo stečaj s preustrojem«, rekao nam je prije ročišta direktor Sipasa, Nikola Tavra, naglasivši kako se nada da je svima u interesu pozitivan ishod.</p>
<p>Sipas je nekada pripadao sisačkoj Željezari. Nakon privatizacije 32 posto dionica zadržala je Željezara Sisak, dok su većinski vlasnici mali dioničari. </p>
<p>M. Gerić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Nova društva u JDD kotaciji </p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – U kotaciju javnih dioničkih društava (JDD) Zagrebačke burze u utorak će se uvrstiti dionice tvrtki Luka Rijeka, Hotel Opera, HUP Zagreb, Domus Rijeka, Exportdrvo, Hoteli Croatia Cavtat, Atlas Dubrovnik i Plava laguna Poreč. </p>
<p>U srijedu će se u JDD kotaciju uvrstiti dionice zagrebačke prehrambene industrije Lura, a uskoro je i uvrštenje dionica Riječke banke. Na Slobodno tržište Varaždinske burze u ponedjeljak su uvrštene dionice drvne industrije Trokut iz Novske. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Igor Vidmar novi direktor financija Atlantic Grupe</p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – Za novog izvršnog direktora za financije i informatiku Atlantic Grupe imenovan je Grigor Vidmar, izvijestili su iz te kompanije. Vidmar je diplomirao na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, a znanstvenu karijeru nastavio je na Ekonomskom institutu. Potom prelazi u francusku banku Societe Generale kao interni revizor lokalne podružnice. Radio je i u konzultantskoj tvrtki Ernst Management Consulting, a od 1999. je na mjestu financijskog direktora Vetropack Straže. Član je Upravnog odbora Hrvatskog Caritasa. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Allianz porastao nakon preporuke Deutsche Bank</p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – Vodeći europski indeksi u ponedjeljak su rasli, a najviše je dobitnika bilo među osiguravateljima i proizvođačima čipova. Rast u osiguravajućem sektoru potaknuo je Allianz koji je dobio 5 posto, nakon što je Deutsche Bank potvrdila svoju preporuku »kupiti« za dionice njemačkog osiguravatelja, očekujući dobre rezultate za drugo tromjesečje. Nizozemski Aegon je, nakon prošlotjedne najave smanjenja broja zaposlenih, dobio 6,2, a francuska Axa 2,8 posto. </p>
<p>Rast dionica proizvođača čipova potaknuo je Citigroupov Smith Barney – analitičari banke su povećali ocjenu dionica čitavog sektora s »ispodprosječno« na »neutralno«. Nizozemski ASML je tako skočio 7,1 posto, a njemački Infineon i francusko talijanski STMicroelectronics su dobili 4,4 i 3,7 posto.</p>
<p>Londonski indeks FTSE 100 je do poslijepodneva porastao 0,92 posto, na 4095,3 boda, a frankfurtski DAX 1,42 posto, na 3373,83 boda. Pariški CAC 40 je dobio 1 posto dosegavši 3170,38 bodova, a milanski MIB 30 je prošao nešto slabije – porastao je 0,58 posto, na 25.495 boda. Naime, Fiat je bio među najznačajnijim gubitnicima u ponedjeljak: pao je 3 posto zbog navoda u Financial Timesu da General Motors možda neće ispuniti ranije obećanje o ponudi za kupnju 80-postotnog udjela u gubitaškom FiatAutu. Indeks najjačih europskih dionica DJ Stoxx 50 pao je 0,83 posto, na 2450,02 boda. </p>
<p>U New Yorku, gdje počinje razdoblje objavljivanja rezultata za prethodno tromjesečje, indeksi su u prvih pola sata trgovanja znatno porasli – Dow Jones Industrial Average je skočio 1,2, a tehnološki Nasdaq Composite 1,8 posto. Tokyjski NIKKEI 225 je porastao 1,25 posto, na 9755,63 boda. </p>
<p>P. Bulić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="63">
<p>Ratificiranje sporazuma o luci Ploče za dva mjeseca </p>
<p>Hrvatska je Bosni i Hercegovini ponudila sudjelovanje u izgradnji cestovnog koridora koji spaja Budimpeštu preko Sarajeva s lukom Ploče / Za nekoliko tjedana Hrvatska će u BiH poslati konkretan projekt za izgradnju tog koridora, ali uvjet da Hrvatska sudjeluje u njegovoj izgradnji je raspisivanje javnog natječaja, rekao je hrvatski premijer / Od 1. siječnja 2004. građani Hrvatske i BiH mogu tijekom cijele godine samo uz predočenje osobne iskaznice prelaziti zajedničku granicu / Račan preuzeo obvezu da se ugovor o luci Ploče ratificira u Saboru </p>
<p>SARAJEVO, 14. srpnja</p>
<p> - Hrvatska je Bosni i Hercegovini na temelju svog znanja i iskustva ponudila sudjelovanje u izgradnji cestovnog koridora 5C, koji spaja Budimpeštu preko Sarajeva s lukom Ploče. Rečeno je to u ponedjeljak nakon sastanka hrvatskog premijera Ivice Račana i predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Adnana Terzića u Sarajevu.</p>
<p>»Hrvatska je zainteresirana za izgradnju koridora, jer on omogućuje brzi protok roba i ljudi s istoka na jug Hrvatske«, izjavio je Račan, dodavši da ta cesta integrira obje zemlje u Europu. Za nekoliko tjedana Hrvatska će u BiH poslati konkretan projekt za izgradnju koridora 5C, ali uvjet da Hrvatska sudjeluje u njegovoj izgradnji je da se raspiše javni natječaj. Dodao je kako se ta hrvatska ponuda može smatrati i formalnom izjavom namjere da Hrvatska izgradi autocestu kroz BiH. </p>
<p>Vjesnik neslužbeno doznaje da je bosanskohercegovačka strana ponudila Hrvatskoj sudjelovanje u konzorciju koji bi gradio koridor 5C, kao i to da se hrvatske banke uključe u konzorcij banaka koje će pratiti gradnju autoceste. Naime, koncesiju za gradnju koridora najvjerojatnije će dobiti »Bosmal«, malezijsko-bosansko-hercegovačka tvrtka, koja je ponudila da će u četiri mjeseca izraditi studiju isplativosti te riješiti imovinsko-pravna pitanja duž trase, jer je Vijeće ministara tu ponudu već ranije neformalno prihvatilo. Hrvatska je strana, neslužbeno se doznaje, ponudu službenog Sarajeva odbila te je inzistirala na otvaranju međudržavnog javnog natječaja, upozoravajući na mogućnost nelegalnog načina dobivanja poslova na izgradnji autoceste ako se on ne raspiše.</p>
<p>Terzić je kazao kako BiH smatra neprikladnim da se koncesije za izgradnju autoceste daje vladama određenih zemalja, nego zastupa stajalište da bi koncesiju trebale dobiti tvrtke. Dodao je da je od hrvatske strane prvi put u ponedjeljak dobio konkretnu ponudu za izgradnju koridora 5C. No, bosanskohercegovački ministar komunikacija i transporta Branko Dokić tvrdi da ni »Bosmal« ni hrvatska strana nisu blizu dobivanja posla izgradnje autoceste, unatoč tome što je stav bosanskohercegovačke vlade da će, ispuni li »Bosmal« obećane uvjete, s tom tvrtkom krenuti u konkretne pregovore. Dokić je objasnio da prema zakonu o koncesiji, koji je prihvaćen u BiH, postoji mogućnost da se poslovi dobiju i izravnom pogodbom, ali i raspisivanjem javnog natječaja. Interesi države odlučit će koja će varijanta dobiti prednost. </p>
<p>Da je BiH ipak odlučna surađivati s Hrvatskom u vezi s koridorom 5C dokazuje i činjenica da će se 25. srpnja u Osijeku sastati članovi tripartitne komisije Hrvatske, BiH i Mađarske, koja će na stručnoj razini raspravljati o gradnji cijelog koridora. Račan je obećao da će Hrvatska ponuditi konkretan model za izgradnju 330 kilometara autoceste kroz BiH, napomenuvši kako je hrvatsko stajalište da izgradnju moraju pratiti svjetske financijske institucije, a ne komercijalne banke.</p>
<p>Račan i Terzić razgovarali su i o problemu luke Ploče te izgradnji Jadransko-jonske autoceste, točnije njezina dijela od Splita do Dubrovnika, koji će dijelom prelaziti kroz teritorij BiH. Također su objavili da od 1. siječnja 2004. građani obiju zemalja tijekom cijele godine mogu prelaziti zajedničku granicu samo uz predočenje osobne iskaznice.</p>
<p>Bilo je riječi i Sporazumu o slobodnoj trgovini te je zaključeno da je potrebno osnovati radne skupine kako bi se riješili problemi nastali njegovim sporim provođenjem.</p>
<p>Što se tiče luke Ploče, Račan je naglasio kako je vrijeme da se on skine s dnevnog reda. »Ja ovdje preuzimam obvezu da se ugovor o luci Ploče ratificira u hrvatskom parlamentu«, istaknuo je Račan, precizirajući da bi se to trebalo dogoditi u roku od dva mjeseca. Uz to bi se trebao usvojiti i protokol koji predviđa eliminiranje međunarodnog arbitra iz sastava budućeg upravnog odbora luke Ploče. Protokolom bi se utvrdila i mogućnost ad hoc arbitraže u slučaju spora, no hrvatski premijer smatra da su dvije države sposobne same rješavati moguće probleme takve vrste. Terzić je dodao da Vijeće ministara problem luke Ploče gleda isključivo s ekonomskog aspekta. No, istaknuo je, luka Ploče je za BiH strateški projekt te je interes vlade u Sarajevu da luku Ploče, kao i koridor 5C, oslobodi bilo kakvih političkih primisli. </p>
<p>Prema svemu sudeći, riješen je i prolaz kroz Neum, tako da će autocesta od Splita do Dubrovnika prolaziti koridorom iznad Neuma, a prema Dokićevu objašnjenju hrvatska je strana u ponedjeljak neslužbeno ponudila tri varijante kojom bi Jadransko-jonska autocesta prolazila od Splita prema crnogorskoj granici. Prva je varijanta, u duljini od pedesetak kilometara koji bi prolazili kroz BiH i koji bi na područje te države s hrvatske stane ušli na početku Popova Polja te išli prema granici s BiH. Druga varijanta je da autocesta ulazi kod Čapljine u BiH i dolazi na granicu s Crnom Gorom, a treća da nešto prije ulaza u Dubrovnik trasa autoceste uđe u BiH i također ide dalje na istok prema Crnoj Gori.</p>
<p>Dada ZečićAlenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Holjevac: Cijene telekomunikacijskih usluga moraju biti niže </p>
<p>U Hrvatskoj su cijene telefonskih razgovora u odnosu na BDP po glavi stanovnika osjetno više nego u drugim zemljama/ Telefonski operateri moraju živjeti od više raznovrsnih usluga, a ne od cijene pojedinačne minute/ Ministarstvo obvezalo davatelje usluga da moraju dobiti suglasnost korisnika za uvođenje novih usluga, kaže Tatjana Holjevac, pomoćnica ministra pomorstva, prometa i veza </p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – Iako je monopol Hrvatskog telekoma (HT) u fiksnoj telefoniji prestao 31. prosinca 2002., drugi fiksni operater na domaćem telekomunikacijskom tržištu, bez obzira što je više zainteresiranih kandidata, teško da će se pojaviti prije 2005. godine.</p>
<p>Tatjana Holjevac, pomoćnica ministra pomorstva, prometa i veza, kaže da Vlada u novom zakonu o telekomunikacijama, koji je u hitnoj saborskoj proceduri predlaže uvođenje novih obveza HT-u u odnosu na postojeći Zakon o telekomunikacijama.</p>
<p>Godinu i pol za preinake </p>
<p>u lokalnim centralama</p>
<p>Primjerice, kaže ona, nacionalni telekomunikacijski operater (HT) obvezan je do 1. listopada ove godine početi s tehničkim pripremama za pristup tzv. lokalnoj petlji pod jednakim uvjetima za sve operatere.</p>
<p>Po riječima Tatjane Holjevac, rok od godinu i pol dovoljan je HT-u za tehničke preinake koje je nužno obaviti u lokalnim telefonskim centralama. Na taj način će se stvoriti odgovarajući uvjeti za početak rada drugog fiksnog telefonskog operatera od 1. siječnja 2005.</p>
<p> Ipak, HT već do siječnja 2004. mora budućoj agenciji za telekomunikacije, koja će zamijeniti Vijeće za telekomunikacije i Zavod za telekomunikacije, dostaviti podatke za pristup lokalnoj petlji. Članove agencije imenovao bi i razrješavao Hrvatski sabor; oni bi svoju dužnost obavljali profesionalno.</p>
<p>U Hrvatskoj su cijene telefonskih razgovora u odnosu na BDP po glavi stanovnika osjetno više nego u drugim zemljama. Primjerice, u Europi je povećana konkurencija u fiksnoj telefonskoj mreži rezultirala smanjivanjem cijena kad je riječ o lokalnim i međunarodnim pozivima. </p>
<p>Hrvatska je uzela isti prijelazni rok za liberalizaciju telekomunikacijskog tržišta fiksne telefonije (do 2005.) kao i Mađarska, Italija, Švicarska, Austrija, Španjolska, dok su se Velika Britanija i Poljska odlučile na rok od četiri godine, a Švedska na čak osam godina.</p>
<p>Primjerice, u Slovačkoj je novom fiksnom operateru odmah prešlo 30 posto korisnika fiksnih telefonskih priključaka. Nešto slično se može očekivati i u Hrvatskoj, jer se HT, uz HEP, nalazi na neslavnim prvim dvama mjestima po prigovorima potrošača. </p>
<p> Zahtjev za drugog fiksnog davatelja usluga na polju fiksne telefonije u Hrvatskoj mora sadržavati i preuzetu obvezu ulaganja 50 milijuna eura u telekomunikacijsku infrastrukturu i to u razdoblju od četiri godine od dana dodjele koncesije. Osim toga, drugi bi koncesionar bio obvezan izdvojiti 40 milijuna kuna na ime dobivene koncesije. </p>
<p>VIPnet jedini zainteresiran za fiksnu koncesiju</p>
<p>U VIPnetu koji je jedini pokazao interes za drugu fiksnu koncesiju napominju da se radi o jednoj od najvećih cijena za koncesiju u svijetu. Riječ je i o monopolu nad mrežom čiju su infrastrukturu financirali građani, pa bi ona, pod jednakim uvjetima, morala biti otvorena za sve potencijalne operatere i prije 2005., smatraju u VIPnetu. </p>
<p>Tatjana Holjevac napominje da cijene telefonskih usluga moraju biti niže kako bi ukupne usluge za krajnje korisnike bile jeftinije. To su stvari koje treba regulirati, jer ljudima treba dati mogućnost da što više telefoniraju. Telefonski operateri moraju živjeti od više raznovrsnih usluga, a time i poziva, a ne od cijene pojedinačne minute.</p>
<p>U Ministarstvu kažu da su nakon saborske rasprave o novom zakonu o telekomunikacijama obvezali davatelje usluga da moraju dobiti suglasnost korisnika za uvođenje novih usluga. Na taj način telefonske sekretarice, primjerice, na mobilnim telefonima neće više trošiti impulse bez suglasnosti vlasnika.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Letovi Zagreb - New York samo su pusti snovi</p>
<p>U zagrebačkom predstavništvu američke kompanije »Delta« tvrde kako se o letovima između Zagreba i New Yorka ozbiljno ne razmišlja jer oni ne bi bili isplativi, što nema nikakve veze s politikom/ No, u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza kažu da uspostava izravne veze između Hrvatske i SAD-a nije ni moguća jer dvije države još nemaju bilateralni ugovor o zračnom prometu/ Posljednji avioni »Panama« na redovitim letovima iz Zagreba i Dubrovnika za New York letjeli su 1991. </p>
<p>ZAGREB, 14.srpnja</p>
<p> – Izravni letovi između Zagreba i New Yorka samo su puste želje i snovi. To je kratak i jasan odgovor koji smo dobili u zagrebačkom predstavništvu američke aviokompanije »Delta«, koja bi, po nekim glasinama, uskoro trebala početi letjeti na toj liniji. Neslužbeno kažu da se u skorijoj budućnosti ne treba nadati izravnoj zračnoj vezi između Hrvatske i SAD-a, za što su razlozi isključivo ekonomski, a ne politički ili sigurnosni.</p>
<p>Direktor zagrebačke zračne luke Boško Matković ovih je dana obznanio da pregovara s »Deltom« o uvođenju interkontinentalnih letova, što nam je u ponedjeljak i potvrdio u telefonskom razgovoru. Međutim u »Deltinom« predstavništvu ne žele komentirati Matkovićeve smjele izjave, iz čega se može naslutiti da direktor zagrebačkog aerodroma s »Deltom« pregovara na nekoj drugoj, vjerojatno višoj razini.</p>
<p>Čak i kad bi zrakoplovi iz Zagreba za New York, koji bi letjeli jednom ili dvaput tjedno, bili popunjeni do zadnjeg mjesta, taj let, smatraju u »Delti«, ne bi bio isplativ. Najbrža veza Zagreba s New Yorkom sada je preko Frankfurta do kojeg voze zrakoplovi »Croatia Airlinesa«; uz minimalno čekanje put se dalje nastavlja »Deltinim« avionima. Cijena tog leta je, napominju u »Delti«, prihvatljiva i stoga unatoč interesu putnika iz Hrvatske, nema razloga uvoditi izravnu zrakoplovnu vezu s SAD-om. </p>
<p>U Ministarstvu pomorstva, prometa i veza saznajemo da u ovom trenutku nije ni moguće uspostaviti letove za New York jer Hrvatska i SAD još nisu potpisale bilateralni sporazum o zračnom prometu koji je za to osnovni politički preduvjet. </p>
<p>»Podržavamo uspostavu zračnog prometa sa SAD-om, te stoga već šest mjeseci pregovaramo o potpisivanju sporazuma. Teško je sada reći kad će on biti potpisan, no sigurno je da o uspostavi letova Zagreb-New York ne mogu odlučivati samo aviokompanije«, tvrdi glasnogovornica Ministarstva Marina Halužan. </p>
<p>Let popunjen s manje </p>
<p>od 80 posto - neisplativ</p>
<p>U »Croatia Airlinesu« ističu da s »Deltom« imaju sporazum o podjeli prihoda, što znači da naš avioprijevoznik može prodavati »Deltine« karte i obratno. »Delta« putnike prevozi do Amsterdama, Bruxellesa, Züricha, Pariza, Münchena i Frankfurta, gdje ih preuzimaju »Croatijini« zrakoplovi koji voze za Zagreb, Split i Dubrovnik. Takav sistem dobro funkcionira, tvrde u »Croatiji« i dodaju da ne žele komentirati poslovne poteze drugih aviokompanija ili zračnih luka.</p>
<p>U svjetskoj avioindustriji već nekoliko godina, posebice nakon 11. rujna 2001., vlada trend smanjenja cijena karata, jer se samo na taj način mogu privući putnici koji su izgubili povjerenje u zračni prijevoz čime su neke velike kompanije dovedene na rub propasti. Niskim cijenama aviokompanije nastoje postići što bolju popunjenost svojih aviona, te se svaki let koji je popunjen manje od 80 posto smatra neisplativim.</p>
<p> Zbog ekonomske neisplativosti Zagreb je izgubio i izravnu vezu s Kuala Lumpurom koju je od 1999. do 2001. održavala malezijska kompanija »Malaysia Airlines«. To je bio jedini redovni prekooceanski let iz Hrvatske nakon 1991., kada je zbog rata zračni promet u našoj zemlji posve utihnuo da bi tek sada dosegnuo broj putnika iz sredine '70-ih godina prošlog stoljeća. Zrakoplovi američke kompanije »Panam« su do 1991. vozili izravne letove Zagreb-New York i Dubrovnik-New York.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Račan se sastao s kardinalom Puljićem i članovima »Napretka«</p>
<p>Premijer Ivica Račan se, osim s Adnanom Terzićem predsjedavajućim Vijeća ministara BiH te s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Draganom Čovićem susreo i s kardinalom Vinkom Puljićem te s najvišim dužnosnicima Katoličke crkve u BiH. Hrvatski premijer je razgovarao i s članovima Hrvatskog kulturnog društva »Napredak«. Račan i Terzić su se, nakon službenih razgovora izaslanstava BiH i Hrvatske, susreli i na neformalnom radnom ručku. Uz premijera Račana u posjetu Sarajevu boravili su i ministar graditeljstva i javnih radova Radimir Čačić, ministar pomorstva, prometa i veza Roland Žuvanić, Gordana Sobol, ministrica bez portfelja u hrvatskoj vladi, te Olga Kresović Rogulja, pomoćnica ministra vanjskih poslova Hrvatske. Izaslanstvo BiH činili su, uz Terzića, Bariša Čolak, ministar sigurnosti BiH, Branko Dokić, ministar prometa i komunikacija, Mirsad Kebo, ministar za ljudska prava i izbjeglice, te zamjenica ministra vanjskih poslova Lidija Topić.</p>
<p>D. Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>BiH spremna raditi na izmjenama sporazuma o luci Ploče</p>
<p>»BiH je spremna, ako dobije odgovarajuća jamstva od hrvatske vlade u 60 idućih dana, raditi na zajedničkom protokolu temeljnog ugovora o Luci Ploče te usporedno s tim rješavati pitanje prolaska kroz Neum«, izjavio je predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović, nakon susreta s hrvatskim izaslanstvom. Ocijenio je odnose dviju zemalja iznimno dobrim, napomenuvši da postoji snažan temelj za daljnju suradnju.</p>
<p> »Hrvatska želi vidjeti BiH u integriranoj Europi. To je i naš nacionalni interes i na toj crti spremni smo surađivati u svakom pogledu s BiH i podupirati te njezine aspiracije. </p>
<p>Upravo u tom smislu vrlo je važno da obje države pokažu i europsku sposobnost i efikasnost u rješavanju otvorenih problema, ali i definiranju zajedničkih razvojnih projekata«, kazao je hrvatski premijer Račan.</p>
<p>A. Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>»Upitnik EK nije nikakva istraga hrvatske zbilje« </p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> - »Opći pogled na dugoočekivani Upitnik Europske komisije, pristigao u Hrvatsku prošli tjedan, pokazuje da autori pitanja već znaju najveći dio odgovora, ali to neće biti razlog da državna uprava ozbiljno ne prione na posao i Europi ne pruži sliku Hrvatske zasnovanu na činjenicama, a ne onu uljepšanu, ružičastu«, rekao je u ponedjeljak ministar za europske integracije Neven Mimica.</p>
<p>Nije riječ ni o kakvoj »istrazi« hrvatske zbilje ni o »isljedničkom poslu«, nema nikakvih hrvatskih tajni, nego je u pitanju zajednički rad Europske komisije i Hrvatske, koji će istodobno biti i dobra vježba za budućnost kad bi Hrvatska trebala, možda 2006., dostići kriterije za kandidaturu za članstvo u Europskoj uniji, objasnio je.</p>
<p>Pitanja, nažalost, neće biti predočena hrvatskoj javnosti, baš kao ni odgovori koji će se pripremiti, jer je tako dogovoreno s Europskom komisijom. Ipak, najznačajnija pitanja sigurno će nekako naći neki pritajeni put u medije, priznao je ministar. »Sadržaj odgovora ni sad nije tajna, jer već postoji u statistici, zakonima, praksi, raznim izvješćima namijenjenim domaćoj i stranoj javnosti. Određeni su sudionici posla, podijeljena odgovornost i precizirani rokovi«, objasnio je Mimica, dodavši da će odgovori zahtijevati i vrlo jasna politička opredjeljenja, posebice u tri i dosad bitna područja: suradnji s Haaškim sudom, povratku izbjeglica i stanja u pravosuđu.</p>
<p>Politička pitanja propituju također o antikorupcijskoj politici, temeljnim pravima i slobodama, manjinskim pravima te bilateralnim odnosima. Neka su pitanja, napomenuo je ministar, možda malo preopćenita (primjerice kad se traži opis stanja u nekoj industrijskoj grani), ali ima i politički zanimljivih, poput pitanja: »Zašto ste odlagali uručivanje optužnice Janku Bobetku«. </p>
<p>Nema, kazao je odgovarajući na novinarski upit Mimica, specifičnih pitanja o Anti Gotovini. U cijelosti, odgovori će pokazati stvarno stanje u državi koja se trudi unaprijediti svoju upravu, pokazati ozbiljnost i odgovornost, ocijenio je Mimica, dodajući da će krajnji »cenzor« često interdisciplinarnih odgovora biti Vlada, a kontrola kvalitete bit će višestruka.</p>
<p>Svoj doprinos uspješnom obavljanju ovog posla trebao bi dati i Sabor, koji bi po hitnom postupku morao usvojiti još 38 od ukupno 50 zakona nužnih za usklađivanje s europskim zakonodavstvom.</p>
<p>Upitnik u brojkama</p>
<p>U ime Europske komisije, njezin je predsjednik Romano Prodi u Zagreb donio zbirku od ukupno 4560 pitanja, od kojih je 2600 glavnih, a ostala bi se mogla voditi kao »potpitanja«. Na tisuću stranica, pitanja su podijeljena u tri poglavlja: politiku, gospodarstvo i 29 područja vezanih za hrvatsko dostizanje u usklađivanju s europskim zakonodavstvom.</p>
<p>Iz područja financija ima oko 400 pitanja, iz prometne problematike 664, iz djelokruga rada i socijalne skrbi 415, pravosuđa i MUP-a 224. Statističkih pitanja ima 1180, a traži se i 49 hrvatskih zakona u cijelosti. Odgovori se na stolu Europske komisije moraju naći za tri mjeseca, međutim, ministarstva i druga Vladina koordinacijska tijela svoj dio posla moraju obaviti za dva mjeseca, što uključuje preglede, recenzije i prevođenje. Za pisanje odgovora nadležne službe zapravo imaju vremena od jednog do pet tjedana, što je relativno kratak rok ako se uzme u obzir sezona godišnjih odmora, kojih za pojedine Vladine činovnike očito neće biti.</p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Misijom u Iraku želimo pokazati da je Hrvatskoj mjesto u NATO-u</p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> - Ideju o angažmanu u mirovnoj misiji u Iraku Hrvatska je prvi put iznijela još prošli mjesec na međunarodnoj konferenciji u Bruxellesu, izjavila je ponedjeljak u kraćem telefonskom razgovoru za Vjesnik ministrica obrane Željka Antunović, opovrgavajući špekulacije da je misija u Iraku u izravnoj vezi s našim gubitkom američke vojne pomoći. </p>
<p>»Tražili smo instrumente kojima Hrvatska može dokazati da ima sposobne Oružane snage i da joj je mjesto u NATO-u«, rekla je ministrica obrane, objašnjavajući zašto je Hrvatska vrlo ozbiljno promovirala ideju o svom sudjelovanju u misiji u Iraku. Riječ je o našoj ponudi partnerstva koju su prihvatile ne samo Sjedinjene Države nego i druge dvije zemlje koje sudjeluju u misiji. Osim SAD-a, hrvatsku namjeru da se uključi u misiju u Iraku otvoreno su podržale i Poljska i Velika Britanija, a kako doznajemo u MORH-u, Britanci su Hrvatskoj ponudili i neke konkretne oblike suradnje u pripremi za misiju. </p>
<p>S druge strane, u SAD je otputovala skupina hrvatskih časnika koji će dogovaraju tehničke detalje, s obzirom na to da bi hrvatski vojnici u slučaju odlaska u Irak bili u sklopu američkog kontingenta.</p>
<p>»Sve je to još na razini dogovora, a naša je želja da se Hrvatska i na ovaj način pokaže kao ozbiljan partner koji od NATO-a neće tražiti samo pomoć, nego i mnogo toga može ponuditi Savezu«, objasnila je Željka Antunović. Nitko, ponovila je, Hrvatskoj ne uvjetuje da se uključi upravo u tu misiju. </p>
<p>U Službi za odnose s javnošću MORH-a doznajemo da bi ciljana specijalistička obuka za misiju u Iraku mogla početi već idući tjedan. </p>
<p>»U svakom slučaju, pripadnici Hrvatske vojske bit će spremni, a na Saboru je da donese konačnu odluku«, pojasnio je načelnik Službe za odnose s javnošću Davor Denkovski. Podsjetio je da su pripreme hrvatskih vojnih policajaca za ISAF misiju u Afganistanu počele godinu dana prije odlaska u misiju. </p>
<p>Kandidati za odlazak u misiju u Iraku izabrali bi se uglavnom između pripadnika Bojne za specijalna djelovanja, elitne postrojbe HV-a, a prvi hrvatski ciklus u misiji bi trajao šest mjeseci. Odluka o odlasku ovisit će prije svih o zastupnicima Hrvatskog sabora, što je, uostalom, precizno definirano Zakonom o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga u mirovnim operacijama.</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Laslo: Zastupnicima su draži homoseksualci od seljaka</p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> - »Nažalost, nema naznaka da bi država mogla povećati otkupnu cijenu pšenice ovogodišnjeg roda s jedne kune na 1,30 kuna po kilogramu pšenice«, rekao je u ponedjeljak Vjesniku Antun Laslo, predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje u ponedjeljak nakon sastanka Povjerenstva za praćenje provedbe otkupa pšenice.</p>
<p>Dodao je da će u utorak Koordinacija seljačkih udruga objaviti konačnu odluku o blokadama prometnica u Slavoniji i Baranji, iako on ne vjeruje u uspjeh prosvjeda. Prema Laslovim riječima, prosvjedom se hrvatskoj javnosti želi pokazati ogorčenost seljaka zbog ovogodišnjeg modela otkupa pšenice, ali i neprimjerenog odnosa saborskih zastupnika prema selu i seljaštvu.</p>
<p>Laslo ističe da su saborskim zastupnicima, dok hrvatsko selo propada, draže teme o pravima homoseksualaca nego donošenje odluke o nadoknadi manjeg dijela štete od katastrofalne suše. Riječ je o načinu isplate 400 milijuna kuna, koje je Vlada odobrila, ali nije poznato kad će taj novac biti isplaćen.</p>
<p>Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva će od 15. srpnja početi s isplatom 80 posto sredstava za jesensku sjetvu, dok će 20 posto sredstava biti isplaćeno do kraja rujna. Laslo napominje da seljaci ne mogu biti zadovoljni tim odlukama, jer još od lani čekaju oko 300 milijuna kuna.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Bugarska će pomoći Hrvatskoj u približavanju Europskoj uniji</p>
<p>Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić se u Sofiji sastao s bugarskim kolegom Georgijem Prvanovom / Hrvatsko i bugarsko izaslanstvo potpisali Ugovor o socijalnom osiguranju i Program kulturne, prosvjetne i znanstvene suradnje od 2003. do 2005. godine</p>
<p>SOFIJA, 14. srpnja</p>
<p> - Hrvatska već rješava neka pitanja nužna za ulazak u Europsku uniju, a Bugarska će joj u tome od 2004. intenzivnije pomagati, rekli su u ponedjeljak u Sofiji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i njegov bugarski kolega Georgi Prvanov.</p>
<p>Hrvatska je prošli tjedan primila upitnik Europske komisije s oko 2500 pitanja na osnovi kojih će se stvarati mišljenje o hrvatskoj kandidaturi za EU. »Očekivali smo 4000, a dobili 2500 pitanja, što pokazuje da smo dio rješenja već našli«, rekao je Mesić nakon sastanka s bugarskim predsjednikom.</p>
<p>Mesić i Prvanov također su naglasili da će Bugarska svojim iskustvom pomagati Hrvatskoj u tehnologiji pregovaranja s EU-om.</p>
<p>»U Bugarskoj će se nakon završetka pregovora osloboditi stručni i pregovarački potencijal koji će biti na raspolaganju Hrvatskoj«, rekao je Prvanov. »Spremni smo pružiti stručnu pomoć utemeljenu na svojim iskustvima, zato što Bugarska želi da Hrvatska uđe u Europsku uniju«, dodao je bugarski predsjednik.</p>
<p>Očekuje se da će Bugarska pregovore o članstvu završiti 2004., kao i Rumunjska, a ulazak u Uniju očekuje 2007. godine.</p>
<p>Dva su izaslanstva u ponedjeljak potpisala Ugovor o socijalnom osiguranju i Program kulturne, prosvjetne i znanstvene suradnje od 2003. do 2005. godine.</p>
<p>Hrvatski se predsjednik poslijepodne sastao i s bugarskim premijerom Simeonom Saksokoburgotskim i predsjednikom parlamenta Ognjenom Gerdžikovim. Predsjednik Mesić je također održao i predavanje u Bugarskom diplomatskom društvu.</p>
<p>Boravak u Bugarskoj Mesić završava u utorak posjetom crnomorskom ljetovalištu Varni. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>»Na vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja bit će velikih pritisaka«</p>
<p>Ivančević: Za članove vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja rapisati javni natječaj, a ne ih birati po stranačkom ključu/ Odbor za Ustav podržao Konačni prijedlog zakona o elektroničkim medijima; podrška i prijedlogu Đurđe Adlešić o osnivanju saborskog etičkog povjerenstva/ Odbor za prostorno uređenje i zaštitu okoliša raspravljao o zakonu o gradnji</p>
<p>ZAGREB, 14. srpnja</p>
<p> – Odbor za gospodarstvo, razvitak i obnovu Hrvatskog sabora podržao je u ponedjeljak Konačni prijedlog zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, kojim se, među ostalim, predlaže osnivanje agencije i vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja. Vijeće bi donosilo sve odluke, a činilo bi ga pet članova koji bi svoju dužnost obavljali profesionalno. Njih bi imenovao Sabor na prijedlog Vlade, a zakon bi se primjenjivao od 1. listopada.</p>
<p>Vanjski član Odbora, ravnatelj HUP-a Željko Ivančević, istaknuo je da bi Vlada trebala raspisati javni natječaj za izbor članova vijeća, a ne da se članovi vijeća biraju po stranačkom ključu.</p>
<p>Zaštitu tržišnog natjecanja koristit će strane tvrtke</p>
<p>Odbor je primio i zahtjev Hrvatske obrtničke komore koja je zatražila da se u zakonu navede da i komore mogu pokretati postupke pred agencijom, u slučaju stvaranja monopola na tržištu.</p>
<p> Nezavisni zastupnik Đuro Njavro smatra da bi predloženi zakon mogao koristiti samo nekolicini domaćih poduzetnika, jer će, 90 posto zahtjeva agenciji doći od inozemnih tvrtki koje će dodatnim pritiskom htjeti eliminirati preostalo domaće gospodarstvo, u ime zaštite tržišta.</p>
<p> Pomoćnica ministra gospodarstva Olgica Spevec rekla je kako su i u Ministarstvu svjesni da će biti velikih pritisaka, zbog čega se Vlada i odlučila za osnivanje vijeća u kome će biti neovisni stručnjaci iz raznih područja.</p>
<p>Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav podržao je Konačni prijedlog zakona o elektroničkim medijima.</p>
<p> Njime se novac iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija neće moći koristiti za proizvodnju zabavnog programa, a jednako će se poticati proizvodnja radijskog i televizijskog programa, bez obzira na to što je televizijskih postaja znatno manje, jer je proizvodnja televizijskog programa skuplja.</p>
<p> Izmjene se tiču i odredbi o vijeću za elektroničke medije koje će imati sedam članova, a predsjednik vijeća mora biti profesionalac, dok ostali članovi, kako bi se izbjegao sukob interesa, ne moraju biti profesionalci.</p>
<p> Predsjednik Odbora Mato Arlović (SDP), predložio je da se toj odredbi doda da članovi vijeća svoju dužnost moraju obavljati profesionalno, odnosno da ne mogu biti još negdje zaposleni, jer se Vijeće osniva kao pravna osoba. Novac za monitoring provedbe zakona dobit će se od 0,5 posto prihoda od pravnih osoba koje obavljaju djelatnost radija i televizije.</p>
<p> Odbor je u prvom čitanju podržao i prijedlog Đurđe Adlešić (HSLS) da se osnuje saborsko etičko povjerenstva, čija bi dužnost bila izraditi etički kodeks, a ono bi među ostalim pokretalo postupke za utvrđivanje sukoba interesa po službenoj dužnosti.</p>
<p>Pojednostavljenje upravnih postupaka pri gradnji </p>
<p> SDP-ovci Nenad Stazić i Mato Arlović uputili su niz kritika na loše definirano područje djelovanja tog povjerenstva, ali također smatraju da je vrijeme da Sabor raspravi pitanje potrebe donošenja etičkog kodeksa.</p>
<p>Odbor za prostorno uređenje i zaštitu okoliša raspravio je zakon o gradnji kojim se među ostalim predlaže pojednostavljenje upravnih postupaka pri gradnji objekata. </p>
<p>Marina Matulović-Dropulić (HDZ) kritizirala je što se zakon predlaže u hitnom postupku i što se neke odredbe pozivaju na zakon o prostornom uređenju koji još nije donesen. Dorica Nikolić (HSLS) upitala je zašto zakon ima oznaku »E«, poput zakona bitnih za pristup EU, dodavši da time Ministarstvo zaštite okoliša želi postići da zakon bude prihvaćen jer to nije bio slučaj s ostalim njegovim prijedlozima. Marko Baričević (HSLS) nelogičnom smatra odredbu da se i plastenici smatraju građevinskim objektom, jer njihovim postavljanjem poljoprivredno zemljište to ostaje i dalje, a ne postaje građevinskim zemljištem.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>»Vukovaru treba pomoć u oživljavanju gospodarstva, druge probleme ljudi trebaju riješiti sami« </p>
<p>»Kad ljudi budu imali posla bit će zadovoljniji i manje će se baviti međunacionalnim odnosima«, kaže pater Slavko Antunović iz središnje vukovarske crkve sv. Filipa i Jakova / Prije rata brojni su autobusi bili prepuni Vukovaraca koji su išli na posao, danas u jutarnjim satima vozi samo jedan autobus u kojemu se ljudi mogu prebrojiti na prste jedne ruke / Podjele počinju još u vrtiću, i točno se zna tko kupuje u kojoj trgovini i u kojem će kafiću popiti 'kavu' ili 'kafu'</p>
<p>VUKOVAR, 14. srpnja</p>
<p> – Život na rubu egzistencije i neizvjesna budućnost, distanca između građana različitih nacionalnosti, nepovjerenje te nerijetki međunacionalni incidenti danas oslikavaju svakodnevicu u Vukovaru. Nedavni slučaj kada je srpskom dječaku zabranjeno igrati nogomet na turniru »Memorijal hrvatskih branitelja« nije izoliran, a posebno zabrinjava činjenica da se nacionalna netrepeljivost jako osjeti i kod srednjoškolaca, pa čak i onih mlađih.</p>
<p>Besmisao podjela, praštanja-nepraštanja, osvete...</p>
<p>»Možda se događaji kao što je tučnjava između hrvatskih i srpskih srednjoškolaca, ili zabrana igre na turniru malom Srbinu trebaju dogoditi. Jer one trebaju isprovocirati Vukovarce i navesti ih da se konačno 'trgnu' i shvate besmisao podjela, praštanja-nepraštanja, osvete«, kaže u razgovoru za Vjesnik vukovarski povratnik Marko, koji nije htio da ga fotografiramo, niti da objavljujemo njegovo prezime, »jer će uvijek biti onih kojima će ovakve izjave smetati«.</p>
<p> Po njegovim riječima, srpska i hrvatska politička elita, koliko se god to skrivalo, zapravo izvrsno surađuje jer su oni »Srbi i Hrvati po profesiji te tako samo iskorištavaju građane«.</p>
<p> »Ovakvi slučajevi njima dobro dođu jer onda zauzimaju 'čvrste stavove' i tako si pokušavaju osigurati bodove za buduće izbore«, kaže Marko.</p>
<p>Ekscentričnih izjava ima s obje strane. Primjerice, iako je cijela Hrvatska bila zgrožena zabranom igranja na turniru dječaku srpske nacionalnoti, predsjednik Organizacijskog odbora Petar Mlinarić ostao je pri izjavi da je odluka o zabrani nastupa opravdana jer je poštovan stav udruga proisteklih iz Domovinskog rata.</p>
<p>»Znam da je to dijete plakalo i teško mi je zbog toga, ali su plakala i naša djeca kada su ostajala bez roditelja«, kazao je tada Mlinarić.</p>
<p>S druge strane, u Vukovaru smo se uvjerili kako brojni Srbi još uvijek ne priznaju Hrvatsku državu, dok nam je muškarac tridesetih godina na upit o suživotu Hrvata i Srba u Vukovaru neukusno odgovorio: »Pa Srbima je lepo. A onih starih Hrvata Vukovaraca ionako nema jer smo ih sve poubijali«.</p>
<p>Od 28.000 stanovnika, osam tisuća bez posla</p>
<p>Podjela počinje već u vrtićima - mali Hrvati imaju svoje grupe, a mali Srbi svoje. Isto je u osnovnim i srednjim školama. Točno se zna tko kupuje u kojoj trgovini i u kojem će kafiću popiti 'kavu' ili 'kafu'. Hrvati pozdravljaju s »bog«, dok je »ćao« pozdrav Srba. Iako se uglavnom zna tko je tko, to je svojevrsni znak prepoznavanja, a mladi Vukovarci odrastaju ispisujući grafite »Ovo je Srbija«, »Ovo je Hrvatska«, »Za dom spremni« ili »Srbija do Tokija«.</p>
<p>»Ma, sve su to gluposti. Smiješno je dijetiti djecu po nacionalnosti. I to čak već u vrtiću. Mi roditelji trebamo raditi baš na tome da nadolazeće generacije konačno žive u Vukovaru normalno i bez podjela«, kaže Vesna Marinković koju smo zatekli u šetnji s petogodišnjim sinom Milošem. Na upit je li i njezin sin ide u 'odvojenu' grupu, ona objašnjava kako mali ne ide u vrtić jer ga ona čuva, budući da je nezaposlena.</p>
<p> »Danas se teško živi u Vukovaru, velika je nezaposlenost. Gospodarstvo još nije oživilo, pa tako manjka radnih mjesta«, kaže.</p>
<p>Nezaposlenost je u gradu jedan od najvećih problema. Među 28.000 stanovnika, njih osam tisuća je bez posla. Stoga su mnogi naši sugovornici ustvrdili kako je i to jedan od razloga međunacionalnih incidenata. Vukovar, nekadašnje središte istočne Hrvatske s uspješnom industrijom i tvrtkama danas je okrenuto obnovi i povratku.</p>
<p> Kolika je nezaposlenost u gradu, kažu Vukovarci, najbolje se vidi ujutro. Naime, prije rata su brojni autobusi bili prepuni Vukovaraca koji su, prije 7 sati, išli na posao, uglavnom u »Borovo« i »Vuteks«. Danas u jutarnjim satima vozi samo jedan autobus u kojemu se ljudi mogu prebrojiti na prste jedne ruke.</p>
<p>Vukovar će postati grad umirovljenika</p>
<p>Šetajući gradom naišli smo na Vasiliju Doriat i njezinog nevjenčanog supruga Bogoslava Ostojića, strasne ribiče koji svoje umirovljeničke dane provode pecajući na Dunavu. Oni kažu kako se »Vukovarci baš previše ne trude da pridonesu kvaliteti življenja u gradu«.</p>
<p>»Svi sjede po kafićima i kukaju kako nema posla, a nitko ne bi učinio ništa dobro za ovaj grad. Pogledajte samo koliko ima smeća po gradu. To nitko ne bi pokupio«, kaže, naime, Vasilija, te dodaje kako je Vukovar na pravom putu da postane grad umirovljenika. Život u gradu s neizvjesnom budućnosti spriječava mlade da se vrate, pa tako u Vukovaru ima sve više umirovljenika. Mlađe generacije koje su se ipak vratile spas traže odlaskom u školu, na fakultet, ili traže posao u drugim gradovima. Potvrdio nam je to i mladi par, dvadesetogodišnja Nataša i dvadesetdvogodišnji Ivan. Oni tvrde kako je »grozno živjeti u gradu u kojem je sve podijeljeno, koji ne osigurava radna mjesta, niti ima ikakve zabave za mlade«.</p>
<p>Pater Slavko Antunović iz središnje vukovarske crkve sv. Filipa i Jakova, koji je tijekom rata prošao i torturu srpskog logora u Sremskoj Mitrovici kaže da »nepravde ima i prema Hrvatima i prema Srbima, ali da ovakve probleme Vukovarci trebaju riješiti sami«.</p>
<p>»Ovome gradu trenutno treba pomoć drugih samo u oživljavanju gospodarstva i otvaranju novih radnih mjesta, jer kada ljudi budu imali posla bit će zadovoljniji i manje će se baviti međunacionalnim odnosima«, kaže pater Antunović.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030715].
|
