NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030407].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 182215 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>07.04.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Beograd se neće lako odreći Mikelića i izručiti ga Hrvatskoj</p>
<p>Okružni sud u Sisku je, u lipnju 1993., Borislava Mikelića osudio na 20 godina zatvora za ratni zločin / Beogradu bi Mikelić mogao biti nužan u daljnjem obračunu s političkim i kriminalnim podzemljem pa nije sigurno da će ga samo tako izručiti Hrvatskoj</p>
<p>ZAGREB, 6. travnja</p>
<p> – Izjava ministrice pravosuđa Ingrid Antičević Marinović da će Hrvatska, nakon beogradskog uhićenja Borislava Mikelića – za kojim je Zagreb prije nekoliko godina izdao tjeralicu – od Srbije zatražiti njegovo izručenje vjerojatno najavljuje skoro službeno pokretanje postupka ekstradicije.</p>
<p>Taj se postupak zbiva između vlada dviju država, a tehnički dio obavljaju nacionalna ministarstva pravosuđa. Najprije iz Hrvatske u Beograd treba poslati zahtjev za izručenje. Taj dokument mora sadržavati pravne razloge zbog kojih se izručenje traži. Osim tjeralice, u »slučaju Mikelić« tu je i presuda Okružnog suda u Sisku, koji je u lipnju 1993. godine Mikelića osudio na 20 godina zatvora za ratni zločin. Hrvatski se zakon o amnestiji ne odnosi na Mikelićev slučaj, jer je mjerodavni sud već proveo postupak protiv njega pod optužbom za ratni zločin. A ta vrsta kaznenog djela ne zastarijeva, pa ne može biti obuhvaćena ni oprostom.</p>
<p>Odluči li Beograd izručiti Mikelića, počinje postupak ekstradicije. Hrvatska policija preuzima Mikelića na granici i prevozi ga u sjedište sisačkoga suda koji ga je prije deset godina i osudio.</p>
<p>Prema zakonu, postupak se službeno otvara kao da je optužnica podignuta prekjučer, a svi se dokazi izvode kao da prethodnog suđenja »u odsutnosti« nije ni bilo. Istina, na dokaze iznesene 1993. godine tužitelji i obrana mogu se u postupku referirati, ali je bitno da se oni ponovno moraju izvesti na obnovljenom suđenju.</p>
<p>Suđenje u odsutnosti Borislavu Mikeliću, kao prvooptuženome, počelo je 3. lipnja 1993. godine. Predsjednik Sudskoga vijeća bio je sudac Željko Barač. Državno odvjetništvo u Sisku optužilo je Mikelića za idejno začetništvo, provođenje, organiziranje, poticanje i izravno sudjelovanje u pobuni 1990. Optužen je i za osnivanje četničkih štabova na tzv. krajinskom području, koji su, uz pomoć oružja bivše JNA, vodili napade na Petrinju i hrvatska sela u okolici, te rušili povijesne spomenike. Optužnica je obuhvaćala i Mikelićeve naredbe za uhićenje civila, njihovo maltretiranje, ubijanje, palež i pljačku njihove imovine.</p>
<p>Osim Mikelića, na tom su suđenju po 20 godina zatvora dobili i ginekolog iz Gline dr. Dušan Jović, te Milan Muiđa, Dušan Kačara, Ilija Nišević, Milan Milanković, Ilija Bjelajac, Simo Karaica i Stanko Divjakinja.</p>
<p>Suđenje je trajalo od 3. do 10. lipnja, kad je sudac Barač izrekao osuđujuću presudu. Ni presuda niti tjeralica izdana za odbjeglim Mikelićem dosad se nisu previše spominjali. No, nakon što je Mikelić u Srbiji uhićen i zatvoren, oba pravna dokumenta opravdavaju hrvatski zahtjev za izručenje. Spletom okolnosti Mikelić je postao prvi od vođa tzv. krajinske pobune koji bi, prema zakonskih odredbama, trebao biti dostupan i hrvatskim tijelima.</p>
<p>No, postupak ekstradicije, ma koliko pravnički bio jednostavan, redovito se komplicira ako se u proceduru uplete politika. Valja podsjetiti da je Hrvatska (u to vrijeme Jugoslavija) dvaput tražila izručenje Andrije Artukovića, ministra policije NDH, a razmak između tih dvaju zahtjeva iznosio je gotovo 40 godina.</p>
<p>Na Mikelićevo izručenje Hrvatskoj mogla bi znatno utjecati njegova navodna uloga u pripremi Đinđićeva ubojstva. Uostalom, beogradska ga je policija i uhitila u sklopu potrage za Đinđićevim ubojicama. Znači, Beogradu bi Borislav Mikelić mogao biti nužan u daljnjem obračunu s političkim i kriminalnim podzemljem pa nije sigurno da će ga samo tako izručiti Hrvatskoj.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Zauzimanje Bagdada moglo bi biti lakše nego što se mislilo</p>
<p>FRAN VIŠNAR</p>
<p>Osamnaesti dan rata savezničke snage započele su koordinirano. Na jugu Iraka, britanski tenkovi i oklopno pješaštvo prodrli su u središte Basre, a na sjeveru Amerikanci su ponovno Saddamu »gurnuli prst u oko«: dok im veća pojačanja iz pozadine tek pristižu, zapovjednici pojedinih bataljuna i brigada 3. pješačke divizije vrše duboke prodore kroz Bagdad, svuda gdje Iračani nisu postavili obranu kako treba. Sve važne podatke dobivaju od taktičkih špijunskih bespilotnih letjelica i specijalaca, stručnjaka za urbano ratovanje.</p>
<p>Amerikanci su očekivali da će Saddamovi generali u tako velikom gradu organizirati kružnu obranu s brojnim otpornim točkama po bojišnici i u dubinu, kao i na pojedinim prilazima gradu. Američki su se vojnici uvježbavali za irački sustav vatre koji je organiziran metodom »katova«; obuhvaća kontrolu prilaza Bagdadu, zatim koncentriranje vlastite topničko-minobacačke paljbe na sva mjesta koja je u unutrašnjosti grada zauzeo protivnik. U stvarnosti, iračko topništvo je uglavnom dezorganizirano. Nema više izviđačkih helikoptera pa često otvara vatru »na slijepo«, uzaludno trošeći streljivo kojeg je sve manje.</p>
<p>Istodobno, Amerikanci vrlo spretno koriste tzv. kontrabatiranje. Puste Iračane da zapucaju iz vlastitih dalekometnih topova i otkriju svoj položaj, a potom američke teške haubice i topovi otvaraju vatru salvama. Ne pogađaju samo iračko topništvo, nego i njihova zapovjedna mjesta i skladišta sa streljivom. Američka topničko-haubička vatra kombinirana je s djelovanjem višecijevnih bacača raketa koji onemogućavaju dostavu pričuvnog streljiva i bilo kakav manevar pokretom. Irački položaji tuku se i kako bi se zaslijepila ili srušila mjesta za motrenje. Iračko samovozno topništvo kao i ono vučeno kamionima i gusjeničarskim vozilima žrtva je stalnih napada iz zraka kada god se kreće ili se nalazi na tzv. očekujućim položajima.</p>
<p>Ono čemu Iračani ne mogu doskočiti je saveznička topničko-haubička protupriprema. Čim neka iračka postrojba krene u protunapad i pritom dobiva snažnu artiljerijsku podršku, Amerikanci u središtu zemlje i u predgrađima Bagdada, te Britanci u Basri, prvo napadnu iračku topničku potporu, a tek onda pješaštvo i oklopna vozila koja se nađu na brisanom prostoru. U protupripremi, Amerikanci i Britanci su uspješniji u omjeru 3:1.</p>
<p>Intenzivnim izviđanjem Bagdada Amerikanci su točno utvrdili gdje su sve postavljene iračke otporne točke, koje prilaze, ulice, trgove i parkove brane a koje ne. Bili su npr. uvjereni da su Iračani planirali da američke kolone u prodoru napadaju najviše ručnim bacačima, zapaljivim bocama, ručnim granatama, plamenobacačima i eksplozivnim punjenjima uz moguće samožrtvovanje. </p>
<p>Na vlastito iznenađenje, Amerikanci su ustanovili da Iračani nisu do kraja uredili svoje glavne čvorove obrane, zgrade u središtu Bagdada, skladišta streljiva, zalihe hrane i vode, zatim bolnice i druge sanitetske ustanove. Zapovjedništvo grada i centre veze Amerikanci su uglavnom razorili u protekla dva tjedna (barem ono što se vidjelo iznad zemlje). O tome što se nalazi ispod Bagdada, kakva je kanalizacijska mreža i koliko u njoj ima podzemnih tunela, skrovišta i labirinata, američka vojska nema dovoljno podataka, ali vjeruje da i u tom sloju obrane ima puno nedosljednosti, kao da je sve to rađeno na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> i poduzimano tek nakon dolaska savezničkih snaga pred grad.</p>
<p>Obavještajni podaci govore da je zbog toga napredovanje moguće i kroz glavne ulice (koje se inače u takvim gradovima redovito izbjegavaju). Američke dobro prikrivene izvidnice (koje među ostalim svoje zrakoplovstvo i topništvo navode na iračke sakrivene položaje, obično kod škola, bolnica, džamija i sl.) odmah su uočile da Iračani najradije koriste tzv. taktiku šutnje. Irački zapovjednici više ne mogu pokrivati visoke utroške streljiva i zamjenjivati cijevi na topovima i teškim strojnicama koje se brzo troše (Amerikanci po svakoj cijevi nose desetak rezervnih kompleta, za što koriste ogromnu pomoćnu tehniku). Takva nužna (prisilna) obustava paljbe negativno utječe na moral iračkih vojnika u cjelini, jer je prvo njima jasno koliko je minimalan i sporadičan njihov vatreni odgovor na ono čime se na njih obrušavaju Amerikanci. </p>
<p>Američke postrojbe također su u Bagdadu očekivale mnogo više iračkih »nevidljivih« ciljeva: dobro maskirane tenkove, topove uvučene u stambene zgrade, strateška mitraljeska gnijezda i pokretljive snajperske strijelce koji svi zajedno mogu znatno usporiti prodiranje kroz pomoćne i glavne ulice (kao što se to događa u Basri). Umjesto toga, irački tenkovi često su izloženi na širokim bagdadskim avenijama kao da su na tenkovskom vježbovnom strelištu, a pješaštvo juriša na Amerikance (npr. kod aerodroma) kao da se snima neki ratni film sa statistima i slijepim mecima. Nastave li Iračani s takvom »nevidljivom« taktikom i u narednim danima, američkim zapovjednicima na terenu čini se da bi završnica zauzimanja Bagdada mogla biti lakša nego teška i okrutna bitka za Basru koja ulazi u treći tjedan.</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Većina Sirijaca ne vjeruje da će se rat proširiti na njihovu zemlju</p>
<p>Sirijci smatraju Iračane istim narodom, Arapima, jer govore istim jezikom/ Stoga su i njihove simpatije na strani iračkog naroda/ Iako se u Siriji živi mirnodopskim životom, svi budno prate ratna događanja u susjedstvu </p>
<p>Wahib Ramadan, Inin direktor u Siriji </p>
<p>DAMASK, 6. travnja</p>
<p> – Po načinu života, Sirija je jedna od liberalnijih arapskih zemalja. Primjerice, na ulicama Damaska, vidjeli smo mnogo moderno odjevenih mladih žena koje ne nose marame, jer način odijevanja, doznajemo, ničime nije propisan. Žene u Siriji se normalno školuju i rade sve poslove.</p>
<p>No, po dolasku na međunarodni aerodrom u Damasku zapazili smo da neke žene nose duge crne haljine, lica su im prekrivena crnim maramama, a čak im se ne vide ni oči. Muškarci mnogo više od žena nose narodne nošnje, haljine i marame koje ih štite od jakog sunca i prašine. </p>
<p>Od našeg sirijskog domaćina Wahiba Ramadana, zamjenika direktora Ininog predstavništva u Damasku saznajemo da su žene »zamotane« od glave do pete najčešće strankinje.</p>
<p>Na aerodromu susrećemo velik broj vojnika, a kontrola putnika je vrlo stroga. Novinarima je vrlo teško dobiti vize, no zato smo bili pošteđeni detaljnog pregleda, nego smo na prelazak granice čekali u salonu za ugledne goste. Na zidu primjećujemo veliku sliku predsjednika Bashara al Assada, a na suprotnoj strani salona je portret njegova oca, bivšeg predsjednika Hafeza al Assada koji je umro 2000., nakon 30 godina vladavine. I bivši i sadašnji predsjednik, čini se, uživaju velik ugled u narodu koji u velikoj većini podržava službenu državnu politiku. </p>
<p>Slike te dvojice političara vise na zidovima u gotovo svakoj trgovini, restoranu, pa čak i na velikim plakatima uz cestu, ali i na zgradama usred petmilijunskog Damaska. Ramadan nam objašnjava kako se sadašnji predsjednik protivi tome, no među ljudima je jako prisutan kult vođe. </p>
<p> »Ovdje rata neće biti«, tvrde Sirijci s kojima smo razgovarali. Vjeruju u mirotvornu politiku svoga predsjednika i u činjenicu da je njihova zemlja važan čimbenik mira na Srednjem istoku. Politički, Sirija se prema ratu u Iraku drži suzdržano, no sve simpatije Sirijaca nedvojbeno su na strani Iračana, i to ne Saddama Husseina nego iračkog naroda.</p>
<p>»Mi smo za mir«, ističe beduin Haman, kojega susrećemo u tradicionalno uređenoj gostionici uz cestu.</p>
<p> Na obližnjoj benzinskoj crpki saznajemo da litra benzina stoji nešto manje od pola dolara, što je za europske uvjete malo, ali treba uzeti u obzir da prosječni građanin Sirije mjesečno zarađuje oko 200 dolara. Iako središte Damaska podsjeća na moderan europski mediteranski grad, na ulazu u metropolu primjećujemo siromašna naselja koja su, doznajemo, sagrađena bez ikakvih dozvola.</p>
<p>Vozeći se cestom koja kroz pustinju povezuje Damask i Bagdad, prošli smo pokraj jedne velike vojne baze, s brojnim bunkerima. Osim u zračnoj luci, policajce smo vidjeli samo u središtu Damaska kako reguliraju promet, jer semafora ni na najvećim križanjima nema, pa u prometu uglavnom vlada zakon jačega. Tragovi prometnog kaosa u obliku ogrebotina i udubljenja, vidljivi su na gotovo svakom automobilu. Beduinima u pustinji država je dopustila da se voze bez registracijskih pločica, a njihova vozila s upravljačem i prikolicom najčešće imaju tri kotača. </p>
<p> »Po nacionalnosti smo Arapi, a po državljanstvu Sirijci«, objašnjava Ramadan, dodajući da većina Sirijaca Iračane smatra istim narodom, jer govore i istim jezikom.</p>
<p>Mnogi se prisjećaju 1967., kad je Sirija ratovala s Izraelom. Tada se, kažu, život u gradovima normalno odvijao. No, unatoč činjenici da većina ljudi širenje rata na Siriju smatra nemogućim, budno se prate zbivanja u susjednom Iraku. Svugdje su upaljeni televizori na kojima se nižu izvještaji iz Iraka </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Pobjeda kao poraz, poraz kao pobjeda</p>
<p>JURICA KÖRBLER</p>
<p>Rat nije gotov</p>
<p> – »ni blizu kraja«, kako kaže australski premijer John Howard – ali nema dvojbe kako će završiti. Ulaskom tenkova u Bagdad koalicija će postići cilj, cijena za to će još biti visoka, ali Saddamovi posljednji dani na vlasti istječu.</p>
<p>I dok je odlučujuća bitka za Bagdad u punom jeku postavlja se pitanje hoće li ovaj rat imati pobjednika i poraženog. Nema sumnje, pobijedit će koalicija, ali kakva će to pobjeda biti? Irak je razrušen, strašne slike otvorile su bezbroj pitanja. Je li takav rat uopće i trebao? Rat koji je ujedinio razjedinjeni Irak, izazvao revolt muslimanskog svijeta, podcijenio Ujedinjene narode, razjedinio ujedinjenu Europu.</p>
<p>I što dalje? Hoće li poslijeratni Irak graditi Iračani, uz pomoć međunarodne zajednice, ili će Amerikanci biti u prvom planu? Britanski premijer Tony Blair se, još od susreta s američkim predsjednikom Georgeom Bushem u Camp Davidu, zalaže da UN vodi poslijeratni Irak, ali ne kao humanitarna udruga. Amerikanci zasad šute.</p>
<p>Novi svjetski poredak ovim je ratom definitivno promoviran. Posve je jasno tko vodi glavnu riječ u svijetu, a institucije poput UN-a, EU-a, pa i NATO-a čeka znatna transformacija žele li uhvatiti korak s jedinom svjetskom velesilom, Amerikom. Rusija i Kina sve su više kulise kada treba pokazati svjetsko »višestranačje«. Odluke se donose u Washingtonu i one predstavljaju i akciju i reakciju.</p>
<p>I zaista, tehnološki superiornoj Americi nitko ništa ne može. Odluči li Washington da će u borbi protiv terorizma sljedeći cilj biti Sirija, Irak ili Sjeverna Koreja to će se zaista dogoditi, bez obzira na to što će i tada Francuska upozoravati na posljedice, Papa moliti za mir, a Rusi slati upozorenja. To je realnost današnjeg svijeta.</p>
<p>Drugo je pitanje može li svijet funkcionirati samo s jednom velesilom koja procjenjuje, odlučuje i odluke provodi sama ili s onima koji joj se pridruže. Amerikanci će međunarodnoj zajednici još trebati odgovoriti i na ključno pitanje: je li Irak zaista bio prijetnja cijelom svijetu?</p>
<p>A što će biti s terorizmom, nitko ne može predvidjeti. Egipatski predsjednik Hosni Mubarak kaže da će ratne slike iz Iraka stvoriti stotinu novih Bin Ladena.</p>
<p>I sve se opet vraća na početak: može li se terorizam iskorijeniti oružjem? Nije li ipak riječ o dubokom nerazumijevanju civilizacija, što za sudbinu svijeta može biti kobno. Ratna pobjeda tako bi dugoročno mogla postati poraz, a oni koji će sada izgubiti mogli bi to dugoročno smatrati pobjedom.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Hoće li Slovenci vratiti ustupak</p>
<p>ŽELJKO BUKŠA</p>
<p>Iako su mnogi sumnjali da će se provedba slovensko-hrvatskog ugovora o NE Krško ponovno zakomplicirati, ponajprije zbog dosadašnjih iskustava sa Slovencima, čini se da će jedan veliki međudržavni problem ipak biti riješen. Jer HEP ponovno, nakon pet godina, ima svoje predstavnike u Upravi i Nadzornom odboru elektrane, uskoro bi prema Hrvatskoj trebale krenuti velike količine prilično jeftine struje, a najavljeno je i plaćanje odštete za neisporučenu struju od 1. srpnja prošle godine.</p>
<p>Drugo je pitanje je li Hrvatska u toj priči mogla i bolje proći. Mogla je, ali... Najbolje bi vjerojatno bilo da je tadašnja vlada, odmah nakon što su Slovenci 1998. prisvojili hrvatsku polovicu nuklearke, pokrenula međunarodnu arbitražu, jer bi šteta bila manja, a postupak već gotov. No to, na žalost, nije učinjeno pa se u međuvremenu situacija dodatno zakomplicirala, a sadašnja se vlada našla pred dvojbom kako zaštititi hrvatsko vlasništvo – međunarodnom arbitražom ili pokušati vratiti suvlasničko pravo u nuklearki.</p>
<p>Vlada se odlučila za drugo rješenje, svjesna da bi skupa arbitraža trajala godinama, kao i da u takvim slučajevima arbitri, prema tvrdnjama stručnjaka, obično nastoje postići dogovor suprotstavljenih strana. To znači da Hrvatska ne bi dobila sve što bi tražila, a istodobno bi mnogo gubila, jer bi velike količine struje do 2023. morala osiguravati iz skupljih izvora. Zato je odlučila omogućiti HEP-ov povratak u elektranu. U suprotnom bi, naime, osiguravanje te struje iz drugih izvora, prema podacima Ministarstva gospodarstva i HEP-a, bilo skuplje za 720 milijuna dolara.</p>
<p>Ali da Hrvatska dođe do toga, Slovencima je oprošteno oko 300 milijuna dolara za neisporučenu struju do 1. srpnja prošle godine i prihvaćena je obveza da će se, ako se ne nađe bolje rješenje, do 2025. preuzeti polovica radioaktivnog otpada.</p>
<p>Ukratko, Vlada je procijenila da je ovakvo rješenje ipak bolje od međunarodne arbitraže, dakle manje loše od dva moguća. No, pitanje je hoće li Slovenci i kada Hrvatskoj vratiti veliki ustupak u pregovorima o NE Krško.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Što je bolje ukinuti - inozemstvo ili siromaštvo</p>
<p>Čini vam se ciničnim kraj toliko siromašnih i nezaposlenih Hrvata govoriti o legalizaciji investicija hrvatskih građana u inozemstvu? Naricanje zbog (vječno) loših okolnosti nikad nikome nije pomoglo, prilika da proširi posao jest</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>U vrijeme ratova, ostale vijesti odlaze u pozadinu. Današnja velika bitka vodi se, doduše, tisućama kilometara daleko od Hrvatske, ali ipak Bagdad nikad nije bio bliže Zagrebu. Baš zato, čini mi se da je važno podsjetiti na neke od prošli tjedan tek na brzinu zabilježenih domaćih točaka, koje bi, da nije Iraka, danima zvonile medijima.</p>
<p>Vlada je u četvrtak prihvatila dugo čekani devizni zakon koji će, probije li se kroz sabornicu, omogućiti Hrvatskim građanima da zaigraju na globalnim financijskim tržištima. Za početak samo u 30 zemalja članica Organizacije za ekonomski razvoj i suradnju (OECD), samo obveznicama i to samo onih izdavača koji su od međunarodnih agencija zaradili dugotrajnu ocjenu »A«. </p>
<p>Današnji zakon građanima ne dopušta ulaganje u vrijednosne papire preko granice (to smiju samo banke, mirovinski i investicijski fondovi). Zakon će, naravno, pripustiti i strane obveznice na hrvatsko tržište, uz nešto blaži donji prag međunarodnih rejting agencija (BBB). Rizična igra može početi, a mnogi će otkriti da je, unatoč zamkama ovog biznisa koji je mnoge na Zapadu dotjerao do prosjačkog štapa, ipak sigurnija od danas u Hrvatskoj omiljenih sportskih kladionica ili upornog čekanja jackpota.</p>
<p>Ono što je (bogatijim) građanima ipak važnije - usvoje li ga zastupnici (a morat će se složiti barem s nekom korigiranom varijantom zbog procedure hrvatskog pridruživanja Europskoj uniji) zakon će im napokon omogućiti da se ne osjećaju kao lopovi kada iz hrvatske iznose kapital za investiranje.</p>
<p>Čini vam se ciničnim kraj toliko siromašnih i nezaposlenih Hrvata govoriti o legalizaciji investicija hrvatskih građana u inozemstvu? Razmislite još jednom. Što je bolje ukinuti - inozemstvo ili siromaštvo? Demagogija? Da, ali samo u prvom pitanju. Naricanje zbog (vječno) loših okolnosti nikad nikome nije pomoglo, prilika da proširi posao jest, a olakšavanje kolanja novca napokon će hrvatske građane izvući iz podređenog položaja u odnosu na strane investitore, ali i ostale strance koji žive (i rade) u Hrvatskoj.</p>
<p>Analitičari za ovu godinu i dalje Hrvatskoj proriču prilično dobre dane uz gospodarski rast čvrsto iznad tri posto. To je, doduše, ispod prošlogodišnjih 5,2 posto (5,9 u zadnjem tromjesečju), no riječ je još uvijek o rastu znatno boljem od globalnog prosjeka. (Za usporedbu: rast BDP-a u razvijenim zemljama po procjenama Svjetske banke ove bi se godine trebao popeti s 1,4 na 1,9 posto, dok bi zemlje u razvoju s 3,1 trebale doskočiti na četiri posto.) Tvrdoglavi potpredsjednik Vlade Slavko Linić ni u svojim procjenama za ovu godinu ne odustaje od optimističnih 4,2 posto gospodarskog rasta, no i sam (za njega neuobičajeno bojažljivo) ističe da je riječ o gornjoj granici. Ali...</p>
<p>Nijedna od tih prognoza neće se, međutim, ispuniti zakaže li turistička sezona. Poučeni posljedicama domaćeg ratnog iskustva na turizam, priobalni Hrvati već bi trebali imati spremnu alternativu. Imaju li?</p>
<p>Državni statističari tvrde da su siječanjske neto plaće Hrvata u odnosu na prošlu godinu porasle 7,3 posto. Onaj tko to osjeća daleko je iznad prosjeka, za ostale je to i dalje samo statistika. Da ne bude pretjeranog optimizma - i ovako narasla, prosječna hrvatska plaća još uvijek je manja od 4000 kuna.</p>
<p>Vijest iz inozemstva: Mlađan Dinkić, guverner Narodne banke Srbije, zatražio je od vlasti u svojoj državi da se Hrvatskoj oteža kupnja srbijanskih kompanija. Razlog: hrvatsko blokiranje financijskih sredstava Srbije i Crne Gore koja leže na računima u SAD-u, a Hrvatska ih smatra dijelom sukcesijske mase.</p>
<p>Postjugoslavenski razgovori o sukcesiji još jednom su, ovaj put u Skopju, završili bez sporazuma. Srbija i Crna Gora, ali i Velika Britanija, uzrok takvoj sporosti pregovora vide u hrvatskom blokiranju nekih američkih računa danas već dvostruko bivše Jugoslavije. </p>
<p>Pitanje: Bi li se itko od njih, zbog ubrzavanja bilo kakvih pregovora, odrekao novca za koji smatra da mu pripada?</p>
<p>Dobra vijest: Prvi dan travnja Hrvatska je (opet) i formalno postala suvlasnicom nuklearke u Krškom. To nas suvlasništvo neće učiniti sretnijima, ali nam vraća mogućnost nadzora nad sve starijom nuklearkom samo tridesetak kilometara udaljenom od Zagreba. Prijeporne točke (cijena neisporučene energije i odlagalište otpada) i dalje ostaju za raspravu. </p>
<p>Vijest u koju je bilo teško povjerovati: Zadnji dan ožujka Ina je snizila cijenu benzina. Doduše samo za 3,2 posto (što se na benzinskoj stanici pretvara u nekoliko lipa), no riječ je o potezu koji ipak budi smiješak na licima hrvatskih građana. Vrludanje cijena naftnih derivata na svjetskim tržištima (ovaj put izazvano ratom u Iraku) dosad se u domaćim novčanicima moglo osjetiti samo kad je cijena putovala naviše.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Zašto političari tako loše komuniciraju s javnošću</p>
<p>Zapadni analitičari tvrde da građani tranzicijskih zemalja imaju nerealno visoka očekivanja od vlasti pa se lako razočaraju i ni jednoj političkoj opciji ne dopuštaju dva mandata za redom. No anketa o kojoj su u subotu raspravljali Račanovi socijaldemokrati svjedoči kako birači vjeruju da je vlast mogla napraviti više da je veći dio energije utrošene na unutarkoalicijske svađe uložila u rješavanje problema koji muče obične građane. I u pravu su</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Vrh SDP-a je u subotu zaključio da stranka trenutno ima podršku samo 13 posto hrvatskih birača jer ni socijaldemokrati, ni ostale stranke koalicije na vlasti nisu znale javnosti predočiti sve dobro što su u prošle tri godine napravili. To je točno. Ali samo djelomično.</p>
<p>Točno je da su neke, prije 2000. nezaobilazne mučne, teme skinute s dnevnog reda. Isplata mirovina više nije udarna vijest. Više ne odlazimo u masovni prekogranični šoping po salamu, mlijeko, deterdžente... jer se to više ne isplati. Iako tvrtke i dalje teško naplaćuju račune, dramatični lanac neplaćanja je prekinut. Rast plaća usklađen je s gospodarskim rastom i ne gradi se na doštampavanju novca. Neke su se stvari, dakle, vratile u normalu. S mrtve točke pokrenuti su i prastari planovi o autocesti Zagreb – Split. Mogućim se pokazao i opstanak, pa i napredak države bez svemoćnog Velikog vođe. A i Europskoj uniji smo bliže nego ikada.</p>
<p>No, sve to građani, očito, ne smatraju dovoljnim. Jesu li i hrvatski građani počeli reagirati kao tipični birači tranzicijskih zemalja koji, tvrde neki zapadni analitičari, imaju nerealno visoka očekivanja od garnitura na vlasti? Pa se lako razočaraju i ni jednoj političkoj opciji ne dopuštaju dva mandata za redom?</p>
<p>Ima nešto istine u tome. Ali anketa o kojoj su u subotu raspravljali Račanovi socijaldemokrati svjedoči da to ipak nije sve. Golema većina građana smatra da se vlast previše bavila sama sobom, a premalo gospodarskim problemima. Čak 45 posto građana smatra da političari previše pričaju o samima sebi, a ukupno 69 posto da premalo pričaju o nezaposlenosti (24 posto), idejama za razvoj gospodarstva (18 posto), životnom standardu (14 posto), problemima običnih građana (13 posto).</p>
<p>Birači, dakle, vjeruju da je vlast mogla napraviti više da je barem veći dio energije utrošene na unutarstranačke i unutarkoalicijske svađe i prepucavanja uložila u rješavanje problema koji muče one koji ih biraju i plaćaju. I u pravu su. </p>
<p>Ako se ti rezultati povežu s nesporno lošom komunikacijom vlasti s javnošću, stranke na vlasti moraju se prije svega upitati kako to da su tako uspješno javnost obavještavale o svakoj unutarkoalicijskoj svađi, a tako loše o svemu dobrome što su učinile. </p>
<p>Nerijetko se na Markovu trgu može čuti da su novinari velikim dijelom krivi za sve to, jer traže samo prilike za senzacionalističke naslove. No, novinari informacije za takve naslove nisu iz prsta isisavali. Redovno su ih i obilato dobivali od političara. No, kada je IRI-jeva anketa podvukla crtu, pokazalo se da su radili uglavnom u korist vlastite štete. </p>
<p>A razlog je jednostavan. Hrvatski političari, većinom odrasli i formirani u vremenu kada je politika odlučivala apsolutno o svemu, pa i rezultatima izbora, uglavnom još nisu spremni priznati da su dobri odnosi s javnošću – temelj svake izborne pobjede u demokratskim društvima – posao koji ne znaju raditi i da bi, kao svi zapadni političari, trebali slušati što im struka govori.</p>
<p>A pravila struke kazuju da se političar, koji želi pobijediti na izborima, mora baviti temama koje najviše muče građane. I mora pažljivo i uporno najavljivati i unaprijed objašnjavati svoje poteze. Vlast je, na primjer, to propustila učiniti kada je desetke tisuća onih koji su navodno bili zaposleni, ali nisu mjesecima a neki i godinama primali plaću, i službeno proglasila onime što doista jesu – nezaposlenima. Pa je nezaposlenost rasla, što je opozicija obilato koristila za skupljanje bodova.</p>
<p>No, zanimljivo je da su i oporbenjaci uglavnom činili istu pogrešku kao i vlast, pa se na primjer HDZ u posljednje tri godine najviše istaknuo na temama poput Haaga ili prije neki dan Iraka, koje su jako, jako nisko na ljestvici prioriteta koju slažu građani. Zato ni HDZ nije uspio povratiti znatniji dio birača izgubljenih 3. siječnja 2000.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Mora li pokojni američki ministar Ron Brown biti žrtvom protuameričkih istupa u Hrvatskoj</p>
<p>Sedmu obljetnicu tragične smrti američkog ministra vanjske trgovine Browna na neprimjeren je način obilježila »Slobodna Dalmacija« 4. travnja, pod naslovom »Direktor zračne luke blagoslovio Ameriku« i s još upečatljivijim nadnaslovom »Komemoracija u Dubrovniku u počast Ronu Brownu iskorištena kao prilika za slavljenje američke politike« / Intonacija teksta i naslova o tom događaju implicira da je direktor zračne luke morao kritizirati američku vojnu intervenciju u Iraku i to baš na komemoraciji jednom američkom visokom dužnosniku koji je svojom smrću dio američke solidarnosti s Republikom Hrvatskom ugradio i hrvatskom narodu</p>
<p>VJEKOSLAV KRSNIK </p>
<p>U četvrtak 3. travnja u dubrovačkoj zračnoj luci skromno je obilježena sedma obljetnica tragične smrti američkog ministra vanjske trgovine Rona Browna, koji je na čelu jake trgovinske delegacije 1996. bio u posjetu Hrvatskoj, da se zemlji koja se tek počela oporavljati od velikosrpske agresije pruži razvojna gospodarska pomoć.</p>
<p>Godišnjicu je na neprimjeren način obilježila Slobodna Dalmacija u broju od 4. travnja, na udarnoj posljednjoj stranici, pod peterostupačnim naslovom »Direktor zračne luke blagoslovio Ameriku« i s još upečatljivijim nadnaslovom »Komemoracija u Dubrovniku u počast Ronu Brownu iskorištena kao prilika za slavljenje američke politike«.</p>
<p>Budući da se radi o ne tako rijetkom slučaju antiamerikanizma na pogrešnom mjestu, a još više o totalnoj neprofesionalnosti uredništva splitskog dnevnika, osjećam se ponukanim da na to upozorim.</p>
<p>Prije svega, da bi se stvari razumjele valja citirati u tom tekstu navedenu izjavu direktora dubrovačke zračne luke Tonča Peovića: »U današnje vrijeme kad se Amerikanci u Iraku bore za miroljubivu ekonomiju i protiv prijetnje terorizma, sjetimo se svih onih koji su u misiji mira ovdje poginuli prije sedam godina. Hrvatski narod nikad neće zaboraviti političku, ekonomsku i vojnu potporu SAD-a. God bless America«!</p>
<p>Odmah u uvodu spomenutog teksta na posljednjoj stranici Slobodne Dalmacije novinar s tog skupa je izvijestio, a urednik pustio sljedeću komentatorsku rečenicu: »Neočekivana izjava podrške američkoj intervenciji u Iraku direktora zračne luke Tonča Peovića...«.</p>
<p>Ovdje se odmah neizostavno postavlja nekoliko pitanja.</p>
<p>Iako je od tragične nesreće u Dubrovniku prošlo samo sedam godina, uredništvo Slobodne Dalmacije pokazuje nevjerojatnu zaboravnost, da ne uporabim neku težu riječ, u odavanju počasti visokom američkom dužnosniku i svima koji su stradali u toj zrakoplovnoj nesreći. Oni su bili u misiji mira i podrške tek oslobođenoj Republici Hrvatskoj nakon operacija »Oluja« i »Bljesak« kojima su, uz prešutnu američku pomoć, oslobođeni okupirani dijelovi zemlje.</p>
<p>Treba podsjetiti da je i Hrvatska bila žrtva jednog diktatora koji je koristio terorističke metode u pokušaju da velikosrpskom agresijom osvoji dijelove hrvatskog teritorija.</p>
<p>Što je prirodnije za direktora dubrovačke zračne luke nego da se podsjeti na taj način tog tragičnog događaja, uzimajući sebi i slobodu jer, napokon, živimo ipak u demokratskom društvu, da to iz vlastitog kuta poveže s američkom vojnom akcijom u Iraku. I što je prirodnije nego da na kraju svojeg podsjećanja kaže da hrvatski narod, među koji očito ne želi pripadati uredništvo Slobodne Dalmacije, neće nikad zaboraviti političku, ekonomsku i vojnu potporu SAD-a.</p>
<p>Napokon, direktor nije blagoslovio Ameriku nego se pozvao na Boga da je blagoslovi, neovisno o tome kako u sadašnjem trenutku, s obzirom na rat u Iraku, nekima to zvučalo. I ako bi baš trebalo komentirati njegovu izjavu, onda ona nikako ne bi smjela biti označena kao neočekivana, nego kao očekivana od dužnosnika zračne luke u blizini koje je, u svojoj plemenitoj misiji na čelu američkog izaslanstva, poginuo ministar Brown.</p>
<p>Intonacija teksta i naslova o tom događaju implicira da je, prema mjerilima Slobodne Dalmacije, direktor Peović morao kritizirati američku vojnu intervenciju u Iraku i to baš na komemoraciji jednom američkom visokom dužnosniku koji je svojom smrću dio američke solidarnosti s Republikom Hrvatskom ugradio i hrvatskom narodu.</p>
<p>Za svakoga tko logično razmišlja, to je jednostavno izvan pameti. Osim, naravno, uređivačkoj politici Slobodne Dalmacije.</p>
<p>Ove sam retke napisao u ime, vjerujem, velike većine hrvatskih građana koji, neovisno o dnevnoj politici, kad je riječ o strancima poginulim u godinama hrvatske borbe za slobodu i neovisnost, cijene i odaju dužno i duboko poštovanje njihovoj misiji i pomoći koju su svojim životima ugradili u stvaranje Republike Hrvatske.</p>
<p>Autor je slobodni novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Cinično-agresivnim činom američke administracije diskreditirano je i načelo osnivanja Europske unije</p>
<p>Američkim je udarom na kredibilitet, smisao i budućnost Ujedinjenih naroda u glib nezajažljive sebičnosti jedne globalno povlaštene nacije i njenoga arogantno neoimperijalističkoga vojno-industrijskog kompleksa potonulo i svečano načelo o svjetskoj organizaciji, osnovanoj zato da više nikada ne bude svjetskoga rata – istim je cinično-agresivnim činom sadašnje washingtonske administracije diskreditiran i princip osnivanja Europske unije, kao asocijacije koja je trebala jednom zauvijek učiniti cijeli europski kontinent područjem mira i pravde / Pod američkim su se pritiskom na stranu ratoborno »antiterorističke« washingtonske mezalijanse svrstali upravo oni europski lideri – Blair i Aznar – koji za takvu odluku nemaju ni približnog pokrića u raspoloženju demokratskih javnosti u svojim zemljama / Nije sada vrag u tome što će Blair ili Aznar vjerojatno izgubiti sljedeće izbore – nego u turobnoj istini da je njihovim »hrabrim« gaženjem uzorno europskog načela o uvažavanju javnoga mnijenja diskreditiran jedan od ključnih »kriterija iz Kopenhagena«, onaj o punokrvnoj demokraciji, kao o vrijednosti koju zemlje-kandidati moraju dosegnuti da bi se izjednačile sa zemljama-članicama. Što, dakle, ostaje od uvjerljivosti tog uvjeta – ako se predsjednici vlada dviju velikih i važnih članica EU opredjeljuju za potporu američkoj »viziji« razvaljivanja Iraka</p>
<p>STJEPO MARTINOVIĆ</p>
<p>Kako se bliži svibanjski prijam u Europsku uniju deset novih članica, zemalja kojima je lanjskog prosinca u Kopenhagenu upućen službeni poziv da se priključe toj asocijaciji, u (zapadno)europskoj medijsko-političkoj javnosti sve se češće čuje dvojba (ni)je li EU prije postao žrtvom nove polarizacije snaga, potaknute američkim unilateralizmom i sumrakom Ujedinjenih naroda, nego što su pridošlice mogle utjecati na konsolidaciju proširene Unije. </p>
<p>Tako se, od skupa u Nici elaborirana teza da će nove članice – zbog niza institucionalnih promjena – pristupiti jednoj drukčijoj Uniji prometnula u nedoumicu u kakvu će EU one zapravo, ili uopće, ući?</p>
<p>Tri su ključna razloga koja potiču na takva, sve zamjetnijom tjeskobom obilježena promišljanja. Prvi je u samoj naravi Europske unije, kao asocijacije utemeljene ugovorom zemalja-osnivačica i osnažene kasnijim dokumentima, također, ugovornog karaktera. </p>
<p>Takvoj Uniji međunarodni je poredak u znaku Ujedinjenih naroda – opet jedne ugovorne asocijacije, utemeljene njenom Poveljom – bio prirodno okruženje, ono koje istodobno potvrđuje valjanost koncepta supranacionalne udruge zapečaćene slovom temeljnog dokumenta i održavane u stanju višeslojne djelotvornosti sporazumima, deklaracijama, rezolucijama... njenih tijela jasnoga međunarodno-pravnog legaliteta i demokratskog legitimiteta.</p>
<p>Američkim rušenjem sustava takve verifikacije u međunarodnoj politici i »njenog nastavka drugim sredstvima« ultimativno je uzdrman koncept dobrovoljne međuovisnosti država-članica UN-a, a time je upućen i težak izazov modelu prijenosa dijela nacionalnog suvereniteta zemalja koje se demokratskom (referendumskom) odlukom svojih građana udružuju u EU radi ostvarivanja onih interesa, vizija i prava kojima je nacionalna država politički i sigurnosno preuzak, a ekonomski i socijalno sputavajući prostor.</p>
<p>Napokon, kao što je američkim udarom na kredibilitet, smisao i budućnost Ujedinjenih naroda u glib nezajažljive sebičnosti jedne globalno povlaštene nacije i njenoga arogantno neoimperijalističkoga vojno-industrijskog kompleksa potonulo i svečano načelo o svjetskoj organizaciji, osnovanoj zato da više nikada ne bude svjetskoga rata – istim je cinično-agresivnim činom sadašnje washingtonske administracije diskreditiran i princip osnivanja Europske unije, kao asocijacije koja je trebala jednom zauvijek učiniti cijeli europski kontinent područjem mira, pravde, ekonomsko-socijalnog razvoja i pune afirmacije prava čovjeka i građanina.</p>
<p>Drugi težak udarac vjerodostojnost Unije doživjela je podvalom onoga pentagonskog lobista koji je inscenirao podmuklu predstavu s pismom Vilniuske skupine – jer je provaljeno kako je nekim zemljama-kandidatima američki vojno-sigurnosni kišobran važniji od principijelne dosljednosti i poštivanja kućnoga reda što su ga u Uniji uspostavile ključne zemlje dosadašnje Europe petnaestorice, ponajprije Francuska, Njemačka i države Beneluksa. </p>
<p>Tako je na vidjelo izbila uznemirujuća istina da one zemlje koje su američko sigurnosno skrbništvo svojedobno prihvatile kao bogomdanu zaštitu od ledene prijetnje s rusko-nacionalističkog Istoka ni sada, iako se Moskva pomirila s proširenjem NATO-a »do pod zidine Kremlja«, ne doživljavaju EU kao relevantan sustav kolektivne sigurnosti.</p>
<p>O obrambenom deficitu EU-a piše se i govori desetljećima, polazeći uvijek od istih dviju premisa – nemogućnosti dosezanja političkog konsenzusa o utemeljenju jedinstvene sigurnosne politike, pa time i zajedničke oružane sile, te o jednako bezizglednom nastojanju nekih zemalja da osmisle koncept kolektivne obrane koji bi bio komplementaran NATO-u, a ne suprotstavljen paktu i (osobito) američkoj dominaciji tom alijansom. </p>
<p>Takozvani europski obrambeni identitet bio je i ostao jednako fikcija u vrijeme osnivanja zapadnoeuropske unije i gašenja tog mrtvorođenčeta skupne sigurnosne politike EU-a, a debakli, poput onog u vrijeme rata na bivšemu jugoslavenskom prostoru, samo su rušili i ono malo kredibiliteta Unije kao (i) obrambene asocijacije.</p>
<p>Napokon, treći udarac Amerika je – pokrećući »oslobodilački« pohod na Irak – brutalno usmjerila u osobito važan temeljni kamen Europske unije zvan demokratski legitimitet postupaka vlasti. Štoviše, pod američkim su se pritiskom na stranu ratoborno »antiterorističke« washingtonske mezalijanse svrstali upravo oni europski lideri – Blair i Aznar – koji za takvu odluku nemaju ni približnog pokrića u raspoloženju demokratskih javnosti u svojim zemljama.</p>
<p>Tako je u prah i pepeo otišlo još jedno od posvećenih Unijinih načela: transparentna i neprijeporno demokratska potka prema kojoj donositelji odluka u izvršnoj vlasti mogu »risati« pragmatična rješenja problema što ih donosi vrijeme obilježeno zastrašujućom dominacijom jedine preostale svjetske sile. </p>
<p>Nije sada vrag u tome što će Blair ili Aznar vjerojatno izgubiti sljedeće izbore – nego u turobnoj istini da je njihovim »hrabrim« gaženjem uzorno europskog načela o uvažavanju javnoga mnijenja diskreditiran jedan od ključnih »kriterija iz Kopenhagena«, onaj o punokrvnoj demokraciji, kao o vrijednosti koju zemlje-kandidati moraju dosegnuti da bi se izjednačile sa zemljama-članicama.</p>
<p>Što, dakle, ostaje od uvjerljivosti tog uvjeta – ako se predsjednici vlada dviju velikih i važnih članica EU opredjeljuju za potporu američkoj »viziji« razvaljivanja Iraka u ime rušenja diktatora čiji je najveći grijeh što nije (više!) jedan od njihovih »kurvinih sinova«, a ne za odanost načelu kojim tako rado mašu ispred nosa onima koji teže kandidatskom statusu?</p>
<p>Još u trenutku kad je bilo jasno da će Amerikanci krenuti na Irak i bez »licence« Vijeća sigurnosti, mnogi su komentatori izrekli ocjenu da su UN i međunarodni poredak uspostavljen Poveljom svjetske organizacije prve žrtve unilateralne odluke Bijele kuće. </p>
<p>Sad je već nedvojbeno da nema više čak ni onog NATO-a kakav se bio ispilio stihijskom transformacijom u danima njegove prve oružane akcije(!) – bombardiranja miloševićevske Jugoslavije, kakve-takve, ali ipak suverene i međunarodno priznate države. </p>
<p>Jer što je ostalo od izvorne koncepcije zapadne obrambene alijanse, ako ne samo što nema više svoga »najdražeg neprijatelja«, nego je i ključna, vojno najmoćnija i politički najutjecajnija zemlja saveza postala izvor prijetnje svima koji su »protiv nje – jer nisu s njom«?</p>
<p>Ponavljajući, na kraju, tezu da je američkim unilateralizmom ugrožena vjerodostojnost središnjih elemenata vrijednosne i načelne arhitekture Europske unije, ipak ne želim vjerovati da bi ona mogla biti sljedeća žrtva njime skrojenoga »novog svjetskog poretka«. </p>
<p>Zamjećuju se, naime, dva ohrabrujuća znaka. Kao prvo, demokratske javnosti u nizu zemalja – na primjer u Francuskoj i Njemačkoj – snažno honoriraju principijelnu politiku svojih »antiamerički« raspoloženih vođa. Jacques Chirac nikad nije uživao 84-postotnu potporu javnoga mnijenja, kao sad!</p>
<p>Kao drugo, i u onim zemljama »nove Europe« koje su (o)lako bile posrljale u američki tabor javljaju se drukčija promišljanja. Naime, zamjećuje se da se nije primio atribut »nova Europa« u rumsfeldovskom smislu, kao etiketa koja resi zemlje u srazu sa »starom Europom« jalovih načela i mlitave politike, nesposobne obračunati se s nitkovima koji vitlaju oružjima za masovno uništavanje – nego se ta sintagma obnavlja kao zbirna imenica za proširenu EU.</p>
<p>Bjelodan osvajačko-kolonijalni karakter američkog pohoda na Irak, prokazan najavom da Washington neće dopustiti da Ujedinjeni narodi preuzmu upravu nad »desadamiziranom« zemljom i već podijeljenim koncesijama (isključivo američkim kompanijama!) za poratno gospodarenje iračkom naftom i drugim dobrima, čini se da otrežnjujuće djeluje i na one »nove Europljane« koji su bili mnogo ranije povikali hop! nego što su bili sposobni i skočiti. </p>
<p>U vrijeme hladnoga rata avanturizam jedne velesile bio je obuzdavan nuklearnim »sredstvima odvraćanja« druge. Može li se zamisliti europsko-američki »hladni rat« u znaku europskoga principijelno-političkog odvraćanja Amerike od unilateralnog podvrgavanja svijeta novom poretku u znaku vrlo stare, a po zlu poznate, politike topovnjača? </p>
<p>Autor je novinar, savjetnik za komunikacije s javnošću, član je Predsjedništva Liberalne stranke.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Smiješna je pomisao da netko drugi osim nas samih može stvoriti našu sreću ili nesreću</p>
<p>Rođenje ili pripadnost nekoj vjeri ne može biti mjerodavno ni za čiju superiornost ili inferiornost. Karakter je jedini odlučni čimbenik. Pod spoznajom se ne smatra dogmatsko vjerovanje. Sama vjera nije dovoljna. Istine dobivene iz druge ruke, posrednim putem, na osnovi autoriteta drugih ljudi ili spisa, ostaju za naš duh vanjske i ne postaju dio naših života. Zato ima toliko mnogo vjera i religija međusobno suprotstavljenih / Pogledajte kako svijet postupa s ljudima koji su dobri, osjetljivi, nježni i uljudni, kako su neshvaćeni, kako najbolje uzimaju sebični, kako onaj koji pomaže mora pomagati sve više i više i još svijet nije zadovoljan. Zašto čovjek nije nesebičan? Zato što više dobiva ako je sebičan. Liberalizam prihvaćamo dok smo siromašni i ništa nemamo. Kada steknemo bogatstvo i moć postanemo vrlo konzervativni. Siromašan čovjek je demokrat, kada se obogati postane aristokrat</p>
<p>DAMIR ADAMČIĆ</p>
<p>Samo na moralnoj podlozi nastaje moć i blagostanje pojedinca i naroda: što je moralni standard naroda viši to moćniji postaje narod. Kad neki narod ili civilizacija pobjeđuje onda je to više snagom duha nego fizičkom snagom. A kada propada onda je to zbog nedostatka duhovne moći i vitalnosti.</p>
<p>Ako se etika postavi da počiva na nestabilnom pijesku metafizike, teologije ili filozofije ona će imati nesigurno trajanje. Etika mora biti sazidana na stijeni činjenica, nezavisna od dogmi, žrtvovanja, obreda i tajni, ali uz unutarnju duhovnu promjenu i sustav samoodgoja.</p>
<p>Stoljeća se prepisuju. Narodi se međusobno kopiraju, a kada se za iste stvari nađu različita imena to je već dovoljan razlog za klanje i prolijevanje krvi prema načelu: moj bog je bolji od tvog ili bog jednog čovjeka je zlo za drugog, i to je već dovoljan razlog da si međusobno prerežu grkljan.</p>
<p>Ljudi ne čine zločine s većom spokojnošću i uvjerenjem nego onda kada im se kaže da to čine u ime vjere. Povijest je puna priča o vjerskim ratovima. Ali pritom treba imati jedno na umu: te ratove nije izazvalo mnoštvo vjera nego nesnošljivost one vjere koja se smatrala vladajućom.</p>
<p> U sukobu Kur'ana i Bhagavadgite (muslimana i hindusa) ubijeno je milijun ljudi.</p>
<p>U vjerskim raspravama, koje su obično žestoke i netolerantne, svaki protivnik je ateist. Ako netko ne prihvaća naša uvjerenja on je otpadnik, heretik ili nevjernik. Svaka religija započinje kao hereza a završava kao dogma. Sve prepirke i rasprave u pogledu religije, filozofije i teologije pokazuju da duhovnost nije prisutna.</p>
<p>Povijest metafizičkih rasprava uči da sigurno tlo i moralni zakoni počinju se kolebati pod našim nogama kad pokušamo poletjeti u nesigurnu sferu spekulacije. Tada ljudi postanu fanatični, netolerantni i neprijateljski raspoloženi. Stoga se trebamo vratiti iskustvu i činjenicama i ne dopustiti da u prazno lepršamo svojim krilima po praznini apsoluta.</p>
<p>»Naša domišljanja o vječnom isto su onoliko vrijedna koliko i predodžbe pileta koje se još nije izleglo o tome kako može izgledati vanjski svijet«. (Buddha) Anarhija u mislima dovodi do anarhije u moralu pa je kroz ljudsku povijest dominirao spekulativni kaos prepun nedosljednih teoloških, metafizičkih i filozofskih rasprava i finesa zbog čega je trpio i moralni život. </p>
<p>Velike istine izgubile su se u maglama smušenih metafizike, teologije i filozofije, u maglama spekulativnog kaosa. Oni koji ne vide istinu skreću na puteve maštanja.</p>
<p>Razumnog čovjeka mora preneraziti fanatizam protivničkih skupina, proturječni sustavi, plima i oseka uvjerenja što je sve dokaz da je metafizičko, religijsko, filozofsko i teološko mišljenje neplodno i vodi u fanatizam i nevolje. </p>
<p>Čovjekovo spasenje ne zavisi od sitnih distinkcija u metafizičkim, filozofskim, teološkim i inim shvaćanjima, ili od navike da se neumorno postavljaju pitanja ili od urođene bistrine u duhovnim raspravama ili od prihvaćanja sumnjivih dogmi ili vršenja mračnih obreda ili bilo kakvih obreda i ceremonijala, radi odobrovoljavanja ljutita boga.</p>
<p>Oluja božanskog gnjeva stalno je visjela nad ljudskim aktivnostima. Svijet iskustva ne traži boga za svoje objašnjenje. Spasenje ovisi o usavršavanju karaktera i posvećivanju sebe dobru. Ako čovjek vidi stvari kakve one zaista jesu, prestat će ići za sjenama i prihvatiti se velike stvarnosti dobrote, ostavljajući po strani metafizičke spekulacije, istražujući bez predrasuda činjenice iskustva. Visoki ideali ćudoređa mogu se provoditi, a da se pritom o bogu i duši ne misli onako kako o tom misle religije.</p>
<p>Moralni zakon nije slučajni pronalazak nekog iznimnog duha niti dogma dobivena sumnjivom objavom, nego nužni izraz istinske stvari. Zato istinu treba nepristrano istraživati bez ikakvih predrasuda, bez poziva na natprirodnu silu ili objavu.</p>
<p>Čovjek je odgovoran pred samim sobom i pred onima koji su pogođeni njegovim izborom. Nema božanskog suca. Smiješna je pomisao da netko drugi osim nas samih može stvoriti našu sreću ili nesreću. </p>
<p>Našu vrlinu ne stvara ni naša religija, još manje boja kože, bogatstvo ili porijeklo. Vrlina se stječe djelima. Čovjek se rađa u svijet koji je sam stvorio (svojim djelima). Sami bacamo kocke u krilo pravednosti, a odgovor je uvijek nepogrešiv, točan i pravedan.</p>
<p>Rođenje ili pripadnost nekoj vjeri ne može biti mjerodavno ni za čiju superiornost ili inferiornost. Karakter je jedini odlučni čimbenik. Pod spoznajom se ne smatra dogmatsko vjerovanje. Sama vjera nije dovoljna. Istine dobivene iz druge ruke, posrednim putem, na osnovi autoriteta drugih ljudi ili spisa, ostaju za naš duh vanjske i ne postaju dio naših života.</p>
<p>Zato ima toliko mnogo vjera i religija međusobno suprotstavljenih. </p>
<p>Skolastička objašnjenja pomračuju učenje svakog genija. Mi promatramo Sokrata očima Platona ili Platona očima Aristotela ili Plotina. Razrađujemo njihove misli ali sami ne mislimo. Istina je jedna iako je mnogostruka tako da sa raznih gledišta možemo vidjeti različite aspekte istine. Prisutan je ponos i tvrdoglav otpor prema istini ako ona ruši stare nazore. Plitke i površne ideje lako se prihvaćaju, a ideje koje od ljudi zahtijevaju preoblikovanje njihove slike svijeta, izazivaju neprijateljstvo.</p>
<p>Zato je pogrešno učenje veoma teško pobiti, jer polazi od nečega što je pogrešno kao da je ispravno. Čovjek se poistovjećuje sa svojom maskom, a ne sa svojom biti, te zbog toga pati nesvjestan uzroka patnje. »Prazan je argument filozofa koji ne olakšava ni jednu ljudsku patnju.« (Epikur).</p>
<p>Pogledajte kako svijet postupa s ljudima koji su dobri, osjetljivi, nježni i uljudni, kako su neshvaćeni, kako najbolje uzimaju sebični, kako onaj koji pomaže mora pomagati sve više i više i još svijet nije zadovoljan.</p>
<p>Zašto čovjek nije nesebičan? Zato što više dobiva ako je sebičan. Liberalizam prihvaćamo dok smo siromašni i ništa nemamo. Kada steknemo bogatstvo i moć postanemo vrlo konzervativni. Siromašan čovjek je demokrat, kada se obogati postane aristokrat. U današnjem svijetu ljudi se ne obaziru na pravednost, a čast i milosrđe su nestali.</p>
<p>Kako možete u jednom tržišnom, natjecateljskom društvu, voljeti sve ljude, u svakom prepoznati brata, ljubiti druge kao sama sebe, a istodobno s njim voditi ogorčenu tržišnu borbu za egzistencijalni opstanak. </p>
<p>I, što je prirodno, kada se s nekim natječete, kada vas (ili vi njega) socijalno ili profesionalno ugrožava, ne možete ga voljeti niti on vas. </p>
<p>On je stoga protivnik, neprijatelj, nikako brat ili prijatelj.</p>
<p>Treba se boriti protiv toga prokletstva zvanog borba za opstanak ili tržišna utakmica. To je pravi i najstrašniji uzrok većine nesreća, briga i zločina. </p>
<p>Ta borba postala je univerzalni zakon, a ne zakon ljubavi ili barem sućuti. Nijedna religija (osim buddhističke) nije to shvatila i ublažila tu oštricu. Stoga su današnje religije isto toliko korisne koliko veslo i kormilo na nasukanu brodu.</p>
<p>Autor je diplomirani pravnik iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Najbrži učenici iz Otoka</p>
<p>Tradicionalni Kros Sportskih novosti, natjecanje koje je mnogim atletičarima bilo prvi korak u karijeri, u nedjelju je na Jarunu okupio oko 4500 učenika osnovnih i srednjih škola, te studente iz svih krajeva Hrvatske. Iako vrijeme nije poslužilo organizatore, ni ono nije omelo uspješan završetak natjecanja koje je ove godine Ministarstvo prosvjete i športa proglasilo Prvenstvom Hrvatske u trčanju u prirodi. </p>
<p>Najviše uspjeha ove godine imali su učenici iz Slavonije, ponajprije oni iz Osnovne škole Josipa Lovretića iz Otoka. Niz pobjeda u kategoriji osnovnih škola dokaz su odličnog rada s djecom u mjestu koje ima samo 6000 stanovnika. Pobjede Otočana još su zanimljivije kad se uzme u obzir da ih vodi samouki trener Mirko Martinović, koji je izrazio nadu da će ovogodišnji uspjesi pokrenuti izgradnju atletske staze uz mjesnu školu. Ove su godine na Krosu prvi puta trčali i srednjoškolci, a izvan konkurencije je nastupilo i oko tisuću studenata zagrebačkih fakulteta. Trčalo se na stazama dugim 1000, 1500 i 2000 metara. Od učenica petih razreda osnovnih škola najbrža je bila Maja Pačarić iz OŠ Josip Kozarac iz Semejaca, dok je u ekipnom poretku prvo mjesto osvojila OŠ Josipa Lovretića iz Otoka. U istoj kategoriji u konkurenciji učenika najbrži je bio Domagoj Mamić iz zagrebačke OŠ A. G. Matoš, dok je ekipna pobjeda također ostala u zagrebu i pripala je učenicima OŠ Marija Jurić Zagorka.</p>
<p>U konkurenciji učenica šestih razreda prva je bila Suzana Jurić iz OŠ Josipa Lovretića iz Otoka, škole kojoj je pripalo i prvo mjesto u ekipnoj konkurenciji. Kod učenika najbrži je bio Antun Horvath iz OŠ Josip Kozarac iz Semejaca, a ekipna pobjeda pripala je ponovno OŠ Josipa Lovretića. U konkurenciji učenica sedmih razreda najbrža je bila Josipa Horvath iz Semejaca, a ekipna pobjeda pripala je učenicama OŠ A. B. Šimića iz Zagreba. Najbrži učenik sedmih razreda bio je Antonio Weingartner iz OŠ Antuna Mihanovića iz Zagreba, dok je ekipna pobjeda ponovno otišla OŠ Josipa Lovretića iz Otoka. U konkurenciji učenica osmih razreda prvo mjesto pripalo je Mirjani Grbavici iz iste škole. </p>
<p>Najbrži učenik osmih razreda bio je Zvonimir Škarec iz OŠ Bisag, dok je ekipna pobjeda pripala OŠ Brezovica. U konkurenciji učenica prvih i drugih razreda srednjih škola, najbrža je bila Katarina Pažur iz Varaždinske gimnazije, škole kojoj je pripala i ekipna pobjeda. U kategoriji učenika prvih i drugih razreda srednjih škola prvo mjesto osvojio je Matej Buhač iz vinkovačke Gimnazije Matije Antuna Reljkovića kojoj je pripala i ekipna pobjeda.</p>
<p>Prvi put na Krosu Sportskih novosti nastupili su i studenti. U konkurenciji studentica prvo mjesto osvojila je Danijela Cvetković s Pravnog fakulteta, a u konkurenciji studenata najbrži je bio Slavko Petrović s Kineziološkog fakulteta. </p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Grad dao Ini sedam lokacija za benzinske postaje</p>
<p>Ina odstupila od lokacija u Kumičićevoj i Sesvetama, a Grad joj je dodijelio dvije u Ulici grada Vukovara te po jednu u Slavonskoj aveniji, Branimirovoj ulici, Aveniji Dubrovnik, Zagrebačkoj ulici te na Jadranskoj aveniji</p>
<p>Mnogi privatni poduzetnici već se duže vrijeme žale kako ne mogu doći do lokacija za izgradnju novih benzinskih postaja u Zagrebu jer je većinu dobrih lokacija unaprijed »okupirala« Ina. Da u tome ima nečega, govori i ugovor sklopljen 24. prosinca 1999. godine.</p>
<p>Ina, tada na čelu s Davorom Šternom, i Grad Zagreb, na čelu s gradonačelnicom Marinom Matulović-Dropulić, sklopili su 1999. godine Ugovor o zamjeni nekretnina, kojim Ina daje Gradu dva zemljišta, a Grad Ini njih sedam. Tako se Ina odrekla zemljišta u Kumičićevoj ulici te građevinskog zemljišta u Sesvetama. Vrijednost zemljišta u Kumičićevoj bila je oko 11,94 milijuna kuna, a onoga u Sesvetama oko 4,2 milijuna kuna. </p>
<p>Grad je Ini u zamjenu dao lokacije za izgradnju benzinskih postaja, i to u Ulici grada Vukovara kod Palače pravde (1,6 milijuna kuna), u Slavonskoj aveniji – sjever (1,7 milijuna kuna), u Ulici grada Vukovara kod Bliznečke (1,2 milijuna kuna), u Branimirovoj kod Retkovca (1,87 milijuna kuna), u Aveniji Dubrovnik kod Zapruđa (1,2milijuna kuna), u Zagrebačkoj ulici (1,25 milijuna kuna) te u Jadranskoj aveniji – sjever (3,16 milijuna kuna). Ukupno ta zemljišta vrijede oko 12 milijuna kuna.</p>
<p>Prema tim iznosima, Grad je ostao dužan Ini oko četiri milijuna kuna pa je dodatno ugovoreno da će se ta razlika podmiriti davanjem Ini dvaju zemljišta – u Slavonskoj aveniji kod HTV-a te u Miramarskoj.</p>
<p> U vrijeme sklapanja ugovora za ta dva zemljišta još nisu bili sređeni imovinsko-pravni odnosi pa ih Ina tada nije mogla dobiti.</p>
<p>Glasnogovornik Ine Josip Gojak potvrdio je u razgovoru za Vjesnik da je ugovor potpisan. »Zamjena je izvršena, to je legalan posao«, rekao je, te dodao da se sve radilo u skladu s urbanističkim uvjetima. Na pitanje kako je to moglo biti napravljeno u skladu s urbanističkim planovima kad Generalni urbanistički plan još uvijek nije donesen, odgovorio je: »Nije se išlo na slijepo, Grad je sigurno predvidio gdje i kako bi gradio objekte«, zaključio je.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Kraj ski-sezone na Sljemenu</p>
<p>Na Sljemenu je u nedjelju službeno proglašen završetak sezone skijanja 2002./2003. U povodu toga Grad Zagreb, Zagrebački skijaški savez i trgovačko društvo Sljeme-Medvednica organizirali su besplatno skijanje na Crvenom spustu, te prigodno druženje građana. No, kako ističe predsjednik ZSS-a Darivoj Repač, nedjelja neće biti i posljednji dan skijanja, jer će žičare raditi i u ponedjeljak, kada će građanima još jedan dan besplatnog skijanja omogućiti Elan-Zagreb. </p>
<p>Repač je skijašku sezonu ocijenio iznimno uspješnom jer je trajala neprekidno više od 100 dana, što je rijetkost. »Budući da na Crvenom spustu još ima snijega, građani dolaze i dalje, pa ćemo možda produžiti skijanje i na sljedeći tjedan. Na žalost danas smo namjeravali organizirati natjecanje Zagreb-Celje, jedan od najstarijih skijaških susreta u Hrvatskoj, ali su Slovenci još u petak otkazali dolazak«, kaže Repač.</p>
<p>Zaključio je da će se zato natjecanje morati organizirati nekom drugom prilikom i pozvao građane da u ponedjeljak dođu na besplatno skijanje. Jer, tko zna, možda će na sljedeću priliku morati čekati još dugo. </p>
<p>B. J.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Obitelj Foršek ponovno na okupu u Damasku</p>
<p>Prilikom donošenja odluke presudilo je to, što je suprug Goran svakodnevno uvjeravao kako se u Siriji osjeća sigurno te da normalno obavlja svoj posao na bušotinama</p>
<p>Dvojbe oko ostanka u Zagrebu ili povratka u Siriju, za obitelj Foršek okončala je ponovnim sastankom cijele obitelji u Damasku. Vesna Foršek i njezini sinovi Ivor i Borna posljednja su tri tjedna boravili u Zagrebu, a diplomirani inženjer geologije Goran Foršek, voditelj istraživačkih radova u Ina-Naftaplinu, zbog posla nije napuštao tu srednjoistočnu zemlju. </p>
<p>»Bilo je upitno hoće li se, nakon proljetnih praznika, početkom travnja, normalno održavati nastava za moju djecu koja u Damasku pohađaju američku školu. Kako nam je javljeno da će škola normalno raditi, odlučili smo vratiti se u Siriju u kojoj živimo već četiri i pol godine«, rekla nam je Vesna Foršek. Prilikom donošenja takve odluke presudilo je to, što ju je suprug Goran svakodnevno uvjeravao kako se u Siriji osjeća sigurno te da radnici Ina-Naftaplina normalno obavljaju svoj posao na bušotinama u Palmyri, 250 kilometara udaljenoj od Damaska. </p>
<p>Vesna nam je rekla kako će nakon povratka u Damask osmišljavati promidžbu naše zemlje. Sredinom svibnja, naime, američka škola već tradicionalno organizira međunarodni dan kada se predstavlja 30 zemalja, iz kojih dolaze polaznici škole. »Običaj je da na taj dan svaka zemlja pripremi svoj štand s tipičnim nacionalnim proizvodima. To su uglavnom razni suveniri, slike, specijaliteti i slično«, rekla je Vesna. Sav prihod od prodaje proizvoda namijenjen je za humanitarne svrhe. Kako doznajemo, Vesni je ususret izašla i Turistička zajednica Hrvatske koja je u tu svrhu darovala raznoliki promidžbeni materijal o našoj zemlji. To su uglavnom naši karakteristični suveniri poput šestinskih šeširića i licitara, videokasete i posteri naših gradova.</p>
<p>Vesna nam je na rastanku rekla da odlazi bez straha, vođena pozitivnim razmišljanjem kako će u Siriji, iako graniči s Irakom, ipak ostati sve mirno. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Umjetnik se žali na štand iako ga je dobio besplatno</p>
<p>Iako ove godine prvi put Tržnice Zagreb nisu organizirale uskrsni sajam u Bogovićevoj ulici, o čemu je Vjesnik već pisao, ove nedjelje, 6. travnja, počela je prigodna prodaja u Ulici Frane Petrića i na Glavnom kolodvoru, a trajat će do 21. travnja, Uskrsnog ponedjeljka.</p>
<p>Hladno nedjeljno jutro spriječilo je trgovce da započnu prodaju na Glavnom kolodvoru, tako da su tamo štandovi zjapili prazni, no u Petrićevoj, na 36 štandova koje su Tržnice Zagreb dodijelile umjetnicima, prodaja je počela. Slikar Željko Horvatić-Brada prodaje slike po cijeni između 60 i 1000 kuna, no požalio nam se da su štandovi u jako lošem stanju, pa mu je tako za vrijeme božićnog sajma ukradeno čak 40 slika.</p>
<p> U odgovoru na ovu opasku, iz Tržnica podsjećaju da su štandovi u središtu grada - besplatni i da bi korisnici sitnije popravke trebali izvesti sami. Sitniji trošak neće utjecati na utržak trgovaca koji se gradskim prostorom, pogodnim za trgovinu, besplatno koriste čak 14 dana, napominju u Tržnicama. </p>
<p>U ponudi vezanoj uz Uskrs, nalaze se keramička, ručno slikana jaja, po cijeni od 20 i 30 kuna. Staklena jaja ukrašena »zlatom« koštaju 100 kuna, zečići su 10 kuna, a jedine uskrsne čestitke na sajmu, one akademske slikarice Carmen Bačura, platit ćete 12 kuna. Nude se uglavnom predmeti za poklone, među kojima su zanimljive naljepnice-vitraji za prozore što ih rade Svebor i Antonia Vidmar, zatim podlošci za čaše s ljubavnim porukama, kao i žarulje ukrašene silikonom. Tu su još i ručno slikana svila, staklene pepeljare, viseći svijećnjaci od glinamola po 25 kuna, te naušnice koje se peku na 1100 Celzijevih stupnjeva, a koštaju 30 kuna.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Služba podrške treba dobiti mjesto i u zakonu </p>
<p>Kako bi i gluhoslijepi postali ravnopravni članovi društva, Udruga gluhoslijepih osoba Dodir uskoro pokreće medijsku kampanju za priznavanje tzv. službe podrške na nacionalnoj i lokalnoj razini. Službu uglavnom čine studenti Studija socijalnog rada, Edukacijsko - rehabilitacijskog i drugih fakulteta, koji govor drugih osoba »prevode« za gluhoslijepe na znakovni jezik. Prema riječima gluhoslijepe predsjednice Dodira Sanje Tarczay, apsolventice Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta, uvođenjem Službe podrške u zakon prevoditelji na znakovni jezik, koji su prošli odgovarajuću edukaciju, mogli bi se u tom svojstvu i stalno zaposliti.</p>
<p>Trenutno je u Dodiru dvadesetak članova službe koji s gluhoslijepom osobom obavljaju sve nužno za normalan život – odlaze s njom k liječniku, u kupovinu, šetnju, na fakultet i druge ustanove... Za taj su rad plaćeni 15 kuna po satu. Uskoro će još deset volontera završiti obrazovanje na znakovnom jeziku a na Učiteljskoj su akademiji za tri gluhe osobe već osigurani »prevoditelji«. Pomoću njih gluhi odnosno gluhoslijepi mogu nesmetano sudjelovati na predavanjima, javljati se za riječ i nesmetano se obrazovati.</p>
<p>»Realizacijom Službe podrške ostvario bi se program Nacionalne strategije o invalidima 2003. do 2006. odnosno Zagrebačke strategije, prema kojima bi se gluhoslijepima trebala osigurati pomoć tzv. osobnog asistenta«, rekla nam je Tarczay. </p>
<p>S. R.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Attack: Prosvjed u srijedu označile su prijetnje policije</p>
<p>Povodom uhićenja sedmero mirovnih aktivista na Antiratnom prosvjedu ispred Filozofskog fakulteta, u srijedu, 2. travnja, Autonomni kulturni centar – Attack! izražava protivljenje neosnovanoj policijskoj brutalnosti. U priopćenju se ističe da je navodni razlog uhićenju bilo maskiranje koje je zakonom zabranjeno na javnim okupljanjima. »Što znači biti maskiran? Policija to definira subjektivno, stoga nitko od prosvjednika nije mogao biti siguran neće li ga policija nasilno privesti«. Cijeli prosvjed protekao je u atmosferi policijskog zastrašivanja i prijetnji, a sve je kulminiralo dolaskom postrojbi specijalnih snaga MUP-a, zaključuje Attack.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Stoljeće Hrvatskog radiše</p>
<p>Prije stotinu godina u Zagrebu su napredni hrvatski učitelji i svećenici osnovali Društvo za smještaj naučnika u obrt i trgovinu koje je 1916. dobilo ime Hrvatski radiša. Bila je to organizacija inteligencije, poduzetnika, trgovaca, obrtnika i poljodjelaca, ukratko svih onih kojima je bilo stalo do razvitka gospodarstva hrvatskog naroda.</p>
<p> Namjera utemeljitelja bila je omogućiti stručno uzdizanje i školovanje hrvatske mladeži u obrtničkim zanimanjima. U studenom 1939. godine, u vrijeme kada je Drugi svjetski rat već bjesnio Europom, u Zvonimirovoj ulici započela je izgradnja Doma Hrvatskog radiše koji je bio gotov za samo godinu dana. Taj internat za siromašnu djecu trebao je postati najveća obrtnička škola u Hrvatskoj, no društvo je bilo zabranjeno 1945. kad su mu oduzete i sve nekretnine.</p>
<p>Hrvatski je radiša bio organiziran u podružnice i djelovao je od dobrovoljnih priloga, među kojima su osobito značajni bili doprinosi hrvatskih iseljenika iz Amerike. Imao je i vlastite prihode. Već prve godine djelovanja, 1904., imao je više od dvije tisuće članova i više od pet stotina namještenih naučnika. Iako zabranjen 1914., nastavio je s radom. Godine 1919. pokrenuto je glasilo Radiša, a 1920. tiskan je i Šegrtski kalendar. Te je godine društvo imalo 3667 članova i 660 namještenih naučnika.</p>
<p> Tijekom dvadesetogodišnjeg djelovanja društvo je namjestilo 6600 naučnika. Posebno je pomagalo siromašnoj i djeci bez roditelja i invalidima. Od 1923. naučnike su slali i u inozemstvo. Do kraja 1940. namješteno je bilo ukupno 21.579 mladića. Društvo je pomoglo i osposobljavanju za zvanja od obrtničkih ili trgovačkih pomoćnika do inženjera i drugih visokokvalificiranih zvanja.</p>
<p>Rad Hrvatskog radiše obnovljen je 10. lipnja 1993., a cilj je ostao isti. </p>
<p>Miroslav Šašić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="19">
<p>Svake godine u svijetu izumre trideset jezika</p>
<p>ZAGREB/PARIZ, 6. travnja </p>
<p> - Svake godine u svijetu izumire trideset jezika, pa se Unesecovi stručnjaci boje da bi se jezikoslovlje krajem ovoga stoljeća moglo baviti samo proučavanjem mrtvih jezika. </p>
<p> Da bi utvrdila kako usporiti to siromašenje svjetske jezične baštine UN-ova agencija za znanost, kulturu i školstvo ovlastila je skupinu lingvista i stručnjaka koji su joj 25. ožujka dali preporuke za provedbu budućih planova djelovanja na tom području, piše »Le Monde«.</p>
<p>Unesco mora što prije reagirati, kaže Munir Buchenaki, zamjenik glavnog direktora za kulturu u Unescu i »stvoriti financijski i upravni sustav koji će omogućiti prikupljanje i arhiviranje dokumentacije o jezicima koje govori tek malen broj govornika«. Dokumentacijski je rad bitan jer »ako nestanu, većina ugroženih jezika neće ostaviti nikakav trag«.</p>
<p> No Unesco ne smije biti jezikoslovni muzej, nego mora, misle stručnjaci, poticati nastavu na više jezika i promicati predaju manjinskih jezika među naraštajima, što je uvjet za njihovo preživljavanje.</p>
<p> Odbijanje prenošenja jezika na djecu uglavnom je povezano s »vanjskim razlozima«, kaže Colette Grinevald, istraživačica u Dinamičnom jezičnom laboratoriju i članica Unescove stručne skupine. »Društvo je uvjerilo ljude da je predaja jezika s roditelja na djecu zapreka njihovoj integraciji, dodaje gđa Grinevald. Tako djeca nauče iskrivljen glavni jezik i ostaju na rubu društva. Odgovor je višejezičnost: djeca moraju izgraditi jezični identitet na temelju jezika svojih roditelja koji će savršeno svladati, a onda moraju naučiti jezik koji govori većina«.</p>
<p> U zemljama nastalim dekolonizacijom, izgradnja nacionalnog identiteta temeljila se na zajedničkom jeziku, premda je to ugrožavalo jezičnu i kulturnu baštinu.</p>
<p> U Europi, Unesco primjerice upozorava na mogući nestanak baskijskog, bretonskog, korzičkog, gaelskog, lombardskog i laponskog jezika.</p>
<p> Američki kontinent (gotovo tisuću jezika nastalih iz oko 150 porodica) i afrički (dvije tisuće jezika iz dvadesetak porodica) još su najbogatija, ali i najugroženija jezična središta.</p>
<p>U nekim se zemljama u novije vrijeme pridaje veća pozornost tradicionalnim jezicima, primjerice u Gvatemali postoji veliko zanimanje za jezike Maja te se od početka devedesetih godina 20. stoljeća radi na njihovu dokumentiranju i modernizaciji. Slično je bilo s hebrejskim koji je doživio preporod u 20. stoljeću, pošto je gotovo 2300 godina bio ograničen samo na vjerske obrede. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Nagrizene kosti otkrile dinosaurove kanibalske sklonosti</p>
<p>LONDON, 6. travnja </p>
<p> - Tragovi zuba na kostima dinosaura, koji je na Madagaskaru živio prije približno 65 milijuna godina, jasan su dokaz da su te životinje bili kanibali, objavili su američki znanstvenici. Iako su postojale takve sumnje, bilo je malo dokaza o tome što je sve bilo na dinosaurovu jelovniku. No, znanstvenici iz Sjedinjenih Država kažu da fosilizirane kosti mesoždera majungatolusa rješavaju sve dvojbe o tome je li pradavna životinja jela pripadnike svoje vrste.</p>
<p> Raymond Rogers s Macalester Collegea u St.Paulu, Minnesota, i njegovi suradnici vjeruju da su tragovi zuba majungatolusa prvi jasan dokaz kanibalizma među dinosaurima.</p>
<p> »Majungatolusova usta odgovaraju nađenom na 'mjestu zločina'«, rekao je Rogers.</p>
<p> Dodao je da otkriće, objavljeno u znanstvenom časopisu »Nature«, daje izvrstan uvid u ponašanje i prehrambene navike dinosaura. Znanstvenici ipak nisu sigurni je li majungatolus, koji je bio visok devet metara i najveći lovac svoga vremena, ubijao plijen ili se hranio strvinama.</p>
<p> U vrijeme dok je živio na otoku na istočnoj obali Afrike, klima je pola godine bila vlažna, a drugu polovicu suha, pa je zbog nestašice hrane majungatolus pribjegavao kanibalizmu da bi preživio.</p>
<p>Brojne životinje, od kukaca do lavova, hrane se pripadnicima iste vrste zbog raznih ekoloških i evolucijskih razloga.</p>
<p> Madagaskar se smatra pravom riznicom informacija, jer je desecima milijuna godina potpuno izoliran od ostatka kontinenta. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Robert De Niro u ulozi svećenika iz vremena španjolske inkvizicije </p>
<p>MADRID, 6. travnja</p>
<p> – Robert De Niro s prosjedim uvojcima i sjedinama prošaranom bradom pozirao je fotografima u Madridu gdje ovog tjedna počinje snimanje filma u kojem glumi svećenika za vrijeme španjolske inkvizicije.</p>
<p>Uz njega u filmu »The Bridge of San Luis Rey« glume Harvey Keitel i Kathy Bates. Radnja filma događa se u Peruu u 18. stoljeću, za vrijeme španjolske inkvizicije, a film će biti sniman u Malagi i Madridu.</p>
<p>De Niro je glumio svećenika, pored Jeremyja Ironsa, u »Misiji« snimljenoj 1986. godine i 1996. u filmu »Vrijeme osvete«.</p>
<p>Španjolsko-francusko-britansku koprodukciju režirat će Mary McGuckian, a temelji se na djelu Thorntona Wildera nagrađenom 1927. godine Pulitzerovom nagradom. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Privatne audio vrpce Johna Lennona na aukciji</p>
<p>DENVER, 6. travnja</p>
<p> – Audio vrpce na kojima je snimljen legendarni glazbenik John Lennon u trenucima zabave sa svojom, tada petogodišnjom pokćerkom Kyoko Cox, bit će idućih dana ponuđene svim zainteresiranim fanovima na aukciji koju priprema današnji vlasnik vrpci Chris Lopez. </p>
<p>Na snimkama je zvučni zapis iz 1969. godine, koji je napravio sam Lennon, a na kojemu se čuje razgovor, igra i zabava Lennona i malene Kyoko, kćeri Yoko Ono iz njenog braka s britanskim avangardnim umjetnikom Tonyjem Coxom. Zapisi su nastali na farmi u Danskoj, gdje se frontman Beatlesa odmarao s Yoko i njenom kćerkicom s kojom se tijekom nekoliko tjedana boravka na farmi pokušavao zbližiti. </p>
<p>Na vrpci se također čuje kako Lennon pjeva i svira djevojčici, te se njenoj mami obraća s »kraljice«.</p>
<p>Nakon što se Yoko Ono razvela od svog supruga, vrpce su ostale u njegovu vlasništvu, a on ih je čuvao idućih dvadesetak godina znajući da će jednog dana njihova vrijednost biti ogromna. Kada se 1995. godine našao u financijskom škripcu odlučio ih je prodati prijatelju Lopezu, koji je bio svjestan da su mu u ruke dopale vrpce izuzetne vrijednosti. </p>
<p>Od šest vrpci koliko ih je bilo snimljeno Lopez je četiri odmah prodao, a sada je posljednje dvije na kojima se nalazi 45 minuta materijala ponudio na prodaju uz početnu cijenu od 1.2 milijuna dolara. </p>
<p>Lopez nije želio precizirati koliko je platio vrpce, te koliko je zaradio na prodaji prve četiri, ali je rekao kako ih nije često slušao. </p>
<p>»To je čudan osjećaj, kao da slušate glas iz groba«, rekao je Lopez.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>»Bliski« susreti Dubrovčana i likova iz 15. stoljeća</p>
<p>DUBROVNIK, 6. travnja</p>
<p> – Snimanje filma »Libertas« Veljka Bulajića o životu slavnog književnika Marina Držića proteklih je tjedan dana postalo sastavni dio dubrovačke svakodnevice. Dubrovčani su se već privikli na »bliske susrete« s likovima iz 15. stoljeća koji za susjednim stolom brojnih kafića ispijaju kave i pričaju na mobitele, kao i na brojne zapreke kada se zbog snimanja zatvori pola Straduna. </p>
<p>Da filmska ekipa radi punom parom govore i termini snimanja koji počinju u gluho doba noći, kao što je to bilo u nedjelju kada su glumci i statisti na setu trebali biti već u tri ujutro. S obzirom da je proteklu noć temperatura pala za desetak stupnjeva dekoltirane renesansne haljine nisu bila najbolja zaštita protiv bure. Tako se glavna glumica »Libertasa«, talijanka Sandra Ceccarelli, u pauzi snimanja ugrijala vrućim čajem u poznatom caffeu »Talir«, tradicionalnom okupljalištu svih kojima »daske« znače život te pregledala brojne fotografije svojih kolega koji su glumili na dosadašnjim Dubrovačkim ljetnim igrama. </p>
<p>A. Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Pilotu godinama prijete privođenjem jer se zove kao kriminalac</p>
<p>ZAGREB, 6. travnja</p>
<p> – Dugogodišnji pilot »Croatia Airlinesa« na zrakoplovu Airbus 320 Zoran Rosandić u petak je dobio policijsku obavijest da se u ponedjeljak javi u Odjel gospodarskog kriminaliteta PU zagrebačke u Heinzelovoj ulici, a ako to ne učini da će biti priveden. Na policijskom pozivu piše da ga traže u svrhu davanja obavijesti o odnosima između obrta »Vepa« i tvrtke »Goričanka«. Čim su mu pred ženom i troje djece policajci ušli u stan, postalo mu je jasno da se nastavlja niz policijskih i sudskih poziva koji mu stižu još od 1997. godine, iako je njegov jedini »grijeh« činjenica da nosi isto ime i prezime kao i međunarodni kriminalac. </p>
<p>»Bio sam već pet ili šest puta na policiji i na oćinskim sudovima u Zagrebu i Sesvetama, i svaki put su utvrdili da su pozvali pogrešnog čovjeka. Kad sam u petak dobio poziv nazvao sam policijskog inspektora u Heinzelovu i to mu objasnio, no on mi je kazao da će me, svejedno, ako ne dođem, policija prisilno dovesti«, kaže Rosandić ogorčen na rad sudstva i policije. Da apsurd bude veći, već nekoliko godina ga nakućni telefon prima prijeteće pozive iz Italije i Bosne i Hercegovine s porukama da će mu ubiti ženu i djecu.</p>
<p>»Te sam pozive prijavio policiji gdje su mi rekli da ne mogu ništa učiniti i nikad mi se više nisu javili. Umjesto da me zaštiti od prijetnji, policija mi još prijeti privođenjem«, otkriva Rosandić. Nije mu jasno koliko puta mora policiji i sudovima objasniti da radi kao pilot i da nema veze s privatnim tvrtkama koje se spominju na pozivama. Sudeći prema pozivima koje prima traži se Zoran Rosandić čija se majka zove Rasema, a njegovoj je majci ime Đurđica.</p>
<p>Ističe da kao pilot redovito mora prolaziti policijske kontrole jer ima iskaznicu koj mu omogućuje slobodno kretanje u bescarsinkim zonama svugdje u svijetu. Policija, zaključuje on, ima sve podatke o njemu, i zato mu nije jasno kako ga nakon punih šest godina i dalje pozivaju na razgovore, iako je posve nedužan. </p>
<p>»Zbog posla često nisam u Zagrebu i ne mogu stalno dolaziti da bih im objasnio kako su se zabunili. Policijski dolasci i sudski pozivi veliki su šok i za moju obitelj - ženu, roditelje umirovljenike i troje male djece koja me u strahu pitaju uzašto su došli 'stričeki u plavim uniformama'. Ovako više ne mogu živjeti«, objašnjava Rosandić. Odlučio je, kaže, čekati da ga doista privedu, kao što mu je bezobrazno odbrusio polijcki inspektor, a onda će uz pomoć pravnika Croatia Airlinesa tužiti državu. Dobije li odštetu, novac će uplatiti u humanitarne svrhe, a do tada mu preostaje nada da će, bezrazložnom maltretiranju napokon doći kraj. </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="25">
<p>Hrvatska opera s libretom na engleskom </p>
<p>U tematskom smislu Kuljerić nastavlja svoje zanimanje iz prethodne opere »Richard III« (1987.) za odvijanjem Velikih Mehanizama koji vladaju poviješću i upravljaju ljudskim sudbinama / Izvedba je donijela tehnološku novinu korištenja u operi unaprijed snimljenog igranog materijala </p>
<p>Muzički biennale Zagreb redovito svake godine donosi praizvedbe novih opera hrvatskih skladatelja. Po tome je jedini zamašnjak koji potiče pisanje opera jer će se rijetko koji skladatelj upustiti u tako opsežnu avanturu ako nema izgleda barem za jednu festivalsku izvedbu. U subotu praizvedena opera-basna »Životinjska farma« treća je opera Igora Kuljerića, prvi put najavljena još prije deset godina za repertoar zagrebačkoga Hrvatskoga narodnog kazališta. Na ovogodišnjem, 22. biennalu koprodukcijski su je u »Lisinskom« postavili Hrvatska radiotelevizija, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog i MBZ, a zajedničkim snagama toplo pozdravili biennalska i publika ciklusa »Lisinski subotom«.</p>
<p> U tematskom smislu Kuljerić sa »Životinjskom farmom« nastavlja svoje zanimanje iz prethodne opere »Richard III« (1987.) za odvijanjem Velikih Mehanizama koji vladaju ljudskom poviješću i upravljaju ljudskim sudbinama.</p>
<p>Jasno je da je skladatelju u radu u tome znatno pomogla Orwellova »Životinjska farma«, ali i u scenskoj realizaciji. Igor Kuljerić nije bio zadovoljan svojim libretom na hrvatskom jeziku, pa ga je dao Sonji Bićanić da ga prevede na engleski jezik, uz naracije na hrvatskom. I doista, ta naša nova hrvatska opera odlično zvuči na engleskom!</p>
<p> Glazba opere kreće se prepoznatljivim Kuljerićevim stilom. Vokalne dionice pretežno su deklamirajućeg karaktera, a povremeno proplamsaju arioznom raspjevanošću. Kuljerić voli velik, pun orkestralni sastav brižljivo izrađene instrumentacije. Ponegdje instrumentacija odlično ironično replicira vokalnim dionicama. U cjelini ostvario je dinamičan odnos između solističkih vokalnih dionica, zbora i orkestralnog tkiva. No, opera pati od određene neravnoteže. Već je njezin prvi dio, s četiri slike. svojim više nego dvostrukim trajanjem u velikom nerazmjeru s drugim dijelom opere, s pet slika.</p>
<p> Pojedina opetovanja teksta umjesto da glazbeno pojačaju dojam, slabe koncentraciju. Čini se kao da skladatelj nije uspio zadržati i kanalizirati početno nadahnuće temom i nije se uspio prisiliti na veću konciznost. Glazbena slika opere sagledava se u prva dva-tri prizora i takvom ostaje do kraja. Posebno su nadahnuto i efektno skladani pjesma o novcu i Napoleonov monolog o psićima u kojemu se u njemu događa prekretnica.</p>
<p> Scenska realizacija iskazala je dinamičnost i maštovitost. Redatelj Leo Katunarić ostvario je na pozornici živopisnost životinjske farme najrazličitijih karaktera. Ostvario je i gradaciju, od početnog oduševljenja revolucijom do postupnog splašnjavanja oduševljenja i sve većeg vraćanja kompromisima. Animalizam, kao svaki politički pokret prožet demagogijom, kultom jednoga vođe i traženjem neprijatelja, završava na životinjskoj farmi totalitarizmom i pretvara se u ono protiv čega se na izgled borio. Veliki Mehanizam odvrtio je svoj krug.</p>
<p> Redatelj Katunarić odlučio se u pristupu zboru na statičan, poluscenski postav s efektnim snažnim gestama. Solisti su imali dosta prostora za scensku igru na velikoj, atraktivnoj pozornici scenografa Miljenka Sekulića, s velikim video zaslonom na sredini. Kostimi Lea Kulaša odlično su karakterizirali likove i životinjske kreature. Koreograf Mark Boldin i dizajner svjetla Deni Šesnić pridonijeli su dinamičnosti uprizorenja.</p>
<p> Izvedba je donijela tehnološku novinu korištenja u operi unaprijed snimljenog igranog materijala. To se ne odnosi na naratorske uvode u svaku pojedinu sliku, što ih je šarmantno u ulozi voditeljice TV vijesti ostvarila glumica Mila Elegović Balić, već na uvodni prizor drugog dijela opere »Pobjeda«, gdje se scenska radnja tijekom glazbe pogrebne koračnice s pozornice prenosi i prikazuje na video zaslonu.</p>
<p> Glazbena izvedba optimalno je predstavila novo djelo. Dirigent Tonči Bilić imao je u sigurnim rukama velik izvodilački aparat te partituru i njezine zahtjeve. Simfonijski orkestar HRT i Zbor HRT dali su maksimalan angažman. Igor Kuljerić imao je sreću što su mu operu iznijeli pretežno krasni mladi glasovi. Pjevači su, od najopsežnijih do najmanjih uloga, iskoristili priliku za zaokružene kreacije. </p>
<p>Davor Schopf</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Glazbeno-scenski bastard</p>
<p>Festival je počeo u petak izvedbom opere »Obrazom uz obraz« mladog meksičkog skladatelja Juana Trigosa koji nije pokazao nimalo inventivnosti / Jasno je zašto je publika napuštala dvoranu i dala do znanja što misli o tom djelu</p>
<p>U najavama ovogodišnjeg 22. Muzičkog biennala Zagreb u prvi su plan redovito isticane suvremene tehnologije kao odrednice glazbenog stvaralaštva, odnos tehnologije i umjetnosti i slično. Po završetku prvog festivalskog dana nametnulo se pitanje gdje je tehnologija. Festival je počeo u petak izvedbom opere »Obrazom uz obraz« (DeCachetitoRaspado) mladog meksičkog skladatelja Juana Trigosa u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Svečanost otvorenja odsklizala se do ruba skandala. </p>
<p> Djelo Juana Trigosa (1965.) označeno je kao opera Hemofikcije za četiri pjevača i komorni ansambl. Nastala je prema kazališnom komadu skladateljeva oca Juana Trigosa starijeg, istaknutog meksičkog pisca, tvorca književnog smjera nazvanog Hemofikcija. </p>
<p>Tekstualni predložak te takozvane opere donosi usporedo postavljene nespojive tekstove, stil pisanja Jamesa Joycea, uporabu imaginarnog meta-jezika. Skladatelj je na temelju toga eksperimentirao s različitim, u suvremenoj i avangardnoj glazbi već odavno do maksimuma iskušanim tehnikama pjevanja, od falseta do ritmičkog govora.</p>
<p> Razvučena orkestralna pratnja u tome je djelu sasvim u drugom planu. Juan Trigos ml. nije u njoj pokazao nimalo inventivnosti, osim donekle u ritmizaciji iz koje se može naslutiti nacionalni glazbeni karakter. Glavna karakteristika libreta je stvaranje sklopova riječi, PoPriliciOvako, kao u naslovu djela, što možda pripada književnoj avangardi. Međutim, to se u pjevanom izrazu, a ni u govoru ne razabire, može se tek pročitati s titla. Izraz Hemofikcija upućuje i stvara vezu s krvlju, a tekst »opere« često donosi autorovu fiksaciju menstruacijom.</p>
<p> Ovaj košmar kompleksnosti bračnih odnosa i fikcije roditeljstva što ih Juan Trigos st. iznosi, možda bi bio zanimljiviji kao književna ili dramska forma. Uostalom, veliki dijelovi predstave su i protekli u dramskoj formi bez ikakve glazbe. Kada se tome dodaju mnoge vulgarnosti u tekstu, jasno je zašto je publika napuštala dvoranu i nemirnim praćenjem s glasnim komentarima i podsmjehom dala do znanja što misli o tom čudnom glazbeno-scenskom bastardu.</p>
<p> Ne radi se o napuštanju predstave ni radi kakvog čistunstva zbog vulgarnosti, niti provokativnosti ili podizanja prašine nekim novinama kojih u tome djelu nema. Publika se jednostavno nije dala gnjaviti nečim što ne zavređuje da bude u programu Biennala, a kamoli na njegovu svečanom otvorenju. Netko je pomiješao lončiće. Ako »Obrazom uz obraz« po slobodi različitosti ukusa i nečijem mišljenju ipak spada u MBZ, onda produkcija toga djela sa četiri pjevača i četiri glumca iz Meksika, deveteročlanim instrumentalnim Festivalskim ansamblom međunarodnog sastava, praktički bez scenografije, nikako ne spada u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu.</p>
<p>Vokalni solisti ocvalih glasova, sopranistica Claudia Montiel u ulozi Sijamskog blizanca I, tenor Mario Hoyos u ulozi Sijamskog blizanca II, mezzosopranistica Adriana Diaz de Leon kao Primancianita i bariton Benito Navarro kao Juansonrisa, glumci Itzia Zeron, Julio Escartin, Bertha Vega i Oscar Yoldi u zrcalnim odrazima istih uloga, pod ravnanjem samog skladatelja korektno su obavili izvođački dio posla u režiji Lorenza Mijaresa i kostimima Marije Jose Cebral Pedeira.</p>
<p> Nije li 22. MBZ trebao početi nekim spektakularnim tehnološkim dostignućem koje doprinosi glazbi, umjesto ovom predstavom kojoj glazba nije nimalo pridonijela? Šteta što suvremenu meksičku glazbenu scenu nismo upoznali na primjereniji način. </p>
<p>Davor Schopf</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Općeljudske vrijednosti </p>
<p>Manifestacija je započela otvorenjem izložbe slika »Osorski križni put« i koncertom »Glazbeni odrazi osorskoga križnog puta« </p>
<p>ZAGREB, 6. travnja</p>
<p> – Kulturna manifestacija »Pasionska baština 2003.« otvorena je u subotu u Muzeju Mimara u Zagrebu. Ta tradicionalna priredba, dvanaesta po redu, ove će godine u trajanju od 5. do 16. travnja biti obilježena mnogim glazbenim, likovnim, književnim i dramskim programima. Započela je otvorenjem izložbe slika »Osorski križni put« i koncertom »Glazbeni odrazi Osorskoga križnog puta«. </p>
<p>Slike su djela 14 hrvatskih slikara nadahnutim postajama Križnoga puta nastala 80-ih godina za Katedralu u Osoru, a njihovi autori su: Vasilije Jordan, Zlatko Kauzlarić Atač, Ljubo Ivančić, Eugen Kokot, Rudolf Labaš, Frane Šimunović, Đuro Seder, Vatroslav Kuliš, Josip Biffel, Jadranka Fatur, Živko Haramija, Omer Mujadžić, Slavko Šohaj i Biserka Baretić.</p>
<p>Na tom likovnom predlošku nastalo je glazbeno djelo 14 europskih skladatelja s idejom povezivanja i prožimanja slikarstva i glazbe. Skladbu potpisuje hrvatski kompozitori Sanja Drakulić i Antun Tomislav Šaban te oni iz Izraela, Velike Britanije, Njemačke, Irske, Albanije, Makedonije, Poljske, Austrije i Hrvatske. Svaki od njih je svoj doživljaj jedne od postaja Križnoga puta pretopio u note, pa je tako nastalo jedinstveno djelo moderne glazbe u Europi početkom 21. stoljeća, koje objedinjuje lirske doživljaje autora i utjecaj folklora. Koncert je izveo Tirolski ansambl TICOM pod ravnanjem Günthera Zechbergera. Manifestacija se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH i Ureda za kulturu, Poglavarstva grada Zagreba. </p>
<p>Jozo Čikeš, predsjednik udruge Pasionska baština, rekao je da je manifestacija od kada je 1992. osnovana, vratila Hrvatsku njezinim povijesnim izvorima, nazvavši umjetnost pokušajem razgovora s transcedentalnim. Branimir Soucek, Hrvat iz Tirola koji je uz Zechbergera pokretač glazbenog projekta, istaknuo je da je djelo nastalo prije dvije i pol godine te je od tada tri puta izvedeno, a ovo je prvi put izvan sakralnih prostora. Praizvedba je bila u austrijskome Innsbrucku 2001. godine, a prva hrvatska izvedba 2002. u Velom Lošinju u crkvi sv. Antuna opata.</p>
<p>Antun Tomislav Šaban, tajnik Hrvatskog društva skladatelja, naglasio je da je taj glazbeni projekt višeslojan te se i dalje razvija. Manifestaciju je otvorio Vladimir Velnić, podpredsjednik Skupštine grada, kazavši da se u pasionskoj baštini slike, glazbe i riječi iz bogate hrvatske tradicije Uskrsa, vidi spoj kršćanskih i općeljudskih vrijednosti.</p>
<p>Pisac kataloga izložbe »Osorski križni put« akademik Tonko Maroević, u svojem je tekstu primijetio da prikazane postaje prate ustaljeno stupnjevanje novozavjetne teme od preuzimanja križa, preko padanja pod njim do pribijanja na njega i polaganja u grob. Prikazani su također Kristovi susreti sa Šimunom Cirencem, Veronikom, jeruzalemskim ženama i majkom, koji drami stradanja daju tonove blagosti i vjere u spasenje. </p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Bogatstvo zvuka i harmonija</p>
<p>Tarbukovo djelo za sedam instrumenata izveo je u Muzeju »Mimara« Ansambl »szene instrumental« iz Austrije / To je svojevrsna pjesma bez pjevača kojoj je polazište istoimena pjesma Charlesa Baudelairea </p>
<p>Prvi popodnevni bienalski koncert u subotu u Muzeju »Mimara« ugostio je Ansambl »szene instrumental« iz Austrije, koji je u sklopu programa praizveo djelo »Irréparable« Mladena Tarbuka. Bila je to ujedno i jedna od najvrjednijih skladbi što su se tom prigodom čule u dobro posjećenoj dvorani strpljive publike. </p>
<p>Ansambl »szene instrumental« utemeljio je 1994. godine Wolfgan Hattinger ponajprije s ciljem podupiranja mladih austrijskih skladatelja. Ovom prigodom izvedene su skladbe »nach der stermen. salz.« Klausa Langa, Gudački trio »all you can see is a little daisy« Thomasa Amanna i »Zwischenräume« za violončelo i glasovir Bernda Richarda Deutscha. Zanimljivije je međutim bilo djelo »Six Preludes and a Postlude« Nevilla Halla, Novozelanđanina iz Ljubljane, koji je svakom stavku povjerio ulogu drugog solističkog instrumenta, uz pratnju ostalih.</p>
<p> Lijepa je i osmišljena bila i glasovirska skladba »Je dois m'abattre« slovenskog skladatelja Petera Šavlija, inspirirana pjesmom Arthura Rimbauda. Uspješna je bila i praizvedba djela za sedam instrumenata »Irréparable« Mladena Tarbuka, svojevrsna pjesma bez pjevača kojoj je polazište bila istoimena pjesma Charlesa Baudelairea o deset Satanovih zapovjedi. Djelo se temelji na oštrim kontrastima i gradacijama, bogato je zvukom i harmonijama i ostavilo je dobar dojam. (Autor u nizu varijacija ponavlja istu misao iz naslova: »nepopravljivo kao neizmjenjivost temelja naše egzistencije, kao neiskupivost grijeha kojim se svakodnevno hranimo, kao Satan kojemu, prenemažući se svojim vrlinama, pokorno služimo...« ).</p>
<p>Izvedbe su bile na visokoj profesionalnoj visini zahvaljujući vrsnim glazbenicima. Bili su to: Arno Steinwider, flauta, Hsin-Huei Huang, basklarinet, Nick Kückmeier, klavir, Theo Patsalidis, violina, Wolfgang Stangl, viola, Ruth Straub, violončelo, Bernhard Richter, udaraljke, i Wolfgang Hattinger, dirigent. </p>
<p>Višnja Požgaj</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Nagrada Vijeća Europe za 2003. Muzeju Latenium </p>
<p>ZAGREB/STRASBOURG, 6. travnja</p>
<p> – Nagrada za muzej za 2003. godinu dodijeljena je u okviru proljetnog zasjedanja Parlamentarne skupštine Vijeća Europe Muzeju Latenium iz švicarskog Hauterivea. Predsjednik Parlamentarne skupštine Peter Schieder predao je ovih dana nagradu u obliku brončanoga kipića pod nazivom »Žena lijepih grudi« Joana Miroa, koja će biti u vlasništvu muzeja godinu dana, te diplomu i ček na 5000 eura direktoru arheološkog muzeja željeznog doba Michelu Egloffu.</p>
<p> Muzejska nagrada Vijeća Europe dodjeljuje se svake godine od 1977. muzeju za koji se smatra da je dao značajan prinos poznavanju europskoga kulturnog naslijeđa, navodi se u priopćenju Vijeća Europe. Nagradu dodjeljuje povjerenstvo za kulturu, znanost i obrazovanje Parlamentarne skupštine i dio je Europske nagrade za muzej godine. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Umro Edwin Starr, autor pjesme »War«</p>
<p>LONDON, 6. travnja</p>
<p> – Pjevač soula iz Nashvillea Edwin Starr, čiji je hit »War« iz 1970. osudio rat kao »apsolutno nepotreban«, umro je od srčanoga udara u 61. godini.»Edwin je umro od srčanoga udara, u svojoj kući u Nottinghamu«, u trenutku kada je Bruce Springsteen na svjetskoj turneji pjesmu »War« ponovno stavio u svoj stalni repetoar kao protest protiv rata u Iraku. Starr se rodio kao Charles Hatcher, a slavu je stekao sredinom šezdesetih nizom soul hitova, među kojima i »Agent Double-O-Soul« za koji se pojavio i u kratkom filmu zajedno sa Seanom Conneryjem, originalnim tumačem Jamesa Bonda.</p>
<p> Najpoznatiji su mu hitovi bili »25 Miles« iz šezdesetih i »War« iz sedamdesetih. Pjesmom »War« snažno je osudio rat, što mu je donijelo i Grammyja. U intervjuu što ga je 2000. dao britanskom listu Guardian, Starr je govorio o tajni svoga uspjeha: »Brinem se za sebe. Nikad ne pijem, nikad se nisam petljao s drogom. Ne dopuštam da mi posao preuzme život. Ne osjećam potrebu za javnošću. Nikad nisam tražio obožavanje, pa niti sada«. (Hina/Reuters)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>»Head of State« na prvom mjestu</p>
<p>LOS ANGELES, 6. travnja</p>
<p> – Zahvaljujući ljubiteljima filma, američki komičar Chris Rock dospio je prošloga vikenda na prvo mjesto američkih kinoblagajni s političkom komedijom »Head of State«. Film DreamWorksa, u kojem glumi Bernie Mac, zaradio je od premijere prošlog petka 14 milijuna dolara. Rock, kojem je to redateljski prvijenac, a surađivao je i na scenariju, u filmu glumi političara koji slatkorječivošću uđe u Bijelu kuću. Komedija »Bringing Down the House,« sa Steveom Martinom i Queen Latifah, koja je bila na prvom mjestu protekla tri vikenda, pala je na drugo mjesto, sa zarađenih 12,5 milijuna dolara.</p>
<p> Film tvrtke Walt Disney već je zaradio 100 milijuna dolara, što se dogodilo prije nego što su to producenti očekivali.dodjela Oscara neke je filmove i pogurala prema vrhu. Višestruki dobitnik Oscara, mjuzikl »Chicago« popeo se na peto mjesto. Zaradio je 7,4 milijuna dolara, 20 posto više nego prošlog vikenda. (Hina/Reuters)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="32">
<p>Dinamo za peticu</p>
<p>Zagrebov je gol čuvao rezervni vratar Nikola Marić i odmah, eto, »popio« pet pogodaka. No, sumnjamo da bi i Oliver Kahn spasio zagrebaše od uvjerljivoga poraza protiv ovako raspoložene Dinamove momčadi i njene dopadljive i nadahnute igre</p>
<p>ZAGREB, 6. travnja</p>
<p> – Ovo je doista bila »generalka« za – peticu! Dinamo je u gradskome okršaju u Maksimiru bez suviše muke »slistio« momčad Zagreba s uvjerljvih 5-0 (3-0) na startu doigravanja za prvaka Hrvatske, te tako dodatno razvedrio raspoloženje svih navijača uoči skorašnjeg derbija protiv Hajduka. A »hajduci« u Maksimir dolaze već sljedeće nedjelje.</p>
<p> Je li Zagrebov trener Nikola Jurčević pogriješio kad je na vrata u nedjelju postavio Nikolu Marića? Rezevrni Zagrebov čuvar mreže uskočio je umjesto standardnoga Vasilja, koji je izostao zbog žutih kartona. I odmah je, eto, »popio« pet pogodaka. Dio ove zalihe, jasno, ide i na njegovu dušu, no pitanje je kako bi se te nedjelje u Maksimiru proveli drugi vratari. Sumnjamo da bi i Oliver Kahn spasio zagrebaše od uvjerljivoga poraza protiv ovako raspoložene Dinamove momčadi i njene dopadljive i nadahnute igre.</p>
<p> Marić je svladao Marića već u drugoj minuti. Onaj Dinamov Marić – Silvio, prevario je onog Zagrebovog – Nikolu. Dugo su »plavi« kombinirali na sredini terena, a onda je Mujčin precizno zavrnuo loptu u Zagrebov kazneni prostor, tražeći Marića. Silvija, naravno... Ovaj je glavom okrznuo loptu i smjestio je u mrežu za rano Dinamovo vodstvo. Nevjerojatno je koliko je Zagrebova obrana u tim trenucima bila statična i – iznenađena. Kao da nisu vjerovali da se Dinamo drznuo nasrnuti na njihov gol...</p>
<p> Ovako rano vodstvo je, jasno, posve usmjerilo utakmicu u Dinamovu korist. Zagrebaši su još dugo bili ošamućeni od brzopoteznog »knock-downa« i u tom su, prvom poluvremenu, djelovali posve izbezumljeni. Njihov obramebni red je prilično »curio«, Mitu je vrtio Stavrevrskog kako je htio. U akciji koja je prethodila drugome pogotku Mitu je efektnim potezom iz igre izbacio Stavrevskog, sjajnim je dodavanjem iza leđa gurnuo loptu u for Polovancu... Valjda bijesan zbog ovakve »prevare«, Stavrevski je u sljedećem Dinamovom napadu pokosio Mitua na rubu kaznenoga prostora. Bio je to slobodan udarac nakon kojega se nastavak priče već i mogao nazrijeti: Balaban je odalamio loptu preko živog zida u mrežu.</p>
<p> Kada je Balaban, pored Stavrevskog i vratara Marića, uspio ugurati loptu u mrežu i tako iskoristiti vješto Mikićevo dodavanje, priča je i definitivno bila zaključena. A u tim je trenucima »otkucalo« tek 26 minuta igre... Zagrebovi su nogometaši, doduše, u nekoliko navrata uspjeli utrčati u Dinamov 16-erac. Brunčević je dvaput bio sam pred Butinom i oba mu je puta Dinamov vratar vješto ušao u udarac. Sporadično su pokušavali Lovrek i Đalović, rezervist Kovačević je iz slobodnog udarca potkraj utakmice uspio pogoditi – prečku. Sve u svemu, Mikićev pogodak na startu drugoga poluvremena, te Dragičevićev bijeg i za konačnih 5-0 u posljednjoj minuti zaključili su opus nedjeljnoga gradskog derbija...</p>
<p> • Stadion u Maksimiru</p>
<p>DINAMO – ZAGREB 5-0 (3-0)</p>
<p>DINAMO: Butina 7 – Mikić 7 , Sedloski 6, Smoje 6,5, Polovanec 6,5 – Agić 7; S. Marić 7 (od 80. Dragičević 7), Kranjčar 7, Mujčin 7,5 – Mitu 7 (od 75. Poldrugač -), Balaban 7,5 (od 75. Zahora -)</p>
<p>ZAGREB: N. Marić 5 – Ješe 5,5; Stavrevski 5 (od 46. Novaković 5), Milas 5 – Žilić 5,5, Šimić 5,5, Biskup 5,5 (od 70. Kovačević -), Ćaćić 5,5 (od 46. Brunčević 5,5), Spahić 5,5 – Đalović 6, Lovrek 6</p>
<p>SUDAC: Vitković (Vinkovci) 7; GLEDATELJA: 5.000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 S. Marić (2.), 2-0 Balaban (17.), 3-0 Balaban (26.), 4-0 Mikić (51.), 5-0 Dragičević (90.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Milas</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Boško BALABAN</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Borussia Dortmund - Werder 1-2</p>
<p>BERLIN </p>
<p> – Rezultati 27. kola nogometnog prvenstva Njemačke: Bayer – Hertha 4-1, Hannover – Bayern 2-2, Borussia (D)o – Werder 1-2, HSV – Arminia 1-0, Nürnberg – Schalke 0-0, Energie – Stuttgart 2-3, Bochum – Kaiserslautern 1-1. Redoslijed: Bayern 63, Stuttgart 49, Borussia (D) 47, HSV 43...</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Aston Villa – Arsenal 1-1</p>
<p>LONDON</p>
<p> – Rezultati 32. kola engleske Premier nogometne lige: Aston Villa – Arsenal 1-1, Bolton – Manchester City 2-0, Charlton – Leeds 1-6 (tri pogotka Marka Viduke), Manchester Utd – Liverpool 4-0, Middlesbrough –- WBA 3-0, Southampton – West Ham 1-1,Sunderland – Chelsea 1-2, Tottenham – Brimingham 2-1. U ponedjeljak igraju Fulham – Blackburn. Redoslijed: Arsenal i Manchester Utd po 67, Newcastle 61, Chelsea 57, Liverpool 52... (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Tko može zaustaviti Zadar?</p>
<p>Košarkaši Zadra osvojili su prvi međunarodni trofej u povijesti kluba / Marko Popović ponovno je, poput njegovog oca Petra, nakon 17 godina zapalio »vatru« u Jazinama, Popović junior ubacio je ukupno 57 poena na završnom turniru Goodyear lige</p>
<p>ZAGREB, 6. travnja</p>
<p> – Momčad Zadra koja je na »mala vrata« ušla na završni turnir Goodyear lige, podigla je na kraju pehar namijenjen pobjedniku. U finalu su košarkaši trenera Danijela Jusupa pobijedili momčad Maccabija 91-88 i u samo mjesec dana osvojili, nakon Kupa Krešimira Ćosića, drugi trofej u sezoni. Zadrani su posljednji izborili »final four«, iskoristivši kikseve Cibone VIP. Uoči ždrijeba sve su momčadi Zadrane smatrale »dobrom prilikom«, no Jusupovi igrači u tri dana završnog turnira svladali su Crvenu zvezdu i Maccabi te uz veliku želju, borbenost i nadahnutost nakraju postali, nakon Union Olimpije, drugi pobjednici Goodyear lige. </p>
<p>Na kraju finala tresla se cijela dvorana Tivoli u kojoj se okupilo oko tisuću zadarskih navijača. Na nogama su bili svi, od Tornada do gradonačelnika Zadra Božidara Kalmete. Laknulo je i čelnicima Goodyear lige što je sve, za razliku od polufinala, prošlo bez incidenata. Direktor Goodyear lige Josip Bilić ove sezone često se »dopisivao« s Jazinama, ispisujući Zadru novčane kazne, a ovi mu odgovarali priopćenjima. Nakraju je i Bilić bio sretan što je finale bio na visokoj razini i što je, kako kaže »pobijedila košarka«. Iako s Goodyear ligom nisu uvijek bili u idealnim odnosima, na kraju su Zadrani bučno proslavili prvi međunarodni trofej u klupskoj povijesti. </p>
<p>Marko Popović ponovno je, poput njegovog oca Petra, nakon 17 godina zapalio »vatru« u Jazinama. Popović junior povukao je svoju momčad do trijumfa, ubacivši u dvije utakmice 57 poena. David Blatt, trener Maccabija, momčadi koja se bori za plasman na »final four« Eurolige, priznao je kako je Popovića »nemoguće čuvati«. Trica, prodor pod koš, asistencija, sve je Popović u subotu navečer radio besprijekorno. No, sjajno ga je pratio i ostatak momčadi, Tvrdić, Perinčić, Šamanić, Meeeks, Longin... Maccabi je možda platio danak velikoj iscrpljenosti, Izraelci su odigrali petu utakmicu u osam dana. Veliko je pitanje hoće li momčadi iz Tel Aviva i slijedeće godine igrati u Goodyear ligi, jer ovu sezonu, natječući se na tri kolosijeka, ponajviše bili u avionu. Izraelci nisu uspjeli do kraja iskoristiti veliku prednost pod obručima s Nikolom Vujčićem i Marcusom Goreeom. Kombinacija Danijela Jusupa s četiri niska igrača u petorci pokazala se dobitnom. Jusup je riskirao slabiju pokrivenost reketa, kako bi u napadu dobio igrača više koji može pogoditi tricu. Zadrani su za razliku od ostale tri momčadi pokazali sasvim drugačiju košarku, bez prevelikih ograničenja u napadu, s obranom na kakvu bi ostali treneri počeli gubiti ostatak kose. Jusupova momčad pokazala je još jednom nepredvidljivost. Teško je bilo prije samo dva mjeseca Zadar vidjeti kao pobjednika Goodyear lige, kada su u Banja Luci izgubili protiv Borca 28 razlike. Osvojeni Kup Krešimira Ćosića i pobjeda protiv Cibone dala je krila Zadranima koji su s velikim samopouzdanjem krenuli u domaće prvenstvo. Uspije li Jusupova momčad nakon 11 godina detronizirati Cibonu, bila bi to zadarska godina iz snova. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Orlando teško bez McGradyja</p>
<p>DALLAS, 6. travnja</p>
<p> – Košarkaši Orlando Magica gostovali su kod prve momčadi NBA lige, Dallas Mavericksa, te bi teško došli do pobjede i da su bili kompletni, a s obzirom da najbolji strijalac lige Tracy McGrady nije bio potpuno spreman, uistinu nisu imali što tražiti. Mavsi su stigli do sigurne 108-90 pobjede, a u nekim trenucima dvoboja imali su i 28 koševa viška. Prvi strijalac dvoboja bio je Dirk Nowitzki sa 29 pogodaka. Naš Gordan Giriček predvodio je strijelce Magica, za 34 minute provedene na parketu postigao je 18 koševa (šut iz igre 6-13, trica 1-4, slobodna bacanja 5-6), te tome pridodao 6 skokova, 4 asistencije i 3 osvojene lopte, ali i 6 izgubljenih lopti. McGrady je usprkos istegnuću trbušnih mišića pokušao pomoći svojoj momčadi. U igru je prvi put ušao četiri minute prije kraja prve četvrtine pri rezultatu 25-9 za Dallas, ali bilo je vidljivo da ne može igrati na svojoj razini. Na parketu je proveo 25 minuta i ubacio 12 poena uz loš šut 3-14.</p>
<p>Toni Kukoč prosjedio je na klupi sve 53 minute dvoboja njegovih Milwaukee Bucksa i Chicago Bullsa, koji je nakon produžetka pripao domaćim Bullsima sa 117-115, zbog bolova u desnom stopalu koje je slomio ranije ove sezone. Bucksi su u Chicagu propustili veliku priliku potpuno se približiti doigravanju, jer su sredinom treće četvrtine imali 19 koševa prednosti (73-54).</p>
<p> • Rezultati: Phoenix – Minnesota 111-94, Atlanta – Memphis 97-91,Cleveland – New Orleans 79-76, Chicago – Milwaukee 117-115 (p), Dallas – Orlando 108-90, LA Clippers – New York 109-98. (Hina) Tamara Boroš se razigrala posljednjeg dana EP-a</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Boroš i Steff obranile zlato!</p>
<p>Tamara Boroš i Mihaela Steff jedine su europske prvakinje s prošlog EP u Zagrebu koje su i u Courmayeuru osvojile zlatnu medalju</p>
<p>COURMAYEUR (Od Vjesnikovog izvjestitelja), 6. travnja</p>
<p> – Tamara Boroš i Mihaela Steff obranile su zlatnu medalju u igri parova i jedine su sudionice ovog Europskog prvenstva kojima je u Courmayeuru uspjelo obraniti naslov s prošlog EP u Zagrebu! Trebalo je dočekati zadnji dan Europskog stolnoteniskog prvenstva u Courmayeuru da bismo dvije najbolje europske igračice - Tamaru Boroš i Mihaelu Steff - vidjeli u pravom izdanju. U finalu su sa 4-2 pobijedile Mađarice Toth i Batorfi i tako spriječile potpunu smjenu na europskom stolnoteniskom vrhu. Rezultat 4-2 neće ponuditi pravu sliku svih tenzija koje su vladale u dvoboju igračica koje se međusobno jako dobro poznaju i respektiraju. Upravo zato je paru Boroš i Steff trebalo čak pet meč lopti kako bi okončale finalni sraz u svoju korist. </p>
<p>Boroš i Steff su vrlo dobro odigrale već u polufinalu u kojem su naprosto pomele sa stola Ruskinje Ganinu i Palinu. U prvom setu je, istina, Tamara Boroš dosta promašivala, no odlično je igrala Mihaela Steff, pa taj set nije došao u pitanje. Kad se u drugom setu razigrala i naša stolnotenisačica, Ruskinje više nisu imale nikakvih izgleda. Gledali smo školsku igru protiv obrane u kojoj su Boroš i Steff bile strpljive u građenju poena kada je to bilo potrebno, da bi silovitim napadima i forhendom i bekhendom razbijale obrambenu igru Ruskinja. Upravo je nepogrešiva u tome bila Tamara Boroš, koja je, osim toga, velike probleme Ruskinjama zadavala i svojim servisima. Nakon što su u ekipnom i pojedinačnom natjecanju, kao i u prvim kolima igre parova, Boroš i Steff bile sasvim neprepoznatljive, nedjeljna je završnica konačno bila prava slika njihovih stvarnih mogućnosti.</p>
<p>Europski prvak u pojedinačnoj konkurenciji je, uz svega dva seta izgubljena na cijelom prvenstvu, postao Bjelorus Vladimir Samsonov, kojem je ovo drugi europski naslov nakon onoga u Eindhovenu 1998. godine.</p>
<p> • Rezultati, ženski parovi, polufinale: BOROŠ, Steff (Rum) – Ganina, Palina (Rus) 4-0 (11-8, 11-6, 11-8, 11-4), Batorfi, Toth (Mađ) – Erdelji, Erdelji (SiCG) 4-2, finale: BOROŠ, Steff – Batorfi, Toth 4-2 (10-12, 11-9, 11-8, 11-9, 5-11, 16-14.</p>
<p>Stolnotenisači, finale: Samsonov (Blr) - Wosik (Njem) 4-0.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Nema razloga za tugu</p>
<p>»Ishod gostovanja u Valenciji bio mi je jasan onog trenutka kad smo pobijedili Amerikance. Ferrero, Moya, Costa i Corretja su među najboljima na svijetu«, kaže hrvatski izbornik Nikola Pilić </p>
<p>VALENCIA, 6. travnja</p>
<p> – Španjolci su već dan nakon pobjede protiv Hrvatske počeli planirati polufinalni ogled Svjetske skupine Davisovog kupa protiv Argentine u Barceloni. Valencia je prošlost, Španjolci su zaradili 300.000 eura i sada kreću dalje prema osvajanju naslova pobjednika. S druge strane, hrvatska reprezentacija žali što nije malo više zagorčala život domaćinu, poglavito zato što su naši tenisači imali prilike. No, naša reprezentacija ima razloga i za zadovoljstvo, jer je još jednu godinu opstala u najelitnijem razredu svjetskog tenisa. </p>
<p> Hrvatska je na desetom mjestu najmoćnijih reprezentacija. Naši su se tenisači praktički već pomirili s činjenicom kako se protiv španjolske momčadi iz snova nije moglo bolje proći. Čak i s Goranom Ivaniševićem iz najboljih dana, ishod bi bio isti.</p>
<p>– Čak i ako ne igra, kad je Goran Ivanišević s nama, jača smo momčad. Takvo ime je apsolutno potrebno ovoj reprezenatciji. I s njim u našem krugu potencijal je puno veći, bez obzira gdje i protiv koga igrali. Ipak, moram reći kako bi ovdje s Goranom šanse također bile vrlo male. Istina, uživali bi malo veći respekt, no to ne bi puno promijenilo konačan rezultat, komentirao je hrvatski izbornik Nikola Pilić.</p>
<p>Vjerojatno se moglo izbjeći 3-0 vodstvo Španjolaca nakon dvoboja parova u subotu. Piliću se takav rasplet dogodio prvi put u 20-godišnjoj izborničkoj karijeri. Naravno, priželjkivala se senzacija za koju je trebao barem jedan bod u petak, a drugi u subotu. Najglasniji optimist bio je Ivan Ljubičić, koji je tako pokušao isprovocirati sudbinu. Ujedno je spremno prezeo ulogu graditelja pozitivne atmosfere od Ivaniševića, koji je svoje suigrače gledao na ekranu u Splitu, oporavljajući se bliskog susreta sa školjkom. </p>
<p>– Ishod gostovanja u Valenciji bio mi je jasan onog trenutka kad smo pobijedili Amerikance. Ferrero, Moya, Costa i Corretja su treći, četvrti, sedmi i osamnaesti igrači svijeta. A na zemlji su sva četvorica među prvih deset. Zajedno su osvojili sve što se može i to ne samo na zemlji. Dakle, bili smo suočeni sa nevjerovatno koncentriranom kvalitetom. I upravo je zbog toga čak jedan osvojeni set velika stvar. Izgubiti protiv Španjolaca na njihovom terenu nije nikakva sramota, pričao je Pilić.</p>
<p>– Nakon svega nikako ne mogu biti razočaran. Ovu sezonu pamtit ćemo po pobjedi protiv Amerikanaca, a ne po porazu u Španjolskoj. I ove sezone smo stigli do četvrtfinala, što znači kako ćemo sljedeće godine igrati u najelitnijem razredu svjetskog tenisa. A to nije mala stvar. Naročito ako znamo kako imamo relativno mladu i perspektivnu reprezentaciju. S Goranom u momčadi, ako budemo kompletni, na domaćem terenu možemo svakoga pobijediti, zaključio je još Pilić.</p>
<p> • HRVATSKA - ARGENTINA 4-0; Ferrero - Ančić 6-4, 6-2, 7-6 (1), Moya - Ljubičić 6-7 (5), 6-3, 6-4, 6-4), Corretja/Costa - Ljubičić/Zovko 6-2, 6-3, 6-4, Costa - Ljubičić 6-4, 6-3</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Davis kup: Argentina - Rusija 3-0</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Poput Španjolaca protiv Hrvatske, još su dvije reprezentacije osigurale plasman u polufinale ovogodišnjega Davisova kupa. Rusi su čak prošli i lošije od nas, jer u prva dva meča nisu osvojili ni set. Uspjeli su ga dohvatiti tek kasnije, u igri parova. Australci su, također s uvjerljivih 3-0, poveli protiv Šveđana u Malmöu i osigurali ulazak u polufinale. Francuze, pak, u ogledu sa Švicarcima samo jedna pobjeda dijeli od ulaska među četiri najbolja.</p>
<p> • Rezultati četvrtfinala: Argentina – Rusija 3-0 (Nalbandian – Davidenko 6-2, 6-2, 7-5; Gaudio – Kafeljnikov 6-4, 6-0, 6-2; Nalbandian/Arnold – Kafeljnikov/Južnji 3-6, 6-3, 6-4, 6-3); Švedska – Australija 0-3 (Björkman – Philippoussis 4-6, 3-6, 3-6; Enqvist – Hewitt 4-6, 2-6, 7-5, 4-6; Björkman/Enqvist – Arthurs/Woodbridge 4-6, 2-6, 2-6); Francuska – Švicarska 2-1 (Grosjean – Bastl 6-3, 6-4, 3-6, 6-3), Escude – Federer 4-6, 5-7, 2-6; Escude/Santoro – Federer/Rosset 4-6, 6-3, 3-6, 6-7 (4)).</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Majoli ostala u polufinalu</p>
<p>SARASOTA</p>
<p> – Hrvatska tenisačica Iva Majoli nije uspjela izboriti finale teniskog WTA turnira u Sarasoti, koji se igra za nagradni fond od 140.000 dolara. U polufinalu je poražena od Australke Alicije Molik 3-6, 4-6.</p>
<p> • Rezultati polufinala: Molik – MAJOLI 6-3, 6-4, Miškina (2) – Dechy (7) 6-2, 6-4. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Hajduk - Kamen Ingrad 2-0 </p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Stadion na Poljudu</p>
<p>HAJDUK – KAMEN INGRAD 2-0 (1-0)</p>
<p>HAJDUK: Pletikosa 6.5, Vuković 6, Vejić 6, Neretljak 6, Miladin 6, Andrić 6, Đolonga 6, Bule 5 (od 63. Računica 6), Srna 6.5, Krpan 6 (od 90. Gudelj -), Turković 6 (od 90. Deranja -).</p>
<p>KAMEN INGRAD: Galinović 6,5, Poleti 5,5, Gusić 6, Berdi 5 (od 46. Andričević 5), Darmopil 5, Čižmek 5,5, Bešlić 5, Jakirović 5,5 (od 57. Garba -), Kopunović 5,5, Zekić 5, Vidović 5 (od 73. Karoglan -).</p>
<p>SUDAC: Čulina (Zagreb) 5; GLEDATELJA: 3.000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Srna (11., 11 m), 2-0 Turković (87.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Berdi, Zekić, Đolonga, Neretljak, Kopunović</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Darijo SRNA.</p>
<p>R. P.</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Varteks - Cibalia 1-0</p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> – Stadion Varteksa </p>
<p>VARTEKS – CIBALIA 1-0 (0-0)</p>
<p>VARTEKS: Mađarić 7, Toplak 6, Fumić 6, Karić 7, Granić 6, Vučković 6, Sklepić 7 (od 45. Jančevski 7), Šafarić 7, Kastel 7, Jolić 5 (od 60. Petričević 7), Halimi 5 (od 70. Huljev 7.5).</p>
<p>CIBALIA: Marić 6, Križanović 6 (od 88. Čorić -), Čutura 5, Parmaković 5, Lučić 6, Pernar 6, Jurić 5 Maroslavac 6, Abramović 6, Lajtman 7 (od 84. Panić -), Peraica 6</p>
<p>SUDAC: Pristovnik (Zagreb) 6. GLEDATELJA: 2.000.</p>
<p>STRIJELAC: 1-0 Huljev (82).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Kastel, Lajtman</p>
<p>CRVENI KARTONI: - </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivica HULJEV. </p>
<p>D. D.</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Osijek - Pomorac 0-0</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> – Stadion Gradski vrt</p>
<p>OSIJEK – POMORAC 0-0</p>
<p>OSIJEK: Turina 7,5 – Radics 6, Tkalčević 6, Miljković 6, Božinovski 6,5 (od 85. Mikulić -), Milardović 5 (od 78. Balatinac -), Pranjić 5,5, Lalić 5,5 (od 65. Buljat 5), Čordaš 6,5, Mešanović 5, Ljubojević 5,5</p>
<p>POMORAC: Knez 6 – Brajković 6, Panić 6,5, Ivančić 6, Živković 6, Grubišić 6 (od 60. Dunković 5,5), Antić 6,5, Krpan 5,5 (od 85. Komar -), Prpić 7, Zrilić 6,5, Mujanović 5 (od 80. Kremenović -)</p>
<p>SUDAC: Šunjić (Split) 6; GLEDATELJA: 800</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Ivančić, Živković, Pranjić, Tkalčević</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivan TURINA. </p>
<p>A. K.</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Zadar - Rijeka 2-1</p>
<p>ZADAR</p>
<p> – Stadion u Stanovima</p>
<p>ZADAR – RIJEKA 2-1 (1-1)</p>
<p>ZADAR: Rogić 5.5, Jurić - (od 24. Amugi 6), Zebić 6, Nedić 6, Surać 6.5, Blatnjak 6, Gondžić 6 (od 81. Vulić -), Jurjević 6, Jerković 6, Pintar 6.5 (od 84. Lamešić -), Sablić 6.</p>
<p>RIJEKA: Tafra 5.5, Vincetić 5.5 (od 80. Butić -), Ćaval 5.5, Milinović 6, Mijatović 6, Skočibušić 5.5, Halilović 6, Rački 5.5, Brajković 6 (od 73. Samardžić -), Duro 6, Modrić 5.5 (od 67. Batkoski -).</p>
<p>SUCI: Trivković ( Split) 7. GLEDATELJA: oko 2.500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Pintar (34.), 1-1 Mijatović (36.), 2-1 Gondžić (56.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Brajković (32.), Rački (36.), Amugi (49.), Blatnjak (71.)</p>
<p>U 86. minuti isključen trener nogometaša Zadra Vjeran Simunić</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Slaviša PINTAR. </p>
<p>R. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Slaven Belupo - Šibenik 3-0</p>
<p>KOPRIVNICA</p>
<p> – Gradski stadion</p>
<p>SLAVEN BELUPO – ŠIBENIK 3-0 (1-0)</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Solomun 7.5 – Međimorec 5.5, S. Bošnjak 6, Gal 6 (od 70. Jurić 6) – P. Bošnjak 7, Ferenčina 7.5, Posavec 5.5 (od 63. Kovačević 6.5), Jurčić 5.5, Božac 6 – Kovačić 6.5, Dodik 6 (od 79. Ogrizović -).</p>
<p>ŠIBENIK: Mrčela 6 – Raić 6, N. Jović 6, Škopljanac 5.5 (od 42. Puljiz –, od 55. Župan 6) – Pranjić 6.5, Bedeković 6, Bulat 6, Karega 6, Jukić 5.5 (od 46. Vuković 6.5) – Matas 6, Martins 6.5.</p>
<p>SUDAC: Kurtović (Osijek) 7; GLEDATELJA: 1500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 P. Bošnjak (18.), 2-0 Ferenčina (59.), 3-0 Kovačić (84.)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Roy FERENČINA. </p>
<p>I. Č. M.</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Marseille - Guingamp 0-2</p>
<p>PARIZ</p>
<p> – Rezultati 32. kola nogometnog prvenstva Francuske: Lyon – Le Havre 2-1, Marseille – Guingamp 0-2, Rennes – Bordeaux 3-4, Nantes – Lille 1-0, Sochaux – Paris Saint Germain 0-0, Auxerre – Ajaccio 1-0, Bastia – Troyes 1-1, Lens – Racing 1-1, Sedan – Montpellier 1-2. Redoslijed: Lyon 57, Monaco 55, Marseille 55, Bordeaux 54, Nantes 52, Sochaux 50, Paris Saint Germain 49, Auxerre 48, Nice 46, Guingamp 46, Lens i Nastia po 45...(Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Villarreal - Barcelona 2-0</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Rezultati utakmica 28. kola španjolskog nogometnog prvenstva: Real Madrid – Rayo Vallecano 3-1, Villarreal – Barcelona 2-0, Betis – Valencia 2-0, Espanyol – Celta 0-0.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Parma - Milan 1-0</p>
<p>TORINO</p>
<p> – Rezultati prvih utakmica 27. kola talijanskog nogometnog prvenstva: Juventus – Torino 2-0 (na utakmici su isključena četvorica igrača, među kojima i hrvatski reprezentativac Igor Tudor, koji je morao napustiti teren u 42. minuti), Parma – Milan 1-0. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="49">
<p>Amerikanci žestoko tuku središte Bagdada, britanski tenkovi u Basri</p>
<p>Deseci granata pali su u nedjelju na trgovačku i stambenu četvrt u središtu Bagdada/ Iračani tvrde da su u žestokim borbama uništili 16 američkih tenkova i ubili 50 američkih vojnika/ Američke snage preuzele su kontrolu nad autocestama zapadno i sjeverozapadno od Bagdada/ Prvi američki zrakoplov sletio na bagdadski aerodrom </p>
<p>BAGDAD/BASRA 6. travnja</p>
<p> - Nekoliko desetaka granata palo je u nedjelju na trgovačku i stambenu četvrt u središtu Bagdada. Istodobno, Iračani tvrde da su u žestokim borbama uništili 16 američkih tenkova i ubili 50 američkih vojnika. Granate američkih vojnih snaga pale su samo nekoliko kilometara sjeverno od hotela u središtu Bagdada u kojemu borave novinari. To je prvi put u 18 dana rata da su granate pale u samo središte iračkoga glavnoga grada.</p>
<p>U nedjelju je na bagdadski aerodrom sletio prvi američki vojni zrakoplov, javila je agencija Reuters, pozivajući se na vojne izvore. Prema tom izvoru, riječ je o transportnom zrakoplovu C-130 koji je iza 20 sati po mjesnom vremenu sletio na zapadnom dijelu zrakoplovne luke.</p>
<p>Američko vojni izvori objavili su da se marinci, koji napreduju istočno od Bagdada, nalaze dva kilometra od sjeveroistočnih predgrađa. Ostale jedinice Treće pješačke divizije polagano se kreću područjem zapadno i sjeverno od zračne luke, 20 kilometara udaljene od središta Bagdada. </p>
<p>Reutersovi izvjestitelji javljaju da su bagdadske ulice puste, a trgovine zatvorene. U gradu raste napetost, a velik broj ljudi napušta Bagdad i odlazi u provinciju u potrazi za utočištem. Iračka je televizija objavila da vlast uvodi zabranu izlaska iz Bagdada od 18 sati do šest ujutro, s početkom u nedjelju navečer.</p>
<p>Američke snage preuzele su kontrolu nad autocestama zapadno i sjeverozapadno od Bagdada, pokušavajući okružiti glavni irački grad, objavili su u nedjelju vojni izvori. Amerikanci su rasporedili 7000 vojnika na bagdadski aerodrom i ondje ubrzano uređuju malu vojnu bazu, rekao je u nedjelju za Reuters jedan predstavnik vojske. </p>
<p>»Britanski tenkovi prodrli su u nedjelju u središte Basre, drugog po veličini iračkoga grada koji američke i britanske snage drže u okruženju već dva tjedna«, objavio je britanski časnik. Civili kažu da su vidjeli desetak tenkova u glavnoj bagdadskoj ulici. Britanskim snagama pružen je slab otpor paravojnih snaga odanih Saddamu Husseinu.</p>
<p>Američke snage ubile su oko 2000 iračkih boraca u Bagdadu otkad su napale gradska predgrađa, objavila je američka glasnogovornica u nedjelju. »Američka je vojska počela sa slanjem skupina iračke oporbe prema jugu Iraka kako bi se borile na strani američkih specijalnih postrojbi«, piše u subotu američki list US News and Worlds Report. Glasnogovornik Pentagona Dan Stoneking izjavio je da ne može potvrditi tu informaciju. (Reuters/AP/AFP/ BBC/Dpa)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Beograd obećao da će krenuti u lov na Mladića</p>
<p>BEOGRAD, 6. travnja</p>
<p> - Vlast Srbije i Crne Gore u subotu su obećala je će krenuti u lov na bivšeg vojnog zapovjednika bosanskih Srba Ratka Mladića kojeg Haaški sud tereti za ratne zločine.</p>
<p>Ministar obrane Srbije i Crne Gore Boris Tadić je za crnogorsku televiziju IN izjavio da ne zna brani li Mladića vojska ili neki »otuđenI centri moći«, te je dodao: »Provest ćemo najopsežniju moguću istragu«.</p>
<p>Tadić, koji je dužnost ministra obrane preuzeo prije 16 dana, prvi je visoki dužnosnik službenoga Beograda koji je obećao akciju protiv Mladića. </p>
<p>Ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore Goran Svilanović, izjavio je u subotu da su isti ljudi koji su umiješani u ubojstvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića činili i ratne zločine.</p>
<p>»Očito je da se sve vrijeme krećemo u istom krugu ljudi koji su sudjelovali u ratnim zločinima, a istodobno su zbog navodnih zasluga bili amnestirani od odgovornosti, te im je omogućeno da se bave organiziranim kriminalom, organiziranjem mreže trgovaca narkoticima i oružjem«, kazao je Svilanović u Beogradu.</p>
<p>Naglasio je da bi haaške optuženike dostupne službama sigurnosti Srbije i Crne Gore »trebalo uhititi i omogućiti im pošteni postupak pred Haaškim sudom«.</p>
<p> (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Bagdad u okruženju 7000 savezničkih vojnika</p>
<p>Bagdad je i dalje izložen vrlo snažnim zračnim udarima / Televizijske snimke razrušenih zgrada zračne luke, ispred kojih se nalaze američki vojnici, upućuju na zaključak da su se bitke odista približile prvim linijama bagdadske obrane </p>
<p>ANKARA, 6. travnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Dok se irački branitelji nastavljaju već osamnaesti dan sukobljavati sa angloameričkim snagama na jugu i središnjim dijelovima zemlje, presudna bitka za Bagdad postaje, kako se čini, »majkom svih bitaka«. Amerikanci su oko iračke metropole razmjestili oko 7000 vojnika koji, uz potporu tenkova i borbenih helikoptera napreduju korak po korak prema prvim gradskim predgrađima.</p>
<p>Bagdad je i dalje izložen vrlo snažnim zračnim udarima. Neka američka i britanska izvješća, objavljena u subotu, prema kojima se bitke već vode u najstrožem dijelu grada, pokazala su se netočnima. Irački ministar informiranja Mohammed al-Shahaf u posebnom intervjuu za katarsku tv postaju Al-Jazeera odbacio je te navode. Rekao je da se »neprijateljske snage nalaze oko 35 do 40 kilometara od grada kod mjesta Abu Gureyb«. Tvrdi kako nema ni govora o uličnim borbama ili skoroj kapitulaciji.</p>
<p>Al-Shahaf, koji svakoga dana drži redovite konferencije za novinstvo, ustvrdio je da su napadači odbačeni od međunarodne zračne luke »Saddam Hussein«, udaljene dvadesetak kilometara od Bagdada. »Sve informacije o ulasku Amerikanaca u Bagdad su u službi lažne bezočne propagande, sračunate na to da se skrši moral iračkog naroda«, kazao je. Međutim, tv snimke razrušenih zgrada zračne luke, ispred kojih se nalaze američki vojnici, upućuje na zaključak da su se bitke odista približile prvim linijama bagdadske obrane, te da istinske bitke za grad tek predstoje. Američki vojni izvori govore o dvije do tri tisuće poginulih iračkih vojnika.</p>
<p>Bitke se vode i na jugu oko Basre, drugog po veličini iračkog grada. Tijekom zračnih udara na grad, u posljednja 24 sata poginulo je, kako se tvrdi, sedamnaest civila. Međutim, britanske snage koje napadaju Basru nisu još do kraja uspjele skršiti otpor branitelja. Rušenje tridesetak Saddamovih brončanih bista koje su uperenim kažiprstom bile okrenute prema Iranu, upućuju na zaključak da britanska izvješća nisu preuveličana.</p>
<p>Zanimljivo je da su razorne američke »pametne bombe« u blizini grada svojim golemim kraterom »otkrile« grobnicu oko 200 vojnika koji su poginuli još tijekom osmogodišnjeg iračko-iranskog rata (od 1980. do 1988.). </p>
<p>Najžešće i najkrvavije iračke bitke vode se oko grada Kerbale, jednog od najvećih svetišta šijita, oko 80 kilometara jugozapadno od Bagdada. Tamošnje pučanstvo je u grozničavom strahu da »kršćanski vojnici« ne oskrnave to mjesto koje pohode mnogi muslimanski vjernici. Trenutna situacija je krajnje nejasna i neizvjesna, budući da postoje mnoga oprečna izvješća. Irački izvori javljaju o obaranju nekoliko borbenih američkih zrakoplova i jurišnih helikoptera.</p>
<p>Na iračkom sjeveru, oko gradova Mosul i Kirkuk, vode se također sve intenzivniji okršaji. Američke snage, uz potporu kurdskih milicija polako ali sigurno slamaju irački otpor. Snažni zračni udari potresaju središta tih gradova, naročito položaje branitelja. No, u jednom takvom napadu američki borbeni zrakoplov projektilom je pogodio američko-kurdski vojni konvoj. Tom prilikom poginulo je između 10 i 12 američkih vojnika. </p>
<p>Taj incident nije usporio oprezno približavanje združenih američko-kurdskih snaga iračkim borbenim položajima. Na tom području nalaze se golema naftna polja sa oko 5 posto svjetskih rezervi nafte. U takvoj situaciji, kada se ljuljaju sami temelji režima iračkog predsjednika Saddama Husseina, postavlja se ključno pitanje: Može li često slavljena i hvaljena iračka Republikanska garda, koju predvodi Saddamov mlađi sin Qusay, uzvratiti udarac angloameričkim snagama? Tim više, ako se zna da oko 70.000 pripadnika Republikanske garde nije dosad pružilo ozbiljniji otpor invazijskim trupama.</p>
<p>Raspršuju se možda i posljednje Saddamove nade samo o snažnom otporu gardista, već i o njihovom protuudaru. Međutim, tri njihove oklopne divizije, »Al-Nida«, »Al-Hamurabi« i »Al-Medina«, s više od 1000 tenkova T-72, ozbiljno su desetkovane. To važi i za mehaniziranu diviziju »Al-Abid« i pješadijske divizije »Al-Adnan«, »Al-Neuchadnezzar« i »Al-Bagdad«. </p>
<p>Vojni analitičari vjeruju da su osamnaestodnevni zračni udari po iračkim položajima itekako uzdrmali postrojbe Republikanske garde, a postoje i pretpostavke da su nastale i ozbiljne pukotine u komunikacijama na terenu. Međutim, ima i onih koji vjeruju da se Saddamovi gardisti nisu upustili u otvorene sukobe kako bi sačuvali snage za gerilske borbe po bagdadskim ulicama. No, s pucanjem prvih crta obrane moglo bi vrlo lako doći i do potpunog kolapsa bagdadskih branitelja. Da će se to doista i dogoditi, više gotovo nitko od ozbiljnijih vojnih stratega ne dovodi u sumnju. Mnogi od njih vjeruju da više nisu u pitanju tjedni, nego dani. </p>
<p>U međuvremenu, Washington, koji govori o padu režima iračkog predsjednika Saddama Husseina kao svršenoj činjenici, najavljuje uspostavu prvi civilne uprave u osvojenoj luci Umm Qasr. S tim u vezi je i sastanak iračke oporbe sa američkim dužnosnicima, na kojem je dogovoreno da se cjelokupna iračka naftna industrija ubuduće isključi iz državnog monopola. </p>
<p>Time bi se, kako je rečeno, otvorilo mjesto za vodeću ulogu stranih kompanija u iračkim investicijskim poslovima oko eksploatiranja i prerade nafte. Računa se da bi ta arapska zemlja vrlo brzo, uz američku tehnološku pomoć, mogla povećati dnevnu proizvodnju »crnog zlata« sa sadašnjih 1,5 na 6,5 milijuna barela.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Bush i Blair u Belfastu odlučuju o sudbini Iraka</p>
<p>Američki predsjednik i britanski premijer trebali bi raspraviti problem poratnog Iraka i neslaganja sa nekim europskim zemljama / Ključni problem, tko će voditi postsaddamovsku eru u Iraku, međutim tek treba prevladati</p>
<p>ZAGREB, 6. travnja</p>
<p> - Američki predsjednik George Bush i britanski premijer Tony Blair sljedećeg se tjedna sastaju u Sjevernoj Irskoj. Na trećem »ratnom sastanku« u samo tri tjedna, dvojica najčvršćih saveznika imaju na dnevnom redu tešku zadaću - riješiti dileme o tome tko će voditi Irak kada se rat završi, kako pokrenuti izraelsko-palestinski mirovni proces, ali mirovni proces u Sjevernoj Irskoj koji je u zastoju. U prvom će planu ipak biti Irak.</p>
<p>Sastanak Blaira i Busha ipak se prvi put odvija u nešto povoljnijem diplomatskom ozračju kada je riječ o europskim zemljama. Proteklog tjedna posvađane diplomacije SAD, Velike Britanije s jedne i Francuske, Njemačke i Rusije s druge započele su intenzivno komunicirati. </p>
<p>Prvi kontakti ne prelaze formalnu kurtoaziju i protokolarne događaje, no uslijedili su nakon nekoliko tjedana gotovo potpune diplomatske tišine. </p>
<p>Ključni problem, tko će voditi postsaddamovsku eru u Iraku, međutim tek treba prevladati. Jedna od bitnih dijelova sastanka na vrhu u Sjevernoj Irskoj bit će kako pomiriti američko i europsko stajalište. Amerikanci tvrde kako nisu uzalud uložili toliko novca i žrtava da bi razvoj Iraka prepustili isključivo UN-u, dok europske zemlje tvrde kako nadzor poratnog Iraka mora biti isključivo pod kapom UN-a. Uoči sastanku Bush - Blair procjenjuje se kako bi moglo doći do kompromisnog rješenja. Britanska diplomacija već duže vrijeme pokušava nagovoriti američku administraciju kako UN mora biti dijelom mirovnih napora, ali i svoje europske partnere na fleksibilnost. </p>
<p>Prvi znakovi popuštanja s europske strane Atlantika već su vidljivi. Francuski ministar vanjskih poslova Dominique de Villepin već je izjavio da bi administracija pod vodstvom Pentagona mogla biti prihvatljiva. Nakon nekoliko tjedana transatlantske tišine, premijerski i ministarski telefoni počeli su zvoniti. </p>
<p>Premda je Blair snažno podržao politiku vojnog obračuna sa Saddamovim režimom, osobne kemije, onakve kakve je bilo sa Billom Clintonom više nema. Britanska je diplomacija uložila mnogo napora u nagovaranje Busha da zajedno sa napadom na Irak pokrene sveobuhvatni mirovni plan za rješenje izraelsko-palestinskog sukoba. </p>
<p>Pritisak Londona da se objavi »road map« za mirovne pregovore imao bi, uz sasvim konkretne rezultate zaustavljanja sukoba i novih žrtava, i pozitivan učinak vezan uz rat u Iraku: smanjio bi tenzije unutar arapskog svijeta. </p>
<p>Za uzvrat, Bush će Blairu pružiti simboličnu podršku u obnavljanju mirovnog sporazuma između sjevernoirskih katolika i protestanata iz 1998. godine, kojim je dogovorena podjela vlasti. Unatoč entuzijazmu, plan koji je podržao bivši američki predsjednik Clinton nije uspio, a zbog obnove neprijateljstava, Blair ga je privremeno ukinuo. </p>
<p>Ovakav Bushov potez u Britaniji se smatra prvim znakom »vraćanja usluge«. Mjesto velikog sastanka također je pomno odabrano. Bush dolazi u Europu nakon učestalih kritika da je Blair taj koji stalno ide Bushu »pred noge«. Osim toga, obje zaraćene strane u Belfastu pozdravljaju američku intervenciju u pregovorima, dok bi bilo koja druga lokacija u Londonu ili negdje u Europi bila podvrgnuta riziku masovnih antiratnih demonstracija. </p>
<p>Sastanak u Belfastu, s ambicioznim dnevnim redom, trajat će dva dana. Europski šefovi vlada i ministri vanjskih poslova već su im u telefonskim razgovorima poželjeli uspjeh sastanka, no nisu sigurni kako će to Blair i Bush u samo dva dana riješiti sva tri teška i krupna problema. Skepse ima i unutar samog Foreign Officea. Britanski mediji prenijeli su izjavu jednog neimenovanog britanskog diplomata: »Želim im puno sreće. Ako se to riješi u dva dana, onda sam ja Pajo Patak«, izjavio je taj diplomat. Blair i Bush najprije se moraju dogovoriti međusobno i onda u to uvjeriti ostale.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Antiratna osovina Pariz-Berlin-Moskva popušta Washigtonu</p>
<p>Ni protivnici rata ne zaziru od »raspodjele ratog plijena« / Stoga Amerikance treba privoljeti da pristanu na vodeću ulogu UN-a u obnovi Iraka poslije rata / No, američki je Kongres već donio zabranu dodjele poslova firmama iz zemalja koje se protive ratu</p>
<p>BERLIN, 6. travnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Rat u Iraku je pun iznenađenja. Još jučer se u berlinskom tisku uglavnom zlurado govorilo i pisalo o supersili koja je zapela u iračkoj pustinji, o Americi u klopci, o neuspjelom blitzkriegu. Već danas je dio političke javnosti u zemljama koje ne sudjeluju u ratu protiv Iraka fasciniran vijestima o brzom zauzimanju bagdadske zračne luke, i mogućim brzim padom režima bagdadskog diktatora. </p>
<p>Istodobno dok u Iraku angloameričke snage ostvaruju vojne uspjehe, na diplomatskoj sceni sve više se raspravlja o budućnosti Iraka. I među antiratnom osovinom Berlin-Pariz-Moskva. Ključno pitanje je hoće li Irak biti američki protektorat kao Njemačka 1945. godine, odnosno hoće li zemlje koje nisu sudjelovale u ratu protiv Iraka dobiti dio »ratnog plijena«? </p>
<p>Njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, njegov francuski i ruski kolege Dominique de Villepin i Igor Ivanov prilikom sastanka u Parizu složili su se da odlučujuću ulogu u poslijeratnom Iraku treba imati UN i izrazili zabrinutost zbog humanitarne situacije u toj zemlji. Fischer tvrdi da se humanitarne zadaće, pitanje teritorijalnog integriteta Iraka, opasnost od terorizma, pitanje stabilnosti regije mogu ispuniti samo uz legitimaciju UN-a. Slično govore De Villepin i Ivanov. </p>
<p>Amerikanci, s druge strane, jasno daju do znanja da će oni biti ti koji će u Iraku poslije rata imati glavnu riječ. Njih, prema mišljenju američkog ministra vanjskih poslova Colina Powella, Sadam Hussein uopće više ne zanima. </p>
<p>Powella zanimaju Europljani, pa i oni koji ne ratuju u Iraku. I od njih je, naime, diplomatski zatražio da se uključe u izgradnju »novog« Iraka. Postoje i signali otopljavanja odnosa na relaciji SAD-Europa. Francuski predsjednik Jacques Chirac iznenada ističe francusko-američko prijateljstvo i partnerstvo, ruski predsjednik Vladimir Putin se čak »nada da SAD neće izgubiti rat«, a i od njemačkog kancelara Gerharda Schrödera, najodlučnijeg protivnika rata, u međuvremenu se čuju pomirljiviji tonovi. Svi oni i dalje ostaju vjerni svojem odbijanju rata, ali jasno se osjeća da traže put za izlazak iz krize koja nije samo poremetila transatlantske odnose nego i ozračje u Europi. </p>
<p>Ipak, europsko-američki dogovor oko zajedničkog angažmana u poslijeratnom Iraku još uvijek nije na vidiku, jer mišljenja su oprečna. Osobito na relaciji Washington-Berlin. Još uvijek je aktualna izjava njemačke ministrice za gospodarsku suradnju i razvoj Heidemarie Wieczorek-Zeul: »Oni koji sada razaraju i bombardiraju moraju snositi i glavni financijski teret obnove.« Ona je u međuvremenu ipak reterirala od tog stajališta signaliziravši da će Nijemci pomoći u obnovi, ali u okviru mandata UN-a. </p>
<p>Američki ministar obrane Donald Rumsfeld nema baš previše razumijevanja za to. On lakonski kaže: »Ne vjerujem da je SAD odgovoran za obnovu Iraka. Mi samo snosimo odgovornost za to da se tu zemlju izvede na pravi put.«</p>
<p>U međuvremenu se iz Njemačke čuju pomirljiviji tonovi prema vjerojatnim pobjednicima na Eufratu i Tigrisu. Njemački je kancelar najavio da će Europska unija dati svoj doprinos, ali uvjetuje: »UN mora igrati središnju ulogu kada se radi o oblikovanju budućnosti Iraka i novog političkog poretka u toj zemlji nakon rata.«</p>
<p>Upravo to zasad Washington kategorički isključuje. On je doduše spreman podržati sudjelovanje UN-a u humanitarnoj pomoći Iraku, ali ne i u stvaranju novog političkog poretka zemlje. To se mora odvijati pod vodstvom onih koji su tome i doprinijeli, naime koji su vodili rat, prevladavajuće je mišljenje u Washingtonu. Ili »kompromis«, kako ga vidi Američki ministar vanjskih poslova Powell: »UN mora ovlastiti Sjedinjene Države da privremeno upravljaju Irakom.«</p>
<p>Isto tako kao što želi ograničiti ulogu UN-a, SAD do sada nije bio spreman ni dodijeliti protivnicima rata bilo kakvu ulogu koja prelazi puko sudjelovanje u financiranju. To izoliranje već je sada vidljivo u postupku prema predstavnicima medija na terenu. Njemački i drugi novinari iz država koje su protiv rata teže dobivaju informacije od američke i britanske vojske. </p>
<p>To bi se moglo nastaviti kad jednog dana dođe vrijeme za podjelu »političkog i gospodarskog kolača«. Američki je Kongres već odredio da se od 80 milijardi dolara, koje je dodatno odobrio za rat, ne smiju davati poslovi tvrtkama iz zemalja protivnica rata. Isto bi trebalo vrijediti kod podjele poslova u iračkoj naftnoj industriji. Američki predsjednik George Bush, doduše, tvrdi da iračka nafta pripada iračkom narodu, no u Washingtonu će se već pronaći način da budući predstavnici tog naroda daju prednost onima koji se sada bore protiv režima Saddama Husseina. </p>
<p>Upravo to bi se onemogućilo kada bi UN preuzeo upravljanje obnovom Iraka. Još jedan razlog više za Europljane da se založe za jačanje uloge UN-a, i još jedan razlog više za SAD da upravo to spriječi. U Berlinu (kao i Parizu) prevladava mišljenje da za »raspodjelu kolača« u Iraku, kad nisu dali vojnike za ratovanje, imaju na raspolaganju novac za obnovu. On bi se morao uvjetovati kontrolom koju će u Iraku imati UN. </p>
<p>Za Nijemce (i Europljane) se time otvaraju nove perspektive na Srednjem istoku. Naime, postoji nada da, ako im uspije spasiti Irak od sudbine američkog protektorata i osjetno sudjelovati u njegovoj obnovi, onda se neće dobiti samo dio plijena u poslijeratnom Iraku nego i povećati svoj politički utjecaj u arapskom svijetu.</p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Jevgenij Primakov: Tony Blair je mudriji od Georgea Busha</p>
<p>Uvjeren sam da će se Saddam Hussein boriti do kraja, tvrdi bivši ruski premijer koji slovi kao jedan od najboljih poznavatelja Iraka</p>
<p>MOSKVA, 6. travnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - »Saddam Hussein će ostati do kraja rata u Iraku. Poznajem ga dobro, i sudeći po njegovom karakteru i na temelju razgovora koji sam s njim imao uoči samog početka rata, uvjeren sam da će se boriti do kraja. Uz to, ne vjerujem ni u priče o Saddamovi dvojnicima koje u medijima lansiraju američki i britanski izvori«, izjavio je u nedjelju Jevgenij Primakov komentirajući u intervjuu na moskovskom televizijskom kanalu NTV aktualnu situaciju oko rata u Iraku i prognozirajući daljnji razvoj međunarodnih odnosa. </p>
<p>Analize i ocjene bivšeg ruskog premijera i ministra vanjskih poslova izazvale su veliko zanimanje ne samo u ruskoj javnosti već i među stalnim promatračima u Moskvi, jer Primakov slovi kao jedan od najboljih poznavalaca arapskog svijeta još od vremena kad je radio kao dopisnik sovjetskih medija u Kairu i kada je uspostavio bliska poznanstva s brojnim tamošnjim političarima, od kojih su mnogi i danas na vlasti ili imaju značajan politički utjecaj u tom dijelu svijeta.</p>
<p>Prema Primakovu, ishod rata u Iraku je »riješen«, odnosno jasan, ali to ne znači da će Amerikancima lako poći za rukom da stabiliziraju političku situaciju u toj zemlji, jer su u rat krenuli na temelju brojnih krivih procjena i zaključaka. Očekivali su, na primjer, da će nakon njihovog ulaska u Irak doći do podjele među iračkim pučanstvom i da će šijiti koji žive na jugu zemlje stati na njihovu stranu i početi borbu protiv Saddamovog režima. Prevarili su se. Do građanskog rata nije došlo, a u Basri glavni otpor angloameričkim trupama pružili su i još pružaju upravo šijiti. </p>
<p>Drugo, u Washingtonu su držali su da će se scenarij ratne operacije odvijati po »afganistanskom planu«. Međutim, sada je potpuno jasno da Amerikance i nakon »pobjede« čeka partizanski rat. Washington nema na svojoj strani istaknute lidere iračke opozicije koji bi, nakon što ih se postavi na čelo zemlje, mogli ujediniti irački narod. Uostalom, Washingtonu do danas nije uspjelo do kraja završiti rat i stabilizirati situaciju u Afganistanu. </p>
<p>K tome, rat u Iraku aktualizirao je i problem Kurda koji žive na sjeveru te zemlje, i koji teže stvaranju svoje neovisne države. Istina, u ovom trenutku malo je vjerojatno da će Kurdi dobiti samostalnu državu, najvjerojatnije će dobiti široku autonomiju, ali i to je već razlog za zabrinutost susjedne Turske u kojoj također Kurdi žive u velikom broju.</p>
<p>Primakov je u intervjuu ponovio da je angloamerički rat u Iraku po svojim motivima i ciljevima »nepravedan rat«. Da to potvrdi, poslužio se i argumentima poznatog američkog politologa i bivšeg savjetnika predsjednika Cartera, Zbigniewa Brzezinskog koji je ovih dana konstatirao da taj rat »nije ni oslobodilački ni pravedan«. »Bio bi oslobodilački da angloameričku vojsku u Iraku narod dočekuje cvijećem, ali nitko ne baca cvijeće. Bio bi opravdan da Iračani primjenjuju oružje za masovno uništavanje, ali oni to ne čine«, rekao je Brzezinski.</p>
<p>Upitan kako gleda na činjenicu da rat u Iraku još nije završen, a političari već raspravljaju i dogovaraju poslijeratnu obnovu i političko uređenje Iraka, Primakov je rekao: »Naravno da takvi razgovori, dok se još vodi krvavi rat, izgledaju cinično. Međutim, treba biti realan, i ti su razgovori u ovom trenutku izuzetno važni.« </p>
<p>Što se pak tiče negativnih reakcija Washingtona na pozive britanskog premijera Tonyja Blaira da se pitanje poslijeratnog Iraka rješava u okviru UN-a i da nakon iračkog rata međunarodna zajednica treba cjelovito riješiti izraelsko-palestinski problem i situaciju u cijeloj toj regiji, Primakov je kratko odgovorio: »Blair je mudriji od Busha«. </p>
<p>Primakov je ujedno podržao ruskog predsjednika Vladimira Putina koji se, unatoč neslaganju s ratom u Iraku, ne distancira od Amerike i »stoički« prima antiruske istupe u američkom Kongresu. »Bilo kakvo distanciranje ili konfrontacija bila bi pogrešna, jer sam uvjeren da u Americi još nije konačnu pobjedu izborila struja, odnosno grupa ljudi koja je uvjerena da SAD mora imati apsolutnu vlast u svijetu. Da je tako, nadam se, pokazat će predstojeći američki predsjednički izbori«, zaključio je ostalim, Primakov.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Grass: Bush je prava katastrofa </p>
<p>Njemački nobelovac upozorava da je američki predsjednik prijetnja svjetskom miru</p>
<p>ZAGREB, 6. travnja</p>
<p> – »Mislim da je g. Bush prava katastrofa. On je predsjednik najveće svjetske sile, a toliko je želio ovaj rat. Jezik kojim se služi je jezik fundamentalizma«, rekao je slavni njemački pisac Günter Grass u intervjuu za BBC u subotu. </p>
<p>Nobelovac je oštrim riječima napao američkoga predsjednika Georgea W. Busha zbog rata u Iraku, koji će, misli on, izazvati »vrlo ozbiljne posljedice«. </p>
<p>»Ovaj rat vraća nas u doba križarskih ratova, a rezultat je užasan. On zasigurno neće donijeti mir u to područje. Samo će stvoriti novu generaciju terorista i naštetiti slici zapadnoga svijeta. Donijet će mržnju i nove motive za mržnju«, kaže Grass.</p>
<p>Prema njegovim riječima, Bush »povezuje jezivu diktaturu Saddama Husseina s terorizmom. Pakistan i Saudisjska Arabija bliži su terorizmu nego Saddam Hussein«, smatra autor klasičnih djela poput »Mačka i miš«, »Limeni bubanj«, »Pseće godine«, »Moje stoljeće« i drugih. BBC ga je intervjuirao u povodu objavljivanja engleskoga prijevoda njegova najnovijeg romana »Korakom rata« u kojem se prisjeća sudbine milijuna Nijemaca žrtava nacističkog režima. Grass se u tom razgovoru nije ustručavao ocijeniti da je britanski premijer Tony Blair počinio pogrešku, dajući potporu američkome ratu protiv Iraka. </p>
<p>Grass je već prije za njemačku televiziju izjavio da se u napadu na Irak »Sjedinjene Države sve više ponašaju poput ratnog zločinca«. Ne sumnjajući da će Amerikanci pobijediti u tom ratu, Grass je naglasio da će SAD biti istinski gubitnik, jer će izgubiti veliki dio svoje reputacije«. On je također istaknuo da je Washington podržao dugi niz diktatora i brutalnih režima sve dok su oni, kako je rekao, »služili interesima američke vanjske politike«.</p>
<p>Gordana Tintor</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="56">
<p>Zapostavljeno vizualno obrazovanje omogućilo krađu slika u Banskim dvorima</p>
<p> Čini mi se potrebnim ukazati na posebnu zanimljivost u nedavno otkrivenoj krađi vrijednih likovnoumjetničkih djela - slika iz Banskih dvora.</p>
<p> Osoba koja je izvršila krađu ispravno se u njezinu planiranju oslonila na manjkavo razvijenu percepciju većine hrvatskih građana, pa tako i zaposlenika Banskih dvora. Upravo joj je taj olako tolerirani nedostatak čak visokoškolovanog stanovništva omogućio najmanje trotjednu kriminalnu igru rotacije slika po zgradi Vlade i zamjenu barem jednog originala uokvirenom reprodukcijom s bombonjere.</p>
<p> Smatram da je opravdano uzrok za ovu pojavu gotovo opće vizualne neosjetljivosti tražiti u nedostatnom vizualnom/ likovnom obrazovanju kako u Hrvatskoj, tako i u drugim zemljama u kojima se još ne shvaća nužnost nekih promjena u obveznom obrazovanju. </p>
<p> Obrazovni sustav se gotovo u cijelom svijetu temelji na načinu spoznaje koji polazi od logike, a čije su osobine analiziranje, apstrahiranje, racionalno zaključivanje, upotreba simbola, kao i linearna, verbalna i numerička obrada informacija. Međutim, u cilju razvoja mnogostruke inteligencije sve više se naglašava potreba uravnoteženog odgoja i obrazovanja mladih, dakle pridavanje podjednake važnosti umjetničkim nastavnim predmetima. Važnost je likovne nastave upravo u omogućavanju drugačijeg načina spoznaje, čije su osobine neverbalno, intuitivno, konkretno, analogno, prostorno, bezvremensko i holističko doživljavanje, povezano s pokretom, ritmom, konkretnim iskustvima, vizualnim doživljajima i emocijama.</p>
<p> Nadalje, treba naglasiti da je danas uistinu svakome potrebna vizualna/likovna pismenost jer živimo u vremenu kojeg obilježava globalna prevlast vizualnih komunikacija (sredstva priopćavanja koja se izravno obraćaju našem vidu - fotografija, televizija, film, video, računalo, tisak), pa je ovaj oblik pismenosti uvjet napretka i uspješnosti u gotovo svim područjima ljudskog djelovanja. Upravo zato u mnogim visokorazvijenim zemljama svijeta nastava likovne kulture/ vizualnih umjetnosti dobiva sve veće značenje, pa tako učenici u višim razredima osnovne škole i u srednjoj školi imaju i do pet sati nastave vizualnih umjetnosti (primjerice u Novom Zelandu i Australiji), koje uključuju i tradicionalno likovno izražavanje i izražavanje novim medijima - pa tako i umjetnost na računalu - kao i teoriju umjetnosti, odnosno povijest umjetnosti. </p>
<p> Nadam se da ovo moje pismo može potaknuti na razmišljanje i učiniti nešto shvatljivijim dugotrajni apel likovne struke za povećanje misteriozno minimalizirane satnice likovne kulture već od 1. do 8. razreda osnovne škole, kao i za osuvremenjivanje i produžavanje likovnog obrazovanja u Hrvatskoj.</p>
<p>MIRJANA TOMAŠEVIĆ DANČEVIĆZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Preslušavanje govorne pošte je besplatno </p>
<p>U tekstu objavljenom u Vjesniku 3. travnja 2003., pod naslovom »Rkman: Potrošačima ispostavljen račun za isključen mobitel«, nanosi se šteta Hrvatskom Telekomu kroz tendenciozno prenesene izjave Društva potrošač, bez provjere podataka i potrage za cjelovitom informacijom.</p>
<p> Naime, da je autor teksta, novinar Marinko Petković, provjerio informacije koje prenosi, mogao je saznati da korisnici koji su imali ili imaju isključen mobilni telefon uvođenjem besplatne usluge Glasovne pošte imaju mogućnost besplatnog preslušavanja govorne pošte tako da ne može biti riječi o bilo kakvoj ispostavi računa s dodatnim troškovima prouzročenima isključenim mobilnim uređajem. Novi, besplatni mehanizam preslušavanja poruka ostavljenih u pretincu govorne pošte korisnika - smanjuje troškove. </p>
<p>Ne stoji ni navod da je: »Davatelj dužan osigurati osnovne telekomunikacijske usluge korisnicima po prihvatljivoj cijeni. Dakle, i niže cijene socijalno ugroženima«. Naime, činjenica da je od 1999. godine pa do kraja 2002. godine broj korisničkih odnosa povećan sa 2.140.000 na 4.670.000 na razini Republike Hrvatske dovoljno govori o prihvatljivosti cijena i atraktivnosti telekomunikacijskih usluga. Također, usporedba cijena telekomunikacijskih usluga u Hrvatskoj s onima u Europi i u tranzicijskim zemljama pokazuje da je iznos mjesečne fiksne naknade u Hrvatskoj znatno ispod iznosa u europskim zemljama te među najnižima u tranzicijskim zemljama. </p>
<p>O svemu je ovome novinar Petković, kao i ostali novinari dnevnih listova, bio upoznat u petak 3. travnja 2003. godine. Istom je prigodom novinar Petković bio detaljno upoznat s tim da, kao što je i najavio, Hrvatski Telekom preuzima zadaću i obvezu razvoja korisničkog paketa za socijalno ugrožene.</p>
<p>Kad je riječ o »nametanju besplatne telefonske sekretarice«, kao što se navodi i u članku Marinka Petkovića, do sada se preslušavanje govorne pošte naplaćivalo kao minuta cijene razgovora unutar 098 mreže - od sada, ta je usluga besplatna. Automatsko uključivanje govorne pošte uvedeno je u najboljoj namjeri da se korisnicima olakša korištenje ovom naprednom uslugom. Žao nam je ako smo određenoj skupini korisnika zbog toga prouzročili neugodnosti i ovom im se prigodom ispričavamo.</p>
<p>Što se tiče navoda da se »rebalans tarifnog sustava s osjetno većim cijenama za potrošače počeo primjenjivati od rujna 2001.«, potrebno je naglasiti da je rebalans tarifa uveden radi usklađivanja Hrvatske sa standardima Europske unije te s ciljem ublažavanja velikih razlika između međunarodnih poziva i lokalnih. Te promjene znatno su pojeftinile međunarodne pozive, i to oko 50 posto, ukinuto je više zona unutar Hrvatske i uvedena je jedna zona čime su troškovi telefoniranja za one koji znatnije telefoniraju izvan svojih županija niži oko 30 posto, a također je pojeftinio i pristup Internetu te je on postao jedan od najjeftinijih u Europi. </p>
<p>Prema izvješću Ministarstva gospodarstva, koje je više mjeseci pratilo učinke uvođenja novog tarifnog sustava, prosječno je povećanje telefonskih računa bilo točno unutar zone koju je HT cijelo vrijeme tijekom rebalansa tarifa najavljivao. Istodobno, učinci su bili blagodatni za cijelo gospodarstvo zbog povoljnije ponude poslovnim partnerima temeljem njihova načina korištenja telefonskih usluga fiksne mreže. Osim toga, od ukupno 1,7 milijuna priključaka fiksne mreže Hrvatskog Telekoma, samo u dva posto slučajeva zabilježeno je znatnije povećanje računa. Iz navedenoga, o čemu je također novinar Petković više puta do sada bio upoznat, jasno je vidljivo kako se ni u kojem slučaju ne može govoriti o osjetno većim cijenama za potrošače.</p>
<p>»Velika razlika u dobiti«, koja je na kraju 2001. iznosila 310 milijuna kuna u odnosu na 2000. kada je ostvarena dobit bila 920 milijuna kuna, rezultat je odluke o iskazivanju fer vrijednosti određene imovine i time povezanog velikog jednokratnog rashoda, odnosno umanjenja vrijednosti imovine čime je iskazana neto dobit znatno smanjena u odnosu na prethodnu 2000. Upravo zbog efekata koje je ta procjena imovine imala na prošlogodišnje rezultate ni uspoređivanje navedenih rezultata nije primjereno. S ovime je, kao i s prethodno navedenim, novinar Petković također već bio upoznat.</p>
<p>MARJAN JURLEKADirektor Korporativnog sektora za komunikacije</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Vino je alkoholno piće, a ne hrana </p>
<p>Ako je vino i poteklo od hrane, kao alkoholno piće je opojna i otrovna tvar. A u saborsku proceduru uvršten je Zakon o vinu, gdje se tretira kao hranu, a ne kao alkoholno piće. To će neizostavno dovesti do slobodnog oglašavanja, smanjivanja poreza, pa time i cijene vina. Vodi to pojačanoj potrošnji sa svim onim lošim društvenim i zdravstvenim posljedicama. Stoga, Sabor treba ne samo odbiti proglasiti vino hranom već to proširiti i na pivo. </p>
<p>Nužno bi bilo povećanje poreza na sva alkoholna pića, kao i zabrana ili barem ograničavanje oglašavanja i pokroviteljstva alkoholnih proizvođača, ne samo u cilju narodnog boljitka već i povećanja proračuna, što bi osjetilo i zdravstvo.</p>
<p>prim. dr. sc. DARKO BREITENFELDpredsjednik Zajednice klubova liječenih alkoholičara</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="59">
<p>Mama zahtijeva 100.000, a njezina kći 70.000 kuna </p>
<p>Povod za tužbu bio je tekst pod naslovom »Thompson posjetio bolesnu pjevačicu Paolu Valić« i navod »Jasna Ulaga Valić nije krila svoje oduševljenje Thompsonovim likom i djelom« / Nakladnika »Imperijala Novog« tužio je i urednik Znanstveno obrazovnog programa HTV-a Božidar Domagoj Burić, koji bi se zadovoljio s odštetom od 80.000 kuna</p>
<p>ZAGREB, 6. travnja</p>
<p> – Zbog tvrdnji da je HTV prenosila koncert Marka Perkovića Thompsona zato što je pjevač u vezi s njenom kćeri Paolom Valić, te lažnih navoda o plaći i privatnom životu, glavna urednica Hrvatske televizije, Jasna Ulaga Valić tužila je »Fortuna mediu«, izdavača tjednika »Imperijal Novi«, tražeći odštetu u visini od 100 tisuća kuna. </p>
<p>Zbog tvrdnji o navodnoj vezi s Thompsonom tužbu je podnijela i uredničina kći, pjevačica Paola Valić, koja traži odštetu u visini od 70 tisuća kuna, a nakladnika »Imperijala Novog« tužio je i urednik Znanstveno obrazovnog programa HTV-a Božidar Domagoj Burić. </p>
<p>Burić traži odštetu od 80 tisuća kuna, a zbog navoda u spomenutom tjedniku u kojima se spekulira o njegovim »posebnim« odnosima s glavnom urednicom Ulagom Valić, a uz to ga se proglašava homoseksualcem.</p>
<p>Majka i kći tuže »Imperijal« zbog teksta objavljenog u listopadu, pod naslovom »Thompson posjetio bolesnu pjevačicu Paolu Valić«, a u kojem između ostalog stoji »O njihovoj bliskosti (Thompsona i Paole, op.a.) višestruko se spekuliralo, a ponajviše u vrijeme kada se odlučivalo hoće li HTV prenositi Thompsonov koncert na splitskom Poljudu... Jasna Ulaga Valić nije krila svoje oduševljenje Thompsonovim likom i djelom. Posebne simpatije prema glazbeniku iz Čavoglava imala je zbog njegove bliskosti s Paolom. Zato se svim silama zauzela da HTV emitira snimku koncerta, iako su se tome protivili mnogi iz »javne kuće« s Prisavlja«</p>
<p>Glavna urednica HTV-a povod za tužbu našla je i u tekstu pod naslovom »Jasna Ulaga Valić postat će prva televizijska milijunašica«. U tekstu objavljenom u svibnju prošle godine, tvrdi se da glavna urednica HTV-a radi po ugovoru kojim je određeno da ima 15 tisuća kuna mjesečnu plaću do kraja mandata, čak i u slučaju prijevremene smjene te pravo na otpremninu u visini od 24 mjesečne plaće. U svojoj tužbi Ulaga Valić iznosi podatak da joj plaća iznosi 13 tisuća kuna te da ima pravo na otpremninu za rok od šest mjeseci. </p>
<p>Urednik Znastveno-obrazovnog programa HTV-a Božidar Domagoj Burić podnio je tužbu, zbog teksta koji je u svoju tužbu uključila i njegova glavna urednica. U tekstu pod naslovom »Jasnu Ulagu Valić ostavio muž«, stoji slijedeće: »Na televizijskom trgu odmah su počela nagađanja zašto se raspada brak glavne urednice. Mnogi su uvjereni da su uzroci velike bračne krize obitelji Ulaga Valić sve češća govorkanja da je ona sklona flertovima. I prije je ponekad voljela šarati, ali tada to nikome nije bilo zanimljivo«. U nastavku teksta u priču »ulazi« Burić: »Otkriva se kako je posljednjih dana top tema bio njen odnos s ... Domagojem Burićem. Burića je Ulaga Valić primijetila ovog proljeća, jer ju je oduševio njegov dokumentarni serijal od pet emisija pod naslovom »Tajnoviti srednji vijek«. Mnogima je naime sumnjivo što Burić ima veliki utjecaj na postavljanje novih urednika... te se pitaju zašto toliko vremena provodi u njenom uredu... priče su vjerojatno došle i do njenog supruga«. U istom tekstu Jasna Ulaga Valić »počašćena« je izrazom »krezuba zavodnica« dok je Domagoj Burić okarakteriziran rečenicom »Zlokobni televizijski kuloari dodaju da je Burić, prenosimo najblažu kvalifikaciju, muškarac prilično feminiziranog ponašanja«.</p>
<p>Svi sporni tekstovi iz »Imeprijala Novog« potpisani su inicijalima. Svo troje tužitelja zastupa zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak. </p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Obećali da ubuduće neće vrijeđati svećenika... </p>
<p>VARAŽDIN, 6. travnja</p>
<p> – Međusobnim dogovorom stranaka, odnosno povlačenjem tužbi, na novomarofskom je Općinskom sudu okončan kazneni postupak protiv Ivana Mrazovića, Dragutina Srpaka i Nikole Sanjkovića optuženih za uvredu.</p>
<p> Cijeli slučaj počeo je kad je Nikola Sanjković, svećenik u Brezničkom Humu, podnio privatnu tužbu protiv Mrazovića i Srpaka u kojoj ih tereti da su ga vrijeđali u članku pod naslovom »Dug trag jednog svećenika - Prebio brakolomnog župnika jer mu je zlostavljao kćer«, objavljenog 2001. godine u prilogu »Spektar« Večernjeg lista. Optuženi su tako, navodilo se u tužbi, o svećeniku iznijeli niz neistina, poput toga da je »dobio batine od jednog ugostitelja čiju je kćer zlostavljao na vjeronauku«, zatim o potajno snimljenoj kaseti »gugutanja« bivše Srpakove supruge i svećenika Sanjkovića u nekoj hotelskoj sobi te o sastavu Crkvenoga odbora. </p>
<p> Prvooptuženoga Mrazovića svećenik je još teretio da je u članku pod naslovom »Ni u nebo bez penez«, također objavljenom u »Spektru«, iznio neistine vezane uz pokop Danice Mrazović.</p>
<p> Mrazović je zatim protiv svećenika podnio protutužbu zbog uvrede, jer je u članku objavljenom u Večernjem listu iznio, između ostalog, da je »Mrazoviću posudio tisuću kuna, jer ga je uvjerio da mu treba za liječenje kćeri, a poslije je doznao da ga je prevario«. U tužbi se navodilo i da je svećenik za Mrazovića rekao i da »po cijelom mjestu posuđuje, a nikome ništa ne vraća«.</p>
<p> U tijeku dokaznog postupka optuženi su već iznijeli i svoje obrane, a na prošloj je raspravi trebao biti saslušan novinar Večernjeg lista Željko Pavlek, no pred početak rasprave optuženi i njihovi branitelji su razgovarali i odlučili povući tužbe.</p>
<p>Mrazović i Srpak izjavili su da su voljni povući svoju tužbu protiv svećenika, uz obećanje da ga ubuduće više neće vrijeđati, ni na bilo koji drugi način omalovažavati i uznemirivati te da neće poduzimati nikakve građanske ni kaznene postupke vezane uz predmet spomenutih privatnih tužbi. Rekli su i da su spremni snositi svoje troškove u ovom kaznenom postupku. </p>
<p> Svoju privatnu tužbu potom je povukao i svećenik, koji je prihvatio Mrazovićevo i Srpakovo obećanje te se također obavezao da više neće poduzimati nikakve radnje u vezi s inkriminacijom iz ovog kaznenog predmeta, što obuhvaća i druge postupke. I on je rekao da će snositi svoj dio troškova, a sud je, temeljem njihovih izjava, odlučio obustaviti postupak.</p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Dvojica Poljaka ozlijeđena u prevrnutom autu</p>
<p>KARLOVAC, 6. travnja</p>
<p> – Na autocesti Rijeka - Zagreb, nedaleko od Karlovca, u noći na nedjelju dogodila se teška prometna nesreća u kojoj je su ozlijeđena dvojica poljskih turista.</p>
<p> Upravljajući osobnim automobilom poljskih registarskih oznaka 69-godišnji Poljak A.G. iz zasad nepoznatih razloga skrenuo je sa autoceste na zelenu površinu i udario u betonski propust za oborinske vode.</p>
<p> Od siline udarca vozilo se prevrnulo. </p>
<p>Teške tjelesne ozlijede opasne po život zadobio je vozač, koji je prevezen u karlovačku bolnicu, a njegov je suputnik prošao s lakšim ozljedama.</p>
<p>T.G.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Bejzbol palicom prolazniku slomio lakat </p>
<p>ZAGREB, 6. travnja</p>
<p> – Teške tjelesne ozljede nanesene bejzbol palicom u subotu je oko 17 sati zadobio Marijan M. (51) u Sprečkoj ulici 3.</p>
<p> Dvojica nepoznatih muškaraca kretali su se osobnim automobilom »yugo« Sprečkom ulicom, te su se zaustavili kod broja 3.</p>
<p> Jedan od napadača je izašao iz vozila te bejzbol palicom izudarao Marijana M., koji je prevežen u Kliniku za traumatologiju, gdje je ustanovljeno kako je zadobio prijelom laktične kosti na lijevoj ruci. Nakon napada nepoznati su pobjegli automobilom u nepoznatom pravcu.</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Poginuo rušeći »motorkom« akaciju </p>
<p>ZAGREB, 6. travnja</p>
<p> – Nesretnim slučajem u subotu je oko 12,30 sati poginuo tridesetdvogodišnji Darko Povrženić u šumi Bukovje, na području Krašića. </p>
<p>Naime, kako se doznaje u PU zagrebačkoj, Povrženić je motornom pilom pilio akaciju visoku 15 metara, prilikom čega je došlo do razdvajanja stabla. Jedan dio akacije pao je na Povrženića i prignječio ga. Prebačen je u Dom Zdravlja Jastrebarsko gdje je ustanovljeno da je od zadobivenih ozljeda preminuo.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="64">
<p>Fiamengo: Ministarstvo gospodarstva nije odbilo plan poslovanja splitske željezare</p>
<p>SPLIT, 6. travnja</p>
<p> - Član Uprave splitske željezare Jurica Fiamengo, opovrgnuo je u nedjelju informaciju da je Ministarstvo gospodarstva na prošlotjednom sastanku s čelnicima tvornice odbilo predloženi plan poslovanja toga najvećega hrvatskog proizvođača građevinskog čelika. </p>
<p>Fiamengo je ocijenio da takve dezinformacije nanose veliku štetu splitskoj željezari, i to u trenutku kada čelnici tvornice imaju potporu ministra gospodarstva Ljube Jurčića za okončanje agonije poduzeća kojemu je HEP 8. veljače obustavio isporuku električne energije. </p>
<p>Ustvrdivši da takve dezinformacije zbunjuju 416 radnika Željezare, koji nisu primili već sedam plaća, Fiamengo je istaknuo da će se Upravni odbor HFP-a sastati u utorak, te da će »najvjerojatnije osigurati sredstva za pokretanje proizvodnje«. Fiamengo je priznao da su se čelnici tvornice vratili iz Zagreba bez konkretnog rješenja, jer nisu uspjeli osigurati isplatu zaostalih plaća i isporuku energenata za nastavak proizvodnje. </p>
<p>»To se i nije moglo odmah postići jer Željezara ima velike obveze prema vjerovnicima«, kaže Fiamengo i dodaje kako je Ministarstvo gospodarstva zadužilo Upravu da do utorka dostavi HFP-u sve potrebne dokumente na osnovi kojih će se donijeti odluka o daljnjem poslovanju Željezare. Regionalni povjerenik Sindikata metalaca Hrvatske Vedran Dragičević rekao je da će radnici pričekati do utorka. Ovisno o ishodu sastanka u HFP-u, odlučit će o daljnjim akcijama. Naime, ako se u utorak ne donese odluka o pokretanju proizvodnje i isplati zaostalih plaća, moguća je blokada Jadranske magistrale. </p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Premija i stočaru s jednom kravom</p>
<p>OKUČANI, 6. travnja</p>
<p> – Proizvođači mlijeka s područja posebne državne skrbi u sve većem broju ne predaju mlijeko mljekarskoj industriji, iako bi time ostvarili znatan mjesečni prihod. Od predaje mlijeka odustaju u pravilu obitelji koje imaju jednu ili dvije krave, jer ne proizvedu godišnje 6000 litara mlijeka što je uvjet za premiju od 0,90 kuna po litri.</p>
<p>Ivan Petričević, koji od lani za Vindiju prikuplja mlijeko na području Pakraca i općina Okučani i Gornji Bogićevci, drži da bi i stočarima s jednom kravom trebalo dati premiju, jer je riječ o kućanstvima, koja obnavljaju svoja gospodarstva i stočni fond, žive u teškim socijalnim prilikama, pa im mjesečni prihod od 1000 do 2000 kuna mnogo znači. Ovako bi, kaže Luka Saratlija iz sela Smrtić, za godišnju proizvodnju mlijeka od 6000 litara, morao imati tri krave. ></p>
<p>M.G.</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Poduzetnicima 12,6 milijuna kuna</p>
<p>OTOČAC, 6. travnja</p>
<p> – U Otočcu se uspješno provodi kreditna linija Poduzetnik 2, ukupne predračunske vrijednosti 2,2 milijuna kuna. Dosad je iz te kreditne linije odobreno 2,1 milijun kuna namjenjenih ostvarenju 14 poduzetničkih projekata. Spomenutom kreditnom linijom u 2003. godini otočkim poduzetnicima na raspolaganju je 12,6 milijuna kuna.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="67">
<p>U Zagrebu uhićen haaški optuženik Ivica Rajić</p>
<p>Haaški sud je Ivicu Rajića, zapovjednika HVO-a Kiseljaka, optužio još 1995. za pokolj nekoliko desetaka muslimanskih civila u Stupnom Dolu u BiH 1993. godine te za razaranje tog sela/ Haaški sud od Hrvatske očekuje Rajićevo izručenje</p>
<p>ZAGREB, 6. travnja</p>
<p> - Na temelju međunarodne tjeralice, raspisane po nalogu Haaškog suda, MUP je u subotu u Zagrebu uhitio Ivicu Rajića (45). Rajić je prvi Hrvat protiv kojeg je Haaški sud još 1995. podigao optužnicu zbog pokolja nekoliko desetaka muslimanskih civila u Stupnom Dolu u BiH 23. listopada 1993. godine te za razaranje tog sela.</p>
<p>Glasnogovornica MUP-a Zinka Bardić dala je novinarima samo inicijale uhićenika, tvrdeći da se nije opirao uhićenju.</p>
<p>Odvjetnik Željko Olujić potvrdio je Hini da je njegov branjenik Ivica Rajić, iz Kiseljaka u BiH, uhićen i da je priveden u Istražni centar Županijskog suda u Zagrebu. </p>
<p>»Nisam upoznat s detaljima, no pretpostavljam da Rajića Haaški sud tereti za navodne zločine u Stupnom Dolu«, kazao je Olujić. Dodao je da je istražni sudac, prema Zakonu o suradnji s Haaškim sudom, Rajiću odredio tromjesečni »ekstradicijski pritvor«, te je najavio da će u ponedjeljak na tu odluku podnijeti žalbu, koju rješava Izvanraspravno vijeće Županijskoga suda.</p>
<p>Prema Olujićevim riječima, Rajić je pred istražnim sucem odbacio sve optužbe, rekavši da je ponosan na sve što je radio kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), te da se dalje nije izjašnjavao. </p>
<p>»U ovom trenutku ne znam hoće li se obrana suglasiti s izručenjem ili ćemo voditi pravnu bitku ovdje u Hrvatskoj«, kazao je Olujić. Osim njega, dodaje, Ivicu Rajića brani i odvjetnik Josip Muselinović iz Mostara. </p>
<p>Haaško tužiteljstvo u nedjelju je kazalo da od Hrvatske očekuje izručenje Ivice Rajića.</p>
<p>»Očekujemo da se završi procedura koja će omogućiti njegovo izručenje«, kazala je za Hinu telefonom iz Haaga glasnogovornica haaškog tužiteljstva Florence Hartmann.</p>
<p>Rajić, koji je prema optužnici koristio i ime Viktor Andrić, optužen je kao zapovjednik druge operativne grupe HVO-a iz Kiseljaka. </p>
<p>»Godine 1993., 23. listopada, oko osam sati ujutro jedinice HVO-a pod zapovjedništvom Ivice Rajića napale su selo Stupni Dol. Kad je napad završen, najmanje 16 civila bilo je ubijeno. Selo je gotovo potpuno uništeno, a stanovnici koji nisu ubijeni, izgnani su«, navodi se u optužnici koja je podignuta 29. kolovoza 1995.</p>
<p>Time što je Rajić zapovjedio nezakoniti napad na civilno stanovništvo Stupnog Dola, odnosno što nije poduzeo mjere sprječavanja takvog napada, izazivajući tako smrt i ranjavanja te gotovo potpuno razaranje sela, počinio je, piše u optužnici, teške povrede Ženevskih konvencija te povrede ratnog prava i običaja.</p>
<p>U kolovozu 1995. Haaški je sud dostavio naloge za uhićenje Republici BiH te Federaciji BiH, a dodatni nalog za uhićenje upućen je 8. prosinca 1995. i Hrvatskoj. </p>
<p>Prema dokazima tužiteljstva, stanovnici Stupnog Dola, nakon što je započeo napad, sklonili su se u podrume svojih kuća i druge zaklone, a oko 40 lako naoružanih seljaka pokušalo je obraniti selo. Pucnjava je trajala oko tri sata. Tužiteljstvo tvrdi da su vojnici HVO-a išli od kuće do kuće, pljačkali i potom dio stanovnika ubili, a ostalima prijetili. Svjedoci kažu da je tako ubijeno barem 16 nenaoružanih stanovnika sela, a HVO je potom pokušao zapaliti dio stanovnika u jednoj kući. U napadu su hrvatske snage spalile i druge kuće po selu, kaže tužiteljstvo, a do kraja napada 37 stanovnika Stupnog Dola bilo je mrtvo. Prema dokazima koje je tužiteljstvo prikupilo od Unprofora, Ivica Rajić kazao je međunarodnim predstavnicima da je zauzimanje sela bilo potrebno zbog prethodnih napada muslimanskih snaga na bosanske Hrvate na području Kopjara. Prema podacima tužiteljstva, Rajić je u vrijeme podizanja haaške optužnice već bio u pritvoru u BiH po drugim osnovama, ali je pušten. Haaški sud vjerovao je da se Rajić sve vrijeme skrivao na području Hrvatske i Federacije BiH, a tužiteljstvo je, po ocjeni suda, raspolagalo i pouzdanim podacima da je živio u Splitu.</p>
<p>Jedan je zagrebački tjednik 1996. objavio tekst s fotografijama prema kojima Ivica Rajić živi pod zaštitom MORH-a u jednoj splitskoj vojarni. MORH je to demantirao, ali i tužio te novine sudu, tvrdeći da su iznesene neistinite informacije. Novinari su izgubili sudski spor. Iz krugova bliskih vlasti jedno se vrijeme tvrdilo da se Rajić pod promijenjenim identitetom krije u Australiji. Bilo je i neslužbenih informacija da je primijećen sa skupinom koju se traži zbog pokolja u Ahmićima, u okolici Stuttgarta u slabije nastanjenom području Schwarzwalda. </p>
<p>Još nema službenih informacija o tome gdje se Rajić krio od 1995. do sada i tko mu je u tome pomagao.</p>
<p>Indikativno je da su baš u subotu na dan Rajićeva uhićenja jedne dnevne novine donijele stenogram iz Ureda predsjednika koji je korišten na suđenju Mladenu Naletiliću Tuti i Vinku Martinoviću Šteli, a iz kojeg je razvidno da je pokojni predsjednik Franjo Tuđman još 10. studenoga 1993. bio informiran o djelima Ivice Rajića u BiH.</p>
<p>Prema tom stenogramu, tadašnji je ministar vanjskih poslova Mate Granić kazao pokojnom predsjedniku Tuđmanu: »Rajić će biti optužen, gospodine Predsjedniče, sto posto kao ratni zločinac, to je ono što kažu Amerikanci... Sve znaju precizno. On i Božić će biti kao ratni zločinci, čisto optuženi. Prema tome, nije dovoljno samo ga smijeniti, nego treba reći i da je proveden postupak...«. Predsjednik Tuđman složio se s ministrom vanjskih poslova i, nabrajajući sve što je čuo o Rajiću, dodao: »Koji Rajić, da li je lud, da li je provokator, da li on vodi neku svoju politiku. Odakle je taj Rajić, što je po zanimanju?«.</p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Izbori najvjerojatnije 9. studenoga</p>
<p>Spekulira se o još jednom datumu - 26. listopada, ali je vjerojatniji onaj u studenom, da bi Vlada uspjela završiti sve zadatke koje je sebi postavila/ Račanov kabinet treba do kraja mandata donijeti pedesetak zakona usklađenih sa zakonskom regulativom EU-a, od čega je 50 posto već u proceduri Vlade i Sabora, a ostalih 50 posto još je u izradi</p>
<p>ZAGREB, 6. travnja</p>
<p> - Izbori će se održati, usuglasili su se čelnici vladajuće koalicije, sredinom jeseni. U političkim krugovima bliskim Vladi spekulira se da bi to moglo biti 9. studenoga, kada bi hrvatski građani izašli na pete parlamentarne izbore. </p>
<p>Odluka o izborima sazrjela je unutar same koalicije, jer su čelnici vladajućih stranaka svjesni da je do sada bilo previše problema koji su se lomili preko koalicije i da se situacija mora napokon razriješiti. </p>
<p>Podsjećamo da je ustavni rok za održavanje izbora 2. travnja 2004. godine. Do sada je jedino SDP uporno tvrdio da Vlada treba odraditi mandat do kraja, no izgleda da je premijer Ivica Račan popustio pritiscima koalicijskih partnera. </p>
<p>Navedeni datum nije i konačan, ali je najvjerojatniji. Spekulira se da bi izbori mogli biti održani i posljednju nedjelju u listopadu, odnosno 26. listopada, ali je ipak vjerojatnije u studenom, da bi Vlada uspjela završiti sve zadatke koje je sebi postavila, u što prije svega ulazi usklađivanje hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom Europske unije. Račanov kabinet treba do kraja ove godine, odnosno do kraja mandata, donijeti pedesetak zakona usklađenih sa zakonskom regulativom EU-a. Od toga je 50 posto već u proceduri Vlade i Sabora, a ostalih 50 posto još je u izradi. Od cjelokupnog broja tih zakona, 80 posto odnosi se na zakone koji reguliraju pitanja iz područja gospodarstva. </p>
<p>Visokopozicionirani Vladin dužnosnik u nedjelju je za Vjesnik naglasio da je riječ o zakonu o tržišnom natjecanju, zakonu o trgovačkim društvima, zakonu o stečaju, zakonu o poljoprivrednom zemljištu, zakonu o prostornom planiranju te o paketu zakona koji reguliraju problematiku genetski modificirane hrane. To su zakon o hrani, zakon o zdravstvenoj ispravnosti namirnica i zakon o zaštiti prirode. Tome treba pribrojiti zakon o zaštiti potrošača, kao i zakon o šumarstvu te zakon o osnivanju Fonda zaštite okoliša. </p>
<p>Vladajuća koalicija računa da bi izbori na jesen mogli pridonijeti njihovom eventualnom ostanku na vlasti iz već poznatih razloga. Riječ je o turističkoj sezoni za koju se nadaju da će, bez obzira na situaciju u svijetu, biti uspješna, zatim o pozitivnom odjeku posjeta Svetog Oca Hrvatskoj te o završetku dijela autoceste Zagreb-Split. </p>
<p>Nakon što je premijer objavio da će izbori sigurno biti održani ovu jesen, postavlja se i pitanje predizbornih, odnosno poslijeizbornih koaliranja. Neki SDP-ovi dužnosnici, moglo se čuti neslužbeno u subotu za vrijeme održavanja sjednice Glavnog odbora SDP-a, smatraju da bi njihova stranka trebala prije izbora koalirati s HSS-om i HNS-om, jer bi kumulativni rezultati bili bolji. No dio visokopozicioniranih SDP-ovaca ne slaže se s time. Treba imati na umu da su i HSS i HNS decidirano kazali kako će na izbore izaći samostalno. </p>
<p>Stoga neki u SDP-u smatraju da bi s tim strankama SDP mogao surađivati u određenim izbornim jedinicama, ne samo zbog najave samostalnog izlaska na izbore, nego i da ne bi došlo do nepotrebnoga gubitka glasova birača koji bi morali birati između tih triju stranaka.</p>
<p>SDP je neformalno krenuo u predizborne pripreme, a i ministri i visoki dužnosnici intenzivno rade na terenu još od listopada prošle godine. Svjesni da su zapostavili stranku te da Vladini uspjesi nisu dovoljno dobro predstavljeni u javnosti, Glavni je odbor odlučio promijeniti situaciju. Prije svega, doznajemo, otvaranjem prema javnosti i neprestanim naglašavanjem rezultata koje je postigla ova vlast. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Zbog zagađenog okoliša najviše obolijevaju djeca </p>
<p>Od svih bolesti od kojih obolijevaju djeca, 33 posto njih uzrokuje onečišćeni zrak, hrana, voda, a pobolijeva 40 posto djece mlađe od 10 godina, kaže dr. Antoanette Kaić-Rak iz Svjetske zdravstvene organizacije/ Porast astme za čak 200, a sve više alergijskih i epidemijskih bolesti</p>
<p>ZAGREB, 6. travnja</p>
<p> - »Očuvanje zdravog okoliša važno je za zdrav život budućih generacija«, poručio je u nedjelju u Muzeju »Mimara« izaslanik predsjednika Republike Esad Prohić na obilježavanju Svjetskog dana zdravlja, 7. travnja, pod motom »Zdrava djeca u zdravom okruženju«. </p>
<p>Skup je otvorio ministar zdravstva Andro Vlahušić istaknuvši da Hrvatska ima dobre pretpostavke za zdrav život djece. »Kada se zdravo i kvalitetno školovanje spoje u konkretne akcije, ne trebamo se brinuti za ulazak u EU. Održavanje zdravog okoliša mora biti prioritet u kojem će ubuduće, kada stasaju, moći uživati i 40 tisuća novorođene djece godišnje«, dodao je ministar. </p>
<p>Dr. Antoanette Kaić-Rak, časnica za vezu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), istakla je da od svih bolesti od kojih obolijevaju djeca, 33 posto njih uzrokuje zagađen okoliš - onečišćeni zrak, hrana, voda - a pobolijeva 40 posto djece mlađe od 10 godina. Od sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća, rekla je Kaić-Rak, porast astme u europskim okvirima povećao se za čak 200 posto, a na važnosti, na žalost, dobivaju sve više alergijske i epidemijske bolesti. </p>
<p>Osvrćući se na stanje u Zagrebu, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo dr. Zvonimir Šostar rekao je da urbano zdravlje postaje sve veći problem, jer 50 posto svjetske populacije živi u urbanim sredinama. Naglasio je da je Zagreb prvi grad u Hrvatskoj koji je ostvario Sporazum o promicanju javnog zdravlja. Grad će tako, među ostalim, intenzivnije raditi na sanaciji Jakuševca, odnosno na rješavanju problema spalionice otpada te pročišćivača voda. Voditeljica Službe za socijalnu medicinu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dr. Marina Kuzman upozorila je da industrijsko zagađenje zraka, duhanski dim te prometna onečišćenost i drugi faktori sve češće uzrokuju kronične respiratorne i alergijske bolesti. Iznijela je podatak prema kojem godišnje oko 200 djece završi u bolnici zbog trovanja kemikalijama i lijekovima. Raditi na građanskoj ekološkoj svijesti, odnosno održavanju čistoće pitke vode - potoka, jezera, rijeka - koje se godišnje u svijetu potroši 200 tisuća četvornih kilometara, poruka je Svjetskog dana zdravlja. To više, jer je 21. stoljeće UN proglasio stoljećem slatke (pitke) vode koja u svijetu postaje veliki problem. </p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Koliko smo zdrava nacija</p>
<p>ZAGREB, 6. travnja</p>
<p> - Ovih dana uvjeravaju nas s jednog liječničkog skupa da smo predebeli, odnosno da oko 50 posto muškaraca i 35 posto žena u Hrvatskoj ima preveliku tjelesnu masu. Pritom nisu toliko važni estetski motivi, nego činjenica da zbog previše sala nastaju bolesti srca, šećerna bolest, stradaju zglobovi, razvijaju se neke zloćudne novotvorine, a ni živci ne ostaju pošteđeni. Dakle, prema tjelesnoj masi ne bi se moglo reći, na Svjetski dan zdravlja, da smo zdrava nacija. </p>
<p>Ovih dana Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Akademija medicinskih znanosti i Centar za krizna stanja objavili su brošuru kako se odrasli trebaju hraniti da svojim lošim navikama ne bi ubrzavali vlastiti kraj. Pitanje je, međutim, koliko je takav sadržaj dostupan naciji, svim socijalnim skupinama. Već površna analiza pokazala bi da se siromašniji hrane kalorijski bogatim, a vitaminski i mineralno i drugim nutrijentima siromašnom hranom. Bogati nalaze i vremena za rekreaciju, odnosno brinu o svojoj kondiciji i sve rade da izbjegnu uobičajene kronične bolesti: u Hrvatskoj, naime, 53 posto ljudi umire od posljedica bolesti cirkulacijskog sustava, odnosno, od srca i moždanog udara. Sve su to uglavnom bolesti sjedilačkog načina života u svezi s prije spomenutim debljanjem i nemogućnosti da se u ovakvim socijalnim prilikama percipira što je to zdravi život. Prema zdravstvenim podacima raste i broj oboljelih od osteoporoze, dijabetesa, alergija, iskrivljenja koštanog sustava, kožnih i spolnih bolesti... </p>
<p>Nije, dakako, sve samo crno, jer ponešto se smanjuje broj umrlih žena od raka dojke (iako se povećava broj oboljelih), ali rastu umiranja zbog raka pluća. Nešto rezultata ima, ali još uvijek smo izrazito pušački narod, koji se tobože nikako ne da podvrgnuti američkom tipu segregacije prema pušačima. No, istina je da još uvijek nismo svjesni važnosti preventive niti je zdravstvena politika usmjerila sve svoje snage i više novca na to područje. </p>
<p>O tome koliko smo o od čega bolesni, odnosno koliko smo zdravi, ne slažu se ni liječnički krugovi. Prema nekim pokazateljima »već smo u Europi«, a po drugima »još smo na Balkanu«. Sigurno je, međutim, da Hrvatska postaje zemlja starih ljudi, pa će nas tako 2050. više od 20 posto biti starije od 65 godina, što znači da ćemo biti još bolesniji ako se, dakako, nešto drastično ne promijeni u shvaćanju odgovornosti za vlastito zdravlje. Ne jednom zdravstvene su vlasti upozoravale da ne možemo izdvojiti onoliko novca koliko zdravstvo može progutati, pa je očito da nije sve u sofisticiranijoj medicini, nego u preventivi i vlastitoj odgovornosti. </p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Je li osumnjičeni za krađu slika u Vladi prošao sigurnosnu provjeru</p>
<p>Za konobara, koji je osumnjičen za krađu slika, pričalo se da je sklon teškim drogama još dok je koncem devedesetih radio u Hrvatskom saboru/ Narkomani su kriminalnom i obavještajnom podzemlju među najpogodnijima za ucjenu/ Jesu li hrvatske sigurnosne službe napravile sigurnosnu provjeru zaposlenika u zgradi Vlade i kako ju je osumnjičeni prošao?</p>
<p>ZAGREB, 6. travnja</p>
<p> - Izvori bliski Banskim dvorima kažu da je konobar, koji je osumnjičen za krađu četiriju vrijednih slika iz Vladine zgrade na Markovu trgu, a koji je, tvrdi policija, bio ovisnik o teškim drogama, ujedno i državni službenik.</p>
<p>Naime, tvrtka koja se bavi ugostiteljskim uslugama u zgradi Vlade i Hrvatskog sabora, a za koju je radio osumnjičeni konobar, u vlasništvu je hrvatske vlade. </p>
<p>Saborski kuloari upozoravaju da je osumnjičeni mladić bio poznat kao ovisnik o teškim drogama još dok je koncem devedesetih radio kao konobar u Saboru. Nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana, kada je predsjednik Sabora Vlatko Pavletić bio i v. d. predsjednika Republike, sadašnji osumnjičenik prebačen je i iz Sabora na posao u Vladu. </p>
<p>Kako je moguće da osoba za koju se i prije nekoliko godina znalo da je sklona teškim drogama, a policija je sada to i potvrdila, bude državni zaposlenik na tako osjetljivim mjestima.</p>
<p>Skandal s krađom slika, koji istraga privodi kraju, otkrio je zapravo krupno sigurnosno pitanje. </p>
<p>Svakome tko se imalo razumije u sigurnosnu problematiku poznato je da su ovisnici o teškim drogama, kao što je osumnjičeni konobar, u najrizičnijoj skupini osoba koje kriminalno i obavještajno podzemlje koristi za ucjenjivanje. Zato bi takva osoba pala na svakom ozbiljnijem testu sigurnosne provjere.</p>
<p>Kuloari iz Banskih dvora tvrde da osumnjičenik nije posluživao predsjednika Vlade Ivicu Račana, te je, eto, hipotetski, premijer bio siguran. </p>
<p>No, posluživao je, među ostalima, potpredsjednika Vlade zaduženog za odnose s Haaškim sudom Gorana Granića i ministricu obrane Željku Antunović. </p>
<p>Isključimo li mogućnost atentata na premijera i važne Vladine članove te mogućnost postavljanja eksploziva u zgradi hrvatske vlade, opet ostaje zapanjujuća činjenica da je tako sigurnosno problematična osoba mogla doći u dodir s povjerljivim materijalima kakvi se nalaze u sobama potpredsjednika Granića ili ministrice Antunović.</p>
<p>Sigurnosni analitičari upozoravaju na veliki propust u osiguranju pokojnog srbijanskog premijera Zorana Đinđića, čiji su atentatori imali logistiku u zgradi srbijanske vlade, ispred koje je Đinđić i ubijen. </p>
<p>Osoblje iz osiguranja Vlade i Sabora pod ingerencijom je Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno riječ je o zaposlenicima MUP-a. Oni vjerojatno prolaze učestale sigurnosne provjere. Sve osobe koje ulaze u zgradu Vlade i Sabora prolaze fizičke provjere tog osiguranja. Međutim, uspostavilo se da je osumnjičenik četiri vrijedne slike iznio kraj osiguranja, te je upitno prolaze li i drugi zaposlenici u Vladi minimalne fizičke provjere.</p>
<p>Neki i ovaj skandal dovode u vezu s nesređenim stanjem u obavještajno-sigurnosnom sustavu. </p>
<p>Ako se predsjednik Republike i premijer već godinu dana ne mogu dogovoriti o tome tko će biti šefovi Protuobavještajne agencije (POA) i Obavještajne agencije (OA), kako očekivati da će se taj sustav baviti »sitnicama« kao što je sigurnosna provjera osoba koje rade u Vladi. </p>
<p>Član saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ivan Ninić (SDP) neki je dan na HTV-u kazao da »formalno neimenovanje čelnika POA-e i OA-e ne znači ništa za dobro funkcioniranje obavještajno-sigurnosnog sustava«. Ninić je dodao da Franjo Turek i Damir Lončarić, koji su vršitelji dužnosti šefova tih službi, taj posao obavljaju »isto tako dobro kao da su i formalno imenovani«. Da bi se povjerovalo u to, bilo bi potrebno javnosti podnijeti izvješće o tome je li napravljena sigurnosna provjera osoblja koje radi u Vladi i kako to da je narkoman, osumnjičen za krađu slika, tu provjeru prošao.</p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030407].
|
