NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20031011].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 196684 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>11.10.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>»Stavljanje Karadžića, Mladića i Gotovine u jednu rečenicu teško da predstavlja čin povijesne pravde«</p>
<p>Hrvatska redovito izvješćuje haaško tužiteljstvo o svojim naporima da otkrije gdje je optuženi Gotovina i da osigura njegovo izručenje Haagu. Hrvatska, međutim, ne može djelovati izvan svoga suverenog teritorija, uhićenja u slučajevima vezanima za Haaški sud su zajednička odgovornost međunarodne zajednice, rekao je Drobnjak</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Hrvatski predstavnik pri UN-u Vladimir Drobnjak rekao je u četvrtak u New Yorku da Hrvatska namjerava poduzeti sve mjere u sklopu svojih granica da bi uhitila optuženog generala Antu Gotovinu, ali se i usprotivio njegovom trpanju u isti koš sa zloglasnim optuženim bosanskim Srbima Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem.</p>
<p>Govoreći pred Vijećem sigurnosti UN-a nakon što su izvješće o radu Haaškog suda podnijeli predsjednik tog suda Theodor Meron i glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte, Drobnjak je kazao kako je Hrvatska ispunila sve svoje obveze prema Haaškom sudu osim u slučaju Gotovine koji je još na slobodi. On je naglasio kako Hrvatska redovito izvješćuje haaško tužiteljstvo o svojim naporima da otkrije gdje se optuženi nalazi i da osigura njegovo izručenje Haagu.</p>
<p>»Imam ovlasti izjaviti da hrvatska vlada ostaje odlučna poduzeti, u okviru svojih vlastitih granica, sve mjere za progon počinitelja ratnih zločina, ako su oni u dosegu njezinog pravosudnog sustava«, kazao je Drobnjak. </p>
<p>Dodao je kako hrvatske vlasti pozivaju sve države da podijele informacije koje bi mogle pomoći da se taj slučaj završi. »Hrvatska, međutim, ne može djelovati izvan svoga suverenog teritorija, uhićenja u slučajevima vezanima za ICTY su zajednička odgovornost međunarodne zajednice«, napomenuo je Drobnjak.</p>
<p>Rekao je i da je Hrvatska razočarana »nekim konotacijama« koje potječu iz jednog paragrafa rezolucije 1503 Vijeća sigurnosti, ili bilo kakvim daljnjim pokušajima da se u jednak kontekst stavi ime Gotovine s onima Karadžića i Mladića.</p>
<p>»Iako tehnički može biti u suglasnosti sa zakonom - sva trojica su optuženi pred Sudom - stavljanje njihovih imena u jednu rečenicu teško da predstavlja čin povijesne pravde«, kazao je Drobnjak. On je također rekao da bi pridržavanje predviđenih rokova za završetak rada Haaškog suda, započinjući sa završetkom svih istraga do kraja 2004., bio znatan doprinos izgradnji povjerenja i stabilizaciji na području bivše Jugoslavije.</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Hrvatska bolje prihvaća obveze kad je pritišću rokovi, smatra Del Ponte</p>
<p>Prvi diplomatski komentari govore da je izvješće glavne haaške tužiteljice očekivano / Del Ponte je ocijenila da je »na hrvatskim vlastima odgovornost zbog neuspjeha u uhićenju i predaji generala Ante Gotovine«</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte ocijenila je u četvrtak pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda u New Yorku da suradnja zemalja bivše Jugoslavije s haškim tužiteljstvom ne ispunjava njezina očekivanja, a Hrvatskoj je ponajprije zamjerila neuspjeh u uhićenju odbjegloga generala Ante Gotovine.</p>
<p>»Žalim što moram reći da Hrvatska, Srbija i Crna Gora, Republika Srpska i hrvatski dio Federacije BiH nisu ostvarili punu suradnju sa Sudom«, kazala je Del Ponte. </p>
<p>Prvi diplomatski komentari govore da je izvješće glavne haaške tužiteljice očekivano. Ipak, posebno se naglašavaju dva elementa; da je Carla del Ponte ustvrdila kako se suradnja s Hrvatskom poboljšava, ali da je to poboljšanje povezano s međunarodnim rokovima u integracijama, tj. da Hrvatska međunarodne obveze prihvaća bolje kad je pod pritiskom integracijskih rokova, poput datuma ulaska u Europsku uniju.</p>
<p>U slučaju Hrvatske, Del Ponte je izvijestila da sad većina njezinih zahtjeva za pristup dokumentima i svjedocima ima »ozbiljan i profesionalan tretman«, ali je poručila da se kvaliteta i brzina suradnje znatno povećavaju »približavanjem važnih međunarodnih rokova« i stavljanjem suradnje »u središte pažnje«.</p>
<p>Del Ponte je ocijenila da je »na hrvatskim vlastima odgovornost zbog neuspjeha u uhićenju i predaji generala Ante Gotovine«. Ona je kazala kako je Vlada nedavno dostavila Sudu podatke kojima potkrepljuje tvrdnje da je Gotovina izvan Hrvatske, a da je ona prigodom posljednjeg posjeta Zagrebu prenijela informacije prema kojima je Gotovina u Hrvatskoj, te o zaštiti koju tamo uživa.</p>
<p>»Usuglasili smo se da radimo zajedno kako bismo ga locirali i uhitili i u tom sam smislu primila čvrsta uvjeravanja«, kazala je Del Ponte, koja će smatrati da su hrvatske obveze ispunjene tek kad vidi rezultate.</p>
<p>U Vijeću sigurnosti UN-a govorilo se i o funkcioniranju Haaškog suda. Predsjednik tog suda Theodor Meron, koji je govorio prije glavne haaške tužiteljice, izvijestio je Vijeće sigurnosti kako ne vjeruje da će Sud moći dovršiti sva suđenja do 2008. godine, koju je Vijeće odredilo kao rok za dovršetak prvostupanjskih postupaka, što je potvrdila i Carla del Ponte.</p>
<p>Ona je upozorila da je »puna suradnja država bivše Jugoslavije ključna za ubrzavanje suđenja« i dovršenje rada Suda, uključujući uhićenje i izručenje bjegunaca i pristup dokumentima i svjedocima.</p>
<p>Del Ponte je navela kako je sada u tijeku još 13 istraga koje namjerava dovršiti, a obuhvaćaju 30 pojedinaca koji su obavljali najviše dužnosti i uključuju većinu strana u sukobu između 1991. i 2001. Prema njezinim riječima, nema izgleda da ih preuzmu lokalni sudovi.</p>
<p>Glavna je haaška tužiteljica navela da će do kraja iduće godine stanje biti jasnije, jer će sve nove optužnice biti izdane i vjerojatno javne, i da će se tada odlučiti koje slučajeve suditi u Haagu, a koje predati domaćim sudovima. Zajedno s tim i trenutnim slučajevima pred Haaškim bi se sudom moglo voditi između 40 i 45 suđenja, rekla je Del Ponte.</p>
<p>Meron je ocijenio da bi suđenje koje bi obuhvatilo i sadašnje bjegunce, ali bez novih optužnica, moglo trajati najmanje do 2009. Del Ponte je i suradnju bosanskih Hrvata iz Federacije BiH ocijenila nezadovoljavajućom, rekavši da su vrlo malo surađivali glede slučajeva u kojima su počinitelji bosanski Hrvati. </p>
<p>Preduvjet za uspješno provođenje strategije završavanja rada Suda je puna suradnja zemalja bivše Jugoslavije i prebacivanje pojedinih slučajeva domaćim sudovima u tim zemljama, naglasila je Del Ponte dodajući da nedostatak te suradnje može ugroziti ostvarenje strategije završetka rada Haaškog suda.</p>
<p>Glavna je tužiteljica rekla da će i sposobnost zemalja regije da same sude nižerangiranim počiniteljima ratnih zločina, uključujući i osumnjičenike ili optuženike koje bi im Haag mogao predati, utjecati na izlaznu strategiju Suda. Glavni problem u tome će biti nedostatak zaštite svjedoka i nepostojanje zakona koji bi omogućili da dokazi što ih je prikupio Sud budu dopušteni na domaćim sudovima. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Haaško tužiteljstvo na američkom koncu</p>
<p>Prije New Yorka se sve činilo ružičastim, no onda je u Zagreb došao američki veleposlanik za ratne zločine Pierre-Richard Prosper / Učinak njegova posjeta ispisala je Carla del Ponte u svom izvješću Vijeću sigurnosti / Ono što je sama govorila je jedan redak tog dokumenta, ono što je Prosper podijelio Zagrebu je drugi / Neki objavljeni novinski reci svjedoče da se sadržaj izvješća u diplomatskim krugovima znao unaprijed, čak i učinak Prosperova upada</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte je rekla svoje u četvrtak navečer po hrvatskom vremenu. Ali, njeno je izvješće Vijeću sigurnosti UN-a pisano barem deset dana prije 9. listopada. Koncept je napravljen nakon dolaska hrvatske delegacije u Haag. Do posljednjeg je trena taj posjet držan u tajnosti.</p>
<p>Ali, procurilo je da će potpredsjednik Vlade Goran Granić - s ministricom pravosuđa Ingrid Antičević Marinović, šefom Vladinog ureda za odnose s Haaškim sudom Jakšom Muljačićem, glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i odvjetnikom za »slučaj Gotovina« Goranom Mikuličićem - posjetiti Carlu del Ponte prije njena dolaska u Zagreb i newyorškog izvješća.</p>
<p>Tužiteljica je na tom sastanku maknula u stranu dokumentaciju koju je donijelo hrvatsko izaslanstvo i ponavljala: »Hrvatska je dužna uhititi bjegunca, jer on je u Hrvatskoj«. Uvrijeđen takvim postupkom Granić je, na opće iznenađenje, tužiteljici rekao: »Gospođo, ako vi imate informacije o tome da je Gotovina u Hrvatskoj dajte ih ili šutite o tome«.</p>
<p>O izvješću hrvatskog tužiteljstva o broju utuženih ratnih zločina od 1990. do 31. kolovoza 2003. godine nije bilo ni riječi. Nije spomenut ni dokument o 33 najveća suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj. Razgovaralo se nije ni o dovršenim poslovima u Vladinom uredu za suradnju s Haagom u Zagrebu, u Mesničkoj. Delegacija se u Zagreb, nakon haaške večere, vratila istoga dana, s dozom optimizma. Granićevo »Gospođo...« imalo je pozitivnog učinka. Izvješće o hrvatskim aktivnostima na hvatanju Gotovine trebalo je dopuniti, ali je tužiteljica prihvatila potpisati hrvatski prijedlog memoranduma o tome što jest suradnja Haaga sa Zagrebom i obratno. Obećala je, donijet će ga 6. listopada u Zagreb.</p>
<p>Odmah valja reći, memorandum nije potpisala niti donijela, »jer nije imala vremena«. Obećala je da će ga poslati naknadno. No sad, nakon govora u Vijeću sigurnosti, taj dokument i nema smisla. Tužiteljica je svoje rekla, a sadržaj tog dokumenta trebao je osigurati Hrvatsku od »iznenađenja« u govoru. I to u skladu s onim što se dogovorilo i utvrdilo kao točno onog poslijepodneva u uredu haaške tužiteljice.</p>
<p>Carla del Ponte je na zagrebački dio priprema za New York došla u ponedjeljak, 6. listopada. Rezultate susreta s premijerom Ivicom Račanom i njegovom ekipom ona ocjenjuje kao »snažnu suradnju Hrvatske i Haaga«, a Gotovinino hvatanje kao zajednički posao Hrvatske i međunarodne zajednice s obzirom na Interpolovu tjeralicu. Istina, ne ispunjava obećanje i ne sastaje se u četiri oka s Mladenom Bajićem u vezi s preseljenjem nekoliko spisa iz Haaga nacionalnim sudovima na postupak.</p>
<p>Zato je Bajićeva ocjena o golemoj odgovornosti Sabora da do raspuštanja idućeg tjedna prihvati Zakon o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom ostala namijenjena isključivo domaćoj upotrebi. Jer, odredbe toga zakona premošćuju nacionalno zakonsko ograničenje prema kojem dokumentacija preuzeta iz Haaga na nacionalnim sudovima postaje bezvrijednom, a Hrvatska bi dospjela pred još jedan zid - nesuradnje</p>
<p>Ali, opći dojam je sjajan. Premijer, da bi spriječio javno curenje podataka, sve hrvatske sugovornike razgovora s tužiteljicom poziva na kasni ručak, a sam dozira informacije nastupom na radiju i u večernjem televizijskom programu. Dojam je, dakle, bio odličan. Čak toliko da se zaboravilo kako je samo dva dana ranije glasnogovornica haaškog tužiteljstva iz Beograda poručila »da tužiteljica zna da je Gotovina u Hrvatskoj, ali da ga Zagreb ne želi uhititi«. </p>
<p>Hrvatska je strana za tu tvrdnju napisala posebno izvješće, noć prije dolaska tužiteljice u Zagreb. Na 20 je stranica točno napisano, bez ukrasa, što je bilo točno, a što netočno o informacijama o Gotovini u Hrvatskoj, što je poduzela obavještajna zajednica, što policija, što tužiteljstvo. Taj je dokument Carla del Ponte u New Yorku nazvala »nekorisnim, prepunim starih informacija«.</p>
<p>Zagrebački optimizam nije umanjila ni činjenica da Carla del Ponte ni Račanu u četiri oka nije rekla ništa novo o svojim spoznajama da je Gotovina u njegovu dosegu. U svojim ranijim tvrdnjama bila je toliko uvjerljiva da se činilo da će u Zagreb doći samo da pokupi lovinu.</p>
<p>Dakle, sve se prije New Yorka, unatoč svemu, činilo ružičastim.</p>
<p>A onda u Zagreb, dan prije, dolazi američki veleposlanik za ratne zločine Pierre-Richard Prosper. Razgovarao je dva sata s ministricom Ingrid Antičević Marinović, a onda još jedan sat razgovora, još jedan sat glavnim državnim odvjetnikom Mladenom s Bajićem. U međuvremenu je dao dva novinska intervjua i jednu službenu izjavu. Izjava »Sjedinjene Države nemaju razloga vjerovati hrvatskim vlastima kako su učinile sve da uhvate Gotovinu« pokosila je sav ovdašnji optimizam. »Američka vlada daje pet milijuna dolara za informaciju o Gotovini«, poručio je samo u jednom intervjuu, a u drugom uopće nije spomenuo tjeralicu. </p>
<p>Radni je dan Prosper zaključio večerom u američkom veleposlanstvu s brižljivim rasporedom gostiju za stolovima kako bi se osigurao da razgovore s jednima ne čuju i oni drugi. Tada je tvrdio da su ga na priču o »pet milijuna« natjerali hrvatski novinari svojim upitima. Pokušao je i objasniti svoj tvrdi stav prema Hrvatskoj, ali na tezi pukog američkog interesa za stanje u regiji.</p>
<p>Učinak njegova posjeta ispisala je Carla del Ponte u svom izvješću. Ono što je sama govorila je jedan redak tog dokumenta, ono što je Prosper podijelio Zagrebu je drugi. Tako da se pri korištenju izvješća može birati, tko što voli.</p>
<p>Neki objavljeni novinski reci pak svjedoče da se sadržaj izvješća u diplomatskim krugovima znao unaprijed. Čak i učinak Prosperova upada. Sva je ta parada učinjena javnosti radi. Američka veza Carle del Ponte samo je potvrđena.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Izvješće dobro, ali...</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Iz prijašnjih se godina zna da će učinci izvješća Carle del Ponte Vijeću sigurnosti o hrvatskoj suradnji s Haagom stići u idućih desetak dana. I u tim danima je kvaka: svoj izvještaj poslodavcu glavna haaška tužiteljica je napisala tako da ga može iščitati tko kako hoće.</p>
<p>Recimo, Gotovina.</p>
<p>Izjavila je da je Gotovinino hvatanje stvar i Hrvatske i međunarodne zajednice, ali je natuknula da je Zagreb bio »spor« u postupku nakon što je optužnica stigla. </p>
<p>Rekla je da je trend u dostavi dokumentacije pozitivan, ali da Hrvati mnogo toga učine kako valja tek kad ih se pritisne.</p>
<p>Pohvalila je suradnju svoga tužiteljskog ureda s glavnim državnim odvjetnikom, ali je postavila i pitanje vjerodostojnosti hrvatskih vlasti, u kojoj je, dakako, i hrvatsko tužiteljstvo.</p>
<p>Osim toga je Gotovinu i Hrvatsku stavila u kontekst, s jedne strane, Karadžića i Mladića, a s druge Hrvatsku u kontekst suradnje Srbije, Bosne i ostalih s Balkana s njom i Međunarodnim sudom u njenoj pozadini.</p>
<p>»Žalim što moram reći da Hrvatska, Srbija i Crna Gora, Republika Srpska i hrvatski dio Federacije BiH nisu ostvarili punu suradnju sa Sudom«.</p>
<p>Kakvi su to međunarodni subjekti »Republika Srpska« i »hrvatski dio Federacije BiH«? Zar rat još traje, zar Milošević već nije u Haagu gdje čeka troživotnu zatvorsku kaznu? Već taj kontekst apriori je gubitnički za Hrvatsku, od izjednačavanja krušaka i jabuka, hrvatskog zapada i srbijanskog istoka, pa do prebacivanja hercegovačke odgovornosti s Mostara na Zagreb.</p>
<p>Osim toga, njezin je govor uslijedio nakon izvješća predsjednika MKS-a Theodora Merona koji je jasno i glasno rekao da je Sud zadovoljan suradnjom Hrvatske (bez balkanskih prirepaka).</p>
<p>Britanci, nakon govora Carle del Ponte mogu svoje zaustavljanje hrvatskih integracijskih ambicija ponavljati još godinu dana pitanjem »a gdje vam je Gotovina«. Nizozemci mogu, kao i dosad, isto to tumačiti »hrvatskom sporošću i suradnjom tek pod pritiskom«. Amerikanci, ako bilo što zapne, kao u slučaju pozitivnih izjava Carle del Ponte pred njen nastup u New Yorku, poslati ambasadora Pierre-Richarda Prospera koji će kaubojski »prizemljiti« sav optimizam.</p>
<p>Tužiteljičino izvješće »da, ali...« svima njima daje za pravo. I to je loše. Za Hrvatsku.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Konkurentniji, a manje korumpirani</p>
<p>DARKO MARKUŠIĆ</p>
<p>Nacionalno vijeće za konkurentnost će početkom sljedeće godine predložiti Vladi niz konkretnih mjera za podizanje konkurentnosti nacionalnog gospodarstva kako bi se Hrvatska gospodarskim razvojem približila razini razvijenosti zemalja Europske unije. Među ciljevima kojima Hrvatska teži istaknuto je udvostručenje bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) u roku od deset godina, smanjivanje stope nezaposlenosti ispod deset posto, povećanje izvoza sa sadašnjih četrdesetak posto BDP-a na 65 posto, te povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj.</p>
<p>Gdje je, dakle, Hrvatska sada u tom kontekstu?</p>
<p>Prema globalnom izvješću o konkurentnosti Hrvatska se među 80 zemalja svijeta nalazi na 58. mjestu. To je bolje od, primjerice, Bugarske i Rumunjske s kojima nas se u posljednje vrijeme najčešće uspoređuje, ali i lošije od Slovenije (koja je 28.), Mađarske (29.), Češke (40.), Slovačke (49.) i Poljske (51.).</p>
<p>Nacionalno vijeće za konkurentnost glavne prednosti Hrvatske vidi u jednostavnom poreznom sustavu, makroekonomskoj stabilnosti, konsolidiranom bankarskom sustavu i jednostavnom osnivanju poduzeća.</p>
<p>Lista pak hrvatskih slabosti znatno je šira, a među njima se spominju visoki troškovi poslovanja i ukupnog poreznog opterećenja, visok javni dug, neučinkovita javna uprava i pravosuđe, slabe veze između istraživačkih institucija i gospodarstva, te tehnološko zaostajanje.</p>
<p>O korupciji i transparentnosti poslovanja Nacionalno vijeće za konkurentnost ne govori previše. Međutim, Transparency International svrstava Hrvatsku na 60. mjesto među 133 zemlje s indeksom korupcije 3,7, što znači da se vrlo teško obračunava s tim problemom, za razliku od, primjerice Slovenije, gdje prema Transparency Internationalu korupcija više nije problem.</p>
<p>Problem korupcije slično je kao i u Hrvatskoj izražen u Slovačkoj i Kolumbiji. Hrvatska je pak bolje rangirana od, primjerice, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, ali bitno lošije od Estonije, Češke i Mađarske kada je razina podmitljivosti državne uprave i gospodarstva u pitanju.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Europa naša predizborna</p>
<p>Većina hrvatskih građana vjeruje da će bolje živjeti u EU nego izvan nje. No, Unija postavlja i uvjete koje mnogi građani teško prihvaćaju. Mnogi su, na primjer, uvjereni da Gotovini nije mjesto u Haagu. A istina je i da se neke članice neće libiti svoje parcijalne interese zadovoljavati ucjenjujući buduće članice. No, tko je ozbiljan ikada tvrdio da su međunarodni odnosi čisti fair play? U toj igri nema dobitka bez odricanja i ozbiljnog pregovaranja koje s aktualnim predizbornim prepucavanjima nema baš nikakave veze</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Ako nije prije, a nikada to nije priznao, Račan je najkasnije ovih dana morao ozbiljno zažaliti što nije izašao na izbore odmah nakon razlaza s Budišinim HSLS-om. Prije godinu i pol je, naime, njegov SDP neusporedivo bolje stajao nego sada, a HDZ se još nije počeo pošteno oporavljati od raskola s Pašalićem. Ovako, u izbornu utrku ulazi znatno zaostajući za HDZ-om, a samo mjesec i pol prije izbora pod ozbiljnim se upitnikom našao i jedan od glavnih aduta njegove koalicije - skoro članstvo Hrvatske u Europskoj uniji.</p>
<p>Pa je EU opet u fokusu javnih rasprava koje su vrlo daleko od srži problema. Miomir Žužul, na primjer, tvrdi da će svi problemi nestati čim HDZ preuzme vlast, jer »Hrvatsku u EU može uvesti samo onaj tko ju je uveo u UN i Vijeće Europe«, dakle HDZ. A sve su glasniji i euroskeptici koji tvrde da nema smisla ispunjavati sve uvjete koje nam EU postavlja, jer će se uvijek naći netko tko će Hrvatskoj pronaći neku manu i držati nas na ledu sve dok za članstvo ne sazriju i Bosna i Srbija.</p>
<p>Iz središta javne rasprave izgubila se činjenica da članstvo u EU nije cilj kojeg se treba dočepati kako bi odjednom svima potekli med i mlijeko, nego sredstvo koje bi i Hrvatskoj moglo omogućiti da se lakše domogne boljeg života, kao jučer Ircima, Grcima ili Portugalcima, sutra Česima, Mađarima ili Slovacima. Jer, EU je samo integracija zemalja s često vrlo različitim parcijalnim nacionalnim interesima, koja je ipak uspjela uspostaviti određena pravila i standarde što članicama omogućavaju da se lakše nose s problemima.</p>
<p>Da su toga svjesni i hrvatski građani na posredan način pokazuju i ispitivanja javnog mnijenja. Prema posljednjoj IRI-jevoj anketi 78 posto anketiranih smatra poželjnim članstvo Hrvatske u Uniji, a gotovo isti postotak ispitanika smatra da je podizanje standarda građana na jednom od prva tri mjesta na ljestvici problema kojima bi se najviše morala posvetiti sljedeća vlada. </p>
<p>Velika većina hrvatskih građana, očito, vjeruje da će gorući problem svog standarda lakše riješiti u sklopu EU nego izvan nje. Doduše, živi se vrlo dobro i u nekim europskim zemljama koje nisu članice Unije. No, činjenica je da se pravila društvene i ekonomske igre u Švicarskoj vrlo malo razlikuju od onih u Uniji. Dakle, poanta nije u članstvu nego u pravilima igre.</p>
<p>A kakva su pravila igre danas u Hrvatskoj? Nogometni klubovi u kojima se vrte silni milijuni eura nekažnjeno državi ne plaćaju poreze, a siromašna starica završava u zatvoru jer je za 20 kuna na tržnici prodala hlače pokojnog muža. U mafijaškim obračunima stradavaju obični građani, a da nitko ne odgovara za to. Svjedocima u ozbiljnim sudskim procesima zbog ratnih zločina nekažnjeno se prijeti u sudskim hodnicima.</p>
<p>Pokušaji sindikalnog organiziranja završavaju otkazima u brojnim trgovačkim tvrtkama, ali i u medijskim kućama. U tvrtkama u vlasništvu države otkaz je moguće dobiti i šefovom SMS-porukom. </p>
<p>Zakoni se donose kao na tekućoj vrpci, ali se međusobno ne usklađuju dovoljno brzo niti se donose potrebni podzakonski akti, pa je praksa od zakona miljama udaljena. Znanosti se iz proračuna paradno udjeljuju dodatni milijuni da bi joj se samo nekoliko mjeseci kasnije opet oduzeli, uz priznanje kako se odmah znalo da će se to dogoditi.</p>
<p>Visok stupanj poželjnosti članstva u EU među hrvatskim građanima pokazuje da oni u biti ne vjeruju da će hrvatska politička elita tu praksu pospremiti u povijest bez pritiska zahtjeva koje Unija postavlja budućim članicama. No, Unija pred nas postavlja i uvjete koje mnogi građani teško prihvaćaju. Pa velika većina smatra da generalu Gotovini nije mjesto u Haagu, bez obzira na optužnicu i obveze koje je bivša vlast potpisala, a aktualna tvrdi da ih želi poštovati. A istina je i da se neke od članica neće libiti svoje parcijalne interese zadovoljavati i ucjenjujući buduće članice.</p>
<p>No, tko je ozbiljan ikada tvrdio da su međunarodni odnosi čisti fair play? U toj igri nema dobitka bez odricanja. Ako želi u EU, Hrvatska se mora odreći nekih nacionalnih mitova. A ako od članstva želi imati prave koristi, Uniju treba prestati promatrati kroz naočale idealista i romantičara. Treba se prihvatiti ozbiljnog pregovaranja, koje nema ama baš nikakve veze s aktualnim predizbornim europrepucavanjima, poput onoga s gospodarskim pojasom. A možemo reći i »ne, hvala«. I sami sebi priznati koja je cijena takvog poteza.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Hrvatski ponos na meti slovenskih topnika</p>
<p>Kako, u trenucima antagonizma Zagreba i Ljubljane, dodatno pojačanog sporom zbog proširenja hrvatske jurisdikcije na Jadranu, očekivati da će politička javnost podržati slovensku vojnu vježbu na hrvatskom teritoriju</p>
<p>MILAN JELOVAC</p>
<p>Da su tajming i senzibilitet u politici često presudni javnost se mogla uvjeriti i u četvrtak, prateći saborsku raspravu o Vladinu prijedlogu odluke o održavanju vojne vježbe bojevog topničkog gađanja pripadnika Slovenske vojske (SV), od 12. do 18 listopada na vojnom poligonu Slunj. Vladin prijedlog, obznanjen javnosti samo tri dana uoči planiranog početka vježbe (sic!), izazvao je gotovo jednoglasno protivljenje zastupnika i teške riječi nekih od njih.</p>
<p>»Jedini način na koji se vježba Slovenske vojske može održati na slunjskom poligonu jest da Slovenci sa Slunja gađaju svoju vojarnu na Svetoj Geri. Pa nek tuku koliko god hoće. Mogu vježbati gađanje, ali i snalaženje pod artiljerijskom vatrom. Tucite koliko god traje vježba, udri, udri, udri«, u emotivnom je istupu poručio pravaš Tonči Tadić, održavajući na taj način jedinstven stav parlamentarne oporbe i pozivajući zastupnike da se odupru, kako je rekao, iznajmljivanju hrvatskog teritorija državi koja je okupirala dio njezina teritorija, Svetu Geru.</p>
<p>»Nisam čuo da neka zemlja dopušta drugoj, koja je okupirala dio njezina teritorija, da koristi njezino područje za vojne vježbe«, rekao je Tadić, upozorivši da »takvo dopuštanje Hrvatskoj neće donijeti nikakve vanjskopolitičke bodove. To je vrhunac političkog mazohizma ove vlasti«.</p>
<p>Nasuprot oporbi, a slično su govorili i HB, HIP, HSLS i IDS, našao se samo usamljeni SDP, pa je Branko Tušek, tvrdnjama da vježba slovenskih artiljeraca u Hrvatskoj doprinosi uzajamnom povjerenju i razvoju dobrosusjedskih odnosa, pokušao vrlo neuvjerljivo braniti Vladu. Koja si je, dojam je mnogih, u četvrtak dala autogol, a vladajuću koaliciju, bolje rečeno samo SDP, prisilila na nemušto vađenje kestenja iz vatre. </p>
<p>Jer, kako u trenucima antagonizma Zagreba i Ljubljane, dodatno pojačanog sporom zbog proširenja hrvatske jurisdikcije na Jadranu, očekivati da će politička javnost podržati slovensku vojnu vježbu na hrvatskom teritoriju? Ni najveći optimisti nisu mogli očekivati potporu takvom prijedlogu u sadašnjem političkom trenutku, u kojem, na primjer, Ljubljanska banka na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu pokušava negirati svoj dug hrvatskim štedišama.</p>
<p>Je li Vlada u ovom, politički naelektriziranom trenutku, mogla naći bolje rješenje, to više što je o slovenskoj vježbi na slunjskom poligonu hrvatsko i slovensko obrambeno ministarstvo svojedobno potpisalo memorandum? Jesu li se mogle izbjeći negativne i za veći dio javnosti iritantne konotacije održavanja slunjske vježbe? Uz manje političkog autizma, odgovor bi sigurno mogao biti pozitivan. </p>
<p>Ako se već u ime intenzivne i raznovrsne bilateralne obrambene suradnje Slovenije i Hrvatske, koja se temelji na Kvadriterali i Partnerstvu za mir, željelo omogućiti uvježbavanje slovenskih snaga u Slunju, zašto to nije učinjeno u sklopu bilateralne, zajedničke vježbe slovenskih i hrvatskih topnika? Jer, poznato je da reakcije javnosti nisu tako žestoke kad su u pitanju zajedničke vojne vježbe.</p>
<p>Nedavno je ratni brod slovenske ratne mornarice sudjelovao u zajedničkoj vježbi na hrvatskom dijelu Jadrana i to nije nikomu smetalo. Kao što svojedobno nikomu, osim dijelu ekološke javnosti, nije smetalo uvježbavanje hrvatskih i američkih artiljeraca na slunjskom poligonu.</p>
<p>Činjenicu da je 240 četvornih kilometara velik poligon »Eugen Kvaternik« kod Slunja nedovoljno iskorišten - jer prema riječima zamjenika ministrice obrane Zlatka Gareljića radi samo 60 od željenih 100 do 150 dana godišnje - trebalo bi ozbiljno sagledati i osmisliti projekte njegova boljeg iskorištavanja. No u tom je poslu nužno malo više političke senzibilnosti i uvažavanja realnosti. Jer politička šteta često može biti veća od kratkoročne komercijalne dobiti.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Supekova generacija hrvatske elite nije posve nevina</p>
<p>Koliko god mogli amnestirati akademike, sveučilišne umove, članove Matice hrvatske i sličnih institucija... od osobne odgovornosti, nikad neće zastarjeti istina da su sve te ustanove dočekale raspad SFRJ i slom samoupravnog socijalizma nemajući pripremljene ni teorijske zasade, a kamoli naputke za konkretno djelovanje u tom prijelomnom času. Da je njihov skupni učinak izostao onda kad je najpotrebniji bio / Ona hrvatska intelektualno-politička elita koja je potkraj osamdesetih imala povijesnu prigodu da se rehabilitira za promašaje iz 1971., kad je pala žrtvom pogrešnih procjena unutarnjih i međunarodnih okolnosti, kao i programske konfuzije, odnosno koncepcijskih sukoba među središnjim protagonistima pokreta, te da potakne stvaranje nacionalnog koncenzusa o »višestranačju skandinavskog tipa«, nije bila ni svjesna svoje misije, niti dorasla tom izazovu</p>
<p>STJEPO MARTINOVIĆ</p>
<p>Slučaj je htio da istoga dana, u četvrtak, 9. listopada, na stranicama Vjesnika osvanu dva na bizaran način komplementarna članka: tekst akademika Ivana Supeka, u Stajalištima, o »osjećaju nemoći i gađenju nad stranačkom politikom (koji) priječe ljudima da uzmu budućnost u vlastite ruke« i članak Tihomira Ponoša, koji je rezultate recentnoga IRI-jeva istraživanja »Analiza stavova i preferencija birača« sasvim prikladno naslovio »Hrvatska pred dosad najneizvjesnijim izborima«. </p>
<p>Tako, s jedne strane, akademik Supek gorko lamentira nad hrvatskom »tranzicijskom« stvarnošću, prema njegovu mišljenju, obilježenom zgaženim šansama i zanemarenim nacionalnim interesima, izgubljenim godinama i skrhanim iluzijama, sramotnom dominacijom partitokratsko-klijentelističkih struktura i izostankom nastanka o politici neovisna gospodarstva, časnoga sudstva, autonomnih znanstvenih, kulturnih i medijskih ustanova... </p>
<p>S druge, Vjesnikov novinar hladne glave analizira anketne podatke - koji govore o sasvim izglednoj izbornoj pobjedi stranke-baštinice upravo onoga Tuđmanova nacionalističko-prevratničkog pokreta koji je Republiku Hrvatsku učinio poprištem jednoga retrogradnog eksperimenta. </p>
<p>Onog, kako ga Ivan Supek definira, feudokapitalizma praćenog nacionalističkom retorikom i neoliberalnom ideologijom, kojem on suprotstavlja (neostvarenu) tranziciju iz socijalističkog samoupravljanja u postkapitalizam skandinavskog tipa, sa socijalno promišljenom ekonomijom, snažnim utjecajem civilnog društva i razvojem utemeljenim na znanju.</p>
<p>Nekoliko riječi najprije o toj neostvarenoj viziji, uzrocima njena povijesnog poraza, i o zaslugama njenih protagonista za Tuđmanovu razornu pobjedu 1990. godine. Prije svega, te vizije - niti jasno definirane, a kamoli uvjerljivo objašnjene građanima-biračima u proljeće te prijelomne godine - nije bilo. Hrvatska intelektualna elita glavinjala je između nebuloznih ujdi-mi-dojdi-mi scenarija za spašavanje Jugoslavije, socijalizma i samoupravljanja, na jednoj »špondi« i nacionalističke histerije svih boja, na drugoj. </p>
<p>U takvu ozračju, memorandumsko-miloševićevska prijetnja jednako je služila za raspirivanje averzije spram »Srba svih i svuda«, kao i za svođenje cijeloga veličanstvenog spektra izazova pred nacijom na uspostavu neovisne hrvatske Države.</p>
<p>Posebice se iz Akademije, tada još JAZU, nije čulo ni glasa, ni zamisli, ni koncepta... </p>
<p>Kao da Berlinski zid šaptom pade, a ne uz grmljavinu koja je i promatraču mnogo manje kapacitiranu i kompetentnu od vrlih besmrtničkih umova poručila da nestaje četrdesetpetogodišnja ideološko-blokovska podjela svijeta, a nastaje doba velike neizvjesnosti! </p>
<p>Nije mi ni na kraj pameti optužiti akademika Supeka, ili pojedinačno bilo kojega iz plejade hrvatskih akademika i inih članova vrhunskih nacionalnih ustanova, za jalovu »hrvatsku šutnju« u mjesecima kad je Franjo Tuđman grmio scenom, reducirajući sve nijanse narodnog interesa na državotvorstvo retrogradno-nacionalističkih boja.</p>
<p>Ipak, koliko god mogli amnestirati akademike, sveučilišne umove, članove Matice hrvatske i sličnih institucija... od osobne odgovornosti, nikad neće zastarjeti istina da su sve te ustanove dočekale raspad SFRJ i slom samoupravnog socijalizma nemajući pripremljene ni teorijske zasade, a kamoli naputke za konkretno djelovanje u tom prijelomnom času. Da je njihov skupni učinak izostao onda kad je najpotrebniji bio!</p>
<p>Slovenci su, na primjer, imali poznati nacionalni program iz Nove revije, objavljen 1987. godine; Poljaci - impresivan urod projekta Solidarnošć i nacionalnoga okruglog stola o »svečanom dočeku« kraja komunizma i Varšavskog pakta; Mađari - također obilje znanstvenih i stručnih studija o »pravcima razvoja«, od kojih su mnoge ispisali istaknuti članovi goleme dijaspore tog panonskog naroda; Česi - jasne zamisli što i kako dalje, s njihovu staloženo-opreznu mentalitetu prirođenim osjećajem za nevelike, ali prave korake u pravom trenutku...</p>
<p>Notorna je činjenica, dakle, da ona hrvatska intelektualno-politička elita koja je potkraj osamdesetih imala povijesnu prigodu da se rehabilitira za promašaje iz 1971., kad je pala žrtvom pogrešnih procjena unutarnjih i međunarodnih okolnosti, kao i programske konfuzije, odnosno koncepcijskih sukoba među središnjim protagonistima pokreta, te da potakne stvaranje nacionalnog koncenzusa o »višestranačju skandinavskog tipa«, nije bila ni svjesna svoje misije, niti dorasla tom izazovu. </p>
<p>Zato i jest, kad je - kao Koalicija narodnog sporazuma - stupila u izborni ring, pretrpjela žestok poraz, i to manje od Franje Tuđmana i njegova »pomirbenog pokreta« (crvenih i crnih nacionalista), a mnogo više od vlastitog naroda. </p>
<p>Dijelom stoga što ga nije poznavala - nikad nije zašla »u puk« onako kako je, slijedeći Masarykove savjete, to svojedobno učinio Stjepan Radić (pa čak ni mačekovski, uvredljivo patronizirajući, ali s obilatom dozom plauzibilne demagogije) - a dijelom zato jer je gajila čudovišnu iluziju da će Tuđman proći i otići, ne ostavljajući duboka traga u vrijednosnom usmjerenju većine ljudi.</p>
<p>Koje li zablude! Tuđmanova »relativizacija« društvene etike i morala, dobrih običaja zapadne (političke i ine) kulture, kršćanskih vrijednosti... bila je tako temeljito razorna da je hrvatsko (euro)demokratsko i građansko društvo u rekonstrukciji - ogrezlo u nečemu mnogo gorem od Supekova »osjećaja nemoći, apatiji i gađenju nad stranačkom politikom...« </p>
<p>Dojam koji se promatraču nameće bilo nakon saborskih sjednica, poput posljednje, listanja (osobito tjednog) tiska, čak i najpovršnije analize »minuloga rada« vodećih poduzetnika... ili kad se osobno suoči s korupcijom, socijalno-autističnom državom, nesposobnošću onih koji bi u-podne-i-o-ponoći trebali imati jasnu sliku nacionalnog interesa i barem triju scenarija njegove realizacije i zaštite, jest - hrvatsko se društvo opako navuklo na drogu plitka pamćenja i duboka oportunizma.</p>
<p>O čemu, bolje nego sve (nepostojeće!) sociopsihološke studije, govore rezultati IRI-jeve ankete koje je Tihomir Ponoš onako iscrpno prikazao. Jer kako protumačiti visoke postotke u korist ordinarnih idejnih potpisnika, realizatora i profitera Supekova feudokapitalizma (sa svim strašnim posljedicama za životne uvjete i »argentinske« perspektive građana ove zemlje), osim kao sinergetski učinak zaborava - i svjesna pristajanja na takvo stanje stvari, a u vrebanju prigode za osobni lov u mutežu tuđmanizmom beznadno zagađene močvare?</p>
<p>Uostalom, zar predizborna koalicija dviju imenima i izvornim programima notorno nespojivih stranaka, štoviše, predvođenih političarima bez, izuzmemo li oportunistički refleks, minimalnoga zajedničkog nazivnika, jer je jednom od njih izbornu pobjedu u Zagrebu i gradonačelničko mjesto nasilno uskratio gazda drugoga, kojem se taj, u isto vrijeme, klanjao pobožnije nego ortodoksni Židov pred Zidom plača - ne govori upravo o sprezi namjenskog zaborava i golog koristoljublja?</p>
<p> U gnjilokompromisnu ozračju »glamour-caffee republike«, kako je sjajno zamijetio Stipe Šuvar...</p>
<p>U tom svjetlu, koliko god razumijem pobude i genezu zaključaka akademika Ivana Supeka, a bilo je trenutaka, u vrijeme nastajanja Pokreta za demokraciju i socijalnu pravdu, kao i kasnije Alijanse (kojoj, ne tajim, i ime dadoh), kad sam i izbliza imao prigodu upoznati se s njegovim stajalištima - ne bih se složio da su hrvatski birači paralizirani osjećajem nemoći i gađenjem nad stranačkom politikom, pa da zato ne »uzimaju budućnost u vlastite ruke«. Naime, kad bi čak svaki drugi od onih koji, prema IRI-jevoj anketi, neće izaći na izbore prezirao svoje biračko pravo iz rečenih razloga, ipak bi bilo samo desetak posto »nemoćno-zgađenih«. Istodobno, čak 54 posto sigurno će izaći na biralište, a 25 posto će to vjerojatno učiniti - što znači da 79 posto građana ipak ima svoju (ovu ili onu, ali) stranku prvog izbora!</p>
<p>Unatoč saborskom »kokošinjcu«, partitokratsko-klijentelističkom smradu stranačke politike, razočaravajuće inkompetentnoj jučerašnjoj, današnjoj, sutrašnjoj... garnituri izvršne vlasti, jer se novači iz iste negativno selekcionirane skupine poluinteligenata opće prakse. Građani, dakle, »uzimaju budućnost u ruke« - posredovanjem predstavnika koje biraju, na koje pristaju, za koje vjeruju da vrijede njihova glasa. </p>
<p>»Bolji dio svijeta« zna što hoće, u nas to ne znaju ni ustanove slavna imena! </p>
<p>Duboko se slažem s akademikom Supekom da »bolji dio svijeta danas teži socijalno, ekološki i kulturno usklađenu tržišnom gospodarstvu«, a ne »agresivnu neoliberalnom kapitalizmu« kakav, pod dimnom zavjesom globalizacije, nameće Busheva Amerika. </p>
<p>Slažem se i s njegovom mišlju da hrvatski birač, ne uzimajući budućnost u svoje ruke u smislu opredjeljenja za skandinavski model društvenog razvoja, sve svoje izglede stavlja u ruke bilo političke elite koja se, nakon sudioništva u uspostavi feudokapitalizma, svjesno oduševljava upravo agresivnim neoliberalnim kapitalizmom, bilo one koja mu se ne umije oteti zbog manjka znanja, hrabrosti, inteligencije...</p>
<p>Jedino u čemu se s njim ne slažem jest akademikovo uvjerenje da je njegova generacija hrvatske elite posve nevina, i kad je riječ o zasluzi za »pogreške« iz 1990., i kad je riječ o izostanku »pedagoških mjera« za suzbijanje pogubne sinteze plitka sjećanja i duboka oportunizma. </p>
<p>Jer, kao što autora ima zlobna sinteza relativizma i oportunizma, i činjenica da niti iz jedne od svih nacionalnih ustanova slavna imena nije do dana današnjega izašao nikakav analitičko-programski dokument, nikakav manifest, nikakav apel... koji bi hrvatske građane uzdrmao svojom uvjerljivošću, ulio im osjećaj odgovornosti, misije i moći, te ih suočio s istinom da nacija ogrezla u koruptivnom beščašću nema budućnosti - nedvojbeno ima svog potpisnika. </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Nitko da se sjeti baciti nam pojas za spašavanje</p>
<p>Pojaseve najviše mrzi globalizacija. Ne može gurnuti svoju rutavu šapu gdje je naumila. Tamo gdje je para. Digla se gadna dreka. Tužna jata srdelica u Jadranskom moru se uozbiljila. Je li da krenu u naš gospodarski pojas, ili da čekaju konačnu odluku Europe / U zadnji trenutak povučen gospodarski, a podmetnut zeleni pojas. Nikomu nije jasno, što je to. Ali svi slutimo, da se iza brda valja gadna para i nimalo plemeniti interesi. Čekam sutradan u nečujnomu ekorepu, da kupim kilogram srdelica. Svečana tišina. Nitko ni da zucne o izglasanom pojasu. Može razljutiti gnjevnu prodavačicu, što pred nama, drskošću mađioničara amatera, prebacuje kašete</p>
<p>KAZIMIR KLARIĆ</p>
<p>Tko se u nas sjetio da uvedemo gospodarski ribarski pojas, čast mu svaka. Svi skočili na noge lagane, najviše susjedi. Manje bi se uzbudili, da se netko naš, u žaru rasprave o dugovima Ljubljanske banke ili Krškog raskrilio i pokazao što ima dolje. Ali pojas, e, neće to ići tek tako. </p>
<p>Da se bilo što drugo predložilo, samo da nema veze s pojasom, nitko se na to ne bi ni obazirao. Zajapurila se i Europa. Sita je ona svih vrsta pojaseva, a najviše pojasa nevinosti, jer ga je ona i izmislila.</p>
<p>Krene vitez u rat, a svoju milu i dragu okuje pojasom nevinosti. Brat-bratu, negdje oko desetak kilograma željezarije dama vuče uza se, ma gdje da se makne. Vječna meta gromovima. Nema viteza doma, jedno desetak ljeta. Vraća se, shrvan ratovanjem. S jednim zubom u glavi, bez oba uha. Ni rođena ga mati ne može prepoznati, a kamoli uspaljena ljubavnica. A on, razumljivo, željan milovanja i iskrene ljubavi.</p>
<p>Nastaje mali problem, vitez je na svom ratovanju, negdje zametnuo ključ na recepciji. Ciči djeva. Pojas nevinosti zahrđao. Tri kršna kovača majstora rade na njoj tjedan dana, da ju oslobode zla. Turpijaju, režu. Razvaljuju. I vitez tu pomaže, koliko može. </p>
<p>Savjetima. Kao da provaljuju u dobro zakračunati vinski podrum, a brava ne popušta.</p>
<p>I upravo, kad sve ide svomu kraju, evo glasnika. Zove viteza da paše mač i krene u tridesetogodišnji novi boj. Za europsko i naše bolje sutra. Nema druge. Iznova stavljaj tamo gdje treba, pojas nevinosti. Ovaj puta, nešto moderniji, ali zato teži. Batrga se madam. Urliče. A ženskih udruga ni za lijek.</p>
<p>E sada, kada tankoćutna Europa čuje, da se opet javljaju neki, koji bi uveli pojaseve, bilo koje vrste, to ne ide. Pojaseve najviše mrzi globalizacija. Ne može gurnuti svoju rutavu šapu gdje je naumila. Tamo gdje je para. Digla se gadna dreka. Tužna jata srdelica u Jadranskom moru se uozbiljila. Je li da krenu u naš gospodarski pojas, ili da čekaju konačnu odluku Europe. Grme naši ribari. Talijan kao ima stotinu puta moćniju flotilu. Mi kao imamo samo brodove na vesla. Jauču. A ni jedan mi od njih ne nalikuje na siromašna ribara Palunka.</p>
<p>Plećat, ljutit. Izravno se javlja s palube svoje koće. Uperio svoj košćati prst u mene, kao bijesan ujak Sam, da se javim u rat. Što čekam. Traži da pašem mač i krenem u sveti rat za jato girica. Njemu ulov i plavi diesel, a meni kako Bog da. Ustani bane, Hrvatska te zove. Dobro da još pritom nisu puštali rodoljubne Thompsonove pjesme.</p>
<p>Srećom po nas, izglasan u ponoć, neki ekokilavi pojas. U zadnji trenutak povučen gospodarski, a podmetnut zeleni. Nikomu nije jasno, što je to. Ali svi slutimo, da iza brda valja gadna para i nimalo plemeniti interesi.</p>
<p>Čekam sutradan u nečujnomu ekorepu, da kupim kilogram srdelica. Svečana tišina. Nitko ni da zucne o izglasanom pojasu. Može razljutiti gnjevnu prodavačicu, što pred nama, drskošću mađioničara amatera, prebacuje kašete. </p>
<p>Miješa upravo pristigle, s onima neprodanima od prošlog tjedna. A na tihi upit umirovljenika, jer svježa, gromko odgovara... </p>
<p>Zna se kako. Da je čuju i u treću županiju. Sve je u nas svježe. Smrznuta patagonska lignja. Umjetno uzgojeni brancini. Ima što nema, a cijene astronomske, kao da je droga, a ne riba. Većina, mislim sirotinja, kupuje isto što i ja. Tu i tamo pojavi se neki puponja i nijemo prstom, i ne znajući što kupuje, pokazuje prstom. Zna on što valja. Vidi cijenu. Što je više od sto kuna kilogram, kupuj.</p>
<p>Deru se na mene statističari, liječnici. Jesti ribu. Koju ribu, molim vas fino? Pomorska zemlja, a jedemo najmanje ribe u Europi. Bliži nam je Novi Zeland, nego naš Jadran. Prodajemo češki i mađarski krumpir kao lički i nikomu ništa. Da me netko zatuče krumpirom, umro bi u silnoj dvojbi: Je li me je pogodio cro-proizvod, ili ne daj Bože krumpir upitna porijekla. Zahvaljujući našim dečkima, najeli se do sita smrznutih riba, ulovljenih tisuće milja daleko od Adrijanskog mora.</p>
<p>U djetinjstvu nas nalijevalo ribljim uljem, kako bi se osovili, kako, tako, na tužne, rahitične noge. Uzalud. Ideš, padneš. Pokušaš dreknuti, nema glasa. Vode nas drugi, ispod ruku kao invalide. Odavno sve smišljeno, da takvi vječno ostanemo. Polubogalji. Naš čovjek kad se otisne van, uspije. Ovdje neće ići. U ovom pojasu, jedino se snalaze lopovi, kao ribice u vodi. Lopovima ne treba nikakav pojas. Savršeno se slažu.</p>
<p>U kuhinji, držeći sivu srdelicu za rep, razmišljam, da je ona zamalo mogla biti casus belli. Bacam je ogorčeno među ostalu subraću, moguće uzročnike rata. Na vrelo užeglo ulje. Sad sam stvarno ljutit. Na jadnim ribicama iskaljujem svoju moć. Napadaju me mračne misli. Blago učene. Općenito, pojasom se nije igrati. Kada su naši praroditelji, Adam i Eva pravili cirkus u raju, najurilo ih onako goluždrave iz njega. A da ne budu goli, dopustilo im da sviju pojas, spleten od smokvina lišća. Pojas je simbol demarkacijske linije. Često on ima i inicijacijsko značenje. Ujedno je simbol zaštite, očišćenja i snage. Kad se u nas prljavo igra, onda se veli, ne idimo gospodo ispod pasa. U nogometu i politici, to srećom pravilo ne vrijedi.</p>
<p>I bivša stranka, voljela prtljati oko pasa. Oni su to zvučnije zvali - kaiš. Kad je trebalo nekoga upropastiti, komesar bi samo riknuo, da treba stegnuti kaiš, za naše bolje sutra. Nema rupa. Buši nove. Bolje na remenu, nego u glavi. U srednjem vijeku, ostati bez pojasa, znak je oduzimanja časti. </p>
<p>Dužnici koji nisu mogli isplatiti svoje dugove, morali su skinuti svoje pojaseve. Nama dužnicima su već odavno oduzeli pojaseve i vezice, kako se, kad nas privedu u Europu, ne bi od radosti objesili.</p>
<p>Kad već tako ljube pojaseve, zašto ne bi budući naši pobjednici na izborima, prihvatili, da za cijelo vrijeme svog mandata, nose pojas nevinosti. Malo bi šire hodali, rjeđe išli na WC i uz podosta muke izlazili iz »audija«. Nose uza se ključić za glasovanje, a od pojasa nevinosti, ključ drži opozicija. To bi bila prava demokracija. Političari bi mogli voditi samo Platonsku ljubav s lopovima, a zakon o sukobu interesa ne bi ni trebao. </p>
<p>Uskok ne bi imao posla. Tjednima bi se dosađivali i onda sami od sebe razišli. Tko je u nas vidio ništa ne raditi, a primati plaću!</p>
<p>Ne bi to išlo. To Europa ne prihvaća. Slobodna ljubav svuda i na svakom mjestu. Granice i pojasevi više ne postoje. Globalizacija grmi na sve strane, a mali i goluždravi, stišću svoju međunožnu sirotinju. Gledaju u daleku nepoznatu zvijezdu milijarde svjetlosnih godina udaljenu od njih.</p>
<p>Voda nam u ušima, a srdelica viri iz nosa. Jedan od čvrstih dokaza, da smo moćna pomorska zemlja. I nitko da se sjeti da nama, koji smo u boljim vremenima imali i Panonsko more, po dobrim pomorskim običajima, baci pojas za spašavanje.</p>
<p>Svi prolaze. Žure. Povik, čovjek u moru, ovdje više ne prolazi. To više nitko ne čuje.</p>
<p>Autor je književnik iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Bazina nema pravo dezinformirati javnost i vrijeđati </p>
<p>Književnik i novinar iz Zagreba Mario Bazina ponio se vrlo nekorektno i nadasve neprofesionalno. U članku je, osim svoga mišljenja na koje svatko ima pravo, iznio i niz potpuno pogrešnih i neistinitih tvrdnji. Stječe se dojam da je članak naručen, a onaj koji ga je naručio, isto kao i autor, nema ni osnovnih znanja o opskrbi potrošača električnom energijom, a kamoli o tehničkim stranama i pravilima gradnje i rada distribucijske mreže i postrojenja</p>
<p>ŽELJKO ŠIMEK</p>
<p>Autor članka objavljenog u Vjesniku 3. listopada, u Stajalištima, pod naslovom »Elektra i kaos što ga ona proizvodi svojom bahatošću«, književnik i novinar iz Zagreba Mario Bazina ponio se vrlo nekorektno i nadasve neprofesionalno. </p>
<p>U članku je, osim svoga mišljenja na koje svatko ima pravo, iznio i niz potpuno pogrešnih i neistinitih tvrdnji. Stječe se dojam da je članak naručen, a onaj koji ga je naručio, isto kao i autor, nema ni osnovnih znanja o opskrbi potrošača električnom energijom, a kamoli o tehničkim stranama i pravilima gradnje i rada distribucijske mreže i postrojenja. Slijede li i daljnja »stručna« mišljenja?</p>
<p>Nekoliko opaski koje donosimo odnose se na stručne i tehničke netočnosti (većina su i prave besmislice) koje navodi autor članka.</p>
<p>Vrlo je diskutabilno govoriti o monopolu, jer ni HEP, niti Distribucijsko područje Elektra Zagreb u svomu poslovanju ni u jednomu segmentu ne izlaze iz okvira određenih paketom novih zakona o energiji koje je donio Hrvatski sabor. Sama privatizacija HEP-a ili njegovih dijelova pitanje je državne politike.</p>
<p>Miješanje »ispravljačkih stanica« u distribucijsku mrežu govori samo za sebe sasvim dovoljno o autorovu poznavanju problematike u čije se komentiranje upušta u članku - ispravljačke stanice koriste se za napajanje tramvajske mreže u gradu Zagrebu i nemaju nikakve veze s distribucijskom mrežom za opskrbu širokoga konzuma, osim zajedničkih napojnih trafostanica VN/SN čije se održavanje ni na koji način ne odražava na potrošače na niskom i srednjem naponu.</p>
<p>Održavanje TS 10(20)/0,4 kV (odnosno TS SN/NN) mora se odraziti na potrošače na niskom naponu, jer se u Hrvatskoj, pa tako i u Zagrebu i u Europi, ne gradi niskonaponska mreža s rezervnim napajanjem iz druge TS SN/NN, osim za specijalne potrošače (bolnice, škole, dječji vrtići i sl.) ili za potrošače koji takvu izvanrednu sigurnost napajanja posebno plate. </p>
<p>Održavanje postrojenja izvodi se u skladu sa zakonom i posebnim tehničkim pravilnicima koji su usklađeni s međunarodnim tehničkim propisima i standardima.</p>
<p>Autoru članka za pouku: održavanje postrojenja izvodi se isključivo radi što bolje i kvalitetnije opskrbe potrošača i što veće pouzdanosti njihova napajanja električnom energijom, dakle, kako bi se maksimalno smanjila mogućnost pojave nepredviđenih kvarova postrojenja i njihovih dijelova koji mogu potrošače ostaviti »bez struje« znatno dulje nego što je nekoliko sati tijekom jednoga prijepodneva svake ili svake druge godine.</p>
<p>Što se tiče rada pod naponom, on je iznimno skup u slučaju radova na vrlo razgranatoj mreži i velikomu broju postrojenja srednjega i niskog napona. Na vrlo malomu broju mjesta u Europi on se na takvim postrojenjima primjenjuje (prema našim spoznajama, samo u velikim gradovima u Francuskoj), i to tamo gdje električna energija zaista ima svoju tržišnu cijenu i gdje potrošači redovito plaćaju. Čak i uz takve uvjete rad pod naponom se u načelu rješava na razini države.</p>
<p>Autor članka zaista je, kao što to i sam na jednomu mjestu navodi, laik i nema pojma kako »se to inače radi u civiliziranom svijetu«. Očito je da ga njegovi nalogodavci nisu dovoljno dobro poučili.</p>
<p>U članku je, na naše veliko zadovoljstvo, spomenuta velika prodavaonica koja je bila bez struje tijekom održavanja TS SN/NN iz koje se napaja. Postavljamo pitanje autoru članka, ne čini li mu se da bi na neku drugu adresu trebao uputiti kritiku: zašto ta trgovina nema svoj agregat za takve slučajeve i je li to možda njenu vlasniku preskupo?</p>
<p>Napominjemo da se veliki potrošači (industrija, trgovina i sl. redovito dovoljno unaprijed obavještavaju o terminu održavanja postrojenja iz kojih se njihovi objekti napajaju te oni imaju dovoljno vremena da se pobrinu za organizaciju rada ili za rezervno napajanje, ako ga nemaju iz distribucijske mreže. </p>
<p>Ostali potrošači o najavljenim iskapčanjima mogu se obavijestiti putem Vjesnika, Večernjeg lista, Jutarnjeg lista kao i putem Radio Sljemena.</p>
<p>Žal za prošlim vremenima</p>
<p>Na kraju, autorovo prozivanje DP Elektre Zagreb i tvrdnja da je Elektra uzrok što »Zagreb nikad neće postati prava metropola« da smo »bliži zabitnom balkanskom istoku nego čak i zapadu Balkana!« i da »s takvom 'Elektrom' ne možemo ući ni u Europu« (a gdje bismo to još trebali ući - možda u Afriku?), te spominjanje balkanskih strujnih udara, kao i buđenje Elektre iz letargičnoga balkanskog sna, vjerojatno upozorava na autorov žal za prošlim balkanskim vremenima.</p>
<p>To je njegovo pravo, ali nema pravo dezinformirati javnost i vrijeđati djelatnike Hrvatske elektroprivrede - Elektre Zagreb.</p>
<p>Naime, svi tehnički i ekonomski pokazatelji poslovanja DP Elektre Zagreb i sada, pa čak i onda kada smo formalno-pravno zaista bili dijelom Balkana, unatoč mnogim širim društvenim zbivanjima uzrokovanim nedaćama i stalnim manjkom novca, pokazuju da je DP Elektra Zagreb, kao i grad Zagreb u komu djeluje, već odavno u Europi.</p>
<p>Svojim člankom autor ne samo da vrijeđa DP Elektru Zagreb i sve njene zaposlenike kao i sve djelatnike cijele HEP-grupe, nego nas izravno poziva na nepoštivanje zakona i tehničkih propisa, ni u jednom se trenutku ne zapitavši tko je odgovoran za sigurnost ljudi i njihovih materijalnih dobara i što bi se dogodilo da se mreža i postrojenja ne održavaju.</p>
<p>Nažalost, održavanje na način kako ga on, vrlo nejasno i zamagljeno, zamišlja, jednostavno nije moguće i nigdje u svijetu nitko na niskome naponu nema osigurano napajanje 24 sata na dan svih 365 dana u godini.</p>
<p>Autor je diplomirani inženjer, rukovoditelj Ureda HEP - DP Elektre Zagreb.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>ZAŠTO VOLIM ZAGREB</p>
<p>Za purgere, Zagreb i nije imao duha, već dušu</p>
<p>Saša Meršinjak, književnik</p>
<p>Kad sam se s obitelji vratio u Zagreb u bakin stan, grad je brojao oko 350.000 stanovnika, bio je relativno dostupan cipelcugu, bio je nasmiješen (klanjam se, kissmi hand, serbus amice). Mi klinci vozili smo se na pulferu otkud nas je ganjala narodna milicija, u dvorišta su dolazili pjevači s harmonikama, oštrači noževa i škara, popravljači kišobrana te u maglovite jeseni prodavači krumpira. Kumice su donosile mlijeko, sir i vrhnje u kuće. Jelačić plac je bio ogromno blatnjavo parkiralište, vikendom je vozio Samoborček, a radili su plesnjaci.</p>
<p>Danas je Zagreb milijunski grad koji sliči ocvaloj dami, kozmetički ulaštenih pročelja, ruševna dvorišta podsjećaju na pohabano rublje, a krovovi na elegantne pokrpane šešire, Trg i okolne ulice popločane su češkim pločicama. Kad je oblačno, ili kad pada kiša, ova dama je sumorna i depresivna, a kad grane sunce tu i tamo zabljesne pokoji smiješak.</p>
<p> Za stare purgere, Zagreb nikad nije imao duha, nego dušu. Upravo ta duša koja je prepoznavala različitosti, apsorbirala ih i rasla do razmjera da su Dalmatinci na špici govorili smiješnim kajkavskim narječjem, skrila se u stare mansarde, iza debelih pljesnjivih zidova. Gornjogradski barok i donjogradsku secesiju zapljuskuju valovi novokomponiranog i rave ritma iz skupocjenih limuzina, na ulici se nitko ne smije, svi razgovori svode se na lovu, nakon Domovinskog rata ima više izbjeglica koje se ne kane vratiti u svoja ognjišta, nego Zagrepčana; noću sa strepnjom hodam ulicama; svi prolaznici govore sami sa sobom (u mobitele), a i ne sjećam se kad je snijeg pao više od metra. Ostale su jedino rijetke birtije (pajzlovi), poput Kostanjca i Vis-a u Palmotićevoj, Starih krovova na Gornjem gradu, koji uglavnom zjape prazni. Njih bi Gradsko poglavarstvo trebalo zaštititi protiv devastacije i modernizacije.</p>
<p>A Zagreb se voli, kad otputuješ negdje, makar na more, jedva čekaš vratiti se baš u svoj pajzl, ruraliziranoj metropoli - eto zato volim Zagreb!</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Direktor ZGOS-a ministru: Zatvorite Jakuševec</p>
<p>Ako već ministar Banac želi zatvoriti Jakuševec, onda neka krene s riječi na djela! Neka on organizira konferenciju i najavi zatvaranje Jakuševca, on to može, rekao je direktor ZGOS-a Zdravko Vac </p>
<p>Kada je direktor ZGOS-a Zdravko Vac vidio naslove u novinama od petka, u kojima ministar zaštite okoliša prijeti da će nastojati zatvoriti deponij na Jakuševcu što prije, odlučio je reći sljedeće:</p>
<p> »Ako već ministar Banac želi zatvoriti Jakuševec, onda neka krene s riječi na djela! Neka gospodin Banac lijepo organizira konferenciju i najavi zatvaranje Jakuševca!« Tako je rekazborio Vac u razgovoru za Vjesnik. </p>
<p>»Koliko ja znam, ministar bi takav potez mogao napraviti. Sada je ostalo samo pitanje njegove volje«, dodao je Vac.</p>
<p>S druge strane, u Udruzi za zaštitu okoliša Jakuševec navode kako projekt sanacije Jakuševca izričito predviđa i gradnju još jedne, šeste glinene plohe, na koju bi se smeće moglo bacati sve do 2030. godine. Kako kaže predsjednik Udruge Ratko Bedeković, u toj činjenici se i krije odgovor na pitanje koje je ministar Banac postavio prilikom obilaska deponija u četvrtak - Ako je sanacija gotova, što se to onda još radi na parceli sjeverno od deponija, s koje je uklonjeno staro smeće?</p>
<p>Takve tvrdnje o pripremanju terena za postavljanje nove glinene plohe, Jakuševčani, dakle, temelje na projektnoj dokumentaciji, međutim zanimljivo je i to što o širenju deponija govore čak i neki odgovorni ljudi na čelnim mjestima komunlnih poduzeća, koji bi zasad htjeli ostati anonimni, jer ipak je u igri oko zagrebačkog smeća previše novca i sumnjivog interesa.</p>
<p>Direktor ZGOS-a na sve te sumnje odmahuje rukom i kaže kako »odgovorno tvrdi« da se od takvoga plana odustalo prije godinu dana. »Mi jesmo planirali dodatnu plohu, ali smo prošle godine odustali od plana jer smo vidjeli da će nam četvrta i peta ploha biti dovoljna do 2010. godine«, kaže Vac i dodaje: »Odgovorno tvrdim da se sav iskopani šljunak koristi u okviru deponija i da nema nikakvog švercanja«</p>
<p>Jakuševčani pak i dalje svjedoče o svakodnevnom krijumčarenju šljunka. »Nemoguće bi bilo da je svih 700 do 800 tisuća kubika šljunka korišteno za gradnju kompostane«, kaže predsjednik Udruge Ratko Bedeković.</p>
<p>Na sumnju da se deponij širi upućuje i činjenica da se na mjesto iskopanog šljunka tovari zemlja, koja inače utabana služi kao temelj za postavljanje glinenog tampona. Vac tvrdi da će tamo biti nešto poput livade, dakle ravna ploha posijana travom, ili bilo kojim drugim biljem. Na pitanje pak čemu će služiti livada pored deponija, Vac je ostao bez odgovora. </p>
<p>Robert Jureša</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Banac dopustio pokusni rad Puta nakon sanacije</p>
<p>»S jedne strane, ministar preko medija poručuje da Puto više neće raditi, dok nama govori sasvim drugačije«, rekao je u razgovoru za Vjesnik Milivoj Mucko, direktor Puta </p>
<p>Spalionica opasnog otpada Puto koja ne radi već godinu i tri mjeseca, sudeći prema riječima Ive Banca, ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja, neće više ni proraditi. Naime, ministar Banac je na poziv Jakuševčana u četvrtak posjetio Puto, te je prilikom obilaska postrojenja izjavio kako je njegova nakana zatvoriti je. </p>
<p>Međutim, čini se da ministar Banac zaboravlja da je Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja 29. srpnja 2003. godine uputilo dopis jednom od vlasnika Puta, Josipu Ivankoviću, u kojem stoji kako će se Putu, nakon što izvrši saniranje postrojenja, dopustiti probni rad. U dopisu, kojeg potpisuje ministar Banac, citiramo, stoji sljedeće:</p>
<p> »Inspekcija zaštite okoliša je tvrtku Puto obavijestila da je rješenje o zabrani rada i dalje na snazi, te da se mora izvršiti saniranje postrojenja sukladno izrađenom elaboratu, a nakon dostavljanja dokaza o otklonjenim nedostacima i mišljenja stručnjaka, donijet će se novo rješenje o probnom radu tvrtke Puto«. </p>
<p>»Kad smo danas pročitali novinske napise neugodno smo se iznenadili. S jedne strane, ministar preko medija poručuje da Puto više neće raditi, dok nama govori sasvim drugačije«, rekao je u razgovoru za Vjesnik Milivoj Mucko, direktor Puta.</p>
<p> Osim toga, ističe Mucko, nije bilo potrebe za preskakivanjem procedure dolaska u Puto. »Ministar nas nije obavijestio o dolasku u Puto, iako su taj isti dan, svega dva sata ranije, predstavnici Ministarstva zaštite okoliša, sa izaslanstvom Ministarstva životne sredine i prostornog planiranja sa Kosova, posjetili Puto«, naglasio je. </p>
<p>Tadenko Tabain, pravni zastupnik Puta, ističe kako je ministar Banac izrekao neke proizvoljne tvrdnje oko spaljivanja otpada u Putu, poput one da je Puto bio namijenjen samo za spaljivanje zagrebačkog otpada.</p>
<p> »Tvrtka Puto je registrirana kao d.o.o., što znači da nema ograničenja da može raditi samo sa određenim osobama«, istaknuo je Tadain. Nadalje, kaže pravni zastupnik, otpad iz inozemstva se u Putu nije mogao ni spaljivati jer Hrvatska to ni starim pa i novim zakonskim propisima to ne dopušta.</p>
<p> »Ono o čemu ministar Banac govori je čista objeda ili nepoznavanje osnovne tematike problema otpada«, zaključio je Tabain.</p>
<p>Nataša ZečevićU nedjelju velika rolerska utrka na Jarunu</p>
<p>Koturaljkaški savez Hrvatske u nedjelju, 12. listopada, organizira veliku rolersku utrku oko Jarunskog jezera. Okupljanje rolera dogovorereno je u 9.30 sati ispred info pulta na Jarunu, ulaz Hrvatskog sokola. Vozi se po kolniku oko jezera, a promet će biti zatvoren.</p>
<p>Natjecanje će se održati u šest kategorija. Osnovna podjela natjecatelja je prema tipu opreme koju koriste. Muškarci za Prvenstvo Hrvatske i Slovenije voze šest krugova, speed kategorija, a žene tri kruga oko Jaruna, također speed kategorija.</p>
<p>Oni koji se rolanjem bave rekreativno, također se mogu pridružiti utrci, te birati između dvije discipline - jednog ili tri kruga oko jezera, ovisno o njihovoj fizičkoj pripremljenosti. </p>
<p>Ove godine Slovenska rolerska federacija povjerila je hrvatskom Savezu organizaciju Prvenstva Slovenije u maratonu koje će održati u isto vrijeme kada i Prvenstvo Hrvatske. Nakon utrke, u 12.30 sati, u restoranu »Tribina« pobjednicima će biti uručene nagrade.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Za delikatne lokacije provesti javni urbanistički natječaj</p>
<p>Nitko od arhitekata i urbanista nije protiv nebodera, ali smatraju da bi, uz detaljne planove, za takve važne lokacije trebalo provesti javne urbanističko-arhitektonske natječaje, koji bi jamčili kvalitetu budućeg zdanja i transparentnost</p>
<p>Ako se za nešto više od mjesec dana na Gradskoj skupštini usvoje u četvrtak predloženi detaljni planovi uređenja dijelova Vukovarske i Savske ulice, koji 18. listopada idu na javnu raspravu, taj bi dio Zagreba uskoro mogao dobiti čak četiri nova nebodera.
Detaljni planovi, naime, predlažu, da na križanju Humboldtove i Lučićeve ulice u neposrednoj blizini Vukovarske izniknu tzv. twinsi Zdravka Mamića i Josipa Kordića, na 12, odnosno 25 katova. Predviđa se i nastavak gradnje poslovne zgrade Tome Horvatinčića kod Ciboninog tornja, sa sadašnjih osam na 21 kat.</p>
<p>Novost koju predlažu izrađivači detaljnog plana za Savsku, tvrtka Conar, jest mogućnost gradnje još jednog nebodera i to uz današnju Pivnicu Medvedgrad. Tamošnji bi neboder mogao imati čak 25 katova, a uz njega je predviđena i nova ulica, duga 270 metara, koja bi išla uz nasip željezničke pruge, a spajala bi se s na Vukovarsku, te na Andrašecovu ulicu iza Ciboninog torja.</p>
<p>Kako je oko izgradnje nebodera u posljednje vrijeme bilo puno oprečnih reakcija, pa čak i fizičkih obračuna, zanimalo nas je mišljenje predstavnika urbanističke i arhitektonske struke. Iako su neki možda očekivali drukčije, naši se sugovornici uopće ne protive izgradnji nebodera u Zagrebu, ali se protive načinu na koji se danas izgrađuje glavni grad.</p>
<p>Arhitekt Vinko Penezić iz ugledne projektantske kuće Penezić & Rogina smatra da za 'delikatne' lokacije, kao što su to Savska i Vukovarska, nije dovoljno izraditi detaljni plan uređenja već treba provesti javni arhitektonsko-urbanistički natječaj.</p>
<p>»Novi je GUP promašen upravo za takve lokacije, jer sve osim javnog natječaja ostavlja mogućnost da se riješi upravo onako kako investitor želi, jer on, na kraju krajeva, to plaća«, objasnio je Penezić. Tako se, prema njegovu mišljenju, ne gradi grad. Umjesto da se, kaže, radi detaljni plan za samo jednu parcelu u Vukovarskoj, za cijelu bi se ulicu trebao napraviti urbanistički koncept.</p>
<p>S potrebom raspisivanja javnih natječaja na važnijim lokacijama slažu se i poznati zagrebački arhitekt Nenad Bach i predstojnik Zavoda za urbanizam zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta profesor Oleg Grgurević.</p>
<p>Arhitekt Bach osobno, kaže, nema ništa protiv izgradnje nebodera, pogotovo na velikim križanjima, ako je kontrolirana javnim urbanističko-arhitektonskim natječajima. Predstojnik Grgurević, pak, smatra, da nije toliko bitno o koliko je katova riječ, već gdje se gradi, kakvo će biti prometno rješenje, odnosno koliko je parkirnih mjesta predviđeno.</p>
<p>»Cijene zemljišta u centru su, naravno, najviše, pa je razumljivo da investitori visinom objekta i njegovim korištenjem žele opravdati tu visoku cijenu. Zbog toga je recimo centar New Yorka toliko visok«, rekao je Grgurević naglasivši da je »u svakom slučaju za to da se prije detljanog plana uređenja za važne lokacije raspiše javni natječaj«.</p>
<p>Donedavni predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata Nenad Fabijanić, međutim, smatra, da bi se takvi natječaji trebali provoditi za lokacije koje su od stvarnog društvenog značaja za grad. </p>
<p>»A lokacije na kojima bi gradili spomenuti investitori to nisu«, tvrdi. »Moj je stav oduvijek jasan: nebodere treba graditi i to duž Savske i Heinzelove. Vukovarska je već delikatnija, jer sve ovisi o urbanističkim uvjetima, o prometu, izgrađenosti, parkiralištima itd.«, kaže Fabijanić.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Direktor ZGOS-a ministru: Zatvorite Jakuševec</p>
<p>Ako već ministar Banac želi zatvoriti Jakuševec, onda neka krene s riječi djela! Neka on organizira konferenciju i najavi zatvaranje Jakuševca, on to može, rekao je direktor ZGOS-a Zdravko Vac </p>
<p>Kada je direktor ZGOS-a Zdravko Vac vidio naslove u novinama od petka, u kojima ministar zaštite okoliša prijeti da će nastojati zatvoriti deponij na Jakuševcu što prije, odlučio je reći sljedeće:</p>
<p> »Ako već ministar Banac želi zatvoriti Jakuševec, onda neka krene s riječi na djela! Neka gospodin Banac lijepo organizira konferenciju i najavi zatvaranje Jakuševca!« Tako je rekazborio Vac u razgovoru za Vjesnik. </p>
<p>»Koliko ja znam, ministar bi takav potez mogao napraviti. Sada je ostalo samo pitanje njegove volje«, dodao je Vac.</p>
<p>S druge strane, u Udruzi za zaštitu okoliša Jakuševec navode kako projekt sanacije Jakuševca izričito predviđa i gradnju još jedne, šeste glinene plohe, na koju bi se smeće moglo bacati sve do 2030. godine. Kako kaže predsjednik Udruge Ratko Bedeković, u toj činjenici se i krije odgovor na pitanje koje je ministar Banac postavio prilikom obilaska deponija u četvrtak - Ako je sanacija gotova, što se to onda još radi na parceli sjeverno od deponija, s koje je uklonjeno staro smeće?</p>
<p>Takve tvrdnje o pripremanju terena za postavljanje nove glinene plohe, Jakuševčani, dakle, temelje na projektnoj dokumentaciji, međutim zanimljivo je i to što o širenju deponija govore čak i neki odgovorni ljudi na čelnim mjestima komunlnih poduzeća, koji bi zasad htjeli ostati anonimni, jer ipak je u igri oko zagrebačkog smeća previše novca i sumnjivog interesa.</p>
<p>Direktor ZGOS-a na sve te sumnje odmahuje rukom i kaže kako »odgovorno tvrdi« da se od takvoga plana odustalo prije godinu dana. »Mi jesmo planirali dodatnu plohu, ali smo prošle godine odustali od plana jer smo vidjeli da će nam četvrta i peta ploha biti dovoljna do 2010. godine«, kaže Vac i dodaje: »Odgovorno tvrdim da se sav iskopani šljunak koristi u okviru deponija i da nema nikakvog švercanja«</p>
<p>Jakuševčani pak i dalje svjedoče o svakodnevnom krijumčarenju šljunka. »Nemoguće bi bilo da je svih 700 do 800 tisuća kubika šljunka korišteno za gradnju kompostane«, kaže predsjednik Udruge Ratko Bedeković.</p>
<p>Na sumnju da se deponij širi upućuje i činjenica da se na mjesto iskopanog šljunka tovari zemlja, koja inače utabana služi kao temelj za postavljanje glinenog tampona. Vac tvrdi da će tamo biti nešto poput livade, dakle ravna ploha posijana travom, ili bilo kojim drugim biljem. Na pitanje pak čemu će služiti livada pored deponija, Vac je ostao bez odgovora. </p>
<p>Robert JurešaBanac dopustio pokusni rad Puta nakon sanacije</p>
<p>»S jedne strane, ministar preko medija poručuje da Puto više neće raditi, dok nama govori sasvim drugačije«, rekao je u razgovoru za Vjesnik </p>
<p>Milivoj Mucko, direktor Puta </p>
<p>Spalionica opasnog otpada Puto koja ne radi već godinu i tri mjeseca, sudeći prema riječima Ive Banca, ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja, neće više ni proraditi. Naime, ministar Banac je na poziv Jakuševčana u četvrtak posjetio Puto, te je prilikom obilaska postrojenja izjavio kako je njegova nakana zatvoriti je. </p>
<p>Međutim, čini se da ministar Banac zaboravlja da je Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja 29. srpnja 2003. godine uputilo dopis jednom od vlasnika Puta, Josipu Ivankoviću, u kojem stoji kako će se Putu, nakon što izvrši saniranje postrojenja, dopustiti probni rad. U dopisu, kojeg potpisuje ministar Banac, citiramo, stoji sljedeće:</p>
<p> »Inspekcija zaštite okoliša je tvrtku Puto obavijestila da je rješenje o zabrani rada i dalje na snazi, te da se mora izvršiti saniranje postrojenja sukladno izrađenom elaboratu, a nakon dostavljanja dokaza o otklonjenim nedostacima i mišljenja stručnjaka, donijet će se novo rješenje o probnom radu tvrtke Puto«. </p>
<p>»Kad smo danas pročitali novinske napise neugodno smo se iznenadili. S jedne strane, ministar preko medija poručuje da Puto više neće raditi, dok nama govori sasvim drugačije«, rekao je u razgovoru za Vjesnik Milivoj Mucko, direktor Puta.</p>
<p> Osim toga, ističe Mucko, nije bilo potrebe za preskakivanjem procedure dolaska u Puto. »Ministar nas nije obavijestio o dolasku u Puto, iako su taj isti dan, svega dva sata ranije, predstavnici Ministarstva zaštite okoliša, sa izaslanstvom Ministarstva životne sredine i prostornog planiranja sa Kosova, posjetili Puto«, naglasio je. </p>
<p>Tadenko Tabain, pravni zastupnik Puta, ističe kako je ministar Banac izrekao neke proizvoljne tvrdnje oko spaljivanja otpada u Putu, poput one da je Puto bio namijenjen samo za spaljivanje zagrebačkog otpada.</p>
<p> »Tvrtka Puto je registrirana kao d.o.o., što znači da nema ograničenja da može raditi samo sa određenim osobama«, istaknuo je Tadain. Nadalje, kaže pravni zastupnik, otpad iz inozemstva se u Putu nije mogao ni spaljivati jer Hrvatska to ni starim pa i novim zakonskim propisima to ne dopušta.</p>
<p> »Ono o čemu ministar Banac govori je čista objeda ili nepoznavanje osnovne tematike problema otpada«, zaključio je Tabain.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>U nedjelju velika rolerska utrka na Jarunu</p>
<p>Koturaljkaški savez Hrvatske u nedjelju, 12. listopada, organizira veliku rolersku utrku oko Jarunskog jezera. Okupljanje rolera dogovorereno je u 9.30 sati ispred info pulta na Jarunu, ulaz Hrvatskog sokola. Vozi se po kolniku oko jezera, a promet će biti zatvoren.</p>
<p>Natjecanje će se održati u šest kategorija. Osnovna podjela natjecatelja je prema tipu opreme koju koriste. Muškarci za Prvenstvo Hrvatske i Slovenije voze šest krugova, speed kategorija, a žene tri kruga oko Jaruna, također speed kategorija.</p>
<p>Oni koji se rolanjem bave rekreativno, također se mogu pridružiti utrci, te birati između dvije discipline - jednog ili tri kruga oko jezera, ovisno o njihovoj fizičkoj pripremljenosti. </p>
<p>Ove godine Slovenska rolerska federacija povjerila je hrvatskom Savezu organizaciju Prvenstva Slovenije u maratonu koje će održati u isto vrijeme kada i Prvenstvo Hrvatske. Nakon utrke, u 12.30 sati, u restoranu »Tribina« pobjednicima će biti uručene nagrade.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="17">
<p>Hladno pivo dovelo Tvornicu do usijanja</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Iako su gajnički rockeri Hladno pivo nedavnom koncertnom promocijom svog albuma »Šamar« napunili Aquarius, okupivši u tom šminkerskom klubu zavidnu hrpu rock i punk obožavatelja, to im je ponovno pošlo za rukom u četvrtak navečer. Ovaj put mjesto okupljanja bila je Tvornica koju su obožavatelji Hladnog piva ispunili do posljednjeg mjesta što je bio odličan početak turneje »Okreni drugi obraz«.</p>
<p>Koncert Hladnog piva u Tvornici bio je nekoliko puta energičniji i zanimljiviji od njihova nastupa u Aquariusu. U publici različite dobi mogli su se vidjeti stari obožavatelji Hladnog piva kojima gajnički rockeri očito zvuče jednako dobro i nakon 15 godina svirke, do nekih novih klinaca očito željnih žestoke i dinamične svirke, a i jedni i drugi potpuno raspamećeni. </p>
<p>Repertoar sačinjen od njihovih starih hitova poput »Buba švaba« ili »Sarme«, kojima je koncert završen, preko »Politike«, »Roštilja«, »Šanka«, »Fürmmer punka«, »Marihuane«, pa sve do »Zimmer frei« ili »Frizerske pjesme« s novog i očito odlično prihvaćenog albuma, nije niti jednog posjetitelja ostavio ravnodušnim što se lako dalo zaključiti po uzavreloj atmosferi i pravoj punkerijadi kakva se rijetko viđa. </p>
<p>Razlog je neosporno u sjajnoj i bogatoj diskografiji, kao i karizmi jer Hladno pivo i Mile podjednako dobro funkcioniraju bez obzira je li riječ o svirci ili duhovitoj komunikaciji s publikom. </p>
<p>Publika je posebno pozdravila Hladno pivo nakon izvođenja jednog klasičnog standarda Johna Casha, za kojeg je Mile rekao da je bio njihov veliki idol. </p>
<p>Da se pitalo okupljenu publiku, Mile i njegova ekipa ne bi prestali sa svirkom niti nakon dva sata, dva bisa i skoro 40 izvedenih pjesama, no žestoki nametnuti ritam mogli su do kraja pratiti samo najizdržljiviji. </p>
<p>Denis Vukoja</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Rasplesana Močvara uz hitove grupe Let 3</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Poznata po svojim šokantnim nastupima, riječka rock grupa Let 3 u četvrtak je u klubu Močvara održala posljednji koncert prije objavljivanja svog novog albuma »Bombardiranje Srbije i Čačka«. Budući da pred zagrebačkom publikom nisu nastupili više od godinu i pol dana, karte su planule u tek nekoliko sati, pa su, ne bi li razočarali svoje obožavatelje, popularni Riječani odlučili pjevati i u petak. </p>
<p>Zagrijavanje je u Močvari počelo nastupom britanske grupe »Brain of Morbius«, nakon čega su članovi Leta 3 izašli na scenu odjeveni u bijelo krzno. Uz taktove starog hita »Ne trebam te« otkvačena je grupa na oduševljene mnogobrojne publike otvorila koncert. </p>
<p>»Hvala vam na lijepom iznenađenju. Drago mi je da ću zbog vas ostati dan dulje u Zgrebu«, rekao je pjevač Zoran Prodanović Prle publici koja se točno dva sata ljuljala u ritmu žestokog rocka i otpjevao pjesmu »Kontinentio«. Nakon što su izveli pjesmu »Otrovna kupačica« svi su članovi grupe odlijepili i bacili crne brkove po kojima su na hrvatskoj estradnoj sceni već godinama prepoznatljivi. Oni koji su te večeri očekivali da će se popularni Riječani pojaviti goli, ostali su iznenađeni kada se grupa skinula samo do pasa. </p>
<p>»Kada čujete riječ droga, dignite ruke, a kada vam kažem zela, pljesnite«, publika je kao hipnotizirana pratila upute svojih idola, dok su pjevali hit »Droga«. »Tazi Tarzane«, »Guska«, »Gambo«, »Izgubljeni«..., tek su neke od pjesama na koje su Zagrepčani u deliriju skakali i vrištali. U stanci, dok se Prle odmarao, na sceni ga je zamijenio basist Damir Martinović Mrle koji je otpjevao »Ženu varam« i »Mirelu«, pjesmu koju je, kako je otkrio, u tom trenutku izmislio. </p>
<p>»Sutra ćemo pjesmu 'Profesor Jakov' izvesti u pratnji grupe Eni«, otkrio je publici pjevač tko će im u petak gostovati na koncertu. »Koliko god u moru ima soli, toliko vas Let 3 voli«, istaknuo je Prle i za kraj koncerta izveo pjesmu »Nafta«. Iako su svi očekivali barem jedan bis, iscrpljeni od nastupa Let 3 se više nije vratio na scenu. </p>
<p>Ivana Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Gai Mattiolo otvorio vrata zagrebačkim šminkericama</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - U četvrtak je na središnjem zagrebačkom Trgu bana Jelačića svečano otvorena trgovina s odjećom koju potpisuje talijanski kreator Gai Mattiolo. Od izložene odjeće, inače pretežito tamnijih boja s prevladavajućim blještavilom, zapaženija su bila lica poznatih, ovog puta s raznih strana. Tako je vidno raspoložena bila i aktualna juniorska svjetska prvakinja u bacanju kladiva Ivana Brkljačić, ali u tomu nije zaostajala niti pjevačica Paola Valić. Kasnije je pristigla iskusnija joj kolegica Alka Vujica, a zajednički su, više okoliš nego odjeću razgledavale i zagrebačka snaha, inače zadarska pjevačica Marina Tomašević i supruga TV voditelja Saše Kopljara, poduzetnica Renata.</p>
<p>U odjeći Gai Mattiola trgovinom su se prešetavale manekenke Suzy Josipović. </p>
<p>Tanja Gajić</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Maksim Mrvica snima novi spot u Dubrovniku</p>
<p>DUBROVNIK, 10. listopada</p>
<p> - Trenutačno najpoznatije hrvatsko ime na svjetskoj glazbenoj sceni, pijanist Maksim Mrvica boravi u Dubrovniku gdje tijekom ovog vikenda snima svoj novi spot. Riječ je o drugom spotu s njegova prvog svjetskog albuma objavljenog u diskografskoj kući EMI - »The Piano Player«.</p>
<p>Šibenčanin Mrvica, koji je ogroman uspjeh doživio ne samo u Europi već i u Japanu te drugim azijskim zemljama, narednih dana snimat će glazbeni spot unutar spomeničke cjeline Dubrovnika. Već prvog dana ekipa je poslu pristupila vrlo ozbiljno te je zbog snimanja na lokaciji u blizini Pustjerne otkazana i najavljena konferencija za novinare. Nakon što su znatiželjni novinari pronašli Mrvicu, zamoljeni su da se udalje kako ne bi smetali.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Snimanje novog filma Brada Pitta i Angeline Jolie odgođeno za veljaču</p>
<p>MEXICO CITY, 10. listopada</p>
<p> - Glumci Brad Pitt i Angelina Jolie u veljači će na lokacijama u Meksiku snimati prizore iz filma »Gosp. i gđa. Smith«, objavile su ovih dana meksičke dnevne novine Milenio. </p>
<p>Angelina Jolie prvi put će snimati u Meksiku, a Bradu Pittu bit će to treće snimanje, nakon filma »Meksikanac«, s Juliom Roberts, i »Troje«, koji je u završnoj fazi snimanja na meksičkom poluotoku Donja Kalifornija.</p>
<p> Redatelj Doug Liman sa snimanjem će početi krajem veljače 2004., kasnije nego je u početku predviđeno. </p>
<p> Jedan od mogućih razloga jest da se u listopadu, kad je snimanje trebalo krenuti, u gradu Guanajuatu održava međunarodni festival Cervantino pa su neki lokaliteti zauzeti. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>I Stingu britansko kraljevsko odličje</p>
<p>LONDON 10. listopada</p>
<p> - Uz bivšeg Jamesa Bonda, glumca Rogera Moorea, britanska kraljica Elizabeta II. proglasila je vitezom i glazbenu zvijezdu Stinga.</p>
<p>Stingu (51) je naslov viteza dodijeljen za usluge pružene glazbenoj industriji te kao nagrada za 25-godišnju karijeru autora, skladatelja i izvođača. </p>
<p> »Nikad nisam mogao zamisliti, odlazeći iz Newcastlea s gitarom i torbom punom pjesama, da ću se jednog dana naći u Buckinghamskoj palači«, rekao je popularni pjevač čiji je novi album prošlog tjedna pušten u prodaju u cijelom svijetu. Pjevač se bavi dobrotvornim radom, a ponajviše očuvanjem amazonskih šuma. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="23">
<p>Na marginama društvenih interesa </p>
<p>U četvrtak prikazani filmovi »Twist« kanadskog redatelja Jacoba Tierneya te »Mali svijet« Miloša Radovića iz Srbije i Crne Gore / Oba filma govore o sudbini pripadnika malih svjetova</p>
<p>Putovi sudbine nepredvidivi su, nerijetko teški, problematični i dramatični, o čemu svjedoči i radnja dvaju filmova prikazanih u četvrtak u glavnom programu 1. zagrebačkog filmskog festivala. Premda na potpuno različite načine i iz drugačijih socijalnih, literarnih i autorskih inspiracija, ti filmovi govore o sudbinskih susretima i međusobnim odnosima glavnih junaka koji nerijetko završavaju tragičnim posljedicama. </p>
<p>Kanađanin Jacob Tierney je debitant s 24 godine i razigranom maštom koja se kreće najcrnjim putanjama ljudskih strasti i slabosti. Njegovi junaci su mladi dječaci koji preživljavaju u mračnom okružju prostitucije i droge zaboravljajući što je čemu razlog: jesu li se prvo počeli prostituirati, da bi se drogirali, ili obrnuto? Izvjesno je jedino da su roblje u rukama grubljih i beskrupuloznijih. Roblje bez prava glasa i ikakvih pogodnosti, osim možda ono malo zadovoljstva u osjećaju da nekomu pripadaju, makar to bila i jadna komuna muških gubitnika. </p>
<p>Oslanjajući se na motive Dickensove proze, Tierney nije toliko slijedio sudbinu Olivera Twista, koliko je filmom naglasio univerzalnost autorove misli koja je dramatičnošću i tragičnim sudbinama glavnih junaka primjenjiva u svakom vremenu i bilo kojem podneblju. </p>
<p>Film je prikazan na ovogodišnjoj venecijanskoj Mostri u Programu kritike izazivajući znatne reakcije, bez obzira što nije bio ni u jednom od službenih programa. Jednostavno, riječ je o djelu koje ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. </p>
<p>Miloš Radović, za razliku od svoga mladog kanadskog kolege, debitant je s filmom »Mali svijet« u svojoj 48. godini. On se, doduše, potvrdio iznimnim kratkim igranim filmovima za koje je nagrađivan u inozemstvu, između ostalog i 1987. u Cannesu za film »Iznenadna i prerana smrt pukovnika K.K.« </p>
<p>S prvim igranim filmom uhvatio se u koštac sa sudbinom u doslovnom i metaforičkom smislu, pokušavajući se kroz zabavu poigrati s ozbiljnim temama. Jednog petka, 16. rujna, naći će se u okružju zajedničkih nevolja liječnik koji se želi ubiti, zbog hipohondrijskih kompleksa. Tu su i dva policajca u površnim dijalozima i međusobnoj nesnošljivosti, uz osumnjičena sitnog lopova i njegovu ženu, seksualno izazovnu slastičarku. Napokon, tu je i nerođeni dječaka koji jedini prepoznaje njihove slabosti i patnje, predviđa im reakcije i zabune i koji jedini zna put izlaska i spasenja s te sudbinske ceste koja nosi nesreću i gromove. Problem je jedino u tome što taj dječak ne postoji, bar ne za sada.</p>
<p>Za razliku od bosanskohercegovačkih filmova u kojima dominira sklonost političkoj komediji, taj film je komedija situacije s prepoznatljivim utjecajima road moviea u kojoj se ponovno razotkriva srpski mentalitet, poznat nam kako iz stvarnog života tako i iz filmova. Riječ je o efektnu stereotipu na koji publika spontano reagira, posebno kada redatelj zna okupiti prave glumce i poslagati ih na pravo mjesto u radnji filma, ostavljajući im maksimalnu slobodu u izražavanju samih sebe i vlastite karizmatičnosti.</p>
<p> To je pak napose razvidno kod vrlo dobrog Lazara Ristovskog i sjajnog Mikija Manojlovića, koji je neponovljiv u pojednim scenama. Posebno u sceni dok drogiran »vlada« automobilom, ili onoj završnoj, u zatvorskoj romansi.</p>
<p> Film je pun asocijacija na ono što je nekada bio dio jugoslavenske sudbine u globalu, primjerice, ona za gledatelje tako efektna scena komsomolske razdraganosti dvoje mladih na traktoru, okruženih blatnim poljima neizvjesnosti, uz udarnu američku glazbu i unutar srpske surove realnosti. </p>
<p>Upravo je »traktor« ključni kotač koji pokreče tragičnu nit sudbine nekoliko junaka. Da bi se ta dramaturška radnja ponovno raspala i krenula ispočetka, od novih iluzija i drame, a sve uz nazočnost nerođena djeteta kao metafore, možda željene, ali nepostojeće budućnosti Srbije. Jer to »dijete« je i željeno i nepoželjno, izvor problema i sretnih snova, ponekad zaustavljeno u impotentnim strahovima ili racionalnom odbijanju, a na kraju bi možda i bilo ostvareno, ali kroz drogu, kriminal, korupciju i zatvor.
Sve to redatelj ostvaruje kroz smijeh i zafrkanciju, uz već viđene stereotipe srpskih autora. Vrlo gledljivo, ali ipak ne impresivno i ni blizu upravo tih uzora iz najboljih dana srpskog filma.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Mladi su siti sarkazma </p>
<p>Nisam htio u filmu »Twist« stvoriti realističku priču, nego pustiti likove neka govore sami za sebe. Moj naraštaj karakterizira nedostatak rječitosti. To je nekakva »postironija«. Mladim režiseri siti su ironije i sarkazma, kaže Tierney </p>
<p>Kanadski redatelj Jacob Tierney (r.1979.) najmlađi je redatelj na Zagrebačkome filmskom festivalu. Njegov film »Twist« mučna je drama nastala prema romanu Charlesa Dickensa »Oliver Twist«. Tierneyeva obrada klasičnog romana prepričana je iz obzora Artfula Dodgera, narkomana i muške prostitutke s mračnih ulica Toronta. »Twist« je Tierneyev prvi dugometražni igrani film. Razgovaramo s Jacobom Tierneyem u povodu toga filma.</p>
<p>• Koliko je literarni predložak utjecao na Vašu priču?</p>
<p>- Ona se temelji na Dickensovu romanu, ali iskoristio sam strukturu istoimenog mjuzikla, jer bi doslovna ekranizacija romana bila puno duža i složenija. Bez obzira na to, sve glavne misli iz knjige prenio sam u film. </p>
<p>• U Vašem viđenju likovi su jadnici zapleteni u mračnom i depresivnom svijetu bez nade. Je li to slika današnje Kanade?</p>
<p>- Ne govorim u ime svojega naraštaja. Uzeo sam radnju i likove iz romana i načinio slobodnu verziju priče. Nisam htio stvoriti nekakvu realističku priču, nego jednostavno pustiti likove neka govore sami za sebe u okolnostima u kojima su se našli. Možda će netko dobiti dojam da je to prikaz moje generacije, ali moj naraštaj više karakterizira nedostatak rječitosti. To je nekakva »postironija«. Mladim režiseri siti su ironije i sarkazma. </p>
<p>• U filmu se provlače mračne teme; homoseksualni odnosi radi golog preživljavanja, droga da se sve to zaboravi, a prijateljstvo, jedina emotivna iskra opstanka, propada.</p>
<p>- Ne bih rekao da je prijateljstvo jedina emotivna veza u filmu, ali sigurno je najjača. Tu se radi o dehumanizaciji i nasilju, seksualnome i psihičkome, koje od čovjeka čini agresora. Likovi u tome svijetu ne mogu izraziti, niti primiti ljubav. Sve se to pokazuje kroz naslovni lik Dodgera. </p>
<p>• Radnja se odvija u Torontu, a spominje se i Montreal. Budući da živite u Torontu, a odrasli ste u Montrealu, postoji li bitna razlika između ta dva grada?</p>
<p>- Među njima je golema razlika. Dok sam odrastao u Montrealu, to je bio grad iz kojega se trebalo bježati. Bio je to grad bez budućnosti. Toronto je bio »loš« grad u kojem ste mogli naći dom, posao, zaraditi i pristojno živjeti. Moja ideja da Dodger dolazi iz Montreala u Toronto u gori život zvuči kao manipulacija, ali grad to zaslužuje. </p>
<p>• Rođeni ste 1979. Kako Vaš naraštaj podnosi teret američke filmske industrije?</p>
<p>- Teško je. Situacije je nešto bolja u Quebecu. Kulturni život ondje je puno življi i ljudi ondje gledaju vlastite filmove. A drugdje u Kanadi ljudi ne gledaju domaće filmove, ali američki imaju veliku gledanost. Uistinu, ne znam gdje je odgovor na to, ali to je briga svih filmaša. </p>
<p>Martina Ivandić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Profesionalnost: i umjetnička namjera </p>
<p>Prikazan niz ozbiljnih i vrijednih predstava / Monodrama »Breme« dobila najjači pljesak / Značajna predstava »Brecht o Brechtu« / Dramski studio »Novi život« predstavama »Edip« i »Smrtni grijesi« potvrdio kvalitetu</p>
<p>Poluprazno gledalište, ispunjeno većinom festivalskom publikom, obilježilo je Treći festival slijepih i slabovidnih BIT, koji je završio 8. listopada. Vrata »Vidre« su se zatvorila nakon predstave »Breme« u izvedbi The Firehouse Theatre Company iz Sjedinjenih Američkih Država. </p>
<p>Pljesak publike je nakon te monodrame bio najjači, a oduševljenje najveće, jer je glumac Lynn Manning svojim izvanrednim glumačkim sposobnostima potpuno vladao pozornicom, te duhovito i dinamično iznio potresnu priču o vlastitom gubitku vida. </p>
<p>Iz Sjedinjenih Američkih Država na Festival je došla još jedna značajna predstavu - »Brecht o Brechtu«, u izvedbi Kazališta slijepih (Theatre by the Blind). Na vrlo zanimljiv način redatelj Ike Schambelan je uklopio u predstavu gotovo sva Brechtova teorijska razmišljanja te ponešto iz njegovih drama (npr. »Operu za tri groša«), povijesni kontekst Brechtova života stvoren je putem off-glasova, a songovi su cijeloj predstavi davali zabavan i lepršav ugođaj. </p>
<p>Raspored scenografije omogućavao je glumcima da se slobodno i sigurno kreću po pozornici, pa je njihov nedostatak vida bio potpuno prikriven, a do izražaja je dolazila samo sjajna gluma i domišljata režija.</p>
<p>Dramski studio slijepih i slabovidnih »Novi život« iz Hrvatske je predstavama »Edip« i »Smrtni grijesi« potvrdio svoju kvalitetu i dugogodišnju tradiciju, te još jednom dokazao da pripada krugu profesionalnih kazališta, za koji se status godinama zalažu.</p>
<p>Španjolska skupina »Lazarillo de Tormes« u svojoj istoimenoj predstavi pokazala nam je da treba još dosta poraditi na umjetničkom izrazu i kakvoći, kako bi se odmaknula od lošega amaterizma. Iako su poneke glumačke kreacije došle do izražaja (Alberto Hernandez u ulozi Lazarilla i Julian Matisa u ulozi Turciosa), to je bilo nedovoljno da predstavu učine zanimljivom.</p>
<p>Najslabije predstave su došle iz Italije i Slovenije, a Britanci iz Extant skupine su putem sedam scena iz novoga komada Marie Oshodi, popraćene dodatnim objašnjenjima, publici približavali kazališni rad sa slijepim osobama i za slijepe osobe. Njihova istraživanja našim slijepim glumcima zasigurno nisu bila novost, međutim govorenje didaskalija na glas je ideja o kojoj bi se moglo razmisliti za uvođenje u hrvatska kazališta.</p>
<p>Izvedbom ozbiljnih i vrijednih predstava Festival je pokazao profesionalnost i umjetničku namjeru. Stoga bi ga u tim nastojanjima svakako trebalo podržati i podupirati, a svi ljubitelji kazališta koji su ove godine što zbog predrasuda, što zbog prijašnjih iskustava propustili Festival, preporučujemo da to ne učine i sljedeće godine.</p>
<p>Katarina Kolega</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Ciklus zagrebačkih umjetnika </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Ciklus koncerata »Zagrebački umjetnici - zagrebačkoj publici«, u organizaciji Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika (HDGU), počet će 21. listopada koncertom Zvonimira Nađa na glasoviru u Hrvatskome glazbenom zavodu. »Nezadovoljni zastupljenošću svojih članova na koncertnoj sceni, HDGU je obnovio ciklus koncerata koji je prije puno godina imao veliko značenje u glazbenom životu Zagreba«, rekao je Mladen Janjanin, predsjednik HDGU-a, na konferenciji za novinare.</p>
<p> U ciklusu nastupit će pijanisti Đorđe Stanetti i Zvonimir Nađ te umjetnici koji su po mišljenju izbornika Ljubomira Gašparovića već zaboravljeni jer su premalo zastupljeni na koncertima.</p>
<p> To su orguljaš Žarko Dropulić (18. studenoga), mezzosporanistica Katja Markotić (20. siječnja) i violinist Damir Kukulj (17. veljače). Ciklus završava 24. ožujka koncertom posvećenom skladatelju i pijanistu Ivi Mačeku. HDGU je najavio i 37. tribinu »Darko Lukić«, koja će se održati od 13. listopada do 17. svibnja iduće godine, ponedjeljkom u maloj dvorani »Vatroslava Lisinskoga«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>»Smrt vronskog« na ruskom i slovačkom</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Jedan od najutjecajnijih ruskih časopisa »Prijateljstvo naroda«, nezavisni književno-umjetnički i društveno-politički mjesečnik, koji izlazi u Moskvi od 1939. godine, u najnovijem rujanskom broju objavljuje nekoliko priloga u povodu skorog izlaska iz tiska romana Nedjeljka Fabrija »Smrt Vronskog«. </p>
<p>Naime, u prijevodu Larise Saveljeve časopis objavljuje prvo i završno poglavlje romana, uz napomenu da će djelo u cijelosti objaviti do kraja godine nakladnička kuća »Anfora« iz Sankt Peterburga. Iz tog izdanja časopis je preuzeo predgovor ruskom čitatelju »Smrti Vronskog« iz pera samog autora, kao i popratni tekst Larise Saveljeve o raspadu Jugoslavije i Fabrijevu romanesknom reagiranju na tu činjenicu.</p>
<p> Istodobno s ruskim prijevodom pojavit će se i slovačko izdanje »Smrti Vronskog«, kojega prevodi slovački slavist Jan Jankovič, jedan od najproduktivnijih prevodioca s hrvatskog jezika. </p>
<p>S. V. A</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="28">
<p>Utakmica koja se ne može izgubiti</p>
<p>»Hoću li biti previše razočaran ako izgubimo u Zagrebu? Pa, ne mnogo...«, kaže bugarski reprezentativac Zoran Janković / »U goste nam dolazi reprezentacija koja u ovome ciklusu još nije izgubila niti jednu utakmicu! A normalno je da Bugari žele nastaviti takav niz«, kaže hrvatski izbornik Otto Barić</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Hoće li bugarski nogometaši biti suviše razočarani eventualnim porazom u subotnjoj utakmici? Postavite li nekome od njih takav upit, dobit ćete vrlo zanimljiv odgovor. Tako je, primjerice, jedan od ponajboljih igrača bugarske selekcije, Zoran Janković, uz smiješak procijedio:</p>
<p> - Hoću li biti previše razočaran? Pa, ne mnogo...</p>
<p> Tako razmišlja dio bugarskih nogometaša uoči subotnjeg okršaja protiv Hrvatske u Maksimiru (20.15 sati) u posljednjoj kvalifikacijskoj utakmici za odlazak na EP. Bugari su, dakle, još ranije osigurali konačno prvo mjesto u skupini te tako izborili izravan plasman na EP u Portugal. A je li hrvatskim nogometašima takav, posve rasterećeni protivnik, doista poželjan uoči ovoga, krucijalnog dvoboja u kojem Hrvate samo pobjeda vodi u dodatne kvalifikacije? Istina, Barićevi bi se izabranici mogli provući i s bodom, pa čak i s porazom, ali samo uz uvjet da Belgija istog dana u dvoboju protiv Estonije na svom terenu ne osvoji ni bod više nego Hrvatska protiv Bugara. Bilo kako bilo, maksimirski se gosti silno upinju dokazati (barem javno) da će u subotu igrati »punim kapacitetom« iako će ova utakmica za njih biti tek rekreativnoga karaktera.</p>
<p>- U posljednja su dva-tri tjedna, otkako je Hrvatska izgubila u Belgiji, u dijelu medija provučene teze kako ćemo mi ovdje doći s trećim sastavom. Želim svakako negirati takva nagađanja. Uostalom, ni Hrvatska vjerojatno ne bi igrala s rezervama da je stanje obrnuto, dakle da su Hrvati osigurali prvo mjesto u skupini. Isto tako, mislim da će imperativ, kakav je pred hrvatskom selekcijom, nama donekle olakšati ispunjenje cilja, a to je - ostati neporažen.</p>
<p> Tako je govorio već spomenuti Janković, nedugo prije no što je natuknuo kako »neće biti previše razočaran eventualnim porazom Bugarske«. Janković je, inače, srpski nogometaš, koji je, igrajući za Liteks iz Loveča, dobio i bugarsko državljanstvo, a automatski i povjerenje izbornika Plamena Markova. Gostujući su novinari, uzgred, Markova upitali kako tumači »suviše naglašenu ljubaznost i gostoprimstvo domaćina«.</p>
<p> - Doček je ovdje izvanredan. Pa, ovdje su naši prijatelji s kojima se poznajemo dugo godina i sve je to normalno. Ako ste ovim pitanjem aludirali na nešto drugo, mogu samo reći da se utakmice rješavaju na travnjaku.</p>
<p> Doživljavaju li Bugari subotnju utakmicu kao posljednju kvalifikacijsku ili pak kao prvu pripremnu za EP?</p>
<p> - Shvaćamo je dvoznačno, dakle i na jedan i na drugi način. Jedino je bitno da bugarska reprezentacija igra dobar nogomet, bez obzira na to je li riječ o kvalifikacijskoj ili prijateljskoj utakmici. Iznimno poštujemo hrvatsku reprezentaciju i znamo da nas u subotu očekuje vrlo ozbiljan protivnik. Uostalom, neposredno nakon ždrijeba naglasili smo da je ovo teška skupina, s mnogo prepreka. Na našu sreću, uspjeli smo se predstaviti na izniman način. Osim toga, znamo da će na ovoj utakmici biti mnogi stručnjaci iz gotovo cijele Europe i nadam se da će u subotu biti vrlo zanimljiv dvoboj.</p>
<p> Hrvatski izbornik Otto Barić uopće ne razmišlja o eventualnom ležernijem pristupu Bugara ovoj utakmici. No, njegov je optimizam, kako kaže, sasvim opravdan.</p>
<p> - Bugari su bili objektivno bolji od nas u ovim kvalifikacijama i čestitamo im na izravnom plasmanu na EP. A želimo im i mnogo uspjeha na EP-u. Jasno je da u subotu moramo pobijediti, a u goste nam dolazi reprezentacija koja u ovom ciklusu još nije izgubila nijednu utakmicu! A normalno je da Bugari žele nastaviti takav niz. Oni su nas posve zasluženo pobijedili u prvoj utakmici u Sofiji, jer su u tom trenutku bili jako dobri, jači od nas. U međuvremenu je prošlo godinu dana, mi smo dobili neke nove igrače, načinili smo veliki napredak... Osim toga, u sedam kasnijih uzastopnih utakmica nismo primili niti gol! Sad smo, u usporedbi s Bugarima, »tu negdje«. A budući da igramo na svom terenu, moj je optimizam logičan. Mislim da bi naša publika u subotu mogla odigrati veliku ulogu.</p>
<p> Barić još ne želi ili pak ne može reći startnu postavu. Zasad je najveća zagonetka Dario Šimić.</p>
<p> - Osjetio je bolove u želucu, bio je u bolnici, a sad je opet s nama. Još ne mogu reći hoće li biti spreman za utakmicu ili ne. Učinit ćemo sve da bi zaigrao, jer nam je vrlo bitan.</p>
<p> Ne bude li Šimić mogao istrčati, na njegovo će mjesto na desnoj strani obrambenoga zida uskočiti - Igor Tudor. Barić još dvoji oko jednog mjesta u veznom redu i jednoga u napadu. Za vezu konkuriraju Srna i Rosso, a čini se da je zasad u prednosti - Srna. Za Pršinog partnera u vrhu napada konkuriraju Mornar i Olić. Sve u svemu, kod hrvatskog izbornika nismo primijetili preveliku nervozu. I sâm je napomenuo kako je barem 15-ak puta vodio svoje momčadi u ovako važnim utakmicama. Bugarski su ga kolege zamolili da izdvoji barem tri od tih 15-ak...</p>
<p> - Barem tri? Ništa lakše od toga! Nije li utakmica sa Salzburgom protiv Intera u finalu Kupa Uefe 1994. imala veliku težinu, baš kao i finale Kupa kupova 1985. s Rapidom protiv Evertona? Ili pak kvalifikacije za SP 2002. s Austrijom, kad nam je u odlučujućoj utakmici u Izraelu trebao bod za dodatne kvalifikacije?</p>
<p> Austrija je tad uspjela izvući bod u Izraelu odigravši 1-1, i to pogotkom Andreasa Herzoga u posljednjoj minuti. No, Barićevu je selekciju kasnije, u dodatnim kvalifikacijama, dotukla Turska sa dvije pobjede - 1-0 u Beču i 5-0 u Istanbulu. Barićev je cilj u ovom trenutku barem - »doći do Turske«.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Engleskoj optimizam daje samo tradicija </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Istanbul, Sarajevo i Basel bit će poprišta najvećih dvoboja posljednjega kola natjecanja po skupinama u kvalifikacijama za odlazak na Europsko prvenstvo u nogometu, koje će se u lipnju iduće godine održati u Portugalu. </p>
<p>Jedanaest Engleza na terenu te njih nekolicina na klupi i u svečanoj loži bit će pod golemim pritiskom na Fenerbahçeovu stadionu Sükrü Saraçoglu u Istanbulu u subotu.</p>
<p> Zbog toga što svaki dvoboj Turaka i Engleza na travnjaku uzrokuje nerede i tučnjavu na tribinama i ulicama grada u kojem se utakmica održava, Engleski je nogometni savez svojim navijačima savjetovao da ne putuju u Istanbul. Brončana reprezentacija s prošlogodišnjega Svjetskog prvenstva, Turska, mora pobijediti Englesku kako bi osvojila prvo mjesto u skupini 7 i izravno se plasirala na EURO te izbjegla neugodne dodatne kvalifikacije. Englezima je, pak, nužan bod kako bi zadržali prvo mjesto ispred Turaka.</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Turci mirni, afere tresu Engleze</p>
<p>Prvi dvoboj ovih suparnika prije šest mjeseci u Sunderlandu završio je 2-0 pobjedom Engleske, no sad je situacija u odnosu na taj dvoboj prilično drukčija, Turci vrlo samouvjereno i mirno dočekuju Engleze, a u reprezentaciji vlada iznimno natjecateljska atmosfera. </p>
<p>Engleski tabor, pak, svakoga dana potresa nova afera. Danima su se engleski tabloidi »zabavljali« aferama vezanim uz silovanja koja su navodno počinili neki prvoligaški igrači, a zatim je u utorak puknula prava »bomba« - najskupljem braniču na svijetu Riju Ferdinandu prijeti dvogodišnja suspenzija zbog neodazivanja na dopinšku kontrolu. Ferdinand zato nije niti pozvan u reprezentaciju. Osim Ferdinanda, u sastavu neće biti ni sjajnog napadača Michaela Owena zbog ozljede potkoljenice. Loša priprema utakmice, izostanak dvojice ključnih igrača... Izgleda da Engleskoj optimizam daje samo tradicija koja kaže da još nikada u službenoj utakmici nisu primili pogodak od Turske. </p>
<p>BiH pred povijesnom prigodom</p>
<p>Reprezentacija Bosne i Hercegovine u specifičnoj je situaciji. Put u Portugal u njihovim je rukama, pobijede li Dansku na Koševu izbit će na prvo mjesto u skupini 2, ali u slučaju bilo kakvoga drukčijeg ishoda, sastav Blaža Sliškovića natjecanje će završiti tek na četvrtom mjestu. Nakon dva poraza u dva uvodna dvoboja, činilo se da će i ove kvalifikacije biti još jedno razočaranje za ljubitelje nogometa u BiH. Potom je Slišković »posložio« momčad, a prekretnica je bila pobjeda sa 2-0 protiv subotnjeg protivnika, Danske u Kopenhagenu. </p>
<p>Nedavno je izbornik BiH najavio kako će ujediniti sva tri naroda u susjednoj državi. Ukoliko u subotu svladaju Dansku, dojam je da će Slišković i njegovi izabranici napraviti nemjerljivo veći korak prema ujedinjenju stanovnika BiH nego što su svi svjetski političari učinili u čitavom desetljeću. </p>
<p>Treći je dvoboj u kojem će se izravno sudariti dva kandidata za prvo mjesto u skupini onaj između Švicarske i Irske. I dok Švicarci imaju jasnu situaciju, pobjedom osvajaju prvo mjesto u skupini 10. Ircima osim pobjede u Baselu za izravan odlazak na EURO treba i »mala« pomoć Gruzije koja ne bi smjela izgubiti u Moskvi od trećeg kandidata za prvo mjesto u toj skupini - Rusije.</p>
<p> Sve osim pobjede Nijemaca i Talijana bilo bi čudo</p>
<p>Izravni plasman na EURO teoretski još nisu osigurale ni Njemačka, Italija i Grčka, ali pred njima je mnogo lakši posao. Nijemci u subotu ugošćuju Island, Grci Sjevernu Irsku, a Talijani Azerbajdžan te bi sve osim njihovih pobjeda bilo pravo čudo. </p>
<p>Nas, naravno, jako zanima i to tko će osvojiti druga mjesta u skupinama, jer će jedna od tih reprezentacija biti suparnik Hrvatske u dodatnim kvalifikacijama ako Bugari »padnu« u Maksimiru. U skupini 1 sigurno drugo mjesto drži Slovenija, u skupini 2 na drugoj će poziciji biti Danska (ukoliko izgubi u Sarajevu) ili Norveška (ako Danska ne izgubi), u skupini 3 Nizozemska, u skupini 6 Španjolska, a u skupini 9 Wales. </p>
<p>Najbliža je drugom mjestu u skupini 4 Latvija, koja ima dva boda više od Mađarske i tri od Poljske te ako Mađari i Poljaci u međusobnom dvoboju odigraju neodlučeno, tad će Latvijci biti drugi čak i ako ozgube od Šveđana. Ako dvoboj Mađara i Poljaka završi pobjedom bilo kojeg sastava, tada Latvija ne smije izgubiti u Švedskoj. Štoviše, u slučaju pobjede Mađarske, Latvija mora pobijediti sigurnog sudionika EURA.</p>
<p>U skupini 5 najbliža je drugom mjestu Škotska. Ukoliko subotnji dvoboji završe očekivanim ishodima, pobjedama Škotske protiv Litve i Njemačke protiv Islanda, Škoti će biti drugi, ali ako izabranici Bertija Vogtsa ne pobijede Litvu, tad će drugo mjesto zauzeti Island. Ukoliko Island i Škotska završe s jednakim brojem bodova, druga će biti Škotska. Budući da Švicarci, Rusi i Irci kandidiraju za prvo, tako sve te tri reprezentacije mogu završiti i na drugom mjestu u skupini. </p>
<p>Zvonimir Matić</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>»Čast Norvežanima, bodovi nama« </p>
<p>»Atmosfera u momčadi je odlična, vrlo pozitivna. Pozvao bih navijače da nam dođu u što većem broju. Trebat će nam podrška publike, svima nam treba onaj poticaj s tribina, i nama iskusnijima, ali još više onima koji će prvi put igrati Ligu prvaka«, veli Zagrebov vratar Mario Kelentrić</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Hrvatski rukometni prvaci, igrači Zagreba prvi će nastup u novoj Ligi prvaka imati u nedjelju. U dvorani II Doma sportova (18 sati) zagrebaši će se sudariti s norveškim prvakom, Sandefjordom, suparnikom u skupini E, u kojoj su još mađarski Pick iz Szegeda i grčki Filippos iz Verije. Zagreb i Sandefjord su se već sudarili prije mjesec i pol, Scandic kupu i tada je pobijedio Zagreb.</p>
<p>- No, tadašnji rezultat nikako nije pravo mjerilo, jer su obje momčadi taktizirale i obje su tad imale još poprilično prostora za napredovanje. Ali vidjelo se da se sve vrti oko četvorice iskusnih igrača, Jacobsena, Jomaasa, Franssona i Myrhola, započeo je izlagati svoje observacije Zagrebov trener, Lino Červar:</p>
<p>- Sandefjord je psihički stabilna momčad, igra brzo, atraktivno, vrlo čvrsto, zabijaju više od 30 pogodaka po utakmici. Trebat će nam mnogo opreza, pogotovo u obrani. Trebali bismo im razbiti taj njihov brzi ritam, a to ćemo pokušati s našom najjačom obranom 3-2-1. Zatreba li, promijenit ćemo u 5-1, pa i u 6-0, no najviše se uzdam u 3-2-1. Sandefjord ima visoku postavu u obrani 6-0 i tu treba jako paziti. U ovom je trenutku naš problem manjak kontinuiteta igre, ali to je stvar koncentracije, misli Červar.</p>
<p>O Norvežanima u Zagrebu uistinu sve znaju. Tko kako igra, svaku vrlinu i manu... Renato Sulić ne misli da su Norvežani neki bauk.</p>
<p>- Borbena su momčad, ne staju nijednog trena. Još ćemo malo pogledati kako su uigrali nove igrače koji nisu bili na Scandic kupu. Činjenica je da kad imamo volje i želje, a imamo, možemo pobijediti svakoga. Ako odigramo kao što smo dosad igrali, pobjeda je naša, veli Sulić.</p>
<p>Zagrebov kapetan, Denis Špoljarić bio je vrlo kratak:</p>
<p>- Brusili smo posljednjih dana obranu, ta će nam jako trebati. Pogledat ćemo još malo Norvežane, ali za pobjedu nema straha!</p>
<p>Od Scandic kupa i Zagreb je dobio neke nove igrače. Ponajprije dva desna vanjska napadača, inače deficitarne ljevoruke igrače, Lazu Majnova i Šimu Zirduma (iz Dubrave). Majnov prvi puta ima ulogu prvog desnog naparača, dok mu je mladi Zirdum alternacija, ali obojici treba vremena i utakmica, pogotovo u Zagrebu, pred kojim su veliki ispiti. Egon Paljar je došao na mjesto srednjeg vanjskog, a Igor Vori se iz Conversana vratio na mjesto Zagrebova kružna napadača. A tu su mu konkurenti iskusni Senjanin Maglajlija i Renato Sulić.</p>
<p>Ulaznice za dvoboj Zagreba i Sandefjorda će se prodavati u subotu i nedjelju na blagajni Doma sportova, po cijeni od 10 i 30 kuna. Zagrebov prvi vratar, Mario Kelentrić pozvao je navijače:</p>
<p>- Atmosfera u momčadi je odlična, vrlo pozitivna. Pozvao bih navijače da nam dođu u što većem broju. Trebat će nam podrška publike, svima nam treba onaj poticaj s tribina, i nama iskusnijima, ali još više onima koji će prvi put igrati Ligu prvaka, veli Kelentrić.</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Bugarima draži Hrvati od Belgijanaca </p>
<p>»Peev je otvoreno priznao da bi radije plasman Hrvatske nego Belgije na EP. No, nije naznačio da računamo na njegov popust, što je razumljivo«, kazao je Jerko Leko, suigrač Georgija Peeva u kijevskom Dinamu </p>
<p>ČATEŽ, 10. listopada </p>
<p> - Hrvatsko-bugarsko prijateljstvo, s obzirom na činjenicu igranja njihovih i naših reprezentativaca u istim klubovima, vrlo je razgranato. U čak šest klubova rame uz rame igraju bugarski i hrvatski igrači. </p>
<p>Zbog tih bliskih veza Hrvatska je naizgled u znatnoj prednosti. Koliko bi nam taj detalj mogao pomoći (ili odmoći) u subotnjoj utakmici s bezbrižnim Bugarima govore nam Jerko Leko, koji u kijevskom Dinamu dijeli kruh s Georgijem Peevom, te Stipe Pletikosa i Dario Srna, kojima je suigrač u Šahtjoru Predrag Pažin. Kapetan hrvatske reprezentacije Boris Živković sa Svetoslavom Todorovim igra u engleskom Portsmouthu, a Marko Babić u Bayeru iz Leverkusena svjedoči sjajnim napadačkim dionicama svog suigrača Dimitrija Berbatova. Da je zdrav, Tomislav Marić (Wolfsburg) pričao bi o Martinu Petrovu, a da je pozvan u reprezentaciju Nenad Bjelica (Kaiserslautern) znao bi prenijeti raspoloženje Mariana Hristova. Jerko Leko govori o razmišljanjima Georgija Peeva:</p>
<p>- Peev je otvoreno priznao da bi radije plasman Hrvatske nego Belgije na Europsko prvenstvo. No, nije naznačio da računamo na njegov popust, što je i razumljivo. Svaka je utakmica igračima važna za dokazivanje, ali i očuvanje mjesta u momčadi. Ne treba zaboraviti da je igračima stalo biti na visini zadatka zbog osobnog ugleda i ugleda svoje reprezentacije. Zbog toga je čak teže igrati »sigurne« utakmice. </p>
<p>- Nismo mogli razgovarati, jer Todorova već dugo nema u klubu. Dan prije prvenstva ozbiljno se ozlijedio i otišao na operaciju u SAD, kazao je Živković o Svetoslavu Todorovu. </p>
<p>Pletikosi i Srni njihov je suigrač u Šahtaru Predrag Pažin, inače Srbina iz Nevesinja, poželio sreću 11. listopada u Maksimiru. </p>
<p>- Divno je kad ti suigrač i prijatelj poželi isto što i sebi. Koliko god takva potpora dobro zvučala, moramo se paziti, uzdati samo u sebe i zaboraviti što tko govori, rekao je Pletikosa. </p>
<p>Marko Babić nije u posebnim odnosima s Dimitrijem Berbatovim: </p>
<p>- Riječ je o tipu igrača gladnog pogodaka, koji razmišlja samo o suparničkoj mreži. </p>
<p>Osim toga, podsjetio me na naš podcjenjujući odnos prema bugarskoj reprezentaciji pretprošle godine u prijateljskom ogledu u Rijeci (0-0), kad su se tada Jozićevi izabranici grlili i ljubili nakon što su saznali da su u istoj kvalifikacijskoj skupini s Bugarskom. Stoga se Bugara valja čuvati možda i više nego u normalnim okolnostima, zaključio je Babić.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Cibona protiv Zvezde zaokružuje trilogiju </p>
<p>»Ne mijenjam mišljenje, Sesar ostaje u Zagrebu. Start će imati idućeg vikenda protiv Budućnosti«, kazao je Cibonin trener Dražen Anzulović </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - U derbiju 3. kola Goodyear lige u beogradskom Pioniru igraju dvije neporažene momčadi, Crvena zvezda u subotu (17 sati) dočekuje košarkaše Cibone VIP. </p>
<p>Nakon dvije pobjede protiv slovenskih momčadi, Union Olimpije i Krke, cibose čeka vrlo težak ispit na gostovanju u Beogradu. U prošloj sezoni Cibona je u Pioniru propustila izboriti »final four«. U odnosu na taj dvoboj, oba su sastava prilično izmijenjena. Na klupi zagrebačke momčadi sjedi Dražen Anzulović, u sastavu je šest novih igrača. Zvezdina je momčad doživjela puno izmjena, čak i u posljednjih nekoliko dana. Nakon samo dva kola Goodyear lige, čelnici kluba otpustili su Campbella, a u momčad se nakon igranja za Budućnost i Minnesotu Timberwolvse vratio Igor Rakočević. Nikola Jestratijević, 210 centimetara visoki centar, pojačao je Zvezdu pod obručima. </p>
<p>- Dolaskom Rakočevića, Beograđani su dobili sjajnog razigravača koji po potrebi može igrati i na poziciji braniča šutera. Kad nema Campbella i Stefanovića, sigurno će ga Sagadin koristiti na obje pozicije. Jestratijević je vrhunski centar. Mislim da je Zvezda s ta dva igrača napravila pravi potez, jači su i u obrani i u napadu, kazao je Dražen Anzulović. </p>
<p>Cibonin trener smatra kako njegova momčad ponajprije mora razmišljati o svojoj igri. </p>
<p>- Pogledali smo utakmicu protiv Krke, vidjeli gdje smo griješili. Moram reći da smo u posljednjoj četvrtini igrali briljantnu obranu. Tako bi trebali igrati i protiv Crvene zvezde. Taktiku smo složili, samo je moramo provesti na terenu. Ne smiju nas zanimati tribine niti popratni sadržaji. Želim samo regularne uvjete za igru. Suci moraju biti na razini takve utakmice, kazao je Anzulović koji je spreman i povući momčad s terena bude li naznake većih nereda u Pioniru. </p>
<p>- U dogovoru s direktororm Miličevićem spreman sam napraviti i takav potez. </p>
<p>Anzulović je ponovio kako Josip Sesar, koji je potpisao ugovor s Cibonom, neće putovati na utakmicu protiv Crvene zvezde: </p>
<p>- Ne mijenjam mišljenje, Sesar ostaje u Zagrebu. Start će imati idućeg vikenda protiv Budućnosti. </p>
<p>Slaven Rimac, ponajbolji igrač Cibone u prošloj sezoni, i dalje muči trenera Anzulovića. </p>
<p>- Stanje je nepromijenjeno, Rimac je propustio jutarnji trening u četvrtak. Čim se vratimo iz Beograda, Rimac će kod liječnika, jer je ovakvo stanje neodrživo. </p>
<p>Bit će zanimljivo vidjeti dvoboj Scoonieja Penna, bivšeg zvezdaša, protiv Reggieja Freemana, koji je prije dvije godine igrao za Cibonu. </p>
<p>Igrači se dobro poznaju, jer je Freeman prošle sezone igrao za Železnik, sadašnji Reflex. </p>
<p>Anzulović nije htio uspoređivati igrače obje momčadi po pozicijama, već je kazao: </p>
<p>- Ne bavim se prednostima i manama igrača, nego učinkom na parketu. Uvijek vjerujem da je moja momčad najbolja, zaključio je Anzulović. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="34">
<p>Ministarsko vijeće EU izrazit će žaljenje zbog jednostrane hrvatske odluke</p>
<p>Posebna gošća sjednice Ministarskog vijeća bit će, na vlastiti zahtjev, glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte </p>
<p>BRUXELLES, 10. listopada (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Europska je unija iznad međunarodnih zakona, rezime je objašnjenja talijanskog veleposlanika pri Europskoj uniji Umberta Vattanija Vjesnikovoj dopisnici. Ministarsko je vijeće, naime, došlo u vidljiv raskorak držeći još jednu lekciju »zapadnobalkancima« - u istom će bloku zaključaka ministri vanjskih poslova EU-a u ponedjeljak kritizirati neke države u jugoistočnoj Europi zbog nepoštivanja međunarodnih obveza u suradnji s Haaškim Sudom, a potom i Hrvatsku zbog proglašenja ekološko-ribolovne zone, utemeljenog na međunarodnom pravu mora, dakle i dijelu Unijinog zakonskog temelja. EU obećava diplomatsko sankcioniranje zbog nezakonitog i zakonitog ponašanja, što šalje zbunjujuću poruku regiji koja ionako ima problema s pravnom državom. </p>
<p>»Naravno da trebamo poštivati međunarodne zakone i zakone međunarodne zajednice, ali kada želiš ući u EU, onda moraš uvažavati i neka njezina pravila ponašanja. Trebaš poštivati i zakone koji vrijede za 185 članica međunarodne zajednice, ali istodobno i one važeće samo za 25 država, dakle one koji idu dublje i dalje«, ističe veleposlanik. Dodaje da nijedna unilateralna mjera, čak i utemeljena na međunarodnim zakonima, nije poželjna ako »ne uvažava interese susjeda«.</p>
<p>2. stranici </p>
<p>»Želimo li ići dalje i zajedno raditi, to ne znači samo ponašanje po međunarodnim zakonima i po slovu europskih zakona, to znači poštivanje naših pravila ponašanja, prije svega dijaloga; ribe nemaju putovnicu, pa se njihova zaštita može provesti samo zajedničkim naporima«, dodaje Vattani. Na upit zašto toliko galame na mjeru koja, u svom krajnjem obliku, zapravo odražava deklarirane namjere EU-a u svojoj novoj sredozemnoj politici ribarstva, veleposlanik Vattani ističe da je glavni problem što hrvatska odluka nije na dnevni red došla »u dogovoru sa susjedima«. </p>
<p>Europska pomorska praksa razrješavanja sporova je takva, podsjetila je Vjesnikova dopisnica talijanskog veleposlanika, da i države članice EU-a međusobno imaju sporove. Velika Britanija i Francuska su, primjerice, riješile nesporazume na moru arbitražom, Francuska i Španjolska na Sredozemlju bilateralno ili pred Sudom za pravo mora u Hamburgu, a da nitko nije išao u Bruxelles, iz čega slijedi logično pitanje zašto se i taj jadranski spor, ako već to jest, ne pokuša rasplesti na UN-ovim adresama. Odgovora na to nije bilo. Sve u svemu, Europska unija odlučila je završiti buru u čaši jadranske vode diplomatski blagim »žaljenjem« što je, eto, Hrvatska išla unilateralnom odlukom u aplikaciju međunarodnog prava i nečega što će od ponedjeljka postati službenom EU-mediteranskom politikom. »Žaljenje« je najbenigniji oblik kritiziranja i izražavanja nezadovoljstva. Posebna gošća sjednice Ministarskog vijeća bit će, na vlastiti zahtjev, glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte. Njezinu će razmjenu informacija s ministrima popratiti ponovno naglašavanje potrebe unapređivanja suradnje s Haaškim sudom »koja ostaje esencijalnom za Unijin proces stabilizacije i pridruživanja u regiji«.</p>
<p>Lada Stipić-Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Italija i Hrvatska dogovorile se o zaključenju »jadranskog slučaja«</p>
<p>ZAGREB/RIM, 10. listopada</p>
<p> - Na sastanku hrvatskog veleposlanika u Italiji Drage Kraljevića i podtajnika u talijanskome ministarstvu poljoprivrede i ribarstva Paola Scarpe, održanom u četvrtak u Rimu, dogovoreno je da talijansko ministarstvo stavi ad acta »jadranski slučaj« nastao proglašenjem ekološko-ribolovne zone na Jadranu, priopćeno je u petak iz Ministarstva vanjskih poslova. Kraljević je u petak izjavio da je »Italija arhivirala jadranski slučaj« nastao hrvatskim proglašenjem zaštićene ekološko-ribolovne zone na Jadranu. </p>
<p>Na sastanku su razmijenjeni stavovi i informacije o odluci Sabora o proširenje hrvatske jurisdikcije u Jadranu, u okviru priprema za venecijansku konferenciju o održivom razvoju ribarstva u Mediteranu.</p>
<p>Dogovoren je nastavak razgovora započetih u Zagrebu, u sklopu Zajedničke stručne skupine o ribarstvu, s ciljem učvršćivanja bilateralne suradnje dviju zemalja u području ribarstva, navodi se u priopćenju MVP-a.</p>
<p>»Suglasni smo da treba stvarati bolje uvjete za ribolov u Jadranu, a za što će ključan biti sastanak u Veneciji«, kazao je Kraljević. </p>
<p>Samo preuzimanjem pune odgovornosti za očuvanje resursa u Jadranskome moru, kako na bilateralnoj tako i na multilateralnoj razini, Hrvatska i Italija mogu osigurati perspektivu svojim ribarima, ističe se u priopćenju Ministarstva vanjskih poslova. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Njemačka morala odustati od naplate cestarina za kamione</p>
<p>Obranjena je jurisdikcija Berlina na njemačkim autoputovima koju je nastojao zanijekati Bruxelles / Međutim, zbog »tehničkih problema« naplata cestarine za kamione se odgađa</p>
<p>BERLIN, 10. listopada (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Njemačka je vlada obranila jurisdikciju nad njemačkim autoputovima od Europske komisije, ali više puta najavljivana cestarina za kamione u Njemačkoj neće biti uvedena ove godine zbog unutarnjemačkih razloga. Naime, unatoč glasnom protivljenju Bruxellesa, Berlin je prije ljeta odlučio naplaćivati dosad besplatnu vožnju kamionima na njemačkim autocestama. </p>
<p>Zanimljivo je da je u svađi oko cestarina s Bruxellesom Berlinu u pomoć priskočio i povjerenik u Europskoj komisiji, Nijemac Günther Verheugen. On je u jednom intervju Süddeutsche Zeitungu ustvrdio da je to suvereno pravo njemačke vlade. Europska je komisija pak preispitivala odluku njemačke vlade, ne toliko zbog sustava plaćanja cestarina, već zbog planiranog plaćanja odštete njemačkim špedicijskim kompanijama. </p>
<p>Njemački špediteri plaćanje cestarine moći će izjednačiti s plaćanjem nižeg poreza na naftne derivate. Na taj način njemački špediteri dobili bi povrat od oko 600 milijuna eura godišnje. Bruxelles tvrdi kako neće dopustiti zabranjena državna davanja na štetu stranih špedicija. </p>
<p>No, njemačka je državna blagajna ipak ostala bez novca od cestarina, ne zbog prijetnji i pritisaka iz Bruxellesa, nego zbog »šlamperaja« u Berlinu. Cestarina nije uvedena, kako je najavljeno, 1. rujna, niti će biti, kao je ovih dana službeno kazano, uvedena u noći sa subote na nedjelju 2. studenoga ove godine - iz tehničkih razloga. </p>
<p>Oporba za to optužuje saveznog ministra prometa Manfreda Stolpea i traži njegovu ostavku. Nije u pitanju samo blamaža jednog ministra nego i činjenica da kronično prazna blagajna njegova kolege ministra financija Hansa Eichela svaki mjesec na taj način ostaje bez 180 milijuna eura, koliko se trebalo dobiti od prijevoznika. Ispostavilo se da je »tehnika« za zavlačenje ruke i džepove autoprijevoznika šlampava. </p>
<p>Naime, najmoderniji sustav za satelitsko praćenje i obračunavanje cestarina nije do kraja ispitan i postoji gomila problema u nabavi i ugradnji kutijica u kamione kako bi se satelitom javljali sustavu koji obračunava cestarinu. Kako bi svi sačuvali obraz, čitav sustav se »i dalje mora isprobavati«.</p>
<p>Ministarstvo i konzorcij Toll Colect koji je razradio tehnički dio sustava obavili su svoj posao više nego traljavo. Nakon čitave godine priprema, u posljednji trenutak morali su priznati da bi 1. rujna (ili i 1. studenoga) na cestama Njemačke mogao nastupiti kompletan kaos. No, nema dvojbe da Ministarstvo i konzorcij koji čine Daymler Chrysler, Deutsche Telecom i djelić drži francusko poduzeće koje se u toj zemlji bavi obračunavanjem cestarina ne snose baš svu krivicu. </p>
<p>S jedne strane, doista jest problemu tim kutijicama koje se ugrađuju u kamione, ali je Europska je unija bila sumnjičava, hoće li nad ovim sustavom, kakav će vjerojatno u dogledno vrijeme vrijediti za čitavu Uniji, ovaj uglavnom njemački konzorcij zadobiti monopol. I to je bio još jedan razlog zašto se stalno odgađalo opsežno ispitivanje; ali rezultat je takav kakav jest: autoprijevoznici mogu odahnuti, a ministar Stolpe mora strepiti za svoje mjesto u saveznoj vladi.</p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Stvara se azijska zajednica nalik na Europsku uniju</p>
<p>ASEAN je s Kinom, Indijom i Japanom potpisao nekoliko sporazuma koji bi mogli voditi prema azijskoj zajednici poput Europske unije, pa i NATO-a / Sastanak na Baliju je nastavak Cancúna i najava ozbiljnih prestrojavanja u svijetu, odnosno stvaranja tri snažna bloka - EU, SAD, Jugoistočna Azija </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - ASEAN je s Indijom, Japanom i Kinom potpisao nekoliko sporazuma koji bi mogli voditi prema azijskoj zajednici nalik na Europsku uniju, pa i NATO! Na upravo održanom summitu Udruge zemalja jugoistočne Azije (6. do 8. listopada, na Baliju, poznatom turističkom središtu Indonezije), potpisano je nekoliko dokumenata koje se već proglašava temeljima Aseanske ekonomske zajednice (AEZ), odnosno Aseanske sigurnosne zajednice (ASZ). Kina i deset zemalja ASEAN-a dogovorili su da će ubrzati prošle godine otpočete pregovore kako bi do 2010. stvorili Zonu slobodne trgovine (FTA), koja bi mogla biti najveći trgovinski blok u svijetu. Dvije strane su u studenome prošle godine potpisale okvirni sporazum o općoj gospodarskoj suradnji u kojem su najavili stvaranje zone. Kina i šest osnivačica ASEAN-a (Brunei, Filipini, Indonezija, Malezija, Singapur, Tajland) sada su obećali da će novijim članicama (Kambodža, Laos, Burma, Vijetnam) pomoći da im se što brže priključe. </p>
<p>Očekuje se da bi Kina i prvih šest članica mogli stvoriti FTA do 2010, a ostale bi se uključivale do 2015. Postupno će liberalizirati razmjenu roba i usluga i stvoriti režim koji će olakšati ulaganja. Prvo će se, već sljedeće godine, otvoriti poljoprivreda. Najstarijih šest članica ASEAN-a već je stvorilo zonu slobodne trgovine - djeluje od 1. siječnja, pet godina prije nego se najavljivalo. Za 95 posto roba tarife su niže od pet posto, najčešće su blizu nule. </p>
<p>Određeno je 11 najvažnijih sektora na kojima će se poticati slobodna razmjena i ulaganja - od poljoprivrede i šumarstva do elektronike i turizma. Među konkretnim prioritetima je razvoj bazena rijeke Mekong, a Kina je najavila pomoć u gradnji gospodarski i strateški važne željeznice kroz Kambodžu i Vijetnam koja će spajati na jednoj strani Kunming na jugu Kine, a na drugoj Singapur, što znači da će prolaziti i kroz Maleziju. </p>
<p>Kao s Kinom, ASEAN je sada na Baliju slične sporazume potpisao i s Indijom i Japanom. Predviđa se da bi FTA s Indijom počela djelovati 2011., a s Japanom 2012. Ako se te namjere ostvare, bila bi to zona slobodne trgovine za tri milijarde ljudi, polovicu čovječanstva. </p>
<p>Istodobno, indijski i kineski premijeri, Atal Bihari Vajpayee i Wen Jiabao, potpisali su ASEAN-ov Sporazum o prijateljstvu i suradnji kojim se zemlje potpisnice odriču rata kao sredstva rješavanja međusobnih nesporazuma. To je za Indiju i Kinu veoma značajan korak, jer se dvije goleme države, svaka s više od milijardu stanovnika i nuklearnim oružjem, desetljećima ne mogu dogovoriti o nekoliko velikih spornih područja uz granicu zbog kojih su i ratovali. Između Kine i nekoliko zemalja ASEAN-a godinama izbijaju incidenti oko otočja Spratly u Južnokineskome moru. Otočje je strateški značajno zbog pomorskih puteva, more oko njega bogato je ribom, a vjeruje se da su u podmorju bogata ležišta nafte i plina. Stoga otočje u cjelini ili pojedine dijelove svojataju Kina, Vijetnam, Filipini, Malezija, Brunei i Tajvan. </p>
<p>Ako se sadašnji dogovori ostvare, osobito između Indije i Kine, moglo bi se s pravom povlačiti usporedbe s pomirenjem Francuske i Njemačke poslije Drugoga svjetskog rata i stvaranjem Europske zajednice za ugljen i čelik, prethodnice Europske ekonomske zajednice, odnosno Europske unije. U tom slučaju, Aseanska sigurnosna zajednica bila bi usporediva s NATO-om. </p>
<p>Ambicije u ovom azijskom pomirenju i suradnji idu i dalje. Prema riječima indonezijskog ministra vanjskih poslova, Hassana Wirayuda, sporazum o strateškoj suradnji već u lipnju sljedeće godine potpisala bi i Rusija. Navodno je i Rusija namjeravala pristupiti ove godine, ali mora čekati odobrenje svoga parlamenta. Štoviše, poziva se Japan i Južnu Koreju, ali te dvije zemlje ponudu tek pažljivo razmatraju. Veže ih savezništvo sa Sjedinjenim Državama. </p>
<p>ASEAN i Japan potpisali su samo Okvire općeg gospodarskog partnerstva kako bi na minimum smanjili postojeće zapreke trgovini i produbili gospodarske veze. Sljedeće godine počet će razgovori o liberalizaciji razmjene roba, usluga i investicija, a 2005. počeli bi pregovori i o uključenju Japana u FTA. </p>
<p>Sudionici tih dgovora o regionalnoj gospodarskoj suradnji azijskih zemalja, pa i strateškom okupljanju, ne kriju da ih, među ostalim, podstiče i neuspjeh nedavnih pregovora Svjetske trgovinske organizacije (WTO) u meksičkom ljetovalištu Cancúnu. Kina i Indija su predvodili zemlje u razvoju nezadovoljne sebičnom nepopustljivošću najbogatijih zemalja u razgovorima o uvjetima svjetske trgovine. Bali je na neki način nastavak Cancúna i najava ozbiljnih prestrojavanja u svijetu, odnosno stvaranja tri snažna bloka - EU, SAD, Jugoistočna Azija. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Britanski sud presudio protiv povratka domorodaca na otok Diego Garciju</p>
<p>LONDON, 10. listopada (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Nekoliko tisuća otočana, protjeranih s Diega Garcie i drugih otoka u arhipelagu Chagos, izgubili su pravo povratka na svoje otočje u Indijskom oceanu. Sudac Vrhovnog suda u Londonu rekao je u četvrtak da su se različite britanske vlade ponijele sramno prema tim ljudima, ali je presudio da je njihovo pravo zastarjelo. Stanovnicima otočja Chagos, koji su na silu bili raseljeni na Mauricijus i Sejšele, ostavljeno je četiri mjeseca da od suda zatraže dozvolu za prizivni postupak. </p>
<p>U ranijoj parnici, godine 2000., sud je presudio da je prvotno protjerivanje otočana bilo protupravno. Usprkos tome, sudac je ovaj put zaključio da ljudi sa Chagosa nemaju pravnog temelja za svoje zahtjeve, niti realne šanse da uspiju. Priznao je, međutim, da je stanovnicima arhipelaga nanijeta nepravda, te zaključio da je do sada isplaćena odšteta nedostatna.</p>
<p>Cijela saga počela je sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća kada su se Sjedinjene Države pobojale mogućeg sovjetskog širenja u Indijskom oceanu. Stoga su u toj regiji željele imati bazu i to »bez problema sa pučanstvom«, kako bi ova operirala što glatkije. Amerikanci su se za pomoć obratili Britancima, nudeći im za uzvrat nuklearne podmornice »polaris« po sniženoj cijeni. Prvi američki izbor bio je otok Aldabra, sjeverno od Madagaskara. No tamo se legu zaštićene divovske kornjače, pa je plan odbačen zbog bojazni da će ekolozi glasno protestirati. Alternativa su bili britanski otoci Chagos, gdje je živjelo oko 1800 ljudi, uglavnom potomaka nekadašnjih robova. Tako je na kraju ispalo da su ljudi manje važni od kornjača.</p>
<p>Između 1967. i 1973.. britanska vlada silom je s tog svog kolonijalnog posjeda raselila otočane. Učinjeno je to zato da bi Amerikanci mogli podići bazu na najvećem otoku, Diego Garcia. Otočani, kojih danas skupa s njihovim potomcima ima oko 5000, očajnički žele povratak kući. Na Mauricijusu, gdje sada živi većina, stanuju u krajnje bijednim uvjetima, uglavnom su nezaposleni, a tamošnje pučanstvo odnosi se prema njima rasistički. Kada je sud 2000. presudio da nije postojalo pravno opravdanje za prisilno preseljenje, otočanima je dodijeljeno britansko državljanstvo. Stotinjak njih odselilo je nakon toga u Britaniju, no ostali i dalje žele kući. </p>
<p>U vrijeme prisilnog raseljavanja sa Chagosa, vlada u Londonu tvrdila je da su tamošnji stanovnici kao potomci afričkih robova i indijskih plantažnih radnika tek privremeni radnici. Dopisi državnih dužnosnika iz onog vremena govore da se »treba pretvarati kako na otoku nema stalnih stanovnika«. To je bilo od ključne važnosti, jer bi pravi stanovnici imali pravo da budu priznati kao narod »čija demokratska prava treba štititi«. Pod isprikom da se, tobože radi o privremenom pučanstvu, ljudi su raseljeni s arhipelaga. Prije toga, jedan je visoki državni dužnosnik u Londonu upozoravao je kako je »važno da se Ujedinjenim narodima prezentira svršeni čin«. </p>
<p>Iznajmljen Amerikancima, Diego Garcia je u međuvremenu prerastao u moćnu i strateški važnu američku bazu. Ona je bila korištena i prilikom nedavnog rata u Iraku. Otočani se ne mogu vratiti na Diego Garciju jer tamo više za njih nema mjesta. No, žele da ih se pusti na ostale otoke u arhipelagu, pa njihovi odvjetnici najavljuju da će nastaviti sudsku borbu. Otočje Chagos i dalje je pod britanskom kontrolom i pod britanskom jurisdikcijom. Vlada u Londonu tvrdi da bi povratak otočana bio »nepraktičan«, jer na arhipelagu Chagos ne postoji potrebna infrastruktura. Otočani su, međutim, naručili studiju koja to pobija. U njoj se zaključuje da na otocima postoji dovoljno vode, ribe i drugih potrebnih stvari da bi naseljavanje bilo izvedivo, čak i uz mala ulaganja. Nameću se i usporedbe s pacifičkim otočjem Pitcairn, gdje je vlada od EU-a zatražila i dobila pomoć od dva milijuna eura za tamošnju šačicu stanovnika. London nikad nije zatražio sličnu pomoć za otočje Chagos. Veliki je kontrast i s Falklandskim otocima u južnom Atlantiku. Braneći to otočje od argentinske invazije i kasnije ulažući u njega, vlada u Londonu utrošila je na Falklandima milijun funti po glavi stanovnika.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Crveni križ: Ugroženo mentalno zdravlje zatočenika Guantánama</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Nakon duge šutnje, u četvrtak se oglasio Međunarodni odbor Crvenoga križa ocjenom da je zatočeništvo više od 600 osumnjičenih terorista u američkoj vojnoj bazi Guantánamo »neprihvatljivo«. Visoki dužnosnik Crvenog križa Christophe Girod posjetio je logor s oko 660 ljudi koji su zatočeni na neodređeno vrijeme bez ikakvih prava - nisu ni za što konkretno optuženi, nemaju prava na pravnu pomoć i ne predstoji im suđenje.</p>
<p>U intervjuu za list The New York Times u četvrtak, Girod nije se upuštao u kritiku uvjeta njihova zatočeništva, nego je naglasio da neizvjesnost njihova zatvorenička statusa utječe na njihovo mentalno zdravlje. Pod optužbom da su bili talibani ili pripadnici terorističke mreže Al Qaida, ti su ljudi uhvaćeni u Afganistanu ili nekim arapskim zemljama, svezani, strpani u avione zavezanih očiju i u lancima, a potom izolirani u kaveze posebno izgrađene za njih u vojnoj bazi.</p>
<p>U izjavi za BBC, Girod je upozorio kako »nakon više od 18 mjeseci zatočeništva, zatočenici nemaju pojma o svojoj sudbini i nemaju nikakve mogućnosti da se koriste nekim pravnim mehanizmom«. Premda nije uobičajeno da Crveni križ javno iznosi zaključke svoje inspekcije, Girod je rekao kako je u ovome slučaju to bilo nužno jer ni nakon izvješća uručenih američkim dužnosnicima, nisu uvedene nikakve promjene. Prema raspoloživim podacima, SAD u bazi Guantánamo drži oko 660 zatočenika iz 42 zemlje </p>
<p>Zbog nezakonitog statusa tih zatočenika, i skupina bivših sudaca, diplomata i vojnih odvjetnika zatražila je od Vrhovnog suda SAD da se zauzme za prava tih osumnjičenika za terorizam. </p>
<p>I intelektualci i umjetnici širom svijeta kritizirali su način na koji su zatočenici uhićeni te osobito činjenicu da su im uskraćena sva prava. Tako je u svojoj akciji osvješćivanja javnosti, britanski umjetnik Jai Redman u petak u Manchesteru izložio instalaciju kojom prikazuje vojni logor u bazi Guantánamo </p>
<p>Odgovor službenog Washingtona na kritike zbog statusa i uvjeta logoraša u američkoj bazi je da će biti izvedeni pred sud kad za to dođe vrijeme.</p>
<p>Gordana Tintor</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="40">
<p>Sunićeva opasna olakost uz manipuliranje i podmetanja do opasnih razmjera</p>
<p>Pismo Mirka Sunića iz Zagreba objavljeno u Vjesnikovoj rubrici »Pisma čitatelja« od 6. listopada 2003. pod naslovom »Zašto Grbelja prešućuje Zavadlala i Fumića« (valjda Z. Zavadlava!) primjer je olakog, površnog čitanja tuđeg teksta, pa manipuliranja i podmetanja do - opasnih razmjera.</p>
<p>Prva Sunićeva olakost: nisam se »puno trudio« da dokažem »kako Tito nije kriv za zločine počinjene... u Bleiburgu i Križnom putu«, jer sam jedino citirao - kompetentne osobe iz bivše JA koje su o toj tragediji objavile referate u »Vojnom delu« br. 4, Beograd 1985., što svatko može provjeriti.</p>
<p>U opasnu manipulaciju spada Sunićeva sintagma »tvrdi Grbelja da Tito nije mogao potpisati nalog za ubijanje zarobljenika...«, jer to Grbelja nije tvrdio, čak nikad i nigdje u toj varijanti, nego je Rade Hamović, načelnik Generalštaba JA 1945. te ostali generali JA iz akcije na Bleiburgu, pisao (referirao) o tome da Tito nije potpisao - naredbu o završnim operacijama 1945. godine, pa ni o ubijanju zarobljenika. </p>
<p>U opasniju Sunićevu manipulaciju spada tvrdnja »Grbelja prešućuje...« - što su o pokolju u Bleiburgu i na Križnom putu govorili slovenski skojevac, oznaš i udbaš Zdenko Zavadlav te predsjednik SAB-a u Hrvatskoj Ivan Fumić, koji je 1945. tek krenuo u gimnaziju. U 1945. oni su - nekompetentne osobe za kompleksnu tragediju. Sunić, nadalje, priznaje da je Zavadlav izjavio kako je »naredba za ubijanje stigla iz vrha...«, a taj »vrh« je do danas neidentificiran, jer je mogao biti s više razina: državne, republičkih, armijskih, oznaško-knojevskih itd. Kamo bismo, napokon, stigli kad bismo svim autorima novinskih tekstova predbacivali ono - što nisu napisali? </p>
<p>Najteža olakost i manipulacija, zapravo neistina, jest Sunićevo oslanjanje na Zavadlavovu i Fumićevu izjavu o tome kako je postojao »dogovor da svatko ubija svoje« (Zavadlav), »svaka nacionalnost svoje izdajnike« (Fumić), jer niti je takav dogovor postojao (o njemu nema dokaza!), niti je on proveden, već se točno zna tko je, koliko, gdje i kada pobio zarobljenika, čije su bile Prva armija (zapovjednik Peko Dapčević), Druga (zapovjednik Koča Popović) i Treća armija (zapovjednik Kosta Nadj), tko je sačinjavao zapovjedni kadar Četvrte armije JA, tko je zapovijedao KNOJ-em, tko slovenskom Operativnom zonom itd. Čak se zna tko se dogovorio o suđenju »svojim« zarobljenicima (SAD, SSSR, Velika Britanija), a ne o ubijanju. </p>
<p>»Teorija« o tome da su »Slovenci pobili svoje, a Srbi i Hrvati svoje izdajnike i političke protivnike« također nije dokazljiva i spada u lukavo podmetanje, perfidiju par excellence, u običnu lažovštinu, koju sam u Vjesniku od 29. rujna 2003. i podvrgao sudu javnosti. Mirko Sunić je tu podvalu-neistinu sada i potvrdio, pozivajući se na nekompetentne osobe. </p>
<p>I posljednje: ponovljeno je da sam »prešutio i Zavadlava i Fumića«, kako bi, valjda, dojam o mojem prešućivanju bio jači, »istinitiji«, tendenciozniji, a ja više okrivljen. Čista berijevsko-rankovićevska metoda.</p>
<p>Da bi je pojačao, Sunić je čitatelje upozorio na moju »skrivenu namjeru«, pitajući: »Zašto Grbelja... baš sada u ovo predizborno vrijeme piše ono što piše«. Evo mu odgovora: u tekstu od 29. rujna naveo sam više razloga o cikličnosti neistinita napada na Tita i zašto pišem »baš sada«, pa je to trebalo i pročitati. Što se tiče »predizbornog vremena« ili bilo kojeg »vremena« (»baš sada«), ježim se pri spomenu takvih upita, jer oni pripadaju vremenima svjetski poznatih brkajlija. </p>
<p>JOSIP GRBELJA, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Pojedinci koji nisu pokazali sposobnosti i znanje ne bi se smjeli ponovno kandidirati</p>
<p>Hrvatska ulazi u još jedne izbore. Moj je dojam da ni ovi izbori neće narodu donijeti ništa nova. Utrošit će se novac, a problemi će ostati. Iz javnih medija zaključujem da je većina pripadnika »glasačkog tijela« zbunjena i ne razumije što, zapravo, nude tolike stranke na političkoj sceni. Mišljenja sam da bi Hrvatska učinila najveći iskorak odgađanjem izbora. Njen cilj bi trebao biti izgradnja civilne države, slobodne, demokratske republike, pravedne za svakoga čovjeka bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Drugim riječima, Hrvatska treba srediti samu sebe iznutra, a onda će razmišljati o onima izvan njenih granica.</p>
<p>Pred Hrvatskom stoje dva najvažnija problema. To su: racionalna ekonomija usmjerena na unutrašnju ekonomsku ravnotežu te još važnija zdrava kadrovska politika bez koje to neće moći učiniti.</p>
<p>Hrvatska mora usmjeriti izgradnju svoga identiteta na civilizacijskim načelima do visokog stupnja društvenog razvoja i materijalne kulture. Posebno treba izdvojiti poštivanje ljudskih prava te izgradnju institucija koja će osigurati djelovanje pravne države u svim područjima života. Dakle, preventivna zaštita čovjeka, zaštita njegova života i imovine, pravo na rad, slobodu mišljenja vjere itd. Narod traži sigurnost, bolji standard i sigurnu budućnost svoje djece.</p>
<p>A to mogu osigurati samo oni čelnici koji imaju znanje, morala i sposobnosti. Stoga Hrvatskoj ne trebaju stranački ljudi, nego pojedinci koji će se morati dokazati na djelima. </p>
<p>Jer, stvarati novi vrijednosni sustav vrlo je složen zadatak, pogotovo za zemlju u kojoj se već desetak godina razvijaju anomalije svih vrsta. Što se pak tiče racionalne ekonomije, potrebno je da se točno preciziraju parametri kao što su profili struka potrebnih za izvršenje tih zadataka, zatim ciljevi u dugoročnoj strategiji razvoja Hrvatske. </p>
<p>Imamo prekrasnu zemlju, a uništavaju je svi oni koji nemaju dovoljno znanja i oni pohlepni koji su nam oteli kruh iz usta. Čelnici Republike Hrvatske moraju biti servis građanima, a ne vlasnici njihovih života i njihove imovine.</p>
<p>Dosad, stranke nisu pokazale sposobnost prepoznavanja i odabira pravih pojedinaca. Važno je donijeti pravi izborni zakon. On mora biti kratak, jasan, bez puno paragrafa, usmjeren na već spomenute ciljeve. </p>
<p>Osobno mislim da bi Hrvatska došla do tih ciljeva u najkraćem vremenu kada bi samo jedan paragraf izbornog zakona glasio otprilike ovako: »Pojedinci koji su se dosad izredali u raznim političkim institucijama, a nisu pokazali znanje i sposobnost za izvršenje pozitivnih promjena, ne mogu se ponovno kandidirati«.</p>
<p>Upravo tako bi se moglo doći do pravih stručnih ljudi, koji bi bili sposobni izvršiti te goleme obaveze prema svomu narodu. Stvaranje novog sustava obuhvaća kompletnu konstrukciju civilne države, kakovih danas malo ima u svijetu.</p>
<p>Izbori ne moraju stajati 75 milijuna. Oni mogu biti besplatni. Javni mediji moraju služiti svomu narodu i budućoj državi, jer za to dobivaju svoje osobne dohotke. Financiranje predizborne kampanje iz državnoga proračuna ili donacijom tajkuna koji je opljačkao tuđu imovinu - čisti je kriminal u svakoj civiliziranoj zemlji. </p>
<p>Dragica Krušelj, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Neispravno su mi montirali gumu, ali sam ipak morao kupiti i novu </p>
<p>U srijedu 1. listopada oko 19 sati u »Molydonu« u Sesvetama kupio sam felge i gume (BFGoodrich), koje su odmah i montirane na auto. Na povratku, vozeći prema Velikoj Gorici, prednja se desna guma ispustila i dok sam se uspio zaustaviti, felga ju je već svu rasjekla. </p>
<p> Idući dan došao sam u »Molydon« reklamirati gumu. Tražili su oko sat i pol oštećenje, koje nisu našli, a na kraju su mi rekli da mora doći tehnolog iz Michelina Antun Kolaković i uzeti uzorak gume. Po njegovu mišljenju »takva oštećenja nastaju prilikom vožnje s nedovoljnim pritiskom zraka unutar pneumatika...« Ako je to tako, a gumu je montirao djelatnik »Molydona«, smatram da su mi oni trebali promijeniti gumu, i to o njihovu trošku. Naprotiv, ja sam morao kupiti novu gumu.</p>
<p> Na moje pitanje što bi bilo da sam se brže vozio auto-cestom djelatnik »Molydona« mi je odgovorio da sam imao peh što sam dobio neispravnu gumu!!?? </p>
<p> Toliko o nedavnom uvođenju Zakona o zaštiti potrošača.«</p>
<p>IVAN DRAGIN Velika Gorica</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="43">
<p>Žrtve ne znaju tko im je podmetnuo eksploziv</p>
<p>Svjedoci o podmetanju eksploziva znaju uglavnom ono što su pročitali u »Globusu«, a nitko od desetorice dosad ispitanih nema neposrednih saznanja o počinitelju</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - U nastavku suđenja Ivici Rožiću (41) u petak su na Županijskom sudu u Zagrebu iskazivala četvorica svjedoka, koji kao i šestero svjedoka dan ranije, optuženog ničim nisu mogli povezati s podmetanjem eksplozivnih naprava, za što ga se tereti.</p>
<p> Rožić je inače ove godine nepravomoćnom presudom oslobođen u suđenju »gospićkoj skupini«, a zbog ratnih zločina počinjenih u Gospiću 1991. godine.</p>
<p>Samo su dvojica svjedoka u petak izjavila kako su u tjedniku Globus pročitali da je Rožić postavljao bombe u kuće Srba povratnika, pri čemu je petero ljudi poginulo, a četvero teško ranjeno. Osobnih saznanja, međutim nisu imali.</p>
<p>Svjedok Đuro Radaković (73) iz Jošana kod Udbine teško je ozlijeđen 17. travnja 1997. godine. Cijeli je rat prove u Jošanu, a nakon »Oluje« nije nikud bježao. Na dan kada je nastradao čuvao je ovce, a na livadi, koju je inače obrađivao, pokraj ceste je ugledao odbačenu pivsku bocu. Podigao je bocu kako bi je bacio u šipražje, a tada je došlo do eksplozije. Radaković je rekao ne zna tko je postavio eksploziv, te da mu ranije nitko nije prijetio. On smatra da naprava i nije bila namijenjena njemu osobno, već da je tu ostavljena zbog blizine autobusnog stajališta s kojeg ljudi prelaze preko spomenute livade.</p>
<p>Petar Glumac (63) i njegov sin Tihomir Glumac (34), iz mjesta Krš kod Kosinja, ispričali su o eksplozijama dviju podmetnutih mina. Prvo su Petar Glumac i njegov mlađi sin Nikola, 28. veljače 1998. godine tovarili gnojivo za njivu i pritom aktivirali napravu koja je ozlijedila Nikolu. Dva mjeseca kasnije Petar i njegov sin Tihomir ponovno su aktivirali minu kupeći sijeno, a tad je ozlijeđen Petar, koji i dan danas kako kaže trpi strah da negdje na imanju još ima koja bomba. Na pitanje tužitelja Ivana Plevka zna li tko je postavio eksploziv Petar Glumac je izjavio da je o tome čitao u Globusu, na što ga je sudac Miroslav Šovanj upozorio »ne treba uvijek vjerovati novinama«.</p>
<p>Rade Ljubojević (55) iz Straškova Sela, nije bio oduševljen time što je pozvan za svjedoka. On je izjavio da je sve rekao u istrazi i dodao:</p>
<p> »Nemojte me više zvati. Nikoga ne krivim i ni na koga ne sumnjam. Sretan sam što je sve dobro prošlo«. </p>
<p>Ljubojević je opisao i sam događaj. Zajedno sa susjedom išao je traktorom u šumu po drva. Na poljskom putu prepriječio im se panj. Rade je podigao panj i bacio ga na prikolicu, a zatim je odjeknula detonacija. Srećom nitko nije bio teže ozlijeđen.</p>
<p>Optuženi Ivica Rožić na kraju rasprave je zamolio suca Šovanja da ga, s obzirom na iskaze svih dosadašnjih svjedoka, pusti iz pritvora. Sudac je međutim Rožiću objasnio da svi razlozi zbog kojih je pritvor i određen i dalje postoje. </p>
<p>Suđenje se nastavlja u ponedjeljak, kada bi trebalo iskazivati još šestero svjedoka.</p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Doputovali u Osijek da bi iznudili 850.000 eura</p>
<p>Kada im je im je Mijok odbio isplatiti zatraženi iznos, oni su mu zaprijetili riječima: »Znamo mi tko su ti djeca i ne bi bilo baš dobro da se ona ne mogu slobodno kretati« </p>
<p>OSIJEK, 10. listopada</p>
<p> - Čitanjem optužnice i saslušanjem oštećenog Stipana Mijoka, u petak je na osječkom Općinskom sudu počelo suđenje Draganu Gavriću (31) iz Bijeljine, državljaninu Republike Srpske te državljanima Republike Srbije i Crne Gore, Ranku Radoševiću (34) iz Nikšića i Goranu Tešiću (32) iz Beograda koje se tereti da su od Mijoka, inače vlasnika tvrtke »Mijok Magazin«, pokušali iznuditi više od 850 tisuća eura.</p>
<p>Podsjetimo, optužnica ih tereti da su 29. kolovoza automobilom »grand cherokee«, subotičkih registracijskih oznaka stigli u Osijek te se zaputili prema sjedištu tvrtke »Mijok Magazin«. </p>
<p>Tamo su, od vlasnika tvrtke Stipana Mijoka na ime navodnog duga zatražili da im isplati oko 855 tisuća eura navodnog duga beogradskom poduzeću »Zvezdara Avala« s početka devedesetih godina, uvećanog za kamate. </p>
<p>Kako im je Mijok odbio isplatiti zatraženi iznos, oni su mu zaprijetili riječima kako znaju tko su mu djeca te da ne bi bilo baš dobro da se ona ne mogu slobodno kretati. </p>
<p>Kada su iznuđivaći napustili tvrtku, Mijok je o svemu obavijestio policiju. Ubrzo su zatečeni u Vukovaru gdje su i uhićeni. </p>
<p>Nakon što im je pročitana optužnica, sva trojica su izjavila da se ne osjećaju krivima za kaznena djela koja im se stavljaju na teret. </p>
<p>Oštećeni Stipan Mijok sudskom je vijeću ispričao kako optužene ne poznaje od ranije te da s njima nikada nije bio u poslovnom odnosu.</p>
<p>»Toga dana, prvi mi je u ured ušao Gavrić upitavši me, odmah s vrata, znači li mi išta ime 'Zvezdara Avala'. Kada sam mu odgovorio negativno, on se predstavio kao vlasnik te tvrtke i na stol mi stavio nekakav dokument u kojem stoji da mi imamo dug prema spomenutoj tvrtki«, ispričao je Mijok.</p>
<p>Po njegovim riječima, tada je rekao Gavriću da je vjerojatno riječ o krivotvorini, a kako su u međuvremenu u ured ušli Radošević i Tešić, Radošević mu se obratio riječima: »Vi imate sina koji često putuje u Vukovar, a imate i kćer. Znamo i da gradite hotel u Vukovaru i da to, vjerojatno, radite s našim novcem!« Oštećeni je dodao kako se tada osjetio ugroženim, te da se uplašio za svoju djecu, pa je o svemu obavijestio policiju. </p>
<p>Nakon saslušanja oštećenog Mijoka, tužitelj je sudskome vijeću priložio dopis beogradske policije prema kojem Dragan Gavrić nema nikakve veze sa poduzećem »Zvezdara Avala«. Također je zatražio i da se optuženom trojcu produlji pritvor što je i prihvaćeno. </p>
<p>Suđenje se nastavlja. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Napao ga razbijenom bocom jer je gledao njegove cure</p>
<p>Optužnica Iliju Mišića tereti da je 21. srpnja 2001., nakon svađe sa oštećenim Stipićem, razbio pivsku bocu te više puta zamahnuo prema Stipićevu vratu</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - U petak je na zagrebačkom Županijskom sudu počelo suđenje Iliji Mišiću (28) zbog pokušaja ubojstva Ivice Stipića u noćnom klubu »Thailand« u Sesvetama, prije dvije godine.</p>
<p> Optužnica, čije je navode Mišić u petak odbacio, tereti ga da je 21. srpnja 2001. godine, nakon svađe sa oštećenim Stipićem, razbio pivsku bocu te više puta zamahnuo, prema Stipićevom vratu. Nakon što je izranjavao bocom Stipića po licu i vratu, u namjeri da ga usmrti, navodi optužnica, Mišića je spriječio konobar »Thailanda«. Mišić u petak nije želio iznositi svoju verziju događaja, pa je ispitan oštećeni, a mišljenje je dao i medicinski vještak. Stipić je vijeću, kojim je predsjedavala sutkinja Rajka Tomerlin Almer, ispričao da je sukob sa Mišićem počeo iz potpuno bezazlenog razloga. Naime, on tvrdi da je mu je Mišić, koji se nalazio u društvu dviju djevojaka, u jednom trenutku dobacio - »što gledaš«. Dodao je zatim da je čuo i zvuk razbijenog stakla, no nije vidio da je optuženi u rukama imao bocu. Čuo je samo, da kada je Mišić ustajao od stola gdje je sjedio s djevojkama i krenuo prema njemu, djevojkama rekao »Sada ću ga slomiti«.</p>
<p>Medicinski vještak je dajući mišljenje o Stipićevim ozljedama ustvrdio da su udarci bocom bili zadani srednjim i smanjenim intenzitetom. </p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Vlasnik »Huntera« oslobođen optužbe</p>
<p>Do sukoba između Ražova, te Slavena Letice i Tomice Novaka došlo je 5. ožujka 1997. godine / Zamjenik državnog odvjetnika Janjko Grlić, rekao je da je u slučaju Letičina napada Ražov postupio u nužnoj obrani</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Oslobađanjem od optužbe »da je s umišljajem započeo ali nije dovršio ubojstvo u pokušaju«, završeno je suđenje Miljenku Ražovu (38), vlasniku kafića »Hunter« u Maksimirskoj ulici.</p>
<p> Presudu je u petak izreklo vijeće Županijskog suda, kojem je predsjedala sutkinja Duška Zastavniković Duplančić.</p>
<p>Prema optužnici, do sukoba između Ražova, te Slavena Letice (nije riječ o sociologu dru Slavenu Letici, op. a) i Tomice Novaka došlo je 5. ožujka 1997. godine oko 1,30 sati u spomenutom lokalu. Ražov se najprije posvađao sa Slavenom Leticom, »došlo je do upotrebe oružja«, a u sukob se naknadno umiješao Novak, udarivši Ražova šakom u glavu. Ražov se zateturao i potom pucao iz pištolja, ne vadeći ga iz džepa, te Novaka pogodio u potkoljenicu. Nanio je Novaku ozljedu opasnu po život, jer mu je pogodio arteriju i venu, ali je spašen hitnom medicinskom intervencijom.</p>
<p>Prva pravna kvalifikacija je bila da se radilo o pokušaju ubojstva. No, nakon saslušavanja svjedoka i obrane optuženog, promijenjen je činjenični opis i pravna kvalifikacija, te se Ražova teretilo za pokušaj ubojstva u prekoračenju nužne obrane. Naime, nakon svađe Letica je, prema riječima obrane, iznenada prema njemu uperio pištolj. Ražov ga je uhvatio za ruku i došlo je do naguravanja oko oružja, a potom je došlo i do opaljenja. Nakon toga je Ražov zapucao prema Letici, dok je još držao njegovu lijevu ruku, čime je Ražov »od sebe odbio njegov napad«. Uto se među njih umiješao Novak, udarivši Ražova.</p>
<p>U završnim riječima zamjenik državnog odvjetnika Janjko Grlić, zastupnik optužnice, rekao je da bi nakon više od šest i pol godina od događaja trebala biti jasna slika događaja. Napomenuo je da i državno odvjetništvo snosi dio krivice za utvrđivanje činjeničnog stanja. Optuženi je u dva navrata bio napadnut na što je reagirao. Prvi, žešći napad je bio Letičin, no, tužilaštvo nije Leticu za to teretilo, rekao je Grlić i time nije sudu omogućilo »da o tom napadu zauzme stav«. Tužitelj je rekao kako je u ovom postupku bilo više zainteresiranih strana, na što ukazuju njihovi manevri u izjavama i obrani, a što određuje i interesne sfere za naknadu štete.</p>
<p>»I krhotine istine koju su nam dali svjedoci nadam se da će biti dovoljni za donošenje valjane istine«, rekao je Grlić, dodajući da je u slučaju Letičina napada Ražov postupio u nužnoj obrani, dok je u slučaju Novaka prekoračio te granice, jer ih je Novak pokušao smiriti. Tužitelj smatra da se radilo o »nesrazmjeru intenziteta napada«, jer je Novak šakom udario Ražova, a Ražov je u njega pucao. Smatra da je optuženi mogao i blaže reagirati.</p>
<p>Braniteljica optuženog Ražova, odvjetnica Nela Pedišić u završnim se riječima najprije zahvalila tužilaštvu što je priznalo pogreške. No, napomenula je i da smatra da je pogrešan zaključak tužitelja da se radi o prekoračenju nužne obrane, već je riječ o nužnoj obrani. »Napale su ga dvije osobe, od kojih je jedna bila naoružana i našao se u bezizlaznoj situaciji. Radi se o klasičnoj primjeni nužne obrane«, rekla je Pedišić. Predložila je da se Ražova oslobodi od optužbe.</p>
<p>Obrazlažući pak presudu sutkinja je rekla da smatra da je optuženi postupao u nužnoj obrani, te da je činjenični opis djela takav kao i obrana optuženog. Obrana optuženog suglasna je svim nađenim materijalnim tragovima, a što su potvrdili i vještaci. Novak je utrčao među njih, ali ne da bi ih smirio, već je napao optuženog, napomenula je sutkinja Zastavniković Duplančić, umjesto da je smirivao alkoholiziranog Leticu. Nije sporno da je optuženi pucao, rekla je no, bio je u kutu i nije mogao bježati i izbjeći napad, a znao da obojica nose oružje. Dodala je kako je psihijatar rekao da je optuženi bio »napet, u strahu i osjećao se ugroženim«.</p>
<p>Jasminka Ivančić</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Opljačkana i osječka »Gradska mjenjačnica«</p>
<p>OSIJEK, 10. listopada</p>
<p> - Dvojica zasad još nepoznatih počinitelja, u petak su oko 13,15 sati počinili oružanu pljačku u osječkoj «Gradskoj mjenjačnici» koja se nalazi u središtu grada, na križanju Ulice Hrvatske Republike i Radićeve ulice. </p>
<p>Prema prvim informacijama, pljačkaši su u mjenjačnicu upali maskirani - preko lica su imali tamne čarape, a na glavama šilt kape te su prijeteći pištoljem i puškom djelatnicima zapovjedili da legnu na pod. </p>
<p>U to su se vrijeme u mjenjačnici nalazili poslovođa i djelatnica koji su, u strahu za svoje živote, poslušali zapovjedi naoružanih napadača. Ušavši iza pulta, pljačkaši su prvo iz zida iščupali telefonske žice, a potom su iz kase ukrali veću količinu novca. Pretpostavlja se da je riječ o iznosu od oko 150 tisuća kuna. </p>
<p>Nakon toga su pobjegli, a s obzirom da se mjenjačnica nalazi odmah preko puta osječke glavne tržnice, mnogi su ih vidjeli kako trče Radićevom ulicom prema rijeci Dravi. </p>
<p>Navodno je riječ o muškarcima starosti između 20 i 30 godina, visine oko 180 cm i jače tjelesne građe. Iako su policijske patrole odmah blokirale šire područje grada, pljačkaši u trenutku zaključenja ovog izdanja Vjesnika nisu bili uhićeni.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Protiv Dorešića pokrenute dvije istrage</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Zbog nedolaska odvjetnika Krešimira Vilajtovića, branitelja bivšega pomoćnika Ministra prosvjete i športa Miroslava Dorešića, na zakazano saslušanje kod istražnog suca Zdenka Konjića, ono je u petak odgođeno. Odvjetnik navodno nije dobio poziv.</p>
<p>Dorešića, koji se nalazi u pritvoru, i protiv kojega se na zagrebačkom Županijskom sudu vode dvije istrage (jednu vodi sudac Boris Ivančić), zbog prijetnji novinarki HTV-a Sunčici Findak, s kojom je bio u vezi, a druga zbog prijetnji i neovlaštenog snimanja iste osobe.</p>
<p> Naime, Dorešića se u prvom slučaju prijetnje tereti prema stavku 2. članka 129, tj. da je prijetio oštećenoj da će joj objavljivanjem fotografija narušiti ugled i uništiti društveni položaj.</p>
<p>U drugom slučaju, pak, riječ je o stavku 3. istog članka, odnosno o težoj kvalifikaciji prijetnje, jer je navodno riječ o prijetnji koja je oštećenu dulje vrijeme stavila u težak društveni položaj, te o neovlaštenom snimanju spomenutih fotografija. </p>
<p>M.D., J.I.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="49">
<p>Dragan Kovačević: Država određuje ponudu i potražnju na tržištu kapitala</p>
<p>Tržišna kapitalizacija svih društava na Zagrebačkoj burzi iznosi 57 milijardi kuna, kazao je direktor Zagrebačke burze Marinko Papuga / Predsjednik Komisije za vrijednosne papire Miljenko Fičor najavio je skoro burzovno uvrštenje jedne velike hrvatske tvrtke, te otklonio špekulacije o tome da su izmjene zakona o preuzimanju predizborni ustupak Katoličkoj crkvi</p>
<p>NOVIGRAD, 10. listopada -Razvoj tržišta kapitala u Hrvatskoj i njegovo učinkovitije funkcioniranje može se postići samo pažljivim usklađivanjem financijskog zakonodavstva, istaknuo je u petak prigodom otvaranja 13. međunarodne konferencije Zagrebačke burze njen direktor Marinko Papuga. Sama Burza će nakon izbora budućoj Vladi iznijeti prijedlog projekta koji će osigurati razvoj tržišta kapitala, najavio je Papuga, naglasivši da znatan problem u Hrvatskoj predstavlja sporost usluga namire, koje bitno zaostaju za mnogim zemljama u regiji.</p>
<p>Predsjednik Komisije za vrijednosne papire Miljenko Fičor je govoreći o ovogodišnjim aktivnostima Komisije potvrdio da se uskoro može očekivati uvrštenje na burzu jednog velikog hrvatskog poduzeća, no nije kazao o kojoj se tvrtki radi. Fičor je također opovrgnuo medijske navode kako Prijedlog izmjena i dopuna zakona o preuzimanju trgovačkih društava predstavlja ustupak Katoličkoj crkvi, za koju se očekuje da će preuzeti 25 posto Croatia osiguranja. Opovrgnuo je i navode da je Komisija odbila zahtjev za odobrenjem prospekta Dom Holdinga. Naime, prospekt je bio nepotpun pa Komisija o njemu nije ni raspravljala. Dom Holding nije nadopunio prospekt te je izvijestio Komisiju da odustaje od zahtjeva za uvrštenjem u prvu burzovnu kotaciju,</p>
<p>Fičor je kazao da je 228 društava u zakonskom roku, a nakon njega ukupno 240 društava, s ukupnim temeljnim kapitalom većim od 47 milijardi kuna, ispunilo obavezu uvrštenja u kotaciju javnih dioničkih društava. Od toga je na Zagrebačku burzu, kako je rekao Papuga, uvršteno 128 društava s temeljnim kapitalom od 29 milijardi kuna i tržišnom kapitalizacijom od 57 milijardi kuna. </p>
<p>Na hrvatskom tržištu kapitala »nema dovoljno robe«, slikovito je ocijenio ravnatelj Hagene Dragan Kovačević, istaknuvši da u Hrvatskoj postoji zapravo samo jedan broker - država, koja određuje ponudu i potražnju. </p>
<p>S druge strane, kazao je Kovačević, nalaze se nezainteresirani subjekti na tržištu vrijednosnih papira. Istaknuo je da bi se od svih poduzeća uvrštenih u kotacije javnih dioničkih društava, na to odlučilo manje od 10 posto da ih novi zakon na to nije prisilio. </p>
<p>Komentirajući raspravu u javnosti oko »rasprodaje hrvatske imovine«, Kovačević je zamjerio Vladi što se umjesto stranim strateškim partnerima nije više okrenula domaćim institucionalnim ulagačima. Istaknuo je da u Hrvatskoj postoji jeftini kapital - od 3,5 do 4 milijarde eura mirovinskih fondova koje se neće morati isplaćivati sljedećih 20 do 25 godina. </p>
<p>»Mi za taj novac nismo spremni«, zaključio je Kovačević.</p>
<p>Prvog dana konferencije zamjenik glavnog tajnika Europske federacije tržišta vrijednosnih papira Gregor Pozniak predstavio je izmjene zakonodavstva o financijskim uslugama Europske unije. Nove smjernice trebale bi, na temelju plana objavljenog u svibnju 1999., biti donesene do kraja 2005., iako sva pitanja moraju biti usuglašena do travnja sljedeće godine. </p>
<p>Pozniak je istaknuo da je vremena za prilagodbu budućih članica malo s obzirom na brzi tempo izmjena, prije svega prilično zastarjelih smjernica s područja financijskih usluga, bez obzira na to hoće li Hrvatska EU pristupiti 2007. ili 2008. Među novostima koje će donijeti, primjerice, izmjene smjernice o uslugama ulaganja, jest i zamjena pojma burze i službenog tržišta vrijednosnih papira širim pojmom reguliranog tržišta. </p>
<p>Petra Bulić</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Čudnovati braniteljski fond </p>
<p>Fond hrvatskih branitelja neće biti ni otvoreni ni zatvoreni, ali je zamišljen kao državnoprivatni, investicijski i socijalni</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Nakon što je prošloga tjedna Hrvatski sabor usvojio Zakon o Fondu hrvatskih branitelja, Vlada bi po tom zakonu trebala osnovati posebni fond, kakav dosad nije postojao.</p>
<p>Iako nije ni otvoreni ni zatvoreni, trebao bi biti investicijski. Osnivač mu je država, a suvlasnici će biti privatne osobe (oko 386.000 branitelja). </p>
<p>Iako će biti vlasnici udjela u fondu, neće baš po vlastitom nahođenju moći raspolagati tom svojom imovinom (statutom će se propisati oblik, sadržaj i način raspolaganja udjelima Fonda), osim dijelom koji dobiju na ime dobiti ostvarene poslovanjem fonda.</p>
<p>Fond bi s jedne strane bio pod državnom i političkom kontrolom (organ Fonda je Upravni odbor, imenuje ga Vlada, a njime predsjedava ministar branitelja, članovi odbora su predstavnik ministarstva gospodarstva, predstavnik Sabora, te četiri predstavnika braniteljskih udruga, a izvješće o poslovanju Fonda podnosi se Saboru, a ne vlasnicima udjela u Fondu), a s druge njime bi trebalo upravljati neko od društava za upravljanje fondovima koje će se izabrati na javnom natječaju. </p>
<p>Zanimljivo je i da mandat Upravnog odbora traje do opoziva, te da on, a ne primjerice netko poput Komisije za vrijednosne papire, nadzire zakonitost rada i poslovanja fonda.</p>
<p>Fond bi trebao biti aktivan sudionik tržišta kapitala koji bi bio »ovlašten stjecati vrijednosne papire samo ako to dovodi do povećanja vrijednosti imovine Fonda«, (iako je poznato da cijene na tržištu ne idu uvijek uzlaznom putanjom), a istodobno bi se iz dobiti Fonda trebali financirati neprofitni socijalni projekti.</p>
<p>Naime, mogućnosti rasta vrijednosti imovine Fonda u startu se ograničavaju načinom na koji se namjerava raspodjeljivati dobit od poslovanja fonda, koja inače ne podliježe oporezivanju. </p>
<p>Naime, trećina prihoda od realizirane kapitalne dobiti (dividende) i kamata dijelila bi se članovima Fonda (sukladno veličini njihova udjela u Fondu), trećina bi se reinvestirala, a trećina bi išla za razvojne, socijalne i humanitarne mjere u svrhu poboljšanja statusa hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Za potonje bi se donio poseban pravilnik o tome tko može dobiti ta sredstva, ali ona bi se usmjeravala ponajprije školovanju i stipendiranju djece branitelja, te kao pomoć socijalnim slučajevima. Tako se u praksi solidarno svi članovi Fonda odriču dijela dobiti koja će se usmjeriti nekima od njih.</p>
<p>Imovinu fonda činile bi dionice i udjeli trgovačkih društava rezervirani za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji iz privatizacije pravnih osoba u vlasništvu Republike Hrvatske, kao i donacije(?). </p>
<p>Branitelji računaju na udjele od po sedam posto dionica HT-a, Ine, HEP-a (a u perspektivi i drugih velikih državnih poduzeća), koji su predviđeni za prijenos bez naknade braniteljima i njihovim obiteljima. Ranije su se iznosile procjene da sedampostotni udjeli samo u spomenuta tri poduzeća vrijede oko pola milijarde eura.</p>
<p>Ono društvo za upravljanje investicijskim fondovima koje na natječaju osvoji ovaj fond, dobit će, po svemu sudeći, posao života. Po zakonu, temeljni kapital tog društva prilikom javljanja na natječaj mora iznositi najmanje pet milijuna kuna, mogu se natjecati samo »društva koja imaju iskustva te s uspjehom upravljaju imovinom«, a prilikom raspisivanja natječaja utvrdit će se dodatni kriteriji. </p>
<p>To društvo očito neće imati previše posla oko upravljanja imovinom Fonda, a za to će dobivati godišnju naknadu koja može iznositi do 0,5 posto ukupne vrijednosti imovine Fonda, što zapada milijune kuna. </p>
<p>Zanimljivo je također da se po zakonu »naknada obračunava dnevno na tržišnu vrijednost imovine Fonda, a plaća se jednom mjesečno«. Kako se pak misli dnevno računati tržišnu vrijednost imovine fonda (to bi trebala raditi depozitna banka), kad će on dobrim dijelom držati dionice koje ne kotiraju na tržištu, nije poznato.</p>
<p>Nakon tri godine djelovanja Fonda, ako se ispostavi da se ispunjenje ciljeva Fonda (to bi bilo povećanje vrijednosti imovine) najučinkovitije postiže prijenosom sredstava Fonda na njegove članove, Vlada će donijeti takvu odluku i Fond likvidirati. No, nakon tri godine može se donijeti i odluka o preoblikovanju u zatvoreni investicijski fond, što bi braniteljima bilo prihvatljivije.</p>
<p>Po zakonu, Upravni odbor Fonda dužan je u roku od 30 dana nakon imenovanja započeti natječajni postupak za izbor društva za upravljanje Fondom te ga završiti u roku od 180 dana od dana stupanja ovog zakona na snagu, kao i donijeti statut fonda. </p>
<p>Kada će Fond započeti s radom? Zakon kaže onda kad mu se u vlasništvo prenese barem dio pretpostavljene imovine. Samo nigdje ne piše u kojem bi se roku taj prijenos trebao izvršiti.</p>
<p>Nives Matijević</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Imovina Sipasa procijenjena na 15 milijuna kuna, a dugovi iznose </p>
<p>8,5 milijuna kuna </p>
<p>SISAK, 10. listopada</p>
<p> - Stečaj sisačkog Sipasa pokrenut je sredinom srpnja, a početkom listopada na Trgovačkom sudu u Sisku utvrđene su tražbine vjerovnika u ukupnom iznosu od 8,5 milijuna kuna, dok je imovina poduzeća procijenjena na 15 milijuna kuna. </p>
<p>Kako nam je rekla stečajna upraviteljica Branka Malbašić, odlučeno je da se izrade stečajni plan i plan preustroja. Međutim, Ministarstvo financija i Grad Sisak, koji su uz radnike najveći vjerovnici, još nisu imenovali svoje predstavnike za Odbor vjerovnika. Sipas je Gradu dužan više od milijun kuna za komunalnu naknadu, a ostatak iznosa odnosi se na dug za poreze, doprinose i druga davanja iz plaće, te na plaće radnika, koji su posljednje dvije godine primali samo minimalnu plaću. </p>
<p>Stečajna upraviteljica ukinula je pogon puhane ambalaže koji je, ponajviše zbog zastarjele tehnologije, godinama stvarao gubitke, a s radom su nastavili pogoni s proizvodnjom tehničke plastike i folija.</p>
<p>»Stečaj je zatekao 64 radnika, a u međuvremenu ih je otišlo 14. Trenutačno proizvodnja u preostala dva pogona pokriva troškove. Proizvode tehničke plastike plasiramo pretežito Mečelj Željezari i Končaru, a ATS program (plastične folije) Vindiji i Francku«, rekla je stečajna upraviteljica.</p>
<p>Neizvjesno je koju će cijenu na tržištu postići nekretnine i pokretna imovina čiju prodaju Sipas u stečaju uskoro mora oglasiti. Prodavat će se upravna zgrada s pripadajućim zemljištem, stara upravna zgrada s parkiralištem, pogon puhane ambalaže te još jedan stari pogon. Stanje otežava činjenica da nad dva objekta Porezna uprava i Zagrebačka banka polažu razlučno pravo. S obzirom na lokaciju, prometnu i ostalu infrastrukturu te relativnu očuvanost objekata, kupci će se možda naći već u prvom krugu prodaje.
Sipas je nekada pripadao sisačkoj Željezari. Nakon privatizacije 32 posto dionica zadržala je Željezara Sisak, danas također u stečaju, dok su većinski vlasnici mali dioničari. U segmentu tehničke plastike, koji je zadržan i u stečaju, Sipas je bio vodeći proizvođač na području bivše Jugoslavije.</p>
<p>Mirjana Gerić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Rusi zainteresirani za Lenac isključivo kao za remontno brodogradilište</p>
<p>RIJEKA, 10. listopada</p>
<p> - »Nekoliko ruskih tvrtki zainteresirano je za kupnju Viktora Lenca koji ih zanima isključivo kao remontno brodogradilište, ali ne i kao mjesto gradnje novih brodova«, rekao nam je Marijan Tuškan, riječki poduzetnik i predsjednik Hrvatsko-ruskog društva prijateljstva.</p>
<p>Nekoliko najvećih ruskih brodara već desetljećima koristi usluge remonta u Martinšćici, pa ne bi čudilo da Rusi postanu novi vlasnici tog remontnog brodogradilišta, koje u ovom trenutku ima dug od 120 milijuna dolara. </p>
<p>Na pitanje što će biti sa sadašnjih 1100 radnika u slučaju da Rusi kupe brodogradilište i zadrže samo remont i preinake brodova, Tuškan je ustvrdio kako nema govora o eventualnom otpuštanju radnika. Kako kaže, Rusi žele osjetno povećati poslove remonta i preinaka brodova, pa bi posla bilo za sve zaposlene. </p>
<p>»Naposljetku, u Sredozemlju je stalno prisutno gotovo tisuću ruskih brodova, što znači da bi za Lenac posla bilo i previše«, primjećuje Tuškan.</p>
<p>Sredinom ove godine, kad je počela kulminirati poslovna kriza u Martinšćici, kao mogući kupac-spasitelj tog škvera počeo se spominjati ruski brodar Novoship, a tadašnji direktor Lenca Damir Vrhovnik je rekao kako to, na žalost njega i radnika Brodogradilišta, nije istina. Najnovije vijesti o »dolasku Rusa« nitko iz Lenca nije želio komentirati, a radnici su sumnjičavi prema najavi da bi eventualnim prestankom gradnje novih brodova svi zaposleni zadržali svoja radna mjesta.</p>
<p>Tuškan je dodao da Ruse previše ne zanima ni korištenje Lenčevog doka 11, kupljenog za 12 milijuna dolara prije tri godine u SAD-u, a u čije je uređenje utrošeno još skoro toliko novaca. Uz taj dok, Rusi bi se morali žurno riješiti i 95 godina starog, potpuno zahrđalog doka vezanog u riječkoj luci. Prema riječima stručnjaka, zbog opasnosti od potonuća teško je izvedivo i samo odvajanje tog doka od obale, a kamoli tegljenje do najbližeg rezališta u Turskoj.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Dionica Genentecha porasla četiri posto</p>
<p>LONDON/FRANKFURT, 10. listopada</p>
<p> - Neizvjesnost pred sezonu objave podataka o poslovanju europskih kompanija u trećem tromjesečju drži ulagače na oprezu, te pritišće cijene dionica na europskim burzama. Sezona tromjesečnog izvještavanja na zamahu će dobiti idućeg tjedna kada se očekuju objave poslovnih rezultata finske Nokije, njemačkog SAP-a, te francuskog Danonea.</p>
<p>Do podneva je londonski FTSE indeks oslabio 0,09 posto, na 4310 bodova, a frankfurtski Dax spustio se 0,18 posto, na 3475 bodova.</p>
<p>Među gubitnicima se našao britanski maloprodajni lanac Sainsbury, koji je zabilježio 0,2-postotni pad prihoda u drugom tromjesečju. Dionice su mu oslabile 1,2 posto.</p>
<p>Tokyjski Nikkei 225 indeks ojačao je 2,4 posto, na 10.786 bodova.</p>
<p>Dobre vijesti o stanju na američkom tržištu rada kao i veća zarada Internet kompanije Yahoo pomogli su u četvrtak porastu vrijednosti američkih burzovnih indeksa. Newyorški Dow Jones indeks porastao je na najvišu razinu u posljednjih 16 mjeseci, ojačavši 0,5 posto, na 9680bodova, dok je tehnološki Nasdaq Composite dosegnuo najvišu razinu u proteklih 19 mjeseci, dobivši gotovo jedan posto na vrijednosti te iznosi 1911 bodova.</p>
<p>Najveća biotehnološka kompanija Genentech izvijestila je o rastu dobiti, što je potaknulo skok njezinih cijena dionica za četiri posto. (Hina/Reuters)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="54">
<p>Račan: Nisam pesimist ni nakon izvješća glavne haaške tužiteljice</p>
<p>Izvješće je moglo biti i bolje i više u skladu s tonom razgovora i nastupa Carle del Ponte u Zagrebu, rekao je premijer i dodao da u izvješću »ima stvari s kojima se nije teško složiti, ali postoje stvari koje treba dodati« / U ovom trenutku nemamo nijednu činjenicu koja bi govorila da je general Gotovina u Hrvatskoj, ali ne tvrdim da on nije ovdje, rekao je premijer</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - »Nisam pesimist«, izjavio je u petak nakon Vladine sjednice premijer Ivica Račan komentirajući izvješće glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte o suradnji Hrvatske s Haaškim sudom, koje je u četvrtak podnijela Vijeću sigurnosti UN-a. </p>
<p>Premijer smatra da u ocjeni izvješća treba biti slojevit te da ga ne ocjenjuje negativnim. U šali je dodao da je moglo biti i oštrije s obzirom na to da ga iznosi tužiteljstvo. No, moglo je, kaže, biti i bolje i više u skladu s tonom razgovora i nastupa Carle del Ponte u Zagrebu. </p>
<p>Račan je dodao je da u izvješću »ima stvari s kojima se nije teško složiti, ali postoje stvari koje treba dodati«. Premijer je naglasio da se koristi svaki trenutak, kao što se to činilo prilikom njegova posjeta Londonu i Bruxellesu, ne bi li se čula i hrvatska strana cijele priče o suradnji s Haaškim sudom. </p>
<p>Dodao je da izvješće Carle del Ponte ne završava zahtjevom za neku posebnu kritiku Hrvatske, te ne sprječava hrvatske težnje prema Europskoj uniji. »Izvješće završava s dogovorom o nastavku suradnje«, kazao je i istaknuo da »slučaj Gotovina« ostaje problem. »Hrvatska ne bi trebala pretrpjeti štetu ako nešto želi učiniti, ali ne može«, smatra Račan, te naglašava da je »Vlada bila i bit će za punu suradnju s Haaškim sudom«. </p>
<p>No, premijer sve manje vjeruje u mogućnost da se general Ante Gotovina sam preda Haaškom sudu, bez obzira na to što to, prema njegovim riječima, Vlada priželjkuje. »Hrvatska će vlada postupiti u skladu sa svojim obvezama. U ovom trenutku nemamo nijednu činjenicu koja bi govorila da je general Gotovina u Hrvatskoj, ali ne tvrdim da on nije ovdje«, rekao je Račan. </p>
<p>Naglasivši kako Hrvatska prihvaća da suradnja s Haaškim sudom bude jedan od kriterija za ulazak u EU, Račan je istaknuo da je stav Vlade o hrvatskoj suradnji s Haagom iznio i vodećim ljudima EU-a prilikom posjeta Bruxellesu. </p>
<p>Dodao je da Hrvatska nije uvijek bila vjerodostojna i na liniji suradnje sa Sudom, što treba ispraviti. »Pokazali smo dobru suradnju prilikom posljednjeg posjeta Carle del Ponte«, rekao je Račan. Istaknuo je da je glavna haaška tužiteljica u Zagreb stigla s nekim informacijama o mjestu boravka generala Gotovine, za koje »nije tvrdila da su točne«, ali je Vlada već raspolagala tim podacima i provjerila ih. »Nismo čekali Carlu del Ponte da nam ih dostavi. Zbog toga je i razgovor bio uspješan«, naglasio je hrvatski premijer.</p>
<p>»Vjerojatno će i ubuduće biti neistinitih informacija i podataka. Prema njima se treba odnositi mirno i provjeriti ih«, poručio je premijer Račan komentirajući netočne informacije o mjestu Gotovinina boravka.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Čučić kazneno prijavljen jer još nije vratio službeni automobil</p>
<p>Nakon izrazito negativna nalaza revizije financijskog poslovanja te podnesene kaznene prijave skupština je u četvrtak razriješila sve dosadašnje članove svih tijela obiju udruga, navodi se u priopćenju dviju udruga.</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Na izvanrednoj i izbornoj skupštini Europskog doma Zagreb i Europskog pokreta Hrvatska u četvrtak su izabrana nova vodstva tih udruga, priopćile su u petak te udruge. Prihvaćeni su i novi statuti udruga koji su većinu ovlasti dosadašnjega glavnog tajnika Europskog pokreta, odnosno predsjednika Europskog doma, prenijeli na Središnji odbor od 25 članova.</p>
<p>»Nakon izrazito negativna nalaza revizije financijskog poslovanja te podnesene kaznene prijave skupština je u četvrtak razriješila sve dosadašnje članove svih tijela obiju udruga«, stoji u priopćenju.</p>
<p> Iako u priopćenju nije naznačeno protiv koga je i zbog čega podnesena kaznena prijava, u Europskom domu se doznaje da je prijavljen bivši glavni tajnik Europskog pokreta i predsjednik Europskog doma Ljubomir Čučić zbog »otuđenja službenog automobila«. Naime, od kolovoza ove godine, kad je razriješen obiju dužnosti, Čučić nije vratio službeni automobil »škodu octaviu«, a iako je u međuvremenu izbačen i iz članstva u udrugama, automobil je još uvijek kod njega, ističu u Europskom domu.</p>
<p> Većinom glasova skupština je izabrala novo vodstvo udruga, u kojem su poznati hrvatski poduzetnici, novinari, profesori, liječnici, športaši i drugi, priopćeno je.</p>
<p> Nova vodstva zatražit će prijam kod Predsjednika Republike, predsjednika Vlade i gradonačelnice Grada Zagreba, kako bi ih izvijestila o planovima rada, jer su, kako ističu u udrugama, kao predstavnici civilnog društva spremni maksimalno pridonijeti prijamu Hrvatske u Europsku uniju. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Mesić: »Slučaj Gotovina« neće utjecati na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> hrvatskog priključenja EU </p>
<p>Obraćenje glavne haaške tužiteljice VS-u u skladu je s njezinim izlaganjem u razgovoru s nama u Zagrebu, rekao je hrvatski predsjednik/ Del Ponte nam je najavila da će izvješće biti pozitivno u dijelu o suradnji Hrvatske u predaji dokumentacije, ali da će ustvrditi kako je problem Zagreba i Haaga i dalje Gotovina, kazao je Mesić</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - »Izvješće glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte Vijeću sigurnosti UN-a je očekivano i na tragu razgovora koje je u Hrvatskoj vodila s državnim vrhom«, kazao je u petak za Vjesnik hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. </p>
<p>»Takvo njezino obraćanje u skladu je s njezinim izlaganjem u razgovoru s nama u Zagrebu. Moji suradnici i ja argumentirano smo joj objasnili okolnosti u kojima smo se našli nakon bijega generala Ante Gotovine. Mislim da je to ona i prihvatila«, rekao je Predsjednik. Ponovio je da su do haaške tužiteljice sve vrijeme dolazile različite informacije o Gotovini, zaključivši kako su to »očito bile samo indicije i zastarjele informacije«. </p>
<p>»U razgovorima s hrvatskim dužnosnicima Del Ponte je najavila da će izvješće biti pozitivno u dijelu koji se odnosi na suradnju Hrvatske u predaji dokumentacije, ali da će ustvrditi kako je problem Zagreba i Haaga i dalje Gotovina«, potvrdio je Mesić.</p>
<p>»Neriješeni slučaj odbjegloga generala neće utjecati ni na ubrzanje ni na zastoj hrvatskog priključenja Europskoj uniji, jer to je problem koji će se rješavati«, dodao je. </p>
<p>Predsjednik je prokomentirao i ponudu SAD-a da s pet milijuna dolara nagradi donositelje informacija o Gotovini. »Mislim da se taj potez američke administracije u Hrvatskoj pogrešno interpretira. Naime, riječ je o tome da Amerika nudi pomoć za sve one koje Interpol traži zbog ratnih zločina, i to se ne odnosi samo na generala Gotovinu«, kazao je Mesić. »Zemlje članice Interpola, pa tako i SAD, same odlučuju o tome na koji će način najučinkovitije provesti potjernice Interpola«, rekao je Predsjednik. Smatra da je riječ o »općoj metodi američke administracije«, no tu metodu potrage za haaškim bjeguncima nije želio komentirati, jer »se Hrvatska ne može upuštati u poslove drugih država«. Upitan je li znao da će Amerika Hrvatskoj ponuditi ovakvu pomoć, Mesić je odgovorio: »Ne, nisam to znao. Nisam uopće znao da imaju takvu odluku«. </p>
<p>Predsjednik i dalje smatra da bi se general Gotovina trebao sam predati, jer će si time olakšati poziciju, te osigurati obranu sa slobode, kao što je bilo i u slučaju generala Rahima Ademija. No, hoće li se Gotovina predati, njegov vrhovni zapovjednik, kako je rekao Vjesniku, ne zna. »Takva je vjerojatnost postojala nakon njegova intervjua Nacionalu«, rekao je Predsjednik koji ne »zna ni kako niti komunicira još Gotovina s novinarom koji ga je intervjuirao«. »Nakon što je sam general objavio da je spreman razgovarati s istražiteljima u Hrvatskoj, pa ako ih to ne zadovolji otići i u Haag, na tome je trebalo inzistirati«, smatra Mesić i dodaje: »Da se na tome inzistiralo, vjerujem da bi 'slučaj Gotovina' bio riješen«. Prema njegovom mišljenju, inzistiranje samo na generalovoj predaji, bez nuđenja dodatnih jamstava, kod Gotovine, njegovih savjetnika i odvjetnika izaziva kontraefekte.</p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Tomčić: Ili opovrgnuti izjave Del Ponte ili ostaje sumnja da je</p>
<p> Gotovina možda ipak u Hrvatskoj </p>
<p>OSIJEK, 10. listopada</p>
<p> - Predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić izjavio je u petak da je izvješće glavne tužiteljice Haaškog suda Carle del Ponte Vijeću sigurnosti UN-a različito od njezinih izjava za nedavna posjeta Zagrebu te da je zabrinut zbog toga što se u tim izjavama provlači sumnja da je general Ante Gotovina možda ipak u Hrvatskoj. Dodao je da je Carla del Ponte u Zagrebu ustvrdila kako Hrvatska vrlo dobro surađuje sa Sudom i tužiteljstvom, posebice u dostavi dokumenata i pristupu svjedocima, ali da ostaje otvoreno pitanje generala Gotovine. </p>
<p>Podsjetio je da je glavna haaška tužiteljica Vijeću sigurnosti ponovila kako ostaje otvoreno pitanje generala Gotovine, za razliku od predsjednika Haaškog suda Theodora Merona, koji je govorio isključivo o Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, a Gotovinu nije spominjao. Tomčića posebno zabrinjava činjenica da se u izjavama Carle del Ponte »provlači sumnja da se možda general Gotovina ipak nalazi u Hrvatskoj«. Dodao je da će morati provjeriti tužiteljičine izjave, ali »ako s hrvatske strane ne dođe oštar demanti, ostaje sumnja kako dosadašnje izjave da Gotovina nije u Hrvatskoj možda ipak nisu bile točne, što bi za Hrvatsku bilo vrlo loše«.</p>
<p>Snježana Čanić-Divić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Ibler: Opravdano zalaganje za proglašenje isključivoga gospodarskog pojasa</p>
<p>Degan: Proglašenje ekološko-ribolovne zone u Hrvatskom saboru ima sve korisne pravne učinke kao da je proglašen gospodarski pojas / Rudolf: Do odgode odluke o ribolovno-ekološkoj zoni došlo zbog toga što državni vrh u sučeljavanju s EU-om, nije imao snage ostati na nogama </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Knjiga »Republika Hrvatska i isključivi gospodarski pojas« autorice mr. Marine Vokić-Žužul iz Jadranskog instituta HAZU-a, prezentirana je u petak u Europskom domu. Knjigu su predstavili akademici Vladimir Ibler i Davorin Rudolf i dr. Vladimir Đuro Degan, voditelj Jadranskog instituta, koji su iznijeli pohvale autorici za stručnost, provjerenost informacija te razumljiv jezik i stil. </p>
<p>Ističući da knjiga ima veliku praktično-političku vrijednost, Ibler je rekao da se autorica opravdano zalaže za proglašenje isključivoga gospodarskog pojasa, te ukazuje na propuste zbog kojih do toga nije došlo. Ibler je napomenuo da velik dio problema izvire iz toga što Hrvatska i Slovenija nisu sposobne slijediti obveze iz Konvencije o pravu mora iz 1982. godine.</p>
<p> Hrvatskoj strani je poručio da je kod proglašenja gospodarskog pojasa potrebno napraviti opsežne stručne i diplomatske pripreme, što je do sada izostalo. Degan je naglasio da proglašenje ekološko-ribolovne zone u Hrvatskom saboru ima sve korisne pravne učinke kao da je proglašen gospodarski pojas. </p>
<p>Ova knjiga, ističe, može poslužiti u provođenju te saborske odluke, kao i u svim pregovorima koji u vezi s tim predstoje. Knjiga je, napominje Degan, uspjeh hrvatske znanosti o međunarodnom pravu mora. Degan smatra da je Hrvatska proglašenjem zaštićene zone u Jadranu, postala ozbiljnijim kandidatom za primanje u EU nego ranije.</p>
<p> Tvrdi da naša zemlja treba pozvati Italiju, Srbiju i Crnu Goru i Albaniju da u Jadranskome moru proglase gospodarski pojas. </p>
<p>Rudlof kaže da je proglašenje gospodarskog pojasa, iako pravno neprijeporno, politički postalo sporno, i to ponajprije zato što se proglašenju suprotstavila Italija. »Najveći razlog talijanskog protivljenja jest u tome što oni imaju golemu ribolovnu flotu, a proglašenjem pojasa pravo na izlov imaju isključivo domaći ribari dok ostali za to moraju plaćati«, napominje Rudolf. </p>
<p>Ocijenio je da je do odgode odluke o ribolovno-ekološkoj zoni došlo zbog toga što »državni vrh u sučeljavanju s EU-om, nije imao snage ostati na nogama«. </p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Početkom iduće godine pred Vladom razvojni projekti za povećanje konkurentnosti </p>
<p>Prema izvješću o konkurentnosti za 2002. godinu, koje je javnosti predstavljeno sredinom rujna, Hrvatska na globalnoj ljestvici, koja mjeri konkurentnost 80 zemalja, zauzima 58. mjesto</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - »Početkom iduće godine Nacionalno vijeće za konkurentnost predočit će Vladi mjere za unapređenje konkurentnosti Hrvatske«, najavio je predsjednik Vijeća Željko Čović u petak nakon zajedničke, zatvorene sjednice Vlade i Vijeća.</p>
<p> »Vijeće je identificiralo osam razvojnih projekata i u siječnju ili veljači 2004. predložit će mjere koje mogu podići konkurentnost«, izjavio je Čović novinarima u Vili Prekrižje. </p>
<p>Dodao je da se ti projekti odnose na obrazovanje, pravnu državu sukladnu europskim standardima, razvoj inovativnosti i novih tehnologija, regionalni razvoj, važnost srednjeg i malog poduzetništva, na pitanje troškovne i cjenovne konkurentnosti. Članovi Vlade i Vijeća za konkurentnost razmatrali su izvješće o konkurentnosti za 2002. godinu, koje je javnosti predstavljeno sredinom rujna. Prema tom izvješću, Hrvatska na globalnoj ljestvici, koja mjeri konkurentnost 80 zemalja, zauzima 58. mjesto. To je bitno lošije u odnosu na neke tranzicijske zemlje, primjerice Sloveniju i Mađarsku, a bolje od Bugarske i Rumunjske. </p>
<p>Premijer Ivica Račan naglasio je da je rasprava, koju su vodili na Vladi, potvrdila opravdanost osnivanja Vijeća za konkurentnost, te je dodao da u Hrvatskoj treba »revidirati zajedničke ciljeve«. »Ne može postojati samo jedan konsenzus, onaj o ulasku Hrvatske u EU, a i on povremeno zna biti upitan kada treba ostvariti konkretne elemente«, rekao je premijer. »Najlošije što bi nam se moglo dogoditi jest da ne znamo što ćemo sami sa sobom sada kad imamo samostalnu državu«, rekao je Račan i dodao da je potrebno definirati šire i dalekosežnije ciljeve »koji će nas okupiti i motivirati«. </p>
<p>Vlada je, naglasio je, raspravljala o onome što je potrebno učiniti da bismo Hrvatskoj podigli konkurentnost u svijetu. »Proteklih nekoliko godina utrošili smo na čišćenje gospodarskih ruševina, a sada je cilj dizanje konkurentnosti Hrvatske, hrvatskoga gospodarstva i pojedinih poduzeća«, kazao je Račan. Istaknuo je da se taj proces mora, što je strateški važno, odvijati paralelno s približavanjem Europskoj uniji.</p>
<p>Čović je objasnio da vijeća za konkurentnost postoje u mnogim zemljama, a da su se na Vladinoj sjednici razmatrale slabosti koje čine Hrvatsku manje konkurentnom od zemalja u njezinu okruženju.</p>
<p> U izvješću se navodi da su najveće slabosti Hrvatske, među ostalim, visoki troškovi rada, visoko porezno opterećenje te slaba ulaganja u istraživanje i razvoj. Kao prednosti se ističu transparentan porezni sustav, jednostavno osnivanje poduzeća te konsolidiran bankarski sustav.</p>
<p>D. Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Regionalna suradnja daje odgovore na probleme globalizacije</p>
<p>Proglašavanjem ekološko-ribolovne zone umjesto isključivog gospodarskog pojasa Hrvatska je pokazala odgovornost prema održivom razvoju Mediterana, rekao je hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula</p>
<p>SPLIT, 10. listopada</p>
<p> - U petak je u Splitu započelo dvodnevno zasjedanje Mediteranskog odbora Socijalističke internacionale u organizaciji SDP-a, kojemu je Hrvatska prvi put domaćin. Na sastanku sudjeluju predstavnici Alžira, Belgije, Cipra, Hrvatske, Francuske, Njemačke, Grčke, Italije, Palestinske samouprave, Španjolske, Švedske i Tunisa. Gosti sastanka su predstavnici iz Srbije i Crne Gore.</p>
<p>»U novom optimizmu prolazimo vrlo važno i teško razdoblje u kojem trebamo odgovoriti na mnoga pitanja. Sredozemlje je prirodni prostor, platforma koja može dati dobre odgovore na zahtjeve socijaldemokracije«, kazao je glavni tajnik Socijalističke internacionalne Luis Ayala. Prema njegovim riječima, u vremenima s teškim izazovima, kao što je borba protiv terorizma, multilateralizam je iznimno važan.</p>
<p>Ministar vanjskih poslova Tonino Picula je pak istaknuo kako Hrvatska želi da Sredozemlje bude prostor okupljanja i suradnje, a ne sukoba. Picula je govorio i o problemima terorizma, organiziranog kriminala i ilegalnih migracija, koji su globalna prijetnja. Istaknuo je i da su se u Sredozemlju, koje je kolijevka različitih kultura, izmjenjivala razdoblja mira i napretka s razdobljima ratova i sukoba. Danas je Sredozemlje, tvrdi, središte svjetske krize.</p>
<p>»Ovaj politički trenutak, u kojem se susrećemo s ekološkim i političkim krizama, vrlo je bitan. Regionalna suradnja daje odgovore na sve probleme globalizacije«, naglasio je Picula, rekavši i da Hrvatska svim mediteranskim zemljama nudi puno partnerstvo.</p>
<p>»Proglašavanjem ekološko-ribolovne zone umjesto isključivog gospodarskog pojasa Hrvatska je pokazala odgovornost prema održivom razvoju Mediterana«, zaključio je Picula.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>»Vlada netransparentna i neotvorena prema javnosti«</p>
<p>Oporbeni klubovi Vladi su prigovorili da zakon predlaže u zadnji čas, u predizborne svrhe/ Janjić: Sramota je da je Hrvatska jedna od posljednjih tranzicijskih zemalja koje nisu donijele zakon o pravu na pristup informacijama/ Primjedbe klubova na prijedlog ustroja turističkih zajednica u osam regija, umjesto u svakoj županiji kao do sada/ Raspuštanje Sabora očekuje se idući tjedan</p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Hrvatski sabor u petak je 37. sjednicu nastavio objedinjenom raspravom o Vladinom i Librinom prijedlogu zakona o pravu na pristup informacijama. Većina klubova podržala je Vladin prijedlog, ali se oporba usprotivila njegovu donošenju po hitnom postupku. </p>
<p>Oporbeni klubovi Vladi su prigovorili da zakon predlaže u zadnji čas, u predizborne svrhe, kritizirajući aktualnu vlast da se, unatoč obećanjima nakon prošlih izbora, nije obračunala s korupcijom u državnoj upravi.</p>
<p>»Jeftino skupljanje predizbornih bodova«</p>
<p>»Teško se oteti dojmu da su politika i jeftino skupljanje predizbornih poena, a ne standardi EU-a pravi motiv za usvajanje ovog zakona u zadnji trenutak«, rekla je Ljerka Mintas-Hodak (Klub HIP-a), koja smatra da je vlast brojnim primjerima pokazala da nije spremna za transparentno i otvoreno djelovanje. </p>
<p>Želimir Janjić (HSLS) Vladu je optužio za netransparentnost i neotvorenost prema javnosti, napominjući da, unatoč učestalim zahtjevima, nije javnosti iznijela ugovore o prodaji HT-a i Ine.</p>
<p> »Na početku ove koalicijske vlasti govorilo se o potrebi obračuna s korupcijom, ali ona se proširila i ima je više nego na početku mandata. Sramota je da je Hrvatska jedna od posljednjih tranzicijskih zemalja koje nisu donijele zakon o pravu na pristup informacijama, da drži 59. mjesto na listi od 130 zemalja s visokom razinom korupcije«, dodao je Janjić. </p>
<p>Ivan Jarnjak (HDZ) upozorio je da Vlada ne odgovara pravodobno na zastupnička pitanja i iznio vlastiti primjer da već šest mjeseci nije dobio odgovor na upit o nabavi vatrogasnih vozila.</p>
<p>Dorotea Pešić-Bukovac (IDS) nazvala je pravo na informaciju velikim iskorakom prema demokraciji, »bez obzira što na putu stoji HDZ-ova pravna ostavština koju treba što prije pospremiti u povijest«.</p>
<p>U objedinjenoj raspravi zastupnici su odradili konačne prijedloge zakona o boravišnoj pristojbi, o članarinama u turističkim zajdnicama te turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma. Njima se želi racionalizirati sustav turističkih zajednica pa se predlaže njihov ustroj u osam regija, umjesto u svakoj županiji kao do sada. Cilj promjena je i pokretanje turizma u kontinentalnoj Hrvatskoj. Većina klubova podržala je nove zakone, a predloženo je i više od 60 amandmana. </p>
<p>Željko Pavlic (Libra) smatra da bi i dalje trebalo ostaviti mogućnost osnivanja županijskih turističkih zajednica, jer je taj sustav već zaživio, a mnoge županije su uspjele izgraditi svoj poseban imidž. </p>
<p>Slično je kazao i Ante Markov (HSS), istaknuvši da je postojanje županijskih turističkih zajednica poticalo najjecateljski duh među njima. </p>
<p>»Na turističke usluge stopa PDV-a od deset posto«</p>
<p>Dario Vukić (HIP) je istaknuo da bi trebalo razmotriti da se na sve turističke usluge uvede stopa PDV-a od deset posto, dok Jadranka Katarinčić-Škrlj (HSLS) smatra da predizborna atmosfera nije dobra za raspravu o zakonima koji utječu na promociju hrvatskog turizma. Dodala je da se ustrojem regionalnih turističkih zajednica uvodi centralizacija i državna kontrola, jer se razvlašćuju lokalne zajednice. </p>
<p>No, suprotno smatra Valter Drandić (IDS), koji je istaknuo da nitko neće sputavati poznata turistička mjesta u njihovoj vlastitoj promociji, ali da ona mora biti usklađena na razini regije i cijele države. </p>
<p>Lucija Debeljuh (SDP) je podržala prijedlog Odbora za turizam da 65 posto novca od boravišne pristojbe ostaje lokalnim zajednicama, 15 posto turističkim zajednicama, a 20 posto Hrvatskoj turističkoj zajednici.</p>
<p>»Kako to da u istu regiju spadaju Kornati i Drniš, a ne Kornati i Dugi otok. Ili zašto cijela makarska rivijera nije u jednoj regiji ili Pag i Novalja«, upitao je Jure Radić, dodavši da HDZ neće podržati prijedloge zakona, jer ih smatra necjelovitima i nesuvislima.</p>
<p>Sabor sjednicu nastavlja u srijedu, a idući tjedan očekuje se i njegovo raspuštanje.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Hoće li prevladati stranački ili interesi Nove tv</p>
<p>Budući da su marketinški termini na Novoj tv zakupljeni godinu dana unaprijed, raskidanje ugovora s oglašivačima zbog novonametnutih predizbornih obveza tu bi komercijalnu televiziju moglo dugoročno vrlo skupo stajati Neodređenost zastupničkih stavova o praćenju kampanje mogla bi se protumačiti razapetošću između vlastita interesa da na svim frekvencijama dobiju što više za vlastitu promidžbu i razumijevanja za financijske i tehničke mogućnosti Nove tv </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - U četvrtak su zastupnici Hrvatskog sabora raspravili prijedlog pravila o postupanju elektroničkih medija s nacionalnom koncesijom u praćenju predizborne kampanje. Budući da u petak u Saboru nije bilo kvoruma za glasovanje, konačna odluka još nije donesena.</p>
<p>Branko Vukšić, direktor programa Nove tv, zasad jedine »aktivne« televizije s nacionalnom koncesijom osim HTV-a, već danima upozorava na nelogičnost takva prijedloga, jer nameće jednake obveze i Novoj tv koja nema jednaka prava kao HTV. Poznato je, naime, da se Hrvatska televizija financira pretplatom, a uz to se još koristi i pravima na marketinške prihode, dok se Nova tv financira samo promidžbenim porukama uz gotovo zanemariv dodatni prihod od tri posto, koji se iz HTV-ove pristojbe izdvaja u Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija. </p>
<p>Budući da su marketinški termini na Novoj tv zakupljeni godinu dana unaprijed, raskidanje ugovora s oglašivačima zbog novonametnutih predizbornih obveza tu bi komercijalnu televiziju moglo dugoročno vrlo skupo stajati.</p>
<p>Saborski su zastupnici, čini se, ipak u većini svjesni problema s kojima se u ovome slučaju suočava Nova tv. Neodređenost zastupničkih stavova o praćenju kampanje mogla bi se protumačiti razapetošću između vlastita interesa da na svim frekvencijama dobiju što više za vlastitu promidžbu i razumijevanja za financijske i tehničke mogućnosti Nove tv. </p>
<p>Vukšić traži da se Novoj tv omogući da izbore prati prema svojim mogućnostima, a gledatelji bi time dobili mogućnost izbora i raznolikost sadržaja. No, neki zastupnici, među kojima i Vilim Herman iz Libre, smatraju da je stav Nove tv samo politička poza, jer su mnoge takve postaje već odredile politički smjer. Bilo kako bilo, odluče li saborski zastupnici prihvatiti Prijedlog pravila za praćenje predizborne kampanje, direktor programa Nove tv Branko Vukšić najavljuje žalbu Ustavnomu sudu. </p>
<p>S obzirom na dosadašnja iskustva, logičnim se čini prigovor predsjednika saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, HSS-ova zastupnika Luke Roića, da će predloženim ravnopravnim predstavljanjem svih stranaka u 50 minuta javnost više biti dezinformirana nego informirana, jer u pojedinim izbornim jedinicama na izborima bude na desetke i stotine stranaka. Prevladaju li stranački interesi i budu prihvaćena predložena pravila emitiranja na objema nacionalnim frekvencijama, zasićenost informacijama mogla bi u potencijalnih birača dovesti do učinka sasvim suprotnoga od željenoga.</p>
<p>Dženeta Čokić</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Klub manjina birače poziva da biraju manjinske, a ne stranačke kandidate </p>
<p>ZAGREB, 10. listopada</p>
<p> - Predstavnici Kluba nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru - Furio Radin, Zdenka Čuhnil i Tibor Santo - na konferenciji za novinare u petak pozvali su pripadnike manjina da na predstojećim parlamentarnim izborima biraju manjinske, a ne stranačke kandidate, kako bi njihovi predstavnici u parlamentu imali što veći legitimitet. </p>
<p>Tako je predstavnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin prozvao Ustavni sud da je odbijanjem davanja vjerodostojnog tumačenja odredbe Izbornog zakona koja regulira broj glasova građana na izborima, pitanje tzv. pozitivne diskriminacije vratio u sferu političke trgovine. »Ustavni sud je zakazao, ponio se fiškalski i politički, umjesto da se izjasni o usklađenosti Izbornoga zakona s Ustavom i Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina«, istaknuo je Radin, dodajući da »manjinama ostaje jedino da zaštitu prava na dopunsko glasovanje, koje im jamči Ustav, zatraže pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, budući da su ovakvim stavom diskriminirane«. Radin je kazao i da su »teorijske rasprave o tom pitanju deplasirane, jer Ustav dopušta dodatno pravo glasa, koje ovisi jedino o političkoj volji«. Predstavnici manjina istaknuli su i da nisu iznenađeni mišljenjima saborskih odbora za Ustav i za zakonodavstvo koji manjinama osporavaju pravo na dodatni glas. »Čudi me što to osporavaju oni koji bi takvom matematikom zaradili«, kazao je Radin, pojašnjavajući da je riječ o vladajućim strankama.</p>
<p> Čuhnil i Santo su upozorili da su stranke vladajuće koalicije u zajedničkom programu iz 2000. isticale zaštitu manjina, i obećavale pozitivnu diskriminaciju. </p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20031011].
|
