NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020927].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 250966 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>27.09.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Zakašnjeloj diplomatskoj inicijativi smanjen manevarski prostor</p>
<p>Hrvatski šef diplomacije pokušao je veleposlanicima objasniti da taj pravni spor ne znači odbijanje suradnje s Haaškim sudom te da Hrvatska podržava Sud/ Međunarodni predstavnici hrvatske razloge smatraju pravno neutemeljenim/ Ocjena o neustavnosti optužnice vrlo se lako može srušiti, jer se u njoj ne dovodi u pitanje legitimnost hrvatskih oslobodilačkih akcija, nego se navode počinjeni zločini, smatraju strani diplomati/ Hrvatska sa svojim diplomatskim naporima zakasnila puna četiri mjeseca</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula pozvao je u četvrtak strane veleposlanike kako bi objasnio stajališta Vlade oko osporavanja optužnice protiv generala Bobetka. </p>
<p>Taj potez Zrinjevca prvi je vidljiv znak najavljene diplomatske inicijative kako bi se pokušao ublažiti negativan odjek u međunarodnim krugovima, da Vlada optužnicu ne prihvaća i da će s Haaškim sudom započeti pravni spor. Reakcija diplomacije je međutim došla prekasno, a puna četiri mjeseca koliko je Vlada znala za optužnicu, hrvatska diplomacija bila je potpuno neiskorištena. </p>
<p>Hrvatski šef diplomacije pokušao je veleposlanicima objasniti da taj pravni spor ne znači odbijanje suradnje s Haaškim sudom, te da Hrvatska podržava Sud. </p>
<p>Ipak, istaknuo je Picula, optužnica sadrži niz spornih formulacija i kvalifikacija, posebno one koje se odnose na kvalifikaciju Domovinskog rata i zapovjednu odgovornost. </p>
<p>Iako su strani veleposlanici pažljivo saslušali argumentaciju ministra Picule s obećanjem da će o njemu izvijestiti svoje vlade, međunarodni predstavnici hrvatske razloge smatraju pravno neutemeljenim. </p>
<p>Ocjena o neustavnosti optužnice vrlo se lako može srušiti, jer se u njoj ne dovodi u pitanje legitimnost hrvatskih oslobodilačkih akcija, nego se navode počinjeni zločini, rekao nam je jedan zapadni diplomata.</p>
<p>Iako će proći još neko vrijeme dok se o nastaloj situaciji službeno ne oglasi Europska unija, sasvim je sigurno da je hrvatsko približavanje EU već ovoga trenutka u dobroj mjeri ugroženo, a opća je procjena strane diplomacije da je Hrvatska sa svojim diplomatskim naporima zakasnila puna četiri mjeseca. </p>
<p>»Vlada je o podizanju optužnice bila službeno izvještena još u svibnju i teško mi je shvatljivo kako se nije uspjela na vrijeme pripremiti«, izjavio je Vjesniku strani diplomatski izvor. Predstavnici hrvatske diplomacije priznali su nam da je zbog tog kašnjenja i nekoordiniranosti sada bitno sužen manevarski prostor. </p>
<p>Hrvatski diplomati su Vjesniku istaknuli kako su očekivanja da će SAD biti od pomoći od samoga početka bila potpuno neutemeljena, što je sada i službeno potvrđeno, ali i da službeni Bruxelles neće blagonaklono gledati na ponašanje Vlade. </p>
<p>No problem s optužnicom protiv generala Bobetka nije jedini kada je riječ o odnosima s EU-om. </p>
<p>Hrvatsku još čeka problem šverca šećera, a do kraja godine mora ispuniti političke kriterije i potrebne zakone kako bi njena kandidatura za članstvo u EU uopće imala efekta.</p>
<p>Naši strani sugovornici su kazali da Vlada ima pravo iscrpiti pravne mogućnosti, no ne može se baviti politikom kada je riječ o Sudu. </p>
<p>»Ako se budu i dalje pokušavali boriti protiv optužnice političkim izjavama, onda je to unaprijed izgubljena bitka. Na kraju, konačnu odluku donosi Sud«, istaknuo je naš sugovornik. </p>
<p>Dodao je kako se od sastanka s ministrom Piculom nije moglo mnogo ni očekivati, osim ponavljana Vladinih stajališta. </p>
<p>»Ministar Picula, kao uostalom i ostali članovi Vlade, jako su dobro svjesni kakvo je naše stajalište. Hrvatska mora nastaviti suradnju s Haaškim sudom i provesti sve njegove odluke. Kada je riječ o Haaškom sudu, stvar je vrlo jednostavna ili se surađuje ili ne«, rekao je Vjesniku strani diplomat. </p>
<p>On je dodao da Hrvatska mora biti vrlo oprezna jer »može mnogo toga izgubiti «. Hrvatska je iznimno teško došla do dobrog položaja u međunarodnoj zajednici, a takav povlašteni status može se vrlo brzo izgubiti. </p>
<p>Hrvatska je, naveli su naši sugovornici, odabrala put uključivanja u svjetske integracije u kojima je vladavina prava jedan od ključnih temelja. </p>
<p>»Hrvatsku smatramo najrazvijenijom zemljom u regiji i važno nam je da s napretkom nastavi. Budući da Hrvatska ima najveću perspektivu logično je da od nje očekujemo da poštuje međunarodne obveze i potvrdi se kao suvremena demokratska zemlja«, smatraju strani diplomati.</p>
<p> </p>
<p>SAD obustavio program pomoći hrvatskom pravosuđu</p>
<p>SAD je privremeno obustavio najavljeni program pomoći za osposobljavanje hrvatskog pravosuđa, doznaje Vjesnik iz diplomatskih izvora. Kako nam je rečeno, SAD u ovoj situaciji ne želi da se pogrešno pomisli da je ta američka pomoć povezana s pitanjem hrvatske suradnje s Haaškim sudom. </p>
<p>»Pomoć je namijenjena povećanju efikasnosti hrvatskog pravosuđa, no to ne znači da će SAD od Haaga tražiti da sve slučajeve prebace u Hrvatsku. Riječ je samo o slučajevima na nižoj razini«, potvrdio je Vjesniku jedan strani diplomat. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Najbedastije je poručiti Haagu: »Mi se s vama više nećemo igrati« </p>
<p>Ni jedna svjetska institucija pa ni Haag nije savršena. Moramo je mijenjati, ali ne tako da joj kažemo da smo mi savršeni / Moramo priznati da smo učinili greške i da ćemo ih raditi i dalje. Nekad su te greške na razini zločina koji možda nismo htjeli napraviti. Nekad je riječ o pojedincima među nama koji su taj zločin htjeli napraviti, kaže Šlaus</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna </p>
<p> - Akademik Ivo Šlaus, saborski zastupnik SDP-a i potpredsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, komentirao je za Vjesnik odnos Hrvatske i Haaga. </p>
<p>Njegov je stav i »uvjet broj jedan« da Hrvatska nipošto ne smije ostati izolirana već mora biti dio svijeta. Smatra da Hrvatska ne bi smjela biti opsjednuta primislima da je savršena i da nema boljeg. </p>
<p>»Hrvatska je ono što jest, na to trebamo biti ponosni, ali moramo priznati da smo napravili greške i da ćemo ih raditi i dalje. Nekad su te greške na razini zločina koji možda nismo htjeli napraviti. Nekad je riječ o pojedincima među nama koji su taj zločin htjeli napraviti«, ističe Šlaus te tvrdi da ono što vrijedi za Hrvatsku vrijedi i za svijet. </p>
<p>S druge strane, napominje, ni jedna svjetska institucija, kao ni Haag u ovom slučaju, nije savršena. »Daleko od toga. No mora nam biti jasno da nam Haag nije izvana nametnut, bez naše suglasnosti. Na nama je zato da tu instituciju izmijenimo, ali ne tako da im kažemo: 'Ne, mi se s vama više nećemo igrati'. To je najbedastija stvar koju možemo napraviti. Prije no što se rastanete od supruga, prvo ćete ga pokušati mijenjati.« </p>
<p>Akademik Šlaus navodi niz nesavršenih institucija u svijetu. »Napadamo Svjetsku banku. S pravom! Daleko od toga da je to dobra institucija. Ujedinjeni narodi? Držao sam predavanje o tome kako UN nije izvršio svoj zadatak 1991. godine. Zašto bi Haag bio iznimka? Nije. No na nama je da budemo aktivni, da im to kažemo. Najgori je način ako ih mislimo mijenjati tako da im kažemo: 'Znate, mi smo savršeni'. Jer, niti oni nas mogu imitirati niti smo mi zbilja savršeni!«</p>
<p>Šlaus smatra da je posljednjih nekoliko mjeseci Hrvatska - promatrana kao totalitet građana - na neki način bila razočarana politikom, izgubila se kohezija i vjera u to da je politički proces pravi proces. </p>
<p>»U tome Hrvatska nije jedinstvena. Gledate li Ameriku, znanstvenici su vrlo visoko rangirani, dok političare, članove Kongresa, Amerika ne cijeni. Ako se to dogodi u Hrvatskoj, to je svjetski trend, nikome ništa. No, nama je potrebna politika kad dođu posebni trenuci. Je li Hrvatska u posebnom trenutku? Danas jest. Ne samo zbog činjenice da je general Bobetko optužen, već je općenito u posebnom trenutku jer je riječ o zemlji koja se, eufemistički, naziva tranzicijskom. Istodobno, ona je, zajedno s Amerikom i Kinom, u procesu održivog razvoja koji zahtijeva ne samo znanstveni nego i politički angažman. </p>
<p>Problem je što je za znanstveni angažman karakteristično da imate cijelo vrijeme pred sobom, a za politički morate nešto napraviti sad, u vrlo kratkom vremenu, ne poznavajući materiju do kraja i nemajući sve informacije«, kaže akademik Šlaus.</p>
<p> »U kineskom pismu simboli za krizu su opasnost i mogućnost. Stoga i u ovom teškom trenutku u hrvatskoj povijesti vidim specifične naznake za pozitivan pomak. Uz tu mogućnost, očita je naravno i opasnost«, zaključuje Vjesnikov sugovornik. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Što razlikuje optužnice protiv Ante Gotovine i Janka Bobetka</p>
<p>Bobetko je optužen kao zapovjednik HV-a, oružanih snaga suverene i međunarodno priznate zemlje / Optužnice protiv Ademija i Gotovine akti su protiv nižih časnika / 'Medački džep' bio je legalna reakcija na terorizam, kaže Granić / Za razliku od Bobetka, Gotovina je bio odgovoran i za uvođenje javnog reda na oslobođenom prostoru </p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Zašto hrvatska vlada nije na optužnice protiv generala Rahima Ademija i Ante Gotovine reagirala prema Haagu na isti način, kao i u slučaju optužnice generala u mirovini Janka Bobetka - pitali su Gorana Granića, predsjednika vladina Savjeta za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom, na sjednici Odbora za Ustav u četvrtak. </p>
<p> Granić je uzvratio jedinstvenim odgovorom: »U optužnici protiv Bobetka optužen je zapovjednik Hrvatske vojske, oružanih snaga jedne suverene i međunarodno priznate zemlje. U toj je optužnici akcija kojom je zapovijedao, stavljena u kontekst oružanog sukoba na cijelom teritoriju Hrvatske i za cijelo vrijeme Domovinskog rata. Optužnice za Ademija i Gotovinu akti su protiv nižih časnika u odnosu na čin stožernog generala, za akcije koje su bile dijelovi operacija vođenih u Domovinskom ratu. Na kraju, 'Medački džep' bio je legalna reakcija na terorizam na prostoru pod suverenitetom hrvatske vlasti, pa sporiti je znači sporiti i državna tijela i institucije da postupaju u skladu s Ustavom i zakonima zemlje koju vode«. </p>
<p>Pravni eksperti su, nasuprot laički površnoj izjavi da su sve tri optužnice potpuno jednake, kako je riječ o haaškoj tužiteljskoj 'špranci', pronašli još nekoliko bitnih razlika zbog kojih je Vlada drukčije reagirala na optužnicu protiv Gotovine, a drukčije na onu protiv Janka Bobetka.</p>
<p>Naime, zapovjedniku jedne državne vojske pripisano je »planiranje« sveukupnosti operacija HV, dok je kod Ante Gotovine riječ samo o »izvođenju«.</p>
<p> U optužnici protiv Gotovine planiranje se spominje samo u kontekstu »sâm ili u dogovoru s drugima«, ali je naglasak u točkama optužnice stavljen isključivo na izvedbu operacija u dijelovima njegove komande.</p>
<p>Upravo zato, Vlada nije mogla pokrenuti ni ustavno ni zakonsko preispitivanje optužnice protiv Gotovine. Umjesto toga povukla je politički potez - pismo Haaškom sudu sporilo je političku dimenziju optužnice jer se, kao i u slučaju generala Bobetka, odgovornost Gotovine stavlja u kontekst suprotan i međunarodno priznatom suverenitetu Hrvatske i činjenici da su rezolucijama UN-a kao vlast na teritoriju Hrvatske priznata isključivo legalno izabrana hrvatska tijela vlasti, a ne i krajinski paraorgani i krajinska paravojska.</p>
<p>Činjenica da je Haaški sud reagirao na to pismo registrirana je u postupku protiv generala Ademija, koji je i bez iznošenja obrane pušten kući do početka glavne rasprave pred Sudom. </p>
<p>Sljedeća razlika između dva slučaja, koji se ne mogu podvesti pod isti pravni nazivnik, jest činjenica da je Gotovina kao zapovjednik bio raspoređen u Hrvatsko vijeće obrane, vojsku druge države i izvan dosega i nadležnosti tijela hrvatske države. </p>
<p>U sklopu ovlasti, Gotovina je bio odgovoran ne samo za sam čin vojnih operacija nego i za uvođenje javnog reda i sigurnosti na oslobođenom teritoriju. Pod njegovom komandom, bile su vojne, ali i policijske i pričuvne snage. Stožerni general Bobetko nije bio zadužen za tu vrst uspostave reda i mira, jer mu kao prvom čovjeku HV-a to i nije bila zadaća. </p>
<p>O objema optužnicama bit će još riječi u mjesecima koji slijede.</p>
<p>Težak propust Gotovininih odvjetnika</p>
<p> Na primjer, i o tužbi protiv države koju su na Županijskom sudu u Zagrebu podnijela četvorica odvjetnika Ante Gotovine. U kontekstu političkog sporenja optužnice protiv njihova branjenika, odvjetnici su tužili Vladu zato što im nije dostavila dokumente kojima raspolaže tužiteljstvo u Haagu u predmetu »Gotovina«.</p>
<p> Taj je spor gotovo sasvim zaboravljen. U krugovima bliskim i Županijskom sudu i Vladinu uredu za odnose s Haagom Vjesnik je saznao da je tu riječ o teškom propustu upravo odvjetnika generala Gotovine. Da bi po Pravilima suda mogli surađivati s tužiteljstvom, moraju najprije ishoditi licencu za nastup pred Sudom. Tek im se tada mogu dostaviti traženi spisi.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Uštedama se pokrivaju rashodi za plaće</p>
<p>Rebalansom će se nadoknaditi povećani rashodi za plaće u vojsci, policiji i prosvjeti/ Prijedlog proračuna za iduću godinu trebao bi uključivati i izvanproračunske fondove za razvoj i zapošljavanje i regionalni razvoj/ Nastavlja se trend smanjenja deficita konsolidirane države/ U nacrtu prijedloga proračuna za iduću godinu prioritet se daje školstvu, znanosti, poljoprivredi i pravosuđu</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Članovi Vlade na zatvorenoj sjednici Vladinih koordinacija u četvrtak su započeli raspravu o izvršenju državnog proračuna za 2002. godinu, o rebalansu ovogodišnjeg proračuna, te o osnovnim naznakama proračuna za iduću godinu. </p>
<p>Kako je ministar financija Mato Crkvenac pojasnio u srijedu, riječ je o rebalansu kojim će se nadoknaditi povećani rashodi za plaće u vojsci, policiji i prosvjeti. Za te je stavke samo u prvih šest mjeseci ove godine utrošeno ukupno više od 370 milijuna kuna od planiranih rashoda, a do kraja godine taj će se iznos još i bitno uvećati na otprilike 1,35 milijardi kuna.</p>
<p>Riječ je o tzv. tehničkom rebalansu proračuna, jer će preraspodjelom sredstava i uštedama na materijalnim troškovima i investicijama, te održavanju objekata uštedjeti oko 1,4 milijarde kuna, čime će potpuno biti pokriveni izdaci za plaće, a moguće je i da ukupni proračunski rashodi za 2002. godinu budu neznatno smanjeni. </p>
<p>Ministri raspravljaju i o prijedlogu proračuna za iduću godinu, koji bi prvi put trebao uključivati i izvanproračunske fondove - za razvoj i zapošljavanje i regionalni razvoj.</p>
<p>Proračunski deficit u idućoj godini smanjit će se, prema najavama, sa 4,25 posto bruto domaćeg proizvoda na 2,6 posto BDP-a ili nešto više od 5 milijardi kuna, dok će deficit konsolidirane opće države biti sveden s ovogodišnjih 5,9 posto BDP-a na 4,9 posto BDP-a. </p>
<p>To znači da je i Ministarstvo financija svjesno prevelikih rashoda mirovinskog i zdravstvenog fonda, kao i lokalne samouprave, te je pod utjecajem inozemnih analitičara korigiralo ranije najavljeni cilj smanjenja deficita konsolidirane države sa 4,5 posto BDP-a na 4,9 posto u 2003. godini.</p>
<p> Na primjer, JP »Morgan« smatra da će deficit opće države u 2003. godini iznositi čak 5,5 posto BDP-a.</p>
<p>Time se nastavlja trend smanjenja deficita konsolidirane države, koji je 1999. godine iznosio čak 8,2 posto BDP-a</p>
<p>U proračunu za iduću godinu predvidjet će se novac za povećanje mirovina, kako one ne bi zbog ukidanja tzv. malog mirovinskog zakona bile smanjene. </p>
<p>U nacrtu prijedloga proračuna za iduću godinu prioritet se daje školstvu, znanosti, poljoprivredi i pravosuđu, a proračunski nacrt se temelji i na očekivanom sklapanju novog stand-by aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom, čiji predstavnici u drugoj polovici listopada dolaze u Hrvatsku. </p>
<p>Proračun za iduću godinu, doznajemo, kretat će se oko 84 milijarde kuna. No za servisiranje inozemnih dugova predviđeno je oko šest milijardi kuna, što znači da će se ukupni rashodi središnje države, uključujući i izvanproračunske razvojne fondove, kretati na ovogodišnjoj razini od oko 78 milijardi kuna.</p>
<p>Proračun Ministarstva poljoprivrede kretao bi se oko 2,5 milijardi kuna, što je porast od oko 25 posto u odnosu prema ovoj godini, a najveći dio uvećanih sredstava odnosi se subvencije poljoprivredi. </p>
<p>Za znanost proračun, navodno, predviđa 30 posto novca više nego ove godine (gotovo tri milijarde kuna ukupno), dok bi proračun Ministarstva gospodarstva trebao porasti na više od 1,2 milijarde kuna. Od tog iznosa čak 480 milijuna kuna bilo bi namijenjeno subvencijama za brodogradnju.</p>
<p>Darko Markušić</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Miloševićevi izvršitelji etnički su očistili trećinu Hrvatske</p>
<p>Svoju pravu narav u to vrijeme već do kraja srbizirana JNA pokazala je priključujući se terorističkim akcijama srpskih pobunjenika u Hrvatskoj, nakon što je prvih nekoliko mjeseci hinila neutralnost / Početkom lipnja 1991. počinje napad na Hrvatsku Dubicu, Cerovljane, Baćin... kada se događaju prvi zločini nad nesrpskim civilima u tom području / Krajem lipnja slijedi napad u području Dvora na Uni, potom 26. lipnja na policijsku postaju u Glini, 12. srpnja »martićevci« su zarobili 15 putnika na željezničkoj pruzi u Metku, u srpnju u Strugi kod Dvora na Uni masakriraju hrvatske policajce</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Institucionalni pokušaji amputacije Hrvatske prema zamišljenim granicama velike Srbije počeli su već početkom siječnja 1991. Kao medijska priprema poslužio je famozni film o Martinu Špegelju, emitiran i na tadašnjoj Televiziji Zagreb početkom tog mjeseca, u kojem se istinitim i krivotvorenim materijalima prikupljenim uz pomoć vojne obavještajne službe (KOS-a) pokušalo difamirati cijelo tadašnje hrvatsko političko vodstvo. Tih dana, naveliko se govorilo o mogućem vojnom udaru JNA, tenkovi u vojarnama su se često palili, Zagreb ali i drugi gradovi bili su tada prepuni »ježeva«, protutenkovskih zapreka koje su bile postavljene na svim važnijim prometnicama.</p>
<p>Do vojnog puča ipak nije došlo. Tadašnji predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman ipak je, unatoč drukčijim preporukama, otišao na sastanak u Beograd, gdje je bio dogovoren nastavak pokušaja razrješenja tzv. jugoslavenske krize na miran način. Međutim, već 29. siječnja 1991. Srpsko nacionalno vijeće i Izvršno vijeće tzv. SAO krajine, donijeli su odluku da se »Srpska autonomna oblast Krajina razdružuje od Republike Hrvatske«.</p>
<p>Nedugo potom, 1. travnja, Izvršni savjet nacionalnog vijeća SAO krajine donosi Odluku o pripojenju SAO krajine Republici Srbiji. Četiri dana poslije, »Srpski nacionalni front« sastavljen od 11 parlamentarnih stranaka i izvanparlamentarne srpske oporbe donosi odluku o formiranju »Srpske nacionalne garde« radi obrane »zapadne granice Srbije«. I na kraju, 16. svibnja 1991., skupština tzv. SAO krajine donosi odluku o pripojenju Srbiji.</p>
<p>Dakle, svi ti secesionistički akti doneseni su prije bilo kakve odluke Republike Hrvatske o istupanju iz bivše SFRJ. Kako je poznato, 25. lipnja 1991. parlamenti Hrvatske i Slovenije proglasili su samostalnost svojih država, ali s moratorijem od tri mjeseca na važenje te odluke zbog prethodnog dogovora na Brijunima između vođa tadašnjih jugoslavenskih republika. Raskid svih državnopravnih sveza Republike Hrvatske sa SFRJ, Hrvatski sabor je proglasio tek 8. studenog 1991., nakon provedenog referenduma, na zasjedanju održanom u podrumu Inine zgrade zbog mogućeg napada zrakoplova JNA i srpskog topništva.</p>
<p>Budući da su mjesec dana ranije, 7. listopada, dva zrakoplova JNA raketirala Banske dvore, odnosno prostoriju iz koje je pukim slučajem predsjednik Tuđman izašao nekoliko minuta ranije (imao je sastanak s Antom Markovićem i Stjepanom Mesićem), mogućnost nekog novog sličnog terorističkog akta od strane JNA nije bila posve isključena. Da se JNA u to vrijeme nije skanjivala ni od uporabe terorističkih čina, dokazuje da su ne pogreškom, nego namjerno kasnije raketirali helikopter s promatračima UN-a, kojom prilikom su u njemu svi poginuli.</p>
<p>U tom kontekstu treba gledati i terorističku akciju obavještajnog dijela JNA, KOS-a, kad su podmetanjem eksplozivnih naprava pred Židovsku općinu u Zagrebu i na židovsko groblje htjeli odgovornost za te čine prebaciti na hrvatsku stranu ne bi li hrvatsku borbu za opstanak i samostalnost difamirali u očima međunarodne javnosti. Međutim, svoju pravu narav u to vrijeme već do kraja srbizirana JNA pokazala je priključujući se terorističkim akcijama srpskih pobunjenika u Hrvatskoj, nakon što je prvih nekoliko mjeseci hinila neutralnost. Tako već početkom lipnja 1991. počinje napad na Hrvatsku Dubicu, Cerovljane, Baćin... kada se događaju prvi zločini nad nesrpskim civilima u tom području. Krajem lipnja slijedi napad u području Dvora na Uni, potom 26. lipnja na policijsku postaju u Glini, 12. srpnja »martićevci« su zarobili 15 putnika na željezničkoj pruzi u Metku, u srpnju u Strugi kod Dvora na Uni masakriraju hrvatske policajce.</p>
<p>Tenkovi JNA priključuju se napadu srpskih pobunjenika na policijsku postaju u Glini, zrakoplovi JNA raketiraju Hrvatsku Kostajnicu, potom slijede Saborsko, Petrinja, masakr kod Vile Gavrilović, Slunj... Kolone hrvatskih izbjeglica i prognanika krenule su prema slobodnim dijelovima zemlje. Mnogi su, međutim, završili u zatvorima i logorima koji su odmah napravljeni da valjda ne bi bilo dvojbe što je zapravo cilj - saoizacije Hrvatske.</p>
<p>Slučaj Dalja, hrvatskog naselja na Dunavu, u kojem je 21. rujna najprije masakrirano 11 stanovnika da bi 4. listopada ubijeno još 28 civila, dovoljno govori sam za sebe. Posebice kad se zna da je JNA bila ta sila koja je, kad srpski pobunjenici i Arkanovi dragovoljci nisu uspjeli sami zauzeti hrvatsku policijsku postaju u tome mjestu, poslala svoje tenkove koji su poslužili kao uvod u masakr i kasnije pokolje u tome mjestu. Slično se potom događalo u Lovasu, Erdutu, Voćinu, Nadinu, logoru Bučje u zapadnoj Slavoniji... da bi se projekt zaposjedanja »zapadnih srpskih zemalja« posebno zorno prikazao u Škabrnji, Dubrovniku i Vukovaru.</p>
<p>Krajem 1991., Miloševićevi izvršitelji u Hrvatskoj mogli su zadovoljno ustvrditi da su etnički očistili trećinu njenog prostora i da imaju pune logore zarobljenih Hrvata u Srbiji i u BiH (Manjača). Iako je Skupština Srbije formalno odbila prijedlog skupštine tzv. SAO krajine o njenom pripojenju Srbiji, vojni ciljevi su bili ostvareni. U siječnju 1992., zbog pripremanja srpskog obračuna s BiH, Milošević je rado pristao da područja koja je okupirao u Hrvatskoj prepusti »na čuvanje« UNPROFOR-u. </p>
<p>Tada ga nije mnogo zabrinjavala činjenica da će Hrvatska uskoro biti međunarodno priznata u svojim tzv. avnojskim granicama kao ni Badinterovo načelo da bivše međurepubličke granice postaju međudržavne, zaštićene međunarodnim pravom. Nije se odveć zabrinjavao ni podatkom iz rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a prema kojem je cilj UNPROFOR-a reintegrirati to okupirano područje u državnopravni poredak Republike Hrvatske. Upravo na tom temelju, Hrvatska i nekad i danas gradi svoje pravo na poduzimanje protuterorističkih akcija od Maslenice, Miljevačkog platoa, Medačkog džepa, Bljeska i Oluje, kojima je postupno izašla na svoje međunarodno priznate granice.</p>
<p>Ono što nije mogao ili htio napraviti UNPROFOR, a što su do zadnjeg trenutka svog postojanja odbijale i samoproglašene vlasti pobunjenih Srba, odbijajući bilo kakav oblik mirne reintegracije, učinile su hrvatske vojno-redarstvene snage. Međutim, da ni tadašnje hrvatsko političko vodstvo nije bilo protiv mirnog načina povratka okupiranih područja pokazuje slučaj hrvatskog Podunavlja. Ta bivša »SAO istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem« se uz pomoć UNTAES-a definitivno, 15. siječnja 1998., vratila u državnopravni sustav Hrvatske.</p>
<p>Na taj način je tzv. zapadna granica Srbije, koja je bila početni Miloševićev cilj što ga je skupština SAO krajine definitivno i potvrdila 15. lipnja 1991. odlukom da se pripoji Srbiji, pomaknuta prema istoku, barem do hrvatskih avnojskih granica. Cijele 1991. godine, Milošević je odbijao bilo kakav oblik tzv. labavog saveza bivših jugoslavenskih republika, njegovi štićenici u Kninu su sve do 4. kolovoza 1995. odbijali da srpska paradržava bude u bilo kakvoj vezi s Hrvatskom, makar i kao država u državi. Ne smije se zaboraviti da je planom Z-4 Milanu Martiću međunarodna zajednica nudila da postane »guverner« tzv. krajine, koja bi imala ne samo svoju policiju, školski sustav, vlastiti parlament nego bi imala i svoju valutu, pa i vlastitu vojsku (gardu). </p>
<p>Međutim, srpsko pobunjeničko vodstvo u kojem su bili i generali poput Mile Mrkšića, izravno postavljeni od Miloševića, sve je to odbijalo, vjerojatno zaslijepljeno mitovima i iracionalnim odnosom prema nesrpskim narodima koje su valjda stoga i potpuno »očistili« s područja predviđenog da postane velikom Srbijom.</p>
<p> »Ubijte svakog kao kera tko kaže da ovo nije srpska zemlja«, izjava je Milana Paroškog, dana 1991. godine na jednom skupu u Baranji, kad se pripremala agresija na Hrvatsku. Zbog nje ne može odgovarati Milošević, ali ona pokazuje ozračje u kojem je on planirao i provodio svoj velikosrpski projekt. Od tog ozračja nisu bili imuni ni njegovi bliski suradnici poput Momira Bulatovića, koji je također 1991. rekao: »Bilo bi nam lakše da je Jeljcin rekao da svi Rusi trebaju živjeti u jednoj državi«.</p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="6">
<p>Račanov grijeh propusta</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Zašto u Hrvatskoj toliko buke podiže podsjećanje nacije na obvezu pridržavanja zakona? Zar smo se tako malo udaljili od vremena Titove izjave da se ne treba uvijek pridržavati zakona kao pijan plota? Ako je suditi po reakcijama na govor predsjednika Mesića, još se čvrsto držimo tog Titovog skuta.</p>
<p>Mesićevo podsjećanje na obvezu poštovanja zakona nije se odnosilo samo na Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom i nije bilo adresirano samo onima koji »slučaj Bobetko« žele iskoristiti za povratak na vlast, ako treba i uz pomoć ulice. Bilo adresirano i aktualnoj vlasti. Nažalost, s pravom.</p>
<p> Ne zato što Hrvatska nema pravo osporavati navode haaške optužnice (ima!), nego zato što nije učinila dovoljno na sankcioniranju ratnih zločina koje su počinili Hrvati. A da ih je bilo, ne poriče ni sam general Bobetko. Tako je i Račanova vlada, nažalost, doprinjela uvjerljivosti onih koji tvrde da se Haaški sud (ma kakav bio) mora baviti zločinima Hrvata jer to Hrvatska nije u stanju činiti.</p>
<p> Pa je sada cijela Hrvatska doista u opasnosti da postane taoc »nečijih ambicija, privilegija ili straha od istine i odgovornosti«. I to ne samo straha od odgovornosti za ratne zločine. Naime, oni koji danas traže da se u ime pravde i istine ne poštuju zakoni, jednako »labav« odnos prema zakonima zastupaju i u slučajevima pretvorbeno-privatizacijske pljačke, ratnog profiterstva i drugih nečasnih rabota. </p>
<p>Račanova vlada je jasno rekla da ne želi prekinuti suradnju s Haagom jer ju na suradnju obvezuje ustavni zakon kojeg, pak, ne namjerava mijenjati jer bi to Hrvatsku vratilo u međunarodnu izolaciju. No, jasno je i da Bobetka uz ovu optužnicu ne želi izručiti, što podržava ogroman broj građana. </p>
<p>Treba, doduše priznati da je Mesiću danas lakše zastupati principe nego Račanu jer ne mora »potpisivati« konkretne poteze. No, Račanov bi problem bio manji da se na vrijeme oštrije uhvatio u koštac s nasljeđem, pogotovo u pravosuđu, koje nije slučajno dovedno u stanje u kojem jest. </p>
<p>To je Račanov grijeh propusta. Zbog kojeg nemamo samo probleme s Haagom nego i s gospodarskim razvitkom o kojem možemo samo sanjati ako nam pravosuđe ne funkiconira. Da je Račan na vrijeme pomeo pred tim vratima, danas bi mu lakše bilo izići na kraj i s onima koji u svijetu i dalje inzistiraju na izjednačavanju krivice za ratne strahote.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Uspjeh i s »pola gasa«?</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Prema službenim podacima Odjela za informativnu djelatnost Hrvatske turističke zajednice (HTZ), ovaj je tjedan započeo s 90.163 registrirana gosta (od toga 85.142 strana) na našoj rivijeri. Počeo je i s prvom (održanoj u Makarskoj) od dviju najavljenih manifestacija kojima se označava kraj aktualne sezone. Ocjenjuje se ono što se događalo i postiglo od Uskrsa naovamo, dijele se nagrade... Spomenuti broj gostiju nije zanemariv, ali ni posebnog spomena vrijedan, uz napomenu da je svoje učinilo i neugodno kišno vrijeme. No, s kišom ili bez nje, žalosna je istina da bi se ti gosti manje-više nauživali »ugodne dosade« (kako je svojedobno komunikolog i poznavatelj turizma, prof. Marko Goluža nazvao našu izvanpansionsku ponudu). Ministrica Pave Župan-Rusković ocijenila je u Makarskoj da je promet porastao pet posto u odnosu na lanjski, te da je sezona za sedam dana dulja od one u 1990. godini. S time, rekla je, trebamo biti zadovoljni, a i »vani nas proglašavaju dobitnikom jer su nam rezultati bolji od konkurencije na Sredozemlju«. Ako je tako, onda ima razloga za određenu dozu zadovoljstva. Međutim, da možemo ili trebamo biti zadovoljni postignutim, ipak je upitno! Kako i zašto?</p>
<p>Nedovoljna i zakašnjela priprema, neturističko radno vrijeme uslužnih djelatnosti, dezorganizacija uz prometnice, građevinski radovi i komunalni nered u špici sezone, neodgovorno ponašanje lokalnih samouprava, nesporazumi s noćnim radnim vremenom te skroman izvanpansionski program i prijevremeno gašenje sezonskih programa. Sve je to pratilo i ovu sezonu. Ako nam je, dakle, sezona dobra i bolja od lanjske, uza sve te organizacijsko-poslovne propuste, kako li bismo tek prošli i u fizičkom i, posebice, financijskim prometu da se radi kako treba i s puno većom odgovornošću. Dakle, da se poštuje međunarodno sveto pravilo o vrijednosti za novac?!</p>
<p>Ako se, međutim, službeno ocjenjuje da je sezona bila dobra, onda bi valjda trebalo značiti da smo i s malim zadovoljni, da nismo »megalomani«, da nam je dovoljno ono što se postigne s »pola gasa«, jer se i s tim u turizmu uglavnom dobro živi. Uostalom, u prosječno tri-četiri mjeseca poslovanja uspijevati osiguravati egzistenciju za svih 12, ipak je - majstorstvo!</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>»Slučaj Bobetko« ili »slučaj Hrvatska«?</p>
<p>Nitko ne voli isporučivati stare, bolesne, makar i kontroverzne generale, one koji su znali činiti dobro, a nisu znali spriječiti zlo. Nitko pametan, međutim, ne čeka da se odgovornost popne do njih, a da prije nije sudio onima nižima koji su činili zlo/ Hrvatska sad mora pravdati Domovinski rat (što čini i Mesić) da Bobetko ne bi postao pandan Miloševiću u glupavoj želji tzv. međunarodne zajednice za ravnomjernom raspodjelom krivnje za krvavi raspad nekadašnje zajedničke države </p>
<p>ZORAN VODOPIJA</p>
<p>Znam da se to mnogima neće svidjeti, ali predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić je u svom obraćanju naciji u srijedu navečer rekao ono što je trebalo reći. Kad je neka zemlja suočena s ozbiljnim problemima, a u slučaju Hrvatske oni su i unutarnji i vanjski, onda se očekuje da se predsjednik države oglasi. Mesić je prvo čekao nekoliko dana, a kad se sve to oko izručenja generala Bobetka Haaškom sudu zahuktalo do neviđenih razmjera, dolio je svoje svima. Neki će to shvatiti kao kap ulja za smirivanje vrenja, a na druge će to djelovati kao Molotovljev koktel. </p>
<p>Razni predsjednici država imaju razne ingerencije: Mesić nije, ne daj Bože, Bush, jer američki predsjednici imaju svu operativnu vlast, nije ni Chirac, jer francuski vlast dijele s premijerima. On je sveden na austrijsko-njemački model u kojem predsjednici formalno predstavljaju državu i igraju ulogu 'očenašeka' koji sa strane dijeli savjete i arbitrira. Mesić se, međutim, nije zadovoljio ulogom fikusa i zbog toga ga neki neprestano podržavaju, a drugi zdušno mrze.</p>
<p>Ovo nije oda voljenom predsjedniku. Ovaj narod, ova država, pa i većina novinara, prerasli su to stanje u kojem su živjeli desetljećima. Triježnjenje je počelo osamdesetih, progledavanje devedesetih, a buđenje i sređivanje razuma stiglo je s prijelazom u novo tisućljeće.</p>
<p>Stipe Mesić bio je upleten u raspad Jugoslavije i zato ide svjedočiti iz prve ruke protiv Miloševića u Haag. On ne može biti protiv suradnje s Haaškim sudom ili za izvrdavanje suradnje s tim sudom jer je već ranije svjedočio i sad će to opet učiniti. Ako netko može ukopati Miloševića do grla onda je to on jer, vjerojatno, neće dopustiti ono što dopušta Haaški sud svojim nedovoljno pripremljenim optužnicama, a to je da se Milošević poigrava svjedocima kao u kosovskoj dionici suđenja.</p>
<p>Hrvatska i bosanska dionica mogu bolje pokazati Miloševićevu ulogu, a tu je Mesić krunski svjedok.</p>
<p>Mesić je u obraćanju naciji rekao da Hrvatska ima potpisanu obvezu o suradnji s Haagom, da u optužnici protiv Bobetka Domovinski rat nije doveden u pitanje, da su zločini u Medačkom džepu počinjeni, da se Haaškom sudu može prigovoriti da Bobetka nije pozvao na razgovor prije podizanja optužnice, da Vlada nije pripremila narod na to da će optužnica stići, da oporba koristi cijeli slučaj da se vrati na vlast i Hrvatsku odvede u izolaciju, da u Hrvatskoj svi zakoni moraju isto vrijediti za sve i da se budućnost ove zemlje mora rješavati u sklopu institucija sustava, a ne na cesti ili na Thompsonovim koncertima.</p>
<p>Ključna rečenica u Mesićevu govoru glasi: »Zapovjedna odgovornost znači odgovornost onoga koji je bilo naredio zločine, bilo znao za njih, a nije ih pokušao spriječiti, bilo saznao za njih, a nije kaznio njihove počinitelje«.</p>
<p>Opširna optužnica protiv Miloševića može se sažeti u kratku rečenicu: znao je, zapovijedao je i nije sprječavao zločine.</p>
<p>Mesić dakle poručuje da haaški kriteriji vrijede za sve, pa tako i za generala Bobetka. </p>
<p>Problem s Hrvatskom i njezinim stvaranjem u krvavom izdvajanju iz Jugoslavije bio je u tome što su oni koji su je stvarali, a stvarali su je svi, a ne samo HDZ, bili hrabri i poduzetni, a oni koji su odlučivali, bili su ponekad naivni i tendenciozni. Pa tako Hrvatska nije nikad proglasila ratno stanje. Pa se tako Hrvatska uplela u rat i pokušaj podjele Bosne i Hercegovine. Pa tako Hrvatska nije sama pred sud izvela one koji su u obrambenom ratu činili zločine. A zločin je zločin. Pa je tako bivša vlast završila u glibu međunarodne izolacije. Nova vlast je iz toga gliba lako uzletjela na krilima međunarodne podrške, ali nije naučila letjeti.</p>
<p>I sada opet imamo recidiv iste bolesti. Hrvatska je bolesna od vlastite nezrelosti, ona je država u adolescenciji, ona je društvo u nabrijanom pubertetu.</p>
<p>Mesić kaže da ima onih koji žele »slučaj Bobetko« iskoristiti da bi od Hrvatske napravili »slučaj«. Naravno, pune su ih ulice, prazne su ih tvornice. Hrvatska se opet bavi pitanjem isporuke generala Haagu (ovaj je bar pravi, od početka do kraja vojne karijere), a ekonomija nam je 'v riti' i uskoro bi nam jedini izvor prihoda mogao biti uvoz platežno trećerazrednih turista.</p>
<p>Nitko ne voli isporučivati stare, bolesne, makar i kontroverzne generale, one koji su znali činiti dobro, a nisu znali spriječiti zlo. Nitko pametan, međutim, ne čeka da se odgovornost popne do njih, a da prije nije sudio onima nižima koji su činili zlo. </p>
<p>Hrvatska sad mora pravdati Domovinski rat (što čini i Mesić) da Bobetko ne bi postao pandan Miloševiću u glupavoj želji tzv. međunarodne zajednice za ravnomjernom raspodjelom krivnje za krvavi raspad nekadašnje zajedničke države. Tu su zaglibile Račanove vlade puštajući hrvatsko pravosuđe da sanja zimski san dok je Haaško tužiteljstvo radilo svoj posao.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Jedna književna udruga je previše, ali dvije su - premalo!</p>
<p>Ako bih sada poslušao svoje instinkte i zatražio ispisnicu, bila bi to moja jedina radna akcija u okviru Društva hrvatskih književnika. Ne sviđa mi se takva bilanca: osjećao bih se kao jedna od »mrtvih duša« koju će neki tajkun, domaća verzija Čičikova, nečujno preseliti iz jedne literarne registrature u drugu / Svi nezadovoljnici stanjem u Društvu odmah su shvatili incident kao signal za službenu rastavu od stola i postelje, a njihovi bujni intelektualni erosi definitivno su ih namamili u nove zanosne veze / Ne čini li vam se da je ova naša književnost ipak pomalo smiješna? (O filmu da i ne govorim!). Naime, ako ćemo biti sasvim iskreni, moramo priznati da su naša pera upravo svjetski rekorderi u eskiviranju onih zadaća za koje se u drugim književnostima živi i umire, strepi i gladuje</p>
<p>Drage kolegice, štovani kolege!</p>
<p>Od kada je nastao raskol u hrvatskoj literarnoj organizaciji, ne prolazi ni jedan dan a da me netko ne upita kojoj ću se opciji prikloniti. Budući da čovjek u mojim godinama nema više mnogo poznanika, a kamoli prijatelja, uvijek sam nalazio dosta vremena da za svakoga smislim nešto što će zamijeniti jasan odgovor. Jedanput bih se pozvao na Isusa, koji je mogao svoje kulturološke simpatije pokloniti ili farizejima ili pismoznancima, pa je na kraju prokleo obje židovske frakcije. Drugi put bih se poslužio primjerom kralja Tomislava, jer je i on imao dvojni izbor: ili glagoljaštvo (to hrvatsko slovo našeg domovinskog izolacionizma) ili latinštinu (europski glasnik srednjovjekovnoga globalizma), pa je tako taj naš Tuđman Prvi, pokušao splesti u isti iranski pleter obje duhovne sastavnice hrvatskog bića. Treći put bi mi pala na pamet neka analogna situacija u stranim literaturama (recimo kako je ruski fundamentalist Dostojevski okrenuo leđa »Nijemcu« Turgenjevu)... itd.</p>
<p>Naravno, nisu to bile neke osobito uspješne dosjetke, ali od prošlog tjedna su i te jadne povijesno-književne paralele odjednom presušile u mojoj glavi. Došlo je, dakle, vrijeme da sebi samome i svim čitateljima nešto objasnim: zašto zapravo odgađam s onim potezom koji od mene svi očekuju, to jest da podnesem ostavku na članstvo u Društvu hrvatskih književnika, a zatim da se uvrstim u osnivače novog Društva pisaca?</p>
<p>Zbilja, na posljednjoj skupštini hrvatskih majstora Riječi pale su teške riječi, teške zbog mržnje u sebi, preteške jer nose dugu tradiciju nacionalističke oholosti, da, bile su to riječi preko kojih se ne može olako prijeći! No, jesu li one dovoljan razlog za moju ostavku?</p>
<p>Kada je, odmah nakon Titove smrti, počeo onaj strašni džumbus na Kosovu, pitali su Mahmuta Bakallija, dotadašnjeg pokrajinskog partijskoga glavara, hoće li dati ostavku. On je na to odgovorio: »Ostavku treba zaslužiti!« Da sam ja književničkom cehu darovao samo dio vremena i energije što sam ih potratio, kao višegodišnji predsjednik i funkcionar Društva filmskih radnika, gradeći društvene prostorije i kino-dvoranu, imao bih pravo na sve, pa i na dostojanstveni razvod. No, radnici s Britanskog trga pokazali su prema meni malu zahvalnost, a umjetnici s Jelačićeva placa veliku susretljivost: potonji su me primili u svoje redove premda nisam udovoljavao formalnim uvjetima (nije mi do tada objavljena ni jedna knjiga), čak se nije tražilo ni da za svoj nedostatak ponudim objašnjenje u molbi, nego samo da prihvatim njihov poziv jer su oni u nekim mojim novinskim kritikama i filmskim radovima prepoznali književne vrijednosti. </p>
<p>No, naša suradnja bila je jednako nikakva u onim olovnim desetljećima dok smo čekali da se brončano lice svijetlog bana pojavi pod klupskim prozorima kao i u najslavnijem hrvatskom desetljeću, kada je najslavniji hrvatski konj okrenuo najslavnijem hrvatskom umjetničkom društvu rep. Ako bih sada poslušao svoje instinkte i zatražio ispisnicu, bila bi to moja jedina radna akcija u okviru Društva hrvatskih književnika. Ne sviđa mi se takva bilanca: osjećao bih se kao jedna od »mrtvih duša« koju će neki tajkun, domaća verzija Čičikova, nečujno preseliti iz jedne literarne registrature u drugu.</p>
<p>Ali pustimo te subjektivne zapreke! Racionalni razlozi također bi mi diktirali da dobro promislim prije nego što bih jednu stoljetnu organizaciju zamijenio nekom još nerođenom. Iz seksualnog iskustva čovječanstva poznat je paradoksalni poučak koji kaže da je muškarcu jedna žena previše, a dvije su premalo. Slično je i s institucijama. Ako u nekoj naciji postoji samo jedna književna udruga, onda je ona osuđena da joj se stalno prišiva prilog previše. Svaki njezin član misli da je previše onih drugih, sve društvene ideje, sve estetike i poetike osjećaju se u zajedničkom stanu kao manjinske. Umjetnička društva su najuspješnija ako su sve njezine sastojnice podjednako nezadovoljne i ako svi u njima podjednako čeznu za nekom novom formacijom koja bi se formirala oko nekih bitnih formulacija.</p>
<p>Upravo se to ovih dana dogodilo. Jedna upravljačka garnitura, zna se koja, poremetila je balans, napunivši društvene prostorije i glasačko tijelo neuglednim, ali vrlo glasnim, istomišljenicima. Svi nezadovoljnici stanjem u Društvu odmah su shvatili incident kao signal za službenu rastavu od stola i postelje, a njihovi bujni intelektualni erosi definitivno su ih namamili u nove zanosne veze. Nastala je tako mlada društvena činjenica, organizacija koja će konkurirati onoj stogodišnjoj i pred kojom je vjerojatno velika, ali ne i duga, budućnost. Ako želi doživjeti makar i desetinu staričinih godina, ona odmah mora početi obnavljati poznatu nam književnu apatiju, a zamutiti misli na kojima je nastala. </p>
<p>Nemišljenje je gotovo uvijek univerzalno i može uspješno spajati ljude, mišljenje je po prirodi stvari distingvirano i apartno; nemišljenje je nevjerojatno elastično, dok je pravo mišljenje samosvojno i nedruželjubivo. Skupina koja je nastala na idejnoj podjeli mora po svaku cijenu spriječiti nove ideje i nove podjele, jer će usitnjavanje ići do krajnje ali logične točke: ideja-pojedinac. Svatko će biti sam svoje društvo.</p>
<p>U stvari, bilo bi najbolje da te glomazne društvene nakaze nestanu s lica (bar ove) zemlje. Stari Grci, koji su otkrili sve što je u duhovnom svijetu važno, poznavali su svakojaka umjetnička udruživanja pa i školovanja, ali nisu takvo što predviđali za književnost. Dok su svoje slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu označili kao techne i svrstali ih među ostale zanate (tesara, zidara ili klesara), dotle su pjesništvo smjestili u jednu sasvim iznimnu sferu - proroštvo. Ima li negdje nekog koji je tako osamljen kao prorok? Nekada bi bilo čudno da se Eshil, Sofoklo i Euripid registriraju kao proročka udruga. Ali u Hrvatskoj, maloj zemlji koja nema ni jednog milijunskoga grada, nije čudno da ima više od pola tisuće verificiranih književnika. I to u jednom društvu. A sad će i drugo.</p>
<p>U to drugo društvo i ja sam službeno pozvan. Nisam iznenađen, bez obzira što Velimir Visković, pokretač tog pothvata, misli o mojim književnim vrijednostima i misli li uopće nešto o tome. Ali mi smo se čitavo jedno desetljeće borili na istoj fronti. Ipak, teško mi je zaboraviti da se prije samo nekoliko mjeseci taj najviđeniji naš krležolog brutalno otresao na jednog književnika, koji me silno nadmašuje ugledom, a donekle i godinama: »Koga briga što Radovan Ivšić misli o Krleži?!« Još mi je teže to zaboraviti jer se, kao da je to jučer bilo, sjećam jednog pradavnog vunbaciteljskog prizora u Društvu književnika Hrvatske, prema kojemu su događanja sa Sibilom Petlevski tek incident u dječjem vrtiću. Najautoritativniji književni autoritet dao je, preko svojih akademičkih adlatusa, izbaciti jednog Slavka Kolara, koji nije bio samo član, nego i predsjednik Društva, simbol tvrdog a razumnog hrvatstva, posjednik nečega što Bog rijetko kada daje Hrvatu zajedno: poštenja i humora. </p>
<p>Taj veliki čovjek, vršnjak moga oca, smatrao me svojim najmlađim prijateljem (Babaja je godinu dana stariji) i to je činjenica na koju sam posebice ponosan. Zato sumnjam da bi neka nova pobratimstva mogla duže potrajati.</p>
<p>Oprostite na digresiji, vratimo se temi! Zašto u nas književna društva izazivaju tako svečana raspoloženja? Nije to lako shvatiti, ali mislim da imam objašnjenje. U podsvijest svakog pisca starije generacije urezao se jedan događaj koji je razorno potresao bivšu državu i sravnio sa zemljom opsjenarsku kulu »bratstva i jedinstva«. Deklaracija! Njezini sastavljači i potpisnici ne bi se ni u snu usudili zamjeriti Partiji (kojoj su većinom i sami pripadali), nitko nije imao ni na kraj pameti da napiše, čak samo za ladicu, realistični ratni roman ili iskreno revolucionarnu baladu ili literarnu fotokopiju dramskih zbivanja u provedbi nacionalizacije ili bilo čega drugog što bi možda navelo najvećeg sina naših naroda i narodnosti da podigne svoju lijevu obrvu.</p>
<p>Da, ti deklaracionisti nisu bili neka izrazito hrabra četa, ali u fenomen čete ide i to da dobiva hrabrost u samoj akciji. To joj sljeduje uredovno, kao vojni čin. Zajedno su bili jači. Hrabrost koju su pokazali kao četa iskupila ih je za sve ono što su propustili kao pisci. Nažalost, u nas se takve amnestije automatski protežu i na budućnost. Neki od njih postigli su, mnogo kasnije, protagonističke uloge na velikim političkim pozornicama karijere, ali nisu postali ni dublji, ni maštovitiji ni odgovorniji u svom inokosnom radu, u samoći svojih radionica.</p>
<p>Dapače, kolegice i kolege, dapače, ili - kako je volio reći pokojni predsjednik - pače! Ne čini li vam se da je ova naša književnost ipak pomalo smiješna? (O filmu da i ne govorim!). Naime, ako ćemo biti sasvim iskreni, moramo priznati da su naša pera upravo svjetski rekorderi u eskiviranju onih zadaća za koje se u drugim književnostima živi i umire, strepi i gladuje. Camus je rekao da je »najjača strast 20. stoljeća - robovanje.« Na slalomu naše velepismenosti sve se to izbjegava. Naše pisce ne zanimaju nikakve strasti, čak ni ljubavne, 20. stoljeće njima je još nekako prefriško i tek se moraju s njim sroditi; a riječ »robovanje« Hrvata asocira na Galiotovu pjesan, a ne na Kafkinu opservaciju da su lanci modernog čovječanstva napravljeni od kancelarijskog papira. Ne mogu zamisliti ni jednu jedinu nacionalnu književnost, koja će, pred zamršenim zagonetkama čovjeka u svom vremenu, jednostavno - ukinuti stvarnost.</p>
<p>Nećete mi vjerovati, ali istina je da ja sanjam društveno-kontrolirane i političko-spoznajne snove. Bar u tome sam sličan korifejima hrvatske književnosti, koji nikada ne sanjaju ličnosti manje važnosti od Supila. U posljednje vrijeme sanjam globalizaciju. I to kako je već dovršena. Stanovništvo svijeta potpuno se izmiješalo. Tko zna gdje su Hrvati, ali Lijepu našu naselili su Kinezi i ostali žuti mravi. Koji se ne kolju, kako predviđa naša poslovica, nego rade, rade, i samo rade, tako da im je već pošlo za rukom da realiziraju slogan bivšeg ministra turizma i od »male zemlje za veliki odmor« naprave »raj na zemlji«. U rijetkim trenucima kad ne rade, oni čitaju. Uglavnom o svojim starosjediocima. Ne čitaju laži iz isječaka žutog tiska, nego ozbiljne knjige. I ništa ne razumiju. Vide, primjerice, da hrvatska književnost traži od Partije da se reformira »in capito et in membris«, ali nije im jasno zašto se ta poruka upućuje Crkvi umjesto Centralnom komitetu s dodatnom napomenom neka prestane s onim cirkusarijama oko »Gospinih« ukazanja. Pismo je adresirano na hvarskog biskupa, dok je glava Crkve u Lepoglavi, a udovi trenutno po svim robijašnicama Jugoslavije.</p>
<p>Ne shvaćajući, kako rekoh, ni boga Jokina, naši temeljiti i radišni nasljednici posižu za, da tako kažem, kolateralnom literaturom. Čitaju pisce iz onih zemalja, koje su bile, tijekom 20. stoljeća, izložene režimima sličnima našemu. I, za divno čudo, sve razumiju. Čak i o nama. Vidim ih kako iz ruke u ruku dodaju knjige s naslovima slavnih čeških šaljivčina, poljskih nobelovaca, ruskih uzničkih velemajstora, nekih, čak i meni nepoznatih, Bugara, pa Srba, i to baš onih bukača iz Francuske 7... Budim se. To ipak ne mogu podnijeti. Čak ni kao tragično-upozoravajući završetak ovog smiješnog teksta.</p>
<p>Iskreno vaš</p>
<p>Zvonimir Berković</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Trodioba vlasti na »slučaju Bobetko«</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>I tko još nakon Mesićeva obraćanja naciji putem HTV-a kaže da u Hrvatskoj nema trodiobe vlasti? Vlada - koju u »slučaju Bobetko« grlato podupire čak i nehadezeovska oporba - na jednoj je strani, predsjednik države na drugoj, a dio vladajuće koalicije - sudeći prema asinkronim glasovima iz HNS-a - na trećoj. Vlast se, dakle, dijeli ili, točnije, cijepa po trima šavovima, o čemu je, ovaj put na vrijeme, posvjedočila i Hrvatska televizija emitirajući izjave uglavnom jedne od tih triju vlasti. Replike na ono što je kazao Predsjednik svom narodu izrekli su ministrica obrane Željka Antunović, prvi HDZ-ovac Ivo Sanader, predsjednik Sabora Zlatko Tomčić, šef HSLS-a (točnije, onog što je ostalo od HSLS-a) Dražen Budiša, hrvatski blokaš Ivić Pašalić, koji je spočitnuo Mesiću da u obraćanju naciji u srijedu navečer svoje političke protivnike ponovno naziva ekstremistima. Takvi, pak, zna se, liberalnog Pašalića zaobilaze u velikom krugu.</p>
<p>Bila je to uglavnom još jedna zaglušujuća kakofonija od koje svakoga normalnog Hrvata zaboli glava. Ili, na djelu ponovno profunkcionirana teza, sto Hrvata, sto i jedna stranka. Kad je već tako, od toga bar netko može imati koristi.</p>
<p>Mediji. Prije svih - televizija. Ovo nesuglasje vragom je dano za odličnu, polemičnu diskusiju u studiju o tome kud to plovi hrvatski političko-državni blok s prije obrazloženom »trodiobom vlasti«. U studio je trebalo pozvati, ako ne odmah nakon Mesićeva obraćanja javnosti, a ono dan poslije, samog Mesića. Ako on ne pristane, jednog od njegovih savjetnika, blisku im Vesnu Pusić koja se razlikuje od koalicijskih partnera kao zgrada CK od Katedrale, nekog od sve odlučnijih seljaka, pa zatim jednog jako nacionalno osviještenog socijaldemokrata, Vesnu Škare Ožbolt, koja je u roku odmah predložila da se Mesić pozove na odgovornost, te - u »slučaju Bobetko« - nove Račanove kompanjone - Đapića, Kovačevića (Antu) i Pašalića. Ako bi sučelice njima posjeli dva prisavska macana (valjda bi se jakom svijećom i pronašli), koji bi to rusvaj bio?! U sve to bi bez sumnje, objašnjenjem zbog čega je pokušaj preispitivanja optužnice toliko smiješan, dodatnu živost unijela živo prisutna (barem putem telefona) Florence Hartmann. Takvu dramu nije u stanju napisati ni jedan hrvatski pisac.</p>
<p>Eto, dočekali smo i to da Slobodana Miloševića suci podsjećaju na krvave tragove koje je nekoliko godina ostavljao u BiH i Hrvatskoj, a zahvaljujući dobrom potezu Hrvatske televizije, sve to skupa gledamo uživo. I uživamo, kako god to nehumano zvučalo, gledati kako boss svih zala glumi ravnodušnost dok tužitelj otkriva njegove crne poslove.</p>
<p>Kritičari kleveću i lažu, tvrdi vrh uredničke prisavske piramide, o stanju na HTV-u. Čak i ministar Vujić »ne zna što govori« kad na zub uzme nedodirljivu medijsku kraljicu. Kako, međutim, osporiti tvrdnje jednog od televizijskih veterana, velikog po stažu i djelu, koji kaže (Globus) da se na HTV-u »mržnja i netrpeljivost mogu prstima napipati«. Sve se, svjedoči gospodin Goluža, iznad četrdesete, reže, siječe i baca van. Zašto? Zato da bi se zatro trag svima onima koji o televiziji nešto znaju. Molim vas lijepo, koja bi se to televizija riješila usluga velikoga Goluže?! Da ne postoji HTV, nijedna.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="11">
<p>Haaški sud nije iznad pravnoga sustava države</p>
<p>Ako je Vijeće sigurnosti dalo haaškoj tužiteljici pravo da podnosi optužnice, ako je na temelju čl. 47. Pravilnika o postupku i dokazima dalo pravo sucu pojedincu Haaškog suda da potvrđuje optužnice, isto tako je prihvatilo (nestavljanjem ikakvih primjedbi na hrvatski zakon o suradnji) da jedanaest sudaca Ustavnog suda Hrvatske ocijeni je li neka konkretna optužnica i zahtjev suda u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske / Izručiti ili ne generala Bobetka, oni koji nas ne vole i dalje nas neće voljeti - ali će nas, izručimo li ga, nedvojbeno još manje respektirati. Uzdignimo se kao časni i ozbiljni ljudi i stvarajmo zemlju odgovornih građana koja zna što hoće i u kojoj će sutra biti svejedno je li »na vlasti« jedna ili druga stranka - jer ćemo imati svoj jasno određen put, a nemojmo olako prepuštati u zemlji strancima naše velike vrijednosti, a značajne ljude »isporučivati« prema paušalnim zahtjevima svjetskih birokrata</p>
<p>JADRANKO ČRNKO</p>
<p>Nakon obraćanja javnosti predsjednika Stjepana Mesića, kao prvog građanina Republike Hrvatske, putem televizije 25. rujna 2002., kao građanin s demokratskim pravima, obvezama i odgovornostima ostajem s osjećajem nelagode je li riječ o dubokoj različitosti mišljenja o istoj stvari ili Predsjednikovu nerazumijevanju hrvatske pozicije.</p>
<p>Predsjednik Mesić je potpuno u pravu da nitko ne smije biti privilegiran. Sukladno tome, u sklopu hrvatskog ustavno-pravnog sustava, ni gospođa Del Ponte, niti glasnogovornica Hartman, a niti itko drugi iz Haaškog tužiteljstva ili Suda ne smije biti privilegiran.</p>
<p>Ako se Hrvatska svojim ustavnim zakonom o suradnji sa sudom obvezala na suradnju, tada nije vezana na suradnju na temelju proizvoljnih odluka haaške tužiteljice Del Ponte, nego na temelju vlastite zakonske odluke koju je dužna kao država poštivati - ako želi poštivati i sebe kao državu.</p>
<p>Postupanje vlasti ne smije biti suprotno Ustavu</p>
<p>Članak 3. tog zakona jasno ističe da će Hrvatska udovoljiti zahtjevu pod određenim uvjetima: ako se zahtjev ili odluka temelji na Statutu i Pravilima postupka i dokazima suda i ako nije u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske.</p>
<p>Taj je zakon donesen 1996. u provođenju rezolucije 827. Vijeća sigurnosti iz 1993. i međunarodna zajednica ni Vijeće sigurnosti nisu na njegove odredbe stavili nikada nikakve primjedbe, a osobito ne na odredbu da postupanja hrvatskih vlasti ne smiju biti suprotna Ustavu - jer nitko ozbiljan ne može tražiti od neke zemlje da postupa suprotno svome Ustavu.</p>
<p>Sukladno tomu, odredba zakona o suradnji da zahtjev Suda ne smije biti »u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske«, a koja od Ujedinjenih naroda i Vijeća sigurnosti nije osporena, kao najviše pravo Hrvatske, ima više pravnih i državnih implikacija.</p>
<p>Kao, prvo, kako sukladnost Ustavu svakog akta državne vlasti na području Republike Hrvatske ocjenjuje meritorno Ustavni sud Republike Hrvatske, ta odredba znači da je Ustavni sud mjerodavan i za ocjenjivanje eventualne »suprotnosti s Ustavom« svakog akta izručenja hrvatskog građanina izvan iurisdikcije hrvatskog pravnog sustava - uključujući i akte izručenja prema zahtjevu Suda, ako pred Ustavni sud mjerodavni predlagatelj postavi takav zahtjev.</p>
<p>U kontekstu toga neprihvatljivo su olake izjave glasnogovornice Suda Hartman da Hrvatska uopće nema »prava i mogućnosti« utvrđivati sukladnost zahtjeva Suda i optužnice svome Ustavu. Glasnogovornicu Hartman nedvojbeno bi trebalo dodatno obrazovati, a tek onda pustiti da glasno govori!</p>
<p>Glasnogovornica Hartman (i ne samo ona) postupa kao da ima veća prava od Vijeća sigurnosti - jer to isto Vijeće sigurnosti nije dalo nikakvu primjedbu na način kako je Hrvatska regulirala svoju suradnju s Haaškim sudom putem svoga Ustavnog zakona o suradnji, što podrazumijeva da on nije nesukladan Rezoluciji 827. Vijeća sigurnosti.</p>
<p>Glasnogovornica Hartman neizravno traži neprimjenjivanje Ustava i zakona u jednoj državi članici UN-a, odnosno destrukciju Hrvatske, kao države ustavno-pravnog reda!</p>
<p>I dok postupke haaške tužiteljice s takvom optužnicom možemo shvatiti kao pokušaj prema principu »ako prođe, prođe« radi nekih interesa, ali ipak »zapakiranih« u pravnu formu formalno-pravne optužnice, izjave glasnogovornice Hartman kao osobe nerespektabilnih ingerencija, kojima se prema Hrvatskoj odnosi kao prema »nejakom društvu s ograničenom odgovornošću«, možemo shvatiti samo kao neslužbeno »dizanje dreke« od koje bi se, valjda, hrvatskom Ustavnom sudu, Vladi, Saboru i državi trebala »tresti koljena«!</p>
<p>Baš svašta. Mali birokrati velikog svijeta zamišljaju pravno uređenu međunarodnu zajednicu bezrazložno zadivljeni prividom vlastite kompetentnosti!</p>
<p>Sukladno navedenom, nisu u pravu oni koji smatraju da bi Hrvatska trebala mijenjati svoj Ustavni zakon o suradnji sa Sudom, nego je riječ o tome da ga treba ozbiljno primijeniti.</p>
<p>Ako je Vijeće sigurnosti dalo haaškoj tužiteljici pravo da podnosi optužnice, ako je na temelju čl. 47. Pravilnika o postupku i dokazima dalo pravo sucu pojedincu Haaškog suda da potvrđuje optužnice, isto tako je prihvatilo (nestavljanjem ikakvih primjedbi na hrvatski zakon o suradnji) da jedanaest sudaca Ustavnog suda Hrvatske ocijeni je li neka konkretna optužnica i zahtjev suda u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske!</p>
<p>Niti Vijeće sigurnosti niti itko nije stavio, niti mogao staviti, formalnopravno Haaški sud iznad pravnog sustava neke države i njena Ustavnog suda.</p>
<p>Napokon, Hrvatska se neće izgrađivati destrukcijom i neprimjenjivanjem svoga pravnog sustava, nego njegovom primjenom i prilagodbom. </p>
<p>U tom smislu, uvjeti za prijam u WTO, EU i dr. uvjetovani su od drugih država i međunarodnih asocijacija usklađivanjem i hrvatskog pravnog sustava u određenom smjeru od same Republike Hrvatske - ali dobrovoljnim.</p>
<p>Prema tomu, Vijeće sigurnosti i međunarodna zajednica, jedino bi mogli tražiti od Hrvatske da izmijeni svoj zakon o suradnji, a nikako da ga ne primjenjuje!</p>
<p>Pritom bi naišli na problem što je taj zakon u suglasnosti s Ustavom Hrvatske, a Ustav s načelima Povelje UN-a i Opće deklaracije o pravu čovjeka - pa to nitko ozbiljan i ne pokušava u svijetu izreći.</p>
<p>I tako se sve svodi na »dreku« glasnogovornice Hartman, kao da smo mi u Hrvatskoj »čuvari plaže u zimskom razdoblju«, a ne čuvari svoje ustavnosti i, zajedno s drugim narodima i zemljama, čuvari općih načela civiliziranog svijeta. </p>
<p>Jedino je nejasno zašto Predsjednik Republike toliko respektira »Hartmanovićkinu dreku«, a ne »uzima u ruke« hrvatske zakone i Ustav, koje nedvojbeno respektira međunarodna zajednica?</p>
<p>Izručiti ili ne generala Bobetka, oni koji nas ne vole i dalje nas neće voljeti - ali će nas, izručimo li ga, nedvojbeno još manje respektirati. Uzdignimo se kao časni i ozbiljni ljudi i stvarajmo zemlju odgovornih građana koja zna što hoće i u kojoj će sutra biti svejedno je li »na vlasti« jedna ili druga stranka - jer ćemo imati svoj jasno određen put, a nemojmo olako prepuštati u zemlji strancima naše velike vrijednosti, a značajne ljude »isporučivati« prema paušalnim zahtjevima svjetskih birokrata.</p>
<p>Onog trenutka kada Hrvatska počne ozbiljno misliti o sebi i raditi »na sebi« (od pravosudnoga do gospodarskog sustava) - što dosad, nažalost, nije dovoljno činila, od toga trenutka će se i drugi početi drukčije odnositi prema nama.</p>
<p>Onaj tko si sam ne zna pomoći - tome niti svijet pomoći neće. I znajmo: ako imamo državu kao demokratsku republiku, moramo imati i poštivati njen Ustav. Ako odbacimo Ustav - tada nam ne treba niti država! Vjerujem da se i predsjednik Mesić s tim slaže! </p>
<p>Autor je odvjetnik iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>U Hrvatskoj barem Predsjednik radi svoj posao</p>
<p>Moguće je da je izvjestan broj stanovnika ove zemlje iz ograničenosti, nacionalne zaslijepljenosti, ressentimenta, uvjetovana vlastitim položajem, doista spreman prihvatiti sve posljedice hrvatskog odstupanja od principa vladavine prava. Ne znaju misliti drukčije nego u opoziciji »naši« i »njihovi«, a, vjerojatno, nemaju ni mnogo izgubiti, jer su u nekoj gospodarskoj slijepoj ulici ili poluprostoru laganoga polupreživljavanja. U političara i onih što se nazivaju intelektualcima stvar je nešto drukčija... Antieuropska retorika je za mnoge, svjesno ili nesvjesno, način da dođu do europskog života</p>
<p>NADEŽDA ČAČINOVIČ</p>
<p>Ima predsjednika koji su izabrani da bi vladali i onih koji su izabrani da preuzmu simboličku funkciju nositelja najviše dužnosti neke države.</p>
<p>Uloga ovih drugih u mnogome ovisi o njihovoj osobi. Često su izabrani izravno, ne posredovanjem nekog parlamenta. Njihove ovlasti se mogu razlikovati, nekima ostaje nešto više izravnih mogućnosti uplitanja, a nekima manje. Ono što imaju svi jest vidljivost: dostupnost javnosti, prepoznatljivost. </p>
<p>Oduvijek je bilo predsjednika koji su taj položaj pretvorili u egzemplifikaciju moralne pozicije, odbacujući lagodan populizam očeva nacije.</p>
<p>Njemački predsjednik Gustav Heinemann neprestano je držao otvorenima neugodne teme, nesvladanu prošlost svojih državljana. Havel se na Hradčanima borio za to da sačuva vrijednosni sustav disidentstva, a Milan Kučan u Ljubljani za to da dekonstruira sve elemente svoje predtranzicijske karijere.</p>
<p>Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić obratio se građanima Hrvatske s argumentima koji su bili potisnuti u stranu u neobičnom prizoru posve privremena nacionalnoga jedinstva. </p>
<p>Podsjetio je na suverenitet koji se sastoji u poštovanju vlastitih zakona i jasnoću postupanja. A jasnoća i izravnost najveće su žrtve u posvemašnjem muljanju oko generala Bobetka. Upravo muljanju.</p>
<p>Moguće je da je izvjestan broj stanovnika ove zemlje iz ograničenosti, nacionalne zaslijepljenosti, ressentimenta, uvjetovana vlastitim položajem, doista spreman prihvatiti sve posljedice hrvatskog odstupanja od principa vladavine prava. Ne znaju misliti drukčije nego u opoziciji »naši« i »njihovi«, a, vjerojatno, nemaju ni mnogo izgubiti, jer su u nekoj gospodarskoj slijepoj ulici ili poluprostoru laganoga polupreživljavanja.</p>
<p>U političara i onih što se nazivaju intelektualcima stvar je nešto drukčija. S jedne strane njihov položaj ovisi o potpori većine pa je populizam normalna slabost: populizam u smislu vatrenog zastupanja stavova ne zbog uvjerenja nego zbog njihove pretpostavljene proširenosti.</p>
<p>S druge strane, postoji i tehnički posao upravljanja a i referentni okvir koji je za veliku većinu naše elite određen onim što im mogu dati proizvodi i institucije Europe, SAD itd. </p>
<p>Antieuropska retorika je za mnoge, svjesno ili nesvjesno, način da dođu do europskog života. Za taj svoj vlastiti europski opremljeni život sasvim su spremni žrtvovati europske mogućnosti svojih glasača. Ta je rascijepljenost između raznih interioriziranih ideala: hrvatstvo jedan, dobar život drugi, prisutna je u onih koji dižu buku oko potrebe da se Hrvatska »odlučno postavi«. Zato je lako otkriti lažne tonove.</p>
<p>Mesićev je govor uspio podsjetiti na to pa je moralna dimenzija time postala uvjerljivija. Nije podsjetio samo na to da se činjenice moraju utvrditi i da se odgovornost mora istražiti, dakle, nije ostao kod moralističke geste.</p>
<p>Sve u svemu, čini se da u Hrvatskoj barem Predsjednik radi svoj posao. </p>
<p>Autorica je profesorica filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Za srpsko svojatanje hrvatske književnosti krivi hrvatski pisci koji nisu srpskima znali odbrusiti </p>
<p>Srpski pisci mogu o hrvatskoj kulturi pisati kako im drago, a diplomacija tu nema nikakva posla. Srpsko svojatanje dubrovačke književnosti samo je segment veće igre. Riječ je o svojevrsnom »srpskom narodnom običaju«: o stalnom sustavnom prešućivanju i sakaćenju hrvatske kulture... Već im je odavno trebalo odgovoriti, dati im vritnjak bez pardona. Trebalo je prikupiti sve te njihove prnje i objaviti ih monografski, poput one slavne Šuvarove »Bijele knjige«, ali s ironijom i prezirom, sarkastično. Izvrgnuti ih smijehu i ruglu bez obzira na njihove titule / Sedamdesetih godina izdana je u Parizu monografija o hlebinskoj slikarskoj školi. Autor Nebojša Tomašević u cijeloj knjizi nije se sjetio hrvatskog imena, ali se snašao da ugura srpsko: raspričao se o nekom slikaru naivcu iz Srbije kao tobože srodnom po nečem Hlebinjanima. Hlebine je odredio ovako: »selo u Podravini uz mađarsku granicu«. U rječniku modernog slikarstva kuće Larousse, iz osamdesetih godina, o Vlahi Bukovcu piše K. Ambrožić, u to vrijeme direktorica Muzeja moderne umjetnosti u Beogradu. Bukovca je nazvala »jugoslavenskim slikarom«, a u Jugoslaviji nikada nije ni živio</p>
<p>ANTON ZAKARIJA</p>
<p>Slobodan Prosperov Novak srdito se u rubrici Stajališta 29. srpnja obrušio na jednoga srpskog pisca i njegovu knjigu u kojoj se dubrovačka književnost priključuje srpskoj (»Vrijeme je za političke sankcije protiv onih koji i dalje pokušavaju dokazati srpstvo Dubrovnika«). I traži da hrvatska diplomacija poduzme korake kako bi se stalo na kraj takvoj raboti.</p>
<p> Dobro je što je Slobodan P. Novak privukao pozornost na taj slučaj, ali ljutnja je deplasirana i znak je nemoći. </p>
<p>Srpski pisci mogu o hrvatskoj kulturi pisati kako im drago, a diplomacija tu nema nikakva posla. Krivi su hrvatski pisci koji srpskima nisu znali odbrusiti.</p>
<p>Srpsko svojatanje dubrovačke književnosti samo je segment veće igre. Riječ je o svojevrsnom »srpskom narodnom običaju«: o stalnom sustavnom prešućivanju i sakaćenju hrvatske kulture. Evo, prema sjećanju, nekoliko primjera.</p>
<p>Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća objavljen je u Beogradu udžbenik za srednje škole »Arhitektura i skulptura srednjega veka u Primorju«. U knjizi se tvrdi da su u Dalmaciji živjeli »Sloveni«, a hrvatsko ime se i ne spominje. </p>
<p>U talijansko-kanadskoj enciklopediji umjetnost »Sansoni«, izdanoj u to vrijeme, umjetnost u Jugoslaviji prikazana je po republikama. Dalmacija je otkinuta od Hrvatske kao da sama za sebe čini republiku. Tekst je potpisao neki djelatnik Narodnog muzeja u Beogradu. </p>
<p>Sedamdesetih godina izdana je u Parizu monografija o hlebinskoj slikarskoj školi. Autor, Nebojša Tomašević u cijeloj knjizi nije se sjetio hrvatskog imena, ali se snašao da ugura srpsko: raspričao se o nekom slikaru naivcu iz Srbije kao tobože srodnom po nečem Hlebinjanima. Hlebine je odredio ovako: »selo u Podravini uz mađarsku granicu«.</p>
<p>U rječniku modernog slikarstva kuće Larousse, iz osamdesetih godina, o Vlahi Bukovcu piše K. Ambrožić, u to vrijeme direktorica Muzeja moderne umjetnosti u Beogradu. Bukovca je nazvala »jugoslavenskim slikarom«, a u Jugoslaviji nikada nije ni živio.</p>
<p>Tih godina objavljena je u Parizu knjiga tekstova o dubrovačko-dalmatinskoj književnosti iz pera jednog srpskog autora. U literaturi spomenuto je ime J. Dere ili Dare, ili tako nekako. Rudolf Maixner, u prikazu te knjige u »Annales« Francuskog instituta u Zagrebu upozorio je na tiskarsku pogrešku, kako se izrazio, u pisanju tog imena. Trebalo je stajati Jean Dare. Nije to bila pogreška nego devijacija.</p>
<p>Istu »pogrešku« istog pisca našao sam i koju godinu poslije. Jean Dayre, dugogodišnji direktor Francuskog instituta u Zagrebu, dobar poznavalac hrvatske knjige, nazivao je, u svojim radovima u francuskim časopisima, dubrovačko-dalmatinsku književnost »hrvatska renesansna književnost«. </p>
<p>Da bi prikrio tu činjenicu, a da ne iznevjeri znanstveni postupak, taj srpski pisac pisao je njegovo ime iskrivljeno.</p>
<p>Miroslav Pantić iskrivljuje bacanjem magle. Po stranim enciklopedijama hrvatsku književnost rashrvaćuje na taj način što joj oduzima hrvatsko tlo.</p>
<p>Očeše li se neki srpski pisac o hrvatsku kulturu šteta je zajamčena. Ljutiti se zbog svega toga i gubiti živce? Za koju korist? Već im je odavno trebalo odgovoriti, dati im vritnjak bez pardona. Trebalo je prikupiti sve te njihove prnje i objaviti ih monografski, poput one slavne Šuvarove »Bijele knjige«, ali s ironijom i prezirom, sarkastično. Izvrgnuti ih smijehu i ruglu bez obzira na njihove titule.</p>
<p>Lopovi u banci i lopovi u kulturi ništarije su i jedni i drugi. Za ono što je dobro u njihovim radovima, nedavno preminuli Leo Košuta našao je metodu: iskorištavao je što mu je odgovaralo, a da ih u bilješkama nije spominjao.</p>
<p>Uzrok tim halopama je glad srpskih intelektualaca za urbanom kulturom koje u Srbiji nije bilo. Srpska urbana književnost počinje tek s Dositejem Obradovićem oko god. 1800. U arhitekturi prva civilna zgrada zidana od trajne građe, kamenom i ciglom, konak kneginje Milice u Beogradu, sagrađena je 1823.</p>
<p>Srpska skulptura počinje od samog početka godine 1920., i to zaslugom Splićanina Tome Rosandića, učenika Ivana Meštrovića. Stambena građanska kuća u to vrijeme u Beogradu bila je prizemnica od ćerpiča s podom od nabijene zemlje. </p>
<p>Opisao ju je Ivo Andrić u romanu »Gospođica«.</p>
<p>Tada se pišu i prvi gradski statuti. U Hrvatskoj najstariji statuti potječu iz trinaestoga stoljeća. Povijesni uvjeti uvjetovali su kasni urbani razvitak u Srbiji, ali zar hrvatska kultura mora plaćati te račune?</p>
<p>Gdje su u toj priči hrvatski pisci? Pet stotina u Društvu hrvatskih književnika, da se o PEN-u i FAK-u i ne govori. Zar sami nisu znali proučavati početke hrvatske književnosti, nego su to prepustili Srbima? Nije li Akademija još u devetnaestom stoljeću pokrenula ediciju »Stari pisci hrvatski«? </p>
<p>Zar sam Slobodan P. Novak, povjesničar hrvatske književnosti, nije mogao napisati i objaviti na engleskom povijest hrvatske renesansne književnosti?</p>
<p>Diplomacija to neće napraviti. </p>
<p>Mnogi hrvatski pisci znaju pisati samo stihove, pet, deset, pedeset zbirki pjesma, nikada im kraja, kao da je svjetski važna svaka pjesmica koju izmisle. </p>
<p>U Francuskoj pisci koji drže do sebe bave se beletristikom do određene životne dobi. Andre Malraux već je prije pedesete izabrao teme iz povijesti umjetnosti, H. Troyat biografije, pjesnici Bosquet i Sabatier povijest književnosti, drugi raščlanjivanje suvremenosti. Najkomotnije je beskonačno nizati rime.</p>
<p>Nehaj za kulturni korpus komu pripadaju, hrvatski pisci dobro plaćaju. Vani su nepoznati. Gledana izvana, hrvatska književna scena je siva zona. Slavko Mihalić, predsjednik DHK, misli malo drukčije. </p>
<p>U razgovoru u Vjesniku, u Panorami subotom od 3. kolovoza sa zadovoljstvom nabraja nekoliko književničkih imena u tom i tom svesku toga i tog angloameričkog literarnog rječnika (koji »košta nešto više od 200 dolara«). Svakom je posvećeno pet do deset riječi. I komentira: »Ako si vrijedan pisac... otvaraju ti se vrata svijeta«! Široka jednu rečenicu. </p>
<p>Pogled iz Pariza nije bolji. Dictionnaire universelle des litteratures - opći rječnik književnosti, objavljen 1996. u tri opsežna sveska, donosi i imena i sinteze. Nacionalne književnosti prikazane su enciklopedijski. </p>
<p>Iz našeg susjedstva to su albanska, bugarska, makedonska, slovenska, srpska. Hrvatske nema. Točnije: ni u tekstu ni u kazalu nema naslova La litterature croate. Raspačana je pod kolektivne tematske naslove: renesansa, romantizam, Jugoslavija.</p>
<p>U prikazu književnosti socijalističke Jugoslavije naslov »Hrvatske književnosti« tiskan je istim tipom slova kao naslov »Mađarska književnost u Vojvodini«. </p>
<p>Pjesnici, njih tridesetak, nanizani su samim imenima, poput soldata. Dulji članak posvećen je samo Krleži, cijeli stupac. Usput, da nadopunim Mihalića, njegove »Balade« objavljene su i na francuskom, u prijevodu Jeanine Matillon, u nakladi Unesca.</p>
<p>Ne treba se zavaravati: nije tu riječ ni o kakvu protuhrvatskom stavu, nego o lijenosti i nemaru hrvatskih književnika. Odakle urednici jednoga takvog izdanja mogu steći sliku o hrvatskoj književnosti? Iz kojih priručnika na jezicima koji su njima poznati? Gdje je njena povijest na engleskom ili francuskom?</p>
<p>Šezdesetih godina albanski intelektualci u Francuskoj objavili su povijest albanske književnosti koja počinje tek u vrijeme Hanibala Lucića, riječima »Očenaša«. Skromna knjiga od sto pedeset stranica na rotopapiru, ali je tu!</p>
<p>U isto vrijeme pisci »iseljene Hrvatske«, diplomirani slavisti i kroatisti Zagrebačkog sveučilišta, paradirali su pjesmicama na hrvatskom: Antun Bonifačić, Vinko Nikolić, Boris Maruna. Ivšić se pak šlepao pola stoljeća za kolima Andrea Bretona, a na izložbi »Nadrealizam« u Parizu na početku ove godine njegovu imenu ni traga ni glasa.</p>
<p>Vani je samo Viktor Vida bio veliki pjesnik, samo on je zaslužio posebnost. Vinko Grubišić, profesor slavistike negdje u Kanadi, pisao je na hrvatskom dječje igrokaze. Prošle godine objavljena je u Zagrebu njegova knjiga o francuskom dramatičaru Antoninu Artaudu. </p>
<p>Sad, što tom čovjeku znači neki Artaud, Balzac, Hamlet ili ne znam tko, ako svijet u kojem živi ne zna ništa o književnosti njegova naroda, a on se čak na sveučilištu obrazovao za tu književnost, a ne za francusku?</p>
<p>U Parizu redovito listam francuske književne časopise. Nikada ništa ne nađem o hrvatskim piscima. Samo je prošle godine dva puta bilo riječi o Milanu Begoviću. Francuski pisci Valery Larbaud i Pierre Louys bili su njegovi prijatelji.</p>
<p>To je to: Begović je bio i Hrvat i kozmopolit, i stilom pisanja i življenjem. Današnji su hrvatski pisci smežurani i promrzli. </p>
<p>Daleko su Kamov i Matoš.</p>
<p>Vani se dva puta pokušalo afirmirati hrvatsku književnost u svijetu. Lijepo je počelo, svijet je prihvatio, ali je zatajila provincija. Edo Pivčević pokrenuo je u Bristolu, sedamdesetih godina, tromjesečni časopis BC Review (British-Croatian R). Na sveučilištima časopis je bio dobro primljen, vidi se to po engleskim suradnicima. Slabost je bila u tome što nije našao nikakvu potporu u famoznoj »iseljenoj Hrvatskoj«. </p>
<p>Vrlo čudno kad se pomisli na sve one imućne ljude, upravo iz zemalja engleskog govora, koji su, kao domoljubi, već u vrijeme Domovinskog rata zauzeli istaknuta mjesta u hrvatskoj vladi. Za pretplatu na BCR, pedeset dolara, nisu imali. Nakon četiri godine redovita izlaženja, ponajviše na teret samog utemeljitelja i urednika, časopis se ugasio.</p>
<p>U Parizu izlazio je 1998. i 1999. časopis Cahier Croates. Dva člana uredništva, Mirko Dražen Grmek i Radovan Ivšić - izabrani zbog njihova tobožnjeg ugleda - minirali su ga iz zlobe prema mladim autorima. O tome je obilno pisano u Vjesniku u svibnju i lipnju 2000. I nitko od svih onih pet stotina članova DHK nije se javio u polemici, nitko nas nije podržao.</p>
<p>Ali mi, koji smo časopis pokrenuli, nismo to učinili za sebe, mi ne pišemo pjesme. Mislili smo na te pisce, da budu predstavljeni na velikoj tribini, da imaju izlog u europskoj metropoli, u pariškim knjižarama i knjižnicama, na pariškom proljetnom sajmu knjiga i da se osjeti nešto duha i daha Matoša, Kamova i Begovića.</p>
<p>Nisu ni zucnuli.</p>
<p>U jednom od dopisa Vjesniku predložio sam da se u Zagrebu u nekoj knjižari izlože svesci koji su izašli, da ih ljudi uzmu u ruke i opipaju i vide što smo napravili. Pa trudili smo se, trošili i vrijeme i novac. Sam Leo Košuta, koji je časopisu dao ime, pridonio je za početak deset tisuća franaka (tisuću i pol eura). I nitko ništa.</p>
<p>I to ti je taj DHK i PEN i FAK. Prezadovoljni ako su u nekom stranom rječniku spomenuti golim imenom.</p>
<p>Govori se o nekoj novoj književnoj udruzi. Ako u svoj program kao prvu točku ne stavi izdavanje povijesti hrvatske književnosti na engleskom i francuskom od pet stotina stranica i u elegantnoj grafičkoj opremi neka zauvijek ostane na godišnjem odmoru. </p>
<p>Autor je etnolog i povjesničar, živi u Parizu i Praputnjaku.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="14">
<p>Gotovo 2000 tona mesno-koštanog brašna još uvijek je uskladišteno na otvorenom!</p>
<p>Zbog nepropisnog skladištenja mesno-koštanog brašna Agroproteinki kazna od 38.000 kuna/ Grlić Radman: »Odvoz mesno-koštanog brašna na spaljivanje u Tvornicu cementa Koromačno ide šeprtljavo«/ Zbog nepropisnog skladištenja može doći do samozapaljenja brašna / Moguće rješenje utiskivanje mesno-koštanog brašna u stare naftne bušotine</p>
<p>U kafileriji Agroproteinke u Sesvetskom Kraljevcu uskladišteno je na otvorenom, u plastičnim vrećama, još 2000 tona mesno-koštanog brašna (MKB), a 500 kilograma u unutarnjem je skladištu kafilerije. »Odvoz mesno-koštanog brašna na spaljivanje u Tvornicu cementa Koromačno ide šeprtljavo. Prema ugovoru, u cementaru se dnevno trebalo voziti 25 tona brašna, a ne vozi se ni pola od toga«, rekao nam je član uprave Agroproteinke, Ante Grlić Radman, dodajući da u kafileriji dnevno proizvedu od 30 do 50 tona MKB-a. </p>
<p>Naime, u dopisu koji smo svojevremeno dobili od Ministarstva zaštite okoliša piše da je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva otkupilo od Agroproteinke sve količine MKB-a te da je s cementarom Koromačno potpisalo ugovor o njihovu spaljivanju. </p>
<p>Ugovor se očito ne ostvaruje, a prepucavanja o zbrinjavanju mesno-koštanog brašna na relaciji Ministarstvo zaštite okoliša - Agroproteinka traju i dalje. </p>
<p>»Novost je da smo zbog nepropisnog skladištenja mesno-koštanog brašna kažnjeni kaznom od gotovo 38.000 kuna«, rekao nam je Ante Grlić Radman. »Znam da je prema Zakonu o otpadu, za zbrinjavanje otpada odgovoran onaj tko ga je proizveo, no mi ne možemo odrediti način i mjesto njegova zbrinjavanja. To određuje država«, napominje Grlić Radman priznajući da je nepropisno skladištiti brašno na otvorenom, ali »da nema kamo s njim«. </p>
<p>Mjesto određuje država </p>
<p>Taj problem očito je trebalo riješiti prije otvaranja kafilerije. Naime, upozoravaju u Ministarstvu, uskladišteno na otvorenom, brašno je izloženo vanjskim utjecajima, koji mogu prouzročiti promjenu njegova sastava, izloženo je i glodavcima, a uzrok je i širenja neugodnog mirisa u naselju. Grlić Radman upozorava, pak, da lako može doći i do samozapaljenja zbog masti koje brašno sadrži. No, i dalje ne pronalazi zatvorena skladišta. </p>
<p>»Cijela Europa muku muči s MKB-om. Najvjerojatnije je da će se iduće godine ukinuti zabrana ishrane stoke mesno-koštanim brašnom. Zabrana bi se ukinula i ranije no postoji bojazan da bi se spekuliralo sa zalihama kojima je već prošao rok trajanja«, ispričao nam je Grlić Radman. </p>
<p> Utiskivanje u napuštene naftne bušotine </p>
<p>Problem kafilerije, međutim, nije nastao 1. veljače prošle godine, kako tvrdi Grlić Radman, kada je zabranjena ishrana stoke MKB-om. Na njega stanovnici Sesvetskog Kraljevca upozoravaju vlasti već nekoliko godina.</p>
<p>U Ministarstvu zaštite okoliša podsjećaju da je Agroproteinka »odgovorna za preuzeto mesno-koštano brašno«.</p>
<p>Prema rješenju Inspekcije zaštite okoliša od 24. srpnja 2002. godine, Agroproteinki je naređeno da propisno (u zatvorenom prostoru) uskladišti MKB. Kako naredba nije izvršena, što je inspekcija utvrdila 29. kolovoza, donesen je »zaključak o dozvoli izvršenja inspekcijskog rješenja kojim se Agroproteinka kažnjava novčanom kaznom u skladu s odredbama Zakona o otpadu«. U dopisu koji smo dobili iz Ministarstva, piše da će se »kafilerija i dalje prisiljavati na izvršenje rješenja i to izricanjem još dvije novčane kazne, a ako i nakon toga ne postupi po rješenju, donijet će se rješenje o zabrani obavljanja djelatnosti«. Za učinjeni prekršaj Inspekcija Ministarstva zaštite okoliša podnijela je zahtjev nadležnom sudu za pokretanje prekršajnog postupka protiv Agroproteinke. </p>
<p>Kako bi pronašlo rješenje za odgovarajuće zbrinjavanje MKB-a, Ministarstvo je zatražilo da se ispitaju i druge mogućnosti njegova saniranja, osim spaljivanja, a jedno od njih je i utiskivanje u napuštene naftne bušotine. </p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Obilježena deveta godišnjica Zida istine</p>
<p>Ispred Zida istine u Selskoj ulici u četvrtak je obilježen Dan sjećanja na sve one koji su poginuli, nasilno odvedeni i ubijeni u obrani ljudskih prava hrvatskog naroda.</p>
<p>Kao i svake godine, članovi obitelji stradalih u Domovinskom ratu okupili su se ispred zida od opeka na kojima su imena njihovih najmilijih, poginulih i nestalih, kako bi ih se opet prisjetili uz molitvu i zapaljene svijeće.</p>
<p>»U ovim teškim vremenima podsjećamo da se ne smiju zaboraviti poginuli, nestali, invalidi, razvojačeni branitelji te prognanici kojima još nisu obnovljeni domovi, jer oni su platili najveću cijenu naše slobode i samostalnosti«, rekla je Neda Balog, predsjednica Udruge udovica Domovinskog rata. Zdenka Farkaš iz Centra Apel pročitala je imena 1337 osoba koje su identificirane nakon što se tragalo za njima. Na kraju obilježavanja Dana sjećanja, kancelar Vojnog ordinarijata don Anđelko Kaćunko pozvao je sve prisutne na zajedničku molitvu. </p>
<p>R. J.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Ratni put velikogoričke brigade</p>
<p>Povodom promocije monografije o 153. brigadi, koja će se održati u petak, u četvrtak su autori i nakladnici održali konferenciju za novinare. </p>
<p>Autori teksta su Aleksandar Božić i brigadir Damir Goršeta. Božić je uz predsjednika Udruge 153. brigade, Ivana Mišerića, nakladnik i koautor 984 objavljene fotografije. Monografija ima 480 stranica i rezultat je dvogodišnjeg rada 74 suradnika. Recenzenti su general zbora Janko Bobetko, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH Petar Stipetić i general Antun Tus. </p>
<p>Prema riječima brigadira Damira Goršete koji je govorio o sadržaju, u monografiji je kronološki obrađen ratni put brigade - od obrambenih priprema u kojima su sudjelovale civilna i narodna zaštita te teritorijalne obrane Velike Gorice i Zagreba, do formiranja brigade i bojišnica na kojima je sudjelovala u obrani RH (Kupa, novljansko ratište, Bosanska Posavina, južna bojišnica i Oluja) te povratka u Veliku Goricu.</p>
<p> Uz to objavljen je popis i fotografije te ratne sudbine nekih od 72 poginula pripadnika brigade, popis 47 Velikogoričana koji su poginuli u drugim postrojbama HV-a i MUP-a, te od MORH-a potvrđen popis svih 5818 pripadnika brigade. U monografiji će se pronaći i Velikogoričani iz današnje Gradske četvrti braće Radić, koji su se na početku rata javili kao dragovoljci, zatim oni koji su se u zrakoplovnom Tehničkom zavodu 1991. godine izjašnjavali za odanost RH, te gospodarstvenici koji su pomagali u prehrani i cijeloj logistici brigade. Opisan je, među ostalim, i doprinos ratne bolnice te razaranja povijesne, kulturne i vjerske baštine na Banovini. </p>
<p>Nastojali smo, rekao je Aleksandar Božić, bez subjektivizma i politikantstva obraditi doprinos svih onih koji su s ovog područja sudjelovali u obrani RH. »Ovo je povijesno štivo od kapitalnog značenja, a njegova će se prava vrijednost moći vidjeti i nakon 20 i više godina«, naglasio je Božić i dodao da će prodajna cijena monografije biti 400 kuna, a moći će se kupiti u Glasniku Turopolja i Mercatorovoj knjižari u Velikoj Gorici. Za pripadnike brigade nastojat će se osigurati popust od 100 kuna. </p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Plesači će se seliti, ali nitko ne zna kada</p>
<p>Još se ne zna kad će biti selidba, jer izvođači radova tek su ovih dana obišli prostor u OŠ Matka Laginje, koji bi morali preurediti za potrebe Škole suvremenog plesa</p>
<p>Škola suvremenog plesa Ana Maletić, koja je već 15. srpnja trebala iseliti iz prostora u Bogovićevoj ulici jer je zgrada vraćena Pravoslavnoj crkvi, još je uvijek u svojim starim prostorima, no danas se ipak zna kamo će se preseliti. </p>
<p>Privremeno će se, naime, smjestiti na drugi kat Osnovne škole Matka Laginje u Aleji Blaža Jurišića 13, blizu Crkve sv. Petra, dok se ne pronađe trajno rješenje, a ono bi moglo uslijediti krajem iduće godine, kako je u jednoj izjavi za Vjesnik rekao Ivica Lazanja, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje i šport. </p>
<p> No, kada će početi selidba ne zna još nitko, jer su tek ovoga četvrtka prostorije obišli izvođači radova, zajedno s Ivanom Ivančićem ravnateljem Škole Matko Laginja, ravnateljicom Škole suvremenog plesa Normelom Krešić i Nenadom Kovačevićem iz Gradskog ureda za obrazovanje i šport. No, kako smo saznali, još se uvijek ne zna tko će investirati, odnosno platiti adaptaciju i preuređenje ovih prostora.</p>
<p>Škola suvremenog plesa dobila je na korištenje istočni dio zgrade u kojemu su četiri učionice, hodnik, sanitarni čvor koji će se prilagoditi potrebama škole ugradnjom tuševa, a imat će i vlastiti ulaz, tako da neće dolaziti do nepotrebnih gužvi.</p>
<p>»Istina je, dobili smo isti broj dvorana kao i u staroj školi, no one su prostorno manje. Nedostaju nam i prostorije za presvlačenje, zatim sobe za individualnu nastavu klavira, kao i prostorije za tajništvo, računovodstvo, zbornicu, u kojima sada radi 28 zaposlenika naše škole«, rekla je Normela Krešić. </p>
<p>Za ove potrebe Škola suvremenog plesa dobila je dvije prostorije, no one su nedovoljne da se u njima smjesti sve to. Ravnateljica Krešić predlaže da se školi daju na korištenje još dvije prostorije u prizemlju koje bi se pregradile pa bi se tako u potpunosti riješio problem prostorija. Jer, kako je rekla, »veličinu naše škole u Bogovićevoj treba useliti u manji prostor, što uopće nije lako«.</p>
<p>Sve do 5. rujna kada je Osnovnoj školi Matka Laginje stigla službena obavijest o useljenju Škole za suvremeni ples u njezine prostore, nije se službeno znalo kamo će ta škola seliti, makar se znalo da mora seliti, jer je tako dogovoreno s vlasnikom prostora - Pravoslavnom crkvom. Crkva je, naime, trebala započeti s ličenjem ovih prostorija već sredinom rujna no, kažu, ako se čekalo toliko dugo, može se pričekati još malo. </p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Prijeteći otkazima, direktor spriječio štrajk </p>
<p>Direktor tvornice metalnog namještaja Jadran silom je spriječio štrajk koji se u četvrtak trebao održati zbog toga što radnicima nije isplaćeno ono što potražuju, izvijestio je Sindikat metalaca Hrvatske (SMH).</p>
<p> SMH je štrajk organizirao zbog 4,2 milijuna kuna koliko tvrtka duguje radnicima za plaće, prijevoz i jubilarne nagrade.</p>
<p> »Direktor Ivan Bilić silom je radnicima zapriječio ulaz u tvornicu i zaprijetio otkazima, pa su oni, zastrašeni, odustali od štrajka«, izjavio je Hini regionalni povjerenik SMH-a Josip Juričić. </p>
<p> Bilić je za sprečavanje štrajka angažirao zaštitare, te uručio izvanredni otkaz Stjepanu Klasičeku, sindikalnom povjereniku u toj tvrtki sa 208 zaposlenih.</p>
<p> Radnici Jadrana u pogonima u Zagrebu i Dugoj Resi štrajkali su još u svibnju, nakon čega su s Bilićem potpisali Sporazum o podmirenju potraživanja. No, direktor je, tvrdi Juričić, isplatio samo dio duga i radnike pod prijetnjom otkaza prisiljavao na izvansudske nagodbe po načelu »uzmi ili ostavi«. Sindikalci najavljuju da će iskoristiti sve pravne mjere kojima bi zaštitili pravo na štrajk i sankcionirali nezakonito postupanje direktora. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Motorističke vratolomije uz glazbu i ples</p>
<p>Vožnja na zadnjem kotaču, motorističke akrobacije, utrka ubrzanja </p>
<p> - to su neke od atrakcija Pete motorijade u organizaciji Turističke zajednice grada Velike Gorice i Đuro sporta. Očekuje se da će u »moto-fešti« sudjelovati 1000 motorista iz Hrvatske i okolnih zemalja, te dvostruko više posjetitelja. </p>
<p>Motorijada počinje u subotu u 11 sati na pisti Zrakoplovno-tehničkog zavoda Velike Gorice, a organizatori ističu kako je riječ o jednoj od najvećih akcija Turističke zajednice, akciji koja je prerasla u najveću motorijadu u kontinentalnom dijelu Hrvatske.</p>
<p>Program se sastoji od kvalifikacija u disciplinama: vožnja na zadnjem kotaču, ubrzanje na 200 i 400 metara po klasama motora, utrka moto-junior u klasama skuter i mopeda s automatskim mjenjačem, te trial, cross ili super motocross akrobacije. Finale u svim disciplinama zakazano je za 16,30 sati, nakon čega će motoristi prodefilirati kroz Veliku Goricu do sportskog centra Kurilovec.</p>
<p> Najboljima će se dodijeliti nagrade, dok će posjetitelje od 21 sati zabavljati Aerodrom, Summer blues band, Stop, DJ Željko Vodušek Voda. Izbor najljepšeg motora, najdebljeg i najmanjeg motorista, naj-tetovaže i slično bit će popraćen plesom i izborom za misss. </p>
<p>B. J.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="20">
<p>»Prijatelji« preisplativi da bi se ugasili? </p>
<p>LOS ANGELES, 26. rujna</p>
<p> - Krajem ovoga tjedna oko 30 milijuna američkih ljubitelja »Prijatelja« saznat će što ima novog u ljubavnom trokutu Ross/Rachel/Joey, a nema nikakve sumnje da će gledanost biti iznimna, piše Variety. Za osobe uključene u stvaranje serije, koja se prije nekoliko dana okitila Emmyjima, međutim, najveći upitnik tek treba riješiti. </p>
<p>Iako je najavljeno da je ovogodišnja sezona »Prijatelja«, koja se u Americi upravo počinje prikazivati, ujedno i posljednja, mnogi u Hollywoodu smatraju da će šestero prijatelja ostati zajedno i ubuduće.</p>
<p>»Serija će se vratiti. Preunosan je to posao da bi se samo tako od njega odustalo«, smatra jedan od hollywoodskih produceneta. </p>
<p>»NBC će ovu sezonu forsirati kao posljednju i tako izmusti još veću zaradu, pa je onda uložiti u obnovu serije«, dodao je on.</p>
<p>»A i glumci su svjesni kako sjajan posao imaju. Rade tri dana u tjednu i to sa svojim najboljim prijateljima, a k tome su basnoslovno plaćeni. Zašto bi odustali?«, tvrdi producent.</p>
<p>Istina, zasad nema baš nikakvog dokaza da su producenti i glumci lagali kada su ovu sezonu najavili kao posljednju. Od takve objave, u veljači, ništa se tehnički nije promijenilo. </p>
<p>Doduše, Jennifer Aniston je na dodjeli Emmyja na pitanje je li ovo kraj lakonski odgovorila: »Tko zna?«. Njezina kolegica Lisa Kudrow je bila još izravnija: »Nadam se da nije. Kad pogledate u srž stvari, nema baš nekog prevelikog razloga za prekid emitiranja. Gledanost nam nije pala. Naprotiv, u osmoj smo sezoni napokon došli do broja jedan«. </p>
<p>Jedno je sigurno, postojeću neizvjesnost o budućnosti serije presudit će samo jedan čimbenik - njegovo veličanstvo dolar. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Ali, Bloomberg, McCartney i Mills nagrađeni priznanjima UN-a </p>
<p>NEW YORK, 26. rujna</p>
<p> - UN je u srijedu navečer odao priznanja bivšem boksačkom prvaku svijeta Muhamedu Aliju, gradonačelniku New Yorka Michaelu Bloombergu, bivšem Beatlesu Paulu McCartneyju i njegovoj supruzi Heather Mills za predan humanitarni rad diljem svijeta. </p>
<p>McCartney i njegova supruga Heather Mills nagrađeni su za rad u promociji projekata razminiravanja, Muhamed Ali za širenje međuvjerske i međukulturne suradnje, a Bloomberg jer nije dozvolio da se reakcija Njujorčana nakon terorističkih napada na grad okrene prema nesnošljivosti i izolaciji.</p>
<p>Gala večeri u sjedištu UN-a, na kojoj su predstavljene nagrade, nazočili su glavni tajnik organizacije Kofi Annan i brojni svjetski diplomati. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Muzej seksa u New Yorku nije dobio status kulturne ustanove</p>
<p>NEW YORK, 26. rujna </p>
<p> - Njujorške seksualne subkulture dobit će službenu adresu ove subote, kad prvi Muzej seksa otvori vrata znatiželjnicima, voajerima, stručnjacima i svima koji se žele obrazovati o stoljetnoj povijesti seksualnog podzemlja. </p>
<p> Smješten na Petoj aveniji u središtu Manhattana, točno 167 metara od prve crkve i škole, muzej nazvan »MoSex« već je od Katoličke lige za religijska i građanska prava dobio naziv »MoSmut« (smut, eng.: pornografija) . </p>
<p> Pripreman pet godina, MoSex želi biti obrazovna ustanova, no njujorški sveučilišni odbor, koji upravlja radom škola i kulturnih organizacija, odbio je dodijeliti mu status kulturne, neprofitne organizacije. Odlučeno je stoga da će muzej raditi kao profitna tvrtka i da će naplaćivati 17 dolara za ulaz. Osnivači se nadaju da će tako vratiti milijune dolara uložene u obnovu peterokatnice na Petoj aveniji - nekadašnje javne kuće iz 19. stoljeća. </p>
<p> Izložba nosi naziv »Seks u New Yorku: Kako je New York preobrazio seks u Americi«. Paralizirani njemački imigrant Julius Schmidt navodno je 1883. na mjestu muzeja otvorio malu tvornicu u kojoj je izrađivao prve prezervative i prodavao ih pod imenom Ramses, a Helen Jewett, 23-godišnja prostitutka, ubijena je na tom mjestu 1836. godine.</p>
<p> Jedan od osnivača MoSex-a, Daniel Gluck, izjavio je da je New York »grad dovoljno smion, velik i loš da ima seksualnu povijest koja nije nalik nijednom drugom gradu«. Gluck je ograničen zakonima koji zabranjuju pojedinačno financiranje zabave za odrasle, iako poriče da se radi o pornografskoj izložbi. </p>
<p> List The New York Times javlja da izložba obuhvaća povijest od samih početaka njujorških homoseksualnih zajednica u 19. stoljeću, borbe protiv bordela i pornografije u to vrijeme do modernih zagovaratelja seksa: kralja pinup-a Irvinga Klawa, stripera Charlesa Guyettera, fetiš modela Bettie Page i Marie Jarroff, pionirke promjene spola Christine Jorgensen i porno glumica Linde Lovelace i Annie Sprinkle.</p>
<p> MoSex ima knjižnicu sa seksualno orijentiranim romanima, koji uključuju i one D.H. Lawrencea, i pornografskim stripovima. Među filmovima su i najraniji pornografski filmovi pa sve do »Dubokog grla« iz šezdesetih. Izložba završava epidemijom AIDS-a i njezinim utjecajem na društvo. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Knjiga otklanja strah od hormonskog lijeka za »promjenu«</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Primjena hormonske nadomjesne terapije potrebna je i poželjna za žene s tegobama promjene i u menopauzi, može se zaključiti iz izlaganja na predstavljanju najnovije knjige prof. dr. Velimira Šimunića i suradnika, održane u četvrtak u Hrvatskom liječničkom zboru. Knjiga »Klimakterij, postmenopauza i hormonsko nadomjesno liječenje« zbornik je radova, rasprava i komentara s Trećeg konsenzusa o hormonskoj nadomjesnoj terapiji održanoj proljetos u Poreču. Ona svjedoči, kako je rekao prof. dr. Boris Labar, dekan Medicinskog fakulteta, o težini problema i ozbiljnosti kojoj se kod nas pristupa toj grani medicine, a osobito je važna i zbog postupnika i smjernica koji upućuju na načine liječenja u graničnih bolesnica koje trebaju HNL. I prof, Labar, kao i drugi promotori ugledni ginekolozi prof. dr. Ivan Kuvačić i prof. dr. Asim Kurjak, te sam autor, osvrnuli su se tom prilikom na nedoumice nastale nakon što je naglo prekinuta američka studija WHI jer je zaključeno da terapiju nadomjesnim hormonima treba odmah prekinuti.</p>
<p> Ta nekritički komentirana studija dobila je neopravdano velik odjek u svijetu i u nas iako za to nema znanstvenog opravdanja. Velike su naime razlike u načinu i vrsti primjene HNL u Europi i U Americi su istraživali utjecaj tog liječenja na žene starije od 60 godina s već uznapredovalim bolestima i koje su uzimale preparate dobivene od kobila. Europa i Hrvatska koriste humane hormone u vrlo malim dozama i s primjenom započinju znatno ranije u vrijeme relativnog zdravlja i kao preventivu. Oko 1000 dosadašnjih istraživanja potvrđuju punu opravdanost primjene HNL-akoji ne samo da uklanjaju popratne tegobe prelaznih godina, već sprečavaju i rizik od srčano-žilnih bolesti, osteoporozu i rak jajnika. Budući da je u Hrvatskoj milijun žena u perimenopauzi ili postmenopauzi, da će do 2050. godine pola svih bolesnica biti u tom dijelu života, smatra se više nego potrebnim promovirati i primjenjivati dodatne hormone koji produžavaju i podižu kakvoću življenja bez opasnosti. </p>
<p>B. L.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>U Hrvatskoj se očekuju tri vrste gripe</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Po podacima Centra za infekcije Svjetske zdravstvene organizacije za Europu, ove sezone u Hrvatskoj očekuje se pojava tri vrste gripe - »Nova Kaledonija«, »Moskva« i »Hong Kong«, doznaje se iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).</p>
<p> Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, na temelju lanjskih iskustava, nabavio je za ovu sezonu 500.000 doza cjepiva, a cijepljenje će se obavljati od početka listopada do 15. prosinca, najavio je dr. Mate Ljubičić, voditelj službe za epidemiologiju HZJZ-a.</p>
<p> Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, cjepivo sadržava komponente za zaštitu od triju vrsta gripe i do kraja idućeg tjedna bit će distribuirano liječnicima obiteljske medicine i županijskim Zavodima za javno zdravstvo.</p>
<p> Cijepljenje protiv gripe posebno se preporučuje rizičnim skupinama građana kod kojih gripa može izazvati ozbiljne zdravstvene komplikacije. To su osobe starije od 65 godina, kronični bubrežni i srčani bolesnici, bolesnici s dišnim oboljenjima i karcinomima, te dijabetičari, rekao je Ljubičić.</p>
<p> Sezona gripe u Hrvatskoj počinje oko Božića ili početkom siječnja, a traje do sredine veljače. Bolest počinje naglo nakon jednog do dva dana inkubacije, a traje četiri do pet dana.</p>
<p> Simptomi su visoka temperatura do 40 stupnjeva Celzijusa, bolovi u mišićima i kostima, suhi i podražajni kašalj, te pečenje i svrbež u grlu. Zbog slabljenja otpornosti organizma može pogodovati nastajanju bakterijskih infekcija kao što su upala sinusa, uha i upala pluća. Gripu treba odležati uz uzimanje toplih napitaka i lijekova protiv temperature i bolova. Prošle je godine u Hrvatskoj zabilježeno 74.000 oboljelih od gripe, a cijepljeno je oko 400.000 osoba. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="25">
<p>Video-slikom kroz mentalne prostore </p>
<p>»Razgovori« Ksenije Turčić sastoje se od tri video-rada:»Slow Motion«, za koji je dobila Vjesnikovu nagradu, »Istinite priče« i »Faza« / Potonja dva nastala su za umjetničina nedavna boravka u New Yorku / U sva tri rada vidljiva težnja umjetnice za prožimanjem različitih, pa i suprotstavljenih stanja i prostora: kaotičnoga i sređenoga, unutrašnjega i vanjskoga, osobnoga i društvenoga </p>
<p>DUBROVNIK, 26. rujna</p>
<p> - U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u petak, 27. rujna (u 19.30 sati), otvara se izložba »Razgovori« zagrebačke umjetnice Ksenije Turčić (1963.), dobitnice prošlogodišnje prestižne Vjesnikove nagrade »Josip Račić«. Autorica se predstavlja s tri recentnija video rada, od kojih su posljednja dva nastala za njezina nedavna boravka u New Yorku. Riječ je o radovima »Slow Motion« (2000.), »Istinite priče« (2000.) i »Faza« (2001). </p>
<p>Bilo da se izražava u slikarstvu, skulpturi-instalaciji ili videu, kod Ksenije Turčić uvijek je vidljiva težnja za prožimanjem različitih, pa i suprotstavljenih stanja i prostora: kaotičnoga i sređenoga, unutrašnjega i vanjskoga, osobnoga i društvenoga. Pritom, sredstva koja koristi pažljivo su odmjerena, kvaliteta komunikacije ostvaruje se u polaganosti, bez nasilja. Ksenija pripada onim rijetkim osjetljivim stvarateljima čija prisutnost u prostoru svoj razlog pronalazi u korespondenciji s njim, u animaciji i afirmiranju zatečenog.</p>
<p> I kada se služila objektima kojima je realizirala svoje ambijente, bili su to manje predmeti koji su punili prostoriju, a više neke vrste specijalnih naznaka, katalizatora, induktora, releja... Suzdržan i monoton u svojoj oblikovnoj reduciranosti i repeticiji, Ksenijin materijalni predložak tek je posrednik implozije prostornosti koja, pak, nije ništa drugo do pandan naglo otvorenim vratima, mogućnosti iznenadnog uvida u unutrašnjost naših pojedinačnih svemira. Stoga nije čudo da je Ksenija s vremenom potpuno dokinula predmet, ispraznila prostor i primjenila video-sliku kao putokaz ili kormilo za kretanje u posve mentalnoj sferi.</p>
<p>Video instalacije Ksenije Turčić uglavnom su komponirane od dvije ili više suodnosnih paralelnih projekcija gigantiziranog vlastitog ili tuđih lica, točnije - njihovih dijelova, posebno očiju, te dijelova svakodnevnog ambijenta (poput, primjerice, vrata u radu »Slow Motion«). Scenario tih radova krajnje je jednostavan, vizualni događaji, jednako kao i zvuci (otkucaji srca, šaptom izgovorene oskudne rečenice ili, pak, škripa i lupanje vrata) koji ih prate - minimalni. Bez trivijalne naracije i ilustrativnih pomagala, u škrtim naznakama sažetog izričaja, prostor unutrašnjeg života eksteritorijalizira se i prenosi u javni, fizički prostor galerije. I obrnuto: vanjski prostor pretvara se u prostor psihe. </p>
<p>Takvo prožimanje izdašno je uočljivo u strukturi i motivu »Istinitih priča«. Rad se sastoji od četiri projekcije različitih ženskih lica odnosno četiri para očiju s četiri verzije zvuka srca. Aritmija otkucaja srca ekonomično predstavlja međusobna traženja, kratke spojeve, povremena pronalaženja. Zapravo, priča je to o procesima dijaloga (»Razgovori«!), drami njegovih gradnji, rušenja, dodira, sklada, razilaženja. O širokom prostoru dnevnih napora opstanka u sebi i u zajednici.</p>
<p>Strogo individualno, subjektivno, gotovo privatno polazište i problemi postaju tako široko komunikativni i prisni. Introvertni rad, paradoksalno, pokazuje se naglašeno društvenim. A tema umjetnice - težnja i tenzija (auto)komunikacije, njena uspješnija ili manje uspješna razdoblja i postvarenja - zadobiva svoj pandan u našem suodnosu s radom. </p>
<p>K. R.</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>CITY</p>
<p>Kao da je sve završilo u nekom akvariju</p>
<p>Prof. Taltomar bio je čovjek u godinama i za sobom je imao tisuće sati odgledanih utakmica. Za igru ga nije bilo posebno briga. On je promatrao suce. Proučavao ih je. U ustima bi uvijek držao ugašenu cigaretu bez filtera i povremeno promumljao kakvu rečenicu tipa »predaleko si« ili »pravo prednosti, kretenu«</p>
<p>PIŠE: ALESSANDRO BARICCO</p>
<p>Prema njegovu je mišljenju taj napad bio toliko lijep da nije mogao zauvijek nestati, sigurno je tumarao po svim terenima ovoga svijeta i on ga je očekivao, tamo, na tom terenu za klince. Doznao je ukupni broj terena na svijetu - milijun osamsto četiri - i bio je posve svjestan da su mogućnosti da napad prođe upravo onuda vrlo male. </p>
<p>No na temelju proračuna koji je izveo Gould, nisu bile mnogo manje od onih da se na svijet dođe nijem. Dakle, Poomerang je čekao. Napad je zapravo izgledao ovako: vratar izbacuje dugu loptu, vođa napada skače na polovici protivničkog terena i prenosi loptu glavom, protivnički vratar izlazi iz kaznenog prostora i udara loptu još u letu, ona leti natrag sve do iza sredine terena, preskače sve igrače, odbija se na rubu kaznenog prostora, prolazi iznad zabezeknutog vratara i tik uz stativu ulazi u mrežu. </p>
<p>Sa striktno nogometnog stajališta, riječ je o bizarnoj akciji dostojnoj prijezira. No Poomerang je tvrdio da je, u estetskom smislu, rijetko vidio nešto tako skladno i elegantno. »Izgledalo je kao da je sve završilo u nekom akvariju - negovorio bi, pokušavajući objasniti - kao da se sve događalo u vodi, bez trzaja i polako, s loptom što je plivala zrakom, bez žurbe, te igračima što su se pretvorili u ribe i promatrali odozdo otvorenih usta, svi istodobno okrećući glavu lijevo desno, zabavljeni i raspršeni, s vratarom širom raširenih škrga dok lopta prolazi iznad njega.</p>
<p> I na kraju mreža lukavog ribara koji hvata tu ribu-loptu i sve oči, čudesna li ulova u apsolutnoj tišini morskog bezdana na prostranoj površini prekrivenoj zelenim algama koju je bijelim crtama prošarao ronilac geometar«. Bila je šesnaesta minuta drugog poluvremena. Utakmica je završila sa dva prema nula.</p>
<p>Svako malo Gould bi silazio i odlazio do samog ruba terena, iza desnog gola, pored prof. Taltomara. Prolazili bi deseci minuta, a da nijedan od njih ne progovori. Oči su im neprekidno bile uperene u teren. </p>
<p>Prof. Taltomar bio je čovjek u godinama i za sobom je imao tisuće sati odgledanih utakmica. Za igru ga nije bilo posebno briga. On je promatrao suce. Proučavao ih je. U ustima bi uvijek držao ugašenu cigaretu bez filtera i povremeno promumljao kakvu rečenicu tipa »predaleko si« ili »pravo prednosti, kretenu«. </p>
<p>Često je mahao glavom. Jedini je pljeskao isključenju igrača ili ponavljanju jedanaesterca. Imao je neke diskutabilne stavove koje je sažeo u izreku kojom je godinama zaključivao svaku raspru: »ruka u kaznenom prostoru uvijek je namjerna, zaleđe nikada nije prijeporno, a sve žene su kurve«. </p>
<p>Tvrdio je da je svemir »utakmica bez suca«, ali na svoj je način vjerovao u Boga: »on je linijski sudac, a previdi svako zaleđe«. Jednom je polupijan javno priznao da je kao mlad bio sudac. Potom se povukao u tajanstvenu tišinu.</p>
<p>Gould mu je, s razlogom, pripisivao neizmjerno poznavanje pravila i u njemu je tražio ono što nije uspijevao naći u glasovitim akademicima koji su ga svakodnevno pripremali za Nobelovu nagradu: uvjerenje da je red svojstvo beskraja. Tako se među njima obično odigravalo sljedeće:</p>
<p>1. Gould bi došao, ne bi ni pozdravio, stao bi pokraj profesora, pogleda uperena u teren.</p>
<p>2. Desetke minuta ne bi izmijenili ni riječi ni pogleda.</p>
<p>3. U određenom trenutku Gould bi, nastavljajući pratiti utakmicu, rekao nešto kao: »Dijagonalno dodavanje lopte s desna, vođa napada udara loptu punom desnom nogom, pogađa prečku koja se prepolavlja, lopta se odbija od suca, završava među nogama desnog krila koji desnim bočnim voleom šalje loptu tik uz stativu gdje je branič zaustavlja rukom i potom šalje nebu pod oblake«.</p>
<p>4. Prof. Taltomar polako bi izvadio cigaretu iz usta i otresao zamišljeni pepeo. Potom bi pljunuo na pod ostatke duhana i tiho promrmljao: »Utakmica prekinuta dok se prečka ne popravi, uz odgovarajuću kaznu domaćinu radi nemara u održavanju terena. Po nastavku utakmice, kazneni udarac gostujućoj momčadi i crveni karton braniču. Dan zabrane igre, ako već nije opomenut«.</p>
<p>5. Još bi neko vrijeme, bez komentara, netremice promatrali teren.</p>
<p>6. U određenom trenutku Gould bi otišao govoreći: »Hvala, profesore«.</p>
<p>7. Prof. Taltomar promrmljao bi, ne okrećući se: »Ostaj mi dobro, sinko«.</p>
<p>To se događalo više manje jednom tjedno.</p>
<p>Gouldu se jako sviđalo.</p>
<p>Djeci trebaju uvjerenja.</p>
<p>Posljednja, vrlo važna stvar, koja se događala na tom terenu. Povremeno, dok bi Gould stajao tamo s profesorom, lopta bi se otkotrljala izvan igrališta, baš prema njima. Ponekad bi prošla tik pored njih i zaustavila se na koji metar udaljenosti. Tada bi vratar napravio nekoliko koraka prema njima i povikao: »Lopta!«. Nijedan mišić prof. Taltomara ne bi se pomaknuo.</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Tajno restaurirano Torinsko platno </p>
<p>Platno u koje je prema tradiciji bilo umotano Kristovo tijelo nakon skidanja s križa, moralo je biti restaurirano zbog opasnosti od propadanja / Papa je izjavio da je za Crkvu Torinsko platno misterij i važan simbol za vjernike </p>
<p>TORINO, 26. rujna</p>
<p> - Torinsko platno (Sveti pokrov), u koje je prema tradiciji bilo umotano Kristovo tijelo nakon skidanja s križa, zbog velike opasnosti od propadanja moralo je biti restaurirano, otkrio je ovih dana kardinal i nadbiskup Torina Severino Poletto, službeni čuvar najpoznatije kršćanske relikvije. Papinska je država naslijedila platno nakon smrti posljednjeg talijanskog kralja Umberta od Savoje pa je tek uz suglasnost pape Ivana Pavla II. platno moglo biti skinuto s nizozemske tkanine na koju je bilo našiveno 1534. godine. </p>
<p> Kisela ugljena prašina koja se uvukla između relikvije i te tkanine prijetila je postepenim uništavanjem platna. Od početka 20. stoljeća platno je bilo pokazano vjernicima samo četiri puta, a Poletto ga je protekle subote iznimno pokazao novinarima i nekolicini stručnjaka iz cijelog svijeta. Relikvija je ponovo našivena na novo sterilno platno i očišćena od komadića tkanine i popravaka, koje su u 16. stoljeću dodale klarise iz samostana Chambery, gdje se relikvija čuvala. </p>
<p> Objavljena je fotografija restauriranog Torinskog platna, ali »iz sigurnosnih razloga« nije dopušteno njegovo fotografiranje u staklenom sanduku uokvirenom čelikom koji se nalazi u torinskoj Katedrali, jer se smatra da bi relikvija mogla biti predmetom »terorističkih napada«.</p>
<p> »Iz tog smo razloga proveli i cijeli postupak u najvećoj tajnosti, jer platno nije bilo pod zaštitom sanduka«, rekao je kardinal Poletto. Izjavio je da za sada nije predviđeno nikakvo novo ispitivanje starosti relikvije, duge 436 cm i široke 110 cm, s otiskom razapetog čovjeka s čavlima u rukama i nogama. </p>
<p> Uzorak platna bio je 1988., uz dopuštenje Vatikana, podvrgnut analizi pomoću ugljika 14 u tri neovisna laboratorija u Engleskoj, Švicarskoj i SAD-u, a rezultati su potvrdili da je platno izrađeno u srednjem vijeku između 1260. i 1390. godine.</p>
<p> Uslijedio je pravi rat između onih koji su branili autentičnost relikvije i zagovornika falsifikata, koje je Papa za posjeta Torinu 1998. ušutkao izjavom da je za Crkvu Torinsko platno misterij i važan simbol za vjernike. </p>
<p> Profesor Piero Savarino, jedan od restauratora, izjavio je da se »službeno mogu priznati samo rezultati analiza iz 1988., ali da su pogreške u analizama uvijek moguće«. Svi uzorci, ostatci ili komadići stare tkanine kojima je bilo popravljano Torinsko platno sačuvani su i kategorizirani za slučaj novih analiza misterioznog platna, na kojem su istraživači ustanovili da je razapeti muškarac ostavio tragove ljudske krvi skupine AB. (Hina/AFP)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Priznanja Brozoviću, Šicelu i Birnbaumu </p>
<p>Skup će okupiti oko 230 hrvatskih i svjetskih kroatista, među kojima i mnogo mladih / Novi koraci u osamostaljenju kroatistike kao legitimacije hrvatske književnosti, jezika i kulture u domovini i svijetu </p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Treći hrvatski slavistički kongres održat će se ove godine u Zadru (na Filozofskom fakultetu) od 15. do 19. listopada, a okupit će oko 230 kroatista, od čega 60-ak inozemnih stručnjaka, iz Australije, SAD, Kanade, Rusije, Ukrajine, Finske, Nizozemske, Njemačke, Austrije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Italije, Crne Gore, Poljske, Mađarske, među njima i mnogo mladih.</p>
<p>»Ideja za organiziranje hrvatskih slavističkih kongresa pokrenuta je nakon osamostaljenja i oslobođenja Republike Hrvatske. Njihova je funkcija bila višestruka: kao znanstvena i kulturna legitimacija hrvatskoga uma, kao svijest i verifikacija hrvatske književnosti i, posebice, hrvatskoga jezika kako bi se i na inozemnim slavističkim fakultetima i institutima potaknuli procesi za definiranje i osamostaljenje kroatistike.</p>
<p> Nisu manje važni ni politički argumenti: kulturom i znanošću do afirmacije državne samostalnosti. Treći kongres održat će se iz jednako važnih razloga, kojima se može pridodati i najnoviji, a to je osnivanje sveučilišta«, rekao je prof. dr. Cvjetko Milanja, predsjednik Trećega hrvatskog slavističkog kongresa, na konferenciji za novinare sazvanoj u četvrtak u Vijećnici zagrebačkog Filozofskoga fakulteta, a u povodu održavanja kongresa.</p>
<p>Iz područja jezika naznačene su četiri teme, od kojih je prva »Hrvatski jezik u 18. stoljeću«, koje je, kako je istaknuo prof. Cvjetko Milanja, obilježeno nizom vrijednih leksikografskih djela (I. Belostenec, A. della Bella) i gramatika (Š. Starčević, M. A. Relković). Druga su tema »Normativni problemi hrvatskoga jezika u drugoj polovici 20. st.«; a njima su pridodane još dvije: o filološkoj djelatnosti Antuna Dragutina Parčića, leksikografa, glagoljaša, autora gramatike i hrvatsko-talijanskog rječnika, te tema »Hrvatski idiomi i poredbeno jezikoslovlje«.</p>
<p>»Kulturološki aspekti hrvatske književnosti« jedna je od dviju tema iz područja književnosti o kojima će ove godine biti dosta riječi na slavističkom kongresu, a koja prema riječima prof. Milanje potvrđuje poznatu tezu kako se hrvatska supstancija tijekom stoljeća sačuvala ponajprije zahvaljujući kulturi, književnosti i jeziku. Druga tema bit će »Modernost hrvatske književnosti 20. st.«, a treća, posebna pak tema propitivat će dva stoljeća hrvatske znanosti o književnosti s naglaskom na značajnom djelu Franje Markovića, književnika i estetičara.</p>
<p>Na trećem po redu hrvatskom slavističkom kongresu bit će dodijeljena i priznanja, medalje uglednim kroatistima - Daliboru Brozoviću nagrada za domaće jezikoslovlje »Stjepan Ivšić«, akademiku Miroslavu Šicelu nagrada za književnu povijest »Antun Barac«, a Henriku Birnbaumu, posthumno, nagrada za inozemnog lingvista »Vatroslav Jagić«.</p>
<p>Sandra-Viktorija Antić</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Randevu na Dunavu</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Hrvatski pisci Branko Čegec, Edo Popović, Krešimir i Miroslav Mićanović, Goran Rem, Zoran Roško, Helena Sablić-Tomić, Roman Simić i Neven Ušumović sudionici su susreta hrvatskih i mađarskih pisaca »Randevu na Dunavu«, koji će se održati 27. rujna 2002. godine u Budimpešti. Posjet Budimpešti plod je, među ostalim, suradnje dogovorene na Festivalu europske kratke priče, održanog u svibnju u Zagrebu, i u povodu objavljivanja antologije mađarske kratke priče u Hrvatskoj. Susret je ujedno odlična prilika za najavu antologije hrvatske priče, koju za mađarske čitatelje priprema časopis Quorum.</p>
<p>Dio bogatog i zanimljivog programa susreta, čiji će se jedan dio održati na brodu, bit će predstavljanje antologije mađarske kratke priče »Zastrašivanje strašila«, koju su za Biblioteku Živi jezici, u izdanju Naklade MD, priredili Neven Ušumović, Stjepan Lukač i Jolan Mann, i knjige »Reinkarnacija privatnih sfera« - Suvremeni hrvatski pjesnici.</p>
<p>Hrvatski i mađarski pisci čitat će svoje tekstove na književnoj večeri, gdje će biti i dodijeljena nagrada Lovorov vijenac 2002. Na okruglom stolu, koji čine teme: mi i naši susjedi, kulturni prostor u kojem živimo, nakladnici i časopisi, prevoditelji i prijevodi, politika i kultura, istok i zapad, sjever i jug, geografija i književnost, uz hrvatske i mađarske pisce sudjeluju i autori iz Hrvatskoga književnog kruga Mađarska (Stjepan Blažetin, Šandor Horvat, Tomislav Krekić, Stjepan Lukač i Dinko Šokčević), koji je s Hrvatskom samoupravom Ferencvárosa organizator susreta hrvatskih i mađarskih pisaca u Budimpešti. </p>
<p>K. R.</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Spomen knjiga »Smrt Petra Svačića«</p>
<p>SPLIT, 26. rujna</p>
<p> - U nakladi Matice hrvatske Imotski tiskana je spomen-knjiga »Smrt Petra Svačića«, koju je u povodu 900. obljetnice potpisivanja »Pacte convente« i prenošenja hrvatske krune u ruke ugarskih kraljeva priredio splitski pjesnik Petar Vulić. Sabrao je pedesetak pjesama, lirskih dramoleta i libreta 35 autora u slavu zadnjega hrvatskog kralja narodne krvi Petra Svačića, koji je poginuo u bitci na Gvozdu 1097. godine. Autori su u zborniku poredani abecednim redom. Od imotskih autora zastupljeni su pjesnici Mirko Anić, Mario Bilić, Lujo Medvidović, Anka Petričević, Ivan Ujević i Mladen Vuković. Knjiga je ilustrirana crtežima i slikama nekoliko hrvatskih likovnih umjetnika, među njima i Ante Strinića, a poruka joj je da bolje upoznamo vlastitu povijest i da čuvamo državotvornu baštinu. Knjigu su u splitskoj pinakoteci franjevačkog samostana Gospe od Zdravlja u srijedu predstavili Petar Opačić, Petar Tomaš i Mladen Vuković, uz pjesmu ženske klape »Kamen«. </p>
<p>M. J.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Memoari iz 1. svjetskog rata </p>
<p>OTOČAC, 26. rujna</p>
<p> - U gackom Pučkom otvorenom učilištu predstavljena je knjiga memoara iz Prvoga svjetskog rata Otočanina Frane Dubravčića »Živ sam i dobro mi je«, koja je u izdanju Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke ugledala svjetlo dana zahvaljujući autorovu sinu Milanu Dubravčiću, koji je očev rukopis držao u ladici, te ga sada priredio za tisak. Taj vrijedni dokument vremena otkriva moge vjerodostojne podatke, dosad neobjavljene o Otočcu iz tog vremena, i o ratovanju Otočana iz 79. otočke pješačke pukovnije grofa Jelačića na srpskoj, ruskoj i talijanskoj fronti. Gacko Pučko otvoreno učilište proslavlja 40 godina rada, među ostalim otvorenjem izložbe slika Josipa Jakšića-Brace, a završit će u petak svečanom sjednicom i filmskim maratonom. Predviđeno je u petak i razgledanje stalnih muzejskih postava »Muzeja Gacke« koji djeluje u sastavu Učilišta. </p>
<p>D. P.</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>»Ispovijed« i Ujević u Nürnbergu </p>
<p>NÜRNBERG, 26. rujna</p>
<p> - Glumac HNK iz Zagreba Mladen Vulić i član opernog orkestra HNK iz Zagreba Danko Bulić izveli su ovih dana monodramu »Ispovijed« u dvorani Hrvatske katoličke misije u Nürnbergu. Monodramu je režirao Mladen Vulić, a rađena je prema pripovijetci hrvatskoga pisca Stjepana Tomaša. Predstavu je financirao Gradski ured za kulturu iz Nürnberga, a gostovanje je ostvareno na poziv HKD »Tin Ujević« iz Nürnberga. Bila je to ujedno 13. večer kulture u organizaciji HKD »Tin Ujević« iz Nürnberga. Uskoro će u Gradskoj biblioteci biti predstavljen zbornik o Tinu Ujeviću, koji je ovih dana objavio časopis »Most« na njemačkome jeziku. </p>
<p>K. R.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Te Deum uz obljetnice u Požegi </p>
<p>ZAGREB/POŽEGA, 26. rujna</p>
<p> - U povodu pete obljetnice postojanja Požeške biskupije koju je papa Ivan Pavao II. utemeljio 5. srpnja 1997. godine, te koja je 27. rujna iste godine uspostavljena, u petak 27. rujna u požeškoj će se Katedrali održati koncert Zbora crkve sv. Lovre, zbora Srednje glazbene škole u Požegi, Komornog orkestra i solista pod ravnanjem Alena Kopunovića-Legetina. Na programu je Charpenteierov Te Deum, a kao solisti će nastupiti Sanja Madunić, Marija Milinković, Helena Lucić, Dubravko Rukavina i Marko Špehar. Tom izvedbom, pa izložbom fotografija sa svečane uspostave Požeške biskupije 1997. te euharistijskim slavljem 28. rujna svečano će se obilježiti peta obljetnica Požeške biskupije kao i 150. obljetnica Zagrebačke metropolije. Glazbena djelatnost u Požegi nastavlja se i u listopadu u povodu blagdana sv. Terezije Avilske »Požeškim orguljaškim večerima«, a jedanput mjesečno u požeškoj se Katedrali održavaju i koncerti iz ciklusa »Orgulje - kraljice instrumenata«. </p>
<p>D. K.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>PLAVA TOČKA U BESKRAJU</p>
<p>Nije nam dano vodstvo u kozmičkoj drami</p>
<p>Zamišljamo da je naš svemir jedinstven, ali on je samo jedan od golema broja, vjerojatno beskonačnoga, jednako vrijednih, jednako nezavisnih, jednako izoliranih svemira. U nekima će biti života, u drugima ne. Prema takvu je gledanju svemir samo novooblikovana zabit mnogo prostranijega, beskrajno staroga i posve neopaziva Kozmosa</p>
<p>PIŠE: CARL SAGAN</p>
<p>Čak i da je svemir bio namjerno stvoren tako da dopusti pojavu života ili inteligencije, na bezbrojnim svjetovima mogu postojati druga bića. </p>
<p>Da je tako, bila bi to slaba utjeha za antropocentričare ako bismo mi nastanjivali samo jedan od mnogih svjetova koji dopuštaju život i inteligenciju. </p>
<p>Ima nečeg začuđujuće uskog u tome kako je formulirano antropsko načelo. Da, točno je da su samo neki zakoni i konstante u skladu s našom vrstom života. </p>
<p>No, zapravo, isti zakoni i konstante su nužni da se stvori stijena. Prema tome, zašto ne govoriti o svemiru koji je stvoren tako da se jednog dana mogu pojaviti stijene, a isto tako i o jakom i slabom »kamenološkom« načelu? </p>
<p>Da stijene mogu filozofirati, čini mi se da bi kamenološka načela bila na vrhu intelektualnih rasprava.</p>
<p>Postoje kozmološki modeli koji se postavljaju danas, a po kojima čak ni čitav svemir nije ništa posebno. Andrej Linde, koji je radio na Fizikalnom institutu Lebedev u Moskvi, a sada je na Sveučilištu Stanford, je ugradio naše trenutačno razumijevanje jakih i slabih nuklearnih sila i kvantne fizike u novi kozmološki model. </p>
<p>On zamišlja golem Kozmos, mnogo veći od našeg svemira, koji se možda proteže u beskonačnost i u prostoru i u vremenu, a ne tričavih, otprilike, 15 milijarda svjetlosnih godina u polumjeru i 15 milijarda godina u vremenu, što je uobičajeno shvaćanje. </p>
<p>U Kozmosu postoji, kao i ovdje, neka vrsta kvantne zbrke, u kojoj se sićušne strukture, mnogo manje od elektrona, stvaraju posvuda, preoblikuju se, i nestaju; u kojoj, kao i ovdje, fluktuacije u apsolutno praznom prostoru stvaraju parove elementarnih čestica, primjerice elektron i pozitron. </p>
<p>U pjeni kvantnih mjehurića, velika većina ostaje submikroskopska. No sićušni djelić njih se nadima, raste i poprima svemirske veličine vrijedne poštovanja. Oni su u svakom slučaju tako daleko od nas, mnogo dalje od 15 milijarda svjetlosnih godina, što je uvriježena dimenzija našeg svemira, da bi, i kad bi postojali, bili posve nedostupni i neopazivi.</p>
<p>Većina tih drugih svemira doseže maksimalnu veličinu, a tada kolabiraju, sažimaju se u točku i zauvijek nestaju. Drugi mogu titrati. Treći se mogu širiti bez granica. </p>
<p>U različitim svemirima bi vrijedili različiti prirodni zakoni. Linde tvrdi da živimo u jednom takvom svemiru, svemiru u komu je fizika pogodna za rast, napuhavanje, širenje, za galaktike, zvijezde, svjetove, život. </p>
<p>Zamišljamo da je naš svemir jedinstven, ali on je samo jedan od golema broja, vjerojatno beskonačnoga, jednakovrijednih, jednako nezavisnih, jednako izoliranih svemira. </p>
<p>U nekima će biti života, u drugima ne. Prema takvu je gledanju svemir samo novooblikovana zabit mnogo prostranijega, beskrajno staroga i posve neopaziva Kozmosa. Ako je tako nešto točno, čak i ponos koji nam je ostao, blijed kakav mora biti, da živimo u jedinom svemiru, uskraćen nam je. </p>
<p>Možda će jednog dana biti, unatoč našem današnjem neznanju, izmišljena sredstva za zavirivanje u susjedne svemire u kojima vrijede bitno drukčiji prirodni zakoni. Tada bismo vidjeli što je sve moguće. </p>
<p>Ili, možda, stanovnici susjednih svemira mogu zavirivati u naš svemir. Naravno da smo, tako nagađajući, daleko nadmašili granice znanja. No ako je nešto kao Lindeov Kozmos točno, tada nas, začuđujuće, čeka još jedna razorna deprovincijalizacija. </p>
<p>Naše su sposobnosti daleko od onih potrebnih da bismo stvarali svemire u blisko vrijeme. Ideje jakog antropskog načela nisu pogodne za dokazivanje (iako u Lindeovoj kozmologiji ima nekih sastojaka koji se mogu provjeravati). </p>
<p>Ne računamo li izvanzemaljski život, ako su se samodostatne želje za središnjom ulogom sada povukle u utvrde nepristupačne eksperimentima, tada je niz znanstvenih bitaka s ljudskim šovinizmom, čini se, barem u velikom dijelu, dobiven.</p>
<p>Gledište, koje dugo postoji, a koje je filozof Immanuel Kant sažeo u riječima da bi »bez čovjeka ... cijelo stvaranje bilo samo divljina, uzaludna stvar, bez prava kraja«, pokazalo se kao zabluda koja ugađa nama samima. Čini se da se načelo osrednjosti primjenjuje na sve. Nismo mogli unaprijed znati da će dokazi biti, tako često i dosljedno, u suprotnosti s pretpostavkom da su ljudska bića na središnjoj pozornici u svemiru. </p>
<p>No većina rasprava sada daje odlučujuću prednost stajalištu koje se, ma kako bilo bolno, može obuhvatiti u jednoj rečenici: Nije nam dano vodstvo u kozmičkoj drami.</p>
<p>Možda netko drugi ima to vodstvo. Možda ga nema nitko. U oba slučaja imamo dobar razlog za skromnost. </p>
<p>Svemir koji nije stvoren za nas: Kažemo: »Kakav prekrasan zalazak sunca« ili »Ustajem prije izlaska sunca«. Bez obzira na to što znanstvenici tvrde, mi u svakodnevnom govoru često zanemarujemo njihova otkrića. Ne govorimo o kruženju Zemlje, nego o izlasku i zalasku Sunca. Pokušajte to izreći na kopernikanskom jeziku. Biste li rekli: »Ivane, vrati se kući do trenutka kada se Zemlja okrene oko svoje osi za tolik kut da skriva Sunce ispod mjesnog obzora«? </p>
<p>Ivan bi već davno otišao prije nego što biste završili tu rečenicu. Nismo uspjeli čak ni naći milozvučan izraz koji bi točno prenio heliocentričnu misao. Mi smo u središtu, a sve drugo kruži oko nas - to je ugrađeno u naš jezik, naša ga djeca uče od nas. Mi smo nepreobraćeni geocentričari koji se kriju iza kopernikanskog vanjskog sjaja.</p>
<p>Rimokatolička crkva je 1633. godine osudila Galilea zbog njegova učenja da se Zemlja giba oko Sunca. Promotrimo detaljnije tu slavnu polemiku.</p>
<p> U uvodu svoje knjige u kojoj uspoređuje dvije postavke, svemira sa Zemljom, odnosno Suncem, u središtu, Galileo je napisao: »Zemaljske pojave će se ispitivati, pojačavajući kopernikansku pretpostavku, sve dok neće izgledati da ona mora apsolutno pobijediti.«</p>
<p>Kasnije, u svojoj knjizi, on priznaje: »Niti se ikada mogu dovoljno nadiviti [Koperniku i njegovim sljedbenicima]; oni su s pomoću čiste snage uma učinili takvo nasilje nad svojim vlastitim osjetilima, kao da im je draže ono što im kaže um nego ono što im je osjetilno iskustvo jasno pokazalo...«</p>
<p>Crkva je obznanila, u svojoj optužbi Galileja: »Učenje da Zemlja nije ni središte svemira niti da je nepomična nego da se giba, makar i dnevnom rotacijom, je apsurdno i pogrešno i psihološki i teološki, i u najmanju je ruku pogreška vjerovanja.«</p>
<p>Galileo je odgovorio: »Učenje o gibanju Zemlje i nepomičnosti Sunca se osuđuje na temelju toga što na mnogim mjestima Sveto pismo govori da se Sunce giba, a da Zemlja mirno stoji... Licemjerno se govori da Sveto pismo ne može lagati. </p>
<p>Nitko, međutim, neće poreći da je ono često zakučasto i da je teško otkriti njegov pravi smisao i da govori više nego što same riječi znače. Smatram da u raspravi o problemima u vezi s prirodom ne bismo trebali krenuti od Svetog pisma, nego od pokusa i pokazivanja.«</p>
<p>Galileo je, međutim, u javnu odricanju od svojih nazora 22. lipnja 1633. morao reći:</p>
<p>»Nakon što me Sveta stolica upozorila da posve odbacim pogrešno mišljenje da je Sunce u središtu svemira i nepokretno, a da Zemlja nije njegovo središte i da se giba ... bio sam ... osumnjičen za krivokletstvo, odnosno, da sam mislio i vjerovao da je Sunce središte svemira i nepokretno, a da Zemlja nije njegovo središte i da se ona giba .. ja se pod zakletvom toga odričem, čistog srca i iskrene vjere, proklinjem i mrzim iste pogreške i krivovjerje, i općenito svaku i sve pogreške i vjerske sljedbe koje su protivne Svetoj katoličkoj crkvi.«</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="35">
<p>Katuši doživotno isključenje, Spajiću dvogodišnje</p>
<p>Ivica Katuša, prvoligaški sudac iz Čakovca, doživotno je diskvalificiran jer je od Stjepana Spajića, predsjednika Hrvatskog dragovoljca, primio pa vratio 10.000 eura kao nagradu za »pošteno« suđenje utakmice između Slavena Belupa i Hrvatskog dragovoljca u 25. kolu Prve HNL 20. travnja u Koprivnici</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Tjerali lisicu, istjerali vuka! Tako bi glasio epilog afere podmićivanja čakovečkoga nogometnog prvoligaškog suca Ivice Katuše od Stjepana Spajića, a vezano uz utakmicu Slaven Belupo - Hrvatski dragovoljac 20. travnja ove godine. Točnom se pokazala prošlotjedna neslužbena objava kad je u javnost probila (?!) inače čvrsto čuvana tajna da je Katušu Disciplinska komisija IO HNS-a kaznila doživotnim isključenjem iz nogometa, Spajića na dvije godine, a njegova pak brata Josipa na godinu dana.</p>
<p>U četvrtak na uobičajenoj konferenciji za novinare u HNS-u kaznu je objavio Ante Tomaš, predsjednik Disciplinske komisije IO HNS, čime je postala pravomoćna, ne pokušavajući pritom ukoriti ikoga iz redova peteročlane komisije kojoj je na čelu zato što je sve izašlo u javnost mnogo prije nego što je dobilo i službenu formu. </p>
<p>U uvodu u kronologiju svega što je i dovelo do toga da hrvatski nogomet u svojih 10 godina samosvojnosti konačno, unatoč brojnim sličnim sumnjama i slučajevima, dočeka takvo drastično kažnjavanje, Tomaš je iznio vrlo važnu pojedinost: </p>
<p>- Cijeli je ovaj slučaj zapravo potekao od sudaca, od toga što je Zbor nogometnih sudaca HNS-a pokrenuo postupak protiv Spajićeve uobičajene sočne retorike na račun sudaca »koji su mu, među ostalim, skrojili ispadanje iz lige«.</p>
<p> Dok se smišljalo kako kazniti Spajića, jer je već većinu kazni iz raspoloživog repertoara iskušao, a mnoge ni nisu bile namjerno primjenjivane, Dragovoljčev je predsjednik krenuo u protunapad. Na saslušanju pred Disciplinskom komisijom HNS-a 20. kolovoza izjavio je i izjavu potpisao da je sucu Ivanu Katuši pred svjedocima dao 10.000 eura za »pošteno« suđenje utakmice 25. kola prošlog prvenstva Slaven Belupo - Hrvatski dagovoljac. Tom je izjavom Spajić priznao da je počinio nedopuštenu radnju, utvrđenu kao prekršaj iz Disciplinskog pravilnika HNS-a.</p>
<p>U dokaznom postupku saslušana su sva relevantna lica, uz Spajića i Katušu, i Spajićev brat Stjepan, sin Domagoj, pa Miljenko Dovečar, nogometni trener iz Čakovca, Stjepan Kižarić, delegat Prve HNL iz Čakovca, i Matija Ciprić iz Zagreba. </p>
<p>Ustanovljeno je prvo da su neki od prethodno spomenutih 17. travnja tražili od Katuše pošteno suđenje. A kad su od njega čuli da se i to plaća, Spajić je u nazočnosti sina Domagoja i brata Josipa 19. travnja u hotelu Plitvice urućio Katuši novac, koji je dotični i primio. No, dan nakon utakmice nezadovoljni je Spajić novac zatražio natrag, pa ga i dobio. Sve je bilo sasvim dovoljno da se na temelju utvrđenoga činjeničnog stanja prvookrivljeni Ivan Katuša sankcionira člankom 69. st.1 Disciplinskog pavilnika HNS-a u vezi s Glavom III Kodeksa o ponašanju nogometnih djelatnika HNS-a. Primjenom tog članka, Katuši je jednoglasno odmjereno doživotno isključenje iz nogometne organizacije. Tim su načelom i Spajići dobili svoje, uz dakako pravo žalbe u roku od osam dana nakon primitka odluke, što su već svi kažnjeni najavili. I kroz predhodne izjave u medijima rekli da će imati što kazati, pogotovo Katuša, nesumnjivo posebno zbunjen, jer je cijeli slučaj potekao od disciplinske prijave Zbora nogometnih sudaca HNS-a. </p>
<p>Slučaj bi zbog »povijesne odluke iz sfere stegovnih postupaka« mogao dobiti na težini i zbog još jednog razloga. Doznali smo, naime, od Tomaša da je slučaj zainteresirao USKOK, koji je već uključen u postupak i djeluje po svojim regulama, za razliku od Disciplinske komisije, koja se samo služila odredbama Disciplinskog pravilnika. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Spajić: »Žao mi je što me nisu kaznili doživotno«</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Nakon službene odluke predsjednika Disciplinske komisije Hrvatskog nogometnog saveza Ante Tomaša o slučaju »Spajić - Katuša« željeli smo saznati kakvi su komentari glavnih aktera ovog slučaja. No, mobitel suca Ivice Katuše bio je isključen, a u kafiću kojeg je vlasnik nije ga bilo. Za razliku od njega uspjeli smo dokučiti razmišljanja predsjednika Hrvatskog dragovoljca Stjepana Spajića koji je još u srijedu dobio službeno priopćenje Disciplinske komisije HNS-a.</p>
<p>- Žao mi je što me nisu kaznili dožitovno! Ovom kaznom su dokazali da nemaju petlje ići do kraja. Katušina kazna me uopće ne zanima jer ovo nije bilo ciljano na njega nego na Hrvatski nogometni savez. Samo se nadam da će državni organi podrobnije razmotriti cijeli slučaj. </p>
<p>Usput, pitam čelnike HNS-a zašto nisu pokrenuli postupak protiv Zdravka Mamića, koji odslužuje kaznu od šest mjeseci zabrane obavljanja funkcija u nogometu normalnim radom u klubu. </p>
<p>Zašto njega nisu kaznili? Na meni se vrši rasizam, veli Spajić</p>
<p>Spajićevu funkciju u Dragovoljcu preuzet će Ivana Spajić, šestogodišnja Spajićeve kćer.</p>
<p>- Nitko mi ne može zabraniti da pomažem Dragovoljcu, ja ću uvijek plačati igrače, a tko će formalno biti predsjednik uopće nije bitno. </p>
<p>Lj. P.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Barić sve bliže željenom sastavu</p>
<p>»U zadnjih desetak dana vidio sam skoro 90 posto onog što nam treba za spomnutu kvalifikacijsku utakmicu. Priznajem da sa zadovoljstvom moram reći kako je situacija mnogo bolja nego uoči susreta s Estonijom kada nisam mogao računati čak na četiri bitna igrača«, veli Barić </p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Za izbornika Ottu Barića gotovo da više nema nepoznanica što se tiče stanja i statusa onih igrača koji bi mogli ući u širi izbor za i te kako bitan susret s Bugarskom 12. listopada u Sofiji. Dan nakon što se vratio iz Torina to je on sam izjavo, tumačeći.</p>
<p>- U zadnjih desetak dana vidio sam skoro 90 posto onog što nam treba za spomnutu kvalifikacijsku utakmicu. Priznajem da sa zadovoljstvom moram reći kako je situacija mnogo bolja nego uoči susreta s Estonijom kada nisam mogao računati čak na četiri bitna igrača: Tudora, Bokšića, Roberta Kovača i Šimunića. Od spomenute četvorke samo je Šimunić na oporavku, ostali su svakim danom sve više u punom pogonu svojih klubova.</p>
<p>Izbornik je pripomenuo kako su se u međuvremenu svojim igrama najavlila 2-3 igrača, od kojih ga je očigledno najviše razveselio Mario Stanić:</p>
<p>- Već četiri utakmice uzastopno Stanić igra, i to vrlo dobro. To je svakako za mene bitna vijest jer zna se tko je i što je Stanić kad je u formi.</p>
<p>Rekao je Barić da su mu milozvučni i glasovi o dobrim igrama Ivice Mornara »kojega valja još provjeriti«. Zadovoljio ga je nastup Jerka Leke u Torinu, ponio je i vrlo dobre dojmove iz varaždinskog derbija Varteks - Dinamo, dočim mu zasigurno nešto znači podatak što T. Marić, Petrić i Babić dobivaju jako slabu, gotovo nikakvu minutažu:</p>
<p>- Molio bih vas za malu uslugu da objavite kako se zahvaljujem svima mnogobrojnima koji mi preko novina nude i savjetuju koga bih još trebao pogledati, na koga računati. Sve takve molim da mi se direktno obrate.</p>
<p>Ipak je jednu sugestiju prihvatio na licu mjesta, i to kad je netko na sastanku s novinarima podsjetio i na postojanje Antonija Šerića u talijanskom prvoligašu Brasciji.</p>
<p>- Gledat ćemo ga pod hitno, ipak ne mogu na sve stići...</p>
<p>Poručujući kako nema brige jer »imamo igrača za respektabilnu reprezentaciju«, Barić je još pridodao:</p>
<p>- Uvjeren sam da ćemo sastaviti najbolju momčad koja se može i mora suprostaviti štovanja vrijednim Bugarima. Ne plačem i ne pravdam se unaprijed, samo bih podsjetio da Bugara šest godina nigdje nije bilo i da su sad ipak izgradili dobru momčad. Ništa ne ide peko noći.</p>
<p>Barić će kandidate za utakmicu s Bugarskom obaviti u petak 4. listopada, jer prije toga želi mati jasnu sliku zdravstveog statusa igrača budući da se dan ranije igraju brojne utakmice u eurokupovima .</p>
<p>Z. A.</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Srebrić brani Blaževića</p>
<p>Hrvatski nogometni savez, zauvijek zahvalan najuspješnijem izborniku koji je u njemu stolovao, osjetio se pozvanim ustati u zaštitu svog velikana od neumjesnih i nepostojećih, a upravo izrečenih »kleveta i laži«.</p>
<p> Tu je dužnost u svom poznatom stilu vrhunskog diplomata obavio Zorislav Srebrić, glavni tajnik HNS-a. On je, dakako s neskrivenim gnušanjem, primio ekshibicije riječi i nagađanja koje su prošlih dana uzburkala neka lica činjenicom što bi iz tiska trebala izaći jedna knjiga o nekim Blaževićevim intimama.</p>
<p>Na temelju slova te knjige (od koje je navodno izdavač ipak digao ruke) navodi se u jednom dijelu teza kako je Blažević prije točno tri godine uoči utakmice protiv Jugoslavije u Zagrebu, najednom na pet sati bio odsutan iz reprezentacije. I da je to vrijeme iskoristio kako bi iz Zagreba na brzinu skoknuo do Kvarnera. Tamo nešto jako važno na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> obavio i vratio se u zagrebački hotel Opera gde je reprezentacija čekala početak utakmice.</p>
<p>Srebrić se, dakako, sablaznio od takvih insinuacija, a u ime HNS-a im se istinski suprostavio. I pritom zamolio nazočne novinare koji su tada bili uz reprezentaciju da u ime istine potvrde kako je Blažević stalno bio uz reprezentaciju. Novinari s boljim pamćenjem su naravno potvrdili da se sjećaju kako je Blažević stalno bio uz igrače.</p>
<p>Z. A.</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Cibosi gladni rezultata</p>
<p>Košarkaši Cibone VIP otvaraju sezonu utakmicom u Tel Avivu protiv Makabija za koji igra i Nikola Vujčić / »Borimo se za svakog gledatelja, moramo se potruditi da tko dođe jednom na utakmicu, poželi opet doći«, kazao je trener Cibone VIP Jasmin Repeša / U Tel Aviv ne putuje ozlijeđeni Slaven Rimac</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Utakmicama 1. kola Goodyear lige, u subotu započinje nova košarkaška sezona. Gostovanje u Tel Avivu protiv Makabija biti će prvi test za momčad Cibone VIP koja je u odnosu na prošlu godinu bitno izmijenjena. </p>
<p>I trener Jasmin Repeša mišljenja je da ovogodišnji sastav manje kreativan, a više ratnički. </p>
<p>- Planinić bi trebao donijeti taj dio kreativnosti. Ove sezone krasit će nas maksimalna borbenost. Laganim koševima u napadu može se nadoknaditi dio kreativnosti, kazao je Jasmin Repeša u uvodu. </p>
<p>Cibonin trener posebno se osvrnuo na gledanost svoje momčadi. U klubu očekuju znatno bolju posjećenost nego prošle sezone.</p>
<p>- Sve je na nama, ovisimo o rezultatu. Borimo se za svakog gledatelja, moramo se potruditi da tko dođe jednom na utakmicu, poželi ponovno doći. </p>
<p>Naravno, kao i svakom treneru, Repeši nedostaje još nekoliko dana kako bi dotjerao neke detalje na treninzima. </p>
<p>- Kako bi još podigli formu, trebalo bi nam još dva tjedna, ali nakon Makabija imat ćemo još deset dana do početka Eurolige. </p>
<p>Košarkaši Makabija znatno su podigli kvalitetu Goodyear lige i jedni su od glavnih favorita za naslov u tom natjecanju. Cibosima u Tel Avivu u svakom slučaju neće biti lako. </p>
<p>- Izraelci su dosta izmijenili momčad od lani. Otišli su Parker, Huffman, Henefeld, McDonald, no ne bih rekao da su slabiji. Quincy Lewis ni po čemu ne zaostaje za Parkerom, vratio se Vujčić, tu je i Husein Bešok, zatim Marcus Goree i Beno Udrih s kojim su Izraelci izuzetno zadovoljni i kažu da su s njim dobili puno više nego što su mislili. </p>
<p>Za premijernu utakmicu u Tel Avivu Repeša najavljuje: </p>
<p>- Ne smijemo im dozvoliti da se razmašu. Trebamo im zaustaviti kontranapade i primiriti ih uz našu dobru selekciju šuta u napadu.</p>
<p>U momčadi Cibone neće biti Slavena Rimca koji je nakon operacije meniska tek počeo trkčarati, Zoran Planinić propustio je neke treninge zbog bolova u leđima i ozljede gležnja, Dževad Alihodžić trenira tek nekoliko dana s momčadi. </p>
<p>- Nisam nezadovoljan kako se radilo. Sezona je vrlo zahtjevna, igra se svaka tri dana i po broj utakmica približavamo se polako NBA ligi. </p>
<p>Ove sezone Cibonu očekuje između 65 do 70 utakmica i Repeša se želi osigurati za napornu sezonu. </p>
<p>- Trebao bi nam još jedan igrač, ali imamo limitiran proračun. Mislim da smo napravili dobar posao u okviru naših mogućnosti. Svi igrači su gladni rezultata, to im je važnije nego osobna statistika. Nemam prvu petorku, svi su spremni dati maksimalni doprinos za tri, četiri ili 30 minuta. </p>
<p>Za kraj, trener Repeša je po pozicijama analizirao svoju momčad: </p>
<p>- Na mjestu organizatora igre nedostaje nam iskustva. Planinić je vrlo talentiran igrač, vjerujem da će se potvrditi u ovoj sezoni. Kus napredovao i veliki je radnik. Svaka momčad htjela bi imati i trećeg »playa«, no tu može uskočiti i Krunić. Na mjestu braniča šutera imamo Rimca i Mancea koji je dosta oscilirao, ali ima mjesta za napredak. Na krilu su Mamić, čiji je radni moment među najboljima u Europi, i Krasić koji je ove sezone prešao sa pozicije krilnog centra na čisto krilo. </p>
<p>O visokim igračima Repeša je kazao: </p>
<p>- Jedina pravi centar je Alihodžić, na pozicijama »četiri« i »pet« se vrlo dobro mogu koristiti Prkačin i Mujezinović. Ružić je još premekan, dok Štimac mora još raditi na tjelesnoj spremi. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>»Od rezultata važniji napredak u igri«</p>
<p>U odnosu na prošlu godinu, momčad Zagreba tek je neznatno promijenjena, umjesto Ive Tomasovića doveden je Krešimir Jelavić</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Ove je sezone pred Košarkaškim klubom Zagreb, kako pred Upravom, tako i pred igračima, mnogo veći izazov no onaj prošle sezone kad je mlada momčad iz Trnskog pod vodstvom trenera Dražena Anzulovića bila osvježenje domaće lige. Zahvaljujući tom prošlosezonskom uspjehu, Zagreb je izborio pravo nastupa u ovosezonskoj Goodyear ligi, a usto će igrati i u europskom Champions kupu.</p>
<p>No, bez obzira na mnogo veće zahtjeve koji su pred klubom u novoj sezoni, momčad je promijenjena tek neznatno, umjesto Ive Tomasovića doveden je Krešimir Jelavić. </p>
<p>- Financijski nismo mogli angažirati kratkoročna pojačanja, ali to ionako i nije u skladu s politikom kluba, a ta je oslanjanje na vlastite igrače. Usto, i sustav natjecanja u Goodyear ligi nam omogućava da pojačanja angažiramo u svakom trenutku. Stoga ćemo možda u klub tijekom sezone dovesti igrače na ona mjesta koja ćemo smatrati da treba ojačati, rekao je direktor kluba Ivan Božanić, te dodao:</p>
<p>- Karikirano rečeno, ove smo sezone prešli iz druge u prvu ligu, jer Goodyear liga je mnogo jača od domaćeg prvenstva, pa nam je stoga i glavni cilj ostanak u toj »prvoj ligi«. A to znači da nam je želja plasirati se na jedno od prva tri mjesta u domaćem prvenstvu koja nam jamče igranje u Goodyear ligi i dogodine. U Goodyear ligi i European Champions kupu nema rezultatskog imperativa, već je jedini zadatak pred momčadi da se vidi napredak u igri.</p>
<p>Trener Zagreba Dražen Anzulović uoči početka natjecanja u Goodyear ligi također ne obećava veliki rezultat u tom natjecanju:</p>
<p>- Ja sam inzistirao da se u klub dovedu dva kvalitetna Amerikanca uz koje bi ovi naši mladi igrači brže napredovali, ali to nažalost nije realizirano. Moramo se pokriti onim što imamo, a s obzirom na to da je prosjek godina momčadi 21, u Goodyear ligi, koje je vrlo kvalitetno natjecanje, svaka će pobjeda biti velika.</p>
<p>Prvi dvoboj u Goodyear ligi Zagreb će igrati u subotu s početkom u 18 sati u dvorani u Trnskom protiv slovenske Pivovarne Laško, a cijena je ulaznice 30 kuna.</p>
<p>Zvonimir Matić</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Svaka je utakmica korak naprijed u igračkom smislu</p>
<p>Trener »žutih« Mladen Starčević mladu će momčad ove sezone provesti kroz zahtjevna natjecanja - od regionalne Goodyear lige, preko Fibina Champions kupa, do hrvatskog prvenstva i kupa</p>
<p>SPLIT, 26. rujna</p>
<p> - Košarkaška klupska sezona počinje u subotu, a KK Split CO svoje otvaranje ima u Jazinama protiv Zadra. Mladen Starčević, mladi trener »žutih«, prihvatio se nezahvalnog zadatka da s vrlo mladom momčadi (prosjek ispod 19 godina) prolazi kroz zahtjevna natjecanja od regionalne Goodyear lige, preko Fibina Champions kupa, do hrvatskog prvenstva i kupa. Pripreme su završene, a o urađenom je referirao trener Starčević: </p>
<p>- Zadovoljan sam radom igrača. Pomak se osjeća svakodnevno, no treba još vremena da se igrači priviknu na moje zahtjeve, ali i da uvide gdje su i što mogu. Odigrali smo po talijanskoj i španjolskoj turneji13 utakmica. Rezultati i nisu bili loši, omjer je pobjeda i poraza 6-7. Na turneji po Španjolskoj, za razliku od talijanske turneje, osjetili smo što znači agresivnost i snaga suparnika. Nejaki smo, a o neiskustvu ne treba govoriti. Najviše me muče osilacije, koje su svakodnevne. Isti igrač jedan dan odigra briljantno, a drugi dan loše. Problem je što moji igrači nemaju kvalitetnog uzora od kojeg bi učili, od ponašanja do pristupa treningu i utakmicama. Zamislite, u Avellinu je naš dojučerašnji kapetan Grgurević, najmlađi igrač, koji »brine o loptama i torbama te još kapetanu ujutro nosi kavu i novine«. Stoga smo i bili mala atrakcija gdje god smo došli, jer je raritet vidjeti ovako mladu momčad.</p>
<p>• Od starijih su igrača u momčadi Subotić (22) i Žižić (22). Mogu li oni ili mladi Ukić biti vođe momčadi? </p>
<p>- Treba vidjeti. Subotić nije prošao pripreme, nedostaje mu snage. Žižić je, pak, tek počeo lagano trčati i pitanje je kada će biti spreman za utakmicu. Upaljena mu je hrskavica u ključnoj kosti, ozljeda je vrlo bolna i treba vremena da bi se oporavio. Sa Žižićem naša momčad ima drugačiju fizionomiju. Ukić je pokazao dosta, iznimno je darovit i mnogo je profitirao u posljednje vrijeme. </p>
<p>• Početak Goodyear lige je u Jazinama. Što očekujete od utakmice protiv Zadra, ali i u regionalnom natjecanju? </p>
<p>- Zadar je za nas dobar test i veselim se toj utakmici. Moj prvoligaški debi, pa još u Ćosićevu hramu! Što se tiče lige, Maccabi, Cibona, Laško, Krka i Olimpija u gornjem su domu. Tu je i Zvezda, koja se financijski stabilizirala i dovela Sagadina, a dvorana im je puna. Slijede Zadar, Široki, Borac, Zagreb, Bosna i mi. Utakmice će nam pokazati tko smo i što možemo, a rezultat protiv ovih iz gornjeg doma može nas vratiti dva koraka unazad. No, svaka će nam utakmica biti korak naprijed u igračkom smislu, rekao je Starčević.</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Bez Hercega, ali sa Šimencom po europsku krunu</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Pripreme vaterpolista Mladosti prolaze prema zacrtanom planu novog trenera Ozrena Bonačića. Kako će mladostaši igrati u Ligi prvaka, što posljednjih sezona nije bio slučaj, pripreme zahtijevaju više »izleta« u susjedne zemlje, više prijateljskih utakmica protiv što kvalitetnijih suparnika.</p>
<p>- Šest puta sam bio prvak Europe, što kao igrač, što kao trener. Gledao sam stotine i stotine utakmica tijekom svih tih sezona i tvrdim kako ovogodišnja Liga pravaka je najjača ikad.</p>
<p>Aktualni hrvatski prvaci već su gostovali u Budimpešti prošlog tjedna, gdje su odigrali četiri utakmice protiv BVSC-a. A vodstvo kluba upravo je u pregovorima s nekim talijanskim momčadima, koje bi trebale doći na plivalište uz Savu.</p>
<p>- Mađarska je najbolji izbor kada su pripreme u pitanju. Njihovi vaterpolisti uvijek će se maksimalno truditi. Kada igramo prijateljske utakmice oni se trude kao i inače, od čega obostrano imamo koristi, rekao je Bonačić.</p>
<p>O Ligi prvaka još uvijek se ne brine previše. Prvotni cilj je, naime, izboriti nastup u najprestižnijem vaterpolskom natjecanju na kvalifikacijskom turniru. Suparnici još uvijek nisu poznati, no trebalo bi to biti tek zagrijavanje za prave europske ispite.</p>
<p>- Nemojte zaboraviti kako je jedna skupina na kvalifikacijskim turnirima uvijek prilično zahtjevna. Naročito jer momčadi tada još uvijek nisu u optimalnoj formi i iznenađenja su moguća. Prošlih sezona ispadale su tako španjolske momčadi, koji su vaterpolska velesila, upozorio je Bonačić.</p>
<p>Naravno, proslavljeni igrač i trener ne sumnja kako će njegova momčad dohvatiti Ligu prvaka. </p>
<p>Popis ozlijeđenih je prazan, Dubravko Šimenc uklopio se u momčad bez problema i za sada je pod kontrolom trenera Bonačića. Jedino za čim Bonačić žali je Hrvoje Herceg, kojeg uprava nikako nije mogla odgovoriti od odlaska u Italiju.</p>
<p>- Herceg je bio važna karika u momčadi. No, staro pravilo kaže, koga nema bez njega se mora i može.</p>
<p>Element igre zbog kojeg je prošle sezone najviše prozivan bivši trener Bruno Silić bile su situacije s igračem više u plivalištu.</p>
<p>- Za sada nisam imao nikakve potrebe raditi na tome. No, tek ćemo stići do tih detalja, sada su nam primarne neke druge stvari, komentirao je Bonačić.</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>I Furlan brži od Zabela</p>
<p>SALAMANCA</p>
<p> - I u 17. etapi biciklističke utrke »Vuelta a Espańa«, voženoj od Benaventea do Salamance u dužini od 145.6 kilometara, koja se odlučivala u završnom sprintu pobijedio je Talijan. Ovoga puta najbrži u sprintu bio je Angelo Furlan, suvozač našeg Vladimira Miholjevića u momčadi Alessio, dok je Nijemac Erik Zabel i treći put na ovogodišnjoj »Vuelti« zauzeo drugo mjesto. Prije Furlana po jednom su brži od njega bili Cipollini i Petacchi.</p>
<p>Kao što se i očekivalo, 17. etapa, u kojoj nije bilo niti jednog brdskog cilja, protekla je u mirnoj vožnji pa su svi glavni favoriti čitavu dionicu odvezli u istoj skupini. Tako je Roberto Heras zadržao 35 sekundi prednosti u odnosu na drugoplasiranog Aitora Gonzaleza uoči najvjerojatnije odlučujuće 18. etape koja će se voziti od Salamance do vrha uspona na Covatillu.</p>
<p>Hrvatski vozač Vladimir Miholjević u 17. je etapoi zauzeo 63. mjesto prošavši ciljem u vremenu pobjednika, te je u ukupnom redoslijedu zadržao 28. mjesto.</p>
<p>• Rezultati, 17. etapa (Benavente - Salamanca, 145.6 km): 1. Angelo Furlan (Ita/Alessio) 2;58:00, 2. Erik Zabel (Njem/Telekom), 3. Alessandro Petacchi (Ita/Fassa Bortolo), 4. Sven Teutenberg (Njem/Phonak), 5. Gerrit Glomser (Aut/Saeco), 6. Andrej Hauptman (Slo/Tacconi Sport)... 63. VLADIMIR MIHOLJEVIĆ (HRV/Alessio) svi u istom vremenu.... ukupni redoslijed: 1. Roberto Heras (Špa/USPS) 61;53:13, 2. Aitor Gonzalez (Špa/Kelme) + 35, 3. Oscar Sevilla (Špa/Kelme) + 1:08, 4. Joseba Beloki (Špa/ONCE) + 1:57, 5. Iban Mayo (Špa/Euskaltel) + 2:16, 6. Francesco Casagrande (Ita/Fassa Bortolo) + 3:56... 28. MIHOLJEVIĆ + 41:09... </p>
<p>Z. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="44">
<p>Milošević je stajao iza zločinačkog pohoda na Hrvatsku i BiH</p>
<p>Glavni tužitelj Geofrey Nice rekao je da se velik dio najgorih zločina počinjenih u Hrvatskoj dogodio pred kraj borbi, što je jasan dokaz da takve akcije nisu imale nikakve veze s vojnim ciljevima nego su bile »čisti zločini« - naveo je pritom zločine u vukovarskoj bolnici, Voćinu i Škabrnji te Dubrovnik/ Tužiteljstvo tereti, između ostaloga, Miloševića i za zločine u Višegradu, Brčkom, Prijedoru te Srebrenici / Milošević je u obrani ustvrdio da je »balkansku tragediju začela Njemačka«, da je »opsada Dubrovnika bila najobičnija namještaljka«, da »na grad nisu pale granate« i da je u Srebrenici nekoliko tisuća mudžahedina ubilo »ogroman broj Srba«/ Milošević je rekao da su rat počeli Mesić i Izetbegović oružanim nasiljem protiv Srba</p>
<p>HAAG, 26. rujna (Od Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> - U četvrtak je u prvoj sudnici Haaškog suda za ratne zločine nastavljeno suđenje bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću prema hrvatskom i bosanskom dijelu optužnice. Za razliku od optuženika koji je iskoristio sva tri sata za uvodnu riječ, tužiteljstvo je svoje dokaze iznijelo u nepunih sat i pol. Prema riječima glavne tužiteljice Carle del Ponte, optužba namjerava voditi proces tako da će inzistirati na svjedocima koji će potvrditi Miloševićevu izravnu odgovornost za realizaciju plana velike Srbije. Dakle, suđenje vrhu zapovjedne piramide neće imati previše epizoda koje su označile kosovski dio suđenja - svjedoke pred čijim su očima nestajale obitelji, susjedi, poznanici.</p>
<p>»Slučaj Milošević« obrazložio je u ime tužiteljstva Geoffrey Nice rezimirajući optužnicu i iznoseći činjenice o stanju u bivšoj federaciji i međunacionalnim odnosima. Milošević nije bio jedini arhitekt plana etničkog čišćenja radi stvaranja velike Srbije, ali je bio ključni sudionik zajedničkog zločinačkog pothvata bez kojeg se ne može zamisliti da bi uspjela provedba. »Zato je optuženik onaj kome su ostali predali realizaciju plana tražeći vodstvo koje im je on mogao osigurati«, rekao je Nice. Tužitelj je razradio ulogu JNA, vodstva u Beogradu, povezanosti lokalnih Srba s vrhom Srbije odnosno SRJ, te posebno ulogu paramilitarca.</p>
<p> Navodno neutralna JNA stavila se posve na stranu srpskih interesa širom Hrvatske, istaknuo je Nice - od Slavonije do sjeverne Dalmacije, od Vukovara do Škabrnje, Zadra i Dubrovnika. Pritom su kriminalne bande poput Arkanove uživale punu Miloševićevu potporu. Tužitelj je upozorio da je »sustavni i organizirani izgon nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj ukazao na to da postoji pažljivo razrađena shema i strategija u sklopu raširenog plana koji može voditi do samog optuženika«. Takva strategija kasnije je primijenjena u BiH.</p>
<p>Nice se posebno osvrnuo na genocid u Bosni koji u svima »izaziva velike emocije«. Tužiteljstvo je govorilo i o fenomenu »spontanosti« nastajanja autonomnih područja koji je potvrdio da iza svega stoji vrlo dobro razrađen plan. Svaki slijed događaja bio je isti - od srpske pobune i argumentacije zašto se Srbi bune do finalizacije čišćenja prostora od nesrba uz raširenu kampanju nasilja, čak i kad su oni bili manjina kao u nekim dijelovima Hrvatske pa i BiH. </p>
<p>Od 47 općina 38 je etnički očišćeno od nesrpskog stanovništva, iznio je Nice surovu statistiku izmjene odnosa na terenu. 'Očišćeno' je Podrinje, u Višegradu su divljali »Beli orlovi«, vojska RS odradila je posao, a pritom je najveći dio časnika primao plaću iz Beograda. Devedeset posto naoružanja Mladićevih vojnika potjecalo je od JNA ili je kasnije stiglo preko Drine.</p>
<p> Unatoč tim podacima, Milošević je uporno ustrajao na tome da je u BiH bio »građanski rat« u kojem su Srbi »ugošćavali« muslimanske borce u bijegu pred Mladićevim odredima. Tužitelj je znakovito izjavio da ovaj »sud nije politički. On se ne treba baviti objašnjenjem kako je optuženik nakon Daytona postao privremeno cijenjeni član zajednice«. </p>
<p>»U svakom slučaju, svi sudionici tih događaja znaju tko je Milošević i što je činio. Dokazi optužbe dolaze iz vrlo različitih izvora. I trebamo imati na umu da kriminalci, kad su političari, za sobom ne ostavljaju tragove, ni na papiru. To je razlog zašto je optuženik tako pažljivo držao svoj ured praznim, a s pojedincima se susretao oči u oči kako oni ne bi znali što je rečeno drugima«, obrazložio je Nice strukturu »krugova« oko Miloševića. Tužitelj je istaknuo da će neki svjedoci, pogotovo oni koji su Miloševiću služili s određenim interesom, rado podići zaštitni zid oko optuženika«. Bit će svjedoka koji su vidjeli zločine, ali ne i ulogu optuženoga, a i onih koji znaju što je optuženik radio, ali se nisu suočili sa zločinima. Hoće li Miloševićev »unutarnji krug«, vjerni pripadnici zajedničkog kriminalnog pothvata progovoriti o događajima i - govoriti istinu? </p>
<p>Pred sudom su »statistike smrti«, tragedija jednog prostora iznesena u statističkim podacima, kartama... Karte rasporeda naroda izmijenjene su, a »istražit ćemo nečovječnost koja je tome vodila«, završio je Nice. Milošević je svoj dio trosatne obrane počeo filmom. Kasnije je na sučevo pitanje objasnio da je riječ o »kompilaciji«.</p>
<p>Taj polusatni videozapis sadržavao je kolaž sa slikama ustaša, pjesme »Danke Deutchland«, Clintona, Merčepa s pištoljem, nekoliko članaka iz New York Timesa i jednog nepoznatog njemačkog časopisa, show lorda Carringtona i Petera Handkea, tezu da je hrvatski lobi prvo u Njemačkoj, a zatim u SAD bio toliko snažan i dobro 'podmazao' vladajuće strukture da je Hrvatska i zatim Bosna »kupila istinu« i pripomogla »demonizaciji Srba«. Majstor stvaranja jeftinih efekata dopustio je da se suce i publiku punih pet minuta terorizira videosnimkom mudžahedinske veselice u BiH s pozivima na sveti rat. </p>
<p>To je, rekao je optuženik, bila preteča 11. rujna. Svoje tvrdnje ilustrirao je i individuom u Saboru koja je uz fašistički pozdrav viknula: »Pro patria«.</p>
<p> »Srbi su se branili i borili za očuvanje Jugoslavije i zato su kažnjeni od međunarodne zajednice, oni su žrtve zavjere«, tvrdi Milošević. Rekao je da je cijelu balkansku tragediju začela Njemačka i tezu je razvijao do te mjere da su se neki nebalkanski novinari u galeriji zainteresirali, sve do trenutka kada je u žaru potrebe za opravdanjem potegnuo - Amerikance. </p>
<p>Milošević se »suprotstavio novom svjetskom poretku« </p>
<p> Izokretanje činjenica osnovna je značajka prvog dijela Miloševićeva izlaganja. On je »mirotvorac koji će biti kažnjen« jer se »suprotstavio novom svjetskom poretku koji je u svojoj prvoj epizodi ispao novi svjetski nered«. No, sudac Richard May nije upotrebljavao svoj poznati gumb za isključivanje iako je Milošević izredao standardne formulacije o »nezakonitom sudu« osnovanom radi »prekrajanja povijesti«, kako bi žrtve, Srbi, na čelu s njim postale krivcima. </p>
<p>Tako je 600.000 Srba u Hrvatskoj prema popisu 1991. u uvodnoj riječi optuženoga postalo 600.000 Srba izgnanih iz Hrvatske (s time da je podatak stavio Carringtonu u usta). </p>
<p>Sve je to popraćeno bombastičnim izjavama o »bezbrojnim masovnim grobnicama, bezbroj grobova nepoznatih žrtava i tisućama zaklanih«.</p>
<p>Milošević tvrdi da je opsada Dubrovnika »bila namještaljka i na grad nisu pale tisuće granata«, Srebrenica se nije ni dogodila osim što su oko enklave za koju je zavrijedio točku optužnice za genocid »nekoliko tisuća mudžahedina ubilo golem broj Srba«. Srebrenica je trebala NATO-u kao razlog za intervenciju koja mu je spasila opstanak nakon hladnog rata, a pomor u tom gradu Izetbegoviću je ponuđen od američkog predsjednika Clintona, izjavio je.</p>
<p>Zanimljiv je dio Miloševićeva iskaza bila priča o američkoj reklamnoj tvrtki koja je tako dobro obavila posao da su se Židovi okrenuli protiv »jedinog naroda s kojim su se pobratili - Srba, kako bi se ljutnja Arapa na Izrael preorijentirala na Srbe«. Time su Židovi »vratili Srbima to što su ih oni štitili u II. svjetskom ratu«, komentirao je optuženi Milošević. Konačno, »rat su započeli Mesić i Izetbegović... oružanim nasiljem protiv Srba«. Nakon »trgovanja«, Miloševiću je sudac odobrio još 45 minuta izlaganja u petak.</p>
<p>Beograd nije iskazao previše poduzetnosti</p>
<p>Haaška tužiteljica Carla del Ponte počela je izlaganje neuobičajenim porukama, nevezanim samo za taj, tužiteljstvu najteži slučaj.</p>
<p>Apelirajući na suradnju država, rekla je da je »to teren na kojem se određuje sudbina procesa«. Tribunal nema svoje policije da, poput nacionalnih pravnih sustava, privede svjedoka sudu. Opstrukcije radi kojih je suradnja »djelomična, teška, nepredvidiva« na različitim su adresama, Beograd nije iskazao previše poduzetnosti da tužiteljstvu olakša posao. Carla del Ponte poslala je poruku ohrabrenja da to ipak učini, ali je dio kritika uputila SAD-u, strani koju Milošević spominje kao glavnog igrača i najodgovornijeg za raspad SFR Jugoslavije.</p>
<p>Tužiteljica se zauzela za što više javnih svjedoka, a zaštićeni će biti samo oni, čiji izlazak pred suce nosi izlaganje povjerljivih podataka i državnih tajni. </p>
<p>Pomoć Srbima preko granice</p>
<p>Priznavši da je Begrad pomagao Srbe preko granice, </p>
<p>Milošević je upitao: »Je li zločin da Srbi pomažu Srbe? Nije zločin kad Vatikan preko Vatikanske banke kupuje oružje Hrvatima. Ja sam za svijet zločinac, a Papa je za svijet ostao Svetim Ocem«.</p>
<p>Nemesis Balkana bio je prvo Mesić, Tuđmana je uglavnom zaobišao, zatim međunarodna zajednica, iako se nije mogao odlučiti je li to Genscher, Kohl, Clinton ili netko četvrti.</p>
<p>Lada Stipić Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Definitivni raspad vladajuće koalicije DOS u Srbiji</p>
<p>Šef novog kluba DOS-a Čedomir Jovanović je izjavio kako je postalo nemoguće da koalicija odgovara za stranke koje su pružile podršku Koštuničinom programu usmjerenom na rušenje vlade Srbije i raspuštanje parlamenta</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - U skupštini Srbije u četvrtak je formiran klub zastupnika »DOS - reforma Srbije« u kojem se našlo 154 zastupnika iz 11 stranaka iz originalnog DOS-a. U tom klubu nema predstavnika onih stranaka koje su iskazale podršku predsjedničkom kandidatu Demokratske stranke Srbije Vojislavu Koštunici, a to su Nova Srbija, Demokratski centar, Demokratska alternativa i Reformisti Vojvodine. </p>
<p>Šef novog kluba DOS-a Čedomir Jovanović je povodom definitivnog raspada izborne koalicije, koji se odavno očekivao, izjavio kako je postalo nemoguće da koalicija odgovara za stranke koje su pružile podršku Koštuničinom programu usmjerenom na rušenje vlade Srbije i raspuštanje parlamenta. »Naš novi zastupnički klub podržava isti izborni program od prije dvije godine iza kojeg stoje ljudi koji ne misle raditi kompromise«. </p>
<p>Objašnjavajući da su tijekom predsjedničke kampanje dovedeni u pitanje krhki principi parlamentarne demokracije u Srbiji, Jovanović je rekao da je trebalo pokazati da u skupštini još postoji dovoljno ljudi opredijeljenih za reforme koji će podržati vladu. »Jezik nekih predsjedničkih kandidata i njihovi programi doveli su do sumnji međunarodne i dijela domaće javnosti da se vlast mijenja i popušta pred pritiscima s kojima se suočavala u desetljeću vladavine Slobodana Miloševića«, ocijenio je bliski suradnik premijera Zorana Đinđića. </p>
<p>Još je nejasno hoće li Nova Srbija, Demokratski centar, Demokratska alternativa i Reformisti Vojvodine (koje predvode Velimir Ilić (NS), predsjednik jugoslavenske skupštine Dragoljub Mićunović (DC) i dva potpredsjednika vlade Srbije Nebojša Čović (DA) i Miodrag Isakov (RV), biti i službeno izbačeni iz DOS-a. Jovanović je izjavio da će sudbina tih stranaka zavisiti od njihovih vlastitih odluka. </p>
<p>Predsjednik DA Nebojša Čović izjavio je za TV B92 da ne očekuje veće potrese u DOS-u: »Mi se ne osjećamo ni isključenima, ni uključenima, a ni ugroženima«, rekao je. Ipak, činjenica da su dva potpredsjednika vlade podržala kandidata koji je kao prvi potez, nakon eventualne izborne pobjede, najavio rušenje te vlade, izazvala je pomutnju u javnosti. Više je onih koji tvrde da se radi o karijerističkim pobudama dužnosnika, nego što se vjeruje u nekakvu njihovu principijelnost u neslaganju s premijerom.</p>
<p>DOS je inače na parlamentarnim izborima u prosincu 2000. osvojio 176 zastupničkih mandata. Među njima je i 45 mandata koji su pripadali Koštuničinoj Demokratskoj stranci Srbije kojoj je administrativni odbor skupštine, po nalogu predsjedništva DOS-a, te mandate proljetos oduzeo. Stranke iz DOS koje su podržale kandidaturu Vojislava Koštunice imaju u srbijanskoj skupštini ukupno 22 zastupnika. </p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Bang Jensen: SRJ obeshrabruje svjedoke</p>
<p>Jugoslavenske vlasti na svaki način obeshrabruju svoje državljane da svjedoče protiv Slobodana Miloševića pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY), kazala je u četvrtak u razgovoru za Glas Amerike Nina Bang Jensen, direktorica Koalicije za međunarodnu pravdu. »Kad su u pitanju dijelovi optužnice za BiH i Hrvatsku, vlada (u Beogradu) nije signalizirala bivšim državnim dužnosnicima da mogu svjedočiti bez straha od kaznenog progona kod kuće«, napominje Bang Jensen. Ona dodaje da »Beograd za to plaća visoku cijenu: blokirano je članstvo SRJ u nizu međunarodnih organizacija i odgođeno dobivanje statusa trgovinski najpovlaštenije nacije u SAD-u«.</p>
<p>Po ocjeni te američke pravnice, suđenje Miloševiću dobro napreduje. Tužiteljstvo je u dosadašnjem dijelu postupka dokazalo određene događaje i dokazuje da je Milošević izravno za njih odgovoran. »Čak ako tužitelji i ne uspiju dokazati izravnu vezu, što mislim da im je pošlo za rukom, uvijek ostaje zapovjedna odgovornost. (...) Milošević je znao što se događa, znao je što njegove snage čine, a nije spriječio kršenje normi međunarodnog prava niti je kaznio odgovorne za ta kršenje«, rekla je Bang Jensen. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Wolfensohn: Ne pomaže se zbog savjesti nego iz interesa</p>
<p>WASHINGTON, 26. rujna (Od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> - U za Washington prilično nervoznoj atmosferi, u četvrtak je započelo okupljanje međunarodne financijsko-političke elite - Godišnja skupština Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Washington se priprema za najavljenu opsadu dvadesetak tisuća antiglobalista koji su svoju glavnu predstavu najavili za subotu, veliki dio grada već je zabranjena zona za parkiranje i mjere sigurnosti su oštrije nego ikad dosad.</p>
<p>Horst Koehler, izvršni direktor MMF-a, u svojem je uvodnom nastupu u četvrtak ujutro svima jasno dao do znanja da je Fond sve više politička, a sve manje financijska institucija, iako je pritom pokušao neutralizirati mišljenje o presudnom utjecaju SAD na politiku međunarodnih financijskih institucija.</p>
<p>»SAD su najveći dioničar MMF-a, ali nama je oduvijek bilo stalo i do mišljenja svih ostalih članica«, kaže Koehler. Govoreći o globalnom usporavanju gospodarstva, Koehler smatra da je ono prolazno, u velikoj mjeri uzrokovano prošlogodišnjim napadom na SAD, ali i sve većim nepovjerenjem koje vlada među zemljama. »Danas je najvažnije vratiti povjerenje, što je prilično teško u situaciji kada istovremeno moramo stalno biti na oprezu«, kaže Koehler. Kao svijetlu točku Koehler navodi današnju spremnost Fonda da brzo reagira na prve znakove krize u nekoj zemlji. </p>
<p> Predsjednik Svjetske banke James Wolfensohn nije se kao ni dosad služio diplomatskim rečenicama kao utočištem za opravdavanje slabog učinka međunarodnih financijskih institucija. »Glavni je problem što je dio svijeta u razvoju stalno u sjeni razvijenih i što se njihova mišljenja rijetko čuju«, kaže Wolfensohn. Ipak, on smatra da je u vrijeme Summita o Zemlji u Johannesburgu prošli mjesec učinjen pomak prema traženju zajedničkog jezika. Ovogodišnjem skupu u Washingtonu zato mora biti cilj pokušati pronaći način da se najbrže dođe do rješenja već poznatih problema. »Danas više nije riječ o savjesti, nego o jasnom materijalnom interesu razvijenih da dio svijeta koji je u razvoju uključi u međunarodnu poslovnu zajednicu. Događaji od 11. rujna 2001. jasno su svima pokazali da ne postoje dva različita svijeta, bogati i siromašni, ali i to koliko posljedice njihovog razdvajanja mogu biti pogubne«, rekao je Wolfensohn.</p>
<p>Komentirajući nedavne izjave američkih političara da MMF i Svjetska banka moraju biti aktivnije uključeni u rješavanje sigurnosnih pitanja, i Koehler i Wolfensohn odbijaju bilo kakvu mogućnost da se Fond i Banka izravno koriste za pritisak na neposlušne. Wolfensohn je pritom bio malo suzdržaniji: »Nikad sa sigurnošću ne možete unaprijed znati kakvu će odluku o suradnji s nekom od zemalja koje se smatraju neposlušnima na kraju donijeti odbor direktora banke«. </p>
<p>Viktor Vresnik</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Solana pozvao građane BiH da izađu na izbore </p>
<p>SARAJEVO, 26. rujna (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Visoki povjerenik Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Javier Solana pozvao je u četvrtak u Sarajevu građane BiH da izađu na izbore i glasuju za one političke snage koje će nastaviti započete reforme u toj državi.</p>
<p>»U BiH je u proteklom razdoblju učinjen znatan napredak. No, izbori koji će biti održani 5. listopada, ključni su za daljnje kretanje države prema Europi. Snage koje nakon izbora dođu na vlast, morat će raditi na razvoju ekonomije, otvaranju novih radnih mjesta i iskorjenjivanju korupcije. To neće biti moguće ako građani ne izađu na izbore i ne izaberu snage koje će se posvetiti tim ciljevima«, istaknuo je Solana nakon sastanka s ministrom vanjskih poslova BiH Zlatkom Lagumdžijom. Dvojica dužnosnika naglasila su da ispunjavanje uvjeta iz »Karte puta Europske unije za BiH« otvara proces koji počinje odlukom o izradi studije izvodivosti za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.</p>
<p> Europski povjerenik za vanjske poslove Chris Patten prošli je tjedan izjavio u Sarajevu kako smatra da su smjernice »Karte puta« o približavanju Europskoj uniji uglavnom ispunjene, te da će Europska komisija dostaviti Vijeću ministara prijedlog da se pravodobno započne s izradom studije izvodivosti otvaranja pregovora za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. </p>
<p>Taj sporazum trebao bi pomoći da se dostigne viši stupanj povezivanja BiH s Europskom unijom. </p>
<p>Kako je službeno priopćeno, glavni razlog Solanina posjeta BiH, tijekom kojeg se sastao s najvišim predstavnicima međunarodne zajednice i državnim dužnosnicima, jest provjera priprema za početak policijske misije Europske unije u BiH. Ta misija u siječnju 2003. treba zamijeniti međunarodnu policiju (IPTF) UN-ove u BiH.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Iz opkoljene škole u Obali Bjelokosti spašeno 200 djece</p>
<p>ABIDJAN, 26. rujna</p>
<p> - U Bouakeu, drugom gradu po veličini u Obali Bjelokosti, u četvrtak je bilo mirno, ali grad je još u rukama pobunjenih vojnika, samo dan nakon što su francuski vojnici spasili gotovo 200 strane djece iz opkoljene škole.</p>
<p>Francuski komandosi zauzeli su u srijedu Međunarodnu kršćansku školu u gradu Bouakeu i evakuirali 200 civila, uglavnom američke djece, u glavni grad Yamoussoukro i predali ih američkim vojnicima. Djeca, učitelji i članovi obitelji bili su zarobljeni u školi otkako su vojnici prošli tjedan u krvavoj pobuni zauzeli Bouake. Američki vojnici stigli su u srijedu u Yamoussoukro sa dva transportna zrakoplova. Inače, nekoliko stotina ljudi okupilo se u četvrtak ujutro na ulicama Bouakea na prosvjedu protiv politike predsjednika Laurenta Gbagboa. Prosvjednici vladajući režim optužuju za poticanje ksenofobije i pokušaj ubojstva oporbenog čelnika Alassanea Ouattare, koji se sklonio kod francuskog veleposlanika. Istodobno, strani vojnici pripremaju evakuaciju stranaca iz Obale Bjelokosti. (Reuters/AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Bush: Saddam ismijava Ujedinjene narode</p>
<p>Demokratski senatori traže ispriku od Busha zbog optužbe da »ne brinu o nacionalnoj sigurnosti« </p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Ujedinjeni narodi moraju biti odlučni i prisiliti iračkoga predsjednika Saddama Husseina da inspektorima dopusti potpuni uvid u svoj program naoružanja, rekao je američki predsjednik George Bush u srijedu navečer članovima Senatskog odbora Republikanske stranke u Washingtonu. Saddam Hussein »mora uništiti svoje oružje za masovno uništenje i prestati lagati«, poručio je Bush iračkome vođi. </p>
<p> Ujedinjenim je narodima Bush poručio da se moraju odlučiti hoće li provoditi vlastite rezolucije o Iraku ili se dovesti u opasnost da postanu »nedjelotvorna Liga naroda«. </p>
<p>Bush drži da Saddam prkosi Ujedinjenim narodima 11 godina te da se »zacijelo smije kad sluša o UN-u i njegovim rezolucijama. A to nije dobro za zdravlje svijeta«, upozorava Bush. A ako UN ne pokažu potrebnu odlučnost, američki predsjednik zna što mu je činiti: »Zbog naše budućnosti i naše slobode, nećemo dopustiti da nam najgori svjetski vođa prijeti, ucjenjuje nas, ili nam naudi sa svjetskim najgorim oružjem«. </p>
<p>Bush se ovih dana, po mnogima posve nepotrebno, sukobio s demokratskim članovima Kongresa, optuživši ih da im nije dovoljno stalo do nacionalne sigurnosti. Zbog toga su istaknuti demokratski političari u srijedu ogorčeno zahtijevali njegovu ispriku. Vođa senatske većine Tom Daschle u neuobičajeno emotivnom govoru Bushove je riječi nazvao »bezočnima« i uvredom svim kongresnicima, a osobito onima koji su se borili u Drugom svjetskom ratu, Koreji, Vijetnamu i drugdje. </p>
<p>Bush je nekoliko puta ponovio ocjenu da »Senat brine o posebnim interesima, a ne o sigurnosti američkog stanovništva«. Glasnogovornik Bijele kuće Ari Fleischer pokušao je u srijedu ublažiti te predsjednikove riječi, objašnjenjem da je Bush zapravo želio upozoriti kako odbijanjem njegova prijedloga Zakona o domovinskoj sigurnosti senatori vode više računa o sebi nego o Amerikancima.</p>
<p>Spor je izbio zato što senatska većina ne prihvaća Bushov zahtjev da zaposleni u novom ministarstvu domovinske sigurnosti ne budu sindikalno organizirani i da se na njih ne primjenjuju propisi o državnim službenicima. Na primjedbu senatora da takav zahtjev nije opravdan, Bush ih je optužio da uoči izbora u studenome zagovaraju interese sindikalnih središnjica.</p>
<p>Gordana Tintor</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>SAD od iračke oporbe traži pomoć u mogućem ratu </p>
<p>WASHINGTON, 26. rujna </p>
<p> - SAD traži od iračke oporbe da pripremi popis kandidata za eventualnu vojnu obuku za zadaće kojima bi se pomoglo američkim snagama u Iraku i pridonijelo svrgavanju predsjednika Saddama Husseina, priopćili su u srijedu irački oporbeni izvori. »Traže između pet do deset tisuća ljudi«, rekao je jedan predstavnik oporbe koji je zamolio da ostane anoniman. Broj prihvaćenih mogao bi ispasti mnogo manji jer će samo manji dio proći sigurnosnu i provjeru fizičke spreme, dodao je. Jedan izvor iz iračke oporbe u Londonu kaže da SAD nude borbenu obuku, ali izvori u Americi kažu da će se većina kandidata obučavati za poslove prevoditelja, časnika za vezu, vojnih policajaca i možda kontrolora letenja koji trebaju poznavanje lokalnih uvjeta. Irački nacionalni kongres (INC), oporbena krovna organizacija, već tjednima priprema te popise dok Bushova administracija priprema javnost na mogući rat. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Rusko-čečenski sukob prenio se u Ingušetiju </p>
<p>Skupina od 200 dobro naoružanih čečenskih boraca pokušala se prebaciti iz Gruzije preko Ingušetije u Čečeniju ali su ih dočekali ruski vojnici / U obračunu dosad je poginulo 40 čečenskih i devet ruskih vojnika </p>
<p>MOSKVA, 26. rujna (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Krvavi rusko-čečenski ratni sukob prelio se u četvrtak na teritorij Autonomne Republike Ingušetije. Naime, pod okriljem noći skupina od 200 dobro naoružanih čečenskih boraca pokušalo se potajno prebaciti iz Gruzije preko Ingušetije u Čečeniju. Međutim, kada su se pojavili kod sela Galaški otkriveni su, te su ruski generali munjevito tamo prebacili značajni dio postrojbi svoje 58 armije koja se nalazi na Kavkazu.</p>
<p>Nakon višesatne borbe ruskim vojnicima uspjelo je napraviti obruč oko sela Galaški i u borbi koja i dalje traje poginulo je više od 40 čečenskih boraca. Na ruskoj strani je devet poginulih ruskih vojnika. U cijelu vojnu operaciju ruski generali uključili su ratnu avijaciju i helikoptere. Međutim, čečenskim borcima uspjelo je raketom »Igla« srušiti jedan ruski vojni helikopter MI-24 u kojem su poginula oba člana posade.</p>
<p>Za posljednjih mjesec dana to je već treći ruski vojni helikopter koji su srušili čečenski pobunjenici. Prvo je nadomak Groznog ručno prijenosnom raketom »Strijela« srušen veliki vojni transportni helikopter MI-26 u kojem je poginulo 119 ruskih vojnika. To rušenje čečenski su pobunjenici snimili videokamerom i ovih dana snimke dostavili medijima. </p>
<p>Ruski vojni izvori tvrde da među čečenskim borcima ubijenima u četvrtak kod sela Galaški u Ingušetiji ima dosta arapskih najamnika, te jedan građanin Velike Britanije John Rodrigues (35) za kojeg se ne zna je li najamnik ili možda novinar. Naime, pokraj mrtvog tijela naoružanog Rodriguesa pronađena je tv-kamera i snimljene video-kasete o operacijama i životu čečenskih pobunjenika, te putovnica s uredno dobivenom gruzijskom vizom.</p>
<p>Zapovjednik opkoljenih čečenskih pobunjenika kod sela Galaški u Ingušetiji je Abdula Malik kojemu je rođeno ime Vitalij Smirnov. Rus po nacionalnosti Vitalij Smirnov prešao je 1998. na islam, promijenio je ime i stupio u redove čečenskih pobunjenika gdje je ubrzo dogurao do jednog od značajnijih vojnih zapovjednika. </p>
<p>Prema posljednjim vijestima s bojišta u Ingušetiji ruska je armija u četvrtak poslije podne potisnula borce Abdule Malika iz sela Galaški, prema obližnjem brdu. Istovremeno, u selu Galaški ruske vojne snage provjeravaju stanovništvo zbog sumnje da je dio opkoljenih čečenskih boraca obrijao brade, ostao u selu i ubacio se među civile.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Sedam novih zemalja ulazi u NATO</p>
<p>WASHINGTON, 26. rujna</p>
<p> - Na neformalnom sastanku ministara obrane NATO-a ovog tjedna u Varšavi dogovoreno je da u punopravno članstvo Saveza bude primljeno sedam zemalja bivšeg Istočnog bloka, potvrđuju u četvrtak u Washingtonu američki dužnosnici.</p>
<p>Pozive na summit u Prag u studenome dobit će Bugarska, Estonija, Latvija, Litva, Rumunjska, Slovačka i Slovenija. Ovakva odluka bila je očekivana, a posljednja nepoznanica bila je Slovačka. Tvrdilo se da bi izborna pobjeda Vladimira Mečiara Slovacima zatvorila vrata, međutim većinu i mogućnost da sastavi vladu dobila je desna koalicija Mikulaša Dzurinde.</p>
<p>Stanovita krzmanja bilo je oko pristupa triju baltičkih država jer se još do svibnja Rusija protivila dolasku NATO-a na njezine granice. Politički motivi prevagnuli su nad vojnima u slučaju Bugarske i Rumunjske, a NATO je očito želio potvrditi i podržati njihov demokratski razvoj.</p>
<p>Slovenija je očekivala ulazak u NATO još u prvom krugu s Češkom, Mađarskom i Poljskom, ali je morala pričekati tri godine. Od članica Vilnius skupine, zemalja koje su zajedničkim djelovanjem nastojale ući u NATO, ostale su Hrvatska, Albanija i Makedonija. </p>
<p>Američki izvori ne navode je li u Varšavi razgovarano o trećem krugu proširenja. Službeno će odluka o primitku novih članica biti objavljena uoči samog sastanka na vrhu u Pragu. Za ratifikaciju odluke u nacionalnim parlamentima trebat će najmanje dvije godine, a za to vrijeme će novih sedam članica morati ubrzano ispuniti uvjete iz Akcijskog plana za članstvo. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="54">
<p>U igri je veći ulog od »smiješnih« izjava </p>
<p>Tekst gospodina Ivana Kokota u rubrici Pisma čitatelja, Vjesnik 17. rujna 2002., u samom svom temelju i konačnici ne bi bio nimalo dvojben ni polemičan kad u tom dopisu ne bi stršila jedna rečenica odnosno tvrdnja koja nikako ne odgovara javno dostupnim činjenicama i vrelima - jednostavno nije vjerodostojna.</p>
<p>Naime, gospodin Kokot piše: »(...) Smiješno je kad Zmago Jelinčič kaže da Hrvati imaju dosta mora pa bi mogli malo dati i Slovencima«. Pogledajmo sada samo neke verbalne eskapade »povjesničara« Zmage Jelinčiča:</p>
<p> »(...) O Piranskom zaljevu i Istri ne treba ni govoriti. Istra je poklonjena Hrvatima nakon II. svjetskog rata, s tim su se složili beogradski i slovenski komunisti. (...) Hrvatska nije nikada osjećala opasnost od Slovenije, pa je crtala granice kako je htjela. Međunarodnom arbitražom mi Slovenci bismo trebali zatražiti pola (podcrtao G. P.) Istre, jer Europa vrlo dobro zna kako Istra nikada nije bila vaša, hrvatska« (Slobodna Dalmacija, 27. srpnja 2001.).</p>
<p> Čelnik Slovenske nacionalne stranke (SNS), parlamentarni zastupnik i potpredsjednik parlamentarnog Odbora za vanjsku politiku u Ljubljani gospodin Jelinčič zatražio je prije nekoliko mjeseci od Ljubljane organiziranje međunarodne konferencije o sukcesiji (i novoj sekciji i tranširanju) »federalnog Jadranskog mor(j)a«, a sve to s ciljem kako bi se (kaže Zmago): »obeštetile zemlje koje su raspadom Jugoslavije, kada je riječ o moru, najviše izgubile - Slovenija, BiH i Jugoslavija«.</p>
<p> »(...) Fakat je da Jadransko more nikad nije bilo hrvatsko (podcrtao G. P.)... Sad kad se Jugoslavija raspala, potrebno je da se dogovorimo i o sukcesiji Jadranskog mora, jer Hrvatska ne može uzeti kompletno more, a potrebno je da se dogovore i kopnene granice.</p>
<p>(...) Prije deset dana boravio sam u Beogradu, gdje sam o toj sukcesiji razgovarao s gospodinom Vladanom Batićem, ministrom pravde SRJ, koji se slaže s tom idejom, pozdravlja je i podržava organizaciju međunarodne konferencije koja će biti održana u Beogradu.</p>
<p>(...) U četvrtak (12. rujna 2002. - op. G. P.) letim u Rusiju gdje imam sastanak s predsjednikom Dume, Genadijem Seleznjovim, te potpredsjednikom Dume, Vladimirom Žirinovskim« (Novi list 11. rujna 2002.).</p>
<p>Dakle, citirani Zmago Jelinčič nije nimalo komičan, već toliko (ne)stvarno dramatično sumoran i turoban, jednom riječju jednostavno, tragičan.</p>
<p> Nije »smiješno kad Zmago Jelinčič kaže da Hrvati imaju dosta mora pa bi mogli malo dati i Slovencima«.</p>
<p>Eh, kada bi uistinu bar postojao takav Zmago Jelinčič... međutim, »fakat« je: takav nevino »smiješan« Zmago ne perzistira, jer tu se uopće ne radi ni o kakvim »smiješnim, da, dvjema lignjama« u Savudrijskoj vali (Piranski zaljev), već je tu u igri (za sada), koliko smo vidjeli, ulog neizmjerno puno veći i izdašniji nego što to dobroćudni gospodin Kokot i svi mi drugi dobronakloni prema prijateljskoj i susjednoj SLoveniji uopće možemo na prvi i letimičan pogled zamisliti i sanjati.</p>
<p>Dapače, i dakako, u kontekstu takvih frenetičnih Jelinčičevih izjava daljnji događaji i zbivanja (kao i posljedice) na i oko »saveznog Jadrana« su više nego (ne)sagledivi i (opasno) do boli neizvjesni.</p>
<p>I, na kraju: tko to uopće može danas zauzdati i »zabremzati« (pitanje je: je li se to i (ne)želi) »smiješnoga« Zmagu Jelinčiča?</p>
<p>GINO PRENC, dr. med. Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Opet bi krčmili zemlju koja nikad nije bila njihova</p>
<p>Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti«, kaže biblijska mudrost, a među najvrednije stvari na svijetu stari su Grci uvijek stavljali zemlju, vatru, vodu i zrak. I danas »majčica zemlja« ima neprocjenjivu vrijednost.</p>
<p>Ćosići, Babići, Mišići, Šokčevići, Šarčevići, Njeršovi, Filipovići, Galovići, Babogreci i mnoge druge familije u županjskom kraju po sili Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1946. godine ostali su bez svojih oranica, nekima od njih komunističke su hijene oduzele i više od 50 jutara. A najstariji među opljačkanim Šokcima sjećaju se zlatnih vremena Austro-Ugarske Carevine kad se zemlja znojem natapala i za dukate namicala. U stvaranju grunta u jednom domaćinstvu sudjelovalo je i po nekoliko naraštaja.</p>
<p>Dolaskom demokratske Hrvatske prvi zadatak Sabora bio je povrat nacionaliziranog zemljišta. Za razliku od nacionaliziranih objekata, kuća i tvornica, oranice su pretrpjele najmanje promjene. To što su ih novopečeni vlasnici preprodavali, odnosno ako su arondacijama i melioracijama ušle u PIK-ova vlastelinstva, najmanje su krivi prvobitni vlasnici.</p>
<p>Naime, Ured za imovinsko-pravne poslove Vukovar, ispostava Županja, u tijeku 1999. godine donosi rješenja da se bivšim vlasnicima zemlje naknada za oduzeto zemljište utvrdi u obveznicama RH na dvadeset godina počevši od 1. siječnja 2000. godine. Voditelj postupka bila je Vesna Džaić, dipl. pravnik, a nazočan je bio i Darko Čorluka ispred Ureda državnog pravobranitelja.</p>
<p>Do dana današnjega vlasnicima oduzete zemlje nisu uručene nikakve obveznice jer se je, navodno, državni pravobranitelj žalio Ministarstvu pravosuđa s prijedlogom da se vlasnici podmire u naturi a ne u obveznicama. Ministarstvo još uvijek ništa nije odgovorilo, već po običaju predmet rasteže unedogled čekajući da nasljednici prvog reda odu u »vječna lovišta«, a unuci i tako, ili ih ima ili ih nema!</p>
<p>I dok traju prizemne i nadzemne bitke, opljačkani vlasnici okreću se u grobu: nekakve udruge vode bitku protiv poljoprivrednih kombinata kome će pripasti zemlja pokojnika koji nisu imali šansu ostaviti oporuku. A zapravo bi netko trebao za polustoljetnu eksploataciju izbljuvati najamninu jer ona je sad u modi. Paradoksalno ali istinito: Ivica Ćosić u Vrbanji uzeo je u najam zemljište koje je prije 55 godina oteto njegovu ocu i on sada plaća zakupninu. Sic!</p>
<p>Tko je retardiran, da li oni koji u deset godina od kada je donesen Zakon o povratu nisu ispunili predizborna obećanja ili oni koji bi sada i ovdje krčmili ono što nikada nije bilo njihovo? Quousqe tandem abutere patientia nostra? Uzimaju čak i poticaj s tuđe zemlje.</p>
<p>MIRKO ŠARČEVIĆ Županja</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Velesajam bio i prošao, kao da ga nije ni bilo</p>
<p>Nekad su se , već je tome davno, kao što se u svakom našem selu očekivao kirvaj, proštenje, crkveni god i slično, očekivali i jesenji dani Zagrebačkog velesajma. Tadašnja televizija, radio i tisak uveliko su se bavili predstojećim najvećim privrednim događajem u ovom dijelu Europe.</p>
<p>Velesajamski su dani bili oglašavani na brojnim plakatima i izvješenim velesajamskim zastavama... Promidžba je obuhvaćala gotovo sva naša naselja, pa se, samo primjera radi, velik broj i udaljenijih škola pripremao danima za veliki odlazak na tu priredbu, s naglaskom više da mnogi mališani upoznaju taj naš veliki i glavni grad Hrvatske o kojemu su toliko mnogo čuli, čitali pa i učili. Željeznica je reklamirala velik popust za vozne karte za posjetitelje Zagrebačkog velesajma. Nastojalo se da baš u te dane koji zagrebački prvoligaš odigra nogometnu utakmicu, da djeca i ostali gosti iz unutrašnjosti iz prve ruke vide velikane nogometne lopte o kojima se vrlo mnogo pričalo pa i maštalo. A i klupske su se blagajne punile na utakmicama odigranima za vrijeme sajamskih dana.</p>
<p>No i vrijeme je bilo drugačije, pravo ljeto pri zalazu. Brojni strani posjetitelji zauzimali su sve slobodne površine skidajući cipele da bi si barem na malo odmorili noge zbog velikog »velesajamskog štrapaca«. A mališani? Pored ostalog, za uspomenu iz Zagreba nosili su pregršt sajamskih šarenih prospekata i brojali tko ih ima više.</p>
<p>A kako je danas u predsajamske dane?</p>
<p>Prema svemu, sasma suprotno. Kao da više nikome nije potrebno da reklamira svoje proizvode i kako ni samom Velesajmu nije u interesu da jačom promidžbom ti dani »uđu u krv« sve većeg broja naših građana da bi posjet bio bolji.</p>
<p>I, na kraju, jedna ilustracija. Događaj je u Zagrebu...</p>
<p>- I, eto, prođoše nekako brzo i nečujno ti velesajamski dani.</p>
<p>- Kakvi velesajamski dani?</p>
<p>Pa, zar ti ne znaš da je održan ovogodišnji Jesenski zagrebački velesajam?</p>
<p>Bormeš ne znam, reče ovaj kao u čudu.</p>
<p>Jedna anketa na tu temu bila bi porazna, pa bi valjalo ubuduće uložiti više truda i samoinicijativnosti da se vrati status Velesajma kakav mu i pripada.</p>
<p>K. OREŠKOVIĆ Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="57">
<p>Lovac ubio lovca misleći da je divlja svinja</p>
<p>ŠARENGRAD, 26. rujna</p>
<p> - U lovištu zvanom »Parloge«, nedaleko od Šarengrada, u srijedu se oko 20,30 sati dogodila tragedija u kojoj je dugogodišnji lovac Želimir Osuski (52), misleći da se ispred njega kreće divlja svinja, ispalio hitac iz lovačke puške i usmrtio svog prijatelja Alojza Selimovića (52), također lovca iz Šarengrada. </p>
<p>Kako doznajemo, te su večeri Osuski, Selimović i još jedan šarengradski lovac pošli u lovište »Parloge«, koje se nalazi na dijelu kukuruzišta, oranice i šume, u lov na divlje svinje. Nitko od trojice iskusnih lovaca i dugogodišnjih prijatelja nije ni pomislio da bi se tijekom lova mogla dogoditi ovakva tragedija. Došavši do lovišta, trojica su se lovaca razišla i svaki je krenuo na svoju stranu. </p>
<p>U jednom je trenutku Osuski začuo šuškanje blizu kukuruzišta. Kako je bila noć i kišno vrijeme te slaba vidljivost, Osuski je pomislio da se kraj kukuruzišta nalazi divlja svinja. Povukao je obarač i pogodio prijatelja. Pogođeni je Selimović zazvao u pomoć, no ubrzo je od zadobivenih ozljeda preminuo. </p>
<p>Očevid su, u četvrtak u prijepodnevnim satima, na mjestu događaja obavili istražna sutkinja vukovarskoga Županijskog suda Nevenka Zeko i djelatnici PU vukovarsko-srijemske. Izuzeti su parafinski tragovi, kako bi se službeno potvrdilo tko je pucao, naložena je obdukcija na tijelu pokojnoga Selimovića te analiza krvi radi utvrđivanja eventualne alkoholiziranosti. </p>
<p>Lovačka puška iz koje je ispaljen kobni hitac poslana je na vještačenje u kriminalistički centar Ivan Vučetić u Zagrebu. </p>
<p>Kako doznajemo, protiv Želimira Osuskog PU vukovarsko-srijemska podnijet će kaznenu prijavu zbog počinjenoga kaznenog djela ubojstva iz nehata. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Momčilović: Novac se zarađuje mozgom, a ne snagom</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - »Od šamara se nitko nije obogatio. Novac se zarađuju mozgom, a ne snagom«, izjavio je u četvrtak Rajko Momčilović u nastavku svoje obrane. Momčilović, deklarirani kamatar, objasnio je da se u svom poslu nije koristio silom, odnosno iznudama, jer »kad-tad čovjek će vas prijaviti«. </p>
<p>Rajko Momčilović zanijekao je i navodnu iznudu nad Dragom Špoljarom. Špoljara je doduše ošamario ispred »Downtowna«, ali samo zato što je bio iznerviran zbog tate. </p>
<p>Rajko je naime, tvrdi, htio novcem koje mu je Špoljar dugovao, kupiti apartman na Krku u kojem bi se odmarao otac Rade, koji mu je prije toga dao 80 tisuća njemačkih maraka od prodaje vikendice na moru. Kasnije su Špoljar i Momčilović opet bili dobri, tvrdi on. </p>
<p>Momčilović je u svojem dosta konfuznom iskazu često »gubio nit«, a jedini je u dosadašnjem postupku »teretio« suokrivljenika Tvrtka Tomičića. Prisjetio se da ga je u ljeto 1998. posjetio pokojni Željko Šobot i ispričao mu da su na njega (Šobota) pucali Damir Džeba i Tomičić, te pitao je li istina da iza atentata stoje on i Davor Zečević. Kad je dobio niječan odgovor, Šobot je navodno rekao: »To neko kuri, mi Srbi moramo se držat zajedno«.</p>
<p>Rajko Momčilović potvrdio je i da je njegov brat Velibor (također okrivljen) u Njemačkoj pao sa 400 grama kokaina, zbog čega je tamo proveo devet mjeseci u pritvoru. Potvrdio je također i da je okrivljeni Davorin Sobjeslavski bio »vikend-konzument« heroina. </p>
<p>Momčilović je bio dobar s pokojnim Damirom Džebom, koji je »u vrijeme rata švercao ukradene automobile iz Hercegovine u Beograd«. Na konkretno pitanje čime se Džeba još bavio, odgovorio je: »Tko zna čime se sve bavio«.</p>
<p>Rajko je zajedno sa svojim navodnim šefom posjetio u bolnici Miljenka Žaju Krojfa kada je Krojf teško stradao u eksploziji podmetnute bombe. Na pitanje suca Šćekića zašto je posjećivao čovjeka kojeg jedva poznaje, odgovorio je: »Zato što je išao Jelavić«.</p>
<p>U noći kad je ubijen Ivan Šakota (lipanj 1997. godine), prema Momčiloviću, slavio se rođendan Sobjeslavskoga i povratak Velibora Momčilovića iz njemačkog pritvora. Na proslavi je bio i Davor Zečević, tvrdi Momčilović navodeći i desetak imena tada prisutnih.</p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Gucić ne priznaje krivicu </p>
<p>RIJEKA, 26. rujna</p>
<p> - Istražna sutkinja Županijskog suda u Rijeci Ksenija Zorc u četvrtak je ispitala Josipa Gucića, osumnjičenoga da je kao većinski vlasnik trgovačkog poduzeća Opatija iz Opatije gospodarskim malverzacijama oštetio tu tvrtku za 400 milijuna kuna. Gucić ne priznaje krivicu te ističe da se u »slučaju TPO« radilo o »privatno-pravnom poslu sudužništva«. Guciću je određen 48-satni pritvor.</p>
<p> Da podsjetimo, u srijedu oko podneva najprije je pritvoren bivši direktor TPO-a, Josip Aničić, a Gucić je istog dana oko 10 sati uhićen u Osijeku, neposredno nakon završetka sudske rasprave u vezi s njegovom fiktivnom dokapitalizacijom »Slavonskog osiguranja«, kojom je ta osiguravateljska tvrtka oštećena za četiri milijuna kuna.</p>
<p>Nakon uhićenja prepraćen je u Rijeku, gdje je pritvoren u 19 sati. </p>
<p>Gucića i Aničića tereti se da su od 1996. do 1998. sklopili 30-ak štetnih ugovora o sudužništvu na kredite TPO-a, kojima su se potom koristile druge tvrtke iz grupacije Gucić. </p>
<p>Gucić je sutkinji Zorc skrenuo pozornost i na to da TPO danas uspješno posluje i uredno vraća svoje kredite. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Četiri petine zatvorenika odslužuju kaznu zbog droge</p>
<p>Od 50 zatvorenika, koliko ih zatvor može najviše primiti, četiri petine imaju zdravstvene probleme uzrokovane uzimanjem droge ili su bili u izravnoj vezi s drogom/Specifičnost je zadarskoga zatvora i ta što se nalazi u istoj zgradi u kojoj i sud i Prva policijska postaja, što je olakotna okolnost zato jer se djelatnici pravosudne policije ne moraju dodatno brinuti za vanjsko osiguranje zatvora</p>
<p>ZADAR, 26. rujna</p>
<p> - Posljednjih nekoliko godina Zadar se nezaustavljivo počeo penjati na vrh crne liste gradova s najvećim brojem registriranih ovisnika. Proporcionalno toj brojci rasla je i ona vezana za delikte iz 173. članka Kaznenog zakona RH, odnosno za zloporabu droge. </p>
<p>Od 50 zatvorenika, koliko ih zatvor može najviše primiti, četiri petine imaju zdravstvene probleme uzrokovane uzimanjem droge ili su bili u izravnoj vezi s drogom. O njihovu se zdravlju brinu dvije medicinske sestre, a osim dnevnih heptanonskih terapija, najviše se troše normabeli, lexaurini, apaurini, lumidolili, prazinei i antidepresivi. Zanimljiva je i činjenica da običan čovjek ne može više od dvaput mjesečno posjećivati liječnika specijalista, a zatvorenik može svaki dan. </p>
<p>U najvećem broju slučajeva riječ je o recidivistima, koji već šest godina redovito posjećuju zadarski zatvor.</p>
<p> Iako zatvor u Zadru nije kaznionica, strogi režim propisan zakonom i ovdje je vidljiv. Upravitelj zadarskoga zatvora Denis Skitarelić kaže da ovaj zatvor, uz onaj u Sisku, ima najlošije uvjete. Nekoliko je puta bio pretijesan, no tada zatvorenici, uglavnom oni koji ionako idu na odsluženje kazne, idu u druge zatvore. Posljednji put to se dogodilo prije tri mjeseca, ali nikada nisu premještani privremeni zatvorenici protiv kojih se vodi istražni postupak. </p>
<p>Specifičnost je zadarskoga zatvora i ta što se nalazi u istoj zgradi u kojoj i sud i Prva policijska postaja, što je olakotna okolnost zato jer se djelatnici pravosudne policije ne moraju dodatno brinuti za vanjsko osiguranje zatvora. </p>
<p>Osoblje zatvora dnevno vodi više od 80 različitih evidencija, pa je mogućnost bilo kakvog protuzakonitog postupanja svedena na minimum. Svaki izlazak zatvorenika na hodnik mora se evidentirati, kao i telefoniranje, razgovori s posjetom i odvjetnikom. </p>
<p>Iako je u javnosti prihvaćeno mišljenje da su narkomani, pa uz to još i zatvorenici, skloni suicidu, načelnik osiguranja, Marinko Bujas, kaže kako je zbog svih pozitivnih propisa postotak samoubojstava i pokušaja samoubojstva u zadarskom zatvoru, u odnosu na život izvan rešetaka, znatno manji. Tome vjerojatno pridonosi rad, koji je u zadarskom, kao i u svim ostalim zatvorima, privilegija. </p>
<p>Postoje čak četiri radna mjesta pomoćnika kuhara i u praonici, za koja zatvorenici dobivaju plaću u rasponu od 500 do 600 kuna. Jedina obveza jest pohranjivanje trećine plaće, koja treba poslužiti zatvoreniku kad iziđe na slobodu. </p>
<p>Zatvorenicima je dopušteno i da im se donese televizor od kuće, a tzv. pravo da mu zatvor osigura TV imaju samo pravomoćno osuđene osobe. Dok se dileri danas uglavnom povezuju uz skupe automobile, odjeću s potpisom i život na visokoj nozi, dio zatvorenika se upravo zbog siromaštva i nezaposlenosti silom počeo baviti tzv. sitnim dilanjem, a u većini slučajeva u nezakonit su se posao upuštali kako bi sebi pribavili dozu. Neki od njih živjeli su u katastrofalnim uvjetima, pa su iznenađeni hranom dobre kvalitete. </p>
<p>Nerijetko se događa da zatvorenici s odsluženja kazne iziđu i s viškom kilograma, a Zadranima je poznata i priča o gospođi kojoj je bilo toliko dobro u zatvoru da se pri izlasku uhvatila za rešetke. </p>
<p>Mia Veršić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Kredite davali bez jamaca ili hipoteke</p>
<p>VARAŽDIN, 26. rujna</p>
<p> - Varaždinski je Trgovački sud još u svibnju ove godine otvorio stečajni postupak nad varaždinskom Štedno-kreditnom zadrugom »Talir«, a ovih je dana održano ispitno ročište. »Talir« je u početku bio u likvidaciji, no kako su njegove obaveze veće od imovine, sud je odlučio proglasiti stečaj nad tom štedionicom. </p>
<p>Obustavu likvidacijskog postupka i proglašenje stečaja predložio je likvidator Stanko Makar, kojega je sud zatim imenovao stečajnim upraviteljem. »Talir« je dulje vrijeme bio u blokadi i nesposoban za plaćanje. Prema likvidatorovu izvješću, »Talirove« su obaveze iznosile oko 3,9 milijuna kuna, u što nisu uračunate kamate, a na ispitnom je ročištu ustanovljeno da su svoja potraživanja prijavila samo četiri od 41 vjerovnika, i to u iznosu od 284.233,99 kuna.</p>
<p> Stanko Makar rekao je na ročištu da mu nije poznato zašto ostali vjerovnici nisu prijavili svoje tražbine, iako su znali da je stečajni postupak u tijeku. Imovina štedionice, koja se sastoji od potraživanja, ukupno iznosi oko 5,8 milijuna kuna.</p>
<p> Zanimljivo je i da su u »Taliru« kredite davali bez jamaca ili hipoteke, a kao jedino osiguranje za povrat kredita uzimali su osobne mjenice, koje čak nisu uzimali od svih klijenata. No te mjenice nisu slali na naplatu, a mnoge osobe nisu vraćale kredit, pa je, rečeno je na ročištu, takva štedionica morala završiti u stečaju.</p>
<p> Mogućnost naplate potraživanja gotovo i ne postoji jer dužnici ili nemaju nikakvih primanja ni imovine ili su prezaduženi, dok su poduzeća koja duguju »Taliru« u stečaju ili su brisana iz registra.</p>
<p> Na računu ŠKZ »Talir« u stečaju nema nijedne kune, pa je, zbog nedostatne stečajne mase radi podmirivanja troškova samog stečajnog postupka, stečajni upravitelj predložio zaključivanje stečaja. No s tim se nisu složili vjerovnici, pa će u idućih dvadesetak dana sa stečajnim upraviteljem sačiniti prijedlog o prijenosu tražbina koje se mogu naplatiti na četiri vjerovnika koji su prijavili svoja potraživanja.</p>
<p> Na sudu je spomenuto i to da se povodom kaznene prijave 2000. godine vodila istraga zbog mogućih nepravilnosti u radu »Talira« te da je tada utvrđeno da je poduzeće »Tim« jedno od većih dužnika štedionice, a danas toga dužnika više nema, iako je »Talir« tada bio u blokadi i novac nije išao preko žiro-računa. »Tim« je inače bio u vlasništvu Damira Premužića, direktora »Talira«, a na sudu je pojašnjeno da je 2001. godine izvršena višestruka kompenzacija gdje je zatvoren dug »Tima« prema »Taliru«.</p>
<p> Pravna zastupnica jednog vjerovnika rekla je i da je navodno Premužić »puno toga privatno riješio na takav ili sličan način, pa se vjerojatno zbog toga ostali vjerovnici nisu ni javili«. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Uhićena petorica kradljivaca skupocjenih automobila </p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Zagrebačka je policija priopćila da je nakon višemjesečne potrage i obrade otkrila organiziranu grupu kradljivaca skupih automobila.</p>
<p> Petorica je kriminalistički obrađena i privedena u Istražni centar, a za trojicom je raspisana tjeralica.</p>
<p> Procjenjuje se da ukupna šteta počinjena krađom iznosi oko 1,500.000 kuna, a ukradena su 32 vozila srednje i visoke klase.</p>
<p> Lopovi koji su se krađom bavili po načelu dobro organiziranog »obrta« sumnjivi su za ukupno 32 kaznena djela. Neki su od njih otprije poznati policiji zbog sličnih kaznenih djela.</p>
<p>Organizacija je djelovala tako da svaki član radi svoj dio posla: nekolicina je krala vozila služeći se jednostavnim alatima, ali i elektronskim uređajima da bi ušli u zaštitni sistem skupog vozila.</p>
<p> Kad je vozilo odvezeno, na njemu su se mijenjale registarske pločice i potom je prebačeno u SR Jugoslaviju ili srpski dio BiH. </p>
<p>Neka su vozila i rastavljana u tajnim unajmljenim garažama, pa su prodavani njihovi dijelovi, često i preko oglasa. </p>
<p>P. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="63">
<p>Favoriti za ulazak u Inu OMV i MOL, ali i Rosneft još ima izgleda</p>
<p>Pitanje je da li bi OMV i MOL bili spremni uložiti 400 milijuna dolara u modernizaciju riječke i sisačke rafinerije / Rosneft kao državna kompanija Ini i njenim tvrtkama-kćerkama jače bi otvorila vrata ruskog tržišta </p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - S približavanjem završne faze prvog dijela privatizacije Ine učestala su nagađanja o tome tko ima najviše šansi da kupovinom 25 posto plus jedne dionice postane strateški partner Ine. Tako neki daju najviše izgleda austrijskom OMV-u, drugi ruskom Rosneftu, a po trećima i dalje je u igri i mađarski MOL.</p>
<p>Krug medijskih favorita možda bi bio i širi da od pet stranih kompanija koje su ušle u uži izbor za strateškog partnera nisu ostale samo tri spomenute, jer su ruski Lukoil i talijanski Edison gas u konzorciju s grčkim Hellenic Petroleumom odustali tijekom due diligencea.</p>
<p>Iako su stručnjaci na početku privatizacije glavnim favoritima smatrali OMV i MOL, koji su dobili i najbolje ocjene za svoje početne ponude, sada se sve češće spominje kako ni Rosneft nije bez šansi.</p>
<p>Razlog je dobrim dijelom to što je upitno bi li OMV i MOL pristali da Ina i dalje zadrži obje rafinerije (riječku i sisačku). Naime, da bi se one prilagodile europskim standardima kvalitete goriva potrebna su ulaganja od oko 400 milijuna dolara, a austrijska i mađarska kompanija imaju dovoljno kapaciteta u svojim suvremenim rafinerijama.</p>
<p>U korist Rosnefta idu i spekulacije o mogućoj vezanoj trgovini - vlasništvo u Ini za gradnju ruskih brodova u hrvatskim brodogradilištima. Uz to ne treba zanemariti ni činjenicu da bi suradnja s ruskom naftnom kompanijom u državnom vlasništvu Ini i njenim tvrtkama-kćerkama vjerojatno jače otvorila vrata ruskog tržišta. </p>
<p>No, sve su to zasad samo spekulacije. Situacija će biti jasnija nakon razgovora Inine Uprave s upravama te tri kompanije. Poslije toga će, očekuje se, potencijalni strateški partneri predati konačne, obvezujuće ponude s iznosima koje su spremni platiti za kontrolni paket dionica Ine.</p>
<p>Nije teško zaključiti da će ponuda biti bolja, ako Vlada najavi da bi strateški partner u budućnosti mogao postati i većinski vlasnik. Analitičari ne isključuju ni mogućnost da se prva faza privatizacije Ine odgodi, što bi se, čini se, lako moglo dogoditi sa Croatia osiguranjem. </p>
<p>Dobro je u svemu da Ina u međuvremenu širi svoje poslovanje i sve češće ulaže i izvan granica Hrvatske. Pošto je nedavno kupila manji dio MOL-a, u petak bi crnogorske vlasti trebale odlučivati o ponudama za kupnju crnogorskog Jugopetrola.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>AZ fond: Državne obveznice čine 90 posto portfelja</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Polovicom listopada na adrese članova AZ obaveznog mirovinskog fonda krenut će prvi pisani izvještaji o stanju na osobnim računima s datumom 31. rujna, najavio je Boris Galić, predsjednik Uprave AZ mirovinskog društva.</p>
<p> Prema njegovim riječima, ovih je dana počeo pristizati i prvi doprinos samostalnih uplatitelja doprinosa, odnosno obrtnika, čije uplate i R-S obrasce Regos još uvijek raščišćava. </p>
<p>U AZ fondu kažu kako u ovom trenutku imaju manje od deset posto osiguranika kojima je stanje na računu nula, no očekuju kako će veći dio tih računa do prvih izvještaja osiguranicima ipak biti sređen. </p>
<p>Galić je istaknuo kako su u tom fondu zadovoljni predviđenim izmjenama Zakona o obaveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, posebno liberalizacijom limita ulaganja koji se odnose na treći mirovinski stup. Kada je riječ o trećem stupu, u AZ-u ističu prijedlog da se otvaranje mirovinskih računa u dobrovoljnim fondovima omogući i osobama mlađima od 18 godina. </p>
<p>U AZ-u podržavaju promjenu zakonske odredbe prema kojoj najmanje 50 posto imovine mirovinskog fonda mora biti uloženo u državne obveznice. </p>
<p>U ovom trenutku fond ima oko 90 posto imovine u državnim obveznicama, ali njihova cijena ne mora uvijek biti povoljna kao dosad. Ukupna je imovina AZ fonda oko 518 milijuna kuna, a portfelj je u potpunosti usklađen sa zakonskim limitima. </p>
<p>M. M.</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Predstavnici hrvatskih tvrtki u razgovoru s britanskim gospodarstvenicima</p>
<p>Robna razmjena Hrvatske i Velike Britanije lani je iznosila 293,3 milijuna dolara </p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Britanska trgovinska misija, koja boravi u trodnevnom posjetu Hrvatskoj, posjetila je u četvrtak Hrvatsku gospodarsku komoru.</p>
<p>Organizatori posjeta Britanske trgovinske misije Hrvatskoj su Londonska komora za trgovinu i industriju i vladina organizacija Trade Partners UK. Misija, koja je u Zagreb došla u srijedu, nakon sličnog posjeta Sloveniji, u Hrvatskoj boravi do petka, a čine je predstavnici 15 britanskih tvrtki, od kojih su neke već od ranije prisutne na hrvatskom tržištu.</p>
<p>Kako smo doznali od Danielle Batley, izvršne direktorice Londonske komore za trgovinu i industriju, glavni je cilj britanskih tvrtki istražiti hrvatsko tržište, koje britanski gospodarstvenici ocjenjuju »obećavajućim«. Većina tvrtki u sastavu misije s Hrvatskom želi trgovati, jer su, kako ističe Daniella Batley, »svjesni da u Hrvatskoj postoji velik tržišni potencijal«, ali zanimaju ih i ostali oblici gospodarske suradnje, poput ulaganja i joint venturea. </p>
<p>S britanskim gospodarstvenicima razgovarali su predstavnici Sljemena, Lijanovića, Koke, Podravke, Generalturista i Intereurope, kao i desetak obrtnika, te Ministarstva unutarnjih poslova. </p>
<p>Susret britanskih i hrvatskih gospodarstvenika završio je sklapanjem i nekih konkretnih poslova. Tako se, primjerice, Richard W. Thomas, predstavnik velške tvrtke Lion Laboratories Ltd, tržišnog lidera u proizvodnji alkotestera i radarske opreme, u srijedu susreo s predstavnicima sedam hrvatskih tvrtki. Thomas je za ekskluzivnog distributera proizvoda Lion Laboratoriesa na hrvatskom tržištu, na kojem do sada nije bio prisutan, odabrao tvrtku Kavlin d.o.o. On je potom rekao da je s predstavnicima Kavlina dogovorio plasman 200 alkotestera u Hrvatskoj tijekom narednih 12 mjeseci, koji će se našim kupcima nuditi po cijeni od oko 600 eura. Interes za njima pokazala je i hrvatska prometna policija.</p>
<p>Inače, prema podacima HGK-a i Državnog zavoda za statistiku, ukupna je vrijednost robne razmjene Hrvatske i Velike Britanije u prošloj godini iznosila 293,3 milijuna dolara. Hrvatski izvoz iznosio je 67,2 milijuna dolara, ili 12 posto manje nego u 2000. godini, dok je uvoz iz Britanije lani porastao za više od četvrtine, dosegnuvši vrijednost od 226,1 milijun dolara. Saldo robne razmjene bio je, dakle, negativan za hrvatsku stranu, čiji se deficit u trgovini s Britanijom lani povećao na 158,9 milijuna dolara.</p>
<p>Najveći hrvatski izvoznici u Veliku Britaniju su Varteks, ITC i Koka iz Varaždina te zagrebačke Elka i Pliva, kao i Ina te Dalmacijacement iz Kaštel Sućurca. </p>
<p>A. Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Uskoro novi obračun toplinske energije</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Prijedlog zakona o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom predviđa uvođenje formule za automatsko usklađivanje njene cijene s ulaznim troškovima, slične onoj za naftne derivate, istaknuo je Branimir Poljak, direktor HEP Toplinarstva (tvrtka-kćerka HEP-a) na predstavljanju novog broja energetskog časopisa EGE u Ministarstvu gospodarstva. On je to obrazložio činjenicom da im cijena goriva čini čak 70 posto ukupne cijene. Popust na tako određenu cijenu toplinske energije moći će odobriti, ako želi, samo jedinica lokalne samouprave kroz sufinanciranje, kazao je Poljak. </p>
<p>Prijedlog zakona, čije se usvajanje očekuje do kraja godine, predviđa da proizvodnja toplinske energije bude regulirana i tržišna djelatnost, distribucija će zbog monopolne pozicije biti javna usluga, a opskrba (prodaja) također regulirana i tržišna djelatnost. Naime, HEP-ove toplane će, primjerice, u Zagrebu uskoro dobiti konkurenciju kad se izgradi najavljena spalionica komunalnog otpada. Konkurirat će im i toplane koje mogu graditi tvrtke i koje će višak toplinske energije prodavati na tržištu. Poljak vjeruje da će donošenje zakona uvesti red u hrvatsko toplinarstvo te da će mu omogućiti normalan rad i razvoj. </p>
<p>Ž. B.</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Indeksi porasli drugi dan za redom</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Europski indeksi su u četvrtak, drugi dan za redom, ostvarili izraženi rast. Optimizam su poticale naznake rasta na newyorškim burzama, ali i povoljne vijesti iz DaimlerChyslera, Nokie i France Telecoma. Međutim, izraženi rast cijena zabilježen je, osim u automobilskom, tehnološkom i telekom sektoru, i u financijskom sektoru.</p>
<p>Londonski FTSE 100 je do poslijepodneva porastao 3,17 posto na 3813,5 bodova, a frankfurtski DAX 2,61 posto na 3039,81 bod. Pariški blue chip indeks je dobio čak 4,24 posto dosegavši 2903,57 bodova. Najizraženiji rast ostvario je ponovno amsterdamski AEX koji je dobio 4,6 posto. Indeks najboljih europskih dionica DJ Euro Stoxx 50 porastao je 4,3 posto na 2334,27 bodova.</p>
<p>Azijske su burze također ostvarile rast, a tokyjski Nikkei 225 je dobio 1,7 posto dosegavši 9320,92 boda.</p>
<p>U srijedu je Dow Jones Industrial Average je porastao 2,07 posto na 7841,82 boda, dok je širi S 500 dobio 2,49 posto dosegnuvši 839,66 bodova. Tehnološki Nasdaq Composite je, pak, skočio 3,39 posto na 12222,29 bodova, nakon što se u utorak spustio na najnižu vrijednost u posljednjih šest godina.</p>
<p>Znatan pokretač rasta vrijednosti europskih indeksa u ponedjeljak su bile naftne kompanije - uvijek među najvećim komponentama blue chip indeksa. BP je tako dobio 4,1 posto, a Shell i Royal Dutch su skočili 5,1 odnosno 6 posto. Francuska Total Fina Elf je također porasla 5 posto.</p>
<p>U financijskom sektoru, UniCredito Italiano je porastao 6,2 posto, dok je IntesaBCI dobila 2,7 posto. Britanske banke Barclays i Lloyds TSB su dobile 5 odnosno 4 posto, a osiguravatelji Aviva i Royal Sun & Alliance 6 i 7,3 posto. Aegon i Axa su skočili 8 posto, a München Re je dobio 7,3 posto. Allianz je, međutim, pao 3,3 posto zbog glasina da se na burzi prodaje veći broj njegovih dionica, ali i ostavke jednog od direktora Dresdner Bank, u većinskom vlasništvu Allianza.</p>
<p>Nizozemski proizvođač opreme za izradu čipova ASML skočio je drugi dan za redom više od deset posto. Proizvođač čipova STMicroelectronics je dobio 4,6 posto, dok su Philips i tvrtka Getronics skočili 8,3 odnosno 10,7 posto. Nokia je dobila 6 posto nakon što je jedan od njenih direktora rekao da slijedeće godine očekuje 10-15 posto rasta prodaje mobilnih uređaja.</p>
<p>France Telecom i BT Group su skočili 7 i 9 posto, no Deutsche Telekom je dobio tek 0,3 posto. </p>
<p>P. Bulić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="68">
<p>Picula: Optužnica protiv Bobetka može destabilizirati Hrvatsku i regiju</p>
<p>Picula objasnio veleposlanicima EU-a i zemalja članica Vijeća sigurnosti razloge pravnog spora s Haagom/ Vlada će pokušati korigirati, pa i osporiti neke navode iz optužnice o zapovjednoj odgovornosti i političkim ocjenama Domovinskog rata/ Diplomatski izvori: Odbijanje suradnje dovelo bi Hrvatsku u težak položaj</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Hrvatski ministar vanjskih poslova u četvrtak je primio veleposlanike zemalja Europske unije i stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a akreditirane u Hrvatskoj istaknuvši im da Hrvatska podupire rad Haaškog suda. </p>
<p>Picula je rekao veleposlanicima da optužnica protiv generala Janka Bobetka može destabilizirati Hrvatsku i širu regiju, priopćilo je Ministarstvo vanjskih poslova. Ministar im je skrenuo pozornost na niz spornih formulacija i kvalifikacija sadržanih u optužnici protiv generala Bobetka. Vlada će, naglasio je, nastaviti surađivati sa Sudom zbog načela vladavine prava, no u pravnom postupku pokušat će objasniti, korigirati, pa i sporiti neke navode iz te optužnice.</p>
<p>Picula se sastao s veleposlanicima da bi im prenio stajališta Vlade u vezi s haaškom optužnicom protiv Bobetka. Sastanak na Zrinjevcu iza zatvorenih vrata trajao je nešto više od sata. Piculin poziv akreditiranim veleposlanicima prvi je vanjski znak diplomatske inicijative koju je najavila Vlada s obzirom na to da ulazi u pravni spor s Haaškim sudom. </p>
<p>Ministar vanjskih poslova je, kako se navodi u priopćenju sa sastanka, naglasio da »Vlada nipošto ne prekida suradnju i dijalog s Haaškim sudom, a pravnim postupkom žele se korigirati, pa i osporiti navodi iz optužnice koji se odnose na zapovjednu odgovornost i političke ocjene Domovinskog rata«. Predstavnici europskih i svjetskih zemalja saslušali su argumente hrvatske vlade. Piculi se u ime Europske unije obratio grčki veleposlanik Dimitris Vidouris te Lawrence Rossin, veleposlanik Sjedinjenih Država. Veleposlanici su istaknuli na sastanku da će o hrvatskim stavovima izvijestiti svoje vlade. Diplomatski izvori izjavili su Vjesniku nakon sastanka da se može razgovarati jedino o modalitetima suradnje, no odbijanje suradnje - dođe li do toga - dovelo bi Hrvatsku u iznimno težak međunarodni položaj. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Iduće godine više proračunskog novca za plaće </p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - »Proračunski rashodi, ne računajući otplate zaduženja, u idućoj bi godini trebali iznositi 80,4 milijardi kuna, ili oko tri milijarde kuna više nego u ovoj«, kazao je u četvrtak ministar financija Mato Crkvenac, u pauzi sastanka triju Vladinih koordinacija u Vili Prekrižje.</p>
<p>Kako je pojasnio, cilj je Vlade i u idućoj godini nastaviti s politikom smanjenja udjela javne potrošnje u hrvatskom bruto domaćem proizvodu (BDP). Isto tako, Banski dvori ostaju vjerni politici smanjenja deficita središnje i opće države, stabilnosti cijena i kune. Tome u prilog govori namjera smanjenja deficita središnje države s ovogodišnjih 4,2 posto BDP-a na 2,6 posto, te deficita opće države, koja, uz središnju državu, obuhvaća još izvanproračunske fondove i lokalnu samoupravu, s 5,9 na 4,9 posto BDP-a. Prema Crkvenčevim riječima, proračun za iduću godinu predviđa nešto veća izdvajanja za plaće nego u ovoj godini, kao i za zdravstvo, obrazovanje i poljoprivredu. Sastavni dio ovih fiskalnih planova su i izdaci za nastavak reformi, pa će primjerice poljoprivreda dobiti oko 300 milijuna proračunskih kuna više. Na naplatu iduće godine dolazi oko šest milijardi kuna duga. Vladine su koordinacije u četvrtak raspravljale i o najavljenom rebalansu ovogodišnjeg proračuna, u kojem su rashodi, bez otplate duga, postavljeni na 77,4 milijarde kuna. Crkvenac tvrdi da će Vlada uskoro u Sabor poslati prijedlog rebalansa ovogodišnjeg proračuna, u kojem će se rashodna strana biti manja za barem pola milijarde kuna. Do tih će se ušteda, između ostalog, doći kresanjem materijalnih troškova i odustajanjem od nekih projekata čija provedba nije ni započela, pojasnio je Crkvenac. Dodao je kako ovdje, međutim, još nije riječ o preciznim brojkama, jer razgovori još uvijek traju.</p>
<p>Inače, prema Crkvenčevoj računici, proračunski su rashodi trenutno za oko 1,4 milijardi kuna veći od plana. Najveći je proboj izvršen u segmentu plaća korisnika proračuna. </p>
<p>A. Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Neraspoređeni policajci najavili prijavu i protiv ministra Lučina</p>
<p>Odvjetnik neraspoređenih policajaca rekao je da je u utorak predao prijavu protiv načelnika Odjela održavanja osoba i objekata PU zagrebačke Zdravka Đukića i nekoliko neidentificiranih interventnih policajaca</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Petorica neraspoređenih policajaca napustili su u četvrtak kapelicu crkve Sv. Marka da bi obavili liječničke preglede. Predvođeni Filipom Lacićem, u 11 sati izašli su iz kapelice, neometano prošli pored policijskog vozila u kojem su bili interventni policajci i uz zgradu Hrvatskog sabora preko Kamenitih vrata i Radićeve ulice došli na Trg bana Jelačića gdje su u Gradskoj kavani s prijateljima i novinarima popili kavu.</p>
<p>»Liječnik koji nas je obišao u utorak ustanovio je da neki od nas imaju zdravstvene probleme. Budući da policija tvrdi da se smijemo slobodno kretati, odlučili smo izaći, otići svatko svom liječniku i obaviti potrebne preglede. Nakon toga ćemo se vratiti u kapelicu«, rekao je Lacić. Istaknuo je da prosvjed, koji traje 191 dan, tim izlaskom nije prekinut jer je dio prosvjednika i dalje u kapelici.</p>
<p>Petorica prosvjednika bili su i na konferenciji za novinare koju su održali njihovi odvjetnici Berislav Živković i Vlado Marović. Živković je izvijestio novinare da je u utorak predao prijavu protiv načelnika Odjela održavanja osoba i objekata PU zagrebačke Zdravka Đukića i nekoliko neidentificiranih interventnih policajaca. Njih se tereti da su 11. rujna Lacića, dok su ga privodili, zlostavljali, ponižavali i nanijeli mu ozljede, čime su željeli zastrašiti ostale prosvjednike. Prijavu, prema Živkovićevim riječima, uskoro planiraju podignuti i protiv ministra unutarnjih poslova Šime Lučina. </p>
<p>Marović je iznio pojedinosti s prošlotjednog saslušanja Željka Spolodora i Josipa Tuka istaknuvši da je on kao njihov odvjetnik o tome bio obaviješten kad je saslušanje već trajalo.</p>
<p>»Ispitivanje je trajalo 24 sata, a sudac nije prihvatio ni jedan od 20 dokaza kojima sam želio dokazati da prosvjednici nisu počinili prekršaj jer im je pravo na prosvjed zajamčeno Ustavom«, rekao je Marović. Dodao je da je sudac Spolodora i Tuka zbog nedostatka dokaza pustio na slobodu, no Spolodor je bio ponovno priveden zbog optužnice koju je protiv njega podnio Đukić, optuživši ga da ga je 11. rujna u 0.30 sati zaključao u kapelici. »Đukić je u kapelicu ušao i izašao sam. Nije bio zaključan jer se vrata kapelice iz unutarnje strane ne mogu zaključati«, rekao je Marović, istaknuvši da su interventni policajci, kao svjedoci optužbe, davali kontradiktorne izjave.</p>
<p>Dodao je da bi se posredovanjem crkve uskoro trebala osnovati komisija s predstavnicima Vlade i prosvjednika koja bi riješila problem neraspoređenih policajaca. </p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Cigić: Pritvorenici se nisu žalili na tretman u Lori </p>
<p>SPLIT, 26. rujna</p>
<p> - U nastavku suđenja osmorici bivših vojnih policajaca optuženih za ratni zločin počinjen 1992. u Lori, u četvrtak su u Županijskom sudu u Splitu ispitani bivši pripadnici 72. bojne Vojne policije Edi Šantić iz Splita i Zvonimir Cigić iz Šibenika. </p>
<p>Cigić je u kolovozu 1992. postao dozapovjednik 72. bojne u Lori. Zbog glasina o zlostavljanjima dvaput je sa zapovjednikom Mihaelom Budimirom obišao pritvorenike. »Nitko nije bio ozlijeđen.</p>
<p> Nisam primijetio ništa neobično. U razgovoru s pritvorenicima nitko mi se nije žalio na tretman«, izjavio je Cigić. Nadzirući zatvor primijetio je da se u dvorištu peru privatni automobili te da jedan od vojnih policajaca nije na poslu. </p>
<p>Zbog toga je suspendirao zapovjednika zatvora Tomislava Duića. </p>
<p>Dok je još bio zapovjednik satnije 72. bojne u Šibeniku, nekoliko mjeseci prije odlaska u Loru, njegov nadređeni Tvrtko Pašalić naredio mu je da Mario Barišić i Milorad Paić, kriminalistički službenici satnije, odu s njim u Loru. Zadatak im je bio, kaže svjedok, pomoći u ustroju službi i dokumentacije o postupanju sa zatvorenicima. </p>
<p>Svjedok nije mogao komentirati zašto Pašalić u svom svjedočenju to opovrgava. »Barišić i Paić nisu mi pisali nikakva izvješća jer ih ja nisam ni slao u Loru«, dodao je Cigić. Tvrdi da je o smrti pritvorenika Nenada Kneževića i Gojka Bulovića doznao iz novina prije nekoliko mjeseci.</p>
<p> Šantić je 1993. postao čuvar u Vojno-istražni centar u Lori. Prije toga nije ni znao da u Lori postoji zatvor. </p>
<p> Sudsko vijeće treba do petka odlučiti o prijedlozima tužiteljstva i obrane za izvođenje novih dokaza. </p>
<p>Tužiteljstvo zahtijeva ispitivanje pozvanih osam svjedoka iz Hrvatske i 14 iz SRJ, roditelja svjedoka Zlatka Sulejmanovića, te dr. Dušana Dunjića. Tužitelj predlaže i 15 novih svjedoka iz Beograda, te da se pročita 16 pisama navodnih svjedoka iz SRJ.
Obrana se suprotstavila i čitanju pisama i pozivanju novih svjedoka iz SRJ, ali je zatražila da se kao svjedoci ispitaju bivši vojni tužitelj Ivan Šimić te Mladen Bajić, sada glavni državni odvjetnik. </p>
<p> Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Zorana Banić: Nisam bila u Škabrnji</p>
<p>Moje je oružje bila lijepa riječ, zavoj i injekcija, kazala je Banićeva, optužena za zločin nad civilima u Škabrnji/ Mještani Škabrnje žrtvovani su kako bi se dokazalo da je teror činila srpska strana, rekla je Zorana Banić</p>
<p>ZADAR, 26. rujna</p>
<p> - »U Škabrnji nisam bila ni 18. ni 19. studenoga 1991. godine. Tamo sam zadnji put bila u srpnju 1991., mislim da sam bila u kućnom posjetu pacijentu. Noć na 18. studenoga provela sam u podrumu kuće obitelji Alavanja u zaseoku Maričići iz kojega sam otišla kući oko sedam sati ujutro, a u podrum sam se vratila oko podne«, kazala je u četvrtak Zorana Banić, optužena za zločin nad civilnim stanovništvom u Škabrnji počinjen 18. studenoga 1991.</p>
<p>»Mobilizirana sam 27. prosinca 1991. u Teritorijalnu obranu i radila sam kao medicinska sestra u ambulanti u Smilčiću do 12. srpnja 1992., do dolaska Unprofora. Iz Zemunika Gornjeg, gdje sam živjela, otišla sam u Benkovac odakle sam 5. kolovoza 1995. otišla u Srbiju. Za vrijeme rada u Smilčiću nosila sam SMB-uniformu«, rekla je.</p>
<p>Na upit je li nosila oružje, odgovorila je: »Moje je oružje bila lijepa riječ, zavoj i injekcija«. Na pitanje člana Sudskoga vijeća o razlozima napada na Škabrnju, Banićeva je odgovorila kako ništa nije znala, ali da je poslije čula da je bilo puno žrtava, naglasivši da su »mještani Škabrnje žrtvovani kako bi se dokazalo da je sam teror činila srpska strana«. Istaknuvši da je u prvom redu zdravstvena radnica i humanist te da joj obrazovanje i vjera ne dopuštaju da ikome učini išta nažao, zatražila je od zastupnika optužbe da iznese djelo i način kojim je to djelo navodno počinila te dokaze da je sudjelovala u bilo kakvoj realizaciji velikosrpske ideje.</p>
<p>Banićeva je zaključila da su priče o njoj najvjerojatnije krenule od djece koja su tijekom agresije na Škabrnju, vidjevši oznake Crvenoga križa, to povezali s njom koju su poznavali otprije kao medicinsku sestru. </p>
<p>U četvrtak je na Županijskom sudu završen dokazni postupak, a završna riječ optužbe i obrane, najavljena za petak, odgođena je za ponedjeljak.</p>
<p>Ljubica Ivićev-Balen</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>U Beogradu svjedočila još tri svjedoka u slučaju Gospić </p>
<p>BEOGRAD, 26. rujna</p>
<p> - O gospićkim događajima 1991. u Prvom općinskom sudu u Beogradu u četvrtak su svjedočila tri svjedoka. </p>
<p>Rajka Ivanišević, sestra Nikole Ivaniševića, gospićkoga policajca koji je 1991. potpisao lojalnost hrvatskoj državi, svjedočila je da su 17. listopada 1991. njenoga brata, kao i njegova kolegu policajca Milana Pejnovića razoružali i automobilom odvezli Luka Matanić i još dvojica vojnih policajaca. </p>
<p>Svjedokinja je narednih dana čula da joj je brat u zatvoru u Perušiću, odakle je, kako joj je rečeno, trebao biti prebačen u Rijeku, a osobno se obraćala i načelniku PU Gospić Ivanu Dasoviću. Tijelo Nikole Ivaniševića i danas se vodi kao neidentificirano, iako ga je Dasović prepoznao u toku sudskog postupka, dok je leš hrvatskoga policajac Milana Pejnovića nađen na Lipovoj Glavici. </p>
<p>Svjedokinja Rajka Ivanišević tek sad je saznala da joj je brat ubijen i da je Ivan Dasović bio svjedok njegove likvidacije. </p>
<p> Osim nje svjedočila je i Danica Peinović, sestra Todora Banjeglava koji je nestao krajem listopada 1991., a čije je tijelo pronađeno u septičkoj jami u Obradović Varoši 1993. </p>
<p> Također je svjedočila Sava Šobat, sestra umirovljenika Nikole Mišćevića, koji je zajedno sa suprugom, daktilografkinjom tadašnjeg gospićkoga Okružnoga suda Marijom Miščević, odveden iz svoje vikendice kod Gospića u listopadu 1991., o čemu svjedokinja nema izravnih saznanja. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>Težak položaj preostalih Hrvata u istočnom Srijemu </p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - U velikoj dvorani Hrvatske matice iseljenika u četvrtak navečer je u okviru Osmog tjedna hrvatskih manjina održan okrugli stol »Hrvati u istočnome Srijemu - napaćen i zaboravljen narod«. U raspravi su sudjelovali predstavnici Hrvata iz istočnog Srijema i Vojvodine te izbjeglih Hrvata s tog područja, Hrvatskog sabora i Ministarstva vanjskih poslova.</p>
<p>Za nedavnog rata Hrvati iz istočnog Srijema stradali su više nego u drugim dijelovima Vojvodine. Iselilo se ili je stradalo u progonima oko 20.000 istočnosrijemskih Hrvata, a toliko ih je i ostalo. Neka hrvatska sela tada su potpuno nestala, pa su tako iseljeni svi Hrvati iz Kukujevaca, čistog hrvatskog sela, a slična je sudbina zadesila i mještane sela Gibarac, Hrtkovci i Slankamen odakle je otišlo 80 posto Hrvata.</p>
<p> Mnogi su problemi i teškoće s kojima se susreću tamošnji Hrvati, a teško dobivanje viza jako pogađa mnoge koji su vezani rodbinski i na drugi način s maticom domovinom. Za jednokratnu hrvatsku vizu treba platiti 21 euro, a za višekratnu dvostruko toliko. Ako četveročlana hrvatska obitelj želi dobiti hrvatske dokumente treba platiti 500 eura, što je za 95 posto istočnosrijemskih Hrvata nemoguće.</p>
<p> Rečeno je da Hrvatska čini puno da pomogne na planu školovanja studenata i đaka te uopće na kulturno-prosvjetnom području, ali je ta pomoć nedostatna za osiromašeni narod tog dijela Vojvodine. Zaključeno je da se moraju naći bolja rješenja za povećanje te pomoći, osobito u jačanju gospodarskih veza. </p>
<p>S. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>Škola često preuzima roditeljsku brigu za Rome</p>
<p>Učiteljice nabavljaju papuče za djecu, školski pribor i udžbenike, jer roditelji romske djece o tome u pravilu ne brinu niti plaćaju topli obrok</p>
<p>ČAKOVEC, 26. rujna</p>
<p> - Pred Vijećem Općinskog suda u Čakovcu, kojem predsjedava sudac Milko Sambolek, u četvrtak je završen dokazni postupak u povodu tužbe skupine romske djece iz Međimurja zbog obrazovne zapostavljenosti, podignute protiv četiriju međimurskih osnovnih škola, Međimurske županije i Ministarstva prosvjete i sporta. U četvrtak su iskaze dali Emilija Slavković, ravnateljica OŠ Podturen i Branko Levačić, međimurski župan. Iako su bile na ročištima, nisu ispitane predstavnice Ministarstva prosvjete i sporta Jadranka Huljev, savjetnica za nacionalne manjine, te Ljiljana Marić, pravna savjetnica.</p>
<p>Ravnateljica OŠ Podturen Emilija Slavković je rekla da se i u njezinoj kao i u drugim međimurskim školama razredni odjeli sastavljaju na osnovi podataka o psihofizičkoj sposobnosti učenika, predznanju, komunikativnost i naročito poznavanju hrvatskog jezika. Kasnije su mogući premještaji, ako to roditelji utemeljeno zatraže, a učenik je napredovao u obrazovanju. Čisti romski 3b razred lani je bio sastavljen na zahtjev romskih roditelja, rekla je ravnateljica. Opovrgla je navod tužbe da se za romsku djecu nastava održava po skraćenom, tzv. prilagođenom programu. Također nije točan navod tužbe da su se razredni odjeli formirali na temelju rasnog ili etničkog kriterija. Kazala je da roditelji romske djece slabo surađuju sa školom. </p>
<p>Učiteljice nabavljaju papuče za djecu, školski pribor i udžbenike, jer roditelji romske djece o tome u pravilu ne brinu niti plaćaju topli obrok. Za romske učenike, škola često preuzima roditeljsku brigu, iako to nije dužna činiti.</p>
<p>Na pitanje zastupnice tužitelja, odvjetnice Lovorke Kušan, međimurski župan Branko Levačić je rekao da županija u osnovnom školstvu nema nikakve ovlasti, već samo financijske obveze. Naveo je podatak da je u godinu i pol za investicijska ulaganja u školske zgrade izdvojeno 1,417.000 kuna od kojih 360.000 kuna za školsku zgradu u Orehovici, stradalu u požaru. Iznio je i podatak da od 21 milijun kuna raznih socijalnih davanja u Međimurskoj županiji, 71 posto ide za Rome. Na pitanje zastupnice tužitelja ima li županija nadležnosti u predškolskom odgoju, Levačić je odgovorio da je to u nadležnosti općina i gradova.</p>
<p>Na izričito pitanje bi li svoje dijete dao u mješoviti razred s romskom djecom, Levačić je rekao da su materijalni, higijenski, prostorni i drugi uvjeti u Područnoj školi u Držimorcu jednako loši za romsku i hrvatsku djecu. Zato ne bi svoje dijete dao u tu školu. Već se u suradnji s Ministarstvom prosvjete žurno sanira ta zgrada. Rekao je i to da upravni nadzor nad školama obavlja Ured državne uprave, a ne županija.</p>
<p>Zastupnica tuženih, zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Čakovcu Mirjana Zvonarek rekla je da u postupku nisu bili saslušani tužitelji, iako je o njihovoj tužbi riječ. Upozorila je na izjavu svjedoka Ante Klarića, pučkog pravobranitelja, o dušebrižnicima koji su probleme u obrazovanju romske djece iskoristili za svoje svrhe. Očekuje se da će presuda u povodu tužbe biti donesena krajem idućeg tjedna.</p>
<p>Drago Ovčar</p>
</div>
<div type="article" n="76">
<p>UN: Trgovina ljudima u jugoistočnoj Europi </p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Čak 90 posto strankinja zaposlenih u industriji seksa u jugoistočnoj Europi žrtve su trgovine ljudima, rekla je u četvrtak navečer u Zagrebu na konferenciji za novinare Madeleine Rees, voditeljica Ureda Visokog povjerenstva UN-a za ljudska prava (UNHCR) u BiH. Rees je u zagrebačkom uredu UNHCR-a predstavila izvješće koje su zajednički sastavili UNICEF, UNHCR i OESS, u okviru Posebne skupine za trgovinu ljudima Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu, a kojim su obuhvaćene Albanija, BiH, Bugarska, Hrvatska, SRJ, Makedonija, Moldova i Rumunjska.</p>
<p> »Mnoge žene i djeca preprodaju se i po nekoliko puta. To je puno unosnije od trgovine oružjem, a rizici i eventualne kazne za one koji provode tu trgovinu su minimalne«, kazala je Rees. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="77">
<p>London traži izručenje Bobetka Haagu, odmah i bezuvjetno </p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - elika Britanija zatražila je u četvrtak od hrvatske Vlade da odmah i bezuvjetno Haškom sudu izruči generala Janka Bobetka, priopćio je Foreign Office. Riječ je o prvoj službenoj reakciji iz inozemstva na slučaj Bobetko.</p>
<p> U priopćenju koje je Hini poslalo britansko veleposlanstvo u Zagrebu, to je zatražio ministar Foreign Officea zadužen za Balkan Denis MacShane. »Tražimo od hrvatske Vlade da ispuni svoje međunarodne obveze i da se bezuvjetno pridržava optužnice protiv generala Bobetka«, poručio je. Hrvatska Vlada »mora osigurati da se Bobetka odmah uhiti i izruči Haagu«, kaže ministar i ističe da je suradnja s tribunalom obveza svih članica UN-a, »bez obzira na njihove unutarnje zakone«. »Osim obveza koje ima kao članica UN-a, integracija Hrvatske u NATO i Europsku uniju uvjetovana je njezinom suradnjom s ICTY-jem«, rekao je ministar. Britanska vlada stoga »u potpunosti podržava govor predsjednika Stjepana Mesića u kojem se poziva na bezuvjetnu suradnju s međunarodnim tribualom«. MacShane kaže da »nije na vladama da procjenjuju krivnju ili nedužnost optuženika«, već da o tome može odlučiti samo Haaški sud. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="78">
<p>Šeks: Tražiti ustavni opoziv Mesića jer je prejudicirao Bobetkovu krivnju</p>
<p>Navodeći da su se zločini nevojbeno dogodili na hrvatskoj strani, a u kontekstu haaške optužnice protiv Bobetka, Mesić je prekršio članak 28. Ustava po kojem nitko nije kriv dok mu se to pravomoćnom presudom ne dokaže, tvrdi Šeks/ Kako je najavio novinarima, tijekom saborske rasprave u petak skupit će se 31 zastupnički potpis, koliko je potrebno da se povede ustavni postupak opoziva Predsjednika/ Odlukom Odbora (šest glasova za, četiri suzdržana) Vladi je preporučeno da pokrene postupak pred Ustavnim sudom i time prekine spekulacije o tome tko može utvrditi pravnu valjanost optužnice protiv Bobetka</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Vladimir Šeks (HDZ) je u četvrtak na sjednici saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav najavio zahtjev za pokretanjem postupka za opoziv predsjednika Republike Stjepana Mesića »zbog grubog kršenja ustavnih normi«.</p>
<p>»U svojem obraćanju naciji, u srijedu navečer, Mesić je protivno odredbama Ustava generala Bobetka, kojeg optužnica iz Haaga tereti zbog akcije Medački džep, već proglasio krivcem. Navodeći da su se nedvojbeno zločini dogodili na hrvatskoj strani, a u kontekstu optužnice, Mesić je prekršio članak 28. Ustava po kojem nitko nije kriv dok mu se to pravomoćnom presudom ne dokaže«.</p>
<p>Nakon sjednice, Šeks je novinarima objasnio da će tijekom saborske rasprave u petak skupiti 31 zastupnički potpis, koliko je potrebno da se povede ustavni postupak opoziva Predsjednika pred Ustavnim sudom. Zbog toga je u trenutku izglasavanja zaključaka na Odboru tražio da se, u postupku utvrđivanja ustavnosti optužnice iz Haaga protiv Bobetka, i za zahtjev za opozivom Mesića primijeni žurni postupak u Ustavnom sudu.</p>
<p>U tom zahtjevu podržali su ga Ivić Pašalić (HB), tvrdeći da je Mesić trenutačna manjina u Hrvatskoj u odnosu na raspoloženje građana prema optužnici protiv Bobetka i Vesna Škare-Ožbolt (DC): »Mesić je trebao pričekati i saborsku raspravu i odluku ovoga odbora, ovako je izjednačio Bobetka i Miloševića«. </p>
<p>»Protivno Ustavu, predsjednik Mesić ne dvoji o zločinima i odgovornosti pojedinaca za njih«, zaključuje i Jadranka Kosor (HDZ), o razlozima za opoziv Stjepana Mesića.</p>
<p>Inače, zadatak sjednice Odbora bio je pretresti sve aspekte slučaja pred kojim se našla Vlada u trenutku kad je primila optužnicu protiv Bobetka. Odlukom Odbora (šest glasova za, četiri suzdržana) Vladi je preporučeno da pokrene postupak pred Ustavnim sudom i time prekine javne spekulacije o tome tko može utvrditi pravnu valjanost tužbe.</p>
<p>Uvodno, o optužnici je govorio Goran Granić, potpredsjednik Vlade i predsjednik njezina Savjeta za odnose s Haagom: »Koncentrirali smo se na prvu točku optužnice i na uvodni dio u kojem tužiteljstvo u Haagu utvrđuje karakter akcije Medački džep. Problem je u ocjeni da se akcija planirala i provela s ciljem etničkog čišćenja, da se radilo o oružanom sukobu hrvatskih i srpskih snaga, te da su u Medačkom džepu živjeli samo civili«.</p>
<p>Granić je spomenuo ratne činjenice - topnički napad s tog područja na Gospić i druga naselja koji je trajao punih šest mjeseci prije akcije za koje je vrijeme ispaljeno 2335 granata koje su razrušile na tisuće kuća i gospodarskih objekata, ubile 13, a ranile 61 civila. U akciji Medački džep, vojnoj operaciji uperenoj protiv terorizma na svom suverenom području i koju su izvele legalne oružane snage RH poginulo je 88 osoba, od toga dvije trećine pripadnika paravojnih krajinskih snaga.</p>
<p>»Hrvatska je u to vrijeme članica UN-a, međunarodno priznata zemlja koja po Ustavu ima pravo svoj teritorij i svoje građane zaštititi od terorizma«.</p>
<p>Odbor je podržao odluku Vlade da preispita ustavnost i zakonitost optužnice protiv generala Bobetka. Na pitanje zašto Vlada nije slično reagirala i u optužnicama protiv Ademija i Gotovine, Granić je odgovorio: »U njihovu slučaju se nisu kumulativno stekle okolnosti kao kod Bobetka. Optužnica protiv njega spori pravo da komandant HV-a komandira tom vojskom, spori se pravo legalnih organa jedne suverene države da svoj teritorij zaštiti od terorizma, oduzima se legalitet čak i rezolucijama Vijeća sigurnosti koje govore da Hrvatska i »krajina« nisu sukobljene strane već je riječ o oružanoj pobuni i terorizmu na području jedne države, članice međunarodne zajednice. A optužnica protiv Bobetka upravo sadržava te elemente neustavnosti i nezakonitosti i prema hrvatskim i prema međunarodnim propisima«.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="79">
<p>Stipetić: »General Bobetko me uvlači u nepotrebne politikantske igre« </p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga general zbora Petar Stipetić priopćenjem za javnost reagirao je u četvrtak na brojne napise u dnevnom tisku, a posebno u zadnja dva broja tjednika Globus, u kojima se, vezano uz »slučaj Bobetko«, spominje njega i »iznosi brojne laži i insinuacije«.</p>
<p>General Stipetić navodi da je dužan iznijeti istinu »o svim navodima u kojima me general Bobetko uvlači u nepotrebne politikantske igre, te mene i brojne druge časnike optužuje za nedjela zbog kojih je optužen«. Stipetić je naveo da odluku o smjeni generala Norca u Gospiću nije donio general Anton Tus, kako navodi Globus, nego osobno Franjo Tuđman. Norca je obavijestio o smjenjivanju te ga zamolio da pođe s njim u Zagreb na što je Norac opsovao sve hrvatske generale na čelu s Franjom Tuđmanom te kazao da je za njega jedini general Maks Luburić, a ne, kako piše u Globusu, Jure Francetić, navodi general Stipetić. Također napominje da nije imao zadaću uhititi i privesti Norca, jer to nije njegov posao, »a i to mi se predbacuje«.</p>
<p>Stipetić je opširno objasnio svoju ulogu u operaciji Medački džep. Žao mu je što se Bobetko na njega »obrušio neistinom i lažima«, a kao načelnik Glavnog stožera učinit će, navodi, sve što može da mu pomogne u situaciji u kojoj se našao. </p>
<p>Stipetić ne želi ulaziti u polemike niti generalu Bobetku otežati situaciju. »Ovo je bila istina na sve objede, insinuacije i laži iznesene na moj račun, čime prekidam svaku daljnju polemiku o ovim pitanjima«, zaključio je general Stipetić. </p>
<p>T. P.</p>
</div>
<div type="article" n="80">
<p>Đapić: »Za Medačkog džepa Mesić je bio treći čovjek u državi«</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Govor predsjednika Mesića naciji bio je izdajnički, katastrofalan za napore Vlade, pozicije i opozicije, antihrvatski i odudarao je od općeg raspoloženja u Hrvatskoj i temeljnih vrijednosti hrvatskog naroda, rekao je u četvrtak na konferenciji za novinare predsjednik HSP-a Anto Đapić. Dodao je kako je zaprepašćujuće Mesićevo izjednačavanje Bobetkovog i Miloševićevog slučaja po načelu zapovjedne odgovornosti, istaknuvši kako strepi od skorog Mesićeva svjedočenja u Haagu protiv Miloševića jer bi njime mogao dovesti u pitanje cijeli Domovinski rat. </p>
<p>»U vrijeme akcije u Medačkom džepu Mesić je kao predsjednik Sabora bio drugi čovjek u državi, s činom general-bojnika i morao je znati što se događalo na terenu. Stoga ako bi itko nakon smrti predsjednika Tuđmana i ministra Šuška trebao odgovarati, onda je to upravo on. Jednako tako, po načelu zapovjedne odgovornosti moglo bi ga se prozvati za zločine JNA 1991., jer je on tada formalno bio njezin vrhovni zapovjednik«, rekao je Đapić. Po njegovim riječima, HSP je skeptičan prema zahtjevima za Mesićevom smjenom, »jer bi mu to moglo dati važnost koju on nema, iako se predstavlja zaštitnikom građanske opcije«.</p>
<p>Đapić je ponovio stav svoje stranke da se o odnosima s Haaškim tribunalom odluči na referendumu. istaknuvši kako ne bi trebalo strahovati od sankcija jer one ne odgovaraju stranom kapitalu, a radi stabilnosti regije ni SAD-u niti EU. »Bojimo se jedino da Vlada ne iskoristi sadašnju situaciju kako bi prodala Inu, HEP i druge gospodarske potencijale«, rekao je Đapić. On je kritizirao prijedlog izmjena Kaznenog zakona kojima bi se kažnjavalo vrijeđanje predsjednika Republike te isticanje fašističkih simbola. Prema njegovim riječima, rasprava o tome vodila bi ideološkim podjelama, a primjena Zakona bila bi selektivna.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="81">
<p>Đukić: »Za zločine nije odgovoran Bobetko, nego Tuđman«</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Predstavnici vlasti su politički, građanski i moralno nezreli, ustvrdio je Milan Đukić, predsjednik Srpske narodne stranke (SNS), na konferenciji za novinare u četvrtak. Dodao je da pravna država ne funkcionira, te da se slučaj Bobetko politizira, nalazeći uporište u motivima općeg nezadovoljstva. </p>
<p>»SNS ne zanimaju nacionalni interesi koje sada propagira Vlada, nego građanski interesi«, ustvrdio je Đukić, dodavši da cijela atmosfera izaziva strah, jer Srbi ne žele biti krivi i za zločine počinjene nad njima. Kazao je da se Vlada sama dovela u situaciju oko Bobetka, jer se nije na vrijeme obračunala sa zločinima počinjenim za vrijeme Domovinskog rata. </p>
<p>»Najbolja zaštita digniteta Domovinskog rata bila bi procesuiranje zločina - tako bi se skinula kolektivna odgovornost s naroda«, rekao je Đukić. </p>
<p>Govoreći o optužnici protiv generala Bobetka, Đukić je kazao da je ona za njih pravno čista, jer se »Medački džep ne može sakriti«. »Imamo tridesetak živih svjedoka koji su gledali iz grmlja događaje u Medačkom džepu«, kazao je Đukić, ustvrdivši da ipak ne smatra Bobetka odgovornim za zločine, nego da »odgovornost seže do pokojnog predsjednika Tuđmana, koji je znao što se tamo dogodilo«, jer ga je izvijestio sam Đukić. </p>
<p>Anuška Fjorović</p>
</div>
<div type="article" n="82">
<p>Može li Hrvatska dobiti pravnu bitku u Haagu?</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Situacija u kojoj se našla Hrvatska nakon podizanja optužnice protiv generala Janka Bobetka, moguća pravna sredstva koja Vlada može koristiti, svojevrsni procijep u kojem se Vlada našla između namjere da ne izruči generala Bobetka Haaškom sudu i želje da nastavi suradnju s tim sudom, moguće unutarnjopolitičke i vanjskopolitičke, gospodarske i društvene posljedice, opasnost od uvođenja sankcija - samo su neke teme o kojima su u četvrtak navečer u redakciji Vjesnika veoma živo raspravljali sudionici Vjesnikova foruma »Hrvatska i Haaški sud nakon podizanja optužnice protiv generala Bobetka«.</p>
<p>Sudionici foruma bili su šef kluba zastupnika HDZ-a u Saboru Vladimir Šeks, saborski zastupnik SDP-a Nenad Stazić, saborski zastupnik HSP-a mr. Miroslav Rožić, šef stalne Misije Republike Hrvatske pri UN u New Yorku dr. Ivan Šimonović, pomoćnik ministra vanjskih poslova Joško Paro, odvjetnici Zvonimir Hodak i Anto Nobilo, akademik Davorin Rudolf, sveučilišna profesorica dr. Mirjana Krizmanić, ekonomist dr. Mladen Vedriš. Forum su vodili glavni urednik Vjesnika Krešimir Fijačko, urednici Miroslav Ležaja i Zoran Vodopija te novinar Tihomir Ponoš.</p>
<p>Predsjednik saborskog kluba zastupnika HDZ-a Vladimir Šeks poteze Vlade ocijenio je ne kao konflikt nego kao korištenje pravnog instrumentarija. Ne radi se o raskidu s Haaškim sudom nego o suradnji zasnovanoj na partnerstvu. Šeks je pravne izglede za dobivanje hrvatskoga spora s Haaškim sudom ocijenio malima, ali postoji visok stupanj vjerojatnosti za postizanje diplomatskog uspjeha. </p>
<p>Saborski zastupnik SDP-a Nenad Stazić rekao je da se ne može dovoditi u pitanje ustavna obveza načelnika Glavnog stožera oružanih snaga da ispunjava svoju dužnost, što je u konkretnom slučaju bilo prekidanje situacije koja je postojala u Medačkom džepu. Promjena Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom značila bi sukob s međunarodnom zajednicom, napomenuo je. </p>
<p>Miroslav Rožić, saborski zastupnik HSP-a, kazao je da jedino politički pogled na optužnicu ulazi u meritum stvari, a suradnja s Haagom ne smije biti pristajanje na krivotvorenje povijesti. Također je, kao i Stazić, napomenuo da se generala Bobetka optužuje zato što je ispunjavao svoju ustavnu dužnost.</p>
<p>Šef misije Republike Hrvatske pri sjedištu UN-a u New Yorku Ivan Šimonović kazao je da osim pravne i političke dimenzije postoji i povijesna koja ima dalekosežne učinke. Rekao je da su učinci Haaškog suda nedvojbeno politički, a intencija Suda nisu kaznene ekspedicije nego jačanje pravne države.</p>
<p>Za pomoćnika ministra vanjskih poslova Joška Paru ovo je vjerojatno najdramatičnija situacija od kada postoji Hrvatska, za koju bi i nedjelovanje međunarodne zajednice moglo biti pogubno, jer ono znači zaleđivanje hrvatskog približavanja međunarodnim integracijama kojima Hrvatska teži.</p>
<p>Odvjetnik Zvonimir Hodak kazao je da pravni aspekt, o kojem se posljednjih dana mnogo govori, nema šansi. Odvjetnik Anto Nobilo napomenuo je da Statut Haaškog suda obvezuje Hrvatsku i bilo koju drugu zemlju bez obzira na Ustavni zakon. Također smatra da se Haaški sud neće obazirati na stav Ustavnog suda, koji će u najboljem slučaju smatrati ekspertnim mišljenjem. </p>
<p>Za akademika Davorina Rudolfa bilo bi važno složiti se o vitalnim pitanjima nacionalnog interesa. Sveučilišna profesorica Mirjana Krizmanić kazala je da se boji »grupne zaslijepljenosti«, a opasnim je ocijenila odstupanje od struke. O referendumu, za koji se zalagao Rožić, rekla je da ne mogu laici donositi odluku o tome. </p>
<p>Ekonomist Mladen Vedriš ne vjeruje da će sankcije biti uvedene, nego je vjerojatnija faza odmaka ili tihe sankcije. O svemu se trebalo raspravljati prije sedam-osam godina, a sadašnja će situacija otežati poziciju Hrvatske u međunarodnom kontekstu.</p>
<p>Poseban prikaz o vrlo zanimljivom i povremeno vrlo polemičnom razgovoru na Vjesnikovu forumu čitatelji će moći čitati u subotnjem broju. </p>
<p>T. P.</p>
</div>
<div type="article" n="83">
<p>Bush zahvalio Mesiću na doprinosu kampanji protiv terorizma</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna</p>
<p> - Američki predsjednik George W. Bush u osobnoj je poruci predsjedniku Mesiću izrazio zahvalnost narodu Hrvatske i Predsjedniku osobno na njihovom »neprocjenjivom doprinosu kampanji koja se vodi sa ciljem oslobađanja svijeta od terorizma«, priopćeno je u četvrtak iz Predsjednikova ureda. »Naše dvije zemlje imaju snažne veze prijateljstva zasnovanog na demokratskim vrijednostima koje dijelimo. Ljudi koji su bili prisiljeni živjeti bez slobode, znaju njezinu vrijednost i s pravom se opiru onima koji bi je željeli ugroziti«, kaže u poruci predsjedniku Mesiću američki predsjednik, naglašavajući da su Sjedinjene Države ponosne što je Hrvatska njihov saveznik u naporu da se spriječi ugrožavanje slobode terorom, stoji u priopćenju.</p>
<p>»Osobito smo zahvalni na Vašem doprinosu miru, slobodi i napretku. Ustrajnošću i hrabrošću ostvarit ćemo te ciljeve koji su nam zajednički«, naglašava Bush.</p>
<p>U priopćenju se dalje navodi da je predsjednik Mesić, odgovarajući na Bushovu poruku, podsjetio da Hrvatska »u sklopu svojih mogućnosti u raznim područjima aktivno surađuje u borbi protiv međunarodnog terorizma« i da će nastaviti tu suradnju, upozoravajući i da će se Hrvatska zauzimati za dugoročnu akciju uklanjanja ozračja koji rađa terorizam.</p>
<p>»Globalni terorizam traži globalni odgovor. Mišljenja sam da su Ujedinjeni narodi jedina i nezamjenjiva organizacija koja tom odgovoru može dati nužni i potrebni legitimitet«, kaže predsjednik Mesić u poruci američkom predsjedniku, uvjeravajući ga u iskreno prijateljstvo Hrvatske prema SAD-u i njihovim građanima, stoji u priopćenju.</p>
</div>
<div type="article" n="84">
<p>Zajednički nadzor ribarenja proradit će uskoro</p>
<p>ZAGREB, 26. rujna </p>
<p> - Zajednička hrvatsko-slovenska služba za nadzor privremenog režima ribarenja u Piranskom zaljevu - koji je stupio na snagu 23. rujna, a trebao bi trajati tri mjeseca - mogla bi profunkcionirati početkom sljedećeg tjedna.</p>
<p> Predsjednica hrvatskog dijela Stalne zajedničke komisije za provedbu Sporazuma o pograničnom prometu i suradnji (SOPS) između Hrvatske i Slovenije Olga Kresović-Rogulja potvrdila je za Hinu da se »intenzivno radi« na uspostavi zajedničke službe nadzora, predviđene sporazumom o privremenom režimu ribarenja.</p>
<p> Prema sporazumu o privremenom režimu, nadzor bi trebali obavljati slovenski i hrvatski inspektori, koji bi patrolirali vodama naizmječno u plovilima lučke kapetanije jedne i druge države. Hrvatski inspektori provodili bi inspekciju hrvatskih ribarica, a slovenski slovenskih. Supredsjedatelj Potkomisije za ribarstvo Stalne komisije Zlatko Homen rekao je da uspostava nadzora ovisi o tehničkoj operacionalizaciji. »Ako se svi tehnički problemi riješe, nadzor bi mogao početi sljedećeg tjedna«, rekao je Homen.</p>
<p> Ribarski dio SOPS-a između Hrvatske i Slovenije trebao je stupiti na snagu 1. listopada, ali je njegova provedba suspendirana tijekom tromjesečnog trajanja privremenog režima. »Privremenim režimom pokušali smo izbjeći predmet spora, a to je činjenica da nije definirana državna granica na moru«, rekla je Kresović-Rogulja.</p>
<p> Privremeni režim traje tri mjeseca, a može ga se produžiti ili otkazati. Očekuje se da će njegovo stupanje na snagu pridonijeti rješavanju sporova i zaustavljanju konflikata u spornom području.</p>
<p> Kresović-Rogulja je isto tako rekla da je u tijeku postupak dodjele dozvola za ribarenje, koje mogu dobiti svi ribari koji imaju prebivalište i tvrtke na tom području. Očekuje se da će ukupno biti dvjestotinjak dozvola, Prema odluci o privremenom režimu ribarenja, koju su prihvatile slovenska i hrvatska vlada 19. rujna, hrvatski i slovenski ribari mogu ribariti u području između Umaga i Ankarana, odnosno sjeverno od paralele 45 stupnjeva, 23 minute sjeverne zemljopisne širine i južno od paralele 45 stupnjeva, 35 minuta sjeverne zemljopisne širine. I jedni i drugi ribari mogu ribariti sukladno propisima svoje države, a o obavljenom ribolovu i ostvarenom ulovu dužni su dnevno izvijestiti svoje nadležne upravne službe.</p>
<p> S obzirom na mogućnost prevelikog izlova ribe, Stalna mješovita komisija može na prijedlog Potkomisije za ribarstvo odrediti ribolovna sredstva, vodeći računa o zaštiti ribljeg fonda.</p>
<p> Načelan dogovor o privremenom režimu ribarenja u Piranskom zaljevu, koji neće prejudicirati buduću granicu između dviju država, postigli su premijeri Ivica Račan i Janez Drnovšek na sastanku u Zagrebu 10. rujna. </p>
<p> Vlade Hrvatske i Slovenije prihvatile su i kodeks ribarenja koji vrijedi za ribare obiju država. Kodeksom su utvrđeni tehnički detalji, pravila ponašanja, međusobna komunikacija i pomoć ribara obiju strana, pitanje iskrcaja ulova kao i vrijeme trajanja privremenog ribolovnog režima. U slučaju njegova kršenja predviđa se pokretanje postupka za oduzimanje ribolovne dozvole. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020927].
|
