NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20021027].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 199276 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>27.10.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Čehok: Malo je čudno da Herman zamrzava odnose s vrhom stranke, a nedavno je tražio da se za nj pronađe primjeren položaj </p>
<p>»Onima koji Draženu Budiši zamjeraju autokraciju govorit ću iz vlastitoga iskustva. U punih pet godina, koliko sam u užem vodstvu stranke, nikada, ni u jednoj riječi ili potezu, nisam primijetio da Budiša koristi svoj položaj, čak ni autoritet, premda sigurno nisam od onih koji su mu bili najvjerniji«, kaže Čehok</p>
<p>Ivan Čehok, potpredsjednik HSLS-a, za Vjesnik govori o situaciji u svojoj stranci obzirom na najavu Osječko-baranjskog Županijskog vijeća HSLS-a o odvajanju od središnjice, o optužbama nekih članova stranke da je predsjednik Dražen Budiša preautoritativan, te o suradnji Hrvatske i Haaškog suda, u kontekstu aktualnog »slučaja Bobetko«. </p>
<p>• Mislite li da će najava Osječko-baranjskog županijskog vijeća o mogućem njihovu odvajanju od središnjice urokovati nova unutarstranačka previranja u HSLS-u?</p>
<p> - Imam premalo informacija o tome što se događalo među osječkim liberalima, pa je stoga najbolje da se suzdržim od komentara do zakazane sjednice Županijskoga vijeća u ponedjeljak. Razlozi objavljeni na tiskovnoj konferenciji, međutim, statutarno se ne mogu prihvatiti kao dovoljni za bilo kakvo zamrzavanje odnosa sa središnjicom stranke. I ja imam u Varaždinu poteškoća s nekim članovima i njihovim shvaćanjem unutarstranačke komunikacije, ali za to ne krivim središnjicu, već ponajprije nas same. HSLS nije stranka uređena na načelu demokratskoga centralizma, što znači da je piramidalno postavljena, s osloncem na temeljnim ograncima koji su autonomni u svojem djelovanju, u izboru čelnih ljudi, pa oni i započinju postupak provjere kršenja statuta. Kao vrh piramide, predsjednik stranke ne smije i ne može odlučivati o nestatutarnosti postupaka ili pak određivati stegovne mjere, već to propušta nadležnim stranačkim tijelima.</p>
<p> • Vilim Herman, ali i još neki vaši stranački kolege, zamjeraju predsjedniku stranke, Draženu Budiši, autokraciju. Ima li u tome istine?</p>
<p> - Mislim da sam odgovorio na to pitanje, ali ću govoriti sada iz vlastitoga iskustva. U punih pet godina koliko sam u užem vodstvu stranke nikada, ni u jednoj riječi ili potezu, nisam primijetio da Budiša koristi svoj položaj, čak ni autoritet, premda nisam sigurno od onih koji su mu bili najvjerniji. Dapače, moje su napredovanje u stranci više kočili »veliki demokrati« koji danas više, srećom, nisu s nama. Nestabilnost u stranci upravo je posljedica ovakvoga statuta kao i tipa ponašanja predsjednika.</p>
<p> U većini ostalih stranaka predsjednik statutarnim mehanizmom u unutarstranačkoj stegovnoj proceduri razrješava konflikte, suspendira pojedince ili cijele ogranke. No, mislim da trebamo prihvatiti pa i snositi rizik postupanja prema načelima koja su u našem statutu i dalje zadržati autonomiju ogranaka. No, jednako tako nijedna stranka na svijetu ne smije i ne može dopustiti da u bitnim političkim odlukama dio članova glasuje ili postupa suprotno stranačkim stavovima. Nijedan naš zastupnik nije smio glasovati za potvrđivanje sporazuma o Nuklearki Krško, pa su svi oni koji su to učinili ozbiljno povrijedili Statut HSLS-a, da ne govorimo o političkoj šteti koju su, na kraju, nanijeli sami sebi jer je javnost protiv toga sporazuma i od njega ionako nikakve koristi.</p>
<p>• Treba li članove Osječko-baranjskog županijskog vijeća isključiti iz HSLS-a po uzoru na postupak koji je primijenjen kod Dubrovačkog HSLS-a i članova Libre?</p>
<p> - Kao što zasad nema dovoljno razloga za odluku o zamrzavanju odnosa sa središnjicom, mislim da nema ni dovoljno razloga za pokretanje bilo kakvih stegovnih postupaka. Malo je čudno da Herman zamrzava odnose s vrhom stranke, s kojim je samo tjedan prije razgovarao o tome da se za nj pronađe primjeren položaj. Bojim se da nije riječ o velikoj načelnosti, već o nečemu sasvim ljudskom, suviše ljudskom.</p>
<p>• Poštuje li HSLS regionalne razlike i što uopće znači uvažavati regionalne interese?</p>
<p> - Hrvatska se treba ravnomjerno i uravnoteženo regionalno razvijati, u čemu se nizom objektivnih okolnosti, ali i zbog težine pritiska regionalnih lobija, u ovih dvanaest godina samostalnosti nije uspjelo. Ni ova vlast nije razvila programe uravnoteženoga gospodarskog i socijalnog razvitka pojedinih područja, štoviše, nije joj pošlo za rukom stvoriti političko suglasje u teritorijalno-političkom preustrojavanju Hrvatske. Najčešće se zastupanje regionalnih interesa pretvara u interesno lobiranje za neodržive i ekonomski neopravdane, dapače, posve promašene projekte ili pak za financijsku pomoć pojedinim područjima prema podobnosti ili bliskosti vlasti. </p>
<p>Zašto bi, npr., država pomagala banku u Rijeci ili Osijeku, a ne bi u Varaždinu. Zar mi Varaždinci koji imamo ponajbolju regionalnu banku, štoviše, koja je nadrasla regionalne okvire, trebamo biti stalno kažnjavani, zar nismo i mi mogli podijeliti rizične kredite, naprimjer, gradu Varaždinu, dovesti banku u stečaj i onda lijepo tražiti da je država sanira? Zašto bi tekstilci na sjeverozapadu Hrvatske, od kojih je 75 posto žena, radili za 1800 kuna bez državne pomoći, dok država istodobno pomaže tvrtkama u kojima poslovodstvo ima plaće veće od cijelog pogona Varteksa? Mi u HSLS-u nećemo pristati na to da se pod uvažavanjem regionalnih razlika praktično progura politički klijentelizam. </p>
<p> • Kako ocjenjujete postupke Vlade u svezi sa »slučajem Bobetko« i suradnjom s Haagom?</p>
<p> - Vlada postupa očekivano, kupujući vrijeme i otežući s nekoliko sitnih pravnih mehanizama, jer joj drugi nisu dostupni. Niti nam je vrijeme saveznik, niti je bilo koja bitka protiv sustava dobivena jednim paragrafom. Mislim da se u nas vodi inače sasvim pogrešna rasprava u povodu optužnice generalu Bobetku, nalik na plautovsku komediju umišljenih veličina. Bobetka, ali i iskrivljavanje i političko prekrajanje istine o nekim vojnim akcijama, trebalo je braniti 4. siječnja, odmah nakon preuzimanja vlasti i to na više načina. </p>
<p>Prije svega, jačanjem hrvatskoga pravosuđa, političkom osjetljivošću i spremnošću da se suočimo sami sa sobom. S druge pak strane izostalo je koordinirano vanjskopolitičko-diplomatsko opovrgavanje falsifikata, koji doduše nisu bili pretočeni u optužnice, ali su bili vidljivi u stavovima o uzrocima i posljedicama sukoba na našem tlu.</p>
<p> Umjesto toga, naše je pravosuđe i dalje zakočeno, u očekivanju svakotjednih najava o reformi - tri smo godine potrošili uzalud. Diplomacija nam je većinom regrutirana negativnom selekcijom, na više ključnih mjesta ljudi su postavljani da bi im se vlast odužila, kadrovska je struktura loša. Vlada se u većini svojih odluka nije savjetovala sa stručnjacima, što je vidljivo iz sasvim nepotrebne afere oko Piranskoga zaljeva, Krškoga, ali i u nastupu prema Haagu. Naša se politika svodi na reaktivni angažman i na post festum pravne i diplomatske akcije u trenutku kada svi od nas očekuju proaktivnu vanjsku politiku. Bojim se da su u pravu oni koji kažu da štete već trpimo, ali se isto tako bojim da ćemo ih tek pretrpjeti, najviše u razočaranju i još većoj apatiji građana. No, Hrvatska bi se najsnažnije branila da je gospodarski i politički stabilna.</p>
<p> Mi ćemo trpjeti pravni paternalizam međunarodnoga poretka samo stoga što smo nejaki, za razliku od drugih zemalja koje priznaju međunarodno pravo, ali se na nj oglušuju jer su gospodarski i politički dovoljno jake da ih se ne može zaplašiti. Stoga je jedini način da se odupremo politizaciji korištenja pravnih mehanizama gospodarsko jačanje, u čemu ni ova Vlada nije uspjela. Da su, naprimjer, strane investicije u stalnom porastu, da smo iskoristili komparativne prednosti dobre industrijske infrastrukture i školovane radne snage, ništa strance ne bi moglo odvratiti od Hrvatske, poglavito pak ne pravni spor o kojemu većina investitora nema pojma.</p>
<p>• Kako procjenjujete trenutnu društvenu klimu u Hrvatskoj?</p>
<p> - Iznenađujuće je i zaprepašćujuće istraživanje objavljeno u novom Globusu o stavovima mladih prema nekim društvenim zbivanjima, njihova apatičnost i razina nepovjerenja u institucije. Hrvatska politika, pozicijska i opozicijska, formalna i neformalna, nije uspjela pronaći one čimbenike društvene kohezije koje skupini s osjećajem gologa održanja otvaraju perspektivu uređene zajednice s osjećajem solidarnosti, zaštite zajedničkih interesa i promicanja općega dobra. </p>
<p>Zašto ne bismo, primjerice, smatrali idejom općega dobra izgradnju društva znanja, podizanje razine pismenosti, obrazovanosti, kompetencija i jačanja radne i demokratske sposobnosti naših građana. Ovako se pod nacionalni interes podmeće ili zaštićivanje prošlosti ili pak dosljedno provođenje reformi koje provodimo u slijepoj vjeri da je novo bolje od staroga. Vlada je neosporno u nekim područjima uspjela osigurati društvene zakonitosti nužne da bi se u suvremenom demokratskom društvu tržišnog gospodarstva mogli usmjeravati i nadzirati određeni procesi. No, u cjelini gledano, ključna područja ostala su u neredu, od pravosuđa, preko školstva do gospodarstva.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Kako je Montgomery rušio Miloševića </p>
<p>U jednom trenutku, otkriva LeBor, američka šefica State Departmenta Madeleine Albright odlučila je: »Dajemo jasno na znanje da Miloševića ne vidimo u budućnosti«. U pogon je stavljen plan za njegovo rušenje. Njime se dirigiralo iz Ureda za jugoslavenske poslove u Budimpešti, kojim je rukovodio William Montgomery. Plan Zapada je bio da povećava međunarodni gospodarski i politički pritisak na režim u Beogradu a sve je okončalo uhićenjem Miloševića</p>
<p>Kako je bivši američki veleposlanik u Zagrebu, William Montgomery, iz ureda u Budimpešti radio na rušenju Slobodana Miloševića tek je jedna od brojnih zanimljivih epizoda iz nove biografije srpskog silnika, koja je upravo tiskana u Londonu. Riječ je o knjizi »Milošević« iz pera britanskog novinara i publiciste Adama LeBora, koja s pravom zavređuje naziv prve autoritativne biografije srpskog i jugoslavenskog vođe. Djelo koje je objavila izdavačka kuća Bloomsbury je tim aktualnije što njegov protagonist trenutačno sjedi u Haagu. </p>
<p>LeBor, koji je u vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji izvještavao za britanske listove Independent i Times, podrobno opisuje kako je Milošević pokrenuo četiri rata za redom - računa li se i kratka slovenska epizoda, kako je uspio manipulirati medije i zapaliti srpski nacionalizam, te pokrenuti krvavu kampanju etničkog čišćenja od Hrvatske, preko Bosne pa do Kosova. Međunarodni diplomati, političari i izaslanici tretirali su ga kao ključnog sugovornika, sve dok s Kosovom nije otišao predaleko. Tada su stigle bombe, pa pad Miloševićevog režima i put u Haag.</p>
<p>»Zanimala me bivša Jugoslavija, htio sam razumjeti uzroke«</p>
<p> Mnogi od detalja poznati su od ranije, ali LeBor zalazi iza scene i otkriva nove pojedinosti. Nakon razgovora s Miloševićevim najbližim suradnicima, rodbinom i zapadnim političarima, LeBor nam prezentira sliku koja previše ne odstupa od ustaljenih predodžbi o beogradskom silniku. No knjiga u svakom trenutku, bez kolebanja, označava upravo njega glavnim krivcem za krvavi način na koji se urušila bivša Jugoslavija.</p>
<p> LeBor opisuje i uvlačenje gangsterizma u svakodnevni život u Srbiji, zatim povijesne korijene srpskog nacionalizma, te sporost kojim srpski narod danas prihvaća svoj dio odgovornosti za ono što se događalo u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Autor prenosi detalje o tajnim susretima između Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, za koga kaže da je bio Miloševićev partner u podjeli Bosne. No kao ključni krivac kroz knjigu se jasno označava »Slobo«. </p>
<p>Nemoguće je početi prepričavati opsežno LeBorovo djelo, nabijeno podacima, koje broji više od 300 stranica, nego se moguće osvrnuti tek na jednu od brojnih vinjeta. Za Madeleine Albright autor tako kaže da je ratovala je s Richardom Holbrookeom oko politike u bivšoj Jugoslaviji. »Nju nije zanimalo piti viljemovku sa Slobodanom Miloševićem, niti odlaziti s njime pomoću kompjutorske grafike na turneje po Bosni«, navodi LeBor, opisujući kako je američka šefica State Departmenta u jednom trenutku odlučila: »Dajemo jasno na znanje da Miloševića ne vidimo u budućnosti«. </p>
<p> U pogon je stavljen plan za njegovo rušenje. Njime se dirigiralo iz Ureda za jugoslavenske poslove u Budimpešti, kojim je rukovodio Montgomery. Plan je Zapada bio da povećava međunarodni gospodarski i politički pritisak na režim u Beogradu, otkriva LeBor, dok se ovaj nije urušio. »U tom trenutku, unaprijed utanačene tajne nagodbe s jugoslavenskom armijom, policijom, obavještajnim službama i specijalnim snagama osigurale su da kada Milošević pozove u pomoć, ova neće stići«, opisuje britanski autor. U povodu izlaska »Miloševića« razgovarali smo s autorom o njegovoj knjizi i njenom širem kontekstu. </p>
<p> • Što vas je navelo da napišete knjigu o Slobodanu Miloševiću?</p>
<p>- Početkom devedestih bio sam izvjestitelj iz Hrvatske, Bosne i Jugoslavije, pokrivajući ratove. Gdje god sam išao pojavljivalo se njegovo ime. Htio sam saznati više o tom čovjeku i ispitati njegov život. Također me jako zanimala bivša Jugoslavija - mjesta kao Osijek, Sarajevo i Beograd ostavila su na mene traga - htio sam razumjeti uzroke. Bio sam na početku tridesetih godina, rođen i odrastao u Britaniji, te nisam mogao vjerovati da se u modernoj europskoj zemlji vodi rat. Ubijani su ljudi, granatirani su gradovi, obitelji su ostajale bez svojih domova, počinjeni su zločini, a svijet je stajao po strani ne poduzimajući ništa. </p>
<p>• Milošević je rekao da će u klupu za svjedoke u Haagu pozvati mnoge zapadne političare da svjedoče o nagodbama koje iza scene sklapali s njime. Meni se čini da Haaški sud to previše ne želi. Po vašem mišljenju postoji li tu veliki potencijal da netko ostane osramoćen? </p>
<p>- Koliko ja shvaćam Haagu je jako stalo da zapadni političari svjedoče protiv Miloševića. Govori se da bi tamo mogao nastupiti američki izaslanik Richard Holbrooke, a znam da su svjedočili Klaus Naumann - njemački general koji je sudjelovao u NATO-ovom bombardiranju Srbije, te Paddy Ashdown. No način na koji su zapadni političari ophodili s Miloševićem bio je hipokritičan. On je smatran bastionom svake balkanske mirovne nagodbe. Smatran je dijelom rješenja a ne dijelom problema. Ono što se dogodilo na Kosovu bilo je zapravo nastavak politike koja je započela još u Vukovaru, pa i prije toga 1991. - politike etničkog čišćenja. Neobično je bilo što je on godinama smatran prikladnim partnerom za dijalog, a onda je bombardiran i uhapšen, premda je njegova politika u biti ostajala gotovo istom tijekom cijelog desetljeća. </p>
<p> • Kažete u svojoj knjizi da je Milošević jedan od simptoma, a ne uzrok srpskog nacionalizma - kojeg odražavaju i memorandum SANU, ili pak ideje Ilije Garašanina. </p>
<p>- Milošević predstavlja određen način razmišljanja unutar srpske povijesti, on se nadovezao na to. Ali svaki vođa, pogotovo u zemlji kakva je bila Jugoslavija, sa slabim institucijama, slabim ministarstvima i slabim medijima, može do određene mjere usmjeriti zemlju u pravcu u kojem želi. On i njegov režim - jer nije se radilo samo o jednom čovjeku, tu je bila i armija, službe sigurnosti, policija i druge snage - donijeli su odluku da se usmjere u pravcu nacionalizma. Taj je nacionalizam bio utemeljen u srpskoj misli iz 19. vijeka.</p>
<p>• Vrlo me se dojmilo što ste za svoju knjigu uspjeli dobiti izjavu anonimnog člana srpske tajne službe koji je posvjedočio da su već krajem osamdesetih u Srbiji postojali planovi da se upadne u Hrvatsku, da se potpuno uništi Osijek, da se ide do Zagreba, da se zapale sve šume u Dalmaciji. Cilj je bio da se protjeraju Hrvati, kako bi Hrvatsku mogli osvojiti Srbi. Znate li što više o tome?</p>
<p>- Taj intervju obavili su za moj račun drugi i to je sve što je spomenuta osoba bila spremna reći. </p>
<p>• Ljude u Hrvatskoj uznemirava činjenica da je tek lani Milošević optužen u Haagu za ratne zločine, premda su se oni dogodili pred gotovo jedno desetljeće. Koje bi, po vašem mišljenju, bilo objašnjenje?</p>
<p>- Objašnjenje bi bilo da ulazimo u novu zonu međunarodnog zakona. Haag kritiziraju da je pomalo krivudav, a i imao je dosta klimav početak. No ulazimo u nešto sasvim novo i bez presedana - čovjeku koji je bio aktivni šef države sudi se zbog genocida. Postoje, naravno, blijede sličnosti s nürnberškim procesom. No ulazimo u nešto sasvim novo i treba vremena da se to uhoda. Došlo je do velike promjene u međunarodnoj atmosferi - registrira se ono što se dogodilo u bivšoj Jugoslaviji i ljudi se radi toga izvode pred lice pravde. </p>
<p> • Među većinom promatrača vlada konsenzus da Milošević zapravo nije bio nacionalist, nego oportunist. U svojoj knjizi vi ste došli do istog zaključka - barem što se tiče njegovo držanja u Hrvatskoj i Bosni. No tvrdite da je Kosovo za njega bilo različito i mnogo osobnije. Na koji način? </p>
<p>- Što se tiče Bosne i Hrvatske, on je srpski nacionalizam iskoristio za vlastite ciljeve. Dokaz je to što se događalo sa hrvatskim Srbima iz Krajine, od kojih je potpuno digao ruke - nije čak ni zaprijetio da će upotrijebiti silu u njihovu obranu. U određenoj mjeri slično je bilo i u Bosni, ako pogledate Republiku Srpsku, od koje je Milošević do određene mjere također digao ruke u Daytonu. No Kosovo je po mom mišljenju bilo ponešto drukččije. Postojala je određena emocionalna veza između njega i Kosova. Tamo je prvi put otkrio moć srpskog nacionalizma 1987., a tada u punoj većoj mjeri 1989. na Gazimestanu. Premda je on vrlo ciničan političar, a ne uvjereni nacionalist, on je ipak Srbin, a za mnoge Srbe Kosovo je vrlo emocionalno pitanje. Ostaje tajna što je mislio da može postići na Kosovu - 1999. u modernoj Europi teško je zamisliti da možete samo tako raseliti stotine tisuća ljudi.</p>
<p>• U vrijeme Miloševićevog gazimestanskog nastupa Hrvati su ga već doživljavali kao veliku prijetnju - to je razlog zašto su kasnije odlučili glasovati za vrlo jakog vođu, za koga su mislili da se jedini može nositi s Miloševićem.</p>
<p>- Mislim da je to jasno - od sredine do kraja osamdesetih postojalo je sve jasnije da stara Titova Jugoslavija nije više održivi entitet. U toj je situaciji apsolutno shvatljivo da su sve republike tragale za vlastitim vođama koji će ih zaštititi. Kada ste dio višenacionalne države a ona se raspadne, prirodno je da tragate za zaštitnikom - da su Srbi gravitirali Miloševiću, Hrvati Tuđmanu, a Slovenci Kučanu. </p>
<p>• Jeste li osobno sreli Miloševića? </p>
<p>- Nisam, ali sam razgovarao s njegovom ženom. </p>
<p>• Ja sam ga vidjela na prvoj Londonskoj konferenciji. Pokušala sam mu postaviti neka pitanja, ali su me tada izbacili čuvari. Djelovao mi je vrlo hladno. </p>
<p>- Da, čini se da je on vrlo hladna i bezosjećajna osoba. S druge strane, odan je obitelji. Jedan mi je diplomat rekao da je Milošević jednom prekinuo pregovore u pet sati popodne, jer je morao ići na rođendansku proslavu svoje kćeri Marije. On je pun proturječja. </p>
<p>• Kako biste ocijenili vlastitu knjigu o Miloševiću?</p>
<p>- Nadam se da će ona zanimati ljude bivše Jugoslavije, da će biti prevedena u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Makedoniji... Jako sam se trudio da budem objektivan. Nije mi bio cilj demonizirati Miloševića, Tuđmana, niti ikog drugog, nego samo ispričati priču na fer način. Nadam se da će to malo pomoći da se razjasni ova epizoda povijesti - kako bi ljudi Srbije mogli shvatiti što se dogodilo u Hrvatskoj i Bosni pod Miloševićem, a ljudi Hrvatske što se događalo u Bosni i Herceg-Bosni, te ulogu predsjednika Tuđmana u tome. U određenoj, manjoj mjeri i Slovenci možda mogu shvatiti što se dogodilo zbog njihove odluke da proglase nezavisnost dok pregovori o okončanju Jugoslavije nisu završili - te kako je to pokrenulo lančanu reakciju čije posljedice još vidimo. </p>
<p>• Jesu li, po vašem mišljenju ljudi u Srbiji danas spremni suočiti se s vlastitom ulogom u uzdizanju Slobodana Miloševića, te sa činjenicom da su ga podupirali u njegovim ratovima protiv susjednih zemalja? </p>
<p>- Ono što se dogodilo prihvaća se polako, jako polako. Francuskoj je trebalo 50 godina da počne pošteno preispitivati zbivanja za vrijeme nacista i Vichyjevskog režima - a Miloševića nema na sceni tek dvije godine. Mislim da će trebati još vremena. </p>
<p>Tuđman je bio vrlo ciničan kao političar </p>
<p>• Poznato je i dokumentirano da su postojali dodiri između Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, a spominjete ih i vi u svojoj knjizi. Navodite da su među njima dvojicom postojali određeni dogovori - ali Hrvatska je doista mnogo propatila zbog jugoslavenskih i srpskih napada.</p>
<p>- Radi se o politici krajnjeg cinizma. Mislim da je još u svibnju 1991., kada je došlo do najranijih sukoba u Hrvatskoj, do prvih nekoliko manjih oružanih borbi, te kada je bilo jasno i poznato da Srbija naoružava hrvatske Srbe - čak i dok su tekle pripreme za rat, sastali su se Tuđman i Milošević da razgovaraju o podjeli Bosne. Zato mislim da je Tuđman bio vrlo ciničan kao političar, jer je znao što će se dogoditi s njegovom zemljom. Moramo se također sjetiti da je Tuđman, premda je za Hrvate u Bosni tražio autonomiju te poseban status i posebnu regiju, istu stvar uskratio Srbima u Hrvatskoj. Milošević je, slično tome, tražio da se hrvatskim Srbima dade autonomija u izdvojenoj regiji, ali je to isto uskratio kosovskim Albancima. Postoje mnoge takve paralele, ali one možda nisu iznenađenje, jer su obojica bili proizvod jugoslavenskog sustava. Ovaj se temeljio na autoritarnosti i komunizmu, izmiješanim s nacionalizmom. </p>
<p>Ako je general Bobetko nedužan kako tvrdi, sud će utvrditi da je nedužan</p>
<p>• Možete li komentirati trenutačne napetosti između vlade u Zagrebu i Haaškog tribunala, zbog zahtjeva za izručenjem generala Bobetka? </p>
<p>- Zakon nalaže da osumnjičene treba poslati u Haag da odgovaraju za ono što se dogodilo tijekom rata. Barem na osnovu dokumenata koje sam vidio, čini se da su počinjena zločinstva - Hrvatska ne može tražiti imunitet za to. Razumljivo je što ljude u Hrvatskoj smeta da je trebalo tako dugo da se ljudi koji su izvodili zločinstva protiv Hrvatske izvedu pred lice pravde i pošalju u Haag. Ali to treba biti univerzalna stvar - ne može biti arbitrarnih iznimaka. Ako je general Bobetko nedužan kako tvrdi, sud će utvrditi da je nedužan. Tu moraju postojati univerzalna mjerila. </p>
<p>• Hrvate svakako frustrira što Haaški sud krivično goni tako malo ljudi koji su po cijeloj Hrvatskoj činili zločinstva. </p>
<p>- Taj je proces polagan, taj proces kasni - u to nema sumnje. Stvari su se događale u Vukovaru i Dubrovniku, i to godinama. </p>
<p>Ako je general Bobetko nedužan kako tvrdi, sud će utvrditi da je nedužan</p>
<p>• Možete li komentirati trenutačne napetosti između vlade u Zagrebu i Haaškog tribunala, zbog zahtjeva za izručenjem generala Bobetka? </p>
<p>- Zakon nalaže da osumnjičene treba poslati u Haag da odgovaraju za ono što se dogodilo tijekom rata. Barem na osnovu dokumenata koje sam vidio, čini se da su počinjena zločinstva - Hrvatska ne može tražiti imunitet za to. Razumljivo je što ljude u Hrvatskoj smeta da je trebalo tako dugo da se ljudi koji su izvodili zločinstva protiv Hrvatske izvedu pred lice pravde i pošalju u Haag. Ali to treba biti univerzalna stvar - ne može biti arbitrarnih iznimaka. Ako je general Bobetko nedužan kako tvrdi, sud će utvrditi da je nedužan. Tu moraju postojati univerzalna mjerila. </p>
<p>• Hrvate svakako frustrira što Haaški sud krivično goni tako malo ljudi koji su po cijeloj Hrvatskoj činili zločinstva. </p>
<p>- Taj je proces polagan, taj proces kasni - u to nema sumnje. Stvari su se događale u Vukovaru i Dubrovniku, i to godinama. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Doline Kupe i Gacke prioritetna područja </p>
<p>U prve tri godine provedbe KEC-a radit će se inventarizacija flore i faune i kartiranje staništa . Zaštićena područja dobit će planove upravljanja, koji će ujedno biti primjer za upravljanje nezaštićenim područjima. Uz KEC bi se moglo vezati i niz manjih programa, no nedostaje inicijative i projekata</p>
<p>Hrvatska je sredinom listopada od Fonda Svjetske banke za globalni okoliš dobila do sada najveću donaciju, vrijednu više od pet milijuna američkih dolara, za provedbu projekta Karst Eko sistem Conzervation (KEC) - projekt Zaštite krških područja. Hrvatska će u provedbu KEC-a uložiti još 3,3 milijuna dolara.</p>
<p>Za organizaciju i vođenje projekta raspisan je natječaj na kojem je u drugi krug ušlo šest, od 30 prijavljenih poduzeća iz cijelog svijeta. Prolazi, međutim, samo jedno poduzeće koje će nadzirati provedbu KEC-a i koordinirati ulaganje jedne trećine doniranih sredstava, a ostatak koordinira posebno tijelo osnovano pri Ministarstvu zaštite okoliša. </p>
<p>KEC usmjeren na nacionalne parkove i parkove prirode</p>
<p>Provedba KEC-a trajat će pet godina, a obuhvatit će područje Velebita, dio Gorskog kotara i Liku. Prioritetna područja, na koja će biti usmjeren dobar dio doniranog novca, su nacionalni parkovi Sjeverni Velebit, Paklenica, Risnjak i Park prirode Velebit. Oprema (kompjuteri, softweri...) koja će se nabaviti u sklopu projekta ići će direktno upravama nacionalnih parkova, te na uspostavljanje pojedinih laboratorija. Provest će se i praktični rad s nadzornicima i čuvarima u nacionalnim parkovima i parkovima prirode. Od iduće godine počinju istraživanja i rad na terenu.</p>
<p>»Pri izradi KEC-a uočeno je da po bioraznolikosti iskače ogulinsko područje s vrlo bogatim podzemnim svijetom te dolina Kupe i Gacke, pa i ta područja spadaju u prioritetna«, istaknuo je u razgovoru za Vjesnik dr. Nikola Tvrtković, ravnatelj Hrvatskog prirodoslovnog muzeja i sudionik tima koji je radio projektnu dokumentaciju za KEC. No doniranim novcem, naglašava Tvrtković, ne mogu se napraviti sve potrebne stvari. Stoga će se KEC nadopunjavati s manjim projektima (npr. na području Primorja i ušća Neretve), koje će financirati drugi svjetski konzorciji. »U tijeku je i izrada prvog management plana Kopačevo, a Međunarodna zaklada za zaštitu prirode i okoliša (WWF) zainteresirana je za projekte na jadranskim otocima«, govori Nikola Tvrtković.</p>
<p>U prve tri godine provedbe KEC-a radit će se inventarizacija flore i faune i kartiranje staništa. »Imamo, naime, nepotpune podatke za prostorno planiranje i svi dosadašnji prostorni planovi ne uzimaju u obzir biološku raznolikost«, istaknuo je Tvrtković. Cilj je, dodaje, napraviti zajedničku banku podataka s GIS-om (višeslojne karte sa svim podacima o određenom staništu). </p>
<p>»Po prvi puta napravit će se karta s ucrtanim špiljama na području cijele Hrvatske i otkupiti nacrti tih špilja. Svi dobiveni podaci uključit će se u zajedničku bazu podataka, koja će biti javna, a na osnovi koje će društva za zaštitu prirode konačno znati što treba raditi«, napomenuo je Tvrtković. </p>
<p>Inventarizacija flore i faune uključuje i genetičke analize populacije (u laboratorijima koji će se uspostaviti) koje će pridonijeti očuvanju pojedinih endemičnih i reliktnih vrsta. Sa svim dobivenim podacima radit će se planovi upravljanja zaštićenim područjima, koji će ujedno biti primjer za upravljanje nezaštićenim područjima. </p>
<p>KEC-om će se, ističe Tvrtković, uspostaviti i monitoring praćenja stanja na terenu (pada li ili raste brojnost pojedinih vrsta životinja, praćenje stanja šuma, špilja) što je kod nas na vrlo slaboj razini. Pokušat će se, navodi primjer, napokon prebrojiti medvjedi, jer i dalje se natežemo ima li ih 400 ili 700. </p>
<p>Lokalnom stanovništvu treba, kaže Tvrtković, ukazati na koji način da koriste prirodna bogatstva te ih osposobiti za gospodarske djelatnosti usklađene s pravilima održivog razvoja što će pridonijeti ostanku mladih ljudi u tom području. Projektom će se stimulirati projekti pojedinaca vezani uz ekološku poljoprivredu, turizam, tradicionalne obrte i druge djelatnosti koje su u skladu s načelima održivog razvoja. </p>
<p>Naime, pojašnjava Tvrtković, iseljavanje uvjetuje zarašćivanju livada i pašnjaka, a to dovodi do gubitka biološke raznolikosti. »U oživljavanju krajeva i zadržavanju mladih ljudi trebali bi pridonijeti i uprave nacionalnih parkova koji ne bi trebali biti sami sebi svrha«, kaže Nikola Tvrtković. Projektom će se stimulirati i prekogranična suradnja (npr. na pitanju Kupe sa Slovencima, te povezivanje s drugim nacionalnim parkovima). </p>
<p>»Projekt, najjednostavnije rečeno, pokušava prodati prirodu na najbolji mogući način- štiteći je«, kaže Tvrtković. Uz to, dodaje, Ministarstvo zaštite okoliša planira osnivanje instituta za praćenje stanja, a neophodno bi bilo i osnivanje instituta za krš. </p>
<p>»To je jedinstvena prilika (jer će u provedbi projekta sudjelovati puno stranih stručnjaka) da naučimo kako doći do podataka, kako nastaviti s provedbom projekta te kako stečena znanja primijeniti na druga područja«, istaknuo je Tvrtković, dodajući da će to domaćim stručnjacima, znanstvenim novacima i studentima biti jedan vid školovanja. Naime, na provedbi projekta bit će angažirano barem stotinjak ljudi, a među njima puno mladih. Inozemni stručnjaci bit će angažirani 45 mjeseci. </p>
<p>Proteklih godina, objašnjava, izgubili smo znanje kako obavljati kartiranje (na primjer flore i faune), jer Hrvatska nije bila zainteresirana za financiranje tih projekata, pa se mladi znanstveni novaci nisu specijalizirali na tom području.</p>
<p>»Uz to Ministarstvo znanosti srezalo je, bez objašnjenja, za 50 posto financiranje projekata vezanih uz floru i faunu«, napominje Tvrtković. Odluka je, dodaje, vrlo loša za mlade znanstvene novake jer neće imati novaca za rad. »Da bi u Prirodoslovnom muzeju mogli financirati znanstveni rad, primoran sam raditi razne primijenjene projekte (npr. ekološke studije), jer novac koji Ministarstvo daje za znanstveni rad nije dovoljan«, priča Tvrtković. Za 12 istraživača s muzeja, napominje, Ministarstvo je izdvojilo samo 69.000 kuna godišnje. A to su samo troškovi lizinga dva vozila koja su im potrebna za ostvarivanje zamišljenih projekata. </p>
<p>»Uz KEC bi se moglo vezati i niz manjih programa, no na nama je da damo ideje i nađemo financijere«, kaže Tvrtković. Problem je u nama, dodaje, jer ne nudimo projekte, nemamo dovoljno inicijative, pa smo propustili puno donacija. Tu je, naravno, i problem što je uvijek netko htio izvući prvenstveno korist za sebe kao i taj što pojedini stručnjaci na vrijeme ne izrađuju projekte za koje su zaduženi ili, pak, uopće ne rade na njima. </p>
<p>»Vrijeme će pokazati hoćemo li priliku koja nam je dana provedbom projekta KEC-a znati iskoristiti i uistinu pridonijeti zaštiti okoliša i njenom daljnjem poticanju. Nada je u mladim ljudima, kako znanstvenim novacima tako i onima u lokalnim zajednicama«, rekao je za kraj Nikola Tvrtković.</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Akcija koju će proučavati specijalci diljem svijeta</p>
<p>FRAN VIŠNAR</p>
<p>ZAGREB, 26. listopada</p>
<p> - Akcija ruskih specijalaca u kazalištu »Dubrovka« bit će ubuduće proučavana u svim postrojbama posebne namjene širom svijeta. To je doista bila teška zadaća. Četrdesetak čečenskih terorista unijelo je u kazalište veliku količinu pješačkog naoružanja i čak dvije tone eksploziva. To nije napravljeno odjednom nego vjerojatno postupno, uz pomoć njihovih sunarodnjaka koji žive u Moskvi (a pripadnici su ilegalne pobunjeničke mreže). Kazalište je ranije obnavljano, u zgradu su stalno dopremani brojni rekviziti, kutije, kostimi. Razni majstori, električari i ličioci dotjerivali su pomoćne prostorije (i vukli sa sobom poveće torbe) uoči nove kazališne sezone pa je u toj gužvi vjerojatno unesena i sakrivena većina eksploziva i naoružanja.</p>
<p>Sami teroristi (operativci) ušli su u dvoranu kao gledatelji, a pretpostavlja se da su neki od njih, zajedno s vanjskim pomagačima, više puta gledali mjuzikl »Nord Ost« kako bi pažljivo izvidjeli teren. S nekoliko redara (»biljeterki«) i parom dežurnih vatrogasaca kazalište je bilo za teroriste »mekani cilj« - na jednom mjestu uhvatit će tisuću civila i onda s njima pritisnuti Vladimira Putina.</p>
<p>Stručnjaci za protuterorističke akcije npr. u Njemačkoj tvrdili su da bi svako spašavanje talaca policijskim upadom u zgradu odnijelo minimalno 100-150 civilnih žrtava. Glavni problem za Ruse nije bio samo broj otmičara nego minirana zgrada, što je stručno obavljeno: na tridesetak mjesta postavljen je eksploziv, a u glavnoj dvorani na podiju mega-bomba. Sustav je bio povezan, a dio otmičara je imao zasebne detonatore. Žene-samoubojice bile su opasane čak i s do dva kilograma plastičnog eksploziva. Pomiješale su se s taocima u samoj dvorani (u parteru i na balkonu) i čekale naredbu za »okidanje«.</p>
<p>Vladimir Putin nije imao izbora. Nakon tragedije s nuklearnom podmornicom »Kursk« nije smio dozvoliti nove žrtve i bijes javnosti. Čečenski teroristi su već ranije prevršili mjeru: dizali su u zrak nebodere i podmetali bombe u moskovskoj podzemnoj željeznici u vrijeme najgušće radne špice. Dizanjem u zrak kazališta s više od 800 talaca (s mnogo djece, žena i stranih državljana), autoritetu predsjednika Rusije bio bi nanesen ozbiljan udarac. Kad je sve odvagnuto, odlučeno je ovo: neka otmičari povuku naredni korak i prisile ruske specijalce na energičnu akciju.</p>
<p>A već je bilo spremno sve što od super-elitnih snaga ima ruska država. Postrojbe »Omon« i »Alfa« respektiraju svi specijalci izvan Rusije uz konstataciju da je u zgradi previše i terorista i eksploziva, pa bi nasilni upad zacijelo odnio na stotine nevinih života. No, u protuterorističkim operacijama uvijek netko mora biti prvi: Izraelci, Nijemci (GSG-9) i britanski SAS bili su mnogo puta uspješni, ali s daleko manjim brojem terorista i talaca. Rusi su učinili nemoguće. Munjevitim djelovanjem pobili su praktički sve Čečene i oslobodili najveći dio zatočenih ljudi koji su već počeli i fizički i psihički popuštati.</p>
<p>Nervni plin (prilagođen policijskom djelovanju) onesposobio je većinu otmičara koji su trebali aktivirati postavljene bombe (suzavac i uobičajene policijske šok-bombe koje zasljepljuju i zaglušuju bile bi preslabe). Iza toga su se iskazali ruski pirotehničari i prerezali ključne žice onemogućivši da zgradu u zrak dignu teroristi koje nije zahvatio plin. Njih su licem u lice u žestokoj pucnjavi likvidirali ruski komandosi. Žrtve među taocima nisu se mogle izbjeći, a svi bi ionako vjerojatno poginuli rušenjem kazališta.</p>
<p>Putin je pobjednik ovog duela na Dubrovki (udaljena je pet kilometara od Kremlja). Sačuvao je živce, čak i ublažio retoriku (uoči raspleta) očito uvjeren da ruska država nije trula kao što to mnogi misle (i kod kuće i u Europi, a posebice u SAD-u).</p>
<p>Teroriste je pokopalo nekoliko stvari. Njih barem polovica nisu bili ozbiljni samoubojice i mislili su da će Rusi na koncu popustiti i dozvoliti im da se nekako živi izvuku iz Moskve. Također, otmičari su se previše slikali i davali silne intervjue ne shvaćajući da je takav publicitet koban za njih (ruski specijalisti za posebno ratovanje procijenili su njihovu odlučnost, naoružanje, namjere). Istodobno, svi uhvaćeni gledatelji i glumci zadržali su mobitele i o svemu izvještavali svoje obitelji, rođake i prijatelje, što su ruske prislušne službe marljivo hvatale i analizirale.</p>
<p>Iako Rusi još dugo neće otkriti sve svoje taktičke postupke kako se teroristi ne bi učili na vlastitim pogreškama, jedna je ipak tako uočljiva - gušeći se od oštrog mirisa bojnog otrova mnogi su zacijelo pomislili: »Jao, zaboravili smo plinske maske!«</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Smije li se tračati suce? </p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Ima u velikom gradu dva, tri mjesta gdje se koješta može čuti, a što izravno ulazi u opis stanja u domaćem pravosuđu.</p>
<p>Recimo, na vrhu Jurišićeve, u krčmi nogometnog imena, sastaju se odvjetnici i suci, tužitelji i optuženici, šareno društvo koje sve može i zna, ali zbog pitanja: osjeća li se reforma u okolnim sudnicama, zašuti. Ili znatiželjniku vele: »Pitaj ministricu«. Ili ga otjeraju od stola.</p>
<p>S obzirom na potonje o stanju u pravosuđu nakon početka reforme najbolje je saznavati iz novina. Ne mora to baš biti crna kronika, može izvorom biti i televizijska emisija. Radio program, na primjer. Medija kao u priči, a u njima sudaca za cijeli roman.</p>
<p>Sastali se ministrica Ingrid Antičević-Marinović i Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić u sklopu priprema za sjednicu Vlade i za točku sjednice posvećenu pravosudnoj reformi. O dogovorenom odluče obavijestiti novinare. I u po tri rečenice kazati što imaju. Ali, onda novinari iskoriste priliku da bi malo tračali suca Lozinu. Kao, što je on ono jednom kao sudac napravio nezakonito i što kani ministrica poduzeti u vezi s tim. I još, navlače novinari Bajića pitanjem o istrazi za mračne događaje oko Siska, Paulin Dvora i Medačkog džepa. I uredno istračaju tamošnja tijela jer eto razvlače taj posao već pet termina i sedam izdanja bez krupnih naslova za tiražne potrebe.</p>
<p>Lukaviji od Ingrid i Bajića, novinari od njihovih odgovora naprave krupni naslov, a reforma, ma tko je šiša. Dok to Račan ispetlja na Vladi do naslova, novine treba prodavati.</p>
<p>Onda, čitam kako je onaj sudac iz Vrbovca, njega ću tračati anonimno, sve poduzeo da bi osporio i zakone i ministricu, jer mu i zakoni i ministrica uporno dokazuju da je sudački zabušant prvoga reda. Slučajno mi dođe do ruku papir na kojem je gustopisom nabrojeno na stotine predmeta u kojima gospon sudac vrbovečki nije maknuo ni malim prstom. Godinama. I još, navodi se da je u nekim od tih spisa, da ne padnu u zastaru ubacivao papire-zapisnike s ročišta koja nije zakazao ni održao. Samo, nije bio dosta lukav, pa su ubačeni papiri bijeli, za razliku od požutjele kupusare na koju je sveo stranke i zakone ne radeći ništa.</p>
<p>Spomenuti Lozina, pak, uz sve dosad objavljene tračeve o njemu (te gubi dokaze, te se ispričava strankama što ih je osudio, te zabacuje dokaze po ormarima, pa pušta pritvorenike da se poslije policija ima nad kime vježbati loveći ih po obali i unutrašnjosti) dodao je i novi. To s osiguranjem i vjerojatno ubranom pinkom.</p>
<p>E, ali Lozinu su otračali i u Državnom sudbenom vijeću, pa mu skinuli imunitet. Odluka je trebala biti odaslana ministrici. Stanko Hautz se kune da je odluka poslana. Ministrica je nažuljala laktove iščekujući na prozoru Ministarstva poštara. A ovoga nema. Kao da je Zrinjevac (sjedište DSV-a) od Ministarstva (Trg francuske Republike) onkraj svijeta. Prošlo je nekoliko dana, a papir ne stiže. Lozina obilazi ratnu luku i, prema novim tračevima, sprema se zaključiti do kraja prvog tjedna u studenom suđenje za ratni zločin. A to što je kidnuo s mjesta nesreće i što je nezakonito dosudio pravo na odštetu, ha Bože moj, neka je kad ovdašnji poštari vole skrenuti na - gemišt.</p>
<p>Na televiziji sam ne prošlog ponedjeljka naslušao tračeva na račun sudaca koliko ti srce želi. Nije me previše smetalo što je ovdašnje suce branio i predsjednik njihove udruge. Ima čovjek pravo. Kao građanin. Jer sucem je odavno, osim po plaći, prestao biti. Otkad je tamo davno izabran za šefa sudačke udruge nije riješio ni jedan jedini spis. A kad mu je njegov šef dodijelio, umjesto kaznenih, građanske predmete u drugom stupnju, svojeručno je napisao »da mu taj parnični posao baš i ne ide od ruke«. I hajde ti sad pričaj o reformi pravosuđa.</p>
<p>Kažem vam, reforma će krenuti kad se prestane tračati suce. Zasad se to smije. Ulove, na primjer jednoga, da je primao mito, ergo, pravosuđe nam je korumpirano. Koje jadno pravosuđe, jedan korumpirani a 1800 sudaca.</p>
<p>Taj je trač stoput ponovljen i tajno i javno da sad uredno 33 posto Hrvata ne vjeruje sudovima, jer su - korumpirani. Skupa s tužiteljima, policijom, odvjetnicima, zatvorskim stražarima. I da preko 50 posto Hrvata nema povjerenja u pravosuđe. A broj novih predmeta u ovdašnjim sudovima raste po godišnjoj stopi od deset posto. Kraj, nema više tračanja.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Fitilj u rukama drži Hebrang</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Neprestano nas i, priznajem, s popriličnim uspjehom pokušavaju vratiti u prošlost i na debeli Balkan. U posljednjih je nekoliko mjeseci »in« oponašati Broza. Naročito njegovo kasnih tridesetih, u, čini mi se, tzv. bombaškom procesu, nepriznavanje monarhističkog, nenarodnog suda. Sve češće političari posežu i za njegovim - učilo nas u školi - povijesnim »NE«. Dakle, promijenila su se stoljeća, tisućljeća, države i sustavi, ali se ni u pristupu politici ni u tretiranju javnosti nije dogodio veliki napredak. I dalje se predstavljaju - a ponekad i doživljavaju - većim domoljubima oni koji nude veći metež, oni koji glasnije zveckaju oružjem, oni koji su kadri proliti tuđu krv kako bi dokazali svoje veliko hrvatstvo. Najčvršćim, gotovo neoborivim argumentima i nakon što smo prošli ratnu golgotu smatraju se prijetnje, rušenje i mržnja koju političari siju i žanju stoput uspješnije nego slavonski seljaci pšenicu.</p>
<p>»General Bobetko neće primiti optužnicu, jer ne priznaje Haaški sud« - izlazeći iz generalova doma poručio je neki dan hrvatskoj javnosti Andrija Hebrang, uživljavajući se već nekoliko mjeseci u spasitelja hrvatske države te (ne znam na čemu zasnovanu?!) desničarsku moralnu vertikalu.</p>
<p>»Ovo je kritičan trenutak hrvatske povijesti. Jedna iskrica može zapaliti vatru« - upozorava Hebrang na što su sve spremni oni koji neće birati sredstva pri preuzimanju vlasti. Hebrang, zapravo, prijeti građanskim ratom, za koji, nedvojbene su posljednje prijetnje, on i njegova dobro organizirana »grupa građana« posjeduje i fitilj, i, bogami, volju. Hebrangu i sljedbenicima general Bobetko služi tek kao (pirotehničko) oruđe. Jer da nije tako, odavno bi itekako bolestan general završio na liječenju.</p>
<p>Nakon Miloševića i general Bobetko ne priznaje sud čije je osnivanje potaknuo - među ostalim - i njegov negdašnji vrhovnik dr. Franjo Tuđman. Dakle, Bobetko - tvrdi Hebrang - ne priznaje Haaški sud iako su ga osnovali Ujedinjeni narodi, a Hrvatska ga u vrijeme dok je Hebrang bio itekako velika faca u vlasti, prihvatila objeručke. Ustavnim zakonom. Nepriznavanjem Haaškog suda Bobetko negira i hrvatske zakone te mogućnost da parlamentarna većina postavlja pravila po kojima se moraju ponašati svi hrvatski građani. Bez obzira, kao što reče predsjednik Stjepan Mesić, koliko bili zaslužni za stvaranje države. Do sada je, čini mi se, bila sporna samo optužnica o kojoj su se usuglasili i Vlada, i general, i njegovi odvjetnici, ali i gotovo čitava od medija i politike instruirana javnost.</p>
<p>Ako Ivica Račan u nadmudrivanju s Haaškim sudom izgubi pravnu bitku i pokuša je kao legalist proslijediti Bobetku - koji ni tada neće, potvrdila je to i Carla del Ponte, završiti u Haagu - bit će to paljenje već od Hebrangove skupine spremnog fitilja koji će dići u zrak svaku šansu da u nekoliko sljedećih desetljeća uživamo blagodati demokracije i civilnog društva, koje postaje talac ratom te gubitkom privilegija opterećenih ljudi. Uostalom, čin potkopavanja pravne države su i svi oni stražari koji su se izmijenili pred Bobetkovim domom i čas izjavljivali da beru kestenje, čas žireve, a vazda siju strepnju, jedva čekajući povod za paljenje fitilja.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Slušanje Thompsona ugodnije je od čitanja Aralice</p>
<p>Aralica piše posve mimo svjetskih zbivanja... Piše o uroti, o plaćenicima toliko pojednostavljeno da ga nije moguće objasniti populističko-demagoškim namjerama / Mnoge osobine »Fukare« mogu se objasniti samo time da je to knjiga napisana isključivo za sljedbenike ovdje i sada, jer je čak za pravi bolni napad potrebno nešto uživljavanja u prirodu izabrane žrtve. Sljedbenici teško da će se probijati kroz sve te stranice, ali oni ionako samo nadomjesno sudjeluju u obračunu koji zasad nije fizički, ali koji protivnike prikazuje tako da zaista nema nikakva razloga da ih smatraju ljudskim bićima, poput sebe i nekih svojih susjeda</p>
<p>NADEŽDA ČAČINOVIČ</p>
<p>Sintagma »hrvatska kultura« možda više nema ona zastrašujuća svojstva kao u prvim godinama državnog osamostaljivanja. </p>
<p> Nije više primarno ime za program isključivanja koje su »katedrale duha« provodile u cilju duhovne obnove. Ostaje, dakako, politička krilatica, skraćen naziv za neupitan identitet, za željenu superiornost, za strah od velikoga svijeta. No te su dvije riječi problem i u posve deskriptivnoj namjeri, kako znanstvenoj tako i svakodnevnoj, a pogotovo onima koji su izabrani da vode tzv. kulturnu politiku.</p>
<p>Neke se nejasnoće pritom ne mogu izbjeći, prije svega zato što je riječ kultura doista multidiskurzivna, pojavljuje se, dakle, u najrazličitijim tipovima govora, a njeni su pojmovni opseg, broj definicija pa i emocionalnih obojenosti doista zastrašujući. U današnjoj deskriptivnoj namjeri: da imenujemo neke elemente, likove, djela koji oblikuju svijet građana Hrvatske kao ono što smatraju »svojim«. </p>
<p>Niti najisključljiviji zastupnik hrvatske posebnosti ne može raditi, misliti, govoriti, ukratko, živjeti bez kulturnih, to jest nenasljednih, ne-urođenih danosti koje dijeli s ne-Hrvatima te za »hrvatsko« ostaje statistički gledano zanemarivi postototak.
No to samo po sebi nije argument protiv čitanja simboličke strukturiranosti vlastitog života u hrvatskom ključu . </p>
<p>Taj konstruiran, svjesni element u nacionalnom identitetu jednak je za velike i male narode. Valja dodati da »konstruirano« znači da neki sklop kulturnih činjenica nije nastao prema neizbježnim prirodnim zakonima, no ne znači proizvoljnost ili beznačajnost. Kad u taj jednostavan okvir smjestimo neka aktualna kulturna zbivanja dolazimo do sljedećih zapažanja. </p>
<p>Vidimo da Severina, na primjer, svjesno i pretpostavljam uz stručnu pomoć, širi svoj domet, svoju identifikacijsku ponudu. Uz također konstruiran lik »djevojke sa sela«, bliskost domoljubnoj retorici, Severina se zauzela za, većini hrvatskih građana, još neprihvatljiv nefobičan odnos prema aidsu, a sad je vidimo i kao cosmo-djevojku. Akademik Ivan Aralica pak očito živi u svijetu koji se smanjuje pa je u »Fukari« zlo izjednačeno s multikulturalističkom urotom. </p>
<p>Smanjivanje svijeta ima s jedne strane komične posljedice, jer Aralica piše posve mimo svjetskih zbivanja u kojima globalizacija nije jednostavno uniformiranje prema američkom modelu, nego i mrvljenje i usitnjavanje, getoizacija u nametnutim kulturnim identitetima i izmještanje interesnih konflikata u kulturni diskurs. </p>
<p>Aralica piše o uroti, o plaćenicima toliko pojednostavljeno da ga nije moguće objasniti populističko-demagoškim namjerama. Teško je točno opisati što je sve stavljeno u taj uradak s plitkim prevođenjem imena osoba, časopisa i institucija. </p>
<p>Najneugodnija je simbolična egzekucija negativnoga junaka, a nakon toga kao i u »Ambri« seksualni motivi (i oni povremeno komični u pretpostavci o profesionalnom manipuliranju seksualnošću u svim sferama života), a upadljiva je i zloća, suspendiranje minimalnih pravila ponašanja zbog kojih se nitko u punom tramvaju ne bi nasmijao nevolji slijepca.</p>
<p>Mnoge osobine »Fukare« mogu se objasniti samo time da je to knjiga napisana isključivo za sljedbenike ovdje i sada, jer je čak za pravi bolni napad potrebno nešto uživljavanja u narav izabrane žrtve. </p>
<p>Sljedbenici teško da će se probijati kroz sve te stranice, ali oni ionako samo nadomjesno sudjeluju u obračunu koji zasad nije fizički, ali koji protivnike prikazuje tako da zaista nema nikakva razloga da ih smatraju ljudskim bićima, poput sebe i nekih svojih susjeda.</p>
<p>Možda su i neki raniji Araličini romani bili proizvod pseudomorfoze. Ova riječ označava pojavu prividne sličnosti dvaju organizama sasvim različite genealogije. Mogli su se čitati kao otvaranje, kao predstavljanje zaboravljenih ljudi, mjesta i vremena. </p>
<p>Oživljavanje, pa i izmišljanje takva svijeta, učinak je velikih romana koji ujedno i razvijaju moralnu imaginaciju: uče kako je biti netko drugi. Možda smo to mi učitali u romane. Aralica sad piše samo za svoje, vezanost uz svoje osnovno je načelo koje se doista ne može nazvati moralnim. </p>
<p>Ne znam što će Araličini štovatelji raditi s tom neveselom knjigom. </p>
<p>Učinak kolektivističke ekstaze koja nastaje na Thompsonovim koncertima možda nije nimalo bezazlen, ali je slušanje Thompsona sigurno ugodnije nego čitanje Aralice.</p>
<p>Autorica je profesorica filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Sport kao oružje političke borbe, sport kao inačica Piranskog zaljeva ili »slučaja Bobetko«</p>
<p>Hrvatska je sada sigurno jedina zemlja na svijetu kojoj je predsjednik Olimpijskog odbora iz neolimpijskog sporta (zrakoplovstva), te koja u svom olimpijskom Vijeću nema ljudi iz vodećih olimpijskih sportova: atletike, plivanja, gimnastike, veslanja, košarke, rukometa / Hrvatskim sportom manje upravlja glomazni i vrlo skup HOO nego moćan, bogat i u lobističkom smislu utjecajan Zagrebački športski savez. Od 2000. godine i smjene Antuna Vrdoljaka na čelu HOO-a, sve se odvija kako taj lobi kaže i poželi. Tamo je prava olimpijska »vlada« u sjeni, a njeni su interesi privatni, osobni (u najvećoj mjeri), politički (dosta uočljiva koncentracija desne političke opcije) i tek na kraju sportski - za boljitak i dobrobit samih sportova i sportaša</p>
<p>VILKO LUNCER </p>
<p>Uvijek odlično obaviješten Vjesnikov sportski novinar Marin Šarec u subotu, 20. listopada obavještava javnost o tome da je »rušenje« novoizabranoga predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora mr. Zlatka Mateše zapravo već počelo, iako je sam »zrakoplovac« i »vaterpolist« na saborskom gostovanju u Kini.</p>
<p>Nema razloga da se Šarecu ne vjeruje. Prvi je napisao da je Luciano Sušanj previše »logičan« izbor da bi stvarno bio - izabran. I pogodio je. Nekadašnji predsjednik hrvatske vlade iz posljednjeg mandata HDZ-a, uvjerljivo je prestigao velikana atletike i nekadašnjeg trostrukog prvaka Europe na 400 i 800 metara, uzdanicu SDP-a i riječkog dogradonačelnika, čak sa 74:39.</p>
<p>Činjenica da Mateša dolazi iz tzv. liberalnije, »mekše« i tehnokratske struje HDZ-a, da je pet godina vodio hrvatsku vladu, osobno mi ne smeta. Ne mislim da mu je to sjajna sportska preporuka, ali ni neka kobnija smetnja. I dosad su nam čelni sportski i olimpijski administratori dolazili iz politike.</p>
<p>Utemeljitelj olimpizma u Hrvatskoj, profesor tjelesnog odgoja i doktor književnosti Franjo Bučar bio je na samom početku časna iznimka. </p>
<p>Već je drugi predsjednik JOK-a bio hrvatski podoban dr. Stevan Hadži, a nakon Drugoga svjetskog rata u sferi olimpizma također su prevladavali političari: inž. Boris Bakrač, prof. dr. Ivan Macanović, u novoj i neovisnoj Hrvatskoj filmski glumac i redatelj, ali i potpredsjednik Republike Antun Vrdoljak. </p>
<p>Dakle, sam izbor Zlatka Mateše nije presedan.</p>
<p>Izbor Zlatka Mateše podsjeća me na moje davne olimpijske dane (od 1968. do 1988.) i na ponašanje nekih sovjetskih olimpijskih dužnosnika u to vrijeme. Neki od njih obnašali su i dužnost potpredsjednika MOO-a, a o sportu većinom nisu imali pojma.</p>
<p>Bilo je grotesknih, tragikomičnih situacija na tiskovnim konferencijama širom svijeta, napose na samim olimpijskim igrama. Kada bi im bilo upućeno kakvo konkretno, provokativnije pitanje, ti bi se politički dužnosnici »obraćali« ideologiji, nemušto govorili o »bratstvu svih mladih svijeta«, o tome zašto je sovjetski i uopće socijalistički model sporta nadmoćniji kapitalističkom, itd.</p>
<p>Odgovora na postavljeno pitanje nije bilo. Eventualno bi poslije nešto o tome ipak rekao neki trener ili sportski stručnjak u sastavu ekipe.</p>
<p>Nikako ne bih volio vidjeti mr. Matešu u takvoj poziciji.</p>
<p>Hrvatska je sada sigurno jedina zemlja na svijetu kojoj je predsjednik Olimpijskog odbora iz neolimpijskog sporta (zrakoplovstva), te koja u svom olimpijskom Vijeću nema ljudi iz vodećih olimpijskih sportova: atletike, plivanja, gimnastike, veslanja, košarke, rukometa... </p>
<p>Zemlja koja je u prošlosti u individualnim sportovima dala Matu Parlova, Đurđicu Bjedov, pokojnog Matiju Ljubeka, takvu si sramotu nije smjela dopustiti. </p>
<p>To je pljuska cjelokupnom hrvatskom sportu, koji ima tradiciju još od 1920. Antwerpena i prof. Franje Bučara.</p>
<p>Hrvatskim sportom manje upravlja glomazni i vrlo skup HOO (na razini većeg državnog ministarstva, s lijepom sinekurom zanemaren broj »zaslužnih«, ali sportski posve anonimnih ljudi) nego moćan, bogat i u lobističkom smislu utjecajan Zagrebački športski savez. Od 2000. godine i smjene Antuna Vrdoljaka na čelu HOO-a, sve se odvija kako taj lobi kaže i poželi.</p>
<p>Tamo je prava olimpijska »vlada« u sjeni, a njeni su interesi privatni, osobni (u najvećoj mjeri), politički (dosta uočljiva koncentracija desne političke opcije) i tek na kraju sportski - za boljitak i dobrobit samih sportova i sportaša.</p>
<p> Tako je srušena i kandidatura Luciana Sušnja.</p>
<p>Jasno je da je lobiranje u demokraciji legalno i legitimno, ali kada se čak i kod javnih bilježnika ovjeravaju potpisi kako bi se i time jamčilo da će se sigurno glasati za tu i tu ličnost, a poslije se to uredno »naplaćuje« dužnostima i privilegijama, krasnim putovanjima u društvu supruga i na razne druge načine, onda je za sport ipak neprimjereno i ružno.</p>
<p>A sve se to događalo, unutar HOO-a, pojedinosti sa zaprepaštujućim činjenicama tek sada izlaze na svjetlo dana.</p>
<p>Hrvatski olimpijski odbor nikako nije bio kuća velike moralne čistoće i predvodničke uloge, kako su je pojedinci uvijek htjeli prikazati. Upravo suprotno. Za sport je ta spoznaja bolna.</p>
<p>Što imaju s time mladi ljudi koji se s ljubavlju i zanosom, uz velika osobna odricanja, bave sportom?</p>
<p>Ništa. A posljedice ipak moraju gutati, u prvom redu kroz sadašnju besparicu, koja čak prijeti bankrotom HOO-a. Ako se ne nađe »spasitelj«. </p>
<p>Ekipi kojoj su na čelu Zlatko Mateša i Goranko Fižulić sada treba dati nužnih sto dana rada, mira i stvaranja. Bez najave njihova »rušenja već sutra«. Nitko među njima nije ni idol ni mit. Izabrani su da obave određeni posao i da zato polože račune.</p>
<p>Herojsko razdoblje HOO-a iz njegova stvaranja u ratnim danima 1991. i 1992. daleka je prošlost. Na nju se ne treba ni pozivati. </p>
<p>Oči su okrenute prema Igrama u Ateni 2004., to je blizak i realan cilj. I na tim Igrama uspjesi hrvatskoga sporta, veći su od onih iz Atlante i Sydneya.</p>
<p>Sport kao oružje političke borbe, sport kao inačica Piranskog zaljeva ili »slučaja Bobetko« - daleko mu kuća! </p>
<p>Autor je slobodni novinar iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Gospodarica Jadrana jest Hrvatska, ali ne sa sadašnjim znanjem, kad se ne zna (ni za milijun kuna) gdje je rt Oštro</p>
<p>Da se zna gdje su nam državne granice (barem načelno), o tome nisam nikad dvojio. I na temelju toga da možemo pokazati svim bliskim i daljnjim susjedima (ali i komšijama) da smo ozbiljni partneri za zajedničko upravljanje tim malim sredozemnim zaljevom. Jadranskim morem! I onda, jedan običan sudionik natjecanja za brzo bogaćenje (a ne spada u hrvatske tajkune) naprasno mi otvara oči i pokazuje prosjek s kojim u obrazovanju raspolažemo / Ako se ne zna ni koji je to najjužniji hrvatski važan rt o kome raspravlja UN-ovo Vijeće sigurnosti, o kome vode brigu u Haagu, oko koga igraju diplomatske igre svi koji se žele izvući iz gliba zločinačkih napada na jug Hrvatske i na Unescove zaštićene (?) zone Dubrovnika, onda nam doista ne preostaje ništa drugo nego slušati svjetske naredbe i šutjeti</p>
<p>ADAM BENOVIĆ</p>
<p>Ne mogu, kao prosječan zapanjen televizijski gledatelj, ne biti iznenađen činjenicom da je u glavnoj »obrazovnoj« emisiji naše dalekovidnice (dakako, u 20.05 sati), mlad sudionik i potencijalan kunski milijunaš na pitanje o najjužnijem rtu Hrvatske tražio pomoć publike?!</p>
<p>Je li to Oštro, Debelo, Visoko ili Tanko, njemu je očito bilo svejedno.</p>
<p>A ja ostadoh i dalje jadan donkihotski optimist koji se ufa da se u Hrvatskoj zna što je to Jadransko more, koliko bi ono moglo biti nama važno ili čak da se zna dokle i zašto treba proglasiti gospodarski pojas.</p>
<p>Da se zna gdje su nam državne granice (barem načelno), o tome nisam nikad dvojio. I na temelju toga da možemo pokazati svim bliskim i daljnjim susjedima (ali i komšijama) da smo ozbiljni partneri za zajedničko upravljanje tim malim sredozemnim zaljevom. Jadranskim morem! I onda, jedan običan sudionik natjecanja za brzo bogaćenje (a ne spada u hrvatske tajkune) naprasno mi otvara oči i pokazuje prosjek s kojim u obrazovanju raspolažemo. </p>
<p>Ako se ne zna ni koji je to najjužniji hrvatski važni rt o kome raspravlja UN-ovo Vijeće sigurnosti, o kome vode brigu u Haagu, oko koga igraju diplomatske igre svi koji se žele izvući iz gliba zločinačkih napada na jug Hrvatske i na Unescove zaštićene (?) zone Dubrovnika, onda nam doista ne preostaje ništa drugo nego slušati svjetske naredbe, šutjeti i pustiti da naša djeca ili unuci dospiju na razinu kad će se shvatiti da nam je obrazovanje i znanost jedini put za izvlačenje iz polukriminalne žabokrečine.</p>
<p>Narogušen sam zbog toga i možda previše senzibiliziran jer živim na jugu Hrvatske. U Dubrovniku za koji još vrijedi činjenica koja je u neposrednoj vezi s rtom Oštro. A ona se ogleda u poslovici koja je rođena u ratu i poratnim okolnostima: Što južnije to tužnije! </p>
<p>Od toga da živimo u svakodnevnim okolnostima prelaska državne granice iz Hrvatske u Hrvatsku (Neum-BiH), uz nelagodu da nam bilo koji od policijskih ili carinskih službenika može oduzeti tartufe, kulen ili pršut koji nam je darovao prijatelj u Istri, Slavoniji ili u ostatku Dalmacije, do činjenice da ne smijemo ići i loviti ribu uz rt Oštro.</p>
<p>Kao da je tamo još neka JNA. A nije. Tamo je samo nekoliko uniformiranih i debelo plaćenih svjetskih činovnika koji čuvaju hrvatski teritorij da na njega ne dođu Hrvati.</p>
<p>Ali valjda će i to jednog dana završiti pa ćemo uz obale Oštrog moći uloviti kojeg jastoga. A tada će i neki kunski milijunaš naučiti da je hrvatska granica uz rt Oštro.</p>
<p>Zabludio sam u pitanja o kojima bi se trebalo raspravljati u Saboru. Zasad se o tome šuti. Bit će valjda i za to prigode, samo se nadam ne takve kao za pitanja granica sa Slovenijom.</p>
<p>Bolje da se vratim nečemu što bi moglo pomoći budućim kandidatima za kunske milijunaše. Ako pročitaju, zapamte i nauče. Eto, npr. postavit ću obično, najobičnije, pitanje na koje bi trebao ispravno odgovoriti svaki roditelj kad ga dijete upita: »Tata/mama zašto je more slano?«</p>
<p>Osmijeh svakog čitatelja zamrznut će se kad shvati da ili ne zna odgovor ili ne zna da je u ispravnom odgovoru i podatak o najznačajnijem mineralnom bogatstvu Jadranskog mora. U soli! </p>
<p>Svatko ima sol na svom stolu. Zna li se otkuda dolazi ta sol? Iz Jadranskog (hrvatskog) mora ili iz svjetskih uvoznih izvora?</p>
<p>Siguran sam da malo hrvatskih stanovnika, osobito oni koji pokušavaju Vladi prikazati značenje strateške sirovine koja se zove sol, znaju. Ostali ne. </p>
<p>Jadransko more uz istočnu obalu je jedno od najčišćih i stoga najpogodnijih područja za proizvodnju visokokvalitetne soli. Kolike su nam mogućnosti, na primjer, samo za proizvodnju koja treba za soljenje visokokvalitetnih (a ne onih koje sad uvozimo!) bakalara u Norveškoj i koje pojedemo za Badnjak ili na Veliki petak?</p>
<p>Priča je to samo o jednom od mineralnih bogatstava hrvatskog Jadrana. </p>
<p>Koja je na prvi pogled banalna. Ali nije baš tako ako se uzmu u obzir činjenice da se sadašnje stanje čistoće hrvatskog Jadrana može brzo promijeniti, ne budemo li imali zaštitni pojas. Do središnjice, odnosno gospodarskog pojasa.</p>
<p>A promjene idu mnogo brže negoli to može pratiti spora i unutrašnjim međustranačkim nadmetanjem opterećena politička scena. </p>
<p>Naš državni čelnik ribarstva (zapravo činovnik u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva) izjavljuje da je suglasan sa zahtjevima da se proglasi gospodarski pojas na Jadranu, ali sad to treba prepustiti Ministarstvu vanjskih poslova! Jer to spada u međudržavne odnose, odnosno u hrvatske vanjske poslove.</p>
<p> Mislim da to ne spada u vanjske, nego u jako važne unutarnje poslove. Hrvatska jest gospodarica Jadrana! Ima najveći dio i najvrednija bogatstva u Jadranskom moru! Ali ne sa sadašnjim znanjem kad se ne zna (čak ni za milijun kuna) gdje je i što je rt Oštro i kad nema ni spomena u Vladi da imamo neke ribe! Samo poljoprivredu i šume!</p>
<p>A da se začini sa zrnom soli dovoljan je i uvoz iz Tunisa!</p>
<p>Autor je doktor znanosti, znanstveni savjetnik u Institutu za oceanografiju i ribarstvo, Laboratoriji Dubrovnik.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>Jesu li se prosjaci sami maknuli s ulica na jedan dan?</p>
<p>ZAGREB, 26. listopada</p>
<p> - Policijska akcija »hvatanja« prosjaka na zagrebačkim ulicama završila je, smatra Stanka Saraja, glasnogovornica Policijske uprave zagrebačke, uspješno. Naime, u akciji je zatečeno devet prosjaka na ulicama u blizini i oko Centra, što i nije neki broj za milijunski grad. Međutim, akcija je išla ciljano.</p>
<p> »Radilo se o sprečavanju prosjačenja zdravih osoba, a ne invalida koji nisu sposobni za rad«, rekla je Saraja. S obzirom da je akcija bila medijski najavljena, samo je za pretpostaviti da su se mnogi prosjaci i makli s ulica. Akciju su popratili i novinari »Vjesnika«, koji su i sami ostali zatečeni malim brojem prosjaka u Tkalčićevoj ulici, Trgu bana Josipa Jelačića, Bogovićevoj, Radićevoj i drugim glavnim ulicama. U akciji je u prosjačenju zatečeno devet osoba, od kojih su četiri bile maloljetne. </p>
<p>No mjesto koje prosjaci i prodavači katoličkih kalendara očito nikad ne izbjegavaju je parkiralište u Vlaškoj ulici. Tamo su naši novinari, zajedno s trojicom pripadnika Prve policijske postaje, zatekli majku s maloljetnim djetetom, koje su prodavale katoličke kalendare. S obzirom da je maloljetna djevojka bila okrenuta leđima, nije nas u prvi tren zamijetila. Nakon što se okrenula, prišli su joj policajci. No bez obzira što su policajci bili u civilu djevojčica, Indira je shvatila o čemu je riječ te je pokušala pobjeći. Policajci su odmah reagirali i uhvatili je, nakon čega je počela vikati i derati se na sav glas, tako da su se prolaznici počeli okretati za nama. </p>
<p>»Tuku me, pogledaj šta mi rade«, vikala je Indira.</p>
<p> »Snimi to, 'ajde snimi, nek' se vidi šta nam rade, ne daju nam mirno živjeti«, dotrčala je Indirina majka, također se derući. Nakon kraćeg vremena, majka je uspjela primiriti Indiru udarcem u nogu, što nas je sve zaprepastilo. Koliko je bilo smiješno, toliko je bilo i tužno. Kad je majka shvatila da im policajci neće »progledati kroz prste«, počela se ponovno derati na policajce i nazočne novinare i snimatelje. Kad je Indira primijetila kako se majka dere na nazočne, privlačeći pozornost prolaznika, pridružila joj se i ona sama. Uz dernjavu i žestoke psovke dodala je i plač.</p>
<p> »Pusti me, trga mi ruku«, vikala je. Kad su majka i kćer konačno shvatile da ih policajci neće pustiti, primirile su se i tako dočekale policijski automobil bez službenih oznaka koji ih je odveo u policijsku postaju. Naime, maloljetne se osobe ne smiju privoditi u 'maricama', iako je jedna spremno čekala na početku Petrinjske ulice. </p>
<p>Sve što se djevojčica derala, kako je policajci tuku i slično, nije bila istina, jer su incidentu bili nazočni novinar, fotograf i kamerman.</p>
<p>Nakon tragikomičnog incidenta uputili smo se na Dolac, no tamo prosjaka - nije bilo! Ostalo nam je samo za zaključiti da su dobro informirani, a sami smo se uvjerili da se »dobar glas daleko čuje«. Nakon što smo se spustili stubama s Dolca prema Trgu, i čim su policajci prišli trima prodavačicama spavaćica, odmah su pobjegle. Policajci su ipak odlučili ne krenuti u potjeru za njima. Nakon nekog vremena, na istom smo mjestu zatekli dvojicu prodavača posteljine, koji su također htjeli 'zbrisati', no nisu uspjeli. Nakon predstavljanja policajaca i traženja osobnih dokumenata od »uhvaćenih na djelu«, oko nas se skupila manja grupa ljudi, očito njihovih prijatelja, koji su počeli prijetiti snimateljima da će im razbiti kamere i fotoaparate. </p>
<p>Da policijski posao hvatanja prosjaka nije lagan, uvjerili smo se i sami. Nekoliko smo puta zatekli invalide u kolicima ili sa štakama. Policija je neke i zapisala, iako su to bile mučne situacije.</p>
<p> Primjerice, ispred katedrale se zbio takav mučan incident, kad su policajci zaustavili gluhonijemu stariju žensku osobu sa škrabicom u ruci u kojoj se nalazilo nekoliko kovanica. Nakon što su je policajci zatražili osobnu iskaznicu, baka nije mogla odgovoriti, nego je počela plakati, a kod sebe nije imala ni osobnih dokumenata.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Zagrebački HDZ traži ostavku Gradskog poglavarstva </p>
<p>ZAGREB, 26. listopada </p>
<p> - Zagrebački Gradski odbor Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u subotu je je priopćenjem ponovno zatražio ostavku cijelog gradskog Poglavarstva zbog krivotvorenja Generalnog urbanističkog plana (GUP). </p>
<p> »Smjena jednog člana Poglavarstva ne može biti dovoljna za kriminal koji se u Poglavarstvu dogodio«, kaže se u priopćenju objavljenom u povodu zahtjeva gradonačelnice Vlaste Pavić i zagrebačkog SDP-a za smjenom pročelnika Zavoda za planiranje razvoja grada Miljenka Mesića, koji je član HNS-a.</p>
<p> Ističući da je nemoguće da zbog krivotvorenja urbanističkog plana samo jedan čovjek bude proglašen krivim, HDZ traži da se utvrde sve protuzakonite radnje, te službe i pojedinci koji su ih provodili tijekom izrade GUP-a.</p>
<p> »Formalno 'skidanje' Miljenka Mesića zapravo je skrivanje svih kriminalnih radnji i 'kriminalaca' koji su sudjelovali i koji su u konačnici trebali imati protuzakonitu korist usvajanjem kriminalno pripremljenog GUP-a«, kaže se u priopćenju koje je potpisao predsjednik zagrebačkog HDZ-a Pavo Gagulić.</p>
<p> GUP je povučen potkraj rujna iz skupštinske procedure zbog razlika u tekstovima između konačnog prijedloga koji je utvrdilo Gradsko poglavarstvo i konačnog prijedloga koji je upućen Gradskoj skupštini. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Prikupljeno više od 400 knjiga za Hrvate iz Vojvodine</p>
<p>ZAGREB, 26. listopada</p>
<p> - Tijekom protekla tri dana, koliko je u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb trajao sajam knjiga »Susret prijatelja knjige«, izlagači su zabilježili dobru prodaju, jer su mnogi davali popuste i do 60 posto. Najviše je, opet, »zaradio« najveći antikvarijat u Hrvatskoj. Tu je, naime, prodano čak 800 knjiga, jer im je cijena bila samo nevjerojatnih 10 kuna.</p>
<p>U knjižnicu Učilišta besplatno se učlanilo 260 posjetitelja sajma, a za hrvatske škole u Vojvodini prikupljeno je više od 400 knjiga.</p>
<p>Kako nam je rekla Jelka Šušnić, voditeljica razvojnih programa Učilišta, prikupljeno je najviše knjiga za djecu i mlade, ali i povijesnih knjiga o Hrvatima. Knjige će se u prosincu, u predblagdanskom ozračju, pokloniti vojvođanskim Hrvatima, a Učilište poziva građane da u knjižnicu i dalje donose knjige koje im više ne trebaju.</p>
<p>Još je jedna humanitarna akcija obilježila ovaj, 15. po redu, »Susret prijatelja knjige«. Naime, kupnjom vjerskih knjižica i razglednica, te slika časne sestre Pie Pađen, moglo se pomoći odlasku hrvatske katoličke misije u afričku državu Kongo. Oni koji bi željeli kupiti sliku ili dati novčani prilog, mogu se javiti na telefonski broj sestre Pađen 01/2339-440. </p>
<p>Zanimljiva je i izložba »Knjige su naši prijatelji«. Dvadesetak najoštećenijih knjiga, svjedoče o tome, kako se prema knjigama ne treba ponašati, pogotovo ako ih posudite iz knjižnice.</p>
<p>Zbog velikog interesa izlagača, Jelka Šušnić nagađa, da bi se sljedeći »Susret prijatelja knjige« mogao održati već u prosincu.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="13">
<p>Uskoro jeftiniji turistički aranžmani za Bali? </p>
<p>Turistički aranžmani za Bali uskoro bi mogli bitno pojeftiniti. Cijene će se, naime, vratiti na razinu od prije pet godina kada se ovaj indonezijski otok tek počeo probijati na svjetsko turističko tržište, procjenjuje Andrea Cvitković, voditeljica Odjela za daleka putovanja u agenciji Kompas. </p>
<p> Kompas je među prvima u Hrvatskoj počeo prodavati aranžmane za Bali, a dosad su preko te i ostalih hrvatskih agencija otok posjetile tisuće hrvatskih građana. Pretpostavka je da će se sada, nakon terorističkoga napada, s Balijem događati isto ono što je prošao New York nakon terorističkih napada u rujnu prošle godine. </p>
<p>Nakon prvoga šoka, koji na Baliju još uvijek traje, i spoznaje da su hoteli prazni, uslijedit će neminovno korigiranje cijena. </p>
<p>Hotelska soba u New Yorku koja je prije napada stajala, recimo, 150 dolara, nakon mjesec, dva, pojeftinila je na stotinjak dolara. Hoteli su bez obzira na ovo pojeftinjenje prvih mjeseci ostajali poluprazni, da bi se onda sve počelo vraćati u »normalu«. </p>
<p>Tridesetak posto mogli bi pojeftiniti i hoteli na Baliju. Dvotjedni aranžman na Baliju koji je uključivao i let i smještaj u hotelu s dvije zvjezdice, dosad je u zagrebačkim agencijama stajao nešto više od devet tisuća kuna. </p>
<p>Sada će, po svoj prilici, koštati nešto više od sedam tisuća kuna, što za takav put zaista nije mnogo (ne smije se, naime, zaboraviti da najveći udjel u cijeni aranžmana ima zrakoplovna karta). </p>
<p> Bali je, prema našem mišljenju, jedno od najljepših turističkih odredišta Azije. Mnogi su ga rado uspoređivali s rajem na zemlji, a mješavina boja, mirisa, šarenila i mira koji su svojim molitvama i ponašanjem »diktirali« većinski, izuzetno simpatični hindusi, lansirali su ga u sam vrh svjetskog turizma. </p>
<p>Relativno mali prostor otoka pun je krajnjih suprotnosti što upotpunjuju doživljaj: nakon noćenja u nekom od superluksuznih hotela područja Nusa Due, može se otići u unutrašnjost i pridružiti se radnicima u rižinim poljima ili odveslati rafting po nekoj od otočnih rijeka. </p>
<p>Bali je, izvan svake sumnje, otok vrijedan posjeta. Makar i pod ovakvim okolnostima. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Posveta Azri u Tvornici</p>
<p>U zagrebačkoj »Tvornici« u subotu 2. studenoga održat će se koncertna veselica »Tribute To Azra«, s podnaslovom »Đoni budi dobar«, posvećena zaostavštini Branimira Đonija Štulića i Azre. Nakon dugo vremena pjesme najproduktivnijeg i jednog od najomiljenijih domaćih rock autora svih vremena moći će se opet čuti uživo u Zagrebu, i to u prilično zanimljivim verzijama. U ambicioznom programu koji će svojim kamerama snimati Hrvatska televizija nastupit će prvoklasni domaći rock izvođači raznih godina i glazbenih usmjerenja. Zajednička im je naklonost pjesmama Azre čiji su nekadašnji angažman neki nastavili i u svojem radu. </p>
<p>Da bi sve bilo autentično i što vjernije originalu, pobrinut će se kućni sastav koji možemo nazvati i 'Azra minus Đoni', budući da su Boris Leiner (bubnjevi i vokal, suosnivač Azre), te Jurica Pađen (gitara i vokal) i Tomislav Šojat (bas i vokal), od sredine osamdesetih bili punopravni članovi zadnje formacije Azre koja je zajedno snimila nekoliko studijskih albuma i održala brojne turneje.</p>
<p>U »Tvornici« će neke od najpoznatijih hitova i ponajboljih Đonijevih pjesama izvesti novovalni suvremenici iz osamdesetih i mlađi nastavljači Đonijeva rukopisa koji će materijale Azre nadograditi vlastitim zamislima. Uz pratnju benda 'Azra minus Đoni', pjesmama će se pozabaviti: Boris Leiner, Jurica Pađen, Renato Metessi, Marijan Ban, El Bahattee, Zoran Predin, Mile iz Hladnog piva, Ivanka Mazurkijević iz Stampeda, Jura Stublić, Davorin Bogović, Mladen Max Juričić i drugi gosti, koji će se u dvosatnom programu sastavljenom od više od 25 pjesama u smjenama prošetati pozornicom.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Goran Bregović u Zagrebu</p>
<p>Budući da je pred dvije godine već nastupio u Zagrebu, predstojeći koncert Gorana Bregovića i »Orkestra za vjenčanja i sprovode« valjda će biti lišen okolne neglazbene magle koja je prevladavala prije prošlog nastupa. Rasterećen dječjih medijskih bolesti koje su pratile njegov prvi poslijeratni 'službeni' posjet Zagrebu, domaćoj publici Bregović bi u Domu sportova 28. listopada mogao priuštiti čisto uživanje u glazbi. Kao i prošli put u Zagreb dolazi s 40-tak pratećih glazbenika, među koje spadaju briljantne bugarske pjevačice, beogradski muški vokalni zbor, duhači i udaraljkaši. S »Orkestrom za vjenčanja i sprovode« Bregović je održao više od 100 koncerata, od skupnih festivala do prestižnih koncertnih dvorana po svijetu. Sigurno, riječ je o projektu koji dolazi s akreditivima uspjeha nevezanim uz njegovu bivšu karijeru vođe Bijelog dugmeta, po kojoj ga još uvijek pamti domaća publika. Novi Bregovićev autorski profil, smješten između suvremene klasične glazbe i etna, odlično podcrtava i zadnji album »Tales And Songs From Weddings And Funerals«, njegov artistički najuspjeliji samostalni rad koji će promociju imati na koncertu u Domu sportova.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>The Cranberries u Domu sportova</p>
<p>Irska grupa The Cranberries u zagrebački Dom sportova 31. listopada dolazi u okviru turneje »Stars - The Best Of« kojom obilježava 10 godina postojanja, i to iznimno uspješnog na međunarodnoj glazbenoj sceni. Najbolji pokazatelj toga podatak je o više od 35 milijuna prodanih primjeraka prvih pet studijskih albuma, što su brojke koje ih danas svrstavaju u jednu od najuspješnijih pop-rock grupa u posljednjih desetak godina. Ovakvom uspjehu članovi grupe teško da su se mogli nadati kad su po završetku srednje škole odlučili oformiti band, te nedugo zatim potpisali ugovor s diskografskom kućom »Island Records«. Privlačenju pozornosti publike i kritike pridonijeli su upečatljivi nastupni singlovi među kojima se najviše isticao danas već legendarni »Linger«, uvršten na album prvijenac iz 1993. »Everybody Else is Doing It So Why Can't We?«. </p>
<p>Sljedeći album »No Need To Argue«, na kojem su se našli planetarni hitovi »Zombie« i »Ode To My Family« prodao se u nevjerojatnih 15 milijuna primjeraka. Brojni nastupi uživo promovirali su ih također u vrhunsku koncertnu atrakciju. Ubrzo su nakon manjih dvorana uslijedili stadionski nastupi i pojavljivanja na najznačajnijim 'open air' festivalima u svijetu, a jedan od njih bio je i »Woodstock II«. Sredinom devedesetih uspjeli su osvojiti brojne azijske zemlje i Australiju, a poznati su i njihovi dobrotvorni nastupi s Pavarottijem u korist »War Child Fonda« te izvedba na ceremoniji u povodu dodjele Nobelove nagrade za mir. »To The Faithful Departed« ime je trećeg albuma Cranberriesa, izdanog 1997. Singleovi »Salvation« i »Free To Decide« popeli su se do broja jedan na top listama u čak 18 zemalja. </p>
<p>Iscrpljeni neprestanim snimanjem albuma i brojnim koncertima članovi grupe se, po prvi put od osnivanja, odlučuju na dužu stanku koja je potrajala pune dvije godine. Nakon toga, 1999. uslijedilo je izdavanje albuma »Bury The Hatchet«, a 2001. pojavio se zasad zadnji studijski album »Wake Up And Smell The Coffee«. Oba albuma zabilježila su milijunske naklade uz hitove poput »Promisses«, »Animal Instinct« i »Just My Imagination«. (H. H.)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Polimeri pomažu obnovi prirode</p>
<p>Napušteni rudnici, kamenolomi, veliki iskopi zemlje i šljake nisu baš ugodni za oko. Stoga zaštitari prirode i znanstvenici ulažu velike napore kako bi što prije uklonili vidljive tragove ljudskog iskorištavanja prirode. Neplodno tlo oko bivših ugljenokopa mnogo se brže obnavlja u zeleni i oku ugodan krajolik zahvaljujući novo razvijenom polimernom filmu. Filmu koji štiti tlo od erozije dok se ne razvije korijenski sustav novih biljaka.</p>
<p>Zahvaljujući znanstvenicima s Geološkog instituta Istraživačkog centra u Koli, Ruske akademije znanosti, razvijen je tanak polimerni film kojim se stabilizira svježe iskopano, nestabilno tlo i stvara hranjivi i zaštitni sloj za biljke. Polimerni se materijal naštrcava izravno na tlo. Prva provjera tog rješenja je na poluotoku Kola, nekada važnom izvoru ruskog ugljena. Zatvaranjem ugljenokopa ostale su velike površine iskopane zemlje. Zbog jakih utjecaja vode, vjetra te velikih fluktuacija temperatura nova je trava teško preživljavala. Druge posađene biljke teško su odolijevale čestim olujama, a naneseni sloj hranjivog humusa raznio bi vjetar.</p>
<p>Razvojem biorazgradivog polimernog materijala koji se može naštrcavati na površinu njena veličina više ne predstavlja problem, a i troškovi su deset puta niži. Polimerni film štiti humusni sloj i sjemenje od ispiranja, a istodobno povećava isparavanje vlage, pomaže biljkama da proklijaju i učvrste korijenje. </p>
<p>Film koji se stvara na površini dugotrajan je, razgrađuje se nakon nekoliko godina, postojan je na niske i visoke temperature. No, najvažnija je njegova odlika da omogućuje sjemenju da se razvije u prvoj godini i načini dobar prirodni zaštitni sloj. To je znatno brže no što bi priroda sama zaliječila rane koje joj je nanio čovjek svojim aktivnostima. (kpp)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="18">
<p>Opasna teatarska putovanja u prostore intime</p>
<p>Dvojac svjetski poznatih glumaca, Isabelle Huppert i John Malkovich, mimoišli su se u Parizu. Ona osvaja gledatelje u Théâtre des Bouffes du Nord u uprizorenju drame Sarah Kane »4.48 Psychosis«, a on je u Théâtre Marigny režirao dramu »Hysteria«</p>
<p>Dvoje iznimno popularnih filmskih glumaca Isabelle Huppert i John Malkovich ove jeseni osvajaju parišku kazališnu scenu, svatko u različitim ulogama i s različitim uspjesima. Ona u Brookovu Théâtre des Bouffes du Nord, glumeći u predstavi »4.48 Psychosis« kontroverzne britanske spisateljice Sarah Kane, on kao režiser u Théâtre Marigny, gdje je postavio prilično bizaran dramski predložak pod nazivom »Hysteria« američkoga dramskog pisca Terryja Johnsona.</p>
<p>Od početka listopada, kada je premijerno izvedena, »4.48 Psychosis« je postala pariškim teatarskim hitom, predstavom za koju se do sredine studenoga, kada se prestaje prikazivati u Parizu, više ne može dobiti karta. Dramski testament Sarah Kane, tekst koji je taj enfant terrible novoga britanskog teatra napisala nekoliko mjeseci prije nego što si je oduzela život, postavio je redatelj Claude Régy. Neki su »4.48 Psychosis« čitali kao intimnu ispovijest žene koja se bori sa smrću ili točnije sa životom, a neki kao fascinantni dramski predložak što u monološkoj formi istražuje skrivene krajolike naše duše. Za škotskog pisca Davida Greiga to je izvještaj iz onih prostora psihe za koje se većina od nas nada da u njih nikada neće zalutati, ali od kojih također većina nikada neće pobjeći.</p>
<p>»Drama Sarah Kane govori o smrti, samoubojstvu, duševnoj bolesti, ali još više o životu, o nužnosti života, o teškoćama življenja. Njezino pismo ne sliči ni na jedno koje znam. Asocira me na poetski jezik, ali s ekstremno stvarnim vokabularom. Kada piše kao da nabraja imena lijekova koje svakodnevno guta. Od prvog susreta s 'Psychosis' imala sam osjećaj da će me odvesti u neobične kazališne predjele, ali i u čudesne predjele vlastite intime. On je poput neke fluidne nazočnosti koja me obavija. Figura neprestane ljubavi kao da lebdi nad cijelim komadom. Ono što je na prvi pogled u njemu zavodljivo, to su te nesretne ljubavi što se jednostavno useljavaju u jednom već slomljeno srce«, kaže Isabelle Huppert. Tijekom dvosatne predstave ona nepomično stoji na pozornici i izgovora tekst u kojem se žudnja za životom isprepliće s autodestruktivnim bijesom prema životu.</p>
<p>»Komad nas poziva da uronimo u dubinu sebe i nudi fantastičnu mogućnost prijenosa intimnoga Drugomu, što je san svakog glumca«, pojašnjava Isabelle Huppert. »Prostor Théâtre des Bouffes du Nord favorizira tu bliskost. Postoji rizik u interpretaciji toga teksta, a to je da on izravno ponudi u imaginaciji gledatelja lik Sarah Kane. Za glumca je pak rizik u tome da se on sam ne zaštiti, odnosno sakrije iza tuđeg identiteta, u ovom slučaju identiteta autorice teksta. Bojala sam se da ne skliznem u ilustrativnu identifikaciju sa Sarah Kane. Već neko vrijeme mislim da se glumac neprestance suočava s nasiljem u sebi. U ovom tekstu brutalnost je sadržana u riječima.«</p>
<p>Drame Sarah Kane nekoliko godina izazivaju veliki interes na europskim pozornicama. Izravnost njezina rukopisa i kazališno provokativan spoj poezije i nasilja dovodi do polemičnih tonova u javnosti. Opterećeni biografijom Sarah Kane mnogi poistovjećuju njezine drame s njezinim životom i iščitavaju ih kronološki od kraja, od njezina samoubojstva. »Zamišljam je kao osobu velikih prohtjeva i velikih apetita prema životu, no u isto vrijeme kao osobu s golemim poteškoćama da živi, voli i spozna tko je. Ono što mi se čini najvažnijim je da se kod nje prepoznaje ekstremni senzibilitet prema našem vremenu. Naime, u njezinu bolu predozirana je patnja svijeta i ona je poput rane koja ne može zacijeliti. Upravo to njezin teatar čini političnim. Ogleda se to u nasilnom ocrtavanju ljudskih odnosa, u apsurdnosti sukoba koji uništavaju naš planet, nepravdama što raslojavaju društvo, u negativnoj energiji koja sprečava ljudsku harmoniju. Paradoks je u tome što se ona osjeća za to odgovornom, identificira se s bolešću svijeta i na trenutke preuzima ulogu Boga«, opisuje svoj odnos prema Sarah Kane Isabelle Huppert.</p>
<p>Impresivnom glumačkom energijom Isabelle Huppert doista vodi gledatelje u avanturu intimnih suočavanja u kojima se s lakoćom prelaze granice između fikcije i stvarnosti, te teatar postaje mjestom životnih nesigurnosti. Sve je tu otvoreno, samo proziran zastor na pozornici ne dopušta drugom glumcu Gérardu Watkinsu da se približi Isabelle Huppert. No, cijela je predstava posvećena njezinoj borbi s riječima što poput putokaza upućuju na unutarnje prijelome u duši koji nas čine ranjivim, ovaj put u prostoru teatra koji već godinama, barem kod nas, gotovo nasilno upravo bježi od mogućnosti da pokaže ili otkrije osjećaje.</p>
<p> Iz posve drugačijih teatarskih perspektiva još jedna filmska zvijezda John Malkovich pristupio je tekstu »Hysteria« Terryja Johnsona. Malkovich je »Hysteriu« prije Pariza postavio u Chicagu, no riječ je o njegovu francuskom redateljskom debiju. »Drama govori o posljednjim danima oca psihoanalize ilustrirajući svu apsurdnost umjetnosti«, objašnjava redatelj. Priču o neobičnom susretu Sigmunda Freuda i Salvadora Dalija u Freudovu londonskom stanu u kojem se na kraju predstave zidovi ruše, a pokućstvo i satovi razlijevaju se kao na Dalijevim slikama - Malkovich je režirao u vodviljskom ozračju nastojeći realističnim situacijama pripisivati bizarne elemente. Neupućenom gledatelju bilo bi teško pogoditi da je »Hysteriu« režirao junak filma »Being John Malkovich«, glumac koji je, barem na filmskom platnu, prihvaćao najrazličitije rizike i novoga i drugačijega i bio spreman upuštati se u razne pustolovine glumačkih neizvjesnosti što su osvajale milijune gledatelja. </p>
<p>No, ove jeseni Pariz je i u znaku »Festival d'Automne«, koji je počeo 23. rujna, a završava 22. prosinca, te francuskoj metropoli predstavlja najatraktivnija glazbena, plesna i teatarska ostvarenja. </p>
<p>Na početku Festivala francusku publiku oduševili su Rusi. Kazališna škola Piotra Fomenka predstavila se scenskom adaptacijom jednog od najvećih ruskih romana - »Ratom i mirom« Lava Nikolajeviča Tolstoja. Umjesto očekivanog spektakla Fomenko i njegovi glumci ponudili su komornu predstavu, dramsku priču o obiteljskim i povijesnim sukobima, s tim da se ovi drugi prepričavaju u salonima tijekom večera, između odlazaka i dolazaka. Ono što na prvi pogled osvaja u toj predstavi čehovljanska je atmosfera pripisana Tolstojevu predlošku te neobičan spoj tih dvaju iskaza. Spremnost ruskih glumaca da ocrtaju suptilne prijenose intimnih drama u one društvene čine izvedbu još zanimljivijom i zavodljivijom za publiku.</p>
<p>Još je jedan događaj zaokupio pažnju na početku festivala. Riječ je o jednosatnom plesnom »pseudo-spektaklu« koji se prikazuje u Centru Pampidou samo za jednog gledatelja, svakoga dana u nekoliko termina, za vrijeme cijelog festivala. Autor koncepta je kontroverzni mladi francuski koreograf Boris Charmatz. Zatočen u sobi, gledatelj leži na klaviru i na ekranu prati plesni kolaž začuđujućih ironičnih odmaka. Igra video-zapisa, svjetla i zvuka kojoj se gledatelj prepušta, na neki način sliči na putovanje na koje ga vodi Isabelle Huppert u Théâtre des Bouffes du Nord. Iako su iskazi posve različiti, namjera, pa i krajnji ciljevi su bliski, artikuliraju se u pitanjima - kako se u kaotičnom svijetu koji nas svakodnevno opterećuje raznim senzacijama suočiti sa samim sobom i kako se snaći u tim intimnim, nezaštićenim prostorima gdje sve poprima sudbinska određenja. </p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Kulturna različitost kao strategijski resurs razvoja </p>
<p>Očuvanje spomenika, urbanih povijesnih jezgri, seoske arhitekture, arheoloških nalazišta, umjetnina i sakralnih objekata, kao i plesa, rituala, zanata, običaja, dakle svega onoga što je naša kulturna baština, predstavlja taj resurs. U današnjim okvirima bitno je prezentirati tu baštinu i ona može postati, ili već jest, element koji će privlačiti publiku upravo svojom specifičnošću</p>
<p>Ovisno o tome kako shvatimo globalizaciju</p>
<p> - kao komunikacijski potencijal ili ekonomski obrazac - dolazimo do različitih zaključaka o utjecaju globalizacije na kulturne različitosti. Naime, globalizaciju predstavljaju i globalne tvrtke koje izvoze svoje standarde i stvaraju uniformnu kulturu (prehrane, odijevanja, stila života, itd.), ali je predstavljaju i nove komunikacijske tehnologije koje omogućuju trenutnu razmjenu mišljenja i ideja. </p>
<p>Naravno, ova su dva aspekta povezana jer razvoj komunikacijskih tehnologija ovisi o njihovoj ekonomskoj isplativosti, pa ipak uvriježeno je mišljenje da suvremena komunikacijska tehnologija potiče kulturnu različitost. </p>
<p>Naravno, ukoliko je ekonomski isplativa. Zapravo, radi se o tome da je apsolutni kriterij kojim je moguće procijeniti bilo koju ljudsku djelatnost njezina isplativost.</p>
<p> Prihvatimo li to kao činjenicu i realnost treba se zapitati imali li kulturna različitost danas ekonomski potencijal i odgovorom na to pitanje dobit ćemo odgovor na to hoće li u budućnosti ona biti očuvana. Upravo imajući ovo u vidu, na nedavnoj 5. ministarskoj konferenciji Međunarodne mreže za kulturne politike (INCP - International Network on Cultural Policy) u Cape Townu, održanoj od 13. do 16. listopada, prevladavalo je mišljenje da kulturna različitost ima izuzetan potencijal da postane strategijskim resursom u razvoju. </p>
<p>Očuvanje spomenika, urbanih povijesnih jezgri, seoske arhitekture, arheoloških nalazišta, umjetnina i sakralnih objekata, kao i plesa, rituala, zanata, običaja, dakle svega onoga što je naša kulturna baština predstavlja taj resurs. </p>
<p>U tom smislu kulturna je baština onaj element različitosti koji je nastao kroz povijest, u vremenima kada su komunikacijski okviri bili posve drukčiji nego što su danas. </p>
<p>U današnjim okvirima bitno je prezentirati tu baštinu i ona može postati ili već jest element koji će privlačiti publiku upravo svojom specifičnošću.</p>
<p> Različitost se potiče i u suvremenom umjetničkom i kulturnom stvaralaštvu, ali ova različitost ne može se tretirati na isti način jer ono nastaje u potpuno drukčijem, već globaliziranom, kontekstu tako da je različitost ovdje više plod individualnih umjetničkih stremljenja, iako pod utjecajem različitih tradicija. No, u svakom slučaju činjenica je da je danas kulturna različitost vrijednost koja je javno proklamirana kao bitan faktor u ekonomskom razvoju. </p>
<p>Naime, treba se prisjetiti da su i Ujedinjeni narodi u svojim dokumentima sve do 1970. godine navodili da je za razvoj neke zemlje bitno ostvariti homogenizaciju kulture. Danas, kada je vrijednost kulturne različitosti prihvaćena izuzetno je važno razviti mehanizme za njenu promociju. Ti mehanizmi moraju uvažavati realnost suvremenog svijeta, tehnološke, ekonomske i kulturne okvire u kojima se krećemo.</p>
<p>Upravo tim mehanizmima na konferenciji u Cape Townu bilo je posvećeno dosta vremena, jer ono što je bitno kada se razmišlja o njihovoj implementaciji jest činjenica da je nemoguće očuvati kulturnu različitost djelujući samo u sferi kulture. Naime, unificiranje pravila u ekonomskom životu jest potreba globalizirajućeg svijeta, ali ova se potreba suprotstavlja onoj kulturnoj za različitošću. Iz povijesti nam je poznato da su naoko minorne razlike među društvenim sistemima utjecale na potpuno različit kulturni, politički i ekonomski razvoj.</p>
<p>Tako su, na primjer, dva različita pristupa uzgajanju riže, ono s navodnjavanjem ili ono bez navodnjavanja, stvorila u povijesti potpuno drukčija društva. Ono što je bitno istaknuti je to da mogućnost očuvanja određenih kulturnih razlika nije moguće samo intervencijama u području kulture nego da su potrebni i zahvati u, prije svega, području ekonomije. </p>
<p>Naime, kulturne različitosti proizlaze iz različitih životnih uvjeta u kojima nastaju, a težnja k unificiranju tih uvjeta logično dovodi i do poticaja ka unifikaciji kulture. Prema tome, razvijanje mehanizama koji vode očuvanju kulturne različitosti nužno mora voditi računa o faktorima koji nisu imanentni kulturi. Zbog toga ideja o stvaranju instrumenta za očuvanje kulturne različitosti djeluje utopijski, osobito imajući u vidu organizacije poput WTO-a ili Svjetske banke, koje su spremne podržati očuvanje kulturne različitosti, ali tek kao muzealije. </p>
<p>Ono što zemlje u razvoju vide kao problem u raspravi o ovoj temi jest da od vlastite kulture one najčešće nemaju ekonomske koristi, jer danas od afričkih ritmova najviše koristi ima europska diskografska industrija, od afganistanskog tradicionalnog dizajna multinacionalna modna industrija, itd. </p>
<p>Kako povezati svoju kulturu s vlastitom ekonomijom pitanje je od posebne važnosti jer nerijedak je slučaj da kulturnu različitost kao ekonomski resurs prepoznaju multinacionalne korporacije, ali ne i lokalni gospodarstvenici. </p>
<p>U raspravi koja problematizira odnos kulturne različitosti i globalizacije nemoguće je ne dotaknuti temu medija. Naime, danas se u medijima odvijaju dvije vrste koncentracije koje predstavljaju pritisak ka kulturnoj uniformnosti. S jedne strane događa se koncentracija vlasništva, a s druge strane koncentracija sadržaja tako da mediji funkcioniraju po obrascu drugih globalnih tvrtki. </p>
<p>No, kada govorimo o medijima i kulturnoj različitosti treba se prisjetiti francuskog sociologa Piera Bourdiea koji je pisao o uniformnosti informiranja pod utjecajem tržišta.</p>
<p> Naime, ono što se događa u polju novinarstva jest činjenica da svi mediji prenose iste sadržaje i to iz razloga jer je medijsko tržište referentni okvir medija, a ne realnost, kako bi možda neki očekivali. </p>
<p>Zbog toga mediji pridonose kulturnoj uniformnosti a ne različitosti, pa čak i bez obzira na koncentraciju vlasništva. Koncentracija vlasništva je naravno dodatni poticaj standardizaciji sadržaja u medijima jer se koncentracijom vlasništva i u medijima uspostavlja sistem franšiza. </p>
<p>Konferencija u Cape Townu pokazala je da su ministri kulture svjesni da kulturne politike ne mogu voditi odvojeno od ekonomskih politika i da pokušavaju razviti modele kako bi kulturi osigurali autonomiju ne samo u odnosu na politiku nego i na ekonomiju. U tom smislu su i odlučili da je potrebna uža suradnju s UNESCO-om na razvoju instrumenata koji bi osigurali očuvanje kulturne različitosti. Stoga je odlučeno da se predstavnici INCP-a odnosno ministri kulture Kanade, Kine, Meksika, Senegala, Južnoafričke Republike, Francuske i Hrvatske sastanu s generalnim direktorom UNESCO-a kako bi razmotrili mogućnosti implementacije jednog takvog instrumentarija. Isto tako odlučili su surađivati i s organizacijama poput UNCTAD-a i Svjetske banke jer očito je da dogovori na svjetskim ekonomskim forumima direktno zadiru u područje kulturnih politika.</p>
<p> Koliko je pak danas realno razvijati međunarodnu kulturnu politiku kao što WTO razvija međunarodne trgovinske odnose ili MMF monetarne, i to politiku koja će nužno zadirati i u trgovinske i ekonomske odnose pokazat će vrijeme.</p>
<p>Međunarodna mreža za kulturne politike osnovana je 1998. s ciljem da bude polazište za razvijanje kulturne politike na međunarodnom planu. Mreža je neformalnog karaktera, a okuplja 48 zemalja. Hrvatska je od osnutka mreže aktivno uključena u njen rad, a povjerena joj je i organizacija 6. ministarske konferencije, kojoj će tema biti Kultura i ekonomija/razvoj. </p>
<p>Davor Mišković</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Minijatura dostojna Louvrea</p>
<p>U carskoj Rusiji staklo se umjetnički oblikovalo u manufakturama i bilo je simbol prestiža, a na njega je pravo polagala jedino vladajuća obitelj i nije se moglo kupiti bez obzira na to koliko je netko bio bogat. Neke od umjetnina iz Kolekcije Marton pripadale su povijesnim ličnostima kao što su Madame Pompadour, ljubavnici Luja XV. i Marie Antoinette, žene Luja XVI. ili prikazuju portrete Josephine Bonaparte i cara Franje II. </p>
<p>Svakog četvrtka na večer, otkako je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu otvorena izložba »Kolekcija Marton - slikarstvo, porculan, staklo, srebro, namještaj, satovi«, njezin vlasnik Veljko Marton osobno provodi skupine posjetitelja kroz dvorane Muzeja, pokazujući im predmete i pričajući im o njima.</p>
<p> Pod vodstvom kolekcionara doznajemo kako je zbirku počeo prikupljati još u studentskim danima, vođen strašću za starim, lijepim i rijetkim predmetima. S vremenom je istančao kolekcionarski osjećaj, uvidom u muzejske zbirke i stručnu literaturu, razvijajući istodobno moć prepoznavanja umjetničkih vrijednosti. U početku je predmete nabavljao u Zagrebu, kasnije najviše u Beču i Parizu, gdje je živio i radio i još uvijek odlazi poslom, a i drugdje na putovanjima. Tada je to bio hobi sličan filateliji, kaže, nabavio bi jednu umjetninu, a potom ju mijenjao za dvije, a danas je već u prilici da kupuje i prodaje predmete na svjetskim aukcijama.</p>
<p>Izložba »Kolekcija Marton« - predstavljena u MUO - broji 623 eksponata likovne i primijenjene umjetnosti. Djela su identificirana u sudjelovanju domaćih i svjetskih stručnjaka, te konzervirana, katalogizirana i publicirana. Iako zbirka obuhvaća predmete nastale od sredine 17. do kraja 19. stoljeća, naročito je važna za rasvjetljavanje razdoblja bidermajera, te prati njegovo širenje iz Beča u Hrvatsku. Taj je stil u Hrvatsku prenio »putujući slikar« Mihael Stroy, koji dolazi u Zagreb 1830. i tu ostaje do 1842. godine.</p>
<p> Najveći hrvatski umjetnik bidermajera bio je Slavonac Franjo Pfalz, portretist i slikar sakralnih tema koji je studirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču, a kolekcija broji dva njegova djela od poznatih 22, što je malen broj, pa svaka nova slika važan je doprinos u proučavanju njegova opusa. Tu je i remek-djelo bečkog bidermajera, Portret Thereze Proch Eduarda Endera. Slika je nekada bila vlasništvo bečke Nacionalne galerije, a prodana je između dva rata, zbog besparice, restauracije zbirke ili muzejske zgrade.</p>
<p>Najveću vrijednost Zbirke čine primjerci ruskog stakla, koji predstavljaju vrhunske domete staklarske umjetnosti. U carskoj Rusiji manufakture stakla bile su u vlasništvu cara, a umjetnički oblikovani predmeti bili su simbol prestiža i nisu se prodavali bez obzira na to koliko je netko, tko ih je želio kupiti, bio bogat i nudio za njih hrpu novca. </p>
<p>Staklene predmete carska obitelj koristila je isključivo za vlastite potrebe, za uređenje svojih dvoraca, za diplomatske darove drugim vladarima i nagrade ruskome visokom plemstvu. To pokazuje koliko je teško dostižan bio staklarski predmet u to vrijeme.</p>
<p> Tu su pokali od brušenog stakla iz razdoblja bidermajera poligonalnog oblika boje carskog rubina s pozlaćenim brončanim ručkama, poklopcima i postoljima. Zbirka Marton po primjercima ruskog stakla i Sevres porculana, značajna je u europskim okvirima, a pogotovo u hrvatskim jer takvi predmeti našem plemstvu i aristokracijia 18. i 19. stoljeća nisu bili dostupni. </p>
<p>Na samom početku izložbe dočekuje nas posljednji predmet koji je nabavljen za Zbirku. To je stolac venecijanske gondole iz razdoblja rokokoa, nastao oko 1760., raritet u svjetskim razmjerima, jer su mnogi primjerci uništeni. Načinjen je od drva i oslikan u Mlecima tehnikom »lacche veneziane«, po uzoru na kinesku, koja je bila vrlo cijenjena, jer je teško izvediva i skupa. Kupljen je ove godine i to na 'buvljaku' u Parizu, a nalazio se u gomili namještaja, gdje je trunuo dugo vremena. »Pravo je čudo što nije privukao pažnju stručnjaka još prije«, ushićeno će Marton, »jer je predmet vrlo neobičan i rijedak. Nisam se odmah odlučio nabaviti ga, kao ni mnoge druge, a danas on predstavlja jedan od najzanimljivijih predmeta Zbirke namještaja«.</p>
<p>»Često prilikom nabavke presudnu ulogu ima intuicija koja se razvija sa svakom novom nabavljenom umjetninom. O nabavci svake pojedinačno često razmišljam, preispitujem u sebi razloge, informiram se o njezinoj vrijednosti, što predstavlja izazov i draž posla«, kaže kolekcionar. </p>
<p>Neke od umjetnina iz Zbirke prikazuju portrete povijesnih ličnosti poput Josephine Bonaparte i cara Franje II. ili su pak, pripadali njima kao što su Madame Pompadour, ljubavnica Luja XV. i Marie Antoinette, žena Luja XVI. Minijaturu carice Josephine, Napoleonove žene naslikao je Jean-Baptiste Isabey koji je bio carski portretist i najznačajniji francuski minijaturist prve polovine 19. stoljeća. Portret Josephine Bonaparte iz Kolekcije Marton, pravo je malo slikarsko remek-djelo, a djela Isabeya danas se nalaze samo u najvećim svjetskim muzejima.</p>
<p>Smatram ovo djelo najvažnijim u kolekciji, s ponosom ističe Veljko Marton, a nabavljeno je u jednoj trgovini antikviteta u Zagrebu. Kupljeno je s predosjećajem da je to jedan kvalitetan rad, ali se nije znalo da je njegov autor tako velik i značajan svjetski majstor. Tek kada je minijatura izvađena iz kićenog okvira, na poleđini slike, po imenu osobe koju prikazuje Josephine Bonaparte, djelo je pripisano Jeanu-Baptisteu Isabeyu, a prema usporedbi s ostalim njegovim djelima i po kaligrafiji rukopisa.</p>
<p>Minijature carskih portreta Isabeya stoje i u Louvreu, ponosno tvrdi Marton, pitajući se: Što bi Francuzi dali da imaju ovaj portret carice Josephine? Iako Louvre ima velika djela koja stoje u depoima, ovo bi sigurno stavili u stalni postav - uvjerljivo će Marton. </p>
<p>Tu je i Sevres šalica s portretom austrijskog cara Franje II., u ovalu sa zlatnim okvirom te metalnom ručkom. Car Franjo II. bio je brat Marie-Antoinette, njegova kći Marie-Louise udala se 1810. za Napoleona, a šalica je izrađena u čast njihova vjenčanja. Šalica s udubljenim tanjurićem pripadala je ljubavnici Luja XV., Madame Pompadour, koja je potkraj života bila bolesna i tresle su joj se ruke. Udubljenje na tanjuriću je služilo da šalica ne sklizne s njega kada osoba pije u krevetu. Ovaj se oblik počeo proizvoditi 1759. godine, a 1762. Madame Pompadour je kupila ovaj, danas prvi poznati primjerak. Prema knjigama prodaje manufakture utvrđeno je da je Madame Pompadour sve do svoje smrti 1764. bila jedini kupac ovog oblika. Komplet je oslikan romantičnim motivima djece i žene u prirodi prema grafičkom predlošku Françoisa Bouchera. </p>
<p>Sevres šalicu i tanjurić s naslikanim bourbonskim ljiljanom, cvijetom kojim su se označavali isključivo kraljevski predmeti, francuska kraljica Marie-Antonette dobila za rođenje prvog muškog djeteta. Louis Joseph Xavier Francois Dauphin, bio je prvi sin Luja XVI. i Marie-Antoinette koji je rođen u listopadu 1781., te bio boležljiv i umro u lipnju 1789. Komplet je izradio Michel-Gabriel Commelin, te ga ukrasio ružama, medaljonima i biserima. </p>
<p>»Svi predmeti iz Zbirke podvrgnuti su stručnoj ekspertizi, te imaju potvrdu o izvornosti koju su potpisali stručnjaci MUO, dok je Sever porculan stručno obradila Selma Schwartz iz znamenite The Rotschild Collection u Londonu. Kao kolekcionar neprekidno sam kontaktirao sa stručnjacima muzeja i galerija kod nas i u inozemstvu«, ističe Marton. </p>
<p>»Kad se nakon provjere utvrdi da se radi o velikom umjetniku, zadovoljstvo kolekcionarstva je tim veće. Ako je djelo potpisano, gotovo da ne postoji mogućnost pogreške. Djelo se uspoređuje s drugima istoga majstora, razmatra se način njegova slikanja, kaligrafija rukopisa, a ako je na poleđini još i posveta, onda nema dvojbe o autentičnosti. Kolekcionarstvo je rizičan hobi, nikad ne možete biti sigurni da niste kupili krivotvorinu«, priznaje Marton, zaključujući kako je prilikom ekspertize znao naići i na kopije, ali s takvim nevoljama muku muče i velike svjetske kolekcije. </p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Nedjeljku Fabriju nagrada »Ksaver Šandor Gjalski«</p>
<p>ZABOK, 26. listopada</p>
<p> - Književna nagrada »Ksaver Šandor Gjalski« za najbolje prozno djelo objavljeno u proteklih godinu dana predana je Nedjeljku Fabriju za roman »Triemeron« na završnoj svečanosti kulturne manifestacije Dani Ksavera Šandora Gjalskog, održanoj u subotu u Zaboku. Uglednu nagradu, koja se ove godine dodjeljuje po dvadeseti put, laureatu su zajednički uručili Biserka Cvjetičanin, zamjenica ministra kulture, Ivan Hanžek, gradonačelnik grada Zaboka, te Anđelko Novaković, dopredsjednik Društva hrvatskih književnika, i to na sam rođendan Gjalskoga. »Triemeron« je, prema obrazloženju prosudbenoga povjerenstva (u sastavu: Sofija Keča, Ingrid Lončar, Ivan J. Bošković, Zdravko Zima i Krešimir Nemec), roman kojim završava Fabriova trilogija o odnosu pojedinca i povijesti i istinski je dobitak za hrvatsku književnost. Zahvalivši se za nagradu, vidljivo dirnut, Fabrio je istaknuo da njegov roman završava na najhumaniji način - porukom »Bože, daj nam mir«. </p>
<p>S. V. Antić</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Treći broj »Danice« </p>
<p>ZAGREB/BANJA LUKA, 26. listopada</p>
<p> - Objavljen je listopadski broj »Danice«, novoutemeljenoga obiteljskog mjesečnika hrvatske zajednice u Republici Srpskoj. </p>
<p> Najnoviji broj lista koji probleme želi učiniti javno vidljivim i biti potpora Hrvatima koji se žele vratiti na to područje BiH, donosi opširan intervju s kardinalom Vinkom Puljićem koji smatra da BiH, kao zemlja u kojoj su njezini stanovnici različiti po etničkoj pripadnosti, vjeri i kulturi, po sadašnjem stanju teško može postati država jer se ne gradi kao normalna država.</p>
<p> »To znači da sva tri konstitutivna naroda budu jednakopravna. Na ovaj daytonski način to nije moguće jer se njime ozakonjuje nepravda«, objasnio je kardinal.</p>
<p> Od 50.000 Hrvata s prostora banjalučke općine u Banjaluci ih trenutno živi oko četiri tisuće. Ostali su izbjegli u Hrvatsku, oko 70 posto, zemlje EU te Ameriku i Australiju.</p>
<p> »Tek tri ili četiri posto Hrvata od ukupnog broja koji je prije rata živio na ovim, svojim povijesnim područjima, vratio se nakon rata. I sve odreda - starci. Za koju godinu od hrvatskog će naroda ostati na prostorima Republike Srpske samo grobovi«, piše u redakcijskom uvodniku »Za boljitak hrvatskoga naroda«, prvoga broja - kolovoške »Danice«.</p>
<p> Uvodničar smatra kako su hrvatskom narodu u Republici Srpskoj, želi li opstati, potrebne institucije za duhovnu obnovu, očuvanje nacionalnog identiteta i stvaranje uvjeta za ekonomsku održivost.</p>
<p> Nakladnik mjesečnika je Humanitarno kulturna udruga »Danica«, a glavni i odgovorni urednik Zvonko Tarle. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="23">
<p>Dinamo ulovio zalet za Fulham</p>
<p>Maksimirsku večer upotpunili su i Dinamovi navijači. Sa 500 upaljenih baklji, različitih boja, doista su kreirali lijepu kulisu, kojom su proslavili prvu godišnjicu djelovanja Udruge navijača Dinama. Baklje su upalili u 67. minuti čime su ubilježili 35. godišnjicu osvajanja Kupa velesajmaskih gradova, današnjeg Kupa Uefe. Ovaj trofej Dinamo je osvojio 1967. godine</p>
<p>ZAGREB, 26. listopada</p>
<p> - Dinamovi su nogometaši uvjerljivom i nadahnutom igrom, potaknuti sjajnim ambijentom kakvoga su kreirali »plavi« navijači, dotukli vinkovačku Cibaliju 4-1 (2-1) u prvenstvenom okršaju u Maksimiru. Dinamov trener Miroslav Blažević je, tako, eto, uspio u osnovnoj nakani - osvojiti tri boda, te na taj način stvoriti pobjedničko ozračje uoči prve utakmice drugog kola Kupa Uefe, protiv engleskog Fulhama 31. listopada u Zagrebu. No, Ćiri je, osim ta tri boda, jednako važno bilo da njegova momčad do pobjede dođe dobrom i inventivnom igrom. I u tome je doista i uspjela!</p>
<p>Maksimirski je trener odustao od ideje da Boška Balabana smjesti u vezni red, kao što je to učinio na prethodnoj prvenstvenoj utakmici protiv Kamen Ingrada, kad su Veličani uzeli veliki bod u Maksimiru. Balaban je sad zaigrao u napadu i bio je to - pun pogodak. Upravo je Balaban bio prvo ime utakmice, kreirao je dva vodeća Dinamova pogotka i time, eto, naznačio sjajnu formu u pravo vrijeme - uoči dvoboja protiv Engleza. Mrežu je načeo u 23. minuti kad je u suparničkom 16-ercu sjajnim lažnjakom prevario gostujućeg braniča Lučića, te sa desetak metara smjestio loptu u mrežu. Desetak minuta kasnije je, također vještim driblingom, izvozao Pernara, te na najbolji način iskoristio asistenciju Sedloskog, ponovno uguravši loptu iza gol-crte.</p>
<p> Dvije minute prije kraja prvoga poluvremena zatresla se i Dinamova mreža i činilo se tada da se Vinkovčani »vraćaju u igru«. Polovanec je u kaznenom prostoru srušio Ratkovića, a Bartolović spretno iskoristio udarac sa 11 metara. No, brzopoteznim Olićevim pogotkom, već u 9. minuti nastavka, Dinamo je ponovno povećao vodstvo i tako otklonio dvojbe oko pobjednika. Smoje je sa sedam metara pucao prema vratima, a u gužvi u Cibalijinom petercu Olić je uspio iščeprkati loptu i otkotrljati je unutar vrata. Efikasnu pucačku večer maksimirskih nogometaša začinio je i Dumitru Mitu snažnim i efektnim udarcem sa 20-ak metara. Lopta se od stative odbila u mrežu za konačnih 4-1. </p>
<p>Sve u svemu, Vinkovčani nisu uspjeli adekvatno parirati maksimirskim nogometašima. Povremeni Bartolovićev bijeg, te Smojino izbijanje lopte iz vlastitoga peterca u korner, zapravo su jedine opasnosti pred Dinamovim vratima. Naravno, uz već spomenuti Cibalijin pogodak... Dinamo je, s druge strane, mogao na kraju slaviti i uvjerljiviju pobjedu. Precizni dalekometni udarci Mitua i Zahore, te dva promašaja Sedloskog sa pet metara također su mirisali na pogodak. Najveću priliku ipak je imao Marić, koji je nakon Olićevog ubacivanja snažno uzdrmao prečku, a potom mu je lopta pobjegla sa same gol-crte.</p>
<p>Zanimljivu maksimirsku nogometnu večer upotpunili su i Dinamovi navijači. Sa 500 upaljenih baklji, različitih boja, doista su kreirali lijepu kulisu, kojom su proslavili prvu godišnjicu djelovanja Udruge navijača Dinama. Baklje su upalili u 67. minuti čime su ubilježili 35. godišnjicu osvajanja Kupa velesajmaskih gradova, današnjega Kupa Uefe. Dinamo je, podsjećamo, ovaj trofej dohvatio 1967. godine.</p>
<p>• Stadion u Maksimiru</p>
<p>DINAMO - CIBALIA 4-1 (2-1) </p>
<p>DINAMO: Butina 6,5 - Smoje 6,5; Sedlsoki 6, Polovanec 7 - Mikić 6 (od 69. Petrović -), S. Marić 6 (od 69. Kranjčar -), Agić 6, Mitu 6,5, Krznar 6 - Olić 7 (od 77. Zahora -), Balaban 7,5</p>
<p>CIBALIA: I. Marić 5,5 - Lučić 5; Pernar 5 (od 71. Abramović -), Leutar 5,5 - Pavličić 5,5, Maroslavac 6, J. Jurić 5,5, Žgela 6, Jozinović 6 - Ratković 6 (od 77. Peraica -), Bartolović 6</p>
<p>SUDAC: Svilokos (Sisak) 6,5. GLEDATELJA: 8000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Balaban (23.), 2-0 Balaban (32.), 2-1 Bartolović (43. - 11 m), 3-1 Olić (54.) 4-1 Mitu (61.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Sedloski, Krznar, Jozinović, J. Jurić, Ratković, Agić.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Boško BALABAN.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Treći uzastopni poraz Arsenala</p>
<p>LONDON, 26. listopada</p>
<p> - Rezultati 11. kola nogometnog prvenstva Engleske: Arsenal - Blackburn 1-2, Birmingham - Manchester City 0-2, Chelsea - West Bromwich Albio 2-0, Liverpool - Tottenham 2-1, Manchester United - Aston Villa 1-1, Middlesbrough - Leeds 2-2, Newcastle - Charlton 2-1. U nedjelju će igrati: Southampton - Fulham, West Ham - Everton.</p>
<p>Redoslijed: Liverpool 27, Arsenal 23, Chelsea i Manchester United i Tottenham po 19, Middlesbrough i Blackburn po 18, Newcastle (utakmica manje) 16, Fulham (-1) 15, Leeds i Everton po 14... (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Blatnjak spasio Zadar</p>
<p>Domaćin je konačno upisao pobjedu na domaćem travnjaku, strijelac jedinog pogotka bio je Dragan Blatnjak u 82. minuti utakmice</p>
<p>ZADAR, 26. listopada</p>
<p> - Konačno pobjeda Zadra u Stanovima, u utakmici koja ničim nije mogla zadovoljiti gledatelje, a ni vodstva obaju klubova. Ipak, za sve sadašnje traume ceh je platila Rijeka, u završnici utakmice zgoditak je postigao Dragan Blatnjak. </p>
<p>Zapravo, bila je to klasična kontra, Blatnjak je uspio pobjeći pratnji, pretrčao gotovo 40-ak metara, a onda između dvojice oštro tukao po lopti koja je ispod vratara Kalinića završila u mreži Riječana. Do tada uistinu nezanimljiv nogomet kojeg valja što prije zaboraviti. Prvu izgledniju prigodu imali su gosti u trećoj minuti, udarac Skočibušića glavom Šarlija je lako ukrotio. Na isti način uzvratili su Zadrani u 30. minuti, bio je to udarac Nedića. Još jednom u središtu pozornosti našli su se Riječani, Rački je nakon kornera pucao glavom, a lopta je odsjela na gredi. Izglednu priliku imao je nedugo zatim i Klić, ali je Šarlija ponovno bio na visini zadatka.</p>
<p>U nastavku utakmice opet su Riječani vodili glavnu riječ, najprije udarac Račkog u 51. minuti, a onda vrlo izgledna situacija za Meštrovića, koji je iskoristio grešku Šarlije i s nekih 25 metara uputio loptu prema praznim vratima, međutim, od trave odbila se u gredu. Za nešto življe ozračje, pobrinuli su se gostujući navijači koji su se u 60. minuti sukobili s policijom. Bila je to ružna slika koja nikako ne pripada nogometnom, odnosno sportskom borilištu. Umalo su Riječani u 68. minuti došli do vodstva, Rački je izmiješao obranu Zadra, lijepo pucao, a Šarlija odlično reagirao, lopta se odbila do Klića koji je traljavo tukao i prigoda je otišla u nepovrat. Nakon toga zatišje sve do zadarskog pobjedničkog zgoditka.</p>
<p>• Stadion u Stanovima</p>
<p>ZADAR - RIJEKA 1-0 (0-0)</p>
<p>ZADAR: Šarlija 6,5, Nedić 6, Zebić 5,5, Jurić 6, Lamešić 5 (od 46. Pintar 6), Jurjević 5 (od 59. Amugi 5), Vulić 5, Jerković 5, Gondžić 6,5, Brašnić 5 (od 75. Ćustić 5,5), Blatnjak 6,5.</p>
<p>RIJEKA: Kalinić 6, Vincetić 6, Batkoski 6, Vajs 5,5, Mijatović 6, Skočibušić 6, Linić 5, Šarić 6, Rački 6, Meštrović 6,5, Klić 6 (od 72. Mikac 5).</p>
<p>SUDAC: Željko Širić (Osijek) 8. GLEDATELJA: 2000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Blatnjak (82.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Meštrović, Linić, Mijatović, Zebić, Vajs, Jurić, Rački, Nedić.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Dragan BLATNJAK.</p>
<p>Ivan Klarić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Šibeniku bod u Kostreni</p>
<p>KOSTRENA, 26. listopada</p>
<p> - U utakmici koja je za obje momčadi značila puno u borbi za očuvanje prvoligaškog statusa, Pomorac i Šibenik odigrali su neodlučenih 1-1. I to je, vjerojatno, najrealniji ishod, iako su, objektivno, Šibenčani bili bolji. </p>
<p>Ipak, poveo je Pomorac već u četvrtoj minuti. S lijevog boka odlično je centrirao Krpan, a Dominik Mohorović, iako jedan od najnižih rastom, glavom je poslao loptu u Stojkićevu mrežu. Nakon toga na terenu je dominirao Šibenik, a Pomorac se neshvatljivo povukao. Najbolju prigodu za izjednačenje propustio je Bulat u 25.minuti, kada je sa šest metara pogodio prečku. </p>
<p>Ono što Šibenčanima nije uspjelo tada, dostigli su u 67. minuti. Sa 20-ak metara iskosa s desne strane pucao je Pranjić, a lopta se od desne vratnice odbila u mrežu. </p>
<p>• Stadion Žuknica</p>
<p>POMORAC - ŠIBENIK 1-1 (1-0)</p>
<p>POMORAC: Knez 6, Kurilić 5,5, Grubišić 5, Komar 5,5, Brajković 5,5, Ostojić 5,5 (od 68. Dunković -), Prpić 6, Krpan 6 (od 64. Krstulović -), Živković 6,5, Mohorović 6,5 (od 55. Flego 6), Ivančić 6.</p>
<p>ŠIBENIK: Stojkić 6, Pranjić 6,5, Šiklić 6, Žilić 5,5, Škopljanac 6, Bulat 6,5, N. Jović 6, Vuković 6 (od 67. Alajbeg -), D. Jović 6 (od 80. Jukić -), Puljiz 6, Raić 6.</p>
<p>SUDAC: Igor Pristovnik (Zagreb). 6. GLEDATELJA: 800.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Mohorović (4), 1-1 Pranjić (67)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Šiklić, Kurilić, Živković, Komar </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Andrej ŽIVKOVIĆ</p>
<p>Tomislav Suštar</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Kamen Ingrad ponovo iznenadio</p>
<p>Iako nisu iskazali hvalevrijednu igru, Kamen Ingrad je iskoristio loš dan Koprivničana i upisao tri vrijedna boda na gostujućem travnjaku </p>
<p>KOPRIVNICA, 26. listopada</p>
<p> - Slaven Belupo slabo je odigrao prvenstveni dvoboj protiv Kamen Ingrada i zasluženo izgubio sa 1-2 (1-1). S druge strane, gostujući Kamen Ingrad nakon neodlučenih 1-1 u prošlom kolu protiv Dinama upisao je vrijedna tri boda na gostujućem travnjaku u Koprivnici.</p>
<p>Slaven Belupo je počeo efikasno, u 5. minuti vodio je s 1-0. Božac je sa sredine igrališta poslao loptu na rub 16-erca odakle je Ferenčina preko glave asistirao za Geršaka, koji je silovito opalio loptu i Galinović je bio nemoćan. Nakon toga, osim dosadne igre vidjeli smo i nekoliko »seansi« lošeg suca Petira iz Kašine kojem domaći zamjeraju nedosuđeni 11-erac. Međutim, to je bilo nevažno za konačni rezultat, jer gosti su naprosto iskoristili svoje prigode, a Slaven nije. U 45. minuti Kralj je nabacio dugačku loptu sa desne strane, ona je preskočila Vidovića u skoku i došla do Vuice, koji je neometano glavom poslao loptu u mrežu. Slavenova obrana loše je reagirala. </p>
<p>Međutim, zvižduk sucu nije mogao popraviti dojam o slaboj igri koja se u drugom poluvremenu još više pogoršala kako kod domaćih, tako i kod gostiju. Ipak, gosti su riješili svoj problem u 48. minuti kad je nakon dodavanja Vidovića i kašnjenja Amižića, Zekić postigao 1-2. U drugom poluvremenu vrijedan spomena je i slobodan udarac Viškovića u 66. minuti u sam gornji desni ugao što je Galinović prekrasnom paradom obranio. </p>
<p>• Gradski stadion</p>
<p>SLAVEN BELUPO - KAMEN INGRAD 1-2 (1-1)</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Solomun 6 - Međimurec 6 (od 69. Jurčić 6), S. Bošnjak 6, Božac 6 - Jurić 6,5, Ferenčina 6,5, Posavec 6 (od 60. Filipović 6), Amižić 6 (od 53. Kosić 6), Višković 6,5 - Geršak 6,5, Dodik 6.</p>
<p>KAMEN INGRAD: Galinović 7 - Andričević 6,5, Gusić 6,5, Vuica 6,5 - Balašković 6, Kralj 6, Bešlić 6, Brkić 6 (od 57. Jakirović 6), Darmopil 6 - R. Vidović 6,5 (od 63. Perković 6), Zekić 6,5 (od 82. Poleti -).</p>
<p>SUDAC: Nikola Petir (Kašina) 5. GLEDATELJA: 2500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Geršak (5), 1-1 Vuica (45), 1-2 Zekić (48).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Andričević, Geršak, Brkić, Balašković.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Mario GALINOVIĆ.</p>
<p>Ivo Čičin-Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Hajduku ćemo zabiti tri pogotka, a 'pustiti' samo jedan</p>
<p>»Imamo oružje protiv Hajduka, a to je Torcida! Pritisnut će nas u prvih petnaestak minuta, ali neće postići zgoditak. Potom će se Torcida okrenuti protiv njih i biti na našoj strani«, tvrdi Karić </p>
<p>ZAGREB/VARAŽDIN, 26. listopada</p>
<p> - Može li Varteks ponoviti prošlosezonsku pobjedu na Poljudu (5-1!) protiv Hajduka? To pitanje vjerojatno postavljaju mnogi Varaždinci uoči nedjeljnoga prvenstvenog dvoboja u Splitu (18 sati). Hajduk je nanizao nekoliko pobjeda, plijeni pažnju rezultatima, ali ne i igrom. S druge strane, Varteks u ovoj sezoni igra s dosta oscilacija, mogu uvjerljivo pobijediti, kao primjerice u prošlom kolu u Zadru (1-5), ali teško pobjeđuju uzastopce. Uzgred, u dosadašnjih 11 kola nisu niti jednu utakmicu odigrali neriješeno.</p>
<p>No, poznato je da »bumbari« najbolje igraju protiv najjačih suparnika, pogotovo na gostujućim utakmicama. No, ni Dinamo, koji figurira za osvajača prvenstva, nije našao lijek protiv Hajdukove agresivnosti na Poljudu i pitanje je hoće li to uspjeti Varaždincima. Taj smo odgovor potražili u razgovoru s napadačem Varteksa i prvim strijelcem lige Veldinom Karićem (šest pogodaka), na kojeg će Splićani morati jako pripaziti ako žele neutralizirati, uz Mumleka, najvažnijeg kotačića u momčadi Dražena Beseka. Za početak upitali smo ga o atmosferi među igračima i nedjeljnim ambicijama.</p>
<p>- Atmosfera je dobra, pobijedit ćemo Hajduk, jer im se moramo osvetiti za poraz koji su nam nanijeli u prvom dijelu prvenstva u Varaždinu (0-1) jer smo ih tada nadigrali. Žao mi je što ćemo morati ražalostiti Torcidu koja će u nedjelju proslaviti 52. rođendan, koji je zapravo u ponedjeljak. Pustit ćemo im jedan pogodak, ali će u Pletikosinoj mreži završiti naša tri projektila. Jedan ću ja »lansirati«, a jedan ću namjestiti.</p>
<p>• U Hajduku ističu kako neće ponoviti prošlogodišnji fijasko te neće »spavati« na terenu. Kako komentirate takve konstatacije?</p>
<p>- I prošle su sezone uoči naše 5-1 pobjede u Splitu govorili da nemamo izgleda i da ništa neće prepustiti slučaju pa smo ih »ugasili petardom«. Mogu Splićani pričati što god žele, ali postoji stara izreka koju bi trebali primijeniti: »Pređite s djela na riječi«. </p>
<p>• Vidi se da ste prilično samouvjereni uoči nedjeljnog derbija. Čini se da znate formulu koja će vam sigurno donijeti pobjedu.</p>
<p>- Razlog samouvjerenosti nalazim u činjenici da smo bolji od Hajduka i to ćemo u nedjelju dokazati. Imamo oružje protiv njih, a to je Torcida! Pritisnut će nas u prvih petnaestak minuta, ali neće postići zgoditak. Potom će se Torcida okrenuti protiv njih i biti na našoj strani. </p>
<p>• U ovoj sezoni Varteks nije zabilježio niti jedan neodlučen ishod, imate sedam pobjeda i četiri poraza. Što je razlog tomu?</p>
<p>- Mi ne znamo igrati neodlučeno - ili pobjeđujemo ili gubimo. Jači je dio momčadi onaj napadački pa nam u biti rezultat ovisi o trenutačnoj inspiriranosti napadača. Uvijek igramo na pobjedu, jer nam je klub postavio cilj, a to je nastup u Europi u sljedećoj sezoni. </p>
<p>• Koje su slabosti Hajduka, a koje Varteksa?</p>
<p>- Naša je najveća prednost ubojitiji protunapad, u tom smo segmentu sigurno jači. Bez podcjenjivanja tvrdim da je napad Varteksa jači, kad je riječ o vezi oni su u prednosti, a naša je obrana za nijansu bolja od njihove. </p>
<p>• Kako ćete se suprotstaviti Hajduku, bunkerom ili nadigravanjem?</p>
<p>- Bunker nam ne pada na pamet, uostalom, to nije naš stil igranja, pa nema razloga da izmišljamo »toplu vodu« protiv Hajduka.</p>
<p>• Koje su vaše ambicije? Imate li ponuda iz inozemstva?</p>
<p>- Imam nekoliko ponuda od stranih klubova, ali siguran sam da neću napustiti Varaždin do kraja sezone. Pokojni predsjednik kluba Anđelko Herjavec zamolio je sve igrače da ne napuste klub dok nešto ne osvojimo, to smo mu svi obećali, a budući da se nadamo trofeju ove sezone sigurno je da neću otići prije ljeta.</p>
<p>• Prvi ste na ljestvici strijelaca u ovoj sezoni sa šest pogodaka, a Klić i Rački (po pet pogodaka, op. a.) posustaju. Možete li ostati na prvom mjestu do kraja sezone?</p>
<p>- Zadovoljan sam dosadašnjim učinkom, ali moram naglasiti kako moji pogoci isključivo ovise o raspoloženosti mojih suigrača. Dosad sam dobivao dosta upotrebljivih lopti i ako se to nastavi ne vidim razloga da ne budem prvi strijelac lige.</p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Verbalni zločin s juga</p>
<p>ZAGREB, 26. listopada</p>
<p> - Verbalni zločin, koji je u subotu prezentirala skupina huligana smještena na južnoj tribini maksimirskoga stadiona, doista je - nezapamćen. Vandali kamuflirani pod lažnim nazivom »navijači Cibalije« uoči prvenstvenog dvoboja Dinama i Cibalije prenerazili su svakoga tko se u tom trenutku našao u Maksimiru. Svatko tko u sebi osjeća barem zrno dostojanstva i ljudskosti te je večeri s potpunim prijezirom i nevjericom promatrao što to dopire s južne tribine. A što se zapravo, događalo?</p>
<p>Neposredno uoči utakmice bila je predviđena minuta šutnje u spomen na tragično preminuloga mladoga hrvatskog reprezentativca i napadača Osijeka, Danijela Popovića. Ali... Skupina od stotinjak huligana s južne tribine upravo je u tome trenutku uputila serijal teško probavljivih uvreda na račun poginuloga mladića, i to zbog njegove nacionalne pripadnosti. Uvrede s juga naprasno su prekinule maksimirsku tišinu. Uz vrijeđanje Popovića, huligani su, u vrijeme minute šutnje, između ostaloga skandirali »ustaše!«, »Janko Bobetko!«...</p>
<p>Svi ostali su s čuđenjem, gnušanjem i nevjericom promatrali što se to događa i pitali se je li tako nešto doista moguće?! Tada su, međutim, uskočili Bad Blue Boysi kao i svi ostali gledatelji. Žestoko su izviždali i nadglasali vandale s južne tribine, te tako ipak spasili dostojanstvo Maksimira. Uzgred, huligani su cijelim tijekom utakmice uzvikivali političke parole, vrijeđali hrvatskoga predsjednika Mesića i premijera Račana i uopće nisu bili koncentrirani na nogomet.</p>
<p>Na kraju ostaje pitanje je li itko od odgovornih ljudi u tom trenutku mogao reagirati, je li možda bilo uputno isprazniti taj dio gledališta. Ili možda i njihovo skandiranje pripada frazi »svatko ima pravo na svoje mišljenje«. Samo, katkad treba razlikovati izražavanje mišljenja od - vandalizma. </p>
<p>M. Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Janica 11., prvi bodovi Ane Jelušić u svjetskom kupu</p>
<p>Koliko smo god od zlatne veleslalomske olimpijke Janice Kostelić priželjkivali da sezonu otvori novim trijumfom, toliko moramo biti oduševljeni nastupom 15-godišnje Ane Jelušić, Riječanke koja je, iako uvjerljivo najmlađa od svih 80-ak skijašica koje su nastupile, pokazala zavidnu tehničku vještinu svoga skijanja, ali i hladnokrvnost koja je svojstvena samo budućim zvijezdama. U ovoj uvodnoj utrci Svjetskog kupa čak su tri pobjednice - Austrijanka Nicole Hosp, Slovenka Tina Maze i Norvežanka Andrine Flemmen - imale nakon dvije vožnje, vjerovali ili ne, - posve isto vrijeme (1.49,41)</p>
<p>SÖLDEN (Od posebnog izvjestitelja Vjesnika), 26. listopada</p>
<p> - Dok će se skijaški svijet iščuđavati i pisati o tri pobjednice, tri skijašice s istim vremenom u veleslalomskoj utrci koja je bila startna u novom svjetskom kupu, mi se nećemo čuditi, već odmah s početka zabilježiti - Janica Kostelić više nije jedina Hrvatica koja je osvajala bodove u Svjetskom kupu. Naime, Janica je u dvije veleslalomske utrke u Söldenu bila 11., a njena kolegica iz reprezentacije koja će tek u prosincu napuniti 16 godina, mlada Riječanka Ana Jelušić, bila je 23., te osvojila svojih prvih osam bodova u Svjetskome kupu. A startala je s brojem 71!</p>
<p>Koliko smo god priželjkivali od zlatne veleslalomske olimpijke da sezonu otvori novim trijumfom, toliko moramo biti oduševljeni nastupom Ane Jelušić, Riječanke koja je, iako uvjerljivo najmlađa od svih 80-ak skijašica koje su nastupile, pokazala zavidnu tehničku vještinu svoga skijanja, ali i hladnokrvnost koja je svojstvena samo budućim zvijezdama. </p>
<p>U uvodnoj utrci Svjetskog kupa čak su tri pobjednice - Austrijanka Nicole Hosp, Slovenka Tina Maze i Norvežanka Andrine Flemmen imale nakon dvije vožnje, vjerovali ili ne, isto vrijeme (1.49,41). To se u dugačkoj povijesti Svjetskog kupa još nikad nije dogodilo. </p>
<p>Malo je nedostajalo da se početak Svjetskog kupa odgodi, u rano jutro kada se trebala održati prva vožnja ponad glečera spustio se jak, u nekim trenucima i orkanski sjeverni vjetar, koji je čupao vrata iz staze, ali i trgao zastave s jarbola. U takvim uvjetima teško je bilo pristupiti regularnoj organizaciji veleslalomskih utrka. Organizatori su odgodili start prve vožnje za oko sat i pol čekajući da se vjetar smiri. Vjetar se ipak nakon nekog vremena smirio, ali ne i posve. Tako su neke skijašice, nažalost, imale nesreću da nastupaju pri jakim refulima koji su ih dodatno ometali u obilaženju vratiju.</p>
<p>Tko zna, možda je jedan udar tako u prvoj vožnji zasmetao i našoj Janici, ona je u sredini prve vožnje zapela za jedna vrata, okrenula se, nevjerojatno je kako nije pala, ali uspjela se održati na nogama i nastaviti utrku. U svakom slučaju taj ju je događaj omeo u postizanju boljeg vremena, sigurno je da bi u tom slučaju Janica bila kudikamo bolje plasirana nakon obje vožnje.</p>
<p> Prvu vožnju Janica je tako završila na 24. mjestu sa 1.83 sekunde zaostatka iza vodeće Andrine Flemmen (53.74) iz Norveške. Drugoplasirana u prvoj vožnji bila je Finkinja Tanja Poutianen (54.05), a treća Španjolka Maria Rienda Kontreras (54.33).</p>
<p>Ana Jelušić izvrsno je vozila prvu vožnju. Zaostala je iza pobjednice 2.05 sekundi, iza Janice samo 23 stotinke, što je bilo dovoljno za 26. mjesto.</p>
<p>U drugoj vožnji vjetar je još pojačao svojim udarima, no srećom skijašice su se već navikle na teške vremenske prilike, nije više bilo nezgodnih padova poput onog Korine Ray Bellet koja je nezgodno pala, zacijelo slomila ligamente i završila na nosilima.
Drugu vožnju Janica Kostelić odradila je besprijekorno u silovitom ritmu, bez ijedne pogreške spustila se na cilj, gdje je dugo držala prvo mjesto do starta deset najboljih skijašica iz prve vožnje. Očito je zaostatak iz prve vožnje bio preveliki za Janicu. No, ako ćemo ocjenjivati samo drugi »lauf« onda ga je Janica izvrsno odradila. Naposljetku joj je to osiguralo veoma dobro 11. mjesto.</p>
<p>- Moram biti zadovoljna, rekla je odmah nakon dolaska na cilj Janica Kostelić. - Ovu sam drugu vožnju otpeljala sigurno i snažno. U prvoj vožnji sam jednom prilikom pogriješila, ali mislim da mi nije zasmetao vjetar. Meni se, kada sam zapela za vrata, činilo da ću pasti ravno na glavu. Ni sama ne znam kako sam se izvukla. Nije to bitno, meni je važnije da sam u drugoj vožnji bila ona prava. </p>
<p>Potom je Janica rekla riječ-dvije i o mladoj Ani Jelušić koja je na kraju, s opet sigurnom drugom vožnjom, osvojila 23. mjesto.</p>
<p>- To je pravi rezultat. Ona može biti ponosna svojim nastupom u prvoj utrci svoje karijere na Svjetskom kupu. </p>
<p>I točno, Ana Jelušić doista je bila oduševljena. Stalno je ponavljala:</p>
<p>- Ne mogu još vjerovati kako je sve lijepo počelo i završilo. U obje vožnje bila sam sigurna. Čak sam mislila u nekim trenucima da sam i prespora zbog sigurnosti. Oduševljena sam, ovo je za mene najveći motiv. Tako je lijepo stići na start i vidjeti da si među najboljima. K tome i na cilju podijeliti dobre pozicije s njima, opčinjeno je govorila Ana Jelušić.</p>
<p>U nedjelju, s početkom prve vožnje u 9.45 počet će muški veleslalom. Druga vožnja predviđena je za 12.45, no isto kao i u subotu, moguće su odgode zbog jakog sjevernog vjetra na glečeru gdje se održavaju veleslalomske utrke. Na 3000 m nadmorske visine vjetar je doista nepredvidiv. Znaju to i organizatori, pa su nas već upozorili da bismo na glečeru u nedjelju mogli ostati i cijeli dan.</p>
<p>Rezultati, veleslalom: 1. mjesto Hosp (Austrija), Maze (Slovenija), Flemmen (Norveška) 1.49.91; 4. Nilsen (Norveška) +0.30; 5. Rienda Kontreras (Španjolska) +0.33; 6. Nes (Švicarska) +0.45; 7. Lindell-Vikarpy (Švedska) +0.51; 8. Dovzan (Slovenija) +0.71; 9. Poutianinen (Finska) +0.88, 10. Paerson (Švedska) +1.24, 11. KOSTELIĆ (Hrvatska ) +1.37, 23. JELUŠIĆ (Hrvatska) +2.26.</p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>»Žapcima« pogodak prednosti</p>
<p>ZAGREB, 26. listopada</p>
<p> - Vaterpolisti zagrebačke Mladosti pobijedili su dubrovački Jug-CO U prvoj utakmici polufinala Hrvatskog kupa rezultatom 7-6. U prilično nervoznoj utakmici, u kojoj je blistao mladostaš Tomislav Primorac, »žapci« su ostvarili samo pogodak prednosti prije dubrovačkog uzvrata.</p>
<p> Mladost je bolje otvorila utakmicu i početkom druge četvrtine došla do vodstva 4-1. U tom razdoblju Primorac je tri puta slao loptu iza leđa Volarevića. No, »gospari« su tada sredili obrambene redove i prednost se Zagrepčana sve više počela topiti, da bi krajem treće četvrtine Mile Smodlaka izjednačio na 5-5. Sa dva uzastopna pogotka mladostaši su ponovno došli do prednosti, a konačan rezultat, svojim drugim zgoditkom, postavio je Smodlaka.</p>
<p>- Nakon kvalitetnog prvog dijela, u drugom je došlo do pada. Obje obrane igrale su odlično, a najviše nam je problema zadavao Smodlaka. Iako imamo samo pogodak prednosti, to bi se moglo pokazati odlučujućim u uzvratu, kazao je nakon utakmice njen najbolji pojedinac Tomislav Primorac, dok je kapetan Juga Elvis Fatović ustvrdio kako u uzvratu obje momčadi imaju podjednake šanse.</p>
<p>Prije samog početka utakmice Elvis Fatović primio je trofej »Žuta kapica« Sportskih novosti, kao najbolje ocijenjeni igrač prošloga prvenstva.</p>
<p>• Plivalište uz Savu</p>
<p>MLADOST - JUG-CO 7-6 (3-1, 1-1, 2-3, 1-1)</p>
<p>MLADOST: Perčinić, Kucarov, D. Kobešćak, Šimenc, Oreb, Štritof, Vrbičić, Milaković 1, Primorac 4, Koljanin 1, Čomakidze, Rogin, V. Kobešćak 1, Vićan.</p>
<p>JUG-CO: Volarević, Vranješ, Burić, Računica 1, Kržić, Smodlaka 2, Medan 1, Ivaniš 1, Bošković, Bailey, Drobac, Fatović, Karač 1, Balić.</p>
<p>SUCI: Prvan i Lovrić (oba Split). GLEDATELJA: 1500</p>
<p>REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Mladost 9 (4), Jug-CO 8 (4).</p>
<p>ČETVERCI: Mladost 1 (0), Jug-CO 1 (0).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Tomislav PRIMORAC</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Zadar smirio »vukove«</p>
<p>U redovima domaćih istaknuo se Marko Šamanić s 22 poena dok je kod Cibone najprecizniji bio Nikša Prkačin, ali pred kraj utakmice napravio je prekršaj u napadu čime je omogućio pobjedu Zadrana</p>
<p>ZADAR, 26. listopada</p>
<p> - Košarkaši Zadra su u derbiju 5. kola Goodyear lige u Jazinama ostvarili bitnu pobjedu nad Cibonom 89-84 (21-11, 22-31, 24-22, 22-20), a utakmicu je obilježila iznimno uzbudljiva bila završnica i »podrhtavanje« Jazina, što od buke navijača što od iščekivanja kako će se te posljednje sekunde utakmice razviti. </p>
<p>Kod vodstva Zadra 85-84 minutu i 25 sekundi prije kraja Prkačin je napravio prekršaj u napadu što je ujedno bila njegova peta osobna, a do tada je bio glavni igrač Cibone. Umalo su Zadrani taj poklon upropastili jer Erjavec nije pogodio u sljedećem napadu. No, iskupio se ukradenom loptom Planiniću, Popović je pohitao u kontru i pogodio za 87-84. Planinić nije uspio pogoditi tricu šest sekundi prije kraja, a utakmicu je zaključio Dijan sa crte slobodnih bacanja. Inače, Zadar je odlično krenuo u utakmicu, poveo je vrlo brzo 10-0, a Cibone nije bilo nigdje. Prednost je narasla u osmoj minuti kad je Zadar imao 21-7. Ipak, stvari su se promijenile u drugoj četvrtini u kojoj je Krasić nanizao je seriju koševa, a pomogao mu je i Mamić tako da je Cibona na odmor ipak otišla tek s jednim košem zaostatka (43-42). Sljedećih deset minuta u reketu je gospodario Nikša Prkačin, tjerao Zadrane na velik broj prekršaja, otuda i Ciboninih 12 ubačaja sa crte slobodnih bacanja. Međutim, nisu ostajali dužni ni Zadrani, posebice Šamanić i Meeks koji su znali pogoditi i tricu. U posljednjoj dionici utakmice vodila se prava rovovska bitka, koš za košem što je u konačnici donijelo opisanu uzbudljivu završnicu. </p>
<p>• Dvorana Jazine</p>
<p>ZADAR - CIBONA 89-84 (21-11, 22-31, 24-22, 22-20</p>
<p>ZADAR: L. Popović, Vladović, M. Popović 11 (5-7), Longin 9 (2-5), Perinčić 5, Šamanić 22 (2-2), Špralja, Erjavec 14 (7-7), Dijan 2, Banić, Perković 9 (4-4), Meeks 17 (1-2).</p>
<p>CIBONA: Krunić, Kus 8 (3-4), Rimac 6 (2-2), Krasić 9 (1-1), Prkačin 21 (3-4), Mujezinović 6 (4-4), Planinić 6, Štimac, Mance 13 (7-7), Mamić 12 (2-2), Ružić 3 (3-3), Alihodžić. </p>
<p>SUCI: Rems (Slovenija), Muhvić i Urukalo (Hrvatska). GLEDATELJA: 3500</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Marko ŠAMANIĆ.</p>
<p>Ivan Klarić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="33">
<p>Ruski specijalci ubili otmičare i oslobodili 750 talaca</p>
<p>U akciji oslobađanja poginulo više od 90 talaca i 37 otmičara. Čečenski teroristi najprije omamljeni specijalnim plinom, a onda ubijeni. Nekoliko na brzinu preodjenutih terorista pobjeglo je i za njima se traga. Putin se ispričao rodbini poginulih talaca</p>
<p>MOSKVA, 26 listopada (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Munjevitom akcijom ruskih specijalnih policijskih snaga u kojoj su primijenjena posebna sredstva, u subotu ujutro završena je trodnevna drama gotovo 900 ljudi koje su čečenski teroristi držali kao taoce u moskovskom Domu kulture.</p>
<p> Spašeno je 750 talaca, a poginulo ih je više od 90. Ali broj žrtava među taocima još nije potpun, a nije objavljen ni točan broj ranjenih. Likvidirano je 37 terorista, dvoje je uhvaćeno (jedna uhvaćena je žena-samoubojica koja nije uspjela aktivirati eksploziv zavezan oko pasa). Kako se pretpostavlja, nekoliko na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> preodjenutih terorista pobjeglo je i za njima se traga.</p>
<p> U operaciji spašavanja talaca specijalci su koristili do sada neprimjenjivana sredstva i plin, koji su paralizirali teroriste i spriječili ih da aktiviraju mnoge eksplozivne naprave kojima su minirali i namjeravali dići u zrak Dom kulture. </p>
<p>Zgrada je prošle godine preuređena u kazalište za 1100 gledatelja. Akciju likvidacije terorista i spašavanja talaca obavila je poznata ruska antiteroristička grupa »Alfa« koja je također pretrpjela gubitke. Međutim, broj poginulih specijalaca zasad nije obznanjen. </p>
<p> Budući da je u bolnicama, u koje su ozlijeđeni taoci prevezeni nakon oslobađanja, umrlo devetoro ljudi, zamjenik ministra unutarnjih poslova Rusije Vladimir Vasiljev, kategorički je demantirao da je njihova smrt posljedica primjene »specijalnog plina«, već da je to posljedica slabijeg zdravstvenog stanja i iscrpljenosti oslobođenih žrtava. Vasiljev nije htio otkriti ni o kakvom je plinu i sredstvima riječ jer bi to, kako je rekao, »samo koristilo teroristima, kojih ima ne samo u Rusiji već i svijetu«. </p>
<p>Operacija spašavanja, kako je ustvrdio ministar Vasiljev, bila je »iznuđena nastalom situacijom«, a odluka da se bez odgađanja provede spašavanje, pala je nakon što su teroristi u subotu u zoru, u skladu s prethodnim prijetnjama, počeli ubijati taoce. »Najprije su, u 5.30 sati, strijeljana dva taoca, žena i muškarac, a zatim se manja grupa talaca pobunila i pokušala bijeg. Po toj skupini talaca teroristi su počeli pucati, ali su im specijalci pritekli u pomoć i cijela operacija spašavanja tada je počela«, izjavio je Vasiljev. Koliko je točno objašnjenje Vasiljeva o razlozima početka operacije oslobađanja talaca, zasad je teško procijeniti, jer i očevici daju različite verzije i izjave o zbivanjima u Domu kulture, koje su prethodile akciji specijalaca.</p>
<p> No, novinari koji su u noći na subotu dežurali u blizini kazališta, svjedoče o sljedećem raspletu događaja. U 5.32 sata iz Doma kulture čuli su se pucnji i jedna eksplozija. Nekoliko minuta kasnije vidjeli su kako nekoliko talaca pokušava pobjeći vani te kako im u pomoć dolazi nekoliko specijalaca. Nakon toga počeo je napad ruskih elitnih snaga sa svih strana zgrade Doma kulture.</p>
<p>Anonimni član grupe »Alfa« nešto je drukčije objasnio plan i početak operacije. Prema njegovim riječima odmah iza ponoći, teroristima su poslali lažnu informaciju da će operacija spašavanja talaca početi u tri sata ujutro. Kad je prošlo tri sata, a operacija »Alfi« nije počinjala, teroristi su se opustili. Varka je uspjela što dokazuje i činjenica da je vođa terorističke skupine Movsar Barajev prilikom juriša specijalaca u rukama imao bocu »Henessya«, a ne automat kako bi se očekivalo. Osim toga nekoliko je terorista ubijeno na spavanju.</p>
<p> Predstavnik »Alfi« potvrdio je i da je specijalni plin iz tajnog arsenala FSB-a pušten kroz cijevi ventilacije pola sata prije početka akcije oslobađanja. To znači prije pucnjave i pokušaja bijega zatočenih ljudi. Uz to predstavnik »Alfe« potvrdio je da je prilikom njihovog ulaska u dvoranu, dvjestotinjak talaca bilo ošamućeno plinom i u nesvjesti. Omamljene su spavale i teroristkinje-samoubojice koje su u dvorani među taocima spavale s eksplozivom oko pasa. Zato je zadatak specijalaca bio da prije svih likividiraju teroristkinje-samoubojice, kako one ne bi aktivirale eksploziv. I u tome su uspjeli. Međutim, napad specijalaca izazvao je paniku kod dijela talaca, koji su počeli bježati prema izlazu i tada su teroristi otvorili po njima vatru.</p>
<p> Pohvaljujući i ocjenjujući operaciju specijalaca uspješnom, pomoćnik ruskog predsjednika Putina, Sergej Jastržembski u subotu je izjavio: »Strahovali smo da će u takvoj operaciji biti znatno veći broj žrtava među taocima. Najveću pohvalu specijalci zaslužuju jer su uspjeli razminirati eksploziv kojim su teroristi mogli srušiti cijeli Dom kulture te izazvati katastrofu u cjeloj četvrti«.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Zadovoljstvo završetkom krize u Moskvi</p>
<p>PARIZ/BERLIN, 26. listopada </p>
<p> - Zadovoljstvo je prva i jednoglasna reakcija koja iz svijeta stiže na završetak višednevne talačke krize u moskovskom kazalištu. </p>
<p> Njemački kancelar Gerhard Schröder, uz izraze sućuti obiteljima nastradalih talaca, među prvima je iskazao zadovoljstvo završetkom krize. Francuska je izrazila »solidarnost« s Rusima i zadovoljstvo završetkom krize. »Plaćena je teška cijena, ali je Francuska zadovoljna što je kriza riješena«, rekao je premijer Jean-Pierre Raffarin. Izraelski premijer Ariel Sharon čestitao je ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu na »hrabrosti u borbi protiv terorizma«. Norveški ministar vanjskih poslova Jan Petersen je uz izraze zadovoljstva okončanjem krize pozvao ruske snage na poštivanje ljudskih prava u Čečeniji. Kina izražava povjerenje u predsjednika Putina koji je dokazao sposobnost »održavanja mira i reda u Rusiji«. Turska »duboko žali« zbog smrti nevinih civila i osuđuje terorizam u svakom obliku. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Terorizam poremetio zasjedanje APEC-a u meksičkoj Kaliforniji </p>
<p>Američke pritiske da se smanje pa i ukinu uvozne tarife, Malezija proglašava još jednim pokušajem multinacionalnih korporacija da ukinu državne granice, jer im smetaju u osvajanju svjetskog tržišta. A i licemjerni su jer i američka vlada milijardama dolara subvencionira svoje poljoprivrednike, a nedavno uvedenim uvoznim tarifama štiti svoje </p>
<p>zastarjele čeličane </p>
<p>ZAGREB, 26. listopada</p>
<p> - Deseto zasjedanje organizacije za Azijsko-pacifičku ekonomsku suradnju (APEC) ove je godine iznevjerilo svoj naziv i osnovno opredjeljenje - njime nije dominirala ekonomija nego neposredne hitnije brige - terorizam i mogući američki obračuni s Irakom i Sjevernom Korejom. </p>
<p>Okupljanje u ljetovalištu Los Cobos u meksičkoj Kaliforniji (od 21. do 27. listopada - počeli stručnjaci, pa ministri trgovine i gospodarstva, a završit će ovog vikenda šefovi država ili vlada), bilo je pod još uvijek svježim dojmom eksplozije u indonezijskom ljetovalištu Bali, a Čečeni i stotine njihovih talaca u moskovskom teatru, na kraju i obračun s njima, i izravno su poremetili predviđene poslove u Los Cobosu. </p>
<p>Ruski predsjednik Vladimir Putin otkazao je dolazak na summit, a bilo je predviđeno da će američki predsjednik George W. Bush s njime razgovarati o terorizmu i politici prema Iraku i Sjevernoj Koreji. </p>
<p>Pa i na sastancima američkog i kineskog predsjednika u Teksasu, u petak, uoči odlaska u Meksiko, kao i na Bushovim susretima s čelnicima Japana i Južne Koreje, više se govorilo o obuzdavanju Sjeverne Koreje (i njenom priznanju da ne odustaje od nuklearnog oružja), nego o trgovini. </p>
<p>Stoga je razumljiv jedan od najvažnijih zaključaka, da APEC uviđa koliko je terorizam velika ne samo sigurnosna nego i ekonomska prijetnja svima, te da je sigurna trgovina preduvjet slobodne trgovine. </p>
<p>Ideja okupljanja država oko Tihog oceana pripisuje se bivšem premijeru Australije, Bobu Hawkeu, na čiji je prijedlog održan prvi skup 1989. u Canberri. Ambicija je bila da se stvori najveća zona slobodne trgovine na svijetu. Spominjalo se i povijesno neminovno pomicanje središta civilizacije. U davnim vremenima središte svijeta i najvažnijih povijesnih zbivanja bile su zemlje uz Sredozemno more, u novijoj povijesti uz Atlantik, a sada smo pred nastankom trećeg razdoblja u kojem će civilizacijom dominirati države uz obale Tihog oceana. </p>
<p>APEC je dosad okupio 21 državu, od Malezije, Indonezije, Filipina, čak i Vijetnama i ostalih država jugoistočne Azije do Meksika, Čilea i Perua u Latinskoj Americi. Tu su i Australija, Kanada i Novi Zeland, golema gospodarstva kao američko, japansko, kinesko i rusko, ali i ekonomski gotovo beznačajna Papua Nova Gvineja. Ukratko, gotovo polovica svjetskog stanovništva, industrijske proizvodnje i trgovine. Zajedničke su im obale Tihog oceana i mnoge razlike. </p>
<p>Krupne američke korporacije traže da APEC usvoji ambiciozno smanjenje uvoznih tarifa za industrijske proizvode, što bi potom ubrzalo slične mjere u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO). Pregovori o tome trebali bi završiti do siječnja 2005., a Amerikanci nastoje da se (slično poljoprivredi i uslugama) do 2010. ukinu tarife i na većinu industrijskih proizvoda. </p>
<p>Te su tarife u razvijenim zemljama poput SAD-a, Kanade, Australije i Singapura, prosječno manje od četiri posto, ali u nekim zemljama u razvoju, pa i u nekim članicama APEC-a, poput Malezije, dosežu i do 30 posto. U nekima poput Japana, Kine, Južne Koreje i Indonezije postoje pravi labirinti raznih ograničenja na uvoz industrijskih roba, što Amerikanci već godinama osuđuju. Washington traži da se napuste poticaji za poljoprivredni izvoz, o čemu se pregovara u WTO-u. No, tome se protive manje razvijeni (pa i Europska unija), koji izdašno subvencioniraju svoje poljoprivrednike. </p>
<p>No, isto tako čuju se i kritike američkih pritisaka. Malezija ih proglašava još jednim pokušajem multinacionalnih korporacija da ukinu državne granice, jer im smetaju u osvajanju svjetskog tržišta. A i licemjerni su jer i američka vlada milijardama dolara subvencionira svoje poljoprivrednike, a nedavno uvedenim uvoznim tarifama štiti svoje zastarjele čeličane. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Vlastiti planovi Francuske i Rusije o Iraku</p>
<p>NEW YORK, 26. listopada</p>
<p> - Pri završetku prvog dana dogovora Vijeća sigurnosti o rezoluciji o Iraku, izaslanstva Francuske i Rusije neočekivano su na raspravu stavila svoje prijedloge odluka, koji se znatno razlikuju od američkog. Dva nova prijedloga u skladu su s ranijim stajalištima Moskve i Pariza da Vijeće jednom rezolucijom treba jasnije i potpunije opisati mandat inspektora UN-a za iračko oružje, a tek drugom govoriti o posljedicama ne bude li Bagdad poštivao odluke UN-a. Francuska će surađivati sa SAD na izradi nove rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Iraku, ali će predstaviti i vlastiti plan ako se ne postigne konsenzus o tom pitanju, izjavio je u subotu francuski ministar vanjskih poslova Dominique de Villepin. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Ljevičar Lula - novi predsjednik Brazila?</p>
<p>ZAGREB, 26. listopada</p>
<p> - Brazilci u nedjelju izlaze na birališta da bi u drugom krugu izabrali predsjednika. Prema svemu sudeći, bit će to kandidat Radničke stranke Luiz Inacio Lula da Silva koji, kako pokazuju ankete, ima potporu 66 posto birača dok njegov protivnik, kandidat vladajuće koalicije José Serra može računati sa 34 posto glasova. </p>
<p>Poznat kao sindikalni vođa, predstavnik siromašnoga puka, te borac za ravnopravnost, socijalnu pravdu i radnička prava, 57-godišnji Lula dobio je u prvom krugu, održanom 6. listopada, oko 46 posto glasova, ali to mu nije bilo dovoljno za pobjedu. No, njegov je uspjeh uzdrmao brazilsko tržište zbog zlogukih prognoza da »ljevičari neće znati vladati« tom velikom zemljom s oko 170 milijuna stanovnika. Ipak, sada svi predviđaju pobjedu tog karizmatičnoga radničkog lidera za kojega siromašni Brazilci kažu: »I sam je potekao iz nižih slojeva, pa zna što znači biti gladan i nezaposlen«.</p>
<p>Lula je od svoje sedme godine radio kao ulični prodavač i čistač cipela, a kasnije je dobio posao metalskoga radnika, na kojemu je izgubio i jedan prst. Sa 24 godine pridružio se sindikatu metalskih radnika, a 1975., u opasno vrijeme vojne diktature, izabran je za predsjednika sindikata s oko 18.000 članova. Godine 1980. osnovao je Radničku stranku (čiji je počasni predsjednik) kako bi i radnici imali svoje predstavnike u parlamentu i sudjelovali u donošenju zakona. Kako ovih dana pišu latinoamerički mediji, Lula, kojemu je ovo četvrti put da se kandidira za šefa države, uživa povjerenje više od 50 milijuna Brazilaca, uglavnom siromašnih i nezaposlenih radnika te bezemljaša. On se ovoga tjedna obratio izravno i biračima afričkoga podrijetla, potomcima robova dovedenih u Brazil, zadnju zapadnu zemlju koja je ukinula ropstvo prije 114 godina. Obećao im je potpunu integraciju u brazilsko društvo.</p>
<p>Gordana Tintor</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Kinezi pokazuju veliko zanimanje za Hrvatsku</p>
<p>HONG KONG, 27. listopada</p>
<p> - Predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić otputovao je u subotu navečer iz Hong Konga, izrazivši zadovoljstvo razgovorima koje je imao tijekom višednevnog službenog posjeta NR Kini. </p>
<p>Kinezi, rekao je Tomčić ocjenjujući rezultate posjeta neposredno prije odlaska, pokazuju očito zanimanje za Hrvatsku i sada je na Hrvatskoj da to iskoristi za privlačenje kineskih investicija i stvaranje drugih oblika gospodarske suradnje.</p>
<p>Tomčić, koji je u posjetu Kini predvodio saborsko izaslanstvo, prije dolaska u Hong Kong boravio je u Šangaju i Pekingu.</p>
<p>Sedamnaestmilijunski Šangaj jedan od glavnih pokretača kineskog visokog gospodarskog rasta, koji će ove godine iznositi skoro osam posto, a u posljednjih desetak godina pretvorio se u super moderan grad.</p>
<p>Kineski glavni grad, trinaestmilijunski Peking, također ubrzano mijenja izgled i priprema se za Olimpijadu 2008.</p>
<p>U Kinu se godišnje ulijevaju deseci milijardi dolara stranih investicija, a ona je na putu da postane jedan od vodećih svjetskih gospodarskih divova. </p>
<p>U Pekingu je Tomčić razgovarao sa svojim domaćinom, predsjednikom Svekineskog narodnog kongresa Li Pengom, među ostalim i o jačanju gospodarske suradnje.</p>
<p>Hrvatsko kineska gospodarska suradnja trenutačno je na vrlo niskoj razini, a trgovinska razmjena je krajnja neuravnotežena. Hrvatska iz Kine uvozi robu u vrijednosti od 140 milijuna dolara godišnje, a izvozi u vrijednosti od samo dva milijuna dolara. </p>
<p>Li Peng, kao i kineski ministar obrane Chi Haotian, izrazili su tijekom razgovora s Tomčićem razumijevanje za hrvatska stajališta vezana za slučaj generala Janka Bobetka, koji je optužen pred Haaškim sudom.</p>
<p>Posljednjeg dana svog posjeta Kini, Tomčić je u subotu razgovarao s potpredsjednikom Vlade Hong Konga Donaldom Tshangom i predsjednicom Zakonodavnog vijeća Ritom Fan Hsu Lai Tai. </p>
<p>Hong Kong je bivša britanska kolonija, a 1997. vraćen je pod kineski suverenitet. Taj grad od 6,7 milijuna stanovnika bio je i ostao jedno od glavnih gospodarskih i financijskih središta Azije, unatoč porastu nezaposlenosti i recesiji koji ga pogađaju u posljednje vrijeme.</p>
<p>U razgovoru s visokim dužnosnicima Hong Konga Tomčić se zanimao za mogućnosti dolaska hongkonškog kapitala u Hrvatsku. Oni su objasnili kako su za to potrebni neki uvjeti, među ostalim povoljna poslovna klima i poštivanje zakona a dolasku hongkonških poslovnih ljudi ne pridonosi činjenica da im je za ulazak u Hrvatsku potrebna viza.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="39">
<p>Ministar Pecek nije spriječio osnivanje povjerenstva</p>
<p>»Premijer Ivica Račan povukao je u četvrtak s dnevnog reda Vlade osnivanje povjerenstva za gradnju industrijsko poslovnih zona uz buduću auto-cestu Zagreb - Split«. Prijedlog je, ističe se u izvješću sa sjednice vlade u Vjesniku od 25. listopada, »povučen zbog prigovora ministra obrta i malog poduzetništva Željka Peceka«.</p>
<p>Vezano za skidanje točke te točke s dnevnog reda ističemo da, prije svega, ministar Pecek nije spriječio osnivanje spomenutog povjerenstva, već je tražio odgodu rasprave o tome, budući da je ta točka uvrštena na dnevni red mimo redovne Vladine procedure, što znači da se o tome nije raspravljalo, kako je uobičajeno, na sjednicama Koordinacije za gospodarstvo.</p>
<p> Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo, u okviru Programskih prioriteta Vlade RH, još je 23. kolovoza uputilo na Vladu jedinstveni Program razvoja poduzetničkih institucija koji ima tri provedbena programa - za razvoj poduzetničkih zona, poduzetničkih centara i inkubatora. Međutim, iz nekih razloga, taj program još nije bio na dnevnom redu Koordinacije za gospodarstvo.</p>
<p>Ono što ministar Pecek želi naglasiti, a što su ga kolege novinari, da su htjeli, mogli pitati ili naknadno provjeriti u Ministarstvu, je nepobitna činjenica da MOMSP svakako podržava razvoj poduzetničkih zona i da ministar Pecek ne namjerava opstruirati razvoj poduzetničkih zona u suradnji s jedinicama lokalne i područne samouprave (županijama, gradovima i općinama), a koji MOMSP vrlo uspješno provodi već drugu godinu.</p>
<p>»Nije bitno osnivanje povjerenstva, već program za zone«, uvjerenja je ministar Pecek i on je samo postupao prema Zakonu o Vladi, tražeći jednaki tretman za prijedlog MOMSP-a od 23. kolovoza kao i za prijedlog od četvrtka o osnivanju povjerenstva koji je na dnevni red uvršten mimo propisane procedure.</p>
<p>Dakle, Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo pokrenulo je prošle godine Program za razvoj poduzetničkih zona, a podaci govore da je uz pomoć MOMSP-a potaknuto osnivanje i razvoj velikog broja zona u cijeloj Hrvatskoj. Lani je bilo 60-ak takvih zona koje su dobile bespovratna sredstva MOMSP-a u iznosu od 26,6 milijuna kuna za razvoj infrastrukture, a ove godine (do sada), 103 zone dobile su više od 20 milijuna kuna. Jedna od takvih zona je i zona Podi u Dugopolju u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koja se nalazi na trasi auto ceste Zagreb-Split, Za tu zonu MOMSP je u 2001. i 2002. godini izdvojio 1,350.000 kuna.</p>
<p>Smatramo da Ministarstvo dobro radi svoj posao i da je riješilo problem razvoja malog gospodarstva s lokalnom samoupravom. Upravo na primjeru poduzetničkih zona ogleda se opravdanost zalaganja MOMSP-a za decentralizaciju. Jer, u samo godinu dana doći sa brojke od 60 na 140 poduzetničkih zona nije mala stvar. Kao i u programu kreditiranja u suradnji sa jedinicama lokalne i područne samouprave (u kojem je također prisutan trend povećanja broja partnera: sa 27 županija, gradova i općina u 2000., na 66 u 2001. i na 100 u 2002., kao i porast broja i vrijednosti odobrenih kredita) princip udruživanja sredstava pokazao se više nego uspješnim. Moto: »Malo je veliko«, na ovim primjerima, a i u svim ostalim programima koje provodi, potvrđuje da je Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo otvoreno za suradnju i ne insistira na posebnom statusu u Vladi RH i na provođenju pojedinih projekata.</p>
<p>SNJEŽANA TOMIĆ, viša stručna savjetnica Ministarstva za obrt, malo i srednje poduzetništvo za odnose s javnošću</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Supružnici Lončar-Šimić iznose neistine</p>
<p>S malim zakašnjenjem poradi premijere nove predstave »Čudesni svijet brojeva« reagiram na neistinite izjave gospodina Ivice Šimića objavljene u Vjesniku u broju od 20. listopada 2002. godine, a koje glase: »Što se tiče kazališta 'Žar ptica', ja sam pozvao jednu njihovu predstavu da sudjeluje u programu iako nije bila prijavljena, ali je direktorica Marija Sekelez tražila previše novca za svoju izvedbu.</p>
<p> Nismo to mogli niti htjeli platiti. Mi smo joj čak ponudili cijenu uobičajenu za naše prilike, što ne čini niti jedan ovakav festival kod nas (niti Šibenski, niti PIF, niti Umaški, a bome niti festival Marije Sekelez - nikomu ništa ne plaća!), ali je gospođa direktorica to odbila. Bojim se da se tu ne radi o novcima, nego o animozitetu prema 'Maloj sceni'«.</p>
<p>Istina je, naime, ovakva:</p>
<p>Gospođa Vitomira Lončar ponudila mi je sudjelovanje na festivalu s predstavom »Bajka o ribaru i ribici« za iznos od 4000,00 kuna uz uvjet da se predstava igra u našoj dvorani i da joj pripadne utržak od prodaje karata, a što ni u bunilu ne bih mogla prihvatiti budući da svi znaju da bračni par Lončar-Šimić dobiva za svoj festival 300.000 kuna od Gradskog ureda za kulturu i 50.000,00 kuna od Ministarstva kulture, dok Kazalište »Žar ptica« za svoj »Naj, naj, naj festival« samo 40.000,00 (četrdeset tisuća) kuna.</p>
<p>Usporedbe radi, na našem festivalu sudjelovalo je 15 profesionalnih kazališta s više od 125 kazalištaraca i sve su predstave bile besplatne i namijenjene zagrebačkim mališanima koji su proljetne praznike provodili kod kuće.</p>
<p>Držim da je naša predstava upravo zlatna po svim kriterijima s pripomenom da su svi glumci vanjski suradnici, pa kao takvu ustupiti u bescjenje Festivalu »Mliječni zub« i tako mu podignuti ugled ne bi bilo primjereno. Reagiram na još jednu neistinu iznijetu u samom naslovu a odnosi se na »profesionalno«. Budući na festivalu sudjeluje Učilište ZKM-a, ova reakcija nije prigovor kvaliteti, već dosljednosti navedenoj u naslovu.</p>
<p>Što se pak tiče navoda gospodina Šimića, »da se tu ne radi o novcu, već o animozitetu prema 'Maloj sceni«, taj je »animozitet« posebno vidljiv u angažmanu njihove djevojčice Marije Buge Šimić u predstavi »Crvenkapica u gradu«, kojem sam ja osobno bila inicijator, i za koji joj po svakoj predstavi isplaćujem jako pristojan honorar. S tim u svezi očekujem da mi bračni par Lončar-Šimić uzvrati istom mjerom.</p>
<p>Koncepciju festivala u kojoj je Hrvatska zastupljena sa pet predstava od kojih je »samo« tri režirao umjetnički ravnatelj i selektor gospodin Ivica Šimić, ne želim uopće komentirati. Mora se, međutim, priznati da je ove godine bio mnogo skromniji budući da je prethodni festival krasilo pet predstava u njegovoj režiji.</p>
<p>U svom dugogodišnjem glumačkom životu s Teatrom ITD sudjelovala sam na 45 festivala i nikada nisam nešto nalik tome srela. </p>
<p>MARIJA SEKELEZ, ravnateljica Gradskog kazališta »Žar ptica«</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Za vlast su patnje njenih žitelja »normalne«</p>
<p>Svi bi se građani trebali usprotiviti nepravdi koju trpimo mi stanari u tzv. privatnim neuseljivim stanovima. Diskriminirani smo, otimaju nam našu zauvijek stečenu imovinu, krše se naša ljudska prava.</p>
<p> Dok su drugi otkupili stanove za 8500 DEM (u prosjeku), nama se oduzimaju stotine tisuća DEM. Dugotrajnost tog zlostavljanja od strane nesposobne, moralno-etički dezorijentirane vlasti (ranije HDZ-ovske, danas SDP-koalicijske) ne smije biti razlog da naše višegodišnje patnje postanu nešto »normalno«, obično, o čemu više »ne treba« pisati ni razmišljati. Naprotiv, što dulje traje ta neshvatljiva, bezrazložna, od vlasti prouzročena nepravda, o njoj treba pisati sve više i sve opširnije. </p>
<p> Iz pričanja stanara koji su bili na razgovoru kod premijera Račana u petak 18. listopada 2002. morali bismo zaključiti da je on -umro! Ne mislimo time reći da je umro fizički, nego, na žalost, izgleda da bi se moglo raditi o nečem mnogo gorem, zbog čega bismo ga morali smatrati mrtvim - ne samo njega nego i SDP i još neke - isto kao što bismo smatrali mrtvim svakoga koga smo cijenili i za koga smo glasovali, a koji bi nas zatim iznevjerio, obmanuo te bez opravdanog razloga ne bi održao riječ. Jer SDP i drugi potpisali su deklaraciju, objavljenu u Vjesniku od 20. ožujka 1994., gdje piše:</p>
<p> »Zahtijevamo mogućnost otkupa stana za sve nositelje stanarskog prava, bez obzira na porijeklo stana, pod jednakim kriterijima i jednakim zakonskim uvjetima«; zatim, 29. siječnja 1999. SDP je u Saboru predložio ono isto za što se »oduvijek izjašnjavao«, odnosno da »svim stanarima treba pod istim uvjetima omogućiti otkup stana, a vlasnicima osigurati tržišnu naknadu«; ali nakon svega toga, u petak 18. listopada navodno je SDP odnosno Ivica Račan (i još netko) izjavio da »nema otkupa«, da će oni predložiti upravo suprotno! Ne, i sto puta ne, ne može se to učiniti, a ostati »živ« u moralnom smislu, ostati »živ« za birače, »živ« za poštene ljude! Zato ne možemo vjerovati da je Ivica Račan zaista »umro«, nego se još uvijek nadamo da će dovoljno brzo i u potpunosti uvidjeti, priznati i ispraviti svoju zabludu te priopćiti imena stvarnih krivaca. </p>
<p>Dr. med. BRANKO SORIĆ CVIJETA KOVAČ Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="42">
<p>Zašto se Josipa krila od ljudi?</p>
<p>Tog 4. kolovoza kada je nestala, iz kuće je otišla bez pozdrava i sa sobom, prema kazivanju njenih roditelja, ništa nije ponijela. Bila je odjevena u maslinasto zelene kratke hlače i majicu, a zanimljivo je da je u toj istoj odjeći u petak poslijepodne i pronađena</p>
<p>ŠIBENIK, 26. listopada</p>
<p> - Josipa Cigić (32) koja je netragom nestala još 4. kolovoza ove godine pronađena je živa u petak popodne na predjelu zvanom Zurino brdo nadomak Skradina. Vijest o pronalasku djevojke iz Dubravica za kojom su više od mjesec dana intenzivno tragali djelatnici policije, članovi njene brojne obitelji i rodbina, brzinom vjetra proširila se skradinskim krajem koji se ne može načuditi što je djevojka pronađena tako blizu kuće. Naime, Josipa Cigić pronađena je svega nekoliko kilometara dalje od kuće u kojoj je živjela prije nestanka, a u kojoj i danas žive njeni roditelji, Ante i Ivanka, brat Joško te dvije sestre. Josipina treća sestra već duže vrijeme živi u Belgiji. </p>
<p>Poznato nam je da je Josipa duže vrijeme radila u Belgiji kao pomoćna kuharica, a stanovala je kod sestre. U rodne Dubravice dolazila bi na godišnji odmor na nekoliko tjedana. Tako je bilo i ovoga ljeta. </p>
<p>Tog 4. kolovoza kada je nestala, iz kuće je otišla bez pozdrava i sa sobom, prema kazivanju njenih roditelja, ništa nije ponijela. Bila je odjevena u maslinasto zelene kratke hlače i majicu, a zanimljivo je da je u toj istoj odjeći u petak popodne i pronađena. Upravo ova nevjerojatna okolnost u mnogima izaziva interes i pitanje gdje je Josipa bila proteklih mjeseci i zašto se krila. Zurino brdo, nenastanjeni je krševiti kraj iznad Skradina kojeg su policajci u više navrata detaljno pregledali, a poznato nam je da su je na tom predjelu tražili i roditelji i rodbina, ali neuspješno. Policija je pregledala i cijeli kraj oko rijeke Krke gdje je nestala Josipa znala odlaziti na kupanje, posebno na plažu kod otočića Visovca. Kako je duže vrijeme izbivala iz rodnih Dubravica, Josipa u svom kraju nije imala previše veza sa svojim vršnjacima. Policija je o njenom nestanku obavijestila javnost i molila građane da o bilo kakvim saznanjima o nestaloj djevojci jave u najbližu policijsku postaju. Navodno ju je netko vidio na području Sinja, međutim tamo nije pronađena. Pod kojim je okolnostima pronađena na Zurića brdu nije poznato jer do njenih roditelja nismo uspjeli doći. Navodno su je upravo oni pronašli iznemoglu i iscrpljenu. Nakon što je djevojka dovedena u kuću pozvani su liječnici iz Skradina koji su konstatirali da je djevojka iznemogla i iscrpljena nakon čega su je odveli u šibensku Opću bolnicu gdje je zadržana na liječenju.</p>
<p>Na Odjel psihijatrije primljena je u petak navečer posve iscrpljena, zapuštena, vidno mršava, iznemogla i bez ikakvih ozljeda po tijelu. Nakon terapije s glukozom brzo je došla sebi, a u subotu prijepodne posjetili su je i roditelji. Kako saznajemo na Psihijatriji, djevojka je škrta na riječima. Osoblje je uspjelo saznati da se ona cijelo vrijeme krila na području oko Skradina. Na upite zašto se krila i od koga, škrto je odgovorila da se krila od ljudi, od svih, i da nije željela da je netko pronađe. U više je navrata bila u blizini ljudi, ali kad bi ih ugledala odmah bi potražila sigurno sklonište jer nije željela da je netko primijeti. Bila je odlučna kriti se dugo, biti dalje od svih i nikome ne biti na teret, kako je izjavila osoblju psihijatrijskog odjela.</p>
<p>»Gdje sam se sve krila i zašto sam bježala od sviju, neka ostane moja tajna i nemojte me ništa više o tome pitati«, kazivala je Josipa koja se nakon tretmana infuzijom brzo oporavila. Ispričala je kako se hranila plodovima do kojih je mogla doći. Uglavnom je jela smokve, lubenice kad je do njih uspjela doći u poljima, divlju salatu, orahe i druge plodove. Lice joj je posve preplanulo jer je često bila u zaklonici od vjetra, a prepuštena suncu koje ju je grijalo i peklo po licu i rukama. Cijelo je vrijeme bila u istoj ljetnoj odjeći u kojoj je bila onog dana kad je nestala. Majica i kratke hlače u kojima je zatečena bile su posve istrgane i sa stotinu rupa. Provlačila se kroz šikare u potrazi za hranom i tako oštetila odjeću. Spavala je u nekakvim skloništima od stijena i cijelo se vrijeme nije kupala pa su je sestre na odjelu odmah po primitku okupale i namazale kremama kako bi joj ublažili opekotine po licu i tijelu. Njena krvna slika, rekli su nam na Odjelu, je takva da bi je svatko poželio, gotovo pa idealna, saznajemo na kraju. Josipa, inače ima psihičke smetnje.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Za dvije stabljike indijske konoplje tri mjeseca zatvora</p>
<p>ČAKOVEC, 26. listopada</p>
<p> - Nepravomoćnom presudom je Vijeće za mladež Županijskog suda u Čakovcu osudilo Tomislava Andrašeca (22) iz Šenkovca na tri mjeseca bezuvjetnog zatvora. Vijeće ga je našlo krivim za kazneno djelo zloporabe opojnih droga. Optužnica Županijskog državnog odvjetništva teretila ga je da je lani u obiteljskoj kući u Šenkovcu u odgovarajućoj posudi zasadio i uzgojio dvije stabljike cannabisa, odnosno indijske konoplje, visine 40 i 50 cm. </p>
<p>Sud je naložio i primjenu sigurnosne mjere oduzimanja predmeta upotrebljenih za počinjenje kaznenog djela zloporabe opojnih droga. Tako mu je oduzeta posuda s biljkama, jedna inzulinska šprica i deset suhih grančica indijske konoplje iz koje se dobiva droga marihuana. Bezuvjetnu zatvorsku kaznu sudsko vijeće obrazložilo je činjenicom da je Tomislav Andrašec već ranije bio osuđivan zbog niza kaznenih djela, osobito teških krađa. </p>
<p>D. O.</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Provalili u kuću te mu otuđili »Spomenicu Domovinskog rata« i medalju »Oluja«</p>
<p>KARLOVAC, 26. listopada</p>
<p> - Provalom u obiteljsku kuću u Donjem Pokuplju 8, kod Karlovca, u noći s petka na subotu nepoznati počinitelj ili više njih oštetili su Zlatka N. (47), otuđivši zlatne lančiće i privjeske te 180 kuna gotovine. Iz ormara u dnevnoj sobi otuđili su i medalju »Spomenice Domovinskog rata« i medalju »Oluja«. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>U naletu na teretnjak poginuo vozač »pola«</p>
<p>SLAVONSKI BROD, 26. listopada</p>
<p> - Prema informacijama iz PU brodsko-posavske u petak u 18.40 sati u Slavonskom Brodu na državnoj cesti D-514 dogodila se teška prometna nesreća u kojoj je poginula jedna osoba. Naime, ispred stovarišta građevinskog materijala »Nosač« teretnjakom s prikolicom marke »Scania« reg. oznake SB 551-AN upravljao je I. V. (36), a uključivao se u promet na cestu D-514. U tom trenutku cestom se od zapada kretao osobni automobil marke »VW polo« reg. oznake SB 181-BP kojim je upravljao I. J. (53). </p>
<p>»Polo« je udario u zadnji dio poluprikolice, a vozač I. J. poginuo je na mjestu nesreće. Očevid na mjestu te teške prometne nesreće obavio je istražni sudac požeškog Županijskog suda Nenad Vlašić, a policija je protiv vozača teretnjaka I. V. podnijela kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu. </p>
<p>I. F.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="46">
<p>Ulaganje 500 milijuna dolara - preduvjet opstanka Ininih rafinerija</p>
<p>Ina većinu goriva prodaje na domaćem i tržištima susjednih zemalja, gdje se baš i nije inzistiralo na europskim standardima kvalitete... Ali, ta vremena su sada iza nas - u međuvremenu su europski standardi kvalitete goriva znatno pooštreni, a nakon 2005. godine bit će još i više - pa se i Ina našla pred presudnom odlukom: bez odgađanja krenuti u velika ulaganja ili početi pripreme za zatvaranje rafinerije</p>
<p>Ina do 2005. godine mora u modernizaciju svojih rafinerija u Sisku i Rijeci, kad se uračunaju i već započete investicije, uložiti oko 500 milijuna dolara ili ih može zatvoriti, pa bi više od 2000 zaposlenih ostalo bez posla. Tako bi se u jednoj rečenici mogla opisati sadašnja situacija u tom najproblematičnijem dijelu hrvatske naftne kompanije uoči skorog početka njene privatizacije. </p>
<p>Naime, rafinerije su, iako nesumnjivo vrlo važan dio Ine, godinama bile poprilično zanemarivane. Zato nije ni čudo da stručnjaci smatraju kako ta kompanija u usvajanju novih tehnologija za preradu nafte kasni deset godina. Za to su zaslužne dvije činjenice. S jedne strane loši financijski rezultati poslovanja do uvođenja realnih cijena naftnih derivata, zbog čega nije bilo dovoljno novca za neophodna velika ulaganja u nova rafinerijska postrojenja. </p>
<p>S druge strane ona vjerojatno nisu ni bili pri vrhu investicijske ljestvice prioriteta, jer Ina većinu goriva prodaje na domaćem i tržištima susjednih zemalja gdje se donedavno nije baš insistiralo na europskim standardima kvalitete, a i oni su bili dosta blaži od sadašnjih.</p>
<p>Ali ta vremena su sada iza nas pa se i Ina našla pred presudnom odlukom: bez odlaganja krenuti u velika ulaganja ili početi pripreme za zatvaranje barem jedne rafinerije. Jer u međuvremenu su europski standardi kvalitete goriva znatno pooštreni, a nakon 2005. će biti još više. Istodobno je većina susjednih zemalja, kao i Hrvatska, odlučila odmah ili postupno uvesti europske standarde što Ini, ako ubrzano ne popravi kvalitetu većine svojih goriva, postupno zatvara vrata postojećih tržišta. </p>
<p>Naime, postojeći europski standardi kvalitete Euro 3 dopuštaju, primjerice, 150 ppm (tisućinki postotka) sumpora u benzinu i 350 u dizel gorivu. Nakon 2005. godine ta će granica biti višestruko spuštena na samo 50 ppm za benzin i dizel, a 2009. na samo 10 ppm za sve vrste goriva. Štoviše, očekuje se da će mnoge države (npr. Njemačka, zemlje Skandinavije i dr.) zbog sve jače konkurencije i želje za boljom zaštitom okoliša te standarde uvesti i ranije. </p>
<p>Ina bi se, prema riječima njenih stručnjaka, našla u još težoj situaciji da im Vlada nije odobrila da na domaćem tržištu mogu prodavati benzine u kojima ima do tisuću ppm sumpora i dizel s udjelom sumpora do 5000 ppm.</p>
<p>Zato su u Ini shvatili da više nema vremena za odgađanje modernizacije prilično zastarjelih rafinerija. Na ruku im ide i okolnost da već dvije godine, zahvaljujući uvođenju tržišnih cijena derivata i racionalizaciji poslovanja, posluju sa solidnom dobiti što će im olakšati osiguravanje potrebnog novca. </p>
<p>Kako ne bi krenuli »grlom u jagode« i uložili puno novca u neisplativ projekt prvo su proanalizirali hoće li njihove modernizirane rafinerije imati perspektivu na tržištu o čemu ovisi (ne)isplativost cijelog posla. Ali studija američke Agencije za poticanje ulaganja (TDA) je pokazala da se radi o vrlo isplativom ulaganju s očekivanim povratom od 15 do 28 posto na uloženi novac.</p>
<p>Dodatni argument za tu investiciju je podatak da rafinerije u okruženju neće nakon 2005. imati slobodnih kapaciteta. Studija stranih savjetnika pokazala je da će Ina imati dovoljno veliko tržište za modernizirane rafinerije. Naime, stručnjaci procjenjuju da će tržišta Hrvatske, Slovenije, BiH, Jugoslavije, Mađarske i Albanije 2010. godine trebati 32 milijuna tona derivata godišnje, dok postojeće rafinerije u tim zemljama imaju kapacitet od 31,7 milijuna tona, a neke će se možda i zatvoriti, kažu u Ini. A modernizacijom sisačke i riječke rafinerije se neće povećavati njihov kapacitet nego samo poboljšati kvaliteta proizvedenog goriva. </p>
<p>Ali za uspjeh na tržištu nije dovoljno ponuditi samo europsku kvalitetu goriva nego i konkurentnu cijenu. Nju će Ina teško postići ako ne smanji troškove poslovanja svojih rafinerija, posebno broj zaposlenih. Jer npr. moderne talijanske rafinerije godišnje prerađuju oko 50 posto nafte više od svake Inine, a imaju samo oko 350 zaposlenih, dok u sisačkoj radi 1200, a u riječkoj više od 800 ljudi, upozorava član Uprave Ine dr. Željko Vrbanović.</p>
<p>Prema njegovim riječima, bilo je planirano da se već ove godine znatno smanji broj zaposlenih u rafinerijama ali to zbog brojnih kompromisa nije napravljeno iako nisu namjeravali otpuštati zaposlene nego ih prebaciti na druge poslove te izdvojiti u zasebne tvrtke sve poslove koji ne spadaju u osnovnu djelatnost. Ali od tog cilja nećemo odustati, a njegovu provedbu olakšat će poboljšanje tehnologije i organizacije poslovanja, naglašava Vrbanović. </p>
<p>Kao što se moglo i očekivati takvi prijedlozi među zaposlenima nisu baš naišli na dobar prijem jer su mnogi zabrinuti za svoju sudbinu. Umjesto smanjivanja broja zaposlenih management bi trebao osigurati više posla pa ne bi bilo tehnološkog viška, tvrde radnici. Ali pitanje je kako osigurati više posla i nova tržišta s ovakvom kvalitetom goriva i prevelikim troškovima?</p>
<p>U svakom slučaju, eventualno zatvaranje bilo koje rafinerije bi lokalnoj zajednici stvorilo velike probleme. Oni bi posebno bili izraženi u Sisku. Naime, rafinerija je posljednja preživjela veća tvrtka u gradu s 25 posto nezaposlenih, kaže njen direktor Boris Čavrak. Kroz komunalnu naknadu i druga davanja pune trećinu gradskog proračuna. Zato od nje izravno ili preko gradskog proračuna živi dobar dio stanovnika tog kraja pa je jasno da bi njeno zatvaranje za sisački kraj značilo pravu katastrofu. </p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>»Hrvatska je pobjednik ovogodišnje turističke sezone«</p>
<p>CAVTAT, 26. listopada</p>
<p> - Turističko vijeće Hrvatske turističke zajednice u subotu je u hotelu »Croatia« održalo svoju 16. sjednicu kojoj je predsjedala ministrica turizma Pave Župan-Rusković.</p>
<p>Ministrica Župan-Rusković je istaknula da je Hrvatska pobjednik ovogodišnje sezone, te da podaci koji govore da je u zadnjem tjednu listopada 40 posto više gostiju nego u istom razdoblju lani, potvrđuju predviđanja da će ove godine turistička sezona trajati znatno dulje nego dosad. </p>
<p>Osvrnuvši se na kongres njemačke udruge putničkih agencija i turoperatora, koji se kao ovogodišnji najveći promidžbeni događaj održava, također, u cavtatskoj »Croatiji«, Pave Župan- Rusković prenijela je dio pohvala koje je Hrvatska dobila i dodala da sljedeće godine možemo očekivati između 10 do 20 posto više njemačkih turista, jer su takav porast dosad bilježile sve zemlje koje su bile domaćini takvog kongresa. </p>
<p>Pojašnjavajući članovima Turističkog vijeća predloženo izvješće o radu HTZ-a i izvješće o financijskom poslovanju u prošlih devet mjeseci, direktor HTZ-a Niko Bulić istaknuo je da će, iako se trenutačno bilježi, pozitivna bilanca, poslovanje HTZ-a ostati u okvirima predviđenoga financijskog plana. </p>
<p>U prijedlogu programa rada za 2003. godinu s financijskim planom od 147 milijuna kuna, Bulić je istaknuo da je definirano 14 ključnih ciljeva turističke politike čijim će postizanjem hrvatski turizam iduće sezone zabilježiti rast od tri do pet posto, odnosno između 46 i 46,7 milijuna noćenja. </p>
<p>Kao i dosad, prepreka većem rastu turističkog prometa su nedovoljni kapaciteti koji će i iduće godine imati 800.000 kreveta od čega samo 21 posto u hotelskom i hotelsko-apartmanskom smještaju. </p>
<p>Kao novost u radu HTZ-a, Niko Bulić je za sljedeću godinu najavio osnivanje hrvatskog kongresivnog ureda kojim će započeti reorganizacija Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice. Tijekom 2003. godine, hrvatska će se turistička ponuda, prema predloženom programu, a u organizaciji Glavnog ureda, predstaviti na 14 od 38 sajmova, na kojima će se pritom isticati poruka »Hrvatska - Mediteran kakav je nekad bio«. </p>
<p>A. Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>U »Excelsioru« potpisan Kolektivni ugovor </p>
<p>DUBROVNIK, 26. listopada</p>
<p> - Između Uprave Hotela »Excelsior« d.d. i Samostalnog sindikata ugostiteljstva i turizma Hrvatske (SSUTH), Sindikalne podružnice Hotel »Excelsior« d.d., potpisan je novi Kolektivni ugovor ugostiteljstva, usklađen s nacionalnim Kolektivnim ugovorom iz svibnja ove godine. Potpisivanju je nazočila i predsjednica SSUTH-a Vesna Dejanović. Tom je prigodom istaknuto kako tijekom pregovaranja nije bilo nesuglasica između Uprave i Sindikata, na što ukazuje i činjenica da je osnovica za obračun plaća koja se primjenjuje u »Excelsioru« veća za oko 10 posto u odnosu na osnovicu ugovorenu nacionalnim Kolektivnim ugovorom.</p>
<p>Direktor »Excelsiora« Ilija Žanetić izvijestio je Vesnu Dejanović da se plaće radnicima isplaćuju redovito, da je razrađen sustav nagrađivanja radnika, te da je zbog povećanja poslovanja tijekom ljetnih mjeseci zaposleno više radnika u odnosu na prethodne godine. Očekuje se da će najbolji radnici dobiti ugovore o radu na neodređeno vrijeme u jednom od hotela grupacije Jadranski luksuzni hoteli (JLH).</p>
<p> Između ostaloga, rečeno je da su svi zaposlenici, zbog iznimnih rezultata što ih je »Excelsior« postigao ove turističke sezone, nagrađeni bonusom od 1000 kuna, a koncem godine bit će im sponzoriran i višednevni izlet (Plitvice-Varaždin-Budimpešta). </p>
<p>K. C.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Pad broja zasađenih površina vinove loze</p>
<p>BLATO, 26. listopada</p>
<p> - Zadnjeg dana ovogodišnje 12. po redu Sabatine održan je godišnji Sabor dalmatinskih vinogradara i vinara na kojem je analizirana ovogodišnja berba grožđa u Dalmaciji i Hrvatskoj, nužnost financijske konsolidacije vinarija kao temelja razvitka ovog područja, razmatran novi Zakon o vinu i vinogradarstvu, predstavljene poticajne mjere u poljodjelstvu, te kreditni program.</p>
<p> Ivan Tvrdeić iznio je zanimljiv podatak da je 1922. godine bilo zasađeno samo na dubrovačkom području 13.100 hektara vinograda, a danas cijela Hrvatska ima oko 12.000 hektara, a Dalmacija oko četiri. Dakle, evidentan je pad broja zasađenih površina, pa je pritom istaknut loš marketing hrvatskih vina, zastarjelost tehnologije dalmatinskih vinarija, te loša organiziranost prodaje vina.</p>
<p> Predviđenim ulaskom Hrvatske u Europsku uniju iza 2010. godine neće biti moguće zasaditi nove površine pod vinovom lozom. Naime, u ovih osam godina Hrvatska mora zasaditi nove površine, a predviđena je zasadnja oko 2500 do 3000 hektara novih vinograda godišnje. Dr. Ljiljana Skočić, ravnateljica Hrvatskog zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, istaknula je problem usitnjenosti posjeda u Dalmaciji i rekla da će svaka zemlja koja uđe u Europsku uniju imati pravo izvoza vina proporcionalno iznosu broja zasađenih vinograda. Tako da sve zemlje koje namjeravaju ući u EU nastoje zasaditi što veće površine pod vinogradima do te 2010. godine. </p>
<p>Zaključak dr. Skočić je da je Hrvatska u velikom trgovinskom deficitu sa svijetom, a vino je bilo jedan od rijetkih proizvoda gdje smo bili u suficitu i istaknula je da će se, prema današnjem trendu, vrlo brzo izjednačiti uvoz i izvoz vina ako se ne zasade novi vinogradi. Ali je također naglasila da je izuzetno povećana kvaliteta vina te da se puno ulagalo u tehnologiju i da je u ovogodišnjoj berbi na području Dalmacije bila otežavajuća okolnost što je bila izuzetno kišna godina, pa je tako berba morala biti ranija za otprilike tjedan dana i da su posljedice bile najgore za preopterećene i nezaštićene trsove tako da će se to odraziti i na kvalitetu ovogodišnjih vina. Dakle, zbog ovog kratkog roka za zasadu novih vinograda Ministarstvo poljoprivrede je donijelo čitav niz poticajnih mjera za sadnju, za osnivanje novih zadruga te omogućilo u suradnji s nekoliko banaka podizanje povoljnijih kredita za modernizaciju proizvodnje vina. Nakon završetka Sabora dalmatinskih vinogradara i vinara upriličena je degustacija mađarskih i slovenskih vina, predstavljeni su dobitnici nagrada po svim kategorijama, te će se izabrati i proglasiti domaćin Sabatine 2003. godine. </p>
<p>Jozo Vrdoljak</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>»Vjesnik« na Festivalu oglašavanja FESTO 2002. </p>
<p>OPATIJA, 26. listopada</p>
<p> - Festival oglašavanja FESTO 2002. koji se 10. godinu za redom održao u Opatiji od 24. do 26. listopada, najveći je susret hrvatske marketinške industrije.</p>
<p>Ove godine na FESTU je sudjelovalo oko 1000 hrvatskih i inozemnih stručnjaka te predstavnika raznih marketinških agencija, medijskih kuća i oglašivača, a među brojnim izlagačima bio je i »Vjesnik«. Posljednjeg dana FESTA, u okviru kojega je održan i 2. međunarodni festival Event marketinga, Eventum 2002., podijeljene su nagrade za najbolja marketinška ostvarenja od oko 350 prijavljenih radova, a prema sudu žirija u kojem su sjedili predstavnici agencija čiji su radovi lani ostvarili najveći uspjeh. </p>
<p>P. Bulić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="51">
<p>Mesić: Vjerujem da je general Gotovina u Hrvatskoj</p>
<p>Treba se suočiti s istinom i odgovoriti na pitanja koja postavlja Haaški sud, kazao je Mesić. Govoreći o »čuvarima« generala Bobetka, Predsjednik kaže da je njima do Bobetka stalo kao do lanjskog snijega, jer oni rješavaju svoje probleme </p>
<p>ZAGREB, 26. listopada</p>
<p> - »Ne znam koje informacije ima haaška tužiteljica, ali pretpostavljam da je general Gotovina u Hrvatskoj, jer da je otišao negdje van, onda bi ga izručili. Stoga vjerujem da je on u Hrvatskoj i bilo bi razumno da svi koji su se borili za Hrvatsku, poštuju hrvatske zakone i obveze koje je Hrvatska preuzela.</p>
<p>Treba se suočiti s istinom i odgovoriti na pitanja koja postavlja Haaški sud. Tu treba biti hrabar, jer nije hrabrost skrivati se od zakona, nego odgovoriti na pitanja koja se postavljaju. Time bi koristio i sebi i svojoj obitelji i Hrvatskoj«. </p>
<p>Kazao je to u subotu, u stanci druženja s građanima na Pantovčaku, hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, odgovarajući na novinarsko pitanje što zna o tome da je general Gotovina, navodno, u Hrvatskoj. </p>
<p>Iako se moglo čuti da je haaška tužiteljica priopćila premijeru Račanu kako je general Ante Gotovina u Zagrebu, iz Vlade je u petak to demantirano. Carla del Ponte nije, naime, Račanu decidirano rekla da je Gotovina u Zagrebu, nego ga samo upitala »ima li mogućnosti da je on u Zagrebu«. </p>
<p>Predsjednik Mesić smatra da je dobro da su se sreli premijer Račan i visoka haaška gošća. »Hrvatska je pokrenula postupke i mjere na koje ima pravo prema Statutu Haaškog suda i logično je da su o tome razgovarali«, komentar je predsjednika Mesića na susret premijera Račana i tužiteljice Del Ponte. </p>
<p>Na novinarsko inzistiranje, prokomentirao je i braniteljske straže oko kuće generala Janka Bobetka. Svatko tko se borio za hrvatsku državu, smatra Mesić, borio se i za institucije te države. A onaj koji napada institucije hrvatske države trebao se upitati je li to patriotski, podsjeća Mesić i napominje: »Ne znam što se na takav način želi postići. </p>
<p>Ako netko želi vlast, a bori se protiv hrvatskih zakona ne znam tko će mu dati glas na izborima da bi sutra selektivno primjenjivao zakone prema svojim potrebama, za jedne bi vrijedio zakon, a za druge ne. Pravna država i civilizacija to ne poznaju«. </p>
<p>Oni koji stražama oko Bobetkove kuće pokušavaju spriječiti uručivanje optužnice generalu pokušavaju zagorčavati život generalu Bobetku, a Hrvatsku žele prikazati u drugom svjetlu, tvrdi hrvatski Predsjednik. Prema njegovu mišljenju, oni ne rješavaju problem generala Bobetka, »njima je do Bobetka stalo kao do lanjskog snijega«. Stoga Predsjednik zaključuje i upozorava: »Oni rješavaju svoje probleme - dio ih se bori za privilegije, a dio želi zadržati privilegije koje su si već izborili. U svakom slučaju takvi se bore da se hrvatski zakoni ne provode«. </p>
<p>Predsjednik Mesić potvrdio je da će se idući tjedan sresti sa slovenskim predsjednikom Milanom Kučanom, koji stiže u privatni posjet Hrvatskoj. Najavio je da će razgovarati o stanju u regiji, europskom udruživanju i problemima dviju država.</p>
<p>Na kavi kod Predsjednika ove su subote bili učenici osnovne škole »Grof Janko Drašković« iz Zagreba, Centar »Nona« za rad sa ženama i djecom, Udruga samohranih roditelja »Nada« iz Osijeka, predsjednici Turističke zajednice mjesta Lopar s otoka Raba, te skupina građana iz Splita. </p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>U Istri 67 oboljelih od trihineloze </p>
<p>PULA, 26. listopada</p>
<p> - Na Zaraznom odjelu pulske Opće bolnice smještene su 32 osobe zaražene trihinelom, među kojima je i šest novih pacijenata koji su se sinoć, odnosno danas, javili u bolnicu sa simptomima trihineloze, rekla je danas dežurna liječnica u Zavodu za javno zdravstvo Istarske županije Jasna Valić. U riječkoj Klinici za infektologiju i na drugim odjelima KBC-a hospitalizirano je 25 pacijenata, dok je desetak osoba na kućnom liječenju s blažim simptomima trihineloze. Time se ukupan broj oboljelih, od izbijanja epidemije u Istri, popeo na 67.</p>
<p> Po riječima voditelja Zaraznog odjela pulske Opće bolnice Edija Terlevića, građani sa simptomima trihineloze i dalje pristižu pa će se broj oboljelih osoba do kraja dana vjerojatno povećati.</p>
<p> »Kreveta ima dovoljno, kao i lijekova za terapiju. Svi su pacijenti izvan životne opasnosti«, rekao je Terlević.</p>
<p> Voditelj Odsjeka sanitarne inspekcije Ureda državne uprave Istarske županije Šani Samardžić izjavio je da su nalazi dvaju sumnjivih uzoraka uzetih u četvrtak iz zaliha jedne oboljele obitelji i jedne trgovine, a koji su poslani na analizu u Zagreb, ipak negativni. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Račan se obraća oporbi da utječe na ljude oko Bobetka </p>
<p>Neki u vladajućoj koaliciji ističu da premijer mora utjecati na oporbu da se ogradi od svega što se događa u slučaju Bobetko, ili, ako to ne žele, da preuzmu odgovornost za moguće posljedice. Račan istaknuo da je Bobetko potpuno siguran u svojoj kući i demantira nagađanja da bi Vlada Bobetka izručila neovisno o pravnim postupcima ili o zdravstvenom stanju</p>
<p>ZAGREB, 26. listopada</p>
<p> - Tijekom sljedećeg tjedna premijer Ivica Račan planira se sastati s čelnicima oporbenih stranaka, neslužbeno doznaje Vjesnik iz izvora bliskih Banskim dvorima. </p>
<p>Premijer namjerava s oporbom razgovarati o mogućnosti da oni utječu na generala Bobetka, odnosno ljude koji ga okružuju, ne bi li promijenili odluku da general po svaku cijenu ne ide u bolnicu. Zna se da je generalovo zdravstveno stanje loše, da se liječi kod kuće, za što je dosad, tvrde neki mediji, država utrošila 200 tisuća kuna, no on i dalje, zbog straha da mu se tamo nasilno ne uruči haaška optužnica, te da ne bude izručen Haagu, ne želi u bolnicu. </p>
<p>Informaciju da bi se premijer mogao naći s oporbenim prvacima pozitivnom smatraju i neki članovi vladajuće koalicije, koji ističu da se Račan nije o tome s njima dogovarao. </p>
<p>Međutim, ističu da premijer mora utjecati na oporbu da se ogradi od svega što se događa u slučaju Bobetko, ili, ako to ne žele, da preuzmu odgovornost za moguće posljedice. Poznato je da su još do prošlog petka pred generalovom kućom intenzivno »dežurali« hrvatski branitelji, kada su se povukli i više se nisu pojavljivali u ranijem broju. </p>
<p>Premijer Račan je gostujući na »Obiteljskom radiju« istoga dana jasno kazao da generala okružuju osobe koje pošto-poto žele »proizvesti gužvu« i koje koriste generalovo teško stanje da bi srušile postojeću vlast. </p>
<p>Nastavak na str. 3</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>MUP: Na »Boki Star« nađeno više vrsta eksploziva</p>
<p>ZAGREB, 26. listopada</p>
<p> - Pri dosadašnjoj je pretrazi broda »Boka Star« u riječkoj luci i kontejnera koje je prevozio policija našla više vrsta eksplozivnih tvari, a na osnovi preliminarnoga mišljenja vještaka, riječ je o tvarima koje pripadaju skupini jednobaznih i dvobaznih baruta višestruke namjene u vojnoj industriji, priopćeno je u subotu iz MUP-a.</p>
<p>Prema informacijama MUP-a, »Boka Star« isplovio je iz crnogorske luke, a daljnjom će se kriminalističkom obradom ustanoviti točan motiv ulaska u hrvatske teritorijalne vode, kao i krajnje odredište broda i tereta. Kriminalistička obrada provodi se u koordinaciji s Uskokom, a u njoj sudjeluju i carinska uprava, te sigurnosne službe.</p>
<p>Očekuje se da će tijekom kasnog poslijepodneva završiti pretraga svih 14 kontejnera i broda. Svi su članovi posade i dalje na brodu, bez mogućnosti da ga napuste, kažu u MUP-u. Po svršetku kriminalističke obrade i vještačenja svih nađenih tvari, javnost će biti obaviještena o rezultatima, stoji u priopćenju MUP-ove glasnogovornice Zinke Bardić. </p>
<p>»Boka Star« plovi pod zastavom Tonga, a u vlasništvu je crnogorskog državljanina Marka Balića. Pretraga se provodi prema nalogu istražnoga suca Županijskog suda u Rijeci. Kriminalistička obrada trebala bi ustanoviti i sve okolnosti vezane uz brod i njegov teret: točnu rutu broda, odnosno njegovo odredište, te vlasnika tereta i kome je bio namijenjen. Prema tvrdnjama MUP-a, brod je bio pod nadzorom od samog ulaska u hrvatske teritorijalne vode i čim je u utorak pristao u riječku luku započela je pretraga. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Canjuga novi predsjednik Hrvatskih nezavisnih demokrata</p>
<p>Na 3. saboru HND-a Josip Manolić izabran je za doživotnog počasnog predsjednika, a Ivica Gaži za jednog od potpredsjednika/ Suđenje ratnim zločincima je civilizacijska stečevina i Hrvatska upravo mora biti primjer na tom putu, kazao je predsjednik HND-a</p>
<p>ZAGREB, 26. listopada</p>
<p> - Za novog predsjednika Hrvatskih nezavisnih demokrata (HND) u subotu je izabran Zlatko Canjuga. Za njega je glasovalo 106 od 111 izaslanika koji su sudjelovali na 3. saboru te stranke. Za počasnoga doživotnog predsjednika izabran je dosadašnji čelnik HND-a Josip Manolić, a za jednog od potpredsjednika bivši visoki dužnosnik HDZ-a Ivica Gaži. </p>
<p>Canjuga je u svom govoru istaknuo da se od Hrvatske ne smije stvarati bunker, te da ako želimo u Europu »ne možemo držati fige u džepu«. »Suđenje ratnim zločincima je civilizacijska stečevina i Hrvatska upravo mora biti primjer na tom putu«, kazao je. Iako je Canjuga zasad jedini zastupnik HND-a u Saboru, izrazio je nadu da će se i u tom pogledu situacija izmijeniti, te da će HND dobiti političku moć kako bi realizirala svoje programske ciljeve. </p>
<p>»Ovo je predizborna godina i mi ćemo provoditi američki tip kampanje tako da ćemo prikupljati glasove među simpatizerima u svakoj županiji«, kazao je Canjuga. </p>
<p>Manolić je pak upozorio da aktualna vlast, kao i bivša, hoda po rubu provalije, te da njihovo ponašanje Hrvatsku vodi prema izolaciji i sankcijama. »Nažalost, niti aktualna vlast nije uspjela Hrvatsku izvući iz gospodarske krize«, rekao je, zaključivši da je nezaposlen čovjek mrtav kapital. </p>
<p>Na saboru je prihvaćena i nova programska deklaracija i Statut koji je specifičan po tome što u svom 45. članku legalizira grupiranje i frakcije unutar stranke radi zadovoljavanja posebnih interesa. </p>
<p>Kao gosti, nazočnima su se obratili i Igor Dekanić u svojstvu izaslanika predsjednika Stjepana Mesića, Slobodan Lang iz Demokratskog centra, tajnik SDP-a Igor Dragovan kao i mnogi drugi.</p>
<p>Daniela Dujmović</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>HNS: »Ako se smijeni Miljenko Mesić, istupamo iz koalicije u Zagrebu«</p>
<p>ZAGREB, 26. listopada</p>
<p> - Dođe li do smjene HNS-ova člana Poglavarstva Miljenka Mesića, koji je upozorio na nepravilnosti u funkcioniranju Gradske uprave, HNS neće ostati u zagrebačkoj koaliciji, jer smatraju da njihov član ne smije biti žrtva političke smjene i nadaju se da do toga ipak neće doći. </p>
<p>Poručili su to u subotu s konferencije za novinare, održane nakon središnjeg odbora HNS-a, čelnici stranke Vesna Pusić i Radimir Čačić. Kako su objasnili, HNS-ov član Poglavarstva Mesić upozorio je na nepravilnosti u Gradskom urbanističkom planu u koji je dodan protuzakonit članak kojim se pokušava legalizirati gradnja nelegalno sagrađena zadnjeg kata galerije »Importanne«.</p>
<p>Iako to nitko iz HNS-a ne potvrđuje, neizravno se za protuzakonitu legalizaciju optužuje njihov koalicijski partner u gradu SDP. Gradonačelnica Zagreba Vlasta Pavić, kaže Pusić, formirala je istražno povjerenstvo koje će se baviti spornim člancima Gradskog urbanističkog plana, pa se na temelju toga SDP nada da do svrgavanja koalicije ipak neće doći. Središnji odbor HNS-a jednoglasno je donio odluku da HNS na izbore ide samostalno, a spreman je u pojedinim izbornim jedinicama razmotriti mogućnost regionalnog koaliranja.</p>
<p>Čačić je pojasnio da je HNS i nakon idućih izbora spreman na postizborno koaliranje s SDP-om. U vezi sa suradnjom s Haagom, Središnji odbor HNS-a daje potporu Vladi. Najavili su da će se angažirati u otvaranju projekta obnove komunalne infrastrukture koji će se realizirati putem Ministarstava javnih radova, obnove i graditeljstva, a težak je oko 150 milijuna eura. Na Središnjem odboru odlučeno je da će narodnjaci izaći s inicijativom o novom zakonu o lokalnoj i regionalnoj upravi i samoupravi i izboru lokalnih i regionalnih dužnosnika. </p>
<p>Pritom su podsjetili da je u tom smislu najvažnija njihova već poznata inicijativa neposredna izbora gradonačelnika. Na pitanje kome je u SDP-u interes stalno podrivanje koalicije s HNS-om, Vesna Pusić je odgovorila da bi to pitanje trebalo postaviti SDP-u. </p>
<p>»Činjenica je da je riječ o odnosima unutar SDP-a, ali taj dio njihovih problema ne možemo mi riješiti«, smatra Pusić. Na novinarsko pitanje da prokomentira straže oko kuće generala Janka Bobetka, čelnica narodnjaka je odgovorila: »Ne prihvaćam da su to straže. Ti ljudi izražavaju podršku generalu Bobetku, a institucije hrvatske države trebaju imati pod kontrolu tu situaciju. Mislim da je nemoguće i neprihvatljivo uvođenje samozvanih čuvara u državi u kojoj funkcioniraju institucije sustava«. </p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Vlahušić: Ministar neće ni potvrđivati niti smjenjivati ravnatelje </p>
<p>ZADAR, 26. listopada</p>
<p> - »O radu pojedine zdravstvene ustanove odlučuje vlasnik, a ne Ministarstvo zdravstva ili ministar. Prema novom zakonu o zdravstvenoj zaštiti, ministar zdravstva neće ni potvrđivati niti smjenjivati ravnatelje zdravstvenih ustanova koje su u županijskom vlasništvu. To će biti isključivo ingerencija lokalne vlasti. Ako građani ne budu zadovoljni radom tih ustanova, onda će na njihove prigovore reagirati Ministarstvo«, rekao je ministar zdravstva Andro Vlahušić na konferenciji za novinare održanoj u subotu nakon sastanka s predstavnicima Zadarske županije i ravnateljima zdravstvenih ustanova. </p>
<p>»Neka građani provjeravaju drže li se liječnici radnog vremena, a bilo koji pregled mora se obaviti u roku 30 dana. Ako im određena ustanova to ne omogući dužna im je dati obrazloženje, u suprotnome će snositi odgovornost«, istaknuo je Vlahušić.</p>
<p>Zadarska će županija za nekoliko dana potpisati ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, prema kojemu će HZZO sanirati dugove Opće bolnice Zadar u iznosu od 34 milijuna kuna nastale do 30. lipnja ove godine, kao i ugovor o prihvaćanju sanacijskog limita od 11,5 milijuna kuna za zadarsku bolnicu, te 1,5 milijuna za biogradsku bolnicu. </p>
<p>Ljubica Ivićev-Balen</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>DC: Za uspješnu Hrvatsku potrebni su novi gospodarski program i novi ljudi</p>
<p>ZAGREB, 26. listopada </p>
<p> - Predsjednik Demokratskog centra (DC) Mate Granić rekao je u subotu na Gospodarskom forumu DC-a, održanom u zagrebačkom hotelu »Opera«, da je za uspješnu, gospodarski razvijenu i izvozno orijentiranu Hrvatsku potreban novi gospodarski program države i novi ljudi. </p>
<p>Treći Gospodarski forum, koji se održan u subotu u organizaciji DC-a, okupio je više od 500 sudionika - ekonomista i poduzetnika. O poduzetničkoj klimi, izvoznoj orijentaciji kao prigodi za gospodarski uzlet, reindustrijalizaciji Hrvatske, te financijskom sustavu u funkciji strategije razvoja gospodarstva govorili su Željko Ivančević, Mladen Vedriš, Žarko Primorac i Guste Santini.(Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Lynne Montgomery i Đurđa Adlešić dogovaraju razminiranje Barutane</p>
<p>BJELOVAR, 26. listopada</p>
<p> - U subotu prije podne u bjelovarskoj gradskoj upravi sastale su se dr. Lynne Germain Montgomery i gradonačelnica Đurđa Adlešić kako bi se dogovorile o koracima koje valja poduzeti u razminiranju spomen-parka Barutana. Taj se spomen-park počeo intenzivno uređivati, no tada su na njegovu području nađena neeksplodirana minsko-eksplozivna sredstva zaostala iz Domovinskog rata. </p>
<p>Budući da se to mjesto nikada nije temeljito pretražilo, svi su radovi obustavljeni dok se ne nađu sredstva za temeljito razminiranje. </p>
<p>Na subotnjem sastanku Đurđa Adlešić je pozvala u pomoć bjelovarski »Rotary klub« i vlasnike nekoliko većih privatnih tvrtki kako bi zajednički skupili 700 tisuća kuna koje Grad Bjelovar nikako ne može sam izdvojiti iz svog proračuna. </p>
<p>S. B. T.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Msgr. Srakić: »Vukovar -mrlja na savjesti Europe«</p>
<p>VUKOVAR, 26. listopada</p>
<p> - Misnim slavljem, koje je u vukovarskoj župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova predvodio zagrebački nadbiskup i metroplit Josip Bozanić, vjernici Đakovačke i srijemske biskupije danas su proslavili 150. obljetnicu Zagrebačke metropolije.</p>
<p> Pozdravljajući vjernike trećega vukovarskoga spomen-hodočašća iz Đakovačke i srijemske biskupije, đakovački i srijemski biskup Marin Srakić istaknuo je da se biskupijsko obilježavanje 150. obljetnice Zagrebačke metropolije moglo održati i u biskupijskom središtu Đakovu, ali se dolaskom u Vukovar željelo Đakovačku i srijemsku biskupiju prikazati onakvom kakva ona jest - još uvijek otvorenih i nezacijeljenih rana. Srakić je pritom napomenuo da je Vukovar »mrlja na savjesti Europe i čovječanstva«.</p>
<p> Nadbiskup Bozanić u propovijedi je ustvrdio da je »nepremostiva dubina zla« u činjenici da »čovjek sam po sebi ne može oprostiti grijeh drugoga čovjeka«. »Zaboraviti je ono najviše što čovjek može učiniti, ali, zaboravljajući krvnika, zaboravlja se i žrtva«, rekao je nadbiskup.</p>
<p> Po njegovim riječima, »čak i kada je žrtva prije smrti oprostila zločincu naneseno zlo, krvnikova savjest nije oslobođena od počinjenog zla«. »Opraštanje nije u čovjekovoj, već u Božjoj moći«, ustvrdio je Bozanić.</p>
<p> Nakon mise, na kojoj su sudjelovali biskupi svih biskupija Zagrebačke metropolije, Bozanić je predvodio križni put od župne crkve sv. Filipa i Jakova do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata u Vukovaru, gdje se molilo za sve poginule i nestale u Domovinskom ratu.</p>
<p>U petak navečer je otvorena izložba pod nazivom »150 godina Zagrebačke metropolije« koju je u Strossmayerovom muzeju otvorio biskup Marin Srakić. Govoreći o nastanku Hrvatsko-slavonske metropolije, biskup Srakić je rekao da je to početak samostalnosti Crkve na našim prostorima, ali i naroda i države. Izložba u spomen muzeju biskupa Josipa Jurja Strossmayera obuhvaća 20 portreta biskupa, nadbiskupa, papa, te najznačajnijih državnika u proteklih stoljeće i pol koliko postoji Metropolija.</p>
<p>O izložbi je govorio Mirko Ćurić, a sve uzvanike i goste, među kojima su bili i varaždinski biskup Marko Culej, požeški Antun Škvorčević i pomoćni biskup zagrebački Josip Mrzljak, pozdravili su gradonačelnik Zoran Vinković i ravnatelj Muzeja Petar Strgar. </p>
<p>Nakon otvorenja izložbe u đakovačkoj katedrali, orguljaški koncert je održao Alen Kopunović Legetin, orguljaš požeške katedrale. Proslava jubileja Hrvatsko-slavonske metropolije nastavljena je u subotu biskupijskim spomen hodočašćem u Vukovaru, a završila je u večernjim satima u Srijemskoj Mitrovici. </p>
<p>M. Lj. i Hina</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20021027].
|
