NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020826].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 197102 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>26.08.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Ljubljanska banka: Devizni čvor neraspetljan 11 godina</p>
<p>Prije 11 godina je stara Ljubljanska banka, koja je poslovala u Zagrebu i Hrvatskoj, prenijela u svoju centralu u Ljubljani oko 900 milijuna maraka hrvatske devizne štednje / Do danas je ostalo još 300 milijuna maraka neprenesene štednje, bez uračunatih kamata, koje hrvatski štedište potražuju od Slovenije / U načelu, nova Ljubljanska banka nije preuzimala obveze stare Ljubljanske banke spram hrvatskih štedišta</p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - U jednom trenutku procesa raspada bivše SFR Jugoslavije, prije nekih 11 godina, dogodilo se da je naša sjeverna susjedna Republika Slovenija, točnije njezina Ljubljanska banka koja je poslovala u Zagrebu, u svoju centralu u Ljubljani prenijela kapital hrvatskih deviznih štediša. Do dana današnjeg, oni nisu dobili sav ušteđeni novac, nego je on postao kamenom spoticanja između Hrvatske i Slovenije.</p>
<p>U doba te poslovne operacije Ljubljanske banke računalo se da je ukupan dug hrvatskim štedišama iznosio oko 900 milijuna maraka. </p>
<p>Od te svote, osigurano je vlasnicima ušteđevina oko 600 milijuna maraka, ali samo građanima koji su svoju štednju prenijeli na hrvatske banke, nakon čega su im depoziti tretirani kao stara štednja i pretvoreni u javni dug. Problematično je ostalo još 300 milijuna maraka neprenesene devizne štednje, koju bi stara Ljubljanska banka trebala isplatiti štedišama u Hrvatskoj. U tu svotu nisu uračunate bankarske kamate koje, u 11 godina neisplaćenih štednih uloga, sada predstavljaju dodatni financijski uteg na neriješenu štednju. Hrvatski štediše, snalazeći se kako su znali, u tim okolnostima, svojedobno su pred hrvatskim sudovima pokrenuli brojne parnice, koje su presuđene u njihovu korist, ali od toga je bilo slabe koristi. </p>
<p>Filijala Ljubljanske banke u Zagrebu jednostavno nije imala novca za isplatu, ali štedišama su zato pristigli sudski troškovi za pokriće parnica. Budući da se problem stare štednje nije mogao na taj način riješiti, samo je dodatno opteretio međusobne hrvatsko-slovenske odnose - poput nekih drugih problema: Piranskog zaljeva i nuklearke u Krškom. Ništa se nije maknulo s mjesta ni nakon što je u srpnju 1994. godine slovenski parlament utemeljio novu Ljubljansku banku d.d. Na nju je prenesena imovina, a staroj su Ljubljanskoj banci ostali dugovi. U načelu, nova Ljubljanska banka nije preuzimala obveze stare Ljubljanske banke spram hrvatskih štedišta. Svojedobno, kad se postavilo to pitanje uvaženom slovenskom financijskom stručnjaku, odgovorio je da je nova Ljubljanska banka u pretežnom vlasništvu države. A na pitanje hoće li država podmiriti obveze hrvatskim štedišama, ako dođe do sudske presude u njihovu korist, odgovorio je da će se to isplatiti iz mase koju će Slovenija dobiti u postupku sukcesije bivše SFR Jugoslavije.</p>
<p>Od tada, za štediše se nije ništa promijenilo. Oni i dalje mogu samo sanjati o svom novcu, čekajući neke nove sastanke hrvatskih i slovenskih političkih poslenika da nađu rješenja koja bi ih obeštetila. Tako neriješena hrvatska devizna štednja opterećuje hrvatsko-slovensku društveno-političku scenu s malo naznaka u skoro rješenje tog financijskog štednog čvora.</p>
<p>Davor Drezga</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Slovenci nude za Krško 150 milijuna dolara, a duguju 260</p>
<p>Hrvatska je u NE Krško već uložila više od 600 milijuna dolara / Hrvatski stručnjaci tvrde da s NE Krško nikad nije bilo nikakve vezane trgovine, pa tako ni u odnosu na Piranski zaljev / Pitanje je do kada će hrvatska Vlada imati strpljenja i čekati da Slovenci shvate kako s druge strane pregovaračkog stola nemaju partnera koji će unedogled prihvaćati njihove igrice</p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - Početkom kolovoza, Hrvatska elektroprivreda je ušla u petu godinu otkako ne dobiva svoju polovicu struje iz NE Krško, a sljedeće godine u ovo doba moglo bi zbog zastare propasti njezino pravo da svoju imovinu vrati međunarodnom arbitražom.</p>
<p>Naime, slovenska vlada je sredinom 1998. godine nacionalizirala hrvatsku polovicu te velike elektrane i 1. kolovoza prestala HEP-u isporučivati njegov dio struje. A, po pravilima Europske energetske povelje, koju su ratificirale i Slovenija i Hrvatska, arbitraža se mora pokrenuti najkasnije pet godina nakon nastanka spora države i stranog ulagača.</p>
<p>Iako sve više činjenica ukazuje na to da Slovenci stalnim smicalicama pokušavaju kupiti vrijeme ne bi li postigli zastaru, hrvatska Vlada i HEP još imaju prilično mekan pristup cijelom problemu. Sve se svodi na to da je HEP sredinom ljeta, nakon isteka dogovorenog roka za obostranu ratifikaciju novog sporazuma, slovenskoj elektroprivredi i nuklearki ponovno počeo slati račune za svoj dio struje. Inače, ukupan slovenski dug HEP-u zbog četverogodišnje neisporuke struje već je narastao na 260 milijuna dolara budući da Hrvatska godišnje ima pravo na 2,5 milijarda kilovatsati iz te elektrane. A, slovenski ministar za okoliš, prostor i energetiku Janez Kopač je otvoreno priznao da se radilo o običnoj krađi hrvatske struje.</p>
<p>Zato je nedavna izjava Roberta Goloba, slovenskog državnog tajnika za energetiku, da bi Slovenija za 150 milijuna dolara otkupila hrvatsku polovicu elektrane djelovala prilično smiješno. Tim više, kad se zna da je Hrvatska u Krško uložila više od 600 milijuna dolara.</p>
<p>No, Slovenci se i dalje ponašaju po staroj poslovici da je napad najbolja obrana. Prvo je predstavnik njihove vlade, ako je izjava točno prenesena, izjavio da Slovenija neće platiti dug nastao do 30. lipnja 2002. godine, jer financijski dio sporazuma već vrijedi, pa su prebijene sve stare obveze i potraživanja. Pritom, kao da je zaboravio da je uvjet za punovažnost sporazuma bila obostrana ratifikacija do 30. lipnja, a zasad ga je potvrdio samo hrvatski parlament. Nakon toga su sa slovenske strane počele stizati vijesti da bi Ljubljana mogla zaoštriti stajalište prema sporazumu o nuklearci zbog problema u vezi s razgraničenjem na moru u Piranskom zaljevu. To se argumentira tvrdnjama da je pao u vodu navodni dogovor predsjednika dviju vlada, u vrijeme kad se sporazum potpisivao, da će Slovenija za popuštanje oko sporazuma o nuklearci Krško dobiti Piranski zaljev. Ali, hrvatski stručnjaci tvrde da s NE Krško nikad nije bilo nikakve vezane trgovine, pa tako ni u odnosu na Piranski zaljev. Uostalom, takav bi sporazum bio potpuno apsurdan. Sličio bi, naime, kompromisnoj ponudi kradljivca koji je nekom ukrao dva automobila da kao znak dobre volje vrati jedan. Jer, kakvo bi to bilo slovensko popuštanje u odnosu na NE Krško kad su oni otvoreno oteli hrvatsku imovinu, a na uporne hrvatske zahtjeve da je vrate - već godinama se oglušuju. Zato bi se prije trebalo govoriti o hrvatskom popuštanju.</p>
<p>No, pitanje je do kada će hrvatska Vlada imati strpljenja i čekati da Slovenci shvate kako s druge strane pregovaračkog stola nemaju partnera koji će unedogled prihvaćati njihove igrice.</p>
<p>Vjerojatno ne još dugo, jer se, kako Vjesnik neslužbeno doznaje, u HEP-u već priprema posljednji prijedlog nagodbe kojim će se Slovencima ponuditi da po realnoj cijeni (mogla bi biti oko 700 milijuna dolara) otkupe hrvatski dio elektrane. Ako ga ne prihvate ili uopće ne odgovore u roku tri mjeseca, Hrvatska će ispuniti i posljednji uvjet za pokretanje međunarodne arbitraže. Iako bi bilo bolje da je to još prije četiri godine učinila tadašnja Vlada čim se vidjelo da Slovenci ne kane vratiti oduzet hrvatski dio nuklearke u Krškom.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Hrvatske i slovenske zastave u počast pobjednicima</p>
<p>Odnosi Hrvatske i Slovenije na sportskom planu doimaju se gotovo idiličnim / Slovenci imaju važnu ulogu i u skijaškim uspjesima Janice i Ivice Kostelić / To, što je slovenska košarka - i klupska i reprezentativna - trenutačno ispred hrvatske, uvelike je zasluga hrvatskih trenera / Slovenska zrakoplovna tvrtka Adria Airways omiljeni je prijevoznik hrvatskih sportaša</p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - Gotovo uvijek i svugdje, sport je barem korak ispred politike, pa je tako i kad je riječ o slovensko-hrvatskim odnosima. Štoviše, odnosi Hrvatske i Slovenije na sportskom planu doimaju se gotovo idiličnim, što je lako argumentirati brojnim primjerima.</p>
<p>Tako je, unatoč višegodišnjim međudržavnim razmiricama zbog granica, stalna baza za pripreme hrvatske nogometne reprezentacije upravo pogranično slovensko izletište Čatež. Miroslav Blažević, Mirko Jozić, a sada i Oto Barić godinama tamo »bruse formu« svojih reprezentativaca i nikad nije bilo ni najmanjih primjedbi na gostoljubivost Slovenaca. U Sloveniji se, naravno, pripremaju i brojni drugi hrvatski sportaši, poput kajakaša divljevodaša, koji u Hrvatskoj nemaju mogućnosti za treniranje.</p>
<p>Spomenimo i to da je slovenska zrakoplovna tvrtka Adria Airways omiljeni prijevoznik hrvatskih sportaša, no, samo zato, jer su Slovenci nudili i do 50 posto niže cijene od hrvatskog avioprijevoznika.</p>
<p>Slovenci imaju važnu ulogu i u skijaškim uspjesima Janice i Ivice Kostelić. Ivičin trener je, naime, slovenski stručnjak Vincencij Jovan, a i Ivica i Janica će priznati da njihove skije ne bi bile tako brze bez cjelonoćnog rada »servisera« naše reprezentacije Jure Hafnera.</p>
<p>Suradnja »u obrnutom smjeru« najočitija je u košarci. To, što je slovenska košarka - i klupska i reprezentativna - trenutačno ispred hrvatske, uvelike je zasluga hrvatskih trenera (Sunara, Spahija...), koji tamo rade ili su radili, kao i naših igrača koji igraju u slovenskim klubovima.</p>
<p>Netko će, možda, reći da je sve to utemeljeno isključivo na tržišnim i poslovnim odnosima, no, te će demantirati slučaj s posljednjeg Europskog plivačkog prvenstva u Berlinu. Kad su, naime, Kožulj, Strahija i Draganja na pobjedničkom postolju primali odličja, na tribinama su se uz hrvatske vijorile i slovenske zastave, a naši su plivači na isti način - razvijanjem hrvatskih zastava - uzvratili kad je na pobjedničkom postolju stajala Slovenka Alenka Kejžar.</p>
<p>Svaka sličnost s Joškom Jorasom i društvom sasvim je isključena... </p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Josip Leko: U SDP-u nema nikakvih ideoloških sukoba</p>
<p>Dio SDP-ovaca smatra da je sukob Zdravka Tomca i Ivana Ninića nepotrebna svađa / Saborski zastupnik Josip Leko ističe da je riječ o običnoj »ljetnoj priči« i osobnom sukobu, koji Tomac i Ninić koriste za svoju promociju / Neovisno o Tomčevim i Ninićevim ambicijama koje im spočitavaju u stranci, činjenica je da njih dvojica predstavljaju SDP-ove »lijeve« i »desne« i da se Tomcu u SDP-u često spočitava preveliki nacionalizam</p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - Medijski prostor koji je prošlih dana posvećen sukobu dvojice visokopozicioniranih SDP-ovaca - Zdravka Tomca i Ivana Ninića - mogao bi navesti na zaključak da se u toj stranci događa opasna podjela na »lijeve« i »desne« zbog koje će premijer i predsjednik stranke Ivica Račan morat hitno intervenirati da bi primirio razbuktale strasti. </p>
<p>No, reakcije nekih SDP-ovaca s kojima smo u nedjelju razgovarali ne upućuju na ozbiljnije potrese u stranci - oni smatraju da je riječ o nepotrebnoj i besmislenoj svađi, koju su i Tomac i Ninić iskoristili za osobnu promidžbu. </p>
<p>Neki su zato vrlo ljutiti na svoje kolege koji, kažu, preko leđa stranke dobivaju medijski prostor i umjesto da se bave »pametnijim poslom, dižu prašinu zbog gluposti«. Oni s kojima smo razgovarali ne smatraju da svađa zaslužuje posebnu raspravu ili raščišćavanje na stranačkim tijelima jer, kažu, u SDP-u jednostavno nema ideološkog sukoba koji bi trebalo rješavati.</p>
<p>Saborski zastupnik Josip Leko ističe da je riječ o običnoj »ljetnoj priči« i osobnom sukobu, »jer nema nikakvog sukoba u SDP-u«.</p>
<p>»I Ninić i Tomac se žele malo istaknuti u medijima, koriste prostor za osobnu promociju, ali takvih sukoba u SDP-u nema. Tomac prikazuje stvari kako njemu paše, a Ninić kako njemu paše. I jedan i drugi sebe vide kao antifašiste i u tome nije spor. Tomac se čak u otvorenom pismu naziva ideologom komunističkog sustava, što je i bio. Sukoba dakle nema, ali oni to koriste za osobnu promociju, na žalost, na teret stranke«, ističe Leko, dodajući da u SDP-u svatko može iznositi svoje stavove i nitko ih zbog toga neće prozivati.</p>
<p>Povijest sukoba</p>
<p>Ipak, Leko ne vjeruje u Tomčeve navode da ga napadaju nereformirani komunisti u SDP-u. »Neka Tomac kaže tko ga to optužuje i napada. Ne mislim da ima takvih«, zaključuje Leko.</p>
<p>Do sukoba je došlo nakon što se Tomac ispričao Udruzi ratnih veterana »Hrvatski domobran« iz Slunja što neće doći na skup pomirenja svih Hrvata. Tamo su ga, naime, pozvali da kao profesor komunističke ideologije izvede »akt pomirenja« s najvišim časnikom HOS-a u Drugom svjetskom ratu Josipom Aleksićem. Na to je žestoko reagirao Tomčev stranački kolega Ninić, ističući u novinama da je Tomčeva isprika o tome što se »neće ići pokloniti na grob ustaškog notornog ratnog zločinca Jure Francetića« nedopustiv gaf. »Ako Tomac zaista misli da se trebao pokloniti na grobu ratnog zločinca, onda ja i on nemamo što raditi u istoj stranci«, poručio je Ninić posredstvom medija.</p>
<p>Tomac je na to odgovorio otvorenim pismom Niniću u kojem mu zamjera neargumentirani napad. Uza to, Tomac u pismu navodi i da je već doživio brojne napade nereformiranih komunista u SDP-u, koji su iz nužde postali hrvatski socijaldemokrati, ali su u srcu ostali komunisti. Sada pak smatraju da mogu otkriti pravo lice i ne moraju više navlačiti masku socijaldemokrata, ističe u pismu Tomac, nadajući se da oni neće dobiti većinu u SDP-u i da ga neće izbaciti iz stranke, jer je uljudno odgovorio na poziv udruge koja se zalaže za drukčija politička stajališta od njegovih. </p>
<p>Naglašavajući da nije ni ustaša niti komunist, za što ga optužuju, Tomac je najavio da će sam otići iz stranke nastave li u njoj jačati tendencije zbog kojih su argumentirane ocjene o tome da u SDP-u do izražaja sve više dolaze ljudi stare svijesti i komunističke politike. Neovisno o Tomčevim i Ninićevim ambicijama za medijskim prostorom, koje im spočitavaju u stranci, činjenica je da njih dvojica predstavljaju SDP-ove »lijeve« i »desne« i da se Tomcu u stranci često spočitava prevelik nacionalizam. </p>
<p>Poznajući način funkcioniranja najjače parlamentarne stranke u kojoj su otvoreni sukobi prava rijetkost, šef stranke Račan vjerojatno će po kratkom postupku uvjeriti posvađane SDP-ovce da se primire i ne »uveseljavaju« (odnosno ne zamaraju) javnost svojim sukobima.</p>
<p>Marija Pulić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>»Plus« ispod crte?</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Hotelijeri po običaju uglavnom o tome šute, ali njihovi poslovni partneri, također po običaju, govore o višim hotelskim cijenama za sljedeću godinu i sezonu (ovih se dana, primjerice, oglasio I. D. Riva-tours iz Njemačke, specijalizirani turoperator baš za Hrvatsku). O tome se, isto tako po običaju, govori (ponavlja) i u direkciji Hrvatskog udruženja hotelijera (HUH), ali ponajviše u obliku preporuke svojim članicama da je povećanje cijena opravdano samo ako ima pokriće u boljim uslugama. Predsjednik Uprave hotelske tvrtke »Zlatni rat« (Bol na Braču) Anton Plenković mišljenja je da smo »dostigli plafon visokih cijena za nekoliko narednih godina i da se tako dalje ne može«, uz napomenu da nam je jedini pravi izlaz produljenje sezone. Ima i hotelijera koji žive u uvjerenju da, »ako smo traženi, imamo pravo i na nešto više cijene«.</p>
<p>Uglavnom, nepopularni skokovi pansionskih cijena za (svaku) sljedeću godinu nisu nikakva novost, a drugo je pitanje kako i koliko koja hotelska kuća ili tvrtka prolazi na tržištu...</p>
<p>Ono »mi smo traženi« ili »do nas poslovni partneri drže«, počesto je neka vrst »dimne zavjese«, jer se zna i za slučajeve prodaje kapaciteta ispod cijene, a tzv. prebukiranje je posebna potvrda zbrke u tim aranžmanima. Osim toga, javna je tajna da strani poslovni partneri avansiraju određene naše hotele i njihove tvrtke, olakšavajući im time pripremanje sezone, pa u tim slučajevima vjerojatno jedva ima govora o podizanju cijena... Osim toga, struktura gostiju u dosta naših hotela (osim u glavnoj sezoni) ne upućuje na zaključak da u njima borave po višim cijenama...</p>
<p>Početkom srpnja, na sjednici Predsjedništva HUH-a je iznesen podatak da je u poboljšanje uvjeta i usluga u hotelima za ovu sezonu uloženo oko 150 milijuna eura. Nije preciznije određeno jesu li i koliko su podignute cijene, a zna se da je u pojedinim kućama, nakon povišenja, bilo i snižavanja... Kako god da se okrene, uvijek su ljeti u hotelskim službama prodaje i marketinga glavna tema cijene za sljedeću sezonu. Jasno je i razumljivo da pojedinosti i glavni podaci nisu za širu javnost, a zapravo »šire« nisu toliko ni važni. Bitno je, kao i dosad, pitanje kakav će matematički predznak stajati ispred brojke kad se na kraju poslovne godine podvuče crta! Hoće li možda biti - plus?</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Škola skupih udžbenika</p>
<p>MIRELA LILEK</p>
<p>Blago roditeljima koji imaju samo jedno dijete! </p>
<p>To znači da će na kupnju školske opreme i knjiga, do 9. rujna, potrošiti samo jednu plaću. Oni s dvoje djece potrošit će dvije, a oni s četvero...</p>
<p>Svake godine potkraj ljetnih praznika roditelji školaraca kukaju zbog istoga: jesu li bili na moru ili nisu, jesu li dobili plaću za kolovoz ili nisu, imaju li dovoljno za školske udžbenike ili nemaju... I nije im lako. Ljetovanje se može preskočiti, ali kako poslati dijete u školu bez pune školske torbe?</p>
<p>Rješavajući taj problem, prosječan zaposleni roditelj u gradu ući će u kolovozu u debeli minus, a roditelj na selu prodat će - kravu. Oba će se, međutim, pitati kakve koristi od toga što knjige nisu poskupjele kad za samo jedan gimnazijski udžbenik treba dati 100 kuna?</p>
<p>Sjetimo se one (ratne) godine kad su udžbenici bili besplatni. Novac je bio odobren iz proračuna i učenike su knjige dočekale već prvi dan nastave na školskim klupama. Prava milina! Danas, pravo na besplatne udžbenike imaju samo ratni stradalnici, i to uz uvjet da im mjesečni prihodi po članu kućanstva nisu veći od 1995 kuna. </p>
<p>Onima koji ne spadaju u kategoriju ratnih stradalnika, država slabo pomaže. Pomažu im, međutim, drugi. Već nekoliko godina škole organiziraju svojevrstan humanitarni happening kad učenici viših razreda poklanjaju svoje knjige mlađima, čiji roditelji nemaju dovoljno novca za kupnju udžbenika. Ta slika prikupljanja starih knjiga neodoljivo podsjeća na nekadašnje akcije prikupljanja starog papira. Učenicima je to bilo fantastično: družili su se s novim, »višim« ciljem, a pritom su u školi dobili i slobodan dan.</p>
<p>Ne bi bilo baš tako loše kad bi Ministarstvo prosvjete i sporta uložilo više truda u poticanje akcije prikupljanja starih udžbenika umjesto da stalno odobrava i povlači novo-stare naslove i time onemogućava njihovu daljnju uporabu. Udžbenici bi tako, bez proračunskih izdvajanja, postali besplatni i za druge »kategorije« učenika, a akcijom prikupljanja udžbenika za djecu čiji roditelji nemaju novca, učenici bi mnogo toga naučili o životnoj zbilji.</p>
<p>Više nego stojeći u redu za udžbenike koje će nagodinu baciti u koš.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Nije struja, nisu ribe, to je Balkan</p>
<p>Današnja slovenska retorika prividno vrlo sliči srpskoj s početka devedesetih. Nema, međutim, razloga za paniku. Siromašnoj Srbiji hrvatski je teritorij doista trebao; političarima bogate Slovenije treba samo nekoliko dodatnih bodova prije jesenskih izbora</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Koja je država u vrijeme stare Jugoslavije Hrvatima bila uzor uspješnosti, izvor optimizma da se može napredovati i unutar naoko čeličnih okvira zaostale države? Hrvati su toliko cijenili Sloveniju da su proizvode njenih tvornica bezrezervno smatrali kvalitetnijima od svojih, novac su radije povjeravali slovenskim bankama »jer su bile pouzdanije«, poslovali su najradije sa slovenskim tvrtkama jer, ako i nisu plaćale najviše, činile su to redovito...</p>
<p>I Slovenci su rado surađivali s Hrvatima. Voljeli su provoditi odmor na hrvatskom dijelu Jadrana, Hrvati su punili slovenska alpska skijališta, skijali na Elanovim skijama, plovili Elanovim čamcima, Radenska je bila sinonim za mineralnu vodu na području obiju republika, Cimosove »četvorke« bile su »zakon« na hrvatskim cestama... Čak i kad je počeo rat, a Ljubljanska banka već pobjegla s devizama hrvatskih građana, Hrvati su Slovencima rado sami pronalazili izgovore - »nisu oni krivi što je stara država otela sve devize«, ili (kad se rat u Hrvatskoj oduljio) »slovenska je sreća što su oduvijek bili nacionalno čista država«...</p>
<p>Vjerujući da su, zajedno sa Slovencima, bili napredniji dio bivše države, Hrvati su naivno vjerovali i da će se suradnja nastaviti nakon njenog raspada, pa i da će dvije države nekako zajedno pronaći put do ujedinjene Europe.</p>
<p>Posljednjih deset godina dvije su zemlje prošle kroz političku i gospodarsku preobrazbu na dva sasvim različita načina. Ono što im je bilo zajedničko, loše su političke garniture koje su ih tim putem vodile. Zašto je slovenska bila loša? Naravno, ne zato što nije marila za Hrvate, nego zato jer je vrlo malo sama učinila da bi svoje građane uvela u svijet modernog kapitalizma pa pred njom još stoje najteži zahvati (zakon o radu, privatizacija državnih poduzeća i rat protiv korupcije prvi su na redu).</p>
<p>Zapad je zamjerao Hrvatskoj rat na njenom teritoriju, nemaran odnos prema ljudskim pravima, klanovsku privatizaciju u kojoj je, prema mišljenju Zapada, bilo premalo mjesta za strance. </p>
<p>Slovenci se, za razliku od hrvatskih građana, nisu tukli, CNN ih je prikazivao kao biznismene s kravatama ili poduzetne vlasnike alpskih »kmetija« (za razliku od hrvatskih »divljaka s kalašnjikovima«), a tranzicijske europske zemlje od samog početka su im sa zavišću gledale u leđa, jer Slovenija se jedina mogla smatrati pravim europskim tranzicijskim tigrom - s te je pozicije, zajedno s Hrvatskom, i krenula. </p>
<p>Ako netko misli da ovo pišem kako bih se pridružio zbornom medijskom pjevu protiv Slovenije, ostat će posve sigurno razočaran. Slovenija, naime, danas uistinu jest daleko odmakla i, unatoč svim nesporazumima, nisu nam Slovenci krivi što im već godinama i mi gledamo u leđa.</p>
<p>Ono što nas, međutim, sve mora zanimati, to je priča o kvaliteti života građana. Ne samo o slovenskim radnim mjestima, koja su navodno ugrožena zbog zaoštrenih odnosa dviju država, a gdje možemo ubrojiti i tisuće Hrvata koji jedu i spavaju u Hrvatskoj, ali rade i zarađuju u Sloveniji.</p>
<p>Kad netko danas spomene Krško, riječ je najčešće o nedorečenom političkom (ili ekološkom) problemu koji neka od dviju država potegne kada treba skrenuti temu s nečega što uistinu gori kod kuće. Piranski zaljev i Sveta Gera neizbježni su kada treba jače podgrijati emocije i redovito (kod nas najčešće u paketu s Prevlakom) iskaču u vrijeme izbornih kampanja.</p>
<p>Nije, međutim, riječ o igrama vještih političara, nego samo o namagarčenim ribarima s obiju strana Piranskog zaljeva, preskupoj struji iz Krškog koju ćemo na kraju ipak morati platiti, o devizama hrvatskih građana koje je zaplijenila bivša Jugoslavija i koje, zapravo, Ljubljanska banka i ne mora vratiti jer je na to (još) ništa ne obavezuje...</p>
<p>Hoće li bilo koji Hrvat ili Slovenac osobno bolje živjeti nakon što se točno odredi granična crta u vodi Piranskog zaljeva? Budimo iskreni - neće.</p>
<p>Ono što možda, pogotovo investitorskom uhu, u cijeloj priči zvuči uznemirujuće, to je današnja slovenska retorika koja je prividno vrlo slična srpskoj s početka devedesetih, ali i hrvatska nesposobnost da joj na civiliziran način odgovori. Nema, međutim, razloga za paniku. Siromašnoj Srbiji hrvatski je teritorij doista trebao; političarima bogate Slovenije treba samo nekoliko dodatnih bodova prije jesenskih izbora.</p>
<p>Kakav god priča dobila završetak, stroge riječi namrštenih političara, a ne životni standard građana, još su s obiju strana granice presudne pri donošenju odluke na izborima. To je, nažalost, pouzdan znak da smo, iako se i jedni i drugi trudimo dokazati suprotno, još osuđeni na život prema pravilima balkanske logike.</p>
<p>Da ipak završim s brojkama: prema najnovijim podacima Svjetske banke, Sloveniji i dalje pripada mjesto jedinog pravog europskog tranzicijskog tigra s najvišim BNP-om u regiji - 9780 USD po glavi (odmah ispod crnih ovaca EU-a, Grčke sa 11.780 i Portugala sa 10.690), slijedi Češka sa 5270, Mađarska sa 4800, Hrvatska sa 4550, pa redom Poljska, Estonija, Slovačka...</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Neugodne istine ne nestaju mrvljenjem</p>
<p>Na svim područjima, ne samo na sportskom, pokazuje se da pravi rezultati nastaju tamo gdje se neki poželjan rezultat ne može postići nikako drukčije nego obnovom suradnje. Priproste simboličke geste nemaju snagu svladavanja nesporazuma, očita lažljivost u poruci budi resantiman koji se ne javlja kada je riječ o očito nužnoj suradnji, trgovanju, natjecanju</p>
<p>NADEŽDA ČAČINOVIČ</p>
<p>U Sarajevu su se neki dan potukli nakon tzv. utakmice reprezentacija BiH i Jugoslavije. Domaćini su igrali loše, navijači s Pala izazivali, a mladić iz Niša je ostao bez oka.</p>
<p>Daje li to za pravo onima koji u svakoj prigodi ponavljaju da je rano za normalne odnose, ili čak onima koji čitav svoj identitet zasnivaju na stalnom isticanju traumatičnih iskustava?</p>
<p>Ne daje, ali upozorava na neka pravila ponovne uspostave veza i neke značajke ljudskih odnosa općenito.</p>
<p>Vjerojatno nije nevažno da je nesreća izazvana za utakmice koje i nije moralo biti, koja nije bila dio čvrste strukture natjecanja. Bio je to dio priprema, ali prije svega simbolička gesta.</p>
<p>Namjera je bila legitimna, čak hrabra i moralna, kao i mnoge druge inicijative obnavljanja prekinutih odnosa. To ne umanjuje ni hrabrost onih koji osjećaju pritisak donatora i sponzora.</p>
<p>Na svim područjima, ne samo na sportskom, pokazuje se da pravi rezultati nastaju tamo gdje se neki poželjan rezultat ne može postići nikako drukčije nego obnovom suradnje.</p>
<p>U znanosti to znači suradnju na onim područjima gdje napredovanje spoznaje ovisi o uspoređivanju (bliža i udaljena povijest, priroda tranzicije) ili tamo gdje postoji dopunjavanje u znanjima i talentima, gdje se može sastaviti tim kakav jedna država sama ne može.</p>
<p>Priproste simboličke geste nemaju snagu svladavanja nesporazuma, očita lažljivost u poruci budi resantiman koji se ne javlja kada je riječ o očito nužnoj suradnji, trgovanju, natjecanju.</p>
<p>Prave simboličke geste zahtijevaju mnogo više. A i uspjeli pothvati mogu posustati.</p>
<p>Nije nerazumljivo da se na kraju jednog mračnog razdoblja i na području subvencionirane kulture podupiru simboličke geste: povratak ideologijski i prema nacionalnom ključu diskriminiranih glumaca, njihovo zaposjedanja višestruko konotiranog otoka. Tu je problem jedino snaga održavanja bez toga početnoga impulsa.</p>
<p>Posve je, međutim, nerazumljivo propuštanje tzv. siječanjske vlasti da svoj legitimitet učvrsti prosvjećivanjem. Lice mučki ubijene Aleksandre Zec moralo bi biti odmah prepoznatljivo svakom stanovniku Hrvatske.</p>
<p>U Hrvatskoj istinu neće, i to je dobro, nasilno nametati okupatori, kao što se to moralo u Njemačkoj nakon Hitlera. No neugodne istine ne nestaju muljanjem i mrvljenjem.</p>
<p>Učeno rečeno, ljudski je život simbolički posredovan. Nijedno ljudsko biće ne može doslovno preživjeti bez nenasljednih, naučenih umijeća, bez naučenih tehnika tijela, govora i tako dalje.</p>
<p>U simboličkoj interakciji funkcionalno je i ono nefunkcionalno, ponavljanje, smetnje na vezama. Unatoč tomu, u društvenim akcijama, u planiranju nove suradnje, na primjer, treba biti strogo funkcionalan, pragmatičan; to je mnogo bolja zaštita od zla.</p>
<p>Autorica je profesorica filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Neka se otvoreno progovori o liberalizmu i kršćanstvu</p>
<p>Govor o liberalizmu i kršćanstvu kao životnim stavovima, pa i svjetonazorima u nekom smislu, nije irelevantan ni za tzv. egzistencijalnu dimenziju ljudskog življenja. No problem je i u tome što se iza pojedinačnih pojmova, liberalizma i kršćanstva, u javnosti krije posve različito sadržajno i pojmovno određenje, što je bio i najčešći izvor nerazumijevanja i nesporazumau dosadašnjim pokušajima rasprave i dijaloga / Svaka nezainteresiranost onih kojima je dano da shvaćaju problem, kao i onih koji bi prema funkciji koju obnašaju trebali shvaćati i činiti što je do njih, ide na njihovu savjest i odgovornost</p>
<p>JURE GABRIĆ</p>
<p>U društvu u kojemu velika većina članova živi na granici egzistencijalnog minimuma, a oko dvadeset posto i znatno ispod toga, svaki zbor i govor o nečem što ne pripada krugu tzv. egzistencijalnih pitanja asocira na »salonski govor«.</p>
<p>No za one koji svijet i život promatraju u sveukupnoj međuovisnosti, kauzalnosti - kažu sociolozi, nema podjele na samo egzistencijalne i »salonske« teme i pitanja. Stoga i govor o liberalizmu i kršćanstvu kao životnim stavovima, pa i svjetonazorima u nekom smislu, nije irelevantan ni za tzv. egzistencijalnu dimenziju ljudskog življenja.</p>
<p>No, i kod toga smo suočeni s dvjema krajnostima.</p>
<p>Jedna je ona da se raspravlja o svemu i svačemu, ali bez utvrđenih kriterija i pravila, pa rasprave ne donose pravih rezultata, a negativnih ima na pretek. Zato svaka rasprava gubi mislenost i opravdanost.</p>
<p>Druga je krajnost ona kad se svjesno odustaje od svake rasprave o spornim i dvojbenim pitanjima, s namjerom da se promovira samo određeni stav i interes.</p>
<p>U jednom i drugom slučaju trpi istina, s istinom i određeni interes, pojedinačni ili sveopći.</p>
<p>No možda je u svemu još najveći problem u postizanju i minimalnog konsenzusa o tome je li nam uopće potrebna rasprava o temi liberalizam i kršćanstvo - prijepori i suglasja.</p>
<p>Problem proizlazi već i iz same činjenice što je premalo onih koji shvaćaju složenost i aktualnost pitanja za našu svagdašnjicu. Tome doprinosi i to što se iza pojedinačnih pojmova, liberalizma i kršćanstva, u javnosti krije posve različito sadržajno i pojmovno određenje, što je bio i najčešći izvor nerazumijevanja i nesporazuma u dosadašnjim pokušajima rasprave i dijaloga.</p>
<p>Sve to i ne bi bilo toliko važno i društveno aktualno kada ne bi postojale praktične implikacije i posljedice u obrazovanju, kulturi, medijima, gospodarstvu, socijalnoj skrbi pa sve do iznosa pojedinih proračunskih stavki.</p>
<p>Imajući u vidu sve to, usuđujemo se barem »kliknuti« na moguću raspravu o spomenutoj temi. </p>
<p>Bez pretenzije da dajemo makar pojednostavljeni »sinopsis« za predloženu raspravu, usuđujemo se dati samo neke kratke natuknice u pojmovnom smislu.</p>
<p>Liberalizam koji čovjeka i njegovu slobodu ne povezuje s »Univerzumom« (bitkom, pravednošću, odgovornošću, solidarnošću, općim dobrom, transcendencijom...) ne može biti prava opcija za sadašnjost i budućnost čovjeka i njegova svijeta.</p>
<p>To potvrđuju i brojna zastranjenja u raznim pravcima liberalizma. Sjetimo se samo neoliberalizma u gospodarstvu i socijalnoj politici, te anarholiberalizma u političkim doktrinama, kao i globalizma bez čvrstih odrednica o pravima radnika, pojedinaca i čitavih naroda u nacionalnom i državnom smislu. </p>
<p>To što vrijedi za liberalizam na odgovarajući način vrijedi i za kršćanstvo. Naime, kršćanstvo u svojoj izvornoj opciji slobodu čovjeka stavlja na sam vrh ljudskih vrednota. Ono radije trpi nasilje nego da ga drugima nanosi (primjer osude, mučenja i smrti na križu Isusa Krista, ili Njegovih riječi: »Ako te tko udari po jednom obrazu, okreni mu i drugi«).</p>
<p>No nije ono u prošlosti, pa ni u sadašnjosti, ostalo uvijek na evanđeoskoj razini poštivanja slobode drugoga. Nije tu riječ samo o vremenu Inkvizicije nego i o ratovima koje su kršćani vodili međusobno i prema nekršćanima, kao i o nedovoljnoj zauzetosti kršćana i Crkve u »kidanju jarmenih okova« kmetova u doba feudalizma i radništva u vrijeme prvobitne akumulacije i neoliberalizma u uvjetima kapitalizma.</p>
<p>Problema ima i danas u Crkvi i među kršćanima kada je riječ o dijalogu, preuzimanju crkvene uloge laika, te ekumenizmu u duhu Drugog vatikanskog sabora.</p>
<p>No, to su samo temeljne natuknice za eventualnu raspravu o predloženoj temi, a samu bi raspravu trebalo znatno proširiti, posebno onim pitanjima i vrednotama u liberalizmu i kršćanstvu koje mogu biti prava osnovica za zajednički angažman u svestranom ostvarenju čovjeka u njegovoj osobnosti, svjetovnosti i transcendentnosti.</p>
<p>Tu bi zasigurno trebalo aktualizirati misao i djelo onih mislilaca koji su podjednako razmatrali i probleme ljudske egzistencije i transcendencije. Padaju mi na pamet francuski personalisti između dvaju svjetskih ratova (Mariten, Munier i dr.), tu su i dokumenti Drugoga vatikanskog sabora, posebno Gaudium et spes, ali i mnogi drugi suvremeni mislioci u Europi i kod nas.</p>
<p>Glavna svrha spomenute rasprave bila bi u upoznavanju jedne strane s onime što je vrijedno i bitno kod one druge strane, a može biti podlogom za zajednički angažman na profilaciji i realizaciji boljih uvjeta za čovjekov život po mjeri njegove univerzalnosti, u egzistencijalnom i transcendentalnom smislu.</p>
<p>Tu bi se mogla iznaći i strateška osnovica za promišljanje i iznalaženje rješenja u području gospodarstva, socijalne skrbi, obrazovanja, kulture, znanosti, morala, demokracije i političkog života.</p>
<p>No opet se valja vratiti onom početnom pitanju: postoji li i minimalni konsenzus o potrebi takve javne rasprave.</p>
<p>One koji ne shvaćaju ozbiljnost teme i problema, valja upozoriti da nije moguće ni donijeti temeljne smjernice i planove dugoročnog razvitka hrvatskog društva bez suglasja, na društvenoj razini, o bitnim životnim pitanjima, relevantnim za pojedinca i društvo u cjelini, u području kulture (posebno kulture življenja), obrazovanja, znanosti, socijalne skrbi, gospodarstva...</p>
<p>Ako se taj krucijalni čimbenik ne shvati, onda se ne može shvatiti ni potreba i svrha za spomenutom javnom raspravom i onda sve ostaje na razini znatiželje i moguće javne debate, a onda sve ima prizvuk salonske diskusije za dokone misleće pojedince.</p>
<p>No, uistinu je riječ o tome da se već jednom otvoreno, javno i sustavno progovori o tome što se misli i shvaća u liberalizmu i kršćanstvu, a posebno je relevantno za čovjeka, njegov život i njegov svijet.</p>
<p>Time bi zasigurno otpao jedan dio nesporazuma i neshvaćanja koji su rezultat neznanja i nepoznavanja vrijednosnog i teorijskog opusa one druge strane, a na neka otvorena pitanja i nesuglasja pokušalo bi se iznaći odgovore i rješenja koji bi zadovoljili potrebu zajedničkog angažmana na tolikim pitanjima i problemima što tište pojedince i šire skupine u hrvatskom društvu.</p>
<p>Dakle, nije riječ samo o još jednoj akademskoj raspravi, akademski pristup je potreban, nego o nečemu što podjednako dotiče egzistenciju i transcendenciju čovjeka i njegova svijeta.</p>
<p>Svaka nezainteresiranost onih kojima je dano da shvaćaju problem, kao i onih koji bi prema funkciji koju obnašaju trebali shvaćati i činiti što je do njih, ide na njihovu savjest i odgovornost.</p>
<p>Autor je diplomirani politolog, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Netko je već jednom morao skupiti hrabrosti i prijeći granicu koja u Crkvi dijeli muškarce i žene</p>
<p>Crkva formalnu valjanost, kontinuitet s apostolima, stavlja iznad osobne pripremljenosti osobe koja će primiti zaređenje. Nije se gledalo toliko na osobnu besprijekornost, sposobnost i druge vrline biskupskoga ili svećeničkog kandidata (što se sada ipak osvećuje nizom pedofilskih afera upravo u crkvenom miljeu). Zaređene žene ne mogu shvatiti zašto Crkva njihovo zaređenje mimo kanonskog prava može smatrati većim grijehom i prečim povodom za izrečenu ekskomunikaciju od pedofilije / Osam žena - od njih su dvije doktorice teologije, vjeroučiteljice, pastoralne suradnice, redovnica sa 48 redovničkih godina - sve u zrelijim godinama, sve dobro poznaju svećeničku svakodnevnicu - bile su svjesne da moraju prijeći Rubikon i staviti na kocku svoj unutarnji mir, svoje zajedništvo s Crkvom, pa i svoju materijalnu egzistenciju. Riskira li se to zbog narcizma, zbog obijesti, zbog častohlepe? / Odbivši svaku diskusiju o svećenstvu žena, Rim je proglasio »definitivnu« zabranu i time pokrenuo eskalaciju slučaja, kakav je i u drugim kanonskopravnim sporovima vodio do raskola, iako bi pogođenim ženama svakako bilo draže da se Rim zajedno s njima potrudio naći način kako prihvatiti njihovu želju da rade s ljudima s onakvim ovlastima kakve ima svećenik</p>
<p>ANNA MARIA GRÜNFELDER</p>
<p>Vjerskom programu Hrvatske televizije zaređenje žena u Austriji vrijedilo je samo nekoliko šturih riječi o događaju i (nezaobilaznu) napomenu da prema kanonskome pravu, kanonu br. 1024, »valjano zaređenje može primiti samo kršten, punoljetan muškarac«. </p>
<p>Sada, kad se pokazalo da osam zaređenih žena nije pokleknulo niti se pokajnički odreklo zaređenja pod prijetnjom crkvenom sankcijom izopćenja (ekskomunikacije) i hrvatske su se novine probudile. </p>
<p>Zacijelo je zbog tog medijskog odjeka i uredništvo vjerskog programa Hrvatske televizije procijenilo da tematiku ne smije više prepustiti svjetovnim medijima, nego da je puku vjerničkome potrebna pouka o tome gdje je mjesto ženi u Crkvi.</p>
<p>Zgodna prigoda, jer blizu je bila Velika Gospa, a s njom i obilježavanje uspomene na onu ženu koja ženama svijeta treba biti uzorom. Da, Blažena Djevica Marija ženama - ali i muškarcima u Crkvi - pokazuje gdje je svjetovnim ženama mjesto. </p>
<p>Teolog-sugovornik voditeljice emisije »Mir i dobro« nije pobliže objasnio, što to treba značiti, ali je i teološki manje obrazovana slušateljica mogla shvatiti da je ženi rađati i podizati buduće svećenike, skrbiti o njima, o vjerskom odgoju svoje djece, prenositi vjeru na buduća pokoljenja i tako služiti Crkvi. </p>
<p>Da je voditeljica koja je vodila razgovor o položaju žene u Crkvi s teologom doc. dr. Marinom Jurčevićem s KBF Rijeka, bila stručna i dorasla zadatku, nije se smjela zadovoljiti tim odgovorom, a da ne pita: »i ništa više«? </p>
<p>»Zašto ne služiti za oltarom«? »Zašto ženi nije dopušteno primiti sakrament zaređenja?« </p>
<p>Onda bi se taj razgovor usmjerio srži tematike, prema argumentima za zabranu ređenja žena, koje crkvene osobe stalno koriste, iako su ti argumenti već stoput opovrgavani. </p>
<p>Nije izvjesno je li biskup koji je zaredio te žene i sam valjano zaređen u apostolskoj sukcesiji, tako da je sporno je li imao potrebnu punomoć dijeliti taj sakrament. </p>
<p>Ako i sam biskup koji dijeli sakrament nije valjano zaređen, upitna je valjanost i sakramenta zaređenja koje je on dodijelio. Inzistirajući na toj formalnoj valjanosti, Crkva dokazuje da je u kontinuitetu s apostolima i da vjerno prenosi vjeru od njih naslijeđenu. </p>
<p>Crkva tu formalnu valjanost, kontinuitet s apostolima, stavlja iznad osobne pripremljenosti osobe koja će primiti zaređenje. Nije se gledalo toliko na osobnu besprijekornost, sposobnost i druge kvalitete biskupskog ili svećeničkog kandidata (što se sada ipak osvećuje nizom pedofilskih afera upravo u crkvenom miljeu). </p>
<p>Zaređene žene ne mogu shvatiti zašto Crkva njihovo zaređenje mimo kanonskog prava može smatrati većim grijehom i prečim povodom za izrečenu ekskomunikaciju od pedofilije među svećenstvom. </p>
<p>Zabranjeno zaređenje žena je - neka mi se oprosti usporedba - jednako raspačavanju lažnog novca i zadire u pravne temelje. </p>
<p>No tu treba postaviti pitanje, zašto se zaređenje tih žena moralo dogoditi u »čudnim okolnostima« (o. Jurčević) i zašto su te žene morale riskirati kršenje kanonskog prava? Zašto se one nisu mogle zarediti kao što se zaredi muškarac?</p>
<p>Kompetentan sugovornik nije smio dopustiti da se ne dotakne toga osnovnog problema nego odvede diskusiju na sporedan kolosijek, na navode što je sve Crkva učinila za žene i kako Crkva shvaća ravnopravnost žena. </p>
<p>Osam žena - od njih su dvije doktorice teologije, vjeroučiteljice, pastoralne suradnice, redovnica sa 48 redovničkih godina - sve u zrelijim godinama, sve dobro poznaju svećeničku svakodnevnicu - bile su svjesne da moraju prijeći Rubikon i staviti na kocku svoj unutarnji mir, svoje zajedništvo s Crkvom, pa i svoju materijalnu egzistenciju. </p>
<p>Riskira li se to zbog narcizma, zbog obijesti, zbog častohlepe? </p>
<p>Teološki sugovornik je dao do znanja kako on ne vjeruje da su te žene imale drukčije razloge. Voditeljici očito nije bilo na kraj pameti pitati teologa, ne bi li odgovorni čimbenici u Rimu ipak trebali pokazati minimum spremnosti razmišljati zajedno sa ženama, kako iskoristiti njihovu snažnu motivaciju za dobrobit Crkve i na obostrano zadovoljstvo. </p>
<p>Odbivši svaku diskusiju o svećenstvu žena, Rim je proglasio »definitivnu« zabranu i time pokrenuo eskalaciju slučaja, kakav je i u drugim kanonskopravnim sporovima vodio do raskola, iako bi pogođenim ženama svakako bilo draže da se Rim zajedno s njima potrudio naći načina kako prihvatiti njihovu želju da rade s ljudima s onakvim ovlastima kakve ima svećenik. </p>
<p>Snagom apostolskog autoriteta dijeliti im oprost, pomiriti ih sa sobom i svojim sudbinama, prenositi im vjeru da je Bog ljubav - to potonje ističu posebno, upravo zato što zbog postupka Katoličke crkve nisu od nje doživjele tu ljubav koju trebaju prenositi vjernicima.</p>
<p>Slučaj austrijskih svećenica nije jedini i osamljen čin. Nezadovoljstvo žena s ulogom kakvu za sada (još) imaju u Crkvi, očituje se i u drugim zemljama. </p>
<p>Kamo sreće da je Crkva uvijek bila toliko oprezna i brižno pazila na raspoloženje u drugim sestrinskim crkvama Ekumene, što je o. Jurčević naveo kao dodatan argument za to da Crkva u vezi sa »svećenstvom žena« treba biti suzdržana i oprezna. </p>
<p>Proglasivši dokument Dominus Jesus 2000., Kongregacija za vjeru je protestantskim crkvama jednostavno osporila crkvenost, a drugim kršćanskim zajednicama priznala ju »samo djelomično i u ograničenoj mjeri«, nije baš dokazala ekumenski takt i senzibilitet. </p>
<p>Argumenti kojima se u Crkvi uskraćuje svećenstvo ženama, uvijek su isti upitni i ofucani, pa se veoma čudim kako teologu nije ispod časti rabiti ih, iako bi morao znati da nisu više uvjerljivi. </p>
<p>Teolozima tema jednostavno nije dovoljno važna, pa »sit gladnome ne vjeruje«. Cjelokupno koncipiran razgovor u spomenutoj emisiji »Mir i dobro« govorio mi je u prilog sumnji da se urednik htio otarasiti obveze za koju on nema ni malo smisla - a bogme ni njegove suradnice, iako se tema »Žena u Crkvi« tiče i na njih. </p>
<p>Ta nezainteresiranost cjelokupne crkvene javnosti u Hrvatskoj za položaj žene očit je i u položaju žena u hrvatskome društvu i na globalnom planu. </p>
<p>Crkveni tisak i nedavne znanstvene i popularni radovi hrvatskih teologinja (časnih sestara) ocijenili su da on nikad nije bio žalosnijim i težim nego u komunizmu. Teolog Jurčević vjeruje da će 21. stoljeće donijeti ženama značajnije pomake. </p>
<p>Kamo sreće da u ovom stoljeću proradi neki tajanstveni mehanizam, koji će žene progurati i promicati. Međutim, ozbiljne analize pokazuju da se s povlačenjem države iz mnogih društvenih obveza i ograničavanjem socijalne države položaj žena - podjednako zaposlenih i domaćica, ekonomski, socijalno i statusno - drastično pogoršava. </p>
<p>Dvadeset i prvo stoljeće nije, dakle, čarobna formula koja će ikome poboljšati položaj, pa ni ženama. </p>
<p>Zaređene žene su bile uvjerene da moraju poduzeti inicijativu i zamijeniti udobnost svojih dosadašnjih okruženja neudobnim iskorakom i rizikom. Ne bi bilo čudo da su one, nakon što je nemilosrdni Rim izazvao eskalaciju sukoba sa svećenicama, one postaju pravim »znakom vremena«, koji muškarci u Crkvi na dugu stazu ipak neće moći ignorirati. </p>
<p>Sadašnjim postupcima Crkva dokazuje da se ne snalazi s novim izazovom koji stoji pred njom i koji se neće dati zatrti mahanjem s crkvenim zakonikom. Codex iuris canonici nije zamjena za Sveto Pismo, niti je Predaja jedini stup na kojem počiva crkveno naučavanje. Snažno uvjerenje tih žena da ih motivira ne oholost nego poslanje može upravo biti znak Duha koji vije gdje hoće. </p>
<p>Nakon što je stupila na snagu ekskomunikacija (23. srpnja 2002.) te novozaređene žene su ostavljene na brisanom prostoru i ne mogu računati s podrškom u mjerodavnim krugovima svećenika i pripadnika crkvene hijerarhije. </p>
<p>I neki su se vjernici, koji inače nisu protiv kritike sadašnje Crkve, smatraju da se te žene nisu smjele izravno konfrontirati. </p>
<p>Povrh toga, neki vjernici tim svećenicama spočitavaju da su, navodno, jednako opsjednute svećeničkom dužnošću, crkvenim autoritetom i »čarima monture« svećeničkog talara kao i muškarci koje one, navodno, zbog njihove opsjednutosti statusnim simbolima svećenstva kritiziraju. </p>
<p>Umjesto što su riskirale raskol, te su žene trebale proraditi na promjeni svećeničkog imidža i »opisa radnog mjesta«, reformirati svećenstvo u smjeru služenja, shvaćajući ga kao službu, a ne kao položaj, i žene bi našle ili si izborile se za svoje mjesto, vjeruju neki vjernici. </p>
<p>No tome se može lako suprotstaviti argumentom, da su žene već od samoga početka u službi kršćanstva i suradnice evangelizacije, da su dokazale svoju spremnost na služenje, a da se dvije tisuće godina hrvaju s diskriminacijom. </p>
<p>Na dužnosti na kojoj osoba zbog svoga spola nema pravo suodlučivanja, onda ne može ni pridonijeti reformama. Za takve poteze osoba mora biti unutra i imati mogućnost djelovanja. </p>
<p>Netko je morao skupiti hrabrosti i prijeći granicu koja u Crkvi dijeli muškarce i žene, raspoređuje ih na različita mjesta; netko je morao učiniti prvi korak - i kao u mnogo slučajeva u povijesti Crkve, takvi pregalački pojedinci prolaze teško, da bi se nakon nekoliko stoljeća rehabilitirali i ne tako rijetko uzdignuli na čast oltara. </p>
<p>»Tada nije bilo vremena, nije bio pravi trenutak«, jamačno će glasiti službena crkvena isprika i u tom slučaju.</p>
<p>Jedna od zaređenih žena, profesorica kanonskog prava na Teološkim fakultetima u Münsteru i Freiburgu, dr. Ida Raming predložila je stoga da te zaređene žene do daljnjega osnuju duhovnu zajednicu u kojoj će se međusobno jačati, podupirati, ohrabrivati sebe i nove kandidatkinje. </p>
<p>Takva će im zajednica pomoći prevladati nepovjerenje okoline, i pomoći njihovu uvažavanju i priznanju. </p>
<p>Vjernice trebaju stati njima uz bok i dati im podršku. Ne bi bilo prvi put u crkvenoj povijesti da vjernici moraju izboriti nešto što bi kasnije bilo korisno Crkvi. </p>
<p>Autorica je doktorica znanosti, teologinja i povjesničarka, publicistica iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Cijeli svijet pod kotačem: uspuhani brusitelji zdrava tijela u neizlječivo bolesnom duhu </p>
<p>Revolucija u biciklizmu koja se dogodila devedesetih godina dvadesetog stoljeća bila je prava konstruktorska svetkovina zrelog znanja i iskustva o mehanizmima i materijalima. Jednostavnost početne ideje se izrodila i od nje je ostala samo srž: dva kotača, pedale i volan. Sve ostalo </p>
<p>usmjereno je iskazivanju tehnološke snage / Moderni potpuno opremljeni biciklisti najčešće nisu oličenje aerodinamičke poetike nego humorni klaunski obli objekti nalik oblaku na kotačima. Zapuhani grozničavo vrte pedalama i vrludaju volanom dok im salo vibrira. Ti uspuhani brusitelji zdrava tijela u neizlječivo bolesnom duhu oduševljeni su mogućnošću ne da biciklom zamijene automobil nego da na krov svog automobila mogu staviti dva-tri superbicikla</p>
<p>IGOR RATKOVIĆ</p>
<p>U ona vremena dok dizajn bicikla još bijaše ozbiljan pa su bicikli imali blatobrane, a volane visoke, ljudi su na njima sjedili uspravno poput svijeća. Bicikli bijahu jaki i teški poput znamenitog teretnog »štajera«. Imali su izbačenu vilicu, a na prednjem blatobranu stršala je kićena figura proizvođača nalik na one na »mercedesima« ili »jaguarima«. Stotine tvornica u Engleskoj bavilo se proizvodnjom bicikla i bio je u Europi ono što je danas automobil. Čak i pola stoljeća poslije, milijuni ljudi Dalekog istoka voze te staromodne »pristojne« prabicikle.</p>
<p>Bicikl, sprava čudna barem onoliko koliko i nemoć da se razumljivim, kratkim i pristojnim prijevodom na hrvatski (dvokolica, kotur, međunožno guralo) opiše njena svrha nastala je na rubu ludorije i igre.</p>
<p>U biciklu se sustaju dvije proturječne ideje: beskorisnost igre i utilitarnost prijevoza. Između tih dviju nasuprotnih kosina svrhe kotrljaju se ljudi krivudavom putanjom na biciklu stotinjak godina, njišući se između sramotnog pada i labilne ravnoteže.</p>
<p>Dobar bicikl nikad nije dovoljno jednostavan, lagan i jeftin. Unatoč nebrojenim pokušajima proširivanja njegovih svojstva, on se na kraju uvijek vraća izvornoj formi i ideji svoje neponovljive longitudinalne simetrije sparene s anatomijom dvonožnog Homo erectusa.</p>
<p>Prometalo koje nikada nije zaslužilo epitet osobnog ne samo zbog isuviše uočljive namjene jednom i jedinom korisniku, opiralo se kroz svoje trajanja mnogim pokušajima stvaranja od njega nečeg komfornijeg, sofisticiranijeg, »boljeg« nego što ono doista jest. </p>
<p>Delikatni mehanizam još delikatnijeg načina uporabe jedan je od rijetkih kod kojeg se vrlo rano insistiralo na potrebi stvaranja muške i ženske inačice. </p>
<p>Muški bicikli, u ime potrebe za podnošenjem muške snage, imaju okvir koji zahtijeva zanimljivu i smiješnu procedura uzjahivanja opkoračivanjem sica. Taj komični manevar zamaha nogom kroz prostor, uz istodobno otiskivanje u neravnotežu, podsjeća na uzjahivanje konja. Iako tehnički nepotreban, zadržao se do danas kao bitno muški biciklistički atavizam.</p>
<p>Ženski su bicikli od samog početka vodili računa o modi i moralu. Stražnji kotači i lanci obavijani su zaštitnim poklopcima i strunama radi sprječavanja petljanja i prljanje haljina. Propisani čedni manevar ženskog uzjahivanja bicikla s gledišta energetske potrošnje vrlo je logičan i bolji od muškog. Zahtjev za pristojnost i ženskost rezultirao je oblim i mekim konstrukcijama usporedivim jedino s elegancijom belle époque kabrioleta, nalik izvijenom luku blatobrana »lagonde«.</p>
<p>Revolucija u biciklizmu koja se dogodila devedesetih godina dvadesetog stoljeća bila je prava konstruktorska svetkovina zrelog znanja i iskustva o mehanizmima i materijalima.</p>
<p>Bicikl je dobio danas već uobičajeni prijenosnik ili brzine, što je silno uzdiglo njegovu učinkovitost i proširilo mu akcijski radijus. Pojavili su se city i mountain »bajkovi«. Znamenitim dječjim BMX-om iz filma »ET« započet je, danas izrazito uočljiv, val pomodarske biciklomanije izvitoperene u sve najlošije što se iz nečeg dobrog moglo napraviti. Umjesto ekološke uzdanice, postao je sredstvo devize »gazi i gdje automobil ne može«.</p>
<p>Ubrzo nakon što je objavljeno gradu i svijetu da se biciklom može sve osim letjeti, dizajn bicikla počeo je skretati u tehnoegzaltacije kakve su broj brzina, amortizeri, šasije najčudesnijih (često i najkomičnijih) formi. Moćni »bajk« postao je statusni simbol koji cijenom nadmašuje i jeftiniji automobil. </p>
<p>Jednostavnost početne ideje se izrodila i od nje je ostala samo srž: dva kotača, pedale i volan. Sve ostalo usmjereno je iskazivanju tehnološke snage. Do mjere da je u zakrčenim gradovima, gdje su i motorkotači postali neupotrebljivi, na bicikle s ozbiljnošću počela gledati i policija. Pa ih u Americi koriste kao svakodnevno prometno pozorničko sredstvo.</p>
<p>No, upravo kad je dosegnut vrhunac tehnosavršenosti koja, eto, ne srozava ni autoritet policajca, dogodilo se etičko i estetičko srozavanje masovnom proizvodnjom provocirane bicikl-revolucije. </p>
<p>Moderni bicikli koji samo što ne govore, često izgledom inteligentniji od onih koji ih jašu, imaju inherentnu osobinu pojačavanja ljepote kao i ružnoće korisnika. Na nekoj točci zasićenja od svojih ponosnih korisnika oni stvaraju ne harmoničan spoj čovjeka i stroja nego smjehopoticajni izvor cirkuskih asocijacija. Premeću se u smiješni velosiped.</p>
<p>Moderni potpuno opremljeni biciklisti, u elastičnim odijelima koja ističu nesklad kao i slad, sa smiješnim plitičastim kacigama, kičme savijene u skoliostičan luk, najčešće nisu oličenje aerodinamičke poetike nego humorni klaunski obli objekti nalik oblaku na kotačima. </p>
<p>S rukavicama na rukama, zapuhani na uzbrdicama oni grozničavo vrte pedalama i vrludaju volanom dok im salo vibrira. Ti uspuhani brusitelji zdrava tijela u neizlječivo bolesnom duhu oduševljeni su mogućnošću ne da biciklom zamijene automobil nego da na krov svog automobila mogu staviti dva-tri superbicikla. </p>
<p>Tako im se čini da im je, konačno, cijeli svijet pod kotačem. Automobila ili bicikla, svejedno. A zapravo su i zaboravili kako im izgledaju vlastite noge gledane odozgo dok koračaju.</p>
<p>Autor je konstruktor robota, predsjednik je Hrvatskoga robotičkog društva.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Oboren rekord staze u ženskoj konkurenciji </p>
<p>U maratonu je sudjelovalo 165 natjecatelja iz Francuske, Njemačke, Austrije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Jugoslavije i Hrvatske/ Najbolje vrijeme ostvario je Sinjanin Jozo Delaš/ Veronika Jurišić postavila novi rekord staze</p>
<p>Ispod televizijskog tornja na Sljemenu startao je u nedjelju treći brdski maraton »Kuda idu divlje svinje«. U maratonu je sudjelovalo 165 natjecatelja iz Francuske, Njemačke, Austrije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Jugoslavije i Hrvatske. Svoju spremnost i izdržljivost trkači su morali dokazati na stazi dugačkoj 42.195 metara koja je, zbog 1260 metara visinske razlike, najzahtjevnija maratonska staza u Hrvatskoj. Ukupno 38 maratonaca trčalo je dva kruga od Tomislavova doma, preko Hunjke i Puntijara i natrag do TV tornja. Ostali sudionici natjecali su se u lakšoj varijanti, kao članovi dvočlanih štafeta, pa je za njih staza bila dvostruko kraća.</p>
<p>»Ovo je jedan od rijetkih brdskih maratona u Europi i sljedeće godine ćemo ga predstaviti u Europskom kalendaru brdskih maratona. Jedinstven je po tome što mu je start ujedno i cilj«, izjavio je potpredsjednik Atletskog kluba Sljeme, organizatora ove utrke, Goran Hudec. </p>
<p>Najbolje pojedinačno vrijeme ostvario je Jozo Delaš iz Sinja (3:23.57). Kod žena najbolja je bila Veronika Jurišić, koja se ujedno priprema za prvenstvo u brdskom trčanju u Innsbrücku. Veronika Jurišić postavila je ujedno i novi rekord sljemenske staze istrčavši je za samo 3:34.56. Prethodni je ženski rekord staze bio 4:08.40. </p>
<p>Hrvati su pobijedili i u miješanoj, te u muškoj štafeti. Naš maratonski rekorder, Drago Paripović i prvak Hrvatske u polumaratonu, Ivica Škopac, ocijenjeni su kao dvojac »bez konkurencije«.</p>
<p>»Ponekad trčim i po dva puta dnevno, a svaki tjedan sudjelujem u polumaratonu i u dobroj sam formi«, kazala je Marija Trošić koja je sudjelovala u pobjedničkoj miješanoj štafeti. Staza duža od dvadeset kilometara ne predstavlja joj nikakav problem, kaže da je čak ni pretjerano ne umori. Napomenula je, međutim, kako je konkurencija na ovoj utrci svake godine sve jača.</p>
<p>Ivica Škopac prvi je stigao na cilj u kategoriji muških štafeta. Svoj je krug istrčao za 1:20.11. </p>
<p>Među rekreativcima smo zatekli Milu Čiček koja se već dvije godine ne bavi aktivno trčanjem. »Bila sam ovdje i prošle godine. Najvažnije mi je da istrčim cijelu stazu, što ću uspjeti«, rekla je Mila Čiček. </p>
<p>Zamjerka natjecatelja bila je ta što su na mnogim dijelovima staze susretali planinare, bicikliste i obitelji koji, izgleda, nisu znali da je riječ o pravom natjecanju pa se nisu pretjerano micali. Osim ljudi trebalo je zaobilaziti i dječja kolica i zaustavljena vozila na asfaltiranim dijelovima. </p>
<p>Za sve maratonce osigurane su prigodne medalje s veprovom glavom, a najboljih deset u sve četiri kategorije nagrađeno je peharima. Znak za početak utrke oglasio je zamjenik gradonačelnice, Milan Bandić rekavši kako je život kao i maraton - pun uspona i padova. </p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Zelena tržnica - zeleni raj za domaćice </p>
<p>Doba je pripremanja zimnice pa se na Zelenoj tržnici najviše nude i traže paprika, rajčica, patlidžani, tikvice / Dolazimo svaki tjedan i ako su dobre volje, prodavači nam prodaju i na malo, kaže bračni par umirovljenika / Zbog ajvara, u Zagreb čak iz Bjelovara </p>
<p>Paprika, paradajz, patlidžani i tikvice </p>
<p> - najtraženije je povrće posljednjih dana kolovoza. To je omiljeno doba godine gotovo svake domaćice jer vrijeme je da pokažu svoje kulinarsko umijeće u spravljanju zimnice, bilo da kuhaju ajvar, pindžur ili kisele povrće ili turšiju. Zelena tržnica na Žitnjaku meka je za one koji spremno žele dočekati zimu jer sve je na jednom mjestu a i cijene su povoljne. </p>
<p>Prometni čep, mnoštvo ljudi, vika i pjesma Miše Kovača s razglasa, slika je Zelene tržnice u petak oko 9 sati ujutro. Po registarskim oznakama parkiranih kamiona može se zaključiti kako osim zagrebačke okolica, najviše povrća stiže iz Varaždina i Čakovca. </p>
<p>Iako većina prodavača govori bosanskim naglaskom, na pitanje odakle su stigli, odgovaraju da su iz Zagreba. »Nije nama lako. Na tržnicu stižemo oko tri sata ujutro a odlazimo oko deset navečer, al' što ćete, borimo se«, rekao je prodavač zanimljivog imena. Stipe Mesić na Zelenoj tržnici počeo je prodavati povrće ove godine. »I ja bih, kao predsjednik, volio imati ured, ujutro pročitati novine i popiti kavu, pa oko četiri sata otići svojoj kući, a ne ovdje sjediti na suncu«, rekao je Stipe koji se protiv sunca ne štiti kremom sa zaštitnim faktorom, već pivom. </p>
<p>Nešto dalje od Stipinog »placa« povrće prodaje Mirko iz Slavonskog Broda koji je na Zelenoj tržnici gotovo deset godina. »Boli me glava od 'dobre' prodaje. Nikad gore, ljudi nemaju novaca i to nažalost traje već godinama«, rekao je Mirko. Slično raspoloženje dijeli i Ljubica Vrcan iz okolice Zadra. »Svake godine je sve gore, osjeća se besparica«, kaže Ljubica. </p>
<p>Dok razgovaramo s njom štandu prilazi bračni par umirovljenika koji želi kupiti kilogram paprike. »Ne može, samo na veliko«, odgovorila je Ljubica. »Dolazimo jednom tjedno. Ovdje je sve jeftinije a ako su prodavači dobre volje, prodaju i na malo. Svake godine spremamo zimnicu jer je ukusnija od kupovne, a i jeftinija«, kažu umirovljenici. I dok žene uglavnom nemaju suvišnih pitanja, mladi Igor, uz to što je kupio patlidžan, zamolio je prodavača da mu objasni i kako se pripremaju. Kupci su uglavnom zadovoljni cijenama povrća iako, kažu, uvijek može biti jeftinije. Zbog povoljnih cijena povrća, u Zagreb je iz Bjelovara stigla Franciska Šipka. Dovezao ju je zet! »Kupila sam oko 50 kilograma povrća. Spremat ću ajvar i peći ću paprike. Zimnicu spremam godinama i imam nekoliko malih tajni ali vam ih neću otkriti«, rekla je Franciska. </p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Veliki povratak malog vlaka</p>
<p>Iz Samobora, Bregane, Podsuseda u Zagreb dolazi dnevno oko 30.000 ljudi / Sve veće zagušenje cestovnoga prometa i nedostatak parkirališta potiču gradnju novoga Samoborčeka / Procjenjuje se da bi ta investicija iznosila oko 340 milijuna kuna</p>
<p>Prije nešto više od godinu i pol jedino je Vjesnik, posvetio veći prostor »stotoj obljetnici koje, nažalost više nema« - prvoj vožnji mnogim Zagrepčanima i Samoborcima dragog Samoborčeka. Podsjećajući na tu tradiciju koja je nestala zbog pomanjkanja osjećaja za starine, tada smo zaključili da ipak nije sve izgubljeno i da je njegov povratak moguć. </p>
<p> Zagušenje cestovnog prometa koje znatno produžuje vrijeme putovanja, posebice u jutarnjim i poslijepodnevni špicama, nametnuli su željeznicu kao jedino rješenje koje je u stanju prevesti tako velik broj ljudi dovoljno brzo i s odgovarajućim komforom. </p>
<p>Gotovo trideset tisuća ljudi koji svakodnevno s toga prostora gravitiraju metropoli bili su dovoljan razlog Gradskom poglavarstvu grada Samobora, općini Sveta Nedjelja, gradu Zagrebu, Zagrebačkoj županiji i Hrvatskim željeznicama da pokrenu inicijativu kojom bi se, dvadeset tri godine od posljednje vožnje starog Samoborčeka, njegova pruga dijelom obnovila i ponovno pustila u promet. Zainteresirane su institucije već platile izradu Idejnog projekta, koji je dovršen, i Studiju ekonomske opravdanosti, a Grad Samobor i Općina Sveta Nedjelja preuzeli su obvezu da riješe imovinsko-pravne odnose na dijelu koridora koji odstupa od trase stare pruge. </p>
<p>Kako bi trebala izgledati nova pruga Bregana - Samobor - Zagreb, opisao nam je njen glavni projektant, dipl. inž. građevine Ivan Nosal. On odmah ističe da nova pruga nije zamišljena kao poseban željeznički podsustav, kakva je bila stara samoborska željeznica, već kao dio sustava HŽ-a, standardnog, a ne uskog kolosijeka. Projektirana je kao jednokolosiječna i nije predviđena za teretni promet. Bila bi duga 15,5 km, a započinjala bi u Podsusedu, gdje bi trebalo izgraditi kolodvor. Stajališta su predviđena u Podsusedu, Orešju, Strmcu, Svetoj Nedjelji, Domaslovcu, Sajmištu, Šmidhenu i Klokočevcu. </p>
<p>Kolodvor Samobor bit će smješten na vijaduktu i imat će dva prijemno-otpremna kolosijeka. Duljina vijadukta bit će 1440 metara i započinjat će kod Ulice kralja Petra Krešimira IV., prolaziti iznad nekadašnjeg kolodvora i Zagrebačke ulice. Njegova izgradnja nametnula se kako bi se riješio problem šest sadašnjih prijelaza preko buduće pruge. Kolodvor Bregana bit će krajnji kolodvor s dva kolosijeka.</p>
<p>Vrijeme prijevoza od Bregane do Glavnog kolodvor u Zagrebu iznosilo bi oko trideset minuta, a u špicama vlakovi bi kretali svakih dvadesetak minuta. Pruga je projektirana za brzine do 120 kilometara na sat. </p>
<p>Što dalje slijedi na realizaciji ovog projekta, pitali smo glavnog koordinatora čitavog projekta, inženjera građevine Adolfa Paara, člana samoborskog i poglavarstva Zagrebačke županije. </p>
<p>»Do kraja ove godine očekuje se prihvaćanje Studije utjecaja na okoliš, koja je ujedno i uvjet za izdavanje lokacijske dozvole. Tako bi, ako bi sve proteklo u redu, projekt u proljeće sljedeće godine imao lokacijsku dozvolu, što bi omogućilo izradu glavnog projekta koji je opet uvjet za građevinsku dozvolu. U međuvremenu bi se, prema parcelacijskom elaboratu koji je, kao što smo spomenuli, također u pripremi, otkupile parcele. Izgradnja bi tako mogla početi 2004. godine. Budući da bi se svi potrebni radovi mogli napraviti u dvije godine, nova bi 'Srebrna strijela' mogla početi voziti već 2006. godine.«</p>
<p> Računa se da bi cijela investicija vrijedila oko 340 milijuna kuna. </p>
<p>Miroslav Šašić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Zadnja vožnja na Silvestrovo 1979. </p>
<p>Zalaganjem samoborskog gradonačelnika Ljudevita Šmidhena, 1884. godine izgrađen je most u Podsusedu. Preko njega je 16. siječnja 1901. u redovni promet puštena uskotračna željeznica Zagreb - Podsused - Samobor, duga 19 kilometara, s kolosijekom širine 76 cm. Kompozicije su vukle parne, redovito rabljene lokomotive, a Samoborec je vrlo brzo stekao veliku popularnost, osobito među izletnicima. Nakon Drugog svjetskog rata počelo je razdoblje njegove stagnacije. Razdoblje kratkotrajnog uspona zabilježeno je nakon što je ta željeznica 1. srpnja 1950. godine predana na brigu gradu Zagrebu i postala »Gradskom željeznicom«. Pruga je tada bila produžena do novootvorene tvornice u Bregani, a uveden je i racionalniji dizelski pogon vlakova. U domaćim je radionicama izrađen trodijelni dizelski vlak, prilagođen dvosmjernoj vožnji, poznat pod imenom »srebrna strijela«. Nove su kompozicije mogle razviti brzinu od 50 kilometara na sat i prema dotadašnjih 15 do 20 kilometara na sat bila je to prava jurnjava. Zagrebačka je postaja Samoborčeka tada primaknuta bliže tramvajskoj postaji u Jagićevoj ulici, gdje je izgrađena i nova zgrada za putnike. Nakon toga uslijedio je prestanak ulaganja i modernizacije. Na posljednju vožnju Samoborček je otišao na Silvestrovo 1979. godine, ispraćen brojnim građanima.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>U Srčanoj čak 63 posto više hitnih intervencija nego prošle godine!</p>
<p>U srpnju i kolovozu ove godine Srčanu</p>
<p> - Polikliniku za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju, zbog hitnih intervencija posjetilo je ukupno 288 Zagrepčana. To je čak 63 posto više u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Od toga broja 16 bolesnika je hospitalizirano, dok ih je u istom razdoblju 2001. hospitalizirano deset.</p>
<p> Kako smo doznali od mr. Mirjane Jembrek Gostović, ravnateljice Poliklinike za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju, najčešće tegobe do kojih dolazi za vrućih ljetnih mjeseci jesu nedostatak zraka, lupanje srca, opća slabost, te iscrpljenost. </p>
<p>Osobe koje imaju smanjenu sposobnost adaptacije na atmosferske promjene nazivaju se meteoropati. Kako je rekla mr. Jembrek Gostović, kod njih dolazi do neadekvatne adaptacijske reakcije. Pri promjeni vanjske sredine naročito će patiti bolesne osobe kod kojih može doći do pogoršanja osnovne bolesti, pa i fatalnog ishoda.</p>
<p> »Izvjesne grupe ljudi, poput niskotlakaša, visokotlakaša, srčanih bolesnika, starijih ljudi, male djece i trudnica, teže podnose promjene vremena, pa oni trebaju tokom ljeta i više paziti na svoje zdravlje«, napomenula je mr. Jembrek Gostović. Kako je naglasila, ne treba se bojati vremena, već svatko treba upoznati sebe i svoje reakcije na vrijeme, te u skladu s tim i reagirati. </p>
<p>Kako bi se bolje upoznalo tegobe meteoropata, Poliklinika za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju zajedno s Državnim hidrometeorološkim zavodom već četiri godine radi na studiji o utjecaju meteoroloških čimbenika na srčane bolesnike na području Zagreba. Studija bi trebala biti gotova do veljače sljedeće godine. Tada bi se trebali točno znati dani i mjeseci kad većina osoba teže podnosi vrijeme. </p>
<p>»Ljudi bi trebali znati da za svoje zdravlje puno mogu uraditi i sami. Uklanjanje faktora rizika poput prestanka pušenja, izbjegavanje stresa, regulacija tjelesne težine, te prelazak na pravilnu prehranu, kao i redovita tjelesna aktivnost najbolji su put prema zdravom životu« istaknula je ravnateljica. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="17">
<p>Bajaga i Instruktori oduševili čakovečku publiku</p>
<p>ČAKOVEC, 25. kolovoza</p>
<p> - Bajaga i Instruktori održali su u subotu na SRC Mladost u Čakovcu Open Air koncert koji je okupio oko 2000 njihovih poklonika. Nakon 1990. godine bio je to drugi Bajagin koncert u Hrvatskoj, budući da je prije nekoliko mjeseci svirao u zagrebačkoj Tvornici. Iako su organizatori iz čakovečkog kluba Japa očekivali barem dvostruko više Bajaginih fanova iz cijele Hrvatske, očito je koncert privukao samo lokalnu publiku iz Međimurske i Varaždinske županije, a za bolju posjećenost zasigurno je kriva i visoka cijena ulaznica (80 kuna u pretprodaji, 100 kuna na dan koncerta). </p>
<p>Ipak, oni koji su došli vidjeli su odličan Bajagin koncert, u vrhunskoj produkciji organizatora koji je pripremio odličan zvuk i light show, te dva video zida. Iako je bilo dosta problema uoči koncerta (termin je pomaknut s petka na subotu, a kad su Bajaga i ostatak banda u petak stigli u Čakovec, došla je vijest da je klavijaturistu umro otac, što se nije primijetilo i sve je prošlo na očekivanoj razini, bez najmanjeg incidenta, što uostalom i priliči kulturi i toleranciji međimurskog kraja. </p>
<p>Koncert je protekao u znaku kombinacije provjerenih Bajaginih hitova, te u promociji njegovog posljednjeg albuma »Zmaj od Noćaja«, objavljenog prošle godine. Ipak, bilo je očito da »kemija« između Bajage i publike nastaje samo kad su se svirali hitovi s njegovog najkomercijalnijeg i najpoznatijeg albuma »Prodavaonica tajni«, te s drugih albuma nastalih osamdesetih godina kao što su: »S druge strane jastuka« ili »Neka svemir čuje nemir«.</p>
<p>Novije stvari niti su na razini njegovih starih hitova, a niti su poznate našoj publici. Stoga je atmosfera tijekom koncerta koji je potrajao dva i pol sata varirala od euforije do tek pukog promatranja i slušanja svirke. Najbolje ozračje stvoreno je kako se koncert približavao kraju. Tako je nakon sat i pol svirke publika izvrsno dočekala najveći Bajagin hit devedesetih »Moji drugovi« s kojim je i završen taj dio koncerta. Prije toga, u kolažu starih hitova Bajaga je podsjetio na svoje najpoznatije stvari kao što su »Godine prolaze«, »Verujem, ne verujem«, »Gore dole«... </p>
<p>Nakon službenog prvog dijela uslijedila su tri bisa u kojima su dominirale laganice, a Bajaga se u drugom bisu konačno odlučio ponoviti i velike hitove sa svojeg prvog samostalnog albuma »Pozitivna geografija« poput pjesme »Tamara«. </p>
<p>Publika je tražila, a na kraju i dobila povratak u Bajagine početke i zajedničke nastupe sa Ribljom čorbom. Naime, za kraj je odsviran veliki hit Riblje čorbe »Kad hodaš« kojeg je za taj band kad je bio njegov član napisao sam Momčilo Bajagić Bajaga. Nakon toga uslijedio je kraj i žal publike za još mnogo neodsviranih hitova kao što su »Dobro jutro jazzeri«, »Vidi što smo ti uradili od pesme mama«, »Šarene pilule«, »442 do Beograda«, ali s Bajaginom porukom da se uskoro vidimo opet. </p>
<p>Dejan Zrna</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>U ponedjeljak počinje najveća pustolovna utrka u Hrvatskoj</p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - Svi natjecatelji, koji su skupili dovoljno hrabrosti kako bi u idućih pet dana pokazali sve što znaju u ekstremnim sportovima, uputili su se u nedjelju ujutro prema Starigradu-Paklenici, gdje u ponedjeljak započinje pustolovna utrka »Terra Incognita«, koja će trajati sve do subote, 31. kolovoza. Ukupno 25 četveročlanih ekipa iz 14 europskih zemalja došlo je na natjecanje kako bi stigli do kraja utrke (lani je to pošlo za rukom samo pet ekipa), a za to bi trebali savladati stazu dugačku 330 kilometara od Cerovačkih pećina do Novog Vinodolskog, što vodi kroz divljine Zadarsko-kninske, Primorsko-goranske, Ličko-senjske i Karlovačke županije. </p>
<p> Natjecanje se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva unutarnjih poslova i u organizaciji udruge Multisport iz Zagreba. Riječ je o prvorazrednom sportskom, ali i turističkom događaju jer će ljepote Hrvatske, uz natjecatelje, vidjeti i brojni gledatelji satelitske postaje Eurosport, koja će prenositi utrku.</p>
<p>Prema pravilima, u svakoj ekipi treba biti jedna žena, a ozlijedi li se bilo koji član ekipe, i ostalo troje moraju odustati od natjecanja. Ekipe će tijekom pet dana i noći plivati, planinariti, voziti bicikl i trčati kroz divljine središnje Hrvatske. Sami natjecatelji još uvijek ne znaju što ih na tom putu čeka, pa će osim izdržljivosti i spretnosti, veliku važnost odigrati i sposobnost u orijentaciji i svladavanju raznih prepreka. </p>
<p>P. B.</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>La Scala prenosi koncerte na otvorenom </p>
<p>MILANO, 25. kolovoza</p>
<p> - Ljubitelji opere možda neće trebati napuštati Milano kako bi čuli neku od omiljenih opera tijekom 30-mjesečnog obnavljanja La Scale, budući da je najavljeno da će se opere iz privremenog doma prenositi na ogromnom platnu postavljenom ispred slavne operne kuće. </p>
<p>La Scala je zatvorena u prosincu prošle godine radi temeljite obnove i bit će otvorena tek 2004. godine. Opere se izvode u novom kazalištu Arcimboldi u industrijskoj četvrti Milana.</p>
<p>Dužnosnici kuće La Scala najavili su u srijedu da će se od prosinca, kada počinje operna sezona, na povijesnom trgu Piazza della Scala prenositi polusatni odabrani dijelovi pojedinih opera.</p>
<p>»Ravnatelji operne kuće svaki će put odabrati dijelove novih opera koje će se izvoditi u kazalištu Arcimboldi, primjerice najljepših arija«, izjavio je Paolo Castagna, predstavnik tvrtke koja je zadužena da postavi platno, uz objašnjenje da će se prenositi samo dijelovi jer gledateljima vjerojatno ne bi bilo zanimljivo gledati čitave opere.</p>
<p>Do odluke o postavljanju platna došlo je nakon što su se javili gubici u poslovanju otkad turisti i ljubitelji opere odlaze u Arcimboldi.</p>
<p>Platno će biti dovoljno veliko da ga može gledati do 3000 osoba, a bit će postavljeno tako da ga se tijekom dana može ukloniti.</p>
<p>Ako sve bude teklo prema planu, prva opera koja će biti prikazana na Piazza della Scala bit će »Ifigenija u Aulidi« Christopha Glucka 7. prosinca. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Jason Priestley pušten iz bolnice</p>
<p>INDIANAPOLIS, 25. kolovoza</p>
<p> - Glumac Jason Priestley, zvijezda serije »Beverly Hills 90210«, koji je nedavno doživio tešku prometnu nesreću vozeći trke na Kentucky Speedwayju i zabivši se u zid u trenutku dok je kazaljka njegova automobila pokazivala <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> od 290 kilometara na sat, pušten je u subotu iz bolnice u Indianapolisu, gdje je bio hospitaliziran 12 dana. </p>
<p>Priestley je pušten iz bolnice Methodist u subotu oko podneva, izjavila je glasnogovornica Penny Johnson.</p>
<p>Također je kazala kako nije upućena gdje je Priestley prevežen, no kako su liječnici početkom prošloga tjedna obavijestili novinare da će glumac trebati dodatnu njegu u rehabilitacijskom centru, pretpostavlja se da je tamo. </p>
<p>Priestley je stradao 11. kolovoza, a dan nakon ozlijede premješten je iz bolnice Kentucky u Methodist Hospital, gdje su liječnici operirali njegovu kralješnicu i stopalo, te nos i jedno oko.</p>
<p>Očekuje se da će 32-ogodišnji glumac biti u potpunosti izliječen, te da neće osjećati posljedice sudara. </p>
<p>P. B.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Papirnom novčanicom od jednog eura protiv rastrošnosti</p>
<p>RIM, 25. kolovoza</p>
<p> - Talijanski ministar gospodarstva Giulio Tremonti predložio je, umjesto kovanice, uvođenje papirnate novčanice od jednog eura da bi se suzbila inflacija u EU, piše u nedjelju talijanski list Corriere della Sera.</p>
<p>»Treba uvesti novčanicu od jednog eura, kao što postoji novčanica od jednog dolara«, rekao je Tremonti koji će to predložiti na sastanku ministara gospodarstva Europske unije.</p>
<p>Tremonti drži da je jedan od razloga porasta inflacije taj što ljudi ne cijene dovoljno kovani novac, kao što cijene papirnati, pa ga troše više, a onda rastu i cijene. (Hina/AR)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="22">
<p>Teatar koji ne priznaje granice</p>
<p>Redateljski rukopis Eimuntasa Nekrošiusa u »Othellu« čudesnom imaginacijom svjedoči o univerzalnosti Shakespeareovih svjetova, o nemogućnosti ljubavi i vječitoj usamljenosti / Predstava kazališta Meno fortas dramski je vrhunac naših ovogodišnjih festivalskih zbivanja</p>
<p>Othello u viđenju litvanskog redatelja Eimuntasa Nekrošiusa događa se na brodu što je smješten daleko na pučini. Junaci Shakespeareove tragedije brodolomci su koji se uzaludno pokušavaju spasiti - istodobno traže spas u daljini mašući nekim drugim imaginarnim brodovima i u sebi samima nastojeći pronaći utočišće. Drama o ljubomori, drama je o ljubavi, odnosno njezinoj nemogućnosti. Politički kontekst ispisan u predlošku Nekrošiusa ne zanima. U njegovoj predstavi na pozornicu ne izlazi dužd, a mletački senatori-klaunovi saplićući se u jedra u pozadini ljuljaju kanistre s vodom. Ni Othello nije crnac, kao u Shakespearea. Ovdje je general s mačem i šinjelom, ostario čovjek iza kojeg su mnogobrojne bitke i mnogobrojne pobjede. </p>
<p> Aura stranca koja prati Othella u jednoj od najpoznatijih svjetskih tragedija ne zaustavlja se samo na njemu, već se širi cijelim prostorom pozornice. U Nekrošiusovoj predstavi svi su stranci u zrcalu vlastitih i tuđih žudnji, zagubljeni u beskrajnom nizu nesporazuma čiji su razlozi nedokučivi i nikada im, pa ni nama, neće biti razumljivi. Na raskrižju svjetova ti su likovi prepušteni metafizičkom usudu, nitko nije krivac i svatko je kriv, nitko nije žrtva i svatko postaje žrtvom. No, sasvim je izvjesno svi su beznadno osamljeni i koliko god nastojali nikada neće dohvatiti onog Drugog.</p>
<p> Desdemona će na scenu ući noseći vrata na leđima, Othello će vući za sobom korita i u jednom takvom, nešto većem, će skončati svoj život, Bianca čeka Cassia vadeći iz torbe satove, Emilia umire prekrivajući lice poderanom maramicom, Jago na samom kraju pali žigicama svoj prst, a u jednom od najdomljivijih prizora Othello davi Desdemonu uz taktove valcera i potom oko njezina mrtva tijela raspoređuje lončanica s cvijećem. Voda i vatra elementi su što prate Nekrošiusovo uprizorenje Shakespeareova »Othella«. Jedra, korita, kante za zalijevanje, vrata iz kojih curi voda, kule od pijeska, baklje, zvukovi valova... sve se to izmjenjuje na pozornici u onom ritmu koji ne dopušta stanke i koji tu četverosatnu izvedbu čini fascinantnim teatarskim zapisom čija simboličnost izravno vodi do stvarnosti i vraća se do nedokučivih metafizičkih perspektiva.</p>
<p>Eimuntas Nekrošius montira Shakespeareov dramski materijal po logici vlastite scenske vizije te on u kompleksu predstave, razlomljen i naknadno rekonstruiran, savršeno funkcionira. Imaginacijom, koja se tako rijetko prepoznaje u rasporedima suvremenog svjetskog teatra, Nekrošius prevodi dramski govor u slike što osvajaju svojom unutarnjom snagom i koje je poslije gotovo nemoguće iznova prevesti u govor. Umnažajući iskaze on se neprestance poigrava njihovom neobjašnjivošću, prepuštajući gledateljima da ih interpretiraju ili da u svom osobnom iskustvu iznalaze njihove potvrde. Sve te slike, što djeluju kao da su ispisane s rubova banalnosti, u njegovom promišnjenom redateljskom viđenju, postaju impresivni teatarski znakovi, njihova suvišnost samo podcrtava njihovu snagu, njihova interpretativna, prividna nesagledivnost izravno pogađa gledateljeve osjećaje, navodi ih na gledanje iz sjećanja, na unutarnja traganja u kojima prepoznaju krhotine Nekrošiusova teatra. </p>
<p>Za takvu »opasnu« igru sa Shakespeareom i s publikom potrebni su glumci koji mogu odgovoriti gotovo nemogućim kazališnim zahtjevima. Ono što se ponajprije zapaža u izvedbi Meno fortasa je čudesna glumačka energija, posve ujednačena u luku od naslovne uloge do posljednjeg epizodiste. Vladas Bogdanos moćno predočava Othella ne samo govorom i gestama, već i tišinama. On je i nježan ljubavnik i neustrašivi ratnik i prestrašeni čovjek, očajan u nemoći da kao i ostali Shakespeareovi junaci izmaknu sudbinskoj zadatosti. Na drugoj strani Desdemona, u odličnoj inerpretaciji litvanske balerine Egle Špokaite, svojom djevojačkom zaigranoću naglašava različitost njihovih svjetova i tragediju čini razumljivom. Dječarac Jago Rolandasa Kazlasa kao da zlo proizvodi slučajno, iz igre i nezrelosti, iz dokolice. No, za uspijeh predstave zaslužni su i glumci koji su tumačili Emiliju, Biancu, Cassia, Roderiga, Barbantia te Senatore, svatko iz svoje vizure spreman na avanturu jednog drugačijeg »Othella«.</p>
<p> U prostoru kamenoloma na Dubcu, na mjestu gdje je prije desetak godina izvođen prvi dio Eshilove trilogije, Shakespeareovi stihovi, u interpretaciji litvanskih glumaca, zazvučali su iznimno suvremeno. Teatar Eimuntasa Nekrošiusa, jednog od najcjenjenijih redatelja današnjice, ne priznaje nikakve granice i upravo stoga je neponovljiv u svojoj potrebi da izbjegne bilo kakva određenja i da se svaki put iznova prepusti riziku kazališnih suočenja - uvijek samo ovdje i sada. On doista kao da je ispisan iz snova te posvuda, možda i zbog svoje snovitosti koja je danas gotova iščezla s pozornica, izaziva oduševljenje publike. Izvedba »Othella« u produkciji kazališta Meno fortas i Venecijanskog biennala, prikazana na samom kraju 53. dubrovačkih ljetnih igara i popraćena u nas rijetko viđenim ovacijama gledatelja, nedvojbeno je dramski vrhunac ovoljetnih festivalskih događanja. </p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Jedinstevni trio</p>
<p>U završnom dijelu večeri Itamar Golan, Julian Rachlin i Mischka Maisky dirnuli su nazočne prekrasnim Glasovirskim triom u a-molu op. 50 Petra Iljiča Čajkovskog</p>
<p>Na trećem koncertu ciklusa »Julian Rachlin i prijatelji 2002.« u subotu u atriju Kneževa dvora ponovno je nastupila mlada hrvatska violončelistica Monika Leskovar, studentica Glazbene akademije »Hans Eisler« u Berlinu, u društvu s pijanistom Itamarom Golanom, violinistom Julianom Rachlinom i prvi put na ovom Festivalu violinistom Giladom Karnijem. Monika je sudjelovala u izvedbi prvoga glasovirskog kvarteta u g-molu W. Amadeusa Mozarta svirajući na vrijednom glazbalu Grancino iz 1700., što ga je dobila na posudbu zahvaljujući pokroviteljstvu zaklade Deutsche Musikleben. Svojim umijećem Monika se i ovaj put sjajno nosila s iskusnim kolegama. </p>
<p> Nakon te izvedbe Karni i Monika pridružili su se publici želeći čuti kako svira jedan od najvećih čelista današnjice Mischka Maisky. On je ovaj put s Itamarom Golanom briljantno izveo prvu sonatu za violončelo i klavir u e-molu Johannesa Brahmsa. To prekrasno djelo kojim se skladatelj tako umilno i strastveno prvi put udvara violončelu, instrumentu plemenita zvuka imanentna ljudskome glasu, Maisky je uzdignuo na božanski tron uzvrativši skladatelju ljubav istom mjerom zagrnut svilenim plaštom suptilnog i pažljivog pijanista Golana. Nakon temperamentnog i silovitog završnog stavka, prolomio se gromoglasan pljesak, ovacije i skandiranje. </p>
<p>U završnom dijelu večeri glavni nositelji te male moćne gomilice Golan, Rachlin i Maisky dirnuli su nazočne prekrasnim Glasovirskim triom u a-molu op. 50 Petra Iljiča Čajkovskog, rijetkim repertoarnim djelom izvanrednih dimenzija, zahtjeva i snage u izmjenama lirskih i dramatsko-tragičnih trenutaka. Naime, taj je svojevrstan koncert za tri instrumenta bez orkestra nastao u povodu smrti pijanista i dirigenta Nikolaja Grigorjeviča Rubinsteina, skladateljeva velikog prijatelja i zaštitnika. Bogatstvo izraza u duboko proživljenoj i strastvenoj intrepretaciji eruptivne snage (od koje je čak u jednom trenutku i pukla žica na Rachlinovoj violini) jedinstvenoga tria također je izazvao buru oduševljenja, pa su ugledni gosti, iako je već prošla ponoć, nakon dva i pol sata trajanja koncerta još jednom ponovili opsežni 20-minutni prvi stavak Čajkovskog, i dalje praćeni zahvalnim odobravanjem publike.</p>
<p>Višnja Požgaj</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>»Orlando« Paradžiku i Kunčeviću</p>
<p>Kontrabasist Božo Paradžik pokazao sve odlike vrsnog instrumentaliste i umjetnika / Redatelj Ivica Kunčević stvorio provokativnu predstavu </p>
<p>DUBROVNIK, 25. kolovoza</p>
<p> - Završnog dana 53. dubrovačkih ljetnih igara u Sponzi su obznanjene i dodijeljene nagrade »Orlando« što ih HRT već po deveti put uručuje za iznimna umjetnička postignuća na Igrama. Ove godine te su prestižne nagrade pripale kontrabasistu Boži Paradžiku i redatelju Ivici Kunčeviću. </p>
<p>Ocjenjivački sud glazbenog dijela programa Igara, u kojem su bili Zoran Brajša (predsjednik), Ileana Grazio i Mario Polcer, jednoglasno je za laureata izabrao Božu Paradžika koji je, kako stoji u obrazloženju, osobnošću i umjetnošću sviranja pokazao šarm muziciranja na kontrabasu kao solističkom glazbalu. Paradžik je pokazao sve odlike vrsnog instrumentalista i umjetnika.</p>
<p>Odlukom Ocjenjivačkog suda za dramski dio programa Igara, u kojem su radili Željka Turčinović (predsjednica), Hrvoje Ivanković i Davor Mojaš, »Orlando« je pripao Ivici Kunčeviću za režiju drame »Posjet stare dame« Friedricha Durrenmatta. Postavom Durrenmattove drame u prostoru napuštene tvornice Radeljević Kunčević je, po prosudbi žirija, dao ponovno poticaj ambijentalnom teatru u kojem prostor koristi kao svojevrsnu metaforu i time usložnjava interpretaciju drame. Uobličio je dinamičnu i provokativnu predstavu koja korespondira s aktualnim trenutkom.</p>
<p>Nagrade je uručio Mirko Galić, direktor HRT-a i predsjednik Vijeća, koje je potvrdilo nagrade. U odsustvu Bože Paradžika, »Orlando« je primio njegov otac Drago Paradžik, a sam laureat telefonski se javio iz Švicarske zahvalivši na nagradi. Ivica Kunčević, koji je pozdravljen burnim pljeskom, zahvalio je ne samo Ocjenjivačkom sudu nego izvrsnoj glumačkoj ekipi koja je doprinijela uspjehu predstave. Direktor 53. dubrovačkih ljetnih igara Ivica Prlender znakovito se pozdravio s prisutnima. Umjesto tradicionalnog »do viđenja do godine« rekao je »još nas vrag nije odnio«.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Retrospektiva Fridricha Wilhelma Murnaua </p>
<p>BERLIN, 25. kolovoza</p>
<p> - Na predstojećem Berlinaleu u veljači 2003. bit će organizirana retrospektiva filmova glasovitog njemačkog redatelja iz nijeme ere filma, Fridricha Wilhelma Murnaua (1888.-1931.). Među njegovim najvažnijim filmovima svakako su »Nosferatu«, »Der letzte Mann« i »Faust«. Murnau je emigrirao u Ameriku 1926. gdje je snimio, između ostalih, filmove »Sunrise« i »City Girls«, a njegov je posljednji film »The South Seas Romance Tabu«. Murnau je umro nakon automobilske nesreće, u ožujku, 1931. godine. Na Svjetskom filmskom festivalu u Berlinu retrospektivu Murnauovih filmova organizirat će Filmski muzej unutar Njemačke kinoteke, a njegovih dvanaest filmova bit će projicirano s novih, restauriranih, obnovljenih, kopija. Hans Helmut Prinzler, direktor Filmskog muzeja u Berlinu bit će zadužen za organiziranje Programa retrospektive. Wolfgang Jacobsen, dosadašnji direktor ovog programa u sklopu Berlinalea, odlazi s dužnosti na vlastitit zahtjev i da bi preuzeo dužnost unutar Filmskog muzeja Njemačke kinoteke. </p>
<p>B. S.</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Primorske panorame i konji</p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - Samostalna izložba akademske slikarice Blaženke Zvonković-Tomičić (1970.) otvara se u utorak s početkom u 19 sati u Izložbenom prostoru Autobusnog kolodvora u Zagrebu. Umjetnica će se predstaviti ciklusom slika s prizorima primorskih pejzaža i životinja, a postav prati katalog s osvrtom Stanka Špoljarića. Njezino stvaralaštvo karakterizira slikarsko jedinstvo srodnosti geste, odmjerenosti tonske zgusnutosti i naglašena tvarnost boje gotovo reljefnih vrijednosti. U krajolicima bilježi naznake ambijenta obogaćujući predložak ugođajnošću trenutka. To su panorame surih stijena i mediteranskog rastlinja u okružju plavetnila mora i neba. U prikazima životinja odabrala je konja kao središnji motiv. Poštiva njegovu anatomiju, dostojanstveni izgled i ritmičnost kasa. Ovom izložbom slikarica se okušava u sintezi pejzažizma i animalizma, a tradicionalne motive osuvremenjuje vlastitim senzibilitetom. </p>
<p>V. T.</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Ljepota porculana Andreje Bassi </p>
<p>DUBROVNIK, 25. kolovoza</p>
<p> - U galeriji Klarisa, u sklopu ovoljetnog izložbenog ciklusa te dubrovačke galerije, otvorena je izložba Andreje Bassi koju je umjetnica nazvala »Između Sunca i Montrancea«. Dvadesetak slika na porculanu i unikatni uporabni predmeti te druga izložena keramička mala plastika svjedoče o ustrajnosti i umijeću umjetnice koja je u potrazi za znanjima i iskustvima u oblikovanju keramičkih predmeta učila i usavršavala se u Kini. U pradomovini plemenite tvari porculana jednoga od civilizacijskih počela, Andrea Bassi mogla je naći samo ono što je sa sobom donijela. Nježnost površina, blage tonove boja, rukopis Božjeg sa školjkašima, opnokrilcima; vlati kukce, ribice, cvjetove, pupoljke. Uz te elemente izborne srodnosti unosila je i secesijska prisjećanja na zavojite ruže..., zapisala je, uz ostalo, u katalogu izložbe Željka Čorak. Dubrovačka izložba Andree Bassi obogatila je i inače raznovrsnu ponudu likovnih događanja u gradu koji je u završnici 53. dubrovačkih ljetnih igara, u nekoliko dana, postao bogatiji za čak šest novih izložbi. </p>
<p>D. M.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>40 000 gledatelja na Igrama</p>
<p>DUBROVNIK, 25. kolovoza</p>
<p> - O ovogodišjim Dubrovačkim ljetnim igrama, na njihovom završetku, govorili su u nedjelju ravnatelj Festivala Ivica Prlender, ravnatelj dramskog programa Ivica Kunčević i glazbenog programa Vjekoslav Šutej. Ivica Prlender istaknuo je kako je zadovoljan odvijanjem Igara, njihovim programom, odazivom i reakcijama publike. Vjekoslav Šutej naglasio je kako je ovog ljeta u Dubrovniku izveden 41 koncert, Boškovićeva poljana i Revelin, nakon dugog niza godina postali su ponovno pozornice glazbenih izvedbi, promovirani su mnogobrojni mladi umjetnici, a predstavljene su i velike međunarodne glazbene zvijezde. Sljedeće godine, po njegovim riječima, trebao bi se smanjiti broj koncerata te pokrenuti festivalska glazbena produkcija.</p>
<p> Ivica Kunčević govorio je o dramskom programu naglasivši važnost povratka Kazališta Marina Držića na Igre, osnivanje Ponoćne scene, gostovanje stranih teatara od čega je nastup Kazališta Meno fortas s »Othellom« nesumnjivo svjetski događaj. Također je rekao kako je siguran da će se dvije dramske premijerne izvedbe dugo prikazivati na Festivalu, izazivajući ovog ljeta veliki interes publike. Na 53. dubrovačkim ljetnim igrama izvedeo je 84 programa koje je pratilo 40 000 gledatelja. Bilo je akreditirano oko 150 domaćih i stranih novinara, a prilozi o Festivalu bili su prikazivani na CNN-u, SKY-u te svim vodećim televizijskim programima. Po riječima Ivice Prlendera do kraja kalendarske godine bit će poznat program 54. dubrovačkih ljetnih igara. </p>
<p>D. V.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>ČOVJEK I NJEGOV BOG</p>
<p>Nestali u Staljinovim čistkama</p>
<p>Seminar teorijske fizike u Leipzigu održavao se srijedom popodne, pio se čaj i stvaralo prijateljsko ozračje. Poslije bismo katkad ostali na ping-pongu, a Heisenberg je pritom više želio pobijediti nego u seminarskim diskusijama. Usudih se zamoliti Heisenberga za temu doktorata. On mi bez oklijevanja reče: supravodljivost. Bio je to tada jedan od neriješenih problema fizike na kojemu su mnogi veliki fizičari slomili zube </p>
<p>PIŠE: IVAN SUPEK</p>
<p> To svođenje kemije na kvantnu teoriju razjarilo je vjernike dijalektičkog materijalizma tako da su Heisenbergovi sljedbenici bili proganjani, a među njima je u Staljinovim čistkama nestao i prvi sovjetski autor kvantne kemije Helman. </p>
<p>Heisenberg se nije zaustavio pri tom objašnjenju kemijske sile. Vraćajući se na helijev spektar koji emitiraju dva elektrona, on će pronaći novi fundamentalni princip. Klasična logika od Aristotela temeljila se na načelu identiteta. Svaka stvar može dobiti svoje ime i biti samo ona, kao što i čovjek ima svoju osobnu legitimaciju.</p>
<p> Vođen tim logičkim razlozima, Leibniz je tvrdio da nema dvije jednake stvari. Tako je na šetnji perivojem izazivao prijatelja neka pronađe dva jednaka lista. Kad bi dvije stvari bile jednake - prosudio je svestrani njemački filozof, matematičar i izumitelj - ne bi se mogao uspostaviti njihov identitet. No elektroni su doista svi jednaki. I Leibniz je točno naslutio. Njihov se identitet ukida. Heisenberg je otkrio da se dobiva helijev spektar s dva niza terma, orto i para, samo tako da se jedan elektron ne može nikako razlikovati od drugoga. </p>
<p>Ili općenito, u sistemima od jednakih čestica nijedna čestica ne može biti ničim istaknuta ispred drugih čestica. Odatle slijedi: ako imate tri jednake čestice, one će se postaviti u kutove istostranog trokuta; ako imate četiri jednake čestice, složit će se u kvadrat ili istostranu piramidu; ako imate šest, tvorit će šesterokut, itd.</p>
<p> Heisenbergov kolega na leipziškoj katedri, a i prijatelj još iz Göttingena, Friedrich Hund, poopćio je Heisenbergovo otkriće simetrija (međutim, nije za to dobio Nobelovu nagradu koju je zacijelo zaslužio). </p>
<p>Bezbrojne simetrijske strukture molekula i kristala posljedice su principa simetrije što ga je Heisenberg otkrio na najjednostavnijem modelu, helijevu atomu. Jednake čestice prikazuju se simetričnim ili antisimetričnim valnim funkcijama (simetrične ostaju iste pri permutaciji dviju čestica, a antisimetrične mijenjaju predznak). </p>
<p>Antisimetričnost valne funkcije objašnjava Paulijev princip isključenja za elektrone, sa spinom 1, ili općenito za čestice polucijelobrojčanog spina. Čestice sa spinom 0, 1, 2... prikazuju se simetrilnim funkcijama pa tako imamo i dvije statistike, Fermijevu i Einstein-Boseovu. </p>
<p> Kako je kvantna teorija rušila ontologiju s određenim objektom, tako se simultano u umjetnosti 20. stoljeća raspadao tradicionalni realizam. Novi su pravci sve više odstupali od očigledne stvarnosti puštajući mašti krila da istraži najrazličitije mogućnosti, ali i nemogućnosti. </p>
<p>Dok je Platon stavio umjetnost niže od obrta jer umjetnik imitira napravljene stvari, Aristotel je pak podigao pjesništvo iznad povijesti koja tek priča ono što se dogodilo, a poezija donosi i ono što se može zbiti.</p>
<p> Svakako ta potencijalnost jednako obuzima znanost i umjetnost u 20. stoljeću. Nije li Max Scheler, filozof na kraju njemačkog idealizma, koji je posumnjao u tradicionalnu ontologiju i fenomenologiju svog učitelja Husserla, pogodio pojmom duha epohe? </p>
<p>Utjecaji između znanosti i umjetnosti mnogostruki su, raznovrsni i tajnoviti. Kad sam upitao Heisenberga bi li on usporedio atomski sistem s virtualnim orkestrom da se nije bavio glazbom, samo je raširio ruke. Da, pri mnogim fundamentalnim pitanjima ostaje nam Ignoramus Du Bois-Reymonda. </p>
<p>Cijela klasična znanost inzistirala je na utvrdivom objektu s njegovim gibanjem ili putanjom u prostoru i vremenu. U kvantnoj se teoriji izgubio taj identitet, ali se zato dobila simetrija ili strukturnost, tako strana Newtonovoj mehanici. Načelo simetrije ili invarijantnosti temeljno je u kvantnoj teoriji, kao što su zakoni gibanja bili važni u klasičnoj epohi. Koliko je različitih simetrija, a ima ih prilično, toliko je i različitih vrsta čestica.</p>
<p> Zastarjeli je sud da se fizika bavi samo kvantitativnim promjenama. Matematika, atomska teorija, likovne umjetnosti, glazba i druge umjetnosti otkrivaju iste simetrije ili invarijantnosti, što sve ukazuje na zajednički izvor s kojega možemo piti s različitih strana, a da ga nikada cijelog ne uhvatimo ustima.</p>
<p> Jamačno je pluralizam naša konačna spoznaja, za neke i rezignacija. Ako se u svemu tome mašta jednako ili slično poigrava, književnost i sva umjetnost odvaja se od prirodoslovlja osebujnom subjektivnošću. </p>
<p>Kad sam došao u Leipzig u jesen 1935., već je prošla zlatna groznica u kojoj su se domišljatom tragaču otkrivali novi rudnici, nego će odsada trebati matematičkim pijukom kopati duboko da se dosegne dragocjena ruda. </p>
<p>Tek nakon pohvala profesora matematike Koebea i Van der Waerdena usudih se stupiti u seminar teorijske fizike koji je s Heisenbergom držao profesor Friedrich Hund, a posjećivali su ga često Holandez Peter Debye, direktor Fizikalnog instituta, i njegov zemljak Van der Waerden, koji je otkrio da u Diracovoj jednadžbi kao valna funkcija dolazi nova geometrijska veličina između skalara i vektora; a redoviti su sudionici bili nadasistent Hans Euler, asistent Erich Bagge i više doktoranada.</p>
<p> Ponekad bi svratio i Carl Friedrich von Weizsäcker, koji je inače živio u Berlinu, kamo će prijeći i Debye kao direktor Kaiser Wilhelm Instituta.</p>
<p> Seminar se održavao srijedom popodne, a pritom se pio čaj i uopće stvaralo prijateljsko ozračje. Nakon seminara katkad bismo ostali na ping-pongu, a Heisenberg je pri tom više želio pobijediti nego li u seminarskim diskusijama.</p>
<p>I Heisenberg i Hund ponašali su se uistinu ljubazno i skromno olakšajući nama mlađima sudjelovanje u diskusijama. Heisenberg je bio dobar predavač, a izbjegavao je spomenuti sama sebe, nego bi tada govorio bezlično, u trećem licu: učinilo se... </p>
<p> Nakon dvaju ili triju seminarskih nastupa usudih se zamoliti Heisenberga za temu doktorata. On mi bez oklijevanja reče: supravodljivost. Bio je to tada jedan od neriješenih problema fizike na kojemu su slomili zube mnogi veliki fizičari, tako da se čak dvoumilo ne krije li se tu kakav novi princip fizike. </p>
<p>Zgranuh se i promucah: »Kad bih to riješio...«. </p>
<p> Prije je Felix Bloch izradio kod Heisenberga disertaciju o elektičkoj vodljivosti metala polazeći od predodžbe da se elektroni slobodno kreću kroz periodički potencijal kristalne rešetke, a tek titranje rešetke stvara električki otpor. </p>
<p>Heisenberg je rješenje supravodljivosti tražio u interakciji među elektronima što bi pri niskim temperaturama pretvaralo elektronski plin u kolektiv kojemu titranje rešetke ne bi više pobudilo prvi viši energijski nivo pa otpor iščezava.</p>
<p> Međutim, objašnjavajući fluorescentnost metala, izračunao sam da je fononska emisija (kvanata titranja rešetke) tisuću puta veća od fotonske (elektrona) pa bi trebalo odatle početi. Kad sam Heisenbergu došao s tom idejom, on je to smjesta odbio i sugerirao mi da dalje računam elektronsku interakciju; no uzalud.</p>
<p> Dobrodušni Friedrich Hund olakšao mi je doktorsku temu, tako da mimoiđem Blochovu integralnu jednadžbu koja se nije mogla riješiti za sve temperature i realne metale zakrivljenih Fermijevih ploha. (Ja sam poslije uspio kompliciranu Blochovu integralnu jednadžbu prevesti pri niskim temperaturama u diferencijalnu jednadžbu, sličnu Einsteinovoj jednadžbi gravitacije.) </p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>NAGODBA</p>
<p>Kad smišljaš zlodjelo, smisli nešto veliko</p>
<p>Gledam na sat. Pola tri. Dan regbi na izmaku, a ja još nisam počinio nikakvo zlodjelo. Naprotiv, umiljavao sam se Van Aalstu i zahvaljivao onoj kreaturi koja nam je darovala prošek</p>
<p>PIŠE: VLADIMIR P. GOSS</p>
<p>Današnji odlomak je, naravno, nastavak jučerašnjeg.</p>
<p>Jučer smo naučili kako se opekama drobe glave, a danas će nam Ubaldo pojasniti duhovnu, anagogijsku važnost toga postupka.</p>
<p>»Reći ćeš: a što trošiti vrijeme na vježbanje ručnih mišića i tetiva, na drobljenje glava ptica, manjih životinja ili ljudskog podmlatka? Ne bi li bilo korisnije to vrijeme posvetiti rušenju gradskih zidova, paljenju sela i žitnih polja, otimačini, silovanju, prevari? I da i ne! Za sve, pa tako i za navedeno, treba volja, spremnost duha. Neutaživa žeđ za onim što puk naziva zlom! Ne smiješ dozvoliti da prođe dan a da ne smisliš barem kakvo zlodjelo...«</p>
<p>Gledam na sat. Pola tri. Dan regbi na izmaku, a ja još nisam počinio nikakvo zlodjelo. Naprotiv, umiljavao sam se Van Aalstu i zahvaljivao onoj kreaturi koja nam je darovala prošek. Gotovo u panici gledam naokolo. Da razderem koju od knjiga fra Dinka? Ne mogu, to zaista ne mogu, bez obzira na to što bi me uhvatili i izbacili, i k tome još tužili u Centralu, u Washington. Da se popišam na pod? Da razbijem prozor? </p>
<p>U bijesu dižem šake, sad ću tresnuti o stolić.</p>
<p>I onda shvaćam! Ništa, baš ništa nisam naučio od Ubalda. Razbiti staklo, poderati knjigu, popišati se na pod! I onda za to platiti? Zlikovac zapravo mora ostati nekažnjen. Ovdje si ti slabiji, tvoja bi se naglost samo tebi obila o glavu.</p>
<p>Ili: kad već smišljaš zlodjelo, smisli nešto veliko. Pljačku ili utaju poreza za dvadeset milijuna, kakvih dvadeset, dvjesto, dvije tisuće, bezbroj milijuna dolara. Ne prelazi cestu po crvenom svjetlu da pokažeš da se ne bojiš dvadesetdolarske globe.</p>
<p>O. K.!</p>
<p>I što sad!?</p>
<p>Gledam i dalje uokolo.</p>
<p>I onda ga ugledam!</p>
<p>Visi, malen, crn i dlakav, visi sa stropne grede u polutami desnog kuta. Visi, i ne mogu točno odrediti da li se penje ili spušta. Eto, njega ću! Njega ću! </p>
<p>Između dvije knjige?</p>
<p>Gdje su mi one opeke!</p>
<p>Gdje si ih sakrio, Ubaldo?</p>
<p>Da, knjige, knjige!</p>
<p>Ogledavam se.</p>
<p>Knjigama ni traga. Nema knjiga koje bi mi poput opeka stale u šake.</p>
<p>Među kutijama od žigica? </p>
<p>Nema žigica.</p>
<p>Jednostavno ću ga zgnječiti u šaci.</p>
<p>Umalo pa opet uletih u klopku vlastite zaigranosti.</p>
<p>Što ako me ugrize!</p>
<p>Bez veze!</p>
<p>Zaista sam ljut na samog sebe.</p>
<p>Onda razmišljam: visi li on to sa stropa, ili stoji na nekoj tankoj, nevidljivoj vlati koja raste s poda poput stalagmita. Je li obukao crne najlonke, rastu li mu noge iz elegantnih cipelica s tankim i vrlo visokim peticama? Još se prči ne bih li mu ga smjestio...</p>
<p>Naginjem se polagano i oprezno. I tada munjevitim pokretom ruke siječem tu statičnu nit.</p>
<p>Ništa. </p>
<p>On i dalje visi gdje je visio i prije.</p>
<p>Izvjesno je: visi - ne stoji.</p>
<p>Tad, odjednom, shvatim svoju iznenadnu odlučnost. Jasno je, onakve tanke niti ne postoje, ne rastu s poda poput stalagmita. Stoga sam spremno zasjekao zrakom. Znao sam, neću mu nauditi, htio sam se k tome napraviti važnim pred Ubaldom de Leonijem, pred fra Dinkom, i pred samim sobom. U stvari, opet sam se osramotio.</p>
<p>Ponovo ustajem. Pažljivo ga motrim. Sad mi se pričinja da se polako, polako penje u sjenu stropa. Otvara se, možda. Njušim. Ništa. Sad?</p>
<p> Da? </p>
<p> Ne...?</p>
<p>Kako pauci preživljavaju pod opsadom?</p>
<p>Zacijelo, opsada ne utječe na broj muha i ostalog insektnog mesa. A zapravo bi trebala.</p>
<p>Kako miševi preživljavaju pod opsadom?</p>
<p>Kako mačke?</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="31">
<p>Raskoš Olića i Kranjčara napunit će Maksimir do vrha </p>
<p>U našoj nogometnoj svakodnevici napokon prevladavaju - nogometne teme! Ovoga vikenda nitko nije govorio o aferama, spletkama, mafiji, reketu, incidentima... Glavne teme su nadahnuta igra Olića i Kranjčara, procvat Varteksa, euforičan zalet Cibalije, debakl Hajduka, velik broj gledatelja... </p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - U nedjelju prijepodne, dan nakon što je odigrana većina utakmica petog prvenstvenog kola, većina našega nogometnog puka pričala je o - nogometu! Možda zvuči nevjerojatno, ali nitko ne govori o aferama, spletkama, mafiji, reketu, incidentima... Glavne teme su nadahnuta igra Ivice Olića i Nike Kranjčara, dugo očekivani procvat Varteksa, koji se pobjedom u Šibeniku progurao u gornji dom ljestvice, euforičan prvenstveni zalet vinkovačke Cibalije, koja se nakon pet kola nalazi na drugom mjestu... U našoj nogometnoj svakodnevici napokon prevladavaju - nogometne teme. Pa, čovjek se jednostavno mora zapitati što se ovo događa!? Sve je onako kako i treba biti, sve je normalno, a to onda - »nije normalno«!</p>
<p> Ovo nas doista tjera na zaključak kako u našem nogometnom podneblju ipak nije sve tako crno, da u našem mentalitetu postoji »supstanca« koja može stvoriti pozitivno, afirmativno ozračje. U Maksimiru je u subotu gostovao Zadar, dakle suparnik koji baš i ne figurira kao suviše zahvalan mamac za probirljivu zagrebačku publiku. Ali, na stadionu se skupilo 10.000 gledatelja! Na dvoboju Cibalije i Hajduka bilo ih je 6.000, isto koliko i na ogledu Kamen Ingrada i Zagreba u Velikoj. Sigurno je, eto, da publiku na stadione vraća jedino - dobra igra.</p>
<p> Sumnju u kojekakve spletke potegnuli su jedino Hajdukovi navijači, što je na neki način i razumljivo. Naposljetku, već drugu uzastopnu utakmicu »hajduci« su završili sa čak dvojicom igrača manje na terenu. No, i sam splitski trener Zoran Vulić je nakon utakmice u Vinkovcima ponajviše upozorio na neodgovorni pristup svojih (!) igrača, a ne na eventualnu zavjeru kakvih »mračnih sila« protiv splitskoga kluba.</p>
<p> - Svi se u klubu moramo dobro zamisliti, jer smo na posljednje dvije utakmice dobili čak četiri crvena kartona. Nitko nema pravo na taj način rušiti ugled kluba, govorio je Vulić.</p>
<p> Ovo je bila jasna kritika vlastitim igračima, vidljivo je da Vulić nije alibi za poraz tražio u nekakvoj uroti protiv njihova kluba i na tome mu svakako treba čestitati.</p>
<p> U idiličnu sliku našega nogometnog vikenda uklopili su se i Dinamovi navijači. Na tribinama napokon nije bilo ni jednog uvredljivog transparenta, a izostala i ona, nažalost uobičajena, zvučna kulisa s pogrdnim povicima maksimirskome treneru Miroslavu Blaževiću. Bad Blue Boysi su napokon navijali »za nekoga«, a ne »protiv nekoga«! Napokon je njihovo navijanje imalo afirmativnu komponentu, a ne onu rušilačku. BBB su nakon dugo vremena zaslužili da ih netko nazove - navijačima! Naposljetku, sve to najbolje dočarava njihov transparent, koji je prvi put na ovome stadionu osvanuo upravo na utakmici protiv Zadra:</p>
<p> »Nada umire posljednja, a ljubav prema Zagrebu i Dinamu nikada!« To je, ujedno, bio i najveći, najvidljiviji natpis na istočnoj tribini, natpis koji nije uperen »protiv«, već »za«.</p>
<p> Osim toga, Dinamovi navijači doista nisu imali baš nikakvoga razloga negodovati. Nadahnuta i napadačka igra njihove momčadi (u posljednjih 15-ak minuta »plavi« su igrali čak sa četvoricom napadača!), bajkovita premijera Ivice Olića, »uskrsnuće« Nike Kranjčara i nabujalo samopouzdanje uoči splitskoga gostovanja ušutkali su i one nepopravljive mrzovoljnike.</p>
<p> Ipak, najveći pobjednik je upravo - Olić! Nakon mučnih i maratonskih pregovora, nakon što je njegov transfer u javnosti dobio status gotovo najveće afere u hrvatskome medijskom prostoru, bilo je veliko pitanje na koji će se način sve to reflektirati na njegovu igru. U Dinamo je došao u statusu prve zvijezde hrvatskoga nogometa, oko njega je stvorena takva medijska pompa da je bilo gotovo nezamislivo i upitati »što ako odigra loše«... Osim toga, dva i pol mjeseca nije odigrao niti jednu utakmicu, a silni medijski pritisak na Olića lako je mogao rezultirati kontraproduktivno. I uopće ne bi bilo čudno da je ovaj mladi nogometaš psihološki pokleknuo i da je na svojoj premijeri u Dinamovome dresu pružio blijedu partiju. A on je - briljirao! Rastrčan i neuhvatljiv, probojan i silovit, raspucan i precizan, dao je Dinamu novu dimenziju. Uvjereni smo, raskoš Olića i Kranjčara uskoro napuniti Maksimir do vrha. </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Zašto je Hajduk nervozan </p>
<p>Svjesni slabosti u igri članovi Hajdukove uprave koji smatraju da nisu ispunjena očekivanja ni u jednom segmentu, najavljuju burnu sjednicu Upravnog odbora na kojoj će se o svemu otvoreno popričati. Osim razgovora o stanju u momčadi, tema sastanka je i derbi s Dinamom u sljedećem kolu </p>
<p>SPLIT, 25. kolovoza</p>
<p> - Hajduk trokira, gubi korak za Dinamom, poražen je od dobre Cibalije sa čak 4-1. Vinkovačka utakmica ostat će upamćena i po tome što su Splićani u 32. minuti ostali bez dvojice nogometaša, Pirića (zbog dva žuta kartona u 19. minuti) i Mišea (crveni zbog prekršaja na Ratkoviću kojem je bio otvoren put prema vrataru Pletikosi). Sucu Ivanu Novaku, onom istom iz Maksimira 1999. godine, kada su čudom Splićani iščupali bod Dinamu u doigravanju, na Poljudu se prigovara za prvi žuti karton Piriću, te ističu da su nezadovoljni suđenjem i govore da je to bila »perfidna krađa» (Štimac). Ljutnju Splićana potencira i činjenica da su im i u prošlom kolu protiv Kamen Ingrada u Splitu isključena dvojica Srna i Računica. </p>
<p>Hajduk je u prva tri kola slabom igrom sakupio 9 bodova. Ostao je u igri bez dva igrača protiv Velićana i sada je uvjerljivo poražen u Vinkovcima. U nastupu nogometaša se osjeća velika nervoza, više se razmišlja o krajnjem rezultatu nego o igri, a kada kola krenu nizbrdo nemaju ni igru, a ni koncetraciju da se vrate. Prvih dvadesetak minuta vinkovačke utakmice Hajduk je pružio najbolju igru u prvenstvu, ali malo koristi od toga jer su nesmotrenošću hajdukovci sami sebi isključili iz utakmice.</p>
<p> Trener Zoran Vulić je po povratku u Split kazao: </p>
<p>- Sve je bilo dobro do isključenja, prvo Pirića, a zatim Miše, igrali smo stvarno dobro. Poslije, s devetoricom igrača teško je bilo za očekivati da se možemo suprostaviti Cibaliji. Možda da smo izdržali da na poluvrijeme odemo s 1-1. Isključenja su nam se dogodila prerano, a u nogometu s dvojicom manje je skoro nemoguće parirati. </p>
<p> O primjetnoj nervozi koja koči Splićane trener Vulić je rekao:</p>
<p>- Mi smo Hajduk i apsolutno nema razloga za ovakvu nervozu. Moramo biti jedno klupko, a osjećam čudnu atmosferu. Kao da nam je svaka utakmica zadnja i odlučujuća. Kao da je smak svijeta. Inače devetorici koja su se onako borila protiv Cibalije ne mogu kazati ni jednu zamjerku, ipak je pred njima bila velika minutaža a da bi uspjeli nešto izvući.</p>
<p>Svjesni su slabosti u igri članovi uprave, dio smatra da nisu ispunjena očekivanja ni u jednom segmentu, te najavljuju burnu sjednicu UO (ponedjeljak, najkasnije u utorak) na kojoj će se o svemu otvoreno popričati. Osim razgovora o stanju u momčadi, tema sastanka je i derbi s Dinamom u šestom kolu. Poljudska kancelarija poduzima maksimalne mjere predostrožnosti da se utakmica ne bi izrodila i da se izbjegnu neredi kao u svibnju 2000. i 2001. godine, kada su finala Kupa Hrvatske Hajduka i Dinama ostala upamćena po divljanju navijača.</p>
<p> Vuliću je nedjeljni derbi veliki ispit, a Hajdukov trener kaže: </p>
<p>- Mislim da nam je utakmica protiv Dinama dobro došla da se napokon situacija raščisti i normalizira.</p>
<p> Atmosfera derbija je odavno zapaljena, borba oko Olića je inicijalni fitilj potpaljenog derbija, za kojeg se vjeruje da ga se neće morati gasiti.</p>
<p> Igor Štimac, važni član Hajdukove uprave, koji je ostao u Zagrebu rješavati »neke« igrače (Lovrek) kaže: </p>
<p>- Velika je odgovornost na igračima i treneru da protiv Dinama pruže što navijači od njih očekuju. </p>
<p> Inače, Hajduku je došla Uefina »čestitka«, baš kao upozorenje uoči hrvatskog derbija, u kojoj stoji da su »bijeli« kažnjeni sa pet tisuća švicarskih franaka zbog navijačkog korištenje pirotehničkih sredstava tijekom europske utakmice protiv GI Gotua s Farskih otoka.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Inker protutnjio Sigetom</p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - Raspoloženi Inkerov napadač Željko Domjanić i dekoncentrirani vratar Hrvatskog dragovoljca, Tvrtko Kale, obilježili su drugoligaški prvenstveni okršaj ovih dviju momčadi u kojem je sva tri boda odnio Inker, pobijedivši 2-1 (1-0).</p>
<p> Momčad iz Zaprešića je, za razliku od »dragovoljaca«, i ovaj put potvrdila visoke ambicije u ovoj sezoni i ozbiljnu namjeru povratka u Prvu HNL. Sjajnim volej-udarcem u 17. minuti Godar je pogodio rašlje Kaleovih vrata za vodstvo Inkera. Grogirani »dragovoljci« se nisu uspjeli oporaviti od ovakvoga zapleta utakmice, što su Zaprešićani iskoristili i vrlo lako ušetavali u domaći kazneni prostor. Nedugo nakon Inkerovog vodstva Kale je izbio loptu sa same gol-crte nakon Domjanićevog udarca. U 71. minuti taj isti Domjanić je sam kreirao akciju iz koje je povisio vodstvo. Domaći braniči Kukić i Džaferović su se međusobno sudarili, Domjanić se dočepao lopte, opalio prema vratima, a Kale izbio izvan igrališta. Nakon udarca iz kuta domaći je vratar uhvatio loptu, ali mu je ona potom ispala iz ruku, na nju je natrčao Domjanić i spremio je u mrežu. Na identičan su način svoj jedini pogodak postigli i »dragovoljci«. Vratar Mišković je u posljednjoj minuti ispustio loptu u svom petercu, a Lovreković ju je »piknuo« u gol. Prethodno su Domjanić i Kiseljak u dva navrata propustili »dotući« Sigećane i povisiti na 3-0.</p>
<p>• Igralište u Sigetu</p>
<p>HRVATSKI DRAGOVOLJAC - INKER 1-2 (0-1)</p>
<p>HR. DRAGOVOLJAC: Kale 5 - Kukić 5; Antolić 6, Džaferović 5,5 (od 77. Kčira -) - Katulić 6, Lalić 6, Milanović 5,5, Marijan 6 (od 84. Janjetović -), Miletić 6 - Lovreković 6, Novaković 5 (od 59. Dujmović 5,5)</p>
<p>INKER: Mišković 6 - Vidak 6,5, Milić 6, Brnas 6,5, Bodrušić 6 - Radanić 6, Mužek 6 (od 68. Ceraj -), Godar 6,5 (od 56. Poljak 6,5); Brlek 6 - Jurčec 6 (od 86. Kiseljak -), Domjanić 7</p>
<p>SUDAC: Vukić (Rijeka) 6,5; GLEDATELJA: 1.500</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Godar (17.), 0-2 Domjanić (71.), 1-2 Lovreković (90.)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Željko DOMJANIĆ</p>
<p>• Rezultati 2. kola Druge HNL, skupina Sjever: Metalac - Dilj 2-1, Vukovar - Grafičar 1-0, Valpovka - Sloga 6-1, Marsonia - Belišće 0-0, Podravac - Koprivnica 3-3;Jug: Uljanik - Orijent 2-0, Imotski - TŠK 0-0, Solin - Istra 2-2, Croatia Sesvete - GOŠK 0-1, Novalja - Uskok 2-0.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Samo jednom u 11 godina!</p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - Hrvatski dragovoljac i Inker svojedobno su figurirali kao ugledni prvoligaši, a danas se, eto, međusobno ogledaju u nižem razredu hrvatskoga nogometa. Iako će se nekome na prvi pogled učiniti da je ovdje riječ o starom rivalstvu, to ipak - nije točno.</p>
<p> Naime, od osamostaljenja Hrvatskog nogometnog saveza, dakle punih 11 godina, Hrvatski dragovoljac i Inker su se međusobno sučelili samo u jednoj jedinoj sezoni, 1996.-'97! U prvom dijelu sezone »dragovoljci« su, kao domaćini na igralištu u Petrinji, pobijedili 4-1, dok je u Zaprešiću bolji bio Inker 1-0. Sigećani su natjecanje okončali na trećem mjestu, dok je Inker skliznuo u drugu ligu.</p>
<p> Zanimljivo, dok su Zaprešićani bili standardni prvoligaši, Hrvatski dragovoljac je tek bio u stvaranju i polako se penjao prema elitnome razredu. No, kada su »dragovoljci« stekli status stabilnoga člana Prve HNL, Inker je »vegetirao« u drugoj, a potom i u trećoj ligi. Sada su, eto, u istome društvu... </p>
<p>M. Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Menadžeri su najveće zlo hrvatskog sporta</p>
<p>»Stručni rad je zapostavljen, treneri su potpuno marginalizirani, jedino su važni menadžeri, a oni niti štite klub, niti sportaša, ponajmanje trenera, oni štite svoj kapital, daju privid da spašavaju klubove, a zapravo ih sustavno uništavaju« / »Jedino još nogomet njeguje kult reprezentacije i drži je kao primarni interes zahvaljujući velikoj financijskoj snazi, u ostalim sportovima reprezentacija je postala zadnja rupa na svirali« </p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - Previše se crnila prošlih nekoliko dana razlilo sportskim stranicama našega tiska, na što ravnodušan nije mogao, a ni smio, ostati ni predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora dr. Zdravko Hebel. Iako je na odmoru na Krku i iako je formalno u ostavci, budući da je svoj mandat stavio na raspolaganje, te čeka izjašnjavanje poslanika na izvanrednoj Skupštini HOO-a za dvadesetak dana, dr. Hebel se oglasio i pokušao detektirati uzroke krize ne samo rezultata nego morala i odgovornosti u hrvatskome sportu, te pojasniti trenutno svoju poziciju u HOO-u i navijestiti rujanski rasplet krize sportske vlasti. </p>
<p>Kao čovjek vaterpola, prvo je spontano progovorio o posljednjem debaklu vaterpolske reprezentacije koja je ne tako davno bila sam svjetski vrh, a danas više nije izvjestan ni njezin nastup na idućem Svjetskom prvenstvu. </p>
<p> - Govorim već dulje vrijeme da mi više nemamo klasnih igrača, sa smjenom generacije 1998. godine otišli su veliki igrači, a mi nakon toga nismo stvorili ni momčad ni pojedinačnu klasu. Previše je šupljina u reprezentaciji i premalo dobrih igrača. Možda bi se nedostatak vrhunske pojedinačne kvalitete mogao nadomjestiti velikom disciplinom i radom, no toga neće biti sve dok nam reprezentacija ne postane dominantan interes.</p>
<p> • Nije zapostavljanje reprezentacije samo problem vateropola, košarka je upravo i iz tog razloga već godinama na dnu, a pridružio joj se i rukomet...</p>
<p>- Istina je da su kod nas reprezentacije postale zadnje rupe na svirali. Jedino još nogomet njeguje kult reprezentacije i drži je kao primarni interes zahvaljujući velikoj financijskoj snazi. Kod nas se stalno priča da jaki klubovi moraju biti osnova svega, pa i jakih reprezentacija, no praksa govori da to ne mora biti tako. Pogledajte strahovitu snagu jugoslavenskih reprezentacija u košarci, vaterpolu, odbojci i rukometu, a nijedan njihov klub nije u europskom vrhu. </p>
<p>• Gdje po vama leži uzork duboke krize momčadskih sportova?</p>
<p>- Uzroci su višeslojni, ali je nedvojbeno da su menadžeri najveće zlo hrvatskog sporta. Stručni rad je zapostavljen, jer su treneri potpuno marginalizirani, oni više nisu važni, jer su važni menadžeri, a oni niti štite klub, niti sportaša, ponajmanje trenera, oni štite svoj kapital. Menadžeri su postali dominantni, daju privid da spašavaju klubove, a zapravo ih sustavno uništavaju. Pa, ovo što sad događa u našem nogometu, sve te priče o prtljažnicima i pištoljima, podmićivanjima, ucjenama i pritiscima, ide na dušu menadžera, to je za kriminalnu policiju, ali ne da stane na pola puta, nego da se jednom stvari dotjeraju do kraja, bez pardona i prema najvećim klubovima, ako su se ogriješili o zakon. To je jedina šansa da nam nogomet ozdravi. HOO ne može poduzeti ništa konkretno, ali može država, i zato ću idućih dana inzistirati od vlasti da stavi profesionalni sport pod kontrolu. </p>
<p>• Predsjednik ste HOO-a u ostavci, kako trenutno vidite svoju poziciju u hrvatskoj kući sporta?</p>
<p>- Moram priznati da je ne vidim, nemam jasnu situaciju kakav je zapravo odnos snaga. Znam što mi je činiti, napisat ću za izvenrednu Skupštinu kompletan izvještaj o svome radu te putevima izlaska iz krize. Naravno da ću se savjetovati sa sportskim ekspertima da vidimo koji je optimalan način djelovanja za hrvatski sport, da budemo što efikasniji. I težit ćemo tome da ojačamo saveze, da savezi a ne klubovi postanu dominantni. Osim toga, treba znati da hrvatski sport nisu samo momčadi, da mi imamo iznimno zapažene sportaše u skijanju, plivanju, atletici, veslanju..., i njih treba podržavati i osigurati im sve potebne uvjeta za postizanje i zadržavanje vrhunske razine.</p>
<p> • Otkako ste stavili svoj mandat na raspolaganje, javno se spekulira s mnogim imenima koja bi vas mogla nasljediti, kao da ste vi praktički već poraženi. Smeta li vam to?</p>
<p>- Ne, zašto bi me smetalo. Tko god dođe, neće mu biti nimalo lako, samo za ovu godinu treba još osigurati između pet i šest milijuna kuna izvanrednih sredstava za sve naše akcije. </p>
<p>• Hoćete li se uopće boriti da odradite svoj mandat do kraja? </p>
<p>- Borit ću se, no pitanje je kakav će biti odnos snaga, ako ću vidjeti da nemam podršku, naravno da neći ići na silu, poštovat ću demokratsku proceduru.</p>
<p>• Imate li kakve spoznaje o tome tko je dovoljno ambiciozan da se istakne kao kandidat za predsjednika HOO-a?</p>
<p>- Imam, ali to bih zadržao za sebe. Ima dosta ljudi koji bi to mogli raditi, to uopće nije sporno. Najgluplja varijanta koju sam čuo mi je ona o nekakvom odboru za spas hrvatskog sporta na čelu s Antunom Vrdoljakom. Ne treba nam nikakav odbor spasa, tvrdim da HOO nikad nije tako dobro funkcionirao kao danas. </p>
<p>• Kako danas komunicirate sa svojim prvim suradnicima, članovima Vijeća HOO-a, koji su vas zapravo izdali i praktički vas primorali da odstupite?</p>
<p>- Ne bih rekao da su me izdali. Radimo i razgovaramo kao normalni, civilizirani ljudi. </p>
<p>• Dolaskom sada pokojnog Andrije Mijačike za glavnog tajnika HOO-a ojačala je tajnička pozicija, a oslabila predsjednička. Je li takav odnos održiv i dalje?</p>
<p>- Mislim da nije, jer nećemo naći čovjeka takvih kapaciteta, energije i kompetencije kakav je bio Mijačika. Stoga budući glavni tajnik neće imat prava i ingerencije kakve je imao Mijačika, nego će se morati osloniti na kolektivni rad. </p>
<p>Romana Eibl</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Može li netko zaustaviti Hewitta i sestre Williams? </p>
<p>Na osam od posljednjih devet Grand Slamova slavili su različiti tenisači. Stoga se prognoze o mogućim favoritima razlikuju / Nakon što su na tri od prošla četiri Grand Slam turnira Venus i Serena Williams igrale finale, isto se očekuje i u Flushing Meadowsu. Naime, još uvijek se nije pojavio nitko tko bi ih mogao zaustaviti </p>
<p>NEW YORK/ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - Samo dva dana nakon završetka prošlog US Opena teroristički napadi na »Blizance« promijenili su svijet. A poglavito New York i njegove stanovnike. Stoga će i ovogodišnje izdanje posljednjeg Grand Slam teniskog turnira sezone na terenima Flushing Meadowsa biti drugačije od ostalih. Posebne mjere osiguranja svakodneva su pojava na svakom koraku »Velike Jabuke«, a u glavama tenisača još uvijek se vrte slike rušenja najvećih nebodera na svijetu...</p>
<p>- Sigurno će biti drugačije, podjednako na terenu i izvan njega. Čudan je to osjećaj, imao sam sreće što prošle godine nisam duže ostao u New Yorku. Lako sam mogao i ja zaglaviti negdje. Osjećaj će biti drugačiji utoliko što sam se prošle godine vozio uokolo u limuzini, sa pokalom u rukama sam se slikao po Manhattanu, a 24 sata poslije cijeli se svijet promijenio, priznao je Australac Lleyton Hewitt, a njegovo mišljenje dijeli i većina ostalih na Touru.</p>
<p>Ipak, branitelju naslova i prvom tenisaču svijeta New York je bio odskočna daska za nesvakidašnji uzlet u karijeri. Lleyton Hewitt je prije godinu dana u Flushing Meadowsu deklasirao Amerikanca Petea Samprasa i podignuo prvi pokal za pobjednika nekog Grand Slam turnira. A onda je krenuo zadivljujući pobjedonosni niz, koji još uvijek traje. Okrenuo je tenisku kartu naopačke, »preskočio« je one za koje se smatralo kako su predodređeni za najviša postolja, igrom s osnovne linije je postavio neke nove standarde u »bijelom« svijetu i ponudio nadu onima nižim od 190 centimetara, bez razornog servisa i savršene igre na mreži.</p>
<p>- Ovdje sam igrao prvo polufinale na Grand Slamu, ovdje sam osvojio naslov u konkurenciji parova i pojedinačno. Stoga New York ima posebno mjesto u mom srcu. Sada prvi put branim titulu, no ponašat ću se isto kao i prošle godine. Još uvijek trebam pobijediti sedmoricu tenisača kako bih podignuo pokal, pričao je 21-godišnji Australac.</p>
<p>Pogled na pobjednike posljednjih devet Grand Slam turnira otkrit će vam niz senzacionalnih imena. Štoviše, na osam od posljednjih devet Grand Slam turnira slavili su različiti tenisači. Većina od njih otišla je do kraja na nekom od »četiri velika« prvi put u karijeri. Samo je Hewitt uspio upisati pobjede na US Openu i u Wimbledonu. Stoga se prognoze o mogućim favoritima razlikuju. Ali svi se slažu kako je Lleyton Hewitt »čovjek kojeg će biti najteže pobijediti«.</p>
<p>Osim »standardnih« favorita poput Amerikanca Andrea Agassija, Švicarca Rogera Federera, Britanca Tima Henmana i Rusa Marata Safina, ovaj su puta prililično povoljne omjere na kladionicama zaslužili i Španjolac Carlos Moya i Nijemac Tommy Haas. </p>
<p>»Kralj Umaga« dugo je tražio igru nakon ozljede, a kada je napokon dobio osjećaj za teren i lopticu osvojio je tri uzastopna turnira na zemljanim terenima. Prelaz na brze podloge u SAD-u nije mu smetao, nastavio je nizati pobjede. A veliki optimizam uoči US Opena postao je opravdan nakon senzacionalne pobjede protiv Lleytona Hewitta u finalu ATP turnira iz »masters« serije u Cincinnatiju.</p>
<p>Njemački navijači sve nade polažu u Tommya Haasa. Neupitan talent kod Nijemca još nije potvrđen na nekom od »četiri velika«. Iako ga muče bolovi u ramenu uspješno je okončao pripremno razdoblje uoči posljednjeg Grand Slama sezone. A i stigle su mu dobre vijesti. Naime, njegovi roditelji stradali su u prometnoj nesreći, nakon što su se motociklom sudarili sa kamionom. Stanje je u početku bilo alarmantno, no nakon nekoliko dana Haasova majka se oporavila, dok je njegov ostao u komi te je bilo upitno hoće li ikad više hodati. Ali tjedan uoči newyorškog Grand Slama i otac njemačkog tenisača je prohodao i tako svome sinu dao ogroman, možda i presudan, motiv...</p>
<p>- Morate se sjetiti tko sam i gdje igram slijedećeg tjedna. US Open je mjesto gdje sjajite, što se nadam učiniti. Moj cilj je osvojiti još jedan Grand Slam i nadam se kako će sudbina biti na mojoj strani, rekao je Amerikanac Pete Sampras, četverostruki pobjednik US Opena.</p>
<p>»Pistol Pete« se očito počeo hvatati za »slamku«, malo je onih koji vjeruju u trijumf vlasnika 13 Grand Slam naslova. Ponajveći tenisač svih vremena počeo je rasprodaju svog ugleda nakon Wimbledona 2000. godine, posljednjeg turnira na kojem je otišao do kraja. Nakon toga je mijenjao trenere, rekete, taktike i tko zna što sve ne, ali bez rezultata...Favoriti kod tenisačica? Nakon što su na tri od prošla četiri Grand Slam turnira Venus i Serena Williams igrale finale, isto se očekuje i u Flushing Meadowsu. Štoviše, bila bi to senzacija ukoliko braniteljica naslova Venus i prva tenisačica svijeta Serena ne stignu do finala u »domaćem dvorištu«. Naime, još uvijek se nije pojavio nitko tko bi ih mogao zaustaviti. Tek oporavljena Lindsay Davenport pokazala je koliko može protiv sestara u nedjelju kada je igrala finale WTA turnira u New Heavenu protiv Venus. Ravnopravno se nadigravala u prvom setu, a u drugom nije uhvatila nijedan gem. Jednako tako, udarci Jennifer Capriati postali su preslabi za Williamsice, koje osim razornih udarca i još jačih servisa krasi i gotovo savršena fizička pripremljenost, koja im dozvoljava poletno kretanje po terenu. I zbog toga su korak i više ispred konkurencije...</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Poljakinje prvakinje Europe</p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - U finalnom dvoboju Europskog odbojkaškog prvenstva za juniorke, koje se održavalo u Zagrebu, reprezentacija Poljske je pobijedila Ukrajinu rezultatom 3-0 (27-25, 25-16, 25-19).</p>
<p>Treće mjesto pripalo je Bjeloruskinjama, koje su porazile Nizozemsku, bilo je 3-0 (25-16, 25-18, 25-20). </p>
<p>U dvoboju za peto mjesto Turska je pobijedila Rusiju sa 3-1, dok je u ogledu za sedmo mjesto Italija bila bolja od Njemačke (3-0). Deveto mjesto pripalo je Francuskinjama koje nisu imale previše problema protiv Čehinja (3-0). </p>
<p>Hrvatske juniorke zauzele su 11. mjesto, dok su posljednje Mađarice. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Frentzen od sljedeće sezone u Sauberu</p>
<p>LONDON, 25. kolovoza</p>
<p> - Njemački vozač formule 1 Heinz-Harald Frentzen sljedeće će sezone voziti za momčad Sauber Petronas. </p>
<p>Frentzen je prije mjesec dana napustio bankrotirani Arrows, a osim ponude iz Saubera, za vozača su ga željeli i u Jordanu i Toyoti. </p>
<p>- Odlučio sam se za Team Sauber Petronas, najviše zbog vlasnika Petera Saubera koji mi je prvi dao priliku u Formuli 1. Kada sam 1996. odlazio iz Saubera, jasno sam rekao da ću se jednom vratiti i sada je to vrijeme došlo, kazao je 35-godišnji Frentzen.
Njegova bivša momčad Arrows povukla se sa prošlotjedne Velike nagrade Mađarske i trenutno traži nove sponzore. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="39">
<p>Mogu li Hrvatska i Slovenija dijalogom izaći iz začaranoga kruga?</p>
<p>U Ljubljani za probleme okrivljuju i slovenske i hrvatske političare/ »Postoje indicije da je retorika hrvatske i slovenske strane u funkciji priprema za predstojeće izbore«, kaže Tomaž Šaunik, ljubljanski novinar i publicist/ »Čini se da neki ribari, prije konačnog rješenja, sami žele rješavati granična pitanja«, kaže predsjednik slovenskih ribara Zlatko Novogradec </p>
<p>PIRAN/ LJUBLJANA, 25. kolovoza</p>
<p> - Tenzije između Hrvatske i Slovenije, koje su proteklih petnaestak dana obilježile odnose službenog Zagreba i Ljubljane, a kulminirale uhićenjem Joška Jorasa, počele su se smanjivati. </p>
<p>Prvi korak u slovenskom »smirivanju lopte«, koji bi trebao pridonijeti uspostavi dijaloga i, kako se to naglašava u Ljubljanskoj javnosti, »dogovornom rješavanju« otvorenih pitanja, već se vidi u slovenskoj javnosti. Ponajprije u medijima koji, nakon duljeg vremena, udarna mjesta prepuštaju svakodnevnim, uobičajenim temama. Tijek istrage ubojstva slovenske obitelji u Rovinju, odjeci divljanja slovenskih navijača u Trstu te gospodarske teme, istisnule su s naslovnih stranica aktualne hrvatsko-slovenske sporove. Napetosti, međutim, nisu posve iščezle u Ljubljani čiji mediji, elektronski prije svih, s neskrivenom pozornošću osluškuju reakcije službenog Zagreba i hrvatske javnosti.</p>
<p>U polupraznoj Ljubljani, čiji se veliki dio stanovnika još odmara na hrvatskoj obali, za aktualne probleme okrivljuju političare. Podjednako i slovenske i hrvatske, jer, kako tvrde, »previše se bave sobom«, a oko 200.000 stanovnika, koliko ih živi u pograničnim područjima s obiju strana granice, sve više postaju, kažu, taoci takve politike. U svemu tome, smatraju u Ljubljani, dodatno ulje na vatru dodaju mediji obiju strana.</p>
<p>»Postoje indicije da je retorika hrvatske i slovenske strane u funkciji priprema za predstojeće izbore«, kaže za Vjesnik Tomaž Šaunik, ljubljanski novinar i publicist, inače stručnjak za hrvatsko-slovenske odnose. Prema njegovu mišljenju, koje uvažavaju i u slovenskom ministarstvu vanjskih poslova, problem je u tome što je slovenska politika, pripremajući nacrt sporazuma o razgraničenju, uvažila mišljenje svih slovenskih političkih stranaka i javnosti.</p>
<p>»Hrvatska to nije učinila, i tu su nastali problemi«, ističe Šaunik.</p>
<p>Doista, kad se svojedobno pripremao sporazum o razgraničenju, sve su slovenske parlamentarne stranke sudjelovale u stvaranju slovenskog prijedloga. »Unutar odbora za vanjsku politiku Državnog zbora u dva smo navrata, i pozicija i oporba, dva puta po četiri sata iza zatvorenih vrata protresali cijelu problematiku. Razgovarali smo nad zemljovidima o cjelokupnoj graničnoj crti i nakon žestokih sučeljavanja ipak usuglasili zajedničku platformu. S njom smo nakon toga jedinstveno izašli pred vladu«, kaže predsjednik tog parlamentarnog odbora Jelko Kacin. </p>
<p>O ozbiljnosti priprema sporazuma svjedoči i, u hrvatskoj javnosti uglavnom nepoznata, informacija da je predstavnik slovenske oporbe Janez Janša sa slovenskim jedinstvenim stavovima upoznao i šefa najveće hrvatske oporbene stranke Ivu Sanadera. </p>
<p>»To što je parafirani sporazum potonuo unutar hrvatske vladajuće koalicije, nije problem Slovenije, nego Hrvatske«, ističe Šaunik. »Naravno, sa stavovima slovenske strane, parlamenta, vlade i predsjednika Drnovšeka u vezi Piranskog zaljeva vi se možete, ali i ne morate slagati. Oni su legalni i legitimni«, naglašava taj novinar. </p>
<p>Unatoč mnoštvu neriješenih pitanja (Piran, Krško, Ljubljanska banka), slovenska politika posljednjih dana ne propušta priliku javno istaći da su strateški ciljevi slovenske diplomacije dobri, prisni i sveobuhvatni odnosi s Hrvatskom, čiju želju za euroatlantskim integracijama Ljubljana deklarativno podupire. »Mi se zalažemo za to da se schengenska granica u najskorije vrijeme premjesti na istočne hrvatske granice«, više je puta posljednjih dana ponovio Kacin. </p>
<p>Točno, uzvratit će jedan ugledni ljubljanski Hrvat koji je želio ostati anoniman. »Ljubljana želi pomicanje schengenske granice na istok, ali ponajprije zbog jasnih, gospodarskih razloga«, napominje.</p>
<p>Na osiguranju cjelokupne slovenske granice zasad radi oko 1500 policajaca. Kada zaživi Schengen, trebat će ih još toliko. »Za otprilike 1500 novih policajaca, koji će se uputiti na granice, trebat će osigurati svu potrebnu infrastruktura. Stanove, posao suprugama, školovanje djece, a sve to ima svoju cijenu koja nije mala, pa je posve razumljiv slovenski pragmatizam«, ističe Vjesnikov sugovornik.</p>
<p>Pulsiranje slovenske intelektualne i političke javnosti, kada je riječ o razgraničenju u Piranskom zaljevu, jedinstveno je. Moglo bi se sažeti u dva osnovna pravca - inzistiranju na uvažavanju stanja stvari prije osamostaljenja i dogovore država kod proglašenja neovisnosti, kada je slovenska policija nadzirala veći dio zaljeva, te inzistiranje na »povijesnom aspektu« problema.</p>
<p>Izlaz iz svojevrsnoga začaranoga kruga u Ljubljani vide u nastavku konstruktivnog dijaloga. »Nedvojbeno je da postoje razlike između Hrvatske i Slovenije. Svatko može voljeti koga hoće, pa u tom kontekstu ne smeta ni 56 posto gledatelja 'Latinice' koji smatraju da više razumiju Srbe nego Slovence. No, od tih razlika ne treba bježati, treba ih prihvatiti, uvažavati i živjeti s njima«, ističe Šaunik. </p>
<p>S njim se slažu i mnogobrojni piranski ribari, koji su posljednjih mjesec dana u središtu medijske pozornosti, kako sa slovenske, tako i s hrvatske strane tog zaljeva.</p>
<p>Lijepo je vrijeme posljednjih dana vratilo mnogobrojne turiste u taj pogranični slovenski grad, pa su i teme dana u njemu ponovno vezane uz turizam. I slovenski ribari su, tvrde, »stali na loptu«, pa, kako kaže predsjednik Udruge ribara slovenske obale Zlatko Novogradec, manje isplovljavaju u vode u kojima su se posljednjih tjedana događali »bliski susreti« s hrvatskom policijom. »Čini se da su napetosti malo popustile«, kaže taj četrdesetpetogodišnji ribar, ističući da s hrvatskim kolegama prije osamostaljenja nisu imali većih problema. »Dogovor je da sada ne idemo vani i da se držimo crte sredine zaljeva«, objašnjava. </p>
<p>Taj piranski ribar, a slično mišljenje dijeli i njegovih desetak kolega, uvjeren je da se politika previše umiješala u njihov posao. »Ja sam običan ribar, a ne političar«, govori rezignirano i pokazuje žuljevite ruke. »Čini se ipak da neki ribari, prije konačnog rješenja, sami žele rješavati granična pitanja. Ovako, zbog politike, čudno gledamo jedni na druge«, kaže. </p>
<p>Slovenski ribari u Piranu nisu pratili posjet Mirka Čondića Savudriji. »Bavimo se svojom mukom« kažu, dodajući da svatko ima pravo buniti se i unutar institucija sustava, »ali u svojoj državi«. </p>
<p>Sporazum o malograničnom prometu, koji bi se u Piranskom zaljevu trebao primjenjivati od 1. listopada, prema mišljenju piranskih ribara, mogao bi riješiti probleme, ali samo privremeno. »Sve dok se ne definira granična crta, neće biti dobro za nas ribare«, naglašava.</p>
<p>Iako su slovenski ribari s njihovim ministarstvom dogovorili da će poštivati odredbe sporazuma prema kojemu će po 25 brodova sa svake strane, hrvatske i slovenske, uz valjane dopusnice moći loviti u dogovorenom dijelu akvatorija Piranskog zaljeva, naglašavaju da još uvijek ne znaju odakle će se određivati polazna točka. »S crte polovine zaljeva, na čemu inzistira Hrvatska, ili s crte djelovanja slovenske policije?«, pitaju se piranski ribari. </p>
<p>Za otprilike mjesec dana u Piranskom će zaljevu započeti sezona ulova lista. Tada će i jedni i drugi ribari »na hrpi«, loviti tu bijelu ribu, koje posljednjih godina, tvrde, ima znatno manje nego prije.</p>
<p>»Upravo je to najveći problem, jer more je izorano kočama, a ribe je sve manje«, smatra piranski ribar Iztok Pečar. Naglašava da je politika instrumentalizirala ribare više s hrvatske nego sa slovenske strane. Ističe pritom profesionalnost i uljudno ponašanje hrvatske policije koja isplovljava na traženje hrvatskih ribara. Kroz smijeh priča anegdotu zabilježenu početkom kolovoza. »Bio sam na brodu, negdje oko pola milje od crte sredine kad je do nas doplovio hrvatski gumenjak. Bila je bonaca i vrlo vruće, a dvojica hrvatskih policajaca su u gumenjaku bez zaštite plutali nekoliko metara od nas. Nakon pet sati paklene vrućine, malo su nam prišli i doviknuli: 'Ma daj, maknite se te pola j....e milje nazad!'. Poslušali smo ih i povukli se, a oni su smjesta otišli na hrvatsku stranu zaljeva. Valjda popiti nešto ne bi li se rashladili«, kaže. Pečar ne vidi skoro rješenje problema. Mediji su toliko »zapaprili« javno mišljenje da on »ne vidi političara koji bi to mogao riješiti«. Do rješenja će, tvrdi, loviti kao i prije: »Dok god ima ribe i ako ona ne pobjegne od političkog i medijskog 'lova u mutnom'«.</p>
<p>Milan Jelovac</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Bin Laden poziva Afganistance na džihad i proriče pad SAD</p>
<p>DUBAI, 25. kolovoza </p>
<p> - Na jednom islamskom web-siteu pojavilo se u nedjelju pismo kojega je, navodno, autor vođa terorističke mreže Al Qaida Osama bin Laden i u kojemu poziva afganistanski narod da nastavi džihad protiv američkih snaga te predviđa pad Sjedinjenih Država.</p>
<p> Informacijska stranica islamonline.net tvrdi da je dobila rukopis na četiri stranice iz afganistanskog izvora koji potvrđuje da se radi o »najnovijem pismu koje je napisao vođa Al Qaide«. Po tom izvoru, pismo je napisano »prije nekoliko tjedana«, što bi potvrđivalo da je Bin Laden »još živ«.</p>
<p> Bin Laden u pismu poziva afganistanski narod na »džihad i otpor američkim snagama u Afganistanu«. Takoođer predviđa »skori pad bezbožničkih država, na čijem čelu je tiranska Amerika koja je zgazila sve ljudske vrijednosti«. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Kako spriječiti da razvitak gospodarstva uništi prirodna bogatstva? </p>
<p>Na sastanku na kojem će sudjelovati i više od 100 šefova država i vlada, bit će i hrvatsko izaslanstvo koje će voditi predsjednik Republike Stjepan Mesić/ Očekuje se da će se usvojiti politička deklaracija kojom države članice UN-a preuzimaju nove obveze u primjeni održivog razvoja, plan nastavka provedbe Agende 21 te partnerske inicijative/ Prosvjedi prije početka sastanka u Johannesburgu</p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - U ponedjeljak u južnoafričkom Johannesburgu počinje svjetski sastanak na vrhu o održivom razvoju na kojem će sudjelovati više od 100 šefova država i vlada. </p>
<p>Među njima će biti i hrvatsko izaslanstvo koje će voditi predsjednik Republike Stjepan Mesić, a u njemu će biti i ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja Božo Kovačević, ministar financija Mato Crkvenac, ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović, predstavnici saborskog Odbora za zaštitu okoliša, te predsjednik Hrvatske banke za obnovu i razvoj Anton Kovačev.</p>
<p>Osnovni cilj sastanka je što bolje usklađivanje razvoja i očuvanja okoliša da gospodarski napredak ne bi išao na štetu okoliša i uništavao prirodna bogatstva potrebna i budućim naraštajima. </p>
<p>Sastanak na vrhu u Johannesburgu održat će se 10 godina nakon Konferencije o okolišu i razvoju koja je 1992. godine u Rio de Janeiru okupila svjetske čelnike. Tada je bio predstavljen koncept održivog razvoja i usvojen Program rada za 21. stoljeće tzv. Agenda 21. Tim dokumentom su na globalnoj razini bile preuzete obveze s ciljem postizanja održivog razvoja, a ovogodišnji sastanak treba ponajprije razmotriti što je od toga dosad učinjeno, te odrediti nove obveze i rokove za njihovu provedbu. </p>
<p>No, pitanje je neće li sve još jednom uglavnom završiti na praznim obećanjima. Na takvu mogućnost ukazuje i činjenica da na skupu neće biti Georgea W. Busha, predsjednika glavne svjetske velesile, ali i onečišćivača okoliša, što je još jedan dokaz njegova ignorantskog odnosa prema zaštiti okoliša.</p>
<p>U ministarskom, prvom dijelu sastanka - od 26. do 29. kolovoza - održat će se niz plenarnih zasjedanja.</p>
<p>Ministar Kovačević govorit će prvi dan na radionici »Demokracija i uspješno upravljanje kao ključna oruđa za ljudska prava u pristupu održivom razvoju«.</p>
<p>Drugi dio skupa, onaj državnički, počet će govorima šefova izaslanstava i nastaviti se na četirima okruglim stolovima na temu »Kako provesti zaključke sastanka - odgovornost za implementaciju«.</p>
<p>Očekuje se da će u Johannesburgu biti usvojena tri dokumenta: politička deklaracija kojom države članice UN-a preuzimaju nove obveze u primjeni održivog razvoja, plan (nastavka) provedbe Agende 21, kojim se usmjerava primjena održivog razvoja na nacionalnoj razini, te partnerske inicijative u kojem se navode primjeri konkretne suradnje između javnog i privatnog sektora.</p>
<p>Predviđeno je da će Božo Kovačević na sastanku razgovarati s ministrima zaštite okoliša Italije, Austrije, Kine, i Indije, s predsjednikom Europske banke za obnovu i razvoj, sa zamjenikom ministra SAD-a za energetiku te s predstavnicima hrvatske zajednice u Južnoafričkoj Republici. </p>
<p>Očekuje se da će i tu priliku iskoristiti za dobivanje podrške kako bi se Hrvatskoj omogućio drukčiji izračun razina emisija plinova koji stvaraju efekt staklenika. Naime, protokol iz Kyota predviđa da sve zemlje potpisnice, među kojima je i Hrvatska, od 2008. do 2012. moraju za pet posto smanjiti ispuštanje tih plinova u odnosu na baznu 1990. godinu. Problem je u tome što je tada njihovo ispuštanje u Hrvatskoj, zbog gospodarskih problema i činjenice da je dosta novca uloženo u energetske objekte u drugim republikama bivše Jugoslavije, tada bilo prilično malo. Budući da se sada očekuje ubrzani gospodarski rast, trebat će graditi i nove energetske objekte, a povećavat će se i broj automobila, Hrvatska će teško ispuniti taj kriterij.</p>
<p>S obzirom na činjenicu da je ratifikacija protokola iz Kyota uvjet za ulazak u EU, Hrvatska je pokrenula široku međunarodnu akciju da joj se omogući drukčiji izračun, odnosno da se izračuna emisija tih plinova po stanovniku u bivšoj Jugoslaviji i to podjeli po novonastalim državama. Budemo li morali ratificirati protokol uz sadašnje uvjete, našem gospodarstvu prijete zabrinjavajuće posljedice.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Novo zahlađenje između Berlina i Washingtona zbog Johannesburga</p>
<p>George Bush odlučno odbacuje sve dogovore o svjetskoj zaštiti klime / Nijemci pak vjeruju da su ovogodišnje poplave posljedica globalnog zatopljenja za koje je kriv čovjek, a Amerikanci najviše</p>
<p>BERLIN, 25. kolovoza (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Uoči sastanka na vrhu o Zemlji u Johannesburgu obnavlja se stara njemačko-američka svađa o zaštiti klime, ovaj put potaknuta i katastrofalnim poplavama u Njemačkoj. Njemačka se savezna vlada, naime, izjasnila za nove međunarodne sporazume o politici zaštite okoliša i o razvitku. </p>
<p>Njemačka ministrica za razvojnu pomoć Heidemarie Wieczorek Zeul izjavila je da bi se Europljani morali udružiti kako bi Sjedinjene Države »potaknuli na napredak u zaštiti klime«. S druge strane Atlantika, međutim, dolazi (kao i do sada) samo hladna fronta odbijanja prijedloga Njemačke i Europske unije.</p>
<p>Njemačka crveno-zelena vlada ovaj put ima još uvjerljivije argumente da Amerikance »potakne na napredak u zaštiti klime«. </p>
<p>Naime, ovo je ljeto mnogima u Njemačkoj i srednjoj Europi donijelo teške noćne more. Obilne kiše, poplave, odroni tla, blokirane ceste; u nevremenu je poginulo više desetaka ljudi. No, obilne kiše nisu padale samo u Europi. U posljednje vrijeme iz čitavog svijeta stizale su vijesti o nevremenu. Stoga sve više Nijemaca vjeruje da je riječ o posljedicama promjene klime, a ne uobičajenim klimatskim oscilacijama.</p>
<p>U to je uvjeren njemački ministar okoliša Jürgen Trittin (Zeleni), koji je tim povodom pokušao uvjeriti i one koji nisu prihvatili sporazum iz Kyota. Odjeka nije bilo. Istodobno Trittin (i njegovi Zeleni) više nikoga u Njemačkoj ne trebaju uvjeravati da vremenske neprilike signaliziraju da je nastupila kritična faza zagrijavanja atmosfere. </p>
<p>To dokazuju i međunarodna mjerenja temperature zraka i voda. Postoje istraživanja Instituta »Max Planck« u Hamburgu i drugih njemačkih i međunarodnih znanstvenih instituta. Svi su oni ustanovili da je temperatura zraka globalno porasla te shodno tomu i opasnost da će to povećanje energije izazvati dodatne promjene klime. Dolazit će do ekstremnih promjena vremena, kao primjerice jakih oborina i poplava s kojima se ovog ljeta suočila Njemačka. </p>
<p>Amerikanci unatoč svim pritiscima Europljana nisu pristupili dogovoru iz Kyota. Bush nije prihvatio europsko stajalište da se emitirana količina ugljičnog dioksida u atmosferu do 2012. godine smanji na 5,2 posto. Trittin je ustvrdio da će se dogovor iz Kyota »provoditi s Amerikancima i bez njih«. Najnoviji, pak, prijedlog ministrice Wieczorek Zeule o novim sporazumima o zaštiti klime nekim promatračima miriše na popuštanje Nijemaca.</p>
<p>No, u Berlinu nitko nema iluzija da će i to Washington prihvatiti. Uostalom, osobna »klima« između američkog konzervativca i njemačkog socijaldemokrata najhladnija je upravo na pitanjima - klime. Bush je, naime, tijekom susreta s Schröderom grubo odbacio njemačke i europske prijedloge. Naprosto zato jer bi, kako je obrazložio, smanjivanje emisije štetnih plinova podiglo troškove američke energetike i tako nanijelo štetu američkom gospodarstvu.</p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Diplomatska ofenziva Bagdada prema islamskim zemljama</p>
<p>Navodno je mala teroristička islamska kurdska skupina povezana s Al Qaidom, a na sjeveru Iraka ima laboratorij za ispitivanje kemijskog oružja / Bagdad pokušava odgovornost za to prebaciti na Teheran</p>
<p>ANKARA, 25. kolovoza (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Irak je u nedjelju zatražio učinkovitu potporu islamskih država u predstojećem, kako se čini sve izvjesnijem, sukobu sa SAD. »Irak se bori u ime cjelokupnog muslimanskog svijeta«, poručio je irački potpredsjednik Taha Yasin Ramadan. Tvrdi da su američke prijetnje uperene protiv cjelokupne arapske nacije. On je kao prve moguće »žrtve« označio Saudijsku Arabiju, Siriju i Egipat, a da pritom nije isključio i bilo koju drugu arapsku državu. </p>
<p>Irački veleposlanik u Pakistanu K. A. Rawi je upozorio kako je to bitka između muslimana i cionizma koji predvodi SAD. Opovrgnuo je postojanje bilo kakve povezanosti službenog Bagdada sa poraženim talibanima u Afganistanu i pripadnicima terorističke skupine Al Qaida. »To je velika američka laž«, rekao je Rawi. Dokazivanje te tvrdnje preuzet će osobni emisari iračkog predsjednika Saddama Husseina koji će uskoro krenuti u »diplomatsku ofenzivu« širom islamskog svijeta. Prvi takav izaslanik već je stigao u Tursku. Riječ je o vrlo utjecajnom i moćnom ministru trgovine Mehdiju Salehu koji važi za čovjeka od najvećeg Saddamova povjerenja.</p>
<p>Irak niječe i postojanje mreže Al Qaide na iračkom sjeveru u osobnoj režiji Osame bin Ladena. Takvu tvrdnju je iznio američki ministar obrane Donald Rumsfeld, koji je, inače, izložen sve većem pritisku međunarodne zajednice da pruži opipljive dokaze o nazočnosti Al Qaidinih terorista na iračkom tlu. Rumsfeldovu izjavu nisu, međutim, potvrdili turski izvora koji svakako imaju najbolji uvid u sva zbivanja na tom području.</p>
<p>Irački potpredsjednik Ramadan oštro je napao tvrdnje prvog čovjeka Pentagona rekavši da je to samo jedna u čitavom nizu iskonstruiranih američkih optužbi kako bi se po svaku cijenu našao izgovor za napad na njegovu zemlju. </p>
<p>Novo ulje na vatru dolio je neimenovani visoki kurdski dužnosnik koji je izjavio kako je u iračkom Kurdistanu aktivna skupina Ansar al-Islam (podržavatelji islama). On je također rekao da su se pod njenim okriljem našli i pripadnici Al Qaide. Upozorio je kako se radi o opasnoj vezi, a tu je tvrdnju potkrijepio navodnim postojanjem laboratorija za proizvodnju bojnih otrova. </p>
<p>Udai, stariji sin iračkog predsjednika Saddama Husseina, je na određen način također potvrdio postojanje takvog laboratorija u vrletima Kurdistana. On je, naime, optužio teheranski režim da stoji iza »kemijskog programa« Ansar al-Islama. </p>
<p>No, ozbiljni poznavatelji iračkih prilika uzimaju obje tvrdnje sa velikom rezervom, kao dio propagandno-psihološkog rata. Tim više, jer je skupina Ansar al-Islam (čine je mahom Kurdi) zaposjela vrlo malo područje na sjeveru Iraka. To područje se od okončanja Zaljevskog rata 1991. nalazi izvan kontrole bagdadskog režima. Nad njim, od oslobođenja Kuvajta u savezničkoj Pustinjskoj oluji, svakodnevno »bdiju« američki i britanski borbeni zrakoplovi koji polijeću iz vojne baze Incirlik u Turskoj. Riječ je o kontroli zabrane letenja iznad 36 paralele, popularno nazvane »ravnoteža čekića«.</p>
<p>U takvim uvjetima čak i rad vrlo malog laboratorija za proizvodnju oružja masovnog uništenja vrlo je upitan. Očito je da Saddamov sin želi prebaciti američku pažnju na susjedni Iran. No, u posljednje vrijeme čuju se i američka upozorenja o mogućnosti postojanja takvog laboratorija. To bi moglo poslužiti kao izgovor za američke zračne udare na mjesto gdje se, kako se pretpostavlja, nalazi sporni laboratorij. </p>
<p>A što se tiče same američke invazije kojom bi se svrgnuo s vlasti diktatorski režim Saddama Husseina, ostaju mnoge nepoznanice. Iz krugova bliskih američkom predsjedniku Georgeu Bushu sugerira se pokretanja takve »akcije kažnjavanja«, ali samo pod uvjetom da se uspostavi nova saveznička ratna koalicija.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Istraga o mostarskom »slučaju granata« vrti se u krugu</p>
<p>MOSTAR, 25. kolovoza (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Mostarski »slučaj granata« ni gotovo četiri mjeseca od pronalaska prvih granata od ukupno 120 tona naoružanja u istočnomostarskim tvornicama nije dobio svoj epilog. Istina, nakon saslušanja tridesetak osoba, broj optuženih u cijelom slučaju popeo se na deset, no ni sud, kao ni famozna istražna povjerenstva nisu još uvijek ponudili odgovore na ključna pitanja. </p>
<p>Mostar bi, da je slučajno došlo do eksplozije tajno uskladištenih granata, po procjenama stručnjaka, doživio teža razaranja nego u cijelom ratu, no ni taj zaprepašćujući podatak nije ozbiljnije otvorio put prema pronalaženju krivaca.</p>
<p> I dok se sud i povjerenstva uglavnom vrte u krugu, dotle čak ni u SFOR-u, čini se, ne pokazuju baš previše volje da razotkriju pozadinu cijelog slučaja. Iz Stabilizacijskih snaga tako su pomalo i uvrijeđeno poručili da »žele surađivati s ljudima izravno uključenim u istragu, a ne dostavljati izvješća istražnim povjerenstvima i svjedočiti u sudnicama«, no teško je povjerovati, s obzirom na sve obavještajne podatke kojima raspolaže SFOR, da nisu mogli znatno učinkovitije djelovati u cijelom slučaju. </p>
<p>Odvjetnici do sada osumnjičenih u procesu koji se vodi pred mostarskim Općinskim sudom II. (iako bi se po mišljenju većine pravnika morao voditi pred Vrhovnim sudom Federacije BiH) drže kako se »klupko zapliće« zapravo zbog činjenice da je »iza proizvodnje granata stajala država«, odnosno ondašnji muslimanski vojni i politički vrh na čelu s Hasanom Čengićem, Harisom Silajdžićem i Alijom Izetbegovićem. </p>
<p>Ključna osoba koja bi mogla »prelomiti« cijeli slučaj po svemu sudeći je aktualni zamjenik federalnog ministra obrane Ferid Buljubašić koji je istražnom sucu dao informaciju da je istog dana kada je SFOR upao u istočnomostarsku Tvornicu duhana imao sastanak s direktorom Tvornice Esadom Pobrićem i predsjednikom Uprave Ibrom Rahimićem. Pobrić je tu činjenicu na saslušanju prešutio, pa se od svjedoka pretvorio u još jednog, desetog po redu osumnjičenog. </p>
<p>Buljubašić je, navodno, bio taj koji je nakon sastanka s čelništvom Tvornice duhana izvijestio SFOR, i pripadnici Stabilizacijskih snaga tek su nakon toga upali u tvornicu. Za takvo što nije znao, tvrdi, federalni ministar obrane Mijo Anić. No, najzanimljivije je sada to što je bivši direktor Tvornice duhana Pobrić, pretvorivši se u osumnjičenog, još jednom »otvorio put« ka Sarajevu, ocijenivši da je protiv njega podignuta optužnica samo zato jer se ne želi krenuti prema vrhu odgovornosti koja mora biti u Sarajevu. Tako misle mnogi, no hoće li netko i zaista »otkucati« bivši državni vrh?</p>
<p>Mario Marušić</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>I mrtvi »izlaze« na izbore u BiH?</p>
<p>SARAJEVO, 25. kolovoza</p>
<p> - Usporedo s približavanjem datuma općih izbora u Bosni i Hercegovini, 5. listopada, raste i nervoza u političkim strankama, tako da su sve češće međusobne, ali i optužbe upućene tijelima za provedbu izbora. Mnogo prašine podiglo se nakon optužbe da se u pojedinim općinama na biračkim popisima nalazi izrazito veliki broj umrlih osoba. Takve sumnje su naročito izražene u Hercegovini, gdje se među registriranim biračima navodno nalazi između tisuću i pet tisuća mrtvih.</p>
<p>Izborno povjerenstvo BiH zbog ovih je optužaba formiralo tročlani tim koji bi trebao provjeriti spomenute navode. Članovi ovog tima će u Mostaru, Širokom Brijegu i Livnu trebali provjeriti jesu li sve osobe evidentirane u matičnoj knjizi umrlih izbrisane s popisa birača, a ukoliko bude dodatnih primjedbi, timovi će biti upućeni i u druge općine. »Ukoliko postoje takvi propusti, za njih su odgovorni centri za registraciju birača i općinska izborna povjerenstva koja su trebali ažurirati popise birača, a preliminarni popisi su im dostavljeni još prije nekoliko mjeseci. Postoji mogućnost da se na biračkim popisima nalaze umrle osobe zato što nadležni matični uredi nisu blagovremeno dostavljali podatke Centru za registraciju, što je njihova zakonska obveza, kažu u Izbornom povjerenstvu, no dodaju da su iz općinskih izbornih povjerenstava stigla uvjeravanja kako su umrle osobe po automatizmu brisane s biračkih popisa. </p>
<p>Nakon provjere, konačni birački popis trebao bi biti zaključen do 7. rujna. Inače, kada je riječ o pritužbama na izborni proces, izborno Vijeće za prigovore i žalbe BiH dostavit će svim Općinskim izbornim povjerenstvima obrasce na kojima će se moći ukazati na eventualne zloporabe i kršenje Izbornog zakona BiH, a zanimljivo je da će žalbe, osim političkih stranaka, moći podnositi i građani. Primjerice, kažnjivo su lijepljenje stranačkih plakata na zgradama državnih tijela, izrada plakata s huškačkim porukama, lijepljenje plakata jednih preko drugih, te niz drugih zloporaba i odašiljanje poruka koje imaju za cilj ulijevanje straha i pozivaju na nedozvoljene radnje. Kažnjivo je i nošenje oružja na stranačkim skupovima, ucjena kandidata, ometanje rada i pritisci na medije i novinare i dr.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Koštunica u kampanji protiv »kolumbizacije« Srbije </p>
<p>Vjeruje se kako već uvod u predsjedničke izbore najavljuje početak kraja DOS-a i najavu neizbježnih prijevremenih republičkih parlamentarnih izbora</p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - Kao da je njegova kandidatura za predsjednika Srbije neko veliko iznenađenje a ne očekivani potez, jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica dao je proteklog vikenda mnoštvo intervjua i pokušavao objasniti što ga je nagnalo da ne odustane od »služenja narodu«. Iz tih se tumačenja, osim njegovih političkih ambicija, također da iščitati sva dubina raskola koji je zahvatio vladajuću koaliciju, kao i jačina animoziteta između dva ključna državna dužnosnika i rivala -Koštunice i srbijanskog premijera Zorana Đinđića. </p>
<p>Koštunica ne skriva da su mu, u slučaju da pobijedi zasad ipak najjačeg konkurenta, potpredsjednika federalne vlade i Đinđićev adut Miroljuba Labusa, ambicije goleme. Tvrdi da će njegove prve inicijative nakon izbora biti vezane za izmjenu Ustava Srbije i raspisivanje izvanrednih republičkih parlamentarnih izbora. Tek bi njegovim dolaskom na čelo Srbije počela borba za pravnu državu i demokratizaciju Srbije, protiv korupcije i za očuvanje zajedničke države Srbije i Crne Gore. </p>
<p>Koštunica je optužio dio DOS-a za simptome mafijaške države i »kolumbizaciju« Srbije i tako otvoreno najavio konfrontaciju s republičkom vladom, što su mu neki članovi koalicije u ovoj početnoj fazi kampanje uzeli za zlo. Na pitanje mogu li Koštunica i Đinđić barem u istoj državi, kad nisu mogli u istoj stranci (obojica su, predvođeni Mićunovićem, osnivači Demokratske stranke) pa ni u koaliciji, Koštunca se pozvao na brojne primjere kohabitacije. </p>
<p>U pozadini predsjedničke utrke sliježu se dojmovi zbog odluke socijalista da »obranu« nekadašnje Miloševićeve fotelje (a posljednjih skoro pet godina Milutinovićeve) prepuste »Valteru«, glumcu Velimiru Bati Živojninoviću. Kandidat Vojislav Šešelj zbog te će odluke (i unatoč zahtjevu koji je Milošević poslao iz haaške ćelije) ostati ipak samo na potpori svojih radikala i JUL-a Mire Marković, a kandidat Vuk Drašković neće uživati draž natjecanja sa starim znancima. Na popisu aspiranata za predsjedničko mjesto još su lider Arkanove stranke Borislav Pelević, »otpadnik« od socijalista Branislav Ivković, predsjednik Nove Srbije Velimir Ilić, prijeti Vuk Obradović, a nezadovoljan »ponudom« najavljuje se i predsjednik Vijeća građana jugoslavenske skupštine Dragoljub Mićunović.</p>
<p>Tjednik Vreme piše da upravo odluka Demokratskog centra o kandidiranju Dragoljuba Mićunovića, a ne Koštuničina, znači početak kraja DOS-a i zauzimanja startnih pozicija pred neizbježne izvanredne parlamentarne izbore. Radi se o očiglednom znaku da koalicija prestaje postojati i da će se predsjednička kampanja fokusirati na trku dva kandidata, ali da će se zauzimati i pozicije za parlamentarne izbore, jer stranke na srbijanskoj političkoj sceni imaju potrebu da se zasebno profiliraju. Najavljujuću predsjedničke izbore krajem rujna, New York Times piše da će, kako se očekuje, Srbi okrenuti leđa ekstremnom nacionalizmu, ali da je malo vjerojatno da će izbori riješiti gorku bitku za vlast među reformistima koji su srušili Slobodana Miloševića. Očekuje se da se u kampanji prozapadni tehnokrati suprotstave nekolicini konzervativaca sumnjičavih prema Zapadu i reformama. Navodi se da će pozicija predsjednika Srbije dobiti na težini u vrijeme stvaranja nove unije Srbije i Crne Gore, a na prestižu kad se sadašnji predsjednik Milan Milutinović nađe na Haaškom sudu.</p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Nastavak suđenja Miloševiću, svjedoči Lilić</p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - Haaško suđenje bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću za ratne zločine počinjene na Kosovu te u Hrvatskoj i BiH, nastavlja se u ponedjeljak izvođenjem posljednjih svjedoka u kosovskom dijelu postupka. U ponedjeljak će svjedočiti bivši jugoslavenski predsjednik Zoran Lilić.</p>
<p>Lilić će svjedočiti uz zaštitu tajnosti podataka od nacionalnog interesa za Jugoslaviju. Riječ je o podacima koje bi, tvrde jugoslavenske vlasti, u suprotnom Sarajevo i Zagreb mogli iskoristiti u svojim tužbama protiv Jugoslavije pred Međunarodnim sudom pravde za povredu konvencije o genocidu počinjene agresijom na dvije zemlje.</p>
<p>Iako još nije službeno potvrđeno, na kraju kosovskog dijela suđenja trebala bi se pojaviti i dvojica američkih dužnosnika - tvorac mirovnih sporazuma za BiH i Kosovo Richard Holbrooke i bivši zapovjednik NATO-a Wesley Clark. Tužitelji su najavili i više stručnih svjedočenja.</p>
<p>Nakon toga slijedi hrvatski i bosanski dio suđenja. Početak suđenja zakazan je za 30. rujna, nakon dva tjedna stanke u kojima će i Milošević i tužitelji pripremiti trosatne uvodne riječi.</p>
<p>U Haagu se u ponedjeljak nastavlja i suđenje hercegovačkim Hrvatima Mladenu Naletiliću Tuti i Vinku Martinoviću Šteli, izvođenjem dokaza Martinovićeve obrane, kao i dva suđenja bosanskim Srbima za genocid - Radoslavu Brđaninu i Momiru Taliću za banjolučko područje te Milomiru Stakiću za područje Prijedora. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="48">
<p>Nije Zubak izbjegavao redovni sud</p>
<p>U tekstu Vjesnikova pravnog analitičara Vlade Rajića, objavljenome 23. kolovoza 2002. godine pod naslovom »Je li Hrvatska lažno optužena zbor raketnog sustava S300?«, objavljeno je nekoliko netočnih i nepotpunih informacija o sporu Zvonka Zubaka s Republikom Hrvatskom zbog neplaćanja isporučenog obrambenog raketnog sustava S300.</p>
<p>Novinar Rajić opetovano u članku ustvrđuje kako je Zubak dosad »izbjegavao« redovni sud da bi ostvario svoje potraživanje. Točno je, međutim, da je Zubak smatrao kako se ne može obratiti sudu, jer je isporučitelj raketnog sustava s Republikom Hrvatskom bio ugovorio arbitražno rješavanje spora. Arbitraža s, kao što je već poznato, proglasila nenadležnom za rješavanja Zubakovog spora jer uglavak o arbitraži iz ugovora o isporuci raketnog sustava nije prenijet na Zubaka. To je isključivi razlog što će Zubak tek sada pred nadležnim sudom pokrenuti postupak naplate potraživanja.</p>
<p>Netočna je, nadalje, tvrdnja da su nekoliko isplatnica na ime Zvonka Zubaka pronašli - »istražni organi«. Isplatnice postoje u arhivi MORH-a od dana plaćanja, što je čelnicima toga Ministarstva bilo dobro poznato. Zvonko Zubak je, naime, tijekom Domovinskog rata, a i kasnije, za Republiku Hrvatsku nabavljao određene robe. Podmirena su mu sva potraživanja, izuzev onoga za raketni sustav. stoga je logično da postoje isplatnice o podmirenim potraživanjima, a drugačija situacija značila bi samo da je dokumentacija MORH-a izuzetno neuredna.</p>
<p>Novinar Rajić nastavno zaključuje da bi »ti dokumenti (isplatnice) trebali ići u prilog tvrdnji da je Zubak već isplaćen u gotovini za raketni sustav S300«. Zaključak je, međutim, potpuno neosnovan, jer svrha označena na vjerodostojnim isplatnicama nedvojbeno potvrđuje da se radi o plaćanju drugih obveza. Uostalom, da su postojali bilo kakvi dokazi o podmirenju čak i najmanjeg dijela duga za raketni sustav, Republika Hrvatska bi to zasigurno istakla kao prigovor u arbitražnom postupku. Budući da to nije učinila, tvrdnje anonimnih izvora objavljene u svim medijima o navodnom podmirenju Zubakova potraživanja očigledno imaju samo jednu svrhu - novom informacijom skrenuti pozornost javnosti s teme koja je dotad punila novinske stupce i istovremeno kompromitirati Zvonka Zubaka u javnosti.</p>
<p>VESNA ALABURIĆ EMIL HAVKIĆ odvjetnici i pravni zastupnici Zvonka Zubaka</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Tko financira proširenje plinske mreže ima pravo i na dionice</p>
<p>Najava poskupljenja plina, pri čemu se kao ključni argument za poskupljenje navodi proširenje mreže, očekivano ukazuje na mutež u kojemu se priprema pljačka korisnika, pravih ali nepriznatih vlasnika - dioničara. Recept je identičan s onim kako je to već izvedeno s HT-om, pri čemu je ciljano stvorena situacija permanentne pljačke korisnika, kršenjem i gaženjem osnovnih demokratskih tekovina i ustavnih načela o vlasništvu i zloupotrebi monopola.</p>
<p> Svaki je korisnik plina svoj priključak platio, ekvivalentno tisućama eura i tako je direktno sudjelovao u dokapitalizaciji plinske mreže, čime je, prema važećim odredbama Ustava o pravima uloženog kapitala, postao suvlasnik odnosno dioničar javnog poduzeća. Svi priključeni potrošači svojim su kapitalom vrlo konkretno platili proširene plinske mreže, pa je poskupljenje plina radi navodnog ponovnog proširenja nelogično i uvredljivo. Zašto bi sadašnji korisnici plaćali mrežu budućim korisnicima, kojima će se ionako to proširenje propisno naplatiti kod priključenja? Tako se preko leđa potrošača dvostruko naplaćuje proširenje mreže, a pitanje je samo tko će skrenuti novac i u čiji džep.</p>
<p>Drugi cilj, koji se prešućuje kod ovoga i sličnih poskupljenja je pokušaj da se od javnog poduzeća, koje po ustroju ne smije biti profitabilno, barem ne smije to biti do onog trenutka kada će se svim korisnicima priznati uloženi kapital izdavanjem dionica i obaveznog formiranja konkurencije, učinili plinaru profitabilnim poduzećem. Profitabilno poduzeće namjerava vlast prodati strancima što je nastavak kolonizacije Hrvatske. Budući vlasnici ne žele, naime, kupiti neprofitabilno poduzećem jer u neprofitabilno poduzeće treba ulagati. Budući kolonizatori bigotovu »zlatnu koku«, koja odmah nese »zlatna jaja«, kao što je to već učinjeno s HT-om, a sprema se s HEP-om i drugima, na sveopću štetu trajnom preskupom naplatom korisnicima, tj. hrvatskome narodu. Ono što bi bilo logično i normalno je da se sada ponudi poštenim ulagačima da dokapitaliziraju plinaru tako da prošire mrežu ulaganjem vlastitog kapitala, a nikako poskupljenjem plina, te zatim zarađuju na eksploataciji nove mreže. Tako bi jedino legalno postali suvlasnici tvrtke. Povrat kapitala se može pošteno dogoditi tako da se da se budućim korisnicima prodaju (kao i do sada) priključci uz povoljnu cijenu plina ili se priključe besplatno uz veću cijenu plina.</p>
<p>Prisilno otimati kapital dosadašnjim korisnicima za proširenje mreže je tipični način kleptokratskog mentalnog sklopa, kakav se pokušava nametnuti na svim područjima gospodarstva, a uporno i drsko ga nameće aktualna vlast vrijeđajući intelekt, normalno gospodarstveno ponašanje, osjećaj za poštenje i pravdu svakog građanina Hrvatske. Ako pak država drži da je razvoj plinske mreže strateški važan, lako može primijeniti smislenu stimulativnu poreznu politiku, tako da se primjerice odrekne PDV-a u cijeni plina u korist razvoja mreže, a ne da teret dokapitalizacije ponovo prebacuje ionako desetljećima osiromašivanom građanstvu, a sve to u jeku goleme nezaposlenosti, kada mnogi ne mogu zaraditi niti minimum za život.</p>
<p>S druge strane, ovakvim neopravdanim poskupljenjima se opet i ponovno bitno krši socijalni smisao jasno definirani, kao primarni u našem ustavu. Hrvatska je, naime, u prvoj rečenici prvog članka ustava jasno definirana upravo kao socijalna država!</p>
<p>VLADO KOS Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Toliko graničnih incidenata ne može biti slučajno </p>
<p>Putujući i subotu, 17. kolovoza za Graz na auto-vlak, koji me je noću trebao dovesti do švicarske granice, doživio sam nešto meni neshvatljivo. Naime, na Macelju se odjednom stvorila kolona vozila veća od tri km, tako da sam izgubio više od dva sata na prelazu u Sloveniju. Bilo je mnogo turista i s djecom, koji su se vraćali s godišnjeg odmora u Hrvatskoj, Čeha, Poljaka, Austrijanaca, ali i Slovenaca. Čudi me to otezanje normalnog protoka ljudi i takvo ponašanje slovenskih carinika.</p>
<p>Naravno, zbog svega toga zakasnio sam na vlak u Grazu.</p>
<p> Ne znam je li to provokacija zbog Piranskog zaljeva, ili namjerno nerviranje stranih gostiju da nam više ne dolaze u Hrvatsku, ali znam da to što čine slovenski carinici nije ni lijepo, ni ugodno.</p>
<p>Čudne li podudarnosti da su se incidenti počeli događati u isto vrijeme na sjevernoj i na istočnoj granici. Srbi su opet počeli pucati po Hrvatima, a i ovi koji se vraćaju iz Srbije priređuju provokacije slične onima iz devedesetih (Udbina, Dvor na Uni).</p>
<p> Slovenci nikako da vrate dug štedišama Ljubljanske banke, a i neisporučivanje struje iz nuklearke u Krškom, prema civilizacijskim normama, obična je krađa. I sami znadu da teritorij koji svojataju nikada nije bio njihov. Navodim samo primjer Sv. Gere.</p>
<p>MIRKO BENŠIĆ Wettingen, Švicarska</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="51">
<p>Turski državljani otkriveni u ilegalnom prijelazu granice kod Bregane </p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - Deset turskih državljana uhvaćeno je u nedjelju ujutro kod Bregane u pokušaju ilegalnog prijelaza hrvatsko-slovenske granice s dvama automobilima francuskih registracijskih oznaka, doznaje se u Policijskoj upravi zagrebačkoj. </p>
<p>Turski državljani, šestero djece i četvero odraslih, prešli su ujutro oko osam sati u automobilima hrvatski granični prijelaz na Bregani, ali su ih slovenski graničari vratili jer je, navodno, jedna odrasla osoba bila bez vize za ulazak u Sloveniju. Nakon toga su se vratili u Hrvatsku i oko 500 metara dalje od graničnog prijelaza pokušali preko malog seoskog puta, kod restorana »Kalin«, ponovno prijeći granicu. Policija ih je u tome spriječila nakon čega su svi privedeni u policijsku postaju u Bregani. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Pucao u dvojicu redara u disku </p>
<p>Policija još utvrđuje okolnosti pod kojima se dogodila pucnjava u prepunoj diskoteci / Neslužbeno saznajemo da je pucnjavi prethodila svađa i tučnjava između dvije skupine nasilnika, otprije poznatih policiji</p>
<p>SPLIT, 25. kolovoza</p>
<p> - Hrvoje Ninčević (26) iz Solina prijavljen je za pokušaj ubojstva te za dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, nakon što je u splitskoj diskoteci Shakespeare u subotu oko 2,10 sati iz pištolja teško i po život opasno ranio Splićane, redare u diskoteci, Romana Bakovića (24) i Maria Barića (22).</p>
<p>Branko Dokić (20) koji je bio u Ninčevićevu društvu u trenutku pucnjave, nakon kriminalističke obrade, osumnjičen je za kazneno djelo nasilničkog ponašanja. Nakon saslušanja istražni sudac Županijskog suda u Splitu Ninčeviću je odredio 48-satno zadržavanje u zatvoru na Bilicama.</p>
<p>Iako policija još uvijek utvrđuje okolnosti pod kojima se dogodila pucnjava u prepunoj diskoteci, za vrijeme Jolinog koncerta, priča se kako je potezanju oružja prethodila svađa i tučnjava između dvije skupine mladića. Kao mogući motivi spominje se i borba za reket. Naime, glasnogovornik PU splitsko-dalmatinske Leon Tauber nije mogao službeno potvrditi da su Baković i Barić bili redari u Shakespeareu, jer službenih spoznaja o tome nema. Baković je zadobio prostrijelnu ranu trbuha i ustrijelnu ranu prsnog koša. Jedan metak oštetio mu je srčanu ovojnicu i jetru, pa je teško iskrvario. Tijekom višesatne operacije primio je čak šest litara krvi. Priključen je na respirator Baković je hospitaliziran na Jedinici intenzivnog liječenja u splitskoj bolnici.</p>
<p>U splitsku bolnicu s teškim krvarenjima primljen je i Barić, koji je zadobio prostrijelnu ranu trbuha, odnosno ozlijeđena su mu i crijeva. Zasad nije u životnoj opasnosti. Zanimljivo je da je Baković policiji već poznat po sličnim incidentima. Naime, krajem prošle godine iz pištolja ga je ranio splitski pjevač Don Mateo, nakon što ga je ovaj premlatio. Baković je i ranije prijavljivan za kaznena djela nasilničkog ponašanja te za preprodaju heroina. Posebno zanimljiv je podatak da ga se tereti i za davanje lažnog iskaza na suđenju dileru Jošku Marasoviću Fanfiju. Neki bolje upućeni imaju hrabrosti posumnjati, da je Bakovićevo teško ranjavanje u mogućoj vezi s Fanfijevom osudom na zatvorsku kaznu.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Utopio se u drenažnom kanalu</p>
<p>ČAKOVEC, 25. kolovoza</p>
<p> - Tek nakon obdukcije koju je naredio istražni sudac Županijskog suda u Varaždinu, a obavit će se na Odjelu patologije Županijske bolnice u Čakovcu u ponedjeljak, moći će se utvrditi neke važne činjenice vezane uz tešku prometnu nesreću u kojoj je poginuo mladi vozač. </p>
<p> Prema policijskom priopćenju nesreća se dogodila u jutarnjim satima u subotu (između 3 i 4 sata) na raskrižju državne ceste D-20, između Donjeg Vidovca i Svete Marije i lokalne ceste br. 20044 kod HE Dubrava. Vozač osobnog automobila čakovečkih registracija Nikola Židov (20) iz međimurskog sela Hemuševca vozio je iz Donjeg Vidovca prema Svetoj Mariji. Na raskrižju s lokalnom cestom skretao je u lijevo, ali je očigledno izgubio nadzor nad vozilom. Zbog toga je došlo do slijetanja vozila izvan kolnika na travnatu površinu, a potom i u lijevi drenažni kanal HE Dubrava. </p>
<p>Policija u priopćenju navodi da se vozilo potopilo, a da je pritom poginuo Nikola Židov. Iz PU međimurske su potvrdili da je riječ o automobilu »yugo«, koji nije bio njegovo vlasništvo. Neslužbeno pak smo saznali da je mladić bio na oproštajnoj zabavi s prijateljima u jednom ugostiteljskom lokalu u Draškovcu. On je u jednom trenutku, navodno, uzeo bratov automobil i odvezao se u nepoznatom pravcu. U drenažnom kanalu HE Dubrava je potopljeni automobil u subotu oko 15 sati primijetio ribolovac, nakon čega je došla policija koja je, uz pomoć ronilaca izvukla vozilo s preminulim vozačem.</p>
<p>Navodno je mladić vozački ispit položio tek u višestruko ponovljenom pokušaju. Nikola Židov je peti poginuli sudionik u prometu u Međimurskoj županiji u ovoj godini. </p>
<p>Drago Ovčar</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Izgrednici pretukli i teško ozlijedili dvojicu policajaca</p>
<p>BJELOVAR, 25. kolovoza</p>
<p> - Dvojica službenika interventne jedinice policije teško su ozlijeđena u okršaju izgrednika ispred ugostiteljskog objekta »HR Grand caffe«, poznatog po čestim tučnjavama. Naime, u noći na nedjelju oko 1,30 sati na kolniku ispred objekta u Haulikovoj ulici broj 5 nekoliko je muških osoba napalo za sada nepoznatog mladića koji je izašao iz kafića. Dva policajca interventne jedinice koja su se našla u blizini obnašala su službu u civilnoj odjeći, te su izdali zapovijed počiniteljima da prekinu sa narušavanjem javnog reda i mira. Izgrednici su prestali sa divljanjem, no kada su policajci A. P. (31) i V. S. (31) počeli sa utvrđivanjem identiteta prisutnih izgrednika, napala su ih trojica iz grupe, svi sa prebivalištem u Općini Rovišće, te su im se u napadu pridružili i ostali izgrednici. Policijski službenici koji su ubrzo stigli na mjesto događaja smirili su nered upotrebom tjelesne snage i sredstava za vezivanje. Otpor izgrednika svladan je tek kada su im stavili lisice na ruke. Prilikom vezivanja trojica izgrednika prijetili su policajcima smrću. Nakon toga dva pretučena policajca prevezena su u bolnicu gdje je utvrđeno kako su zadobili teške tjelesne ozljede u vidu teškog potresa mozga i krvnih podljeva po glavi i tijelu. Ranjenici su zadržani na daljnjem liječenju u Općoj bolnici u Bjelovaru. Protiv svih počinitelja slijedi podnošenje kaznene prijave zbog osnovane sumnje da su počinili kaznena djela nanošenja teških tjelesnih ozljeda i kazneno djelo napada na službenu osobu, te kazneno djelo prijetnje. Protiv jednog od njih bit će podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti. </p>
<p>Senka Budimir Tasić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Sebi, prijateljima i rođacima isplatili 5,6 milijuna kuna</p>
<p>Milka D. i Ladislav B., odgovorne osobe Štedno-kreditne zadruge Dukat, sebi i svojima, navodno su, odobravali »povoljne kredite«, a onda ih otpisivali na trošak poslovanja / Od »Dukata« 411 vjerovnika potražuje više od 42 milijuna kuna</p>
<p>VARAŽDIN, 25. kolovoza</p>
<p> - Varaždinsko Županijsko državno odvjetništvo podnijelo je istražni zahtjev protiv Milke D. i Ladislava B., odgovornih osoba Štedno-kreditne zadruge Dukat zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti. Njih su dvoje bili suvlasnici Dukata u jednakim dijelovima te istodobno i članovi uprave s jednakim i neograničenim ovlaštenjima. Sumnjiči ih se da su, radi stjecanja nezakonite imovinske koristi, kroz poslovanje štedionice u vrijeme njezine blokade isplatili sebi, svojim rođacima i prijateljima ukupno 5.653.745,31 kunu.</p>
<p>Djelo su počinili u vremenu od listopada 1996. pa do svibnja 2001. godine, koristeći svoja ovlaštenja odgovornih osoba i to tako što su sebi, rođacima i prijateljima odobravali kredite s niskim kamatama. Tako dobivene kredite otpisivali su na teret troškova poslovanja, a sebi i drugima isplatili depozite temeljem zaključenih ugovora s Dukatom i to u vrijeme blokade žiro računa.</p>
<p>Dukat je u stečaj otišao prošle godine, a zahtjev za pokretanjem stečaja podnijelo je Ministarstvo financija, jer Dukat nije podmirio 1,8 milijuna kuna duga prema proračunu, a osim toga, poduzeće je bilo blokirano više od godinu dana i prezaduženo. Utvrđeno je i da od Dukata 411 vjerovnika potražuje 42,6 milijuna kuna.</p>
<p>Na ispitnom i izvještajnom ročištu održanom tada na varaždinskom Trgovačkom sudu ustanovljeno je i da je svoja potraživanja prijavila i bivša direktorica Dukata i to u iznosu od 438 tisuća kuna. To joj je, međutim, osporeno, nakon što je zastupnica Ministarstva financija, a podržali su je vjerovnici, istaknula da je bivša direktorica svojim radom doprinijela nastanku razloga za otvaranjem stečaja, kao i poslovnim poteškoćama i nelikvidnosti Dukata.</p>
<p>Stečajni postupak u Dukatu prilično je zamršen, jer su u tijeku parnice kojima se pokušava dokazati da je ugovorena kamata na kredite bila zelenaška. Dioba novca vjerovnicima, kako nam je tada rekla stečajna upraviteljica Dukata Katica Makar, ovisit će o naplati kredita, a ona smatra da se dugovi trebaju vratiti, bez obzira pod kojim su uvjetima krediti uzeti. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Velikom brzinom motorist se zabio u drvo i poginuo </p>
<p>RIJEKA, 25. kolovoza</p>
<p> - Teška prometna nesreća u kojoj je poginuo dvadesetogodišnji Ivica Pahljina dogodila se u nedjelju oko 2 sata na otoku Rabu.. Pahljina je upravljao motociklom marke »thomos«, registracijske oznake RI 614 JO državnom cestom D-105 između Lopara i Supetarske Drage. U jednom je trenutku zbog prevelike brzine izgubio kontrolu nad upravljačem, sletio s ceste i udarivši u drvo, na mjestu preminuo. </p>
<p>LJ. P.</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Putnica iz slovenskog automobila umrla u sisačkoj bolnici </p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - U subotu 24. kolovoza u 18,15 sati na 267. kilometru državne ceste D-4 Bregana - Bajakovo, dogodila se prometna nesreća u kojoj je jedna osoba poginula, dvije osobe zadobile teške, a dvije lakše tjelesne ozljede.</p>
<p> Nesreća se dogodila kada je vozač osobnog automobila, požeških registarskih oznaka zbog nedržanja potrebnog razmaka udario prednjim dijelom vozila u zadnji dio osobnog automobila, slovenskih nacionalnih oznaka, u kojem se nalazilo pet slovenskih državljana. Od siline udarca slovenski automobil je udario u odbojnu ogradu uz desni rub kolnika, zavrtio se i zadnjim dijelom ponovno udario u odbojnu ogradu, nakon čega se odbio i zaustavio na lijevoj prometnoj traci.</p>
<p>Vozači i putnici iz osobnih vozila prevezeni su u Opću bolnicu u Sisku, gdje je u 21,25 sati Ana Skokić (1956), iz Ljubljane, preminula. Vozač osobnog vozila požeških registarskih oznaka, kao i putnik iz slovenskog vozila, zadobio je lake tjelesne ozljede, vozač slovenskog automobila teške, a njegova suputnica teške tjelesne ozljede opasne po život.</p>
<p>Protiv vozača osobnog automobila požeških reg. oznaka podnesena je kaznena prijava.</p>
<p>Zbog obavljanja očevida na mjestu nezgode promet na tom dijelu ceste bio je zatvoren do 20,45 sati, a vozači su preusmjeravani preko županijske ceste broj 3124 do Popovače. </p>
<p>J. I.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="58">
<p>Hrvatska i Slovenija u ponedjeljak paraf na protokol o poljoprivredi u CEFTA-i</p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - U ponedjeljak će hrvatski ministar poljoprivrede i šumarstva Božidar Pankretić i Franc But, slovenski ministar za poljoprivredu, šumarstvo i prehranu, u Gornjoj Radgoni parafirati protokol o okončanju pregovora u području poljoprivrede, vezanih uz primitak Hrvatske u CEFTA-u. CEFTA sad broji sedam članica. To su Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka, Slovenija, Rumunjka i Bugarska. Hrvatska je vlada u srpnju 2001. godine pokrenula postupak za pristupanje toj organizaciji. </p>
<p>Hrvatsku su kandidaturu podržale sve zemlje članice CEFTA-e. U Ministarstvu kažu da je na području poljoprivrede parafiran tekst Protokola o liberalizaciji trgovine poljoprivrednim i industrijskim proizvodima s Poljskom, Mađarskom, Češkom i Slovačkom, dok su pregovori s Bugarsko okončani, a pregovori s Rumunjskom su u tijeku. </p>
<p>Pankretić i But obići će i 40. međunarodni poljoprivredno-stočarski sajam u Gornjoj Radgoni. </p>
<p>M. P.</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Poduzetnik gradi mlin za ekološko brašno</p>
<p>POŽEGA, 25. kolovoza</p>
<p> - Osim Željka Mavrovića, svjetski poznatoga boksača, koji je pokrenuo proizvodnju ekološki zdrave hrane na više od 100 hektara kod Sloboštine, u Požeštini su brojni i mali proizvođači zdrave hrane. Jedan od njih je i Ivan Bohović iz Cerovca, u Jakšićkoj općini, koji sada gradi mlin za meljavu ekološki zdravog brašna. Postrojenje, kapaciteta do 1,5 tone na sat kupio je u Njemačkoj za 130.000 eura, a kada počne s radom zaposlit će i petoricu radnika. Planira preradu žitarica po europskim ekološkim standardima, a takvo brašno se u Europi izuzetno cijeni i plaća. Bohović sije jednu staru sortu pšenice za koju su nutricionisti dokazali, da pomaže kod raznih alergija. Bez umjetne prihrane, pšenica ima lošiji urod, no zato je njezino brašno triput skuplje. </p>
<p>Gradnju mlina financijski prate Požeško-slavonska županija, Ministarstvo obrta, malog i srednjeg poduzetništva i HBOR, a trebala bi biti završena do sljedeće žetve. </p>
<p>Za proizvodnju i otkup ekološkog brašna zainteresirani su kupci iz Njemačke. </p>
<p>Ivan Fadljević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="60">
<p>Petrinjci se sjećaju »krvave jeseni 1991.«</p>
<p>PETRINJA, 25. kolovoza </p>
<p> - Krajem kolovoza godine 1991. pobunjeni Srbi s Banovine i jugo-vojska počeli su otvorenu oružanu agresiju na Petrinju i okolna sela, a 25. kolovoza 1991., velikosrpska JNA s dviju strana napala je Policijsku postaju i ranila pripadnike MUP-a i DVD-a. </p>
<p> Bio je to uvod u tzv. »krvavi rujan 1991.« kada je prije 11 godina počelo srpsko sustavno, organizirano, planirano i smišljeno rušenje, paljenje i uništavanje kuća, ubijanje hrvatskih civila i branitelja, te nasilni izgon u četverogodišnje progonstvo 15.000 Hrvata s područja Petrinje.</p>
<p> Glavna komemoracija za poginule, stradale i nestale hrvatske branitelje i civile, kako je najavljeno, bit će 14. rujna u Petrinji. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Slovenska ribarica opet lovila u hrvatskom moru</p>
<p>PULA, 25. kolovoza</p>
<p> - »U nedjelju je slovenska ribarica 'Palamida' uplovila u hrvatske teritorijalne vode ispred Savudrije i tamo nesmetano ribari, a hrvatska policija nije intervenirala«, rekao za Vjesnik savudrijski ribar Daniel Latin. </p>
<p>Riječ je, prema evidenciji ribara, o 291. ribarsko-pograničnom incidentu, o čemu će u srijedu u Zagrebu savudrijski ribari posljednji put razgovarati s ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom. Ako ni nakon toga ne bude pronađeno zadovoljavajuće rješenje, ribari će, kazali su, sami zaštititi svoje interese u tom dijelu hrvatskoga mora. </p>
<p>U međuvremenu se u taj spor odlučila uključiti i Udruga radničkih sindikata Hrvatske na čelu s Borisom Kunstom. Za ponedjeljak je najavljen njihov dolazak u Umag i Savudriju radi dogovora o osnivanju sindikata ribara Hrvatske, a razgovart će se i o problemima vezanima uz razgraničenje na moru. </p>
<p>M. U.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Joška Jorasa posjetili supruga i odvjetnik</p>
<p>PULA, 25. kolovoza</p>
<p> - Joška Jorasa, koji u Okružnom zatvoru u Puli od prošle srijede izdržava tridesetodnevnu zatvorsku kaznu, a već četvrti dan štrajka glađu, u nedjelju u podne posjetili su supruga Olga i odvjetnik Danijel Starman. Kći ga nije uspjela posjetiti, jer nije na vrijeme bila najavljena.</p>
<p>»Dežurni u Okružnom zatvoru nisu dopustili Jorasovoj supruzi da mu u zatvor donese slovenski tisak«, kazao je odvjetnik Danijel Starman.</p>
<p>Starman je putem slovenske televizije prenio i Jorasovu poruku slovenskoj javnosti da se ne osjeća krivim i da ne priznaje hrvatske ovlasti na svom posjedu u naselju Mlini.</p>
<p>Otkako je počeo odbijati hranu prošli četvrtak, Joras je izgubio dva kilograma, umoran je, ali se osjeća dobro. Budući da je u posljednje vrijeme bilo dosta problema s pitkom vodom u Puli, Joras je zatražio da mu se osigura slovenska voda - »Radenska« ili »Donat«. </p>
<p>Odvjetnik Starman i Jorasova supruga rekli su da je Joras odlučio štrajkati glađu dok ga hrvatske vlasti ne puste na slobodu. </p>
<p>M. U.</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Mate Granić: Bez problema ćemo prikupiti 400.000 potpisa </p>
<p>Iako parafirani sporazum nema neposrednih međunarodno-pravnih učinaka, već je puno naškodio Hrvatskoj a ako ga se Vlada ne odrekne, može joj još više štetiti u međunarodnoj arbitraži, ističe čelnik DC-a</p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - U ponedjeljak točno u podne, Demokratski centar (DC) će na zagrebačkom Trgu bana Jelačića te na pedesetak mjesta diljem Hrvatske početi akciju skupljanja potpisa za raspisivanje referenduma kojim će od Vlade tražiti odbacivanje parafiranog graničnog sporazuma sa Slovenijom. </p>
<p>Predsjednik DC-a Mate Granić još je početkom prošlog tjedna najavio da će njegova stranka, ne odrekne li se Vlada spornog sporazuma, početi ovu akciju, te zatražiti hitnu sjednicu saborskog vanjskopolitičkog odbora kao i saborsku raspravu o odnosima sa Slovenijom te štetnosti parafiranog sporazuma o granicama. </p>
<p>Budući da se Vlada nije ni osvrnula na ovaj Granićev zahtjev, a predsjednik vanjskopolitičkog odbora Zdravko Tomac odbacio zahtjev za sazivanjem sjednice, DC-ovci u ponedjeljak kreću u akciju, uvjereni u njezin uspjeh.</p>
<p>»Već sad nas mnoštvo ljudi zove i podržava u ovom pitanju, i uvjereni smo da nam neće biti problem prikupiti 400.000 potpisa, koliko je potrebno za raspisivanje referenduma«, rekao nam je u nedjelju Mate Granić. No, kako kaže, DC-ovci ne bi voljeli da dođe do referenduma, već im je prioritetni cilj da se Vlada sama odrekne za Hrvatsku vrlo štetnog sporazuma. Jer, ponavlja, iako parafirani sporazum nema neposrednih međunarodno-pravnih učinaka, već je puno naškodio Hrvatskoj a ako ga se Vlada ne odrekne, može joj još više naškoditi u međunarodnoj arbitraži.</p>
<p>»Hrvatska se mora što prije odreći tog sporazuma jer on ne može biti temelj ni za kakve pregovore niti arbitražu, može samo izuzetno štetiti«, ističe Granić. Podsjećajući da Slovenija bježi od arbitraže te se poziva na to da arbitraža nije konačno rješenje, Granić ističe da arbitraža doista nema smisla ako nije obvezujuća, zbog čega se Hrvatska ne smije ni upuštati nešto neobvezujuće, te mora zastupati upravo obligatornu arbitražu. </p>
<p>Ponavlja Granić i da se Hrvatska ne treba bojati arbitraže na kopnu, jer su kopnene granice, osim sedam kilometara ulaska u Piranski zaljev, već dogovorom riješene a Hrvatska je tamo uvijek obavljala administrativnu vlast.</p>
<p>Uz prikupljanje potpisa za referendum, DC-ovci će ponovo tražiti hitnu sjednicu Odbora za vanjsku politiku, te će inicirati saborsku raspravu o tome. Jer, bilo kakvo bježanje od tog problema je guranje glave u pijesak i to je strašno štetno za Hrvatsku, upozorava Granić.</p>
<p>Marija Pulić</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Miting hrvatsko-slovenskog zrakoplovnog prijateljstva</p>
<p>ČAKOVEC, 25. kolovoza</p>
<p> - Iznad Zračne luke Čakovec u nedjelju popodne održan je tradicionalni, ove godine u Hrvatskoj najveći aeromiting. Organizator je bio Aeroklub Čakovec uz podršku Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, Međimurske županije i Grada Čakovca.</p>
<p> Gledatelji su imali prilike vidjeti pedesetak letjelica iz više europskih zemalja.</p>
<p> Izaslanik pokrovitelja, predsjednika Republike Stjepana Mesića, general pukovnik Imra Agotić, izrazio je, prenoseći predsjednikove pozdrave, zadovoljstvo očuvanjem tradicije i napretkom zrakoplovnog sporta u Međimurju. </p>
<p>Aeromiting je bio obilježen nastupima slovenskih sudionika. Na subotnjem »Fizir kupu« u pojedinačnom nadmetanju pobijedio je Robi Verbančič, član Aero-kluba Maribor, a da su slovenski piloti bili i najuspješniji u ekipnom natjecanju.</p>
<p> U subotu i nedjelju na Zračnoj luci Čakovec bili su, među ostalima, izloženi i zrakoplovi slovenske proizvodnje.</p>
<p> Osobitost pak aeromitinga u Čakovcu bila je u tome što su prvi puta nastupili i zrakoplovi zračnih snaga slovenske vojske. Iz sastava 15. brigade zračnih snaga Vojske Slovenije došli su avioni tipa Pilatus.</p>
<p> Uz to su gledatelje oduševljavali piloti četiriju akrobatskih zrakoplova poznate slovenske akro-grupe. </p>
<p>Predsjednik Aero-kluba Čakovec Goran Kovačić veoma uspješan aeromiting ocijenio je velikim doprinosom popularizaciji zrakoplovnog sporta ne samo u Međimurju, već i cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj.</p>
<p> Osnutkom tvrtke Zračna luka Čakovec stvoreni su uvjeti i za bolje komercijalno iskorištavanje, osobito za trenažne padobranske skokove za koje je zračno pristanište u Pribislavcu kod Čakovca vrlo dobro prilagođeno.</p>
<p>Drago Ovčar</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Dečak: O propustima u Kopačkom ritu izvijestit ću Tomčića</p>
<p>Hrvatski lovački savez zaprepašten je činjenicom da je Javna ustanova Park prirode zabranila lov i ostale aktivnosti u Kopačkom ritu tek 23. kolovoza, premda su redovite mjere obrane od poplave za to područje proglašene još 13. kolovoza </p>
<p>KOPAČKI RIT, 25. kolovoza</p>
<p> - Predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza Đuro Dečak obišao je u nedjelju poplavljena područja tikveško-podunavskih lovišta u Kopačkom ritu, te izrazio zadovoljstvo brigom članova lovačkih udruga Osječko-baranjske županije i Hrvatskih šuma za divljač u posebnim uvjetima. </p>
<p>Dečak je također rekao kako je Savez zaprepašten činjenicom da se Javna ustanova Park prirode Kopački rit zadnja uključila u zaštitu tog područja. Dodao je da je ta ustanova »donijela odluku o zabrani lova i svih ostalih aktivnosti tek 23. kolovoza, premda su redovite mjere obrane od poplave za to područje proglašene još 13. kolovoza«.</p>
<p>»Mi smo odmah nakon te odluke svim lovačkim udrugama, kojih u Osječko-baranjskoj županiji ima 84, izdali zabranu lova i donijeli mjere zaštite divljači (pojačano prehranjivanje i ophodnje) da bi se pomoglo životinjama koje su se našle u poplavljenom području. Hrvatske šume su također puno napravile, jer su na novim lokacijama dodatno prehranjivale divljač«, kazao je Dečak. </p>
<p>Savez je, prema njegovim riječima, također zaprepašten činjenicom da je ta javna ustanova dopustila gospodarskim ribarima da rade sve do 23. kolovoza, te da postavljaju mreže koje su najveća opasnost za životinje koje u njima stradavaju.</p>
<p>Dečak je najavio je da će zbog svega što je vidio, kao saborski zastupnik postaviti pitanje ministru zaštite okoliša i prostornog uređenja Boži Kovačeviću kako je Ministarstvo moglo dopustiti Javnoj ustanovi Park prirode Kopački rit da izda dozvole za gospodarski ribolov u prostoru gdje je to po svim zakonima prirode nedopustivo. Posebice stoga što, kaže, »ta ustanova nema gospodarsku osnovu ni plan upravljanja«.</p>
<p>Dečak je najavio da će o svim propustima u Kopačkom ritu u petak izvijestiti i predsjednika Hrvatskog sabora Zlatka Tomčića. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Ukidaju li se istražni suci?</p>
<p>Ministarstvo pravosuđa predvidjelo je da će za istrage biti mjerodavni isključivo državni odvjetnici/ Suci će u istrazi odlučivati jedino o slobodama i pravima okrivljenika/ Uvest će se mogućnost nagodbe o kazni/ Donijet će se nove odredbe o pritvoru kao i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom </p>
<p>ZAGREB, 25. kolovoza</p>
<p> - Izmjene Zakona o kaznenom postupku (ZKP) koje priprema Ministarstvo pravosuđa, doznaje se, radikalne su. </p>
<p>Glavna novost je da suci više neće voditi istragu, nego će taj dio kaznenog postupka u potpunosti preuzeti državni odvjetnici. Time će državni odvjetnici dobiti znatno jače ovlasti, pa tako u materijalima Ministarstva pravosuđa stoji da »tužitelj nužno mora postati operativno tijelo«. Državni odvjetnici tako će imati na raspolaganju istražne jedinice, ali se ne precizira o čemu je riječ. No, navodi se da će državni odvjetnik imati »ovlasti nadzora i obvezujućih naloga nad istražnim jedinicama«. Tužitelj vlastitim istraživanjem priprema optuženje i snosi rizik neuspjeha na sudu.</p>
<p> Sucima pak preostaje kontrola vođenja postupka. Oduzimanjem istrage sucima, njihova uloga iscrpljuje se u odlučivanju o pravima i slobodama osoba protiv kojih se vodi postupak. </p>
<p>U Ministarstvu ističu da je oduzimanje istrage sucima, prevladavajući trend u europskom zakonodavstvu. Osim Hrvatske, istrage vode suci još samo u zemljama bivše Jugoslavije (Sloveniji, Federaciji BiH, Makedoniji i SRJ), dok su u tranzicijskim zemljama Albaniji, Bugarskoj, Češkoj, Madžarskoj i Slovačkoj, suci izuzeti iz tog dijela postupka. U Ministarstvu napominju da ni Nacrt sustava kaznenog prava Corpus iuris ekspertnog tima EU-a nije predvidio istražnog suca.</p>
<p>Stvaranje drukčijih odnosa između sudaca, državnih odvjetnika, a time i policije (tužitelji će morati blisko surađivati s policijom), izazvat će lančanu reakciju u našem zakonodavstvu. Tako će se mijenjati odredbe o pritvoru, odnosno o uhićenju i zadržavanju okrivljenika. Nadalje, predviđa se mogućnost nagodbe o kazni. </p>
<p>Uvest će se i nove odredbe o pravu na žalbu i druge pravne lijekove, kao i o postupcima prema osobama s duševnim smetnjama koje počine djelo s obilježjem kaznenog djela. Donijet će se i nove odredbe o oduzimanju imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom. Također, teret dokazivanja kod kaznenih djela gdje je ostvarena imovinska korist, prebacit će se na osumnjičenika. </p>
<p>Da bi se provele sve ove promjene, morat će se promijeniti zakoni o državnom odvjetništvu, o policiji, te o sudovima, zaključuju u Ministarstvu. Promjene će iziskivati i novac za kadrovsko ekipiranje, opremu i prostor Državnog odvjetništva. </p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Hrvatski brodovi izvan zone visokog rizika plovidbe</p>
<p>U izvješću se navodi da su nedostaci u vezi sa sigurnošću plovidbe u prošle tri godine povećani čak 150 posto / Priznanje Hrvatskoj, Latviji i Litvi koje su se s »crne liste« sigurnosti brodova pomaknule prema »sivoj listi«</p>
<p>RIJEKA, 25. kolovoza</p>
<p> - Prema zaustavljanju i pregledima brodova u prošle tri godine širom svijeta, zbog raznih nedostataka kad je riječ o sigurnosti plovidbe ili pravima posada, na svjetskoj »crnoj listi« pomorstva je 25 zemalja.</p>
<p>Pariški memorandum o lučkom nadzoru u izvješću navodi da su nedostaci u vezi sa sigurnošću plovidbe u prošle tri godine povećani čak 150 posto! U istom se izvješću odaje priznanje Hrvatskoj, Latviji i Litvi koje su se s »crne liste« sigurnosti brodova pomaknule prema »sivoj listi«. To znači da su sada brodovi pod zastavama tih zemalja izvan zone visokog rizika plovidbe.</p>
<p>Ipak, na popisu zaustavljenih hrvatskih brodova u međunarodnoj plovidbi su »Dalmacija«, »Novigrad«, »Korlec« i »Vjeko«, koji su više puta zaustavljani prošle dvije godine, a jednom su u istom razdoblju zaustavljeni »Dora«, »Krka«, »Raša« i »Zamet«. </p>
<p>U domaćoj su plovidbi u prošle dvije godine više puta zaustavljani brodovi »Judita«, »Komiža« i »Mediteran«, a ove su godini jednom zaustavljeni »Beli kamik«, »Brestova«, »Broč«, »Dubravka«, »Jazine«, »Šoltanka« i »Zamošće«.</p>
<p>Među najproblematičnijim zastavama s »crne liste« je kambodžanska - od 698 brodova pregledanih u prošle tri godine pod tom ih je zastavom zaustavljeno čak 196. Uza to, u polovici svih nesreća zabilježenih u turskim vodama sudjelovali su brodovi pod kambodžanskom zastavom.</p>
<p>Na brodu »Winner« pod kambodžanskom zastavom francuska je ratna mornarica u lipnju ove godine pronašla 1500 kilograma droge koja je prevožena iz Kube za španjolski Bilbao. Nedavno su u Napulju lučke vlasti zaustavile kambodžanski brod »Smooth Challenger« sa 4800 tona žita, zbog velikih problema s čvrstoćom trupa broda. Isti je brod i prije toga zaustavljen, ali pod drugim imenom, u Bilbau, zbog čak 39 nedostataka. Nakon zaustavljanja u Napulju taj 29 godina stari brod napokon je završio u rezalištu.</p>
<p>Najstariji i najlošiji brod koji je posljednjih nekoliko godina pregledan u akciji međunarodnog sindikata transportnih radnika bio je »Bashar«, nosivosti 4909 tona, sagrađen 1971. godine. Taj je brod u prošle četiri godine osam puta zaustavljen, pod raznim zastavama. U lipnju ove godine najprije je zaustavljen u Veneciji zbog 30 nedostataka, potom u Rijeci zbog osam nedostataka. No i danas plovi, a vlasnik mu je tvrtka Wahiba T. Chipping iz SAD-a. </p>
<p>Brod je plovio i pod zastavom državice Tonga, koja je nedavno zatvorila svoj međunarodni registar brodova. Naime, brod je nekoliko puta presretan pod tom zastavom, ilegalno prevozeći oružje i imigrante. Vlast Tonga odlučila se za taj poslovni potez kako bi svom narodu »sačuvala obraz«. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020826].
|
