NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20031109].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 175768 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>09.11.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Kardinal Bozanić predvodio misu u bazilici Sv. Petra</p>
<p>Bozanić je u propovijedi pozvao na molitvu za učvršćenje vjere te crkvenog i narodnog zajedništva, ističući da su te vrednote bile hrvatska snaga u teškoćama minulih stoljeća </p>
<p>VATIKAN, 8. studenoga</p>
<p> – Nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić predvodio je u subotu svečano euharistijsko slavlje na središnjem oltaru u vatikanskoj bazilici Sv. Petra. To misno slavlje vrhunac je nacionalnoga zahvalnog hrvatskog hodočašća u Rim, u kojemu sudjeluje više od sedam tisuća hrvatskih vjernika. </p>
<p>U propovijedi, kardinal Bozanić pozvao je na molitvu za učvršćenje vjere te crkvenog i narodnog zajedništva, ističući da su te vrednote bile hrvatska snaga u teškoćama minulih stoljeća.</p>
<p>»Za njih molimo nad grobom apostolskog prvaka Petra kako bismo dragocjeno blago evanđeoskih vrijednosti mogli ugrađivati u budućnost našega naroda«, rekao je Bozanić. </p>
<p>Posebno je pozvao vjernike da na tom mjestu mole i za Petrova nasljednika, papu Ivana Pavla II., da ga Gospodin Bog uzdrži i jača u službi svoje Crkve.</p>
<p>»Naše nacionalno hodočašće prema Rimskoj crkvi, glavi i učiteljici svih crkava, dostiže danas svoj vrhunac u ovoj euharistiji nad grobom apostola Petra i u susretu s Petrom naših dana, Ivanom Pavlom II.«, naglasio je u propovijedi kardinal Bozanić.</p>
<p>Kardinal Bozanić podsjetio je da se to hodočašće odvija u ozračju živog vjerničkog spomena nezaboravnoga trećeg pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj u lipnju ove godine.</p>
<p>»Papa nam je darovao svoje jubilarno 100. putovanje očitujući svoju već bezbroj puta zasvjedočenu ljubav prema nama. Tijekom svoga trećeg pohoda Hrvatskoj ponovo nas je dotaknuo svojom prisutnošću, duhom i ljubavlju. Tada pokrenut vjerski zanos i narodno zajedništvo stalno daju nove impulse vjerničkog svjedočenja odgovarajući na izazove vremena u kojemu živimo«, rekao je Bozanić.</p>
<p>Dodao je da hrvatski hodočasnici »danas u Rim donose svoju povijest, svoju narodnu i crkvenu baštinu, svoje teškoće, molitve i radosti, zahvaljujući za dar Kristova namjesnika na zemlji«. </p>
<p>Kardinal Bozanić podsjetio je i na hrvatsko hodočašće u Rim u »Branimirovoj godini«, 1979., kada su naši vjernici također iskazali vjernost Kristu i Evanđelju, odanost Hrvata Rimskoj crkvi te odanost i pobožnost Hrvata prema Blaženoj Djevici Mariji, Majci Božjoj, koju naši vjernici zovu Kraljicom Hrvata i sinovski štuju brojnim svetištima.</p>
<p>Kardinal Bozanić pozvao je da na prvom nacionalnom hodočašću u Rim – prvom i u novom tisućljeću i prvom otkad imamo slobodnu i međunarodno priznatu državu Hrvatsku – »obnovimo veliki zavjet vjernosti Kristu, Crkvi i Majci Božjoj«.</p>
<p>U svojoj propovijedi zagrebački nadbiskup pozvao je još jedanput vjernike da ne gube nadu i povjerenje, nego se poput apostola Petra prepuste Isusu da nas povede svome križu, rekavši kako ćemo cijeli život utrošiti da to shvatimo, no ipak ćemo jedanput razumjeti.</p>
<p>U misnom slavlju, uz kardinala Bozanića, sudjelovali su gotovo svi hrvatski biskupi, oko 300 svećenika i bivši apostolski nuncij u Hrvatskoj mons. Giulio Einaudi. Na euharistiji su prineseni i prigodni darovi za Svetoga Oca – pretisak Senjskoga glagoljskog misala iz 1493., medalja s likom kardinala Alojzija Stepinca i medalja Gospe Maslinske, rad zadarskih benediktinki. Nakon euharistijskog slavlja, papa Ivan Pavao II. primio je u audijenciju hrvatske hodočasnike. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Katolički liječnici za zaštitu dostojanstva ljudskog tijela</p>
<p>ZAGREB, 8. studenoga</p>
<p> – Metoda reprodukcijskog kloniranja ovce Dolly radi dobivanja novog identičnog organizma ishodišnoj jedinki nespolnim putem, pokazala se kao potpuni promašaj, rekao je akademik Anton Švajger u svom izlaganju na simpoziju »Etički aspekti terapijskog kloniranja i transplantacije organa«.</p>
<p> Simpozij je održan u subotu u organizaciji Hrvatskog katoličkog društva i pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva. Akademik Švajger objasnio je da kloniranje presađivanjem jezgre somatske stanice na mjesto odstranjene u jajnoj stanici nije kloniranje, već stapanje stanica čime se zadržavaju nasljedne osobine oba »roditelja«. Ta metoda moralno je nedopustiva bez obzira na cilj (reprodukcijsko ili terapeutsko kloniranje) jer je riječ o namjernoj devijaciji od prirodnog načina začeća, suprotno dostojanstvu čovjeka.</p>
<p> Pravim kloniranjem može se smatrati umnožavanje izoliranih stanica in vitro u svrhu dobivanja matičnih stanica, jer se nove generacije stanica dobivaju diobom. No, i takvo kloniranje, kad je riječ o ljudskim embrijima, moralno je nedopustivo (pretpostavlja uništenje ljudskih embrija), za razliku od kloniranja somatskih matičnih stanica izoliranih iz rođenog i živog čovječjeg tijela potrebnih za liječenje. </p>
<p> O transplantaciji organa, u sklopu toga i o kloniranju, reproduktivnom i terapijskom kloniranju često se piše, a da se pri tome ne razumije potpuno o čemu je riječ. Nerazumijevanje je nerijetko i posljedica nepoznavanja stručne terminologije i nedovoljno razjašnjenih termina što sve navodi na pogrešne zaključke kad treba odlučivati o etičkim aspektima takvih intervencija nad ljudskim organizmom. </p>
<p>To je i glavni razlog zbog kojega je simpozij posvećen spomenutim temama. Namjera je katoličkih liječnika upozoriti na Povelju temeljnih prava EU o nepovredivosti ljudskog dostojanstva, te o zabrani eugeničke prakse u medicini i biologiji, posebno takve koja bi služila selekciji ljudi u što se uključuje i zabrana uporabe ljudskog tijela i njegovih dijelova za stjecanje materijalnih dobitaka kao i zabrana kloniranja ljudi. </p>
<p>To je, među ostalim, u uvodnom izlaganju rekla voditeljica simpozija doc. dr. Željka Znidarčić. U praksi, kako je dodala, nastoji se ograničiti etička razmatranja spomenutih postupaka i zaobići zabrane opravdavajući ih znanstvenim interesima. </p>
<p>Znanost se pokušava poistovjetiti s humanizmom bez obzira na metode i posljedice, a s kočničarima sve one koji se odupiru etički neprihvatljivim istraživanjima.</p>
<p>Sudionici simpozija raspravljali su i o moždanoj smrti (kada nastupa da bi se mogla poduzeti eksplantacija), transplantaciji bubrega, srca, jetre i gušterače, te o etici tih postupaka, a predavači su bili Niko Zurak, Ružica Šmalcelj, Vinko Bogdanić, Danijel Planinc, Jurica Vuković i Valentin Pozaić. </p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Katalonci pomažu hrvatskom turizmu da izbjegne betonsku tragediju na obali </p>
<p>Hrvatska je pred sudbinskom dvojbom - onemogućiti neplansku gradnju i sačuvati image očuvane zemlje i prirode ili se prepustiti stihiji i u roku od četiri godine uništiti turizam. Zvuči grubo ali je istinito - u mandatu slijedeće Vlade Hrvatska može postati biser Mediterana, prvorazredna turistička zemlja, ili betonska - antipatična džungla na kojoj će profitirati samo građevinska poduzeća i njihovi dileri </p>
<p>Hrvatska je na turističkoj prekretnici, tamo gdje je Katalonija bila prije nekoliko desetljeća. Katalonci su izabrali put, ne razmišljajući o budućnosti. U nedoumici što napraviti, na svojim su pustopoljinama, na dobrim ali praznim parcelama, izgradili betonske, iznimno ružne, gradove koji nemaju nikakve veze s modernim poimanjem turizma. Uništili su najljepše dijelove svoje obale, ali i dalje trljaju ruke – još uvijek dobro zarađuju. </p>
<p>Zahvaljujući studijskom putovanju koje su zajednički organizirali THR, španjolska konzultantska tvrtka i Hrvatska turistička zajednica, gradonačelnici hrvatskih gradova, direktori turističkih zajednica, strukovni stručnjaci i novinari, po prvi su puta ciljano mogli upoznati prednosti i mane katalonskog pristupa turizmu. </p>
<p>Kao jedina preostala zemlja Mediterana očuvanog okoliša i prirode, Hrvatska je pred sudbinskom dvojbom - onemogućiti neplansku gradnju i očuvati image i prirodu – ili se prepustiti stihiji i u roku od četiri godini uništiti turizam. Zvuči grubo ali je istinito - u mandatu slijedeće Vlade Hrvatska može postati biser Mediterana, prvorazredna turistička zemlja, ili betonska - antipatična džungla na kojoj će profitirati samo građevinska poduzeća i njihovi dileri. </p>
<p>Uz donošenje prostornih planova, stručnog (ne političkog ili potkupljivog ) ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja, nekako bi se mogla zaustaviti sadašnja (pre)izgradnja obale, odnosno još bi se uvijek mogla izbjeći sudbina betonizirane Costa Brave i Costa Dorade. </p>
<p> Novoj Vladi stoga preporučamo da u prvim danima mandata »potegne« do mjesta Roses (Costa Brava) i da se smjesti na sedmom katu hotela Sant Marc. Mi smo, naime, zahvaljujući sedmom katu spomenutog hotela već prvog dana putovanja imali sreću vidjeti svu apsurdnost, jad i bijedu katalonskog promišljanja turizma. </p>
<p>S balkona otužnog Sant Marca, smještenog stotinjak metara od marine, vidi se tridesetak gusto zbijenih zgrada i nebodera građenih bez ikakva smisla i plana. Zgrada do zgrade, neboder nasuprot nebodera toliko zbijeni da gost jednog kroz prozor može vidjeti što večera turist u drugom. </p>
<p>Sablasni dojam pojačava pustoš - Roses je izvan glavne sezone pust grad. Zamislite kompletan Novi Zagreb bez stanovnika. Takav je Roses zimi samo što je (i ovakav) Novi Zagreb mnogo ljepši i atraktivniji od Rosesa. Roses je u ovoj priči važan jer na njega, izuzmemo li Barcelonu, nalikuje većina mjesta Costa Brave i Costa Dorade koja smo obišli tijekom četverodnevne ture. </p>
<p>Stravične betonske pustinje, stotine i stotine velikih bezdušnih zgrada pogašenih svjetala što čekaju slijedeći srpanj da bi nakratko zaživjele na dva ili tri mjeseca. Zatvoreni kafići i restorani (njih više od 13.000), prazni dućani i butici. Obala Katalonije zimi je nešto najgore što čovjek, govorimo li o turizmu, može zamisliti. Netko će reći da su i naša turistička mjesta zimi pusta. Jesu, ali drugačije izgleda kada pustoš diktiraju betonske zgradurine, a drugačije kada se priroda sama »bori« s manjkom stanovnika. </p>
<p> Costa Brava, Costa Dorada i Barcelona tri su glavna turistička područja Katalonije, sve ostalo je, priznat će to i sami Katalonci, manje važno. Kataloniju godišnje posjeti 32 milijuna turista (nas manje od devet), a zaradi se nešto manje od deset milijardi eura. </p>
<p>Od spomenutih 32 milijuna gostiju 13 milijuna otpada na strance. Pogotovo na Francuze kojih je, zahvaljujući blizini, 50 posto. Slijede Nijemci, jer u ukupnom postotku stranih turista sudjeluju s osam posto, Švicarci sa sedam, Belgijanci s pet i Britanci, Talijani i Skandinavci s tri posto. Oko 78 posto turista u Kataloniju dođe cestama, zrakoplovima 18 posto. Prema anketama, njih 63 posto ovo područje Španjolske odabire zbog plaža (kupanja i sunčanja), 70 posto zbog gastronomije, a 62 posto zbog shoppinga.</p>
<p> Evo još malo suhe statistike budući da otkriva zamke u koje lako može upasti i hrvatski turizam. </p>
<p>Katalonija ima 387.108 privatnih apartmana s više od 1,6 milijuna kreveta (to su te bezlične zgrade) i samo 2570 hotela s 235.000 kreveta. U ukupnoj ponudi smještajnih kapaciteta Katalonije (2,1 milijun kreveta), apartmani sudjeluju sa 77 posto, hoteli s 10,9 posto. Pritom se uglavnom radi o hotelima nižih kategorija - tri i dvije zvjezdice. </p>
<p> »Apartmani su najveća greška našega turizma« – reći će Eulodio Bordas, direktor THR-a.</p>
<p> Zašto? Zemljišta oko zgrada (privatni apartmani) zauzimaju 17 puta više prostora nego oko hotela. Što se radnih mjesta tiče od apartmana je 20 puta manje koristi nego od hotela, dok je (za ukupni turizam) multiplikativni efekt apartmana 25 puta manji od hotelskog. </p>
<p>Pojedini su katalonski gradovi u cijelosti u vlasništvu stranaca. Nedaleko spomenutog Rosesa nalazi se Empuriabrava gdje je osam tisuća apartmana prodano Nijemcima. Još do prije desetak godina Empuriabrava je poprimala obrise super ekskluzivnog mjesta - prokopano je nekoliko kanala uz koje su niknule vile. Uz vile su morska parkirališta gdje bogataši parkiraju svoje jahte. No onda, prije desetak godina, sve je krenulo naopako, na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> je izgrađeno 8000 apartmana pa je i to, u početku čarobno, mjesto počelo nalikovati betonskim blizancima. </p>
<p> Lloret de Mar je klasična destinacija masovnog turizma, katalonski Las Vegas. Ljeti se u gradske nebodere natiska i do 200.000 turista, uglavnom školaraca što ne vode računa o tome gdje odsjedaju. Iako nakaradno betoniziran, Lloret ispunjava svoju svrhu grada mladih i bilo bi dobro da i Hrvatska ima takvu destinaciju gdje će zbog dobre zabave dolaziti mladi iz cijele Europe. </p>
<p> L'Estartit je, s druge strane, zaštitio 60 posto svojega teritorija (zaštita flore i faune područja). Turizam (i radna mjesta) baziraju na ronjenju: imaju deset ronilačkih centara posredovanjem kojih se godišnje ostvari 65.000 zarona. </p>
<p>Čelnici L'Estartita hrvatskoj su grupi preporučili da već sada zaštite svoja područja jer zaštićeni prirodni parkovi ne limitiraju već samo potiču mogućnosti businessa. Osim toga, višestruko je jeftinije ako se teritorij zaštiti na početku turističkog razvoja. </p>
<p> Costa Dorada kopija je Costa Brave - njihovi profitabilni gradovi - Salou i Cambrils uopće se ne razlikuju od Rosesa ili Empuriabrave. </p>
<p>Profitabilnost je bio glavni motiv kada su se pustoši pretvarale u turistička mjesta. Što se hotela tiče, Španjolci su pronašli savršenu formulu zarade. Osnova profitabilnosti je striktna kontrola ulaznih troškova, pogotovo cijene rada. U katalonskim hotelima na 100 kreveta dolazi deset do dvanaest zaposlenih, na 300 kreveta oko 35 ljudi. Cijena rada u ukupnim troškovima sudjeluje s 32 do 35 posto. Prosječna bruto plaća zaposlenih je 600 do 900 eura. Španjolci, nadalje, imaju i stalne sezonce s posebnim režimom zarade. </p>
<p> Hoteli su, dakle, u redu, Španjolci muku muče s apartmanima koji najvećim dijelom godine zjape prazni. Prema posljednjim istraživanjima, godišnje su popunjeni od (mizernih) 30 do 80 dana. Državne vlasti prijete da će pronaći način prisile kako da svi apartmani budu popunjeni najmanje dva mjeseca godišnje. </p>
<p>Problem (koji objektivno prijeti i Hrvatskoj) je višak kapaciteta. Ukoliko se ne ograniči izgradnja, (i) nas će preplaviti novi turistički kreveti, a istraživanja pokazuju da samo 15 posto viška kreveta, u odnosu na potražnju, uništava destinaciju. </p>
<p>Katalonija, zaključimo, ima šest milijuna stanovnika, svoju povijest, dobru hranu i niz vrhunskih turističkih proizvoda (imaju, recimo, 33 golf igrališta). S druge strane, u svojoj su turističkoj povijesti napravili velike greške na koje upozoravaju konkurentsku, ali prijateljsku Hrvatsku. Na hrvatskim je vlastima da spriječe apartmansku tragediju. Ukoliko u tome uspije, sve će drugo biti lagan posao. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Nelojalna konkurencija pekarima veći je problem od suše </p>
<p>Uz pekarnice koje rade u garažama i suterenima na neuređenom domaćem tržištu sve je više smrznutih pekarskih proizvoda iz uvoza. Osim toga, u Sloveniji se, uz državnu granicu s Hrvatskom, grade pekarnice velikih kapaciteta koje samo čekaju da padnu carinske barijere kako bi plasirali svoje proizvode na zagrebačko tržište </p>
<p>MARINKO PETKOVIĆ </p>
<p>Mlinarsko-pekarska industrija je po tko zna koji put najavila mogućnost povećanja cijene kruha, što je postalo gotovo uobičajena praksa pred kraj kalendarske godine. Uz to, ove je godine katastrofalna suša smanjila urod pšenice za više od 300.000 tona (oko 35 posto ukupnog uroda) pa ne treba čuditi što će konačnu cijenu suše, ali i neuređenih odnosa na domaćem tržištu platiti potrošači.</p>
<p>Naravno da povećanje cijene kruha s predstojećim parlamentarnim izborima nema nikakve veze, ali ima s nelojalnom konkurencijom na domaćem tržištu mlinarskih i pekarskih proizvoda, koja je hrvatskim pekarima veći problem od suše.</p>
<p>Uz pekarnice koje rade u garažama i suterenima na neuređenom domaćem tržištu sve je više smrznutih pekarskih proizvoda iz uvoza. Osim toga, u Sloveniji se, uz državnu granicu s Hrvatskom, grade pekarnice velikih kapaciteta koje samo čekaju da padnu carinske barijere kako bi plasirali svoje proizvode na zagrebačko tržište.</p>
<p> Pođimo redom, mlinarsko-pekarska industrija okupljena u Žitozajednici, ovih je dana ponovno najavila mogućnost povećanja cijena kruha, jer će uskoro pekari potrošiti brašno sa sivog tržišta, a isti nisu ušli u značajnijem broju u otkup pšenice ovogodišnjeg uroda.</p>
<p>Ovako malo tko može biti zadovoljan s ovogodišnjom žetvom bilo da je riječ o proizvođačima, prerađivačima ili potrošačima pšenice, odnosno brašna, a naposljetku kruha i drugih pekarskih proizvoda koji će dodatno opteretiti državni proračun.</p>
<p> Pekari uporno traže da profunkcionira pravna država jer najveći broj proizvođača na domaćem tržištu funkcionira izvan sustava PDV-a. Primjerice, nitko nije ozbiljno shvatio upozorenje da se 60 posto pekarskih proizvoda u Hrvatskoj proda na sivom, pa i crnom tržištu.</p>
<p>Uz 37 mlinova u državnom vlasništvu, postoji i 67 privatnih mlinova, te osam kombinata koji također melju pšenicu. Stoga nije čudno da se kilogram brašna u Splitu prodaje za 1,3 kune, iako kilogram pšenice stoji jednu kunu.</p>
<p>S druge strane, seljaci već godinama najprije zaprijete blokadom prometa u špici turističke sezone da bi izborili veću otkupnu cijenu pšenice. No, pitanje je jesu li u pravu? Jesu, kada tvrde da uz spomenute poticaje ne mogu rentabilno proizvoditi pšenicu, ali nisu kada traže »kruha preko pogače«. Naime, na usitnjenim posjedima bez agrotehničkih mjera i kvalitetnog sjemena, nikakvi poticaji i naknade ne mogu uroditi plodom. </p>
<p>Hrvatska ima gotovo idealne uvjete za proizvodnju pšenice, ali ne u Lici, Gorskom kotaru, Dalmaciji, Hrvatskom zagorju ili Istri. U spomenutim krajevima, prosječni prinos pšenice je gotovo upola niži od prinosa pšenice u Slavoniji i Baranji.</p>
<p> Primjerice, prosječni prinosi pšenice u Hrvatskoj su tek nešto veći od četiri tone po hektaru, dok su prosječni prinosi pšenice u EU-u veći od šest tona po hektaru, a u Mađarskoj su veći od šest i pol tona po hektaru.</p>
<p>Uz to, Hrvatska ove godine nakon više godina neće imati pšenice za izvoz. Urod od 650.000 tona bit će dovoljan za domaće potrebe, ali to što pšenice nema za izvoz i nije tako loše. Naime, samo za pokrivanje dijela izvoznih troškova, na teret poreznih obveznika, lani je država izdvojila 143 milijuna kuna za izvoz 250.000 tona tržišnih viškova pšenice.</p>
<p>Osim pšenice, hrvatski pekari imaju problema i s opremom i stručnim osposobljavanjem. Kruh se, naime, peče na otpisanoj opremi koja ne može dati kvalitetan proizvod. Primjerice, posljednja knjiga o pekarstvu na domaćem tržištu izdana je još 1977. godine.</p>
<p> Stoga ne treba čuditi kada veliki proizvođači kruha i drugih pekarskih proizvoda u Hrvatskoj, »Mlinar« iz Križevaca i »Čakovečki mlinovi«, upozoravaju da hrvatski pekari nisu pripremljeni za ulazak u EU, iako se njihovi proizvodi već nalaze na hrvatskom tržištu.</p>
<p>Isti upozoravaju da su domaće cijene kruha i drugih pekarskih proizvoda dva do četiri puta niže od onih u zemljama EU-a. Na sreću potrošača, cijene kruha se slobodno određuju na tržištu pa će proizvođači kruha morati dobro iskalkulirati prije nego li se odluče podići cijene, kako se najavljuje, u prosjeku tri do četiri posto.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Za napredak vinogradarstva poznavanje sorata je presudno</p>
<p>Naše je vinogradarstvo ovoga tjedna dobilo doista kapitalno stručno djelo – Ampelografski atlas, zajednički rad »...dvojice vremenski udaljenih, a sadržajno bliskih autoriteta koji na lozu gledaju kao na nacionalno bogatstvo« – pok. Zdenka Turkovića i Nikole Miroševića. Bilo bi, čini se, dobro da se sada agilni prof. Mirošević prihvati posla oko već famoznog vinogradskog katastra kojemu se još uvijek ne nazire »rođenje«...</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Sad bi prof. dr. sc. Nikola Mirošević, donedavni predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, mogao mirne duše u mirovinu, i to više nego zasluženu, rekao je pola u zbilji pola u šali, jedan štovatelj loze i vina, nakon spektakularne prezentacije Ampelografskog atlasa, kapitalnog djela naše stručne enološke literature, održane ove srijede u velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog društva (HND), kojemu je Mirošević autor. U struci je, naime, već 35 godina, predstojnik je bio punih šesnaest godina, star je (tek) šezdeset godina, pa o mirovini nema ni govora, ali ne samo zbog toga podatka nego zbog onoga glavnoga – teško je izaći iz »faha« i propustiti priliku daljega stručnog sudjelovanja u oblasti koja je ipak ono »nešto drugo«...</p>
<p>Ono da bi mirno mogao u mirovinu odnosi se na činjenicu da je svoj dugogodišnji rad okrunio sa spomenutim Atlasom što se u stručnim krugovima smatra visokim dostignućem. Ovakva kapitalna djela rađaju se svakih pedesetak godina, čulo se na prezentaciji u HND, uz naglasak da su »proizvod jedinstva znanosti i umjetnosti«. Novi Atlas nastao je doista nakon pedeset godina, odnosno 41 godinu, kad su to kapitalno djelo napravili pok. supružnici Greta (slike) i Zdenko Turković (tekst), negdašnji vlasnici glasovitog Kutjevačkog podruma.</p>
<p> Prema prof. Miroševiću, prva je ideja bila napraviti pretisak Turkovićevih djela, ali se u traženju materijala i dokumenata našlo i tridesetak akvarela Grete Turković koji u prva dva toma nisu objavljeni. »Tada smo odlučili napraviti svjetski atlas u kojemu je devedeset slika gospođe Turković, a dali smo izraditi još šezdeset slika koje su nedostajale«, objasnio je prof. Mirošević. Naravno, sve čestitke zaslužuje i pravnik Franjo Maletić, vlasnih zagrebačke izdavačke kuće »Golden Marketing. Vrijedi naglasiti da je Ampelografski atlas osim u HND dan ranije imao prezentaciju za novinare kojoj je domaćin bio zagrebački Gospodarski klub.</p>
<p>Naravno, o ovome dragocijenom prilogu našoj stručnoj vinogradarskoj literaturi bit će još govora u raznim prigodama, jer se radi o slikama i opisima sorata koje su istodobno i svojevrsni recepti vinogradarima i onima koji planiraju razvoj te tradicionalne kulture!</p>
<p>Ovu srijedu s razlogom se može nazvati neobičnim »vinskim danom« jer je počeo već opisanim predstavljanjem raritetnog Ampelografskog atlasa, a završio također jednom lijepom priredbom u zagrebačkom restoranu »Baltazar«, točnije njegovu dijelu imena »Melkior« koji je odavno poznat po posebnim vinskim sadržajima, ali je nekoliko posljednjih godina zbog preuređenja i nekih drugih okolnosti bio »izvan stroja«. Vratio se na zapažen način i to gostovanjem Kutjevačkog podruma d.d. čiji su predstavnici, osim nazočnošću promociji Ampelografskog atlasa, iskoristili boravak u metropoli da bi predstavili svoj program »De Gotho« koji će tržištu ponuditi dva posebna crna vina – merlot nakon šestomjesečnog sazrijevanja u barriqueu, te pinot koji je u takvoj bačvi bio dva mjeseca duže. »De Gotho« je naziv kojega su osnivači Kutjevačkog podruma, redovnici cisterciti, koristili i baš će tu etiketu odsad nositi ekskluzivna vina te poznate kuće.</p>
<p>Inače, restoran »Baltazar« ima još dva, nazovimo ih, pogona s posebnim namjenama – »Gašpar« i već spomenuti »Melkior« (dakle imena sv. Tri kralja), a ovaj posljednji bio je domaćin čitavu nizu vinskih prezentacija na određene aktualne teme i sadržaje, posebno iz poglavlja tradicije i kulture loze i vina, kulture stola i sličnih. Eto, vraća se i najavljuje nove sadržaje!</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>Dug prema umirovljenicima trebalo bi proglasiti javnim dugom, koji bi se mogao prodavati i kupovati</p>
<p>S velikom sigurnošću može se reći da u prošlom izbornom razdoblju nije bilo primjene futurološke analize. Jer velika obećanja temeljila su se na velikim očekivanjima biračkog tijela, a ne na analizi nekih postojećih trendova. No što bi se dogodilo kad bi se komunikacija među političarima i biračima temeljila na stvarnim trendovima, a ne na pukim priželjkivanjima... / Prijetnje nekih udruga tužbom sudu (ne samo nacionalnom nego i međunarodnom sudu u Strasbourgu) čine mi se praznom prijetnjom. Jer takve tužbe mogu se podnijeti samo ako je točno izračunat iznos duga za svakog umirovljenika, a taj iznos mogao bi obračunati samo HZMO. Bez takvog obračuna nijedan sud neće prihvatiti tužbu i provesti postupak naplate. A HZMO neće izračunati dug za svakog umirovljenika napose ako mu to ne naredi Vlada odnosno resorni ministar rada i socijalne skrbi / Dug prema umirovljenicima trebalo bi proglasiti javnim dugom, koji bi se mogao prodavati i kupovati na nekim sekundarnim tržištima vrijednosnica, dakako, uz određeni diskont. Dok god dug prema umirovljenicima nije proglašen javnim dugom ne može se formirati nikakvo sekundarno tržište takvog duga. I tada stvari idu kako idu, odnosno one nezaustavljivo klize u područje čiste socijale</p>
<p>JOSIP ŽUPANOV </p>
<p>Na početku predizborne kampanje možemo se zapitati hoće li se ponoviti velika obećanja političara biračima i (ili)velika očekivanja birača – ukratko, hoće li se ponoviti situacija iz prethodnog mandata kada je došlo do temeljite promjene vlasti. Pritom bi bilo zanimljivo upitati se na čemu su se temeljila ta obećanja i očekivanja. </p>
<p>Jesu li se možda temeljila na futurološkim predviđanjima budućnosti kakvim su se bavili futurolozi iz Hudsonova instituta? Točnije, jesu li se tada političari služili metodologijom futuroloških studija. </p>
<p>U čemu je bit futurološkog predviđanja u društvu? </p>
<p>Sažeto rečeno futurologija se temelji na nekim postojećim trendovima u gospodarstvu, odnosno u svim važnijim sektorima u dotičnom društvu. </p>
<p>Futurološki analitičar projicira te trendove u daljnju predvidljivu budućnost. Ili, kako se to tehnički kaže, futurologija znači ekstrapolaciju postojećih trendova u budućnost pri čemu se pretpostavlja da u dotičnom razdoblju neće doći do bitnih promjena u postojećim trendovima (pretpostavka rebus sic stantibus).</p>
<p>Čini mi se da se s velikom sigurnošću može reći da u prošlom izbornom razdoblju nije bilo primjene futurološke analize. Jer velika obećanja temeljila su se na velikim očekivanjima biračkog tijela, a ne na analizi nekih postojećih trendova. </p>
<p>No što bi se dogodilo kad bi se komunikacija među političarima i biračima temeljila na stvarnim trendovima a ne na pukim priželjkivanjima (wishful thinking ili kako se to u nas narodski kaže »što se babi htilo to joj se i snilo«).</p>
<p>Izvedimo mali eksperiment i pokušajmo ustanoviti na kakvim bi se osnovama mogla temeljiti futurološka analiza hrvatskog društva. To bi na prvom mjestu bili demografski trendovi koje možemo sumirati u sintagmi – snažno izraženo starenje ukupnog stanovništva, što je danas statistička činjenica. </p>
<p>Preciznije, povećava se udio »treće dobi« u strukturi stanovništva, a smanjuje se udio stanovništva mlađe dobi. Ukratko, na jednoj strani imamo povećanje mortaliteta, a na drugoj strani smanjenje nataliteta. </p>
<p>Pri zadnjem popisu stanovništva prvi put je zabilježeno da je umrlih više od novorođenih. Također valja imati na umu da je tu riječ o sekularnim trendovima koji se teško mogu izmijeniti bilo kakvim mjerama pronatalitetne politike. </p>
<p>Ako te trendove uzmemo kao čvrstu statističku realnost, kakve onda treba zaključke izvući na razini politike: kakvi se onda prioriteti nameću na različitim poljima društvene i političke akcije? Prije svega, senilizacija ukupnog stanovništva nameće probleme treće dobi kao društveni prioritet koji zahtijeva prilično velik utrošak novca. </p>
<p>Ili da kažemo to uvriježenim političkim žargonom: treba »zbrinuti« ili zbrinjavati sve više starih ljudi. </p>
<p>Klasičan su oblik zabrinjavanja ljudi treće dobi u industrijskom društvu mirovine. Odnosno, mirovine uključujući ovdje i zdravstvenu zaštitu, zahtijevaju izdvajanje sve više novca iz državnog proračuna, pa Vlada sasvim normalno želi štedjeti sredstva za te svrhe. Takva »štednja« dovela je do prilično velikog duga države prema umirovljenicima. </p>
<p>Tu je činjenicu konstatirao i Ustavni sud Republike Hrvatske. Međutim, u isplati takvog duga mic po mic događa se da se isplata duga u stvarnosti svodi na smanjenje mirovina prilično mnogo umirovljenika, u čemu sudjeluju i umirovljeničke udruge (sindikati umirovljenika i stranka umirovljenika), kao što je to nedavno pokazao na ovim stranicama Džemaludin Kalajdžisalihović. </p>
<p>Prijetnje nekih udruga tužbom sudu (ne samo nacionalnom nego i međunarodnom sudu u Strasbourgu) čine mi se praznom prijetnjom. Jer takve tužbe mogu se podnijeti samo ako je točno izračunat iznos duga za svakog umirovljenika, a taj iznos mogao bi obračunati samo HZMO. Bez takvog obračuna nijedan sud neće prihvatiti tužbu i provesti postupak naplate. A HZMO neće izračunati dug za svakog umirovljenika napose ako mu to ne naredi Vlada odnosno resorni ministar rada i socijalne skrbi. </p>
<p>Tako bi se moglo reći da su umirovljenici zapravo u pat poziciji. »Rješavanje problema« mic po mic vodi de facto smanjivanju mirovina za prilično brojnu kategoriju umirovljenika. </p>
<p>Međutim, kada bi svaki umirovljenik i dobio točan izračun dugovanja države prema njemu, problem time ne bi bio riješen, jer riječ je o velikim iznosima novca koje državni proračun ne bi mogao promptno isplatiti, pa bi se vjerojatno postupilo slično rješavanju problema stare devizne štednje na početku devetoga desetljeća. </p>
<p>Naime, dug prema umirovljenicima trebalo bi proglasiti javnim dugom, koji bi se mogao prodavati i kupovati na nekim sekundarnim tržištima vrijednosnica, dakako uz određeni diskont. </p>
<p>Dok god dug prema umirovljenicima nije proglašen javnim dugom ne može se formirati nikakvo sekundarno tržište takvog duga. I tada stvari idu kako idu, odnosno one nezaustavljivo klize u područje čiste socijale. </p>
<p>Ali umirovljenici nisu jedina društvena skupina koju bi trebalo zbrinjavati. Ima i drugih. To su u prvom redu zaposlenici koji se s obzirom na dob približavaju umirovljenju, zbog bilo kojih razloga još ne mogu ići u mirovinu. </p>
<p>I kad dođe do privatizacije dotične tvrtke te se pojavi veliki tehnološki višak zaposlenih, jedina makar i privremena njihova zaštita sastoji se u otpremnini. Prema ZOR-u iz 1995. koji određuje uvjete za otpremninu (deset puta polovinu plaće), a najnovija novela ZOR-a smanjuje iznos na deset puta jedna trećina plaće, pa čak ni to nije čvrsto zajamčeno, to je zaista minimum minimuma socijalne sigurnosti takvih radnika. </p>
<p>Ima i drugih društvenih skupina koje na ovaj ili onaj način treba zbrinjavati. Jednu takvu skupinu čine (da se poslužimo modernom terminologijom) displaced persons ili raseljene osobe. U svakodnevnoj službenoj i neslužbenoj upotrebi oni se i dalje dijele na »prognanike« i »izbjeglice«. Razlozi za takvu terminologiju političke su naravi, jer kada je riječ o raseljenim osobama tada nema razlikovanja među prognanicima i izbjeglicama.</p>
<p>Ta je skupina pretrpjela veliku materijalnu štetu koja nije bila neizbježan rezultat ratnih djelovanja, pa bi tu štetu država morala nadoknaditi. Tu je, također, riječ o velikim iznosima koje čak i gospodarski prosperitetna država ne može isplatiti, barem ne u nekom kraćem vremenu. </p>
<p>Kao što vidimo, u Hrvatskoj postoje vrlo brojne subpopulacije koje država mora na ovaj ili onaj način »zbrinjavati«. To su doista realni problemi koji će opterećivati i novoizabranu vladu bez obzira na to koja će stranka ili koalicija stranaka pobijediti na izborima. O tome bi ponajviše trebalo razgovarati u ovoj kratkoj predizbornoj kampanji. Raspravljati o nekim kulama u zraku zaista nema nikakva smisla za većinu cjelokupne populacije Republike Hrvatske. </p>
<p>Autor je sveučilišni profesor u mirovini, redoviti član HAZU.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Razmišljanje o smrti najkorisnija je pouka političarima</p>
<p>Odurno je da se mnogi nesposobni političari na sve načine upinju prigrabiti vlast i s njom svoju korist, kao da su branitelji dali svoj život za njih. Tako se neuspješni političari ne mogu nikako iskupiti pred poginulima polaganjem vijenaca na njihov grob. Ako bi itko to trebao činiti najmanje bi smjeli političari osim kao predstavnici naroda. Još je strašnije da to čine oni koji su prijevarom stjecali imetak dok je branitelje naroda istodobno pogađao metak! / Ako se čovjek potpuno poistovjeti sa zadatkom, ako o ispunjenju zadatka ovisi osjećaj osobne vrijednosti, tada on postaje nesposoban da ga svlada. Strah da pogriješi blokira. Promatrati svijet kao mrtvac znači odbaciti identifikaciju sa zadatkom. Tada čovjek biva slobodan da ga dobro ispuni</p>
<p>LUKA VUCO</p>
<p>Sveti Benedikt, osnivač zapadnog monaštva i utemeljitelj civilizacijskog razvitka Europe, svojim monasima je preporučivao da moraju svakog dana držati smrt pred očima. To će održati njihovu duhovnost životnijom i predanijom. Razmišljanje o smrti čovjeka oslobađa od straha i pogrešna suda o životu. </p>
<p>U prva dva dana studenoga u katoličkim se krajevima razmišlja o onima koji su otišli s ovoga svijeta. Naravno da tu prigodu koriste i drugi ljudi za razmišljanje o smrti, ali i za sjećanje na svoje najdraže i na one mlade koji su dali živote za domovinu i na sve žrtve rata. Čovjek je tada i nehotice u prigodi da zanemari granicu smrti te da iz toga kuta pogleda svoju svakodnevnicu, što uvelike doprinosi pravilnom sudu o sebi i događajima oko sebe. </p>
<p>Ovih je dana umro i drugi čelnik u nedavnom ratu, bošnjački vođa Alija Izetbegović. Tako su dvojica čelnika rata nedugo nakon njegova završetka fizički mrtva, a treći, odvojen od svijeta kao moralni mrtvac, i dalje ratuje, jer je slijep da pravo vidi. Zar se je isplatilo ubijati ljude za komadić zemlje, ako će ovo biti zemlja bez granica i ako će i oni ubrzo kao i svi ljudi morati napustiti ovu zemlju i otići istim putem pred istoga Suca da bi proveli vječnost u istoj Božjoj kući?</p>
<p>Tako nijedan od njih nije uživao plodove rata kojima se je nadao.</p>
<p>Što je s onima koji su pali u ratu? Sigurno je da se svatko od nas mora zapitati za što su oni dali život i bi li se izložili smrti da vide kako mi živimo? Kao što su djeca svojim ponašanjem i radom dužna opravdati žrtve svojih roditelja jednako je to nužno i za sve nas, pogotovo za političare, da svojim naporom pridonesu da u zemlji bude više zadovoljstva, sreće i ljubavi za što su dali živote toliki mladi ljudi.</p>
<p>Odurno je da se mnogi nesposobni političari na sve načine upinju prigrabiti vlast i s njom svoju korist, kao da su branitelji dali svoj život za njih. Tako se neuspješni političari ne mogu nikako iskupiti pred poginulima polaganjem vijenaca na njihov grob. </p>
<p>Ako bi itko to trebao činiti najmanje bi smjeli političari osim kao predstavnici naroda. Još je strašnije da to čine oni koji su prijevarom stjecali imetak dok je branitelje naroda istodobno pogađao metak!</p>
<p>Kakvu pouku možemo izvući iz smrti branitelja i ratnih vođa? Prije svega da ćemo i mi podijeliti njihovu sudbinu. A kad čovjek počinje promatrati ovaj svijet kao mrtvac onda svijet poprima sasvim novi izgled.</p>
<p>Stari pustinjaci učili su da sami prije svega moramo umrijeti svijetu da bismo bili dorasli zadaćama koje svijet pred nas stavlja. </p>
<p>Ako se čovjek potpuno poistovjeti sa zadatkom, ako o ispunjenju zadatka ovisi osjećaj osobne vrijednosti, tada čovjek postaje nesposoban da ga svlada. </p>
<p>Strah od pogreške blokira čovjeka. Promatrati svijet kao mrtvac znači odbaciti identifikaciju sa zadatkom. Tada čovjek biva slobodan da ga dobro ispuni. Stara je izreka: Misli na smrt pa nećeš pogriješiti.</p>
<p>To moderna psihologija naziva disidentifikacijom. Čovjek promatra svoje misli, osjećaje, zadatke, strah ili srdžbu, ali sve to nije on. On postaje slobodan od svih unutarnjih prisila da zadatak savršeno ispuni. </p>
<p>Tako dugo dok se čovjek s problemom poistovjećuje on ostaje njegov stalni problem. Čuvanje slobode svoje vlastite osobnosti (ego) u kojoj čovjek spoznaje svoje pravo biće najvažniji je preduvjet za oslobođenje čovjeka (Roberto Assagioli).</p>
<p>Naš život uspijeva kad postanemo mrtvi za bilo kakvu korist. Čovjek živi u duhovnoj stvarnosti nad kojom, svijet nema vlast. To nas čini slobodnima da ne očekujemo uvijek novu pohvalu, korist ili uzbuđenje zbog kritike. Čovjek sve to zamjećuje, ali to nije dio njega. Vjernik napokon još i zna da njegovo dostojanstvo dolazi od Boga , a ne od ljudi.</p>
<p>Čovjek treba imati odmak od ljudi i od svega što ga okružuje da bi mogao stvari objektivno vidjeti i prosuditi. To je uvjet da se stvarima prilazi stručno i ispravno, a ljudima na ljudski način. Tako se čovjek stavlja u položaj mrtvaca u grobu.</p>
<p>Čovjeku koji se potužio da ga netko uvrijedio jedan je monah savjetovao da zamisli kako već godinu dana leži u grobu. Ta predodžba stvara u njemu distancu prema tom čovjeku koji je odgovoran za svoje čine te to ne postaje i njegov problem. To je ujedno uvjet da se bude dobar sa svakim čovjekom.</p>
<p>Tu vrst ponašanja hvali i Isus kad kaže: »Ako zrno pavši u zemlju umre donosi mnogo roda. Tko se za svoj život silno brine izgubit će ga, a tko svoj život u ovom svijetu malo cijeni sačuvat će ga za život vječni«.</p>
<p>Spomen na mrtve, naše pale branitelje i naše preminule, prigoda je da se rastanemo od naših predodžbi o ovom životu koje nas sputavaju i gledamo stvari i ljude kakvi uistinu jesu, što nam otvora prostor za nove mogućnosti i procjene. </p>
<p>Razmišljamo o tome, bi li mrtvi ponovili svoj život na isti način? </p>
<p>Tako od njih učimo da pogreške izbjegnemo; da naš život ne bude ovisan o pohvalama ili je pokretan samo željom za vlastitom korišću . </p>
<p>Tako nas mrtvi i nehotice dozivaju da steknemo mudrost koja se može samo u grobu naučiti. Čovjek mora biti posve slobodan od vezanosti uz blještavilo svijeta i ljudske povlastice. </p>
<p>To psihologija naziva uvjetom za ispunjen život (Anselm Grün). Samo tako se izbjegava korupcija ili vodi uspješna borba protiv nje. Uzalud je političarima obećavati ako se ne stave u taj položaj. Pravo partnerstvo među ljudima i strankama može postojati kada ljudi ne budu ovisni o onome što ne nose sa sobom s ovoga svijeta pa tako i neovisni jedan o drugome, što znači da budu slobodni.</p>
<p>Ma kako to paradoksalno zvučalo, istina je, da misao na smrt najbolje pokazuje ljudima ispravan životni put, a političarima kako da im djelovanje za opće dobro bude uspješno. </p>
<p>Autor je magistar znanosti, svećenik, publicist iz Kaštela.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Janicu samo valja ostaviti da se u miru liječi </p>
<p>Uistinu je nepojmljivo da nakon svega što je Janica sve prošla od kobnog pada i trijumfalnog uspona koji su redovito pratile brojne kirurške intervencije netko još ima pravo istraživati podrijetlo bolesti koja je uvijek bila, a trebala bi i ostati privatna stvar svake osobe. Riječ je jednostavno o tome da bi uistinu bilo nenormalno očekivati da netko može postići sve što je postigla Janica, a da pritom ne ugrozi svoje zdravlje... Ako je našim novinarima do senzacionalizma i otkrivanja onog što nagriza zdravo sportsko tkivo neka se pozabave javnim izvorima financiranja našeg sporta </p>
<p>ŽELJKO MATAJA</p>
<p>Kad su u nas osobito isticane skijaške ambicije naglašavao sam da je snijeg u Hrvatskoj bliži elementarnoj nepogodi negoli najavi skijaške sezone. No uvijek sam se radovao i divio uspjesima obitelji Kostelić. Bilo je, naime, nemoguće izdvojiti samo Janicu s njenim veličanstvenim pothvatima u kojima je, s prvim uspjesima, sudjelovala cijela obitelj, a nedugo zatim ski-team koji je, na čelu s Vedranom Pavlekom, napravio skijaški boom. </p>
<p>Gospodin Pavlek je menadžerskim darom Skijaški savez Hrvatske pretvorio u najuspješniji republički sportski savez. Uredio je prostorije, ubrzao komunikaciju, angažirao mnoge profesionalne trenere i momčadi koje doslovce stižu snijeg u svim godišnjim dobima. </p>
<p>Izdržava golemu momčad u tri selekcije marketinškim programom komu nisu dorasli sportski savezi što pripadaju zemljama oko kojih se silno trudi naša vlada kao i brojne oporbene stranke pokazujući namjeru, ali ne i djela s kojima možemo imponirati razvijenom svijetu.</p>
<p>O tomu da je hrvatsko skijanje ispred službene politike svjedoči činjenica o tvrtkama koje koriste »industriju« sportskih uspjeha.</p>
<p>»Salamon«, »Atomic«, Scot USA, »Invicta«, DAINESE, »Mizuno«, »Adidas«, NES, »Conte Florence« kao službeni donatori, a »Snickers«, »Zewa«, »Gorenje« i »Strepsils« kao sponzori međunarodnog kapitala zajedno s Hypo bankom, »Jamnicom«, OMV-Istrabenzom na čelu s generalnim sponzorom HT mobile jest činjenica za respekt svih koji znaju što je to tržište i što znači biti sportski umjesto politički maneken.</p>
<p>Taj jedinstveni dojam bio je prepoznatljiv u prekrasno dekoriranoj velikoj dvorani hotela »Opera« na kojoj je potpisan sponzorski ugovor s HT mobileom. </p>
<p>Bio je to veličanstven prizor s posterima, značkama, zastavicama i materijalima priređenim za novinarsku konferenciju; ona je međutim odisala tužnom atmosferom jer je valjalo objašnjavati zluradost dijela tiska koji je pokušao žutom bojom prikazati bolest naše sportske heroine.</p>
<p>Uistinu je nepojmljivo da nakon svega što je Janica sve prošla od kobnog pada i trijumfalnog uspona koji su redovito pratile brojne kirurške intervencije netko još ima pravo istraživati podrijetlo bolesti koja je uvijek bila, a trebalo bi i da ostane privatna stvar svake osobe. </p>
<p>Riječ je jednostavno o tome da bi uistinu bilo nenormalno očekivati da netko može postići sve što je postigla Janica, a da pritom ne ugrozi svoje zdravlje. Naravno, nitko pametan nije mogao predvidjeti posljedice što se mogu javiti, a najmanje disfunkciju žlijezde koja je odgovorna za promet energije bez koje sportaši nisu u stanju trenirati. </p>
<p>I umjesto da se traži razumijevanje ili u najmanju ruku obzir, neki su dali toliko na volju mašti da su počeli s optužbama s kojima bi, valjda tako misle takvi, sebe prikazali brižljivijim od njihovih roditelja. </p>
<p>Ako je našim novinarima do senzacionalizma i otkrivanja onog što nagriza zdravo sportsko tkivo neka se pozabave javnim izvorima financiranja našeg sporta što, završavajući u klubovima, gube svoj tijek poput ponornica u nekim, za javnost nedostupnim, dubinama.</p>
<p>Iz dana u dan postaje prepoznatljivije, onima koji pažljivije prate naše tiskovine, da pravo na sportske uspjehe, kao da ih oni proizvode, sve više polaže baš dio sportskih novinara. Ne čine to oni zbog onih za koje pišu nego zbog toga što im sportski uspjesi približavaju svijet i zemlje u kojima se sportski uspjesi ostvaruju. Pa danas već i Međunarodni olimpijski odbor ima najviše teškoća s akreditiranjem sportskih novinara. Svi bi rado otišli tamo, da vide i da budu sve, a da prethodno većina njih nije bio nitko, ništa i nigdje.</p>
<p>Da bi se o sportašima pisalo s njima valja i živjeti i preživljavati osobne drame, bolesti, ozljede, uspjehe i neuspjehe. </p>
<p>Nažalost, mnogi naši sportski novinari samo kažu da vole sport, a to je nedovoljno iskustvo da bi se sportaš predstavio javnosti onakvim kakav on uistinu je. </p>
<p>Neki znanstvenici tvrde da čovjek raspolaže s dvostruko više stanica no što svemir ima zvijezda. Iz toga bi valjalo zaključiti da zvijezde baš i ne nude previše svjetla kao što ni moždane stanice ne nude mudrost koja je potrebna u javnom djelovanju ili u djelovanju za javnost.</p>
<p>Janicu valja ostaviti da se u miru liječi i vrati izgubljeno zdravlje zbog uspjeha kojima su se građani Hrvatske silno radovali. </p>
<p>Ni Janica niti Ivica kao ni cijela obitelj ne traži ničiju pomoć nego razumijevanje za trud koji su uložili i za uspjeh koji su postigli.</p>
<p>Autor je publicist iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Deset posto odazvanih škola ne može spriječiti stradavanje djece u prometu</p>
<p>Prometni policajci tvrde kako mnogi roditelji ne znaju da djeca ispitu polaganja vožnje biciklom mogu pristupiti već s devet godina, prijavljujući se u HAK-ove ispostave za što dobivaju i vozačku dozvolu. Svake godine sve više djece pristupa tom ispitu koji se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela, a prolaznost mu je 50 posto</p>
<p>Nismo zadovoljni odazivom škola i rezultatima akcije »Djeca prijatelji u prometu« koja je započela prije tri mjeseca. Brojka od samo deset posto odazvanih škola ne može polučiti značajnije rezultate u prevenciji stradavanja djece u prometu jer se njihova i edukacija roditelja mora sustavno provoditi – rekao je Vjesniku Viktor Forjan iz Odjela za sigurnost cestovnog prometa Policijske uprave zagrebačke. Dodao je kako se ta akcija i dalje provodi u 103 zagrebačke osnovne škole i 45 županijskih. </p>
<p>Početkom ove školske godine o pravilima kretanja u prometu kao pješaka prometni su policajci održali predavanje za oko 12.500 prvašića u Zagrebu i Županiji. »Djeci smo kroz igru pokušavali dočarati (ne)moguće prometne situacije od toga kako se trebaju ponašati ako se nalaze iza vozila koja bi ih mogla, primjerice, 'sakriti' od ostalih sudionika u prometu«. No, kako bi se uspjelo u toj namjeri, roditelji djece, tvrde policajci, trebali bi proći nekoliko školskih predavanja jer su im oni najveći uzor. Nerijetko od mališana traže da se u prometu ponašaju prema pravilima (ne prelaziti po crvenom svjetlu, ne pretrčavati cestu...), a sami to čine. </p>
<p>Kako doznajemo, u suradnji s Hrvatskim željeznicama PUZ provodi još jednu akciju - »Sigurnost vožnje biciklom«, u kojoj se djeci petih i šestih razreda govori o opasnostima koje vrebaju od neopreznog prelaženja pruge odnosno igranja po zapuštenim vagonima i ranžirnim kolodvorima. U akciju se uključilo dvadesetak zagrebačkih i tri županijske škole i to uglavnom one koje eksperimentalno provode program prometnih pravila. Trenutno MUP i Zavod za školstvo u 90 škola diljem Hrvatske provode program prometne kulture od čega je u Zagrebu uključeno njih 23. Osmoškolcima se tijekom 18 sati tehničke kulture drže predavanja o prometu na kojima se djeci ukazuje o pravilnim i sigurnim načinima vožnje biciklom. </p>
<p>Prometni policajci tvrde kako mnogi roditelji ne znaju da djeca ispitu polaganja vožnje biciklom mogu pristupiti već s devet godina, prijavljujući se u HAK-ove ispostave za što dobivaju i vozačku dozvolu. Svake godine sve više djece pristupa tom ispitu koji se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela, a prolaznost mu je 50 posto. Djeca najčešće padaju, rekli su nam u PUZ-u, jer nerijetko ne znaju prometne znakove ili odrediti prednost prolaska na raskrižjima što u prometu može dovesti do kobnih posljedica.</p>
<p>Prema podacima PUZ-a ove su godine poginula dva djeteta, jedno kao putnik, a drugo kao pješak, dok je, primjerice, u 2001. godini smrtno stradalo petero djece. Utješno je, kažu prometni policajci, to što se smanjuje broj teško i lako ozlijeđene djece. Većina njih ozlijeđena su kao putnici u osobnim vozilima, a uzrok stradavanja je nevezivanje sigurnosnim pojasom za što su zapravo krivi roditelji. </p>
<p>Kako bi, među ostalim, uveli reda na zagrebačkim prometnicama na kojima nerijetko divljaju sve mlađi vozači, PUZ provodi još jednu akciju »Nadzor brzine u blizini osnovnih škola«. U sklopu toga prometne će patrole provoditi tzv. represivne odnosno preventivne mjere. Onima koji budu preventivno »zahvaćeni« pokazivat će se kojom se brzinom kreću, dok će drugi, ako u naseljenom mjestu budu prelazili brzinu od 40 km na sat u odnosu na dopušteno prekoračenje, plaćati kaznu od 500 kuna, a dobivat će i tri negativna boda. Akcija je započela jer statistički podaci kazuju kako je u prvih deset mjeseci ove godine na području PUZ-a poginulo 21.330 osoba (svaki četvrti dan pogine jedna osoba), a uzrok je najčešće neprilagođena brzina.</p>
<p> Prosječno se po danu dogodi oko 70 prometnih nesreća u kojima u pravilu po dvije osobe teško stradaju, dok njih dvanaest lakše. Prema riječima Viktora Forjana, pred nadolazeće Martinje prometna će policija već od petka, 7. studenoga, do srijede 13. studenoga pojačati kontrolu na prometnicama. To više jer je prošle godine na taj blagdan zabilježeno 307 prometnih nesreća bez smrtno stradalih i 177 prekršaja vožnje pod utjecajem alkohola, kada posebice oni »mrtvi pijani« službena lica pokušavaju razuvjeriti kako to zapravo - nisu! </p>
<p>Policajcima je na prošlogodišnje Martinje ostao u sjećanju 56-godišnjak koji je »napuhao« 2,95 promila, s objašnjenjem kako je u Zagorju na Martinje već 0,5 promila alkohola u zraku. U stopu ga je pratila sredovječna žena s prikupljenih 2,75 promila alkohola. Od tadašnjih 97 posto prekršaja zbog alkoholiziranosti, 12 posto je zabilježeno kod pripadnica nježnijeg spola. Kako se povijest ne bi ponovila, policajci za nadolazeće krštenje mladog vina poručuju svim vozačima – proslava Martinja - da, mlado vino - da, vožnja pod utjecajem alkohola - ne! </p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Rasprodana naklada »Povijesti hrvatske književnosti«</p>
<p>ZAGREB, 8. studenoga</p>
<p> – Rasprodana je cijela naklada »Povijesti hrvatske književnosti« Slobodana Prosperova Novaka, koju je krajem srpnja tiskao »Golden marketing« i koja je izazvala različite reakcije stručnjaka. </p>
<p> »Nikad nam se nije dogodilo da smo nakladu jedne knjige, kao što je to slučaj s Novakovom 'Povijesti hrvatske književnosti od Baščanske ploče do danas', prodali u tri mjeseca«, izjavio je direktor »Golden marketinga« Franjo Maletić.</p>
<p> »Interes za knjigu bio je velik i kad je riječ o institucijama i pojedincima«, rekao je, dodajući da je u pripremi drugo prošireno i dopunjeno izdanje. </p>
<p> Časopis za književnost »Književna republika« kanio je poseban tematski broj posvetiti Novakovoj »Povijesti hrvatske književnosti«, ali se od toga odustalo. </p>
<p> »Povijest hrvatske književnosti« (723 str.) Slobodana Prosperova Novaka podijeljena je u četiri cjeline. Autor, povjesničar hrvatske književnosti, komparatist i teatrolog, koji predaje južnoslavensku filologiju na američkom Sveučilištu Yale, zapisao je u tekstu »Na početku« kako je originalnost knjige »u raspodjeli obuhvaćene građe i načinu na koji je ona uspostavljena u cjelini«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Letica organizirao humanitarni turnir u belotu</p>
<p>ZAGREB, 8. studenoga </p>
<p> – Slaven Letica, neovisni kandidat i nositelj liste HSP-a u 1. izbornoj jedinici, organizirao je u subotu humanitarni turnir u belotu, zajedno s Bracom Pillom, predsjednikom belot kluba »Velebit«. Na turniru su svoje snage odmjerili Andro Knego, Franjo Arapović, Damir Škoro, Jadranka Kosor, te članovi Kluba mladih HSS-a. Cjelokupni prihod namijenjen je zagrebačkom Centru za autizam. </p>
<p>A. F.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="12">
<p>»I onda kad ne bude nas bilo pivat će se pisme naše«</p>
<p>ZADAR, 8. studenoga</p>
<p> – U petak navečer zadarske su Jazine bile ispunjene do posljednjeg mjesta i nabijene emocijama što su ih od publike s lakoćom izvlačili dobro poznati stihovi pokojnog Tomislava Ivčića kojemu je bila posvećena prva večer »Zadarfesta«.</p>
<p> Publika očito nije zaboravila Ivčićeve pjesme koje su izvodili njegove brojne kolege, glazbenici i prijatelji. Među njima se našlo dosta Ivčićevih sugrađana poput Mladena Grdovića, Tomislava Bralića, Iće, Zorana Jelenkovića i skupine Forum, ali i dosta drugih domaćih glazbenika koji su na neki način bili povezani s Tomislavom. Tako je pjesmu »Silvio« izveo Boris Novković koji je najbolji strijelac humanitarnih zvijezda čiji je utemeljitelj bio upravo Ivčić. Većina glazbenika je prije izvođenja njegovih pjesama podijelila s publikom svoja sjećanja na Tomislava, kad se moglo saznati kako je on davne 1973. preuzeo curu Vladi Kalemberu, dok je Marina Tomašević priznala da je kao 15-godišnja djevojčica bila zaljubljena u njega. </p>
<p>Publika je odlično reagirala na poznate pjesme, a najbolje su dočekane Divasice, njihova sjajna izvedba hita »Stop the war in Croatia«. Njih je publika nagradila najvećim pljeskom te su jedine ponovno izašle na scenu. </p>
<p>»I onda kad ne bude nas bilo pivat će se pisme naše«, Ivčićevi su stihovi koje je izgovorio njegov prijatelj Mladen Grdović prije izvođenja dueta »Gorka rijeka« s Ivanom Banfić. Nakon 18 pjesama na scenu su izašli svi izvođači i članovi Ivčićeve obitelji, te su svi zajedno izveli legendarnu »Kalelargu« kojom je koncert završio. </p>
<p>Denis Vukoja</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Vinska kraljica je Irena Majcenović</p>
<p>ZAGREB, 8. studenoga</p>
<p> – Vinska kraljica Zagrebačke županije za 2004. godinu je Irena Majcenović, gimnazijalka iz sela Gornji Pavlovčani pokraj Jastrebarskog. Lentu joj je u subotu u muzeju Mimara predao Božidar Pankretić, ministar poljoprivrede i šumarstva koji je vjerojatno zbunjen njenom ljepotom, prvo lentu naopako stavio. Prijelaznu krunu Ireni je predala prva vinska kraljica - Nataša Puhelek, prošlogodišnja pobjednica, a koja je Nedjeljnom Vjesniku rekla kako njenu nasljednicu čekaju brojne zadaće u sljedećih godinu dana. </p>
<p>»Imali smo prvu kraljicu, sada njenu nasljednicu, a vjerujemo da će sve ovo postati i tradicija«, rekao je Pankretić. Novoustoličena kraljica otvorila je potom prvu bocu portugisca plešivičkog kraja. To je prvo mlado vino zagrebačkog kraja koje je ove godine imalo izuzetno kratku vegetaciju, objasnio nam je Drago Režek, predsjednik Udruge proizvođača marke vina portugizac Pleševica.</p>
<p>Naime, od pupanja pa do berba prošlo je samo 120 dana čemu su zaslužne visoke temperature. »Time smo dobili boju, više sladova, a manje kiseline, što je dobro«, dodao je. Inače, slavljenicu koja je bila odjevena u kreaciji Lidije Graspar dopratila je Jelačićeva straža. Za atmosferu su bili zaduženi Desinečki tamburaši a da sve bude na nivou pobrinula se Ana Gavranović, sommeliere. Među uzvanicima bio je i Stjepan Rožić, župan zagrebački, a Irena je ovim natjecanjem, rekla je, stekla prijateljice u svojim konkurentima, a na osobit način zahvalila je i svojoj obitelji, koja živi isključivo od vinogradarstva. </p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Doček Nove godine uz Prljavo kazalište</p>
<p>DUBROVNIK, 8. studenoga</p>
<p> – Doček Nove godine na otvorenom u Dubrovniku unatoč najavama da se neće organizirati zbog opasnosti oštećenja spomeničke baštine, ipak će se dogoditi. Na Stradunu, kako se planira, godina 2004. dočekat će se uz nešto ležernije tonove brojnih dalmatinskih klapa, dok će se u hotelskom kompleksu »Babin kuk« Nova godina dočekivati uz nešto veće decibele.</p>
<p> Kako javljaju iz te hotelske kuće, na Trgu od fontane smještenom na kraju Malog Straduna, odbrojavat će se uz nastup Prljavog kazališta, a atmosferu najdulje noći uz njih će zagrijavati i grupe Lana, E.T., Da Riva, te klape Ragusa i Maestrali, dok će čitav program voditi Tarik Filipović i Rene Bitorajac. U velikom središnjem parku nalazit će se šator u kojem će svi posjetitelji naći bogatu gastronomsku ponudu uz svirku slavonskih tamburaša Bosutskih bećara, a prvog dana nove 2004. godine izvući će se i najsretnija srećka Novogodišnje lutrije čija je prva nagrada automobil »Polo«. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Deset najboljih Nijemaca svih vremena</p>
<p>BERLIN, 8. studenoga</p>
<p> – Milijuni njemačkih televizijskih gledatelja izabrali su Karla Marxa, Alberta Einsteina, Willyja Brandta i Johana Sebastiana Bacha među deset najboljih Nijemaca svih vremena.</p>
<p> Više od 1300 kandidata sudjelovalo je u izboru deset najcijenjenijih Nijemaca i top listi od 100 najpriznatijih sunarodnjaka, koja je pokazala i nemala iznenađenja. I dok su sportske legende poput Borisa Beckera, Michaela Schumachera, Steffi Graf i Franza Beckenbauera ušle među prvih 40, top model Claudia Schiffer ili nobelovac Guenter Grass nisu ni ušli među 100. Među deset najboljih Nijemaca našli su se još i bivši kancelari Konrad Adenauer i Otto von Bismarck, Goethe, Martin Luther, Guttenberg te Sophie Scholl i njezin brat Hans, članovi pokreta otpora koje su pogubili nacisti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Italija vraća obelisk Etiopiji</p>
<p>RIM, 8. studenoga</p>
<p> – Italija je demontirala jedan komad svoje kolonijalne povijesti u petak kada je počela rastavljati obelisk Axoum, koji je stajao u Rimu od 1937., naveli su svjedoci. Prvi granitni blok visok sedam metara, a obelisk je visok 24 metra, odvojen je uz pomoću dviju dizalica. Dvanaestak radnika je radilo na tom osjetljivom poslu.</p>
<p> Prvi komad je težak 48 tona, dok je cijeli obelisk težak 200 tona. Etiopija je čekala taj trenutak od kraja Drugog svjetskog rata, a Rim nije poštovao sporazum s Ujedinjenim narodima iz 1947. koji predviđa vraćanje obeliska u Etiopiju. Iz osvojene Etiopije ga je između 1935. i 1936. odnijela talijanska vojska, odnosno diktator Benito Mussolini u neo-imperijalnoj gesti tipičnoj za fašističko doba. Na inzistiranje Addis Abebe da vrati obelisk bivšeg etiopskog carstva vlada Silvija Berlusconija je konačno popustila u srpnju ove godine. (Hina)ž</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Mala odšteta za pretrpljen stres</p>
<p>LONDON, 8. studenoga</p>
<p> – Sud u Londonu odredio je da se Michaelu Douglasu i Catherini Zeta Jones isplati puno manja odšteta od one koju su tražili od jednog časopisa zbog objave fotografija s njihovog vjenčanja 2000. godine. </p>
<p>Slavni je glumački par tražio 600.000 funti, no sud je odredio odštetu od 14.600 funti. Časopis »OK«, koji je imao ekskluzivna prava na objavu fotografija, dobit će od konkurentskog časopisa »Hello!« 1,033.156 funti, odlučio je sud. Sudac John Lindsay odbacio je tvrdnje glumaca da im je objava fotografija nanijela nepopravljivu štetu, pa im je dodijelio razmjerno malu odštetu za pretrpljen stres. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="18">
<p>Najplemenitija svjetska tiskovina na hrvatskom jeziku</p>
<p>Svečana promocija hrvatskog izdanja »National Geographica« na koje se već pretplatilo 7000 čitatelja, uz prigodnu putujuću izložbu »Sto najboljih fotografija« u Domu hrvatskih likovnih umjetnika, dolazak je najboljeg svjetskog štiva i profesionalne fotografije stvorene u svijetu. »Društvo National Geographic« broji deset i pol milijuna članova - od čega 20 posto predstavlja čitateljstvo izdanja na stranim jezicima </p>
<p>Bili smo 25 metara pod morem i više od osam kilometara udaljeni od obale Floride kada su se svjetla ugasila. Bila je noć, a ekološki aktivist Craig Taylor i ja ronili smo dva sata pri prigušenoj svjetlosti koja je dopirala iz istraživačke postaje »Aquarius« – našeg podvodnog doma, i na toj dubini, našeg jedinog sigurnog utočišta. »Aquarius«, velik kao teretni vagon, izgledao je poput svemirskog broda na morskom dnu... Iznenada, sirena za opasnost s »Aquariusa« počela je zavijati – znak svim akvanautima da se odmah vrate u postaju. Teško dišući zrak iz boca plivao sam kroz tamu... – dio je to uzbudljive reportaže Gregoryja S. Stonea sa snimkama Briana Skerryja, nastale na koraljnim grebenima Floride što se može čitati u prvom hrvatskom izdanju »National Geographica« što je svečano promoviran u Domu hrvatskih likovnih umjetnika »Ivan Meštrović«, gdje se prigodno, nakon Dubrovnika, predstavlja velika izložba antologijskih fotografija NG-a.</p>
<p>Izlazak ove najplemenitije svjetske tiskovine koju u svijetu čita 40 milijuna čitatelja na hrvatskom jeziku – zasebna je izdavačka misija ne samo za mlade koji bi ovo izdanje trebali po našem mišljenju primati i u školi, već i za domaći tisak ogrezao u žutilo, neznanje i lošu fotografiju. Jer, ono što su u svjetskim relacijama obrazovanja sveučilišta Oxford i Harvard, to je za svjetski tisak 115 godina star »National Geographic«. Duhovna elita pisaca, znanstvenika i snimatelja, mahom avanturista što su izlagali život da bi doprli u najtajanstvenije kutke planete, proučavala je rijetke biljne i životinjske vrste, pratila društvene fenomene 20. stoljeća kao i posljednja znanstvena otkrića i spoznaje – utemeljivši blistavu školu reportaže i fotografije, razvivši vizualnu kulturu za kojom su žudjeli svi svjetski novinski izdavači...</p>
<p>Generacije hrvatskih čitatelja, bolje reći kolekcionara, njih više od 4000, bilo je pretplaćeno na američko izdanje NG-a, sakupljajući pasionirano brojeve. Hrvatsko izdanje na koje se već pretplatilo 7000 čitatelja, tiskano je u 50.000 primjeraka. Kao i ostala 24 nacionalna izdanja tog časopisa, hrvatski NG sastavljen je većim djelom od reportaža stranih majstora, a tek manjim dijelom od radova hrvatskih snimatelja i pisaca koji će obogatiti brojeve ljepotama hrvatske prirodne i kulturne baštine, odnosno obraditi 50-ak atraktivnih tema iz Hrvatske.</p>
<p>Uvijek se radi na isti način. Uredništva svih svjetskih izdanja, uključujući američko, priređuju teme koje ulaze u zajedničku bazu podataka iz koje urednici nacionalnih izdanja potom odabiru teme. Licencu za izdavanje hrvatske verzije dobila je medijska kuća »Sanoma Magazine«, koja već izdaje češko, rumunjsko i mađarsko izdanje. »National Gegraphic Hrvatska« vodi agilni Hrvoje Prćić s ekipom suradnika, od kojih su stručni konzultanti odreda doktori znanosti iz područja zemljopisa (Andrija Bognar), hidrologije i geomorfologije (Božidar Biondić), biologije Božidar Stilinović ), šumarstva i speleologije (Darko Bakšić), povijesti (Bruna Kuntić Makvić), ornitologije (Goran Sušić), fizike (Eduard Tutiš), veterine (Mladen Anić), orijentalistike (Ekrem Čaušević), tehnike (Goran Hudec), koji će provjeravati vjerodostojnost hrvatskih priloga. Licencu za najslavniji svjetski časopis, kako ističe Prćić, dobili su jer su »mogli jamčiti visoku kvalitetu jednaku američkom i svim ostalim nacionalnim izdanjima«.</p>
<p> Reportaža »Ropstvo u 21. stoljeću« Andrewa Cockburna i fotografijama Jodi Cobb, što svjedoči strašnu suvremenu trgovinu robovima kojih danas ima više no u četiri stoljeća transatlantske trgovine ljudima (!), senzacionalna reportaža »Kinkadžu« Holly Menino i fotografa Mattiasa Cluma o dražesnom rakunu što živi u prašumama Srednje i Južne Amerike, mračna priča o elektronskom nadgledanju »Motrim te« Davida Shenka i snimatelja Georgea Steinmetza, sjajna priča o zebrama istočnoafričkih ravnica Jennifer Steinberg i snimkama Anupa i Manoja Shaha, te hrvatski dio – priča »Odredišna pošta 52425« o Humu – »najmanjem gradu na svijetu« autora Mladena Trnskog i dvojice snimatelja Stephana Lupina i Velimira Trnskog – sadržaji su, osim spomenute Floride, hrvatskog izdanja »National Gegraphica«. Na žalost, Lupinove i Trnskijeve fotografije ne dosižu kvalitetu stranih fotografa, no to će se valjda u sljedećim izdanjima popraviti. Nejasno je zašto Hum kao najmanji grad nije snimljen iz zraka. </p>
<p>Pogotovo zna li se da se za svaku reportažu NG-a radi oko 17.000 fotografija, odnosno u Hrvatskoj znatno manje, što opet ne opravdava mlak vizualni dojam prve hrvatske reportaže. A upravo je fotografija glavno obilježje NG-a, o čemu svjedoči izložba nekih od antologijskih snimaka. Simbol izložbe gotovo su krupne zelene oči afganistanske djevojčice Sharbat Gula koju je 1985. snimio Steve Mc Curey, da bi to ponovio 17 godina kasnije, nalazeći ovaj put umornu mladu ženu. Fascinantne su fotografije Jamesa Brandenburga što snima skok vuka na ledenim santama, kao i Michaela Nicholsa koji je zabilježio kako čimpanza pozdravlja istraživačicu Jane Goodal. Puste pejzaže Antarktike davno je kamerom posjetio Frank Hurley, dok se Volkmar Wentzel zaputio u bespuća Novog Meksika. Duboko na morskom dnu sišao je snimiti Emory Kristof, dok se među najljepše snimke mogu uvrstiti fotografije polarnih medvjeda Filipa Nicklina. U antologijske snimke spada i »Lav u pustinjskoj oluji na granici južne Afrike« Chrisa Johnsa – fascinantnog snimatelja žirafa, afričkih divljih pasa, opasne dijamantne čegrtuše. te jedinstvenog bijelog nosoroga. Sive vukove pratio je Joel Sartore, a rogate muhe Mark Moffet.</p>
<p> Nemoguće je nabrojati sve majstore kamere pa spomenimo tek još nekoliko njih što su snimali Hrvatsku još davno: James P. Blair (Pulska arena, Dubrovački krovovi, Stari svirač u Ćilipima, </p>
<p> Volkmar Wntzel (Riječka luka, Mostar, Dalmatinske seljanke) i Gilbert Grovesnor (Stradun, Trogir).</p>
<p>Kako svjedoči povijest, 13. siječnja 1888. 33 muškarca okupila su se u Washingtonu da rasprave »uputnost organiziranja društva za produbljivanje i širenje poznaanja zemljopisa«. Duhovni vođa skupa bio je Gardiner Greene Hubbard, pravnik i filantrop. Kasnije je izabran za predsjednika te nove udruge. Njegov je osnovni ideal - ravnomjerno jačanje i širenje budućeg poznavanja zemljopisa u svakoj građanina - postao temeljnim načelom po kojem će se narednih stotinu godina ravnati National Geographic Society. Da bi proširilo poznavanje zemljopisa, Društvo je u listopadu 1888. pokrenulo prvi broj časopisa National </p>
<p>Geographic. Bio je to tanak časopis izrazito tehničke naravi, s jednoličnim oker koricama, distribuiran među 200 potpisnika povelje. U tom prvom broju obavljen je članak »Velika mećava«, koji je obrađivao meteorološku temu ali je sadržavao i veoma živopisan opis oluje. Geolog W.J. McGeen usprotivio se da nije prikladno da predavanja i časopis sadrže »mnogo ilustracija i neznanstvene opise«. Međutim, kroz godine su rani brojevi časopisa neopravdano kritizirani kao suviše znanstveni, pogodni za širenje zemljopisnog znanja samo među onima koji ga već posjeduju, a odbojni ostalima.</p>
<p> U travnju 1891. Društvo je objavilo »Sažetak izvještaja o ekspediciji na Mt.St. Elias«, koja je, premda pod zajedničkim pokroviteljstvom s američkim Zavodom za geološka mjerenja, bila prvi »istraživački pothvat« Društva. Njome su postavljene odrednice tisuća ekspedicija i istraživanja u kasnijim godinama.</p>
<p>U siječnju 1896. neredovno izdavani National Geographic Magazine postaje mjesečnik. Upravni odbor nudio je primjedbe po cijeni od 25 centi preko novinskih kioska i počeo s oglašavanjem, u nadi da će povećati slabu nakladu. Gardiner Greene Hubbard je umro 1897., a njegov zet Alexander Graham Bell prihvatio je položaj novog predsjednika u siječnju 1898. Taj je izumitelj velik dio svojeg izuzetnog uma i energije posvetio nastojanjima da od NGM-a učini bolji časopis. Donio je dvije ključne odluke za budućnost Društva: kao prvo, odustao je od pokušaja povećanja naklade preko prodaje u kioscima i ponudio časopis svakome tko je htio postati član Društva. Umjesto da kupuju časopis, ljudi su mogli kupiti članstvo i, kako je Ishbel Ross kasnije, 1938., napisala: »pazikuća, vodoinstalater i najusamljeniji svjetioničar mogli su s kraljevima i znanstvenicima dijeliti užitak slanja ekspedicije u Peru ili istraživača na Južni pol.«</p>
<p>Bellova druga bitna odluka sastojala se u zapošljavanju jednog nadobudnog mladića sa zadatkom da malo oživi časopis i promiče učlanjivanje. Bio je to Gilbert H. Grosvenor, 23-godišnji učitelj, koji je svojim inovativnim vodstvom pretvorio National Geographic magazine iz časopisa punog hladnih zemljopisnih podataka u sliku o svijetu, punu duha i života. U godinu dana Grosvenor je više nego udvostručio članstvo u Društvu, s 1000 na 2000, te počeo objavljivati članke od općeg interesa. Glavni proboj mladoga urednika dogodio se kad je 11 stranica broja iz siječnja 1905. odlučio ispuniti fotografijama tajanstvenoga grada Lhase u Tibetu. Ta čisto fotografska prezentacija bila je u to doba u vrlo smion čin i sam je Grosvenor imao razloga za brigu kako će javnost reagirati, ali umjesto toga, sjećao se: »Članovi Društva bi mi čestitali na ulici.« Grosvenor je od svojih publicista očekivao svjež i uzbudljiv stil, članke napisane izravno i jednostavno da bi čitatelj mogao stvarati slike u mislima.</p>
<p>Doprinos Gilberta S. Grosvenora Društva National Geographic i njegovom časopisu je nemjerljiv. Dao je ostavku 1945. da bi preuzeo mjesto direktora Savjeta NGS-a. Melville Bell Grosvenor, njegov sin, postao je urednik i za desetak godina članstvo je naraslo s 2.175.000 na 5.500.000. </p>
<p> National Geographic Society postao je organizacija raširena cijelim svijetom - nakon što je skromno počela društvom okupljenim u Cosmos Clubu.</p>
<p> Danas Društvo broji deset i pol milijuna članova - od čega 20 posto predstavlja čitateljstvo izdanja na stranim jezicima. Pored izvještavanja o dalekim mjestima, National Geographic Society je igrao bitnu ulogu u njihovu otkrivanju i razumijevanju. U sedamdesetima je vodstvo časopisa konačno preispititalo politiku koja je ustanovljena rano u njegovoj povijesti, a to je da se »o nekoj zemlji ili narodu objavljuje samo ono što je po sebi povoljno, a sve što je neprijatno ili suviše kritično se izbjegava.« Urednik Gilbert M. Grosvenor, unuk prvog redovnog urednika, i njegovi nasljednici usmjerili su časopis ka praćenju kontroverznih tema, kao što su kemijsko zagađenje, nuklearna energija, ilegalna trgovina divljim životinjama i ljudska evolucija. Gotovo od samih početaka, Društvo je sponzoriralo više od 6000 ekspedicija istraživačkih projekata. ....</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Opažanje umjetnosti u kulturnoj metropoli Europe</p>
<p>Izložbom »Umišljanje - Opažanje u umjetnosti« otvoren je Dom umjetnosti u Grazu. Meka ovojnica zgrade Cooka i Fourniera djelomično je poslužila kao eksperimentalno polje propitivanja percepcije u novonastalim, tehnologijom određenim uvjetima</p>
<p>Nakon što je u rujnu kratkotrajno poslužio za ispitivanja multimedijalnih mogućnosti, novootvoreni Dom umjetnosti u Grazu svoje je »pravo« otvorenje doživio prije dva tjedna. Pod naslovom »Opažanje u umjetnosti - Umišljanje«, otkriva se ambiciozan projekt promišljanja percepcije u umjetnosti druge polovine 20. stoljeća. Na otvorenju je bilo prisutno desetak tisuća posjetitelja, koji su u pomno organiziranim grupama obilazili prostor, vježbajući kako osobne razine percepcije tako i prilagođavanje složenim prostornim i izložbenim uvjetima nove galerijske zgrade. </p>
<p>Graz kao kulturna metropola Europe 2003. godine zaključuje intenzivno razdoblje tijekom kojeg su priređena mnoga umjetnička zbivanja. Kulminacija tog procesa otvorenje je Doma umjetnosti. Na izvjestan način čini se da je zgrada zasjenila mnoga druga zbivanja, koja su u naše susjedstvo privukla umjetnike sa svih strana svijeta.</p>
<p> Dugo očekivana i predstavljena na raznim izložbama, zgrada Petera Cooka i Colina Fourniera svojim specifičnim, amorfnim oblikom postala je nezaobilazno mjesto za poznavatelje suvremenih arhitektonskih zbivanja, još jedan »must« na novoj umjetničkoj karti svijeta topografiju koje u najvećoj mjeri čine galerijske i muzejske zgrade. Nastala je na temelju arhitektonskog programa začetog šezdesetih godina, kada se pretpostavljao razvoj visokih tehnologija popraćen fantastičnim, utopijskim zdanjima. Dio tada osmišljene Arkadije osvanuo je na zapadnoj obali Mure, neposredno uz zgusnutu urbanu strukturu u kojoj se na specifičan način spajaju srednjovjekovna s baroknim zdanjima, uz nezaobilazne intervencije historicizma i 20. stoljeća. </p>
<p>Zgrada Doma umjetnosti, osim oblika o kome se mnogo pisalo te zanimljive opne koja, zavisno od umjetničkih intervencija, pruža mogućnost »pulsiranja« u odnosu na grad i njegova zbivanja, može se promatrati i u širem društvenom kontekstu. Dobri poznavatelji gradačkih situacija, naime, smatraju da Dom umjetnosti može poslužiti u svrhu prevladavanja antagonizma između dvaju dijelova grada, podijeljenih rijekom na način koji se teško uočava tijekom kratkotrajnih posjeta. Upravo brojni posjetitelji nesvjesni lokalnih društvenih okolnosti pridonose širenju gradskih zbivanja izvan uobičajene, svima manje-više poznate rute. </p>
<p>Priljubljen uz zgradu najstarije očuvane željezne konstrukcije u Austriji, dijelovi koje su odlično restaurirani i pretvoreni u izložbeni prostor jedne od najuglednijih fotografskih galerija Camere Austrije (izdavača istoimenog časopisa), Dom umjetnosti impresivan je u masi koja se ugnijezdila u gustom gradskom tkivu. U unutrašnjosti, prazan amorfni prostor na osobit se način »otvara« prema van, izvlačeći se kroz svojevrsne pipke koji su usmjereni prema izabranim mjestima u gradu i nebu. Postavom djela pedesetak umjetnika, koliko ih je obuhvaćeno izložbom »Umišljanje«, dolazi do problema na koje su upozoravali mnogi kritičari prije nego što je zgrada konačno dovršena.</p>
<p>Dvije izložbene etaže povezane pomičnom trakom u središnjem dijelu prostora, zbog načina oblikovanja vanjske opne te intenziteta usmjeravanja volumena prema vanjskom prostoru složen su, zapravo nezahvalan zadatak svakome tko će biti u prilici u njemu postaviti izložbu. Problem bijele kocke, o kome se posljednjeg desetljeća mnogo puta govorilo i pisalo, počiva na tradicionalnom poimanju zadataka i uvjeta što ih galerijski i muzejski prostori trebaju ispuniti, odnosno onih koje postavljaju pred gledatelje.</p>
<p> U trenutku kad aseptični, u sebe zatvoreni prostori nisu više bili dovoljni, krenulo se u njihovo razlaganje. Prekoračivanje crte bilo je očekivano. </p>
<p>Problem izložbenog prostora Doma umjetnosti u Grazu sastoji se od činjenice da se za svaku novu izložbu treba »izgraditi« unutrašnjost, obzirom da ne postoje zidovi (barem ne u onom klasičnom smislu).</p>
<p> O isplativosti izgradnje otvorenog, fluidnog prostora u kome se potom stalno iznova nešto dograđuje i mijenja, vjerojatno se već intenzivno razmišlja. </p>
<p>Zamišljen kao struktura koja intenzivno »proživljava« svoju okolinu, Dom umjetnosti s nastupnom izložbom »Umišljanje« tek u pojedinim radovima ostvaruje međusobno zavisan odnos na koji se autori referiraju. Većinom se radi o relativno tradicionalnom izložbenom projektu, koji time dakako ne gubi na vrijednosti. Percepcija kao misao vodilja navela je kustosa Petera Pakescha na razmatranje složenih odnosa i promjene uočavanja koja su se zbila zbog razvoja novih tehnologija. Potreba preispitivanja pojedinih umjetničkih pozicija u tako zasnovanom kontekstu je nužna, zapravo neminovna. No ostaje otvorenim pitanje, u kolikoj mjeri je uspjela privremena integracija s prostorom, na koju se pri osmišljavanju izložbe računalo.</p>
<p>Peter Pakesch naglašava kako ovom prilikom nije radio odabir djela koja reflektiraju neke od fenomena percepcije, već je primarno vodio računa o njihovom izravnom izlaganju eksperimentu.</p>
<p> U jednom dijelu izložbe prepoznaje se ideja meke ovojnice koja prima i emitira umjetnička događanja u kontekst određen idejom-vodiljom projekta.</p>
<p> Zastoj na pokretnoj traci koja povezuje katove dio je prethodno programiranog projekta Matthewa Nguija, koji je uz povijesno i rado posjećeno gradačko turističko odredište - kulu s gradskim satom - postavio crveno obojenu, izduljenu plohu. Nju je samo s jedne točke gledišta unutar Doma umjetnosti moguće povezati s kontinuiranom crvenom linijom, elementom kojim umjetnik okuplja performativne dijelove instalacije s onim iluzionističkima.</p>
<p> Max Neuhaus je umjetnik čije audio-instalacije treba promatrati izvan konteksta glazbenih zbivanja. U tzv. »igli«, svojevrsnom hodniku-vidikovcu na vrhu Doma umjetnosti, umjetnik zvukom stvara prostor, referirajući se na povijesne periode kada su se određeni društveni događaji označavali zvukovima. Na taj način posjetitelje čini svjesnima mjesta na kojem se nalaze i njegovih karakteristika.</p>
<p>Instalacija Angele Bulloch sastoji se od složenog svjetlosno-zvučnog sustava koje pokreće računalo. Obojena polja identičnih oblika u stvari su pikseli, a njihov ritam i izmjena ovise o usporenom filmu kod kojeg svaka pojedina slika traje jednu sekundu. Uvećani pikseli popraćeni repetitivnom elektronskom glazbom na prvi će pogled izazvati sasvim različita tumačenja od onih, zavisnih od postupka usporavanja i uvećavanja kojima se autorica koristi. </p>
<p>Sintetički prostor Olafura Eliassona sastoji se od svjetlosne instalacije kružnog oblika, unutar koje se izmjenjuju nijanse boje i intenzitet svjetla. Njegov je doprinos istraživanju percepcije izravan, lako shvatljiv, na razmeđi tehnologije i prirode. Može ga se promatrati u odnosu na razvoj koji započinje, barem u ovom izložbenom odabiru, s Ellsworthom Kellyjem čije zeleno obojano zakrivljeno platno doživljavamo kao objekt, istodobni »oblik cjeline i oblik fragmenta«. </p>
<p>Mnogi izloženi radovi nastali su pedesetih i šezdesetih godina, za vrijeme intenzivnog propitivanja vizualnih odnosa prostora, perceptivnih aparata, dinamičnih efekata među koje bi svakako trebalo uvrstiti radove umjetnika iz Hrvatske. Uz Getulia Alvijanija, Alberta Biasija, Marca Adriana, Helgu Philipp, Bridget Rilley nedostaju Picelj, Richter, Bakić, Knifer, autori koji su promicali nove umjetničke tendencije u domaćoj sredini istodobno kada i umjetnici iz »ostatka« Europe.</p>
<p> Uz znanstvene tekstove objavljene u izložbenom katalogu sasvim sigurno pripadaju i prilozi koje su šezdesetih godina pisali Matko Meštrović i Vera Horvat-Pintarić, no vjerojatno je potrebno da 20. st. prvo sami obradimo i publiciramo, ne bismo li napokon postali nezaobilaznim dijelom umjetničkih avangardi. Dotad, nestabilnost boje, fenomene percepcije trodimenzionalnog prostora, perspektivu, rešetkaste strukture i promjenjivost sustava na koji umjetnici neprekidno utječu promatrat ćemo samo kao posjetitelji. </p>
<p>Sandra Križić Roban</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Kinematografija kojoj su »ukrali« rat</p>
<p>Problemi s hrvatskim ratnim filmom nalaze se u cjelokupnom ustroju hrvatske kinematografije. U tom ozračju nikako nisu nevini ni prikazivači koji su potpuno zanemarili hrvatski film, ali ni autori koji su se prema aktualnim domoljubnim temama odnosili više manje površno, radeći filmove kojima su tjerali, umjesto privlačili, publiku od nacionalnog filma </p>
<p>Relativno solidan američki film, »Harrisonovo cvijeće«, nakon što nije postigao neki veliki odjek u inozemstvu, stigao je pod neobičnim uvjetima i prilično kasno u domaća kina, a samo zahvaljujući promidžbenoj predizbornoj kampanji jedne od stranaka koja je odlučila koristiti ovaj film za vlastite potrebe s obzirom da je njegov sadržaj vrlo uvjerljivo u službi hrvatske istine i razobličavanja srpske agresije i zločina u Vukovaru. </p>
<p>O filmu smo pisali izvještavajući s jednog od festivala na kojem je bio prikazan i to mnogo ranije nego što je itko od stranaka uopće čuo za njegovo postojanje. Čak smo u povodu toga i razgovarali s tada potpuno nepoznatim Adrienom Brodyjem, koji je koju godinu kasnije postao središnja hollywoodska zvijezda nakon osvajanja Oscara za ulogu u filmu »Pijanist« Romana Polanskog. A Polanski ga je angažirao upravo nakon što je pogledao film »Harrisonovo cvijeće«. </p>
<p>Čini se da to sve ipak nije bilo dovoljno našim distributerima koji se u velikom broju motaju po svjetskim filmskim festivalima i tržnicama, no uvijek s istim ciljem - da kupe i domaćoj publici ponude samo one filmove od kojih će imati koristi. Bez obzira koliko glupi, nasilni ili nemoralni bili – profit je putovnica za hrvatska kina. Nema mjesta, umjetnosti, sentimentalnosti, domoljubnosti, iskrenosti ili dobrom ukusu. </p>
<p>Američko filmsko tržište sa svim svojim pogubnim pravilima ponašanja potpuno je zavladalo rušeći sve pred sobom, pa i ono malo domoljubne senzibilnosti. Nažalost, nisu distributeri jedini krivci, problemi su u cjelokupnom ustroju hrvatske kinematografije, a u tom ozračju nikako nisu nevini ni prikazivači koji su potpuno zanemarili hrvatski film, ali ni autori koji su se prema aktualnim domoljubnim temama odnosili više manje površno, radeći filmove kojima su tjerali, umjesto privlačili, publiku od nacionalnog filma. </p>
<p>Već tada smo tvrdili da u danima rata dok je sve ranjivo i svježe, nije ni lako ni uputno raditi navrat nanos tematske domoljubne filmove, jer to najčešće djeluje kao naručena roba koja ima više veze s karijerizmom i poenima na kratke staze, koji nemaju nikakve dodire s filmom kao porukom, porivom, potrebom...</p>
<p>Trebalo je primjerice proći 50 godina da Spielberg snimi »Schindlerovu listu«, naoko »običan« biografski sudbinski film o humanistu koji je bez obzira što je bio Nijemac pomagao i spašavao Židove. Ili Polanski koji se tek u svojoj sedamdesetoj godini života usudio posegnuti za vlastitim uspomenama i djetinjstvu u nacističkom getu u Poljskoj. Miloš Forman još uvijek ne pristaje snimati film na ratne teme, premda su mu roditelji nastradali u nacističkom logoru, još uvijek je to za njega previše osobna intimna drama, da bi ju imao snage, ili hrabrosti, ili jednostavno potrebe, otvoriti pred cijelim svijetom. </p>
<p>Nažalost u našim još svježim primjerima domaćih filmskih autora događalo se upravo suprotno. Neki od njih, pohrlili su odmah, na prvu loptu napraviti filmove koji su se kasnije pokazali više kao pamfleti bez srca i osjećaja, manje kao zapamtljiva trajno vrijedna filmska djela. Neki od njih su možda i imali kratkotrajnu funkciju zadovoljavanja tadašnjih političkih taština, no bez stvarnog efekta pred domaćim gledateljima, a da o svjetskoj javnosti i ne govorimo. I čini se da se doista upravo na toj domoljubnoj kinematografiji na neki čudan, ali prilično uočljiv, čak i pravedan način prelomila generacijska podjela koja je napokon postala vidna i za sve kasnije primjere. </p>
<p> Počelo je dakako s neuspjelim primjerom filma »Vrijeme za...« (1993.) koji je na gotovo groteskan način simbolizirao sve što ne treba ili ne bi smjelo postojati u novom hrvatskom filmu nastalom u novoj državi. Stari »mudraci« Jadran filma od kojega su uvijek samo oni imali koristi (nažalost to čini se imaju i danas), a koji su ga u svojoj sebičnoj borbi za privatizaciju i doveli do besmislenog kraja, požurili su se da tipičnim navikama iz partizanskih spektakala pomiješaju pirotehniku i politiku s aktualnom temom majke hrabrosti i uz gomilu sentimentalnosti i crno-bijelih likova, sa srcedrapateljnim zapletima, plasiraju jeftinu propagandu za vlastitu promidžbu. Pri tome su žrtvovali redateljicu Oju Kodar, čiji su im međunarodni ugled i veze i te kako tada trebali, i glumicu Nadu Gačešić, koja im je koristila za domaća politička uhljebljenja. </p>
<p>Film je propao postajući sinonim za loše tempiranu propagandnu opciju koja u svojoj agresivnoj doslovnosti nikome nije trebala, dapače čak je više štetila nego koristila, izazivajući podsmijeh kao i onaj glasoviti ulizivački šlager »Danke Deutchland«. </p>
<p> Uslijedili su filmovi »Cijena života« (1994.) Bogdana Žižića i »Vukovar se vraća kući« (1994.) Branka Schmidta, koji su možda imali plemenite namjere i u ono vrijeme nedvojbeni cilj, ali koji se nisu uspjeli uvjerljivo zadržati u pamćenju gledatelja. Kasnije je Schmidt napravio »Božić u Beču« (1997.) no ni tada nije uspio ponoviti svoj nezaboravni i još uvijek najbolji film »Sokol ga nije volio« (1988.). Zoran Tadić pokušao je dati svoj pogled na ratnu tematiku i aktualne teme filmom »Treća žena« (1996.), dok su godinu dana ranije 1995. godine, to pokušali Davor Žmegač s »Putovanjem tamnom polutkom« i Tomislav Radić s »Anđele moj dragi«, kroz sličan obrazac prikazivanja slika rata iz dječje optike. </p>
<p> No, sve je to bilo ukočeno, klišetizirano, staromodno, neuvjerljivo, patetično s površnim scenarističkim predlošcima i očajnim dijaloškim formama. </p>
<p> I onda se pojavila nova generacija mladih autora, filmskih dječaka koji su generacijski pripadali onima koji su ratovali, a među kojima su mnogi i sami bili sudionici rata, dakle bez salonskih prenemaganja ili karijerističkih figa u džepu, oni su ratu pristupili kao dijelu vlastite ispovijedne biografije, kao sastavnici, ne ugodnoj, ali nezamjenjivoj, svojih života. Gotovo da je svaki od njih prije igranog filma s ratnom tematikom napravio nekoliko dokumentaraca, izvorno s terena iz prvih borbenih linija. </p>
<p>Oni su, kao što je jednom duhovito zaključio Lukas Nola, »pripadnici generacije kojoj je ukraden rat« ili da mu nadodamo – sudionici kinematografije kojoj je ukraden rat. Jer oni su svi više manje radili svoje male, skromne projekte za televiziju ili s prigodnim kamerama i unutar malih filmskih produkcija, da bi tek kasnije zahvaljujući nesumnjivim vrijednostima i autorskoj uvjerljivosti i autentičnosti njihovi filmovi bili prebacivani na filmsku vrpcu. </p>
<p> Ivan Salaj započeo je »bitku« sa svojom žestokom, a ipak poetičnom dokumentarnom dramom »Hotel Sunja« (1992.) u duhu Michaela Cimina i Olivera Stonea, a potom s igranim filmom »Vidimo se« (1995.) s kojima će zauvijek ostati zapamćen kao stjegonoša ovog izvornog, iskrenog, opusa o Domovinskom ratu s kojim je krenula tek jedna struja unutar hrvatske kinematografije. Uz Salaja bila je, danas nažalost pokojna redateljica Jelena Rajković, čiji je film »Noć za slušanje« (1995.) ostao zapažen u ona teška vremena. Uz njih su ravnopravno stajali svaki sa svojim iskustvom i rukopisom još trojica redatelja – Lukas Nola (»Svaki put kad se rastajemo«, »Nebo sateliti«), čiji su bilo televizijski, bilo igrani filmovi snažno emotivno i estetski obogatili filmsku sliku Domovinskog rata. Zrinko Ogresta nije se doslovno bavio ratnim pričama, ali je u njegovim filmovima rat uvijek bio dio sudbine njegovih junaka, posljedica njihovih postupaka, razočaranja, njihove tuge i njihovih nada. </p>
<p>Napokon, tu je i Vinko Brešan koji se može pohvaliti najuspješnijim, odnosno najtiražnijim hrvatskim filmom uopće u novoj državi. To je komedija »Kako je počeo rat na mom otoku« (1996.) koja na osebujan i duhovit način, uz snažnu dramaturšku potporu Ive Brešana, komunicira o ratu i na zabavan, duhovit način, pri čemu ipak progovara i izgovara niz istina koje nisu uvijek i samo ugodne i idealne.</p>
<p>I kao što je u ono vrijeme započeo za nas neku novu filmsku ratnu estetiku, Brešan ju je, još hrabrije i autorski izazovnije, napustio svojim posljednjim filmom »Svjedoci«, kojim otvara onu drugu, mračniju stranu ratovanja, kada padaju ideologije, a junaci preko noći postaju ubojice ili svjedoci. Teška, poštena filmska ispovijed koja samo dokazuje da se evo 2003. hrvatski film počeo oslobađati teledirigirane ulagivačke opcije, dodvoravanja dnevnoj politici i okretati se, uz onu od prije prepoznatljivu dokumentarnu sliku ratne stvarnosti, autorskoj opciji istine koja nije uvijek ugodna, ni prihvatljiva, često je sumorna i izazivačka, provokativna i teška, ali je upravo onakva kakav je i život. Pa će zato ta umjetnička slika kroz autorsku istinu i autentične svjedoke o njoj sasvim sigurno mnogo jače i uvjerljivije odzvoniti u svijetu od prigodnih, premda ne uvijek dosljednih, američkih »Harrisonovih cvjetova«. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Bučno i poučno</p>
<p>Ako su na internacionalnom tržištu imena poput Yeah Yeah Yeahs, The Strokes, White Stripes i Hives, ili Music i Deftones, garažni zvuk klubova uspjela pretvoriti u trendovsku pomamu, za same vrhove top-lista ipak su zadužena imena čija pripadnost srednjoj struji viri iz svake odsvirane note. Naspram isplative retro usmjerenosti Darknessa i nu-metal retorike s komercijalnim nabojem Limp Bizkita, Iggy Pop opet je neporecivo uvjerljivija varijanta rocka s porukom i poukom </p>
<p>Povratak punokrvnog rocka u epicentar zanimanja specijaliziranog tiska i cd-playere rock kritičara obično ne mora pratiti i jednak odjek na masovnom tržištu.</p>
<p> Posljednjih godina i kod nas je primjetan trend izdizanja gitarističke buke na razinu isplativih projekata, što potvrđuju i nedavni simultani koncertni uspjesi Hladnog piva i Leta 3 u Zagrebu.</p>
<p> Da im je pošlo za rukom - kako su namjeravali, ali zbog kašnjenja Leta 3 iz Rijeke nisu stigli - zamijeniti se za početke nastupa u »Tvornici« i »Močvari«, bila bi to priča koja bi pomutila planove publike u izboru kojeg od dva rasprodana koncerta iste večeri pogledati.</p>
<p> Ako su na internacionalnom tržištu imena poput Yeah Yeah Yeahs, The Strokes, White Stripes i Hives, ili Music i Deftones, garažni zvuk klubova uspjela pretvoriti u trendovsku pomamu, za same vrhove top-lista ipak su zadužena imena čija pripadnost srednjoj struji viri iz svake odsvirane note. Darkness su sa prvim albumom »Permission To Land« (WEA/Dancing Bear) zadnji u nizu primjera koji su britanskoj diskografskoj industriji vratila vjeru u proboj na međunarodno tržište, osvajanjem gornjih mjesta na službenim top-ljestvicama. Povezavši pompozni gitaristički rock s nijansama staromodnog hard-rock svjetonazora, Darkness su lukavo spojili nekoliko isplativih modela i postigli masovan uspjeh u SAD koji je pobjegao i široko reklamiranim britanskim proizvodima poput Oasis. Radi se o produktu namijenjenom velikim sportskim dvoranama ili čak stadionima, a njihov odjek na tržištu pokazuje da je dobar kompromis još uvijek najbrži put do statusa rock-zvijezda opće prakse. </p>
<p>No, naspram isplative retro usmjerenosti Darknessa i komercijalnosti Limp Bizkita, Iggy Pop opet je neporecivo uvjerljivija varijanta rocka s porukom i poukom. Službeni kum punka Iggy Pop vraća se u punu formu novim albumom "Skull Ring" (Virgin/Dallas), koncipiranom kao obračunom i suradnjom sa sparing partnerima različitih generacija. Da sve ne ostane samo na povijesnim akreditivima pobrinula se suradnja sa Stoogesima, prva nakon trideset godina od raspuštanja legendarne formacije.</p>
<p> No, osim braće Aheton iz Stoogesa u četiri pjesme, Iggyju su u goste navratili i pripadnici mlađe generacije koja pokušava nastaviti istim stopama, iako s puno manje stečenog renomea. Tu su Green Day, Sum 41, friška ženska senzacija Peaches, The Trolls koje Iggy smatra svojim najboljim bendom nakon Stoogesa, a cjelokupna intonacija albuma »Skull Ring« postavlja ga u zonu povratka Iggyja temeljnim vrijednostima. Album reafirmira moćno carstvo gitarističkog rifa kojem je Iggy suveren vladar. Vječni radoholičar nakon izvrsnog albuma »American Ceasar« iz 1993. nije imao u rukama ovako dobru ploču - magnum opus slične duljine trajanja, sa 16 pjesama - ironičnu, kompleksnu, opasnu i bučnu u pravoj mjeri. Iako su povijesne reference jasno prisutne, »Skull Ring« test prolazi prije svega zbog odličnih Iggyjevih pjesama od kojih su mnoge usporedive s njegovim boljim radovima iz još bolje prošlosti. Ima tu ljepljivih refrena, distorziranih gitara i jednostavnih jezgrovitih rješenja čiji minimalizam Iggy propovijeda tijekom čitave karijere. Sam sa sobom Iggy je jedino u pjesmi »Till Wrong Feels Right«, blues intoniranoj vinjeti koja ogoljeloj pratnji gitare suprotstavlja sugestivan vokal i priču. </p>
<p>Iako se nisu previše micali od dobitne formule, novi album multitiražnih Limp Bizkit »Results May Vary« (WEA/Dancing Bear), s dodatnim DVD-om u prvoj nakladi, ipak donosi promjene i odmak od dobitne formule standardne dernjave izvikanih prvaka nu-metala.</p>
<p> Mekši u zvuku, skloniji elektronskim ukrasima, pa čak i zvuku akustične gitare, novi album Limp Bizkit snimili su bez ključnog člana Wesa Borlanda koji je napustio sastav.</p>
<p> Strateški pomak najuočljiviji su u pjesmi »Build A Bridge«, koja pokazuje glavnog autora Freda Dursta zakopanog u patnji i melankoliji kojoj pogoduje i maniristična obrada klasika »Behind Blue Eyes« grupe The Who.</p>
<p> Durst je još uvijek ljut na sve oko sebe, ali dotok novosti u zvučnoj slici i promjena klasičnih nu-metal sastojaka, čine album Limp Bizkita barem malo zanimljivijim nego bi to očekivali.</p>
<p> Naravno, preostale rupe opet su zakrpane bučnim naslagama zvuka i pseudoangažirane rap-metal retorike</p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Kako je video »ubio« zvuk</p>
<p>Dvostruka DVD kolekcija Duran Duran zbirka je ponekad bezrazložnih ali odreda uspješnih hitova čija je vizualna realizacija izuzetno pogodovala novostvorenim MTV-jevskim kriterijima</p>
<p>Jedni od utemeljitelja pokreta »novog romantizma« s početka osamdesetih, više modnog nego glazbenog pravca, nakon svojih pet minuta slave, netragom su nestali s pozicija koje su osvojili u brzom dizajniranom naletu. Radilo se o uspješnim pohodima na top-liste koji su uz temeljitu vizualnu potporu videospotova i designa odjeće skrenuli globalnu pozornost na novi pop-rječnik. Smjenjujući usput uz pomoć utjecaja poput Roxy Music i Davida Bowiea, novovalni angažman starovalnim romanticizmom i bezbrižnom pop-glazbom »bez rizika«. Nakon golemog uspjeha čak i na američkom tržištu, potkraj osamdesetih Duran Duran netragom su nestali s medijske pozicije glavne vijesti dana. </p>
<p> Potkraj osamdesetih vratili su se s nekom svojom funk-varijantom plesne glazbe i zakopali nekoliko hitova poput »Notorious« i »All She Want Is« s kojima im je glava ostala iznad okolne vode. O kakvoj se povijesti radilo može se provjeriti na njihovom prvom, dvostrukom DVD-u »Greatest Hits«, zbirci ponekad bezrazložnih ali odreda uspješnih hitova čija je vizualna realizacija izuzetno pogodovala novostvorenim MTV-jevskim kriterijima, od kojih su neki poput »Girls On Film« uključeni u necenzuriranim, produženim video-verzijama. Kao ime izrazito usmjereno videopromociji DVD »Greatest Hits« pokazuje sve vizualno spektakularne manevre koje su Duran Duran uz pomoć odabranih redatelja izvodili tijekom karijere. »Međufaza devedesetih« i stilska izgubljenost iznivelirane su predvidljivim povratkom starom programu, ali izuzetno profesionalno, čemu mogu posvjedočiti i snimke s DVD-a koje su pravi katalog svih trikova Duran Duran. Namjerna dekonstrukcija nekadašnje melodioznosti i odmak od pop zašećerenosti zamijenile su raniji hitoidni udar s prvog diska, s kojim su osvojili pozicije među najtiražnijim imenima osamdesetih. </p>
<p>Kako su i osamdesete godine, premda prebrzo, ušle u aktualnu retro-obradu pop-povijesti, Duran Duran pokušali su se vratiti s pedigreom ozbiljnog banda i »poviješću«, usput posjetivši i Zagreb s nostalgijom nasaftanim koncertom u Domu sportova. Prije nekoliko godina svi koji su gledali snimku gala koncerta održanog u losangeleskoj dvorani »The Joint«, mogli su nakon brojnih izmjena izvođača vidjeti tadašnje izdanje Duran Duran. S obzirom da se radilo o koncertnom podsjetniku na »početke« rock'n'rolla, svako je ime odabralo standarde koji su trebali naznačiti utjecaje koji su odredili kasnije vlastite karijere. Duran Duran izabrali su pjesme Iggyja Popa i Davida Bowiea, dok je nervozna glam-rock obrada vlastite »Hungry Like The Wolf« pokazala kako su to radili odmak od pop zašećerenosti osamdesetih.</p>
<p> U skladu s promijenjenom srećom na tržištu osipalo se i članstvo, pa su od originalnih članova preostali pjevač Simon Le Bon, klavijaturist Nick Rhodes i basist John Taylor, koji je kasnije također odustao od starog društva. No, ovih su se dana ponovno zaputili starim kolosijekom i s originalnom peteročlanom postavom ponovno na okupu nastoje nadoknaditi propušteno.</p>
<p> DVD »Greatest Hits« pokazuje cijelu odiseju i donosi presjek njihovih najvećih uspjeha, ali i pokazuje da se Duran Duran u cijeloj priči nisu našli slučajno, pogotovo ne u video-formatu. Uostalom, nakon njihove generacije glazbenika pohod britanskih bendova na masovno američko tržište postao je pusta i neostvarena želja. </p>
<p>H. Horvat</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="23">
<p>Zagrebu bod u Velikoj</p>
<p>VELIKA, 8. studenoga</p>
<p> – Kamen Ingrad i Zagreb podijelili su bodove u Velikoj odigravši 1-1. </p>
<p>Utakmica nije krenula najbolje za domaćina. Bilo je ovo njihovo najslabije izdanje u posljednje vrijeme. Nešto bolji bili su Zagrepčani, ali prigoda nije bilo. Tek 30. minuta slučajno je donijela pogodak. Spahić je uzeo jednu loptu, nitko ga nije napadao, kad je došao na 18 metara odlučio se na udarac i Galinović je bio nemoćan. </p>
<p>U drugom dijelu Zagreb je počeo igrati zatvoreno, očito zadovoljan rezultatom a Ingrad preuzima igru i utakmica je dobila na dinamici. Nervoza ipak čini svoje, dolazi do niz »čarki«. Perković tako ulazi na travnjak iako je već zamijenjen, pa dobiva crveni karton.</p>
<p>U 77. minuti ipak izjednačenje. Zekića je s leđa srušio Maras u kaznenom prostoru, i Jakirović je sa bijele točke izjednačio. </p>
<p>Nepotrebna gužva stvorena je samo minutu prije jedanaesterca, ali se sve dobro završilo i utakmica je nastavljena. Kamen Ingrad u zadnjih pet minuta imao je više od igre, ali mreža Zagreba ostala je netaknuta. </p>
<p>• Stadion SRC Kamen Ingrad </p>
<p>KAMEN INGRAD – ZAGREB 1-1 (0-1)</p>
<p>KAMEN INGRAD: Galinović 6,5, Kovač 5 (od 46. Jakirović 6), Kurilić 6, Zekić 6, Balašković 6, Andričević 6, Kopunović 6,5 (od 90. Čižmek -), Rendulić 6, Kralj 5,5, Vuica 6, Šaranović 6 (od 64. Lišnić 5,5). </p>
<p>ZAGREB: Pelin 6,5, Maras 6, Žilić 6, Ješe 6, Prosinečki 6, Perković 5 (od 66. Marić -, 74. Husika -), Lovrek 5,5, Spahić 6, Đalović 5,5, Smoje 5, Pranja 5 (od 65. Biskup -). </p>
<p>SUDAC: Edi Šunjić (Spolt) 6</p>
<p>GLEDATELJA: 1000</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Spahić (30), 1-1 Jakirović (77. 11 m)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Andričević, Perković, Franja, Maras, Ješe</p>
<p>CRVENI KARTONI: Perković </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Aleksandar Kopunović </p>
<p>Drago Štajduhar</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Cibalia u završnici došla do boda</p>
<p>VINKOVCI, 8. studenoga</p>
<p> – Cibalia je u samoj završnici dvoboja uz mnogo sreće došla do boda u susretu protiv čvrste momčadi Slaven Belupa. </p>
<p>Gostujući nogometaši do početne prednosti došli su u otvaranju susreta već u 7. minuti, kada je Ognjen Vukojević s preko 30 metara iz slobodnog udarca uhvatio na spavanju Tomislava Vranjića. </p>
<p>Vinkovčani su bezuspješno tražili protuigru za disciplinirane i odlučno postavljene goste iz Koprivnice. Do pravih prigoda tijekom svih 90 minuta gotovo da i nisu došli, no ipak su u samoj završnici uspjeli poravnati preko Gorana Ivelja koji je postigao svoj prvijenac u nebesko-plavom dresu. </p>
<p>Mogli su Vinkovčani i do pobjede da Zoranu Ratkoviću, najboljem strijelcu momčadi, u 90. minuti nije uzmanjkalo prisebnosti u stopostotnoj prigodi.</p>
<p> • Stadion Cibalije</p>
<p>CIBALIA - SLAVEN BELUPO 1-1 (0-1)</p>
<p>CIBALIA: Franjić 5, Kovačević 5 (od 56. I. Bošnjak 5.5), Jozinović 5, Lučić 5.5, Leutar 5.5, Ivelj 6.5, Raić-Sudar 5 (od 46. Ćorić 5), J. Jurić 5 (od 60. Andričević 5), Peraica 5, Žgela 5, Ratković 5.</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Solomun 6.5, Međimorec 5.5 (od 75. M. Jurić -), Božac 6, Gal 5, Jurčić 5, Landeka 5.5, Vukojević 7, Pejić 5.5, Dodik 5, Višković 5, Guć 5 (od 65. Milas 5).</p>
<p>SUDAC: Igor Pristovnik (Zagreb) - 6.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Vukojević (7), 1-1 Ivelj (87). GLEDATELJA: 300.</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Ivelj, Jozinović, Žgela, I. Bošnjak, Gal, Jurčić, M. Jurić</p>
<p>CRVENI KARTONI: -</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ognjen VUKOJEVIĆ</p>
<p>Davir Beidenegl</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Zadar pobjedom preskočio Marsoniju</p>
<p>ZADAR, 8. studenoga</p>
<p> – U Zadru su domaćini došli do tri vrlo vrijedna boda, pobijedivši Marsoniju izravnog konkurenta u donjem dijelu ljestvice s 3-2. </p>
<p>Međutim, puno toga nije sličilo nogometu, odnosno sportu, jer se prije utakmice najviše pričalo o sportskim kladionicama. U to se uklopio i pogodak gostiju u 37. minuti, nakon što je nekoliko igrača Zadra propustilo priliku izbaciti loptu iz svog 16-terca. Najprisebniji bio je Brnić i pogodio za vodstvo gostiju. U nastavku utakmice Zadrani su zaigrali aktivnije, otuda i njihov prvi pogodak u 47. minuti, nakon što se lopta odbila od vratnice dočekao ju je Zebić, i pogodio nebranjeni dio Škarićeve mreže. </p>
<p>Na 2-1 povisio je Brajković, nakon asistencije Kordića. Zadrani su mislili da je time priča gotova, opustili su se, najviše vratar Rogić kojeg je Petrović iznenadio udarcem sa 30 metara. </p>
<p>Imali su Brođani priliku za pun pogodak u Stanovima, međutim, Vuka i Barišić promašili su dobre prilike, kazna je uslijedila ubrzo, Škarić je nesmotreno srušio Čustića, koji je bio precizan s bijele točke, no valja istaknuti da je umjesto isključenog Škarića na vratima stajao obrambeni igrač Barišić.</p>
<p> • Stadion u Stanovima</p>
<p>ZADAR - MARSONIA 3-2 (0-1) </p>
<p>ZADAR: Rogić 5, Milin 5, Zebić 5, Surać 5, Kordić 5, (od 58. Čustić 5,5), Duilo 5, Brajković 5,5 (od 90. Zurak -), Jurjević 5, Prpić 5, Krivić 5, Bilaver 5 (od 82. Grbeša -). </p>
<p>MARSONIA: Škarić 5, Petrović 5, Šimić 5, Barišić 5, Ačkar 5 (od 80. Šišić -), Jukan 5, Vuka 5, Brnjić 5,5 (od 41. Švađumović 5), Bilokapić 5, Vranić 5 (od 68. Alić 5), Marić 5.</p>
<p>SUDAC: Ivan Bebek (Rijeka) 6 </p>
<p>GLEDATELJA: 2500 </p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Brnjić (37), 1-1 Zebić (47), 2-1 Brajković (55), 2-2 Petrović (66), 3-2 Čustić (89., 11 m)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Barišić, Brajković, Škarić, Prpić</p>
<p>CRVENI KARTONI: Josip Škarić (90, nesportsko ponašanje)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Hrvoje ČUSTIĆ (Zadar) </p>
<p>Robert Zorić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Grogirani Dinamo protiv Katalinićeve statistike</p>
<p>Katalinić u Maksimir dolazi s indikativnim statističkim podatkom, koji otvara vrata mnogim raspravama i špekulacijama. Zanimljivo je pogledati njegovu ulogu u razdoblju kad nije sjedio na Hajdukovoj klupi. Dakle, kao trener drugih momčadi je u izravnim okršajima protiv Dinama osvojio 14 bodova, a protiv Hajduka samo jedan!</p>
<p>ZAGREB, 8. studenoga</p>
<p> – Čak niti eventualni Katalinićev nedjeljni »pad« ne bi suviše oraspoložio maksimirske trudbenike. Nedavni krah protiv Dnjipra toliko je deprimirao »plave« da malo tko uopće i spominje dolazak momčadi predvođene Ivanom Katalinićem, trenerom kojeg u Maksimiru - najmanje vole. A, u nedjelju će se, eto, u prvenstvenome ogledu na najvećem zagrebačkom stadionu (16.30 sati) sučeliti potišteni i deprimirani Dinamo te »nabrušena« Rijeka, koja će se, poput hijene, nastojati nasladiti već dotučenom lovinom.</p>
<p> Katalinić u Maksimir dolazi s indikativnim statističkim podatkom, koji otvara vrata mnogim raspravama i špekulacijama. Zanimljivo je, naime, malo pogledati njegovu ulogu u razdoblju kad nije sjedio na Hajdukovoj klupi. Dakle, kao trener drugih momčadi je u izravnim okršajima protiv Dinama osvojio 14 bodova, a protiv Hajduka samo jedan! Naravno, u jednakom broju utakmica. A, ovakav, grogirani Dinamo sjajna je prilika da se ta razlika malo i poveća.</p>
<p> A, Jurčevićevoj momčadi doista nije lako. Ne bi joj znatno pomogla čak niti neka ekstremna varijanta da, recimo, potpuno »dokusuri« Riječane i utrpa im pet, šest pogodaka. Postoji li ijedan nogometni poklonik koji bi tada uskliknuo »bravo Dinamo!«, a da to nije s prizvukom ironije. Žestoka ukrajinska pljuska još uvijek bridi na užarenom maksimirskom obrazu i morat će proći još mnogo vremena kako bi se na lice vratila prava boja.</p>
<p> – Svjesni smo slabosti koje smo pokazali u toj utakmici, naglasio je Jurčević. – Međutim, ipak nije morala završiti onakvim rezultatom. Time je kompletna slika na kraju ispala još negativnija. Cijelo smo drugo poluvrijeme dominirali, ali nam je nedostajalo konkretnih stvari i - pogodak. Na kraju su nam oni zabili taj drugi gol, pa je cijela priča postala potpuno crna. Krivci? Ne želim tražiti žrtveno janje, jer smo svi odgovorni. Nikoga ne želim posebno izdvajati u negativnom kontekstu. Dečki su jako razočarani, jer smo u toj utakmici doista gajili veliku nadu, bili smo optimisti. Jedini lijek za to je pobjeda u nedjelju i ostanak na prvom mjestu.</p>
<p> Jurčević još nema jasnu viziju sastava kojeg će izvesti u nedjelju protiv Rijeke. Izvjesno je tek da neće moći zaigrati Ante Tomić zbog ozljede gležnja, kao niti Damir Krznar zbog crvenog kartona zarađenog prošloga vikenda na utakmici protiv Marsonije u Slavonskom Brodu, gdje je Dinamo ipak pobijedio sa 3-1 usprkos tome što je više od sat vremena igrao sa desetoricom igrača. Manjih problema s ozljedama, pak, imaju Drpić, Kranjčar, Mikić i Štrok, no vjerojatno će ipak biti spremni za nedjeljni nastup.</p>
<p> – Vidim da Riječani najavljuju pobjedu u Maksimiru, a taj optimizam zasigurno crpe iz naše trenutačne situacije uvjetovane porazom protiv Dnjipra. Iako oni najavljuju iznenađenje, to se neće dogoditi, kaže Jurčević.</p>
<p> U klubu ujedno dodaju da će svi gledatelji s članskom iskaznicom moći besplatno ući na istočnu tribinu. Besplatan je i ulaz na sjever. Dinamo će protiv Rijeke najvjerojatnije istrčati u sastavu: Turina – Mijatović; Sedloski, Drpić – Mikić, Poldrugač, Agić, Mujčin; Kranjčar – Mitu, Zahora.</p>
<p>MIROSLAV TOMAŠEVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Henin-Hardenne »broj jedan«</p>
<p>Iako prehlađena, Justine Henin-Hardene je u Los Angelesu sustigla 135 bodova prednosti Kim Clijsters i tako uzela starijoj sunarodnjakinji naslov svjetske prvakinje</p>
<p>ZAGREB/LOS ANGELES, 8. studenoga</p>
<p> – Ubrzani rad srca i simptomi gripe nisu spriječili Belgijanku Justine Henin-Hardenne na putu do »broj jedan« mjesta na WTA ljestvici. Posljednji popis ponajboljih tenisačica svijeta otkrit će pobjednicu Roland Garrosa i US Opena na vrhu. Sunarodnjakinja Kim Clijsters tako ipak neće postati »broj jedan« na kraju sezone bez osvojenog Grand Slam naslova.</p>
<p>– Uistinu sjajan osjećaj. Sretna sam jer je cijela sezona bila odlična. Sve sam gotovo savršeno odradila, rekla je Henin-Hardenne.</p>
<p>Uoči završnog turnira najboljih osam tenisačica svijeta Clijsters je imala 135 bodova prednosti ispred Henin-Hardene, no i obvezu obrane naslova pobjednice Mastersa u Staples centru. S druge strane, Henin-Hardenne, popularna »miss bekhenda« trebala je samo osigurati polufinale, što je ispao prilično lagan posao, ako znamo da je u Los Angeles stigla prehlađena. Istina, 21-godišnja Belgijanka dugo je lomila otpor Ruskinje Anastazije Miškine, u prvom ogledu Crne skupine nadoknadila je 0-5 zaostatak u prvom setu. No, protiv Amerikanke Jennifer Capriati ostala je na terenu samo 58 minuta. Uvjerljivih 6-2, 6-1 za drugu pobjedu u skupini i sigurno mjesto u polufinalu tri milijuna američkih dolara vrijednog Mastersa Henin-Hardenne je zaslužila i zbog problema Capriati sa istegnutim mišićem.</p>
<p>Vodeća ruska tenisačica Miškina nakon 6-4, 6-3 pobjede protiv Japanke Ai Sugiyame još uvijek ima pravo računati na polufinale. Kako i Capriati ima jednak omjer pobjeda i poraza (1-1) kao i Miškina, njihov međusobni dvoboj u posljednjem kolu Crne skupine odlučit će tko ostaje u igri za milijun američkih dolara, koliko dobiva pobjednica Mastersa.</p>
<p>A pobjednica dvoboja Miškina – Capriati u polufinalu će igrati protiv Kim Clijsters. Belgijanka je sa 3-6, 6-4, 6-4 nadigrala i Francuskinju Amelie Mauresmo, koja je sa dva poraza u Crvenoj skupini okončala nastup na Mastersu. Utješiti se može osvojenim setom protiv Clijsters, što nije uspjelo Dementijevoj i Rubin, kojoj treba jedan set protiv Ruskinje u posljednjem kolu za drugo mjesto u skupini.</p>
<p>• Rezultati, Crvena skupina, 3. kolo: Clijsters (1) – Mauresmo (4) 3-6, 6-4, 6-4; redoslijed: Clijsters 3 pobjede – 0 poraza (6 osvojenih setova – 1 izgubljen set), Mauresmo 1-2 (2-4), Rubin 1-1 (2-3), Dementijeva 0-2 (0-4), Crna skupina, 2. kolo: Henin-Hardenne (1) – Capriati (3) 6-2, 6-1, Miškina (5) – Sugiyama (7) 6-4, 6-3; redoslijed: Henin-Hardenne 2-0 (4-1), Capriati 1-1 (2-2), Miškina 1-1 (3-2), Sugiyama 0-2 (0-4). </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Svjetska »Zlatna pirueta«</p>
<p>»Zlatna pirueta« se sa svojom neprekinutom amaterskom upornošću uvrstila među međunarodna klizačka natjecanja koju cijene u 26 zemalja svijeta</p>
<p>ZAGREB, 8. studenoga</p>
<p> – Kad je prije 36 godina »Zlatna pirueta« počela na otvorenom klizalištu na Šalati, bili smo jako ponosni što su među samo 18 klizača bili predstavnici pet zemalja koje smo poimence i navodili. Na 36. Zlatnoj pirueti koja počinje u srijedu nastupit će klizači iz čak 26 zemalja i ne pada nam napamet da ih poimenično navodimo. Treba samo spomenuti da, uz Ruse, Amerikance i Japance, od klizačkih velesila nema samo Kanađana (zbog nacionalnog prvenstva), ali su zato tu klizači već sada klizačke velesile – Kine.</p>
<p>»Zlatna pirueta« se sa svojom neprekinutom amaterskom upornošću uvrstila među međunarodna klizačka natjecanja koju (za razliku od nas) cijene u 26 zemalja svijeta, pa su shvatili vrijednost i korist nastupa u Zagrebu.</p>
<p>Prijave pokazuju vrlo slikovito razvoj klizanja u svijetu. Prijavljenih klizača je čak 27, začudo jedan više od klizačica. Plesnih parova je osam, a sportskih parova opet samo tri, što pokazuje stanje te veoma kompleksne klizačke discipline. U njoj je teško pokazati nešto novog ako se ne zna procijeniti umjetnička vrijednost. </p>
<p>Za naše klizanje ova bi »Pirueta« mogla navijestiti zanimanje domaće publike. Prvi puta nakon Sande Dubravčić imamo klizačicu koja bi se mogla boriti za mjesto pri vrhu poretka, Idoru Hegel. Njezini rezultati (treća na Kopenhaškoj nagradi, 4. na Nepelinom memorijalu u Bratislavi i 5. u Helsinkiju na Finskoj nagradi) budi nade i za Zagreb. Samo će trebati nadvladati psihološki pritiska koji se iz toga rađa. </p>
<p>Organizatori su napravili veliku koncesiju svojim najvjernijim posjetiteljima - ulaznica za obitelj (4 člana) stoji samo 50 kuna za sva tri dana natjecanja, ali i za popularnu reviju u subotu. Pojedinačne ulaznice su po 10 (učenici) i 20 kuna, uz neke pogodnosti za skupine.</p>
<p> • Raspored »Piruete«: srijeda, 14.30 muški obavezni sastavi; 18.30 svečano otvaranje; 19.00 parovi, obavezni sastavi; 20.00 plesni parovi, obavezni ples;</p>
<p>četvrtak, 13.00 ženske, obavezni sastavi; 17.00 originalni ples; 18.30 muški, slobodni sastavi;</p>
<p>petak, 15.00 parovi, slobodni sastavi; 16.00 slobodni ples; 17.30 ženske, slobodni sastavi;</p>
<p>subota, 16.00 Revija pobjednika.</p>
<p>Žarko Susić</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Vedran Stanko hrvatski prvak u savate boksu</p>
<p>DONJA STUBICA, 8. studenoga</p>
<p> – Donja je Stubica bila domaćin finalnih mečeva prvenstva Hrvatske u savate boksu za seniore i seniorke te kadete i kadetkinje.</p>
<p>U jedinom muškom seniorskom finalu, u najatraktivnijoj, teškoj kategoriji Vedran Stanko je sa 3-0 odlukom sudaca pobijedio Marija Koričana.</p>
<p>Među seniorkama bilo je svega, čak su tri meča od četiri završila prekidom. Nove hrvatske prvakinje postale su Slađana Šimunec (do 48 kg ), Martina Keretić (do 51 kg), Mateja Kranjec (do 54 kg) te Ksenija Koprek (do 63 kg) i to nakon pobjede prekidom u drugoj rundi nad Željkom Jarec. Bez borbi prvakinjama su proglašene Vanja Palić i Valentina Balažinec.</p>
<p>Kod izrazito borbenih kadetkinja pobjede su izborila Petra Frančina, Diana Sumpor, Mia Žukina, Bernarda Znika i Ines Šimunić, a kod kadeta Matej Dujić.</p>
<p>U dva eksibicijska meča Zdenko Mirt pobijedio je Josipa Pericu, a Zoran Miletić je bio bolji od Marija Bukala. Predstavio se i junior Danijel Jambrečina, sudionik skorašnjeg finala Svjetskog prvenstva u Francuskoj. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Splitski atletičari dobili novu tartan stazu</p>
<p>SPLIT, 8. studenoga</p>
<p> – Miroslav Buličić, gradonačelnik Splita je u subotu otvorio novu tartan stazu na stadionu »Park mladeži«. Tako je dom splitskih atletičara napokon dobio novo ruho, a najavljuje se da bi ASK-ov stadion trebao prerasti u sportski centar, idealan za pripreme sportaša. Svečanom otvaranju prisustvovao je Luciano Sušanj, predsjednik Hrvatskog atletskog saveza, a niz političara je iskoristilo trenutak za medijsku promociju, premda tijekom svog djelovanja ne pokazuju zanimanje za sport.</p>
<p>Nakon što su pregledali tartan stazu, uzvanici su pogledali improviziranu dvoranu nedaleko od stadiona, gdje se Blanka Vlašić priprema za Olimpijske igre u Ateni. Najbolja hrvatska atletičarka je u subotu proslavila 20. rođendan. </p>
<p>R. Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Poraz Bucksa, Kukoč 12 koševa</p>
<p>NEW YORK, 8. studenoga</p>
<p> – Milwaukee Bucksi našeg Tonija Kukoča ubilježili su treći poraz, na gostovanju kod Detroit Pistonsa. Kukoč je u 27 minuta koliko je proveo na terenu postigao 12 koševa, te tome pridodao četiri skoka i asistencije.</p>
<p>Zoran Planinić je u pobjedi svojih New Jersey Netsa na gostovanju kod Boston Celticsa, na terenu proveo tri minute, uputio je jedan šut prema košu, no nije se upisao u listu strijelaca. </p>
<p>U porazu Orlanda od Minnesote Gordan Giriček zbog ozljede tetive stopala nije nastupio.</p>
<p> • Rezultati: Washington – Toronto 86-60, Boston – New Jersey 87-94, Indiana – Cleveland 91-90, New York – Sacramento 114-111, Detroit – Milwaukee 105-99, New Orleans – LA Lakers 114-95, Orlando – Minnesota 71-100, Phoenix – Memphis 96-88, Chicago – Philadelphia 85-106, Denver – LA Clippers 102-104 (produžetak), Golden State – Utah 95-89, Seattle – Portland 100-82. K. Đ.</p>
<p>EASTERN CONFERENCE</p>
<p> ATLANTIC DIVISION</p>
<p> POB POR PCT </p>
<p> WASHINGTON 3 2 .600 </p>
<p> PHILADELPHIA 3 3 .500 </p>
<p> NEW JERSEY 3 3 .500 </p>
<p> NEW YORK 2 3 .400 </p>
<p> BOSTON 2 3 .400 </p>
<p> ORLANDO 1 5 .167 </p>
<p> MIAMI 0 5 .000 </p>
<p> CENTRAL DIVISION</p>
<p> INDIANA 5 1 .833 </p>
<p> NEW ORLEANS 5 1 .833 </p>
<p> DETROIT 4 1 .800 </p>
<p> TORONTO 3 2 .600 </p>
<p> MILWAUKEE 3 3 .500 </p>
<p> CHICAGO 2 4 .333 </p>
<p> ATLANTA 1 4 .200 </p>
<p> CLEVELAND 0 5 .000 </p>
<p> WESTERN CONFERENCE</p>
<p> MIDWEST DIVISION</p>
<p> HOUSTON 3 1 .750 </p>
<p> UTAH 3 2 .600 </p>
<p> MINNESOTA 3 3 .500 </p>
<p> SAN ANTONIO 3 3 .500 </p>
<p> DALLAS 3 3 .500 </p>
<p> DENVER 3 3 .500 </p>
<p> MEMPHIS 2 3 .400 </p>
<p> PACIFIC DIVISION</p>
<p> SEATTLE 3 0 1.000 </p>
<p> LA LAKERS 5 1 .833 </p>
<p> SACRAMENTO 3 2 .600 </p>
<p> GOLDEN STATE 3 2 .600 </p>
<p> PHOENIX 2 3 .400 </p>
<p> PORTLAND 2 3 .400 </p>
<p> LA CLIPPERS 1 2 .333 </p>
<p>(Hina) zm</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="32">
<p>Američke snage bombardirale ciljeve u Tikritu </p>
<p>Nakon rušenja trećeg helikoptera, Amerikanci najavljuju da će promijeniti taktiku letenja kako bi umanjili šanse da ih gerilci obore raketama ili drugim oružjem </p>
<p>TIKRIT, 8. studenoga</p>
<p> - Američki borbeni zrakoplovi i oklopna vozila napali su u subotu lokacije na kojima bi se mogli skrivati irački gerilci u Tikritu, rodnom gradu bivšeg iračkog diktatora Saddama Husseina u kojem je u petak srušen američki helikopter.</p>
<p>Zrakoplovi tipa F-16 bombardirali su ciljeve nedaleko od Tikrita, a snage potpomognute tenkovima i oklopnim vozilima uništile su nekoliko kuća u gradu u kojima su se navodno skrivali irački gerilci. Gerilci su u petak, najvjerojatnije granatama, srušili helikopter tipa Crni jastreb pri čemu je poginulo šest američkih vojnika. Crni jastreb je treći srušeni helikopter američke vojske u posljednja dva tjedna, pri čemu su smrtno stradala 22 vojnika. </p>
<p>Odgovor američkih snaga brzo je uslijedio - bačeno je nekoliko bombi u blizini mjesta na kojem je pogođen helikopter, a vojnici su počeli akciju u gradu koji je središte iračkog otpora američkim okupacijskim snagama. Jedan američki časnik rekao je da su cilj američkih napada »dijelovi grada iz kojih su napadane koalicijske snage«.</p>
<p>Osim odmazde, Amerikanci su najavili da će promijeniti taktiku letenja kako bi umanjili šanse da ih gerilci obore raketama ili drugim oružjem, objavili su u subotu vojni dužnosnici. Neimenovani dužnosnik rekao je da bi to moglo uključivati promjenu ruta i rasporeda letenja te vrlo nizak i brz let, kako bi se izbjegla neprijateljska vatra.</p>
<p>U iračkom gradu Falluji, zapadno od Bagdada u eksploziji bombe ubijena su dva pripadnika američke 82. zračnodesantne divizije, a jedan je ranjen. Prema priopćenju američke vojske, bomba je eksplodirala na cesti kojom je prolazio njihov vojni konvoj. Time se ukupni broj američkih vojnika stradalih u Iraku, nakon što je Washington 1. svibnja proglasio kraj velikih borbenih akcija, popeo na najmanje 149. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Napadnuta američka baza u Afganistanu, nema žrtava </p>
<p>KABUL/ISLAMABAD, 8. studenoga</p>
<p> - Baza koalicijskih snaga pod vodstvom SAD-a u Afganistanu napadnuta je u istočnoj pokrajini Kunar, no u napadu nije bilo žrtava, priopćio je u subotu vojni glasnogovornik američke vojske.</p>
<p>U pisanoj izjavi koja je objavljena u američkoj vojnoj zračnoj bazi u Bagramu, 50 km sjeverno od Kabula, glasnogovornik Rodney Davis rekao je da se incident dogodio u petak navečer u okrugu Asadabad.</p>
<p> »Na koalicijske snage otvorena je vatra iz kratkog oružja, no za sada se ne zna broj napadača«, rekao je Davis. Koalicijske snage odgovorile su na vatru uzvraćajući sve dok se napadači pod pritiskom nisu povukli.</p>
<p> »Nije bilo ozlijeđenih među koalicijskim vojnicima niti štete na opremi ili postrojenjima«, rekao je Davis dodajući da se ne zna broj ranjenih ili ubijenih među napadačima. U Afganistanu je stacionirano oko 11.500 pripadnika koalicijskih snaga koji su u potrazi za ostacima talibanskih snaga i pripadnicima Al Qaide. (Reuters/dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Arafat i Korei postigli kompromisni dogovor o vladi </p>
<p>RAMALLAH, 8. studenoga </p>
<p> - Najsnažnija stranka u palestinskom parlamentu Fatah poduprla je u petak navečer prijedlog da palestinski predsjednik Yaser Arafat zadrži kontrolu nad sigurnosnim službama, a premijer Ahmed Korei najavio je da bi mogao biti postignut dogovor o sastavu nove palestinske vlade.</p>
<p> »Vi odlučite o imenima (ministara nove vlade), a ja ću prihvatiti vašu odluku«, rekao je Korei članovima centralnog komiteta Fataha, prenio je u subotu jedan palestinski dužnosnik.</p>
<p>Dužnosnici su rekli da je Fatah u petak navečer za novog šefa snaga sigurnosti izabrao Arafatova kandidata Hakama Balawija, te odbacio Koreijeva kandidata.</p>
<p>Zauzvrat je Fatah odobrio imenovanje Koreijeva čovjeka, generala Nasera Yousefa, u članstvo nacionalnog vijeća sigurnosti, tijela koje nadzire rad službi sigurnosti.</p>
<p>Arafatovo odbijanje da ovlasti u području sigurnosti preda čovjeku kojeg je odabrao premijer, najvjerojatnije će izazvati veliko nezadovoljstvo SAD-a i Izraela, koji pokušavaju izolirati Arafata. Izrael je Arafata optužio za poticanje nasilja, što palestinski predsjednik opovrgava. </p>
<p>Sukob između Koreija i Arafata oko kontrole nad palestinskim snagama sigurnosti odgodio je formiranje nove palestinske vlade, a time i moguću obnovu mirovnih pregovora s Izraelom. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Svilanović: Generalima jasno rečeno što država može učiniti za njih</p>
<p>BEOGRAD, 8. studenoga</p>
<p> - Četvorici vojnih i policijskih generala, haaških optuženika, »potpuno jasno i otvoreno« je rečeno što država može učiniti za njih i što Haag može tražiti ako odbije zahtjev da im se sudi u zemlji, izjavio je ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore Goran Svilanović. </p>
<p>U intervjuu za subotnje Večernje novosti ministar Svilanović je kazao da su generali Nebojša Pavković, Vladimir Lazarević i Sreten Lukić znali za optužnice i prije nego što su one objavljene, jer je Haaški sud »u kontaktu sa svima koji se tretiraju kao osumnjičeni«. Četvrti optuženi, policijski general Vlastimir Đorđević je u bijegu i navodno se nalazi, prema spekulacijama u javnosti, u Rusiji.</p>
<p> Eventualno uhićenje Ratka Mladića, ako je on u SCG, »omogućilo bi da svi ostali slučajevi budu procesuirani u zemlji«, kazao je ministar Svilanović: »Tvrdim to. Uostalom, taj stav mi je potvrđen i u razgovorima s predstavnicima SAD-a i EU-a«, dodajući da je još prerano govoriti o odgovoru Haaškog suda na zahtjev da četvorici generala bude suđeno u zemlji.</p>
<p> Svilanović je ponovio svoj stav da se »optuženi ne mogu nalaziti na javnim funkcijama«, te da mu je general Sreten Lukić, aktualni načelnik Resora javne sigurnosti MUP-a Srbije, kazao da »ne bi htio da se njegov odlazak s te funkcije shvati kao priznanje krivice«.</p>
<p> Ministar Svilanović potvrdio je da su se potpredsjednik Vlade Srbije i šef Koordinacijskog centra za Kosovo Nebojša Čović, te srbijanski ministri, pravosuđa Vladan Batić i policije Dušan Mihajlović, povukli iz članstva Nacionalnog savjeta za suradnju s Tribunalom, uz obrazloženje da su »prezauzeti«. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="36">
<p>Crkva kao moralni stup društva nije se upitala kako će se rješavati druga oteta imovina</p>
<p>Hoće li Crkva ponovno posrnuti i igrati oportunistički, te se sa svojim ponašanjem ponovno odvojiti od vjernika i ostalog pučanstva Republike Hrvatske. Taj je veliki propust napravila 1997. godine kada su tada dvije najmoćnije stranke HDZ i SDP skupa izglasale Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Nakon pedeset godina taj novodoneseni Zakon je zapravo potvrdio nacionalizaciju i druga oduzimanja iz 1941./1945. i 1958. i poslije, i time ponovno oživio to mračno doba povijesti za koje smo mislili da je zauvijek za nama.</p>
<p> Tim se Zakonom pokušalo i još se pokušava riješiti (u pravom smislu riječi) pravih vlasnika nekretnina, dajući im kao »naknadu« upravo smiješne da ne kažem žalosne kompenzacije, i to na »obroke« kroz dvadeset godina. </p>
<p>Crkva ne samo da je mlako ili nikako reagirala u smislu ukazivanja na nepravednosti, nemoralnosti i protuzakonitosti na takav zakon, već je za sebe prihvatila od tada vladajućeg HDZ-a mjesečne apanaže – plaće za svoje župe. Prekasno je shvatila da je bila nasamarena i da su te plaće bile samo kap u moru u odnosu na cijelu crkvenu imovinu koju su država, a i pojedinci time dobili u svoje vlasništvo.</p>
<p>U proteklih nekoliko godina Crkva ponovo aktualizira taj problem, ali sada vlast pokušava to pitanje marginalizirati kao da će ono time ispariti.</p>
<p>Sada odjednom, gle čuda, pred samim pragom novih izbora SDP na tanjuru daje državne najvrednije dionice (Croatia osiguranje) jer crkvenih djelatnika ima puno pa ne bi bilo zgorega da se i oni priklone njihovoj stranci. Skinuli bi oni sada i svoj zadnji kaput pred zimu znajući da ako ponovno osvoje vlast, bit će kaputa i još štošta u izobilju.</p>
<p>I sada, kako možemo čitati u tisku, Crkva je na sto muka. Oportunistički prihvatiti tako zamaman kolač, jer proces povrata imovine ide užasno sporo ili nikako – pa bolje debeli vrabac u ruci nego golub na grani, ili...</p>
<p>Kako se svagdje nađe pametnih glava, tako se i među crkvenima javlja pitanje – nije li to još jedan mamac s figom u džepu, sada pred izbore.</p>
<p>I na kraju, žalosno je da se Crkva kao vodeći moralni stup društva, bar bi morala takva biti, ni jednom, ali baš ni jednom nije upitala kako će se rješavati druga oteta imovina. Dragi crkveni dostojanstvenici, od novoga kardinala i niže, postoje u ovom našem društvu i drugi obespravljeni u vezi s povratom svoje imovine. Jesu li oni uopće važni nakon što Crkva dobije svoje? Glavno da će crkve vjerojatno sada biti punije zbog neradnih nedjelja. Na kraju krajeva, i crkveni djelatnici su samo ljudi, Bog je negdje drugdje. </p>
<p>MIRELA VOJKOVIĆZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Pod pojmom »službene osobe« izmijenjeni Kazneni zakon podrazumijeva i lokalne dužnosnike </p>
<p>Reagiramo na izjavu predsjednika Primorsko-goranskog DC-a Jerolima Mataka s konferencije za novinare Koalicije HSLS-DC u VIII. izbornoj jedinici, a koja je prenesena u članku »Glavan: Po raskošnosti kampanje vidjet će se tko je sve napunio stranačke blagajne« novinara Damira Hercega u Vjesniku od 7. studenog. Gospodin Matak je »upozorio kako je aktualna hrvatska vlast promijenila članak 337. KZ-a prema kojemu sada za zlouporabu položaja mogu biti kažnjeni državni dužnosnici, ali ne i oni u lokalnoj vlasti«.</p>
<p> U ime Uprave za kazneno pravo Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, koja je bila nositelj izrade Konačnog prijedloga izmjena i dopuna Kaznenog zakona ističem da je takva tvrdnja u cijelosti netočna. Prema članku 337. KZ-a inkriminira se iskorištavanje položaja ili ovlasti odnosno prekoračenje granica ovlasti ili neobavljanje dužnosti od strane službene osobe tako da se sebi ili drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi pribavi neimovinska korist ili drugomu prouzroči šteta, a sankcija je novčana kazna ili zatvor do tri godine.</p>
<p> Međutim, ako službena osoba počini inkriminirane radnje radi pribavljanja imovinske koristi, kazna zatvora je do pet godina, dok se u slučaju pribavljanja znatne imovinske koristi službenoj osobi može izreći kazna zatvora od tri do petnaest godina.</p>
<p>Prema članku 89. st. 3. izmijenjenog KZ-a službenom osobom smatra se i izabrani ili imenovani dužnosnik u predstavničkom tijelu, državni dužnosnik i službenik koji obavlja službene poslove u tijelima državne uprave, područne (regionalne) samouprave i jedinici lokalne samouprave, itd.</p>
<p>Dakle, pod pojmom »službene osobe«, a kada je ona označena kao počinitelj kaznenog djela, izmijenjeni Kazneni zakon podrazumijeva i državne dužnosnike u lokalnoj vlasti.</p>
<p> Dužnosnici odnosno službenici u tijelima područne (regionalne) samouprave u jedinicama lokalne samouprave mogu biti počinitelji svih onih kaznenih djela u kojima je označeno da mogu biti počinjena od strane službene osobe, pa tako i za kazneno djelo iz noveliranog čl. 337. KZ-a.</p>
<p> Ujedno ukazujemo na inkriminaciju iz čl. 338. KZ-a u kojoj se sankcionira postupanje službene osobe u tijelima državne vlasti i jedinicama područne i lokalne samouprave ako u cilju pribavljanja imovinske koristi u svojoj privatnoj djelatnosti ili privatnoj djelatnosti članova svoje obitelji iskoristi položaj ili ovlast pogodovanjem u natječaju, davanju, preuzimanju ili ugovaranju poslova, s time da je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.</p>
<p>Iz navedenog je vidljivo da je aktualna hrvatska vlast promijenila Kazneni zakon u cilju efikasnijeg sankcioniranja kaznenih djela protiv službene dužnosti, a od čega ni u kom slučaju nisu ekskulpirani lokalni dužnosnici.</p>
<p>DUBRAVKO PALIJAŠ pomoćnik ministrice pravosuđa, uprave i lokalne samouprave RH</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Mladi znanstvenici ni u Sjedinjenim Državama ne dobivaju odmah »vreće novca«</p>
<p>Na ovo javljanje naveo me je izvještaj novinarke Mirele Lilek »Mladi znanstvenik u Hrvatskoj dobije sobu, a u Sjedinjenim Državama vreću novca«, objavljen u Vjesniku, 6. studenoga.</p>
<p> Budući da sam Hrvatsku napustio 1995., i potom proveo više godina na znanstveno-istraživačkim poslovima u Sjedinjenim Državama, držim da sam kompetentan reći nekoliko riječi o »vrećama novca« koje se u Americi nude mladim istraživačima. To je posve netočno.</p>
<p> Štoviše, istraživač uglavnom ne dobije niti sobu (office) jer su instituti redovito prenatrpani ljudima i aparaturom. Plaće su minimalne, a »driving force« nikako nije zarada, već mogućnost sudjelovanja u dinamičnim i smislenim eksperimentima. Tek nakon više godina u znanosti vaše ime biva prepoznato (po publikacijama, nastupima, raspravama) i vaša plaća (polagano) raste.</p>
<p> Slažem se s dr. Stjepanom Marčeljom da je pozicija mladih istraživača u Hrvatskoj vrlo teška. Više plaće, podizanje osobnoga standarda uz mogućnost dobivanja stambenog kredita i druge slične mjere zasigurno bi se povoljno odrazile na interes mladih za znanstvena znanja. No, budući da je svaki stalni posao u Hrvatskoj premija, interes je već i sada značajan. Valja nam osim gore navedenih »ekonomskih mjera« posvetiti više pažnje i kvalitetnom mentorstvu, uz svježe i solidne znanstvene projekte te zdravu međunarodnu suradnju.</p>
<p> Kratki posjeti hrvatskim znanstvenicima u SAD, Australiji te zapadnoj Europi su jedan od najboljih načina (i najbržih) da mladi nauče kako raditi u svjetskoj znanosti, kako da steknu dobre odnose s kolegama u inozemstvu i tako (napokon!) ozdrave i osnaže hrvatsku znanost. A bez nje nema nam budućnosti, zvala se ona europskom ili balkanskom.</p>
<p>Dr. DAMIR MATEŠIĆ University of IowaSAD</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="39">
<p>Zaplijenjen 21 kilogram i 464 grama heroina</p>
<p>BAJAKOVO/VINKOVCI, 8. studenoga</p>
<p> – Na graničnom prijelazu Bajakovo, zajedničkom akcijom djelatnika policije i carine, u noći na petak, otkriveni su krijumčari droge, dvojica bugarskih državljana koji su u Hrvatsku preko granice pokušali prenijeti 21 kilogram i 464 grama heroina!</p>
<p>To je na konferenciji za novinare, održanoj u subotu u Vinkovcima, potvrdio načelnik PU vukovarsko-srijemske Marijan Tomurad, objasnivši kako su krijumčari, starosti 46 i 32 godine, nakon kriminalističke obrade i uz kaznene prijave, privedeni u Istražni centar Županijskoga suda u Vukovaru. </p>
<p>Policija nije htjela otkriti njihov identitet.</p>
<p>Oni su se u noći na petak osobnim automobilom, kao ulazni putnici iz Srbije i Crne Gore u Hrvatsku, dovezli na granični prijelaz Bajakovo. Iako su carinicima rekli kako nemaju ništa za prijaviti, oni su odlučili detaljnije pregledati njihov automobil. Nakon što su zavirivši u prtljažnik na mjesto gdje stoji rezervni kotač pronašli šest paketa u kojima se, po njihovim sumnjama nalazila droga, zatražen je sudski nalog za pretres cijelog vozila. </p>
<p>U pretresu automobila uz carinike su sudjelovali i djelatnici kriminalističke policije Odjela za droge Policijske uprave vukovarsko-srijemske, a pronašli su ukupno 43 paketa heroina, teška 21 kg i 464 grama. MUP-ova glasnogovornica Zinka Bardić naglasila je kako je riječ o najvećoj zapljeni heroina u proteklih nekoliko godina na području Hrvatske, čija se vrijednost cijeni na pola milijuna eura. Također je podsjetila da su prije 15 dana ravnatelji Carinske uprave i Policije potpisali ugovor o zajedničkim postupcima, a posljednja zapljena droge već pripada važnijem slučaju primjene tog sporazuma.</p>
<p>Pročelnik Carinarnice Osijek, Petar Bošnjaković, kazao je kako će dvojica bugarskih krijumčara, osim kaznenih prijava za koje su predviđene dugotrajne zatvorske kazne, biti i novčano kažnjeni kaznom od 1,9 milijuna kuna. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Vozač stradao kod prevrtanja traktora</p>
<p>ZABOK, 8. studenoga</p>
<p> – U naselju Vojnovec dogodila se prometna nesreća u kojoj je teško ozlijeđen šezdesetpetogodišnji Slavko R. Do nesreće je došlo kad je vozač traktora skrenuo preko ruba ceste, pa je traktor sletio. Vozač je pao s traktora, zadobio teške tjelesne ozljede, pa je zadržan na liječenju u zabočkoj Općoj bolnici. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="41">
<p>Hrvatska ima mogućnosti za proizvodnju biogoriva </p>
<p>»Umjesto da višak kukuruza iskoristimo za proizvodnju etanola, mi ga jeftino izvozimo. Proizvodnja samoobnovljivog etanola otvorila bi novo tržište hrvatskom kukuruzu, jamčila bi poljoprivrednicima dodatni otkup što bi utjecalo na stabiliziranje gospodarskog dohotka i smanjenje državne pomoći«, napominje dr. Tajana Krička</p>
<p>Nafte je sve manje, procjenjuje se da će je u slijedećih sto godina nestati. Ekološka svijest, pak, sve je veća. Kao logično nameće se proizvodnja biogoriva i njihova sve veća primjena u svakodnevnom životu. No, ne i u Hrvatskoj iako su promet i energetika u najvećoj mjeri odgovorni za stanje okoliša. Istraživanja su pokazala da motorna vozila više od 50 posto onečišćuju okoliš. U Europi i svijetu već se duže proizvodi biodizel (zamjena za dizel), bioetanol (zamjene za benzin), bioplin i druga obnovljiva goriva. </p>
<p>Prema zakonodavstvu Europske unije svaka zemlja članica mora 2005. godine u ukupnoj potrošnji goriva imati zastupljeno minimalno 2 posto biogoriva (biodizel i bioetanol). Za Hrvatsku bi to značilo da treba proizvesti ili uvesti 50.000 tona biodizela i (ili) bioetanola. Udio biogoriva u ukupnoj potrošnji goriva u EU 2006. godine mora biti 2,75 posto, 2010. godine 5,75 posto, da bi 2020. taj postotak iznosio 20 posto. Nakon toga postotak se ne može povećavati jer više nema obradivih površina. </p>
<p>U svibnju ove godine donesena je Direktiva Europskog parlamenta i vijeća za promociju korištenja biogoriva te ostalih obnovljivih goriva u transportu. Određeno je i koliko koja od zemalja članica i zemalja kandidata mora imati poljoprivrednih površina namijenjenih za proizvodnju biodizela i bioetanola. »Na tom popisu Hrvatske nema, a nema je zato jer Ministarstvo poljoprivrede nije predvidjelo površine za neprehrambeni lanac«, kaže dr. Tajana Krička voditeljica projekta uvođenja proizvodnje biodizelskog goriva u Hrvatsku, voditeljica znanstvenog projekta - bioetanol kao biogorivo i profesorica na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. </p>
<p>Bijela knjiga EU komisije 2010. godinu određuje kao krajnji rok do kojeg se emisija ugljik dioksida (CO2) mora smanjiti za 50 posto u sektoru transporta. Bijela knjiga upućuje i na korištenje i zamjenu naftnih derivata biogorivima jer danas na naftne derivate u transportu otpada udio od 98 posto. Korištenje biogoriva u transportu i njihovo povećavanje odnose se i na Kyoto protokol (smanjenje stakleničkih plinova).</p>
<p>Koliko je Hrvatskoj stalo do vlastite proizvodnje i zadržavanja novca u vlastitoj zemlji govori i primjer da je 30. listopada ministar gospodarstva Ljubo Jurčić s predstavnicima njemačke kompanije Debis International Trading, tvrtke u sklopu koncerna Daimler Chrysler, potpisao sporazum o strateškom partnerstvu za nekoliko tekućih i novih razvojnih i industrijskih projekata. Među njima je i projekt proširenja proizvodnih kapaciteta, izgradnjom pogona za ekstrakciju, tvornice jestivog ulja u Čepinu zbog proizvodnje biodizela. Jurčić je to nazvao »projektom 21. stoljeća« iako su stručnjaci s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu još krajem 80-ih godina pokrenuli inicijativu za projekt proizvodnje biodizela u Hrvatskoj. Projekt je tek 2000. godine prihvatila Vlada u okviru Nacionalnog energetskog programa BIOEN. </p>
<p>U Molvama i Semeljcima kod Đakova grade se prvi pogoni za proizvodnju biodizela. U Molvama se došlo do proizvodnje sirovog ulja. »U pogonima se ne može početi s esterifikacijom, krajnjom proizvodnjom biodizelskog goriva, jer nije prihvaćena legistrativa za proizvodnju biogoriva«, kaže dr. Tajana Krička. Do sada je ukupno pet tvrtki pokazalo ozbiljan interes za pokretanje proizvodnje biodizela i to kapaciteta od 2 do 8.000 tona godišnje. »Proizvodne šanse puno su nam veće s biodizelom jer se to pokrenulo, no postoji i interes za proizvodnju bioetanola«, ističe dr. Tajana Krička. A u Hrvatskoj je više od 365.000 hektara neobrađenih površina. </p>
<p>Biodizel je motorno gorivo koje se dobiva esterifikacijom iz ulja uljarica (najčešće uljane repice 82,8 posto, pa suncokreta 12,50 posto te soje) s metanolom, a može se proizvoditi i iz starog jestivog ulja (otpad iz restorana i domaćinstava) . Kemijski se opisuje kao masna kiselina koju zovemo metil-ester. Biodizel ima svojstva jednaka onima koja ima klasični dizel dobiven iz mineralnih ulja (sirova nafta), a koristi se kao zamjena mineralnog dizela ili u određenoj smjesi s njim. </p>
<p>Uljana repica, proizvedena u Hrvatskoj na oko 16.000 hektara, uglavnom se izvozi u Austriju, Njemačku, Izrael i Belgiju. »Time je Hrvatska direktni gubitnik jer se sjetva uljane repice subvencionira s 2,250 kuna po hektaru, a nakon žetve, umjesto da se preradi u Hrvatskoj, preko otkupljivača se izvozi«, napominje dr. Krička. </p>
<p>Etanol je visokooktanski alkohol bez udjela vode koji se proizvodi fermentacijom šećera. Uglavnom se dobiva iz žitarica (kukuruz, pšenica), iz krumpira, šećerne trske i ostalih biljaka u kojima ima škroba. Zamjena je za benzin, a najčešće se koristi u pet i deset postotnim mješavinama s benzinom, a može i čisti. Za upotrebu čistog biodizela i bioetanola kao goriva moraju se napraviti manje preinake na automobilima starijim od deset godina. </p>
<p>Brazil je vodeća zemlja u korištenju etanola kao pogonskog goriva. Godišnje se proizvede više od 15 milijardi litara goriva etanola pa se oko 15 posto automobila kreće na čisti etanol, a preostali koriste 20-postotnu mješavinu. »Etanol se u Brazilu počeo proizvoditi kako bi se smanjila ovisnost o inozemnoj nafti i otvorilo dodatno tržište domaćim proizvođačima šećera. Manje zagađenje zraka i bolja kvaliteta dodatni su učinci koji su se time postigli«, priča dr. Krička. Od europskih zemalja etanol kao gorivo koriste Češka, Francuska, Njemačka, a uskoro i Austrija.</p>
<p>Godine 1997. proizvedeno je više od 2,1 milijun tona kukuruza od čega je država otkupila svega 356.228 tona. »Umjesto da višak kukuruza i drugih biljaka koje sadrže škrob iskoristimo za proizvodnju biogoriva, mi jeftino izvozimo. Proizvodnja samoobnovljivog etanola otvorila bi novo tržište hrvatskom kukuruzu, jamčila bi poljoprivrednicima dodatni otkup kukuruza što bi utjecalo na stabiliziranje gospodarskog dohotka i smanjenje državne pomoći«, napominje dr. Krička. Po hektaru kukuruza poticaji su 1600 kuna, a po toni izvezenog kukuruza 450 kuna, zar ne bi bilo pametnije taj novac utrošiti na proizvodnju biogoriva, pita. U proizvodnji bioetanola koristi se klasična proizvodnja etanola, kao na primjer u tvornici alkohola Badel, uz dodatak denaturiranja. Etanol koji se kani upotrebljavati kao gorivo denaturira se malom količinom benzina kako bi postao nepogodan za ljudsku upotrebu, zapravo da ne bi došlo do iskorištavanja - skuplje prodaje jeftinijeg proizvoda. </p>
<p>Od 2,5 tone kukuruza može se dobiti 1000 litara etanola, a od nusproizvoda 65 kilograma kukuruznog ulja, 560 kilograma 21-postotne proteinske hrane za stočnu prehranu, 135 kilograma 60-postotne proteinske glutenske hrane te 770 kilograma ugljik dioksida koji se koristi za karboniziranje bezalkoholnih pića i proizvodnju plina za smrzavanje. Ishrana stoke nusproizvodima smanjila bi i uvoz stočne hrane koje godišnje uvozimo u vrijednosti od 55,9 milijuna američkih dolara. </p>
<p>Prednosti proizvodnje biodizela su i u tome što pri njegovoj proizvodnji nastaje niz nusproizvoda. To je pogača koja nastaje istiskivanjem ulja, a koristi se kao stočna hrana bogata proteinima, te glicerol koji se koristi u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Kao nusproizvod dobiva se i uljni mulj koji se koristi kao gnojivo, a slama se koristi kao energent.</p>
<p>Motori koji koriste biodizel i bioetanol imaju bolje izgaranje, sadrže manje krutih čestica, a ispušni plinovi nemaju neugodan miris. Korištenje samoobnovljivih goriva može uzrokovati ukupno smanjenje atmosferskog ugljik dioksida zato što se više CO2 apsorbira u biljkama nego što ga nastaje proizvodnjom i upotrebom biogoriva. </p>
<p>Ta su goriva u načelu 10 posto skuplja od nafte, no EU potiče njegovu proizvodnju poticajima za proizvodnju uljarica i žitarica i smanjenjem poreza na biodizel i etanol. Gorivo se plaća vlastitom valutom i novac ostaje kod kuće. U Zakonu o zaštiti okoliša postoji i uredba o kažnjavanju na prekoračenu količinu CO2 pa je u EU osnovan poseban fond iz kojeg se financiraju poticaji. »Isti zakon imamo i mi, ali ne naplaćujemo kazne«, kaže dr. Krička. </p>
<p>»Obzirom da je biodizel kemikalija metil ester, a ne naftni derivat, predložili smo da je trošarina na biodizel nula, odnosno na njegov udio u mješavinama. A slično ćemo predložiti i kod etanola jer je to alkohol«, kaže Krička. </p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Molak: Političari su počinili veću štetu od elementarnih nepogoda</p>
<p>Za jedne je Jadran velika kada za kupanje u koju mora ući što više ljudi, a za druge bezgraničan rezervoar za odlaganje otpada, rekao je akademik Pravdić</p>
<p>ZAGREB, 8. studenoga</p>
<p> – Prvi Forum o održivom razvoju u organizaciji Zaklade Heinrich Böll na temu razvoja i rizika održan je u subotu u Novinarskom domu. Za pomoćnika ministra za prostorno uređenje Zlatka Uzelca prostor je nacionalni razvojni resurs. Lokalna razina prostornog uređenja, ujedno i najvažnija, nije izgrađena i na djelu je pokušaj potpune rasprodaje prostora, smatra Uzelac. Razvoj Hrvatske zasnovan na četiri velika grada je pogrešan. Zbog takve koncepcije srednji i mali gradovi već su zaostali u razvoju. Na primjer, ne zna se što je Splitu dobroga donijelo to što je bio regionalno središte, a dobro je da Split više nema ovlasti nad Zadrom. Uzelac je upozorio da Hrvatska nema nijednu znanstvenu instituciju koja bi se bavila prostorom.</p>
<p>Akademik Velimir Pravdić upozorio je da Hrvatske nije imala, a nema ni danas, jadransku orijentaciju. »Za jedne je Jadran velika kada za kupanje u koju mora ući što više ljudi, a za druge bezgranični rezervoar za odlaganje otpada«, smatra on. Napomenuo je da će razvojem prometnica i turizma za nekoliko godina u turističkoj sezoni na Jadran dolaziti oko milijun automobila. Svođenje rasprave o Družba Adriji na pitanje balastnih voda je »fahidiotizam«. Podsjetio je da odbijanje postavljanja radarskih stanica na Učku i Sv. Iliju na Pelješcu znači da nitko ne zna tko ribari u Jadranu te da talijanski ribari u Jadranu poštuju propise EU-a, dok ih se hrvatski nisu dužni pridržavati. </p>
<p>Ribarstvo je, ocijenio je Pravdić, na razini neodrživosti. Krajem sedamdesetih godina Hrvatska je imala 200 ribarskih brodica, a danas ih je 1100. Govoreći o nedavnom proglašenom ekološko-ribolovnom pojasu kazao je da takva kategorija ne postoji u pravu mora, a Konvencija o pravu mora spominje samo isključivi gospodarski pojas. Također je podsjetio da je pitanje iskorištavanja nafte i plina u Jadranu riješeno još prije sklapanja Osimskih sporazuma i definirano linijom sredine, tada između Italije i SFRJ, a danas Hrvatske kao zemlje sljednice. Pravdić je napomenuo da »bespravna gradnja postoji u bespravnoj državi«.</p>
<p>Dr. Branimir Molak, govoreći o neracionalnim politikama, energetici i izvanrednim stanjima, kazao je da su političari počinili veću štetu od elementarnih nepogoda. Naveo je da su štete od svih elementarnih nepogoda u Hrvatskoj od 1981. do 1992. iznosile 3,7 milijardi dolara, dok je jedna četvrtina Ine, koja prema njegovoj procjeni vrijedi 10 milijardi dolara, prodana za 505 milijuna dolara. Zanimljivo je da je suša najveći uzročnik šteta (čak 42 posto), a ne kako bi se moglo zaključiti požari (šest posto). </p>
<p>Akademik Pravdić napomenuo je da u ovom trenutku otprilike pola hrvatskih elektrana ne ispunjava propise i ne zadovoljava standarde EU-a. </p>
<p>Drugi Forum o održivom razvoju održat će se početkom prosinca. </p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Novi tanker za ruskog brodara</p>
<p>PULA, 8. studenoga</p>
<p> – I pored kišnog vremena s vjetrom pulski brodograditelji su u subotu uz prigodnu radnu svečanost porinuli u more novi tanker od 47.400 tona nosivosti za tvrtku »Intrique shipping« iz Liberije, koja posluje u sastavu poznate ruske brodarske kompanije »Novoship« iz Novorosiska za koju Puljani već dulje grade serije brodova. Tanker je dobio ime »Stena-consul« i bit će namijenjen za prijevoz kemikalija i naftnih prerađevina, a dug je 182,5 i širok 32,2 metra. </p>
<p>Brzinom od 15,6 čvorova pokretat će ga »Uljanikov« diesel motor od 9480 kW. </p>
<p>Ugovor za ovaj brod potpisan je u kolovozu 2001., a kobilica je postavljena sredinom lipnja, dok se isporuka planira za veljaču naredne godine. Taj tanker je drugi iz serije od četiri jednaka tankera koje »Uljanik« gradi za istoga brodara. </p>
<p>Prvi se završava uz opremnu obalu i uskoro će na dokovanje radi primopredaje u prosincu. Krštenje novog tankera obavit će se prilikom primopredaje. </p>
<p>M. U.</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Potencijalni kupac u posjetu »Kombinatu«</p>
<p>KUTJEVO, 8. studenoga</p>
<p> – Direktorica »Božjakovine«, tvrtke koja je ušla u drugi krug privatizacije kutjevačkog »Kombinata«, Ana Bratko, posjetila je tu tvrtku da bi se informirala o stanju prije izrade ponude i pritom naglasila kako »Božjakovina« nije odustala od kupnje kutjevačkog »Kombinata«. </p>
<p>M. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="45">
<p>Papa: »Gradite solidarno društvo, spremno pružiti potporu najsiromašnijima« </p>
<p>Uoči audijencije, Papa je primio izaslanstvo hrvatske Vlade na čelu s hrvatskim premijerom Ivicom Račanom. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić zahvalio se Ivanu Pavlu II. za sva tri pohoda Hrvatskoj te za sve hrvatske svece i blaženike koje je uzdigao na čast oltara, a među kojima se ističe blaženi mučenik, nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac </p>
<p>VATIKAN, 8. studenoga</p>
<p> – Papa Ivan Pavao II. primio je u subotu u svečanu audijenciju u dvorani Pavla VI., u Vatikanu, deset tisuća hrvatskih hodočasnika, sudionika nacionalnog hrvatskog hodočašća koje se održava u znak zahvalnosti za sve što je Sveti Otac učinio za Hrvatsku. Uoči audijencije, Papa je primio hrvatskoga premijera Ivicu Račana i zadržao se s njime u kratkom razgovoru. Premijer Račan je Papi darovao dvije knjige - jednu o stotom putovanju Ivana Pavla II. izvan Italije, što je bilo njegovo treće u Hrvatsku, te knjigu Povijesti veza hrvatskog naroda sa Svetom Stolicom. Papa je vrlo dobro izgledao i razmijenio nekoliko riječi s hrvatskim premijerom, u čijoj su pratnji bili potpredsjednik Vlade Goran Granić, supruga Dijana Pleština i hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici Franjo Zenko. </p>
<p>Hrvatski hodočasnici dočekali su Svetog Oca na ulasku u aulu s velikim oduševljenjem i pjesmom, a prvi mu se u ime svih njih obratio predvoditelj hodočašća, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. </p>
<p>Istaknuo je da je sve sinove i kćeri hrvatskog naroda u Rim privukla zahvalnost prema Svetom Ocu, zahvalivši se Ivanu Pavlu II. za sva tri pohoda Hrvatskoj, napose za treći pohod, u lipnju ove godine, koji je bio Papino 100. jubilarno putovanje izvan Italije. Kardinal Bozanić zahvalio je također Svetom Ocu za sve hrvatske svece i blaženike koje je uzdigao na čast oltara, a među kojima se ističe blaženi mučenik, nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac.</p>
<p> »Sveti Oče, došli smo vam čestitati srebreni jubilej vaše papinske službe. Danas, u velikoj zahvalnosti stojimo pred darom vašeg pontifikata, koji je svojim 25-godišnjim služenjem dao neizbrisiv pečat našemu vremenu, a Crkvu je sigurnošću vjere hrabro izveo na pučinu trećeg tisućljeća«, rekao je kardinal Bozanić.</p>
<p>Podsjetio je i na posebne veze hrvatskog naroda sa Svetom Stolicom još od 7. stoljeća, te je pozvao Papu da ponovno zazove blagoslov na našu crkvu, hrvatski narod i domovinu da taj blagoslov bude zalog za sve izazove u nadolazećim vremenima. Sveti Otac obraćajući se hrvatskim vjernicima poželio im je dobrodošlicu te zahvalio kardinalu Josipu Bozaniću, svim hrvatskim biskupima i svima nazočnima na ovom hodočašću.</p>
<p>Podsjetio je da se prvi put susreo s Hrvatima u početku svog pontifikata godine 1979., naglasivši kako je »providnost htjela da odredište njegova 100. apostolskog putovanja izvan Italije bude u Hrvatsku«.</p>
<p> »To putovanje bilo je prigoda da vas učvrstim u vjeri za koju ste dali ovo lijepo svjedočanstvo, unatoč brojnim protivštinama i patnjama. </p>
<p>Htio sam tako poduprijeti vašu nadu, često puta izloženu velikim kušnjama, ohrabriti vašu ljubav i potaknuti vas na ustrajnost u vašoj privrženosti Crkvi u novom ozračju slobode i demokracije, koje je uspostavljeno prije 13 godina«, rekao je Ivan Pavao II. i dodao: »Moja je želja da gradite solidarno društvo koje je spremno pružiti potporu najsiromašnijima, društvo utemeljeno na vjerskim i ljudskim vrijednostima«. </p>
<p> Sveti Otac posebno se založio za duh zajedništva u hrvatskom društvu i suodgovornost sviju, ističući da posebno moli za plemeniti hrvatski narod, mir, slogu i ustrajnost u zalaganju za opće dobro.</p>
<p>Nakon pozdravnih riječi, od kojih je dio izgovorio i Petar Rajić iz tajništva Svete Stolice, Papa je posebno blagoslovio hrvatske biskupe, predstavnike hrvatske Vlade, hrvatske diplomatske predstavnike pri Svetoj Stolici i u Italiji te 20-ak teških invalida, sudionika ovoga nacionalnog hodočašća. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Kosor: »HDZ-ova imperija uzvraća udarac«</p>
<p>ZAGREB, 8. studenoga</p>
<p> – »Ono što Ivica Račan ponavlja je čisto plašenje birača, no oni su dovoljno zreli da znaju analizirati sve argumente i uvjerena sam da će upravo zato i dati svoj glas HDZ-u. HDZ ima sve predispozicije da bude vodeća hrvatska stranka na putu Hrvatske u EU, što dokazuju susreti našeg predsjednika Ive Sanadera s irskim premijerom Ahernom i talijanskim Berlusconijem. I predsjednik Europske komisije Romano Prodi za svog je posjeta Hrvatskoj rekao da je došao poduprijeti hrvatski narod, a ne jednu političku opciju«, izjavila je u subotu zamjenica predsjednika HDZ-a Jadranka Kosor, komentirajući tvrdnju premijera Račana da bi u slučaju pobjede HDZ-a u pitanje došao pristup Hrvatske EU.</p>
<p> Kosor je u subotu govorila na HDZ-ovom skupu na Cvjetnom trgu, gdje je uz skandiranje »Jadranka, Jadranka« predstavljena kao prva dama hrvatske politike i buduća zagrebačka gradonačelnica. »Račan je za nas govorio da smo stranka pod istragom, nazivali su nas političkim prostitutkama samo zato jer smo se usudili govoriti u Saboru. </p>
<p>No, kad 23. studenoga u 21 sat budu objavljeni rezultati izbora, HDZ-ova imperija uzvratit će udarac«, kazala je Kosor. Na skupu su predstavljeni HDZ-ovi kandidati za I. izbornu jedinicu, među kojima su i Božo Biškupić, Petar Selem, Jagoda Martinčević, Franjo Arapović i Slavko Goluža. Prisutni su bili i sportaši Andro Knego, Stojko Vranković, Damir Škaro, Danira Bilić, Iva Majoli, Suzana Skoko i Ivana Brkljačić. </p>
<p>M. L.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>HSP nije stranka trenda nego kontinuiteta i birači će to prepoznati</p>
<p>VARAŽDIN, 8. studenoga</p>
<p> – »Ako ulazak u razne integracije znači gubljenje identiteta, postavlja se pitanje što će Hrvatska raditi u vlastitoj zemlji. Mi ćemo ući u NATO kad Pupovac kaže da je Hrvatska dobra prema Srbima, a nama takav NATO ne treba. Posljednje godine upotrijebljene su za obmanu hrvatskog naroda, rasprodali smo sve što smo mogli, služimo kao obični rezervat, a Hrvatska je i dalje krava muzara«, rekao je u subotu na predizbornom skupu HSP-a, ZDS-a i Međimurske stranke III. izborne jedinice, nositelj svih lista i predsjednik HSP-a Anto Đapić. Dodao je i da bi građani trebali glasati za HSP, jer se ta stranka u 13 godina ničim nije ogriješila o hrvatski narod, nisu sudjelovali u nemoralnoj privatizaciji niti u rasprodaji nacionalnog bogatstva. </p>
<p>»Sve smo godine provodili dosljednu politiku, nismo bili stranka trenda nego kontinuiteta i birači će, prije ili kasnije, prepoznati stranku koja im nije gurnula ruku u džep«, kazao je Đapić i istaknuo da ovi izbori ne bi trebali biti izbori obećavanja, već bi trebali biti test vjerodostojnosti. »S onim s čim sam ušao u politiku, s tim ću i izaći. Ako ni zbog čega drugog, to ću učiniti zbog tisuće hrvatskih mladića koji su dali svoje živote da bih ja mogao biti saborski zastupnik«, kazao je Đapić. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Otvaranje »Hiltona« najavljeno je za ožujak 2004., a radovi stoje</p>
<p>DUBROVNIK, 8. studenoga</p>
<p> – Radovi na hotelu »Imperial«, odnosno »Hilton«, koji je od samog početka rekonstrukcije postao dubrovački »problem«, djelomično su zaustavljeni i to u dijelu na kojem se nalazi podzemna garaža. Naime, nakon što je 22. rujna ove godine građevinska inspekcija izvršila uviđaj gradilišta, izdana je zabrana za radove u gornjem lijevom dijelu garažnog prostora koji se spaja s Ulicom Marijana Blaževića što se do sada pomno krilo od javnosti.</p>
<p> Kako saznajemo, razlog za zabranu radova je odstupanje od projekta jer je po njemu ulica u kojoj se nalazi dječji vrtić s glavnom cestom trebala biti spojena pothodnikom na što su svojevremeno uložene brojne pritužbe građana. </p>
<p>No, s obzirom da projekt ima sve potrebne dozvole pristupilo se iskopu za tunel, ali tom prigodom uočena je opasnost da nastanu napuknuća na depandansu »Mali Imperial«, pa se iskop nakon injektiranja betonom ponovno zatrpao. </p>
<p>Kako zbog statičkih razloga projekt tunela više nije bio moguć, u dogovoru s »Hiltonom« odlučeno je da ulica izlazi na plato ispred hotela s time da se napravi dovoljno široka pješačka staza što bi s druge strane udovoljilo i zahtjevima građana. No, građevinska inspekcija nije imala sluha za razloge u odstupanju od projekta te je nedavno i službeno izdana zabrana radova od inspekcije Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. </p>
<p>»Hilton« je odmah poslao zahtjev za odobrenje izmjene projekta, no do danas odgovor od Ministarstva na čijem je čelu Ivo Banac nije stigao u Dubrovnik pa radovi na tome dijelu hotelskog kompleksa još uvijek stoje, iako je ciljani datum za njegovo otvaranje i dalje kraj ožujka 2004. godine. U samom projektu, osim pothodnika, kritiku građana, posebice susjeda »Hiltona«, izazvala je gradnja aneksa hotela koji se navodno izdignuo više od jednog kata nego je odobreno projektom. </p>
<p>Naime, kako je »Vjesnik« već pisao, betonska »kocka« zaklonila je pogled na tvrđavu Lovrjenac ne samo stanarima susjednih kuća, već i svima koji u Grad silaze ulicama iznad »Hiltona«. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Račan i Sodano zadovoljni suradnjom i odnosima Hrvatske i Vatikana</p>
<p>RIM, 8. studenoga</p>
<p> – Vatikanski državni tajnik Angelo Sodano i hrvatski premijer Ivica Račan izrazili su u subotu, tijekom razgovora vođenih u Vatikanu, zadovoljstvo suradnjom i odnosima između Svete Stolice i Hrvatske. </p>
<p> Tijekom današnjih razgovora nije bilo riječi o povratu imovine Crkvi, a premijer Račan je, prema onome što je kasnije kazao hrvatskim novinarima u Rimu, zajamčio Sodanu da će suradnja između Hrvatske i Svete Stolice biti i dalje uspješna bez obzira na to tko će pobijediti na sljedećim izborima u Hrvatskoj. Bili su izlišni strahovi prije četiri godine da li će ova Vlada nastaviti suradnju sa Svetom Stolicom, rekao je Račan, dodajući da kao što je to učinila ova vlada, tako će to činiti i druge. </p>
<p> Račan je razgovarao sa Sodanom nakon što ga je primio papa Ivan Pavao II. pa zbog toga nije mogao sudjelovati na audijenciji koju je Papa priredio za hrvatske hodočasnike u dvorani Pavla VI. Nakon što je izrazio žaljenje zbog nemogućnosti prisustvovanja na audijenciji, Račan je potvrdio i da nije prisustvovao na misi koju je u subotu ujutro predvodio hrvatski kardinal Josip Bozanić u Bazilici sv. Petra.</p>
<p> Glede razgovora s Papom, Račan je ponovio zahvalnost Ivanu Pavlu II. na posjetu Hrvatskoj koji je, kako je rekao, »ostao u sjećanju našeg naroda«. Odgovarajući na pitanja novinara Račan je kazao i kako se vjerojatno pogriješilo što se na proslavu 25. godišnjice pontifikata Ivana Pavla II. nije uputila i hrvatska državna delegacija. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Mimica: Hrvatska do kraja 2006. može dostići kriterije za članstvo u EU</p>
<p>ZAGREB, 8. studenoga</p>
<p> – Ministar za europske integracije Neven Mimica ustvrdio je da »Hrvatska do kraja 2006. može završiti sve reforme i dostići kriterije za članstvo u Europskoj uniji«. Mimica je to izjavio za HTV reagirajući na izjavu direktora Britanskog kraljevskog instituta za međunarodne poslove Victora Bulmera-Thomasa da Hrvatska nema nikakve šanse postati punopravnom članicom EU 2007. godine, odnosno da će to moći najranije 2010. Ministar Mimica je rekao da bi se »radije usmjerio na ukupne napore, pa onda i medijski interes na poslove i reforme koje mi u Hrvatskoj moramo dovršiti da bismo ubrzali i završili hrvatsko približavanje Europskoj uniji, nego pozornost usmjeriti na to što o mogućem datumu ulaska Hrvatske u Europsku uniju kaže i misli netko od 500 milijuna ljudi u Europi, pa makar to bilo i iz uglednog Britanskog kraljevskog instituta«. »Tvrdim da do kraja 2006. mi možemo završiti sve reforme i dostići kriterije za članstvo u Europskoj uniji«, naglasio je ministar za europske integracije Neven Mimica. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Hoće li se hrvatski SSP ratificirati i u deset novih članica EU-a </p>
<p>Komisija mora pregovarati o prilagođavanju sporazuma s kandidatskim zemljama novom sastavu Unije od 25 članica a pravnici u euro-vladi još nisu uspjeli naći čarobnu formulu kojom će riješiti problem ako sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske i Makedonije ne budu ratificirani do 1. svibnja 2004. kada u EU ulazi deset novih članica </p>
<p>BRUXELLES, 8. studenoga (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Za deset zemalja godišnja analiza napretka u integracijskom procesu zadnja je koju će provesti Europska komisija i potom blagosloviti Europski parlament: dogodine Cipar, Češka, tri baltičke države te Slovačka, Poljska, Slovenija, Malta i Mađarska ulaze u Europsku uniju. U igri ostaje trojka s dva kandidata u pregovaračkom žrvnju - Rumunjska i Bugarska - i Turska koja će još godinu čekati samo na odluku hoće li ili neće u pregovore. Na duže staze tu je i zapadnobalkanska petorka sa statusom kandidata za kandidate. </p>
<p>Proširenje se, naravno, nastavlja, ističu svi koji nešto znače u Uniji. Taj proces će se zaustaviti na »novim granicama« velike Europe, prema današnjim stavovima s Rusijom u zoni slobodne trgovine s EU-om, sustavu sličnom onome što ga Unija desetljećima preko zajedničkog tržišta provodi s ne-članicama Norveškom, Islandom, Lichtensteinom. I Ukrajinom koja će možda jednoga dana ipak prijeći granicu prema funkcionirajućem tržišnom gospodarstvu i solidnoj demokraciji. </p>
<p>Neizvjesne su Moldavija, Bjelorusija a neki Unijini lideri vole u ovu igru proširenja ubacivati čak i Izrael. Godišnji izvještaj europske Komisije može se čitati na dva načina. Optimist će u njemu naći pravo malo integracijsko čudo učinjeno za desetak godina: države su sedam mjeseci prije ulaska u Uniju praksu uvele oko 75 posto mase od osamdeset i nešto tisuća stranica Unijinih propisa znanih kao acquis communautaire. »Ove države su pripremljenije za EU nego li Španjolska, Grčka ili Portugal u trenutku njihovog pristupanja«, tvrde u Komisiji. </p>
<p>Pristupajuće zemlje zavrijedile su sve moguće komplimente za brzu tranziciju o kojoj se malo tko usuđivao govoriti prije desetljeća, čak i prije pet godina. Kopenhagenski su kriteriji ispunjeni u glavnini, ostalo bi možda bilo kozmetika da se ne radi o žilavim problemima koji kvare ovu sliku vrlog novog integracijskog svijeta na vratima ulaska u veliku Europu. Komisija je detektirala najveće probleme, po listi propusta u reformama Poljska je najopterećenija, Slovenija je učinila najviše. Poljskoj je ostalo devet, Sloveniji, na drugoj strani, samo jedna točka »od najveće Komisijine zabrinutosti«. Između toga, Komisijini su specijalisti suhoparno, gotovo dosadno, štreberski metodično navodili gdje sve zapinje. Većinu zemalja muči korupcija, negdje se sudaraju interesi biznisa i politike, privatizacija nije završena na svim adresama, bankarski sustav dozvoljava mutež koga EU ne voli čak ni u ozbiljnijih partnera tipa Švicarske. Najviše je problema u poljoprivredi.</p>
<p>Konstanta svih ovih mijena jest da su države osjetno usporile zadnju godinu dana te je napredak od prošle jeseni do danas počesto simboličan. Usporavanje je razumljivo: nakon godina frenetičnih mijena i teških odricanja, datum pozivnice za ulazak u EU - 1. svibanj 2004. godine - skupa sa zaključenim pregovorima i potpisanim pristupajućim sporazumima u visokosimboličnom dekoru atenske Stoe, kolijevke europske demokracije, signalizirao je nekima prerano opuštanje. I Komisija i vlasti zemalja tvrde da su korekcije u zadnji čas moguće i da će ih biti... </p>
<p>U ovom dosadnom, striktno tehničkom dokumentu Komisija se pozabavila boljom budućnošću samo u uvodu, navodeći nekoliko konfekcijskih političkih poruka koje je uvijek dobro imati na pameti. »U povijesnoj perspektivi dolazeće je proširenje više od novog povećavanja EU-a: ono u kontinentalnim razmjerima predstavlja provedbu europskog modela mirne i dobrovoljne integracije slobodnih ljudi. U stvari, to je ostvarenje sna utemeljitelja europskih integracija: reunifikacija europskog kontinenta podijeljenog po završetku Drugog svjetskog rata«. </p>
<p>Nove države u Uniju ulaze s jednakim pravima kao i staro društvo - izuzmu li se tranzicijska razdoblja do sedam godina i aranžmani koji su učinili sve da novac izdvojen za razvoj manje razvijenih dijelova stare Europe ostane tamo gdje jest. Njihov rad u Uniji prilagođen je kolektivnim principima i politikama. Proširenje je naravno dvosmjeran proces i za njega se priprema i staro društvo, uključujući usvajanje ustava EU-a. </p>
<p>Sve pristupajuće zemlje, s izuzetkom Cipra, prihvatile su svoje sporazume o pristupanju Uniji na referendumima. Ciprani s obiju strana razdjelnice stvorene silom prije skoro tri desetljeća imali su svoj neformalni referendum masovnim javnim zahtijevanjem unifikacije otoka na što su se oglušili lideri. Velika Europa donijeti će i dosta komplikacija u postojeće aranžmane i pravnike natjerati na prekovremeni rad: Komisija mora pregovarati o prilagođavanju slova sporazuma s kandidatskim zemljama novom sastavu Unije od 25 članica a pravnici u euro-vladi još nisu uspjeli naći čarobnu formulu kojom će riješiti problem ako sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske i Makedonije ne budu ratificirani do dana »velikog praska«. Budući da proširenje ne bi smjelo podići nove zidove podjele u Europi - osim izgradnje efikasnog bedema »tvrđave Europe« što je veoma dvojben proces oko kojega se lome koplja - stvoren je koncept novih najboljih susjeda. S njima velika Europa »dijeli sve osim institucija« i on će okruniti proces stvaranja prostrane zone mira , stabilnosti i prosperiteta. Proširenje je formalno počelo usvajanjem kopenhagenskih kriterija 1993. godine, u Helsinkiju je 1999. kompletirana lista kandidata. Prije godinu dana, također u Kopenghagenu, ciklus je zatvoren završetkom pregovora . Desetljeće od prvog Kopenghagena, posao je gotovo zaokružen. </p>
<p>Lada Stipić - Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Gredelj: U Hrvatskoj umjesto Ustava vlada zakon rulje</p>
<p>ZAGREB, 8. studenoga</p>
<p> – Predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Vladimir Gredelj ocijenio je u subotu da »u Hrvatskoj umjesto Ustava vlada zakon rulje, a da aktualna vlast to sve mirno promatra«.</p>
<p>Gredelj u subotnjem priopćenju reagira na događaje vezane uz PPK Valpovo, gdje su radnici izvukli mehanizaciju i blokirali ulaz jer su nezadovoljni odlukom Visokog trgovačkog suda koji je potvrdio novi Nadzorni i Upravni odbor. Radnici su pritom optužili suce da su podmićeni.</p>
<p>Gredelj smatra kako nitko ne bi smio ostati ravnodušan na činjenicu da se ne priznaju sudske odluke, bez argumenata optužuju visoki dužnosnici sudbene vlasti za korupciju, te da se poziva na zločin i prijeti.</p>
<p>Gredelj stoga poziva Državnog odvjetnika da organizatore, kako kaže, »oružane pobune« odmah uhiti i procesuira, da se prosvjednike rastjera i omogući provedba pravomoćne sudske odluke, te razmotri odgovornost Željke Antunović zbog davanja potpore »rulji koja ruši pravni poredak«.</p>
<p>Članovi »Stožera za obranu od neprijateljskog preuzimanja« PPK Valpovo izjavili su jučer potpredsjednici Vlade da se ne slažu sa sudskom odlukom, da će svim sredstvima, »pa i svojim tijelima«, braniti svoja prava.</p>
<p>Premijera Ivicu Račana Gredelj je pozvao da sankcionira nedopustivo ponašanje potpredsjednice Vlade. Dodao je da bi Račan također trebao objasniti javnosti zašto se njegovo glasno i energično zalaganje za bezuvjetnu suradnju i poštivanje odluka Haaškog suda ne protegne i na odluke hrvatskih sudova.</p>
<p>Ne osigura li se u sljedeća tri dana provođenje sudske odluke, Gredelj najavljuje sazivanje izvanrednog zbora UHS-a u znak protesta zbog ponašanja potpredsjednice Vlade, solidariziranja s ugroženim kolegama sucima i upozorenja javnosti »kako funkcioniranje pravne države i reformu pravosuđa shvaća aktualna vlast«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Jednoglasno za reformu pravosuđa i za više novca za obrazovanje</p>
<p>U opatijskom hotelu »Millenium« održana je tribina »Programi političkih stranaka u predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore 2003.«, na kojoj su predstavnici deset političkih stranaka odgovarali na pitanja koja najviše zanimaju građane</p>
<p>OPATIJA, 8. studenoga</p>
<p> – Međunarodni republikanski institut (IRI) organizator je tribine »Programi političkih stranaka u predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore 2003.«. Održana je u opatijskom hotelu »Millenium«, a na pitanja su odgovarali Miomir Žužul (HDZ), Pero Lučin (HNS), Hrvoje Vojković (HSLS/ DC), Tonči Tadić (HSP), Milivoj Maršić (HSS), Zrinjka Glovacki-Bernardi (Libra), Andrea Feldman (LS) i Antun Vujić (SDP).</p>
<p>Tribina je organizirana s namjerom da predstavnici najjačih političkih stranaka odgovore na deset ključnih pitanja o tome na koji način namjeravaju riješiti probleme koji u ovom trenutku, prema ispitivanju javnog mnijenja, najviše muče hrvatske građane. Tomu je prethodilo predstavljanje političkih programa svih tih stranaka, te rezultati ispitivanja koje je IRI u suradnji s agencijom Puls proveo prije dva mjeseca.</p>
<p>Direktor programa IRI-ja u Hrvatskoj Kenneth Bricker rekao je da je 40 posto ispitanika na pitanje o kojim temama političari najviše govore odgovorilo da pričaju uglavnom o sebi samima. Jednako kritična javnost je bila i prema medijima, smatrajući da preveliku pozornost posvećuju skandalima, a ne onim pitanjima koja najviše opterećuju život ljudi. </p>
<p>Svaki predstavnik stranke u prvom je dijelu tribine morao odgovoriti na pet ključnih pitanja: kako misle povećati zaposlenost i životni standard, kako učinkovito preraspodijeliti državni proračun, na koji način namjeravaju vratiti dug umirovljenicima i osigurati kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, te kako riješiti problem neučinkovitog pravosuđa, smanjiti državnu birokraciju i osigurati provedbu zakona.</p>
<p>Odgovor na prvo pitanje stranke su iščitavale iz svojih programa, a naglasak je većinom na smanjenju poreza, većem ulaganju u obrazovanje, poticanju samozapošljavanja, a Vujić je upozorio da je nužno nastaviti sa započetim kapitalnim projektima, odnosno cestogradnjom, ulaganjem u razvoj željeznica, luka, navodnjavanja...</p>
<p>»Nema više gospodarske recesije kakva je bila 1999. Važno je reći da Hrvatska više nije u krizi, jer iz nje postupno izlazi. Dakako, još se ne živi dobro, ali ipak se živi mnogo bolje nego za vrijeme naših prethodnika«, kazao je Vujić. </p>
<p>Gotovo svi sudionici tribine usuglasili su se s mišljenjem Pere Lučina da je državna sredstva nužno preraspodijeliti tako da se što prije provede reforma pravosuđa i državne uprave, te da se više novca izdvaja za obrazovanje i zdravstveni sustav. Tu je Vujić upozorio da SDP ima četiri velika socijalna projekta, čijom se realizacijom nastoje osigurati socijalne mirovine za starije od 70 godina koji ih nemaju. Projektom »zdravlje za sve« nastojat će se obuhvatiti još 235.000 sada neosiguranih, »krov nad glavom svima i znanje svima«.</p>
<p>Žužul je rekao da se preraspodjelom sredstava ne mogu riješiti ključni problemi, a nevjericu je izrazio i u vezi s velikim državnim projektima, ističući da oni ne rješavaju problem nezaposlenosti. Kod vraćanja duga umirovljenicima također postoji načelna suglasnost da se to može riješiti tako da se dio isplati u gotovini, dio u obveznicama, a dio dodjelom vaučera prema građevinarima u dijelu kapitalnih ulaganja. Tu se izdvojio jedino Žužul koji smatra »da umirovljenici ne bi trebali plaćati tv-pretplatu i da se briga o njima ne smije svesti samo na vraćanje duga«.</p>
<p>»Nismo zadovoljni pravosudnim sustavom, no bez saveznika unutar tog sustava nemoguće je provesti reformu, koja je osnovni preduvjet za ulazak u EU. Zato je bitno sazrijevanje svijesti javnosti i njezin pritisak da se sve to ubrza«, izjavio je Vujić, smatrajući da uprava mora služiti građanima, a ne obrnuto. </p>
<p>Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Tomčić: HSS će riješiti nezaposlenost</p>
<p>VARAŽDIN, 8. studenoga</p>
<p> – »HSS je bila odgovorna stranka tijekom čitave svoje povijesti, a posebnu odgovornost smo preuzeli 2000. kada smo se opredijelili za ovu koaliciju koja je ipak dala neke naznake demokratskih promjena u Hrvatskoj. To nije bila laka odluka za HSS, jer smo ušli u koaliciju sa strankama s kojima nemamo mnogo ideoloških sličnosti, ali smo se zato vrlo jasno oduprli onim snagama u Hrvatskoj koje su sve više vodile autoritarnom načinu vladanja«. To je novinarima u subotu u Varaždinu rekao predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić na središnjem HSS-ovu predizbornom skupu za III. izbornu jedinicu.</p>
<p>Dodao je i da HSS ništa ne obećava, nego samo predlaže, a birači će odlučiti hoće li to prihvatiti ili ne. Tomčić smatra i da je gospodarstvo najvažnije hrvatsko pitanje. HSS je stoga osmislio integralni koncept razvoja ekonomije koji bi trebao riješiti dva temeljna problema – nezaposlenost i previsoku zaduženost. </p>
<p>Varaždinski župan i prvi na listi u III. izbornoj jedinici Zvonimir Sabati, kazao je da HSS ima lokalne razvojne programe za tu jedinicu, koji se temelje na poljoprivredi, razvoju malog i srednjeg poduzetništva te turizma. »Posebnu pozornost želimo posvetiti obrazovanju, jer mislimo da je obrazovanje, temeljeno na znanju, značajno za razvoj ne samo ovog kraja nego i Hrvatske«, rekao je Sabati. </p>
<p>Kandidati III. izborne jedinice na varaždinskom su Korzu dijelili kuhano vino, kestene i promidžbene materijale te razgovarali s građanima.</p>
<p>Mihaela Zagorščak</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Granić: Prestići ćemo HNS u Zagrebu</p>
<p>ZAGREB, 8. studenoga</p>
<p> – Na križanju Gajeve i Bogovićeve koalicija HSLS-DC organizirala je u subotu predizborni skup. Nositelj liste za I. izbornu jedinicu dr. Mate Granić predstavio je dio izbornog programa koalicije »Nova snaga za bolju Hrvatsku«. </p>
<p>»Ozbiljno stanje u gospodarstvu« za Granića je jedan od najvećih problema Hrvatske. »Hrvatska je jedina tranzicijska zemlja koja nije povećala izvoz, dok nam je uvoz enormno povećan, a opterećuje nas i pozamašni vanjski dug«, istaknuo je. Program koalicije predviđa model kontroliranog državnog intervencionizam, razvoj određenih strateških grana gospodarstva, smanjenje poreznih opterećenja, kao i poticanje poduzetničke klime i izvoza. Granić je poručio da će HSLS i DC sasvim sigurno odrediti karakter vlasti nakon izbora. Prognozirao je da će koalicija osvojiti između 20 i 25 mandata. U Zagrebu će, predviđa, koalicija HSLS-DC prestići HNS. »Njihova popularnost opada«, rekao je Granić, potkrijepivši prognoze time da na skupu njegove koalicije na trešnjevačkom »placu« u sat prodefilira više od 1000 građana. Na upit novinara o navodnim zloupotrebama kreditnih kartica u Ministarstvu vanjskih poslova u vrijeme dok je on bio ministar, Granić je uzvratio da je riječ o »predizbornoj podvali«. </p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Pusić: Svaki rezultat ispod 15 zastupnika smatrat ćemo slabim uspjehom</p>
<p>ZAGREB, 8. studenoga</p>
<p> – Hrvatska narodna stranka (HNS) očekuje da će na izborima osvojiti između 15 i 20 zastupnika u Saboru. Svaki rezultat ispod 15 zastupnika smatrat će slabim uspjehom, a sve iznad 20 zastupnika odličnim. Izjavila je to Vesna Pusić u subotu u restoranu »Kokot«, gdje je, zajedno s drugim ženama iz svoje stranke koje su na HNS-ovoj listi u I. izbornoj jedinici, sudjelovala u stranačkoj akciji nazvanoj »Politička kuhinja može biti i zdrava«.</p>
<p>Čelnica narodnjaka rekla je da istraživanja pokazuju kako će na opredjeljenje čak 37 posto birača utjecati predizborna kampanja. Stoga se i HNS bori za te birače, poručila je Pusić. Podsjetila je da u kampanju idu sa šest izbornih programa u koje je uključeno hrvatsko priključenje EU, reforma pravosuđa, poljoprivrede i znanosti te visokog obrazovanja, a koje su dosad predstavili u 92 grada i općine u Hrvatskoj. U gospodarskom programu narodnjaka naglasak je postići gospodarski rast od 6,5 posto i smanjiti nezaposlenost za 40 posto. To se može u sljedeće četiri godine novog mandata nove vlasti, rekla je Pusić.</p>
<p>»Čuli smo primjedbe da je to preambiciozno, ali mi tako ne mislimo, to je realno i moguće ako se zna raditi, a mi smo sa samo dva zastupnika pokazali da znamo«, ustvrdila je čelnica HNS-a.</p>
<p>Upitana da prokomentira istraživanja koja prednost na izborima daju desnici, Pusić je odgovorila da ima istraživanja koja prednost daju liberalnoj orijentaciji, pa prema tome treba pričekati i vidjeti kakvi će biti izborni rezultati. Na novinarski upit prokomentirala je i izjavu direktora Britanskog instituta, koji je rekao da Hrvatska u EU neće ući do 2012. Pusić smatra da se na te kritike ne treba osvrtati, jer će u sljedeće četiri godine stotine ljudi raznih usmjerenja i profesija govoriti o hrvatskim šansama za ulazak u EU.</p>
<p>»O nama ovisi priključenje EU, i ne treba se obazirati na takve izjave. Moramo postati ozbiljna zemlja i ne trebamo se pribojavati da će nas netko zaustaviti na putu prema EU, bez obzira na propisane kriterije, ali ni nadati se da će nas netko pogurati. Dakle, sve ovisi o nama«, zaključila je Pusić.</p>
<p>Dodala je, međutim, da brzina hrvatskog ulaska u Europu ovisi o izbornim rezultatima, jer Hrvatska u sljedeće četiri godine ima mnogo posla za obaviti. Vesna Pusić smatra da taj posao nije u stanju napraviti HDZ, što pokazuje »svojom agresivnošću i prijetnjama koje ne spadaju u europski način ponašanja«.</p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20031109].
|
