NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030804].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 212801 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>04.08.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Strateški planovi izvan očiju javnosti i političkih suparnika</p>
<p>Prva izborna jedinica (sjeverozapadni dio Zagrebačke županije te dio središta i zapada Grada Zagreba) poznata je kao vrlo »teška« i nepredvidljiva i u njoj će biti najjača politička konkurencija: sučelit će se predsjednik SDP-a i premijer Ivica Račan, predsjednica HNS-a Vesna Pusić, predsjednik DC-a Mate Granić, predsjednik HSLS-a Dražen Budiša, zamjenica predsjednika HDZ-a Jadranka Kosor, HSS-ovac Damir Novotny te nositelj liste HIP-HB Miroslav Tuđman</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Nositelji stranačkih lista već su odavno određeni, a sad se već pouzdano zna i u kojim će se izbornim jedinicama kandidirati. Tako se u najjačoj oporbenoj stranci, HDZ-u, mjesecima rade pravi strateški planovi koje su HDZ-ovci pažljivo skrivali i od od očiju javnosti i od političkih suparnika.</p>
<p>Predsjednik HDZ-a dr. Ivo Sanader jamačno će se kandidirati u 10. izbornoj jedinici (južni dio Splitsko-dalmatinske županije i Dubrovačko-neretvanska županija), što je i logično, jer kao rođeni Splićanin računa na glasove Dalmatinaca. No, Sanaderu će se suprotstaviti SDP-ovac Šime Lučin, HSS-ovac Luka Roić, HSLS-ovac Joško Kontić, HSP-ovac Tonči Tadić, Ljubica Lalić sa zajedničke liste HB-HIP i HNS-ovac Jakša Marasović. U HDZ-u su uvjereni da će Sanader s lakoćom pobijediti svoje konkurente.</p>
<p>Sanaderova zamjenica Jadranka Kosor, koja je ujedno i najpopularnija HDZ-ovka u raznim anketama i ispitivanjima javnog mijenja, okušat će sreću u 1. izbornoj jedinici (sjeverozapadni dio Zagrebačke županije te dio središta i zapada Grada Zagreba), poznatoj kao vrlo »teškoj« i nepredvidljivoj jedinici. Kosor će se boriti s gotovo najjačom političkom konkurencijom: protiv nje bit će predsjednik SDP-a i premijer Ivica Račan, predsjednica HNS-a Vesna Pusić, predsjednik DC-a Mate Granić, predsjednik HSLS-a Dražen Budiša, HSS-ovac Damir Novotny te nositelj liste HIP-HB Miroslav Tuđman.</p>
<p>HDZ-ov potpredsjednik dr. Andrija Hebrang zastupat će stranačke boje u 2. izbornoj jedinici (istočni dio Zagrebačke županije, Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska županija i istočni dio Grada Zagreba). Protukandidati su mu SDP-ovac i ministar vanjskih poslova Tonino Picula, predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić, HSLS-ova potpredsjednica Đurđa Adlešić, predsjednik HB-a Ivić Pašalić na zajedničkoj listi s HIP-om te dopredsjednik HSP-a Miroslav Rožić.</p>
<p>Saborski zastupnik HDZ-a i nekadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak predvodit će stranačku listu u 3. jedinici (Krapinsko-zagorska, Varaždinska i Međimurska županija), boreći se s HSS-ovim potpredsjednikom Lukom Trconićem, ministrom javnih radova, obnove i graditeljstva HNS-ovcem Radimirom Čačićem te HSLS-ovim dopredsjednikom Ivanom Čehokom.</p>
<p>Šef HDZ-ovaca u Hrvatskom saboru Vladimir Šeks odlazi na listu u 4. jedinici (Virovitičko-podravska i Osječko-baranjska županija), pokušavajući pobijediti SDP-ovu potpredsjednicu Vlade i ministricu obrane Željku Antunović, predsjednika HSP-a Antu Đapića, HSS-ovog ministra obrta, malog i srednjeg poduzetništva Željka Peceka te donedavnog predsjednika LS-a Zlatka Kramarića. Kako se nije znalo hoće li HDZ-ovu listu u 5. jedinici (Požeško-slavonska, Brodsko-posavska i Vukovarsko-srijemska županija) ipak predvoditi apsolutni favorit na tim područjima, Jadranka Kosor, a nakon odluke da se ona ipak kandidira u 1. jedinici, čini se da će HDZ istaknuti ne previše poznatog kandidata. No, i tu su moguća iznenađenja. Bez obzira na to tko će predvoditi HDZ-ovce, u jakoj će konkurenciji biti potpredsjednik SDP-a Mato Arlović, potpredsjednica HSS-a Ljubica Lalić, potpredsjednica DC-a Vesna Škare-Ožbolt, potpredsjednik HSP-a Vlado Jukić te Jozo Meter s liste HB-HIP.</p>
<p>U HDZ-u ne stoje dobro ni s imenom za 6. jedinicu (jugoistočni dio Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačka i jugoistočni dio Grada Zagreba). A tamo će se za pobjedu boriti SDP-ov ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović, glasnogovornica HSS-a Marijana Petir, HSP-ovac Velimir Kvesić te dopredsjednik HIP-a Nenad Ivanković, na listi s HB-om.</p>
<p>Javnosti još nepoznat glavni tajnik HDZ-a Branko Vukelić nosit će stranačku listu u 7. jedinici (jugozapadni dio Zagrebačke županije, Karlovačka županija, istočni dio Primorsko-goranske i južni dio Grada Zagreba). Njemu će se suprotstaviti SDP-ov ministar financija Mate Crkvenac, HSS-ov ministar poljoprivrede Božidar Pankretić, HNS-ovac Darko Šantić te DC-ov dopredsjednik Pavao Miljavac. Saborski zastupnik HDZ-a i ravnatelj Zaklade hrvatskog državnog zavjeta Nevio Šetić predvodit će stranačku listu u 8. jedinici - Istarsko-Primorskoj. No, Šetiću su jaki protukandidati predsjednik IDS-a i istarski župan Ivan Jakovčić te SDP-ov potpredsjednik Vlade Slavko Linić na zajedničkoj listi IDS-SDP, HSS-ov potpredsjednik Vlade Ante Simonić, HSLS-ovac Željko Glavan i DC-ovka Vesna Girardi-Jurkić.</p>
<p>Jaki aduti</p>
<p>HDZ-ov potpredsjednik i gradonačelnik Zadra Božidar Kalmeta nosi stranačku listu u 9. jedinici (Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska i sjeverni dio Splitsko-dalmatinske županije). Kalmetini su protukandidati također vrlo jaki: bit će tu SDP-ova ministrica pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović, HSS-ovac Ante Markov, HNS-ovac Ivica Maštruko te Davorin Domazet-Lošo s liste HIP-HB. Iako u HDZ-u još ne otkrivaju do kraja karte što se tiče njihovih aduta, problemu sa županijama u kojima nemaju jako, zvučno ime doskočili su tako da će najvjerojatnije nositelj svih lista biti - Ivo Sanader.</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Tomčić donosi HSS-u 25 posto glasova</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Odluku da HSS na skorašnje parlamentarne izbore ide samostalno, vodstvo stranke Zlatka Tomčića donijelo je još potkraj prošle godine. Pozivajući se na nekoliko relevantnih istraživanja o raspoloženju hrvatskih birača u svih 10 izbornih jedinica - po kojima u prosjeku dobivaju od 12 do 15 posto glasova - HSS-ovci su uvjereni u dobru izbornu žetvu. Očekuju da će nakon studenoga više od 20 »seljaka« sjediti u Hrvatskom saboru, što bi značilo bolje rezultate nego u siječnju 2000., kad su izborili 16 zastupničkih mjesta. U stranci najviše očekuju od birača u sjevernim županijama, gdje HSS tradicionalno dobro stoji, a najboljem se rezultatu, čak 25 posto glasova, nadaju u 2. izbornoj jedinici, gdje će stranačku listu predvoditi lider HSS-a Zlatko Tomčić.</p>
<p>Pouzdajući se u svoje stabilno biračko tijelo, ali i u bolji rejting unatrag zadnje dvije godine, vodstvo HSS-a ne misli odstupiti od odluke o samostalnom izbornom nastupu ni u dijelovima Hrvatske, gdje stranka i nema baš previše simpatizera i gdje bi joj se moglo dogoditi da i ne prijeđe izborni prag, poput Zagreba i Dalmacije. </p>
<p>HSS će se samostalno, potvrđeno nam je ovih dana iz središnjice stranke, okušati čak i u Istri i Primorju, iako se, po svim istraživanjima, uopće nemaju čemu nadati - jedva četiri posto Istrana i Primoraca moglo bi zaokružiti »seljačke« kandidate, što je nedovoljno da itko od njih uđe u Hrvatski sabor. Realno gledajući, da se i odlučio na koaliranje u Istri, Tomčić bi teško našao jakog partnera koji bi ga sigurno »preveo« preko praga od pet posto, pogotovo nakon što se još uvijek najjača istarska stranka, IDS, s kojom je HSS predizborno koalirao 2000., »obećala« SDP-u. </p>
<p>Zanimljivo je da su se Tomčić i njegovi najbliži suradnici, obrazlažući ovogodišnju »tvrdoglavost« u samostalnom izlasku na izbore u svih 10 jedinica, iznenada počeli pozivati na volju članstva. »Samostalan izborni nastup veliki je test za sve u HSS-u, ali je prije svega izraz volje naših članova, koji su nam dosad zamjerali prijašnje predizborne koalicije, posebno s IDS-om«, priznao nam je jedan član najužeg stranačkog vodstva, naglašavajući da »naše tradicionalno članstvo traži da sami idemo na izbore«. Ne treba sumnjati u to da tradicionalni HSS-ovci nisu skloni koaliranju s nekim strankama, poglavito s onima koje ne naginju političkom centru. Takvo njihovo raspoloženje, međutim, nije od jučer. Većina članstva i prijašnjih je godina bila protiv izbornih vrludanja HSS-a, ali se vodstvo na čelu s Tomčićem nije na to previše obaziralo. A kad bi se pojedini mediji raspisali o tom očitom raskoraku između raspoloženja na terenu i odluka vodstva, iz stranačke su središnjice tvrdili da je riječ o »nezadovoljstvu pojedinaca u stranci i o konstrukcijama novina nesklonih HSS-u«.</p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>HNS će najprije provjeriti rejting u javnosti</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - U HNS-u tvrde da izborne liste još nisu bile tema njihovih stranačkih zasjedanja, a bit će na dnevnom redu polovinom ili krajem rujna. Narodnjaci skloni istraživanjima javnog mišljenja prvo će, poručuju, provesti anketu među građanima kako bi vidjeli tko od njihovih članova i gdje može polučiti najbolje rezultate. Pokaže li se da je to dvojac Vesna Pusić - Radimir Čačić, upravo oni mogu biti nositelji nekoliko izbornih lista, gdje god dobiju zeleno svjetlo za pobjedu kod birača. No, dok se u HNS-u čeka istraživanje, sigurno je da će predsjednica Vesna Pusić biti na čelu liste u 1. izbornoj jedinici (Zagreb), a Radimir Čačić u 3. jedinici. Narodnjak Darko Šantić trebao bi biti prvi na listi u 7. jedinici. U 10. izbornoj jedinici nositelj liste trebao bi biti Jakša Marasović. Nije isključeno, dapače, o tom se uvelike razmišlja u HNS-u, da će se na njihovoj listi naći i nestranačka ugledna imena. I njihov će rejting HNS-ovci provjeriti ispitivanjem javnog mišljenja uoči slaganja izbornih lista. Dakle, kod njih još nijedna varijanta nije sigurna ni isključena, pa ni to da Vesna Pusić ili Radimir Čačić budu nositelji jedne, tri ili pet izbornih lista. </p>
<p>M. R.</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>U političkoj suši i požari dobro dođu</p>
<p>Ante Markov, predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, upozorava da bi se više trebalo raditi na preventivi požara, nego ih iskorištavati za skupljanje predizbornih bodova / Prema podacima iz Vlade, 80 posto požara izazvano je ljudskim nemarom, a tek nekoliko ih je podmetnuto</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Na žalost, aktualna tema požara na Jadranu, u ljetnoj suši političkih zbivanja, iskorištena je i u predizborne svhe. Neki političari, poput Ante Markova iz HSS-a, predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, upozoravaju da bi se više trebalo raditi na njihovoj preventivi, nego ih iskorištavati za skupljanje predizbornih bodova. On također tvrdi da za sada nema indicija da se radi o subverzivnoj djelatnosti, odnosno da je palež duž Jadranske obale organizirana.</p>
<p>Predsjednik njegove stranke Zlatko Tomčić izjavio je da postoje indicije da je velik broj požara izazvan namjerno, no nitko se ozbiljno ne usudi ući u spekulacije o tome da se radi o organiziranoj aktivnosti. To pak niječu i u MUP-u, nakon što je takvu tezu prije nekoliko dana na konferenciji za novinare spomenuo predsjednik HSLS-a Dražen Budiša. Doduše, ni on nije eksplicite kazao da za to ima dokaza, već samo da na to upućuju neki pokazatelji. Na tu tezu, odmah je regirala vlast, pa je samo dan kasnije premijer Ivica Račan, koji je na otoku Braču obišao požarišta, apelirao na to da se »ne treba paliti politička vatra bez pravih dokaza«.</p>
<p>U ljetno vijeme privlačne predizborne teme mogućeg organizranog podmatanja požara koji uništavaju jadransku obalu i otoke uhvatili su se i ostali. Tako je HSP također obznanio da je većina požara podmetnuta i od Vlade traži da početkom rujna podnese Saboru izvješće. Podmetanje požara ocjenjuju terorističkim činom, što je kazala i sama ministrica pravosuđa, Ingrid Antičević-Marinović na sjednici Vlade koja je prije dva tjedna bila posvećena toj tematici. Međutim, nitko od onih koji tvrde da se radi o organiziranoj subverzivnoj djelatnosti nije u javnost izašao s čvrstim dokazima za te tvrdnje. Prema podacima iz Vlade, 80 posto požara izazvano je ljudskim nemarom, a tek nekoliko ih je podmetnuto. I počitinitelji nekih su uhvaćeni.</p>
<p>Tako se u suši političkih zbivanja požari pokazuju zahvalnom temom, koju treba iskoristiti za predstojeću izbornu utakmicu. Oporba će optužiti vladajuće da nisu dovoljno dobro organizirali preventivu i da su dopustili da se obalom šuljaju teroristi-piromani, koji namjerno žele požarima otjerati turiste i destabilizirati zemlju, dok će vladajući pokušati ublažiti optužbe podacima o tzv. ljudskom faktoru, nemaru i sličnom.</p>
<p>Uvesti strože kazne</p>
<p>Istina je da bi oni koji pale korov trebali izbjegavati to činiti usred ljeta kad je i najmanja iskra dovoljna da prouzroči požar velikih razmjera te da bi se Vlada trabala pobrinuti da krivci koji su na bilo koji način izazvali požar, neovisno radi li se o piromanima, teroristima ili nemarnom lokalnom stanovništvu, budu primjerno kažnjeni. A, pod primjernom kaznom ne treba podrazumijevati samo šest mjeseci zatvora, već dugotrajnije kazne, koje će prizvati k pameti sve one koji pale vatru.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Operacija »Oluja« u vojnom smislu bila je potpuni uspjeh</p>
<p>Vojno-redarstvenom akcijom praktično je uništena srpska paradržava u Hrvatskoj / Stvoreni su uvjeti za povratak prognanika, mahom hrvatske nacionalnosti, koji su masovno protjerani iz okupiranih područja za vrijeme velikosrpskog napada na Hrvatsku / Također su stvoreni uvjeti za normalizaciju prometa između kontinentalnog dijela Hrvatske i Dalmacije, koja je zbog okupacije tog dijela Hrvatske godinama bila prometno izolirana</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - U utorak, 5. kolovoza, navršit će se osam godina otkako je Hrvatska vojska, drugoga dana operacije »Oluja«, oslobodila Knin. Vojna operacija »Oluja«, kojom je oslobođeno oko 10.500 četvornih kilometara (oko 18 posto površine Hrvatske), trajala je od 4. do 8. kolovoza. </p>
<p>Vojnom akcijom praktično je uništena srpska paradržava u Hrvatskoj. Stvoreni su uvjeti za povratak prognanika, mahom hrvatske nacionalnosti, koji su masovno protjerani iz tog područja za vrijeme velikosrpskog napada na Hrvatsku. Također su stvoreni uvjeti za normalizaciju prometa između kontinentalnog dijela Hrvatske i Dalmacije, koja je zbog okupacije tog dijela Hrvatske godinama bila prometno izolirana. Proces povratka okupiranih područja Hrvatske završen je mirnom reintegracijom Baranje, istočne Slavonije i zapadnoga Srijema koja je završena 15. siječnja 1998. </p>
<p>Pripreme za »Oluju« počele su krajem 1994. godine probojem snaga HV-a i HVO-a u BiH prema Glamoču i Grahovu. Ključni vojni uspjeh, kojim je Knin doveden u strateški vrlo težak položaj bilo je osvajanja visove Šatore i posebno Dinare. Tim vojnim operacijama stvorena je strategijska osnova za operaciju »Oluja«.</p>
<p>Prvoga dana »Oluje« linija obrane probijena na 30 mjesta, čime je uspješno onemogućena bilo kakva jača obrana. Drugoga dana počela je serija oslobađanja hrvatskih gradova u kratkom roku. Jedini zastoj u provedbi operacije zbio se na sjevernom dijelu bojišta, na Baniji, gdje su srpske paravojne snage uspjele organizirati obranu. Hitrom promjenom taktike Hrvatska je vojska i na tom dijelu bojišta ostvarila uspjeh, a predaja zarobljenog protivničkog korpusa obavljena u skladu s međunarodnim ratnim pravom. Za vrijeme »Oluje« jedinice HV-a spojile su se sa 5. korpusom Armije BiH, čime je probijena dugotrajna opsada bihaćke regije, a time stvorena i operativna osnova za daljnje ofenzivne operacije HV-a, HVO-a i Armije BiH u rujnu 1995. godine. </p>
<p>Kaos u redovima vlastodržaca u Kninu izbio je već prvog dana »Oluje« kada je odlučeno da će se civilno stanovništvo izvlačiti prema dijelovima BiH pod kontrolom bosanskohercegovačkih Srba i SRJ. Većina srpskog stanovništva napustila je svoje domove prije nego što su u ta naselja ušle jedinice HV-a. Praktično, od kolovoza 1995. traju rasprave o tome je li srpsko stanovništvo iz tih krajeva Hrvatske etnički očišćeno, je li riječ o dogovoru na relaciji Beograd-Zagreb ili o unaprijed pripremljenom planu u Beogradu, a realiziranom u Kninu. Suđenje Slobodanu Miloševiću pokazuje da je velikim dijelom evakuacija bila planirana i pripremljena. Operacija »Oluja« u vojnom smislu bila je potpuni uspjeh i zajedno sa zračnim udarima NATO-a po položajima bosanskohercegovačkih Srba i ofenzivom HV-a, HVO-a i Armije BiH stvorila je pretpostavke za pregovore koji su rezultirali Daytonskim mirovnim sporazumom za BiH i Erdutskim sporazumom, kojim je dogovorena reintegracija okupiranih dijelova Hrvatske u Baranji, istočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu. </p>
<p>Međutim, neposredno nakon »Oluje« (a mjestimično i za vrijeme same operacije) bilo je i masovnih kršenja ljudskih prava, uključujući i ona najteža - brutalna ubojstva civila. Na području oslobođenom »Olujom«, prema podacima izvještaja »Vojna operacija 'Oluja'« i poslije u 100 dana nakon »Oluje«, u bivšem UN-sektoru Jug ubijeno je 410 civila, a u bivšem UN-sektoru Sjever ubijeno je ili je nestao 191 civil, u pravilu srpske nacionalnosti, a mnogi od njih bili su starci. Prema podacima UN-a, zapaljeno je 22.000 kuća, a imovina je, prije paljenja, opljačkana. Time je na »Oluju« bačena teško izbrisiva mrlja. Počinjenje tih zločina, a zatim i njihovo neprocesuiranje, postali su za Hrvatsku golem teret i glavna kočnica u priključenju EU. Zbog tih se zločina Hrvatska našla i u međunarodnoj izolaciji.</p>
<p>Rješavanje problema proizašlih iz tih događaja nakon »Oluje« - povratak prognanika i povrat imovine - i danas su glavni uvjet EU-a i NATO-a Hrvatskoj u procesu približavanja. </p>
<p>Istodobno, osam godina kasnije, većina krajeva oslobođenih »Olujom« i dalje spada među najsiromašnije u Hrvatskoj. Demografska je slika, ne samo zbog malobrojnosti nego i zbog dobne strukture, slaba. Ekonomski oporavak (ako ga uopće ima) je iznimno spor. Mnogi stanovnici, bez obzira na nacionalnu pripadnost, žive od socijalne pomoći. Velike površine i dalje su zagađene minama. Vojni cilj »Oluje« ostvaren je 8. kolovoza 1995. Društveni cilj - napredak i sveukupan razvoj - tek se trebaju ostvariti.</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="6">
<p>Neprijavljeni gosti odraz državne nemoći</p>
<p>DAVOR VERKOVIĆ</p>
<p>Pedeset posto Slovenaca smatra da nisu spremni za pristup EU, najmanje toliki postotak Europljana i hrvatskih građana misli da Hrvatska još nije sazrela da se u njoj primjenjuju standardi razvijenog svijeta. Jer, kako drukčije protumačiti da samo ovoga tjedna ugošćavamo blizu 600.000 registriranih turista i, prema svim pokazateljima, čak 30 posto neprijavljenih. Sve je to zapravo logična posljedica temeljita nerada i nesređenosti. Možete li zamisliti da u Švicarskoj ili Njemačkoj glavni državni inspektor, svjestan nemoći, putem televizije poziva gledatelje da prijavljuju susjede koji iznajmljuju na crno. U nas je to moguće (Dnevnik HTV-a, subota). No to je početak žalosne priče. </p>
<p>Ovdje ministar policije daje površne izjave o požarima, ministar poljoprivrede godinama odbija suradnju s turističkim sektorom, a ministar financija prijeti kaznenim progonom za neprijavljivanje gostiju u turističkoj špici tek kad vidi da je vrag odnio šalu. Kao »šlag na tortu«, ministrica turizma poručuje strancima da mogu biti prognani, ako ih uhvate da nisu prijavljeni. Ministar financija neće se potruditi uvesti reda u to poslovanje, ali će se žaliti da turistički novac ne vidi u proračunu. Manjak entuzijazma u sređivanju višegodišnjih problema kompenzira izmišljanjem poreza na drugim stranama. Prosječan Hrvat danas se slama pod golemim porezom i ostalim nametima koji mu svakodnevno stoje nad vratom.</p>
<p>Evo nekoliko podataka koji će otkriti o čemu je riječ. Trenutačno na oko 600.000 registriranih turista dolazi i oko 180.000 neprijavljenih. Neprijavljenih ima i više, jer na Jadranu trenutačno gotovo i nema slobodnog kreveta, a samo u registriranom smještaju ima 800.000 kreveta (ne zaboravimo, za turističku djelatnost neregistrirane vikendice i kuće za odmor, čiji se kreveti također broje u stotinama tisuća). Ovisno o kategoriji mjesta, boravišna pristojba (osoba po danu) je od četiri do sedam kuna. Kad bi se računao dnevni porez, ispalo bi da svaki registrirani iznajmljivač na ime poreza plati najmanje dvostruko više od iznosa boravišne pristojbe na dan. Četiri plus osam su 12, odnosno sedam plus 14 su 21. Zamislite kolik je to novac kad to pomnožimo sa 180.000. Nećemo računati - ne računaju ni oni koji su za to plaćeni. A gdje je samo »crni čarter«, ugostiteljski trikovi... Nema druge, nego se pripremiti za nove poreze.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Politika na margini</p>
<p>MARIJANA MATKOVIĆ</p>
<p>»U se, na se i poda se«, tako se ukratko mogu prokomentirati rezultati istraživanja o tome koja su područja života važna za njihovo zadovoljstvo i blagostanje koje je centar GfK u travnju proveo među punoljetnim građanima Hrvatske. Naime, iako u 99 posto slučajeva obitelj dijeli prvo mjesto na toj ljestvici s prihodima, čini se da većina razmišlja samo o onoj razini prihoda koja je dostatna da podmiri osnovne životne potrebe obitelji, bez velikih ambicija. </p>
<p>U zemlji u kojoj ima oko 20 posto nezaposlenih, prema službenim statistikama, odnosno 14 posto nezaposlenih, prema kriterijima međunarodne organizacije rada, posao je tek šesti na ljestvici onog što nas čini zadovoljnima (važnost mu pridaje 89 posto ispitanika), a uspješna bi poslovna karijera usrećila samo 70 posto ispitanika. Više od toga sretnima nas čini zdravlje (98 posto), od ulaganja u karijeru radije bismo i ljubili (95 posto ispitanika visoko kotira ljubav i osjećajnost) te imali dovoljno slobodnog vremena za svoja zadovoljstva (92 posto ispitanih), među kojima je i religioznost (72 posto). Ništa novo, odnosno ništa što bi nas moglo iznenaditi s obzirom na našu tradiciju, nedavnu povijest. Ratovi nas u pravilu okreću tradicionalnim vrijednostima i stvaraju potrebu za posebnom bliskošću s ljudima oko nas, jednako kao i kriza morala ili velike promjene u društvenim odnosima. S tog aspekta, istraživanje gotovo i nije bilo potrebno.</p>
<p>S obzirom na poruku koja se može iščitati na marginama tih rezultata, mnogo bi pametnije bilo da su se kao njegovi naručitelji ciljano pojavili političari ili vlasnici dnevnih novina, koji pokušavaju utjecati na javno mnijenje. Dakle, oni koji se često isprazno prepucavaju ne bi li osvojili naše glasove i zadržali fotelje na još četiri godine te oni koji tome (pre)često pridaju (pre)važnost. Politički odnosi utječu na zadovoljstvo oko 40 posto ispitanih (čini se samo na one koji se politikom aktivnije bave i mogu od toga očekivati korist), lokalnu politiku prati 37 posto anketiranih, a vanjsku samo 32 posto. Mnogo više pozornosti pridajemo socijalnim i gospodarskim temama (61 i 54 posto ispitanika), što upućuje na zaključak s početka priče. To znači da smo siti onih koji samo s visine upiru prstom u močvaru ili onih koji u svojim knjigama prešućuju vlastitu, a otkrivaju tuđu političku prošlost.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Koucharekov poučak</p>
<p>Prava, velika, međunarodna »Podravka« smetala bi (zapravo, već smeta) lokalnim političkim igračima kojima treba hrvatska gospodarska utvrda u srcu Podravine, bilo za (najčešće nezasluženu) potvrdu vlastitih uspjeha, bilo za napad iz oporbene busije, ovisno o tome tko se u kojem trenutku gdje zatekne</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Što je zapravo problem u »Podravci«? Zašto se, donedavno iznimno uspješna hrvatska kompanija, koju su mnogi često stavljali odmah uz bok »Plivi«, odjednom našla u središtu skandala?</p>
<p>Prvo, »Podravka« je još uspješna hrvatska kompanija, ali, u čemu i jest najveći problem, previše se družila s politikom. Drugo, to nije nikakav »'Podravkin' problem«. To je problem cijelog hrvatskog gospodarstva. Previše politike škodi biznisu. Točka.</p>
<p>Koliko je priča koju slušamo prošlih dana opasna za »Podravku«?</p>
<p>Opasna je koliko i za cijelo hrvatsko gospodarstvo. To što se ovih dana događa »Podravci«, već sutra može zaskočiti bilo koju, danas naizgled odličnu, tvrtku, koja se odlučila na jednu od lokalnih varijanti povezivanja biznisa s nekim »višim« ciljevima.</p>
<p>U prijevodu: »Podravku« treba očistiti od političke privage i lokalnih sentimenata. I jedno i drugo u službi je, posve prizemnoga i privatnoga, zgrtanja kapitala.</p>
<p>Tko to može učiniti?</p>
<p>Prema svoj logici, na potezu je »Podravkin« šef Darko Marinac. Učini li u desetak sljedećih dana nekoliko pravih, odvažnih koraka, ima veliku prigodu da ostane zabilježen kao jedan od reformatora hrvatskog gospodarstva.</p>
<p>Razmislite: kako bi to bilo da Marinac, sastavljajući ovih dana za Nadzorni odbor prijedlog članova nove Uprave kompanije, potpuno zanemari političke, stranačke, i regionalne ključeve prema kojima su se dosad (ne samo u »Podravci«) najčešće birali, i odluči se za (međunarodni?) tim biznismena, vrhunskih stručnjaka u prehrambenoj industriji?</p>
<p>Zašto? Zato jer je teško naći takav tim, ili zbog toga što je »Podravka« lokalna tvrtka iz Koprivnice, pa domaći puk ne bi oduševljeno prihvatio »strance« (koji mogu biti i iz nekog drugog dijela Hrvatske) na čelu svojega najvećeg poslodavca? </p>
<p>Gluposti. »Podravka« je odavno nadrasla lokalne okvire (i prije no što je investirala u vlastite pogone u Mađarskoj, Poljskoj i BiH), a članovi njene Uprave ionako se češće mogu vidjeti u Zagrebu nego u Koprivnici. Strancima (onima izvan Hrvatske) »Podravka« je dovoljno poznata da bi sa zadovoljstvom prihvatili posao u Upravi i tako lakše vodili »Podravku« u njenu regionalnom širenju. </p>
<p>Uostalom, da u »Podravkinoj« Upravi danas sjedi dobro osposobljen poljski biznismen, »Vegeta« se vjerojatno ne bi gomilala u poljskom skladištu, a nikakav »Koucharek« ne bi ugrožavao njenu kraljevsku poziciju na četrdesetomilijunskom poljskom tržištu. </p>
<p>Podravcima je, kao i svima ostalima, važno da njihov najveći poslodavac dobro posluje i, prema mogućnosti, dijeli svojim dioničarima što veću dividendu (dosta je dionica u lokalnim rukama), a ne kako se zove i odakle dolazi tko od članova Uprave. </p>
<p>Prava, velika, međunarodna »Podravka« smetala bi (zapravo, već smeta) lokalnim političkim igračima kojima treba hrvatska gospodarska utvrda u srcu Podravine, bilo za potvrdu vlastitih uspjeha (najčešće nezasluženu), bilo za napad iz oporbene busije, ovisno o tome tko se u kojem trenutku gdje zatekne. </p>
<p>Takva »Podravka«, dakako, smeta i lovcima u mutnom unutar same kompanije, koji će, razbistri li se do kraja vođenje poslova, ostati bez glavnog izvora velike zarade.</p>
<p>Skupi li Marinac dovoljno hrabrosti da u izbornoj godini, svojem Nadzornom odboru - gdje zajedno sjede i podravski župan i gradonačelnik Koprivnice - makar i ultimatumom (drukčije u nas vjerojatno ne može), predloži naizgled nemogući sastav Uprave, tko će mu se ozbiljno suprotstaviti? </p>
<p>Onaj tko to učini možda će na trenutak uslišati želje svojega biračkog tijela, ali morat će preuzeti i odgovornost za poslovnu budućnost kompanije. </p>
<p>Puste li pak Marincu na volju (odluči li se za oštre rezove), sva odgovornost je njegova. Ne uspije li, ostat će sigurno bez posla (ali s pristojnom otpremninom i novim ponudama za nastavak karijere). Pođe li mu za rukom brzo vratiti »Podravku« na tračnice, koristi će imati svi, a i protivnicima će se brzo zaboraviti što su ovih dana govorili. Na kraju ostaje samo pitanje želi li Marinac učiniti taj odlučan zaokret.</p>
<p>A da se ne zavaravamo - ovo nije priča o Marincu i »Podravci«.Oni su samo sudionici u hrvatskom gospodarsko-političkom reality showu, u komu smo svi zajedno, htjeli mi to ili ne, prisiljeni sudjelovati. Ovo je priča o »Kouchareku« koji je, ne sudjelujući u našem domaćem cirkusu, »Vegetu« uhvatio na spavanju.Uz crno-sivu, turistička sezona 2003.</p>
<p> još i u crveno-žutoj »tehnici«...</p>
<p>Pero Gabrić</p>
<p>Kad izgore borovi, masline, loza... ne izgore samo stabla i trsovi nego i sve ono što su davali bližoj i daljoj okolini: boje, miomirisi, hladovina, plodovi... dakle, izgori kompletan neponovljivi ugođaj našega dijela Sredozemlja, izgori bogomdani dio turističke osnovice na čiju obnovu treba čekati dugo, dugo godina.</p>
<p>U razgovoru s kolegom Davorom Verkovićem u Nedjeljnom Vjesniku ministrica turizma Pave Župan-Rusković navela je jedan, također stravičan podatak - u više jadranskih turističkih mjesta domaćini ne prijavljuju čak i do pedeset posto gostiju (»norma« je inače od petnaestak do dvadesetak posto, op.p.), što praktično znači da se utaji još više novca.</p>
<p> Imaju li ta dva različita »slučaja« međusobne veze, ako imaju kakve su to veze i što to znači?</p>
<p>Nažalost, imaju! U oba je riječ o (ne)funkcioniranju tzv. pravne države ili, točnije, njene birokracije koja već godinama ne može, ne zna ili neće sanirati napade na državni proračun u obliku utaje poreza i novca od boravišne pristojbe, a isti taj »aparat«, također, već dugo godina požare gasi kad buknu, a dobro je poznato da se te nevolje i strahote rješavaju ponajprije preventivom, a ako se to ne pokaže dovoljnim onda je aktualna represiva sve od one iz skupine »blagih kazna« do kategorije rigoroznih.</p>
<p>Odlijevaju se milijuni!</p>
<p> Naravno, protupožarna preventiva podrazumijeva odgovarajuću tehniku i kadrove, a to znači i sasvim određene investicije za koje (kao i druge) obično »nema sredstava« ili ih je nedovoljno. Pa, kako bi bilo da se taj novac priskrbi tako da se crno-sivo poslovanje (ne samo) u turizmu smanji na probavljivu mjeru i s vremenom sasvim onemogući, jer se u utaji poreza prema sivo-crnom receptu, te novca od boravišne pristojbe okreću velike svote, riječ je o desecima i čak stotinama milijuna što ostaju u džepovima pojedinaca. Što fizički bolja sezona, to je više financijskih utaja!</p>
<p>Još i ovo: sad je aktualna već uhodana »moda« da sve više stranaca na teritoriju turističke Hrvatske iznajmljuje turistima smještaj, ali - ilegalno. To su mahom »rođaci i prijatelji« koje ne prijavljuju, a još je gore da se ti stranci profesionalno bave ugošćivanjem (u nas su oko dva-tri tjedna na godinu), a »radnja im radi« mjesecima, njihovi im gosti te usluge plaćaju vani, znači Hrvatska gubi i boravišnu pristojbu i porez!? Upravo je prije dva dana u Novom listu direktor Glavnog ureda HTZ mr. Niko Bulić izjavio da »...sto tisuća stranaca iznajmljuje smještaj na Jadranu« ...</p>
<p>Što nam se događa? Što radi državna birokracija? Uz ostalo i zabranjuje inspektorima ulazak u privatne kuće ako nemaju sudskog naloga, što praktično znači da ta birokracija štiti pljačkaše. Ista ta državna birokracija štiti i naše hotelijere i jaht-luke (čast rijetkim iznimkama) koji od svojih gostiju naplate boravišnu pristojbu, ali taj novac ne šalju na zakonom propisane adrese nego njime neovlašteno krpaju svoje financijske rupe. Prema izvještaju HTZ-a za predlanjsku i lanjsku sezonu, na primjer, samo dvadesetak većih hotelskih tvrtki (plus ACY!) zadržalo je po oko 27 milijuna kuna!?</p>
<p>U svakom slučaju velik novac jednostavno nestaje, mimoilazi državnu blagajnu i slijeva se u strane i domaće privatne džepove, a država »nema sredstava« za još koji »kanader« ili vatrogasna vozila ili pravljenje zaštitnih prosjeka (prosika) kroz makiju i borove šume.</p>
<p>Odavno tvrdim i ostajem i pritom da turizam, turističku politiku i praksu u ovoj zemlji ne može voditi samo njen turistički resor (ministarstvo i sustav HTZ). Ta dva foruma jesu (stručni) servis i neka ih, ali što oni mogu učiniti bez konkretne potpore npr. ministarstava prometa i veza, gospodarstva, poljoprivrede, MUP-a, zaštite okoliša, Državnog inspektorata... i drugih foruma?! Što i koliko vrijedi ili može vrijediti turistički financijski promet kad dobar dio toga nije pod kontrolom i kad se pronevjeri - nakon toga, jasno, fali novaca za investicije.</p>
<p>Još nešto: koliko novca ide u blagajne stranih proizvođača raznih roba za potrebe turizma? Potkraj prošle godine na Šestom kongresu Hrvatskog udruženja hotelijera (HUH) iznijet je (službeno!) neugodan podatak da se za potrebe turizma uvozi oko sedamdeset posto raznih roba!? Znači da strani proizvođači trljaju ruke, a nije, dakako, loše (naprotiv!) ni našim uvoznicima. Što je s domaćom proizvodnjom? Na svakogodišnjem okupljanju (u studenome) naših hotelijera i prizvođača robe za potrebe turizma ponavlja se ista konstatacija - domaću proizvodnju uništava prekomjerni uvoz, a uvoz cvate, jer je domaća proizvodnja slabašna... </p>
<p>Genijalno, ali i iznos novca koji odlazi stranim proizvođačima vrijedi, na primjer, »jato« kanadera ili kolonu vatrogasnih vozila... NŠto god o njemu govorili ili mislili ipak treba priznati da našemu turizmu doista nije lako. Borovima, maslinama, lozi i ostalom primorskom raslinju i ugođaju još je teže... Dokle?</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Za ovu našu hrvatsku politokratsku zbilju i umjetnik i znanstvenik luda su braća iste majke</p>
<p>Nitko ne sumnja u strasnost znanstvenika, u njegovo potpuno predavanje problemu. Ali mlade odbija od znanosti hladni socijalni pasivizam znanstvenika i potpuno pristajanje na pravila znanstvenog reda. Znanost ne govori jezikom svakodnevlja. Njen jezik je jezik odabranih. Jezik umjetnosti, čak i najapstraktniji, je univerzalan jezik koji se obraća čulima u istoj mjeri kao i racionalnom</p>
<p>IGOR RATKOVIĆ</p>
<p>Medijski eksponiran i eksploatiran znanstvenik Miroslav Radman iskoristio je gostovanje u jednoj »dražesnoj« visoko rangiranoj tv-ćakulaonici kako bi promovirao znanost među mladima. Francuski akademik poručio je mladim Hrvatima da se odlučnije i masovnije zapute u znanost, jer je ona »poput umjetnosti«. </p>
<p>Znanstvenici su, rekao je Radman, iako se tako ne čini, strasni ljudi. Upravo je strast to što povezuje znanost i umjetnost. Znanstvenika Radmana zanima kod mladih njihova neopterećenost i spremnost na rizike novih ideja što bi moglo uroditi najvrednijim znanstvenim plodom: prodorom u znanstvenom području koje živi u stanju permanentna iščekivanja prodora. </p>
<p>Radmanov trud da se regrutira domaće novake znanosti na valu komparacije znanosti i umjetnosti varijacija je na poznatu temu preispitivanja porijekla kreativnosti. Obrađivana često od popularizatora kakav bijaše npr. Jacob Bronowski s posebnim je ugođajem dočekivana kad su je komentirali znanstvenici. Jer je nosila prizvuk univerzalizma. Izričući san o savezu znanosti i umjetnosti, znanstvenici su izricali čežnju za običnim ljudskim. Svoje pomirenje sa svijetom. </p>
<p>Cinici su takve izjave objašnjavali lažnim samopokajanjem. Izbijanjem generalske skrušenosti na završetku osobnog sudjelovanja (karijere) u pokolju (svijeta). Vukovi (znanosti) navlače janjeće (umjetničke) kože. </p>
<p>Nema sumnje da je, kako je rekao Tin Ujević, ljudska duša »strasna u dubini«. Ona je, kao i znanost uostalom, »zublja u dnu noći«. Iz te duše izbija sve pa i znanost. </p>
<p>Ali znanstvenicima ne znači ništa snatrenje o tome da je »inspiracija kad u djevičanskoj utrobi imaginacije riječ postane tijelom«. Znanstvenička strast je ipak posebne vrste. Lewis Wolpert iznosi u svom djelu »Neprirodna priroda znanosti« tezu da je znanost duboko neprirodna i da zahtijeva sposobnost prepoznavanja racionalne logičnosti u pojavama koje se iskazuju kao posve nelogične. </p>
<p>Mnoštvo znanstvenih primjera podupire tvrdnju da se znanstveni uvid u prirodu i objašnjenje fenomena svakodnevnom neznanstvenu umu iskazuje kao nešto protivno zdravoj pameti. Ljudi, znanstvenici, koji su u stanju napraviti znanstveni transkript te nelogičnosti moraju raspolagati talentom i poznavati ustaljenu znanstvenu metodološku aparaturu. </p>
<p>Ono što, da upotrijebim tu dramatičnu riječ, sudbinski razdvaja umjetnost od znanosti je društvena percepcija tih »zanimanja«. Umjetnost zaobljuje ljudski duh i zatomljuje čežnju za osobnom ljepotom. Ali ona je i provokacija, iskorak koji završava u čuđenju. Zabilježba tog čuđenja znanosti nije dovoljna. Ona traži njegovo opće društveno razotkrivanje. Zapravo inzistira na prestanku čuđenja. </p>
<p>Njegovu dokidanju i dovođenju na svjetlo evidentiranih znanstvenih poznatosti. Ništa suvremenu znanost nije toliko uzdrmalo kao činjenica da ne postoji kraj uzročno-posljedičnom lancu. Da vjera u uzročno-posljedični slijed iščezava u mikrosvijetu, u kaosu detalja u kojima je Freeman Dyson ugledao Boga.</p>
<p>Nitko ne sumnja u strasnost znanstvenika, u njegovo potpuno predavanje problemu. Ali mlade odbija od znanosti hladni socijalni pasivizam znanstvenika i potpuno pristajanje na pravila znanstvenog reda. Znanost ne govori jezikom svakodnevlja. Njen jezik je jezik odabranih. Jezik umjetnosti, čak i najapstraktniji, je univerzalan jezik koji se obraća čulima u istoj mjeri kao i racionalnom. </p>
<p>Uranjati u svijet znanstvenih apokrifnih zapisa znači biti svaki dan dalje od nečistoća života. Tako se znanstveno čuđenje pretvara u socijalno čudaštvo izdvojenih.</p>
<p> Kada se to čudaštvo spregne sa suvremenim kompetitivnim imperativom dobivamo znanstvene, ne samo redovnike, nego pragmatičnu, hladnu i proračunatu isposničku masu naizgled dobroćudnih ljudi za koje mnogi tvrde da su međusobno veliki prijatelji i onda kad su ljuti znanstveni natjecatelji za prednost otkrića i ostvarenja prodora.</p>
<p> Znanost i umjetnost su dva odvojena svijeta spojena univerzalnom kreativnošću. Odvojena onoliko koliko se razlikuje socijalno osobno od socijalno općega. Znanost nije dosad imala potrebu dokazivati svijetu da je bez alternative. Zato je i nezamislivo da bi netko mogao ovaj grad oblijepiti malim plakatima s porukom »Čitajte Radmana!« kao što je svojedobno bio izlijepljen porukom »Čitajte Majakovskog!« Tko bi se od znanstvenika usudio s pozicija propisane, ustaljene formalne serioznosti »srozati« na razinu ulice (kakve bi svrhe bilo u tom činu zapitali bi se oni) i objaviti manifestno trgu poruku da »znanost nema alternative« kao što je svojedobno grafitima objavljena poruka da, zapravo, umjetnost nema alternative. </p>
<p>Bila bi to ludost koju umjetnici mogu i smiju sebi dopustit, a znanstvenici ne. Ne iznenađuje stoga klišej da je riječ umjetnost dopušteno uzimati u usta samo zrelim znanstvenicima zaslužene znanstvene osobnosti. </p>
<p>I zbog toga znanost nije umjetnost čak ni u vremenima kad umjetnici žarko žele biti znanstveno suvremeni. Spajanje znanosti i umjetnosti nije ni izdaleka toliko začudno kod znanstvenika koji teže biti umjetnici koliko kod umjetnika koji teže biti znanstvenici. </p>
<p>Poznanstvljenje umjetnosti uočljiviji je fenomen suvremenosti od artističkog oslobođenja znanosti (koje je metodološki zabranjeno osim na festivalima znanosti). Malevičevi supremati kao i Stelarcovi mehanoidi samo su nesvjesno provocirane posljedice društveno nametanog i civilizacijski prevladavajućeg znanstvenog svjetonazora.</p>
<p>Ali, kojeg li čuda, u hrvatskom kazamatu politokracije znanost i umjetnost su zaista zajedno. U istom periferijskom prostoru bijede. Prostoru u kom je, s egzistencijalnog gledišta, posve nebitno poziva li se umjetnost na znanost ili znanost na umjetnost.</p>
<p>Za hrvatsku politokratsku zbilju i umjetnik i znanstvenik su luda braća iste, promiskuitetne, majke. </p>
<p>Zato svaki hrvatski znanstveni ili umjetnički son of the beach mora znati opstati na periferiji događanja. U tmurnoj twilight zoni društvene irelevantnosti. A tamo se može koliko god želi umjetnik pozivati na znanost i znanstvenik na umjetnost.</p>
<p>Zato bi se moglo i reći da je lako znanstveniku Radmanu iz francuskih perspektiva govoriti o znanosti i umjetnosti. </p>
<p>No njegovi napori da u Hrvatskoj stvori molekularnobiologijsku arkadiju još se u domaji tumače kao sezonski, nostalgijom poticani hic Rodus hic salta. Kad se zatvore vrata simpozija, na hrvatsku scenu i gledalište spušta se naš, hrvatski, mrak. A on je gust i raskošan besciljem i besmislom.</p>
<p> Čulo se i ovdje već poodavno da ribari znanstvenih duša mogu loviti i s mrežom satkanom od umjetničke pređe. Ali u ovom našem mraku volimo i poštujemo ribare duša samo i tek onda kad su raspeti i provjereno mrtvi. </p>
<p>Autor je konstruktor robota, predsjednik Hrvatskoga robotičkoga društva.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Kako prepoznati piromana: Za požare krivi smo i sami</p>
<p>Proljetos se moglo pripremiti dosta tiskanog materijala, letaka, televizijskih emisija (ne spotova), ili radioemisija kako bismo postigli osjetljivost za problem. U nas gotovo svako veće selo ima radiostanicu. Pa umjesto da se vrte kičaste pjesme mogle su se emitirati i petominutne informacije o požarima, a ljude u mjesnim zajednicama okupiti na zadatku izviđanja, motrenja i upozoravanja svih i svakog. Zašto naše šume nemaju prosjeke, zašto nemamo motrišta na područjima gdje najčešće izbijaju požari? / Nije li vrijeme da sva korisna iskustva obnovimo i pripremimo generacije koje dolaze da budu čuvari domovine, naših ljepota, šuma i obala. Ministarstva prosvjete, unutrašnjih poslova, zaštite okoliša i dr. moraju preuzeti inicijativu i osmisliti program obrazovanja pučanstva za zaštitu od požara </p>
<p>ANA JURIĆ-ŠIMUNČIĆ </p>
<p>Kao i devedesetih godina, požari haraju našom obalom. Tada smo nalazili neprijatelje nove hrvatske države koji su potpaljivali obronke naših primorskih planina ili vrleti naše obale. Je li tako doista i bilo, još ni danas ne znamo, nitko nije uhićen i nitko osuđen. Onda je bilo godina s vrlo malo požara u našem priobalju. </p>
<p>Neprijatelja zacijelo više nije bilo. Ovih dana gori cijela naša obala i otoci. Ako je točna izjava jednoga vatrogasnog dužnosnika da šezdeset posto lokalnih zajednica u Dalmaciji nema organizirana vatrogasna društva onda je to skandal. Priče o piromanima su priče za malu djecu: u psihijatrijskoj literaturi ne pojavljuju se često opisi takvih bolesnika.</p>
<p>Pa zar su piromani u Dubrovniku, Braču, Hvaru, Zadru, na Velebitu, u Šibeniku, na Biševu i dr. Mi smo velika psihijatrijska bolnica! Smiješna je bila izjava ministra unutarnjih poslova Šime Lučina da je uhićena jedna osoba koja ima seksualnih problema i da zato pali šume. Još je smješnije da je jedan požar potpalio dječak koji voli gledati kanadere. </p>
<p>Požari, ma gdje bili, previše su ozbiljna pojava ili, bolje reći, katastrofa da bi jedan ozbiljan ministar mogao tako govoriti višemilijunskoj javnosti neprovjerene i nedokazane izjave. </p>
<p>Mogli bismo pomisliti da oko nas hodaju psihički bolesnici i samo potpaljuju vatru. Drugi bi rekli da impotentni muškarci, voajeri, ili osobe s ostalim seksualnim tegobama samo čekaju da potpale vatru. Prema onom što je do danas dostupno u literaturi tzv. piroman potpali vatru i ostaje na mjestu događaja, gleda i uživa u vatri. Čak i ponudi svoju uslugu u gašenju. </p>
<p>Od svega toga nije bilo ništa, barem javnost nije o tome obavještena. Svi možemo zamjeriti i javno reći da se nismo ozbiljno pripremili za sprječavanje požara na našoj obali. Ako usporedimo izbijanje požara s izbijanjem bolesti onda znamo da se one sprječavaju provođenjem preventive (npr. cijepljenje protiv gripe). Priznajmo, u prevenciji požara nismo ništa učili.</p>
<p>Preventivno smo morali još proljetos organizirati odgojne i obrazovne sadržaje za djecu, odrasle i turiste. U svim se školama mogla održati serija predavanja o uzrocima, načinu širenja, gašenju i mjerama opreza od požara. Mogli smo na kraju nastave u lipnju tjedan dana, u školama u mjesnim zajednicama i u elektroničkih medijima, posvetiti borbi protiv požara. O tome su trebali govoriti vatrogasci, policajci, biolozi, ekolozi, pa i političari. Ako smo sumnjali da ima u našoj sredini poneki psihički bolesnik onda su liječnici morali upozoriti javnost i na tu okolnost. </p>
<p>Proljetos se moglo pripremiti dosta tiskanog materijala, letaka, televizijskih emisija (ne spotova), ili radioemisija kako bismo postigli osjetljivost za problem. U nas gotovo svako veće selo ima radiostanicu. Pa umjesto da se vrte kičaste pjesme mogle su se emitirati i petominutne informacije o požarima, a ljude u mjesnim zajednicama okupiti na zadatku izviđanja, motrenja i upozoravanja svih i svakog.</p>
<p>Zašto naše šume nemaju prosjeke, zašto nemamo motrišta na područjima gdje najčešće izbijaju požari? </p>
<p>Osamljene prostore je lakše izviđati letjelicama kad nema vatre nego kad već gori. Turistima je trebalo nuditi letke na svim jezicima o opasnostima koje vrebaju ako priborom za vatru rukuju neoprezno. </p>
<p>Trebalo je sve one koji se nađu u našem primorskom pojasu uvjeriti da požar i njima donosi štetu pa i smrt, da država ima učinkovite mjere kažnjavanja izazivača požara i da budno pratimo svoj teritorij. Propagandni materijal je morao probuditi svijest o tragediji što izazivaju požari i svijest o potrebi čuvanja prostora. Posebno treba upozoravati pušače. Zar na kutiji cigareta ne bi moglo biti apel: Ne bacajte opuške - možete izazvati požar i sl.</p>
<p>Volonteri i aktivisti različitih profila mogli su istraživati stanje socijalnih odnosa susjeda u manjim seoskim zajednicama kako bi doznali koje grupe žive u sukobu i tko bi mogao biti potencijalni potpaljivač u nekom prostoru. </p>
<p>Jedno iskustvo željezničara iz vinkovačke ranžirne stanice dobro je znati. Ljeti su se događali požari, pa je šef stanice vodio statistiku mjesec dana.</p>
<p>Vinkovačko iskustvo</p>
<p>Za vrijeme koje ekipe radnika dolazi do požara i na kojem mjestu, tko je na dužnosti. Vrlo brzo je uočio da se požari pojavljuju kada je u službi izvjestan pregledavač vagona. I potpaljivač je uhvaćen je na djelu. </p>
<p>Nije na odmet da ekipa psihologa, defektologa, policije i aktivista nađu najbolji način motrenja, istraživanja i utvrđivanja svih okolnosti izbijanja požara na nekom prostoru. Već je trebalo donijeti i zakon kojim se sankcionira ta pojavnost i definira zakonska obveza svih građana u sprječavanju i gašenju požara Podmetačima požara treba zaprijetiti velikom kaznom, izgonom iz domicilnog prostora ili izgonom iz zemlje uz zabranu dolaska u zemlju.</p>
<p>Kad promatramo izazivače vatre možemo ih svrstati u nekoliko kategorija: jedni to potpuno slučajno učine, jer nisu bili dovoljno oprezni i spretni. Takvog ćemo prepoznati, jer će i sam aktivno sudjelovati u gašenju. Drugi su oni koji misle da mogu izvesti neku radnju vatrom vrlo spretno i sigurno, ali učine pogrešku koja završi vatrom. Tih nema na zgarištu. </p>
<p>Treći su oni koji sve to čine iz pakosti, prvom susjedu ili prostoru, da bi pred sobom sebi pokazali kako je vratio dug za neku nepravdu koja mu je učinjena. I taj ne ostaje na požarištu. Jedni potpaljuju nošeni političkim nezadovoljstvom i socijalnim stanjem. </p>
<p>I ostali nezadovoljnici mogu baciti zapaljenu šibicu i pritom još opsovati. To su one osobe koje ne mogu vladati svojim nagonima i strastima i emocijama. Te osobe bismo mogli podvesti pod nazivnik bolesnih psihopata, koji za sve svoje neuspjehe optužuju druge. Jasno, tu su nam još i djeca koja sa sobom nose šibice ili upaljače, pa, igrajući se, izazovu požar.</p>
<p>Bez obzira na to tko je požar izazvao država, općine, gradovi, sela i pojedinci moraju biti pripravni na gašenje požara. Koliko god mi danas, zbog bilo kojeg razloga kritiziramo školstvo tzv. Šuvarova doba, prisjetimo se predmeta ONO i DSZ (općenarodna obrana i društvena samozaštita). Možemo imati primjedbe na kadar koji je to izvodio, pa i nastavnu tehnologiju, ali sadržaj predmeta davao je korisne informacije srednjoškolcima o svemu pa i o požarima. Kasnije je studij na Fakultetu političkih nauka dao i solidno obrazovane kadrove. </p>
<p>Nije li vrijeme da sva ona korisna iskustva obnovimo i pripremimo generacije koje dolaze da budu čuvari domovine, naših ljepota, šuma i obala.</p>
<p> Ministarstva prosvjete, unutrašnjih poslova, zaštite okoliša i dr. moraju preuzeti inicijativu i osmisliti program obrazovanja pučanstva za zaštitu od požara. Raspisati javni poziv svim intelektualnim snagama da ponude najefikasnije sadržaje odgoja i obrazovanja protiv požara.</p>
<p> Hrvatska ima ljudi samo ih treba pozvati. Vrtiće, sve osnovne i srednje škole i sve fakultete, sve ulice, sve trgovine i ugostiteljske objekte pozvati na zaštitu od požara. Odmah! </p>
<p>Autorica je profesorica defektologije, vlasnica je tvrtke »Dijak« za dnevno učenje djece svih uzrasta u Karlovcu.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Tako kao Borić ne rade pravi povjesničari, tako ne rade pravi novinari ni istinski intelektualci</p>
<p>Bez hrvatskoga partizanskog pokreta, u kojemu se našlo oko četristo tisuća boraca na bojišnici i u pozadini, Hrvatska bi 1945. bila, zbog ustaških zlodjela, osuđena na propast, najveći bi dio naših stanovnika svršio u Bleiburgu. Borić to jednostavno ne može shvatiti / Hrvatski desničari, pa i oni iz novijih naraštaja, kojima donekle pripada i Borić, nikako da se napokon suoče s istinom i da je glasno i jasno izgovore: da su Pavelić i ustaški pokret navukli na hrvatski narod strašne i dugoročne nesreće. Sva Borićeva izmotavanja i vrdanja oko Pavelićeve povijesne krivnje jasno se vide upravo iz Borićeve tvrdnje kako je Pavelić bio prisiljen na najdalekosežnije posljedice svoje zločinačke politike. S takvim Borićem nema se više što raspravljati</p>
<p>IVO HORVAT </p>
<p>Upuštati se u raspravu s Gojkom Borićem znači davati mu prigodu da javno istrese i sav svoj ressentiment prema hrvatskoj ljevici i njenim povijesnim zaslugama u borbi protiv fašizma i svrstavanja Hrvatske na pobjedničku stranu za Drugoga svjetskog rata u uvjetima zadanim odnosom snaga u tadašnjoj Europi nakon dogovora glavnih saveznika antihitlerovske koalicije.</p>
<p>Ali to je, svaki put kad se javlja, i prigoda da javno iznese i svu bijedu svojih tobožnjih argumenata i tvrdnji, ne samo u ocjenama povijesnoga značenja Zavnoha, u otporu Staljinu i razvoju nesvrstavanja, uloge Tita u svemu tome, nego i u karakteru oslobođenja Istre, Zadra i otoka od talijanske okupacije.</p>
<p>Tako podvrgava sumnji ocjenu da je Titova politika zaslužna za oslobođenje tih hrvatskih krajeva, pa kaže da se to »može prihvatiti samo uvjetno, jer Italija je izgubila rat, pa bi te hrvatske predjele dobila i neka nekomunistička Jugoslavija kao žrtva nacifašističke agresije«. </p>
<p>Prema Boriću, dobila bi ih zacijelo kraljevska Jugoslavija i četnički vojvoda Draža Mihailović. Dakako, to je daleko od stvarnih odnosa snaga u to doba. Ali Boriću je glavno da bilo kako negira ili barem omalovaži golemu oslobodilačku ulogu hrvatskog antifašizma i samih Istrana koji su za svoje oslobođenje žrtvovali sedamnaest tisuća života. Da ne spominjem goleme žrtve Dalmatinaca i njihovu presudnu ulogu u oslobođenju Knina od četnika i priobalja sve do Trsta.</p>
<p>Bez hrvatskog partizanskog pokreta, u komu se našlo oko četristo tisuća boraca na bojišnici i u pozadini, Hrvatska bi 1945. bila, zbog ustaških zlodjela, osuđena na propast, najveći bi dio naših stanovnika svršio u Bleiburgu.</p>
<p>Borić to jednostavno ne može shvatiti, jer povijesnim činjenicama ne pristupa trezveno i objektivno, bez obzira na eventualne osobne nepovoljne okolnosti, nego takoreći osvetnički, nastojeći svemu pridodati, zapravo izmisliti negativnu ocjenu. </p>
<p>Tako ne rade pravi povjesničari, tako ne rade pravi novinari ni istinski intelektualci. Borić ništa nije naučio od stranih kolega u Kölnu i drugdje. Njegova reagiranja podsjećaju stoga na istupe ultraške trojke desničara u Hrvatskom saboru koji svojim neodgovornim objedama sramote i Sabor i hrvatsku politiku.</p>
<p>On čak podvaljuje, pa će tako za me reći da iznosim »prokomunistička i projugoslavenska mišljenja«. </p>
<p>Nije teško odgonetnuti zašto to Borić čini. On se jednostavno ne može osloboditi opsjednutosti komunizmom. To je njegova fiksacija. Svako protivljenje nekom njegovom revizionističkom stavu za njega je odmah »prokomunističko« i »projugoslavensko«. On druge, prave argumente ne zna.</p>
<p>Tako je za njega i hrvatski partizanski otpor bio samo komunistički premda su komunisti činili samo male skupine boraca i organizatora.</p>
<p>Uzalud bi bila sva njihova nastojanja i sve njihove velike žrtve da se pokretu otpora nisu priključile s vremenom sve brojnije skupine nekomunista natjerane u šumu ustaškim terorom. Prednjačilo je hrvatsko selo, radićevsko selo, regrutirajući svoje sinove u partizanske odrede, hraneći i oblačeći desetke i desetke tisuća boraca.</p>
<p>Jest, komunisti su bili glavni organizatori otpora, ali bez hrvatskog seljaštva i radništva, koje se masovno pridruživalo borbi, oni bi ostali sekta. Ponovno ću navesti primjer nekomunističkog otpora ustaštvu, što Borić namjerno prešućuje osvrćući se na moj prošli članak. </p>
<p>Na Zagrebačkom sveučilištu, uz ljevičare, prvi su ustali protiv frankovaca (domaćih ustaša) upravo studenti radićevci. Eto, u studenom će se navršiti 63 godine otkako smo na Pravnom fakultetu organizirali demonstracije protiv njih. Valja se toga prisjetiti. </p>
<p>Bilo bi dobro da sadašnja sveučilišna organizacija HSS-a priredi poseban sastanak o tome kako bi se najmlađe generacije radićevaca upoznale s tim kako su se u onim presudnim godinama držali njihove kolege na Sveučilištu. Oni su tada izražavali temeljnu radićevsku misao: otpor totalitarizmu koji je prijetio hrvatskom narodu.</p>
<p>Prema Boriću, Tuđmanova definicija NDH bila je točna, ma što o njoj netko mislio. Zanimljivo je da je to tvrdio i Vice Vukov u Vjesniku 6. studenoga 2001. Napisao je da je Franjo Tuđman »imao potpuno pravo kada je na prvom Saboru HDZ ustvrdio da NDH nije bila samo kvislinška tvorevina nego i izraz želja hrvatskog naroda za samostalnom državom«.</p>
<p>Reagirao sam odmah nazvavši Tuđmanovu tvrdnju uvredljivom za političku zrelost hrvatskog naroda u ono doba. To ponavljam i danas reagirajući na Borićevo slaganje s Tuđmanom. Nije naš narod tada, 1941., nakon sloma monarhističke Jugoslavije, želio nekakvu kvislinšku tvorevinu u sklopu Hitlerova novog poretka, kakva je odmah od početaka bila Nezavisna Država Hrvatska, nego zaista slobodnu, neovisnu i demokratsku državu.</p>
<p>Naravno da su Hrvati pozdravili propast nenarodne Jugoslavije. Mnogi su bili zaslijepljeni pobjedničkom vojnom pompom Hitlerove Njemačke i fašističke Italije. Neki su, neinformirani o važnim činjenicama, pozdravili i dolazak Pavelićevih ustaša u crnim fašističkim odorama.</p>
<p>No već prvi akti te ustaške družbe izazvali su zaprepaštenje, pogotovo predaja hrvatske Dalmacije fašističkoj Italiji, zvjerstva po srpskim selima, rasni zakoni i progon Židova, otvorenje logora... To nikako nisu bile želje hrvatskog naroda. Bila je to velika prijevara našeg naroda. To se kasnije i pokazalo u svoj svojoj grozoti.</p>
<p>Borić pokušava objasniti da se Tuđmanova izjava dijelom odnosila na razdoblje prije nastanka NDH. Demantira ga sam Tuđman koji je o tome pisao u svojim »Bespućima« nekoliko godina prije 1990. i sabora svoje stranke, i to prilično drukčije od onoga što je, zacijelo iz promidžbenih razloga, izjavio na saboru:</p>
<p>»Ne može biti sporno da je proglašenje samostalne, slobodne države Hrvatske, u prvi mah, značilo obistinjenje 'vjekovnog sna', što su ga snivali nacionalni, ali i klasni revolucionari. </p>
<p>No još manje može biti sporno da se hrvatski narod ne samo nije poistovjetio s ustaškim režimom NDH, nego se od njega sve više i odlučnije distancirao poslije nagla otrežnjenja zbog njegovih profašističkih pogromaških metoda vladavine i zbog predaje Dalmacije Italiji.«</p>
<p>Borić bi to morao znati, ali on se kloni da se o tome javno izjasni držeći se svoje metode relativiziranja povijesnih zbivanja.</p>
<p>Tako Borić kaže da je Mussolini prisilio Pavelića na Rimske sporazume, da ga je, dakle, primorao da se odrekne velikog dijela hrvatske zemlje. </p>
<p>Stara je to priča: hrvatski fašisti i filofašisti krivnju za to veliko zlo svaljuju na Mussolinija, a Pavelića oslobađaju svakoga grijeha. Postupaju onako kao što talijanski fašisti i filofašisti svu krivnju za talijansku katastrofu u Drugom svjetskom ratu svaljuju na Hitlera. Već 60 godina lažu da je za sve kriv Hitler.</p>
<p>Hrvatski desničari, pa i oni iz novijih naraštaja, kojima donekle pripada i Borić, nikako da se napokon suoče s istinom i da je glasno i jasno izgovore: da su Pavelić i ustaški pokret navukli na hrvatski narod strašne i dugoročne nesreće. </p>
<p>Sva Borićeva izmotavanja i vrdanja oko Pavelićeve povijesne krivnje jasno se vide upravo iz Borićeve tvrdnje kako je Pavelić bio prisiljen na najdalekosežnije posljedice svoje zločinačke politike. </p>
<p>S takvim Borićem nema se više što raspravljati. </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Kupači na Čiču usprkos zabrani </p>
<p>Od glavnog kolektora pročistača otpadnih voda jezero je udaljeno svega 50-ak metara, a kako je pročistač u vrlo lošem stanju nije isključeno da otpadne vode završe u jezeru / Spasilačku službu Čiče bi trebalo dobiti tek ovaj tjedan </p>
<p>Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja nedavno je donijelo odluku o zabrani kupanja na poznatom velikogoričkom jezeru, Čiče s obzirom da je to rudarsko područje, kopa se šljunak. No, usprkos zabrani kupača na Čiču ne manjka ni ove sezone. Broj posjetitelja tijekom vikenda penje se na više stotina, iako ih na zabranu uživanja u vodi upozoravaju znakovi zabrane kupanja postavljeni na samom ulazu na jezero. </p>
<p>Plaža je, ako se ne računaju koševi za smeće, prilično neuredna, a ljudi se kupaju na vlastitu odgovornost jer nema spasilačke službe. Stanje kupališta na Čiču možda najbolje opisuje podatak da je od glavnog kolektora pročistača otpadnih voda udaljeno svega 50-ak metara. A kolektor je, isto kao i prečistač, zbog poznatog stanja u Velkomu d.o.o. u stečaju, u vrlo lošem stanju, pa nije isključeno, što su nam potvrdili u Velkomu, da dio otpadnih voda završi i u jezeru. Zbog rata među komunalnim poduzećima, o kojem je Vjesnik pisao, Grad Velika Gorica pod izgovorom da ne želi ulagati u temeljni kapital poduzeća koje je u stečaju, ne pomaže sanaciji ovakvog stanja.</p>
<p>Prošle godine odgovorni su tvrdili da se za gradsko kupalište, nastalo iskapanjem šljunka, izrađuju prostorni planovi nakon čega će se odlučiti koji od postojećih koncesionara za vađenje šljunka, Hidrel ili Solidum Žužić, ima bolji plan za sanaciju dijela eksploatiranog područja, odnosno gradnju sportsko-rekreacionog centra. No, jedan posjet jezeru dovoljan je da se zaključi kako se od dogovora i obećanja, nije ništa obistinilo. </p>
<p>Direktor poduzeća Hidrel, u čijim se rukama nalazi Čiče, Krešimir Jelušić kaže kako je projekt izgradnje sportsko-rekreacijskog centra odavno dovršen te da im je za realizaciju projekta potrebna dozvola nadležnog ministarstva. Time bi jezero uz uređene plaže dobilo igralište za vaterpolo, veslačku i biciklističku stazu kao i ugostiteljske objekte. »Čistoća vode nije upitna, a to potvrđuju redovite analize. A Lučka kapetanija iz Siska dozvolila je kupanje u jezeru«, rekao nam je Jelušić. Ovaj tjedan, dodao je, riješit ćemo pitanje spasilačke službe tako da će se već slijedeći vikend posjetitelji kupati pod budnom paskom spasioca. U budućnosti se čak planira i otvaranje kampa te izgradnja mostova koji bi povezivali rukavce jezera. </p>
<p>Što na sve kažu Velikogoričani? Iako su uglavnom upoznati s zabranom kupanja na Čiču neki tamo odlaze već godinama i zabranu smatraju smiješnom. </p>
<p>»Za razliku od Jaruna ovdje je čisto, no sama plaža nije dovoljna. Nedostaje nam sadržaja i biciklištačka staza do jezera«, kaže bračni par Đuretić. </p>
<p>Nedjelju je na Čiču provela i obitelj Bašagić. Oni pak o kvaliteti vode nemaju naročito mišljenje, no to prije svega kažu treba zahvaliti nesavjesnim posjetiteljima koji u vodu bacaju svašta. </p>
<p>Jasminka Filipas i Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Neiskorišteni turistički potencijali Turopolja</p>
<p>I ovo ljeto Velika Gorica nije uspjela pobjeći od naziva velika spavaonica. U sjeni nedavnih brojnih prepucavanja političara i opće borbe za vlast, grad je s početkom ljeta ostao bez kulturnih događanja, kino predstava, a i službenog odobrenja za kupanje na jezeru Čiče.</p>
<p>Gradske vlasti već godinama kao opravdanje za nedostatak kulturnih sadržaja, navode nepostojanje uvjeta u Pučkom otvorenom učilištu koji su se, prema obećanju tih istih vlasti, rekonstrukcijom POU-a trebali trajno poboljšati. Međutim, planeri te investicije malo su se preračunali, pa je ispalo da umjesto planiranih 13 milijuna, za to što su oni zamislili, a prema prijavama koje su pristigle na javni natječaj, treba oko 24 milijuna kuna. Zato će se ta investicija izvoditi u fazama i trajat će više godina. To znači da će Velikogoričani i u narednih nekoliko godina preko ljeta biti, čak, i bez kino predstava. </p>
<p>Nimalo pohvalno za grad čiji se gradski oci vole pohvaliti da je on po broju stanovnika sedmi, a po proračunu, od gotovo 200 milijuna kuna, peti po veličini u Hrvatskoj.</p>
<p>No kultura nije jedina koja se našla na margini interesa onih koji o tome odlučuju. Velika Gorica je, kao i susjedne tri općine Kravarsko, Pokupsko i Orle, ogroman turistički potencijal. Turopolje, Vukomeričke Gorice i Pokupje obiluje prirodnim ljepotama, svim preduvjetima za seoski turizam i brojnim kulturno-povijesnim spomenicima. I dok susjedne općine opravdanje mogu pronaći u nedostatku cesta i komunalne infrastrukture, Gorica teško može opravdati nebrigu oko uređenja gradskog kupališta, za neizgradnju hotela i nepoticanja seoskog turizma. </p>
<p>Da interesa za posjet tom području ima, potvrdila nam je i direktorica Turističkog ureda Turističke zajednice Grada Ružica Rašperić. »Mnogi se raspituju, no što da ponudimo kada nemamo ni pravi hotel. Velika Gorica ima sve preduvjete za tranzitni turizam, jer mnogi stranci preko nje idu put mora. U gradu jednostavno nije stvorena klima za ozbiljniji razvoj turizma«, rekla je direktorica Rašperić. </p>
<p>J. F.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Većina putnika iz Beča u Zagreb stigla bez prtljage</p>
<p>Putnici leta 404 Croatia Airlines, koji su prošli petak oko 11 sati i 20 minuta sletjeli u Zračnu luku Zagreb, ostali su neugodno iznenađeni kada su shvatili da im prijevoznik nije osigurao i prijevoz prtljage, te da u Uredu za izgubljenu prtljagu nisu sigurni kada će im prtljaga stići. Oko dvadesetak putnika, koji su stigli tim letom, ljuto je komentiralo »kako je takvo nešto samo u Hrvatskoj moguće«. </p>
<p>Prema riječima jedne od službenica, prtljaga nije prevezena zato što su putnici iz Londona i Frankfurta presjedali u Beču, a u vremenu od 32 minute koliko je trajao prijelaz, Croatia Airlines nije imala vremena u zrakoplov unijeti i prtljagu. Tako su s prtljagom stigli samo oni putnici kojima je Beč bio početna luka polaska.</p>
<p>Dvoje Londončana, David i Vanda Race, rekli su nam kako su oni kartu za dolazak u Hrvatsku rezervirali preko austrijske zračne luke koja te letove prodaje preko Interneta. »Nije nam jasno da se letovi prodaju, a da prijevoz prtljage nije osiguran. Što bi se desilo da kojim slučajem ne ostajemo u Hrvatskoj, već da let nastavljamo negdje dalje. Znači li to da svi putnici koji dođu ovim letom ostaju bez prtljage«, čudili su se zbunjeni Londončani koji su svoje kofere dobili tek oko 17 sati i zbog čega su jednu noć morali ostati u Velikoj Gorici. Dodali su kako je u hrvatskom turizmu mnogo nelogičnosti. </p>
<p>Primjerice, oni ljetuju na Kvarnerskim otocima i zato su htjeli iz Londona direktno doći na Krk. Međutim, taj zrakoplov leti samo srijedom, a booking hotela može se napraviti samo od subote do subote. Zato su bili prisiljeni prvo doći do Zagreba, a tek potom autobusom do odredišta. </p>
<p>»Ne znamo kada ćemo opet doći kod vas, jer je dosta toga neorganizirano, preskupo i pomalo čudno. Mi smo proputovali dobar dio svijeta, a još nigdje nismo vidjeli da se, primjerice, za dvije razglednice, neznatne razlike u veličini, moraju kupovati različite marke. </p>
<p>Nije stvar u cijeni, nego u nelogičnosti«, kazao nam je ovaj bračni par koji je oduševljen hrvatskim morem, ali ne i s ovim neugodnim iskustvom kojeg su imali. </p>
<p>J. F.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Meka za »građevinske lopove«</p>
<p>Ljeti Zagreb postaje veliko gradilište. Od uređenja i asfaltiranja prometnica i nogostupa do izgradnje stambenih i poslovnih objekata. Velika gradilišta, a i ona manja, pogoduju »sitnim« lopovima. Unatoč osiguranju, na koje se troše veliki novci, krađe se ipak događaju. </p>
<p>Da bi spriječili krađe materijala i alata, neke tvrtke, za velika gradilišta, uz vlastitu zaštitarsku službu unajmljuju i privatne zaštitare. Ponekad je to uspješno, a ponekad i nije. Primjer za to je bilo i gradilište podvožnjaka na Čulinečkoj cesti s kojeg je otuđen manji bager. Kradljivac naravno nije pronađen, a vlasnik nije želio ništa komentirati za medije. Tada je jedan gradski dužnosnik prokomnetirao kako su sve te krađe organizirane i povezane, a za kradljivce rekao kako funkcioniraju po principu mafije.</p>
<p>»Imali smo povremenih krađa, ali to je bilo beznačajno«, rekao nam je Andro Nižetić, direktor zajedničkih poslova građevinske tvrtke Tehnika. Prema njegovim riječima, najčešće se radilo o krađama alata, bušilica i slično. »Štete su bile zanemarive, no naravno da smo krađe prijavili policiji«, rekao je Nižetić, dodajući kako im nikad nije nestao bilo kakav stroj. U prosjeku se, kaže on, na njihovim gradilištima dogode dvije krađe. »Par većih provala imali smo kad smo radili na izgradnji Dinamovog stadiona iako je to bilo gradilište zatvorenog tipa«, rekao je. Nižetić.</p>
<p>Tehnika ima svoju zaštitarsku službu, no kada je riječ o velikim projektima i »špicama« uzimaju i dodatnu zaštitu- privatne zaštitarske službe. Na pitanje jesu li ikada otpustili vlastitog čuvara zbog krađe Nižetić nam je rekao da jesu. </p>
<p>»Tijekom noći se dogodila krađa, ali čuvar je bio u alkoholiziranom stanju pa je to bio razlog«, pojasnio je. Također smatra kako ponekad u krađama i čuvari mogu biti suučesnici. </p>
<p>U Zagrebačkim cestama su nam rekli kako se oni ne susreću sa krađama materijala i alata, nego prometnih znakova. »Asfalt i nije baš interesantan materijal, a osim toga mi posao obavimo za jedan dan tako da strojevi nikad ne ostaju vani preko noći«, rekao nam je Milan Golubić, glasnogovornik Zagrebačkih cesta. Najtraženija roba, prema Golubićevim riječima, su znakovi privremene prometne regulacije. »Jednom su nam ukrali i semafor«, kaže. Inače jedan znak privremene regulacije s postoljem košta oko 400 kuna.
Prisjećajući se krađe znakova Golubić je podsjetio kako je, kad je produžena Horvaćanska cesta do Prečkog, u tijeku jedne noći ukradeno šest svjetlećih gljiva - znakova. Policija je neke od počinitelja otkrila.</p>
<p>U Industrogradnji kažu kako značajnijih krađa u posljednjih desetak godina nije bilo. »Krađe su u granicama normale«, rekao nam je Stanko Trapnik, direktor za graditeljstvo Industrogradnje. Ukradeni alati kreću se od 500 do 1000 kuna. </p>
<p>»Imamo zaštitarsku službu, a i šef gradilišta, u slučaju krađe, odgovara za nju i ukradeni iznos odbija mu se od plaće«, priča Trapnik. Također, kao dodatna mjera zaštite od krađe, radnici po završetku rada moraju dužiti alat sa kojim rade. </p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Lvky na Šibenskom festivalu dalmatinske šansone</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - U sklopu održavanja šestog Šibenskog festivala dalmatinske šansone sljedećeg vikenda između brojnih izvođača će nastupiti i Dragan Lukić Lvky, koji će tu priliku iskoristiti u marketinške svrhe. </p>
<p>Naime, Lvky će organizirati druženje za pripadnike sedme sile kako bi promovirao četvrti video broj za pjesmu »Nigdi mira niman« s uspješnog debi albuma »Ararita«, a predstavit će i novu skladbu »Nevera«, nepoznatog autora iz šibenskog zaleđa Željka Perše. </p>
<p>Lvky će »Neveru« izvesti u subotu, uz podršku svojih čestih suradnika, klape Iskon, a večer ranije u sklopu »Večeri starih skladbi« ovaj će splitski glazbenik nastupiti s pjesmom Tome Bebića »Tajna mora«. Inače, to će biti drugo Lvkyjevo pojavljivanje na festivalu budući da je prošle godine debitirao s pjesmom »Ti si more«, za koju je dobio nagradu publike i bio proglašen najboljim debitantom festivala. Upravo za tu skladbu ove će godine dobiti nagradu »Šansonjer« za najizvođeniju šansonu pete večeri Šibenskog festivala. </p>
<p>Promocija spota u režiji Žareta Batinovića održat će se uz live nastup Lvkyja i klape Iskon, a potvrda da je »Ararita« uspjela je i nedavno dodjeljivanje srebrne ploče za 10.000 prodanih primjeraka albuma, od izlaska u studenom prošle godine do srpnja ove godine. </p>
<p>D. Vukoja</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Koncert Šo!Mazgoona na Dugom otoku </p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Nakon koncertne turneje tijekom srpnja, kojom su promovirali svoj novi album »Velegradele«, grupa Šo!Mazgoon će 9. kolovoza biti dio programa tradicionalne fešte »Saljske uzance« u mjestu Sali na Dugom Otoku. Dio ozračja fešte Šo!Mazgoon je iskoristio za snimanje video spota za pjesmu »Sprovod« koja se nalazi na njihovom drugom albumu »Umri ću od bonace«, gdje najatraktivniji dio video spota čini nastup skupine Tovareća Muzika u tradicionalnim ribarskim odorama. </p>
<p>»Fešta je običaj koji izumire, isto kao i jezik. Ovdje se ne radi o negativnoj konotaciji sprovoda. Smrt je novo rođenje, pa pjesma ima drukčiji kontekst. Postoji čudesna tajanstvenost koja povezuje Sali i ostala otočka mjesta okrenuta pučini, odnosno običaj spaljivanja stare gajete kako bi se porinula nova. Fešte slave život«, rekao je frontmen Šo!Mazgoona Žan Jakopač.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Hrvatski roleri u maratonskoj akciji</p>
<p>Dino i Luka članovi su reprezentacije Hrvatske u brzom rolanju</p>
<p>Zagrebački roleri na Europskom prvenstvu u Italiji postavili hrvatski rekord</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Luka Markić i Dino Alberini, hrvatski roleri koji su se prije tjedan dana uputili u Padovu, gdje je od 28. srpnja do 2. kolovoza održano Europsko prvenstvo, u Zagreb su se vratili ponosni na svoj uspjeh. Premda je riječ o tek drugom nastupu naše reprezentacije na velikom rolerskom događaju, Luka i Dino su veoma zadovoljni rezultatima budući da su se pripremali samo za maraton dug 42 kilometra, a na kraju je Markić nastupio i u ostalim kategorijama.</p>
<p>»U vožnji na 200 metara bio sam 35., što možda zvuči mnogo, ali riječ je o vremenu od samo 22,22 sekunde. Na 500 metara plasirao sam se na 39. mjesto, prošavši stazu u samo 49 sekundi, što je apsolutni hrvatski rekord«, priča 34-godišnji Luka Markić, tajnik Koturaljkaškog saveza Hrvatske, koji se trenutačno na svjetskoj listi rolera, koju čine 186 sportaša iz 14 zemalja, nalazi na 17. mjestu. Taj je plasman ostvario ove godine nastupivši u srpnju u maratonu austrijskog Inline Cupa u Grieskirchenu.</p>
<p>U subotu su Markić i Alberini zajedno vozili 42 kilometra dug maraton. Alberini, nažalost, zbog gužvi koji su u Italiji zavladale zbog mnogobrojnih automobila kojima Talijani odlaze na godišnje odmore, nije stigao do cilja, dok se Markić plasirao na 60. mjesto. Maraton je rolalo ukupno 95 natjecatelja, a pobijedio je Švicarac Schnehder Roges koji je postigao prosječnu <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> 58,17 minuta.</p>
<p>»Za utrke smo se pripremali vozeći bezbroj krugova dnevno oko jezera Jarun, a tu smo ostvarili lijepe rezultate«, objašnjava Markić i dodaje da mu je rekord oko jezera Jarun 11 minuta i 30 sekundi.</p>
<p>Naši roleri, članovi reprezentacije Hrvatske u brzom rolanju, svakodnevno se bave ovim sportom, a prošle su godine pokrenuli i školu rolanja u zagrebačkom naselju Utrine za sve koji se tim sportom, koji datira iz Cubertenova doba, tek počinju baviti, kao i za one koji bi u njemu željeli napredovati. </p>
<p>Petra Boić Petrač</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Najveća imena Hollywooda i art filma ove godine u Veneciji</p>
<p>RIM, 3. kolovoza</p>
<p> - Holivudske zvijezde i redatelji iz cijele Europe, Azije i s Bliskog istoka okupit će se idućeg mjeseca na Lidu u povodu 60. Venecijanskog filmskog festivala, najavili su organizatori. </p>
<p>Najstariji filmski festival na svijetu otvorit će nova komedija Woodyja Allena »Anything Else«, koja se na festivalu prikazuje izvan konkurencije. Na predstavljanju filma očekuju se glavne zvijezde filma, uključujući samog Allena te Christinu Ricci, Dannyja DeVita i Jasona Biggsa.</p>
<p>Velike zvijezde i ljubimci art-filmova natjecat će se na Lidu za pozornost filmovima u kojima se pojavljuju Nicole Kidman i George Clooney kao i novim uratcima redatelja Jima Jarmusha i Japanca Takeshija Kitana.</p>
<p>»Nikad prije festival nije dobio toliko ponuda«, rekao je Moritz de Hadeln, direktor festivala drugu godinu zaredom, nakon što je 22 godine proveo na čelu Berlinskog filmskog festivala.</p>
<p>»Čudo je što smo ove godine uopće uspjeli sastaviti konačnu selekciju«, rekao je Hadeln novinarima uoči festivala koji se održava od 27. kolovoza do 6. rujna.</p>
<p>Prošle godine Hadeln je pozvan u posljednjem trenutku kako bi spasio festival koji je bio na rubu propasti zbog političkih prepucavanja. Za Zlatnog lava ove će se godine natjecati dvadeset filmova, uključujući novi film uglednog meksičkog redatelja Alejandra Gonzaleza Inarritua, »21 Grams«, u kojem se pojavljuju velika imena Holywooda poput Seana Penna, Benicia del Toroa i Naomi Watts.</p>
<p>U utrci dominiraju ipak europski filmovi. Britanski redatelj Michael Winterbottom predstavlja svoj »Code 46«, Talijan Marco Bellocchio prikazuje »Buongiorno, notte«, a francuski veteran Jacques Doillon »Raju«.</p>
<p>Azijska kinematografija, pogođena SARS-om, ove je godine slabije zastupljena, no njezine boje brani Kitano s »Zatoichijem«. Sukob na Bliskom istoku predstavljaju, između ostalih, izraelski redatelj Amos Gitai i dvoje iranskih redatelja.</p>
<p>Među filmovima koji se prikazuju izvan konkurencije dominiraju hollywoodski studiji. Braća Coen dolaze s tek završenom verzijom filma »Intolerable Cruelty« u kojem nastupaju Clooney, Catherine Zeta-Jones, Billy Bob Thoronton i Geoffrey Rush. Kidman, Anthony Hopkins i Ed Harris svoje adute pokazat će u filmu Roberta Bentona »The Human Stain«.</p>
<p>Film »Matchstick Men« Ridleya Scotta predstavit će Nicholas Cage, a publika će moći vidjeti i novi uradak Roberta Rodrigueza, »Once Upon a Time in Mexico«, s Antoniom Banderasom, Johnnyjem Deepom i Willemom Dafoem u glavnim ulogama.</p>
<p>Mnoge filmofile osobito je obradovala vijest da će se na Lidu pojaviti i sam Woody Allen, koji je prošle godine umjesto voljene Venecije ipak pohodio Cannes. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>U Europi najduže žive Francuskinje i Islanđani </p>
<p>WIESBADEN, 3. kolovoza</p>
<p> - Među ženama u zapadnoj Europi najduži očekivani životni vijek imaju Francuskinje, dok u muškoj konkurenciji vode Islanđani, pokazuju podaci koje je objavio njemački Savezni statistički ured. </p>
<p> Francuskinje u prosjeku mogu očekivati da će doživjeti 83 godine, dok se Islanđani mogu nadati da će dočekati 78. rođendan, rekao je predstavnik Ureda navodeći statističke podatke od 1999. do 2001. godine.</p>
<p> Prema statistikama iz 2001., očekivani životni vijek u Europskoj uniji u prosjeku je bio 75,3 godine za muškarce i 81,4 godine za žene.</p>
<p> Najkraći očekivani životni vijek u zapadnoj Europi imaju Danci - 74,3 godine, dok se Irkinje mogu nadati da će doživjeti samo 78,5 godina, u prosjeku. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="21">
<p>Dominacija suvremenoga plesa</p>
<p>Subotnja premijerna Baletna večer podarila nam je čak tri suvremena plesa: Bogovi nisu ljuti i Daj Daj u koreografiji Staše Zurovca i Leptiri izraelskog koreografa Rami Be'era / Plesni projekt Lacrimas Edwarda Cluga u izvođenju Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora postigao pun pogodak </p>
<p>Ovogodišnje 49.splitsko ljeto ponudilo je raznolik baletni repertoar. Od nastupa aerobic grupe iz Zagreba s plesom Give me a break, preko završne produkcije Plesne radionice, gostovanja Baleta SNG iz Maribora s Clugovom koreografijom Lacrimas, reprizom Tressorovog Ispod sunca zlatnoga i premijernom izvedbom Zurovčeve i Rami Be'erove Baletne večeri. Moglo bi se kazati za svakoga po nešto, uz očitu dominaciju suvremenoga plesa. i niz pitanja koja se postavljaju (ne samo u nas) o tome treba li sve zadovoljiti i koji nam je jezik pokreta prihvatljiviji.</p>
<p> Pomanjkanje relevantnih rasprava o raznim oblicima koreografskih izraza, posebno u suvremenom plesu, kao i konceptualiziranje dinamike plesa i njegove publike, rezultiraju brojnim nesporazumima i isključivostima. Razumije se, kazalište kroz govor tijela može biti snažno sredstvo za preispitivanje naših osjetilnih navika, pokušaje senzualizacije pokreta uz naglašenu gestu i plastičnu ekspresivnost. Stvaraju li se zapravo novi prostori za kolektivnu čežnju ili neku drugu vrstu komunikacije, emocionalni koncentrat, možda umjetnost koja je bliža našem duhu i održava čovjeka živim (Cunningham)? </p>
<p> I dok se danas mnogi festivali trse da ugoste poznate baletne zvijezde ili trupe, što svakako pridonosi proširenju umjetničkih vidika, kulturnog uvažavanja i tolerancije, najviše uspjeha imaju ona događanja i festivali koji postaju posebnim i izdvojenim događajem, onim koji nudi neku drugu vrstu dijaloga, koji nam približavaju tijelo i brišu granice između publike i izvođača.</p>
<p>Pokušaji da se ožive gradski trgovi i prolaznicima ponudi poneko plesno iznenađenje nastavljeno je i ove godine na Trgu braće Radića najprije s vratolomnim break-dancerima iz Zagreba u predstavi nazvanoj Give me a break, koju potpisuje koreografsko-redateljski dvojac Pavlić-Lemo. Bravure i vesela energija nekoliko mladića i jedne djevojke, začinjena sočnim rečenicama, mogu izmamiti i poneki uzdah oduševljenja, ali to je ipak premalo za uvrštavanje u festivalski raspored.</p>
<p>Mnogo ozbiljnije koncipiran je drugi performance koji je rezultat dvotjednog rada polaznika prve međunarodne plesne radionice Splitskog ljeta, pod vodstvom iskusne Iraide Lukašove i Marca Marchettija. Uvijek su susreti mladih ljudi, od kojih su neki prvi put javno nastupili, važni ne samo radi druženja, već i usavršavanja vještine umjetničkog izražavanja, svladavanja osnova klasične baletne tehnike i jazz dancea. Već je uvodna Poloneza na glazbu P. I. Čajkovskog s deset plesača i pet plesačica upozorila na svu složenost zadatka na »špicama«. Jednostavne kombinacije, sinhronizirani momenti, tjelesna i emocionalna koncentracija još su jednom upozorili na neminovnost ozbiljnog baletnog školovanja, koji ne može biti nadomješten seminarima ili radom studija. Klasični divertissemant na Gounodovu i Minkusovu glazbu ponudio je niz više ili manje uspješnih kratkih sola od kojih je najbolji dojam ostavio onaj Elene Nikolajeve (s pokušajima fouettéa).</p>
<p> Konačno adekvatnom koreografijom Iraide Lukašove predstavila se Jelena Knezović u senzibilnom Umirućem labudu C. Saint Saensa. Zanimljiviji dio programa predstavljale su koreografije Sanje Neveščanin i Dmitrija Rodikova, plesača splitskog Baleta. Dok je Sanja Nevešćanin u razuzdanom i duhovitom plesu Tris (Bilan, Jagar i Nevešćanin), na potrošenu glazbu Gotan Projecta, akcent stavila na izvođačke improvizacije, bez osmišljenije strukture, Rodikov se u plesu Sudbina upustio u lamentaciju vojnikove sudbine s naglašenim psihološkim silnicama. Njegova koreografija, premda nedovoljno originalna i s neadekvatnim Albinonijevim Adagiom, zadržava finu fuziju modernog pokreta i klasičnih ideja, s vrlo dobrim Igorom Glushkovim. Jazz koreograf Marchetti pripremio je dva plesa The day after i Skin u kojima su sudjelovali svi polaznici radionica, ali se lako zamišljena tjelesna artikulacija nije suviše dopala. Možda bi ubuduće trebalo izbjegavati svaki kompromis i mješovite prezentacije, insistirati na čistoći plesnih žanrova. Kako bilo, prikazivanje radova s radionica ili onih work in progres, postiže neočekivanu i izravnu vezu s gledalištem na otvorenom trgu, kao što se i sam balet, kako bi kazao Balanchine, ponovo rađa svakom novom izvedbom.</p>
<p>Razvikani i nagrađivani plesni projekt Lacrimas Edwarda Cluga u izvođenju Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora konačno je gostovao i u Splitu, postigavši pun pogodak. Jedna naoko bizarna fabula pretočena u likovno-vizualni performance pružila nam je dragocjene trenutke opuštanja, iluziju da iskrenost ne mora biti spekulativna konstrukcija, da između boli nestanka i kozmičkih snova pravo psihološko središte jest u ljubavi, uspomeni, sentimentu. Dobro pripremljena skupina plesača, praćena stimulativnom glazbom Zelwera, Lhassa, Ferrera, Cola i dr., u željeznoj ptičjoj krletci čeka svoju zlu sudbinu poput velike univerzalne metafore, sretni što još mogu zaviriti u prozore svoje mladosti, radovati se svojim slabostima, fascinirati se sjajnom glazurom.</p>
<p> Clugov šareni kaleidoskop ima smisla kad propituje unutrašnja stanja, život dobiva svoju fiksaciju kad se odriče eksperimenta i pronalazi svoj davno izgubljeni zavičaj. Plesni rječnik rumunjskog koreografa i plesača, koji je od 1991. u Mariboru, nije naročito razgranat, ali njegove kombinacije odišu emocionalnom opuštenošću, lakoćom i fantazijom koja nerijetko ostavlja utisak romantičnosti i novog senzibiliteta. Redanje dueta, sola i grupa ostavljaju utisak da plesači uživaju u onome što rade i kako plešu, kao da dijele snove onih koji ih prate.</p>
<p> Bukvalna interpretacija fabule koja ne stiže dalje od površinskog sloja ne osjeća sjajnu Clugovu intuiciju i realni proces fermentacije koji se slijeva u pokret natopljen glazbom i nadrealnim imperativom »Živi vsako uro, kot da je zadnja!«. Postignuti rezultati discipline i energije (sjajni Christian Guerematchi i sam Clug), istinske stopljenosti s ritmovima suvremena života, cijelom projektu daju biljeg pjesničke bajkovite iluzije. Pa tko da se ljuti na pad ritmičkih tenzija, ponekad neprimjerenu glazbu, višak fantazije, zaokrete prema narativnosti, kad nam je Clug ponovno nakon Tanga tako zagrijao srca i dlanove. </p>
<p>Subotnja premijerna Baletna večer podarila nam je čak tri suvremena plesa. Koreograf Staša Zurovac predstavio je svoja dva projekta: Bogovi nisu ljuti (kosimografkinja K. R. Galić i scenografkinja D. Jeričević) i Daj Daj. U prvom djelu, ranije poznatom kao Bogovi su ljuti, Zurovac angažira tri plesna para i žive ritmove Zelwerove glazbe. Mladi koreograf vrijednost svog pristupa traži u dinamici, nervoznim i neurotičnim signalima koji potresaju ljudsko tijelo, koji s okamenjenih lica skidaju filtere poezije i pokušavaju dodirnuti unutrašnje drame što opterećuju iscijeđene ljudske pejzaže.</p>
<p> Posvuda se osjeća dominacija katarze, trzaji se multipliciraju i prelaze u grotesku, lom tijela, skokovi, puzanja, kovitlac koji zahtjeva dobru kondiciju plesača... Simboli koji mogu uputili na značajnije nagovještaje, kao da dolaze do ruba svijesti, ali ne idu do neshvatljive suštine, više im pristaje tamna strana egzistencije. Sve je kod Zurovca u znaku fuzije, kolaža kojemu više leži mastan, jaki instinkt negoli poetska komunikacija koja ne pozna dirljivosti ili ih lako mimoilazi. Velike bravure (odličan duet B. R. Šćepanović i N. Čičinine), međutim, nerijetko se nasukaju u nedorečenim i nekonsekventnim tjesnacima, patchworku koji nas ostavlja ravnodušnim.</p>
<p>Svakako je ples Daj Daj na inspirativnu klezmer glazbu svježiji, poletniji, nudi veseliju i zabavniju varijantu mogućeg scenarija nakon kakve velike svadbe ili neke druge zgode. Likovna i komunikativna osnovica mnogo su privlačnije, ponovo oslonjene na uhodanu recepturu raščupanih glava, umazanih lica, hedonizma kojemu je stalo samo do ugode i fabule koja se ježi svakih poruka. Zurovac je majstor brze izmjene prizora, ideje suprotstavljenosti koju plesači izražavaju govorom tijela. Konačno plesni ansambl, sola i dueti izražavaju se pokretom i gegom, a ne idejama i željom da nam nešto otkriju. Šteta, što je ples tako naglo i neosmišljeno zaključen, osim ako i to nije dio projekta. Splitski plesni ansambl uložio je golemi trud i treba mu na postignutom čestitati.</p>
<p>Pravo olakšanje bili su Leptiri izraelskog koreografa Rami Be'era, na glazbu Satiea, Weilla, Schnittkea i Glassa, a u interpretaciji Almire Osmanović i Dannya Eshela. Inspirativni Beer ne preza od istraživačkog rada, dozvoljava plesačima da izraze svoju nutrinu, fasciniran je glazbom koja u njemu pokreće nježne slike i dodiruje diskretnu intimnost. Kao da glazba i pokret harmoniziraju i produbljuju nijemi unutarnji dijalog zaljubljenih. Nastale signale lovimo shodno našim iskustvima, sjećanjima i kreativnim impulsima. Najposlije, Beer pred plesače postavlja veoma složene zadaće koje su spoj tehničke virtuoznosti, plesačke ekspresivnosti i poetskog ugođaja.</p>
<p> Pored vrlo spremnog Eshela, svoje umijeće pokazala je i Almira Osmanović, maksimalno angažirana i precizna. Voljeli bismo kada bi se vrsnom koreografu, koji je ujedno i umjetnički ravnatelj Kibbutz Contemporary Dance Company u Izraelu, pružila mogućnost postavljanja jednog cjelovečernjeg baleta u Splitu.</p>
<p> Plesne predstave dobro su praćene na ovogodišnjem Splitskom ljetu. Onda kada se i ne govori svatko želi postići harmoniju sa svijetom oko sebe i onim u samome sebi. Nije li ples, balet, upravo pokušaj da se unese red u život, to su vrtovi harmonije u nama samima. Još je velika Isadora Duncan bilježila da će ples ponovno postati najuzvišeniji od svih umjetnosti i da je zadatak plesača da izraze ono najmoralnije, najzdravije i najljepše u umjetnosti, da tome posvete svoj život. A to nisu mali zadaci.</p>
<p>Tonči Šitin</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Milenkovich publiku digao na noge</p>
<p>Svirajući na Stradivarijevoj violini iz 1702. godine, u klavirskoj pratnji majke Lidije Caenazzo, Stefan Milenkovich se još jednom potvrdio kao virtuoz vrhunske tehnike, plemenita senzibiliteta i uzburkana temperamenta / Na Ponoćnoj serenadi nastupile klarinetistica Marija Pavlović i glasoviračica Andreja Feitl, pokazavši se kao skladne suradnice </p>
<p>Na Dubrovačkim ljetnim igrama jedan za drugim nižu se violinski recitali, pa je nakon nastupa Tretjakova uslijedio recital Stefana Milenkovicha, a za njim će pred festivalsku publiku izaći Daniel Hope. Dakle, Festival je ovoga vikenda slušateljima priskrbio paket vrhunske violinske glazbe.</p>
<p>U okviru jadranske turneje zadnja stanica Stefanu Milenkovichu i njegovoj majci Lidiji Caenazzo bila je tvrđava Revelin koja je, zbog kiše, zamijenila Atrij Kneževa dvora gdje je koncert trebao biti održan. U publici je bio znatan broj Dubrovčana koji su Milenkovichev brzi razvoj imali prilike pratiti u samom Dubrovniku gdje je on, kao violinsko čudo od djeteta, prije rata nastupao gotovo svake godine. Milenkovich na Dubrovačkim ljetnim igrama zadnji put nastupio 1990. kada je kao 13-godišnjak dobio i Nagradu Orlando kao najuspješniji glazbenik te festivalske sezone. </p>
<p>Prilikom ovogodišnjeg gostovanja Milenkovich je složio program prema svečanoj reputaciji izabravši djela J. Brahmsa, F. Poulenca, B. Bartoka, E. Locha, H. Wieniavskog te N. Paganinija. Ljubaznošću Čikaškog Stradivarijskog društva Milenkovich svira na instrumentu iz 1702. godine. </p>
<p>Elegantnom strogošću započeo je Drugu sonatu za violinu i glasovir u A-duru op. 100, nastalu 1886. godine, koju je Brahms komponirao poput dosjetke - naizmjenično nastupanje dvaju instrumenata u prvom stavku. Iz stavka u stavak Milenkovich je razvijao snažnu kreativnost koju nije adekvatno slijedio klavir Lidije Caenazzo. Sonatom za violinu i glasovir u D-duru F. Poulenca, koji je ovo djelo posveti pjesniku F. G. Lorki, što je vidljivo i po stihovima napisanim na početku drugog stavka, završen je prvi dio večeri. Izuzetno teškom Poulencovom skladbom Milenkovich se potvrdio kao virtuoz, kao glazbenik koji duboko ponire u srž same glazbe. </p>
<p>U brzom kovitlacu složnog zvuka klavira i violine prošli su Rumunjski plesovi B. Bartoka. Iz op. E. Blocha umjetnik je odabrao »Naguna« iz »Baal Shema«, napisane na temelju kasidičkog folklora. Duo je partituru rastvorio u bogatom zvukovlju da bi zatim uslijedilo »Sjećanje na Moskvu« Wieniavskog (tema stare ruske pjesme) pri čemu je zaiskrila slavenska raspjevanost. Skladbom »Otkucaj« N. Paganinija Stefan Milenkovich i Lidija Caenazzo digli su na noge publiku kojoj su odsvirali dva dodatka. Umjetnost Stefana Milenkovicha počiva na vrhunskoj tehnici, plemenitom senzibilitetu i uzburkanom temperamentu.</p>
<p>Druga Ponoćna serenada - koncert za predstavljanje mladih hrvatskih umjetnika, održana je 2. kolovoza u Atriju palače Sponza. Klarinetistica Marija Pavlović i glasoviračica Andreja Feitl bile su skladne suradnice u djelima za ta dva instrumenta, i to iz opusa R. Schumanna i C. Debussia, te Piernéa. Ako je netko rođen za neki instrument onda je to svakako Marija Pavlović za klarinet. To su potvrdile mnogobrojne nagrade i priznanja u inozemstvu i domovini dodijeljene joj za njezinu muziciranje. Za predstavljanje svog glazbenog portreta, kao klarinetistice, izabrala je skladbe za solo instrument I. Stravinskoga, D. Detonija i P. Bergama. Marija Pavlović zaslužuje da joj se pruži potpora da te svoje sposobnosti prezentira diljem Hrvatske i u europskim centrima.</p>
<p>Ileana Grazio</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Aktiviranje spomeničke rente</p>
<p>Više novaca za spomenike iz spomeničke rente / Pravno će se urediti i kontrolirano gospodarsko korištenje kulturnih dobara davanjem koncesija / Izmjene Zakona nužne zbog usklađivanja sa zakonodavstvom Europske unije </p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Vlada će, posebice reguliranjem spomeničke rente, ostvariti znatne prihode koje će obvezno ulagati u zaštitu i očuvanje kulturne baštine. Ministar kulture Antun Vujić izjavio je Hini da će se tako prikupiti 50 posto više novca nego što je bilo moguće po sadašnjem zakonu. »Samo bi Dioklecijanova palača, po srednjem izračunu spomeničke rente od pet kuna, na godinu osigurala dva milijuna kuna«, rekao je Vujić.</p>
<p> Zakonske izmjene, naime, predviđaju da su spomeničku rentu dužne uplaćivati fizičke ili pravne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost u nepokretnome kulturnom dobru ili na području kulturno-povijesne cjeline (primjerice Dubrovnik). Predlaže se uplata od tri do deset kuna po četvornome metru korisnog prostora u zakonom predviđenim postotcima, ovisno o odluci grada ili općine na čijem je području kulturno dobro.</p>
<p> Taj se novac može upotrijebiti isključivo za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara - 60 posto prihoda ostaje gradu ili općini, a 40 posto odlazi u državni proračun s obvezom da se uloži u nacionalni program zaštite kulturne baštine. Zakonskim izmjenama omogućit će se znatna financijska sredstva time što će se, osim reguliranja spomeničke rente, pravno urediti i kontrolirano gospodarsko korištenje kulturnih dobara davanjem koncesija. Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopuna Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara dio je paketa europskih zakona kojima se usklađuje zakonodavstvo Republike Hrvatske sa zakonodavstvom Europske unije, a bit će na dnevnom redu saborskog zasjedanja na jesen. Pokazalo se potrebnim pravno uskladiti hrvatsko zakonodavstvo s odgovarajućim propisima Unije, i to u dijelu koji se odnosi na povrat kulturnih dobara zakonom zaštićenih u zemljama iz kojih potječu, a nezakonito iznesenih iz drugih zemalja i unesenih u Hrvatsku. Provedba predloženih zakonskih izmjena, za koje Vlada predlaže hitni postupak, neće zahtijevati dodatni novac iz državnog proračuna. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Dosad najveći festival fringe</p>
<p>Oko 13 tisuća umjetnika nastupit će na 200 mjesta u gradu / Javni zahod, dizalo i stražnje sjedalo automobila neka su od neobičnih mjesta za festivalske izvedbe </p>
<p>EDINBURGH, 3. kolovoza </p>
<p> - Edinburški festival Fringe započeo je u nedjelju i održava se usporedo s nizom drugih umjetničkih i zabavnih festivala u škotskome glavnom gradu, a poznat je po tome što nudi raskošan izbor inovativnih produkcija. </p>
<p>Osam mjeseci nakon požara u edinburškom Starom gradu u kojem su oštećene tri tradicionalne scene Fringea, Festival je zablistao punim sjajem. »Ovo je dosad najveći festival Fringe«, rekao je za Reuters njegov direktor Paul Gudgin. U trotjednom festivalu sudjeluje 13.000 umjetnika.</p>
<p> Javni zahod, dizalo i stražnje sjedalo automobila neka su od neobičnih mjesta od ukupno 200 na kojima se održava ovogodišnji Fringe, jedan od najvećih umjetničkih festivala u Europi. Ove će godine jedna od bizarnijih scena biti ljudski vodopad: plesna grupa Materiali Resistenti igrat će ispod 16.000 litara vode u gradskom Old College Quad. Kazališna grupa Semper Fi imat će predstavu u javnom zahodu iza edinburškog St James Centre. Komičar Alfie Joey zabavljat će svaki dan četvero ljudi u svojem autu - jednog na prednjem i troje na stražnjem sjedalu. </p>
<p> Jedna od tradicionalnijih atrakcija festivala bit će predstava u režiji Sir Anthonyja Hopkinsa »Dylan Thomas - Return Journey«. Kelly Osbourne, kći pjevača Black Sabbatha Ozzyja, također će nastupiti na festivalu. Poznata lica na programu bit će i komičar Jo Brand, s ulogom u novoj drami »Mental« te komičarka Rhona Cameron i mađioničar Paul Daniels. (Hina/Reuters)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Izložba Iračkog nacionalnog muzeja u SAD </p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Samo mjesec dana nakon što se smirio strah zbog nestanka neprocjenjivog blaga Iračkog nacionalnoga muzeja iz Bagdada, koje je pronađeno i vraćeno kamo pripada, iračke su vlasti odlučile posuditi neke od najvrednijih izložaka Sjedinjenim Američkim Državama. Bagdadski muzej odlučio je pripremiti putujuću izložbu u SAD u kojoj će biti neki od najljepših izložaka i tako pokazati svijetu njihovu kulturnu vrijednost.</p>
<p> Među dragocjenostima koje će biti na toj izložbi zbirka je asirskog nakita, poznatog kao rukotvorine iz Nimruda, najavio je BBC. Neprocjenjiva zbirka od 650 narukvica, ogrlica, kraljevskih tijara i poludragog kamenja spada među najveća arheološka otkrića u 20. stoljeću, a potječe iz 8. stoljeća prije Krista. Otkrivena je u grobnicama asirskih kraljica i princeza za vrijeme iskapanja blizu grada Mosula, na sjeveru Iraka, devedesetih godina prošlog stoljeća. Na izložbi će biti i sumerska vaza Warca, koja potječe iz 3200. godine prije Krista. Ta unikatna vaza izrađena je od alabastera, a prikazuje scene iz svakodnevnog života. Izložba bagdadskog muzeja u SAD-u bit će postavljena tijekom šest do osam mjeseci.(Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Nagrade filmu »Plasticat« u Brazilu </p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Kompjutorski 3D animirani film Simona Bogojevića Naratha »Plasticat« u produkciji »Kenges« studia iz Zagreba nagrađen je na 11. Anima Mundi festivalu u Brazilu. U konkurenciji od 586 filmova iz 39 zemalja , »Plasticat« je dobio prvu nagradu publike u Rio de Janeiru u kategoriji najbolji kratki film na videu, prvu nagradu publike u Sao Paolu u kategoriji najbolji kratki film na videu i drugu nagradu profesionalnog žirija u kategoriji specijalna nagrada za debitantski film. Radnja filma obrađuje moralnu dvojbu što učiniti u susretu s prosjakom ako vam je džep pun novaca. Priča je puna humornih detalja. Te nagrade su značajan uspjeh hrvatskoga animiranog filma u svijetu. Film traje 10 minuta, no za njih je bilo potrebno godinu i pol rada. Film je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske. </p>
<p>K. R.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="27">
<p>Čačić presudio Kamen Ingradu</p>
<p>VELIKA, 3. kolovoza</p>
<p> - Nogometaši Hajduka na gostovanju u Velikoj, pogotkom Čačića pobijedili su Kamen Ingrad 1-0. </p>
<p>Počelo je otvoreno i bez kalkulacija, a u tim je trenucima domaćin bio bolji. U desetoj minuti Kamen je odigrao lijepu akciju, ali Zekić sa deset metara tuče glavom pokraj gola. Četiri minute kasnije isti igrač zakasnio je za djelić sekunde i Vejić je izbacio loptu u korner. Poslije 20 minuta igre Hajduk je uputio prvi udarac na vrata domaćina. Čačić je opalio sa 16 metara, ali to nije bilo opasno za Galinovića. </p>
<p>Nakon obostrano otvorene igre, Hajduk je »ni kriv ni dužan« poveo. Balašković je na 20-ak metara iz kosa igrao rukom. Đolonga propušta da slobodni udarac izvede Čačić, koji pogađa suprotne desne »rašlje« gola Galinovića. </p>
<p>Drugi dio utakmice počeo je napadima domaćina, u 55 minuti moralo je biti izjednačenje. Popović je sam ušao u kazneni prostor, i umjesto da prevari Runju on daje loptu Zekiću koji je bio u nedozvoljenom položaju, i postignuti gol nije priznat. </p>
<p>Puno nervoze i malo dobrog nogometa vidjeli smo do kraja utakmice u kojoj su domaćini ipak bili za nijansu bolji. Hajduk je imao puno sreće, posebno kod pogotka koji mu je donio tri velika boda, ali i puno briga treneru Vuliću.</p>
<p>• Stadion SRC Kamen Ingrad </p>
<p>KAMEN INGRAD - HAJDUK 0-1 (0-1) </p>
<p>KAMEN INGRAD: Galinović 5,5, Gusić 6,5 (88. Lišnić -), Bešlić 6,5, Zekić 5,5, Balašković 5,5, Andričević 6, Popunović 5 (56. Čizmek 5,5), Rendulić 6,5, Popović 5, Kralj 6 (71. Jakirović -), Vujica 6.</p>
<p>HAJDUK: Runje 6,5, Čačić 6,5, Turković 5 (56. Pralija 5,5), Đolonga 6, Vejić 6, Blatnjak 5 (71. Bule -), Carević 6,5, Krpan 5, Skočibušić 6, Vuković 5,5, Neretljak 6,5.</p>
<p>SUDAC: Željko Širić (Osijek) 6,5</p>
<p>GLEDATELJA: 7000</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Čačić (44. min.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Turković, Blatnjak, Zekić, Jakirović, Balašković, Đolonga, Andričević</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Frane ČAČIĆ (Hajduk) </p>
<p>Drago Štajduhar</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Montoyji druga pobjeda u sezoni</p>
<p>Ovom je pobjedom Kolumbijac potvrdio najbolje vrijeme na kvalifikacijskom treningu, a s osvojenih novih 10 bodova probio se na drugo mjesto u ukupnom poretku vozača/ Sudar na startu iz utrke je izbacio trojicu od petorice najboljih u ukupnom poretku. Naime, Kimi Raikkonen iz Mercedes-McLarena, preagresivno je napao Ferrarijevog vozača Rubensa Barrichella, kojemu je putanju zatvorio drugi vozač Williamsa Ralf Schumacher</p>
<p>HOCKENHEIM, 3. kolovoza</p>
<p> - Vozač BMW-Williamsa Juan Pablo Motoya pobjednik je utrke za Veliku nagradu Njemačke, vožene na stazi u Hockenheimu. Ovom je pobjedom Kolumbijac potvrdio najbolje vrijeme na kvalifikacijskom treningu, a s osvojenih novih 10 bodova probio se na drugo mjesto u ukupnom poretku vozača. Spomenimo da je Montoyi ovo druga pobjede u sezoni, najbolji je bio i u Barceloni na Velikoj nagradi Španjolske. Drugo mjesto na kraju utrke pripalo je McLarenovom vozaču Davidu Coulthardu, dok je treći Bio Renaultov vozač Jarno Trulli.</p>
<p>Coulthard je ovim postoljem znatno popravio dojam nakon kvalifikacija, koje je završio na, tek 10 mjestu, s kojeg je i krenuo u utrku. Sudar na startu iz utrke je izbacio trojicu od petorice najboljih u ukupnom poretku. Naime, Kimi Raikkonen iz Mercedes-McLarena, preagresivno je napao Ferrarijevog vozača Rubensa Barrichella, kojemu je putanju zatvorio drugi vozač Williamsa Ralf Schumacher, pa su nakon kontakta među bolidima sva trojica završila utrku. Ovakav start omogućio je Michaelu Schumacheru, uvjetno rečeno, lakšu utrku, budući da mu je glavni konkurent za ukupnog pobjednika utrku završio već u prvom krugu. No, pet krugova prije kraja Schumacheru je puknula stražnja lijeva guma, pa je ulaskom u boks izgubio drugu poziciju koju je u tom trenutku držao i završio utrku na sedmom mjestu.</p>
<p>• Rezultati utrke: 1. Juan Pablo Montoya (KOL/Williams-BMW) 306,458 km za 1 h 28:48.769 - prosječna brzina 207,036 km/h, 2. David Coulthard (VBR/McLaren-Mercedes) 1:05.459, 3. Jarno Trulli (ITA/Renault) 1:09.060, 4. Fernando Alonso (ŠPA/Renault) 1:09.344, 5. Olivier Panis (FRA/Toyota) + 1 krug, 6. Cristiano Da Matta (BRA/Toyota) 1... Redoslijede vozača: 1. Michael Schumacher (NJEM) 71, 2. Juan Pablo Montoya (KOL) 65, 3. Kimi Raikkonen (FIN) 62, 4. Ralf Schumacher (NJE) 53, 5. Rubens Barrichello (BRA) 49, 6. Fernando Alonso (ŠPA) 44, 7. David Coulthard (VBR) 41... Redoslijed konstruktora: 1. Ferrari 120, 2. Williams-BMW 118, 3. McLaren-Mercedes 103, 4. Renault 66, 5. BAR-Honda 15, 6. Toyota 14...</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Cibalia uzela ponuđeno</p>
<p>VINKOVCI, 3. kolovoza</p>
<p> - U 20. minuti nogometaši Osijeka na pladnju su imali sva tri boda u slavonskom derbiju. Međutim, nonšalantnom igrom u preostalih 70 minuta, sve su prosuli i na kraju im nisu ostale niti mrvice. </p>
<p>Do vodstva 2-0 došli su nakon grubih propusta najužeg dijela Cibalijine obrane, ali su također svojim pogreškama inkasirali pogodak više. </p>
<p>Cibaliju je u život vratio Zoran Ratković, na isteku prvih pola sata igre, a početkom nastavka trener domaćih Srećko Lušić odlučio je krenuti na sve ili ništa. U igru je ubacio Boška Peraicu, u vršku napada pridružio ga je Trakoviću i Elvisu Ćoriću, a napadačka igra počela je davati rezultat. Najprije je u 60. minuti poravnao Perajica, a sedam minuta poslije, odlučujući pogodak, također glavom, također na ubačaj Jozinovića, postigao je Ćorić. </p>
<p>Posljednjih 15 minuta Cibalia je ostala s igračem manje u polju, isključen je Dejan Pavličić, ali Osijek nije smogao snage za poravnanje. </p>
<p>• Stadion HNK Cibalia</p>
<p>CIBALIA - OSIJEK 3-2 (1-2) </p>
<p>CIBALIA: Marić 5,5, Križanović 5 (od 28. Pavličić 6), Jozinović 7, Lučić 5, Leutar 6, Ivelj 6, Jurić 5 (od 33. Andričević 5,5), Maroslavac 6, Ratković 7, Lajtman 5,5 (od 55. Peraica 7), Ćorić 7. </p>
<p>OSIJEK: Burcsa 5, Buljat 5,5, Pranjuić 5 (od 69. Vratović -), Tkalčević 5, Božinovski 5, Mikulić 5, Milardović 6, Brkić 5,5, Lubojević 6 (od 75. Primorac -), Špehar 7, Cvitanović 6,5 (od 58. Balatinac 5,5.</p>
<p>SUDAC: Alojzije Šupraha (Kolan) 6</p>
<p>GLEDATELJA: 1500</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Špehar (16. min.), 0-2 Ljubojević (20. min.), 1-2 Ratković (28. min.), 2-2 Peraica (60. min.), 3-2 Ćorić (67. min.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Lajtman, Pavličić, Maroslavac (Cibalia), Milardović, Tkalčević, Mikulić, Pranjić, Božinoski, Cvitanović (Osijek)</p>
<p>CRVENI KARTONI: Pavličić (77. min.) (drugi žuti)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Zoran RATKOVIĆ (Cibalia)</p>
<p>David Beidenegl</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Pet pogodaka po utakmici</p>
<p>Navijači su nakon subotnje utakmice gromoglasno zazivali Ligu prvaka, smatrajući da ovakav Dinamo ima mnogo toga reći u Europi. No, Marsonia je ipak preslab lakmus papir da bismo već sad govorili o europski snažnome Dinamu. Iako je činjenica da s maksimirskih zvučnika, ali i na samome terenu, napokon gledamo i slušamo - »Fiesta de Rumbu«</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - »Semafor! Semafor!«, grmilo je s tribina maksimirskoga stadiona nedugo nakon što su Dinamovi nogometaši načeli Marsonijinu mrežu u subotnjem prvenstvenom okršaju. »Plavi« su, nakon više od pola sata igre, napokon uspjeli probiti kordon brodske obrane i zaljuljati mrežu za 1-0.</p>
<p> No, tehničar za miks-pultom nakratko je izgubio koncentraciju, pa je nekoliko minuta nakon prvoga Mituovog pogotka na semaforu svijetlilo početnih 0-0. Jasno, s tribina je uslijedilo gromko upozorenje, a kad se »naš spavač« ipak trgnuo i kad je preko cijeloga semafora bljesnulo 1-0, stadionom se razlio zaglušujući pljesak. No, dotični gospodin za miks-pultom vjerojatno nije niti slutio kako ga naporan posao čeka te večeri. Štoviše, vjerojatno je dobio i žuljeve od silnoga »čeprkanja« po konzoli, s obzirom da je svakih nekoliko minuta morao ukucavati promjenu rezultata, ime novoga strijelca, minute pogotka... Dinamo je na kraju Brođanima nakrcao čak sedam lopti u mrežu, tako da vjerojatno niti kopači tunela Sveti Rok nemaju takve žuljeve kakve je ove subote dobio naš »junak« s miks-pulta.</p>
<p> No, zato je trudbenik, koji je vodio brigu o razglasu, bio i te kako budan. Kao da je osjetio subotnji »plavi karneval«. Nakon svakog Dinamovog pogotka sa zvučnka su zasvirali gromki južnoamerički taktovi »Fiesta de Rumbe«. Bio je to jasan »homage« nadahnutoj igri maksimirskih nogometaša, igri u kojoj se caklio upravo onaj romantični, južnoamerički duh... Uostalom, u tri utakmice ove sezone na svome terenu momčad Nikole Jurčevića postigla je ukupno 15 pogodaka. Dakle, pet golova po utakmici! Ovakva je statistika više nego impresivna, a »plavi« se navijači, naravno, nadaju da će njihovi miljenici sličnim ritmom plesati i u srijedu protiv Maribora u uzvratnom okršaju drugoga pretkola Lige prvaka. Neodlučenih 1-1 iz prve utakmice i te kako su zahvalna zaliha uoči zagrebačkoga dvoboja, a subotnja je »sedmica« ujedno i nova pozivnica zagrebačkim ljubiteljima nogometa.</p>
<p> No, može li ovakva subotnja »drobilica«, u kakvoj se našla preplašena i plaha brodska momčad, donekle i zavarati maksimirske »plesače«? Je li, dakle, Dinamo doista toliko snažan ili je, pak, Marsonia toliko slaba? Sigurno je da mariborski nogometaši u svome kaznenom prostoru neće imati baš takvo »klizište« kakvo su dozvolili Brođani. Naposljetku, Dinamovi su nogometaši čak četiri od sedam pogodaka postigli s vrha suparničkoga peterca, što naravno ukazuje i na posvemašnju neozbiljnost i dekoncentraciju Marsonijine obrane. Uostalom, maksimirski trener Nikola Jurčević jasno je naglasio da svojim nogometašima neće dozvoliti nikakvo »utapanje u euforiji« i da dobro poznaje potencijalne opasnosti kakve sa sobom donosi uzvratni okršaj protiv slovenskoga prvaka. Navijači su, nakon subotnje utakmice, gromoglasno zazivali Ligu prvaka, jasno dajući do znanja kako smatraju da ovakav Dinamo ima mnogo toga reći na europskoj sceni. No, Marsonia je ipak preslab lakmus papir da bismo već sad govorili o europski snažnome Dinamu. Iako jest činjenica da s maksimirskih zvučnika, ali i na samome terenu, napokon gledamo i slušamo - »Fiesta de Rumbu«.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Novi treneri najčešće neuspješni</p>
<p>Ako se po jutru dan poznaje, ova će sezona biti kudikamo turbulentnija za hrvatske nogometne trenere. Već nakon prvoga kola došlo je do prve promjene na klupi jednoga prvoligaša. Riječ je o otkazu sada već bivšem prvom treneru Rijeke Vjekoslavu Lokici, kojeg je nakon 0-1 poraza na Kantridi protiv Cibalije naslijedio Ivan Katalinić</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Iako je prošlo hrvatsko nogometno prvenstvo bilo vrlo uznemirujuće za naše trenere, i to zbog učestalih otkaza na klupama prvoligaša, čini se, ako se po jutru dan poznaje, da će ova sezona biti kudikamo turbulentnija. Naime, već nakon prvoga kola došlo je do prve promjene na klupi jednoga prvoligaša. Riječ je o otkazu sada već bivšem prvom treneru Rijeke Vjekoslavu Lokici, kojeg je nakon 0-1 poraza na Kantridi protiv Cibalije naslijedio Ivan Katalinić. Iako pretpostavljamo da je »šum u komunikacijskom kanalu« između Lokice i klupskog čelništva nastao mnogo ranije, te da je poraz od Vinkovčana bila kap koja je prelila čašu, ova će prvoligaška ekspresna smjena ući u anale hrvatske nogometne lige.</p>
<p>Koliko je trenerska funkcija u Hrvatskoj nesigurna dovoljno govori podatak da su samo Zoran Vulić u Hajduku i Dražen Besek u Varteksu ostali na svojim mjestima u odnosu na početak prošlog prvenstva, te da je od završetka prošle sezone pa do početka nove čak sedam klubova promijenilo svoje »kormilare«. Zanimljivo je također istaći kako su nogometaše Osijeka u prošloj sezoni trenirala četvorica naših stručnjaka. U takvim situacijama najviše ispaštaju sami nogometaši koji su, primjerice, u riječkom slučaju cijele pripreme odradili s Lokicom, a sada će se morati privikavati na Katalinićevo shvaćanje nogometa. Jedino što im vrijedi od priprema je onaj fizički dio, a naučenu taktiku slobodno mogu pospremiti za neke druge dane. Tko zna, možda se Lokica skoro vrati na Kantridu, što nas uopće ne bi začudilo. Zapravo, velika je vjerojatnost da će barem nekolicina sadašnjih Rijekinih igrača u doglednoj budućnosti trenirati pod Lokicinom palicom.</p>
<p>Koliko su promjene trenera korisne u hrvatskom nogometu teško je ustvrditi bez temeljite studije, odnosno analize. Budući da takva u našoj zemlji još nije napravljena, možemo se poslužiti zanimljivim istraživanjem koje je napravljeno u Njemačkoj. Naravno, uz napomenu da se ozračje u našem i njemačkom nogometu kudikamo razlikuje.</p>
<p>Uručivanje otkaza trenerima u posljednje je vrijeme vrlo popularno ako se radi o klubovima koji se nađu u rezultatskoj krizi. No, prema njemačkom istraživanju, kojeg su izradili stručnjaci na Sveučilištu u Münsteru, takav postupak ne pomaže klubovima. Nakon analiza 206 slučajeva otkaza u Bundesligi u vremenskom razdoblju od 35 godina (1963. do 1998.) zaključci su prilično jasni.</p>
<p>- Tri ili četiri utakmice nakon promjene trenera vidljiv je napredak u igri, koji - ubrzo nestane, tvrdi Alexandra Tippenhauer, jedan od nositelja ovoga projekta, čiji se otac, Hans-Dieter, našao u istraživanju.</p>
<p> Naime, dobio je otkaz u Arminiji iz Bielefelda 1980. godine. Analizirajući po 12 utakmica prije i poslije otkaza Nijemci su došli do zaključka da se rezultati u tim periodima praktički i ne mijenjaju. Istraživanje, koje će biti predstavljeno na kongresu sportskih znanstvenika u Münsteru sljedećega mjeseca, pokazuje kako se 70 posto klubova koji »nogiraju« trenere, na koncu sezone nađu pri dnu ljestvice, odnosno među sastavima koji se nalaze na posljednjoj trećini ligaške ljestvice.</p>
<p>Klubovi, također, često dovedu nove trenere kako bi izbjegli zonu ispadanja, no i tada ne uspiju u toj nakani. Prema istraživanju 59,6 posto klubova koji u toj namjeri uruče otkaz klupskom strategu na kraju ispadnu u Drugu ligu, dok se samo 37 posto onih koji ostaju vjerni svojim trenerima srozaju u niži rang natjecanja. U međuvremenu, njemački su navijači već počeli s okladama o prvom otkazu u novoj sezoni Bundeslige. »Favorit« je Willi Reimann, trener novoga prvoligaša Eintrachta iz Frankfurta.</p>
<p>Lj. P. / Reuters</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Otkazi uništili prvenstvo</p>
<p>Iako smo se brojnim otkazima najboljih bavili već prvog dana prvenstva, slabašan drugi dan je samo potencirao naše nezadovoljstvo činjenicom da državno atletsko prvenstvo najmanje zanima upravo same atletičare. Zašto bi onda zanimalo bilo koga drugoga?</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - »Sramota je to! I Amerikanci moraju doći na svoje državno prvenstvo, no za naše atletičare to ne vrijedi«, ogorčena je u nedjelju bila jedna gledateljica na tribinama stadiona Mladosti na Savi. Njezina opravdana ljutnja odnosila se na činjenicu da su Atletsko prvenstvo Hrvatske »preskočili« baš svi najbolji hrvatski atletičari i atletičarke, a i mnogi koji ne spadaju u tu kategoriju. Iako smo se brojnim otkazima najboljih bavili već prvog dana prvenstva, slabašan drugi dan je samo potencirao naše nezadovoljstvo činjenicom da državno atletsko prvenstvo najmanje zanima upravo same atletičare. Zašto bi onda zanimalo bilo koga drugoga?</p>
<p>U poplavi ispodrprosječnih nastupa, praznih staza i disciplina sa po 3-4 natjecatelja teško je izdvojiti ponešto zanimljivo. Možda je to utrka atletičara na 800 metara u kojoj je svestrani Dalibor Balgač pobijedio specijaliste za tu disciplinu ili utrka štafeta 4x400 metara u kojoj su zrinjevčani tek u posljednjim metrima izborili pobjedu. Kod atletičarki bi to mogla biti pobjeda 15-godišnje Danijele Grgić na 200 metara uz mlađejuniorski rekord Hrvatske (24.23) ili, pak, jedno od rijetkih »ukazanja« Ljiljane Ćulibrk koja je trčala i pobijedila u utrci na 3000 metara. U svakom slučaju, malo premalo za prvenstvo države koja pretendira na Olimpijske igre u Atenu sljedeće godine poslati barem desetero atletičara.</p>
<p>• Rezultati finala, atletičari, 200m: 1. Josip Šoprek (VB) 21.48, 2. Elvis Peršić (IP) 22.21, 3. Vjekoslav Oršoloć (SO) 22.47, 800m: 1. Dalibor Balgač (ZZ) 1:52.43, 2. Matej Buhač (CV) 1:52.96, 3. Tomislav Capuder (MZ) 1:53.77, 5000m: 1. Dario Nemec (ZZ) 15:21.09, 2. Josip Lacković (VB) 15:22.28, 3. Duje Pedišić (SOL) 15:24.06, 400m prepone: 1. Milan Kotur (JAS) 53.03, 2. Tomislav Lažeta (KK) 53.34, 3. Nino Posavec (NED) 53.89, 3000m zapreke: 1. Saša Ljubojević (KK) 9:43.48, 2. Zoran Žilić (VB) 9:43.49, 3. Saša Kopač (KAT) 10:00.50, troskok: 1. Vedran Zoričić (MZ) 15.05, 2. Tomislav Tušek (MZ) 15.00, 3. Ivan Mitrović (ZZ) 14.71, motka: 1. Boško Trišović (ZZ) 4.60, 2. Nenad Pavliček (VB) 4.30, 3. Aleksandar Žbulj (MČ) 3.80, disk: 1. Dražen Prskalo (ASK) 57.37, 2. Edis Elkasević (MZ) 56.99, 3. Martin Marić (ASK) 54.02, kladivo: 1. Saša Novoselec (VB) 62.50, 2. Matko Tešija (ASK) 62.12, 3. Andrej Šimonjik (ASK) 60.45, štafeta 4x400m: 1. Zrinjevac Zagreb 3:21.41, 2. Mladost Zagreb 3:21.69, 3. Istra Pula 3:23.56... atletičarke, 200m: 1. Danijela Grgić (MZ) 24.23, 2. Ivana Lažeta (ZZ) 24.66, 3. Nastasja Jakovljev (KB) 25.12, 800m: 1. Petra Ptiček (VB) 2:08.81, 2. Vanja Prišić (ASK) 2:12.30, 3. Kristina Tustanovski (KAT) 2:14.90, 3000m: 1. Ljiljana Ćulibrk (MZ) 10:15.34, 2. Lidija Rajčić (SINJ) 10:25.73, 3. Mirjana Šimek (MZ) 10:26.04, 400m prepone: 1. Nikolina Horvat (NZ) 1:02.59, 2. Tihana Sarač (MK) 1:02.80, 3. Marija Hižman (MČ) 1:04.80, dalj: 1. Sanda Petričević (MZ) 6.03, 2. Sanela Mitrović (IP) 5.84, 3. Petra Karanikić (KAT) 5.67, vis: 1. Nevena Lenđel (IP) 1.75, 2. Maja Deša (ZAD) 1.75, 3. Mateja Posavec (NED) 1.45, koplje: 1. Jelena Jurlina (ZAD) 45.15, 2. Andrea Pavlić (KAT) 42.79, 3. Ivana Vuković (SO) 42.08, kugla: 1. Martina Mašić (VB) 13.36, 2. Ivana Ćerkez(MZ) 13.28, 3. Jelena Jurlina (ZAD) 12.74, štafeta 4x400m 1. Slavonija-Žito Osijek 3:49.08, 2. Mladost Zagreb 3:59.86, 3. Karlovac 4:23.49.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>»Uvjeren sam da u Ateni mogu do medalje«</p>
<p>Drugo mjesto na Europskom prvenstvu je pravi uspjeh, jer su ovdje jedrili svi najbolji svjetski »laseri«, rekao je Arapov</p>
<p>SPLIT, 3. kolovoza</p>
<p> - Mate Arapov, član splitskog kluba Mornar, je osvojivši drugo mjesto na otvorenom Europskom prvenstvu u klasi laser potvrdio da je jedriličar ekstra kvalitete, spreman za osvojanje medalja na Olimpijskim igrama u Ateni. Na regatnom polje ispred splitskog Sustipana vodile su se dramatične borbe, a naš Arapov osim utrke s najboljim svjetskim krotiteljima vjetrova mučio se sa britanskim sucem Paulom Writhersom. Tijekom kvalifikacijskih plovova dosuđena su mu dva »penala«, pa je Arapov dva finalna dana jedrio »pod ručnom« jer mu je prijetila diskvalifikacija. Neugodna ga situacija nije blokirala, pokazao je da se može nositi i s takvim problemima, te je dojedrio do srebrne medalje. Prvi je bio Slovenac Vasilij Žbogar, ali je on ustvari jedrio na svom regatnom polju, jer cijelu godinu živi i trenira u Splitu s jedriličarima Mornara. </p>
<p>- Drugo mjesto je pravi uspjeh, jer su ovdje jedrili svi najbolji svjetsk i» laseri«. Jedrio sam stvarno dobro, uvjerio se još jednom da u Ateni na Olimpijskim igrama mogu osvojiti medalju. U posljednjem plovu mi se dogodilo nešto nevjerojatno. Ostao sam bez vjetra, pa su me skoro svi prošli. Drago mi je za Vasilija, jer je on u stvari naš, rekao je Arapov.</p>
<p>Borba sa sucem Withersom je izluđivala Arapova, ali i sve njegove navijače i organizatore. U uvali Baluni je vladalo uvjerenje da britanski sudac ciljano prati samo Arapova, te da čeka i najmanju prigodu da ga kazni. Na kraju je sve dobro završilo, premda...</p>
<p>- Sudac Witherson mi je napravio veliki psihički pritisak. Stalno me pratio, a uvjeren sam da bih osvojio prvo mjesto da nije bilo njega i njegove dvije dosuđene kazne. Odjedrio sam u karijeri dvadesetak velikih regata i samo me ovaj sudac Witherson kažnjava. Jedan od važnijih zadataka do Olimpijskih igara mi je dovesti odnose sa sucima u normalu, da se mogu opustiti u brodu i misliti samo na vjetar i protivnike.</p>
<p>Arapovu u njegovom pohodu prema olimpijskoj medalji pomaže uspješna splitska tvrtka SMS, koja se bavi preradom autohtonih dalmatinskih proizvoda od srdele, smokve i masline.</p>
<p>- SMS mi je olakšao treniranje i pripreme za OI. Nije uobičajno da neka domaća tvrtka uđe u jedrenje, sport koji nije medijski eksponiran. Stoga sam umnogome zahvalan ljudima iz SMS-a. Nadam se da će suradnja potrajati duže i da ćemo zajedno proslaviti medalju na OI, rekao je Arapov, koji nema vremena uživati u svom uspjehu. jer ga već 15. kolovoza u Ateni, očekuje predolimpijska regata.</p>
<p>- Iznimno mi je značajno ovo natjecanje u Ateni, jer ću vidjeti što me očekuje za godinu dana. Regatno polje će biti postavljeno na istom mjestu gdje će se jedriti olimpijski plovovi. Ovaj splitski uspjeh me još više uvjerio da u Ateni mogu osvojiti jednu od medalja, istaknuo je Arapov. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Podravka Vegeta želi izbjeći danski Ikast</p>
<p>ROGLA, 3. kolovoza</p>
<p> - Rukometašice Podravke Vegete na Rogli s nestrpljenjem očekuju izvlačenje parova 2. pretkola za ulazak u Ligu prvakinja. U utorak će biti izvučeni parovi za sva klupska europska natjecanja. Poznati su postavljeni klubovi pa Podravka Vegeta u slučaju prolaza u 2. pretkolo neće igrati s Hypom iz Beča, Motorom iz Zaporožja i Akvom iz Volgograda. Mogući suparnici su Ikast iz Danske, zatim norveški Nordstrand 2000. iz Osla, oslabljena španjolska Valencija bez Jugoslavenke Medved, isto tako oslabljeni mađarski Ferencvaros iz Budimpešte bez Agnes Farkas i Siti, te francuski Besanson. Osim potonja tri kluba u najpoželjnije suparnike spadaju slovenski Piran, niški DIN i skopski Eurostandard.</p>
<p>U međuvremenu, za rukometašice koje su otišle iz Podravke Vegete još uvijek nitko ništa nije platio. Brodosplit za Antonelu Pensu mora isplatiti protuvrijednost od 10.000 eura, a za Anđu Bilobrk 19.000 eura. Bilobrk je na arbitraži. Martina Raguž trenira sa TVIN Trgocentrom koji bi za njezin prelazak trebao platiti oko 140.000 kuna, a Virovitičani nisu Podravki platili još ni troškove ustupanja polufinala Kupa Hrvatske.</p>
<p>Podravka Vegeta vraća se u Koprivnicu 11. kolovoza, a pri kraju priprema u Sloveniji odigrat će utakmicu s ljubljanskim Krimom koji se ovoga tjedna također nalazi na Rogli. </p>
<p>I. Č.</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>MašanskerPomlađena momčad košarkaškog prvaka</p>
<p>SPLIT, 3. kolovoza</p>
<p> - Aktualni košarkaški prvak Hrvatske Split Croatia osiguranje u ponedjeljak počinje s pripremama za novu sezonu. Momčad će biti bitno izmijenjena, pomlađena, pa će tako novi trener Predrag Kruščić morati proći težak put selekcioniranja prvotimaca. </p>
<p>Više nema Rađe, Zdovca, Sesara, Žižića i Mimice, dok je upitan i kapetan Subotić. Tako će se u ponedjeljak Kruščiću javiti: Vukić, Rančić, Oršulić, Perić, Modrić, Vučica, Kedžo, Pašalić, Kaštropil i Delić. Predsjednik Rađa i sportski direktor Perasović trude se omogućiti Kruščiću uvjete za normalan rad, a s obzirom na mladost momčadi, sigurno je da će biti prinova. Organizatora igre će Splićani potražiti u SAD-u, dok je sasvim realno da će se na Gripe vratiti Aramis Naglić. Naglić je početkom devedesetih igrao u trofejnoj momčadi »žutih«, a s obzirom da se bliži 40-ima, na Gripama su uvjereni da će njegovo iskustvo biti od goleme važnosti za stasavanje mladih košarkaša. ></p>
<p>R. P.</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Hrvatska četvrta na svijetu, Amerikanke prvakinje </p>
<p>ŠIBENIK, 3. kolovoza</p>
<p> - Košarkašice Hrvatske su na Svjetskom prvenstvu za mlađe seniorke osvojile četvrto mjesto. Iako se prije početka prvenstva priželjkivalo osmo mjesto, poslije subotnjeg polufinala vidjelo se da naše košarkašice vrijede daleko više.</p>
<p>U susretu protiv Francuskinja dobro su se nosile prve tri četvrtine. Čak su u drugom poluvremenu u nekoliko navrata naše djevojke imale prednost, ali brže, kvalitetnije Francuskinje na čelu sa neuhvatljivom Emilie Gomis u završnici su bile nezaustavljive, pa su pobijedile 80-66. Pobjeda je zaslužena, a obje ekipe su uzdignutih ruku napustile parket. </p>
<p>Reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država u finalu je pobijedila Brazil, i Amerikanke su iz ruku Lorenne Lendon - predsjednica Komisije za žensku košarku FIBE - primile zlatne medalje. Amerikanke su vodile tijekom cijelog susreta, i pokazale najbolju košarku na ovom prvenstvu. </p>
<p>U poretku za sedmo mjesto nakon vrlo dobre igre Kina je pobijedila Latviju sa 85-77 (27-22, 16-23, 22-13, 20-19). U borbi za peto mjesto reprezentacija Australije slomila je otpor Ruskinja u dvije posljednje dionice, i pobijedila sa 74-59 (18-17, 14.18, 22-10, 20-17).</p>
<p>• Dvorana Baldekin </p>
<p>HRVATSKA - FRANCUSKA 66-80 (15-17, 24-26, 16-19, 11-18) </p>
<p>HRVATSKA: M. Periša, Čakić 14, Gambiraža 4 (2-4), Vukičević 2, Špac, Fabbri 9, P. Periša, Lelas 13 (2-2), Mazić 13 (0-1), Vejin, Slišković 7 (1-2), Zubak 4 (0-1).</p>
<p>FRANCUSKA: Letron 2, Tomaszewski 9 (6-6), Krawczyk, Bertal, Godin 9 (1-2), Dumerc 7 (3-5), Skrela 6 (1-2), Gomis 26 (4-8), Sy, Reghaissia 8, Bonnan 6 (2-2), Ndongue 7 (3-4).</p>
<p>SUCI: Gebbie Adams (SAD), Alexander Gorskov (Rusija)</p>
<p>GLEDATELJA: 600</p>
<p>Ukupno osobne: Hrvatska 25, Francuska 14</p>
<p>Pet osobnih Slišković 28. min., trice: Hrvatska 7-14 (Mazić 3, Ćakić 2, Fabbri 1, Lelas 1), skokovi: Hrvatska 19 (17+2), Francuska 39 (25+14)</p>
<p>IGRAČICA UTAKMICE: Emilie GOMIS</p>
<p>Josip Drenski</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="37">
<p>Kaos i anarhija nakon svrgavanja diktature u Iraku</p>
<p>Američka obećanja o dinamičnoj obnovi na temeljima povećanog izvoza iračke nafte ne ostvaruju se, a Iračani općenito danas žive znatno gore nego u vrijeme Saddamovog režima </p>
<p>ANKARA, 3. kolovoza (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Sahrana sinova Saddama Husseina, Udaya i Qusaya, u rodnom selu Awja (lovac) pored Tikrita, probudila je varljive američke nade da bi s njihovim pokopom mogli zauvijek nestati gerilski pokret i drugi oblici otpora nazočnosti koalicijskih snaga. No, gotovo istodobno sa ceremonijom posljednjeg oproštaja od zloglasne bagdadske braće došlo je do novog gerilskog napada na američke snage. Tom prilikom jedan vojnik je ubijen, a dvojica su ranjena. </p>
<p>U nedjelju je u gradovima Samara, Fallujah i Mosul došlo do novih gerilskih akcija u kojima su ranjena dva vojnika. Riječ je o tzv. »sunitskom trokutu«, sjeverno i zapadno od Bagdada, u kojem su od 1. svibnja (otkako je američki predsjednik George W. Bush proglasio formalni prekid glavnih vojnih operacija) do danas ubijena 53 američka vojnika. Nešto ranije, gerilci su uništili dijelove električne mreže i dio naftovoda blizu mjesta Baiji, oko 200 kilometara sjeverno od iračke metropole.</p>
<p>Šef Bijele kuće George Bush je sahranu Udaya i Qusaya izravno povezao s uspostavom mira i sigurnosti u Iraku. Bush je, kao i irački upravitelj Paul Bremer, uvjeren da će i konačnu točku na slamanje gerile te sve izraženiji neposluh i antiameričko raspoloženje Iračana staviti uhićenje ili fizička likvidacija Saddama Husseina. Po Bremeru, prvog čovjeka s američke tjeralice uskoro bi, kao i njegove sinove, mogao izdati neki doušnik. Vjeruje se da je nagrada za Saddamovu glavu (25 milijuna dolara) suviše privlačna da bi se bivši šef bagdadskog režima mogao još dugo skrivati. </p>
<p>Ulazak u trag Saddamu Husseinu naročito se potiče u iračkim medijima. Stalno se ponavljaju informacije o tome kako je osobi koja je odala tajno skrovište Saddamovih sinova (22. srpnja kada su i likvidirani) isplaćen iznos od 30 milijuna dolara. Također se ponavlja kako je doušnik zajedno sa obitelji prebačen na sigurno mjesto izvan Iraka. A to praktički znači da bi i u slučaju odavanja tajnog skrovišta bivšeg iračkog čelnika, za novog doušnika uslijedio isti primamljivi dolarski i egzilni scenarij. </p>
<p>Unatoč obećanjima Bushove administracije i iračkog administratora Bremera kako predstoji brzo smirivanje iračkih (ne)prilika, ostalo je otvoreno ključno pitanje: Kako organizirati poratnu obnovu Iraka? Ostvarenje te zadaće, na kojoj su očito pale obavještajne službe, nije se odmaknulo dalje od početka. Umjesto ostvarenja američkih obećanja o dinamičnoj obnovi na temeljima povećanog izvoza iračke nafte, Iračani danas općenito žive znatno gore nego u vrijeme Saddamovog režima. </p>
<p>Činjenica da ni u samoj Americi mnogi ne dijele Bushovo mišljenje da se u Iraku postiže »značajan napredak« upućuje na zaključak kako se nažalost još ne nazire kraj iračkim nevoljama. Jedan od vodećih američkih senatora iz redova Demokratske stranke Joseph Biden ustvrdio je na sjednici Odbora za vanjsku politiku kako u Iraku i dalje postoje ozbiljni sigurnosni problemi, naročito na područjima gdje pretežno žive sunitski muslimani.</p>
<p>Biden je time jasno stavio do znanja da ne dijeli optimizam Busha i Bremera kako je Irak na putu postupnog oporavka. »Bilo bi tragično ako bi zbačenog tiranina zamijenili kaos i anarhija«, upozorio je. Smatra da bi se to vrlo lako moglo dogoditi ako se pravodobno ne otklone neke postojeće slabosti koje se svakodnevno iskazuju u upravljanju tom golemom etnički, plemenski i vjerski vrlo složenom arapskom zemljom.</p>
<p>Biden je stao na stranu onih kritičara Bushove administracije koji od početka pokretanja anglo-američke operacije »Iračka sloboda« tvrde da je 150.000 američkih i 12.000 britanskih vojnika nedovoljno da se uzavrela atmosfera na iračkom terenu smiri i otpočne puni proces obnove i izgradnje zemlje. Senator smatra da bi američke trupe trebalo postupno zamjenjivati vojnicima NATO-a i drugih zemalja. Biden pritom podsjeća i na golemu cijenu održavanja američkih postrojbi koja mjesečno dostiže četiri milijarde dolara.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Nove prijetnje Al Qaide SAD-u</p>
<p>LONDON, 3. kolovoza</p>
<p> - Televizijska postaja Al Arabiya koja ima sjedište u Dubaiju emitirala je u nedjelju audiosnimku s koje muški glas upućuje ozbiljne prijetnje SAD-u ukoliko naudi zatočenicima koji su smješteni u zaljevu Gauntanamo na Kubi. Glas navodno pripada Aymanu al Zawahriju, egipatskom liječniku za kojeg se smatra da je desna ruka Osame bin Ladena.</p>
<p>»Amerika je objavila da će pred vojnim sudovima početi suditi muslimanskim zatočenicima u Guantanamu i da će ih možda osuditi na smrt... Kunem se u ime Boga da će Amerika platiti veliku cijenu ako naudi muslimanskim zatočenicima. Poručujemo Americi: Ono što ste dosad doživjeli tek su početne čarke. Prava bitka još nije počela«, kazao je taj glas, kojeg je Al Arabiya indentificirala kao Zawahrijev. </p>
<p> U američkoj vojnoj bazi u zaljevu Guantanamo nalazi se više od 600 zatočenika zarobljenih tijekom intervencije u Afganistanu koje se sumnjiči da pripadaju Al Qaidi ili nekim drugim terorističkim organizacijama. Prošlog mjeseca SAD je najavio da bi šestorica zatočenika iz Guantanama, od kojih dvojica imaju britansko a jedan australsko državljanstvo, mogli biti izvedeni pred vojni sud. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Bushova savjetnica Condoleezza Rice druga žrtva urangatea</p>
<p>Savjetnica američkog predsjednika je autorica one nesretne rečenice koju je izgovorio George Bush spominjući navodnu Saddamovu afričku vezu / Ta se rečenica kao lavina počela kotrljati u trenutku kada se ustanovilo da od zabranjenog oružja, pa ni urana iz Nigera, nema ništa</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Hoće li, nakon direktora CIA-e Georgea Teneta, sljedeća na listi odstrela zbog urangatea biti moćna savjetnica američkog predsjednika Condoleezza Rice?</p>
<p>Ona je, navodno, autorica nesretne rečenice koju je izgovorio George Bush, spominjući opet navodnu Saddamovu afričku vezu, a koja se kao lavina počela kotrljati u trenutku kada se ustanovilo da od zabranjenog oružja, pa ni urana iz Nigera, nema ništa. Rice je predsjedniku sugerirala da to kaže, a novinari koji prate zbivanja u Bijeloj kući izvješćuju da je sve rezultat njene nepreciznosti i površnosti. Rice zasad šuti, predsjednik je preuzeo na sebe odgovornost, ali teško da će sve ostati na tome. Zakotrljat će se, bez sumnje, daljnja istraga, koja bi trebala pokazati kako je moguće da uoči tako važne odluke kao što je rat u Iraku američki predsjednik od svojih savjetnika dobije netočne podatke.</p>
<p>U američkoj administraciji, mjesto Condoleezze Rice je visoko rangirano, a ona je do sada bila posve neokrznuta bilo kakvom aferom. Njen utjecaj na Busha je velik, a to je u nekoliko navrata kazao i sam predsjednik. Hladna, naoko smirena i izravna predsjednikova savjetnica autorica je i teorije o preventivnom ratu, daleko prije nego što ju je Bush prihvatio. Napisala je studiju u kojoj ukazuje da će doći vrijeme kada će Amerika morati razmišljati i o preventivnim intervencijama protiv zemalja koje bi je mogle ugroziti. Bush je preuzeo tu doktrinu čije temelje je dala Rice, što joj je još više pojačalo ugled i moć. Kada su u Bijelu kuću stigla brda obavještajnih podataka vezanih uz Saddamovo oružje, Rice je trebala sve te dokumente proučiti i vidjeti što je od toga za predsjednika relevantno, a što nije. Tu je počelo ono što je dovelo do urangatea. Američki mediji kalkuliraju da su najvjerojatnije taj posao ona i njena ekipa obavili traljavo i da jednostavno nisu vidjeli obavještajna upozorenja kako informacija o kupnji urana u Nigeru nije baš vjerodostojna.</p>
<p>Naravno, postoji i druga teorija po kojoj je Rice namjerno tako postupila, svjesno lažući i predsjedniku i američkoj i svjetskoj javnosti. Ta kvalifikacija je znatno teža i opasnija za budući položaj savjetnice.</p>
<p>Što se u narednom periodu može dogoditi. Ili će Condoleezza Rice odstupiti, ili će Bush na sebe preuzeti doslovce svu odgovornost i tako zaštititi moćnu savjetnicu? Kada se zna da za koji mjesec započinje američka predizborna trka, ni pred Bushom nije lagana odluka. Demokrati će se, bez sumnje, uhvatiti ovog detalja, dokazujući da su lagali najviši ljudi u sadašnjoj administraciji i da put vodi i do Busha i njegove savjetnice.</p>
<p>Za sada se odigrava ping-pong na relaciji Bijela kuća i CIA, a ta snažna obavještajna organizacija je i inače prvi gromobran kada treba tražiti odgovornost. Direktori CIA-e padaju kao kruške, usprkos silnoj moći koju imaju iza kulisa.</p>
<p>Analitičari tvrde da je prebacivanje odgovornosti sa Rice na Teneta velika greška i da se ni mediji ni američki političari s time neće složiti. Navodno, pokušalo se u sve uvući i Colina Powella, ali ta igra nije uspjela. »Ako je i bilo sumnji u obavještajnim izvješćima, te sumnje nisu nikada bile prenesene predsjedniku, niti potpredsjedniku, a niti meni«, izjavila je ovih dana Rice.</p>
<p>Za Condoleezzu Rice bila je »predviđena« briljantna karijera. Neki su je vidjeli i kao prvu ženu predsjedniku SAD-a. Pala je na prvom velikom ispitu, igri obavještajnih zajednica. Podatke je trebalo znatno bolje obraditi, istražiti i tek nakon toga donositi zaključke. U nervoznoj atmosferi prije rata s Irakom, kada su se dokazi tražili na sve strane, Rice je povukla krivi potez koji bi je sada mogao koštati karijere.</p>
<p>Jurica Körbler</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Odjednom je moguće zamisliti život bez Blaira</p>
<p>Britanski premijer mogao bi kod birača »pasti« na onome što se dosad smatralo njegovim najsnažnijim oružjem - na otvorenosti i vjerodostojnosti</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Britanski premijer Tony Blair, da mu je politička situacija u zemlji drugačija, mogao je proteklog tjedna otvoriti bocu šampanjca i nazdraviti najdužoj i najuspješnijoj vladavini laburista u povijesti ove otočke države. Umjesto slavodobitne retorike koja bi mu osigurala ambicije za još jedan premijerski mandat, Blaira je dočekala hladna i nepovjerljiva britanska javnost kojoj još jednom nije mogao pružiti uvjerljiv odgovor na pitanje je li rat u Iraku bio opravdan. Blair, koji je svoju karizmu gradio dobrim dijelom na uvjerljivosti i kredibilnosti svoje politike, mogao bi pasti upravo na tom ispitu. </p>
<p>Britanski birači su tradicionalno spremni svojim političarima ponekad oprostiti poneki skandal, no oprost ne daju kada se ispostavi da je netko za sebe uporno tvrdio jedno, da bi na kraju ispalo nešto sasvim drugo. </p>
<p>Na prošlotjednoj konferenciji za novinare Tony Blair opet nije odgovorio na ključno pitanje koje zanima britansku javnost - jesu li on i njegova vlada lagali o dokazima o oružju za masovno uništenje u Iraku ? Umjesto odgovora, Blair se poslužio istim trikom kao njegov transatlantski saveznik Bush: dokaza za postojanje oružja ima, u međuvremenu ih se nakupilo još više, no svi se podaci provjeravaju kako bi kasnije bili objavljeni. Takvo objašnjenje za britanske birače nije dovoljno.</p>
<p>Tema je sasvim slučajno vanjskopolitička, no ključna riječ je ipak kredibilitet. Blairu se nije dogodio, kao jednom od ministara ranije kozervativne vlade, da zagovara kršćanske vrijednosti, da bi kasnije bio uhvaćen u spolnom odnosu sa muškom prostitkom, no sumnja da je građanima lagao o Iraku dobrano je urušila njihovo povjerenje. Potpora glasača je dosada na najnižoj razini. </p>
<p>Od samoga početka svojega mandata, Blair je u korijenu promijenio britansku politiku i samom sebi kao cilj zadao postizanje visokih standarda, kako kod kuće tako i u inozemstvu. Svoju kampanju i najavu politike temeljio je na snažnom zalaganju za otvorenost i vjerodostojnost. Takva doktrina, koja mu je godinama značila prednost pred ostalima, sada mu opasno puše za vrat s mogućnošću da ga stoji premijerske fotelje i odlaska laburista sa vlasti. Do jučer, život bez neosporne zvijezde Blaira bio je nezamisliv. Danas, to je već izglednije. Britanski dnevnik Independent u svojem je uvodniku napisao : »Život bez Blaira u Downing streetu broj 10 odjednom je moguće zamisliti«. </p>
<p>Toniju Blairu prošloga tjedna nije preostalo ništa drugo nego da se pohvali onime što je dosada napravio. Ispunio je obećanje o decentralizaciji države, omogućeni su referendumi o autonomiji u Škotskoj i u Walesu, a zbog mirovnog sporazuma autonomiju je dobila i Sjeverna Irska. U gospodarstvu su stvari išle dobro, kamate su niske kao i inlacija i nezaposlenost. </p>
<p>Blairova čarolija posebice je bila vidljiva u vanjskoj politici. Zajedno u tandemu sa Billom Clintonom kumovao je u velikim preslagivanjima na globalnoj sceni, a jačao multilateralizam je kao načelo funkcioniranja u međunarodnim odnosima. U isto vrijeme dovoljno je prostora ostalo za rad britanske diplomacije čija je upletenost u razgovore u svim dijelovima svijeta izazivala nemalu ljubomoru ostalih europskih diplomacija. Blair je po prvi puta u britanskoj tradiciji euroskepticizma napravio snažan zaokret prema Bruxellesu smatrajući da Velika Britanija mora igrati ključnu i punu angažiraniju ulogu unutar EU-a, te javno zagovarao uvođenje eura. </p>
<p>Blair je svjesno ušao u rizik kada je blisku suradnju sa SAD-om nastavio s novim američkim predsjednikom. Iako je, navodno, sam priznao da kemije sa Bushom nema, njegova suradnja oko iračke krize rezultirala je jedino percepcijom njegovih birača da je Blair postao Bushov poslušnik. Nakon šest godina Blairova se vlada našla u najvećoj krizi dosada.</p>
<p>Politička sudbina poigrala se, barem zasada, sasvim različito sa dvojicom europskih političara koji su zbog iračke krize puno riskirali - Blairom i Jacquesom Chiracom. Francuski se predsjednik jedva izvukao iz vrlo problematičnog korupcijskog skandala, da bi zbog snažnog oponiranja američkom napadu na Irak postao najpopularniji francuski predsjednik. Blair financijskih skandala nije imao, a savezništvo sa Bushom, ako se pokaže da je zbog njega morao lagati, moglo bi ga skupo stajati. Vjerodostojnost se teško stiče, a vrlo se lako gubi. Blair, za kojeg su uvijek tvrdili da je jedan od najhrabrijih političara, izgleda ponovno mora pokazati hrabrost. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Koliko je snažna mreža Al Qaide u BiH</p>
<p>U izvješću američkog Kongresa tvrdi se da su dvojica ključnih otmičara zrakoplova koji je usmjeren na zgradu Pentagona ratovali u BiH / Kalid al Midhar i Nawaf al Hazmi borili su se u Bosni 1995. godine među stotinama drugih dragovoljaca iz islamskoga svijeta koji su pristupili Izetbegovićevoj Armiji BiH</p>
<p>SARAJEVO, 3. kolovoza (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Objavljivanje najnovijeg Izvješća američkoga Kongresa o terorističkim napadima 11. rujna 2001. šokiralo je bosansko-hercegovačku javnost. U tom se dokumentu naime tvrdi da su dvojica ključnih otmičara zrakoplova koji je usmjeren na zgradu Pentagona ratovali u BiH. Kalid al Midhar i Nawaf al Hazmi borili su se u Bosni 1995. godine među stotinama drugih dragovoljaca iz islamskoga svijeta koji su pristupili Izetbegovićevoj Armiji BiH.</p>
<p>Dijelove kongresnog izvješća objavio je sarajevski tjednik Dani, a navode se dijelovi u kojima se tvrdi da su Al Midhar i Al Hazmi veterani Al Qaide, terorističke organizacije Osame bin Ladena, u kojoj su bili šest godina prije napada na Trgovački centar u New Yorku i na Pentagon.</p>
<p>»Al Hazmi je prvo putovao u Afganistan kao tinejdžer 1993. godine, a potom godinu dana kasnije stupio u kontakt s Al Qaidom u Saudijskoj Arabiji. Tijekom 1995. godine Al Hazmi i Al Midhar putovali su u Bosnu kako bi se borili s drugim muslimanima protiv Srba«, stoji među ostalim u detaljnom izvješću.</p>
<p>Američko izvješće još je jednom podsjetilo na krajnje spornu ulogu islamskih dobrovoljaca koji su tijekom rata došli da bi se borili na strani bosanskih muslimana. No, to je tek najnovija u nizu afera koje se vežu za takozvani »afroazijski faktor« u BiH. Izetbegovićeva administracija kritizirana je da je usprkos odredbama Daytonskog mirovnog sporazuma, još dugo nakon rata omogućavala ostanak tzv. mudžahedina u BiH, od kojih su mnogi povezani sa globalnim terorističkim mrežama, radikalnim islamskim skupinama ili su jednostavno umiješani u kriminalne aktivnosti.</p>
<p>Tu je naravno i problem često nezakonitog dodjeljivanja bosansko-hercegovačkog državljanstva. Tjednik Dani tvrdio je nedavno kako je i sam Osama bin Laden imao putovnicu BiH izdanu u Beču. Takva dodjela državljanstva BiH, a problem ni do danas nije posve riješen usprkos radu različitih povjerenstava i snažnom međunarodnom pritisku, jedan je od razloga zbog kojih građani BiH moraju imati vizu za ulazak u većinu zemalja.</p>
<p>U sklopu problema vezanog za infiltiriranje islamskih terorista u BiH treba podsjetiti i na slučaj tzv. alžirske skupine koju su bivše vlasti BiH izručile Amerikancima, a ovi ih opet poslali u bazu Guantanamo na Kubi, te na česte špekulacije o tome da je dio novca koji je u BiH iz islamskog svijeta stigao kao pomoć za obranu, zapravo novac povezan sa svjetskom mrežom financiranja terorizma. U tom kontekstu često se spominjala »humanitarna organizacija« TWRA sa sjedištem u Beču i njezine veze s visokim dužnosnicima Izetbegovićeve administracije.</p>
<p>Prema nekim tvrdnjama, motiv za davanje glavnine američke i europske pomoći poslijeratnoj BiH zapravo je težnja da se spriječi obnova radikalne nestabilnosti u ovoj zemlji, te da se izbjegne da BiH postane potencijalno utočište terorista na europskom kontinentu.</p>
<p>Da takva strahovanja nisu bezrazložna pokazuju ne samo ratna iskustva, kada su se muslimani, ruku na srce, ipak morali osloniti na bilo čiju pomoć, već i neki recentni događaji.</p>
<p>Tako je, recimo, aktualan slučaj od srijede o kojem piše sarajevsko Oslobođenje. Graničari BiH su na prijelazu Orašje uhitili Egipćanina Joussefa Amqada i njegovu suprugu koji su pokušali izaći iz BiH s lažnim belgijskim putovnicama. Amqada službe sigurnosti BiH dovode u moguću vezu s zabranjenom organizacijom Al Islamiya. I on je do 2001. godine bio naturalizirani državljanin BiH.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Schustera kritizirali zbog sastanaka s Kučmom</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Slovačkog predsjednika Rudolfa Schustera, koji se u nedjelju vratio s trotjednog godišnjeg odmora što ga je proveo na Crnomorskom primorju u Ukrajini, dočekale su u zemlji kritike u kojima se čak spominjala i riječ skandal. Njegove domaće kritičare ogorčila je činjenica da čak tri puta stao sa svojim ukrajinskim kolegom Leonidom Kučmom. </p>
<p>Slovački politolog Miroslav Kusy to naziva skandalom i neugodnim faux pas (pogrešni korak). Također je izjavio kako je to »vrlo neugodna činjenica« i »dokaz o stavovima i prijateljima predsjednika Schustera«. Zaključuje kako Slovacima ne preostaje drugo nego »uzeti na znanje da je predsjednik takav, i da smo ga mi sami izabrali«. Slovački je predsjednik, naime, već i prije bio često kritiziran zbog bliskih odnosa s Kučmom, ali kritiku nije uvažavao.</p>
<p> Nasuprot njemu, odnos većine europskih političara prema Kučmi bitno je drukčiji. Slovačko Ministarstvo vanjskih poslova tretira predsjednikov godišnji odmor u Ukrajini kao njegovu privatnu stvar, i zato ju je glasnogovornik ministarstva Boris Gandela odbio komentirati. Inače, Schusteru, koji je prvi slovački predsjednik izabran na neposrednim izborima, naglo pada popularnost. Izabran je velikom većinom glasova (oko 70 posto) i bio je nesumnjivo najpopularniji Slovak. No tijekom obavljanje predsjedničke funkcije popularnost mu je počela opadati, a posljednja anketa pokazala je da je tek treći na listi kandidata za ponovni izbor s 11,5 posto glasova. Na popularnosti je izgubio zbog nepovjerenja u slovačke liječnike prilikom svoje prošlogodišnje bolesti, kao i zbog odlaska na godišnji odmor u džunglu Amazone kamo su ga pratili, dakako o državnom trošku, tjelohranitelji. Novog predsjednika Slovaci će birati iduće godine.</p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>U SCG-u još 200 tisuća izbjeglica iz Hrvatske </p>
<p>BEOGRAD, 3. kolovoza</p>
<p> - Prema podacima UN-ova visokog povjereništva za izbjeglice (UNHCR) za Srbiju i Crnu Goru, od kraja 1995. godine do danas u Hrvatsku se iz Srbije i Crne Gore vratilo 70 tisuća izbjeglica, izjavio je Andrej Mahečić, glasnogovornik UNHCR-a u SCG-u. Mahečić je dodao da je u toj zemlji otprilike još 200 tisuća izbjeglica iz Hrvatske.</p>
<p> »Najveći dio povratnika vraća se u područje Like i Banije. Slijede Šibensko-kninska i pet južnih županija u koje se vratilo oko 35 tisuća ljudi«, rekao je Mahečić agenciji Beta u povodu osme obljetnice vojno-redarstvene akcije »Oluja«.</p>
<p> Svaki napredak i normalizacija odnosa država u regiji vodit će prema boljoj atmosferi povratka, istaknuo je. No, obnova i povrat imovine glavni su ograničavajući faktor za povratak izbjeglih.</p>
<p> »Glavna su moguća rješenja ili povratak ili lokalna integracija. Proces obnove imovine u Hrvatskoj odvija se po godišnjim ciklusima. Dosad je svake godine bilo uključeno između sedam i osam tisuća objekata. Od toga je u ovogodišnjem ciklusu oko 80 posto kuća koje su vlasništvo hrvatskih državljana srpske nacionalnosti«, potvrdio je glasnogovornik UNHCR-a za Srbiju i Crnu Goru. Napomenuo je da je kad je riječ o obnovi kuća, stanje relativno dobro, no problema ima s vraćanjem imovine. </p>
<p> »UNHCR inzistira na tome da pravo prvenstva imaju vlasnici u odnosu na privremenog korisnika. Od 18 tisuća objekata koji su dani na privremeno korištenje, ostalo je oko 6000 koji nisu vraćeni«, kaže Mahečić. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="44">
<p>Sada će se novac slijevati vlasnicima carinskih skladišta </p>
<p>Način na koji hrvatsko pravosuđe provodi istragu o pronevjeri iseljeničkog novca s računa u austrijskom Villachu, neće dati rezultata. Svi se oglušuju na upozorenja Udruge »Juris protecta« (Vjesnik, 1. kolovoza »Istina o računu u Villachu čeka predizborno vrijeme?«), a upravo smo primili još jednu uputu Ministarstva financija koja je potpuno nespojiva sa standardima koja vladaju u Europskoj uniji. To je vrlo slično računu u Villachu, samo što će se sada novac slijevati vlasnicima carinskih skladišta.</p>
<p> Republika Hrvatska polaže pravo na ostatak iseljeničkog novca kojeg je Zakladi Hrvatskog državnog zavjeta s povjereničkog računa u Villachu protupravno doznačio Hrvoje Šarinić. </p>
<p>To je pravno neosnovano, nemoralno i zaslužuje svaku osudu. Sredstva na račun u Villachu su uplaćivali Hrvati s prebivalištem ili boravištem u inozemstvu s isključivom namjenom obrane Republike Hrvatske od jugo-vojske. Račun kod Bank für Körnetn und Steiermark AG u Villachu glasio je na fizičke osobe Hrvoja Šarinića i Gojka Šuška, koji su bili obvezni upravljati novcem prema uputama onih koji su ga uplatili i bili su kao povjerenici uplatitelja obvezni položiti račune za svaki i najmanji izdatak.</p>
<p> Oni to nisu učinili nego su protivno volji nalogodavaca (uplatitelja novca) utrošili novac za potpuno druge svrhe, uključivši i financiranje novog zrakoplova Franje Tuđmana. Postoji osnovana sumnja da je veliki dio novca završio u privatnim džepovima.</p>
<p> Tako austrijsko državno tužilaštvo vodi postupak protiv više osoba, uključivši i Hrvoja Šarinića, zbog stvaranja kriminalne organizacije i teške prevare. </p>
<p>Državno odvjetništvo RH traži isplatu ostatka novca od Zaklade Hrvatskog državnog zavjeta, a to isto čine i neki od članova naše udruge. Naime preostali novac nesporno nije utrošen za obranu Republike Hrvatske i mora se vratiti onima koji su ga isključivo za tu svrhu uplatili. On se sada nalazi na računu Zaklade zahvaljujući kriminalnoj transakciji Hrvoja Šarinića. Po kojoj osnovi Republika Hrvatska prisvaja taj dio preostalog novca nije vidljivo, ako se ne radi o ponovnoj konfiskaciji privatne imovine po dobrim starim pravilima iz vremena Titova samoupravnog socijalizma?</p>
<p>Upravo smo danas dobili od naših članova kopiju upute Carinske uprave RH pod radnim naslovom »Svim strankama u carinskom postupku« u kojoj stoji na komadiću papira, datiranu s 28. srpnja 2003. (Pula) i potpisanu s predsjednik Darko Buždon kojom se obznanjuje da se sva roba koja će biti ubuduće carinjena na području RH mora »prvo smjestiti i iskrcati u carinsko skladište«. Tek nakon toga može se podnijeti zahtjev za carinjenje. Zanima nas na osnovi kojeg propisa je upućena takva uputa i je li to spojivo sa standardima carinjenja robe u ostalim zemljama EU-a. </p>
<p>ZLATKO ZELJKO predsjednik Udruge »Juris protecta«</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Obračun zatezne kamate nije lihvarenje, ali... </p>
<p>»Država kamatama pljačka dužnike, pa i sebe«, naslov je članka iz pera gospodina Dobroslava Parage, objavljenog u Vjesnikovoj rubrici »Stajališta«, od 31. srpnja 2003.</p>
<p>Predsjednik HSP-a 1861. je analizirao je uzroke financijskih obaveza dužnika nakon provedenih ovršnih postupaka i istaknuo slučaj grada Zagreba, kojem je dug od 47.000 kuna iz 1991. godine, narastao na enormnih 61,6 milijuna kuna 2003. godine. Autor pritom kao glavnog krivca za visoke dugove imenuje državu i njene institucije koje po komfornoj metodi izračunavaju zakonske zatezne kamate. No, komforna metoda izračunavanja zatezne kamate u svemu tome najmanje je kriva, pošto je logično i pravedno da se glavnici iz prethodnog obračunatog razdoblja pripisuje kamata, tako da to sve skupa čini glavnicu za novo obračunsko razdoblje.</p>
<p>U slučaju grada Zagreba enormna svota od 61,6 milijuna kuna nije mogla proisteći iz komforne metode obračuna zatezne kamate, već je najvjerojatnije učinjena pogreška u primjeni postotaka koji su egzistirali u razdoblju 1991. do 30. svibnja 1994. godine.</p>
<p> Radi se o tome da 1991. kuna nije bila platežno sredstvo u Hrvatskoj, jer je uvedena tek 30. svibnja 1994. godine. Iz toga razloga, bez obzira što je netko izračunao vrijednost glavnice duga u visini 47.00 kuna 1991. u obračunu zatezne kamate nisu se smjeli primijeniti postoci za obračunska razdoblja do 30. svibnja 1994. pošto su se oni odnosili na valute koje su egzistirale u tom razdoblju, a to su jugoslavenski i hrvatski dinar. Kako je poznato da su te dvije valute trpjele golemu inflaciju, ona se kompenzirala donekle visokim postocima zakonske zatezne kamate. Koje je to razmjere poprimilo vidljivo je iz maksimuma, koji je bio u devetom mjesecu 1993. godine kada je inflacija bila tolika da je stopa zatezne kamate za taj mjesec bila na godišnjoj razini od 3.483,62 posto. Nakon uvođenja kune obračun zatezne kamate po komfornoj metodi daje očekivane rezultate. Tako, na primjer, iz osobnog iskustva imam dokumentaciju iz koje je vidljivo da se glavnica u razdoblju 30. svibnja 1994. do 1. siječnja 2000. godine na račun zatezne kamate uvećala za 2,18 puta. No, da sam ja imao glavnicu 1994. godine kada su se stvarala tajkunska carstva iz ničega, vjerojatno bih je bolje kapitalizirao, nego što je to učinila komforna metoda obračuna zatezne kamate! </p>
<p>Na kraju ću navesti da su za većinu svojih financijskih problema proisteklih u ovršnim postupcima krivi sami dužnici. Naime, većina njih je mislila da sudovi nikada neće završiti postupke, pa su uzurpirali tuđi novac ne vodeći računa o tome što će biti kada to dođe na naplatu. U slučaju grada Zagreba sigurno je učinjena greška koja će se lako ispraviti, ali zar je on morao voditi tolike godine spor za glavnicu od 47.000 kuna i tolike godine opterećivati sudske institucije po kojima se vuče masa nevažnih predmeta, zbog kojih oni važni trpe i čekaju na red godinama, iako su egzistencijalnog karaktera za mnoge građane. </p>
<p>ILIJA BILANDŽIJA, mr. sc., Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>HT-ovi paketi, ili skupoća na skupoću </p>
<p>Ogorčen sam, a vjerujem da je to slučaj i s pretežnom većinom korisnika HT-ovih usluga u fiksnoj mreži, njihovim najnovijim »izumom«, odnosno upitnikom o izboru »korisničkog paketa«. To je još jedan pokušaj da nas se žedne prevede preko vode, jer ćemo uslugu i ubuduće plaćati više od 100 posto.</p>
<p>Ne znam kome ponuđene usluge mogu donijeti nešto dobro, osim vlasnicima Hrvatskog telekoma? Čini mi se ipak da HT dugoročno pili granu na kojoj se tako udobno smjestio i priznajem da mi zbog toga nije žao.</p>
<p> Tužno je, međutim, sretati prijatelje i znance koji se više ne usude podići telefonsku slušalicu zbog opterećenja koje to donosi njihovu kućnom budžetu. Samo evidentiranje broja uz njihovo ime košta ih 73 kune mjesečno. Teško je, uz to, trpjeti danonoćno bombadiranje njihovim promidžbenim porukama, tipa »samo nazovi«. Neka izvoli HT potrošačima predočiti podatke o tome koliko milijuna kuna troši na takvu promidžbu.</p>
<p> Sve su to žalosne činjenice o totalnom pomanjkanju morala, svijesti i savjesti. Zabrinjava međutim odgovarajuća intervencija države. Zašto se za početak ne bi napravila usporedna analiza poslovanja HEP-a i HT-a, pa bi se uvidjelo zbog čega su računi za telefon mnogo veći od onih za struju. </p>
<p>KARLO MARKOVIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>VIPnetova bahatost prevršila mjeru</p>
<p>Omalovažavanje lokalne samouprave, samovolja i bezobrazluk VIPneta, koji je na mjesec dana, privremeno pred dolazak Svetog Oca u Hrvatsku, ugradio baznu stanicu mobilne telefonije u naselju Pušća u Omišlju, a sada je ne želi ukloniti, prevršilo je svaku mjeru.</p>
<p>Zahtijevamo stoga da se VIP-netova bazna postaja hitno i neodložno ukloni</p>
<p>DAMIR JAKOVČIĆ Omišalj</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="48">
<p>Javnost se zgraža, a sudovi »važu« olakotne okolnosti</p>
<p>Za kazneno djelo čedomorstva (ili kako ga zakon tretira »priviligirano ubojstvo«) Kazneni zakon predviđa zatvorsku kaznu od jedne do osam godina / U Hrvatskoj su u zadnjih deset godina zabilježena 63 slučaja čedomorstva / Psihijatri pokušavaju odgonetnuti što se zbiva u glavama čedomorki, jer nisu sve bolesne</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Stravični događaj koji se u petak odvijao u selu Horvati, u okolici Zagreba kada je dvadesetgodišnjakinja ostavila svoje novorođenče da umre u šumi, a zatim nije policiji željela reći gdje se, još živo dijete nalazi, zgrozio je javnost i aktualizirao pitanje što navodi žene na takve neljudske postupke.</p>
<p> Za kazneno djelo čedomorstva (prilikom ili neposredno nakon poroda) u Hrvatskom je zakonu predviđena kazna od jedne do osam godina zatvora. Iako statistički gledano takvi zločini u hrvatskoj nisu česti, svaki slučaj izaziva veliko zgražanje i osudu javnosti.</p>
<p>U Hrvatskoj su u zadnjih deset godina zabilježena 63 čedomorstva. U prosjeku se godišnje događa četiri do pet čedomorstava, a u spomenutom razdoblju najcrnje su godine bile 1997 i 1998. kada je u svakoj godini ubijeno po desetero novorođenčadi U gotovo svim slučajevima djecu ubija majka, a najčešće su žrtve tek rođena djeca.</p>
<p>Stručnjaci, psihijatri pokušavaju odgonetnuti što se zbiva u glavama čedomorki, međutim, kako sami priznaju, još nisu uspjeli dati odgovor na to pitanje. Često se kao uzrok navodi postporođajna depresija.</p>
<p> Gole brojke pokazuju da je u prosjeku riječ uglavnom o osobama koje karakterizira prosječna inteligencija, emocionalna nestabilnost i nezrelost, pasivne su, neurotične i sklone depresiji.</p>
<p>S druge strane, do sada niti u jednom sudskom postupku koji se vodio u slučajevima čedomorstva, medicinskim vještačenjem nije utvrđeno da je majka ubojica, u trenutku čedomorstva bila neubrojiva. </p>
<p>Do sada najmonstruozniji slučaj na području hrvatske otkriven je 1998. godine u selu Držimurec u okolici Čakovca.</p>
<p> Nakon anonimne prijave nekog od susjeda, pretražena je jedna obiteljska kuća, a na vrhu septičke jame pronađeno je mrtvo tijelo novorođenčeta. Policija je zatim ispraznila cijelu jamu, a na dnu su pronađeni ostaci još dviju beba. Utvrđeno je da je svo troje djece ubila njihova majka. Ona se branila, tvrdeći kako zbog siromaštva nije mogla uzdržavati djecu pa se odlučila na taj očajnički čin. Majka monstrum, kasnije je na općinskom sudu u Čakovcu osuđena na kaznu zatvora od četiri godine i 8 mjeseci. </p>
<p>U nekoliko slučajeva čedomorke su bile vrlo mlade djevojke koje su u strahu od reakcije obitelji i zbog straha od toga »što će reći selo«, presudil svojoj djeci. Tipični je je u tom pogledu primjer događaj koji se zbio prije dvije godine u Trilju. Tamo je jedna 18-godišnja srednjoškolka ugušila svoje novorođenče, a mrtvo tijelo djeteta nađeno je kasnije odbačeno u školskoj torbi na kojoj je i pisalo djevojčino ime. </p>
<p>Inače, sudske statistike pokazuju da čedomorke u prosjeku bivaju osuđene na kazne u trajanju od dvije godine zatvora.</p>
<p>Inače, u pravosudnim se krugovima čedomorstva nazivaju »privilegiranim ubojstvima «, jer je zakonodavac pri propisivanju kazne predvidio da se čedomorke na ubijanje vlastitih novorođenčadi odlučuju dok su u stanju poremećaja koji je prouzročen porođajem.</p>
<p>Psihijatri i psiholozi, smatraju međutim, da ima i žena koje nisu bolesne, ali su moralno i emocionalno hladne, pa se na ubojstvo vlastitog djeteta odlučuju zato jer smatraju da im je to praktičnije nego se u nastavku života posvetiti njegovu podizanju i odgoju.</p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Novorođenčetu stajala na vratu dok nije prestalo disati</p>
<p>Nevjenčanog supruga Gojka Milkovića (69), optužnicom se teretilo da je majku novorođenčeta poticao na ubojstvo, govoreći joj »da im dijete ne treba i da ga se moraju riješiti« / Tijelo bebe nikad nije pronađeno zbog neshvatljivog propusta pri ekshumaciji</p>
<p>OSIJEK, 3. kolovoza</p>
<p> - Jedno od još uvijek u potpunosti nerazjašnjenih čedomorstava koje je svojedobno šokiralo javnost je slučaj koji se zbio 1996. godine u baranjskom mjestu Popovac. </p>
<p>Za ubojstvo tek rođenog djeteta, Županijsko državno odvjetništvo optužilo je Popovčane, danas četrdesetpetogodišnju Miru Roksandić i njezinog nevjenčanog supruga Gojka Milkovića (69). </p>
<p>Optužnica je teretila Miru Roksandić da je točno neutvrđenog dana, u ljeto 1996. godine u Popovcu, nakon što je rodila u svojoj kući, usmrtila svoje novorođenče tako što mu je stala na vrat sve dok nije prestalo disati. Milkovića se, pak, teretilo da je Miru potaknuo na ubojstvo jer joj je odmah nakon poroda rekao kako im dijete ne treba i da ga se moraju riješiti, a nakon ubojstva bebu je umotao u plahtu i zakopao je u dvorištu kuće. </p>
<p>Cijeli ovaj slučaj otežala je činjenica da je u vrijeme kada se dogodio ovaj monstruozni čin Baranja bila okupirana, pa u Popovcu nije bilo puno mještana koji bi poslužili kao eventualni svjedoci, a oni koji su i živjeli tamo u vrijeme su mirne reintegracije napustili Baranju prešavši u Srbiju i Crnu Goru. </p>
<p>Sredinom 2000. godine, policija je doznala za ubojstvo bebe, pa je pokrenuta istraga. I dok se Mira branila šutnjom, Gojko je za policijski zapisnik među ostalim izjavio: </p>
<p>»U Popovac sam se doselio 1992. godine, a nedugo potom uselio sam se kod Mire u njezinu kuću. Imali smo odnose, ali je ona u to vrijeme bila i sa Milanom Ružićem. Nije mi htjela priznati da je trudna, sve dok nije prošlo nekoliko mjeseci kada trudnoću više nije mogla skrivati. Tada nije puno izlazila iz kuće, pa nitko nije znao da je u drugom stanju. Znala je to jedino susjeda Slavica Solina koja je bila prisutna i pri porodu. Rekao sam Miri da nam dijete ne treba i neka ga likvidira. Nisam siguran, ali mislim da je djetetu na vrat stala Slavica Solina. Poslije sam bebu umotao u plahtu i sakrio je u ostavu. Predvečer sam je odnio u dvorište i zakopao u šljiviku iza čardaka«. </p>
<p>Tijekom dokaznoga postupka koji se vodio tijekom 2001. godine na osječkom Županijskom sudu, Mira i Gojko branili su se šutnjom. Za svoj iskaz iz policijskog zapisnika Gojko je kazao da ga je dao pod prisilom i bez nazočnosti branitelja te da mu je sve to namješteno.</p>
<p>Iako su Mira Roksandić i Gojko Milković nepravomoćnom presudom osječkog Županijskog suda osuđeni na po tri godine zatvora, cijeli je slučaj ipak ostao potpuno nerazjašnjen, jer se optužnica temeljila na iskazu ključne svjedokinje Slavice Soline, čiji je iskaz na sudu trebao biti pravni temelj za donošenje presude. </p>
<p>Međutim sedamdesetogodišnja starica, liječena alkoholičarka, tijekom dokaznog postupka kratko je rekla vijeću da »nema pojma ni o čemu, jer zbog bolesti zaboravlja događaje«. </p>
<p>Stoga je pročitan njezin iskaz iz istrage u kojem je potvrdila da je Mira bila trudna. Svjedokinja je u istrazi također ispričala da je jednoga dana svratila k Miri gdje je na podu kuhinje vidjela bebu umotanu u plahtu. Tada joj je Gojko zaprijetio da će ju ubiti ako ikome ispriča to što je vidjela. </p>
<p>S obzirom da se radilo o novorođenom djetetu sa nerazvijenim kostima, njegov leš nije bilo moguće pronaći jer, kako nam je potvrđeno na patologiji, riječ je o hrskavici koja se brzo razgradi za razliku od razvijene kosti. Ali plahta u koju je beba bila umotana bila bi i više od dokaza. Međutim, iako je dvorište kuće u Ulici Matije Gupca u kojoj su živjeli Mira i Gojko veliko i prostrano, ekshumacija je obavljena na samo jednom dijelu, od oko pet kvadrata iza čardaka, kojega je u iskazu spomenuo Gojko. Kako tamo nije pronađeno ništa, odustalo se od daljnjeg prekopavanja dvorišta. </p>
<p>O kakvim je ljudima riječ, dokazuje i činjenica da se Milkoviću u posebnom sudskom postupku sudilo i za kazneno djelo obljube nemoćne osobe. On je, naime, nakon što se doselio kod Mire, koja iz prvog braka ima troje djece, od čega je dvoje retardirano, njezinoj maloljetnoj retardiranoj kćeri napravio dijete.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Bebu ugušila na tavanu i sakrila u dimnjak</p>
<p>Do šokantnog otkrića liječnici i policija došli na dan poroda, jer je djevojka zbog bolova i teškog krvarenja zatražila pomoć u đakovačkom Domu zdravlja</p>
<p>ĐAKOVO, 3. kolovoza</p>
<p> - Prije nešto više od godinu dana stanovnike Đakova potresla je vijest kako je njihova dvadesetjednogodišnja sugrađanka Anica B. počinila ubojstvo svog tek rođenog djeteta. </p>
<p>Naime, ona se sredinom lipnja prošle godine sama porodila na tavanu obiteljske kuće u Kolomanovoj ulici u Đakovu. Odmah nakon poroda, svoju je tek rođenu bebu ugušila i sakrila u dimnjak!</p>
<p>Do ovog su šokantnog otkrića liječnici i policija došli na dan poroda u večernjim satima jer je djevojka uz jake bolove snažno krvarila te je zatražila pomoć u đakovačkom Domu zdravlja. Iako su liječnici odmah shvatili da se radilo o nestručnom porodu, djevojka je to odlučno negirala, pa je prevezena u osječku Kliničku bolnicu na specijalistički pregled. </p>
<p>Pregledom u KBO je potvrđeno da je djevojka rodila, a s obzirom na njezino psihičko stanje odmah se posumnjalo na to da je počinila čedomorstvo. Ubrzo su u bolnicu pozvani kriminalistički službenici PU osječko-baranjske, te su u razgovoru s djevojkom došli do priznanja koje je potvrdilo zle sumnje liječnika. </p>
<p>Temeljem sudbenog naloga pretražena je kuća u kojoj je živjela sa svojim roditeljima, starijim bratom i mlađom sestrom, a ubijena beba pronađena je u dimnjaku. </p>
<p>Odmah je zatraženo da se na tijelu djeteta obavi obdukcija kako bi se ustanovilo nije li dijete rođeno mrtvo, ili je doista riječ o čedomorstvu. Obdukcija je obavljena na Odjelu patologije KBO i nedvojbeno je potvrđeno da je djevojčica teška 3.500 grama rođena živa. </p>
<p>Prema pričama susjeda, Aničina obitelj posljednjih je godina bila u teškoj socijalnoj i financijskoj situaciji. Jedina zaposlena u obitelji bila je Anica koja je, kako bi prehranila obitelj, radila kao konobarica po đakovačkim kafićima. S obzirom da je riječ o visokoj i vrlo vitkoj djevojci, nitko nije znao da je trudna jer je to vješto prikrivala širokom odjećom. Za njezinu trudnoću, navodno, nisu znali niti roditelji. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Čedomorstvo: posljedica bolesti ili bešćutnosti?</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Je li dvadesetogodišnjakinja koja je u petak u okolici Zagreba u šumi ostavila svoju djevojčicu s kojom je došla iz rodilišta, psihički bolesna osoba ili hladnokrvna zločinka koja se željela riješiti djeteta, pitanje je na koje će vjerojatno odgovor dati sud. </p>
<p>Mlada žena ispitana je u policiji, a očekuje se da će protiv nje biti podnesena kaznena prijava zbog čedomorstva. </p>
<p>Drama u Horvatima, u blizini Zagreba, započela je u petak oko 18 sati kad je policija telefonski obaviještena da je jedna djevojka odnijela novorođenče zamotano u najlonskoj vrećici prema šumi. </p>
<p>Policija je ubrzo došla u Horvate no majka dva sata nije željela reći gdje je ostavila dijete koje je tada već umiralo. Djevojčica je nađena prekasno i umrla je u kolima hitne pomoći.</p>
<p>Za čedomorstvo počinjeno u tijeku ili neposredno nakon poroda Kazneni zakon predviđa kaznu od jedne do osam godina zatvora. U Hrvatskoj su u proteklih deset godina registrirana 64 čedomorstva.</p>
<p>Prema statistikama, ni u jednom slučaju nije utvrđena psihička neubrojivost majke čedomorke. Psihijatri smatraju da je u pravilu riječ o nestabilnim, neurotičnim osobama sklonim depresiji. No, postoje i čedomorke koje nemaju psihičkih tegoba, nego se odlučuju na ubojstvo djeteta kako bi se riješile »neželjenog životnog problema«. </p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Bivšu djevojku pokušao ubiti nožem</p>
<p>PULA, 3. kolovoza</p>
<p> - M.M. (26) iz Pule uhićen je u subotu kasno navečer zbog pokušaja ubojstva 25-godišnje N.J. iz Pule, koji se dogodio na tradicionalnom motorističkom okupljanju, devetom festivalu »Biker Days« što se održava na Marsovom polju. </p>
<p>Naime, zbog teških ozljeda vrata i podlaktice u subotu je navečer na Hitnoj pomoći Doma zdravlja medicinsku njegu potražila ranjena djevojka, koju je ozlijedio njezin bivši dečko kad se na subotnjem festivalu i koncertu »Bareta i Plaćenika« zabavljala u društvu prijateljice. </p>
<p>Iako obrada nad uhićenim M.M. još traje, policija je objavila da je njihov razgovor u kasnim satima prerastao u svađu, a vrhunac je doživio teškim ozljeđivanjem djevojke. Zbog više ubodnih rana džepnim nožem N.J. je hospitalizirana, a policija još istražuje motive i okolnosti napada 26-godišnjaka na bivšu djevojku. </p>
<p>Inače, počinitelj je nakon nemilog događaja automobilom pobjegao sa Marsovog polja, te nije bio dostupan policiji, ali je navečer ipak, kako su nam rekli, nakon velike potrage pronađen i proveden u Istražni centar Županijskog suda u Puli. On će biti kazneno prijavljen zbog pokušaja ubojstva, a ne samo za nanošenje teških tjelesnih ozljeda, kako se pretpostavljalo.</p>
<p>Zrinka Boršić</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Djevojka nakon nesreće preminula u bolnici</p>
<p>BILJE, 3. kolovoza</p>
<p> - Petnaestogodišnja Smiljana Bagarić, iz baranjskog mjesta Bilja, preminula je u nedjelju oko 10 sati u osječkoj Kliničkoj bolnici podlegavši teškim tjelesnim ozljedama koje je zadobila noć ranije u prometnoj nesreći.</p>
<p>Kako doznajemo, nesreća se dogodila u noći na nedjelju, oko 2,30 sati u Ulici Kralja Zvonimira u Bilju. Osobni automobil registracijskih oznaka OS 557-CO u kojemu su uz Smiljanu, bile još četiri osobe zbog neprilagođene je brzine sletio u odvodni kanal. S obzirom da se radilo o doista velikoj brzini, automobil se, nakon slijetanja u kanal, odbio te izletio iz kanala, a potom se zaustavio udarivši u betonsku ogradu ispred kuće koja se nalazi na broju 32. </p>
<p>Tada su teške tjelesne ozljede zadobili Smiljana Bagarić i Antonio V. (22) iz Bilja te su kolima hitne pomoći prevezeni u osječku Kliničku bolnicu, dok su Branimir G. (25) iz Osijeka, Danijel Š. (18) iz Kopačeva i Monika B. (15) iz Bilja lakše ozlijeđeni. </p>
<p>Unatoč višesatnoj borbi liječnika da joj spase život, nesretna je Smiljana podlegla ozljedama te je preminula oko 10 sati. </p>
<p>Još nije utvrđeno tko je od spomenutih upravljao vozilom.</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>S broda »Marko Polo« tijekom plovidbe nestao član posade</p>
<p>DUBROVNIK, 3. kolovoza</p>
<p> - Dvadesetdvogodišnji Riječanin V. Š. član posade broda »Marko Polo« riječke Jadrolinije, nestao je u nedjelju s broda, koji inače plovi na relaciji Bari - Dubrovnik. Njegov je nestanak oko 9.40 sati prijavio kapetan broda, doznajemo u nedjelju navečer u Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj. </p>
<p>Prema kapetanovim riječima V.Š. je posljednji put viđen u nedjelju rano ujutro oko dva sata, kada je brod »Marko Polo« još bio u talijanskim teritorijalnim vodama. Odmah je pokrenuta potraga, kojom je rukovodio Centar za traganje i obavješćivanje na moru, a u njoj je sudjelovala i talijanska strana. Potraga je, međutim, zbog noći prekinuta u 18.30 sati i bit će nastavljena u ponedjeljak ujutro, potvrđeno je Vjesniku u PU dubrovačko-neretvanskoj. </p>
<p>K. Cikoja</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="55">
<p>Projekt »Partnerstvom do uspjeha« za 180.000 eura</p>
<p>PAKRAC, 3. kolovoza</p>
<p> - Ideja o suradnji pakračkih i poduzetnika Požeško-slavonske županije s kolegama iz Graza, odnosno Štajerske prije nešto više od godinu dana, primljena je u Pakracua i okolini s nevjericom.</p>
<p> No, nakon nekoliko radnih sastanaka predstavnika grada i Gospodarske komore Štajerske, ostvarivanje projekta, pod zajedničkim nazivom »Partnerstvom do uspjeha«, počela je realizacija radionica u Pakracu i Požegi. Suradnja se nastavila proteklih dana odlaskom pakračkih, požeških i lipičkih poduzetnika u Graz. </p>
<p>Cijeli projekt košta 180.000 eura a pored Vlade Štajerske, Grada Pakraca, u njegovom ostvarivanju očekuje se i financijska podrška Ministarstva za obrt, malo i srednje poduzetništvo te Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo. </p>
<p>Iako je u početku projekt bio namijenjen za 20-oricu sudjelovanje u njemu je prijavilo 30 poduzetnika. Prema riječima Senke Strehovec, u Gradskom poglavarstvu Pakraca zadužene za gospodarstvo, cilj projekta je omogućiti poduzetnicima da se upoznaju s potencijalnim partnerima u Austriji te stvoriti partnerstvo i zajedničko nastupanje na tržištu. </p>
<p>Z. S.</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>»Podravsko sunce« ipak opeklo »Radnika«</p>
<p>KOPRIVNICA, 3. kolovoza</p>
<p> - Križevački »Radnik« još je u lipnju izvijestio čelnike Koprivnice da su otklonjeni ranije utvrđeni nedostaci na zgradi Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju djece s poteškoćama u razvoju, »Podravsko sunce«. </p>
<p>Međutim, investitor nije preuzeo zgradu, jer su nakon tehničkog pregleda ponovo utvrđeni nedostaci, koji se sada uklanjaju. </p>
<p>Gradsko poglavarstvo, nezadovoljno velikim prekoračenjem roka izgradnje, odlučilo je da »Radnik« treba platiti penale od 527.000 kuna, bez PDV-a.</p>
<p> Naime, zgrada je trebala biti dovršena još u lanjskom listopadu, ali su Koprivničani pristali na produženje roka do kraja prosinca. No, »Radnik« je ponovo zatražio produženje do kraja siječnja. Sudeći po najnovijem tehničkom pregledu, posao ni sada nije u cijelosti obavljen. </p>
<p> Ugovorom je predviđena kazna od jednog promila na ugovorenu vrijednost objekta, za svaki dan zakašnjenja izgradnje, pa je Grad tako i došao do iznosa penala. </p>
<p>Z. Š.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="57">
<p>Hoće li se i u ovoj predizbornoj kampanji potrošiti više od šezdeset milijuna kuna </p>
<p>Stručnjaci kažu da je za promidžbu potrebno najmanje milijun, a za onu veću i do pet milijuna kuna / Vladajući SDP, koliko je za sada poznato, namjerava potrošiti između četiri i pet milijuna kuna za predizbornu kampanju, HDZ između dva i tri milijuna kuna, a HSS oko četiri milijuna / HSLS će izdvojiti dva milijuna, a HSP milijun kuna / Velik dio novca bit će iz proračuna, no stranke računaju i na sponzore koji uplaćuju novac na njihove račune </p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Predizborna kampanja, koja bi za dva mjeseca trebala službeno započeti, otvara i pitanja kako se financiraju stranke te koliko namjeravaju potrošiti na promidžbu.</p>
<p>Prema nekim procjenama, ovogodišnja predizborna promidžba mogla bi biti u razmjerima one provedene uoči parlamentarnih izbora 2000. kad je potrošeno više od 60 milijuna kuna. Izvjesno je da će sada najviše novca potrošiti najjače stranke - SDP i HDZ jer one, zahvaljujući broju zastupnika u Saboru, na svoje račune dobivaju najviše novca poreznih obveznika. Lani je za parlamentarne stranke iz proračuna izdvojeno više od 27,4 milijuna kuna, dok stranke izvan Sabora ne mogu računati na proračunski novac. </p>
<p>Parlamentarne stranke dobivaju novac prema sljedećem modelu: na godinu 150.000 kuna za svakog zastupnika, te još 10 posto za pojedinu zastupnicu, uz 200.000 kuna paušala. Velike stranke kao što su SDP i HDZ, koje imaju četrdesetak zastupnika, dobivaju tako oko sedam milijuna kuna na godinu. </p>
<p>Profitiraju stranke s tzv. ženskom kvotom, a pritom se opet govori o SDP-u koji ima 16 zastupnica, te o HDZ-u koji ih ima sedam. </p>
<p>Uoči izbora, zaboravlja se na uobičajenu retoriku o štednji. Vladajući SDP, koliko je za sada poznato, namjerava potrošiti između četiri i pet milijuna kuna za predizbornu kampanju. HDZ je, prema najavama, nešto skromniji - planira potrošiti između dva i tri milijuna kuna, a HSS oko četiri milijuna. </p>
<p>HSLS će izdvojiti dva milijuna, a HSP, prema najavama, milijun kuna. Velik dio novca bit će iz proračuna, no stranke računaju i na sponzore koji uplaćuju novac na njihove račune.</p>
<p> U nekim strankama, poput SDP-a i sami saborski zastupnici pridonose financiranju kampanje. Tako esdepeovci od zastupničke plaće mjesečno izdvajaju 800 kuna za potrebe kampanje.</p>
<p> HDZ-ovi zastupnici, slično kao njihovi kolege u SDP-u, izdvajaju tri posto od plaće radi financiranja kampanje. Uz to, u toj stranci računaju i na prihod od članarine.</p>
<p>No, analitičari upozoravaju da nije problem u tome koliko će pojedina stranka potrošiti na predizbornu promidžbu, nego to što ni jedan zakon ne regulira pitanje podrijetla, prikupljanja i trošenja novca za promidžbu. Čini se da otprilike pola iznosa za promidžbu financira proračun, a druga polovica ovisi o donacijama, sponzorima, članarinama... </p>
<p>Zakon koji bi regulirao to pitanje, sigurno neće biti donesen prije izbora, ističu analitičari. </p>
<p>No, u prijedlozima izbornih zakona koji su u proljeće kružili Saborom i koji ni jedan nije prihvaćen, postojala je i ideja da se financiranje predizborne promidžbe strogo ograniči. </p>
<p> SDP je predlagao da se za promidžbu ne može potrošiti više od dva milijuna eura (oko 15 milijuna kuna), s tim da se strogo nadzire trošenje novca u predizborne svrhe. HSS smatra da se smije potrošiti četiri do pet milijuna kuna. Za HSP je gornji limit pet milijuna kuna, a zagovara i prijedlog da se stranci koja prekrši zakon zabrani daljnji rad. U Izbornom zakonu koji je na snazi, navodi se da stranke mogu iznijeti u javnost samo okvirne podatke koliko novca namjeravaju potrošiti u predizbornoj kampanji. </p>
<p>No, stručnjaci upozoravaju da tako uopćena formulacija ostavlja previše prostora za moguće financijske malverzacije. Iako hrvatski političari pokazuju donekle dobru volju iznijeti podatke kad je riječ o financiranju stranaka jer su gotovo sve velike stranke podnijele financijska izvješća za 2000. i 2001. godinu, mnogi ne vjeruju da će ijedna stranka predočiti u javnosti točnu bilancu predizborne promidžbe budući da zakon to ne nalaže.</p>
<p> U europskim zemljama, a pogotovo u Sjedinjenim Državama, zakon strogo nadzire svaki novčić uložen u predizbornu promidžbu - njegovo podrijetlo i put do računa kandidata kojeg se podupire. Propisuje se tko može biti donator stranaka ili kandidata kako, u slučaju pobjede na izborima, ne bi bilo »vraćanja dugova«, primjerice putem političkog osiguravanja kupnje jeftinog zemljišta ili poduzeća. </p>
<p>U Hrvatskoj je sve to, upozoravaju analitičari, još dio političke »sive zone« u kojoj se interesi miješaju s biznisom. </p>
<p>Javnost nikad nije doznala tko su stranački sponzori i koliko oni uplaćuju strankama. Jedino je poznato da limita za sponzorsku uplatu - nema. </p>
<p>Nakon prošlih izbora, iz SDP-a se moglo čuti da je ta stranka imala gotovo tisuću donatora, ali iznosi njihovih donacija nisu bili viši od 5000 eura. </p>
<p>Financijski stručnjaci u političkim strankama tvrde kako je milijun kuna najniži mogući iznos s kojim se može krenuti u predizbornu promidžbu, a za onu ozbiljniju potrebno je između četiri i pet milijuna kuna. Najviše se troši na televizijske spotove i jumbo plakate, te na estradne zvijezde koje zabavljaju publiku na predizbornim skupovima.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>»Hrvatska nije pripremljena za obranu od vatrene stihije«</p>
<p>Nemamo dovoljno kanadera i moderno opremljenih vatrogasnih vozila. Nedostaju i neka alternativna rješenja, poput brodova remorkera koji bi mogli braniti pojedine uvale pomoću jakih mlazova. Neke požare jamačno bi se moglo suzbiti većim brojem helikoptera opremljenih za letenje noću, smatra Zlatko Tomčić</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Tijekom godišnjeg odmora koji s obitelji provodi na otoku Hvaru, predsjednik Sabora Zlatko Tomčić prije nekoliko je dana posjetio mjesta na tom otoku na kojima bukte požari. Ističe da o tome namjerno nije htio obavještavati novinare, jer nije htio time skupljati političke bodove. U razgovru za Vjesnik otkriva da je htio s vatrogascima podijeliti trenutke napetosti i priznaje da nikad prije nije bio tako blizu opasnosti pred kojom je čovjek manje-više nemoćan.</p>
<p>• Koji su Vaši dojmovi nakon oblaska požarišta?</p>
<p>- Čini mi se da je ovogodišnja situacija oko požara pokazala da je Hrvatska nepripremljena za obranu od vatrene stihije i da sustav nedovoljno dobro funkcionira. Iako sam laik, uočavam nekoliko nadostataka. To je prije svega nedovoljna koordinacija svih koji sudjeluju u gašenju, a tu je riječ o lokalnoj samoupravi, vatrogasnim, policijskim i vojnim postrojbama. Također primjećujem da smo nedovoljno tehnički opremljeni i da nemamo dovoljno kapaciteta za gašenje požara. Osobno sam bio prisutan na nekoliko požarišta, gdje se pokazalo da je tehnika zastarjela i nefunkcionalana. Zbog loše tehnike, pojedina su područja obranjena od požara samo zahvaljujući nadljudskim naporima gasitelja. </p>
<p>• Koja tehnika nedostaje?</p>
<p>- Nemamo dovoljno kanadera i moderno opremljenih vatrogasnih vozila. Nedostaju i neka alternativna rješenja, poput brodova remorkera koji bi mogli braniti pojedine uvale pomoću jakih mlazova. Neke požare jamačno bi se moglo suzbiti većim brojem helikoptera opremljenih za letenje noću. Ne može se vatra ostaviti da gori cijelu noć, jer se potpomognuta vjetrom lako širi.</p>
<p>• Ima li načina da se boljim nadzorom smanji rizik od izbijanja požara?</p>
<p>- Svakako bismo trebali imati bolje organiziran model nadzora, dojave i samozaštite. U kritičnim trenucima bi trebalo zabraniti pristup civilima u neka područja. Taj bi nadzor trebale obavljati policijske i vojne snage, a postoji i Civilna zaštita, kako bi se spriječilo ljude da izazivaju požare na pojedinim područjima za koja se zna da imaju naslage borovih iglica od pola metra ili neke druge elemente koji pogoduju izbijanju i širenju požara, bez obzira je li riječ o slučajnom ili namjernom izazivanju požara.</p>
<p>• U povodu požara su već počela i politička prepucavanja. Kako to ocjenjujete?</p>
<p>- Mislim da ovo nije vrijeme za politička nadmetanja i nadmudrivanja radi skupljanja političkih bodova na pretpostavkama da su požari namjerno izazvani. Zasad možemo govoriti samo o indicijama i zato govorim na temnelju onog, što sam čuo od ljudi koji se razumiju u gašenje požara. Većina požara je izbila blizu obale, na pješačkim dometima od 300 do 400 metara od obale. U nekoliko navrata su na mjestima gdje su izbili požari uočeni automobili bez registracijskih oznaka. Također su na šumskim putevima uočena kratanja ljudi koji na tim mjestima nemaju što raditi. Nerijetko se pojavljuje nekoliko požara na malom području od 1,5 kilometara. Sve su to indicije da je velik broj požara izazvan namjerno. Na istražnim organima je da to utvrede i da se odgovorne osobe privedu na sudove. </p>
<p>• Smatrate li da požare podmeću psihopati i piromani ili je riječ o obliku političkog terorizma?</p>
<p>- Nemam osnove tvrditi ni jedno niti drugo. Lepeza mogućnosti namjernog izazivanja požara je vrlo široka - od najobičnijih sitnih zločeštoća do piromanskih poriva, pa i do terirističkih pobuda. Postoje državni organi koji trebaju dokazati o čemu se točno radi.</p>
<p>»Ako Budiša ima dokaze o političkoj pozadini požara, neka ih predoči javnosti«</p>
<p>• Može li država više učiniti da se pomogne područjima opustošenim požarima?</p>
<p>- Na žalost, postoji jedna gorka činjenica, a to je da čak i dio lokalnog stanovništva uživa kad vidi da borovi gore. Osobno smatram da nije osobita tragedija kad izgori nekoliko hektara alepskog bora, ali je velika tragedija kad vatra proguta nasade maslina stare nekoliko stotina godina, polja lavande ili vinove loze u koja je uložen silan ljudki trud, jer je riječ o kulturama iz kojih neki stanovnici crpe osnovna sredstva za život. Država mora naći model otštete, kompenzacije za štete koje je stanovnišvo pretrpjelo. Na znanstvenoj razini treba vidjeti koliko je moguće kulturu alpskog bora, koji se sam širi na opožarenim područjima, supstituirati mediteranskim kulturama poput maslina, loze...</p>
<p>• Trebaju li požari biti tema izvanredne saborske rasprave?</p>
<p>- Milsim da takva saborska rasprava ne bi bila dovoljno konstruktivna, jer bi svi pokušavali na toj tragediji, odnosno kataklizmi, dobiti političke predizborne bodove, odnosno takvu rapravu zlorabiti za političku borbu.</p>
<p>• Vjerujete li u Budišine izjave da su požari izazvani iz političkih razloga?</p>
<p>- Njegove izjave ne bih komentirao, ali, ako Budiša ima o tome egazaktne spoznaje, bilo bi mudro da ih predoči javnosti. I ovim ga putem pozivam da s konkretnim indicijama izađe u javnost i pomogne Vladi u otkrivanju istine o uzrocima požara. Ako je uistinu riječ o političkom terorizmu, ne bismo se smjeli dijeliti na poziciju i opoziciju, nego nam treba nacionalno jedinstvo.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Ruski brod »Yarrow« u nedjelju isplovio iz »Lenca«</p>
<p>Unatoč štrajku radnika u »Lencu« koji je započeo u petak, remont broda »Yarrow« završen u dogovorenom roku / Da to nije učinjeno, »Lenac« ne samo što ne bi mogao naplatiti taj posao, a, riječ je, neslužbeno, o 300.000 dolara, nego bi ruskom brodovlasniku morao platiti i penale za svaki eventualni dan kašnjenja s radovima jer je brod već imao ugovoreni prijevoz tereta</p>
<p>RIJEKA, 3. kolovoza</p>
<p> - Nakon što je u subotu dvadesetak radnika kooperanata, uz dopuštenje Štrajkaškog odbora Brodogradilišta »Viktor Lenac«, završilo remontne radove na ruskom brodu »Yarrow«, on je u nedjelju ujutro napustio Martinšćicu. Iz škvera su ga izvukla dva brodska tegljača, a zatim je samostalno nastavio ploviti. </p>
<p>Unatoč štrajku radnika u »Lencu« koji je započeo u petak, remont »Yarrowa« obavljen je u dogovorenom roku. Da to nije učinjeno, »Lenac« ne samo što ne bi mogao naplatiti taj posao (neslužbeno, riječ je o 300.000 dolara), nego bi ruskom brodovlasniku morao platiti i penale za svaki eventualni dan kašnjenja s radovima, budući da je brod već ranije imao ugovoreni prijevoz tereta.</p>
<p> U Brodogradilištu je na remontu još jedan ruski brod, »Jakov Sverdlov«, na kojemu je u petak zbog započetog štrajka obavljeno konzerviranje nedovršenih radova kako zbog prekida posla ne bi nastala šteta. Nastave li radnici štrajkati još nekoliko dana, u pitanje će doći rok završetka radova na tom brodu. </p>
<p>Ako u ponedjeljak radnici »Lenca« ne dobiju preostalih 37 posto plaće za svibanj, te plaće za lipanj i srpanj, Štrajkaški odbor odlučan je u srijedu, 6. kolovoza, radnike na ulicu, a to znači ponajprije na Jadransku turističku cestu koja prolazi pokraj ulaza u Brodogradilište.</p>
<p> Iako nitko o tome ne govori, može se samo zamisliti što bi značila kratko blokada prometa tom cestom u špici turističke sezone kad njome prema Dalmaciji putuju mnogi stranci. </p>
<p>Sindikati »Lenca« više ne vjeruju vodstvu Brodogradilišta, »jer godinama je desetak čelnih ljudi primalo astronomske plaće za nerad«, nego spas vide jedino »pod državnom kapom«. To znači da mnogi u Martinšćici priželjkuju da se višemjesečna agonija u poslovanju razriješi programiranim stečajem, u sklopu kojeg bi Vlada preuzela upravljanje Brodogradilištem dok ne pronađe novog vlasnika. </p>
<p>Treba imati na umu da »Lenac« u ovom trenutku ima ugovorenih poslova vrijednih 40 milijuna dolara, a pred realizacijom su i oni vrijedni između 20 i 30 milijuna dolara. Uz to, Brodogradilište još ima dovoljno kvalitetne radne snage i potrebne tehnike.
Dok svi govore o 1100 radnika »Lenca« koji već dva mjeseca nisu dobili plaću, malo njih spominje sudbinu gotovo 1000 radnika - kooperanata kojima njihovi gazde također već duže vrijeme zbog dugovanja »Lenca« nisu u stanju isplaćivati plaće na vrijeme. Oko 360 kooperanata i dobavljača potražuje od tog brodogradilišta oko 20 milijuna dolara.</p>
<p> Neki od kooperanata, nastojeći naplatiti potraživanja, blokirali su prije desetak dana račun »Lenca«. Dio njih prihvatio je ponuđenu nagodbu Uprave Brodogradilišta, prema kojoj će im dug biti isplaćen obročno uz uvjet da se odreknu kamata. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Vojni ordinarijat je posjed Crkve iako formalno u vlasništvu države</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - U utorak, na Dan domovinske zahvalnosti, biti će blagoslovljena nova zgrada Vojnog ordinarijata, petneste biskupije Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj. Nova zgrada je izgrađena na Ksaveru, ispod zgrade papinske nuncijature, zauzima 1500 četvornih metara, ima garaže, prizemlje s uredima i kapelom te kat s apartmanima za djelatnike ordinarijata koji će u njem raditi i živjeti. </p>
<p>Vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac i generalni vojni vikar mons. Josip Šantić do sada nisu izišli u javnost s troškovima izgradnje ordinarijata (pravdaju to time da se izgradnja financirala iz proračuna, pa nemaju uvida u troškove), no u javnosti se spominje od 30 do 50 milijuna kuna. Šantić, koji je član Povjerenstva za opremanje ordinarijata povjerio je novinarima da su samo troškovi unutarnjeg uređenja koštali oko 1,5 milijun kuna. </p>
<p>A kako kapelica u sklopu ordinarijata još nije dovršena, računa se da će ukupni troškovi biti i veći. Ordinarijat upravo pregovara s umjetnicima Kuzmom Kovačićem i Josipom Botterijem oko umjetničkog dekoriranja kapelice.</p>
<p>U javnosti je bilo dosta prigovora oko primitivnog militarističkog izgleda zgrade ordinarijata. Na prvi pogled zgrada se doima kao da je isklesana iz granitne kocke s izdubljena tri reda prozora, nalik puškarnicama, i neoantičkim pročeljem te više sliči na nesvakidašnju mješavinu kromanjonske vojarne i holivudskog partenona nego na zgradu crkvene biskupije. No čelni ljudi Vojnog ordinarijata tvrde da ni s tim nemaju ništa. Naime, Vlada je raspisala natječaj i izabrala arhitektonsko riješenje, na koje ordinarij i njegovi ljudi, sudeći po priloženom, nisu imali posebnih prigovora. </p>
<p>Katolička crkva u svijetu danas ima 37 vojnih ordinarijata. U Hrvatskoj je Vojna biskupija osnovana Bulom Ivana Pavla II., 1997. godine. Zanimljivo je da je Hrvatska kao članica Udruge međunarodnih hodočašća u svijetu trenutno jedina zemlja s vojnom biskupijom koja nije članica NATO-a. Inače, prema Statutu Vojnog ordinarijata u RH, pod njegovu upravu spadaju vojnici i pripadnici redarstvenih službi te drugi zaposlenici oružanih snaga i redarstvenih službi, članovi njihovih obitelji, kadeti vojnih škola i škola redarstvenih službi te službenici istih, a naposljetku i svi vjernici, pa i redovnici koji obavljaju službu povjerenu im od vojnog ordinarija. Vojni ordinarijat, tako, prema vlastitim procjenama duhovno skrbi za nekoliko stotina tisuća duša.</p>
<p>Za tu službu Vojni ordinarijat ima tri stalna profesionalca: biskupa, generalnog vikara i kancelara koji za to primaju plaću u razini djelatnog general bojnika, brigadira i pukovnika. Uz njih Vojni ordinarijat angažira i izvjestan broj djelatnika na određeno vrijeme. Sve troškove izgradnje i uređenja ordinarijata te plaće zaposlenika i osiguranje uvjeta za rad snose MORH i MUP. Crkva, tj. Prvostolni kaptol, donirala je jedino zemljište na kojem je izgrađen ordinarijat tako da je kompletna infrastruktura Vojnog ordinarijat u posjedu Crkve iako je formalni vlasnik država. </p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Slavodobitnik 288. sinjske alke Mario Šušnjara </p>
<p>SINJ, 3. kolovoza</p>
<p> - S dva pogotka »u sridu« i jednim »u dva« slavodobnik 288. sinjske alke, koja je protekla u duhu športskog nadmetanja, je Mario Šušnjara, 25-godišnji student Ekonomskog fakulteta, koji je u Alci od 1997. godine. Plamenac hrvatske trobojnice na njegovo koplje privezao je ovogodišnji alkarski vojvoda, brigadir Ivan Čikara. Pokrovitelj ovogodišnje Alke - »hrvatski puk Sinja i cetinskog kraja«, pobjedniku će naknadno uručiti prigodne darove.</p>
<p> »Slobodu nam nitko nikada nije poklonio. O tome svjedoči i nedavna teška povijest. Pod vodstvom hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana ostvarili smo naš tisućljetni san, neovisnu i smaostalnu Republiku Hrvatsku. Taj nas najsvetiji dragulj ujedno i obvezuje pridonositi svekolikom domovinskom ćudorednom i uljudbenom boljitku i gospodarskom razvitku. Svi zajedno stvorimo uvjeta za život dostojan čovjeka, u čemu može pripomoći i ova naša viteška igra Alka«, rekao je Čikara otvarajući Alku. Prema njegovim riječima, budućnost hrvatskog naroda bit će onakva kakvom je sam učini.</p>
<p> »Hrvati nisu svjetina, koja živi radi kruha i igara, kako bi rekao starorimski pisac, nego narod s uljudbom, koji zna i ikada je kruha gladan igrom život učiniti ljepšim«, naglasio je, dodavši kako nam preostaje na teškoj, krvavoj povijesti graditi svoju »uvijek bolju i ljepšu budućnost«</p>
<p>»Budimo mudri i razboriti, pa u svojim odlukama i djelima ne promaštujmo, nego pogađajmo - u sridu«, poručio je Čikara.</p>
<p> U svečanoj loži alkarskog trkališta našlo se sedamdesetak uzvanika - saborskih zastupnika, čelnika političkih stranaka, umirovljenih generala, te predstavnika crkve, braniteljskih i ostalih udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, te čelnika jedinica lokalne uprave i samouprave diljem Hrvatske. Najburniji pljesak publike osvojile su Ankica i Miroslav Tuđman, Đurđa Šušak, te otac vojvode Mirka Norca, Ante Norac. </p>
<p>Iz svečane lože 288. Alku pratio je i potpredsjednik Sabora Zdravko Tomac, ministar zaštite okoliša Ivo Banac, predsjednik HSLS-a Dražen Budiša, predsjednik Hrvatskog bloka Ivić Pašalić, predsjednik HSP-a Anto Đapić, predsjednik HKDU-a Anto Kovačević, Mate Granić predsjednik DC-a, te Božidar Kalmeta potpredsjednik HDZ-a. Od umirovljenih generala nazočili su Ljubo Česić Rojs, Ivan Korade, Miljenko Crnjac, Mate Laušić, te Krešimir Čosić, te admiral Davor Domazet Lošo. </p>
<p>Citirajći riječi Franje Tuđmana, 1997. godine prilikom proglašenja za počasnog alkarskog vojvodu, sinjski gradonačelnik i predsjednik Viteškog alkarskog društva Mate Jukić na svečanom prijamu za alkare i njihove uzvanike u Alkarskim dvorima, prije samog nadmetanja, istaknuo je:</p>
<p> »Izdignimo Sinjski alku iznad nepotebnih i štetnih, prljavih, dnevno političkih prepucavanja i dajmo joj ono mjesto koje zaslužuje u povijesti jednog kraja i naroda«.</p>
<p>Jukić smatra kako je to zaslužio i alkarski vojvoda Mirko Norac.</p>
<p> »On tamnuje jer se borio za ove velike ideale i zaslužio je naše veliko poštovanje, a ne politikantsko pripetavanje. Pozivam vas sve na mir i dostojanstvo. Da ne nasjedamo na provokacije, podvale i laži«, rekao je Jukić. </p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Alka u duhu sportskog navijanja i viteškog natjecanja </p>
<p>Prema ocjeni organizatora, Viteškog alkarskog društva, u Sinj je u nedjelju došlo oko 25.000 ljudi, a prodano je, kažu u Društvu, svih 4000 karata/ Političari, pripadnici gotovo svih parlamentarnih stranaka, ostali su u drugom planu. Alku su promatrali iz svečane lože, a većinu uzvanika okupljeni su pozdravili pljeskom/ Najveće oduševljenje izazvao je dolazak Ankice Tuđman, a gromoglasnim je pljeskom pozdravljen i Ante Norac, otac generala Mirka Norca</p>
<p>SINJ, 3. kolovoza</p>
<p> - Sinjska je Alka u svom 288. izdanju, prvi put u posljednjih 12 godina, tvrde dobro upućeni, prošla bez političkih tenzija, te će ostati zapamćena kao pravo viteško natjecanje. Slavodobitnikom je proglašen 25-godišnji Mario Šušnjara, rođeni Sinjanin i zagrebački student, koji je osvojio osam »punata«, pogodivši dvaput »u sridu« i »u dva«.</p>
<p> Političari, pripadnici gotovo svih parlamentarnih stranaka, ostali su u drugom planu. Alku su promatrali iz svečane lože, a većinu uzvanika okupljeni su Sinjani i njihovi gosti pozdravili pljeskom. Najveće oduševljenje izazvao je dolazak Ankice Tuđman, koja je stigla u pratnji sina Miroslava, a uoči natjecanja nije htjela davati nikave izjave. Gromoglasnim je pljeskom s trbina pozdravljen i Ante Norac, otac alkarskog vojvode Mirka Norca.</p>
<p>Doduše mimo protokola, ali uz prešutni blagoslov organizatora, sinjskim je trkalištem prije, poslije i za vrijeme natjecanja šetala vremešna Sinjanka Pava Jenić koja je u ruci nosila veliki natpis »Svi smo mi Mirko Norac« i sliku optuženog generala. Kako doznajemo, gospođa Jenić već mjesecima svako jutro donosi mrkve Norčevom konju i omiljena je među Sinjanima. Kako je Alka uistinu prošla bez i jednog incidenta, za svaku je pohvalu i sportsko navijanje s tribina na koje su bile popunjene do posljednjeg mjesta. </p>
<p>Živjela Alka, orilo s drevnim trkalištem po završetku subotnje manifestacije. U Viteškom alakarskom društvu ističu kako su prodali svih 4000 karata. Prema njihovoj procjeni, u Sinj je na Alku došlo oko 25.000 ljudi. Nakon natjecanja, koje je trajalo manje od pola sata, ostatak sparne sinjske večeri Sinjani i njihovi gosti proveli su u prepunim kafićima i na Trgu Franje Tuđmana gdje je uslijedio koncert. </p>
<p>Jedna od najgorljivijh navijačica bila je umirovljenica Vanja Vidić koja je nam je priznala da za Alku živi cijelu godinu. Ističe da ju je stanje u koje je viteško natjecanje bilo dovedeno prije nekoliko godina istinski ražalostilo i dodaje da ju je u tim trenucima bilo sram što je Sinjanka. Danas s ponosom ističe da je dva tjedna svakodnevno pratila pripreme alkara te joj je posebno drago što je pobijedio jedan od najmlađih natjecatelja. </p>
<p>Važno je da ljudi imaju posla, a ne tko sjedi u svečanoj loži, zaključuje Vanja Vidić. </p>
<p>Alka je oduvijek bila i bit će, rečenica je koja se ovih dana u Sinju često ponavlja. Njome Sinjani žele svima poručiti kako su se politička nadmetanja, koja su kulminirala prije dvije godine, napokon splasnula, te da je napokon opet u prvom planu tradicija sinjskog i cestinskog kraja koja traje od davne 1715. godine otkako se trči u spomen na slavnu bitku protiv turske vojske u kojoj je narod cetinske krajine porazio višestruko nadmoćnog neprijatelja.</p>
<p> U Viteškom alkarskom društvu doznajemno da predstavnici raznih udruga nisu najavili nikakava javna okupljanja. Nigdje u Sinju nismo vidjeli, proteklih godina uobičajene, štandove na kojima su se prodavali suveniri s likovima Mirka Norca, Ante Gotovine, Franje Tuđmana...</p>
<p>Sinju ne trebaju političari, nego turisti, jer turisti ovdje troše novac, dok političari jedu i piju besplatno. Sinjani su svojedobno izviždali i Tuđmana i Mesića. Politička pepucavanja nekima su proteklih godina dobro poslužila da se zamažu oči ljudima sinjskog kraja gdje je gospodarska situacija očajna. Pravi Sinjani žive za Alku i napokon smo zadovoljni jer u gradu vidimo turiste, kažu supružnici Irina i Anđelko Župić. </p>
<p>Političara je na Alki, doznajemo, bilo barem dvostruko manje nego lani. U Viteškom alkaraskom društvu nisu iznanađeni nedolaskom većine pozvanih državnih dužnosnika i članova diplomaskog kora. U svečanon loži nije bio niti predsjednik HDZ-a Ivo Sanader.
Jedni predstavnik SDP-a na ovogodišnjoj Alci, Zdravko Tomac, kazao nam je kako su svi pozvani, bez obzira na političko opredjeljenje, trebali doći na Alku jer ona treba predstvaljati okupljanje hrvatskog naroda. Ne treba je, dodaje, politizirati niti dovoditi u pitanje njezino održavanje, što rade neki političari, ali i mediji. Prema riječima Mate Granića, Alka treba biti najveća ljetna kulturna, a ne politička manifestacija. Alka je, kaže on, simbol zajedništva i otpora hrvatskog naroda i stoga je treba lišiti uplitanja politčkih opcija. U svijetlu budućnost sinjske Alke vjeruje i Ivić Pašalić, koji tvrdi kako mu nije jasna histerija koja se stvara oko te manifesacija koja mora biti odraz tradicije. Stranački suparnici u prvom redu svečane lože u subotu su popode u Sinju tri sata izgledali kao navijači istoga tima. </p>
<p>Pomirbene tononove u izjavama političara podržava i sinjski gvardijan fra Zoran Kutleša koji je uvjeren da ovogodišnja Alka u potpunosti priliči ponosnom, pobožnom i marljivom narodu sinjskog kraja.</p>
<p>U ime Udruženja roditelja poginulih hrvatskih branitelja Domovinskog rata na Alci je bila majka poginulih vukovarskih branitelja Kata Šoljić, koja nam je otkrila kako joj je velika želja vidjeti Mirka Norca na slobodi, jer on je, kaže, branio Hrvatsku.
Kao predstavnik glavnog pokrovitelja, tvrke Agrokor, sigao je Ante Todorić, otac predsjednika uprave Ivice Todorića. Zbog nogometnih obveza svečanosti u nedjelju nije prisustvovao suoranizator Igor Štimac, a u zadnji čas dolazak je otkazala i skijaška obitelj Kostelić. </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Špica turističke sezone: U Dalmaciji, Istri i na Kvarneru teško do slobodnog kreveta </p>
<p>Autocestom Zagreb-Rijeka u petak je prometovalo 80 tisuća vozila / Kroz Karlovac je, put Dalmacije, u petak i subotu prošlo više od sto tisuća vozila / Kilometarske kolone za trajekte prema Braču, Pagu, Rabu... / Procjenjuje se da 30 posto turista nije prijavljeno </p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Sjetimo li se pustoši iz ratnih i poratnih godina, ovo je bio pravi vikend iz snova s višesatnim zastojima, kilometarskim kolonama po cestama, dugom čekanju na ulazak u zemlju... </p>
<p>Ne šalimo se, ovo je možda posljednja godina teških prometnih kolapsa, za mnoge jednog od glavnih pokazatelja da je Hrvatska tražena i da turistička sezona ide planiranim tijekom. Vjerujemo da će nagodinu biti dovršena autocesta prema Zadru, izbjeći će se Karlovac i više nikad neće biti kao prije. </p>
<p>Dok je turizma, bit će i cestovnih gužvi, ali, sigurni smo, više nikad ovakvih. </p>
<p> Iako je i pretposljedni vikend pokazao da nas gosti nisu zaobišli, protekli je dostojno označio početak turističke špice. Bio je to pravi sezonski bum s izvrsnim rezultatima. </p>
<p>Zahvaljujući, među ostalim, još jednom produljenom vikendu domaćih radnika, u petak, prvoga dana kolovoza, na autocesti Zagreb-Rijeka srušen je rekord: samo je tog dana na toj prometnici bilo 80 tisuća vozila. </p>
<p>S druge strane, u petak i subotu kroz Karlovac je, put Dalmacije, prošlo više od sto tisuća vozila. Karlovčani su s pravom frustrirani, prometni čep im godinama otežava život, ali još nekoliko vikenda i gradske će ceste zauvijek biti samo njihove.</p>
<p>Splitska luka također je preživjela opsadno stanje iz najboljih turističkih vremena. Kilometarske kolone vozila čekale su na trajekte, pogotovo prema Braču do kojeg je u subotu prevezeno više od 1200 vozila, uvedene su izvanredne trajektne linije, a stizali su i prepuni brodovi iz Ancone (drugi je problem što ih je premalo).</p>
<p> Kilometarske kolone formirali su i putnici za trajekte prema Pagu i Rabu, ali i za većinu ostalih hrvatskih otoka. </p>
<p>U dubrovačku luku Gruž doputovalo je oko 1300 Talijana. Prošlogodišnji gubitnik Babin Kuk, sada s hrvatskom upravom, bilježi 300 posto više gostiju nego lani. </p>
<p>Dalmacija je prepuna turista, Istra i Kvarner također. Teško je naći slobodan od ukupno 800 tisuća registriranih turističkih kreveta. To se, međutim, neće pokazati i na papiru - službene su procjene da je u Hrvatskoj čak 30 posto neprijavljenih turista. Ima ih i više, pribrojimo li vikendice i kuće za odmor koje nisu registrirane za turističku djelatnost, ali koje su dobro popunjene. </p>
<p>Privatni iznajmljivači zagrizli su puni dio kolača. Mizerno kratko trajanje sezone tjera ih na svakakve poteze. Da podsjete strance u kojem se dijelu Europe nalaze, protekli vikend agresivno su hodočastili s poznatim pretpotopnim pločicama »zimmer frei«, vukli preplašene turiste za rukav i međusobno se svađali tko je prvi stigao do furešta. Ipak, ni trotjedna špica sezone nije opravdanje za tako nešto.</p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Prinčevi, glumci i sultan u Dubrovniku, domaći političari u okolici Zadra</p>
<p>ZAGREB, 3. kolovoza</p>
<p> - Hrvatsku su, kao zanimljivu turističku destinaciju, posljednjih godina počeli otkrivati brojni pripadnici svjetskoga jet-seta, pri čemu su najviše poznatih gostiju građani mogli sresti na ulicama Dubrovnika. </p>
<p>Taj je grad već godinama pomodna turistička destinacija, pa su i ove godine Stradunom prošetali princeza i princ, Carolina i Albert od Monaka sa svojim obiteljima, zatim Franceska von Habsburg i Luciano Beneton te jedan od najbogatijih ljudi svijeta Larry Ellison, osnivač i vlasnik tvrtke »Oracle Computers«. U Dubrovniku je bio i glumac John Malkovich. Tu se, nakon nogometnih zvjezda Ria Ferdinanda i Michala Zahalke, nedavno odmarao i najpoznatiji hrvatski nogometaš Davor Šuker, s ne manje poznatim Robertom Jarnijem i Markom Vidukom, a sportsko društvo uljepšala je Iva Majoli, dok obitelj Kostelić i ove godine ljetne pripreme za narednu skijašku sezonu odrađuje na otoku Mljetu.</p>
<p> Tu su, također, bili brojni domaći pjevači, poput Maje Vučić, Ivane Banfić, Severine, Nene Belana, a mnogi od njih pjevajući u Dubrovniku spajaju ugodno s korisnim. Nakon što su dubrovčani ostali razočarani što je filmska diva Sofija Loren proteklog mjeseca zaobišla njihov grad, u biser Mediterana idućeg tjedna na trotjedni odmor stiže jedan od najbogatijih ljudi svijeta - omanski sultan Al Said.</p>
<p>Zadarsko područje nije previše atraktivno ni svjetskome niti domaćem jet-setu. Ove godine u zadarske marine još nije uplovila ni jedna jahta na kojoj bi bili poznatiji svjetski glumci, pjevači ili nogometaši. Od domaćih pjevača dolaze oni koji su rodom iz Zadra, ili su im supruge Zadranke, poput Davora Gopca i Massima Savića. Operni pjevač Boris Martinović, koji živi u New Yorku, redovito s obitelji ljetuje u rodnoj Kukljici na Ugljanu, kao i pjevačice Emilija Kokić i Marina Tomašević. Bernie Ecclestone, vlasnik Formule, stalni je posjetitelj Zadra, no ove se godine njegova jahta još nije pojavila u zadarskoj marini, iako se neslužbeno doznaje da će doći. Omiljeno ljetno odredište mnogih hrvatskih političara je Vir gdje vikendice imaju Zdravko Tomac, Anto Đapić i Pavao Miljavac, dok Vesna Škare-Ožbolt ljetuje u Novalji na Pagu, a Ante Simonić, potpredsjednik Vlade, ljetuje u svojoj kući na Premudi. Vikendicu na Premudi ima i novinar Gradimir Agbaba. Ministrica pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović, rođena Zadranka, dakako, uvijek ljetuje u Zadru, iako je izjavila da ove godine za nju nema godišnjega odmora. Nekoliko članova Uprave Microsofta već godinama ljetuju u Telaščici, no strogo izbjegavaju novinare, ističući da su Kornate i izabrali zato što žele potpuni mir. </p>
<p>Ljubica Ivićev Balen i Anton Hauswichka</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Uhićen pripadnik vojske »republike srpske krajine«</p>
<p>SPLIT, 3. kolovoza</p>
<p> - Prema pouzdanim, iako zasad službeno nepotvrđenim informacijama, 32-godišnji Nikola Knežević, koji je u petak poslije podne uhićen na graničnom prijelazu Strmica, bio je pripadnik zloglasnog »Štikovačkog voda«, vojske »republike srpske krajine«. Prije pet godina Županijski sud u Splitu osudio je osmoricu pripadnika te paravojne postrojbe - među kojima je i Knežević - na zatvorske kazne u ukupnom trajanju od 117 godina. Pripadnike »Štikovačkog voda« sudsko je Vijeće proglasilo krivima, jer su, kršeći pravila Međunarodnog ratnog prava, sustavno napadali civilno pučanstvo, tjelesno i duševno ih zlostavljali te protjerivali.</p>
<p>Do kolovoza 1995. godine, optuženi pripadnici »Štikovačkog voda«, opljačkali su imovinu lokalnog pučanstva, te zapalili i eksplozivom razrušili više od deset zaselaka na privremeno zaposjednutom području. Glavni zapovjednik »Štikovačkog voda« bio je Ilija Eraković, pod čijim su vodstvom, kako je utvrđeno tijekom kaznenog postupka, ostali optuženici organizirano i unaprijed planirano napadali Vrliku, Maovice i Podosoje. Po ulasku u sela, pucali su po kućama i gospodarskim objektima, te odnosili vrijedne predmete i imovinu (zlato, novac, stoku, poljoprivredne strojeve, osobna vozila, namještaj itd.), nakon čega bi postavili eksploziv i sve skupa sravnili sa zemljom. Stanovnicima tih sela, od kojih je većina bila starije životne dobi, prijetili su smrću, a njih sedmero postrojili su i natjerali da kopaju svoje grobove. Tako su u travnju 1993. upali u kuću 77-godišnjeg Bože Kujundžića, s namjerom da ga opljačkaju, a kako su starca zatekli na spavanju, izudarali su ga kundakom po glavi i razrezali mu nožem vrat, dok su njegovu bolesnu suprugu istukli i bacili niz stepenice.</p>
<p>Tijekom sudskog postupka, Veliko vijeće Županijskog suda imalo je na raspolaganju velik broj svjedoka koji su potvrdili navode optužnice. Hrvatski državljanin Nikola Knežević, koji se prema izvješću iz 1996. godine sumnjiči da je od svibnja 1992. do Oluje počinio ratni zločin nad civilnim stanovništvom u selu Maovica (drniško zaleđe), nakon uhićenja i kriminalističke obrade priveden je istražnom sucu Županijskog suda u Splitu, koji mu je nakon saslušanja odredio pritvor.</p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Požarišta pod kontrolom gasitelja, na Braču se vatra opet rasplamsala </p>
<p>U požarima na Hvaru, Braču i Biševu izgorjelo je više od tri tisuće hektara površine / U noći na nedjelju jaka bura razbuktala je vatru koja se proširila prema Milni na Braču </p>
<p>SPLIT, 3. kolovoza</p>
<p> - U požarima na otocima Hvaru, Braču i Biševu, s kojima se proteklih dana borilo oko tisuću gasitelja iz Dalmacije i unutrašnjosti zemlje, izgorjelo je više od tri tisuće hektara površine.</p>
<p> U noći na nedjelju gasitelji su se morali boriti s ponovo aktiviranom vatrenom stihijom na Braču. Naime, jaka bura razbuktala je vatru koja se proširila prema Milni, a prema riječima pomoćnika državnog vatrogasnog zapovjednika za priobalje Tomislava Vuke, to mjesto nije bilo ugroženo.</p>
<p>Ipak, zbog mjera opreza i da bi bio olakšan rad gasiteljima, cesta Dračevica-Milna bila je zatvorena za promet. Vuko ističe da se noću, zbog nepristupačnog terena i otežanih uvjeta rada, gasitelji nisu mogli približiti rasplamsalom požarištu pa je u nedjelju rano ujutro na požarište upućen kanader.</p>
<p>»Nakon intervencije kanadera stanje je mnogo bolje, a snage na terenu napreduju i 'osvajaju' požarište. Vjerujemo da ćemo vatru uskoro imati pod kontrolom«, kazao je Vuko. »Stanje na četirima hvarskim požarištima, gdje je izgorjelo više od 1500 hektara borovine i niskog raslinja, zadovoljavajuće je«, rekao nam je Mate Jeličić, zapovjednik operativnog područja Hvar.</p>
<p> »Tijekom noći nije bilo intervencija na rubnim dijelovima požarišta. Na području Dubovice također nije bilo otvorene vatre, a stanje na tom požarištu u nedjelju je podrobno razmotreno iz kanadera. Područje Brusja i Veloga Grablja također je pod kontrolom gasitelja«, napomenuo je Jeličić.</p>
<p>Vatra je na Biševu progutala oko 85 posto površine otoka. Uništeno je više od 450 hektara površine. Policijska uprava splitsko-dalmatinska i dalje poziva građane, posebice otočane, da o svim eventualnim saznanjima prema kojima bi uzrok požara mogao biti ljudski faktor, obavijeste najbližu policijsku postaju.</p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Vojnici dovezeni u splitsku bolnicu s Hvara pušteni kući </p>
<p>SPLIT, 3. kolovoza</p>
<p> - Desetorica vojnika, pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske, koji su u nedjelju rano ujutro dovezeni na zarazni odjel splitske bolnice Križine s otoka Hvara, gdje su gasili požar, pušteni su kući i osjećaju se dobro, izjavio je zamjenik glasnogovornika Ministarstva obrane pukovnik Zoran Komar. </p>
<p> U splitsku bolnicu, rekao je Komar, zbog želučanih tegoba dovezeni su jedan časnik i dočasnik te osmorica vojnika. Nakon ukazane liječničke pomoći i infuzije pušteni su kući. Prema Komarovim riječima, vjerojatno je riječ o tegobama izazvanim dimom i umorom zbog boravka na požarištu. </p>
<p> U splitsku bolnicu Križine oko 4.30 sati helikopterom je s Hvara dovezeno deset vojnika jer su pokazivali znakove slabosti, izjavio je dežurni liječnik u bolnici Dragan Ledina. Dodao je da nije riječ ni o čemu ozbiljnijem. Njegova kolegica, koja je bila dežurna, dala je vojnicima infuziju i obavila pretrage, a budući da nije bilo razloga da ih se zadrži u bolnici, pušteni su kući. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Budiša: Neutemeljene su izjave da su za požare krivi pijani pastiri i udari gromova </p>
<p>»Požari su ove godine izbijali istodobno na više mjesta, i to najčešće nakon objave vremenske prognoze. Dok je najveća koncentracija vatrogasaca na jednom mjestu, požari izbijaju na drugom. Sve to upućuje na organizirano podmetanje požara, premda ne tvrdim da je sve što se zapalilo bilo učinjeno organizirano«, kaže predsjednik HSLS-a / Naše će predizborne aktivnosti krenuti najesen, rekao je Budiša </p>
<p>SINJ, 3. kolovoza</p>
<p> - S predsjednikom HSLS-a Draženom Budišom razgovarali smo u Sinju u nedjelju gdje je pratio 288. alku. Budiša nam je objasnio svoje stavove o podmetnutim požarima, no nije bio raspoložen odgovarati na pitanja o predizbornim planovima svoje sranke. </p>
<p>• Što očekujete od ovogodišnje Alke i kakvi su Vaši prvi dojmovi?</p>
<p>- Naš je stari stav da Alku treba depolitizirati i vjerujem da je ovogodišnja Alka dobar korak u tom smjeru.</p>
<p>• Vaše izjave o podmetanju požara uzburkale su hrvatsku političku javnost. Predsjednik Sabora Zlatko Tomčić otvoreno Vas poziva da, ako imate dokaze da su neki požari podmetnuti, pomognete Vladi u razotkrivanju istine.</p>
<p>- Ta je izjava smiješna. Požari su ove godine izbijali istodobno na više mjesta, i to najčešće nakon objavljivanja vremenske prognoze koja pogoduje širenju vatre. Dok je najveća koncentracija vatrogasaca na jednom mjestu, požari izbijaju na drugom. Sve to upućuje na organizirano podmetanje požara, premda ne tvrdim da je sve što se zapalilo, učinjeno organizirano. </p>
<p>Svaka ozbiljna analiza treba krenuti od tih tvrdnji. Mislim da su bez osnove izjave da su za požare krivi pijani pastiri i udari gromova. Ivici Račanu uputio sam pismo da pozove u pomoć druge zemlje.</p>
<p> Pokazali smo da nismo dovoljno organizirani da bismo se kvalitetno suprotstavili vatrenoj stihiji, a nismo ni nabavili osnovnu tehničku opremu za gašenje. Nije kupljeno 200 vatrogasnih vozila iako je novac bio odobren. </p>
<p>• Imate li uistinu neke konkretne podatke koji bi mogli pomoći u istrazi?</p>
<p>- To je pogrešna interpretacija. Ja samo na temelju niza činjenica zaključujem da je paljenje organizirano. Uostalom, takve je izjave davao i ministar unutarnjih poslova koji je govorio o podmetnutim požarima.</p>
<p>• Je li HSLS započeo s predizbornim aktivnostima?</p>
<p>- Još ne, naše će predizborne aktivnosti krenuti najesen. Ovo što sada radimo je standardno djelovanje koje nema veze sa skorim izborima. </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030804].
|
