NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030907].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 199671 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>07.09.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>S proglašenjem gospodarskog pojasa Hrvatska nije prenaglila nego zakasnila </p>
<p>Badinterova je komisija 1992. vrlo jasno iskazala jedno pravilo međunarodnog prava: u nedostatku zajedničkog sporazuma između novih država koje su proglasile neovisnost, granice zaštićene međunarodnim pravom postaju crte razgraničenja između bivših republika kakve su postojale na dan stjecanja njihove neovisnosti / Parafirani sporazum Račan - Drnovšek nije u skladu s pravilima međunarodnog prava jer se tu predviđaju neka prava Sloveniji koja ona tu ne može imati / Slovenija drsko traži ono što po međunarodnom pravu ne može dobiti, tužaka nas međunarodnim institucijama, a nikad nam nije htjela zauzvrat nešto dati</p>
<p>Najava proglašenja gospodarskog pojasa bio je povod razgovora s dr. Vladimirom Đurom Deganom, profesorom međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci. Dr. Degan u razgovoru je povezao proglašenje gospodarskog pojasa s neriješenim pitanjem morske granice sa Slovenijom. Iako je u središtu međunarodnopravna dimenzija cijelog slučaja, dr. Degan se osvrnuo i na političku dimenziju graničnih i nekih drugih problema koji trenutačno opterećuju hrvatsko-slovenske odnose. </p>
<p> • Iako je o tome već puno rečeno, kakvo značenje za Hrvatsku ima proglašenje gospodarskog pojasa?</p>
<p>- Pravo Hrvatske da jednostrano proglasi gospodarski pojas, treba povezivati s pitanjem morskih razgraničenja. Naime, proglašenjem gospodarskog pojasa, Slovenija ne bi više mogla tražiti izlaz na otvoreno more. Morsko razgraničenje, pak, povezano je s kopnenim razgraničenjem. Nakon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj, Šešelj je u ime Miloševića postavljao zahtjev za granicu Virovitica-Karlovac-Karlobag. Da u jeku tog sukoba Badinterova komisija 1992. godine nije dala Mišljenje 2. i 3., možda bi rat za osvajanje područja do danas trajao. No, imali smo sreću da je ta komisija u svom Mišljenju broj 3., vrlo jasno iskazala jedno pravilo međunarodnog prava. Prema tom pravilu, u nedostatku zajedničkog sporazuma između novih država koje su proglasile neovisnost, granice zaštićene međunarodnim pravom postaju crte razgraničenja između bivših republike kakve su postojale na dan stjecanja njihove neovisnosti. Glede Hrvatske i Slovenije to je - 8. listopada 1991. godine. Tu se radi o načelu uti possidetis. U Mišljenju broj 2., Badinterova komisija je navela da na današnjem stupnju razvoja međunarodnog prava, pravo na samoodređenje ne može polučiti promjenu granica, osim ako se o tome države same dogovore. </p>
<p>Uz to, pripadnici svih manjina moraju imati osigurana sva građanska i politička prava kao i većinsko stanovništvo, te posebna kolektivna manjinska prava. </p>
<p>• Što je u tom kontekstu s razgraničenjem Hrvatske i Slovenije na moru? </p>
<p>- Što se tiče prava mora, nismo imali tu sreću da Badinterova komisija na tako jasan i sažet način formulira pravna pravila o tomu. No, ta pravila nalaze se u presudama Međunarodnog suda u Haagu i arbitražnim presudama o morskim razgraničenjima. Ali, te su presude vrlo opširne i da bi se to dobro shvatilo, treba uložiti dosta truda. No, i tu postoji nekoliko vrlo jednostavnih pravila o morskim razgraničenjima. </p>
<p>• O čemu govore ta pravila?</p>
<p>- Utvrđene kopnene granice na obali, primjenom načela uti possidetis snažno utječu i na razgraničenje morskih prostora. Naime, temeljno je načelo u pravu mora da kopno dominira morem. Dakle, more i zračni prostor iznad kopna su pripadak kopna, odnosno obale. Svaka država koja ima obalu, ne može biti lišena određenog morskog prostora u produžetku te obale. A što se tiče konkretnih razgraničenja morskih prostora, temeljno pravilo je crta sredine uz posebne okolnosti.</p>
<p>• Što to konkretno znači za razgraničenje Hrvatske i Slovenije na moru?</p>
<p> - Bitno je da se u razgraničenjima morskih prostora ne uzima cjelokupna obala svake od susjednih država, nego samo tzv. relevantna obala. Relevantna obala je ona gdje se projekcije obalnih pročelja ne sudaraju s takvim projekcijama obalnih pročelja susjedne države. Konkretno, relevantna obala je samo ona između rta Savudrija s hrvatske strane i rta Ronek u blizini Pirana sa slovenske. Okomice tih točaka u Piranskom zaljevu i izvan njega do granice teritorijalnog mora s Italijom čine »prostor razgraničenja«. U tom se prostoru povlači privremena crta sredine od koje se može djelomično odstupiti ako neka od strana dokaže »posebne okolnosti« u svoju korist. S te strane, parafirani sporazum Račan- Drnovšek nije u skladu s tim pravilima međunarodnog prava jer se tu predviđaju neka prava Sloveniji koja ona tu ne može imati. </p>
<p> • Što bi Hrvatska trebala učiniti oko tog spora o morskim granicama?</p>
<p>- Još 1994. godine predlagao sam da Hrvatska treba javno predložiti Sloveniji iznošenje spora o morskim granicama i dijelovima kopnenih granica o kojima tada još nije bio postignut sporazum, i to Međunarodnom sudu u Haagu ili nekoj međunarodnoj arbitraži. Tada je tu ponudu trebalo notificirati i glavnom tajniku UN-a, Vijeću Europe i EU. Jako mi je žao što to nije prihvaćeno jer je to trebalo cirkulirati tada kad se Slovenija borila za članstvo u EU. Slovenija bi tada vjerojatno bila navedena da pristane na takvo rješavanje sporova. No, ni sada nije kasno za to. Međutim, koliko sam obaviješten sa slovenske strane, hrvatska delegacija nikada Sloveniji nije formalno iznijela prijedlog o arbitražnom ili sudskom rješavanju spora o granicama.</p>
<p>• Slovenski ministar Dimitrije Rupel iznosi tvrdnje da Slovenija ima pravo na izlaz na otvoreno more. Kako to komentirate? </p>
<p>- Slovenija ne može, na način kako ona to zamišlja, dobiti izlaz na otvoreno more. No, ona ima taj izlaz režimom neškodljivog prolaska svih brodova, uključujući i ratne. Imamo više takvih situacija u svijetu. Antwerpen je posebno poučan. Nalazi se na ušću rijeke Selde na dnu zaljeva čije obale drži Nizozemska još od 1837. godine. Nikada Nizozemska nije spriječila neškodljivi prolazak brodova u i iz te glavne belgijske luke. Jednaka je situacija sa zaljevom Aquaba u Crvenom moru i s američkim lukama na Velikim jezerima Chicago i Detroit. Nikada ni Jordan, Izrael ili SAD nisu tražili ni dobili »izlaz na otvoreno more« u slovenskom značenju tog izraza. Za tako što bi uostalom bile potrebne odgovarajuće promjene kopnenih granica na obali. Slovenci se boje da bi mi njima mogli zatvoriti taj prolaz na otvoreno more. No, država koja kao Hrvatska, ima ratnu, trgovačku i ribarsku flotu, to nikad ne bi učinila. Mnogi slovenski ekstremisti glasno razmišljaju da će nas izolirati na kopnu. To mi se čini kao kad se provalnik boji da će biti provaljeno u njegovu kuću. </p>
<p>• Slovenija dakle nema nikakvo pravno uporište za izlazak na otvoreno more?</p>
<p> - Na način na koji to formuliraju slovenski političari, u međunarodnom pravu za to nema nikakvih uporišta. One pak u Hrvatskoj koji tvrde da se može i odstupiti od međunarodnih pravila o utvrđivanju granica, pitam jesmo li mi, kad je počeo agresivni rat protiv Hrvatske, trebali sa Srbima postići neki kompromis oko granice Virovitica-Karlovac-Karlobag, pa dati im pola od onoga što su tražili. </p>
<p> • Činjenica je, pak, da sukobi između Hrvatske i Slovenije oko gospodarskog pojasa, eskaliraju. </p>
<p>- Izjava slovenskih političara o tomu, samo homogeniziraju hrvatsku javnost. Primjerice, Slovenci su od istarskih ribara u Savudriji napravili glasače HSP-a, što oni inače bez slovenskih provokacija nikad ne bi bili. Ne može se više očekivati da Hrvatska Sloveniji da išta više od onog što joj pripada po međunarodnom pravu. Da su odnosi dviju država bolji, onda bi se moglo razgovarati o koncesijama, ali bi Slovenija također morala predložiti neke značajne ustupke. A Slovenija drsko traži ono što po međunarodnom pravu ne može dobiti, tužaka nas međunarodnim institucijama, a nikad nije htjela zauzvrat nešto dati. Hrvatska bi trebala proglasiti gospodarski pojas, a onda neka Slovenija u parnici na međunarodnim institucijama, dokazuje da Hrvatska na to nije imala pravo. </p>
<p>• U međunarodnopravnom smislu, neosporno je pravo Hrvatske na proglašenje gospodarskog pojasa. </p>
<p>- Svaka obalna država koja je u takvoj geografskoj situaciji da može imati gospodarski pojas, može ga jednostrano proglasiti kad god hoće. Države, pak, koje nemaju ni epikontinentski pojas, koji obuhvaća samo morsko dno i podzemlje, a to su u Jadranu BiH i Slovenija, ne mogu imati gospodarski pojas. Jer, ovaj posljednji, iako obuhvaća vodeni stup i površinu mora, ne i zračni prostor. Dakle, mi nemamo razloga od Slovenije kupovati pristanak da bi jednostrano proglasili gospodarski pojas. To je naše pravo. Na trećoj konferenciji o pravu mora od 1973. i 1982., u jugoslavenskoj delegaciji Hrvati su bili najjače zastupljeni. Upravo na toj konferenciji jugoslavenska delegacija zalagala se da se gospodarski pojas prizna kao novi institut. U tome je odnijela i diplomatsku pobjedu. Nakon, pak, što je 1982. potpisana Konvencija o pravu mora, bilo mi je sumnjivo da se neki hrvatski članovi u delegaciji otvoreno bore protiv toga da Jugoslavija već tada proglasi gospodarski pojas. Hrvatska je pak gospodarski pojas mogla proglasiti 1994. godine, kad je donesen Pomorski zakonik. </p>
<p>• Koliko su ostvarljive prijetnje Slovenije da će ona sama proglasiti gospodarski pojas? </p>
<p>- Prijetnje Slovenije da će to učiniti u Jadranskom moru, s gledišta međunarodnog prava imale bi isti učinak kao da gospodarski pojas proglasi Austrija. Sve je zamislivo, ali to ne bi imalo nikakvi pravni učinak. </p>
<p> • Koja prava, a koje obaveze ima država koja proglasi gospodarski pojas? </p>
<p>- Treba naglasiti da gospodarski pojas nije dio državnog teritorija. Država, pak, koja proglasi gospodarski pojas, stječe tzv. suverena prava nad svim bogatstvima u gospodarskom pojasu, a to su ponajprije ribe. Zatim, stječe jurisdikciju u oblasti umjetnih otoka, uređaja i naprava što se tiče znanstvenih istraživanja, a najbitnija je jurisdikcija u zaštiti morskog okoliša. Po tome, država bi stekla pravo da zaustavlja i pregledava neke tankere i druge brodove s opasnim teretom. Upozoravao sam da - ako bi se tanker od 50.000 tona izlio na sredini Jadranskog mora, on bi zagadio talijansku i hrvatsku obalu i uništio turističku industriju za nepredvidljivo vrijeme u budućnosti. Sve obalne države na Jadranu koje imaju epikontinentski pojas trebale bi proglasiti gospodarski pojas i potom sklopiti sporazume o njegovom konačnom razgraničenju. Potom bi uzajamno, te sa Slovenijom, BiH, Mađarskom i drugim zainteresiranim državama trebale ugovoriti aranžmane o drugim pitanjima. Ali, do toga može doći tek nakon što se taj pojas proglasi. </p>
<p>• Proglasi li Hrvatska gospodarski pojas, hoće li morati davati ustupke Italiji i Sloveniji u vezi ulova ribe? </p>
<p>- Apsolutno da. No, Hrvatska će tada sama moći određivati najveći dopustiv ulov, i moći će sklopiti sporazume s Italijom, Slovenijom, pa i BiH o tome. No, Hrvatska bi određivala sezonu ulova i broj kočarica i drugih ribarskih brodova, i ribolov će se plaćati. Uopće nije sporan ulov ribe hrvatskih i slovenskih ribara u budućem gospodarskom pojasu, jer on je i danas mali. Problem su talijanski ribari jer i Italiju već zastrašuju neki podaci o smanjenju količine ribe u Sredozemlju.</p>
<p>• Je li Hrvatska dovoljno financijski snažna da konzumira gospodarski pojas. Navodi se da je naša morska flota preslaba za ulov ribe u gospodarskom pojasu, ili da se s postojećom opremom ne može suprotstaviti krivolovcima. </p>
<p>- Svakako da Hrvatska ima financijskih mogućnosti za nadziranje gospodarskog pojasa. Danas postoje radarski uređaji koji mogu identificirati brodove u krivolovu, pa nije potreban neki veći broj brzih brodova nego što je potrebno i za zaštitu teritorijalnog mora. </p>
<p>• Vi ne smatrate da se Hrvatska prenaglila s namjerom proglašenja gospodarskog pojasa. Kako komentirate mišljenja da je to pitanje »potegnuto« zbog predizbornih razloga? </p>
<p>- Kamo sreće da je bivša Jugoslavija 1982. ili 1985., ili Hrvatska proglasila gospodarski pojas barem 1994. godine. Ne samo da smo prenaglili, nego smo i zakasnili. Nakon što proglasimo gospodarski pojas, ostale obalne države morat će se prilagoditi tom stanju. Irelevantno je što se sve ovo događa u predizbornom razdoblju.</p>
<p>Ako dođe do arbitraže bitno je da se Hrvatsku ne zastupa po »prijateljskim« linijama </p>
<p>• Europska komisija je prepustila rješavanje pitanja gospodarskog pojasa Hrvatskoj i Sloveniji. Bi li se dvije države trebale obratiti nekoj međunarodnoj instituciji da im pomogne riješiti ovaj spor? </p>
<p>- Hrvatska i Slovenija mogle bi razgovarati o pristanku da se obrate nekom nepristranom međunarodnom sudskom ili arbitražnom tijelu. U traženju rješenja, mogao bi pomoći Međunarodni sud u Haagu ili međunarodna arbitraža sastavljena od sadašnjih ili bivših sudaca Međunarodnog suda. Dvije države mogle bi se obratiti i Međunarodnom tribunalu za pravo mora u Hamburgu za konačnu presudu ili savjetodavno mišljenje ako bi taj tribunal bio prihvatljiv Sloveniji. </p>
<p> • Tko bi Hrvatsku mogao zastupati u sporu sa Slovenijom?</p>
<p>- Ako bi Hrvatsku u tom sporu zastupali oni koji je zastupaju na Međunarodnom u Haagu protiv SRJ za genocid, onda bi Hrvatska možda gore prošla nego po sporazumu Račan-Drnovšek. Jer, Hrvatska ne može dobiti taj spor protiv SRJ jer u Hrvatskoj vjerojatno nije bilo genocida prema Konvenciji iz 1948. godine. Dogodili su se odvratni zločini protiv čovječnosti, no za njih Međunarodni kazneni sud nije nadležan. Vrlo je bitno da Hrvatsku zastupaju oni koji dobro poznaju međunarodnu sudsku i arbitražnu praksu, a ne da sve ide po prijateljskim linijama, kao što je to, primjerice, bilo s Rivkinom. Svaka čast onima koji rade i na tužbi protiv Jugoslavije, no pitanje može li se netko tko se ozbiljno bavi znanošću, istovremeno biti skladatelj, poduzetnik i profesor. U svijetu takvi fenomeni nisu poznati, nego samo u Hrvatskoj. </p>
<p> </p>
<p>Prijetnje su Slovenije neutemeljene </p>
<p>• Može li Slovenija Hrvatskoj zbog gospodarskog pojasa usporiti pristup Europskoj uniji?</p>
<p> - Nerazumljivo je da je uopće došlo do ovako teškog spora Hrvatske i Slovenije. Nakon što Hrvatska također postane punopravna članica EU, a u budućnosti će to sigurno postati sve druge balkanske države, tada će nadležnost oko ribolova prijeći na neku europsku komisiju. Na taj način, interesi slovenskih ribara bit će zaštićeni. Europska komisija već sada ima sve te nadležnosti u Atlantiku, a unatoč tome sve obalne države u tom području, proglasile su gospodarski pojas ili isključivu ribolovnu zonu, i sklopile su ugovore o njihovu razgraničenju. </p>
<p>• Obzirom da će Slovenija iduće godine postati članica EU, nije li time u prilici da Hrvatsku na neki način ucjenjuje u vezi gospodarskog pojasa?</p>
<p>- Sve članice EU, a to će iduće godine biti i Slovenija, morat će ratificirati ugovore o pristupu novih zemalja EU. Međutim, ako bi Slovenija kao mala zemlja i nova članica EU, bila jedina koja ne bi ratificirala pristup Hrvatske, mislim da bi time puno više izgubila nego što bi naškodila Hrvatskoj. Prema tome, mislim da su rizici i tu mali. Neosnovane su i prijetnje da bi Slovenija mogla izolirati Hrvatsku i prekinuti promet prema zapadu.</p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Djeca najčešće stradavaju kao putnici u vozilu i to pri kočenju </p>
<p>S početkom nove školske godine PU zagrebačka u ponedjeljak 8. rujna započinje treću akciju »Djeca prijatelji u prometu«. Dvanaest tisuća prvašića iz Zagreba i Županije tako će postati novi sudionici prometa. Kako bi im pomogli u sigurnijem kretanju od kuće do škole, od tada će i djelatnici prometne policije intenzivnije boraviti na prometnicama, posebice u zonama škola te opasnim i velikim raskrižjima. </p>
<p>Prema riječima Viktora Forjana iz Odjela za sigurnost cestovnog prometa PUZ-a, policijske su patrole nedavno obišle 147 škola na području PU zagrebačke od čega 102 u Zagrebu, odnosno 45 u Županiji kako bi provjerili stanje prometne signalizacije. Rezultati su, kaže Forjan, potvrdili kako je uokolo škola najčešće izblijedjela prometna signalizacija odnosno oznake za školu te pješački prijelazi pa su te nedostatke prijavili tvrtkama koje se bave održavanjem prometne (cestovne) signalizacije. U sklopu »Djeca prijatelji u prometu« u nedjelju će se u suradnji s AMK »Siget« i PUZ-om ispred HNK provesti i podakcija »Vješto u prometu« u kojoj će u biciklističkim i rolerskim natjecanjima o pravilnom ponašanju u prometu kroz igru učiti oko 1000 djece, od tri do osam godina. </p>
<p>Tijekom rujna prometna će policija obići sve osnovne škole u Zagrebu i Županiji s ciljem podizanja prometne kulture i edukacije mališana. Na tematskim će ih satovima učiti kako se ponašati u prometu bez roditeljske pratnje, a dijelit će im i simbolične darove. PUZ koncem rujna namjerava u školama provesti i akcije ograničavanja brzine na 40 km u kojima će prvašići nagrađivati ili kuditi nesavjesne vozače. »Vozači su se preko ljetnih praznika malo opustili pa je brzina vožnje, prema podacima koje nam dostavljaju s terena, u zonama škola znatno iznad dopuštene«, ističe Forjan. </p>
<p>Kako bi spriječili tragične posljedice neprilagođene brzine koja je osnovni uzrok stradavanja djece u prometu, oko škola će također provoditi akciju »Preventivni radar«.</p>
<p> Na njemu će samo tada vozači moći vidjeti kojom se brzinom kreću i to bez naplaćivanja kazne. Prema statističkim brojkama PUZ-a u prvih osam mjeseci ove godine smrtno je stradalo jedno dijete (šestogodišnja djevojčica koja je pala pod kamion). Teško ozlijeđene djece je u odnosu na prošlu godinu bilo deset posto manje, a lakše čak 22 posto! </p>
<p>Zabrinjavajuće je ističu u PUZ-u što djeca najviše stradavaju kao putnici u vozilu i to prilikom kočenja vozila jer nisu bili vezani sigurnosnim pojasom. Stoga prometni policajci apeliraju na roditelje da ozbiljno porazmisle gdje će u vozilu dijete sjediti. Na suvozačkom mjestu djeca do 14 godina ne bi nikako trebala sjediti, a kad i sjede na stražnjim sjedalima obvezatno se moraju vezati sigurnosnim pojasom koji u većini slučajeva može spriječiti kobne posljedice.</p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Sto hrvatskih specijalaca sprema se za najtežu mirovnu misiju </p>
<p>Vojne specijalce ima i Hrvatska, a naša postrojba u kojoj oni djeluju ustrojena je također u skladu s britanskim, američkim i drugim modelima. Pri susretu specijalci izazivaju samo dva osjećaja - divljenje ili zgražanje javnosti zbog njihova hladnog i militantnog izgleda. Sviđalo se to nekome ili ne, to je njihov posao </p>
<p>Bez crne kapuljače ne rade ništa, a još manje bez detaljnog plana i prethodnog uvježbavanja operacije koju namjeravaju izvesti. Znaju samo za timski rad, a umjesto vlastitog imena - premda i to nevoljko čine - javno pristaju tek na objavljivanje nadimka. </p>
<p>Oni su najbolji borci svake vojske; vještine im višestruko nadilaze mogućnosti »običnih« vojnika, a sklad i ravnoteža koju iskazuju u rukovanju oružjem, toliko su savršeni da izazivaju samo dva osjećaja - divljenje ili zgražanje javnosti zbog njihova hladnog i militantnog izgleda. </p>
<p>Sviđalo se to nekome ili ne, to je njihov posao. Ako ga radi dobro, kod neprijatelja će proizvesti samo jedan istinski osjećaj - strah. Ako uspiju sačuvati sebe, sačuvali su i svoje kolege. </p>
<p>Radi se, naravno, o specijalcima, pripadnicima postrojbi za specijalne namjene, elitnim vojnim postrojbama u svijetu poznatim pod zajedničkim imenom Commando (Komandosi). Dovoljno je spomenuti Zelene beretke, Rangere, Delta Forces, britanski SAS, njemački KSK ili francuski RAID i shvatiti njihovu, gotovo planetarnu popularnost nerijetko i preuveličavanu u brojnim filmovima. </p>
<p>Vojne specijalce ima i Hrvatska, a naša postrojba u kojoj oni djeluju ustrojena je također u skladu s britanskim, američkim i drugim modelima. Hrvatska bojna za specijalne namjene nastala je nakon gašenja Središta za obuku u Šepurinama i rasformiranja Prvog gardijskog zbora i Prvi gardijskog zdruga. Bojnu čine ukupno četiri satnije: zračno-desantna (padobranska), brdsko-planinska, amfibijska, te satnija za logističku potporu i obuku. </p>
<p>Više od pola godine, smješteni su na novoj lokaciji, u vojarni »Drgomalj« u Delnicama. Ipak, domaćim medijima zanimljivi su postali tek nakon vijesti o početku njihovih ekstra priprema za slučaj sudjelovanja Hrvatske u novoj međunarodnoj misiji početkom iduće godine. Što se događa u vojarni u Delnicama postalo je zanimljivo pogotovo nakon što je se kao jedna od potencijalnih misija spomenuo Irak.</p>
<p>Zanimanje za misiju postalo je veliko i među specijalcima. Doznajemo, da se gotovo 70 posto svih pripadnika Bojne za specijalne namjene dragovoljno javilo da sudjeluje u njoj. </p>
<p>Nakon selekcije, formirana su dva Voda sa po pedesetak ljudi, a njihova nova zadaća i novi izazov nije nimalo lagan: U šest mjeseci, još jednom moraju osvježiti znanja stečena u »commando obuci« i potkraj godine biti spremni za odlazak u zahtjevnu mirovnu misiju. </p>
<p>Obuka u Delnicama započela je prije petnaestak dana, a Vjesniku se potkraj ovog tjedna pružila prilika da se prvi izravno uvjeri u sposobnosti i kvalitet obuke elitne postrojbe HV-a. </p>
<p>Bez specijalnih najava, uz dopuštenje nadležnih iz Ministarstvu obrane stižemo u srce Gorskog kotara. U središtu grada, gužva je kao da nije radni dan. Sajam je u Delnicama, doznajemo, i ljudi dolaze sa svih strana u grad nešto kupiti.</p>
<p>Samo nekoliko metara dalje, na idealnoj lokaciji a daleko od znatiželjnih pogleda smještena je vojarna »Drgomalj«. Dočekuje nas zapovjednik Bojne za specijalne namjene, pukovnik Nikola Županić. Tihi i odmjereni časnik HV-a ni najmanje ne ostavlja dojam iznenađenja zbog dolaska novinara.</p>
<p>»Stigli ste! Dečki vježbaju, ali ne očekujte neka iznenađenja. Specijalci se nikada ne prestaju pripremati za najteže vojne zadaće i pomoć civilnom stanovništvu. Naša obuka traje stalno, radi se po unaprijed dogovorenim planovima«, upozorava nas Županić. </p>
<p>Dolazak na poligon ne prekida tijek obuke. Zatičemo skupinu specijalaca kako izvodi repeling, vježbu spuštanja s tornja visokog desetak metara. Od instruktora doznajemo da se na taj način uvježbava taktička situacija u uvjetima gradske borbe, protuterorističke aktivnosti, te spuštanje specijalaca u zoni desanta. </p>
<p>Nešto dalje, najzahtjevniji je dio ovog dijela obuke. Hrvatski komandosi na tzv. komando tornju, s jedne se strane spuštaju po mreži, dok sa druge, konopom kroz otvor uskače maskirani specijalac. »Ovo je klasični primjer treninga za slučaj talačke krize«, objašnjava nam jedan od instruktora zbog čega je važno dobro uvježbati ulaz u simulirani objekt. Dok on govori, kroz središnji dio komando tornja traje vježba »fast roof« ili »brzo uže«. Spuštanjem po konopu dugom dvadesetak metara simulira se situacija iskrcavanja iz helikoptera. Dva puta po deset specijalaca može se u kratkom vremenu spustiti na mjesto operacije, ako to dobro uvježba u ovoj fazi treninga. </p>
<p>Za razbijanja straha - bez mnogo napora traje spuštanje po konopu dugom 150 metara, s visine od 5,6 metara. Obrana od napadača s nožem također je važan dio programa obuke. Zapravo jedna je od klasičnih vježbi u sklopu svakodnevnog treninga borilačkih vještina koje prolaze naši specijalci. Mjesec dana traje redovita snajperska obuka, nakon koje dobri strijelci nastavljaju uvježbavanje.</p>
<p>Od instruktora Ivice Kolobarića koji je u Njemačkoj prošao obuku za instruktora i zapovjednika padobranske satnije, doznajemo da hrvatski specijalci neke situacije rješavaju čak bolje od svojih kolega u svijetu.</p>
<p>»U šest mjeseci završio sam njemačku časničku školu za zapovjednika padobranske satnije, zajedno sa specijalcima iz još 11 zemalja svijeta«, objašnjava nam poručnik Kolobarić. </p>
<p>Velika je, kaže, prednost naših specijalaca iskustvo iz ekstremnih opasnosti iz Domovinskog rata koje teško mogu nadoknaditi godine vježbanja. Na pitanje kako izgleda jedan dan vojnog specijalca, Kolobarić odgovara da su napori veliki, ali odnos je opušteniji nego u drugim vrstama postrojbi. </p>
<p>Jednog sasvim »običnog« dana specijalac prolazi motrilačke vježbe snage, trče desetak kilometara, radi vježbe snage. Nakon postrojavanja oko 10 sati započinje jaki ritam obuke koji traje do 17 sati, no tu je kraj radnog dana samo ako nema noćnih aktivnosti kao što su uvježbavanje borbe u noćnim uvjetima, marš...</p>
<p>Mijenjanju ustaljenih planova, komandos se uvježbava za reakciju uz faktor iznenađenja, a najmanje dva puta tjedno očekuje ga - noćno iznenađenje ili uzbuna. Glavno pitanje čuvamo za kraj. Hrvatske specijalce pitamo koliko im vremena treba da budu potpuno spremni, kada bi - po njihovom mišljenju - mirovna misija mogla početi? </p>
<p>Bez mnogo razmišljanja odgovaraju gotovo u glas: »Što se nas tiče, misija može početi odmah!«</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Zaštitne su zone legalno tjeranje neeuropske konkurencije </p>
<p>Prema zajedničkoj ribarskoj politici - koja se inače provodi i u gospodarskim, ekološkim, ribarskim zaštićenim pojasevima država članica - gospodarski je pojas prostor ribarenja Unijinih brodova. Državi članici preostaje ekskluzivitet nacionalnih teritorijalnih voda, izvan njih sve su ribarice iz Unije ravnopravne. Brodovi trećih zemalja nisu. U tome je srž i predložene sredozemne politike EU: njoj je primarno ustrajati na širenju zaštićenih zona</p>
<p>LADA STIPIĆ NISETEO </p>
<p>Budući da će sutradan Jadran čuvati provedba propisa i dogovorenih mjera u sklopu europske politike, nije zgorega podsjetiti u kakve će se okvire uklapati Hrvatska kada počne pregovore za ulazak u EU i, kasnije, postane članicom.</p>
<p> Ribarska politika EU ima dobre namjere, namijenjena je očuvanju mora, ribljeg fonda, ribarske industrije, otočkih i priobalnih naselja. Ona regulira iskorištavanje resursa, organizaciju tržišta ribe i ribljih proizvoda, marikulturu, pomaže razvoju ribarstva, koordinira pristup bogatstvima mora. U svemu je osnovno da su države-članice predale svoju ribarsku politiku u ruke Uniji.</p>
<p>EU je jedini igrač na međunarodnoj sceni zastupajući interese zasad Petnaestorice, sutradan svih država Velike Europe. Europska komisija kao Unijin operativac predlaže politiku, ona, primjerice, svake godine određuje dozvoljene kvote ulova, bunili se ribari, industrija, lobisti ili ne bunili.</p>
<p>Flota se nadzire i satelitima - Komisijini inspektori nisu ni nježni ni obzirni kada pregledavaju brodove, ribolovne alate ili mjere dužinu ulovljenih rakova. Jedini koji se u ovome slušaju jesu stručnjaci. Kada eksperti dadu zeleno svjetlo za limit ulova, biva limit. Svaka država inače raspolaže nacionalnom kvotom.</p>
<p>Ovo je režim kojim Sredozemlje još nije pokriveno, Sredozemlje je ekonomski neatraktivno Uniji, jer je riječ o malome, plitkome, zatvorenom moru primarno važnom jedino priobalnim državama. Ribarske vode zajednice su nacionalni zaštićeni morski prostori članica. U međunarodnim se pak vodama politika EU provodi samo na ribaricama s Unijinom zastavom, »ostali« nemaju obaveza uvažavanja elemenata zajedničke ribarske politike. </p>
<p>U ovome se nalazi tumačenje zašto EU već u začecima svoje koordinirane sredozemne politike sugerira proširenje tzv. vanjskog pojasa na 24 milje od obale i razmišlja o zaštićenim zonama, bilo ribarskim, ekološkim ili gospodarskim, kako bi se s terena koji pripada Unijinim članicama i partnerima i pravno »istjerali« ribari trećih zemalja. Prema zajedničkoj ribarskoj politici - koja se inače provodi i u gospodarskim, ekološkim, ribarskim zaštićenim pojasevima država članica - gospodarski je pojas prostor ribarenja Unijinih brodova. Državi članici preostaje ekskluzivitet nacionalnih teritorijalnih voda, izvan njih sve su ribarice iz Unije ravnopravne. Brodovi trećih zemalja nisu. U tome je srž i predložene sredozemne politike EU: njoj je primarno insistirati na širenju zaštićenih zona. Proglasi li Hrvatska gospodarski pojas on će sutradan biti i hrvatski, ali i slovenski, talijanski, irski ili estonski! </p>
<p>Eksploatacija mora provodi se i mrežom ugovora EU s trećim zemljama. Prije gotovo tri desetljeća na sjevernom su Atlantiku države ne-članice EU-a proglašavanjem gospodarskog pojasa gotovo 90 posto raspoloživih ribljih resursa stavile pod nacionalnu jurisdikciju s izravnom posljedicom da je flota Unijinih ribarica odsječena od lovišta. EU je potom sklopila lanac sporazuma o ribarenju i posao se mogao nastaviti. </p>
<p> Kada Hrvatska započne pregovore s EU-om o ribarstvu i u slučaju da proglasi gospodarski pojas, Komisija bi morala pokrenuti pitanje pregovora o korištenju resursa na način kao što je to učinila s ostalim trećim zemljama što Hrvatskoj daje priliku dobre pregovaračke trgovine dopuštajući EU izlov viškova, dakle dijela kojega ribarska flota zemlje neće moći apsorbirati.</p>
<p>Što se Sredozemlja tiče, Unija na ovome prostoru provodi djelomične mjere zaštite u prostoru gdje, osim brodova država-članica, ribare i Uniji »treće zemlje«, a međunarodne su vode od interesa za brodove-tvornice nemediteranskih zemalja. Bez postojanja dogovorene politike, EU se na inicijativu država članica trudi zaštititi ribolov nizom tehničkih mjera, ponajprije zabranom određenih vrsta ribolovnih alata. Unija je pokušavala bez većeg uspjeha inicirati međunarodnu suradnju na način na koji je ona stvorena na Atlantiku.</p>
<p>Jedan od onih problema za sada bez smislenog rješenja jeste da u Sredozemlju za ribarice država-članica vrijede stroži Unijini propisi koji pak nisu obavezujući ribaricama ostalih zemalja. Glavobolju zadaje i poslovična nediscipliniranost ribarica država-članica kojoj je plodna podloga, osim sredozemne tradicije, manjak ozbiljnijeg inspekcijskog nadzora rezerviranog ponajviše za atraktivniji, zahtjevniji i EU zakonima posve reguliran Atlantik. Za nered i prekomjerno izlovljavanje stručnjaci iz EU-a optužuju ribarice zemalja izvan sredozemnog bazena što je osnovni razlog sugestijama proširivanja zaštićenih zona, kako bi se iz zajedničkog mora aplikacijom opcija međunarodnog prava doslovno izgurala nemediteranska konkurencija. </p>
<p>Europska je Komisija podastrijela elemente sredozemne politike sažete u sedam točaka, predvodi ih ozbiljno razmatranje uspostave zaštitnog ribolovnog pojasa sredozemnih država-članica, potom gospodarenje ribljim resursima podignuto na razinu EU i gospodarenje ribljim fondovima koji se dijele s trećim zemljama, poticanje svih vrsta suradnje u mediteranskom bazenu, revizija postojećih zaštitnih mjera kako bi se uskladilo upravljanje resursima na razini EU, zadržavanje nacionalne jurisdikcije u teritorijalnim vodama od 12 milja i, konačno, snažnija suradnja u ribarstvu među državama, pogotovo kroz ribarske organizacije.</p>
<p> Ideja o zaštitnom ribolovnom pojasu za koju se zalaže Komisija derivirana je iz pozitivnog španjolskog iskustva. U nedostatku boljih prijedloga ona figurira kao čarobna formula za sve boljke, poglavito kao način legalnog istiskivanja konkurencije dalekoistočnih ribarica. Proširena zona, osim što štiti interese španjolske ribarske industrije donosi nadležnost EU nad širim prostorom mora, dakle na širem pojasu vrijede EU propisi, zakoni i pravila igre. Naravno, i nadzor njihove provedbe, kao i dogovoreni režim.</p>
<p> U osmišljavanju okvira posve nove politike za Sredozemlje EU se sudarila s različitim praksama zaštite, bilo ribe, bilo parcijalnih gospodarskih interesa. Na Atlantiku stanje je jednostavnije, sve su države članice proglasile ili zaštitni ribolovni pojas (Danska, Belgija, Nizozemska, Irska, Velika Britanija, Njemačka, Finska ) ili gospodarski pojas (Francuska, Španjolska, Švedska, Portugal). Po međunarodnom pravu odluka o proglašavanju je jednostrana ali su članice prije ovog akta između sebe usuglasile stavove. U 1997. godini Španjolska je prva koja je ovaj korak poduzela na Sredozemlju proglašavanjem zaštitnog ribolovnog pojasa, na proljeće ove godine slijedila ju je Francuska. Sredozemlje je pojasevima zaštićeno na svojim južnim obalama (Egipat, Alžir, Tunis, Maroko) dok je Crno more regulirano gospodarskim pojasevima svih obalnih država.</p>
<p> Isključivi ribolovni pojas od 25 milja proglasila je Malta.</p>
<p> Španjolski zaštitni ribolovni pojas dao je Komisijinim idejama značajan poticaj radi namjere da se proglašavanjem ovakve zone iz španjolskog, znači EU sredozemnog prostora isključe ribarice trećih zemalja. Stručnjaci tvrde da je španjolski koncept zaštićene ribarske zone jednak isključivom gospodarskom pojasu u ograničenom sektoru ribarstva. </p>
<p>Jedna od opcija o kojoj razmišlja Komisija jeste da država koja je proglasila pojas u tom prostoru ima pravo nadzora kretanja brodova. Stručnjaci se pozivaju na odredbe u međunarodnom pravnom sustavu kada čine razliku između koncepta ribolovnog i gospodarskog pojasa. Ribolovni je uzak, gospodarski je širi s većim ovlastima i obavezama, ribolovni pojas pokriva bogatstva mora do dna, gospodarski pojas ide dublje u podmorje, do rezervi nafte i plina, dopušta podizanje umjetnih otoka. </p>
<p>Europska unija se zalaže za zaštićeni ribolovni pojas polazeći od podatka da 95 posto ulova Unijinih ribarica potječe s prostora do pedeset milja od obale. Zaštićeni ribolovni pojas koga toliko vole Komisijini predlagači u praksi bi značio bolji nadzor nad ribarenjem, unaprijedio bi zaštitu ribljeg fonda, spriječio nezakonite aktivnosti i na sigurnoj udaljenosti držao uljeze, dalekoistočne ribarice. Mana koncepta generira se iz situacije na Sredozemlju: proglašavanjem zaštićenih ribarskih zona sa strane svih sredozemnih zemalja bi, istina, uskratilo pravo ulova ne-sredozemnim flotama ali bi Unijine ribarice također držao dalje od ribolovnih prostora mediteranskih ne-članica.</p>
<p>U ovom neoznačenom terenu najbolji su susjedi već galamili jedni na druge: novosti nikada nisu dobrodošle i kada je Španjolska, kao prva, učinila svoj sredozemni korak Francuska je dobrosusjedski reagirala osporavanjem dijela gdje je Španjolska definirala granice pojasa. Što je, naravno, živa dobrosusjedska romanca realizirana protestnim notama - u usporedbi s onim što se zbivalo u atlantskim vodama, uz pjevanje nacionalnih himni i pucanje, razmjenu vatre između patrolnih brodova i ribarica uhvaćenih u grijehu, u različitim kombinacijama plovila sa zastavama Francuske, Velike Britanije, Španjolske, Portugala.</p>
<p>Dobro došli u ribarsku Europu!</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Seljaci više ne žele sijati na vlastitu štetu </p>
<p>MARINKO PETKOVIĆ </p>
<p>U sjeni ovogodišnje katastrofalne suše na poljoprivrednim usjevima, i štete koja je procijenjena na oko dvije milijarde kuna, počela je ovogodišnja jesenska sjetva. No, bez plana sjetve seljaci će teško ući u još jednu sjetvu, odnosno sijati na vlastitu štetu.</p>
<p>Naime, drugu godinu zaredom jesenska sjetva se obavlja prema novom Zakonu o državnim potporama u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu. To znači da proizvođači neće dobiti 50 posto sredstava prije sjetve nego će sveukupni iznos poticaja dobiti sljedeće godine, odnosno nakon žetve.</p>
<p> U Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva kažu da je reforma sustava poticaja bila prvi korak prema stvaranju konkurentnog poljoprivrednog sektora. Važan je dio reforme utvrđivanje razlike između komercijalnih i potencijalno komercijalnih obiteljskih gospodarstava koja mogu proizvoditi za tržište i onih koji su nekomercijalni. </p>
<p>Prema lanjskom operativnom planu jesenske sjetve bila je predviđena sjetva zimskih kultura na jednakoj površini kao prošle godine - 206.000 hektara. Novost je bila da su lani za 10 posto smanjene sjetvene površine sa pšenicom. No, tek je suša »ubrala« 350.000 tona pšenice i Hrvatska prvi put nakon više godina nema znatnih tržišnih viškova najvažnije krušarice, čiji je izvoz onda dodatno opterećivao državni proračun.</p>
<p>Za realizaciju plana jesenske sjetve u sustavu poticaja potrebno je izdvojiti više od 341 milijuna kuna. Primjerice, za sijanje pšenice na 166.000 hektara potrebno je osigurati ukupno 247,5 milijuna kuna, za uljanu repicu 45 milijuna kuna, stočni ječam 31,2 milijuna kuna, ječam pivarski 11,5 milijuna kuna i raž 6,6 milijuna kuna. </p>
<p>No, proizvođači u sustavu poticaja ne mogu prežaliti što više ne dobivaju 50 posto vrijednosti poticaja u repromaterijalu (mineralnom gnojivu, sjemenu i zaštitnim sredstvima). Nisu bili zadovoljni ni kad su prije dvije godine prvi put dobili novac na ruke, odnosno mogli su sami izabrati dobavljača repromaterijala. Dakle, ako žele sijati u sustavu poticaja, moraju sami financirati jesensku sjetvu. Poticaji za sijanje pšenice »povećani« su 1610 kuna na 1650 kuna po hektaru. No, ovo zaokruživanje iznosa poticaja za najvažniju krušaricu već je ocijenjeno kao »dovođenje seljaka na prosjački štap«. </p>
<p>U Ministarstvu kažu da je odluka da se poticaji isplaćuju jedanput godišnje, nakon žetve, pokazala ispravnom. Osim što se radi o završetku prirodnog jednogodišnjeg ciklusa, Ministarstvo više nije zatrpano zahtjevima brojnih korisnika poticaja. Primjerice, samo korisnika poticaja za pšenicu bilo je lani 44.000. Ukupno je različitim oblicima poticaja subvencijama u poljoprivredi i ribarstvu bilo obuhvaćeno više od 280.000 fizičkih i pravnih osoba.</p>
<p>No, najveći broj državnih poticaja u poljoprivredi, i dalje gutaju tvrtke koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom ili barem organizacijom proizvodnje. Otprilike je taj odnos 70 prema 30 u korist tvrtki u odnosu na obiteljska poljoprivredna gospodarstva, koja nikako da postanu »nositelj poljoprivredne proizvodnje«. Iako bi nešto takvo trebala biti, odnosno jesu prema Zakonu o poljoprivredi.</p>
<p>U Zajednici udruga seljaka Slavonije i Baranje upozoravaju da bi poticaji za pšenicu trebali iznositi dvostruko više. Dakle, ne manje od 3500 kuna po hektaru, kako bi domaći proizvođači stali uz bok onima u EU-u.</p>
<p>Ovako domaći proizvođači pšenice, najčešće siju pšenicu s tavana, bez zaštitnih sredstava. Rezultat je taj da su prinosi pšenice na selu oko 2,5 tone po hektaru, dok su kod tvrtki prinosi veći od četiri hektara po toni. Uz tako male prinose nikakvi poticaji ni naknade ne mogu dati rezultate.</p>
<p>Mađarska, primjerice, ima prinose pšenice veće od sedam tona po hektaru. No, sustav potpore u najvećoj žitnici u Europi pojednostavljen je u odnosu na prošlu godinu. Temeljni iznos je 50 eura po hektaru za tvrtke koje imaju manje od 10 hektara obradive površine. Za površine od 10 do 30 hektara potpora iznosi 30 eura po hektaru, a država potiče samo proizvodnju žitarica, kukuruza i uljarica.</p>
<p>U Mađarskoj postoje nacionalne kvote za proizvodnju šećera i mlijeka. Za najvažnije proizvode, poput pšenice, kukuruza, mlijeka i svinja, postoje zajamčene i intervencijske cijene koje bi trebale spriječiti poremećaje na tržištu, ali su trenutačno preniske. U Hrvatskoj bi krajnji cilj reforme sustava potpore trebao biti povećanje proizvodnje hrane, za što bi prvi ispit mogla biti jesenska sjetva koja je upravo počela. Sad je pravi trenutak da se dogovori otkupna cijena pšenice roda 2004. godine. </p>
<p>Ovako se iz godine u godinu ponavlja jedan od najvećih paradoksa hrvatske poljoprivrede, a to je da je otkupna cijena pšenice najveća u vrijeme žetve. Dakle, kad pšenice ima najviše na tržištu.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Ako vina i bude manje, barem će biti opojnije!</p>
<p>Prema onoj (pra)staroj narodnoj uzrečici »nekome rat, nekome brat« ovogodišnja gadna suša i velike vrućine napunili su grozdove jakim sladorom, ali su im istodobno »srezali« kiseline i neke druge važne sastojke, te tako podrumarsko umijeće stavila na odgovornu kušnju. Dakle, kakvo ćemo vino piti? </p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Stotinu i dvadeset vagona grožđa iz vlastitih vinograda i još oko najmanje sedamdesetak iz otkupa ući će nakon ove berbe u prerađivački pogon Vinarije Benkovac, atraktivnog kamenog zdanja iz polovice pedesetih koje je, vrijedi naglasiti, i spomenik te vrste graditeljstva iz onoga vremena, ali i zdanje u kojemu vino sazrijeva u - hladovini bršljana! Ta je poznata penjačica tako odnjegovana da pokriva krov i dio pročelja, a to je, kažu, dvostruka korist - slika je doista nesvakidašnja, a bršljan osigurava debelu hladovinu velikomu podrumu i eto za vina pravoga ugođaja!</p>
<p>- Kao i posvuda količine su manje, ali je kakvoća grožđa na visini i bit će dobra vina, kaže upravitelj benkovačke Vinarije dipl. ing. agronomije Željko Pavlović, uz dodatak da će biti još boljega - rosea!</p>
<p>Brojne slike i prizori u danima berbe, od »trganja« grozdova s loze, tovarenja u razna prijevozna sredstva, vožnje prema podrumima do »gnječenja« u suvremenim prešama, ali u ponegdje i u onim negdašnjim, mirisi mošta, arome podruma... čine berbu posebnom atrakcijom i u primorju i u unutrašnjosti zemlje, dakle u svim našim vinogradarskim regijama i podregijama. Svega nesvakidašnjeg i lijepoga u tim je danima toliko da je, na primjer, prava šteta što se berbe (jematve) češće ne koriste u turističkoj ponudi (jasno, do određenih granica).</p>
<p>Ima i toga, ali i dalje nekako »stidljivo«, a pokazalo se da su turisti zainteresirani za tu vrstu doživljaja i raspoloženi sudjelovati. »E, dođete li do godine k nama pit ćete vino od ovoga grožđa koje ste brali«, čuo sam poruku domaćina u jednoj berbi na južnim padinama otoka Hvara. Istina, ljepše je u hladovini piti vino nego na »zvizdanu« raditi u vinogradu, ali i ugođaji jematve imaju svoje posebne čari. Uostalom, u izvanpansionskoj turističkoj ponudi prolazi svaka iole atraktivnija zgoda, a berbe i prešanje grožđa pripadaju u kategoriju dugovječnih...</p>
<p>Ocjene i procjene berbe '03. i dalje se nižu, a gotovo svima je zajednički nazivnik - odlično grožđe, ali količine su manje od lanjskih. Sasvim očekivani ishod nakon dugotrajne suše koja je bobice napunila sladorom, ali im »srezala« kiseline i poremetila neke druge »parametre«, pa je, na primjer, prihvatljiva izjava ing. Branke Mihaljević (Državni zavod za vinogradarstvo i vinarstvo) da je trenutačno teško dati neku precizniju procjenu o kakvoći vina jer će se sve ove aktualne (ne)prilike na svoj način odraziti na kakvoću, a koliko i kako tek će se doznati, osjetiti i vidjeti za nekoliko mjeseci...</p>
<p>To praktično znači da će u tom razdoblju vinari posvetiti posebnu pozornost radu i nadzoru u podrumima, pratiti »šumove u bačvama«, arome i ostalo što treba. </p>
<p>»Ton, akord i melodija jednako vrijede i u glazbi i u podrumu« glasila je jedna izjava »Vinskim razgovorima« prof. Franje Lovreca, znanoga međimurskog vinara, početkom lanjske berbe. Naime, Lovrec je učitelj glazbe, supruga i djeca također su naklonjeni glazbi, pa na neki način povezuju glazbu s vinom... Prof. Lovrec kaže da kad se prstom »udari« jedna tipka na glasoviru to je ton, dvije-tri tipke već su akord, a više akorda čini melodiju. Naravno, sve mora biti precizno izvedeno, a tako je i kod proizvodnje vina - kriva »tipka« može biti neugodna po melodiju...</p>
<p>Prijašnjih godina uoči berbi iz Sektora za poljoprivredu Hrvatske gospodarske komore (HGK) na adrese proizvođača grožđa slani su upitnici o procjenama količina i kakvoći uroda, a ove godine to nije učinjeno. </p>
<p>Najvjerojatnije (i) zato jer su proizvođači to ignorirali neodgovaranjem na upitnike, pa će se time sada, kako reče Sandra Čurković iz spomenutog Sektora, pozabaviti Udruženje »Croatia vino« koje okuplja naše najjače proizvođače. No, kako će se doći do podataka o količinama svih ostalih naših vinogradara ostaje uglavnom nejasno, zapravo nema dvojbe da ih neće biti, ali je drugo pitanje kako će glasiti i to iz jednostavnog razloga što Hrvatska i dalje nema vinogradski katastar (tko zna i kad će ga napokon dobiti!?), a bez toga »papira« nema razgovora o pravoj i ozbiljnoj kontroli proizvodnje i prometa grožđa i vina! </p>
<p>Također nema dvojbe da će se svi ozbiljni proizvođači koji su stekli ime i povjerenje (dijela) tržišta i bez katastarske kontrole ponašati odgovornije, ali je jednako nedvojbeno da će (uostalom, kao i dosad) biti mućkanja, posebno jer je toj nevolji u ovoj godini pogodovala - suša... Što se može, uvijek je na snazi ona narodna »nekome rat - nekome brat«...</p>
<p>Požari su ovoga ljeta doslovno poharali primorje i zaleđe, trenutačno nema preciznijih podataka u kojoj su mjeri stradali vinogradi ili nisu, ali ostat će u sjećanju iznimno ružna slika na TV-ekranima u Dnevniku u utorak (2. rujna) kad je prikazan požar u vinogradima »Imote« iz Imotskog. </p>
<p>Ta je slika trajala koju sekundu, ali dovoljno da se među trsjem vidi povisoka trava, suha i požutjela od suše. Komentar? Nema potrebe! Vinograd, kaže dokazana stara uzrečica, treba slugu, a ne gospodara!</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Zašto nas EK pita za broj čokota i za ulov naših ribara u Baltiku, ali ne pita za kvalitetu obrazovanja i znanosti </p>
<p>Strana banka može posuditi novac u inozemstvu uz niske kamate, i zatim ga posuditi hrvatskim građanima uz visoke kamate. A za taj novac hrvatski će građani kupiti strane automobile i drugu stranu robu, čime opet potpomažu otvaranje radnih mjesta u drugim zemljama, a često se usput zadužuju i sve više će kao zalog davati svoje nekretnine, kuće i zemlju, za što je strani kapital iznimno zainteresiran / Ne bismo li ipak trebali iznijeti kritičke primjedbe na njihova pitanja i upozoriti na nelogičnosti i nedostatak ključnih pitanja? No nije li možda ipak iza toga dublji smisao, svojevrstan test naših intelektualnih potencijala i mentaliteta? Pa da vide hoćemo li shvatiti o čemu je zapravo riječ! I da vide kuda spadamo. Na temelju osobnog iskustva mogu reći jedno: oni cijene kompetentnost, argumentirano zastupanje stavova, odlučnost u zastupanju vlastitih ideja, korektno i pouzdano ponašanje. Prvo što »zapadnjaku« treba pokazati da bi nas cijenio, jest da nismo inferiorni</p>
<p>VLADIMIR PAAR</p>
<p>U novinskom razgovoru prije pet-šest godina tadašnji guverner Hrvatske narodne banke tumačio je javnosti zašto hrvatske banke treba prodati strancima: nije problem u novcu koji ćemo dobiti, nego u potrebi da se dobije strateški partner koji će donijeti znanje. Sada kad nam se to ostvarilo i gotovo sve su banke u stranim rukama, uočavamo i drugu stranu medalje: strani kapital ima samo jedan cilj, da zaradi. </p>
<p>A to se u Hrvatskoj može jer su kamate znatno više nego u Europskoj uniji. Dakle, strana banka može posuditi novac u inozemstvu uz niske kamate, i zatim ga posuditi hrvatskim građanima uz visoke kamate. </p>
<p>A za taj novac hrvatski će građani kupiti strane automobile i drugu stranu robu, čime opet potpomažu otvaranje radnih mjesta u drugim zemljama, a često se usput zadužuju i sve više će kao zalog davati svoje nekretnine, kuće i zemlju, za što je strani kapital iznimno zainteresiran. </p>
<p>Strateški interes stranih vlasnika je jasan i legitiman: isisati novac, zaraditi i postati vlasnikom nekretnina u Hrvatskoj.</p>
<p> Na sve su to naši stručnjaci upozoravali od početka, ali nikad ozbiljnije javne rasprave nije bilo. A što je bila naša dugoročna strategija? Jesmo li je uopće imali, ili smo se jednostavno jednog dana poput Trnoružice probudili u Hrvatskoj u kojoj strane banke provode neku svoju strategiju razvoja i sa svoga stajališta kroje našu budućnost? </p>
<p>Ako smo u našoj naivnosti čemu skloni, onda je to vizija čarobnog štapića. U prošlih smo ga nekoliko desetljeća stalno tražili, a sada ga vidimo kao »svjetlo na kraju tunela« koje će nam donijeti više plaće i mirovine, nova radna mjesta, bolji život. </p>
<p>To je toliko željeni ulazak u Europsku uniju. Eto, samo treba lukavo odgovoriti na nekoliko tisuća pitanja, pa donijeti koju tisuću novih zakona i propisa, i to, sve ćemo riješiti.</p>
<p> No prije ili kasnije i opet će doći otrežnjenje, što prije - to bolje za nas. Prvo, porezni obveznici u EU, dakle i njihovi političari, nisu spremni da svoj novac daruju nerazvijenijim dijelovima Europe, kao što je Hrvatska. Njih zanima kako da ostvare dobit. Da zarade na našim prirodnim bogatstvima a to su izrazito vrijedna prekrasna morska obala, izvori čiste pitke vode, ekološki atraktivno zemljište. </p>
<p>Tu je i izvor talenata, najvrednijeg resursa dvadeset prvog stoljeća, a može korisno poslužiti i kao tradicionalan opskrbljivač jeftine radne snage za fizički teške poslove, koje građani EU-a nerado obavljaju. Napokon, Europa je umorna od stresova koje joj je devedesetih godina uzrokovao »nesređeni Balkan«, a treba misliti i na moguće buduće svjetske nestabilnosti na pragu Europe, pa treba uvesti efikasan pravni poredak u tom »predziđu« Europe. </p>
<p>To je racionalna strategija, ako želimo misliti sa stajališta nekog političara iz Europske unije. </p>
<p>Ovih dana čujemo o pitanjima koja nam je uputila Komisija EU-a u povodu našega zahtjeva za ulazak u Uniju. Šteta što sva pitanja nisu javno dostupna, kao što je šteta i to što, koliko mi je poznato, nije bilo šire stručne konzultacije o tim pitanjima. No iz onoga što je dostupno u medijima, dosta se može zaključiti. </p>
<p>Europska komisija pita za broj čokota vinove loze, te pita za ulov hrvatskih ribara na Baltiku, ali ne pita za kvalitetu obrazovanja i znanosti što je, koliko sasvim kompetentno znamo, preduvjet za privredu zasnovanu na znanju i za bolji život građana. Što to znači?</p>
<p>Što se tiče čokota: vinogradari u Europskoj uniji žele zaštitu od eventualne buduće konkurencije hrvatskih vina, koja prema prirodnim uvjetima imaju izvanredne mogućnosti plasmana na europskom tržištu, pa već od početka treba staviti pod kontrolu uzgoj vinove loze u Hrvatskoj. </p>
<p>Ulov hrvatskih ribara u Baltiku: objašnjenje može biti vrlo jednostavno. Neki niži bruxelleski činovnik, koji je sastavljao pitanja za Hrvatsku, vjerojatno je mislio da je Hrvatska tamo neka baltička državica, u zaleđu Litve i Estonije, a oni love ribu na Baltiku, zar ne? A ako izlove previše ribe, bit će ugrožen ulov ribara iz baltičkih zemalja EU-a. </p>
<p>Znanje je osnovna proizvodna snaga</p>
<p>To pobuđuje sumnju u ozbiljnost koju je bruxelleska administracija dala hrvatskom slučaju. </p>
<p>Jedna slična kritička analiza pitanja, postavljenih ali i nepostavljenih, omogućila bi izradu vjernog političko-psihološkog profila onog segmenta bruxelleske administracije koji se bavi Hrvatskom, a to bi nam zacijelo moglo pomoći u budućim kontaktima zbog ulaska. </p>
<p>A sada ono glavno. U Europskoj uniji i SAD-u kao prioritetni cilj postavlja se razvoj »privrede zasnovane na znanju«, jer samo takva privreda može omogućiti razvoj zemlje i porast životnog standarda građana u globalizacijskom svijetu dvadeset prvog stoljeća. Obrazovanje i znanost dva su ključna pokretača razvoja. Znanje je osnovna proizvodna snaga. </p>
<p>Samo oslonac na obrazovanje i znanost omogućuje bolji život. To vrijedi za Europsku uniju. Moralo bi vrijediti i za Hrvatsku!</p>
<p>A gdje su ta ključna pitanja u upitniku Europske unije? Jesu li broj čokota vinove loze i ulov riba u Baltiku zaista važnija pitanja od kvalitete obrazovanja i znanosti? Misle li zaista neki bruxelleski činovnici da mi toga nismo svjesni? Ne bismo li trebali pokušati što ravnopravnije i što kompetentnije razgovarati i koristiti sve naše intelektualne potencijale? </p>
<p>Ne bismo li ipak trebali iznijeti kritičke primjedbe na njihova pitanja i upozoriti na nelogičnosti i nedostatak ključnih pitanja? No nije li možda ipak iza toga dublji smisao, svojevrstan test naših intelektualnih potencijala i mentaliteta? Pa da vide hoćemo li shvatiti o čemu je zapravo riječ! I da vide kuda spadamo.</p>
<p>Na temelju osobnog iskustva (znanstvena suradnja s nekoliko stotina europskih znanstvenika na zajedničkim znanstvenim publikacijama) mogu reći jedno: oni cijene kompetentnost, argumentirano zastupanje stavova, odlučnost u zastupanju vlastitih ideja, korektno i pouzdano ponašanje. Prvo što »zapadnjaku« treba pokazati da bi nas cijenio, jest da nismo inferiorni. </p>
<p>Prije dvadesetak godina Portugal je bio na raskrižju: hoće li rasprodati svoja prirodna bogatstva i postati zemlja »slabo plaćenih konobara i prostitutki«, predvorje i predziđe Europe, ili će ići u snažan razvoj zasnovan na obrazovanju i znanosti. </p>
<p>Portugal nije želio ostati izvan trenda razvijenih država a to je prioritetan razvoj »privrede zasnovane na znanju«. </p>
<p>Portugal nije htio ostati na lošijoj strani rastućeg bipolarnog svijeta: s jedne strane bogate i perspektivne zemlje s »privredom zasnovanom na znanju«, s druge strane siromašne zemlje slabo obrazovane i slabo plaćene radne snage, s niskim životnim standardom građana. </p>
<p>Hrvatska danas stoji pred dvama prioritetnim pitanjima, o kojima ovisi naša budućnost.</p>
<p> Prvo, povećavati kvalitetu obrazovanja i znanosti kao nužan preduvjet da u nas zaživi »privreda zasnovana na znanju«. Integralni dio toga treba biti i stalno dodatno obrazovanje odraslih, i što veće korištenje već postojećeg znanja.</p>
<p> Drugo, povećavati konkurentnost hrvatske privrede na svjetskom tržištu. Za to nam u prvom redu treba znanje koga sada nema dovoljno, a i ono koje imamo, dovoljno ne koristimo. To je ključ i za nova radna mjesta, i za bolji životni standard. Niti će nas Europska unija htjeti dok se koprcamo u jami »đavolje spirale«. Jačati ulogu znanja, i više i bolje raditi, eto - to je jedini izlaz. Za Hrvatsku je ulaz u Europsku uniju i uvođenje europskih standarda u privredu i društvo apsolutno nužno. No Hrvatska će sama odlučiti o svom stvarnom statusu: hoće li ići na ravnopravniji položaj sa svjetski konkurentnom privredom, ili će se zadovoljiti podređenim, nekada zvanim kolonijalnim položajem, kao zemlja siromašnih i podređenih ljudi.</p>
<p> Ta je odluka na nama i na testu naših ambicija. To je središnja dvojba s kojom smo danas suočeni. </p>
<p>Za Hrvatsku Europska unija značit će otvoreno tržište od pola milijarde ljudi, na komu će se moći prodavati i dobro zarađivati onim što je ekonomski konkurentno na europskom tržištu. Na slabo obrazovanoj i slabo plaćenoj radnoj snazi moći će biti konkurentne samo zemlje sa znatno nižim životnim standardom nego što je danas u Hrvatskoj. </p>
<p>Ako želi poboljšati životni standard, ili samo zadržati dosadašnji, Hrvatska mora ići na »privredu zasnovanu na znanju«, kao apsolutni prioritet. Nemojmo sanjati o Europi dok nam je izvoz dvaput manji od uvoza, kao najbolji pokazatelj nedovoljne konkurentnosti naše privrede. </p>
<p>Kako nas zasad vidi Europa, dobro pokazuje jedna mala ilustracija, sadržana u izvještaju s nedavne konferencije u Beču o razvoju srednje i jugoistočne Europe. Izneseno je da »Siemens-Slovačka« zapošljava desetak tisuća ljudi, i to znatnim dijelom u proizvodnji. A »Siemens-Hrvatska« zapošljava tisuću ljudi, i to samo manjim dijelom u proizvodnji. »Siemens-Slovačka« ponosi se svojim krupnim donacijama moderne kompjutorske opreme slovačkim sveučilištima čime ključno pridonosi znanstveno-tehnološkom razvoju Slovačke. »Siemens-Hrvatska« ponosi se financijskom podrškom hrvatskoj nogometnoj ligi. </p>
<p>Za kraj, evo jednog podatka o komu bismo mogli razmisliti: u prvih sedam mjeseci 2003. godine bilo je milijun ulaza na web stranice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pregledano je ukupno četiri milijuna stranica. </p>
<p>Autor je doktor znanosti, sveučilišni profesor, redoviti je član HAZU.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Odšteta žrtvama iz Hrvatske: Tko je izuzeo Talijane</p>
<p>Pred nama su stotine tekstova iz posljednjih pet godina i u gotovo svima - »esuli su u pravu«, a npr. logoraši s Molata, koji su prošli najgore fašističke torture: uhićenja, mučenja, izgladnjivanja, sakaćenja, usmrćivanja, obespravljivanja u slobodnom življenju, u slobodnom izboru posla (rada), u onemogućavanju brige o zdravlju, pisanju i dopisivanju s najbližima, školovanju i svemu ostalome - nisu u pravu, kao da ova Zemlja (planet) još dijeli žene, starce i djecu na privilegirane i obespravljene, na više i manje vrijedne, na one čija je žrtva dragocjena, neprocjenjiva, i na one koji nisu vrijedni spomena / Kad već država ne čuje svoje građane, valja pozvati neka se oglase oni kojima su ljudska prava na duši i srcu, ali u Hrvatskoj zasad šute i oni, šute javni mediji (osobito Hrvatski radio i Hrvatska televizija), šute stranačka rukovodstva, šuti se o tome u školama i na fakultetima..., kao da je prohujalo s vihorom, kao da ratni zločini zastarijevaju, i to jedino kad je riječ o hrvatskim građanima, njihovim ljudskim i materijalnim žrtvama </p>
<p>JOSIP GRBELJA</p>
<p>Voljeli bismo da se, u povodu 60. komemoracije žrtvama najvećega fašističkog logora na svijetu (7. rujna 2003.), utemeljenog 27. lipnja 1942. na zadarskom otoku Molatu, kojim je prošlo 25.000 - 30.000 staraca, žena i djece iz sjeverne Dalmacije, a o kojem se gotovo pola stoljeća šutjelo, barem tkogod javi kome je bilo što jasno o odštetama što ih Republika Hrvatska »mora platiti« građanima Italije, tzv. esulima (oko trideset dva milijuna dolara), odnosno o nezainteresiranosti i Republike Hrvatske i Italije da bilo kojom lirom naknade štetu nastalu fašističkim ratnim zločinima nad hrvatskim građanima, a koja je u poraću (29. kolovoza 1947.) procijenjena na 125 milijuna dolara (vidjeti Službeni list FNRJ, god. III., br. 74, str. 1023., točka »B«: »Reparacije...«).</p>
<p>Pred nama su stotine tekstova iz posljednjih pet godina i u gotovo svima - »esuli su u pravu«, a npr. logoraši s Molata, koji su prošli najgore fašističke torture: uhićenja, mučenja, izgladnjivanja, sakaćenja, usmrćivanja, obespravljivanja u slobodnom življenju, u slobodnom izboru posla (rada), u onemogućavanju brige o zdravlju, pisanju i dopisivanju s najbližima, školovanju i svemu ostalome - nisu u pravu, kao da ova Zemlja (planet) još dijeli žene, starce i djecu na privilegirane i obespravljene, na više i manje vrijedne, na one čija je žrtva dragocjena, neprocjenjiva, i na one koji nisu vrijedni spomena.</p>
<p>Upravo zato, kad već država ne čuje svoje građane, valja pozvati neka se oglase oni kojima su ljudska prava na duši i srcu, ali u Hrvatskoj zasad šute i oni, šute javni mediji (osobito Hrvatski radio i Hrvatska televizija), šute stranačka rukovodstva, šuti se o tome u školama i na fakultetima, u kavanama i na tribinama, kao da je prohujalo s vihorom, kao da ratni zločini zastarijevaju, i to jedino kad je riječ o hrvatskim građanima, njihovim ljudskim i materijalnim žrtvama. Šute o tome i dobro plaćeni saborski zastupnici i veleposlanici.</p>
<p>Da tkogod ne bi sadašnje »otvaranje teme (»nepreboljenih rana«) protumačio kao »prošlo svršeno vrijeme« (da ratni zločini ipak mogu zastarjeti), kao predizborno obećanje ili kao »bacanje prašine u oči« žrtvama konclogora 1941. - 1945., odnosno kao »podilaženje« ili »niski udarac« ovome i onome, odmah priznajemo da želimo pomoći svima mjerodavnima u Hrvatskoj i Italiji. </p>
<p>Da bismo to mogli proučili smo u Hrvatskome državnom arhivu desetine tisuća talijanskih dokumenata nastalih od 1941. do rujna 1943., brojne popise o žrtvama u oko dvjesto talijanskih (fašističkih) konclogora na našoj obali i otocima te u Italiji iz toga razdoblja.</p>
<p>Zatim, knjige »Dokumenti o zločinima talijanskog okupatora« (izdala Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, Šibenik 1945.), »Saopćenje o talijanskim zločinima protiv Jugoslavije i njenih naroda« (izdala Državna komisija FNRJ..., Beograd, 1946.), »Saopštenja br. 1-6 o zločinima italijanskih i nemačkih okupatora« (izdala Državna komisija ...DFJ, Beograd, 1944.), još desetine »Saopćenja« objavljenih u dnevnim novinama 1945. (osobito u Vjesniku), a razgovarali smo s nekoliko stotina preživjelih zatočenika fašističkih konclogora i stručnjaka za povijest, sociologiju, ljudska prava, sve do eksperata Vijeća Europe i Ujedinjenih naroda.</p>
<p>Iz mora zločina (bombardiranja civila, strijeljanja, vješanja, klanja, mrcvarenja prebijanjem, ozljeđivanja zbog kojeg je kasnije nastupila smrt, umorstava u konclogorima, u zatvorima i na robiji, odvedenih ili nestalih u »nepoznato«, osakaćivanja, izgladnjivanja, silovanja, paljenja kuća i imovine, pljačkanja itd.) izdvajamo samo onaj betinsko-murterski (s otoka Murtera) i iz šibenskog kotara i okruga, koji je dosad nepoznat, gotovo šokantan, za stres.</p>
<p>Vjerujemo da dosad niste znali da su od 1941. do 1945. Talijani u šibenskom kotaru osakatili, ranili, mučili (zlostavljali), tukli i silovali više građana (686) nego Nijemci (75), ustaše (355), četnici (515) i ostali, odnosno počinili su gotovo pedeset posto takvih zločina (686 od ukupno 1631).</p>
<p>Talijani su najviše povrijedili i osobne slobode građana u šibenskom kotaru: uhitili su, internirali u zemlji, odveli na prisilan rad, prisilno preselili, odveli u logore izvan zemlje i osudili na robiju ili zatvor čak 3326 građana, a svi ostali okupatori i njihovi pomagači 3009 (Nijemci 2834, ustaše 52, četnici 123).</p>
<p>Imovinu građana, također, su najviše puta povrijedili Talijani (192.099 puta), Nijemci 42.917 puta, ustaše 96.940 i četnici 132.006 puta. </p>
<p>Talijani su, napokon, najviše i pobili građana u šibenskom kotaru (263 osobe, Nijemci 64, Nijemci 64, ustaše 26 i četnici 70; ukupno je 423 građana bombardirano, strijeljano, obješeno, mrcvareno, umrlo u logorima ili zatvorima).</p>
<p>U šibenskom okrugu Talijani su također pobili najviše građana (1258), Nijemci 494, ustaše 400, četnici 520, banditi 28 i Čerkezi dva (ukupno 2702). Najčešće su strijeljali Talijani (čak i 162 starca i 31 dijete), zlostavljali-mučili s kasnijim smrtnim posljedicama (i 30 staraca i desetero djece) ili odvodili u logore (u njima je umrlo 92 starca i 37 djece).</p>
<p>Sve to preneseno na Betinu glasi: Talijani su ubili 42 osobe (svi ostali »samo« osam), a u Murteru 21 osobu (svi ostali pet). Za uništene ili oštećene kuće Talijani bi samo Murterinima trebali isplatiti - 1,762.000 dinara po tečaju iz 1940. godine - a za opljačkanu ili uništenu imovinu 132.000. Betinjanima su ostali dužni 56.000 za uništene ili zapaljene kuće Sladića i Filipija.</p>
<p>Odšteta za zatočenje Betinjana i Murterina u logoru Molat, kasnije i u ostalim fašističkim logorima u Italiji, veća je nego odšteta koju esuli traže od Hrvatske: godine 1945. procijenjena je na oko 72,000.000 dinara iz 1940., a to znači približno toliko njemačkih maraka ili oko 32,000.000 američkih dolara.</p>
<p>Talijani imaju pravo tražiti odštetu, ali isto pravo imaju i Hrvati i Srbi iz Hrvatske, koji nikog nisu planirali »denacionalizirati i djelomično uništiti«, kao što su planirali »denacionalizirati i djelomično uništiti«, kao što su planirali talijanski fašisti na našoj jadranskoj obali. Njihova navodna odmazda (talaštvo žena i djece) bilo je suprotno međunarodnom pravu i spada u zločinačko vladanje, odnosno ima elemente genocida, kako su ustanovili povjesničari, pa Italija ne bi trebala tražiti od onoga kojem je mnogo više dužna.</p>
<p>Svaki je zločin, kažu, jednak svuda na svijetu, pa i onaj nad Hrvatima i Srbima iz Dalmacije, osobito kad se znaju naredbodavci i počinitelji tih zločina, kojima i nije suđeno. </p>
<p>Zašto se o tome onda šuti u Hrvatskoj? A šute čak i oni koji se zaklinju u ljudska prava ili koji ističu da su pravi novinari.</p>
<p>Autor je doktor znanosti, sveučilišni je nastavnik iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Balkanski poučak: Bitka za definiranje granica ove države pitanje je povijesne odgovornosti</p>
<p>Slovenija se treba odjednom pomiriti s činjenicom da sada ima ravnopravnog susjeda, odnosno u mnogo čemu superiornoga. Nakon trinaestodnevnog sukoba sa Srbima, koji je zapravo bio mamac da se uvuče Hrvatska u rat i time dobije status agresora, dolazi do dogovora u kome se sve oružje (preko luke Kopar) predaje Srbima. Besmisleno je dalje ponavljati što je sve učinjeno na štetu Hrvatske, a čega su građani ove zemlje svjesni / Koliko god bili ljutiti na paraf g. Račana, taj se potez pokazao vrlo mudrim. Političari su time pokazali spremnost na ustupke no ne i hrvatska javnost. Zato se ne može govoriti o shizofrenosti političara</p>
<p>JOSIP PETROVIĆ</p>
<p>Hrvatsko-slovenski odnosi u središtu su interesa i građana i političara. Razni članci u stranim novinama govore da i u inozemstvu prate razvoj događaja. U Vjesniku, u Stajalištima, svjedoci smo dnevnog javljanja o toj temi. Članci vjerno prikazuju presjek razmišljanja naših građana, što je posebno zanimljivo kada se javi neka javna osoba.</p>
<p>Nedavni članak dr. Žarka Puhovskog (29. kolovoza: »Hrvatsko-slovenski odnosi: Shizofrena pozicija obaju nacionalizama utječe na nesuvislost dviju politika«) povrijedio me je kao građanina ove zemlje i mislim da imam pravo iznijeti svoje mišljenje o tom članku. </p>
<p>Izjednačavanje obiju strana u nekom sporu, stara je balkanska praksa s ciljem da se oslabe argumenti onog koji je u pravu. To već dugo slušamo. </p>
<p>Stavljati hrvatsku politiku u tom sporu na razinu shizofrenog nacionalizma vrlo je nekorektno i nedobronamjerno. Sada se, gospodine Puhovski, vodi bitka za definiranje gospodarskih i političkih granica ove države bez ikakvih izgleda da se one naknadno mijenjaju. Riječ je o povijesnoj odgovornosti. Kada i uđemo u Europu odnosi se ne mijenjaju. Primjer je Amerika, koja ima znatno viši stupanj integracije od Europe, a ipak je gospodarstvo svake države većinom samostalno.</p>
<p>Pitam se otkud pravo gospodinu Puhovskom da se s visine stavlja u položaj arbitra sa zaključkom »... naime činjenicu da nitko ne može dobiti sve«. Bilo bi dobro da nas podsjeti što je to Slovenija stavila na pregovarački stol pa da se političari ne mogu dogovoriti o podjeli.</p>
<p>Ništa, baš ništa slovenskog nije predmet razgovora. Pa zar je onda čudno da se mi borimo za sve, jer se samo o našem i razgovara. </p>
<p>Jedino je problem, gospodine Puhovski, ako Vam riječ naše zvuči suviše usko i primitivno ili ako naše naše nije i Vaše naše.</p>
<p>Korijeni zla počinju s raspadom Jugoslavije iz čega je Hrvatska izašla sa svim adutima u ruci. Ako bi netko bio upitan da iz geografske karte bivše Jugoslavije izreže njen najbolji dio, tada bi to bile Hrvatska i Vojvodina. Na tu su činjenicu ondašnji lideri reagirali različito.</p>
<p>Bosna i Makedonija, svjesne svoje izoliranosti i slabosti, odbijaju konfederaciju. Na čemu im, pored svih žrtava i štete, možemo kazati hvala. Srbija i Crna Gora onako balkanski misle da će silom otkinuti dio Hrvatske. Zaboravili su da su Hrvati stoljećima odolijevali Turcima i usput izgradili ratnički mentalitet. U austrijskom Gradišću, ravnici ispred Beča, naseljeni su Hrvati.</p>
<p>Uvijek u povoljnijem položaju u Jugoslaviji, Slovenija se treba odjednom pomiriti s činjenicom da sada ima ravnopravnog susjeda, odnosno u mnogo čemu superiornoga.</p>
<p>Nakon trinaestodnevnog sukoba sa Srbima, koji je zapravo bio mamac da se uvuče Hrvatska u rat i time dobije status agresora, dolazi do dogovora u kome se sve oružje (preko luke Kopar) predaje Srbima. Besmisleno je dalje ponavljati što je sve učinjeno na štetu Hrvatske, a čega su građani ove zemlje svjesni. Iako u inferiornom položaju glede svih spornih pitanja, tamo se ne zauzima ravnopravni položaj, nego se s visine nastoji trgovati s našim za naše.</p>
<p>Koliko god bili ljutiti na paraf g. Račana, taj se potez pokazao vrlo mudrim. Političari su time pokazali spremnost na ustupke no ne i hrvatska javnost. Zato se ne može govoriti o shizofrenosti političara. </p>
<p>Inzistirati na tom parafu kada se zna raspoloženje ovdašnje javnosti, iskaz je velike slabosti vladajuće garniture u Sloveniji.</p>
<p>Prekinuti stalno podgrijavanje sukoba</p>
<p>To je vodstvo dovelo Sloveniju u Europu i zbog toga mu je osigurana vlast. Nažalost, isto to vodstvo nije u stanju promijeniti ponašanje u odnosima s Hrvatskom. Ubrzo će se pokazati da je ta garnitura načinila Sloveniji više štete nego koristi. </p>
<p>Bilo bi korektno da premijer Račan kaže javnosti, što je Slovenija obećala za uzvrat za dobiveni špijunski kombi i taj paraf. Što god obećano, trebalo je odmah i učiniti, da se pokaže povjerenje u Hrvatsku i utječe na javnost u Hrvatskoj. </p>
<p>Umjesto toga čekalo se je da Hrvatska najprije obavi svoje, odnosno verificira dokument. U svojoj su bahatosti, bivši slovenski drugovi a sada gospoda, zaboravili da više nema partije i da sada postoje i oporba i javno mišljenje. Na kraju treba kazati da sadašnja vlast u Sloveniji nema namjeru i ne može mijenjati svoj stav u pregovorima s Hrvatskom, pa je najbolje da se to jednom presječe, proglasi gospodarska zona na Jadranu i time prekine stalno podgrijavanje sukoba sa Slovenijom, a ujedno Hrvatsku učini boljom udavačom. </p>
<p>Napokon, ako ta zona donosi najmanje 200 milijuna eura na godinu, pitanje je hoćemo li toliko dobivati od Europe kada se jednom nađemo u njoj.</p>
<p>Autor je doktor znanosti, profesor Građevinskog fakulteta u Osijeku.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>Na Hlapićevom sajmu djeca kroz igru učila prometna pravila </p>
<p>ZAGREB, 6. rujna</p>
<p> - »Mama, mama Brunhilda mi je rekla da sam dobra i pametna curica jer sam joj rekla koji je 'znak za školu'«, ushićeno se u subotu na Zrinjevcu hvalila majci petogodišnja djevojčica na dvodnevnom Hlapićevom sajmu pod nazivom - »Poštujte naše znakove«. Budući da će u ponedjeljak 12.000 prvašića krenuti u školu u sklopu akcije PUZ-a »Djeca, prijatelji u prometu«, Croatia film šaroliko je društvo Zagrepčana s djecom kroz igru i ples okupilo na edukativno-zabavnim radionicama. Skačući, plešući, ali i plačući, budući su prvašići s »pravim« likovima iz knjige »Čudnovate zgode šegrta Hlapića« - Gitom, Hlapićem, Crnim štakorom, Otisom, ponavljali znanje o prometnim znakovima, dok su oni manji tek učili najjednostavnija prometna pravila. </p>
<p>Paula Barić koju smo tamo zatekli, majka trogodišnje Sare i četverogodišnjeg Mirka, rekla nam je kako ih poučava znanju smjerova lijevo - desno. »Sviđa mi se ova akcija kojom djeca kroz igru, crtaonice odnosno bojaonice prometnih znakova, usvajaju znanje budućih sudionika u prometu. Bilo bi dobro kada bi se u sljedećoj takvoj organizaciji uveli i mali autići koje bi oni mogli voziti i 'na licu mjesta' spoznavati ponašanje u prometu«. </p>
<p> Riječi živahne pjesmice »Čuvajte nas, pazite nas jer znakovi su premalo...« - Zrinjevcem su se orile iz stotinjak dječjih grla poručujući (ne)savjesnim vozačima da, kad počne škola, paze kako voze! Uvjerili smo se kako su klinci akciju u koju su bila uključena razna natjecanja (karaoke, trčanje, košarka...) shvatili ozbiljno što je potvrdila poprilična gužva na info štandu.</p>
<p> Trojica petogodišnjaka pobjednici u trčanju zdušno su se interesirali mogu li osvojene nagrade - ulaznice za kino predstavu filma o Šegrtu Hlapiću zamijeniti za nešto drugo, jer su film već gledali. Budući da su se u zamjeni odlučili za običan sok, ljubazni im ga je striček i dao. Upitavši ih hoće li možda onaj multivitaminski, treći ga je dječak jako poželio rekavši mu »...meni dajte onaj muli, muli, onaj što ima vitamina«.</p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Zima na Jelačić placu</p>
<p>ZAGREB, 6. rujna</p>
<p> - Zagrepčanima je u subotu na središnjem Trgu bana Jelačića predstavljena Generalturistova brošura Skijanja za 2003./2004. godinu.</p>
<p>Na ugodnoj temperaturi od 26 stupnjeva Celzija mnogi Zagrepčani na sunčanom Trgu zastajkivali su kako bi barem na trenutak osjetili čari zime nakon ovoljetnih velikih vrućina.</p>
<p>Program je vodio Mirko Fodor, a atraktivne hostese u pratnji maskote snjegovića pozivale su na sudjelovanje u nagradnim igrama. Uz dobru glazbu posjetitelji su se mogli okušati i u snowboard simulatoru. Simulirana vožnja privukla je čak i poneke vremešnije Zagrepčane koji su spremno odložili vrećice s placa i okušali se u zimskim sportskim »čarima«. </p>
<p>U sklopu akcije predstavljene su i nove Elanove skije, a kao gost pojavio se i višestruki prvak u snowboardu Sebastian Fleiss. U sklopu promocije Generalturist je darovao pet sanjki novom Centru u Borovju u sklopu »Hrabrog telefona«. </p>
<p>I. S.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Škola »Ban Josip Jelačić« neće početi s nastavom </p>
<p>ZAGREB, 6. rujna</p>
<p> - Zbog otklanjanja nedostatka na novoizgrađenoj zgradi, Srednja škola »Ban Josip Jelačić« ipak neće startati s nastavom u vlastitim prostorima, već privremeno u susjednoj Visokoj školi za poslovanje i upravljanje »Baltazar Adam Krčelić«. Tako je Poglavarstvo grada Zaprešića osiguralo miran početak nastavne godine u luksuzno opremljenim prostorima Visoke škole koja je u vlasništvu Grada, u čijoj se neposrednoj blizini nalazi i gradska sportska dvorana neophodna za izvođenje nastave tjelesnog odgoja. Takvo privremeno prostorno rješenje neće se koristiti više od 30 dana, do kada se očekuje da bi zgrada srednje škole trebala biti u potpunosti spremna. Problem nepravovremenog useljenja je sigurnost učenika i nastavnika, jer do sada nisu provedena ispitivanja plinskih i električnih instalacija, radi zakašnjelih preinaka na specijaliziranim učionicama za konobare, kuhare i slastičare te frizere. Inače, zgrada je većim dijelom opremljena, okoliš i vanjski sportski tereni adekvatno su uređeni, a nastavni kadar spreman da i u novim okolnostima preuzme brigu o zaprešićkim srednjoškolcima. </p>
<p>Prvi radni dan u ponedjeljak 8. rujna s učenicima će biti održani informativni sastanci u prostorima srednje škole, a od utorka će nastava otpočeti u Visokoj školi. </p>
<p>A. L.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="13">
<p>Slavni »007« Roger Moore odmara se u Dobrovniku sa suprugom Christinom</p>
<p>DUBROVNIK, 6. rujna</p>
<p> - Britanski glumac i ambasador dobre volje Unicefa, sir Roger Moore, ovih dana boravi u Dubrovniku na osobni poziv poznatoga violinista Juliana Rachlina. Sir Roger Moore, koji se proslavio ulogama tajnoga agenta 007 Jamesa Bonda, posebni je gost glazbenih doživljaja u Kneževu dvoru u okviru ciklusa koncerata komorne glazbe »Julian Rachlin & Friends«.</p>
<p> U Dubrovnik je stigao u pratnji supruge Christine koja je ovog vikenda proslavila rođendan, a u čijem se društvu - kao i društvu Rachlina i prvog čovjeka agencije »Rathanea« Miše Mihočevića, inače organizatora ovih izuzetnih glazbenih svečanosti - u subotu prijepodne u Vrtu palmi Hotela »Excelsior« sastao i s dubrovačkim novinarima. </p>
<p>Naravno, sir Roger Moore najviše je vremena izdvojio za Unicef i podsjećanje na njegove aktivnosti kojima se, kao što je poznato, nastoji pomoći djeci širom svijeta. Pritom je posebno naglasio važnost potpore medija, vlada država i, naravno, donatora. Tako je proračun Unicefa za prošlu godinu iznosio 89 milijardi dolara, a najveći pojedinačni donator bile su Sjedinjene Američke Države, dok su najviše po glavi stanovnika izdvajale Luksemburg, Švedska i Danska, rekao je.</p>
<p> Sir Roger Moore inače zadnjih godina najviše vremena provodi upravo na putovanjima za Unicef, u čemu mu je najveća podrška njegova supruga Christina. Tako će i ovaj boravak u Dubrovniku iskoristiti za dogovore s Unicefom Hrvatske i Slovenije, dok će ostatak vremena posvetiti koncertima »Rachlina i Prijatelja«, te razgledavanju Dubrovnika.</p>
<p>U Hrvatskoj je inače prvi put boravio godine 1961., i to u Zagrebu, kamo ga je put nanio zbog potreba snimanja jedne od brojnih filmskih uloga. S Dubrovnikom se, pak, susreo prije petnaestak godina, tijekom krstarenja između Trsta i Sueskog kanala. Zanimljivo je da se i tada proslavljao jedan rođendan, no identitet osobe zbog koje se slavilo, novinarima ipak nije otkriven. Negdašnji »007«, poznat i pod nadimkom »Svetac«, samo je spomenuo organizatora tog rođendanskog krstarenja. Točnije, organizatoricu, opisavši je »damom izuzetnih sposobnosti«. </p>
<p>K. C.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Elita svjetske suvremene umjetnosti od iduće će godine stalno izlagati u Dubrovniku i na Lopudu</p>
<p>U povodu svršetka izložbe »Svijetlina« koja se u Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku održava još od početka srpnja, a na kojoj su po prvi put svjetskoj javnosti predstavljena odabrana djela iz Zaklade za suvremenu umjetnost Tyssen - Bornemisza, Dubrovnik je ponovno posjetila Francesca von Habsburg koja predsjeda tom Zakladom. U petak se, točno u podne, u Umjetničkoj galeriji sastala s nekolicinom dubrovačkih novinara. </p>
<p>Zadovoljna izložbom koju je dosad vidjelo više od 1600 ljudi zbog čega je doživjela i jedan produžetak, dobro raspoložena Francesca von Habsburg kazala je kako je izložba nadmašila sva očekivanja. </p>
<p>Doduše, izloške koje su čak i osobno postavili neki od svjetski poznatih umjetnika (njih šest) neće biti moguće vidjeti u eventualno nekom drugom ambijentu, budući su prilagođeni isključivo Dubrovniku i njegovom jedinstvenu okružju, no zato će dio te elite svjetske suvremene umjetnosti, najvjerojatnije, već od iduće godine stalno izlagati u Dubrovniku.</p>
<p> Riječ je tako o novome projektu Francesce von Habsburg koja je i sama potvrdila kako će neka od najpoznatijih svjetskih imena od iduće godine stvarati u Dubrovniku, ali i na otoku Lopudu. »S Dubrovnikom i Lopudom imam dugoročne namjere. Jer, ova izložba koja se sad dogodila ne znači da neće više nikad«, rekla je.</p>
<p>A kad je o Lopudu riječ, prigodu je iskoristila kako bi najavila i početak radova na franjevačkom samostanu. Osvrnula se i na neke napise u pojedinim medijima u kojima joj spočitavaju kašnjenje radova na samostanu, o kojem je brigu preuzela prije četiri godine. </p>
<p>»Ne razumijem zašto se u Hrvatskoj čude što sve to traje već gotovo četiri godine, kad je poznato koliko se dugo čeka na dozvole za radove?«, istaknula je. Točnije, objasnila je, riječ je o dozvoli za restauraciju spomenika, zbog čega su »izgubljene« gotovo dvije godine, i zbog čega je Francesca von Habsburg zaključila kako odgađanje radova ni u kom slučaju nije vezano uz nju. </p>
<p>No, zato je te, kako je sama kazala, duge dvije godine čekanja na dozvole iskoristila za prikupljanje nekih činjenica i, naravno, materijala koji bi svjetlo dana trebali ugledati u njezinoj - knjizi. O samom sadržaju, međutim, bit će govora nekom drugom prilikom, rekla je. Zasad je tek otkrila kako će dio sadržaja biti posvećen umjetnicima, izložbama i performansima koji su je zaokupljali sve ovo vrijeme »čekanja na početak radova na Lopudu«.</p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Toni Cetinski odabran je za kuma »Podravskog sunca«</p>
<p>KOPRIVNICA, 6. rujna</p>
<p> - Popularni hrvatski pjevač Toni Cetinski odabran je za kuma »Podravskog sunca« - Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju u Koprivnici. Centar će službeno biti otvoren predstojećeg tjedna. Cetinski je prije sedam godina u Koprivnici služio vojni rok, kada je pokrenuo inicijativu i održao nekoliko koncerata pod nazivom »23. prosinac«, na kojima su prikupljana inicijalna novčana sredstva za izgradnju nove školske zgrade - »Podravsko sunce«. Školu će od ponedjeljka 8. rujna pohađati 70-ak učenika s poteškoćama u razvoju. </p>
<p>Prošlog tjedna Cetinski je s djevojkom Ivanom obišao ovu školu u pratnji ravnatelja Petra Ivegeša. Tom prigodom je izjavio da je oduševljen viđenim te da mu je drago što će djeca učiti u opremljenim novim školskim prostorima. </p>
<p>Z. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Giuliano i Vesna Pisarović su najbolji</p>
<p>POŽEGA, 6. rujna</p>
<p> - Giuliano i Vesna Pisarović s pjesmom »Bježi od mene« pobjednici su požeškog festivala u kategoriji zabavne glazbe, proglašeno je u petak na drugoj večeri »Zlatnih žica Slavonije« pod nazivom »Večer pjesme i vina«.</p>
<p>Druga najslušanija pjesma, prema glasovima glazbenih urednika hrvatskih radio-postaja, je izvedba Maje Šuput i grupe Enjoy, a treće mjesto je osvojila Emilija Kokić s pjesmom »Santa ledena«. Najslušanijim izvođačima uručene su nagrade - festivalsko vino i umjetnička djela hrvatskih slikara, a novčanu nagradu Vesni Pisarović i Giulianu u ime grada Požege uručio je gradonačelnik Zdravko Ronko. </p>
<p>»Večer pjesme i vina« obilježena je i s novih 20 skladbi koje se natječu za nagrade koje će biti uručene sljedeće godine, a uz pratnju festivalskog zabavnog orkestra nove su melodije prezentirali Giuliano, Alen Nižetić, Emilija Kokić, Vesna Pisarović, Petar Dragojević, Kemal Monteno, Jasna Zlokić, Alka Vuica, Maja Šuput & Enjoy, Adalbert Turner Juci, Andrea Čubrić, Ivo Šeparović, Trio Gušti, te Slijepi putnici, Anika, Boris Babarović, Mladen i Katarina, Vigor i Zvone Boem.</p>
<p>Brojnu je požešku publiku na samom početku programa u pomalo prohladnoj večeri pjesmom i plesom zagrijao ansambl »Bunjevačko kolo« iz Subotice.</p>
<p>Večer je završila show programom u kojem su nastupili Emilija Kokić i drugi izvođači. </p>
<p>A. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Izložba tetovaža u čast poginulih u napadu na WTC prije dvije godine</p>
<p>NEW YORK, 6. rujna</p>
<p> - Policijski detektiv Francis Coppola pokazuje tetovažu koja prikazuje likove policajca i vatrogasca zajedno, a koja je kreirana u slavu njegovog životnog partnera vatrogasca i 19 ostalih prijatelja poginulih u napadu na Svjetski trgovački centar 11. rujna 2001. godine. Fotografija je dio izložbe »Neizbrisiva sjećanja«. Riječ je o izložbi fotografija Vinniea Ammesse, koji je slikao memorijalne tetovaže u znak sjećanja na 11. rujna. Izložba je postavljena u New Yorku u povijesnom muzeju Richmond i ostat će otvorena do 5. listopada. </p>
<p>Fotografije prikazuju 55 tetoviranih ljudi, s kojima su muzejski djelatnici napravili razgovore kako bi shvatili značenje svake pojedinačne tetovaže. Tako su na jednoj od fotografija tetovaže noga iznad gležnja od tri sestre i šogorice newyorškog vatrogasca Roba Curatoloa koji je također poginuo u WTC. </p>
<p>George Henrique je tetovirao na ruci lik svoje kćeri Michelle, dok je policajac Matthew Spoto pokazao tetovažu s riječima. »u spomen na naše pale heroje«, posvetu vatrogascima i policajcima stradalima 11. rujna u najtragičnijem događaju u novijoj američkoj povijesti.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>U stresnim vremenima rađa se manje dječaka</p>
<p>Gospodarska kriza nakon pada Berlinskog zida 1990. godine, imala je za posljedicu manji broj rođenih dječaka u tadašnjoj istočnoj Njemačkoj. Stres tijekom ranog stadija trudnoće, smatra se, reducira rođenje muškog spola kod većine vrsta.</p>
<p>Prema teoriji, prirodna selekcija daje u teškim vremenima prednost pripadnicama ženskog spola jer, u prosjeku, one imaju više šanse opstati nego pripadnici muškog spola. Ralph Catalano, znanstvenik kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu, dokazao je da isto vrijedi i za ljude. Statistika rođenih pokazuje da je 1991., neposredno nakon ujedinjenja Njemačke, broj rođenih dječaka u bivšem DDR-u odnosu na broj rođenih djevojčica pao na najnižu razinu od 1946., da bi zabilježio skok iduće godine. U ostalim dijelovima Njemačke, gdje su uvjeti života bili stabilniji, odnos rođenih dječaka i djevojčica bio je nepromijenjen. (mb)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Elitni atletičari rođeni su za trčanje </p>
<p>Australski sportski znanstvenici otkrili su specifične gene koji imaju veze s atletičarskim sposobnostima. Rezultat istraživanja objavljen je u vrijeme kad su vrhunski atletičari jurili za slavom na svjetskom atletskom prvenstvu u Parizu prošloga tjedna, nanovo pokrenuvši raspravu o tome može li se atletičar prepoznati još od rođenja. </p>
<p>Gen se pojavljuje u dvije verzije. Ljudi s prvom varijantom imaju predispozicije da postanu sprinteri. Oni s drugom varijantom morat će svoju odličnost dokazivati na dugim prugama. To je drugi gen o kojem ovisi atletska sposobnost. </p>
<p>Prvi gen zove se angiotensin-converting enzyme (ACE). On proizvodi enzim koji utječe na učinkovitost sagorijevanja kisika u mišićima i ključan je za <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> kojom mišić raste. Gen koji je otkrio australski tim zove se alfaaktinin-3 ili ACTN3. Prema jednoj verziji (R allel), aktinin, protein koji se može naći samo u brzim mišićnim upalama. Ove upale pomažu u stvaranju eksplozivne brzine i moći koju trebaju sprinteri. Druga verzija, nazvana (X allel), ne proizvodi aktinin-3. </p>
<p>Istraživači su proučavali genetski profil više od 300 atletičara, od kojih je 50 predstavljalo Australiju na Svjetskom prvenstvu. Otkrili su da 95 posto elitnih sprintera posjeduje bar jednu kopiju prve verzije, a 50 posto ima dvije kopije, naslijeđene od oba roditelja. S druge strane, samo 76 posto dugoprugaša posjeduje R verziju, od kojih je samo 31 posto naslijedilo dva R (od oba roditelja). Na više od 400 ispitivanja provedenih među običnom populacijom 72 posto imalo je R verziju, a 30 posto imalo je R verziju od oba roditelja.</p>
<p> Neki ljudi naslijede dvije X verzije i uopće ne proizvode aktinin. Samo pet posto sprintera imalo je dvije kopije X. »Niti jedan elitni sprinter nema dvije X verzije«, rekla je Kathryn North s Instituta za nerulomuskularna istraživanja u dječjoj bolnici na Westmeadu u Sydneyu. Što se tiče dugoprugaša, njih 24 posto naslijedilo je XX kombinaciju i zbog toga nisu sposobni proizvesti aktinin-3. Točna uloga aktinina-3 nije još sasvim jasna i još se istražuje, piše u novom broju časopisa »New Scientist«. (mb)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="20">
<p>Vujić otvorio radove na obnovi staroga grada Zrinskih </p>
<p>HRVATSKA KOSTAJNICA, 6. rujna</p>
<p> - Ministar kulture Antun Vujić u subotu je simbolično otvorio radove na obnovi starog grada Zrinskih u Hrvatskoj Kostajnici, spomenika kulture nulte kategorije od nacionalnog značaja i prioriteta.</p>
<p>Srednjovjekovni grad Zrinski koji su u prvoj polovici 16. stoljeća podignuli hrvatski plemići Zrinski, nakon reintegracije u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske prije godinu dana bio je u katastrofalnom stanju i prijetilo je urušavanje njegovih bedema i kula. Stoga je Ministarstvo kulture, na poticaj poglavarstva Hrvatske Kostajnice, izradilo projektnu dokumentaciju i pristupilo obnovi najoštećenijih dijelova objekta, a danas su i svečano otvoreni radovi na sanaciji staroga grada. Sredstva za obnovu tog objekta nacionalne su važnosti i osigurat ćemo sredstava koliko bude trebalo da bi kostajnički stari grad Zrinski za godinu mogao biti otvoren za posjetitelje i kako bi se u njemu mogle održavati manifestacije važne za Hrvatsku Kostajnicu i Hrvatsku, rekao je Vujić.</p>
<p>Ministarstvo kulture je od 1997. dosad u obnovu kulturnih objekata i spomeničke baštine u Hrvatskoj Kostajnici uložilo četiri milijuna kuna, a podržat će i projekte obnove objekata kulture u tom gradu kao što su uređenje prostora za gradsku knjižnicu te obnova povijesne jezgre grada u Ulici Davorina Trstenjaka. </p>
<p>U ime Hrvatske Kostajnice načelnik Davor Govorčinović zahvalio se ministru Vujiću na posjetu i potpori koje Ministarstvo daje obnovi objekata kulture u tom gradu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Znam recept kako da Dubrovnik postane svjetski centar baštine </p>
<p>»Najbolji u baštini«, taj hrvatski »izvozni« proizvod jednostavan je do cinizma. Osniva se na prepoznavanju činjenice da postoji zanimljiva količina i kvaliteta nagrada i da struka, pa i dio javnosti, imaju potrebu na jednom mjestu vidjeti reviju najboljih dostignuća. Dakle, zamislite da pedesetak strukovnih žirija sastavljenih od kakvih petstotinjak stručnjaka, svake godine potroši između milijun i dva milijuna dolara kako bi mukotrpno vrednovali možda tisuću i pol kandidata za nagrade i konačno izašli pred javnost s pobjednicima. Nakon toga nastupamo mi i proglasimo ih »sirovinom« za naš finalni proizvod. Na Dubrovniku je velika odgovornost, da tako izložen, otvorenošću onemogući duhovno zatvaranje, netoleranciju i provincijalizam, čemu je naša politika sklona. Hrvatska se brani otvorenim gardom i pokretljivošću. Priznajem, skeptik sam kad vidim našu čemernu stvarnost, ali skepsa nikom ne daje pravo na rezignaciju. Stoga bih da konačno redefiniramo domoljublje - od ruke na lisnici do ruke graditeljice, a da hrvatstvo mjerimo doprinosom dobru ove zemlje- kaže dr. Tomislav Šola</p>
<p>U Dubrovniku je prošle godine u rujnu, na inicijativu dr. Tomislava Šole, a u organizaciji Europske udruge za baštinu, pokrenut međunarodni projekt »Najbolji u baštini/The best in Heritage« koji u tom Gradu svjetske baštine okuplja predstavnike onih muzejskih institucija što su dobile prestižne nagrade za iznimne postave. </p>
<p>Ove godine, 18. rujna, »Najbolji u baštini« bit će ponovno u Dubrovniku, kad počinje petodnevni skup, koji se koncepcijski širi, okuplja sudionike iz čitava svijeta te nakon početnog eksperimenta zapravo postaje trajnom manifestacijom - svojevrsni svjetski festival baštine u Dubrovniku. O početnim idejama, nastavku odvijanja i budućnosti toga projekta, na kojem nam danas već mnogi zavide, razgovaramo s dr. Tomislavom Šolom koji time pokušava u Dubrovnik locirati »svjetski centar za baštinu«. </p>
<p>• Nakon prve, uspješne godine kad se na predstavljanju pojavilo 24 projekta najboljih muzeja, uglavnom iz Europe, i kad je taj događaj privukao strukovnu publiku iz 18 zemalja, može li se reći da manifestacija »Najbolji u baštini/The Best in Heritage«, postaje stalna? Hoće li njome Dubrovnik doista postati »svjetski centar za baštinu«?</p>
<p> </p>
<p>- Tako je bilo mišljeno. Taj trud i rizik, jer je riječ o nečemu što ne postoji nigdje u svijetu, bio bi posve besmislen kad ne bi smjerao na dug i uspješan projekt. Dubrovnik bi mogao i trebao postati ne vrste »svjetski centar« ali kako već biva, male države su ujedno i najsporije. U njih je ta famozna »kritična masa« u svemu, novcu, potencijalima, strategiji, poslovnoj kulturi, pa i politici, - krajnje problematična. Male zemlje i kulture može pred globalizacijom spasiti jedino kreativnost i hrabrost, ali to su biljke koje trebaju plodne okolnosti. Uz ovakvu političku scenu i vladavinu diletanata, mi smo bijedni takmaci u globalnoj utrci. Ako me, dakle, pitate da li znam recept da Dubrovnik postane svjetski centar odgovor je »da«, a argumenti su posijani u koncepciji ove manifestacije. </p>
<p>Tko u vremenu stradanja baštine nudi lijek za njeno očuvanje, taj bi morao biti uspješan. Globalizacija i tiranija Profita učinili su baštinu posljednjim uporištem identiteta i vlastitosti. Nekad smo mislili da se radi o simboličkoj razini, ali danas je jasno da baština predstavlja zalog doslovnog preživljavanja, da je ugrađena u same osnove gospodarstva, ponegdje sasvim izravno, kao na primjer u turizmu. Kad Finska, stanovništvom jedva veća od Hrvatske, ima sedam puta više muzeja, i kad znamo da novi muzeji nastaju u Zapadnoj Europi po stopi od jedan do dva tjedno, onda postaju jasni obrisi tog stanja. Dio tog cvjetanja baštine su i sve brojnije nagrade koje se godišnje dodjeljuju za najuspješnije projekte s područja baštine. Zato je bilo smisla stvoriti godišnju reviju najuspješnijih, kao jedinstven pregled najboljih i najuspješnijih.</p>
<p>• Koje su reference nakon prve godine - za sam skup, za baštinu, za Dubrovnik, za Hrvatsku? </p>
<p>- Ovaj mali osobiti vrt raste i razvija se i nosi iznenađenja, baš kako sam i priželjkivao. Mi smo minijaturni tim: mojih četvero bivših studenata, sa simboličkim honorarima, i ja, zasad bez honorara, i jasno je da su nam mogućnosti male. Ipak, uspijevamo otpraviti u svijet godišnje oko 12 tisuća poruka, a na našoj je web stranici skoro 70 posjetitelja dnevno, dakle, oko 20 tisuća od studenog prošle godine. To znači da smo ponudili pravu stvar. Primati telefonske pozive iz Brazila i Novog Zelanda je zgodan znak da nismo više mali. Jave mi se i moji kolege koji su, recimo tako, legende struke, zanimaju se, neki dolaze sada, a neki su odlučili doći slijedeće godine. Ove godine će učinak biti bolji no prošle, a trud manji. </p>
<p>• Zašto ste izabrali baš Dubrovnik?</p>
<p>- Hrvatskoj manjka ugleda i treba ga graditi. Mislim da svaki građanin ove zemlje ima posebno mjesto na svom osobnom identitetskom oltariću za Dubrovnik, pa tako i ja. U tu krunu našega složenog tj. bogatog identiteta uspio sam, čini mi se, ugraditi jedan plavi safir i to me, iskreno, baš veseli. Znak nam je, naime, plav. Na Dubrovniku je velika odgovornost, da tako izložen, otvorenošću onemogući duhovno zatvaranje, netoleranciju i provincijalizam, čemu je naša politika sklona. Hrvatska se brani otvorenim gardom i pokretljivošću. Priznajem, skeptik sam kad vidim našu čemernu stvarnost, ali skepsa nikom ne daje pravo na rezignaciju. Stoga bih da konačno re-definiramo domoljublje - od ruke na lisnici do ruke graditeljice, a da hrvatstvo mjerimo doprinosom dobru ove zemlje.</p>
<p>• Lani su već bili neki baštinski projekti valorizirani kao muzejski (Isle of man). Gdje su granice između muzeoloških i baštinskih projekata?</p>
<p> - Govoriti danas o baštini sa stanovišta uskih specijalnosti znači ne vidjeti cjelinu i ne prepoznati da se već desetljećima događa približavanje struka koje se bave baštinom. Ujedinjava ih njihova obaveza komunikacije i sudjelovanja u stvarnom životu zajednice, ujedinjava ih informacijska tehnologija, a sve više i zajednički potencijal za gospodarski razvitak. Baština kao zamašnjak razvoja tema je za slijedeća desetljeća i zalog velike profesije koja bi iz toga trebala proizaći. Ukratko, granice postoje, ali se važnost mjeri trans-sektorskom suradnjom i kumulativnim učincima. Projekt koji ste spomenuli, a bilo ih je još, ne možete bez ostatka svrstati niti u jednu od konvencionalnih kategorija. Svijet se promijenio, a nova razvojna sintagma pretpostavlja drugi način razmišljanja. Nagrade i medijska pažnja su prvi pokazatelji tog novog stanja.</p>
<p>• Koji su kriteriji odabira nagrađenih muzeja i u čemu vidite vrijednost takvog okupljanja?</p>
<p>- Nama je relativno lako, a ima ih dvostruko više no što nam treba. Tu su nagrađeni projekti, najbolji u svojoj državi ili u međunarodnim razmjerima. Zanimljivo je da većina njih plaća sve troškove osim kotizacija tako da su nam jako jeftini. Doduše, nekim koje naprosto moramo imati, a oni su toga svjesni, plaćamo sve. Neke i pozivamo iako nisu nagrađeni jer nije sve ni u nagradama: to su specijalne inovacije ili alternativni projekti. Meni je cilj da u Dubrovnik dovedemo vrsnoću, excellence, kad je riječ o muzejima, širim baštinskim projektima - visitor centres, visitor attractions, kompozitnim projektima, konzervatorskim projektima, najboljim stručnjacima i umovima struke. Za sudionike je to učenje »snagom primjera«, iako nagrađeni projekti nisu recept uspjeha. Prije će biti pobuda i inspiracija svima koji žele i sami biti uspješni u svojoj struci.</p>
<p> • Znači li to onda da se ove godine The Best in Heritage konceptualno proširuje i na konzervatorstvo tj. na cjelovitu baštinu? </p>
<p>- Baš to. Iza toga je jedan teorijski koncept kojem sam i sâm, mislim bitno, pridonio u međunarodnim razmjerima: koncept znanosti o baštini koja je konceptualna nadogradnja pojedinih specijalističkih teorija: muzeologije, arhivistike, pa unekoliko i bibliotekarstva. Da bi koncepcija imala puni zamah i argumente za rast, mora biti jednostavna i očita. Kad slijedeće godine proširimo eksperiment koji činimo ove godine, zaokružit ćemo koncepciju i utvrditi svoje neprikosnoveno pravo da ovakav događaj nastavimo bez bojazni da će ga netko moćniji kopirati i oduzeti nam primat. Naime, na iznenađenje većine, nagrade za najbolja dostignuća proširile su se s područja muzeja i na konzervatorske projekte. Riječ je o shvaćanju konzervatorstva kao cjelovitog procesa, od strukovnog zahvata obnove do smišljanja namjene i komunikacijskog korištenja takvih, recimo obnovljenih povijesnih objekata ili lokaliteta. Vidjet će se i ove godine da su razgraničenja koliko teška toliko valjda i nepotrebna.</p>
<p>• Čime se još ove godine proširuje skup? Što mislite pod »najboljim umovima« i što znači njihovo sudjelovanje za Dubrovnik, za Hrvatsku? </p>
<p>- Eksperimentiramo, čini se uspješno, dakle, s konzervatorskim projektima, ali cilj nam je da na dodatnoj manifestaciji »Heritologia«, što je zapravo Međunardni forum za studije baštine, okupimo i najbolje teoretičare. Pomogla mi je činjenica da ih sve osobno poznam, tako da dobivamo već u prvom navratu vrhunsku reprezentaciju. Ono što ispravno i sami uočavate je dragocjeno: mi dovodimo u Dubrovnik i Hrvatsku stvaratelje javnog mnijenja, ljude s mnoštvom kvalitetnih kontakata i kad bi nekim čudom mogli mjeriti promidžbeni učinak ovih stotinjak ljudi koje očekujemo, Ministarstvo za turizam bi nama dalo sredstva bar s jednog od stotina skupih kulinarskih fešta koje prave za manje-više slučajne posjetitelje turističkih sajmova. Novac samo jednog takvog prijema bi od nas učinio svjetski događaj. </p>
<p>Ove se godine širimo koncepcijski, ali i geografski. Prošle smo godine imali jedino Tajvan kao vaneuropsku zemlju, a ove je bez puno truda ostvareno sudjelovanje iz Kanade, Novog Zelanda, Islanda i Brazila. I projekata je više, iz 19 zemalja, a iz toliko, mislim, dolaze i do sada prijavljeni sudionici. Uopće, zahvaljujući dobroj koncepciji imamo posao koji može savladati takva minijaturna ekipa. </p>
<p>• Dakle, Hrvatska ima jedinstven događaj koji ne postoji drugdje u svijetu. Kako zaštiti tu jedinstvenost i stvoriti brand, marku? Može li se takav skup patentirati? </p>
<p>- Danas je međunarodna inovacija rijetka jer je, čini se, sve izmišljeno. Ovaj hrvatski »izvozni« proizvod je jednostavan do cinizma. Osniva se na prepoznavanju činjenice da postoji zanimljiva količina i kvaliteta nagrada i da struka, pa i dio javnosti, imaju potrebu da na jednom mjestu vide reviju najboljih dostignuća. Dakle, zamislite da pedesetak strukovnih žirija sastavljenih od kakvih petstotinjak stručnjaka, svake godine potroši između milijun i dva dolara da bi mukotrpno vrednovali možda tisuću i pol kandidata za nagrade i konačno izašli pred javnost s pobjednicima. Nakon toga nastupamo mi i proglasimo ih »sirovinom« za naš finalni proizvod - »The Best in Heritage, Dubrovnik, Croatia« ili »Cannes za muzeje« kako je ovu koncepciju svojevremeno komentirao Kenneth Hudson, osnivač i direktor prve muzejske nagrade - Evropske nagrade za muzej godine. Na tu inovaciju ima svatko pravo, ali prije pet godina kad sam je nudio još u funkciji člana žirija spomenute nagrade, nije bilo sluha za to niti u inozemstvu. Sad je to već marka, usuđujem se reći nakon što sam prošlog prosinca pozvan u Englesku na pregovore o prodaji marke odnosno cijelog događaja. Usput, odbio sam iz brojnih razloga. Prvo što su htjeli učiniti je zaštita marke. No, ja sâm nemam za to novca, a proračun nam je napregnut kao struna: ostalo mi je jedino da patent zaštitim na Kamenitim vratima i za sada to »štima«. </p>
<p>No da ne biste pomislili da se narcisoidno poigravam, reći ću vam zašto su Englezi htjeli to otkupiti. Vidjeli su da se pod neospornom međunarodnom, kulturnom inovacijom krije značajan poslovni potencijal: još nisu napustili ideju da uz manifestaciju bar naprave komercijalnu izložbu, a mogućnosti su zaista velike: od sajma opreme do nekih drugih stvari koje, oprostite, namjerno prešućujem. </p>
<p> • Odakle je zapravo potekla ideja za ovu manifestaciju? </p>
<p>- Imam prepune ladice, pa da to ilustriram, reći ću Vam da sam od očaja nad vlastitim neuspjesima pobrojao sve projektne prijedloge koje sam u posljednja dva desetljeća uputio, primjerice, na razne adrese u gradu Zagrebu. To je sedamnaest potpunih poraza. Ne koristi tvrditi da je većina vjerojatno bila bar upotrebljiva. Bilo je i međunarodnih prijedloga s istim rezultatom. Onda odlučite umrijeti s nešto manje frustracija: odaberete udarni projekt, opteretite porodicu, zaronite u nespokoj, i razložno naričete: »što mi je to trebalo«. Ne govorim o svojem »herojstvu« nego o činjenici da živimo u sredini koja inovaciju i kreativnost očekuje od »bijelog svijeta«, pa ne vjeruje ni sebi niti svojima. To je, otprilike, definicija kolektivnog samoubojstva u globaliziranom svijetu.</p>
<p>• Pokrovitelje imate, a što je sa sponzorima?</p>
<p>- Da biste dobili sponzore, morate imati uvjerljivost i kontakte. Sponzori nisu filantropi nego partneri. Mislim da tek druga uspješna godina garantira sponzore koji u nas nisu navikli na inovaciju u kulturi, a baština im nije baš u fokusu. Pokrovitelji su nam zato jača strana: od samog početka svjetska muzejska organizacija - ICOM, u kojoj sam, doduše, nekad bio i sâm u Izvršnom odboru i naše Povjerenstvo za UNESCO, ali istinski proboj je pokroviteljstvo Europe Nostre i moćne svjetske organizacije za spomenike i lokalitete ICOMOS-a. Tako smo pomogli Gospi od Kamenitih vrata i donekle osigurali patent na konzervatorske projekte. Pokroviteljstvo je i kad o nama objave članak u inozemnom časopisu ili kad nam dolazi Sir Neal Cossons, predsjednik English Heritage, održati jedino i uvodno predavanje. </p>
<p>U projekt ćemo uložiti 150 tisuća kuna, a tvrdim da će opipljivi prihod biti najmanje 500 tisuća</p>
<p>• Ipak ste to ostvarili. Znači li to da je netko u Hrvatskoj shvatio značenje tog projekta i podržao Vas? </p>
<p>- Jakovčićevo Ministarstvo europskih integracija me držalo u zabludi šest mjeseci, otkazalo pomoć i odgodilo projekt za godinu dana, a Ministarstvo turizma, provjereno, baca neotvorene dopise u koš.</p>
<p> Onda sam se obratio Ministarstvu kulture. I opet tvrdim da im se može štošta prigovoriti, ali i da su po mojem iskustvu, znanju i osjećaju, najbolje ministarstvo u ovoj vladi. Dali su stvarnu i dovoljnu pomoć da netko štedljiv i poduzetan može ostvariti ovakav međunarodni događaj. Gospodin Vujić je lani otvorio skup, a obećao to učiniti i ove godine. Novac je bio presudan, ali ovo je dodatak koji otkriva da Ministarstvo ima strategiju.</p>
<p> I najdragocjenije: bez pomoći Dubrovačkih muzeja bih možda odustao. I Dubrovčani počinju shvaćati da je najbolji Dubrovčanin onaj koji doprinosi njegovom prosperitetu. Stoga su i Gradsko poglavarstvo i Županija ove godine pokazali da nas smatraju svojima. To ćemo vratiti zlatom i ugledom: Hrvatska će uložiti u ovaj projekt 150.000 kuna, a tvrdim da će opipljivi prihod biti najmanje 500.000, samo što ga ekonometrija teško registrira. O dobrom glasu koji ostaje kao najbolji marketing na svijetu neću ni govoriti.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Zalagat ću se za depolitizaciju Meštrovićeva djela</p>
<p>»S Meštrovića bi trebalo skinuti određenje jugoslavenstva na što upućuje njegova darovnica nekretnina i djela iz 1951. u kojoj stoji da ih ostavlja u vlasništvo Republici Hrvatskoj i hrvatskome narodu. Meštrovića treba shvatiti kao iznimnu umjetničku pojavu te ga prihvatiti kao kipara koji je radio djela po narudžbi, pa stoga dio njih nosi ideološki prizvuk«, kaže Igor Maroević, novi ravnatelj Fundacije Meštrović </p>
<p>Igor Maroević, postao je novi direktor Fundacije Meštrović, temeljem odluke Vlade Republike Hrvatske, a na prijedlog ministra kulture dr. Antuna Vujića. Mjesto čelnog čovjeka Fundacije preuzeo je od Guida Quiena koji je tu dužnost obnašao proteklih devet godina. Igor Maroević, diplomirani je povjesničar umjetnosti i etnolog, te iza sebe ima dva ravnateljska mandata odrađena u Muzeju Turopolja u Velikoj Gorici. Polako se uhodava u posao direktora Fundacije, te pristaje na razgovor za Nedjeljni Vjesnik, iznenađen pozivom, jer, kaže, mediji ih baš ne zovu kad treba nešto pozitivno napisati o njima. </p>
<p>• Što će biti prioriteti u Vašemu radu? </p>
<p>- Otkako je 1991. godine osnovana Fundacija Ivana Meštrovića, stječem dojam da do danas nije zaživjela kao cjelina. Fundacija objedinjuje Atelijer Meštrović u Zagrebu, Galeriju Meštrović u Splitu, Kaštelet i Crkvu sv. Križa u Splitu, te onu Presvetog Otkupitelja, tj. Mauzolej obitelji Meštrović u Otavicama. Te institucije nalaze se pod zajedničkom upravom zbog administracijsko-financijskih te koncepcijskih razloga. </p>
<p>Osim toga Fundacija je dužna davati stručnu pomoć Spomen-galeriji Ivana Meštrovića u Vrpolju u Slavoniji, rodnome mjestu kipara i zavičajnome Muzeju drniške krajine u Drnišu, jer se tamo nalaze njegova djela. </p>
<p>Fundacija namjerava od iduće godine stipendirati posebno nadarene studente kiparstva i povjesničare umjetnosti koji bi se bavili proučavanjem Meštrovićeva opusa. Zalagat ću se za depolitizaciju Meštrovićeva stvaralaštva te promicati umjetničko značenje njegova djela u hrvatskom i svjetskom kontekstu. Meštrovića treba shvatiti kao iznimnu umjetničku pojavu te ga prihvatiti kao kipara koji je radio djela po narudžbi, pa stoga dio njih nosi ideološki prizvuk. S umjetnika bi trebalo skinuti određenje jugoslavenstva na što upućuje njegova darovnica nekretnina i djela iz 1951., u kojoj stoji da ih ostavlja u vlasništvo Republici Hrvatskoj i hrvatskome narodu. U dokumentu, koji je u ime tadašnje vlasti potpisao Miloš Žanko, među ostalim stoji uvjet da u crkvicama u Kašteletu i Otavicama svećenici mogu držati svetu misu kada god oni osjete potrebu, što je značajan podatak jer je takvo nešto u to doba bilo lako ishoditi.</p>
<p> • Koji je Vaš program za slijedeće četverogodišnje razdoblje?</p>
<p>- Zalagat ću se za racionalizaciju troškova, snažniju centralizaciju institucije i provođenje samostalnih programa radnih jedinica Fundacije. Namjeravam posredovanjem Ministarstva vanjskih poslova RH doći u trag umjetninama nestalim tijekom Domovinskog rata, kao što su primjerice brončana vrata Mauzoleja u Otavicama za koje postoje naznake da se nalaze negdje u Srbiji. Treba riješiti imovinsko-pravne odnose oko zemljišne čestice na istočnom dijelu Kašteleta, nekad vlasništvu kiparova brata Petra Meštrovića, a potom njegova nećaka Tome Meštrovića. On je u doba eksproprijacije dobio određenu novčanu naknadu za oduzetu imovinu, te sada sudski traži povrat nekretnine od RH. Sud je 2000. godine donio presudu u korist države kao legalnog vlasnika, zbog čega je Tomo Meštrović uložio žalbu te se presudom od ove godine, postupak vraća na početak. </p>
<p>Vjerujem da će presuda koja odgađa pravo vlasništva Fundacije nad terenom biti istovjetna ranijoj, a proširenjem Kašteleta na to zemljište kompleks će dobiti na izdvojenosti čime će se onemogućiti da u njegovoj neposrednoj blizini niknu ugostiteljski objekti. Crkvica sv. Križa u Kašteletu je u vrlo lošem stanju jer u nju prodire vlaga. Drveni stolci su puni crvotočine koja bi se mogla proširiti na drvene reljefe što bi bilo pogubno po njih. Za te reljefe jedan od učitelja i uzora Ivana Meštrovića Auguste Rodin je rekao »Ja sam klesar, a vi ste kipar«, jer je rad u drvu težak i ne dozvoljava pogreške, dok se onaj u kamenu može popravljati. Potrebna je obnova crkvice i hortikulturna snimka terena, jer korijenje oleandara i borova podrivaju temelje objekta. </p>
<p>Također nastojim da se Atelijer Meštrović, koji stoluje na adresi Mletačka 8 u Zagrebu, uskoro proširi i na dio nekadašnje umjetnikove kuće na broju 10, koja je pripala supruzi Ruži Meštrović nakon njihove rastave. Prostor je poslije nacionaliziran i dat novim vlasnicima, a potom pripao njihovim zakonskim nasljednicima. Tako bi se Ustanova koja se smjestila na površini od 1120 četvornih metara nekadašnjeg Meštrovićeva atelijera i doma, otkupom proširila na još 230 m˛ kuće. U sadašnjim prilikama 937 kvadrata odlazi na sami postav u zgradi, atriju i dvorištu, a radni prostori zauzimaju 97 kvadrata, gdje u skućenim uvjetima radi trinaestero ljudi. U takvim prilikama nema mjesta za art shop, biblioteku, izložbenu djelatnost, a zaposlenici zajedno s posjetiteljima dijele isti WC. Kad se radi izložba u ustanovi, moramo dislocirati umjetnine iz stalnog postava te ih potom vraćati natrag. </p>
<p>• Jeste li od nadležnih tražili potporu za kupnju nekretnina?</p>
<p>- Zahtjev za sredstva potrebna za otkup prostora predali smo Uredu za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvu kulture. Od Ureda smo dobili odgovor što ga je za pročelnika potpisao Stipe Pojatina, u kojemu stoji obrazloženje da kupnja prostora nije u njihovoj nadležnosti. Od Ministarstva do danas nismo dobili nikakav odgovor. Prostor u Mletačkoj 10 obuhvaća 24 kvadrata podruma, 191 kvadrat na prvom katu i 48 potkrovlja. Vlasnici za 230 kvadrata traže 340.000 eura, pa mislim da je cijena četvornog metra s obzirom na prostor i lokaciju realna. Kad bi se otkupio preostali 191 četvorni metar kuće na drugome katu koji za sada nije na prodaju, zaokružio bi se taj Meštrovićev memorijalni kompleks što bi znatno pridonijelo kakvoći poslovanja. </p>
<p>• Izdvojite značajne projekte Fundacije u sljedeće četverogodišnje razdoblje?</p>
<p>- U razdoblju od 2003. do 2007. obilježit ćemo dva značajna jubileja. Jedan je 55. obljetnica darovnog ugovora, a drugi 45 godina od Meštrovićeve smrti. Za 2007. pripremamo veliku izložbu Meštrovićevih djela iz hrvatskih ustanova, ali i onih iz inozemstva, posebice Amerike te privatnih zbirki. Projekt će pratiti opsežna monografija koja će uz Meštrovićev skulptorski rad, obuhvatiti i njegove crteže, književni opus i opsežnu korespondenciju pisama, a knjiga je zamišljena kao stručno te esejističko-publicističko štivo na razini opće kulturalnosti. Osim kustosa Fundacije na projektu će raditi i mnogo vanjskih suradnika. </p>
<p>Za sredstva ćemo se obratiti Ministarstvu kulture, vanjskih poslova, znanosti, te turizma i sponzorima. O tome projektu raspravljat će se 10. rujna u Galeriji Meštrović u Splitu, na sjednici Upravnog odbora Fundacije. Tada će se donijeti i program rada za iduću godinu, a zahtjeve za financiranje projekata treba podnijeti Ministarstvu kulture. </p>
<p>• Davno nismo vidjeli izložbu u ustanovama? Spremate li nešto uskoro?</p>
<p>- To je upravo zbog prostornih problema pa kustosi Fundacije priređuju izložbe u drugim prostorima. Usprkos tomu u Atelijeru Meštrović u Zagrebu do kraja ove godine priredit ćemo dvije izložbe. Prva će biti otvorena 1. studenoga na Sve svete, a vidjet ćemo Meštrovićeve skulpture i crteže nadahnute Danteovim »Paklom«. Kustosica izložbe je Ljiljana Čerina. Potom se izvan Atelijera oko Božića planira izložba »Od kuće do muzeja«, a radi se o povijesti Atelijera s prikazima nacrta, izgradnje i uređenja građevine od radno-stambenog prostora do ustanove. Kustosica izložbe je Danica Plazibat. Galerija Meštrović u Splitu priprema za studeni izložbu crteža Ivana Meštrovića iz fundusa Galerije, u palači Milesi, a kustos izložbe je Dalibor Prančević.</p>
<p>• Kakve novosti pripremate?</p>
<p>- Čim sam stupio na dužnost produžio sam radno vrijeme Atelijera i Galerije, te se one mogu razgledati radnim danom od 10 do 18 sati, subotom i nedjeljom od 10 do 14, a ponedjeljkom smo zatvoreni kao i ostale srodne ustanove. Fundacija će uskoro poraditi na oblikovanju novog vizualnog identiteta, što će biti povjereno »Likovnom studiju« u Zagrebu koji ima iza sebe niz uspješnih ostvarenja na području grafičkog dizajna. Poradit ću na daljnjoj promidžbi institucije koja je i prije dobro surađivala s turističkim agencijama što su obilazak ustanova imale u sastavu svojih tura. Nastojat ću zaštititi pravo na izradu replika prema djelima Meštrovića, a ona različitih autora do sada su bili »na crno« na tržištu. Upravo je dovršena web stranica Fundacije u suradnji s Muzejskim dokumentacijskim centrom u sklopu njihova projekta »Hrvatski muzeji na internetu«. Iduće godine izaći će katalozi stalnog postava Atelijera i Galerije.</p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Pedagog koji je umijećem i željeznom disciplinom odgajao virtuoze violine</p>
<p>Vaclav Huml, utemeljitelj Zagrebačke violinističke škole, izabran je 11. rujna 1903. na međunarodnom natječaju za učitelja violine u Zagrebu, na Glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda iz koje je proizašao Hrvatski konzervatorij, dok je 1920. iz nje izrasla Muzička akademija </p>
<p>Zagrebačka violinistička škola ove godine obilježava posebnu obljetnicu</p>
<p> - sto godina od dolaska u Zagreb Vaclava Humla, znamenitog violiniste, pedagoga i utemeljilja škole. Huml je rođen u Berounu, u Češkoj, 18. rujna 1880. Studij violine završio je na Praškom konzervatoriju 1899. kao odličan učenik svjetski poznatog violinističkog pedagoga Otakara Ševčika. Već u tijeku studija zapaženi su njegovi nastupi osobito u sastavu gudačkog kvarteta Praškog konzervatorija, gdje je prvu violinu svirao veliki violinistički virtuoz Jan Kubelik. Huml je već na Praškom konzervatoriju bio općepoznat zahvaljujući briljantnoj tehnici staccata, zadobivši nadimak »kralj staccata«. </p>
<p>Iza završenih studija i služenja trogodišnjeg vojnog roka u austro-ugarskoj vojsci, bio je koncertni majstor Lavovske filharmonije i prva violina Kvarteta Lavovske filharmonije, s kojima nastupa po Poljskoj i Rusiji. </p>
<p>Dana 11. rujna 1903. izabran je međunarodnim natječajem za učitelja violine u Zagrebu, na Glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda. Glazbena škola je, s Vaclavom Humlom na čelu, otvorila 1912. majstorsku školu za violinu, a Ravnateljstvo Hrvatskoga glazbenog zavoda donosi 1916. godine zaključak da se škola ima zvati Hrvatski konzervatorij, dok je 1920. iz nje izrasla Muzička akademija.</p>
<p> Vaclav Huml djelovao je u Zagrebu punih 50 godina, sve do svoje smrti 6. siječnja 1953., odgojivši veliki broj izvanrednih violinista.</p>
<p>Zahvaljujući velikom ugledu poznatog pedagoga, Huml je bio pozvan 1922. u Ithaku (država New York, SAD) i 1974. u Prag na mjesto profesora violine. Oba je poziva odbio vezan uz grad Zagreb i Hrvatsku svojom obitelji, uspjesima i radom.</p>
<p>Huml je bio član prvog, a jednog od prvih u svijetu, Međunarodnog violinističkog natjecanja Henryk Wieniawski, 1935. godine održanog u Varšavi. Bio je zatim pozvan u žiri Međunarodnog natjecanja za violinu 1937. u Beč, te u žiri Međunarodnog natjecanja Praško proljeće za violinu 1947. u Pragu. </p>
<p>U odgoju najstarijeg naraštaja svojih učenika, Huml je bio dosljedan sljedbenik Praške violinističke škole i metode učenja svoga profesora Otakara Ševčika. Humla se, već dugo nastanjenog u Zagrebu, doimaju učenje i pedagoški uspjesi Leopolda Auera utemeljitelja Ruske violinističke škole u Petrogradu, škole koja je izvršila veliki utjecaj na čitavu violinističku Europu i promaknula violinističku pedagogiju u SAD. Kasnije na Humla utječe učenje Karla Flescha, velikoga violinističkog pedagoga, interpreta poznate serije koncerata s djelima 65 skladatelja.</p>
<p>Koristeći se bogatom tradicijom Ševčikova učenja violine i intuitivnom uklapanju pojedinih elemenata drugih škola, a osobito temeljem vlastitoga pedagoškog iskustva, utemeljio je violinističku školu u Zagrebu, općenito poznatu kao Humlova škola. </p>
<p>Naziv Zagrebačka violinistička škola rezultat je poslijeratnih profesionalnih priznanja i uspjeha zagrebačkih gudača u svijetu, kao izravan ili neizravan rezultat Humlova učenja i naraštaja njegovih učenika-pedagoga. Značajke pedagoške tradicije Ševčik-Huml mogu biti predmetom posebne rasprave. Ipak se s priličnom sigurnošću može pretpostaviti da je izvorna Humlova violinistička škola u Zagrebu rezultat sretne simbioze dvaju odlučujućih elemenata. S jedne strane to su Humlovo pedagoško majstorstvo, rad, marljivost, profesionalna beskompromisnost i željezna disciplina, što je Huml tražio od svojih učenika, a s druge strane veliki broj zainteresiranih talenata željnih znanja, napretka i uspjeha, i uvjerenih u to, da će kao Humlovi učenici postići najviše. Sjajan početak Humlova pedagoškog rada u Zagrebu potvrdio se odgojem violinskih virtuoza Zlatka Balokovića i Miroslava Šlika.</p>
<p>Još jedan Humlov učenik najstarijeg naraštaja, Vlado Kolić (1899.-1979.) bio je koncertant koji je nastupao u Europi i SAD. Dugo je živio i djelovao u SAD. </p>
<p>Privatnim učenikom Vaclava Humla bio je Milan Braca Jovanović (1904. - 1964.), čudo od djeteta, poznati koncertant i profesor violine u Guildhall School of Music and Drama u Londonu. Snimao je ploče za tvrtku »Columbia«.</p>
<p>U srednjem naraštaju Humlovih učenika posebno se ističu Ljerko Spiller, Ivan Pinkava, Stjepan Šulek i Zlatko Topolski. </p>
<p>Josip Klima (1927.) koncertant, koncertni majstor i poznati komorni muzičar - dugogodišnja prva violina Zagrebačkog kvarteta, posljednji apsolvent Vaclava Humla, diplomirao na École Normale de Musique u Parizu. Bio je profesor violine i komorne muzike na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i član žirija Međunarodnog violinističkog natjecanja »Vaclav Huml«.</p>
<p>Vaclav Huml, beskompromisni odgajatelj svojih učenika, uz problematiku i odgoj solista virtuoza i pedagoga s velikim poznavanjem širokog repertoara, posebnu važnost pridavao je komorno-glazbenoj izvođačkoj problematici i odgoju, gdje je i sam služio kao uzor. </p>
<p> Huml je jedan od osnivača Zagrebačkog kvarteta 1919. godine zajedno s Milanom Grafom, Ladislavom Miranovim i Umbertom Fabbrijem. Danas, nepunih 85 godina od osnutka, Zagrebački kvartet djeluje u sastavu: Goran Končar, Davor Philips, Ante Živković i Martin Jordan.</p>
<p>Potrebno je svakako spomenuti Humlov veliki prinos oko postignuća uspjeha prvoga profesionalnog komornog orkestra u Zagrebu, u kojem sudjeluju isključivo Humlovi učenici. Organizirao ga je 1937. Rudolf Matz (1901.-1988.), pedagog violončela, skladatelj, dirigent i organizator, i sam učenik Vaclava Humla, autor u svijetu poznatog pedagoškog djela »Prve godine violončela«. Huml je Matzu mnogo pomogao oko tehnike desne ruke. Huml je stručno nadgledao, vježbao i koordinirao rad gudačkog sastava Zagrebačkog komornog orkestra, kojem su bili dirigenti: Lovro pl. Matačić, Milan Sachs i Rudolf Matz.</p>
<p>Tradicije koje su izrasle sustavnim njegovanjem komorno-glazbene izvođačke problematike, postale su karakteristika poslijeratnog razvoja Zagrebačke violinističke škole gdje se uz Komorni orkestar RTZ (osnovan 1951.) i Zagrebačke soliste, osnovane 1954. s dirigentom Antonijem Janigrom (organizator Stjepko Aranjoš), pojavljuje u Zagrebu niz omladinskih komornih sastava.</p>
<p>Humlov se rad odrazio, kroz svestrano djelovanje njegovih učenika, na visoku razinu i zajednička gledišta izvođačke problematike orkestralnog sviranja kod gudača, posebice kod Zagrebačke filharmonije, što je zapazio Yehudi Menuhin kod svog prvog nastupa u Zagrebu (1966.) kao solist spomenutog orkestra, ustanovivši tako, via facti, postojanje Zagrebačke violinističke škole na samom izvoru. </p>
<p>Već dva dana iza Humlove smrti 8. siječnja 1953. na sjednici Ravnateljstva Hrvatskoga glazbenog zavoda zaključeno je da će ta ustanova potkraj svake studijske godine dodjeljivati nagradu »Vaclav Huml« najboljem apsolventu odjela za gudače Muzičke akademije u Zagrebu koju su do danas dobili mnogi istaknuti gudači u Hrvatskoj.</p>
<p>Zlatko Stahuljak</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="24">
<p>S pola snage do tri boda</p>
<p>Moram istaći da su nogometaši Andore igrali pregrubo. U jednom trenutku smo ih čak lijepo zamolili da igraju na loptu, ne u noge. Nisu se promijenili. Zato smo ih kaznili. Kako? Lijepo, nismo se željeli s njima mijenjati za dresove, već smo dijelove opreme poklonili našim navijačima koji su ovdje došli iz Hrvatske, Njemačke, Austrije, Francuske..., kazao je nakon utakmice »veznjak« naše reprezentacije Giovanni Rosso</p>
<p>ANDORA LE VILLE (Od posebnog Vjesnikovog dopisnika), 6. rujna</p>
<p> - Hrvatska nogometna reprezentacija zabilježila je bitnu 3-0 (2-0) pobjedu protiv Andore u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo sljedeće godine u Portugalu. S tri nova boda izbornik Barić i njegovi izabranici sada se posve mogu posvetiti kvalifikacijskom dvoboju u srijedu protiv Belgije kada naša reprezentacija - ne smije biti poražena. </p>
<p>U tvrdoj i oštroj borbi Andora je savladana pogocima Nikove Kovača (5.), Šimunića (16.) i Rosse (72.), a naš stručni stožer i brojne navijače koji su iz Hrvatske doputovali do daleke Andore najviše je razveselila dobra partija igrača bez kluba - Milana Rapaića. Istakao je to odmah nakon utakmice i naš izbornik Otto Barić.</p>
<p>- Takvog Mikija trebamo.</p>
<p>Na Rapaićevu asistenciju postignut je i prvi zgoditak, kada je »čovjek bez kluba« prevario braniče Andore i poslao krasan centaršut u srce kaznenog prostora. Tu je bio Niko Kovač, sam kao duh, trznuo je glavom i lopta je bila u mreži. Takvih smo se dodavanja, inače, nagledali tijekom šestodnevnih priprema naše reprezentacije u Ćatežu.</p>
<p>I drugi je zgoditak inicirao Rapaić, izveo je slobodan udarac s desne strane, podalje od vratiju. Nabacio je točno do Mornara malo pored suprotne vratnice, no on se spetljao i nije uspio uputiti šut, pa je dodao do Šimunića u naletu. Visokom Hrvatu nije bilo teško loptu poslati u praznu mrežu. Treći zgoditak opet je bio djelo Rapaića, izveo je korner, a u gužvi je najprisebniji bio Rosso, glavom je poslao loptu u mrežu.</p>
<p>- Što to ima veze ako ja u ovome trenutku nemam klub. Imat ću ga. Mnogo me »digla« utakmica protiv Engleske u Ipswichu, vrijedno treniram, dajem sve od sebe i vraćam se u formu. Ma, znate što, bitno je samo jedno - ili jesi ili nisi igrač. Pa, vi prosudite sami, govorio nam je Rapaić. </p>
<p>Dakako, Rapaić je zaslužio i epitet igrača utakmice, no i ostale igrače treba istaći napose zbog borbenosti. Iako se ne bi smjele skrivati ni »crne točke« reprezentacije. Slušali smo tako predsjednika HNS-a Vlatka Markovića kako govori.</p>
<p>- Dok smo išli na nadigravanje nisu nam ništa mogli, čim smo prihvatili borbu nije valjalo i pokupili smo nepotrebne žute kartone.</p>
<p>- Leko nam zbog žutog kartona ne može igrati u Bruxellesu, a žuti karton Roberta Kovača nije opasan za Bruxelles. No ako tamo dobije još jedan nemamo ga u Zagrebu protiv Bugarske, zapomagao je ljutito predsjednik.</p>
<p>- Taj prekršaj uopće nisam napravio, a sudac je nakon nekoliko sekundi mene kaznio. Što sada mogu, nije mi lako. Dečkima želim svu sreću, išao bih s njima u Belgiju, ali ako me moj Dinamo iz Kijeva pozove moram odmah u Ukrajinu, jadao se Leko.</p>
<p>Oštra igra Andore poprilično je ljutila naše nogometaše, a najogorčeniji je ostao Niko Kovač. U jednom dvoboju stradala mu je peta, napustio je teren na nosilima a još jedno vrijeme je šepao.</p>
<p>- Igrali su prljavo i grubo, ne znam zašto. Još sam i dobro prošao, liječnici mi kažu da će bol nestati do Belgije, srećom nema ozljede, ali boli... Nije mi se sviđalo kako su nas dočekali. Umalo smo se s njima i potukli, za ne vjerovati, riječi su Nike Kovača. </p>
<p>Najbolji opis zbivanja na travnjaku dao je Giovanni Rosso koji je isto nekoliko puta ostao ležati na travnjaku.</p>
<p>- Postignut zgoditak nagrada je za moj veliki trud, tako ga doživljavam. Moram istaći da su nogometaši Andore igrali pregrubo. U jednom trenutku smo ih čak lijepo zamolili da igraju na loptu, ne u noge. Nisu se promijenili. Zato smo ih kaznili. Kako? Lijepo, nismo se željeli s njima mijenjati za dresove, već smo dijelove opreme poklonili našim navijačima koji su ovdje došli iz Hrvatske, Njemačke, Austrije, Francuske... Hvala im na podršci. </p>
<p>Uz karton Leki i Robertu Kovaču, te ozljedu brata mu Nike pod svijetle strane naše reprezentacije ne može se »podmetnuti« niti učinak naših napadača. Mornar je promašio sve što se moglo promašiti, pomalo ga spašava asistencija Šimuniću za pogodak i prekršaj kod kornera nakon kojeg je pao prvi gol. No, poslati loptu u mrežu ostala mu je nerješiva zagonetka. Ivica Olić, pak, unatoč uvijek najvećem trudu nikako da se dokaže u reprezentaciji. U Belgiji niti neće biti toliko prigoda, niti će se smjeti promašivati. Ipak, riječi opravdanja za njih ima predsjednik Marković.</p>
<p>- Tamo će Olić imati veću širinu, više prostora. Ovo i nije bila prava utakmica za njega. </p>
<p>Uglavnom, trijumf protiv skromne nogometnim znanjem Andore koliko god bio usputan i očekivan dobro će dići samopouzdanje naših reprezentativaca uoči možda najbitnijeg kvalifikacijskog nastupa. K tome, izbornik je oprobao još neke igrače i s njima je vidno zadovoljan, primjerice Tudora i Vranješa. U igri je bio i Dado Pršo koji sam priznaje kako nije zadovoljan svojom formom, no ističe »kako se sjajno osjeća jer vidi da mu se vraća snaga«. </p>
<p>- Ne sumnjam da ću biti dobar protiv Belgije.</p>
<p>Naša nogometna ekspedicija ostat će do nedjelje navečer u Andori (održat će još jedan trening) otkuda će otputovati za Barcelonu. U ponedjeljak je predviđen let za Bruxelles. Nekoliko autobusa i nekoliko desetaka automobila s našim navijačima već je na putu preko Francuske prema Bruxellesu. Uistinu, lijepo je bilo imati ovoliku podršku u dalekoj Andori, a još je ljepše što su se naši navijači pristojno ponašali.</p>
<p>• Gradski stadion</p>
<p>ANDORA - HRVATSKA 0-3 (0-2)</p>
<p>ANDORA: Koldo 6 - Ramirez 5,5, Txema 5,5, Jonas 5,5 (69. Garcia -), Toni Lima 5,5, Juli Fernandez 5,5 - Ayala 5, Oscar Sonejee 5, Emiliano 6, Justo 5 - Juli Sanchez 5 (73. Jimenez -)</p>
<p>HRVATSKA: Pletikosa - - Robert Kovač 7, Tomas 6.5 - Šimunić 7, Leko 6 (od 46. Tudor 6), Niko Kovač 7 (od 33. Vranješ 6,5), Šimić 6,5 - Rapaić 7,5, Rosso 7 - Mornar 5,5, Olić 5 (od 58. Pršo 5,5) </p>
<p>SUDAC: Liba (Češka) 6,5. GLEDATELJA. 1200</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Ramirez, Oscar Sonejee, Justo, Robert Kovač, Leko</p>
<p>CRVENI KARTONI: -</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Niko Kovač (5), 0-2 Šimunić (16), 0-3 Rosso (72)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Milan RAPAIĆ</p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>»Drugi 'okreću' novac, a mi igramo nogomet </p>
<p>Ljubojević: Lijepo je što je Barić rekao da ubuduće računa na neke od nas, jer je pokazao da ipak cijeni naš rad. Možda bismo mogli pomoći već sada, no možda smo ipak još premladi. Ako nas slučajno pozove »pokidat« ćemo se na terenu da bismo se dokazali «</p>
<p>ZAGREB, 6. rujna</p>
<p> - Nakon 3-0 pobjede protiv Engleske u prijateljskoj utakmici pred hrvatskom mladom nogometnom reprezentacijom novi je veliki izazov. U utorak će igrati protiv mladih Belgijanaca i ne smije izgubiti, jer bi time ugrozila ne samo prvu već i drugu poziciju na ljestvici u skupini 8 kvalifikacija za Europsko prvenstvo.</p>
<p> Izabranicima Martina Novoselca nakon utakmice protiv Belgije u gostima predstoji i dvoboj protiv Bugarske kod kuće. Trenutačno mladi Hrvati vode na ljestvici sa 8 bodova, a Belgija i Bugarska imaju po 7. Dakle, remis u utorak i pobjeda protiv Bugara osigurali bi im prvo mjesto u skupini. Slabiji učinak najvjerojatnije bi Hrvatsku smjestio na drugo mjesto koje, kao i prvo, vodi u dodatne kvalifikacije za europsku smotru. </p>
<p>Zanimljivost pobjede protiv Engleske leži i u podatku da su »otočanima« presudila dva Osječana, napadač Goran Ljubojević i desni bočni Danijel Pranjić, s kojima smo razgovarali o nekim aktualnim temama.</p>
<p>• U kakvom je stanju mlada reprezentacija nakon pobjede protiv Engleske i u odnosu na prvu utakmicu protiv Belgije u Zaprešiću koja je završila 1-1?</p>
<p>Pranjić: Protiv Engleske smo dali više nego što smo objektivno mogli. Vratili su nam se Rubil i Šafarić i još smo jači nego u Londonu, a u Bruxellesu se nadamo makar bodu. Uigraniji smo u odnosu na prvu utakmicu, djelujemo sasvim solidno. </p>
<p>Ljubojević: Točno je da smo Engleze potpuno nadigrali, ali su oni promašili tri »zicera«. Nadam se da Belgijanci neće imati takve prilike, a ako ih i budu imali da će promašivati poput Engleza. Ako povedu, moglo bi biti kudikamo drugačije nego u Londonu. U usporedbi s prvi dvobojem smatram da smo jednaki, ali sada smo svjesniji da nam taj sraz znači više nego što je bio slučaj u Zaprešiću. </p>
<p>• Mnogi misle da vam je nakon pobjede u Londonu slava udarila u glavu i da razmišljate kako ćete bez problema »smlaviti« Belgiju. Ima li u tome istine?</p>
<p>Ljubojević: Ma kakvi. Sasvim suprotno razmišljam jer jedan pogodak može sve promijeniti. Bod bi nas zadovoljio u utorak, jer ćemo teško doći do pobjede. Belgija nije slaba momčad.</p>
<p>Pranjić: Nikako. Svaka je utakmica novo dokazivanje. Moramo se postaviti čvrsto, koncentrirati se da ne primimo zgoditak. U napadu ćemo već nešto zabiti. Ako odigramo barem upola kao protiv Engleske i ako iskoristimo samo neke od prilika vjerujem da možemo i do pobjede.</p>
<p>• Izbornik A reprezentacije Otto Barić nedavno je napomenuo kako za nekoliko mjeseci želi priključiti i neke od vas u seniorski sastav. Možete li pomoći A selekciji?</p>
<p>Pranjić: Teško je o tome govoriti, ali je sigurno da se svi u mladoj reprezentaciji nadaju pozivu, kojeg će, na koncu, neki i primiti. Svatko ima svoj dan, pa bi možda netko odmah zablistao kad bi ga Barić pozvao. No, ne zamaramo se time...</p>
<p>Ljubojević: San svakog nogometaša je da zaigra za A selekciju. Pa sam tako i ja sanjao kad sam imao 13 godina i bio kapetan mlađih selekcija. Lijepo je što je Barić to kazao jer je pokazao da ipak cijeni naš rad. Možda bismo i mogli pomoći, ali još smo premladi. Ipak, ako nas slučajno pozove »pokidat« ćemo se na terenu da bismo se dokazali.</p>
<p>• Kako komentirate podatak da u hrvatskoj reprezentaciji, izuzevši finske, igra najmanje igrača iz domaće lige? </p>
<p>Pranjić: To stvarno nisam znao. Po tome se vidi kakva je naša liga. Svi žele otići van što prije, jer se u Hrvatskoj teško može zaraditi. Barem mladu reprezentaciju većinom sačinjavaju igrači iz naših klubova.</p>
<p>Ljubojević: Sve to ovisi o ukusu izbornika koji sam bira one za koje misli da su najbolji. No, mi smo protiv mladih Engleza dokazali da se i u našoj ligi igra dobar nogomet i nadam se da će se ta statistika promijeniti kroz neko vrijeme.</p>
<p>• Možete li još napredovati u Osijeku? </p>
<p>Ljubojević: Nešto smo već napravili u Hrvatskoj i vrijeme je da u Europi iskušamo svoje mogućnosti. Pokazali smo da imamo kvalitetu i trebamo ju pokazivati u kontinuitetu. Spreman sam za malo jači klub nego što je Osijek. U Hrvatskoj bi to bili Dinamo ili Hajduk, a vani neki zapadni prvoligaš. Bio sam u Europi i vidio da nisu ništa bolji od mene, ali su razvikaniji. Mnogo je više novca u »igri«, pa svi misle da su oni »carevi«. No, onda im mi utrpamo tri komada, ha ha ha...</p>
<p>Pranjić: Treba razmišljati korak po korak. Napredovali bismo još više i u Hrvatskoj da možemo razmišljati samo o nogometu, ali sasvim je druga priča kad nas muče dugovanja i slično. Što prije treba otići van.</p>
<p>• Nedavno ste obojica bili na meti nekih jačih klubova (Pranjić - Dinamo, Ljubojević - Bayern). Zašto su propali transferi?</p>
<p>Pranjić: Pristao sam na Dinamo, ali je Osijek tražio previsoku odštetu. Bilo je ponuda poslije pobjede protiv Engleske, ali o tome najmanje znamo mi igrači. U početku su me smetale sve te priče jer su se odrazile na koncentraciju, sve mi je to bilo novo. No, nakon što mi je propao transfer sve sam izbacio iz glave.</p>
<p>Ljubojević: Iskreno, ne znam što se zapravo događa. Znam tek da sam trebao otići u neki zapadni klub. Nitko mi nije prišao i objasnio što se događa, a zvala me »hrpa« menadžera i klubova koji su mi svašta nudili. Drugi »okreću« novac, a mi nogometaši ništa ne znamo. No, našao sam menadžera, Talijana Morabitta, pa me sve to više ne zanima. </p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Oporavljena Hrvatska osigurala drugi krug</p>
<p>Spahija je uveo gotovo istu petorku kao i protiv Grčke, jedino je Mamić ušao umjesto Perinčića. Tih pet igrača nije napravilo nikakvu razliku, dok je s druge strane Aleksandar Okunski u prvih 20 minuta ubacio 13 poena / Kao i protiv Turske, Ukrajinci su ipak imali snage samo za jedno poluvrijeme. U trećoj četvrtini naša se reprezentacija s četiri niska igrača uspjela rezultatski odvojiti</p>
<p>BORAS, 6. rujna</p>
<p> - Hrvatski košarkaši uspjeli su se oporaviti nakon šokantnog poraza protiv Grčke i izboriti važnu pobjedu protiv Ukrajine koja im donosi najmanje treće mjesto u skupini D i drugi krug na Europskom prvenstvu u Švedskoj. Momčad izbornika Nevena Spahije je slavila protiv Ukrajine sa 93-71 (42-33) u 2. kolu skupine D. </p>
<p>Na kraju je sve završilo uvjerljivom pobjedom, iako se nakon početka utakmice to nije naslućivalo. Spahija je uveo gotovo istu petorku kao i protiv Grčke, jedino je Mamić ušao umjesto Perinčića. Tih pet igrača nije napravilo nikakvu razliku, dok je s druge strane Aleksandar Okunski u prvih 20 minuta ubacio 13 poena. Ulaskom Popovića u drugoj četvrtini, hrvatska je reprezentacija ipak ubrzala ritam, 21-godišnji Zadranin pogodio je dvije trice za 29-22 u 16. minuti i razlika je počela rasti. </p>
<p>Kao i protiv Turske, Ukrajinci su imali snage samo za jedno poluvrijeme.</p>
<p> U trećoj četvrtini naša se reprezentacija još više rezultatski odvojila, kad su u igri bila četiri niska igrača. Na parketu su bili u tim trenucima prednjačili Popović (16 poena, dva skoka, pet asistencija), Giriček (21 poen, dva skoka) i Mulaomerović (15 poena, jedan skok, četiri asistencije).</p>
<p> Od 25. do 30. minute Hrvatska je reprezentacija napravila razliku 22-7 i povela 68-47. Giriček je s dvije trice započeo seriju, a Mulaomerović još jednom tricom zaključio uspješnu treću četvrtinu. Vrlo dobro je u tom dijelu igrao i Dalibor Bagarić kojem je Spahija dao dragocjenih 26 minuta. Bagarić je za to vrijeme ubacio 12 poena uz 11 skokova. </p>
<p>Hrvatska je na kraju mogla i uvjerljivije slaviti, u 35. minuti bilo je 28 poena prednosti (82-54), ali su igrači htjeli izvesti nekoliko atraktivnih poteza koji nisu uvijek prolazili. </p>
<p>• Boras Sporthallen</p>
<p>HRVATSKA - UKRAJINA 93-71 (15-15, 27-18, 26-14, 25-24)</p>
<p>HRVATSKA: Mulaomerović 15 (1-2), Baždarić 2 (2-2), Nicević 2 (1-1), PRKAČIN 4 (2-4), PLANINIĆ 8 (3-4), GIRIČEK 21 (2-2), Perinčić, ŽIŽIĆ 2, MAMIĆ 11 (2-2), Bagarić 12 (6-9), Skelin. </p>
<p>UKRAJINA: LEBEDJEV 15, Rajevski 3 (3-4), Balašov 2, DROZDOV 4 (2-2), Moskaljenko, HRJAPA 2, OKUNSKI 15 (3-4), LOKMANČUK 6 (2-3), Botičev 5 (1-2), Hižnjak 9 (1-1). </p>
<p>ŠUT IZ IGRE: Hrvatska 31-51 (61 posto), Ukrajina 27-72 (72 posto). </p>
<p>TRICE: Hrvatska 9-18 (50%), Ukrajina 5-20 (25%)</p>
<p>SKOKOVI: Hrvatska 36 (31+5), Ukrajina 23 (16+7). </p>
<p>SUCI: Stokes (VB), Ozols (Lat). GLEDATELJA: 2000. </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Gordan GIRIČEK</p>
<p>• Ostali rezultati, 2. kolo, skupina A: Slovenija - BiH 73-62, Francuska - Italija 85-52; skupina B: Litva - Izrael 94-62, Njemačka - Latvija 94-86.</p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Rusi pobijedili svjetske prvake </p>
<p>Rus Andrej Kiriljenko, igrač Utah Jazza, bio je ključ protiv SiCG-a. Za 38 minuta ubacio je 29 poena, uz 10 skokova i dvije asistencije. U skupini A, pobjeda Slovenije protiv Italije ne spada u sferu fantastike, jer je momčad izbornika Subotića ove godine već pobijedila Talijane</p>
<p>BORAS, 6. rujna</p>
<p> - Smatra se da je Europsko prvenstvo u Švedskoj jedno od najizjednačenijih dosad, a većina trenera smatra kako čak deset reprezentacija može do medalje. Ipak, prvog su dana natjecanja Rusi pobijedili SiCG, a Slovenci Talijane, iako ta pobjeda nije toliko iznenađujuća kao uspjeh Rusa. </p>
<p>Andrej Kiriljenko, igrač Utah Jazza, bio je ključ protiv SiCG-a. Za 38 minuta ubacio je 29 poena, uz deset skokova i dvije asistencije. Dobro su ga pratili Karašev i Pašutin. Reprezentacija SiCG teško može očekivati više kad njihov najbolji igrač Predrag Stojaković nema svoj dan. Branič Sacramenta imao je očajan šut, samo 24 posto (5-21). Ostali ipak nisu mogli protiv sjajnoga Kiriljenka. U toj skupini, Španjolci su deklasirali domaćina Švedsku sa 99-52. Pau Gasol ubacio je 25 poena i imao devet skokova.
U skupini A, pobjeda Slovenije protiv Italije ne spada u sferu fantastike, jer je momčad izbornika Subotića ove godine već pobijedila Talijane. Slovenci imaju odličnu reprezentaciju, kao i prije dvije godine, no dosad nisu uspjeli proći u drugi krug natjecanja. Ove godine u momčadi nema Nesteroviča i Smodiša, ali tu su odlični Nachbar, Gorenc i Lakovič, koji mogu igrati vrlo pokretljivo. Cibos Jurica Golemac protiv Italije je za sedam minuta ubacio četiri poena. U istoj skupini Francuzi su očekivano svladali BiH, uz ujednačen učinak petorice igrača. Kod BiH jedini raspoloženi igrač bio je Damir Mršić sa 27 poena. </p>
<p>U skupini B malo bi iznenađenje moglo biti samo pet poena prednosti Njemačke pred Izraelom (86-81), uz 17 poena Nowitzkog i Okulaje te 16 Femerlinga. Litva je u produžetku pobijedila Latviju sa 92-91. Litavci su na kraju imali smirenog Šarunasa Jasikevičiusa, koji je četiri sekunde prije kraja pogodio oba slobodna bacanja. </p>
<p>U kategoriju iznenađenja nakon prvog dana natjecanja, ne možemo ubrojiti i hrvatske košarkaše. Pobjeda protiv Grka to bi svakako bila, ali za razliku od Litavaca, Hrvatska protiv Grčke nije imala smirenog igrača koji bi mogao pogoditi dva slobodna bacanja. Promašili su Prkačin, Popović i Giriček. Mirko Novosel, stručni savjetnik reprezentacije, za Giričeka je kazao: </p>
<p>- Bio je dogovor da igramo »zrende«, da lopta ide brzo od igrača do igrača, kako Grci ne bi stigli napraviti prekršaj. Giriček je pokazao taktičku nedisciplinu, povukla ga je lopta. Već sam tada znao da to znači poraz.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Povijesni dosezi Mutole i hrvatske atletike</p>
<p>Hrvatska će ovu sezonu pamtiti po svojoj prvoj pobjedi na jednom od šest najvećih mitinga. Povijesno nam je slavlje donijela, naravno, Blanka Vlašić, koja je u Parizu pobijedila sa 1.99 m. No, možda je još ljepše sjetiti se mitinga u Zürichu, gdje je naša najbolja atletičarka osvojila drugo mjesto, ali i postavila hrvatski rekord s preskočenih 2.01 metra</p>
<p>ZAGREB, 6. rujna</p>
<p> - Odličnim mitingom u Bruxellesu u petak je završena ovogodišnja serija Zlatne lige. Godina koja je donijela niz dobrih rezultata i obilje uzbuđenja, na kraju će ipak najviše ostati u pamćenju po povijesnom dosegu Marije Mutole. Dosad se, naime, jackpot uvijek dijelio najmanje na dva dijela, a Mutola je postala prva atletičarka u povijesti koja je samostalno odnijela cijelu nagradu. Da se tako nešto sprema postalo je jasno nakon četvrtog mitinga u Berlinu, kad je na 100 metara poražena Chandra Sturrup, jedina atletičarka koja je dotad s Mutolom bila u konkurenciji za osvajanje milijun dolara. S druge strane, dominacija mozambičanske atletičarke na 800 metara nije ostavljala previše izgleda da bi američki dolari ove godine mogli ostati bez vlasnika. Upravo je ta dominacija Mutoli donijela još jedan rekord. Naime, još nikad nijedna žena u jednoj godini nije uspjela osvojiti više od milijun dolara isključivo od službenih atletskih natjecanja. A Mutola je, osim milijunskog jackpota, zaradila i 40.000 dolara za svjetski dvoranski naslov, 60.000 za zlato na SP-u u Parizu te po 15.000 dolara za svaku od šest pobjeda na mitinzima Zlatne lige - ukupno 1,19 milijuna dolara!</p>
<p>- Dio ovog novca svakako ću donirati zakladi »Maria Mutola«, koju sam oformila za pomoć djeci Mozambika koja se bave sportom. Jasno, dio ću novca ostaviti i sebi, ali zaklada mi je najvažnija, kazala je presretna milijunašica, kojoj predstoji samo formalnost pojavljivanja na IAAF završnici u Monaku sljedeći vikend da bi i službeno podigla svoj ček.</p>
<p>Najbliža Mutolinom ostvarenju s četiri je pobjede bila Južnoafrička visašica Hestrie Cloete. Dvostrukoj je svjetskoj prvakinji očito trebalo dulje razdoblje da pronađe pravu formu, pa je na prva dva mitinga, u Oslu i Parizu, ostala bez pobjede. No, na sljedeća je četiri mitinga uslijedila dominacija, možda i uvjerljivija od Mutoline. U Rimu je preskočila 2 metra, u Berlinu 2.05, a u Zürichu i Bruxellesu 2.03. Sve je okrunila slavljem na Svjetskom prvenstvu, na kojem je bez rušenja letvice preskakala visine od 1.85 do pobjedničkih 2.06 metara. </p>
<p>Impresivni su bili i nastupi Süreyye Ayhan na 1500 metara. Turska se srednjoprugašica pojavila tek na četvrtom mitingu i odmah je postavila najbolje vrijeme sezone, a isto je ponovila i na preostala dva mitinga. Ipak, vjerojatno bi sve to rado mijenjala za naslov svjetske prvakinje, koji joj je iznenađujuće »uzela« Ruskinja Tatjana Tomašova.</p>
<p>Po tri pobjede ove su godine ostvarili i spomenuta Chandra Sturrup na 100 metara, Jana Pittman na 400 prepone i Tatjana Lebedeva u troskoku te John Capel na 100 metara (dvaput je dijelio pobjedu), Mbulaeni Mulaudzi na 800 metara i Allen Johnson na 110 prepone. Valja istaknuti i loše rezultate na 100 metara kod atletičara. Pobjedu ispod deset sekundi vidjeli su samo gledatelji u Zürichu, gdje su sa 9.97 zajednički slavili Amerikanci Capel i Gatlin. O izjednačenoj sezoni u skoku s motkom govori i podatak da je na šest mitinga pobjeđivalo šest različitih atletičara (Hysong, Miles, Mesnil, Markov, Brits i Jurčenko), a na Svjetskom prvenstvu i sedmi (Gibilisco). </p>
<p>Hrvatska će ovu sezonu pamtiti po svojoj prvoj pobjedi na jednom od šest najvećih mitinga. Povijesno slavlje donijela nam je, naravno, Blanka Vlašić, koja je u Parizu pobijedila sa 1.99 m. No, možda je još ljepše sjetiti se mitinga u Zürichu, gdje je naša najbolja atletičarka osvojila drugo mjesto, ali i postavila hrvatski rekord s preskočenih 2.01. </p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="29">
<p>Lindstrom: Slovenija prva otišla s Balkana, ali se i prva na Balkan vratila</p>
<p>MARIBOR/LJUBLJANA, 6. rujna</p>
<p> - Slovenija bi trebala što prije početi pomagati Hrvatskoj na uključivanju u Europsku uniju umjesto da se pravda kako s njom ima mnogo otvorenih pitanja jer su Hrvati nacionalisti, ocijenila je u razgovoru za mariborski list Večer američka stručnjakinja za Balkan dr. Nicole Lindstrom, sa Soroseva Srednjoeuropskog sveučilišta (CEU) u Budimpešti.</p>
<p>»Mislim da EU jasno očekuje od Slovenije da riješi probleme s Hrvatskom. Slovenski političari sami sebe postavljaju u kut retorikom kojom Hrvate nazivaju nacionalistima«, kazala je Lindstrom, dodajući da su Sloveniji visoki europski političari »jasno poručili da je Hrvatska sada njezino dvorište i da u tome može kreirati europsku vanjsku politiku«. </p>
<p>»Mislim da bi Slovenija što prije morala početi pomagati Hrvatskoj. Zato su hrvatske kritike opravdane. </p>
<p>Sada se čak i Poljaci i Estonci zauzimaju za otvoreniju vanjsku granicu prema zemljama izvan EU-a, a to u Sloveniji nisam primijetila«, izjavila je američka znanstvenica koja boravi u studijskom posjetu Mariboru i Ljubljani. </p>
<p>Ona je dodala da je ponašanje prema kojem se traže otvorene granice za proizvode a zatvorene za ljude »dvostruki standard« na kojega je slovenska politika s pravom upozoravala, kad je pregovarala o uključenju u EU, pa bi to morala uvažavati i u odnosima s drugim državama jugoistočne Europe.</p>
<p>»Službena vanjskopolitička strategija Slovenije govori, naravno, da je Slovenija most između Europe i Balkana, no možda imaju pravo Bosanci kad kažu da je Slovenija prva otišla s Balkana, ali se i prva na njega vratila«, pita se Lindstrom.</p>
<p>Uspoređujući slovenski i hrvatski nacionalizam, ona je rekla da su u Hrvatskoj »ljudi opsjednuti mišljenjem drugih o njima samima«, a euroskepticizam nalazi svoje pobornike u desnoj politici. </p>
<p>U Sloveniji je, nastavila je, upravo obrnuto: euroskeptici su ljevičari, a slovensku samosvijest ne smanjuje mišljenje drugih. »Pojednostavljeno govoreći, odnos Slovenaca i Hrvata je takav da Slovenci imaju kompleks superiornosti, a Hrvati kompleks inferiornosti.</p>
<p> To mi je poprilično zanimljivo. To vanjski promatrači koji nisu bili u Hrvatskoj ne vide«, rekla je, među ostalim, Nicole Lindstrom. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Picula: Žalosno razdoblje hrvatsko-slovenskih odnosa</p>
<p>LJUBLJANA/ZAGREB, 6. rujna</p>
<p> - Trenutačno stanje odnosa Hrvatske i Slovenije žalosno je, a bilo bi dobro nešto učiniti da to ostane kratka i slaba epizoda, rekao je u razgovoru za subotnje izdanje mariborskog lista Večer hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula.</p>
<p>Govoreći o napetim odnosima Zagreba i Ljubljane, Picula je ponovio službena hrvatska stajališta u vezi s pitanjem granice na moru i mogućeg proglašenja gospodarskog pojasa, ali je zanijekao hrvatsku odgovornost za žestok diplomatski odgovor Ljubljane i ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela.</p>
<p>U pogledu definiranja granice na moru, Picula je rekao da sporazuma Drnovšek-Račan, na kojega se još pozivaju slovenski političari, ističući njegovu »političku važnost«, nije bilo.</p>
<p>Na tvrdnju da bi Hrvatska proglašenjem ekonomskog pojasa u Jadranu »jednostrano« definirala granicu, hrvatski šef diplomacije u vezi s određivanjem granice na moru kaže kako Zagreb nudi i arbitražu.</p>
<p>Hrvatski je ministar rekao da bi bilo »katastrofalno« ako bi se stvari u međusobnim odnosima predimenzionirale. </p>
<p>»Ako smo već napravili toliko slabih pokušaja da se stvari riješe, onda bismo se trebali obratiti međunarodnim institucijama. U suprotnom možemo ugroziti razumijevanje Slovenije i Hrvatske, a to bi bila katastrofa. Sada je najveća odgovornost Zagreba i Ljubljane smiriti ljude«, rekao je Picula, dodajući da Hrvatska neće eskalirati sadašnje napetosti niti će zvati na konzultacije hrvatskog veleposlanika iz Ljubljane u Zagreb.</p>
<p>»Ne tvrdim da su sve moje izjave idealne, ali odlučili smo da ne odgovaramo na svaki slovenski potez na isti način«, istaknuo je, dodajući da hrvatski veleposlanik u Ljubljani radi svoj posao, iako ga Slovenija ne poziva na brifinge za diplomate. »Mi zbog takve politike Ljubljane ne agitiramo po Europi, kako to radi moj kolega Rupel, koji se zaputio i na istok i na zapad. Ovo je žalosno razdoblje i za Sloveniju i za Hrvatsku. Bilo bi dobro nešto napraviti da to ostane samo jedna kratka, slaba epizoda«, zaključio je u razgovoru za mariborski list Picula. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Palestinski premijer Mahmoud Abbas podnio ostavku </p>
<p>Nije poznato je li Yasser Arafat prihvatio ostavku svoga premijera. Za Izreaelce Abbas ostaje »jedini palestinski pregovarač. Kada su Amerikanci i Izraelci odlučili razgovarati samo s Abbasom, a potpuno isključiti Arafata, palestinskom su premijeru dali »poljubac smrti«, smatraju u europskim uredima</p>
<p>RAMALLAH, 6. rujna</p>
<p> - Palestinski premijer Mahmoud Abbas predao je u subotu svoju ostavku palestinskom predsjedniku Yasseru Arafatu, izjavio je u Ramallahu novinarima ministar informiranja Nabil Amar dodavši da je sada na Arafatu da odluči hoće li tu ostavku prihvatiti.</p>
<p>Ovaj Abbasov potez ne predstavlja veliko iznenađenje jer se zna da je kao umjereniji bio u sukobu s Arafatom zbog pitanja kontrole nad palestinskim snagama sigurnosti. </p>
<p>Međutim, promatrači ocjenjuju kako bi Abbasov odlazak s dosadašnje dužnosti mogao potpuno uništiti najnoviji mirovni plan za Srednji istok. </p>
<p>Palestinski predsjednik primio je ostavku premijera, ali još uvijek razmatra hoće li je prihvatiti, izjavio je Arafatov savjetnik za sigurnost Džibril Radžub. »Arafat razmatra ponuđenu ostavku, ali nikakvu konačnu odluku još nije donio«, kazao je novinarima Radžub. </p>
<p>Ministri vanjskih poslova EU, okupljeni u talijanskoj Rivi Del Gardi, izrazili su veliku zabirnutost prvim vijestima o Abasovoj ostavci, a neki čak okrivili Sjedinjene Države i Izrael za takav razvoj događaja.</p>
<p> »EU je već duže vrijeme suglasan da je američko-izraelska politika izolacije Yassera Arafata jako opasna za Abbasa i da bi mogla rezultirati njegovim padom. Kada su Amerikanci i Izraelci odlučili razgovarati samo s Abbasom a potpuno isključiti Arafata, palestinskom su premijeru dali 'poljubac smrti'«, kazala je švedska ministrica vanjskih poslova Anna Lindh. </p>
<p>Palestinski premijer Mahmud Abbas »ostaje jedini palestinski pregovarač s Izraelcima u pogledu svih pitanja koja se odnose na mirovni proces«, izjavio je za France presse visoki izraelski dužnosnik koji je želio ostati anoniman. »Izrael pozorno prati razvoj situacije«, rekao je spomenuti dužnosnik, dodavši kako još treba »pričekati da ostavka stupi na snagu«. Istaknuvši da je kriza »unutrašnji palestinski problem«, izraelski je dužnosnik kazao da Abbas ostaje »jedini palestinski pregovarač s Izraelcima u pogledu svih pitanja koja se odnose na mirovni proces utemeljen na smjernicama« međunarodnog mirovnog plana.</p>
<p>Izraelski je radio prenio izjavu drugog neimenovanog izraelskog dužnosnika, prema kojoj Izrael neće prihvatiti situaciju u kojoj će kontrola nad palestinskom samoupravom ponovno biti u rukama Arafata i njegovih suradnika.</p>
<p>Članovi palestinskog parlamenta, koji bi u sukobu između premijera i predsjednika trebali odigrati ulogu arbitra, saslušat će iza zatvorenih vrata Abbasovu verziju o razmiricama s Arafatom, a predviđen je i razgovor s palestinskim predsjednikom kako bi se pokušalo pronaći kompromisno rješenje za nesuglasice između dvojice političara. </p>
<p>Bijela kuća je dan uoči Abbasova podnošenja ostavke ponovila da podupire palestinskog premijera. Izraelski ministar vanjskih poslova Sylvan Shalom ocijenio je pak »vrlo teškima« izjave premijera Abbasa koje je ovaj iznio pred palestinskim parlamentom u četvrtak odbivši primijeniti silu prema radikalnim skupinama i rekao da se po tome Abbas zapravo priblićio Arafatu. Izrael i dalje inzistira na protjerivanju Arafata kojeg već 20 mjeseci drži u opsadi u Ramallahu. (AFP/dpa/Reuters/Hina/V.F.P.)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>EU želi približavanje sa SAD na trusnom terenu iračkog pitanja </p>
<p>Amerikanci počinju shvaćati da Irak koji nije irački predstavlja idealan prostor za širenje građanskog rata. Zbližavanje bi donijelo mnogo koristi svima - Amerikancima jer bi smanjili neizdrživost tereta, Britancima jer bi pokrpali razbijene veze s Njemačkom i Francuskom, Francuzi bi dobili zadovoljenje da su bili u pravu, a Irak bi konačno prerastao u međunarodni UN-ov problem </p>
<p>BRUXELLES, 6. rujna (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Najvažniji rezultat skupa ministara vanjskih poslova EU je najava ambicioznog pristupa temi UN-ove iračke rezolucije. Nefomalnu raspravu šefova diplomacija EU na tradicionalnom prvom okupljanju nakon sezone godišnjih odmora (bez kravata, protokola, obveze donošenja zaključaka nazvanu i Gymnich), obilježila je ipak ostavka palestinskog premijera. »Ostavka bi mogla imati ozbiljne posljedice po mirovni proces«, prognozirala je glasnogovornica Komisijinog povjerenika za vanjske poslove Chrisa Pattena, dok je domaćin, šef talijanske diplomacije Franco Frattini, proglasio ostavku »zadrškom« u mirovnom procesu.</p>
<p>Istu je formulaciju upotrijebio zabrinuti danski ministar Per Stig Moeller: »Kriza je jako ozbiljna i promociji mirovnog procesa zasigurno ne ide u prilog odstupi li čovjek kome je svijet vjerovao. Nadam se ipak da će ostati uz primjerene uvjete za rad«. Srednji je Istok kao tema tako dobio svoj glavni začin dana, sve uz informaciju da članice EU i dalje žele nastavak provedbe smjernica za plan iako jednako složno sumnjaju mogućnost njegove brze realizacije, te najave da su se stavovi približili ali ne i usaglasili po pitanju treba li Hamas proglasiti ilegalnim. </p>
<p>Neke članice EU tvrde da će doprinos mirovnom procesu donijeti stavljanje Hamasa van zakona. Odluka će naškoditi mirovnom procesu jer je kontraproduktivna, stav je Francuske i Belgije - suprotan ocjenama Njemačke, Velike Britanije ili Nizozemske i, naravno, SAD-a. Talijansko je Predsjedništvo objavilo da će se posrednički kvartet SAD-a, EU, Rusije i UN-a sastati s predstavnicima Izraela i palestinskih vlasti u New Yorku 22. rujna.</p>
<p>No, glavna je tema neformalne ministarske razmjene mišljenja ipak bio Irak. Odbivši na francusko njemačkom summitu (više iz principijelnih razloga i jer je to početak pregovaračkog puta) američko - britanski prijedlog rezolucije o davanju veće uloge UN-u u Iraku, Francuska je, za razliku od još uvijek rezervirane Njemačke, naknadno obećala deset amandmana na ponuđeni tekst. Informaciju je potvrdio glasnogovornik francuskog vanjskopolitičkog ministra Herve Ladsous.»Francuska želi izmijeniti logiku rezolucije«, inače po francuskom čitanju smaknute s glavnog prioritetnog pravca vraćanja Iraka Iračanima, obnavljanja stabilne zajednice i stabilizacije cijelog prostora. </p>
<p>Dominique de Villepin će u rezoluciji tražiti »ne samo sigurnosna nego i politčka rješenja«. Ili, kazat će francuski ministar, »rezoluciji manjka primjereno obraćanje političkoj nužnosti brzog povratka suvereniteta Iraku«. U igri su najmanje američki pregolemi okupacijski troškovi od skoro četiri milijarde dolara mjesečno, na kocku su stavljeni i teritorijalni integritet zemlje i stabilnost regije. Irak koji nije irački, idealan je prostor za širenje građanskog rata, scenarija kojega se, bez razlike, pribojavaju sve članice EU. »Amerikanci ovo počinju shvaćati, kao što konačno priznaju da se sami ne mogu nositi s veličinom i težinom problema«, komentirali su novinarima uz uvjet anonimnosti diplomati nekih EU članica.</p>
<p>Za sada, opća je ocjena kako bi približavanje na trusnom terenu iračkog pitanja donijelo mnogo koristi svima - Amerikancima jer bi smanjili neizdrživost tereta, Britancima jer bi pokrpali razbijene veze s najvećim Unijinim partnerima Njemačkom i Francuskom, Francuzi bi dobili zadovoljenje da su, kao i Nijemci, bili u pravu, a Irak bi konačno prerastao u međunarodni UN-ov problem, zadatak i obvezu kako bi što hitnije bio vraćen na upravljanje Iračanima. Konačno, UN dobiva šansu biti ozbiljan i pouzdan faktor. UN-ov mandat za Irak značio bi već na kraće staze povratak boljih odnosa Pariza i Londona, možda čak i jačanje osovine između dvaju prijestolnica, iračkim zbivanjima potisnute u drugi plan snažnom okosnicom suradnje Pariza i Berlina ili »europskim motorom«. </p>
<p>Dogodi li se UN-ova iračka rezolucija kao zadovoljavajuća za sve međunarodne igrače, odnosno uspije li Vijeće sigurnosti složiti izbalansirani dokument s dovoljno redukcije američkog političkog i vojnog nadzora nad zemljom, nije isključeno da će UN-ove trupe uskočiti u igru smirivanja, vjerojatno bez Nijemaca (»nećemo slati trupe jer smo preopterećeni«, požurio je reći Joschka Fischer). </p>
<p>Lada Stipić - Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Powell od Francuske i Njemačke traži precizne prijedloge za Irak </p>
<p>WASHINGTON, 5. rujna</p>
<p> - Američki državni tajnik Colin Powell rekao je u petak da bi Francuska i Njemačka trebale iznijeti svoje prijedloge za budućnost Iraka, a ne samo kritizirati američki nacrt za novu UN-ovu rezoluciju o Iraku. »Ako vam se ne sviđa u ovom obliku i želite nešto drugo, uz urednički komentar iznesite i vlastiti prijedlog«, rekao je Powell novinarima. Powell je aludirao na izjave francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca i njemačkog kancelara Gerharda Schrödera koji su u četvrtak kazali da američki nacrt rezolucije ne ide dovoljno daleko. Sjedinjene Države pripremile su nacrt nove rezolucije o jačanju uloge UN-a u Iraku kako bi pridobile još država da pošalju svoje vojnike u tu zemlju i financijski podupru operacije obnove Iraka. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Annan pozvao na analizu dosadašnjeg rada UN-a </p>
<p>LONDON, 6. rujna</p>
<p> - Ujedinjeni narodi morali bi provesti analizu svojeg dosadašnjeg načina rada, uključujući i moguće izmjene unutar Vijeća sigurnosti, kazao je za subotnji Financial Times glavni tajnik organizacije Kofi Annan. S obzirom da su Sjedinjene Države od UN-a zatražile veću pomoć u Iraku, Annan je za list kazao: »Moramo razmotriti na koji je način strukturiran međunarodni mir i politika sigurnosti te na koji način oni funcioniraju«. »Ako su se izazovi s kojima se suočavamo izmijenili, moraju se izmijeniti i odgovori na njih. Moramo biti u stanju prilagoditi naše institucije i strukture da bismo se suočili s tim izazovima«, rekao je glavni tajnik UN-a. UN je suočen s jednom od najtežih kriza u svojoj 58-godišnjoj povijesti. Nedavno su ga potresale podjele između zemalja članica u pogledu rata u Iraku, a sada se suočava s novim globalnim prijetnjama u pogledu sigurnosti. Prošli su mjesec u bombaškom napadu na glavni stožer organizacije u Bagdadu poginule 22 osobe. Annan je izjavio kako namjerava predložiti »ponovno povezivanje« ključnih tijela poput 15-članog Vijeća sigurnosti i Opće skupštine. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="35">
<p>Novac leži na »cesti«, a naša glomazna i neučinkovita administracija ne zna ga pokupiti </p>
<p>Opće je poznato da je divlja gradnja, manje više svugdje, a osobito u priobalju i na našim otocima izmakla svakoj kontroli, što je priznao i sam premijer Račan prilikom svoga posjeta Istri. No nama običnim građanima ipak je teško razumjeti da je vlast gotovo posustala i praktički dignula ruke od sprečavanja degradacije možda najvrednijeg resursa naše zemlje.</p>
<p> Tako je, primjerice, u Rogoznici, a ona nipošto nije iznimka, posljednjih godina niknulo, uz nekoliko izuzetaka, mnoštvo velikih zgrada koje su građene kao da su se vlasnici natjecali tko će podići veću i ružniju. Većina vlasnika pritom, naravno, nije ni pomišljala tražiti građevinsku dozvolu i ostale potrebne dokumente, znajući da ovdje za to ne postoji nikakva kontrola. Mnogi su pak taj problem »riješili« tako što su u prije legalno izgrađenom naselju Verljine otkupili male montažne kuće, srušili ih, sasjekli borove, čemprese, ružmarine i bugenvilije u njihovim vrtovima, i na cijeloj površini gdje je bila kuća i vrt podigli grdosije s nizom apartmana. </p>
<p> Kako to da Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja kao ni nadležni županijski uredi i inspekcijske službe ništa ne poduzimaju povodom bespravne izgradnje cijelih naselja? Zašto ni porezna uprava pri Ministarstvu financija, nakon što su zgrade već podignute, ne naplaćuje porez na kuće za odmor (ako ga uopće naplaćuje) prema njihovoj stvarnoj kvadraturi, koja je i nekoliko puta veća od kvadrature srušene kuće na čijem je mjestu zgrada podignuta, kada se zna da se taj porez određuje prema površini stambenog prostora? </p>
<p>Budući da ti apartmani služe isključivo za iznajmljivanje turistima, gospodarski inspektori Državnoga inspektorata morali bi povremeno i sustavno, a ne samo jednom ili ni jednom u sezoni obaviti kontrolu prijavljuju li vlasnici uredno svoje goste kako država ne bi bila zakinuta za porezne prihode, a mjesne turističke zajednice za zarade od naplate boravišnih pristojbi.</p>
<p> Nije li, uostalom, i sama ministrica turizma nedavno priznala da se približno polovica od milijunskog broja turista ne prijavljuje, dakle i ne donose odgovarajući prihod u proračun. Tako znatan dio prihoda od turizma umjesto u općinskoj i državnoj blagajni završava u džepovima snalažljivih pojedinaca.</p>
<p> Istodobno državi nedostaju sredstva za protupožarnu zaštitu, nadzor nad pomorskim dobrom, za izgradnju novih dalekovoda, cesta i dr. U mjestima, pak, gdje cvate divlja gradnja i povećava se broj turista zbog nedostatka novca najviše trpi mjesna infrastruktura. Lokalne su prometnice uglavnom loše i zapuštene, plaže su neuredne i bez tuševa, nema uređenih vezova za čamce, nedostaju parkirališta, loša je ili nikakva javna rasvjeta, slaba je električna i vodovodna mreža, nerijetko uopće nema kanalizacije itd. Opravdanje za sve te nedostatke je da nema novca, a nema ga jer ga spora, glomazna i neučinkovita administracija od vrha države do mjesne zajednice ne zna prikupiti, a uz to često nedostaju i potrebni zakoni i propisi.</p>
<p> A rješenje za sve te neprilike (teorijski) je vrlo jednostavno. Bilo bi potrebno samo da svi organi zakonodavne, sudbene i izvršne vlasti od najviših do najnižih savjesno, stručno i odgovorno obavljaju posao za koji su zaduženi i plaćeni, ukratko da u svim područjima djeluje pravna država.</p>
<p> Ali povjerenje se sigurno neće vratiti ako se zbog neizdavanja računa za sladoled zatvara samo neka slastičarnica ili pak fotografska radnja s jednim uposlenikom zbog propusta u poslovanju, kao što se to nedavno zbilo u Trogiru, pri čemu je djelatnica, majka dvoje djece, ni kriva ni dužna provela noć u zapečaćenoj radnji.</p>
<p>ZLATKO ŠPORER Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Zašto bi se Srbi uopće željeli vratiti u Hrvatsku</p>
<p>Čitam o izvješću organizacije Human Rights Watcha, koje je u Zagrebu predstavila direktorica Ureda HRW-a u Bruxellesu Lotte Leicht, u kojem se govori o usporenom povratku Srba u Hrvatsku. Zašto bi se izbjegli Srbi uopće željeli vratiti u Hrvatsku? Samo zato što ih raznorazne međunarodne organizacije guraju na povratak i obećavaju im tko zna što? Nije čudo da se onda Srbi povratnici osjećaju prevarenima. </p>
<p> Gospođa Lotte Leicht naglašava da nije zadovoljna ni sa zapošljavanjem Srba, valjda bi Hrvatska, opterećena velikom stopom nezaposlenosti, morala zaposliti Srbe na mjesta otpuštenih Hrvata? Uostalom, po podacima MMF, manja je nezaposlenost u Srbiji nego u Hrvatskoj.</p>
<p> Je li se gospođa Leicht zapitala što bi ona učinila na mjestu jednog Srbina koji si je u zadnjih desetak godina već organizirao nekakav život, vjerojatno skroman, u zemlji koju smatra svojom stvarnom domovinom, a nudi mu se ista tako skroman, ako ne i još skromniji, život u Hrvatskoj, uglavnom na prostorima zasijanim minama?</p>
<p>Zašto nekoga prisiljavati na ubrzani povratak, neka svatko sam odluči želi li se i kada vratiti u Hrvatsku. </p>
<p>IVA MARIĆ Hvar</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Umjesto poreza na klima- uređaje, trebalo bi uvesti porez na stare aparate</p>
<p>Javljam se ponukan člankom gospodina Mirka Šarčevića iz Županje »Predlažem taksu od 300 kuna na klima-uređaje za gradnju elektrana«, objavljenog u rubrici Pisma čitatelja (Vjesnik, 2. rujna). I ne bih se baš s njime složio, osim što je za pohvaliti da je otvorio temu štednje električne energije. </p>
<p>Znam da je problem voda i električna energija, koje je potrebno štedjeti odnosno štedljivo trošiti. Ali bi umjesto poreza na moderne klima-uređaje, koji troše znatno manje struje odnosno električne energije, a nema ih ni toliko puno, predložio porez na stare kućanske pa ponekad i pokvarene štednjake i strojeve, poput perilica, koje uz električnu energiju troše i puno vode. </p>
<p>To bi se sigurno isplatilo, a bilo bi i u interesu i samih pojedinaca koji ih posjeduju. </p>
<p> Možda bi o tome trebalo razmisliti i ponuditi određene »pakete« štednje energije kroz porezne i kreditne olakšice pri kupnji novih »štedljivijih« kućanskih aparata, prije nego da se vraćamo sto godina unatrag, te počnemo svijetliti na principu drvene luči.</p>
<p> Među alternativnim izvorima energije su i korištenje vjetra i Sunčeva energija. Ti se izvori u inozemstvu i te kako iskorištavaju, a kada bi, primjerice, hrvatska država počela poticati takova ulaganja, zasigurno bi se ulaganjima uključili i pojedinci iz iseljeništva. Mislim da bi to bilo bolje i prikladnije nego da udaramo poreze na klima-uređaje.</p>
<p>JOSEF MAYER Njemačka</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>»Lička magistrala« zapravo je »Krbavska magistrala«</p>
<p>Svakodnevno slušamo i čitamo o »Ličkoj magistrali« Plitvička jezera, Udbina i Gračac, a ta cesta nikako nije lička magistrala već može biti jedino »Krbavska magistrala«, jer vodi preko Krbave i Krbavskog polja.</p>
<p> U isto vrijeme cesta Brinje, Otočac, Gospić i Gračac, a koja jest »Lička magistrala«, jer vodi preko Like i Ličkog polja nema imena. </p>
<p>Stoga po onoj staroj »bolje ikad nego nikad« red je da počnemo govoriti o »Krbavskoj magistrali« i o »Ličkoj magistrali«. </p>
<p>IVO DOŠEN Rijeka</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="39">
<p>Tri su mlade djevojke poginule, a jedna je teško ozlijeđena</p>
<p>ŠIBENIK, 6. rujna</p>
<p> - U subotu ujutro, oko pet sati, na državnoj cesti D-8, na dijelu između Vodica i Kapele, dogodila se teška prometna nesreća u kojoj su tri mlade djevojke poginule na licu mjesta, a četvrta djevojka koja se nalazila u automobilu zadobila je teške tjelesne ozljede. Ozlijeđena djevojka, a neslužbeno saznajemo da je riječ o 18-godišnjoj djevojci Ani Cvečić iz Opatije, prevezena je odmah u šibensku Opću bolnicu na odjel kirurgije. Liječnici kažu da je ona izvan životne opasnosti. Zadobila je više prijeloma i drugih ozljeda i u stanju je šoka pa djelatnicima policije ne može kazati nešto više o uzrocima, odnosno načinu na koji se nesreća dogodila.</p>
<p> Očevid na mjestu nesreće obavili su djelatnici policije, istražni sudac Županijskog suda u Šibeniku Dalibor Dukić, vještak prometne struke Zdravko Peran i općinski državni odvjetnik Emilio Kalabrić. Identitet triju mladih djevojaka koje su poginule na mjestu nesreće nije poznat, ali se pretpostavlja da su djevojke s opatijsko-riječkog područja. Naime, poginule djevojke kod sebe nisu imale nikakve identifikacijske isprave, a djevojka koja je preživjela je u stanju šoka pa se od nje ne može saznati tko su njezine prijateljice koje su smrtno stradale. Djevojke su se vozile u automobilu »suzuki vitara« riječkih registarskih oznaka pa će policija preko registarskih tablica, u suradnji s riječkom policijom, doći do vlasnika automobila.</p>
<p>Dionica ceste D-8 bila je zbog ove nesreće od 5,50 sati do 10 sati zatvorena za sav promet koji se preusmjeravao na obližnju cestu Ivinje-Tribunj-Kapela. U policiji zasad ne žele govoriti o okolnostima pod kojima se dogodila ova teška prometna nesreća u kojoj su izgubljena tri mlada života, no saznajemo da su mnogi koji su vidjeli posljedice nesreće izjavili kako im je ovo, u dosadašnjoj praksi, najdrastičniji slučaj kojega su vidjeli. Pretpostavlja se da je vozilo marke »suzuki vitara« koje se kretalo u pravcu Pirovca, iz zasad nepoznatog razloga, prije ulaska u desni zavoj sletjelo s ceste u blizini raskršća za mjesto Tribunj. Prilikom slijetanja s ceste vozilo je svom snagom udarilo u oveću kamenu gromadu od koje se potom odbilo, te letjelo u zraku 50-60 metara i to unazad, vratilo se na cestu, gotovo na mjesto odakle je sletjelo i potom se nekoliko puta prevrnulo i završilo na krovu. Kroz krov, a riječ je o platnenom krovu, djevojke su tijekom prevrtanja vozila ispale i tri su odmah preminule na mjestu nesreće, dok je jedna preživjela. Očevici ove tragedije kažu kako je slika na mjestu nesreće bila jezovita. Dijelova tijela bilo je, kažu, posvuda, pa i po obližnjem grmlju. Zračni jastuk se u trenutku nesreće aktivirao. Pretpostavlja se da je upravo ozlijeđena djevojka iz Opatije upravljala vozilom i da joj je zračni jastuk spasio život, ali to u policiji nisu htjeli komentirati.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Zbog nepažnje izgorjela kuća </p>
<p>SLUNJ, 6. rujna</p>
<p> - U mjestu Donja Visočka nedaleko Slunja došlo je u noći na subotu do požara u obiteljskoj kući u vlasništvu 57-godišnjeg M. V. koji je držao agregat za proizvodnju struje s motorom na dizel gorivo u prostoru šupe, dograđene uz njegovu drvenu kuću.</p>
<p>Slunjanin M. V. je tijekom jutra stavio u pogon agregat i otišao obavljati druge poslove. Ostavivši upaljeni agregat bez nadzora. Do požara je najvjerojatnije došlo uslijed neispravnosti agregata koji se zapalio, a pored njega se nalazila posuda s gorivom. U požaru je u potpunosti izgorijela drvena kuća. Materijalna šteta procjenjuje se na oko 150.000 kuna. Prema izjavi vlasnika, navodno je u kući izgorijela ušteđevina, odnosno veća količina novca. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Oteli je, ismijavali i opljačkali</p>
<p>ZAGREB, 6. rujna</p>
<p> - U petak oko 19 sati u Prilazu baruna Filipovića dogodilo se neobično ulično razbojstvo.</p>
<p>Dok je hodala ulicom, ispred Marijane L. (27) zaustavio se kombi. Vozač kombija obratio joj se, tobože zanimajući se za naziv neke ulice. U trenutku kad se približila vozilu, otvorila su se bočna klizna vrata i jedan je nepoznati muškarac Marijanu grubo uhvatio za ruku i uvukao u vozilo. U vozilu je bio još jedan muškarac koji joj je stavio vreću na glavu. Tijekom vožnje stalno su je vrijeđali, ismijavali i, napokon, nakon dvosatne vožnje izbacili iz vozila tako da je pala na asfalt, na sreću bez težih posljedica.</p>
<p>Kad je došla k sebi, shvatila je da je i okradena. Ulični su joj razbojnici iz torbice ukrali mobitel i novac, oštetivši je za oko tisuću kuna. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="42">
<p>Hrvatska mora pokazati svoj stvarni interes za privatizaciju elektroenergetskog sektora u BiH</p>
<p>BiH je velik izvoznik energije i možda jedna od rijetkih zemalja s tako velikim prirodnim potencijalom u ovom dijelu Europe. Ako Hrvatska ne pokaže ozbiljan interes za privatizaciju elektroenergetskog sektora u susjednoj zemlji, moglo bi nam se dogoditi da električnu energiju iz BiH u budućnosti uvozimo od, primjerice, tvrtki iz SAD-a ili Velike Britanije</p>
<p>ZAGREB, 6. rujna</p>
<p> - I dok Hrvatska strahuje od redukcija električne energije, zbog suše koja traje sedam mjeseci, u susjednoj BiH se tako nešto vjerojatno neće dogoditi. Unatoč svim unutarnjim problemima (prijetnje štrajkom i opiranje najavljenoj privatizaciji), Elektroprivreda Federacije BiH je za pet posto povećala proizvodnju u prvih šest mjeseci prošle godine, u odnosu na isto razdoblje protekle godine. </p>
<p>Proizvedeno je 3407 gigavat-sati, ali plan proizvodnje ispunjen je 91 posto, što ne zadovoljava, jer je osnovni problem isporuka plina. HEP namjerava, kako bi zadovoljio potrebe za strujom u Hrvatskoj, osigurati električnu energiju iz svih raspoloživih izvora, što znači da će se morati pojačati i suradnja sa susjednom zemljom. Hrvatsku strujom opskrbljuju termoelektrane, koje su važan proizvođač električne energije i u BiH. Dugoročno, u BiH se planira, nakon što se provede privatizacija cijelog elektroenergetskog sektora, prebaciti proizvodnju električne energije u potpunosti na hidroelektrane, jer na tom području BiH ima najviše prirodnih resursa. </p>
<p>Svjetska banka, koja uz još nekoliko međunarodnih organizacija financira projekt privatizacije sve sadašnje tri elektroprivrede u BiH, a što snažno podržava Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice, planira privatizaciju provesti u roku nekoliko godina. No, toj namjeri opiru se i radnici elektroprivreda koji strahuju od otkaza, kao i bosanskohercegovački političari koji smatraju da treba spasiti termoelektrane i rudnike. A neke elektroprivrede, poput one iz Republike Srpske, još grcaju u unutarnjim problemima, poput kriminala i korupcije, iako je promijenjena uprava. Unatoč činjenici da su u Uredu visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH iznimno optimistični kada se govori o projektu »Struja III«, teško je za vjerovati da će se taj projekt, koji su prihvatile i institucije vlasti u BiH, provesti u planiranom roku.</p>
<p>BiH je jedna od zemalja koja postaje sve zanimljivija inozemnim ulagačima, ali kako i sami priznaju vodeći bosanskohercegovački političari, previše je administrativnih barijera koje ulagač treba preskočiti da bi, ako je zainteresiran, kupio neku tvrtku u susjednoj zemlji. U BiH je ostalo sedamdesetak posto neprivatiziranih poduzeća, među kojima su i neka koja su naslonjena na elektroenergetsku industriju.</p>
<p>Hrvatska je sigurno prepoznala svoj interes u tome, a i klima se u BiH prema hrvatskim investitorima polako mijenja. U Sarajevu će svatko naglasiti - od političara do međunarodne zajednice i Agencije za strana ulaganja - da je Agrokorova kupnja Sarajevskog Kiseljaka jedan od najpozitivnijih primjera uspješne privatizacije. U toj je tvrtki, prema službenim podacima Ureda visokog predstavnika međunarodne zajednica za BiH, koji je osnovao tzv. buldožer komisiju koja se bavi privatizacijom, proizvodnja porasla za čak 50 posto. </p>
<p>Unatoč sadašnjoj dobroj suradnji s Elektroprivredom Federacije BiH i Elektroprivredom Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Hrvatska bi, kao zemlja koja je zajedno s BiH i gradila neke od elektroenergetskih postrojenja u susjednoj zemlji, morala još snažnije prepoznati svoj interes u privatizaciji cijelog tog sustava. Time bi se sigurno spriječile ovakve situacije kada Hrvatskoj prijete redukcije struje zbog suše. </p>
<p>BiH je velik izvoznik energije i možda jedna od rijetkih zemalja s tako velikim prirodnim potencijalom u ovom dijelu Europe. Jer, ako Hrvatska ne pokaže ozbiljan interes za privatizaciju elektroenergetskog sektora u susjednoj zemlji, moglo bi nam se dogoditi da električnu energiju iz BiH u budućnosti uvozimo od, primjerice, tvrtki iz SAD-a ili Velike Britanije. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Kolovoz je rujnu osigurao željeni nastavak sezone</p>
<p>ZAGREB, 6. rujna</p>
<p> - Tko voli brojke, posebno one »velike«, evo najnovijeg izvještaja iz Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice (HTZ): od početka aktualne godine do 31. kolovoza u našoj je zemlji ostvareno ili registrirano 40,074.887 noćenja, od čega 4,316.571 domaćih i 35,758.316 stranih! U odnosu na isto razdoblje prošle godine bilježi se porast od osam posto kod domaćih i od šest posto kod stranih.</p>
<p>Također od početka godine do 31. kolovoza u Hrvatskoj je registrirano 6,999.407 gostiju, od toga 957.282 domaća i 6,042.125 stranih. U usporedbi s prošlogodišnjih osam mjeseci to je porast od sedam posto.</p>
<p>U ovosezonskom kolovozu na našoj jadranskoj rivijeri zabilježeno je 15,124.945 noćenja (1,541.473 domaćih i 14,583.481 stranih), a to je deset posto više nego u istome lanjskome mjesecu.</p>
<p>Dakle, dobra glavna sezona »osigurala« je sličan nastavak i u posezoni koja je na Jadranu započela s 281.401 gostom, što je bilo deset posto više nego na startu lanjske posezone. Očekivano, na kraju posljednje ovogodišnje kolovoške smjene zabilježen je izlaz iz Hrvatske u dvije, a ulaz u jednoj koloni. To je već tradicija, nepisano pravilo na »razmeđu« glavne i posezone, a tako je bilo i u aktualnoj smjeni gostiju koja je počela u petak (5. rujna), a završava u nedjelju navečer. Dakle, sljedeći tjedan na rivijeri će biti manje gostiju nego na početku ovoga, ali sasvim sigurno više nego lani u to doba. </p>
<p>Posezona, prema tome, zadovoljava fizičkim prometom, a od nastojanja kreatora naše cjelokupne turističke ponude (posebno izvanpansionske!) i cijena ovisi koliko će nam se ukupne sezone produljivati. Aktualna iskustva u tome bi trebala pomoći.</p>
<p>Pero Gabrić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="44">
<p>Račan apelira na zagrebačke škole da pozovu Elu i Ninu</p>
<p>Trasirali smo dobre puteve unutar Hrvatske, kao i put prema EU. Spremni smo nastaviti tim putevima i pokazati da možemo napraviti i ono što još nismo stigli, poručio je Račan</p>
<p>ZAGREB, 6. rujna</p>
<p> - Lutanje HIV-pozitivnih djevojčica Ele i Nine Oblak po Hrvatskoj definitivno treba prestati. Stoga pozivam učenike neke od zagrebačkih škola da zajedno sa svojim roditeljima pozovu Elu i Ninu. Duboko vjerujem da će se takva škola i razred naći i da će se pokazati da u Hrvatskoj nema toliko predrasuda i malo suosjećanja kao što se pokazalo u slučaju tih dviju djevojčica, rekao je novinarima u subotu predsjednik Vlade i SDP-a Ivica Račan u parku Maksimir, tijekom druženja vodstva stranke s članovima zagrebačke Gradske organizacije SDP-a. </p>
<p>Račan je dodao da će Vlada i zagrebačke gradske vlasti učiniti sve da se pitanje smještaja Ele i Nine u Zagrebu riješi za tjedan ili dva. Na pitanje smatra li da Ministarstvo prosvjete nije dovoljno učinilo na edukaciji roditelja u Kutini koji su se usprotivili da Ela i Nina idu u školu s njihovom djecom, Račan je kazao da takve reakcije zabrinjavaju i da se moglo i moralo učiniti više. </p>
<p>»Želim vjerovati da i bez neke dodatne edukacije u Zagrebu ima dovoljno sredina koje neće podleći predrasudama i masovnoj psihozi koje Eli i Nini, koje su na određeni način već hendikepirane, onemogućavaju da žive normalno. Ako njih dvije ne mogu biti upisane u školu gdje su htjele, siguran sam da će to uspjeti ovdje, u Zagrebu«, istaknuo je Račan.</p>
<p>On se osvrnuo i na saborsku raspravu o Zakonu o sprječavanju sukoba interesa i optužbe koje su neki zastupnici u tom smislu iznosili na račun pojedinih ministara, rekavši da nema smisla vraćati se unatrag, nego da je bitno da se takve pojave više ne događaju. </p>
<p>Račan je inače u subotu najavio da SDP u nedjelju počinje svoju predizbornu kampanju i pozvao članove stranke da idućih tjedana, odnosno do izbora koji bi trebali biti 23. studenog, bez stida pokažu što je SDP napravio u Zagrebu i Hrvatskoj.</p>
<p>»Znamo da smo trasirali dobre puteve unutar Hrvatske, kao i put prema Europskoj uniji. Spremni smo nastaviti tim putevima i pokazati da možemo napraviti i ono što još nismo stigli«, poručio je Račan okupljenim članovima SDP-a. Na novinarski upit da prognozira rezultate izbora, Račan je kazao da kalkulacije o postocima prepušta drugim i slabijim strankama, istaknuvši da se s jakim hrvatskim socijaldemokratima mora i dalje računati u Hrvatskoj i Zagrebu, što će SDP dokazati na izborima. »S velikim optimizmom očekujemo podršku Zagrepčana i Zagrepčanki i očekujem da će adekvatno biti favorizirano ono što smo u Zagrebu napravili i ono što građani još očekuju da napravimo«, rekao je Račan.</p>
<p>Kod Vidikovca u Maksimiru u subotu se okupilo oko tisuću članova SDP-a s područja Zagreba, koji su se zabavljali uz mali nogomet, belu te besplatnu hranu i piće. Na druženju su bili gotovo svi čelnici stranke, neki od ministara, dio saborskih zastupnika, zagrebačka gradonačelnica Vlasta Pavić, a uz Račana je u središtu pozornosti bio čelnik zagrebačkog SDP-a i dogradonačelnik Milan Bandić. To je bio jedan od njegovih prvih susreta sa stranačkim članstvom nakon oporavka od moždanog udara, a mnogi od okupljenih su se fotografirali s njim. </p>
<p>Bandić se kratko obratio okupljenima, kazavši da u nedjelju počinje potpuna mobilizacija SDP-a za skore izbore. Predsjednik stranke Ivica Račan razgovarao je sa svojim članstvom, a okušao se i u igranju bele. </p>
<p>Inače, SDP-ovcima se u subotu u Maksimiru od piva točio jedino slovenski »Zlatorog«, čime Račan nije bio baš oduševljen, iako je bila riječ o pivu punjenom u Splitu. »Unatoč tome, nadam se da u Hrvatskoj nećemo odgovarati na slovenski način«, kratko je poručio Račan, koji je u Maksimiru popio kavu koju je sam naručio na šanku.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Požar na Lastovu napokon pod nadzorom gasitelja </p>
<p>DUBROVNIK, 6. rujna</p>
<p> - Tri dana nakon izbijanja velikog požara na otoku Lastovu od subote u osam sati ujutro vatra je napokon stavljena pod nadzor gasitelja. Na nepristupačnom i brdovitom terenu rubne dijelove i dalje sanira više od tri stotine gasitelja. Vatrena stihija u tri je dana progutala oko 1500 hektara borove šume, niskog raslinja, vinograda i maslinika. U subotu je gasiteljima pomagao i jedan kanader, dok su brodovi Hrvatske ratne mornarice otok opskrbljivali vodom za gašenje požara.</p>
<p>Ugašen je i požar na otoku Mljetu. Izgorio je jedan hektar borove šume, a vatru su gasili lokalni vatrogasci i dva kanadera.</p>
<p>Što se tiče požara u Pojezerju u dolini Neretve i ta je vatra pod nadzorom gasitelja iz Metkovića i Ploča. Izgorjelo je oko 15 hektara uglavnom niskog raslinja. Stanje na požarištu, osim jakoga vjetra, bilo je i dodatno otežano zbog nedostatka gasitelja. </p>
<p>K. C.</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Tomčić: Slovenci su ovaj put pretjerali </p>
<p>Tomčić je izrazio uvjerenje kako će se parlamentarni izbori u Hrvatskoj održati 23. studenoga, rekavši kako je unatoč mnogim nesporazumima u koaliciji koalicijska vlast u dosadašnjem mandatu učinila bitan pomak u mnogim dijelovima života hrvatskih građana</p>
<p>TORDINCI, 6. rujna</p>
<p> - »Slovenci su prekardašili sa svojim izjavama i zanijeli se u fiks-ideji da mogu Hrvatskoj diktirati što će ona raditi«, rekao je u subotu u Tordincima predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić komentirajući najnovije stanje hrvatsko-slovenskih odnosa. </p>
<p>Odgovarajući na novinarske upite nakon što je svečano otvorio područnu školu u tom mjestu, Tomčić je istaknuo da Hrvatska ima legitimno pravo proglasiti gospodarski pojas po svim međunarodnim konvencijama i pravilima. Naglasio je da Hrvatska zna voditi dijalog i biti korektna prema susjedima, ali ne može trpjeti bilo čije ucjene. Upitan za komentar medijskih napisa po kojima je suvlasnik jednog poduzeća, Tomčić je odgovorio protupitanjem: »Je li u ovoj državi zabranjeno biti suvlasnik nečega? Naši seljaci imaju svoju zemlju, obrtnici radnje, biznismeni svoja poduzeća, a obični ljudi dionice«. Ponavljajući da je »najobičniji suvlasnik, dioničar u tvrtki koju je osnovao s prijateljima i u njoj posjeduje 22 posto udjela«, Tomčić je ustvrdio da nije poduzetnik i da se ne bavi nijednim drugim poslom osim politikom.</p>
<p>Tomčić je izrazio uvjerenje kako će se parlamentarni izbori u Hrvatskoj održati 23. studenoga, rekavši kako je unatoč mnogim nesporazumima u koaliciji koalicijska vlast u dosadašnjem mandatu učinila bitan pomak u mnogim dijelovima života hrvatskih građana. Napomenuvši da »nijedna vlast nikad ne ispuni sva predizborna obećanja«, kazao je kako je svjestan činjenice da koalicija nije ispunila ne samo sva obećanja, nego čak ni ono što je planirala. </p>
<p>Dodao je kako će građani najbolje znati procijeniti je li ono što je koalicija do sada učinila dostatno ili žele drugu vlast. Najavivši da će HSS na izbore izaći samostalno, rekao je da će razgovore o mogućim poslijeizbornim koalicijama započeti prvog dana nakon objave izbornih rezultata.</p>
<p>Svečanom otvaranju škole u Tordincima nazočili su i ministar prosvjete i sporta Vladimir Strugar te vukovarsko-srijemski župan Nikola Šafer. </p>
<p>U poslijepodnevnim satima predsjednik Sabora nazočio je otvaranju radio postaje Ilok.</p>
<p>Snježana Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Tadić misli da Vlada ne želi proglasiti gospodarski pojas</p>
<p>ŠIBENIK, 6. rujna </p>
<p> - Dopredsjednik HSP-a i saborski zastupnik Tonči Tadić najavio je u subotu na konferenciji za novinare u Šibeniku da će u ime svoje stranke Vladi uputiti prijedloge za poboljšanje protupožarne zaštite. Istaknuo je kako treba osnovati državni centar za krizna stanja koji će putem županijskih i otočnih ispostava preuzeti jedinstveno zapovjedništvo u slučajevima velikih požara. »Zapovjedni lanac u protupožarnoj zaštiti sada funkcionira na temelju prijateljstva, a ne na temelju podjele nadležnosti i odgovornosti«, kazao je, uz ostalo, Tadić. Isto tako će predložiti da se vatrogasne postrojbe financiraju po broju intervencija te da se ubuduće 30 posto novca od boravišne pristojbe izdvoji za vatrogasce. </p>
<p>Dodao je kako pretpostavlja da Vlada ne želi proglasiti gospodarski pojas jer »zato s tim i odugovlači«. Ako i bude proglašen, rekao je, siguran sam da će to biti samo mrtvo slovo na papiru jer imamo informacije kako će se u studenom na međunarodnoj konferenciji o ribarstvu u Veneciji od Hrvatske tražiti da slovenskim i talijanskim ribarima odobri izlov većih kvota ribe iako istraživanje pokazuje da je riblji fond u Hrvatskoj smanjen za 50 posto. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Antunović: Kriminal i korupcija narušavaju stabilnost regije</p>
<p>ZAGREB, 6. rujna</p>
<p> - Nakon povratka s međunarodne konferencije u Sofiji na temu sigurnosnog stanja u jugoistočnoj Europi, ministrica obrane Željka Antunović održala je konferenciju za novinare u Zračnoj luci Zagreb. »Ta tema svakako je zanimljiva Hrvatskoj koja ima pretenzije pridonijeti stabilnosti i jačanju sigurnosti u regiji. Bugari su se pokazali dobrim domaćinima u suradnji s NATO-strukturama, s obzirom na to da je jedan od gostiju bio i lord Robertson te u suradnji s njemačkom i norveškom vladom«, rekla je Antunović. </p>
<p>Navodeći glavne teme konferencije, istaknula je različite oblike regionalne suradnje proširenja EU-a i NATO-a, kao elemenata koji trebaju pridonijeti jačanju stabilnosti i sigurnosti jugoistočne Europe. Zatim transatlantske odnose SAD-a i Europe te njihov utjecaj na stabilnost i razinu sigurnosti u regiji. I, napokon, organizirani kriminal i korupciju koji narušavaju stabilnost regije i koji su ozbiljan problem jugoistočne Europe. </p>
<p>Upitana je li konferencija u Sofiji pokazala koliko je Hrvatska po svojoj spremnosti i sigurnosti napredovala u približavanju NATO-standardima, Antunović je odgovorila da to nije bio naglasak na toj konferenciji. »No, svakako da smo iskoristili prigodu i s lordom Robertsonom porazgovarali o aktivnostima i dojmovima koje NATO ima u odnosu na naše rezultate. Oni su povoljni i ništa se nije promijenilo u odnosu na vrijeme kada je ocijenjen naš prvi ciklus akcijskog plana kojim se mjeri naša spremnost pristupanja NATO-u«, rekla je Antunović, dodavši da su vođeni i razgovori o bilateralnim odnosima s kolegama iz Turske, Makedonije i Albanije. </p>
<p>Glede aktualnoj stanja u Makedoniji, ministrica je upozorila da je Makedonija, uz Kosovo trenutačno najkritičnije područje u regiji. »Oni su vrlo strpljivi i vjeruju u smirivanje situacije i jačanjem bilateralne suradnje Makedonije i Albanije, ali i šire regionalne suradnje«, dodala je ministrica obrane. O eventualnim planovima širenja regionalne suradnje za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije Antunović je rekla: »Temeljna tema bila je uspostavljanje bolje suradnje, ne samo između država nego i resora poput pravosuđa te jačanja njegovih kapaciteta i efikasnosti koji trebaju pridonijeti smanjenju i eliminaciji korupcije i organiziranog kriminala«. </p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Radoš: Libra je iznijela najteži teret reformi</p>
<p>»Libra će u Sabor pod vlastitim imenom i programom ili nikako«, kazao je Eadoš dodajući »da naši ljudi rade samozatajno u najtežim resorima«. Granić je kazao da mu je najveći izazov bio suradnja s Haaškim sudom</p>
<p>ZAGREB, 6. rujna</p>
<p> - Libra će sačuvati svoje dostojanstvo i ući u parlament s vlastitim imenom i programom ili nikako. Nismo ljudi koji se šlepaju i skrivaju na bilo čijim listama, rekao je predsjednik Libre Jozo Radoš na sjednici Vijeća Libre održanoj u subotu.</p>
<p>Naglasio je da su vrata za suradnju s SDP-om i LS-om još otvorena, no ipak je sve izvjesnije da će Libra samostalno na izbore. Radoš se osvrnuo i na dosadašnji rad stranke i Vlade ističući da je u posljednje četiri godine postignut velik demokratski napredak koji ponekad izgleda kao kaos. Bolje i to, naglasio je, nego da politika autokratski upravlja svime. No, u Hrvatskoj, ocijenio je Radoš, u posljednje vrijeme prevladavaju površne, napuhane i bombastične teme. Kao primjer naveo je problem požara, proglašenja gospodarskog pojasa te pitanje inozemnog duga. Sve su te teme na neprimjeren način, smatra Radoš, uvedene u politički život zbog skupljanja jeftinih političkih bodova u predizborno vrijeme. Mnogo bi važnije bilo, navodi, raspravljati zašto je u MORH-u i MUP-u došlo do proboja proračuna na stavkama za plaće i to za 600 do 700 milijuna kuna. </p>
<p>»Libra može biti ponosna na svoje djelovanje u Vladi. Mi smo radili i kao ljudi i kao stranka u najtežim resorima. U resoru obrane pokrenute su vrlo teške reforme, u resoru zdravstva i pomorstva, prometa i veza također su pokrenuti značajni projekti, a uveden je i red u trgovini. Više nema kolona automobila koje odlaze preko granice u kupnju. Usto, neprocjenjiv je doprinos što ga je potpredsjednik stranke Goran Granić dao u suradnji s Haaškim sudom. Smatram da smo nas trojica, Goran Granić, Mladen Ružman i ja na svojim leđima iznijeli najteži teret reformi«, ustvrdio je Radoš. Ujedno se požalio da taj doprinos Libre općem dobru nije uvijek vrednovan na odgovarajući način. Naime, Radoš kaže da je danas teško djelovati u politici na principima koje zastupa Libra, odnosno raditi za opće dobro samozatajno, bez medijske pompe. </p>
<p>»Ako tako radite kažu vam da nemate karizmu. No, makar bili i posljednji Mohikanci tih, najviših vrijednosti, i dalje ćemo tako raditi« poručio je Radoš.</p>
<p>Potpredsjednik Libre i ujedno potpredsjednik Vlade Goran Granić istaknuo je da će posao vezan za EU biti završen do 15. listopada. Najvažnija stvar koja Hrvatsku pritom očekuje je reforme državne uprave, ma koliko to, naglasio je, nekima bilo bolno. Ocjenjujući svoj rad u Vladi, Granić je rekao da mu je najteži posao, ali i najveći izazov bio suradnja s Haaškim sudom. »Morao sam raščistiti neke stvari sam sa sobom i jasno se odrediti prema ratnom zločinu bez obzira tko ga je počinio«, zaključio je Granić. Ministar pomorstva, prometa i veza Roland Žuvanić osvrnuo se na zakon o pošti koji je trenutačno u saborskoj proceduri, ističući da je iznenađen negativnim reakcijama saborskih zastupnika, iako se tim zakonom ukida monopol i otvara tržište.</p>
<p>Ivana Knežević</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Crnjaković u HSLS-u stručna suradnica za odnose s javnošću</p>
<p>ZAGREB, 6. rujna</p>
<p> - Dugogodišnja politička novinarka Aleksa Crnjaković prije dva mjeseca počela je raditi u HSLS-u kao stručni suradnik za odnose s javnošću, potvrdila je to Vjesniku u subotu glavna tajnica stranke Dorica Nikolić.</p>
<p>»U stranci smo trebali nekog tko dobro poznaje medijsku scenu, tko je iskusan u novinarstvu, a trenutačno nije nigdje zaposlen. Taj splet okolnosti se poklopio i ponudili smo joj posao. Nismo željeli nekog od novinara angažiranih u nekom mediju, jer smo imali loša iskustva s kampanjom za izbore 2000. Naime, tad je u zajedničkoj kampanji HSLS-a i SDP-a bio angažiran novinar HTV-a Tihomir Ladišić i svi su nam predbacivali miješanje politike i novinarstva«, kaže Dorica Nikolić. Ona ujedno pojašnjava da je HSLS utemeljio čitav tim mladih ljudi, diplomiranih politologa, koji će raditi u predizbornoj kampanji, no vodstvo stranke je odlučilo da na čelu tog tima mora biti, u odnosima s javnošću, iskusna osoba. </p>
<p>Aleksa Crnjaković, ističe Nikolić, radi kao konzultant za niz stvari koje stranka mora imati da bi uspješno komunicirala s javnošću - od web stranice, stranačkog biltena do suvislih tekstova i priopćenja za javnost. Kako doznajemo, Aleksa Crnjaković nije postala član HSLS-a, nego je zaposlena isključivo kao profesionalac. Prema riječima glavne tajnice, u odluci da zaposle upravo nju presudnu ulogu nije imalo to što je, prema mišljenju mnogih, bila prilično naklonjena HSLS-u. Ne bih to tako nazvala, kaže Nikolić, prije bih rekla da nije bila protiv nas.</p>
<p>Iako je u posljednje vrijeme bilo i dosta špekulacija u vezi s ulaskom u HSLS novih ljudi, Dorica Nikolić nije željela konkretnije o tome govoriti, ističući da će javnost na vrijeme doznati sve »o stranačkim transferima«. No, kako se u stranci neslužbeno može čuti, sve eventualne prelaske i ulaske u stranku novih, javnosti poznatih ljudi, čvrsto pod svojom kontrolom drži predsjednik Dražen Budiša. </p>
<p>Kako je Vjesnik već pisao, jedno od značajnijih pojačanja u redovima Budišinih liberala trebao bi biti predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić. Navodno su u tijeku pregovori i s bivšim HDZ-ovim ministrima gospodarstva Davorom Šternom i Nenadom Porgesom te bivšim šefom HIS-a Tomislavom Karamarkom. Svoju podršku HSLS-u, doznajemo, rado bi dao i režiser Zrinko Ogresta. On dosad nije bio član nijedne stranke, a vjerojatno se ne bi formalno učlanio ni u HSLS. Pregovara se i s poznatim liječnicima iz Klinike u Petrovoj Ivanom Kuvačićem i Velimirom Šimunićem te s čitavim nizom sportaša i estradnih zvijezda. Najzanimljiviji su svakako bivši nogometni reprezentativac Zvonimir Boban te košarkaš Mate Skelin i košarkaški trener Aleksandar Petrović. </p>
<p>Prema kuloarskim pričama, čini se da je HSLS privlačan i mnogim pjevačkim zvijezdama, posebno onim mlađe generacije. A jedna od najzainteresiranijih je navodno Vlatka Pokos.</p>
<p>I. Knežević</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Osnovana Zajednica udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a </p>
<p>ZAGREB, 6. rujna</p>
<p> - Zajednica udruga hrvatskih branitelja liječenih od postraumatskoga stresnog poremećaja utemeljena je u subotu u Zagrebu na osnivačkoj skupštini od sedam županijskih udruga branitelja liječenih od PTSP-a, a za prvog predsjednika izabran je predsjednik zagrebačke udruge Dubravko Svedrec. </p>
<p>Svedrec je rekao da se osnutkom te zajednice na državnoj razini počinje ostvarivati jedan od ciljeva, a to je pomoć hrvatskom branitelju i njegovoj obitelji. Sjedinjenjem županijskih udruga postajemo jači i zato smo i osnovali Zajednicu, rekao je Svedrec.
Na skupštini je pročitano i otvoreno pismo Vladi u kojem se tvrdi da ministar hrvatskih branitelja Ivica Pančić već gotovo četiri godine širi »famu« o pronalasku »lažnih« invalida pod krinkom dobrobiti za prava invalida Domovinskog rata. Kako do danas nisu otkriveni oni lažni, u konačnici je ministar u javnosti stvorio »famu« da su svi branitelji lažni, navodi se u pismu.</p>
<p>U pismu se postavlja i deset pitanja Vladi i premijeru, među kojima i »zašto je Vlada dopustila ministru Pančiću da hrvatske ratne vojne invalide proziva lažnima, iako za to do danas nisu podastrti dokazi«. Branitelji liječeni od PTSP-a pitaju i zašto godinama čekaju rješenje o statusu HRVI-ja, zašto nije objavljen broj samoubojstava branitelja, zašto nisu objavljeni rezultati testiranja prijepornim američkim psihotestom MMPI-2 te koliko je novca potrošeno za testiranje. Također pitaju zašto obitelj hrvatskog branitelja koji je počinio samoubojstvo nema ista prava kao i obitelj poginulog, zašto do danas nije ustrojen prikladan sustav psihosocijalne skrbi za njih, zašto ih se »u javnosti proziva kao kriminalce i državne neprijatelje« te zašto ih »vlast tretira kao ljude drugog reda«.</p>
<p>Na osnivačku skupštinu kao gosti došli su samo predstavnici braniteljskih udruga koji su u pozdravnim govorima poduprli branitelje liječene od PTSP-a, a nazočni su sramotnim ocijenili činjenicu da se nitko iz ministarstava branitelja i obrane nije odazvao pozivu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Za vatrogastvo bi trebalo izdvajati kao za prosvjetu </p>
<p>KARLOVAC, 6. rujna</p>
<p> - O ovoljetnim požarima u RH, posebno na području Dalmacije i priobalja, vode se žučne rasprave, a Udruga profesionalnih vatrogasaca je sa svog sastanka u Karlovcu ponovno p(r)ozvala Vladu RH da i dalje marginalizira probleme u vatrogastvu. Predsjedništvo ove Udruge je iz Karlovca poručilo hrvatskoj javnosti i zatražilo da krivci za lošu višegodišnju protupožarnu zaštitu trebaju dati ostavke. </p>
<p>Govorilo se o lošoj koordinaciji vatrogasnih struktura počev od nivoa države do županija, gradova i općina. O svemu tome porazgovarali smo s predsjednikom Udruge profesionalnih vatrogasaca RH i zapovjednikom JVP Karlovac, Goranom Franjkovićem, koji na temu ovoljetnih požara u RH kaže: »Nakon neprimjerenih izjava nekih dužnosnika Vlade RH da su za dio požara i svojevrsne ekološke katastrofe uz obalu Jadrana i na otocima krivi vatrogasci, tražili smo ostavke nekih dužnosnika. No, odgovornosti očito nema«, kaže Franjković. Mišljenja je da nema sreće za hrvatsko vatrogastvo ako se ono ne podijeli na preventivu i kurativu. Odnosno, ako se vatrogastvo ne financira iz proračuna po modelu kako se, recimo, financiraju prosvjeta ili zdravstvo. Govori o tome kako je konačno potrebno stvoriti uvjete da općine, gradovi, otoci na Jadranu imaju male preventivne vatrogasne jezgre. Nema druge nego da se vatrogasac tretira i plati kao prosvjetar, rekao je Franjković. S ogorčenjem govori kako nedostaje i zapovjedne odgovornosti među vatrogasnim postrojbama koje, kako tvrdi, nema. </p>
<p>Prepušteni smo sami sebi bez adekvatne tehničke opreme, bez modernizacije i bez sluha dužnosnika Vlade RH za ovaj svakog ljeta problem broj jedan, ističe Franjković. Navodi i jedan primjer neodgovornosti kada je za nedavnog požara na Velebitu helikopter na vrhu Velebita i Paklenice ostavio vatrogasce i onda se nekoliko dana na njih potpuno zaboravilo. Vlada bi po Franjkoviću morala imati više sluha za probleme vatrogastva i požara kod nas. Ponovio je već ranije izrečeni stav da Zakon o zaštiti i spašavanju ne treba imati hitnu saborsku proceduru, već širu javnu raspravu i da ga treba uskladiti sa ostalim zakonima. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Ivo Sanader na »Špancirfestu« </p>
<p>VARAŽDIN, 6. rujna</p>
<p> - Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader u subotu je posjetio Varaždin gdje je sa suprugom i prijateljima uživao u programima ovogodišnjeg »Špancirfesta«. Vodeći HDZ-ovac novinarima je rekao da je prekrasno rujansko jutro želio iskoristiti za posjet jednom od najljepših hrvatskih gradova i vidjeti što je to »Špancirfest«, jer su mnogi s te varaždinske manifestacije otišli prepuni dojmova. Sanader je kušao i domaće specijalitete visočkog kraja i uživao u nastupu KUD-a »Braće Radić« iz Visokog, koji njeguje izvorne plesove svoga kraja. U Sanaderovom su društvu bili i Vladimir Šeks sa suprugom te čelni ljudi varaždinskog HDZ-a. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030907].
|
