NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20031005].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 210328 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>05.10.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Moj je životni san ljudima pomoći da jedni drugima prestanu biti vukovi</p>
<p>Ovo u četvrtak bilo je najljepše slavlje što sam ga dosad imao u vezi s mojim akademskim radom. Atmosfera u dvorani s više od 300 ljudi bila je fantastična, a onda su svi ustali i dugo mi pljeskali. Bio sam nevjerojatno iznenađen i dirnut jer ja ipak nisam rock zvijezda / Do najvećih otkrića dolazi pukim slučajem. Revolucije su moguće samo kad se izgubite... Šećete šumom kao planinari, prateći znakove na drveću. Vi možda prvi put hodate tom stazom, no netko ju je već obilježio prije vas i vi se ne možete izgubiti. A tek kada se totalno izgubite, tada je puno vjerojatnije da ćete otkriti posve nova područja</p>
<p>Ovoga je tjedna u Parizu glasoviti hrvatski znanstvenik, akademik Miroslav Radman primio najveću francusku nagradu za medicinska istraživanja - Grand Prix Inserma. Dan poslije Vjesniku je, iako boležljiv, taj redoviti član Francuske akademije znanosti i umjetnosti, posvetio dva sata svoga dragocjenog vremena, tijekom kojih je prozborio o najnovijem uglednom priznanju, o svojim trenutnim znanstvenim aktivnostima, budućim uzbudljivim projektima, ali i o sebi privatno.</p>
<p>• U četvrtak ste primili još jednu veliku nagradu, a tom je prigodom priređena i velika svečanost s brojnim uglednim uzvanicima. Jesu li se sad već slegli dojmovi?</p>
<p> - Jesu, no i dalje sam posve zatečen, Ovo, naime, nije najprestižnija nagrada koju sam dobio - takva je, recimo, lanjska nagrada »Richard Lounsberry« francuske i američke akademije znanosti - ali je slavlje bilo daleko veće. Ovo u četvrtak bilo je najljepše slavlje što sam ga dosad imao u vezi s mojim akademskim radom. Atmosfera u prekrasnoj dvorani s više od 300 ljudi i s francuskom ministricom koja je bila divna i toliko je naučila o mome radu, bila je tako fantastična da sam se osjećao kao da je riječ o jednoj obitelji. A onda su svi ustali i pljeskali mi, ni sam ne znam koliko dugo. Bio sam nevjerojatno iznenađen i dirnut jer ja ipak nisam rock zvijezda. </p>
<p>Danas, kad su se dojmovi pomalo slegli, još sam više impresioniran tom atmosferom. Nevjerojatno je koliko su Francuzi ponosni na to da su, eto, dovoljno velikodušni prema jednom strancu da mu dadu toliko prostora. Bilo je to slavlje moje različitosti koja se u Francuskoj u pravilu kažnjava, slavili su čitav moj znanstveni život, od SOS sustava koji sam smislio u 25. godini pa do najnovijih radova otprije mjesec dana o vizualizaciji bakterijskog seksa u mikroskopu. Jako sam zadovoljan.</p>
<p>• Jesu li vam, kao svojevrsnome ocu na čelu te velike, sretne obitelji koja ga slavi i pozdravlja, možda potekle i suze?</p>
<p>- Nisu, ali su lako mogle. Zato su, kako mi je rekla supruga, suze na oči došle jednom od mojih mentora, bivšem dekanu Fakulteta koji se dvije godine borio za ovu moju poziciju. Znam da je sad lako o tome govoriti, ali tijekom dodjele nagrade prisjetio sam se godina i stvari koje ne možete dijeliti s drugima jer ne zvuče slavno. Štoviše, kad ih se sjetim, osjećam se bijedno.</p>
<p> • Zasigurno mislite na godine svojih znanstvenih početaka u Francuskoj?</p>
<p>- Tako je - cijela je familija bila u Hrvatskoj, stari roditelji, mala djeca, dva braka, a ja s plaćom nikako nisam mogao dočekati kraj mjeseca. Bile su to strašne godine. Lako je meni sad dijeliti slavlja i piti šampanjce, ali mi je bilo jako teško, onako sam, u inozemstvu, bez prijatelja iz djetinjstava i škole, kad nisam imao s kime podijeliti svoje muke. Zato mi je zapravo bilo i lijepo prisjetiti se i tih teških vremena. Svojoj sam djeci rekao - strašno je važno biti izdržljiv u životu, važno je preživjeti. Oni koji ne prežive, koji pokleknu i umru, za njih je priča gotova. Ne govorim o agresivnosti, već o ustrajnosti, kako vas udarci sa strane ne bi prerano dokrajčili.</p>
<p>• Primajući nagradu naglasili ste kako je vaš laboratorij najproduktivniji glede inovacija u istraživanjima. Objasnite nam, čime ste sve posljednjih godina oplemenili znanost?</p>
<p>- Gledajte, kod metričkog je sustava, opravdano podložnog kritikama, velik problem kako evaluirati produktivnost jednog znanstvenog laboratorija - je li to broj publikacija, prestižnost časopisa... No, po njihovim se kriterijima obuhvaćaju i intervjui s tajnicama i peračicama suđa, jer žele vidjeti jesu li zaposlenici zadovoljni. Ukratko, mi smo po svim tim kriterijima imali ocjene »A++«, što u 35-godišnjoj povijesti Inserma još nije zabilježeno. Ispalo je, dakle, da smo najproduktivniji i najbolji od svih 370 francuskih laboratorija. Iz tog razloga ovo nije samo moje slavlje, već slavlje svih mojih suradnika iz laboratorija.</p>
<p>• O koliko je ljudi riječ?</p>
<p>- U laboratoriju nas je ukupno 28. Podijeljeni smo u tri ekipe s tri šefa - Ivan Matić, Francois Tadei i ja, s time da je moja ekipa najmanja, što je i pošteno. Što se tiče znanstvenog liderstva, nekoliko smo članaka publicirali potpisavši se kao Tamara - odnosno TAdei, MAtić i RAdman.</p>
<p> • Iako ste nagradu primili zbog svoga ukupnog znanstvenog rada, možete li ipak izdvojiti neko dostignuće koje vam je, zbog bilo čega, posebno priraslo srcu?</p>
<p>- Evo, na nagradi piše da mi je dodjeljuju zbog rada na mehanizmima genetskih promjena, popravka DNA, mutageneze i evolucije vrsta. Mislim da je u tom smislu moja najlakša intelektualna pobjeda bila ona koja se tiče evolucije vrsta. Zbilo se to 1989. kad smo eksperimentom pokazali što je genetska barijera između vrsta, zašto se slične vrste ne križaju, dok se vrlo različiti organizmi križaju. Uzmimo, npr., pse - imate velike, male, bijele, crne koji se međusobno križaju bez problema, dok s druge strane imate neke žabe koje izgledaju kao fotokopija jedna druge, no križanje je sterilno. Slično je s konjem i magarcem, slični su, ali je mula sterilna. </p>
<p>Mi smo otkrili molekularnu bazu te sterilnosti, bazu zabrane da se miješaju geni nekih individua i populacija, i dozvole da se miješaju geni nekih naoko različitih. To je doista bilo spektakularno otkriće - i sâm bi Darwin bio sretan i uzbuđen da je mogao vidjeti takve rezultate. A što je najbolje, ja sam to predvidio. Kako volim crtati, nacrtao sam i to, a kad je ideja »pukla«, trebala su nam dva dana da dođemo do tog otkrića. Samo dva dana za rezultat publiciran u časopisima diljem svijeta, od Naturea i New York Timesa do Figara i Le Mondea. Bio je to pravi trijumf, no valja priznati da se tako nešto događa vrlo rijetko. Mi smo, naime, s namjerom, temeljem mog predviđanja, krenuli u konkretan eksperiment. A da ti eksperiment potom kaže: »Da, imao si pravo«, u pravilu se ne zbilja događa često.</p>
<p>• Koliko je vremena potrebno za jedan seriozan znanstveni pokus? Ili se pak do najvećih otkrića dolazi pukim slučajem?</p>
<p>- Da, vjerujem da je do najvećih otkrića doista dolazilo pukim slučajem. To jednostavno mora biti tako jer sve što čovjek može zamisliti ne predstavlja neku revoluciju. Revolucije su moguće samo kad se izgubite... Eto metafore. Šećete šumom kao planinari prateći znakove na drveću. Vama je možda prvi put da hodate tom stazom, no netko ju je prije vas već obilježio i vi se zato ne možete totalno izgubiti. Tek kad se u šumi totalno izgubite da više ne znate gdje ste, e tada je puno vjerojatnije da ćete otkriti nova područja u kojima još nitko nije bio. Osim toga, osjećaj izgubljenosti strašno je neugodan, čak i intelektualno, ali ste tek tada na pragu mogućnosti da otkrijete nešto fundamentalno novo.</p>
<p>• Zagledate li se u budućnost, što biste još željeli otkriti?</p>
<p>- Htio bih što vjernije otkriti što se zbiva u prirodi, za razliku od laboratorija. U labosu mi sami postavljamo uvjete, no ja bih htio detaljnije saznati kako se evolucija, ona prava, iz doba prije nego je čovjek počeo izvoditi eksperimente, odvijala u prirodi. U tom je smislu zapažen rad kolege Matića, koji je ovdje i po hijerarhiji i po starosti broj 2. On intenzivno radi na prirodnim izolatima i već ih je skupio više od 2000. U pitanju su bakterije iste vrste - Escherichia coli - od zdravih regruta francuske vojske do otpadnih voda Mexico Cityja, od otočića u Jadranu do izolata iz afričkih plemena što žive na 2500 metara visine i nikad nisu uzimali antibiotike... Sada kanimo analizom njihovog genoma pokušati rekonstruirati evoluciju barem tih bakterija.</p>
<p>• Kad biste mogli dobiti prve rezultate tog ambicioznog projekta?</p>
<p>- Neki su rezultati tu, već smo publicirali četiri-pet radova s prirodnim izolatima. Zanimljivo je, znate, na razini molekula vidjeti kako se događaju specifične greške na specifičnom mjestu, kako nastaje mutacija, jer ćemo tako doznati kako to da se promjene kod bakterija, kad se one nađu u uvjetima gdje im samo promjena može spasiti život, događaju puno češće nego kad je život lagan. Tako je i u društvu. Za bogato društvo poput švicarskoga ili norveškoga, bilo bi suludo previše ga mijenjati kad je očito da stvari dobro funkcioniraju. U tom je slučaju konzervativizam sasvim dobar i razuman. No, ako su stvari loše, tada valja preuzeti rizik jer samo promjena može spriječiti da sve ne ode kvragu. U tom ste slučaju prisiljeni riskirati, zbog svijesti da će cijena biti višestruko manja nego ako odlučite ne mijenjati ništa.</p>
<p> • Koliko je čimbenik hazarda bitan u znanosti? Jeste li često prisiljeni riskirati?</p>
<p>- Umijeće života u znanosti, ali i života općenito, čini potreba da se pomirite, da čak i počnete voljeti činjenicu kako je život jedan veliki rizik, da ne postoji život bez rizika. To je antiteza, život bez rizika može se zvati i smrt. S time moramo živjeti. Možda ću se ponoviti, ali nitko od nas nije izabrao ni spermij ni jajnu stanicu od koje će nastati, a svaki je spermij u ejakulaciji različit i svaka je jajna stanica od iste majke različita. Nitko od nas to nije izabrao, nitko nije htio biti rođen s paralizom, hendikepiran mentalno ili fizički. Hoćete li biti invalid, atleta ili Einstein, svejedno, no vi za to nemate nikakve zasluge. Dalje, kad se to dijete rodi, ono ne bira svoje roditelje ni mjesto gdje oni žive - je li to Centralna Afrika, Split ili Kuala Lumpur; hoće li roditelji biti bogati ili siromašni; jesu li pismeni ili nepismeni; ni to ne biramo. A kad uzmete u obzir tu lutriju gena i lutriju socijalne mikrogeografije, onda shvaćate ispraznost rečenica poput: »To sam ja napravio«. Eto, baš sam u svome govoru snažno naglasio kako stvarno ne mislim da treba mene slaviti za to što sam uradio. Nisam, naime, bio nešto posebno pametan, već jednostavno nisam ni mogao uraditi ništa drukčije.</p>
<p>• Kako niste? Umjesto da odete na studij u Zagreb pa potom u Bruxelles, mogli ste ostati u Splitu i - loviti ribu.</p>
<p>- Da su mi moji geni i prvih 4-5 godina životnog iskustva rekli: »Moraš se bojati svake promjene i odlaska u inozemstvo«, ja ne bih otišao u inozemstvo. Da mi geni kažu: »Idi u kavanu pa po cijeli dan pij i puši«, to bih morao raditi. Vjerujem, naime, da ljudi ne žele sami sebe uništavati, već ne mogu drukčije. Također, imati sreću ili nesreću nije nešto na što možemo utjecati. Biti sretan ne znači da ste zaslužni za svoju sreću niti nesreća znači da ste za nju krivi. A ako nisam zaslužan za ono što sam dobro uradio, nisam niti kriv za ono loše.</p>
<p>• Rođeni ste u Splitu 1944. Kada je mali Miro čuo gene kako mu šapuću da će biti znanstvenik?</p>
<p>- Uh, jako kasno! Po završetku mature u gimnaziji »Vladimir Nazor« našao sam se na sto muka. Jednako su me, naime, zanimali filozofija, psihologija i književnost kao i fizika, matematika, ali i glazba. Kako zbilja nisam znao što ću sa sobom, otišao sam u Centar za profesionalnu orijentaciju gdje su mi nakon testova rekli da se mogu baviti s čime god hoću. »Je, hvala lijepa, no to sam već znao«. Potom sam upisao elektrotehniku, ali sam već nakon mjesec dana shvatio da nisam za inženjera te se odlučio za rad na moru, na znanstvenom brodu »Bios«. Međutim, tada me intelektualno snažno privukla i genetika jer su, baš te godine kad sam upisao biologiju, Watson i Crick dobili Nobelovu nagradu za strukturu DNA. Sve ostalo je, što kažu, povijest.</p>
<p> • Kako je izgledao vaš prvi pokus? Mnogi, naime, znanstvenike laički doživljavaju kao polulude tipove razbarušene kose koji trčkaraju oko zapjenjenih epruveta? Jeste li se ikad našli u takvoj situaciji?</p>
<p>- Ne. Dapače, uvelike me iznenadilo i uzburkalo mi duh kada sam, radeći prve eksperimente, uvidio koliko je sitnih detalja u jednom eksperimentu i koliko svi moraju skladno djelovati da bi se njegovi rezultati uopće mogli interpretirati. Zato je nužno naučiti se disciplini. Eksperimentiranje je veoma zdrava aktivnost, najzdravija intelektualna aktivnost jer vas povezuje s realnošću. Kad se otkvačite od realnosti, velika je mogućnost »tumorskog rasta« sebičnih ideja koje vas zanesu i mogu vas odvesti u smrt zato što ćete postati fanatik, nacionalist, ukratko, žrtva »parazita« u vlastitoj glavi. Za razliku od gena koje nasljeđujemo od roditelja - vertikalno, učenje se od drugih prima horizontalno, kao infekcija. Tako se dobivaju i ideje, tako se uči.</p>
<p>• Koja je vaša ideja vodilja, što vas gura kroz život, imate li neki znanstveni cilj?</p>
<p>- Oh! Moj je san koji u meni vječno tinja otkriti postoji li realna baza za humaniji život, kako bismo mogli promijeniti onu »homo homini lupus«. Uopće, naime, nisam zadovoljan današnjom ekonomskom, financijskom i kulturnom evolucijom. Želio bih, dakle, otkriti postoji li znanstvena baza solidarnosti, bratstva i sestrinstva, no da to ne bude novo vjerovanje u 10 zapovijedi kojih se pridržava tako malo ljudi.</p>
<p>• Nešto je trulo u tijelu ljudskome?</p>
<p>- Čini se. No, kad bismo rekli da smo svi mi jednaki akcioneri cjelokupnog ljudskog genoma, da svi danas na Zemlji posjedujemo jedan šestmilijarditi dio metagenoma, mislim da bi nam bilo bolje i solidarnost bi bila veća. Tad bismo prestali biti »vukovi« - to je moj san. No, zato i postojimo mi znanstvenici, kako bismo započeli snove koji će za sto ili tisuću godina postati stvarnost. Vjerujem da bi bilo puno humanije da se selekcija događa prije rođenja, da ne čekamo da nas na kugli Zemaljskoj bude 100 milijardi pa da se počnemo gristi kao što se štakori grizu kad ih je previše.</p>
<p> • Kako to mislite - prije rođenja?</p>
<p>- Tako što bismo razvili tehnologiju da se u ljudski genom, koji se prenosi, polako ugrade rezistencije na sve bolesti. Već danas, recimo, znamo da neki ljudi rezistiraju na virus AIDS-a, kao i to da bismo uz tek gen ili dva mogli živjeti bez raka. Svjestan sam da je to još moj san, ali vjerujem da će naši praprapraunuci živjeti puno bolje, baš kao što i mi živimo beskrajno bolje od naših praprapradjedova u srednjem vijeku.</p>
<p>• S obzirom da mnogi strahuju od mogućih zlouporaba u znanosti, jeste li vi ikad bili u prigodi učiniti nešto slično?</p>
<p>- Ne. Ja i inače nisam opsjednut tim opasnostima, možda naprosto zato što mi je tako komotnije. Mi, doduše, jesmo otkrili neke sitnice koje bi se mogle itekako loše upotrijebiti, no tada odmah pokušamo razviti antidot toj mogućnosti. Postavili ste dobro pitanje jer danas je čovjek sam sebi doista najveća opasnost. Nova će znanja uvijek dati nove mogućnosti za uništavanje, baš kao i vatra. Ona je čovjeku pomogla da ne umre od zime i da si skuha hranu, ali je omogućila i to da zbog vatre izgori čitav grad pun ljudi. Uvjeren sam stoga da bi bilo fatalno kad bismo se uplašili novih znanja i prestali učiti.</p>
<p>• Čini se da ste se preplatili na ugledne svjetske nagrade. Razmišljate li možda i o Nobelovoj nagradi?</p>
<p>- Ne, ja vam o tome, najiskrenije, uopće ne razmišljam. Vjerujte, nikad nisam pomaknuo ni malim prstom kako bih dobio ijednu od tih nagrada, nikad nikome nisam poslao svoj curriculum vitae. Smatram da mi je moj rad dovoljna nagrada, velika mi je privilegija već i to što mogu raditi ono što volim i što me za to plaćaju. Zato sam danas već skoro i zaboravio na najnoviju nagradu. Valja živjeti u sadašnjosti i okrenuti se budućnosti, a ne prošlosti.</p>
<p>Antun Krešimir Buterin</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Jačaju pritisci na Hrvatsku da prihvati balkansku zonu slobodne trgovine </p>
<p>Ustraju li europski inicijatori na stvaranju balkanskog trgovinskog bloka, Hrvatska će se naći u nezavidnoj poziciji: prihvatiti taj prijedlog značilo bi definitivno vezati sudbinu zemlje uz nestabilan Balkan, kojemu je ulazak u EU u dogledno vrijeme neizvjestan, dok bi odbijanje prijedloga moglo za sobom povući i ocjenu Bruxellesa da Hrvatska nedovoljno surađuje, što onda u pitanje dovodi i našu kandidaturu za ulazak u Uniju</p>
<p>Uoči predaje odgovora na Upitnik Europske komisije, na temelju kojih će eurokracija odlučivati je li naša zemlja podobna za stjecanje kandidatskog statusa, u Europi raste pritisak na Hrvatsku da prihvati stvaranje balkanske zone slobodne trgovine. </p>
<p>»Sve vlade zemalja zapadnog Balkana, uključujući tu i Hrvatsku, u Solunu su se obvezale da će postojeći sustav slobodne trgovine u jugoistočnoj Europi unaprijediti u harmoniziranu zonu slobodne trgovine. Vjerujemo da je Hrvatska toga svjesna. Stoga je pozivamo da u cijelosti sudjeluje u tome, kao što je radila do sada«, poručili su iz sjedišta Pakta o stabilnosti u Bruxellesu, odgovarajući na upit Vjesnika, u kojem smo tražili reakciju na hladan prijam najnovije talijanske inicijative u Zagrebu. </p>
<p>Podsjetimo, riječ je o inicijativi talijanskog ministra Adolfa Ursa, čija zemlja u drugoj polovici godine predsjeda Europskom unijom (EU). On je nedavno najavio da će se u Rimu 13. studenoga održati ministarski sastanak zemalja regije, na kojem bi glavna tema trebalo biti stvaranje slobodne trgovinske zone na Balkanu. </p>
<p>Istini za volju, službeni Rim nije ni usamljen niti je inicijator stvaranja balkanskog trgovinskog bloka. Slične ideje, koje ponekad poprimaju čak i oblike carinske unije, zapljuskuju nas već godinama, a prve konkretne obrise dobile su stvaranjem Pakta za stabilnost 1999. godine. Rad na tome naročito je intenziviran ove godine, kad je iz Europske komisije, uoči summita u Solunu, došao prijedlog stvaranja zone slobodne trgovine pet zemalja pokrivenih procesom stabilizacije i pridruživanja. Na njega se nadovezala ideja posebnog koordinatora Pakta o stabilnosti Erharda Buseka, koji je predložio da Srednjoeuropska zona slobodne trgovine (CEFTA) iduće godine - kad je u svibnju iduće godine napusti pet zemalja - preraste u zonu slobodne trgovine u jugoistočnoj Europi (SEEFTA).</p>
<p> Zanimljivo je da su ovu poplavu integracijskih ideja i planova spremno dočekale i pojedine zemlje regije. To se ponajprije odnosi na Bosnu i Hercegovinu (BiH), Srbiju i Crnu Goru (SCG) i Makedoniju, dok su Rumunjska i Bugarska, koje u svojim rukama već drže ulaznicu za ulazak u EU-klub u sljedećem krugu njegova širenja, znatno suzdržanije. </p>
<p>Kako vidimo, ova ideja nije strana ni zemlji koja trenutačno predsjeda EU-om. S druge strane, u Paktu o stabilnosti nam tvrde da su talijanska i Busekova inicijativa zapravo identične. Objašnjavaju i kako »veoma podupiru« ideju stvaranja trgovinskog bloka u jugoistočnoj Europi, jer će on cijelu regiju učiniti privlačnijom za strane ulagače, a izvoznicima olakšati posao. Po njima, stvaranje balkanske zone slobodne trgovine logičan je nastavak dosadašnje liberalizacije trgovine u regiji, koja se temelji na 21 bilateralnom ugovoru o slobodnoj trgovini, koje su dosad sklopile zemlje europskog jugoistoka, što predstavlja dobru bazu za stvaranje regionalnog trgovinskog bloka. </p>
<p>»Postojeći mehanizam vlade zemalja regije samo trebaju iskoristiti, ali za to je potrebna politička volja«, naglašavaju u Paktu.</p>
<p> U Zagrebu, međutim, ističu kako Memorandum o liberalizaciji trgovine u jugoistočnoj Europi, koji su u lipnju 2001. godine u Bruxellesu, pod kišobranom Pakta o stabilnosti, potpisali predstavnici Hrvatske, BiH, SCG, Makedonije, Albanije, Bugarske i Rumunjske, te naknadno Moldove, ne predviđa nastanak »klasične« slobodne trgovinske zone, kakve su, recimo, CEFTA ili EFTA. Naime, namjera je tog dokumenta liberalizirati trgovinu u regiji putem mreže bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini, koji bi se međusobno razlikovali samo u nijansama, a ne stvarati regionalni multilateralni okvir, koji bi, k tome, mogao biti i institucionaliziran. </p>
<p>»Za razliku od nekih drugih zemalja regije, Hrvatska je svoje obveze iz Memoranduma posve ispunila. Štoviše, naša je zemlja proteklih godina liberalizirala trgovinu s gotovo cijelom Europom, dok mnoge zemlje jugoistočne Europe kasne u tome«, kaže za Vjesnik pomoćnica ministra gospodarstva Olgica Spevec. </p>
<p>Naša sugovornica dodaje kako službeni Zagreb nije promijenio stav glede daljnje liberalizacije trgovine u jugoistočnoj Europi. To znači da se Hrvatska zalaže za širenje CEFTA-e, kao već uhodanog okvira i vježbaonice za EU, na one zemlje europskog jugoistoka koje još nisu u njezinu sastavu. No, prije ulaska u CEFTA-u, potencijalne nove članice ovog tranzicijskog trgovinskog bloka moraju ispuniti uvjete, a to su članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s EU-om. Zasad, te uvjete ispunjava jedino Makedonija, Albaniji nedostaje SSP, a BiH i SCG još nisu ni u WTO-u. Tek nakon toga moći će se govoriti o širenju CEFTA-e na zemlje zapadnog Balkana. </p>
<p>Moguće daljnje širenje CEFTA-e bit će i jedna od tema godišnjeg summita premijera članica ove integracije, koji će se održati 7. studenoga u Ljubljani, prijestolnici države koja u 2003. godini predsjeda CEFTA-om. Ako je suditi prema dosadašnjim stavovima Rumunjske i Bugarske, s kojima će Hrvatska od iduće godine činiti smanjenu CEFTA-u, od sastanka u Ljubljani može se očekivati da će ponovno uputiti poruku kako su vrata CEFTA-e zainteresiranim zemljama otvorena, ali tek nakon što ispune za to potrebne uvjete. </p>
<p>Olgica Spevec dodaje kako članstvo u WTO-u i status pridružene članice EU-a nije izlika da bi se druge zemlje regije držale podalje od CEFTA-e. Naime, neke od njih u svojoj trgovini sa svijetom, pa i s Hrvatskom, primijenjuju čitav niz mjera koje nisu u skladu s pravilima WTO-a. Uz to, članstvo u ovoj svjetskoj organizaciji predstavlja jasan i transparentan okvir za ulaganja, zaključuje ona. </p>
<p>Prema riječima jednog našeg sugovornika iz diplomatskih krugova, koji je želio ostati anoniman, Hrvatska sljedećih tjedana i mjeseci može očekivati jačanje pritisaka iz Bruxellesa, ali i iz regije, da pristane na stvaranje balkanske zone slobodne trgovine. Unatoč tome, njegov je stav da balkanski trgovinski blok, bude li stvoren, nema budućnosti. </p>
<p>»Ideja stvaranja balkanskog trgovinskog bloka je prijedlog s 'figom u džepu', jer gospodarstva većine zemalja regije još nisu spremna za takav multilateralni okvir. Valja uzeti u obzir da se dvije republike koje čine SCG - dakle, istu državu! - još uvijek nisu dogovorile čak ni oko toga koje će carinske stope primjenjivati za pojedine proizvode iz trećih zemalja, a neke od zemalja regije jednim su potezom pera praktički blokirale velik dio hrvatskog izvoza na njihova tržišta. Kako onda s njima stvarati regionalni trgovinski okvir, tim više što su gospodarstva zemalja tako shvaćene regije na različitim stupnjevima razvoja?«, pita se naš sugovornik. </p>
<p>Dodaje i kako pitanje stvaranja zone slobodne trgovine na Balkanu za Hrvatsku nije samo ekonomsko pitanje. Riječ je jednostavno o pitanju identiteta zemlje, što bi u već dobro podgrijanoj predizbornoj atmosferi u Hrvatskoj ponovno moglo postati prvorazredno političko pitanje.</p>
<p>»Najveći dio hrvatske javnosti ne vidi svoju zemlju na Balkanu, niti smatra da treba težiti integracijama s tim dijelom staroga kontinenta. Pa, što mi imamo zajedničkoga s Makedonijom ili Albanijom?! Nitko u Hrvatskoj ne dovodi u pitanje suradnju s Balkanom, no ovo što se sada predlaže izlazi iz tih okvira«, zaključuje naš sugovornik iz diplomatskih krugova. </p>
<p>Kako sada stvari stoje, dakle, Hrvatska će na sastanak u Rim najvjerojatnije otići s ponudom širenja CEFTA na ostale zemlje regije, ali tek nakon što one ispune za to potrebne uvjete. Ovaj bi stav službenoga Zagreba mogao biti ojačan sličnim zaključcima premijera zemalja CEFTA-e, koji će se tjedan ranije sastati u Sloveniji. Ipak, otvoreno je pitanje s kakvim će stavovima u Rimu nastupiti druge zemlje regije, kao i predstavnici EU-a. O odgovoru na ovo pitanje mogla bi ovisiti i sudbina hrvatske kandidature za članstvom u EU-u. Naime, ustraju li oni na stvaranju balkanskog trgovinskog bloka, Hrvatska će se naći u nezavidnoj poziciji: prihvatiti taj prijedlog značilo bi definitivno vezati sudbinu zemlje uz nestabilan Balkan, kojemu je ulazak u EU u dogledno vrijeme neizvjestan, dok bi, s druge strane, odbiti taj prijedlog moglo za sobom povući i ocjenu Bruxellesa da Hrvatska nedovoljno surađuje, što onda u pitanje dovodi i našu kandidaturu za ulazak u Uniju.</p>
<p>Mogući izlaz iz slijepe ulice bilo bi stvaranje neke nove balkanske zone slobodne trgovine, koju bi činile samo one zemlje koje za to pokazuju interes. U ovom trenutku, to su jedino BiH, SCG i Makedonija, te eventualno Albanija. U tom slučaju, na europskom bi jugoistoku postojala dva (međusobno konkurentna) trgovinska bloka - onaj zapadnobalkanski, koji tek treba nastati, i okljaštrena, ali već uhodana CEFTA.</p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>More je naše zlato, a budućnost nam neće donijeti nafta, nego voda </p>
<p>Jadranska je orijentacija stara koliko i ovaj narod jer su se naši preci dolaskom na Jadran opredijelili za nju. Svim su strankama i političarima puna usta jadranske orijentacije, ali činjenica je da se od stvaranja samostalne hrvatske države osim verbalne podrške, u praksi nije išlo sustavno te da su to bile samo neke sporadične pojave. Otoci, priobalje i zaleđe čine dvije trećine Hrvatske i stoga je to gospodarski, geopolitički, strateški, prirodni sustav i cjelina koju treba njegovati, naglašava Marko Marinović</p>
<p>Odnedavno je naša politička scena bogatija za još jednu stranku</p>
<p> - Jadranski sabor - koji je prošle subote utemeljen u Zadru. Za predsjednika stranke izabran je Zlatko Sorić, dosadašnji predsjednik Udruge Otočni sabor, a za potpredsjednika je izabran ugledni zadarski odvjetnik mr. sci. Marko Marinović, koji je sa suprugom Ingrid Antičević-Marinović, do njezina imenovanja za ministricu pravosuđa, od 1983. godine vodio odvjetnički ured »Antičević-Marinović«, a otad radi sam. Godine 1996. zajedno su otvorili i prvo Odvjetničko društvo u Dalmaciji. Utemeljenje nove stranke povod je našem razgovoru s Markom Marinovićem.</p>
<p> • Ideja o utemeljenju Jadranskoga sabora najavljena je prije nekoliko mjeseci. Koji su njegovi ciljevi?</p>
<p> - Osnivanje Jadranskog sabora kao stranke zapravo je realiziranje otočne ideje koja je rođena kroz Udrugu Otočni sabor. Aktivisti Sabora naprosto su došli do spoznaje da kao udruga ne mogu postići zapaženije rezultate osim skretanja pozornosti na određene probleme i stoga su smatrali da je potrebno organizirano izići u javnost radi sustavnijeg promicanja ideje jadranske orijentacije hrvatske države. Jadranska je orijentacija stara koliko i ovaj narod jer su se naši preci dolaskom na Jadran opredijelili za nju. Svim su strankama i političarima puna usta jadranske orijentacije, ali činjenica je da se od stvaranja naše samostalne hrvatske države osim verbalne, u praksi, tj. u oživotvorenju takve ideje, nije išlo sustavno, te da su to bile samo neke sporadične pojave. </p>
<p>Ljudi s ovih prostora koji su se okupili u Jadranskome saboru drže da tu ideju treba sustavno promicati pogotovo i zato što se posljednjih godina intenzivira jadransko-jonska orijentacija, te inicijativa Alpe-Adria kao i europske integracije i povezivanja. Držimo, zapravo, da je otvaranje Hrvatske kroz jadransku orijentaciju njezin put u budućnost; i gospodarski i politički i svaki drugi. Ljudi koji su se okupili u stranku mogli bi autonomno i sustavno artikulirati i promicati interese ovoga prostora, pri čemu smatramo da Jadran sam za sebe nije dostatan. </p>
<p>Otoci nisu dostatni, problem otočana nije ono što rješava problem jadranske orijentacije. Otoci, priobalje i zaleđe čine dvije trećine Hrvatske i stoga je to gospodarski, geopolitički, strateški, prirodni sustav i cjelina koju treba njegovati. Država koja ima Jadran, njegovo more, otoke, obalu i zaleđe, iznimno je bogata država. To naši političari u svojoj pragmatici jednostavno nisu dovoljno zastupali. Čini mi se da čak nisu dovoljno ni shvatili pravu vrijednost Jadrana, dok mi držimo da su Jadran i njegovo zaleđe vrata i oči Hrvatske, koje treba otvoriti prema svijetu i prema našoj budućnosti. Naša će stranka pokušati dati svoj doprinos da se ta vrata širom otvore prema svijetu. Pri tome je očuvanje prirodnog, ekološkog i svakog drugog sustava ove cjeline imperativ ove države. To su ideje koje su nas ponukale da se organiziramo i politički. </p>
<p>• Koliko je bilo ljudi na osnivačkoj sjednici i iz kojih krajeva?</p>
<p>- Po mojoj slobodnoj procjeni bilo ih je stotinjak, bili su predstavnici Dubrovačke-neretvanske i Primorsko-goranske županije, a najavljeno je i priključivanje i predstavnika iz Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske, Istarske i Ličko-senjske županije, jer je ideja rođena prije nekoliko mjeseci što je bilo prekratko vrijeme za animiranje većeg broja ljudi. Naša je zamisao da se temeljne organizacije osnuju u svakome naseljenom mjestu počevši od gradske četvrti, općine, grada pa do županije koja bi bila centar. Sve županije koje imaju doticaj s morem bile bi uključene. Nismo regionalna nego općehrvatska stranka. Idemo i na Zagreb u kojemu živi 200.000 ljudi podrijetlom s mora. U našem Statutu stoji da želimo policentrični razvitak Hrvatske te decentralizaciju uprave i samouprave i privrednih tokova i prepuštanje lokalnoj upravi. Sjedište stranke bit će u Zadru, budući da je on nekako u sredini, jer pokrivamo područje od otoka Jabuka do Istre, Gorskog kotara, pa sve do Karlovca. </p>
<p> • Koliko je dosad registriranih članova?</p>
<p>- U samo tjedan dana već imamo oko 250 registriranih članova, a zanimanje je vrlo veliko. Primjerice, samo u Benkovcu imamo stotinjak članova. Doživljavamo veliku potporu jer mnogi smatraju da Jadran sa svojim zaleđem zavrjeđuje autonomnu snagu koja će djelovati u pravcu razvitka ovih krajeva. Ne možemo se pomiriti s time da odmah iza jadranske magistrale mnoga mjesta nemaju struju, vodu, asfalt, a da ne govorimo o otocima. Moraju se stvoriti uvjeti i infrastruktura za normalno življenje na ovim prostorima da ne bude golemih razlika između sela i grada. Tek kad se stvore temeljni uvjeti za život onda možemo napraviti korak naprijed u razvitku gospodarstva ovih krajeva. More je naše blago, zlato, a budućnost nam neće donijeti nafta nego voda koja će određivati bogate i siromašne, a more i vodeni potencijali će određivati snagu naroda, čega mi imamo u izobilju. </p>
<p>• Koji su vaši prioriteti?</p>
<p>- Jedan od prioriteta svakako je izgradnja vodovoda, jer svako mjesto mora imati svoju »špinu«, zatim prometno povezivanje zaleđa s većim centrima u državi i sa cijelim svijetom, bolje povezivanje otoka s kopnom, elektrifikacija, telefonizacija, zdravstveno zbrinjavanje... Da bismo zadržali ljude u njihovim mjestima, ali i da bi se oni vratili u svoja mjesta, treba stvoriti temeljne uvjete za život u njima a tek onda se može napraviti iskorak u pravcu intenzivnog turizma, ribarstva, pomorske privrede, poljoprivrede, stočarstva itd. Jako je bitno domaćinstvima omogućiti življenje od kućne radinosti, tj. malih obrta, što, primjerice, u Sloveniji, Austriji, Švicarskoj funkcionira već desetljećima. Ne trebaju nam nikakva divovska poduzeća. </p>
<p>• Gasi li se Otočni sabor osnivanjem Jadranskog sabora?</p>
<p>- Ne, Otočni sabor nastavlja svoje djelovanje kao udruga, a naši i njihovi interesi su komparativni, ne isključuju se.</p>
<p>• Namjeravate li izići na sljedeće izbore?</p>
<p>- Upravo radimo na registraciji stranke, za prikupljanje svih osobnih dokumenata za članstvo treba dosta vremena, i ako uspijemo sve srediti, izići ćemo na izbore. Svjesni smo da na ovim, za nas eventualno prvim izborima, nećemo postići neke velike rezultate, jer se za nas još ne zna. Sam izlazak na sljedeće izbore za nas tek znači obnarođivanje i da se čuje za nas, što nam već predstavlja dobitak.</p>
<p> • Zašto ste nakon dugogodišnje stanke opet odlučili ući u politiku?</p>
<p>- Bio sam član SDP-a do 1995. godine, zatim sam sa Stipom Mesićem i skupinom istomišljenika stvarao HND, potom smo ujedinili HND i HNS, a zatim sam se povukao iz politike. Ne vjerujem da ću se intenzivno baviti politikom iako se danas čovjek ne može ne baviti politikom jer se ona, htjeli mi to ili ne, bavi nama, a pogotovo ako u osobi tinja neka ideja koja je gotovo istovjetna idejama ljudi okupljenih u Jadranskom saboru. </p>
<p>Imam bogato iskustvo i smatram da bih bio vrlo koristan parlamentarac pogotovo kad vidim našeg prosječnog zastupnika u Saboru. Oduvijek sam se zalagao za deprofesionalizaciju Sabora, jer zastupnik mora biti materijalno neovisan i zastupanje naroda mora mu biti čast, a ne profesija. Grozim se političara po profesiji, jer su to opsjenari, prodavači magle i paučine. Cijenim političare kreativce koji se politikom bave kroz svoju struku, jer oni mogu dati kvalitetu, a ne političare opće prakse. </p>
<p>• Kako ocjenjujete rad sadašnje vlasti?</p>
<p>- Svi smo puno više očekivali od aktualne vlasti, no, mislim da su dobro radili, pogotovo ovu zadnju godinu dana mandata, i držim da bi za Hrvatsku bilo dobro da im narod da još jedan mandat da zaokruže ono što su započeli. Generalno gledajući, koalicija je napravila veliki pomak naprijed, ali treba biti objektivan u zaključku koliko se uopće moglo napraviti. Ne može se preko noći sve promijeniti, a ova je vlast opravdala izbor i dosta učinila.</p>
<p>Biti ministričin suprug nije prednost</p>
<p>• Ministrica pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović vaša je supruga. Koliko ta činjenica uopće utječe na vaš rad u pozitivnom ili negativnom smislu?</p>
<p>- Pa upravo i ovaj tzv. slučaj sa zaštićenim svjedokom, čini mi se, pokušava se iskoristiti u predizbornoj kampanji. To što je moja supruga ministrica pravosuđa samo mi otežava posao, jer se kroz drukčiju dioptriju promatra moj rad. S jedne strane nemam nikakve prednosti, naprotiv, a s druge ljudi masovno dolaze k meni s nerješivim slučajevima misleći da ja, kao ministričin suprug, to mogu riješiti. Zapravo, činjenica da je moja supruga ministrica više mi šteti nego koristi.</p>
<p>• Kako kao osoba s dugogodišnjim iskustvom u pravosuđu ocjenjujete naše sudstvo i pravosuđe?</p>
<p>- U pravosuđu radim već više od 30 godina i znam da je, da bi se ono postavilo na prave noge, potrebno najmanje deset godina. Držim da je moja supruga dosad napravila kolosalan posao, no doista je bilo malo vremena da bi se moglo učiniti više.</p>
<p>Nisam otkrio ime zaštićenog svjedoka, bio je to čisti »lapsus verbe«</p>
<p>• Na nedavnoj raspravi na sudu u Zadru u procesu okrivljenima za trgovinu drogom, navodno ste otkrili identitet zaštićenog svjedoka?</p>
<p>- Od ničega je stvoren slučaj. Dugo godina radim na raznim poslovima u pravosuđu i navikao sam na jedan način rada: uvijek se čovjeka gledalo u lice, imalo se sve od imena i prezimena do svih drugih podataka - od okrivljenika, optuženika do svjedoka. Sada se i u nas počeo provoditi institut zaštićenog svjedoka, tj. video-linka. U radu, na raspravi, kad mi se ta zaštićena svjedokinja obratila riječima: »Gospodine Marko«, po inerciji sam odgovorio: »Hvala, gospođo Iva«. Bio je to moj lapsus verbe, bez ikakve namjere i razmišljanja, jer sam isključivo razmišljao o raspravi, a nisam uopće znao ni ime niti prezime osobe. »Slučaj« je stvoren tek s novinarskim tekstom, objavljenim nakon rasprave, u kojemu je objavljeno puno ime i prezime zaštićene svjedokinje. </p>
<p>• No, zašto ste upotrijebili baš ime »Iva«, koje je, po kasnijem pisanju u novinama, pravo ime zaštićene svjedokinje?</p>
<p>- Ime »Iva« se spominje od samog početka u iskazima pojedinih okrivljenika što za kazneni postupak i ljude koji sudjeluju u njemu nije nikakva novina, pa je u tom smislu i u mome uhu ostalo to ime. Tako se dogodilo da sam u seriji pitanja u trenutku kad me je zaštićena svjedokinja oslovila mojim imenom reagirao posve spontano izgovorivši ime koje se spominje i nalazi i u svim zapisnicima još od istražne faze. Tada nisam znao, a ne znam ni dan-danas tko je osoba iza imena »Iva«. Sada me dotična novinarka proziva da sam počinio kazneno djelo, što je elementarno nepoznavanje kaznenog zakona. Da bi netko kazneno odgovarao za djelo odavanja tajni mora biti osoba kojoj je povjerena određena tajna i koju je dužna čuvati. Meni nije povjerena ta tajna, nisam znao tko je zaštićeni svjedok, dakle, nisam nositelj određenih podataka u službenom postupku, pa ih ne mogu ni otkriti. Netko je potom izjavio da je to bila moja provokacija, destrukcija, no, ponavljam, riječ je o najobičnijem lapsusu. </p>
<p>Nisam čovjek koji se ne bi držao pravila igre, pravosuđe je moj život. Zašto se ne bi razmišljalo i ovako: što je zadaća odvjetnika? Nekakvo istraživačko djelovanje ili puki formalizam? Među ostalim, zadaća je odvjetnika da traži i utvrdi tko se iza te osobe pojavljuje i koliko je kvalitetna kao čovjek, u moralnom i u svakom drugom smislu, te laže li eventualno taj svjedok. Slučaj je stvoren nespretnim interpretiranjem novinarke, koja je mogla napisati, primjerice, »odvjetnik Marinović rekao je 'Iva' i na taj način možda je sugerirao ovo ili ono«, ali, kako je smjela objaviti ime i prezime zaštićene svjedokinje kao i njezin rodbinski odnos s nekim okrivljenicima, ne znam, nije mi jasno. To je, zapravo, kazneno djelo.</p>
<p>LJubica Ivićev-Balen</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Tko je najveći gubitnik, a tko dobitnik odluke o ribolovno-ekološkoj zoni</p>
<p>Saborske međustranačke predizborne igre ovaj su se put pokazale kao prekrupan zalogaj za HSS. Da je HDZ podržao HSS-ov prijedlog gospodarskoga pojasa, posredno bi priznao da pojas u prošlom desetljeću nismo dobili zato što HDZ nije za to imao hrabrosti</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Hrvatska je u petak uvečer za dlaku izbjegla paradoksalnu situaciju u kojoj bi Vlada, za ključnu odluku o obliku širenja jurisdikcije na Jadranu, imala podršku oporbe, ali ne i druge stranke po snazi u vladajućoj koaliciji. No, kako to u Hrvatskoj već biva, to ne bi značilo i raspad Vlade.</p>
<p>Ostavka premijera Ivice Račana nije se, naime, najavljivala kao mogućnost ako HSS i oporba izglasaju isključivi gospodarski pojas umjesto Vladinog prijedloga zaštićene ribolovno-ekološke zone. A o izlasku iz Vlade nije želio govoriti ni HSS ako se ostale stranke koalicije usprotive njegovu rješenju pitanja koje je HSS proglasio jednim od ključnih nacionalnih interesa. </p>
<p> Vlada je zonu, podsjećamo, predlagala kao jedinu mogućnost da se ostvari isti stupanj zaštite hrvatskih ribara i okoliša kao i u gospodarskom pojasu, a da se pritom EU ne okrene protiv Hrvatske zbog interesa Italije, iako je baš vladajući HSS još ljetos kao »gotovu stvar« najavio gospodarski pojas.</p>
<p>Zlatko Tomčić i njegov HSS ispali su tako najveći gubitnici maratonske saborske sjednice u petak. U sabornicu su ušli kao nepopustljivi zagovornici isključivog gospodarskog pojasa, a iz nje izišli izglasavši nešto sasvim drugo. Nešto što još u petak oko podneva Tomčić nije želio (iako je u Vjesniku prošle nedjelje i sam rekao da zona, što se ribara i ekologije tiče, pokriva sve što i pojas), pa je Račan vidno ljut izišao iz njegova kabineta. No, saborske su se međustranačke predizborne igre ovaj put pokazale kao prekrupan zalogaj za HSS. </p>
<p>Još tijekom jutra haesesovci su se najviše pribojavali mogućnosti da HDZ podrži Vladin, a ne njihov prijedlog. To bi značilo da gospodarski pojas možemo dobiti samo ako HSS glasa za HSP-ov prijedlog. A HSS je gospodarski pojas želio kao svoju, a ne HSP-ovu pobjedu. I to pobjedu kojom će prvenstveno uz obalu, gdje inače nije posebno jak, oteti dio glasača HDZ-u. I tu je nastao problem jer bi HDZ, da je u petak glasao za gospodarski pojas na prijedlog HSS-a, posredno priznao da gospodarski pojas u prošlom desetljeću nismo dobili samo zato što HDZ nije za to imao hrabrosti, koju HSS ima.</p>
<p> To bi ipak bilo previše za HDZ pa se Ivo Sanader odlučio glasati za Vladin prijedlog, kao jedini prijedlog koji efikasno štiti najvažnije interese na Jadranu, a ne ugrožava strateški interes ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Time bi se dokazao kao proeuropski političar, a Tomčiću bi izbio veliki predizborni adut iz ruke. A bez HDZ-ovih glasova amandmani koje je u početku najavljivao HSS (ali ih nije dao u pisanom obliku), nisu mogli proći. </p>
<p>Kad je uvidio da je zapravo ostao sam, Tomčić se povukao i na glasanje dao kozmetičke amandmane na prijedlog Vlade, a ne one koji predlažu gospodarsku zonu. Pa su Sanader i ostali oporbenjaci mogli mirno glasati protiv Vladine odluke jer je Račanov prijedlog imao dovoljno glasova, Tomčić je ispao kolebljiv u ključnim trenucima, a njima je za predizbornu kampanju ostao adut da su se oni, eto, zauzimali za gospodarski pojas, ali su imali manje glasova od vladajućih.</p>
<p>Vladajuća koalicija je, tako, i na primjeru gospodarskog pojasa pokazala nevjerojatnu nesposobnost usklađenoga djelovanja. S jedne strane, to je i razumljivo uoči izbora na koje svi izlaze samostalno i do kojih je ostalo još manje od dva mjeseca.</p>
<p> No, problem je u tome što ni jedna od stranaka današnje vladajuće koalicije nije dosad krila želju da, ako rezultati izbora to omoguće, s istim društvom odradi još jedan mandat na vlasti. Još je veći problem u tome što, osim deklarativnog zauzimanja za članstvo u EU, ni jedna tema, ma koliko važna bila, nije bila pošteđena politikantskog prepucavanja. </p>
<p>Početkom proteklog tjedna, na primjer, svjedočili smo HSS-ovoj najavi da neće podržati Vladin prijedlog zakona o privatizaciji iako mu se HSS-ovi ministri nisu suprotstavili 30. srpnja kad ga je Vlada prihvatila. A tjedan je okončan maratonskom raspravom o gospodarskom pojasu, s tim da je po Vladi najžešće pucao baš HSS. </p>
<p>Nitko ne može osporiti da su stranke aktualne koalicijske vlasti Hrvatsku znatno približile Europskoj uniji, kao što se ne mogu osporiti ni tvrdnje da nam neki bitni faktori Unije nisu skloni, što posao Vlade čini težim od onoga koji su morale odraditi vlade zemalja iz prvoga kruga proširenja. Nitko ne može osporiti ni činjenicu da nam državni aparat i dalje šepa jer je HSS dobrim dijelom u pravu kad kaže da je hrvatska diplomacija u slučaju gospodarskog pojasa pokazala ipak previše nesnalaženja, poglavito u trenucima kada se naciji tvrdilo da Unija podupire nešto što nije podupirala. </p>
<p>No, protekli je tjedan dokazao da nam je politička elita još uvijek jednom nogom duboko na Balkanu i da se baš odviše ne trudi izvući se s njega ako namiriše mogućnost da se malim balkanskim političkim igricama pridobije koji postotak više glasova na izborima. A o nacionalnim interesima, u koje se svi toliko zaklinju, mislit će se poslije izbora. Taj prigovor ovaj put ide najviše na dušu HSS-u koji je rezolutnom najavom gospodarskog pojasa u javnost izišao prije nego što se uvjerio da je stvar uistinu diplomatski dogovorena. Pa smo od Unije dobili po nosu, jer s Talijanima nismo dogovorili što je trebalo. </p>
<p>Srećom, izbori su blizu i na dnevnom redu Vlade više neće biti važnih odluka koje bi se mogle pretvoriti u neki novi politikantski teatar poput ovoga s gospodarskim pojasom. </p>
<p>No, nakon izbora priča će se nastaviti jer je izvjesno da će i sljedeća vlada biti koalicijska. Hrvatska, srećom, više nije zemlja u koja mora dokazivati stabilnost pošto-poto odrađenim punim mandatom koalicije »rogova u vreći«. Pa će se sljedeća koalicija lakše raspasti ako se članice dohvate oko tako bitnih pitanja ili će se na vrijeme dogovoriti iza zatvorenih vrata bez bjesomučnog iznošenja prljavog rublja partnera u javnost.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Hoće li poruke Festivala portugisca imati ikakva odjeka</p>
<p>Vinske smotre, od velikih sajmova, do malih prigodnih promocija uz sve su ostalo i svojevrstan način da se ukaže na zapuštene i napuštene poljoprivredne površine kojima bi vinova loza vratila život, te smanjila odlazak mladih ljudi. Ali, u nas se podizanje novih vinograda i dalje samo - najavljuje</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Ovogodišnja rana berba, prije uobičajenog roka, poslužila je vinske štovatelje našim prvim mladim vinom u godini - popularnim portugiscem. Već danima u zagrebačkim lokalima, da se i ne spominje Plešivička vinska cesta, brojni ljubitelji ove sorte traže i pijuckaju tu »kaplicu«, a u nedjelju (danas) od deset do 21 sat završni je dan VIII. zagrebačkog festivala portugisca u Boćarskom domu »Zrinjevac« na Prisavju. Priredba je otvorena prije dva dana, start je prošao u znaku očekivanog subotnjeg posjeta (jučer), bilo je »ono pravo«, a danas će se popijuckati ono što je ostalo...</p>
<p>Počelo je, dakle, prije osam godina kad je skupina entuzijasta i prijatelja izvornih vina nakanila »reanimirati« sortu koja se počela gubiti, da ne kažem polako umirati, a u vinogradarstvu zagrebačke regije (Plešivica, Prigorje, Zagorje...) značila je ne samo tradiciju i folklor, nego je vinogradarima/vinarima kao prvo mlado vino u nas donosila prve »peneze« i u nekoj mjeri pokrivala troškove berbe. Jedno s drugim, portugizac je uvjerljivo obilježavao jesen, a prestajao se piti oko Božića i Nove godine iz dva razloga: prvi je da više nije bio »mlad«, a drugi da ga više - nije bilo! Sve bi se uredno popilo, uostalom kako i dolikuje!</p>
<p>Nedvojbeno da je dosadašnjih sedam zagrebačkih festivala ove popularne sorte znatno pomoglo da se prorijeđeno trsje očuva i da se krene u sadnju novoga. Danas, na primjer, na Plešivici djeluje Udruga proizvođača portugisca koja trenutačno okuplja dvadeset i pet vinara (na VIII. festivalu ih sudjeluje šesnaest) s proizvodnjom oko dvadesetak tisuća boca i nakanom da se ide naprijed, da ova izvorna sorta »pokrije« dobar dio neobrađenog poljoprivrednog zemljišta na Plešivici, te zadrži ljude, posebno mlade, na plodnim bregima.</p>
<p>Naime, revija portugisca u Zagrebu uz ostalo je podsjetila i na podatak o »pustom« zemljištu na Plešivici, o napuštenim vinogradima, ukratko podsjetila je na, godinama samo deklarativno tretirano, pitanje o površinama na kojima bi mogla i trebala rasti vinova loza. Zanimljivo je da je slično pitanje bilo »na tapeti« prošloga tjedna u Iloku kad se, u organizaciji Državnog zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, raspravljalo o našemu vinogradskom katastru (koji nikako da se »rodi«!?) i kad je prof. Mirošević (zagrebački Agronomski fakultet) naglasio da katastar nije samo službeni papir o hektarima pod lozom nego i dokument koji na svoj način rješava i dio demografskih pitanja - gdje se poljoprivredno zemljište ispravno koristi tu se stvaraju uvjeti za život obitelji! U nas je, nažalost, odviše tih površina »u ledini«, naravno ne samo vinogradskih (u priobalju i na otocima uporno ih uništavaju betonski teror, divlja gradnja, uzurpacija...), a od posljedica valjda je dovoljno spomenuti samo odlaske mladih u gradove i zabrinjavajući porast uvoza (ne samo) prehrambenih artikala. Eto, i stoga su nam, uz ostalo, potrebni sajamski i drugi oblici promocija (u ovome slučaju vina) da se ukaže na neiskorištene mogućnosti.</p>
<p> Što se konkretno tiče portugisca i vinari i ugostitelji ističu da potražnja raste, da se dobri stari običaji vraćaju, trenutačno nema točna podatka koliko se popilo na aktualnome festivalu, a na lanjskome je grla ljubitelja ovoga vina osvježilo čak petnaestak tisuća litara popijenih »na licu mjesta« ili kupljenih i odnesenih kućama! Ove je godine, kažu stručnjaci, posebno dobar jer je suša pogodovala sladoru u grožđu, kako reče plešivički agronom i enolog Drago Režek (inače predsjednik Udruge proizvođača portugisca) »...teško se sjetiti kad je bio ovako dobar«... Ima, po običaju, i »onoga drugoga«, ali to bi trebalo biti u nadležnosti inspektora...</p>
<p>Počela je, kako se i očekivalo, sezona vinskih promocija. Prošloga su tjedna sa svojom paletom u Zagrebu (Vinoteka »Vrutak«) gostovali Istrani, a bili su i ovoga tjedna (u Vinoteci »Bornstein«) gdje su se tartufi zalijevali njihovim vinima, sve to u režiji Turističke zajednice Istre i spomenute vinoteke. Istodobno na stranom terenu, u švicarskom Zürichu, u petak su potencijalnim kupcima predstavljena neka poznatija hrvatska vina u organizaciji tvrtke »Valis aurea« (Zlatna dolina) koju vode naši ljudi, a u predstavljanju su, kako se to kaže, aktivno sudjelovali naši majstori Ivan Enjingi i Vlado Krauthaker, te mlada nada našega vinarstva Tomislav Tomac (Jastrebarsko), a pomoglo je i iskustvo glavnog urednika zagrebačke revije »Svijet u čaši« Željka Suhadolnika. Nadajmo se da je ostavljen povoljan dojam!</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>»Stroge opomene« Hrvatskoj da se »suzdrži« u primjeni Konvencije o pravu mora narušavaju međunarodni poredak</p>
<p>Svaki pokušaj ometanja i postavljanja zapreka Hrvatskoj prema slobodnoj primjeni Konvencije o pravu mora u skladu s pravilima Ujedinjenih naroda suprotan je osnovnim načelima suvremenog međunarodnog poretka, bez obzira na to bio on političke, gospodarske ili pravne naravi / Nedavni govor gospodina Patricka Coxa, predsjednika Europskog parlamenta, u Hrvatskom saboru bio je klasičan primjer brze transformacije transnacionalnog tehnokrata koji nema nikakve veze s povijesnim aspiracijama i težnjama irskog naroda, kojemu pripada, a čija je povijest i sudbina u mnogo čemu slična Hrvatskoj. S jedne strane Cox naglašava poštivanje zakona, a s druge strane »savjetuje« Hrvatskom saboru da, zbog transnacionalnih interesa, koji su još problematične naravi jer se ostvaruju političkim manipulacijama, djeluje na štetu vlastitih bitnih nacionalnih interesa</p>
<p>SLAVKO YAMBRUSICH</p>
<p>Pravna samobitnost« je najbolje jamstvo zaštite nacionalnih interesa malih naroda i mikrodržava. Zato nije slučajno da se dr. Ante Starčević - Otac domovine oslanjao na pravo hrvatskoga naroda na opstojnost u svojem povijesnom prostoru. Shvatio je da je u njegovim političkim okolnostima, bez političke moći, to bio jedini praktičan način da se odupre raznim hegemonističkim tendencijama tadašnjih susjeda.</p>
<p>Pozivajući se na »autoritet zakona«, dr. Ante Starčević je stvorio strategiju prava hrvatskoga naroda za vlastiti identitet i obranu svojeg povijesnog prostora.</p>
<p>Zato je više nego simbolično da današnji sljedbenici Oca domovine nastavljaju tu pravašku tradiciju naglašavajući pravo hrvatskoga naroda na političku i gospodarsku samobitnost u okvirima pravne države.</p>
<p>Prijedlog Hrvatske stranke prava (HSP) da Hrvatska što prije proglasi gospodarski pojas u Jadranskom moru predstavlja konkretan primjer kontinuiteta te pravaške tradicije. No, taj važan politički potez ima još širu dimenziju, jer se oslanja na međunarodno pravo.</p>
<p>U pravnom smislu svjetski poredak podrazumijeva sva ona načela, norme, standarde i institucije koje održavaju, oblikuju i izgrađuju međunarodnu zajednicu u određenom vremenskom razdoblju. Osnovna načela suvremenog međunarodnog prava - samobitnost, »pacta sunt servanda«, sloboda mora, jednakost pred zakonom, politička neovisnost država, ljudska prava, zaštita okoliša i ljudsko dostojanstvo - su stubovi na kojima se gradi i izgrađuje »progresni razvoj« međunarodnog prava.</p>
<p>Konvencijsko pravo mora je dio novog svjetskog poretka</p>
<p>Njegove norme su mjerilo svakodnevnog ponašanja, to jest prava i odgovornosti država kao ravnopravnih subjekata međunarodne zajednice.</p>
<p>Međunarodno pravo mora je jedna od najstarijih normi javnog međunarodnog prava s najčvršćim pouzdanjem u njegovu stabilnost i predvidivost, jer se temelji na višestoljetnoj tradiciji međunarodnih uzanci koje recipročno poštuju države u međunarodnoj zajednici. </p>
<p>Konvencija UN-a iz 1982. godine o pravu mora samo je lex lata, deklaracija tih duboko utvrđenih načela kao i dispozitiva nadograđivanih na temelju novih »pravnih činjenica« tog »životnog prava« država potpisnica i prihvateljica Konvencije. U kontekstu Povelje UN-a, to konvencijsko pravo mora je dio novog svjetskog poretka kojega se trebaju pridržavati i poštovati ne samo potpisnice Konvencije nego i druge države, kao i regionalne institucije.</p>
<p>Hrvatska kao ravnopravni subjekt i članica Konvencije o pravu mora proširuje svoj zakonodavni sustav u skladu s međunarodnim pravom i u sklopu međunarodnog poretka. A na temelju prava i obveza Konvencije proglašuje svoj gospodarski pojas u Jadranu u skladu sa svojim nacionalnim interesima i potrebama.</p>
<p>Primjena te konvencijske normative o pravu mora samo je još jedan primjer i korak prema pravnoj državi koja će osigurati pravnu arhitekturu bitnu stabilnoj demokratskoj državi koja, poštujući pravo na imovinu, stvara mehanizme slobodnog tržišta i pravne zaštite svojih nacionalnih resursa.</p>
<p>Svaki pokušaj ometanja i postavljanja zapreka Hrvatskoj prema slobodnoj primjeni Konvencije o pravu mora u skladu s pravilima Ujedinjenih naroda suprotan je osnovnim načelima suvremenog međunarodnog poretka, bez obzira na to bio on političke, gospodarske ili pravne naravi.</p>
<p>Nedavni prijedlozi i »stroge opomene« Hrvatskoj da se »suzdrži« u primjeni Konvencije o pravu mora predstavljaju jasan primjer pritiska i derogacije »progresnog razvoja« međunarodnog prava i narušavanje međunarodnog poretka.</p>
<p>Subsidijarne regionalne norme Europske unije, pogotovu sada dok Hrvatska još nije članica Europske unije, ne predstavljaju pravnu osnovu za stavljanje Hrvatskoj zapreka i služe kao mehanizam ucjenjivanja protiv primjene Konvencije o pravu mora, odnosno uživanje prava i izvršavanja obveza u skladu s osnovnim smjernicama i svrhom Konvencije.</p>
<p>Nedavni govor gospodina Patricka Coxa, predsjednika Europskog parlamenta, u Hrvatskom saboru bio je klasičan primjer brze transformacije transnacionalnog tehnokrata koji nema nikakve veze s povijesnim aspiracijama i težnjama irskog naroda, kojemu pripada, a čija je povijest i sudbina u mnogo čemu slična Hrvatskoj. </p>
<p>S jedne strane gosp. Cox naglašava poštivanje zakona, a s druge strane »savjetuje« Hrvatskom saboru da, zbog transnacionalnih interesa, koji su još problematične naravi jer se ostvaruju političkim manipulacijama, djeluje na štetu vlastitih bitnih nacionalnih interesa. </p>
<p>Takova nedosljednost nije na čast Europske unije koja se ponosi visokim standardima i naprednim institucijama temeljenim na vrednotama zapadne civilizacije.</p>
<p>Nije to prvi put da se Hrvatskoj predlaže »oprez« u korištenju njezinih prava. Na žalost, hrvatska povijest je puna takvih primjera. Podsjetimo se samo onih iz nedavne prošlosti. Što su nam donijeli »savjeti« i »preporuke« raznih Korošeca, Kardelja, Đilasa i drugih koji su nas uvjeravali da se ne brinemo za Istru, Zadar, Boku Kotorsku, Srijem i Bačku, jer je »to sve naše« (sad pak kažu »to je sve Europa«). </p>
<p>Istra i Zadar vraćeni su matici Hrvatskoj zahvaljujući sposobnosti, oružanoj borbi i domoljublju lokalnog stanovništva, Katoličke crkve, kao i povoljnim okolnostima političke konfiguracije velikih sila. A što je s ostalim fait accompli. To treba pitati Hrvate Šarengrada, Bačke, Boke i Srijema.</p>
<p>Te neprocjenjive štete nanesene hrvatskom nacionalnom korpusu i hrvatskim teritorijalnim prostorima mogu se na neki način »racionalizirati« i objasniti da nismo imali svoju državu i da su nam drugi krojili sudbinu. No, sada kad je Hrvatska međunarodno priznata država, članica UN-a, toga »štapa« na koji bi se neki opet željeli osloniti više nema. Prekinuli su ga i bacili u vatru da zauvijek nestane oni koji su dali živote na oltar domovine.</p>
<p>Njih i njihovo dostojanstvo i veličanstvene žrtve ne smijemo nikada zaboraviti niti oskvrnuti, pa makar to značilo da će Hrvatska ući, što ne vjerujem, u Europsku uniju tek 2020. godine. Taj »rizik« Hrvatski sabor mora uzeti na sebe, ako želi sačuvati svoj zakonodavni autoritet, samobitnost Hrvatske, kao i nacionalni ponos te dostojanstvo hrvatskih građana koji su ga izabrali.</p>
<p>Autor je američki odvjetnik, doktor međunarodnog prava i predsjednik AMCRO International Consultatnts, Inc. u Washingtonu, DC.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Poigravanje žrtvama i velikanima na trgu djetinjstva </p>
<p>Sjećam se da sam jednom, nedugo nakon što je Trg žrtava fašizma preimenovan u Trg hrvatskih velikana, kad su me pitali gdje sam rođen, odgovorio: »Na Trgu žrtava... hrvatskih velikana«. Nisam to rekao namjerno. Barem ne tom zgodom. Od tada sam se u više prigoda tim nazivom, odnosno tom sintagmom služio namjerno. Jer - kroza svu povijest toliki su Hrvati žrtve nekih svojih velikana / Neki dan sam prolazeći Trgom žrtava fašizma, uočio da se na tom trgu sprema otvaranje nove pekarnice. To bi bilo nešto posve obično i ne odviše važno da nad prostorom u kojem će djelovati, već nije istaknut naziv »Pekarna velikana«. Nakon što su velikani proslijeđeni na burzu, završili su u pekarnici </p>
<p>STJEPAN LICE</p>
<p>Rođen sam u Zagrebu, na Trgu žrtava fašizma. Na Trgu žrtava fašizma proživio sam više od trideset godina. Bit će da to nije osobito važno za riječi koje slijede. S Trga žrtava fašizma odselio sam se prije nego što je preimenovan u Trg hrvatskih velikana. Bit će da ni to nije osobito važno. </p>
<p> U mojoj je odsutnosti Trg hrvatskih velikana ponovno preimenovan u Trg žrtava fašizma. Dakako, moja je odsutnost posve bez značenja u tom preimenovanju. No, sve to nužno dotiče moj osobiti odnos prema tom dragom prostoru.</p>
<p> Sjećam se da sam jednom, nedugo nakon što je Trg žrtava fašizma preimenovan u Trg hrvatskih velikana, kad su me pitali gdje sam rođen, odgovorio: »Na Trgu žrtava... hrvatskih velikana«. Nisam to rekao namjerno. Barem ne tom zgodom. Od tada sam se u više prigoda tim nazivom, odnosno tom sintagmom služio namjerno. Jer - kroza svu povijest toliki su Hrvati žrtve nekih svojih velikana. </p>
<p> Tako su, dakle, u jednom trenutku, trg moga djetinjstva umjesto žrtava zauzeli velikani. Pitao sam se na koje se velikane prigodom toga preimenovanja mislilo.</p>
<p>Neki su mi protumačili da se mislilo na hrvatske narodne vladare i da je bila namjera trg imenovati Trgom hrvatskih narodnih vladara, čemu u prilog govore nazivi okolnih ulica: Ulica kralja Zvonimira, Ulica kralja Držislava, Ulica kneza Mislava, Ulica kneza Višeslava. </p>
<p> No, pod velikanima se moglo misliti i na Franju Tuđmana, Gojka Šuška, Ljilju Vokić... Ili na Josipa Broza, Vladimira Bakarića, Jakova Blaževića... Ili na Alojzija Stepinca, Franju Kuharića, Ivana Merza... Ili na Krešimira Ćosića, Dražena Petrovića, Zvonimira Bobana... Ili na Ivana Meštrovića, Vatroslava Lisinskog, Josipa Pupačića... I tako redom... Ili, možda, i na sve njih zajedno?!</p>
<p> Sve u svemu, velikani nisu dugo poživjeli na trgu moga djetinjstva. U jednom, po nečijem shvaćanju zgodnom, trenutku otišli su na burzu. Naime, Trgom hrvatskih velikana prozvan je obližnji trg koji se kraće vrijeme nazivao Trgom burze, s time da je naziv toga trga i u prethodnom razdoblju bio promjenljiv (uostalom, kao i naziv Trg žrtava fašizma).</p>
<p> Negdje u to vrijeme, središnja zgrada na trgu moga djetinjstva (koja je djelo Ivana Meštrovića) vraćena je onima kojima je prvotno i bila namijenjena - likovnim umjetnicima. Od tada se neposredno uz Dom hrvatskih likovnih umjetnika, kako je ta zgrada nazvana, razraslo povremeno priručno parkiralište, valjda u skladu s nečijim umjetničkim senzibilitetom.</p>
<p> Neki dan sam prolazeći Trgom žrtava fašizma, uočio da se na tom trgu sprema otvaranje nove pekarnice. To bi bilo nešto posve obično i ne odviše važno da nad prostorom u kojem će djelovati, već nije istaknut naziv »Pekarna velikana«. Nakon što su velikani proslijeđeni na burzu, završili su u pekarnici. U pekarnici u kojoj se, valjda, peku velikani.</p>
<p> I tako se netko na trgu moga djetinjstva poigrava žrtvama i velikanima. Trideset i nešto godina moga života proteklo je u javnu podsjećanju na bolne žrtve fašizma i u potihu, pa i potajnu, spominjanju nekih drugih - ništa manje bolnih - žrtava, žrtava prešućivanih, ali i zaboravljenih.</p>
<p>Da sve nije jednostavno, kamo li dosljedno, zorno mi je, primjerice, posvjedočio zapušteni mirogojski grob - kraj kojega sam svojedobno prolazio, i s ganućem i s mnogo poštovanja zaustavljao se pred njim - a na kojem je natpis: »Ovdje je sahranjeno nekoliko stotina djece sa Kozare 1942.«. </p>
<p> Tako je to: neki se nekih žrtava sjećaju na središnjim gradskim trgovima, no čim se malo odmaknu od njih, iste te žrtve - osim prigodice - neprimjetno, ali izrazito, blijede u njihovu pamćenju. </p>
<p> Pomišljam da bi imalo smisla imenovati neki trg Trgom prešućenih žrtava, odnosno Trgom zaboravljenih žrtava, ali i Trgom prešućenih velikana, odnosno Trgom zaboravljenih velikana. No, tu bi moglo doći do nesporazuma iz razloga što ima ljudi, i te kako ih ima, koji su istodobno i žrtve i velikani. </p>
<p> Očito, u ovom nesavršenom svijetu nema naroda, nema povijesti bez žrtava i velikana. Ali nema ni naroda ni povijesti bez poštovanja žrtava i velikana. </p>
<p>Autor je diplomirani pravnik, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Prof. Paar ima isto mišljenje kao i Svjetska banka</p>
<p>Svjetska banka snažno podržava cilj Hrvatske na razvoju gospodarstva temeljenog na znanju, kako bi se poboljšala konkurentnost, plaće, te mogućnosti zapošljavanja u nastavku tijekom napredovanja Hrvatske u približavanju Europskoj uniji</p>
<p>INDIRA KONJHODŽIĆ</p>
<p>Drago nam je što je Vjesnik objavio komentar prof. Vladimira Paara o programu razvoja Hrvatske (»HAZU nudi drukčiju viziju Hrvatske od Svjetske banke«, Stajališta, 23. rujna). Iz njegovih navoda jasno je da naši stavovi nisu suprotni njegovima.</p>
<p>Svjetska banka snažno podržava cilj Hrvatske na razvoju gospodarstva temeljenog na znanju, kako bi se poboljšala konkurentnost, plaće, te mogućnosti zapošljavanja u nastavku tijekom napredovanja Hrvatske u približavanju Europskoj uniji.</p>
<p>To je upravo i bila tema našeg Ekonomskog memoranduma za Hrvatsku. </p>
<p>U tu svrhu bit će potrebne reforme kojima će se ojačati obrazovni sustav kroz, na primjer, poboljšane nastavne planove i programe, financiranje, odgovornost, pedagogiju, te obrazovanje odraslih.</p>
<p>Za to će biti potrebni i novi pristupi kojima će se podupirati rast temeljen na inovacijama, uključujući sustav istraživanja i razvoja koji zadovoljava potrebe hrvatskih poduzetnika u njihovim nastojanjima da prodaju nove proizvode u zemlji i inozemstvu.</p>
<p>Tu studiju Svjetske banke pripremili su stručnjaci Banke uz doprinos mnogih partnera i stručnjaka iz Hrvatske i inozemstva. Studija prepoznaje da je Hrvatska u mnogim područjima postigla znatan napredak, a u isto vrijeme ona iznosi specifične prijedloge za politiku i njihov redoslijed.</p>
<p>Napominjemo da je program Banke usko povezan s rastom temeljenim na inovacijama, uključujući podršku za program razvoja tehnologije kojim se nastoji odgovoriti na potrebe hrvatskoga gospodarstva postizanjem boljega povezivanja infrastrukture znanosti i tehnologije s potrebama u proizvodnji.</p>
<p>Taj projekt osmišljen je tako da pomogne povećati sudjelovanje privatnog sektora u tehnološkom razvoju i jačanju veza između industrije, sveučilišta, te istraživačkih institucija. Također smo uključeni u dijalog kojim se nastoje utvrditi načini na koje se mogu podupirati poboljšanja u osnovnom i visokom obrazovanju, tako da osobe sa stečenom diplomom imaju znanja i vještine potrebne kako bi uspjele i pridonijele hrvatskom gospodarstvu.</p>
<p>Ukratko, drago nam je što prof. Paar ima isto mišljenje kao i Banka o ključnoj ulozi koju znanost i tehnologija te obrazovanje imaju u preobrazbi Hrvatske u gospodarstvo temeljeno na znanju. Također se nadamo da možemo raditi zajedno s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti i svim zainteresiranim stranama kako bismo učinili korak naprijed u tom programu.</p>
<p>Autorica je voditeljica Ureda Svjetske banke za Hrvatsku.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Orešković: »Šansa da preživite ovisi o tome gdje živite«</p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Povodom Dana upozoravanja na rak dojke u subotu su se ispred zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta okupili članovi Odbora za javnu edukaciju o ranom otkrivanju raka dojke koji su šetnjom do »Charliea« obilježili taj dan. Na čelu povorke, predvođene zagrebačkim mažoretkinjama, bile su Milka Mesić, Enku Kebede Francis, supruga australskog veleposlanika, Vlasta Pavić, gradonačelnica Zagreba, Morana Paliković-Gruden, predsjednica Skupštine grada Zagreba Dorica Nikolić, saborska zastupnica HSLS-a, Vesna Škare Ožbolt, zamjenica predsjednika DC-a te mnogi drugi uglednici iz poslovnog svijeta. </p>
<p>»U Zagrebu čekanje na mamograf ovisi o vlastitoj volji da se krene na pregled, dok je pregled mamografom, izvan Zagreba, gotovo nedostupan. To ukazuje na neravnopravnost u pravu na zdravstvenu zaštitu«, istaknuo je dr. Stipe Orešković, ravnatelj Škole narodnog zdravlja »Dr. Andrija Štampar«, povodom obilježavanja Dana upozoravanja na rak dojke. »Šansa da preživite ovisi o tome gdje živite«, istaknuo je dr. Orešković. Nadalje je rekao kako je, upravo iz tih razloga, nacionalni program mamografije usmjeren na to da se mobilnim mamografima pokrije cijelo područje Hrvatske. </p>
<p>Prema Oreškovićevim riječima, od 1990. godine žene u Hrvatskoj su najveće žrtve tranzicije kad je riječ o raku grlića maternice i raku dojke. </p>
<p>»Hrvatska je druga zemlja po učestalosti bolesti raka dojke u Europi«, napomenuo je dr. Orešković. »Rak grlića maternice je vezan uz problem uništenja primarne zdravstvene zaštite jer su redoviti pregledi gotovo prestali«, naglasio je dr. Orešković. Osvrćući se na problem raka dojke dr. Orešković je napomenuo kako je on vezan uz tri faktora - povećanjem broja žena pušača, nekvalitetnom prehranom i stresom koji prolaze žene zbog nedostatka samopoštovanja, nasilja i drugo. Stoga bi, ističe, trebalo promijeniti životni stil, promijeniti primarnu zdravstvenu zaštitu...</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Kada će se i kako zaustaviti daljnje odlaganje smeća na Jakuševec</p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Forum mladih SDP-a u subotu je za Zagrepčane organizirao razgledavanje saniranog deponija Jakuševec. Za obilazak jednog od najvećih deponija u svijetu, koji nakon sanacije više ne leži na poroznome šljunku nego na glini i membrani, osigurani su bili autobusi ZET-a i ekipa mladih socijaldemokrata koji su građanima pokušali predstaviti što je sve na Jakuševcu učinjeno u posljednjih osam godina.</p>
<p>Za prezentaciju ove prve sanacije smetlišta u Hrvatskoj, mladi SDP-a postavili su i štand na tržnici u naselju Utrina. Na temu sanacije, građani su na tržnici mogli porazgovarati i s predsjednikom Gradske organizacije SDP-a i dogradonačelnikom Milanom Bandićem.</p>
<p>Među građanima su najveći interes za problematiku Jakuševca ponovno pokazali sami mještani Jakuševca, odnosno Udruga za zaštitu okoliša Jakuševec. Oni su opet izrazili svoje negodovanje obavljenom sanacijom, navodeći, kao glavne razloge svojega bunta, »mutne poslove kojima su se tijekom sanacije nabavljali glina i šljunak za tampon slojeve«, te »nastavak malverzacija sa šljunkom koji se sada iskopava s terena na kojem je prije bilo divlje smetlište«.</p>
<p>Jakuševčani se bune i protiv daljnjeg odlaganja novog smeća na deponij, te protiv izgradnje kompostane pored deponija. Čude se i kako je Grad za kompostanu dao lokacijsku dozvolu premda nije izrađena studija utjecaja na okoliš. Opravdanje glasi da studija nije potrebna jer da će kapacitet kompostane biti samo 2000 tona otpada, no Jakuševčani strahuju da će se granica probiti. </p>
<p>Prepirka između članova jakuševečke eko-udruge i gradskih SDP-ovaca tako je obilježila i obilazak deponija ZET-ovim autobusom. Na sjevernoj strani deponija, na kojoj se smeće i dalje baca te izaziva mučninu pri izlasku iz vozila, Jakuševčani su imali sve adute, međutim, na južnoj strani SDP-ovci su već imali što za pokazati - uređene padine brijega visokog do 45 metara, na kojima već odavno raste trava. I ovaj obilazak Jakuševca ostavio je u zraku pitanje - kada će se zaustaviti bacanje smeća na sjevernoj strani, na kojoj se na preostale slobodne glinene plohe do 2010. godine može baciti dva milijuna tona smeća.</p>
<p>Robert Jureša</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>»Oni trebaju nas, ali i mi trebamo njih«</p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - U subotu se u zagrebačkom parku Maksimir, uz prigodni program, održao Međunarodni dan zaštite životinja, na kojem su se građanima predstavile udruge za zaštitu životinja. Ova se tradicionalna manifestacija ove godine održala pod geslom »Oni trebaju nas, ali i mi trebamo njih«.</p>
<p>Na livadi ispred Vidikovca u jutarnjim je satima šetalo mnogo ljudi, ali i životinja, a na štandu Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo Grada Zagreba, vlasnici su za svoje ljubimce mogli besplatno dobiti torbice s vrećicama za nuždu. Na štandovima udruga kao što su Plavi križ, Gradski azil za napuštene pse, Zagrebačko društvo za zaštitu životinja, Druga prilika... mogli su dobiti propagandne materijale o djelovanju, a prikupljali su se prilozi i po simboličnim cijenama prodavali suveniri čiji prihod ide za zaštitu životinja. Na manifestaciji su se predstavili Krila - udruga za terapijsko jahanje i Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, no s njihovim programom i pojavljivanjem na Danu zaštite životinja, neke udruge nisu bile zadovoljne. Naime, predstavnici pojedinih udruga rekli su nam da ove dvije udruge ne zaštićuju životinje već ljude. Svaka je dresura životinja, pa bila ona i u humane svrhe, ipak dresura, a time i bolna za životinju.</p>
<p>Osim modne revije za kućne ljubimce, s kojom se također neke udruge nisu složile, uz zabavni program predstavljena je i knjiga pjesama »Leptiri sanjaju boje« Ane Horvat, predsjednice udruge Druga prilika, koja je svojim novim uratkom prisutne upozorila na još jednu ugroženu životinjsku vrstu - leptire. </p>
<p>Božidar Trkulja</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>ZET-ovci su već ostvarili svoja prava </p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - »Sindikat ZET-a je nekoliko puta prijetio štrajkom, no moram reći da su oni svoja prava ostvarili a građani ovoga grada moraju znati koja su to prava. Kad građani to saznaju možda će imati manje razumijevanja za njihova prava«, izjavila je Vlasta Pavić, gradonačelnica Zagreba u prigodi obilježavanja »Dana upozoravanja na rak dojke«. Prijetnje ZET-a da će u utorak, ne sastane li se gradonačelnica s njima u ponedjeljak, obustaviti promet na cijeli dan, gradonačelnica osuđuje.</p>
<p> »Sigurnost nije samo ono što se tiče ZET-a, nego svih građana Zagreba. Nisu ZET-ovci tu ništa posebno, niti su jedinstveni«, rekla je Pavić. Također kaže kako je nepošteno ultimativno zahtijevati od grada da nešto poduzme, jer je to kao da građani zahtijevaju da se uvede čuvarska služba u svakoj ulici. </p>
<p>Gradonačelnica je izrazila žaljenje zbog napada na ZET-ovce, no kako je rekla, »građani Zagreba su vrlo često izloženi nasilju i napadima«. Također je napomenula kako će u ponedjeljak na tiskovnoj konferenciji u podne izvijestiti javnost što je grad poduzeo u vezi sigurnosti, kao i Trgovačko društvo ZET. </p>
<p>Osvrćući se na traženje sindikata da se izmijeni Kolektivni ugovor, gradonačelnica je rekla kako su ZET-ovci tražili puno toga i puno toga su i dobili. </p>
<p>N. Z.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="13">
<p>Hrvatska će 19. listopada pokušati organizirati najveći doručak na svijetu</p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Organizacijom najvećeg doručka na svijetu po broju sudionika Hrvatska će 19. listopada pokušati srušiti Guinnessov rekord i time obilježiti Svjetski dan hrane.</p>
<p> Sadašnji rekord postavljen je na Tajvanu 2001. godine, kada je u doručku sudjelovalo 23.291 osoba.</p>
<p> Takozvani »Najveći doručak - Hrvatski doručak« organizirat će se u nedjelju 19. listopada u 9 sati u pučkim kuhinjama, vojarnama, domovima umirovljenika, studentskim domovima i hotelima diljem Hrvatske.</p>
<p> Doručak će sadržavati palentu s tekućim jogurtom i jabukama, što odražava uravnotežen odnos energije i hranjivih sastojaka karakterističnih za hrvatsko podneblje.</p>
<p> Broj doručaka na svakoj će lokaciji prebrojavati najmanje po dvije osobe iz kulturnog i javnog života, a sve će nadgledati Guinnessovi »kontrolori«.</p>
<p> Osim rušenja svjetskog rekorda, cilj je toga događaja ukazati na važnost uravnotežene prehrane i uzimanja doručka kao neizostavnog obroka, te promovirati Hrvatsku kao zemlju zdravstvenog turizma.</p>
<p> Pokrovitelji akcije koju organizira Škola narodnog zdravlja »Andrija Štampar« su Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo turizma, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Ministarstvo prosvjete i športa, Ministarstvo obrane, Hrvatska turistička zajednica i Hrvatski zavod za javno zdravstvo.</p>
<p> Uoči najvećeg hrvatskog doručka i obilježavanja 16. listopada, Svjetskog dana hrane, građani mogu pozivom na humanitarni telefon 060 789 789 donirati po jednu kunu za kupnju hrane za hrvatske obitelji lošijeg socijalnog statusa. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Dennis Rodman prošetao zagrebačkom »špicom« </p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Nekadašnja košarkaška zvijezda američke NBA lige, Dennis Rodman, tijekom svog privatnog posjeta Zagrebu, u subotu se prije podne prošetao zagrebačkom »špicom«. Dolaskom u Bogovićevu ulicu, Rodman je u pratnji zaštitara oko sebe okupio mnoštvo fotoreportera i znatiželjnika. Nekoliko je fanova ovog kontroverznog košarkaša doslovce okupiralo kako bi se slikali s njim i posterom u prirodnoj veličini nalijepljenim na dasku. Rodmana je po središtu Zagreba, poput kakvog predsjednika, slijedilo mnoštvo ljudi koji su, očigledno nenaviknuti na »veličine«, sa strahopoštovanjem izgovarali njegovo ime. </p>
<p>B. T.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Mani Gotovac slaveći slomila ruku, Severina presretna</p>
<p>RIJEKA, 4. listopada</p>
<p> - Dugo očekivana premijera »Karoline Riječke« koja je u petak navečer otvorila sezonu riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivan pl. Zajc, okupila je mnoštvo hrvatskih uglednika i jet-settera. Budući da predstava počinje ispred kazališta, gdje Karolinu Belinić dovode u kavezu, mnoštvo okupljenih čekalo je uvertiru u djelo prije samog ulaska u kazalište. Međutim, bljeskalice fotoreportera već su prije dolaska glavne zvijezde, estradne pjevačice Severine Vučković, počele bljeskati, jer je u mnoštvu bilo prepoznato lice Srećka Vargeka, prvog čovjeka za kojeg je Severina priznala da je njezina ljubav. </p>
<p>Nakon dvoipolsatne predstave, o kojoj su mišljenja veoma podijeljena, party je nastavljen na brodu-restaurantu »Nina« u Rijeci. Glavna se zvijezda, međutim, na partyju nije pojavila, već je u društvu poduzetnika Vargeka napustila kazalište, i slavlje nakon premijere nastavila u obiteljskom krugu, budući da je njezinu prvu kazališnu premijeru došla pogledati i majka Ana. </p>
<p> Na brod su, međutim, stigli ostali glumci iz predstave, kao i Galiano Pahor koji igra engleskog admirala, 'partnera' Karoline Riječke. Premda sretna, pomalo će se s negativnim predznakom partyja na brodu sjećati intendantica riječkog HNK Mani Gotovac. Nju su, naime, sretni što je predstava uspjela, glumci podigli u zrak, a Mani Gotovac je pala i krivo se dočekavši na tlu slomila ruku.</p>
<p>Ipak, to intendanticu nije spriječilo da nazoči tiskovnoj konferenciji u subotu u podne, održanoj u hotelu Millennium u Opatiji.</p>
<p>- Običaj je nakon premijere razgovarati o predstavi, a nikada dosad u svojoj dugogodišnjoj praksi nisam imala priliku da nam se upriličuje neka počast neposredno nakon premijere, što je sada slučaj. Pozdravljam oduševljenje jučerašnje riječke publike, jednako kao što ću pozdraviti kritike, jer nikad jedno umjetničko djelo ne može izazvati samo jednu stranu mišljenja - izjavila je Mani Gotovac, naglasivši da je riječko kazalište jučer doživjelo veliki događaj. - Neugodno mi je, nastavila je Gotovac, pričati o predstavi budući da je ona moja zamisao kojom sam otvorila svoj riječki mandat. Pogledala sam jučer komad koji sam željela vidjeti i moram reći da s neobičnim zadovoljstvom otvaram svoj mandat. </p>
<p>Mani Gotovac je dodala da je Severina već pozvana u Ljubljanu, da na Križankama otvori sezonu mjuzikla nastupom u »Trnoružici«, naglasivši da Severinina kazališna karijera tek počinje.</p>
<p>- Drago mi je što sam sudjelovala u predstavi, zahvaljujem se cijelom ansamblu, Mani i Laryju, Mojci što me je naučila plesu, te posebno Galianu što mi je omogućio da neke scene sinoć budu lako izvedive - riječi su kojima je nova kazališna zvijezda Severina, zaključila razgovor s novinarima.</p>
<p>Petra Boić Petrač</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>»Gotan Project« u Tvornici</p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Sedam francuskih i argentinskih glazbenika održali su u petak u popunjenom klubu »Tvornica« svoj prvi zagrebački koncert. »Gotan Project« pioniri su stapanja klasičnoga tanga s modernim plesnim ritmovima, zbog čega su simpatični publici sklonoj muzičkoj tradiciji, ali i živim ritmovima iz europskih diskoteka.</p>
<p>Na prvom dijelu koncerta, na kojem su se nazirali iza bijelog platna, »Gotan Project« dali su naglasak na fantastičnu slogu muzike i video projekcije. Onaj tko je zatvorio oči, vjerojatno je uz ritmove elektroničkog tanga zamišljao film sa slikama snažnih boja Argentine, tanga i zanosnih plesačica. Taj je film producirala Prisca Lobjoy, a poseban efekt na njemu su stvarale uvećane siluete muzičara osvijetljenih sa stražnjih dijelova bine. Drugim dijelom koncerta dominirala je vokalistica Cristina Vilallonga, praćena violinom, pianom, harmonikom, gitarom te ritam mašinama D.J.-a Phlippea Cohenna Solola i Christopha Muellera. Zahvaljujući nesvakidašnjim spojevima ritam mašina i tanga, publika je pozdravila čak i semplove Eminema. </p>
<p>»Gotan Project«, osnovan 1999. godine, slavu je stekao albumom »La Revancha Del Tango« koji je u Europi prodan u 500.000 primjeraka. Nakon što su muzičko-filmskim miksom počastili zagrebačku publiku, čekao ih je nastup u Parizu, a prije toga posjetili su, između ostalih, Beograd, gdje su izveli svoj drugi nastup. </p>
<p>M. L.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>NASA odgodila ponovno lansiranje Space shuttlea</p>
<p>WASHINGTON, 4. listopada</p>
<p> - Američka agencija za istraživanje svemira NASA odgodila je u petak, sve do rujna 2004., prvo lansiranje Space shuttlea - nakon katastrofe shuttlea Columbia. Odgoda je donesena uz objašnjenje da su potrebne još neke izmjene i popravci koji neće biti gotovi do planiranoga roka u proljeće iduće godine. NASA je, inače, prvo bila najavila da će shuttle lansirati već u rujnu ove godine.</p>
<p> U space shuttleu Columbia, koji se 1. veljače raspao pri povratku u atmosferu, poginulo je svih sedmero astronauta, a NASA je otada nekoliko puta odgađala novo lansiranje. Novi okvirni rok lansiranja sada je od 12. rujna do 10. listopada 2004., objavio je NASA-in pomoćni direktor za svemirske letove William Readdy.</p>
<p> Nezavisno istražno tijelo ustanovilo je da je za nesreću kriv 800-gramski komad pjene koji se pri lansiranju odlomio i oštetio krilo Columbie, a NASA priopćava da treba vremena za unošenje izmjena koje je to tijelo preporučilo. (Hina/dpa)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Kitovi ubojice hrane se i manjim morskim sisavcima </p>
<p>Industrijski kitolov pridonio je gotovo potpunom istrebljenju ostalih morskih sisavaca</p>
<p> - morskih lavova, tuljana i morskih vidri. Do toga dolazi zato jer kitovi ubojice, koji obično vrebaju svoje rođake kitove moraju pronaći novu vrstu životinjske hrane. Kitovi ubojice hrane se svim vrstama velikih kitova. U razdoblju nakon 1945. godine, kada se usljed velikog kitolova počela ubrzano smanjivati velika populacija kitova, kitovi ubojice prebacili su se na manje sisavce. Detaljniji populacijski modeli koje su prikupili Alan Springer sa sveučilišta Aljaska iz Faribanksa i njegovi kolege došli su do otkrića da se broj manjih sisavaca smanjuju neposredno nakon što njihov udio u prehrani kitova ubojica poraste za samo jedan ili više posto, piše »New Scientist«.</p>
<p>To dovodi u pitanje mišljenje da se broj manjih morskih sisavaca smanjuje zato što ribari kradu njihovu hranu. (mb)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Crni čaj smanjuje kolesterol </p>
<p>Konzumiranje crnog čajamože smanjiti količinu kolesterola i zbog toga bi se mogao koristiti kao sredstvo za smanjivanje rizika od srčanih oboljenja, objavili su američki znanstvenici. </p>
<p>Znanstvenici u suradnji s američkim ministarstvom poljoprivrede kažu da su otkrili da ljudi koji piju crni čaj tri puta tjedno imaju između sedam i 11 posto manje lipoproteina male gustoće (LDL), odnosno štetnog kolesterola. </p>
<p>Još se ne zna što je to u crnom čaju što smanjuje razinu kolesterola. Dosadašnjim pokusima utvrđeno je tek da napitak usporava sposobnost tijela da apsorbira lipoproteine, tvrde znanstvenici. </p>
<p>Nije bilo učinka na stupanj lipoproteina visoke gustoće ili »dobre vrste lipoproteina«, rezultat je istraživanja. </p>
<p>»To bi moglo značiti da redovito konzumiranje čaja može imati blagotvorne učinke ako se pije kao sastavni dio dijete kod većine ljudi«, rekao je Jospeh Judd, kemičar iz američkog ministarstva poljoprivrede. Rezultati istraživanja objavljeni su u novom broju mjesečnika Journal of Nutrition. (mb)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="20">
<p>Umjesto socrealizma - tržišni realizam</p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Treba li se bojati globalizacije u književnosti ili je ona dobrobit koju tek treba realno prepoznati? Bilo je to ključno pitanje na koje su drugoga dana Zagrebačkih književnih razgovora pokušali odgovoriti književnici pristigli s različitih strana svijeta. </p>
<p>Portugalac Manuel Amador Frais Martinis drži da globalizacija, zapravo, znači nadmoć zapadne, uglavnom, amerikanizirane literature nad stvarnim umjetničkim djelima, jer ona postavlja vrijednosne standarde koji ne idu dalje od uniformiranosti u razmišljanju i stilu. Trivijalnost caruje, pa je danas na snazi umjesto negdašnjeg socrealizma - tržišni realizam.</p>
<p> Na tržištu tako danas uspijevaju samo površna, laka, kič i zabavljačka djela koja ukidaju kritičko mišljenje i istinske umjetnike riječi. Na toj je bazi zasnovana i brojna elektronička bezlična i mahom loša literatura kojom vladaju umjetna inteligencija, androidna i druga posthumana bića, no ona je stvarnost i naša je zadaća da se prema njoj odredimo, kazao je Martinis. </p>
<p>Posve je suprotnog mišljenja bio Mađar Mario Papp koji tvrdi da usprkos tomu što je danas moderno bojati se globalizacije - jer da ona navodno osiromašuje jezik, ona je naša šansa - prilika za izdvajanje i što bržu opću afirmaciju. Što se tiče jezika, po Pappu, ni tu nema straha, jer jezik je živo biće koje posjeduje otpornost i mogućnost prilagodbe. S obzirom da globalizacija ne ugrožava pisce, da ih ne sprječava u radu, da ih ne onemogućuje u stilskom oblikovanju - nje se nikako ne treba bojati!</p>
<p>I Renate Hansen-Kokoruš, slavistica iz Njemačke smatra da su preuveličani strahovi od gubitka vlastita identiteta, jer kad se počeo širiti internet najavljivala se smrt papirnatoj knjizi, no on je tek pomogao njezinu širenju.</p>
<p> Danas se barata pojmovima globalno- univerzalno nasuprot nacionalno-unikatno, visoko vrijedno. Da tome nije tako potvrđuje svjetska književnost koja ima globalne zahtjeve koji se ne iscrpljuju zbog univerzalnih ideja. O opiranju tobožnjoj autentičnosti »druge zbilje« svjedočio je Srećko Lipovčan dokazujući da je medijska kultura danas dominantna i najvidljivija forma prisvajanja i konstruiranja zbilje.</p>
<p>I po Anti Stamaću jezici su otporni i prilagodljivi promjenama, ali stabilni na morfološkoj i sintaktičkoj razini te da će se othrvati novim izazovima, a medije drži najvišom razinom globalizacije kojima vladaju interesi moći i novca - to su neki od naglasaka koji su izneseni na debatnom skupu 26. zagrebačkih razgovora.</p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Kazalište revijalnih tonova</p>
<p>Redatelj Lary Zappia po tekstu Drage Gervaisa uprizorio je »Karolinu Riječku« kao spektakl čija je namjera prije svega zabaviti publiku. Estradna zvijezda Severina Vučković našla se u ulozi junakinje koja spašava grad u ne odveć junačkom vremenom</p>
<p>Danima najavljivana i medijski s nestrpljenjem očekivana, predstava za koju se tražila karta više, koja je zaokupljala kulturološku pažnju naše javnosti, te o kojoj se polemiziralo i prije nego što je prikazana - »Karolina Riječka« - premijerno je izvedena u petak na večer na pozornici riječkoga Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca. Zamišljena kao događaj koji je trebao ponuditi zrcalo gradu o čijoj prošlosti nastoji govoriti, »Karolina Riječka« je započela pred kazalištem, a publiku su u gledalište uveli britanski admiral i riječka ljepotica Karolina Belinić.</p>
<p> Povijesni izvori svjedoče da je Rijeka godine 1813., prilikom iskrcavanja engleske vojske, bila suočena s nemilosrdnim uništavanjem, te da je grad spasila hrabra Riječanka koja je prolazeći kroz neprijateljske postrojbe pomoć potražila od engleskog komodora. Ostalo je bilo prepušteno legendama i dramskom rukopisu Drage Gervaisa, čija je komedija o Karolini Riječkoj, s podnaslovom »varijacija na jednu historijsku temu«, praizvedena 1952. Pedeset i jednu godinu nakon praizvedbe, intendantica Mani Gotovac i redatelj Lary Zappia prisjećaju se »Karoline Riječke« te na pozornici riječkog teatra, na samom početku sezone, postavljaju scenski hommage Dragi Gervaisu. </p>
<p> Kao »herojski komad s pjevanjem i pucanjem« Gervaisova je romantična komedija, u ovoj novoj, osuvremenjenoj izvedbi, scenski spektakl kojemu je namjera prije svega zabaviti publiku. Uspijeva mu to mnogo više u drugom, nego u prvom dijelu opterećenom usporenim ritmom u plošnom nizanju kolektivnih prizora što ocrtavaju ozračje vremena u kojem se »Karolinin slučaj« i dogodio, te koji pokušavaju gledateljima približiti vrline i poroke njihovih bivših sugrađana. Drugi se dio koncentrirao na sam događaj, u javnosti do kraja nikad razjašnjeni susret između ljepotice i admirala, na intimnu dramu zagonetne Riječanke, čiji se herojski čin lako zaboravlja u neherojskim vremenima.</p>
<p> Redateljski rukopis Laryja Zappie balansirao je, na mjestima ne odveć vješto, između žanrovskih neodređenosti (zapisanih i u Gervaisovu predlošku) i scenskih trivijalnosti, u okviru neke domaće inačice mjuzikla čije se scenske slike okupljaju oko dopadljive glazbe Duška Rapoteca Ute. Scenografskim zamislima Dalibor Laginja podržavao je Zappijinu ideju postmodernističkog scenskog kolaža koji dopušta »nemoguće kombinacije« u povezivanju različitih poetika, iskaza i stilova na onoj granici, gdje je teško odrediti je li riječ o uživanju u kiču ili samo poigravanju s njim. Efektno raskošni kostimi Lea Kulaša i pogođena koreografija Mojce Horvat, odgovarali su scenskom spektaklu u kojem su uz glumce nastupili članovi Baleta, zbor i orkestar (pod ravnanjem Alana Bjelinskog) riječkog teatra.</p>
<p> Glumački šarmantno (i prilično nepretenciozno), te pjevački spremno, Severina Vučković interpretirala je riječku Juditu, uklapajući se u kolektivno zagubljenu sliku Karoline Belinić koja je nekad davno grad spasila od neprijatelja. Ponajbolja je bila u prizorima što su dinamikom iskaza i scenskom podešenošću odgovarali strukturi mjuzikla. Pratio ju je Galliano Pahor u sugestivnoj interpretaciji engleskog admirala, a u taj scenski mozaik uklopili su se i glumci Olivera Baljak, Edita Karađole, Denis Brižić, Davor Jureško, Dražen Mikulić, Sabina Salamon, Ana Kvrgić, Andrea Blagojević Mangano, Damir Orlić, Zdenko Botić, Predrag Sikimić i Alex Đaković.</p>
<p> Premijerna izvedba »Karoline Riječke« protekla je tako na pozornici riječkog kazališta u revijalnim tonovima, ne ostavljajući mnogo više medije, a potom ni publiku ravnodušnima. Na kratko unijela je nemir u grad i to ovaj puta, što se u našim prilikama čini prilično neobičnim, pomoću ili putem kazališta.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Muzeji su obrambeni sustav identiteta</p>
<p>Protiv jednoobraznosti koju donosi globalizacija Europa nudi model njegovanja različitosti koje proizlaze iz kulturnoga nasljeđa. Stoga nastaju brojni novi muzeji orijentirani na lokalnu baštinu, koja često prerasta značenje sredine u kojem je nastala i tako postaje dijelom turističke industrije, dohodak koje joj omogućava novi život. Na taj način čuva se identifikacijska kartica mjesta, ali i kulturna raznolikost </p>
<p>Iako zvuči nevjerojatno, u zapadnoj se Europi svakoga tjedna otvaraju dva nova muzeja. Kako objasniti taj nevjerojatan muzejski trend? Što to potiče pojedine sredine, a i kulturne politike u tim zemljama na takve investicije koje nikada nisu neznatne, nego iziskuju velika ulaganja? Primarno, taj je trend odgovor na globalizaciju koja prijeti svođenjem svijeta na jednoobraznost.</p>
<p> Da bi se zaštitila od tog modela suvremenosti, Europa insistira na njegovanju različitosti, a one se najočitije iskazuju u onim segmentima koji proizlaze iz kulturnoga nasljeđa. Budući da je, dakle, baština zaštitni znak identiteta, to je razumljivo da je sada sva pozornost usredotočena na nju. Tim više što je u vrtlogu povijesti mnogo toga već uništeno. </p>
<p>No, ne brine se samo o onoj graditeljskoj baštini, nego i svim pokretnim kulturnim dobrima koja se najvećma čuvaju u muzejima. Pritom, suvremena se koncepcija muzeja danas bitno razlikuje od negdašnjih koji su naprosto bili mjesta čuvanja umjetničkih predmeta (slika, skulptura, arheoloških nalaza, predmeta umjetničkoga obrta) skupljenih odasvud. Sada se muzeji usredotočuju na sredine u kojima nastaju. U njima se čuva ono što je identifikacijski kôd mjesta, regije ili zemlje, dakle, kulturološka specifičnost kraja u kojem nastaje. Tako se u svakoj zemlji stvara svojevrsni obrambeni sustav identiteta, bastioni kojega su upravo muzeji. Upravo zbog toga su u većini europskih zemalja takve muzejske investicije dio strategije razvoja.</p>
<p>Da je veliki broj upravo takvih muzeja zaslužio mnoge nacionalne i međunarodne nagrade, pokazala je nedavna prezentacija muzejskih projekata u sklopu manifestacije »Najbolji u baštini«, što je već drugu godinu zaredom u Dubrovniku organizira Europska udruga za baštinu. Prošlogodišnja prezentacija najboljih pokazala je da su u najvećem dijelu nagrađivani oni muzeji koji su se koristili sofisticiranim tehnološkim dostignućima, što im je dalo neslućene mogućnosti muzejske interpretacije baštine, čak i virtualne. Ovogodišnja, pak, pokazuje koliko se pažnje poklanja upravo muzejima koji su čuvari kulturne raznolikosti. Tu nije riječ o velikim i suvremenim muzejskim zdanjima, iako i njih ima, nego najčešće o povijesnim zdanjima uz koja su nenametljivo prigrađivana i nova. Ali unatoč tome oni su zadržali komorni izgled usredotočen na jednu kulturološku temu. A što sve ona može biti?</p>
<p> Možda je najilustrativniji primjer Muzej doba haringa u Siglufjorduru na Islandu. Dio kulture Islanda svakako je vezan za ulov i prerađivanje haringa. Siglufjordur je mjesto u kojem je ta tradicija bila najizraženija. Cijelo je mjesto živjelo od haringa. </p>
<p>One su uvjetovale način života. Kada je, međutim, došlo do kolapsa takve tradicionalne proizvodnje, kada se sve stubokom promijenilo, silna je potreba stanovništva bila očuvati sjećanje na slavno doba haringe. Tako je nastao i muzej, koji je financijski poduprla država i lokalna zajednica, ali i pučanstvo koje je osiguralo muzejske eksponate donoseći iz svojih kuća sve alate i drugu opremu koja se koristila pri ulovu i preradi haringa. Filmski su zabilježeni i običaji koji nestaju, priče onih koji su još bili sudionici toga slavnoga doba. Kako su očuvani i neki drveni brodovi kojima su lokalni ribari odlazili u ribanje na haringe, to i oni poklonjeni Muzeju, postaju dio njegova postava. Budući da oni ne stanu u staru kuću u kojoj je muzej, to se nakon restauracije smještaju uz nju na prostor nad kojim je već podignuta konstrukcija nove zgrade što, iako suvremena, slijedi tradicijski oblik islandske gradnje, koja će biti zatvorena tek kad sve muzejsko brodovlje »uplovi« u muzej.</p>
<p>Ovaj primjer pokazuje kako su muzeji mjesta sjećanja, a ne samo mjesta umjetnosti. Oni su simbolika mjesta i jednoga vremena, dakle, povijesna mjesta. Istovremeno oni mogu biti i mjesta suvremenosti, jer ako su tek slika prošlosti koja se prenosi u budućnost samo kao dokument povijesti, onda su mrtvi. Da se to ne bi dogodilo uz njih se vežu neprekidna događanja.</p>
<p>U slučaju Muzeja doba haringa to su okupljanja pučanstva i stvarno evociranje na to doba ribarenjem, te sajmovima na kojima se prodaju haringe i održavaju specifične svečanosti vezane uz taj običaj, a sve uz sam muzej. Ta interaktivnost, koja se u drugim suvremenim muzejima provocira korištenjem suvremenih tehnologija, upućuje na još jednu značajku takvog, nazovimo ga zavičajnog muzeja. Stanovništvo Siglufjordura je imalo potrebu očuvati taj svoj dio nasljeđa, što znači da samo gradi odnos prema baštini. A samo tako se sve kulturološke različitosti mogu sačuvati. </p>
<p>Slični su primjeri i Muzej doline Almond u Škotskoj te Muzej Rhein-Schauen u Austriji. Prvi, prozvan i obiteljskim muzejom, uz koji je vezana farma i stara mlinica što demonstrira proizvodnja ulja, ne samo da odražava karakterističan život toga područja, nego edukacijskim programima za mlade, nastoji oteti zaboravu ono što je dalo pečat Almond dolini. Uspješno funkcioniranje toga muzeja pokazuje da ljudi toga kraja ne samo da žele sačuvati sjećanje nego u nekoj mjeri i održati karakterističan način života, po kojem se razlikuju od drugih.</p>
<p> Muzej Rhein-Schauen, također regionalni (veže granično područje Austrije i Švicarske), vezan uz regulaciju Rheine koja je utjecala i na riblji fond, baveći se promjenama koje su nastale, a fiksirajući i ono što je nestalo, rekonstruira i način života uz rijeku, koji je obilježilo ribarstvo. Dobro prihvaćeni edukacijski programi i iznimno velik posjet muzeju ponovno potvrđuju želju za očuvanjem i takvog dijela baštine. Pri tom je važno istaknuti, da takvi muzeji nemaju samo lokalno značenje. Oni, naime, postaju atraktivne turističke destinacije, jer suvremeni nomadi tragaju upravo za otkrićima takvih specifičnosti i različitosti koje nude pojedine kulture.</p>
<p>Da taj model nije samo europski pokazuje i Rotorua muzej umjetnosti i povijesti na Novome Zelandu. Rotorua kao poznato povijesno lječilišno kupalište, staro je zdanje kupališta, uz koje se gradi i novo, pretvorila u kompleksan muzej u kojem se čuva memorija kupališta vezana uz izvorišta ljekovite vode, prezentira povijest otkrića i korištenja toga čuda prirode što je izazvalo svjetsku senzaciju, ali i prezentira baština većinskog stanovništva Maora, te se u slijedu povijesti dokumentira i znameniti maorski bataljun koji je sudjelovao u savezničkim ratnim operacijama tijekom Drugoga svjetskoga rata, a iz kojih se malo tko vratio. </p>
<p>Rat je tema mnogih muzeja. A Muzej rata u Manchesteru, koji je slijedeći ideju muzejske koncepcije projektirao slavni arhitekt Daniel Libeskind, za razliku od ovih lokalnih interpretira opću temu rata u svim njezinim značenjskim aspektima. Ovdje se, dakako, ne bi moglo bez tehnoloških pomagala prikazati svu slojevitost rata, od uzroka do posljedica, za zemlje i stanovništvo u onim dramatičnim situacijama koje iz temelja mijenjaju život. Ta slika je zbir lokalnih u općoj, jer mogućnost uvida u razne ratove, povijesne i suvremene. Nažalost i ratovi su dio nasljeđa, a što je još gore i suvremenosti. Stoga muzej rata nije samo mjesto bolnoga sjećanja, nego i upozorenje za budućnosti.</p>
<p> Kako na lokalnoj razini izgledaju promjene, kao posljedica rata, izmjene političkoga sistema i ideologija, pokazuje Muzej novije povijesti u Celju, koji je početno bio Muzejom revolucije. Primjer je to opet koji pokazuje kako su se sve te promjene odrazile na način života u gradu, koji interpretiran u gotovo romantičnim rekonstrukcijama fragmenata grada, koji mjestimice nisu lišeni i onih, poput deportacijskog vagona za logore, što daju naglaske na proteklu ratnu zbilju.</p>
<p>No, za mjesno stanovništvo jednako su dramatične nagle promjene koje osim rata izazivaju propasti industrija ili uobičajena obrtničkoga načina proizvodnje karakterističnoga za određeno područje. Zato nastoji muzejima sačuvati taj dio prošlosti koji je uvjetovao njihov kulturološki okvir.</p>
<p>Tako je na ostacima tvornice keramike u portugalskome Sacavemu nastao Muzej keramike s kojim se identificira i zato aktivno muzejski živi okolno pučanstvo. Naravno, ima i drugačijih identifikacijskih kartica, primjerice književnih. To pokazuje Buddenbrook - muzej u Lübecku, koji iako se bavi literarnom ostavštinom obitelji Mann, ponajprije Thomasa i Heinricha, ljude ponajviše veže slavnim djelom Thomasa Manna - »Buddenbrookovi«. Kako su upravo opisi djedovske kuće Thomasa, u kojoj je i smješten muzej, djelomice rekonstruirani prema opisima iz toga romana, stanovnici Lübecka toliko su se identificirali s tom kućom da su tu muzejsku instituciju koja se zapravo zove - Heinrich i Thomas Mann centar, prozvali Kućom Buddenbrook, što je onda postalo i novim nazivom muzeja. Dokle to identificiranje s literarnom baštinom ide pokazuje i to što posjetitelji toga muzeja u njemu traže i same Buddenbrookove. </p>
<p>Tu muzejsko iskustvo bilo je putokazom da se u Lübecku otvori i Günter Grass kuća u kojoj se posjetitelji mogu i susresti s još živućim piscem koji tu ima i svoj ured. Da identifikacijsko mjesto može biti i pretpovijesno nalazište pokazuje i Kierikki kamenodobni centar u Finskoj, suvremena muzejska zgrada kojega je uklopljena u šumoviti krajolik što završava sprudom na riječnoj obali na kojoj su rekonstruirane neolitske nastambe te insceniran (uživo) onodobni način života. Ponosno stanovništvo koje samo sudjeluje u toj interpretaciji daleke povijesti, uživa u tom dijelu njihove prošlosti sve brojniji turisti vide ne samo atrakciju nego u njoj otkrivaju i vlastite prapočetke. </p>
<p>Ovi izabrani primjeri s muzejske prezentacije »Najbolji u baštini« pokazuju novi način promišljanja muzeja koji uz to što čuvaju osobitosti pojedinih mjesta, a time i raznolikost, upućuju na drugačije poimanje baštine, šireći njezin pojam s uobičajenih artefakata na nasljeđe u širem smislu, što uključuje i specifičnosti života uvjetovane podnebljem i načinom privređivanja. Takav pristup očuvanju identiteta, u užem i širem smislu, prerasta lokalne sredine čineći ih atraktivnim mjestima na turističkim zemljovidima. Na taj način oni postaju dijelom turističke industrije te tako priskrbljuju dotok sredstava koji omogućuje nov život baziran na nasljeđu. A muzejska baština u svim svojim segmentima, zahvaljujući interaktivnom odnosu domicilnoga stanovništva, ali i brojnih gostiju, ne ostaje samo mjesto sjećanja, već nastavlja život prema budućnosti. </p>
<p>Usporedimo li tu aktualnu muzejsku situaciju s hrvatskom u kojoj počinju gradnje nekoliko muzeja, onda možemo vidjeti da su na tome tragu tek dva muzeja: Muzej Narone u Vidu kod Metkovića, koji će prezentirati značajan antički arheološki lokalitet in situ i Muzej krapinskih neandertalaca koji će na Hušnjakovu, nalazištu »krapinjaka«, kraj Krapine dočarati ne samo istraživanja lokaliteta i veliko otkriće, nego i život krapinskoga pračovjeka. Oba su ta muzeja mjesta identiteta tih lokalnih zajednica, koja međutim imaju ne samo nacionalni značaj, nego su i svojevrsne svjetske senzacije, dakle baština čovječanstva.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Numen: Podudarnost znaka i predmeta</p>
<p>Razmišljanje o vlastitoj praksi dizajna petorice autora: Jelenko Hercog, Sven Jonke, Christoph Katzler, Nikola Radeljković i Toni Uroda</p>
<p>Nedavno održana samostalna izložba dizajnerske skupine Numen, od 23. do 30. rujna u dvorani Muzičke akademije u Leksikografskom zavodu, ostvaruje davno obećanje iz 1999. godine prilikom primanja Velike nagrade 34. zagrebačkog salona. To je treće ostvarenje Numena u izlaganju radova dizajna. Upravo je cjelokupni vizualni identitet i postav toga Salona bio i prvi zajednički projekt petorice mladih autora koji otada nastupaju pod zajedničkim imenom.</p>
<p> Godinu dana nakon toga opremili su veliku retrospektivnu izložbu najprestižnijeg zagrebačkog studija za dizajn Bruketa&Žinić OM.</p>
<p> No, predstavljanje vlastitog rada očito je tražilo drukčiji pristup od stečenog iskustva. Bilo je potrebno pronaći način kako na istoj ravni izložiti materijalne predmete industrijskog i grafičkog dizajna kao međuzavisne forme. Refleksija o vlastitom radu isključivala je mogućnost pokazivanja sadržaja, materijala, modela i utjecaja ili drugih izvanjskih referencija. Stoga je logički bilo izložiti predmete kao oblikovna načela, odnosno radove u kojima će se moći pratiti morfologija vlastitog dizajna. Primjenjujući ista načela ekonomije izraza svoga oblikovnog postupka na izbor prikazanih radova, iz cijelog opusa izdvojili su manje od dvadeset primjera, prateći načelo formalne organizacije djela.</p>
<p>U izloženom su se mogle uočiti skupine projekata koji se izražavaju pojedinačnim ili dvočlanim oblicima, te u sekvencijalnim i serijskim nizovima oblika. Cijela izlagačka površina je podnim oznakama podijeljena u kvadratna polja u kojima su izloženi pojedinačni radovi.</p>
<p> Time su izložbeni predmeti postali figure zasebnih značenja i funkcija u igri prepoznavanja oblikovnih načina i sredstava izraza. To jest, pokazani dizajnirani predmeti svojim izborom i razmještajem tumačili su vlastita oblikovna načela. Osim zadanih početnih pozicija, bilo je ostavljeno posjetitelju izložbe da svojim kretanjem kroz postav pronađe veze i opreke unutar predočenog, pri čemu su dva prazna kvadratična polja stvarala nestabilnu ravnotežu prostora pozivajući na kretanje.</p>
<p> Ne ulazeći dalje u opis izloženih radova, potrebno je ukazati na možda najuspješniji učinak izložbe. Naime, načinom izlaganja postignuto je preskakanje preko semiotičke podjele na znakove i predmete, pri čemu su predmeti bili vlastiti znakovi, a znakovi predmeti u prostoru. Nesumnjivo je da se cjelokupan dizajn Numena temelji na pretpostavci te dvostruke izmjene, no vrlina je izložbe da je to uspjela jasno predočiti. </p>
<p>Kada je Jacques Lang početkom osamdesetih postao francuski ministar kulture, uređenje svojeg ureda povjerio je Andrée Putman, već poznatoj dizajnerici minimalističkog ukusa, no koja je svoje glasovite interijere prestižnih hotela, ureda i privatnog stanovanja posvuda po svijetu ostvarila nakon te državne narudžbe. Podrška vlasti ne stvara karijeru autora, no može biti presudna u njezinoj afirmaciji. Karijera se gradi na priznanjima struke, podršci suradnika, prvim klijentima-suučesnicima u ostvarenju rada, spremnosti kritike na njegovo razumijevanje, itd. a prepoznavanje javnosti rezultat je napora za prihvaćanjem određenog izraza kao izbora u kojem su zastupljene određene društvene vrijednosti.</p>
<p> Dizajnerska grupa Numen nalazi se otprilike na ovom stupnju karijere, još bez velike javne narudžbe koja bi potvrdila njihov rad i osigurala mu neometan nastavak. Unatoč više visokih priznanja za rad (Grand prix Zagrebačkog salona, nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva), nekoliko vrlo zapaženih ostvarenja (postav i dizajn 34. zagrebačkog salona, dizajn izložbe dizajnerskog studija Bruketa-Žinić, štandova za Exportdrvo i Plana papir, itd.), realizacije desetak projekata za prestižne talijanske proizvođače namještaja (MDF, Zanotta, Capellini), njihov se rad još uvijek promatra na razini pojedinačnog izraza. Osim radova za motivirane klijente (dizajneri, koncerti elektronske glazbe, kazalište) ili inozemne naručitelje, taj dizajn do sada je ostao na margini interesa hrvatskih naručitelja. </p>
<p>Moglo bi se tome navesti nekoliko razloga, osim nesnalaženja kulturne politike u promociji najznačajnijih autora s područja njezine nadležnosti. </p>
<p>Jedan je zasigurno manjkavost kritičke recepcije ne samo dizajna, već i vizualne kulture općenito. Domaća kritika dizajna redovito propušta upozoriti na načine na koji je konstruirana komunikacija, odnosno upotreba predmeta kao rezultat oblikovnog napora, tako da je (mogući) korisnik prepušten svojim stečenim navikama opažanja. Isto tako, samo izricanje vrijednosnog suda, premda on bio izrazito pozitivan, ne znači mnogo bez obrazloženja koje ga utemeljuje.</p>
<p> Na primjer, nijedna kritika nije uspjela artikulirati u kojoj se mjeri cjelokupni dizajn grupe Numen oslobodio od sve parazitske arbitrarnosti što je bujala u domaćoj praksi kao posljedica nedosljednosti u oblikovanju ili čak nerazumijevanja oblikovnih sredstava i zakonitosti. Također se propustilo istaknuti da ovaj anikonični dizajn oslobađa korisnika ili gledatelja od nametnutih mišljenja, uvjerenja ili poruke, prepuštajući mu da slobodno zaključuje prema vlastitom interesu, znanju ili potrebama. S tim u vezi točnija procjena mjesta Numena unutar hrvatske situacije dizajna pruža se usporedbom ove samostalne izložbe grupe sa skorim skupnim godišnjim pregledom »03«. Glavna crta razlike nalazi se u Numenovom otklonu od jakog utjecaja reklamnog dizajna koji natapa glavninu hrvatske produkcije.</p>
<p>U vrijeme u kojem se kulturni i edukativni projekti, pa i same informacije podvode u kategoriju robe s ciljem da se što prije i što više potroše, logično je da ih dizajn predstavlja i promovira kao i sve ostale tržišne proizvode. Na sreću, ili nažalost, u hrvatskoj politici vizualne kulture još ne postoji makijavelistički funkcionar koji bi takvu robu trebao i mogao predstaviti kao kulturu. </p>
<p>Zlatko Wurzberg</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Velika fotografska panorama jednog žalosnog svijeta</p>
<p>Ranjena i osakaćena priroda, siromašni, poniženi i obespravljeni, gladna djeca i beskućnici stiješnjeni uz prljave zidove nekadašnjeg istočnog bloka, kapitalistički megalopolisi današnjice u kojima caruje samoća - teme su tragičnih fotografija inozemnih i domaćih majstora što se predstavljaju na »XI. Mundial fotofestivalu« Centra vizualnih umjetnosti Batana</p>
<p>To je svijet koji sam stvorio mačem </p>
<p> - žalosno je kazao car Marko Aurelije gledajući opustošeno bojno polje. Doista, je li se išta promijenilo u svijetu od vremena Rimskog Carstva što je donosilo ratove, ali i impresivnu kulturu?</p>
<p>Svakako, pogled u današnjicu ne pruža utjehu. Kako je to divno pisao Papa Ivan Pavao II. - fenomen otuđenja modernog čovjeka, ukorijenjen je u gubitku veze s Bogom. S jedne strane bukti pakao Trećeg svijeta gdje u agoniji umiru djeca, a zemljama haraju ratovi, prljavština, neizlječive bolesti i glad. S druge strane, slom komunističkog sustava moći, što je utopijski nudio bolji život, stvarajući tek dehumaniziran svijet totalitarne moći, ostavio je opustošene gradove istočnog bloka u kojima vlada siromaštvo. Na posljetku u tehnološki visokorazvijenim kapitalističkim društvima i njihovim megalopolisima, začudo, vlada tiranija samoće i utrke za novcem. Svijetom se širi teror moćnih multikorporacija, što ne prežu ni pred čim. </p>
<p>Milijuni umiru od gladi, 58 milijuna umrlo je 2001. zbog ekonomske nerazvijenosti, 250 milijuna luta zbog toga što im se tlo pretvara u pustinju, transnacionalne kompanije jeftino rabe radnu snagu, držeći je u neljudskim uvjetima, iscrpljujući usput prirodne resurse, ukratko - burzovni mešetari i kapitalistički »grabežljivci« vladaju svijetom, kako impresivno analizira Jean Ziegler (prijevod Mihailo Ničota) u knjizi »Novi gospodari svijeta« što će uskoro izaći u nakladi »Izvora«.</p>
<p>Stoga, kako je to zgodno jednom kazao filozof Branko Despot, »današnje društvo nije bolesno - društvo jest bolest«! Upravo to žalosno stanje današnjeg svijeta impresivno predočuje međunarodna izložba fotografija na jedanaestom »Mundial fotofestivalu« u Centru vizualnih umjetnosti Batana u Rovinju.</p>
<p>Prije 13 godina započeo je Virgilio Giuricin okupljati međunarodne fotografe na izložbama u Rovinju, želeći stvoriti trajnu kulturnu manifestaciju. U gradu koji fotografiju njeguje 140 godina, rođen je Centar vizualnih umjetnosti što je isprva djelovao u skromnim prostorima, da bi ove godine dobio novu i funkcionalnu fotogaleriju »Batana«. Ne samo da Virgilio Giuricin i Marijana Bacelj jednom godišnje priređuju međunarodne smotre fotografije (mundial fotofestival), već istražuju fotografsku baštinu, priređuju izložbe suvremenih autora sve za željom da u konačnici stvore muzej fotografije. </p>
<p>Krajem prošle godine otpočeli su virtualnu globalnu akciju sakupljanja donacijske zbirke za budući muzej putem interneta. Pismo zamolba upućeno je prema 2000 autora što su do sada sudjelovali u radu Batane, a gotovo svi su se i odazvali. Stiglo je 2310 fotografija iz 407 gradova svijeta (62 zemlje), sa svih kontinenata, a najstarija datira iz1960. godine! Stoga ova izložba predstavlja Zbirku fotografija - jezgru budućeg muzeja. </p>
<p>Temom samoće tijela bavi se nekoliko autora. Rus Igor Manov snimit će golu trubačicu, Darije Petković - sjetu majke s djetetom. Samotne žene na prozoru (Sergey Ilyin, Rusija), u polju (Shegelman Zinovi, Izrael, Vladimir Shumovskov, Rusija) su foto posvećenja tjelesnosti kao posljednjem čovjekovu utočištu. </p>
<p>Čudne prizore žalosti nude nam autori iz bivših istočnih zemlja. Litvanac Rimaldas Vikšraitis snima neki goli par što s cvijećem u ruci sjedi uza zid, njegov zemljak Vitaly Butryn, pak, neku zgrčenu djevojku što tužno gleda prema kameri. Veliku panoramu bijede nude Ukrajinac Oleg Ogorodnik snimkom siromašne djece, Bjelorus Sergey Koltovich prizorom nekog jadnog osakaćenog čovjeka što čita na invalidskim kolicima, Rumunj Tibor Jakab bilježeći igru romske djece. Iako smješten u sirotinjskom predgrađu Brazila, smije se dječačić Shirley Penaforte. Čamac na obali rijeke, melankoličan prizor - motiv je našeg Dragana Borčića.</p>
<p> I eto New Yorka, te goleme ljudske košnice, gdje čovjek može biti zapanjujuće sâm, što bilježi Talijan Silvio Canini. Umiruće šume motivi su ukrajinskih snimatelja Andreja Zolochevskyja i Viktora Sokolova. Šokantna izobličena lica starice i djeteta iza kojih stoje trošne kolibe i dimnjaci s rodama(!) prikazuje njihov zemljak Alexander Suprun. I eto najjezivije snimke - golema pladnja s lubanjama, položena u raku, iznad koje stoji svjetina Alexandera Solentsova, još jednog Ukrajinca koji se sjeća ratnih zločina. Mrtvačke ruke među crnim stijenjem iz Indije, proviruju na mračnim fotografijama S. R. Mandala. Riječ je o fotografskim uratcima nastalim vještim fotomontažama. Izraelac Eugeny Leshchinsky donirao je, pak, impresivnu fotografiju - starice izbrazdana lica na kojem se čita sva tragika života. Bodljikavu žicu, koja eto, još postoji, snima Austrijanac Koschouch,</p>
<p>Najbolja od svih možda je fotografija Indijca Alghaliba Nohe što prikazuje nekog sretnog dječaka s ovčicom - radosnog usprkos svemu, trošnim i prljavim zidovima u kojima obitavaju dijete i životinja. Belgijski fotograf Danny Verhasselt izlaže potresne prizore siromašne djece u afričkim sirotinjskim četvrtima. Naš David Pavlinić poslao je dojmljive ratne kolaže sastavljene od metaka i fotografija srpskih tenkova. Jeziv je snimak nekog dječaka što se igra odbačenim osobnim fotografijama Iranca Seyeda Hasana Hossanija. Na potrošačku kulturu obazire se Slovenac Bogo Čern snimajući žensko tijelo preliveno mlijekom. Sjajan je Litvanac Vitaly Butyrin sa svojim usamljenim šetačem koji na gradskoj ulici susreće rodu - dojmljiv prizor čovjeka i životinje nemoćnih pred zahuktalim uništenjem - svijeta. </p>
<p>Rijetki radosnik što kameru upire ljepotama, ptičicama i prirodi jest Tsung Hsiung Chian, Tajvanac koji je cjelu svoju kolekciju donirao »Batani«. Svakako, riječ je o impresivnoj fotografskoj zbirci što predstavlja začetak muzeja - za pamćenje.</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="25">
<p>Krpan spasio Hajduk </p>
<p>Splićani su razočarali u Koprivnici, na kraju mogu biti zadovoljni bodom, u posljednjoj minuti je isključen Neretljak</p>
<p>KOPRIVNICA, 4. listopada</p>
<p> - Slaven Belupo i Hajduk podijelili su bodove 1-1 (1-0). Počelo je tučnjavama po gradu između Torcide i BBB, ne velikih razmjera. Zatim su pomoćni suci Strugačevac i Šetka imali prometnu nezgodu u Đurđevcu, pa je po njih morao otići automobil iz Koprivnice. Na tribini u su sjedili kineski menadžeri zainteresirani za sve, a posebno za jednog napadača Hajduka. Sve je na kraju na terenu završilo podjelom bodova: 1-1 u utakmici u kojoj je Slaven Belupo dominirao pola sata, a Hajduk ostatak. </p>
<p>Izgleda da je Slaven Belupo sve svoje probleme otklonio u 3. minuti, kada je Posavec nabacio iz kornera, a Ivan Ladneka postigao svoj prvi prvenstveni gol u Slavenovu dresu. Uostalom, bila mu je to i prva utakmica koju je igrao otpočetka. Do kornera se došlo nakon što je jedna lopta Vukojevića nabačena ne lijevu stranu izgledala izgubljena, ali je se dokopao Višković i iznudio korner. Kosić je zatim pucao, a Sunara obranio u 5. minuti. U 7. minuti jedan od rijetkih pokušaja Đolonge, ali je njegovo nabacivanje Solomun prebacio na drugu stranu, da bi onda u 17. minuti priči mogao doći kraj. Nakon akcije Viškovića i Posavca, Kosić se našao sam pred Sunarom i pucao pokraj gola. Da je zabio gol, teško da bi se Hajduk mogao vratiti u igru. Minutu kasnije Solomun je obranio udarac glavom Neretljaka izbliza, a u 40. minuti sudac Bebek, konačno jedno od nasrtanja Neretljaka na Šimeka kažnjava slobodnim udarcem. U 42. minuti Carević vrlo opasno puca tik uz stativu, netko je loptu skrenuo u korener, a nakon dva nabacivanja Računice pred gol slijedi udraca Blatnjaka, koji Solomun brani.</p>
<p>Drugo poluvrijeme bilo je u znaku Hajduka. U 46. minuti Pralija, koji je vrlo rano odmijenio Đolongu, čime je Vulić ipak dobio kvalitetu na sredini terena, puca sa 15 metara, a Solomun brani. Onda je u 50. minuti počela padati kiša, a u 51. minuti pao je Hajdukov gol. Blatnjak je bio uporan i centrirao je s desna, uletio je Krpan i izjednačio na 1-1. rezultat.</p>
<p>Zatim su slijedili gostujući opasni napadi: u 53. opasan Bulin prodor, lopta je otišla kraj gola, u 57. Krpan je dodao s lijeve strane, Bule je pucao kraj gola, u 62. nakon akcije Blatnjaka i Računice Krpan je pucao preko gola, u 64. minuti Andrić je pucao slobodni udarac sa 16 metara, a nakon korenra Računice Solomun je bio uspješniji od Neretljaka. U 68. minuti Jurić je spasio ispred jurećeg Krpana, koji se odlučio za individualan izlet prema Slavenovu golu, a nakon niza prekrašaja Neretljak je dobio žuti, a u 90. minuti i drugi, dakle crveni karton. Hajduk je bio vrlo opasan u drugom poluvremenu i blizu tri boda, kao što je Slaven bio u prvom dijelu prvoga poluvremena. Rezultat 1-1 realan je i takvog su ga zadovoljno prihvatili navijači oba kluba.</p>
<p> • Gradski stadion.</p>
<p>SLAVEN BELUPO - HAJDUK 1-1 (1-0)</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Solomun 6,5 - Jurić 6,5, S. Bošnjak 6, Gal 6 , Božac 6 (od 58. Pejić 6) - Posavec 6,5, Vukojević 6,5, Landeka 6,5 (od 78. Međimorec), Višković 6 - Kosić 6, Šimek 6 (od 62. Milas 6). </p>
<p>HAJDUK: Sunara 6 - Vejić 6, Rukavina 6,5, Neretljak 6 - Blatnjak 6,5, Andrić 6 (od 69. Balajić -), Računica 6, Carević 6 (od 90. Rački -), Đolonga 6 (od 33. Pralija 6) - Bule 6, Krpan 6,5. </p>
<p>SUDAC: Ivan Bebek (Rijeka) </p>
<p>GLEDATELJA: 3500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Landeka (3), 1-1 Krpan (51).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Višković, Božac, S. Bošnjak, Vukojević, Jurić, Posavec, Rukavina, Carević, Neretljak, Balajić </p>
<p>CRVENI KARTON: Neretljak (90).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Petar KRPAN </p>
<p>Ivo Čičin-Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Možda bi se Rodmanu svidjela i Euroliga </p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Rodmanov kratkotrajni »turistički« dolazak u Zagreb dobio je određeni prostor i u američkim medijima. Naravno, svi naglašavaju kako će ekscentrični košarkaš upoznati »čari glavnoga hrvatskoga grada«, nekoliko dana ludovati i potom - pobjeći. Vjerojatno ostavivši »zgarište« iza sebe...</p>
<p> Poznato je, međutim, da je Rodman »čovjek trenutka«, koji odluke donosi shodno trenutačnom raspoloženju. I što, dakle, ako se čovjeku svidi Zagreb, noćna ponuda grada, ovdašnje djevojke... Možda doista ne bi bilo loše kad bi netko iz Cibone, onako kurtoazno, priupitao Rodmana želi li odigrati koju utakmicu Eurolige u plavom dresu. Ako mu se, dakle, svidi hrvatska metropola i poželi dulje ostati, možda ne bi imao ništa protiv toga da okusi i europsku košarku. Cijena vjerojatno ne bi bila prepreka. Samo bi ga trebalo platiti tako da mu osigurate - dobar provod. </p>
<p>Rodman u Ciboni... To bi sigurno bio najbolji marketinški potez zagrebačkoga kluba u njegovoj povijesti. Zapravo, najbolji nakon angažmana Dražena Petrovića. A je li to baš tako nemoguće? Ne bi bilo zgorega postaviti bar kurtoazno pitanje...</p>
<p>M. Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Perić pobjednica, naše nisu prošle skupinu</p>
<p>Lea Iskra, Cristina Feo Gomez i Yildiz Aras imale su tri pobjede u skupini, no kako samo dvije karatistice idu u borbu za medalje, odlučila je bodovna razlika u kojoj je najlošije prošla Iskra</p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - U subotu je u zagrebačkom Domu sportova održan Top Ten turnir karatistica, čije glavne sudionice spadaju u sam vrh ponajboljih svjetskih natjecateljica. Najspremnijom se pokazala karatistica iz Srbije i Crne Gore Snežana Perić koja je kroz cijeli turnir prošla neokrznuto, skupivši u crvenoj skupini četiri pobjede, a zatim i slavivši u finalu protiv Turkinje Yildiz Aras. Inače, Perić je aktualna svjetska prvakinja u otvorenoj kategoriji.</p>
<p>- Vrlo sam zadovoljna sam pobjedom na ovom jakom turniru. Drago mi je da sam opravdala poziv, rekla je pobjednica turnira.</p>
<p>Drugo mjesto u istoj skupini pripalo je Talijanki Roberti Minet, koja je sakupila tri pobjede.</p>
<p>U plavoj skupini bilo je mnogo neizvjesnije, budući da su tri natjecateljice prvi dio natjecanja završile sakupivši tri pobjede. Cristina Feo Gomez iz Španjolske i Lea Iskra, kapetanica naše seniorske reprezentacije, uz već spomenutu Aras bile su dominantne u prvoj dijelu natjecanja, no kako samo dvije prvoplasirane idu u borbu za medalje, odlučila je bodovna razlika u kojoj je najlošije prošla naša natjecateljica.</p>
<p>- Žao mi je što su me samo dva boda udaljila iz borbe za medalju (Aras 10 bodova, Gomez 9, Iskra 7), no nisam razočarana. Ovo je uistinu vrh svjestkog ženskog karatea, a odlučio je bolji dan pojedinih natjecateljica, rekla je Lea Iskra.</p>
<p>Treće mjesto, borba drugoplasiranih u skupini, pripalo je Španjolki Gomez, jer se Roberta Minet ozlijedila, pa je morala predati borbu.</p>
<p>Ostale naše predstavnice Jelena Kovačević i Petra Naranđa nisu uspjele proći skupine.</p>
<p>Krešimir Đureš</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Dinamo obrisao »znoj sa čela«</p>
<p>Generatori maksimirske pobjede bili su dvostruki strijelac Dario Zahora i oporavljeni kapetan Niko Kranjčar. Ove su subote doista prikazali zanimljiv repertoar, posebice u prvome poluvremenu</p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Dinamovi su nogometaši napokon »obrisali znoj sa čela«. Nad glavama im je, sve do subotnjega prvenstvenog dvoboja protiv Cibalije u Maksimiru, visio svojevrsni ultimatum ulice, huligani nisu mogli otrpjeti dva uzastopna remisa »plavih« i pitanje je kako bi se maksimirski nogometaši proveli da u subotu nisu uspjeli utržiti sva tri boda. Na kraju su, ipak, pobijedili Vinkovčane sa 3-2 (2-0), umaknuli Hajduku na dva boda prednosti i tako - »kupili« svoj mir. Zasad...</p>
<p> Trener Nikola Jurčević je »plave« doteglio do pobjede s pomalo krnjim sastavom. Turina, Bartolović i Jurić su zbog ozljeda izvan terena, u posljednji je tren zbog istoga razloga otpao i Mujčin, na samoj su se utakmici ozlijedili Mikić i Eduardo, dok su Kranjčar i Mitu zaigrali iako su još uvijek u statusu oporavljenika... Prvi put je ove sezone na lijevome boku zaigrao Dino Drpić, dok je njegovu ulogu lijevoga stopera preuzeo Boštjan Cesar. Generatori maksimirske pobjede bili su dvostruki strijelac Dario Zahora i oporavljeni kapetan Niko Kranjčar. Ove su subote doista prikazali zanimljiv repertoar, posebice u prvome poluvremenu. Kranjčarevo efektno dvostruko proigravanje s Agićem (petom!) nakon čega je Eduardo uzdrmao stativu, potom rolica za Sedloskog, koji je loptu odalamio malo pored gola, dvije »bombe« sa 20-ak metara, i to u razmaku od nepune minute... jasno ukazuju da se mladi Dinamov kapetan vraća u pravu formu. Naposljetku, upravo je njegov udarac, u 25. minuti inicirao i prvi pogodak »plavih« na ovoj utakmici. Vratar Marić je loptu jedva izboksao u korner, Zahora je potom ubacio iz kuta, a Sedloski glavom zanjihao mrežu. Kada je Zahora u 37. minuti sjajno iskoristio Eduardovu asistenciju i pogodio za 2-0 činilo se da će se Dinamo vrlo lako domoći pobjede.</p>
<p> No, rani Cibaljin pogodak u drugome dijelu, umrtvljena Dinamova igra, te sjajna prilika Vinkovčana za 2-2 pomalo su zastrašili maksimirske nogometaše. Istina, Zahora je u tom razdoblju pogodio prečku sa 20-ak metara, Kranjčar je gurnuo Mitua u veliku priliku, no ovaj je u subotnjoj utakmici bio nekako »odsutan«. »Plavi« su odahnuli tek u 81. minuti, kad je Zahora vješto iskoristio Štrokovo dodavanje, zaobišao vinkovačkoga vratara i plasirao loptu u mrežu za 3-1. Maksimirsko veselje nije pokvario niti utješni Cibalijin pogodak u posljednjim sekundama utakmice.</p>
<p>• Stadion u Maksimiru</p>
<p>DINAMO - CIBALIA 3-2 (2-0)</p>
<p>DINAMO: Šarlija 6,5 - Mijatović 6,5; Sedloski 7, Cesar 6 - Mikić 6 (od 61. Poldrugač 6,5), Tomić 6,5, Agić 6,5, Drpić 6; Kranjčar 7,5 (od 68. Štrok 6,5) - Eduardo 7 (od 53. Mitu 6), Zahora 7,5.</p>
<p>CIBALIA: Marić 5,5 - Lučić 5; Ivelj 5, Pernar 5,5 - Križanović 6, Pavličić 5,5 (od 73. Peraica 6), Jurić 5,5 (od 46. Raić-Sudar 6), Kovačević 5,5 (od 46. Žgela 6), Čutura 6 - Ratković 6, Ćorić 5,5.</p>
<p>SUDAC: Šupraha (Kolan na Pagu) 6,5; GLEDATELJA: 1.500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Sedloski (25.), 2-0 Zahora (37.), 2-1 Ratković (49.), 3-1 Zahora (81.), 3-2 Peraica (90.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Štrok; Raić-Sudar</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Dario ZAHORA</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>»Petarda« spasila trenera Karačića</p>
<p>OSIJEK, 4. listopada</p>
<p> - Nakon četiri uzastopna poraza, nogometaši Osijeka uvjerljivo su porazili pjesnike. »Petarda« je spasila trenera Branka Karačića, čija se stolica itekako ljuljala nakon serije neuspjeha. No, u subotu navečer njegovi učenici pokazali su da imaju i znanje i sposobnost ne samo da zauzmu mjesto u sredini, nego i u gornjem dijelu tablice. </p>
<p>Domaći su poveli već u 4. minuti, kad je Špehar rutinerski gađao u lijevi donji kut nemoćnog Stojkića. »Zagrebaši« su nakon toga preuzeli inicijativu ostavivši pritom previše prostora opasnim Osječanima, što su bijelo-plavi znalački kaznili. Njihov najbolji strijelac Goran Ljubojević, u razmaku od samo sedam minuta, dvaput je efektno poentirao. Međutim, Zagreb je do odmora već postigao jedan, a na početku drugog dijela i drugi pogodak.</p>
<p>U 64. minuti Hucika je skrivio kazneni udarac i dobio crveni karton, a Špehar je s bijele točke precizno poslao loptu u desni kut. Ljubojević je do kraja postigao i svoj treći pogodak, a u samoj završnici Stojkić je u dva navrata spriječio još uvjerljiviji debakl.</p>
<p>• Stadion Gradski vrt </p>
<p>OSIJEK - ZAGREB 5-2 (3-1) </p>
<p>OSIJEK: Skender 6,5, Radics 5,5, Milardović 6,5, Mikulić 6, Božinovski 6 (od 57. Balatincac 6), Buljat 7, Brkić 6,5, Pranjić 8 (od 82. Čordaš -), Vratović 6, Špehar 7,5, Ljubojević 8 (od 84. Primorac -).</p>
<p>ZAGREB: Stojkić 6, Smoje 5,5 (od 41. Hucika 4), Ješe 6, Barišić 5,5, Žilić 6, Maras 5, Pilipović 7, Perković 5 (od 60. Drača 5), Lovrek 5,5, Mujdža 5 (od 70. Marić 5), Đalović 5,5.</p>
<p>SUDAC: Novak (Varaždin) 7. GLEDATELJA: 2.000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Špehar (4.), 2-0 Ljubojević (28.), 3-0 Ljubojević (35.), 3-1 Smoje (39.), 3-2 Đalović (50.), 4-2 Špehar (65.-11 m), 5-2 Ljubojević (83.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Žilić, Hucika, Pilipović, Đalović, Božinovski</p>
<p>CRVENI KARTONI: Hucika </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Goran LJUBOJEVIĆ</p>
<p>Alan Kerže</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Zadrani ispustili dva vodstva</p>
<p>ZADAR, 4. listopada</p>
<p> - U desetom kolu HNL-a Zadar i Varteks u Stanovima su podijelili bodove. Iako je domaćin imao nekoliko vrlo izglednih prilika i dva puta bio u vodstvu, Varteks se oba puta vratio u život. </p>
<p>Počelo je jako slabo za goste, u 8. minuti Bilaver je izmiješao obranu Varaždinaca, potom ubacio prema Brajkoviću, kojem je zadatak bio pogoditi nebranjenu mrežu. Mogli su Zadrani dotući Varteks u 11. minuti, ali je Brajkovićev udarac zaustavio Vasilj. Isto je učinio i nekoliko minuta kasnije, kad je obranio udarac Gudelja. Jedini udarac Varaždinaca prema vratima završio je u mreži Zadrana, odnosno, Šafarićev slobodan udarac, uz pomoć vratara Kale, pretvoren je u izjednačenje.</p>
<p>U nastavku je Zadar ponovno jurnuo prema vratima gostiju. U 54. minuti udarac iz kuta dobro je izveo Brajković, lopta je preletjela varaždinsku obranu i došla do Suraća, koji je uputio snažan udarac prema vratima. Lopta se od noge Marina Prpića odbila u mrežu. Kad se činilo da će Zadrani izdržati, odnosno sačuvati stečenu prednost, jedan naoko bezopasan napad Mujanović je pretvorio u pogodak Varaždinaca. Karić je s lijeve strane ubacio loptu prema vratima Zadrana, silovito je u šesnaesterac krenuo Mujanović, zahvatio loptu svom snagom i ona se od grede odbila u mrežu.</p>
<p>• Stadion u Stanovima</p>
<p>ZADAR - VARTEKS 2-2 (1-1)</p>
<p>ZADAR: Kale 5, Milin 6, Zebić 6, Jurić 6, Bilaver 6 (od 87. Grbeša -), Amugi 6, Surać 7, Prpić 6.5, Jurjević 6.5, Brajković 6.5, Gudelj 6.5. </p>
<p>VARTEKS: Vasilj 7, Granić 6, Režić 6, Polovanec 5, Jurčević 5 (od 46. Mujanović 6.5), Jančevski 5 (od 75. Butković -), Pavličić 5 (od 69. Jolić 6), Šafarić 6.5, Melnjak 5, Karić 6.5, Halilović 5.</p>
<p>SUDAC: Feljan (Odra) 6.5. GLEDATELJA: 3.500 </p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Brajković (8.), 1-1 Šafarić (41.), 2-1 Prpić (54.), 2-2 Mujanović (70.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Prpić, Režić, Jančevski, Brajković, Zebić, Gudelj.</p>
<p>CRVENI KARTONI: - </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Jakov SURAĆ</p>
<p>Robert Zorić</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Marsonia - Inker 0-1</p>
<p>SLAVONSKI BROD, 4. listopada</p>
<p> - Nogometaši Marsonije doživjeli su protiv Inkera prvi poraz na svom terenu u ovoj sezoni. Počelo je pokušajem Brnjića, a uzvratio je Ceraj, čiji je udarac amortizirao Vidaković. Nakon toga igra se između dva kaznena prostora, a Marijan Vuka je zaprijetio u 21. minuti, međutim, njegov udarac iz kosa s desetak metara, otišao je iznad vratnice. U 24. minuti sporni detalj. Pred golom Marsonije u duelu Barišića i Katulića, ovaj potonji ostao je ležati, gosti su prosvjedovali i tražili najstrožu kaznu, ali glavni sudac Vukić nije se oglasio. Odmah nakon toga, nakon ubačaja Lalića, Čičak je šutirao glavom, a vratar Marsonije Vidaković izvadio loptu ispod vratnice i izbacio u korner. Ponovo je Lalić ubacio, a Vidak za malo promašio cilj. Najveću prigodu u prvom dijelu za Brođane propustio je realizirati Švađumović, koji se u 32. minuti našao u dobroj prilici, no nije bio dovoljno priseban. </p>
<p>U 61. minuti vratar Marsonije Vidaković nije mogao zaustaviti odličan udarac najboljeg igrača utakmice Tomislava Ceraja, koji je s više od 20 metara odlično pogodio lijevi donji kut, nakon što mu je loptu idealno ostavio Dujmović. Očekivalo se da će Marsonija stisnuti i tražiti prigodu za poravnanje, ali to se nije dogodilo. Inker je svoje vodstvo mogao povećati u 82. minuti, ali je vratar Vidaković još jednom oči u oči bio uspješniji u dvoboju s Brlekom. Tako se Inker osvetio Brođanima za poraz od prije četiri mjeseca, kada ih je Marsonija istim rezultatom pobijedila i ušla u prvu ligu.</p>
<p>• Stadion uza Savu </p>
<p>MARSONIA - INKER 0-1 (0-0)</p>
<p>MARSONIA: Vidaković 6.5, Šimić 5.5, Barišić 5.5, Tadić 5.5, Vranić 5.5 (od 46. Jukić 5), Ačkar 6, Jukan 5.5 (od 74. Rogić -), Brnjić 5.5 (od 67. Bilokapić 6), Marić 5, M. Vuka 5, Švađumović 5.</p>
<p>INKER: Horvat 6.5, Vidak 6, Brnas 6.5, Čičak 6, Radeljić 6.5, Bodrušić 5.5, Terkeš 5.5, Katulić 5 (od 74. Brlek -), Dujmović 6.5, Lalić 6.5 (od 46. Karabogdan 5.5), Ceraj 7 (od 90. Milić -).</p>
<p>SUDAC: Vukić (Rijeka) 6.5. GLEDATELJA: 2.000.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Ceraj (61.) </p>
<p>ŽUTI KARTONI: Šimić, Barišić, Marić, Brnas, Bodrušić.</p>
<p>CRVENI KARTONI: - </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Tomislav CERAJ </p>
<p>J. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Rijeka - Kamen Ingrad 1-2</p>
<p>RIJEKA, 4. listopada</p>
<p> - Kamen Ingrad uspješno je prošao gostovanje na Kantridi, vrativši se u Veliku sa tri boda. Bivši trener Rijeke, a sada vođa Kamena, Nenad Gračan, »zapaprio« je svojem bivšem klubu, pogurnuvši ga u donji dio ljestvice, a Kamen se, cijelim plijenom donešenim iz Rijeke plasirao na četvrto mjesto državnog nogometnog prvenstva.</p>
<p>• Stadion na Kantridi </p>
<p>RIJEKA - KAMEN INGRAD 1-2 (0-1)</p>
<p>RIJEKA: Kalinić 5.5, Milas 5.5, Vušković 5.5 (od 61. Vidović -, od 76. Shrabini -), Milinović 6, D. Šarić 6, J. Bulat 6 (od 84. Linić -), Shkembi 5.5, Butić 6, Čaval 5.5, Tiganj 6.5, Klić 5.</p>
<p>KAMEN INGRAD: Galinović 6.5, Smoje 6, Kurilić 6, Vuica 6, Balašković 6.5 (od 81. Andričević -), Kralj 6, Kovač 6, Rendulić 5.5, Bajsić 7 (od 78. Jakirović), Kopunović 5.5 (od 57. Šaranović 5.5), Zekić 7.</p>
<p>SUDAC Trivković (Split) 5.5. GLEDATELJA: 1500.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Balašković (40.), 1-1 Tiganj (48.), 1-2 Zekić (58.)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Zoran ZEKIĆ </p>
<p>K. Đ.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Mogu pobijediti najbolje svjetske igrače</p>
<p>»Problem će mi biti mečevi protiv nešto lošijih igrača. Ako na Svjetskom kupu prođem skupinu, u nastavku bih turnira mogao biti opasan«, najavljuje za »Vjesnik« najbolji hrvatski stolnotenisač Zoran Primorac</p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Od 9. do 12. listopada Zoran Primorac će igrati na Svjetskom stolnoteniskom kupu u kineskom Jiangyingu. Naš najbolji stolnotenisač dvostruki je pobjednik natjecanja na kojem nastupaju kontinentalni prvaci i najbolji igrači sa svjetske ljestvice - njih 16 - a i prošle godine je zauzeo visoko treće mjesto. Bilo je to, obzirom na njegovu tadašnju formu, poprilično iznenađenje, jer je na putu do bronce pobijedio tada (i sada) najboljeg Kineza Ma Lina, te budućeg svjetskog prvaka Wernera Schlagera. Možda bi Primorac i ove godine mogao napraviti slično iznenađenje.</p>
<p>- Kao i prošle godine, na Svjetskom kupu nastupam s pozivnicom organizatora. Muči me ozljeda leđa, pa nisam pripreme odradio kako sam trebao, no posljednjih tjedan dana bilo je dobro. Trenirao sam s igračima iz Tošićeva talijanskog kluba (Piacentini, Kinezi...) i pomalo ulazim u formu.</p>
<p>• Koliko je to u postocima od vaše vrhunske forme?</p>
<p>- To mi je teško reći, no sasvim sigurno mogu odigrati vrhunski meč i pobijediti sve najbolje igrače na svijetu. Problem će mi, međutim, predstavljati mečevi protiv nešto lošijih igrača. Ako na Svjetskom kupu prođem skupinu, u nastvaku bih turnira mogao biti opasan.</p>
<p>• Ljudi koji prate stolni tenis smatraju da vam je igranje profesionalne japanske lige otupilo oštricu kvalitete. Je li to točno?</p>
<p>- Igranje u Japanu je svojevrsni kompromis. Teško je sjediti na dvije stolice. Nema pravih priprema, puno je mečeva i sve je to iscrpljujuće. No, neke stvari su dobre. Igram neprestano s vrhunskim igračima, što znači da sam stalno pod »stresom« koji mi poboljšava koncentraciju i mentalnu snagu. No, istina je da nema igračke špice, propuštam turnire iz Pro Tour serije i padam na svjetskoj ljestvici.</p>
<p>• Hoćemo li narednih mjeseci uopće vidjeti najbolje svjetske igrače u pravom izdanju, budući da je svima cilj biti u top-formi na Olimpijskim igrama u Ateni?</p>
<p>- Bit će mi lakše jer sam se već plasirao na OI, pa ne moram ništa loviti. Bitno je da pripreme odradim planski, a ne stihijski. Olimpijske igre su svima prioritet i svi će narednih mjeseci eksperimentirati s novim taktičkim varijantama. Zato će na turnirima biti »šarenih« rezultata. Teško je, međutim, tempirati formu baš za Atenu. Netko će pogoditi, a netko neće.</p>
<p>• Propustili ste nastup Večernjeg lista u kvalifikacijama za Ligu prvaka, kao i nastup reprezentacije u Europskoj superligi. U oba slučaja su, međutim, naše momčadi pobijedile Šveđane...</p>
<p>- Lijepo je vidjeti da reprezentacija i bez mene igra dobro, to je ohrabrujuće. Vrijeme je da neki igrači izađu iz moje sjene. Nije to, međutim, nikakavo iznenađenje, jer smo na EP-u u Courmayeuru za malo ispustili medalju. Već imamo visoku razinu igre. Što se tiče Večernjeg lista i švedskog Kalmara, to je uistinu velik rezultat. No, nastup u Ligi prvaka nam ne treba biti nikakav imperativ. Važno je da stvorimo pravo stolnotenisko ozračje u Zagreb i vratimo publiku.</p>
<p>• Kako će vam biti igrati u Charleroiu protiv kluba u kojem ste bili deset godina?</p>
<p>- Siguran sam da će publika na predstavljanju skandirati moje ime, no bit će mi malo neobično vidjeti »Škoru« (trener Dubravko Škorić op.a.) s druge strane. Saivea viđam stalno na turnirima, Samsonova također, no »Škoro« će mi tijekom meče biti najveći problem. Naravno, poslije ćemo otići na piće i dobro se zafrkavati na račun toga.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Anzulović startao pobjedom </p>
<p>Najveću razliku Cibona je imala u 37. minuti (82-53), da bi se potom Ljubljančani »izvukli« sa 23 poena minusa </p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Košarkaši Cibone VIP otvorili su sezonu 2003/04 pobjedom protiv Union Olimpije 88-65 (40-31) u 1. kolu Goodyear lige. Trener Dražen Anzulović može biti zadovoljan premijerom na Ciboninoj klupi.</p>
<p> - Htio bih da ovako stalno igramo, da nam to bude konstanta, objasnio je Anzulović. </p>
<p>Prvu veću razliku Anzulovićeva momčad napravila je u drugoj četvrtini kada je za dvije minute serijom 12-0 stigla do vodstva 30-21. U trećoj četvrtini domaći su košarkaši definitivno prelomili utakmicu. Sjajna zonska obrana uništila je sve nade košarkaša Olimpije. Ton igri davali visoki igrači koji su ukupno uhvatili 44 lopte, a u napadu su bili raspoloženi Štimac (21 poen, 4 trice), Golemac (14), Poljak (11) i Žižić (10). Od 23. do 29. minute cibosi su napravili seriju 23-4 te poveli 65-43. </p>
<p>Najveću razliku Cibona je imala u 37. minuti (82-53), da bi se potom Ljubljančani »izvukli«sa 23 poena minusa. Ciboni je nedostajao pravi doprinos Slavena Rimca koji je odigrao 20 minuta, ali se vidjelo da je bez pravog ritma. Amerikanac Scoonie Penn neće dugo pamtiti prvu utakmicu za Cibonu. Za 23 minute igre ubacio je tek dva poena iz slobodnih bacanja, iz igre je imao šut 0-7. </p>
<p>• KC »Dražen Petrović«</p>
<p>CIBONA VIP - UNION OLIMPIJA 88-65 (18-17, 22-14, 25-18, 23-16). </p>
<p>CIBONA VIP: PENN 2 (2-2), Kus 8 (1-1), RIMAC 4 (2-2), Krasić 4 (2-2), Žižić 10 (2-2), GOLEMAC 14 (1-1), Omerhodžić (2, Štimac 21 (3-4), Mance 3, MAMIĆ 9 (3-3), Krolo, POLJAK 11 (3-7). </p>
<p>UNION OLIMPIJA: BAŽDARIĆ 13 (5-5), BOISA 10 (3-7), STELMAHERS 8 (6-8), MARAVIČ 10 (3-4), RAHIMIĆ 7 (1-2), Zagorac, Petrov, Anagonye 4, Pavić 2, Ožbolt 6 (0-2), Hafnar 5 (0-2), Tucker. </p>
<p>SUCI: Belošević, Jovanović i Jovčić (svi SiCG). GLEDATELJA: 2000.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Jurica GOLEMAC. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Splićani spretniji u završnici </p>
<p>SPLIT, 4. listopada</p>
<p> - U dramatičnoj završnici, više zahvaljujući hrabrosti nego mudrosti, košarkaši košarkaši Split CO pobijedili su beogradski Reflex rezultatom 79-78. Prve bodove u Goodyear ligi Splićani su izborili zaigravši čvršću obranu u posljednjoj četvrtini.</p>
<p> Pod obručima je dominirao Amerikanac Tommy Smith, a u napadačkim akcijama, kada se odlučivala utakmica, precizni su bili McCants i Rančić. Vodstvo 77-72 u posljednje dvije minute, Splićani su prosuli nepreciznim dodavanjima, te su uz veliku dozu sreće došli do pobjede. Tijekom utakmice, u prve tri četvrtine, poroznom obranom »žuti« su zaostajali za Beograđanima. Bili su neuvjerljivi i igrali su pod kočnicom, tako da se od prve utakmice mogu pamtiti samo bodovi, te učinak od 23 skoka i 14 poena Smitha. Splitski navijači u dvorani nisu vrijeđali goste, te je utakmica prošla u mirnoj atmosferi. </p>
<p>Nakon utakmice Vlado Đurović, trener gostujuće momčadi, koji je pred 20-ak godina trenirao Šibenik i Zadar, je kazao: </p>
<p>- Što je ovo? Naskakali su nas, imali su 48 skokova prema naših 27. Pa Split je trebao pobijediti s 20 razlike. Ovi podaci znače da »žuti« nisu igrali dobro. No, zasluženo su pobijedili. Zahvaljujem splitskoj publici, strašili su nas kada smo iz Beograda polazili u Split, međutim, sve je bilo izvanredno. </p>
<p>• Dvorana na Gripama</p>
<p>SPLIT CO - REFLEX 79-78 (17-24, 26-21, 16-18, 20-15)</p>
<p>SPLIT CO: McCants 19, Oršulić 2, Videnov 5, Kedžo 6, T. Smich 14, Rančić 6, Ukić 15, Pašalić 12, Vučica, Delić, Kastropil, Perić.</p>
<p>REFLEX: M. Smith 2, Zoroski 9, Jorović 25, Mandić, Krstović 2, Popović 14, Todorović, Majstorović 2, Ilić, Pantić 8, Plisnić 11, Powel 5.</p>
<p>SUDCI: Sašo Pukl i Tomo Kovačić (obojica iz Slovenije) i Petar Obradović (BiH)</p>
<p>GLEDATELJA: 1.200</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Tommy SMITH. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="36">
<p>Veliko rimsko očitovanje oko budućeg europskog ustava</p>
<p>Prema očekivanju, Međuvladina je konferencija prošla uvertiru izražavanja općeg nezadovoljstva ponuđenim nacrtom EU ustava. Svaka je država-članica i pristupajuća zemlja, uključujući i najmanje, dala do znanja koja je njezina polazna točka u pregovorima i koliko je prijedlog ustava opasan po nacionalne interese</p>
<p>RIM/BRUXELLES, 4. listopada (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - U Rimu je uz razmjerno opsežne mjere sigurnosti, dekor nekoliko pisama-bombi te uobičajene demonstracije, u subotu počeo skup lidera Velike Europe, Međuvladina konferencija (IGC) o budućem ustavu EU. Oko ogromnog stola okupili su se šefovi država ili vlada 15 Unijinih članica i deset pristupajućih država s pravom participiranja u diskusiji i odlučivanju, dakle i aktivnog sudjelovanja u trgovini iza kulisa, te predstavnici tri zemlje kandidatkinje - Rumunjska, Bugarska i Turska - u ulozi promatrača. Prema očekivanju, Međuvladina je konferencija prošla uvertiru izražavanja općeg nezadovoljstva ponuđenim nacrtom EU ustava. Svaka je država-članica i pristupajuća zemlja, uključujući i najmanje, dala do znanja koja je njezina polazna točka u pregovorima i koliko je prijedlog ustava opasan po nacionalne interese. </p>
<p>Talijansko je Predsjedništvo strateški pametno raspodijelilo škakljive teme u blokove kako bi Međuvladina konferencija s dnevnog reda micala jedno po jedno pitanje. Sve to skupa daje nade da će posao, usprkos skeptičnim prognozama i izjavama iz prijestolnica, ipak teći zadovoljavajućom brzinom. »Nije pretjerivanje reći da ovaj događaj predstavlja prekretnicu«, kazao je otvarajući skup domaćin, talijanski premijer Silvio Berlusconi. »Budućnost Europe proizlazi iz njezine stoljetne civilizacije, u globaliziranom svijetu Europa mora ponovno otkriti svoju staru lidersku ulogu revitalizirajući korijene civilizacije«, Berlusconijeva je prigodna poruka. Komentirajući tekst prijedloga ustava, Berlusconi je upozorio da je riječ o »sretnoj sintezi različitih ustavnih tradicija i kultura kao i vrijednosti koje one izražavaju«. Iz toga slijedi da se »niti jedan ustav ne može roditi ako niječe interese i vrijednosti vitalne čak i za jednog potpisnika, ali je pri tome značajno da je isključivo individualna vizija nacionalnog interesa neprelazna prepreka rađanju istinskog ustavnog sporazuma«. </p>
<p>Domaćin je optimist kad kaže: »Potvrdit ćemo ono što nas ujedinjuje prije nego što ćemo unijeti elemente razjedinjavanja«. Izjava je data u šarenilu sličnih priopćenja gdje se svi deklariraju nezadovoljnima ponuđenim opcijama, a istovremeno obećavaju dobar dogovor. Pozivaju ostale partnere na duh popuštanja i razumijevanja pri čemu ne bi smjeli bitno odstupiti od orginalnog prijedloga EU ustava.</p>
<p>Lada Stipić - Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Teški pregovori o spornim ustavnim pitanjima </p>
<p>RIM, 4. listopada</p>
<p> - Razgovori EU o ustavu morali bi, prema planu, završiti 13. prosinca. Uspiju li, dobit će se ustav za Uniju kakva će biti nakon što se dogodine u svibnju sastav od 15 članica proširi za još deset. Očekuje se da će pregovori biti teški jer ima spornih pitanja oko kojih se ne slažu velike i male zemlje EU-a. Glavna točka neslaganja bit će sastav Europske komisije, izvršnog tijela Europske unije, jer su male zemlje složne u zahtjevu da svaka u njoj dobije stalnog i punopravnog predstavnika. Deset zemalja koje iduće godine postaju punopravne članice odlučne su u namjeri da izbore promjene u nacrtu ustava koji je pripremila Konvencija o budućnosti Europe pod vodstvom bivšeg francuskog predsjednika Valeryja Giscarda d'Estainga. Zemlje utemeljiteljice Europske unije zauzimaju se za to da se ne raspravlja o pitanjima oko kojih je unutar Konvencije postignut konsenzus te da se predloženi nacrt ustava usvoji uz manje korekcije. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Sastanak u Rimu okončan u optimizmu</p>
<p>RIM, 4. listopada</p>
<p> - Zajedničkom konferencijom za novinare predsjedavajućeg EU Silvija Berlusconija, predsjednika Europske komisije Romana Prodija i predsjednika Europarlamenta Pata Coxa završen je u subotu sastanak na vrhu Međuvladine konferencije u Rimu, na kojoj bi se uskoro trebao usvojiti europski ustav. Naime, konferencija će nastaviti rad na ministarskoj i tehničkoj razini do prosinca ove godine. Šefovi država i vlada ponovo će se sastati za dva tjedna u u Bruxellesu. </p>
<p> Berlusconi je kazao kako vjeruje da će se doći do kompromisa oko teksta nacrta Ustava koji je donijela Europska konvencija i dodao kako je »optimist« glede mogućnosti dolaska do »zajedničke europske pozicije«. Prodi je naglasio kako postoji volja za dolaskom do rješenja, što daje nadu u njezin uspjeh. Predsjednik Europskog parlamenta Cox istakao je kako postoje i zahtjevi malih zemalja u dolasku do ravnoteže u načinu odlučivanja. Konstatirano je da nije bitan rok, već sadržaj europskog ustava, zbog čega se osjetio i određeni optimizam. Predsjednik Europske komisije sa svoje je strane izjavio kako Ustav ne zatvara vrata drugim zemljama za ulazak u EU. »Tko bude htio i imao uvjete za ulazak, moći će ući u EU«, rekao je na koncu Prodi. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Sarajevo ogorčeno napisima o BiH kao utočištu terorista</p>
<p>Usprkos ogromnoj pomoći sa Zapada i nazočnosti američkih mirovnih trupa, BiH sedam i pol godina nakon Daytona još uvijek podijeljena etničkim crtama, ekonomski slaba i u njoj cvjetaju kriminal i korupcija, piše The Washington Times. Ashdown je odbio optužbe i odgovorio kako BiH nije teroristička baza niti će to postati </p>
<p>SARAJEVO, 4. listopada</p>
<p> - Tekst koji je utjecajni The Washington Times objavio u srijedu 1. listopada, o tome da velika prijetnja miru, stabilnosti i prosperitetu u cijelom području dolazi od strane islamskih fundamentalista u Bosni, te da administracija predsjednika Busha mora izgraditi bliže veze s bosanskohercegovačkim Hrvatima »jer su oni na prvoj crti borbe protiv islamskoga terorizma na Balkanu«, izazvao je ogorčene reakcije bošnjačkoga tiska.</p>
<p>U tekstu Jeffreya T. Kuhnera navedeno je da je usprkos ogromnoj pomoći sa Zapada i nazočnosti američkih mirovnih trupa, BiH sedam i pol godina nakon Daytona još uvijek podijeljena etničkim crtama, ekonomski slaba, te da u njoj cvjetaju kriminal i korupcija. </p>
<p>Najveću prijetnju, nadalje se tvrdi, predstavljaju islamski fundamentalisti koje žele ili ukloniti kršćane iz područja ili ih prisiliti da prijeđu na islam. BiH sada služi kao baza za Al Qaidine operativce, a Saudijska Arabija je u prošlosti poslala milijune dolara navodnim humanitarnim agencijama kako bi promovirala radikalnu doktrinu vehabizma. </p>
<p>»Uzduž muslimansko-hrvatske Federacije izgrađene su džamije u kojima se propovijeda džihad protiv Hrvata katolika i pravoslavnih Srba«, piše The Washington Times, a kao rezultat svega ovoga brojna su djela terorizma usmjerena prije svega protiv Hrvata. »Najgori incident dogodio se na Božić kada su tri Hrvata - otac i dvije kćeri - ustrijeljeni u svome domu od islamskog militanta blizu Konjica«, naveo je Kuhner, a u zaključku njegovog teksta navedeno je da bi Bushova administracija umjesto prisiljavanja tri konstitutivna naroda da, suprotno svojim željama, žive skupa - trebala imati koherentniju i mudriju strategiju prema području jer je BiH sintetska država osuđena na propast, poput bivše Jugoslavije ili Čehoslovačke.</p>
<p>Također, Bushovoj administraciji sugerirano je da bi trebala imati bliže veze s Hrvatima koji Washington vide kao svog strateškog partnera. S druge strane Srbi su, tvrdi autor članka, nepouzdani saveznici. »SAD ne samo da bi trebali podržati pravo Hrvata u BiH na samoopredjeljenje, već im i pružiti obavještajnu i vojnu pomoć da bi spriječili rast radikalnog islama u području«. </p>
<p>Najnakladniji sarajevski dnevnik Dnevni avaz tvrdi da je The Washington Times glasilo desnice u SAD, te da je još u vrijeme Tuđmanovog režima hrvatski lobi u Sjedinjenim državama preko ove novine pokušavao osigurati podršku za »hrvatsku stvar«. Sugerira se da nije slučajno što je objavljivanje članka vremenski koincidiralo s nedavnim boravkom Dragana Čovića, hrvatskog člana Predsjedništva BiH i predsjedateljem toga tijela, u SAD-u. </p>
<p>Američki je dnevnik u ožujku ove godine objavio intervju s Čovićem u kojem je ovaj navodno rekao da u BiH postoji ogranak Al Qaide, da su »muslimani« uskratili radna mjesta Hrvatima u mnogim državnim institucijama, te da su mnoge humanitarne organizacije pokriće terorističkih skupina koje, između ostalih, financiraju zemlje Srednjeg istoka. Čović je kasnije demantirao autentičnost ove izjave.</p>
<p>Avaz je objavio i odgovor visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdowna američkom listu. Ashdown tvrdi da su narodi Bosne i Hercegovine prošli su dug put prema ponovnoj uspostavi njihove zajednice vrijedne poštovanja zbog svoje otvorenosti i multikulturne tradicije. »Sve etničke zajednice širom zemlje na zakonit način zastupljene su u svim organima i na svim razinama vlasti dogovorenim u Daytonu. Svake godine bilježi se pet posto privrednog rasta«, piše Ashdown demantirajući i stav po kojem je BiH kao sintetička država osuđena na propast. »Važi li to isto i za druge sintetičke države, poput SAD-a, Velike Britanije ili Belgije. Vjerska tolerancija nije samo vrijednost i jedan od stupova na kojima počiva SAD, već i BiH«. Ashdown je zaključio kako BiH nije teroristička baza niti će to postati: »BiH nije strateška točka u borbi protiv islamskog ekspanzionizma. Ona je mala i različitostima obogaćena zemlja u Europi s demokratskim sustavom koji nastoji osigurati svoj ekonomski napredak. </p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Građani Crne Gore nezadovoljni vlašću ali joj ne vide zamjenu</p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Dosadašnjim učinkom vlade Mila Đukanovića u potpunosti je zadovoljno samo 11,1 posto anketiranih građana Crne Gore, djelomično 25,9 posto, a nezadovoljnih je čak 49,2 odsto anketiranih. Samo 27 posto građana Crne Gore podržava opoziciju u njezinom bojkotu parlamenta dok je gotovo 45 posto građana protiv, pokazuje najnovije istraživanje javnog mnijenja podgoričkog Centra za demokraciju i ljudska prava.</p>
<p>Loše raspoloženje prema rezultatima Đukanovićeve vlade ne bi bilo dovoljno za promjenu vlasti u Crnoj Gori jer bi opozicija izgubila i naredne izbore. Naime, ako bi sada bili raspisani prijevremeni parlamentarni izbori kako to traži oporba, prema rezultatima ankete za koaliciju Za europsku Crnu Goru glasovalo bi 26,2 posto, za koaliciju Zajedno za promjene 13,7, za Liberalni savez 4,4 posto, Patriotsku koaliciju Vojislava Šešelja i Momira Bulatovića 1,9 posto, neku drugu koaliciju ili stranku 3,4 posto, neoprediljeljenih sada ima 16,3 posto, a na izbore ne bi izišlo 24,9 posto ispitanika. Već drugi put u relativno kratkom razdoblju ankete daju visoki rejting među nevladinoj organizaciji Grupa za promjene koja bi dobila 9,2 posto glasova i tako mogla postati treća snaga u parlamentu. Kad bi na prijevremenim parlamentarnim izborima umjesto koalicija stranke nastupale samostalno, Đukanovićev DPS dobio bi 22,6 posto glasova, Grupa za promjene 9,2, Socijalistička narodna partija 7,8 posto, Srpska narodna stranka 5,1, Liberalni savez 4,9, a SDP 2,7 posto glasova. Neopredijeljenih bi bilo 16,1 posto, a ne bi glasovalo 23,5 posto anketiranih. Ako bi se sada održao referendum o državnom statusu Crne Gore, za samostalnost bi, prema rezultatima ankete, glasovalo 40,6 posto, protiv 37,4, dok 22 posto anketiranih o tome nema određeno mišljenje. Da su vitalni interesi Crne Gore u Ustavnoj povelji nove državne zajednice sa Srbijom zaštićeni veoma dobro vjeruje 13,8 posto anketiranih, 32,6 posto smatra da su zadovoljavajuće zaštićeni ali da je moglo i bolje, 26,3 posto crnogorske interese smatra loše zaštićenima, a 2,6 posto potpuno nezaštićenim, dok 24,7 posto o tome nema određeno mišljenje. </p>
<p>Državna zajednica Srbija i Crna Gora u vanjskoj bi se politici trebala najviše oslanjati na Europsku uniju - smatra 34,8 posto anketiranih, 11,5 vjeruje da se treba oslanjati na SAD, 6,7 na Rusiju, dok 32,4 posto smatra da se SCG ne treba oslanjati ni na koga. Protiv članstva u NATO-u izjasnilo se 43,2 posto anketiranih, a za članstvo je 29,2 posto. Za punu suradnju s Haaškim sudom i izručenje svih osoba osumnjičenih za ratne zločine izjasnilo se 37,4 posto, 43,2 posto je protiv, a 19,4 posto uzdržanih. Najbolji rejting i dalje uživa bivši predsjednik a sada premijer Milo Đukanović s prosječnom ocjenom 2,79, nezavisni analitičar Nebojša Medojević ima ocjenu 2,75, predsjednik SCG Svetozar Marović 2,68, a predsjednik Crne Gore Filip Vujanović 2,63. Slobodan Milošević je dobio visokih 2,34, a Vojislav Koštunica 2,25.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="41">
<p>Može li manjina bez legitimiteta odlučivati u ime većine</p>
<p>Na izvanrednoj skupštini Hrvatskoga liječničkog sindikata (HLS) 27. rujna, koja je zbog nedostatka kvoruma preimenovana u radni sastanak, donesena je odluka da se među liječnicima provede anketa kako bi se saznalo za koju je od predloženih opcija sindikalne borbe opredijeljena »baza«, tj. liječnici i stomatolozi. Pri tome je vrlo zanimljivo koga Glavni odbor HLS smatra svojom »bazom«.</p>
<p>Naime, u Republici Hrvatskoj u državnim i privatnim zdravstvenim ustanovama zaposleno je oko 12.000 liječnika i stomatologa, a Hrvatski liječnički sindikat ima oko 3.000 članova. Dakle, samo jedna četvrtina, tj. 3.000 od ukupno 12.000 liječnika i stomatologa, članovi su HLS.</p>
<p> Je li to samo puka slučajnost ili društveno i etički relevantna činjenica koja javnosti otkriva stvarni status, ugled, povjerenje i potporu koju HLS uživa među liječnicima i stomatolozima?</p>
<p> Ma kakav bio odgovor na to pitanje, logično se nameće i sljedeća dvojba: ima li HLS zakonsko te naročito moralno pravo slati anketne listiće liječnicima i stomatolozima koji nisu njegovi članovi? Odakle će dobiti njihove adrese i ima li zakonsko pravo na to? Može li i smije li uopće manjina od 3.000 članova Hrvatskoga liječničkog sindikata nelegitimno odlučivati u ime većine od 9.000 liječnika i stomatologa koji nisu članovi HLS?</p>
<p>Sve su to dvojbe i pitanja na koja pravodobno mogu i moraju odgovoriti samo za to mjerodavni stručnjaci: ustavni pravnici i filozofi-etičari, a možda i državni odvjetnik. O tako bitnim pitanjima za jednu profesiju ne može i ne smije odlučivati samo grupa uz to i bez legitimiteta, ma koliko ona po svojim stavovima, interesima i ciljevima bila homogena.</p>
<p>BORNA SERTIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Krajnje je vrijeme da kao umirovljenici konačno shvatimo što znači i koliko vrijedi naš glas</p>
<p>Zašto umirovljenik uporno ne želi biti to što jest -umirovljenik?</p>
<p> U lipnju 2003. godine prosječna mirovina je iznosila 42,65 posto prosječne plaće, a kod nas se isključivo govori o povećanju niskih plaća, upućuju se čak i razne prijetnje za iznudu povećanja. Istodobno u novinama naslovi: »Europski radnici u borbi za povećanje mirovina«.</p>
<p>Što se to događa? Što je tim čudnim europskim zaposlenim osobama. Kako to da ih zabrinjavaju mirovine, a ne plaće? </p>
<p>Ne, i za plaće se oni brinu, ali ne daju da od najnižih utvrđenih plaća (s kojima se može živjeti) proizlazi mirovna kao 75 posto što predlaže vlada, nego u masovnim demonstracijama traže da to i dalje ostane 85 posto.</p>
<p>Osnovno, glavno i jedino pitanje je da li se situacija kod nas može promijeniti. Čist i jasan je odgovor da se može izmijeniti odnos prosječne plaće prema prosječnoj mirovini. </p>
<p>Ali ostaje veliki problem na kojim to iznosima prosječnih plaća i prosječnih mirovina može biti ostvareno. To, ako hoće, može učiniti struka povezana s politikom. Jer one su zajedno i ovo sadašnje stanje stvorile, bez njih se to nije moglo ni dogoditi.</p>
<p>Kad govorimo o struci, često iskazujemo mišljenje da struku posjedujemo i da se ravnopravno možemo uključiti u konkurenciju u našem okruženju. Pretpostavimo li da je tako, postaje vrlo upitno stanje rezultata našega ukupnog djelovanja.</p>
<p>Međutim, neovisno o stručnosti, politiku svi zajedno, u istoj vrijednosti svakog našeg pojedinačnog glasa, sami biramo.</p>
<p>U Europi zaposleni i umirovljeni dovoljno i jasno se brinu o mirovinama i jasno znaju snagu svojega glasa na biračkom mjestu.</p>
<p>Kod nas, oni koji su postali najveća lako ranjiva skupina, umirovljenici, njih više od milijuna, s neprihvatljivo niskim prosječnim mirovinama, kao da ne žele biti umirovljenici i tako se iskazivati. Može li se stvarno živjeti od stranačkih ideologija i programa?</p>
<p>Zar zaista čovjek može govoriti da mu to što primi kao mirovinu ne omogućava život i ponovo svoj glas davati onima koji su do toga doveli i koji i dalje smanjuju postotak udjela mirovine u plaći. </p>
<p>Krajnje je vrijeme da kao umirovljenici konačno shvatimo što znači i što vrijedi naš glas, pa da nakon višekratnih stranačkih izbora ovaj put probamo svoj glas dati svojoj umirovljeničkoj listi. Ako i nakon toga ne dođe do otklanjanja najveće nepravde, onda će onaj grafit što sam ga neki dan vidio biti potvrđen. (»Umirovljenici, Hrvatska vas treba - mrtve«). </p>
<p>Najviše razloga da se na biračkom mjestu pridruže umirovljenicima imaju oni što će u mirovinu za sljedećih pet do sedam godina. Njima se najcrnije piše.</p>
<p>NIKOLA VICKOVIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Pokušajmo se dogovoriti sa susjedima i pronaći kompromisno rješenje prihvatljivo za sve</p>
<p>Iako je opće poznato i potvrđeno s brojnih strana da Hrvatska ima legitimno pravo po međunarodnom pomorskom pravu proglasiti svoj gospodarski pojas na Jadranu, ta stvar se oteže u nedogled, uglavnom zbog protivljenja Slovenije i naše neodlučnosti. Sad su se u to umiješali i Italija i Bruxelles, pa nam »žestoko« savjetuju da budemo u toj stvari vrlo oprezni, ili, jednostavnije rečeno, da to ne činimo dok se ne dogovorimo sa susjedima.</p>
<p>Imam osjećaj da su i naši stručnjaci i političari u velikoj dilemi i nedoumici što bi bilo najbolje da učinimo. Mislim da bi ipak bilo najbolje pokušati se dogovoriti sa Slovencima i pronaći obostrano prihvatljivo rješenje, ako ništa drugo, a ono zato da nas međunarodna zajednica ne optuži za beskompromisnost i inzistiranje na svojim stajalištima.</p>
<p>Iako nisam stručnjak za ta pitanja, želio bih iznijeti nekoliko misli i prijedloga o mogućem kompromisu.</p>
<p> Ako se Slovenci boje da oni u našem gospodarskom pojasu ne bi mogli ribariti, mi im možemo ponuditi da se u jednom određenom području našega pojasa mogu baviti ribolovom, no bilo bi pravedno da nam za tu ribolovnu koncesiju i plate, jer love u našem pojasu. Novčana naknada za koncesiju može biti u fiksnom iznosu ili razmjerno ulovljenoj ribi, već prema dogovoru.</p>
<p>Žele li Slovenci istraživati morsko dno i podmorje u potrazi za plinom ili čak naftom, mi im možemo dopustiti da to u dogovorenom dijelu našeg pojasa čine, ali uz uvjet da određeni dio (polovica?) nađene »robe« pripada nama.</p>
<p>Inzistiraju li Slovenci da iz svoga teritorijalnog mora imaju neposredan pristup do otvorenoga mora, pa i to bi se moglo dogovorno riješiti, samo bi za to trebao i pristanak Italije. Naš i talijanski pojas ne moraju se dodirivati, nego između njih može ostati jedan koridor širok nekoliko kilometara. To bi bilo otvoreno more, od Otranta do Pirana.</p>
<p>Također bi se morali dogovoriti, poželjno i s Talijanima, o ekološkom održavanju Jadrana. To u prvom redu znači kontrola zagađivanja mora raznoraznim otpadom, balastnim vodama iz tankera, suzbijanje »cvjetanja mora«, zabrana plovidbe Jadranom tankerima bez dvostruke oplate, i sl. No to znači i sudjelovanje u čišćenju mora i saniranju posljedica ako se ipak dogodi, primjerice, kakva manja ili veća katastrofa, poput one s tankerom »Prestige«, koji je onečistio more i obale Španjolske stotinama tona svoje nafte. </p>
<p>Sva ta briga za ekologiju Jadrana može skupo stajati, i sve tri strane moraju biti spremne da u tome tehnički i financijski sudjeluju.</p>
<p>NEBODAR ŠKARICA Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Kupci u »»Pevecu« - oprez!</p>
<p>Kupovina u »Pevecu« može biti vrlo neugodno iskustvo. U želji za što većim prodajnim prostorom dio ispred prodajnog centra na Žitnjaku oduzet je od parkirališta za kupce i stavljen u funkciju prodaje. Kod te prenamjene o sigurnosti kupaca nitko nije razmišljao. Na odjelu plastike tako se našao rubnjak bez ikakvih oznaka, nevidljiv i vrlo opasan. Ne vidjevši ga, preko njega sam pala, ozlijedila gležanj i nadlakticu.</p>
<p>U Klinici za traumatologiju pružena mi je pomoć, a u »Pevecu« knjiga žalbe. Poučena svojim iskustvom, poručujem svim kupcima u »Pevecu« - oprez!</p>
<p>ANA IVANDIĆ Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="45">
<p>Izgubio ravnotežu i pao pod traktor</p>
<p>JAGODNJAK, 4. listopada</p>
<p> - Rade Č. (79) iz baranjskog mjesta Jagodnjak zadobio je teške tjelesne ozljede nakon što je u petak oko 12 sati pao pod kotače svoga traktora. Naime, on je u svome dvorištu zaustavio traktor u namjeri da nadolije goriva. No, nije ga ugasio, a kada se popeo na prednji kotač, </p>
<p> Izgubivši ravnotežu, Rade je s kotača pao na tlo ispred traktora koji mu je potom prešao preko grudnog koša. Teško ozlijeđeni Rade prevezen je u osječku bolnicu gdje je zadržan na liječenju. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Mladića tijekom svađe ranio nožem u prsa</p>
<p>ČAKOVEC, 4. listopada</p>
<p> - U obiteljskoj kući u Cirkovljanu kod Preloga došlo je do svađe, a potom i do fizičkog sukoba između pedesetčetverogodišnjeg Lovre P. i dvadesetogodišnjeg Davora P. Lovro P. tom je prilikom uzeo kuhinjski nož i ranio Davora P. u prsa, teško ga ozlijedivši. Mladić je prevezen u čakovečku bolnicu, a kriminalistička obrada se nastavlja. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Starac poginuo u požaru</p>
<p>VRBANJA, 4. listopada</p>
<p> - U požaru koji je noću od petka na subotu planuo u obiteljskoj kući na kućnom broju 94 u Kozarčevoj ulici u Vrbanji, jedna je osoba poginula, no njezin identitet još nije utvrđen. No, pretpostavlja se kako je riječ o vlasniku kuće Mati Č. (89), koji je živio sam.</p>
<p> Prema policijskom priopćenju, vatra je planula oko 5 sati, te se ubrzo proširila po cijeloj kući koja je u potpunosti izgorjela. Požar su oko 6 sati lokalizirali pripadnici DVD-a Vrbanja i Drenovci. Tijelo izgorenog čovjeka prevezeno je u vinkovačku Opću bolnicu gdje će se izvršiti identifikacija. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Jedna je osoba poginula, a dvije su ozlijeđene u eksploziji ručne bombe </p>
<p>OSIJEK, 4. listopada</p>
<p> - Jedna je osoba poginula, a dvije su ozlijeđene u eksploziji ručne bombe koja se dogodila u petak oko 23,50 sati u Dubrovačkoj ulici u osječkom prigradskom naselju Višnjevac. </p>
<p>Prema policijskom priopćenju, bombu je, iz zasad još neutvrđenih razloga, aktivirao Dražen Burijan (37) iz Višnjevca koji je na mjestu poginuo. U eksploziji bombe teško je ozlijeđen Dario M. (29) iz Osijeka, dok je lakše ozljede zadobio Petar P. (33) iz Osijeka i oni se nalaze na liječenju u Kliničkoj bolnici Osijek. </p>
<p>Kako je priopćila PU osječko-baranjska na mjestu događaja pronađena je i jedna automatska puška, no okolnosti koje su dovele do ovoga događaja još se ne znaju jer se čeka saslušanje ozlijeđenih Daria M. i Petra P. </p>
<p>Prema pričama Višnjevčana, Burijan, koji je inače bio u vojnoj mirovini, kobne je večeri bio u kafiću »Rafaelo« gdje je navodno došao u sukob s Dariom M. i Petrom P. No, kako je došlo do aktiviranja bombe i tko je od njih posjedovao bombu i automatsku pušku, još se treba utvrditi. Očevid je na mjestu događaja obavio istražni sudac osječkog Županijskog suda Ilija Bernatović uz asistenciju djelatnika PU osječko-baranjske. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="49">
<p>Od lipnja 2004. do Splita u osam novih nagibnih vlakova </p>
<p>Putovanje između dvaju najvećih hrvatskih gradova - Zagreba i Splita - skratit će se na manje od pet sati jer nagibni vlakovi postižu brzinu do 160 km/h. Nabava suvremenih nagibnih vlakova omogućit će Hrvatskim željeznicama da se ravnopravno natječu s cestovnom i zračnom konkurencijom</p>
<p>Revitalizacija je pojam koji se danas često može čuti u Hrvatskim željeznicama. Da se ne radi samo o riječima, već o konkretnim pripremama uz koje bi željeznica trebala postati ozbiljnim konkurentom ostalim oblicima prijevoza, svjedoče podaci o ulaganjima. U teretnom prometu u svome petogodišnjem planu HŽ planira nabaviti 1497 novih teretnih vagona i rekonstruirati 255 postojećih, u što se planira uložiti oko 940 milijuna kuna. </p>
<p>U pripremi je i izrada suvremenoga niskopodnog vagona (Ro-La) za prijevoz kamiona koji bi u prometu trebali biti u prvoj polovici 2005. godine. Kamioni bi se utovarivali na utovarnim rampama koje će se izgraditi na terminalima u Spačvi, Rijeci, Splitu, Zagrebu i Koprivnici. Njihovim uvođenjem u promet trebale bi se rasteretiti cestovne prometnice u Hrvatskoj. U svijetu to običavaju već odavno, a najveće prednosti vidljive su u manjemu onečišćavanju okoliša, ali nedvojbeno i u većoj prometnoj sigurnosti.</p>
<p>U putničkom prometu novosti stižu iz zemlje, ali i iz inozemstva. Potkraj srpnja ove godine HŽ su predstavile svoj proizvod, najnoviji i najsuvremeniji putnički vagon 1. razreda serije Aeelt (At) izgrađen u TŽV-u Gredelj. Već na prvi pogled, izvana i iznutra, uočljiv je iz temelja nov, futuristički dizajn. Za razliku od dosadašnje sivo-plave vanjštine, novi je vagon obojen sivo-bijelo, s crvenom »trakom« po sredini. Osim puke razlike u boji, i unutrašnjost vagona donosi velike novosti. Nema posebnih odjeljaka na kakve smo navikli do sada, već su sjedala smještena pored prozora u dva reda. S jedne strane sjedala su u paru, a s druge strane jesu jednosjedi. </p>
<p>Prostor za pušače staklenom je pregradom odijeljen od prostora za nepušače. Vagon je posve klimatiziran, a putnicima su na raspolaganju prikladni stolići i strujne priključci za uključivanje prijenosnih računala. Unutrašnjošću dominira nijansa ultramarin-plave boje. Osmislili su je talijanski dizajneri, a estetsko-funkcionalne standarde odredili su stručnjaci Hrvatskih željeznica. Vagon sa svim svojim mogućnostima u potpunosti udovoljava međunarodnim propisima i predviđen je za najveću <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> od 160 km/h. </p>
<p> Druga novost dolazi iz inozemstva. Ugovorima s kanadsko-njemačkom tvrtkom Bombardier Transportation i s bankom Westdeutsche Landes Bank potpisanima 22. srpnja 2003. Hrvatske željeznice kupuju osam novih nagibnih vlakova. Oni će od sredine lipnja sljedeće godine voziti na relaciji Zagreb - Split - Zagreb. Riječ je o prvoj većoj modernizaciji otkako je prije tridesetak godina nabavljeno dvanaest motornih vlakova, tzv. »francuza«.</p>
<p>Putovanje između dvaju najvećih hrvatskih gradova skratit će se na manje od pet sati jer nagibni vlakovi postižu brzinu do 160 km/h. Zbog toga će u dnevnoj vožnji oni zamijeniti sadašnje konvencionalne kompozicije vučene teškim lokomotivama, te će se također umjesto jedinoga dnevnog vlaka, Marjana, uvesti četiri dnevna vlaka s polascima iz Zagreba i Splita u prosjeku svaka četiri sata. </p>
<p>Bombardierov nagibni vlak ima 134 mjesta za sjedenje, od čega je četvrtina predviđena za putnike 1. razreda, a ostatak za putnike 2. razreda. Putnici će imati vrhunsku udobnost. U vlaku će se posluživati hrana i to, kao u zrakoplovima, kod sjedala. Tako putnici neće više morati šetati do vagon-restorana kao do sada, nego će im se hrana donositi, a ta će usluga biti uračunana u cijenu prijevozne karte. Ovi vlakovi udovoljavaju najsuvremenijim svjetskim standardima zaštite okoliša jer ih vuku dizelski motori koji troše manje energije i koji emitiraju manje štetnih tvari u okoliš.</p>
<p>Nabava suvremenih nagibnih vlakova omogućit će Hrvatskim željeznicama da se ravnopravno natječu s cestovnom i zračnom konkurencijom. Uzme li se u obzir vrijeme putovanja od gradskoga središta do zrakoplovnih luka, te trajanje svih procedura prije ulaska u zrakoplov, putovanje vlakom moglo bi se pokazati bržim.</p>
<p>Da bi se ove najave mogle ostvariti, najvažniji poslovi koji upravo traju su kapitalni remonti na pojedinim dionicama pruga. Najveće radilište otvoreno je na pruzi Oštarije - Knin - Split. </p>
<p>U nizinskom dijelu Like, od kolodvora Perušić do kolodvora Gračac, pruga se rekonstruira u duljini od oko 60 km, a kako bi bila prikladna za brzine do 160 km/h, mjestimice će biti izgrađene potpuno nove dionice. Cijela pruga Oštarije - Knin - Split bit će elektrificirana do 2008. </p>
<p>Do lipnja 2006. na cijeloj dionici od Oštarija do Splita bit će ugrađeno daljinsko upravljanje prometom iz Knina. Svi ti radovi omogućit će brzine vlakova od 65 do 160 km na sat, što zavisi o zahtjevnosti pojedinih dionica. Rezultat obnove bit će osjetno skraćivanje vremena putovanja na relaciji Zagreb - Split nagibnim vlakom ispod 5 sati. </p>
<p>M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Država nadoknadila petinu šteta od suše na poljoprivrednim usjevima</p>
<p>Nadoknada zbog elementarnih nepogoda dijelit će se na 19 od ukupno 21 županije (popisu prvotno obilježenih 16 županija pogođenih katastrofalnom sušom Vlada je nedavno dodala još tri: Dubrovačko-neretvansku, Ličko-senjsku i Splitsko-dalmatinsku). Jedine dvije županije koje nisu zatražile pomoć zbog suše su Grad Zagreb i Primorsko-goranska županija</p>
<p>Državnom povjerenstvu za procjenu šteta od elementarnih nepogoda u poljoprivredi županije su do 19. rujna prijavile štete u iznosu većem od 2,4 milijarde kuna dok potvrđena (verificirana) vrijednost štete u poljoprivredi iznosi nešto više od dvije milijarde kuna.</p>
<p>Najveći prijavljeni iznos štete u poljoprivredi prijavila je Osječko-baranjska županija - 505,4 milijune kuna, Dubrovačko-neretvanska 318,3 milijuna kuna, Virovitičko-podravska 238,6 milijuna kuna, Vukovarsko-srijemska 218,2 milijuna kuna, Istarska županija 138,2 milijuna kuna itd.</p>
<p>Županije su prijavile štete od elementarnih nepogoda u iznosu koliko otprilike iznosi godišnji proračun Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Dakle, »viša sila«, u prvom redu suša, ali i mraz i tuča, ubrali su poticaje, nadoknade, subvencije u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu.</p>
<p>Država je, pak, pokušala ublažiti posljedice katastrofalne suše sa 400 milijuna kuna pomoći. Osječko-baranjska županija dobila je 91,8 milijuna kuna, Virovitičko-podravska županija 44,1 milijuna kuna, Vukovarsko-srijemska 43 milijuna kuna, Varaždinska 22,8 milijuna kuna, Istarska 22,4 milijuna kuna itd.</p>
<p>Međutim, ionako mali iznos sredstava dijelit će se na 19 od ukupno 21 županije jer jedine dvije županije koje nisu zatražile pomoć zbog suše su Grad Zagreb i Primorsko-goranska županija. Istina, bilo je zahtjeva da se i u Primorsko-goranskoj županiji proglasi elementarna nepogoda suša na vinogradima.</p>
<p> Popisu 16 županija pogođenih katastrofalnom sušom Vlada je nedavno dodala još tri: Dubrovačko-neretvansku, Ličko-senjsku i Splitsko-dalmatinsku. Županije, su ukupno prijavile oko 2,4 milijarde kuna štete, a obradom tih prijava taj je iznos smanjen na dvije milijarde. To znači da će država nadoknaditi petinu prijavljene štete dok se nekad taj iznos iskazivao u promilima.</p>
<p> Državnim sredstvima neke će županije dodati i sredstva koje su same izdvojile u tu svrhu. Izlaz je u edukaciji i informiranju obiteljskih gospodarstava o prednostima osiguranja poljoprivrednih usjeva. Osiguranje je, naime, jedina prava zaštita od elementarnih nepogoda poput suše koja je ove godine pogodila Hrvatsku.</p>
<p>No, zabrinjava da brojne osiguravajuće kuće u Hrvatskoj jedino ne žele osiguravati štete od suše jer je navodno istima teško ući u trag. Ovako su poljoprivrednici najčešće prepušteni sami sebi, odnosno »pogledu u nebo«. </p>
<p>Ali nema poljoprivredne kulture koju ove godine nije pogodila katastrofalna suša, tek se sa jesenskom sjetvom pokazala stvarna šteta od suše. Neizravne štete u poljoprivredi mogle bi biti puno veće jer suša nije poštedjela ni stočare kojima su uništeni pašnjaci i livade, pa već moraju hraniti stoku hranom koju su teškom mukom spremili za zimu. </p>
<p>S druge strane, suncokret je od svih kultura proljetos zasijanih najbolje podnio sušu. Prinosi su oko četiri tone po hektaru, a očekuje se i visoka uljnost od 44 posto. No, posljednja kiša i one koje će eventualno pasti, mogu samo pogoršati situaciju kod šećerne repe, jer bi zbog kiše repa mogla ponovno ući u retrovegetaciju te početi stvarati lišće na račun šećera iz korijena. </p>
<p>Biljke su doživjele tzv. temperaturni šok. Maksimalne vrijednosti temperature zraka u istočnim i u zapadnim dijelovima Hrvatske bile su ljetos više od 35 stupnjeva Celzija. A srednje dnevne relativne vrijednosti vlage u zraku nisu prelazile 80 posto pa nije ni bilo povoljnih uvjeta za razvoj usjeva. Vrlo visoke temperature zraka i pomanjkanje vlage u tlu najviše su naštetile kukuruzu i krumpiru, ali je i urod ostalog povrća osjetno podbacio. </p>
<p>Dugogodišnji nasadi s dubljim korjenovim sustavom također su pogođeni sušom, pa su tako pogođene i bjelogorične šume. Osim toga, ratarske kulture su još u kolovozu izgledale ovako kako obično izgledaju tek polovicom rujna. Ranije je počela berba grožđa, a plodovi jabuka i šljiva počeli su zbog suše opadati.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="51">
<p>Šimonović: Moramo poručiti Uniji da štitimo nacionalne interese, ali da nismo autisti </p>
<p>»Hrvatska odluka nije usmjerena protiv interesa slovenskih ribara. Spremni smo odmah pokrenuti razgovore o granici sa Slovenijom i o izlovu ribe«, kaže zamjenik ministra vanjskih poslova Ivan Šimonović, najavljujući da će Račan uskoro poslati pismo Ropu. Tonči Tadić (HSP): Hrvatska dobila samo igru riječi koju će teško braniti na međunarodnom planu. Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader optužuje Račana i Tomčića da naciju »vuku za nos« </p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Nakon što je u petak, poslije preduge i naporne, a i izrežirane saborske rasprave, Hrvatska prihvatila odluku o proširenju jurisdikcije na Jadranu, uslijedilo je - za mnoge očekivano - prvo negativno reagiranje iz Slovenije.</p>
<p> Zamjenik ministra vanjskih poslova Ivan Šimonović izjavio je u subotu za Vjesnik kako saborska odluka o zaštićenoj ribolovnoj-ekološkoj zoni nosi u sebi poruku Europskoj uniji da Hrvatska shvaća da nije sama na svijetu te da je spremna, u dogovoru sa susjedima, usuglasiti mjere radi zaštite Jadrana. </p>
<p>»Zauzimamo se da se riješi pitanje granica ako ne izravnim dogovorom, onda međunarodnom arbitražom«, kaže Šimonović odgovarajući na slovensku prosvjednu notu. </p>
<p> »Hrvatska odluka nije usmjerena protiv interesa slovenskih ribara. Spremni smo odmah pokrenuti razgovore o rješavanju graničnih pitanja između Slovenije i Hrvatske, kao i o izlovu ribe«, naglasio je Šimonović najavljujući da će vrlo skoro hrvatski premijer Ivica Račan poslati pismo slovenskom premijeru Antonu Ropu. </p>
<p>Zamjenik ministra ocijenio je da je još nepoznanica s čime će se Hrvatska, nakon donesene odluke, suočiti u Bruxellesu još nepoznanica, no naglašava kako je »varijanta koju je Sabor prihvatio, a predložila Vlada, prihvatljivija od proglašenja isključivog gospodarskog pojasa«. </p>
<p>Ističe kako je vrlo važno da Hrvatska pošalje poruku Uniji da smo zaštitili nacionalne interese, ali da nismo »autisti« i da ćemo razgovarati sa svim zainteresiranima - Slovenijom, Italijom i Bruxellesom, svjesni kako je potrebno da se ta odluka usuglasi s drugim državama na Jadranu. </p>
<p>Oporba i dalje smatra kako je Hrvatska propustila priliku proglasiti isključivi gospodarski pojas, te da je u Saboru izglasan »surogat« nečega što nitko ne razumije. </p>
<p>Tonči Tadić, zastupnik HSP-a, stranke čiji prijedlog da se na Jadranu proglasi isključivi gospodarski pojas nije dobio potrebnu većinu, naglašava kako rasprava i sve zakulisne igre što su se odvijale u parlamentu pokazuju kako je »HSS podignuo najprizemniju trgovinu na razinu visoke politike«. Smatra i da će Hrvatska pred Unijom teško braniti odluku o zaštićenoj ekološko-ribolovnoj zoni.</p>
<p>»Hrvatska je, umjesto gospodarskog pojasa, dobila igru riječi koju će teško biti obraniti na međunarodnom planu, a to će imati iste one 'teške posljedice' koje bi bile da smo proglasili gospodarski pojas«, ističe Tadić. </p>
<p>S njim se slaže i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader, koji se pita u čemu je razlika između gospodarskoga pojasa i ekološko-ribolovne zone. »Zamjenik ministra vanjskih poslova ne može tvrditi da su gospodarski pojas i ekološko-ribolovna zona jedno te isto. Zašto onda nismo proglasili gospodarski pojas?«, rekao je Sanader na HDZ-ovu skupu u trećoj izbornoj jedinici u Ivancu, optužujući premijera i predsjednika SDP-a Ivicu Račana, te predsjednika Sabora i HSS-a Zlatka Tomčića da naciju »vuku za nos«.</p>
<p> Prema Sanaderovim riječima, ova je vlada zahvaljujući SDP-u i HSS-u još jednom pokazala da se ne snalazi u međunarodnim odnosima. Odmah nakon što je završila rasprava, predsjednik HDZ-a izjavio je kako je prihvaćena odluka »blamaža koja Hrvatskoj nije trebala«, a da istodobno nacionalni interesi nisu zaštićeni.</p>
<p>Argumenti sukobljenih strana, i nakon što je proglašena zaštićena ekološko-ribolovna zone na Jadranu, ostali su isti.</p>
<p> Predsjednik Kluba SDP-a i potpredsjednik Sabora Mato Arlović tvrdi da je tu odluku lakše braniti pred Bruxellesom jer bi Hrvatska, da je proglasila isključivi gospodarski pojas, »odstupila od pravila ponašanja u EU gdje se sve odluke pokušavaju dogovoriti i po mogućnosti donijeti konsenzusom«. Uz to, zaboravlja se da Hrvatska već ostvaruje dio sadržaja gospodarskog pojasa u sklopu primjene epikontinentalnog pojasa, odnosno iskorištavanja morskoga dna koje je s Italijom po crti sredine Jadrana podijeljeno još 1968., što je Hrvatska preuzela kao pravna sljednica bivše SFRJ. </p>
<p>Arlović dodaje kako je prednost izglasane odluke u odnosu na isključivi gospodarski pojas u tome što već postoji presedan. Naime, slične odluke donijele su članice Europske unije Španjolska i Francuska.</p>
<p>»Pozivajući se na presedan, Hrvatska će lakše objasniti zašto je povukla taj potez. Zapravo, Hrvatska nije ništa napravila što već nisu napravile članice Unije«, rekao je Arlović. Kaže i da se proglašenje zaštićene zone u Jadranu , kad se uzme u obzir stanje ribljeg fonda i ekološka zaštita, pokazalo neminovnim.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Od Zagreba do Splita za manje od pet sati</p>
<p>Vlak broj 741 krenuo je ove subote s Glavnog kolodvora u Zagrebu na put prema Vinkovcima. No, zbog proslave 125 godina postojanja pruge Dalj-Vinkovci-Slavonski Brod on je bio pomalo svečanijeg ruha</p>
<p>ZAGREB/VINKOVCI, 4. listopada</p>
<p> - Vlak broj 741 krenuo je ove subote s Glavnog kolodvora u Zagrebu na put prema Vinkovcima. No, zbog proslave 125 godina postojanja pruge Dalj-Vinkovci-Slavonski Brod on je bio pomalo svečanijeg ruha. Uz četiri putnička vagona pridodano mu je i sedam obnovljenih vagona tek svježe izašlih iz Tvornice željezničkih vozila »Gredelj«.</p>
<p>Među brojnim uzvanicima koji su putovali na središnju proslavu ove obljetnice u Vinkovcima, bio je i Slavko Linić, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskih željeznica, te Mato Arlović, potpredsjednik Sabora Republike Hrvatske. Društvo su im činile njihove supruge, a pridružili su se i humanoj akciji za pomoć brojnoj obitelji oboljelog željezničara Ante Spajića iz Beravaca gdje su kupili spomen karte po cijeni od 20 kuna i na taj način pomogli toj obitelji. </p>
<p>»Naša je odgovornost učiniti HŽ čeličnim krvotokom Hrvatske, a to su ujedno i čelične arterije naše zemlje. Oni će joj dati život, a to znači da će se brinuti o njenom razvoju jer uz prijevoz robe i putnika riješit će i problem 'Đure Đakovića', te osigurati i 'Končaru' da postane najveća tvrtka u cijeloj regiji«, rekao je Linić okupljenima na vinkovačkom kolodvoru nakon što je otkrivena obnovljena spomen-lokomotiva HDŽ/JŽ 51-133. Također je otkriven i spomenik poginulim braniteljima-željezničarima iz Vinkovaca. Riječ je o njih 43, dok se devetorica još uvijek smatraju nestalima. </p>
<p>Marijan Drempetić, predsjednik Uprave HŽ-a najavio je da će njegova tvrtka biti spremna kada se 2005. godine liberalizira ovo tržište, do kada će se rekonstruirati i modernizirati 120 putničkih vagona. Drempetić je također najavio da će se 15. lipnja 2004. od Zagreba do Splita, s novim nagibnim vlakovima, voziti manje od pet sati. Nabavit će se i novi dizel motorni, kao i elektromotorni vlakovi, a time će se u mnogome smanjiti i troškovi, što smanjuje i subvencije za neke lokalne linije. Nadalje, izgradit će se više od 1300 teretnih vagona kao i 50 vagona za prijam kamiona čime se stvara i referenca za izlaz izvan granica RH, a pri kraju je i remont pruge Ivankovo-Vinkovci. Završen je remont dijela podravske magistrale između Dugog Sela i Križevaca, a počinje i gradnja drugog kolosijeka najopterećenije dionice između Dugog Sela i Križevaca, najavio je, između ostalog, Drempetić. </p>
<p>Uz zvukove Thompsona i Škore putnike vlaka 741 oduševio je nov izgled vagona, rad arhitektice Helene Alfirević-Arbutin, a putovanje je bila i prigoda prezentiranja cateringa, nove usluge Željezničkog ugostiteljstva, jedne od sedam tvrtki kćeri HŽ-a koja izvan željeznice danas posluje s više od 90 posto kapaciteta. </p>
<p>Kondukter Pavo Zubak, kao i studentica Ivana Rajković, oduševljeni su prostornošću, komoditetom kao i ugodnim stolicama. No, pitanje je, pak, gdje odložiti čašu ili šalicu, budući da držača za njih nema. </p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Proslava 125. obljetnice Hrvatskih željeznica </p>
<p>ZAGREB/VINKOVCI, 4. listopada</p>
<p> - Ove godine Dan Hrvatskih željeznica prolazi u znaku obilježavanja 125. obljetnice pruge Dalj - Vinkovci - Slavonski Brod. Bogat program započeo je još u četvrtak, 2. listopada, u Hrvatskoj gospodarskoj komori, certifikacijom ISO 9001 za HŽ-ovu tvrtku PRO-REG Proizvodnja i regeneracija d.o.o. Proslava je nastavljena u petak, 3. listopada, u HNK u Zagrebu izvedbom opere Jakova Gotovca »Ero s onoga svijeta« i predstavljanjem korporacijskog filma. Središnja ovogodišnja proslava održana je u subotu, 4. listopada u Vinkovcima, kamo je mnoge goste iz Zagreba prevezao vlak u čijem su sastavu bili novi vagoni prvog razreda bez odjeljaka, proizvedeni u TŽV Gredelj. Na obnovljenom kolodvoru u Vinkovcima otvorena je povijesna izložba i izložba maraka, te promovirana brošura o povijesti pruge Dalj -Vinkovci - Slavonski Brod. Otkrivena je spomen-lokomotiva izgrađena 1942. godine, kao i spomen obilježje željezničarima braniteljima poginulim u Domovinskom ratu. U Domovinskom ratu poginula su 193 željezničara, ranjeno ih je oko 500, a 20 se smatra nestalima. Među poginulim željezničarima 43 su iz Vinkovaca, 17 iz Slavonskog Broda, te isto toliko iz Osijeka, a među nestalima devetorica su iz Vinkovaca i trojica iz Osijeka. </p>
<p>M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Sanader: Vlast još može prebaciti izbore na proljeće </p>
<p>IVANEC 4. listopada</p>
<p> - » HDZ je danas mnogo jači i bolji, poruku 3. siječnja shvatili smo i imamo dobar program. U njemu će najveći naglasak biti na velikim problemima koji muče Hrvatsku, a to su nezaposlenost, vanjski dug, korupcija, neefikasno sudstvo, pesizmiram i malodušje koji se šire«, izjavio je Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a, na stranačkom saboru u 3. izbornoj jedinici u subotu u Ivancu. HDZ traži da se odredi datum izbora, a onda će govoriti o kandidatima. Sanader je rekao i da »aktualna vlast još može prebaciti izbore na proljeće«. Komentirao je i proglašenje ribolovno- ekološkog pojasa u petak u Hrvatskom saboru: »HDZ je jasno rekao da je za proglešenje gospodarskog pojasa, no taj prijedlog nije prošao, već nekakav bućkuriš prijedloga SDP-a i HSS-a«. </p>
<p>K. Gumbas</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>HNS u izbore sa šest programa</p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Središnji odbor HNS-a u subotu je u hotelu Internacional završio konzultacije oko izbornih lista, te dogovorio tehničke pripreme za predizbornu kampanju. Kako je u izjavi Vjesniku potvrdio glasnogovornik stranke Boris Blažeković, stranka Vesne Pusić izborne će liste javnosti objaviti najkasnije u roku od deset dana. Slaganje imena također doznajemo, proteklo je bez većih problema. S obzirom na to da se u javnosti često čuju prigovori poput onih da niti jedna stranka još nije izašla pred građane s programima, kritike je dobio stranački glasnogovornik Boris Blažeković. Naime, HNS je stranka koja se već dvije godine programski priprema za izbore, a danas ima šest programa s kojima kani u predizbornu utrku. Stoga je vodstvo HNS-a zamjerilo Blažekoviću da nije dovoljno narodnjačke programe isticao u javnosti pa će se u slijedećem razdoblju jače angažirati na promociji HNS-ovih projekata. Podsjetimo, šest programa HNS-a su: S HNS-om u Europu; U društvo znanja s HNS-om; Brže, bolje pravosuđe; Od hrvatskog polja do europskog stola s HNS-om; Do gospodarskog uzleta s HNS-om i Nova javna uprava. </p>
<p>M. R.</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Podignut spomenik žrtvama komunističke diktature 1945.-1946.</p>
<p>OSIJEK, 4. listopada</p>
<p> - »Postojanje valpovačkog logora i žrtava jedna je od tamnijih mrlja u hrvatskoj povijesti«, rekao je Tomislav Ivić, gradonačelnik Valpova, koji je u subotu uz predsjednika Njemačke narodnosne zajednice - Zemaljske udruge Podunavskih Švaba iz Osijeka Nikole Maka, otkrio spomenik nevinim žrtvama genocida stradalim u vremenu od 1945. do 1946. Za podizanje spomenika zaslužni su članovi spomenute udruge i Svjetski savez podunavskih Švaba iz Sindelfingena, a vrijedan je 20.000 eura. Otkrivanju spomenika nazočilo je nekoliko stotina preživjelih logoraša i njihovih potomaka, te predstavnika njemačke i austrijske nacionalne manjine iz cijele Hrvatske.</p>
<p> Naglasivši kako je logor u Valpovu mjesto na kojem su stradale žrtve komunističke diktature, za koje do danas nitko nije odgovarao, Ivić je zaključio kako stoga ne može uputiti ispriku u ime Valpova i Valpovčana, jer oni nisu odgovorni za postojanje ovog logora. »Pravi su Valpovčani pomagali logorašima donoseći im hranu, te u njihovo i osobno ime mogu izraziti žalost i suosjećanje za patnje koje su ljudi u logoru proživjeli«, dodao je. Na kraju je ustvrdio kako postojanje logora svjedoči o patnjama jednog suludog vremena, što ujedno predstavlja i trajnu opomenu da se ovakvi primjeri više ne ponove. Podsjetimo, žrtve koje su stradale u Radnom logoru za Nijemce u Valpovu bili su mahom starci, žene i djeca.</p>
<p> Spomenik je izradio bečki arhitekt Helmut Frisch, a nakon valpovačkog uskoro će uslijediti podizanje još dva spomenika na mjestima sličnih logora na području Vojvodine. Kroz radni logor u Valpovu koji je obuhvaćao područje od Iloka do Virovitice prošlo je 3000 Nijemaca i Austrijanaca, te ih je od bolesti i gladi stradalo oko 1500. Čak 70 posto su bili Osječani, dok je drugi Radni logor je bio smješten na području Krndije. Danas u Hrvatskoj živi oko 3300 deklariranih Nijemaca i Austrijanaca, a prije Drugog svjetskog rata ih je bilo 155.000. Molitvu za stradale logoraše predvodio je biskup đakovački i srijemski msgr. dr. Marin Srakić. </p>
<p>Snježana Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Satelitska konferencija o modernoj dijagnostici srca</p>
<p>ZAGREB, 4. listopada </p>
<p> - U Edukacijskom centru Medicinskog fakulteta i KBC Zagreb u subotu je održana jedinstvena video-telekonferencija o modernoj kardiološkoj dijagnostici i to kao satelitski prijenos iz SAD-a. Temeljni program prenošen je izravno iz Medicinskog fakulteta Sveučilišta Duke, a u predavanjima su sudjelovali vrhunski kardiolozi i drugi specijalisti iz više američkih i europskih sveučilišta i medicinskih ustanova. Glavna tema bila je važnost novih metoda u slikovnom prikazu srca za procjenu bolesti, odnosno rendgen, magnetska rezonancija, CT, ultrazvuk i drugo. Neka od pitanja za raspravu bila su i kako izbjeći ponavljanje testiranja koje povisuju troškove, kada uvesti spomenute metode u kliničku praksu, itd.</p>
<p>Ovakav način prezentacije i povezivanja omogućuje neslućene mogućnosti telemedicine i pristup vrhunskoj edukaciji, rekao je prof. dr. Davor Miličić, predsjednik Hrvatskog kardiološkog društva koje je, s Klinikom za bolesti srca i krvnih žila Medicinskog fakulteta KBC Zagreb, te tvrtkom World Care Middle Europe d.o.o., i organiziralo telekonferenciju. Prof. dr. Boris Labar, dekan Medicinskog fakulteta, smatra to vidom globalizacije u edukaciji i najavljuje da će se na isti način predavanja moći pratiti i u dvorani Čačković na Šalati.</p>
<p>Zanimljivo je da je telekonferenciju jedino Hrvatska uživo prenosila (tehnički ju je osigurao »Philips«), a aktivno preko interneta u njoj su mogli sudjelovati i naši stručnjaci i studenti. </p>
<p>B. L.</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Započelo je dvodnevno promatranje ptica u Kopačkom ritu</p>
<p>BILJE, 4. listopada</p>
<p> - U Europi se već jedanaestu godinu za redom organizira Europsko promatranje ptica - (European Bird Watch) - koje je utemeljio »BirdLife International«, globalni savez organizacija. Isti se bavi zaštitom ptica i prirode u više od 100 zemalja iz cijelog svijeta. Tako je u subotu započelo dvodnevno održavanje ovog festivala koji organizira Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode u suradnji s javnom ustanovom »Park prirode Kopački rit«. Uz stručno vodstvo organiziran je izlet za ljubitelje ptica u subotu, a zainteresirani su se okupili kod restorana »Kormoran«. Inače, cilj festivala je promatranje ptica, te izlaska velikog broja zainteresiranih koji trebaju zabilježiti što više različitih vrsta pernatih ljepotana. Ovako zabilježeni popisi vrsta šalju se nacionalnim koordinatorima koji ih zbrajaju, te prosljeđuju Europskom organizatoru koji izrađuje kompilaciju podataka što će biti objavljeni na internet stranicama pri kraju drugog dana festivala.</p>
<p>Podsjetimo, tijekom prvog vikenda u listopadu, preko 180.000 ljubitelja i promatrača ptica odlazi u prirodu promatrati ptice kako bi uživali u njihovom izgledu, ponašanju, letu i pjevu, ali i ukazali na potrebu njihove zaštite. U tom se vremenu na prostoru cijele Europe opazi preko 800 vrsta ptica ili oko dvije trećine njihovog ukupnog broja. </p>
<p>Festival pomaže izgradnji razumijevanja o utjecaju zaštite ptica na zaštitu cjelokupne biološke raznolikosti. </p>
<p>S. Č. D.</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Obilježen je 50. rođendan osječkog zoološkog vrta</p>
<p>OSIJEK, 4. listopada</p>
<p> - Besplatnim ulazom za sve posjetitelje i prigodnim programom, Uprava osječkog zoološkog vrta u subotu je obilježila 50. rođendan ove ustanove te Međunarodni dan zaštite životinja. </p>
<p>Prije pedeset godina ugledni su građani Osijeka, na čelu s dugogodišnjim direktorom ZOO-a, danas pokojnim Rudolfom Kernom, pokrenuli inicijativu za stvaranjem zoološkog vrta. Tako je u prosincu 1952. godine Grad dodijelio lokaciju na lijevoj obali Drave gdje je ubrzo počelo uređenje vrta. </p>
<p>U posljednjih se pet godina osječki ZOO, koji je tijekom Domovinskog rata bio u potpunosti devastiran, polako obnavljao te se ponovno razvio u vrt koji se izgledom i brigom za životinje može mjeriti s najuglednijim svjetskim vrtovima, posebice jer je jedan od rijetkih koji se može pohvaliti površinom od čak sedamnaest hektara! </p>
<p>Zoološki je vrt u vlasništvu Grada Osijeka, a brigu o njemu vode djelatnici gradskog komunalnog poduzeća »Unikom«. Unatoč skromnim sredstvima kojima vrt godišnje raspolaže (iz proračuna Grada izdvaja se milijun, dok se godišnji troškovi kreću oko četiri milijuna kuna), djelatnici »Unikoma« uporno rade na stvaranju što prirodnijeg životnog prostora za 65 vrsti sisavaca, 13 vrsti gmazova, 23 riblje vrste, odnosno čak 650 životinjskih jedinki. </p>
<p>»U odnosu na predratno stanje, u osječkom ZOO-u danas nedostaju samo slon i žirafe. No, postoji mogućnost da već iduće godine dobijemo žirafe«, istaknuo je direktor »Unikoma« Darko Bajto. U tijeku su pregovori i sa Slavonskom bankom, koja je najavila mogućnost sponzoriranja nabave nilskog konja. Rođendanu ZOO vrta nazočio je i gradonačelnik Osijeka Zlatko Kramarić. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Slovenija pooštrila mjere na graničnim prijelazima s Hrvatskom </p>
<p>BREGANA, 4. listopada</p>
<p> - Nakon informacije da slovenska granična policija i carina primjenjuju oštrije mjere na hrvatsko-slovenskoj granici zbog proglašenja zaštićenog ribolovno-ekološkog pojasa, novinari Vjesnika provjerili su u subotu popodne tu tvrdnju. </p>
<p>Gužve na hrvatsko-slovenskom graničnom prijelazu Bregana na izlazu iz Hrvatske nije bilo. Hrvatska policija i carina nisu posebno zaustavljale vozila. No nakon prijelaza hrvatske granice ubrzo se stvorila kolona. Na slovenskoj granici putnici su morali čekati petnaestak minuta. I dok automobile sa slovenskim registarskim oznakama slovenska carina i policija nisu zaustavljale, s hrvatskim je vozilima bilo drukčije.</p>
<p> Nerijetko, vozači automobila hrvatskih registarskih oznaka morali su, na zahtjev carinika, izlaziti kako bi otvorili prtljažnik radi pregleda. </p>
<p> Kad su se novinari Vjesnika zaustavili na slovenskom prijelazu, policija je, kao i obično, zatražila osobne dokumente. Nakon što su pogledali dokumente, policajce je zanimalo kamo smo se uputili. Na odgovor da idemo u Ljubljanu, policajac nas je upitao: »Što ćete tamo?«. </p>
<p>Na povratku u Hrvatsku, vozače je dočekala kolona na granici. Slovenci su pomno pregledavali automobile, posebno one s hrvatskim registarskim oznakama.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Tomčić: Proglašenje ekološko-ribolovnog pojasa povijesna je odluka</p>
<p>ZADAR, 4. listopada</p>
<p> - »Neuljuđeno ponašanje političara i stranaka u posljednje vrijeme kulminiralo je tijekom zasjedanja Sabora«, rekao je predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić, na stranačkom skupu za 9. i 10. izbornu jedinicu održanom u subotu u prepunom kinu »Pobjeda« u Zadru. Unatoč tome što je za Hrvatsku donesena povijesna odluka o ekološko-ribolovnoj zaštiti Jadrana, mnogi su se, napadajući HSS, ponašali ispod svake razine. Misle da je sve dopušteno da bi se došlo na prijestolje vlasti. E, pa nije dopušteno!«, rekao je, među ostalim, predsjednik Sabora Tomčić. </p>
<p>Naglasio je da HSS neće ubuduće nikoga štedjeti ni među koalicijskim partnerima niti među oporbom jer »putra na glavi imaju svi«. </p>
<p>»Nikad nismo mislili da ćemo govoriti ovim tonom koji nije svojstven HSS-u. No, na to nas prisiljava ponašanje drugih u predizbornoj kampanji. Naša uloga mora biti presudna u formiranju buduće vlade jer želimo vladu stručnjaka, a ne da se u Vladu biraju ljudi po stranačkome ključu«, kaže Tomčić. </p>
<p>Ujedno, predstavio je program stranke o gospodarskom, socijalnom i demografskom razvitku te razvitku školstva, dodajući kako će se zauzimati za porast BDP-a do deset posto.</p>
<p>»Ni prijašnja ni sadašnja vlast nije imala dovoljno hrabrosti otkloniti kočnice za integrirani sustav razvitka, od seljaka do Vlade. Sada tražimo povjerenje birača da to sami učinimo«, poručio je Tomčić.</p>
<p>»Na sjednici Sabora pokušalo se zavarati javnost, a samo zahvaljujući HSS-u donesena je odluka o zaštiti Jadrana«, istaknuo je Ante Markov. Predsjednik Kluba HSS-a Luka Trconić ustvrdio je da se »u Saboru vodila bitka i s jednima i s drugima i trećima, i vidjeli smo da HSS iritira mnoge, a oporba je igrala ulogu kameleona. Ovim je projektom prvi put u povijesti zaštićen interes našeg Jadrana«. </p>
<p>Ljubica I. Balen</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Granić: Otkako sam u Vladi, to je najgora odluka </p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Predsjednik Libre Jozo Radoš izjavio je u subotu na sjednici Libre kako odluka koju je Sabor prihvatio u petak »otežava pristup Europskoj uniji i baca tamno svjetlo«. Ustvrdio je da su temu gospodarskog pojasa neovlašteno lansirali pojedini političari vladajuće koalicije, pojedini ministri, pa i predsjednik Republike. Ministarstvo vanjskih poslova odgovorno je zato što nije pripremilo javnost, Vladu i Sabor za tu odluku, a zbog svega predsjednik Vlade Ivica Račan u »najgore vrijeme nosi teret više u Bruxelles«, rekao je Radoš.</p>
<p> Vlada je u nastaloj situaciji postupila optimalno, »nije ugrožavala put u europske integracije više nego što je u ovom času morala« te je nastojala sačuvati i vanjski i unutarnji interes Hrvatske. </p>
<p>Opozicijskim napadima na Vladu i vladajuću koaliciju u Saboru »trebalo je optužiti neke druge za gubitak nacionalnoga ponosa i identiteta«, što je Radoš ocijenio kao podcjenjivanje hrvatskih građana.</p>
<p> U pitanjima suradnje s Haaškim sudom »izašlo se iz stanovite defenzive. Otklonit će se prepreke i sumnje o suradnji s tim sudom, a u vezi s približavanjem Uniji neće biti poteškoća«, smatra Radoš.</p>
<p>Potpredsjednik Vlade Goran Granić ocijenio je da je proglašenje ekološko-ribolovnog pojasa, otkako je u Vladi, »najgora odluka, lošije može biti samo da se ništa nije donijelo«.</p>
<p> Zbog jeftine demagogije Vlada je bila u situaciji da ne može odlučivati onda kad hoće. Cilj je Vlade sačuvati interes i dostojanstvo Hrvatske »jer nam nisu svi susjedi pružili priliku za mirni razvoj situacije, a Slovenci su zatvorili vrata i onima koji su se protivili odlukama«. Kad je riječ o gospodarskom pojasu, »morali smo birati najmanje zlo«, rekao je Granić. </p>
<p>Govoreći o suradnji s Haaškim sudom, naglasio je da je optimist u pogledu sastanka u ponedjeljak u Zagrebu na koji dolazi glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte.</p>
<p>Libra je objavila imena nositelja lista u svih deset izbornih jedinica na skorim izborima. U prvoj će to biti Goran Granić, u drugoj Jozo Radoš, trećoj Željko Pavlic, četvrtoj Vilim Herman, petoj Tomislav Lneniček, šestoj Darinka Orel, sedmoj Zrinjka Glovacki Bernardi, osmoj Roland Žuvanić, devetoj Vojmir Roša, a u desetoj Andro Vlahušić. Za glavnog tajnika stranke izabran je Mladen Ružman, a za predsjednika Nadzornog odbora Hrvoje Kraljević.</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Linić: Neprihvatljivo je govoriti da suverenitet možemo ostvariti samo odlukom o gospodarskom pojasu </p>
<p>VINKOVCI, 4. listopada</p>
<p> - Naša odluka o proglašenju ribolovno-ekološke zone očito nije dobrodošla ni Italiji ni Sloveniji, no ako želimo živjeti u zajednici, onda se u njoj moramo i dogovarati. Vjerujem da ćemo ih u sljedećih godinu dana uspjeti uvjeriti da tom odlukom štitimo ekologiju, te floru i faunu Jadrana, jer od njega živimo i jedni i drugi. To je u subotu Vjesniku izjavio Slavko Linić, potpredsjednik hrvatske vlade, u vlaku na putu za Vinkovce, gdje se organizirala proslava 125. obljetnice postojanja pruge Dalj-Vinkovci-Slavonski Brod. »Imamo dovoljno vremena da zaista pokušamo popraviti ovako naglo donesenu odluku«, rekao je Linić. Ako se ne uspijemo dogovoriti se s Talijanima i Slovencima, naći ćemo dovoljno onih u Europskoj uniji koji će Hrvatskoj pomoći u pronalaženju rješenja, zaključio je potpredsjednik Vlade.Komentirajući kako je oporba reagirala na tu odluku, Linić je rekao da će »politički biti vrlo bezobrazan«: »Ljudi koji nemaju gospodarski program za Hrvatsku kao ni odgovore na neka životna pitanja uvijek se vraćaju na svoje osnovne teme - o strahu, neprijateljima i nacionalnom suverenitetu«.Govoriti da suverenitet možemo ostvariti samo kroz odluku o gospodarskom pojasu vrlo je čudno i neprihvatljivo. O tako ozbiljnim temama sukobljavati se i dijeliti znači da se žele samo pokupiti politički poeni i naklonost birača, što je sramota, a i govori tko jest a tko nije nacionalno osviješten, istaknuo je potpredsjednik Vlade Slavko Linić.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Slovenska prosvjedna nota zbog saborske odluke </p>
<p>LJUBLJANA, 4. listopada</p>
<p> - Slovensko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je u noći na subotu da je notom, koju je predalo hrvatskom veleposlanstvu u Ljubljani, prosvjedovalo protiv odluke Hrvatskoga sabora o proglašenju ekološko-ribolovne zone u Jadranu. </p>
<p> »Slovenija izražava duboku zabrinutost i žaljenje zbog večerašnje jednostrane odluke Hrvatske o proglašenju zaštićene ekološko- ribolovne zone u Jadranu, koja je u izrazitoj suprotnosti s europskim načinom dogovaranja i koordiniranog djelovanja i zaštite Sredozemnog mora«, navodi se u priopćenju slovenskog ministarstva vanjskih poslova koje je prenijela slovenska agencija STA.</p>
<p>Kako se navodi u obrazloženju prosvjedne note, Slovenija smatra da je odluka Sabora »u suprotnosti s obvezom Hrvatske prema međunarodnom pravu da se suzdrži od svih postupaka koji onemogućuju realizaciju sporazumnog rješenja granice na moru između dviju država«.</p>
<p>Odlukom Sabora, navodi slovensko ministarstvo, Hrvatska je prejudicirala konačno ostvarenje granice na moru između dviju država, te posegnula i na područje u kojem suverenost i suverena prava ima Slovenija.</p>
<p>Dodaje se kako je nakon prijašnjih hrvatskih najava o proglašenju gospodarskog pojasa, Slovenija poduzela opsežnu ekspertnu i diplomatsku akciju u kojoj je zaključila da su njezina stajališta o tom pitanju »u skladu« sa stajalištima Europske komisije, Italije te »većine sredozemnih država«.</p>
<p>I predstavnici Europske komisije i Italije hrvatske su predstavnike višekratno upozorili kako bi bilo racionalno s proglašenjem bilo kakve zone u Jadranu pričekati venecijansku konferenciju o zaštiti Sredozemlja, te da bi se Hrvatska do tada morala »suzdržati od svih jednostranih akata unatoč pravima koje ima kao obalna država prema međunarodnom pravu«.</p>
<p>»Stajališta Europske komisije i Italije, kao i Slovenije, u vezi sa spomenutim načelima za uspostavu bilo kakvih zona u Sredozemlju, odnosno Jadranu, temelje se na uvjerenju kako je realizaciju inače suverenoga prava obalnih država da proglase takve zone potrebno izvoditi tako da se najprije postigne dogovor o svim pitanjima povezanim s tim kao što su razgraničenje, iskorištavanje prirodnih resursa, režim kontrole plovidbe i slično, a tek nakon toga pravno provesti proglašenje. To je načelo i jedno od glavnih principa europskog integracijskog procesa«, ističe se u priopćenju slovenskog ministarstva vanjskih poslova. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Rop i Prodi razgovarali o hrvatskoj odluci </p>
<p>LJUBLJANA, 4. listopada</p>
<p> - O hrvatskom proglašenju ekološko-ribolovnog pojasa u Jadranu slovenski premijer Anton Rop razgovarao je u subotu s predsjednikom Europske komisije Romanom Prodijem na margini međuvladine konferencije o europskom ustavu u Rimu.</p>
<p>Rop je, kako prenosi slovenska tiskovna agencija STA, izrazio zabrinutost zbog jednostrane hrvatske odluke koja nije u duhu europskog načina odlučivanja. </p>
<p>»Slično je stajalište iznio i predsjednik Europske komisije Romano Prodi, s kojim sam o tome kratko razgovarao«, rekao je Rop za STA. </p>
<p>Slovenski premijer, najavila je STA, mogao bi se kratko sastati i s talijanskim premijerom Silviom Berlusconijem tijekom svečanoga ručka za šefove vlada petnaest članica Europske unije s kolegama iz deset zemalja koje u svibnju 2004. postaju novim članicama. </p>
<p> Slovenski je tisak u subotnjim izdanjima ocijenio kako je potez Vlade premijera Račana bio »predizborno motiviran« i da će Hrvatska zbog njega doći u sukob s Europskom unijom.</p>
<p>»Hrvatski potez napravljen je u žurbi, ali i jednostrano, bez dogovora sa susjednim državama, a to će za Zagreb imati negativne posljedice«, piše u komentaru ljubljanskog lista Dnevnik. List podsjeća da je pitanje gospodarskog pojasa time došlo dodatno na listu argumenata koji mogu zakočiti primanje Hrvatske u Uniju 2007. godine zajedno s Rumunjskom i Bugarskom. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Hrvatska odluka kao »nedogađaj koji potpada pod djelokrug UN-a«</p>
<p>BRUXELLES, 4. listopada (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - U subotu nije bilo nikakvih novih, pogotovo ne službenih reagiranja, na odluku Hrvatskoga sabora o proglašenju zaštićenog ribolovno-ekološkog pojasa, i to iz više razloga. </p>
<p>Najbitniji je što je riječ o »nedogađaju« (non event), vijesti koja to nije, pogotovo zato što je taj nedogađaj izvan djelokruga Europske unije i potpada pod UN.</p>
<p> Drugi je razlog taj što su svi koji nešto znače bili u Rimu na mnogo važnijim poslovima od dobrosusjedske bure u čaši vode. U konkurenciji 27 čelnika i mnogo jačih tema slovenski je premijer Anton Rop, iako je slovenska državna agencija promptno najavila otvaranje pitanja odluke o zoni, mogao računati samo na uljudno »dobar dan« od predsjedatelja, talijanskog premijera Silvija Berlusconija.</p>
<p> Proces će se nastaviti na mnogo nižim, stručnijim razinama, po mogućnosti dalje od politike. Proglašenje ribarsko-ekološke zone gotova je stvar. Hrvatska će strana bez rezervi i vrlo rado prihvatiti ponudu Europske komisije za posredovanje u dijalogu tako da će se razgovori o zoni nastaviti - u interesu sustavne, kvalitetne zaštite Jadrana, a ne političkih ili politikantskih interesa.</p>
<p> Sada, nakon saborske odluke, slijedi službeno pismo u kojem hrvatska strana obavještava partnere u EU o odluci i, naravno, nastavku svih vrsta dijaloga. Potrebno je mnogo vremena, truda, ulaganja i promjena da saborska odluka prijeđe u dobru praksu.</p>
<p> Drugi je dio problema hoće li i koju vrstu sankcija Hrvatska dobiti za odluku utemeljenu na međunarodnom pravu, usklađenu sa službenom europskom politikom sustavne zaštite mora, ali u raskoraku s nekim interesima radi kakvih se, među ostalim, saziva Konferencija o održivom ribarenju na Sredozemlju u Veneciji. Koncept hibrida ribarske i ekološke zone, iako prema nekim stručnjacima nije optimalna podloga za očuvanje mora kao resursa, povezujući dva iskustva EU članica, mogao bi značiti i kvalitetan doprinos Hrvatske osmišljavanju sredozemne politike EU. Pod uvjetom da glavnu riječ vodi struka, a ne politika.</p>
<p>Lada Stipić Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Dolazi li Carla del Ponte po Gotovinu</p>
<p>ZAGREB, 4. listopada</p>
<p> - Glavna haaška tužiteljica dolazi u ponedjeljak u Zagreb po optuženoga generala Antu Gotovinu. Budući da je prije desetak dana potpredsjedniku Vlade dr. Goranu Graniću i ostalima iz državne ekipe jasno dala do znanja kako zna da je general Gotovina u Hrvatskoj, jasno je da je njezin put u Zagreb zapravo put po optuženika. Jer, u proteklih nekoliko dana i ona sama i njezina glasnogovornica Florence Hartmann odbile su svaku tvrdnju službenoga Zagreba da je optuženi bjegunac negdje na području država Europske unije. </p>
<p>Tvrdeći da ona nije ni policija niti obavještajna organizacija, glavna je tužiteljica zapravo »najavila« da će na neki drugi način, a ne službeno hrvatskoj delegaciji u Zagrebu dostaviti informaciju o tome gdje je Gotovina i kako ga uhvatiti. </p>
<p>Prema informacijama kojima raspolaže Vjesnik, odmah nakon što se Granić vratio iz Haaga potkraj rujna, obavještajne i policijske snage stavljene su u još viši stupanj pripravnosti. Do subote taj se stupanj pripravnosti nije spustio. </p>
<p>U međuvremenu, bilo je nekoliko, istina sitnih, ali ipak događaja koji su signalizirali da se nešto zbiva oko Gotovine. Posebno kad se saznalo da je jedan vrlo visoki državni dužnosnik najavio »spektakularni ponedjeljak« što bi trebao opovrgnuti sve sumnje da se predsjednik Republike Stjepan Mesić svojedobno angažirao u prazno, tražeći od Gotovine da se preda u njegovu uredu, koji će mu pružiti punu zaštitu i sigurnost do izručenja. </p>
<p>No, ono što u svim zbivanjima naročito smeta jest što informacije putuju samo s jedne i političke i policijske i obavještajne strane.</p>
<p> Dobro se zna da između pojedinih službi ne vlada naročita ljubav. To onda može značiti da je riječ o informacijama sračunatim na podvaljivanje. No, kako se proteklog desetljeća vrlo često znalo dogoditi da i »najluđe informacije« kasnije dobiju potvrdu, to je i Vjesnik takvu potvrdu dobio na diskretan način s one druge, službene strane. </p>
<p>Hoće li ta informacija u stvarnosti biti realizirana baš u ponedjeljak? Znat će se negdje u poslijepodnevnim satima 6. listopada. Ako se general ne preda u trenucima dok se prijepodne iščekuje dolazak glavne haaške tužiteljice, onda će tek kasno poslijepodne informacija kojom raspolaže Carla del Ponte - da je Gotovina u Hrvatskoj - biti dostavljena službenim tijelima. Tada se može i očekivati ona »spektakularna akcija«. </p>
<p>Mnoge bi činjenice bile mnogo jasnije da se u međuvremenu nisu u cijelu stvar umiješali i »domaći znalci«. Naravno da njih sudbina Gotovine, a onda i sudbina Hrvatske, zapravo i ne zanimaju. Ti znalci pokušavaju, tvrdeći koliko su duboko upoznati s cijelom stvari, zapravo za sebe priskrbiti nekoliko jeftinih poena. </p>
<p>U svakom slučaju, ono na čemu se dočekuje Carla del Ponte u ponedjeljak jest pritajeno uvjerenje da bi predaja stvarno i mogla uslijediti.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20031005].
|
