NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030105].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 190807 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>05.01.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Bez obzira na sva nezadovoljstva i naše propuste, sve ankete govore o uvjerljivoj prednosti koalicije</p>
<p>»Ova Vlada će u potpunosti ili gotovo u potpunosti realizirati program 200.000 novih radnih mjesta, ne pod vodstvom, ali sa značajnim doprinosom HNS-a. Takav pad nezaposlenosti i kontinuitet pada nije zabilježen u više od 20 godina evidencije na Zavodu za zapošljavanje i čudi me da se o tome tako malo piše i govori«</p>
<p>S ministrom obnove, javnih radova i graditeljstva Radimirom Čačićem, čovjekom kojega i njegovi kolege u Vladi, ali i HNS-u smatraju pravim »buldožerom« koji svaki svoj naum najčešće uspješno sprovede u djelo, razgovarali smo o aktivnostima ministarstva kojeg vodi, stranci, ali i koalicijskim odnosima. Čačić je, kao i uvijek do sada, otvoreno odgovarao na sva pitanja, bez kolebanja i krzmanja, jer on ionako nikada nije bio čovjek koji komunicira s javnošću »u rukavicama«. </p>
<p>• Jeste li sigurni da će do 30. lipnja biti dovršeno 145 km autoceste Zagreb-Split, kao što je predviđeno?</p>
<p>- Ministarstvo (MIROG) i ja osobno odgovorni smo za realizaciju programa autocesta zajedno sa upravama HAC-a i ARZ-a. Do 30. lipnja završit će se stotinjak kilometara splitske trase, a ostalo su dionice na pravcima za Goričan i Rijeku. Do kraja 2003. u potpunosti će se završiti pravac za Goričan, a preostalih deset kilometara riječkog pravca do 30. lipnja 2004. godine.</p>
<p>• Zašto toliko zapinje projekt POS-a?</p>
<p>- Nedostatak prostorno-urbanističke dokumentacije, nesređeni imovinsko-pravni odnosi, sporost i nesposobnost administracije bile bi, i jesu, puno lakše savladivi u gradovima u kojima nisu kombinirani s korupcijom gradskih uprava. Činovnici ponekad pod plaštem struke u pravnom neredu odlučuju o uvjetima gradnje na lokacijama na kojima poduzetnici u poslu s nekretninama zarađuju milijune, a sve to plaćaju građani kroz cijenu stana. Do danas je, naime, preko 4000 stanova u različitim fazama realizacije u 86 gradova i općina, što je jednako ukupnoj stambenoj gradnji za tržište od 1995. do 2000. godine, a u gradovima Zagrebu i Splitu u kojima su desetci tisuća ljudi podnijeli zahtjeve, nije se učinilo gotovo ništa. U Splitu i Zagrebu nemamo ni zakonom propisanih generalnih urbanističkih planova. Taj interesni lobi razbijat ćemo im ulaganjem u lokacije Državne agencije za pravni promet nekretninama i pozivom poduzetnicima na ulaganje, a od gradskih poglavarstava očekujemo ubrzano rješavanje papirologije.</p>
<p>• Izjavili ste da će se tijekom 2003. godine broj nezaposlenih smanjiti za 50.000 i više. Na temelju čega ste tako uvjereni?</p>
<p>- Poznato je da je stranka HNS u izbore 2000. godine ušla s obvezom realizacije 200.000 novih radnih mjesta u slučaju da preuzmu Vladu. Dakako da otvaranje 200.000 novih radnih mjesta nije ekvivalent smanjenju broja nezaposlenih na burzi za 200.000, već je to mjerljivo, otprilike, sa smanjenjem broja nezaposlenih na burzi za 200.000. Preostalih 100.000 nalazilo se u potrebi prethodnog restrukturiranja zaposlenosti kao i eliminaciji lažnih umirovljenja i lažne zaposlenosti kojima su HDZ-ove vlade fiktivno rješavale problem. 1999. godine u invalidskoj mirovni evidentirano je 37.000 ljudi, a više od 75.000 ljudi fiktivno je radilo u tvrtkama u kojima po nekoliko godina nisu dolazili, a kamoli primali plaću. U 2000. godini je, primjerice, samo 2500 ljudi otišlo u invalidsku mirovinu, što znači da je za ostalih 35.000 potencijalnih lažnih umirovljenika trebalo otvoriti stvarna radna mjesta, a isto tako je dio lažno zaposlenih kroz stečajeve tvrtke završio na burzi, a za dio ljudi su se otvorila nova radna mjesta. U restrukturiranju zaposlenosti rješavali su i tisuće ljudi u policiji i javnoj upravi. Tako smo, istovremeno s intenzivnim otvaranjem novih radnih mjesta imali pojavu rasta broja nezaposlenih na burzi od 360.000, s početka 2000., sve do 415.000, u proljeće 2002. Nakon završetka ove faze restrukturiranja zapošljavanja u posljednjih osam mjeseci dolazi do kontinuiranog pada broja nezaposlenih i do danas se on smanjio na 50.000. Sasvim sam siguran da će se ovaj trend koji je posljedica stabilizacije i oporavka gospodarstva nastaviti sljedećih godina. Time će ova Vlada u potpunosti ili gotovo u potpunosti realizirati program 200.000 novih radnih mjesta, ne pod vodstvom, ali sa značajnim doprinosom HNS-a. Takav pad nezaposlenosti i kontinuitet pada nije zabilježen u više od 20 godina evidencije na Zavodu za zapošljavanje i čudi me da se o tome tako malo piše i govori.</p>
<p>• U više navrata ste izjavljivali da niste zadovoljni efikasnošću ni brzinom rada Vlade. Na temelju čega ste tako uvjereni?</p>
<p>- Točno je da smatramo da se moglo i može bolje i brže, ali tome se ne pridonosi bježanjem od odgovornosti vlasti. Previše toga sudbinski važno za ovu zemlju i njene građane vezano je na programe Vlade i HNS-a u Vladi, a da bi se dozvolilo spuštanje na prikupljanje prizemnih političkih poena. Tek kad realiziramo ključne faze projekata i ako dođe do blokade rada Vlade možemo pozvati na izbore u skladu sa stavom premijera da svako daljnje osipanje koalicije označava početak izborne utrke.</p>
<p> • Zašto očekujete izbore u srpnju?</p>
<p>- U srpnju ili listopadu iz razloga koje sam naveo u prethodnom odgovoru.</p>
<p>• Jeste li ozbiljno mislili kad ste rekli da niste zadovoljni premijerom?</p>
<p>- Istovremeno upozorio sam na nedovoljnu učinkovitost Vlade u cjelini pa tako i premijera i nas ministara pojedinačno, ali sam isto tako naglasio da premijer apsolutno ostavlja prostor i daje podršku za realizaciju kvalitetnih programa i projekata ako ih pojedina ministarstva imaju.</p>
<p>• Što znače Vaše izjave da će se koalicijska slika promijeniti, ali da ćete ostati na vlasti?</p>
<p>- Sve ankete govore o uvjerljivoj prednosti bez obzira na sva nezadovoljstva i propuste sadašnje koalicije nad političkim snagama koje su ovu zemlju i moralno i gospodarski destruirale, a međunarodno dovele u izolaciju.</p>
<p>• Mislite li da HSS trguje oko svoje pozicije i s koalicijom i sa HDZ-om?</p>
<p>- Sasvim je sigurno da svaka stranka pokušava učiniti najviše što može u realizaciji svojih programa i opravdanje povjerenja svojih birača, ali sve ima svoje granice. Nama je potpuno neprihvatljiva suradnja s osobama koje su obnašajući vlast činile to što su činile od 1990. do 2000.</p>
<p>• Zašto ste uvjereni da se HDZ, kojem rejting raste, ne može vratiti na vlast?</p>
<p>- Po svim anketama rejting HDZ-a u posljednjih godinu dana stagnira na gornjoj granici četvrtine biračkog tijela, a to čak ni u vremenima HDZ-ovskih izbornih krađa nije bilo dovoljno za izbornu pobjedu.</p>
<p>• Kako bi HNS mogao koalirati s desnom strankom?</p>
<p>- Jednostavno i kvalitetno kada bi se radilo o časnim, sposobnim i stručnim ljudima koji zastupaju tradicionalne vrijednosti.</p>
<p>• Sadašnja snaga HNS-a?</p>
<p>- Ovog trenutka između 10 i 15 posto. Usprkos neizbježnim i očekivanim podmetanjima i prljavštinama koje će se desiti u izbornoj kampanji uvjeren sam da možemo nadmašiti i taj postotak.</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Za aktivnosti Partnerstva za mir Hrvatska će u 2003. potrošiti više od 7,5 milijuna dolara </p>
<p>Na Krešimirovu trgu za ovu su godinu zacrtali priličan broj planova. Najvažniji od njih, svakako je provedba prve faze obrambene reforme do kraja godine. Druge aktivnosti također su vrlo precizno prezentirane u prvom Godišnjem akcijskom programu za članstvo u NATO-u</p>
<p>Vojne vježbe i druge civilno-vojne aktivnosti u kojima je kao članica Partnerstva za mir (PfP-a) sudjelovala u 2002. godini, Hrvatsku su stajale 7,5 milijuna američkih dolara. Štoviše, ove bi godine troškovi za provedbu partnerskih ciljeva mogli biti još veći, obzirom da je predviđeno oko tri stotine različitih aktivnosti u sklopu PfP-a. Iz MORH-a su nedavno najavili da će u 2003. Hrvatska prvi put biti domaćin velike vježbe članica PfP-a, a od svibnja 2000. godine, kada je pristupila programu Partnerstva, Hrvatska je prihvatila ukupno 40-tak partnerskih ciljeva. Intenzivirani dijalog sa Savezom započeo je u srpnju 2001., a u MAP (Akcijski plan za članstvo) ušli smo u svibnju 2002. Proces usklađivanja s standardima NATO-a počeo je ustrojavanjem međuresornih tijela koji o tome skrbe.</p>
<p>U MORH-u, međutim, i danas, tri godine kasnije, naglašavaju važnost korištenja mehanizama Partnerstva za mir u procesu integracije u NATO. Njima, naime, zemlja koja ih provodi potvrđuje vlastitu orijentaciju prema euroatlantskim sigurnosnim integracijama ali deklarira želju da što prije postane punopravnom članicom. </p>
<p>Provedba više od 300 partnerskih aktivnosti u ovoj godini trebala bi ojačati sposobnost za sudjelovanje u različitim NATO operacijama potpore miru. Primjerice, do kraja 2003. Kopnena vojska će opremiti i obučiti pješačku satniju, dva inženjerijska voda, vod za ABKO, te dva medicinska tima.</p>
<p>Naše će zrakoplovstvo osigurati jedan transportni helikopter s posadom, a svi će oni, nakon toga, moći aktivno sudjelovati u mirovnim operacijama NATO-a. </p>
<p>Riječju, na Krešimirovu trgu za ovu su godinu zacrtali priličan broj planova. Najvažniji od njih, svakako je provedba prve faze obrambene reforme do kraja godine. Druge aktivnosti također su vrlo precizno prezentirane u prvom Godišnjem akcijskom programu za članstvo u NATO-u. </p>
<p>Iz njega se zapravo vidi koliko posla stoji pred MORH-om, ali i drugim ministarstvima (ne ulazi samo vojska u Savez). </p>
<p>Mnoštvo obveza koje se namjeravaju provesti u ovoj godini, potvrđuju, isto tako, da razočarenje nekih što u 2002. nismo dobili pozivnicu, jednostavno nema osnove. Članstvo znači prihvatiti i neke obveze, a naš Akcijski plan za 2003. najbolje odgovara na pitanje koje smo od tih obaveza danas spremni ispuniti. Dvije godine članstva u Partnerstvu i nekoliko mjeseci u MAP-u, bilo je premalo za pozivnicu u Pragu, zaključili su vojni analitičari. </p>
<p>To, naravno, nipošto ne znači da treba zanemariti doprinos koji je Hrvatska ostvarila prošle godine. Dovoljno je podsjetiti na neke od onih koje su održane u 2002. Primjerice na vježbu u zračnom prostoru iznad sjevernog Jadrana, odnosno Istre i Kvarnera, od 23. do 31. listopada prošle godine. Postrojbe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u njoj su bile ravnopravan partner postrojbe američkog mornaričkog ratnog zrakoplovstva. Uspješna suradnja počela je dvije godine na vježbi »Sigurno nebo«, a na vježbama je uočeno iznimno zalaganje velikog broja novih naraštaja hrvatskih pilota. </p>
<p>Ništa slabije ocjene nisu dobili sudionici četverodnevne zajedničke vojne vježba američkih i hrvatskih snaga, »Adriatic Phiblex 2002«. Vježba pomorsko-zračnog desanta na Žirje i Kaprije, uz razbijanje terorističkih skupina, izvedena je bez ijedne pogreške. U vježbi je sudjelovalo nešto više od dvije tisuće pripadnika američkih snaga s tri broda Šeste flote - »Nassau«, »Tortuga« i »Austin« te jurišnim zrakoplovima. Oko 250 pripadnika, raketne topovnjače »Kralj Dmitar Zvonimir« i »Šibenik«, drugi brodovi HRM-a, Vojna policija te pripadnici Prve gardijske brigade HV-a i helikopteri MI-8 MTV - činili su hrvatsku komponentu u vježbi.</p>
<p>Rujan je, pak, obilježila međunarodna vježba Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW). Uvježbavao se odgovor na teroristički napad na aerodrom u Zračnoj bazi u Zemuniku.</p>
<p>Pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ-a) i četiri vojna policajca prvi su puta aktivno predstavljati Hrvatsku u jednoj zrakoplovnoj vježbi NATO-a. Vježba se održala u Francuskoj od 21. rujna do 5. listopada pod nazivom »COOPERATIVE KEY 2002.«</p>
<p>Prije ljetnih vrućina, na širem je području Makarske rivijere održana civilno vojna vježba »Kroćenje zmaja 2002.« Vježba je dobila odlične ocjene, a zadovoljstvo viđenim nije krio ni pomoćnik Glavnog tajnika NATO-a za sigurnost, logistiku i civilna pitanja Juan Martinez Esparza. »Ovo je najveća civilno-vojna vježba u kojoj je NATO do sad sudjelovao«, rekao je Esparza nakon vježbe u kojoj je sudjelovalo čak 46 zemalja članica NATO-a i PfP-a.</p>
<p>Gareljić: Hrvatska će pokazati da može biti odgovoran partner NATO-u </p>
<p>Harmonizacija našeg obrambenog sustava sa standardima NATO-a, razlog je zbog kojega u 2003. godini za 20 posto povećavamo broj međunarodnih partnerskih aktivnosti, naglašava u kraćem razgovoru za Vjesnik zamjenik ministrice obrane, Zlatko Gareljić. </p>
<p>Prema njegovim riječima, u ovoj godini Hrvatska će sudjelovati u točno 297 različitih međunarodnih susreta i vježbi u sklopu PfP-a, a od 42 partnerska cilja koja smo preuzeli, najmanje ih se 18 mora ispuniti do početka 2004. </p>
<p>Direktna korist, kaže zamjenik Željke Antunović, vidljiva je na brojnim područjima. Primjerice, vježba »Kroćenje zmaja« direktno je utjecala podizanju kvalitete zaštite od požara. </p>
<p>Prema Gareljićevim riječima bilo bi dobro da naš obrambeni sustav što prije profunkcionira u skladu s NATO standardima.</p>
<p>»Za Hrvatsku je danas najvažnije da realno procjeni vlastite mogućnosti, da ostvarimo veći dio onoga što smo isplanirali i tako pokažemo da možemo biti ozbiljan partner NATO-u. </p>
<p>Proračun MORH-a danas je mnogo manji nego 1998., i samo zahvaljujući dobrom planiranju, postižemo bolje rezultate«, naglašava Gareljić. </p>
<p>Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga do 2015. uvest će se još preciznije planiranje, no već sada, zamjenik ministrice podsjeća da bi 2005. izdaci za osoblje umjesto 70 posto, trebali biti najviše 50 posto proračuna MORH-a. Za održavanje bi se izdvajalo 25 posto, a za modernizaciju još toliko.</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Iz srijemskih sela iseljeno više od 80 posto Hrvata</p>
<p>Danas u Hrvatskoj živi oko 40.000 vojvođanskih Hrvata, a brojčano dominiraju srijemski Hrvati. Oko 95 posto vojvođanskih Hrvata zamijenilo je sa Srbima kuće i imovinu, iako su uglavnom lošije prošli nego Srbi, jer su hrvatska imanja veća i bolje uređena. Poslije »Bljeska« i »Oluje« dio Hrvata iz Vojvodine, i to uglavnom Srijema, doslovno je preko noći opljačkan i protjeran. Ti beskućnici čine oko pet posto od ukupno 40.000 protjeranih Hrvata koji žive u Hrvatskoj</p>
<p>Hrvati u istočnom Srijemu su napaćeni i, rekao bih, zaboravljeni narod, o kome se u Hrvatskoj manje zna nego što to zaslužuju. Možda i zato što nisu tako glasni, što manje od drugih stradalih Hrvata izvan domovine ističu svoje probleme u Hrvatskoj, u koju su mnogi protjerani ili prebjegli u zadnji čas spašavajući goli život. Tako danas govori dipl. iur. Mato Jurić, predsjednik Udruge protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata osnovane u Hrvatskoj 28. prosinca 1991.</p>
<p> Razgovaramo u prostorijici površine sedam četvornih metara u zgradi zagrebačke općine Dubrava. Sugovornik, koji je i sam prognan iz istočnog Srijema, zaposlen je kao službenik u jednoj privatnoj tvrtki, a dužnost predsjednika Udruge obavlja volonterski uz pomoć vrijednog, također protjeranog Srijemca, Petra Kukrike. Razgovaramo o stradanju Hrvata u dva navrata, te njihovom sadašnjem položaju u Jugoslaviji i u Hrvatskoj, u koju je većina prognana.</p>
<p>Nakon Drugog svjetskog rata netko je u tadašnjoj Jugoslaviji i Republici Srbiji odlučio da istočnosrijemski Hrvati nestanu, da im se zatre sjeme i pleme. Samo u Srijemskoj Mitrovici ubijeno je nakon 1945. nekoliko tisuća mladih ljudi, a ista je sudbina zadesila Hrvate u Zemunu, Novim Banovcima, Hrtkovcima, Slankamenu, Nikincima i nizu drugih hrvatskih sela u Srijemu, Bačkoj i Banatu. </p>
<p>Govoreći o tom stradanju župnik u Srijemskoj Mitrovici, Edvard Španović, kaže: »Cijeli je hrvatski narod tada proglašen neprijateljskim i nepoželjnim, a o stradanjima se nije smjelo ni pričati, ni slušati. Zbog tih progona kod nekih naših ljudi pojavio se osjećaj frustracije zbog nacionalne pripadnosti...!«.</p>
<p> Nova tragedija, masovni progoni i iseljavanja, počeli su u istočnom Srijemu usporedo s početkom Domovinskog rata u Hrvatskoj. Župnik Španović, govoreći o tome u Zagrebu prije dva mjeseca, na Okruglom stolu o hrvatskim manjinama, ističe da je poseban pritisak bio u srijemskim selima i naseljima u kojima su Hrvati činili većinu stanovništva. Tako je veliko hrvatsko selo, Kukujevci, nastanjeno Hrvatima gotovo sto posto, potpuno iseljeno, a kuće i ostala imovina opljačkani. Slična je sudbina zadesila i velika sela Hrtkovci, Gibarac i Slankamen, iz kojih je iseljeno više od 80 posto Hrvata.</p>
<p> Inače, srijemski Hrvati dio su hrvatske autohtone manjinske zajednice rasute diljem središnje, južne i jugoistočne Europe. Tih potomaka davnih hrvatskih iseljenika, koji su iz matične države bježali zbog ratova i u potrazi za kruhom ima danas u Europi oko 300.000, a nalaze se u Austriji, Italiji, Jugoslaviji, Češkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj. U Jugoslaviji ih je do 1991. na području Srijema, Banata i Bačke (regija Vojvodine) bilo oko 160.000, a poslije Domovinskog rata iz te je zemlje prognano i iseljeno u Hrvatsku oko 40.000 Hrvata, tako da ih danas ima oko 120.000 u Jugoslaviji. Među ukupno 120.000 Hrvata, koji danas žive na području Vojvodine, odnosno istočnog Srijema, Bačke i Banata, nalazi se oko 25.000 srijemskih Hrvata. </p>
<p>Mato Jurić kaže da danas u Hrvatskoj živi oko 40.000 vojvođanskih Hrvata, te da brojčano dominiraju srijemski Hrvati. Oko 95 posto vojvođanskih Hrvata zamijenilo je sa Srbima kuće i imovinu, iako su uglavnom lošije prošli nego Srbi, jer su hrvatska imanja veća i bolje uređena. Prije »Bljeska« i »Oluje« zamjena je tekla relativno sređeno, ali poslije tih vojno-redarstvenih akcija u Hrvatskoj dio Hrvata iz Vojvodine, i to uglavnom Srijema, doslovno je preko noći opljačkan i protjeran, pa ti ljudi, koji su i danas beskućnici, čine oko pet posto od ukupno 40.000 protjeranih Hrvata koji žive u Hrvatskoj.</p>
<p> »Najveći problemi koje danas u Hrvatskoj imaju protjerani Hrvati jesu smještaj i nezaposlenost, koja naročito pogađa stanovništvo po manjim mjestima. Zanimljiv je fenomen da Srbi koji su zamijenili kuće i imanja sada traže dodatne povlastice vezane uz zamjenu«, ističe Jurić. </p>
<p> U Jugoslaviji je nakon dugih i mučnih natezanja donijet u veljači ove godine Zakon o zaštiti prava i slobode nacionalnih manjina, pa je 15. prosinca 2002. formirano u Vojvodini i Nacionalno vijeće Hrvata, koje broji 45 članova i predstavlja hrvatske interese pred državnim organima Jugoslavije. Tamo postoje i dvije političke stranke koje zastupaju interese Hrvata, i to Demokratski savez Hrvata Bele Tonkovića i u okviru Foruma hrvatskih institucija i organizacija u Vojvodini Hrvatski narodni Sabor, kome je na čelu Franjo Vojkov. </p>
<p>Inače , Udruga protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata ima u Hrvatskoj deset ogranaka, koji djeluju u većim gradovima, a na čisto amaterskoj osnovi formirani su i zavičajni klubovi mještana pojedinih mjesta (Hrtkovci, Slankamen, Beška, Gibarac, Golubinci, Kukujevci i druga naselja). Udruga izdaje tromjesečnik »Zov Srijema«.</p>
<p> - Nikada nismo naglašavali probleme s kojima se susreću naši ljudi protjerani iz Srijema i ostale Vojvodine, pa je to, vjerojatno, razlog da je za našu Udrugu izostala financijska podrška države. Primjerice, dobivamo svega 20.000 godišnje za svu djelatnost udruge, što ne može podmiriti ni troškove izdanja časopisa, pa smo u tom pogledu orijentirani na volonterizam i pomoć sponzora, kojih je sve manje. Nedavno smo razgovarali s predsjednikom Hrvatskog sabora Zlatkom Tomčićem, našim Srijemcom, koji nam je obećao da će poraditi kako bismo dobili veću podršku države, pa se nadamo da će valjda od toga nešto biti - kaže Jurić</p>
<p> Jurić ističe da se Hrvati koji žive u istočnom Srijemu nalaze u veoma teškoj ekonomskoj situaciji, jer se od poljoprivrede ne može sastaviti kraj s krajem, nezaposlenost je velika, a prosječne zarade su daleko niže nego u Hrvatskoj. Drži da bi hrvatski gospodarstvenici prilikom pregovora s nadležnim službama Jugoslavije i prigodom otvaranja raznih predstavništava, mogli na određen način pomoći i srijemskim Hrvatima. Do prije dvije godine Hrvati u Jugoslaviji mogli su imati samo jugoslavensko državljanstvo, a rijetki tamošnji Hrvati, koji su na neki način dobili i hrvatsko državljanstvo morali su to skrivati, jer je to bilo kažnjivo djelo. Sada imaju pravo na dvojno državljanstvo , ali su velike teškoće s hrvatske strane oko dobivanja tog prava.</p>
<p> »Da bi se u Jugoslaviji dobilo hrvatsko državljanstvo nužno je otići u Beograd i u našem veleposlanstvu dobiti termin kada treba donijeti dokumente. Potom, kada se sakupe dokumenti, treba ponovo ići u Beograd i u dugom repu dočekati da ih službenik primi. A ako se posreći da su sakupljeni dokumenti valjani tada ih veleposlanstvo šalje u Ministarstvo vanjskih poslova u Zagrebu, odakle se, nakon obrade, šalju u hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova, pa otuda opet u MVP i napokon u veleposlanstvo u Beogradu. Cijeli taj put traje oko godinu dana! Osim troškova putovanja, koji nisu mali za skromne džepove, treba veleposlanstvu za četvoročlanu obitelj platiti na ime raznih taksi oko 500 eura! To je oko 11 prosječnih mjesečnih plaća, što je za 95 posto srijemskih Hrvata nemoguće izdvojiti!«, žali se Mato Jurić</p>
<p> Sugovornik ističe da u Srijemu gotovo i nema obitelji iz koje se netko nije iselio ili nije protjeran u Hrvatsku, ali srijemski Hrvat ne može, ističe Jurić, posjetiti svoje najbliže niti svoju matičnu domovinu ako nema 21 euro, koliko iznosi taksa za jednokratnu vizu, a dvostruko je veća za višekratnu. Da bi četvoročlana obitelj dobila vize za ulazak u Hrvatsku, mora izdvojiti dvije mjesečne plaće, ako toliko novaca ima, jer je golema većina nezaposlenih i bez ikakvih prihoda. Predsjednik Jurić kaže da su o tome izvijestili predsjednika Hrvatskog sabora Tomčića, koji je rekao da će vidjeti što se tu može učiniti.</p>
<p> »Svaka riječ i svako dobro djelo, bez obzira radi li se o podršci kulturno-prosvjetnoj djelatnosti ili ekonomskoj pomoći iseljenim istočnosrijemskim Hrvatima, govori nam da nismo zaboravljeni, i hrabri nas u želji da očuvamo svoj identitet i sva ona dobra koja su resila naše pretke. Nitko od lijepoga nije bježao!«, istaknuo je župnik Španović u svome izlaganju na spomenutom Okruglom stolu Tjedna hrvatskih manjina u Zagrebu.</p>
<p>Salih Zvizdić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Kad vratar kontrolira suca</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Nema mira pod nebom pravosudnim. Namjera predsjednika Županijskog suda u Bjelovaru Mladena Piškoreca da portirskom prismotrom kontrolira boravak suca njegova suda Vladimira Gredelja, ostvarivala se točno 40 dana. Od 13. studenoga do 23. prosinca. Potonjeg je dana portir dobio nalog predsjednika Piškoreca da prismotru obustavi.</p>
<p>Ta prepiska predsjednika sudske uprave bjelovarskog suda i portirske službe suda kojem predsjedava završila je kao i brojni drugi pokušaji da se netko i negdje malo zauzme za red, radnu i osobnu disciplinu. Dakle, fijaskom.</p>
<p>Pustimo Gredelja po strani. Od dana kad je postao predsjednikom Udruge hrvatskih sudaca do danas, ni malo jači »igrači« od Piškoreca nisu mu uspjeli stati na rep. Ma što govorio i ma koliko ne radio svoj posao. Ali, predsjednik Piškorec i njegovi dopisi, pa gospodo rijetki čitatelji, dozvolite da se čovjek zgrane.</p>
<p>Prvo, ako kontrolu rada jednog suca jedan predsjednik suda povjerava jednome sudskom portiru, onda je pitanje kome se i zašto namjenjuju okvirna mjerila o radu sudaca i zašto se svake godine svaki sudac mora iskazati osobnim izvješćem o osobnom radu u sudskome učinku. Koliko znam, za sastavljanje toga izvješća nitko ne anketira sudske podvornike i ne pita ih tko jest, a tko nije uredan u dolasku i odlasku iz sudačke sobe.</p>
<p>Drugo, ako jedan predsjednik suda portirom utjeruje disciplinu jednoga suda koji radi u sudu kojeg vodi, eh, onda je pitanje kako taj predsjednik uopće stiže obaviti sve one brojne i prekobrojne poslove šefa sudske uprave. Jer, po nalogu predsjednika portir je predsjednika morao svakoga ponedjeljka obavještavati što je i kako je sudac Gredelj dolazio i odlazio iz suda. Kao da je to neko mjerilo.</p>
<p>Treće, ako je predsjednik Piškorec službeno obavijestio Gredelja da mu uvodi portirsku kontrolu, zašto mu na isti način nije obznanio da se kontrola ukida? Jer, i do mene je došlo Gredeljevo pismo u kojem svekolikoj javnosti priopćuje da je o ukidanju kontrole saznao na ulicama Bjelovara. A kako je Bjelovar mali grad, to ni ulica nema mnogo, a i nisu široke, pa u tom tjesnacu nije teško doprijeti do vijesti koja i Gredelja zanima.</p>
<p>I tako, epizoda s portirskom kontrolom sudačkoga učinka stiže do kraja. Predsjednik Mladen Piškorec povukao je nakon 40 dana nalog o kontroli rada suca Gredelja, koji je prije njega bio predsjednikom istoga suda. Usput, taj je Županijski sud u Bjelovaru, po mjerilima rada Ministarstva pravosuđa koja je portirskom stegom Piškorec htio primijeniti i na Gredelja, jedan od najurednijih sudova u zemlji. Zagrebački suci će reći, lako njima, oni u godinu dana dobiju predmeta koliko mi za jedan kalendarski mjesečni list. A ako predsjednik takvoga suda mora u pomoć zvati portira da mu kontrolira suca kojeg je, ionako teško uloviti, onda je stvarno pitanje - što taj predsjednik zapravo radi. </p>
<p>Zar nije bilo lakše, i bez portirske pomoći, samo zaviriti u referadu i provjeriti konkretan sudački učinak suca Gredelja. Pa ako je sve u redu, ostaviti suca Gredelja da »laufa« kamo god hoće. A ako nije, onda se zna što po zakonu valja učiniti, i nikakve portirske bilješke mu za to ne trebaju.</p>
<p>Ovako je ispao cirkus. Gredelj, rekoh, urbi et orbi, navješćuje da je njegov predsjednički nasljednik Piškorec sâm povukao sramotni akt »zastrašujuće protupravnosti«. I još u dopisu svima i svakome otvoreno priznaje da se on ionako nije obazirao na portira, ali da mu je drago što je nalog ukinut radi digniteta hrvatskoga sudstva. Ne'š ti digniteta kojeg čuva sudac koji sam za sebe kaže »da baš nije stručnjak za građanske parnice, a da kazneno ima u malom prstu«. U prstu možda, ali ne i u presudama.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Zašto je gospar Bulić, nažalost, i dalje u pravu?</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Na početku nove turističke godine vrijedi podsjetiti na izjavu direktora Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice mr. Nike Bulića, objavljenu prije točno godinu dana u svečanom broju stručne revije »Ugostiteljstvo i turizam« (UT): »Oko turizma i njegova značenja postoji samo prividan konsenzus, a u stvarnosti mnogi oprečni stavovi nisu raščišćeni zato što se, po mome uvjerenju, nedovoljno vjeruje u turizam...«. Zašto je vrijedno ovo ponoviti?</p>
<p>Zato što se, kad je u pitanju vjera u turizam, ni cijele prošle godine nije ništa promijenilo, dakle izjava gospara Bulića i dalje je »na snazi« kao što je i prije bila, a na pitanje dokle će biti, zasad, nažalost, nema odgovora i tko zna kad će ga biti... Prošla je godina (sezona), na primjer, samo po fizičkom prometu bila drukčija (bolja za oko pet posto) od pretprošle, a po sadržajima, uslugama i poslovnom ponašanju gotovo »ni za nokat« jer su, uz ostalo, ponovljeni svi već tradicionalni propusti (neturističko radno vrijeme niza uslužnih djelatnosti, loše usluge uz prometnice, buka bagera i bušilica, sivo-crno poslovanje brojnih sezonaca, neprijavljivanje gostiju, raskorak između izvanpansionskih usluga i cijena, po starome običaju nepotpune pripreme, itd.).</p>
<p>Ali, i dalje je aktualna (već otrcana) parola na rivijeri kako »...živimo od turizma i za turizam«! Prvi dio te fraze je sasvim točan, a drugi je, blago rečeno, upitan. Nejasno je, međutim, kako se to ne vjeruje u nešto od čega se živi ili, točnije rečeno, kako je i dalje aktualna neodgovornost prema izvoru egzistencije? Zar, na primjer, rasprodaja hotela, uzurpacija pomorskog dobra, invazija betona i divlje gradnje na rivijeri, olako prelaženje preko pljačkanja mora i podmorja, zagađivanje okoliša... nisu dokazi krajnje neodgovornosti odgovornih, sve od lokalne do državne razine?! Zar kašnjenje i traljavo odrađivanje pripremanja sezona praktično ne opovrgava drugi dio one parole koji glasi »...živimo za turizam« ?! I tako dalje...</p>
<p>Moglo bi se, nažalost, još toga neugodnoga navesti, naravno ne samo po lanjskim iskustvima, pa nakon svega postaviti, recimo, ovo pitanje - kako to da se unatoč neodgovornosti, nedorečenoj poslovnoj politici, improvizacijama, raznim otporima produživanju sezona... od turizma ipak dobro živi, odnosno da se s oko četiri mjeseca poslovanja pokriva čitava godina?</p>
<p> I, kako se nakon svega toga ipak može nevjerovati u turizam?! Nije to lako odgonetnuti, rebus je doista zamršen i to posebno kad se još jednom ponovi da je Bulićeva izjava - točna! Naime, da se stvarno vjeruje u »lokomotivu našega gospodarstva« onda bi vjerojatno odgovorni i mjerodavni zabranili mnoge antiturističke poteze i radnje i tako »grani broj jedan« osigurali normalno poslovanje i brži razvoj! Da se vjeruje u »lokomotivu« punila bi se kvalitetnim gorivom umjesto deklarativnim pjevušenjem! Da se vjeruje u turističku potrošnju i zaradu ne bi se dopuštalo uvoznicima da uništavaju najunosniji oblik izvoza - onaj »na licu mjesta«, odnosno domaću proizvodnju roba za turizam! Da se vjeruje u turizam ne bi Jordanićevi inspektori lanjskoga ljeta napisali oko pet tisuća »uputnica« na prekršajni postupak ili u četrdesetak nadzora na Kornatima utvrdili više od pedesetak nepravilnosti, a na Mljetu 71 nepravilnost u 72 prekršaja, itd.</p>
<p>Nije nimalo ugodno ovako pisati na početku nove turističke godine, ali je valjda korisnije od ponavljanja kojekakvih već znanih deklaracija o novoj sezoni. Vjerovanje u turizam najkorisnije i najbolje je dokazati - dobrim pripremama sezone! Hoće li se tako dogoditi?</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>Neka Hrvatska iskoristi sve europske šanse i tada 2003. za nju može biti europska godina</p>
<p>Simbolički rečeno, o putu Hrvatske u Europsku uniju suodlučuje se na primjer i u Vukovaru. Mnogostruko podijeljeno stanovništvo toga grada načinom zajedničkog ili odvojenog suživota drži u svojim rukama i jedan od brojnih ključeva europske budućnosti cijele Hrvatske. Hrvatsko nastojanje na vanjskoj integraciji potkrepljuje se mjerom unutarnje integracije na terenu... Hrvatska s pravom očekuje da se individualna spremnost i sposobnost učinkovitog djelovanja mora isplatiti. A bez tog općevažećeg poticaja, i približavanje Europskoj uniji drugih država u regiji isto bi se tako usporilo kao i drugi procesi regionalne stabilizacije / Između ožujka i lipnja 1990. bilo je nužno na temelju Ugovora o ujedinjenju najvećom brzinom prenijeti ukupno zapadnonjemačko zakonodavstvo, a to u visokom postotku znači europsko zakonodavstvo, u istočnu Njemačku. Na tom ugovoru, možda najopsežnijem koji je ikada sklopljen, radilo se dan i noć. Koliko li lakše može danas biti Hrvatskoj s obzirom na znatno manji vremenski pritisak, da razmjerno brzo, bez pogreške i uspješno okonča posao prilagodbe, nužan za približavanje Uniji... Na početku 2003. u svezi s članstvom Hrvatske u Europskoj uniji, više nije pitanje - da ili ne, već kako i kada. Ta izvjesnost sadrži za europsku budućnost Hrvatske snažan element umirenja, koji omogućuje promišljenost i pomnost u svezi s daljnjim koracima</p>
<p>GEBHARDT WEISS</p>
<p>Uspješno ubrzanje hrvatske europske politike stoga iziskuje ofenzivnu politiku izgradnje povjerenja. (Prvi dio ovoga teksta objavljen je u jučerašnjem broju.) Iako drukčije dimenzionirana, glavna polja te izgradnje povjerenja djelomice su, kao i u ono doba za Nijemce, granice, pravna država i svladavanje prošlosti.</p>
<p>Bez jasnoće glede granica i bez jasnog otklona od teritorijalnih pretenzija, Njemačka se ne bi ni ujedinila, niti bi kao - ujedinjena - država bila primljena u Europsku uniju. Zahtjevi prema Hrvatskoj u svezi s tim dvjema temama načelno su međunarodnopravno i politički doduše već riješeni. </p>
<p>No, napori Hrvatske i njezinih susjeda glede sporazumnog rješenja preostalih pitanja ostaju za Europsku uniju važnim čimbenikom izgradnje povjerenja. Što više takva pitanja opterećuju susjedske odnose na konfliktan način, to je veći njihov kontraproduktivni utjecaj na europskome putu. </p>
<p>Naime, Europska unija u budućim proširivanjima načelno nema interesa uvoziti sukobe o granicama ili teritorijalna posezanja i s tim povezane nestabilnosti.</p>
<p>A bez izvjesnosti kontinuiteta prokušane zapadnonjemačke ustavne i pravne države, Njemačka se ne bi ni ujedinila, niti bi kao - ujedinjena - država bila primljena u Europsku uniju. U tom smislu, nitko ne bi trebao podcjenjivati strategijsko značenje učinkovite pravne države ni za hrvatski put u Europsku uniju.</p>
<p> Bez brze realizacije već usuglašenih reformi pravosuđa i državne uprave, taj bi se put automatski produljio. Zbog toga bi se odlučnim i vidljivim djelovanjem trebala stvoriti potrebna izvjesnost da Hrvatska kao pravna država, koja je u svakom pogledu pouzdana i koja brzo djeluje, želi pristupiti Europskoj uniji.</p>
<p>U tom sklopu, moderan zakon o manjinama ima svoje posebno mjesto. Zahvaljujući Ustavnom zakonu Hrvatska već raspolaže važnim instrumentom unutarnjopolitičke i prekogranične izgradnje povjerenja koji sada valja oživotvoriti. S mnogih strana pozvana da uvede europske standarde, Hrvatska se tim zakonom uvrstila u sam vrh europskih standarda. Taj je proces važan zbog toga što je mreža europskih prava manjina nužna za ukupnu europsku integraciju. </p>
<p>Naime, u Europskoj će uniji sve više biti još samo uređenog suživota manjina. Nijedan europski narod ubuduće neće moći tvoriti većinu. Tko, dakle, danas u vlastitoj kući jača prava manjina, ujedno jača i iznad nacionalne razine svoje buduće pravo na zaštitu vlastitih manjinskih prava u integriranoj Europi.</p>
<p>Od središnjeg je značenja za vanjsko prihvaćanje njemačkog jedinstva bila dovoljna izvjesnost kod susjeda i partnera da će ujedinjena ustavna i pravna država upotrijebiti svoj uvećani potencijal i prema vani u duhu pouzdanosti, odgovornosti, suzdržljivosti, dobrosusjedstva i partnerstva.</p>
<p> U to se, među inim, ubraja i od Njemačke u svakom pogledu primijenjeno opredjeljenje da međunarodnopravne obveze imaju prvenstvo, i to upravo kada bi imale znatnu težinu koja bi možda mogla biti i snažno opterećenje na unutarnjem planu.</p>
<p>U uvelike simboliziranom i pitanjem suradnje s Haaškim sudom zaoštrenom smislu, valja reći da se i u hrvatskom slučaju radi o izvjesnosti koja je za Europsku uniju i sve njezine članice neupitna, naime o tome je li zemlja pripravna i kadra ispuniti na unutarnjem planu i posebno opterećujuće međunarodnopravne obveze na pouzdan način, pravodobno i bez izbjegavanja.</p>
<p>Samo nastavak kooperativnog usmjerenja u suradnji s Haaškim sudom može skratiti put u Europsku uniju, inače ga može opteretiti i produljiti.</p>
<p>Za njemačko jedinstvo važno je bilo i ophođenje s prošlošću, plodonosno za izgradnju povjerenja. U toj je svezi malo toga usporedivo s hrvatskom situacijom. No, postoji barem nekoliko tematskih dodirnih točaka vezanih za pojmove progona, prognanika i izbjeglica, ponovnu uspostavu prava vlasništva, postupanja prema manjinama itd. koji nas naposljetku vraćaju na već spomenutu temu djelotvorne pravne države.</p>
<p>Koliko god je politički Zagreb u tim pitanjima u međuvremenu postigao napredak, a dijelom ih i riješio, upravo je u toj svezi za Europsku uniju odlučujuća primjena i izvan glavnoga grada, dakle na terenu. </p>
<p>Simbolički rečeno, o putu Hrvatske u Europsku uniju suodlučuje se na primjer i u Vukovaru. Mnogostruko podijeljeno stanovništvo toga grada načinom zajedničkog ili odvojenog suživota drži u svojim rukama i jedan od brojnih ključeva europske budućnosti cijele Hrvatske. Hrvatsko nastojanje na vanjskoj integraciji potkrepljuje se mjerom unutarnje integracije na terenu. </p>
<p>Naravno, izuzimajući politički relevantne aspekte održive izgradnje povjerenja, za Hrvatsku će i iz same brzine prilagodbe na europski acquis communautaire proisteći političke i materijalne prednosti. Ta brzina, naime, suodlučuje kako o modernizaciji koja je ionako u vlastitom interesu, tako i o praktičnom ostvarenju načela individualnog približavanja Europskoj uniji. Hrvatska s pravom očekuje da se individualna spremnost i sposobnost učinkovitog djelovanja mora isplatiti. A bez tog općevažećeg poticaja, i približavanje Europskoj uniji drugih država u regiji isto bi se tako usporilo kao i drugi procesi regionalne stabilizacije.</p>
<p>U prilagodbi na acquis communautaire Europske unije, dosadašnji rezultati, uključujući Nacionalni plan približavanja EU, pokazuju da uključene instancije države predvođene Ministarstvom za europske integracije mogu pokazati znatnu <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>.</p>
<p> Ponešto to podsjeća na njemačku situaciju u doba između ožujka i lipnja godine 1990. Tada je bilo nužno na temelju Ugovora o ujedinjenju s Demokratskom Republikom Njemačkom najvećom brzinom prenijeti ukupno zapadnonjemačko zakonodavstvo, a to u visokom postotku znači europsko zakonodavstvo, u istočnu Njemačku. Na tom ugovoru, možda najopsežnijem koji je ikada sklopljen, radilo se dan i noć.</p>
<p>Koliko li lakše može danas biti Hrvatskoj s obzirom na znatno manji vremenski pritisak, da razmjerno brzo, bez pogreške i uspješno okonča posao prilagodbe nužan za približavanje Europskoj uniji.</p>
<p>Sveukupno gledajući, iz usporedbe s tadašnjom njemačkom situacijom i njezinim razvojem kako u dodirnim točkama tako i u razlikama, za Hrvatsku proizlazi veliko ohrabrenje. Povijesni izazov tada je, naime, za Nijemce bio neusporedivo veći i riskantniji no onaj današnji za Hrvatsku. U tim relacijama, put Hrvatske u Europsku uniju unatoč svim aktualnim poteškoćama i političkim opterećenjima mnogo je manje riskantan. </p>
<p>U nekim odlučujućim političkim pitanjima sada je ponajprije potrebno strpljivo održati kurs bez većih nervoza. Rasprava o hrvatskom putu u Europu nije, naime, dalje no što se ponekad čini uznapredovala samo u Hrvatskoj nego i unutar Europske unije. Na početku 2003. u svezi s članstvom Hrvatske u Europskoj uniji, više nije pitanje - da ili ne, već kako i kada. </p>
<p>Pravi smisao Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju</p>
<p>Ta izvjesnost sadrži za europsku budućnost Hrvatske snažan element umirenja, koji omogućuje promišljenost i pomnost u svezi s daljnjim koracima. Nasuprot tadašnjoj njemačkoj situaciji, nije riječ o što bržem, čak nametnutom korištenju možda jednokratne povijesne šanse. Naime, cilj je hrvatskog nastojanja nedvojben, te ga Europska unija i njezine države članice ozbiljno shvaćaju. </p>
<p>To i jest stvarni politički i materijalni smisao Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Nakon njegove primjene, Hrvatska će imati već ispunjeno više od šezdeset posto normativnog i pravnog acquis communautairea Europske unije. Čemu taj napor ako ne u službi tog cilja?</p>
<p>Na kraju preostaje stoga reći samo jedno: mnogo sreće Hrvatskoj! Neka zajedničkim djelovanjem iskoristi sve europske šanse! Tada 2003. za Hrvatsku može biti europska godina.</p>
<p>Autor je veleposlanik Savezne Republike Njemačke u Republici Hrvatskoj.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Bazini samo stalo do toga da podvali i razori sve, pa i pozitivne napore Ministarstva vanjskih poslova </p>
<p>Gospodinu Bazini zasmetalo je što je ovih dana ministar Picula posjetio Libiju u sklopu svoje srednjoistočne turneje, i tu činjenicu zlonamjerno povezuje sa strašnim zločinom koji se, stjecajem okolnosti, istodobno dogodio u jednom hrvatskom selu pokraj Konjica, u BiH. Da je g. Bazina, osim želje za samoisticanjem i strašne mržnje naspram palestinskog i arapskog naroda, pokušao barem malo mućnuti glavom, onda bi došao do jednostavnog zaključka da je za Hrvatsku i te kako važno da pažljivo prati i - ako je potrebno - na licu mjesta propituje stanje na Srednjem istoku / Bilo kakav pokušaj izravnog, racionalnog odgovora na zloćudno pitanje - insinuaciju Marija Bazine: »Tko zapravo vodi hrvatsku vanjsku politiku?« bio bi jalov i bez efekta. Naime, očigledno je da dotičnom suradniku u Stajalištima, u Vjesniku, zapravo, i nije do odgovora. Njemu je stalo samo i jedino do njegova pitanja, do toga da podvali, podmetne i razori sva pozitivna nastojanja, među ostalim, i hrvatskog ministarstva vanjskih poslova </p>
<p>DARKO BEKIĆ </p>
<p>Iako sam svjestan da rubrika Stajališta posreduje individualna mišljenja Vjesnikovih čitatelja, koja nužno ne korespondiraju s izdavačkom politikom Vjesnika, sa žaljenjem moram ustvrditi da objavljivanje pamfleta »Postoji li u Hrvatskoj arapsko-islamski lobi« autora Marija Bazine (Vjesnik, 2. siječnja 2003.), kolidira ne samo s Vjesnikovom deklariranom politikom, već i s njegovim poslovnim i profesionalnim interesima. </p>
<p>Ocjenjujem, naime, da je, osim osiguravanja prostora za najširu demokratsku raspravu, u interesu Vjesnika zadržati visoku profesionalnu razinu što, među ostalim, podrazumijeva da se ni u tzv. Op-ed rubrici ne podlegne u nas, nažalost, prevladavajućim niskim kriterijima političke kulture, to jest da se stranice ne otvaraju potpuno neutemeljenim, nabrijanim tekstovima, koji sa stvarnošću imaju veze samo utoliko što odražavaju nečiju osobnu frustraciju, civilizacijske predrasude ili/i ekstremistički svjetonazor. </p>
<p>Gospodin Bazina u svim hrvatskim medijima, i pisanim i elektronskim, kao i u radu nacionalne informativne agencije primjećuje propalestinski i proarapski bias, koji pripisuje arapsko-islamskom lobiju, navodno, aktivnom u našoj zemlji. Ta, po mom uvjerenju - ali i svim poznatim činjenicama - halucinacija, plod je njegova osobnog domišljanja i stoga ju ne želim niti mogu komentirati.</p>
<p> Ono, međutim, što ne smijem ostaviti bez komentara jest pokušaj dotičnog čitatelja da u tu svoju fantazmagoriju uklopi i Ministarstvo vanjskih poslova, pa i osobno, našega ministra vanjskih poslova. </p>
<p>Gospodinu Bazini zasmetalo je što je ovih dana Tonino Picula bio u posjetu Libiji, u sklopu svoje srednjoistočne turneje, i tu činjenicu zlonamjerno povezuje sa strašnim zločinom koji se, stjecajem okolnosti, istodobno dogodio u jednom hrvatskom selu pokraj Konjica, u Bosni i Hercegovini.</p>
<p>Da je g. Bazina, osim želje za samoisticanjem po svaku cijenu i, očigledno, strašne mržnje naspram palestinskog i arapskog naroda u cjelini, pokušao barem malo mućnuti glavom, onda bi, vjerujem, došao do jednostavnog zaključka da je za Hrvatsku, koja ima više stotina kilometara granice sa zemljom u kojoj, uz one treće - kao konstitutivni narodi - zajedno žive Hrvati i Bošnjaci, i te kako važno da pažljivo osluškuje, prati i - ako je potrebno - na licu mjesta propituje stanje na Srednjem istoku. </p>
<p>A kada je bilo oportunije obići nekoliko arapskih, srednjoistočnih zemalja ako ne upravo sada, kada se sjena novoga, velikoga rata nadvija nad tu zlosretnu regiju? </p>
<p>Kao ni u drugim relevantnim međunarodnopolitičkim pitanjima, hrvatska diplomacija niti u svezi sa srednjoistočnom krizom ne želi biti samo pasivni decision-taker, već, u sklopu svojih mogućnosti, nastoji pridonijeti i decision-making procesu. </p>
<p>Spoznaje i činjenice što ih je ministar Picula prikupio tijekom svoje nedavne turneje po Srednjem istoku dragocjene su za našu daljnju diplomatsku akciju i u velikoj se mjeri poklapaju s rezultatima istovrsnih nastojanja i fact-finding misija po regiji i drugih europskih diplomata i državnika.</p>
<p>Za nekoliko dana, u posjet Zagrebu i našem ministarstvu dolazi zamjenik direktora Odjela za analitiku izraelskog ministarstva vanjskih poslova, s kojim ćemo također imati prilike razmijeniti mišljenja i ocjene o najnovijem razvoju događaja na Srednjem istoku, a u tijeku su i brojne, diskretne bilateralne konzultacije naših diplomatskih predstavnika u mnogim prijestolnicama Europe i svijeta.</p>
<p>Sve to ima za cilj da našu diplomaciju i vanjsku politiku, u skladu s temeljnim interesima hrvatske države, dodatno kvalificira za ulogu aktivnog subjekta na međunarodnoj političkoj pozornici. Takva orijentacija hrvatske diplomacije posebno je važna u aktualnom trenutku, bremenitom ratnom opasnošću, kad je svaka odgovorna i politički zrela vlada - bez obzira na veličinu zemlje, njenu gospodarsku moć ili politički utjecaj, pozvana dati svoj obol očuvanju svjetskog mira i sigurnosti.</p>
<p>Ako se sve to uzme u obzir, postaje razvidno da bi bilo kakav pokušaj izravnog, racionalnog odgovora na zloćudno pitanje - insinuaciju Marija Bazine: »Tko zapravo vodi hrvatsku vanjsku politiku?« bio jalov i bez efekta. Naime, očigledno je da dotičnom suradniku u Stajalištima, u Vjesniku, zapravo, i nije do odgovora. Njemu je stalo samo i jedino do njegova pitanja, do toga da podvali, podmetne i razori sva pozitivna nastojanja, među ostalim, i hrvatskog ministarstva vanjskih poslova.</p>
<p>Autor je doktor znanosti, pomoćnik je za analitiku i informiranje ministra vanjskih poslova.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Imajmo petlje reći da riba smrdi od glave</p>
<p>Televizijskom kvizu »Milijunaš« i njegovu voditelju gospodinu Tariku Filipoviću treba dodijeliti državno odličje »Braće Radić« za poseban doprinos unapređenju sustava naobrazbe... Revizija doktorata znanosti pokazala bi veću društvenu sramotu nego neznanje koje se iz tjedna u tjedan ocrtava u kvizu »Milijunaš«. Jer, kandidati za milijun kuna barem za sebe ne govore da su znanstvenici. Što je još važnije, ne financira ih državni proračun</p>
<p>MIROSLAV DOREŠIĆ</p>
<p>Na okruglom stolu u organizaciji Demokratskog centra o Zakonu o visokoj naobrazbi i znanosti predložio sam da se televizijskom kvizu »Milijunaš« i njegovu voditelju gospodinu Tariku Filipoviću treba dodijeliti državno odličje »Braće Radić« za poseban doprinos unapređenju sustava naobrazbe.</p>
<p>Izrekao sam to s namjerom razbijanja monotonosti i jalovosti rasprave o Prijedlogu zakona i problema u visokoj naobrazbi.</p>
<p>Ako je popis stanovništva prikazao u postotcima svu poraznost obrazovne strukture našeg naroda (prisjetimo se 58 posti stanovništva samo sa završenom osnovnom školom ili bez nje...), onda je spomenuti kviz na vrlo zoran i uvjerljiv način pokazao svu dramatičnost situacije...</p>
<p>I dok pitanja poput Judite, hvarskoga kazališta i Marulića još nekako idu, uz malo zapinjanje oko Poncija Pilata koji »pere zube« (sedam posto odgovora), dotle i najbanalnija pitanja iz područja egzaktnih znanosti ne prolaze!</p>
<p>S kime ćemo mi to graditi budućnost, razvijati gospodarstvo, s čime ćemo mi to konkurirati na svjetskom tržištu, s kojim to ljudima i proizvodima?!</p>
<p>I dok nam maturanti polažu maturu koja više sliči lakrdiji nego ozbiljnoj maturi, dotle naša sveučilišta uopće ne haju za ideju državne mature koja postoji u svim ozbiljnim školskim sustavima. Ne čudi da i sami fakulteti naših sveučilišta ne priželjkuju državnu maturu, jer i oni sami još uvijek funkcioniraju po samoupravnom-zurovskom obrascu sa svojom pravnom osobnošću pa je onda za njih i »normalno« to što imaju i vlastiti razredbeni postupak prije upisa. U svijetu neviđeno!</p>
<p>Na spomenutom okruglom stolu predstavnici visokih učilišta raspravljali su, primjerice, o problemu dugoga prosječnog studiranja (7,5 godina) i malog postotka završavanja (samo tridesetak posto) kao da je visoka naobrazba u Hrvatskoj, a »niže« školstvo i maturanti-brucoši dolaze iz neke zemlje Nedođije! Kao da to sve skupa nema nikakve veze s predznanjem tih brucoša! </p>
<p>Zar će neznanje biti nadoknađeno na studiju?! Ma neće! A da ne govorimo o tome da se bez predznanja matematike maturant neće odlučiti za »tvrde studije«!</p>
<p>Eto, u sudaru starog socijalističkog nasljeđa i modernih ideja i trendova nastaje kaos. Državna matura u razvijenim zemljama i razvijenim školskim sustavima nije samo sito kroz koje će proći ili ne kandidati za upis na sveučilište, ona je mnogo više od toga. Ona školu čini ozbiljnom, za nju se učenici pripremaju sve vrijeme školovanja, sustavno, a ne kampanjski.</p>
<p>Tko će napaćenom hrvatskom narodu jednom reći istinu?!</p>
<p>I dok gospodin Ante Simonić ističe da »Vlada prihvaća Deklaraciju o znanju HAZU-a i da tim činom politika otvara prostor HAZU, ali ne pojedinim akademicima, nego Akademiji u cjelini« (Vjesnik, 24. prosinca 2002.), zaboravlja na malo poštenja da bi mogao priznati istinu sam sebi a i drugima da je ta ista Akademija do sada uglavnom šutjela baš u cjelini dok samo (ali zaista samo) neki akademik-pojedinac nije dignuo svoj glas i pokrenuo inicijativu - potpisivanje peticije ali baš protiv reforme koju on, Ante Simonić, tako zdušno i nekritički podržava. </p>
<p>Poštovani gospodine Simoniću, potrebno je malo poštenja da bi se s petljom ili bez nje moglo reći: »Riba od glave...«. Na primjer, revizija doktorata znanosti pokazala bi veću društvenu sramotu nego neznanje koje se iz tjedna u tjedan ocrtava u kvizu »Milijunaš«. </p>
<p>Jer, kandidati za milijun kuna barem za sebe ne govore da su znanstvenici. Što je još važnije, ne financira ih državni proračun, pa se od njih i ne očekuje da su registrirani u svjetskim bazama znanstvenih radova. Dajmo običnom osnovcu zadatak da na Internetu u svjetskim bazama znanja potraži neka naša razvikana akademska imena. Mnoge od njih neće naći ni u tragovima. </p>
<p>Gospodo akademici, mogli biste ovom narodu zaista reći istinu!</p>
<p>Obezvrijeđen je svaki imalo ozbiljniji znanstveni rad! Danas, kad još vrijede disertacije pod naslovima »Mjesne zajednice«, »Prehrana u JNA«, »Psihologija radničkih savjeta«, a od nedavno s Fakulteta političkih nauka disertacija »Kako su mediji rušili HDZ-ova dužnosnika«. Nad tim zastaje dah, a ponajprije bi trebao zastati dah poreznim obveznicima...</p>
<p>Autor je član Odbora za školstvo, znanost i kulturu HDZ-a, bivši je zamjenik ministra prosvjete (1998.-1999.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Mjesečna rata za kredit ne veća od trećine plaće</p>
<p>Umjesto prvotno najavljenih 15 godina za vraćanje kredita banci (45 posto vrijednosti stana), taj je rok produljen na 20 godina zajedno s počekom / Novost je kamata za vrijeme jednogodišnjeg poček koja je snižena sa 6,66 na 2,60 posto / Ukoliko nema novca za obvezno učešće od 15 posto vrijednosti stana, građanin na taj iznos može u banci podići kredit na 10 godina s kamatnom stopom od 9 posto</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - Prema najavama zagrebačkog Poglavarstva konačna lista prednosti za stanove iz Programa društveno poticane stanogradnje (POS) svjetlo dana trebala bi ugledati kroz nekoliko dana. Nakon obrade pristiglih 1196 prigovora, Povjerenstvo za POS prihvatilo je njih 146 koji se odnose na neuvrštavanje na listu. Konačna se lista, tako, proširuje s prijašnjih 7803 na 7949 imena.</p>
<p>Ono što slijedi nakon objavljivanja liste, a prije sklapanja ugovora o kupnji stana, jest provjera kreditne sposobnosti u HVB Bank Croatia, koja je s Ministarstvom javnih radova, obnove i graditeljstva sklopila ugovor o kreditiranju POS-a. </p>
<p>Dosta se građana ovih dana u banci raspitivalo o uvjetima kreditiranja, mnogi zabrinuti hoće li moći podnijeti takav financijski teret. Program poticane stanogradnje je, naime, namijenjen upravo građanima koji nisu socijalno ugroženi, ali im materijalna situacija nije tako dobra da bi iskoristili komercijalni stambeni kredit. U POS-u se stan otplaćuje na 30 godina (može i manje), država subvencionira kamate (oko 4 posto), nisu potrebni jamci ni depozit u banci, a hipoteka se upisuje na kupljeni stan. Kupac plaća udio od 15 posto vrijednosti stana, 45 posto kreditira banka, a 40 posto jedinice lokalne samouprave. </p>
<p>Kako kažu u HVB-u, glavni preduvjeti za dizanje kredita su takvi da, najviša mjesečna rata kredita ne smije iznositi više od trećine plaće dužnika ili trećine mjesečnih prihoda dužnika i najviše dva sudužnika. Supružnik korisnika kredita, neovisno o primanjima, uvijek je u svojstvu sudužnika. Izračunava se plaća od koje su odbijena sva zakonska izdvajanja, poput alimentacije, otplate drugih kredita, ali i jamstava za tuđe kredite.</p>
<p>Kamata na kredit je promjenjiva i iznosi 6,66 posto godišnje, a novost je kamata za vrijeme jednogodišnjeg počeka. Banka ju je, naime, snizila na 2,60 posto i može se plaćati mjesečno ili pripisati glavnici.</p>
<p>»Pretpostavili smo da bi većini građana s liste u podstanarstvu bio problem plaćati toliku kamatu dok još nisu u novom stanu, pa smo je novim ugovorom s Ministarstvom snizili- kaže Sanja Pančić, voditeljica Odjela za odnose s javnošću HVB Bank Croatia. Novost je, dodaje, i produženje roka za otplatu kredita banci s prijašnjih 15 na 20 godina.</p>
<p>U slučaju da građanin nema 15 posto obveznog učešća, banka će i za to ponuditi kredit. Rok otplate je 10 godina, a kamata je promjenjiva i iznosi 9 posto na godinu. Uvjeti i dokumenti su jednaki kao i za POS-ov kredit, osim što je potreban jedan jamac. </p>
<p>Naknada za obradu svakog kreditnog zahtjeva iznosi jedan posto, ali ne više od 1000 kuna i plaća se prije odobravanja kredita.</p>
<p>Još je jedan uvjet potrebno ispuniti kao bi se dobio kredit. Dužnik u trenutku sklapanja ugovora s bankom, naime, ne smije biti stariji od 55 godina, jer kredit mogu dobiti samo oni koji će ga otplatiti sa svojih 70 godina starosti. To, čini se, ne bi smio biti problem, jer je 77 posto građana s liste u najboljoj životnoj dobi - od 23 do 40 godina.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Vezmar i Bučanec najbolji studenti-sportaši</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - U novu 2003. godinu, što započinje prvim radnim danom 7. siječnja, Kineziološki fakultet u Zagrebu ulazi s novim laureatima.</p>
<p> Na ispraćaju 2002. proglašeni su najbolji studenti-sportaši Nataša Vezmar i Tomislav Bučanec, oboje iz taekwondo obitelji. </p>
<p>Uz njih proglašeni su i najbolji studenti Ljiljana Čulibrk (prva godina), Željko Pedišić (druga), Josip Šopar (treća), Saša Milovuković (četvrta) i Violeta Dimitrijević (diplomant). Najuspješniji znanstveni novak u konkurenciji dvanaestorice mladih znanstvenika je Vlatko Vučetić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Autobusi 216 u utorak izmijenjenom trasom </p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - U utorak, 7. siječnja, autobusna linija 216 Kvaternikov trg - Ivanja Reka - Dumovec u smjeru Dumovca a u vremenu od oko 9.30 sati pa do završetka radova na raskrižju Slavonske avenije s Ulicom Sv. Ivana, oko 12.30 sati, prometovati nešto izmijenjenom trasom (neće prometovati Ulicom Sv. Ivana). </p>
<p>U smjeru Kvaternikova trga autobusi će prometovati redovnom trasom.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="12">
<p>Uvozna slama za hrvatske jaslice </p>
<p>VARAŽDIN, 4. siječnja</p>
<p> - Jaslice za Badnjak teško da se mogu »složiti« bez slame i mahovine. Domaće ili uvozne - pitanje je sad?! </p>
<p> Na selu to nije nikakav problem, ali u gradu? U varaždinskim trgovinama 10 dekagrama slame plaćalo se pet kuna, a dvije šake mahovine nešto manje od 20 kuna?! Moderno doba, reklo bi se, i to više nije ništa neobično. Međutim, ipak jest. I slama i mahovina u naše je trgovine stigla iz uvoza. Iz Italije! </p>
<p>Gotovo u isto vrijeme kad je božićno drvce, bolje rečeno drvo, otpremljeno u Rim. Tako, naime, stoji u zanimljivoj crtici »Uvozna slama i mahovina« s nadnaslovom »Neobično, ali istinito«, objavljenoj u tjedniku »Varaždinske vijesti«. Na taj uvozni detalj javnost je upozorio poznati varaždinski vrtlar i cvjećar Janko Pavetić. </p>
<p> Očito je da treba imati ideju - ostalo je stvar tržišta. Naime, slame i mahovine u Hrvatskoj ima, nije da nema. Zašto uvoziti nešto čega ima izgleda i u mnogim našim glavama. Dok bude tako - uvozit ćemo i slamu! (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>»Gospodar prstenova - Dvije kule«</p>
<p>Najveći filmski hit posljednjih godina bez sumnje je trilogija »Gospodar prstenova«, čiji će se drugi dio pod naslovom »Gospodar prstenova - Dvije kule« početi u hrvatskim kinima prikazivati 16. siječnja. Film u režiji Petera Jacksona već je oborio sve moguće rekorde na američkim blagajnama, potukavši svog glavnog konkurenta »Harrya Pottera«, a sada ga očekuje osvajanje ostatka svijeta.</p>
<p>Trilogija je nastala prema knjigama J. R. R. Tolkiena u kojima je opisana epska borba za opasan prsten kojega se ne smije domoći njegov stvaratelj Sauron jer će mu omogućiti porobljavanje svijeta.</p>
<p>Prvi film iz trilogije »Gospodar prstenova - Prstenova družina« kod nas je prikazivan prije godinu dana. U drugom dijelu nastavlja se borba između dobra i zla u Međuzemlju. Dvije kule, uporišta gospodara tame Saurona i čarobnjaka Sarumana, udružile su se kako bi započele rat protiv svih civilizacija i uništile ljudsku vrstu. Frodo i Sam kreću prema brdima Emyn Muil gdje ih slijedi nepredvidivo stvorenje Gollum koje im obećaje da će ih, ako ga oslobode, odvesti do Crnih vratiju Mordora. On je sâm nekad bio hobit i 500 je godina imao prsten koji ga je izobličio, ali je ipak zadržao i neke dobre osobine...</p>
<p>Frod se, pak, što je duže u posjedu prstena sve više mijenja, tako da mu Sam mora sve češće pomagati. Na drugoj strani, Aragorn, Legolas i Gimli gone ratnike Uruk-haia koji su oteli blizance Merrya i Pippina. U toj potjeri stižu u Čarobnu šumu gdje otkrivaju da je Gandalf živ te da se vratio mudriji i moćniji kako bi im svima pomogao.... I tako se redom nižu junaštva, podvizi, podvale, ratovi i ljubavi. Pojavljuje se mnogo novih likova, pa tako i prva žena, pripadnik ljudskog roda. U pitanju je »kći kraljeva« Eowyn (Miranda Otto) koja opasno ugrožava ljubavnu vezu između Aragorna i Arwen koji se neprekidno suočavaju s problemom smrtnosti (njegove) i besmrtnosti (njezine).</p>
<p>Dakle, vrlo skoro stiže nam drugi nastavak, a onda još samo godinu dana i na redu je i posljednji film iz trilogije pod naslovom »Gospodar Prstenova - Povratak kralja«. On će zaokružiti ovu maštovitu filmsku avanturu što podjednako osvaja pripadnike svih generacija svjetske filmske publike.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Uhvati ako možeš Leonarda Di Caprija</p>
<p>Catch Me If You Can ili »Uhvati me ako možeš« naslov je novoga filma Stevena Spielberga s Leonardom Di Caprijem u glavnoj ulozi, koji će u hrvatska kina stići najvjerojatnije u ožujku. </p>
<p>Snimljen je prema bestseleru iz 1980. godine s nazivom »Uhvati me ako možeš: Nevjerojatna istinita priča o neobičnom lašcu« Franka Abagnalea, kojemu je inspiracija bio njegov vlastiti život.</p>
<p>Film ga prati od 1964. do 1974. godine, dakle od mladosti u New Rochelleu, u državi New Jersey, pa sve do vremena kad postaje glavni junak i tema svjetskih medija koji su ga nazivali Skywayman. Nakon šoka kojeg je doživio zbog razvoda roditelja, on počinje krivotvoriti čekove, kasnije se predstavlja kao pilot »Pan Ama«, a potom i kao nadređeni u hitnoj službi jedne bolnice u Georgiji, da bi na kraju postao i pomoćnik u odvjetničkom uredu.</p>
<p>Pri svemu tome neprestano se služi lažnim čekovima, diže novac, putuje i raskošno živi... sve dok ga u Francuskoj ne ulove agenti FBI-ja na čelu s Joelom Shayeom koji ga je toliko dugo pratio da su gotovo postali prijatelji i svakako osobe koje se najbolje razumiju i poznaju. Ali, to nije kraj priče, jer oni koji su ga najviše lovili, na kraju s njime sklapaju sporazum angažirajući ga da radi za FBI u Odjelu protiv krivotvorenja.</p>
<p>Poput nekadašnjih junaka Butcha Cassidyja i Sundancea Kida, tako je i ovaj najnoviji Spielbergov lopov neka vrsta simpatičnog i kino-publici omiljenog junaka bez obzira na sve njegove mane. Razlog možda leži i u Leonardu Di Capriju koji je upravo u ovom filmu kao Frank Abagnale ostvario svoju najbolju ulogu, dok je Tom Hanks u liku agenta Joea Shayea, kao i uvijek - izvrstan.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Tko se još boji kao Virginia Woolf</p>
<p>Film »The Hours« govori o životu engleske književnice Virginije Woolf, a režirao ga je Stephen Daldry prema scenariju Davida Harea, napisanom po motivima romana Michaela Cunnighmama. Daldry je nama poznat kao odan, star ljubitelj Motovuna koji svakoga ljeta, bez obzira na svoje obveze, svrati na taj hrvatski festival. Čini se da će ove godine stići s bogatom ekipom gostiju, posebno stoga što u njegovom filmu glume tri izvrsne glumice. </p>
<p>Nicole Kidman, primjerice, ima naslovnu ulogu slavne književnice koja se dugo borila s mentalnom bolešću, opsesijama i strahovima, da bi na kraju završila samoubojstvom skakanjem u rijeku 1941. godine.</p>
<p>Unutar radnje vješto se isprepliću sudbine nekoliko različitih žena, od same književnice, preko njezine junakinje Clarisse Dalloway, pa do flashbackova sa scenama iz života Laure Brown (Julianne Moore), domaćice i majke iz Južne Kalifornije te Clarisse Vaughan (Meryl Streep), urednice koja živi u Greenwich Villageu.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="16">
<p>Šekret na Zrinjevcu i bunker ispod kazališta</p>
<p>Nakon sajamske rugobe uspostavljene na Zrinjevcu najavljuje se gradnjom podzemnih garaža i nasilje na Trgu maršala Tita. Uz Meštrovićev Zdenac života, duhovni fokus između kazališta i Sveučilišta, bit će ulazi u garažu - kao u neki javni zahod. Glavni akteri te agresije na zaštićenu zagrebačku Zelenu potkovu odlučni su provesti svoje planove bez obzira na stavove dviju ključnih službi - urbanizma, koji stoji na posljednjoj liniji obrane javnoga interesa, te zaštite spomenika, koja stoji na posljednjoj liniji obrane kulturne baštine</p>
<p>Rugoba na Zrinjevcu</p>
<p> - sajamska scenografija sa zahodima u polukrugu posvećenom velikanima hrvatske povijesti i kulture, automobilima trgovaca, zakupnika paviljona, na središnjoj aleji, kobasičarnicom pokraj Meteorološkog stupa - i nasilje na Trgu maršala Tita koje se najavljuje naumom o gradnji podzemne garaže, alarmantni su znakovi još jednoga napada na baštinu, tradiciju i kulturni identitet grada Zagreba. Novinske informacije potkraj prošloga mjeseca identificiraju njegove glavne aktere: to su gradonačelnica Zagreba Vlasta Pavić i direktor Zagrebparkinga Mate Kraljević. Oboje su odlučni da provedu svoje planove uz cijenu podvrgavanja svojoj volji dviju službi: urbanizma, koji stoji na posljednjoj liniji obrane javnoga interesa, te zaštite spomenika, koja stoji na posljednjoj liniji obrane kulturne baštine.</p>
<p> Gradonačelnica Pavić u intervjuu u Jutarnjem listu 27. prosinca: »Inzistirat ću na realizaciji projekata i zato nema razloga da ne uspijem.« Put svog uspjeha - u vezi s garažom, naznačuje u Jutarnjem listu 24. 25. i 26. prosinca ovako: »Prijedlog će ići s HNK, s tim da se dopuni formulacijom... tek po donošenju GUP-a«. (Generalnog urbanističkog plana Zagreba koji je pred donošenjem nakon dvogodišnjeg otezanja i sustavnog javnog ponižavanja urbanista.)</p>
<p> Nakon što je upozorena da prijedlog Generalnoga plana ne predviđa lokaciju garaže na Trgu maršala Tita, objavljuje: »Novi GUP će predviđati gradnju ispod HNK, ali tek kad prođe proceduru.« To je ista ona Vlasta Pavić, koja je na sjednici Gradskog poglavarstva 27. veljače protekle godine digla ruku na prijedlog tadašnjeg gradonačelnika Milana Bandića, svog partijskog kolege, da se Generalnim planom legalizira bespravna gradnja devetog kata Importanne Galerije na Iblerovu trgu, zbog čega je protekle jeseni tim urbanista koji je izradio Generalni plan podvrgnut istrazi, pod optužbom za nelegalnu i samovoljnu manipulaciju, očito vođenu kriminalnim pobudama.</p>
<p>Kao što se Mate Kraljević, koji sustavno ignorira zakonske prostorne dokumente svojim idejama o rješenju dijela prometnih problema grada, naime, garaža, oslanja na snagu golemog kapitala zarađenog naplatom rasparceliranih zagrebačkih nogostupa vlasnicima automobila, tako Vlasta Pavić, čija je jedina referenca za dužnost koju obnosi pripadnost jednoj od vladajućih partija, objavljuje svoju moć autoritarnom neoboljševičkom retorikom, kojom se već desetak godina služe nove političke i gospodarske elite.</p>
<p>Ona se raduje »što se gradu ponovno vraća epitet kulturne metropole«, čemu će ona doprinijeti, kako se razabire u spomenutu intervjuu, gradnjom ponajprije garaža, a već je pridonijela sramotom na Zrinjevcu. »Na tome se radi negdje od proljeća, samo što javnost za to nije znala i žao mi je ako sam koga iznenadila«, kaže o tome. Interesi privatnog prometa i sitne trgovine očito su težišta njezine vizije metropolizacije Zagreba. Ni o čemu drugom, primjerice, o kakvom kulturnom pothvatu, recimo obnovi kojega dijela zapuštenog povijesnog središta ili oronulog spomenika kulture, u tom novogodišnjem intervjuu nema ni riječi. Kao što ni Matu Kraljevića dosad nitko nije pitao zašto dio novca, zarađenog privatizacijom javnoga prostora grada Zagreba, ne predlaže uložiti u unapređenje javnog prometa, što bi prema potvrđenim europskim standardima od njega trebalo zahtijevati Gradsko poglavarstvo!</p>
<p> Ti akteri gradske politike jasno daju do znanja da su grad - njegov prostor, baština i sve što to znači - njihovo vlasništvo, kojim u svojem mandatu mogu upravljati kako žele i time im krojiti budućnost. Naravno, u tome računaju na podršku snažnih lobija, koji imaju precizne, utilitarne ciljeve. Njima su zazorni svi koji misle drukčije; koji, drugim riječima, interesima grupa ili pojedinaca pretpostavljaju zajedničke, javne - društvene ciljeve. Stoga ih treba diskvalificirati: ucjenjivati ili optuživati, najbolje zatrti. </p>
<p>Aktualni su projekti usmjereni povijesnom središtu Zagreba - i to njegovom najvrednijem dijelu koji ima visoku spomeničku vrijednost i kao takav je zakonski zaštićen. Treba li ponoviti: svaka intervencija u urbanističko-arhitektonskoj cjelini Donji grad, a napose u tzv. Zelenoj potkovi - slijedu perivojnih trgova koji uokviruju njegovo središte i kao izuzetno urbanističko dostignuće razdoblja historicizma uživaju najvišu kategoriju zaštite - može biti usmjerena jedino njegovoj obnovi, točnije, restauraciji.</p>
<p> Kad je riječ o Zrinjevcu, on je jedini od šest perivojnih trgova (J. J. Strossmayera, kralja Tomislava, A. Starčevića, M. Marulića, I. A. V. Mažuranića i maršala Tita) uistinu obnovljen, najbolje kako je bilo moguće. Taj obnovljeni perivoj, s restauriranim Meteorološkim stupom, Glazbenim paviljonom, fontanama, poprsjima hrvatskih velikana, s kopijama povijesnih klupa i kandelabara, uređenim pješačkim površinama i perivojskim parterom, sada je voljom gradonačelnice Pavić stavljen u službu prigodnog sajma. Umjesto prizora i poprišta urbane društvenosti, on sada dobiva »praktičnu« svrhu. Drugim riječima, on se iskorištava, umjesto da bude prizor ljepote i otmjenosti, svjedočanstvo kulture i tradicije, ponuđen Zagrepčanima i posjetiteljima Zagreba.</p>
<p> Godine 2002. Zrinjevac se pretvara u hibrid perivoja i sajmišta, nakon što se stočno sajmište 1870. godine odlukom Gradskog poglavarstva, očito nekog drugog Zagreba, preobrazilo u perivoj i socijalni prostor. Sajmište je tu bilo od 1826. godine, a perivoj od 1873. do 2002. Zna se da mu je prostornu koncepciju postavio prvi zagrebački urbanist razdoblja modernizacije Rupert Melkus, a projekt perivojnog partera izradio glasoviti bečki pejzažni arhitekt Rudolph Siebeck. Zrinjevac je bio pravi i prvi veliki gradski projekt. Tko još, osim Vlaste Pavić, stoji iza projekta prigodnog sajmišta koje će se tu ustaliti, kako se najavljuje? </p>
<p>Trg maršala Tita, nekadašnji Sveučilištni trg, ili kako ga se u novije vrijeme uvriježilo nazivati: Kazališni trg, ima istu visoku spomeničku kategoriju kao Zrinjevac. </p>
<p>Tu istu kategoriju ima i Trg I. A. V. Mažuranića, koji je kao legalno parkiralište privatnih automobila i stajalište autobusa ponajviše ponižen i degradiran dio Zelene potkove, perivojskog okvira donjogradskoga središta. Ta dva perivojna trga sada se naumljuje potkopati, definitivno - cementom (ne kakvom primitivnom opremom poput one na Zrinjevcu) - prilagoditi potrebama privatnog parkiranja. Uz Meštrovićev Zdenac života, duhovni fokus između kazališta i Sveučilišta, bit će ulazi u garažu - kao u neki javni zahod; rampe će biti na Trgu Mažuranića, a automobili će danonoćno kružiti obima trgovima, tjerajući građane-pješake, već dovoljno ugrožene u cijelome Donjem gradu.</p>
<p> Naravno, ni prijašnji urbanistički planovi (bilo generalni, bilo detaljni), pa ni aktualni prijedlog generalnog urbanističkog plana ne predviđaju tu garažu, budući da kriterije intervencija za povijesnu, spomeničku sredinu određuje služba zaštite spomenika, koja zna kakve su vrijednosti posrijedi. Garaže se, primjerice, predlažu ispod Srednjoškolskog igrališta, posve u blizini, ili ispod površine dvorišta nekadašnje, najvećim dijelom porušene Rudolfove vojarne u Ilici, odnosno Ulici Republike Austrije. No to se očito ne sviđa potencijalnim investitorima neokolonijalnih manira, koji su, kako to izdaju dobro obaviješteni izvori, zainteresirani za garaže ispod povijesnog središta Zagreba. Zato će se generalni plan »kad prođe proceduru«, revidirati i »predviđati garažu ispod HNK« (Vlasta Pavić). Tako u gradu Zagrebu funkcionira pravna država! </p>
<p>Uostalom, nepojmljivo i nezakonito otezanje donošenja tog razvojnog prostornog dokumenta određeno je desetogodišnjim trendom: rasprodajom svih raspoloživih nacionalnih resursa, među kojima je prostor jedan od najdragocjenijih. Rasprodajom, koja svjedoči ponajviše o političkoj, gospodarskoj i kulturnoj nepunoljetnosti. No, u međuvremenu, nedostajanje takvog plana služi malim silnicima da iskoriste svoj trenutak i svoj kratkoročni mandat. Oni se u Zagrebu obrušavaju na vrijednosti koje čine njegov identitet, drugim riječima: na biće grada. </p>
<p>Dok europski povijesni gradovi, koji su potkopali svoje trgove, zatvaraju parkirališta u urbanim jezgrama, proširuju pješačke zone, stvaraju uokolo svojih povijesnih središta obruč zacijelo potrebnih podzemnih ili nadzemnih garaža i ulažu novac poreznih obveznika u unapređenje javnoga prometa, akteri zagrebačke urbane politike ponavljaju greške šezdesetih godina 20. stoljeća i smjeraju prometnoj utilitarizaciji srećom neuništenih javnih prostora središta Zagreba. Uz mlaku reakciju urbane javnosti. I tobože oslonom na imbecilne novinsko/televizijske kvaziankete, koji pitaju građane ošamućene prometnim kaosom u središtu Zagreba jesu li za garažu ispod kazališta, umjesto da im otvore alternativu: ne bi li središte Zagreba trebalo zatvoriti tranzitu i prepustiti pješaku. Što znači: komunikaciji i društvenosti, uživanju u urbanoj baštini i prizorima ljepote i harmonije.</p>
<p> I dok Europa zaslugom istraživača otkriva vrijednosti »perifernih sredina«, kojima pripada i Hrvatska sa svim svojim jedinstvenim, autohtonim spomenicima od romanike i renesanse do historicizma, akteri koji njima upravljaju u vremenskim dionicama svojih mandata, trude se jedino da ih obezvrijede. Od Dubrovnika, Hvara, Splita do Rijeke, Zagreba i Osijeka. </p>
<p>Zato treba osporiti njihove »vizije« kratka daha - pozivom na kulturu i tradiciju, po kojoj jesmo Europa. Neka se na drugom mjestu bave poslovima i poslićima za koje su možda sposobni. Zagreb zaslužuje meritorne i naobražene upravljače, prave vizionare, idealiste i humaniste, koji će (demokratski) respektirati javnost i struke. Ako je poruka današnjih vladara Zagreba »šekret« na Zrinjevcu - kako bi zasigurno to što se tamo dogodilo obilježili naši roditelji i djedovi - ili bunker ispod kazališta, onda im treba odrješito reći neka odu i prepuste mjesto boljima.</p>
<p>Snješka Knežević</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Nije li ispod predromaničke i starokršćanska crkva?</p>
<p>Na loborskoj gradini na kojoj se u kontinuitetu živi od brončanog doba do danas, arheološkim istraživanjima uz postojeću gotičku crkvu, najstarije marijansko svetište u sjevernoj Hrvatskoj, otkriveni su impozantni ostaci predromaničke crkve, ali i zidovi još starije gradnje. Tim nalazima rasvjetljava se dosad bijela mrlja na povijesnoj karti sjeverozapadne Hrvatske i potvrđuju pisani izvori </p>
<p>Za arheoloških istraživanja uz gotičku Crkvu Majke Božje Gorske u Loboru, provedenih djelomice tijekom ljeta 2002. godine, otkriveni su ne samo ulomci nego i zidovi ranijih sakralnih građevina na istome lokalitetu. Arheolozi su otkrili predromaničku crkvu te zidove još ranije građevine. No, tek će daljnja iskapanja potvrditi da li je riječ o ostacima još starije crkve. O kako se značajnim nalazima radi, u razgovoru nam je pojasnio voditelj tih arheoloških istraživanja dr. Krešimir Filipec. </p>
<p>• Tijekom ovogodišnjih istraživanja u Loboru pronašli ste iznimno važne nalaze, fragmenata pleterne plastike, ali i ziđa prvotne crkve na lokaciji današnje Crkve Majke Božje Gorske. Jesu li oni potvrdili Vaše pretpostavke s kojima ste krenuli u istraživanje?</p>
<p>- Povod ovogodišnjih arheoloških istraživanja oko Svetišta Majke Božje Gorske u Loboru bila je izrada drenaže oko postojeće gotičke crkve koja je sagrađena u 14. stoljeću. Za tu svrhu Ministarstvo kulture osiguralo je novac. No, kako sredstava nije bilo dovoljno, u istraživanja se uz zagrebački Konzervatoski odjel Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture uključio i Arheološki zavod Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Novac za arheološka istraživanja osigurao je Filozofski fakultet u okvirima svoje redovite djelatnosti za potrebe organiziranja studentske prakse studenata arheologije. Kako smo pokusna arheološka istraživanja proveli već 1998. godine, otprilike smo znali s čime sve tu moramo računati.</p>
<p>Znali smo da ćemo naići na srednjovjekovne i novovjekovne grobove, antičke i prapovijesne ostatke. Znali smo da iskopavanje neće biti lako, jer se na gradini gotovo u kontinuitetu živi od brončanog doba do danas. Vjerovali smo da ćemo naći temelje predromaničke crkve. Na to su nas već upućivali raniji nalazi. Sve je govorilo da se ona nalazi negdje uz današnju crkvu. </p>
<p>• Čini mi se da ste na početku ovogodišnjih iskapanja tvrdili da ćete sigurno tu naći ostatke ranosrednjovjekovne crkve. Što vas je na to upućivalo? Da li neki prijašnji nalazi (i otkada), povijesni izvori ili...?</p>
<p>- Prije svega valja napomenuti da u arheološku literaturu Lobor ulazi četrdesetih godina 20. stoljeća, nakon što je Tihomil Stahuljak otkrio kameni ulomak ukrašen dvoprutom pletenicom i s natpisom +SVMME. To je najsjeverniji takav nalaz u Hrvatskoj. Nešto južnije slični komadi nađeni su još samo u Sisku. Devedesetih godina, prigodom jedne devastacije lokaliteta, mještanin Slavko Horvat našao je još jedan kameni ulomak s troprutom pletenicom. Ti kameni ulomci govorili su o tome da se tu nalazi predromanička crkva, koja okvirno datira od 9. do 11. stoljeća. Samo, dakle, dvije crkve - ova u Loboru i ona u Sisku datiraju prije osnutka Zagrebačke biskupije. To su bili valjani razlozi da se tu pokrenu istraživanja. Na njih je ipak trebalo čekati više od pedeset godina. Istraživanjima 1998. otkrili smo dijelove srednjovjekovnog groblja. To groblje pokazalo nam je da je predromanička crkva bliže današnjoj crkvi.</p>
<p>• Ako se ne varam, i titulara crkve spominjali ste kao ključni moment u ukupnome značenju toga lokaliteta na kojem se očekivao kontinuitet sakralne gradnje još od ranoga srednjeg vijeka? Na što on zapravo upućuje?</p>
<p> - Na jednom kamenom ulomku, koji je dio zabata oltarne pregrade, uklesano je prvo slovo imena neke svetice, spominje se sveta M(?). Riječ je vrlo vjerojatno o svetoj Mariji. Prema svemu izgleda da je crkva od samoga početka bila posvećena sv. Mariji. Taj titular zadržao se do dana današnjeg. Prema tome, to je najstarije otkriveno marijansko svetište u sjevernoj Hrvatskoj. Arheološkim istraživanjima dokazano je da se oko te crkve u kontinuitetu pokopava od sredine ili kraja 10. pa sve do sredine 19. stoljeća, kad je groblje izmješteno. Međutim, povijesni izvori prvi put spominju da je crkva posvećena sv. Mariji, tek u 17. stoljeću.</p>
<p>Jedna je stvar, kad je riječ o tim istraživanjima, vrlo važna. U literaturi se često postavlja pitanje je li prije osnutka Zagrebačke biskupije postojala kakva crkvena organizacija na tome prostoru. Mi znamo da masovna gradnja sakralnih objekata počinje tek od 12. stoljeća. Nekako u isto doba počinju se i groblja premještati uz crkve. Groblje oko crkve u Loboru pokazalo nam je da je taj proces tu započeo mnogo ranije. Gotovo dvjestotinjak godina prije nego što je to postalo uobičajeno u ostalim dijelovima sjeverne Hrvatske. Postavlja se, naravno, pitanje je li to groblje iznimka. Vjerojatno nije. Iako taj lokalitet sad stoji osamljen na tako velikom prostoru, on je jasan znak da slične pojave treba očekivati i drugdje. Mi ne možemo odgovoriti gdje je bilo biskupijsko središte dušobrižnika tih ljudi. No, istraživanja su jasno pokazala da se o ljudima koji nastavaju taj dio Panonije netko brine. Sada smo za to dobili jasnu potvrdu na terenu. Opet nije slučajno da je svetište u Loboru jedno od omiljenih na širem prostoru. Tradicija koja se prenosila generacijama dobila je potvrde i arheološkim istraživanjima.</p>
<p>• Tražeći srednjovjekovnu crkvu, jeste li se nadali ranosrednjovjekovnom objektu kakav ste našli ili je to ipak bilo određeno iznenađenje?</p>
<p>- Građevina koju smo samo djelomice istražili ovogodišnjim istraživanjima premašila je sva naša očekivanja. Nismo se nadali da je ona tako velika. Mi smo već prvih dana istraživanja otkrili njezin temelj. Prvo smo mislili da se možda radi o nekoj romaničkoj ili ranogotičkoj građevini, koja neposredno prethodi današnjoj sakralnoj građevini. Kasnije su se, ipak, stvari donekle posložile. Naime, još uvijek su ostala otvorena neka pitanja. Sjeverno od današnje gotičke crkve otkriveni su temelji dviju starijih zgrada. Sjeverno od građevine, za koju mislimo da je predromanička crkva, nalazi se građevina koja je prema svemu sudeći sagrađena još u kasnoj antici. Sve upućuje na to da je riječ o još jednoj sakralnoj zgradi, možda o starokršćanskoj bazilici? Na sadašnjem stupnju istraživanja za to još nemamo dokaza. Ta građevina mogla je, barem u prvo vrijeme, kad su tu došli prvi franački misionari, na početku 9. stoljeća, biti preuređena u crkvu. U tome slučaju druga građevina sagrađena je nešto kasnije, ali ne nakon sredine 10. stoljeća.</p>
<p> • Dimenzije otkopanog zida upućuju, kako ste naveli još na znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva u Puli, na to da je riječ o sakralnoj građevini koja se ubraja među najveće onodobne crkve u Hrvatskoj. Usporedili ste ih čak s onima u današnjoj Dalmaciji. Što prema tome to otkriće za nas znači? O kakvom je objektu zapravo riječ? </p>
<p>- Obje otkrivene građevine prilično su velike. Objema je sjeverni bočni zid dugačak oko 16 metara. Mlađa građevina ima i kontrafore sa sjeverne i čeone strane. Nalazi predromaničke plastike, njihov broj i vrhunska izrada, govore nam o tome da je riječ o jednoj velikoj i bogato opremljenoj crkvi. Nesumnjivo je da je tu crkvu mogao sagraditi samo imućan investitor, neki crkveni velikodostojnik, župan ili knez. Nije isključeno da će se prigodom budućih istraživanja naći i ime toga donatora. S južne strane crkve teoretski bi se mogli naći i ostaci benediktinskog samostana. U ovome času, kad istraživanja još nisu gotova, teško je odgovoriti na sva pitanja.</p>
<p>• Poznato je da u sjevernoj Hrvatskoj, ako se izuzme Lika, gotovo i nema slične srednjovjekovne kamene plastike. Ovaj nalaz bitno mijenja tu našu predodžbu? Mislite li da je Lobor izniman slučaj koji to opovrgava, ili možda još taj prostor nije dovoljno arheološki istražen?</p>
<p>- U vrijeme prvih franačkih misija među tu naseljenim Slavenima i Hrvatima moglo je biti podignuto više crkvi. Predromanička crkva mora se očekivati u Sisku i još ponegdje. U vrijeme prvih misija i tijekom cijelog 9. stoljeća zaista se ne može očekivati u jednom »perifernom« području, kakvo je ovo između Drave i Save, masovna izgradnja. Možda je tek na nekoliko važnijih punktova bila sagrađena slična bogato opremljena crkva. Na ostalom području treba očekivati manje građevine i drvene crkve. Naravno da je naš prostor vrlo loše istražen. Mi o njemu veoma malo znamo.</p>
<p>• Rekli ste da je tu riječ o slojevitom lokalitetu. Kakvih još tu ima nalaza?</p>
<p>- Predromanička crkva sagrađena je na gradini, koja je gotovo u kontinuitetu naseljena od brončanog doba pa sve do mlađeg željeznog doba. Otkriveni su dijelovi stambene i obrambene arhitekture. U kasnoj antici gradina je ponovno pretvorena u utvrdu. Ta utvrda stradala je nakon dolaska Slavena u ove krajeve. Jedan velik sloj gareži i pepela govori nam da je ona bila zapaljena vjerojatno početkom 7. stoljeća.</p>
<p>• Planirate li i dalje iskapati na tome lokalitetu i što još ovdje kao arheolog iščekujete?</p>
<p>- Istraživanja oko Svetišta Majke Božje Gorske u Loboru su na samome početku. Prvi nam je zadatak do kraja definirati otkrivene građevine. Tek tada imat ćemo cjelovitu sliku. Zbog započete izrade drenaže potrebno je ove godine istražiti južnu stranu gotičke crkve. Potom valja ući i u njezinu unutrašnjost. Mislim da nas u sljedećim godinama tek čekaju prava iznenađenja. Nakon toga treba početi uređivati i bliži okoliš svetišta koji je sada u jadnom stanju. Posla ima napretek.</p>
<p>• Može li to otkriće biti putokazom za druga istraživanja u istome arelu? </p>
<p>- Apsolutno vjerujem da će ta istraživanja biti poticaj da se istraživanju srednjovjekovnog razdoblja, posebno u sjevernoj Hrvatskoj, dade više prostora. Mi tu s istraživanjima stojimo na samome početku, a posla ima više nego dovoljno. Proučavanje naše nacionalne povijesti i arheologije mora postati naš prioritet i zadatak.</p>
<p>• Iz svega što ste dosad rekli o nalazima i otkrićima na tome lokalitetu, proizlazi ne samo višeslojnost nalazišta, nego i kompleksnost njegova značenja. Što nam on poručuje?</p>
<p>- Ovi nalazi na terenu izravno potvrđuju ono što smo dosad znali samo iz povijesnih izvora, a to je da je kristijanizacija sjeverne Hrvatske počela istodobno kad i u južnoj. Do sada su nam iz toga vremena bile poznate samo velike crkve s određenih punktova u Dalmaciji. Imali smo i prije, doduše, nekih naznaka da i na ovome području treba očekivati slične građevine, što se sada i potvrdilo. Stalno se postavljalo pitanje da li je to područje u ono doba bilo zapušteno i što se zapravo tu zbivalo? Sada se pomalo nazire rješenje toga problema, jer vidimo da se i na tom prostoru, koji je bio bijela mrlja na našoj arheološko-povijesnoj karti, pojavljuju velebne građevine. To znači da i tu tada postoji aristokracija, dakle, sloj ljudi koji si može priuštiti takve gradnje. A one potvrđuju da je i sjeverna Hrvatska, kao i Dalmacija, sastavni dio europskoga kulturnog kruga, te da ni po čemu ne zaostaje za kulturnim zbivanjima u Europi toga doba. Time se pomalo slažu kockice koje upotpunjuju sliku 9. stoljeća na tome prostoru, koje je gotovo potpuno neistraženo. Postoje samo slučajni nalazi ulomaka, oružja i drugih grobnih priloga. Povijesni izvori spominju Ljudevita Posavskog, Braslava i druge kneževe toga doba, a mi zapravo ne znamo gdje su živjeli. U tome kontekstu ta crkva u Loboru je kao znak - slika toga prostora. Moram napomenuti da početkom 10. stoljeća Mađari naseljavaju prostor s onu stranu Drave, što je dovelo do kompletnog brisanja slavenskih kneževina na tome području. Nalazi u Loboru potvrđuju da ovaj kraj nije tada potpao pod Mađare te da su točni izvori koji tvrde da se vlast hrvatskog kneza proširila na južni dio Panonije.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Čarolija upletena u čipku i drago kamenje</p>
<p>Na tragu indijske duhovne tradicije autorica je svoju posljednju kolekciju nazvala simboličkim imenom - »Nityananda«, što na sanskrtu znači »vječna radost«</p>
<p>U tradiciji budizma postoji vještina izrade mandale, kružne slike koju redovnici strpljivo, zrnce po zrnce kroz dugo vrijeme izrađuju u pijesku. Svaki komad nakita ili odjevni detalj koji izađe iz ruku Božene Stojanović svojevrsna je mandala, stvorena od čipke i obojena poludragim kamenjem, načinjena s mnogo ljubavi i nakon najmanje mjesec dana strpljivog i preciznog rada. Na tragu indijske duhovne tradicije autorica je svoju posljednju kolekciju nazvala simboličkim imenom - »Nityananda«, što na sanskrtu znači »vječna radost«.</p>
<p>»Ime nije slučajno. Ručni rad u koji je uložena vlastita energija i prirodno kamenje namijenjeni su za vječno trajanje, neovisno od modnih trendova«, kaže Božena o svojoj kolekciji.</p>
<p>Čipkaste ogrlice i male ručne torbice posute su rubinima, granatima, hematitom, tigrovim okom, cirkonijem, žadom, gorskim kristalom, a često i biserima i koraljima. Prozirni, puni, svjetlucavi, šareni ili prugasti, složeni jedan uz drugoga, oni stvaraju posebne boje i nijanse, poput boja sa slikarske palete. »Dok radim nemam nikakvu skicu pred sobom. Jednostavno slijedim trenutne osjećaje. Kad nestanu osjećaji stvaranje se gasi«, opisuje autorica nastanak tog osebujnog nakita. </p>
<p>Poludrago kamenje Božena nabavlja iz daleke Indije. Najvažnije je da kamen bude što čišći, jer samo takav nosi energiju koja potiče onoga koji ga nosi uz sebe. Kamenje ponekad dobiva već izbrušeno poput kapljica, a ponekad u velikim kristalima kakvi se nalaze u prirodi, a koje sama dalje usitnjava i obrađuje. Čipku najčešće kukiča sama od konca ili metala, oblikujući maštovite ogrlice, kapice ili efektne cvjetiće koje dalje spaja u različite oblike. Čipka je ponekad nalik na onu starinsku iz bakinih ormara, a drago kamenje daje joj posebnu svjetlost. </p>
<p>Čarobni spoj nježne čipke i čvrstog kamenja Božena često stavlja i na ručne torbice koje izrađuje od pliša i svile. Ukrašene ružama i tilom, te male torbice mekih linija, koje se nose u ruci, naglašavaju ženstvenost i neodoljivo podsjećaju na elegantne torbice koje su nekad davno uz rukavice i šešir bile nezaobilazni modni detalj svake prave dame.</p>
<p>Torbice su, kako sama kaže, na neki način i prethodile ogrlicama. »Nakit sam počela raditi sasvim slučajno. Najprije sam radila unikatnu odjeću i modne detalje po narudžbama. Ponekad su to bile toliko zahtjevne kolekcije, da sam po nekoliko mjeseci radila samo jedno odijelo, detalj po detalj. Bio mi je to veliki test kreativnosti i mirnoće. S obzirom da trebam i po mjesec dana za jedan predmet, a za haljinu od prstenova trebalo mi je čak dvije godine rada, 'Nityananda' tek mi je druga kolekcija.« Nakon što je godinama radila s poludragim kamenjem i kristalima i njihovom iscjeljujućom energijom, pred dvije godine spojila je ručne radove i poludrago kamenje i tako su nastale prve ogrlice.</p>
<p>Za svoje kolekcije Božena Stojanović kaže da su namijenjeni ženi koja ne mari za modne trendove i konvencije, već kroči kroz život vjerna sebi i svom stilu.</p>
<p>Martina Ivandić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Umrla književnica Božena Loborec </p>
<p>KOPRIVNICA, 4. siječnja</p>
<p> - Nakon duge i teške bolesti u Koprivnici je u petak umrla književnica Božena Loborec. </p>
<p> Rođena je 1926. godine u Koprivnici, a članica je Hrvatskog društva književnika od 1975. godine.</p>
<p> Božena Loborec bila je pjesnikinja, prozaik, esejist, feljtonist i satirik. Objavila je knjigu kajkavskih pjesama »Čez mene ljudi idu«, pripovijetke za djecu »Četiri dječaka i jedan pas« po čijem predlošku je snimljena i TV seriju, roman »S one strane oblaka«, zbirku satiričkih pjesama »Bajkači«, zbirke pjesama »Dječak je korak do prašume i »Za moje blizance« te eseje »Skriveno u riječima koprivničkih pisaca«.</p>
<p> Božena Loborec radila je i kao profesor hrvatskoga i ruskog jezika u školama u Kotoribi i Koprivnici, a od 1981. do 1988. godine bila je direktor koprivničke Gradske knjižnice.</p>
<p> Prvu pjesmu objavila je kao gimnazijalka u koprivničkom satiričkom listu »Klopotec«, a sustavnije je počela objavljivati od godine 1968. u časopisima »Republika«, »Kaju«, »Oku« te u »Podravskom zborniku« i drugdje.</p>
<p> Godine 1986. pjesme su joj uvrštene i u časopis »Skylarik« u Indiji. </p>
<p> Bila je i urednica književnog podlistka »Ruke« u »Glasu Podravine«, a od 1986. godine ima stalnu satiričku rubriku u istom listu pod pseudonimom Ivan Husni.</p>
<p> Komemoracija u povodu smrti Božene Loborec održat će se u koprivničkoj Gradskoj vijećnici, u utorak, 7. siječnja, a ispraćaj s Gradskog groblja u Koprivnici bit će istoga dana u 13 sati. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="20">
<p>Janica u pobjedničkom naletu pala pet vratiju prije cilja</p>
<p>Prvu vožnju Janica je završila na drugom mjestu, a u drugoj je vožnji pala pet vratiju prije cilja, kad je imala prednost od 37 stotinki sekunde ispred tada vodeće Anje Paerson. Dobra je vijest za našu skijašicu da se nije ozlijedila, požalila se tek na bol u glavi i palcu od udarca, ali - ništa više od toga. Posljednji je put Janica pala na završnici Svjetskog kupa u Flachauu u travnju, ali u superveleslalomu. Pobjednica utrke Sonja Nef sada je na taj način preuzela vodeće mjesto na ljestvici veleslalomašica </p>
<p>BORMIO (Od Vjesnikove izvjestiteljice), 4. prosinca</p>
<p> - Vodeća skijašica Svjetskoga kupa Janica Kostelić nije završila prvu utrku ove sezone. Peti veleslalom Svjetskog kupa koji se u subotu vozio u Bormiju neće po dobrom pamtiti uz trostruku olimpijsku pobjednicu, ni Ana Jelušić. Šesnaestogodišnja Riječanka se nije ni plasirala u drugu vožnju, a Janica je pala u drugoj vožnji, pet vratiju prije cilja, kad je imala prednost od 37 stotinki sekunde ispred dotad vodeće Anje Paerson. Posljednji je put Janica pala na završnici Svjetskog kupa u Flachauu u travnju, ali u superveleslalomu. U veleslalomu je, pak, posljednji put pala prije godinu dana u Val d'Isereu.</p>
<p> U subotu je Janica odletjela u reklamni pano, a na postolje su stale Švicarka Sonja Nef, Šveđanka Anja Paerson i Austrijanka Michaela Dorfmeister.</p>
<p> Švicarka je vratila vodeće mjesto među veleslalomašicama, odvozivši drugo vrijeme drugog »laufa« i obranivši prednost iz prvog. Dobra je vijest za našu skijašicu da se nije ozlijedila, požalila se tek na bol u glavi i palcu od udarca, ali ništa više od toga. </p>
<p>- Malo mi se još vrti u glavi, ali sve je u redu. Niš' mi nije, valjda neću osjećati u nedjelju u slalomu posljedice, rekla je Janica koju su izvukli iz panoa, a potom se na pancericama spustila kroz ciljnu ravninu. </p>
<p>Iskreno govoreći, Janicu su svi u Bormiju već vidjeli na postolju. Kako i ne bi, kad je išla odlično i imala prednost. Suparnicama, pogotovo Paerson, nikako nije bilo svejedno kad su vidjele kako se dobro Janica spušta. Čak i bolje nego u prvoj vožnji koju je završila na 2. mjestu, sa četiri desetinke sporijim vremenom od Nef. Požalila se na kvrgavu stazu, ali je bila zadovoljna kako je odvozila.</p>
<p>- Kad bi u drugom laufu skinuli ovaj gornji sloj, bilo bi nam mnogo bolje bez tih kvrga, komentirala je Janica.</p>
<p>U drugoj je vožnji Janica čvrsto držala svoju prednost, išla je bez straha, pogotovo kad je čula da je Paerson povela s gotovo sekundom ispred Dorfmeister.</p>
<p> - Dobro sam išla, pogotovo u donjem dijelu. Ali sama sam kriva, to je bila moja pogreška. Ušla sam preravno na vrata i odnijelo me. Što ću sad, sama sam pogriješila... Sva sreća da se nisam ozlijedila, baš ne volim padati, podsjeća me na ružne stvari, pričala je Janica.</p>
<p>Najbolja skijašica svijeta sad se okrenula nedjeljnom slalomu. I bez veleslalomskih bodova, Janica je vodeća skijašica svijeta s 955 bodova, a najbliža, Talijanka Karen Putzer ima 386 bodova manje (569), dok trećeplasirana Dorfmeister ima 406 bodova manje od Janice. </p>
<p>Nikad nije ugodno pasti, no sreća u nesreći jest što je Janica iz tog izašla neozlijeđena. Uostalom, lijepo je to opisao jedan od Janičinih navijača koji je bio na tribinama u dresu nogometne reprezentacije. Hrvati su bili pomalo tužni zbog propuštene velike prilike, laknulo im je kad im je Janica doviknula da joj nije ništa i puni vjere u Janičine uspjehe. Razočaranju ni traga. Oni su se trudili razumijeti Janicu.</p>
<p> - Ne možeš neprekidno ići 300 na sat. Janica je i dosad mnogo napravila, dobro je da joj ništa nije. Drugi će put biti bolje, to je sigurno, govorio je navijač, dodavši da će na skijanje u Livigno, ali su iz Hrvatske krenuli u ponoć kako bi u Bormiju gledali Janicu i Anu u veleslalomu.</p>
<p>U nedjelju će sve tri naše skijašice startati u slalomu, Janica, Ana i Nika Fleiss. Svaka će od njih imati razloga za popraviti dojam od subotnjeg veleslaloma. </p>
<p>• Rezultati: 1. Sonja Nef (Švi) 2:24.39, 2. Anja Paerson (Šve) 2:24.66, 3. Michaela Dorfmeister (Aut) 2:25.46, 4. Karen Putzer (Ita) 2:25.85, 5. Maria Jose Rienda Contreras (Špa) 2:25.98, 6. Alexandra Meissnitzer (Aut) 2:26.37, 7. Anna Ottosson (Šve) 2:26.82, 8. Tanja Poutiainen (Fin) 2:26.87, 9. Eveline Rohregger (Aut) 2:27.01, 10. Allison Forsyth (Kan) 2:27.05, 10. Andrine Flemmen (Nor) 2:27.05...</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Ivičin rezultat sezone u veleslalomu </p>
<p>Ivica je nakon prve vožnje bio 23., no u drugoj je postigao treće vrijeme te vožnje, što mu je osiguralo 12. mjesto i nova 22 boda u poretku za Svjetski kup. Pobjednik veleslaloma u Kranjskoj Gori bio je Amerikanac Bode Miller s vremenom 2:04.15, drugo je mjesto pripalo Austrijancu Christianu Mayeru, a treći je bio Finac Sami Uotila</p>
<p>KRANJSKA GORA, 4. siječnja</p>
<p> - Hrvatski skijaš Ivica Kostelić osvojio je veoma dobro 12. mjesto u petom veleslalomu Svjetskoga kupa ove sezone, preokrenuvši situaciju nakon prve vožnje u drugoj potpuno u svoju korist. Ivica je nakon prve vožnje bio 23., no u drugoj je postigao treće vrijeme te vožnje, što mu je osiguralo 12. mjesto i nova 22 boda u poretku za Svjetski kup. To je ujedno najbolji Ivičin ovogodišnji rezultat u veleslalomu te je sada sa 34 boda na 28. mjestu ukupnog poretka u veleslalomu. </p>
<p>Inače, pobjednik veleslaloma u Kranjskoj Gori bio je Amerikanac Bode Miller s vremenom 2:04.15, drugo je mjesto pripalo Austrijancu Christianu Mayeru sa 0.83 sekunde zaostatka, a treći je bio Finac Sami Uotila, zaostavši 84 stotinke sekunde.</p>
<p>U neuobičajenom ambijentu, prije proljetnom nego zimskom, u kojem je ledena, brza i opasna staza od umjetnog snijega bila okružena zelenilom, počeo je veleslalom koji je do posljednjeg trenutka bio upitan. Budući da je cijela Europa pod toplim valom, što je i razlog brojnih otkazivanja utrka Svjetskoga kupa, tako su i Slovenci, inače tradicionalno dobri organizatori, dva tjedna danonoćno radili na stazi u Kranjskoj Gori. Unatoč takvim uvjetima, staza je bila i više nego dobro pripremljena. </p>
<p>U prvoj vožnji najbrži je bio Austrijanac Benjamin Raich, s vremenom 1:03.04, sa 42 stotinke zaostatka slijedio ga je Francuz Vincent Milett, a treći je bio kasniji pobjednik Bode Miller (+44). Ivica je skijao vrlo oprezno, jer se očito bojao novog neuspjeha u veleslalomu. U tom mu je trenutku čak visio i plasman među prvih 30. No, mnogi su skijaši griješili i Ivica je ostao na 23. mjestu, iako je iza njega skijalo još tridesetak veleslalomaša. Nakon ulaska u cilj na njegovu se licu moglo očitati loše raspoloženje:</p>
<p>- Opet sam bio grozan, nikako ne mogu biti zadovoljan. Toliko treniram veleslalom, a ne mogu ništa napraviti. Sigurno je da ću u drugoj vožnji biti agresivniji, žestinom pokušati popraviti plasman. Volio bih da budem dobar u ovom veleslalomu kako bi bolje raspoložen dočekao meni mnogo važniju slalomsku utrku u nedjelju. </p>
<p>Ivicu Kostelića pokušao je opravdati direktor reprezentacije Vedran Pavlek:</p>
<p>- Ma, nije bilo tako loše. Istina, očekivali smo bolje, ali vidjet ćete da će Ivica u drugoj vožnji biti uspješniji. Važniji nam je slalom, ali znamo da u veleslalomu Ivica može napredovati. Možda treba vremena, ali budite uvjereni da će biti izvrstan i u veleslalomu. </p>
<p>Naravno, i direktor Pavlek i Ivica s nestrpljenjem očekuju nedjeljni slalom. Ivica, koji lovi mali kristalni globus upravo u toj disciplini, veseli se podršci brojnih navijača koji su najavili dolazak u Kranjsku Goru.</p>
<p>- I zbog njih moram biti bolji u drugoj vožnji. Dobar rezultat najbolja je pozivnica. Neka navijaju najbolje što mogu, neka ne budu mlitavi kao Austrijanci i Švicarci, neka rade što žele, samo da ne prave nerede.</p>
<p>Na njegove riječi osvrnuo se i direktor Vedran Pavlek:</p>
<p>- Apeliram da oni navijači koji dođu ne bacaju ništa na stazu i ne utrčavaju u ciljnu ravninu, a mi obećavamo da ćemo biti najbolji što možemo. </p>
<p>U drugoj je vožnji Ivica Kostelić najviše napredovao, za čak 11 mjesta, a imao je i treće vrijeme druge vožnje (1:00.92). Od njega su bili bolji tek pobjednik Bode Miller (druga vožnja 1:00.67) i njegov sunarodnjak Erik Schlopy (1:00.90), a isto je vrijeme kao Ivica dosegao Finac Sami Uotila. </p>
<p>Ivica je tako osigurao 12. mjesto u ukupnom plasmanu, a pobjeda je pripala Amerikancu Milleru, koji je s trećeg mjesta nakon prve vožnje u izvrsnom drugom nastupu došao do trona. Bode Miller preuzeo je ukupno vodstvo u poretku veleslaloma sa 325 bodova.</p>
<p>Ivica je Bodeu Milleru pljeskom odao priznanje, a onda, u suprotnom raspoloženju nego nakon prve vožnje, rekao:</p>
<p>- Konačno se mogu nasmijati. Druga mi je vožnja dobro »legla«. Nisam napravio ni najmanju pogrešku. Sada doista mogu biti zadovoljan, sve je bilo ispravno, upravo kako sam vježbao na treningu. Koja je bila razlika između prve i druge vožnje? Staza je u drugoj vožnji bila otvorenija, brža, možda i lakša, mi kažemo tekućija. U zavojima nisam imao problema, u tome je najveća razlika.</p>
<p>Upitali smo ga je li čuo za Janičin pad. </p>
<p>- Čuo sam, ali nisam vidio. Nadam se da nije ništa ozbiljno. </p>
<p>Na kraju, Ivica je najavio nedjeljni slalom: </p>
<p>- Sada slalom mogu dočekati potpuno ohrabren. Dobro sam odradio veleslalom, ali slalom mi je uvijek bio bliži srcu i kvalitetniji u izvedbi. Ne obećavam ništa, ali nadam se najboljem. Volio bih razveseliti naše navijače. </p>
<p>Rezultati: 1. Bode Miller (USA) 2:04.15 (1:03.48/1.00.67), 2. Christian Mayer (Aut) 2:04.98 (1:03.65/1:01.33), 3. Sami Uotila (Find) 2:04.99 (1:04.07/1:00.92), 4. Erik Schlopy (USA) 2:05.00 (1:04.10/1:00.90), 4. Benjamin Raich (Aut) 2:05.00 (1:03.04/1:01.96), 6. Hans Knauss (Aut) 2:05.11 (1:03.71/1:01.40), 7. Heinz Schilchegger (Aut) 2:05.14 (1:03.56/1:01.58), 8. Arnold Rieder (Ita) 2:05.32 (1:03.98/1:01.34), 9. Rainer Schoenfelder (Aut) 2:05.33 (1:04.31/1:01.02), 9. Uros Pavlovcic (Slo) 2:05.33 (1:03.93/1:01.40), 11. Michael von Gruenigen (ŠVI) 2:05.40 (1:03.66/1:01.74), 12. IVICA KOSTELIĆ (HRVATSKA) 2:05.42 (1:04.50/1:00.92).</p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>»Ana ne zna skijati!«</p>
<p>BORMIO, 4. siječnja</p>
<p> - Lijepu je priliku imala naša najmlađa skijašica u prvoj vožnji, ali je nije iskoristila. Ana je, naime, startala 58., staza joj je odgovarala, a zaostaci između skijašica su bili dovoljno veliki da Ana pronađe svoje mjesto među 30 najbržih. No, Ana se nije proslavila vožnjom i kroz cilj je prošla sa pet sekundi i 28 stotinki sporijim vremenom od vodeće Nef. To joj je bilo dovoljno tek za 49. mjesto u petom veleslalomu sezone. Ana je nakon vožnje bila razočarana i ljutita na sebe, a ni njezin trener Zoran Sobol nije skrivao ljutnju. </p>
<p>- Loše, a loše je zato, jer ne zna skijati. Kad nauči skijati, onda će i rezultati biti bolji. Na treningu je išla odlično, ima snage, na zagrijavanju je bila dobra, staza je bila u redu... Zbilja ne znam što joj se dogodilo. A znam, žensko je, govorio je Sobol, koji se s vremenom malo ohladio.</p>
<p>Ana je bila vrlo samokritična, s pravom:</p>
<p> - Vozila sam kao krava! Ne znam što mi je bilo, previše mi se toga događalo na stazi i nisam to sredila u glavi. To mi se ne smije više događati. Pet sekundi je ipak previše, bez obzira na mojih 16 godina i neiskustvo, to si ne smijem dozvoliti, razočarana je bila Ana, koja je sa svojim trenerom nakon utrke krenula na trening slaloma, zajedno s Nikom Fleiss i njezinim trenerom, Slavišom Weinerom. </p>
<p>- Dobro je što Nika nije startala, jer bi se samo umorila, a i ovako imamo problema s time nakon povratka iz Amerike. Meni je bitnije da Nika dobro odvozi slalom i da na kraju bude među 30 slalomašica, kaže Weiner.</p>
<p>I. M.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Ahonen korak do ukupne pobjede</p>
<p>Janne Ahonen pobijedio skokovima od 122 i 115.5 metara. Drugo mjesto iznenađujuće je pripalo 20-godišnjem Austrijancu Florianu Lieglu, koji je u prvoj seriji skočio čak 121.5 metra. Treći je bio Martin Höllwarth skokovima od 118.5 i 113.5 m</p>
<p>INNSBRUCK, 4. siječnja</p>
<p> - Nakon treće stanice Novogodišnje turneje Četiri skakaonice Jannea Ahonena još samo mali korak dijeli od ukupne pobjede. Finac je na prvoj skakaonici u austrijskom dijelu turneje pobijedio skokovima od 122 i 115.5 metara i na taj način popravio dojam iz Garmischa, gdje je, zbog pada u drugoj seriji, ostao bez pobjede, iako je imao uvjerljivo najduži skok natjecanja. Ipak, u Innsbrucku mu se sve vratilo i sada ga samo velika pogreška ili vrlo slab dan u ponedjeljak u Bischofshofenu može spriječiti u drugom slavlju u karijeri na najprestižnijem natjecanju skijaša skakača. </p>
<p>Drugo mjesto iznenađujuće je pripalo 20-godišnjem Austrijancu Florianu Lieglu, koji je u prvoj seriji skočio samo pola metra kraće od Ahonena. U drugoj seriji mladi je Austrijanac skočio mnogo kraće, samo 112.5 metara, ali i to mu je bilo dovoljno za drugo mjesto. Treći je bio njegov sunarodnjak, vodeći skakač u ukupnom poretku Svjetskoga kupa, Martin Höllwarth skokovima od 118.5 i 113.5 metara. Aktualni pobjednik Novogodišnje turneje Nijemac Sven Hannawald u prvoj je seriji skočio samo 114 metara, što mu je bilo dovoljno tek za podjelu 13. mjesta.</p>
<p> U drugoj je seriji ipak znatno popravio dojam skokom od 117.5 metara, što mu je na kraju donijelo čak četvrto mjesto. Ipak, zaostatak je u ukupnom poretku za Ahonenom gotovo 27 bodova, pa obranu naslova Nijemac može samo sanjati. </p>
<p>V. B.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Nogometna drama koja se mogla predvidjeti</p>
<p>»Ovakav dramatičan preokret na europskom nogometnom tržištu bio je predvidljiv. Iznosi među klubovima bili su daleko iznad stvarnih vrijednosti. S prošlom je godinom sve dovedeno u realne okvire. Na velike će iznose, primjerice, moći računati samo oni igrači koji s klubom potpisuju dugogodišnje ugovore«, kaže Dinamov direktor Damir Vrbanović, ujedno dopredsjednik Europskoga nogometnog foruma. »'Salary cap' doista je pravo rješenje za europski nogomet. Što se hrvatskog nogometa tiče, mene brine nešto drugo, a to je nekvaliteta lige. Mislim da je varijanta nogometne 'Goodyear lige' jedino rješenje«, kazao je Marko Naletilić, ugledni menadžer s Fifinom licencom </p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - Šimić u Inter, Tudor u Juventus, Marić u Newcastle, Bišćan u Liverpool, Balaban u Aston Villu, Živković i Babić u Bayer, Banović u Werder... Tako je bilo nekad. A danas? Leko i Sablić u Dinamo Kijev, Mikić u Spartak Moskvu, Bošnjak u Metalurg Zaporožje... Sad je, dakle, neko novo vrijeme, inozemna odredišta naših igrača uglavnom su vezana uz istok i veliko je pitanje kad će se neki hrvatski nogometaš ponovno skrasiti u nekoj od liga »petice«. No, skretnica koja je preusmjerila hrvatski nogometni kolosijek prema istoku samo je jedna od posljedica velike recesije, kakva je u prošloj godini zahvatila nogometni »mercato«.</p>
<p>Europski je nogomet, naime, posljednjih desetak godina živio prilično rastrošno, ponajviše zahvaljujući golemim prihodima od prodaje tv-prava. U međuvremenu su, međutim, brojne tv-tvrtke propale, ugovori za tv-prijenose više nisu izdašni i sve to, naravno, ostavlja i te kakvog traga na život klubova. Talijansko je prvenstvo, primjerice, kasnilo dva tjedna zbog toga što polovica klubova nije imala ugovore o pravu prijenosa utakmica, čelnici grčkih klubova objavili su da će prekinuti prvenstvo nakon što im je država odbila nadoknaditi gubitak zbog propasti tv-postaje, koja je imala prava prijenosa, a Škoti su objavili kako je njihovih 12 prvoligaških klubova akumuliralo gubitak od čak 205 milijuna funti. Njemački su prvoligaši ukupno 600 milijuna eura u gubitku, francuski Paris Saint Germain duguje 150 milijuna, engleski Sunderland 37 milijuna, nizozemski Ajax 26 milijuna eura... Talijanska Fiorentina u međuvremenu je bankrotirala zbog 22 milijuna eura duga i od ove se sezone natječe u četvrtoj ligi, Seriji C2, i to pod novim imenom - Florentia viola 1926. Sličan rasplet sprema se Laziju, ali i još nekim klubovima.</p>
<p>- Ovo što se dogodilo na europskome nogometnom tržištu bila je neminovnost, tvrdi Dinamov direktor Damir Vrbanović, inače dopredsjednik Europskoga nogometnog foruma. - Uostalom, takav dramatičan preokret bio je i te kako predvidljiv. Iznosi među klubovima bili su daleko iznad stvarnih vrijednosti. Takva je utrka ponekad i davala opravdanja, ali samo ponekad, i to onda kad je sve bilo pokriveno tv-pravima i marketingom. A upravo su tv-prava na utakmice europskih nogometnih liga bile glavni »vodonoše«. Sad je kriza i sve se to reflektiralo i na druge segmente. Pitanje je kako će to ići dalje. Prema mom mišljenju, neće doći do novih dramatičnih obrata. S prošlom je godinom sve dovedeno u realne okvire, nastupile su promjene oko sustava transfera. Na velike će iznose, primjerice, moći računati samo oni igrači koji s klubom potpisuju dugogodišnje ugovore. Bit će i čestih posudba igrača, gdje će oni, koji nisu u prvom planu, otići u drugi klub za određenu protuuslugu. To znači ili u razmjenu za drugog igrača ili za razliku u novcu. Time će se smanjiti rizik poslodavca u slučaju da pogriješi pri izboru igrača.</p>
<p> Prošla je godina, dakle, prema Vrbanovićevom mišljenju, bila dramatična iz dva razloga. Prvi je razlog pad financijske moći velikih tv-tvrtki i marketinških centara, koji su financirali lige i davali klubovima kapital, koji su ovi obrtali. </p>
<p>Drugi je, pak, razlog promjena sustava natjecanja Lige prvaka u kojem veliki klubovi, prelaskom na kup-sistem u drugoj fazi natjecanja, također gube veliki dio kolača. Uzgred, upravo se Europski nogometni forum ponajviše bavi tom temom - sistemom natjecanja u europskim nogometnim kupovima. Osim što obavlja funkciju dopredsjednika ovog tijela, Vrbanović je ujedno član Komisije za europska klupska natjecanja.</p>
<p> - Europski nogometni forum novoformirano je tijelo, a cilj je da sve najvažnije teme vezane uz klupska natjecanja pripremaju, razmatraju i na kraju odlučuju upravo oni koji su i najzainteresiraniji, dakle klubovi. Dosad je o svemu tome odlučivao Izvršni odbor Uefe na temelju rada svojih komisija. Komisiju je činilo od pet do sedam članova, ali oni nisu mogli predstavljati svu širinu i različitost mišljenja i stavova među klubovima. Forum predstavljaju 102 kluba, od čega njih 11 čini odbor koji zasjeda nekoliko puta godišnje. Naše se tijelo, inače, ne bavi transferima. To zapravo činimo samo indirektno. Primjerice, na posljednjoj je sjednici Karl Heinz Rummenigge postavio pitanje »salary capa«. Uefa bi potom osmislila model po kojem bi takav prijedlog kasnije zaživio u praksi, dodao je Vrbanović.</p>
<p> »Salary cap« je termin koji označava gornju granicu iznosa koji klub ima pravo potrošiti na svoje igrače. Dakle, igrače više neće biti moguće plaćati unedogled. Svi klubovi koji su pod Uefinom ingerencijom morat će poštivati pravilo »salary capa«. To je, inače, patent američke košarkaške NBA lige, kojega će uskoro, prema svemu sudeći, doista preslikati i Uefa.</p>
<p>- »Salary cap« je doista pravo rješenje, tvrdi Marko Naletilić, naš ugledni nogometni menadžer s Fifinom licencom. - Mislim da će se to morati napraviti i da je takvo rješenje sasvim realno. Uzmimo primjer Christiana Vierija. On igra za pet milijuna eura netto godišnje. Ako mu nitko ne bi nudio više od, recimo, dva milijuna eura godišnje, igrao bi za - dva milijuna. Cijene je, dakle, podignula konkurencija među klubovima, a nisu narasle zato što su to igrači tražili. Znači, klubovi se trebaju međusobno dogovoriti da preko jedne cijene ne idu. To je jedino rješenje. Naime, ovako se samo radi usluga igračima, ali i menadžerima. Evo, sada u biti govorim protiv svog posla, ali to doista nije realno. Bolje da cijene budu niže, pa da se radi kontinuirano idućih 50 godina, nego da se događaju ovakve krize.</p>
<p>U svakom slučaju, ova će kriza, kako smatra Naletilić, trajati nekoliko godina. No, što to znači za hrvatske nogometaše?</p>
<p> - Kriza će trajati dvije, tri godine i onda će se opet raditi transferi. No, to više neće biti iznosi kakvi su bili nekad. Mislim da se u Hrvatskoj neće promijeniti nešto bitno, dobri će se igrači prodavati. Ionako nismo imali supervisoke transfere, osim možda Balabana, Bišćana i još nekih... Znači, u tom smislu neće se mnogo promijeniti. No, igrači iz Hrvatske će se zbog velike recesije u iduće dvije, tri godine vrlo teško prodavati. U sadašnjoj situaciji niti jedan igrač izvan Europske zajednice ne može u Italiju. Znači, da vi sad dovedete primjerice Olića i kažete »tko ga uzme, dobit će još 50 milijuna maraka«, oni ga ne mogu registrirati. Međutim, mene u našem nogometu brine nešto drugo, a to je nekvaliteta hrvatske lige. Mislim da je ove godine liga bila vrlo nekvalitetna, nema formiranih igrača i mislim da je to problem koji treba rješavati, tvrdi Naletilić.</p>
<p> Razlog slabijoj kvaliteti nacionalnog prvenstva svakako leži i u tome što nema jake konkurencije. Naravno, utjecaja ima i nedovoljno kvalitetan rad trenera s mladim igračima.</p>
<p>- Sigurno je da i u tome leže razlozi. Nedovoljno se radi s mladima. Osim toga, u omladinskim školama ima previše guranja, svatko gura neke svoje mlade igrače. Mislim da igrač s 15, 16 ili 17 godina nikako ne bi trebao imati menadžera, već bi se isključivo trebao baviti samo treniranjem. Netko tko je dobar sa 17 godina, sa 20 može biti katastrofalan. Prema tome, to je još sve predaleko da bi se radile nekakve poslovne kombinacije. Ako jedan dečko dobije auto i gotovinu sa 17 godina, odmah misli da je najbogatiji... Ma, to je sve kontraproduktivno.</p>
<p>Sve u svemu, da bi naši klubovi bili što jači, morali bi imati konkurenciju. Koliko bi, primjerice, u tome smislu pomogla nogometna varijanta košarkaške »Goodyear lige«, u kojoj bi nastupali klubovi iz Srednje i Istočne Europe?</p>
<p> - Mislim da je to dobro rješenje. Hrvatska je mala zemlja i jednostavno ne možemo imati jaku ligu, bez obzira na to što imamo talente... Baš je u tome šteta. Na kraju, Mađari su nekad bili prva nogometna sila, a sad ih nema nigdje. Mladi igrač može napredovati jedino ako ima jaku konkurenciju, ako je u jakom okruženju, koje ga tjera naprijed. Kod nas se događa da mladi, talentirani igrač bude na razini ostalih ili čak bolji od njih i više nema mjesta napretku. Odigra tek dvije utakmice u Europi, s obzirom na to da naši klubovi stalno vrlo rano ispadaju iz europskih natjecanja. Dakle, mislim da je varijanta nogometne »Goodyear lige« dobro rješenje. Štoviše, mislim da je to jedini način, zaključio je Naletilić.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Miroslav Blažević »otkrio« svoje motivacijske tajne</p>
<p>ZAGREB </p>
<p> - Poznato je da je trener zagrebačkog Dinama Miroslav Blažević izniman motivator. To su potvrdili svi koji su s njime surađivali ili trenirali pod njegovim »dirigentskim štapićem«, a o toj temi Blažević je u Lendavi govorio na trenerskom na seminaru na kojem je sudjelovao i nogometni trener Mladen Frančić.</p>
<p>- Bilo je mnogo gostiju iz Slovenije i Mađarske, nije na meni da govorim kako je prošao seminar, ali mislim da su svi na kraju bili zadovoljni. Budući da je tema bila motivacija bilo je mnogo pitanja iz tog područja, ali možda najzanimljivije postavili su Slovenci. Zanimalo ih je zašto hrvatski treneri ne uspijevaju sagraditi karijeru u njihovoj zemlji. Odgovorio sam da je problem u dva različita mentaliteta. Naši treneri, po dolasku u Sloveniju, nastoje nametnuti naš mentalitet i očekuju da će se igrači podrediti trenerovom mentalitetu, a to je pogrešno. Treba se prilagoditi igračima, kazao je Blažević nakon održanog seminara.</p>
<p>Inače, nakon što je definitivno propao nastup naše nogometne reprezentacije na međunarodnom turniru u Hong Kongu početkom veljače taj je termin (p)ostao prazan. Kao jedna od mogućnosti spominje se i utakmica Barićevih izabranika protiv sastava kojeg bi vodio upravo Ćiro, a u kojem bi zaigrali nogometaši koji nisu na popisu izbornika. </p>
<p>- Pozdravljam takvu ideju jer je jasno da reprezentativni termin ne smije propasti. Žao mi je što su se honkonški planovi izjalovili, no nadam se da će se pronaći pravo rješenje, zaključio je Blažević ustvrdivši da je još prerano za spominjanje potencijalnih kandidata za njegovu vrstu. </p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Asistencije me vesele jednako kao i pogoci</p>
<p>»Mnogi misle da želim srušiti Cvitanovićev rekord, ali to me uopće ne zaokuplja. Radujem se i asistencijama i pogocima, koji će Kamenu biti potrebni u nastavku prvenstva</p>
<p>VELIKA, 4. siječnja</p>
<p> - Sadašnji prvotimac Kamena Ingrada 36-godišnji Joško Popović na hrvatskom je nogometnom tlu prisutan više od 12 godina, a prije toga je još pet godina proveo na prvoligaškim terenima bivše države. Joško potvrđuje onu narodnu da je, poput vina, što stariji to bolji. U Velikoj, koju je, izgleda, odabrao kao stalno životno odredište, doživljava drugu mladost. U dosadašnjim nastupima u Prvoj HNL postigao je 105 pogodaka. </p>
<p>- Mnogi misle da želim srušiti rekord Igora Cvitanovića, ali to me uopće ne zaokuplja. Jednako se radujem asistencijama kao i pogocima. Što se tiče asistencija, one će, kao i pogoci, biti potrebne Kamenu u nastavku prvenstva. Imamo priliku za plasman u Ligu za prvaka, možemo daleko u našem Kupu i bilo bi neoprostivo sve to ne iskoristiti. U Velikoj i Požeštini stvoren je pravi nogometni ugođaj i ovdje za budućnost ne bi trebalo brinuti, to više jer se sve odvija pod dirigentskom palicom Vlade Zeca, koji je dosad napravio čudo, što treba poštovati. A koliko je meni Velika ušla u srce i dušu najbolje govori činjenica da ovdje namjeravam stalno živjeti. </p>
<p>• Svi u Požeštini ističu vaše velike zasluge za dobre igre Kamena Ingrada.</p>
<p>- Drago mi je da to čujem, ali samo sam dio igračkog ansambla. Stvorena je vrlo solidna cjelina, koja još nije sve rekla na terenu, ali svi smo svjesni da nas u nastavku očekuju brojna iskušenja. Sada nas, za razliku od ranije, svi ozbiljno shvaćaju, svjesni da s Kamenom nema šale, a neće je ni biti u nastavku prvenstva. Svoje ciljeve imamo u prvenstvu i Kupu i moramo ih ostvariti. </p>
<p>• Dokad planirate igrati? </p>
<p>- Dok osjećam da mogu. Neka Bog samo dâ zdravlja, pa možda ugrozim i rekord sira Stanleyja Matthewsa i njegovih 36 godina na terenu. Šalu na stranu, ali ne osjećam teret godina, a igra mi predstavlja radost, još uživam u njemu. Dobro je da na hrvatsku nogometnu pozornicu stiže sve više mladih talenata i smatram da se za budućnost ne bismo trebali brinuti. Očekujem plasman reprezentacije u završnicu Europskog prvenstva, što će biti novi impuls hrvatskom nogometu, zaključio je Joško Popović.</p>
<p>Branko Kanižaj</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="27">
<p>Amerikanci ne namjeravaju napasti Sjevernu Koreju</p>
<p>Bush je najavio diplomatsko rješenje problema Sjeverne Koreje, dok je Rusija pozvala i Sjevernu Koreju i SAD na pregovore o razrješenju krize izazvane obnovom sjevernokorejskog nuklearnog programa. U utorak i srijedu u Washingtonu će SAD, Japan i Južna Koreja razgovarati o rješenju krize</p>
<p>WASHINGTON/MOSKVA, 4. siječnja</p>
<p> - Sjedinjene Države nemaju namjeru napasti Sjevernu Koreju koja obnavlja svoje nuklearne ambicije, ali očekuju da prekine nuklearni program nakon čega bi se mogli obnoviti razgovori, rekao je glasnogovornik State Departmenta. SAD nema namjeru »napasti Sjevernu Koreju niti imamo neprijateljskih namjera prema Sjeveru«, rekao je na konferenciji za novinare glasnogovornik State Departmenta Richard Boucher podsjećajući na riječi predsjednika Busha. On je rekao da SAD žele mirno rješenje problema.</p>
<p> Govoreći u petak vojnicima u najvećoj američkoj vojnoj bazi u Fort Hoodu u Texasu predsjednik George W. Bush je rekao kako namjerava diplomatski rješavati pitanje Sjeverne Koreje. Odgovarajući na upit o izviješćima da je SAD spreman na kompromis sa Sjevernom Korejom, Boucher je kazao kako Sjedinjene Države žele da Pjongjang prekine svoj obnovljeni nuklearni program i tako poštuje svoje ranije obveze. Oko postizanja toga cilja SAD, Japan i Južna Koreja će u utorak i srijedu razgovarati u Washingtonu. Američku stranu predstavljat će pomoćnik državnog tajnika James Kelly.</p>
<p> Boucher je naglasio kako Sjedinjene Države neće popustiti ucjenama i dati neke poticaje Sjevernoj Koreji u zamjenu za prekid nuklearnog programa. Analitičari drže da Sjeverna Koreja svojim prekidom zamrzavanja nuklearnog programa želi ucijeniti SAD i u zamjenu za prekid dobiti sporazum o nenapadanju i očajnički potrebnu ekonomsku pomoć. Boucher je, ipak, natuknuo da su Sjedinjene Države spremne na daljnje razgovore sa sjavernokorejskim režimom, ali tek nakon prekida nuklearnog programa. </p>
<p> Potvrdno je odgovorio na upit da li je to početna točka da bi SAD ušao sa Sjevernom Korejom u bilo koju vrst razgovora ili pregovora. »Važno je da Sjeverna Koreja razumije da sve počinje dokazivim prekidom ovih programa«, kazao je Boucher. Boucher je najavio da će podtajnik za kontrolu naoružanja i međunarodnu sigurnost John Bolton krajem siječnja posjetiti nakon razgovora u Washingtonu, Japan, Južnu Koreju i Kinu gdje će razgovarati o rješavanju sjevernokorejskog problema.</p>
<p>Rusija je u subotu pozvala Sjevernu Koreju i SAD na pregovore o razrješenju krize izazvane obnovom sjevernokorejskog nuklearnog programa. »Treba potražiti rješenje u mirnom i konstruktivnom ozračju«, izjavio je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Aleksandar Losjukov, čije riječi prenosi agencija Itar-Tass. »Povećanje napetosti, prijetnje i sankcije su kontraproduktivni. Treba raditi na diplomatskom rješenju i mi smo spremni na suradnju sa svim zainteresiranim stranama«, dodao je.</p>
<p> SAD su u petak odbile sjevernokorejski prijedlog o sporazumu o nenapadanju, ustvrdivši da za rješenje krize Pjongjang mora obustaviti svoj nuklearni program. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>U Iraku obavljene nove inspekcije oružja </p>
<p>BAGDAD/DAMASK/WASHINGTON/LONDON, 4. siječnja</p>
<p> - Inspektori UN za naoružanje u subotu su počeli pregledavati nove lokacije u Iraku, objavio je press centar iračkog ministarstva za informiranje. Objavljeno je da je na terenu pet ekipa, među kojima jedna ekipa biologa pregledava Institut za istraživanja poljoprivrednog fakulteta u Basri. Inspektori UN 36. dan su u Iraku, a pregled instituta prvi je njihov posjet drugom najvećem iračkom gradu.</p>
<p> Druga ekipa inspektora posjetila je tvornicu alkohola u području Al-Halis, oko 70 kilometara sjeveroistočno od Bagdada, a nuklearni stručnjaci pregledavaju tvornicu u Al-Mamunu. Ekipa kemičara i ekipa raznih stručnjaka na putu su prema nepoznatim odredištima, objavio je press centar.</p>
<p>Turski premijer Abdullah Gul stigao je u subotu u jednodnevni posjet Damasku u sklopu napora turske vlade da pokaže kako se i dalje nada da će diplomatsko rješenje iračke krize prevladati nad ratnom opcijom. Turskog premijera u zračnoj luci dočekao je sirijski kolega Mohammed Mustafa Miro, a prije povratka u Ankaru predviđen je i razgovor sa sirijskim predsjednikom Basharom Assadom.</p>
<p> Sirija je prva postaja Gulove turneje po regiji u kojoj će posjetiti Egipat, Jordan, Saudijsku Arabiju i možda Iran, nastojeći u razgovorima s političkim čelnicima postići stajalište o potrebi izbjegavanja rata u Iraku. Turska i Sirija protive se ratu s Irakom jer smatraju da bi on destabilizirao cijelu regiju, a Ankara se boji i da bi jedna od njegovih posljedica mogla biti stvaranje neovisne kurdske države na sjeveru Iraka. </p>
<p>Osim SAD-a i Velika Britanija pripremaju akciju protiv Iraka. Velika će Britanija poslati više od 20.000 svojih vojnika u Perzijski zaljev i mobilizirati 7.000 pričuvnih vojnika idući tjedan u pripremama za mogući rat protiv Iraka, piše u subotu list Daily Telegraph. Prema pisanju tog lista, dužnosnici zaduženi za pitanja obrane izvijestit će premijera Tonyja Blaira, po njegovom povratku s praznika, o planovima za masovno raspoređivanje na čelu s nosačem zrakoplova Ark Royal. Blair bi nakon toga trebao izvijestiti parlament o raspoređivanju britanskih vojnika. Upitan da komentira ove napise glasnogovornik ministarstva obrane je odgovorio: »Pripremamo se kako bi imali vjerodostojne opcije u slučaju da to bude potrebno, a vjerojatno ćemo imati i više«.</p>
<p> Prošli mjesec je izvor u britanskom ministarstvu obrane izjavio za agenciju Reuters da Velika Britanija i SAD planiraju masovnu invaziju s mora na Irak prije same kopnene operacije.</p>
<p> SAD nisu uznemirene brojnim prosvjedima u svijetu koji se organiziraju protiv moguće vojne intervencije na Irak, a koje, kako ocjenjuje Washington, pokazuju slobodu izražavanja, objavio je u petak State Department. »Bilo je tu i tamo prosvjeda«, rekao je glasnogovornik State Departmenta Richard Boucher. »Ljudi imaju pravo prosdvjedovati. Nama je to bitno i mi znamo da ljudi koji imaju svoje mišljenje moraju imati pravo ga izraziti«, dodao je.</p>
<p> Tisuće demonstranata prosvjedovalo je u petak u Pakistanu paleći slike američkog predsjednika Georgea W. Busha protiv vojne intervencije na Irak.</p>
<p> Irak se sprema prihvatiti tisuće dobrovoljaca iz arapskog i drugih dijelova svijeta koji su se ponudili biti »ljudski štitovi« u slučaju američke vojne ofenzive, piše u subotu irački državni dnevnik al-Qadissiah. Pozivajući se na jordanskog djelatnika zaduženog za novačenje dobrovoljaca Mansura Murada, list tvrdi kako se oko 100 tisuća ljudi iz cijelog svijeta ponudilo biti »ljudskim štitovima« u Iraku. Prema pisanju dnevnika, Murad je rekao kako je kampanja za »ljudske štitove« u punom jeku u njegovoj zemlji i Egiptu te drugim zemljama u svijetu koje, međutim, nije želio poimence spomenuti, kao ni navesti točan broj dobrovoljaca ni kad će prvi među njima početi stizati u Irak. (AFP/dpa/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>U Turkmenistanu reprize Staljinovih »čistki« </p>
<p>Bivši potpredsjednik turkmenistanske vlade Boris Šihmuradov i bivši vicepremijer Hudajberdi Orazov osuđeni su na doživotni zatvor, a iste kazne »zaradili« su i drugi »neposlušni« bivši visoki državni dužnosnici: zamjenik ministra poljoprivrede Saparmurat Iklimov i bivši ambasador u Turskoj Nurmuhamed Hanamov </p>
<p>MOSKVA, 4. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Optužen za organizaciju atentata na predsjednika Saparmurata Nijazova i pokušaj državnog prevrata, bivši potpredsjednik turkmenistanske vlade i ministar vanjskih poslova Boris Šihmuradov osuđen je na doživotni zatvor. Istu kaznu Narodni hural (parlament) izrekao je u odsutnosti i za bivšega turkmenistanskog vicepremijera Hudajberdija Orazova, zamjenika ministra poljoprivrede Saparmurata Iklimova i bivšeg ambasadora Turkmenistana u Turskoj Nurmuhameda Hanamova.</p>
<p>Unatoč novogodišnjim praznicima, izricanje tih presuda naišlo je u ruskim medijima na velik odjek jer većina odbjeglih vođa turkmenistanske političke opozicije živi u Rusiji i jer su turkmenistanske vlasti javno osumnjičile neimenovane ruske i uzbekistanske dužnosnike za pokroviteljstvo i pomoć organizatorima atentata na predsjednika Nijazova. Proces protiv navodnih organizatora neuspjelog atentata i državnog prevrata u Turkmenistanu bio je proveden u stilu kojim se je svojedobno Staljin obračunavao s Trockim i trockistima.</p>
<p>Da zaštiti od progona svoju obitelj i rodbinu, prvooptuženi Šihmuradov dobrovoljno se prije tjedan dana vratio u Ašhabad i predao turkmenskim vlastima. Istraga i sudski proces trajali su samo nekoliko dana. Budući da u Turkmenistanu nema smrtne kazne, sud je Borisa Šihmuradova i ostale optužene osudio na maksimalnu kaznu zatvora u trajanju od 25 godina. </p>
<p>Međutim, tom kaznom nije bio zadovoljan predsjednik Nijazov pa je sazvao Narodni hural na kojem je proveden javni proces protiv njegovih političkih protivnika odnosno »veleizdajnika«. Naravno, svi su članovi Narodnog hurala tražili smrtnu kaznu, a istovremeno su u Ašhabadu i ostalim gradovima organizirani mitinzi na kojima se također jednoglasno tražila smrt za »veleizdajnike« i političke protivnike predsjednika Nijazova.</p>
<p>Vrhunac tog javnog procesa bilo je prikazivanje na televiziji (veliki ekran bio je postavljen i u dvorani Narodnog hurala) snimke »pokajanja« prvooptuženog Šihmuradova koji je priznao svoju zabludu i zločinačko djelovanje. Nazvao je predsjednika Nijazova »Božjim darom« (u svom pokajanju »trockist« Buharin nazvao je Staljina nezamjenjivim feldmaršalom svjetskog proleterijata), a priznao je da je zajedno s ostalim liderima opozicije koristio narkotike i u drogiranom stanju vrbovao atentatore na šefa države. </p>
<p>Nakon tog pokajanja pred Narodnim huralom, nastupio je predsjednik Nijazov predlažući da se zakonski uvede kazna doživotne robije i ta kazna odmah izreče njegovim političkim protivnicima, što su naravno članovi Hurala odmah i učinili.</p>
<p>Suđenje lideru turkmenistanske opozicije moskovski mediji nazvali su političkom maskeradom. Objavili su izjavu koju je Boris Šihmuradov napisao prije odlaska u Ašhabad i predaje turkmenistanskim vlastima. U toj se izjavi unaprijed ogradio od bilo kakvog priznanja o organizaciji navodnog atentata na predsjednika Nijazova koju može dati pod surovim fizičkim i psihičkim mučenjima koja se primjenjuju u turkmenistanskim zatvorima. </p>
<p>»Nijazov upravlja zemljom na despotski način, a njegovim političkim protivnicima proglašavaju se i ljudi koji se ne slažu s postavljenjem njegovih brojnih pozlaćenih spomenika ili primjerice davanjem imena njegovih roditelja trgovima i ulicama«, napisao je Šihmuradov. Pritom je dodao da su navodni pokušaj atentata 25. listopada prošle godine na Nijazova inscenirale vlasti kako bi dobile povod za političke čistke i progone.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Denktas odbacio poziv na ujedinjenje Cipra</p>
<p>ANKARA, 4. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Predsjednik samoproglašene »Turske Republike Sjeverni Cipar« Rauf Denkas odbacio je u petak poziv čelnika turske vladajuće Stranke pravde i razvitka Recepa Tayyipa Erdogana da prihvati pregovore o ujedinjenju podijeljenog otoka. Visoki Denktasov savjetnik Mumtaz Soysal, inače bivši šef turske diplomacije, rekao je da Erdoganov poziv na pregovore odražava samo njegovo osobno stajalište. Soysal je upozorio Erdogana na činjenicu da o vanjskoj politici Turske ne odlučuje samo vlada već i šef države, Ahmet Necdet Sezer, kao i vojska. Iz toga bi se moglo zaključiti da se Erdogan, upućujući kritike na račun Denktasove »tvrdoglavosti«, nije savjetovao sa šefom države i neosporno najvećim autoritetom u zemlji - vojnim vrhom. Koliko u tome ima istine, znat će se ubrzo. </p>
<p>Denktas je u posljednje vrijeme izložen sve snažnijim i glasnijim pritiscima turskoga otočkoga pučanstva da potpiše plan o mirnom ujedinjenju Cipra, što ga je pripremio generalni tajnik UN-a Kofi Annan. Prije nekoliko dana u turskome dijelu Nikozije održani su masovni prosvjedi (računa se da je bilo oko 30.000 ljudi) u kojima se zahtijevalo mirno ujedinjenje otoka i ulazak u Europsku uniju (EU). </p>
<p>Cipar bi, inače, iduće godine trebao postati punopravnim članom EU-a. Iz Bruxellesa je, u međuvremenu, objavljeno upozorenje turskoj vladi i Denktasu osobno da će u Uniju, ako se ne postigne mirovni sporazum dviju etničkih zajednica, ući samo južni, grčki dio otoka.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>U sukobima u Venezueli poginule dvije osobe </p>
<p>CARACAS, 4. siječnja</p>
<p> - U sukobima između protivnika venezuelanskog predsjednika Huga Chaveza i njegovih pristaša u petak su poginule dvije, a ozlijeđeno ih je najmanje 30. Vladini dužnosnici potvrdili su da su dvije osobe poginule od vatrenog oružja, a da još šest ljudi ima prostrijelne rane. Sedamdesetak ljudi u bolnicama se liječi od problema s disanjem nastalih zbog udisanja suzavca. Tisuće prosvjednika izašlo je na ulice držeći u rukama boce i kamenje, pa je policija morala koristiti suzavac i gumene metke kako bi prekinula sukobe između tisuća pristaša oporbe koja želi prisiliti Chaveza na napuštanje položaja i raspisivanje privremenih izbora i nekoliko stotina »chavista«. (dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Prva operacija europske policije u BiH </p>
<p>SARAJEVO, 4. siječnja</p>
<p> - Policijska misija Europske unije (EUPM) u BiH izvela je prvu svoju operaciju u 24 noćna bara u zemlji, kaže se u priopćenju koje je EUPM objavio u petak. Prema priopćenju, policija je izvela operaciju 2. siječnja navečer u 24 noćna bara poznata po prostituciji. U toj akciji, koju je europska policija izvela u suradnji s lokalnom policijom, nije bilo uhićenja. Međutim, s mnogo je žena obavljen razgovor, kao i s više sumnjivih osoba.</p>
<p> »Te racije jasno pokazuju zločincima da će bosanskohercegovačka policija, kao i policijska misija EU, biti vrlo čvrste prema onima koji se bave krijumčarenjem ljudi«, rekao je povjerenik EUPM Danac Sven Frederiksen. »Pritisak na te zločince neće popustiti i izvest ćemo još sličnih akcija«, naglasio je Frederiksen. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Albanci odbijaju novačenje </p>
<p>PRIŠTINA, 4. siječnja</p>
<p> - Politički čelnici doline Preševa na jugu Srbije pozvali su albanske mladiće iz triju općina te regije Preševa, Bujanovca i Medveđe da se ne odazivaju pozivima ministarstva obrane Srbije za novačenje u jugoslavensku vojsku, izvijestila je u subotu agencija KosovaLive. Reagiranje albanskih političkih čelnika doline Preševa uslijedila su nakon što je ministarstvo obrane Srbije počelo dijeliti pozive albanskim novacima. Na početku devedesetih godina nakon raspada Jugoslavije i s početkom rata u Sloveniji, Albanci doline Preševa kao i oni s Kosova, bojkotirali su služenje vojnog roka u tadašnjoj jugoslavenskoj vojsci. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>ETA preuzela odgovornost za ubojstvo policajca </p>
<p>MADRID, 4. siječnja</p>
<p> - Baskijska separatistička skupina ETA u subotu je preuzela odgovornost za prosinački napad u kojem je ubijen jedan pripadnik španjolske Civilne garde i najavila nastavak bombaških napada na španjolska turistička odredišta.</p>
<p> U napadu izvršenom 17. prosinca jedan pripadnik Civilne garde je ubijen a drugi je ranjen u puškaranju sa dva člana ETA-e. Oba gerilca su pritom uhićena, a kod njih je pronađeno 130 kg eksploziva s kojim su planirali izvesti napad na novogodišnju noć u Madridu. U priopćenju na baskijskom jeziku upućenom lokalnom radiju, ETA ističe da španjolski turizam ostaje »prioritetni cilj« i dodaje da su prijeteća pisma upućena stranim diplomatima, turističkim agencijama i zračnim prijevoznicima. U pismima se upozoravaju turisti da bi tijekom ljeta u Španjolskoj mogli biti izloženi napadima gerilaca ETA-e.</p>
<p> Najnasilnija zapadnoeuropska gerilska skupina ETA, od 1968. je ubila 868 ljudi u svojoj oružanoj kampanji za stvaranje nezavisne baskijske države na sjeveru Španjolske i jugozapadu Francuske. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Granični sukob SAD i Pakistana izazvan »nesporazumom« </p>
<p>ISLAMABAD, 4. siječnja </p>
<p> - Američki državni tajnik Colin Powell i pakistanski predsjednik Pervez Musharraf složili su se da je do prošlotjednog sukoba između njihovih snaga na afganistanskoj granici vjerojatno došlo zbog »nesporazuma«, priopćio je u subotu Pakistan. »Američki državni tajnik Colin Powell jučer je telefonirao predsjedniku Musharrafu i oni su se složili da je do incidenta 29. prosinca vjerojatno došlo zbog nesporazuma«, rekao je ministar vanjskih poslova Mian Khursheed Mehmood Kasuri.</p>
<p> On je u svojoj izjavi ponovio da će vojne operacije u Pakistanu »samo i jedino« provoditi pakistanske snage, unatoč suprotnim tvrdnjama američke vojske.</p>
<p> Američki vojni dužnosnici u Afganistanu priopćili su u petak da zadržavaju pravo progona pripadnika al Qaide i talibanskih bjegunaca preko granice u Pakistanu.</p>
<p>Čovjek u uniformi pakistanskih graničara sukobio se s američkim snagama na granici 29. prosinca. Pritom je jedan američki vojnik ranjen, a američki borbeni zrakoplov bacio je bombu na sporan teritorij za kojega Amerikanci tvrde da je afganistanski, dok u Pakistanu tvrde da je njihov. (Reuters/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="36">
<p>Nepodnošljiva lakoća javnog blaćenja časnih ljudi</p>
<p>Nije li konačno vrijeme da ustanemo u obranu demokracije, koja se u našem društvu poistovjetila s anarhijom, i to na svim područjima: neodgovornošću, blaćenjem, klevetama i osudama svakoga, bez prethodno provjerenih dokaza i argumenata. U Vjesniku je 2. siječnja ove godine objavljena priča novinara Vanje Majetića, koju joj je ispričao Stojan Doroslavac iz Malog Lošinja a koji, neutemeljeno, optužuje i kleveće svećenika, dragog mi prijatelja i kolegu. Neshvatljivo je da je upravo Vjesnik, koji smo smatrali ozbiljnim novinama, objavio ovakvu neutemeljenu i neargumentiranu priču, oduzimajući dobar glas jednom čovjeku, svećeniku, iznoseći neistine i laži na njegov račun iz tko zna kojih motiva, a da se prije toga dotični novinar nije pozabavio stvarnim činjenicama.</p>
<p>Pitam se tko će snositi odgovornost za tu klevetu i za oduzimanje dobrog glasa časnom i poštenom čovjeku? Pitam se tko je od nas sljedeći na redu jer, očito je, svatko može iz bilo kojeg motiva, pa i iz osvete, u novinama prozvati i oklevetati bilo koga, jer novine, nažalost, nisu više glasila istine, niti novinari (čast onima koji jesu) glasnici istine. Pitam se kako to da dotični novinar nije uvidio da je neetično izići u javnost s pričom jednog kroničnog alkoholičara, kad se jasno iz priče vidi što je cilj alko-gospodinu: osveta i kleveta. Neshvatljivo je da je objavljena priča kroničnog alkoholičara, koji je vjerojatno i u vrijeme razgovora s novinarom bio pod utjecajem alkohola, jer samo napit čovjek može iznositi takve optužbe protiv žene koja je majka njegova sina, a za kojeg tvrdi da mu je stalo do njega. Samo pripit čovjek može iznijeti priču o ženi s kom živi i na taj način sebe proglasiti potpunim gubitnikom i neuspjelim čovjekom, a i nesposobnim za sve... osim za piće. Bez imalo stida i srama.</p>
<p>Neshvatljivo je da se kao glavni argument u priči uzima fotografija, koju dotični alko-gospodin nije htio pokazati jer tvrdi da je svećenik na njoj potpuno gol, a što svakako ne odgovara istini. A takva fotografija ne može biti dokaz za ono za što Doroslavac optužuje Badurinu.</p>
<p>Tko je sljedeći na redu? Prve kršćane optuživali su kao bludnike, kao zlostavljače svoje djece, te kojekakvim drugim lažnim optužbama, i zbog toga su ih bacali u arene među gladne lavove, samo da bi svjetina bila zadovoljna. Danas je situacija potpuno ista, kršćane se baca u novine na temelju lažnih optužbi, da bi svjetina željna senzacija, bez obzira na istinu, bila koliko-toliko zadovoljna.</p>
<p>Ništa zato, sjeme mučenika snaga je kršćanstva.</p>
<p>Sljedeći molim!</p>
<p>Don MARINO NINČEVIĆ Turanj</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Predsjednik Mesić najpopularniji je među Bošnjacima</p>
<p>Vrlo je zanimljiv članak objavljen u Vjesniku od 2. siječnja 2003. pod naslovom »Stjepan Mesić u BiH najpopularniji Hrvat iz Hrvatske« a temelji se na anketi najtiražnijega bosanskohercegovačkog tjednika »Slobodna Bosna«, a komplimente predsjedniku Mesiću izreklo je 30 političara, profesora, gospodarstvenika i drugih uglednih javnih djelatnika iz cijele Bosne i Hercegovine.</p>
<p> Dakle, u Sarajevu i BiH i dalje su najomiljenije one osobe s hrvatske javne pozornice koje su javno kritizirale politiku koju je službeni Zagreb vodio spram BiH za vrijeme vladavine prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Druga je u redoslijedu popularnosti Vesna Pusić, predsjednica Hrvatske narodne stranke, a onda feralovci Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Heni Herceg, prof. Ivo Banac, ministar vanjskih poslova Tonino Picula, glumac Rade Šerbedžija, književnik i izdavač Nenad Popović, ekonomist Branko Horvat, predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić i dogradonačelnik Zagreba Milan Bandić. Citirana su u članku oduševljenja hrvatskim predsjednikom Mesićem uglavnom bošnjačkih (muslimanskih) političara i ostalih uglednika, a vrlo je zanimljivo ono glumca Mirze Tanovića koji se, nasuprot pohvali Mesiću, za ostatak hrvatskoga naroda izjasnio ne samo negativno nego i uvredljivo. </p>
<p>Na temelju rezultata spomenute BiH ankete mogli bismo mi »ostali Hrvati« dobiti komplekse i, kako ne bismo dalje tonuli, početi već jedanput slijediti politiku hrvatskih političara koji su tako briljantno prošli u BiH. A to znači prikloniti se stavu kako je i Hrvatska bila agresor na BiH i da Hrvati u BiH, kao formalni konstitutivni narod, ali zapravo svedeni na manjinu, svoja prava trebaju štititi u institucijama sustava BiH (koje, zapravo, uopće ne funkcioniraju), bez obzira što i hrvatski Ustav nalaže brigu za Hrvate izvan domovine. Naravno, to podrazumijeva i daljnje ustupke svih mogućih vrsta, samo da bi bila »mirna Bosna«. A upravo to rade današnji hrvatski političari, naravno u suglasju sa stranim protektorima u BiH. O tome dovoljno govori samo jedan primjer, uz mnoštvo drugih. </p>
<p>Naime, hrvatska je Vlada prošle godine ograničila provoz bosanskohercegovačkim kamionima preko teritorija Hrvatske, pa je, nakon velikih pritisaka i ucjena vlasti BiH, ograničenje odmah pokajnički povukla, ali je zato nakon ubojstva na Badnjak prošle godine cijele povratničke hrvatske obitelji u Kostajnici kod Konjica reagirala vrlo mlako. A takvih je ubojstava bilo više, na koja vlasti RH nisu gotovo ni reagirale. Tako je upitna samohvala hrvatskih političara kako su vrlo uspješni u vanjskopolitičkim odnosima, jer, ako se ti uspjesi mjere ovom i sličnim anketama, onda su vrlo dvojbeni za hrvatske interese, odnosno interese »ostalih Hrvata«. </p>
<p>Hoće li neke hrvatske novine provoditi sličnu anketu o političarima i javnim radnicima BiH političke scene? Vjerojatno neće, jer bi im se odmah prigovorilo da se miješaju u unutarnja pitanja druge zemlje.</p>
<p>MIROSLAVA CAVOR Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="38">
<p>U teškoj prometnoj nesreći ozlijeđeno sedmero djece </p>
<p>OSIJEK, 4. siječnja</p>
<p> - Čak jedanaest osoba, od čega sedmero djece, ozlijeđeno je u teškoj prometnoj nesreći koja se u subotu oko 16,15 sati dogodila na državnoj cesti D-2 na osječkoj zapadnoj obilaznici, nedaleko od prigradskog naselja Josipovac. </p>
<p>Prema prvim informacijama, došlo je do izravnog sudara kombi vozila »VW transporter« u kojemu su se nalazila djeca iz »SOS dječjeg sela Lekenik« sa svojim odgajateljima te osobnog automobila marke »hyundai« u kojemu je bila četveročlana obitelj - roditelji i dvoje djece. </p>
<p>Kako doznajemo iz osječke bolnice, na mjesto događaja poslana su troja kola hitne pomoći, a među jedanaest ozlijeđenih čak je sedmero djece! Iz bolnice, nadalje, doznajemo kako je od ozlijeđenih sedmero djece jedno zadobilo frakturu lubanje te se nalazi u životnoj opasnosti, jedno je teško ozlijeđeno, dok su ostali prošli s manjim ozljedama. Od četiri odrasle ozlijeđene osobe, jedna je u životnoj opasnosti, a ostale su teško ozlijeđene.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Nožem napao suprugu </p>
<p>ĐAKOVO, 4. siječnja</p>
<p> - L. V. (45) iz mjesta Kešinci nedaleko od Đakova zadobila je teške tjelesne ozljede nakon što joj je njezin suprug F. V. (54) zario nož u predjelu trbuha. Kako je izvijestila policija, taj se pokušaj ubojstva dogodio u petak oko 20.30 sati u njihovoj obiteljskoj kući u Radićevoj ulici.</p>
<p>Prema prvim saznanjima te je večeri F. V. došao kući u alkoholiziranom stanju pa je nakon kraće prepirke sa suprugom uzeo nož i teško ju ozlijedio. L. V. je prevezena u osječku Kliničku bolnicu gdje je zadržana na liječenju i nalazi se izvan životne opasnosti, a F. V. je uhićen i nad njim se provodi kriminalistička obrada. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>U pucnjavi u Zadru ranjen mladić </p>
<p>ZADAR, 4. siječnja</p>
<p> - U pucnjavi u kojoj je u subotu oko 5 sati ujutro sudjelovalo više osoba, ranjen je 25-godišnji Josip Motošić iz Zadra. Za sada nepoznate osobe dočekale su Motošića ispred njegova stana na gradskom predjelu Voštarnica te su na njega počeli pucati iz vatrenog oružja. Motošić se tog jutra vraćao s posla iz kafića »Shark«. Kako saznajemo, to nije prvi puta da mu je netko prijetio. Ranjeni Motošić nalazi se na liječenju u zadarskoj Općoj bolnici, a policija i istražni sudac nastavljaju istragu. </p>
<p>M. V.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Kod Donje Kupčine iz sačmarice teško ranio 26-godišnjaka </p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - U šumi nedaleko Donje Kupčine 24-godišnji mladić je u petak navečer oko 22 sata iz za sada neutvrđenih razloga iz lovačke puške ranio Nikolu Z. (26) i nanio mu teške ozljede opasne po život, izvijestila je Policijska uprava zagrebačka. </p>
<p> Teško ozlijeđeni Nikola Z. prevezen je u KBC »Sestara milosrdnica«, gdje se liječnici bore za njegov život. </p>
<p>Policija utvrđuje okolnosti toga događaja i provodi kriminalističku obradu nad osumnjičenim 24-godišnjakom.</p>
<p> Zagrebačka policija također je izvijestila da je između 13 i 14 sati u naselju Črnomerec, na raskrižju Perjavice i Putina, policajac pronašao vrećicu u kojoj su bile dvije ručne bombe, automat »thompson« i 50 komada streljiva. </p>
<p> Također je ponovila apel građanima da oružje ne odbacuju, već ga predaju policiji. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Krađe i provale po Karlovcu</p>
<p>KARLOVAC, 4. siječnja</p>
<p> - Više teških krađa i provala dogodilo se na području grada Karlovca u petak i subotu. Iz trgovine »Diona« na Gažanskom trgu otuđena je veća količina »VIP« i »Simpa« bonova u vrijednosti oko 12.000 kuna. Iz tvrtke »Feroteks« otuđeno je 146 kg bakra u vrijednosti od 1500 kuna. Teška krađa dogodila se i na gradilištu hotela »Park«. Provalnik je iz skladišta poduzeća »Gradnja« otuđio dvije motorne pile čija je vrijednost osam milijuna kuna. Iz obiteljske kuće u Primorskoj ulici, vlasništvo K. L. (75), otuđeno je zlato u vrijednosti 7000 kuna. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Nove optužnice potresaju Zagorje</p>
<p>ZLATAR, 4. siječnja</p>
<p> - Županijsko državno odvjetništvo u Zlataru podignulo je ove optužnice protiv nekad poznatih i eksponiranih političara i gospodarstvenika u Krapinsko-zagorskoj županiji, a koje su potresle javno mnijenje. Nakon što su u samo dva dana podignute optužnice protiv četverostrukog ubojice iz Tugonice Branka Crničkog i ilegalnog oružara iz Velike Vesi Dragutina Petanjka, podignute su nove optužnice protiv bivšeg načelnika Oroslavja Petra Grljača koji se trenutno nalazi na odsluženju zatvorske kazne zbog zloporabe položaja i ovlasti za vrijeme dok je bio načelnik općine Oroslavje. </p>
<p>Nova optužnica tereti ga za zloporabu položaja i ovlasti u gospodarskom poslovanju, zloporabu čekova i kreditne kartice za vrijeme dok je bio direktor »Astra - Nove« koju je prema optužnici oštetio za 345.419 kuna tako što je službenim kreditnim karticama podmirivao osobne potrebe. Osim toga je kao opunomoćenik poduzeća »Astra« svoju tvrtku oštetio za 275.000 kuna plaćajući obveze »Astre - Nove«, a »Astru« je još dodatno oštetio plaćajući svoje privatne obveze za 136.092 kune. Ujedno je dio poslovnog prostora »Astre« prodao za 50.000 eura drugom poduzeću, iako je vrijednost tog prostora bila daleko veća, a od čega je podigao 10.000 eura koje je zadržao za sebe. Posebnu pozornost javnosti privukla je optužnica protiv bivše ravnateljice Doma zdravlja u Krapini, dr. Vesne Filipović - Hitrec, supruge bivšeg HDZ-ovog župana, koja je sklapala ugovore na štetu svog Doma zdravlja. Ona se tereti da je potpisivala štetne ugovore za izradu projekata za obnovu Doma zdravlja s više poduzeća kojima su isplaćena sredstva na račune.</p>
<p> Kako smo još prije dvije godine pisali, istraga koja je pokrenuta samo zahvaljujući pritisku javnosti, pokazala je da je za vrijeme njezinog ravnateljevanja u Domu zdravlja bilo mnogo nepravilnosti, jer kao istaknuta političarka u Krapini i supruga tadašnjeg župana nije podlijegala internoj kontroli. I oko njezinog rada kao zamjenice gradonačelnika također je bila pokrenuta istraga. Tako je za izradu projekata i vođenje nadzora prema više privatnih poduzeća Dom zdravlja isplatio više od milijun kuna, iako je stvarna vrijednost 252.246 kuna. Prema optužnici kojom se optužuje dr. Vesna Filipović - Hitrec, optužuju se i njezin bratić Predrag Resman te direktori privatnih poduzeća Vladimir Konvični, Filip Serdarušić i Vinko Lalić. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="44">
<p>Potkraj siječnja očekuje se programirani kaos</p>
<p>Kome će Ministarstvo poljoprivrede rasporediti 1,5 milijardi kuna za potpore u agraru?</p>
<p>ČAKOVEC, 4. siječnja</p>
<p> - Prema dostupnim podacima Međimurska županija prednjači u provedbi upisa seoskih domaćinstava i tvrtki u upisnik poljoprivrednih gospodarstava. Ako se zna da je u Međimurju do sada u upisnik ukupno upisano 950 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i registriranih tvrtki, onda je jasno da u cijeloj državi u potpunosti zapinje provedba upisa. Upisanih 950 međimurskih poljoprivrednih gospodarstava svega je 10 posto od procijenjenog broja. </p>
<p>»Teško je naći prave razloge neodaziva poljoprivrednika, jer su sva mjerodavna tijela Ureda Državne uprave u Međimurskoj županiji, zajedno sa Stožerom za upis, poljoprivrednom savjetodavnom službom i općinama i gradovima poduzeli sve potrebne mjere u svezi poduke prilikom popunjavanja zahtjeva i ostalim pitanjima vezanima uz upisnik«, ističe Ksenija Brlek, predsjednica Stožera za provedbu i praćenje upisa u upisnik poljoprivrednih proizvođača i pomoćnica predstojnika Ureda Državne uprave u Čakovcu. Osim u županijskoj zgradi u Čakovcu bila su donedavno otvorena još tri upisna mjesta za primanje zahtjeva, i to u Štrigovi, Murskom Središću i Prelogu. Zbog izuzetno malog odaziva obveznika u Murskom Središću, gdje se u tridesetak dana javilo svega 70 poljodjelaca, to je upisno mjesto zatvoreno. Upisno mjesto u Štrigovi bit će ponovno otvoreno od 20. do 24. siječnja, a ostaje i dalje stalno otvoreno upisno mjesto u Prelogu. </p>
<p>Poljoprivredna savjetodavna služba u Međimurskoj županiji održala je tridesetak savjetovanja i seminara kojima je nazočilo više od 3000 međimurskih poljodjelaca. Neke udruge, kao proizvođači krumpira u Belici i voćari i vinogradari u Svetom Martinu na Muri, održali su posebne instruktivne sastanke. Sve to ipak nije pomoglo da upisnik krene kako se to i očekivalo. </p>
<p>Poznavatelji prilika tvrde da nije u pitanju samo klasična i tradicionalna nepovjerljivost i sumnjičavost poljodjelaca, već poslovična seljačka lukavost. Poljodjelcima nije dovoljno uvjerljivo predočena nakana, svrha i cilj upisnika, točnije nisu im dana dovoljno čvrsta jamstva da se podaci iz upisnika neće koristiti za druge potrebe, osim planiranja proizvodnje i njenog poticanja. Seljaci se boje da će činjenice iz registra biti uporabljene za eventualno oporezivanje, odnosno naplatu drugih seoskih potraživanja, obveza ili naknada.</p>
<p>Mnogi međimurski seljaci postavili su i pitanje svrsishodnosti sadržaja, uključujući i plasmana promidžbene kampanje Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Kažu da bi novac bio bolje uložen da je svako poljoprivredo domaćinstvo dobilo jednostavnim jezikom napisanu brošuricu s pokaznim primjerima svakog obrasca.</p>
<p>Sada je već očigledno da je u svezi s upisom u registar poljoprivrednih gospodarstava čvrsto programiran kaos krajem siječnja. Tada će na upisna mjesta navaliti svi oni koji su do sada promišljali o svrsishodnosti, a iz razgovora s većim brojem međimurskih poljoprivrednika doznali smo da znatan dio njih još nije niti počeo prikupljati potrebne dokumente o veličini posjeda. Zbog toga se i s pravom postavlja pitanje kome će Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva rasporediti čak 1,5 milijardi kuna koliko je predviđeno za poticaje u agraru u ovoj godini. Može li se, možda, očekivati kakvo čudo u preostalih dvadesetak dana do kraja siječnja?</p>
<p>Drago Ovčar</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Poduzetnički krediti idu dalje</p>
<p>»Da pred samo potpisivanje ugovora s poslovnim bankama nisu odustala dva značajna poduzetnika, Dubrovačko-neretvanska županija realizirala bi kreditni potencijal s 93 posto. No, i s rezultatom od 80,5 posto još uvijek je za 30 do 40 posto 'jača' od Zadra i Osijeka, koji su također 'kandidati' za raskidanje ugovora«, kazao je »Vjesniku« Branko Negodić, pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo i poduzetništvo </p>
<p>DUBROVNIK, 4. siječnja</p>
<p> - Nakon što je ovih dana ministar za obrt, malo i srednje poduzetništvo Željko Pecek najavio kako u njegovu Ministarstvu ozbiljno razmišljaju o raskidanju ugovora u vezi poduzetničkih kredita s trima županijama, među kojima i s Dubrovačko-neretvanskom, jer nisu iskoristile ni trećinu osiguranog kreditnog potencijala »Poduzetnika 2«, ta je izjava izazvala popriličnu zabrinutost među poduzetnicima hrvatskoga juga. Pročelnik županijskog Ureda za gospodarstvo i poduzetništvo Branko Negodić u izjavi za Vjesnik izričito je naglasio da eventualno nepotpisivanje, odnosno raskidanje ugovora Ministarstva sa Županijom ne znači i zaustavljanje projekta, već samo minimalni izostanak od oko 500.000 kuna sredstava iz resornoga ministarstva. »Ništa ne prekidamo, budući da raspolažemo starim oslobođenim sredstvima naše Županije te onima iz Raiffeissen i Privredne banke Zagreb, a što nam omogućuje daljnje kreditiranje po svim kriterijima 'Poduzetnika 2', baš kao i u onim županijama koje su uspjele ispuniti program s 90 posto realiziranih sredstava«, istaknuo je Negodić.</p>
<p>Podsjetimo, program kreditiranja pod nazivom »Poduzetnik 2« realizira se u suradnji s Ministarstvom za obrt, malo i srednje poduzetništvo, te Raiffeissen i Privrednom bankom u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a ukupni kreditni fond iznosio je 28,3 milijuna kuna. Županija je uspjela, naime, od ukupnog kreditnog potencijala, umjesto 90 posto koliko nalaže Ministarstvo, ostvariti 80,5 posto, to jest oko 22 milijuna kuna. No, kaže Negodić, i to je u odnosu na Zadar i Osijek, koji se također spominju kao eventualni »kandidati« za raskidanje ugovora, za 30 do 40 posto veći iskorišteni kreditni potencijal. Štoviše, prema njegovim riječima, kreditni je potencijal u jednom trenutku bio ispunjen sa čak 93 posto. Dogodilo se, međutim, da su pred samo potpisivanje ugovora s poslovnim bankama odustala dva vrlo značajna poduzetnika, i to zbog nešto nižih kamata ponuđenih od strane drugih banaka, a što je u konačnici rezultiralo gubitkom od četiri milijuna kuna. »Radi se o šteti koja se donekle događala i prije ('Poduzetnik 1' ostvaren je također sa 80,5 posto). Teško je sada govoriti o nekorektnosti, jer mi u tom času, za razliku od drugih banaka, nismo mogli postići nešto manje kamatne stope poput njih«, kaže Negodić. Pritom kao jedan od problema navodi i ponešto neuobičajenu praksu da se raspisivanje natječaja i početak aktivnosti za tekuću godinu u vezi programa kreditiranja rade tek koncem te iste tekuće godine. Sva nastojanja da se to izmijeni, ili barem odradi polovicom godine, dosad nisu urodila plodom. Dodatna otežavajuća okolnost, kazao je Negodić, jest i to da se »vrijeme kandidiranja« poduzetnika prema poslovnim bankama zna produžiti i do osam mjeseci, koliko je ponekad potrebno da bi se zadovoljili prohtjevi banka za dostavom određene dokumentacije.</p>
<p>Stoga, poučeni tim iskustvom, te onim iz 2001. kada je također bilo problema oko realizacije 28 milijuna kreditnoga potencijala, Negodić najavljuje određene novine u budućem kreditiranju, a koje bi se osobito pozitivno trebale odraziti na područja od posebne državne skrbi. Poglavarstvu Dubrovačko-neretvanske županije predložit će, naime, da se ubuduće ne kreće u realizaciju s cjelokupnim kreditnim potencijalom, nego s nešto manjim, što bi omogućilo subvenciju kamata za, primjerice, spomenuta područja od posebne državne skrbi, pa bi kamata sa sadašnjih sedam pala na šest ili 6,5 posto. </p>
<p> I premda se očekuje da će upravo područja od posebne državne skrbi, odnosno poduzetnici s tih prostora, sudjelovati s čak jednom trećinom u ukupnim zahtjevima za kreditiranje, Negodić tvrdi da će novca, bez obzira ide li se u projekte zajednički s Ministarstvom ili pak samostalno, biti i za stimuliranje drugih projekata. Prema njegovim riječima nekoliko stotina tisuća kuna planira se uložiti u razvoj zona maloga poduzetništva i inkubatora, kao i za poticanje nekih deficitarnih zanimanja u Županiji.</p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Padaju cijene uvozne hrane, odjeće i obuće</p>
<p>Uvozna hrana bi u ovoj godini zbog nižih carina trebala pojeftiniti najmanje pet posto. Padanje cijena posljedica je nedavnog potpisivanja ugovora o slobodnoj trgovini s Jugoslavijom koja je posljednja država u nizu od 32 zemlje s kojima Hrvatska ukida ili smanjuje carine i uvozne kvote u 2003. godini.</p>
<p>Od 1. ožujka 2003. godine, Hrvatska bi trebala postati punopravnom članicom Cefte, čime će prestati vrijediti dotad sklopljeni bilateralni ugovor s članicama te tranzicijske integracije, a zamijenit će ih za naše izvoznike još povoljnije odredbe o liberalizaciji trgovine. Tada bi k nama trebala pristizati jeftinija roba iz Rumunjske. Osim toga, u prvom kvartalu ove godine trebali bi saživjeti ugovori o slobodnoj trgovini s Jugoslavijom, Albanijom, Litvom, Turskom i Rumunjskom.</p>
<p>U Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva ocjenjuju da su zbog liberalizacije trgovine u prošloj godini poljoprivredno-prehrambeni proizvodi pojeftinili između pet do 15 posto, iako su carine snižene znatno više. Primjerice, za uvoz nekih proizvoda carine su pale i više od 50 posto, ali tako značajno nije pojeftinio niti jedan proizvod. Trgovci, odnosno uvoznici robe, još uvijek zadržavaju veći dio razlike u cijeni robe nakon što ona prijeđe preko državne granice te bude (ne)carinjena u svom džepu.</p>
<p>U Ministarstvu ističu primjer kako su se tijekom prošle godine carine na uvoz ulja i margarina, primjerice, smanjile sa 100 na 20 posto, ali ti proizvodi nisu toliko pojeftinili. </p>
<p>Međutim, s uvozom sira bila je drukčija slika jer je domaće tržište preplavljeno i upola jeftinijim talijanskim, njemačkim i belgijskim sirom. EU, naime, subvencira izvoz sira, kažu u Ministarstvu, od 7,5 kuna po kilogramu, zbog čega su, primjerice, neke vrste sireva na domaćem tržištu gotovo upola jeftinije od domaćih. Tijekom prošle godine uvoz sira se povećao s 2000 tona na čak 7000 tona i da bi se to spriječilo, Ministarstvo je od EU zatražilo ukidanje subvencija za izvoz sira na naše tržište.</p>
<p>Od ožujka 2003. godine u Hrvatsku će se bez carine uvoziti dio poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iz Jugoslavije te bi cijene njihovih slatkiša, smrznutog povrća, voća i mlijeka trebale pasti barem desetak posto. S druge strane, postoji i veliki interes hrvatskih izvoznika (»Podravke«, »Kraša«, »Lure«, »Agrokora«, »Plive«, »Francka«) za nastup na tamošnjem tržištu. Jugoslavija je, naime, u 2002. godini bila na četvrtom mjestu hrvatskih izvoznih tržišta, a ondje je otpremano gotovo osam posto svih poljoprivrednih proizvoda namijenjenih izvozu.</p>
<p>Najvažniji domaći izvozni proizvod su cigarete koje u ukupnom izvozu domaćeg poljoprivredno-prehrambenog sektora u Jugoslaviju sudjeluju s 53 posto. Ostali značajniji domaći izvozni proizvodi na jugoslavensko tržište su dječja hrana, sladoled, konzervirana riba, juhe...</p>
<p> Zanimljivo je da je vrijednost robne razmjene između dvije zemlje razmjerno mala. U bivšoj državi iznosila je godišnje između 600 i 700 milijuna dolara, dok sadašnja razmjena iznosi 60 milijuna dolara. Vodeći trgovački partner, kako Hrvatske tako i Jugoslavije, je EU.</p>
<p>Hrvatska i u razmjeni poljoprivrednih proizvoda s Jugoslavijom ostvaruje suficit koji je u prvih osam mjeseci prošle godine iznosio 19 milijuna dolara. No, zabrinjava da je prošle godine uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda bio veći 15 posto nego u 2001. godini. </p>
<p>U brojkama će uvoz hrane najvjerojatnije premašiti milijardu dolara, dok je izvoz hrane povećan 18 posto. Rast izvoza se u prvom redu odnosi na šećer kojega je otpremljeno samo u prvih osam mjeseci prošle godine za 19 milijuna dolara više nego godinu dana ranije. </p>
<p> Od 1. siječnja, uvelike su smanjene carine na uvoz industrijskih proizvoda iz EU.</p>
<p> Riječ je o dopremanju naftnih ulja i plinova, lijekovima, papiru, građevnoj stolariji, osobnim automobilima i tekstilu.</p>
<p> Prema prošloj godini davanja za uvoz past će 20 posto, a za tekstil i proizvode od čelika 15 posto. No, kao i hrana, ni industrijski proizvodi vjerojatno neće pojeftiniti više od pet posto.</p>
<p>Osim ulaska u Ceftu i liberalizacije trgovine s balkanskim zemljama, za Hrvatsku je posebno važan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU, čiji se trgovinski dio primjenjuje od prošle godine. Time ujedno završava razdoblje intenzivne liberalizacije trgovine naše zemlje sa svijetom, jer je ove godine u planu sklapanje ugovora o slobodnoj trgovini s Moldavijom, Letonijom i Izraelom.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>»Uljanik« naručio brodove u »3. maju«</p>
<p>PULA, 4. siječnja</p>
<p> - Brodograđevni holding »Uljanik« ne samo da je uspješno okončao minulu prošlu godinu nego je dio dobiti odlučio uložiti u povećanje flote gradnjom na domaćim navozima.</p>
<p>»Uljanikov« brodar »Uljanik-Plovidba« potpisao je, naime, ugovor s riječkim brodogradilištem »3. maj« o gradnji dvaju najsuvremenijih tankera nosivosti po 47.300 tona.</p>
<p>Prema riječima direktora »Uljanik-Plovidbe« Dragutina Pavletića, ovom narudžbom se želi poboljšati konkurentnost na svjetskom tankerskom tržištu, ponudom višenamjenskih tankera iznimne sofisticiranosti. Ugovoreni brodovi, naime, namijenjeni su prijevozu naftnih derivata, ali i drugih kemikalija uz jamčenje maksimalne sigurnosti.</p>
<p>»Uljanik-Plovidba« je dosad u svojoj floti imao pet teretnih brodova i jedan putnički (Dalmaciju), nabavljen za krstarenja po Jadranu.</p>
<p>Ugovaranje gradnje s riječkim brodogradilištem, uz primjernu solidarnost, omogućuje »Uljaniku« povećanje flote po najpovoljnijim uvjetima, zahvaljujući subvencijama gradnje na domaćim navozima. I to u trenutku kad je pulska knjiga narudžbi puna do 2005. i to vrlo kvalitetnim ugovorima, pa nije bilo prostora za vlastite brodove.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Igor Štimac kupuje crikvenički hotel »Therapia«</p>
<p>CRIKVENICA, 4. siječnja</p>
<p> - Igor Štimac, poznati nogometaš, odnosno tvrtka »Kultus« iz Splita, kupuje hotel »Therapia« u Crikvenici za 5,5 milijuna eura, potvrdila je to predsjednica Uprave crikveničkog »Jadrana« Vesna Parat. </p>
<p>Uz spomenuto, Štimac preuzima hipotekarna dugovanja Hypo Alpe Adria banke iz Klagenfurta nad tim hotelom. </p>
<p>Nakon prve ponude od 4,6 milijuna eura ponuda je dopunjena sa 800.000 eura, s čim se rješava dio duga crikveničkog poduzeća »Jadran« prema spomenutoj banci koja pokreće postupak ovrhe nad hotelima »Therapia«, »Rivijera« i »Kaštel«. Po riječima predsjednice Uprave »Jadrana« Vesne Parat, prodaja objekta »Therapia« verificirana je tvrtki »Kultus« iz Splita, koja se izjasnila da će djelatnost unaprijediti, a hotel »Therapia« dobit će četiri zvjezdice.</p>
<p> Inače, hotel »Therapia« prodaje se kako bi se od dražbe spasio hotel »Kaštel« te namirila potraživanja prema vjerovnicima i prema 570 radnika kojima crikvenički »Jadran« duguje oko 40 milijuna kuna. </p>
<p>Računi crikveničkog »Jadrana« su gotovo osam godina u blokadi. Crikveničkom »Jadranu« od nekadašnjih 15 hotela u vlasništvu ostaje tek njih šest. </p>
<p>D. Prša</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="49">
<p>Neka se političari suzdrže od korištenja Sunčanog Hvara u međusobnim obračunima</p>
<p>»Vjerujemo da su gospodinu Račanu dane netočne informacije«, kaže se u priopćenju Uprave Sunčanog Hvara. Sama Uprava, ističu, založila se za privatizaciju i program restrukturiranja još u kolovozu 2000. i na taj način »smo se suprotstavili tajkunizaciji i sačuvali radna mjesta« </p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - Uprava hotelskog poduzeća Sunčani Hvar demantirala je izjavu premijera Ivice Račana da se Uprava Društva suprotstavlja njegovu restrukturiranju. U priopćenju od subote stoji da se sama Uprava založila za privatizaciju i program restrukturiranja još u kolovozu 2000. godine, kada je i Nadzorni odbor dao suglasnost 11. prosinca iste godine, stoji u priopćenju. </p>
<p>U istom mjesecu Uprava je svoj program dostavila nadležnim državnim tijelima o čemu posjeduju i svu pisanu dokumentaciju. Na taj način, smatraju u Upravi, suprotstavili su se tajkunizaciji Sunčanog Hvara, te su sačuvali radna mjesta i imovinu koju društvo posjeduje i danas. </p>
<p>»Vjerujemo da su gospodinu Račanu dane netočne informacije, a ovom prigodom molimo hrvatske političare da se suzdrže od korištenja Sunčanog Hvara radi međusobnih obračuna«, kaže se u priopćenju.</p>
<p>Uprava zahtijeva od nadležnih tijela da bez odugovlačenja i političkih špekulacija donesu stručnu i odgovornu odluku u interesu, kako samog Društva tako i građana grada Hvara.</p>
<p>U tom potezu vide način sprječavanja nanošenja daljnje štete ovom hotelskom poduzeću pred kojim je nova radna godina, navodi se u priopćenju koje je potpisao Pero Pavičić, generalni direktor tog društva. </p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Predsjednik Mesić čestitao Božić pravoslavnim vjernicima </p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić uputio je čestitku svim kršćanskim vjernicima koji Božić slave po julijanskom kalendaru, izvijestio je u subotu Ured predsjednika Republike. »Svim kršćanskim vjernicima koji blagdan slave po julijanskom kalendaru želim radostan Božić tradicionalnim pozdravom 'Hristos se rodi'! Neka božićni blagdanski dani budu prigoda za produbljenje mira i zajedništva među svim ljudima dobre volje, kako bismo svi zajedno mogli napredovati u izgradnji općeg dobra i željenoga napretka«, stoji u čestitci predsjednika Mesića. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Čestitka predsjednika Sabora Zlatka Tomčića</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - Predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić svim kršćanskim vjernicima koji Božić slave po julijanskom kalendaru uputio je čestitku u kojoj kaže: »Slavljenjem Kristova rođenja mi kršćani u svojim srcima neumorno prizivamo vrijednost i značenje milosrđa i mira, te u svoja svakodnevna nadanja, nastojanja i postignuća ugrađujemo ljubav, zajedništvo i međusobno poštivanje kao temeljne vrijednosti ovog velikog blagdana«. </p>
<p>Tomčić je na kraju čestitke svim vjernicima - kršćanima istočnog obreda - zaželio blagoslovljen Božić, te uputio »iskrene želje za zdravljem i osobnom srećom u novoj godini«.</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Predsjednikova čestitka mitropolitu Jovanu</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić poslao je čestitku u povodu Božića po julijanskom kalendaru mitropolitu zagrebačko-ljubljanskom i cijele Italije Jovanu, izvijestio je u subotu Ured predsjednika Republike. </p>
<p>»Upućujući Vam božićnu čestitku, radujem se što to mogu učiniti s osjećajem da je prošle godine postignut veliki napredak u dijalogu i u suradnji između Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve. To ozračje osobno sam imao prigodu osjetiti za svoga posjeta Mitropoliji u Zagrebu, a ono je posebice konkretizirano nedavnim potpisom Ugovora kojim su regulirane točke suradnje između hrvatske države i Srpske pravoslavne crkve«, kaže u čestitci predsjednik Mesić. </p>
<p>Gledajući u tim događajima zajedničku privrženost promicanju istinskih ljudskih vrijednosti, međusobnog poštovanja i povjerenja, nastavlja Predsjednik, vjerujem da se sada još složnije možemo posvetiti radu na željenom napretku naše Domovine u ovoj godini i u vremenima koja nadolaze.</p>
<p>»Božićnim pozdravom 'Hristos se rodi' upućujem u povodu proslave Božića po julijanskom kalendaru srdačne čestitke Vama, svim episkopima, svećenicima i vjernicima Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj«, stoji na kraju čestitke. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>»Đakovački glasnik« više ne izlazi</p>
<p>ĐAKOVO, 4. siječnja</p>
<p> - Nakon osam godina izlaženja i 192 broja ugašen je dvotjednik »Đakovački glasnik«, čiji je nakladnik do ljeta prošle godine bilo poduzeće PAN Trgopromet Marinka Mikulića, a od jesenas tvrtka Solidarizam d.o.o.</p>
<p> U pisanoj odluci o gašenju jedinih lokalnih novina u gradu navodi se da one nisu ispunile očekivanja, a uredništvu i suradnicima ponuđen je izlazak još jednog broja, što su oni odbili. Naime, taj su list u proteklih osam godina pripremali većinom honorarni suradnici, a tek posljednjih nekoliko godina bio je zaposlen samo jedan profesionalni novinar. </p>
<p>Pomalo zatečen odlukom o gašenju, bivši glavni urednik Mirko Ćurić izrazio je nadu da će nakladnik bar ispuniti svoje obveze prema suradnicima, koje su izostale u posljednjih nekoliko mjeseci. </p>
<p>M. Lj.</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Marijana Petir: »Vatrogasna društva treba kategorizirati«</p>
<p>VELIKA LUDINA, 4. siječnja</p>
<p> - Više od 60 izaslanika vatrogasnih društava koja djeluju na području Sisačko-moslavačke županije nazočilo je godišnjoj skupštini vatrogasne zajednice Sisačko-moslavačke, održane u Velikoj Ludini. Bila je to prigoda da se rezimiraju rezultati rada u 2002. godini, predstave programi rada i financijski plan za 2003. godinu. Ono što Vatrogasnu zajednicu sisačko-moslavačku svrstava među najorganiziranije, po djelovanju i obavljanju poslova, je i podatak da su u 2002. godini vatrogasci imali 625 intervencija od čega je intervenirano na 506 požara te obavljeno 110 tehničkih intervencija. Svečanoj godišnjoj skupštini nazočila je saborska zastupnica Marijana Petir koja je za Vjesnik izjavila da su zbog velikih problema koji su se pojavili primjenom novog Zakona o vatrogastvu, mnoga dobrovoljna vatrogasna društva svrstana u rang profesionalnih društava, što nije realno i ne opravdava načine rada. »Stoga«, kazala je Petir, »uputila sam kao saborska zastupnica u saborsku proceduru izmjene i dopune Zakona o vatrogastvu, temeljem kojih očekujemo da će se neke zakonske osnove po tim pitanjima izmijeniti i vatrogasnim društvima omogućiti normalno djelovanje, a ne ukidanje i prestanak rada društava koja barem na ovom području bilježe stoljetne tradicije. Naš stav temeljem izmjena i dopuna Zakona je između ostalog da se vatrogasna društva kategoriziraju, jer inspektorske kontrole koje kažnjavaju vatrogasna društva zbog neadekvatne opreme, te neodgovarajućih stručnih sprema vatrogasnih zapovjednika ne mogu se primjenjivati sustavno, ne uzimajući u obzir okolnosti i realne činjenice«.</p>
<p>Potpredsjednik HVZ-a Mijo Brleković i zapovjednik VZ Sisačko-moslavačke istaknuo je da se ni u kojem slučaju ne smije dozvoliti ukidanje dobrovoljnih vatrogasnih društava, jer su ona, ma gdje bila, preduvjet sigurnosti i opstanka stanovništva na hrvatskim područjima. </p>
<p>D. Prša</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Iveković: »Hrvatski fond za privatizaciju prikrio krivotvorenu dokumentaciju o dionicama Sulićevih«</p>
<p>Predsjednik Novog sindikata Mario Iveković odluku Trgovačkog suda nazvao je »sramotnom« te je u ime otpuštenih radnika Croatia Busa zatražio ponovni sastanak s premijerom Račanom u četvrtak</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - »Zbog sramotne odluke Trgovačkog suda kojom su odbijeni zahtjevi otpuštenih radnika, u četvrtak smo zatražili ponovni sastanak s premijerom Ivicom Račanom«, poručio je u subotu predsjednik Novog sindikata Mario Iveković na konferenciji za novinare održanoj ispred glavnog ulaza u »Croatia Bus«.</p>
<p>Radnici koji od 5. studenoga blokiraju poduzeće u Heinzelovoj ulici, ogorčeni su odlukom Trgovačkog suda, odnosno odbijanjem zahtjeva za imenovanje nove uprave, traže opoziv direktora Trpimira Sulića te rješavanje spornog vlasništva i raspolaganja pravima nad dionicama poduzeća. Sudac zagrebačkog Trgovačkog suda Ivan Vladić, koji je potpisao odluku, nije uvažio izvještaj Državne revizije iz kojega se, smatra Iveković, vidi »da je Leon Sulić dionice u vrijednosti od oko 17 milijuna kuna nezakonito prepisao na sebe«. </p>
<p>»Nije li sramotno da nas Račan treba ponovno primiti. No, kako problem nije samo obitelj Sulić, nego i njihovi suradnici, od kojih su neki i kriminalci u državnim institucijama, primorani smo na sastanak s premijerom«, ustvrdio je Iveković, koji je ponovno optužio bivšeg direktora Leona Sulića, kao i njegova sina, sadašnjeg direktora Trpimira, za nezakonito prepisivanje dionica toga poduzeća na sebe. Iveković je istaknuo da bi premijer trebao »pozvati na red« i pojedince iz Hrvatskog fonda za privatizaciju jer su »prikrivali krivotvorenu dokumentaciju o Sulićevoj kupnji dionica«.</p>
<p>Odbijanje zahtjeva Iveković, pak, ne smatra tragedijom. »Državno odvjetništvo za nekoliko dana ima ročište po istom predmetu, a posjeduje i dokument da je Uprava poduzeća podnijela zahtjev za izdavanjem lokacijske dozvole za izgradnju trgovačkog centra na lokaciji u Heinzelovoj ulici«, kaže Iveković, dodavši da to jasno upućuje kako se Uprava ne namjerava baviti prijevozom putnika. </p>
<p>Najavljen je i prosvjed otpuštenih radnika, malih dioničara »Croatia Busa«, za vrijeme održavanja ročišta, nakon kojega će zatražiti sastanak sa zagrebačkom gradonačelnicom Vlastom Pavić. </p>
<p>»Leon Sulić predložio je gradu zamjenu nekretnina, temeljem koje bi grad ostao oštećen za 20 tisuća četvornih metara, a koliko znamo grad je tu ponudu prihvatio«, objasnio je povjerenik SSSH za Zagreb Damir Gašparović. Sulić je zapravo, kaže Gašparović, kupio zemljište od poduzeća Croatia busa i to za 700 tisuća kuna, odnosno 39 kuna po četvornom metru. </p>
<p>Dok, prema nekim procjenama zemljište u Heinzelovoj ulici vrijedi 30 milijuna eura, napominje Gašparović. </p>
<p>»Ne mislimo da je radnike neko namjerno i svjesno pokrao, ali od grada tražimo odgovore i mi i Državno odvjetništvo«, ustvrdio je Gašparović, dodavši kako je žalosno da za sve makinacije o zemljištu imaju dokazne materijale. </p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Hrvatska skijaška groznica </p>
<p>ZAGREB, RIJEKA 4. siječnja</p>
<p> - Tisuće hrvatskih građana koji su prve dane nove godine odlučili provesti na skijanju, u subotu su se uputili prema graničnom prijelazu Bregana. U prijepodnevnim satima na cesti prema Sloveniji stvorena je duga kolona vozila, a u susjednu državu ulazilo se u pet kolona i nakon sat vremena čekanja. Zbog znatno pojačanog izlaza vozila, na Bregani su spojeni veliki i mali prijelaz. </p>
<p>Prema informacijama iz hrvatskih putničkih i turističkih agencija, na zimski odmor preko granice 4. siječnja krenulo je više od 100.000 hrvatskih skijaša, a Udruga hrvatskih putničkih agencija procjenjuje da je prema inozemnim skijalištima krenulo čak 200.000 Hrvata. Procjenjuje se, također, da će mimo agencijskih aranžmana na skijanje u inozemstvo krenuti između 30.000 i 40.000 hrvatskih građana.</p>
<p>Vlasnici i direktori agencija unaprijed su potvrdili da je ovogodišnja sezona bolja od prošle te da od prodaje skijaških aranžmana očekuju dvadesetak posto više novca nego lani. </p>
<p>Na prijelazu Macelj, kao i na ostalim graničnim prijelazima u putničkome prometu, nije bilo duljih čekanja. </p>
<p>U subotu do 12 sati preko graničnog prijelaza Rupa iz Hrvatske je na strani snijeg otišlo 8300 naših građana, a preko Pasjaka blizu 4000. Od osam do 10 sati izlazilo se, bez zastoja, u dvije do tri kolone. Prema nekim procjenama iz Primorsko-goranske županije do kraja ovoga vikenda na odmor u inozemstvo otići će oko 20.000 građana, a najjeftiniji skijaški sedmodnevni aranžman košta oko 250 eura po osobi. (mb/dh)</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Esuli tuže Sloveniju i Hrvatsku sudu u Strasbourgu</p>
<p>Saborski zastupnik talijanske nacionalne zajednice Furio Radin rekao je u subotu kako bi pitanje esulske imovine moglo razmotriti i riješiti mješovito hrvatsko- talijansko povjerenstvo</p>
<p>RIM, PULA, 4. siječnja</p>
<p> - Oko četrdesetak istarskih i dalmatinskih esula tužilo je Hrvatsku i Sloveniju Europskom sudu za ljudska prava tražeći povrat njihove imovine koju je im je oduzela bivša Jugoslavija, piše u subotu tršćanski list Piccolo. Inicijativu je pokrenula Julijanska kulturna udruga na čelu s Tršćankom creskog podrijetla Giannom Dudom Marinelli, koja tumači kako su Hrvatska i Slovenija potpisnice Europske konvencije o ljudskim pravima u kojoj je zaštićeno i pravo vlasništva.</p>
<p>Udruga je osnovana 1998. radi pružanja pomoći talijanskim izbjeglicama iz Hrvatske i Slovenije te je nekoliko slučajeva otuđivanja imovine predano sudu u Strasbourgu. Među prijavljenim slučajevima je i jedan koji se odnosi na Hrvatsku i odnosi se na Niviju Bernobini podrijetlom iz Poreča, koja traži povrat 7,5 hektara obradive površine. Tu je i slučaj obitelji Baici iz Cresa, kojoj je 1946. bilo oduzeto više kuća, obradive površine, hotel, brod itd.</p>
<p> Na pitanje kako se ta inicijativa miri sa činjenicom da je Italija nekima platila obeštećenje, Gianna Duda Marinelli odgovara kako su »esuli«, talijanske izbjeglice, spremni vratiti sav novac koji su dobili kao obeštećenje.</p>
<p>Saborski zastupnik talijanske nacionalne zajednice Furio Radin rekao je u subotu kako bi pitanje esulske imovine moglo razmotriti i riješiti mješovito hrvatsko- talijansko povjerenstvo.</p>
<p> Radin drži da se to pitanje ne može riješiti nikako drukčije osim putem tog povjerenstva koje je počelo rad i nakon prvog sastanka u Italiji idući je predviđen uskoro u Hrvatskoj. »Svatko ima pravo braniti svoja prava na sudovima, pa tako i u Strasbourgu. Osobno držim da se o tome može raspravljati u okviru dosadašnjih neriješenih pitanja denacionalizacije za tzv. 'neoptante' te u okviru 35 milijuna dolara koliko Hrvatska duguje Italiji za esulsku imovinu«, naglasio je Radin. Sve drugo, dodao je, bit će samo izraz volje dviju država da unaprijede odnose.</p>
<p> Komentirajući taj slučaj, predsjednik Skupštine zajednice Talijana Pule i jedan od čelnika Slobodne udruge Talijana Jadrana, Tulio Persi, ustvrdio je da ljudima, ako im se već ne može vratiti imovina koju su ostavili u Istri, Rijeci i Dalmaciji odlazeći zbog komunističkog totalitarizma, barem treba osigurati primjerenu naknadu. (AR/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Posljednja godina koalicije krajnje je neizvjesna</p>
<p>Prva godina vlasti prošla je u trenu, jer se vladajuća garnitura-- što je bilo vidljivo već samo nakon nekoliko mjeseci - teško snalazila u novoj ulozi. Zbog toga je drugu godinu mandata zakoračila na jednakim pozicijama - na lovorikama 3. siječnja 2000. U ljeto 2002. koalicija proživljava najtežu krizu- HSLS odlazi u oporbu. Trenutačna neslaganja se, umjesto na dosadašnjoj liniji SDP - HSLS, odvijaju na liniji SDP - HSS</p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - Čelnici pet stranaka vladajuće koalicije proslavili su u petak, za stolom s biranim morskim delicijama, tri godine na vlasti. Ivica Račan, Zlatko Tomčić, Vesna Pusić, Zlatko Kramarić i Jozo Radoš, čelnici su stranaka koje, nakon posljednje krize Vlade u ljeto prošle godine, čine većinu u Saboru i obnašaju vlast. </p>
<p>Atmosfera je prije tri godine, međutim, bila potpuno drukčija. U noći 3. siječnja se nakon desetljeća HDZ-ove vlasti garnitura na Markovu trgu izmijenila, a budućnost je izgledala svjetlije. Hrvatska je dobila prvu koalicijsku vladu koju je tada činilo šest stranaka. Stup koalicije su bili, tad naizgled nerazdvojni partneri - SDP i HSLS. Ivica Račan i Dražen Budiša bili su srž koalicije koja je uz HNS, HSS i LS imala još jednog člana - IDS. </p>
<p>Prva godina vlasti prošla je u trenu, jer se vladajuća garnitura - što je bilo vidljivo već samo nakon nekoliko mjeseci vlasti - teško snalazila u novoj ulozi. No, te prve godine, kad je vladajuća politička opcija imala bezrezervnu podršku građana, na vidjelo polako izlaze i razlike između SDP-a i HSLS-a. Kao olakotnu okolnost, kad je riječ o 2000., treba svakako uzeti tešku stanje u kojem je zatečena Hrvatska. Međutim, vladajuća koalicija se već tada počela previše baviti sama sobom, pa je propustila vrlo važan trenutak i nije iskoristila raspoloženje nacije te je pripremila na teške godine koje ju čekaju. </p>
<p>Građanima Hrvatske nitko nije tada jasno rekao da će sljedeće godine biti teške, da će oporavak biti spor i mukotrpan. Vladajuća koalicija je i dalje »glumila« predizbornu kampanju i pričala »priče« o boljem životu koji samo što nije nastupio. Realnost je, međutim, bila drukčija, pa je vladajuća garnitura u drugu godinu mandata zakoračila na gotovo jednakim pozicijama - na lovorikama 3. siječnja 2000. Bez pomaka. </p>
<p>Jedinstvo koalicije nije bilo narušeno sve do ljeta 2001. kad - zbog nesuglasica u vezi s usvajanjem Istarskog statuta - IDS napušta vladajuću šestorku. Taj potez, međutim, unutar same koalicije nije izazvao veće potrese. IDS je i dalje podržao koalicijsku vladu, nije postao »klasična« oporba, pa je politički rejting i dalje bio osiguran. </p>
<p>Međutim, u ljeto te iste godine dolazi do prvog ozbiljnog udarca koalicijskom jedinstvu, što je izazvalo prva ozbiljna razmatranja o mogućnosti pada Vlade. Iz Haaga je, naime, došla optužnica protiv generala Ante Gotovine i Rahima Ademija. HSLS je bio protiv izručenja generala Haagu, na osnovi zapovjedne odgovornosti. Vlada održava dugu noćnu sjednicu, a nakon glasovanja su vidljive prve naznake raskola u HSLS-u... Dražen Budiša napušta mjesto predsjednika stranke, ali ne i koaliciju. Koalicijska vlada ipak opstaje, ali s ozbiljno poljuljanim međusobnim povjerenjem, što donosi naznake da će u sljedećoj godini biti samo gore. </p>
<p>Crne prognoze su se i obistinile. Naime, nakon što je Budiša ponovo zadobio stranačko povjerenje i postao predsjednik HSLS-a, u ožujku 2002. situacija u toj stranci i njezin ostanak u koaliciji uvjetuje promjene u Vladi. Dva HSLS-ova ministra (Fižulić i Tušek) odlaze iz Vlade, dva dolaze (Vojković i Kovač), plus Budiša, koji postaje potpredsjednik Vlade, odnosno Račanov zamjenik. Kad je izgledalo da se stanje napokon smirilo, samo tri mjeseca nakon koaliciju potresa dotad najveća kriza. HSLS odlazi iz koalicije u oporbu. U to vrijeme, na ljeto 2002., često se spominju prijevremeni izbori. Međutim, u Saboru je - zahvaljujući HSLS-ovim disidentima na čelu s Jozom Radošem koji osnivaju novu stranku - ipak osigurana tanka većina, te Vlada opstaje. Ta, kako su je mnogi nazivali, »foteljaška« kriza (koja je trajala gotovo godinu - od ljeta 2001. do ljeta 2002.) nije raščistila međusobne koalicijske odnose niti su vladajući iz nje išta naučili.</p>
<p>I nakon što je sastavljena druga po redu Vlada Ivice Račana, čemu je prethodilo dugotrajno natezanje koalicijskih partnera o stranačkim mjestima i imenima koja će biti u novoj vladi, koalicija je kraj treće godine mandata dočekala u istom ritmu »prepucavanja« i nepovjerenja. Uloge su se donekle izmijenile, no ulozi su ostali isti. </p>
<p>Trenutačna neslaganja se, umjesto na dosadašnjoj liniji SDP - HSLS, odvijaju na liniji SDP - HSS. U igri nije Haag, nego proces i strategija privatizacije. Koalicija je u tri godina vlasti zbog bavljenja sama sobom propustila napraviti mnoge stvari, a i ono što jest napravljeno u većini slučajeva je učinjeno sa zakašnjenjem jer sitni osobni i stranački interesi otežavaju donošenje brzih odluka. </p>
<p>Ako Hrvatska, međutim, želi krenuti naprijed, vremena za međukoalicijska podmetanja više - nema. U tri godine vlasti garnitura na Markovu trgu nije naučila ni što koalicija znači kao pojam, a teško je reći i može li se pet stranaka u potpunosti složiti i u vezi s pet važnih točaka za državu. </p>
<p>Svaka stranka, naime, drukčije vidi put Hrvatske prema Europskoj uniji, odnos sa susjedima i međunarodnom zajednicom, unutarnje gospodarstvo i financijsku politiku, društvo i socijalne odnose, a - što je najgore - nijedna stranka ne vidi jednako ni hrvatsku stvarnost. Pred petočlanom koalicijom je posljednja godina mandata. Mnogo se špekulira o tome koliko će ona još uistinu potrajati - do proljeća, do ljeta, ili pak do kraja godine. Nije tajna da se sadašnja garnitura nada još jednom mandatu u Banskim dvorima i da će se u 2003. raditi što je više moguće da se ta namjera i ostvari.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Vilim Herman postao je deseti saborski zastupnik Libre</p>
<p>OSIJEK, 4. siječnja</p>
<p> - Predsjednik Libre Jozo Radoš i predsjednik udruge građana »Hrast« Vilim Herman, potpisali su u subotu izjavu o zajedničkoj suradnji. </p>
<p>»Potpisivanjem ove izjave učinjen je korak naprijed za hrvatsku demokraciju i razvoj Hrvatske, a regionalan i ravnomjeran razvoj zemlje, te interesi Slavonije i Baranje uz građansku dimenziju kojom pojedinac može imati više utjecaja na politiku, vežu ove dvije organizacije«, izjavio je Radoš nakon potpisivanja. </p>
<p>Predsjednik Libre je dodao da su stavovi tih organizacija o razvoju države i društva vrlo slični, a odnose se na principe »slobode, načelnosti, dosljednosti, hrabrosti i dostojanstvu pojedinca-građanina koji ne smije biti žrtva politike, nego njezin aktivan sudionik«.</p>
<p>Na Vjesnikov upit znači li to da su potpisivanjem izjave o suradnji članovi Hrasta sada postali članovi Libre i obrnuto, Radoš je odgovorio da svaki pojedinac može biti član obaju organizacija, no da će o tome odlučiti sam. »Ne postoji automatizam, ali Vilim Herman je potpisao pristupnicu za Libru, a ja za Hrast, dok će drugi sami izabrati svoj put«, dodao je Radoš. </p>
<p>Vilim Herman je tako, potpisivanjem pristupnice, postao deseti saborski zastupnik Libre, koja, istaknuo je njezin predsjednik, trenutačno ima oko 400 članova u dvadesetak ogranaka, odnosno tri županijske podružnice. </p>
<p>Snježana Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Ponovno glasovanje o županu Kramarić smatra »silovanjem demokracije«</p>
<p>Kramarić je više puta u javnosti ponovio da za njega koalicija u Osječko-baranjskoj županiji nije upitna, što nije slučaj i sa županom Bognarom, za kojega kaže da se nespretnim potezima doveo u nezavidnu situaciju</p>
<p>OSIJEK, 4. siječnja</p>
<p> - Nakon što su u petak popodne novinarima izneseni zaključci koalicijskih stranaka Osječko-baranjske županije, a po kojima je dogovoreno kako će se ponovno glasovati o povjerenju županu Ladislavu Bognaru, predsjednik LS-a Zlatko Kramarić za Vjesnik je izjavio da je »to što se događa silovanje demokracije, tim više što je poznato da Bognar nije dobio povjerenje županijske skupštine, te je vrlo neizvjesno kakvo će biti ponovljeno glasovanje jer je tajno«. </p>
<p>Podsjetimo, u Županijskoj skupštini koaliciju čine SDP, LS, HSS, HSLS i Hrast, a upravo su njihovi predstavnici novinarima izjavili kako koalicija podržava i župana i županijsko poglavarstvo. </p>
<p>Kramarić je više puta u javnosti ponovio da koalicija nije upitna, što nije slučaj i s Bognarom za kojeg kaže da se nespretnim potezima doveo u nezavidnu situaciju.</p>
<p>»Uopće mi nije jasno kako neki, čak i članovi moje stranke, misle na takav način politički djelovati i to uistinu pokazuje njihovo pomanjkanje za politički tajming i neke odnose«, dodaje predsjednik Liberalne stranke, upozorivši da je odlukama koalicije »ispalo kako je jedan čovjek važniji, te se nad njom nametnuo«. Smatra također da se vuku prebrzi potezi koji ponovo nikoga ne obvezuju, te zaključuje kako je smiješno da se dvaput glasuje o povjerenju čovjeku koji ga već jednom nije dobio.</p>
<p>Na pitanje kako će se postaviti prema članovima svoje stranke u Osječko-baranjskoj koaliciji, ponovio je da i dalje stoji pri stavu koji je izrekao o Bognaru, a o posljednjim potezima liberala u županijskoj organizaciji sigurno će razgovarati. »Ne može to proći samo tako, jer s jučerašnjim izvještavanjem javnosti slučaj nije završen, tim više što čujem da ne postoji nikakvo jamstvo da će Bognar drugi put dobiti povjerenje vijećnika županijske skupštine«, zaključio je Kramarić.</p>
<p>Snježana Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Sanader: Ova vlast naciju je dovela do očaja, granice beznađa i ponora</p>
<p>»Želimo suradnju sa susjedima, ali ne kroz balkanske integracije«, rekao je Ivo Sanader na svečanosti 13. godišnjice splitskog HDZ-a</p>
<p>SPLIT, 4. siječnja</p>
<p> - Splitski HDZ u subotu je proslavio 13. godišnjicu postojanja, a svečanosti je nazočio i predsjednik stranke Ivo Sanader. </p>
<p>»SDP-ova politika nema odgovora na akutna životna pitanja, jer je njihov odgovor samo cinizam i ironija. Njihova je teorija da ne treba mijenjati vlast, nego narod«, kazao je Sanader, dodavši da je ova vlada naciju dovela do očaja, granice beznađa i ponora. </p>
<p>»HDZ ima program s rješenjima krize, a predstavit ćemo ga pri kraju predizborne kampanje«, rekao je predsjednik HDZ-a, poručujući da njegova stranka želi sa susjedima riješiti sva otvorena pitanja i da je zainteresirana da u istočnom susjedstvu dođe do trajnog mira. »Želimo pomoći Europi u tim nastojanjima, ali ne kroz integracije koje je ova vlada prihvatila. Za nas balkanske integracije ne dolaze u obzir«, zaključio je. </p>
<p>Zamjenica predsjednika HDZ-a Jadranka Kosor istaknula je, među ostalim, da je stranka prošle godine uspjela vratiti povjerenje birača.</p>
<p>»SDP-ova je koalicija potrošila vrijeme i povjerenje. Klinički je mrtva i nitko za njom neće žaliti, ali ćemo još dugo žaliti za posljedicama njezina vladanja«, poručio je Zvonimir Puljić, predsjednik splitskog HDZ-a.</p>
<p>Prvi čovjek splitsko-dalmatinskog ogranka Živko Nenadić je kazao da se ne treba iznenaditi poželi li Ivica Račan koalirati s njihovom strankom, »jer je HDZ jedina stranka koja ga može pobijediti«.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Nagodba o presudi moguća za 18 posto kaznenih djela </p>
<p>ZAGREB, 4. siječnja</p>
<p> - Za oko 18 posto kaznenih dijela za koja je zapriječena kazna do deset godina zatvora, suđenje bi već u fazi istrage moglo završiti nagodbom, procjenjuju stručnjaci.</p>
<p>Izmjena Zakona o kaznenom postupku (ZKP) kojom je predviđena nagodba o presudi stupila je na snagu 1. siječnja ove godine.</p>
<p>Okrivljenik se s tužiteljem može nagoditi da mu se kazna smanji za dvije trećine od one koja mu je dosuđena, ali uz uvjet da prizna krivnju. Nagodbom se, međutim, neće moći završiti svih 82 posto kaznenih djela za koja je prema Kaznenom zakonu zapriječena kazna do deset godina zatvora, smatraju pravni stručnjaci.</p>
<p>Mladen Mrčela, sudac zagrebačkog Županijskog suda, objašnjava da se presuda na temelju nagodbe ne može primijeniti za djela za koja postoje drugi oblici sporazumijevanja o presudi, kao što je skraćeni postupak i izdavanje kaznenog naloga. Stoga će se nagodba o presudi u praksi moći postići za kaznena djela za koja je zapriječena kazna veća od pet i manja od deset godina, a takvih je oko 18 posto.</p>
<p>Mrčela ipak procjenjuje da će uvođenje nagodbe dovesti do uštede vremena, novca i briga koje prate kaznene postupke. »To je novina koja bi trebala pridonijeti učinkovitosti hrvatskog pravosuđa.« (...) (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030105].
|
