NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020930].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 235736 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>30.09.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Milošević pred Haaškim sudom: Čuvari Miloševićeve tajne: politički, vojni i obavještajni vrh Beograda u Haaškim optužnicama</p>
<p>U pothvat su vješto bile upregnute sve srpske javne i tajne policije, civilne i vojne, tako da malo tko može pouzdano znati za cijeli lanac funkcioniranja osvajačkog plana/ Većina od petnaestorice koju Haaški sud tereti kao Miloševićeve pomagače u proširenoj optužnici za ratne zločine u Hrvatskoj, danas su umirovljenici, žive u Beogradu ili u njegovoj blizini/ Ima osoba čija će imena tek izroniti tijekom suđenja</p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - Objavljivanje proširene optužnice protiv Slobodana Miloševića za zločine u Hrvatskoj potvrdilo je da je gotovo čitav politički, vojni i obavještajni vrh u Beogradu predmet haaške istrage. Naime, čak i da je cijeli svoj megalomanski projekt htio izvesti sam, potpomognut tek kvaziidealizmom njegove supruge, Milošević to nije mogao.</p>
<p>Trebala mu je pomoć, suradnja, mnoštvo produženih ruku koje su se međusobno na terenu fino nadopunjavale: jedni su sjedili u Beogradu i huškali na rat iz fotelja i uz pomoć medija, drugi su »legalno« zapovijedali u osvajanju teritorija tuđih država, treći pucali, klali i krali. Ponekad su, zabave i zametanja tragova radi, uloge i zamjenjivali. Zato sad imamo mogućnost dokazati da su neki zakleti politički »branitelji« srpskih interesa gazili Hrvatskom i BiH naoružani i u maskirnim uniformama. </p>
<p>U pothvat su vješto bile upregnute sve srpske javne i tajne policije, civilne i vojne, tako da malo tko može pouzdano znati za cijeli lanac funkcioniranja osvajačkog plana. Kronologija također pokazuje da su nositelji poslova bili smjenjivani čim bi pokazali i najmanji neposluh, odnosno ako bi imali koncepciju drukčiju od »bossa«. Glavna tužiteljica Haaškog suda Carla del Ponte stoga je na otvaranju suđenja rekla da SR Jugoslavija »drži ključ« za utvrđivanje istine. Svi ključari, svi »čuvari tajne« zajedno mogu složiti mozaik zločina i, bez obzira na to što je strogo pazio da ne ostavi dokaze, Haaški sud bi u njegovom slaganju trebao uspjeti, a Miloševića bi taj mozaik trebao debelo koštati. </p>
<p>»Plan za etničko čišćenje dijela Hrvatske«, stoji u optužnici protiv Miloševića, »stvoren je 1. kolovoza 1991., kad je optuženi bio predsjednik Srbije. U realizaciji ovog plana sudjelovali su i Borisav Jović, Branko Kostić, Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Milan Babić, Milan Martić, Goran Hadžić, Vojislav Šešelj, Momir Bulatović, Jovica Stanišić, Tomislav Simović, Aleksandar Vasiljević, Radovan Stojčić, Željko Ražnatović, Frenki Simatović i drugi«.</p>
<p>Većina od petnaestorice koju Haaški sud tereti kao Miloševićeve pomagače u proširenoj optužnici za ratne zločine u Hrvatskoj, danas su umirovljenici, žive u Beogradu ili u njegovoj blizini. Neki pišu memoare uvjereni da je Miloševićev krah potvrda ispravnosti njihovih koncepcija, neki se u medijskoj zavjetrini bave sitnim ili krupnim biznisom, a neki su, poput Arkana i Stojičića Badže, umrli nasilnom smrću. </p>
<p>Većina osumnjičenih danas živi u Beogradu, odnosno njegovoj bližoj okolici. Svi su umirovljeni. Za razliku od Tomislava Simovića, srbijanskog ministra obrane 90/91, koji je odmah otišao sa scene jer je ukinuto mjesto republičkog ministra obrane, imena Vasiljevića, Stanišića i Simatovića povlače se gotovo cijelo desetljeće. </p>
<p>Ima osoba čija će imena tek izroniti tijekom suđenja. Među njima su na primjer Budimir Košutić, tadašnji zamjenik predsjednika savezne vlade, književnik Brana Crnčević, kao predsjednik Matice srpske i poznat kao »srpska majka«. Svašta još mogu pričati oficiri JNA kao što su Milan Čeleketić i Milan Novaković, krajinski ministar obrane i rektor Rade Tanjga, Mile Paspalj, Borislav Mikelić, kojeg je Mira Marković poslala za krajiškog premijera kad je trebalo bolje kontrolirati novac i izbjeglice. Javnost i dalje najviše zna o četničkom vojvodi i lideru Radikalne stranke Vojislavu Šešelju, koji upravo pokušava postati srbijanski predsjednik i pritom ima poprilično simpatizera, i o pokojnom Željku Ražnatoviću Arkanu, kriminalcu europskoga ranga i vlasniku iskaznice jugoslavenske tajne policije čiji su anonimni ubojice upravo dobili maksimalne zatvorske kazne. </p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Vojni i civilni vrh SFRJ</p>
<p>VELJKO KADIJEVIĆ</p>
<p>Kao savezni sekretar za narodnu obranu SFRJ od svibnja 1988. do siječnja 1992., Kadijević ima razloga za zabrinutost, prije svega zbog njegove knjige »Moje viđenje raspada - vojska bez države«, iz 1993. U njoj Kadijević praktički priznaje da je, okupacijom dobrog dijela hrvatskog teritorija, radio na projektu »velike Srbije«, pa bi mogla biti krunski dokaz u rukama haaških istražitelja. Kadijević je u knjizi do detalja opisao zadatke i ciljeve mostarske i crnogorske grupacije JNA - »Osvajanje juga Hrvatske i doline Neretve kao pripremne osnove za daljnja djelovanja prema Splitu«. Time je praktički priznao da »oslobađanje Dubrovnika« nije poduzeto zato što su »ustaše« krenule na Crnu Goru, kako su to svojedobno objašnjavali Bulatović i Strugar. Cilj »oslobodilačkog pohoda« nisu bili »humanost i deblokada vojarni JNA«, kako je tvrdio Kostić, ili »nepravedne granice«, kako je svojedobno tvrdio Milo Đukanović... Cilj je bio izlazak prema Splitu.</p>
<p>BLAGOJE ADŽIĆ</p>
<p>General koji je dužnost načelnika štaba JNA obnašao od listopada 1989. do 8. svibnja 1992., a naslijedio je Kadijevića i na mjestu saveznog sekretara za narodnu obranu i tu ostao također do svibnja 1992. Optužnica mu na teret stavlja isto što i Kadijeviću
ALEKSANDAR VASILJEVIĆ</p>
<p>Logoreični general JNA koji je do svibnja 1992. bio šef Uprave za sigurnost JNA i Kontraobavještajne službe (KOS) čiji je posao bio osmišljavanje aktivnosti koje će unositi mržnju, strah, nasilje i zabunu među građanima. Ti su poslovi bili dio zajedničkoga zločinačkog pothvata jer su agenti KOS-a usmjeravali i podržavali lokalne srpske vođe u Hrvatskoj, u lokalnoj srpskoj policiji i vojnim snagama. Prvi je put umirovljen 1992. kad ga je s posla izbacio nasljednik Neđo Bošković. Tajno je snimao film o Špegelju, vodio je uhićenje Đure Dečaka i Antuna Habijanca u svibnju 1991. te uhićenje Ivana Begonje u Splitu. Imao je zapaženu ulogu u Vukovaru prilikom uhićenja dr. Vesne Bosanac. Tamo je držao pod kontrolom Šljivančanina, Mrkšića i Radića.</p>
<p>Mediji su otkrili da je Vasiljević od šefa bosanske policije Delimustafića pod »nepodnošljivo povoljnim okolnostima« dobio najnoviju »mazdu«, a nakon pada Vukovara izbila je afera o manjku vreća njemačkih maraka iz SDK koje je Šljivančanin predao Vasiljeviću. Obavještajne akcije »Opera« i »Labrador« sa špijunskim skupinama koje su radile na rušenju hrvatske države i kredibiliteta također su u organskoj vezi s generalom.</p>
<p>BORISAV JOVIĆ</p>
<p>Predsjednik Predsjedništva SFRJ od 15. svibnja 1989. do travnja 1992., predsjednik SPS-a 91/92 i dužnosnik stranke do 1995., već je svojom knjigom »Posljednji dani SFRJ« zaintrigirao haaške istražitelje, ali je potom objavio i drugu, »Knjiga o Miloševiću«, i tu pokušao sa sebe skinuti odgovornost za rat. O tome koliko je u tome uspio svjedočila je Miloševićeva supruga Mirjana Marković: »Jović i sada, kao i u prošloj knjizi, piše neistine. Sve je to zbog animoziteta prema JUL-u i meni, jer Jović ne može podnijeti obrazovane i emancipirane žene«.</p>
<p>Eksplicitne tvrdnje da je nekadašnja JNA u Hrvatskoj trebala zaokružiti srpske etničke prostore i unijeti ih, poput miraza, u novu Jugoslaviju, ponovio je potom i u BBC-jevu dokumentarcu »Smrt Jugoslavije«. </p>
<p>BRANKO KOSTIĆ</p>
<p>Za razliku od Jovića, potpredsjednik i v.d. predsjednika Predsjedništva SFRJ u ključno vrijeme raspada te države, dr. Branko Kostić, uglavnom se nije pojavljivao u javnosti. Komentirajući haašku istragu ustvrdio je, uz frazu o »čistoj savjesti«, da su »Predsjedništvo SFRJ, odnosno Vrhovna komanda, u želji da se izbjegnu rat i sukobi, a pod stalnim pritiskom međunarodne zajednice, zaključili brojna primirja i preuzeli mnoge obaveze«. »Nismo iskoristili vojni potencijal za zaštitu jugoslavenskog teritorija«, rekao je Kostić i dodao da bi ga zbog toga »prije mogao tužiti jugoslavenski nego Haaški sud«. </p>
<p>MOMIR BULATOVIĆ</p>
<p>Od Miloševićeva odlaska u Haag, Momir Bulatović je izvan sebe. Puno zna jer je od 1990. do 1998. bio predsjednik Crne Gore i kao takav mobilizirao i logistički podržavao sve postrojbe JNA i TO-a koje su činile zločine u Hrvatskoj. Već nekoliko godina prije toga trudio se zametnuti tragove. Čovjek koji je skupa s Brankom Kostićem postrojavao jugovojnike kod Dubrovnika i koji je pozivao u pohod »zbog fašizma«, odgovornost je pokušavao prebaciti na generala Kadijevića. U intervjuu Slobodnoj Dalmaciji 1996. kazao je da je crnogorski napad na Dubrovnik rezultat Kadijevićeve »ratne zamke«. Podgorički Monitor ima kopiju Bulatovićeve pisane zapovijedi o upućivanju postrojba crnogorske Teritorijalne obrane i specijalne policije na dubrovačko ratište. Sa zadaćom »izvršenja borbenih zadataka oružanih snaga u ratnom sukobu na granici između Republike Crne Gore i Republike Hrvatske«, pisalo je u Bulatovićevoj zapovjedi. Riječ je o dokumentu koji ga izravno optužuje.Srbijanski policijski dužnosnici </p>
<p>TOMISLAV SIMOVIĆ</p>
<p>Zahvaljujući položaju ministra obrane Srbije od srpnja do prosinca 1991., formirao je i pružao pomoć srpskim dobrovoljačkim jedinicama i drugim snagama koje su sudjelovale u zločinima navedenima u optužnici. Najviše mu je štete nanijela njegova tajnica Dobrila Gajić-Glišić kad je objavila memoare u kojima je opisala početak rata i način na koji je funkcionirala sinkronizacija aktivnosti između jugoslavenskog vrha i Miloševića i srbijanskog čelništva. Otad se povukao iz javnog života. </p>
<p>JOVICA STANIŠIĆ</p>
<p>Bio je dugogodišnji Miloševićev šef tajne policije, odnosno Resora državne sigurnosti, od ožujka 1991. do listopada 1998. Organizirao je tajnu policiju, osiguravao joj novac, oružje i obuku za pohode u Hrvatskoj i BiH. Milošević ga je smijenio jer se izjasnio protiv upotrebe sile protiv OVK na Kosovu kao i protiv suradnje sa Šešeljom. Stanišić je rođen je u Bačkoj Palanki 1950. godine, diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Beogradu i u tajnoj policiji Srbije radio je kao kontraobavještajac i specijalist za KGB. Navodno je održavao odlične odnose s Jevgenijem Primakovom, sudjelovao je 1975. godine u akciji hvatanja Carlosa u Beogradu. </p>
<p>Prihvatio je biti svjedokom protiv Miloševića, ali je paralelno pokušavao stupiti u kontakt s raznim inozemnim službama nudeći im informacije i dokumentaciju vezanu za islamske teroriste, ali i za srbijanske političare iz bivše i sadašnje vlasti s ciljem da zbuni sve strane, ali i da osobno bude skinut s haaške liste.</p>
<p>Za Stanišića piše da je »imao vrlo bliske poslovne odnose s optuženim« i da je »sve izvještaje davao izravno njemu« o čemu, kako se navodi, postoji dokument ovjeren predsjedničkim pečatom. U dokumentu piše da se Stanišić redovito konzultirao s Miloševićem i da je bio njegov čovjek od povjerenja. Također se ističe da je bio Miloševićev osobni posrednik u razgovorima s liderima bosanskih i hrvatskih Srba, kao i da je uz pomoć Franka Simatovića i Kapetana Dragana Vasiljkovića, kojeg je doveo iz Australije, pomogao stvaranju oružanih snaga Srba u Hrvatskoj i Bosni.</p>
<p> U dokumentima haaškog tužiteljstva piše da je Stanišić Miloševiću 1997. godine rekao: »Sve što smo napravili do sada, napravili smo pod vašom kontrolom i uz vašu dozvolu«. </p>
<p>FRANKO SIMATOVIĆ FRENKI</p>
<p>Cijelu karijeru Simatović (48), Hrvat po nacionalnosti, radio je u Službi državne sigurnosti. Umirovljen je na mjestu pomoćnika Rade Markovića, načelnika Resora državne sigurnosti (RDS). Cijelu karijeru radio je u Službi državne sigurnosti. Bio je suradnik Jovice Stanišića, a sredinom devedesetih postaje načelnik obavještajnog odjela, pa zapovjednik specijalne paravojne jedinice »crvene beretke«. </p>
<p>Njegov suradnik Branislav Vakić opisao je u britanskom Guardianu kako je »mala skupina policajaca pod izravnom predsjednikovom (Miloševićevom) paskom upravljala tajnim, prljavim ratom, naoružavajući tisuće osuđenika i šaljući ih u Hrvatsku i Bosnu«. Šešeljevi »Beli orlovi« i Arkanovi »Tigrovi« operirali su 1991. sa Simatovićevim »Crvenim beretkama« u istočnoj i zapadnoj Slavoniji sve do Knina i Bihaća te u istočnoj Bosni 1992., u Zvorniku i Skelanima. Navodno je, početkom pobune Srba u Kninu 1990., stigao u taj grad s dokumentima na ime Dragana Simendića, novinara režimskog lista Politika ekspres. Glavni posao bio mu je nadziranje Dragana Vasiljkovića, Kapetana Dragana, koji je doveden u Knin da bi maskirao upletenost srbijanskog MUP-a u »balvan-revoluciju«.</p>
<p> Druga priča govori kako se Simatović u Kninu predstavljao kao Irac, tjelohranitelj Kapetana Dragana, a pred novinarima su razgovarali na engleskom. Uz Simatovićevu pomoć iz centra Kapetana Dragana za obuku u Golubiću kod Knina izlazi prva generacija paravojne skupine koja će kasnije dobiti naziv »Crvene beretke«, a potom i »Jedinica za specijalne operacije (JSO) Resora državne sigurnosti«.</p>
<p> O brutalnosti i zlodjelima »frenkijevaca« pisali su gotovo svi svjetski mediji. Pripisuju mu se i sustavni zločini srbijanskih snaga na Kosovu 1998. Navodno je upravo Simatović držao »ključeve« srpskih raketnih sustava »orkan« i »luna« razmještenih oko Petrinje. Novinska dokumentacija bilježi priču prema kojoj je Milošević, nakon Martićeva luđačkog raketiranja središta Zagreba 2. svibnja 1995. godine, Simatovića hitno poslao u Knin da zaustavi Martića u daljnjem raketiranju Zagreba. </p>
<p>RADOVAN STOJČIĆ BADŽA</p>
<p>Haaška optužnica kaže da je ovaj policajac otišao u Hrvatsku u ljeto 1991. godine i u Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu osnivao jedinice teritorijalne obrane čiji su pripadnici počinili zločine opisane u optužnici. Od jeseni te godine osobno je sudjelovao u tim zločinima kao zapovjednik TO-a. Svjedoci su u Beogradu vidjeli da je već 1992., dobro zarađujući na terenu, vozio »porsche«.</p>
<p>U MUP-u Srbije Stojčić je bio poznat kao dio »vojne linije«. Ključne osobe odgovorne za naoružavanje i obuku paravojnih jedinica za prljave poslove u Hrvatskoj i BiH bili su, uz pokojnoga generala policije Radovan Stojčića, Simatović i Mađar Mihalj Kertes. Pod nerazjašnjenim je okolnostima ubijen u beogradskoj pizzeriji 1997. godine, a na sprovodu se pojavio osobno Milošević s djecom.Lokalni i ostali pomoćnici</p>
<p>MILAN MARTIĆ</p>
<p>Rođen 1945. u Žagroviću, nedaleko od Knina. Rat ga je zatekao kao policajca u statusu višeg kriminalističkog inspektora. U politiku je ušao kad je pred kamerama zagrebačke televizije obznanio odluku o otkazivanju poslušnosti kninske policije hrvatskim vlastima.</p>
<p>Na čelo krajinske policije probio se poslije odbijanja krajinskih milicionera da na kape stave šahovnicu. S jakom logistikom iz Beograda, u veljači 1994. je na krajiškim predsjedničkim izborima pobijedio kninskog zubara Milana Babića i postao predsjednikom samoproglašene RSK. Beogradske su novine pisale da je, navodno, pri jednom dolasku Slobodanu Miloševiću rekao: »Kažite mi, brate, bez uvijanja, koga u krajini podržavate?«.</p>
<p>Priča koje se nije posramio vezana je za oslobađanje Knina. To je - prespavao. Nisu ga obavijestili što se događa, jer su njegovi vojni zapovjednici, predvođeni generalom Miletom Mrkšićem (kojega je, navodno protiv njegove volje, također, izravno postavio Beograd), sami odlučili da se krajina neće braniti. Kad je takozvani državni projekt propao, Martić je s obitelji pobjegao u Banju Luku, odnosno Prijedor, preusmjerivši sve svoje nade u Karadžića i Mladića s kojima je još ranije planirao ujedinjenje. Čak se pojavljivao u javnosti i natjecao za lokalni kuglački klub.</p>
<p>Kad je, predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić ponudila da će ga izručiti Haagu, ilegalnim je kanalima 1998. dospio u Srbiju. U posljednjem intervjuu za Nedeljni telegraf početkom svibnja obećao je Miloševiću da ništa neće reći protiv njega i ponosno potvrdio kako je zapovjedio da se tuče Zagreb tijekom »Oluje« i da je »krajina bila predana«.</p>
<p>MILAN BABIĆ</p>
<p>Zubar, bivši predsjednik vlade samoproglašene »SAO krajine« od siječnja do studenoga 1991. i »predsjednik republike« do veljače 1992., Milan Babić od »Oluje« živi u predgrađu Zemuna. Proširenje optužnice protiv Miloševića i objavljivanje da je pod istragom dočekalo ga je na uzgajalištu pilića koje mu je, kako je izjavljivao, jedini izvor prihoda. </p>
<p>U kratkoj izjavi za Radio Slobodna Europa Babić nije krio iznenađenje. Uz floskulu kako »samoobrana nije zločin« dodao je da se osjeća moralno povrijeđeno zbog načina na koji je njegov »javni rad u srpskoj zajednici« samoproglašene »krajine« označen u proširenoj optužnici Haaškog suda protiv Miloševića. </p>
<p>GORAN HADŽIĆ</p>
<p>Kao predsjednik »SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema« od ožujka 1991. do veljače 1992. i »predsjednik republike krajine« do siječnja 1994. kontrolirao miliciju i policiju na tom području i osobno sudjelovao u zločinima, tvrdi optužnica. Hrvatski sudovi terete ga za genocid. Više je od bilo kojeg drugoga maloga srpskog lidera bio Miloševićeva transmisija, i to nije skrivao. Motivi ove uzorne poslušnosti nekadašnjeg skladištara različito su tumačeni, a on sam je nastojao ostaviti dojam čovjeka rasterećena brige o sudbinskim pitanjima naroda i države, jer su te odluke pripadale Beogradu. Živi u Novom Sadu i zaposlen je u Naftnoj industriji Srbije. </p>
<p>ŽELJKO RAŽNATOVIĆ ARKAN</p>
<p>Osnovao je 1990. Srpsku dobrovoljačku gardu zvanu »tigrovi« koja je figurativno bila pod zapovjedništvom teritorijalne obrane, a za koju se vezuju mnogi zločini u Hrvatskoj i Bosni. U Erdutu je imao zloglasnu bazu za obuku. Govorio je da mu je zaštita srpstva jedini cilj u životu, bio je idol mnoštva mladih u Srbiji. Ubili su ga 2000. kriminalci, ali ostaje dvojba je li to zapravo bila eliminacija svjedoka ratnih zbivanja. Imao je dosjee u gotovo svim europskim policijama gdje bio kažnjavan i bježao iz zatvora, a bio je i vanjski suradnik jugoslavenske tajne policije. </p>
<p>VOJISLAV ŠEŠELJ</p>
<p>Četnički vojvoda i današnji predsjednički kandidat tijekom rata bio je aktivan u organiziranju i pomaganju dobrovoljaca u zločinima i etničkom čišćenju. Najotvorenije od svih političara zagovarao je stvaranje velike Srbije i ni danas, kad se kandidirao na izborima za predsjednika Srbije, nije odustao od iste šovinističke retorike. »Ništa se nije moglo dogoditi na srpskoj strani bez Miloševićeva znanja ili zapovjedi«, govorio je. Tužiteljstvo Suda u Haagu služit će se upravo takvim izjavama u pokušajima da dokaže optužbe protiv Miloševića.</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Srbijanski policijski dužnosnici </p>
<p>TOMISLAV SIMOVIĆ</p>
<p>Zahvaljujući položaju ministra obrane Srbije od srpnja do prosinca 1991., formirao je i pružao pomoć srpskim dobrovoljačkim jedinicama i drugim snagama koje su sudjelovale u zločinima navedenima u optužnici. Najviše mu je štete nanijela njegova tajnica Dobrila Gajić-Glišić kad je objavila memoare u kojima je opisala početak rata i način na koji je funkcionirala sinkronizacija aktivnosti između jugoslavenskog vrha i Miloševića i srbijanskog čelništva. Otad se povukao iz javnog života. </p>
<p>JOVICA STANIŠIĆ</p>
<p>Bio je dugogodišnji Miloševićev šef tajne policije, odnosno Resora državne sigurnosti, od ožujka 1991. do listopada 1998. Organizirao je tajnu policiju, osiguravao joj novac, oružje i obuku za pohode u Hrvatskoj i BiH. Milošević ga je smijenio jer se izjasnio protiv upotrebe sile protiv OVK na Kosovu kao i protiv suradnje sa Šešeljom. Stanišić je rođen je u Bačkoj Palanki 1950. godine, diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Beogradu i u tajnoj policiji Srbije radio je kao kontraobavještajac i specijalist za KGB. Navodno je održavao odlične odnose s Jevgenijem Primakovom, sudjelovao je 1975. godine u akciji hvatanja Carlosa u Beogradu. </p>
<p>Prihvatio je biti svjedokom protiv Miloševića, ali je paralelno pokušavao stupiti u kontakt s raznim inozemnim službama nudeći im informacije i dokumentaciju vezanu za islamske teroriste, ali i za srbijanske političare iz bivše i sadašnje vlasti s ciljem da zbuni sve strane, ali i da osobno bude skinut s haaške liste.</p>
<p>Za Stanišića piše da je »imao vrlo bliske poslovne odnose s optuženim« i da je »sve izvještaje davao izravno njemu« o čemu, kako se navodi, postoji dokument ovjeren predsjedničkim pečatom. U dokumentu piše da se Stanišić redovito konzultirao s Miloševićem i da je bio njegov čovjek od povjerenja. Također se ističe da je bio Miloševićev osobni posrednik u razgovorima s liderima bosanskih i hrvatskih Srba, kao i da je uz pomoć Franka Simatovića i Kapetana Dragana Vasiljkovića, kojeg je doveo iz Australije, pomogao stvaranju oružanih snaga Srba u Hrvatskoj i Bosni.</p>
<p> U dokumentima haaškog tužiteljstva piše da je Stanišić Miloševiću 1997. godine rekao: »Sve što smo napravili do sada, napravili smo pod vašom kontrolom i uz vašu dozvolu«. </p>
<p>FRANKO SIMATOVIĆ FRENKI</p>
<p>Cijelu karijeru Simatović (48), Hrvat po nacionalnosti, radio je u Službi državne sigurnosti. Umirovljen je na mjestu pomoćnika Rade Markovića, načelnika Resora državne sigurnosti (RDS). Cijelu karijeru radio je u Službi državne sigurnosti. Bio je suradnik Jovice Stanišića, a sredinom devedesetih postaje načelnik obavještajnog odjela, pa zapovjednik specijalne paravojne jedinice »crvene beretke«. </p>
<p>Njegov suradnik Branislav Vakić opisao je u britanskom Guardianu kako je »mala skupina policajaca pod izravnom predsjednikovom (Miloševićevom) paskom upravljala tajnim, prljavim ratom, naoružavajući tisuće osuđenika i šaljući ih u Hrvatsku i Bosnu«. Šešeljevi »Beli orlovi« i Arkanovi »Tigrovi« operirali su 1991. sa Simatovićevim »Crvenim beretkama« u istočnoj i zapadnoj Slavoniji sve do Knina i Bihaća te u istočnoj Bosni 1992., u Zvorniku i Skelanima. Navodno je, početkom pobune Srba u Kninu 1990., stigao u taj grad s dokumentima na ime Dragana Simendića, novinara režimskog lista Politika ekspres. Glavni posao bio mu je nadziranje Dragana Vasiljkovića, Kapetana Dragana, koji je doveden u Knin da bi maskirao upletenost srbijanskog MUP-a u »balvan-revoluciju«.</p>
<p> Druga priča govori kako se Simatović u Kninu predstavljao kao Irac, tjelohranitelj Kapetana Dragana, a pred novinarima su razgovarali na engleskom. Uz Simatovićevu pomoć iz centra Kapetana Dragana za obuku u Golubiću kod Knina izlazi prva generacija paravojne skupine koja će kasnije dobiti naziv »Crvene beretke«, a potom i »Jedinica za specijalne operacije (JSO) Resora državne sigurnosti«.</p>
<p> O brutalnosti i zlodjelima »frenkijevaca« pisali su gotovo svi svjetski mediji. Pripisuju mu se i sustavni zločini srbijanskih snaga na Kosovu 1998. Navodno je upravo Simatović držao »ključeve« srpskih raketnih sustava »orkan« i »luna« razmještenih oko Petrinje. Novinska dokumentacija bilježi priču prema kojoj je Milošević, nakon Martićeva luđačkog raketiranja središta Zagreba 2. svibnja 1995. godine, Simatovića hitno poslao u Knin da zaustavi Martića u daljnjem raketiranju Zagreba. </p>
<p>RADOVAN STOJČIĆ BADŽA</p>
<p>Haaška optužnica kaže da je ovaj policajac otišao u Hrvatsku u ljeto 1991. godine i u Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu osnivao jedinice teritorijalne obrane čiji su pripadnici počinili zločine opisane u optužnici. Od jeseni te godine osobno je sudjelovao u tim zločinima kao zapovjednik TO-a. Svjedoci su u Beogradu vidjeli da je već 1992., dobro zarađujući na terenu, vozio »porsche«.</p>
<p>U MUP-u Srbije Stojčić je bio poznat kao dio »vojne linije«. Ključne osobe odgovorne za naoružavanje i obuku paravojnih jedinica za prljave poslove u Hrvatskoj i BiH bili su, uz pokojnoga generala policije Radovan Stojčića, Simatović i Mađar Mihalj Kertes. Pod nerazjašnjenim je okolnostima ubijen u beogradskoj pizzeriji 1997. godine, a na sprovodu se pojavio osobno Milošević s djecom.</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Lokalni i ostali pomoćnici</p>
<p>MILAN MARTIĆ</p>
<p>Rođen 1945. u Žagroviću, nedaleko od Knina. Rat ga je zatekao kao policajca u statusu višeg kriminalističkog inspektora. U politiku je ušao kad je pred kamerama zagrebačke televizije obznanio odluku o otkazivanju poslušnosti kninske policije hrvatskim vlastima.</p>
<p>Na čelo krajinske policije probio se poslije odbijanja krajinskih milicionera da na kape stave šahovnicu. S jakom logistikom iz Beograda, u veljači 1994. je na krajiškim predsjedničkim izborima pobijedio kninskog zubara Milana Babića i postao predsjednikom samoproglašene RSK. Beogradske su novine pisale da je, navodno, pri jednom dolasku Slobodanu Miloševiću rekao: »Kažite mi, brate, bez uvijanja, koga u krajini podržavate?«.</p>
<p>Priča koje se nije posramio vezana je za oslobađanje Knina. To je - prespavao. Nisu ga obavijestili što se događa, jer su njegovi vojni zapovjednici, predvođeni generalom Miletom Mrkšićem (kojega je, navodno protiv njegove volje, također, izravno postavio Beograd), sami odlučili da se krajina neće braniti. Kad je takozvani državni projekt propao, Martić je s obitelji pobjegao u Banju Luku, odnosno Prijedor, preusmjerivši sve svoje nade u Karadžića i Mladića s kojima je još ranije planirao ujedinjenje. Čak se pojavljivao u javnosti i natjecao za lokalni kuglački klub.</p>
<p>Kad je, predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić ponudila da će ga izručiti Haagu, ilegalnim je kanalima 1998. dospio u Srbiju. U posljednjem intervjuu za Nedeljni telegraf početkom svibnja obećao je Miloševiću da ništa neće reći protiv njega i ponosno potvrdio kako je zapovjedio da se tuče Zagreb tijekom »Oluje« i da je »krajina bila predana«.</p>
<p>MILAN BABIĆ</p>
<p>Zubar, bivši predsjednik vlade samoproglašene »SAO krajine« od siječnja do studenoga 1991. i »predsjednik republike« do veljače 1992., Milan Babić od »Oluje« živi u predgrađu Zemuna. Proširenje optužnice protiv Miloševića i objavljivanje da je pod istragom dočekalo ga je na uzgajalištu pilića koje mu je, kako je izjavljivao, jedini izvor prihoda. </p>
<p>U kratkoj izjavi za Radio Slobodna Europa Babić nije krio iznenađenje. Uz floskulu kako »samoobrana nije zločin« dodao je da se osjeća moralno povrijeđeno zbog načina na koji je njegov »javni rad u srpskoj zajednici« samoproglašene »krajine« označen u proširenoj optužnici Haaškog suda protiv Miloševića. </p>
<p>GORAN HADŽIĆ</p>
<p>Kao predsjednik »SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema« od ožujka 1991. do veljače 1992. i »predsjednik republike krajine« do siječnja 1994. kontrolirao miliciju i policiju na tom području i osobno sudjelovao u zločinima, tvrdi optužnica. Hrvatski sudovi terete ga za genocid. Više je od bilo kojeg drugoga maloga srpskog lidera bio Miloševićeva transmisija, i to nije skrivao. Motivi ove uzorne poslušnosti nekadašnjeg skladištara različito su tumačeni, a on sam je nastojao ostaviti dojam čovjeka rasterećena brige o sudbinskim pitanjima naroda i države, jer su te odluke pripadale Beogradu. Živi u Novom Sadu i zaposlen je u Naftnoj industriji Srbije. </p>
<p>ŽELJKO RAŽNATOVIĆ ARKAN</p>
<p>Osnovao je 1990. Srpsku dobrovoljačku gardu zvanu »tigrovi« koja je figurativno bila pod zapovjedništvom teritorijalne obrane, a za koju se vezuju mnogi zločini u Hrvatskoj i Bosni. U Erdutu je imao zloglasnu bazu za obuku. Govorio je da mu je zaštita srpstva jedini cilj u životu, bio je idol mnoštva mladih u Srbiji. Ubili su ga 2000. kriminalci, ali ostaje dvojba je li to zapravo bila eliminacija svjedoka ratnih zbivanja. Imao je dosjee u gotovo svim europskim policijama gdje bio kažnjavan i bježao iz zatvora, a bio je i vanjski suradnik jugoslavenske tajne policije. </p>
<p>VOJISLAV ŠEŠELJ</p>
<p>Četnički vojvoda i današnji predsjednički kandidat tijekom rata bio je aktivan u organiziranju i pomaganju dobrovoljaca u zločinima i etničkom čišćenju. Najotvorenije od svih političara zagovarao je stvaranje velike Srbije i ni danas, kad se kandidirao na izborima za predsjednika Srbije, nije odustao od iste šovinističke retorike. »Ništa se nije moglo dogoditi na srpskoj strani bez Miloševićeva znanja ili zapovjedi«, govorio je. Tužiteljstvo Suda u Haagu služit će se upravo takvim izjavama u pokušajima da dokaže optužbe protiv Miloševića.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Vjesnikov forum (1): Optužnica protiv generala Bobetka može se pobiti samo u Haagu</p>
<p>Šeks: Zauzimamo se, ne za konflikt s Haaškim sudom, nego za korištenje pravnoga, pa potom paralelno i diplomatskog instrumentarija - Statut Suda obvezatan je za sve članice UN-a, pa i za Hrvatsku/ Stazić: Zašto Sud nije i ovaj put zatražio razgovor već u fazi istrage, ostaje misterij/ Rožić: Surađivati na ovakvom konceptu optužnice znači derogirati ustavni poredak ove države - referendum je taj koji definitivno odlučuje/ Šimonović: Problem preispitivanja ustavnosti, s aspekta internog prava, dovodi se u pitanje sam položaj Suda u Haagu/ Paro: Velika je opasnost, s obzirom na to postoje politički ciljevi, da ciljajući čvrstom pravnom argumentacijom protiv Suda, ciljamo protiv politike koju je definirala međunarodna zajednica</p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - Vjesnikov forum, održan u četvrtak, 26. rujna, u redakciji Vjesnika, pokušao je dati odgovore na brojna pitanja i dileme koje su se u hrvatskom društvu pojavile nakon podnošenja optužnice protiv generala Janka Bobetka. </p>
<p>Kakav je pravni, diplomatski, a kakav politički aspekt optužnice? Što može učiniti Hrvatska, njeni političari i diplomati? Kakve mogu biti posljedice?</p>
<p>Šeks: Za mene osobno i za moju stranku ne postavlja se pitanje i umjetna dvojba da li ili ne ispunjenje obveze o suradnji Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom. Smatramo da je to umjetna dvojba.</p>
<p> U tom juridičkom smislu zauzimamo se, ne za ulaženje u konflikt sa Sudom, nego korištenje onoga, u prvom redu pravnog instrumentarija, pa potom paralelno i diplomatskoga, da se spor koji postoji u povodu te konkretne optužnice, a koji je postojao i u povodu optužnica protiv Gotovine i Ademija, razriješi, u prvom redu, u sklopu pravnog korpusa. </p>
<p>To znači da se ne ide u sukob, iako Haag i dio međunarodne zajednice to mogu tako percipirati. Stajalište koje će Vlada zauzeti, ako već nije zauzela, jest da je riječ o protuustavnosti, shvaćenoj u širem smislu da je i Statut Suda koji je prihvatilo Vijeće sigurnosti obvezatan za sve članice UN-a, pa time i za Hrvatsku, involviran u Ustavni zakon. </p>
<p>On je sastavni dio ustavnog poretka Hrvatske i Vlada bi u tom pravnom dijelu, najavila je, pokušala pred Vijećem i panelom sudaca pokazati zašto postoji, prema njenu stajalištu, protuustavnost određenih dijelova ove optužnice. </p>
<p>Trebalo bi uvjeriti Sud i dijelove međunarodne zajednice da nije riječ o raskidu, nego o suradnji u partnerstvu, i poduzimati sve diplomatske korake kako bi se uvjerilo one koje treba uvjeriti da Hrvatska ne kreće putem prekida suradnje, da nije riječ o korjenitoj reviziji Statuta Haaškog suda, nego da je taj prijedlog u sklopu Statuta, a time i Ustavnog zakona i ustavne i međunarodne obveze Hrvatske na suradnju.</p>
<p>Smatram da bi se Vlada i diplomacija, kao i svi pravni čimbenici, trebali što prije zauzeti da se juridička i politička istina žurno objasne, da se to u svijetu ne spominje kao sukob, niti kao put Hrvatske prema izolaciji. To bi integracijske procese trebalo, ne ugroziti, nego dapače unaprijediti, ali na korektnim partnerskim osnovama. </p>
<p>Stazić: Hrvatska je bila jedan od inicijatora osnivanja Suda. Donijela je Ustavni zakon o suradnji s tim sudom i time je stvorila put za uključenje u međunarodnu zajednicu. </p>
<p>Bez te suradnje uključenje ne bi moglo početi. Mislim da je ovo što se sada događa, potezi koje ovoga trenutka vuče Vlada, da je to oblik suradnje. Suradnja nije puko ispunjavanje zahtjeva koji dolaze iz Haaga. </p>
<p>Važno je razdvojiti pravni od političkog aspekta i ne ih miješati. Što se pravnog ispitivanja ove konkretne optužnice tiče, danas je na Odboru za Ustav Sabora donesen zaključak da se od Ustavnog suda traži rješenje o ustavnosti optužnice. Mislim da je to dobar put. Prije svega zbog toga što je riječ, ne o imenu Janka Bobetka, nego o dužnosti načelnika Glavnog stožera. </p>
<p>U optužnici piše da je optuženi planirao, naređivao i provodio akciju u Medačkom džepu. Ustavna je obveza načelnika Glavnog stožera bila da situaciju kakva je vladala u Medačkom džepu prekine, da prekine terorističke napade na Gospić koji su trajali mjesecima i u kojima je trinaest ljudi poginulo i 66 ih je ranjeno. Ne može se kriminalizirati ili optuživati odluka načelnika Glavnog stožera da planira i provede takvu akciju. S tog se aspekta može ispitivati njena ustavnost i u tome je ona ponešto različita od drugih dviju optužnica. </p>
<p>Ako su se u toj akciji ili nakon nje dogodili ratni zločini, onda je stav Vlade i SDP-a, da ih treba ispitati, krivce pronaći i privesti pravosuđu.</p>
<p>Za četiri hrvatska generala pojavila se sumnja da su odgovorni za ratne zločine. Haaški je sud zatražio razgovor s generalom Stipetićem u svojstvu osumnjičenika. General Stipetić je na razgovor pristao, Vlada mu je pružila svu podršku, i nakon dva razgovora Haaški je sud odustao od podizanja bilo kakve optužnice. </p>
<p>Uslijedile su optužnice protiv generala Ademija i Gotovine. I tu je Sud u Haagu htio postupiti jednako, međutim, kasnije se doznalo da njima to nije bilo omogućeno, čak im je bilo zatajeno da im je takav zahtjev iz Haaga poslan. Prijašnja vlada im nije omogućila takav razgovor ni uvid u dokumente. Četvrta je optužnica protiv generala Bobetka i s pravom se prigovara zašto Sud nije i ovaj put postupio jednako i zatražio razgovor već u fazi istrage.</p>
<p> Zašto Sud nije tako postupio ostaje misterij, ali činjenica je da i to Vladi i odvjetnicima generala Bobetka ostavlja mogućnost da vode pravnu bitku. </p>
<p>Rožić: Mislim da jedino politički pogled na cijelu priču ulazi u meritum stvari. Ključno je pitanje suradnja s Haagom. Svi pokušavamo tvrditi da želimo surađivati s Haagom, ali imam lagani osjećaj da svi mislimo, a nitko se ne usudi izgovoriti, da ovo što Haag podrazumijeva pod suradnjom s nama nije ono što mi mislimo da je suradnja s Haagom. Ako hoćete, politički smo se preigrali.</p>
<p>Moja je stranka oduvijek duboko sumnjala da će se Haaški sud pretvoriti u instrument političkog pritiska, i u instrument političkog uređenja, nekako kako su si oni zamislili, ovih prostora. </p>
<p>Kolega Stazić je u pravu kad kaže da je naša inicijativa za osnivanje Suda u Haagu bio naš put u međunarodnu zajednicu. Ali optužnice o kojima danas razgovaramo odnose se na vrijeme kada smo bili punopravni članovi međunarodne zajednice, ustavnopravna država, članica UN-a. </p>
<p>O čemu je tu zapravo riječ? Optužuje se načelnika Glavnog stožera da je obavljao svoju ustavnu obvezu u zemlji koja je međunarodno priznata članica međunarodne zajednice. To je, oprostite, neprihvatljivo. Surađivati na takvu konceptu optužnice zapravo znači derogirati ustavni poredak ove države. </p>
<p>Istodobno, ova je vlada u nevjerojatnom procjepu. Ako se smatra da je suradnja ispunjavati ono što piše u ovoj optužnici, onda je Vlada praktički dovedena u poziciju da ruši vlastiti ustavnopravni poredak. </p>
<p>Pristajući na takvu optužnicu, zapravo bismo mijenjali vlastitu povijesti i mijenjali bismo vlastite ustavnopravne temelje, jer u preambuli Ustava točno piše kako je stvorena ova država. </p>
<p>Ne postavljamo pitanje suradnja da ili ne, nego što znači uopće suradnja s Haagom. Znači li to bezuvjetno pristajanje na ispunjavanje svih zahtjeva haaškog tužiteljstva? To za mene nije suradnja s Haagom. Suradnja s Haagom da, a znači li suradnja s Haagom ovo što sam rekao - ne.</p>
<p>Ako Predsjednik Republike osporava mandat ikome, onda bih to mogao tumačiti tako da on zapravo pledira da se raspiše referendum. Ako on tvrdi da nitko nema mandat onda, molim lijepo, postoji ustavnopravno rješenje - neka se raspiše referendum, pa će on dati legitimitet, odnosno dat će mandat nekome da radi dalje što god treba, ili što misli raditi. Referendum je taj koji definitivno odlučuje. Ovaj narod ima mandat.</p>
<p>Što je suradnja, a što nesuradnja? Postoje li, možda, neke poruke Haaškoga suda?</p>
<p>Šimonović: U ovom bih razgovoru rado, uz svoju veleposlaničku »kapicu«, imao i svoju »kapicu« profesora pravnog fakulteta. Mislim da Sud u Haagu ima svoju pravnu i političku dimenziju. Ima i dalekosežne povijesne učinke na ove prostore. Sud je osnovalo tijelo koje je par excellence političko - Vijeće sigurnosti. Osnovalo ga je s političkim motivima - da se na području jugoistočne Europe pokuša pridonijeti uspostavi mira i stabilnosti. </p>
<p>Mislim da je bitno istaknuti samu intenciju Suda. Intencija Suda nije da bude kaznena ekspedicija, nego da se jačanjem pravne države, za koju se u jednom trenu ocijenilo da se ne može uspostaviti na ovim prostorima, barem što se tiče kažnjavanja ratnih zločinaca, da se pomogne zapravo trajnijoj uspostavi mira i stabilnosti. </p>
<p>Bitno je kakve poruke Sud želi poslati pojedinim stranama u sukobu. Sad imamo suđenje Miloševiću. Poruka bi trebala biti da je riječ o agresivnom ratu u komu je ratni zločin bio sustavno primjenjivan da bi se ostvarila određena politika - promjene granica, etničko čišćenje radi lakše asimilacije prostora itd. S druge strane, poruka koja bi trebala s tog aspekta pogađati Hrvatsku je da i zemlja i njeni državljani koji sudjeluju najprije u obrambenom, a onda oslobodilačkom ratu mogu počiniti ratne zločine. U tom kontekstu treba gledati i, zapravo, oportunost ove optužnice. </p>
<p>Optužnica koja se zasniva na dosta dalekoj zapovjednoj odgovornosti mislim da ovoj konkretnoj svrsi o kojoj smo govorili ne služi. I tu mislim da zapravo u vezi s samim izborom mete Haaški sud ne čini dobro, da u jednom trenutku kada je u Hrvatskoj sazrela spoznaja da počinitelji ratnih zločina trebaju biti kažnjeni, da dovodi do situacije u kojoj se pitanje ratnog zločina relativizira, što nije dobro. </p>
<p>U jednoj sličnoj tv-raspravi sudjelovao sam prije više godina kada je još u Hrvatskoj bilo više ljudi koji su tvrdili da Hrvat ne može počiniti ratni zločin. Sada smo došli do stupnja kada manje-više svi prihvaćamo potencijalnu odgovornost i hrvatskog državljanina za ratne zločine. </p>
<p>Razumije li međunarodna zajednica uopće što mi hoćemo i naše probleme?</p>
<p>Šimonović: Naša je opasnost sklonost pojednostavljivanju. To znači crno-bijela logika - ako surađuješ sa Sudom onda si dobar, a ako ne surađuješ onda si loš. Međutim, nismo ni gluhi ni nijemi. Imamo prigodu artikulirati svoje stavove, probati ih proslijediti u pravnoj formi prema Sudu, tako ih uobličiti i, politički odnosno diplomatski, uputiti ih drugim kanalima. E sad, kakvi će biti učinci, to ćemo svi pratiti i osjetiti.</p>
<p>Rožić: Citirao bih vam jednu rečenicu iz optužnice, možda je to doprinos raspravi o ovom pitanju. Dakle, točka 14. »Navedena djela ili propusti koji predstavljaju zločine protiv čovječnosti bili su dio rasprostranjenog ili sustavnog napada na civilno stanovništvo, konkretno civilno stanovništvo u Medačkom džepu«. </p>
<p>Misli li itko za ovim stolom da je general Bobetko to radio?</p>
<p>Naime, je li uopće bilo sustavno i rašireno?</p>
<p>Nobilo: Ako zapalite 16.000 kuća onda je to sustavno i ciljano na civilno stanovništvo, u »Oluji«.</p>
<p>Rožić: Govorimo o Medačkom džepu.</p>
<p>Kakve su mogućnosti hrvatskog lobiranja u svijetu? Kako s jedne strane zadržati sadašnji tempo približavanja EU i NATO-u, a s druge sačuvati pravno legalni status Domovinskog rata kao obrambenog?</p>
<p>Paro: Ovo je vjerojatno najdramatičnija prilika otkad postoji Hrvatska kao nova država. Prije smo imali teže probleme, ali daleko jednostavnije. Kao što je kolega Šimonović rekao, opasnost je velika u pojednostavljivanju. Jasno je da međunarodna zajednica pojednostavljuje i normalno je da pojednostavljuje. Ona nastoji funkcionirati prema nizu pravila, koja sama po sebi nastoje biti što jednostavnija, inače nisu pravila.</p>
<p> S druge je strane očito da je hrvatska država u tranziciji koja nastoji uspostaviti svoja pravila. Hrvatska se budi od svoje samostalnosti. Isto tako, budi se u svojoj samostalnosti. </p>
<p>Domovinski rat je definitivno i mimo bilo koje sumnje nešto što je Hrvatsku stvorilo. Dovođenje u pitanje od bilo koga i bilo kojeg aspekta Domovinskog rata je uvijek bolno. Ovdje se dovodi u pitanje jesu li u vrijeme stvaranja hrvatske države Domovinskim obrambenim ratom počinjeni ratni zločini. Jasno je kao sunce da se i u obrani mogu zločini počiniti. </p>
<p>U ovom trenutku diplomatska je akcija započela tumačenjem u onim relevantnim diplomatskim krugovima onoga o čemu se danas raspravljao i na Saboru. Pokušavamo objasniti dvije stvari - niz pravnih argumenata kojima se može osporiti postupak i sama optužnica i objasniti političke okolnosti u kojima se sve to događa. </p>
<p>Moramo biti precizni kad kažemo Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Ruandu. Tu dolazimo do elementa političnosti Suda koji je napravljen za rješavanje jednog fokusa problema. </p>
<p>Mi se de facto kroz taj sud rješavamo problema i naslijeđa rata, i na neki način suradnjom sa Sudom Hrvatska se izvlači iz područja koji definira bivša Jugoslavija. To podrazumijeva opsluživanje jednog sustava pravila. Ta pravila nisu sakrosanktna, niti su potpuno neupitna. </p>
<p>Međutim, velika je opasnost, s obzirom na to da postoje politički ciljevi, da mi ciljajući čvrstom pravnom argumentacijom protiv Suda ciljamo protiv politike koju je definirala međunarodna zajednica, odnosno Vijeće sigurnosti. </p>
<p>Sabor, Vlada, predsjednik Republike, tkogod, mogu donijeti odluke, ali te odluke imaju svoju cijenu. Mislim da u principu nema sukoba između stajališta Predsjednika Republike i stajališta Vlade. </p>
<p>Vjerojatno postoje modaliteti suradnje u kojima se neće ponižavati institucije hrvatske države. Mislim da se u jednom sudskom procesu kao što je ovaj namjeravani, cijeli proces može voditi tako da se ogoli bezobrazno pojednostavljivanje činjenica vezanih za zločine počinjene tijekom Domovinskog rata.</p>
<p> Duboko sam uvjeren da tužiteljstvo ovdje nema slučaj i da ga se može pobiti i opovrgnuti. Jedini okvir koji vidim za to je sam proces, nema drugoga. Ili ćemo reći »da, ali«, ili ćemo dospjeti u izolaciju, nedjelovanje međunarodne zajednice prema nama.</p>
<p>Umjesto izvršne vlasti odlučivalo bi pravosuđe</p>
<p>Šeks: Nije riječ o ukidanju načela prioriteta, odnosno tome da domaće pravosuđe ima konačnu riječ. Hrvatsko bi pravosuđe, umjesto izvršne vlasti, odlučivalo da li dokazi i činjenice, na kojima se temelji optužnica, upućuju na osnovanu sumnju da je počinjeno kazneno djelo koje je u djelokrugu Haaškog suda. Samo prividno izgleda da bi se time oduzimala primarna jurisdikcija i konačna odluka Haaškom sudu, ali mislim da se ona, u ispravnoj interpretaciji, tako prihvaćene novele ne bi ugrožavala.</p>
<p>Optužnica ima formalnih i neformalnih</p>
<p>Stazić: Optužnica ima i formalnih i neformalnih. General Bobetko, govori da je general Agotić bombardirao kolonu srpskih izbjeglica. Pitam se što će napraviti tužiteljstvo Suda u Haagu kad to pročita... </p>
<p>Pojavljuju se zahtjevi u političkim strankama, udrugama, pa dijelom i u javnosti da se Ustavni zakon promijeni ili da ga se ukine, da se prekine suradnja s Haagom. Promjena Ustavnog zakona znači sukob s međunarodnom zajednicom, što u krajnjoj liniji, uvijek dolazi do toga, znači sankcije i izolaciju zemlje. U tom pogledu potpuno se slažem s ocjenom Predsjednika Republike da za to nitko nema mandat.</p>
<p>Optužnica redefinira ustavne temelje</p>
<p>Rožić: Bili smo jedni od inicijatora Haaškog suda, misleći da će Sud raditi nešto posve drugo nego što radi. Dajmo to otvoreno priznajmo, barem oni koji su to zagovarali....</p>
<p>Suradnja s Haagom nije i ne smije biti pristajanje na krivotvorenje povijesti, odnosno redefiniranje ustavnih temelja ove države. U optužnici piše »Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica u krajini regiji Republike Hrvatske postojalo je stanje oružanog sukoba kako je pisano u ovoj optužnici«. To je redefiniranje ustavnih temelja....</p>
<p>Može se svakoga, pa ako hoćete i Janka Bobetka, optužiti za prekoračenje ovlasti, povrede ratnih prava ili ne znam čega u sklopu legalne antiterorističke akcije koju je provodila ova država i on na čelu vojske koja je to provodila na temelju ustavnih zaduženja. Ali ne možemo prihvatiti kontekst da se njega optužuje da je na mjestu načelnika Glavnog stožera planirao progone, dakle, zločine protiv čovječnosti.... </p>
<p>Kriteriji tužiteljstva nužno politički</p>
<p>Šimonović: Kriteriji koje tužiteljstvo primjenjuje su nužno politički, jer ne progoni sve počinitelje zločina na području bivše Jugoslavije, jer je to nemoguće. Dakle, bira - koga goniti, koga ne. U tom izboru mora biti neka politička ocjena koga izabrati iz množine počinitelja djela....</p>
<p>Jedan od problema koje predstavlja preispitivanje ustavnosti jest taj da se s aspekta internog prava zapravo dovodi u pitanje sam položaj Suda i da će reakcija međunarodne zajednice biti usmjerena ne na hrvatske slučajeve nužno ili na slučaj generala Bobetka, nego na načelno osporavanje autoriteta Suda sa stanovišta internog prava, što se onda može interpretirati i kao slabljenje njegove moći kao poluge za mnogo važnije stvari kao što su Milošević, Karadžić, Mladić. Moramo pažljivo, politički i pravno, izbjeći tu zamku da Hrvatska svojom akcijom zapravo ne ruši u načelu Međunarodni kazneni sud čiji su neki učinci što pozitivni, što bi mogli biti pozitivni. </p>
<p>Ne živimo u bipolarnom svijetu u komu Tito kaže - ne</p>
<p>Paro: Jako je važno znati i imati na umu: živimo u svijetu koji je veći od nas i mi ga možemo mijenjati u mjeri vlastite veličine. Dakle, vrlo teško.... </p>
<p>Hrvatska je u ovom trenutku sedma briga velikih političkih čimbenika. Pogledajte naslovnice međunarodnih novina pa ćete vidjeti da Hrvatske nema, ne na naslovnici, nego je nema niti u plaćenim oglasima, što je možda pogreška.... </p>
<p>Živimo u vrlo kompleksnom svijetu. To nije bipolarni svijet u komu Tito kaže - ne, pa se promijeni naša sudbina. Toga nema. Ovo je multipolarni svijet u komu se svi mijenjaju u mjeri svoje veličine. Tu dolazimo do onog kako Georg W. Bush nešto može. Može, jer je predsjednik SAD-a. Kako mi ne možemo? Mi ne možemo, jer smo mi koji jesmo.</p>
<p>(Nastavak u sutrašnjem broju)</p>
<p>Priredio Tihomir Ponoš</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="6">
<p>Cijena izručenja </p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Cjelodnevna saborska rasprava o optužnici protiv generala Bobetka nije u petak donijela ništa novog. Znamo isto ono što smo znali i u četvrtak, pa i tjedan ranije. Naime, već nakon prve rasprave, pokrenute nakon haaškog zahtjeva za razgovorom s Bobetkom kao optuženikom, bilo je sasvim jasno da će Vlada učiniti sve što može ne bi li izbjegla izručenje Bobetka po ovakvoj optužnici a da to Hrvatsku ne sunovrati u međunarodnu izolaciju i sankcije. A bilo je jasno i da će ju Sabor u tome podržati. </p>
<p>Zašto su onda uvaženi zastupnici uopće raspravljali do kasno navečer? Zato jer su teme poput haaških optužnica do sada bile glavna točka na kojoj je oporba dokazivala da joj je do Hrvatske stalo više nego Račanovoj vladi, koja je odbijanjem da Bobetka odmah izruči Haagu, oporbi iz ruke izbila velik adut. Propala je prilika da se organiziraju masovna ulična okupljanja, čiji je cilj trebalo biti razotkrivanje veleizdajničke sprege Vlade i Haaga, nakon čega bi rušenje Vlade bilo samo pitanje dana (sjetimo se samo izjave jednog Bobetkovog advokata da su njegovoj ekipi i Vlada i Haag - protivnici). Jedina prilika da se organizatori tih propalih skupova naciji ipak prikažu barem mrvicu domoljubnijima od Vlade ostao je cjelodnevni tv prijenos saborske rasprave. A i Račanu je to bila prilika da im još jednom parira.</p>
<p>U to smo se ime naslušali svega i svačega. Od guranja Goethea, Šenoe i Thompsona u istu priču do tvrdnji da sankcije i nisu baš tako jako strašna stvar. Nedostajalo je samo da nam netko slavodobitno priopći da, eto, i Iračani žive iako su pod sankcijama, pa valjda možemo i mi. Poručeno nam je, također, da hrvatska vlast samo zbog kompleksa manje vrijednosti zazire od povlačenja onih istih poteza koje kao od šale povlače Amerika ili Francuska. </p>
<p>Samo jedno nismo čuli, ni od vlasti niti od oporbe. Što bi se sve moglo dogoditi, koliku bi cijenu mogla platiti cijela Hrvatska ako propadnu svi pravni, politički i diplomatski pokušaji a general Bobetko ipak ne bude izručen. A to je sigurno jedna od mogućih opcija. I to opcija s kojom trebao ozbiljno računati već i ako se Sabor odluči za promjenu Ustavnog zakona o suradnji s Haagom, o čemu će se također ubrzo raspravljati na zahtjev HDZ-a. </p>
<p>Podsjećamo, ta je stranka imala većinu u Saboru 1996., kada je taj zakon donesen, a njezini čelnici još nam nisu rekli što se to u međuvremenu promijenilo - u svijetu ili kod kuće - da omogućuje Hrvatskoj da bez ikakvih problema zakon promijeni po svojoj želji.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Nisu ni zaslužili biti uz Dražena </p>
<p>ANDRIJA KAČIĆ-KARLIN</p>
<p>Dražen Petrović, proslavljen hrvatski košarkaš čija je smrt prije devet godina naprasno prekinula prekrasnu karijeru, ušao je među legende. Iako je to i za života bio, nominiranje i na posljetku Draženov ulazak u »Kuću slavnih« golemo su priznanje hrvatskoj košarci. Od samo tri europska igrača u »Kući slavnih« su dvojica Hrvata, uz Petrovića i Krešimir Ćosić. </p>
<p>Glamuroznoj svečanosti Draženova primanja u »Kuću slavnih« svjedočila je cijela njegova obitelj, no u Springfieldu, mjestu u komu je košarka i izmišljena, nikoga drugoga nije bilo. Nikoga iz Hrvatskoga košarkaškog saveza, nikoga iz Cibone.</p>
<p>Od tamo gdje je ostavio najdublje tragove, od tamo gdje je svojim košarkaškim umijećem pomogao da hrvatska reprezentacija i Cibona budu uvijek najbolji nitko se nije udostojio doći svjedočiti ulasku Dražena među legende.</p>
<p>Došao je tek prijatelj drag, gorostasni Stojko Vranković, div koji je, sjećate se, Draženov ispraćaj na posljednji počinak jedva preživio. Još nam je u sjećanju Stojkova neskrivena bol i suze nad lijesom svog prijatelja. Stojko je prvi, bez pozivnice, pohitao u Springfield kako bi bio uz svog Dražena. »Zar mi treba pozivnica da budem uz svog prijatelja«?</p>
<p>Zar nitko u HKS-u i Ciboni nije smatrao potrebnim nazočiti priznanju za Dražena, zar nisu prvi ljudi naših čelnih košarkaških institucija osjećali da im je mjesto kraj svog igrača, kapetana koji im je pomogao da se svi zajedno uzdignemo do košarkaških visina. Da živimo život šampiona... </p>
<p>Život ide, kapetane, mnogi te zaboravljaju, iako će reći da su ponosni na tvoj ulazak u »Kuću slavnih«. Život ide kapetane, bez tebe, bez prepoznatljive hrvatske košarke koja, sudeći prema ponašanju njenih čelnika, brzo zaboravlja i tebe i dane slave...</p>
<p>Zar smo doista skloni tako olako zaboraviti, pa i odreći se svojih uspjeha i veličina. Zar se u hrvatskoj košarci na temeljima Ćosićeva i Petrovićeva djela ne možemo vratiti na staze uspjeha. Čini se da ne možemo. Dok se Petroviću ne odlazi iskazati počast odlaskom na njegovu inauguraciju u »Kuću slavnih«, dok je Memorijalni turnir Krešimira Ćosića u Zadru trećerazredna priredba, ostaje nam samo sjećanje. Na Krešimira i Dražena.</p>
<p>Recentna košarkaška vlast, neodlaskom u Springfield, je učinila nedopustiv propust, pa čak i sramotu. No, kad malo dublje sagledamo, nije ni zaslužila biti uz Dražena kad mu se iskazuju počasti.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Igre s nacionalnim ponosom</p>
<p>Ono što je u hrvatskom slučaju loše to je tužna istina da, za razliku od prijetnji ratom koje (kao i sam rat) mogu pokrenuti barem dio američke industrije i tako i stvarno, iako na kratak rok, ubrzati gospodarstvo, ni Piran, a još manje Bobetko neće hrvatsko gospodarstvo pomaknuti ni za pedalj</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Donedavno privilegija Azije, Argentine, Meksika, Brazila i Rusije, vječna tema koliko će urušavanje njihovih gospodarstava narušiti globalnu ravnotežu ove je godine u vrijeme washingtonskoga nervoznoga monetarno-političkog cirkusa doživjela dramski zaokret. Nisu problem zemlje u razvoju, ovogodišnji pacijenti su Europska unija i Sjedinjene Američke Države</p>
<p>Ako i jest teško zamislivo, svejedno je točno - Americi i Europi ne ide najbolje. </p>
<p>Američki dio priče ima i nastavak - što treba zemlji čija ekonomija kreće strmoglavo naniže? Neprijatelj, dakako, pogotovo ako je riječ o državi koja je već odavno na sebe preuzela ulogu kreatora i čuvara novoga svjetskog poretka. </p>
<p>Riječ je, doduše, o vrlo elastičnom tumačenju riječi strmoglavo, no Amerikancima je doista teško gledati kako se urušavaju donedavno nedodirljivi stupovi njihova gospodarstva, bilo da je riječ o »Enronu«, »Citicorpu«, ili još ranije uzdrmanu tržištu Internet dionica.</p>
<p>Demokratski članovi američkog Kongresa optužili su ovih dana predsjednika Georgea Busha da gospodarski fijasko svoje administracije skriva iza »Al Qaide« i Iraka Kada im je Bush uzvratio izjavom da »demokrati ne brinu za sigurnost građana SAD«, demokratska većina u Kongresu doživjela je to kao »verbalno nasilje«. </p>
<p>Sigurnost ne smije biti stranačko pitanje! Legija republikanskih imagemakera prošetala je prošlih nekoliko dana najgledanijim televizijskim terminima pokušavajući dokazati kako Bush nije rekao što je rekao, a ako i jest da je mislio nešto sasvim drukčije. Što? Nešto.</p>
<p>Demokrati i dalje stoje iza tvrdnje da Bush iza ratnohuškačke retorike skriva gospodarske neuspjehe i nesposobnost svoje administracije da nađe izlaz iz ćorsokaka. Međusobne optužbe se nastavljaju.</p>
<p>I tu dolazimo do Hrvatske i do Vladinih muka s Piranom i Bobetkom. Hrvatsko je gospodarstvo doduše nešto klimavije od američkoga, ali zato je Vladi, umjesto poziva na oružje, dovoljno poigrati se s nacionalnim ponosom i nitko više neće previše gnjaviti s pitanjima o procesu kojim se donosi državni proračun ili koliko će promjena statističke metodologije pomoći onima koji su stvarno nezaposleni. Srećom, za razliku od američkoga, hrvatski ponos, barem u ovoj fazi, neće nikoga stajati glave, a na priče o mogućim sankcijama već smo navikli.</p>
<p>Ta priča, dakako, pojednostavljuje odnose kako u globalnim, tako i u lokalnim okvirima. No teško da bi je mogao ispričati na drugi način nakon što sam ovih dana u Washingtonu čuo američkog ministra financija Paula O'Neilla kako izgovara rečenicu da današnje uvjete u svojoj zemlji »zbog ravnoteže mora prikazati ružičastima«.</p>
<p>Takve riječi i kada dolaze od najbogatijega svjetskog ministra financija teško je shvatiti ozbiljno.</p>
<p>Nemam sada namjeru braniti ni uspoređivati američke i naše, u globalnim mjerilima male i često nespretne političare, niti opravdavati njihovo često javno blebetanje, ali upita li netko članove hrvatske delegacije u Washingtonu ovih dana za Bobetka ili Piran, eto im recepta za odgovor. »Slučaj Bobetko« prešao je Atlantik ionako brže i prije nego što su tamo sletjeli hrvatski sudionici washingtonskog političko-financijskog cirkusa.</p>
<p>»Naravno da nas i u Fondu i u Banci pitaju o Bobetku i o novim okolnostima u hrvatskim odnosima s Haagom i da sada treba pronaći mudar način da im objasnimo kako nije riječ ni o kakvom našem prekidu suradnje, nego samo o legalnom i legitimnom preispitivanju optužnice«, rekao mi je član hrvatskog pregovaračkog tima u Washingtonu. Važno je, kaže, da nam sada ne otkažu suradnju jer bi takav potez međunarodnih financijaša Vlada teško mogla obraniti kod kuće.</p>
<p>Tko se sjeća 1997. i tadašnjeg uzaludna kucanja naših gospodarskih delegacija na vrata međunarodnih financijskih institucija ne može olako reći da je svejedno kako će se te institucije postaviti prema Hrvatskoj i danas u pitanju »slučaja Bobetko«. A sjećaju se, ako nitko drugi, današnji oporbeni političari koji su u ono doba vladali Hrvatskom i koji će, prema samoj naravi svoga današnjega političkog položaja vaditi mast današnjoj vlasti zbog svakoga njena neuspjeha ili iznuđena ustupka.</p>
<p>U prošlih pet godina Hrvatska je od rizičnoga, poratnog lovišta za međunarodni gospodarski polusvijet postala malo, ugodno i sve omiljenije poslovno odredište, daleko od uređenosti i brzine »zapadnih standarda«, ali pouzdanije od birokratiziranog ostatka istočne Europe, barem onoga njena dijela koji nije na redu za prvu rundu priključenja Europskoj uniji. </p>
<p>To znaju i MMF i Svjetska banka, to zna i današnja hrvatska oporba, koja, neovisno o svojem lošem međunarodnom političkom rejtingu nesporno snosi veliki dio zasluga kada je riječ o financijskom stabiliziranju Hrvatske. A svi oni znaju i što je nacionalni ponos, kada ga treba aktivirati i koje opasnosti iz toga proizlaze.</p>
<p>Ono što je u ovoj priči loše za Hrvatsku to je tužna istina da, za razliku od prijetnji ratom koje (kao i sam rat) mogu pokrenuti barem dio američke industrije i tako i stvarno, iako na kratak rok, ubrzati gospodarstvo, ni Piran, a još manje Bobetko neće hrvatsko gospodarstvo pomaknuti ni za pedalj.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Terorizam - izgovor za potiskivanje demokracije</p>
<p>Zašto ruski predsjednik Vladimir Putin ili izraelski premijer Ariel Sharon, u razgovorima s američkim partnerima, jedva mogu izgovoriti rečenicu a da ne upotrijebe riječ terorizam?/ Prema pisanju ruskog lista, Moskva neće sprečavati Bushov obračun s Irakom ako Bijela kuća zatvori oči pred ruskim planovima protiv Čečena i Gruzije</p>
<p>TOMISLAV BUTORAC</p>
<p>Tek je godina dana od početka rata protiv terorizma, a već je očito da države koje se baš ne mogu pohvaliti demokracijom koriste taj rat da bi svoje političke protivnike, borce za više slobode, svrstali među teroriste ili barem optužili za veze s terorističkom mrežom Al Qaidom i time opravdali svoje nedemokratsko ponašanje. Zbigniew Brzezinski, nekadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost bivšeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera, kaže da ruski predsjednik Vladimir Putin ili izraelski premijer Ariel Sharon, kada govore s američkim partnerima, jedva mogu izgovoriti rečenicu a da ne upotrijebe riječ terorizam. Tako američki ili opći rat protiv terorizma izjednačuju sa svojim obračunima s muslimanskim susjedima. </p>
<p>Slično, hinduistički fanatici izjednačuju islam s terorizmom uopće, a u Kašmiru posebno, i optužuju Pakistan da podržava teroriste koji se ubacuju u Indiju. Pojavile su se i tvrdnje da su se talibani i pripadnici Al Qaide iz Afganistana prebacili u Pakistan i Kašmir i potiču sukobe s Indijom da bi u kaosu rata došli do nuklearnog oružja. </p>
<p>Peking godinama nije volio ni spominjati postojanje separatista u Xinjiangu, a poslije 11. rujna ne samo da priznaje njihovo djelovanje, nego ističe da su prošli obuku u Afganistanu, te da su talibani i pripadnici Al Qaide poslije poraza u toj državi našli utočište među muslimanima Xinjianga. U zamjenu za obećanje Pekinga da ubuduće neće opasno oružje prodavati nepouzdanim državama, Washington je među terorističke organizacije povezane s Al Qaidom svrstao i dosad nepoznati islamistički pokret koji se u Xinjiangu bori za samostalni Istočni Turkestan.</p>
<p>Putin u povezivanju Al Qaide s Čečenima vidi šansu da među muslimanima umanji ruske grijehe za zločine u Čečeniji ili ranije u Afganistanu. Moskva je Čečene odavno proglasila teroristima, poslije 11. rujna dokazuje i njihovu suradnju s Al Qaidom, a prošli tjedan je gruzijskog predsjednika Eduarda Ševardnadzea i njegove suradnike usporedila s razbijenim afganistanskim talibanima. Isti dan kad je Bush u Ujedinjenim narodima tražio međunarodnu podršku za napad na Irak, 12. rujna, Putin je u pismu glavnom tajniku UN-a i članicama Vijeća sigurnosti najavio moguće napade protiv logora čečenskih pobunjenika u Gruziji, u Pankiškom klancu. </p>
<p>Ruski dužnosnici objašnjavaju da - poput Amerikanaca u odnosu prema Iraku - imaju pravo na vojnu akciju u Gruziji, ako ta bivša sovjetska republika sama ne može ili ne želi poduzeti odlučnu akciju protiv čečenskih boraca koji se skrivaju na području Gruzije. Činjenica je da gruzijske vlasti teško nadziru svoja pogranična područja. Amerikanci su nastojali pomoći gruzijskim snagama sigurnosti i poslali su im 150 vojnih savjetnika, ali i taj pokušaj podrivaju gruzijski časnici s vezama u Rusiji. </p>
<p>Ruski list Kommersant piše da se Moskva odlučila ponijeti na isti način prema Gruziji kao SAD prema Iraku, odnosno predlaže Washingtonu dogovor: Irak u zamjenu za Gruziju - Moskva neće sprečavati Bushov obračun s Irakom, ako Bijela kuća zatvori oči pred ruskim planovima protiv Čečena i Gruzije. </p>
<p>Gruzijski predsjednik Eduard Ševardnadze otkriva najvažnije razloge za ruski pritisak. Nisu to čečenski separatisti u Pankiškom klancu, nego nafta, odnosno nezadovoljstvo Rusije zbog početka gradnje naftovoda od Bakua preko Tbilisija do Ceihana na turskoj sredozemnoj obali. Time bi Rusija izgubila monopol na prijevoz kaspijske i srednjoazijske nafte. Što, naravno, želi spriječiti. </p>
<p>Jugoistočna Azija izdvojena je kao druga fronta u ratu protiv terorizma, ali političari tog dijela svijeta koriste ga i za učvršćenje svoje vlasti, a Amerikanci za jačanje svoje prisutnosti. Najveći publicitet dobila je muslimanska skupina Abu Sayyaf na Filipinima, za koju se tvrdi da je povezana s Al Qaidom. Zapravo, najviše se bavi otmicama da bi iznudila otkupnine. </p>
<p>Od početka godine na Filipine, svoju nekadašnju koloniju, Washington je poslao 1300 vojnih instruktora kako bi pomogli u obračunu s Abu Sayyafom. No, dok su se filipinske snage sigurnosti i njihovi američki savjetnici bavili tom skupinom, ojačali su ionako utjecajniji Islamski oslobodilački front Moro i Komunistička nova narodna armija. </p>
<p>Indonezija, država s najviše muslimana, teško se nosi sa separatistima svoje najzapadnije pokrajine Aceh. U toj pokrajini (4,5 milijuna stanovnika) također su muslimani, ali nezadovoljni sa središnjom vladom u Džakarti - traže pravedniju podjelu prihoda od nafte, plina i zlata. Izborili su izvjesnu autonomiju, ali žele samostalnost. Vjerojatno ih se zato dovodi u vezu s Al Qaidom. I malezijski premijer Mahathir bin Mohamad uspješno koristi 11. rujna kao oružje protiv svojih glavnih protivnika.</p>
<p>Zar je Al Qaida doista sveprisutna? Američka televizijska mreža CNN objavila je prošli tjedan potvrdno - da postoji u 60 zemalja svijeta, pa i u Sjedinjenim Državama.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Misle isto, djeluju različito</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Iako je Ivica Račan poduzeo odlučne i glede hrvatske budućnosti riskatne korake da se general Janko Bobetko ne izruči Haagu a Stjepan Mesić se u svome obraćanju naciji tome, indirektno, suprotstavio, nije bez vraga pitati se misle li dva predsjednika - ipak - jednako? Ili barem slično? Odnosno, bi li Račan da je na Mesićevu mjestu održao onakav govor a Mesić, da je na Račanovu mjestu, poslušao glas naroda?</p>
<p>Vjerojatno - da.</p>
<p>A zbog čega se onda čini da su predsjednik Vlade i predsjednik države u slučaju Bobetko na suprotnim stranama?</p>
<p>Zato što Mesićeve i Račanove poteze, odnosno retoriku određuju položaj, odgovornost i okolnosti. A one su bitno drukčije na Markovu trgu nego na Pantovčaku. Točnije, utjecaj slučaja Bobetko na političku sudbinu Račana i čitave koalicijske vlasti je trenutan, a na Mesića, s ovakvim ovlastima i odgovornošću, nije. Mesić, uostalom, kada je general Bobetko u pitanju, ne treba ni o čemu odlučivati niti bilo što konkretno činiti. Premda je znao da će njegov, budućnosti, a ne efektnoj kupnji kratkotrajnih poena usmjeren govor izazvati negodovanje dijela hrvatskih građana i oštre, gotovo ekstremne reakcije protagonista hrvatske političke scene, Mesić se odlučio za, po svoju popularnost, gotovo suicidalan potez.</p>
<p>"On je (politički) mrtav čovjek. Pa, gdje to Mesić misli ubuduće živjeti?!" - glasile su reakcije nekolicine ljudi s kojima sam razgovarao dan, dva nakon predsjednikova obraćanja naciji. Nakon Bobetkova intervjua u Globusu, osude su retorički bile slične, ali bez prijetećeg tona i prije obvezatno rablenog pokliča »Izdajica!«. Uostalom, iz rasprave u Saboru, vidljivo je da Mesićev govor ne smatra suprotnim stavovima Vlade.</p>
<p>U čemu je problem? U tajmingu. O tome da je Račan, čija vlast ovisi o većini u Saboru, nije mogao drukčije, kao što drukčije u Račanovim okolnostima ne bi postupili ni Sanader, ni Đapić, ni Pašalić ali ni Vesna Pusić, odnosno Stjepan Mesić. Račan je u ovom trenutku pragmatičan, onakav kakav nije, na žalost, prema mnogo bolnijim hrvatskim problemima kao što su gospodarstvo i, primjerice, nefunkcioniranje pravne države. Uostalom, jeste li čuli Ivića Pašalića? I 1996. i 2002. podržava Vladu. Prvo onu bivšu a sada - Račanovu. Zašto? Zato što se lako pozvati prvo na moć a danas se sakrivati iza većine čije mišljenje formira manjina. Putem medija.</p>
<p>Dakle, Mesić nije pogriješio u suštini - tumačili su mi i oni koji na njega već gledaju kao na političkog mrtvaca - već u loše odabranom vremenu, napravivši u svom govoru dvije za predsjednika države neoprostive pogreške. Jedna je čisto juridička, a druga juridička, politička i državnička. Ne može čak ni predsjednik prejudicirati da su zločini nedvojbeno učinjeni, i ne smije stavljati znak jednakosti između Bobetka i Miloševića, jer se njihove uloge ne smiju i ne mogu izjednačavati.</p>
<p>U svoj toj okrenutosti Haagu, teško će do naših ušiju doprijeti glas razuma, ljubavi i humanosti. U Bjelovaru je, uz jedan za domaće, ljudskosti sve lišenije, političare neshvatljiv zavjet Đurđe Adlešić (»Dat ću ostavku ne bude li se Ela mogla upisati u bjelovarsku školu«) već tri tisuće građana svojim potpisom dalo pristanak da HIV pozitivna djevojčica dođe u tu moralno zdravu sredinu.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="11">
<p>Kad nema kazne, zlo je brzo na djelu: svijetu nije do naših generala, nego do kažnjavanja zločina </p>
<p>Na zidu sale u jednoj katoličkoj ustanovi pročitao sam velikim slovima ispisani tekst: »Jedinstvo nužna potreba zajednice«. Podsjetilo me je to na srpski slogan: »Samo sloga Srbina spašava« i na mnogobrojne komunističke parole o jedinstvu radnika i proletera. Takvo je jedinstvo uvijek bilo ratno, jer je bilo upravljeno protiv nekoga. Nalikovalo je na lijepo postrojene jedinice spremne za rat. Ponekad se i u Crkvi daje prednost takvu jedinstvu koje će počivati na nečijim naredbama i odlukama. Tom umjetnom jedinstvu nedostaje ljubav / Krist govori o jedinstvu među ljudima koje je samo plod ljubavi prema Bogu i svim ljudima. Stoga Hrvati danas moraju biti jedinstveni u tome da ljube ne samo sebe i svoje zaslužne ljude nego da su u stanju kazniti učinjena nedjela ne, prema zapovjednoj odgovornosti, kao što je Haag kaznio nevinog Blaškića, nego one koji su doista zločine počinili. A oni su među nama</p>
<p>LUKA VUCO </p>
<p>Je li Hrvatska nakon haaške optužnice protiv generala Janka Bobetka ponovno u 1991. godini, kada se morala boriti za goli opstanak? Onda su joj neprijatelji bili velikosrpska vojska i otvorena simpatija svijeta za naše neprijatelje. Danas su se uloge promijenile. </p>
<p>Sada nam svijet prijeti uništenjem sankcijama uz otvoreno konstruiranje »ustaških« zločina srpskih »krajinskih« četnika iz Beograda.</p>
<p> Nekada su glavnu ulogu u obrani zemlje imali mladi s puškom u ruci, a danas pamet političara i diplomata. Političari moraju braniti zemlju tako da sami učine ono što su davno morali učiniti: za počinjene zločine nad civilima i zarobljenicima pozvati na sud one koji su zločine učinili ili njihove neposredne zapovjednike. </p>
<p>Zna se uostalom da se u nas u ratu nije moglo nikoga u vojsci kazniti bez dopuštenja političkoga vrha. Ipak je Hrvatska država u to vrijeme bila u nastanku, te su u njoj zapovjedne odgovornosti bile nešto sasvim drugo nego je to u uređenim vojnim silama. Ne može se zemlju braniti samo tako da se ne izruči vrhovni vojskovođa koji sa zločinima i nema nikakve veze. </p>
<p>Treba vjerovati da nije valjda prava nakana suda u Haagu, a još više svijeta, optuživanje generala, koji je postao svojim vojnim djelom simbol oslobođenja Hrvatske od četničke najezde ili zbog eventualno zabranjene bitke koju je vodio u Medačkom džepu, nego su sudu na umu nekažnjeni zločini. </p>
<p>A oni se mogu, pa i moraju procesuirati. Ova vlast, iz straha da je javnost odmah ne odbaci zbog revanšizma, nije procesuirala ni gospodarski niti ratni kriminal. Uostalom tko je to više ipak napravio od Hrvatske u našem susjedstvu, čija su nedjela neusporedivo brojnija? </p>
<p>Na zidu sale u jednoj katoličkoj ustanovi pročitao sam velikim slovima ispisan tekst: »Jedinstvo nužna potreba zajednice«. </p>
<p>Podsjetilo me je to na srpski slogan: »Samo sloga Srbina spašava« i na mnogobrojne komunističke parole o jedinstvu radnika i proletera. Takvo je jedinstvo uvijek bilo ratno, jer je bilo upravljeno protiv nekoga. Nalikovalo je na lijepo postrojene jedinice spremne za rat. Ponekad se i u Crkvi daje prednost takvu jedinstvu koje će počivati na nečijim naredbama i odlukama. </p>
<p>Tom umjetnom jedinstvu nedostaje ljubav koja je jedina prava sila koja ujedinjuje ljude iznutra u jednu zajednicu. </p>
<p>Svi zakoni koji nastaju kao plod pritiska izvana ili mržnje prema nekome, a ne kao plod brige svih za sve, traju dok su moćnici živi ili na vlasti, jer su plod njihove volje. </p>
<p>Krist govori o jedinstvu među ljudima koje je samo plod ljubavi prema Bogu i svim ljudima. Stoga Hrvati danas moraju biti jedinstveni u tome da ljube ne samo sebe i svoje zaslužne ljude nego da su u stanju kazniti učinjena nedjela ne prema zapovjednoj odgovornosti, kao što je Haag kaznio nevinog Blaškića, nego one koji su doista zločine počinili. </p>
<p>A oni su među nama.</p>
<p> Dvije stvari upravljaju svijetom: nagrada i kazna, kažu u Bosni. Sud u Haagu nema vremena loviti one koji su zločin planirali i počinili pa im je najlakše kazniti »odgovorne«, jer nisu tobože kaznili počinitelje. Kao da su to bili u stanju učiniti u obrambenom ratu koji su više vodili na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> okupljeni vojnici nego organizirane postrojbe. </p>
<p>Svijetu nije, vjerujemo, do naših generala, nego do kažnjavanja zločina. Kad nema kazne, zlo je brzo na djelu (Biblija). </p>
<p>Kao što je Hrvatska 1991. bila je jedinstvena u obrani zemlje od četnika i JNA, a ne u borbi protiv Srba, tako sada moramo biti jedinstveni u obrani zemlje od uništavajućih sankcija koje mogu dokrajčiti ovu ionako gospodarski neuspješnu zemlju te ovo malo mladosti iseliti na Zapad i tako zauvijek uništiti Hrvatsku. </p>
<p>Naši su vojnici brzo naučili vještinu ratovanja da zemlju u ratu oslobode od znatno jačeg velikosrpskog neprijatelja. Hoće li naši političari i diplomati naučiti zanat protiv znatno jače i spretnije srpske politike koja očito ima svoje prste u aktivnosti Haaškog suda, pitanje je sada? </p>
<p>Autor je magistar znanosti, svećenik, publicist iz Kaštela.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Vrsni znanstvenici na potpuno pogrešnu putu </p>
<p>Tvrdnja akademika Dragičevića da »nema probitka od obrazovanja stečena učenjem od prošlosti« je apsurdna, a njegovo ustrajanje na revolucioniranju znanosti neodrživo... Ono o čemu akademik Adolf Dragičević sanja, da sveučilišta budu u funkciji novih društvenih moćnika, u zapadnom svijetu već je stvarnost... Financijska potpora privatnih korporacija pojedinim istraživačkim projektima koji se provode na sveučilištima sve je snažnija. Naoko poželjno, međutim, sveučilišta i znanstvenici time gube slobodu znanstvenog iznošenja postignutih rezultata. Od njih se često zahtijeva da promijene ili ne objave dobivene rezultate, ako nisu u skladu s interesom onoga tko takva istraživanja financira</p>
<p>MARIJAN JOŠT</p>
<p>Potpuno se slažem sa stavom akademika Adolfa Dragičevića da je obrazovanje mladih i odraslih delikatan zadatak. No ne mogu prihvatiti sve ono ostalo o čemu piše u Vjesniku od 9. rujna (u Stajalištima, u tekstu »Više se u nas isplati osnovati makar i trećerazrednu političku stranku nego izgraditi i najmoderniju tvornicu«).</p>
<p>Njegova tvrdnja da »nema probitka od obrazovanja stečena učenjem od prošlosti« je apsurdna, a njegovo ustrajanje na revolucioniranju znanosti neodrživo. </p>
<p>Upravo nas povijest uči da ni jedna revolucija (pa ni ona poljoprivredna »zelena revolucija«) nije čovječanstvu donijela neko dobro. Razvoj treba biti postupan ali stalan, dakle, evolucija, a ne revolucija.</p>
<p>Što se pak njegove revolucije znanja tiče, evo jednoga drugog svjedočenja o njegovoj golemoj zabludi: Nas su učili, a i našu djecu uče da živimo u eri eksplozije znanja. Vjerujemo svojim učiteljima, no stvarnost je, iznenadit ćete se, sasvim drukčija.</p>
<p>Prema zajedničkom izvješću jedne švedske i jedne kanadske zaklade (Dag Hammarskjöld Fundation i Rural Advancement Foundation International) tiskanom na prijelazu tisućljeća, proizlazi da smo prva generacija u povijesti ljudskog roda, koja će izgubiti više znanja no što će ga proizvesti. (O tome sam već pisao u Vjesniku, no ovo je toliko zastrašujuće i nevjerojatno da vrijedi ponoviti.)</p>
<p>Tu se tvrdnju objašnjava činjenicom da je u prošlom stoljeću zbog globalizacije izumrlo pedeset posto govornih jezika, a tijekom postojanja naše generacije izumrijet će polovica preostalih. </p>
<p>S nestankom jezika nestaje i ono pregolemo izvorno znanje, koje su naši preci skupljali i razvijali od pamtivijeka i koje se prenosilo s koljena na koljeno, često govorom, a ne pisanom riječi.</p>
<p>Modernom čovjeku zaljubljenom u tehnološku revoluciju teško je pojmiti o kakvoj je količini znanja riječ. To je ono znanje koje je koristilo čovjekov okoliš na najbolji način, čuvajući ga za potomstva koja dolaze. </p>
<p>To je ono znanje koje je omogućilo našim praroditeljima da prežive bez nekih danas cijenjenih dostignuća civilizacije (npr. sintetskih lijekova, električne energije, automobila, televizije, Interneta itd). </p>
<p>I možda ne čudi da je konferencija Linking Traditional and Scientific Knowledge održana tijekom nedavno završenoga Svjetskog samita o održivom razvoju u Johanesburgu odlično poslužila za lansiranje Konvencije o znanju koja poziva na povezivanje tradicionalnog i zapadnog znanja, koja bi se zatim trebalo etički koristiti za dobrobit sviju.</p>
<p>Tu konvenciju predložilo je nekoliko znanstvenih organizacija (ISIS, SGR i TWN), a podržala vjerojatno najveća mreža znanstvenika svijeta, koja uključuje devedeset organizacija iz četrdeset zemalja (INESGR), te Tebteba Fundation, krovne organizacije izvornih naroda. </p>
<p>Svrha joj je da zaustavi neprimjereno korištenje suvremene znanosti i uključi tradicionalno, izvorno znanje u cjelovitu (holističku) znanost. </p>
<p>Uz kritiku mehanističkog pristupa, komercijalizacije i korupcije zapadne znanosti, dobre strane zapadne znanosti želi se povezati s izvornim sustavom znanja koji je tijekom posljednjih deset tisućljeća omogućio opstojanje ljudske vrste. </p>
<p>Ono o čemu akademik Dragičević sanja, da sveučilišta budu u funkciji novih društvenih moćnika, u zapadnom svijetu već je stvarnost.</p>
<p>Ne ponovila se i u nas. Zašto?</p>
<p>E, pa pogledajmo. Financijska potpora privatnih korporacija pojedinim istraživačkim projektima koji se provode na sveučilištima sve je snažnija. Naoko poželjno, međutim, sveučilišta i znanstvenici time gube slobodu znanstvenog iznošenja postignutih rezultata. </p>
<p>Od njih se često zahtijeva da promijene ili ne objave dobivene rezultate, ako oni nisu u skladu s interesom onoga tko takva istraživanja financira.</p>
<p>I dok su nekada znanstvenici bili posebno poštovani zbog svog posvećenja istini u istraživanju njihova polja interesa, danas je slika znanstvenika znatno izmijenjena. Zapadna znanost obilježena je komercijalizacijom i korupcijom. Ona sve češće služi ekonomskim (profit) i političkim (vlast) interesima. </p>
<p>Znanstvenik je izgubio holistički pristup problemu koji obrađuje. Zvonimir Radić (na istoj stranici Vjesnika od 9. rujna) lijepo kaže: znanstvena specijalizacija se sužuje toliko dok na kraju »znanstvenik zna sve ni o čemu«.</p>
<p>Takva uska specijalizacija nužno dovodi do kobnih pogrešaka. </p>
<p>Spomenut ću primjer znanstvene ekipe koja je u Švicarskoj, uz potporu triju uglednih znanstvenih zaklada, tijekom desetak godina pod vodstvom dr. Potrykusa utrošila golem novac radeći na stvaranju genetički modificirane »zlatne riže« s povećanim sadržajem ß-karotina (provitamin-A).</p>
<p>»Zlatna riža« je trebala sanirati teško stanje pothranjenosti djece na dalekom jugu Azije. Beznačajna je činjenica što u riže znanstvenici nisu postigli zadovoljavajuću razinu ß-karotina, pa bi prosječni Indijac trebao pojesti više od dva kilograma riže da zadovolji dnevnu potrebu za A-vitaminom.</p>
<p>Mnogo je važnije što su zbog uske specijalizacije potpuno smetnuli s uma da je njihova osnovna namjera promašena, jer provitamin-A topiv u mastima, dakle, probavni sustav gladnih, kojima je »zlatna riža« namijenjena, neće ga moći uzimati, jer gladni zbog siromaštva svoju rižu pripremaju na vodi, a ne na ulju.</p>
<p>To što u zemljama siromašnih uz svaku potleušicu mogu rasti autohtone biljke penjačice u čijem listu ima dovoljno provitamina-A te znanstvenike nije zanimalo. Od svih mogućih putova za rješenje A-vitaminoze službena politika korporacija odabrala je onaj koji je obećavao kontrolu putem monopola i sigurnu dobit, a nedostatak holističkog pristupa zaveo je vrsne znanstvenike na potpuno pogrešan put. </p>
<p>(Svršetak u sutrašnjem broju)</p>
<p>Autor je doktor znanosti, genetičar i oplemenjivač bilja, profesor je na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Osim kada smo najizravnije fizički ugroženi, ni u čemu se ne moramo slagati, a opet pripadati istome društvu</p>
<p>Sam proces razvitka demokracije, sa svim svojim velikim stranputicama, dragocjeniji je od svakoga »jedinstva« istomišljenika koje se pretvara u diktaturu i u teror... Zato budimo krajnje oprezni kada plediramo za apsolutno jedinstvo svih sa svima, a u navodnoj obrani nacionalnih interesa i prioriteta. Pomislimo uvijek u kojem pravcu guramo lađu... / Što mogu imati zajedničko Mirko Čondić i Stjepan Mesić, osim istine da su obojica - slučajno - rođeni u Hrvatskoj. Njihove Hrvatske se međusobno suprotstavljaju, čak potiru. Jedan isključuje drugoga. Mržnja je nesretno stanje duha, ali nerijetko i jedino. Obojica jamačno misle za sebe da su čestiti, pristojni Hrvati, ali njihova je definicija hrvatstva kao noć i dan, kao zimski mraz i raskošno sunce. Čemu ih »miriti«</p>
<p>VILKO LUNCER</p>
<p>Gospodin Vice Vukov piše u Vjesniku, Panorami subotom, izvrsne članke na kojima mu nerijetko zavidim. Jedan je od takvih i »Svjetonazori uvjetuju narav domoljublja« (Panorama subotom, 21. rujna). Političke analize Vice Vukova su korektne, tolerantne i poštene. </p>
<p>Nekadašnji mladi hrvatski nacionalist iz vremena hrvatskoga proljeća, koji je i osobno platio visoku cijenu svojih stajališta, danas je u prvome redu zreo demokrat, čak bih se usudio ustvrditi - liberalni demokrat.</p>
<p>Vukov se nije odrekao ni jedne temeljne ideje za koju se u prošlosti borio, ali se promijenio. Njegova je Hrvatska humana, demokratska i široka, a Vukov tolerancijom svjedoči o razini osobne demokratičnosti. Iskreno, skidam mu kapu.</p>
<p>Dakako, autor je duboko u pravu kada promišlja da ljudski i politički svjetonazori uvjetuju karakter nečijeg domoljublja. Tobožnje »jedinstvo« svih i u svemu samo su pokrivač za jednoumlje, despociju ili diktaturu, svejedno većine ili manjine.</p>
<p>Postoje povijesni trenuci kada narod zbija glave zajedno, kada svjetonazorske razlike privremeno postaju manje, kada se čak čini da je postignuto neko opće jedinstvo ciljeva i akcije, ali takvo stanje obično traje vrlo kratko. Recimo, u vrijeme neposredne ratne opasnosti, kada su izravno ugrožen naš i život naše obitelji, u vrijeme strašnih elementarnih nesreća ili opasnih prirodnih pojava koje se ne daju spriječiti.</p>
<p>Takvo je nacionalno jedinstvo ostvareno u Velikoj Britaniji 1939., a Winston Churchill i ratni vođe uobličili su ga u silnu vjeru i samopouzdanje.</p>
<p>Nešto se slično dogodilo i u Hrvatskoj i Sloveniji 1991., kada je snaga otpora Slobodanu Miloševiću i njegovoj najezdi i agresiji bila iznimno snažna i gotovo jedinstvena. Samo su malobrojni pojedinci tada u prvi plan iznosili uža politička pitanja i njihove razlike.</p>
<p>Ali ništa se od toga ne može sačuvati u vrijeme mira i »normalnih« stanja, jer bi to značio kraj pluralnosti kao osnovnog uvjeta demokracije, pa makar ona i bila spora, troma, prividno nedostižna. </p>
<p>Sam proces razvitka demokracije, sa svim svojim velikim stranputicama, dragocjeniji je od svakoga »jedinstva« istomišljenika koje se pretvara u diktaturu i u teror. Ili, kao što je tvrdio Churchill: »Demokracija je najgori mogući oblik vladanja, s izuzetkom svih ostalih«.</p>
<p>Zato budimo krajnje oprezni kada plediramo za apsolutno jedinstvo svih sa svima, a u navodnoj obrani nacionalnih interesa i prioriteta. Pomislimo uvijek u kojem pravcu guramo lađu...</p>
<p>Doista, što u miru i u normalnim društvenim stanjima mogu imati zajedničko neki radikalni nacionalist i liberalni kozmopolit? </p>
<p>Oni će i primarna nacionalna, državna i društvena pitanja definirati potpuno oprečno. »Dijalog« među njima moguć je samo kao stalni oblik svađe.</p>
<p>Za prvoga sve će počivati na državi, naciji, vjeri, obitelji, tradiciji i mitovima. Za drugoga na slobodi pojedinca ispred svih drugih sloboda, pa čak i iznad države i nacije same, na otvorenosti, širini i tolerantnosti, a možda i na agnosticizmu kao odnosu prema vjeri i Bogu.</p>
<p>To su u tolikoj mjeri bitne razlike da među njima nema »jedinstva«, vjerojatno ni u najgorim vremenima.</p>
<p>Što mogu imati zajedničko Mirko Čondić i Stjepan Mesić, osim istine da su obojica - slučajno - rođeni u Hrvatskoj. Njihove Hrvatske se međusobno suprotstavljaju, čak potiru. Jedan isključuje drugoga. Mržnja je nesretno stanje duha, ali nerijetko i jedino. Obojica jamačno misle za sebe da su čestiti, pristojni Hrvati, ali njihova je definicija hrvatstva kao noć i dan, kao zimski mraz i raskošno sunce. Čemu ih »miriti«?</p>
<p>Ili, kako se sve češće i u svemu volimo uspoređivati sa Slovenijom, što imaju zajedničko i »nacionalno jedinstveno« Milan Kučan i Zmago Jelinčič? Ponovno samo to da su obojica - slučajno - rođeni kao Slovenci u Sloveniji. I tu među njima prestaje svaka sličnost, ne manje nego između Čondića i Mesića.</p>
<p>Tako da svjetonazori (ne nužno samo politički), razina obrazovanja, upućenosti, tolerancije, donose posve različitu »sliku« domoljublja. </p>
<p>I onaj ribar iz Savudrijske vale koji jedva zna korektno govoriti hrvatski jezik, pa bi najradije progovorio talijanski, jer je tako naučen, kada kliče ratu i misli da bi se ratom sve najbolje uredilo, misli da stvarno brani hrvatske nacionalne interese.</p>
<p>Svaki razuman, umjeren i racionalan hrvatski i slovenski ribar međusobno će se bolje razumjeti nego sa svojim sunarodnjakom-ekstremistom.</p>
<p>I sve je to životno normalno, sačuvaj nas Bože »jedinstva« koje bi potiralo te razlike, u ime nekih mitova i viših ciljeva s kojima se da lako manipulirati.</p>
<p>Prije stanovitog vremena jedan mi je stari političar cinično kazao: »Nacionalizmom i šovinizmom lako ćeš zavesti narod, gotovo svaki narod, osim najstarijih i demokratski najzrelijih. Ali pokušaj ljude 'zavesti' pričama o demokraciji i liberalizmu, vidjet ćeš kako ćeš se provesti.«</p>
<p>Čak i u najgorim i najtežim danima (koji su nerijetko svjesno »isfabricirani«, jer se narod drukčije ne da mobilizirati u skladu sa svojim političkim ciljevima) vrijedi se boriti za cjelovitu vladavinu prava, za pravo na razlike, poštovanje pojedinca, a protiv svakoga lažnog »jedinstva« i autoritarnosti. Riječju, za otvorenu demokraciju.</p>
<p>Trnovit je to put, ali pošten. Tim se putem kreće i Vice Vukov u svojim člancima.</p>
<p>Osim kada smo najizravnije fizički ugroženi, ne moramo se slagati ni u čemu, a opet pripadati istome društvu i narodu. Za to je potreban najveći mogući stupanj razbora i tolerancije.</p>
<p>Autor je slobodni novinar iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="14">
<p>Dan policije na Jarunu </p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - »Cilj proslave Dana policije, sv. Mihovila, je podizanje prevencije u državi do najviše razine, kao i poduka građana o tome što sami mogu učiniti za svoju sigurnost«, rekao je ministar unutarnjih poslova Šime Lučin na središnjoj proslavi Dana policije održanoj u nedjelju pod nazivom »Građani i policija« u Športsko-rekreacijskom centru Jarun. </p>
<p>Lučin je dodao da su im se pridružile i brojne nevladine udruge koje također imaju važnu ulogu u sigurnosti građana. </p>
<p>Najavljeno je i otvaranje muzeja policije u Savskoj ulici u Zagrebu. »Ministri unutarnjih poslova i kulture, Šime Lučin i Antun Vujić, već su potpisali protokol o osnivanju muzeja, koji će vjerojatno biti otvoren sljedeće godine u prostoru nekadašnje MUP-ove kino-dvorane«, rekao je jedan od voditelja projekta muzeja Željko Jamičić.</p>
<p>Posjetitelji su mogli razgledati izložbu Centra za kriminalistička vještačenja te policijske opreme i obaviti besplatan tehnički pregled vozila. Velik interes izazvao je prikaz borilačkih vještina Specijalne policije i demo-tima Interventne policije iz Karlovca.</p>
<p>Održana su i dva sportska susreta u paint ballu (pucanje iz pušaka punjenih mecima s bojom) između policajaca i novinara te policajki i novinarki. Uvjerljivu pobjedu u oba je susreta odnio MUP predvođen glasnogovornicom Ministarstva Zinkom Bardić i ravnateljem policije Rankom Ostojićem. </p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Izloženo i krilo zrakoplova iz akcije »Oba su pala« </p>
<p>Pilotska kabina u kojoj je 1995. poginuo Rudolf Perešin, krilo aviona srušenog kod Šibenika kad se uzvikivalo »Oba su pala« i topovi iz Napoleonova vremena, samo su dio bogatog fundusa Muzeja hrvatske vojne povijesti</p>
<p>Muzej hrvatske vojne povijesti koji je nastao 1997. godine na inicijativu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, nakon izlaganja svog velikog fundusa u drugim galerijama i muzejima, konačno dobiva svoj prostor. Kako saznajemo od ravnatelja Vojnog muzeja MORH-a, satnika Dinka Čuture, Muzej dobiva zgradu u Vojarni Kralja Tomislava, na križanju Ilice i Domobranske ulice, koja bi trebala biti preuređena za oko godinu dana.</p>
<p>Trenutno je privremeno sjedište Vojnog muzeja u bivšoj vojarni u Vlaškoj ulici 87. U dvorištu su dva topa s otoka Žirja, koja su 1991. godine obranila grad Šibenik od okupacije JNA. Topovi su jedini eksponati u Vlaškoj, jer su svi ostali, u nedostatku izložbenog prostora, smješteni u skladištu vojarne na Borongaju. Ti će topovi za sada ostati u Vlaškoj, a poslije će ući u stalni postav o Domovinskom ratu. »Prva je ideja bila pretvoriti u Vojni muzej ovu zgradu u Vlaškoj, jer ona je bila prva vojarna u Zagrebu, a ima i zgodno dvorište od kojega bi se mogao napraviti muzejski park. A i vojarna je sama po sebi eksponat (građena je od 1838. do 1860.)«, rekao nam je satnik Čutura. Od te se ideje, međutim, odustalo. </p>
<p>»Novi prostor u Ilici je dobar, velik je i blizu je centra. Ima i pistu na kojoj se prije postrojavala vojska, a sada ćemo mi i tu ponešto izložiti«, kaže Dinko Čutura, inače diplomirani arheolog i uskoro magistar povijesti.</p>
<p>Velika izložba »Sjećanje na Domovinski rat« mjesec je dana bila na čak tri kata Klovićevih dvora. </p>
<p>»Iz postava o Domovinskom ratu zanimljivo je istaknuti čak 15 potpuno restauriranih oklopnjaka, koji još uvijek voze. Imamo i pilotsku kabinu aviona u kojem je poginuo Rudof Perešin, te krilo zrakoplova srušenog u šibenskoj akciji, poznatoj po uzviku »Oba su pala«. Kako je običaj generala koji idu u mirovinu, da svoje odore ostave muzeju, to su, među ostalima, učinili i generali Zvonimir Červenko i Ivo Prodan«, nabrojio nam je neke zanimljive izloške Dinko Čutura. Iz ranije povijesti posebno je naglasio topove iz Napoleonova doba, koji su slučajno nađeni u Puli. Bili su, naime, zabetonirani na rivi, a služili su za vezanje brodica.</p>
<p>»To su topovi izvrsne kvalitete na kojima piše Godina XII., što znači da je to bilo 1801. godine (Francuzi su tada, naime, vrijeme računali od Francuske revolucije, 1789. godine)«, kaže Čutura. Naglašava i velik broj odora i oružja iz 18. i 19. stoljeća, koji su također obilježili hrvatsku vojnu povijest.</p>
<p>»Sljedeća na redu je izložba Vojne bana Jelačića s građom koju imamo, uz dio građe iz Povijesnog muzeja, koju u prosincu otvaramo u Mimari, a za sljedeću godinu u Splitu ćemo postaviti kompletan postav o Domovinskom ratu«, najavio je ravnatelj Vojnog muzeja Dinko Čutura. Pokrenuta je i akcija, dodaje, da se obilježe sva mjesta na kojima je ikad održana neka važna hrvatska bitka, odnosno na kojem je poginuo netko poznat. »To ćemo realizirati za oko godinu dana, a neka od mjesta koja ćemo obilježiti informativnim panoima, jesu slunjski poligon blizu Rakovice, na kojem je poginuo Eugen Kvaternik, i Krbavsko polje, na kojem je za Krbavske bitke izginulo cijelo hrvatsko plemstvo«, zaključio je Dinko Čutura.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Kroz Zagreb u potrazi za Gričkom vješticom</p>
<p>Programi će, prema najavama, objedinjavati ono najbolje što Zagreb može ponuditi - egzotičnu povijesnu baštinu, mistiku i avanturizam </p>
<p>Zagreb će svoju bogatu povijesnu baštinu objediniti i tek potom ponuditi tržištu, jer nikada kao danas gostima nije bilo važnije da za svoj novac dobiju odgovarajuću kvalitetu. Oni su, štoviše, spremni potrošiti i posljednji novčić da bi vidjeli ili doživjeli nešto nesvakidašnje i novo. Nije, dakle, važno samo urediti okoliš, sagraditi i urediti pokoji hotel, nego i sve ostalo povezati i prilagoditi višoj razini usluge. </p>
<p>Zato će se na proljeće iduće godine u turističkoj ponudi Zagreba naći ukupno četiri programa koji bi trebali izmijeniti shvaćanja posjetitelja da je Zagreb tek odmorišna točka na pola puta do Jadrana ili nekoga udaljenijeg istočnog odredišta. </p>
<p> »Tko je bila Grička vještica«, »Vitez slavonske ravni - slavonska svadba«, »Zagorski dvorci« i »Gorski kotar - u potrazi za vilama i vilenjacima«, imena su jednodnevnih ili dvodnevnih turističkih izleta kojima će Zagreb biti polazna i završna točka.</p>
<p> Prema najavama autorice Romane Franjić, marketing menedžerice Udruge nezavisnih putničkih agenata Hrvatske (UNPAH) i direktorice agencije Mystic Tours, programi će objedinjavati ono najbolje što Zagreb može ponuditi - egzotičnu povijesnu baštinu, mistiku i avanturizam. </p>
<p>Gričku vješticu iz poznatog romana Marije Jurić-Zagorke, posjetitelji će tražiti na turističkoj stazi koja prolazi kroz zagrebačke kvartove, za koje se u povijesnom arhivu navodi da su imali ključnu ulogu u događajima povezanima s progonom vještica.</p>
<p> »Posjetitelje ćemo okupiti ispred Muzeja grada Zagreba na Gornjem gradu i 'vještičjom stazom' odvesti ih do Medvedgrada ili Kleka«, objašnjava Romana Franjić. Vodiči-animatori bit će u atraktivnim nošnjama, a uredit će se i botanička staza s dvadesetak najvažnijih biljaka koje su se koristile za pripremu čarobnih i ljekovitih napitaka. Neki do njih, pomiješani baš kao i u 18. stoljeću, prodavat će se posjetiteljima. »Turisti sve više žele istraživati i isprobati nešto novo pa će se tako nuditi i vještičji zalogaji, uostalom cijela kuhinja bit će vještičja, s velikim kotlovima«.</p>
<p>Program Vitez slavonske ravni - slavonska svadba, svojevrsni je probni balon i jedini koji se već provodi. »Program je dosad okupio oko 400 gostiju. Tu nema potrage za vješticama već je riječ o starim oblicima zabave u koju su uključeni folklor, narodni običaji i rituali, gastronomija i sve slavonske osobitosti. Na nekoliko sati od Zagreba sve je to moguće doživjeti«, kaže Romana Franjić.</p>
<p> Prema njenim riječima, ovaj program uključuje simulaciju ili, prema potrebi, stvarnu organizaciju slavonske svadbe u prirodnom ambijentu šokačkog dvorišta.</p>
<p>»U povijesnom arhivu pronašla sam kako se u opisu gorskih šuma spominju vile i vilenjaci, pa ako ih u svojoj turističkoj industriji i marketingu koriste drugi, zašto to posjetiteljima ne bismo otkrili i mi«, kaže Romana Franjić. Dodaje kako bi Gorski kotar mogao postati središte mistike.</p>
<p>U planu je i katalog čija će distribucija početi za mjesec dana, a čiju je izradu pomogla Turistička zajednica Grada Zagreba. »U sadržaju kataloga bit će, osim tiskanog dijela, i CD-ROM s najzanimljivijim fotografijama, anegdotama i mitovima, recepti za ljepotu ili ljubavni napitak. Zamislili smo to kao svojevrsnu suvenir-pozivnicu, onu koju posjetitelj neće htjeti baciti«, objasnila je Franjić. </p>
<p>Claudio Kramarić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Kontesa Nera bila je »vještica« Magda </p>
<p>Uz osobno pismo tadašnje carice Marije Terezije banu Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije grofu Franji Nadasdyju, početkom lipnja 1758., zapovjeđeno je da se »najhitnije u Beč dovede vještica Herucina - Magda Logomer«. U tom pismu carica donosi jednu od najznačajnijih odluka prema kojoj će procesi protiv vještica u cijelom carstvu biti svedeni na najmanju moguću mjeru.</p>
<p>Vještica Herucina je, izmučena i iscrpljena, po dolasku u Beč smještena u kliniku i »predana na proučavanje glasovitom liječniku Van Swietenu«, inače profesoru s bečkoga Medicinskog fakulteta i osobi od najvećega povjerenja carice Terezije. Swietenu je dugo trebalo da Herucinu izliječi od posljedica tortura koje je preživjela pa je, u opširnom izvješću carici, oštro osudio barbarsko mučenje i iznio analizu »besmislica i gluposti sudova u Hrvatskoj«.</p>
<p>Caricu je zamolio za blagost. Herucina je potom puštena, a banu je upućeno pismo kojim se naređuje da se Herucini omogući »siguran put do kuće i miran boravak«.</p>
<p>Nakon ovog povijesnog događaja procesi protiv »copernica« i njihov progon u tadašnjoj Hrvatskoj jednostavno su odumrli, a da zapravo nikada i nisu bili formalno-pravno ukinuti . Upravo ovaj događaj inspirirao je novinarku i književnicu Mariju Jurić Zagorku za roman »Grička vještica«, gdje je lik Herucine djelomično prenesen na kontesu Neru Keglević.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Zagrebačka srca na besplatnom pregledu</p>
<p>Bilo je mnogo zainteresiranih za pregled srca, osobito za EKG / Dr. Jonke »Ne možemo promijeniti tijelo, niti svoje gene, ali možemo način života«</p>
<p>Svjetski dan srca u nedjelju je obilježen porukom »Srce za život«. </p>
<p>Hodnici Poliklinike za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju »Srčana« bili su tijesni za sve, uglavnom starije građane koji su u nedjelju došli na pregled. Najveći je red bio za EKG, za koji se čekalo satima. Umirovljenice Katarina Jakopović i Mira Malogorski čekale su na pregled dva sata. »Tlak mjerimo svakodnevno, a sad smo iskoristile priliku da napravimo i EKG. Ova inicijativa je odlična, samo kad se ne bi moralo ovoliko čekati«, rekle su nam. </p>
<p>Na dugo čekanje potužio se i Zlatan Brdar. »Znalo se da će biti gužve pa je sve trebalo organizirati malo bolje. Da su barem podijeljeni brojevi, pa da čovjek zna kad bi mogao doći na red. Ovako su ljudi nervozni, boje se da će netko ući preko reda, a nema ni dovoljno klupa. Teško je satima stajati na nogama«.</p>
<p>»Danas očekujemo između 100 i 200 ljudi. Naši su kapaciteti ograničeni, ali pokušat ćemo nekako izaći u susret svima koji će danas doći«, doznajemo od voditelja Odjela za ambulantnu rehabilitaciju u Srčanoj stanici dr. Vladimira Jonkea. Svrha je Dana srca podsjetiti ljude da i srce zahtijeva njegu i pravilan pristup, da bi radilo čim duže i bolje. Bolesti srca i krvnih žila danas su vodeći uzrok smrti u svijetu. </p>
<p>»Ljudi bi već u mlađim srednjim godinama trebali početi brinuti o svom srcu. Ne možemo promijeniti tijelo, niti svoje gene, ali možemo način života. Za zdravo srce ključna je zdrava prehrana, redovita fizička aktivnost, izbjegavanje stresa kad god je to moguće i učenje tehnika za uspješno nošenje sa stresom, kao i odbacivanje loših navika, a tu je na prvom mjestu pušenje«, kaže dr. Jonke. </p>
<p>U ovogodišnje, treće po redu, obilježavanje Dana srca uključile su se zagrebačke bolnice Sveti Duh, Sestara milosrdnica, Dubrava, Merkur, Stanica za hitnu medicinsku pomoć u Đorđićevoj ulici i u Srčanoj, u kojima su Zagrepčani mogli besplatno i bez uputnice izmjeriti krvni tlak, napraviti elektrokardiogram i dobiti liječnički savjet.</p>
<p>Martina Ivandić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Sajam knjiga u kinu Studentskog centra </p>
<p>U obnovljenom predvorju Kina Studentski centar, od 2. do 5. listopada održat će se već tradicionalni Sajam knjiga. Nekoliko desetaka domaćih nakladnika svoje će knjige prodavati po cijeni prilagođenoj studentskom standardu, jer su upravo studenti populacija koja se tamo najviše kreće. Procjenjuje se, naime, da Studentskim centrom dnevno prođe više od 10.000 studenata. Sve detaljnije informacije mogu se pronaći na internetskoj stranici www.sczg.hr. </p>
<p>M. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="20">
<p>Titulu najljepše ponijela Šibenčanka Nina Slamić</p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - Nina Slamić iz Šibenika deseta je miss Hrvatske, koja je tijekom nedjeljnog izbora u košarkaškoj dvorani »Dražen Petrović« osvojila stručni ocjenjivački sud te 105 tisuća gledatelja CCN-a koji su telefonski glasovali za nju. Ivana Černok iz Zagreba proglašena je prvom pratiljom, osvojivši pritom 57 tisuća telefonskih glasova. Zagrepčanka Adrijana Nogalo druga je pratilja i miss simpatičnosti, dok je titulu miss fotogeničnosti ponijela Maja Užarević. </p>
<p>Nina Slamić završila je srednju kozmetičku školu u Šibeniku, a velika joj je želja, naglasila je, otvoriti kozmetički salon i postati vizažistica. Iste je večeri izabrana i dizajnerska haljina s kojom će Nina predstavljati Hrvatsku na svjetskom izboru u Nigeriji koji će se održati u studenom. Riječ je o kreatorskoj haljini »velebitska degenija« Anamarije Ricov iz Zaprešića. </p>
<p>Premda je bio najavljivan, na izboru za miss Hrvatske nije se pojavio talijanski dizajner cipela Cesare Paciotti, te najavljivani voditelj Rene Bitorajac. </p>
<p>Dan ranije, u subotu navečer, Hrvatska je dobila svog drugog Mistera, 21-godišnjeg studenta Bojana Milohanovića iz Opatije, koji se već od samog početka izbora pokazao miljenikom ženskog dijela publike u košarkaškoj dvorani Dražen Petrović. Zagrepčanin Slaven Macan proglašen je prvim pratiteljem, dok je čak tri naslova, za mistera simpatičnosti i fotogeničnosti, te titulu drugog pratitelja osvojio Igor Šamukić iz Slavonskog Broda. </p>
<p>Za izbor Bojana Milohanovića presudili su, baš kao i u slučaju djevojaka, telefonski glasovi gledatelja. Uz 10 tisuća kuna, prijelazni pojas, mobilni aparat, te Zlatnu iglu zlatarne Celje, Bojan je na jednogodišnje korištenje dobio i Škodu Fabiju, dok se Slaven Macan morao zadovoljiti zlatnom iglom. Pored trojice prvoplasiranih mistera, publiku je oduševila i jedna od voditeljica, splitska glumica Nives Ivanković koja je simpatičnim provociranjem Miroslava Ćire Blaževića publiku u dvorani nasmijala od srca. </p>
<p>Ništa bolje nije prošao niti direktor Izbora Milan Šečković, kojem je Nives Ivanković postavila pitanje kome bi otpjevao pjesmu »Žena budi mi ti« - Vesni Pusić, Carli Del Ponte ili Lejli Šehović, na što je Šečković odgovorio da bi u tom slučaju ostao zakleti neženja. </p>
<p>Iako je tijekom obje večeri bilo manjih voditeljskih propusta, CCN je, prema riječima glavnog urednika Miroslava Šafera, u subotu oko 22 sata gledalo 40 posto gledatelja, čime je ostvarena najveća gledanost u odnosu na sva tri programa HTV-a i Nove TV. Ista se stvar ponovila i u nedjelju, kada je izbor najljepše Hrvatice gledalo čak 41,6 posto gledatelja.</p>
<p>Subotnji spektakl nastavljen je balom u Gliptoteci gdje se 48 kandidata za mistere i misice opustilo uz glazbu, a kompletan prihod s bala namijenjen je Zakladi za djecu Hrvatske. Zabava je također nastavljena i u nedjelju navečer, nakon što je Nina Slamić ponijela lentu najljepše. </p>
<p>Irena Maričić</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Reese Witherspoon postaje miljenica Amerike </p>
<p>LOS ANGELES, 29. rujna</p>
<p> - Reese Witherspoon upada u sobu u trapericama, ružičastoj majici, nenašminkana i oboružana neodoljivim smiješkom. Glumica sitnog stasa upravo je potpisala ugovor za nastavak prošloljetnog iznenadnog hita »Plavuša s Harvarda« u visini od 15 milijuna dolara, čime se uvrstila u grupu najbolje plaćenih holivudskih ženskih zvijezda. </p>
<p> Upravo kao i »ne tako glupa plavuša« u filmu, Witherspoon je već dokazala da se u Hollywoodu može biti zgodan, pametan i dobro se zabaviti. </p>
<p> Izgleda da će i ulogom južnjačke ljepotice rastrgane između dva muškarca u filmu »Sweet Home Alabama«, koji upravo počinje igrati u SAD-u, ponovno očarati posjetitelje kinodvorana. Nije ni čudo da je nazivaju najnovijom miljenicom Amerike. </p>
<p> U dobi od 26 godina, ona već ima vlastitu producentsku kuću, ugled jedne od najmarljivijih glumica i trogodišnju kćer. Što se tiče zapanjujućeg povećanja honorara (za »Plavušu« je zaradila samo milijun dolara) i uvrštavanja na listu najtraženijih glumica, Witherspoon nema iluzija. </p>
<p> »Životi i zarade drugih nisu mi mjerilo za moj vlastiti život i, iskreno rečeno, bila bih sasvim zadovoljna s plaćom kakvu sam dobivala«, izjavila je ona. »Ovaj posao je tako promjenljiv da morate zaista biti zahvalni kad vam se posreći. Prije ili kasnije, stvari će se promijeniti i važno je imati nešto normalno čemu se možete vratiti«.</p>
<p> Witherspoon kaže da je lik koji igra u novoj romantičnoj komediji »Sweet Home Alabama« puno sličniji njoj samoj od svih dosadašnjih uloga. Radi se o djevojci s američkog Juga koja gradi uspješnu karijeru kao modna dizajnerica u New Yorku, dok se ne pojave duhovi iz prošlosti u obliku supruga iz srednjoškolskih dana koji se odbija razvesti od nje. Candice Bergen, koja glumi uz Witherspoon, prasnula je u smijeh na pitanje je li savjetovala Witherspoon za vrijeme snimanja. </p>
<p> »Šalite se. Reese ne treba nikakav savjet ni od koga. Ona ima tako jasne ciljeve i prioritete i toliko talenta da ne mogu zamisliti što bih joj uopće mogla reći«, izjavila je Bergen. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Twiggy tvrdi da je debela! </p>
<p>MILANO, 29. rujna</p>
<p> - Mršava Britanka koja je šezdesetih godina promijenila pogled na žene pojavivši se kao novi model, u subotu se vratila pisti na modnom tjednu u Milanu. No, mnogo je važnije ono što je Twiggy pritom izjavila - da se osjeća malena i debela hodajući uz današnje modele.</p>
<p>»Posljednji put kad sam ovo radila bila sam beba«, kazala je Twiggy novinarima noseći srebrnu haljinu kuće Gattinoni gotovo 30 godina nakon što je izašla iz svijeta mode. </p>
<p>Twiggy, pravim imenom Lesley Hornby, prva je tinejdžerka koja je prošetala modnom pistom, te pritom izmijenila pogled na žene - odjednom u modi više nisu bile djevojke koje su imale obline poput Marilyn Monroe, a »daskaste« djevojčice poput Twiggy postale su »in«.</p>
<p>Danas 53-ogodišnja manekenka osvojila je svijet kako na pozornici, tako na ekranu i pjesmom, no unatoč mnogim uspjesima, čak i lansiranju aromaterapijskih krema, publika je najviše pamti po tituli »Lice godine 1966«.</p>
<p>»To me nekad veoma smetalo jer je odmah sve ostalo što sam radila padalo u sijenu, no danas više nije tako. Navikla sam živjeti s time«, kazala je novinarima majka dvoje djece, koja tvrdi da je tek u posljednjih dvadesetak godina pronašla sreću uz svog supruga. »Ne morate biti savršeni da biste bili lijepi. Ljepota dolazi iznutra, sjaji kroz vaše oči«, kazala je. </p>
<p>P. B.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>U Londonu uskoro izložba o »Zvjezdanim stazama« </p>
<p>LONDON, 29. rujna</p>
<p> - Za prosinac najavljena velika izložba o Zvjezdanim stazama u londonskome Hyde Parku bit će najveća ondje održana još od Velike izložbe 1851. Izložba »Zvjezdane staze - Pustolovina«, otvorena od 6. prosinca do 31. siječnja 2003., sadržavat će izloške iz svih pet desetljeća te kultne znanstveno-fantastične serije, kao i specijalno obnovljene rekvizite, scenografije i kostime. Prikazat će se izlošci iz svih deset filmova Zvjezdanih staza, pa i iz novoga filma »Nemesis« čija će premijera biti 3. siječnja 2003. Svi ljubitelji dobit će priliku isprobati simulatore leta, sudjelovati u kvizovima znanja na temu Zvjezdanih staza i doživjeti teleportiranje u replici transportera. Karte za izložbu u Hyde Parku u prodaji su od petka, javlja BBC.Očekuje se da će nakon zatvaranja u Londonu izložba krenuti na svjetsku turneju. Organizator izložbe je Martin Biallas iz tvrtke Special Entertainment Events iz Los Angelesa koja je 1999. organizirala i službenu turneju izložaka iz filma »Titanic«. Biallas trenutno priprema slične izložbe uz filmove o Jamesu Bondu i Harryju Potteru. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Agassi za djecu skupio 5,6 milijuna dolara</p>
<p>LAS VEGAS, 29. rujna</p>
<p> - Veliki svjetski tenisač Andre Agassi je organizirao humanitarni koncert nazvan Andre Agassi Grand Slam For Children, a sav prihod neprofitabilnog spektakla, koji je u subotu održan u MGM Grand hotelu i casinu u Las Vegasu, namijenjen je djeci koja teško žive. </p>
<p>Koncertom na kojem su nastupile mnoge svjetske estradne i glumačke zvijezde, što prihodom od ulaznica, što aukcijama, Agassi je ukupno skupio 5,6 milijuna dolara za humanitarnu zakladu.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>»Spora hrana« protiv kulture »fast fooda«</p>
<p>PARIZ, 29. rujna </p>
<p> - Knjiga američkog novinara Corbyja Kummera »The Pleasures of Slow Food« (Užici spore hrane) bit će objavljena u Francuskoj i SAD-u, te predstavljena na salonu u Torinu krajem listopada. </p>
<p> Knjiga će ljubiteljima autentičnih okusa omogućiti da se upoznaju s ovim »ekogastronomskim« pokretom. »Slow Food« je nastao 1986. u Italiji u okviru alternativnih pokreta Carla Petrinija, gastronomskog novinara, i njegovih prijatelja koji su se suprotstavili »ponižavajućim učincima industrije i kulture 'brze hrane' koje ujednačavaju ukuse«.</p>
<p> Pokret je usvojio »manifest ukusa« i logo koji prikazuje puža, a danas broji 65.000 sljedbenika u cijelom svijetu, koji zagovaraju moto »polagane ishrane«. </p>
<p> »Pokret koji je na početku bio samo gastronomski sada postaje ekogastronomski, kako bi buduće generacije mogle okusiti iste proizvode«, izjavio je Jean Lheritier, predstavnik za Francusku. </p>
<p> Najvažnija načela pokreta su širenje svijesti i znanja o okusu i prehrambenoj kulturi, očuvanje raznolikosti prehrambenih kultura, obrta i običaja, zaštita povijesne i umjetničke baštine te mjesta za uživanje u jelu (kavana, gostionica itd.).</p>
<p> Zagovornici »spore prehrane« okupljaju se u lokalnim i regionalnim zajednicama kako bi podržavali proizvodnju i trgovinu proizvodima koji su u opasnosti od nestanka. Njihove aktivnosti, primjerice, obuhvaćaju borbu za očuvanje sireva od svježeg mlijeka, kozje šunke iz Lombardije ili crvenih marelica iz francuske pokrajine Roussillon. Jedini je uvjet da proizvodnja bude gospodarski održiva.</p>
<p> Salon u Torinu okupit će 30 zemalja, 500 izlagača, gotovo 20.000 četvornih metara tržišta u Italiji i svijetu te 300 laboratorija koji će predstaviti različite proizvode te vinoteku s 2500 imena. </p>
<p> Za one koji ne mogu doći na Salon, Kummerova knjiga objašnjava organizaciju pokreta i njegove predstavnike od Italije do Vermonta (SAD) i od Francuske do Portugala te nudi recepte osmišljene u glavama svjetski poznatih kuhara.</p>
<p> Iako tvrde da je ime odabrano slučajno, francuska rock grupa Astonvilla nazvala je jednu od pjesama sa svojeg posljednjeg albuma »Strange« baš »Slow Food«. Voditelj grupe Doc Muller je također veliki sladokusac, potvrdio je vrhunski kuhar Pierre Gagnaire. Za Doca Mullera, to ime »pokazuje privrženost francuskoj kulturi« i gastronomiji koja je »temelj francuske baštine«. Pierre Gagnaire je, pak, oduševljen što postoje mladi ljudi koji su »brzinu i svijet u kojem se proždire« zamijenili »toplom i usporenom prehranom«. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Pacijenti bi trebali dobiti vremena za opis tegoba</p>
<p>LONDON, 29. rujna </p>
<p> - Liječnici bi morali šutjeti i pustiti pacijente da im objasne što ih muči, a ne prekidati ih, kažu švicarski znanstvenici.</p>
<p>Većina pacijenata može reći što im je za manje od dvije minute, a mnogi čak i brže, tvrdi dr. Wolf Langewitz iz bazelske sveučilišne bolnice.</p>
<p> No istraživanja provedena u Sjedinjenim Državama pokazuju da liječnik obično počne govoriti nakon 22 sekunde.</p>
<p> »I kad slušaju dok pacijent ne kaže da je popis tegoba završen, liječnici nisu u opasnosti da ih pacijenti zatrpaju svojim problemima«, kaže Langewitz u izvještaju objavljenom u časopisu British Medical Journal.</p>
<p> On i njegovi kolege poslužili su se skrivenom štopericom i mjerili vrijeme potrebno pacijentima da kažu što žele. Prosječno vrijeme pacijenata bilo je 92 sekunde, a stariji su govorili nešto duže.</p>
<p> »Čak i u ordinaciji koja ima puno posla i vremenska i financijska ograničenja, dvije minute slušanja morale bi biti ostvarive, a bile bi dovoljne za gotovo 80 posto pacijenata«, dodaje Langewitz. (Reuters/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="27">
<p>Praznina nakon svečanosti</p>
<p>U KNAPP-u na Peščenici predstavljena »Proslava«, drama napisana po kultnom danskom filmu Thomasa Vinterberga što dokumentaristički bilježi slike rasapa obitelji / Zagrebačka predstava zaigrana tragikomičnim perspektivama razotkrivanja obiteljskih tajni</p>
<p>Kada je 1998. prikazan film »Festen«, koji je iste godine nagrađen i nagradom žirija na festivalu u Cannesu, manifest Dogme 95 bio je već dobro poznat javnosti. Boreći se protiv građanskog romantizma koji je po njihovim riječima desetljećima uništavao europski film brižljivo gledateljima nudeći »iluzije ljubavi i njezine uzvišenosti«, redatelji Lars von Trien, Christian Levring, Soren Kragh-Jacobsen i Thomas Vinterberg založili su se za filmsku umjetnost koja će razotkrivati istinu i prikazivati ju dokumentarističkim sredstvima (kamerom iz ruke, bez scenografije i rekvizita, filtera, specijalne rasvjete...), trudeći se da djeluje poput vjerne slike stvarnosti.</p>
<p> Vinterbergov film privukao je publiku upravo zbog svoje autentičnosti u oslikavanju mračnog ozračja obiteljskog života zapletenog u nikad otkrivene tajne što su odredile sudbinske smjerove bogatih industrijalaca i njihovih neurotičnih sinova. Na tragovima strindbergovsko-bergmanovskog modela »Festen« potresno svjedoči o borbi obitelji da zaštiti sama sebe od vlastite prošlosti te o načinu na koji to ne uspijeva.</p>
<p>Po filmskom scenariju Thomasa Vinterberga i Mogensa Rukova Boa Hanson piše dramski tekst, koji je prevela i postavila Snježana Banović s ansamblom Drame zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta, u zajedničkoj produkciji Scene HNK Habunek i Istarskoga narodnog kazališta. Nakon što je »Proslava« prvi put prikazana početkom ljeta u Puli, zagrebačkoj publici predstavljena je krajem prošloga tjedna u KNAPP-u, u Ivanićgradskoj ulici.</p>
<p> Veliki ukrašeni stol, po scenografskoj zamisli Slavice Radović, dominira prostorom pozornice, oko stola se odvijaju obiteljske drame, za njim se ispovijeda o prošlosti i sadašnjosti, on je mjesto osobnih i javnih obračuna. Turobno ozračje o kojem vjerno svjedoči Vitenbergov film, i naknadno Hansenova drama, ovdje se prepoznaje u naznakama. Slavljeničko raspoloženja obuzima junake toga u ovom slučaju ispraznog svijeta, a oni se čine mnogo više zaigranim no užasnutim istinitim pričama iz njihova života koje su i sami odavno uzalud pokušavali zaboraviti. Nesnošljivosti zabilježene situacije u zagrebačkoj predstavi pripisana je neka izvedena lakoća, te ona poprima drugačije predznake, na mjestima bliža salonskoj drami ili pak drugdje televizijskoj soap operi.
Redateljica Snježana Banović nastojala je dočarati izvanjsku prazninu obiteljske svečanosti i unutarnji intenzitet potisnutih te potom iznenada razotkrivenih emocija u krugu koji ne nudi izlaz, a bivanje u prostoru zatvorene sobe čini nemogućim. Prizori obično-neobične proslave djelovali su ponegdje poput onih magellijevskih, okupljenih oko stola u razornoj energiji traumatičnih obiteljskih rastanaka i susreta. Izvanjsko se doimalo dominantnijim od unutarnjega, a dramski su razlozi na mjestima bili skriveni ili potisnuti u neke druge planove. No, ono što se svakako trebalo izbjeći su izleti u komično ili neprikladna grotesknost kao komentar u slučaju dramski preciznog portretiranja obitelji i njezinih kroničnih bolesti, posve nepotreban. Predstavi je stoga nedostajalo više razorne kazališne snage u transparentnom ocrtavanju traumatične suvremenosti što predložak nedvojbeno nudi, a što trenutačno osvaja gledatelje u europskim kazališnim metropolama. </p>
<p>Glumci su se različito snalazili u slavljeničkoj atmosferi, interpretirajući raznolika raspoloženja obiteljskih gubitnika, u luku od euforije do ravnodušnosti ili ogorčenja. Franjo Kuhar efektno je predstavio starijeg sina Christiana i njegove uzaludne pokušaje da pobjegne od prošlosti obnavljajući sjećanje na nju, pobunu za slavljeničkim stolom i obračun s ocem. Otac čiji je portret zanimljivo ocrtao Zvonimir Zoričić bio je više pomiren s onim što je bilo, nego šokiran s onim što se na proslavi njegova šezdesetog rođendana dogodilo. U nastupu Vanje Matujec kao kćerke i Alena Šalinovića kao mlađeg sina bilo je suviše povišenih, neurotičnih tonova. </p>
<p>Majka Branka Cvitković samozatajno je sudjelovala u obiteljskim traumama, a njihove svjedoke korektno su, ponegdje po stereotipnim modelima i s komičnim uzmacima, portretirali Barbara Šooš, Lawrence Kiiru, Žarko Potočnjak, Boris Miholjević, Damir Mejovšek i Melanija Dugandžić. Kuhar i sobar Ivana Jončića te dvije sluškinje-konobarice koje su predstavile Helena Minić i Romina Vitasović nisu dovoljno uvjerljivo predočili pravila igre postavljena na drugoj strani, što su se trebala uklopiti u »napuklu sliku« obiteljskog slavlja.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Dva Brucknera u dva dana </p>
<p>Nastup Zagrebačke filhrmonije pod ravnanjem Milana Horvata / Na kraju koncerta dogodio se jedinstven fenomen: nitko od slušatelja nije ustao sa stolice, kao da su fascinirani djelom i izvedbom proživljavali odjek toga dragocjenog glazbenog doživljaja </p>
<p>Dok je u subotu puna Velika dvorana »Lisinski« u Zagrebu odjekivala pljeskom i povicima bravo, netko je ushićeno primijetio: »Dva Brucknera u dva dana, toga nema ni u Parizu!« Jer večer prije toga u »Lisinskome« smo slušali Brucknerovu Sedmu simfoniju s Orkestrom Marijinskog kazališta iz Petrograda s dirigentom Valerijem Gergijevom. Naravno da se odmah nameće i usporedba - no radi se o dva orkestra različito oblikovanoga zvuka, i o dva velika dirigenta različitih koncepcija i interpretativnog pristupa. </p>
<p>Naš dirigentski doajen maestro Milan Horvat sa svojim Filharmoničarima, kojima je doživotni počasni šef-dirigent, postigao je zaista blistavu izvedbu Brucknerove najopsežnije, Pete simfonije, glasovita djela obilježenog majstorovim do tada neusporedivim kontrapunktskim umijećem. Simfonija je izvođena u obradi Franza Schalka, koji je i dirigirao praizvedbu u Grazu, dvije godine prije smrti već teško oboljelog skladatelja, koji to svoje čarobno djelo, na žalost, nikad nije čuo.</p>
<p> A radi se o monumentalnom ostvarenju čudesne skladateljske arhitektonike, oslonjene na nekoliko tematskih jezgri, prisutnih već u polaganom uvodu prvoga stavka, koje tematsko gradivo fascinantno oblikuje pojedine odlomke i ugođaje, često nizane u kontrastima raznovrsnih raspoloženja. Uobičajeno je, a tako je bilo i tu večer, da se izvodi samo simfonija koja ionako traje punih osamdeset minuta.</p>
<p>Izlazak maestra Horvata na pozornicu pozdravljen je iznimno dugim, srdačnim pljeskom. S obzirom na svoju visoku životnu dob, maestro je živahno prišao dirigentskom podiju, a s prvim znakom orkestru kao da je zaboravio svoje godine - svih osamdeset minuta dirigirao je stojeći, i to na pamet, imajući očito u pamćenju svaki detalj silno složene partiture. Orkestar ga je slijedio više nego predano, s čisto izrađenim, i izrazito bogato realiziranim finesama dinamike, od najtišeg pianissima do velikih Brucknerovih zvučnih konglomerata. </p>
<p>Svaka fraza bila je izražajno zaobljena, tematsko gradivo izneseno veoma reljefno, s kulminacijom u velikoj dvostrukoj fugi posljednjeg stavka. Pri tome je imponirala snažna sabranost, koja kao da je rasla prema kraju izvedbe. Po završetku maestro Horvat se doimao još svježiji nego na početku - on je umjetnik koji jednostavno živi u svojoj umjetnosti.</p>
<p>Na kraju koncerta dogodio se jedinstven fenomen: nitko od slušatelja nije ustao sa stolice, kao da su fascinirani djelom i izvedbom proživljavali odjek toga dragocjenog glazbenog doživljaja, ne prekidajući dugo pljeskom i odobravanjem. Kao i večer prije toga, velike orgulje »Lisinskoga« bile su otvorene i sjajno osvijetljene; no iznosimo ponovno napomenu da bi kod velikih orkestralnih sastava, kada orgulje ne sudjeluju u izvedbi, trebale biti zatvorene, jer tako otvorene nepotrebno produžuju odjek koji je inače u ovoj dvorani, po najpreciznijim mjerenjima, idealan.</p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Petrić u suočenju sa Schellingom </p>
<p>CRES, 29. rujna</p>
<p> - Treći i posljednji dan simpozija »Petrić - platonizam - aristotelizam«, koji se održava u Cresu u okviru 11. dana Frane Petrića, nastojao je ukazati na još neke dimenzije Petrićeva svestranog djelovanja, predstaviti Petrića kao doista izvanrednu ličnost, kao istinskog renesansnog homo universalisa.</p>
<p>Nakon poetike, muzike, spoznaje, ljubavi i povijesti, raspravljena je i tema svjetlosti u Petrićevoj filozofiji, tema koja je bila jedna od važnijih u renesansi. Igor Škamperle iz Ljubljane govorio je o pojmu svjetlosti u djelima Kuzanskog, Ficina i Petrića. Davor Balić iz Križevaca tematizirao je izvore »Panaugije«, jedne od knjiga koje se nalaze u okviru Petrićeva najznačajnijeg djela »Nova de universis philosophia«. Također o Petrićevu svjetlu, ali sad u suočenju sa Schellingom, govorio je Zlatko Ivan Juras iz Podstrane.</p>
<p>Naposljetku je predstavljen Petrić kao matematičar i hidrotehnički inženjer. Dževad Zečić iz Zenice prezentirao je svoj rad »Pitagorovski tetractys u Roberta Grossetestea i Frane Petrića«, u kojem se otkriva Petrića kao štovatelja brojeva i pitagorovske tradicije, napose savršenosti broja 10. Petrićeva erudicija, smisao za praktičnost i osjećaj za ekološka pitanja osvijetljeni su u radu Mladena Živkovića iz Visa, koji je raspravljao o Petrićevoj hidrotehničkoj analizi toka talijanske rijeke Po.</p>
<p>U skladu s osnovnom težnjom skupa - da se, naime, prikaže svu širinu i složennost Petrićeva lika i stvaralaštva - predstavljena je knjiga Žarka Dadića »Franjo Petriš i njegova prirodnofilozofska i prirodoznanstvena misao«. O knjizi, koja je objavljena u dvojezičnom, hrvatsko-engleskom izdanju zagrebačke Školske knjige, u Petrićevu Cresu govorili su Snježana Paušek-Baždar i Ivica Martinović.</p>
<p>Završetkom simpozija »Petrić - platonizam - aristotelizam« završeni su i ovogodišnji, Jedanaesti dani Frane Petrića, koji su ne samo opravdali najviša očekivanja organizatora, nego su u svim svojim dimenzijama pokazali smislenost i važnost jedne takve međunarodne znanstvene i kulturne manifestacije.</p>
<p>Barbara Stamenković</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Najbolji »In Between« i »Mađarska putovnica«</p>
<p>U najboljem filmu »In Between« autorica Nicole Hewitt prati temu organiziranog skupljanja glomaznog kućnog otpada u Zagrebu / Film »Mađarska putovnica« Sandre Kogut o židovskim i mađarskim korijenima </p>
<p>SPLIT, 29. rujna</p>
<p> - Rad »In Between« autorice Nicole Hewitt, koja živi i radi u Hrvatskoj, najbolje je ostvarenje u filmskoj konkurenciji na upravo zatvorenom 7. međunarodnom festivalu novog filma u Splitu. To je odlučio žiri u sastavu William Forsyth iz Velike Britanije, Lars Henrik Gass iz Njemačke i Lukas Nola iz Hrvatske. Filmovi »Ceste« njemačkog autora Marata Magambetowa i »Freaky« Austrijanca Gabriela Neudeckera okićeni su »posebnim festivalskim nagradama«. U 20-minutnom filmu »In Between« autorica Hewitt prati temu organiziranog skupljanja glomaznog kućnog otpada u Zagrebu, a posebno je usmjerena na ponašanje građana.</p>
<p>Tročlani međunarodni stručni žiri u sastavu Dragica Čakić, Stella Rolling i Ulrich Wegenast najboljim filmom u videokonkurenciji proglasili su film »Mađarska putovnica« Sandre Kogut, brazilske redateljice koja živi u Parizu i autorice brojnih dugometražnih radova među kojima su »Campos Neutrais« i »Adiu Monde«. U svom filmu redateljica odlučuje potražiti svoje duboke židovske i mađarske korijene, vraćajući se unatrag svom djedu i baki koji su emigrirali u Rio iz Budimpešte daleke 1973. godine. Ta politička i povijesna filmska odiseja isputuje prirodu granica, nacionalnosti i kulturnog identiteta. Posebne nagrade u toj kategoriji zaslužili su video-radovi »Otello« talijanskog autora Carnela Benea, »Starfucker« Britanca Tima Etchelsa i »Culture« kanadskog autora Donigana Cumminga.</p>
<p> U konkurenciji Novih medija, odnosno internetskih instalacija, performancea i radova na CD-romovima, najbolji i najzanimljiviji autorski rad pod nazivom »Juvenate« predstavili su austrijski umjetnici Mitchelle Glaser, Andrew Hutchinson i Marie Louise Xavier. »Juvenate« je interaktivna priča u kojoj niz komplicirano stvorenih hiperrealnih slika odražava intenzivnu osjetilnu percepciju koju prolaze neizlječivo bolesni ljudi.</p>
<p> U sklopu programa ovogodišnjeg festivala prikazano je šezdesetak filmova u video i filmskoj konkurenciji, 26 ostvarenja u kategorijama Fokus, Forum i Slika te više od 30 radova u kategoriji novih medija, koji su ove godine okupili velik broj mladih autora, ali i posjetitelja.</p>
<p> Splitski festival poznat je po tome što njeguje sve filmske oblike i žanrove, a da je riječ o glasovitoj celuloidnoj smotri, svjedoči i podatak da je festival zaprimio više od 1000 prijava za sudjelovanje u konkurencijskim programima, te ugostio pedesetak istaknutih svjetskih autora. U programu Fokus prikazan je film Davora Žmegača »Prezimiti u Riju«, dok je u programu retrospektive prikaz kolaž filmova koji predstavlja hrvatski video art.</p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Karta više za film Snježane Tribuson</p>
<p>BJELOVAR, 29. rujna</p>
<p> - Brojni su Bjelovarčani ostali pred kino dvoranom u kojoj se pretpremijerno prikazivao film Snježane Tribuson »Ne dao Bog većeg zla«. Neki koji su uspjeli ući u dvoranu bez karte, stajali su. Publika je pljeskom izrazila oduševljenje filmom koji je i sniman u Bjelovaru. Nakon filma, redateljica Snježana Tribuson, Bjelovarčanka porijeklom, rekla je da je Bjelovar za snimanje mnogih kadrova odabran iz više razloga. Njegova stara gradska jezgra nije se puno izmijenila od tada do danas, a i ona i Goran Tribuson (scenarist filma) smatraju grad lijepim. Da bi se ugođaj iz šezdesetih u Bjelovaru, o kojem film govori, što bolje dočarao takva je lokacija bila prijeko potrebna. Ovaj je film osim bjelovarskog ugođaja imao i velik broj glumaca Bjelovarčana. Uz Gorana Navojca i Bogdana Diklića, tu je i cijela plejada mladih bjelovarskih zvjezdica, koje govore upravo bjelovarskim žargonom. </p>
<p>S. B. T.</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Intrigantno slikarstvo Željka Hegedušića</p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - »Uzbudljivost dijaloga sa stanjem svijeta« - tako je nazvana najnovija izložba Željka Hegedušića (1906.) u izložbenome prostoru Porezne uprave, Avenija Dubrovnik 32, na kojoj je taj istaknuti zagrebački grafičar i slikar nadrealističkoga izvorišta predstavljen s više od šezdeset radova, nastalih od pedesetih godina protekloga stoljeća do danas. Izložba ostaje otvorena do 14. listopada. Već sami naslovi postavljenih crteža, grafičkih listova, gvaševa i ulja, kao što su »Rex«, »Jan Palah«, »Centralizam«, »Dezinformacija« ili »Strah. A zašto?«, upućuju na intrigantnost tematike kojom se umjetnik bavi punih sedam desetljeća. U pravilu riječ je o specifičnim reakcijama na okoliš i kakav susret, ili pak zgodu iz svakodenevice, ali i zajedljivo ironična kritika zatečenih društvenih prilika. Hegedušić u tome zna biti duhovit promatrač i tumač zbilje, ideja, simbola i uvjerenje, po čemu se prepoznatljivo izdvaja iz matice modernoga slikarstva u nas. </p>
<p>J. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Knjige za nacionalni štand u Frankfurtu </p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - Na zajedničkom prostoru Nacionalnog štanda na Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu od 9. do 15. listopada predstavit će se Biblioteka Croatica, Hrvatska književnost u 100 knjiga (»Riječ« d.o.o. Vinkovci) i biblioteka Živi jezici, sedam antologija kratkih priča (Naklada MD, Zagreb). Zatim knjiga Dragutina Pavličevića Povijest Hrvatske (treće dopunjeno izdanje) i knjiga Hrvoja Matkovića Povijest Nezavisne Države Hrvatske (drugo dopunjeno izdanje) Naklade Pavičić u Zagrebu te knjiga Hrvoja Kačića »Serving My Country - Croatia« (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb). Odluku o predstavljanju tih knjiga donijelo je Povjerenstvo Zajednice nakladnika i knjižara pri Hrvatskoj gospodarskoj komori koje je na sjednici razmotrilo prijedloge nakladnika za predstavljanje knjiga na spomenutom sajmu. </p>
<p>K. R.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>PLAVA TOČKA U BESKRAJU</p>
<p>Preuranjena čežnja za širim obzorima </p>
<p>Čini se gotovo da znanstvenici osjećaju neko čudno zadovoljstvo prizemljujući ljude. Zašto oni ne mogu pronaći neki način na koji smo mi nadmoćni? Podići naš moral! Ushititi nas! U takvim raspravama znanost, sa svojom mističnim riječima obeshrabrivanja, čini se hladnom i dalekom, beskrvnom, odvojenom, gluhom za ljudske potrebe</p>
<p>PIŠE: CARL SAGAN</p>
<p>Ako je to naš prirodan način promatranja svijeta, tada se ne smije činiti iznenađenjem da svaki puta kada naivno prosuđujemo o našem mjestu u svemiru, neumjereno, bez pažljiva i skeptičkoga znanstvenog ispitivanja, gotovo uvijek odlučujemo da naša skupima i naše okolnosti budu u središtu. Mi uz to želimo vjerovati i da su to objektivne činjenice, a ne naše predrasude koje su našle dopušten odušak.</p>
<p>U tom slučaju, dakako, nije zabavno imati glasno jato znanstvenika koji bez prestanka vatreno govore: »Vi ste obični, uopće niste važni, vaše su povlastice nezaslužene, vi uopće niste ništa posebno«. </p>
<p>Čak i ljudi koji se teško uzbude mogu nakon nekog vremena osjećati neugodu radi tih uvjeravanja i onih koji su uporni u njihovu iznošenju. Čini se gotovo kao da znanstvenici osjećaju neko čudno zadovoljstvo prizemljujući ljude. </p>
<p>Zašto oni ne mogu pronaći neki način na koji smo nadmoćni? Podići naš moral! Ushititi nas! U takvim raspravama znanost, sa svojom mističnim riječima obeshrabrivanja, čini se hladnom i dalekom, beskrvnom, odvojenom, gluhom za ljudske potrebe.</p>
<p>A opet, ako nismo važni, središnji, ako nismo jabučica Božjeg oka, što to znači za naše moralne zakone utemeljene na teologiji? Otkriću našeg stvarnog mjesta u svemiru čovjek se tako dugo opirao i toliko snažno da mnogi tragovi te rasprave ostaju, ponekad i uz razotkrivene motive geocentričara. </p>
<p>Ovdje, na primjer, navodimo nepotpisano izazovno tumačenje iz britanskog časopisa The Spectator iz 1892.:</p>
<p>»Posve je jasno da je otkriće heliocentričnog gibanja planeta, koje je svelo našu Zemlju na njenu pravu 'beznačajnost' u Sunčevu sustavu, mnogo toga učinilo i na svođenju na sličnu, ali daleko od toga da bi bila ispravna, 'beznačajnost' moralnih načela kojima su prevladavajuće rase na Zemlji dosad bile vođene i kojima su bile ograničavane.«</p>
<p>»To je djelomično bez sumnje posljedica danih dokaza koji su upozorili da je fizička znanost raznih nadahnutih pisaca bila pogrešna, a ne nepogrešiva, što je uvjerenje koje je nepravedno uzdrmalo povjerenje koje se osjećalo čak i u njihovu moralnom i religijskom učenju. </p>
<p>Velikim je dijelom, međutim, to bila samo posljedica samog značenja 'beznačajnosti' s kojim se čovjek morao misaono suočiti, jer je otkrio da ne naseljava ništa drugo nego vrlo zabiti kutak svemira, a ne središnji svijet oko kojeg se okreću Sunce, Mjesec i zvijezde. </p>
<p>Ne može biti sumnje da se čovjek može osjećati i da su se mnogi često osjećali, u velikoj mjeri previše beznačajnima da bi bili predmetom bilo kakvoga posebnog božjeg usmjeravanja ili pažnje. Ako se Zemlja promatra kao neka vrsta mravinjaka, a život i smrt ljudskih bića kao život i smrt tolikih mrava koji utrčavaju i istrčavaju iz tolikih rupa u potrazi za hranom i sunčevim svjetlom, posve je sigurno da se nikakva prikladna važnost neće pridijeliti dužnostima u ljudskom životu, i da će se, uz ljudske napore, pridružiti duboki fatalizam i beznađe, a ne neka nova nada.</p>
<p>Što se, barem, sadašnjosti tiče, naši su obzori dovoljno široki ... dok se ne uzmognemo priviknuti na beskonačne obzore koje već posjedujemo, a da ne izgubimo našu ravnotežu toliko koliko je obično izgubimo kada o njima razmišljamo, čežnja za još širim obzorima će biti preuranjena«.</p>
<p>Što mi zaista želimo od filozofije i religije? Uljepšavanje? Liječenje? Utjehu? Želimo li bajke koje će nas smiriti ili razumijevanje stvarnih prilika u kojima živimo? </p>
<p>Malodušnost uzrokovana time da se svemir ne prilagođava našim željama izgleda djetinjasta. Mogli biste pomisliti da će se odrasli stidjeti napisati i tiskati takva razočaranja. Pomodan način da se to učini je ne okrivljavati svemir, što izgleda zaista besmisleno, nego okrivljavati sredstva s pomoću kojih spoznajemo svemir, dakle, znanost.</p>
<p>George Bernard Shaw je u uvodu svoje drame »St. Joan« opisao smisao znanosti koja vreba na našu lakovjernost, prisiljava nas promatrati svijet na način izvanzemljana, zastrašujući naše vjerovanje: »U srednjem su vijeku ljudi vjerovali da je Zemlja ravna, za što su imali barem dokaze putem svojih osjetila; mi vjerujemo da je okrugla, ne zbog toga što bi samo jedan postotak nas mogao iznijeti fizički razlog za tako osebujno vjerovanje, nego stoga što nas je znanost uvjerila da ništa što je očito nije istinito i da je sve što je čarobno, nevjerojatno, čudnovato, divovsko, mikroskopsko, nemilosrdno ili besramno, znanstveno.«</p>
<p>Vrlo poučan, ne tako davan, primjer je knjiga britanskog novinara Bryana Appleyarda, »Razumijevanje sadašnjosti: znanost i duša modernog čovjeka«. U toj je knjizi eksplicitno napisano ono što mnogi ljudi, po cijelom svijetu, osjećaju, ali bi im bilo previše neugodno to izreći. Appleyardova je iskrenost osvježavajuća. </p>
<p>On je istinski vjernik i ne dopušta da mi rješavamo neugodnosti putem protuslovlja između suvremene znanosti i tradicionalne religije:</p>
<p>»Znanost je oduzela našu religiju«, jada se on. I koja je to religija za kojom on čezne? Ona u kojoj je »ljudska rasa bila smisao, srce i konačni razlog čitavog sustava. Ona je definitivno postavila nas same na zemljovid svemira«... </p>
<p>»Bili smo završetak, svrha, os vrtnje oko koje su se vrtjele velike ljuske od etera«. On čezne za »svijetom katoličke pravovjernosti« u kojem se »pokazuje da je svemir stroj izgrađen oko drame spašavanja«, pod čime Appleyard misli da su, usprkos izričitom suprotnom naređenju, žena i muškarac jednom pojeli jabuku te da je taj čin nepokornosti preobrazio svemir u napravu za promjenu ponašanja njihovih dalekih potomaka nagrađivanjem ili kažnjavanjem.</p>
<p>Nasuprot tome, kaže dalje autor, suvremena nas znanost »predstavlja kao slučajnost. Prouzrokovao nas je svemir, ali mi nismo uzrok tome. </p>
<p>Suvremen čovjek, konačno, nije ništa, on nema uloge u stvaranju«. </p>
<p>Znanost »nagriza duh, ona uništava autoritete i tradicije. Ona ne može stvarno postojati zajedno ni sa čime« ... »Znanost nas tiho i na neizričit način dovodi do toga da napuštamo sebe, ono što stvarno jesmo«. </p>
<p>Ona otkriva »nijemi, izvanzemaljski dojam prirode« ... »ljudska bića ne mogu živjeti s takvim otkrivanjem. Jedina moralna pouka koja je preostala je ona o utješnoj laži«. Bilo što je bolje nego nositi se s nepodnošljivim teretom toga da smo sićušni.</p>
<p>Appleyard čak, u odlomku koji podsjeća na Pija IX., omalovažava činjenicu da se »može očekivati da suvremena demokracija uključi izvjestan broj protuslovnih religija, odnosno religijskih vjerovanja koja se moraju slagati u izvjesnom malom broju općih zabrana, ali ne i više od toga. </p>
<p>One ne smiju jedna drugoj spaljivati mjesta bogoslužja, ali mogu nijekati, čak i vrijeđati Boga one druge. To je učinkovit, znanstveni način napredovanja«.</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>CITY</p>
<p>Samo zemlja proglašena beskorisnom</p>
<p>Nemalo zatečena, Melissa Dolphin diže pogled prema bespuću i opaža lik čovjeka koji se, nejasan u pješčanu oblaku i sutonu, polako približava. Iako je katkada vidjela da ponešto u tom smjeru nestaje - kupine, životinje, kakav starac, uzaludni pogledi - nikada se ništa nije pojavljivalo. Ili netko</p>
<p>ALESSANDRO BARICCO</p>
<p>Nije imala preciznu metodu, ali išla je naprijed, bez zaustavljanja. I vestern je rastao. Počinjao je s pješčanim oblakom i sutonom.</p>
<p>Uobičajen pješčani oblak i suton, kao svake večeri, što je vjetar dimi na tlu i sred neba, dok Melissa Dolphin čisti cestu pred kućom, kojom kovitla okrugla zračna rijeka, čisti je nerazumnom brižnošću, i uzaludnom. </p>
<p>Noseći pritom svoje godine, šezdeset i tri, spokojno i zahvalno. Sestra blizanka Julie Dolphin, koja je upravo promatra, njišući se pod verandom, zaštićena od većeg vjetra: kroz prašinu, promatrajući je, samo ona, razumije je.</p>
<p>S desna, nanizano na rubovima glavne ulice, teče selo. S lijeva, ništa. Nema granice s one strane njihova plota, samo zemlja proglašena beskorisnom, nestala iz svake misli. Kamenje i ništa drugo. Kada netko umre, u tom kraju, kažu: sestre Dolphin vidjele su ga kako prolazi. Nema kuće udaljenije od njihove. Ni tamo, niti igdje drugdje, kažu.</p>
<p>Stoga nemalo zatečena, Melissa Dolphin diže pogled prema bespuću i opaža lik čovjeka koji se, nejasan u pješčanu oblaku i sutonu, polako približava. Iako je katkada vidjela da ponešto u tom smjeru nestaje - kupine, životinje, kakav starac, uzaludni pogledi - nikada se ništa nije pojavljivalo. Ili netko.</p>
<p>- Julie... - kaže tiho i okreće se prema sestri.</p>
<p>Julie Dolphin je na nogama, na verandi, i u desnoj ruci stišče vinčesterku, model iz 1873., oktogonalne cijevi, kalibra 44-40. Promatra čovjeka - polako korača sa šeširom spuštenim do očiju, ogrtačem do poda, nešto vuče, konja, nešto, konja i još nešto, marama mu štiti lice od prašine. </p>
<p>Julie Dolphin podiže pušku, namješta drveni kundak na desno rame, naginje glavu kako bi u istoj crti poravnala oko, mušicu, čovjeka.</p>
<p>- Da, Melissa - reče tiho.</p>
<p>Cilja usred grudi i okida.</p>
<p>čovjek se zaustavlja.</p>
<p>Podiže pogled.</p>
<p>Spušta maramu koja mu štiti lice.</p>
<p>Julie Dolphin ga promatra. Ponovno puni. Potom naginje glavu i u istu crtu sravnjuje oko, mušicu, čovjeka.</p>
<p>Cilja u lice, i okida.</p>
<p>Jeku pucnja proždire prašina. Julie Dolphin izbacuje čahuru iz zatvarača: crveni »morgan«, kalibar 44-40. Ostaje na nogama, promatrajući.</p>
<p>Čovjeku treba neko vrijeme da stigne do Melisse Dolphin, nasred ceste, nepomične. Skida šešir.</p>
<p>- Closingtown?</p>
<p>- Ovisi - odgovara Melissa Dolphin.</p>
<p>Upravo je tako započinjao vestern Shatzy Shell.</p>
<p>Još jedan zgodan prizor bio je onaj s jelovnikom. U saloonu. Ne jelovnik. Scena. Odigrala se u saloonu.</p>
<p>Tamo gdje se komešala čitava sila stvari, glasova, zvukova, boja, i nemoj pritom zaboraviti - govorila bi Shatzy - smrad. To je važno. Moraš zadržati na umu smrad. Znoja, alkohola, konja, pokvarenih zuba, urina i losiona poslije brijanja. </p>
<p>Možeš li sve to imati na umu? Dok joj nisi dao časnu riječ da možeš, nije išla dalje.</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="36">
<p>»Otkud vam to da me Linić ne voli?« </p>
<p>»Što se tiče Vijeća Europskog atletskog saveza, izostao sam samo s jedne sjednice, a na novu Izbornu skupštinu EAA nisam došao jer nisam više želio biti predstavnik Jugoslavije u Vijeću. Bio je već studeni 1990. godine i nisam htio biti kandidat Atletskog saveza Jugoslavije, iako su me iz EAA zvali, govoreći da njima nije važno čiji sam kandidat. Meni je to, u tom trenutku, ipak bilo važno. Zna to jako dobro Antun Vrdoljak, a zna i Mirko Novosel«, kaže Sušanj</p>
<p>Sve dok Opća skupština Hrvatskog olimpijskog odbora ne verificira mandat Zlatka Mateše, jedini službeni kandidat za predsjednika je Luciano Sušanj, dosadašnji predsjednik HOO-a i predsjednik Hrvatskog atletskog saveza. Iako se proteklih tjedana spekuliralo sa pet-šest imena, na stol v.d. glavnog tajnika HOO-a je u predviđenom roku stigla samo Sušnjeva kandidatura.</p>
<p>• Jeste li iznenađeni što, za sada, nemate protukandidata?</p>
<p>- Jesam, iznenađen sam. Očekivao sam da će se kandidirati još netko.</p>
<p>• Tko, primjerice?</p>
<p>- Ima u hrvatskom sportu dosta eminentnih ljudi, neki od njih su se pojavljivali i u medijima proteklih dana. Očekivao sam da će se netko od tih ljudi, koji zasigurno mogu voditi HOO, kandidirati i za predsjednika.</p>
<p>• Vi ste se, priča se, kandidirali iz inata. Zasmetali su vam, navodno, neki napisi u novinama.</p>
<p>- Nije tome baš tako. Osluškivao sam malo raspoloženje sportske javnosti, jer kandidirati se u ovoj situaciji bez prave podrške ne bi bilo pametno. Nakon što me dosta ljudi pozvalo da se kandidirama osjetio sam da je to, na neki način, moja dužnost. Ne mislim da sam baš ja najbolji i najljepši, ali činjenica je da se neke stvari u Hrvatskom olimpijskom odboru moraju organizacijski rasčistiti i da se ova agonija mora prekinuti.</p>
<p>• Zašto je uopće do ovakve situacije došlo i zašto spomenuta agonija nije prekinuta ranije?</p>
<p>- Zašto je do ovoga došlo - ne znam. Svi smo, valjda, u sportu volonteri i ne znam kome je mogao biti interes da se sve ovako zakomplicira. Moralo se sve to prekinuti ranije, zapravo odmah jer smo u jednom trenutku izgledali kao dva ovna na brvnu. Kad stvari ne funkcioniraju, bez obzira na poznanstva i prijateljstva, treba sve prekinuti i dopustiti promjene. Ovako je ispalo da se HOO mjesecima bavio samo sobom, iako to nije točno. Narušen je u tom razdoblju ne smo ugled HOO-a, već i svih ljudi koji rade u sportu.</p>
<p>• Nakon što su vam predbacivali neodlučnost i nekonkretnost, u najavi svoje kandidature ste mnoge iznenadili odlučnom najavom velike racionalizacije i »velike metle« u službama Hrvatskog olimpijskog odbora.</p>
<p>- Mislim da je racionalizacija uistinu potrebna, ali nisam pritom mislio na masovna otpuštanja. Treba racionalizirati cjelokupni rad HOO-a. No, prema mojem dubokom uvjerenju u HOO-u je zaposlen prevelik broj ljudi za učinak koji imamo.</p>
<p>• Osim racionalizacije, najviše se, kada je o novom čelnom čovjeku HOO-a riječ, govori o mogućnosti donošenja novca u »kuću sporta«. Kakve su tu vaše mogućnosti, obzirom na to da ste bili saborski zastupnik i da ste bliski vladajućoj garnituri?</p>
<p>- Nema vlade na svijetu koja neće podržati sport. U nekakvom raskoraku dogodilo se to što se dogodilo, pa status sporta u hrvatskoj nije baš onakav kakav bi trebao biti. Ni Vlada ni Proračun ne prate ga trenutačno onako kako bi trebali. U tom kontekstu drago mi je da je, usprkos događanjima u HOO-u, potpredsjednik Vlade, Ante Simonić, u jednom intervjuu najavio kako će se izdvajanja za sport sigurno povečati za cca. 15 milijuna kuna. Očito su u Vladi sami ocijenili da sportu treba pomoći. Važno je to, a ne moja bliskost Vladi. Ako u sportu postanu važne nekakve stranačke preferencije, onda od sporta neće biti ništa.</p>
<p>• Ali, što ćemo sa Slavkom Linićem koji vas, navodno, ne voli?</p>
<p>- To, naravno, uopće nije točno. Vrlo dobro smo surađivali u Rijeci četiri godine i ne znam otkud vam to da se ne volimo. Možda baš nismo kućni prijatelji, ali nema govora o nekakvim nesimpatijama.</p>
<p>• Kada smo već kod toga, vaši vam oponenti najviše predbacuju to što ste kao saborski zastupnik bili potpuno neaktivni, a na sjednice Vijeća Europskog atletskog saveza (EAA) uopće niste išli.</p>
<p>- To nije istina! Činjenica je da u Saboru nisam bio naročito istaknut u diskusijama, no nije istina da sam bio sasvim neaktivan. Što se tiče Vijeća EAA, izostao sam, mislim, samo s jedne sjednice, a na novu Izbornu skupštinu EAA nisam došao jer nisam više želio biti predstavnik Jugoslavije. Bio je, naime, već studeni 1990. godine i nisam htio biti kandidat Atletskog saveza Jugoslavije, iako su me iz EAA zvali, govoreći da njima nije važno čiji sam kandidat. Meni je to, u tom trenutku, ipak bilo važno.</p>
<p>Zna to jako dobro i Antun Vrdoljak, a zna to i Mirko Novosel, jer smo tada pisali pisma svim poznatim osobama svjetskog sporta, objašnjavajući im što se događa u Hrvatskoj i u Jugoslaviji. U pismu koje još uvijek čuvam objašnjavam čelnicima Europskog atletskog saveza zašto ne želim biti delegat Jugoslavije u Vijeću EAA.</p>
<p>• Vjerujete li da ćete na sjednici Skupštine 3. listopada biti izabrani za predsjednika HOO-a?</p>
<p>- Vjerujem da je dobro što sam se upustio u kandidaturu, kao i to da neke stvari mogu napraviti ukoliko budem izabran. Ako i ne budem izabran ja, važno je da napravimo iskorak prema rješavanju krize i da bude izabran čovjek koji će moći voditi Hrvatski olimpijski odbor. Jasno, ne bih ušao u kandidaturu da ne vjerujem kako ću izabran biti upravo ja.</p>
<p>• Mislite li još uvijek da je ovakav ustroj HOO-a najbolji za hrvatski sport i da ga treba pustiti da zaživi?</p>
<p>- Treba se više brinuti o naročito kvalitetnim i vrhunskim sportašima u Hrvatskoj, a mora se bitno promijeniti i odnos prema stručnom kadru. U taj dio sporta treba više ulagati, kao što treba kvalitetnije pratiti vrhunske sportaše. Oni moraju imati prioritet. Pritom mislim i na najperspektivnije sportaše mlađih uzrasta. To je ono što je bitno, dok se o samom ustroju još može drazgovarati.</p>
<p>l Nedavno ste rekli kako bi si predsjednik HOO-a trebao sam izabrati glavnog tajnika. Znači li to da ste suglasni sa Slavkom Podgorelecom i Antunom Vrdoljakom koji kažu da se glavni tajnik HOO-a ne bira, nego imenuje?</p>
<p>- Apsolutno se slažem s tim. Ako je predsjednik taj koji predlaže Vijeće HOO-a, onda je on taj koji treba predložiti i svog prvog operativca. Ukoliko mu Vijeće to ne prihvati, onda i on treba dati ostavku. </p>
<p>• Kako ćete, budete li izabrani za predsjednika, surađivati s članom Međunarodnog olimpijskog odbora, Antunom Vrdoljakom?</p>
<p>- Gospodin Vrdoljak je, sasvim sigurno, puno napravio za hrvatski sport, naročito na samom početku svog mandata. Druga velika stvar koju je napravio bilo je pokretanje stipendija za mlade sportaše. To je sigurno najbolje što je napravio. Žao mi je što protekle dvije godine nije sudjelovao u radu HOO-a, a neosporno je da bi bilo dobro da se uključi.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Ćiro želi Bobana za 3. kolo Kupa Uefa!</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Bivši kapetan Hrvatske nogometne reprezentacije Zvonimir Boban u nedjelju je trenirao s prvom momčadi Dinama. Naravno, nije riječ o povratku »modre« legende u Dinamo već se Boban počeo pripremati za svoj službeni oproštaj od nogometa, koji će se dogoditi sljedećeg ponedjeljka na stadionu u Maksimiru. Za vrijeme treninga, dok su igrači odigrali brzopoteznu utakmicu osam protiv osam, Ćiro je napravio »čik-pauzu« te kratko dometnuo:</p>
<p>- Ako prođemo drugo kolo Kupa Uefa, Boban će zaigrati za nas. Registrirat ćemo ga i samo će igrati europske utakmice, kazao je Blažević. Iako smo shvatili da je riječ o šali, upitali smo Ćiru što bi mu moglo poremetiti navedene planove. Odgovorio je:</p>
<p>- Jedino ga još moram nagovoriti. Uf, kako bi to bilo dobro.</p>
<p>Inače, Ćiro se osvrnuo i na pobjedu protiv Rijeke.</p>
<p>- Na poluvremenu sam igračima rekao da poslušaju navijače koji su nekoliko puta uzvikivali »nema predaje«, inzistirao sam na napadu, nisam se prepao ni nakon isključenja Marića, ni nakon izjednačenja. </p>
<p>Nakon treninga zatražili smo i Bobana za reakciju na Ćirine riječi.</p>
<p>- Duša mi je obojena u plavo, krasno je ponovno nositi plavi dres, ali naravno da je riječ o šefovoj šali, rekao je »Zvone« te pohvalio subotnju pobjedu Dinama i cjelokupni ambijent, kako na tribinama tako i u klubu. </p>
<p>Dinamo u četvrtak očekuje uzvratni dvoboj protiv ZTE-a, a čini se da Ćiro neće moći računati na Darija Smoju, koji se ozlijedio u subotu na treningu. O njegovom statusu znat će se više u utorak. Osim njega u subotu se ozlijedio i Dumitru Mitu, koji je zbog udarca dobio hematom na stopalu. </p>
<p>Lj. P.</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Ukića inspirirao Dražen </p>
<p>»Pratio sam ovih dana partije Dražena Petrovića, koje je vrtila Hrvatska televizija i mogu kazati da su me inspirirale«, kazao je najbolji pojedinac utakmice Roko Ukić </p>
<p>SPLIT, 29. rujna</p>
<p> - Košarkaši Split Croatia osiguranja iznenadili su sami sebe. Pobjedom u u Jazinama protiv Zadra (102-95) protiv mnogo iskusnijeg Zadra potvrdili su da se upravi »žutih« isplati ulagati u budućnost. Zaigrali su hrabro, pa premda im nedostaje najiskusniji košarkaš i kapetan Žižić (star smo 22 godine), nisu se prepali svog velikog vodstva od 19 poena uspješno su utakmicu priveli kraju.</p>
<p> Treba istaknuti da je prosjek starosti »žutih« ispod 19 godina i da im je ogled u Jazinama bio vatreno krštenje. Istina i prošle sezone Split je u samom početku sezone slavio u Zadru (102-101), ali možda bi trebalo apstrofirati razliku u izvedbi.
Inače i prošle sezone su »žuti« imali mladu momčad, ali u ovosezonskoj pobjedi nedostajalo je čak pet košarkaš koji su prije desetak mjeseci slavili u Zadru (Poljak, Grgurević, Koqo, Tomeljak i danas ozlijeđeni Žižić). Igra ovosezonskih »žutih« je discipliniranija i s više odgovornosti, a briljantnu je partiju pružio mladi Roko Ukić (postigao 25 poena), koji je nakon utakmice kazao:</p>
<p> - Pratio sam ovih dana partije Dražena Petrovića, koje je vrtila Hrvatska televizija i mogu kazati da su me inspirirale. Neigranje Marka Popovića nam je olakšalo put do pobjede koja je plod momčadskog rada. </p>
<p> Trener Mladen Stračević je u nedjelju prije treninga primao čestitke. Debitirati s pobjedom u zadarskom hramu košarke nije uobičajeno, k tome još s momčadi koja može igrati i u juniorskim natjecanjima. No, duboko u sebi je nosio zabrinutost:</p>
<p>- Iznenađen sam, baš kao i ovi moji klinci. No moram priznati da smo, kako se kraj bližio, zaredali greškama. Znam da oscilacije neće lako nestati i da treba vremena da stabiliziramo igru. Ali ipak, moram zamjeriti mojim košrakašima na nekoliko detalja. A prvi je da smo iz reketa primili čak 60 poena. Što su radili naši centri u obrani? Zašto im bekovi nisu pomagali? Sada sam i u problemu što ovoj djeci kazati, jer pobijedili smo, a bilo je manjkavosti. Čini mi se da ih Zadar nije mogao iskoristiti, jer je igrao u grču.</p>
<p> Tek, valjalo bi naglasiti razliku između Zadra i Splita. Zadranima je najbolji igrač Erjavec, star 30 godina, a Splićanima Ukić, mlad 18 godina. Stoga se i šefu struke »žutih« Rati Tvrdiću, koji je trpio žestoke kritike prošle sezone, nasmijao brk:</p>
<p>- Ovo nam je druga sezona, a ova momčad će sigurno još niz godina igrati skupa. Mogu samo kazati da ćemo izdržati, a pobjeda protiv Zadra u Jazinama potvrđuje ispravnost odluke da se oslanjamo na svoje mlade igrače.</p>
<p> • Dvorana Jazine</p>
<p>ZADAR - SPLIT CROATIA OSIGURANJE 95-102 (23-26, 16-22, 20-25, 36-29)</p>
<p>ZADAR: Knežević, Vladović 3, L. Popović, Longin 14, Perinčić 5 (1-2), Šamanić 20 (3-4), Špralja, Erjavec 32 (9- 10), Bijan 4, Banić 6, Perković, Meeks 11 (3-3)</p>
<p>SPLIT CROATIA OSIGURANJE: Subotić 24 (7-9), Mimica 2 (2-2), Gaurina, Jelaska, Vučica, Rančić 7 (1-4), Ukić 25, (6-7), Pašalić 10 (2-4), Edžo 13 (4-4), Delić 9 (1-2), Kaštropil, Oršulić 12 (3-4)</p>
<p>SUCI: Jeršan i Jelen (Slovenija), Radović (Hrvatska).</p>
<p>GLEDATELJA: 1200.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Roko Leni UKIĆ.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Matejka i Kasmir bez pogreške</p>
<p>Češki jahač je i u parkuru i u baražu prošao bez kaznenih poena/ Andrea Novak na La Femme Fatale sakupila je 20, a Janka Krašovec na Dutch Classicu 21 kazneni poen, pa su zauzele 28. i 29. mjesto u konkurenciji 43 sudionika </p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - Iako se prema prikazanom na Samsungovom kupu nacija u petak činilo da će glavne uloge na Grand Prixu igrati Švicarci, Nijemci i Irci, dvostruku pobjedu u najvažnijoj pojedinačnoj utakmici međunarodnog turnira u Zagrebu zabilježili su Česi. To može biti iznenađenje samo za one koji nisu vidjeli nedjeljni nastup Martina Matejke i Aleša Opatrnyja. Već nakon nekoliko sekundi Matejkinog nastupa bilo je, naime, jasno da 160 cm visoke prepone i izuzetno zahtjevan parkur (čak osam jahača nije završilo natjecanje) ne predstavljaju baš nikakav problem za njegovog zelenka Kasmira, očito izrazitog skakača. Matejka je, tako, nastup u parkuru završio bez kaznenih poena, a isto je uspjelo još trojici jahača i jednoj jahačici. Njih petero nastupilo je, stoga, u baražu, a događanja u tom jahačkom »play offu« uvelike su bila određena početnom jurnjavom Aleša Opatrnyja koji je, uz jedno rušenje, zadaću obavio za nevjerojatnih 49.79 sekundi. To je očito utjecalo na nastup nekih njegovih suparnika koji kao da nisu znali bi li lovili Opatrnyjev rezultat ili nulu. Matejka je, međutim, izabrao sasvim drukčiju taktiku, od početka je jahao u laganom ritmu, na kraju bio najsporiji od petero finalista (58.36), ali je jedini baraž okončao bez pogreške i osvojio Grand Prix.</p>
<p>Naše dvije jahačice okončale su nastup u parkuru u skladu s očekivanjima. Andrea Novak na La Femme Fatale sakupila je 20, a Janka Krašovec na Dutch Classicu 21 kazneni poen, pa su zauzele 28. i 29. mjesto u konkurenciji 43 sudionika. Renato Levanić nije nastupio na utakmici za Grand Prix Zagreb 2002 jer se u subotu ozlijedio prilikom pada s konja.</p>
<p>• Rezultati baraža: 1. Martin Matejka (Ceh)/Kasmir 0, 2. Aleš Opatrny (Ceh)/Silvio 4/49.79, 3. David O'Brien (Irs)/Lismore Clover 4/52.13, 4. Tim Hoster (Nje)/Santorin F 4/55.25, 5. Claudia Gisler (Švi)/Lugano VIII 4/57.32.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Gonzalez letio ulicama Madrida</p>
<p>MADRID, 29. rujna</p>
<p> - Fenomenalnom vožnjom u posljednjoj, 21. etapi biciklističke utrke »Vuelta a Espana«, pojedninačnom kronometru u dužini od 41.2 kilometara od Warner Bros. Parka do stadiona Santiago Bernabeu po ulicama Madrida Aitor Gonzalez postao je ukupni pobjednik ovogodišnje utrke. </p>
<p>Tako se drugu godinu zaredom dogodilo da pobjednik »Vuelte« postaje pobjednik posljednje etape. Uoči nedjeljne etape Roberto Heras imao je 1:08 minuta prednosti u odnosu na Gonzaleza, ali je već na polovici trase tu prednost izgubio, a do cilja na Santiago Bernabeu razlika između Gonzaleza i Herasa se popela na nevjerojatnih 3:22 minute, Gonzalez je ostvario gotovo trostruko veću prednost od one koja mu je bila potrebna da osvoji utrku. Da je Gonzalez letio cestama Madrida pokazuje i razlika koju je ostvario u odnosu na drugoplasiranoga u etapi, Angela Casera od čak 1:23 minute. Velika borba odvijala se i za treće mjesto, koje je naposlijetku osvojio Josebe Beloki.</p>
<p>Hrvatski vozač Vladimir Miholjević u posljednjoj etapi zauzeo je mjesto sa zaostatka za Gonzalezom, te je u konačnom redoslijedu 24. sa zaostatka.</p>
<p>• Rezultati, 21. etapa (Warner Bros. Park - stadion Santiago Bernabeu, 41.2): 1. Aitor Gonzalez (špa/Kelme) 47:54, 2. Angel Casero (špa/Coast) + 1:23, 3. David Plaza (špa/Coast) + 1:45, 4. Santiago Botero (Kol/Kelme) + 1:55, 5. Joseba Beloki (špa/ONCE) + 2:10, 6. Santos Gonzalez (špa/Acqua e Sapone) + 2.27... 43. VLADIMIR MIHOLJEVIĆ (HRV/Alessio) + 5.10... ukupni redoslijed: 1. A. Gonzalez 75;13:52, 2. Roberto Heras (špa/USPS) + 2:14, 3. Beloki + 3:11, 4. Oscar Sevilla (špa/Kelme) + 3:26, 5. Iban Mayo (špa/Euskaltel) + 5:42, 6. A. Casero + 6:33... MIHOLJEVIĆ + 50.13... </p>
<p>Z. M.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Barrichello pobjedom osigurao drugo mjesto</p>
<p>INDIANAPOLIS, 29. rujna</p>
<p> - Pobjedom na utrci u američkom Indianapolisu Brazilac Rubens Barrichello osigurao je drugo mjesto u ukupnom poretku svjetskog prvenstva Formule 1.</p>
<p>Bila je to ujedno Barrichellova četvrta pobjeda sezone, te druga uzastopce. Drugo mjesto sa jednom stotinkom sekunde zaostatka osvojio je aktualni svjetski prvak Michael Schumacher, dok je treći bio Britanac David Coulthard u McLarenu. Ferrarijev dvojac donio je momčadi sa znakom propetog konjića već 14. trijumf ove sezone, te osmu dvostruku pobjedu. Piloti Williamsa Ralf Schumacher i Juan Pablo Montoya sudarili su se međusobno u drugom krugu zbog čega su skoro odustali. Juan Pablo Montoya je na koncu utrku na legendarnoj »brickyard« stazi završio na četvrtom mjestu, dok je Ralf bio 16. Peto mjesto pripalo je Jarnu Trulliju (Renault), a šesto Kanađaninu Jacquesu Villeneuveu (BAR). </p>
<p>- Imali smo sjajnu sezonu i ova pobjeda samo je kruna našeg napornog rada. Presretan sam jer sam osigurao drugo mjesto prije posljednje utrke, kazao je Brazilac. </p>
<p>U ukupnom poretku svjetskog prvenstva vodi Michael Schumacher (134), drugi je Barrichello (71), a treći Montoya (47). (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="42">
<p>Podržana MMF-ova inicijativa državnog stečaja za najzaduženije</p>
<p>WASHINGTON, 29. rujna (Od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> - U dobro čuvanom Constitution Hallu, duboko unutar ovih dana zatvorene zone Washingtona, ministri financija i guverneri središnjih banaka iz 184 zemlje raspravljali su u nedjelju na godišnjem skupu Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke o načinima kako tijekom sljedećih nekoliko godina popraviti stanje u svjetskoj ekonomiji.</p>
<p>Dali smo si rok do 2015. godine da napokon ostvarimo svoja, dugi niz godina davana obećanja, rekao je predsjednik Svjetske banke James Wolfensohn, koji smatra da je riječ o razumnom roku koji svima daje priliku da pokažu kako su, iznoseći iz godine u godinu svoje namjere, mislili da to što govore moraju i napraviti.</p>
<p>Wolfensohn na prvo mjesto stavlja ukidanje subvencija poljoprivredi kojima su razvijene zemlje zatvorile svoje tržište za proizvode koje dolaze iz siromašnijih zemalja koje nisu sposobne na za takva proračunska izdvajanja.</p>
<p>Wolfensohn, također, poziva na »novi multilateralizam«, koji bi u buduće procese odlučivanja uključio i glasove civilnog društva i privatnog sektora. Stari multilateralizam podrazumijevao je samo razgovore između vlada, takav način odlučivanja zastario je i treba ga mijenjati, kaže Wolfensohn. </p>
<p>»Događaji od 11.rujna prošle godine pokazali su onima kojima to nije bilo jasno da ne postoje dva svijeta - bogati i siromašni. Postoji samo jedan, čvrsto povezan financijama, trgovinom, migracijama, komunikacijama, zajedničkim okolišem u kojemu živimo, zaraznim bolestima, kriminalom, drogama i, naravno, terorom«, rekao je Wolfensohn.</p>
<p>I izvršni direktor MMF-a Horst Koehler upozorio je da su prošlogodišnji događaji jasno pokazali da svijetu treba nova globalna ekonomija, ali i nova globalna etika. </p>
<p>MMF je ovih dana ponovo oživio svoju inicijativu koja bi omogućila zemljama koje više nisu sposobne servisirati svoje dugove da prođu kroz stečajni postupak, slično kao i kompanije koje se nađu u teškoćama. Tim bi se zemljama omogućilo otvaranje novih kreditnih linija za oporavak, ali i odredio strogi redoslijed isplate starih dugova, kao mogućnost djelomičnog otpisa starih. Ono što je u priči novo činjenica je da je ta inicijativa ovaj puta dobila široku podršku od zemalja članica, ali i od SAD-a, kao jednog od najvećih vjerovnika.</p>
<p>»Ključ za rješavanje takvih kriza je da razvijemo jasan i predvidljiv proces za zemlje koje se nađu u položaju da više ne mogu izdržati teret svojih dugova. Nije nam namjera olakšati zemljama da proglase moratorij na otplatu dugova, nego jednostavno omogućiti uredniji i predvidljiviji proces restrukturiranja, ukoliko se za to pokaže potreba«, rekao je američki ministar financija Paul O'Neill. </p>
<p>Viktor Vresnik</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Uhićeni prosvjednici protiv MMF-a s bombama kućne izrade</p>
<p>WASHINGTON, 29. rujna</p>
<p> - »Washingtonska policija uhitila je četvero mladih ljudi za koje sumnjaju da su neobičnim bombama kućne izrade htjeli napasti policiju tijekom demonstracija protiv Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke«, objavio je u nedjelju šef policije Charles Ramsey.</p>
<p>Policija je u subotu predvečer primijetila dvojicu mladića i dvije djevojke naoružanih s nekoliko većih limenki, koji su bili malo izdvojeni od glavnine demonstranata. Otkrilo se da su limenke ispunjene »ježevima« izrađenima od slijepljenih čavala i nekakvom eksplozivnom smjesom. Kod četvorke je pronađeno i 11 dimnih bombica koje su prosvjednici u petak i subotu koristili kako bi izazvali dojam da policija na njih baca suzavac.</p>
<p>Ramsey nije želio otkriti imena uhićenih.</p>
<p>Prosvjedi oko 5000 ljudi u subotu bili su mirniji od onih u petak. Samo je dvoje prosvjednika uhićeno u pokušaju oštećivanja spomenika u jednom gradskom parku.</p>
<p>U petak je bilo uhićeno 649 prosvjednika koji su ometali gradski promet. Njih 184 u subotu je izvedeno pred suca za prekršaje i kažnjeno novčanim kaznama.</p>
<p>Glavni organizatori prosvjeda, udruga nazvana Koalicija za svjetsku pravdu, u nedjelju očekuje više od 10.000 prosvjednika koji će pokušati omesti održavanje plenarnog zasjedanja MMF-a i Svjetske banke. Na otvaranju se očekuje govor američkog predsjednika Georgea W. Busha, što znači da će osiguranje biti još brojnije nego prethodnih dana, a izgledi prosvjednika da se približe sjedištu MMF-a i Banke ravni su nuli.</p>
<p>U Washingtonu će se istodobno održati i prosvjedi protiv prijetnje ratom Iraku i pohod u korist borbe protiv AIDS-a, a u subotu se protivnicima MMF-a i Banke suprotstavila mala skupina ljudi koji su im dovikivali: »Idite na Kubu!«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Izbori u Srbiji: U drugi krug idu Koštunica i Labus </p>
<p>Koštunica dobio 31,3 posto glasova, Labus 27,7 posto, a treći je vođa radikala Šešelj s 22,5 posto </p>
<p>BEOGRAD, 29. rujna</p>
<p> - Drugi krug predsjedničkih izbora u Srbiji siguran je, a u njega će ući aktualni predsjednik Jugoslavije Vojislav Koštunica i potpredsjednik jugoslavenske vlade Miroljub Labus, zaključak je analitičara nakon što je kasno navečer pristigla većina rezultata prvoga kruga izbora, održanih u nedjelju. </p>
<p> Koštunica vodi s 31,3 posto glasova, Labus ima 27,7 posto, a treći je vođa radikala Vojislav Šešelj s 22,5 posto glasova. Budući da još nije bilo podataka s oko 7 posto izbornih mjesta, rezultati se mogu se promijeniti za oko 0,2 posto. Drugi krug izbora održat će se za 14 dana. </p>
<p> Osim navedene trojice za predsjednika Srbije kandidirali su se još predsjednik Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković, predsjednik Stranke srpskog jedinstva Borislav Pelević, u ime Socijalističke partije Srbije (SPS) Velimir Bata Živojinović, predsjednik Socijaldemokracije Vuk Obradović, kandidat otcijepljenog krila SPS-a Branislav Ivković, bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije Nebojša Pavković, te kandidati grupa građana Tomislav Lalošević i Dragan Radenović. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Haaški sud novinarima prijeti sankcijama</p>
<p>Svi su izvjestitelji s Miloševićeva suđenja upozoreni da će biti kažnjeni sa sedam godina zatvora ili 100.000 eura ako otkriju imena zaštićenih svjedoka</p>
<p>HAAG, 29. rujna (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Svjedoke se štiti iz jakih razloga, njima sigurno nije bilo lako izići pred suce i davati iskaz. Stoga će svako objavljivanje identiteta svjedoka, Tribunal u Haagu smatrati uvredom i takav će čin postati predmetom sankcija. Tako je novinarima okupljenima u Haaškom sudu za ratne zločine na suđenju Slobodanu Miloševiću objasnilo posebno priopćenje, odaslano nakon što je u sudnici postalo jasno da su mjere zaštite svjedoka očito nedostatne.</p>
<p>Problem je što je početkom 90-ih godina u Hrvatskoj zaista bila mala konkurencija »jednog umjerenog osnivača SDS-a iz zapadne Slavonije koji se bezuspješno zalagao za dijalog sa Zagrebom« te je novinarima bilo lako zbrojiti dva i dva. </p>
<p>Predsjednik Tribunala Claude Jorda odmah je krenuo u vatrogasno ispravljanje sudske nespretnosti, podsjetivši novinarsko društvo da će objavljivanje imena zaštićenog svjedoka značiti uvredu Suda po pravilu 77. o proceduri i svjedočenju. Uvreda u svojoj maksimalnoj kazni za maksimalan prekršaj doseže do sedam godina zatvora za prekršitelja ili visokih 100.000 eura novčane kazne. Ili oboje.</p>
<p>Olakšavajuća je okolnost da kažnjena strana ima pravo prigovora, što neće pomoći ako je otkrivanjem identiteta svjedoka načinjena šteta. Zaštićeni svjedok trebao bi biti presedan, obećala je glavna tužiteljica u uvodu nastavka suđenja, obećavajući »maksimalnu transparentnost«. Dosad se u praksi Tribunala dogodilo nekoliko »uvreda Suda«, s lažnim svjedočenjem i manipulacijama s dokumentima. To je kažnjeno, ali ne toliko visokim iznosima - samo desetinom maksimalne kazne. </p>
<p>Jedan je »grešni« odvjetnik, nakon što je prevršio svaku mjeru, osim novčane kazne, skinut s Tribunalova popisa advokata, a »uvredom Suda« proglašeno je i višegodišnje sklapanje aranžmana optuženoga i njegova odvjetničkog tima o dijeljenju novčanog kolača nadoknada za rad pravnika i istražitelja. </p>
<p>Svi koji »s namjerom« prekrše pravilo - ne poštivajući ga, zastrašujući svjedoke, bez razloga objavljujući podatke i dokumente sa zabranom objavljivanja ili, kao svjedoci, daju manjkave iskaze ili ih uopće ne daju, a pristali su ih dati - smatraju se počiniteljima »uvrede Suda«. Tu spada i otkrivanje sudskih zaštićenih podataka kao što je ime svjedoka.</p>
<p>U Tribunalu su u petak bili dovoljno prisebni oslušnuti novinarske reakcije - točnije, na to su Tribunalovi ljudi upozoreni od stalnoga pratitelja zbivanja u sudnicama - pa su na vrijeme reagirali i poštedjeli dodatnih problema s obzirom na okolnosti zaista hrabroga svjedoka, ali i novinare već u napasti da ekskluzivno otkucaju tko je to osoba C 037 iza paravana i izmijenjena glasa. </p>
<p>Novi će izazovi identitetu svjedoka uslijediti u ponedjeljak kada Milošević preuzme ispitivanje. Inače, svjedok C 037 smireno je, bez emocija, opisao situaciju početkom 90-ih godina, ilustrirao način na koji je ekstremna, radikalna struja SDS-a iz »krajine« i istočne Slavonije preuzela inicijativu te imenovao osobe u Srbiji s kojima su Martić, Babić i Hadžić - a to su osobe spomenute u optužnici protiv Miloševića kao dio »zajedničkoga kriminalnog pothvata« - redovito komunicirali.</p>
<p>Lada Stipić - Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Međunarodna zajednica smanjuje broj svojih pripadnika na Kosovu</p>
<p>PRIŠTINA, 29. rujna </p>
<p> - Najmanje 460 policajaca i trećina namještenika civilne Misije UN-a napustit će Kosovo 2003. godine, piše u nedjelju kosovski dnevni list na albanskom Koha Ditore.</p>
<p>List, pozivajući se na izvore u UN-ovoj misiji na Kosovu (UNMIK), piše da će bez posla ostati i najmanje 150 prevoditelja i 150 drugih lokalnih radnika koji rade za UN.</p>
<p>Na sastanku održanom ovih dana u UNMIK-u, piše dnevnik, predloženo je smanjivanje broja radnih mjesta u svim odjelima UN-ove uprave osim u Odjelu za nestale osobe i Odjelu za povratak izbjeglica. »Svakim danom povećavamo broj kosovskih policajaca i razumljivo je da se smanji broj pripadnika međunarodne policije na Kosovu«, rekao je za Koha Ditore glasnogovornik policije UN-a Bary Fletcher. Na Kosovu je u tijeku i smanjivanje međunarodnih mirovnih snaga. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Arafat: Izraelsko povlačenje »kozmetički potez«</p>
<p>RAMALLAH, 29. rujna</p>
<p> - Vidno izmučen desetodnevnom izraelskom opsadom, palestinski čelnik Yasser Arafat rekao je u nedjelju da je povlačenje izraelskih snaga iz njegova stožera samo »kozmetički« potez za »zavaravanja svijeta«. </p>
<p> »To nije povlačenje. To je samo udaljavanje za nekoliko metara, rekao je Arafat novinarima nakon što su izraelski vojnici napustili njegov stožer. Izrael je objavio da će izrelski vojnici ostati dovoljno blizu Arafatova stožera kako bi mogli uhititi desetke traženih palestinskih militanata koji se skrivaju u stožeru. Šezdesetak Palestinaca izašlo u nedjelju iz zgrade u kojoj su se nalazili zajedno s Arafatom i kroz rupu u ogradi od bodljikave žice prešlo u susjednu uništenu zgradu dok su ih izraelski vojnici promatrali ne intervenirajući. Izrael je u nedjelju, pod pritiskom Washingtona, odlučio prekinuti desetodnevnu opsadu stožera palestinskog čelnika. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Rumsfeld prodavao oružje Saddamu za rat protiv Irana?</p>
<p>SAD je osamdesetih godina opskrbio iračko vodstvo opremom i sirovinom nužnima za stvaranje biološkog i kemijskog naoružanja / To otkriva njemački tjednik »Der Spiegel« s naslovom: »Dvostruki moral Bushova bojovnika« </p>
<p>BERLIN, 29. rujna (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Prijetnje i optužbe Iraku zbog posjedovanja oružja za masovno uništenje mnoge navodi da postave pitanje: ima li zapravo Irak to oružje? Međutim, da Irak posjeduje to oružje najbolje zna Washington! Točnije: to najbolje zna - američki ministar obrane Donald Rumsfeld. On je prije dva desetljeća sklapao poslove s iračkim predsjednikom Saddamom Husseinnom, pomogavši Iraku da dođe do oružja masovnog uništenja (ABC). To, među inim, tvrdi Harald Schumann u tekstu pod naslovom »Dvostruki moral Bushova bojovnika«, objavljenome na online stranici njemačkoga tjednika Der Spiegel.</p>
<p>Schumann se poziva i na američki magazin Newsweek koji je citirao tajni zapisnik američkoga ministarstva vanjskih poslova o dogovaranju susreta Rumsfelda s iračkim vlastodršcima. On je u prosincu 1983., po zadaći dobivenoj od tadašnjega američkog predsednika Ronalada Reagana, u Bagdadu razgovarao sa Saddamom Husseinom. </p>
<p>Prema istrazi američkoga Kongresa, od 1983. do 1991. vlada i predsjednici Regan i Bush senior »na sve moguće načine« u ratu protiv Irana podržavali su i pomagali diktatora iz Bagdada. Po načelu »neprijatelj mojega neprijatelja moj je prijatelj«, Amerikanci su Saddamu prodavali oružje preko Egipta te su mu na raspolaganje stavljali dragocjene vojne informacije što su ih dobivali svojim vojnim satelitima.</p>
<p>Amerika je podržala i nabavku opreme i sirovina koje su iračkome vodstvu bile nužne za stvaranje biološkoga i kemijskog naoružanja. Tako su, primjerice, američki laboratoriji 2. studenoga 1986. iračkom ministarstvu obrazovanja prodali četiri biološke kulture koje izazivaju antraks, kao i botulinus -bakteriju, koja bi mogla poslužiti za proizvodnju biološkog oružja.</p>
<p>Osim toga, iračka komisija za atomsku energiju bila je pod budnim okom stručnjaka iz Washingntona i više je godina iz Amerike uvozila opremu za svoje laboratorije. Trgovina tehnikom koja je potrebna za stvaranje oružja za masovno uništavanje nastavila se čak i kada je Saddam u travnju 1988. otrovnim plinom ubio više od 5000 Kurda. Američke službe su mu odobrile ukupno 711 licenci za opremu koja je nužna za stvaranje oružja za masovno uništavanja. </p>
<p>»Iračku su vladu Sjedinjene Države opskrbljivale opremom koja je mogla poslužiti u stvaranju kemijskoga i biološkoga naoružanja te iračkoga raketnog sustava«, citira Der Spiegel zaključak 1992. predsjednika nadležnoga parlamentarnog odbora Donalda Riegela. </p>
<p>Danas, gotvo dva desetljeća nakon Rumsfeldova boravka u Bagdadu, on i njegov predsednik stoje na čelu vlade koja, upravo zbog takvoga naoružanja, želi protiv Iraka početi - preventivni rat. »Kada neprijatelji civilizacije otvoreno i djelatno stvaraju tehnologiju koja bi mogla uništi svijet, SAD ne smije sjediti prekriženih ruku«, piše u »Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji« Bushove vlade, objavljenoj prošloga petka. </p>
<p>Iako »vrijeme i mjesto napada ostaju nesigurni«, kako navode Bushovi stratezi, »Sjedinjene će Države, ako to budu držale nužnim, i preventivno djelovati za sprječavanje neprijateljskog djelovanja«.</p>
<p>Međutim, opasnosti na koje ukazuju u Washingtonu, kako bi opravdali kršenje međunarodnog prava, oni i njihovi prethodnici sami su dobrano pridonijeli, naglašava Schumann. On ističe kako nije riječ samo o savezu s bagdadskim diktatorom 80-ih godina nego da američke vlade već desetljećima sprječavaju svaki pokušaj međunarodne zajednice da donese pravila koja bi onemogućila daljnju proizvodnju oružja masovnog uništenja.</p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Od Iraka svijet ne vidi opasnu spiralu nasilja u Indiji i Pakistanu</p>
<p>Pažnja svijeta je sada usmjerena na Irak i njegovo oružje / Međutim, Irak tek treba doći do nuklearnog oružja, dok i u Indiji i Pakistanu već postoje nuklearni arsenali i dovoljno ekstremista spremnih da počnu opasni sukob</p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - Nastavak terorističkih napada u Indiji i Pakistanu, pa prosvjedi i obračuni širom Indije obnavljaju bojazni o novoj spirali vjerskog nasilja koja bi dvije zemlje s nuklearnim oružjem ponovno mogla dovesti na rub rata.</p>
<p>Prošli tjedan su dvojica naoružanih muškaraca u Gandhinagaru, glavnom gradu indijske države Gujarat, upali u hinduistički hram i usmrtili 28, a ranili više od 70 osoba. Pristigli vojnici uspjeli su ubiti napadače. U Gujaratu je samo ove godine bilo oko dvije tisuće žrtava vjerske nesnošljivosti. U veljači su muslimani zapalili vlak u kojem je izgorjelo najmanje 59 hinduista povratnika s obilježavanja gradnje hrama na mjestu džamije iz 16. stoljeća, srušene 1992. Uzvraćajući, hinduisti su zapalili blok s kućama muslimana u milijunskom Ahmadabadu - izgorjelo je najmanje 46 osoba.</p>
<p>Kod ubijenih terorista u Gandhinagaru nađena su dva pisma dosad nepoznatog Pokreta za osvetu, zbog čega se napad povezuje s prijašnjim obračunima. Teroristi su bili obučeni i djelovali su slično skupini koja je 13. prosinca napala indijski parlament, a Indija je objavila da su Pakistanci. U svibnju je napadnut indijski vojni logor, poginule su 32 osobe, među njima žene i djeca vojnika. Odnosi su se toliko zaoštrili da su obje zemlje bile spremne za rat - s obiju strana granice bilo je razmješteno oko milijun vojnika. Sukob je izbjegnut zahvaljujući i djelovanju velikih sila na svoje saveznike - Moskva je smirivala Indijce, Peking Pakistance, a Washington i London i jedne i druge. Središnje indijske vlasti pribojavaju se da bi najnoviji napad u Gandhinagaru mogao biti početak nove spirale vjerskog nasilja.</p>
<p>Prošli je tjedan u indijskoj državi Jammu i Kašmir, jedinoj s muslimanskom većinom, u obračunima bilo 19 mrtvih. Hinduističke organizacije organizirale su u cijeloj zemlji prosvjede protiv vlade koja je - kako kažu - premekana u odnosima s Pakistanom, pokroviteljem terorističkih napada protiv Indije. U New Delhiju je policija vodenim topovima rastjerala nekoliko tisuća nezadovoljnika koji su namjeravali prosvjedovati pred pakistanskim veleposlanstvom. Središnja vlada je u državu Gujarat poslala dodatne tri tisuće vojnika da bi spriječili moguće nerede.</p>
<p>Katalizatorom nasilja proglašava se sadašnje izbore u indijskoj državi Jammu i Kašmir, koju muslimanski Pakistan želi pripojiti. Izbori se održavaju u četiri faze i ekstremisti ih koriste za obračune s protivnicima ne samo u Kašmiru. Otkako su izbori najavljeni, 2. kolovoza, ubijeno je oko 600 osoba, među kojima i nekoliko kandidata i stranačkih aktivista. Hinduisti tvrde da je stanovništvo Jammu i Kašmira sve sklonije Indiji pa nezadovoljni propakistanski separatisti oružanim obračunima žele zaustaviti taj trend. Pakistan, naravno, odbacuje optužbe, osuđuje nasilje i proglašava ga dokazom da Indija ne uspijeva stvoriti ozračje vjerske snošljivosti. </p>
<p>Žrtve obračuna nisu samo muslimani i hinduisti, nego i kršćani. Dan poslije napada u Gandhinagaru, dvojica naoružanih muškaraca su u središtu Karachija pobila sedam osoba u uredu kršćanske Organizacije za mir i pravdu. Ta humanitarna institucija već 30 godina djeluje u najvećem pakistanskom gradu, pomaže siromašnim kršćanima, ali i muslimanima. </p>
<p>Bio je to u posljednjih godinu dana već šesti napad protiv kršćana u Pakistanu. U listopadu prošle godine pobijeno je 16 vjernika u katoličkoj crkvi u pokrajini Punjab. U ožujku je pet osoba ubijeno u protestantskoj međunarodnoj crkvi u Islamabadu. Bombaš-samoubojica je 8. svibnja u Karachiju usmrtio 11 Francuza i trojicu Pakistanaca. U eksploziji automobila-bombe ispred američkoga konzulata, 14. lipnja, poginulo je 12 Pakistanaca. U kolovozu su četiri bolničarke ubijene u kršćanskoj bolnici i šestoro Pakistanaca u školi blizu Islamabada. </p>
<p>Pretpostavlja se - zasad bez uvjerljivih dokaza - da su najnoviji napad u Karachiju izveli militantni islamisti nezadovoljni odlukom pakistanske vlade da napusti fundamentalistički talibanski režim u susjednom Afganistanu i surađuje s Amerikancima. Indijski premijer A. B. Vajpayee izjavio je kako očito ne djeluje pritisak Washingtona na Pakistan da obuzda teroriste. Optužuje pakistanskog predsjednika Perveza Musharrafa da - unatoč obećanjima - ne progoni teroriste kojima je pokrovitelj pakistanska obavještajna služba. Štoviše, iz zatvora su puštene tri četvrtine već uhićenih terorista i smijenjenih obavještajnih šefova. </p>
<p>Ni Pakistanci ne zaostaju u verbalnom nadmetanju. Kažu kako ne treba odbaciti ni mogućnost da su iza napada u Karachiju zapravo indijski obavještajci - žele ocrniti Pakistan i dokazati da je nepouzdan američki saveznik u ratu protiv terorizma. Londonski The Times u redakcijskom uvodniku dio krivnje pripisuje i tome što je - za razliku od prije nekoliko mjeseci - pažnja svijeta sada usmjerena na Irak i njegovo oružje masovnog uništavanja. A Irak tek treba doći do nuklearnog oružja, dok i u Indiji i u Pakistanu već postoje nuklearni arsenali i dovoljno ekstremista spremnih da počnu opasni sukob. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="50">
<p>Stare nepravde ostale, a čine se i nove</p>
<p>Stanari u tzv. privatnim neuseljivim stanovima već su ranije reagirali na nepravedno, sasvim neprihvatljivo i, po našem mišljenju, sasvim neodgovorno stajalište saborske zastupnice Ljubice Lalić što ga je iznijela u ime kluba HSS-a (!), a koje je bilo ukratko objavljeno u novinama. Učinio je to i Miše Milovčević iz Dubrovnika u Vjesniku od 28. rujna u rubrici Pisma čitatelja.</p>
<p> Naknadno smo dobili kopiju očitovanja gđe Lalić od 31. srpnja 2002., na koje moramo ponovo i opširnije reagirati.</p>
<p>Nakon raspada SFRJ, nova vlast u Republici Hrvatskoj proglasila je da će ispravljati stare nepravde ne čineći nove, da će provesti privatizaciju i vraćati oduzetu imovinu. Privatizacija društvenih stanova provedena je tako što su 1991. godine nositelji stanarskog prava dobili pravo jeftinog otkupa tih stanova. Povrat oduzete imovine odgođen je, o njemu se godinama razmišljalo i raspravljalo, a čini se da se čekalo i nečije mišljenje ili upute. To se mišljenje (ali različito od očekivanoga!) doista i pojavilo 1996. godine kada je Parlamentarna skupština Vijeća Europe donijela Rezoluciju 1096 (27. lipnja 1996.) prema kojoj se izvornim vlasnicima treba vratiti imovina, ali samo pod uvjetom da se time ne krše prava novih vlasnika ni stanara. To stajalište Vijeće Europe o pravima stanara bilo je više-manje prešućeno, zatajeno, sakriveno od naše javnosti (kako bi se mogla dovršiti obmana i otimanje imovine stanara u tzv. privatnim neuseljivim stanovima), ali se ipak jednim dijelom i poštivalo utoliko što nisu vraćeni nacionalizirani stanovi na kojima su stanari stekli stanarsko pravo, pa su ti stanari, već nakon nekoliko mjeseci, dobili pravo jeftinog otkupa stana (Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, čl. 22., Narodne novine br. 92 od 30. listopada 1996.).</p>
<p>Spomenuta obmana hrvatske javnosti, koja se uporno provodila više godina, sastoji se uglavnom u sljedećemu: lažno prikazati i na sva usta tvrditi da tzv. privatni neuseljivi stanovi tobože nisu oduzeta imovina jer su nominalni vlasnici upisani u zemljišnim knjigama. Drugim riječima, u javnosti - kod laika, ali i kod pravnika - nastojalo se stvoriti uvjerenje da su zemljišne knjige iznad zakona (!), da su te knjige, uvijek i bez ikakve iznimke, dokaz potpunog vlasništva, tj. da osoba koja je upisana u te knjige samim time tobože mora imati i sva vlasnička prava pa prema tome i neumanjenu imovinu (tj. punu ekonomsku vrijednost stana).</p>
<p>Istina je suprotna: po zakonskim odredbama (iz vremena SFRJ, a i današnjim), zemljišne knjige bile bi dokaz vlasništva, ali samo onda kada te odredbe ne bi bile derogirane drugim zakonskim odredbama, tj. Zakonom o stambenim odnosima (i dr.) kojima su ti nominalni vlasnici (praktički isto kao i bivši vlasnici nacionaliziranih stanova) zauvijek izgubili glavna i najvrednija vlasnička prava i imovinsku vrijednost veću od devet desetina tržišne vrijednosti useljivog stana. Ta prava i ta vrijednost po zakonu su zauvijek postali imovinom nositelja stanarskog prava i njegovih pravnih sljednika. To je vrijedilo i bilo na snazi još i 1996. godine, tako da je ukidanje stanarskog prava - tj. kršenje prava tih stanara radi restitucije in integrum te oduzete imovine - bilo sasvim nepravedno i protivno spomenutoj Rezoluciji 1096.</p>
<p>Dr. BRANKO SORIĆ, CVIJETA KOVAČ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Pohvalan znanstveni trud, mršavi rezultati</p>
<p>Želimo zahvaliti g. Zoranu Šućuru što je svojim osvrtom na naš komentar objavljen u Vjesniku 17. rujna pod redakcijskim naslovom »Nema nikakvih mogućnosti da program borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti postane stvarnost« pojačao zanimanje javnosti za ovu važnu hrvatsku temu (»Pojam socijalne isključenosti manje optužuje od siromaštva«, Vjesnik, Stajališta, 24. rujna; »Nijedna zemlja svoje siromaštvo nije uspjela osjetnije smanjiti bez gospodarskoga rasta«, Vjesnik, Stajališta, 25. rujna). </p>
<p>S druge strane žao nam je što je uzaludno potrošeno toliko energije i korisnog medijskog prostora za nešto što je nemoguće. Naime, gospodin Šućur, osim pogreške kompjutorske obrade teksta u riječi isključenost, čak u dva nastavka nije uspio uvjerljivo osporiti ni jedan argument ili zaključak iznesen u našem komentaru. Iako je očito kako je u to uložio sve svoje znanstvene snage.</p>
<p>Za one kojima to izgleda nevjerojatno predlažemo da pažljivo pročitaju izvorne dokumente koji se odnose na ovu temu, i to prema redoslijedu objavljivanja:</p>
<p> »Program borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti« na internet stranicama Vlade Republike Hrvatske, 5. sjednica Vlade; naš komentar u internetskoj pdf arhivi Vjesnika od 17. rujna (Stajališta); napise g. Zorana Šućura u internetskoj pdf arhivi Vjesnika od 24. i 25. rujna (Stajališta).</p>
<p>Sigurni smo da je to jedini pravi put kojim će se svaki čitatelj moći doći do istine i shvatiti o čemu se tu zaista radi. Vjerujemo da će se s takvim pristupom složiti i gospodin Šućur.</p>
<p>ZLATKO I MILA JAZBINŠEK strateški i poslovni konzultanti iz Splita</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Istina posvjedočena i zemljopisnim mapama</p>
<p>Prvog dana suđenja Miloševiću u Haagu za učinjene ratne zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zamjenik glavne tužiteljice prilično je detaljno ukazao na ono što se pripisuje Miloševiću. Tom su prilikom korištene i zemljopisne karte da bi članovi suda, pa i tv-gledateljstvo mogli lakše pratiti teška zbivanja koja su se dogodila prije desetak godina prilikom agresije na ove dvije tek priznate države.</p>
<p>Na jednoj od slika (slajdova) točno se vidi, a i riječju je izrečeno, da je zapadno od rijeke Drine, u dijelu Bosne i Hercegovine u kojem su živjeli pretežno Muslimani, gdje se nalazi i cijelom svijetu poznata Srebrenica, počinjen nečuven pokolj Muslimana, a počinili su ga prekodrinski susjedi.</p>
<p>Dakle, tako je svaki gledatelj stekao pravu sliku da su na žitelje toga pretežno muslimanskog kraja Miloševićevi sljedbenici pokrenuli agresiju pobivši više od 7000 nedužnih ljudi, da je provedeno etničko čišćenje, silovanje, paljenje kuća, ubijanje, protjerivanje, ukratko, sve je urađeno po sistemu »spaljena zemlja«. Cilj je bio davnašnja želja da se Srbija proširi preko Drine na zapad, što je tom prilikom i učinjeno.</p>
<p>No u cijeloj toj priči je neobično interesantno napomenuti da je upravo taj kraj zapadno od Drine, poslije takvog nečuvenog masakriranja i protjerivanja, na kraju krajeva pripao Daytonskim sporazumom Republici Srpskoj. U taj kraj sada više nemaju pravo povratka oni koji su ostali živjeti poslije toga strašnog događaja. Po kojoj je logici zabranjen povratak žiteljima na svoja porušena i spaljena ognjišta? </p>
<p>Međutim, još više začuđuje što je taj kraj navedenim sporazumom ostao u sklopu Republike Srpske, pa je tako za sav taj masakr, za etničko čišćenje, za palež i pljačku svega i svačega agresor nagrađen tim područjem. Tko im je to dozvolio? Tko je pravio takve karte iza kojih sada postoji teška nepravedna stvarnost što stvara stalni razdor između agresora i onih koje je ta agresija poubijala i raspršila.</p>
<p>Tko je kumovao takvoj »zemljopisnoj karti« trebao bi to isto dokazati na Haaškom sudu. Svaki ugovor, sačinjen barem privremeni mir i prekid sukoba, ako nije pravedan, potencijalna je opasnost za to inače »trusno područje«.</p>
<p>KAZIMIR OREŠKOVIĆZagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="53">
<p>Kamatari, »poslovna elita« sa specifičnim stilom </p>
<p>Banke štiti zakon, kamatari se snalaze sami/ »Psihološki pritisak« davljenjem i lomljenjem prstiju/ Ni dužnici nisu »bez grijeha«</p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - Sudski postupak koji traje u Remetincu, odnosno iznošenje obrana okrivljenika aktualizirao je pitanje kamatarenja, tj. lihvarenja.</p>
<p>Kamatarenje je zakonom proskribirano u članku 223. Kaznenog zakona u kojoj stoji »Tko iskorišćujući nuždu, teške imovinske prilike, lakomislenost, neke osobe ...ugovori za sebe imovinsku korist nesrazmjernu s onim što je dao.. kaznit će se novčanom kazno ili kaznom zatvora do jedne godine. «</p>
<p>U kontekstu procesuiranja organiziranog kriminala dakle kazne za kamatarenje su zanemarive. Problem za kamatare je međutim naplata njihovih potraživanja. Naime, za razliku od banaka čija potraživanja štiti zakon (iako često po mnogim mišljenjima nude lihvarsku kamatu), kamatari, privatne osobe, moraju se pri naplati snaći sami.</p>
<p> Jedan deklarirani kamatar ovih je dana na sudu rekao »Novac se zarađuje mozgom a ne snagom. Najvažnija je procijena kome mogu posuditi i od koga mogu očekivati naplatu«. Pored mozga kamatari često koriste i silu o čemu svjedoče i brojni sudski postupci zbog iznuda. Iznudu se već ozbiljnija kaznena djela i često se stavljaju u okvir kriminalnih organizacija, a propisana kazna za iznudu može doseći do 10 godina zatvora. </p>
<p>U Hrvatskoj je početkom devedesetih godina »procvjetalo« tržište »posuđivača« novaca. Osim običnih građana najveći posuđivači bili su mali i srednji poduzetnici koji nisu mogli dobiti kredite za svoje poslove od zvaničnih banaka pa su posuđivali od osoba koje su uglavnom bile povezene ili su činile dio krim. miljea. I neke registrirane štedionice radile su s takvim osobama. Stvorila se »poslovna elita sa specifičnim stilom rada i ponašanja«.</p>
<p> Najslikovitiji primjer takvog poslovanja je pokojni bankar i samozvani financijski genije, Ibrahim Dedić. Ime Dedića i njegove »Promdei« banke vezalo se s ljudima iz »podzemlja«. Poznat po »nekonvencionalnom« odnosu s poslovnim partnerima, Dedić je u jednom intervju novinama objasnio kako njegovi suradnici postupaju s neurednim dužnicima. »Nikad nismo preagresivni s dužnicima« rekao je Dedić i objasnio »Moji ljudi nekad čovjeka malo dave u bačvi vode ili mu lome prste, ali sve je samo dio psihološkog pritiska«. Zbog takvog »psihološkog« pritiska protiv Dedića je policija podnijela 56 prekršajnih i 10 kaznenih prijava. Nakon što je na ovog bankara u siječnju 1998. pucano, jedan je visokopozicionirani službenik MUP-a izjavio »Bolje nije ni zaslužio«. Ibrahim Dedić slijedeći napad nije preživio. Naime u srpnju 1999. godine ispred ulaza u njegov stan izrešetala su ga trojica muškaraca. Ubojstvo nije razriješeno do danas. U jednom svjedočenju na suđenju »zločinačkoj organizaciji« u Remetincu iznesena je teza da je Dediću glave došao sukob s Željkom Šobotom. Po toj tezi Šobot, kamatar i tvrdi dečko potekao s Kozari boka, potraživao je neke dugove od Dedića. Dediću se to nije svidjelo te je angažirao plaćen ubojice iz Sarajeva, koji su u ožujku 1999. likvidirali Šobota. navodno su Šobotovi ljudi iz osvete kasnije ubili Dedića. </p>
<p>Nisu međutim ljudi koji posuđuju novce »negativci«. U razgovoru s jednim policijskim službenikom, koji je iz razumljivih razloga želio ostati anoniman, saznali smo da je policija često skeptična prema prijavama navodno iznuđivanih ljudi. Policajac je u svojoj praksi imao primjera kada je dužnik da bi izbjegao pošteno plaćanje svog duga prijavljivao svog čovjeka kojem je dužan. Vjerovnika koji bi ništa ne sluteći došao na ugovoreno mjesto da preuzme svoj novac dočekivala bi policija. Policiji tada preostaje jedino da na osnovi izjave navodnog oštećenika podnese kaznenu prijavu.</p>
<p>Na kraju i primjer »rekordnog« kamatarenja. Naime kako je Vjesnik pisao, prije dvije godine u Međimurju JE zabilježeno lihvarenje uz kamatu od čak 300 do 900 posto.</p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Sliškova rodbina Petrača tereti da je naručio ubojstvo</p>
<p>Za ubojstvo Jamesa Cappiaua tereti se Ivica Bertić, dugogodišnji Sliškov prijatelj i tjelohrannitelj / U dosadašnjem tijeku suđenja saslušano je četrdesetak svjedoka</p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - Nakon osmomjesečnog sudskog postupka u ponedjeljak na zagrebačkom Županijskom sudu započinje iznošenje završnih riječi tužiteljstva i obrane u slučaju obračuna na Cvjetnom trgu koji se dogodio u ožujku prošle godine kada su ubijeni Vjeko Sliško i njegov atentator James Cappiau.</p>
<p>Podsjetimo, za ubojstvo Jamesa Cappiaua tereti se Ivica Bertić, dugogodišnji Sliškov prijatelj i tjelohrannitelj, dok se Marka Nikolića, koji je hrvatskom pravosuđu nedostupan, te Samira Ivoševića tereti da su organizirali atentat na Sliška.</p>
<p>U dosadašnjem tijeku suđenja saslušano je četrdesetak svjedoka, među kojima su najzanimljiviji bili Hrvoje Petrač, te Sliškova rodbina, posebice njegov brat Marko, šogor Mijo Kovčo i Sliškova udovica Danijela koja se nedavno preudala za Dražena Golemovića. Većina tih svjedoka svjedočila je i u postupku »zločinačkoj organizaciji« koji se vodi u remetinečkom zatvoru.</p>
<p>Dio Sliškove rodbine tijekom svjedočenja proglasio je odgovornim za Sliškovo ubojstvo Hrvoja Petrača, a kasnije i Dražena Golemovića, koji je, prema navodima jedne od Sliškovih sestara, platio Nikoliću i Ivoševiću po 10 tisuća DEM za obavljeni atentat.</p>
<p>Petrač je na sudu, pak, kazao kako je Vjeku Sliška upoznao na njegovu zamolbu, i to u restoranu »Hipodrom« gdje su »u ugodnom razgovoru pijuckali vino«. Poznati zagrebački poduzetnik, za kojeg su neki od svjedoka u postupku zbog obračuna na Cvjetnom trgu te u procesu protiv tzv. zločinačke organizacije naveli kako upravo on stoji iza Sliškova ubojstva, spomenuo je samo kako je iz straha zatražio savjet policije zbog »Sliška koji ga fokusira kao šefa mafije i ekipe s Knežije«. Petrač je na sudu također potvrdio svoje poznanstvo s Nikolićem, s kojim je vodio poslovan trazgovor u automobilu, kada su ih dvojica policajaca legitimirala.</p>
<p>Tijekom tog razgovora njih dvojica pokušali su pobjeći jer je Petrač, prema vlastitom kazivanju, mislio kako se ne radi o policiji, nego o »kriminalcima jer je jedan posegnuo rukom prema džepu«, nakon čega je Petrač pomislio kako će netko od te dvojice pucati na njih.</p>
<p>Zanimjlivo je svjedočenje iznio i Ivo Pukanić, direktor Nacionala i Petračev prijatelj, koji je sam zatražio da bude svjedok u ovom postupku. Pukanić je potvrdio dio Petračeva svjedočenja spomenuvši kako se Petrač naljutio nakon što je njegov list objavio Petračev intervju u kojem se spominje i Sliško. Petrač je nakon što je pročitao intervju nazvao Pukanića i kazao mu kako će intervju zasigurno pročitati i Sliško i »zbog svoje paranoje ponovno smatrati kako iza svega stoji Petrač«.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Na redu Petrovićeva obrana </p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - U ponedjeljak će na suđenju »zločinačkoj organizaciji« u Remetincu svoju obranu iznositi drugookrivljeni, Zoran Petrović.</p>
<p>Zoran Petrović zvan Ivica bio je blizak prijatelj pokojnog Zlatka Bagarića. Po navodima optužnice Bagarić je do svoje smrti (ubijen u »kafanskoj« svađi u srpnju 1998. godine) bio šef zagrebačke mafije, a tužiteljstvo tvrdi da ga je na toj »dužnosti« zamijenio prvookrivljeni u remetinečkom procesu, Nikica Jelavić. </p>
<p>Petrović je po nekim navodima dosadašnjih svjedoka u Remetincu bio izuzetno vezan za Bagarića, a i odrastao je zajedno s njim kod Bagarićevih roditelja u Njemačkoj.</p>
<p>Osim za udruživanje u »zločinačku organizaciju«, deklariranog kockara Petrovića teretilo se da je u ljeto 1990. godine ispred lokala Kasandra u Zagrebu ubio Niku Mioča. Postupak za to ubojstvo prošle je godine izdvojen iz suđenja »zločinačkoj«. Nedavno je nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu Petrović oslobođen u nedostatku dokaza. Naime svjedoci koji su ga ranije teretili izmijenili su svoj iskaz. Po njihovim ponovljenim svjedočenjima ispada da je Mioča ubio Zlatko Bagarić, a Petrović je, navodno, na sebe preuzeo krivnju.</p>
<p>Ime Zorana Petrovića neki su svjedoci u Remetincu spominjali u vezi s famoznom partijom »barbuta« s Vjekom Sliškom. Nekolicina je ljudi iz Sliškova »klana« tvrdilo da je tada izbila svađa između Petrovića i Bagarića s jedne i Sliška s druge strane nakon čega »je Vjeko osuđen na smrt«.</p>
<p>Inače od svih remetinečkih okrivljenika Petrović je u pritvor stigao posljednji. On je u veljači 2000. godine izručen iz Njemačke gdje se nalizio u pritvoru pod optužbom za ubojstvo i još neka kaznena djela.</p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Požar u pamučnoj industriji Duga Resa</p>
<p>DUGA RESA, 29. rujna</p>
<p> - U pogonu konfekcije Pamučne industrije Duga Resa u nedjelju je oko 9 sati izbio požar koji je zahvaljujući brzoj intervenciji karlovačkih vatrogasaca lokaliziran.</p>
<p>Zamjenik zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Karlovac Robert Hranilović kaže da je hala puna dima, ali da je požar lokaliziran. </p>
<p>»Nema otvorenog plamena i požar se najvjerojatnije više neće širiti«, rekao je Hranilović.</p>
<p>Vatrogasce Javne vatrogasne postrojbe Karlovac o požaru je obavijestila dugoreška policija u 9,21 sati.</p>
<p>Prema prvim informacijama PU iz Duge Rese, požar je započeo na prvom katu u hali konfekcijske gotove robe, na jednoj od zidnih polica. Prvi pokazatelji ukazuju kako je do požara došlo nakon što su se upalili dijelovi kartonske ambalaže na elektroinstalacijama. </p>
<p>Kako je riječ o nedjelji i neradnom danu u požaru nitko nije ozlijeđen. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Djevojka pala s balkona stana u plamenu</p>
<p>VARAŽDIN, 29. rujna</p>
<p> - U dvosobnom stanu na četvrtom katu zgrade u Ulici braće Radića 10 a u Varaždinu u nedjelju ujutro izbio je požar u kojem su teško ozlijeđene dvije osobe. Još se ne zna kako je došlo do požara, a prema riječima dežurnog istražnog suca, u stanu su se, navodno,tada nalazile jedna muška i dvije ženske osobe. Pred vatrom su se sklonili na balkon, a dvadeset dvogodišnjem mladiću je u požaru opečeno 35 posto tijela. Jedna je djevojka teško ozlijeđena jer je pala s balkona, prije nego su vatrogasci, koji su počeli dizati ljestve, stigli do nje. Ona ima 45 posto opeklina i povredu kralježnice. </p>
<p>Oboje su prevezeni na Traumatologiju u Zagreb, a djevojka je tada bila u životnoj opasnosti. Treća je osoba, navodno, prije svega izašla iz stana. Prema pričanjima ljudi koji su se u to vrijeme zatekli na obližnjoj tržnici na koju gleda balkon stana, požar je izbio oko osam sati, a vidjeli su kako iz stana suklja dim. </p>
<p>Priča se i da je požar izbio u dnevnoj sobi, a ljudi su vidjeli kako su osobe iz stana pobjegle na balkon. Vikali su im da skoče, a mladić je potom otišao u stan i kroz požar pobjegao van, a . na izlasku iz zgrade se srušio. Građani su također vidjeli i da se djevojka držala za ogradu balkona, no više nije mogla izdržati, pa je najprije pala na nadstrešnicu, a zatim i na tlo. </p>
<p>Stan u kojem je izbio požar je iznajmljen, susjedi nisu znali kome, a pričaju i da su spomenute dvije djevojke Ruskinje. Policajci su utvrdili da se radi o mladiću M. F.(22) dok se identitet djevojaka još utvrđuje. Nastavljaju raditi na utvrđivanju uzroka požara uz prisustvo vještaka, a o svemu će biti više riječi u ponedjeljak na redovnoj tjednoj konferenciji za novinare.</p>
<p>Mihaela Zagorščak</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="58">
<p>Holjevac: Operateri moraju zarađivati na većem broju usluga, a ne na cijenama</p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - »U procesu usklađivanja hrvatskog zakonodavstva sa zakonskom regulativom Europske unije nužno je isto učiniti i s domaćim telekomunikacijskim tržištem«, kaže novoimenovana pomoćnica ministra pomorstva, prometa i veza Tatjana Holjevac. Holjevac će voditi Upravu za poštu i telekomunikacije, a na mjesto pomoćnice ministra došla je iz Nadzornog odbora VIPneta.</p>
<p>Holjevac smatra da liberalizirana telekomunikacijska tržišta zahtijevaju strogu zakonsku regulativu. Na domaćem tržištu već sad ima više operatera na području mobilne telefonije, a od 1. siječnja 2003. godine Hrvatski će telekom izgubiti isključivo pravo pružanja usluga u određenim segmentima fiksne telefonije. Domaće telekomunikacijsko tržište tako postaje otvoreno i na tom polju.</p>
<p>Naime, liberalizirana telekomunikacijska tržišta brže rastu i razvijaju se, te pružaju korisnicima veći izbor cijena i usluga. Holjevac napominje da operateri moraju svoju zaradu zasnivati na većem broju različitih usluga, a ne na visokim cijenama.</p>
<p>Prema njezinim riječima, u Hrvatskoj valja poboljšati status telekomunikacijskih operatera te njihove međusobne odnose. Inače, Tatjana Holjevac je 20 godina radila u HPT-u kao stručnjak za telekomunikacije. Od 1995. godine bila je direktorica za južnu i srednju Europu u AT, najvećoj svjetskoj telekomunikacijskoj tvrtki. Posljednje dvije godine bila je predsjednica Uprave VIPneta.</p>
<p>Uprava za poštu i telekomunikacije mora domaće telekomunikacijsko tržište približiti onome u Europi. Naime, Europska komisija za zaštitu tržišnog natjecanja, već tri godine požuruje i svoje članice da više liberaliziraju svoje telekomunikacijsko tržište, odnosno da povećaju konkurentnost. Zamjerke EU hrvatskom Zakonu o telekomunikacijama odnose se na njegove dijelove vezane uz radio i televiziju. </p>
<p>M. Petković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="59">
<p>Prvi potezi Hrvatske u pravnoj bitci s Haagom </p>
<p>Vlada je od Haaškog suda zatražila da joj se dopusti žalba na nalog za uhićenje i predaju generala Bobetka, a odgovor iz Haaga je li zahtjev zaprimljen može se očekivati u ponedjeljak/ Nakon toga slijedi prihvaćanje ili odbacivanje Vladina zahtjeva, a Sudsko vijeće koje o tome odlučuje nema propisani rok za donošenje odluke/ Ako odgovor bude pozitivan, Vlada može slati žalbu/ Postoje i tumačenja prema kojima je Haaški sud u stvari dio hrvatskog pravosuđa</p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - Interlokutorna žalba (pravni akt kojim se ubacuje u postupak koji je u tijeku), koju hrvatska vlada namjerava uputiti Haaškom sudu, prvi je korak u najavljenoj pravnoj bitci Vlade i Haaškog suda zbog optužnice protiv umirovljenoga generala Janka Bobetka. </p>
<p>Vlada je od Suda zatražila da joj se dopusti žalba na nalog za uhićenje i predaju generala Bobetka, a odgovor iz Haaga je li zahtjev zaprimljen može se očekivati u ponedjeljak. Na taj se potez Vlada odlučila jer takva žalba nije izričito dopuštena. Vladin zahtjev za interlokutornu žalbu ima utemeljenja u Pravilniku o postupku i dokazima Haaškog suda. Žalba se temelji na članku 54. i dopuni tog članka Pravilnika o postupanju i dokazima Haškog suda, gdje se govori o sudskim nalozima i nalozima za dostavu dokumenata koji se upućuju državama. Sudsko vijeće, koje o tome odlučuje, nema propisani rok za donošenje odluke. Ako Vijeće odluči pozitivno, sljedeći Vladin korak je uputiti Haaškom sudu žalbu na nalog za uhićenje i izručenje generala Bobetka. </p>
<p>No sama optužnica protiv Bobetka još treba proći procjenu ustavnosti na Ustavnom sudu Hrvatske, a Vlada bi to od Ustavnog suda trebala, prema najavama, zatražiti početkom ovog tjedna. Ako optužnica bude ocijenjena protuustavnom, Vlada, sigurno je, dobiva širi manevarski prostor za pravni spor s Haagom.</p>
<p>Optužnicu protiv generala Bobetka te nalog za uhićenje i njegovu predaju Ured za suradnju s Haškim sudom zaprimio je u ponedjeljak, 23. rujna. Optužnica tereti Bobetka za ratne zločine počinjene u rujnu 1993. u Medačkom džepu. </p>
<p>Vladu su u namjeri da krene u Bobetkovu obranu prvi put podržale sve parlamentarne stranke u saborskoj raspravi u petak. Od Vlade i drugih institucija vlasti parlament traži da u međunarodnim odnosima i tijelima međunarodne zajednice brane pravednost i legitimitet obrambenog Domovinskog rata i oslobodilačkih akcija. Zahtijeva i da Domovinski rat brane i nadalje, procesuiranjem mogućih pojedinačnih ratnih zločina i zločina protiv humanitarnog prava počinjenih za vrijeme ili poslije Domovinskog rata, utvrđujući individualnu odgovornost počinitelja. Sabor je suglasan u tome da Vlada pred Ustavnim sudom pokrene postupak ocjene ustavnosti haaške optužnice protiv generala Bobetka i da Ustavni sud to učini u žurnom postupku.</p>
<p>Oporba je, poznato je, zahtijevala i da se izmjeni Ustavni zakon o suradnji s Haagom, što je vladajuća koalicija odbacila, argumentirajući to tvrdnjom da bi iz pravnog, spor s Haagom prerastao u politički, što bi u konačnici bilo vrlo štetno za Hrvatsku.</p>
<p>Međutim, dužnosnici Haaškog suda tvrde da Hrvatska nema načina izbjeći Bobetkovo izručenje, te da ulaskom u pravni spor osporava suradnju sa Sudom. Premijer Ivica Račan i Vladini dužnosnici neprestano naglašavaju da suradnja s Haagom neće prestati, niti je ikad prestala. Vlada će ipak iskoristiti sve pravne mogućnosti u okviru pravila i Haaškog suda da bi osporila optužnicu protiv generala Bobetka, ali neće ulaziti u sukobe sa Sudom i međunarodnom zajednicom, jer bi to dovelo do sankcija. Račan je odbacio tvrdnje da bi se Hrvatskoj mogle dogoditi tzv. tihe sankcije, naglasivši kako bi međunarodna zajednica morala imati razumijevanja za Vladine poteze. No signali iz međunarodne zajednice uopće nisu puni razumijevanja - Vladu je na obvezu suradnje s Haagom, odnosno na obvezu izručenja Janka Bobetka ICTY-ju, upozorila i Velika Britanija i SAD, ali i Vijeće Europe. Treba napomenuti da postoje i tumačenja prema kojima je Haaški sud u stvari dio hrvatskog pravosuđa, jer je Hrvatska, kao članica UN-a, jedna od zemalja osnivačica Suda, pa bi to onda bilo »obično« prebacivanje slučaja sa suda na sud, ali ne i izručenje hrvatskog državljanina sudu neke druge zemlje.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Krišto: To je sumrak demokracije</p>
<p>Ostvarila su se predviđanja da će Ivo Sanader raspustiti sve ogranke u kojima posumnja na lojalnost članstva/ Milijan Sesar, HDZ-ov vijećnik, koji je nedavno »izgubio« na izborima za predsjednika splitskog HDZ-a, sredinom listopada saziva osnivačku skupštinu županijskog ogranka Pašalićeve stranke/ Spekulira se da će ga slijediti još dobar dio županijskih vijećnika HDZ-a</p>
<p>SPLIT, 29. rujna</p>
<p> - »Ovo je sumrak demokracije«, komentirao je predsjednik splitsko-dalmatinskog HDZ-a Ilija Krišto u subotu donesenu odluku Središnjeg odbora stranke o raspuštanju njegova ogranka. </p>
<p>Osim splitsko-dalmatinskog, Središnji odbor raspustio je i šibensko-kninsku organizaciju stranke, obrazloživši to »nedostatkom aktivnosti organizacija kao i ponašanjem protivnom programu i statutu stranke«.</p>
<p>Na taj način ostvarile su se spekulacije da će Ivo Sanader raspustiti sve ogranke u kojima posumnja na lojalnost članstva. Dobro upućeni u stranačka zbivanja, nedavno su upozorili kako su baš u splitsko-dalmatinskom HDZ-u »Pašalićevi spavači«, koji će do izbora čuvati svoje pozicije u okrilju Sanaderove stranke. Predviđalo se kako će se u dresove Hrvatskog bloka preodjenuti neposredno pred izbore i na taj način se održati na pozicijama. Takve glasine prije desetak dana demantiralo je samo čelništvo splitsko-dalmatinskog HDZ-a, ističući kako je HDZ njihova jedina stranka. Tada su tvrdili kako nemaju službenu informaciju da bi i jedan njihov član prešao u Pašalićev Hrvatski blok (HB).</p>
<p>»Oni koji za nas govore da smo spavači podgrijavaju novo raslojavanje u hrvatskom političkom tkivu«, kazao je tada Krišto. Naglasio je i kako se njegov ogranak »nikada nije bavio osobama i osobnostima«, nego samo programima te kako je dobre hvalio, a prema lošima se kritički postavljao. Župan Branimir Lukšić je kazao kako u HDZ-u ostaje sve dok stranka bude usmjerena svome cilju - svrgavanju trenutačne Vlade.</p>
<p>»Ako bi se HDZ približio koaliranju sa SDP-om, stranku bi napustio u roku 24 sata«, isticao je Lukšić. Istodobno, u Splitu je krenula inicijativa za osnivanje ogranka Pašalićeve stranke. Milijan Sesar, HDZ-ov gradski vijećnik, koji je nedavno »izgubio« na izborima za predsjednika splitskog HDZ-a, sredinom listopada saziva osnivačku skupštinu županijskog ogranka nove stranke. Funkciju predsjednika ogranka trebao bi obnašati sam Sesar, a za predsjednika gradske organizacije trebala bi biti imenovana dosadašnja HDZ-ovka Ljubica Vrdoljak. U inicijativnom odboru, osim Sesara i Vrdoljak, nalaze se i saborski zastupnik Ivica Tafra, bivši predsjednik Mladeži HDZ-a Ante Zoričić te županijski vijećnik Petar Mamić. Spekulira se da će Sesaru »prijeći« još dobar dio županijskih HDZ-ovaca - županijskih vijećnika, čime će se bitno promijeniti vladajuća struktura u Županijskoj skupštini. Naime, za sve odluke koje bi se ubuduće donosile, bit će presudan glas skupštinara HB-a. Pristupnicu za splitski ogranak Pašalićeve stranke navodno je potpisalo nekoliko stotina Splićana.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>»Nesporno je da je Prevlaka u Hrvatskoj« </p>
<p>Naime, dubrovačko-neretvanski župan Ivan Šprlje u pozdravnom se govoru na Južnojadranskom forumu za prekograničnu suradnju oštro osvrnuo na zabrinjavajuće poruke koje dolaze iz Crne Gore o problemima razgraničenja Hrvatske i SRJ u zoni Prevlake </p>
<p>DUBROVNIK, 29. rujna</p>
<p> - U organizaciji East West Institutea, Vijeća Europe i OESS-a u Dubrovniku se održava Južnojadranski forum za prekograničnu suradnju koji je okupio pedesetak sudionika iz Hrvatske, BiH i Crne Gore odnosno Jugoslavije te nekoliko međunarodnih organizacija, Forum se bavi temama o prekograničnoj suradnji poput obrane od požara, opskrbe vodom, odlaganja otpada, turističkog razvoja, suradnje malih i velikih poduzeća te suradnje mladih. </p>
<p>Kako je, otvarajući u subotu skup, naglasio potpredsjednik East West Institutea Hannu Himmanen, dubrovački forum nastavak je napora koji taj institut ulaže u razvitak lokalne i regionalne prekogranične suradnje kojom će se olakšati ulazak zemalja jugoistočne Europe u institucije Europske unije. </p>
<p>Pozdravljajući organizatore i sudionike skupa, dubrovačko-neretvanski župan Ivan Šprlje oštro se osvrnuo na, kako je naglasio, zabrinjavajuće poruke koje dolaze iz Crne Gore vezane uz probleme razgraničenja Hrvatske i SR Jugoslavije u zoni Prevlake. </p>
<p>»Osuđujem spekuliranja pojedinih čelnika općine Herceg Novi o toj problematici. Za nas se tu radi o osjetljivom državnom problemu a takve poruke ne vode k njegovu rješavanju već cijelu situaciju samo pogoršavaju. Republika Hrvatska potpisala je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU i ispunjava iz njega preuzete obveze. Imamo mnoge zajedničke probleme o kojima ćemo tijekom ovog foruma razgovarati, no naglašavam da od susjeda očekujemo korektno ponašanje kao preduvjet bilo kakve suradnje«, istaknuo je župan Šprlje. </p>
<p>Naglasivši da mu nije bila namjera govoriti o problemima vezanim uz Prevlaku, zamjenik ministra vanjskih poslova Crne Gore Milan Begović kazao je da je crnogorski stav po tom pitanju jasan: »Granice koje su postojale u SFRJ nisu promijenjene pa je jasno da je Prevlaka u Hrvatskoj. To pitanje rješavat ćemo demokratskim načinom, dijalogom kao i do sada, te sam siguran da ćemo ga riješiti u obostranom interesu«, odgovorio je Milan Begović. Inače, upravo zbog poruke o »nesporno jugoslavenskoj Prevlaci« i »hrvatskoj agresiji« koje je u sklopu crnogorske predizborne kampanje uputio prvi čovjek Herceg Novog Đura Četković, Južnojadranskom forumu nije se odazvao načelnik općine Konavle Luka Korda, a, po mnogim mišljenjima, takvi stavovi pozadina su i ispričnice koja je za nedolazak poslana i iz ureda dubrovačke gradonačelnice. </p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Laslo upozorava da je 2,3 milijarde proračunskih kuna za poljoprivredu premalo</p>
<p>Predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje kaže da toliko malo novca za subvencije ne izdvaja ni jedna država u EU ili u hrvatskom okruženju/ Prema Laslovim riječima, do kraja ove godine bi se oko 10.000 obiteljskih gospodarstava moglo opredijeliti za tzv. komercijalna obiteljska gospodarstva koja će proizvoditi za domaće tržište </p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - »Proračun Ministarstva poljoprivrede i šumarstva za 2003. godinu od 2,3 milijarde kuna ni izdaleka nije dovoljan za pokrivanje tekućih potreba, prije svega poticaja i subvencija. Ovako će dugo najavljivana poljoprivredna reforma ostati mrtvo slovo na papiru«, rekao je u nedjelju za Vjesnik Antun Laslo, predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje.</p>
<p>Dodao je da brojke o povećanju, primjerice, poljoprivrednih subvencija za 300 milijuna kuna, odnosno za 30 posto, mogu zavarati. Naime, Laslo ističe da tako malo novca za poljoprivredu ne izdvaja ni jedna država u EU ili u hrvatskom okruženju. Slovenija, primjerice, udvostručuje poticaje za žitarice, jer nakon ulaska u EU to više neće biti moguće. </p>
<p>Osim toga, kaže Laslo, ako Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva dobije planirane 2,3 milijarde kuna, to ne znači da će sav taj novac ići za »razvoj poljoprivrede« nego će se jedan njegov manji dio utrošiti za plaće zaposlenih u Ministarstvu, različitim upravama, fondovima...</p>
<p>Prema Laslovim riječima, do kraja ove godine bi se oko 10.000 obiteljskih gospodarstava moglo opredijeliti za tzv. komercijalna obiteljska gospodarstva. Ta bi gospodarstva trebala proizvoditi za domaće tržište, na kojem se već nalazi visokosubvencionirana strana roba. »Na koji bi im način domaći proizvođači hrane trebali biti konkurentni«, pita se Laslo.</p>
<p>Dobar primjer da seljaci hoće raditi je raspodjela državnog poljoprivrednog zemljišta u Slavoniji, jer svi žele, na bilo koji način, doći do više zemlje. Zabrinjava, međutim, da već sad više od 50 posto poljoprivrednika, ne samo u nepoljoprivrednim županijama nego i u zapadnim dijelovima Slavonije, ne mogu ostvariti zadovoljavajuće prinose. </p>
<p>Laslo podsjeća da je ministar poljoprivrede i šumarstva Božidar Pankretić još dok je bio u oporbi tražio da poljoprivredni proračun bude četiri milijarde kuna. »Ili je ministar promijenio mišljenje, ili računa da Hrvatska neće ući u EU još desetak godina, pa ima vremena za hvatanje koraka«, dodaje Laslo.</p>
<p>Ministar Pankretić kaže da na posljednjem sastanku Vladine koordinacije u Vili Weiss nisu riješene sve dvojbe, ali smatra da će se sljedećih dana postići zadovoljavajuć dogovor s Ministarstvom financija pa bi reforma poljoprivrede mogla početi.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>»Slučaj Bobetko« zasad nije utjecao na hrvatski rejting</p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - Najnovije zaoštravanje odnosa na relaciji Zagreb-Haag zasad se nije odrazilo na položaj Hrvatske na međunarodnim financijskim tržištima. Naime, dosad gotovo da i nije bilo reakcija vodećih svjetskih rejting-agencija na najnoviji spor Banskih dvora s Haaškim sudom. </p>
<p>Sve to, ipak, ne znači da bi Hrvatska svoju sadašnju poziciju u međunarodnim financijskim krugovima trebala prihvaćati zdravo za gotovo, tim više što sve važnije rejting-agencije Hrvatsku i dalje ocjenjuju kao »zemlju umjerenog rizika«. Štoviše, kako doznajemo u rejting-agenciji Standard & Poor's (S), kod koje Hrvatska ima ocjenu BBB- sa stabilnim outlookom, izrodi li se sadašnji spor s Haagom u širi sukob Zagreba s međunarodnom zajednicom, hrvatski će se kreditni rejting ozbiljno poljuljati.</p>
<p>»Odnosi Hrvatske s Haaškim sudom sami po sebi nisu ključni za rejting vaše zemlje. No, budu li se oni ozbiljnije odrazili na odnose Hrvatske s Europskom unijom i ostatkom svijeta, to bi utjecalo i na rejting«, upozorila nas je Kristel Richard iz agencije S</p>
<p>Dodala je kako S za sada nema namjeru umanjivati kreditni rejting ili outlook naše zemlje i time joj otežati zaduživanje na međunarodnim financijskim tržištima. Naglasila je, međutim, kako u ovoj rejting-agenciji pozorno prate zbivanja. </p>
<p>»Za nas je šira slika puno važnija od samih odnosa Hrvatske i Haaškog tribunala. To se posebno odnosi na odnose službenoga Zagreba s Bruxellesom ili Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), kao i na daljnju provedbu reformi. Stoga mogu reći jedino da će S reagirati bude li sadašnji spor s Haagom imao znatnijeg učinka na odnose Hrvatske s Unijom ili MMF-om. Takav razvoj događaja ipak bi utjecao na rejting vaše zemlje«, zaključila je naša sugovornica.</p>
<p>Do trenutka pisanja ovog teksta nismo uspjeli dobiti reagiranja drugih važnijih svjetskih rejting-agencija na posljednje zaoštravanje odnosa Hrvatske i Haaga zbog odbijanja Zagreba da izruči umirovljenoga generala Janka Bobetka. Vrijedi, međutim, primijetiti da se posljednja kriza u odnosima Hrvatske i Haaga uglavnom i ne spominje na njihovim stranicama na Internetu.</p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Picula u utorak putuje u Dansku da bi objasnio stajališta Vlade</p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - Hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula u utorak će otputovati u Dansku što će biti prilika da zemlji, koja predsjedava Europskom unijom, objasni stajališta hrvatske vlade o suradnji s Haaškim sudom u »slučaju Bobetko«. Hrvatska diplomacija nada se kako će uspjeti objasniti Kraljevini Danskoj da Hrvatska ne odbija suradnju s Haagom, da namjerava i dalje ispunjavati svoje međunarodne obveze, ali da s Haaškim sudom ulazi u pravni spor.</p>
<p>Picula će potvrdili su hrvatski diplomatski izvori, dobiti poruku od Danske da Hrvatska mora provesti odluke Haaškoga suda. </p>
<p>Picula u Dansku putuje samo dan nakon što će Vijeće ministara EU-a u Bruxellesu pokušati zauzeti službeno stajalište o Hrvatskoj i njezinom odnosu s Haaškim sudom. Još uvijek nije poznato kako će to stajalište biti formulirano, no sasvim je sigurno da će EU uputiti Hrvatskoj opomenu. Pitanje je samo kakva će biti intonacija opomene - oštrija ili nešto blaža. Kako se do sada moglo shvatiti iz izjava europskih dužnosnika, EU još uvijek smatra da Hrvatska nije prekinula suradnju s Haaškim sudom i nada se »da stvari neće ići u tom smjeru«. EU će najvjerojatnije opomenuti Hrvatsku da mora ispuniti sve odluke Suda. </p>
<p>B. Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Tomčić: Hrvatska je zbog slučaja Bobetko u vrlo složenoj situaciji</p>
<p>ZAGREB, 29. rujna </p>
<p> - Hrvatska se nakon optužnice protiv generala Janka Bobetka nalazi u vrlo složenoj situaciji, a u pokušaju njezina rješenja dio obveza i odgovornosti mora preuzeti i Sabor, rekao je u nedjelju navečer u zagrebačkoj zračnoj luci predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić pred odlazak u Rim. </p>
<p> Tomčić je to rekao u izjavi novinarima objašnjavajući razloge putovanja tijekom kojeg će se u ponedjeljak, na vlastiti zahtjev, sastati s predsjednikom talijanskog Zastupničkog doma Pierom Ferdinandom Casinijem i tajnikom za odnose Svete Stolice s državama Jean-Louisom Tauranom. </p>
<p> Predsjednik Sabora rekao je da će sugovornicima ponoviti kako Hrvatska ni u kojem slučaju ne želi da se njezini aktualni potezi tumače kao želja za prekidom ili opstrukcijom suradnje sa Haaškim sudom. </p>
<p>U Rim putuje i predsjednik Odbora za vanjsku politiku Zdravko Tomac. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Čondić: Stožer razočaran oporbom </p>
<p>SPLIT, 29. rujna</p>
<p> - Predsjednik Središnjeg stožera hrvatskih branitelja Mirko Čondić u nedjelju je na konferenciji za novinare u Splitu ocijenio kako slučaj generala Bobetka vlast koristi za ostvarenje svojih političkih ciljeva, te izjavio kako je njegov Stožer razočaran ponašanjem oporbe. </p>
<p> »Stožer je razočaran ponašanjem oporbenih političkih stranaka u Hrvatskom saboru, koje se ne ponašaju u skladu s dogovorom s Odborom za promicanje istine o Domovinskom ratu«, rekao je Čondić. »Iako je bilo dogovoreno da se izvrši maksimalni politički pritisak na Sabor za hitnu izmjenu Ustavnog zakona o suradnji s Haagom, prihvatili su dva tjedna odgode a pitanje je hoće li se uskoro znati konačni termin rasprave«, rekao je Čondić i dodao kako Stožer traži izmjenu Ustavnog zakona, a ako to ne ide, raspisivanje referenduma o suradnji s Haaškim sudom. </p>
<p> Prema njegovim riječima, Stožer neće šutke gledati kako Račan i Tomčić oporbu vode žedne preko vode već će inzistirati na proglašenju i optužnica protiv generala Gotovine i Ademija neustavnima.Čondić se dotaknuo i obraćanja naciji predsjednika države rekavši kako »ne želi trošiti riječi« na stavove »haaškog plaćenika Mesića«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Kramarić: Ne želimo sudjelovati u ovoj kakofoniji </p>
<p>KOPRIVNICA, 29. rujna </p>
<p> - »Liberalna stranka u ovoj kakofoniji glasova ne želi sudjelovati. Ne želimo sudjelovati na homogenizaciji na irealnim osnovama«, rekao je predsjednik Liberalne stranke (LS) Zlatko Kramarić u nedjelju u Koprivnici, na konferenciji za novinare. Dodao je da su se u LS-u u vezi s (Haaškom) optužnicom protiv generala Janka Bobetka pokušavali ponašati razumno kako bi djelovali smirujuće na javnost i javnost suočili »s mogućim posljedicama jednog iracionalnog ponašanja«. </p>
<p> Predsjednik LS-a također je rekao da »ispunjenje nekih naših obveza prema međunarodnoj zajednici nije pitanje hoćemo li mi to ili nećemo jer su one dio međunarodnoga prava i činjenice da je Hrvatska dio međunarodne zajednice«.</p>
<p> LS se zauzima da se svi nesporazumi i svi prigovori rješavaju isključivo pravnim sredstvima, rekao je Kramarić. Predsjednik LS-a također je rekao da se ne može složiti s elementima (Haaške) optužnice protiv generala Bobetka, jer nijedan sud, nijedna optužnica ne može dovesti u pitanje legitimitet vojnih, redarstvenih akcija, pa tako ni akcije u Medačkome džepu. Ali, dodao je, »sve to se može pobiti na sudu i treba omogućiti upravo da dođe do toga da se ti neprihvatljivi elementi pobijaju na tom mjestu«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Unatoč većim porezima, kladionice i ne razmišljaju o zatvaranju</p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - U Hrvatskoj trenutačno posluje 16 kladionica koje iz mjeseca u mjesec ostvaruju sve veće profite i u skladu s njima uplaćuju sve više poreza u državni proračun. Kako Vjesnik doznaje iz izvora bliskih Ministarstvu financija, inspektori Porezne uprave su tijekom proteklih nekoliko mjeseci obavili temeljitu kontrolu svih priređivača klađenja i pritom nigdje nisu utvrđeni pokušaji utaje poreza. </p>
<p>Naš izvor otkriva da je nakon donošenja novog Zakona o igrama na sreću Ministarstvo financija provelo konzultacije sa svim kladionicama i, unatoč povećanim porezima, ni jednom kladioničaru ne pada na pamet prestati s radom. Time padaju u vodu i napisi u kojima se tvrdi da će se većina hrvatskih kladionica uskoro ugasiti jer neće moći plaćati veće poreze. </p>
<p>Uz novi sistem oporezivanja, država je kladionicama propisala da svoj temeljni kapital moraju povećati s dosadašnjih 700.000 na tri milijuna kuna. Osim toga, u banci moraju imati polog od najmanje pet milijuna kuna, a on je po starim propisima iznosio simboličnih 270.000. Na povećanje pologa i temeljnoga kapitala kladionica država se odlučila kako bi zaštitila igrače, odnosno da kladionicama ne bi ponestalo novca za isplatu.</p>
<p>Međutim, zakonodavac je kladionicama dao rok od čak devet mjeseci da »napumpaju« svoje bankovne račune. Također, u roku od godinu dana sve kladionice moraju prijeći na on line, kompjuterski sustav obrade podataka, koji poreznicima olakšava kontrolu kladionica i s gotovo stopostotnom sigurnošću sprječava svaku mogućnost utaje poreza i fiktivnog smanjivanja prometa.</p>
<p>U razgovorima s predstavnicima Ministarstva financija sve su kladionice izrazile spremnost da u roku ispune sve obveze koje im je nametnuo novi zakon. U prilog tvrdnji da se broj kladionica neće smanjivati ide i činjenica da će ubuduće biti mnogo teže dobiti dozvolu za rad. Danas u Hrvatskoj kladionice rade na temelju odobrenja Ministarstva financija, a po novom će, kao i kockarnice, dobivati koncesije čiji će broj biti ograničen. Koliki će biti najveći broj kladionica, Vlada još nije odlučila, no sigurno je da će sve postojeće dobiti koncesije. Time će vlasnici koncesija dobiti i mogućnost da je prodaju u slučaju da im se poslovanje ne isplati ili da nemaju dovoljno novca za potrebna ulaganja. No, zasad nema naznaka da će se itko odlučiti na prodaju koncesije, jer sve kladionice jednostavno tako dobro posluju da se ni jedan razuman vlasnik neće odreći »zlatne koke«.</p>
<p>Vjesnikovi sugovornici ističu da nema smisla rad hrvatskih kladionica uspoređivati sa susjednom Bosnom i Hercegovinom gdje su vlasti prije nekoliko mjeseci preko noći zatvorile sve kladionice jer su otkrivene utaje poreza. Naime, sve bosanskohercegovačke kladionice do danas su platile porezne dugove i ponovno otvorile svoja vrata igračima. Očito je riječ o dovoljno profitabilnoj djelatnosti, pa vlasnici mogu sasvim dobro zarađivati i bez varanja države.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Pančić: »Optužnica protiv generala Bobetka grub je nasrtaj na legitimne akcije HV-a«</p>
<p>Akcija Medački džep upravo je bila takva akcija, apsolutno opravdana i usmjerena protiv terorista koji su granatirali i ubijali nedužne civile, ističe ministar Pančić / No, pojedinačni ekscesi u tim akcijama su se nedvojbeno dogodili; kamo sreće da smo ih sami i na vrijeme procesuirali/ Ministarstvo je naručilo istraživanje o broju samobojstava hrvatskih branitelja koje vodi Zavod za javno zdravstvo/ Većina branitelja dobrog je zdravlja i strah poslodavaca da ih zaposle je bez osnove/ Moguće je da se Ministarstvo vrati u sastav MORH-a ili, pak, </p>
<p>da uđe u sastav Ministarstvo rada i socijalne skrbi </p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - Što god Haaški sud pisao o Domovinskom ratu, njegov oslobodilački i obrambeni karakter ništa ne može ugroziti. Tvrdi to Ivica Pančić, ministar hrvatskih branitelja, na početku razgovora za Vjesnik. Pitamo ga misli li da haaška optužnica protiv generala Janka Bobetka, po svom sadržaju, istodobno udara i u Domovinski rat - temelj hrvatske neovisnosti. </p>
<p>- Moj stav je jasan: Ništa ne može dovesti u pitanje obrambeni i oslobodilački karakter Domovinskog rata, Zbog povjesničara, pak, koji će se ovom temom baviti za nekoliko desetaka godina, treba nedvosmisleno reći: Optužnica protiv generala Bobetka predstavlja grubi nasrtaj na legalne i legitimne vojno-redarstvene akcije Hrvatske vojske. No ne smijemo zatvarati oči ni pred nekim neugodnim činjenicama. Pojedinačni ekscesi u tim akcijama su se nedvojbeno dogodili. Kamo sreće da smo te pojedinačne slučajeve sami i na vrijeme procesuirali.</p>
<p> l Što to konkretno znači?</p>
<p>- To znači da ponašanje nekog pojedinca ne smije dovesti u pitanje oslobodilačku akciju, a akcija Medački džep upravo je bila takva akcija, apsolutno opravdana i usmjerena protiv terorista koji su granatirali i ubijali nedužne civile. </p>
<p> l Je li u Hrvatskoj moguće postići širok politički, stranački, a ponajprije parlamentarni konsenzus, ovaj put o slučaju generala Bobetka?</p>
<p>- Svima u Hrvatskoj trebalo bi biti jasno da je svaka radikalizacija pogubna. Razrješavanju ovog problema treba pristupiti staloženo i hladne glave, jer nam samo tako rastu izgledi za konačan uspjeh.</p>
<p> l Braniteljske udruge pružile su bezrezervnu podršku nastojanjima Vlade da se general Bobetko ne izruči Haagu. Slažete li se s konstatacijom kako To nije čest slučaj.</p>
<p>- Pozdravljam takvu odluku udruga. Ovom su prigodom one pokazale maksimalnu odgovornost. Njihova je reakcija, po mom sudu, bila potpuno samostalna i na nju nije utjecala prizemna dnevna politika.</p>
<p> l Zanimljivo je da neke braniteljske udruge ovih dana vrlo oprezno analiziraju pozadinu i sastav novoosno- vanih skupina za promicanje istine o Domovinskom ratu, prije nego li im se priključe.</p>
<p>- Taj je oprez rezultat prijašnjih iskustava. Znamo na koji su način neki pojedinci ili političke stranke koristili udruge ili grupacije branitelja, a potom ih odbacivali. U slučaju optužnice protiv Bobetka nesumnjivo ima previše prostora za politikantstvo, pa su udruge opreznije. Ne žele da ih se ponovno iskoristi.</p>
<p> l Kako bi trebala izgledati reakcija Hrvatske na optužnicu?</p>
<p>- Prije svega, stranačke interese treba ostaviti po strani. Na pitanju generala Bobetka ne bi se smjeli skuplja-ti politički bodovi, još manje graditi kampanja za naredne izbore. Jednom riječju, samo istinskom brigom o interesima hrvatske države možemo iz svega ovoga uspješno isplivati.</p>
<p> l Slažete li se da dominantno mišljenje u Hrvatskoj - barem tako govore posljednje ankete - ne ugrožava čak ni prijetnja o mogućim sankcijama protiv Hrvatske?</p>
<p>- U ovom trenutku prerano je govoriti o mogućim sankcijama, no vjerujem da ih ne bi trebalo biti. Ima i bit će pritisaka iz međunarodne zajednice, no vjerojatno je da će se jednim iskrenim stavom hrvatske vlade sve to brzo prevladati. U zadnje 2,5 godine, sličnu praksu iskrenog pristupa Ministarstvo hrvatskih branitelja ima u komunikaciji s populacijom o kojoj skrbimo. Ne nudimo nerealna obećanja i ne prodajemo maglu.</p>
<p> l Kada ste već otvorili tu temu, Što će biti s Ministarstvom, hoće li ga se ukinuti?</p>
<p>- Prerano je govoriti o tome. Postoji nekoliko prijedloga, posebice iz oporbenih stranaka koje danas zagova-raju sustavnije bavljenje braniteljima, a već sutra predlažu ukidanje Ministarstva i svođenje branitelja pod socijalu. Kada su neki interesi u igri, branitelje se brzo zaboravi. Doista, postoje tri solucije. Prva je da Ministarstvo ostane još neko vrijeme, druga da se ono vrati u sustav MORH-a i treća da skrb o braniteljima preuzme Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Za sve tri varijante postoje svjetska iskustva. Za prvu se odlučio SAD, Južna Koreja,... Skrb o braniteljima unutar ministarstva obrane primjenjuje se u Francuskoj i Izraelu, dok je u Njemačkoj unutar sustava ministarstva socijale.</p>
<p> l Može li se već sada govoriti o okviru za idući proračun Ministarstva branitelja?</p>
<p>- Ukupno gledajući, on bi i iduće godine trebao iznositi oko 2,7 milijardi kuna. Znamo to, jer je novi Zakon o pravima hrvatskih branitelja precizirao iznose koji se ne mogu bitnije mijenjati iz godine u godinu. Više od 80 posto novca, naime, otpada na transfere za tzv. trajna prava, invalidnine i mirovine... To znači da nekih velikih ušteda neće biti, a ostali proračunski izdaci Ministarstva ionako su od ranije skromni pa ćemo taj trend štednje samo nastaviti.</p>
<p>Moram Vas na kraju pitati l Je li točno da ste naručili istraživanje o broju suicida koji su počinili branitelji nakon rata?</p>
<p>- Bitno nam je da se utvrdi točan broj, jer nekima u Hrvatskoj izuzetno odgovara da šire mišljenje kako država slabo skrbi o braniteljima te da je posljedica toga sve više samoubojstava branitelja. Budući da se o broju nagađa i o problemu govori bez argumenata i egzaktnih podataka, Ministarstvo je naručilo istraživanje koje vodi Zavod za javno zdravstvo. Napravljen je pregled samoubojstava u zadnjih 10 godina, a sada treba utvrditi koliko je branitelja među njima. Već se, međutim, na temelju ukupnog broja suicida može zaključiti da je on u granicama prijašnjih godina. U svakom slučaju, to treba prepustiti stručnjacima jer se može dogoditi kontraefekt. Onda se neki čude kada ispadne da su, pod motom zaštite branitelja, zapravo motivirali na suicid. Korak dalje je kada nakon takvih priča poslodavci a priori odbacuju zaposliti branitelja, kao da je cijela braniteljska populacija oboljela od PTSP-a. Odgovorno tvrdim da je većina branitelja dobrog zdravlja i strah poslodavaca je bez osnove.</p>
<p>Hrvatska među pet zemalja u ranom otkrivanju gluhoće </p>
<p> l U kojoj je fazi humanitarna akcija »Dajmo da čuju«? </p>
<p>- Prije svega treba reći da zahvaljujući akciji »Dajmo da čuju«, Hrvatska postaje jedna od pet europskih zemalja koje će već u rodilištima otkrivati gluhoću. Naime, prikupljeni novac utrošen je za kupovinu umjetnih pužnica ali i za uređaje koje su dobila 32 hrvatska rodilišta. Do sada smo kupili 85 umjetnih pužnica i 39 uređaja za rano dijagnosticiranje gluhoće. Ostatkom će se nabaviti još desetak pužnica za djecu koja su na listi za ugradnju ispod 85. mjesta, a dio novca planiramo utrošiti na uređenje prostora u centrima za rehabilitaciju.</p>
<p>U zadnje tri godine podijeljeno 2500 stanova</p>
<p> l Bliži li se kraju projekt stambenog zbrinjavanja najtežih ratnih stradalnika?</p>
<p>- Do kraja godine podijelit će se nekoliko stotina stanova stradalnicima. tako da će svi najteži hrvatski ratni vojni invalidi iz prve četiri kategorije i obitelji poginulih, biti stambeno zbrinuti. Broj stanova podijeljenih u zadnje tri godine tako će se popeti na oko 2500, a za niže kategorije stradalnika zakon predviđa dodjelu stambenih kredita.</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Obračunavanje s generalima preko Bobetka?</p>
<p>Slučaj Bobetko je otvoren generalovim prvim intervjuom »Globusu« prije tjedan i pol / Već tada je on odgovornost za zločine u Medačkom džepu indirektno prebacio na Kosovića, Stipetića i Domazeta / Medijski analitičari su nakon tog intervjua mogli zaključiti samo jedno: da su general Janko Bobetko i taj tjednik u dogovoru te da će se javnost o generalovim potezima obaviještavati upravo preko tog tjednika / Protiv tjednika koji mu je držao stranu, general se okrenuo tek nakon negativnih rekacija na njegov drugi intervju </p>
<p>ZAGREB, 29. rujna</p>
<p> - Slučaj Bobetko u javnosti je otvoren prije tjedan i pol intervjuom umirovljenog stožernoga generala Janka Bobetka u tjedniku Globus, gdje je otkriveno postojanje haaške optužnice protiv njega, ali i njegov stav da se neće na miran način predati. </p>
<p>U danima što su uslijedili, obistinila se najava o optužnici, a general Bobetko pretvorio je svoj stan na Tuškancu u stožer u kojem svakodnevno prima razne osobe s kojima osmišljava svoje daljnje poteze.</p>
<p>Jedini novinari koji su do sada samostalno imali pristup tom stožeru bili su novinari OTV-a koji su s generalom objavili intervju u prošli ponedjeljak, te fotoreporterka i novinar Globusa, koji je s generalom objavio »uvodni« intervju.</p>
<p>Novinari, koji su se danima smrzavali na kiši loveći izjave osoba što su posjećivale Bobetkov stan, iščekujući posjet premijera Ivice Račana i nadajući se kakvoj generalovoj izjavi, sa zavišću su zurili više od dva sata u prozor Bobetkove dnevne sobe i nagađali o čemu on razgovara s novinarom Globusa. Kolega nam je važno rekao kako su napravili novi intervju, te kako se može očekivati specijalno izdanje Globusa.</p>
<p>Nije bilo specijalnog, ali u redovitom broju tog tjednika osvanuo je još jedan ekskluzivan razgovor s generalom u kojem je on iznio optužbe na račun svojih kolega iz HV-a. Osim optužbi na račun generalâ Ademija, Stipetića, Domazeta, najčudnije je zazvučala ona protiv sadašnjeg savjetnika za vojna pitanja predsjednika Republike, generala Imre Agotića, da je za Oluje poslao avion koji je pucao po izbjegličkoj koloni.</p>
<p>Taj se broj Globusa na kioscima u Zagrebu pojavio u srijedu ujutro. Tek u petak popodne general Bobetko je preko Hine odaslao priopćenje da nije riječ o autoriziranom intervjuu te da on nije govorio protiv svojih kolega kako je to objavljeno u Globusu.</p>
<p>Redakcija tog tjednika sad tvrdi da posjeduje tonsku snimku razgovora s generalom koja je identična onome što su objavili, a glavni urednik Davor Butković da je general ovako reagirao uplašivši se reakcija javnosti i onih koje je prozvao.</p>
<p>Ne opredjeljujući se u ovom sporu, a uzimajući u obzir važnost svega što je vezano uz slučaj Bobetko, važno je primijetiti nekoliko stvari.</p>
<p>U svom prvom intervjuu u Globusu, Bobetko je kazao da su u Medačkom džepu počinjeni zločini, a odgovornost za njih indirektno je prebacio na Milu Kosovića, zapovjednika 9. domobranske bojne te generale Petra Stipetića i Davora Domazeta Lošu za koje je rekao da ih je zadužio da nadgledaju povlačenje hrvatskih snaga iz Medačkog džepa. </p>
<p>U četvrtak, kada je i hrvatska Vlada priznala postojanje haaške optužnice protiv generala Bobetka, njegov sin Ivan pozvao se na očev intervju u Globusu tvrdeći da je general u njemu najavio optužnicu. Ni on niti njegov otac nisu kazali da nešto u tom intervjuu nije bilo vjerno preneseno. Dapače, i u svojoj općoj izjavi za javnost, koju je dao svim prisutnim novinarima, general Bobetko se pozvao na taj intervju, tvrdeći da se neće predati haaškim istražiteljima te da »ova vlast po njega može poslati samo svoje kosovce i udbaše«, kako je rekao i u tom intervjuu.</p>
<p> Medijski analitičari stoga su mogli zaključiti samo jedno: da su general Janko Bobetko i spomenuti tjednik u dogovoru te da će javnost o svim generalovim novim potezima biti obaviještavana upravo preko tog tjednika.</p>
<p> Zato ni sljedeći broj i novi razgovor te reportaža iz stana generala Bobetka u kojoj je naglašeno podupiranje optuženoga generala, uopće nisu začudili.</p>
<p>Upućeni promatrači zbivanja oko generala Bobetka, skloni su tvrditi da je general bio ponesen reakcijom javnosti na svoj prvi intervju, te da je zbog toga, ali i savjeta osoba koje mu danonoćno borave u stanu, naprosto »izletio« s izjavama protiv svojih ratnih kolega. Neki podsjećaju da je general Bobetko i ranije pokazivao sklonost da medijski obračunava sa svojim kolegama - predzadnji se slučaj zbio prije par mjeseci kada je vodio neprimjerenu polemiku s umirovljenim generalom Slobodanom Praljkom o ulozi obojice u ratu u BiH. </p>
<p>Nakon svega, za očekivati je da će general Bobetko u svojim daljnjim istupima biti daleko oprezniji i manje sklon poslušati savjete svih onih koji ga ovih dana opsjedaju i preko njegova imena žele se obračunati s ostalim generalima HV-a. </p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020930].
|
