NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030202].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 208120 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>02.02.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Zahtjevi SDP-a i HSS-a su naizgled nepomirljivi, no to ne znači da će Vlada pasti</p>
<p>O SUNČANOM HVARU: Očekujem da će doći do kompromisa u kojemu će Račan žrtvovati nekoga u HFP-u, a taj će kompromis značiti daljnje kupovanje vremena i odugovlačenje s privatizacijom / O IZBORIMA: Očito je da ni SDP-u ni HSS-u izbori ne odgovaraju ni u proljeće niti u ranu jesen. To posebno vrijedi za SDP jer u najvećem dijelu izbornog tijela na koji računaju, njihova politika nailazi na snažan otpor</p>
<p>Vladimir Šeks, potpredsjednik HDZ-a i šef zastupničkog kluba te stranke u Saboru, za Nedjeljni Vjesnik govori o najnovijoj koalicijskoj krizi, procjenjuje kada će biti održani izbori te predviđa kako će HDZ na njima proći.</p>
<p>• Postoje li realne mogućnosti da koalicijska vlada padne zbog afere Sunčani Hvar?</p>
<p>- Ne postoje. Zahtjevi SDP-a i HSS-a su sada vrlo tvrdi i proturječni te naizgled nepomirljivi, no to ne znači da će Vlada pasti. HSS traži smjenu v. d. predsjednika HFP-a i ministrice turizma te odustajanje od privatizacije Sunčanog Hvara. SDP je izgleda spreman ispuniti prvi zahtjev i žrtvovati v. d. predsjednika HFP-a, dok na drugi zahtjev, onaj na razrješenje ministrice turizma, Račan neće pristati. Pristao bi vjerojatno da na »nultu poziciju« vrati privatizaciju Sunčanog Hvara, ali ima žestoku oporbu u vlastitim redovima, u vrhu SDP-a i u dijelu svojih ministara koji ne žele da se SDP potpuno preda pred ultimatumom HSS-a. </p>
<p>Očekujem da će doći do kompromisa u kojemu će Račan personalno žrtvovati nekoga u HFP-u, a taj će kompromis značiti daljnje kupovanje vremena i odugovlačenje s privatizacijom. Ili će ova tri ministra koja je Vlada imenovala u povjerenstvo, predložiti rješenje koje će značiti prolongaciju pitanja Sunčanog Hvara na neodređeno vrijeme. Time će svoj politički kredibilitet i rejting u vladajućoj koaliciji sačuvati i Račan, ali i Tomčić, jer će računati da će neki budući događaji baciti u sjenu problem Sunčanog Hvara.</p>
<p> • Ako će biti primijenjen taj scenarij, odgađa se i mogućnost izbora. Kada će, po vašoj procjeni, biti raspisani parlamentarni izbori?</p>
<p>- Iz ove perspektive treba procijeniti je li SDP spreman na izbore, što bi im prijevremeni izbori donijeli te što bi donijeli HSS-u. Po mojem mišljenju, očito je da ni jednima ni drugima izbori ne odgovaraju ni u proljeće niti u ranu jesen. SDP-u, neovisno o tome što je na najvišoj razini izraženo nepovjerenje dva najveća koalicijska partnera, izbori ne odgovaraju jer im rejting neprekidno opada. SDP i Račan ušli su u velik socijalni konflikt sa sindikatima, ušli su u konflikt i s cijelim nizom ciljanih socijalnih skupina koje izražavaju veliko nezadovoljstvo Vladinom socijalnom politikom. Sindikati najavljuju i prijete općim štrajkom. </p>
<p>Dakle, u najvećem dijelu izbornog tijela na koji bi SDP trebao računati, a posebice s najavljenim izmjenama Zakona o radu, njihova politika nailazi na snažan otpor. Račan računa da će povratiti izgubljeni rejting tako što će pokušati kapitalizirati i prisvojiti svojoj Vladi i sebi zasluge - otvaranje dobrog dijela autoceste Zagreb - Split, a uz to računa i na pozitivne poene prilikom dolaska Pape u Hrvatsku, s pozitivnim efektima turističke sezone te s potporom EU-a za molbu Hrvatske za ulazak u tu organizaciju. Ta četiri čimbenika trebala bi sazrijeti u vrlo kasnu jesen ili početkom zime, i zato Račan neće riskirati prijevremene izbore. </p>
<p>S druge strane, Tomčić i HSS priželjkuju i očekuju da se Račanova Vlada još više izgubi kroz nepopularne mjere i korake, da još više izgubi na popularnosti. Zato će on stalno držati tenziju do jedne razine sukoba s SDP-om, javnog iskazivanja nezadovoljstva, protivljenja određenim Račanovim odlukama, i na taj će način stjecati politički rejting - na unutarnjoj kritici SDP-ove politike unutar vladajuće koalicije. Sigurno je kako Tomčić računa da bi ti negativni efekti vladajuće koalicije, u kojoj bi on prednjačio kao glavni kritičar, trebali dozrijeti također u kasnu jesen ili u ranu zimu.</p>
<p>• Gdje se tu nalazi HDZ? Jeste li vi spremni na izbore, ma kada oni bili održani?</p>
<p> - HDZ na općem političkom planu osporava i prokazuje da ova Vlada za tri godine na bitnim strateškim pravcima unutarnje i vanjske politike nije uspjela. Ona nije uspjela na najvažnijem dijelu, a to je oživljavanje gospodarske aktivnosti čime bi omogućila novo zapošljavanje. Smanjenje stope nezaposlenih čista je fikcija i rezultat mehaničke primjene Zakona o zapošljavanju, gdje jednostavno, samo sa Zavoda za zapošljavanje, skida određen postotak stvarno nezaposlenih, koji se više ne evidentiraju, a zapravo su i dalje nezaposleni. Na toj radikalnoj, korjenitoj kritici strateških programa i istrošenosti Račanove Vlade, te nuđenjem svojih globalnih rješenja, HDZ je u neprekidnom uzletu. Završili smo svoj proces konsolidacije i profilacije u potpunosti demokratsku, proeuropsku centrističku stranku. Završavamo svoje operativne izborne programe s kojima ćemo u pravome trenutku izaći pred hrvatsku javnost. </p>
<p>• S HDZ-om se kao mogući koalicijski partner povezuje HSS. Razmišljali se i o tome?</p>
<p>- Razmišljanje u HDZ-u takvo je da svoju vjerodostojnost u hrvatskom biračkom tijelu želimo provjeriti samostalnim izlaskom na parlamentarne izbore. Nakon provedenih izbora definitivno isključujemo mogućnost bilo kakvog sastavljanja zajedničke vlade s SDP-om i s HNS-om, a zacijelo će se to, nakon posljednjih personalnih promjena na vrhu stranke, dogoditi i s LS-om. Ovisno o prelasku izbornoga praga stranaka centra i desnog centra, moguće su sve dogovorne opcije koalicijske vlade sa strankama centra i desnog centra, s našom procjenom da HB i HIP neće prijeći izborni prag, bilo kao združena politička alijansa, bilo pojedinačno, tako da će moguć izbor koalicijskih partnera biti vrlo sužen. Priželjkujemo da bi buduća koalicijska vlada bila vlada HDZ-a i optimalno još jedne političke stranke, jer bi takva bila lišena ovih trulih kompromisa i natezanja koje pokazuje sadašnja koalicijska Vlada i kao što ih u pravilu pokazuju sve koalicijske vlade koje imaju više od dva partnera. Tek bi nevoljko, s općih hrvatskih interesa, bila poželjna Vlada koju bi tvorile tri stranke.</p>
<p> • Je li Hrvatska, po vašem mišljenju, na potpunoj političkoj prekretnici, suočena sa »skakanjem« s ljevice na desnicu, na kakvoj je bila, samo obratno, i na prošlim izborima 2000. godine? </p>
<p>- U Hrvatskoj postoji potpuna zamućenost pojmova »lijevo« i »desno«. Glasači se neće opredjeljivati za skretanje Hrvatske u desno, odnosno prema desnom političkom spektru, niti ideološki protiv lijevog političkog spektra. Jer, iako se ovo prividno naziva lijeva vlada, ona nije lijeva. Ona objektivno, po svim svojim rezultatima, nije u funkciji polazišta socijaldemokracije, nego su svi njezini bitni potezi bili upravo na tragu negiranja temeljnih načela socijaldemokratske politike. Zato će linija razgraničenja biti nevjerodostojnost stranaka koje tvore vladajuću koaliciju. Nevjerodostojnost koja izvire iz nesposobnosti da odgovore na ključna pitanja, na ona koje su obećali razrješavati, što se nije dogodilo. To će biti razdjelnica kod birača - vjerodostojnost ili nevjerodostojnost.</p>
<p>• Svaka nova Vlada morat će nastaviti barem jedan dio započetih reformi. Je li HDZ, u slučaju izborne pobjede, na to spreman?</p>
<p>- Logika života nameće da se sve ono što je u trendu i u funkciji jačanja i razvijanja tržišno-socijalnog gospodarstva - okviri, mehanizmi, zakoni - da se njihova primjena nastavi i da se oni reformski zahvati u ostvarenju vladavine prava, pravne države, odnosno reforme pravosuđa, nastave i prodube. Jasno je da će i na području vanjske politike nova hrvatska Vlada morati nastaviti s dinamičnim, ubrzanim djelovanjem prema ispunjavanju pretpostavki koje su vezane za ulazak Republike Hrvatske u EU i u NATO pakt.</p>
<p>Postojeći izborni zakon HDZ-u u potpunosti odgovara</p>
<p>l Bez obzira na približavanje izbora, Hrvatska još uvijek nema izborni zakon. Za koju će se opciju HDZ zalagati?</p>
<p>- Hrvatska ima izvrstan izborni zakon i on potpuno odgovara HDZ-u. Mislim da neće doći do bitne promjene izbornog zakona, jer postoje dva suprostavljena gledišta - SDP-ovo i HSS-ovo. SDP na Hrvatsku gleda kao na jednu izbornu jedinicu, a taj bi model, s uskostranačkih interesa HDZ-a i s obzirom na naš mogući izborni model, HDZ-u odgovarao. Ali, po svemu sudeći, zbog ova dva suprotstavljena modela, neće doći do promjene izbornog zakona. Birat će se po postojećem izbornom zakonu, koji mora proći dvije intervencije. Prva je nužna i nastala je usvajanjem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Po sadašnjem se izbornom zakonu bira pet zastupnika nacionalnih manjina, a po nedavno usvojenom Ustavnom zakonu osam, što treba promijeniti. Druga je intervencija, koja nije nužna i na koju će ići stranke vladajuće koalicije, a HDZ će je osporavati i biti protiv nje, da se ukine zasebna izborna jedinica za hrvatske državljane koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj. Svi će koalicijski partneri oko toga biti suglasni te će tražiti da se broj takvih zastupnika smanji na tri ili četiri, da se oni biraju sa stranačkih lista te da se biraju samo oni hrvatski državljani koji imaju pravo glasa u Hrvatskoj. No, HDZ na to neće pristati.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Poništenje natječaja o privatizaciji Sunčanog Hvara ujedno bi značilo i poništenje vladajuće koalicije</p>
<p>»Obistinile su se naše bojazni da će nakon slovenskog preuzimanja »Sunčanog Hvara« doći do otpuštanja, jer je sadašnja uprava pokušala još 2. prosinca otkazati kolektivni ugovor svim zaposlenicima! U svakom slučaju ovaj slučaj treba dobiti svoj epilog u roku 15 dana, jer će inače biti teško, ako ne i nemoguće, obaviti sve pripreme za turističku sezonu«, kaže Tonči Tadić</p>
<p>Dr. Tonči Tadić, nuklearni fizičar i zastupnik HSP-a nedavno je u anketi jednog tjednika, po mišljenju većine saborskih izvjestitelja proglašen zastupnikom godine. Tadić i među svojim kolegama zastupnicima, bez obzira na stranačku pripadnost, izaziva poštovanje, budući da je jedan od onih koji najrevnosnije obavljaju svoju dužnost. Posebno je poznat po tome da se iznimno kvalitetno i dobro priprema za specifična pitanja i zakonske prijedloge, koje mnogi zastupnici čak ni ne razumiju. </p>
<p>• Krenimo od najaktualnijeg, afere oko prodaje »Sunčanog Hvara«. Kako Vi komentirate ovaj slučaj, posebice što ste i sami s otoka Hvara i poznajete situaciju, a nedavno ste iznijeli javno i cijelu kronologiju ovog slučaja?</p>
<p>- Nakon što je 16. siječnja prošle godine istekao rok za prikupljanje ponuda za kupnju dionica »Sunčanog Hvara« po nominalnoj vrijednosti, podružnice HSP na otoku Hvaru su poslale otvoreno pismo upozorenja gradonačelnicima na Hvaru, na koje nije nitko reagirao. U rujnu smo tražili da se gradonačelnik Hvara angažira kod ove privatizacije i zaštiti interes Hvara. Opet bez reakcije. Natječaj za prodaju 62,5 posto dionica »Sunčanog Hvara« raspisan je 1. listopada, ali bez ikakvih posebnih uvjeta za investitora. Naime u natječaju investicije nisu bile uvjet, nego tek poželjni razvoj događaja. Nitko ni iz SDP-a, ni iz HSS-a, niti iz HDZ-ove vlasti u Splitsko-dalmatinskoj županiji nije o tome vodio računa. Tako 29. studenog hvarski gradonačelnik iz redova HSS-a, koji je ujedno i član Nadzornog odbora »Sunčanog Hvara«, kaže: »Ponude su u principu dobre, posebno dijelovi koji se odnose na ulaganja«. Istodobno kod građana raste nezadovoljstvo jer je »Sunčani Hvar« ipak plod odricanja više generacija Hvarana.</p>
<p> Tih dana sam i u Saboru i u istupima u medijima, u ime HSP-a, upozorio da nije nužno prodati hvarske hotele da bi se došlo do investicija. Naime, u neprivatizirane hotele na Hvaru su već ulagali Nijemci, Austrijanci i Slovenci! Na to sam putem medija dobio od hvarskog gradonačelnika ovu poruku: »Neće nitko odnijeti hotele iz Hvara«. Upravni odbor HFP je ipak jednoglasno donio odluku o prihvaćanju ponude »Terme Čatež« još 3. prosinca, što je dovelo do žestokih reakcija građana Hvara. Zato je 14. prosinca HSS zatražio »dubinsku analizu« ovog slučaja (mada su cijelo vrijeme imali člana Nadzornog odbora u »Sunčanom Hvaru«, te člana Uprave HFP!), dok je HSP 16. prosinca zatražio poništenje natječaja za prodaju »Sunčanog Hvara«. Na tragu ovakvih stajališta HSP-a su i građani Hvara svojom peticijom, sa čak 2700 potpisa, zatražili poništenje natječaja o ovoj privatizaciji! Naše bojazni da će nakon slovenskog preuzimanja »Sunčanog Hvara« doći do otpuštanja su se obistinile, jer je sadašnja uprava pokušala još 2. prosinca otkazati kolektivni ugovor svim zaposlenicima! U svakom slučaju ovaj slučaj treba dobiti svoj epilog u roku 15 dana, jer će inače biti teško, ako ne i nemoguće, obaviti sve pripreme za turističku sezonu!</p>
<p> • Vlada je čak osnovala i Povjerenstvo koje treba provjeriti privatizaciju »Sunčanog Hvara«. Vjerujete li da će ono imati uspjeha? Račan je čak zabranio članovima Vlade davanje izjava u vezi te teme do daljnjega.</p>
<p>- Churchill je svojedobno rekao: »Kad ne želiš riješiti neki problem, osnuj komisiju«. Ključno je pitanje je li u slučaju »Sunčanog Hvara« poštivana zakonska procedura. Ako nije, onda je to stvar za Mladena Bajića i Državno odvjetništvo, te za glasovanje o povjerenju ministru koji je prekršio zakonsku proceduru. Ako je ipak poštovana zakonska procedura, onda očito nije bilo nikakvog smislenog plana, niti koncepta privatizacije u turizmu. A za to je suodgovorno svih pet članova Upravnog odbora HFP: Linić, Crkvenac, Župan-Rusković, Pankretić i Jurčić.</p>
<p>• Hoće li koalicija puknuti na ovom pitanju?</p>
<p>- Ne! Račanu je cilj izvući ovaj mandat čim dulje, tj. dočekati kraj godine jer vjeruje da će do tada imati još bolju međunarodnu sliku Hrvatske i trasiran put prema EU, da će dovršiti dio autoceste, dočekati Papu i slično. Tomčiću je cilj osigurati, za svoju seljačku biračku bazu, isplatu državnih potpora za poljoprivredu. Čačić se želi dokazati, tobože, kao najveći graditelj cesta na ovim prostorima nakon maršala Marmonta. Goran Granić želi čim duže imati šapu nad energetskim sektorom jer to jamačno znači brojne ugodne posljedice. Ionako svi oni znaju za američka istraživanja po kojima 68 posto građana ne vjeruje ovoj vlasti. Zašto onda ne produžiti svoju vlast još mrvicu kad je budućnost ionako neizvjesna. Ipak, sami su se doveli pred slijedeću dilemu: ako prodaju »Sunčani Hvar« Slovencima pod ovakvim uvjetima, to će biti jasna poruka da SDP, HSS i ostali zamišljaju razvoj otoka kao - rasprodaju otoka strancima. S druge strane poništenje ovog natječaja o privatizaciji ujedno znači i poništenje ove koalicije.</p>
<p> • Kakva je zapravo, po Vašem mišljenju, uloga HSS-a u ovom slučaju? Je li riječ o principijelnom stavu Zlatka Tomčića i stranke, ili o nadigravanju s Ivicom Račanom i SDP-om?</p>
<p>- O principijelnosti bismo mogli govoriti da su SDP i HSS u ove tri godine vlasti recimo promijenili HDZ-ov Zakon o privatizaciji. Odnosno da je recimo HSS postavio jasnije uvjete kod privatizacija u turizmu. Ili da HSS-ov ministar Pankretić u Upravnom odboru HFP nije glasovao malo za, pa malo protiv ove privatizacije. Ili da je HSS-ov hvarski gradonačelnik stalno sva četiri mjeseca bio protiv ove privatizacije »Sunčanog Hvara«. Nije tu riječ o principima, nego o perfidnoj igri s biračima.</p>
<p> Naime, kad god se u javnosti pojavi sumnja u samostalnost HSS-a u odnosu na SDP, onda HSS odrađuje jednu od tri strategije. Prva strategija je podsjećanje na ulogu i snagu HSS prije 1941. Druga strategija je glumljenje konzervativne stranke, npr. kroz Tomčićeve izjave ili kroz saborske istupe Ljubice Lalić protiv legalizacije marihuane, protiv istospolnih zajednica, protiv HFP-a u kojem sjedi Pankretić, ukratko protiv prijedloga Vlade u kojoj sjede četiri HSS-ova ministra koji su na Vladi prethodno podržali te iste prijedloge. </p>
<p>Treća strategija je provociranje sukoba sa SDP-om što obično završi pregovorima na kojima se dogovori da će se dogovor postići u idućem krugu razgovora. Ali bitno je da se stekne dojam da Tomčić i HSS-ovci imaju nešto protiv SDP-a. To sve možda »pali« kod dijela ljudi, no ipak vjerujem da takav HSS-ov politički striptiz vrijeđa intelekt većine građana Hrvatske. Problem je u tome što ni HSS, ni SDP, ni HSLS, nisu imali realan izborni program prije izbora 3. siječnja, nego tek zbir parola i šupljih obećanja. Zato se nikad nije definirao usuglašeni detaljni koalicijski sporazum »Šestorke« ni »Petorke« po kojem bi bilo jasno kako postupiti u ovakvim situacijama. Zato se na svakom iole važnijem problemu iznova rješava kvadratura kruga ili dokazuje da nula nije jednaka jedinici. </p>
<p>• Smatrate li da se HSS možda pokušava »izvući« iz ove koalicije, bojeći se da će ona na izborima doživjeti neuspjeh?</p>
<p>- Ne. HSS nastoji samo sebe čim bolje pozicionirati u ostatku vladajuće koalicije u ovoj posljednjoj godini mandata. I naravno postići čim bolju sliku u očima svojih birača. Tomčić se neće vezivati za Račana u izborima, nego će sve grijehe svaliti na njega, otprilike na isti način na koji HIP, HB i DC sve loše momente HDZ-ove vlasti guraju od sebe i pripisuju samo HDZ-u. Kao da su Kordića i ostale bosanske Hrvate na Splitskom aerodromu u Haag ispraćali Marsovci, a ne Miroslav Tuđman i Ivić Pašalić. Odnosno kao da je onu nebulozu o dopuštenju Slovencima na ribolov u našem teritorijalnom moru potpisao Kofi Annan, a ne Mate Granić. </p>
<p>Na isti način sada recimo Ljubica Lalić u Saboru o privatizaciji nakon 3. siječnja 2000. govori kao ljuta oporba, a ne kao predstavnik vlasti koja je odgovorna za sve gluposti u ove tri godine mandata. Za privatizaciju i sve ostalo nakon 3. siječnja 2000. jednako su odgovorni i SDP i HSS i HSLS, kao i svi ostali manji partneri, uključujući tu i Canjugu koji glasuje uvijek kao oni koji su na vlasti.</p>
<p> • »Šuška« se čak i da je Tomčić napravio deal sa HDZ-om te mu je ovo prilika da se, tvrdeći da je HSS protiv rasprodaje nacionalnog bogatstva, »elegantno« maknu iz koalicije, računajući na pobjedu HDZ-a i daljnju suradnju s njima. Ima li osnove u tim nagađanjima?</p>
<p>- Osnove ima samo utoliko što je očito san svakog predsjednika HDZ-a ostvariti »strateško partnerstvo« s HSS-om i HSLS-om. K tome, u HSS-u očito vjeruju kako će HSS biti ključna opeka SDP-ove ili HDZ-ove buduće Vlade. Imamo tako HDZ koji misli da će sigurno biti na vlasti, SDP koji misli to isto, te HSS koji je siguran da će biti na vlasti s jednima ili s drugima. Pri tome svi dotični misle da im je vlast u tolikoj mjeri zajamčena da im za to ne treba pripremiti nikakve programe ili planove. Drugim riječima, nova vladajuća koalicija će jednako bezglavo upravljati Hrvatskom kao i ova sadašnja. Ako se sve ovo dogodilo u vezi 10 hotela na Hvaru, što li će tek biti kad na red dođu INA i HEP?</p>
<p>• Nedavno je prihvaćen i HSP-ov prijedlog Zakona o sukobu interesa te ocijenjen kao vrlo kvalitetan. Ima li realne šanse da upravo HSP-ov model bude primijenjen u praksi?</p>
<p>- Možda doista ima, ako SDP ostane pri svojoj javno iskazanoj potpori našem zakonu. Drago nam je da je potpora našoj inicijativi za borbu protiv korupcije došla i sa druge strane političkog spektra. Očito je dakle da se i ljevica i desnica slažu da je borba protiv korupcije ključni nacionalni interes. Na borbu protiv korupcije je uostalom pozvao i nadbiskup Bozanić na tiskovnoj konferenciji HBK pred Božić. Naš zakon je već podržan i od saborskih odbora za Ustav i za zakonodavstvo. Ipak, koliko znam Vlada je potaknuta našim zakonom u proceduru uputila i svoj prijedlog istog zakona, te ćemo vjerojatno u drugom čitanju zajednički s Vladom raditi konačnu verziju zakona. Vjerujem da će HSP-ov zakon dobro proći u Saboru. Jer, ako zastupnici ne drže do stajališta HSP-a i SDP-a, onda valjda drže barem do stajališta HBK i Crkve u Hrvata. Vrijeme je da se Hrvatska konačno obračuna sa tim najopasnijim oblikom korupcije tj. spregom politike i biznisa odnosno sukobom interesa. Posve je nebitno hoće li tko iz toga izvući neke političke poene. </p>
<p>Neka poduzeća iz portfelja HFP-a prodaju se za 19 do 26 posto nominalne vrijednosti</p>
<p>• Nedavno ste rekli da se u sjeni »afere Sunčani Hvar« rasprodaju i mnogi drugi turistički kompleksi i to ispod cijene. Kakve spoznaje imate?</p>
<p>- U sjeni ove privatizacije prolazi privatizacija drugih hotelskih kuća na Hvaru. U Jelsi privatizaciju provodi HFP, a u Starom Gradu i Vrboskoj PIF Pleter. Ali, slično je i drugdje na Jadranu. U Dubrovniku se prodaje sedam hotela, prodaje se kompleks hotela Imperijal na Rabu, te hotelska poduzeća Vodičanka, Živogošće, Podgora i segetska Medena. Svaki od tih slučajeva je za svoj grad jedan zasebni »Sunčani Hvar«. U Jelsi i Starom Gradu tako kažu: »Svaka čast Hvaranima, oni će barem lako komunicirati sa Slovencima, a mi ćemo morati naučiti mađarski«. Sva se navedena poduzeća iz portfelja HFP-a prodaju za 19 do 26 posto nominalne vrijednosti. Kod svih je riječ o dugoročnim obvezama, tj. kreditima koje su banke napuhale zateznim kamatama. Kod većine je riječ o hotelima kojima država nije nadoknadila troškove smještaja prognanika. Naime, Vlada je plaćala 11 kuna dnevno po prognaniku, a stvarni su troškovi bili pet puta veći. U svim tim hotelima može doći do otpuštanja radne snage kad ih preuzmu novi vlasnici. Jedno je sigurno - prodamo li sve hotele strancima, izgubit ćemo važnu mogućnost plasmana domaćih prehrambenih proizvoda kroz hrvatski turizam. </p>
<p>Izbori krajem godine, HSP izlazi samostalno</p>
<p>• Kada bi mogli biti izbori i izlazi li HSP na njih samostalno?</p>
<p>- Izbore uvijek raspisuje vladajuća stranka ili koalicija u trenutku kad procijeni da ih može dobiti. Račan i Tomčić računaju da će taj trenutak biti nakon uspješne turističke sezone, otvaranja dijela autoceste za Split, nakon dolaska Pape u Hrvatsku i nakon što dobiju dovoljno uvjerenja iz EU-a da je kandidatura praktički riješena stvar. Dakle, uzme li se to u obzir, izbori su krajem ove godine. Što se tiče našeg izlaska na izbore, odluka Glavnog stana HSP je vrlo jasna: HSP na izbore izlazi samostalno!</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Nasilje u obitelji zarazna je bolest</p>
<p>Prema službenoj statistici policija je lani dnevno dobivala 31 poziv za intervenciju, pri čemu je svaki dan evidentirala 15 žena žrtava nasilja. Samo je u Varaždinskoj županiji lani zabilježeno 567 prekršaja nasilničkog ponašanja za koje su prijavljene 693 osobe, dok je kaznenih djela na štetu maloljetnika, koja se uglavnom odnose na zapuštanje i zanemarivanje te na nasilničko ponašanje, bilo 232 </p>
<p>Kad dođe do progona, tada je jasno da mnogi prije toga nisu napravili sve što su mogli. Nasilnika treba kazniti, no ne ga ponižavati i vrijeđati. Razumjeti agresivno ponašanje ne znači oprostiti ga, već tražiti put do agresivnog čovjeka i dati mu šansu da se vidi u drugom svjetlu, da to što ima reći kaže riječima, a ne šakama, kaže </p>
<p> Zastupnici u Hrvatskom saboru nedavno su raspravljali o prijedlogu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a mnogi su klubovi ustvrdili da bi nasilje u obitelji trebalo tretirati isključivo kao kazneno djelo. Prema službenoj statistici, koju je zastupnicima predočila Jadranka Kosor (HDZ), policija je lani dnevno dobivala 31 poziv za intervenciju, pri čemu je svaki dan evidentirala 15 žena žrtava nasilja. Samo je u Varaždinskoj županiji lani zabilježeno 567 prekršaja nasilničkog ponašanja za koje su prijavljene 693 osobe, dok je kaznenih djela na štetu maloljetnika, koja se uglavnom odnose na zapuštanje i zanemarivanje te na nasilničko ponašanje, bilo 232. No, ono što je prijavljeno, smatra mr. sci. Nenad Horvat, psihijatar i voditelj polikliničkog konzilijarnog Odjela psihičkih djelatnosti varaždinske Opće bolnice, kao i ono što vide policajci, liječnici i socijalni radnici tek je deseti dio onoga što stvarno postoji.</p>
<p>»Nasilje u obitelji zarazna je bolest. Ne znamo ni količinu ni veličinu problema, a ne znamo ni što bismo s njim. To je pojava koja zadire u nekoliko društvenih segmenata koji su, na žalost, međusobno slabo koordinirani. Policija veli da je to stvar medicine i terapije, medicina kaže da to nije bolest i da je to stvar policije, socijalni radnici vele da je to stvar suda, a na sudu pak vele da oni nisu socijalni radnici. Zbog toga nam je taj problem toliko težak i zato se naše društvo s njime teško nosi«, rekao je za Vjesnik mr. Horvat. </p>
<p>No, s agresivnim ponašanjem u obitelji ne možemo se, smatra Horvat, obračunati na agresivan i nasilan način, jer ćemo time dobiti samo još veću agresivnost. </p>
<p>»Agresivno ponašanje nikad nije onakvo kakvo zapravo izgleda i agresija baš nikad nije izraz snage, moći i hrabrosti. Takvo je ponašanje, što mnogi ne vide, zapravo kamuflirano plakanje, kodirana nemoć i šifrirana slabost. Pravo je pitanje kako dekodirati to što nam agresivac kroz svoje ponašanje pokazuje i kako to možemo iskoristiti na konstruktivan način«, kaže Horvat.</p>
<p>Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji predviđa udaljenje nasilnika iz stana, mnogi zastupnici smatraju da je zatvor jedina kazna za nasilnika, a predviđene su i novčane kazne. Naš sugovornik slaže se da nasilnika treba kazniti i da represivan pristup nije moguće izbjeći. No, prije represivnog pristupa postoje još »mnoga vrata« na koja treba pokucati.</p>
<p>»Kad dođe do progona, tada je jasno da mnogi prije toga nisu napravili sve što su mogli. Nasilnika treba kazniti, no ne ga ponižavati i vrijeđati. Razumjeti agresivno ponašanje ne znači oprostiti ga, već tražiti put do agresivnog čovjeka i dati mu šansu da se vidi u drugom svjetlu, da to što ima reći kaže riječima, a ne šakama«, ističe psihijatar. Smatra i da novčano kažnjavanje nasilnika nije najpametniji postupak, jer oni nisu odgovorni prema svojoj obitelji, pa je malo vjerojatno da će biti odgovorni prema novcu i financijskim obvezama te da će ih to sprječavati u daljnjoj agresivnosti. Izdvajanje iz obitelji, pak, smije biti tek očajnički pokušaj da se spriječi krvoproliće.</p>
<p>»Poznati su mi programi u Americi namijenjeni rješavanju problema kućnog nasilja. Oni predviđaju fizičko razdvajanje kao mogućnost, ali samo kao prijelazni međukorak, dok stručni terapijski tim ne odradi svoje i pokuša uspostaviti porušene mostove. Naravno, takvi su programi praćeni izdašnom financijskom potporom, jer se vidjelo da, ma kako oni bili skupi, u krajnjoj liniji štede novac. Svaki dolar potrošen na ovakav program štedi četiri dolara samo na troškovima izdržavanja kazne zatvora. Dakle, u mjesec dana koliko je kod nas predviđeno izdvajanje iz obitelji trebalo bi osmisliti sličan program i poduprijeti ga novčano«, smatra Horvat, koji rješenje vidi i u osnivanju savjetovališta za nasilnike u obitelji, kako je to riješeno u nekim zapadnim zemljama.</p>
<p>U tekstu zakona, kao jedan od uzroka nasilja u obitelji, spominju se i »traume muškaraca povratnika s ratišta«. Stereotip je, kaže Horvat, da su branitelji u principu agresivna populacija.</p>
<p>»Istina je da je rat strahovito agresivna situacija i da jedan dio ratnika način razmišljanja i ponašanja iz rata prenosi u civilni život. Međutim, okolnosti na koje se ratnici vraćaju sasvim sigurno nisu takve da tu potencijalnu agresivnost smanjuju«, rekao je Horvat, koji će u svom referatu pod nazivom »Šakom u glavu« o problemu obiteljskog nasilja govoriti ovoga lipnja u Pragu na Svjetskom kongresu o obiteljskom nasilju.</p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Seljaci prevladali tradicionalno nepovjerenje prema državi </p>
<p>Nakon početnog oklijevanja, i izgubljenog vremena tijekom prosinca i većeg dijela siječnja, u nekoliko posljednjih dana prije isteka roka, dnevno se u poljoprivredni upisnik upisivalo i po 10.000 poljoprivrednika </p>
<p>MARINKO PETKOVIĆ</p>
<p>Prvi put u Hrvatskoj uspostavljen je upisnik poljoprivrednih gospodarstava. Zaprimanje zahtjeva za upisnik provodilo se od 2. prosinca 2002. godine do 31. siječnja 2003. godine i, prema dostavljenim izvještajima iz ureda državne uprave, do 30. siječnja upisano je 111.745 poljoprivrednih proizvođača, tvrtki i zadruga.</p>
<p> Prema najavama iz Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, poljoprivredni upisnik je samo prvi, ali važan korak prema poljoprivrednoj reformi. Naime, cilj je stvoriti uspješnog proizvođača hrane na obiteljskom gospodarstvu, koji će moći živjeti od poljoprivrede na otvorenom domaćem tržištu. Dakle, u konkurentskom okruženju.</p>
<p> Nakon što se upišu i odluče hoće li u komercijalnu ili dohodovnu skupinu, poljoprivredni će proizvođači morati podnositi zahtjeve za poticaje. No, osim novih datuma za podnošenje zahtjeva (dohodovna potpora, primjerice, od 20. veljače od 20. ožujka, tov stoke do 30. travnja...), domaće poljoprivrednike koji su se upisali u upisnik očekuje niz novina.</p>
<p>Primjerice, kod izračuna ukupnog obujma poslovanja poljoprivrednog gospodarstva država će uzeti u obzir samo prijavljene površine pod određenom kulturom u trenutku upisa te broj i kategorije stoke iz prethodne godine. </p>
<p>Najviše zahtjeva za upisnik zaprimljeno je u Zagrebačkoj županiji, čak 11.941, što je moglo iznenaditi samo one koji ne poznaju prilike u domaćem agraru. Zagrebačka županija, naime, najuspješnija je županija u državi po proizvodnji mlijeka, jaja i vina. Osim toga, na vrijeme su shvatili da se poljoprivrednici neće ići upisivati u gradove pa su organizirali popisivanja poljoprivrednika po naseljima i selima, besplatno podijelili zahtjeve za upisnik i dr.</p>
<p>S druge strane, izgleda da je politika pomutila upisne vode u nekim županijama. Preciznije, riječ je o malo upisanih u županijama u kojima nije na vlasti koalicija. U Požeško-slavonskoj županiji, primjerice, zaprimljeno je tek 2984 zahtjeva za upisnik.</p>
<p> Dakle, manje nego na području grada Zagreba gdje je dan prije zaključenja upisnog roka predano 3469 zahtjeva, te Vrbovca gdje je predano više od 3000 zahtjeva. Ništa bolji odaziv nije ni u drugim slavonskim županijama, gdje je rat za zemlju između starih i novih vlasnika upisnik stavio u drugi plan. </p>
<p> Obim obavljenog posla oko upisnika vidljiv je iz podataka da su područni uredi i ispostave za katastar Državne geodske uprave zaprimile 123.392 zahtjeva i temeljem njih izdali 295.755 posjedovnih listova. Procjenjuje se da je do posljednjeg roka za podnošenje zahtjeva, broj zaprimljenih zahtjeva bio veći od 150.000.</p>
<p>Razlog početnog oklijevanja kod upisa, prema ocjeni Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, bilo je tradicionalno nepovjerenje seljaka u državu, no to se nepovjerenje u Upisnik, kako se približavao kraj upisnog roka, uspjelo razbiti. No, više se nije moglo nadoknaditi izgubljeno vrijeme, cijeli prosinac i veći dio siječnja, iako se u nekoliko posljednjih dana upisa dnevno upisivalo po 10.000 poljoprivrednika. </p>
<p> Poljoprivredni upisnik, naime, ima samo nekolicina zemalja EU-a. Italija, primjerice, od koje je kupljen softver za središnju bazu podataka, upisnik bi trebala dobiti do kraja ove godine, dok Slovenija ima upisanih 20.000 poljoprivrednika.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Papirnata zaštita je u redu, ali što je s - praktičnom?</p>
<p>Turistički forumi najavljuju bolju žetvu od lanjske, ali nisu mjerodavni u sprečavanju divljanja po »netaknutoj prirodi«, eskalaciji betonskog terora na rivijeri, zagađivanju mora i podmorja... Hoće li se oni koji su za to plaćeni napokon odgovornije početi ponašati, još dok je vrijeme?</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Kako zaštititi raj? Ograditi ga visokim ogradama i u njih pustiti struju, a ulazak dopustiti samo odabranima s magnetskom karticom. Već sam vidjela takve stambene blokove u nekim velikim metropolama. Za svoju sigurnost ograđuješ se i postavljaš granice svom kretanju, živiš u (lijepom) logoru... Umjesto pitomih kupiti rotvajlere i staforde, te ih pustiti da lutaju noću po otoku dok ne razderu nekog zaljubljenika u zvijezde, mjesečevog lutalicu, ljubavni par... Skinuti sve objekte koji vise po terasi, a koje su umjetnici stvarali s užitkom. Slike skinuti sa zidova, zaključati kipove u spremišta da tamo trunu daleko od ljudskih očiju...</p>
<p> Pustiti ljude da kopaju slobodno i najrjeđe biljke i trpaju ih u velike plastike što su ih ponijeli sobom. Pomoći im u uništavanju znajući da će većina biljaka uvenuti do polaska broda... Zamoliti državne organe da nikako ne donesu zakone kojima jahtama zabranjuju ispuštanje prljavih sadržaja tankova u male uvale gdje je more još toliko čisto da se jasno vidi kako se odjednom kupamo u otpadu. Svim sredstvima nastojati onemogućiti izgradnju uređaja gdje bi se tankovi za fekalije praznili i jahte podrobnije kontrolirale... Uopće zabraniti bilo kakve kontrole i bilo kakva kažnjavanja onih koji nam uništavaju prirodu, dakle onemogućiti svako kažnjavanje stranih i domaćih grabežljivaca... Zelene oaze onda više neće biti potrebno štititi - njih tada više neće biti«...</p>
<p>Ovim kiselim i otužnim tekstom (komentarom!) gospođa Dagmar Meneghello, vlasnica obiteljskog maloga raja na Palmižani (poznati Pakleni otoci pred Hvarom) završila je svoju iznimno zanimljivu priču u upravo promoviranoj monografiji o tome glasovitom škoju i čudesnome parku ljepote Meneghellovih, u povodu stote obljetnice stvaranja toga blaga. Monografija je doista raskošna, uz ostalo valjda je dovoljno navesti da je ilustrirana fotografijama svjetski znanoga majstora Ive Pervana (čak tridesetak međunarodnih nagrada za turističku fotografiju!), a te raskoši u lijepoj knjizi ne bi bilo da se nije imalo što slikati i opisati, da se nije čuvala i njegovala! Dakle, stvaralo se desetljećima...</p>
<p>Naše prirodne vrijednosti, izdašni darovi Neba i Prirode koji su osnovica turizma (ili kako se to sada kaže - »resursi«) stvarani su eonima, a temeljitije su uništavani u posljednjih najmanje dvadesetak godina i to uništavanje i dalje, nažalost, traje ne samo nesmanjenim intenzitetom nego čak i pojačanim »tempom«. </p>
<p>Tzv. divlja gradnja bez prostornih planova, građevinskih i ostalih dozvola naprosto cvijeta, betonski teror uništava nedirnutu prirodu, napadnuto je i dalje se napada pomorsko dobro, na veliku dijelu rivijere u turističkim mjestima umjesto cvrkuta ptica, goste rano ujutro bude bageri i bušilice, divlja odlagališta smeća i otpada su nam turistička svakodnevica, nekontrolirano vršljanje domaćih i stranih jahta i ostalih plovila čiji vlasnici i posade zagađuju more uz obalu i oko otoka ispuštanjem fekalija i bacanjem otpada u more u našoj je praksi normalna pojava, itd.</p>
<p>I, sve se to manje-više događa nekažnjeno što, naravno, ohrabruje zagađivače, a što je najčudovišnije ne događa se zbog toga jer mi nemamo zaštitne propise, naprotiv ti su propisi vrlo dobri, nego što su provođenje i kontrola njihova provođenja na vrlo niskoj razini, uostalom kao i praktična preventiva, a da se i ne spominje »stimulativna« represiva kad se kazne plaćaju »sitnom lovom«...</p>
<p>Tko je kriv? Turistički forumi nisu jer u zaštiti prirode, »netaknute obale« i »najlipšeg mora na svitu« mogu sudjelovati jedino, recimo, savjetodavno što i čine, ali to u nas odavno »ne pije vodu«. Lokalne vlasti? Bilo im drago ili ne, ali su sigurno na listi krivaca jer je, uz ostalo, »javna tajna« tko sve i kako dobiva razne dozvole, koncesije i slično. Država?</p>
<p> U svakom slučaju - jest! Ako je već turizam službeno svrstan u aktivni i unosni dio gospodarstva jer uz sve drugo osigurava i također unosni »izvoz na licu mjesta« onda je država dužna strogim propisima i još strožom kontrolom njihova provođenja zaštititi prirodne i druge vrijednosti koje su glavni mamac na stranom turističkom tržištu (ovo i stoga jer smo, nažalost, još uvijek nedorečeni u izvanpansionskim sadržajima pa su nam i dalje glavni aduti prirodni rariteti koji su, eto, iz sezone u sezonu sve mizerniji).</p>
<p>Dakle, pitanje glasi: što će se u pripremanju sezone '03. učiniti da se (barem) smanje nasrtaji na naš već zabrinjavajuće uzdrmani »raj na zemlji«?</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Ovršni zakon spotaknuo se na pravničku tribinu</p>
<p>Kao »komunjarska« odavno je izbačena metoda javne rasprave kao sita kojim se iz pijeska dade doći do ponekog zlatnog grumena, pa je logično da pijesak u zakonima podjednako žulja i suce i stranke, profesore i odvjetnike</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Kažu kolege da je baš dobro što me nije bilo na posljednjem sastanku Kluba zagrebačkih pravnika, u srijedu, u 19 sati, u dvorani 2 Pravnog fakulteta. Jer, ionako ne bih mogao ući na mjesto raspravljanja o novom, Vladi netom poslanom ovršnom zakonu. Naime, toliko je zainteresiranih bilo da je trećina pridošlih otišla kući jer mjesta nije bilo ni pred vratima, u hodniku, a pušenje je zabranjeno.</p>
<p>Značenje te tribine od prošle je srijede i u činjenici da joj je nazočan bio i predstavnik Ministarstva pravosuđa. Za deset godina (tribine Kluba održavaju se od 1993. godine, lipanj a.d.) to je prvi put da je »država« poslala svoga predstavnika. »Država« je bio zamjenik ministrice pravosuđa Miljenko Kovač. »Oporba« se na tribini pokazala u liku i izjavama javne bilježnice Jožice Matko-Ruždjak i profesora Mihajla Dike. »Birača« je bilo, rekoh, dvjestotinjak na sjedenju, a ostali su se premještali s noge na nogu.</p>
<p>U prvom tribinskom čitanju, odmah da kažem, ovršni zakon i njegova novela nisu prošli. Fini gospodin Kovač, koji je zakonsku promjenu napisao, pokušao je objasniti i dokazati da su rješenja dobra. »Oporba« je ustvrdila da nisu. A kad se iz publike javio i prvi hrvatski notar Ante Ilić i rekao da su neki dan češki javni bilježnici nakon godina ratovanja s državom konačno odahnuli, jer je njihova nadležnost u ovršnim predmetima dokinuta, bilo je jasno da prijedlog hrvatskog zakona da notari tek preuzmu ovršnu nadležnost - neće proći. Barem na spomenutoj tribini. Zanimljivo, nekoliko dana prije te srijede zabilježena je promocija novog ovršnog zakona na kojoj je ministrica pravosuđa pohvalila upravo one dijelove sadržaja koji na javnome mjestu nisu dobili prolaz.</p>
<p>Tako, što se faktografije tiče.</p>
<p>A što se tiče javnog raspravljanja o važnim pravnim pitanjima, valja dodati nekoliko prigodnih riječi. Prvo, zašto ministrica nije izabrala ovakvo mjesto za promociju zakona. Ovako je ispalo da to netko »ovoj vlasti« udara »kontru«. Ovako je ispalo da dr. Dika kritizira zakon jer ga nije pisao on, već Miljenko Kovač. I ovako se stječe dojam da bi prije svečane promocije zakona njegov tekst trebao doći na javno mjesto s 10 godina tradicije okupljanja pravničke elite. Pod krovom Pravnoga fakulteta. </p>
<p>Pa da se praktično, doktrinarno, sudački, odvjetnički, s pozicije stranke u postupku, pretrese zakonska novost. Pa da se dotjera zakonski tekst do te mjere da saborska zastupnička družina sadržaju ne može nauditi svojim lobizmom i stranačkim interesima. Kao što inače radi. Pa da onda rasprave u Saboru ne traju danima jer u njima sudjeluju svi koji paragrafe i njihova rješenja prosijavaju na skupom mjestu parlamentarnog nadmudrivanja umjesto na jeftinoj tribini zagrebačkih pravnika čiji je najveći sponzor baš Pravni fakultet. Prostor, besplatan. Struja, besplatna. Grijanje, također. I tako već deset godina.</p>
<p>Nekoć, u ona »komunjarska« vremena, institut javne rasprave o važnim pitanjima bio je njegovan pa su se i ljudi navikli. I onda nije bilo ništa strašno ako se neka ideja, pretočena u zakon, na raspravi izjalovi. Bolje na raspravi nego na sudu. No, kako je s »komunjarskom« ostavštinom odlučno raskinuto, to su javne rasprave postale tek naknadnim sadržajem zakonske reakcije. Recimo, prodaja »Sunčanog Hvara«. Ili, u slučaju od srijede, broj javnih bilježnika pogođenih »postzakonskim ovršnim poremećajem«.</p>
<p>Kad bi se tribina zagrebačkih pravnika shvatila kao punkt javnoga raspravljanja, onda bi kroničari te tribine mogli s punim pravom »odrapiti« kritiku saborskim zastupnicima koji ni ne znaju da u gradu postoji mjesto na kojem bi se mogli malo educirati o stvarima o kojima inače satima diskutiraju. Pa bi se u slučaju dva-tri izostanka moglo kritizirati ministricu pravosuđa, da što ona misli za koga su te tribine. Ali, moglo bi se i sucima štošta predbaciti, pa onim »nezavisnim ekonomistima«, a o odvjetnicima da se i ne govori.</p>
<p>Valjda mi se neće zamjeriti što »drukam« za jednu tribinu. Makar se u novinarstvu norma lakše ispunjava pisanjem o slabostima zakona i slabostima u proceduri njihova donošenja. Ali, eto, žrtvujem se. Bolje manja plaća, nego loši zakoni.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Sindikalistima preostaje samo opći štrajk, no ni on neće naići na odobravanje najširih slojeva stanovništva</p>
<p>U drugoj polovici devetnaestog stoljeća u radničkom pokretu u europskim zemljama vjerovalo se da će prije ili kasnije kapitalizam završiti u generalnom štrajku. Generalni štrajk shvaćao se kao »posljednja bitka«, kao neki novi Armagedon, odnosno kao neka vrsta »sudnjeg dana« kapitalističkog poretka... Međutim, u dvadesetom stoljeću taj se mit nije održao nego je zamijenjen drugim mitom: a to je »opća kriza kapitalizma«... Nema te zemlje u svijetu, ma koliko bila siromašna, koja ne raspolaže specijalnim jedinicama i helikopterima za brzo gušenje svake pobune. Stoga su uvjeti za bilo kakav generalni štrajk danas znatno teži negoli u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, te u razdoblju prije Drugog svjetskog rata</p>
<p>JOSIP ŽUPANOV</p>
<p>Inicijativa hrvatske Vlade da reducira neka radnička prava sadržana u dosad važećem zakonu o radu naišla su na veliko protivljenje Vladinih sindikalnih partnera. Sindikati su i zaprijetili da će na smanjivanje radničkih prava odgovoriti »općim štrajkom«.
Međutim, u javnom je opticaju i drukčiji termin od općeg štrajka, a to je »generalni štrajk«.</p>
<p> U javnoj raspravi upotrebljavaju se oba pojma kao sinonimi, odnosno smatra se da je opći štrajk samo kroatizirana verzija generalnog štrajka. Postavlja se pitanje: jesu li termini opći štrajk i generalni štrajk istoznačnice ili ipak postoji bitna razlika između tih dvaju pojmova.</p>
<p>Zanimljivo je da su u Enciklopediji Leksikografskog zavoda iz 1969. godine pod natuknicom »Štrajk« upotrebljavaju oba pojma, odnosno generalni štrajk i opći štrajk. Pritom se ističe da je opći štrajk definiran s obzirom na obuhvat, odnosno da opći štrajk obuhvaća sve ili većinu djelatnosti pa stoga i većinu zaposlenika. Generalni štrajk je definiran kao politički štrajk koji će prije ili kasnije završiti u oružanoj pobuni i revoluciji.</p>
<p>Kao primjer takva razvoja generalnog štrajka navodi se ruska revolucija (koja se obično nazivala »Oktobarska revolucija«). Time bi bio naglašen kontinuitet mitologije generalnog štrajka u radničkom pokretu.</p>
<p>Naime, u drugoj polovici devetnaestog stoljeća u radničkom pokretu u europskim zemljama vjerovalo se da će prije ili kasnije kapitalizam završiti u generalnom štrajku. </p>
<p>Generalni štrajk shvaćao se kao »posljednja bitka«, kao neki novi Armagedon, odnosno kao neka vrsta »sudnjeg dana« kapitalističkog poretka. Taj se mit izražava u sljedećim stihovima Internacionale: To će biti/Naš posljednji/I odlučni teški boj.</p>
<p>Međutim, u dvadesetom stoljeću taj se mit nije održao nego je zamijenjen drugim mitom: a to je »opća kriza kapitalizma«. Tu je sintagmu prvi lansirao jedan malo poznati sovjetski ekonomist (Varga). No taj novi mit održao se do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se pojavljuju »reforme socijalizma« kao ideje i kao pokušaji. </p>
<p>Moram istaknuti da je u doba »velike krize« kapitalizam, osobito SAD-u bila realnost, a ne puka mitologija. Naime, u to doba kapitalizam je u Americi stvarno bio u krizi, slično kao što je socijalizam u doba »perestrojke« nesumljivo bio u krizi. Međutim, rasplet krize u Americi bio je drukčiji od raspleta krize u SSSR-u. </p>
<p>Što je bilo zajedničko Americi u vrijeme velike krize i SSSR-u u doba perestrojke? Zajedničko im je bilo to što su intelektualci napuštali vladajući sustav: u SSSR-u napuštali »realni socijalizam«, te su prihvaćali kapitalistički model utemeljen na privatnom vlasništvu i tržišnoj ekonomiji. </p>
<p>A u Americi su u doba velike depresije i prvog petogodišnjeg plana u SSSR-u napuštali ideje kapitalističkog sustava. Međutim, ishod takva dezertiranja intelektualaca bio je sasvim drukčiji u SSSR-u i SAD-u. </p>
<p>U SSSR-u u to je vrijeme Gorbačov ukinuo državnu i partijsku cenzuru (»glasnost«) pa su onda ekonomisti koji su već intimno bili napustili »realni socijalizam« mogli slobodno iznositi svoje ideje. To je izazvalo slom socijalističkog sustava i raspad SSSR-a. </p>
<p>U Americi, međutim, nije postojala državna ili partijska cenzura nego su masovni mediji, a posebno filmska industrija bili pod čvrstom kontrolom privatnoga kapitala. A to je onemogućilo komunikaciju između inteligencije i radničke klase. Drugim riječima, »slobodni mediji« pod kontrolom privatnog kapitala spasili su kapitalistički sustav od propasti. Naprotiv, uvođenje »glasnosti« u SSSR-u završilo je »šok terapijom« Borisa Jeljcina. No to je ipak zasebna tema.</p>
<p>Vratimo se na sindikalnu prijetnju općim štrajkom. Prije svega, prijetnja općim štrajkom mora biti na neki način operacionalno definirana, a takva će definicija ovisiti ne samo o tome kako sindikalni vođe percipiraju opći štrajk, nego i o tome kako ga percipira Vlada i udruga poslodavaca (HUP), a isto tako kako ga percipiraju radnici i potrošači.</p>
<p>Razmotrimo pobliže što bi značio opći štrajk u hrvatskom društvu. </p>
<p>Kao i druga potrošačka društva, hrvatsko je društvo tehnološki visoko integrirano, a to znači vrlo ranjivo na svaki poremećaj ravnoteže. S jedne strane, sada je relativno vrlo lako zaustaviti rad i funkcioniranje ne samo proizvodnje nego i svih drugih sfera ljudske djelatnosti. Drugim riječima, sada više ne bi ni trebalo pozvati radnike i druge zaposlenike na obustavu rada - bilo bi dovoljno isključiti struju pa bi tada sve stalo. </p>
<p>Nedavni raspad elektroenergetskog sustava imalo je de facto isti učinak kakav bi imao i opći štrajk. Ali kako bi reagirali ne samo radnici nego i svi drugi građani kada bi sindikat HEP-a isključio struju radi općeg štrajka! Zbog potpune dezorganizacije, ne samo poduzeća, nego i svih drugih institucija, a to znači i »normalnog« svakodnevnog života ljudi očekivati je da bi sindikat HEP-a javnost dočekala na nož. </p>
<p>Stoga je vrlo upitno da bi se sindikati usudili pribjeći takvu štrajku.</p>
<p> Pa kakav bi onda bio »u tehničkom smislu« opći štrajk? O tome bismo mogli zaključivati na temelju nedavnih štrajkova prosvjetara u osnovnim i srednjim školama ili pak štrajk liječnika koji još traje. </p>
<p>Takav opći štrajk bi zapravo značio umnožavanje štrajkova koji su se nedavno dogodili u djelatnostima obrazovanja i u bolnicama. Zapravo, znatno bi se povećao broj nelegalnih i poluštrajkova koji bi ubrzo iritirali široke slojeve stanovništva. Stoga bi se takvi štrajkovi našli pod jakim pritiskom javnosti, koja bi tražila da se oni obustave i ponovno uspostave temeljne funkcije društvenog života ljudi.</p>
<p>Posebno je pitanje bi li sindikati mogli politizirati štrajkove, odnosno ugraditi u štrajkove jak emocionalni naboj koji bi onda vodio pobuni i rušenju postojeće vlasti. </p>
<p>Zvuči kao ironija ako kažemo da je politizaciju generalnog štrajka bilo znatno lakše uvesti u devetnaestom stoljeću i prvoj četvrtini dvadesetog stoljeća no što bi to bilo danas. Naime, tada nije postojalo ni u zametku ono što danas nazivaju specijalci, odnosno »snage za brzo djelovanje« (Rapid deployed forces) niti su postojala posebna oružja i naprave za komandoske operacije. </p>
<p>Nisu postojali helikopteri koji mogu provesti brzi helikopterski desant u području nemira, nego su regularne trupe tamo morale putovati parnim vlakovima koji nisu išli brže od pedeset kilometara na sat. A da i ne govorimo o tome s kakvim komunikacijskim sredstvima raspolažu danas snage za brzo djelovanje.</p>
<p> Stoga su se u industrijaliranim zapadnim državama uvijek bojali lokalnih nereda i pobuna. </p>
<p>Prema nekim autorima strah od »opasnih klasa« (classes danegereuses) osobito je bio istaknut u doba ranih kolonijalnih osvajanja. </p>
<p>Tada se Engleska susretala s ovakvim problemom: razvijena tekstilna industrija zahtijevala je nova tržišta za prodaju tekstila i ujedno nova tržišta za nabavu sirovina. No u isto vrijeme Engleska nije raspolagala s dovoljnim vojnim snagama koje će provoditi kolonijalno osvajanje i u isto vrijeme spriječiti pobune ljudi koje je industrijalizacija otjerala s njihovih imanja, otjerala u gradove gdje su činili prilično brojan lumpenproletarijat. </p>
<p>Ti su ljudi bili izvan političkog sustava engleske demokracije - naime, oni nisu imali pravo glasa, jer je pravo glasa bilo određeno imovinskim cenzusom. Stoga je vladajuća klasa shvatila da ne može slati vojsku u daleke azijske i afričke zemlje i da riskira nemire i pobune kod kuće. Problem je riješen tako što je uvedeno opće pravo glasa pa je tako lumpenproletarijat integriran u politički sustav engleske demokracije.</p>
<p>Danas je situacija sasvim drukčija. Nema te zemlje u svijetu, ma koliko bila siromašna, koja ne raspolaže specijalnim jedinicama i helikopterima za brzo gušenje svake pobune.</p>
<p>Stoga su uvjeti za bilo kakav generalni štrajk danas znatno teži negoli u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, te u razdoblju prije Drugog svjetskog rata.</p>
<p>Stoga hrvatskim sindikalistima preostaje samo opći štrajk koji zbog visoke integracije hrvatskog društva neće naići na odobravanje najširih slojeva stanovništva. No valja pričekati operacionalizaciju općeg štrajka u uvjetima koji za hrvatske sindikaliste nisu ni malo povoljni.</p>
<p>Autor je sveučilišni profesor u mirovini, redoviti je član HAZU.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Dubrovnik i njegova povijesna jezgra sveto su mjesto izloženo napadima građevinskih vandala</p>
<p>Prije tri godine, obala ispred Gradske kavane, ponajviše zbog neodržavanja podvodnog dijela koji je posljednji put popravljen 1957. godine, počela je pukotinom na poklopnicama pokazivati ozbiljnost oštećenja. Grad nije reagirao, pukotina se širila, a građani su je jednu noć sami ispunili cementom i obojili je u crnu boju. Opet ništa... / Uspoređujemo Grad i smatramo ga, kao i mnogi stranci, ravnim Veneciji. Veneciju svake godine more više puta poplavljuje. Znamo da ona stoji na zabijenim pilonima. Nešto slično je ispod Kneževa dvora. Venecijanci ispod svojih palača nisu ugradili nikakav beton niti to ikome pada na pamet </p>
<p>VESNA GAMULIN</p>
<p>Redovito pratim sve što Vesna Kusin piše o Dubrovniku. Ona to radi izvrsno i jedna je od rijetkih novinara koja se bavi Dubrovnikom i želi mu pomoći. Dok ona piše, stručnjaci, povjesničari umjetnosti, zaštitari, jednostavno šute. </p>
<p>Najtužnije dane svoje povijesti Dubrovnik je doživio potkraj 1991. godine. Grad je razaran, paljen, naredbom jugooficira od kojih se i nije moglo očekivati da imaju osjećaj za ljepotu arhitekture, shvaćanje baštinske vrijednosti Grada. Jedan od vođa napada na grad proslavio se izrekom »kad ga srušimo sagradit ćemo ga još ljepšeg, starijeg«.</p>
<p>Nažalost, to ljepše popravljanje počelo je u Dubrovniku još desetak godina prije. Nakon potresa 1979. Grad je kao simbol koji se pokazivalo svima, od običnih turista do predsjednika država, kraljeva, uz svesrdnu pomoć tadašnjih povjesničara umjetnosti, političara, dobio status dragulja koji je trebalo spasiti od daljnjeg propadanja.</p>
<p>Formiran je Zavod za obnovu, komu je predsjedala Savjetodavna komisija sastavljena od tada najuvaženijih stručnjaka iz cijele Jugoslavije.</p>
<p>Uz blagoslov takvih stručnjaka i odabir građevinskog poduzeća koje dotad nije nikad radilo na kulturnim spomenicima, kao prvi zahvat na komu su trebali dokazati svoju stručnost izabran je ništa manje nego Knežev dvor, najreprezentativniji spomenik kulturnog naslijeđa. </p>
<p>Za potrebe tadašnje obnove, Knežev dvor je saniran ugradnjom velikih količina betona čije pogubno djelovanje iz godine u godinu sve više dolazi do izražaja. Vrlo su crna predviđanja za taj najvažniji spomenik grada.</p>
<p>Prije tri godine, obala ispred Gradske kavane, ponajviše zbog neodržavanja podvodnog dijela koji je posljednji put popravljen 1957. godine, počela je pukotinom na poklopnicama pokazivati ozbiljnost oštećenja. Grad nije reagirao, pukotina se širila, a građani su je jednu noć sami ispunili cementom i obojali je u crnu boju. Opet ništa.</p>
<p>Na Malom mulu nisu na vrijeme sanirana oštećenja temelja te je došlo do pucanja same glave koja je sve više tonula. Zatim, oštećenja na Velikom mulu uzrokovana su ukrcajem otpadne šute građevinskim strojem teškim desetak tona. Ukrcaj se vodio uvijek s južne strane Velikog mula te se može primijetiti kako je tu riva utonula. Preko Velikog mula izvezeno je iz grada najmanje pet tisuća tona šute.</p>
<p>Prije tri godine pristupilo se pripremama za popravak gradske luke. Provedena su sondiranja terena te se ustanovilo da je čvrsto tlo tek na deset metara ispod površine. S glave Malog mula su uklonjene poklonice da ne bi pale u more.</p>
<p>I u prošle dvije-tri godine započinje bitka odgovornih za pribavljanje potrebnih dozvola, novca za tu sanaciju. Naša zastupnica u Saboru stalno moli Vladu da ubrza postupak jer se očekuje najgore, ali sve kasni.</p>
<p>Tada se događaju drugi propusti. Pristupa se obnovi na nestručan način, te se odbija najpovoljnija ponuda naše najjače građevinske firme »Konstruktor«, a posao dodjeljuje sasvim nedokazanom poduzeću u takvim poslovima. </p>
<p>To poduzeće angažira kooperanta za podvodne radove, koji započinje radove potkraj siječnja i do 20. prosinca 2002. završava s čišćenjem temelja cijele dužine rive između dvaju mulova oko osamdeset metara. </p>
<p>Dvadeset dana poslije, zbog poremećaja u nosivosti temelja rive, zbog valova od široka, lebića riva se odvaja i pada u more.</p>
<p>To isto se dogodilo pri obnovi korčulanske rive prije dvadeset godina.</p>
<p>Sada kada se sve to dogodilo nastupaju političari koji na televiziji daju izjave. </p>
<p>Dubrovnik i njegova povijesna jezgra jesu sveto mjesto koje su dosad samo nekoliko puta napali građevinski vandali. </p>
<p>Imamo nekoliko primjera: Nadgradnja škole (barokna palača) u ulici Miha Pracata, rušenje baroknog stila unutar barokne Katedrale, gradnja kuće tik uz Muzej Rupe od opeka, karikatura javnog zahoda na ulazu u gradsku luku, te najnovije što ćemo dobiti jest nova riva.</p>
<p>Dakle, novi »objekt« koji će se u srcu svjetske baštine graditi na sadašnji način upotrebom betona s kamenom sječenim i obrađenim strojevima. </p>
<p>To će sigurno došljacima Dubrovčanima biti ljepše, jer njima je nova kuća, novi pločnik, novi zid nešto trajno o čemu ne moraju misliti, jer sami nemaju sluha za preuzete obveze nasljedstva. </p>
<p>Uspoređujemo Grad i smatramo ga, kao i mnogi stranci, ravnim Veneciji. Veneciju svake godine more više puta poplavljuje. Znamo da ona stoji na zabijenim pilonima. </p>
<p>Nešto slično je ispod Kneževa dvora. Venecijanci ispod svojih palača nisu ugradili nikakav beton niti to ikome pada na pamet.</p>
<p>Autorica je prevoditeljica za potrebe međunarodnih institucija u Dubrovniku.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Usude se govoriti o stvarima o kojima ne znaju mnogo</p>
<p>Ostavljajući raspravu o »znanstvenoj« definiciji duše po strani, čini mi se da je s moralnoga stajališta daleko pogubnije životinjama ne priznati nego priznati duševnost. S jedne strane, jer ih se tako, u najboljoj maniri Descartesova svjetonazora, zaista svodi na automate koje se može i smije »razbijati« prema volji. Uništavati poput satova ili automobila. S druge strane, jer odričući njima dušu odričemo je i čovjeku / Onaj koji kaže da je dogma uopće razmišljati imaju li životinje dušu riskira da mu pastva prije ili kasnije zaključi da ni ljudi nemaju dušu. Da su i oni samo posebne Božjim zakonom zaštićene životinje koje nije dopušteno slobodno gaziti na autocestama. Osim kad je otvorena sezona lova</p>
<p>IGOR RATKOVIĆ</p>
<p>Ima događaja koje »prelaze granicu«, a na njih se ipak nitko ne osvrće. Možda i zbog toga što ne zaslužuju osvrt, ali će ipak prije biti da je riječ o indiferentnosti neupućenih. Takav događaj je i scena kada za nedjeljnog prijepodneva na televiziji izvjesni svećenik, profesor na Bogoslovnom fakultetu, s nevjerojatnim prezirom zbriše »običnog« laika koji pita imaju li životinje dušu. </p>
<p>U dvije rečenice vehementne konzervativnosti, dostojne šesnaestog ili sedamnaestog vijeka, rekapitulirana je dogma: »Životinje nemaju dušu i jedino je ljudsko biće posjednik božanske pneume koja se u pinealnoj žlijezdi spaja s esprit animaux«. </p>
<p>Upitao sam se na to što bi odgovorio kateheta na pitanja jesu li životinje strojevi. </p>
<p>Začetak modernih racionalističkih znanstvenih teorija usko je vezan i uz filozofska razmišljanja o mentalnom životu životinja. </p>
<p>Već tada postavljena hipoteza da su životinje automati trebala je poduprijeti antropocentričku znanstvenu dogmu koja nije bila drukčija od religijske antropocentričnosti. No uvijek su postojale dvojbe. </p>
<p>S religijskoga stajališta u činjenici da su i ljudi i životinje stvorenja Božja, a potom i u »skliskoj« spoznaji darvinizma da je čovjek samo napredniji brat životinja. </p>
<p>Ali što se više trudimo ustanoviti razlike između čovjeka i životinje kao da nam sve više postaje jasnijom njihova bliskost. Ne govore o tome samo klasici poput Darwina, W. Harveya, Wallacea. </p>
<p>I jedno od recentnijih dijela Clivea D.L. Wynnea Animal Cognition - The Mental Lives of Animal je dobra, ali još rijetka sinteza suvremenih napora da se upozna unutarnji svijet jedinih nam životnih suputnika i supatnika. </p>
<p>Zanemarenu granu napora na putu da se esprit animaux putem »živčanog fluida« dovede do »molekularnih gibanja živčanog tkiva«. </p>
<p>Mnogi klasici razmišljali su o životinjama kao automatima zato da ih se ne bi optužilo da su imali na umu i ljude. Svatko onaj koji upadne u iskušenje tvrdnje da životinje nemaju dušu i prije nego što misli, na radost vlastite ortodoksije ali i na štetu logike, stavit će veliki znak jednakosti između životinja i automata. Ili robota. </p>
<p>Ostavljajući raspravu o »znanstvenoj« definiciji duše po strani, čini mi se da je s moralnoga stajališta daleko pogubnije životinjama ne priznati nego priznati duševnost. S jedne strane, jer ih se tako, u najboljoj maniri Descartesova svjetonazora, zaista svodi na automate koje se može i smije »razbijati« prema volji. Uništavati poput satova ili automobila. </p>
<p>S druge strane, jer odričući njima dušu odričemo je i čovjeku.</p>
<p>Onaj koji kaže da je dogma uopće razmišljati imaju li životinje dušu riskira da mu pastva prije ili kasnije zaključi da ni ljudi nemaju dušu. Da su i oni samo posebne Božjim zakonom zaštićene životinje koje nije dopušteno slobodno gaziti na autocestama. Osim kad je otvorena sezona lova. </p>
<p>Vozeći se od Mrkoplja prema Ravnoj gori povezosmo usamljenu staricu pored puta. Prođosmo mimo mnogih leševa životinja spljoskanih po transportnim tarionicama.</p>
<p>»Grijeh je to, moj gospodine«, razmišlja suputnica. »Oni to namjerno rade. Gledam ih kako nastoje sustići životinju koja žuri preko puta! Ciljaju je. Ne ostavljaju nas ležati mrtve na cesti. Po tome se ljudska sudbina razlikuje od mrtvih golubova, ježeva, napuštenih 'ljubimaca'. Ali po svemu drugom sudbina nam je sasvim slična. Živimo u doba bez milosti. Odcijepili smo se od svijeta. I kada nas puste s lanca gori smo od zvijeri. I onda Crkva počne tužaljku nad izgubljenom dušom čovjeka i svijeta«. </p>
<p>Ako životinje nemaju dušu ni ja nemam dušu. Ne želim živjeti u svijetu koji se odriče jedinstvenosti duše. Koje hijerarhizira i razlikuje duše pod smeđim ili bijelim krznom, pod plavim ili crvenim perjem. Da bi ih, »logično«, nastavio razlikovati pod crnom, crvenom ili žutim kožama. </p>
<p>Prirodnjak Charles Bonnet napisao je:</p>
<p>»Dajte automatu dušu koja 'kontemplira' njegove pokrete, koja vjeruje da je njihov tvorac, koja ima različitu volju o uporabi različitih pokreta i na toj hipotezi ćete konstruirati čovjeka. Ali bi li takav čovjek bio slobodan? (...) Ako bi uklonio teškoće koje stvara koncepcija utjecaja djelovanja duše na tijelo ostavio bi s druge strane nedirnuto ono s čim nas suočava utjecaj tijela na dušu... </p>
<p>Ako Leibnitz, J. Edwards i Hartley, ljudi što odskaču među velikanima uma, ne vide proturječja između doktrine o kojoj je riječ (da su životinje automati, op. a.) i kršćanske ortodoksije zašto bi 'mali ljudi' bili u krivu kad imaju mišljenje o logičkim posljedicama?«. </p>
<p>Antroporelacionizam omiljen u posljednje vrijeme Crkvi smatra da je znanstveni biocentrizam, nastao kao reakcija na antropocentrički svjetonazor, aporičan. Da u prirodi mora postojati hijerarhija. Čovjek nije životinja, kažu. Ali o životinjama znamo tako malo kao što malo znamo i o čovjeku. </p>
<p>Wittgensteinova tvrdnja da »kad bi lav i progovorio ne bi smo ga razumjeli« želi upozoriti na potpuno različito biće lava koji svijet osjeća, tumači (a to znači živi) u punoći i savršenstvu svoje lavlje fizičnosti i načina svog bivstvovanja. </p>
<p>Lava ne bismo razumjeli, jer ga ne znamo »u dušu«. Jer ne možemo biti u lavljoj koži, ne razumijemo ni lavlji svijet pa ni smisao riječi jezika koji ima »isti« rječnik. </p>
<p>Ljudi u crnom često se usude govoriti o stvarima o kojima ne znaju mnogo. Što im ne treba uzimati za grijeh. Grijeh je u tome što im je kruta institucionalnost poziva prekrila osjećaje. Čak i neznanje se može oprostiti govorniku iz kojeg isijava životna mudrost.</p>
<p>Upravo zbog toga svećenici obični, oni po malim crkvama skrivenim ispod borova uz groblja na periferijama izgubljenih mjesta, nikad ne bi rekli ono što se fakultetski katolički bogoslov usudio reći. Da ne razumjeti se u dogmatiku znači ne osjećati svijet i nemati pravo na svoje logičke osjećaje o bićima za koja se, i više nego mnogima, čini da su zapravo jedina u ovom svijetu koja nisu izgubila dušu.</p>
<p>Onu istu dušu koju im se znanost susteže priznati, a religija je tvrdom dogmom izričito poriče.</p>
<p>Autor je konstruktor robota, predsjednik je Hrvatskoga robotičkog društva.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>Predsjednik Mesić sa suprugom Milkom u humanitarnoj akciji</p>
<p> Prodajom knjige »Sprječavanje raka« autorica Rosy Daniel i Rachel Ellisu u knjižari »Tamaris« prikupljao se novac za Udrugu za sprečavanje raka dojke. (Ratko Mavar)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Promocija glazbala</p>
<p>ZAGREB, 1. veljače</p>
<p> - U dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda u subotu je organizirana promocija osam različitih tipova glazbala, od spineta do koncertnog monumentalnog čembala, koje je prema povijesnim originalima iz 17. i 18. stoljeća izradila talijanska manufaktura »Bizzi«. Na promociji je sudjelovala i glazbena škola »Vatroslav Lisinski« koja je za održavanje nastave kupila čembalo izrađeno prema originalu iz 1679. kojeg je izradio G. B. Giusti. »Kupnjom tog baroknog instrumenta u Zagrebu će prvi put započeti srednjoškolska izobrazba čembalista«, rekao je ravnatelj Škole, prof. Vladimir Mutak. </p>
<p>B. T.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Mališani najavili Davis cup u Zagrebu</p>
<p>Na Trgu bana Jelačića, mališani su u subotu zaigrali tenis, čime su na zgodan način najavili skorašnji susret Davisa cupa. Naime, idućeg vikenda, od 7. do 9. veljače, u Zagrebu će se održati dvoboj I. kola Svjetske skupine Davis cupa, u kojem će hrvatski tenisači ugostiti Amerikance.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="13">
<p>Svečanim koncertom završila Festa 2003. </p>
<p>DUBROVNIK, 1. veljače</p>
<p> - Festival u povodu Dana sv. Vlaha - Festa 2003., nakon trodnevnih je druženja koje ni kiša nije omela, završio koncertom održanim u sportskoj dvorani na Gospinu polju. Rasprodane ulaznice najbolji su pokazatelj koliko je Dubrovnik željan velikih događanja i u zimskim mjesecima, što je u petak naglasila i gradonačelnica Dubravka Šuica. </p>
<p>»Drago mi je da Festa postaje tradicionalna. Dođite nam uvijek zimi, a ljeti ne morate jer i tako dolaze svi!«, našalila se gradonačelnica, još jedanput izrazivši želju kako bi od zime voljela u Dubrovniku napraviti ljeto. </p>
<p>Koncert Festa 2003. nije održan po prvotnom planu programa, budući da se čak troje izvođača nije pojavilo uz ispriku da su bolesni - Severina, Boris Novković i Toni Cetinski. Njihov izostanak, čini se, nije suviše zasmetao publiku u dvorani, jer su većinu izvođača dočekali vrlo toplo - od Đanija Maršana, Ibrice Jusića ili Mire Ungara, do pjevača mlađe generacije poput Sandre Bagarić, Vesne Pisarović i Giuliana, Tedija Spalata, Nene Belana & Fiumensa ili zaista odlične Nine. Čak niti loše ozvučenje u dvorani, uz mnoštvo tehničkih pogrešaka, nije umanjilo veličinu svečanosti, od koje je sav prihod namijenjen borbi protiv droge, raznovrsnim programima prevencije, rehabilitacije i resocijalizacije Udruge mladih »Zlatni zmaj«.</p>
<p>Nakon koncerta, glazbena povorka uputila se na oproštajni »party« u hotel »Lero«, na kojem su glavne zvijezde bile slovenske Sestre. Trio koji se Europi predstavio na »Eurosongu« u Estoniji i hrvatskim je pjevačima, nasmijavši ih do suza, dokazao zašto su omiljeni u svojoj domovini.</p>
<p>Petra Boić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Janica odletjela po nove medalje </p>
<p>ZAGREB, 1. veljače </p>
<p> - Uz bljesak fotoaparata i mnoštvo novinarskih pitanja, Janica je s nekoliko novih crvenih pramenova u kosi, u pratnji svoga oca i trenera Ante Kostelića, ispraćena u subotu rano poslijepodne, iz zagrebačke zračne luke odakle je otputovala u švicarski St. Moritz, na poprište Svjetskoga prvenstva. </p>
<p>Trostruka olimpijska pobjednica, kao i obično, bez velikih je riječi najavila svoj nastup u Švicarskoj, svrstavajući SP tek u treću kategoriju natjecanja, iza olimpijskih igara i Svjetskoga kupa.</p>
<p>Janica će već u ponedjeljak u 12.30 sati startati u prvoj utrci SP-a, u superveleslalomu u kojemu je lani na OI osvojila srebrnu medalju. Idući nastup imat će tek za sedam dana, jer je odlučila da neće nastupiti u spustu. U ponedjeljak, 10. veljače, vozit će kombinaciju, u četvrtak 13. veljače veleslalom, a u subotu 15. veljače slalom. </p>
<p>I. P.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Marcelo Rios urinirao po gostima diskokluba </p>
<p>SANTIAGO, 1. veljače</p>
<p> - Nekadašnji prvi tenisač svijeta, Čileanac Marcelo Rios svojim je neodgovornim ponašanjem za jedan dan odgodio polazak čileanske Davis kup reprezentacije na dvoboj protiv Ekvadora, koji će se odigrati idućeg vikenda. Rios je, naime, priredio još jednu nepodopštinu, odlučivši urinirati po posjetiteljima diskokluba u Seebadu La Sereni.</p>
<p>Taj je događaj uzbudio duhove u čileanskoj reprezentaciji, koja u susretu Davis kupa gostuje kod Ekvadora, te su zbog toga s danom zakašnjenja stigli u Quito.</p>
<p>Rios je zbog cjelonoćne zabave u La Sereni zakasnio na zrakoplov kojim je trebao stići u Santiago, a zatim s ostatkom reprezentacije krenuti u Quito. No, s obzirom na to da će Čile u Ekvadoru nastupiti bez svog prvog igrača Fernanda Gonzaleza zbog ozljede gležnja, Rios neće biti izbačen iz reprezentacije.</p>
<p>- Izbornik Luis Guzman vrlo je ljut zbog te situacije, ali mislim da neće poduzimati nikakve sankcije protiv Riosa, izjavila je glasnogovornica Čileanskoga teniskog saveza Macarena Miranda.</p>
<p>- Ne znam zašto se oko toga digla tolika prašina. Malo smo se proveselili u La Sereni i to je sve, rekao je Rios. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Kako virus gripe stvara zarazne čestice? </p>
<p>Otkrivši na koji način virus gripe povezuje svoj genetski materijal u zarazne čestice koje omogućuju širenje virusa, znanstvenici su otvorili put prema boljem razumijevanju jedne od najvirulentnijih bolesti u svijetu. </p>
<p> Ovo otkriće ne omogućuje samo bolje razumijevanje načina na koji funkcioniraju virus gripe i ostali virusi, nego bi moglo unaprijediti proizvodnju cjepiva i lijekova protiv te bolesti, ističe se u studiji objavljenoj u časopisu »Proceedings of the National Academy of Sciences« (PNAS).</p>
<p> Znanstvenici predvođeni Yoshihirom Kawaokom, profesorom patobioloških znanosti na veterinarskom fakultetu Sveučilišta Wisconsin-Madison, opisali su kako virus gripe povezuje niz genetskih podjedinica u potpun genom virusa nužan za stvaranje čestica koje omogućuju širenje zaraze sa stanice na stanicu.</p>
<p> Već se dugo zna da genom virusa gripe tipa A mora sadržavati osam različitih nizova RNK. No, dosad nije bilo poznato kako se oni unutar stanice povezuju u potpun genom gripe i kako oblikuju virione, virusne čestice koje mogu zaraziti ostale stanice.</p>
<p> Kawaoka i njegovi suradnici detaljnim su eksperimentima otkrili molekularni signal na jednom nizu RNK, kritičan u procesu infekcije. Taj signal selektivno označava osam virusnih nizova RNK kako bi stvorio kompletan genom gripe unutar zaraznih čestica virusa gripe tipa A, najzaraznijeg i najopasnijeg tipa gripe. </p>
<p> Virusi obično koriste reproduktivni mehanizam stanice kako bi se replicirali i zarazili ostale stanice. Stvaranjem umjetnih virusa gripe s različitim brojevima RNK segmenata, Kawaokin tim pokazao je da je virus najjači kad je prisutno svih osam segmenata RNK.</p>
<p> To otkriće pokazuje da individualni segmenti RNK na jedinstven način pridonose odabiru i spajanju različitih segmenata RNK u kompletan genom gripe. Zahvaljujući tom podatku znanstvenici bi mogli otkriti i najslabiju stranu gripe te omogućiti razvoj novih cjepiva i antiviralnih lijekova koji bi spriječili izgradnju genoma virusa unutar stanice.</p>
<p> Kawaokina je studija bitna jer oblik virusa koji se koristio u istraživanju - gripa tipa A - obuhvaća viruse odgovorne za pandemije. Posljednji takav slučaj bio je pandemija Španjolske gripe 1918. godine, u kojoj je umrlo više od 20 milijuna ljudi za samo nekoliko mjeseci. Znanstvenici vjeruju da je samo pitanje vremena kad će se ponoviti slična pandemija, jer se virus gripe vrlo lako mijenja kako bi izbjegao obrambene mehanizme imunološkog sustava i cjepiva.</p>
<p> Rezultati Kawaokina istraživanja potvrđuju jedan od dva predložena modela stvaranja zaraznih viriona gripe A. Jedan pretpostavlja da se osam segmenata RNK spaja nasumce, ovisno o nekom zajedničkom svojstvu među segmentima, koje ih povezuje u genom gripe, a drugi, takozvani selektivni model, koji potvrđuju i Kawaokini rezultati, pretpostavlja da su specifične strukture u svakom segmentu RNK odgovorne za kombiniranje osam genetičkih fragmenata u virion. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="17">
<p>Živimo u vremenu u kojem kulturi mogu pomoći čak i skandali</p>
<p>»Najveći problem u funkcioniranju kulturnog pogona su njegova inertnost te nedostatak jasne kulturne politike koja bi stvorila fleksibilni model, što je kod nas odredilo 90-te godine. Posljedica je toga da se vlast 2000. godine našla u situaciji da privatne, takozvane nezavisne inicijative traže sve veću pomoć od državnih te da su institucionalna i izvaninstitucionalna djelatnost ušle u jednu vrstu negativne kompeticije. Oni se međusobno bore za egzistenciju, umjesto da borba bude u estetskom smislu«, tvrdi Andrea Zlatar, članica Poglavarstva grada Zagreba zadužena za kulturu</p>
<p>Kako izgleda slika kulturnih prilika u današnjem Zagrebu i što je određuje? Kako su se kulturne institucije i umjetnici snašli u vremenu tranzicije? Koji se problemi u kulturi hrvatske metropole izdvajaju kao najaktualniji? Može li se zagrebačka kulturna scena uspoređivati s onom u Beču, Budimpešti ili Ljubljani? Na neka od ovih pitanja nastojao je odgovoriti projekt »Participativno odlučivanje u kulturi: kulturna strategija u Zagrebu« čiji su nositelji bili Gradski ured za kulturu, Radionica kulturne konfrontacije i časopis »Zarez«.</p>
<p>On će poslužiti kao putokaz za izradu cjelovitog dokumenta strategije kulturnog razvoja u Zagrebu kojim će se odrediti kulturna politika našega glavnog grada. S Andreom Zlatar, članicom Gradskog poglavarstva zaduženom za kulturu i sveučilišnom profesoricom, razgovaramo o trenutačnom stanju u kulturi Zagreba te o smjernicama njegova budućeg izgleda u onom važnom segmentu djelovanja koji nazivamo kulturom. </p>
<p>• Koja biste neuralgična mjesta izdvojili u recentnoj kulturi grada Zagreba?</p>
<p>- Rekla bih da su danas najaktualnija pitanja - kako u Zagrebu proširivati kulturnu djelatnost i kako je razvijati. Ograničenja proizlaze iz proračuna koji je vezan uz sadašnji pogon. Ako gledamo realno, proračun raste više-manje prateći troškove života i u takvom zatvorenom sistemu nije moguće pronaći dodatna sredstva za veće i značajnije projekte. Svatko tko vodi kulturu, obavezan je ne samo zadržati razinu postojećeg stanja nego svaku djelatnost poboljšati i otvoriti prostor novim projektima. Prvenstveno mislim na one projekte koji su novi u kreativnom smislu. Jer u odnosu između komercijalnih kulturnih produkata, koji dijelom mogu računati na tržište, i inovativnih projekata, proračun mora podupirati inovativne projekte, budući da je jasno da oni neće u prvom trenutku biti zanimljivi tržištu. Kulturna politika nikako ne može potvrđivati postojeće vrijednosti, nego u sustavu prepoznavati vrijednosti onoga što je novo, estetski još nevalorizirano i nepoznato publici. </p>
<p>Najveći problem u funkcioniranju kulturnog pogona je njegova inertnost te nedostatak jasne kulturne politike koja bi stvorila fleksibilni model, što je odredilo 90-te godina kod nas. Privatizirana su područja izdavaštva i filmske industrije (sa skandalima i još ne posve dovršena), dok je trima najživljim područjima kulturne proizvodnje - u likovnosti, glazbi i kazališno plesnoj djelatnosti - dopuštena privatna inicijativa, ali sustavno nije riješeno pitanje financiranja. Kad kažem sustavno, to znači da ne samo što proračunski budžeti nisu bili dovoljni za podupiranje nezavisne scene, već cijela mreža drugih mogućnosti - privatne zaklade, sponzori i porezne olakšice - u 90-im nije bila regulirana. Posljedica je da se vlast 2000. godine našla u situaciji da privatne, takozvane nezavisne inicijative traže sve veću pomoć od državnih te da su institucionalna i izvaninstitucionalna djelatnost ušle u jednu vrstu negativne kompeticije. Oni se međusobno bore za egzistenciju, umjesto da ta borba bude u estetskom smislu. </p>
<p>• Što je uzrokovalo krizu koja se danas osjeća napose u institucionalnoj djelatnosti?</p>
<p>- Ona se osjeća od 90-ih godina ponajprije zbog neprilagođenosti starog socijalističkog sustava novim okolnostima. Današnja podjela u sistemu financiranja razlikuje kulturnu baštinu od kulturne djelatnosti i na kraju kulturne industrije. Socijalistički sustav izjednačavao je sve time što je u potpunosti pokrivao troškove proizvodnje. Danas bismo prije svega trebali modernizirati institucije u upravi tako da dobiju kulturni management, a da se istodobno sačuvaju osnovna prava zaposlenih u kulturi. U praksi neprestano se susrećemo s krajnjim dvojbama - s jedne je strane postavljeno kulturno tržište, a s druge apsolutna zaštita zaposlenih, dok je realna opcija za nas - umjereno otvaranje tržištu te financiranje projekata, a ne samo hladnih pogona. Krajnje negativan omjer iz 90-ih godina bio je 90 posto za plaće i hladni pogon, a 10 posto za programe. U zadnjih nekoliko godina omjer je nešto bolji i iznosi 75 posto prema 25 posto, što je još uvijek daleko od idealnog omjera - 60 posto prema 40 posto što bi bio u sadašnjih hrvatskim uvjetima cilj koji bismo trebali ostvariti.</p>
<p>• Kako je moguće postići taj idealni omjer u financiranju kulture? </p>
<p>- Izvan diskusije bih sada ostavila kulturnu baštinu, bilo da je riječ o muzejskoj i spomeničkoj građi ili knjižnicama, jer ta područja nisu vezana za tržište, niti su u privatnim rukama. U središtu interesa ostaje ono što se zove kulturna proizvodnja, a to je kazališni pogon, izložbeni pogon i glazbene ustanove gdje bi se moralo težiti racionalizaciji broja zaposlenih ili povećanju njihove efikasnosti. Većina ravnatelja nam se žali da po sadašnjem zakonu nisu u mogućnosti nagraditi one koji rade više, niti povećati efikasnost »neradnika«. Tako nam se javlja paradoks da se veliki broj ozbiljnih projekata realizira na temelju vanjske suradnje, za što se plaćaju autorski honorari, a da istodobno zaposlenici u kući nisu iskorišteni. Baviti se umjetnošću ne znači ostvarivati jednolinijsku karijeru i toga trebaju biti svjesni i kustosi i glumci i glazbenici. Netko tko s 25 godina uđe u instituciju koja proizvodi umjetničke programe ima obavezu da bude stalno umjetnički aktivan, a ne da je angažman u kulturnoj ustanovi jamstvo za mirnu penziju. Čini mi se da je kod nas u kulturnim institucijama, a dijelom i u znanosti ostao trag socijalne povlaštenosti, neka vrsta elite koja počiva na samozadovoljstvu i ne obazire se na stvarne prilike u kojima živimo. Odgovornost moderne uprave bila bi da dugoročno planira projekte i angažira ljude po projektima, a ne da jedne drži na plaći, a druge koji dolaze izvana plaća iz programskih sredstava.</p>
<p> • Na koji bi se način mogla ostvariti veća efikasnost u našim kulturnim institucijama? </p>
<p>- Na razini Grada stalno promatramo fluktuiranje zaposlenih iz jedne ustanove na honorarne poslove u drugoj i to se događa bez ikakve kontrole i reda. Začuđujuće je da državni i gradski proračun indirektno financiraju televiziju i filmsku djelatnost u Hrvatskoj, jer svaki angažman na televiziji i filmu direktno obeštećuju ustanove gdje neki glumac radi, a za to ni HRT ili neki drugi producent ne plaća penale matičnoj kući. Ne znam zašto ne bi bilo moguće da se ostvaruju koprodukcije između kazališta na način da zaposlenici u jednom kazalištu, koji nisu dovoljno angažirani, svoju plaću odrađuju u drugom kazalištu. Na Sveučilištu je primjerice zakonski propisano da ne možete više od 30 posto norme za vaš istovrsni posao ostvariti u drugoj »firmi«, odnosno u tom slučaju honorar ide »firmi«, a ne vama osobno. Većina naših institucija stalno traži nove zaposlenike, često i s pravom. No, to definitivno ne vodi rješavanju problema. Smatram da će se svi veći projekti u gradu, bilo kazališni, bilo izložbeni morati realizirati kao koprodukcije većeg broja institucija.</p>
<p> • Jesu li ovi problemi specifični samo za našu kulturnu sredinu ili opterećuju i ostale zemlje u tranziciji?</p>
<p>- Tranzicijske zemlje su različito prolazile, što se tiče kulture, kroz tih prvih desetak godina. Najvidljiviji oblici privatizacije ostvareni su u Češkoj, potom u Mađarskoj. No, Rumunjska s jedne, a Poljska s druge strane, iz različitih razloga, imaju velike probleme u održavanju kulturnog pogona, jer država naprosto više ne može financirati sve i mora ići u pravcu decentralizacije te stvaranja paralelnih sistema financiranja. Čini se da je u manjim zemljama ipak lakše provesti tranziciju u kulturi. U Poljskoj, primjerice, probleme upravo stvara njezina veličina i baština koju se mora održavati. U Sloveniji je relativno bezbolno obavljena tranzicija u nama trenutačno najproblematičnijem području, a to je kazalište. Jasno da se tranzicija ne može dovršiti u dva mjeseca, ali nama je sada veliki teret upravo tih više od 10 godina, odnosno vrijeme u kojem institucije nisu stvorile moderni kulturni management. Ali s druge strane moramo postaviti i pitanje - gdje se u Hrvatskoj 90-ih godina mogao obrazovati moderni kulturni manager? Odgovor je naravno - nigdje. </p>
<p>Studij produkcije danas je u začetku na Akademiji dramske umjetnosti, a sva druga područja za sada nemaju mogućnost obrazovanja u kulturnom managementu. Kad već znamo da apliciramo u Europsku uniju, onda je krajnji čas da se zaposleni uvedu u dodatnu edukaciju putem seminara i radionica, a da se mladim kadrovima omogući da s 25 godina već budu formirani u tom nizu novih zanimanja koje sad već postoje. Danas kulturni management zvuči onako strano kao što je prije dvadesetak godina zvučala riječ dramaturg ili teatrolog i ne mislim da još uvijek moramo čekati da »stvari« prirodno dođu na svoje mjesto, jer će mnoge prirodno same propasti. </p>
<p>I još mi se nešto čini iznimno važnim - ako se, naime, brinemo kako proizvesti suvisao kulturni proizvod, moramo se pitati i za koga. Da li za onu djecu koja iz jedne reforme u drugu imaju sve manje i manje nastavnih sati iz umjetničkih područja? Koliko čujem po radikalnim prijedlozima ni likovni odgoj više ne bi trebao biti zaseban u osnovnim školama, jer djeca kao mogu crtati i na ostalim predmetima, ali je zato jako važno da nauče apstraktnu definiciju nečega što se zove »prirodnine« i čini središnji pojam predmeta Priroda i društvo.</p>
<p> • Koji su ciljevi strategije kulturnog razvitka u gradu Zagrebu?</p>
<p>- Kulturna politika koju je izradilo Ministarstvo kulture odlično je uravnotežena za ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi Hrvatska, napose u odnosu na ulogu koju danas imaju institucije u kulturi. Ali, ako se prisjetimo da nacrt te strategije završava s odlomkom u kojem se kaže - mi znamo što hoćemo, a sada se moramo baviti time kako..., onda strategija Zagreba mora u načelu pratiti nacionalnu strategiju i upravo odgovoriti na pitanje - kako. No, to znači da i svaka institucija mora imati vlastiti mikrostrategiju.</p>
<p> Smeta mi mistifikacija uloge politike u kulturi, jer se politika ili političari neprestano optužuju za miješanje u kulturu, a na štetu struke. U bilo kakvu društvenom ugovoru politika je partner u odlučivanju, a struka kad joj je omogućeno da odlučuje, a to je sada ostvareno Zakonom o vijećima, mora snositi i dio odgovornosti. Kod nas je još uvijek veliki raskorak između osjećaja »na što neko ima pravo« i toga tko za to pravo snosi odgovornost. Tako kulturnjaci u Zagrebu »imaju pravo« probijati budžete, a odgovornost snosi Grad. </p>
<p> • U posljednje vrijeme sve je više skandala u kulturi koji javnosti postaju zanimljivijim od bilo koje umjetničke djelatnosti. Kako tumačite tu pojavi?</p>
<p>- Skandal je jedan od načina na koji se problemi bivaju prisutni u javnosti. U kulturi ima problema, a kako ne postoje kanali da se ti problemi rješavaju, onda ti problemi eskaliraju u skandale u toj, rekla bih, javnosti medija. Citirat ću Engletona koji zgodno piše u knjizi »Ideja kulture« - »Kultura i kriza idu ruku pod ruku kao Stanlio i Olio«. Budući da ne mislim da je kultura ukras društva, niti njegova »duhovna nadgradnja«, tako smatram da su i skandali korisni, jer makar i na nekvalitetan način usmjeravaju dio javnosti na kulturu.</p>
<p> • Pripada li današnji Zagreb po svojem kulturološkom izgledu Srednjoj Europi?</p>
<p>- Kada smo počeli raditi na strategiji, imali smo nekoliko zatvorenih rasprava stručnjaka o tome što bi bio kulturni identitet, odnosno kulturni identiteti Zagreba. Za to je bilo važno i istraživanje Grada o tome što Zagreb znači u kulturnom smislu na turističkoj karti Europe. To istraživanje ukazalo je da jedna od efikasnijih reklama za grad u geografskom smislu glasi - Zagreb kao vrata Mediterana. U prvi mah to me je zgrozilo, ali sam iz analize vidjela da se do toga slogana došlo na temelju porazne usporedbe trenutačnog značenja Zagreba na karti Srednje Europe. Zbog kojih izložbi, zbog kojih koncerata, zbog kojih predstava ljudi iz regije dolaze u Zagreb? Bojim se ni zbog kojih. Bio bi veliki uspjeh kada bismo za dvije godine uspjeli u Zagrebu imati publiku iz manjih hrvatskih gradova i mjesta. To je uglavnom organizacijsko ekonomsko pitanje. Tada bi se vidjelo što mi nudimo u odnosu na Ljubljanu, Graz ili Brno, jer se s Pragom i Bečom ne usuđujem uspoređivati. Turističke analize pokazuju da većinom imamo mlade, ne jako bogate turiste u gradu te da bi stoga i kulturne programe trebalo voditi u smjeru ponude za mlade. Dakle, mnogo ljetnih festivala i neformalnih umjetničkih događaja. </p>
<p> • Može li Zagreb biti kulturno središte ovog dijela Europe?</p>
<p>- Zagreb sada nije to središte i svoje će mjesto u regiji morati izboriti većim projektima i stvaranjem jačih međunarodnih kulturnih veza. A kulturne veze uvijek idu kroz ljude i zato u kulturi nikada nije pogreška uložiti u čovjeka, jer se kultura zapravo iz njega proizvodi.</p>
<p> • Hoće li Zagreb u skoroj budućnosti biti europska prijestolnica kulture?</p>
<p>- Prošle je godine Vijeće Europe promijenilo pravila o toj manifestaciji. I dok je prije postojala i Europska kultura prijestolnica i nešto manja manifestacija pod nazivom Europski mjesec kulture, sada je za razdoblje od 2006. do 2018. godine posloženo po redu 12 europskih zemalja koji će biti nositelji kulturnih godina. Postoji mogućnost i sudjelovanja za gradove zemalja koje nisu članice Europske unije, ali do sada niti jedan takav grad nije kandidiran. Stvar je složena i stoga što se karta Europe mijenja već sljedeće godine s ulaskom devet novih zemalja u Europsku uniju, a kao što znamo Hrvatska nije među njima, te s činjenicom da se projekt mora prijaviti pet godina unaprijed. Upravo to prijavljivanje unaprijed govori o ozbiljnosti projekta i obaveza koji iz njih proizlaze, a nama ne idu u prilog česte izmjene vlasti te nepostojanje kontinuiteta velikih projekata mimo određene političke garniture. Smatram da velike gradnje - kao Muzej suvremene umjetnosti, Muzička akademija, Opera... - u realnosti Hrvatske nadilaze jedan politički mandat, i samim tim što su duže od četiri godine, te u tom smislu treba planirati i kandidaturu Zagreba kao partnera jedne od europskih zemalja. U obzir dolaze godine od 2008., pa na dalje, a sama kandidatura podrazumijeva i veliki trud u lobiranju. Sretna okolnost je što su grad Zagreb i Ministarstvo kulture spremni zajedno nastupiti, te mi se čini da je kandidatura Zagreba, zapravo kandidatura Hrvatske. </p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>»Rikard Benčić« - riječka Santa Barbara</p>
<p>Može li prostor bivše Tvornice šećera »Rikard Benčić« u Rijeci postati cjelovitim kulturnim kompleksom, unutar kojega bi zaštićeni objekti iznimne industrijske arhitekture bili napokon obnovljeni i stavljeni u primjerenu funkciju? Unatoč nedvojbenoj odluci Grada i sporazumu o ulaganjima s Ministarstvom kulture, neki sad pokušavaju minirati taj projekt, zalažući se za prodaju onoga najreprezentativnijega objekta - Upravne zgrade »Rikarda Benčića« </p>
<p>Unatoč dvogodišnjim naporima riječke gradske uprave da dio objekata unutar kompleksa bivše Tvornice šećera »Rikard Benčić« u užem središtu Rijeke prenamijeni u kulturne sadržaje, ta je zamisao još daleko od ostvarenja. Podsjetimo, jedan od objekata trebao bi se preurediti u Muzej moderne i suvremene umjetnosti, a drugi za Odsjek za likovne umjetnosti Filozofskoga fakulteta, koji bi trebao postati nukleusom buduće Akademije. </p>
<p>Sve je, međutim, zapelo kada su početkom istraživačkih radova otkrivene freske u jednome od objekata, onome namijenjenom budućoj Likovnoj akademiji. Tada se počelo razmišljati o novoj prenamjeni objekta, za koji se očito zainteresirao netko tko do tada nije bio u igri. Reprezentativnost salona Upravne zgrade »Rikarda Benčića« potaknula je neke na razmišljanje o mogućoj prodaji toga zdanja. Sukob različitih interesa doveo je do još jednoga skandala u hrvatskoj kulturi. No, sudeći po ponašanju gradonačelnika mr. Vojka Obersnela i potezima koje povlači, očito se vodeći mišlju njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea »sve što nas ne ubija, to nas jača«, Grad od prvotne namjere nikako ne će odustati.</p>
<p>Kronologiju događanja koji su zadnjih nekoliko mjeseci u žarištu pozornosti riječke javnosti, u razgovoru za Vjesnik iznijela je članica Gradskog poglavarstva u Rijeci zadužena za kulturu Maja Franković, ujedno i redoviti profesor na Filozofskome fakultetu. Inicijativu da se u sporni objekt unutar »Rikarda Benčića« smjesti Odjel za likovne umjetnosti u listopadu 2000. godine pokrenuli su dekan Filozofskoga fakulteta prof. dr. Darko Rafajac, pročelnik Odsjeka za likovnu umjetnost Goran Štimac, predstojnica Katedre za slikarstvo i kiparstvo Ksenija Mogin te Maja Franković, koja tada još nije obnašala nikakve dužnosti u gradskoj upravi. Kako je tada već bilo poznato da će se na toj lokaciji jedan objekt preurediti u Muzej moderne i suvremene umjetnosti, oni su, uvjereni da se taj prostor, što se nalazi nasuprot željezničkom kolodvoru, može urediti u cjeloviti kulturni kompleks, o tome svom prijedlogu izvijestili gradonačelnika mr. Vojka Obersnela i rektora, akademika Daniela Rukavinu.</p>
<p>Tako dobra ideja odmah je prihvaćena te je u lipnju 2002. godine raspisan javni natječaj za davanje zgrade u najam, ali s namjerom da se prostor dodijeli u edukativne svrhe. Prije odluke o dodjeli objekta Sveučilištu prethodila je iscrpna rasprava među članovima Poglavarstva, jer je poznato kako je riječ o zgradi koja je zaštićen spomenike kulturne baštine Rijeke.</p>
<p> Jedini zaposleni riječki konzervator-restaurator mr. Radovan Oštrić kazao nam je kako je u Upravnoj zgradi, sondiranjem slojeva boje i žbuke, na unutarnjim zidovima otkrio nekoliko slojeva boje i tri sloja žbuke koje smatra izvornima. Upravo na jednome od tih slojeva žbuke, vidljiv je dekorativni oslik, čija kvaliteta varira, ovisno o namjeni pojedinog salona. Oštrić procjenjuje da su te freske nanesene prilikom prve obnove palače početkom ili sredinom 19. stoljeća. Da bi se one konačno valorizirale, na površini svih zidova treba otvoriti sonde, a potom odrediti čvršće smjernice obnove, drži Oštrić.</p>
<p> Stoga se prilikom dodjele zgrade od Sveučilišta zahtijevalo da se jasno odredi čemu će služiti oslikana i vrlo reprezentativna prostorija na prvome te još tri takve na trećem katu Upravne zgrade »Rikarda Benčića«. Useljenju Odsjeka za likovne umjetnosti oštro su se usprotivili djelatnici riječkoga Konzervatorskog odjela Uprave za zaštitu kulturnih dobara Ministarstva kulture, koji su, kako tvrdi Maja Franković, smatrali da jedino oni mogu znati za koju je funkciju najprimjerenije to zdanje te da stoga samo oni u konačnici mogu odlučiti o namjeni zgrade.</p>
<p> Potom se četiri mjeseca čekalo da u Rijeku iz Zagreba stigne stručnjak za freske. Taj dan upamtili su i novinari, jer je Maja Franković, ljutita što je tek nakon novinara doznala tko i kada treba stići u Rijeku, burno reagirala, što su joj mnogi danima nakon toga javno spočitavali. Budući da je taj problem potom poprimio puno šire razmjere, u Rijeku se ubrzo uputio i ministar kulture dr. Antun Vujić sa suradnicima, a u pratnji šest restauratora. Uviđajući da nema nikakva razloga da se u zgradu ne useli Odsjek za likovne umjetnosti, već dapače, smatrajući da Sveučilište tu treba ostati kao jedan od sudionika u podjeli troškova obnove, Vujić je s Obersnelom 7. prosinca definirao pristup obnovi barokne palače nekadašnje Rafinerije šećera, odnosno Upravne zgrade »Rikarda Benčića«.</p>
<p>Tada je, naime, sklopljen i Sporazum o sufinanciranju uređenja jedne od nekoliko zgrada unutar kompleksa »Rikard Benčić« koji se, zbog karakterističnog tlocrta naziva T-objekt, što će se pak prenamijeniti u novi prostor Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Riječ je o pogonu nekadašnje Tvornice duhana za proizvodnju »virginia cigara«. Procjenjuje se da cijeli projekt vrijedi 80 milijuna kuna, za što će sredstva u jednakim omjerima osigurati Grad i Ministarstvo. Ako se novac osigura na vrijeme, građevinski dio radova bio bi gotov za godinu i pol dana, rekao je Obersnel, a u pesimističnijoj varijanti do svibnja 2005. kada istječe mandat ove gradske uprave.</p>
<p> Sporazumom je dogovoren i nastavak konzervatorskih te restauratorskih radova na Upravnoj zgradi, pri čemu je Vujić posebno naglasio da su time prevladane sve polemike oko uređenja i useljenja studenata Odsjeka za likovnu umjetnost. Međutim, ovih dana Hrvatski restauratorski zavod izvijestio je Maju Franković da je u spornom objektu potrebno napraviti arhitektonski snimak, što je Filozofski fakultet odavno učinio. Ali riječki su konzervatori postojanje takvog dokumenta uporno ignorirali. Pitanje je, međutim, da li postojeća arhitektonska snimka zadovoljava konzervatorske kriterije, jer oni uključuju i precizne snimke pojedinih detalja, nužnih za obnovu. </p>
<p> Riječanima nije jasno zašto su pred mjesec dana studenti, koji su već uselili u tu zgradu, iz nje izbačeni. Oni su se, naime, na polukatu koristili prostorima što ih je pred desetak godina za svoje potrebe obnovila Riječka banka. U njima je već počela nastava crtanja, kiparstva i slikarstva. A onda su morali iseliti iako te tri prostorije nemaju nikakve veze sa salonima u kojima su pronađene freske što čekaju restauraciju.</p>
<p> Iako Maja Franković tvrdi kako su studenti izbačeni, pročelnik Konzervatorskog odjela u Rijeci Hrvoje Giaconi takve navode opovrgava, upozoravajući da je Fakultet sâm odlučio napustiti prostor, rukovodeći se politikom svršenog čina. Giaconi je u izjavi za Vjesnik potvrdio da se i dalje oštro protivi da u jednoj takvoj zgradi »Rikarda Benčića« budu smješteni likovnjaci, tvrdeći da tu ne postoje uvjeti za pedagoški rad u likovnoj kulturi. Uvjerenja je da je objekt najprimjereniji za poslovni prostor nekoga direktorija. Neki od njegovih suradnika, ne želeći otkriti svoj identitet, svjedoče da Giaconi javno iznosi svoj stav da objekt treba dobro utržiti, točnije prodati ga Amerikancima. Giaconi istodobno prebacuje lopticu na inspektora riječkoga Konzervatorskog odjela Srećka Grebla koji je navodno zabranio održavanje nastave u spornoj zgradi. A Greblo, na upit iz kojih je razloga obustavio obnoviteljske radove na Upravnoj zgradi »Benčića«, odgovara da su razlozi tomu što je Grad protupravno dopustio prenamjenu posebno zaštićenog kulturnog dobra kao što je ta zgrada, te stoga što je Filozofski fakultet u sanacijske radove krnuo unatoč tomu što za njih nije dobio potrebne dozvole.</p>
<p>Gradonačelnik Obersnel, međutim, ističe da Grad od preuzimanja »Rikarda Benčića« nakon stečaja ima viziju razvoja cijelog kompleksa, ali da se ni u jednom trenutku nije razmišljalo o iznajmljivanju za komercijalne djelatnosti. »S obzirom na karakter i okruženje zgrade, i dalje smatram da je to izuzetan prostor za buduću Akademiju likovnih umjetnosti. Na taj način stvorili bismo kvalitetno urbano središte i nedvojbeno zadržali veći broj mladih ljudi« - rekao je riječki gradonačelnik, dodavši da svi oni koji oko toga špekuliraju i otežu rješenje problema čine medvjeđu uslugu Sveučilištu, zaposlenima, studentima, pa i riječkoj kulturi.</p>
<p>U cijeloj priči nameće se pitanje kredibiliteta ministra Vujića, pod čijom je nadležnošću i riječki Konzervatorski odjel. Iako je očito da rješenje problema na dobrobit svih građana, odnosno sadašnjih i budućih studenata, koči jedna osoba, i to, vjerojatno zbog osobne netrpeljivosti s riječkim kolegama, ministru su, iz javnosti nepoznatih razloga, vezane ruke. Zašto, kada je, potpisivanjem Sporazuma o prenamjeni T-objekta u Muzej moderne i suvremene umjetnosti te definiranjem protokola o obnovi Upravne zgrade dokazao da i država ima interesa u zaštiti toga iznimnog kompleksa industrijske arhitekture, spomenika ne samo riječke nego i hrvatske baštine?</p>
<p> U Upravnoj zgradi »Rikarda Benčića« trenutno nema nikoga, a kakvo je stvarno stanje - najbolje pokazuje okolnost vezana uz ostvarenje ove reportaže. Dok smo pred »Rikardom Benčićem« čekali konzervatora koji nam je trebao pokazati freske, on nas je nazvao i upitao imamo li mi ključ te kako mislimo ući. Svaki će čitatelj nedvojbeno to prokomentirati na isti način kao što smo to učinili i mi, upleteni u cijeli niz konfuznih izjava, namjera i ciljeva »za opće dobro«, iako je rješenje svima ispred nosa. No, očito je da u ovom slučaju stvari treba dovesti do apsurda, kako bi svi shvatili da je rješenje uistinu vrlo jednostavno. Umjesto toga, prepucavanja preko leđa novinara i fotoreportera, a najviše studenata, sasvim je izvjesno, nastavit će se.</p>
<p>Ljiljana Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Spašavanje šibenske Katedrale </p>
<p>Započeto lagano klizanje pokušat će se zaustaviti tako da se sa specijalnim pilotima (čavlima) dođe do čvrste podloge u moru, koja bi tako držala obalu da ne klizi u more, a s njom bi se držala i katedrala. Kako je u planu skoro postavljanje kolektora na ovom obalnom dijelu, mora se voditi računa da se u sklopu tih radova obave i oni koji će zaustaviti klizanje nasutog dijela kod katedrale i ispod nje, u moru</p>
<p>Nije nikakva tajna da je desni brod Katedrale svetog Jakova, točnije onaj njen dio koji je podignut na nasipanom terenu, počeo kliziti. Naime, najveći dio kamene ljepotice koju su gradili slavni graditelji Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac, izgrađen je na stijeni, a manji dio katedrale i to njena južna strana, izgrađen je na dijelu koji je do tada bio pod morem, dakle na nasutom terenu. Kad je točno došlo do pomicanja dijela katedrale teško je reći, međutim, evidentno je da taj dio klizi prema moru. Upravo zbog toga još 1997. godine nadležni su angažirali stručnjake iz tršćanske tvrtke Ser.co.tec, koja je te godine započela sa sustavnim monitoringom kamene katedrale. </p>
<p>Te je godine, doznajemo od dr. Daria Almesbergera iz tršćanske tvrtke Ser.co.tec., u katedralu ugrađeno 50 senzora koji prate pomicanje pukotina i mjere napon u stupovima i zategama.</p>
<p> »Preko telefonske linije ti su senzori izravno spojeni s našim operativnim senzorom u Trstu«, kazuje nam ovaj vrsni stručnjak, koji se upravo vratio iz Dubrovnika, gdje je radio na sanaciji Orlandova stupa. </p>
<p>»Prije oko četiri godine vidjeli smo da desni brod katedrale lagano klizi prema moru, a to smo vidjeli po pukotinama koje su se na tom dijelu broda otvarale te po zategama i naponu u njima. To je uvjetovalo nastanak fenomena deformacije katedrale koje su sada vidljive posebno na glavnim stupovima koji nose kupolu katedrale«, kazuje dr. Almesberger. Sa svojim ljudima, opremom i materijalom, dr. Almesberger je ovih dana intervenirao na dva katedralna nosiva velika stupa u kojima su pukotine bile i najizražajnije. Dijagnoza se radila pomoću ultrazvuka i magnetoskopije, a u pukotine se injektirala specijalna vrsta epoksilne smole kako bi se stupovima vratila monolitnost kamene konstrukcije.</p>
<p>Ovakav način sanacije, doznajemo, nije konačno i najbolje rješenje. Započeto lagano klizanje treba se zaustaviti tako da se sa specijalnim pilotima (čavlima) dođe do čvrste podloge u moru, koja bi tako držala obalu da ne klizi u more, a s njom bi se držala i katedrala. Kako je u planu skoro postavljanje kolektora na ovom obalnom dijelu to se mora voditi računa da se u sklopu tih radova obave i oni koji će zaustaviti klizanje nasutog dijela kod katedrale i ispod nje u moru.</p>
<p>Zanimalo nas je kako je uopće došlo do klizanja terena. Dr. Almesberger pretpostavlja da je klizanje uzrokovano promjenom tokova podzemnih voda, do čega je došlo vjerojatno zbog intervencija u dubinama i divljom gradnjom u blizini katedrale. Nema sumnje da je ovaj fenomen dijelom nastao i zbog drugih elemenata, kao što su primjerice vibracije koje nastaju prilikom pristajanja brodova uz obalu, prometa i drugog. Fenomen je spor, ali progresivan i matematički se teško može izraziti. Ukoliko bi pak došlo do kakvog laganog potresa, taj proces klizanja bio bi znatno ubrzan.</p>
<p> »Kroz posljednje tri godine proces otvaranja pukotina je ubrzan o čemu smo upoznali odgovorne u Konzervatorskom odjelu i katedrali svetog Jakova. Sad smo intervenirajući u dva stupa djelovali preventivno, a nakon što okončamo posao objavit ćemo zaključna razmatranja monitoringa i savjetovati da se saniraju i svi ostali katedralni stupovi, a njih je ukupno devet. </p>
<p>Najveća oštećenja zamijetili smo na kapitelima, gdje su pukotine najočitije a, zatege pomaknute. Svaka rana na stupovima je problem i sutra može izazvati golema oštećenja. Zato ćemo predložiti sanaciju svih oštećenih dijelova kako bi se oštećenom dijelu vratila monolitost kamene konstrukcije. U tom slučaju cijeli objekt ove jedinstvene katedrale bit će sigurniji. Nije dovoljno raditi samo na uljepšavanju katedrale iako je i to potrebno. Nužni su ovakvi zahvati koji doprinose sigurnosti cijelog objekta. Inače, u posljednjih deset godina više je urađeno na sanaciji katedrale nego u prethodnih 50 godina«, govori ovaj stručnjak.</p>
<p>Što se tiče samog materijala koji je sada ubrizgan u nosive stupove, ta se vrsta smole upotrebljava još od 1967. godine i u ovom trenutku u svijetu stručnjacima nije poznat kvalitetniji spojivi materijal. Prvi put je ova smola upotrebljena u Egiptu prilikom gradnje Asuanske brane, kada su na drugu lokaciju premiještani kipovi Ramzesa II. Kipovi su isječeni na 1068 komada od kojih je svaki bio težak oko 20 tona, a dijelovi kipova zalijepljeni su upravo ovom smjesom, dakle epoksilnom smolom koja se pokazala izvrsnom za lijepljenje kamenih blokova. Njena odlika je i reverzibilnost što znači da se ona može skidati i ukoliko buduće generacije pronađu bolji i kvalitetniji ljepljivi materijal, može se zamijeniti. Smola oštećuje kamen u slučajevima kada služi kao premaz jer ultravioletne zrake utječu na njenu strukturu. Kada se ona, međutim, ubacuje u kamene pukotine u kojima nema svjetla, ona je vrlo čvrsta i dugotrajna. </p>
<p>Stručnjaci ove tršćanske tvrtke smolu su na isti način ubacivali kada su sanirali crkvu sv. Duha koja se nalazi u blizini San Rema, zatim prilikom sanacije poznatog talijanskog svetišta Montegracija pokraj Imperije, na Orlandovom stupu u Dubrovniku, i prilikom sanacije kupole svetog Jakova koja je bila stradala još početkom Domovinskog rata, projektilima iz zraka. </p>
<p>Ultrazvučnom metodom stručnjaci prate putovanje smole kroz pukotinu, što znači da u svakom trenutku znaju kakvo je stanje u pukotinama. U sljedećem razdoblju, kaže nam na kraju dr. Almesberger, najveći dio senzora će se izvući iz katedrale, no oni vitalni ostat će još dugo na istim mjestima, možda čak i zauvijek. </p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Umjetnost istočne Europe za početnike</p>
<p>Izložbe koje organiziraju kustosi Zapadne Europe na temu »East Arta« nalik su na svojevrstan »fantastičan bestijarij« jer su umjetnički radovi grubo istrgnuti iz konteksta ili tradicije europske suvremene umjetnosti. Radikalno nerazumijevanje između umjetničke scene Istoka i Zapada proizvelo je kulturalni rat, cilj kojega je utvrditi »tko će biti gospodar umjetničke scene«. Kako je ishod toga rata još uvijek neizvjestan, moguć ključ rješenja bio bi razumijevanje. Tome bi mogla pripomoći i upravo objavljena antologija »Temeljni dokumenti - Knjiga izvora za umjetnost Istočne i Srednje Europe« koju su sastavili teoretičari Istočne i Srednje Europe, a izdao Muzej moderne umjetnosti u New Yorku</p>
<p>Nerijetko su izložbe koje organiziraju kustosi Zapadne Europe na temu »East Arta« nalik na svojevrstan »fantastičan bestijarij« jer su umjetnički radovi grubo istrgnuti iz konteksta ili tradicije europske suvremene umjetnosti. No, valja imati na umu da njihov posao nije lagan. Naime, velik postotak eseja, izjava i djela umjetnika iz Istočne Europe nikada nije preveden, predstavljen ili izlagan izvan zemlje svog nastanka. </p>
<p>U namjeri da omoguće ozbiljnu akademsku analizu istraživačima vizualne umjetnosti Istočne Europe, Laura Hoptman, američka kustosica Carnegie Muzeja i Tomaš Pospiszyl, kustos nacionalne galerije u Pragu, uredili su antologiju naslovljenu »Primary Documents - A Sourcebook for Eastern and Central European Art since 1950s« (Temeljni dokumenti - Knjiga izvora za umjetnost Istočne i Srednje Europe). Antologiju izdaje newyorški Muzej moderne umjetnosti (The Museum of Modern Art NY), a distribuira je uvažena izdavačka kuća MIT Press (MIT Press, Cambridge, Massachusetts; London, England). </p>
<p>Premda je antologija oskudno opremljena crno-bijelom foto-dokumentacijom, neobično je važna jer predstavlja dijelove opusa Dimitrija Bašičevića Mangelosa, Sanje Iveković, grupe Gorgona, Brace Dimitrijevića i projekt »Weekend Art«, između radova umjetnika iz bivše Jugoslavije, Rusije, Mađarske, Bugarske, Slovačke, Češke i Baltičkih zemalja (na 375. stranica).</p>
<p> Predgovor Ilye Kabakova, slavnog ruskog umjetnika sa stalnom adresom u New Yorku, objašnjava poziciju ove antologije in medias res. On upozorava, kako nije riječ o priručniku za kustose »izgubljene« u labirintima umjetnosti Srednje i Istočne Europe, već o antologiji tekstova koji objašnjavaju umjetnost, ali i procese nastanka umjetnosti na istočnoeuropskim prostorima u posljednjih četrdeset godina. </p>
<p>Kabakov napominje da poznavanje konteksta, u kojem nastaju umjetnička djela, nije samo poželjno, već je od krucijalne važnosti pri razumijevanju umjetnosti. On upozorava da je kontekst u kojem se rađala ova umjetnost mnogima nepoznat, kao posljedica spleta okolnosti, te kako pojedini tekstovi donose prikaz prilagođen »outsiderskom« čitatelju, a poneki, strastveno žele iznijeti životnu koncepciju umjetnika ili projekta, ne mareći za razumijevanje čitatelja. </p>
<p>Prvo poglavlje naslovljeno je »Tajni život narodne kulture« i donosi tekstove teoretičara umjetnosti koji opisuju prilike na umjetničkoj sceni, šezdesetih godina, iza Željezne zavjese. Mladim umjetnicima bio je zabranjen pristup akademijama zbog političkih (ne)uvjerenja, umjetnički časopisi bili su u stalnoj borbi sa cenzurama, a izlagačka praksa muzeja često se preklapala sa službenom politikom. Zapadna je umjetnost tada bila okupirana pitanjima forme i sadržaja, dok je veliki dio umjetničkog izričaja Istočne Europe neizbježno propitivao političke motive vlastodržaca. </p>
<p>Posljedica takve situacije bilo je teško formiranje kriterija po kojima bi se prosuđivala takva umjetnost zbog činjenice da je upravo ona odigrala veliku ulogu u borbi za političke slobode. Case study, koji je dodatak svakom poglavlju, naslovljena je »Represija«, a donosi detaljan opis »Buldožer showa« - javne izložbe održane u Moskvi 1974., koju je policija spriječila vodenim šmrkovima i hapšenjem umjetnika, a vijest o policijskoj brutalnosti obišla je čitav svijet.</p>
<p>»Pioniri i manifesti« je poglavlje koje donosi opširan prilog o manifestima umjetnika. Oni su tijekom pedesetih usvojili oblik manifesta, klasičnu avangardnu literarnu formu, koja se razlikuje od svojih prethodnika jer koristi humor i ironiju u namjeri da stvori tekstove koji su nezavisna umjetnička tvorevina koliko i literatura. Poglavlje analizira Manifest Hapsoca, koji su napisali slovački umjetnici aproprijacijom preuzevši čitav jedan grad u tadašnjoj Čehoslovačkoj koristeći se čak i bizarnim statističkim podacima o stanovnicima grada. Obrađeno je djelovanje poznate Foksal galerije u Varšavi, OHO-manifest-happening za čitateljev um, istoimene slovenske konceptualne grupe, manifest Tadesusza Kantora u kojem ovaj poljski umjetnik redefinira umjetnost čitavog 20. stoljeća.</p>
<p>No, najveći je dio posvećen umjetničkom opusu Dimitrija Bašićevića-Mangelosa, hrvatskog umjetnika čiji se opus sastoji od brojnih manifesta ispisanih na crnim školskim pločama ili globusima. Njegov je rad analizirala i prevela Branka Stipančić, nezavisna kustosica, koja je ujedno i najbolja poznavateljica opusa ovog izvrsnog umjetnika. </p>
<p>Ovom bi prilikom valjalo napomenuti kako je Mangelosov opus relativno nepoznat hrvatskoj publici. Njegovi manifesti rijetko su izlagani i nikada u cijelosti. Upravo zato, Branka Stipančić priprema njegovu retrospektivnu izložbu, koja će zahvaljujući lošoj hrvatskoj kulturnoj politici, biti prikazana u cijeloj Europi, a naposlijetku i tek eventualno, u Hrvatskoj. </p>
<p>Djelovanju grupe »Gorgona« posvećen je veliki dio poglavlja naslovljen »Konceptualna umjetnost i vrijeme tranzicije«, iz pera Nene Dimitrijević, dok Case study donosi jezgroviti tekst Nade Beroš o »Weekend art: Hallelujah the hill« projektu Aleksandra Battiste Ilića koji je nastao u suradnji s Ivanom Keser i Tomislavom Gotovcem. Nada Beroš, kustosica Muzeja suvremene umjetnosti, ističe kako je Weekend Art mješavina različitih umjetničkih procedura i strategija s elementima Behavior Arta, Body Arta, Land Arta, Mail Arta i konceptualne umjetnosti, fokusirana na ljudske odnose kao umjetničko djelo per se.</p>
<p>»Dvostruki život« - poznati je rad Sanje Iveković u kojemu umjetnica jukstaponira komercijalne oglase iz časopisa sa vlastitim fotografijama. Ovaj pionirski rad na području umjetnosti, koji analizira tiskovne medije i konstrukciju ženskog identiteta gotovo je prenesen u cijelosti. </p>
<p>Ovo poglavlje, naslovljeno »Oslobođeno tijelo«, obrađuje i projekte poljakinje Aline Szapocznikow i rumunjke Gete Bratescu. Ruski performer Vladislav Mamišev, u eseju »Where the Heck Am I? Where are my things?« analizira kolebanja umjetničkog identiteta formiranog između dvije krajnosti, Adolfa Hitlera i Merylin Monroe. Poglavlje je zaključeno Case studyem skandala koje je prouzročila Katarzyna Kozyra, poljska umjetnica koje je 2001. izlagala i u Hrvatskoj, sa svojim diplomskim radom »Piramida životinja« u kojem progovara o skrivenoj brutalnosti našeg mesožderskog društva.</p>
<p>»Naprijed, prema retroavangardi«, poglavlje je posvećeno, između ostalog, radovima ruskog umjetničkog dvojca, Komara i Melamida i rumunjskog kritičara, kustosa i medijskog umjetnika Calina Dana na projektu »subREAL« te esejima Slavoja Žižeka i Borisa Groysa vezanim uz Neu Slovenische Kunst (NSK) projekt. Case study analizira djelovanje Laibacha, Kazališta Scipion Nasice Sisters, IRWIN-a te projekt NSK - »State in Time«.</p>
<p> Zanimljiv je podatak, naveden u esejima, da je subverzivna uporaba totalitarnih simbola bila raširena cijelom Istočnom Europom i prije postanka NSK. Postojao je, tzv. Soc art koji je koristio elemente službene propagande i tretirao soc-realizam u maniri koja je prizivala pop artiste i masovnu kulturu. Kombinacija elemenata potrošačkog društva i socijalističke ikonografije bila je prisutna u radu češkog slikara Milana Kunca, dok je u Poljskoj djelovala »Narančasta alternativa« koja je u formi masovnih demonstracija kritizirala spektakle orkestrirane posredstvom vlasti u kasno komunističkim režimima. </p>
<p>»Stari, totalitarni spomenici su nestali, ali prostor koji su zauzimali ostao je prazan, doslovno i metaforički. Popuniti njihova mjesta bilo je teže nego što je itko mogao zamisliti« - napisala je litavska kritičarka Helena Demakova. Upravo o potrazi za novim, slobodnim identitetima progovara poglavlje »Prazno prijestolje: između slobode i nacionalizma«. Poglavlje koje opisuje suvremenu umjetnost u Rusiji napisala je Ekatarina Degot dok projekt Radek temeljen na principima Situacionističke internacionale opisuje sam autor, Anatolij Osmolovski. </p>
<p>Esej Bojane Pejić »Balkan za početnike« analizira rad Marine Abramović. Poglavlje završava Case studijom »Istok protiv Zapada« koji opisuje radikalno nerazumijevanje između umjetničke scene Istoka i Zapada, a bilo je tematizirano nastupom ruskih umjetnika Olega Kulika i Aleksandra Brenera na međunarodnoj zajedničkoj izložbi nazvanoj »Interpol«, održanoj u Stockholmu 1996.</p>
<p> Njihovim je performansom (umjetnik kao pas koji laje i grize publiku te umjetnik koji uništava radove drugih umjetnika) započeo kulturalni rat sa jedinim ciljem - tko će biti gospodar umjetničke scene. Baš to pitanje postavlja i Wenda Gu, američko-kineska umjetnica na čije je radove nasrnuo Brener, te odgovara kako je ishod rata, još uvijek, neizvjestan.</p>
<p>Namjera ove antologije, kako ističu urednici, je da posluži kao opći uvod za američke i ostale anglosaksonske konzumente umjetnosti. No, naglašavaju kako nije riječ o zbirci monografija najprominentnijih umjetnika Istočne i Središnje Europe. Naglasak je na dokumentima odnosno tekstovima čiji su autori imenovali i prepoznali nove umjetničke postupke, propitivali ustaljene ideje i prakse te promijenili tok umjetnosti.</p>
<p> Teoretičari poput Igora Zabela, Nade Beroš i Piotra Piotrowskog, ističu urednici, lucidno su analizirali inerese Zapada u otkrivanju Istočnoeuropske umjetnosti i kulture. Oni su potaknuli i diskusiju o postkolonijalizmu koja je nezaobilazna kad govorimo o izgradnji identiteta Istočne i Srednje Europe i njihovog predstavljanja Zapadu.</p>
<p> No valja napomenuti da iako u zahvalama urednici navode opširan niz teoretičara koji su doprinijeli stvaranju ove antologije, neosporna je činjenica da je broj stručnih savjetnika premalen. Naime, antologija koja je stvarana četiri godine, vjerojatno bi drugačije izgledala da je bilo više od devet stručnih konzultanata, koliko ih je angažirano. Jednako tako, može se zamjeriti urednicima antologije na politici »jednake zastupljenosti« svih zemalja, ako se u obzir uzme činjenica da Hrvatska ima daleko dužu tradiciju u stvaranju suvremene umjetnosti od, recimo, nekih Baltičkih zemalja. </p>
<p>Osim toga, čitajući oskudni bibliografski popis, neupućeni čitatelj bi mogao stvoriti sliku da u Hrvatskoj stvara tek nekoliko teoretičara umjetnosti te da su izdanja vezana uz suvremenu umjetnost rijetka i pisana uz pomoć stranih kustosa, što ne odgovara činjenicama. Kako bilo, pitanje centra i periferije umjetničke scene još uvijek je otvoreno, no ključna je riječ »razumijevanje« kao temelj svake kvalitetne kritičke analize. A kritička teorija umjetnosti bez udjela Istočne i Središnje Europe, u najmanju je ruku, manjkava.</p>
<p>Leila Topić</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Izložba »in memoriam« slikaru Ivanu Lovrenčiću </p>
<p>ČAKOVEC, 1. veljače</p>
<p> - U Muzeju Međimurja u Čakovcu postavljena je u izložbenom prostoru Školskog servisa izložba grafičke mape »Meseci na fašniku« akademskog slikara Ivana Lovrenčića koji je u prosincu prošle godine preminuo u 85. godini. Kako je rekla ravnateljica Muzeja Ljubica Ramuščak, izložba je povezana s predstojećim fašnikom, ali je isto tako i svojevrsni »in memoriam« jednom od najosebujnijih slikara-crtača u Hrvatskoj. </p>
<p>Njegov je likovni izraz označen izuzetno senzibilnom linijom, kao i savršenom kompozicijom uz snažnu nazočnost simbolika i metafora. Grafička mapa »Meseci na fašniku« koja sadrži 15 litografija, tiskana je 1975. godine. Ulaz na izložbu Lovrenčićeve grafičke mape je besplatan. </p>
<p>D. O.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="22">
<p>Hrvatski rukometaši stigli korak do zlata!</p>
<p>U dramatičnom polufinalnom okršaju Svjetskog prvenstva protiv Španjolaca hrvatski su se reprezentativci senzacionalnim preokretom u drugom poluvremenu uspjeli »vratiti u igru« te potom u dva napeta produžetka izboriti konačnu pobjedu, 39-37. Hrvatska će, dakle, u nedjelju u velikom finalu u 18 sati igrati protiv Nijemaca, koji su u polufinalu pobijedili Francusku 23-22</p>
<p>LISABON, 1. veljače</p>
<p> - Hrvatski rukometaši izborili su nastup u finalu Svjetskog prvenstva u Portugalu, gdje ih u nedjelju u 18 sati očekuje selekcija Njemačke! U dramatičnom polufinalnom okršaju protiv Španjolaca hrvatski su se reprezentativci senzacionalnim preokretom u drugom poluvremenu uspjeli »vratiti u igru« te potom u dva napeta produžetka izboriti konačnu pobjedu, 39-37 (31-31, 26-26, 9-14).</p>
<p> Hrvatska će, dakle, u nedjelju u velikom finalu u 18 sati igrati protiv Nijemaca, dok će se za treće mjesto u 15.30 sati boriti Španjolska i Francuska. Nijemci su u polufinalu pobijedili Francusku 23-22.</p>
<p> Ovaj povijesni uspjeh hrvatski su rukometaši izborili nakon dva produžetka i 80 minuta gigantske borbe. Izabranici Lina Červara osvojili su tako najmanje srebrno odličje, koje u nedjelju u slučaju pobjede protiv Nijemaca može biti i zlatno.</p>
<p>Generacija u koju je malo tko vjerovao odigrala je »utakmicu života« protiv iskusnih veterana iz Španjolske, koji su do polufinala nanizali sedam pobjeda, a onda pokleknuli u srazu protiv najmlađe momčadi prvenstva.</p>
<p>Bila je to rijetko uzbudljiva utakmica u kojoj se do 46. minute činilo da su Španjolaci sigurni finalisti, jer su Hrvati gubili cijelo vrijeme. Otvorili su dvoboj nervozno, obrana je propuštala, dok se na drugoj strani Španjolci, na čelu sa legendarnim vratarem Baruffetom, branili sjajno, pa su hrvatski rukometaši poluvrijeme izgubili sa 14-9, a u 42. minuti prednost Španjolaca je bila 20-15. No, tada su odgovornost preuzeli najstariji Jović i Goluža, te u 50. minuti ubilježili prvo izjednačenje, a u istoj minuti Balić je donio i prvo vodstvo, 21-20. Proradila je i obrana, pa je tri minute prije kraja Hrvatska povela 26-24, da bi nakon dva promašena napada Hrvata, Dušebajev smanjio na 26-25 minutu prije kraja. Islandski suci su uzeli loptu Hrvatskoj zbog prekršaja, a Šola obranio udarac Hernandeza 15 sekundi prije kraja, no kada su naši rukometaši već slavili, u zadnjoj sekundi »regularnog« dijela Romero je sa devet metara izjednačio, 26-26.</p>
<p>Prvi produžetak je protekao u znaku Goluže, koji je sa tri pogotka Hrvatsku držao u igri, a kod Španjolaca je odgovornost ponio nezaustavljivi Masip. Kako prvi produžetak nije donio odluku, drama se nastavila, a novi junak je prvo bio Džomba sa dva pogotka, onda je Balić pogocima završio tri naša napada, da bi na scenu stupio novi junak - Lacković - sa dva pogotka za 38-37. Španjolci nisu realizirali svoj zadnji napad sa igračem više, a Kaleb je 20 sekundi prije kraja konačno odveo Hrvatsku u finale.</p>
<p>• HRVATSKA - ŠPANJOLSKA 39-37 (31-31, 26-26, 9-14)</p>
<p>HRVATSKA: Matošević, Šola, Kaleb 3, Džomba 6, Zrnić, Sulić, Jović 4, Dominiković, Valčić 3, Lacković 4, Goluža 8, Balić 5, Špoljarić, Metličić 6. </p>
<p>ŠPANJOLSKA: Barrufet, Garcia 1, Masip 9, Garralda 1, Dušebajev 3, M. Ortega 2, Hernandez 3, Perez 2, Colon 3, Entrerrios 6, Romero 3, A. Ortega 4.</p>
<p>SUCI: Arnarsson i Vidarsson (obojica Island); GLEDATELJA: 9.000</p>
<p>SEDMERCI: Hrvatska 2 (2), Španjolska 2 (2); </p>
<p>ISKLJUČENJA: Hrvatska 12 minuta, Španjolska 8 minuta</p>
<p>• U prvoj polufinalnoj utakmici Njemačka je pobijedila Francusku 23-22 (11-10); rezultati za poredak od 5. do 8. mjesta: Mađarska - Jugoslavija 34-33 na sedmerce (25-25,11-12), Rusija - Island 30-27 (13-12):</p>
<p>nedjelja; finale (18 sati): Hrvatska - Njemačka; utakmica za 3. mjesto (15.30): Francuska - Španjolska.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Bokšićevo zbogom budi sjećanja </p>
<p>Boka je uglavnom preuzimao ulogu izbavitelja, nerijetko je bio generator uspjeha. Pogotkom Belgijancima Hrvatsku je odveo na Svjetsko prvenstvo. Četiri godine ranije Hrvatska je, ponovno njegovim pogotkom, izborila plasman na SP u Francuskoj. Još je u svježem sjećanju njegov pogodak Ukrajincima u Kijevu u dodatnim kvalifikacijama. Pa, iako je s ta dva pogotka odigrao ključnu ulogu u stvaranju hrvatske nogometne povijesti, njegovi nastupi u nacionalnoj selekciji ipak nisu bili na razini onih klupskih </p>
<p>Ovo nije ishitrena odluka, ona je sazrela u meni i neću je mijenjati. Ne čini li vam se da, čitajući taj citat, čujete Zvonimira Bobana? Doista se doima kao da eterom još odzvanja jeka kapetanovih riječi s kojima se većina našega nogometnog puka još nije pomirila. Boban je upravo tim riječima svojedobno obznanio završetak nogometne karijere te tako naznačio i skorašnji kraj velike generacije. </p>
<p>Ovog se puta, gotovo identičnom sentencom, javnosti obratio i - Alen Bokšić. »Vatrena jedanaestica« je također zaklopila knjigu i relativno naglo napustila nogomet. Iako to nije retrospektiva zbivanja od prije dvije godine i odlaska »vatrenoga« kapetana, opet se hrvatskom navijaču gotovo na jednak način stegne grlo i opet ga zapljusne snažan osjećaj pesimizma. </p>
<p>Hrvatski nogometni vlak zastao je na novom peronu, a kompoziciju je napustio još jedan »vatreni« putnik. Kratak i sjetan pogled prema donedavnim suputnicima, uzdignut dlan s maramicom u znak pozdrava, duboki uzdah, okrenuta leđa i odlazak u novi svijet... A kompozicija ide dalje, sve do prvoga idućeg perona, nakon kojeg će vjerojatno nestati i posljednji obrisi »vatrene« generacije. A hrvatski nogometni vlak i dalje se nekako kreće, iako ne na onaj snažan, »vatreni« pogon. Lokomotiva je sve sporija, sve više kašljuca i katkad se čini da će se jednostavno zaustaviti na nekom zabačenom kolosijeku koji ne vodi nikamo.</p>
<p> Možda sve ovo djeluje suviše patetično, ali čini se da ovakve metafore baš i ne odudaraju od realnosti. Bokšićev odlazak kod navijača doista izaziva nostalgiju za nekad velikim danima hrvatskog nogometa, a ujedno i rasplamsava snažan osjećaj pesimizma. I to iz jednostavnog razloga što pravih nasljednika - nema. </p>
<p>Reprezentacija je upravo u ovom trenutku na tom, zabačenom kolosijeku i malo je onih koji iskreno vjeruju da će se uspjeti odvesti do konačnog odredišta - Europskog prvenstva. </p>
<p> Kako li se, zapravo, iz današnjega kuta smiješnima i nerealnima čine žestoke negativne medijske kritike upućene hrvatskoj reprezentaciji na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Japanu i Koreji... I zato se automatski nameće pitanje što li je uopće značio onaj Bokšićev pogodak Belgijancima 6. listopada 2001. u Maksimiru, koji smo svi toliko slavili... Upravo je taj pogodak odveo našu selekciju na SP, no iz današnjeg se kuta nekako čini da bi možda čak bilo bolje da Bokšić tada uopće nije zatresao mrežu i da se reprezentacija nije plasirala na SP. Teško je vjerovati da bi u tom slučaju negativne kritike mogle biti žešće od onih koje su zapljusnule našu selekciju nakon povratka iz Japana. </p>
<p>Sve je to, ne neki način, i pljuska upravo onom zaboravljenom Bokšićevu bljesku iz Maksimira. A što bismo danas dali da reprezentacija uopće dođe u situaciju da može razmišljati i o plasmanu na veliko natjecanje... </p>
<p>Upravo su onakvi, maksimirski trenuci obilježili Bokšićevu karijeru u reprezentaciji. Uglavnom je on preuzimao ulogu izbavitelja, nerijetko je bio generator uspjeha... Pogotkom Belgijancima odveo je Hrvatsku na SP. Četiri godine ranije Hrvatsku je, ponovno njegovim pogotkom, izborila plasman na SP u Francuskoj. Još je u svježem sjećanju njegov pogodak Ukrajincima u Kijevu u dodatnim kvalifikacijama.</p>
<p>Pa, iako je s ta dva pogotka odigrao snažnu ulogu u stvaranju hrvatske nogometne povijesti, njegovi nastupi u nacionalnoj selekciji ipak nisu bili na razini onih klupskih. Osim toga, u pravilu su ga u najvažnijim trenucima sprječavale ozljede. Primjerice, EP 1996. godine napustio je zbog gotovo misteriozne prehlade. Odigrao je tek prvo poluvrijeme protiv Turske u utakmici u kojoj je Vlaović pobjegao Alpayu i postigao jedini pogodak na utakmici. Bio je to i jedini Bokšićev nastup u povijesti europskih prvenstava! Ozljeda ga je udaljila i od »vatrene« bronce, što mu je nedvojbeno najtužniji detalj karijere. </p>
<p> Pohod prema klupskim trofejima počeo je 1991. godine, kad je Hajduk u finalu jugoslavenskoga Kupa pobijedio Crvenu zvezdu sa 1-0. Strijelac? Bokšić, naravno... Kasnije je s Olympiqueom iz Marseillea osvojio naslov francuskog prvaka, s Juventusom je bio prvak Italije i osvojio naslov europskoga prvaka. »Uzeo« je i Kup kupova, kao i Talijanski kup.</p>
<p> Uz sve to i logična je njegova rečenica: »Kao igrač sam ispunjen u svakom smislu i nema razloga odgađati završetak karijere. Treba otići kad svi misle da još možeš mnogo dati«. Ponovno kao da slušamo Bobana.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Devet »plavih»« pogodaka u Gabeli </p>
<p>Na startu Memorijalnoga turnira »Andrija Anković« u Gabeli Zagrepčani pobijedili domaći GOŠK sa čak 9-0 (3-0) što je dosad najuvjerljivija pobjeda »plavih« u dosadašnjem dijelu priprema </p>
<p>ZAGREB/GABELA, 1. veljače</p>
<p> - U svome premijernom nastupu na hercegovačkom dijelu priprema Dinamovi su nogometaši bili doista impresivni. Na startu Memorijalnoga turnira »Andrija Anković« u Gabeli pobijedili su domaći GOŠK čak sa 9-0 (3-0) i to je ujedno najuvjerljivija pobjeda »plavih« u dosadašnjem dijelu priprema.</p>
<p> Dinamov trener Miroslav Blažević ovaj se put odlučio za ponešto drukčiji pristup od onoga kojega je koristio na pripremnim utakmiciama u Istri. Tada je, naime, u svakome poluvremenu igrao s posve različitim sastavom. Ona udarna postava je igrala u prvih 45 minuta, dok su u drugome dijelu istrčali oni mlađi igrači. Ovaj put je, dakle, bilo drukčije... Silvio Marić i Niko Kranjčar su, primjerice, odigrali svih 90 minuta, Ivica Olić i Boško Balaban su odradili po sat vremena, Tomislav Butina je branio do 77. minute...</p>
<p> Sve u svemu, Ćiro može biti i te kako zadovoljan prezentacijom svojih nogometaša. Na kraju je, uostalom, trebalo biti čak i 10-0, no sudac je poništio posve regularan Dinamov pogodak.</p>
<p> GOŠK-ov vratar je nakon jedne akcije maksimirskih nogometaša loptu izbio iz vrata, ali tek nakon što je ona već gotovo pola metra bila iza gol-crte.</p>
<p> Sudac je, međutim, vidio drukčije...</p>
<p> Blaževića je razveselio i Butina, koji je u drugome poluvremenu obranio 11-erac. Sve u svemu, ostaje zapažen i Zahorin nastup. U pola sata je postigao - tri pogotka!</p>
<p> Dinamo je zaigrao u sastavu: Butina (od 75. Jozić) - Mikić (od 64. Jurić), Sedloski (od 77. Krivić), Smoje (od 64. Drpić), Polovanec (od 46. Cesar) - S. Marić, Agić (od 46. Poldrugač), Kranjčar, Mitu (od 46. Mujčin) - Balaban (od 64. Dragičević), Olić (od 64. Zahora).</p>
<p> Strijelci: 0-1 Smoje (14.), 0-2 S. Marić (39.), 0-3 Kranjčar (45.), 0-4 Balaban (55.), 0-5 Dragičević (68.), 0-6 Zahora (71.), 0-7 Sedloski (77.), 0-8 Zahora (80.), 0-9 Zahora (86.).</p>
<p>M. T.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Stavrevski i Vasilj rekli zbogom</p>
<p>ZAGREB, 1. veljače</p>
<p> - Kao što su i najavili, vratar i branič Zagreba Vladimir Vasilj i Goran Stavrevski odlučili su otići iz Kranjčevićeve zbog neisplaćivanja duga. Podsjećamo, spomenuti je dvojac dao Zagrebovu vodstvu rok do 1. veljače, a budući da im klub nije ništa doznačio na bankovni račun, ostali su dosljedni. </p>
<p>- U ponedjeljak idem na sastanak s predsjednikom Marčinkovićem, oprostit ću im dug u zamjenu za »papire«, tražit ću raskid ugovora. Ne mogu vjerovati da se to dogodilo Zagrebu, zaista je tužno da je sve ovako završilo, ali povuklo se mnogo krivih poteza, kazao nam je Vasilj u subotu, a Stravrevski je odlučio obratiti se Arbitražnom sudu HNS-a preko odvjetnika koji se u subotu vratio sa službenog puta. </p>
<p>- Nisam želio da se ovako završi moja priča u Zagrebu, ali ništa mi drugo ne preostaje zbog obitelji koju moram uzdržavati. Ovo je bio posljednji rok koji sam im dao. Pogriješili su jer su cijelo vrijeme govorili da će skoro isplatit dug, umjesto da priznaju da nemaju novca i puste igrače, napomenuo je Stavrevski. </p>
<p>Muke strpljivog trenera Jurčevića ovime su znatno povećane, jer je pitanje koliko će rezervni vratari ulijevati sigurnost obrambenom redu u kojem, treba naglasiti, više neće biti »stupa« Stavrevskog. U pripremnim utakmicama momčad je pružila koliko je mogla, a rezultati protiv na »papiru« slabijih suparnika sigurno ne obećavaju vedro proljeće u Kranjčevićevoj, pogotovo jer su »bijeli« odlaskom Vasilja i Stavrevskog još slabiji. </p>
<p>Vasilj je dodao kako će se novo odredište u njegovoj karijeri znati idućeg tjedna, a Stavrevski kaže da su ga zvali u Široki Brijeg. No, volio bi ostati u Zagrebu ili drugdje u Hrvatskoj, jer bi na ljeto trebao dobiti hrvatsko državljanstvo. </p>
<p>Lj. Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Nsofwa i Tabi ostaju, Rapaić još upitan </p>
<p>SPLIT, 1. veljače</p>
<p> - Posljednje minute prijelaznog roka, u petak kasno navečer, Hajduku su donijele ostanak Zambijca Chaswea Nsofwea i Kamerunca Etchua Tabija, a napravljen je važan korak prema povratku Mikija Rapaića. Naime, Rapaić je, potpisavši zahtjev za registraciju HNS-a, dobio nekoliko dana vremena za moguću realizaciju svog odlaska u inozemstvo. </p>
<p>Raskinuvši ugovor s Fenerbahçeom, slobodan je igrač, bez odštete te na taj način nije skup. U igri su još uvijek dva kluba, engleski Liverpool i škotski Celtics, a govori se da bi Englezi relizirali Rapaićev dolazak da nije imao stanku. Naime, njihovo je prvenstvo u tijeku i žele da je Rapaić u najboljoj formi. Prema tome, izgleda da će Hajduk dobiti »jack pot«, ljevonogog nogometaša i miljenika Hajdukovih navijača. </p>
<p>Miki Rapaić čeka certifikat turskog saveza, a kad ga dobije moći će se registrirati za splitski klub. Već samim činom potpisivanja zahtjeva i okvirnog dogovora (s Hajdukove strane pregovarala je odvjetnica Doris Košta) Rapaić je otvorio vrata povratku na Poljud, a svi se hajdukovci moraju strpiti još nekoliko dana da se »dar s neba« pojavi na treningu i započne pripreme za sezonu. </p>
<p>Ujedno je u petak dogovoren ostanak Kamerunca Etchua Tabija i Zambijca Chaswe Nosofwe, koji su tri tjedna trenirali s prvom moimčadi. Hajduk se pokazao tvrdim pregovaračem, a iskoristio je kraj prijelznog roka. Ponudio im je samo mjesečnu plaću, po tisuću i pol eura, a odštetu nije htio platiti. Inače, za napadača Nsofwu treba platiti oko 100.000 američkih dolara, a za veznog igrača Tabija oko 50.000. Hajdukova ponuda »uzmi li ostavi« pokazala se lukavim potezom zbog škripca s vremenom. Nije bilo mogućnosti pronalaženja drugoga kluba, pa je menadžer Mate Jozipović preuzeo odštetu, a i rizik posla na sebe. U subotu su dogovoreni detalji ugovora pa trener Hajduka Zoran Vulić, koji je nervozno čekao rasplet, može računati na dva solidna igrača. Uostalom, kompletni stručni stožer, ali i nogometaši Hajduka, pozitivno govore o kvalitetama obojice.</p>
<p>U ponedjeljak Hajdukova momčad putuje u Dubrovnik, gdje će odigrati utakmicu protiv istoimenoga lokalnog ligaša, u povodu proslave zaštitinika grada Dubrovnika svetog Vlaha. U utorak će u Mostaru ogledati snage protiv Zrinskog, a potom slijedi povratak na Poljud, gdje će se pripremati do početka prvenstva. Odigrat će još dvije utakmice na Trofeju Marjan, 12. veljače protiv Makedonije i 14. veljače protiv Hrvatske. Posljednja je provjera prije početka prvenstva zakazana za 16. veljače, kad bi na Poljudu trebao gostovati Dinamo iz Tbilisija. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Bol traži novu lokaciju, CROP sponzore, a »Hanžek« direktora</p>
<p>Iako je ovogodišnje Otvoreno prvenstvo Hrvatske u stolnom tenisu imalo kvalitetu svjetskog prvenstva, zanimanje sponzora za isto bilo je ravno nuli. Određeni klanovi u Zagrebačkom športskom savezu unaprijed se vesele zbog toga što će se ZŠS konačno riješiti »Hanžekovićeva memorijala«, priredbe koju neki smatraju - preskupom</p>
<p>Posljednjih dana direktori dviju etabliranih tradicionalnih sportskih priredbi najavili su mogućnost njihova gašenja. Prvo je Antun Plenković rekao kako će bolski teniski turnir - Croatian Ladies Open - u najboljem slučaju biti premješten s Bola u Makarsku, a možda više i ne bude organiziran u Hrvatskoj. Nekoliko dana kasnije Ivo-Goran Munivrana nagađao je s ukidanjem Otvorenog prvenstva Hrvatske u stolnom tenisu - najjačega svjetskog stolnoteniskog turnira. Istodobno, sve su učestalije glasine i o velikim problemima u kojima bi mogli biti atletski Hanžekovićev memorijal, umaški teniski turnir i još neke sportske priredbe.</p>
<p>Iako je zajednički nazivnik svih tih problema novac, ne radi se ipak o identičnim slučajevima. Antun Plenković još je prošle godine izrazio nezadovoljstvo zanimanjem Turističke zajednice i drugih državnih institucija za turnir koji osim sportske ima i značajnu promotivno-turističku vrijednost. Tad si vjerojatno nije priskrbio mnogo simpatija izjavom kako mu to što je dobio od turističke zajednice nije dovoljno ni za cvijeće oko terena. Za vrijeme održavanja teniskog turnira u Umagu premijer Račan je izrazio spremnost da se pitanje bolskog i umaškog turnira riješi u svojevrsnom sportsko-turističkom aranžmanu, no ta njegova ideja zasad nije ostvarena. Budući da novi predsjednik Hrvatskoga teniskog saveza Radimir Čačić ne pokazuje nikakvo zanimanje za turnir na Bolu (»To je privatni Plenkovićev turnir!«), Brač će vjerojatno ostati bez svoje jedine sportske priredbe.</p>
<p>Stolnoteniski CROP, već godinama jedan od najboljih stolnoteniskih turnira, u sportskom je smislu ove godine dostigao vrhunac. Bilo je to, neosporno, neslužbeno svjetsko prvenstvo, na kojem je viđeno sve što vrijedi u tom sportu. Zanimanje sponzora za isto bilo je, međutim, ravno nuli, pa je čak i tradicionalni sponzor stolnotenisača, Karlovačka pivovara, odustala od aranžmana neposredno prije početka priredbe. Čini se da su Munivranine slutnje ipak malo pretjerane, jer je riječ o relativno jeftinoj priredbi nevelikoga nagradnog fonda (91.000 USD) koji, pritom, pokriva Svjetska stolnoteniska federacija. Uz obavezan televizijski prijenos tijekom sva tri dana trajanja glavnog turnira, CROP bi trebao zadržati svoje mjesto u ITTF-ovu kalendaru. </p>
<p>Atletski Hanžekovićev memorijal je, pak, posebna priča. Nekad skromni atletski miting u samo je nekoliko godina izrastao u jedan od petnaest najboljih svjetskih mitinga i dobio prestižni Grand Prix status. To je moglo biti ostvareno prije svega zato što su oba bivša glavna tajnika Zagrebačkoga športskog saveza - Andrija Mijačika i Ivica Miočić Stošić - Hanžek smatrala najznačajnijom sportskom priredbom u gradu. Zahvaljujući tome što su obnašali dužnost direktora mitinga, svi su potencijali ZŠS-a bili u službi zagrebačkog atletskog mitinga. Hanžekovićev memorijal je, tako, postao najbolja i u svijetu najpriznatija sportska priredba u Hrvatskoj i zagrebački društveni događaj par exellance. </p>
<p>Ivica Miočić Stošić je, međutim, nedavno imenovan glavnim tajnikom Hrvatskog olimpijskog odbora, pa je zbog nespojivosti te funkcije s direktorskom na mitingu već najavio svoje povlačenje. S druge, pak, strane, novi glavni tajnik ZŠS-a neće biti izabran do proljeća, a i kad bude izabran upitno je hoće li biti takav poklonik Hanžeka kakvi su bili njegovi prethodnici. Štoviše, određeni klanovi u Zagrebačkom športskom savezu unaprijed se vesele zbog toga što će se ZŠS konačno riješiti Hanžekovićeva memorijala, priredbe koju neki smatraju preskupom (nagradni je fond 200.000 eura), dok je za ambicije i sposobnosti nekih drugih atletski Grand Prix miting, pak, prevelik zalogaj i rado bi ga, primjerice, vidjeli kao troboj atletičara Hrvatske, Slovenije i BiH.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Boroš u četvrtfinalu Topa 12</p>
<p>ZAGREB/SAARBRÜCKEN, 1. veljače</p>
<p> - Najbolja hrvatska i europska stolnotenisačica Tamara Boroš plasirala se u četvrtfinale Europa Top 12 turnira, na kojemu brani svoj prošlogodišnji naslov.</p>
<p>U 1. kolu skupine A naša je igračica svladala Bjeloruskinju Viktoriju Pavlovič s uvjerljivih 4-0 (11-6, 11-6, 11-6, 11-8), dok je u drugom kolu bila bolja i od Njemice Nicole Strusse koju je pobijedila rezultatom 4-2 (11-6, 10-12, 11-7, 11-7, 5-11, 11-6). Tamara Boroš igrat će u četvrtfinalu protiv još jedne Njemice, 38. igračice svijeta Olge Nemes. </p>
<p>U Saarbrückenu je trebao igrati i naš najbolji stolnotenisač Zoran Primorac, no zbog istegnuća leđnog živca otkazao je nastup. </p>
<p>V. B.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Posljednja sezona Michaela Changa </p>
<p>SAN JOSE, 1. veljače</p>
<p> - Najmlađi pobjednik jednoga teniskoga Grand Slam turnira Michael Chang odlučio je da će mu to biti posljednja sezona na Touru. </p>
<p>Nakon 16 godina i 34 naslova, došao je kraj još jednoj velikoj teniskoj karijeri. Neki će reći da je odlazak došao godinu prekasno, budući da je u 2002. Chang dobio samo sedam susreta, ispao je iz prvih 100 na ATP listi te je svoj ugled trošio na »challengerima«. </p>
<p>Ipak, ostat će upisan u povijesti kao najmlađi pobjednik jednoga Grand Slama, nakon što je 1989. u pet setova protiv Stefana Edberga pobijedio u Roland Garrosu. Tada mu je bilo samo 17 godina i tri mjeseca. Bio je to prvi i jedini Grand Slam turnir u njegovoj karijeri.</p>
<p>- Želim otići u stilu, dati sve od sebe i pokušati igrati na razini iz najboljih dana. Nakon teniske karijere, posvetit ću se humanitarnom radu, a možda nađem i ženu s kojom ću zasnovati obitelj, kazao je 31-godišnji Chang. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="30">
<p>Shuttle Columbia eksplodirao, poginulo svih sedmero članova posade </p>
<p>Nekoliko minuta prije predviđenog slijetanja letjelica se raspala u zraku iznad središnjeg Teksasa. Nema nikakvih naznaka da bi eksplozija mogla biti uzrokovana terorističkim činom, kažu stručnjaci NASA-e </p>
<p>WASHINGTON/CAPE CANAVERAL, 1. veljače</p>
<p> - Američka svemirska letjelica Columbia sa sedmero članova posade eksplodirala je u zraku iznad Teksasa samo 16 minuta prije predviđenog slijetanja na raketodrom u Floridi. Krhotine shuttlea koji se vraćao s uspješne znanstvene misije raspršene su na području od nekoliko stotina četvornih kilometara, a NASA je upozorila građane da ih ne dodiruju jer predstavljaju opasnost za zdravlje zbog toksičnih goriva koje koriste svemirske letjelice. Spasilački timovi poslani su na područje oko Dallasa i Fort Wortha u potragu za ostacima shuttlea i članovima posade, no s obzirom na visinu i <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> letjelice nema nade da je itko preživio eksploziju. </p>
<p>Predsjednik George W. Bush nakon vijesti o nesreći shuttlea napustio je Camp David, gdje je namjeravao provesti vikend, i uputio se prema Bijeloj kući na sastanak sa svojim savjetnicima i vojnim dužnosnicima. Bush od Američke svemirske agencije (NASA) očekuje podrobnije informacije o mogućim uzrocima nesreće. Iako NASA sudbinu Columbije i njezinih sedam članova posade označava kao »nepoznatu«, zastave na svemirskom centru Johnson u Houstonu spuštene su na pola stijega devedesetak minuta nakon eksplozije shuttlea. </p>
<p>Stručnjaci NASA-e potvrdili su da zasad nema nikakvih naznaka da bi eksplozija letjelice mogla biti uzrokovana terorističkim činom. S obzirom da se shuttle nalazio na visini 63 kilometra, izvan dometa raketa zemlja-zrak, isključena je i mogućnost da je letjelicu pogodio takav projektil. Vjerojatnijim uzrokom nesreće čini se mogući kvar do kojeg je moglo doći zbog starosti shuttlea. Columbia je naime najstarija svemirska letjelica u NASA-inoj floti, koja je na prvi let u svemir upućena 1981. </p>
<p>U trenutku kada je NASA izgubila kontakt s letjelicom, u 09.00 ujutro po lokalnom vremenu Columbia je bila na visini od oko 63 kilometra iznad središnjeg Teksasa, a putovala je brzinom od 20.000 kilometara na sat. Tada se začula buka, a očevici koji su se zatekli u blizini mjesta slijetanja navode da su, prateći let Columbije odjednom ugledali više tragova mlaza, umjesto samo jednog koji za shuttleom ostaje pri normalnom letu. Nakon velikog praska raspad letjelice pratila je tutnjava koja je potrajala gotovo dvije minute. </p>
<p>Posadu letjelice činilo je sedam astronauta, među njima i dvije bile žene. Troje od njih, zapovjednik Rick Husband (45), Kalpana Chawla (41), i Michael Anderson (42), već su letjeli u svemir. Ostalima, Williamu McCoolu (40), Davidu Brownu (46), Laureli Clark (41), i Ilanu Ramonu (47), to je bio prvi let. Ramon, pukovnik izraelskog zrakoplovstva bio je prvi Izraelac koji je letio u svemir, zbog čega su let Columbije pratile posebne sigurnosne mjere. </p>
<p>Let Columbije protekao je glatko osim incidenta pri polijetanju kada se komad izolacijske pjene odvojio na vanjskom spremniku za gorivo i udario u lijevo krilo letjelice. NASA je tada istaknula da nije počinjena značajna šteta i da incident ne predstavlja rizik za sigurnost letjelice. </p>
<p>Obitelji astronauta koje su u Svemirskom centru Kennedy na Floridi čekale na slijetanje Columbije, NASA je odvela na odvojeno mjesto, a s njima je razgovarao i predsjednik Bush.</p>
<p>Misija na koju je Columbia krenula 16. siječnja ocijenjena je izrazito uspješnom jer su astronauti u Zemljinoj orbiti proveli više od 80 eksperimenata ne samo za NASA-u, nego i za japanske, njemačke i kanadske svemirske agencije. </p>
<p>Američka svemirska agencija dosad je zabilježila samo dvije nesreće svojih svemirskih letjelica. Svemirski shuttle Challenger eksplodirao je 28. siječnja 1986. pri polijetanju i tada je poginulo sedam astronauta, a u požaru rakete Apollo 27. siječnja 1967. poginula su tri astronauta. (Reuters/Hina/J.Š.)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Bush: Unatoč tragediji, naše putovanje u svemir se nastavlja</p>
<p>»Columbia je izgubljena. Preživjelih nema«, objavio je američki predsjednik George Bush u prvom obraćanju naciji nakon eksplozije shuttlea u subotu. Predsjednik je podsjetio da je posada Columbije - Rick Husband, Michael Anderson, Laurel Clark, David Brown, William McCool, Kalpana Chawla i Ilan Ramon - prihvatila veliki rizik služeći čovječanstvu na ovaj način. U doba kad su svemirski letovi postali gotovo rutinski, upozorio je Bush, lako je previdjeti opasnosti takvog putovanja. »No, ti su astronauti poznavali sve opasnosti i spremno se s njima suočavali, znajući da njihov život ima uzvišenu i plemenitu svrhu«, rekao je. U poruci obiteljima poginulih američki predsjednik je istaknuo: »Niste sami. Cijela nacija tuguje sa vama. Vaši najbliži zauvijek će uživati poštovanje i zahvalnost ove zemlje«. </p>
<p>Bush je naglasio da svemirski program SAD-a, unatoč ovoj tragediji, neće stati. »Naše putovanje u svemir će se nastaviti. Danas smo na nebu vidjeli razaranje i tragediju. Pa ipak, dalje nego što nam pogled seže, postoji utjeha i nada. Posada shuttlea Columbija nije se vratila na zemlju, ali molimo se da su sretno stigli kući«, rekao je na kraju Bush. </p>
<p>J. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Upozorenje Iraku: Šest tjedana do rata </p>
<p>Američki državni tajnik Colin Powell u srijedu će pred Vijećem sigurnosti iznijeti dokaze da se Saddam Hussein odbija razoružati kako bi pridobio većinu članica Vijeća sigurnosti za vojnu intervenciju u Iraku / U slučaju da ne uspije uvjeriti skeptike, Bush je objavio da takva rezolucija nije nužna </p>
<p>LONDON, 1. veljače (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Nakon sastanka britanskog premijera Tonyja Blaira i američkog predsjednika Georgea Busha, održanog u petak u Washingtonu, rastu nagađanja da bi vojna akcija protiv Iraka mogla početi za nekih šest tjedana, ako se bagdadski režim ne povinuje odredbama UN-a o razoružanju. Premda je Blair iza scene nagovarao Busha da nastavi djelovati kroz kanale Ujedinjenih naroda, u tome je imao vrlo ograničeni uspjeh. Na kraju susreta s britanskim premijerom, američki predsjednik dao je na znanje da bi nova rezolucija UN-a, kojom se izričito naređuje rat protiv Iraka, bila dobrodošla, ali ne i nužna.</p>
<p>Idućeg tjedna Amerikanci kane izaći u javnost s novim dokazima o navodnim vezama između Saddamovog režima i terorističke mreže Al Qaida. Američki državni tajnik Colin Powell iznijet će podatke o tome u srijedu pred Vijećem sigurnosti, nastojeći dokazati da su operativci Al Qaide tražili od Saddama kemijsko i biološko oružje. </p>
<p>Powell se sprema iznijeti i podatke o vezama Bagdada s Al Qaidi srodnom terorističkom skupinom Ansar a-Islam, koja djeluje u sjevernom Iraku. No vjeruje se da će najjači dio Powellove prezentacije biti satelitski snimci koji pokazuju kako Iračani skrivaju svoje zabranjene programe naoružanja pred UN-ovim inspektorima. Prema navodima londonskog Timesa od subote, ti snimci otkrivaju i postojanje pokretnih bioloških laboratorija u Iraku. </p>
<p>Nakon svog ratnog vijećanja u Washingtonu, i Blair i Bush opomenuli su šefove UN-ovih inspektorskih ekipa da ne prihvaćaju poziv Bagdada za povratak u Irak, te da se klone pregovaranja s iračkim dužnosnicima. Na to su glavni UN-ovi inspektori naoružanja, Hans Blix i Mohamed ElBaradei odgodili su svoj put u Irak dotle dok ta zemlja ne udovolji nekim njihovim zahtjevima. Inspektori, konkretno, traže od Bagdada dozvolu nadlijetanja za špijunske avione U2, te dozvolu da mogu u četiri oka saslušavati iračke znanstvenike, kao svjedoke o Saddamovom programu naoružanja. </p>
<p>Nakon susreta s američkim predsjednikom Tony Blair naglasio je potrebu za drugom rezolucijom UN-a koja bi izričito dala zeleno svjetlo za rat, i apelirao na sve angažirane strane da se »priklone disciplini UN-ovog procesa«. Američka administracija spremna je protiv Saddama krenuti i bez odobrenja svjetske organizacije. </p>
<p>No ona svejedno u međuvremenu kani lobirati u Vijeću sigurnosti za donošenje takve rezolucije. U to ime američki, ali i britanski dužnosnici već su krenuli u jaku diplomatsku ofenzivu. Cilj im je da pokušaju dobiti podršku većine od 15 članica Vijeća za dokument koji izričito naređuje korištenje sile protiv Saddama. Od ukupno 15 članica Vijeća, za rat su sada samo četiri. No prema nekim britanskim neslužbenim procjenama i nadanjima, brojka bi se mogla popeti na 13. Prema tom optimističnom scenariju protiv rata bi glasale samo Sirija i Njemačka - koje ne spadaju u stalne članice s pravom veta. Britanski i američki izvori se nadaju da će skori nastup Colina Powella pred Vijećem sigurnosti UN-a preobratiti neke skeptike. </p>
<p>Prilikom boravka u Americi, Tony Blair bio je unaprijed informiran o sadržaju Powellova istupa. Britanskog premijera navodno su se posebno dojimile špijunski satelitski snimci, koji pokazuju kako Iračani sustavno izmiču inspektorima. List Guardian tvrdi međutim kako je Blair manje uvjeren u to da Amerikanci imaju uvjerljive dokaze o vezama Iraka i Al Qaide. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Saddam: Irak sposoban ubiti milijun američkih vojnika </p>
<p>BERLIN, 1. veljače</p>
<p> - Irački predsjednik Saddam Hussein kazao je da je njegova zemlja sposobna ubiti milijun američkih vojnika u slučaju da oni napadnu Bagdad, objavio je u subotu lokalni tisak. »Neprijatelj se neće iskrcati u predgrađima Bagdada jer će umrijeti. Čak i ako pošalje milijun vojnika, mi ćemo ih ubiti«, rekao je Hussein na sastanku sa svojim časnicima, prenosi irački tisak. Irački potpredsjednik Taha Jasin Ramadan sa svoje je strane obećao samoubilačke atentate diljem Iraka u slučaju američkog napada na Bagdad. On je za njemački Der Spiegel u izdanju od ponedjeljka izjavio kako su »mučenici, počinitelji samoubilačkih atentata, nova iračka vojska«, dodajući da oni neće djelovati samo u Iraku. »Arapski narod pomoći će narodu Iraka u borbi za nezavisnost i slobodu. Bit će to požar diljem regije«, dodao je Ramadan. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>George Bush ne isključuje uporabu nuklearnog oružja?</p>
<p>WASHINGTON, 1. veljače</p>
<p> - Tajni dokument koji je potpisao američki predsjednik George W. Bush dopušta uporabu nuklearnog oružja kao odgovor na biološke ili kemijske napade, mijenjajući desetljeća američke politike hotimične neodređenosti, piše u petak list The Washington Times. »Sjedinjene Države će nastaviti biti jasne da si pridržavaju pravo odgovoriti s nadmoćnom silom, potencijalno uključujući nuklearno oružje, na uporabu (oružja masovnog uništenja) protiv Sjedinjenih Država, naših snaga izvan zemlje i prijatelja i saveznika«, piše u dokumentu Predsjednička uputa o nacionalnoj sigurnosti 17, od 14. rujna prošle godine, navodi list. Slična izjava može se naći u javnoj inačici te upute koja je objavljena 11. prosinca kao Nacionalna strategija za suzbijanje oružja masovnog uništenja i uglavnom odgovara tajnom dokumentu. Jedino što umjesto fraze »potencijalno uključujući nuklearno oružje« javni tekst ima »uključujući pribjegavanje svim našim opcijama«, piše isti list. </p>
<p>Glasnogovornik Bijele kuće odbio je potvrditi kao i zanijekati postojanje dokumenta. The Washington Times navodi kako je visoki dužnosnik Bushove administracije, ipak, rekao kako uporaba riječi »nuklearno oružje« u tajnom tekstu daje vojnim i drugim dužnosnicima, kojima je uputa i namijenjena, »nešto više instrukcije da za predsjednika pripreme sve vrste izbora«, ako bude trebalo. Ustvrdio je, međutim, kako neodređenost ostaje bit američke politike, dodaje list. </p>
<p>Otkrivanje dokumenta uslijedilo je nakon novinskih izvješća kako je u planiranje rata protiv Iraka uključena i uporaba atomskog oružja ne samo u obrani američkih snaga nego i za pogađanje duboko ukopanih iračkih bunkera koji bi mogli odoljeti konvencionalnom oružju. Šef Ureda predsjednika Busha Andrew Card napomenuo je da će Sjedinjene Države upotrijebiti »sva neophodna sredstva« kako bi zaštitile svoje građane od »holokausta«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Masovni prosvjedi protiv mirovnog sporazuma u Obali Bjelokosti</p>
<p>ABIJAN 1. veljače</p>
<p> - Nekoliko desetaka tisuća prosvjednika okupilo se u subotu u Abijanu protiveći se mirovnom sporazmu sklopljenom pod pritiskom bivšeg kolonijalnog vladara Francuske. Subotnji prosvjed vrhunac je ovotjednih često nasilnih prosvjeda protiv sporazuma koji, tvrde, ide na ruku pobunjenicima koji drže polovicu zemlje. Četveromjesečni građanski rat u toj zapadnoafričkoj državi vuče korijene u dugogodišnjim podjelama između većinski muslimanskog sjevera, kojeg sada drže pobunjenici, i većinski kršćanskog juga. U sukobu su poginule na stotine ljudi, a više od milijun ih je prognano. Mirovni sporazum, sklopljen prije tjedan dana u Parizu, ključna mjesta u vladi nacionalnog jedinstva daje pobunjenicima i političkim protivnicima predsjednika Laurenta Gbagboa koji osporavaju njegovu pobjedu na izborima 2000. Sporazum osim studenata odbacuju i neke političke stranke, tradicionalne vođe, a njime nije zadovoljna ni vojska. Prosvjednici su spriječili povratak kući novoga premijera Seydoua Diarre koji je imenovan temeljem sporazuma, a u petak su se sukobili s francuskim vojnicima koji su poslani radi zaštite francuskih državljana u toj zemlji. Predsjednik Gbagbo od povratka iz Pariza sporazum spominje kao »prijedloge« i obećaje da neće izdati svoje pristaše. No, SAD, kao i druge zapadne zemlje, izjasnile su se za neodgodivu primjenu mirovnog sporazuma. Bijela kuća je u izjavi ocijenila da okvir tog sporazuma koji predviđa podjelu vlasti unutar vlade nacionalnog pomirenja, nudi nadu u otvoreno, transparentno i demokratsko rješenje krize u Obali Bjelokosti, najvećem svjetskom proizvođaču kakaa. (AFP/Reuters/ Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>U EU najbogatiji London, najsiromašnije grčke regije</p>
<p>Prag je jedina regija »čekaonice« iznad EU prosjeka. U šest regija Rumunjske i četiri Bugarske prosjek dohotka ne dostiže niti četvrtinu Unijinog </p>
<p>BRUXELLES, 1. veljače (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Među 211 regija EU-a, tri najbogatije su London, Bruxelles i Luxembourg. Hamburg i šire okružje Pariza skliznuli su na četvrto i peto mjesto, dok London vodi listu bogatih sa 241 posto višim nacionalnim dohotkom od ionako visokog EU prosjeka. </p>
<p>Bruxellesu je pripalo drugo mjesto s respektabilnim plusom od 218 posto u odnosu na prosjek, a Luxembourgu 195 posto. Od 25 EU regija s dohotkom višim od 125 posto od onoga u EU, sedam je u Njemačkoj, tri u Italiji, po dvije u Nizozemskoj, Austriji, Belgiji , Finskoj i Velikoj Britaniji, a jedna u Švedskoj, Irskoj i Francuskoj i, naravno, tu je država- statistička regija Luxembourg. London je prvo mjesto zavrijedio radi putnika - većina njegovih radnika putuje iz okolnih regija na mjesta gdje stvara bogatstvo. S druge strane ljestvice smjestila se rekordno siromašna grčka regija Ipeiros sa svega 47 posto EU prosjeka. </p>
<p>Budući da je i u statistici bogatstva sve relativno, Ipeirosovih 47 posto EU prosjeka svega je dva postotka niže od desete regije na listi najbogatijih regija u kandidatskim državama, Jihovycohod u Češkoj. Druga po siromaštvu je regija francuskog prekomorskog teritorija Reuninon sa polovicom EU prosjeka, što je opet ravno dohotku devete po bogatstvu regije u zemljama - kandidatima Koezep-Dunantul u Mađarskoj. Deseta najsiromašnija EU regija izjednačila se dohotkom sa sedmom najbogatijom regijom EU »čekaonice« mađarskom Nyugat- Dunantul, tvrde podaci iz upravo objavljnog izvještaja Eurostata (Statističkog ureda EU) o stanju nacionalnig dohotka u Europi regija. </p>
<p>Ispod tri četvrtine EU prosjeka je 48 regija. Austrija i Finska imaju po jednu ovakvu regiju, Portugal se sastoji od sedam statističkih regija i šest od njih su u kategoriji ispod 75 posto, od 13 grčkih regija siromašnima se tretira njih deset. U regijama koje radi ove niske granice imaju pravo na izdašnu EU pomoć razvoju živi 18 posto EU stanovništva ili 67 milijuna ljudi. Što se kandidata tiče, deset zemalja statistički je isparcelirano na 56 regija i 52 regije su ispod prosjeka koji danas EU članicama garantira razvojna sredstva. Prag, Bratislavsky u Slovačkoj i Cipar najbogatije su regije među kandidatima, Slovenija je peta. Slovenija se, poput Luxembourga, vodi kao jedna statistička regija usprkos nezadovoljstvu Ljubljane činjenicom da je radi ove podjele Slovenija dijelom ostala bez sredstava namijenjenih solidarnoj potpori razvoja. Prag je jedina regija »čekaonice« iznad EU prosjeka. U šest regija Rumunjske i četiri Bugarske prosjek dohotka ne dostiže niti četvrtinu Unijinog prosjeka. Najsiromašnija kandidatska regija je sjeveroistok Rumunjske sa svega 16 posto EU prosjeka, slijede ga još tri rumunjske regije. U klubu od deset najsiromašnijih nalaze se samo regije Rumunjske i Bugarske. </p>
<p>Lada Stipić - Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Talijani nisu iskoristili »Plan Solana«</p>
<p>RIM, 1. veljače</p>
<p> - Tijekom tri godine postojanja »Plana Solana«, kako je nazvan prijelazni režim po kojem su stranci mogli stjecati nekretnine u Sloveniji, ni jedan talijanski državljanin nije postao vlasnikom neke nekretnine, piše tršćanski Il Piccolo. Niti jedan talijanski građanin, uključujući i esule, talijanske izbjeglice iz Slovenije, nije postao vlasnik neke nekretnine u Sloveniji na temelju »Plana Solana« na kojem je, tijekom pregovora Slovenije i EU o članstvu, upravo najviše inzistirala Italija, ističe list. »Plan Solana« nazvan je po visokom predstavniku za vanjsku politiku i sigurnost EU, autoru kompromisa po kojemu su strani državljani mogli u prijelaznom razdoblju kupovati nekretnine u Sloveniji, u slučaju postojanja reciprociteta. Plan je stupio na snagu 1. veljače 1999. a važenje mu je prestalo u subotu 1. veljače 2003. Italija je očekivala da će talijanski izbjeglice kupovati ili svoje bivše kuće u Sloveniji, ili nove, ali je taj španjolski kompromis, kako je nazvan, očito propao, ocjenjuje list. List piše da je slovenskim vlastima predano ukupno 112 zahtjeva na temelju »Plana Solana«, te da je do 31. prosinca 2002. riješeno 89 slučajeva od kojih 36 pozitivno, a samo je jedanaest provedeno do kraja u zemljišnim knjigama. Bilo je i 13 zahtjeva iz Italije, ali oni nisu riješeni. Od 33 zahtjeva koji su prihvaćeni, 28 se odnosi na Nijemce, tri na Austrijance i dva na Nizozemce, ali list kaže da je riječ uglavnom o bivšim slovenskim građanima, koji su preuzeli druga državljanstva. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Vijeće Europe za referendum u Čečeniji u ožujku</p>
<p>Rusi nastoje Shamila Basajeva »ugurati« na američki popis međunarodnih terorista, ali će se zadovoljiti izručenjem jednog od glavnih vođa čečenskih separatista - Ahmeda Zakajeva </p>
<p>MOSKVA, 1. veljače (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Parlamentarna skupština Vijeća Europe odbacila je na zasjedanju u četvrtak u Strasbourgu većinom glasova prijedlog rezolucije svog izvještača o Čečeniji lorda Judda kojom se od Rusije tražilo da odgodi referendum u toj buntovnoj kavkaskoj republici zakazan za 23. ožujka. </p>
<p>Prema lordu Juddu koji je nedavno posjetio Čečeniju i čečenske izbjegličke logore u Ingušetiji, održavanje referenduma o novom republičkom ustavu u ožujku preuranjeno je. »Konflikt koji ima duboke korijene ne može se riješiti dajući biračima komadić papira na kojem trebaju zaokružiti »za« ili »protiv«, već samo dugim i teškim političkim dijalogom i mirenjem u okviru kojeg se na temelju konsenzusa može stvoriti ustav«, uporan je bio lord Judd. </p>
<p>Međutim, njegovi kolege nisu su ga poslušali i usvojenom rezolucijom praktički su dali Moskvi podršku za održavanje referenduma u ožujku. Razočaran takvim stavom većine članova Parlamentarne skupštine, lord Judd je demonstrativno najavio da će, ako se referendum doista održi 23. ožujka, podnijeti ostavku na svoju dužnost izvještača i šefa promatračke grupe za Čečeniju. To je odmah izazvalo zadovoljstvo u moskovskim političkim krugovima. »Ako lord Judd održi riječ i nakon referenduma podnese ostavku, sa scene će otići najugledniji europski kritičar politike Moskve u Čečeniji. Bit će to vjerojatno i kraj epohe prepiranja Zapada i Rusije oko načina rješavanja čečenske krize«, zaključio je u petak u svom uvodniku moskovski list Komersant. </p>
<p>Pritom taj list najavljuje mogućnost novih političkih i diplomatskih uspjeha Kremlja u sporenju sa Zapadom oko načina rješavanja čečenske krize. Nakon što je prošlog tjedna State Depratment objavio svoju novu listu međunarodnih terorističkih organizacija, unatoč očekivanju Moskve, na toj listi nije ni jedna od organizacija čečenskih separatista i gerilaca.</p>
<p>Putin je stoga poslao u Washington svog pomoćnika za Čečeniju Sergeja Jastržembskog da pokuša uvjeriti Amerikance da na tu listu stave barem Shamila Basajeva i njegovu grupu čečenskih terorista »kamikaza«.</p>
<p>Ipak, nakon podrške europskih parlamentaraca oko čečenskog referenduma, najveća i najznačajnija politička pobjeda Moskve bila bi odluka britanskog suda da Rusiji izruči jednog od glavnih vođa čečenskih separatista Ahmeda Zakajeva. Dansko ministarstvo pravosuđa odbilo je potkraj prošle godine takav zahtjev ruske strane, ali je nakon dolaska Zakajeva iz Kopenhagena u London, britansko pravosuđe na zahtjev Moskve pokrenulo sudsku proceduru o ekstradiciji koja će nesumnjivo trajati nekoliko mjeseci. Izruči li Engleska Ahmeda Zakajeva Rusiji, bit će to senzacionalan zaokret i nepobitan dokaz da Europa rješavanje sudbine Čečenije prepušta Putinu, drže moskovski analitičari.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="39">
<p>General Gotovina nije sudjelovao u operacijama u Medačkome džepu </p>
<p>Kao opunomoćeni zastupnici general pukovnika HV-a u mirovini Ante Gotovine smatramo potrebitim reagirati na očite netočnosti iznijete u Vašem cijenjenome listu od 30. siječnja 2003. godine u tekstu naslova »Norac ide u Haag zbog opstrukcije istrage u Medačkome džepu«, a koji je potpisao gospodin Vlado Rajić. U samome tekstu navodite između ostaloga i »Zna se da Bobetko nije u stanju sudjelovati u postupku. Gotovina, pak, nije dostupan ni policijskim niti sudbenim tijelima da bi ga se moglo transferirati u Haag. Treći po rangu na listi vojnih operativaca iz te akcije je - Mirko Norac«.</p>
<p> Iz samoga citiranoga dijela teksta kao i iz čitavoga teksta proizlazi osnovna neistina, a na kojoj autor gradi potpuno neosnovane pretpostavke kako bi netko, vjerojatno po nalogu generala Gotovine, želio žrtvovati generala Norca, te na taj način istovremeno olakšao poziciju samome sebi. To jednostavno nije istina. Naime, nije istina da je general Gotovina na bilo koji način sudjelovao u operaciji hrvatskih oružanih snaga na području Medačkoga džepa tijekom 1993. godine, a posebice da bi on, na bilo koji način, bio nadređen generalu Norcu u toj operaciji. Također, apsolutna je laž da general Gotovina na bilo koji način želi otežati poziciju svog suborca generala Norca već dapače.</p>
<p>LUKA MIŠETIĆ, odvjetnik za odvjetnički tim generala Gotovine</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Inicijativa o upisu Lonjskog polja na Listu svjetske baštine ne odnosi se na Jasenovac</p>
<p>Novinarka Sandra-Viktorija Antić u Vjesniku je 30. siječnja 2003., u članku »Jasenovac u UNESCU kao logor ili 'kulturni krajolik'«? objavila netočnu informaciju u vezi s upisom Jasenovca na Listu svjetske baštine. Naime, 27. siječnja spomenuta je novinarka od ove Uprave telefonom zatražila informaciju u vezi i s prijedlogom upisa Jasenovca na Listu svjetske baštine UNESCO-a, te je upućena na Zofiju Mavar, načelnicu Odjela za prostorno-planske mjere zaštite u Upravi za zaštitu kulturne baštine. Kako novinarka nije raspolaganja s osnovnom informacijom na što se prijedlog odnosi, tko ga je inicirao i na kojem skupu održanom u Jeruzalemu, načelnica Zofia Mavar novinarku je uputila na Nacionalno povjerenstvo UNESCO-a i nadležna državna tijela koja bi mogla raspolagati s više informacija.</p>
<p> U razgovoru je tek spomenuto da postoji inicijativa Uprave za zaštitu kulturne baštine za upis Lonjskoga polja na Listu svjetske baštine UNESCO-a u »kategoriju kulturnoga krajolika«. Premda se naselje Jasenovac nalazi na području PP Lonjsko polje, novinarka je upozorena da se ovaj prijedlog ne odnosi na sâm Jasenovac.</p>
<p>Prof. BIANKA PEČINIĆ-KAVER pomoćnica ministra kulture, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Najmanje što očekujemo je isprika ministra Vlahušića</p>
<p>Intervju s ministrom Vlahušićem, tijekom njegova boravka na Bjelolasici (Vjesnikov prilog »Caffe«, srijeda 22. siječnja 2003.) izazvao je zgražanje mene, mojih bliskih i daljih kolega. Naime, ja sam liječnica KBC Rebro. Ne znam što bih drugo rekla. U principu nemam pitanje, ovo je samo komentar na njegove izjave o liječnicima, medicinskim sestrama, profesorima, radu u bolnicama i inim neistinama koje je naveo. Čini mi se da bi valjalo provesti anketu po bolnicama o reakcijama na spomenuti intervju. Naravno, da ne okrivljujem novinarku, jer vjerujem da je intervju autoriziran. Mislim da najmanje što bismo trebali očekivati, a vjerojatno nećemo dobiti, je isprika ministra Vlahušića. Ovo pismo je osobni komentar, ali vjerujem da se mnogi slažu s mojim mišljenjem.</p>
<p>IIRENA HRSTIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Đinđićeva reakcija: »Ako prođe, prođe«</p>
<p>Đinđićeva ekspresna reakcija na Mesićev spomen o ratnoj odšteti zorno dokazuje kako susjedi reagiraju na nezgodna pitanja. Pitanje krivnje za rat polako, ali sigurno izjednačavaju, kome još pada na pamet spomenuti i ratnu odštetu!? Reakcija je mogla biti očekivana, ali način? Briljantno! Ispali tako Đinđić smjesta tezu kako »zapravo Hrvati trebaju platiti ratnu odštetu jer su izbacili iz srpskih kuća 200 tisuća Srba!?« Oh, oh, gospoda, srpski radikali bi opet da ih i mi malo plaćamo?! Hrvati su se već dobrano naplaćali, pa u manjku boljih rješenja, pokušavaju provjerenim metodama, možda i prođe. I prošlo bi, sigurno, da je Milošević uspio devedesetiprve.</p>
<p>Zato ništa od plaćanja, pošto srpske kuće u Hrvatskoj (osim u njihovim glavama) nisu državni teritorij Velike Srbije! Tu su gospoda srpski radikali »ponešto zaturili i ispremještali«.</p>
<p>TOMISLAV KOVAČEVIĆ Stari Slatinik</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Vrijeme redovitog studija priznati u staž</p>
<p>Kako nam je država sveukupno stalno u zaostatku i zbog manjka od preko 50 posto akademski školovanog kadra, u odnosu na primjerice europski prosjek, kojemu deklarativno težimo, predlažem sljedeću logičnu i nužno potrebnu stimulativnu mjeru: svakom se završenom studentu trajanje redovitog studija priznaje i uračunava u radni staž. </p>
<p>Ne samo da je svaki završeni student taj staž stvarno i odradio, a nego i obavio doista težak posao, što je vidljivo i po skromnom broju studenata, koji uopće uspiju diplomirati. Osobito je nepravedno da diplomirani stručnjaci budu zapravo kažnjeni, tak da moraju dodatno odraditi sveukupno vrijeme provedeno u školovanju, što ih košta i desetak godina života, a u zamjenu ih dočekaju neadekvatne, pa i uvredljivo niske plaće, ako se uopće i uspiju zaposliti, kao daje školovanje izmišljotina lijenčina, koji izbjegavaju posao, a ne najkompleksniji i najteži, pa i najodgovorniji oblik ljudskoga rada, koji samo marljivi, uporni i vrijedni dovršavaju. Neupitno je da nam školovani ljudi nedostaju, a uporno nam se, pa i iz same vlasti, sugerira nužnost ulaganja u znanje, nove ideje i tehnologije, kao jedini put izlaska iz sveukupno teškog privrednog i inog stanja.</p>
<p> Predložena mjera je dakle minimum stimulacije, obzirom da nam je država navodno tako siromašna, da će joj biti teško implementirati ostale nužne mjere, poput primjerice: realnih i dostupnih stipendija, kadrovskih stanova, normalnih plaća, primjeren standard za napredak i dignitet struke, i ostalo. </p>
<p>»Potezom pera«, tj. bez financijskog ulaganja je dakle moguće odmah učiniti prvi bitan zaokret iz sveprisutne katastrofalne depresije, bezizlaznosti i tendencije marginalizacije intelektualaca: prema podacima Zavoda za javno zdravstvo 60 posto radno sposobnih građana pokazuje simptome depresije, a gotovo svi studenti intenzivno razmišljaju o napuštanju domovine (!) - što je samo po sebi znak za uzbunu i da su protumjere trebale odavno biti na snazi. Ovakva netrpeljivost prema intelektualcima nam se osvećuje sveukupnim teškim stanjem, a ovaj prijedlog nudi zaokret prema pozitivnijoj atmosferi intelektualne obnove, time i sveukupnog napretka. </p>
<p>Ovakvom jednostavnom , konkretnom, lako primjenjivom i svima shvatljivom prijedlogu suprotstavit će se jedino zlonamjerni i istinski neprijatelji hrvatskog naroda, koji zaglupljuju narod da bi mogli njime manipulirati. Čak bih se usudio na temelju iznesenog ustvrditi da je bitni uzrok aktualnog štrajka liječnika njihovo podsvjesno nezadovoljstvo, što im se ne priznaje izobrazba kao radni staž. Učenje je naime oblik zahtjevnog rada, što polupismeni mediokriteti, nažalost većina upravne administracije, nastoje osporiti, bojeći se za svoja radna mjesta i privilegije, koje bi morali prepustiti intelektualcima, čim se ovi pojave!</p>
<p>VELIMIR ŠOŠTARIĆ Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="44">
<p>Poginuo u eksploziji bombe na Marulićevu trgu</p>
<p>ZAGREB, 1. veljače</p>
<p> - Neoprezno igranje ručnom bombom, u subotu oko 4,30 sati, u stanu Davora Zlodija (42) na Marulićevom trgu 2, završilo je tragično za Darka Kosinca (44), kada mu je u jednom trenutku bomba koju je vrtio oko prsta, držeći ju za osigurač, ispala na pod i potom eksplodirala. Osim Kosinca koji je od zadobivenih ozljeda odmah preminuo, krhotinama bombe teško su ranjeni Davor Zlodi i Dragan Gaćeša (44). Oni su kolima hitne pomoći prevezeni u Kliniku za traumatologiju, gdje im je ukazana pomoć i, kako smo doznali, nalaze se izvan životne opasnosti. Po policijskom priopćenju, pokojni Kosinec je u petak navečer, zajedno s Gaćešom došao kod prijatelja Zlodija u stan. Tamo su čitavu noć pili i kartali, te se u više navrata »zabavljali« rastavljajući i sastavljajući ručnu bombu koja je pala na pod i eksplodirala. Kako smo neslužbeno doznali, trojica muškaraca bili su prijatelji s ratišta i veterani Domovinskog rata, a Zlodiju je navodno bio dijagnosticiran i PTSP. </p>
<p>M. D.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Kod Ražanca smrtno stradao vozač</p>
<p>ZADAR, 1. veljače</p>
<p> - U teškoj prometnoj nesreći, koja se dogodila u petak oko 23 sata na magistralnom pravcu D-1 kod Ražanca, smrtno je stradao 27-godišnji Vedran Čustić iz Zadra, vozač automobila audi A-4. Do nesreće je došlo kada je vozač zbog neprimjerene brzine sletio s kolnika. </p>
<p>M. V.</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Na zadarski caffe-bar »Alibi« bačena bomba </p>
<p>ZADAR, 1. veljače</p>
<p> - U noći s petka na subotu nepoznati je počinitelj bacio bombu na caffe-bar »Alibi« u Zrinsko-Frankopanskoj ulici u Zadru, vlasnika A.Š. (42) iz Zadra. U eksploziji nema stradalih osoba, a od detonacije su popucala stakla na kafiću i susjednim objektima. Protiv nepoznatog počinitelja podignuta je kaznena prijava a policija istražuje motiv napada. </p>
<p>M. V.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Zapaljen automobil u vlasništvu policajca </p>
<p>ZADAR, 1. veljače</p>
<p> - Policijska uprava zadarska izvijestila je da je u subotu rano ujutro, oko 4.10 sati, zapaljen automobil »Opel vectra« u vlasništvu A. R. (26), koji je bio parkiran ispred obiteljske kuće u vlasništvu M. A. u Kruševu, kod Obrovca.
Automobil je do dolaska policijskih djelatnika posve izgorio. Policija provodi istragu zbog utvrđivanja uzroka požara.</p>
<p> Neslužbeno se doznaje da je automobil vlasništvo jednog zadarskog policajca koji se nalazio u Kruševu, kao gost, kod punca.</p>
<p> U subotu oko 2.35 sati nepoznati počinitelj bacio je ručnu bombu u kafić »Alibi«, u vlasništvu S. M. (41) u Zrinsko-Frankopanskoj ulici u Zadru. U eksploziji bombe popucala su stakla i nastala oštećenja inventara.</p>
<p> Policija je protiv nepoznatog počinitelja podnijela kaznenu prijavu te provodi istragu zbog utvrđivanja motiva i identiteta počinitelja.</p>
<p> U subotnje jutro, oko sedam sati, dogodila se teška prometna nesreća na cesti Zadar-Ražanac, u kojoj je poginula jedna osoba. Naime, vozilo »Audi 4«, zadarskih registracijskih oznaka, sletjelo je s ceste pri čemu je smrtno stradao vozača Vedran Čustić (27) iz Zadra. U tijeku je očevid i utvrđivanje okolnosti prometne nesreće, priopćila je PU zadarska. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="48">
<p>U Hrvatskoj samo 1.333.755 zaposlenih </p>
<p>ZAGREB, 1. veljače </p>
<p> - Broj ukupno zaposlenih u Hrvatskoj u prosincu je, četvrti mjesec za redom, zabilježio pad, a podaci o kretanju zaposlenosti pokazuju da je u 2002. godini prosječan broj zaposlenih smanjen u odnosu na godinu prije. </p>
<p> Zaposlenih u Hrvatskoj u prosincu prošle godine bilo je 1.333.755, što je za 0,8 posto ili za oko 10.000 osoba manje nego u mjesecu prije, pokazuju privremeni podaci Državnog zavoda za statistiku. Pritom je broj zaposlenih u pravnim osobama smanjen za 0,9 posto u odnosu na prethodni mjesec, pa je, po privremenim podacima, u pravnim osobama u Hrvatskoj u prosincu bilo ukupno 1.034.963 zaposlenih. </p>
<p> Nešto manji pad - za 0,3 posto, zabilježen je u obrtu i slobodnim profesijama, gdje je po podacima preuzetim iz evidencija aktivnih osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u prosincu bilo 231.575 zaposlenih.</p>
<p> Najveći pad zabilježen je kod aktivnih osiguranika - individualnih poljoprivrednika kojih je u prosincu evidentirano 67.217, što je za 1,1 posto manje nego u studenome. </p>
<p> Uvidom u mjesečne statističke izvještaje uočava se da je u 2002., nakon prva dva mjeseca pada, u sljedećih šest mjeseci ostvareno povećavanje broja zaposlenih, da bi od rujna uslijedilo smanjivanje. To je svakako povezano i sa sezonskim kretanjima u zapošljavanju, pri čemu ipak treba imati u vidu samu razinu broja zaposlenih.</p>
<p> Tako je u pravnim osobama, u kojima je radi oko 78 posto svih zaposlenih u Hrvatskoj, prosječni broj zaposlenih u 2002. bio za 1,2 posto manji nego u 2001. godini. </p>
<p> Među djelatnostima koje su lani povećale broj zaposlenih su građevinarstvo, trgovina na veliko i malo, posredovanje nekretninama, iznajmljivanje i poslovne usluge, obrazovanje. Zahvaljujući povećanju građevinskih aktivnosti, prije svega gradnji cesta, fizički obim građevinskih radova u Hrvatskoj je u prvih jedanaest mjeseci prošle godine porastao za 12,5 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. To se odrazilo i na povećanje broja zaposlenih u građevinarstvu za 2,2 posto u prosjeku u 2002. u odnosu na 2001., a za 4,8 posto u prosincu lani u odnosu na isti mjesec godine prije. Za 2,2 posto na godišnjoj razini porastao je i broj zaposlenih u trgovini na veliko i malo. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>ZUSSB: Poljoprivredni upisnik nije uspio </p>
<p>ČEPIN, 1. veljače</p>
<p> - Zajednica udruga seljaka Slavonije i Baranje (ZUSSB) ocijenila je u subotu kako se program upisnika poljoprivrednih gospodarstava može smatrati neuspjelim, pa i propalim te da neće ispuniti interese onih kojima je bio namijenjen.</p>
<p> Na konferenciji za novinare u Čepinu kod Osijeka predsjednik Udruge Antun Laslo ustvrdio je kako je upisnik provođen »pod prijetnjom ministra poljoprivrede i šumarstva te prijetnjom novčanih kazni«, dodavši kako ga cijela situacija oko upisnika podsjeća na tjeranje seljaka u zadruge nakon drugog svjetskog rata.</p>
<p> Tajnik ZUSSB-a Stanko Zdravčević ocijenio je kako se upisniku prišlo nepripremljeno i nekoordinirano te da se za takav ozbiljan reformski zahvat morao napraviti pilot-projekt u nekoj od hrvatskih županija.</p>
<p> Kazao je kako se samo u općini Čepin od očekivanih 1.000 upisalo oko 300 poljoprivrednika, ocijenivši kako je jedan od razloga slabog odaziva nepovjerenje seljaka prema državi. Izrazio je sumnju da će se provedenim upisnikom riješiti problem »sivoga tržišta«.</p>
<p> Komentirajući programe raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, Laslo je kazao kako je nezadovoljan slabom uključenošću seljaka u izradu takvih programa, izrazivši dvojbu hoće li Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva za svoga mandata i realizirati spomenute programe.</p>
<p> »U mnogim sredinama ima nestrpljenja između fizičkih i pravnih osoba glede ostvarivanja interesa za zemljom, pa predlažemo da konačnu ocjenu prije realiziranja natječaja donosi nadležna poljoprivredno-savjetodavna služba«, rekao je Laslo. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Međimurska županija: Upisano 75 posto gospodarstava </p>
<p>ČAKOVEC, 1. veljače</p>
<p> - U Međimurskoj je županiji podneseno 5800 zahtjeva za upis u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, potvrdio je Branimir Posavec, predstojnik Ureda Državne uprave u toj županiji, koja je u suradnji s Poljoprivredno-savjetodavnom službom, gradovima i općinama obavljala upis poljoprivrednih gospodarstava. Računa se da se u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava registriralo 75 posto od oko 8000 poljoprivrednih domaćinstava koja bi se trebala registrirati. </p>
<p>U Međimurskoj je županiji, prema popisu iz 2001. godine, u ukupnom udjelu pučanstva 23,4 posto individualnih poljoprivrednika i članova obitelji. U Hrvatskoj je to samo 9,13 posto. Zato se ocjenjuje da je upis poljoprivrednih gospodarstava u ovoj županiji proveden razmjerno uspješno. Tome je pridonijela činjenica da je Poljoprivredno-savjetodavna služba održala 30-ak javnih skupova na kojima su protumačene sve pojedinosti u vezi s Upisnikom. </p>
<p>D. O.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Radnici TANG-a najavili novi štrajk</p>
<p>NOVA GRADIŠKA, 1. veljače</p>
<p> - Tvrtka »Eurozappa« iz Bologne kupila je 82 posto udjela u novogradiškom TANG-u za jedan posto nominalne vrijednosti, odnosno za oko 570.000 kuna. S obzirom da je novi vlasnik preuzeo TANG, 150 zaposlenih radnika prekinulo je štrajk, no traže da se u kupoprodajni ugovor između »Eurozappe« i Hrvatskog fonda za privatizaciju unesu i njihova potraživanja. Od obećane isplate zaostalih plaća dobili su samo plaću za listopad prošle godine. Po riječima sindikalnog povjerenika u TANG-u Ivana Curića, najavljen je novi štrajk za početak tjedna, o svojim stavovima obavijestili su HFP, »Eurozappu« i Poglavarstvo grada Nove Gradiške, jer dosta im je lažnih obećanja. Traže da se plaće za studeni isplate odmah, plaće za prosinac do kraja veljače, a zaostale plaće za lipanj, srpanj i kolovoz 2001. godine u šest obroka, počevši od ožujka. »Eurozappa« planira tijekom ove godine ostvariti proizvodnju u vrijednosti od 1,3 milijuna eura, te zaposliti 20 novih radnika. </p>
<p>I. F.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="52">
<p>Washington bez odgovora zašto ministar za ratne zločine nije došao u Zagreb</p>
<p>Hrvatska ne želi odgovarati za neobjašnjivu strogoću američkog diplomata koji u najavi hrvatskoga posjeta prijeti posljedicama za nesuradnju s haaškim sudištem u slučajevima »Bobetko« i »Gotovina«</p>
<p>ZAGREB, 1. veljače</p>
<p> - Zadnjega dana siječnja nitko u Vladi, Uredu za odnose s Haagom, ali ni u zagrebačkim diplomatskim izvorima nije znao odgovoriti na pitanje: zašto, usprkos najavama, američki ministar za ratne zločine Richard P. Prosper, nije u drugoj polovici siječnja posjetio Zagreb. Službena hrvatska tijela zadnji su spomen gosta najavljenog iz Washingtona doživjela tijekom njegova posjeta Beogradu i Sarajevu. Otmjeno je i uredno hrvatskim vlastima javljeno da će Prosper hrvatsko tlo dotaknuti na Plesu, na proputovanju, ali da taj čin nema »posjetiteljski«, već isključivo prometni razlog.</p>
<p>Nakon toga uslijedili su pozivi u washingtonsku administraciju. Odatle se nije, za hrvatsku znatiželju, moglo odgovoriti na dva pitanja. Prvo, zašto je izostao najavljeni posjet ministra Prospera Zagrebu? Drugo, kada će do posjeta doći? </p>
<p>Američko veleposlanstvo u Zagrebu također ne raspolaže nikakvim podacima o Prosperovim vizitama, a u hrvatskim tijelima ističu da je samo zahvaljujući dobrim običajima sa zrinjevačke američke adrese i došla obavijest o aerodromskoj privremenosti njihova ministra na Plesu.</p>
<p>Ograničenost informacija ostavlja prostor da se službeno zamijeni neslužbenim, ali ne nužno i netočnim tvrdnjama. Prva, Richard P. Prosper je u najavi svoga zagrebačkog posjeta grubo nastupio prema Hrvatskoj i ocjeni njene suradnje s Haagom, igrajući isključivo na političku kartu. Drugo, ta karta bila je posljedicom i izvjesne neupućenosti u aktualne okolnosti odnosa Zagreb-Haag. Naime, u odnosima s Carlom del Ponte, s Claude Jordaom, a onda i s drugim međunarodnim tijelima i institucijama, Hrvatska slijedi uzlaznu liniju odnosa, o čemu podaci možda još nisu stigli preko Atlantika.</p>
<p>Treće, što se u Zagrebu shvaća kao vrlo pozitivan signal, Prosper jednostavno nije htio o hrvatsko-haaškim odnosima raspravljati u okviru turneje Beograd-Sarajevo, u siječnju, već je »hrvatsko pitanje« želio rješavati zasebno, izvan nekog balkanskog paketa. Četvrto, Prosperov dolazak u Zagreb vezuje se uz službenu objavu haaških medicinskih stručnjaka o mirovanju slučaja »Bobetko«, ali i uz 18. odnosno 25., datum u veljači, kad Hrvatska podnosi službenu kandidaturu za prijem u EU.</p>
<p>U toj igri »tajminga« očito je da ministar Prosper ima razloga doći u Hrvatsku, ili u najavi tih datuma ili a posteriori, ne bi li njihovo značenje potvrdio i pragmatizmom svoje misije.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>HNS za »agresivnu reformu javne uprave«</p>
<p>KARLOVAC, 1. veljače</p>
<p> - U akciju javne rasprave o novoj javnoj upravi Hrvatska narodna stranka (HNS) je krenula kako bi kroz tri mjeseca od građana diljem Hrvatske dobili jasne postavke za agresivnu reformu javne uprave, rečeno je na tribini »HNS i nova javna uprava« održanoj u subotu Karlovcu. Predsjednica HNS-a Vesna Pusić kazala je da se na primjeru »teškog i presporog usvajanja« novog Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba može vidjeti koliko je prepreka promjenama u neefikasnoj upravi moguće iskonstruirati kako bi pojedinci gradske uprave mogli, kako je rekla, što dulje loviti u mutnom. »Bilo bi dovoljno, primjerice, samo uvesti pravilo da čovjek ulovljen u korupciji nikada više u životu ne može dobiti posao u javnoj upravi, pa bi se korumpiranost drastično smanjila«, kazala je. Cilj HNS-a je da se uz kompjutorizaciju široke baze podataka i uz mogućnost praćenja tih podataka putem Interneta javna uprava učini efikasnijom i time mogućnost korupcije prepolovi, dodala je. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Dani Janjeva u Dubrovniku </p>
<p>DUBROVNIK, 1. veljače</p>
<p> - U sklopu Godine Janjeva, koja se proslavlja u povodu 700. obljetnice prvog spomena župe Janjeva u pismu pape Benedikta XI. barskom biskupu Marinu 1303., u Dubrovniku je održan Dan Janjeva.</p>
<p>Tim je povodom u dubrovačkoj katedrali služena misa koju je predvodio dubrovački biskup Želimir Puljić u koncelebraciji s prizrenskim biskupom Markom Sopijom i mnogim svećenicima, a misno slavlje uveličali su mješoviti zborovi »Janjevo« iz Zagreba i »Sveta Cecilija« iz Kistanja.</p>
<p> Okupljene je najprije pozdravio predsjednik Organizacijskog odbora Godine Janjeva Pavao Palić, koji je podsjetio da je janjevačka župa najstarija hrvatska župa i dubrovačka enklava na Kosovu koja slavi 700. obljetnicu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Mrlja dugačka 200 i široka jedan metar širi se Kaštelanskim zaljevom </p>
<p>ZAGREB, 1. veljače</p>
<p> - Iz tvornice »Salonit« u Vranjicu kod Solina u subotu ujutro istekla je za sada neutvrđena količina mazuta koja je zagadila more i obale istočnog dijela Kaštelanskog zaljeva, zbog čega je proglašen drugi stupanj ugroženosti voda, izvijestio je glavni državni vodopravni inspektor Željko Makvić.</p>
<p> »Čišćenje je u toku, ali je otežano zbog vremenskih prilika«, kazao je Makvić.</p>
<p> Državni centar za obavješćivanje priopćio je da je u 9,50 sati građanin iz Vranjica javio Županijskom centru za obavješćivanje Split da se uz jugoistočni dio obale, zvan »Mali škver«, pojavila naftna mrlja koja se nošena vjetrom kreće prema kopnu.</p>
<p> Prema informacijama Lučke kapetanije, zagađenje je stiglo iz kruga tvornice »Salonit«, a mrlja je dugačka 200 i široka jedan metar. </p>
<p> Na mjesto događaja odmah je izašla državna vodopravna inspektorica Slavica Čikotić, predstavnici Hrvatskih voda i specijalizirana tvrtka za čišćenje »CIAN« iz Splita, kazao je Makvić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Od 5. veljače moguće zaoštravanje štrajka liječnika </p>
<p>ZAGREB, 1. veljače</p>
<p> - Sastanak ministra zdravstva Andre Vlahušića s predstavnicima Štrajkaškog odbora Hrvatskog liječničkog sindikata, održan u subotu, završio je bez rezultata. Jedina je vijest da se štrajk nastavlja, s mogućnošću da se od 5. veljače zaoštrava. </p>
<p>»Iznio sam stavove Vlade u vezi štrajka o položaju liječnika, financijskoj situaciji i odgovarao na pitanja sindikalnih povjerenika«, rekao je novinarima dr. Andro Vlahušić, ministar zdravstva, nakon što je izašao sa sjednice Štrajkaškog odbora Hrvatskog liječničkog sindikata u proširenom sastavu kojem je bio nazočan kao gost. Naglasio je da je zastupao samo one stavove za koje je dobio mandat Vlade, a sve ostalo na tom, kako se očekivalo, vrućem sastanku u subotu, nakon kojeg se očekuju i značajne odluke sindikata u vezi štrajka liječnika i stomatologa koji traje već 17. dan, bio je samo razgovor i razmjena stavova. </p>
<p>Kako to nisu bili pregovori dviju strana u sporu, Vlahušić nije mogao reći ni kada će se nastaviti pravi pregovori jer, kako je obrazložio, to ovisi o odlukama Štrajkaškog odbora. Na pitanje hoće li se ipak postići nekakav kompromis o većem postotku od ponuđene povišice od oko 10 posto za liječničke plaće, rekao je da problem nije u postotku, već u zahtjevu da se potpiše strukovni ugovor. Popustiti u tome značilo bi, po Vlahušiću, pokrenuti lavinu sličnih zahtjeva mnoštva drugih sindikata u javnim djelatnostima. </p>
<p>Govoreći o atmosferi susreta s predstavnicima sindikata liječnika, ministar je rekao da je bilo kritika na njegov račun, što smatra normalnim, ali da je bio i u težim situacijama.</p>
<p>Što se tiče najava zaoštravanja štrajka od 5. veljače, prema preporukama za stručni rad liječnika tijekom štrajka, Odbor mora odlučiti hoće li se u bolnicama od tog datuma moći dobiti samo pomoć pri hitnim stanjima. Među preporukama je i ograničenje broja hitnih ambulanti, pa ako ih inače nema u zdravstvenoj ustanovi, jedna bi se trebala odrediti kao hitna. </p>
<p>Iako su oba socijalna partnera, Ministarstvo zdravstva i HLS, ovih dana najavljivali kompromise, njih nakon subotnjeg skupa, čini se, neće biti. Tako će i daljnji pregovori, ako ih bude, vjerojatno nalikovati razgovorima gluhih i nijemih.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Račan veleposlanicima: Izbori potkraj ove ili početkom sljedeće godine</p>
<p>Račan je kazao da Vlada neće pasti zbog Sunčanog Hvara. Zemlje EU-a pozitivno ocjenjuju molbu za primanje Hrvatske u EU, no upozoravaju Račana da si Vlada nakon toga neće moći dopustiti neozbiljne poteze</p>
<p>ZAGREB, 1. veljače</p>
<p> - Premijer Ivica Račan je na ručku s europskim diplomatima, u petak u Banskim dvorima, izrazio uvjerenje da će izbori biti održani krajem ove ili početkom sljedeće godine i da njegova vlada neće pasti na »slučaju Sunčani Hvar«. To su Vjesniku neslužbeno potvrdili neki europski diplomati koji su bili na ručku s hrvatskim premijerom.</p>
<p>Veleposlanici zemalja Europske unije pozitivno su ocijenili namjeru Hrvatske da u veljači podnese prijavu za primanje u Uniju, ali naglašavaju da si hrvatska vlada nakon toga više neće moći dopustiti neozbiljne poteze. Tu se ponajprije misli na suradnju s Haaškim sudom. Račan je, doznajemo, europske veleposlanike uvjeravao da se problemi koalicijske vlade u javnosti preuveličavaju - tako se o ozbiljnosti koalicije stječe pogrešan dojam, kao i o radu vlade i potezima nužnim da bi ona opstala.</p>
<p>Račanovo mišljenje, da Vlada neće pasti zbog Sunčanog Hvara, dijele i europski diplomati, ali ipak postavljaju pitanje kakav će rejting Hrvatska imati na međunarodnom financijskom tržištu nakon tako velike afere i eventualnog odustajanja od svih privatizacijskih procesa do izbora. Oni optimističniji pak naglašavaju da se bliži prodaja 25 plus jedne dionice Ine što je, naglašavaju, uređeno i zakonom pa se ne može izbjeći.</p>
<p>Tročlano ministarsko povjerenstvo - koje će istražiti »slučaj Sunčani Hvar« i rezultate najprije predstaviti koalicijskim partnerima, u onda Vladi - eurodiplomati smatraju kompromisom na koji su pristale dvije »sukobljene strane« ne bi li se dobilo na vremenu. Nezahvalno je nagađati kakve će nalaze ministri Čačić, Pecek i Vidović iznijeti šefovima koalicije, no i neki veleposlanici EU-a smatraju da neće biti senzacionalni i da će, kao najveće dostignuće, ponuditi da se Sunčani Hvar uopće ne privatizira. Takvom bi odlukom bila odgođena opasnost od prijevremenih izbora, jer je upravo poništenje privatizacije Sunčanog Hvara jedan od zahtjeva Zlatka Tomčića, predsjednika HSS-a.</p>
<p>Zanimljive su i gotovo jedinstvene procjene hrvatskih opozicijskih čelnika, koji ne vjeruju da će Vlada pasti zbog Sunčanog Hvara. Opozicija vjeruje da će se, unatoč dosad najvećoj krizi između SDP-a i HSS-a, partneri dogovoriti, jer ni SDP-u niti HSS-u ne odgovaraju izbori na proljeće.</p>
<p>Kad je o sukobljenim stranama riječ, neki su čelnici SDP-a izjavljivali da je stranka spremna izaći pred birače i testirati svoju popularnost. HSS-ovci su nešto oprezniji - predsjednik Tomčić je jasno naglasio da HSS neće u javnost izlaziti s prijetnjama i ucjenama tipa »ako se privatizira Sunčani Hvar, mi izlazimo iz koalicije«. U saborskim se kuloarima pak ovog tjedna moglo čuti da je HSS odlučan istjerati priču do kraja i da je situacija »ili - ili«.</p>
<p>Jasno, sve to može biti blefiranje. No, i u slučaju dogovora, postavlja se pitanje koja će cijena biti plaćena za produljenje koalicijske agonije. Račan dopušta HSS-u da mu kreira kadrovsku politiku (ako, na primjer, dođe do smjene Krešimira Starčevića, v. d. predsjednika HFP-a), za što nema potporu stranke. S druge strane, može li si SDP dopustiti da bude obilježen kao stranka koja ima veze s nezakonitostima u pretvorbi? Visokopozicionirani SDP-ovci vjeruju da će se većina privatizacijskih pitanja raščistiti na saborskoj raspravi, na kojoj Vlada argumentima namjerava dokinuti oporbenu tvrdnju da ova postava Banskih dvora rasprodaje Hrvatsku. Na toj bi sjednici i SDP trebao dokazati da nema veze s malverzacijama u privatizaciji.</p>
<p>Premijer Ivica Račan sastao se u petak popodne s novim predsjednikom LS-a Ivom Bancem, koji je doputovao iz SAD-a.</p>
<p>Kako se neslužbeno doznaje, susret je organiziran da bi se vidjelo kako će novi čelnik LS-a sudjelovati u radu koalicije. Banac je, doznajemo, Račanu kazao da će i dalje boraviti u SAD-u, gdje radi kao profesor na sveučilištu Yale, a u Zagreb će dolaziti svaka dva do tri tjedna i baviti se stranačkim pitanjima.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Mesić: Vojnici ne mogu biti odgovorni za politiku prema BiH</p>
<p>ZAGREB, 1. veljače</p>
<p> - »Vojnici provode zapovijedi, a ne vode politiku. Prema tome, vojnik ne može biti odgovoran za politiku koja se vodila u Bosni i Hercegovini«, rekao je u subotu predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, komentirajući navode »Feral Tribunea«, prema kojima je novi načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general Josip Lucić sudjelovao u ratu u BiH kao jedan od glavnih organizatora i provoditelja akcija Hrvatske vojske. Mesić je to rekao u knjižari »Tamaris«, gdje je sa suprugom Milkom sudjelovao u humanitarnoj akciji i prodavao knjigu »Sprječavanje raka« autorica Rosy Daniel i Rachel Ellis.</p>
<p>Novinari su Mesića upitali i o uključivanju u istragu zbog smrti osmero djece srčanih bolesnika u zagrebačkoj bolnici »Rebro«. Mesić je odgovorio kako ga je zanimalo je li riječ o spletu okolnosti ili o nečem na što medicina nije mogla utjecati. Podsjetio je da se takvi slučajevi nisu događali ranijih godina, kad je operacije obavljao američki kirurg dr. William Novick, ali da pravi odgovor trebaju dati stručnjaci.</p>
<p>Na upit da komentira posljednje izvješće Državnog ureda za reviziju, prema kojem je u samo osam od 143 revidirana poduzeća pretvorba i privatizacija obavljena bez nepravilnosti, Mesić je rekao da je reviziju trebalo obaviti brzo kako javnost ne bi bila opterećena njome. »Bilo bi dobro da su u reviziju uključeni i nekadašnji zaposlenici Vojne policije i Zavoda za platni promet koji dobro poznaju propise, čime bi pomogli brzom rješavanju tog problema. Ako je riječ o kaznenim djelima, za njih treba odgovarati, a ako su zakoni manjkavi, treba ih promijeniti«, odgovorio je Mesić.</p>
<p>Akcija u kojoj je Mesić prodavao knjigu o prevenciji raka organizirana je da bi se prikupio novac za Udrugu za sprečavanje raka dojke, čija je članica i Milka Mesić. Predsjednik je izrazio zadovoljstvo time što se Zagrepčani redoviti odazivaju humanitarnim akcijama. Cijena knjige je 100 kuna, a neki su kupovali i više komada. U svaku prodanu knjigu Mesić se potpisao i, kao pravi trgovac, izdao račun.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Mesić: Haaški liječnici potvrdili nalaze hrvatskih</p>
<p>ZAGREB, 1. veljače</p>
<p> - »Haaški su liječnici potvrdili nalaz hrvatskih liječnika o zdravstvenom stanju generala Janka Bobetka i s time je vjerojatno i on sam zadovoljan«, izjavio je predsjednik Stjepan Mesić u subotu, na svečanom otvaranju prodajno-izložbenog centra tvrtke »Feroterm« u Svetoj Nedjelji. Mesić je tako potvrdio Vjesnikovu informaciju objavljenu u subotnjem broju.</p>
<p>Predsjednik je potvrdio da je dobio poziv za službeni posjet Mostaru i za sastanak multilaterale u Tirani te da od ranije ima poziv belgijskog kralja za posjet Bruxellesu, a očekuju ga i posjeti Parizu i Libiji.</p>
<p>»Nakon toga ću vjerojatno stići i do Mostara, gdje ću razgovarati o tome kako hrvatskom gospodarstvu omogućiti da bude što prisutnije u BiH. Razgovarat će se i o otvaranju novih radnih mjesta te o tome da se njihove mogućnosti spoje s našima i da od toga imamo obostranu korist. Moramo se okrenuti rješavanju današnjih problema, jer ne možemo živjeti u povijesti«, kazao je Mesić.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Penovci protiv ukidanja »Kulturnoga obzora«</p>
<p>Sibila Petlevski, predsjednica Hrvatskoga P.E.N. centra, upozorila je da je ukinut još jedan dragocjen prostor za praćenje hrvatske kulture - »Kulturni obzor«, istaknuvši da svako ukidanje »ima veliku i jasnu vezu s političkim i ekonomskim faktorima, koji nisu samo ekonomski«. Dubrovnik je grad s kojim je sudbina P.E.N.-a duboko povezana, kazao je akademik Tonko Maroević</p>
<p>ZAGREB, 1. veljače</p>
<p> - U sljedeća dva dana reagirat ćemo u javnosti na ukidanje priloga Večernjeg lista »Kulturni obzor« i na uništavanje kulturne baštine u Dubrovniku, a poruku vezanu uz »Kulturni obzor« uputit ćemo i austrijskome P.E.N.-u, složili su se sudionici godišnje skupštine Hrvatskoga P.E.N. centra, u subotu u Europskome domu u Zagrebu.</p>
<p>»Dubrovnik je grad s kojim je sudbina P.E.N.-a duboko povezana«, kazao je akademik Tonko Maroević, koji je i predložio da ta udruga reagira u javnosti kako bi se zaštitio Dubrovnik. Dr. Sibila Petlevski, predsjednica Hrvatskoga P.E.N. centra, upozorila je pak da je ukinut još jedan dragocjen prostor za praćenje hrvatske kulture - »Kulturni obzor«, istaknuvši da svako ukidanje »ima veliku i jasnu vezu s političkim i ekonomskim faktorima, koji nisu samo ekonomski«.</p>
<p>Govoreći o potrebi da se hrvatski penovci usprotive ukinuću »Obzora«, Branimir Donat je rekao da bi vlasnicima »Večernjega lista« trebalo biti jasno, kada je o kulturi riječ, da mogu činiti samo ono što je za njeno dobro. To smatra posebno alarmantnim zbog mogućnosti da i »Slobodnu Dalmaciju« kupe Austrijanci.</p>
<p>Hrvatski je P.E.N. centar dobio i četiri nova člana: pjesnike Seada Begovića, Gordanu Benić, Voju Šindolića i Borisa Vrgu, a odlučeno je da se zbog velikog zanimanja primaju i članovi drugih P.E.N-ova. Prvi pridruženi vanjski član postao je talijanski pisac Claudio Pozzani, a u sljedećem će razdoblju biti prikupljana dokumentacija i za primanje portugalskoga književnika Casimira de Britta u hrvatski P.E.N.</p>
<p>Jedna od inicijativa o kojoj se dosta raspravljalo na skupštini je i osnivanje aktivnoga polemičkoga tijela, otvorenoga javnosti, prema uzoru na srodno francusko udruženje »Prijatelji P.E.N.-a« koje bi se zvalo »Forum P.E.N.-a«. Kako se P.E.N-ovci nisu mogli dogovoriti o imenu novoga tijela, članovima će se uputiti pismeno obrazloženje ideje koju će oni razmotriti.</p>
<p>Najavljene su i brojne nove aktivnosti našeg P.E.N.-a, trenutačno jednoga od najaktivnijih u svjetskoj udruzi pisaca P.E.N. International, kao i nastavak nekih starih. Primjerice, nastavit će se tribina »Iz prve ruke«, u kojoj su pisci različitih poetika prvi put dobili priliku čitati iz neobjavljenih proznih rukopisa. Potom je, kao ideja, spomenuta izrada kataloga naših autora, pokretanje elektroničkoga magazina, najavljena su gostovanja uglednih stranih književnika, pokretanje projekta »Babilon - drama«, te serija predavanja o autorskim pravima pisaca, kao i regionalne konferencije i kongres ove godine u Meksiku.</p>
<p>O problemu s prostorom Hrvatskoga P.E.N. centra nije bilo mnogo riječi, Sibila Petlevski kazala je samo da će, ako ga dobiju, taj prostor dijeliti s Hrvatskim ITI centrom i Društvom hrvatskih pisaca.</p>
<p>Branimir Donat rekao je da pisci moraju riješiti pitanje svojih honorara na HRT-u, kao što su to riješili i glumci. Neki su članovi željeli komentirati izjave Ivice Kostelića koje su podigle veliku buru u javnosti, no Petlevski je zaustavila raspravu kazavši da je neprimjereno, u velikoj krizi duha, morala i struke, govoriti o Kostelićima.</p>
<p>Istaknuvši da je 2002. bila dosta teška, Petlevski je podsjetila da je upravo aktivnošću P.E.N.-a u protekle dvije godine podignut stupanj medijskoga zanimanja za književnost, a udruga je dala i znatan doprinos senzibiliziranju javnosti za probleme književničke struke, te kao nevladina organizacija istupima u javnosti branila slobodu riječi i motrila razvoj medijskih prava.</p>
<p>Na skupštini su se okupili mnogi ugledni književnici, a prisutni su bili i zamjenica ministra kulture Biserka Cvjetičanin, predstavnici kulture Zagreba, predsjednik HND-a Dragutin Lučić, predstavnik makedonskog veleposlanstva Tome Batkovski i drugi.</p>
<p>Sandra-Viktorija Antić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Linić: Svađe u koaliciji nisu politička nestabilnost</p>
<p>Na upit kako najprije stići u Europu, potpredsjednik Vlade Slavko Linić je odgovorio da će tomu pridonijeti svatko kroz svoj posao. Vlada mora stvoriti uvjete za aktivnije gospodarstvo, poduzetnike i njihove inicijative, drugi važan segment je komunikacija, a treći jačanje političke i ekonomske stabilnosti</p>
<p>OPATIJA, 1. veljače</p>
<p> - »Ni Hrvatska niti njene tvrtke nisu konkurentne da bi mogli podići životni standard ljudi do te mjere da bi svi bili zadovoljni. Očito je da su nužne promjene. Manje je važno kad će nastupiti, iako se moramo žuriti da bismo dostigli druge. Najvažnije je da imamo volju za promjene i volju da budemo bolji, jer se samo tako možemo popeti među prvih 20 konkurentnih zemalja svijeta«, izjavio je Slavno Linić, potpredsjednik Vlade i član Nacionalnog vijeća za konkurentnost (NVK), u čijoj se organizaciji u Opatiji održava prva medijska radionica o konkurentnosti. U dvodnevnom radu sudjeluju predstavnici gotovo svih hrvatskih medija.</p>
<p>Prema indeksu konkurentnosti rasta u Izvješću o globalnoj konkurentnosti, Hrvatska je među 80 zemalja svijeta na 58. mjestu, a prema indeksu postojeće konkurentnosti na 52, čime zaostaje za drugim tranzicijskim zemljama, osim Rumunjske i Bugarske.</p>
<p>Na upit kako najprije stići u Europu, Linić je odgovorio da će tomu pridonijeti svatko kroz svoj posao. Vlada, na primjer, mora stvoriti uvjete za aktivnije gospodarstvo, poduzetnike i njihove inicijative. Drugi važan segment je komunikacija, a treći jačanje političke i ekonomske stabilnosti, posebice prema svijetu. Preduvjet uspjeha, naglasio je Linić, su promjene kojih se Hrvati boje: promjene u znanosti, obrazovanju, reorganizacija uprave, smanjenje vojske...</p>
<p>Hrvatska je politički stabilna, rekao je potpredsjednik Vlade, istaknuvši da svađe u koaliciji ne predstavljaju političku nestabilnost. Dodao je da smo država koja može komunicirati s EU-om, Haagom i svim institucijama koje znače političku stabilnost i da se istodobno ne moramo bojati tko će na izborima biti uspješniji i imati više povjerenja. </p>
<p>Predsjednik NVK-a Željko Čović istaknuo je da je za Vladu i njene institucije najveći izazov prilično izvjesna prilika za ulazak u EU. »Krajem iduće godine vjerojatno ćemo kupiti ulaznicu za ulazak u EU, ali to ne znači da ćemo 2007. i postati njena članica«, istaknuo je Čović, dodavši kako odgovorni u međuvremenu moraju dokazati da znaju upravljati nacijom bez izazivanja kriza. Uvjeren je da se, ako Hrvatska u idućem krugu ne uđe u tu organizaciju, na dulje vrijeme spušta zavjesa između Europe i istočnih zemalja. </p>
<p>I Čović smatra da je stabilan rast društvenog proizvoda nemoguće ostvariti bez paketa reformi, jer bez njih neće bit moguće privući strane investitore. Poručio je da okvir za konkurentnost zemlje stvaraju znanje, inovacija, investicije i politička stabilnost. </p>
<p>Članovi NVK-a Goran Radman i akademik Daniel Rukavina suglasili su se da Hrvatska mora trčati u razvoju da bi dostigla druge i da je pritom nužno ulaganje u mlade i znanost.</p>
<p>Ljiljana Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Prevlaku obnoviti i iskoristiti za kulturne sadržaje</p>
<p>Ministar Antun Vujić je s dubrovačko-neretvanskim županom Ivanom Šprljom i načelnikom općine Konavle Lukom Kordom obišao cijeli kompleks nekadašnje austrougarske tvrđave kako bi se upoznao s vrijednostima tog objekta i velikim oštećenjima</p>
<p>DUBROVNIK, 1. veljače</p>
<p> - Ministar kulture Antun Vujić posjetio je u subotu rt Oštro s dubrovačko-neretvanskim županom Ivanom Šprljom i načelnikom općine Konavle Lukom Kordom. Unatoč orkanskoj buri, ministar Vujić i njegovi domaćini obišli su cijeli kompleks nekadašnje austrougarske tvrđave koju je koristila i bivša JNA, a potom promatrači misije UN-a, da bi se upoznali s vrijednostima tog objekta i velikim oštećenjima.</p>
<p>Vujić je tom prigodom istaknuo da je riječ o vrlo vrijednom objektu koji se može iskoristiti u kulturne i turističke svrhe, no žurno ga treba obnoviti i sanirati oštećenja. »Došli smo steći dojam o cijelom prostoru. On je zaista impresivan i vjerujem da može biti upotrijebljen u komercijalno-turističke svrhe, ali i kao kulturni sadržaj možda pridružen 'Dubrovačkim ljetnim igrama'. No o tome je još prerano govoriti. Prvo želimo urediti okoliš i na tvrđavi zaštititi kritična mjesta koja se urušavaju, o čemu smo se ovdje dogovorili«, kazao je Vujić. Ministar je dodao da će brzo uslijediti i dogovor o namjeni tvrđave, »impresivnijem objektu takve vrste kojih ima nekoliko na hrvatskoj obali, pa bi se u njoj možda trebali naći i neki osobitiji kulturni sadržaji međunarodnog interesa«. Prema njegovim riječima, već bi se nakon uređenja okoliša, uz dodatak osnovnih sadržaja, moglo krenuti u skromnu komercijalizaciju prostora tijekom ljeta.</p>
<p>Prolazeći rtom Oštro od ulazne rampe, na kojoj je istaknuta jedina hrvatska zastava na Prevlaci, pa do tvrđave, vidljive su promjene nastale raščišćavanjem tijekom razminiranja. Tako su se, iz šikare, nakon desetak godina ponovno pojavili brojni objekti koje je koristila bivša JNA. </p>
<p>»Svi su shvatili važnost luke«</p>
<p>U Dubrovniku je ministar Vujić obišao staru dubrovačku luku čija se riva nedavno tijekom obnove, zbog nevremena, urušila u more. »Što se tiče konzervatora, sve je poznato, a projekti obnove su gotovi. Posao vodi Županijska lučka uprava, a kako su intervenirala i ministarstva pomorstva i veza te graditeljstva, sredstava je dovoljno za rješavanje nastalih problema. Cjelovito rješenje, odnosno projekt obnove cijele luke, što uključuje i lukobran Kaše, je u reviziji, jer se smatra da će se na tom poslu moći primijeniti suvremenije metode. Važno je da je sve pod kontrolom, da su svi shvatili kolika je važnost luke, da bi se sanaciji posvetila puna pažnja«, rekao je Vujić.</p>
<p>Ministar je potom u Kneževu dvoru bio na predstavljanju pretprograma ovogodišnjih »Dubrovačkih ljetnih igara«. To je predstavljanje, u povodu feste Sv. Vlaha, povratak tradiciji, prošlih godina zanemarenoj zbog razmirica unutar najznačajnijeg hrvatskog festivala, pa se ni do svibnja nije znalo tko će i kada tijekom srpnja i kolovoza nastupiti na »Igrama«.</p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Jukić: Nećemo pristati na izjednačavanje ratne krivnje</p>
<p>SINJ, 1. veljače</p>
<p> - Oko 10.000 građana Sinja, cetinskog kraja i drugih dalmatinskih gradova okupilo se u subotu u Sinju, na koncertu potpore umirovljenom generalu HV-a i alkarskom vojvodi Mirku Norcu, kojemu se na Županijskim sudom u Rijeci sudi pod optužbom za ratni zločin 1991. na području Gospića. Koncert pod nazivom »Istina i narod na tvojoj su strani« organizirali su gradovi i općine cetinskoga kraja, koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata i Viteško alkarsko društvo (VAD). Na sinjskom Trgu dr. Franje Tuđmana nastupili su Miroslav Škoro, Dražen Žanko, Marko Perković Thompson, Mate Bulić, Ivan Mikulić, Niko Bete, Denis Batanić-Pekma, Nenad Kero i glumac Dragan Despot.</p>
<p>Organizatori koncerta su naglasili da njihov cilj nije pritisak na sudsku odluku u »slučaju Norac« nego odašiljanje poruke sinjskom generalu i svim ostalim hrvatskim generalima i braniteljima, koji su u položaju sličnom Norcu. Gradonačelnik Sinja i predsjednik VAD-a Mate Jukić istaknuo je da je general Norac simbol svih onih tisuća hrvatskih branitelja koji su od države, umjesto zahvalnosti za obranu domovine, dobili višegodišnji sudski progon, montirane optužnice i lažne svjedoke.</p>
<p>»Za njih je Norac slika političke i promidžbene laži. Uzurpirani su gotovo svi mediji, ali istina nije guma za žvakanje koju rastežeš kako ti se svidi pa je onda ispljuneš. Generala Norca i njegove ratne suborce u medijima nazivaju 'gospićkom skupinom', bez imena i prezimena, bez činova koje su zaslužili u obrani i stvaranju domovine. O njima se govori kao o nekoj zločinačkoj skupini koja utjeruje reket«, istaknuo je Jukić i pozvao prisutne na duh zajedništva i nemirenje sa silom velikih i moćnih. </p>
<p>Gradonačelnik Sinja istaknuo je da se »montiranim procesom u 'slučaju Norac' manipulira lažnim svjedocima, naknadno snimljenim i montiranim tonskim zapisima te lažnim i zlonamjernim iskazima. Narod neće pristati da se najveći događaji u nacionalnoj povijesti i Domovinski rat pretvore u ratni zločin. Neće pristati da se izjednači ratna krivnja. Poštujući najveće nacionalne vrijednosti, povijesna stradanja i patnje hrvatskoga naroda, ideju nastanka hrvatske države kroz Domovinski rat, iznjedrili smo zapovjednike koji su znanjem i sposobnošću sudjelovali u ključnim operacijama oslobađanja domovine. Njima se danas sudi i sumnjiči ih se«, kazao je Jukić.</p>
<p>Za vrijeme Domovinskog rata, dodao je, a posebno poslije 1995., počeo je specijalni, podmukli i otvoreni rat protiv pobjedničke Hrvatske vojske. »Ovo nisu suđenja pojedincima nego cijelom narodu«, naglasio je Jukić. Poručio je Norcu da koncert u Sinju svjedoči o golemoj potpori hrvatskoga naroda, te da će, bez obzira na ishod montiranog političkog procesa, puk Sinja i cetinskoga kraja uvijek biti na njegovoj strani. </p>
<p>Koncert su pratili i brojni predstavnici policije, vojske, crkve, udruga proizašlih iz Domovinskog rata i političkih stranaka. Među njima su bili i predsjednik HČSP-a Luka Podrug, župan splitsko-dalmatinski Branimir Lukšić, dožupani Tadija Barun i Joško Kovač, predsjednik Županijske skupštine dr. Mihovil Biočić, predsjednik Središnjeg stožera za obranu digniteta Domovinskog rata Mirko Čondić, te saborski zastupnici Ivan Škarić, Joško Kontić i drugi. Koncert je prošao dostojanstveno i bez izgreda.</p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20030202].
|
