NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030615].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 228362 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>15.06.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Vjerujem da će haaško tužiteljstvo dobro promisliti hoće li ostati pri sadašnjoj optužnici protiv Gotovine </p>
<p>Uvjeren sam da je prikupljeno dovoljno dokaza da se optužnica protiv Gotovine promijeni. U kojoj bi se mjeri mijenjala, to je stvar Tužiteljstva koje mora dobro procijeniti može li dokazati navode iz optužnice. Iskustva u radu suda u proteklih nekoliko godina pokazuju da je Tužiteljstvu sve teže dokazivati navode iz optužnica / Prvo i osnovno jest da državna uprava treba biti profesionalna pa je u nacrtu reforme državne uprave razdvojen politički i profesionalni dio državne uprave, tako da bi politički dio - ministar s kabinetom - bio smjenjiv, dok bi preostali dio ministarstava činili profesionalci i ministar ne bi mogao utjecati na njihovu sudbinu</p>
<p>Goran Granić, potpredsjednik Vlade zadužen za suradnju s Haagom, za Vjesnik govori o najnovijem razvoju situacije u slučaju haaškog optuženika, generala Ante Gotovine te o mogućim scenarijima za njeno razrješenje. Granić objašnjava i kako je doživio poruke Svetog Oca upućene hrvatskom narodu, te prvi puta predstavlja potpuno novi projekt reforme državne uprave koji uključuje i smanjenje Vlade, odnosno broja njenih ministarstava. </p>
<p>• Što se može očekivati, nakon što je predsjednik Mesić i pred Haaškim sudom intervenirao za generala Gotovinu?</p>
<p>- Intervencija predsjednika države je važna, jer je on nesumnjivo, kad je u pitanju suradnja s Haaškim sudom, autoritet da će se sud poštovati i da će se sa sudom surađivati. No, ključnu promjenu može napraviti samo general Gotovina, ako se odazove sudu, prihvati ga i ako proces pravno započne.</p>
<p> • Znači li to da se Gotovina treba pojaviti u Haagu?</p>
<p>- To su tehnička pitanja, jer je mogućnost promjene optužnice uvjetovana kvalitetom Gotovininog iskaza, odnosno mogućim novim dokazima koje je prikupilo Tužiteljstvo ili su oni u vremenu od podizanja optužnice putem Vlade ili drugih institucija došli do suda. Vlada je Haagu odmah uručila precizne dokumente koji govore da je zbjeg hrvatskih građana srpske nacionalnosti bilo nešto organizirano, isplanirano i istrenirano i da se Gotovinu ne može optuživati za nešto što je napravilo vodstvo tog naroda. Naravno da izvršna vlast ne može nikad prosuđivati konkretan slučaj, jer bi sudovi onda bili besmisleni, tako da manevarski prostor ima glavna tužiteljica. Sud treba dobiti inicijativu, no mislim da prije svega mora postojati spremnost generala Gotovine da pristupi tom procesu. Moram napomenuti da je baš to bilo sporno u ove dvije godine i da se zapravo vodio rat desne opcije u Hrvatskoj koja je negirala sud, postupanje Vlade i optuživala Vladu. Zato je počeo proces raspada u HSLS-u, a da ne napominjem da su pisane knjige, vrijeđani ljudi, optuživani za veleizdaje, iako se radilo o pravnom problemu koji se mogao s više ili manje uspjeha pravno razriješiti. Nadam se da će se on kao takav uspješno i razriješiti.</p>
<p>• Ima li Vlada ikakvih spoznaja koje bi upućivale na to da će general Gotovina biti spreman uskoro stupiti pred sud?</p>
<p>- Sve ovo što se sada događa ne bi ni započelo da nema te spremnosti generala Gotovine. Ovo se mora promatrati kao projekt, a ne kao slučajni incident započet s jednim intervjuom. Na taj način treba promatrati i razvoj situacije, što znači da je sve osmišljeno, da postoji spremnost. Plasirana je informacija i pokrenuti su određeni mehanizmi. Normalan sljedeći korak jest pristupanje generala Gotovine sudu, na jedan od mogućih tehničkih načina. </p>
<p>• Rekli ste da je sve to osmišljen projekt. Tko ga je osmislio?</p>
<p>- Ne mogu implicirati koje osobe stoje iza toga, no sasvim su sigurno to ljudi koji stoje iza generala Gotovine i sâm general.</p>
<p>• Kako komentirate procjene da je sve što se događa u vezi s američkim zahtjevom za neizručivanje njihovih građana Međunarodnom kaznenom sudu, odnosno da će Vlada »istrgovati« Gotovinu kao jednog od prvih ljudi »Oluje« koja je izvedena i uz »blagoslov« Amerikanaca, u zamjenu za svoje »ne« američkim zahtjevima?</p>
<p>- S hrvatskom Vladom nije moguće trgovati na taj način. Vlada o tome nije raspravljala, pa govorim u svoje ime, no mislim da jedno s drugim nema veze. U kojoj su mjeri Amerikanci potpomogli akciju »Oluja« pitanje je koje nema veze s njihovim sadašnjim zahtjevima prema Hrvatskoj. Oni su »Oluju« pomogli 1995. stoga što je postojao međunarodni interes da se zaustavi rat. Morat će se priznati da je Hrvatska 1995. godine odradila veliku zadaću završetka ratnog djelovanja, jer se bez »Oluje« i nastavka akcija u BiH rat ne bi završio i Miloševiću ne bi bila slomljena kičma. Nitko osim suda ne može utvrditi jesu li pritom učinjeni zločini ili nisu, i tko je za to eventualno kriv, no od samog početka podizanja optužnice protiv Gotovine, i Vlada i Sabor i Predsjednik neprestano ponavljaju da je odlazak hrvatskih građana srpske nacionalnosti iz tzv. Krajine bio njihova autonomna odluka. Neću ulaziti u spekulacije što se poslije toga događalo, jer su to sve činjenice koje se tretiraju s pravnog aspekta. No to da su ti ljudi otišli sami, jest neosporno. Odbijam da je riječ o bilo kakvoj trgovini i odbijam da bih u bilo kakvoj trgovini sudjelovao. </p>
<p>• U kontekstu novih dokaza koji su pred sudom i kroz »slučaj Milošević« i druge slučajeve, kao i kroz dokumentaciju koju je poslala Vlada, je li moguće da se optužnica protiv Gotovine revidira kad se on pojavi pred sudom?</p>
<p>- Uvjeren sam da je prikupljeno dovoljno dokaza da se ta optužnica promijeni. U kojoj bi se mjeri mijenjala, to je stvar Tužiteljstva koje mora dobro procijeniti može li dokazati navode iz optužnice. Iskustva u radu suda u prošlih nekoliko godina pokazuju da je Tužiteljstvu sve teže dokazivati navode iz optužnica, odnosno da je sud sve zahtjevniji u traženju dokaza o zbivanjima i zločinima, pa u tom smislu vjerujem da će tužiteljstvo dobro promisliti hoće li ostati pri sadašnjoj optužnici protiv Gotovine. </p>
<p> • Možete li nešto više reći o dokumentima koji su u četvrtak poslani Vladi iz Ureda Predsjednika i kada će ih Vlada poslati u Haag?</p>
<p> - Ne mogu spekulirati s njihovim sadržajem, no Vlada će kao i u svim ostalim slučajevima te dokumente dostaviti haaškom tužiteljstvu. Ako je potrebna njihova deklasifikacija, to ćemo vjerojatno napraviti na sjednici Vlade sljedeće srijede. Nakon toga ćemo ih poslati u Haag.</p>
<p>• Projekt reforme državne uprave predstavljen je premijeru Račanu. Možete li malo više reći o tome?</p>
<p>- Nacrt reforme državne uprave premijeru sam predstavio u četvrtak. Cilj je učiniti državnu upravu kvalitetnijom u službi građana. Pokušali smo dijagnosticirati probleme i ponuditi odgovarajuća rješenja. Prvo i osnovno jest da državna uprava treba biti profesionalna te je stoga u nacrtu razdvojen politički i profesionalni dio državne uprave, na način da bi politički dio, odnosno ministar s kabinetom bio smjenjiv, a ostali bi dio ministarstava činili profesionalci i ministar ne bi mogao utjecati na njihovu sudbinu. Glavni državni tajnik bio bi najviša stručna osoba u ministarstvu. Da bismo to ostvarili, potrebno je i da se upravljanje državnom upravom drugačije ustroji i da se jedna institucija unutar nje brine za poslove primanja novih kadrova, predlaganja i vođenja natječaja, edukaciju namještenika itd. Utjecaj politike glede dovođenja novih kadrova ne bi bio moguć. </p>
<p> • U sklopu tog projekta jest i Zakon o Vladi. Je li ovaj prijedlog preustroja Vlade na tragu onog lanjskoga kad se, uz ostalo, predlagalo smanjenje broja ministarstava na dvanaest?</p>
<p>- Jedan od prijedloga jest smanjenje broja ministarstava, no predložili smo da ministarstava bude od deset do četrnaest. Nismo se obvezivali na neke egzaktne brojeve jer smatramo da svaki mandatar mora imati određeni prostor za sastavljanje Vlade, a smanjenje broja ministarstava nije pitanje nekog apsolutno stručnog projekta. I iskustva u Europi su različita. </p>
<p>Neka ministarstva mogu biti osnovana ad hoc na određeno vrijeme kako bi ispunila određenu funkciju, tako da je važnije da se kod sastavljanja nove vlade vodi računa da se ona uklopi u zadane okvire. O reformi državne uprave ne može se govoriti s političkih stanovišta, već sa stanovišta koliku državnu upravu treba Hrvatska, kao zemlja s nešto više od četiri milijuna stanovnika. Treba razmišljati sa stanovišta kako postići kvalitetu, kako uspostaviti procedure rada, kako pojedinačnu kvalitetu dovesti na zadovoljavajuću razinu, kako viši management uprave dovesti do kvalitete da oni nose neke projekte. Državna uprava mora biti visokomotivirana organizacija te je onda lako definirati što je politički, a što profesionalni dio. </p>
<p>• U kojem bi se roku reforma počela provoditi?</p>
<p>- Bilo bi dobro da preustroj počne s novom vladom, s time da bi vjerojatno prva imenovanja višeg kadra trebalo napraviti na određeno vrijeme, kako bi prošli sve provjere i ispite, jer će se morati postaviti visoki standardi za obavljanje tog posla. Rad u državnoj upravi, a govorim o profesionalnom dijelu, prava je profesija, a ne ad hoc izabrano zanimanje. Pooštravajući uvjete i bolje valorizirajući taj rad, te stvarajući uvjete za osposobljavanje kadrova, put je kojim bi Hrvatska trebala ići. Iz Papinih poruka ne treba uzimati samo ono što nam se sviđa</p>
<p>• Neosporni su pozitivni odjeci posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, posebice oni dijelovi njegova obraćanja koji su se odnosili na ulazak Hrvatske u EU. Kako vi komentirate odjeke Papina posjeta?</p>
<p>- Želio bih da se u Hrvatskoj odnos prema porukama Svetog Oca ne pretvori u samoposlugu u kojoj se uzima samo ono što nam se sviđa. Poruke nisu bile samo poruke vlasti, već i Crkvi i javnim djelatnicima, građanima, pa i institucijama EU. To napominjem jer sve te poruke imaju lice i naličje, odnosno, one su uvezane te se ne može samo izdvojiti podrška ulasku u EU, a da se ne uzme i poruka koja govori o nužnosti suživota, osiguranja povratka ljudi u svoje domove i stvaranju uvjeta za život. Ne može se govoriti o EU, a ne do kraja riješiti pitanja socijalne države i njenog djelovanja. Ne može se govoriti o EU, a pri tome ne stvarati pozitivnu atmosferu nade koja bi trebala asimilirati pozitivnu energiju. Poruke treba cjelovito gledati, one potiču Hrvatsku na promjene, na reforme, one hrabre Hrvatsku, a to je poruka onima koji ne vjeruju da Hrvatska može pristupiti EU-u. I jasno, poruka EU-u da je Hrvatskoj tamo mjesto i to ne samo da se Hrvatsku primi, već da će Hrvatska svojim ulaskom doprinijeti bogatstvu EU-a, kvaliteti života, povijesti, kulturi, itd. </p>
<p>l Kako nakon Papinog posjeta ocjenjujete odnose Katoličke crkve i države?</p>
<p>- Interes i Crkve i države jest da međusobni odnosi budu što bolji. Svjesni smo da to nije jednostavna zadaća, jer ona u jednom dijelu ima svoja pravna i financijska ograničenja, a drugi važan segment jest da društvo prihvati sve crkve kao društveno angažirane ustanove i institucije koje imaju svoje misije. Ali, i da Crkva prihvati da su političke razlike, političke stranke i politički programi nužni da bi se izgradila moderna država i da nije moguće praviti spojeve između djelovanja Crkve i djelovanja određenih stranaka da bi se napravila moderna država. Svako uvođenje monopola je otežavanje situacije.</p>
<p>• Kad se govori o odnosu Crkve i države, važno je pitanje povratka imovine. U kojoj su fazi pregovori?</p>
<p>- Povrat imovine jedan je od velikih problema Hrvatske. Taj proces ide sporo i vjerojatno nitko kome se imovina treba vratiti nije zadovoljan. Ima velikih problema iz jednostavnog razloga što je u ovih 60-ak godina u pravnom smislu proizvelo razne pravne učinke. Kad se analizira crkvena imovina, može se govoriti o šest ili više pravnih situacija, u kojima su mogućnosti države različite. Negdje su one samo ekonomske prirode, a negdje duboko pravne. Negdje je ta imovina unesena u temeljni kapital društva i ta su društva privatizirana, negdje su društva bespravno unijela kapital u glavnicu, negdje su procesi nejasni tj. u manjem broju slučajeva provjerava se i pravni status imovine. Dijelom je imovina u vlasništvu državnih institucija, dijelom u vlasništvu lokalne zajednice, dijelom u trgovačkim društvima u kojima je država većinski vlasnik. Nema recepta koji bi kazao kako to jednostavno napraviti, iako je želja svih nas i najveći interes sviju - i građana i Crkve da se sve što prije razriješi. U ovoj fazi pokušavamo od prioritetnih objekata koji su od interesa za Katoličku crkvu utvrditi objektivne mogućnosti povrata. Postoje tri razine naknade - prva je naturalna, druga je mogućnost zamjene, a treća isplata sredstava. U okviru tog prioriteta uskoro ćemo utvrditi mogućnosti. Sve što se može vratiti u naturalnom obliku će se i vratiti. Nisu još utvrđeni uvjeti za procjenu vrijednosti te imovine. Ono na čemu Vlada i ja osobno inzistiramo jest da će pristup valorizaciji biti isti za sve - za Crkvu, za ustanove i za građane. Pojavljuje se i nova mogućnost da se Crkvi umjesto financijske naknade prepuste dionice Croatia osiguranja, što mislim da je dobra ideja. Postoji i dio objekata za koje mislimo da bi bilo bolje da ostanu u vlasništvu države.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>SDP i HDZ smjenjivat će se na vlasti i u sljedećih deset godina</p>
<p>Ako se general Gotovina doista preda i ako država maksimalno stane iza njega i svakom mu vrsti pravne pomoći pokuša olakšati položaj pred Haaškim sudom - Hrvatska bi međunarodno samo mogla profitirati. Mislim i da je »slučaj Gotovina« zadnji veliki slučaj / Mesić je sklon, pa i preko mjere koju mu Ustav dopušta, iskoristiti svoj politički utjecaj preko određenih, možda i osobnih poznanstava. U njegovu djelovanju postoji sklonost zaobilaženju uobičajenih kanala. Mislim, recimo, da je skandalozan način na koji je prodana sisačka Željezara, a u to je i Mesić bio uključen, iako kao Predsjednik ništa ne bi smio poduzimati</p>
<p>Razgovor s dr. Nenadom Zakošekom, profesorom na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, dogovorili smo prije iznenadna preokreta u »slučaju Gotovina«. Ipak, pozornost koju je to izazvalo u našoj javnosti, kao i mogućnost da čitav slučaj u bitnome odredi i neke političke procese u Hrvatskoj, nužno su nametnuli i prva pitanja u našem razgovoru.</p>
<p>• Kako komentirate najnoviji preokret u »slučaju Gotovina«, posebno činjenicu da baš predsjednik Mesić jamči Haagu da će se Gotovina pojaviti pred istražiteljima u Zagrebu ako mu se promijeni optužnica?</p>
<p>- Moj je prvi dojam da se tema koja je dosad bila apsolutni monopol desnice, i to one ekstremne, na neuobičajen način odjednom promiče u nešto što su zagovarali liberalni ili lijevi krugovi u hrvatskoj politici. A oni su tvrdili da je HDZ-ova vlast kriva za današnji odnos prema Domovinskom ratu, jer nije na vrijeme istražila ni dopustila da se istraže počinjeni zločini. U tom dubokom sporu, u kojemu je dosad, činilo se, desnica uvijek mogla profitirati, stvari se sad naglo mogu - bude li general Gotovina doista spreman surađivati s Haagom - preokrenuti u korist suprotnog stajališta. A to je kritički odnos prema Domovinskom ratu, ali s argumentacijom da se baš na taj način mogu obraniti njegove prave vrijednosti. Time onda i politički jača pozicija liberalnih i lijevih stranaka. I ne samo njih, već takvih stajališta uopće, jer neki su i u tim strankama imali stavove slične onima desnice. Mesić je, čini mi se, prilično dosljedno - što se ne može reći i za njegovu bivšu stranku HNS - zagovarao stajalište o nužnosti suradnje s Haagom, ali ne samo zbog međunarodnih obveza, nego i zato da se negativnosti iz Domovinskog rata raščiste ne bi li time potvrdili njegovu pravu vrijednost. </p>
<p>• Ipak, ne može se ne primijetiti da su pravna država i njen sustav sigurnosti u obnavljanju »slučaja Gotovina« sasvim zaobiđeni. S obzirom da je posve jasno da je sve išlo nekim drugim kanalima, zanima me neće li to opet donekle delegitimirati Hrvatsku kao ozbiljnu državu na putu u EU?</p>
<p>- Otvorili ste jedan drugi problem, koji je samo posredno vezan uz ovaj. Riječ je o odnosu institucija, o ulozi predsjednika države. Tu je Mesić sklon, pa i preko mjere koju mu Ustav dopušta, iskoristiti svoju političku inicijativu, politički utjecaj preko određenih, možda i osobnih poznanstava. U njegovu djelovanju postoji u nekim situacijama sklonost zaobilaženju uobičajenih kanala. Primjerice, mislim da je skandalozan način na koji je prodana sisačka Željezara, a u to je i Mesić bio uključen, iako na ekonomskom planu kao predsjednik države apsolutno ništa ne bi smio poduzimati. Institucionalno gledano, i u »slučaju Gotovina« dosta je toga učinjeno mimo propisanih kanala, i to može biti dvojbeno. Ali, ne mislim da bi nam to na međunarodnome planu moglo štetiti. Jer, ako se Gotovina doista preda i ako, s druge strane, država maksimalno stane iza njega i svakom mu vrsti pravne pomoći pokuša olakšati položaj pred Haaškim sudom - Hrvatska bi međunarodno samo mogla profitirati. Mislim i da je »slučaj Gotovina« zadnji veliki slučaj. Vjerojatno će još biti haaških optužnica, ali ne mogu ni u jednom drugom slučaju zamisliti sličnu mobilizaciju javnosti. </p>
<p> • Jedan od čelnika IDS-a, Damir Kajin, kaže da se u najnovijem preokretu »slučaja Gotovina« radi o dobro smišljenoj akciji tempiranoj da u predizborno vrijeme diskreditira HDZ. Slažete li se s tom tvrdnjom?</p>
<p>- Mogu se s time složiti, ali to ne znači da to ipak nije dobro za Hrvatsku. I to ne zato što podržavam ovu ili onu opciju, već zato što to može odstraniti međunarodni pritisak na Hrvatsku. Ne može se, naravno, isključiti stranačka instrumentalizacija i tempiranje »slučaja Gotovina« za predizborno vrijeme. Na kraju bi iz cijele te problematike Domovinskog rata bodove mogle izvući liberalne ili lijeve orijentacije, koje su dosad na tom planu uglavnom gubile. Dosad je to u svoju korist instrumentalizirao HDZ, a sada mu se to može obiti o glavu. Najvažnije je pitanje kako će postupiti general Gotovina. Ako bi on razotkrio neke stvari zato što je osobno ogorčen ili zato što se osjeća izigranim, to bi i te kako moglo štetiti HDZ-u. </p>
<p>• Neki analitičari upozoravaju da bi predstojeća izborna kampanja mogla biti iznimno prljava i to prije svega zato jer procjenjuju da će izbori biti vrlo neizvjesni. Dijelite li to uvjerenje?</p>
<p>- Ne znam na osnovu kojih se indicija može reći da će izborna kampanja biti prljava. Prljavo bi bilo korištenje nekih obavještajnih podataka, blaćenje protivnika otkrivanjem njegovih seksualnih orijentacija... Ne vidim da bi se to, što inače nije neobično u američkoj i britanskoj politici, moglo koristiti i kod nas. Točno je da sva istraživanja javnog mišljenja indiciraju da će izbori biti krajnje neizvjesni, ali to samo po sebi nije ništa loše. A na kakvo će ponašanje to potaknuti natjecatelje, teško je predvidjeti. </p>
<p> • O čemu će se najviše sukobljavati glavni izborni suparnici? Hoće li to i dalje biti nacionalne teme iz nedavne, pa i dalje hrvatske prošlosti?</p>
<p>- Sukob bi samo djelomice mogao biti i o tim temama. Uvjeren sam da će osobito SDP, možda i HNS, nastojati nametnuti u kampanji teme vezane uz pojedine uspjehe Račanove vlade. To će prije svega biti procesi vezani uz približavanje EU, veliki javni radovi, otvaranje autocesta..., što će u prvi plan sigurno staviti i HNS, posebno uspjehe svog ministra Čačića. To odmicanje od ideologiziranih tema, od podjela na ljevicu i desnicu u jednom fundamentalnom smislu, nesumnjivo je pozitivan pomak. Bit će zanimljivo vidjeti koju će strategiju izabrati prije svega HDZ, a onda i sve desne stranke. Jer, može im se dogoditi da - radi nekih novih kretanja u zemlji i ukupne međunarodne atmosfere - inzistiranje na patriotskim temama, nacionalnom identitetu i sl., ne bude dovoljno za privlačenje većeg broj birača. Desna i nacionalistička opozicija mogle bi nastojati iz, po njihovu mišljenju, nedovoljno patriotskog ili nedovoljno katoličkog karaktera ove vlasti izvući neke bodove. Ali to, uključujući i odnos prema Domovinskom ratu, vjerojatno neće biti dostatno. </p>
<p>• Tvrdite da se bipolarni stranački sustav, nastao za HDZ-ove vladavine, u modificiranom obliku razvija i nakon 2000. Znači li to da ni duboke ideološke podjele u društvu nisu bitno smanjene?</p>
<p>- Ne znači to nužno. Te su podjele postojale i prije 1990., a djelovanjem stranaka dodatno su mobilizirane. Osobito je HDZ na tome inzistirao, a s druge su strane srpska pobuna i činjenica da je jedna etnička manjina tako ekstremno bila protiv hrvatske države, objektivno pridonosile produbljavanju tih podjela. Iz toga se formirala bipolarna struktura našega političkog prostora. Političke teme možete formulirati na razne načine, ne samo na dva, ali je dosad sve težilo toj bipolarnosti. Iz mogućih tema za predstojeću izbornu kampanju vidljivo je da će kompleksnost poruka porasti. A čim se to događa, nema više mjesta samo za bipolarnost. Ali, ostaje činjenica da su se već stvorile neke biračke navike i nesumnjivo je da su HDZ i SDP najjače hrvatske stranke. Tu se ne nazire neka promjena. Primjerice, u Bugarskoj je jedan novi pokret osvojio najviše glasova. I u Poljskoj i drugdje, dogodilo se da jedna stranka, koja dotad nije ni postojala, naglo izbije u prvi plan. Slično se u Hrvatskoj ne nazire, što je djelomice rezultat postojećih ideoloških struktura i dosadašnjega razvoja politike. </p>
<p>• Znači li to da će se i ubuduće HDZ i SDP smjenjivati na vlasti?</p>
<p>- Neka vrsta lijeve ili desne koalicije na čelu sa SDP-om, odnosno HDZ-om i u idućih će deset godina vladati Hrvatskom. Time će bipolarnost biti očuvana, ali ne nužno više na temama koje su bile važne 90-ih godina. Politika postaje kompleksnija pa se, primjerice, zadaće i otvorena pitanja vezani uz eurointegracije ne daju više samo bipolarno formulirati.</p>
<p>• Mislite li da prvi koraci u približavanju EU mogu biti dovoljno jak adut u rukama koalicijskih stranaka kojim će vratiti dio danas neopredijeljenih birača? Jer, ti neopredijeljeni, kao i apstinenti, sigurno su razočarani birači koalicije. </p>
<p>- Može se reći da je cijeli niz slabosti ove koalicije - međusobne svađe, nesposobnost da se raščisti s privrednim i kriminalom općenito, neodlučnost u odstranjivanju nekih drugih hipoteka HDZ-ove vladavine - odvratio značajan dio pristaša sadašnje vlasti. Ali, teško je predvidjeti kakva će na kraju biti izborna odluka pojedinih skupina birača. Može se pretpostaviti da će vladajuće stranke poručiti biračima: HDZ nam je ostavio katastrofu, usprkos svim slabostima ova se koalicija uspjela dokazati, donijeli smo ekonomski rast, otvorili smo zemlju svijetu, izgradili smo puno cesta i stanova, živi se bolje, pa nemate razloga usred utrke mijenjati konja koji dobro vuče ovu državu. Koliko će ta poruka biti uspješna, tek će se vidjeti.</p>
<p>• Možete li demistificirati problem komunikacije Vlade s javnošću? Postoji li on uopće i, ako postoji, je li stvarno loša komunikacija, kako se tvrdi u Vladinim krugovima, dovela do velikog pada njezine popularnosti?</p>
<p>- Nisam stručnjak za političku komunikaciju i marketing, ali mislim da javnost realno procjenjuje najveće slabosti Račanove vlade koje se nikakvom propagandnom ili komunikacijskom strategijom ne daju ukloniti. A to su sukobi u koaliciji i odatle neodlučnost u čitavu nizu pitanja, odgađanje pojedinih važnih odluka, recimo u privatizaciji, pa i odustajanje od njih. </p>
<p>Osobitu neodlučnost Vlada je pokazala u otkrivanju i sankcioniranju privrednoga i privatizacijskoga kriminala, što je bilo jedno od glavnih obećanja koalicije. Tko još danas uopće i spominje reviziju privatizacije?! Nešto od toga i nije bilo realistično, što su već tada mogli reći svi koji su znali kompleksnost toga problema. Ali, ne začuđuje razočaranost koalicijskih birača neučinkovitošću ove vlasti. Tu je i klijentelističko-partitokratsko ponašanje u cijelom nizu slučajeva, gdje se vidjelo da se nova vlast ne ponaša bitno različito od stare.</p>
<p>• Vlada ipak u svoja dostignuća ubraja veći gospodarski rast, pa neke reforme, osobito u javnom sektoru... </p>
<p>- Neke važne reforme koje su provedene nužno su takve da ih opće biračko tijelo ne participira kao jako važne. Jer, što vi imate od toga što Hrvatska ima gospodarski rast od četiri ili pet posto, ako je rast realnih plaća daleko zaostao? Ako gledate rast realnih plaća tijekom devedesetih, točno znate koje su bile izborne godine, jer je HDZ prije svakih izbora dizao plaće, osobito u javnom sektoru. To se dogodilo i 1999. Ali, od tada ja, koji radim u javnom sektoru, nisam imao povišicu plaće. Gledano s te razine, nikakva komunikacijska strategija ne može pomoći ovoj Vladi. Može se reći da su to bile nužne reforme, da su se plaće morale skresati, jer ih je HDZ neodgovorno i populistički dizao. Teško je, međutim, s tim argumentima pridobiti ljude.</p>
<p>Mislim da HDZ neće dobiti puno više no što je dobio na prošlim izborima</p>
<p> • Po svim dosadašnjim istraživanjima HDZ je najjača stranka. Je li to više rezultat razočaranosti politikom sadašnje vlasti, ili pak Sanaderova uspjeha u novome profiliranju stranke?</p>
<p>- Mislim da nije riječ ni o jednome ni o drugome. Nedvojbeno je da je HDZ po svojoj strukturi, stranačkoj organizaciji, broju članova i pristaša daleko najveća hrvatska stranka. U tome ga SDP nikada nije sustigao. Čvrsto biračko tijelo SDP-a puno je manje, jer je i broj članova i lokalnih organizacija puno manji. SDP jednostavno nije jednako jaka stranka kao HDZ. Ono što se dogodilo 2000., to je da je SDP u koaliciji s HSLS-om privukao mnogo nezadovoljnih birača koji uopće nisu bili za Račana, koji su mu možda i stisnutih zuba dali glas, i to samo zato da maknu HDZ s vlasti. </p>
<p>Kod HDZ-a je pak došlo do radikalne redukcije - zbog razočaranosti i nesigurnosti dio njegovih birača nije izašao na izbore, a dio mu je i nakon 2000. okrenuo leđa. Čak mu je neko vrijeme popularnost bila ispod 20 posto pa se činilo da je SDP jači. Ali, to nije dobar pokazatelj jer je nedvojbeno da HDZ ima daleko najjače biračko tijelo. Sad mu se vratio i dio starih birača. No, to i nije tako velik postotak. Mislim da HDZ neće dobiti puno više no što je dobio na prošlim izborima, a dobio je 25 posto. Sada može dobiti do 30 posto. </p>
<p>Ne bih, dakle, sadašnji dobar rejting HDZ-a vezao uz nekakav Sanaderov uspjeh, a posebno se ne može reći da je HDZ privukao dio razočaranih birača koalicije. Istraživanja, naime, pokazuju da je vrlo malen postotak prelazaka iz jednoga u drugi tabor. To znači da će nezadovoljni sadašnjom vlašću ili ostati kod kuće ili će se dio glasova preraspodijeliti unutar stranaka koalicije. </p>
<p>HSS će se predstaviti kao stranka koja skrbi za nacionalne interese</p>
<p>• Iako participira u današnjoj vlasti, pozicija HSS-a u mnogome je drukčija od koalicijskih partnera. Može li Tomčić iz toga izvući znatniji profit na izborima? </p>
<p>- HSS doista ima neobičnu poziciju. Mislim da će ta stranka nastojati kapitalizirati neke zasluge svojih ministara i uspjehe Vlade u kojoj participira, ali na specifičan način. Nastojat će, recimo, iz ovih zadnjih privatizacijskih afera izvući veliku korist za sebe, a pokušat će se predstaviti i kao stranka koja ne dopušta rasprodaju Hrvatske. </p>
<p>Kako bi pokazali da su stranka koja skrbi za nacionalne interese, HSS-ovci bi, naime, mogli nametnuti pitanja vlasništva nad obalom i poljoprivrednim zemljištem, koristeći na neki način strah koji još nije dovoljno artikuliran. Riječ je o strahu da nam približavanje Europi donosi prijetnju rasprodaje Hrvatske. Vjerojatno će HSS, kao konzervativna stranka, izvući i pitanja s područja obiteljske politike, primjerice odnosa prema istospolnim zajednicama, gdje je dosad bio vrlo krut.</p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Država radije izvozi mesno-koštano brašno nego da ga iskoristi za dobivanje plina i struje </p>
<p>»Novac osiguran za sanaciju mesno-koštanog brašna država samo treba preusmjeriti u izgradnju pogona za proizvodnju bioplina. Zakopavanje brašna u napuštene naftne bušotine dovest će do havarije«, kaže dr. Tajana Krička</p>
<p>Ministar poljoprivrede i šumarstva Božidar Pankretić potpisao je početkom svibnja s tvrtkom »Karanta« iz Ljubljane ugovor o zbrinjavaju 6000 tona starih zaliha mesno-koštanog brašna po cijeni od 35 eura po toni. To znači da će u Sloveniju otići 210.000 eura ili oko 1,6 milijuna kuna.</p>
<p>Stručnjaci s Agronomskog fakulteta, u suradnji sa stručnjacima iz Austrije i Škotske ponudili su, međutim, početkom siječnja Ministarstvu poljoprivrede projekt o uporabi mesno-koštanog brašna za proizvodnju bioplina. Odgovor još nisu dobili. U Ministarstvu, naime, ugovor sa Slovencima smatraju početkom rješavanja problema starih zaliha mesno-koštanog brašna na način da se izvozi te da se uštedi novac u državnom proračunu. A za zbrinjavanje preostalih količina starih zaliha, još 4000 tona, Ministarstvo će raspisati pozivni natječaj. Tekuća proizvodnja se spaljuje u tvornici cementa »Koromačno«. </p>
<p>»Država osigurani novac za sanaciju mesno-koštanog brašna treba samo preusmjeriti u izgradnju pogona za proizvodnju bioplina«, rekla nam je dr. Tajana Krička voditeljica projekta proizvodnje bioplina i profesorica na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. </p>
<p>»Izvozom mesno-koštanog brašna gubimo sirovinu i bacamo novac, a zakopavanje tog brašna u napuštene naftne bušotine, što se također predlaže, može dovesti do havarije. Možda ne odmah, ali kroz godine da«, napominje dr. Krička. Havarija se odnosi, kaže, na zagađenje voda jer postoji mogućnost da bakterija Bovina spongiformna encefalopatija iz mesno-koštanog brašna uđe u podzemne vode koje pijemo. </p>
<p>»Izgradnjom pogona za proizvodnju bioplina možemo zaraditi na mesno-koštanom brašnu koje nam sada predstavlja problem. Sigurno da takav način zahtijeva puno više rada od izvoza ili istovara kamiona u naftne bušotine, ali je dugoročno puno isplativije«, ističe dr. Krička. »Agroproteinka« u Sesvetskom Kraljevcu, jedina kafilerija otvorenog tipa u Hrvatskoj, koja spaljuje otpatke mesno-prerađivačke industrije od kojih se dobiva mesno-koštano brašno, sufinancirala bi izgradnju bioplinskog postrojenja. »Najlogičnije bi postrojenje bilo napraviti upravo kraj 'Agroproteinke'«, kaže dr. Krička, dodajući da postrojenje srednjeg kapaciteta stoji oko četiri milijuna kuna. </p>
<p>Godišnje se u Hrvatskoj proizvede različitih otpadaka u mesno-prerađivačkoj industriji između 60 do 70.000 tona. Od tih otpadaka proizvede se oko 10.000 tona mesno-koštanog brašna. Projekt bioplin inače se nalazi u nacionalnom energetskom programu Bioen (bioenergija) kao buduća smjernica energetske proizvodnje u kojoj poljoprivreda proizvodi za energetiku. No, država očito za sada za taj program nije zainteresirana. </p>
<p>Bioplin nastaje procesom anaerobnog truljenja i najčešće se sastoji od oko 60 posto metana, 35 posto ugljičnog dioksida te pet posto smjese vodika, dušika, amonijaka, sumporovodika, monoksida, kisika i vodene pare. Proizvodi se iz stajskog gnoja, slame, silaže i drugih poljoprivrednih i prehrambenih otpada. Glavna prednost biomase, kao alternativnog goriva, u odnosu na fosilna goriva, je neopterećenje atmosfere stakleničkim plinovima. Računa se da je opterećenje atmosfere s ugljičnim dioksidom pri izgaranju biomase kao goriva zanemariva, jer je količina emitiranog CO2 prilikom izgaranja jednaka količini apsorbiranog CO2 tijekom rasta biljke. </p>
<p>Na bioplinska postrojenja mogu se spojiti plinske mreže gradova. Može se koristiti u svim uređajima na zemni plin i u motorima. Kao plin niskog pritiska dobar je za rad plinskih štednjaka, bojlera, svjetiljki, agregata za hlađenje i stacionarnih motora. »Treba samo promijeniti brizgaljke«, kaže dr. Krička. Bioplin se koristiti i za dobivanje pare i električne energije pa se postrojenje može spojiti na električnu gradsku mrežu. </p>
<p>»Samo u Bavarskoj ima oko 70 pogona bioplina, a u Austriji 60, a proizvodnju sufinancira država. Isplativost pogona prema austrijskim iskustvima je 2,5 godine«, priča dr. Tajana Krička.</p>
<p>Trenutno se u Dvoru na Uni gradi prvo bioplinsko postrojenje u sklopu privatne Veterinarske stanice Dvor. Zapravo, prvo postrojenje izgradilo se prije 25 godina u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, ali nije saživjelo. »Za izgradnju postrojenja odlučili su se zbog velike potrošnje struje koju traži farma pilića koju imaju. No, strujom se može opskrbljivati i mjesto ako će lokalna zajednica biti zainteresirana«, ispričala nam je dr. Krička. Izgradnju znanstveno prate Agronomski i Strojarski fakultet iz Zagreba i Elektrotehnički iz Osijeka u sklopu projekta Razum. </p>
<p>Količine dobivenog plina u bioplinskom postrojenju računaju se prema stočnoj jedinici. Po jednoj kravi, to jest njenom izmetu, dnevno se dobije oko 0,8 do 1,5 prostornih metara bioplina ovisno o hrani, uvjetima života, temperaturi, vlazi i čistoći štale. Da bi pogon bio rentabilan treba 20 krava. Od izmeta 600 do 800 pilića dnevno se, pak, dobije 1,5 do 2,8 prostornih metara bioplina. </p>
<p>Bioplinsko postrojenje radi na način da se gnoj, slama ili silaža stavlja u digestor gdje se miješa i raspada pri čemu se stvaraju metanske bakterije koje ispuštaju metan koji se zbog svoje lakoće prirodno odvaja od gušćeg segmenta, fermentiranog mulja. Digestor je s cijevi spojen na generator ili silos u koje se skuplja plin odakle se, pak, spaja na plinsku ili električnu mrežu. Fermentirani mulj može se upotrijebiti kao kruto ili tekuće gnojivo ili za navodnjavanje poljoprivrednih površina zbog velikog sadržaja vode. U korist gnojenja s fermentiranim muljem govori njegov visok sadržaj hranjivih tvari, dobre humusne karakteristike kao i to što je oslobođen klica i sjemena korova te nema mirisa. Prema tome, nusproizvod proizvodnje bioplina je jako kvalitetno tekuće i kruto gnojivo, a prema austrijskim istraživanjima ono u kombinaciji s mineralnim gnojivom pospješuje urod za 20 posto.</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Hoće li razljućeni Ameri preseliti NATO iz Bruxellesa u Budimpeštu</p>
<p>Iako je vojno-politički savez došao u ozbiljne godine - proslavio je 53. rođendan, sa samo jednom vojnom operacijom, nova situacija u svijetu kreirala je od društva koje se sustavno brine za ravnotežu, mir i red, zaista veselu skupinu aktera u bruxelleskoj ili, bolje, transatlantskoj sapunici. NATO je postao zanimljiv čak i tabloidima!</p>
<p>Lada Stipić - Niseteo</p>
<p>Nemrešbilivit! Oni se svađaju, oni prijete, oni ucjenjuju, oni drže dugačke filozofske govore a potom se deru kao piljarice na placu, jer im je argument dreke jedini preostali u arsenalu. Oni čitaju zakone koje su sami krojili na način kako im odgovara a suprotan je skrojenom i potom radi pozivanja na poštivanje istih ucjenjuju. Oni šalju posrednike, trgovce, neformalne lobiste na svoje misije, onda se ponovno svađaju, prijete, ucjenjuju, vrijeđaju, da bi potom svoju složnu braću, drugove, saveznike i posadu atlantskog broda preveslavali kako im padne na pamet i potom opet, opet prijetili, ucjenjivali, vrijeđali se... Meksička sapunica? Ne, NATO.</p>
<p> Iako je vojno-politički savez došao u ozbiljne, trijezne godine - proslavio je 53. rođendan sa samo jednom vojnom operacijom, i to ne protiv razloga svoga osnivanja, i doživio ostavku samo jednog glavnog tajnika čija je stranka muljala s mitom i helikopterima - nova situacija u svijetu kreirala je od društva koje se sustavno brine za ravnotežu, mir i red, zaista veselu skupinu aktera u bruxelleskoj ili, bolje, transatlantskoj sapunici. NATO je postao zanimljiv čak i tabloidima!</p>
<p>Ozbiljni, pouzdani, odmjereni savez generala, vojnih tajni, atomskih bombi, AWACS-a, pažljivog planiranja scenarija, solidarnosti! Kada dođete u NATO sve vam ukazuje na respektabilnu instituciju, što Atlantski savez zapravo i jeste. Onda se dogodi, pa recimo, tema preseljenja na novu lokaciju. U normalnijim situacijama nego što je transatlantska sapunica u punom razvoju na mjehuriće na najvišoj razini radite sljedeće: kada je nekome kuća stara i tijesna i k tome montažna pa se osipa, odlučuje se preseliti.</p>
<p> Tako je bilo i s NATO-om. Njegov je kompleks kolekcija najružnijega što je industrijska gradnja ranih šezdesetih mogla dati - sive, dosadne, bezlične niske zgradurine osvježene nijansu manje sivim, dosadnim, bezličnim, niskim zgradurinama novijeg datuma. U tim se niskim prostorima Savez sa sada već 19 članica i još sedam komada na putu skorog podizanja zastava u krug na glavnome NATO-ovom ulazu, zgurao i nekako snalazio.</p>
<p> Na nagradnom natječaju izabrano je idejno rješenje NATO-ovog novog centra. Elegantni krovovi i futurističke, jednostavne linije izgledali su privlačno i prozračno, pogotovo kada su se svi složili da gradnja ide naprijed i da su livade u susjedstvu dušu dale za preseljenje. Naravno, u sapunicama stvari idu nepredvidljivim tokovima. Prihvaćeno je i nagrađeno rješenje za novi NATO. Saveznici su se koncenzusom složili da bude novi NATO. Počele su pripreme.</p>
<p> Tada su Amerikanci shvatili da Saddam H. ipak raspolaže oružjem koga Hans B. i inspektorsko mu društvo nisu nikako nalazili, iako su puno njuškali, te poslalo armadu na Irak. </p>
<p> NATO je trebao solidarno braniti teritorij svojih ugroženih članica jer obrana proizlazi iz svetosti njegove Povelje. Tri su se zemlje usprotivile početku planiranja obrane četvrte zemlje. Produženje balade već je povijest, tri su članice došle na led od najjednakije među jednakima, a ugroženu su članicu morali, što milom što silom držati na uzici da ne napadne potencijalnog napadača.</p>
<p> Filozof je davno prije transatlantske sapunice otkrio toplu vodu da, tamo gdje je ponos dovoljno uporan pamćenje radije popušta, a moćnima u sapunicama ova je osobina i te kako česta značajka ponašanja. Zaboravljeno je finale, zapamćena uvertira.</p>
<p>NATO se selio pola kilometra preko ceste ali neće do daljnjega. Zašto kada je sve dogovoreno? U transatlantskoj sapunici saveznička je zemlja naime, iako u NATO-u od prvog dana, istina ona ista koja nije htjela prerano braniti budućeg napadača, suvereno ponudila nešto nade žrtvama zločina, računajući da pravde može biti u Belgiji kada je nema u Ruandi. Građani Ruande osuđeni su za sudjelovanje u genocidu, to im se u Ruandi ne bi za života desilo, Belgiji je pljeskao čitav svijet. </p>
<p>Malo je ljuće i ružnije bilo kada su se preživjeli iz palestinskih logora obratili belgijskom pravosuđu tražeći pravdu koju nisu našli na matičnom terenu i kod države koja je poslala vojsku u egzekuciju civila. A. Sharon je zaobišao Bruxelles i potom je održana ljutita lekcija nezgodnim Belgijancima, vi morate mijenjati zakon inače ćemo mi vas, docirao je Sharonov šef diplomacije. Ovi ovdje su odgovorili da bi visokim dužnosnicima jedne dokazane demokracije trebao biti poznat pojam razdijeljenosti politike od pravosuđa. </p>
<p>Belgija nije Italija. Belgija je već odbijanjem početka planiranja obrane Turske stigla na crnu listu Amerikanaca i već se tada počela pitati što ćemo s NATO-om. Pitanje nije bez vraga, riječ je o pet tisuća radnih mjesta, od stražara na rendgenima za kartere novinarskih automobila, preko prevoditelja, sekretarica, stručnog osoblja, kompjutoraša do savjetnika. NATO-ovi ljudi žive u gradu, troše, plaćaju. NATO je veliki pogon zarade i businessa.</p>
<p>Belgijanci su u međuvremenu zaprimili i tužbu skupine Iračana i na provjeru im je stiglo nekoliko podnesaka radi grijeha za prvog Zaljevskog rata jer baš sve u praksi nije išlo romantično kako su CNN, ili Fox TV ili hollywoodski filmovi pokazivali. Civili su ginuli, jer je to rat. Civili su stradavali jer nije svaka bomba toliko precizna a svaki će vojnik - profesionalac priznati da su kasetne bombe dobre jer dobro eliminiraju neprijatelja. Vojnik ne računa da će se djeca igrati zvončićima, bitno je da zvončići rasturaju živu neprijateljsku silu.</p>
<p> Kad su Ameri počeli obećavati da će stopirati preseljenje NATO-ovog sjedišta (to je zajednička odluka koncenzusom svih 19 saveznika , ako niste znali - sada znate!) Belgijanci su prvo smirili stvar slanjem slučaja Franks američkom pravosuđu pa neka ga ono baci u smeće - zemlja ipak može procesuirati grešnike čak i kada su heroji, no ni to nije bilo dovoljno. </p>
<p>Donald Rusmfeld je eksplodirao u četvrtak, »kako će američki dužnosnici dolaziti na sastanke u Bruxelles kada ste zaprimili tužbu protiv našeg vrhovnog zapovjednika«, pjenio se Rummy. Ameri su zaledili nastavak preseljenja NATO-a.</p>
<p> Prvi je zamjenski kandidat poslušna prijestolnica Madrid, optimisti vele čak i Budimpešta, premda je malo vjerovati da bi se razmaženo društvo iz zapadnih gradova olako preselilo na istočne strane. Mi ne prijetimo, objasnio je ministar najjednakije saveznice zaleđivanje realizacije novog glavnog sjedišta. NATO ćemo nastaviti izgrađivati kada maknete te vaše bedaste zaklone, zaključio je najpoznatiji pojedinačni svjetski proizvođač sirovih izjava. Mi, ovdje u gradu, živimo u nadi da će Amerikanci sljedeći put od Belgije zatražiti ukidanje pravila desne strane u gradskome prometu Bruxellesa. Pravilo sve nas toliko živcira, možda više nego li tužbe protiv zapovjednika vojne operacije, ali što ćemo...To bi već bilo korisno.</p>
<p> Preostaje nam divljenje što je, eto, Srbija opet 'pazarila' stotinjak milijuna dolara pomoći jer je konzervirala jednog ratnog zločinca za Haag i što se Hrvatska i Slovenija odupiru američkim pritiscima za izuzeće. Ma kažem, sapunica. I to vrhunska.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Prikupljeni podaci ne odražavaju pravo stanje stvari</p>
<p>Konačni rezultati popisa poljoprivrede bit će poznati tek 23. prosinca ove godine. Podsjetimo, cilj je popisa utvrditi ukupne poljoprivredne kapacitete i način njihovog korištenja</p>
<p>MARINKO PETKOVIĆ </p>
<p>Prvi popis poljoprivrede u Hrvatskoj nakon 40 godina, počeo je 1. lipnja i završava ove nedjelje, 15. lipnja. Riječ je o opsežnoj akciji prikupljanja statističkih podataka s oko 600.000 obiteljskih gospodarstva i više od 2500 poslovnih objekata koji se bave poljoprivredom.</p>
<p>U Državnom zavodu za statistiku kažu nam da su odaziv i suradnja s kućanstvima bili dobri. Naime, iznimno je rijetka bila pojava da se daju podaci različiti od onih koje popisivač može jednostavno prepoznati kao netočan iskaz stvarnog stanja. Međutim, ima indicija da svi prikupljeni podaci ipak ne odražavaju pravo stanje stvari. </p>
<p>Kako bilo, konačni rezultati popisa poljoprivrede bit će, nakon obrade, poznati tek 23. prosinca ove godine. Cilj je popisa, podsjetimo, utvrditi ukupne poljoprivredne kapacitete i način njihovog korištenja. Naime, posebno su prikupljeni podaci o upravljanju poljoprivrednim posjedom, članovima kućanstva i radnoj snazi na poljoprivrednom posjedu, gospodarenju zemljištem, broju odvojenih parcela i načinu poljoprivredne proizvodnje, ali i korištenju oranica, povrtnjaka (okućnica), livada i pašnjaka, voćnjaka, vinograda, maslenika, rasadnika i ostalog zemljišta, međuusjeva, podusjeva i naknadnih usjeva, navodnjavanju, staklenicima, gnojidbi itd. </p>
<p>Prikupljeni su podaci i o zaštiti bilja, broju stoke, peradi i ostalih životinja, poljoprivrednim strojevima, opremi i objektima, obavljanju dopunskih djelatnosti na poljoprivrednom posjedu, o prodaji poljoprivrednih proizvoda, aspektima zaštite okoliša, izvorima vode i metodama navodnjavanja na poljoprivrednom posjedu.</p>
<p>Hrvatsku je ove godine pogodila katastrofalna suša, nezapamćena u posljednjih stotinu godina. Pritom zabrinjava da se u državi navodnjava manje od dva posto obradivih površina, što znači da je naša zemlja po navodnjavanim površinama na samom europskom začelju, iako je po prirodnim vodenim resursima među prvih 10 zemalja u Europi.</p>
<p>Suša i popis poljoprivrede uistinu nemaju nikakve veze, ali samo na prvi pogled. Naime, za otklanjanje golemih posljedica suše na poljoprivrednim usjevima država ima na raspolaganju samo 27 milijuna kuna, iako prve procijenjene štete iznose čak i do 1,4 milijarde kuna. Popis poljoprivrede, pak, trebao bi dati točnu sliku stanja u za Hrvatsku iznimno važnoj djelatnosti, čime bi se stvorili uvjeti za planiranje i upravljanje razvojem poljoprivredne djelatnosti. On bi trebao poslužiti i za predstojeće pregovore s EU oko daljnje liberalizacije međusobne trgovine.</p>
<p>U sklopu priprema za provođenje popisa poljoprivrede, Državni zavod za statistiku proveo je probni popis koji je dao niz praktičnih informacija, od kojih je možda najvažnija ona o očekivanom prosječnom trajanju prikupljanja podataka po kućanstvu. Utvrđeno je da prikupljanje podataka za jedno poljoprivredno gospodarstvo u prosjeku traje oko 60 minuta. Tako su podaci prikupljeni probnim popisom bili vrlo važni za postavljanje i dimenzioniranje strukture izvršitelja pojedinih aktivnosti važnih za provođenje i obradu prikupljenih podataka. </p>
<p>Osim toga, neposredno nakon provedenog popisa provest će se i kontrolni popis za kućanstva s poljoprivrednom proizvodnjom na reprezentativnom uzorku zbog ocjenjivanja obuhvata i kvalitete podataka prikupljenih popisom. Kontrolni popis provest će se na slučajnom uzorku u svim županijama i Zagrebu na posebnim obrascima i prema posebnim uputama. </p>
<p>Nema sumnje da je popis poljoprivrede važna, složena i iznimno skupa akcija. Planirani Zakonom o popisu poljoprivrede, određeni troškovi iznose gotovo 125 milijuna kuna. Visoku cijenu ove statističke akcije mogu opravdati ne samo podaci koji opisuju realno stanje poljoprivredne djelatnosti na državnoj i lokalnoj razini, nego i njihovo korištenje za unaprjeđenje poljoprivredne djelatnosti. Ali, većini onih koji čuju podatak o trošku provođenja popisa, on se čini nerealno visok.</p>
<p>Međutim, prikupiti predviđene podatke u 15 dana moguće je samo ako imate mnogo popisivača, kontrolora i instruktora. Trošak njihove obuke i rada pretpostavlja određenu naknadu, a ona iznosi oko 85 posto ukupnih troškova popisa. Riječ je o oko 16.000 sudionika popisa. Kad se tome dodaju materijalni troškovi za izradu popisnica i ostalog potrebnog materijala, brzo se dođe do planiranog iznosa.</p>
<p>Popis poljoprivrede trebao je biti obavljen još 2001. godine, kad je obavljen i posljednji popis stanovništva. U međuvremenu je popis dva puta odgađan jer nije bilo novca za njegovo provođenje.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>U slučaju generala Gotovine Hrvatska propušta prigodu zaigrati na ravnotežu između Bruxellesa i Washingtona</p>
<p>Američko prešutno sudjelovanje u operacijama oslobađanja okupiranog hrvatskog teritorija praktički štititi hrvatske generale od pojavljivanja pred Haaškim tribunalom, jer bi to značilo mogućnost proširenja optužnice na Clintonovu administraciju</p>
<p>Hrvatska u slučaju generala Gotovine ostaje ukliještena između čekića i nakovnja, iako bi mogla odigrati partiju visokog samopoštovanja. Za takvo nešto, usto što je nizom loših poteza proteklo dragocjeno vrijeme, nema, međutim, ni volje ni znanja, ni odlučnosti. Obrat u slučaju generala Gotovine s nejasnim motivima koji su ga potaknuli samo je još jedna potvrda te tvrdnje</p>
<p>VJEKOSLAV KRSNIK</p>
<p>Neočekivan obrat u slučaju generala Gotovine nije se dogodio slučajno, jer se u politici, pogotovo onoj podignutoj u određenu pitanju do točke usijanja, takvi obrati ne događaju slučajno. </p>
<p>Tobožnji intervju generala Gotovine senzacionalističkom tjedniku Nacional, kažem tobožnji, jer vjerodostojnost intervjua ima mnogo rupa, da i ne govorimo o prozirnoj fotomontaži susreta glavnog urednika tjednika s odbjeglim generalom, očito je proizvod hrvatske političke kuhinje s jakom primjesom stranog faktora.</p>
<p>Glavni akter je svakako predsjednik Mesić, koji se od žestokog kritičara generala Gotovine pretvorio u njegova uporna branitelja. Otvara se mnoštvo pitanja za objašnjenje motiva u takvu saltu mortale predsjednika Republike. </p>
<p>Slučaj generala Gotovine već dvije godine koristi se na međunarodnoj razini kao prvorazredni motiv za pritisak dijela međunarodne zajednice na službeni Zagreb. </p>
<p>Namjerno ističem da je riječ samo o dijelu međunarodne zajednice, jer se na optužbu protiv generala Gotovine u raznim svjetskim metropolama gleda kroz različite naočale i interese.</p>
<p>Budući da sam posljednjih sedam godina proveo u Sjedinjenim Državama, imao sam prigodu izbliza registrirati američka stajališta prema tom problemu. </p>
<p>Nikad se ne smije ispustiti iz vida da je Haaški tribunal utemeljen prije deset godina i na hrvatski prijedlog. Treba podsjetiti da je prvi glavni tužitelj Međunarodnog tribunala bio američki sudac Shariff Bassiouni, koji je jednom prigodom ispričao tadašnjem hrvatskom ministru Zvonimiru Šeparoviću da ga je lord Owen nagovarao da u svojim izvješćima smanji broj hrvatskih i bošnjačkih žrtava, a poveća broj srpskih, kako bi se stvorila slika jednake odgovornosti svih u ratu koji je poveo Slobodan Milošević.</p>
<p>Završnim vojnim udarom na Miloševića, koji su neki hadezeovski komentatori poput razvikana Zorana Vukmana kritizirali jednako kao i velikosrpski bojovnici, stavljena je točka na ratna zbivanja na Balkanu. </p>
<p>Time je, međutim, otvorena nova faza sukoba interesa unutar zapadnog saveza.</p>
<p>Dok su prije vodeću ulogu u ICTY-ju igrali Amerikanci, ona je posljednjih godina prešla u ruke Britanaca i Francuza, upravo onih svjetskih sila koje su najviše odgovorne zajedno s manipuliranim UN-ovim Vijećem sigurnosti za patnje koje su desetak godina prolazili nesrpski narodi na području bivše Jugoslavije.</p>
<p>U svjetlu tih činjenica, u kakvu se kontekstu onda može promatrati upitna optužnica protiv generala Gotovine. </p>
<p>U njegovoj optužnici ključna stvar je tzv. zapovjedna odgovornost. Kao zapovjednik vojno-redarstvene operacije »Oluja« general Ante Gotovina je optužen prema načelu prema kakvu bi mogli biti optuženi svi zapovjednici pobjedničkih vojski u Drugom svjetskom ratu i u ratovima nakon njega. Uostalom, koristeći svoje lokalno zakonodavstvo, u Belgiji je za zločine počinjene u Iraku već optužen i američki general Tommy Franks.</p>
<p>Pretpostavka da bi se odgovornost za »Oluju« mogla putem generala Gotovine protegnuti i na Amerikance ima, dakako, vojni temelj u tomu da su logističku potporu u operaciji »Oluja« Hrvatskoj vojsci dali u svojstvu jedne privatne kompanije umirovljeni američki generali, ali i određena obavještajna logistika američke vojske (bespilotne letjelice, satelitski snimci srpskih položaja).</p>
<p>Važno je izvješće koje je o zločinima nakon »Oluje« objavio New York Times u ožujku 1999. godine, pozivajući se na izvore Haaškog tribunala. U tom se izvješću tvrdilo da su dva kanadska visoka časnika (gdje su Srbi tu su uvijek i Kanađani), general Forand i pukovnik Leslie koji su bili u Kninu za napada Hrvatske vojske tvrdila da je od tri tisuće granata ispaljenih na grad samo 250 pogodilo vojne ciljeve.</p>
<p>Američki pravnik zaposlen u Tribunalu William Fenrick najprije je prihvatio njihovo gledište o nepotrebnu bombardiranju Knina, a potom ga je povukao uz obrazloženje da »odustaje od ocjene kanadskog generala koji je bio svjedok akcije Hrvatske vojske u Kninu i prihvaća ocjenu američkog generala koji je cijelu akciju planirao«.</p>
<p>Dakako, to se posljednje odnosi na američku privatnu vojno-savjetodavnu kompaniju MPRI (Military Professional Resources Inc.) koja je tada djelovala u Zagrebu.</p>
<p>Da bismo skratili priču, uopće nije točno sve ono što dolazi iz Vlade, a hrvatski mediji prenose, da je Hrvatska pred jedinstvenim pritiskom međunarodne zajednice da se Haaškom tribunalu izruči general Gotovina. Iako načelno i Amerikanci provode taj pritisak, on nema isti intenzitet, kakav je na primjer pritisak iz Londona, Bruxellesa, i Haaga. </p>
<p>Prema tome, pritisak je različit. </p>
<p>Specijalni američki veleposlanik za ljudska prava Jean Pierre Prosper s neuvjerljivim objašnjenjem otkazao je prije dva mjeseca posjet Zagrebu, nakon što je, ustrajući na suradnji s Haaškim tribunalom, obišao Beograd, Sarajevo i Banju Luku. Da je Amerikancima bilo do toga da pritisnu i Zagreb zbog slučaja generala Gotovine, sasvim sigurno bi to bili učinili. Zagreb očito nije shvatio ili nije želio shvatiti američku poruku, otkazivanje posjeta veleposlanika Prospera Zagrebu. </p>
<p>Ta bitne nijanse mogle bi, što, nažalost, nije slučaj, biti podloga za nezavisniju politiku Zagreba prema Bruxellesu, oslanjajući se na Washington. </p>
<p>Američko prešutno sudjelovanje u operacijama oslobađanja okupiranoga hrvatskog teritorija praktički štititi hrvatske generale od pojavljivanja pred Haaškim tribunalom, jer bi to značilo mogućnost proširenja optužnice na Clintonovu administraciju. </p>
<p>Budući da je hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova na čelu s ministrom Toninom Piculom običan servis premijera Račana, koji drži sve konce u svojim rukama, onako kako mu u tome sufliraju iz raznih europskih prijestolnica, s te strane ne može se očekivati nikakav odlučan odgovor, jer to jednostavno nije stil hrvatskog premijera. </p>
<p>Gledajući u širem ozračju i slučaj generala Gotovine je samo jedan od aduta koji se koristi za psihopolitičku manipulaciju hrvatskim javnim mišljenjem. U ovom trenutku nije posve jasno u čiju se igru uključio predsjednik Mesić, jer da je vodio svoju vlastitu politiku s argumentima u prilog generala Gotovine izišao bi prije dvije godine.</p>
<p> Zato Hrvatska u slučaju generala Gotovine putem predsjednika Mesića i premijera Račana ostaje ukliještena između čekića i nakovnja, iako bi mogla odigrati partiju visokog samopoštovanja. Za takvo nešto, usto što je nizom loših poteza proteklo dragocjeno vrijeme, nema, međutim, ni volje ni znanja, ni odlučnosti. Obrat u slučaju generala Gotovine s nejasnim motivima koji su ga potakli samo je još jedna potvrda te tvrdnje.</p>
<p>Autor je slobodni novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Europa se privlačno pogranično smješka Hrvatskoj: Milijarder na ljevici ili čovjek tršćanskog otvaranja</p>
<p>U susjednoj nam regiji Friuli-Venezia Giulia čistu je pobjedu odnio kandidat lijevosredinske koalicije Masline, Riccardo Illy, milijarder ljevičar, miljenik obitelji podrijetlom iz Rumunjske i Austrije, ali i istarske i irske krvi... Čovjek koji voli motocikle i ne nosi kravatu, na čelu je snažne struje tršćanskih poslovnih ljudi, koji znaju da će, bez otvaranja prema susjedima, Sloveniji i Hrvatskoj napose, Trst i okolina i nadalje stagnirati, stoga nije čudno što je Trst, poznat po tome što desetljećima preferira desničarske stranke (s istaknutim desnim krilom unutar postfašističke Aleanze nazionale - nacionalnog saveza, i Forza Italia - Naprijed Italijo), poslovni i građanski Trst, izabrao Illyja. Kao i regionalistički Videm</p>
<p>MILAN RAKOVAC</p>
<p>Novi, povoljniji vjetrovi na zapadnim granicama, nakon posjeta pape Ivana Pavla II., čelnika Vatikana - najvažnije male države na svijetu - Europa se smješka Hrvatskoj. </p>
<p>Veselimo se, također, jednoj diskretnoj vijesti i jednoj važnijoj, na nama zapadnim stranama; diskretna, niti posve nova, niti neočekivana, ali precizna i dobrodošla dolazi iz Ljubljane gdje je slovenski ministar unutarnjih poslova Rado Bohinc, objavio je da će se schengenski režim na slovensko-hrvatskoj granici uvesti »između 2006. i 2007. godine«, a dotad će Europsku uniju pojačano i dalje čuvati Italija i Austrija...</p>
<p>Druga, također za nas dobrodošla vijest dolazi iz Trsta. Tvorničar kave, premda poslove tvrtke vodi brat mu Francesco - slogan je tvrtke »u svijetu se popije pet milijuna Illy-espressa na dan!« - Riccardo Illy novi je predsjednik pogranične tršćanske regije Furlanija-Julijska krajina (Friuli-Venezia Giulia), čovjek koji se u dva mandata kao tršćanski gradonačelnik, a zatim kao zastupnik u talijanskome parlamentu, dosljedno zauzimao za otvaranje Trsta i regije. </p>
<p>Na općinskim i regionalnim izborima u Italiji, lijevi centar doživio je zamjetan uzlaz, a vladajući desni centar zamjetan uzmak. U susjednoj nam regiji Friuli-Venezia Giulia čistu je pobjedu odnio kandidat lijevosredinske koalicije Masline, Riccardo Illy, milijarder ljevičar, miljenik obitelji (nadimak mu Sonnenschein) podrijetlom iz Rumunjske i Austrije, ali i istarske i irske krvi...</p>
<p>Kada je, na početku devedesetih, izabran prvi put za tršćanskoga gradonačelnika, razgovarao sam s njim za Hrvatsku televiziju, rekavši mu da smo mi, okolni Hrvati i Slovenci, čovjeka poput njega na čelu Trsta čekali stotinu i pedeset godina. </p>
<p>Tada je zgranuo tradicionalan Trst, koji u svome »kozmopolitizmu« ima mjesta za sve i svakoga - osim za Slavene - zahvalivši putem RAI-ja na slovenskome jeziku, odnosno na - hrvatskome rekavši »hvala lijepa«.</p>
<p> Ispravio se prigodom ponovljena izbora zahvalivši na slovenskome. </p>
<p>Riccardo Illy, čovjek koji voli motocikle i ne nosi kravatu, na čelu je snažne struje tršćanskih poslovnih ljudi, koji znaju da će, bez otvaranja prema susjedima, Sloveniji i Hrvatskoj napose, Trst i okolina i nadalje stagnirati, stoga nije čudno što je Trst, poznat po tome što desetljećima preferira desničarske stranke (s istaknutim desnim krilom unutar postfašističke Aleanze nazionale - nacionalnog saveza, i Forza Italia - Naprijed Italijo), poslovni i građanski Trst, izabrao Illyja. Kao i regionalistički Videm (Udine).</p>
<p>I premda Illy nikako nije ljevičar, njegova umjerenost, otvorenost, upućenost na socijalnu solidarnost i međunacionalnu snošljivost, donijeli su mu još jednom i glasove radničkoga i slovenskog ambijenta, kao i furlanskoga. »Opasnost je minula, Regija se otvara pogledima naprijed«, naslovljuje svoj komentar u tršćanskome Primorskom dnevniku Bojan Brezigar: »Da je na izborima pobijedila desnica, regija i Italija počele bi se strmoglavljivati u propast. </p>
<p>Pobjeda Riccarda Illyja, dakle, nije samo uspjeh lijevosredinske koalicije u jednoj od manjih talijanskih regija, nije samo osobni uspjeh kandidata, koji je na svoju stranu znao pridobiti većinu glasača, nije samo početak uspona lijevog centra u pripremama za parlamentarne izbore 2006. Ne, pobjeda Riccarda Illyja, također, je dokaz da su talijanski glasači ipak mudri i da se ne opredjeljuju za gromku i prijeteću kampanju desnice«...</p>
<p>Uz ostalo, Illy i danas u rimskome parlamentu podsjeća da je Italija dužna (prema slovu međunarodnih ugovora iz 1947., 1954., 1975...) nadoknaditi štetu emigrantima (esuli) iz naših krajeva, na temelju čega je naša strana odustala od zahtijeva za ratnom odštetom, pa i od zahtjeva za izručenjem više od osam stotina Talijana osumnjičenih za ratne zločine. Usput i talijanski je sud nedavno (što je, dakako, na našim stranama jedva zamijećeno!), još jednom odbio suditi i presuditi hrvatskom partizanu Oskaru Piškuliću...</p>
<p>Pobjeda Illyja na potonjim regionalnim izborima, dakako, ne znači nikakvu dramatičnu promjenu, jer u Trstu i dalje vlada desničarska koalicija. Ali Illyjeva pobjeda naznačuje prije svega uspostavljanje demokratske ravnoteže, koja je i u Italiji, i osobito ovdje uz granice, bila opasno narušena.</p>
<p>Autor je književnik, publicist i novinar.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Kao pravi otac, Papa bi pokudio i agresivni nacionalizam i nazvao ga zlom da ga u Crkvi u Hrvatskoj doista ima</p>
<p>To što su neki biskupi i neki svećenici imali drukčije mišljenje o Haaškom tribunalu i nekim haaškim optužnicama proglašavalo ih se jednostavno nacionalistima, tvrdim desničarima i koječim drugim. A u prigodi trećeg dolaska Pape u Hrvatsku čuli su se, iako rijetki, tonovi o navodnu nacionalizmu unutar Crkve u Hrvata... Da u hrvatskom vjerničkom puku nema ksenofobičnosti i nesnošljivosti moglo se vidjeti baš na osječkoj zračnoj luci. Tamo se pljeskalo mitropolitu Jovanu Pavloviću, kao i na spomen Srpske pravoslavne crkve. I to je bilo zdravo domoljublje, a u krilu Crkve u Hrvatskoj. Hrvatski puk je pokazao da cijeni različitosti i da je spreman na praštanje i pomirbu</p>
<p>IVICA MLIVONČIĆ</p>
<p>Pet dana plodna boravka pape Ivana Pavla II. u Republici Hrvatskoj proteklo je u ozračju obostrane ljubavi i razumijevanja. Bilo je to pet dana u kojima se pokazalo iznova da je Papa posebno sklon Hrvatskoj. Hrvatski vjernički puk je još jednom dokazao svoju odanost i vjernost Svetoj Stolici, ali je i čuo, posebno njegovi političari, i ozbiljne i teške riječi njegovih poruka kao što su one o drogi, kriminalu, nezaposlenosti, obitelji, praštanju i pomirenju, dijalogu i ekumenizmu. </p>
<p>I kada je Papa svečano i razdragano ispraćen iz Zadra u Rim ostala je nedoumica. Teška i veoma ozbiljna.</p>
<p>Je li Ivan Pavao II. u svojim mnogim nastupima i u svojim brzojavima iz Rima predsjednicima Stjepanu Mesiću i Carlu Azegliju Ciampiju, prešutio poguban agresivan nacionalizam nekih hrvatskih katoličkih biskupa i dijela katoličkog klera? </p>
<p>Nijednom riječju za svoga trećega putovanja po Hrvatskoj Ivan Pavao II. nije izrazio potrebu da digne svoj glas osude nekog nacionalizma u Hrvatskoj. Činio je on to prijašnjih godina, prije jedno desetljeće, ali ovaj put ne.</p>
<p>Možda on ne zna za nacionalnu, agresivnu retoriku jednog dijela katoličkih biskupa u Hrvatskoj, osobito onih iz Dalmacije? </p>
<p>Naprotiv, da je to bilo potrebno Papa bi znao i ne bi šutio. Možda on i zna za pojave nacionalističke retorike pa je ipak šutio? To je pak teško vjerovati, jer se zna da ne štedi ni one kojima je posebno sklon.</p>
<p>Zašto cijeli taj uvod? Pa zbog toga što su hrvatski političari ove i prošle godine predbacivali dijelu biskupa i svećenika da se drže desnice i nacionalizma u pitanjima Domovinskog rata i haaških optuženika. </p>
<p>To što su neki biskupi i neki svećenici imali drukčije mišljenje o Haaškom tribunalu i nekim haaškim optužnicama proglašavalo ih se jednostavno nacionalistima, tvrdim desničarima i koječim drugim. A u prigodi trećeg dolaska Pape u Hrvatsku čuli su se, mada rijetki, tonovi o navodnu nacionalizmu unutar Crkve u Hrvata.</p>
<p>Tako je za jednu inozemnu agenciju o tome govorila prof. dr. Mirjana Krizmanić rekavši i ovo: »Crkva u Hrvatskoj je veliki izvor nacionalizma, koji ona potiče i podržava, i u tome je velika opasnost, a bez svećenika, osobito nižerazrednih, nacionalizam bi dosad već bio presušio.«</p>
<p>Ovih dana dr. Krizmanić nije našla istomišljenike u ocjeni da je dio katoličkog klera i biskupa u Hrvatskoj »izvor nacionalizma«. I to »izvor« i ništa manje!</p>
<p>Bilo je i nekih drugih, ali manje oštrih priča o hrvatskom nacionalizmu pa je bečki Die Presse zabilježio da je papa Ivan Pavao II. na distanci prema desno i nacionalistički orijentiranu dijelu Katoličke crkve u Hrvatskoj. Zanimljivo da u tome nitko nije zabilježio nijedan detalj za Papina boravka.</p>
<p>Čak su i svjetski mediji veliki vukovarski križ na osječkoj zračnoj luci nazvali »simbolom hrvatskog trpljenja«. Ni Papin susret s velikim posterom generala Ante Gotovine u Zadru nije izazvao neke zapaženije negativne komentare, iako je AP naslućivao da iza njegova neskidanja s javnih mjesta stoji strah od reakcije veterana i nacionalista.</p>
<p>Ostaje nam nejasno što je dr. Mirjana Krizmanić mislila pod nacionalizmom u svojoj izjavi za inozemnu upotrebu. Nije to pojasnila pa smo u nedoumici što bismo mislili o tako uopćenoj kvalifikaciji nacionalizma u Crkvi u Hrvatskoj. </p>
<p>Teško je prihvatiti njeno objašnjenje korijena nekakvog nacionalizma danas u Hrvatskoj. Zar opakom nacionalizmu korijeni nisu socijalni i politički, a ponajprije ekonomski? Zar to može biti neka konfesija ili se ona samo uklapa u postojeći sklop i podržava nacionalizam koji je nastao negdje drugdje?</p>
<p>Ne možemo pak vjerovati da ona danas optužuje dio hrvatskih biskupa i svećenika za opaki nacionalizam, komu je zapravo prije svega mit »krvi i zemlje«, nesnošljivost, agresija. Čini nam se da je sve to samo odjek nekih prošlih vremena.</p>
<p>A veličanstveni pohod Ivana Pavla II. u Hrvatskoj je dao sasvim drukčiju sliku i navodnog nacionalizma u Hrvatskoj. </p>
<p>U Osijeku na dočeku Pape biskup Marin Srakić jasno je poručio: »Mi ne želimo biti zarobljenici prošlosti, nego narod s pogledom u budućnost, koju želimo graditi s vjernicima drugih kršćanskih crkava i vjerskih zajednica i sa svim ljudima dobre volje«. </p>
<p>A da u hrvatskom vjerničkom puku nema ksenofobičnosti i nesnošljivosti moglo se vidjeti baš na osječkoj zračnoj luci. Tamo se pljeskalo mitropolitu Jovanu Pavloviću, kao i na spomen Srpske pravoslavne crkve. I to je bilo zdravo domoljublje, a u krilu Crkve u Hrvatskoj. Hrvatski puk je pokazao da cijeni različitosti i da je spreman na praštanje i pomirbu.</p>
<p>Riječki je nadbiskup dr. Ivan Devčić Ivanu Pavlu II. rekao da je u gradu koji su stoljećima zajedno izgrađivali s Hrvatima i pripadnici drugih naroda, posebno Talijani i Mađari. U svojoj ocjeni Papina pohoda nadbiskup Devčić posebno je istakao da u svemu nije bilo ni traga ksenofobičnosti i nacionalizma nego se pokazalo kako smo mi uljuđeni europski narod.</p>
<p>A Ivan Pavao II. kao pravi otac ne bi samo hvalio hrvatski vjernički puk nego bi mu rekao i ono što mu ne valja pa bi sigurno pokudio i agresivni nacionalizam nazvavši ga zlom da ga u Crkvi u Hrvatskoj ima. </p>
<p>On zna i opominjati, a ne samo hvaliti. Došavši u Rim on je poslao pozdravne brzojave predsjednicima Stjepanu Mesiću i Carlu Azegliju Ciampiju, koji su vrlo znakoviti. Predsjedniku Mesiću se zahvaljuje za gostoljubivost i želi da njegov pohod bude »doprinos duhovnom i materijalnom napretku ove plemenite nacije«. </p>
<p>Predsjedniku Ciampiju poručuje da se »u Hrvatskoj susreo s narodom nadahnutim živom željom za izgradnjom slobodne i solidarne nacije«.</p>
<p>Ivan Pavao II. ide i dalje u pohvalama Hrvatskoj i svom vjerničkom puku u njoj. Na generalnoj audijenciji u srijedu on je potanko opisao dojmove sa svoga trećeg pohoda Hrvatskoj. Poručio je da će Hrvatska uvijek imati povlašteno mjesto u njegovoj privrženosti i njegovoj molitvi.</p>
<p>A za svoga trećeg boravka u Hrvatskoj papa Ivan Pavao II. izrekao je više misli o našoj zemlji i našemu narodu, koji su pravi komplimenti. On govori puče hrvatski, narode blaženstva, budite narod nade, voljeni narod koji me prihvatio otvorenih ruku i srca, zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio. </p>
<p>Posebno su zvučale Papine riječi: »Ljubljeni puče hrvatski, poznata mi je tvoja snaga, hrabrost i ufanje; siguran sam da ćeš ugledati bolje dane«.</p>
<p>Bile su to riječi izvan pripremljena teksta, spontane i iskrene. Zato razumijemo što je povjerio »svu zemlju i narod Hrvata« Gospi Velikog Hrvatskog zavjeta time povezujući Zadar sa Solinom i Kninom.</p>
<p>Ivan Pavao II. je dao otvorenu potporu Republici Hrvatskoj za njen prijam u Europsku uniju. A da je u Hrvatskoj na sceni agresivni nacionalizam to bi Papa znao i ne bi tako zdušno podupirao njen put prema Europskoj uniji. </p>
<p>Znao bi on dobro da bi u takvim uvjetima to bio Sizifov posao i svakako kontraproduktivan, a Sveta Stolica bi napravila pogrešan diplomatski potez. Bila bi to i izravna šteta za samu Republiku Hrvatsku, a Papa to sigurno ne bi učinio da je uvjeren o nacionalističkim tenzijama u Crkvi u Hrvatskoj.</p>
<p>A sve je to u suprotnosti s onima koji, navodno, brane Hrvatsku od katoličkih biskupa i svećenika, koji su navodno »izvor nacionalizma« i zbog koga nas Europa neće u svoj zagrljaj. Pa ako su neki hrvatski biskupi i svećenici nacionalisti kako bi Papa mogao biti slijep na tu činjenicu i ne uvidjeti da ni s vjerničkim hrvatskim pukom nešto nije u redu kada su mu pastiri takvi!</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Splita.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Humanitarna subota na Zrinjevcu</p>
<p>ZAGREB, 14. lipnja</p>
<p> - U sklopu manifestacije promenadnih koncerata »Zagreb kak imam te rad«, članovi Hrvatskog perinatalnog fonda, uz pomoć saborskih zastupnica Snježane Bige Friganović, Jadranke Kosor i ministrice Gordane Sobol, dijelili su u subotu na Zrinjevcu edukativnu brošuru »Živjeti zdravu trudnoću«. Autori brošure u kojoj će budući roditelji pronaći mnogo korisnih savjeta, su ugledni stručnjaci ginekolozi. </p>
<p>Akciji su se s prigodnom tombolom pridružile i članice Lions kluba koje su sakupljale priloge za nabavku ultrazvučnog aparata za pregled dojke namijenjenog Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj. U glazbenom dijelu programa nastupili su Zvonko Špišić i »Kraljevi ulice«. </p>
<p>A. R.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>»Između mita i stvarnosti«</p>
<p>ZAGREB, 14. lipnja</p>
<p> - Najveća izložba likovnih radova učenika osnovnih škola u Hrvatskoj, kao i hrvatskih dopunskih škola u inozemstvu, pod nazivom »Između mita i stvarnosti - narodne priče i običaji«, otvorena je u Muzeju Mimara do 16. lipnja. </p>
<p>Na izložbi je predstavljeno više od 300 radova, izabranih među njih 5000 pristiglih na ovogodišnji natječaj iz više od 300 škola iz cijele Hrvatske, manjinskih škola te dopunskih hrvatskih škola iz inozemstva, među kojima su škole iz Velike Britanije, Njemačke i Nizozemske. Natječaj već tradicionalno organizira Udruga hrvatskih učitelja likovne izobrazbe, a u njemu sudjeluju učenici osnovnih škola od četvrtog do osmog razreda.</p>
<p>Novost ovogodišnjeg natječaja je drukčija tema u znaku odnosa mita i stvarnosti, iako je i dalje ključno prožimanje tradicije i suvremenosti. </p>
<p>Učenici su promatrajući i proučavajući narodne priče i običaje poput Poklada, Jurjeva, Duhova, Ivandana, Sinjske alke, te čitajući djela Ivane Brlić Mažurnić, oblikovali svoj likovni izraz prožet suvremenošću i originalnošću. </p>
<p>»Potreba čovjeka za bajkovitim stara je koliko i strah od neobjašnjivih pojava, koliko i misao o svijetu koji ga okružuje. Tako su do nas doprle priče, elementi različitih običaja i bajki koji govore o davnom vjerovanju u dublji smisao i poruku o našem postojanju«, kaže predsjednik Hrvatske udruge učitelja likovne izobrazbe Emil Tanay. Dodaje da jezik i značenja narodnih priča i običaja omogućuju učenicima doživljaje još neobičnijih značenja i povezivanje ovih u suvremena značenja osobnog originalnog likovnog izraza. </p>
<p>Ove godine natječaj je obogaćen i sadržajno. Za likovne pedagoge i učenike organiziran je stručni seminar i likovna radionica na temu »Između mita i stvarnosti«. U radionicama mogu sudjelovati djeca od pet do 14 godina, a s obzirom na dob djece bit će organizirane i grupe uz vodstvo likovnih pedagoga. </p>
<p>Na otvorenju izložbe proglašeno je dvadeset najboljih radova, po izboru Stručnog povjerenstva. Osim u Zagrebu, izložba će biti tijekom rujna organizirana u Splitu, tijekom listopada u Đakovu, a tijekom studenog u Pazinu.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Nova kolica za invalidne osobe </p>
<p>ZAGREB, 14. lipnja</p>
<p> - Američka organizacija »Wheelchair Foundation« donirala je 800 invalidskih kolica osobama iz cijele Hrvatske, a u subotu je na Zagrebačkom velesajmu u organizaciji Gradskog poglavarstva nova kolica dobila prva grupa, odnosno 135 invalidnih osoba. Svečanom događaju prisustvovali su zamjenik gradonačelnice Milan Bandić, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb Zvonimir Šostar te saborska zastupnica Snježana Biga Friganović. </p>
<p>A. R.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>S deset kuna u borbu protiv mina</p>
<p>ZAGREB, 14. lipnja</p>
<p> - Grad Zagreb pridružio se u subotu velikoj nacionalnoj akciji »I ja mogu razminirati jedan četvorni metar Hrvatske«. Na glavnom zagrebačkom trgu kupone po cijeni od 10 kuna, koliko stoji razminiranje jednog četvornog metra, građanima su prodavala poznata lica - Nina Badrić, Toni Cetinski, Danijela Trbović Vlajki, Milan Bandić, Zvonimir Šostar, Vitomira Lončar Bucka. </p>
<p>Inicijatori zagrebačke akcije, Gradsko poglavarstvo i Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb preuzeli su od Zaklade za humanitarno razminiranje 100.000 kupona, a njihovom prodajom osiguralo bi se milijun kuna, potrebnih za razminiranje Zagrebačke županije odnosno miniranog područja kod Pokupskog. </p>
<p>»U Hrvatskoj se još uvijek 1630 četvornih kilometara u 14 županija smatra minski sumnjivim područjem. Ako ovom akcijom razminiramo samo jednu županiju, napravit ćemo dobar posao. Hrvatsku bez mina možemo očekivati 2010. godine«, rekla je savjetnica za edukaciju opasnosti od mina i pomoć žrtvama mina pri Hrvatskom centru za razminiranje Ljiljana Čalić Mirić.</p>
<p>Građani koji su kupili pet kupona na dar su dobili novi CD Tonija Cetinskog. »Podatak da se Hrvatska po broju mina nalazi među prvih pet zemalja u svijetu smatram poražavajućim. Zbog toga sam se uvijek spreman odazvati ovakvim akcijama«, naglasio je Toni.
Svi oni koji su propustili priliku da na simboličan način pomognu normalizaciji života ljudi koji žive u miniranim dijelovima Lijepe naše, mogu to učiniti svakodnevno do 29. lipnja na Trgu bana Jelačića. </p>
<p>A. R.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="13">
<p>Cesaria »zapalila« Arenu </p>
<p>PULA, 14. lipnja</p>
<p> - Kultna bosonoga etno-pjevačica sa zelenortskih otoka u subotu navečer je »zapalila« gotovo popunjenu Arenu. Bio je to jedinstven doživljaj, najbolji mogući početak ovogodišnjeg četvrtog po redu Etno-jazz festivala kojeg je ustanovila i održava Tamara Obrovac. </p>
<p>Među mnoštvom u Areni najviše je bilo turista, ali ni domaćinima nije bilo previše dati 150 kuna za izuzetan doživljaj i gotovo trosatno uživanje u vokalnim sposobnostima, ali i scenskom ugođaju koji je ostvarila legendarna Evora Cesaria. </p>
<p>Njenim koncertom počelo je kulturno ljeto na Jadranu, koje će u pulskoj Areni biti izuzetno bogato, posebice u znaku jubilarnog Filmskog festivala, koji će ponovno okupiti najuspješnije redatelje i filmske stvaratelje sa prostora bivše države. </p>
<p>Jedino što je donekle zasjenilo izvanredni nastup Cesarije jesu dotrajale stolice u gledalištu i jedva skrpana prastara pozornica. Naime, nije se mogla blagovremeno realizirati zamisao Ministarstva kulture da se sa šest milijuna kuna na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> postavi super moderna pozornica, čije je postavljanje bez natječaja povjereno zagrebačkoj tvrtki »Agram«.</p>
<p>M. U.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Grupa The Bastardz promovirala novi album</p>
<p>ZAGREB, 14. lipnja</p>
<p> - Zagrebačko-nizozemska grupa The Bastardz u petak je navečer promovirala album svojih najvećih hitova, ali u novim obradama.</p>
<p> Na promociji koju su Helena i Jex upriličili u Kulturnom centru Kaptol centra okupili su se prijatelji grupe i tu i tamo neki kolega, a Bastardzi pojačani svojim prijateljima iz Nizozemske, gdje Helena i Jex žive, za svoje su prijatelje odsvirali i koncert koji je pritom sniman za live CD i DVD izdanje koje će biti objavljeno pod nazivom »The Bastardz Go Jazzy«. </p>
<p>Zbog pretjerane vrućine koja je ovih dana pogodila naše krajeve, Bastardzi su na pozornicu Kulturnog centra izašli s čak sat vremena zakašnjenja, a tri sata nakon samog početka promocije. </p>
<p>Album »Chronological«, u izdanju Memphisa i diskografa 2Fonkee iz Amsterdama, tom se prilikom prodavao po promotivnoj cijeni od 75 kuna.</p>
<p>P. B. P.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Reli luksuznih oldtimera </p>
<p>PULA, 14. lipnja</p>
<p> - Nesvakidašnji prizor mogli su Puljani vidjeti ove subote u vrelo podne - dvadesetak luksuznih oldtimera s registarskim tablicama iz raznih europskih zemalja, projurilo je kroz najpoznatiji pulski antički spomenik Zlatna vrata, zbog statičke ugroženosti predviđen samo za prolaz pješaka. Oldtimeri su, naime, stigli u Pulu u sklopu sedmog relija kroz Hrvatsku i po neobičnoj ideji domaćina odvozili etapu od Zlatnih vrata do Foruma, izrazito pješačkom ulicom, kao što je to i glavni pulski trg ispred antičke Gradske palače. </p>
<p>M. U.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Je li sve »prirodno« doista prirodno</p>
<p>Početkom ovog mjeseca u vijestima časopisa »British Medical Journal« objavljeno je kako su australske vlasti zabranile proizvodnju na šest mjeseci tamošnjem najvećemu proizvođaču biljnih pripravaka, vitamina, minerala, analgetika te sredstava za ublažavanje prehlade, koji se izdaju bez liječničkog recepta. Tome je prethodila tromjesečna inspekcija sustava kontrole kvalitete te tvrtke u kojoj je otkriveno namjerno sustavno manipuliranje podacima koji su se odnosili na ispitivanje kvalitete. </p>
<p>Sve je započelo početkom ove godine nakon što se skoro 90 ljudi žalilo na nuspojave nakon promjene jednog od pripravaka, a devetnaestero njih moralo je zbog toga biti smješteno u bolnicu. Pokazalo se kako su koncentracije aktivne tvari jako varirale od one navedene u proizvođačkoj specifikaciji. Osim toga, pogrešno su specificirani pojedini sastojci, a pojedine sirovine uopće nisu testirane. Nakon početnog povlačenja dvjestotinjak proizvoda, popis je proširen na više od 1500, tako da je zauzeo pet stranica u novinama preko kojih je javnost upozorena. </p>
<p>Nakon odluke vlasti o zabrani proizvodnje, pojavili su se zahtjevi za mnogo strožom kontrolom takove vrste proizvoda, koji su išli i za time da se nametnu jednake obveze i standardi koji vrijede za prave lijekove. Zahtjevi su argumentirani činjenicom da svi proizvođači pomoćnih »ljekovitih« sredstava tvrde kako njihovi pripravci imaju ljekovita svojstva, pa bi te tvrdnje morali znanstveno potkrijepiti. Jedan je od vladinih dužnosnika prokomentirao: »Kad jednom duh izađe iz boce, teško ga je vratiti nazad«.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Konačno na Mars</p>
<p>Nakon dviju odgoda američka svemirska agencija u utorak je lansirala raketu s prvim od dvaju robota na šest kotača, koji će na Marsu tražiti znakove davnog života.</p>
<p>Dva Marsova Rovera, a drugi će biti lansiran 25. lipnja, najmanje će tri mjeseca skupljati i analizirati uzorke stijenja. Istraživanje će početi u siječnju iduće godine kad slete na Mars na suprotnim stranama planeta. </p>
<p>Podaci koje prikupe pomoći će znanstvenicima da ocijene jesu li znakovi nekadašnje prisutnosti vode na Marsu možda nekad omogućivali život na negostoljubivome Crvenom planetu. Loše vrijeme nad floridskim Cape Canaveralom prisililo je NASA-u da u nedjelju i ponedjeljak odgodi lansiranje pa je raketa »Spirit«, s prvim Marsovim Roverom poletjela u utorak. Roveri će prikupljati stijenje i mikroskopski ga analizirati, spektometrima mu odrediti sastav i rascijepiti ga alatom sličnim geološkom čekiću. NASA je već upozorila da u pokušaju slijetanja na Mars neuspjehom završavaju dvije od triju misija iz raznih zemalja. Od trideset misija koje su dosad lansirane prema Marsu, na Crveni ih je planet uspješno sletjelo samo 12.</p>
<p>Prije tjedan dana Europska svemirska agencija lansirala je vlastitu letjelicu koja će na Mars stići u prosincu. Roveri su teški 180 kilograma, a na Mars će se spustiti padobranom sa zračnim jastucima koji će ublažiti pad. Aktivirat će se devet balona koji će posve obaviti Rover. Nakon udara o Marsovu površinu tako zaštićena letjelica odskakivat će poput lopte, a smirit će se tek nakon gotovo dva kilometra.</p>
<p>Tada će se rastvoriti »latice« koje ga štite i robot na šest kotača počet će s radom. Roveri, koji idu na solarni pogon, sletjet će na one dijelove Marsa na kojima je, vjeruju znanstvenici, postojala velika vodena masa uništena u nekoj kataklizmi zbog koje je većina površinske vode ishlapjela, a Mars je praktički ostao i bez atmosfere.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Majmuni su jeli majmune, a ljudi njih, i tako smo dobili AIDS</p>
<p>WASHINGTON, 14. lipnja </p>
<p> - »Predak« virusa koji uzrokuje AIDS otkriven je u dva soja virusa pronađena kod afričkih majmuna, tvrde američki i britanski znanstvenici. Virusi su vjerojatno prešli na čimpanze koje su jele zaraženo majmunsko meso.</p>
<p> Prijašnja su istraživanja pokazala da HIV1 - virus koji uzrokuje najčešći oblik AIDS-a kod ljudi - potječe od majmunskog virusa imunodeficijencije (SIV) koji je pronađen kod čimpanza. Međutim, kako su čimpanze dobile SIV dosad nije bilo poznato. Američki i britanski istraživači analizirali su genetski uzorak nekoliko sojeva SIV-a kod afričkih majmuna i zaključili da je tip SIV-a koji je pronađen kod afričkih čimpanzi kombinacija najmanje dvaju sojeva pronađenih kod mangabija i drugih vrsta pravih zamoraca iz južne Afrike.</p>
<p> Taj oblik SIV-a proširio se i na ljude u početku epidemije HIV1, koja je do sada odnijela milijune života, tvrde znanstvenici. »Rekombiniranje tih majmunskih virusa dogodilo se kod čimpanzi, a one su to prenijele na ljude u najmanje tri slučaja«, tvrdi Frederic Bibollet Ruche, virolog sa Sveučilišta u Alabami. »Prijenos s čimpanzi na ljude dogodio se vjerojatno prije 1930. godine«, dodao je.</p>
<p> Poznato je da je drugi tip AIDS-a, HIV2, prenesen s mangabija iz zapadne Afrike izravno bez »posredovanja« čimpanzi. Virusi su se vjerojatno širili s vrste na vrstu kad su čimpanze jele majmunsko meso, a lovci u Africi čimpanzino meso. »Poznato je da čimpanze jedu meso svih majmuna koje mogu uloviti«, rekao je Bibollet Ruche.</p>
<p>Ljudi, upozorava Bibollet Ruche, ne bi smjeli loviti i jesti majmune jer tako dolaze u dodir s novim oblikom HIV-a i objašnjava da su genetske studije pokazale kako su niži majmuni zaraženi SIV-om prije 100.000 godina. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="19">
<p>Tajanstveni skup u Matici hrvatskoj miriše na zaplotnjaštvo i diverziju</p>
<p>Nije riječ o crkvenoj inicijativi, nego o pokretačima koji misle da su vjerodostojniji kršćani od Pape. Nikola Šop svakako zaslužuje da se njegovim imenom zove nagrada, ali ne zaslužuje biti instrumentaliziran od šačice ljudi koji nisu kršćani, nego klerikalci. Matica hrvatska ovim se činom uvlači u »kolektivnu teoriju zavjere«. Većina ljudi u Matici nema pojma o čemu je riječ. Ipak, jedan od potpredsjednika vrlo je dobro znao o čemu je riječ, jer u Matici se štošta radi ispod žita / Smatram da ovakva organizacija kakva je Matica ima pravo da bude svojeglava, ima pravo da ne misli uvijek poput većine društva, ili većeg dijela politike. Ona, naime, ima pravo na svoj stav. No, nisam sklon povjerovati da takvi stavovi postoje / Da Crkva zna što hoće, sigurno ne bi prihvatila od prošle vlasti da joj gradi onakav preskupi vojni ordinarijat. To je bio mamac i podvala na koju su neinteligentno pristali / Pisci u žiriju za dodjelu Frankopanske nagrade pristali su svjesno na obmanu za dobar honorar. Hrvatski su pisci toliko pauperizirani da se lako dadu upregnuti u bilo čiji jaram. Odnos novca i morala postao je negativno recipročan</p>
<p>Po golemu obavljenu poslu u strasnom i stručnom posredovanju između autorova djela i čitatelja, Branimiru Donatu nema u nas ravna. Na tom putu iskristalizirao je tridesetak autorskih knjiga i mnogo više od toga neukoričenih prosudbenih tekstova.</p>
<p>Odabravši, uz stručne časopise, baš dnevni i tjedni tisak kao poprište svojih kritičarskih analiza, Donat nepotkupljivo i hrabro iz tjedna u tjedan razgolićuje pseudovrijednosti ne ustručavajući se glasno uzviknuti - »Car je gol«. S vrsnim književnim znalcem, analitičarem i kritičarom društva razgovaramo u povodu tajanstvenog skupa koji je ovih dana održan u Matici hrvatskoj, o poplavi lažnih plemenitaša, potkupljivosti naših pisaca, ali i o netom objavljenim dvosveščanih Sabranih djela pomalo zaboravljenoga pisca Ulderika Donadinija.</p>
<p> l U novom broju Globusa objavili ste tekst poziva koji su uputili Đuro Vidmarović i dr. Vladimir Horvat kako bi se u Matici hrvatskoj održao »sastanak skupine hrvatskih književnika i intelektualaca kršćanske orijentacije« kojih bi zadatak bio odgovoriti »nekršćanskim procesima koji se zbivaju u našoj zemlji«, te utemeljiti nagradu »Nikola Šop«. Vi niste dobili poziv, predsjednik MH o toj inicijativi ne zna ništa, ne znamo je li tamo potpisana zajednička izjava za javnost, kako je najavljeno - no, možete li nam ipak reći na što sve to miriše?</p>
<p>- To ne miriše, to jednostavno smrdi. Smrdi na jedno zaplotnjaštvo i diverzije ljudi koji se nikako neće pomiriti s postojećim stanjem. Svi bismo željeli da je situacija bolje nego što jest, da je slika u koju se uklapamo ljepša. Međutim, ne treba svugdje, što narod kaže, na zidu vraga risati.</p>
<p>Što se tiče Nikole Šopa i njegova odnosa sa Crkvom kao institucijom, čini mi se da je u toj labavoj vezi jedina svijetla točka bila divna riječ nad njegovom mirogojskom rakom koju je izrekao franjevac Bonaventura Duda. Vjerujem da nije trebao umrijeti da bismo shvatili njegovu veličinu skromnosti</p>
<p> Šop je počeo objavljivati 20-ih godina prošlog stoljeća, a u to je vrijeme isusovački časopis »Život« donosio indeks knjiga. Bile su to knjige koje su se preporučivale, knjige kojima se trebalo opreznije prilaziti, ali i one koje su osporavane zbog njihove nećudorednosti. Sjećam se dobro da sam još kao srednjoškolac otkrio da su na tome popisu bila i tri hrvatska eminentno kršćanska pisca. Prvi je bio Đuro Sudeta čiji je grijeh bio taj što je navodno bio senzualan. Nije li cijela religija sazdana na jednoj visokoj senzualnosti koja se ostvaruje u metafizičkom doživljaju svijeta? Drugi osporavani pjesnik kojeg nije bilo preporučljivo čitati bio je Dragutin Tadijanović, baš kao ni Nikolu Šopa, koji je bio proskribiran zbog erotičnosti motiva i pomalo nepriličnog prikazivanja Isusa koji je kod njega nosio šešir, ulazio u gostionice i razgovarao s običnim ljudima. Dakle, ta tri eminentna duhovna hrvatska pjesnika u interpretaciji ljudi koji su propisivali što je to vjera ispali su autori čistih vjerskih blasfemija.</p>
<p> l Šop je počeo objavljivati dobrano neshvaćen, odnosno krivo interpretiran?</p>
<p> - Zbog takva odnosa Hrvatska nikada nije uspjela stvoriti katoličku književnost u onom smislu kakvu imaju Francuzi, Slovenci i drugi. A riječ je o kršćanskom personalizmu, ne u bigotnom kršćanstvu krunice i svetih sličica, nego dubokom proniknuću u ljudske probleme koji su koliko ljudski, toliko i božanski. Odnos Crkve prema hrvatskoj literaturi ne stavlja na prvo mjesto Boga, nego Crkvu per se.</p>
<p> Međutim, u ovom slučaju nije riječ o crkvenoj inicijativi, nego o samozvanim pokretačima koji misle da su vjerodostojniji kršćani od Pape. Ti ljudi žele utemeljiti nagradu po imenu Nikole Šopa za djela »transcendentalnog nadahnuća«. Šop svakako zaslužuje da se njegovim imenom zove nagrada, ali ne zaslužuje da bude instrumentaliziran od šačice ljudi koji nisu kršćani, nego klerikalci. Mrzim klerikalizam - i onaj crveni, jer i boljševizam je jedan oblik klerikalizma, ali i onaj koji voli crveni grimiz, biskupske mitre i slično. Oba su naime uperena protiv čovjeka i cilj im je osvajanje vlasti. A osvojiti vlast znači vladati ne samo tuđom imovinom nego i tuđom dušom. Prema tome, čitavu ovu priču držim potpuno neumjesnom.</p>
<p>O pomutnji govore i ovi prigovori koje čujem poslije odlaska Pape. Onaj na isusovačkom indeksu proskribirani Tadijanović uručio je Papi, ali svom kolegi u pisanoj riječi, pjesmu »Dugo u noć, u zimsku bijelu noć«. Pravi pogodak! I, kako čujem, pobudio razočaranje u redovima bigotnih, jer, eto, Tadijanović nije kleknuo pred Papu i nije mu poljubio biskupski prsten. Zgražaju se i zaboravljaju, zasigurno i ne znaju, za duboko proživljeni doživljaj tajanstva postojanja, o kojem pjeva u toj pjesmi.</p>
<p> l Tko su, zapravo, ti ljudi? </p>
<p> - Jedan od njih je Đuro Vidmarović. Svojedobno sam mu objavio vrlo skromno pisanu knjigu koja je bila neka vrsta primijenjene povijest naših iseljavanja. Ušao je potom u diplomaciju, a što je na tom planu napravio ne znam, ali kad se netko u nas ne prepoznaje čak ni po svinjarijama, znači da nije napravio ništa. Što se, pak, tiče patera Horvata, on je dugo živio i radio u Beogradu i imao je vrlo važnu ulogu, ali se kasnije izgubio. Nije u nas lagano kročiti u drač, zaraslim, koncilskim putovima. </p>
<p> l Nazirete li u ovom pokušaju nešto što bi govorilo o nekim promjenama? </p>
<p> - Ne, na žalost ne. To je samo jedna privatna inicijativa koja treba institucionalnu podršku.</p>
<p> l Skup je održan u prostorijama Matice hrvatske. Kakve veze ima Matica s rečenom inicijativom i zašto o njoj Glavni odbor, čiji ste Vi član, nije obaviješten? Ne uvlači li se tim činom MH u ono što ste Vi nazvali »kolektivnom teorijom zavjere«?</p>
<p>- Jasno da se uvlači. Kad sam to pitanje postavio na Glavnom odboru, bilo je jasno da većina ljudi u Matici nema pojma o čemu se radi. Neki su, kao predsjednik, rekli da su o tom skupu čuli prvi put. Ipak, jedan od potpredsjednika vrlo je dobro znao o čemu je riječ. U Matici se štošta radi ispod žita. </p>
<p> Komu je sve to trebalo, ne znam. To nije trebalo ni ovoj dvojici inicijatora, koje sam javno prozvao, nije trebalo Šopu, jer je Šop velik pjesnik, a ponajmanje je trebalo uglednoj staroj ustanovi kakva je Matica. Nekomu je ipak potrebno stvarati probleme tamo gdje ih nema. Ako već hoće imati takvu nagradu, zašto je nisu utemeljili unutar nekih katoličkih organizacija, poput Jeronimskog društva. Nisu zato jer tamo za takvo što nema razumijevanja. Tamo, naime, ne bi pristali na ovakav oblik manipulacije, jer imaju svoj način djelovanja, a ovakvu bi inicijativu shvatili kao podmetanje kukavičjeg jajeta, a to im ne treba.</p>
<p> Oni su s tom pričom oko Šopove nagrade htjeli pokazati kako su jedino oni ti koji se brinu oko očuvanja Šopova imena u vremenu kada ga nitko ne objavljuje. Međutim, to nije istina. Mogu spomenuti što sam ja na tom polju napravio.</p>
<p> O Šopu sam prvi put pisao 1970., a 1997. objavio sam jednu knjigu njegovih nepoznatih pripovijedaka, od kojih su neke bile objavljene pred kraj rata i kojima se nitko drugi nije bavio. Riječ je o tridesetak priča koje su sjajne, metafizičke, fantastične naravi i kroz koje struji autentičan duhovni život. Tri godine kasnije izdao sam zbornik »Književna kritika o Nikoli Šopu« u koji sam uvrstio 550 kartica teksta od prvih kritika njegova djela pa do posljednjih. U međuvremenu sam uredio za Mladinsku knjigu izbor iz Šopova cjelokupnog opusa.</p>
<p> Ništa sličnog nisam čuo da je napravio Đuro Vidmarović, a ni pater Horvat, koji se, koliko znam, bavio Bartolom Kašićem, no, ja ipak nisam bio podoban biti pozvan njihovu skupu. Nije bio pozvan ni Zvonimir Mrkonjić, nedvojbeno najpouzdaniji poznavatelj Šopove poezije </p>
<p> l Koja je uloga Matice hrvatske u toj priči?</p>
<p> - Rekao bih da se radi o kukavičjem jajetu snesenom u Matici hrvatskoj, premda neki smatraju da se iz toga jajeta može roditi fenix obnove Matice. Kako će se obnovit i što bi trebala biti, to ne znam. Valja reći da Matica dio svojih funkcija obavlja relativno pristojno, i to stoga jer u svojoj 160- godišnjoj povijesti nikad nije imala više novaca nego što ga sada ima za svoje djelovanje. Hvala Bogu da je to tako, mada bi se ti novci ipak često mogli i pametnije trošiti. </p>
<p> l Dvojica spomenutih inicijatora kažu u svom pozivu da su »zabrinuti za duhovnost našeg naroda«, a naprotiv, Sveti Otac, nakon povratka u Rim, javno pohvaljuje uzorni stupanj kršćanske prosvijećenosti hrvatskoga puka. To otvara stara pitanja o naravi i ulozi dijela katoličke struje unutar korpusa hrvatske književnosti, ali i same katoličke zajednice. Kako stoje stvari s Levijatanom našeg doba, iz perspektive Vašega iskustva? </p>
<p>- Crkva je uvijek bila bolja kad je morala djelovati u lošim uvjetima. Nju sjaj javnosti često zaslijepi. Osim toga, Katolička je crkvom u nas u posljednjih 50-ak godina izgubila vezu s intelektualcima, stručnjacima u pojedinim strukama, koji mogu biti čak i agnostici, ali su to upućeni i korisni ljudi. S druge strane, ta Crkva kako ne zna reći što hoće, stalno govori što neće, a i to nejasno artikulira. A to što neće su opća mjesta. Da Crkva zna što hoće, sigurno ne bi prihvatila od prošle vlasti da joj gradi onakav preskupi vojni ordinarijat. To je bio mamac i podvala na koju je neinteligentno pristala. To nije ordinarijat, to je kula babilonska. Crkva mora biti siromašna, samo u siromaštvu postaje duhovno bogata. Danas Crkva inzistira na povratu svojih imanja. Ja sam za to da svakomu vrati njegovo, no ima li Crkva uopće ideju kako koristiti bogatstva koja joj trebaju biti vraćena. Nije li mogla kroz proteklih 12 godina organizirati, recimo, katoličko sveučilište ili urediti modernu bolnicu i slično. Ponaša se kao da je izgubljena u svemiru i nejasnoj hrvatskoj sadašnjici.</p>
<p> l Kako stoje stvari s katoličkom strujom unutar korpusa hrvatske književnosti?</p>
<p>- Ja ne smatram da postoji marksistička književnost, ne smatram da postoji vrtlarska ili ratnička književnost, nego da postoji dobra i loša književnost. Hrvatska književnost se dosta bavila duhovnošću, ali nastojala je biti samostalna - kao što je bilo puno pisaca koji nisu htjeli biti članovi KP, tako je bilo dosta pisaca koji nisu odustajali od vjerskog nazora na svijet, ali se nisu dali ni upregnuti u ičija kola.</p>
<p> l Ne tjera li ovo, na žalost, vodu na mlin onih koji osporavaju lansiranje krilatice da je MH baš danas savjest našega društva ?</p>
<p>- O tome da je Matica hrvatska savjest našega društva teško je govoriti, jer nisam čuo da su reagirali na blasfemiju lažnih Frankopana, nisam čuo da su reagirali na socijalne nepravde, nisam čuo da su se izjasnili o pitanju našeg školstva, nisu nikad uspjeli reći ni jednu riječ o Hrvatskim studijima, koji su po mom mišljenju apsolutno upitni, itd. Ne znam je li savjest ono što si šapućeš u bradu ili je savjest reakcija, djelovanje. Grijeh je činiti grijeh, ali je grijeh i ne reagirati, ne djelovati.</p>
<p>Smatram da ovakva organizacija kakva je Matica ima pravo da budu svojeglava, ima pravo da ne misli uvijek poput većine društva, ili većeg dijela politike, ona naime ima pravo na svoj stav. No nisam sklon povjerovati da takvi stavovi postoje. </p>
<p>Nemam ništa protiv desnog shvaćanja kulture, ali nemam razumijevanje za »desničarenje« - priznajem pravo na konzervativizam, ali ne i populističko natražnjaštvo. Pojmove desno-lijevo, napredno-nazadno, nužno je u našim okolnostima redefinirati. Uvjeren sam ukoliko Matica hrvatska nema elitističku jezgru, ukoliko pobijede partikularizmi, utoliko je njezin položaj i smisao upitniji.</p>
<p> l Slučaj sa skandaloznim skupom u Matici, kako ste ga Vi nazvali, otvara pitanje odgovorne zrelosti naših vrhunskih institucija, pa tako npr. i pitanje odgovornosti povijesne struke za nevjerojatnu pasivnost u slučaju poplave lažnih Frankopana, koji su prevarom uspjeli nasamariti čak i sam vrh Katoličke crkve okupljen na Trsatu. Nisu li Vaše kolege pisci u žiriju za dodjelu Frankopanske nagrade pristali svjesno na obmanu za dobar honorar?</p>
<p>- Na žalost, vi ste u pravu. Hrvatski su pisci toliko pauperizirani da se lako dadu upregnuti u bilo čiji jaram. Odnos novca i morala postao je negativno recipročan. Ne vjerujem u metempsihoze ni u sklandaloznom slučaju krivotvorenih Frankopana. Nisam pristalica stava da oni novcem dobivenim unosnom ženidbom mogu kupiti status i još k tomu plemićki. Neboder su mogli na Jelačićevu trgu platiti novcem engleskog tasta, ali nema tih para kojim mogu platiti frankopansko ime, osim ako im u stilu našeg tranzicijskog ponašanja to benevolentno ne darujemo. </p>
<p> Zgrozio sam se kad sam vidio da se čitava ta familija Frankopan, Šubić, Dojmi pojavila na Trsatu. Još nekoliko takvih predstava i laž će postati istinom.</p>
<p>Znao sam da će gospođa Ingrid Deter Dojmi de Delupis to napraviti. U njezinu zastrašujuću ambicioznost ne sumnjam. S njom je u Švedskoj studirao jedan moj prijatelj i sjeća je se kao »tenka u dejstvu«. Znam dosta o njihovu ponašanju u Londonu i izbjegavanja bilo kakvih veza s hrvatskom emigracijom.</p>
<p>U lozu Dojmi ne želim se pačati. Jedino podsjećam da je otac današnjeg pretendenta na plemićko naslijeđe otišao 1943. pred partizanima u Italiju. Tvrde da je morao otići jer je bio talijanski kolaboracionist. </p>
<p> l Bili ste rekli da ćete napisati otvoreno pismo u svezi s poplavom lažnih plemenitaša. Na koga ćete ga adresirati? </p>
<p>- Da, napisat ću otvoreno pismo ministru unutarnjih poslova, jer ako smo nedavno bili svjedoci kako je ulovljeno nekoliko tona lažne vegete, te da su dotični uvoznici uhapšeni, zašto se to isto ne učini i s lažnim Frankopanima. Pa familija Frankopan je mnogo veće ime hrvatske povijesti od vegete, to je staro europsko plemstvo, a osim toga poslije događaja u Novom Bečkom Mjestu oni su jedno od rijetkih autentičnih potvrda da se Hrvatska borila za slobodu protiv Habsburgovaca. Zar ćemo mi svoje amblemske velikaše žrtvovati za nekakve čudne gospođe i njihove sinove, kojima zapravo ne znate podrijetlo i koji očito računaju da će s tim imenom ne samo steći slavu nego i nešto drugo. Tomu se pravna hrvatska država treba oštro suprotstaviti.</p>
<p> l Zašto na sve te pojave žmiri novoosnovano Hrvatsko društvo pisaca i zašto u svemu tome sudjeluje skupa sa svojim dojučerašnjim političkim protivnicima, zbog kojih su i istupili iz DHK?</p>
<p>- Ja bih rekao da to društvo nije zaživjelo. Zašto nije? Pa zato jer nema prostorije u kojima bi se sastajalo, ono je naime dobilo na papiru novi prostor, ali se u njega još nije uselilo. Ono nadalje nema telefona, nema kompjutor, ono je za sada virtualno društvo, a da bi funkcioniralo, mora biti unutar sebe organizirano kao institucija. Kada je došlo do odcjepljenja od matičnog društva, svi su vjerovali da će to biti brže i lakše. Odustao sam od svoje kandidature za predsjednika ne zbog toga što u to društvo ne vjerujem, nego stoga što sam bio svjestan da ću morati raditi hrpe trivijalnih poslova za koje više nemam energije. Od osnivanja je prošla godina dana, a ništa se nije pomaknulo. </p>
<p> l Vaša izdavačka kuća »Dora Krupićeva« objavila je ovih dana dvosveščana Sabrana djela Ulderika Donadinija. Potkraj 50-ih godina prošloga stoljeća Gustav Krklec priznao je kako je Donadini pao u totalni zaborav. Što za hrvatsku književnost znači objavljivanje više od tisuću stranica što zaboravljenih, što malo poznatih Donadinijevih djela?</p>
<p>- Krklec je ovaj put rekao istinu, iako je često volio lagati. Njegov je istup tada bio plodonosan, ljudi su čuli za Donadinija i ubrzo je u biblioteci Pet stoljeća hrvatske književnosti izašao u zajedničkoj knjizi izbor njegovih djela, a potom sam ja uredio zaseban izbor iz Donadinijeva cjelokupnog opusa koji je naručio pjesnik Drago Ivanišević. Literarna pravda je hirovita, Krklec je danas nepoznatiji i manje živ od Donadinija. </p>
<p> Bavim se Donadinijem od 60-ih godina i sada sam želio »kapitalizirati« ta znanja. Na tome sam radio nekoliko godina i pokazao sam sâm sebi da sam ne samo izdavač nego i institucija koja bi mogla bez problema parirati Zavodu za književnost HAZU-a te da takve knjige radim za neusporedivo manje novca.</p>
<p> l Što Donadini znači u korpusu hrvatske književnosti?</p>
<p>- Istina je da je on zaboravljeni autor, kojemu međutim od tridesetih godina pa sve do najnovijeg vremena u antologije ulazi po jedna priča. Napisao je dvije doista dobre proze kakva je »Đavo gospodina Andrije Petrovića« i»Dunja«. Tu je i jednočinka »Gogoljeva smrt«, koja spada u vrhunce hrvatskih jednočinki i koja se u nekim hrvatskim kazalištima igra i posljednjih 10 godina . Dakle, Donadini je pisac koji je umro, ali nije umjetnički mrtav. Za Donadinija važnu ulogu ima djelo, ali i njegov kontroverzni životopis.</p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Rektorica tjera Hrvatski državni arhiv na ulicu</p>
<p>Premda je Hrvatski državni sabor svojom odlukom još 1995. godine razvlastio Sveučilište koje je, nakon iseljenja Nacionalne i sveučilišne knjižnice, željelo za sebe zgradu što je kao starosjedioc koristi Hrvatski državni arhiv, aktualna rektorica sada u njoj traži sustanarski odnos Arhiva i Rektorata, dijeleći taj prostor na »skladišni« i reprezentativni </p>
<p>U hrvatskoj kulturi na pomolu je još jedan skandal. Rektorica Zagrebačkoga sveučilišta traži iseljenje Hrvatskog državnog arhiva iz zgrade na Marulićevu trgu u Zagrebu, koja je sagrađena 1913. godine za potrebe Sveučilišne knjižnice i Zemaljskoga arhiva. Njezina je ideja smjestiti Rektorat u reprezentativne prostore tog secesijskog zdanja koje je projektirao arh. Rudolf Lubynski. Kao direktan povod za tu akciju, navodi se povrat zgrade u Gundulićevoj 10 Vrhovnoj upravi Družbe sestara milosrdnica, u kojoj Pravni Fakultet Sveučilišta u Zagrebu održava dio svoje nastave. U dogovoru s Pravnim fakultetom, a bez konzultacija s Hrvatskim državnim arhivom, što više njemu iza leđa, rektorica prof. dr. Helena Jasna Mencer pristaje na ustupanje prostora Rektorata Pravnom fakultetu, a za Rektorat kao idealno rješenje traži zgradu Arhiva, ne nudeći mu čak ni alternativno rješenje. To, uostalom, nije njezina briga! </p>
<p>Ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva dr. Josip Kolanović za sve doznaje iz druge ruke, kada mu je predočeno pismo što ga je rektorica uputila potpredsjedniku vlade dr. Anti Simoniću, očekujući očito političko rješenje toga slučaja. Ne poznavajući ulogu i značaj tako iznimne državne institucije, rektorica u spomenutom pismu navodi: »S obzirom na činjenicu da za arhivske aktivnosti nije potreban reprezentativni prostor (knjižnica i čitaonica s pripadajućim prostorijama te ostali dio uredskoga prostora), tim bi se prostorom moglo koristiti Sveučilište za smještaj Rektorata.«</p>
<p>U istom pismu, doduše, navodi se i druga mogućnost: »Iseliti HIDRU iz zgrade na Trgu maršala Tita 3 koja je u vlasništvu Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Hidra u toj zgradi koristi polovicu prizemlja, cijeli treći kat i dio četvrtoga kata. Iseljenjem HIDRE zgrada bi u cijelosti bila na upotrebi Pravnome fakultetu.« U tom slučaju ne bi bilo potrebe iseljavati Rektorat na južniju lokaciju Zapadnog perivoja Zelene potkove grada, ali se to u pismu ne spominje, pa se lako može zaključiti da se ipak računa i na zgradu Hrvatskog državnog arhiva, što potvrđuje zaključak pisma: »Navedene dvije mogućnosti osiguravaju potpunu supstituciju za prostor u Gundulićevoj ulici 10, pa se u tom slučaju ta zgrada može vratiti Družbi sestara milosrdnica. Mišljenja smo, gospodine potpredsjedniče, da ovaj prijedlog predstavlja realnu mogućnost brzog povrata predmetne zgrade stvarnom vlasniku, pa se nadamo da ćete ga podržati.«</p>
<p> Rektorica, dakako, nije pojasnila kako bi i kamo to tako brzo izbacila 120 zaposlenih službenika Arhiva. Ne bi li možda u perivoju oko te kultne zgrade hrvatske kulture podigla barake u koje bi smjestila radne prostore arhivista, da bi se u reprezentativnom zdanju Arhiva mogle održavati paradne svečanosti Rektorata. Možda bi za arhivistima letili brzo van i stolovi velike, male i profesorske čitaonice, zajedno sa secesijskim svjetiljkama i drugom opremom nepotrebnom svečanostima Rektorata.</p>
<p>Kako to rektorica, poput skretničara, kojemu manjka poznavanje kulture, olako premješta Pravni fakultet, Rektorat i Hrvatski državni arhiv, kao da je to njezino vlasništvo u kojem treba, po vlastitom ukusu, napraviti malo, drugačijega, reda? To si pravo uzima, nasljednim pravom nesređenih odnosa Sveučilišta i Hrvatskog državnog arhiva. Naime, iako je Arhiv, još kao Zemaljski arhiv, koji je nekoliko puta u povijesti promijenio svoje ime, starosjedioc u toj zgradi, Sveučilište je to zdanje željelo zadržati za sebe i nakon iseljenja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u novu zgradu. No, Grad Zagreb je taj pokušaj osujetio uknjiživši tu zgradu kao svoje vlasništvo. Nešto kasnije, Zakon o visokim učilištima, omogućio je ipak prenošenje vlasništva na Sveučilište.</p>
<p> Uvidjevši nelogičnost takova postupka prema državnoj instituciji kakva je Hrvatski državni arhiv, Sabor je poništio tu odluku donošenjem Zakona o prenošenju vlasništva i osnivačkih prava nad Nacionalnom i sveučilišnom bibliotekom u Zagrebu. Previdjevši i tada da NSB nije bila jedini korisnik toga prostora od početka korištenja te zgrade, koja je namjenski projektirana i za arhiv i za knjižnicu, u zemljišne je knjige kao novi vlasnik upisana Republika Hrvatska. Ali je donesenim Zakonom regulirano pravo Hrvatskog državnog arhiva da »zgradu na Marulićevu trgu 21 u Zagrebu, nakon iseljenja Nacionalne i sveučilišne biblioteke, koristi bez naknade za obavljanje svoje djelatnosti do izgradnje nove zgrade Arhiva«.</p>
<p>Unatoč takvoj zakonskoj odluci, u kojoj se ne spominje mogućnost korištenja te zgrade i za potrebe Sveučilišta, rektorica u pismu upućenom potpredsjedniku Vlade, manipulira interpretacijom tadašnjih događaja. Tvrdeći kako je Hrvatski državni sabor donio izmjenu zakonske odredbe (da li izmjenu ili novi Zakon?) te je zgrada, kojom se koristi Hrvatski državni arhiv, u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, rektorica dodaje: »Sveučilište je tada bilo suglasno da se sav prostor za skladištenje arhivske građe dade na korištenje Hrvatskom državnom arhivu, a da se ostalim reprezentativnim prostorom koristi Rektorat Sveučilišta«.</p>
<p> Pa iako su se prijašnji rektori prof. dr. Marijan Šunjić i prof. dr. Branko Jeren stvarno borili za to da ta zgrada pripadne Sveučilištu, nikada javno nisu obznanili namjere za njezinu prenamjenu u Rektorat. Ako su im to i bile želje, one su dosad bile tajne. Sadašnja rektorica usuđuje se to izreći i napisati, crno na bijelo, i pri tom govoriti o nekakvoj prijašnjoj suglasnosti Sveučilišta da se Arhiv koristi skladišnim, a Rektorat ostalim reprezentativnim prostorom. To, naime, ne odgovara istini. Ako je Sabor razvlastio Sveučilište i donio poseban Zakon kojim regulira vlasničke odnose i korištenje te zgrade, nije bila potrebna nikakva suglasnost Sveučilišta za taj potez. Uostalom u članku 2. toga Zakona, u kojem se navodi da Hrvatski državni arhiv može koristiti taj prostor do izgradnje nove zgrade, nema ni jedne riječi o tome da bi Arhiv i Rektorat bili u njemu sustanari, pogotovo ne u varijanti razgraničenja »skladišnog« i reprezentativnog prostora. Saboru je, naime, bilo jasno ono što aktualnoj rektorici nije - da je Hrvatski državni arhiv memorija hrvatske povijesti, a ne skladište za građu. </p>
<p>Upravo stoga rektorica ne može shvatiti da Hrvatskom državnom arhivu trebaju ti javni prostori čitaonica u kojima studenti, znanstvenici i drugi stručnjaci, pa i građani mogu istraživati tu dokumentarnu povijesnu građu, ali i koristiti se s referalnom knjižnicom (200.000 knjiga), međuratnom i poslijeratnom periodikom, mikrotekom (devet milijuna snimaka), digitalnim zapisima arhivske građe iz cijeloga svijeta te audio i video zapisima. Kako bi se ti prostori ponovno stavili u funkciju, Ministarstvo kulture već od 1996. godine financira i njihovu obnovu. Sve restauratorske zahvate na tom secesijskom gesamtkunstwerku, pod nadzorom Gradskoga zavoda za zaštitu spomenika kulture, obavlja Hrvatski restauratorski zavod. Otvaranje velike čitaonice javnosti očekuje se krajem listopada, a ostalih prostora sljedeće godine.</p>
<p>Mora se priznati da je rektorica to dobro smislila. Ne uloživši ni kune u obnovu zgrade, koju u potpunosti financira Ministarstvo kulture, Sveučilište bi se dokopalo uređenog prostora za Rektorat. No, radila je račun bez krčmara, i za to zatražila političku podršku. Pokazavši se kao osoba bez sluha za kulturu, htjela je jednu uglednu kulturnu instituciju hrvatskoga naroda poput uljeza nemilosrdno izbaciti na ulicu. Da se malo osvrnula po Europi, vidjela bi da gradovi poput Beča, Praga, Budimpešte i Pariza, gradeći i nove zgrade za arhive, koji se neprekidno šire, ne izbacuju te ustanove iz njihovih starih zdanja koja i dalje ostaju u javnoj funkciji arhiva, dostupnih svim građanima. Ali ona bi istjerala Hrvatski državni arhiv, koji ionako nema dovoljno prostora, te strpljivo, još od 1971. godine, čeka početak gradnje tog kapitalnog objekta hrvatske kulture. Učinila bi to maćehinski, iako na to nema nikakvih prava.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Arhivi nisu samo za arhivske ovisnike</p>
<p>Arhivi moraju biti dostupni ne samo specijalistima nego i građanima koji će se »usput« koristiti programima takve institucije. Stoga treba vrlo brižljivo odabrati njegovu lokaciju. Postojeće zgrade u središtu grada mogu služiti kao arhivske »vitrine«, a novi depoi i drugi arhivski sadržaji mogu se smjestiti na rubove grada. Možda bi se takvo europsko iskustvo moglo primijeniti i u Zagrebu </p>
<p>U posljednje vrijeme ponovno se postavlja problem arhiva u Zagrebu kao kapitalne investicije u kulturi koja je ustupila svoje mjesto prioriteta Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Povodi su različiti, a jedan je i generalni urbanistički plan. O gradnji Hrvatskoga državnog arhiva donesena je odluka još srednjoročnim planovima razvoja grada Zagreba 1976. - 1980., kada je rečeno da će se nakon dovršetka NSK graditi zgrada državnoga arhiva.</p>
<p>U Annecyju je 27. i 28. svibnja održan skup pod naslovom »Arhivske zgrade - zgrade budućnosti«. Organizirala ga je Uprava francuskih arhiva, institucija što se brine o sustavu koji je minuciozno građen i dio je francuskog nacionalnoga projekta. Skup je i internacionaliziran sudjelovanjem zemalja koje su u Europskoj uniji i onih koje tek trebaju pristupiti, a njegove poruke mogu biti korisne i Republici Hrvatskoj. Posvećen arhivskim zgradama, skup je bio zamišljen tako da je omogućio aktivno sudjelovanje arhivskim specijalistima, programerima, urbanistima i projektantima-arhitektima. Naglasak je bio na javnim sadržajima u okviru programa arhivskih zgrada. Javnost arhivskih zgrada bitan je kriterij već kod smještanja arhiva u gradu. Njegova lokacija mora biti dostupna sad već ne samo specijalistima i »arhivskim ovisnicima« već i običnim stanovnicima kvarta-grada koji će se »usput« koristiti i dijelom programa takve ustanove. </p>
<p>Vrlo uspjela prezentacija realiziranih i projektiranih arhivskih zgrada pokazala je tri načina realizacije: prenamjenom postojećih građevina, koje su u pravilu dio kulturnog naslijeđa i stoga zaštićene, kao arhitektonski spomenici; proširenjem postojećih arhivskih objekata te gradnjom novih zdanja na novim mjestima. Toj podjeli trebalo bi pridodati i mogućnost prostornog odvajanja sadržaja arhiva: korištenje postojećih zgrada u središtu grada kao arhivske »vitrine«, a izgradnja novih depoa i arhivskih sadržaja na periferiji grada. Ova je tema (za Zagreb veoma interesantna) na žalost premalo razrađena, tek naznačena kao primjer mogućeg načina rješavanja (Barcelona). </p>
<p>Poseban je naglasak bio na prenamjeni povijesnih građevina u arhive, pa je pokazan čitav niz primjera gdje su objekti različitih tipologija preuređivani u arhivske zgrade. Najčešće i, po mojoj ocjeni, najuspjelije su prenamjene starih industrijskih pogona za potrebe arhiva (Tabac u Marseilleu, tekstil u Roubaixu, Perache-Lyon).</p>
<p>Bilo je i primjera koji su isforsirani, što je u diskusiji i potvrđeno. Da bi se »zaštitio« jedan dvorac u Essonu, političkom je odlukom njegov prizemni paviljon preuređen u arhiv. A da bi se zadovoljio program arhiva, ispod prizemnog je dvorca iskopano osam podzemnih etaža. Operacija je dobila i naziv »skriveni arhiv«.</p>
<p>Od novih projekata, zapažene funkcijske čitljivosti i s mogućnošću etapne realizacije, pokazan je arhiv u Le Mansu, sa strukturiranjem građevine od javnog (hal, prijem, čitaonice, specifični javni studijski prostori, izložbeni prostor) preko radnih prostora, do spremišta. Taj projekt omogućuje jednostavno dodavanje depoa, što je vrlo važno budući da se arhivska građa ipak povećava bez obzira na nove tehnologije registriranja građe. Kao zaključak »diaporame«, međutim, nedostajao je kritički osvrt na funkcioniranje izvedenih novih projekata arhivskih zgrada.</p>
<p>Programiranju arhiva posvećeno je u Annecyju puno pažnje, i to od odabira lokacije, programa javnih prostora - parcele arhiva, do programiranja same zgrade arhiva. Kao što je već naglašeno, nova je tema značajnija javna uloga arhiva i proširenje javnih programa u okviru zgrade arhiva. »Arhiv - zgrada za javnost« sve veću površinu nudi javnim programima: čitaonice, izložbeni prostori, prostori prilagođeni za multimedijske prezentacije, predavanja, a tu su neizostavno prostori slučajnih susreta: hol i kafić.</p>
<p>Pokazane su različite lokacije arhivskih zgrada: postojećih u središtima manjih i većih gradova te na rubovima ili u predgrađima većih, kada se radi o proširenju postojeće zgrade arhiva smještenog u središtu grada. Veći arhivski programi, kakve zahtijevaju novi državni i regionalni arhivi, u pravilu se lociraju na periferiji grada, jer je jedan od bitnih kriterija za određivanje smještaja tih građevina značajna površina parcele za izgradnju, a takvih u središtima gradova više nema. Prikazana su i neka rješenja u čisto prirodnom okolišu. Opći i prvi kriterij odabira lokacije je laka dostupnost, posebno sredstvima javnog prijevoza. Iskustva nakon poplava u Evropi govore i o sve rigidnijim zahtjevima zaštite građe, što je također vrlo bitan kriterij kod odabira mjesta.</p>
<p>Neki su projekti arhiva (novi arhiv u Marseilleu i arhiv u Montpellieru) dio osmišljena gradskog projekta restrukturiranja i rekvalificiranja gradskog područja, čak i grada u cijelosti. U Marseilleu je novi arhiv dio projekta koji se uklapa u nacionalni strateški plan Marseille-mediteranska metropola (Euromediteranee). Posebno interesantan je projekt arhiva u sklopu drugih javnih sadržaja na periferiji Montpelliera, koji je po tipologiji neuobičajen - ugrađen u megaprojekt (arh. Zaha Hadid), koji je nastao u funkciji urbane i socijalne rekvalifikacije novih četvrti na rubu grada. Rezultati takvih zahvata su već provjereni od New Yorka do Pariza. Dolaskom javne investicije u neko područje grada to područje, kvart se kvalitetno mijenja. To bi mogao biti takodjer jedan od značajnih kriterija odabira lokacije.</p>
<p>Skup u Annecyju je pokazao da »rezerviranje« lokacije u generalnom urbanističkom planu nije jedini i najvažniji dio odluke o gradnji takvoga objekta. Niti jedna prezentacija nije krenula od »zoninga grada«, nego od kompleksnog gradskog projekta koji govori o sustavu odlučivanja o investiciji i odnosu grada i reprezentativne javne građevine. Razvijanje detaljnih i jasnih programa za gradnju arhiva je posao koji će uroditi raznim rješenjima, i na toj detaljnijoj razini će ponuditi sigurno bolja rješenja nego što to može generalno planiranje grada. </p>
<p>Da je planersko određivanje lokacije, bez političke volje, nedostatno za realizaciju, dokazuje i zagrebačko rezerviranje lokacije za državni arhiv u Krugama još 1971. godine. Projekt »Arhiv u Zagrebu« je složen projekt koji, osim planerskih pretpostavki GUP-a, ima čitav niz važnih segmenata - od programiranja građevine, raznih mogućnosti njena lociranja, korištenja postojećih građevina i feasibility studija, do pripreme zemljišta za gradnju, osiguranog gradskog odnosno državnog zemljišta. Generalni urbanistički plan ne bi trebao ni u jednoj fazi izvedbe takvog kapitalnog objekta kulture biti dokument prema kojem se »prilagođava« projekt, nego obratno projekt arhiva, ako treba, može i »prilagođavati« generalni urbanistički plan. </p>
<p>To je već prihvaćen način elaboriranja i statusa generalnih planova za kapitalne građevine u evropskim gradskim projektima. </p>
<p>Borislav Doklestić</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Kazalište duha nove Europe</p>
<p>Najatraktivniji dio festivala koji će se ove godine održati od 8. do 28. srpnja, čine predstave velikih mladih kazališnih zvijezda iz Italije i Njemačke. Antonio Latella predstavit će Shakespeareova Na tri kralja u maniri kolažiranja različitih tehnika što ih izvodi putujuća družina sastavljena od glazbenika, glumaca, žonglera. Thomas Ostermeier prikazat će Ibsenovu Kuću lutaka - Noru, predstavu o zlatnoj njemačkoj mladeži, izjedenoj seksom, prevarama, nemoralom, nemogućnošću apsolutne ljubavi. Uz dva redatelja koji uzbuđuju duhove festivala, dolazi i treći - Oskaras Koršunovas, nova litavska zvijezda nazivana nasljednikom Eimuntasa Nekrošiusa. On će premijerno prikazati Romea i Giuliettu, i to kao sukob dviju veronskih obitelji u posjedu najboljih pizzerija u gradu</p>
<p>Festival u Avignonu utemeljio je Jean Vilar 1947. godine. Korijeni festivala sežu u veliku izložbu suvremenoga slikarstva i skulpture, što su je u velikoj kapeli Papinske palače organizirali kritičar Christian Zervos i pjesnik René Char. Pozvan da im se pridruži s prigodnom kazališnom selekcijom, Vilar je htio prikazati Eliotovo Umorstvo u katedrali. Stvar se zakomplicirala s autorskim pravima, i umjesto eksperimentalne modernističke produkcije, Vilar se odlučuje za širi izbor. Naviknut na komorne prostore, u početku je gromko odbijao ideju igranja na golemim pozornicama na otvorenome, ali uskoro se na njima udomaćio, posvojio ih i učinio najpoznatijim scenama svijeta.</p>
<p> Na prvome su festivalu izvedeni Shakespeareov Richard II, Paul Claudel i Maurice Clavel, naravno sva tri teksta u Vilarovoj režiji, čime je trasirana repertoarna politika festivala za budućnost. Činile su je nepoznatija djela iz svjetskog repertoara i suvremeni tekstovi.</p>
<p>Vilar je tijekom sedamnaest godina bio jedini organizator, umjetnički i organizacijski direktor, duh i duša festivala. S grupom glumaca svakog je srpnja dolazio s novim predstavama. Među njima su bili famozni Gerard Philipe, koji je proslavio festival svojim interpretacijama Corneilleova Cida i Kleistova Princa Homburškoga, Jeanne Moreau, Maria Casares... Avignonski festival slijedio je sve mijene francuskog kazališnog zakonodavstva, estetskih trendova, političkih orijentacija u ministarstvima. Francusko se kazalište općenito držalo europskim uzorom u organizacijskom modelu, nasuprot angloameričkomu, te je festival postao prauzor kasnijim okupljanjima glumaca, redatelja, autora, producenata iz Europe. Vilar je, svjestan opasnosti upadanja u rutinu, pozvao i najbolje onodobne redatelje kao Jorgea Lavellija i Rogera Planchona. Ekskluzivne kazališne premijere od 1966. upotpunjuje i ples. Prvi je na festivalu nastupio Maurice Bejart sa svojim Baletom XX. stoljeća, a već sljedeće godine pretpremijeru na festivalu imao je film La Chinoise Jean-Luc Godarda. Nastao iz likovne prezentacije, Festival se iz uske dramske perspektive otvorio svim predstavljačkim umjetnostima.</p>
<p>U povijesne predstave koje su obilježile zlatno doba Avignona spadaju Einstein on the Beach Roberta Wilsona, Mefisto Ariane Mnouchkine, La Conference des oiseaux Petera Brooka i Moliere Antoina Viteza. Osamdesetih se na Avignonskom festivalu pojavljuje nova redateljska generacija s Bernard Sobelom, Jean-Pierre Vincentom i Brunom Bayenom. Usporedno s glavnim programom ustanovljava se Avignon off, svojevrsni sajam predstava, uličnih događanja, promocija, čitanja novih predstava. Off nikad neće preuzeti primat kao u Edinburghu čiji Fringe nadvisuje glavnu selekciju. Razlika dvaju najvećih i najpoznatijih festivala jest i u neusporedivo većoj širini i otvorenosti glavnog avignonskog programa. Od 1980. festival preuzima Bernard Faivre d'Arcier i ta godina značila je i definitivnu internacionalizaciju festivala. Legendarni se direktor ove godine oprašta od mandata predajući posao mlađim snagama koje su i stasale uz njega.</p>
<p> Vrhunski organizator, pozvao je Theatre du Soleil sa shakesperijanskim ciklusom, čuvenu Brookovu Mahabharatu, ciklus Pine Bausch, Declana Donnellana, Anatolija Vasiljeva. Od devedestih redovito se organiziraju značajna predstavljanja pojedinih kontinenata (poput Latinske Amerike), zemalja (Japan, Rusija, Tajvan...). Od 1998. pokrenut je program Teorem, zamišljen kao sustavna prezentacija kazališta iz zemalja Istočne Europe. Iako Hrvatska figurira kao zemlja koja bi trebala aktivno djelovati u okviru Teorema, njezina je nazočnost samo formalna, kao i naš udio na festivalu uopće. Avignonski festival profilirao se kao mjesto koje ugošćava najizvrsnija ostvarenja iz protekle kazališne sezone i producent koji poziva velika redateljska, glumačka i spisateljska imena da upravo za tu priliku kreiraju nove predstave.</p>
<p>Najatraktivniji dio festivala koji će se ove godine održati od 8. do 28. srpnja, čine predstave velikih mladih kazališnih zvijezda iz Italije i Njemačke. Antonio Latella koji je osvojio Europu s ciklusom predstava Jeana Geneta (Strogi nadzor, Paravani, Querelle), predstavit će Shakespeareova Na tri kralja u maniri kolažiranja različitih tehnika što ih izvodi putujuća družina sastavljena od glazbenika, glumaca, žonglera. Latellin stil očarao je magijom koja korijene crpi iz komedije dell'arte u sudaru s radikalnim tekstovima dvadesetoga stoljeća (uz Geneta, bavio se Pasolinijevim teatrom). Njegov se susret sa Shakespeareom u romantičnoj komediji unaprijed proglašava senzacijom. Thomas Ostermeier, direktor i glavni redatelj berlinske Schaubuhne prikazat će Ibsenovu Kuću lutaka - Noru, predstavu o zlatnoj njemačkoj mladeži, izjedenoj seksom, prevarama, nemoralom, nemogućnošću apsolutne ljubavi. Na tragu Houellbecqova trendovskog neomoralizma, ta hiperdizajnirana produkcija redovito je proglašavana događajem njemačke posljednje sezone.</p>
<p>Uz dva redatelja koji uzbuđuju duhove festivala, dolazi i treći - Oskaras Koršunovas, nova litavska zvijezda nazivana nasljednikom Eimuntasa Nekrošiusa. On će premijerno prikazati Romea i Giuliettu, i to kao sukob dviju veronskih obitelji u posjedu najboljih pizzerija u gradu. Koršunovas u svoje predstave unosi magičnu tradiciju Vilniusa, grada na križanju baltičke, slavenske i židovske kulture. I kad je riječ o interpretaciji Shakespeareove tragedije, vizualno, ona će podsjetiti na tajanstvo litavskih legendi.</p>
<p> Ricardo Bartis, pisac i redatelj iz Argentine, predstavit će autorsku verziju mita o Don Juanu. Kompanija Jana Fabrea koja je posljednjih sezona redovit gost Avignonskog festivala, izvest će performans Anđeo smrti. Poljski redatelj Krzysztof Warlikowski, našoj publici poznat po dvije predstave iz DK Gavella, prikazat će Dibuka u mješavini teksta Sholem An-Ski i novije interpretacije Hanne Krall. Enfant terrible belgijske kazališne i plesne scene Alain Platel prikazat će novu predstavu Wolf. Jean Claude Gallotta, francuski koreograf predstavlja Tri generacije, Eric Lacascade novu verziju Čehovljeva Platonova, Francois Verret veliki projekt Gradilište Musil, a Stanislas Nordey sa studentima Škole Narodnog bretanjskog kazališta iz Rennesa premijerno će izvesti Nasrtaje na njezin život Martina Crimpa. Didier Bezace će predstavom Square odati hommage Marguerite Duras koja se ove godine nakon ulaska u posvećenu Commedie Francaise spektakularno vratila na francuske pozornice. Anne Teresa de Keersmaeker, još jedna redovita gošća Avignona, prikazat će koreografiju Small Hands na glazbu Henryja Purcella.</p>
<p>Kratka šetnja po spektakularnim predstavama otkriva namjeru Avignonskog festivala. Spoj tzv. umjetničkog kazališta i duha ulice s više od 700 događaja koji su neodoljiv dekor profinjenosti i osjećaja za poslovnost, francuske nadmoći i diskretne umještenosti u duhovnu i geografsku sliku Nove Europe, čine ovaj festival nezaobilaznim mjestom ljubitelja kazališta i profesionalaca. Već od iduće sezone, nova uprava najavljuje diskretne promjene. Selekciju će djelomice činiti veliki umjetnici (Josef Nadj, Jan Fabre, Thomas Ostermeier...) što će godinu za godinom biti proglašavani domaćinima festivala.</p>
<p>Ivica Buljan</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Gromače, smokve i intima prisnih stvari</p>
<p>Gromače nalik drevnim spomenicima svijeta, krčki gradići utonuli u sumrak, smokve i intima prisnih kvarnerskih interijera teme su slikarstva velikog majstora Otona Glihe kojega predstavlja sve značajnija galerija »Tvornice duhana Rovinj«, a izložbeni postav potpisuje vrstan kritičar i prijatelj pokojnog umjetnika - Igor Zidić. Nije li vrijeme da naše velike umjetnike predstavimo u inozemstvu?</p>
<p>Kameni gradići Krka, utonuli u kasno sunce ljeta, prožeti zvonjavom s malih crkvica, pejzaž izbrazdan gromačama nalik drevnim spomenicima svijeta, davno su ljepotom opčinjavali putnike namjernike iz svih krajeva.</p>
<p> Onu prisnu ljepotu intime krčkih interijera u kojima uz male kamine vise raspela, slike Majke Božje i sušeni ružmarin, a na stoliću stoje bokali vina i smokve, davno je upio, a potom na svojim čudesnim platnima oživio Oton Gliha (Črnomelj 1914. - Zagreb 1999.). </p>
<p>Upravo se ta djela, kao i slavne Glihine »Gromače«, zahvaljujući agilnoj ekipi sve značajnije galerije »Tvornice duhana Rovinj« predvođenoj Predragom Grubićem, mogu vidjeti do 15. srpnja 2003. Zna li se pritom da je izložbu priredio i o njoj kritički pisao (strasno kao i uvijek!) Igor Zidić, tim jasnije biva značenje ove izložbe.</p>
<p>Divljenje majstoru Zidić će protkati, dakako, i smionim opservacijama. Kroz sve što je o Glihi napisano, upozorava Zidić, provlači se nekoliko temeljnih stereotipa. Prvi je da se Glihina formula likovne interpretacije gromača pokazala uvjerljivim pars pro toto sadržajem, a da su njegova djela kod nas osamljeni primjeri uspješna pretakanja regionalnog i nacionalnog u univerzalno i internacionalno. Iz toga se izvodio »poučak nade« koji glasi da nitko pa ni autor iz male sredine nije i neće biti a priori isključen iz djelatne participacije u suvremenosti i suvremenom. </p>
<p>Put se nade neće otvarati pokušajima parafraza već viđenog, ističe Zidić, neće se ukazivati pokušajima variranja ili imitiranja postojećeg, nego će se zasnivati na smještanju izvornih sadržaja u svjetsko i kozmičko mjerilo. Drugi je stereotip da je ideja gromačkog ekrana, oslobođenog svih izlišnih pojedinosti, sazrela onog trena kad je Gliha intuirao neku (još nerazjašnjenu) vezu između krčkih gromača kao svojevrsnog »pisma« u otvorenoj knjizi krajolika i hrvatske glagoljice koju nalazimo u crkvenim knjigama, na kamenim natpisima, na listinama povelja. »Između 'kaligrafije' pučkih zidara-težaka koji ograđuju svoju zemlju i priječe kiši da je rastoči i odnese, i pismovna, komunikacijskog znakovlja što zrači starinom hrvatskog entiteta, samo je Glihina užarena mašta i plamteće oko moglo vidjeti znak jednakosti«, piše Zidić.</p>
<p> »Oslonio se, suvremen, na prastaru zemlju i postao njezinim djelom: izvornim čovjekom tla, slikarom pisma«. </p>
<p>Ali »slikar pisma«, ističe Zidić, bila bi svojevrsna tautološka formulacija, jer je pismo tek završni stupanj »onoga slikanja, šaranja, urezivanja od kojeg smo u iskonu krenuli«.</p>
<p>Sâm Gliha svoju je poziciju u hrvatskom likovnom korpusu označio kao poziciju individualca i osamljenika »koji su stvarali umjetnost«. Bitna Glihina briga, analizira Zidić, bila je skrb o autentičnom »tla, tradicije, pisma, kulture, djela«. Zemlja i kamen osigurali su mu autentičnost, ali mu je glagoljica koju je on (jedini) vidio u poljima i gromačama bila na pomoć. Stoga, ako je iz motiva izvukao svoj dio izvornosti - iz kultiviranja je zemaljskog rastera izborio svoju posebnost.</p>
<p> Jednom je, sjeća se Zidić, kazao Glihi: »Znaš da se bojim dana kad će te netko proglasiti kraljem hrvatskog slikarstva...« »Ma, kako možeš. Što to govoriš?«, kazao je Gliha. »Kad te stavimo na vrh navalit će sa svih strana: te vrati Otona ovome, te dio onome i na kraju od našega kralja neće ostati ništa...« »Ne budi zao«, kaže Gliha. »Neću! Ali gledaj, prezime ti je njemačkog podrijetla (od gleiche, gleichen), s imenom stojiš još gore - ne samo što je austro-njemačko, nego je i dinastičko, habsburško, a gdje si se jadan samo rodio - u Črnomolju, Slovenija... ne možeš nam biti kralj«, kaže Zidić, a Gliha odgovara »Mogu, mogu, žena mi je s Krka, znaš, Mila... pitaj je, neka ti kaže«.</p>
<p>Treći je stereotip, upozorava Zidić, tvrdnja da su Gromače nastale 1954. godine slikom »Primorje«. Sva tri stereotipa počivaju na realnim osnovama, kritičari ih nisu izmišljali, a sve tri ideje potječu od samog Glihe i udomaćile su se u krugu koji se u njegovu atelijeru okupljao - među ostalim Dragovan Šepić, Jure Kaštelan, Boris Vižintin. Kad bi ga dirnula sjeta ili ranilo vino, sjeća se Zidić, Gliha je znao zapjevati da razgali dušu. Bio je slikar sudbinski vezan uz svoje djelo, ističe kritičar, »pasionirani egoman, inteligentan, pun zaraznih misli, maštalac, improvizator, ljubitelj poezije, s osjećajem za jezik, riječju, hipnotizer svoje okoline«. </p>
<p>I dok prva dva stereotipa zastupaju svjetskost njegovog regionalnog izvora, boreći se za mjesto hrvatskog u globalnom, treći je skučavao Glihino djelo, upozorava Zidić. Priča o početku »Gromača« 1954. ima periodizacijsku vrijednost, no, jasno je da u slikarevu opusu postoji »stariji sloj pripreme za Gromače«. Oslonimo li se na godine cézanneističke pejzažne prakse, aplikacije Provance na Kvarner, vrijeme bi se priprema protegnulo još za nekoliko godina, kaže Zidić. Određivanje ishodišta u »Primorju« vodi u »neko izuzimanje iz hrvatske moderne tradicije«. Kao da se htjelo naći sliku koja će se razlikovati od dotadašnje moderne tradicije i praviti se da ne vidimo njezine srodnike u fundusu novih očitovanja, jer je bila riječ o procesu koji traje, o pretvaranju tradicijske pejzažne slike u novu viziju.</p>
<p>Na tom putu Gliha nije bio sam - apstrahiranjem u pejzažnom prikazu bavili su se 50-ih i Motika i Šimunović i Murtić i Dulčić. Pod pritiskom nedostatno obazrive kritike, počelo se postavljati pitanje »prvenstva u iznašašću«, imputirajući da jedni potkradaju druge. Apsurd je bila dilema: Gliha ili Šimunović? Vulgarnost tih rasprava prouzročila je rezimiranje u najkraćem povijesnom pogledu razvitka teme apstrahiranja pejzaža. »Htio sam upozoriti da se proces, koji je kod nas, do 1954., trajao već više od 40 godina (od Crnčićevih 'Pogleda s Plasa' i Ivekovićevih 'Zagorskih bregov', i napose vrtoglavih ptičjih perspektiva Babićevih) morao priznati povijesnim«. Još je Babić, upozorava Zidić, pratio Crnčića po velebitskim stazama, pripremajući mnoge inovacije u pejzažnom žanru. Tom su se temom bavili i Šulentić, Tartaglia i Mušić. »Što ćemo tek s Emanuelom Vidovićem koji je niz svojih revolucionarnih krajolika naslikao još 1903. i 1908.«, pita se Zidić.</p>
<p> »Pamtit ću Glihu po fascinantnoj nervaturi, po liniji koja je uvijek grafikon žičevlja, strepnje, uzrujanja, zanosa, pamtit ću ga po konstruktivnom skeletu koji nosi jedra njegove umjetnosti. Moja će ruka i moje će oko zapamtiti nepremašivu ljepotu njegove materije, bogate ili posne, slojevite ili škrte u koju se u mašti zalazi kao u tropsku šumu, kao u krašku špilju. Ušao ovdje ili ondje, izaći lako nećeš u ovaj nijemi, ravnodušan svijet«, zaključuje Zidić, a mi dodajemo - nije li vrijeme da Glihu predstavimo svijetu?</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="24">
<p>Vrijeme je da povijest zapišemo zlatnim perom </p>
<p>Sigurno je da do trijumfa neće biti lako doplivati, jer je u nedjeljnom finalu suparnik iznimno pripremljena momčad Srbije i Crne Gore, koja je od početka turnira pružala ujednačene kvalitetne partije. Hrvatska, pak, iz utakmice u utakmicu igra sve bolje i svakim novim dvobojem djeluje sve sigurnije. Posljednji je protiv Mađara ujedno bio ogledni za finale protiv SiCG</p>
<p>KRANJ (Od Vjesnikova izvjestitelja), 14. lipnja</p>
<p> - Hrvatska vaterpolska reprezentacija ima priliku s europskog vrha skinuti aktualne prvake, selekciju Srbije i Crne Gore, i napokon, u svom trećem finalu na nekom velikom natjecanju od osamostaljenja, osvojiti zlato. </p>
<p>Naime, u svoja su nas prethodna dva pokušaja na OI u Atlanti »preplivali« Španjolci, a na EP 1999. u Firenzi Mađari. Zlato ili srebro - nije svejedno. Iako bi mnogi prije početka natjecanja potpisali za drugo mjesto, povijest ipak pišu pobjednici, a vrijeme je da naši vaterpolisti pišu zlatnim perom. </p>
<p>No, sigurno je da do trijumfa neće biti lako doplivati, jer je u nedjeljnom finalu (18 sati) suparnik iznimno pripremljena momčad, koja je od početka turnira pružala ujednačene kvalitetne partije. Hrvatska, pak, iz utakmice u utakmice igra sve bolje, svakim novim dvobojem djeluje sigurnije. Posljednji je protiv Mađara ujedno bio ogledni za finale protiv SiCG. </p>
<p>Važno je kontrolirati emocije, igrati duge napade te ponoviti čvrstu obranu iz posljednje dvije četvrtine. Izbornik Zoran Roje u samo je nekoliko tjedana zajedničkog rada uspio izgraditi snažnu momčad s naglašenim zajedništvom, a manjkavost sporije igre u polufinalu nam je prerastao u plus, jer se nije nesuvislo gubila lopta. Tako su Mađari ostali bez kontranapada, što bi bilo poželjno i u nedjelju. </p>
<p>- Važno nam je sačuvati mir, postići maksimalnu koncentraciju i držati se taktičkih zamisli. Očekujem izvrsnu utakmicu, a primarno je ponoviti borbeni duh kao protiv Mađara. Nijanse odlučuju pobjednika i treba se izboriti za sreću. Naša je snaga što se na ovom prvenstvu isprofiltriralo mnogo kvalitetnih igrača. Igru u obrani nećemo previše mijenjati niti je prilagođavati njihovim igračima. Pokušat ćemo iskoristiti moć centara Hinića i Smodlake, rekao je izbornik Roje.</p>
<p>Što se može očekivati od selekcije SiCG? Ključni igrač je Vujasinović, produžena trenerova ruka u bazenu. Šapić je najbolji strijelac turnira, ali se ne može pohvaliti postotkom šuta. Puca i ne staje. Dodatnu im je kvalitetu donio Ikodinović, izvanredan šuter, koji je zbog ozljede ramena propustio prvi dio natjecanja. Sigurnost im daje i golemi, iznimno brzi, vratar Šefik. Roje je ponudio svoje viđenje nedjeljnog suparnika: </p>
<p>- Reprezentacija SiCG minimalno je oscilirala. Od samog početka igra jakim ritmom, nameće »veliko« plivanje. Pojedinačno su iznimno kvalitetni, a taktički su i fizički izvrsno pripremljeni. No, to ne znači da ih se bojimo, imamo svojih prednosti, što smo i pokazali protiv Mađara. Baš kao i u petak, moramo zatvoriti prostor ispred centara i ne smijemo im dopustiti da se razmašu, moramo im blokirati kontranapad. </p>
<p>Utakmica Hrvatske protiv SiCG mobilizirala je organizatore. Dvoboj ljutih suparnika u Sloveniji je izazvao veliko zanimanje i očekuju se pune tribine napaljenih navijača. Policija se pripremila, a sigurno će biti žestoka u slučaju da događaji prijeđu sportske okvire. A neugodna iskustva, kad su se sukobljavali tad malobrojni navijači s početka natjecanja, upozorili su da bi bez jakog osiguranja moglo biti neugodnosti. </p>
<p>- Znam da će doći mnogo naših i njihovih navijača, ali bih volio da dođu pratiti sportski događaj u bazenu i da se izbjegne uobičajni »folklor«. Očekujem da ćemo se mi i u bazenu i na tribinama ponašati kao pravi sportaši. </p>
<p>A suparnički je izbornik Nenad Manojlović dodao: </p>
<p>- Očekujem paklenu atmosferu na tribinama te da sve prođe u sportskom duhu kako dolikuje finalu EP. Zadatak nam je ponoviti igru kao protiv Rusa i Mađara te zaustaviti centre Hinića i Smodlaku. </p>
<p>Utakmica je zakazana za 18 sati, a Hrvatska će nastupiti u sljedećem sastavu: Vićan, Burić, Šimenc, Vranješ, Štritof, Smodlaka, Đogaš, Franković, Barač, Hinić, Fatović, Kobešćak, Volarević.</p>
<p>SiCG: Šefik, Nikić, Udovičić, Savić, Ikodinović, Jelenić, Gojković, Ćirić, Šapić, Vujasinović, Jokić, Zloković, Kuljača. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Iz Minska ipak s jednim bodom</p>
<p>Hrvatski se rukometaši mogu požaliti i ljutiti samo na sebe. I to s pravom. Opustili su se, ali previše. Zato se i dogodilo da mlada, neiskusna momčad poput Bjelorusije u 30 minuta zabije svjetskom prvaku 23 (!) pogotka. A Francuzi su, kao aktualni svjetski prvaci, na SP-u u Portugalu zabili Hrvatskoj tek 22 gola u cijeloj utakmici!</p>
<p>MINSK (Od Vjesnikove izvjestiteljice), 14. lipnja</p>
<p> - Hrvatski se rukometaši vraćaju kući s bodom, osvojenim u Minsku, u prvom kvalifikacijskom dvoboju protiv Bjelorusije, koji bi trebao donijeti plasman na Europsko prvenstvo 2004. u Sloveniji. Odigrali su Bjelorusi i naši 32-32 (9-15), što daje prednost hrvatskim rukometašima, budući da se sljedeće subote igra uzvrat u Zagrebu. No, naši rukometaši nisu zadovoljni remisom, jer su u Minsku imali i sedam pogodaka prednosti, a na kraju su završili s neodlučenim rezultatom. I to jedva, jer su Bjelorusi dvije minute prije kraja imali dva pogotka prednosti. Sad Hrvati imaju nekoliko dana za analizu i pripremu uzvrata, jer je EP preveliki ulog koji ne bi trebalo prokockati. Nitko se u redovima hrvatske reprezentacije ne boji za prolaz i nastup u Sloveniji nagodinu, ali ovo im je upozorenje.</p>
<p>Hrvati nisu imali problema do polovice drugog poluvremena. Igrali su u svojem ritmu, zabijali, držali Bjeluruse na sigurnom odstojanju od četiri-pet pogodaka i činilo se da će se Hrvati iz Minska vratiti s dva boda. No, taj je dojam trajao do 44. minute. Tad su naši imali 24-19, no nekoliko je pogrešaka dovelo Bjeloruse na 23-24. Mlada bjeloruska momčad je tad dobila krila, a naši su se sve teže odupirali tim naletima. Dvije minute prije kraja imali su Bjelorusi dva gola više (30-28), uspjeli su naši minutu kasnije vratiti prednost (31-30), ali su ih uporni Bjelorusi, predvođeni sjajnim 21-godišnjim Sergejom Gorbokom opet stigli i na kraju proslavili njima veliki bod protiv svjetskih prvaka.</p>
<p>Naši su se svjetski prvaci na kraju mogli požaliti i ljutiti samo na sebe. I to s pravom. Šest pogodaka prednosti s poluvremena očito im se učinilo dovoljnim, pa su se opustili. Jedini je problem što se naša momčad, čini se, ne zna opustiti malo i održavati razliku, već kad se opuste, onda se zbilja opuste. Zato se i dogodilo da mlada, neiskusna momčad poput Bjelorusije u 30 minuta zabije svjetskom prvaku 23 (!) pogotka. A Francuzi su, kao aktualni svjetski prvaci, na SP-u u Portugalu zabili Hrvatskoj tek 22 gola u cijeloj utakmici!</p>
<p>Kapetan Slavko Goluža bio je naš najbolji igrač protiv Bjelorusa, pogotovo u prvom dijelu. Razigravao je, pucao, smirivao, bilo ga je svugdje. Uz njega je bio i vratar Vlado Šola, koji je za 50 minuta provedenih pred mrežom obranio 15 udaraca, od toga jedan sedmerac. Ali ono što su naši napravili u posljednjim minutama nije bilo dovoljno za pobjedu. A u obrani ni Šola, ni Kelentrić, nijedan od igrača u polju nisu mogli zaustaviti Gorboka.</p>
<p>- Ta trinaestica, Gorbok... Koja je to granata u ruci! Pa dvaput mu nisam ni ruku vidio, samo sam osjetio da je lopta prošla pored mene! Nevjerojatno. Brz, a tek ruka i šut..., nije se mogao prestati čuditi Šola 21-godišnjem Bjelorusu. </p>
<p>A Gorbok uistinu zaslužuje sve pohvale za svoj nastup.Njegova dobra igra ide jednim dijelom na dušu Petra Metličića. Naš ljevorki igrač očito je umoran i nije bio onaj pravi, ni u napadu, a u obrani još manje. Trebao je čuvati Gorboka, no dečko je 19 puta pucao preko Metličića i od toga mu je 12 puta ušlo u gol! Previše. Uz svu Gorbokljevovu nadarenost, Metličić je taj koji mu je dao da se razigra.</p>
<p>Patrik Ćavar je pokazao svojom igrom da još kako može pomoći reprezentaciji. No, Ćavar izgleda nije miljenik sreće. Desetak minuta prije kraja tražio je izmjenu i požalio se na bol u listu desne noge. Koliko je teška ozljeda i hoće li Ćavar moći nastupiti u subotu, pokazat će pregled ultrazukom u ponedjeljak u Zagrebu. </p>
<p>Usprkos žalu zbog propuštene pobjede, nema razloga za bojazan. Našim je rukometašima ovo kraj naporne sezone i od njih ne treba u ovom trenutku tražiti nadahnute nastupe poput onih na u Portugalu. Iako stoji činjenica da su suparnika kvalitete Bjelorusije morali pobijediti. U ove dvije utakmice jedini je cilj plasman na europsku smotru. Istina, plan o gostujućoj pobjedi nije prošao, ali teško je povjerovati da bi se nešto slično moglo ponoviti u Zagrebu.</p>
<p>• SC »Uručje«</p>
<p>BJELORUSIJA - HRVATSKA 32-32 (9-15)</p>
<p>BJELORUSIJA: Krajnov, Sokolovskij, Brovko 3, Kurčev, Galuško, Usik 4, Ostrovskij, V. Lisica 7 (1), V. Klimovec 3, Nežura 1, Karšakijevič 2, Gorbok 12, Vasiljev, Gromljiko.</p>
<p>HRVATSKA: Kelentrić, Šola, Kaleb 6, Sulić 4, Jović 1, Lacković 5, Zrnić 2, B. Lisica, Dominiković 1, Ćavar 4 (1), Goluža 6, Vukas, Špoljarić, Metličić 3.</p>
<p>SUCI: Baum i Goralczyk (obojica Poljska). GLEDATELJA: 1500.</p>
<p>SEDMERCI: Bjelorusija 2 (1), Hrvatska 2 (1).</p>
<p>ISKLJUČENJA: Bjelorusija 10 minuta (Gorbok, Kurčev, Gromljiko, Ostrovskij, V. Klimovec), Hrvatska 6 minuta (Jović, Goluža 2+2).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Sergej GORBOK</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Kosovari ponovno skandirali Ćiri</p>
<p>Ovaj put, pred 12.000 gledatelja koji su zdušno skandirali Ćiri, donedavni je maksimirski trener - izgubio utakmicu! Selekcija »Internacionalnih zvijezda« pobijedila je momčad »Prištine 80« sa 2-1</p>
<p>PRIŠTINA, 14. lipnja</p>
<p> - »Kakav divan ambijent! Ovo je stvarno baš kao i 80-ih godina kad je na tribine dolazilo 5000 gledatelja. Ali, 5000 samo na Ćirine - treninge!« Takvim su, razdraganim glasom, govorili domaćini subotnjeg nogometnog spektakla u Prištini. Kosovari su još iz vremena bivše zajedničke lige na ovim prostorima ostali zapamćeni kao možda najfanatičniji navijači. Pa, iako je u međuvremenu košarka promovirana kao glavni kosovski sport, domaći su drukeri u subotu ipak priredili »romantični hommage« nekad slavnoj generaciji prištinskoga nogometa. A među predvodnicima ove fešte bio je i dojučerašnji Dinamov trener Miroslav Blažević.</p>
<p>U subotu je, naime, na stadionu kraj Prištevice svečano proslavljena 80. obljetnica osnutka NK Prištine, ili u izvornoj verziji - »Klubi i futbollit Prishtina«. Veličanstveni doček kakav je Ćiro doživio u subotu doista je podsjetio na kulisu iz 1985. godine, kada je Blažević figurirao kao kosovski nogometni junak. Naposljetku, tada ih je povezivala i bijela boja - većina domaćih stanovnika nosila je bijele kapice, a Ćiro bijeli šal. Upravo je Blažević izvukao prištinski klub iz »opasne zone« i osigurao mu ostanak u prvoj ligi. Na klupi je tada, uoči proljetne sezone 1984./85. naslijedio Vukašina Višnjevca, svojevrsnoga »trenera-diktatora« (tako ga barem zovu Kosovari), koji je u svojoj karijeri trenirao gotovo sve klubove bivše države, osim Dinama. Ove je subote, međutim, nedostajao tek spomenuti šal bijele boje, modni detalj koji je dugo vremena bio zaštitni Ćirin znak pomoću kojeg je palio nogometne zaljubljenike u Maksimiru, a potom i u Prištini. U to su vrijeme, podsjećaju nas domaćini, prvenstvene utakmice počinjale u 18 sati, a stadion se otvarao već u 10, dakle osam sati ranije. I ljudi su već tada dolazili na stadion. </p>
<p>Ovaj put, pred 12.000 gledatelja koji su u subotu zdušno skandirali Ćiri, donedavni je maksimirski trener - izgubio utakmicu! Selekcija »Internacionalnih zvijezda« pobijedila je momčad »Prištine 80« sa 2-1. Strijelac za Blaževićevu momčad bio je nekadašnji Partizanov igrač Isa Sadriu, izjednačio je Rexhep Gaxholi, a pobjedu »internacionalcima« osigurao Ardian Kozniku. No, posebno je zanimljivo bilo vidjeti nekad iznimno popularne, a sad pomalo i zaboravljene nogometne zvijezde. Nekadašnji Šukerov partner u Dinamovom napadu Kujtim Shala izgleda baš kao i 1990. godine. Vitkošću, a i nogometnim znanjem, doista odaje dojam kao da bi i danas bio veliko Dinamovo pojačanje. U nešto manjoj formi je »nesuđeni dinamovac« Fadil Vokrri, no i on je u subotu bljesnuo s nekoliko atraktivnih poteza na travnjaku.</p>
<p>Pljesak je zaslužio i nekad poznati sudac Shinasi Berisha, koji se ovom svečanom prilikom oprostio od duge sudačke karijere. Cijeli je spektakl izravno prenosila i kosovska TV 21, jedna od tri TV kuće u ovom kraju. </p>
<p>Ovakav ambijent i srdačan prijem nakon čak 18 godina, ipak su svojevrsna satisfakcija Blaževiću nakon posljednjeg maksimirskog udarca i odlaska s Dinamove klupe. »Qiro! Qiro!«, grmjelo je u subotu s tribina. Štoviše, neki već špekuliraju da će se još neko vrijeme čuti ovakvi isti povici s ovoga istog mjesta, jer Ćiru navodno žele - zadržati u Prištini. </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Inker se vratio u Prvu ligu</p>
<p>Budući da je u prvom dvoboju u Kostreni bilo 0-0, »keramičari«, koji su pobijedili na krilima Brazilca Da Silve, mogu se veseliti novim prvoligaškim minutama</p>
<p>ZAPREŠIĆ, 14. lipnja</p>
<p> - Nogometaši Inkera iz Zaprešića vratili su se u Prvu hrvatsku nogometnu ligu nakon šest godina izbivanja. U uzvratnoj kvalifikacijskoj utakmici za popunu Prve lige, na krilima Brazilca Da Silve pobijedili su Pomorac 3-1, a budući da je u prvom dvoboju u Kostreni bilo 0-0, »keramičari« se mogu veseliti novim prvoligaškim minutama. Poveli su gosti u 13. minuti pogotkom Karabogdana koji je ražalostio 4500 nazočnih gledatelja u Zaprešiću. No, Inkerovo buđenje dočekali su krajem prvog dijela kada su pogocima iz slobodnih udaraca Lalić (38.) i Da Silva (45.) preokrenuli rezultat. Sve dvojbe oko novog prvoligaša riješio je Brazilac drugim pogotkom u 81. minuti. </p>
<p>Početak utakmice u potpunosti je pripao gostima. U 8. minuti Grubišić je tukao visoko preko vratiju, a već spomenuti Karabogdan doveo goste u početno vodstvo. Izbjegao je zaleđe, sjurio se prema vrataru domaćih Čavlini, koji mu je obranio udarac, ali lopta se od sretnog napadača Pomorca odbila u mrežu. Inker je napadao u nastavku utakmice, ali jalovo (ubilježili smo tek dva udarca Da Silve), dok su povremeni napadi Kostrenjana bili konkretniji. No, kad nisu ništa uspjeli napraviti iz igre, krenulo im je iz prekida. U 38. minuti Ćosić je iznudio slobodan udarac na 20 m od gola, a Marin Lalić izvrsnim udarcem loptu poslao u mrežu preko živog zida. I kad se činilo da će se na odmor otići neodlučenim rezultatom, Inker je poveo. U sudačkoj nadoknadi Da Silva je izveo još jedan »slobodnjak«, 30-ak metara posve iskosa od vratiju Kneza, koji je valjda očekivao centaršut, no Brazilac je gađao suprotni kut i - pogodio. </p>
<p>Igra »keramičara« bila je znatno bolja u drugom dijelu, a igrači Pomorca igrali su kao da čuvaju prednost. Gosti su jedinu priliku, i to vrlo izglednu, propustili u 60. minuti, kada je najopasniji Kostrenjanin Karabogdan s 2-3 metra prebacio vrata iz voleja. Najopasniji u redovima domaćih svakako je bio Da Silva, koji je prvo u 80. minuti idealno poslužio Brleka (opet promašio zicer), a minutu kasnije sam je odlučio pitanje ukupnog pobjednika. Sjajno je utrčao iz drugog plana i s igračem »na leđima« neobranjivo poslao loptu u lijevi kut nemoćnoga Kneza. Do kraja utakmice Inker je mogao povećati vodstvo, ali ti promašaji nikoga u Zaprešiću nisu zabrinuli, jer je posljednji zvižduk suca Širića bio sve bliže... </p>
<p>• Sportski centar Zaprešić</p>
<p>INKER - POMORAC 3-1 (2-1)</p>
<p>INKER: Čavlina 6.5 - Ćosić 6.5, Brnas 6.5, Ježić 6.5, Bodrušić 6 - Vidak 6.5 (od 68. Feraj 6), Skulić 6.5 (od 76. Radanić -), Tomić 7; Lalić 7 (od 69. Dujmović 6.5) - Da Silva 7.5, Brlek 6.5.</p>
<p>POMORAC: Knez 5 - Brajković 5.5; Pamić 5.5, Ivančić 5 - Antić 5.5, Živković 5.5 (od 69. Zrilić 5), Grubišić 5.5 - Krpan 5.5 (od 74. Dunković 5), Kremenović 5 (od 46. Ostojić 5.5), Prpić 5, Karabogdan 5.5.</p>
<p>SUDAC: Širić (Osijek) 6.5. GLEDATELJA: 4500.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Karabogdan (13.), 1-1 Lalić (38. - 11 m), 2-1 Da Silva (45.), 3-1 Da Silva (81.) </p>
<p>ŽUTI KARTONI: Ivančić, Panić, Dujmović</p>
<p>CRVENI KARTONI: -</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Eduardo DA SILVA</p>
<p>LJubomir Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Šprem propustila prvi WTA naslov</p>
<p>U finalu Argentinka Suarez sa 7-6 (0), 2-6, 6-4 bolja od Karoline Šprem/ Do finala Šprem stigla iz kvalifikacija, upisavši sedam pobjeda, a izborenim finalom naša tenisačica osvojila dovoljno bodova za izravni plasman na Wimbledon </p>
<p>BEČ/ZAGREB, 14. lipnja</p>
<p> - Pritisak je ponovo bio pretežak za Karolinu Šprem. Argentinka Paula Suarez osvojila je 170.000 američkih dolara vrijedan WTA teniski turnir u Beču 7-6 (0), 2-6, 6-4 pobjedom protiv 18-godišnje Varaždinke. Ali trijumf 25-godišnje Argentinke uvelike je zasluga hrvatske tenisačice, igrački nadmoćije, ali s manjkom iskustva u presudnim trenucima. </p>
<p>Iako je pozornica bila spremna za inauguraciju kvalifikantice s premijernim pokalom pobjednice WTA turnira u rukama, Šprem je brzopleto odigrala najvažnije poene, pa je nakon dva i pol sata sedma nositeljica zaslužila treći WTA naslov u karijeri.</p>
<p>Sve je trebalo biti okončano pobjedom 95. tenisačice svijeta pod paskom treera Saše Hiršzona već nakon dva seta. Agresivnim, beskompromisnim tenisom, potpuno opuštena, Šprem je s lakoćom šetala sedam godina stariju suparnicu iz jednog kuta terrena u drugi i nizala poene. Ubrzo je vodila sa 5-1, trebala je samo zaključiti očitu premoć na terenu. Ipak, kao i prije tri tjedna u Strasbourgu, gdje je Šprem igrala prvo WTA finale protiv Talijanke Silvie Farina Elie, ruka se skratila kad je servirala za prvi set. U prvom pokušaju nije stigla do set-lopte, a kod 5-4 vodstva imala je posljednu priliku. I tada je u desetom gemu propustila čak osam prilika za 1-0 vodstvo u setovima. Iako je uspjela izboriti »tie-break«, u odlučujućem gemu nije uhvatila nijedan poen.</p>
<p>Mlade i neiskusne tenisačice nakon propuštenih prilika u prvom setu obično potpuno izgube volju i koncentraciju. No, Šprem je nastavila igrati kao na početku meča, što je ubrzo rezultiralo izjednačenju u setovima. Uslijedila je tada desetminutna stanka zbog visoke temperature, a kada su se tenisačice vratile na teren, osvajale su svoje servise. Sve do desetog gema, kada je Suarez iskoristila mali pad koncentracije kod Šprem i materijalizirala drugu meč-loptu.</p>
<p>Ipak, nakon svega Šprem može uzdignute glave otići iz Beča. Jer, unatoč porazu, odlazi s jednim vrijednim iskustvom u glavi. Naravno, na kraju meča osjetio se i umor kod 18-godišnje Varaždinke. Jer, do finala je stigla iz kvalifikacija. Dakle, upisala je sedam pobjeda, a na terenu je do finala ukupno provela čak 12 sati i sedam minuta. Osim toga, izborenim finalom Šprem je osvojila dovoljno boda za izravni plasman u glavni turnir Wimbledona, kada će se prvi put okušati na travnatoj podlozi.</p>
<p>• Rezultat, finale: Suarez (8) - ŠPREM 7-6 (0), 2-6, 6-4.</p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Schumacher napada Raikkonena</p>
<p>Jedino je izvjesno pred utrku u Montrealu neizvjesnost o pobjedniku. »Probudio« se BMW, McLaren i Renault stalne su prijetnje, a Ferrari je dokazao da ih se u kombinacijama za postolje ne može izbjeći </p>
<p>ZAGREB, 14. lipnja</p>
<p> - U nedjelju se u Montrealu vozi osma po redu od ukupno 16 utrka u natjecateljskom kalendaru formule 1. </p>
<p>Ako je suditi prema posljednjoj utrci, odvezenoj na ulicama Monte Carla, BMW-Williams počeo je isticati kandidaduru za postolja. Pobjedom je Juan Pablo Montoya napao i treće mjesto Renaultova vozača Fernanda Alonsa, koji mu sad »bježi« četiri boda. Hoće li Montoya ponoviti uspjeh iz Monaca, ovisi uglavnom samo o njemu, odnosno, ovo mu je prilika da napokon poveže dobre rezultate i razuvjeri skeptike koji sumnjaju u njegove vozačke sposobnosti. Tu je, naravno, i njegov momčadski kolega Ralf Schumacher, četvrtoplasirani u Monacu, petoplasirani u sveukupnom poretku, u dosadašnjem dijelu prvenstva još bez pobjede, no uvijek opasan i spreman na iznenađenje. </p>
<p>Kod Ferrarija, nakon za njih poražavajućeg rezultata u Monacu (Michael Schumacher treći, Rubens Barrichello osmi) i prvog poraza novog bolida, očekuju da popravni ispit bolje prođe. Naime, utrka u Monacu najbolji je pokazatelj performansi bolida i mogućnosti vozača, a upravo su tu - gdje bi trebali biti dominantni - podbacili.</p>
<p>U McLarenu-Mercedesu ništa nova. Kimi Raikkonen i David Coulthard za sada su najbolje ukomponiran dvojac za upravljačem bolida. Zajedno su skupili 73 boda i ostvarili dvije pobjede (Coulthard u Australiji, Raikkonen u Maleziji), čemu je Raikkonen dodao još i četiri druga i jedno treće mjesto. Prema očekivanjima, na stazi u Montrealu trebao je biti predstavljen novi bolid, no prema riječima šefa momčadi Rona Dennisa od toga za sada još ništa. </p>
<p>Moguće pobjednike na nedjeljnoj utrci treba potražiti i u momčadi Renaulta. Jarno Trulli, a posebno Fernando Alonso skupili su 42 boda za svoju momčad, od čega većina (29) pripada Alonsu, ali na posljednje dvije utrke nisu se penjali na pobjedničko postolje.</p>
<p>Od ostalih se momčadi očekuje da pohvataju mrvice, koje će im spomenuta četvorka ostaviti. Barem ako je suditi prema dosadašnjem tijeku natjecanja.</p>
<p>Spomenimo da se na stazu vraća vozač BAR-Honde Jenson Button, koji je propustio utrku u Monacu zbog ozlijede zadobivene na treningu, no sada je potpuno zaliječen i spreman sjesti za upravljač.</p>
<p>- Ne mogu dočekati da sjednem u bolid. Nadam se da ću ovu utrku završiti bez problema, rekao je Button. </p>
<p>Prošle je godine na stazi u Montrealu slavio Michael Schumacher ispred Davida Coultharda i Rubensa Barrichella. To mu je bila peta pobjeda u Kanadi, a tim je slavljem zaokružio brojku Ferrarijevih uspjeha na 150. </p>
<p>• Poredak vozača: Raikkonen (McL) 48, M. Schumacher (Fer) 44, Alonso (Ren) 29, Barrichello (Fer) 27, Montoya (BMW) 25, Coulthard (McL) 25, R. Schumacher (BMW) 25, Trulli (Ren) 13... </p>
<p>• Poredak konstruktora: McLaren-Mercedes 73, Ferrari 71, Williams-BMW 50, Renault 42, Jordan-Ford 11, BAR-Honda 11...</p>
<p>Krešimir Đureš</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Kerr »slomio« Netse</p>
<p>EAST RUTHERFORD, 14. lipnja</p>
<p> - Košarkaši San Antonio Spursa u petoj su utakmici finala doigravanja NBA lige napravili golem korak prema osvajanju naslova prvaka. Pobjedom 93-83 u dvorani New Jersey Netsa, Spursi su poveli sa 3-2 u pobjedama, te ih do naslova dijeli samo jedan trijumf za koji će imati čak dvije prilike, i to obje pred svojim navijačima.</p>
<p>Iako je najkorisniji igrač lige Tim Duncan dvoboj okončao sa 29 koševa i 17 skokova, faktor iznenađenja i ključni čovjek u završnici bio je veteran Steve Kerr. Igrač koji je u svojoj karijeri četiri puta osvajao naslov prvaka, u posljednje je tri minute ubacio svih svojih šest koševa, tricu za 83-76, dvicu za 87-78 i slobodno bacanje u samoj završnici, te se na najbolji način zahvalio treneru Greggu Popovichu na ukazanom povjerenju. Kerr je u prve četiri utakmice na terenu proveo tek nekoliko sekundi, da bi u petoj odigrao devet minuta, i to u samoj završnici. </p>
<p>Svojim je pogocima Kerr podsjetio na finale 1997. kad je također odlučio petu utakmicu u dresu Chicago Bullsa protiv Utah Jazza. Tad su Kerrovim pogotkom Bullsi stigli do pobjede u Salt Lake Cityju za vodstvo sa 3-2, da bi potom u Chicagu u šestom dvoboju stigli i do naslova. Vrlo je izgledno da se ove godine ponovi takva situacija.</p>
<p>Kad je omjer u pobjedama izjednačen na 2-2, tad je upravo peta utakmica nerijetko odlučujuća u seriji. Toga su svjesni bili igrači oba sastava, pa su u utakmicu ušli mnogo koncentriranije i bolje no što je to bio slučaj u prethodnom dvoboju. Stoga je i košarka prikazana u petak bila na mnogo višoj razini od one dvije večeri ranije.</p>
<p>Nakon odličnog ulaska u utakmicu prvog čovjeka Netsa, Jasona Kidda, koji je pogodio sva četiri svoja početna šuta za 14-9 domaćih, gosti su prešli na zonsku obranu koja im je vrlo brzo dala rezultat i nakon prve četvrtine bili su u minimalnoj prednosti sa 19-18. Slična se stvar dogodila i u drugoj dionici igre, Netsi su držali priključak do posljednje minute, bilo je 35-34, da bi Spursi u završnici poluvremena ostvarili seriju 7-0 za visokih 42-34 na odmoru. </p>
<p>Zahvaljujući ponovno šuterski raspoloženom Kiddu, Netsi su se i u trećoj četvrtini vratili u igru, dvije minute prije isteka tog razdoblja igre rezultat je ponovno bio samo jedan razlike za Spurse (58-57), ali i po treći gosti su završnicu četvrtine odigrali savršeno i serijom 8-0 stigli do prednosti 66-57.</p>
<p>Uporni su se Netsi četiri minute prije kraja primaknuli na dva poena zaostatka (78-76) te je Aaron Williams imao priliku za izjednačenje. No, nakon njegova promašaja uslijedila je nova, završna kanonada Spursa za možda i ključnu pobjedu.</p>
<p>Osim Kerra, veliku ulogu u pobjedi Spursa odigrala su još dva pričuvna igrača, Malik Rose sa 14 i Emanuel Ginobili sa 12 pogodaka, a i Tony Parker je odigrao solidno, postigavši 14 koševa. Netse je predvodio Jason Kidd sa 29 koševa, te po sedam skokova i asistencija, Richard Jefferson dodao je 19, a Aaron Williams 10, ali je potpuno podbacio dosad najpouzdaniji igrač New Jerseya Kenyon Martin, koji je postigao tek četiri poena uz čak osam izgubljenih lopti.</p>
<p>Z. Matić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="31">
<p>Kostas Simitis: »Hrvatska u EU 2008. ili 2009.«</p>
<p>BEČ, 14. lipnja</p>
<p> - »Hrvatska bi mogla zaključiti pregovore o ulasku u Europsku uniju 2008. ili 2009. godine, izjavio je u subotu u Beču grčki premijer i predsjedatelj Europskog vijeća Kostas Simitis. »Hrvatska je podnijela u Ateni zahtjev za početak pregovora za pristup u EU, to će se i ostvariti i nadam se da bi se pregovori mogli zaključiti najvjerojatnije početkom 2008. ili 2009.«, rekao je Simitis nakon razgovara s austrijskim kancelarom Wolfgangom Schüsselom, održanog u sklopu turneje po glavnim gradovima država članica EU-a, a pred summit u Solunu.</p>
<p>»Položaj Hrvatske je nešto drugačiji, rekao bih bolji od drugih zemalja u regiji, ali Hrvatska kao i druge države mora raditi na tome da prihvati i provodi načela, zakone, vrijednosti i praksu EU-a«, kazao je Simitis. Na novinarski upit što od sastanka u Solunu mogu očekivati države jugoistočne Europe, Simitis je rekao da će se na tom skupu »poboljšati postojeći mehanizmi suradnje. Bit će više financijskih sredstava za te zemlje, bit će dogovoreni zajednički programi, a te zemlje moraju usvojiti i provoditi acquis communautaire, pravnu stečevinu EU-a«, zaključio je Simitis. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Mornarica Šri Lanke potopila brod Tamilskih tigrova </p>
<p>COLOMBO, 14. lipnja</p>
<p> - Mornarica Šri Lanke potopila je u subotu ujutro brod pobunjeničkih Tamilskih tigrova, a mirovni promatrači rekli su da je pritom najvjerojatnije poginulo svih 12 članova posade. »Mornarica je priopćila da brod nije odgovarao na radio pozive te se pokušao zabiti u njihov brod, a nije odgovorio ni kada je u njegovu smjeru otvorena vatra upozorenja«, rekao je jedan dužnosnik, tražeći da ostane neimenovan.</p>
<p>To bi mogao biti težak udarac krhkom mirovnom procesu na Šri Lanki. Prema riječima Agnes Bragadottir, glasnogovornice nordijskih mirovnih promatrača koji nadgledaju primirje postignuto uz posredovanje Norveške, »čini se da je na brodu bilo 12 pripadnika Tamilskih tigrova koji su poskakali s broda u more«, a još se nezna njihova sudbina. Na brodu je neposredno prije toga odjeknula eksplozija. </p>
<p> Nasilje na Šri Lanki nastavlja i dalje ugrožavati mirovni proces kojim se pokušava okončati 20-godišnji sukob između vladinih snaga i Tamilskih tigrova. Dvije strane dogovorile su prekid vatre u veljači prošle godine, no pregovori su zaustavljeni od travnja ove godine. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Irska čvrsto podupire Hrvatsku na putu u Europsku uniju</p>
<p>DUBLIN, 14. lipnja (Od posebne Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> - Komentirajući »slučaj Gotovina«, premijer Račan je, na završetku dvodnevnog posjeta Irskoj, izjavio kako smatra potrebnim da general Gotovina »prihvati suradnju s Haaškim sudom bez apriornog uvjeta da se odbaci optužnica«. Naime, još je u petak premijer izjavio, da svako postavljanje takva uvjeta »i generala Gotovinu i Hrvatsku vraćaju korak u natrag«. U Banskim dvorima, vjeruje se, naime, da bi i za generala i za Hrvatsku bilo najpametnije da general s Haaškim sudom u Zagrebu razgovara u razdoblju dok se formalno sređuje papirologija o njegovu eventualnom izručenju. </p>
<p>Tako bi se Haaškom sudu dao formalni povod da promijeni veliki dio optužnice ili da se ona čak odbaci, iako bi general Gotovina u trenutku razgovora i dalje imao status optuženika, koji bi se možda i odbacio ako Haaški sud za to nađe razloge u razgovoru s generalom i u brojnim dokumentima, koje je Vlada Haagu dostavila nakon Račanova pisma Carli del Ponte u komu osporava mnoge navode optužnice. </p>
<p>Takvom rješenju pridonijet će i brojni dokumenti, te svjedočenja na procesu Slobodanu Miloševiću. U Banskim dvorima, smatra se, također, da je Haaški sud sklon promjeni optužnice protiv Gotovine, jer ona, takva kakva je napisana još prije dvije godine, uvelike može osnažiti Miloševićevu obranu. </p>
<p>Nakon izjave o Gotovini, Račan je u subotu izrazio zadovoljstvo dvodnevnim radnim posjetom Irskoj, na komu su ga pratili ministri vanjskih poslova i europskih integracija Tonino Picula i Neven Mimica. Nakon subotnjeg ručka s predstavnicima irske vlade, Udruge poslodavaca, Gospodarske komore i Ministarstva vanjskih poslova, Račan je izjavio, da je posebno zadovoljan razgovorom koji je na tom ručku vodio s potpredsjednicom vlade Mary Harney koja je zadužena za gospodarstvo, a za dva mjeseca doći će i u službeni posjet Hrvatskoj. »Razgovor je bio vrlo interesantan zbog potrebe da se dobri prijateljski donosi ostvare i na gospodarskom planu, zbog čega smo razgovarali o većem investicijskom angažmanu Irske u Hrvatskoj, a konkretnije ćemo o tome još razgovarati u Hrvatskoj«, rekao je Račan. </p>
<p>Premijera je u petak poslije podne iznimno srdačno primila i predsjednica Irske Mery McAleese s kojom je razgovor trajao dvostruko dulje od predviđenoga. </p>
<p>Hrvatsko izaslanstvo posebno je zadovoljno razgovorom koji je u petak ujutro Račan vodio s irskim premijerom Bertiejem Ahernom. On je posebno naglasio, da Hrvatska može računati s punom podrškom i pomoći Irske na putu učlanjenja u EU. Za Hrvatsku je to posebno važno, jer će Irska predsjedati EU u prvom polugodištu 2004. godine, kada se očekuje da će Unija odlučiti o prihvaćanju Hrvatske u Klub službenih kandidata za članstvo, kako bi Hrvatska dobila otvorenu prigodu da se u Uniju učlani 2007. godine. </p>
<p>U petak je Račan otvorio i novo veleposlanstvo Republike Hrvatske koje vodi veleposlanik Nenad Prelog.</p>
<p>Uvjeti za EU do kraja 2006., rekao je Račan</p>
<p>DUBLIN, 14. lipnja - Premijer Ivica Račan vrlo je suzdržano komentirao izjavu grčkog premijera Kostasa Simitisa. »Sve svoje obveze i uvjete za članstvo u EU Hrvatska će ispuniti i obaviti do kraja 2006. godine, kao što je i planirano«, rekao je Račan novinarima za vrijeme posjeta Greystonesu.</p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Hodočasnici ne trebaju strahovati za sigurnost u Banjoj Luci </p>
<p>BANJA LUKA, 14. lipnja</p>
<p> - Generalni vikar banjalučke Biskupije i predsjednik crkvenog Organizacijskog odbora za pripremu posjeta pape Ivana Pavla II Banjoj Luci mons. Anto Orlovac u subotnjem je intervjuu agenciji banjalučke biskupije (TABB) rekao kako nitko ne bi trebao zbog bojazni za vlastitu sigurnost odustati od hodočašća u Banjoj Luci 22. lipnja. »Vjerujemo da je Banja Luka u stanju dostojanstveno dočekati najvećeg gosta, kao i sve drage goste i hodočasnike. Papin dolazak nije usmjeren ni protiv koga, a ima što reći svakom dobronamjernom čovjeku«, izjavio je mons. Orlovac. On također očekuje da će upravo pohod Svetog Oca biti povod mnogim katolicima koji su sa ovih prostora izbjegli tijekom rata da po prvi put posjete Banju Luku. Uoči rata u BiH na području banjalučke Biskupije bilo je 142 tisuće katolika, a danas ih je ovdje 42 tisuće, dok je na području Biskupije koje je unutar srpskog entiteta samo sedam tisuća katolika. Prema podacima crkvenog Organizacijskog odbora za pripremu Papina posjeta Banjoj Luci, svoj dolazak potvrdilo je 269 gostiju - crkvenih velikodostojnika, političara i javnih uglednika. ma. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Prisegom glavnog tužitelja, ICC u ponedjeljak počinje s radom</p>
<p>Glavni tužitelj Luis Moreno Ocampo ima bogato iskustvo sa suđenja članovima argentinske vojne hunte. Rimski statut dosad je ratificiralo 90 zemalja, među njima i Hrvatska, a potpisalo ga je njih 139. ICC-u se protive Sjedinjene Države, a od velikih sila nisu ga prihvatile Rusija i Kina </p>
<p>ZAGREB/NEW YORK, 14. lipnja</p>
<p> - Svečanom prisegom glavnoga tužitelja Luisa Morena Ocampa u Haagu, Međunarodni kazneni sud (ICC), prvo svjetsko tijelo nadležno za suđenje ratnim zločincima, u ponedjeljak će formalno početi s radom.</p>
<p>Jedini stalni svjetski sud nadležan je suditi individualnu odgovornost za ratne zločine, uključujući genocid, zločine protiv čovječnosti i agresiju, ali samo za zločine počinjene nakon stupanja Rimskog statuta na snagu, 1. srpnja 2002.</p>
<p> »Tužitelj će oblikovati smjernice suda«, prenosi u svome priopćenju organizacija Human Rights Watch (HRW) riječi Richarda Dickera, direktora Međunarodnog programa za pravosuđe u HRW. »Inauguracijom, Moreno Ocampo može osnovati svoj tim i početi pažljiv proces identificiranja svojih prvih istraga«, rekao je Dicker. </p>
<p> Moreno Ocampo, kojega su članice ICC-a na Skupštini država stranaka jednoglasno izabrale 21. travnja u Ujedinjenim narodima u New Yorku, specijalizirao je kazneno pravo i ljudska prava. Bio je zamjenik tužitelja u procesima protiv argentinske vojne hunte u politički nemirnim 80-tim godinama, a vodio je i tužiteljski tim koji je analizirao više od 10.000 slučajeva kršenja ljudskih prava.</p>
<p>Glavnog tužitelja, koji je bio i ključna figura u Transparency International, organizaciji za borbu protiv korupcije, idućih mjeseci očekuju predmeti užasnih zločina počinjenih na mjestima najgorih sukoba, primjerice u Demokratskoj Republici Kongu, Srednjoafričkoj Republici i Kolumbiji. </p>
<p> ICC, međutim, neće imati dovoljno sredstava da preuzme sve slučajeve »te se očekuje da će tužiteljstvo činiti pritisak na nacionalne sudove da odrade svoj dio posla«, kazao je Dicker, prema priopćenju HRW-a.</p>
<p> Rimski statut je dosad ratificiralo 90 zemalja, među njima i Hrvatska, a potpisalo ga je njih 139. ICC-u su se snažno usprotivile Sjedinjene Države a od velikih sila nisu ga prihvatile Rusija i Kina. </p>
<p> Upravo stajalište SAD-a, koji nastoji bilateralnim sporazumima s državama ishoditi izuzeće američkih državljana od izručenja ICC-u, izvor je spora između svjetske sile i Europske unije (EU), koja snažno, financijski i politički, podupire ICC. </p>
<p>Hrvatska se našla u procjepu između Europe, kojoj prirodno teži i čije vrijednosti zato i želi poštivati, s jedne strane te svjetske velesile s druge strane, koja je dosad sporazume o izuzeću američkih građana postigla s 37 zemalja.</p>
<p> Hrvatska je u četvrtak američkim predstavnicima rekla da ne može prihvatiti sporazum u ponuđenom obliku, već će to pokušati riješiti pregovorima koji se nastavljaju. Washington je ranije najavio da bi zemljama koje do 1. srpnja ne potpišu sporazum, mogao uskratiti vojnu pomoć. </p>
<p> SAD je u četvrtak izborio još jedan time-out, jer mu je Vijeće sigurnosti na novih 12 mjeseci produljilo imunitet za američke državljane od progona ICC-a. Tom je glasovanju prethodilo upozorenje glavnog tajnika UN-a Kofija Annana da bi nova produljenja mogla ozbiljno potkopati kredibilitet i Svjetske organizacije i stalnog Međunarodnog kaznenog suda. </p>
<p> Početkom veljače u ICC je izabrano 18 sudaca od ukupno 43 kandidata, a među njima je bio i hrvatski stručnjak Ivo Josipović, koji drži da su važnu ulogu u uspostavi ICC-a imali ad hoc sudovi, poput Suda za ratne zločine počinjene u Ruandi te na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY), jer su ti »pokusni baloni pokazali da je međunarodna pravda moguća«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Nakon novog izraelskog napada, Hamas odbacuje primirje s Izraelom </p>
<p>Palestinci tvrde da su spremni kontrolirati područja s kojih će se evakuirati izraelska vojska. »Primirje nije dio našeg rječnika«, rekao je čelnik Hamasa Rantissi, koji je u utorak izbjegao pokušaj atentata u Gazi </p>
<p>GAZA/RAMALLAH, 14. lipnja</p>
<p> - Izraelski helikopteri izveli su u petak navečer drugi helikopterski napad na Gazu, priopćili su svjedoci. U prvom napadu, nekoliko sati ranije, ubijena je jedna osoba za koju je naknadno potvrđeno da je aktivist Hamasa. Izraelski dužnosnici još se nisu očitovali o najnovijem zračnom napadu nedaleko od okruga Sabra.</p>
<p>Palestinski radikalni islamistički pokret Hamas odbacio je u subotu mogućnost sklapanja primirja s Izraelom nakon tjedana najžešćih sukoba od početka intifade. »Hamas odbacuje svaki poziv na primirje pod okupacijom«, rekao je za France Presse Abdelaziz al-Rantissi, jedan od glavnih čelnika Hamasa.</p>
<p> »Primirje nije dio našeg rječnika«, rekao je Rantissi, koji je u utorak izbjegao pokušaj atentata izraelske vojske u Gazi. </p>
<p>Istodobno, palestinske su vlasti objavile da su spremne preuzeti odgovornost za sigurnost sektora na pojasu Gaze i Zapadnoj obali s kojih će se evakuirati izraelska vojska. To je u subotu izjavio palestinski ministar informiranja Nabil Amr.</p>
<p> »Spremni smo preuzeti odgovornost za sigurnost u sektorima s kojih će se povući Izrael u okviru provedbe 'smjernica'«, rekao je Amr nakon što je u petak u Ramallahu održan sastanak između šefova palestinskih službi sigurnosti i palestinskog čelnika Yassera Arafata. »Amerikanci, Izraelci, Egipćani i Palestinci kontaktiraju i razgovaraju kako bi postigli dogovor o sigurnosti«, dodao je.</p>
<p> Istovremeno se iz neimenovanog izraelskog izvora doznaje da bi se dužnosnici izraelskih i palestinskih obavještajnih službi mogli sastati kako bi razgovarali o povlačenju Izraela s pojedinih autonomnih palestinskih sektora.</p>
<p> »Izraelski premijer Ariel Sharon izjavio je u nekoliko navrata kako je za povlačenje s okupiranih zona pod uvjetom da Palestinci preuzmu odgovornost da će tamo održavati red i mir«, dodao je isti izvor. (Reuters/AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Vijeće sigurnosti traži trenutačan prekid nasilja na Srednjem istoku </p>
<p>NEW YORK, 14. lipnja</p>
<p> - Izražavajući ozbiljnu zabrinutost zbog novog vala izraelsko-palestinskog nasilja, Vijeće sigurnosti UN-a u petak je zatražilo trenutan prekid svakog nasilja, uključujući terorističke akte, provokacije, poticanje i uništavanje.</p>
<p> U priopćenju koje je izdao predsjedajući Vijeća sigurnosti u lipnju, ruski veleposlanik Sergej Lavrov, Vijeće je podržalo mirovni plan za Srednji istok koji je izradila četvorka: UN, SAD, EU i Rusija, pozivajući Izraelce i Palestince da poduzmu ozbiljne paralelne i recipročne korake koji bi konačno 2005. doveli do stvaranja palestinske države koja bi u miru i sigurnosti postojala pokraj Izraela.</p>
<p>Podtajnik za političke poslove Kieran Prendergast rekao je kako su pokretanje mirovnog plana za Izrael i Palestince prošloga mjeseca, a potom i osobni angažman američkog predsjednika Georgea W. Busha u jordanskoj Aqabi, pobudili »izvanredne nade i očekivanja« za mir na tom nemirnom području. »Međutim, u istom razdoblju smo svjedoci nastavljanja nasilja koje je uništilo sve prethodne napore da se obnovi mirovni proces«, kazao je Prendergast.</p>
<p> Naveo je kako mirovni plan zahtijeva od Palestinaca da zaustave terorističke napade, a Izrael da ne poduzima akcije koje podrivaju povjerenje, kao što su izvansudska umorstva, kakav je prošloga tjedna bio pokušaj ubojstva čelnika Hamasa Abdel-Aziza al-Rantissija. Izrael također, kaže Prendergast, treba prestati koristiti pretjeranu i nerazmjernu silu na civilnim područjima.</p>
<p> Napominjući da očekuje kako će ekstremisti na obje strane nastaviti »činiti sve moguće kako bi ugušili mirovni proces«, Prendergast je rekao da u tim okolnostima »međunarodna zajednica ima odgovornost učiniti sve kako bi pomogla stranama da ostanu na putu koji su postavili u Aqabi«.</p>
<p> Nakon što je najnoviji val nasilja ugrozio mirovni plan, u Ammanu je zakazan za 22. lipnja sastanak mirovne četvorke, na kojem će američki državni tajnik Colin Powell, glavni tajnik UN-a Kofi Annan, ruski ministar vanjskih poslova Igor Ivanov i predstavnici EU-a pokušati mirovni proces održati na životu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Američki Senat prepun milijunaša </p>
<p>WASHINGTON, 14. lipnja</p>
<p> - Američki Senat prepun je milijunaša i, barem u tome, nema razlike između republikanaca i demokrata, pokazale su u petak prijave imovnog stanja američkih parlamentaraca. Među 100 senatora, njih 40 su dolarski milijunaši, 22 republikanci i 18 demokrati. Svi, osim njih šest, su muškarci.</p>
<p> Na vrhu piramide bogatih tri su demokrata: John Kerry iz Massachussettsa koji posjeduje 164 milijuna dolara, Herb Kohl iz Wisconsina sa 111 milijuna dolara i John Rockfeller iz Zapadne Virginije s procijenjenom imovinom od 82 milijuna dolara.</p>
<p> Kerry, koji je jedan od demokratskih kandidata za predsjednika, oženjen je Teresom Heinz, nasljednicom bogatstva »Heinz Food«. Kohlova obitelj posjeduje trgovački lanac, a on košarkaški tim Milwaukee Bucks. Rockfeller dolazi iz jedne od najbogatijih američkih obitelji uopće.</p>
<p> Predsjednik senatske republikanske većine Bill Frist iz Tennesseeja, bivši kardiokirurg iz Nashvilla, čija je obitelj utemeljila jedan od najvećih lanaca komercijalnih bolnica u Sjedinjenim Državama (The Healthcare Company), prijavio je imovinu između 15,1 milijuna i 42,3 milijuna dolara.</p>
<p> Njegov kolega, predsjednik demokratske senatske manjine Tom Daschle iz Južne Dakote prijavio je »samo« između 416.000 do 1,2 milijuna dolara.</p>
<p> Riječ je o procjenama pa su i brojke izražene u širokom rasponu. Ipak, prijave daju uvid u imovinu nekih od najmoćnijih i najutjecajnijih ljudi u američkoj vlasti.</p>
<p>Senator Edward Kennedy iz Massachussettsa je, kao i uvijek, među milijunašima. On posjeduje obiteljsku zakladu vrijednu od osam milijuna dolara do 45 milijuna dolara, koju je 1936. utemeljio njegov otac Joseph Kennedy kada je Edwardu bilo samo četiri godine. On ima i zaloge na svoje ime vrijedne između jednog i pet milijuna dolara i prihod od dva milijuna dolara do 15 milijuna dolara od obitelji i zaloga. </p>
<p> Senatorica Hillary Rodham Clinton je od najnovije knjige uspomena iz Bijele kuće dobila kao prvu uplatu 1,15 milijuna dolara, ali to nije ništa u usporedbi s 9,5 milijuna dolara koje je zaradio njezin muž, bivši američki predsjednik Bill Clinton za držanje govora diljem svijeta koje je naplaćivao i 400.000 dolara po nastupu.</p>
<p> Clintonovi, međutim, još duguju između 1,7 milijuna dolara i 6,5 milijuna dolara, uglavnom za usluge odvjetnicima tijekom istraga o njima dok su bili stanari Bijele kuće.</p>
<p> Kerry nije jedini milijunaš među demokratskim predsjedničkim kandidatima. Senator John Edwards iz Sjeverne Caroline prijavio je neto imovinu čija se vrijednost kreće od 12,8 do 60 milijuna dolara. Senator Bob Graham iz Floride prijavio je 7,7 milijuna do 31,6 milijuna, a senator Joe Lieberman iz Connecticuta vrijedi od 482.000 do 1,8 milijuna dolara.</p>
<p>No, nisu svi američki senatori milijunaši. Najmanje 10 njih prijavilo je imovinu manju od 100.000 dolara. Ipak, prijave imovine pokazuju i za Ameriku, natprosječno bogatstvo američkih zakonodavaca. </p>
<p>»To pokazuje da su imućni ljudi oni koji često uskaču u politiku i često su oni uspješni u njoj«, rekao je Steven Weiss, direktor komunikacija u Centru za odgovornu politiku, koji proučava novac i politiku. On je rekao da je tome tako i zato što je potreban znatan novac da bi se postalo senatorom, i ljudi koji to hoće često moraju odustati od svoga posla, a to si mogu dopustiti uglavnom bogati.</p>
<p>Svih 535 članova američkog Kongresa mora svake godine podnijeti izvješće o svom financijskom stanju. Prema američkom zakonu njihovi honorari za govore moraju biti uplaćeni u dobrotvorne svrhe, a prihod od aktivnosti koje ne uključuju investicije ograničen je na 23.205 dolara. </p>
<p> Senatori i zastupnici u Zastupničkom domu američkog Kongresa imaju godišnju plaću od 154.700 dolara. Čelnici Senata i Zastupničkog doma dobivaju godišnje 171.900 dolara. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Novi sukobi u Acehu natjerali na bijeg 10.000 ljudi </p>
<p>ACEH, 14. lipnja</p>
<p> - Najmanje je 10.000 seljaka pobjeglo pred najnovijim borbama koje su zahvatile pobunjeničku indonezijsku pokrajinu Aceh, javlja u subotu agencija Antara.</p>
<p>Seljaci su u petak bježali iz devet sela u pokrajini Aceh koju su zahvatile nove žestoke borbe otkako je vlada pokrenula operaciju protiv pobunjenika prije četiri tjedna. Oko 200 osoba ubijeno je u posljednjoj vladinoj vojnoj operaciji, a više od 25.000 ih je napustilo svoje domove prije egzodusa u petak.</p>
<p> Antara prenosi kako su se seljaci sklonili pod šatorima na nogometnom igralištu u gradu smještenom 170 kilometara istočno od Aceha. Među izbjeglicama su muškarci, žene djeca i starije osobe. Agencija Antara nije mogla doći do službenog komentara najnovijih događaja u Acehu.</p>
<p> Indonezijska vojska nada se da će slomiti Pokret za slobodni Aceh (GAM), koji od 1976. traži nezavisnost za tu pokrajinu na sjeveru otoka Sumatre.</p>
<p> Dvadesetsedmogodišnji sukob učinio je život za četiri milijuna stanovnika Aceha prilično bijednim, dok je u sukobu živote izgubilo 10.000 ljudi, uglavnom civila. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Imam u rimskoj džamiji suspendiran zbog poziva na »sveti rat«</p>
<p>RIM, 14. lipnja</p>
<p> - Zbog zazivanja Alaha da »omogući pobjedu islamskih ratnika u Palestini, Čečeniji i drugdje u svijetu«, suspendiran je imam u rimskoj džamiji Mahmoud Ibrahim Moussa, potvrdili su u subotu odgovorni izvori u Rimu.</p>
<p>Moussa (32) te je riječi izgovorio 6. lipnja, a već u petak 13. lipnja nije održao propovijed u rimskoj džamiji, jednoj od najvećih u Europi. Suspendirao ga je Talijanski muslimanski savez, kako je potvrdio odgovorni u tom savezu Mario Scialoja.</p>
<p> Talijanski ministar unutarnjih poslova Giuseppe Pisanu proteklih je dana pozvao muslimansku zajednicu u Italiji, koja broji oko 700.000 vjernika i ima 214 džamija, na odbacivanje poticanja na nasilje, posebno tijekom vjerskih obreda. Sada je sama muslimanska zajednica suspendirala rimskog imama Moussu, koji se u Italiji nalazi samo pet mjeseci, zbog pozivanja na sveti rat i pohvale »operacijama mudžahedina protiv Židova u Palestini«.</p>
<p>Gradonačelnik Rima Walter Veltroni pohvalio je potez muslimanske zajednice kao »prilog popuštanju napetosti«. (AR/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="41">
<p>Putovanje u uvjetima remonta je maltretiranje putnika, ali drugoga izbora nema</p>
<p>U Vjesnikovoj rubrici Pisma čitatelja 13. lipnja 2003. objavljeno je pismo gospodina Mirana Goste pod naslovom »Cijene željezničkih usluga rastu, a kvaliteta usluga pada«, u kojemu on komentira putovanje vlakom na relaciji Zagreb - Karlovac.</p>
<p>Vrlo nam je žao zbog teškoća koje svi naši putnici, pa i gospodin Gosta, posljednjih mjeseci imaju na putovanjima na nekim pružnim dionicama. Te teškoće posljedica su vrlo kompleksnih radova na remontu pruga, zbog čega je pojedine dionice potrebno potpuno zatvarati za promet. Putnici se pritom moraju prevoziti autobusima jer su radovi na nekim mjestima takvi da se mora raditi gotovo nova pruga.</p>
<p> Uprava HŽ-a svjesna je toga da je organizacija prometa u uvjetima pružnoga remonta zapravo maltretiranje putnika, ali drugoga izbora nema. Zato smo sve svoje putnike pravodobnim obavješćivanjem (»na sva zvona«) upozorili na teškoće i kašnjenja koji ih mogu snaći na putovanju te im se unaprijed ispričali.</p>
<p>Točno je da kvaliteta prijevozne usluge već desetak godina pada i točno je da se već desetak godina nije ulagalo u željeznicu. No, investicijski ciklus sada je pokrenut i rezultat toga bit će to da će se na 22 km riječke pruge voziti brzinom do 160 km/h. No, to se ne može postići preko noći i bez većih poremećaja u prometu.</p>
<p>Dopunske teškoće stvaraju nam visoke temperature, zbog kojih se radovi ne mogu dovršiti. Zbog toga će i rezultat remonta na toj dionici, kao i na svim drugim dionicama na kojima se radi, biti vidljivi tek u jesen.</p>
<p>Koristimo se i ovom prigodom da bismo se ispričali svim putnicima koji zbog remonta pruga moraju presjedati na autobuse te zbog toga kasniti na svoje odredište. Na žalost, takvo stanje potrajat će sve dok se ne izvedu planirani radovi.</p>
<p>Iskreno nam je žao i ispričavamo se svim putnicima i gospodinu Gosti za sve nedaće koje svaki dan imaju na putovanju željeznicom, te ih molimo za strpljenje. Objektivni razlozi nestat će nakon dovršetka radova, a sa subjektivnim teškoćama svaki dan pokušavamo izaći na kraj.</p>
<p>VLATKA ŠKORIĆ, prof., šefica Službe za odnose s javnošću Ured Uprave HŽ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Hoće li UBBDRH sačuvati ugled ili potonuti u spletkama?</p>
<p>Udruga Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske (UBBDRH) ovih je dana pred velikom dilemom: vratiti unutarnju čistoću i sačuvati ugled ili potonuti u prizemnim i nečasnim igricama. Udruga, kao i ostali Bošnjaci u RH, najprije je trebala prebroditi teret animoziteta dijela hrvatske javnosti te raznih usmenih naputaka usmjerenih diskvalificiranju Bošnjaka iz Domovinskog rata u RH, što je posljedica hrvatsko-bošnjačkih sukoba u Bosni i Hercegovini, za što hrvatski Bošnjaci nisu nimalo krivi. Dapače.</p>
<p> Osim tih vanjskih utjecaja, udrugu je prošle godine pogodio i unutarnji potres. Naime, kada je tajnik udruge Ishak Hodžić pronevjerio određeni novčani iznos, tadašnji predsjednik udruge, brigadir Mesud Šabanović, odlučio je to žestoko sankcionirati, čemu sam se kao dopredsjednik udruge suprotstavio braneći čovjeka, a ne nedjelo. Predsjednik zbog toga daje neopozivu ostavku, a tajnik Hodžić, umjesto poštenja i zahvalnosti, nastavlja dalje u nečasnom smjeru, što me kao onoga koji ga je branio stavlja u moralnu obvezu da sada ukažem na opasnosti od njegove aktivnosti u udruzi. </p>
<p>Nakon što je krajem prošle godine na izbornoj skupštini UBBDRH raznim spletkarenjima (neverificiranja glasača, »nošenja« izborne kutije od nečlana izborne komisije, nepodudaranje broja glasača na početku s brojem glasačkih listića, itd.) pridonio izboru gospodina Hamdije Malića za predsjednika udruge, tajnik gospodin Hodžić, uz nekolicinu ne baš uglednih branitelja, ide i dalje. Naime, za subotu 14. lipnja 2003. sazvao je skupštinu u prostorijama udruge (premalim za takav skup) s nakanom da iz Predsjedništva i ostalih organa udruge makne makar neke od časnijih članova kako bi s Malićem njome lakše gospodario.</p>
<p> Hoće li od trenutnog predsjednika i tajnika pozvani i manipulirani članovi istisnuti i nadglasati časniju većinu ili će ona imati prostora i savjesti da zaustavi propadanje i urušavanje teško stečena ugleda udruge? </p>
<p>ABDULAH (ALIJA) BEĆIREVIĆ, dopredsjednik UBBDRH, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Gradnja autocesta i stanova znači i otvaranje novih radnih mjesta </p>
<p>Za gradnju dviju stambenih zgrada na području Nove Mokošice u Dubrovniku pripreme teku prema utvrđenom planu i željenom brzinom. Riječ je o dvjema zgradama s ukupno 66 stanova koji su u javnosti dobile naziv »Čačićevi stanovi« po idejnom autoru, ministru obnove i graditeljstva RH Radimiru Čačiću.</p>
<p>U vrijeme vladanja vladajuće koalicije stanogradnja je dobila zamaha zahvaljujući Vladinu programu društveno poticane stanogradnje, što je dovelo do smanjenja cijena građenja otprilike za 15 posto uz istodobno povećanje produktivnosti, tj. Vladinu poreznu politiku koja oslobađa poreza one koji ulažu u kupnju ili obnovu stana. A također mora se spomenuti i pozitivni trendovi prilikom traženja bankovnih zajmova, ali i građevinskih dozvola, što je do sada bilo natezanje bez prestanka.</p>
<p>Za razliku od prijašnje građevinske prakse prvo »zidaj, a onda traži dozvolu« ovdje je zahtjev za građevinsku dozvolu, za ove stanove, predan prije početka radova, a nakon toga slijedilo je i prikupljanje svih predviđenih suglasnosti. Držim da je takva pomalo zaboravljena praksa uvijek dobro došla, pogotovo kada su bespravno sagrađene zgrade naša gorka sadašnjost. </p>
<p>Na sreću, ponovni početak provedbe takvih zaboravljenih praksa je dvostruko povećalo ulaganje u stanogradnju, što se vidi u podacima o broju izdanih građevnih dozvola. Tako je po izjavama medija u 2000. godini izdano 11.000, a 2002. godine 19.649 građevinskih dozvola, a ukupna vrijednost ugovorenih građevinskih investicija ove godine iznosi čak dvije milijarde eura, ili dvostruko više nego 2000. godini. </p>
<p>Ipak, najveći će se dio odnositi na ulaganje u autoceste, jer bez ulaganja u javne radove i obnovu, u ovom slučaju autoceste, nijedna zemlja nije izišla niti će izaći iz ekonomske recesije, a tako i Hrvatska. A ovakva ulaganja kao u autocestu Zagreb - Split - Dubrovnik, koja će biti završena do 2008. godine, osiguravaju tržište ulaganja u infrastrukturu u Hrvatskoj za sljedećih sedam do deset godina, što znači otvaranje novih radnih mjesta na tržištu rada.</p>
<p>NADA MILIĆ Dubrovnik, Nova Mokošica</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Glazbenu akademiju treba graditi na Gornjem gradu </p>
<p>Svesrdno podržavam gradnju zgrade za Glazbenu akademiju u Zagrebu, ali sam protiv, kao i veliki broj arhitekata i umjetnika, da se akademija smjesti u zdanje »Ferimporta«, jer je ono arhitektonsko ruglo komunističkoga pogleda na svijet arhitekture, koje treba što prije srušiti da bi se očuvao jedan od ljepših europskih gradskih trgova.</p>
<p>Treba skupljati novac i pridobiti ulagače za gradnju zgrade, ali i uporno tražiti da se zgrada za Glazbenu akademiju sagradi na Gornjemu gradu, na prostoru nekadašnjega, u požaru uništenoga, samostana za koju je lokaciju svojedobno učinjen i nacrt za zgradu Glazbene akademije. Tako bi se dvostruko dobilo, izbjegnulo bi se arhitektonsko ruglo i gradska buka, a dobilo potrebnu tišinu i zgradu dostojnu glazbene umjetnosti. Pišem ovo stoga jer sam veliki poklonik glazbe.</p>
<p>TOMA PODRUG Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="45">
<p>Poginula četiri člana obitelji Sokolović</p>
<p>RIJEKA, 14. lipnja</p>
<p> - Četiri člana obitelji Sokolović iz Zagreba, među kojima i jedno dijete, poginula su teškoj prometnoj nesreći, koja se dogodila u petak, nešto prije 20 sati, na prometnici Rijeka - Zagreb, kod mjesta Močila u Gorskom kotaru. Smrt ih je zatekla dok su se kretali prema Rijeci, u osobnom automobilu »Renault 21«, RI 932KB, na koji se u jednom lijevom zavoju prevrnuo tegljač »Scania«, RI 751 GS, natovaren kontejnerom, kojim je upravljao R. M. (62).</p>
<p>Poginuli su vozačica osobnog automobila Jasna Sokolović (38), njeni sinovi Goran (16) i Darko (7), te rođakinja Ivančica Sokolović (40), dok je treći Jasnin sin Dino (15) čudom preživio nesreću. Prije prevrtanja, tegljač se zbog neprilagođene brzine sudario s tegljačem »Iveco« koji se kretao u pravcu Rijeke. Pritom je zbog siline udarca vozač »Scanie« izgubio kontrolu nad vozilom koje se potom prevrnulo na »Renault«. Vozilo s nesretnim Sokolovićima je tako smrskano da je vatrogascima i liječnicima trebalo četiri sata da iz hrpe zgužvanog lima izvuku teško ozlijeđenog Dina koji je prebačen u karlovačku bolnicu. </p>
<p>D. H.</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>U pritvoru zbog pokušaja silovanja</p>
<p>VARAŽDIN, 14. lipnja</p>
<p> - Nad I. P. (25) otvorena je istraga i zadržan je u pritvoru varaždinskog Okružnog zatvora zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo pokušaja silovanja. I. P. se sumnjiči da je prije tjedan dana u Lepoglavi pokušao silovati svoju susjedu. S njom se, kako saznajemo, sreo na putu kući pa su išli zajedno, no on kaže da je ona ozljede zadobila jer je pala, a ona da ju je on bacio na tlo i pokušao silovati. </p>
<p>Nad osumnjičenim će se tijekom istrage provesti i psihijatrijsko vještačenje. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Preminuo u bolnici nakon prevrtanja traktora</p>
<p>ZABOK, 14. lipnja</p>
<p> - Đuro Halapir (54) preminuo je u petak navečer od ozljeda koje je zadobio pri prevrnuću traktora. Prema priopćenju krapinsko-zagorske policije, Halapir je oko 19,30 sati vozio traktor na području Krapinskih Toplica na poljskom putu kod Jasenovca Zagorskog. Traktor se prevrnuo, a Halapir je od zadobivenih ozljeda preminuo u zabočkoj Općoj bolnici. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Benzinska postaja opljačkana iste noći dva puta </p>
<p>ZAGREB, 14. lipnja</p>
<p> - Benzinska postaja »Europetrola« u Novoj Branimirovoj je u noći na subotu u manje od tri sata dva puta bila meta maskiranih razbojnika, drugi put nakon što je policija obavila očevid, izvijestila je zagrebačka policija.</p>
<p> Najprije su dvojica maskiranih nenaoružanih razbojnika, kako kažu u policiji, prisilili dvojicu radnika da im predaju novac iz blagajne. Razbojnici su uzeli 9700 kuna i pobjegli, a radnici, od kojih je jedan lakše ozlijeđen, pozvali su policiju.</p>
<p> Nakon odlaska policije nastavili su raditi ne sluteći da im se sprema novo »iznenađenje«. Naime, u 1,40 sati u benzinsku su postaju upala dvojica maskiranih razbojnika, ovaj put naoružani pištoljima i sprejem suzavcem, te su prisilili radnike da im daju novac. Razbojnici su uzeli samo 500 kuna »zahvaljujući« pljačkašima koji su bili brži, te su pobjegli automobilom nepoznatih registracijskih oznaka. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Prijeteći noževima Mađarima uzeli 70 kuna</p>
<p>VIROVITICA, 14. lipnja </p>
<p> - U selu Zrinj Lukački, koje se nalazi petstotinjak metara od graničnog prijelaza Terezino Polje, dogodilo se neobično razbojstvo: Jasminko D. (34) i Dejan B. (23), uz prijetnju noževima oteli su od mađarskih državljana V.G. (22) i O.T. (20) 70 kuna!</p>
<p>To drsko razbojništvo dogodilo se usred noći s četvrtka na petak, izvijestila je policija. U njihovom priopćenju piše da su Jasminko i Dejan od mađarskih državljana, prijeteći im noževima, tražili 10 eura. Uplašivši se Mađarica je ostavila na kolniku ispred njih 70 kuna, a zatim je s drugim mađarskim državljaninom ušla u njihovo vozilo i žurno su otišli u pravcu graničnog prijelaza. Mađarskim graničarima prijavili su kazneno djelo, nakon čega je policija ispitala osumnjičenike koji su privedeni istražnom sucu Županijskog suda u Bjelovaru zbog sumnje da su počinili kazneno djelo razbojništva. </p>
<p>S. B. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="50">
<p>Porinuta dva nova broda</p>
<p>KOSTRENA/PULA, 14. lipnja</p>
<p> - U brodogradilištu Viktor Lenac u subotu je održana svečana predaja trajekta »Sv. Kristofor« što ga je naručila i preuzela Rapska plovidba. Trajekt »Sv. Kristofor« čija je kuma ministrica turizma Pave Župan Rusković, vrijedi 3,9 milijuna dolara, dug je 50 metara i širok 16, nosivosti 50 automobila i 200 putnika, a povezivat će Rab s kopnom. Istoga je dana u Puli, s Uljanikova navoza, u more porinut tanker nosivosti 47.400 tona, dug 182 metra, širok 32 i visok 17,5 metara. Vlasnik broda malteška je tvrtka »Voyager Limited«, a kuma broda Antonella Janniello pri porinuću ga je nazvala »Helenica«.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Vrhovnik: Viktor Lenac morat će zaposliti i nove radnike</p>
<p>RIJEKA, 14. lipnja</p>
<p> - »Koristim ovu priliku da opovrgnem priče kako Viktor Lenac napuštaju tri ključna dioničara - DEG, IFC i Giancarllo Zachelo. Oni to neće učiniti, a osobno sam uvjeren u bolje sutra ovoga škvera. Štoviše, zbog novougovorenih poslova najvjerojatnije ćemo morati zaposliti nove radnike i kooperante«, rekao je direktor Brodogradilišta Viktor Lenac, Damir Vrhovnik u subotu, na svečanoj predaji trajekta »Sv. Kristofor«. Trajekt je izrađen u dogovorenom roku, a naručila ga je i preuzela Rapska plovidba. </p>
<p>Vrijednost »Sv. Kristofora« je 3,9 milijuna dolara, dug je 50 metara, širok 16 metara, nosivosti 50 automobila u 200 putnika, a povezivat će Rab s kopnom. </p>
<p>Svoju tvrdnju o zapošljavanju novih radnika Vrhovnik je potkrijepio sa 100 milijuna dolara vrijednim novougovorenim poslovima, od kojih će u ovoj godini biti realizirano 70 milijuna dolara. On je za Vjesnik izjavio kako u narednih 15 dana očekuje rasplet teške poslovne situacije u Viktoru Lencu. </p>
<p>»Sv. Kristoforu« kuma je a ministrica turizma Pave Župan Rusković, koja je rekla kako je taj plovni objekt nova kvaliteta, bez koje hrvatski turizam nema budućnosti. Nakon primopredaje ovoga broda položena je kobilica za još jedan trajekt, namijenjen Rapskoj plovidbi. Ta tvrtka sad ima flotu od pet brodova. Direktor Rapske plovidbe Dragan Andrić naglasio je, kako je gradnju »Sv. Kristofora« sa 90 posto sredstava financiralo to rapsko poduzeće, a deset posto dalo je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza. </p>
<p>Nadbiskup riječki mons. Ivan Devčić krstio je i blagoslovio trajekt koji nosi ime zaštitnika otoka Raba, te putnika i vozača svetog Kristofora. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>U Tribunju otvorena nova marina u vlasništvu Mađara</p>
<p>TRIBUNJ, 14. lipnja </p>
<p> - Nova marina čiji su vlasnici Mađari, točnije tvrtka Danuvius marina, svečano je otvorena u subotu na večer u Tribunju, u nazočnosti brojnih uzvanika. Mađari su u veljači prošle godine postali vlasnici koncesije nad marinom na rok od 32 godine. Dva mjeseca kasnije započeli su radove na dovršenju marine koja se, inače, počela graditi prije desetak godina, a u međuvremenu je promijenila nekoliko vlasnika. Vlada Republike Hrvatske oduzela je koncesiju ACI-ju koji nije plaćao koncesijsku naknadu i koncesiju dao mađarskoj tvrtki Danuvius marina.</p>
<p>Laszlo Kerekes, direktor Danuvius marine kaže za Vjesnik, kako su u dovršenje marine i infrastrukturu uložili između 6,5 i 7 milijuna eura. Od toga 1,5 milijuna eura utrošeno je u kanalizacijski sustav i uređenje ceste koja vodi do marine. Marina raspolaže sa 260 vezova u moru i 150 vezova na kopnu. Trenutačno kapaciteti nisu popunjeni, a direktor Kerekes nada se skoroj punoj popunjenosti svih raspoloživih kapaciteta. Sudeći po dosadašnjem posjetu i bukingu 30-tak posto nautičara dolazi iz Mađarske, a ostali iz Njemačke, Austrije i Italije.</p>
<p>Laszlo Kerekes navodi kako nije imao problema prilikom dolaska u Tribunj. Bio sam stranac i tako me se u početku gledalo. Sada se ovdje osjećam dobro. Pri uređenju marine napravili smo dosta posla i za cijelo mjesto, više nego što se planiralo. Na dovršetku izgradnje marine angažirali smo uglavnom građevinske radnike iz Hrvatske, navodi Kerekes od kojeg saznajemo da marina danas zapošljava ukupno 35 radnika.</p>
<p>Valja podsjetiti da su otpori mještana Tribunja prilikom raspisivanja natječaja za dodjelu koncesije nad marinom u Tribunju, na rok od 32 godine, bili veliki. Na koncesiju su »pucali« i domaći, međutim Vlada je bila odlučna da koncesiju dodijeli Mađarima koji su nakon marine u Tribunju kupili i primoštensko turističko poduzeće »Primošten«, koje u svom sastavu ima tri hotela, veliki autokamp i marinu. Kerekes je od prije dva mjeseca direktor i tog poduzeća.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>S koliko ćemo hektara vinograda otići u EU</p>
<p>Osim pitanja u naslovu koje spada u kategoriju tzv. sudbinskih, trenutno je važno, kao i na početku svake turističke sezone, kakva će i po kakvoći i po cijeni biti vinska ponuda na rivijeri koja očekuje nešto veći broj gostiju nego lani? Naime, vino i sve oko vina kao jači adut ukupne hrvatske ponude još nema ulogu kakvu zaslužuje</p>
<p>Brijeg Mandićevac kod Đakova doista lijepo izgleda ponajprije zato jer je čak 270 njegovih plodnih hektara pod vinovom lozom, a nasuprot toj golemoj vinogradskoj »tabli« još je jedna na kojoj će u proljeće '04. početi sadnja. Ovaj podatak direktora tvrtke »Đakovačka vina d.d.« Josipa Garvanovića pripada u one koje vrijedi čuti i koji vesele! Istina, đakovački proizvođač vina nije usamljen u ovim nakanama i planovima, ali (trenutačna) lista onih koji podižu nove vinograde nije, nažalost, dugačka. Naprotiv...</p>
<p>Ni približno točno nije poznato koliko danas Hrvatska ima hektara pod vinovom lozom, podaci se razlikuju od izvora do izvora i variraju od čak desetak do šezdesetak tisuća (!?) i tako će bivati sve dok se ne načini vinogradski katastar, a dotad treba poželjeti da se čuje koliko je moguće više spomenutih najava, posebno od naših većih i poznatijih proizvođača. Eto, na primjer, tvrtka »Badel 1862« ovoga je proljeća u Križevcima posadila deset hektara graševine, a do godine je u planu sadnja na još petnaest hektara. Da u »Badelu« ozbiljno misle govori podatak da su upravo kupili jedanaest traktora za svoje vinograde u Benkovcu, Nespešu, Daruvaru i Križevcima.</p>
<p>Zanimljiv je i daljnji program »Đakovačkih vina« za razvoj vinogradarstva na njihovom području, koji se, prema riječima Garvanovića i njegovih suradnika, zasniva na davanju zemljišta (vinograda) u zakup zainteresiranima (posebno onima iz tvrtke), te na pomoći za dobivanje poticajnih sredstava. Tako bi se »rasteretila« tvrtka i istodobno zaposlio određeni broj ljudi đakovačkog kraja, bila bi veća proizvodnja grožđa, a kapaciteti đakovačke Vinarije (odnedavno i s novom modernom punionicom!) bili bi još više (is)korišteni. Za oko pet do sedam godina i Mandićevac i okolica, te nedaleka Trnava trebali bi, uspije li đakovački vinar u svojim planovima i nastojanjima, sasvim drukčije izgledati i vrijediti!</p>
<p>U posljednjih nekoliko godina od prilike do prilike (recimo, prigodom otvaranja »Vinovite« ili nekih drugih »jačih« vinskih manifestacija) predstavnici resornog ministarstva najavljuju (i ponavljaju) potrebu sadnje loze na oko najmanje dvije tisuće hektara godišnje jer »...kad uđemo u EU aktualno će biti zatečeno stanje i više sadnje nema«... Od te »dvije tisuće« dogodilo se uglavnom malo (i nimalo...), pa stoga svaka vijest o sadnji ima određenu vrijednost, posebno ona ako su »radovi u tijeku«... Viši savjetnik za vinogradarstvo i vinarstvo u MPŠ dr. Vinko Milat početkom ovoga proljeća je rekao da su »...skinuti svi limiti koji su kočili podizanje novih vinograda«, ali je kasnije i dodao da se »...vinogradi ne sade planiranim tempom najviše zato što su ulaganja u taj posao izuzetno visoka, jedan hektar oko 20.000 eura«. Kako će u tim (ne)prilikama proći nakana i program (ne samo) tvrtke »Đakovačka vina« vidjet će se, ali vrijede pokušaji i nastojanja!</p>
<p>Prema posljednjim podacima Hrvatske turističke zajednice trenutačno jadranska rivijera bilježi veći fizički promet nego u ovo doba lani (oko 185.000 gostiju prema 124.000 lani), a eto nam i glavnog dijela sezone, prognoza je da će biti nešto bolji od lanjskoga, navodno oko pet posto, pa je, naravno, zanimljivo i pitanje u kojoj mjeri vinari i vinski trgovci prate te podatke i kakvu ponudu pripremaju. Što se tiče Vinarije Đakovo, na primjer, »tretira se« rivijera i govori se o »izvozu na licu mjesta« ili tzv. »tihom izvozu«, jednako misle i rade ostale poznatije vinarije i poznatiji vinari, a kakvi će zapravo biti ponuda i promet vina u ovoj turističkoj sezoni ipak ponajviše ovisi o - kvaliteti, a zatim o izravnim nuditeljima i akterima, onima koji su u neposrednom kontaktu s gostima, a posebno o onima koji pilcima - kroje cijenu!</p>
<p>Naši ugostitelji (i trgovci) često, na primjer, zaboravljaju da su nam najbrojniji gosti upravo iz vinskih zemalja (Talijani, Nijemci, Slovenci, Mađari, Austrijanci...) i da se njima ne može prodavati ni lošija roba ni visoka cijena. Zaboravlja se i da velika većina tih gostiju ima sasvim drukčiji »ritam« pijenja od našega, da se ne nižu gemišti i »škropci«, a kamoli litre i litre, da strani vinski znalci traže (očekuju!) i vrhunska vina i pjenušce na čaše, a ne isključivo na boce i butelje, itd. Nema turističke sezone nakon koje (u jesen) nisu iznošeni službeni podaci o većim zalihama vina od uobičajenih, što bi trebalo značiti da su slabije iskorištavane mogućnosti onoga unosnog »izvoza na licu mjesta«. Doista, kako će biti tijekom ove sezone u kojoj se, prema najavama, očekuje veći broj gostiju nego lani?</p>
<p>Pero Gabrić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="54">
<p>Mesić igra na kartu koja mu se čini sigurnom: Gotovina će se predati policiji i otići u Haag</p>
<p>U javnosti je stvoren dojam da je Vlada dosad krila dokumente koji bi dokazivali generalovu nedužnost, posebno kada je predsjednik Mesić nabrojio primjere iz kojih bi se, navodno, vidjelo da je Gotovina kao zapovjednik Južnog sektora postupao zakonito. Moglo bi se dogoditi da, koristeći i Vladine primjedbe i primjedbe pravosuđa, desnica krene u obračun s Mesićem. Gotovinina predaja spasila bi Predsjednika i te zamke</p>
<p>ZAGREB, 14. lipnja</p>
<p> - Sve primjedbe upućene na račun predsjednika Republike Stjepana Mesića zbog njegove uloge u »slučaju Ante Gotovine« past će u vodu ako se odbjegli general ovih dana preda hrvatskoj policiji. Taj čin haaškog optuženika gurnut će u drugi plan činjenicu da je Predsjednik, u dobroj vjeri, ipak preskočio nekoliko ustavnih i zakonskih ograničenja, nastojeći vlastitim angažmanom s hrvatskih leđa skinuti teret Ante Gotovine, njegove haaške optužnice i svega onoga što se ovoj zemlji događa unatrag dvije godine. U trenutku kad general Gotovina dođe pod ovlasti hrvatske policije, Stjepan Mesić može odahnuti i reći da je jedan posao u njegovu mandatu dobro obavljen.</p>
<p>Međutim, ako se sve to ne dogodi, ako Gotovina nastavi svoje izbjegličke dane, počet će pitanja. Jedno je već stiglo, iz Dublina. Tamo je upravo u službenom posjetu premijer Ivica Račan. A on Mesićevo pismo Carli del Ponte ocjenjuje povratkom i Gotovine i Hrvatske u stanje slučaja prije dvije godine. Dobro se, naime, zna - a vrhunski pravni stručnjaci brifirali su premijera u tom smislu - da optužnica više nije u ovlasti haaške tužiteljice, nego Haaškoga suda. Prema tome, očekivati bilo što od del Ponte, znači pucati u metu koje nema. </p>
<p>Osim toga, u petak poslijepodne iz Vlade je stigla ocjena o dokumentima koje je Predsjednik s Pantovčaka poslao u Banske dvore, zahtijevajući da se oni proslijede u Haag. Iako je Vladino priopćenje napisano diplomatski, između redova se dâ nazrijeti da su »Mesićevi dokumenti« već u Haagu. Osim pet listova novoga sadržaja. Ali, oni ne mogu utjecati na ocjenu da je Stjepanu Mesiću netko podvalio staru dokumentaciju.</p>
<p>Reakcija Vlade je razumljiva. U javnosti je stvoren dojam da je Vlada dosad krila dokumente koji bi dokazivali generalovu nedužnost, posebno kad je predsjednik Mesić nabrojio primjere iz kojih bi se, navodno, vidjelo da je Gotovina kao zapovjednik Južnog sektora postupao zakonito i, u skladu sa zapovjednom odgovornošću, prijavljivao svoje podređene i kazneno i prekršajno. </p>
<p>Od prvoga trenutka otkad Predsjednik javno tvrdi kako »osobno jamči da će se general Gotovina javiti Haaškome sudu svaki put kad ga on pozove, pod uvjetom da se njegov status optuženika zamijeni statusom osumnjičenika«, pravosudna su tijela prigovarala. Naime, čemu postupak pred sudovima, vođen na zahtjev generalovih odvjetnika, a protiv hrvatske države? Čemu tjeralica hrvatske policije i Interpola? Čemu istrage koje provodi Državno odvjetništvo istim povodom? Zašto je dvije godine državni i pravni poredak Hrvatske izložen tolikim pritiscima, ako je moguće da Predsjednik osobno jamči ono što kompletno pravosuđe i tijela progona toliko dugo nisu u stanju postići?</p>
<p>Predsjednik Republike čak je prošli tjedan u nekoliko prigoda potvrdio tu svoju jamčevinu. Očito, Stjepan Mesić igra na kartu koja mu se čini sigurnom: Gotovina će se slijedom njegove inicijative predati policiji i otići u Haag. </p>
<p>U cijelom tom slučaju pojavile su se i spekulacije. Jedna od njih sugerira veze hrvatskog predsjednika sa stranim obavještajnim službama, uz čiju se podršku sve to i odvija. Predsjednik je povezan i s intervjuom Ante Gotovine, objavljenim u Nacionalu prošloga utorka. Naime, lukav je Gotovina, ničim izazvan, u intervjuu spomenuo i predsjednika Mesića i njegove suradnike, kao osobe s kojima je - istina, ranije - bio povezan. Smisao te rečenice, a onda i pohvala na Mesićev račun zbog njegova korektna odnosa za službenih susreta, zapravo su izbjeglička poruka, da će Gotovina poslušati svoga bivšega vrhovnog zapovjednika. </p>
<p>Završna pohvala Mesiću iz generalova novinskog razgovora tiče se već zaboravljenog incidenta u vojarni Dračevac. Gotovina je ne samo stao na stranu tada izvrijeđana Predsjednika, nego je porekao političke ocjene toga događaja svojih dojučerašnjih savjetnika s desnice i krajnje desnice. </p>
<p>Primjetno je da ta ista desnica od objave intervjua do danas uporno šuti. Ali Vjesnikovi izvori kažu da neće još dugo. Lako bi se moglo dogoditi da već idućih dana, koristeći i Vladine primjedbe na račun Mesića i primjedbe iz pravosuđa, desnica krene u obračun s Mesićem. Predaja Gotovine spasila bi Predsjednika i te zamke. Posebno kad se zna, da sve što je Gotovina dosad rekao, ide djelomice i protiv navoda koje o njegovu raspoloženju u javnosti plasiraju njegovi odvjetnici. </p>
<p>A što se toga tiče, valja spomenuti da je dosad provedena istraga u Državnom odvjetništvu i policiji potvrdila autentičnost intervjua i činjenicu da je sve ono, što je kao riječ Ante Gotovine objavljeno u Nacionalu stvarno njegova riječ i njegov stav. </p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Udžbenicima nedostaje pravo na različitost</p>
<p>ZAGREB, 14. lipnja</p>
<p> - Hrvatsko školstvo mora mijenjati metode rada i sadržaj osmoškolskih i srednjoškolskih udžbenika. U njima se na agresivan način njeguje domoljublje, nacionalne manjine gotovo da nisu zastupljene, Romi se uopće ne spominju, invalidi su nerijetko predstavljeni kao jadne osobe koje se trebaju sažalijevati, dok se žene nerijetko prikazuje samo u ulozi majke i domaćice. </p>
<p>To su neki od zahtijeva koje su u subotu na Trgu burze predstavnice asocijacije ženske mreže koja okuplja 45 nevladinih udruga, akcijom »Ide vrijeme, prođe rok...« javnosti uputile poruku o problemima obrazovanja djece i mladeži. Kampanja je istodobno započela u Osijeku, Splitu, Puli, Zadru, Karlovcu, Malom Lošinju, a puni će zamah dobiti na jesen. Na štandovima su uz predstavnike Hrabrog telefona Zagrepčanima dijeljeni upitnici o tome kakvu bi školu željeli za svoju djecu. Okupljeni mališani mogli su crtajući, slikajući i pišući izreći svoje mišljenje o tome kako im je u školi i što bi u njoj voljeli primijeniti. Prema riječima Sanje Sarnavke, aktivistice ženske mreže, njihove članice od Ministarstva prosvjete i športa zahtijevaju da se u sadašnjim udžbenicima njeguje pravo na različitost vjera, nacija, tolerancija, multikulturalnost... Ne možemo biti zaljubljeni samo u sebe, nedozvoljavajući razvoj koncepta ljudskih prava, istaknula je Sarnavka, dodajući, kako je to jedan od osnovnih zahtjeva njihove mreže, kojeg upućuju resornom ministarstvu. Ženska će mreža, među ostalim, poraditi na tome da im se omogući i predavanje po školama te javno »progovaranje« o nasilju u obitelji, ponajprije zlostavljanoj djeci, seksualnosti, ali i specifičnim potrebama invalida kojima, da bi bili jednaki sa ostalima, samo treba stvoriti odgovarajuće uvjete za život. </p>
<p>S. R.</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Obiteljski odgoj, osnova za očuvanje identiteta Bošnjaka </p>
<p>ZAGREB, 14. lipnja</p>
<p> - Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske (BNZH) je u povodu 10. obljetnice utemeljenja, u subotu održala svečanu skupštinu u prostorijama Studentskoga centra. </p>
<p>Pred uzvanicima diplomatskog kora, predstavnicima drugih nacionalnih zajednica, kao i predstavnicima Islamske zajednice u Hrvatskoj, podnesen je izvještaj o radu i podsjetilo se na osnivanje Zajednice. </p>
<p>Glavni izvještaj o radu za protekle dvije godine podnio je predsjednik prof. dr. Sead Berberović, koji je istaknuo da su to razdoblje obilježila tri ključna događaja: popis stanovništva, izbor za vijeća nacionalnih manjina i osnivanje Ansambla bošnjačkog stvaralaštva. Za popisa stanovništva, istaknuo je Berberović, imali smo problema oko priznavanja Bošnjaka kao nacije. </p>
<p>O smjernicama budućega rada Zajednice govorila je Sena Kulenović, naglasivši da je obiteljski odgoj osnova za očuvanje identiteta Bošnjaka. Na svečanosti su dodijeljena posmrtna priznanja prvom predsjedniku prof. dr. Nedžadu Pašaliću i drugim zaslužnicima, kao i priznanja institucijama i udrugama. Svečana skupština završena je kulturno-umjetničkim programom u kojem su sudjelovali Ansambl bošnjačkog stvaralaštva, ženski zbor »Bulbuli«, Kulturno društvo Bošnjaka »Preporod« i Kulturno društvo »Pobjeda« iz Tešnja u BiH. </p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>»Nema sukoba između mene i Račana«</p>
<p>POREČ, 14. lipnja</p>
<p> - Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić ocijenio je u subotu da nema sukoba između njega i premijera Ivice Račana u »slučaju Gotovina«. »Između nas nema nikakvog sukoba, nego postoje samo različiti pristupi«, odgovorio je predsjednik Mesić na pitanje novinara prigodom posjeta Poreču zajedno s poljskim kolegom Aleksandrom Kwasniewskim.</p>
<p>Istaknuvši kako posljednjih dana nije kontaktirao s generalom Antom Gotovinom, Mesić je rekao kako je pronađeno »nešto novih dokumenata« te da mnoge dokumente nisu mogli dati nikome jer se general Gotovina nije pojavio pred sudom.</p>
<p>»Upravo zato general Gotovina do tih dokumenata nije mogao doći, a njegovi odvjetnici nisu verificirali svoju poziciju. Ovo je sada išlo na način da se dokumenti koji su za generala Gotovinu i za njegovu obranu zanimljivi, putem haškog tužiteljstva pojave u Haaškom tribunalu«, zaključio je predsjednik Mesić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Račan: »Ne vidim sukob s Mesićem« </p>
<p>DUBLIN, 14. lipnja (Od posebne Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> - Premijer Ivica Račan demantirao je u subotu naslove u nekim medijima koji sugeriraju da su Banski dvori i predsjednik Stjepan Mesić u sukobu zbog načina na koji predlažu da se riješi »slučaj Gotovina«. </p>
<p>»Ja taj sukob ne vidim«, tvrdi premijer Račan. »Od samoga početka inzistiram na potrebi da general Ante Gotovina prihvati punu suradnju s Haaškim sudom, bez prethodnih uvjeta. Optužnica se može promijeniti ili odbaciti, ali samo nakon što general prihvati suradnju sa Sudom i obavi potrebne kontakte, nakon čega će haaško tužilaštvo i Sud sami odlučiti kako dalje«, rekao je premijer Račan. </p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Odvjetnici generala Gotovine: Dokumentacija Mesićeva ureda prikupljena je na našu inicijativu</p>
<p>ZAGREB, 14. lipnja</p>
<p> - U vezi s Vladinim priopćenjem od petka o dokumentima koje je zaprimila iz Ureda predsjednika Stjepana Mesića, na njegov poticaj da se preispita optužnica protiv generala Gotovine, odvjetnički tim generala priopćenjem obavještava javnost da je riječ o dokumentaciji koja je prikupljena na inicijativu odvjetnika generala Gotovine.</p>
<p>Odvjetnik Marijan Pedišić nije želio za sada objasniti o kakvu je prikupljanju dokumentacije riječ. </p>
<p>Odvjetnički tim, također, navodi da nema nikakvih spoznaja da je Vlada dokumentaciju već dostavila Haaškom tužiteljstvu, navodi se u priopćenju koje je potpisao odvjetnik Marijan Pedišić.</p>
<p>Vlada je jučer priopćila da dokumentacija koju je primila iz Ureda Predsjednika predstavlja dio dokumentacije koju je ona već dostavila haaškom tužiteljstvu, a da je novo samo pet dokumenata koji se tiču organiziranja odlaska građana srpske nacionalnosti prije akcije »Oluja« i koji svojim sadržajem dopunjuju već dostavljene dokumente haaškom tužiteljstvu. Vlada je priopćila da se ostala dokumentacija dostavljena iz Ureda Predsjednika odnosi na naredbe generala Gotovine kojima se iniciraju stegovni i drugi postupci protiv nekih pripadnika Hrvatske vojske zbog počinjenih disciplinskih prekršaja.</p>
<p>U priopćenju se, također, navodi i da među tim naredbama nema onih koje bi se odnosile na kažnjavanje ili prijavljivanje podčinjenih za počinjenje težih kaznenih djela ili ratnih zločine. Dodaje se, da je Vlada stoga, a imajući u vidu da je moguće da postoje i takve naredbe generala Gotovine, već zatražila da mjerodavne hrvatske institucije i službe takvu dokumentaciju, ako ona postoji, najbrže pribave kako bi se mogla proslijediti haaškom tužiteljstvu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Pusić: Mesić u četiri dana učinio više nego sve državne institucije </p>
<p>PULA, 14. lipnja</p>
<p> - »Činjenica je, da je predsjednik Mesić u slučaju haaškog optuženika, generala Ante Gotovine, u posljednja četiri dana, otkako je saznao za intervju u Nacionalu, učinio za Gotovinu i za rasterećenje Hrvatske od bremena toga slučaja više, nego sve nadležne institucije, otkako se saznalo za tu optužnicu«, rekla je predsjednica HNS-a Vesna Pusić, odgovarajući na naše pitanje o angažmanu predsjednika Mesića u slučaju generala Gotovine. Ona je u subotu u Galeriji Cvajner, u organizaciji pulske podružnice HNS-a, održala predavanje o građanskoj Hrvatskoj. </p>
<p>»Predsjednik Mesić ne sumnja da će Gotovina odgovarati pred Haaškim sudom, ali ujedno se i zalaže, da dobije svu podršku hrvatske države, kao i general Ademi, za razliku od Tihomira Blaškića«, nastavila je Vesna Pusić. Dodala je, kako se hrvatski predsjednik pritom uopće ne miješa u pitanje je li Gotovina kriv ili nije. </p>
<p>»Mesićev angažman u ovom slučaju«, rekla je dalje Vesna Pusić, »jedini je omogućio Hrvatskoj da učini pomak u odnosima s Haaškim tribunalom i međunarodnom zajednicom, te da se Gotovina konačno nađe pred sudom, gdje će i uz pomoć hrvatske države u regularnom postupku dokazivati svoju nevinost. Naravno da bi bilo dobro da su to postigle druge institucije, ranije, ali to se na žalost nije dogodilo i zato je Mesićev potez od velike koristi za međunarodni prestiž Hrvatske, ali i za naše unutarnje prilike«, zaključila je Vesna Pusić. </p>
<p> U izlaganju o osobitostima građanskoga društva, kakvomu Hrvatska teži, Vesna Pusić posebno je istakla značenje obrazovanja građana, u čemu Hrvatska jako zaostaje za modernom Europom. Na putu prema demokratskom građanskom društvu, rekla je, država se ne smije miješati u prava i slobode građana, štoviše, u tome mora sama sebi postavljati ograničenja. S druge pak strane, bitno je da ljudi, koji ulaze u politiku u građanskom okruženju, imaju osobno dostojanstvo te da se javno zalažu za opće dobro. Na to se kod nas gotovo zaboravlja pa se na to gleda i s podsmijehom. </p>
<p>Odgovarajući na pitanja, Vesna Pusić rekla je kako uopće nije bitno, je li Vlada odlučila o osnivanju poduzeća Brijunska rivijera na otvorenoj ili zatvorenoj sjednici, nego to, kakav je to projekt i koliko su u nj uključeni građani i lokalna samouprava. Značajnom je ocijenila činjenicu da se u Saboru dospjelo do drugog čitanja s prijedlogom zakonske promjene, prema kojoj bi se načelnici općina i gradonačelnici ubuduće birali neposredno, makar će se to najvjerojatnije dogoditi tek za dvije godine, na narednim lokalnim izborima.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Poljska će podržati ulazak Hrvatske u EU i NATO</p>
<p>POREČ, 14. lipnja</p>
<p> - U sklopu radnog posjeta Republici Hrvatskoj, poljski predsjednik Aleksander Kwasniewski posjetio je u subotu s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem Poreč gdje je, između ostaloga, razgledao Eufrazijevu baziliku.</p>
<p> Ustvrdivši kako su odnosi između Hrvatske i Poljske vrlo dobri, predsjednik Mesić je u izjavi za novinare kazao kako je s poljskim kolegom razgovarao o problemima koji su danas pred nama.</p>
<p> »Poljska je uistinu nekoliko koraka ispred nas, no mi ćemo upravo zato koristiti njezina iskustva koja će nam biti od velike važnosti«, kazao je Mesić i dodao kako Hrvatska želi ostvariti ono što je Poljska već ostvarila - ulazak u Europsku uniju i u NATO. </p>
<p> Poljski predsjednik Aleksander Kwasniewski izrazio je zadovoljstvo posjetom Poreču, ocijenivši grad turističkim biserom. Stoga je zahvalio predsjedniku Mesiću što mu je omogućio ovaj posjet te je izrazio nadu kako će i ove godine veliki broj poljskih turista, kako je rekao, »prepoznati svu ljepotu i upoznati se s bogatom turističkom ponudom ali i ljubaznošću Hrvata«.</p>
<p> »Hrvatska ide onim putem kojim je Poljska već prošla, te jamčim da će naša država dati čvrstu potporu kako bi Hrvatska što prije pristupila Europskoj uniji i NATO-u«, naglasio je predsjednik Kwasniewski. Istaknuvši kako je pod snažnim dojmom onoga što se u Hrvatskoj događa, on je dodao kako Poljska ima značajnu ulogu u ovoj regiji te kako je ona, zapravo, »dobar primjer kako se prelazi preko svih prepreka«. </p>
<p> Odgovarajući na pitanje novinara, poljski predsjednik istaknuo je kako su poljski poduzetnici iskazali interes za ulaganje u istarski turizam te kako je jedna poljska tvrtka već kupila jedan hotel.</p>
<p> »Nadam se da će u budućnosti na ovom području biti daleko više poljskih poduzetnika jer smatram da je ovo doista ozbiljno mjesto za ulaganja u turizmu«, rekao je predsjednik Poljske Aleksander Kwasniewski. Osvrnuvši se na nedavni posjet Svetog oca Hrvatskoj, on je rekao kako je taj posjet imao sjajan tijek i odjek te kako je od iznimnog značenja za Hrvatsku pa je čestitao predsjedniku Mesiću na uspjehu toga posjeta.</p>
<p> »I u mojim osobnim susretima sa Svetim ocem on je uvijek ponavljao kako mu je jako stalo do ove regije te da puno o tome razmišlja, posebno o širenju Europske unije na slavenske zemlje, kako bi se ispravila nepravda koja im je nanesena za vrijeme prošloga sistema«, zaključio je Kwasniewski. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Vježbanje savjesti bez zataškavanja</p>
<p>ZAGREB, 14. lipnja</p>
<p> - Još jedna tragedija - smrt rodilje i njenog čeda - produbila je ovih dana u javnosti dojam da liječnici griješe (često i kobno). To je najsvježiji medicinski skandal u Hrvatskoj, a dr. Davor Richter, internist i kardiolog u Kliničkoj bolnici Merkur, nabrojio je njih desetak slične vrste, govoreći u subotu na tečaju »Liječnički propusti i pogreške« što ga je organiziralo Hrvatsko katoličko liječničko društvo pod pokroviteljstvom zagrebačkog Ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb Zagreba. Sada već drugi tečaj za trajno usavršavanje liječnika iz odabranih područja medicine i etike organiziran je, kako je rekla voditeljica doc. dr. Željka Znidarčić, radi propitivanja savjesti pojedinca i cijele struke kao uvjeta za ispunjenje dužnosti liječnika. </p>
<p>»Liječnici griješe, kao i sve druge struke. To je nemoguće spriječiti, ali je bitno prepoznati i priznati grešku i otvoreno o njoj govoriti«, rekao je dr. Richter, osvrćući se i na negativni senzacionalizam kad se sve pripisuje tobožnjem neznanju, lijenosti i bahatosti liječnika. I najbolji praktičari, rekao je, nerijetko su u situaciji da moraju brzo procijeniti hitnost i perspektivu nekog slučaja i tada svjesno moraju kršiti proceduru. Svjesni su i toga će da ih zbog lošeg ishoda prozvati i osuditi, ali i to je, po Richterovu mišljenju, dio rizika koji su liječnici preuzeli odabirući liječnički poziv. </p>
<p>Mjere protiv takvih postupaka, u rasponu od upozorenja »budu pažljiviji«, do upućivanja na dodatnu izobrazbu ili promjena propisa i procedura vezanih uz najnoviji incident, najčešće su neučinkovite, smatra dr. Richter. U svakodnevnoj žurbi može se dogoditi pogreška, ali to nije opravdanje. Preostaje kao rješenje u tim okolnostima, zaključuje dr. Richter, definirati pogrešku ili propust i potom djelovati: sâm to prijaviti, a ne čekati »zlonamjerne novinare« ili pak biti kolegijalan u zataškavanju. </p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Delbianco referendumom protiv Jakovčića i »Brijunske rivijere«</p>
<p>PULA/BRIJUNI, 14. lipnja</p>
<p> - Sedmogodišnji okršaji između Ivana Jakovčića i Luciana Delbianca, odnosno Istarskog demokratskog sabora i Istarskog demokratskog foruma, ušli su u završnicu. </p>
<p>Pulski gradonačelnik i predsjednik IDF-a Luciano Delbianco bacio je rukavicu istarskom županu i predsjedniku IDS-a Ivanu Jakovčiću u petak, potpisivanjem Sporazuma o suradnji u pripremi i provođenju referenduma o statusu Brijuna i istarskog priobalja, i to u IDS-ovu uporištu Fažani. Na terasi hotela »Fažana« u kome će biti sjedište »Brijunske rivijere«, mješovite tvrtke u vlasništvu Vlade i Istarske županije. </p>
<p>Delbianco i IDF žele srušiti Jakovčićevo gospodarsko životno djelo kome je, nakon poduljeg kolebanja, kumovao premijer Račan. U toj su se akciji Delbiancu priklonili svi protivnici IDS-a, od desno orijentiranih stranaka do nezavisnih gradskih i općinskih lista Rovinja, Medulina i Fažane. Kane prikupiti pet tisuća potpisa i tako privoljeti Skupštinu Istarske županije da raspiše referendum o statusu Brijuna i istarskog priobalja. </p>
<p>Najsnažniju potporu Delbiancovoj akciji protiv Račan-Jakovčićeve »Brijunske rivijere« daju pulski SDP i njegov predsjednik Livio Bolković, koji je ujedno i predsjednik Gradskoga vijeća. Delbianco sa saveznicima, na tragu Deklaracije o istarskom zemljištu, kreće u referendumsku bitku s neizvjesnim izgledom, jer na drugoj strani nije više usamljeni Jakovčić, nego i Račan i Mesić. Delbianco je, unatoč svemu čvrsto uvjeren da će istarska javnost podržati ideju o referendumu. </p>
<p>Najveći je problem prodaja milijun četvornih metara brijunske rivijere austrijskim poduzetnicima, prema prosječnoj cijeni od pet eura, da bi ubrzo taj prostor županijskom odlukom postao građevinskom zonom, a njegova vrijednost vrtoglavo porasla. </p>
<p>Otežavajuća okolnost IDS-u je to da austrijske poduzetnike zastupa bivši župan i sadašnji predsjednik Županijske skupštine Stevo Žufić. Kao dolijevanje ulja na vatru shvaćena je, stoga, ovotjedna odluka Županijske skupštine da se jeftino kupljen prostor proširi za novih sedamdeset hektara namijenjenih golfskom igralištu kao »državnom interesu«. S druge je strane zajednički projekt »Brijunska rivijera« težak gotovo milijardu eura i s izglednih pet do sedam tisuća novih radnih mjesta. </p>
<p>Župan neumorno lobira za Brijune, pa je ovih dana ponovno na otočju ugostio vlasnika rimskih »Briona« Umberta Angelonija i predstavnike najpoznatijeg lanca španjolskih golfskih igrališta. Jedni se pozivaju da sufinanciraju i promoviraju buduće elitno središte na Velikom Brijunu, a drugima se nudi ulaganje u brijunsko priobalje. Ima još slamčica nade za nadilaženje opstrukcije projekta »Brijunska rivijera«. Delbianco je u petak rekao da ne želi blokirati razvoj, nego rasprodaju jedinoga preostaloga istarskog bogatstva i da u njegovu razvojnom osmišljavanju žele sudjelovati, a za Bolkovića je referendum samo sprečavanje višegodišnjeg legaliziranog kriminala. </p>
<p>Referendum već u rujnu mogao bi se, kažu, izbjeći jedino posredovanjem Vlade i ministarstava, te ravnopravnim uključivanjem lokalne samouprave u projekt. Možda se kao prvi emisar na brijunskoj rivijeri oglasi predsjednik Mesić koji je na Brijunima upravo ugostio svoga poljskog kolegu Kwasniewskoga. </p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>UBHDDR traži pravnu državu i sankcioniranje pljački </p>
<p>ZAGREB, 14. lipnja</p>
<p> - U hotelu International održan je u subotu III. izvještajni sabor Udruge hrvatskih branitelja-dragovoljaca Domovinskog rata (UHBDDR). Nakon pozdravnog govora, himne, minute šutnje za poginule branitelje i izbora radnih tijela, prihvaćeno je godišnje izvješće o radu. </p>
<p>UHBDDR se prošle godine, rečeno je u izvješću, osim brige za status i položaj branitelja-dragovoljaca, bavio i edukacijom djece po školama, organiziranjem izložaba, a organizirao je i Prvi memorijalni nogometni turnir u Vukovaru. Rečeno je da je Ministarstvo branitelja od 14 programa što ih je UHBDDR prijavio za 2003. godinu, prihvatilo samo osam. Od ukupnih prihoda što su iznosili 915.442 kune, UHBDDR je za svoje aktivnosti u prošloj obračunskoj godini (do 31. prosinca) potrošio 829.591 kunu. Iz državnog proračuna Udruga je dobila 897.000 kuna. </p>
<p>Sudionici Sabora traže od sadašnje i svake buduće vlade da vodi brigu o braniteljima-dragovoljcima i zato, kako je rečeno, što »imamo pravo tražiti poštivanje pravne države i sankcioniranje učinjenih pljački«. Istaknuli su da nisu politička udruga ali i da nisu apolitični. »To znači da ne možemo mirno gledati što se sve radi i kako se Hrvatska vodi«, poručili su.</p>
<p> »I prošla i sadašnja vlast za Hrvatsku su loše, dovele su je na rub propasti. Prošla ju je pokrala, a sadašnja je tu krađu legalizirala«, izjavio je Branko Borković, Mladi Jastreb, prvi predsjednik UHBDDR-a. Izrazili su i nezadovoljstvo što međunarodna zajednica sve ustrajnije svojim postupcima izjednačava agresora i žrtvu. »Mi smo se branili«, kategorički su poručili.</p>
<p>Naglasili su kako su iznenađeni da je na ovaj sabor, za razliku od prijašnjih, od 27 pozvanih gostiju, došlo njih samo nekoliko. Nisu došli ni ministar branitelja Ivica Pančić, niti ministrica obrane Željka Antunović, niti su poslali svoje izaslanike. Nakon izvješća povodom deset godina postojanja UHBDDR-a dodijeljena su priznanja i zahvale. Uz Branka Borkovića, prvog predsjednika, i još sedam pojedinaca, priznanja su dobile i županijske podružnice. </p>
<p>A. T.</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030615].
|
