NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020726].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 263970 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>26.07.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Nitko neće rado u Ministarstvo obrane</p>
<p>Informacija o mogućem transferu Jozo Radoš u NATO - Anton Tus u MORH brzo je opovrgnuta / Novi mogući Radošev nasljednik blizak je Pantovčaku - riječ je o general-pukovniku Imri Agotiću, Mesićevom pomoćniku za vojna pitanja, koji je oštro kritizirao Radoša u zadnje dvije godine / HSS bi, tvrde neki, na Krešimirov trg rado doveo Antu Markova, a Račan, navodno, ministra socijale u ostavci Davorka Vidovića / SDP u MORH-u već ima osobu koja vrlo dobro poznaje obrambeni sustav, Zlatka Gareljića</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Ne treba previše razmišljati o tome koje se ministarstvo ovih dana procjenjuje kao najnepoželjniji resor uoči formiranja nove vlade. Zbrinuti 13.000 vojnika i drugog osoblja viška; smanjiti izdavanja za plaće (na osoblje se troši više od 70 posto vojnog proračuna, a plaće nekima ne rastu od 1995.); modernizirati borbenu tehniku, prije svega zrakoplove i radare, ali i vraćati kredite, samo je dio posla koji će dočekati novog obrambenog ministra. MORH je definitivno »vrući krumpir« u pregovorima o podjeli resora nove vlade. Nitko neće rado u MORH.</p>
<p>Situacija u kojoj bi svi najradije odustali od otpuštanja viška vojnika i drugih nepopularnih mjera koje slijede u MORH-u dodatno potiče nagađanja tko će biti Radoševim nasljednik. Premda, i to treba reći, sadašnji šef MORH-a u ostavci službeno nije potvrdio da odlazi s Krešimirova trga. Navodno će Radoš u saborske klupe, ali i na mjesto Đurđe Adlešić, predsjednice saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost koja je ostala vjerna HSLS-u.</p>
<p>U spekulacijama o novom ministru obrane najčešće se spominju osobe povezane s Panovčakom, odnosno Uredom predsjednika Stjepana Mesića. Najprije je procurila informacija o mogućem transferu Radoš – Tus, no kalkulacije da bi u MORH iz Buxellesa mogao stići naš veleposlanik pri NATO-u Anton Tus, a Radoš na njegovo mjesto – vrlo su brzo otklonjene.</p>
<p>Novi kandidat koji se spominje kao Radošev mogući nasljednik također je blizak Pantovčaku. Riječ je general -pukovniku Imri Agotiću, Mesićevom pomoćniku za vojna pitanja, poznatom po oštrim kritikama Radoševa rada u zadnje dvije godine. Do potvrde koliko je izgledna opcija da Agotić doista postane novi obrambeni ministar u četvrtak se nije moglo doći, no iz Ureda Predsjednika doznali smo da ga na Pantovčaku neće biti do ponedjeljka.</p>
<p>Agotiću se najmanje može prigovoriti nedostatak vojnog ili ratnog iskustva, praktičnih ili teorijskih vojnih znanja. Bivšu JNA (radio je u Puli, Bihaću, te od 1974. u Zagrebu) napustio je početkom srpnja 1991., a u Domovinskom ratu najprije je bio v. d. načelnika stožera Zbora narodne garde i v. d. zapovjednika ZNG-a. Bio je glavni pregovarač s predstavnicima bivše jugovojske u razgovorima o njihovom napuštanju hrvatskog teritorija, prvi zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, te pomoćnik načelnika Glavnog stožera za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Od 21. veljače 2000. godine, odlukom predsjednika Mesića obnaša današnju dužnost pomoćnika Predsjednika za obranu i vojna pitanja. </p>
<p>Kad je riječ o nedostacima, oponenti Agotiću zamjeraju ponajprije »JNA prošlost«. Snažne podjele na nekadašnji kadar vojske bivše države i časnike izrasle iz Domovinskog rata u MORH-u su odavno prestale biti javnom tajnom. U tom kontekstu ne bi bilo čudno da se eventualni Agotićev dolazak u MORH prokomentira kao pobjeda prve neformalne skupine. </p>
<p>Ne manje važno je i to što se od novog ministra očekuje smanjenje sastava oružanih snaga, a zna se da će taj proces ponajprije obuhvatiti sudionike Domovinskog rata. Je li Agotić definitivan i najbolji izbor za provedbu tog posla, tek će se vidjeti. </p>
<p>U međuvremenu, kruže priče da i SDP i HSS imaju svoje kandidate za čelno mjesto u MORH-u. HSS bi, tvrde neki, na Krešimirov trg rado doveo Antu Markova, člana Odbora za unutarnju politiku. Mandatar Račan bi, navodno, na tom mjesto rado vidio sadašnjeg ministra socijale u ostavci Davorka Vidovića. </p>
<p>No ne treba zaboraviti da je SDP zadnje dvije godine u MORH-u imao osobu koja vrlo dobro poznaje obrambeni sustav. Riječ je o Zlatku Gareljiću, Radoševom zamjeniku za kojega se nerijetko veže epitet racionalnog političara. Pitanje je, naravno, koliko se Gareljić želi prihvatiti ministarske funkcije, no on definitivno spada među čelnike MORH-a koji su više puta ukazivali na osjetljivost, ali i nužnost vojne reforme. Isto tako, tek da se zna, iz SDP-a je i predsjednik saborskog pododbora za obranu. </p>
<p>Tko god sjeo u vruću fotelju MORH-a, reformu će teško izbjeći. Ona je nužan dio programa nove vlade, što se moglo iščitati i po najavama mandatara Ivice Račana. Nakon sjednice Predsjedništva SDP-a, Račan je prije četiri dana obznanio da će se novi vladin program temeljiti na popisu prioriteta koje je koalicija stranaka već dogovorila. Preciznije, na desetak točaka reformi i projekata čija je realizacija već u tijeku, a u koje ulaze i transformacija vojske i njena prilagodba NATO-standardima.</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Za uspjeh koalicije nužno je povjerenje</p>
<p>Kako je moguće da se u ljeto 2002. čelnici stranaka koje su ostale u koaliciji na vlasti opet moraju dogovarati o programu kojim su dobili izbore 3. siječnja? Što su radili, o čemu su se i kako dogovarali prošle dvije i pol godine? </p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Nakon dvije i pol godine prve trećesiječanjske vlade i sad već trotjednog osnivanja druge, izvjesno je da su trećesiječanjski pobjednici uspjeli bespogovorno i složno provesti samo jedan dogovor. Ime mu je bilo »Idemo rušiti HDZ«. Nakon svih ostalih dogovora, potpisanih sporazuma i izglasanih programa, uvijek je barem jedan koalicijski partner uspijevao pronaći razlog za pobunu, diverziju ili naglu promjenu mišljenja. Rakova djeca su u usporedbi s njima prvaci svijeta u sinkroniziranom plivanju.</p>
<p>U srijedu su Ivica Račan, Zlatko Tomčić, Jozo Radoš i Zlatko Kramarić upravo zbog toga punih osam sati razgovarali o temama koje su, prema svim programskim dokumentima vlade i koalicije, odavno trebale biti dogovorene, a neke i provedene. Razgovori su u punom sastavu »čelnika parlamentarne većine« (stigla je i Vesna Pusić) nastavljeni i u četvrtak, s najavom nastavka u petak, a možda i u subotu.</p>
<p>Reforma pravosuđa i državne uprave, prilagođavanje standardima Europske unije, poticanje investicija, izvoza te malog i srednjeg poduzetništva, o kojima se u srijedu tako dugo raspravljalo, nisu samo teme koje su još krajem 2001. upisane u plan koalicijske vlade za ovu godinu, a proljetos postale i temeljnom sastavnicom »osvježenog« koalicijskog sporazuma, na temelju kojeg su u Vladu ušli Dražen Budiša i njemu bliski ministri gospodarstva i prometa, Hrvoje Vojković i Mario Kovač. SDP, HSLS, HSS, HNS, LS i IDS upravo su obećanjima vezanim za te promjene dobili izbore 2000. Kako je onda moguće da se u ljeto 2002. čelnici stranaka koje su ostale u koaliciji na vlasti opet moraju do najsitnijih detalja dogovarati o njima? Što su radili, o čemu su se i kako dogovarali prošle dvije i pol godine?</p>
<p>Kada čelnici stranka satima raspravljaju o detaljima koje inače rješava struka – nakon što politika zada cilj – jasno je da s povjerenjem među partnerima nešto ozbiljno ne štima. A koalicija bez povjerenja projekt je koji ima više izgleda za propast nego za uspjeh.</p>
<p>Kada je nekoliko dana nakon pada Vlade postignut dogovor koalicijskih čelnika da se na ispražnjena ministarska mjesta ne guraju stranački kadrovi, zaiskrila je nada da se u koaliciji doista nešto važno promijenilo. No već je prošli vikend – nakon packi koje je Račanu u ime HSS-a udijelio Luka Trconić – postalo jasno da je odricanje od foteljašenja samo propagandna šminka koja ne uspijeva prekriti duboke pukotine u unutarkoalicijskim odnosima, čiji graditelj nije nipošto bio samo Budišin HSLS.</p>
<p>Ako će potvrđivanje svakog detalja programa koji će dobiti (još jedan) pečat prioriteta značiti konačni prestanak prepucavanja čim se u ostvarivanju zađe iza prvog zavoja, bit će to velik napredak za koaliciju na vlasti. No, ipak se ne može zaobići pitanje sposobnosti predsjednika stranaka, uglavnom političara »općeg tipa«, da meritorno i svjesno svih posljedica blagoslove svaki detalj. I to nakon što se dvije i pol godine očito nisu uspjeli dogovoriti baš o tim detaljima. </p>
<p>A to znači da će već u rujnu, kad se u Saboru bude raspravljalo o državnom proračunu, koalicija opet stići na vrlo sklizak teren. Najprije će, naime, trebati »presložiti« ovogodišnji proračun, koji je popucao na mnogo šavova – od stavki vezanih za Ministarstvo obrane do zdravstva. Potom treba donijeti i proračun za sljedeću godinu. A 2003. je izborna godina. Što pak znači da će, zbog stranačkog umiljavanja određenim skupinama birača, biti vrlo teško, u svakom slučaju teže nego u prošle tri godine, održati željeni cilj: povećavanje ulaganja u gospodarstvo, a smanjivanje klasičnih oblika državne potrošnje. </p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Bajić obećava: Na kraju 2002. umjesto 6000 možda stotinjak neriješenih predmeta!</p>
<p>U zaostatku u radu držanih odvjetništava u 2001. godini zagrebački tužitelji sudjeluju s četvrtinom / Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić je priču sa zaostatkom zamislio ovako: od više od 6000 predmeta, polovica će ići na rješavanje tužiteljstvima u zemlji koja nisu tako opterećena novim predmetima, a drugu će polovicu riješiti zagrebački državni odvjetnici, uz nužna kadrovska pojačanja</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Mandatar Ivica Račan je, uz cestu Zagreb – Split, reformu pravosuđa naveo kao ključni projekt obnovljene vlade, a zagrebački su tužitelji odlučili svoj golemi zaostatak, više od 6000 predmeta, riješiti do kraja godine.</p>
<p>Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić je priču sa zaostatkom zamislio ovako: od više od 6000 predmeta, polovica će ići na rješavanje tužiteljstvima u zemlji koja nisu tako opterećena novim predmetima. Drugu će polovicu riješiti zagrebački državni odvjetnici. Uz nužna kadrovska pojačanja.</p>
<p>»Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu dobiva pet novih zamjenika, 12 novih tužiteljskih savjetnika i šest tužiteljskih vježbenika«, potvrđuje Krunoslav Canjuga, zagrebački županijski odvjetnik. »Jasno nam je da će rješavanjem gomile zaostataka u Zagrebu bitka sa zaostacima biti uspješnija i u drugim tužiteljstvima. U glavnom je gradu ta kadrovska križaljka vrlo zamršena. S jedne strane, spremni smo 'kupiti' najbolje ljude za županijsko i općinsko tužiteljstvo. Za njih bi promocija na ta mjesta, uz višu plaću, značila i profesionalnu nagradu za dosadašnji rad. Ali«, kaže Canjuga, »u ime toga nemamo pravo osiromašiti okolna državna odvjetništva«.</p>
<p>Canjuga podsjeća da u rujnu punim pogonom počinje raditi županijski sud u Velikoj Gorici. To će automatski značiti angažiranje barem dvoje tužitelja za prvostupanjske i još dvoje za drugostupanjske postupke. Znači, 'istopit' će se učinak kadrovskih pojačanja u zagrebačkom tužiteljstvu.</p>
<p>»Ne smije se zaboraviti ni da je upravo zagrebačko tužiteljstvo dalo najviše ljudi za uspostavu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala«, kaže Canjuga. »Mi smo spremni i za novi odlazak ljudi u Uskok, ali se mora znati zašto se to čini i zašto treba otvoriti prostor za financiranje novih radnih mjesta u dva zagrebačka tužiteljstva«.</p>
<p>Canjuga spremno potvrđuje Bajićev plan i koordinate akcije kojom bi se smanjili zaostaci. Tome dodaje samo činjenicu da se zagrebački 'restlovi' daju u rad tužiteljstvima koja uredno ispunjavaju svoje norme i okvirna mjerila.</p>
<p>»Ima pravo moj šef Bajić kad moli da se u ovoj fazi ne ustraje na posebnoj kvaliteti u rješavanju tih zaostataka. Ali, i on i ja znamo – pogriješi li državni odvjetnik u obradi slučaja, propusti li ili neku procesnu radnju obavi pogrešno, predmet će mu se dvaput, triput vratiti na ponovnu obradu. Znači, žureći se da otklonimo zaostatke, nastojat ćemo te predmete obraditi na zakonski optimalan način. Ništa se ne čini ako loše spise dobijemo natrag«, kaže Canjuga.</p>
<p>Ni on neće propustiti mogućnost da u plaćama potraži odgovor na pitanje zašto se rijetki diplomirani pravnici odlučuju za tužiteljsku karijeru. »Još prije nekoliko godina, moja je plaća zamjenika županijskog državnog odvjetnika bila jedva 187 maraka«, kaže Canjuga. »Danas je nešto bolje, ali nisam siguran jesu li svi rizici, sve kušnje profesije i opseg rada obuhvaćeni i dosegom današnjih plaća«. </p>
<p>Ni Canjuga ni Bajić još nisu spremni razgovarati o smjenama u zagrebačkim tužiteljstvima, stegovnim postupcima protiv tužitelja koji su pristigle predmete pokušali rješavati mimo zakona. Za obojicu, to je jesenska tema.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>»Sve su to zapravo SDP-ovi kadrovi«</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Predsjedništvo HSS-a, druge po snazi stranke u novoj parlamentarnoj većini, razmotrit će dogovor koalicijskih partnera o programu i kadrovima buduće vlade neposredno prije sjednice Hrvatskoga sabora, najvjerojatnije u ponedjeljak. Premda je najavljivano da će čelnik HSS-a Zlatko Tomčić još ovoga tjedna informirati najuže vodstvo stranke o pregovorima novoga mandatara Ivice Račana s partnera, ipak je odlučeno da se pričeka dok svi detalji o sastavljanju nove vlade ne budu posloženi.</p>
<p>A to se »slaganje detalja«, kaže za Vjesnik jedan visokopozicionirani HSS-ovac, očito oduljilo, i to prije svega zato jer Račan nije još prošloga tjedna okupio partnere i počeo ozbiljne razgovore o programskim prioritetima nove vlade. »Da je Račan to ranije učinio, cijeli bi posao sigurno već bio obavljen, pa bi i izvanredno zasjedanje Sabora bilo ranije sazvano«, ocjenjuju u HSS-u.</p>
<p>U vodstvu te stranke, inače, tvrde da nisu nezadovoljni s dosadašnjim tijekom pregovora u Banskim dvorima. »Zadovoljni smo zato što su se koalicijski čelnici koncentrirali na dogovor o programu rada buduće vlade, nakon čega će se, siguran sam, lakše postići i dogovor o ljudima koji će te programe provoditi. A baš je to, kao i precizan dogovor o međusobnim odnosima stranaka i klubova koji su podržali Račana za novoga mandatara, HSS i tražio kada je, prošloga tjedna, javno izrazio nezadovoljstvo načinom na koji mandatar obavlja svoj posao«, naglašava HSS-ov dužnosnik.Što se tiče novih kadrova u drugoj Račanovoj vladi, u vodstvu HSS-a još jednom decidirano odbacuju kao neosnovana sva medijska nagađanja prema kojima Tomčić traži za svoju stranku još neka ministarska mjesta, osim onih koja će HSS-ovci sigurno zadržati (poljoprivreda, prosvjeta, te poduzetništvo i mali obrt).</p>
<p>»HSS ne inzistira ni na jednom novom ministarskom ili nekom drugom mjestu u budućoj vladi. Ali, oni koji preuzmu ispražnjene ministarske stolce moraju za svoje resore biti i odgovorni, bez obzira na to što će 'plesati' samo nešto manje od godinu i pol. Nemamo ništa ni protiv toga što mandatar Račan na čelu nekih ministarstava – gospodarstvo, znanost – želi nestranačke osobe. Ali, premda su formalno neustrančeni, ipak su to, zapravo, SDP-ovi kadrovi, pa stoga Račan i njegova stranka za njih i odgovaraju«, naglašava izvor iz vrha HSS-a.</p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Odahnuli smo: Svi misle samo na program</p>
<p>Vođe stranaka u prvi plan stavljaju dogovor o programu buduće vlade dok im ministarske fotelje, navodno, nisu najveća briga. Ali zato jesu ambicioznim članovima njihovih stranaka koji očekuju nagradu za svoju potporu i vjernost. Zato krasne vizije često završavaju ispod pogrešne stražnjice koja je sjela u pravu fotelju.</p>
<p>ZORAN VODOPIJA</p>
<p>Slušajte, među nama: osam sati sjediti da bi se zatim izjavilo kako smo, eto, na dobrom putu da postignemo dogovor, zbilja izaziva, među ostalim, zebnju: Što su ti ljudi osam sati radili? Međusobno si iskazivali divljenje što su ipak uspjeli sjesti za isti stol da bi se dogovorili o vladi koja će, među ostalim, voditi ovu zemlju dok ne padne ili dok ne stignu izbori?</p>
<p>Građani sve znaju o dvojbama i traumama vođa stranaka, ministara na kadrovskom cjedilu i stranački nezavisnih stručnjaka koji su spremni u sudbonosnom trenutku staviti se na raspolaganje domovini.</p>
<p>Ako ih zanima, a veliku većinu to više apsolutno ne zanima, hrvatski državljani mogu podijeliti teške dvojbe sa svojim političarima. U Banskim dvorima danima vijeća grupa ljudi koja malo toga može popraviti na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> kad je malo toga uspjela napraviti u dvije i pol godine. Za stolom sjede: </p>
<p>Ivica Račan (SDP) koji je u dugogodišnjem partijskom radu navikao na dugotrajno sastančenje i konspiraciju. Danima je bio toliko tajanstven o programu i sastavu nove vlade da je izazvao grčevitu borbu za opstanak u foteljama u vlastitoj stranci, a HSS nagnao na žestoko požurivanje.</p>
<p>Zlatko Tomčić (HSS) je rastrgan između legalne veze s Račanom i izazovne avanture sa Sanaderom, koja bi na sljedećim izborima mogla završiti brakom sa HDZ-om. Dok se on s centra naginje lijevo, stranačka mu baza stremi sve više desno. Javno ne gura svoje za ministre, ali ne bi ni za živu glavu dao da se postojeći njegovi maknu čak i kad ne vrijede, kao Strugar, više od kompleta rabljenih školskih bilježnica.</p>
<p>Vesna Pusić (HNS) vodi stranku čiji bi svi glasači stali na Gornji grad, ali zato jedan drži cijeli Pantovčak. Ima i buldožera Čačića koji sa svojim zagorskim radnicima asfaltira dalmatinski krš prema Splitu i gradi cestu koja zasad jedina vodi ovu koaliciju u pobjedu na budućim izborima.</p>
<p>Zlatko Kramarić (LS) je onaj koji može najsmjelije pričati, prognozirati i odavati »tajne« novinarima, jer uvijek zna stav svih članova svoje stranke: na brze konzultacije može ih sve okupiti u najbližem kafiću.</p>
<p>Jozo Radoš (NL – nezavisni liberali) predvodi otpadnike iz HSLS-a koji će ostalima biti utoliko zanimljiviji ukoliko ih više napusti ministarska mjesta. On se sam teško rastaje s Ministarstvom obrane, ali se može tješiti time da tamo nitko neće rado doći. U MORH-u zapravo ništa nije napravljeno, samo je hadezeovce zamijenila HSLS-ova garnitura pomoćnika i načelnika (uz iznimku Gareljića). Treba otpustiti 13.500 ljudi, omogućiti civilni nadzor nad vojskom, sastaviti od dijelova bar dva MIG-a da patroliraju u paru i proroštati SIS, jednu od hrvatskih tajnih službi koja se bavila svime i svačime, a što danas radi, ne znamo.</p>
<p>Nestranački kadrovi (Jurčić, Budak...) koji su voljni preuzeti posao ustraju na autonomnosti u donošenju svojih budućih ministarskih odluka, ali ih još ne podržavaju svi koalicijski partneri.</p>
<p>Navedeni vođe stranaka u prvi plan stavljaju dogovor o programu buduće vlade dok im ministarske fotelje, navodno, nisu najveća briga. Ali zato jesu ambicioznim članovima njihovih stranaka koji očekuju nagradu za svoju potporu i vjernost. Tako je to svuda gdje se sastavljaju koalicijske vlade. Zato krasne vizije često završavaju ispod pogrešne stražnjice koja je sjela u pravu fotelju.</p>
<p>Buduća će vlada svoj vijek trajanja i šanse na budućim izborima graditi na smanjenom broju jakih programa i obećanja: autocesta Zagreb – Split, privredna stopa rasta od sedam posto, reforma pravosuđa garnirana (ako je izvedivo) skidanjem zastare za HDZ-ove pretvorbene zločine, neki novi adut za gospodarski uzlet (Jurčić – »u roku od osam mjeseci«) i to je to... Hoće li se i kako rehabilitirati brodogradnja i što učiniti s turizmom kad je umjesto rasta ova sezona slabija od lanjske, pokazat će prvi potezi nove vlade.</p>
<p>Ideja s ubacivanjem nestranačkih stručnjaka u vladu primamljivo zvuči, ali ništa ne jamči. Oni bi se tamo mogli snaći i imati otprilike isti utjecaj kakav si je u svijetu političkih stranaka zasad priskrbila Supekova i Grubišićeva alijansa za Hrvatsku. Znači mali. Ali mogli bi i bolje.</p>
<p>Pravo pitanje, međutim, nije kako će se složiti i funkcionirati nova vlada. Pravo je pitanje kako usaditi volju, vjeru i optimizam hrvatskim građanima koje je teško motivirati nakon dva razočaranja. Njima je pun kufer izbora kad oni ne donose prave promjene. Na lokalne izbore koji su indikativni, unatoč svojoj beznačajnosti, izlazi po 20, 30 posto birača. Većina ih glasa za HDZ i povratak onih za čiji je odlazak većina glasala 2000. godine.</p>
<p>Šutljiva većina onih koji su se dvaput opekli je sve veća i ugrožava novu koaliciju i njenu vladu. Nova vlada mora hitno povući neke sudbonosne poteze (gospodarstvo, pravosuđe...) kako bi ih animirala i izvukla Hrvatsku iz nirvane.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Kratki rokovi za duge dogovore</p>
<p>DADA ZEČIĆ</p>
<p>Nova parlamentarna većina već se nekoliko dana dogovara kako će izgledati program nove vlade koja tek treba biti formirana. </p>
<p>U srijedu su se navodno dogovarali o programu, u četvrtak su već trebali prijeći na definiranje koalicijskog sporazuma o suradnji u budućoj vladi, a tema najavljena tek za petak je kadrovska raspodjela mjesta u državnoj upravi.</p>
<p>Još se ne znaju detalji novog programa, no poznato je da je novi/stari premijer najavio da će ovog puta krenuti odlučno. Slično je, istina, govorio i prije dvije i pol godine kad je dobio prvi mandat, a i kasnije, dok se Vlada nije raspala.</p>
<p>Račan uspijeva u svojoj namjeri i uvodi u novu vladu nestranačke ljude. Sve su prognoze da će uspjeti ojačati i svoj kabinet, na čijem bi čelu bila osoba od povjerenja iz SDP-a. Međutim, dugotrajne konzultacije o programu i novim ljudima u vladi, tajanstveni sastanci čvrsto zatvoreni za javnost, sigurno ne koriste ni mandataru niti novoj vladi. Jer, stječe se dojam da Račan ima problema pri sastavljanju vlade i da se čelnici parlamentarne većine ponovno svađaju.</p>
<p>Račan se nije nimalo potrudio uvjeriti javnost u snagu nove petorke, prepustivši šture izjave partnerima. Oni pak javnosti nisu znali jasno reći što su prioriteti nove vlade ni nakon nekoliko dana neprekidnih pregovora. A sada još predstoji kadrovska bitka, jer sve dvojbe nisu do kraja riješene, iako se manje-više zna tko će u vladi popuniti prazna mjesta.</p>
<p>Pitanje je, naime, hoće li HSS pristati na sva kadrovska rješenja koja se spominju u medijima. Sigurno je da je HSS protiv imenovanja dekana zagrebačkog Filozofskog fakulteta Nevena Budaka na mjesto ministra znanosti, jer očito ima svog favorita za to mjesto.</p>
<p>Tako bi se partnerima, nakon dugotrajnog i detaljnog dogovaranja o najvažnijim točkama programa vlade, moglo dogoditi da se još moraju dugo i detaljno baviti kadrovskim rješenjima. Jer, aspiracije za ulazak u vladu nisu smanjene. A mjesta je, s obzirom na to da se na radikalne izmjene strukture same vlade – radi mira u kući – nije išlo, zapravo vrlo malo. Rokovi za objavu i potvrdu nove vlade su sve bliži.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Zašto HOO ne može bez jakog lidera?</p>
<p>MARIN ŠAREC</p>
<p>Da će nakon iznenadne smrti Andrije Mijačike biti teško naći odgovarajuću zamjenu na mjestu glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora, bilo je jasno svima koji znaju koliko je funkcioniranje krovne udruge hrvatskog sporta bilo vezano uz lik i djelo tog sposobnog sportskog tehnomenadžera. Da će se, pak, pri izboru njegova nasljednika kadrovska struktura HOO-a jednostavno »urušiti«, to su mogli predvidjeti samo nepopravljivi pesimisti.</p>
<p>Dogodilo se, međutim, upravo to. Očekivanim izglasavanjem nepovjerenja predsjedniku dr. Zdravku Hebelu, na predstojećoj Izvanrednoj skupštini HOO-a prestat će mandat i svim članovima Vijeća HOO-a. Nakon samo pola odrađenog mandata aktualne garniture, HOO-u ponovno predstoje izbori.</p>
<p>O tome zašto se to događa svaki će promatrač imati svoju priču, no izvjesno je da HOO još ne može (ne zna) funkcionirati bez jakog lidera. Tijekom devet godina Vrdoljakova predsjednikovanja, sve sjednice Skupštine i Vijeća HOO-a su, naime, započinjale i završavale »uvodnim predsjednikovim izlaganjem«. Nakon Vrdoljakove, neki bi rekli autokratske, vladavine glavnu ulogu u HOO-u ponovno preuzima superdominantni pojedinac, glavni tajnik Andrija Mijačika, za kojeg njegovi bliski suradnici kažu da je »pokrivao« 90 posto svih poslova u HOO-u.</p>
<p>Njegovim tragičnim odlaskom Vijeće se našlo na »vjetrometini«, nesposobno nositi se s tako važnom zadaćom kao što je izbor glavnog tajnika. Ni u vrijeme Vrdoljaka niti u vrijeme Mijačike nije se moglo dogoditi da se na natječaj za izbor glavnog tajnika HOO-a javi pet kandidata zbog kojih se onda članovi Vijeća svađaju tjednima, bez konačnog rezultata.</p>
<p>Deset godina samostalnosti je, očito, prekratko razdoblje, pokazuje se to na svim razinama, za ustroj institucija koje bi funkcionirale bez obzira na to tko im je na čelu. Valjda zato što je uvijek lagodnije kad netko drugi umjesto tebe razmišlja i odlučuje. U slučaju Hrvatskog olimpijskog odbora, problem je nastao onda kada je lider iznenada umro, a nasljednika »ni na puškomet«...</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Oliću u zube ne gledati</p>
<p>TIHOMIR PONOŠ</p>
<p>Hoće li liječnička ekipa Nogometnog kluba Dinamo pregledati zube Ivice Olića ako poduzetnik Zvonimir Zubak ostvari svoju namjeru i Olića kupi i pokloni Dinamu? Budu li se pridržavali narodne poslovice, neće, jer »poklonjenom konju u zube se ne gleda«.</p>
<p>Nogometaši, ali i mnogi drugi sportaši, suvremeno su roblje. Istina, izvrsno plaćeni, ali da bi bili izvrsno plaćeni, moraju se odreći dijela svoje volje. Olića malo tko pita u kojem klubu želi igrati. Posao je njegovog menadžera da mu izbori što povoljniji ugovor. Klubovi se pak prema igračima odnose kao prema stvarima i izvoru prihoda (u posljednje vrijeme i velikih gubitaka). Seljakaju ih iz kluba u klub a da ih ništa ne pitaju.</p>
<p>Već i uobičajena terminologija upućuje na to da su mnogi vrhunski sportaši danas stvari, a ne osobe. Njih se kupuje i prodaje. Da bi novi vlasnik znao što je kupio, nova stvarčica se prije upotrebe temeljito liječnički pregleda. Baš kao što se pregledava i konj prigodom kupnje. To roblje, koje podsjeća na gladijatore, zbog svoje je vrijednosti paženo i maženo. Menadžeri ih već u ranoj sportskoj mladosti dovode u svoje štale kupujući ih luksuznim automobilima, visokim mjesečnim džeparcima i sličnim. Kada igrača prodaju, sva ta ulaganja naplate. </p>
<p>Da bi se roba isplatila ona se mora obrtati, biti u pogonu što više i što češće, tako da mediji mogu prenijeti sve nepotrebne detalje o nekom igraču – recimo u kojim kopačkama igra ili koji sat ima na ruci. No, to obrtanje igrača, zapravo raubanje, skupu igračku oštećuje. Napori su za gladijatore preveliki, ozljede česte, pa suvremeni vrhunski sport proizvodi invalide.</p>
<p>No, zbog bogato plaćenog ropskog statusa ne bune se igrači, ali će se, sudeći prema situaciji u talijanskim klubovima, pobuniti korisnici njihovih usluga.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Zatočenici vlastitih svjetonazora</p>
<p>PIŠE: CHARLES TAYLOR </p>
<p>Razumijevanje »drugih« bit će najveći društveni izazov XXI. stoljeća. Prošli su dani kad su »Zapadnjaci« mogli svoja iskustva i kulturu smatrati normom, a sve ostale kulture samo ranijim fazama u vlastitom razvoju. Danas većina na Zapadu osjeća aroganciju u samoj srži tog starog uvjerenja.</p>
<p>Žalosno je što bi se ova tek pronađena skromnost, toliko potrebna za razumijevanje drugih kultura i tradicija, mogla izroditi u relativizam i preispitivanje same ideje istine u ljudskim odnosima. Jer mnogima će se kombiniranje objektivnosti s uvažavanjem temeljnih konceptualnih razlika među kulturama činiti nemogućim. Tako se kulturološka otvorenost pretvara u opasnost da umanjimo općenitost vlastitih vrijednosti.</p>
<p>Da bismo se nosili s tom dvojbom moramo razumjeti mjesto kulture u ljudskom životu. Kultura, razumijevanje sebe i jezik posreduju ono što smatramo temeljem opće ljudske naravi. Tijekom cijele ljudske povijesti, uvijek i posvuda, te su osnovne sposobnosti pokazivale iznimnu inovativnost.</p>
<p>Da bi objasnili toliku raznolikost, neki razumijevanje ljudske prirode smještaju na razinu ispod razine kulture. Sociobiologija primjerice nastoji otkriti ljudsku motivaciju u načinima evolucije čovjeka. Zagovornici tog stava tvrde da je kulturna varijacija zapravo samo površinska igra pričina.</p>
<p>No, nikad nećemo otkriti zakone koji se odnose na sve vrste, jer jednostavno ne možemo funkcionirati izvan našeg povijesnog i kulturno specifičnog shvaćanja što to znači biti čovjek.</p>
<p>Upravo je tu podloga za optužbu relativizma. Pogrešno bi međutim bilo vjerovati da prihvaćanje kulturnih razlika zahtijeva da napustimo privrženost istini. Veliko postignuće znanstvene revolucije XVII. stoljeća bilo je razvijanje jezika prirodnih znanosti koji je pročistio pojmove svrhe i vrijednosti što su ih Platon i Aristotel ostavili ranijim jezicima znanosti. </p>
<p>No univerzalnost jezika prirodnih znanosti ne može se primijeniti na istraživanje ljudi, gdje se međusobno natječu gomile teorija i pristupa. Jedan razlog tomu je i činjenica da se jezik humanističkih znanosti oslanja na naše svakodnevno shvaćanje toga što znači biti čovjek, živjeti u društvu, imati moralna uvjerenja, težiti sreći itd. Upravo ta prešutna shvaćanja otežavaju razumijevanje ljudi drugog vremena ili prostora.</p>
<p>Etnocentrizam nastaje zbog neosporavanja uvjerenja koja nesvjesno nosimo sa sobom i kojih se ne možemo riješiti hotimičnim prihvaćanjem drukčijih stavova. Ako naše prešutno shvaćanje ljudskog stanja može spriječiti naše razumijevanje drugih i ako je toliko važno za naš identitet da ga se ne možemo osloboditi, jesmo li zapravo zatočeni u vlastitim svjetonazorima i nesposobni spoznati druge?</p>
<p>Istinsko razumijevanje zahtjeva strpljivo prepoznavanje i razgrađivanje onih aspekata naših implicitnih pretpostavki koje iskrivljuju realnost »drugih«. To se može dogoditi kada otvorimo oči i počnemo jasno sagledavati vlastite specifičnosti kao činjenice, a ne kao značajke općeg ljudskog stanja koje uzimamo zdravo za gotovo. Istodobno, moramo bez iskrivljavanja sagledavati korespondirajuće značajke u životima drugih.</p>
<p>Tim će se korekcijama poboljšati naše razumijevanje drugih, no ono će i dalje ostati nesavršeno. I tako, primjerice, ako se opis pada Rimskog Carstva u Kini u XXV. stoljeću bude razlikovao od današnje historiografije, to neće biti stoga što su u međuvremenu otkrivene nove činjenice koje su nama danas nepoznate. Razlika će biti u tome što će se postavljati drukčija pitanja i isticati drukčiji problemi. Kao i danas, neki će opisi biti etnocentričniji a drugi površniji, ukratko – neki će biti »ispravniji« i bliži istini od drugih.</p>
<p>Da bismo izbjegli iskrivljavanja moramo priznati da naš način življenja nije jedini »prirodan« i da predstavlja samo jedan od mnogih mogućih oblika. Razumijevanja »drugih« ne može biti bez promijenjenog shvaćanja samih sebe. Taj će pomak u identitetu promijeniti ne samo naše poimanje sebe samih, nego i naše ciljeve i vrijednosti. To je razlog zašto multikulturalizam često nailazi na otpor. Mnogo smo, naime, uložili u iskrivljene slike samih sebe.</p>
<p>Većina shvaća da nas razumijevanje ljudskih mogućnosti drugih obogaćuje. Ne može se međutim poreći da put k priznavanju njihova postojanja i njihovih vrijednosti može biti bolan. Prekretnica nastupa kada pojmimo da različitost »drugih« ne moramo smatrati pogreškom ili manom ili proizvodom nerazvijene verzije onog što smo mi, nego izazovom koji pred nas stavlja održiva alternativa. </p>
<p>Druga društva nude nam različite a često i uznemiravajuće načine kako biti čovjek. Naš je zadatak priznati čovječnost tih »drugih« načina i nastaviti živjeti na svoj. Činjenica da će to vjerojatno biti teško postići jer zahtijeva promjenu u našem poimanju sebe i, time, u našem načinu života zapravo je izazov s kojim naša društva moraju računati u budućnosti. </p>
<p>Autor je profesor filozofije na Northwestern University© Project Syndicate, srpanj 2002.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Macan u Banskim dvorima?!</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Kada su mi krajem osamdesetih ponudili glavnouredničko mjesto u tada već posrnulom »Startu«, jedan je moj kolega i tadašnji bliski suradnik zavapio:</p>
<p>»Ma, što imaš razmišljati?! Kakvi koncepti, kakvi uvjeti, kakva jamstva?! Jednostavno - prihvati. Kad si jednom u điru, nikad više nećeš niže. Pa što ako 'Start' propadne za tvojeg šefovanja?! Dat će ti druge novine!«</p>
<p>Važnije je - pokazala se u ovih petnaestak godina ta njegova teza bezbroj puta točnom - doista biti u kadrovskom điru, dakle, htjeti, nego znati i umjeti. Ako upropastiš jedan projekt ili posao, dobit ćeš priliku - ako si u điru - za nove podvige, koji će ti, ma kako god oni završili, priskrbiti stalno, kao da ti ga je ćaća ostavio, mjesto na kadrovskom vrtuljku. </p>
<p>Čim se načulo da će najesen, točnije, s početkom rada novog Račanovog kabineta Aleksandra Kolarić napustiti mjesto glasnogovornice, počele su se raspredati priče o njezinu »nasljedniku«. Između desetak kuloarskih konkurenata za novog Vladinog glasnogovornika, najozbiljiniji je - teško je vjerovat' - Krešimir Macan, koji je po pravdi i vezi nekad moćnih Predsjedničkih dvora, uhljebljen na Prisavlju u vrijeme stolovanja Ivice Vrkića. I po onoj - jednom u điru, uvijek u điru - Macan je postao glasnogovorničkom konstantom, bez pobzira kako, naravno, na Prisavlju posao obavlja(o). Što je logičnije nego za glasnogovornika na HRT-u postaviti u novinarstvo verziranog, komunikativnog i u sve probleme medija i Prisavlja upućenog čovjeka! Iako je na HRT-u tisuću prekobrojnih, iako na HTV-u i na HR-u postoje novinari koji problematiku posla kojim se bave imaju u malom prstu, trebalo je dovesti nekog padobranom bačenog iz vedra neba. Nekog u kog je ondašnja vlast imala povjerenja. Bio je to tada Macan. Krešimir. Bio i ostao. Uprkos tomu što je o HRT-u znao tek koliko i svaki drugi, obrazovaniji gledatelj. Prilagodljiv poput svih ljudi u điru, shvatio je odmah kako je daleko unosnije i profitabilnije manevrirati s moći nego sa znanjem. Ubrzo se oko sebe opasao bedemom uslužnih novinara a one koji su pisali protiv želja njegovih šefova, poglavito Mirka Galića, kažnjavao je - šutnjom. Jedni su novinari dobivali priopćenja a drugi, dan ranije, prave i povjerljive informacije. Od javne je, točnije, državne televizije napravio privatnu informativnu kuhinju u kojoj nikad nema kruha za one koji ne podilaze prisavskim vlastima. Tako je bilo u vrijeme HDZ-a, tako se nastavilo i za koalicijske vlasti. Uostalom, Macan se u vrijeme glavnouredničke predizborne kampanje - naširoko su o tome mediji prenosili stavove članova Vijeća HRT-a - otvoreno svrstao za svog favorita, što je, uostalom, na svojim leđima osjetila i današnja glavna urednica Jasna Ulaga Valić. Umjesto informacija, Macan je često novinarima dijelio lekcije (o poslu s kojim veze nema).</p>
<p>I sada ga - jer je u kadrovskome điru - ozbiljno spominju kao tobožnjeg ozbiljnog kandidata za glasnogovornika Račanovog kabineta. Iz male će prisavske - ako nečiji bezum uistinu uspije - napraviti veliku, svehrvatsku kuhinju u kojoj će revnije od političara hraniti novinare po podobnosti. Hoće li to Račan trpjeti? Neće, naravno. Ali će Macanu - kao kadru u điru - morati dodijeliti neku drugu dobro plaćenu sinekuru. Ipak, ako bolje razmislim, vijest o Macanu u Banskim dvorima zvuči ipak samo kao vic.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="11">
<p>Najbolji je ključ hrvatske strategije znanje-znoj scenarij: agresivni razvoj s osloncem na vlastiti rad</p>
<p>Važno je uočiti da se u Europskoj uniji i SAD-u još ne zna pobliže kakvo će biti svjetsko obrazovanje u 21. stoljeću. Stoga moramo i mi biti oprezni da ne upadnemo u klopku suviše detaljnog planiranja daljnjega razvoja obrazovanja. No poznati su trendovi i načela razvoja obrazovanja za 21. stoljeće i njih treba postupno ugrađivati u školstvo</p>
<p>VLADIMIR PAAR</p>
<p>Britanski ministar prosvjete kaže: »Najveći izazov pred našom zemljom je da omogućimo razvoj talenta svakog djeteta, tako da mogu pridonositi našoj privredi, društvu i kulturi. Učinimo li to kako treba, mi ćemo omogućiti obnovu naše privrede, poboljšati kvalitetu života i ojačati naše društvo.« Ne uspije li se u tome, kaže dalje ministar, slijedile bi u budućnosti teške posljedice u privredi, životnom standardu, kriminalnom i devijantnom ponašanju... (prvi dio ovoga teksta objavljen je u jučerašnjem broju). </p>
<p>Evo kako britansko ministarstvo prosvjete definira osnovne ciljeve obrazovanja. Pružiti svoj djeci izvrstan start u obrazovanju tako da steknu što bolju osnovu za buduće učenje.</p>
<p>Omogućiti mladima da razviju i steknu vještine, znanje i osobne kvalitete potrebne za život i rad. Svatko treba imati otvorene mogućnosti da realizira svoj puni kreativni potencijal.</p>
<p>Poticati i omogućivati odrasle na stalno daljnje učenje, poboljšavanje vještina i znanja i obogaćivanje života. Obrazovati vrhunsku radnu snagu potrebnu za modernu privredu i infrastrukturu.</p>
<p>Ključna je sljedeća konstatacija: »Najvažniji i presudni faktor za praktičnu implantaciju obrazovne politike su sposobni i motivirani nastavnici. U nastavnički poziv moramo privući najbolje ljude, moramo investirati u njihov razvoj i moramo ih adekvatno nagraditi za njihov posao«. U to treba usmjeriti glavninu resursa, i to odmah.</p>
<p>Nadalje, u svakoj usporedbi Hrvatske s EU-om potreban je oprez. Hrvatska po stanovniku ulaže desetak puta manje novca nego zemlje Europske unije. Nadalje, u usporedbi sa Švedskom treba uzeti u obzir to da sada u Švedskoj trećina učenika nakon završene srednje škole nastavlja studij, a cilj vladine politike je da se taj postotak poveća na pedeset posto!</p>
<p>U vrlo značajnom dokumentu European report on the quality of school education (2000.) uspoređena je uspješnost obrazovanja u raznim europskim zemljama. Taj dokument polazi od prihvaćenog stava u EU: »Kvaliteta obrazovanja se smatra u svim zemljama članicama predmetom najvećega političkog prioriteta«. </p>
<p>Na osnovi toga prioritetna tema za analize je kvaliteta obrazovanja i razvijen je instrumentarij za njegovu valorizaciju. Zanimljivo je pogledati 1995. godine provedenu usporedbu Austrije (osmogodišnja škola), Švedske (devetogodišnja škola) i Njemačke (desetogodišnja škola) u kvaliteti znanja učenika istog uzrasta. </p>
<p>U matematici na prvom mjestu je Austrija, na drugom Švedska i na trećem Njemačka. U prirodnim znanostima na prvom mjestu je Austrija, na drugom Njemačka i na trećem Švedska.</p>
<p>Slično se u ključnom američkom izvještaju, Glennovu izvještaju, poruci naciji koju je 2000. godine donijela grupa tridesetak istaknutih političara (senatora, kongresmena, ministara), poslovnih ljudi i znanstvenika koju je imenovao SAD-ov ministar prosvjete, dramatično upozorava na potrebu povećanja kvalitete obrazovanja da bi se osigurao daljnji privredni prosperitet Sjedinjenih Država. </p>
<p>O nekim od tih elemenata govori se i u 15. svesku Priloga za strategiju razvoja donijetog u HAZU. Na provedbu tih načela trebalo bi usredotočiti glavninu energije i resursa u Hrvatskoj.</p>
<p>Sadašnji i bivši američki predsjednik aktualizirali su središnju ulogu obrazovanja. Samo dva citata su dovoljna da pokažu nove trendove: »Budućnost naše zemlje u najvećoj mjeri ovisi o tome koliko ćemo uspjeti povećati kvalitetu obrazovanja« i »naš poduzetnički duh je najveći resurs ove zemlje.«</p>
<p>Važno je uočiti da se u Europskoj uniji i SAD-u još ne zna pobliže kakvo će biti svjetsko obrazovanje u 21. stoljeću. Stoga moramo i mi biti oprezni da ne upadnemo u klopku suviše detaljnog planiranja daljnjega razvoja obrazovanja. </p>
<p>No poznati su trendovi i načela razvoja obrazovanja za 21. stoljeće i njih treba postupno ugrađivati u školstvo. </p>
<p>Među njima ističe se sljedećih desetak načela, dobro poznatih u svjetskim dokumentima o razvoju, a koja su iznijeta i istaknuta i u 15. svesku Priloga za strategiju hrvatskog razvoja objavljenom u HAZU.</p>
<p>Orijentacija na kvalitetno stjecanje manjeg opsega trajnih znanja, koja se aktivno prihvaćaju i imaju velik transferni potencijal, odnosno mogu služiti kao trajna podloga za daljnje permanentno učenje i stjecanje novih znanja tijekom čitavog života.</p>
<p>Prilagodba obrazovanja munjevitoj ekspanziji znanja, kada se ukupni fond ljudskih znanja samo u posljednjih pet godina udvostručuje i izvanredno brzo difundira u znanstveno-tehnološki razvoj privrede, medicine i svih drugih djelatnosti.</p>
<p>Umjesto trenda memoriranja velikog broja podataka i činjenica i enciklopedizma okretanje bitnom smanjenju opsega i broja pojmova i činjenica za pamćenje uz selektivni izbor važnijih ili ilustrativnih sadržaja, ali obrađivani na razini dubljeg razumijevanja i uspostave korelacija.</p>
<p>Ključna uloga kvalitete naučenoga dok je opseg gradiva od manje važnosti; orijentacija i senzibilizacija društva i pojedinca na razvoj i na sučeljavanje s izazovima budućnosti u uvjetima Treće znanstveno-tehnološke revolucije koja je u punom tijeku.</p>
<p>Razvoj i poticanje poduzetničkog duha; razvoj kreativnosti; proces učenja u komu učenik nalazi zadovoljstvo, izazove i privlačnost; nastava u sve većoj mjeri obilježena interdisciplinarnošću različitih znanosti i struka. </p>
<p>Orijentacija na selektivnija, učinkovitija, trajnija i upotrebljivija znanja usko povezana s većom orijentacijom na zornu nastavu. razvoj radnih navika. </p>
<p>Izgrađivanje cjelovite i humane ličnosti, odgajane i obrazovane za snalaženje i komuniciranje na svim razinama, za umijeće postizanja kompromisa i racionalnog snalaženja u konfliktnim situacijama, za sve složenije demokratske procese, za sve istaknutije trendove svjetske globalizacije uz očuvanje vlastite samobitnosti, za stalne promjene, za humane odnose itd. Jačanje ekološke svijesti, na osnovi razumijevanja znanstvenih osnova glavnih ekoloških problema i poticanja na konkretne akcije i načine ponašanja. </p>
<p>Valorizacija nastavnika kao najvažnije karike u nastavnom procesu s povišenjem plaće u prosvjeti i poboljšavanjem društvenog statusa i široke mogućnosti stalnog stručnog usavršavanja i napredovanja nastavnika, te cjeloživotno obrazovanje odraslih kao važan integralni dio obrazovnog sustava.</p>
<p>Iluzorno bi bilo očekivati neki spasonosni »čarobni štapić« u uvjetima stalno promjenjivih znanstveno-tehnoloških i ekonomskih faktora. Jedini efikasni ključ strategije je ZZ-scenarij (znanje-znoj scenarij) – agresivni razvoj s osloncem na vlastiti rad, uz što više upotrijebljenog znanja.</p>
<p>Zadržati, dakle, osmogodišnju školu, uz produljenje obaveznog školovanja na prvi razred srednje škole, kao u Austriji i Italiji. </p>
<p>Koncentrirati napore na konkretne i pragmatične korake za postupno poboljšavanje kvalitete obrazovanja u skladu s dobro poznatim trendovima razvoja u 21. stoljeću. Krenuti bez odlaganja u tom smjeru. </p>
<p>Autor je doktor znanosti, sveučilišni profesor, redoviti je član HAZU.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Liberali u hrvatskom stranačkom pojmovniku </p>
<p>HSLS je ono što je nekad zasjalo kao prva i neko vrijeme jedina zvijezda na danas gusto napučenom hrvatskom stranačkom nebu, a onda počelo tamnjeti zbog onog za što su se Nijemci sjetili izmisliti tzv. šefovski zakon. Preveden na hrvatski glasi: »Članak jedan: Budiša uvijek ima pravo. Članak dva: ako Budiša ne bi imao pravo, automatski stupa na snagu članak jedan.«</p>
<p>ŽELJKO BRIHTA </p>
<p>Čuje se da bi još neki razočarani ili uvrijeđeni hrvatski liberali rado pošli stopama drugih, te potaknuti većim i(li) manjim primjerima i uzorima stvorili svoju liberalnu stranku; uz one već kako-tako uhodane i(li) tek pokrenute kao što su – kronološko-povijesnim redom – Hrvatska socijalna liberalna stranka (HSLS), Liberalna stranka (LS) i Dubrovačka, da se previše ne ponavlja, hrvatska itd. (DHSLS).</p>
<p>Pojedini vanjski pa čak i unutarnji promatrači žale se već doduše da se čovjek sve teže snalazi u mračnoj jedva prohodnoj džungli hrvatskih stranačkih dužica i kratica, a jedva, i najteže ako ikako, izlazi na kraj s pojmovima tvorevina proizašlih iz pramajčinske HSLS. (Primjedba jezikotvorcima: stranka je ženskoga roda.)</p>
<p>No tko im je kriv što nisu bolje pazili. </p>
<p>Na ovom bi mjestu autor stoga volio pripomoći ne samo zbunjenim izvanstranačkim motriteljima i znatiželjnicima u zemlji i inozemstvu. Pomoć je dobro došla i onim neposredno zainteresiranim liberalima kojima bi možda sada ili kasnije zatrebalo još koje novo prikladno ime i(li) pridjev, a ne pada im na um koliko se god mučili i tražili.</p>
<p>Potaknut i primjedbom znanca koji je ustvrdio da bi onaj tko bi znao pobrojiti barem polovicu stranaka i struja u Hrvatskoj zaslužio ne samo sve bodove potrebne za upis na filozofiju nego odmah i fakultetsku diplomu, autor želi znancima, neznancima i svima kojih bi se to danas-sutra moglo ticati olakšati snalaženje u našem nepreglednom stranačkom pojmovniku sistematizacijom barem one trenutačno najviše spominjane i uzburkane skupine. </p>
<p>To su liberali. </p>
<p>Tko traži novo ime za neke stare ili za buduće nove i još novije liberale, ne bi smio smetnuti s uma da su tri donekle rasprodana. </p>
<p>To su već navedene HSLS, LS i DHSLS. </p>
<p>HSLS je ono što je nekad zasjalo kao prva i neko vrijeme jedina zvijezda na danas gusto napučenom hrvatskom stranačkom nebu, a onda počelo tamnjeti zbog onog za što su se Nijemci sjetili izmisliti tzv. šefovski zakon.</p>
<p>Preveden na hrvatski glasi: »Članak jedan: Budiša uvijek ima pravo. Članak dva: ako Budiša ne bi imao pravo, automatski stupa na snagu članak jedan.«</p>
<p>LS je, kao drugo, ono što je ostalo od HSLS kad su sa zvijezde počeli padati prvi prekršitelji navedenog zakona. DHSLS je ono što su liberali ovih dana sastavili u Dubrovniku. Ostala slova ostavljaju dosta prostora za sve druge moguće i nemoguće – kako se nekad govorilo – disidente, pa se dalje može ići kako je i red, a to bi u ovom slučaju bio najbolje abecedni.</p>
<p>Pod A mogla bi se osnovati (i) Autohtona ili Autonomna hrvatska socijalna liberalna stranka (u daljnjem tekstu sažeto na LS, premda to dakako ne isključuje ni H ni S). Autoritativnu je u svoje vrijeme, odlazeći iz HSLS, spomenuo već Vlado Gotovac. </p>
<p>Pod B moglo bi ići Baranjska ili Braniteljska LS, pod C Civilna, a pod Č Časna ili Čista, dok bi se s D uz onu već navedenu i postojeću mogla napraviti i Demokratska ili Domoljubna, zašto ne, makar bi takva morala biti svaka; no nikad se ne zna.</p>
<p>Pod E bi svoje mjesto mogla naći Europska LS, pod F Friški liberali, a pod G Građanski. Pod H neka izvan svake konkurencije ostane ona prva (i zadnja?); jedna ili jedan HSLS može biti dosta i previše, a oduzeti im se može mnogo toga, ali nikako ne i autorsko pravo.</p>
<p>Za pod I moglo bi se predložiti Istarska, Inokosna ili Istinska LS, za J Jadranska, a za K KLasična. Pod L može mirne duše samovati LS g. Kramarića. M bi moglo ići za Metropolska ili Mirotvorna, a N za Nova ili Nezavisna.</p>
<p>Slijedilo bi O za Obnovljenu LS, a P za Prvu makar to kronološki i ne mogla biti, ali može stajati i za prvu u kakvoći, a ne vremenski. R mogu izabrati zagovornici Realne LS ne odluče li se oni možda za S, odnosno Stvarnu.</p>
<p>Za kraj bi – abecedni, dakako – ostala slova T za Temeljnu LS pa U za, kako komu i zbog čega, Umirovljeničku i(li) Ustavotvornu, te V za Vitešku i Z za Zelenu LS; neka budu zadovoljni (i svoji na svojem) i liberalni zaštitnici prirode. </p>
<p>Bilo bi poželjno i korisno da ovaj popis predložaka ne ostane bez povratne informacije, odnosno odjeka. Komu se predložena imena ne sviđaju ili zna druga, pozvan je javiti se što prije to bolje.</p>
<p>Što više stranaka, makar i sličnog profila, to veća mogućnost slobode i izbora, i to sretniji i zadovoljniji oni koje, ako ništa drugo, povezuje bar slobodarstvo i(li) slobodnjaštvo, odnosno liberalizam.</p>
<p>Možda bi to pomoglo ovoj zemlji da barem u nečem nadmaši onu koja se pravi važna nazivajući se zemljom nemogućih mogućnosti. Možda će se onda moći reći da je barem jedna stranka ili struja uspjela u Hrvatskoj otkriti novu Ameriku. </p>
<p>Autor je novinar iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Nije riječ o sukobu između PEN-a i DHK, kako bi htjeli g. Novak i gđa Petlevski, nego o sukobu unutar PEN-a</p>
<p>Činjenice? Ma, hajte, opet nam se, tko zna koji put, Slobodan P. Novak kesi u lice. I bez imalo srama tvrdi da je dvadeset sedam hrvatskih pisaca svoju Peticiju obznanilo kako bi od sudbenih hrvatskih tijela zatražilo »da se pokrene istraga nad kolegama koji da su u svojim književnim tekstovima potkopavali suverenitet hrvatske države, koji da su vrijeđali njene institucije i potkopavali joj međunarodno priznate temelje«</p>
<p>JOSIP PAVIČIĆ</p>
<p>Umro sam od smijeha kad sam u tekstu dr. Slobodana Prosperova Novaka u Vjesniku (»Vrijeme je da se zazvoni na uzbunu: batinaškim pamfletom Pešorda zaziva progone hrvatskih pisaca«, Stajališta, 8. srpnja 2002.) pročitao da g. Novak živi isključivo od svog pisanja.</p>
<p>»Dražen Katunarić i ja smo književnici koji od svoga pisanja isključivo živimo«, kaže doslovno (i gramatički uobičajeno neuredno) Novak. I nastavlja: »Niti smo umirovljenici, niti smo ražalovani ministri, niti smo akademici, niti smo zaposlenici u kulturnim ustanovama, mi smo, kako se ono veli, slobodni književnici, oni koji svoja socijalna prava jedino mogu ostvariti putem Društva hrvatskih književnika.«</p>
<p>I vrapci s balkona na zagrebačkom Trgu bana Jelačića 7 znaju da Dražen Katunarić, kojega, teško njemu, sad u zaštitu uzima čovjek koji mu je do jučer radio o glavi, ne živi isključivo od svog pisanja, nego ponajviše od časnog posla uređivanja časopisa i knjiga i od raznih organizacijskih poslova.</p>
<p>A što se Slobodana P. Novaka tiče, ne samo vrapcima, nego je već i običnim pepeljarama po stolovima klupskih prostorija Društva književnika dobro poznato da bi gospodin doktor, već odavno umrli od gladi kad bi živjeli isključivo od svoga književnog rada. </p>
<p>Ne mora se biti osobito upućen u Novakovu biografiju da bi se znalo da je njen protagonist najčešće živio od novinarskoga, nastavničkoga, znanstvenoga, organizacijskoga, a bogme i činovničkog rada, na primjer, u Tuđmanovu Ministarstvu kulture (što će reći da baš jest ono što tvrdi da nije: »ražalovani ministar«!).</p>
<p>No, da se nasmijem, osim tih općepoznatih fakata, nagnala me i činjenica što se čovjek koji tvrdi da živi isključivo od pisanja i objavljivanja književnih tekstova ispod članka u kojem se, to tvrdi sam, predstavlja kao »sveučilišni profesor hrvatske književnosti, predavač na odjelu slavenskih jezika i književnosti pri ruskim i istočnoeuropskim studijima Sveučilišta Yale u New Havenu, Connecticut, SAD« . </p>
<p>Pa otkad to profesori u Americi rade za čavle! Ili je možda naš ugroženi književnik na Yaleu zaposlen kao sveučilišni pjesnik?</p>
<p>To što me »ražalovani ministar« nasmijao, ipak nije razlog što se javljam. Nasmijao me on već mnogo puta, pa se nisam javljao. Samo sam se smijao. </p>
<p>Da se sad javim, navela me njegova fantastična interpretacija Peticije što ju je 15. prosinca 1994. potpisalo dvadeset sedam pisaca, a koja se ovih dana, u povodu nesretne Skupštine DHK 23. lipnja 2002. često spominje.</p>
<p>Uz Novaka, u iskrivljavanju događaja iz 1994. sudjeluju i mnogi drugi, a prednjači aktualna predsjednica Hrvatskog centra PEN-kluba dr. Sibila Petlevski, koja je na književničkoj skupštini, užasnuta valjda činjenicom što mora sjediti u istoj dvorani s nekim potpisnicima Peticije, strogo zatražila da se Društvo hrvatskih književnika zbog Peticije ispriča PEN-klubu, premda taj dokument nije pisao DHK, nego članovi PEN-a (od 27 potpisnika, 25 ih je bilo aktualnih članova PEN-a, a dvojica bivših).</p>
<p>Nikako, dakle, barem što se tiče zbivanja iz 1994., ne može biti riječi o sukobu između DHK i PEN-kluba, kako bi htjeli i g. Novak i gđa Petlevski i kako o tome cvrkuću hrvatski mediji bez ikakva pamćenja, nego može biti i jest riječ samo o sukobu unutar PEN-a. I o tome da sva vodstva PEN-a, od 1994. do danas, na sve moguće načine taj sukob nastoje premjestiti u DHK, destabilizirati ga, kompromitirati i na kraju »spasiti« tako da mu nametnu posve novu, dakako, svoju upravu.</p>
<p>Sve se vrti oko žarke želje ambiciozne skupine pisaca iz vrha Hrvatskog PEN-a, koja je, usput govoreći, vrlo mila trećesiječanjskoj vlasti i njenim medijskim aktivistima, da zagospodari jedinim našim profesionalnim književničkim društvom, koje ne može bog zna što, ali koje ipak može osigurati neka socijalna i druga prava svojim članovima, a na prvome mjestu onima koji su »kako se ono veli, slobodni književnici«.</p>
<p>To je srž galame koja nas zaglušuje posljednjih dana. Ostalo je obična dimna zavjesa u proizvodnji koje sve dobro dođe, uključujući i gadne ispade poput onog primitivnoga, nekulturnoga, žalosnog napada člana DHK Ante Matića na gđu Petlevski na skupštini 23. lipnja. Sve dobro dolazi, no iznad svega je uvijek jedno, a to je Peticija nepoćudnih penovaca iz 1994.</p>
<p>Na nju su se proizvođači dima i gara kojim prljaju sve oko sebe osobito navrgli.</p>
<p>Istina o Peticiji pritom ih najmanje zanima. Činjenice? Ma, hajte, opet nam se, tko zna koji put, Slobodan P. Novak kesi u lice. I bez imalo srama tvrdi da je dvadeset sedam hrvatskih pisaca svoju Peticiju obznanilo kako bi od sudbenih hrvatskih tijela zatražilo »da se pokrene istraga nad kolegama koji da su u svojim književnim tekstovima potkopavali suverenitet hrvatske države, koji da su vrijeđali njene institucije i potkopavali joj međunarodno priznate temelje".</p>
<p>Sibila Petlevski, također, svašta tvrdi, a najbolje se predstavila krajnje uvredljivom tvrdnjom da su potpisnici Peticije »doživotno osramoćeni i doživotno ignorirani članovi Međunarodnoga PEN-a« (Sibila Petlevski: »Popis neostvarenih projekata Slavka Mihalića«, Vjesnik, Kultura, 9. srpnja 2002.). </p>
<p>I najteži zločinci, nakon odslužene kazne, imaju pravo na oprost grijeha, ali to pravo nemaju hrvatski penovci, kojima je jedini grijeh što su se usudili biti protiv gđe Petlevski, g. Novaka i drugih velikih praških slobodnjaka.</p>
<p>Dimna je zavjesa već toliko gusta i toliko se proširila, da je postalo nemoguće disati. Svi se već gušimo.</p>
<p>Neki se prave da ne znaju što je pisalo u Peticiji, ali i Praškoj deklaraciji, a u nekim mozgovima te je dokumente, čini se, uistinu prekrio kreč zaborava. Da bismo došli do svježeg zraka, odnosno pokazali o čemu je u tim papirima stvarno riječ i tako raskrinkali hajkače na potpisnike Peticije, zavirimo u same tekstove Praške deklaracije i Peticije.</p>
<p>Što piše u Deklaraciji?</p>
<p>Deklaracija je donesena 11. studenoga 1994. na Svjetskom kongresu PEN-a u Pragu. Sastavila ju je, kako se neki dan napokon sama pohvalila, osobno Sibila Petlevski, predložila hrvatska penovska delegacija od petnaest članova, a izglasala skupština. </p>
<p>Izvornik je na engleskom jeziku, a mi ga ovdje donosimo u prijevodu samog Upravnog odbora tadašnjeg Hrvatskog PEN-centra (predsjednik mu je bio S. P. Novak), koji je objavljen u Vijencu (glavni urednik Slobodan P. Novak) 12. siječnja 1995.</p>
<p> Tekst glasi ovako:</p>
<p>»Skupština delegata želi pružiti svesrdnu podršku svakoj inicijativi usmjerenoj promicanju bilo kojeg oblika dodira među PEN centrima u svim državama na području bivše Jugoslavije.</p>
<p>Raspad bivše Jugoslavije doveo je do uspostave novih nezavisnih država u granicama koje su potvrđene i priznate od Ujedinjenih naroda.</p>
<p>Svi PEN centri s toga područja svjesni su, međutim, da su ove promjene otvorile znatna pitanja manjina pa se stoga obvezuju, kao članovi PEN-a i u duhu PEN-ove Povelje, da će se aktivno zalagati za priznanje i obranu prava, kulturnih i socijalnih i političkih, takvih manjina. </p>
<p>Sa svoje strane Hrvatski će PEN centar nastaviti braniti prava svih manjina u Hrvatskoj, te pred Skupštinom ponavlja da će nastaviti braniti prava srpske, kao i svih drugih manjina u Hrvatskoj.«</p>
<p>Članovi delegacije Hrvatskog PEN-kluba u Pragu:</p>
<p>Sibila Petlevski, Zvonko Maković (službeni kongresni delegati), Vlado Gotovac, Željka Čorak, Tonko Maroević, Nikica Petrak, Slobodan P. Novak, Branimir Donat, Čedo Prica, Zdravko Zima, Nenad Popović, Ivo Runtić, Predrag Jirsak, Višnja Machiedo, Vera Čičin-Šain.</p>
<p>Tekst Peticije dvadeset sedam književnika nešto je dulji, ali i njega ćemo ovdje citirati od riječi do riječi, kako bi svatko mogao vidjeti kako se to od sudbenih tijela tražilo »da se pokrene istraga nad kolegama koji da su u svojim književnim tekstovima potkopavali suvrenitet hrvatske države« etc.</p>
<p>Evo teksta Peticije (prema Večernjem listu od 16. prosinca 1994.):</p>
<p>»U ime Hrvatskog centra PEN-a dne 12. XII. 1994. u Pragu je 16 članova te spisateljske udruge nametnulo Svjetskom kongresu PEN-a rezoluciju kojom se nudi hrvatska kulturna suradnja ideolozima genocida nad hrvatskim narodom. U toj se rezoluciji izjednačuje krivnja srpskoga krvnika i hrvatske žrtve. Nitko od preostalih oko 150 članova Hrvatskoga centra PEN-a nije o toj rezoluciji bio ni konzultiran, ni obaviješten.</p>
<p>U ime Hrvatskog centra PEN-a dne 30. studenoga 1994. u Križevcima je 21 član te spisateljske udruge donio rezoluciju, u kojoj se Republika Hrvatska optužuje kao sukrivac za neljudsko stanje u Bosni i Hercegovini. Protiv rezolucije glasovalo je sedam članova, a dva člana bila su suzdržana. Nitko od preostalih oko 150 članova PEN-a nije o toj rezoluciji bio ni konzultiran, ni obaviješten.</p>
<p>U najnovijem broju hrvatskog izdanja časopisa Lettre internationale (13-14/1994.), koji izdaje Hrvatski centar PEN-a, pretiskani su i tako ponuđeni inozemstvu uvodnici iz lista Matice hrvatske Vijenac, upereni protiv hrvatske države, hrvatske državnosti i hrvatske državotvornosti. Polovica članova Uredničkoga vijeća hrvatskoga izdanja časopisa Lettre internationale nije o tome bila ni konzultirana, ni obaviještena.</p>
<p>U svim tim postupcima koji predstavljaju kršenje Povelje PEN-a prepoznajemo istu protudemokratsku i protuhrvatsku nit, koja se vuče od münchenskog govora predsjednika Hrvatskoga centra PEN-a Slobodana Prosperova Novaka.</p>
<p>Držimo da su sve to smišljeni čini, kako bi se izazvala reakcija onoga dijela hrvatske kulturne javnosti koji ne prihvaća takvu politiku 'apolitičnih', i time pred inozemnom javnošću pokazalo da je Republika Hrvatska nedemokratska zemlja koja guši slobodnu 'demokratsku' inicijativu.</p>
<p>Stoga javno zahtijevamo ostavku Upravnog odbora Hrvatskog centra PEN-a i njegova predsjednika Slobodana Prosperova Novaka, kojem je već odavno istekao mandat, jer klevetanjem Republike Hrvatske štete njenu ugledu i potkapaju njen suverenitet.</p>
<p>U Zagrebu, 15. prosinca 1994.«</p>
<p>Peticiju su potpisali članovi PEN-a:</p>
<p>Ljerka Car-Matutinović, Lilijana Domić, Hrvoje Hitrec, Dubravko Horvatić, Željko Knežević, Ivan Kušan, Jozo Laušić, Alojz Majetić, Ranko Marinković (bivši član PEN-a), Slavko Mihalić, Stijepo Mijović Kočan, Nikola Milićević, Slobodan Novak (bivši član PEN-a), Anđelko Novaković, Josip Pavičić, Vladimir Pavlović, Marija Peakić-Mikuljan, Mile Pešorda, Toma Podrug, Tomislav Sabljak, Ante Sekulić, Marinko Soldo, Ante Stamać, Petar Šegedin, Stjepan Šešelj (član Upravnog odbora PEN-a), Ivan Tolj i Anđelko Vuletić.</p>
<p>(Svršetak u sutrašnjem broju)Autor je vječno osramoćeni i ignorirani član PEN-a.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="14">
<p>U Zagrebu 50 tisuća žena više nego muškaraca</p>
<p>Svaka četvrta obitelj bez djece/ Prosječni Zagrepčanin star je 39 godina i živi u stanu od 66 četvornih metara/ Čak 23 posto, od 275. 500 zagrebačkih kućanstava čine samci</p>
<p>Prosječni Zagrepčanin star je 39 godina i živi u stanu od 66 četvornih metara. Kućanstvo obično ima tri člana, a čak 23 posto od 275. 500 zagrebačkih kućanstava čine samci. U gradu ima 50. 000 žena više nego muškaraca, a trideset posto Zagrepčana mlađe je od 24 godine. Saznajemo to u posljednjim dostupnim podacima iz Popisa stanovništva za 2001. godinu. No, statistička obrada i praćenje podataka neće prestati s nedavno objavljenim rezultatima posljednjeg popisa. Tako, naime, tvrdi Marija Šabić, načelnica Odsjeka za statistiku u Gradskom zavodu za planiranje razvoja grada. </p>
<p>Zagreb je, uz još tri hrvatska grada, jedna od četiri lokacije na kojima će se provesti Pilot projekt za praćenje urbanih pokazatelja usklađenih sa metodologijama UN-a i EU-a. »Projekt je upravo započeo, a trebao bi izgraditi bazu podataka pomoću koje bi se Zagreb u svakom trenutku i u različitim segmentima mogao usporediti sa ostalim hrvatskim i svjetskim gradovima«, kaže Marija Šabić. No, od projekta bi u puno većoj mjeri korist mogli imati građani ukoliko bi gradski čelnici koristili podatke za donošenje ispravnijih političkih odluka. </p>
<p>Urbani pokazatelji koji će se pokušati sustavno pratiti spomenutim projektom najčešće se odnose na stanovanje, gospodarenje okolišem, gospodarskim i društvenim razvojem kao i problemima siromaštva. Neki zasad poznati urbani pokazatelji govore da se gotovo 86 posto stanova za stalno stanovanje nalazi u vlasništvu Zagrepčana, a većinom se radi o dvočlanim i tročlanim kućanstvima. Čak 15 posto zagrebačkih obitelji čine samohrane majke. Najveći prihod Zagrepčani ostvaruju od rada, i to uglavnom u prerađivačkoj industriji, trgovini i uslužnim djelatnostima te javnoj upravi gdje ih ukupno radi oko 180. 000. Prihod prosječne tročlane zagrebačke obitelji iznosi oko šest tisuća kuna, tisuću više od rashoda. No, kaže Šabić, »podatak da polovica zaposlenih i umirovljenika ima prihod ispod prosjeka, daje nam jasan znak o siromaštvu koje Grad ne smije zanemarivati«. Pravu sliku, istakla je Šabić, ne daje prosječni statistički podatak već niz podataka o tome koliko građana živi ispod i iznad prosjeka.</p>
<p>Podatak da se samo u Zagrebu nalazi gotovo 40 posto visokoobrazovanih građana cijele Hrvatske, koji čine čak 16 posto gradskog stanovništva, potvrdile su pretpostavku da je u Zagrebu akumulirana većina intelektualnog potencijala Hrvatske.</p>
<p>Prema riječima Marije Šabić, spomenuti podaci, »ako ne ostaju na nivou retorike, mogu osigurati održiv razvoj grada i podići kvalitetu života«. »Na tragu takvih pokazatelja mogle bi se donositi puno ispravnije političke odluke, ponajprije vezane uz kvalitetu života i gospodarenje prostorom, ali i puno lakše komunicirati sa svijetom«, rekao je Tito Kosty, voditelj projekta iz Urbanističkog instituta Hrvatske.</p>
<p>»Već sad se vidi da će pilot projekt doprinijeti definiranju razvoja urbane ekonomije u Zagrebu«, naglasila je Šabić.</p>
<p>Vedran Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Gradsku blagajnu još uvijek pune porezi </p>
<p>Grad Zagreb pred ljetne se praznike pokazao blagonaklonim prema Senju, gdje će sa 150. 000 kuna sufinancirati podizanje spomenika Pavlu Ritteru Vitezoviću te Drnišu gdje sa 30. 000 kuna sudjeluje u izgradnji tržnice</p>
<p>»Prihodi proračuna Grada Zagreba za prvih šest mjeseci 2002. godine iznosili su nešto više od dvije milijarde kuna što je za 31 posto više od iznosa u istom razdoblju prošle godine«, rekao je u četvrtak Slavko Kojić, pročelnik Gradskog ureda za financije na posljednjoj sjednici Gradskog poglavarstva prije godišnjih odmora.</p>
<p>Prema njegovim riječima, Grad može biti zadovoljan izvršenjem proračuna, no, u gradskom proračunu još uvijek dominiraju porezni prihodi što je opravdan razlog za nezadovoljstvo. Tako je u prvom polugodištu, rečeno je, od prihoda poreza i prireza u Gradu Zagreba ostvarena gotovo milijarda kuna. </p>
<p>Gradsko poglavarstvo prihvatilo je zaključak o spajanju domova zdravlja u gradskom vlasništvu u Domove zdravlja Zagreb-Centar, Zagreb-Istok i Zagreb-Zapad. Takvom će se racionalizacijom, tvrdi se, znatno smanjiti troškovi u zdravstvu na gradskoj razini. </p>
<p>Potpisivanjem kolektivnog ugovora za gradske djelatnike u kulturi, rekao je Stipe Pojatina iz Gradskog ureda za kulturu dolazi do preraspodjele sredstava u gradskom proračunu za kulturu. Tako se za ukupno deset milijuna kuna povećavaju iznosi za knjižničnu, muzejsku, kazališnu i glazbenu djelatnost te urbanu kulturu mladih i kulturni amaterizam.</p>
<p>Imenovano je i stručno Grad se ujedno, zbog pogoršanog zdravstvenog stanja, obavezao na zdravstvenu njegu i pomoć u kući prema dr. Josipu Kovačiću, jednom od najvećih živućih hrvatskih kolekcionara umjetnina i donatoru Gradu Zagrebu koji će se u dogledno vrijeme brinuti o Zbirci (Hrvatske slikarice u 19. stoljeću).</p>
<p>Sa 150. 000 kuna Grad je podržao 15 inovacija Saveza inovatora, za koje je ocijenio da imaju tržišnu šansu, između ostalog za digitalno brojilo kave, samopotezni držač ribolovnog štapa i detaljnu cestovnu kartu Hrvatske za primjenu u GPS uređajima.</p>
<p>Sredstva iz tekuće pričuve dodijeljena su u iznosu od 730. 000 kuna Državnom arhivu u Zagrebu za mikrofilmiranje građevinske dokumentacije. Zajednica udruga antifašističkih boraca NOR-a dobila je za pokriće svojih materijalnih troškova 56.000, a sa 200.000 kuna, uz manje je negodovanje »nagrađen« i dugometražni igrani film »Ptica« u režiji Dalibora Matanića.</p>
<p> Grad se pred ljetne praznike pokazao blagonaklonim prema Senju, gdje će sa 150.000 kuna sufinancirati podizanje spomenika Pavlu Ritteru Vitezoviću te Drnišu gdje sa 30.000 kuna sudjeluje u izgradnji tržnice. Za organizaciju i provedbu natječaja za izradu urbanističko-arhitektonskog rješenja prostora Save od Podsuseda do Ivanje Reke, Grad će platiti oko pola milijuna kuna, a zbog nedostatka novčanih sredstava, Zagreb se odrekao prava prvokupa zgrade »Ferimporta« na križanju Trga maršala Tita i Prilaza Gjure Deželića.</p>
<p>Vedran Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Vegetarijanci i kućni ljubimci bi na more - ali ne mogu </p>
<p>Akcija Udruge »Prijatelji životinja« za promociju eko turizma i boljeg odnosa prema turistima vegetarijancima i vlasnicima životinja održana je u četvrtak u 12 sati na Trgu Bana Jelačića.</p>
<p>Aktivisti Udruge dijelili su letke, te nosili natpise »Gdje nam je vegetarijanska turistička ponuda ?«, »Obitelj na more, pas na ulicu«, te »Turistička ponuda bez smještaja životinja nije prava ponuda«.</p>
<p>Kako je rekao Domagoj Pintarić, predsjednik ove Udruge, u Zagrebu ima oko 30.000 registriranih pasa, a za njih trenutno po njegovu saznanju nema primjerenog smještaja.</p>
<p>»Privremeni smještaj postoji, ali je popunjen prije mjesec dana i veoma je skup. Dnevni smještaj za psa stoji do 60 kuna«.</p>
<p>U sklopu kampanje otvoren je i oglasnik na web stranici www.prijatelji-životinja.hr, govorni automat 060/131-131, te razni drugi oblici pomoći vlasnicima pasa koji idu na odmor, a svoje životinje ne mogu voditi sa sobom. </p>
<p>U Udruzi smatraju da je moguće unutar hotela prilagoditi ili preurediti dvorište ili neke prostore te ih namijeniti kućnim ljubimcima. Tada bi zacijelo dio vlasnika sa sobom poveo na odmor i kućne ljubimce, a isplatilo bi se hotelima i svima koji trenutno odbijajući životinje, odbijaju i njihove vlasnike.</p>
<p>Aktivisti su skrenuli pažnju i na drugi problem u hrvatskoj turističkoj ponudi, ignoriranje postojanja vegetarijanaca koji isto tako putuju za praznike i posjećuju hotele na našem moru.</p>
<p>»Salata nije ponuda, a pet posto vegetarijanaca u hrvatskoj zaslužuju da se i njima pruži primjerena usluga«, rekao je Domagoj Pintarić , predsjednik Udruge Prijatelji životinja.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Šetači »spašavaju« trgovine u Savskoj</p>
<p>Ljeto je vrijeme kada naš grad doživljava brojne »kozmetičke« promjene. Tako je nakon Ilice, Branimirove i Draškovićeve ulice na red došla i Savska cesta. Bageri, bušilice, kamioni i mnoštvo radnika slika su Savske ceste danas.</p>
<p> U razgovoru s prodavačima u trgovinama, u radovima zahvaćenom dijelu Savske, doznajemo koliko se preusmjeravanje tramvajskog i automobilskog prometa odrazilo na zaradu i promet.</p>
<p> »U odnosu na isto vrijeme prošle godine bilježimo pad prometa od oko 30 posto. Nadam se da će radovi biti završeni u predviđenom roku kako bi nastavili s normalnim radom«, kaže prodavačica u biljnoj drogeriji, Štefica Antijević. U sličnoj su situaciji i kiosci »Tiska« i »Duhana« gdje je prema riječima prodavačica, promet je pao i do četiri puta.</p>
<p> Međutim, ima i onih koji tijekom radova zadovoljno trljaju ruke. »Radovi na obnovi ceste, što se dnevnog utrška tiče, idu nam na ruku. Kako tramvaj ne prometuje ovim dijelom ceste broj prolaznika se povećao. Ali, problem nam stvara prašina. Nedavno smo imali poplavu u podrumu koja je najvjerojatnije nastala jer su slivnici oko gradilišta zatrpani«, kaže voditelj knjižare »Supreknjižara«, Goran Bošnjak. </p>
<p> Kada radovi napokon budu gotovi prvih dana rujna, i dnevni promet u trgovinama, nadamo se, vratit će se na staro.</p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Mališani iz Brezovice plivali s Kožuljem</p>
<p>Predsjednik uprave Hypo Alpe-Adria-Banke, Heinz Truskaller i naš najuspješniji plivač Gordan Kožulj potpisali su u četvrtak u Caritasovom domu u Brezovici sponzorski ugovor o suradnji, a Banka je Domu, tom prigodom, donirala 5000 kuna za kupnju školskog pribora. </p>
<p>»Ponosni smo što od sada pod svojim okriljem imamo i plivačkog asa Gordana Kožulja, koji će, nadam se, uz nas postizati još bolje sportske rezultate«, istaknuo je Heinz Truskaller.</p>
<p>»Drago mi je što suradnju započinjemo na bazenu Caritasova doma u Brezovici, jer me druženje s djecom uvijek veseli, a posebno s ovim mališanima bez roditeljske skrbi. Njima je pažnja i briga posebno potrebna«, kazao je Kožulj naglasivši veliku vrijednost plivanja za terapijske svrhe. </p>
<p>Kožulj je, zajedno s plivačem maratona Velimirom Šuškom, nakon potpisivanja ugovora održao sat plivanja. Mali plivači pokazali su zavidno plivačko znanje, pa Kožulj i Šušak nisu imali puno posla, osim suditi u dječjoj plivačkoj štafeti. </p>
<p>Ravnateljica Caritasa za Hrvatsku, Jelena Brajša zahvalila je na donaciji za školski pribor, a čelnici Hypo Alpe-Adria-Banke obećali su, da je to tek početak humanitarne potpore ovom Domu.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Zatvoren promet Ilicom kod okretišta na Črnomercu</p>
<p>Zbog radova na popravku tramvajske pruge za promet će u petak od 20 sati biti zatvorena Ilica na dijelu od okretišta tramvaja na Črnomercu do Cankareve ulice. Tim će radovima biti dovršeni radovi koji su na tom dijelu najfrekventnije zagrebačke ulice prekinuti u jesen prošle godine.</p>
<p>Radovi će trajati do 6. kolovoza tijekom kojih će biti izmijenjene tramvajske tračnice, postavljene betonske ploče i pričvršćene nove tračnice i nove kamene kocke. </p>
<p>Zbog radova, za koje u ZET-u kažu da ih je idealno obaviti u vrijeme godišnjih odmora, promet će biti obustavljen za sva osobna vozila i kamione osim za vozila koja u smjeru zapada kreću u ulicu Črnomerec. U tom će vremenu promet teći obilazno, Ilicom, Cankarevom, Prilazom baruna Filipovića, Zagrebačkom i Ilicom. </p>
<p>Tramvajski promet će se odvijati redovito, osim noćnih linija koje u tom vremenu neće prometovati. U ZET-u mole vozače osobnih automobila da prilikom skretanja prema tom zapadnom dijelu grada do završetka radova koriste druge prometnice, Ljubljansku aveniju, Horvaćansku cestu ili Aveniju Dubrovnik.</p>
<p>Dubravka Žalac</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Radovi na Zagrepčanki do kraja godine</p>
<p>Već godinama zgrada »Zagrepčanke« u Savskoj ulici zbog ploča koji otpadaju s pročelja predstavlja opasnost za prolaznike. Prije mjesec dana na njezinom zapadnom pročelju napokon su počeli sanacijski radovi, a posao obnove zapadnog pročelja na javnom natječaju je dobila tvrtka specijalizirana za kamenarske radove »REZ«. Prema riječima vlasnika REZ-a Tadije Barbarića, zapadna strana Zagrepčanke do kraja godine bit će potpuno sanirana i neće više predstavljati stalnu opasnost za radnike i prolaznike.</p>
<p>Prema njegovim riječima, problem nije samo u pročelju, već su pri gradnji zgrade napravljeni propusti u mnogim segmentima struke. </p>
<p>»Radovi su stoga posebno zahtjevni, a veliki problem je i to što su neke ploče već nagnute 8-10 centimetara i lako mogu otpasti«, kaže vlasnik REZ-a. O tome koliko je Zagrepčanka opasna najbolje govori podatak da je svaka ploča teška oko 45-50 kilograma. Stare ploče REZ zamjenjuje novim materijalom od svijetlosivog granita.</p>
<p>»Kada završimo radove, zapadno pročelje Zagrepčanke bit će sigurno za prolaznike.«, zaključio je Barbarić. M. K.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="21">
<p>Ploveće konobe u »Noći punog miseca« </p>
<p>ZADAR, 25. srpnja</p>
<p> - U ponudi kojekakvih fešta za domaće i turiste u posljednjih nekoliko godina Zadranima je na um pala originalna ideja: u srijedu su organizirali »Noć punog miseca«. </p>
<p>Ne samo što je oživjela, kako je zovu, »najlipša riva na svitu« nego je napokon bila ono što bi, zapravo, uvijek trebala i biti: puna ljudi. </p>
<p>Zahvaljujući Udruzi »Propela« i turističkim zajednicama grada i županije, organizatorima ove manifestacije, napravljena je masovna pučka fešta koja dočarava Zadar kakav je nekad bio u noćima punoga mjeseca . Brojni brodovi iz Kali, Bibinja, Vira, Preka, Kukljice okupirali su rivu oživljujući staru tradiciju Zadra iz doba kad je to bio grad plemića, a otočani su dolazili na rivu prodavati svoje proizvode. U doba punog mjeseca ribari bi se vraćali u porte na odmor i malo zabave, jer se u takvim noćima dizala plima, riba se dizala prema svjetlosti... </p>
<p>U srijedu navečer pogašena su sva svjetla, ali se pun mjesec uz svjetla voštanica, ferala i lampijuna s brodova pobrinuo za svjetlo. Brodovi su ujedno bili i konobe na kojima se pekla riba, kuhao brudet, buzare, uz ponudu izvrsnih otočnih vina, uz dakako, masline i voće i popularne cijene od samo deset kuna, primjerice, za porciju pečene tune. </p>
<p>Brojne klape Intrade, Donat, Arbanasi, Murtele i zadarska legenda slikar i pjesnik Joso Špralja pjesmom su razgalili nekoliko tisuća ljudi. Nastupila je i saljska Tovareća mužika, a bacači plamena iz Zagreba oduševili su najmlađe. </p>
<p>Organizatori ove manifestacije pogodili su: ovo je bila jedna od najljepših zadarskih ljetnih noći i nema sumnje da će oživljavanje tradicije zaživjeti na »najlipšoj rivi na svitu«.</p>
<p>Lj. I. Balen</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Napadi bijesa blokiraju inteligenciju</p>
<p>JENA, 25. srpnja </p>
<p> - Da je Albert Einstein imao stalne napade bijesa, vjerojatno nikad ne bi došao do teorije relativnosti. </p>
<p>Jako izražena impulzivnost može blokirati inteligenciju, tvrdi frankfurtski psiholog Karl Schweizer u studiji koju je predstavio na međunarodnom simpoziju o postignućima ljudske inteligencije koji se održao u Jeni.</p>
<p> Rezultati ovog istraživanja bitni su ponajprije za terapiju hiperaktivne djece, čiji uspjeh u školi često zaostaje za njihovim sposobnostima.</p>
<p> Znanstvenici zato onima koji su krenuli na 'put prema Nobelovoj nagradi' savjetuju da osjećaje drže pod kontrolom. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Štenećak ubija tuljane u Sjevernom moru</p>
<p>WILHELMSHAVEN, 25. srpnja </p>
<p> - Oko dvije tisuće tuljana uginulo je od virusa štenećaka (febris infectiosa canum) u morskim prolazima Kattegat i Skagerrak između Švedske i Danske te u plićacima na obali Nizozemske, priopćeno je u srijedu u Wilhelmshavenu.</p>
<p>To je nakon 1988. drugi najveći pomor ovih morskih sisavaca. U moru između Njemačke i Danske trenutačno nema oboljelih tuljana, no ne zna se kako bi se virus mogao širiti. Epidemija je izbila sredinom svibnja u Kattegatu, prolazu između Sjevernog i Baltičkog mora, na istom mjestu na kojemu se pojavila i 1988. Tada je u ondje uginulo oko 8.600 tuljana, 60 posto od ukupnog broja. U Sjevernom moru te u Kattegatu i Skagerraku skončalo ih je ukupno 18.000.</p>
<p>Virus o kojemu je riječ vrlo je agresivan i sličan psećem štenećaku. Napada sve organe i slabi imunološki sustav tuljana. Zbog smanjene obrambene sposobnosti oni postaju osjetljivima na sekundarne bolesti kao što je upala pluća. A od nje ove životinje najčešće ugibaju, kaže biologinja Bettina Reineking. Virus se prenosi kapljično. U Njemačkoj se izpituju sumnjivi slučajevi s njemačkih plaža, no dosad su svi bili negativni. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Skupina Belgijanaca opljačkana na spavanju</p>
<p>ZADAR, 25. srpnja</p>
<p> – U noći na četvrtak oko dva sata ujutro, na Obali kralja Petra Krešimira u Zadru, dvije su nepoznate osobe uz prijetnju hladnim oružjem počinile razbojništvo nad jedanaest državljana Belgije koji su spavali u vrećama za spavanje u parku kod Bijele kuće na zadarskoj rivi. Razbojnici su im odnijeli 800 kuna. Policijski očevid je još u tijeku. Iste je noći u Starigradu ukraden passat bjelovarskih oznaka vlasništvo B. M. (52).J. Ž.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Njemačkim kokošima pada produktivnost u proizvodnji jaja</p>
<p>BONN, 25. srpnja </p>
<p> - Njemačke kokoši proizvele su prošle godine prosječno 275 jaja, više nego dovoljno za zadovoljavanje domaće potražnje, međutim prosječna je koka ipak snijela jedno jaje manje nego 2001. godine.</p>
<p> Budući da je godišnja potrošnja jaja po glavi stanovnika u Njemačkoj 222, statistički govoreći, svaka je koka snijela dovoljno jaja da zadovolji 1,2 osobe, navodi se u izvješću Središnjeg ureda za tržište i cijene (ZMP) u Bonnu.</p>
<p> Ipak, te brojke pokazuju da je prosječno svaka koka smanjila proizvodnju za jedno jaje u odnosu na 2000. godinu.</p>
<p> Njemačke kokoši ukupno su prošle godine snijele 13,69 milijardi jaja, priopćio je ZMP. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="26">
<p>Matanićeve »Fine mrtve djevojke« apsolutni pobjednici</p>
<p>Žiri je bio jednoglasan samo kod dodjele Zlatne arene Ivi Gregureviću, rekao je predsjednik žirija Branko Ivanda / Vjesnikova nagrada »Breza« pripala je omnibus-filmu »Dvadeset i četiri sata« Kristijana Milića i Gorana Kulenovića</p>
<p>PULA, 25. srpnja</p>
<p> – Redatelj Dalibor Matanić i njegov film »Fine mrtve djevojke« ovogodišnji su pulski pobjednici – Mataniću je pripala Zlatna arena za režiju, a filmu Velika zlatna arena za najbolji ovogodišnji igrani film. Istomu filmu pripala je i Zlatna arena za produkciju, koja ide producentu Alka filma. Za glavnu žensku ulogu Zlatnu arenu dobila je Leona Paraminski, za ulogu Monike u filmu »Prezimiti u Riju« Davora Žmegača (koja je to zaslužila ljepotom, talentom, čistoćom dikcije i šarmom geste), dok je Zlatna arena za glavnu mušku ulogu pripala Ivi Greguroviću, za ulogu oca u filmu Snježane Tribuson »Ne dao Bog većeg zla«. </p>
<p>Vjesnikova nagrada »Breza«, za najbolje debitansko ostvarenje, dodijeljena je omnibus-filmu »Dvadeset i četiri sata« (»Sigurna kuća« Kristijana Milića i »Ravno do dna« Gorana Kulenovića). Sedmočlani žiri tu je nagradu jedinu donio jednoglasno. Za scenarij Zlatna arena pripala je Goranu Tribusonu za film njegove sestre Snježane »Ne dao Bog većeg zla«, a Zlatne arene za sporedne uloge pripale su Olgi Pakalović, za ulogu Ive u filmu »Fine mrtve djevojke« (koja je svojom snagom i sugestivnošću dominirala filmom), te Ivici Vidoviću za ulogu gazde u istome filmu (jer je nenametljivošću i iskustvom još jednom dokazao svoj veliki glumački talent).</p>
<p>Zlatna arena za kameru dodijeljena je Silviju Jesenkoviću za film »Serafin, svjetioničarev film« Vicka Ruića, za glazbu nagrađen je Zlatnom arenom Dalibor Pavičić za film »Prezimiti u Riju«, dok je Mladen Ožbolt nagrađen za scenografiju u istome filmu, kao i Ruta Knežević za kostimografiju. Žiri je dodijelio Zlatnu arenu za strukovne vrijednosti u filmu (montaža, ton i maska) Marini Barac za vještu i profesionalnu montažu filma »Ne dao Bog većeg zla« Snježane Tribuson. </p>
<p>Odluke žirija novinarima su priopćili predsjednik Branko Ivanda i Anja Šovagović-Despot. Ivanda je rekao da je bio delikatan posao žirija, o čemu govori i podatak da su bili jednoglasni samo kod dodjele Zlatne arene Ivi Gregureviću. Spomenuo je i svoje iskustvo iz 80-ih godina, kada je zbog svoga stava u tadašnjem žiriju bio udaljen od filma desetak godina. Na novinarsko pitanje koja je onda glavna ženska uloga u filmu »Fine mrtve djevojke« ako je Olgi Pakalović pripala nagrada za sporednu ulogu, Ivanda je uzvratio pojašnjenjem kako je takvih primjera bilo u povijesti filma dosta, te da su čak jedanaest Oscara za sporedne uloge dobile glumice s naslovnim rolama. Podsjetio je i na gestu Ene Begović koja je dobila Zlatnu arenu za ulogu barunice Castelli, na kojoj se zahvalila.</p>
<p> Anja Šovagović-Despot, koja je i pročitala odluke žirija o nagradama, iskazala je zadovoljstvo velikim brojem mladih glumačkih ostvarenja, posebice mladih hrvatskih glumica. Rekla je također kako je ipak dodjela Zlatne arene za glavnu žensku ulogu Leoni Paraminski opravdana, jer je svojom ulogom hrvatskomu filmu podarila jedan blistav osmijeh koji mu tako bolno nedostaje.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>PRIVATNE ISTRAGE</p>
<p>Samoća odzvanjala korakom beskućnika</p>
<p>Ni puni sat nakon njegova odlaska shvatila je da nesvjesno računa u sebi... Činilo joj se kao da svaka od tih silnih stotina tisuća sekundi otkucava u njezinoj nutrini kap po kap, uporno kao voda koja noću curi iz neispravne slavine i ne da zaspati</p>
<p>PIŠE: VELIMIR SRIĆA</p>
<p>Odmahnuo je široko se osmjehnuvši, pokretom ruke kao da briše orošeno staklo. Onda je nemarno bacio torbu na stražnje sjedalo, pogledao prema njezinoj sjeni na prozoru, poslavši poljubac iz dlana, upalio motor i otišao.</p>
<p>Prvih pola sata doista je prošlo brzo, ali onda su se minute počele vući poput bolesnih kornjača. Ni puni sat nakon njegova odlaska shvatila je da nesvjesno računa u sebi: tri dana, to je 72 sata, to je ukupno… 4320 minuta, to je… 259.200 sekundi, a od to-ga je prošlo tek 56 minuta ili… 3360 sekundi, što iznosi jedva 1,5 posto. </p>
<p>Činilo joj se kao da svaka od tih silnih stotina tisuća sekundi otkucava u njezinoj nutrini kap po kap, uporno kao voda koja noću curi iz neispravne slavine i ne da zaspati. Samoća kojom se ispunio prostor oko nje, otkako je otišao, odzvanjala je korakom beskućnika koji se ushodao da se zagrije u zgradi što su je ispraznili radi rušenja.</p>
<p>Nije više mogla trpjeti tu tišinu. Upalila je radio. Kroz zvučnike se prosula raskošna glazba radiostanice koju su često zajedno slušali – KOST na frekvenciji 103,5 – kalifornijska postaja što dvadeset četiri sata dnevno ne svira ništa drugo nego glazbu za zaljubljene.</p>
<p>Mnogo glazbe, malo govora, kaže njihov poznati jingle. Selena, Rod Steward, Madonna, Richard Marx, Brian Adams, Mariah Carey, Seal, George Michael, Celine Dion, Elton John, Sting…. Melankolični tonovi poznatih pjesama izlijevali su se iz etera na nju poput žalosne jesenje kiše, rijetko prekidani glazbenim željama slušatelja, ispovijedima nečijih ljubavnih jada ili spikerovim čitanjem nezgrapnih i jednoličnih ljubavnih pisama koja su, kao prema pravilu, sva završavala s onim »želim mu (joj) reći da ga (ju) puno volim i da mi neizmjerno nedostaje…«. </p>
<p>Ta je glazba bila njihova omiljena zvučna kulisa za vođenje ljubavi. Ali sad kad je ostala sama, izazivala je jedino bolna prisjećanja, vraćala joj u svijest mnoštvo slika koje su bile samo slatko mučenje.</p>
<p>– Nisam mu niti rekla da me nazove – pomisli. Njegova potreba za tajanstvenošću već je i njoj toliko prešla u naviku da se nije mogla sjetiti zna li on uopće njezin broj telefona. </p>
<p>Ako ne zna, lako će ga otkriti, adresa i prezime trebali bi mu biti dovoljni. Odjednom ju poput udarca pogodi pomisao da njihova komunikacija oduvijek potpuno ovisi o njemu. </p>
<p>On ju je pronalazio, pratio, dočekivao, ispraćao, preselio se živjeti s njom, imao sve pod svojom kontrolom. Kad joj se više nikad ne bi javio, ona uopće ne bi znala kako ga pronaći. </p>
<p>Nije znala ni njegovo pravo ime niti adresu. Čak se nije mogla sjetiti registracije njegova automobila. Bio je to srebrni »lexus«, ne stariji od dvije godine, ali ti su auti prilično slični, lijepi ali neupadljivi.</p>
<p> Dok je bio s njom, sve se to nije uopće činilo važnim, ali sada… Kad se vrati, pogledat će registraciju i zapisati je. Ako se vrati… A ako mu se nešto dogodi na putu? Cesta za San Francisco vrlo je prometna, na njoj ima toliko nesreća… Valjda neće ići po »jedinici« uz obalu, nego po autocesti broj 5 koja je kraća, brža i zato sigurnija…</p>
<p>Odlučila je otjerati ovakve crne misli i zle slutnje iz glave. Zato je sjela i napravila popis stvari koje treba obaviti. </p>
<p>Najbolje je osjećati se zaposlenom. Pustit će toplu vodu u kadu i satima u pjeni čitati omiljenu knjigu. Gledat će na videu davno snimljene emisije. Odgovorit će na pismo prijateljici iz Kanade, što odgađa već čitav mjesec. Vrijeme je i da se roditeljima javi telefonom, nije ih zvala od prošlog vikenda. </p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Dobri filmovi koje nije bilo lako vidjeti</p>
<p>Vrijednošću hrvatske produkcije prikazane ove godine u Puli možemo biti vrlo zadovoljni / Nagrade izdvojile filmove koji nadmašuju sve ono što je u Puli prikazano prošle godine / Pored zadovoljstva vidjenim europskim filmovima krajnje je vrijeme da Pulski festival odluči zašto ih i kome prikazuje</p>
<p>Stari (ali pitanje da li i dobar) običaj je da se komentari nakon završenog (ne samo pulskog) festivala koncentriraju na dodijeljene nagrade i eventualne, barem po mišljenju komentatora, krive odluke. Razlog je tome što je to najsvježija vijest, koju i sudionici festivala (u Puli oni hrvatski, jer stranih gotovo da nije ni bilo) očekuju s najvećim zanimanjem. Medjutim ni na filmu kao niti u drugim područjima umjetnosti ne postoji metar ili vaga kojima bi se egzaktno mogla izmjeriti vrijednost svakog pojedinog ostvarenja. Zato, iako je Pula ovaj put imala jedan od najkompetentnijih žirija u posljednjih desetak godina, vjerojatno bi bilo kojih drugih sedam jednako stručnih filmskih znalaca donijelo barem ponešto različite odluke. Zbog toga bi (što je naravno izravno umiješanima teško prihvatiti) trebalo i festivale, ali i nagrade gledati prvenstveno kao sredstvo populariziranja filma i mogućnost da on odredjen broj dana konstantno bude u središtu medijske pozornosti, a ne kao definitivan i nepromjenjiv pravorijek.</p>
<p>No, kako nagrade ipak imaju stanovit odjek treba vidjeti što su pridonijele ocjeni vrijednosti filmova vidjenih u Puli. U nacionalnoj su se konkurenciji kao pobjednik izdvojile »Fine mrtve djevojke« s nagradama za najbolji film, režiju (Dalibor Matanić) te najbolje epizodne uloge – žensku (paradoksalno glavna uloga Olge Pakalović) i mušku (Ivica Vidović) dok su podosta iza njih gotovo poravnata dva filma od kojih je »Ne dao Bog većeg zla« Snježane Tribuson dobio manje, ali možda značajnijih nagrada (za scenarij Goran Tribuson, glavnu mušku ulogu Ivo Gregurević, te Marina Barac za montažu) nego »Prezimiti u Riu« Davora Žmegača (glavna ženska uloga Leona Paraminski, glazba Dalibor Pavičić, scenografija Mladen Ožbolt, kostimi Ruta Knežević).</p>
<p> Iako je po mojem mišljenju (a u skladu s napisanim u uvodu teksta ne pretendiranam na nepogrešivost) film Snježane Tribuson mnogo bliže Matanićevom u vrhu vrijednosti ovogodišnje produkcije nego Žmegačevom kojem su scenaristički problemi onemogućili da postane velik film, čini mi se dobrim da su nagrade izdvojile filmove (a mogao bi im se pridodati i debitantski »24 sata« Kristijana Milića i Gorana Kulenovića) koji nadmašuju sve ono što je u Puli prikazano prošle godine. Naravno da takva ocjena podrazumijeva da vrijednošću hrvatske produkcije prikazane ove godine u Puli možemo biti vrlo zadovoljni.</p>
<p>Iznimno velike domete pokazao je i najveći dio izbora europskih filmova u medjunarodnoj konkurenciji gdje su malobrojne nagrade izdvojile one najbolje koji su se tek ponekom nijansom nametnuli izmedju bar još nekoliko gotovo jednako vrijednih ostvarenja, pa je tako nagrada za najbolji film pripala gruzijskom veteranu koji posljednjih dvadesetak godina snima u Francuskoj Otaru Iosselianiju (1934.) za »Ponedjeljak ujutro«. »Nebesa« Toma Tykwera nagradjena su za scenarij Krzysztofa Kieslowskog i Krzysztofa Piesiewicza, te glavnu mušku ulogu Giovannija Ribisija, a Isabelle Huppert je nagradjena za glavnu žensku ulogu koju je ostvarila u briljantno režiranom, ali pomalo morbidnom filmu austrijskog redatelja Michaela Hanekea »Učiteljica glasovira«.</p>
<p> Ipak i pored zadovoljstva vidjenim europskim filmovima krajnje je vrijeme da Pulski festival odluči zašto ih i kome prikazuje. Ako je nemoguće (što možda i ne bi bilo tako uz pravovremene pripreme) privući strane goste i osigurati medjunarodni odjek festivala, pa je glavna svrha upoznati domaće gledatelje s filmskim vrijednostima našeg kontinenta, onda bi se moralo naći načina da se ti filmovi prikažu gledateljima u normalnijim uvjetima i prihvatljivijim terminima. No da bi se ti kao i ostali organizacijski problemi riješili trebalo bi (što se već stanovito vrijeme odlučuje, ali ne i ostvaruje) napraviti ozbiljan festival, a njega nema bez kontinuiranog rada cijele godine.</p>
<p>Tomislav Kurelec</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Trivijalnost uglađene malograđanštine</p>
<p>Sav znoj, krv i suze nadoknadi jedan pljesak publike u Areni, a budućnost hrvatske kinematografije je u malom filmu – rekao je Dalibor Matanić, redatelj pobjedničkoga filma / Redatelji Kristijan Milić i Goran Kulenović o poteškoćama i debitanata</p>
<p>PULA, 25. srpnja</p>
<p> – Ovo je zapravo film o trivijalnosti uglađene malograđanštine u kome je dočaran donjogradski štih. Inače, ovaj film je čekao zeleno svjetlo dvije godine, što je izgledalo otprilike kao čekanje u redu u supermarketu za film. Pitanje dobrog filma u Hrvatskoj je vrlo aktualno spram odnosa prema tzv. državnoj produkciji i onoj privatnoj, nezavisnoj. </p>
<p>Ovaj naš film zbog toga upravo još nije financijski dovršen – rekao je uz ostalo na posljednjoj festivalskoj konferenciji za novinare ovoga četvrtka Dalibor Matanić, redatelj pobjedničkog filma »Fine mrtve djevojke«. Sav znoj, krv i suze jedan pljesak publike u Areni nadoknadi! – dodao je uz napomenu kako je budućnost hrvatske kinematografije u tzv. malom filmu.</p>
<p>Zajedno s redateljem predstavio se veći dio filmske ekipe, koja je najbrojnija ujedno bila i u srijedu na večer pred velikim ekranom u Areni. Posebno zanimanje novinara bilo je usmjereno prema glavnim glumicama filma Olgi Pakalović i Nini Violić. Pakalovićeva je pak ustvrdila kako su se za film temeljito pripremali, osobito za glavne ljubavne scene. »Mi smo igrale ljubav, preko naše igre redatelj je izrazio svoj stav« – objasnila je Iva iz filma, kojoj je i osim naslovne uloge pripala Zlatna arena za sporednu. </p>
<p> Nina Violić nije bila toliko rječita, izrazila je zadovoljstvo glumom u filmu u kome je cijela ekipa disala istim ritmom. </p>
<p>Boris Miholjević, koji u filmu igra ulogu ginekologa, dodao je da je bilo lijepo raditi s mladima i da se u tome snašao, u protivnom ne bi ni dobio ulogu. I od sudionika novinarske konferencije film je dobio komplimente, a publika u Areni dala mu je do sada najvišu ocjenu – 4,25. </p>
<p>Posljednji su se na zadnjoj konferenciji novinarima predstavili autori filmova »Sigurna kuća« Kristijan Milić i »Ravno do dna« Goran Kulenović, čija su ostvarenja spojena u omnibus-film »24 sata«. Oni su govorili o poteškoćama mladih i debitanata, te još i ne znaju hoće li njihov film ići u redovnu distribuciju, jer su dobili novce samo za prebacivanje na festivalsku vrpcu. Očekuju da će film biti dobro primljen ne samo posljednje večeri u Areni već i od publike do koje će »eventualno stići«. Novinarima su govorili posljednjega festivalskog dana i direktor Ljubljanskog filmskog festivala Jelka Štengl i Sergej Lovrentijev, direktor Festivala u Sočiju. Oni su izrazili pohvale novomu hrvatskom filmu i iskazali zanimanje da neke od njih prikažu i na svojim festivalima.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Banalnost totalitarnog zla</p>
<p>Knjiga »Eichmann u Jeruzalemu</p>
<p> – Izvještaj o banalnosti zla« Hannah Arendt spada među najznačajnije i najvažnije knjige napisane o zlu prošloga stoljeća – totalitarizmu. Arendt, inače glasovita filozofkinja, promišljala je i analizirala zlo od dolaska Hitlera na vlast. Praćenje suđenja Eichmannu pružilo joj je priliku da zločinca prati izbliza. </p>
<p>Riječ je o svojevrsnom nastavku »Izvora totalitarizma« objavljenih 1951. godine. No, dok bi se za tu knjigu moglo reći da daje teorijski okvir promišljanju totalitarizama, za »Eichmanna u Jeruzalemu« može se ustvrditi da promišlja totalitarističku praksu gotovo kao studiju slučaja. </p>
<p>Povod za pisanje knjige je konkretan – sudski postupak. No, Arendt je djelom nadišla svaki konkretni povod te je analizirala bitne etičke, pravne, političke i etničke probleme ne samo Drugoga svjetskog rata nego i poraća. Svaki od navedenih problema Arendt začinje u konkretnome.</p>
<p>Etički – pitanje djelovanja pojedinca u totalitarnoj državi kao dijela totalitarnog sustava. Autorica je zaključila da je Eichmann bio gotovo idealtipski kotačić takvog poretka. On je, kako su zaključili i vještaci prije početka procesa, bio normalan.</p>
<p> No, Eichmann je bio čovjek bez tradicionalno shvaćene savjesti, a svoju je volju dragovoljno predavao drugomu, odnosno nadređenomu, što mu je omogućavalo da o posljedicama svojih djela ne razmišlja i moralno ne prosuđuje. Upravo takvi banalni (svakodnevni) pojedinci omogućili su holokaust i bilo koje drugo totalitarno zlo. Zato je Arendt knjigu i podnaslovila »Izvještaj o banalnosti zla«. Taj je podnaslov, kao i analiza rada židovskih vijeća u nacističkoj Europi, izazvao žestoke reakcije. Dotadašnji je uobičajeni stav bio da zlo koje je proizveo nacizam nikako ne može biti banalno.</p>
<p>Arendt raščlanjuje i način na koji je Eichmann izveden pred sud. Njega su agenti Mossada oteli u Argentini i tajno prebacili u Izrael. U prosudbi toga čina i njegovih pravnih učinaka autorica daje izvrsnu međunarodnopravnu analizu. </p>
<p>Ono što knjigu izdiže jesu i četiri poglavlja posvećena raznim dijelovima Europe i provedbi holokausta u njima. Arendt prati Eichmannovo djelovanje na »konačnom rješenju židovskog pitanja« po Europi. No, istodobno analizira i lokalne politike i odnos stanovništva prema Židovima. Od Bugarske i Danske, u kojima holokausta nije bilo, pa do Rumunjske, u kojoj su se čak i nacisti zgražali. Jedan od šokantnih zaključaka, zasnovan upravo na banalnosti zla (dakle i zločinca), jest taj da provedba holokausta nije toliko ovisila o ideologiji koliko o volji da se nešto provede.</p>
<p>Arendt proučava i etnički aspekt procesa. U uvodnome poglavlju navodi da je optužnica »utemeljena na onome što su Židovi propatili, ne onome što je Eichmann učinio«.</p>
<p>Ključni je doseg knjige, iako skiciran već u »Izvorima totalitarizma«, fraza »banalnost zla« kao suprotnost »radikalnom zlu«. To zlo, koje su proizveli totalitarizmi, mi ne možemo ni shvatiti niti pojmiti.</p>
<p>Upravo ta sveobuhvatnost knjige (koja stilski osjetno odudara od opusa Arendtove) razotkriva gotovo banalnu jednostavnost počinjenih zločina. To je omogućilo knjizi dugo trajanje umjesto da bude instant hit ranih 60-ih kada je proces Eichmannu bio u žarištu svjetske javnosti. Samo djelo je i danas, kada se osniva Stalni međunarodni sud za zločine, jednako aktualno kao i u trenutku kada je bilo napisano.</p>
<p>Hannah Arendt u knjizi je pokazala izvrsno poznavanje povijesti prve polovine 20. stoljeća, a da bi knjigu napisala, pročitala je toliko dokumenata da bi joj na tome trebao pozavidjeti i profesionalni povjesničar. Jezik i stil Hannah Arendt jasni su. Knjiga je pisana gotovo publicističkim jezikom, a čita se u dahu. Tomu svakako pridonosi i odličan prijevod. </p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Slavlje imaginacije i duha u dnevnicima</p>
<p>Oduvijek mi je bilo misteriozno kako to članovi Goncourtove Akademije dodjeljuju najprestižniju francusku književnu nagradu: kako tih deset besmrtnika (barem po tome, jer je članstvo doživotno) odlučuje što to neko djelo čini jedinstvenim da se okiti tim naslovom. I sada mi je Michel Tournier to »razjasnio«. Hoću reći, kad sam došla do teksta »Riječi i jela« na početku kojega je jasno kako je riječ o Akademiji Goncourt, razveselila sam se pomislivši kako će, eto, baš jedan živahan i žovijalan član raskrinkati tajnu. Kad tamo, takvim radoznalcima on je već odgovarao:</p>
<p> »Stvar je veoma jednostavna: jedemo. 'Prijateljujemo', što znači da nam prija, kao što se u 'društvu' ljudi druže.« Sve u svemu, poziva se na Platonovu »Gozbu« i slijedom toga »razveže« priču o tome gdje tko sjedi za tim stolom odabrane desetine, i još ponešto, ali ništa »prosvjetljujuće«, tj. »Pilo, jelo, razgovor. Književno društvo kojemu je sustolništvo zakon, a službeno sjedište restoran nema nikakav drugi program.« Kako im zavidim! Hmm, ako je to istina. </p>
<p> I eto: slavlja! Riječ je, a kako drukčije, o slavlju imaginacije i duha vjerojatno najfilozofičnijeg francuskog suvremenog pisca. Ova knjiga sadrži osamdesetak kratkih tekstova, koje je on nazvao »tekstičesticama« (doslovno prevedeno), u kojima, gotovo dnevničkim ili prijateljskim gozbenim tonom, govori o onome o čemu je razmišljao, što ga je zanijelo, čemu se čudio, što pamti, čemu se nadao, što je u svijetu susreo… I sam kaže da su »Slavlja« neka vrsta dnevnika, ali ne intimnog, nego ex-intimnog.</p>
<p>U tome mnoštvu bilješki izdvaja tekst o svetom Sebastijanu (Božjem streličaru), jer: »Taj tekst je drama za mene. On je leš knjige koju sam želio napisati o sv. Sebastijanu i koja vjerojatno nikad neće izaći, zato što sam je iscrpio na tih šest-sedam stranica.« Priznaje da mu je ponestalo hrabrosti da sa sv. Sebastijanom učini što i s Gašparom (vidi: Gašpar, Melkior i Baltazar, Ceres, Zagreb, 2000.). Na kraju tog teksta o Sebastijanu stoji: »Treba naučiti odgonetati znakove što ih rane upisuju na prekrasnu pergamenu Sebastijanove kože.« </p>
<p> Istoga trena sjetila sam se dvojice prijatelja slikara koji su, svak na svoj način, u posve drugom mediju, pa i nesvjesno, »obradili« tu temu. I tako je to s većinom drugih tekstova – odvedu vas zapravo na vaša »slavlja« – koja su eto i Tournierova. Naime, neki su ovoj knjizi prigovorili da je odveć osobna, da se teme tiču samo autora samoga ili se pak referiraju na njegova objavljena djela. Do neke, držim doduše male, mjere to doista i stoji, ali čitajući »tekstičestice«, u većini ćete slučajeva ipak saznati nešto više o temi i sebi nego o autoru.</p>
<p> Netko je s pravom rekao da su ti tekstovi odraz Tourniera-pčelice, jer ih je poput marljive radilice skupljao naokolo sve te godine, prerađujući ih u svojoj književno-filozofsko-esejističkoj »košnici« u medne kapljice. Istodobno začuđuje raspon motiva tih kapljica: drvo, konj, oseka, koljeno, riđokosi, san, ježevi, atavizam, novac, pa začudan zavodljivo opsjenarski odjeljak zvan »Mjestopisi«, do tajnovita pronicanja u temu »Godišnja doba i sveci« i završava, posve osobno s »Personalijama«. On promišlja neobičnosti svijeta, neobičnosti ljepote i neobičnosti percipiranja.</p>
<p>Čovjek koji već četrdesetak godina živi u župnome dvoru, Francuz koji od malena voli njemačku kulturu i jezik, svjetski putnik kojem je putovanje otkrivanje mitskih prostora (u ljudskome biću?), filozof (nesuđeni) koji se neprestano nadahnjuje Biblijom, mitovima i obožava fotografiju (a za film, hmm optimistično da ne vjeruješ, kaže: »Filme, brate moj blizanče, zajedno smo se rodili, zajedno smo rasli i obojica starimo. Iskreno rečeno, mislim da me ne možeš nadživjeti.«) – taj čovjek zna što znači nositi »Nagru« na ramenu (i da je samo to napisao i priznao, i da nisam pročitala i druge njegove knjige, odala bih mu dužno poštovanje: »O, brate, hvala što podijelismo to iskustvo medija radija.«), on umije reći one najjednostavnije tajne života koje se doimaju neizrecivima.</p>
<p> Kao na primjer »da stvarnost može postati tako književna da naposljetku zahiri u lošu književnost«. On pronicavo prodire u fenomene poput medijske slave nekih ličnosti, opsjednutosti kada »gomila zaposjedne svog idola i uništi ga« – i to ovako: »obično ih čeka smrt slikom, ikonizacija, pojava bliska prepariranju životinja«. Dotiče se povijesnih, političkih, umjetničkih, samoreferencijalnih tema – iznimnom erudicijom i suptilnošću zapažanja Tournier stvara vlastiti mali leksikon (svaštarija), vrlo osobnih natuknica, i vrlo osobno obrađenih. </p>
<p> Doista, idealna knjiga za odmor, u tečnom i uglađenom prijevodu Vlatke Valentić – neće vas mučiti nekom zahtjevnom i dugačkom fabulom – jer te kratke eseje možete iščitati gotovo između dva dulja treptaja i pri tom zadugo ostati zamišljeni nad antičkom maksimom, koje se očito drži i naš autor: »Prije nego što ustaneš iz kreveta, sedam se puta pitaj imaju li bogovi, svijet i ti sam ikakve koristi od tvog ustajanja.« Pazite, sedam puta! </p>
<p>Jadranka Pintarić</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Dizajn u klopci klevete</p>
<p>Sukob je izbio prilikom dodjeljivanja nagrada na izložbi »Europa 2020« održanoj u zagrebačkoj Gliptoteci HAZU, jer je druga nagrada pripala sinu Željka Borčića, Ianu / Propozicije nisu nalagale da na natječaju ne mogu sudjelovati članovi Upravnog odbora HDD i njihovih obitelji / Nadzorni odbor i Časni sud HDD kao neosnovane odbacio sve optužbe Mirka Ilića </p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Predsjednik Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD) Željko Borčić podnio je ostavku. Na taj radikalni korak bio je primoran jer se, kako navodi u pismu ostavke, već više od dva mjeseca protiv njega vode neprekidni i bespoštedni napadi, što je dosegnulo vrhunac nedavnim intervjuom koji je Mirko Ilić dao »Nacionalu«. Kako do danas od kolega iz Upravnog odbora HDD nema reakcija, njegovu je strpljenju došao kraj. Međutim, kako je samo za Vjesnik kazao član Upravnog odbora HDD Nikola Žinić, upravo je na zajedničkom sastanku Nadzornog odbora i Časnog suda HDD donesena odluka da se kao neosnovane odbace sve optužbe koje je protiv Željka Borčića iznio Mirko Ilić.</p>
<p>Sukob je izbio na izložbi »Europa 2020« održanoj prije više od dva mjeseca u zagrebačkoj Gliptoteci HAZU, jer je druga nagrada pripala sinu Željka Borčića, Ianu u iznosu od 3500 eura. O nagradama su odlučivali članovi žirija: Carme Julia iz Španjolske, prof dr. Stane Bernik (Slovenija), Nizozemka Linda van Dursen i naš dr. Zlatko Wurzberg. </p>
<p>Predstavnika Hrvatske izabrali su članovi Upravnog odbora HDD u sastavu Ksenija Jurinec, Nikola Radeljković, Nikola Žinić, Orsat Franković, Boris Malešević, Lana Cavar i Željko Borčić. U konkurenciji su još uz dr. Zlatka Wurzberga bili Matko Meštrović, Željko Serdarević i Mirko Ilić. Članove žirija službeno je potvrdilo Ministarstvo za europske integracije, koje je uz HDD organizator izložbe. Borčić vjeruje da je Mirko Ilić ogorčen što nije bio članom žirija, a Upravni odbor HDD je između njega i dr. Zlatka Wurzberga glasovalo u omjeru jedan prema šest.</p>
<p>Ilić, međutim, smatra da je nedopustivo da sin predsjednika HDD koji istodobno surađuje s Ministarstvom za europske integracije, dobije nagradu na natječaju koji je organiziralo to isto Ministarstvo i udruženje.</p>
<p>Borčić se brani i navodi da Helmut Langer iz ICOGRAD-a, međunarodne organizacije udruženja grafičkih dizajnera, pokrovitelja izložbe, u propozicijama natječaja nije naveo da na izložbi ne mogu sudjelovati članovi Upravnog odbora HDD-a i članovi njihovih obitelji.</p>
<p>Ilić u tekstu nadalje tereti Borčića za nepotizam i lobiranje prilikom dodjela nagrada na izložbama dizajna, prošlogodišnjoj »0,2« na kojoj je nagrađen njegov sin Ian i trijenalnoj ZGRAF-a, održanoj prije tri godine, na kojoj je sudjelovala njegova kćer Vanessa, što Željko Borčić odbacuje kao izmišljotinu. </p>
<p>Također ga je optužio za plagijat dizajna za reklamnu kampanju Tvornice duhana Rovinj što ju je radila Borčićeva firma Studio Graffiti Design, koja danas nosi naziv Trans-Id i djeluje na tri lokacije u Zagrebu, Londonu i Bruxellesu. Željko Borčić odgovara da je dizajn Amerikanca Johna Maedea upotrebljen za TDR po principu koji se naziva »fair use« što znači u dozvoljenim granicama.</p>
<p>»Mirko Ilić je egoman!« – tvrdi u razgovoru za Vjesnik Željko Borčić, te nadodaje kako je on po izvrtanjima istine poznat i u New Yorku. U dizajnerskim krugovima se čuje, kaže Borčić, da Ilić ima sve manje posla u New Yorku, pa se sve više nudi za rad hrvatskim poduzećima. Borčić još uvijek drži da je Ilić jedan od najboljih svjetskih dizajnera i ne vidi razloga ni potrebe za njegovom ljubomorom i spletkarenjem.</p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Autentičan izraz razočaranosti mladih</p>
<p>Omnibus »24 sata« Kristijana Milića i Gorana Kulenovića / Filmovi »Sigurna kuća« i »Ravno do dna« vrlo jasno i beskompromisno iskazuju osjećaj besperspektivnosti sadašnje gradske mlade generacije</p>
<p>Nacionalni dio pulskoga festivala završio je filmom »24 sata«, omnibusom sastavljenim od dva srednjometražna filma mladjih autora koji su bili iznimno zapaženi na Danima hrvatskog filma – Kristijan Milić (1969.) je sa »Sigurnom kućom« osvojio nagradu za najboljeg debitanta, a nagrađen je i snimatelj toga filma Mario Sablić, dok je Goran Kulenović (1971.) za »Ravno do dna« dobio nagradu kritike »Oktavijan«. </p>
<p>Već je i to bio pokazatelj da dodjela sredstava za prebacivanje na 35-milimetarsku vrpcu, koja omogućuje normalno prikazivanje u kinima, nije bila motivirana samo željom da se skromnim sredstvima dobije još jedan domaći naslov više za pulski festival. No, još je važnije da ta dva filma doista čine smislenu cjelinu, bez obzira na to što su i tematski i tehnički različiti (prvi je u boji, a drugi crno-bijeli, ali je oba snimio vrlo efektno Mario Sablić), jer i jedan i drugi vrlo jasno i beskompromisno iskazuju osjećaj besperspektivnosti sadašnje gradske mlade generacije.</p>
<p>U Milićevoj »Sigurnoj kući« taj se osjećaj, zapravo, uspostavlja neizravno kroz gotovo tarantinovski zamišljen thriller s nizom krvavih scena u priči koja se uglavnom odvija u jednom stanu u napuštenoj kući, gdje trojica policajaca čuvaju svjedoka-pokajnika da bi ga ujutro predali sljedećoj smjeni. Budući da je i on nekada pripadao njihovoj branši, te se kasnije prometnuo u kriminalca, uvjerava ih kako će ih ta sljedeća smjena sve poubijati zbog zločina koje su oni napravili i u kojima je sudjelovao i netko iz najvišeg vrha policije koji sve te događaje želi zataškati.</p>
<p> Policajci mu najprije ne vjeruju i strahovito ga prebijaju zbog bijesa što netko zna njihove mračne tajne, ali postupno uviđaju da bi on mogao imati pravo, jer inače ne bi niti mogao znati te podatke, te se počinju pripremati za krvavi obračun u zoru.</p>
<p> Kristijan Milić u brzom ritmu s likovima (koje vrlo uvjerljivo tumače glumci manje poznati široj publici) postiže iznimnu napetost i zainteresiranost gledatelja za obrate u radnji, ali i tmurno raspoloženje koje pokazuje nevjerovanje u pravednost ne samo policije nego i ostalih mehanizama vlasti.</p>
<p>Nakon te noći oslikane tamnim bojama u Kulenovićevu »Ravno do dna« sviće dan filmovan crno-bijelo koji će temom iz svakodnevice mladih ljudi, a i vizualnim ugođajem podsjećati na neke elemente neorealizma, ali će ritam redateljskog prosedea i potpuna odsutnost sentimentalnosti (karakteristična za talijanske filmaše prije pola stoljeća) naglasiti autentičan osjećaj razočaranosti mladoga hrvatskog naraštaja koji očito ima osjećaj da mu se nikad neće pružiti prava šansa, što se u uvodnom dijelu filma i eksplicitno pokazuje, iako će se i ovdje kasnije zbiti ubojstvo i unijeti neki elementi krimić priče.</p>
<p>Tako Milić i Kulenović na efektan način filmski uobličuju dva komplementarna pogleda na osjećaj bespomoćnosti svojih vršnjaka, ostvarujući vrijedan film koji je zasluženo osvojio Vjesnikovu nagradu »Breza« za najboljega debitanta. Ujedno je taj film gotovo idealan za zatvaranje festivala, jer navješćuje da bi ti zanimljivi autori mogli u godinama koje dolaze dati nove značajne prinose hrvatskomu igranom filmu. Ipak, ne treba pritom biti previše euforičan, jer se moramo sjetiti velikog broja mladih filmaša koji su ostvarili sjajne kratke ili srednjometražne filmove, ali nikada nisu dobili priliku da se okušaju na cjelovečernjemu.</p>
<p>Tomislav Kurelec</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Stotina istina Tina Ujevića</p>
<p>SPLIT, 25. srpnja</p>
<p> – Hrvatsko kulturno društvo »Napredak« u Splitu objavljuje još jedno izdanje posvećeno bardu hrvatskoga pjesništva Tinu Ujeviću. U knjizi »Stotina istina Tina« bit će objavljena komedija splitskog pisca i novinara Mladena Vukovića s anegdotama iz života Tina Ujevića, koje je zabilježilo dvadesetak naših književnika i publicista. U toj knjižici su i prijevodi slavne Tinove pjesme Notturno na 12 svjetskih jezika te njezinih šest parodija. Zanimljivo je da je ta Ujevićeva pjesanca (»Noćas se moje čelo žari«) uglazbljena na čak jedanaest različitih melodija. Većina od njih bit će objavljena na trećem nosaču zvuka pod nazivom »Orfejska kolajna« pa HKD »Napredak« iz Splita poziva skladatelje koji su uglazbljivali Tinove stihove da im se jave. »Teško je do pouzdanih podataka o tim pjesničko-glazbenim vezama doći, a primjerice za većinu verzija Notturna doznali smo sasvim slučajno«, kazao je Mladen Vuković, predsjednik HKD »Napredak«, koji će ujedno tim izdanjem proslaviti stoti rođendan te kulturne udruge. M. J.</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>ČOVJEK I NJEGOV BOG</p>
<p>Religije stvaraju globalnu dramu</p>
<p>Kad se gubi uvjerenje u posthumni nastavak, smrt u tragediji dobiva posve novo značenje. Bit će to pobjeda moralnog načela nad individualnom egzistencijom ili, ako je autor ciničan, izbacuje uopće smrt i ostavlja dramu u vječnoj ljudskoj nedoumici</p>
<p>PIŠE: IVAN SUPEK</p>
<p>Ako je Bog svemoćan, savršen i apsolutno pravedan, kako može uza se trpjeti Sotonu? Iz te mučne dvojbe spašavali su se vjernici kao i John Milton biblijskom pričom o pobuni anđela. </p>
<p>Kad je Bog stvarao svijet, predao je jednu sferu, Zemlju, pod upravu Lucifera (lučonoše) i njegovih anđela. Međutim, taj je najmoćniji arhanđeo zavidio Bogu, želeći njegovu moć i svoju slobodu. </p>
<p>A kad je srnuo u bunu sa svojim pristašama, Bog ga je bacio s neba i učinio gospodarom pakla, gdje će vječno mučiti grešnike, a na zemlji navoditi ljude na grijeh. </p>
<p>Dok je puk slikao vraga crnokosmatoga i dugoga crvenog jezika, s repom i rogovima, često u životinjskom liku, više smiješnoga nego strašnoga, Miltonov je Lucifer ljudskiji, štoviše blizak autoru. Njega prokletoga muči sjećanje na izgubljeno blaženstvo, no unatoč svemu ostaje u njemu »...neukrotiva volja, poriv osvete, neumrla mržnja, hrabrost koja se nikada ne pokorava ni pred kime svija«. </p>
<p>Koliko je taj Miltonov smjeli portret vraga različit od Goetheova Mefista koji će malo simpatije pobuditi u čitatelja! Doduše, Mefisto se predstavlja kao dijalektika promjene:</p>
<p>Ja sam duh/koji stalno niječe;/jer sve što nastane/vrijedno je da propadne. </p>
<p>Weimarski ministar nije bio dovoljno hrabar da bi taj negativitet podigao na socijalnu revoluciju protiv feudalizma. </p>
<p>Dok mi je drugi dio »Fausta« bio zamoran i suviše utopljen u tadašnje društvene nazore, mene je pak u prvom dijelu smetalo što se onakva dva diva, znanstvenik i Mefisto, obaraju na nezaštićenu djevicu da je upropaste. </p>
<p>Goethe se poveo za pučkim prikazom Valpurgine noći 1. svibnja, kad se vrag sastaje s vješticama na pustoj gori, gdje razuzdano plešu i odavaju se pohoti (a taj je bakanal izvanredno orkestrirao Charles Gounod u svojoj operi). </p>
<p>Htijući tu tragediju pretvoriti u komediju, povedoh se za predajom da buntovni i vragoljasti Nečastivi potiče umjetnost, a ponegdje je imenu umjetnosti korijen u vragu (hudi, hudožestven). Stoga sam u farsi vrag je tiho naglas namjesto robustnog Mefista uveo ljepoticu koja personificira književnost, a predstavit će se humanistu Angelicusu parafrazom: </p>
<p>Ja sam duh / što lomim muk gluh./ Jer sve što duša krije / valja da na javu izbije.</p>
<p>Kad bi ljudi izrekli sve što im pada na pamet, zametnule bi se među susjedima uvrede, svađe i tučnjave. Treba štošta prešutjeti. </p>
<p>No književnost iskazuje ono pritajeno ili samo naslućeno, iskazuje tjeskobe, traume, čežnje, ljubavi, ali i gnušanje, osvete i mržnje – sve sublimirano, tako to da piscima bude mogućnost življenja, a u čitateljima pobudi slične struje osjećanja i mišljenja. Premda nitko pri zdravoj pameti nije vidio ni dotaknuo vraga, to se praznovjerje održalo do danas, a bogobojazni puk i nije nalazio drugo ili bolje objašnjenje za sve zlo i nepravdu u svijetu. </p>
<p>Nedavno je u Zagrebu jedan svećenik istjerivao Sotonu iz trinaestogodišnje djevojčice koja se otimala, tako da su je više ljudi držalo. Ivan Pavao II., koji je inače nastupao hrabro kao mirotvorac, bio je s druge strane toliko zadojen mistikom i konzervativan da je sam obavljao egzorcizam. </p>
<p>Svakako bi to trebalo zakonom zabraniti kao povredu čovjekove osobe. </p>
<p>Miltonov Lucifer, Goetheov Mefisto ili Goyin Saturnicum su stvorovi umjetničke imaginacije, kao što je i Eshilov Prometej ili Sofoklova Antigona, dok su filistejski Belzebub ili biblijski Sotona nastajali kroz vjekove i kolektivno u religijsko-pučkoj tradiciji. </p>
<p>Ako je točna hipoteza da je tragedija proizašla iz religijskih obreda, točno je i obratno da religije stvaraju globalnu dramu. Bezbrojni misteriji ili mirakuli, kao i još brojnije freske i kipovi pa glazbene kompozicije, obrađuju biblijske i homerske scene s bogovima, herojima, vragovima, satirima, faunima, prorocima i svecima. A svi ti stvorovi mašte djeluju na ljude jače od stvarnih susreta i grade ljudsku zbilju. A postoji li Bog ili vrag stvarno? – besmisleno je pitanje. </p>
<p>Bogovi i duhovi su bili tako ukorijenjeni u svoj kulturi da su prvi kršćani tek rijetko pribjegavali kozmološkom i teleološkom dokazivanju Božje opstojnosti. </p>
<p>Takvim je spekulacijama sam pojam Boga gubio onu slikovitu, ljudsku personalnost kakvu mu je pripisao mit ili Biblija. </p>
<p>Premda je Aristotel bio izvanredan motritelj prirode i društva, a osnivač je biologije i politikologije, njegovu su filozofiju ponajviše preuzimali skolastici kao silogistički egzercir, bez veze s iskustvom. I Platon je ulazio u razmišljanja prvih kršćana. Njegovo učenje o idejama pa o bogu kao svjetskoj duši činilo je predodžbu Boga još apstraktnijom i još otuđenijom od puka koji je biblijske priče uzimao doslovce, a Bog im se prikazivao kao svemoćni otac, što bi prema Jungu bio prvobitni arhetip, prenošen patrijarhatom. </p>
<p>Biblijski ispričan Kristov život s konačnim raspećem i uskrsnućem predstavljao je svjetsku dramu, čiji su pojedini fragmenti inspirirali vjekovima likovna, glazbena i literarna djela. </p>
<p>Isusova žrtva radi spasa ljudi biva transponirana u mnogim crkvenim misterijima, ali i sekularnim tragedijama u kojima protagonisti pravde ili mesijanskih ideja svršavaju zemaljski život u mučeničkoj smrti da bi zauvijek prešli u nebo. </p>
<p>Smrt tu i nije zlo nego su vrata u raj pa i tragedija gubi svoju tragičnost i preobražava se u pobjedu vrline. Kad se gubi to uvjerenje u posthumni nastavak, smrt u tragediji dobiva posve novo značenje. Bit će to pobjeda moralnog načela nad individualnom egzistencijom ili, ako je autor ciničan, izbacuje uopće smrt i ostavlja dramu u vječnoj ljudskoj nedoumici.</p>
<p>Panteizam: U opreci prema pučkim i umjetničkim predstavama biblijskih zgoda razvijao se i apstraktniji pojam Boga koji gubi antropomorfne, personalne crte. Već su se brahmanci i neoplatonovci približavali panteizmu s uzrečicom: »Bog je svuda i u svemu«, ukidajući dvojnost stvoritelja i stvorenoga (svijeta). </p>
<p>Talijanski filozof Giordano Bruno prihvatio je Kopernikov heliocentrički sustav da bi ga proširio predodžbom beskrajnog svemira. Za nj je Sunce samo jedna od bezbrojnih zvijezda. Bilo je to buntovno rušenje Aristotelova svemira zatvorenog u zvjezdanu sferu, nebo, i zanosno otvaranje ljudskog duha prema beskrajnosti. </p>
<p>Giordano vidi Boga u svim stvarima, od najmanjih do najvećih, pa mu je zato i svijet savršen. Njegova predodžba da svemir sadrži jednake zakone ili svojstva u malome i velikome pa se u najsitnijim dijelovima, monadama, otkriva cijeli svijet, inspirirala je i Leibniza u njegovoj monadologiji, filozofiji za dvorove, prema Russellovu sudu. </p>
<p>Bruno je mnogo putovao po Europi izlažući svoje filozofijske i teološke nazore na sveučilištima i u više spisa. Za nj je filozofija nedjeljiva od umjetnosti – stajalište koje posve prihvaćam. </p>
<p>Kad su njegovi svjetonazori navukli bijes dogmatika i doveli ga pred Inkviziciju, doviknuo je ponosno sucima: »Vi ste izustili osudu s većim strahom nego što sam je ja primio«. </p>
<p>Giordano Bruno spaljen je 17. veljače 1600. na Campo dei Fiori, a njegovo se neustrašivo držanje na lomači jako dojmilo okupljenog mnoštva i potomstva. I drugi talijanski filozof Lucilio Vanini nalazio je također u Bogu svjetsko jedinstvo, a poricao je besmrtnost duše. Njegovi »Dijalozi o prirodi« razbjesnili su još više crkvu od Giordanovih. Inkvizicija je Vaninija spalila 1619. iščupavši mu pogani jezik prije nego ga je vezala na stup lomače. </p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="36">
<p>Munivrana: »Hebel je glavni krivac za krizu u HOO-u« </p>
<p>»Priopćenjem smo željeli pokazati tko je glavni krivac za aktualnu krizu u HOO-u. Zbog svoje nekompetentnosti i ponašanja, to je nesumnjivo predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, Zdravko Hebel. On govori o 'poremećenim odnosima u Vijeću', a svih devet nazočnih članova Vijeća izjasnilo se za spomenuto priopćenje, dakle protiv njega« </p>
<p>SPLIT/ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Nakon što je posljednja sjednica Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora okončana prije nego li je i započela, predsjednik HOO-a Zdravko Hebel je odlučio svoj mandat dati na raspolaganje Skupštini. Takav njegov potez je bio sasvim očekivan, no pomalo je iznenadilo kasnije priopćenje članova Vijeća HOO-a u kojem oni, zapravo, traže isto što i Hebel - da mu Skupština HOO-a izglasa nepovjerenje. </p>
<p>– Napravili smo to zato jer smo željeli pokazati tko je glavni krivac za aktualnu krizu u HOO-u. Zbog svoje nekompetentnosti i ponašanja to je nesumnjivo predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, Zdravko Hebel. On govori o »poremećenim odnosima u Vijeću«, a svih devet nazočnih članova Vijeća izjasnilo se za spomenuto priopćenje, dakle protiv Hebela. I oni koji su do sada bili suglasni s njime, okrenuli su se protiv njega, kaže potpredsjednik HOO-a. Ivo-Goran Munivrana i nastavlja:</p>
<p>– Mi smo i prije ove afere tražili da se Vijeće redovito sastaje svakih sedam ili četrnaest dana, tražili smo i konsenzus oko izbora glavnog tajnika, no Hebel je sve to odbio. I na sjednici u srijedu smo se dogovorili oko formulacije zaključka kojim svi zajedno tražimo hitnu Skupštinu HOO-a. Hebel se prvo s time složio, a onda se predomislio i prekinuo sjednicu. Zapravo, ne sjednicu nego konzultacije. Sjednica nije ni započela. Očito je, dakle, da je Hebel taj koji već tjednima blokira rad Vijeća.</p>
<p> • Kakav rasplet očekujete nakon ovog »dvostrukog« zahtjeva za sazivanjem Skupštine HOO-a?</p>
<p>– Kako god da se okonča predstojeća Skupština, ovo je Vijeće »bivše«. Naime, ako padne Hebel, automatski pada i Vijeće, a kada bi Skupština i podržala Hebela, on bi sasvim sigurno predložio novo Vijeće. Mi smo, dakle, svjesni te činjenice i nemamo, dakle, što izgubiti. Željeli smo, međutim, da ta odluka o sazivanju Skupštine bude plod konsenzusa, željeli smo da do izbora novog glavnog tajnika HOO-a tu dužnost obnaša Ivan Varvodić, sve smo to bili dogovorili, no Hebel se na kraju ni sa čime nije složio i na kraju je ostao usamljen. Možda je sve ovo u javnosti izgledalo nešto drukčije, jer je u posljednja dva mjeseca u medijima istupao samo jedan čovjek – Zdravko Hebel. I zbog toga smo se odlučili za posebno priopćenje, zaključio je Munivrana.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Vrdoljak:»Bit ću opet predsjednik ako izgubim pamet«</p>
<p>»Što drugo možemo učiniti nego naći nekoliko sposobnih ljudi pa da u šest mjeseci stvari postave na svoje mjesto?! U ovom je razdoblju u HOO-u zaposlena trećina novih ljudi, pa je trebalo mnogo ruku da se sve to sruši. Taj odbor spasa trebao bi pogledati što ima i što nedostaje u ormarima i ladicama. Bit će najgore ako se u rješavanje situacije uključi vlast. Nacionalni olimpijski odbori udruge su građana koje su nepolitične i nedržavne«, izjavio je Vrdoljak </p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Antun Vrdoljak, bivši predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO), u jednom se danu prometnuo u glavni lik na sportskim stranicama hrvatskih novinskih izdanja. Nakon odstupa njegova nasljednika za kormilom krovne hrvatske sportske udruge Zdravka Hebela, Vrdoljak je, najjedostavnije rečeno, doživio napad medija, koje očito zanima mišljenje čovjeka koji je kormilario hrvatskim olimpijskim pokretom u njegovih prvih devet godina. </p>
<p>Iako je ispočetka bio rezerviran, šturo odgovarajući na naša pitanja, u analizi događaja u našem olimpijskom odboru Vrdoljak je malo-pomalo razgovor pretvarao u monolog. Tišti ga očito u što se pretvorio HOO nakon njegova odlaska...</p>
<p>– Nešto se takvo moglo očekivati u upravljanju odborom. Sve bi drugo bila iluzija!, u uvodu je rekao Vrdoljak.</p>
<p>Na pitanje u kojoj bi se ulozi u odboru mogao očekivati njegov povratak u sport, Vrdoljak je želio biti ironičan:</p>
<p>– Valjda bih se tamo vratio kao portir?</p>
<p>Bivši predsjednik HOO-a potom je otvorio dušu:</p>
<p>– Znate što, sve se raspalo, čak i na gori način nego što se moglo očekivati. Nema drugog rješenja nego spustiti loptu na zemlju i naći ljude koji nešto znače u sportu i znaju spasiti ono što se spasiti može. Inače, pogreške se množe. Ne može Vijeće razriješiti dužnosti predsjednika, ono postoji samo uz predsjednika. Predsjednik od Skupštine može tražiti da se razriješi Vijeće. Skupština, pritom, ne mora prihvatiti prijedlog predsjednika...</p>
<p>Upitate li ga, pak, je li mu žao što nije aktivno sudjelovao u radu te upravljačke postave olimpijskog odbora, Vrdoljak je decidiran:</p>
<p>– Ja sam automatski član Vijeća kao član Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO). I ja odgovaram za ovo stanje. Znate, pustio sam ih da rade to što su radili, jer lišće se u jesen ne bere, ono sâmo pada. Iz MOO-a sam dobio upit što se događa, predsjednik Rogge je zabrinut raspletom situacije. Pismeno sam izviješten da će uslijediti akcija MOO-a. Situacija je kompliciranija nego što izgleda. Tko može sazvati Skupštinu? Predsjedniku su otkazali poslušnost - njegovi ljudi. Bit je u tome da su svi oni u godinu dana razorili dobro organiziranu instituciju, što je, odgovorno tvrdim, bio HOO. Odlazak 1992. godine na Olimpijske igre u Barceloni nešto je najviše što se moglo napraviti ikada za hrvatski sport. </p>
<p>Što bi se moglo napraviti u takvoj kaotičnoj situaciji? Vrdoljak smatra da treba osnovati – odbor spasa!</p>
<p>– Što drugo možemo učiniti nego naći nekoliko sposobnih ljudi pa da u šest mjeseci stvari postave na svoje mjesto?! U ovom je razdoblju u HOO-u zaposlena trećina novih ljudi, pa je trebalo mnogo ruku da se to sruši. Taj bi odbor spasa trebao pogledati što ima i što nedostaje u ormarima i ladicama. Bit će najgore ako se u rješavanje situacije uključi vlast. Nacionalni olimpijski odbori udruge su građana, koje su nepolitične i nedržavne.</p>
<p>Ipak, svi ovih dana Vrdoljaka pitaju kako to da je tako nesposobnog predsjednika držao u svom odboru.</p>
<p>– Po struci sam redatelj, pa imam protagoniste i epizodiste. On je bio epizodist. Tko ga je promaknuo u protagonista, taj je upropastio film. Protagonist je trebao biti glavni tajnik, a taj je glavni tajnik govorio kako će mu zabraniti davati izjave. To tajnik kaže predsjedniku, a predsjednik - šuti. </p>
<p>O Hebelu Vrdoljak kaže i sljedeće:</p>
<p>– Sve nas je molio da postane predsjednikom vaterpolskog saveza, a na kraju je upropastio vaterpolo. Maknuo je iz Saveza najsposobnije ljude, ljude s novcem, i obećao medalju, rekavši da će odstupiti ako medalje ne bude. A onda je u vaterpolu bilo obećati medalju isto kao i obećati da će sutra biti dan. Do tada smo uvijek osvajali medalje, ali on je uspio napraviti da u Sydneyu budemo deveti od sedam zemalja koje »ozbiljno« igraju vaterpolo. Nakon toga, naravno, nije podnio ostavku. </p>
<p>O ljudima koji su u sadašnjoj postavi Vijeća te bi li mogao surađivati s njima, Vrdoljak kaže:</p>
<p>– Ne poznajem te ljude, ali tamo sigurno ima kvalitetnih osoba. No, ima onih iz čije ruke ne bih uzeo niti orah. Tko bi mogao biti novi predsjednik? Gledajte, svaki sam dan u Odboru bio 12 sati, a takav će morati biti i novi predsjednik. Za tih devet godina odrekao sam se snimanja četiri filma. U ovo sam vrijeme, dok nisam u Odboru, praktički napravio dva filma ili devet serija. </p>
<p>Morali smo postaviti i ovo pitanje Vrdoljaku – ima li snage iznova biti predsjednikom HOO-a?</p>
<p>– Samo kad bih izgubio pamet!</p>
<p>Uslijedila je dulja stanka. </p>
<p>Pa nastavak:</p>
<p>– Možda je neću izgubiti! Meni je žao jer sam, izgleda, radio krivi posao. Na kraju je ostao samo skandal. Pitam ja sada vas s kojim ćemo sportašima otići u Atenu na Olimpijske igre za dvije godine? </p>
<p>Na kraju, naš je sugovornik ponovio da nije zažalio što se za ovo vrijeme sklonio iz sporta.</p>
<p>– Napravili su to što su napravili, a ja u tome nisam mogao sudjelovati. U tom sam razdoblju snimio film, a pišem i knjigu. Došao sam daleko, a za to se vrijeme tamo gdje sam prije radio, arčilo. I te kako se arčilo...</p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Bilić:»Bariću moramo pružiti podršku«</p>
<p>»Nisko nam je nogomet pao i nije floskula kada kažem da se svi moraju uhvatiti za isti štap. Jest, volimo ponavljati ovu rečenicu, ali je ne realiziramo« rekao je Slaven Bilić</p>
<p>SPLIT, 25. srpnja</p>
<p> – Slaven Bilić, bivši trener Hajduka, sada ponovno djelatnik, odmarao se dva mjeseca, putujući s obitelji po Engleskoj. Po zvanju pravnik, nije se zakopao među paragrafe već je ostao bliži sportu. Sada ga Uprava Hajduka »gura« prema Hrvatskom nogometnom savezu (HNS). Ujedno pohađa HNS-ovu akademiju kako bi i »papirom« potvrdio svoje, već dokazano, nogometno znanje. Nakon polugodišnjeg treniranja »bijelih«, Bilić je, raščistivši neke dvojbe, kazao:</p>
<p>– Zanima me trenerski posao. Izazovan je, premda ima i mnogo problema, pogotovo u sredini poput naše. Teško je o sebi suditi i govoriti, ali neću se osvrtati ni na komentare ljudi koji sude iz zloće ili svojih interesa. Zanima me mišljenje kompetentnih, stručnih ljudi. Svaki dobronamjerni savjet ću saslušati. Sada mi je cilj završiti Akademiju.</p>
<p> • Dojam je da se »vatrene« želi držati daleko od Saveza?</p>
<p>– Nemamo se potrebe nametati, ljudi rade posao i treba im pomoći da se naš nogomet pomakne naprijed. Nisam za nikakvo rušenje Saveza, ni za nekakve podjele. Nisko nam je nogomet pao i nije floskula kada kažem da se svi moraju uhvatiti za isti štap. Jest, volimo ponavljati ovu rečenicu, ali je ne izvršavamo. Materijala ima, što nije sporno, premda je i istina da se kriza u europskom nogometu reflektira snažno i na naš nogomet. </p>
<p>• Kako komentirate izbor Otta Barića za izbornika hrvatske nogometne reprezentacije?</p>
<p>– Barić je veliko trenersko ime, izabran je u jakoj konkurenciji i po meni je dobar izbor. No važno je da mu svi pružimo podršku, jer teško će sam uspjeti napraviti rezultat. Barić je iskusan i sigurno dobro zna što treba napraviti da bi Hrvatska otišla na EP u Portugalu.</p>
<p>• Što mislite o Koljaninu kako Barićevom pomoćniku? </p>
<p>– Osobno smatram da Barić, kao prvi trener, ima pravo izabrati ljude s kojima će raditi. Barić je u ovom slučaju general i on će ostati bez činova ako napravi krivi korak. Stoga mora izabrati ljude kojima vjeruje, ne samo pomoćnika, već što bi se reklo i kuhara. Činjenica je da je uspješno radivši s Koljaninom u Austriji stekao golemo povjerenje u njega. Uostalom zajedno su i ostvarili nekoliko zapaženih rezultata. U protivnom, ne bude li imao lojalne suradnike može mu se dogoditi kao Joziću, kojem su pomoćnici okrenuli leđa čim je krenulo slabo.</p>
<p>• Donator ste splitskoj bolnici i odjelu dječje kirurgije? </p>
<p>– Zašto ne!? Čini mi se da je pomaganje na ovakav način najmanje što mogu napraviti i sretan sam ako donatorskim akcijama ikome olakšam probleme, zaključio je Bilić.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Katalinić traži dobar start uoči dvoboja s Mađarima</p>
<p>Hrvatski nogometni prvak Zagreb bi dobrim rezultatom u petak u Kranjčevićevoj protiv Osijeka (18 sati) podigao atmosferu uoči dvoboja 2. pretkola Lige prvaka, koji će se odigrati u srijedu u Budimpešti protiv Zalaegerszega</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Iako su u Kranjčevićevoj sva raspoloživa čula okrenuta srijedi i prvoj utakmici 2. pretkola Lige prvaka u Budimpešti s mađarskim Zalaegersegom, ne zanemaruje se domaća scena. Dapače, treneru Zagreba Ivanu Kataliniću je prvenstveni start u petak u 18 sati u Kranjčevićevoj protiv Osijeka isti kao i utakmica protiv Mađara:</p>
<p>– Ipak se živi od prvenstva i od toga što se u njemu napravi. Zagreb je u prošlom prvenstvu napravio posao i zato je Zagreb u Europi. A, osim toga, odigramo li i protiv Osijeka dobro i odgovorno kao protiv Dinama i osvojimo li pritom sva tri boda, to je najbolje jamstvo da ćemo i u Budimpešti igrati dobro.</p>
<p>Uvjeren da se igrači Zagreba ni pod razno u petak neće odmarati protiv Osijeka, čuvati snagu i motive za srijedu, Katalinić poručuje:</p>
<p>– Osijek, nakon što smo mu protiv Dinama otvorili naše karte, zasigurno dolazi u Kranjčevićevu s uvjerenjem kako nema što izgubiti. I zbog toga se trebamo pripaziti, jer će Osijek, bez sumnje, igrati zatvorenije, s mladim brzonogim Popovićem u vrhu napada. Stoga je na nama da što ranije postignemo pogodak.</p>
<p>Iskusni Ibrahim Duro, jedan od najzaslužnijih za prvi Zagrebov naslov prvaka, nije otprve mogao odrediti razliku između Zagreba danas i onog lanjskog koji je plijenio lepršavošću, lakoćom, igranja i efikasnošću.</p>
<p>– I tada, s trenerom Kranjčarom, u pripremnom razdoblju baš nismo sjajno izgledali, ali kad je krenulo... Ne vidim da smo naglašeno slabiji u odnosu na lani, jer je došlo nekoliko kvalitetnih igrača. No, sve će se znati nakon naše prve utakmice. Bitno je da osvajamo bodove, makar i pobjeđivali minimalnim ishodom, a protiv Osijeka bi nam puni uspjeh bio značajan poticaj za srijedu, rekao je Duro.</p>
<p>Jasmin Samardžić, brzonoga prinova iz Pomorca, ne krije da je prezadovoljan jer se uspio udomaćiti u vrhu Zagrebovog napada i brže no što je uopće pomišljao.</p>
<p>– Uopće ne sumnjam da protiv zatvorenijeg Osijekaneću imati odgovarajućih lopti. Imamo mi u vezi igrača za podvaliti, veli Samardžić.</p>
<p>O odlasku Antonija Franje s kojim je lani dobro surađivao, Duro govori s rezervom:</p>
<p>– To je Franjin odabir, mislim da je odlaskom Kranjčara i on želio otići. Bio nam je bitan igrač kad smo u prošlom prvenstvu stvarali onu našu veliku, nedostižnu razliku pred ostalima.</p>
<p>Katalinić se opredjelio za očekivani sastav, s obzirom da su u zadnji tren obavljene registracije nekih igrača, ponajprije Darka Vukića. Tako će Zagreb nastupiti u sastavu: Vasilj – Osibov; Stavrevski, Milinović – Šimić, Milas, Duro, Vukić – Hasančić – Samardžić, Krpan. Nije isključen ni nastup napadača iz Crvene zvezde Radomira Đanovića i eventualno Seada Brunčevića iz Novog Pazara.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Ćiro: Olić je 75 posto Dinamov</p>
<p>Hoće li Ivica Olić i sada, kao što je bio slučaj i na SP, postati svojevrsna žrtva medijske euforije? Činjenica je da on još uvijek nema klub. A zašto? Postoje samo dva odgovora: ili Olić nije baš takav nogometni »sveznadar«, ili su njegovi menadžeri posve nesposobni!</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – »Ivica Olić je 75 posto Dinamov«, promrmljao je maksimirski trener Miroslav Blažević u četvrtak nakon prijepodnevnoga treninga. Eventualni dolazak prvoga strijelca hrvatskoga prvenstva i dalje je, eto, prva tema unutar maksimirskih odaja... U medijsku je sjenu pogurnuta i predstojeća subotnja premijerna utakmica u novoj sezoni, kada Dinamo gostuje u Vinkovcima. Hoće li mladi hrvatski reprezentativac već u Vinkovcima navući »plavi« dres? Na sitnu novinarsku provokaciju hoće li Olić biti spreman već za nastup protiv Cibalije, ili će pak zaigrati »tek« u drugome kolu protiv Osijeka, također u gostima, Ćiro je zastao i potom procijedio:</p>
<p> – To još ne mogu reći, ali mislim da je Olić doista 75 posto u Dinamu. Ne vidim drugu soluciju! Ali, nemojte mene petljati u sve to, ja doista ne mogu reći što se događa. Ipak sam ja samo trener. Gdje god se upetljam, nešto zeznem. Osim u trenerskom poslu, naravno...</p>
<p> Bilo kako bilo, nogometna sezona u Hrvatskoj, ali i u gotovo svim ostalim europskim zemljama, na samome je startu, a Olić još uvijek – nema klub. Mladi hrvatski reprezentativac je tako postao žrtva svojevrsne menadžerske »prostitucije«, njegovo se ime u medijima i danas provlači malo po Hajduku, malo po Zagrebu, malo po Dinamu, malo po inozemstvu... A samoga Olića gotovo da nitko ništa i ne pita. Ali, to nije samo problem ovoga konkretnog slučaja, već je u pitanju globalni fenomen menadžerstva kao svojevrsnog tumora u sportu, posebice u nogometu.</p>
<p> Zanimljivu je ideju prije dva dana lansirao poduzetnik Zvonimir Zubak, koji je najavio da bi otkupio prava na Olića, kojega bi potom – poklonio Dinamu. Od takve akcije ipak neće biti ništa, ali Zubakova ideja doista zaslužuje pozornost. Zašto? Čovjek je, naime, prezentirao svoju viziju »preraspodjele dobara«:</p>
<p> – Kada bi Olić kasnije iz Dinama odlazio u inozemstvo, od njegovoga bi transfera zaradili isključivo Dinamo i sam igrač. A nikakvi menadžeri!</p>
<p> Tako nešto je, čini se, u današnjem nogometu teško izvesti. Uostalom, i sam Olić se navodno glasno zapitao hoće li on sâm uopće nešto i dobiti od (eventualnoga) transfera!</p>
<p> Sve u svemu, ovaj slučaj već duže vrijeme zabavlja javnost i sve se pretvorilo u sapunicu o kojoj danas priča veliki dio nogometne javnosti. Pitanje je, međutim, koliko se u svemu ovome zabavlja i sam nogometaš? Pa, ako mu nisu uspjeli pronaći angažman nakon što je bljesnuo na utakmici protiv Italije na Svjetskom prvenstvu, kako će to uspjeti sada? A Olić je i tada bio žrtva euforije. Protiv Italije je igrao doista dobro, ali igrao je – samo 20 minuta. Sudeći po razuzdanoj euforiji kakva je vladala u našoj javnosti, Olić se u tih nešto više od četvrt sata prometnuo praktički u najveću zvijezdu ikad viđenu na SP! Nakon utakmice protiv Italije dovoljno je bilo da se protiv Ekvadora samo pojavi na terenu i Hrvatska će već biti u osmini finala! A da je Šuker protiv Ekvadora igrao onako kako je igrao Olić, vjerojatno bi ga već svi »razapeli«. Ipak, Olić je najmanje kriv za takav rasplet...</p>
<p> Činjenica je, eto, da on još uvijek nema klub. A zašto? Postoje samo dva odgovora: ili Olić nije baš takav nogometni »sveznadar«, ili su njegovi menadžeri posve nesposobni!</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Zagreb je ispit naše vrijednosti</p>
<p>»Siguran sam da u novom prvenstvu nećemo razočarati. Naša bi nova, mlada momčad, predvođena ambicioznim trenerom, mogla biti ugodno iznenađenje prvenstva. Glavni je cilj zasad plasman među šest prvoplasiranih momčadi uoči doigravanja«, kazao je predsjednik Osijeka Antun Novalić</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> – Tek nakon što je završilo prošlo hrvatsko nogometno prvenstvo, u kojem je Osijek do posljednjega kola spašavao status prvoligaša, iz Gradskog su vrta počele stizati vijesti o raspadu igračkoga kadra. Tada je osam ili devet igrača htjelo napustiti osječki brod, a na kraju ih se iskristaliziralo čak 11, koji više nisu članovi kluba s Drave. Budući da su među njima i neki dojučerašnji standardni prvotimci, ali i oni koji nisu dočekali pravu priliku za dokazivanjem, potpuna je smjena generacija bila nužna.</p>
<p>I peti je put trener Osijeka postao Milan Đuričić, svojedobno i prvotimac osječkoga kluba, koji je trenersku karijeru počeo u rodnom gradu, a posljednje je tri sezone radio u Austriji. Poznat kao vrijedan stručnjak, prihvatio je ponuđeno povjerenje predsjednika Antuna Novalića, znajući da ga čeka dosad možda najveće iskušenje u trenerskoj karijeri. Naime, Osijek su između dvije sezone napustili Galinović, Vuica, Beširević, Neretljek, Mitu, braća Vuka, Vuković, Mijatović, Jukić, Hodonj i Godar, a od pridošlica su mjesto u prvoj momčadi izborili samo Dževad Turković, Vukovarac Danijel Popović te njegov imenjak Pranjić. Stoga je Đuričić počeo oštro već u pripremnom razdoblju. </p>
<p>– Moramo mnogo raditi, nema nam druge. Jedino pravim profesionalnim odnosom prema radu u pripremama možemo se nadati željenim rezultatskim plodovima tijekom prvenstva, pokazao je Đuričić već na početku priprema da se njegovi nogometni svjetonazori tijekom boravka u Austriji ni malo nisu promijenili. </p>
<p>Slične, maksimalno oprezne izjave oduvijek su bile prepoznatljiva Đuričićeva značajka. Ovog puta, međutim, ima za to i razloga, jer se prava vrijednost igračkoga kadra ne može ni naslutiti. No, tijekom pripremnih je utakmica novokomponirana osječka momčad nanizala gotovo sve pobjede, ali će tek prva borba za bodove u novoj sezoni dati odgovor na temeljna pitanja. </p>
<p>– Za mene će uspjeh u Kranjčevićevoj biti i ako samo prikažemo dobru igru, rezultatom nisam opterećen, tvrdi trener »bijelo-plavih«. </p>
<p>Klupski predsjednik Antun Novalić, koji je nakon senzacionalnoga proljetnog dovođenja Ćire Blaževića dao povjerenje Đuričiću, nada se da ni ovog puta nije povukao pogrešan potez. </p>
<p>– Unatoč brojnim teškoćama, siguran sam da u novom prvenstvu nećemo razočarati. Naša bi nova, mlada momčad, predvođena ambicioznim trenerom, mogla biti ugodno iznenađenje prvenstva. Glavni je cilj zasad plasman među šest prvoplasiranih momčadi uoči doigravanja, kazao je Novalić. </p>
<p> Kad je u pitanju susret u Kranjčevićevoj, oprezan je i sportski direktor Vlado Bilić. </p>
<p>– Da je Zagreb favorit, nije otkrivanje tople vode. U svakom slučaju, za nas će utakmica sa Zagrebom biti pravo mjerilo sadašnje stvarne vrijednosti našega igračkoga kadra, kazao je Bilić. </p>
<p>Dvojbi o početnoj momčadi gotovo nema. Prvaku će se, u formaciji 3-5-2, suprotstaviti: Malovan, Radics, Božinovski, Mikulić, Turković, Brkić, Balatinac, Grnja, Pranjić, Popović i Pavličić. </p>
<p>Alan Kerže</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Repeša:»Mislim da smo napravili velik posao«</p>
<p>Kad već u srpnju zna da će u momčadi imati Rimca, Prkačina, Mujezinovića, Ružića i da će još jedno ili dva pojačanja biti samo »šlag na tortu«, jasno je zadovoljstvo trenera Cibone</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Vodstvo košarkaša Cibone VIP slaže posljednje »kockice« u sastavu. U petak, posljednjeg dana ljetnoga prijelaznog roka, napokon bi trebao potpisati i Slaven Rimac koji je bio prvi na listi želja trenera Jasmina Repeše. </p>
<p>U slaganju je momčadi za sljedeću sezonu strateg Cibone imao vrlo veliku ulogu i direktor Bože Miličević pokušao je dovesti igrače na koje je ciljao Repeša.</p>
<p>– Zasad je sve u redu, sve ide kako smo zamislili. Ispunili smo plan, sve do jednog igrača, kazao je Repeša. </p>
<p>Očito je da u momčadi Cibone VIP zasad nema prave »petice«, »klasičnog« centra, ali Repešu to previše ne brine:</p>
<p>– Istina je da je pravih centara vrlo malo na tržištu i da su takvi igrači iz Europe krenuli u NBA. Ne možemo pratiti njihovu cijenu, ali mislim da smo solidno zaokružili centarsku liniju s Prkačinom, Mujezinovićem i Ružićem. Pokušat ćemo možda dovesti još jednog centra. Vidjet ćemo što će za nas biti prihvatljivo s financijske strane, ali i strukture momčadi. </p>
<p>Cibona VIP na vrijeme je osigurala glavne igrače i sad im predstoji moguće »dotjerivanje« sastava. Prošle su se sezone čelnici kluba opekli s pojačanjima, stoga je i razumljivo Repešino zadovoljstvo, koji je često isticao kako je važno stvoriti »kemiju« među igračima. A kad već u srpnju zna da će u momčadi imati Rimca, Prkačina, Mujezinovića, Ružića i da će još jedno ili dva pojačanja biti samo »šlag na tortu«, jasno je trenerovo zadovoljstvo. </p>
<p>– Mislim da smo napravili velik posao, zaključio je Repeša. </p>
<p>Košarkaši Cibone već su »debelo« na odmoru. Prvo okupljanje zakazano je za 12. kolovoza. Cibosi će trenirati u Zagrebu, a od 23. kolovoza do 5. rujna na Velebnom će odraditi dio fizičke pripreme. Nakon toga, kako je najavio Cibonin strateg, u planu su turniri i uigravanje momčadi. </p>
<p>I. Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Boogerd junak dana</p>
<p>Lance Armstrong uspio povećati svoju prednost u ukupnom poretku za još 45 sekundi pa sad prvom pratitelju bježi više od pet minuta i samo ga težak pad može udaljiti od četvrtog uzastopnog slavlja na »Touru«</p>
<p>LA PLAGNE</p>
<p> – Nizozemski biciklist Michael Boogerd junak je 16., po mnogima najteže, etape ovogodišnjeg »Tour de Francea«, vožene od Les Deux Alpesa do La Plagnea u dužini od 179.5 kilometara. Boogerd je proveo gotovo 150 km na čelu etape tijekom koje su pred vozačima bila čak tri uspona najviše kategorije, među kojima je bio Col du Galibier (2645 metara nadmorske visine), najviša točka ovogodišnjeutrke. </p>
<p>Upravo pred sam vrh Galibiera Boogerd je krenuo na čelo utrke, pridružili su mu se Santiago Botero, Laurent Jalabert, te još nekoliko vozača, ali već na spustu s Galibiera na vrhu su se izdvojili Boogerd, O'Grady, Hunter i Fagnini. Na samom početku 20 km dugog uspona na Col de Madeleine Boogerd je napustio svoju trojicu pratitelja, te ga do samoga cilja, vrha uspona na La Plagne, više nitko nije uspio dostići. </p>
<p>Upravo na usponu na La Plagne (17.7 km) očekivali smo da će najbliži pratitelji Lancea Armstronga, Španjolac Joseba Beloki i Litvanac Raimondas Rumšas pokušati napasti i eventualno mu se približiti u ukupnom redoslijedu, ali dogodilo se upravo suprotno. Kada je Armstrong vidio da ni Beloki ni Rumšas nemaju snage napasti, on je četiri km prije cilja krenuo u napad i do cilja uspio povećati svoju prednost za još 45 sekundi i sada ga samo težak pad može udaljiti od četvrtog uzastopnog slavlja na »Touru«.</p>
<p>Rezultati, 16. etapa (Les Deux Alpes - La Plagne, 179.5 km): 1. Michael Boogerd (Niz/Rabobank) 5;48:29, 2. Carlos Sastre (Špa/CSC-Tiscali) + 1:25, 3. Lance Armstrong (SAD/USPS) + 1:25, 4. Joseba Beloki (Špa/ONCE) + 2:02, 5. Raimondas Rumšas (Lit/Lampre) + 2:02...</p>
<p> ukupni redoslijed: 1. Armstrong 68;43:22, 2. Beloki + 5:06, 3. Rumšas + 7:24, 4. José Azevedo (Por/ONCE) + 12:08, 5. Igor Gonzalez de Galdeano(Špa/ONCE) + 12:12...</p>
<p> Z. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="44">
<p>Češka u šoku zbog pokušaja ubojstva poznate novinarke </p>
<p>Za naručeno ubojstvo osumnjičen Karel Srba, bivši glavni tajnik u češkom Ministarstvu vanjskih poslova / Novinarka mu se navodno zamjerila pisanjem o njegovim mutnim poslovima</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> - Ovih dana Češka živi u svojevrsnom šoku izazvanim priopćenjem policije da je bivši glavni tajnik češkog Ministarstva vanjskih poslova Karel Srba (41) naručio ubojstvo Sabine Slonkove (29), novinarke najčitanijeg češkog dnevnika Mlada fronta Dnes. On je uhićen zajedno s još troje sudionika - poduzetnicima Evom Tomšicovom, njegovom bivšom bliskom suradnicom, te Michalom Novotnyjem i Petrom Volfom. </p>
<p>Ako im se dokaže krivnja, prijeti im kazna zatvora do 15 godina. Prema priopćenju policije, Srbini suučesnici angažirali su za izvršenje ubojstva narkomana Karela Rziepela (39), i obećali mu nagradu od 200.000 kruna (oko 40.000 kuna). Rziepel je najprije prihvatio ponudu, ali se zatim uplašio i sve prijavio policiji. </p>
<p>Policija je smjesta, iz sigurnosnih razloga, na desetak dana sklonila Slonkovu na nepoznatu adresu, a bio joj je zabranjen svaki kontakt s obitelji i redakcijom. Za to vrijeme policija je krenula u potragu za naručiteljem ubojstva, jer Rziepel to nije znao. Kad se krug oko Srbe i njegovih troje sudionika zatvorio, policija ih je uhitila i o tome obavijestila javnost. </p>
<p>Sudionici priznali</p>
<p>Prilikom uhićenja Srbe, u njegovu je automobilu, kako piše Mlada fronta Dnes, pozivajući se na policijske izvore, pronađeno 30 milijuna kruna (šest milijuna kuna), koje je uz plaću od 40.000 kruna teško mogao uštedjeti. A Tomšicova i Novotny priznali su u istrazi da je ubojstvo Slonkove naručio Karel Srba i da je za to bio spreman platiti pola milijuna kruna (oko 125.000 kuna), dok su oni pronašli i angažirali izvršitelja. </p>
<p>Policija smatra da je Karel Srba naručio ubojstvo poznate reporterke zbog njezinih tekstova u kojima je razotkrivala njegove makinacije, a pretpostavlja se da je uzimao mito za državne narudžbe. Slonkova je, naime, radila na članku prema kojemu je Srba kupio zemljište, sagradio kuću i rekonstruirao dva imanja za više od 10 milijuna kruna (dva milijuna kuna). </p>
<p>Prije toga pisala je o aferi vezanoj uz nepovoljno iznajmljivanje hotela »Česky dum« u Moskvi, čime je češka država trebala biti oštećena za oko 100 milijuna kruna (20 milijuna kuna). Taj nepovoljni ugovor pripremio je Srba i podmetnuo ga na potpis tadašnjem ministru vanjskih poslova Janu Kavanu, a kad je izbila afera, Srba je morao podnijeti ostavku. Srba je sudjelovao u još nekoliko afera koje je otkrila Sabina Slonkova, koja je ove godine dobila prestižnu češku »Nagradu Ferdinanda Peroutke« za istraživačko novinarstvo. </p>
<p>Zahtjevi za Kavanovom ostavkom</p>
<p>Otkriće planiranog ubojstva koje je naručio bivši visoki dužnosnik ministarstva vanjskih poslova šokirao je češku, ali i stranu javnost, pa je međunarodna novinarska organizacija Reporteri bez granica (RSF) pozvala češku državu da »primjerno kazni« osobe upletene u naručeno ubojstvo novinarke. </p>
<p>Svoje zaprepaštenje i ogorčenje izrazio je i predsjednik Vaclav Havel te neizravno pozvao bivšeg ministra vanjskih poslova Jana Kavana, koji je nedavno izabran za predsjedatelja Glavne skupštine UN-a, da podnese ostavku zbog »svojih posebnih odnosa sa Srbom i personalne politike«. Havel strahuje da bi se Kavan i u UN-u mogao okružiti suradnicima tipa Karela Srbe. </p>
<p>Kavanovu ostavku još prije Havela zatražio je i bivši ministar vanjskih poslova Josef Zieleniec, Kavanov prethodnik. Međutim, Kavan je iz New Yorka poručio da je iznenađen Havelovom izjavom, te da ne razmišlja o ostavci jer se njega nikako ne može povezivati s onim što je učinio Srba. Češki premijer Vladimir Špidla smatra da Kavanova povezanost sa Srbom »nije uopće dokazana i nije jasna« i kaže da češka vlada ne može utjecati na njegovo eventualno smjenjivanje, jer je na mjesto predsjedavajućeg izabrala Glavna skupština UN-a. Potpredsjednik parlamenta Jan Kasal kaže pak da bi, ako se potvrde sumnje, »sjena pala i na Kavana«.</p>
<p>Novi ministar vanjskih poslova Cyril Svoboda izjavio je da o cijelom slučaju želi najprije razgovarati s Kavanom kad se vrati iz inozemstva, ali je trenutno smijenio dva ključna čovjeka u svome ministarstvu kad je policija počela ispitivati je li u Srbino vrijeme bilo mita i korupcije vezano uz državne narudžbe. Riječ je o glavnom tajniku ministarstva Pavelu Jarošu i šefu financijskog investicijskog sektora Alešu Šataneku. </p>
<p>Među slučajevima, koje će policija provjeriti, spominje se i adaptacija češkog veleposlanstva u Zagrebu. Dok policija smatra da ima dovoljno dokaza protiv Srbe, njegovi odvjetnici tvrde da mu je sve namješteno. Sa zanimljivim mišljenjem javio se i Ivan David, bivši ministar zdravstva i sudski vještak iz oblasti psihologije. On je, kaže, detaljno upoznat sa slučajem pokušaja ubojstva Slonkove i sumnja, koja je pala na Srbu, za njega nije vjerodostojna. »Uglavnom, nema motiva«, izjavio je David i izrazio mišljenje da se radi o obavještajnoj igri i namještaljci kojoj je cilj diskreditirati Jana Kavana i njegove ljude.</p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Hrvatska na 48. mjestu </p>
<p>Popis zemalja prema indeksu ljudskog razvoja s kombinacijom dohotka per capita, očekivnoj duljini ljudskog života i obrazovanja, u godišnjem izvješću UN </p>
<p>MANILA, 25. srpnja</p>
<p> - Brojne demokratske zemlje klize prema autoritarnim režimima, tvrdi se u godišnjem izvješću UN-a o ljudskom razvoju objavljenom u srijedu.</p>
<p>»Mnoge druge ne izgledaju kao da su u prijelaznom razdoblju prema demokraciji ili ponovno imaju autoritarni režim ili u njima vladaju sukobi«, kaže se u izvješću. Izvješće dodaje da, iako 140 zemalja od gotovo 200 u svijetu održava višestranačke izbore, samo u 82 oni su u potpunosti demokratski.</p>
<p>»U svijetu postoji osjećaj da demokracija nije donijela razvoj u smislu novih poslova, škola i zdravstvene zaštite za obične ljude«, rekla je Sakiko Fukuda-Parr, glavna autorica izvješća u kojem se također upozorava zemlje da u borbi protiv globalnog terorizma ne smiju zaboraviti zaštitu ljudskih prava i demokraciju.</p>
<p>UN je unutar izvješća objavio i popis zemalja prema indeksu ljudskog razvoja koji je kombinacija dohotka per capita, očekivanja duljine ljudskog života i obrazovanja. U više od 60 zemalja iz različitih dijelova svijeta dohodak po stanovniku niži je danas nego što je bio devedesetih godina, a u 26 zemalja niži je nego 1980. što se prije svega, po izvješću, odnosi na zemlje istočne i srednje Europe, bivši Sovjetski Savez i subsaharsku Afriku.</p>
<p>Među njima, samo su Mađarska i Poljska povećale indeks. Norveška je i dalje najbolje mjesto na svijetu u smislu ljudskog razvoja. Na čelu popisa, odnosno među prvih desetak zemalja su i ostale skandinavske zemlje, SAD i Australija, Kanada, Belgija, Island, Nizozemska, Japan, Švicarska, Velika Britanija i Francuska. Hrvatska se nalazi na 48. mjestu, a Sierra Leone je na posljednjem. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Đukanović optužio liberale za iznudu</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> - Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potvrdio je u srijedu da je Liberalni savez tražio od njegove stranke Demokratske partije socijalista (DPS) 10 milijuna eura za podršku manjinskoj vladi crnogorskog premijera Filipa Vujanovića. </p>
<p>»Liberalni savez je, u liku svog rizničara Slavka Perovića, u razgovoru sa mnom tražio 10 milijuna eura za ulazak u postizborni savez s koalicijom Pobjeda je Crne Gore, nakon prošlogodišnjih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori«, kazao je Đukanović na konferenciji za novinare odgovarajući na pitanje može li potvrditi navode zastupnice DPS-a Ljubice Džaković. Ona je dan ranije u parlamentu optužila LS da je od vladajuće stranke tražio novac. »To dobro zna gospodin Perović, to znam ja i još jedan broj ljudi. Nisam dosad spominjao te podatke znajući kakav je politički nastup gospodina Perovića i da on to, naravno, neće priznati«, istaknuo je Đukanović i dodao da se nije izašlo u susret zahtjevima liberala ne samo zbog toga što nije bilo novca, nego i zato što ne bi na taj način kupovali patriotsku privrženost bilo koje političke stranke. Ističući da je bio »nemalo iznenađen« kad ga je »potpuno izravno«, prilikom posjeta Londonu za zahtjev liberala pitao šef britanske diplomacije Robin Cook, Đukanović je rekao da sve skupa nije nikakva tajna.</p>
<p>Glasnogovornik LSCG Slavko Perović »s indignacijom« je odbacio optužbe da su liberali prošle godine od DPS-a tražili novac i naglasio da Đukanović »pokušava napraviti što veći niz afera koje bi skrenule pažnju s glavnog toka događaja, a to je da on i njegova stranka DPS gube svoje uporište«. </p>
<p>Đukanović je izjavio da najvjerojatnije neće potpisati sporne izborne i medijske zakone koje su prošlog tjedna izglasali zastupnici liberala i Koalicije za Jugoslaviju koji imaju većinu u parlamentu, jer su nedemokratski. V.F.P.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Vijeće sigurnosti podržalo primitak Švicarske u UN</p>
<p>NEW YORK, 25. srpnja </p>
<p> - Vijeće sigurnosti UN-a u srijedu je jednoglasno podržalo primitak Švicarske u članstvo UN-a. Vijeće je nakon kraće rasprave prihvatilo rezoluciju (1426) u kojoj Općoj skupštini predlaže da Švicarsku primi u UN. Predsjedavajući Vijeća, britanski veleposlanik Jeremy Greenstock je u posebnoj izjavi u ime 15 zemalja članica Vijeća čestitao Švicarcima i njihovoj vladi na odluci da njihova zemlja postane punopravna članica UN-a. Opća skupština će o primitku Švicarske glasovati na 57. redovnom zasjedanju u rujnu ove godine. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>UN raspravlja o napadu na Gazu, Izrael najavio istragu</p>
<p>Palestinski predstavnik pri UN-u rekao je da bi zbog brutalnih napada Međunarodni kazneni sud trebao suditi izraelskim čelnicima za ratne zločine / Amerikanci osuđuju izraelski napad, ali odbit će rezoluciju o povlačenju Izraelaca iz palestinskih gradova </p>
<p>JERUZALEM, 25. srpnja </p>
<p> - Vijeće sigurnosti UN-a raspravljalo je u četvrtak o rezoluciji kojom bi se od Izraela tražilo da povuče postrojbe iz palestinskih gradova. Izrael je pak najavio da će pokrenuti istragu o zračnom napadu na stambenu četvrt u Gazi u kojem je poginulo 15, a ranjeno 145 Palestinaca. </p>
<p> Hitna sjednica Vijeća sigurnosti zakazana je za srijedu navečer na zahtjev arapskih zemalja radi osude izraelskog zračnog napada u utorak na Gazu. U tom napadu ubijen je zapovjednik vojnog krila Hamasa Salah Shehada, njegova dva pomoćnika i još 12 civila, među kojima devetero djece. Arapske zemlje traže u nacrtu rezolucije osudu izraelske vojne kampanje protiv Palestinaca i povlačenje izraelskih postrojbi iz palestinskih okupiranih područja na pozicije koje su držali prije početka palestinskog ustanka u rujnu 2000. Taj napad izazvao je žestoke kritike diljem svijeta, među kojima i Sjedinjenih Država i Europske unije. Na sjednici u noći na četvrtak, deseci zemalja kritizirali su Izrael, među kojima su najžešće bile arapske države. Njihovi su predstavnici okarakterizirali taj napad nerazumnim, neprihvatljivim, bezosjećajnim, besramnim i brutalnim. </p>
<p> Palestinski promatrač pri UN-u Nasser al-Kidwa smatra da svijet mora zaustaviti izraelske akcije bilo na zemlji, u političkoj domeni ili na sudu. Optužio je Izrael da je namjerno napao nevine civile, dodajući da bi izraelskim čelnicima novoosnovani Međunarodni kazneni sud trebao suditi za ratne zločine. </p>
<p> Kao odgovor na te palestinske optužbe, zamjenik izraelskog veleposlanika Aaron Jacob izrazio je »veliko žaljenje« zbog tih smrti, ustvrdivši da je akcija bila ubrzana neuspjehom palestinskih vlasti da zaustave »jednog od najokrutnijih terorista« Shehadu.</p>
<p> Američki dužnosnici, čija zemlja ima pravo veta u Vijeću sigurnosti, već su najavili da namjeravaju odbaciti rezoluciju ako se o njoj bude glasovalo. Rusija je izrazila bojazan da bi bombardiranje moglo izazvati daljnje nasilje, dok je veleposlanik Velike Britanije pri UN-u Jeremy Greenstock rekao da se Izrael ima pravo braniti, ali ne neproporcionalnim sredstvima ili onima koja prelaze mjeru. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Palestinci bi tužili Sharona, ali ne mogu jer nemaju državu</p>
<p>Tužbu Međunarodnom kaznenom sudom (ICC) mogu podnositi samo države /Proces može pokrenuti Vijeće sigurnosti, ali suglasnost za to Palestinci ne bi uspjeli dobiti</p>
<p>ANKARA, 24. srpnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Vijeće sigurnosti ocjenilo je da je izraelski raketni napad na zgradu u gusto naseljenoj četvrti Gaze (u ponedjeljak navečer) bio »potpuno neprihvatljiv i neopravdan«. U tom napadu među 15 poginulih civila čak je jedanaestero djece. Sjednica je, inače, sazvana na prijedlog arapskih zemalja koje su pripremile nacrt rezolucije kojom se zahtijeva obustava izraelskoga nasilja i povlaćenje njegovih okupacijskih postrojbi na položaje prije izbijanja palestinske intifade (ustanka) 28. rujna 2000.</p>
<p>Palestinski izaslanik u Ujedinjenim narodima (UN) Nasser al Kidwa rekao je u Vijeću sigurnosti kako je izraelski raketni napad očit primjer ratnog zločina, prvi koji je počinjen od osnutka Međunarodnoga kaznenog suda (ICC) 1. srpnja. Rekao je kako bi se to zlodjelo moralo naći pred tim tribunalom. Optužbe na račun izraelskoga premijera Ariela Sharona nisu štedjeli ni veleposlanici Sirije, Irana i drugih zemalja u Vijeću sigurnosti. Optuživali su ga ne samo za zločine već i za rasizam, okupaciju i kolonijalizaciju arapskih teritorija.</p>
<p>Međutim, Palestinska uprava na Zapadnoj obali i Pojasu Gaze ne može podignuti takvu optužbu protiv Sharona, koja je, sukladno slovu utemeljenja ICC-a, u isključivoj nadležnosti država. Proces bi se mogao pokrenuti samo u slučaju ako bi to učinilo Vijeće sigurnosti. No, izgledi za tako nešto gotovo su nikakvi. Američki predstavnik pri Vijeću sigurnosti već je najavio protivljenje »zajedničkoj izraelskoj presudi«.</p>
<p> Washington je time, kako upozoravaju Arapi, svjesno zanemario snažnu osudu koja je stigla od najšire međunarodne zajednice. Pojedini vodeći zapadni listovi, poput londonskoga Guardiana, izraelskoga premijera Sharona nazivaju »nedostojnim čovjekom«, a njegovu odluku za napad u Gazi - »bezobzirnom« i »neodgovornom«. Usprkos takvim vrlo oštrim osudama, malo je vjerojatno, čini se, da bi Sharon mogao promijeniti vlastito antiarapsko stajalište. To više što osobno malo drži do ICC-a.</p>
<p>Izrael, uz SAD i još neke druge zemlje, nije ratificirao osnivački akt o uspostavi toga međunarodnoga suda. To praktički znači da se za njihove državljane pred Međunarodnim kaznenim sudom ne mogu pokretati postupci niti suditi. </p>
<p>Žaljenje i priznavanje krivnje za nedužne ljudske žrtve u Gazi, što je naknadno učinio i sâm Sharon, kako zamjećuju mnogi komentatori, postala je samo najobičnija farsa. </p>
<p>Izraelski ljevičarski list Ha'aretz u četvrtak je donio vrlo kritičan komentar pod naslovom »Crna zastava nastavlja se vijoriti iznad Sharonove odluke o raketiranju Gaze«. List opovrgava premijerovu tvrdnju da je raketiranje stambene zgrade u Gazi bila uspješna vojna operacija, a još manje greška. </p>
<p>U međuvremenu, u Kairu je počelo zasjedanje Arapske lige. No, taj skup »arapskih rogova u vreći« teško će, zbog njihhova poslovičnoga nejedinstva, naći pravi zajednički odgovor na, kako ga već mnogi nazivaju, »Sharonov pokolj«. Egipat i Jordan čak ne pokazuju nikakvu namjeru da prekinu diplomatske odnose sa židovskom državom. Dakako, to ne čine zbog bilo kakvih simpatija prema Izraelu ili Sharonu, već zbog bojazni da bi takav potez mogao uskratiti američku gospodarsku i drugu pomoć. Sve u svemu, poslovično arapsko nejedinstvo, posebice različiti osobni interesi njihovih vlastodržaca, samo će pomoći da se, poput uništenoga palestinskog izbgjegličkog logora Jenina, vrlo brzo zaboravi i krvava ljudska drama u Gazi. </p>
<p>Dok arapske zemlje iscrpljuju energiju u međusobnim optužbama i protuoptužbama, na okupiranim palestinskim teritorijima traje prava ljudska drama. Takvu je ocjenu u četvrtak dao i američki veleposlanik u Izraelu Dan Kurzer, pozvavši Sharonovu vladu da milijunima Palestinaca olakša nametnute gospodarske i druge restrikcije. Upozorio je da više od 70 posto palestinskih obitelji dnevno živi s prihodom od oko dva dolara. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Javier Solana za nedavnog posjeta Beogradu</p>
<p>Srbija i Crna Gora ipak po modelu »venecijanskog ustava«?</p>
<p>Zaključak o tekstu ustavne povelje buduće zajednice Srbije i Crne Gore nije postignut /Novi Solanin dolazak u Beograd tumači se pritiskom da nova državna zajednica bude uređena po modelu iz Bruxellesa </p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> - Zajednička potkomisija jugoslavenskog, srbijanskog i crnogorskog parlamenta za pisanje Ustavne povelje buduće zajednice Srbije i Crne Gore završila je u srijedu s radom na temeljnim nacrtima tog dokumenta, ali jedinstven zaključak o tekstu nije postignut. Razlike između Beograda i Podgorice velike su i svode se na temeljno pitanje hoće li buduća zajednica biti država (unija, konfedracija, federacija) s određenim ovlastima ili servis za obavljanje poslova s mandatom ograničenim na tri godine. </p>
<p>Srbijanski predstavnici misle da buduća država treba biti međunarodno-pravni subjekt i imati proračun, vlastitu imovinu, isključive nadležnosti u sklopu pet ministarstava i vladu. Crnogorska strana pak ne vidi potrebu za vladom, gleda na vijeće ministara kao na skup činovnika koji će obavljati kontrolu i usklađivanje, a sve funkcije zajedničke države trebaju obavljati države-članice, dok zajednica postoji kao usmjeravajuće tijelo koje će tri godine biti na probi. </p>
<p>Član crnogorske delegacije u komisiji za izradu povelje Miodrag Vuković izjavio je za beogradski radio B92 da Crna Gora inzistira na dosljednom provođenju Beogradskog sporazuma iz ožujka ove godine. »Sve razlike su nastale zbog činjenice da netko sporazum doživljava kao obvezu i osnovu, a netko kao pomoćno sredstvo za ubacivanje u koncept državne zajednice uljepšanog koncepta SRJ. To liči na pokušaj da od stare žene napravite djevojku, a to nikada nikome nije uspjelo«, rekao je savjetnik predsjednika Crne Gore. </p>
<p>Proteklih tjedana Beogradu i Podgorici svoje je usluge nudila Venecijanska komisija, skupina stručnjaka za ustavno pravo Vijeća Europe, no preciznih informacija o njihovim sugestijama nema. U beogradskom se tisku, s obzirom na mogući utjecaj EU na proces dogovaranja, može naići na znakovite komentare o stvaranju »Venecijanske povelje« kao najvišeg državnog akta Srbije i crne Gore, čime se implicira da će izgledati onako kako žele europski dužnosnici pod vodstvom visokog predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Javiera Solane. </p>
<p>Solana je u četvrtak opet u Beogradu, a uoči svakog njegovog dolaska postavlja se pitanje pritisaka da nova državna zajednica bude uređena po modelu iz Bruxellesa, odnosno traženja kompromisa između suprotstavljenih opcija. Inače, konačni tekst povelje trebao bi biti završen početkom kolovoza, a sastanak ustavne komisije najavljen je za 31. srpnja nakon čega bi, ako nesuglasice budu otklonjene, prijedlog trebao biti podnesen parlamentima SRJ, Srbije i Crne Gore.</p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Obrana Amerike svim sredstvima i diljem svijeta</p>
<p>Nedavno je u nacionalnom istraživačkom centru u Argonnu pred predsjednikom Bushom demonstriran dio novog sofisticiranog aresenala koji SAD namjerava odlučno upotrijebiti protiv neprijatelja </p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> - Predsjednik SAD George W. Bush u nacionalnom istraživačkom centru Argonnu (Illinois) ponovio je u utorak da je Amerika u ratu protiv globalnog terorizma i da će u njemu pobijediti boreći se svim sredstvima na tlu SAD i u inozemstvu. </p>
<p>To je novi rat s okrutnim, ali i snalažljivim neprijateljem, a u Argonnu je pred Bushom demonstriran dio novog sofisticiranog aresenala koji SAD namjerava odlučno upotrijebiti. Najvažniju ulogu u tome ima američka znanstvena elita. Bush je u Argonneu doslovce rekao: »Pobjedit ćemo boreći se znanjem i znanstvenim otkrićima.«</p>
<p>Rat u 21. stoljeću za SAD znači - stvaranje sustava koji osiguravaju preventivni odgovor u slučaju kemijskog napada primjerice u podzemnim željezicama, razvoj genetičkih programa koji će identificirati i osujetiti biološke napade, ali i programa koji će preventivno i aktivno djelovati protiv radioloških, nuklearnih i drugih prijetnji. Svjesni svoje ranjivosti, jer su otvoreno društvo, Amerikanci stvaraju svojevrsnu kartu nacionalnih prijetnji i osjetljivih mjesta preko kojih SAD mogu biti napadnute. </p>
<p>Nije slučajno Bush bio upravo u Argonnu. Taj je centar izravni nasljednik čikaškog sveučilišnog istraživačkog centra gdje je 1942. godine Enrico Fermi s kolegama postigao prvu kontroliranu nuklearnu reakciju na svijetu. Simbolika tog posjeta još je jedan od pokazatelja okvira u kojima se kreće američka strateška obrambena misao. Bushu su u Argonnu vjerojatno pokazana i postignuća iz Los Alamosa, Sandie i drugih istraživačkih centara u SAD. </p>
<p>Kolike su dimenzije svega o čemu je Bush govorio u Argonnu, američki je ministar obrane Donald H. Rumsfeld, definirao u nekoliko glavnih točaka obrambene strategije. To je uočljivo i u obrambenom proračunu SAD za 2003. godinu. Taj dokument pokazuje put prema ciljevima koje Amerika želi postići do 2008. godine. </p>
<p>Rumsfeld ih je usložio u šest ključnih odredišta. </p>
<p>Prvo, u sljedećeih pet godina fondovi za obranu američkog teritorija i prekomorskih baza povećat će se u proračunu za 47 posto, novac za programe razotkrivanja neprijatelja povećat će se za 157 posto, fondovi za programe djelovanje na udaljenim neprijateljskim područjima povećat će se za 21 posto, programi za djelotvorniju upotrebu informatičke tehnologije financirat će se uvećano za 125 posto, finaciranje programa za napad na neprijateljsku informatičku mrežu i obranu vlastite, bit će povećani za 28 posto, a programi jačanja američkih svemirskih snaga povećat će se za 145 posto.</p>
<p>Prema Rumsfeldovim riječima obrambeni izazov u 21. stoljeću je obrana američkih gradova, prijatelja, saveznika i razvoj snaga – podjednako svemirskih sposobnosti kao i informatičkih susustva - od sasvim novih, potpuno nepoznatih napadačkih formi. Na takvu prijetnju mogu odgovoriti samo temeljito integrirane obrambeno/napadačke snage koje djeluju brzo i – zastrašujuće razorno. Za ostvarivanje tih ciljeva potrebni su ponajprije – preventivni napai i krajnje modernizirana obavještajna mreža koja će integrirati suvremenu tehnologiju. Ali vjerojatno i – ljude na terenu, kritice u samim središtima terorističkih grupa i u političkom establishementu »terorističkih zemalja« koje kreiraju ili omogućavaju terorističke skupine i njihove pripreme za napad na američke ciljeve. </p>
<p>Na razini političke retorike i do sada je bilo uočljivo da SAD kreću tim smjerom. Kada se takve ambicije promotre u svjetlu proračunskih brojeva onda to znači da je američka obrambena strategija definitivno na duži rok, ali ne samo od 11. rujna, započela s organiziranjem za djelovanje protiv svakog neprijatelja o kojem obavještajne službe, prema američkim procjenama, osiguraju dovoljno podataka da predstavlja vjerojatnu prijetnju američkim interesima.</p>
<p>Kolika će u tome biti uloga europskih saveznika već je primjetno. Sve manje se računa na NATO, a sve više na bilateralno dogovaranje s sve međunarodno jačom Njemačkom, Velikom Britanijom i Francuskom. Konačno zar nije upravo Donald Rumsfeld početkom ove godine jasno rekao: »Ujedinjena Europa, što je to? Postoje Francuzi, Britanci i Nijemci«. </p>
<p>Željko Hodonj</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Rudolfa Scharpinga naslijedio Peter Struck</p>
<p>SPD strahuje što će Scharping »izvaliti«, nakon što ga je Schröder smijenio / Neki analitičari vjeruju, unatoč svemu, da su rezultati izbora još neizvjesni</p>
<p>BERLIN, 25. srpnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Njemačka je u četvrtak i službeno dobila novog saveznog ministra obrane, socijaldemokrata Petera Strucka (59) koji je prisegnuo pred predsjednikom Bundestaga Wolfgangom Thierseom. </p>
<p>Bivši ministar obrane Rudolf Scharping (SPD) morao je napustiti položaj jer je od »Public Relations« agencije Moritza Hunzingera dobio 140.000 DEM za javne nastupe koje je navodno održao prije nego što je postao ministar i za memoare koje će tek napisati. Njemačkim su ministrima za vrijeme trajanja službe, naime, zabranjena novčana primanja, osim njihove plaće.</p>
<p>Politički komentatori analiziraju sve posljedice izbacivanja Rudolfa Scharpinga s položaja ministra obrane i kako će se to odraziti na izbore. Neki pišu o »bijesnim i bespomoćnim biračima«, o četiri milijuna nezaposlenih, o rekordnom broj stečajeva poduzeća, o »gospodarstvo koje je na koljenima«, te u poentiraju da »o tome u aktualnim raspravama nema ni riječi«. Umjesto toga, oni vide »grozničave napore kako bio osigurao dah za predizbornu borbu. </p>
<p>Kancelar je nakon silnog natezanja pristao da se otpusti šef Telekoma Ron Sommer, a potom smijenio i svog ministra Scharpinga. Oni odlaze s milijunskom popudbinom u miran život. Kandidat konzervativaca za kancelara Edmund Stoiber, koji je upravo to zahtijevao od kancelara, sad napada postupke svog suparnika za kancelarsko mjesto u slučaju Sommera, a nije ni aplaudirao postupku protiv Scharpinga. Štoviše, neki od oni koji su kritizirali Scharpinga, poput bulevarskog Bilda, sad pišu kako je »ministar obrane na neviđen način istjeran s položaja od svoje vlastite stranke«, te sada s njim objavljuju intervju u nastavcima.</p>
<p>Što će bivši ministar i bivši predsjednik SPD-a Rudolf Scharping, »izlanuti« i učiniti i kako će se to odraziti na socijaldemokrate, o tome se samo nagađa. U najboljem slučaju, u SPD-u će sada biti tiho sve do izbora. U najgorem slučaju, Scharping će u predstojećim danima u javnosti »muljati« nastojeći povratiti svoju čast, a »drugove« još više uvaliti u »gabulu«. </p>
<p>Govori se da je novi ministar obrane Peter Struck tražio da mu obećaju kako se nakon izbora 22. rujna vraća na položaj predsjednika kluba zastupnika SPD-a. A to znači ili da vjeruje kako su izbori već izgubljeni, ili se smatra zamjenom s ugovorom na određeno vrijeme. Ciničniji pak zaključuju: »Schröder je, doista, zaslužio još jednu šansu na mjestu kancelara. Drugim riječima, prva je šansa bila promašaj!«</p>
<p>S druge strane, »izbacivanjem vic-figure i stalnog smetala Rudija«, Schröder je po mišljenju nekih analitičara još »jednom povukao pravi potez i pokazao snagu svog kriznog menadžmenta«. Oni drže da, čak ako se optužbe protiv Scharpinga pokažu kao neopravdane, s »ministrom za samoobranu« na komandnom mostu, SPD-ov brod koji je već »pušta vodu« bio bi pod pojačanom paljbom predizbornih torpeda oporbe i osuđen na potonuće. </p>
<p>Većina se ovdašnjih analitičara slaže da, unatoč smijeni ključnih ljudi na zapovjednom mostu u »vrućoj fazi« predizborne borbe, prednost Stoibera iz Bavarske nije baš tako velika da Schröder ne bi imao nikakve šanse na izborima. </p>
<p>Naime, izazivač Stoiber, prema raširenom mišljenju, obećava puno više nego što zbilja može ispuniti nakon saveznih parlamentarnih izbora. Rezultati izbora su još uvijek neizvjesni. Do 22. rujna se još mnogo toga može dogoditi.</p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Suđenje Miloševiću za zločine u Hrvatskoj i BiH od 30. rujna</p>
<p>Tužiteljski dio postupka treba završiti do 16. svibnja </p>
<p>2003. / Tužitelj Nice dokazivat će Miloševićevu odgovornost za progon i deportaciju najmanje 170.000 Hrvata i drugih nesrba, te za pokolje na Ovčari, u Škabrnji, Voćinu, napad na Dubrovnik... </p>
<p>HAAG, 25. srpnja </p>
<p> - Haaško tužiteljstvo započet će 30. rujna izvoditi dokaze u hrvatskom i bosanskom dijelu suđenja bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, objavio je u četvrtak u Haagu odluku sudskog vijeća u predmetu »Milošević« predsjednik Richard May.</p>
<p> Sudac May, na sjednici posvećenoj hrvatskom i bosanskom dijelu suđenja, rekao je kako na temelju najave tužiteljstva da će u tom dijelu postupka izvesti 275 svjedoka uživo, proizlazi da bi tužiteljski dokazni postupak trajao još iduće dvije ili dvije i pol godine što nije u skladu s idejom pravičnog suđenja. Stoga je sudsko vijeće u četvrtak objavilo odluku da tužiteljstvo može izvesti ukupno 177 svjedoka uživo, među kojima 71 za Hrvatsku, te da tužiteljski dio dokaznog postupka mora završiti do 16. svibnja 2003. Nakon toga slijedi Miloševićeva obrana.</p>
<p> »To je kazneni postupak i dokazi se moraju izvoditi u prihvatljivoj mjeri«, objasnio je May.</p>
<p> »Ako je ovdje jedino pitanje vremena... ako ovdje nije pitanje nikakvog suđenja ni prava ni pravde nego vremena, što se uopće bakćete s tim«, počeo je komentirati raspravu Milošević, no May ga je prekinuo riječima da ne može na taj način zloupotrebljavati suđenje. »Mislim da sam ja ovdje zloupotrijebljen, a naročito kad je riječ o tom suđenju kojeg ste se sjetili deset godina poslije događaja u Hrvatskoj«, uzvratio je Milošević. </p>
<p> Glavni tužitelj Geoffrey Nice najavio je da tužiteljstvo namjerava dokazivati Miloševićevu odgovornost za zločine u Hrvatskoj i BiH kao jedan predmet. Istaknuo je da će izvesti prvo dokaze za Hrvatsku slijedeći kronološku logiku. Do božićnih i novogodišnjih blagdana tužitelji namjeravaju izvesti oko 60 svjedoka i time pokriti veći dio hrvatskog dokaznog postupka.</p>
<p> Nice je za hrvatski dio postupka najavio, kao vrlo bitnog, stručnjaka za propagandu i psihijatra koji će govoriti o posljedicama silovanja.</p>
<p> Milošević je prigovorio vremenskim ograničenjima u suđenju u kojem do početka hrvatskog i bosanskog dijela postupka mora pročitati 90.000 stranica tužiteljskog materijala i pogledati 500 kaseta.</p>
<p>Sudac je to prihvatio pozivajući tužitelje da »učine više u filtriranju materijala«. Milošević je otvorio mogućnost da ga tužitelji zasipaju materijalima kako bi ga iscrpili, no taj prigovor May je odbacio.</p>
<p> Suđenje Miloševiću započelo je 12. veljače ove godine kosovskim dijelom dokaznog postupka. Milošević je optužen i za genocid u BiH te za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i povrede ratnog prava i običaja u Hrvatskoj.</p>
<p> Tereti se za zločine, kako se navodi u optužnici, počinjene provedbom plana prisilnog izgona većine hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništa s otprilike trećine teritorija Republike Hrvatske tijekom 1991. i 1992. radi pripajanja tih prostora novoj državi pod srpskom dominacijom. Progon je uključio »istrebljenje ili ubijanje stotina Hrvata i drugih nesrba«, zatočenje tisuća hrvatskih i drugih nesrpskih civila unutar Hrvatske i u logorima u Crnoj Gori, Srbiji i BiH te stvaranje nehumanih uvjeta života za stanovništvo na područjima Hrvatske pod srpskom kontrolom. Miloševića se tereti i za napade na niz gradova. </p>
<p> Tužiteljstvo navodi da je prognano najmanje 170.000 Hrvata i drugih nesrba, uključivši deportaciju u Srbiju barem 5000 stanovnika Iloka, 20.000 iz Vukovara i progon najmanje 2500 stanovnika Erduta na druga područja u Hrvatskoj. Među pojedinačnim pokoljima i ubojstvima za koje se Milošević tereti jesu Ovčara, Voćin, Škabrnja, Ćelije, Nadin, Dalj, Lovas, Erdut i napad granatama na Dubrovnik.</p>
<p> Tužiteljstvo je u predraspravnom podnesku najavilo da će dokazivati Miloševićevu odgovornost za zločine u Hrvatskoj i BiH nebrojenim tajnim snimkama njegovih razgovora s najbližim suradnicima, nizom tajnih dokumenata, ali i službenim odlukama institucija hrvatskih i bosanskih Srba, te svjedočenjem zasad neimenovanih političara. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Marković: Milošević naredio preuzimanje novca iz carine za vojnu opremu </p>
<p>HAAG, 25. srpnja </p>
<p> - Bivši načelnik službe državne sigurnosti Srbije Radomir Marković opisao je u četvrtak u Haagu kako je bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević osobno naredio da se novcem savezne carine financira nabava vojne opreme za Srbiju. »Resor državne sigurnosti (RDB) bio je financiran iz proračuna i to nije bilo dovoljno«, rekao je na suđenju Miloševiću za zločine na Kosovu jedan od najvažnijih svjedoka tužiteljstva. Preostali novac osigurao je tadašnji šef savezne uprave carina Mihalj Kertes. Istaknuo je da bi »Milošević nazvao Kertesa i rekao mu što treba MUP«. Služba državne sigurnosti djelovala je u sastavu srbijanskog MUP-a, kao i služba javne sigurnosti, a tužiteljstvo je tereti da je s jugovojskom sudjelovala u zločinima na Kosovu. Tako je bila financirana i vojska, potvrdio je Marković navodeći kako se novac »u gotovini, u stranoj valuti« odnosio u zgradu MUP-a u Beogradu, a zatim u banku koja je bila pod kontrolom dugogodišnje Miloševićeve prijateljice. Iz te banke plaćana je oprema izvana. Tužitelj Geoffrey Nice uveo je kao dokaz i dvije Markovićeve izjave dane istražnim tijelima u Beogradu u protekle dvije godine. U njima je opisao kako su Milošević, Kertes i tadašnji ministar unutarnjih poslova Vlajko Stojiljković te potpredsjednik savezne vlade Nikola Šainović dogovarali nabavu helikoptera i raketa. Nabavljana je oprema iz Izraela, te iz Europe i Amerike. Za nabavu opreme iz Rusije posrednik je bio Borislav Milošević, brat optuženog. Marković je opisao i kako su Milošević i njegovi najbliži suradnici svakodnevno dobivali izvješća s oznakom državne tajne o stanju na Kosovu. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Propali napori SAD da blokira sporazum UN-a o zabrani mučenja </p>
<p>NEW YORK, 25. srpnja</p>
<p> - Sjedinjene Države u srijedu nisu uspjele blokirati UN-ov nacrt sporazuma o zabrani mučenja, kojim se zahtijeva inspekcija UN-a u zatvorima nalik onome u američkoj bazi na Kubi, gdje su zatočeni talibani i pripadnici terorističke skupine Al Qaida. </p>
<p>Sporazumom o zabrani mučenja nadopunit će se postojeća Konvencija protiv mučenja koja je stupila na snagu 1987, a dosad ju je ratificiralo 130 zemalja, među kojim i SAD 1994. godine. Gospodarsko i socijalno vijeće UN-a (ECOSOC) prvo je odbacilo glasovanjem moguće fatalan američki prijedlog da ponovno otpočnu pregovori o tom sporazumu, čiji se nacrt radi već 10 godina. Potom je odobrilo sporazum s 35 za i osam glasova protiv, uz 10 suzdržanih, i poslala ga na razmatranje Općoj skupštini UN-a koja bi se trebala održati kasnije tijekom ove godine. Da bi stupio na snagu sporazum treba potpisati i ratificirati najmanje 20 vlada, koliko je propisano samim sporazumom.</p>
<p>Podupirateljica sporazuma i predstavnica organizacije Human Rights Watch Joanna Wechsler kazala je da je to veliki poraz za SAD, te da je stvarno teško razumjeti zašto ta zemlja radi protiv ljudskih prava i većine svojih saveznika. Američki izaslanik Mike Dennis kazao je da bi plan službenog Washingtona omogućio »potpuniju diskusiju« o nacrtu sporazuma, za koji je ustvrdio da je u neskladu s američkim zakonima, jer zahtijeva otvaranje zatvora američkih saveznih država za inspekcije bez njihova pristanka. Dodao je da namjera američkog prijedloga nije bila zaustaviti diskusiju o sporazumu.</p>
<p>Među zemljama koje su podržale američki prijedlog o ponovnim pregovorima su bile Kuba i Kina, koje je SAD često kritizirao zbog kršenja ljudskih prava, a podršku SAD su dale Australija, Egipat, Indija, Libija, Japan, Pakistan i Rusija. S druge strane prijedlogu SAD usprotivila se cijela EU i većina latinoameričkih, karipskih i afričkih država.</p>
<p>Američki stav o tom sporazumu posljednji je u valu samostalnih američkih poteza, poput odbijanja sporazuma o globalnom zagrijavanju iz Kyota i suprotstavljanju uspostavljanja novog Međunarodnog kaznenog suda, koji su razbjesnili najbliže američke saveznike. </p>
<p>No i javnost nije poštedjela Bushovu administraciju opće kritike zbog postupka s zarobljenim talibanima pripadnicima Al Qaide koje drže zatočenima u američkoj vojnoj bazi Guantanamo na Kubi. Usijanu međunarodnu raspravu izazvale su snimke zarobljenika čvrsto vezanih okovima i s povezima preko očiju. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="56">
<p>Mogu li dva Ivana što nije mogao Ivica?</p>
<p>»Vjesnik« je 22. srpnja 2002. objavio članak pod naslovom »Osnovan Nacionalni savjet Alijanse za treću Hrvatsku«, a dan ranije objavljen je članak Gordana Pandže u kojemu se navode izjave dr. don Ivana Grubišića pod naslovom »Izbori nisu prva briga Alijanse«. Iz oba članka može se saznati da se na hrvatskoj političkoj pozornici nešto neobično događa.</p>
<p>Na osnivačkoj skupštini »Alijanse za treću Hrvatsku« izabran je u Nacionalni savjet akademik Ivan Supek, a predsjedništvu će predsjedavati dr. don Ivan Grubišić (predsjednik Hrvatske akademske udruge Split, katolički svećenik i sociolog), te prof. dr. Ante Čović, prof. dr. Danijel Ivin, prof. dr. Mirjana Krizmanić, prof. dr. Petar Kuzmić i mnogi drugi.</p>
<p>Hrvatsko obilježje do prije nekoliko godina bilo je da je imala političkih stranaka koliko i banaka (osamdesetak), nakon čega se drastično smanjio broj banaka (stečajevi, preuzimanje i prodaja), a broj političkih stranaka ne samo da je ostao isti, nego se i povećao.</p>
<p>Sada već pokojni Vlado Gotovac, prije trećesiječanjskih izbora 2000. zalagao se između ostaloga za »Drugu Republiku« u kojoj neće biti HDZ na vlasti, a u njoj bi trebala vladati koalicija, to se i ostvarilo, no boljitak koji je obećan, negdje se zagubio. Nije, dugo trebalo čekati i pojavila se idjeja »Treće Hrvatske« koju su lansirala dva Ivana (Supek i Grubišić). Kada se pročitaju izjave navedenih čelnika, čini mi se da bi najbolje bilo »Treću Hrvatsku« preskočiti, te odmah prijeći na »Četvrtu Hrvatsku«.</p>
<p>Navest ću neke teze g. Grubišića iz navedenog članka: »Povratak HDZ-a na vlast bilo bi još samo jedna ponovljena prošlost, vraćanje u smrt«, »Možda će Alijansa izaći na izbore«, »Ona (Alijansa op.a.) želi okupiti misleće i moralne ljude u hrvatskom društvu koji će biti kritički glas javnosti«, »Dio članstva Alijanse može se organizirati kao politička stranka i izaći na izbore, a logično je da ja (Grubišić) neću biti član te stranke jer sam svećenik, niti ću izići na izbore«, »Crkva je potrošila svoj moralni integritet kad se radi o nevoljama samih vjernika«, »Ovakav stav Crkve me ne iznenađuje, premda on nema nikakve veze sa stvarnošću« i dr.</p>
<p>Slobodnomisleće društvo iz Alijanse za treću hrvatsku uputio bih na poučak Ota Reisingera (poznatog karikaturista i nepoznatog arhitekta), koji je na pitanje koliki je doprinos dao arhitekturi odgovorio: »Moj najveći doprinos koji sam dao arhitekturi je da se istom ne bavim«. Zašto vi osnivači Alijanse za treću hrvatsku ne bi dali doprinos hrvatskoj politici, kao što je Oto Reisinger dao arhitekturi?</p>
<p>VINKO RAFAJAC, Osijek</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Bez sunčanih kolektora nema građevinske dozvole</p>
<p>Zove me prijatelj, već godinama, u Lučice na Braču. To je tri km od Milne, što makadama, što kozje ceste! Kud u tu divljinu, nema struje nema vode, kanalizacije i kako ću ja, bez moje ovisnosti, bez radija i televizije!? No, ne može čovjek odbijati ljubazne pozive neprekidno, idem, neću bogznašto ozbiljnoga propustiti u ovoj našoj neozbiljnoj svakodnevici i odoh u posjet mojim Robinsonima!</p>
<p> Kad tamo, ima se čovjek čemu i ugodno iznenaditi ugodnije nego naši dragi gosti, turisti u Murteru! Zemljište uz samo more, plavo i biserno, kućica u borovini, oleandri u punom cvatu, miris lavande, grmovi čuvarkuća, ružmarina, a na borovima orkestar neumornih cvrčaka, pravi srpanjski ditiramb!</p>
<p>Gustirna, kišnica, filtrirana na aktivnom ugljenu, deset kubika, ima vode i za bevandu od bračkog crnjaka, dvije septičke jame, a od smeća ni papirića! U kući frižider na plinski pogon, uvezen iz Italije prije trideset godina i još radi i hladi. »Honda« marljivo pumpa vodu iz gustirne i ima je dovoljno i za tuširanje, svaki dan, dva puta. Svjetlo, radio, televizor, pritisni gumb, pa izvoli! Vani, na borovima vise tri mačkadura, kavezi drvenih okvira s nategnutom gustom žicom, kontra mačaka i drugih beštija puni svježeg i suhog mesa, hlade se, u sjeni borova, na popodnevnom maištralu! Tradicija naših starih, pametnih ljudi iz Primorja i s otoka. Na krovu tri sunčana kolektora. Ima i jedan mali plinski rešo, za svaki slučaj, peče se uglavnom na gradele riba iz plinskog frižidera!</p>
<p>Eto imamo sunce, milijarde puta jaču centralu od one bivše-naše, nuklearne u Krškom, a sa Suncem imamo i dobre, dobrosusjedske odnose, i kakve koristi od toga? Unuci mi kupuju satove sa solarnim ćelijama, male džepne kalkulatore, danas postoji i prototip auta na solarni pogon, a moji Murterini izgradiše de-luxe pansione, navalište strani turisti na vrata Kornata, diveći se ljepoti ambijenta i čistoći mora, dođoše se odmarati, a sad umjesto toga kupuju šterike. Ni sladoled ne mogu polizati!</p>
<p>Prije dvadesetak, možda i više godina, bila jedna mala tvrtka, u Splitu, s vlastitim inženjeringom i izrađivala je superkvalitetne sunčane kolektore, izvozili čak i u Ameriku, možda postoji i danas, ne čuje se više za njih, a neće se vjerojatno čuti više ni za ovogodišnje murterske turiste! Sunčeva energija, a beskonačna je, svaki dan na Suncu događaju se bezbrojne fisije, može se putem kolektora akumulirati i pretvoriti, recimo u energiju za hlađenje frižidera, pogon motora, svjetlo žarulje, nismo mi to izmislili. Pita se čovjek što je s onim disel-mobilnim elektranama, nabavljenim u vrijeme rata, blokade Dalmacije, nisu valjda završile u vatrenom paklu splitske mini-željezare? Kad bi anonimni pojedinac mogao predlagati zakone, zabranio bi rad svim hotelima sunčane nam obale, ako u roku od godinu dana ne ugrade solarne izvore energije, pa makar i samo za toplu vodu! A uvjet za izdavanje građevinske dozvole, za svaku privatnu izgradnju bio bi-solarni kolektori, pa makar i kreditom hrvatskih banaka u rukama tuđinca! Bez mogućnosti žalbe!</p>
<p>DAMIR KALAFATIĆ, Samobor</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Po čemu se razlikuje »slučaj Lepej« od »slučaja Mišić«? </p>
<p>Nakon Ankice Lepej i Vesne Balenović, policajac Krešimir Mišić izgubio je posao samo zato što je postupio prema savjesti, a to se nije svidjelo moćnicima iz sadašnje vlasti.</p>
<p> Policajac Krešimir Mišić otpušten je iz službe zato što je osumnjičen da je dao na uvid zapisnik koji do kraja kompromitira donedavnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića u poznatom slučaju pijanstva i bježanja od policije.</p>
<p>Krajnje je licemjerno da se sadašnja vlast koja je na slučaju Lepej skupljala političke poene, svojatajući gospođu Lepej kao simbol poštenja i dosljednosti, prema policajcu Mišiću ponaša još bešćutnije od svojih prethodnika.</p>
<p>Braniti i politički rehabilitirati, po cijenu otkaza policajcu Mišiću, Milana Bandića - zadnje je što bi bilo koja odgovorna vlast smjela učiniti. Bandić je tako postao razlogom otkaza policajca koji je napravio isto što je napravila i Ankica Lepej. Ako se otkazom Ankici Lepej htjela, bezuspješno, spasiti čast tadašnjeg predsjednika, znači li to da je Bandić, kao i svi drugi državni dužnosnici, postali nedodirljivi?</p>
<p>Građani Hrvatske ovoj vlasti mogu oprostiti nesposobnost i neučinkovitost, ali joj ne mogu prostiti pomanjkanje morala i principijelnosti, jer time gubi na vjerodostojnosti i po onome po čemu se mogla i morala razlikovati od prošle.</p>
<p>Otkaz gospodinu Mišiću puno je više od običnog otkaza, jer ovim postupkom vlast šalje vrlo jasnu poruku svima onima koji će na bilo koji način pokušati ugroziti nedodirljivost dužnosnika. Nagrada za hrabrost jest otkaz i socijalna bijeda. Poruka vlasti je nedvosmislena, pokornost i poslušnost za njih su jedino prihvatljivo ponašanje kad su u pitanju zaposleni u javnim i državnim službama. Što nas to vraća u neko drugo vrijeme za koje smo mislili da je za nama, dužnosnike iz sadašnje vlasti očito nije briga.</p>
<p>Simptomatično je da o ovom slučaju šute cehovski sindikati, nevladine udruge i brojni »neovisni« intelektualci, kao i svi drugi dežurni moralisti koji su inače znali biti vrlo glasni. Zašto su Hrvati ponovno zašutjeli? Hrvatski školski sindikat Preporod principijelno osuđuje ovakav postupak prema policajcu Mišiću i traži od ministra Lučina da preispita odluku njemu podređenih i vrati gospodina Mišića na posao.</p>
<p>VINKO FILIPOVIĆ, predsjednik Hrvatskog školskog sindikata »Preporod«</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="59">
<p>Poginuo vozač iz Austrije i njegov sedmogodišnji sin</p>
<p>U četverostrukom sudaru teško su ozlijeđeni i djetetova majka, njegov desetogodišnji brat i vozač »golfa« koji je skrivio sudar i svi se u kritičnom stanju nalaze na KBC Split </p>
<p>TRILJ, 25. srpnja</p>
<p> – U teškoj prometnoj nesreći u mjestu Budmiri, na državnoj cesti Trilj - Cista Provo, koja se dogodila u srijedu 20.54 sati, poginule dvije osobe, a tri su teško ozlijeđene. </p>
<p>Na konferenciji za novinare održanoj u četvrtak u PU splitsko-dalmatinskoj, glasnogovornik Leon Tauber izvijestio je da su u četverostrukom sudaru poginuli otac i malodobno dijete, austrijski državljani Wolfgang Weiss (39) i njegov sin Konstantin (7). Teške tjelesne ozljede zadobili su njegova supruga Claudia (40) i sin Sebastian (10). Teško ozlijeđen je i vozač »golfa«, koji je skrivio nesreću, C. Bekavac (49) iz Konjica. Po informacijama iz Kliničkog bolničkog centra »Split« zdravstveno stanje ozlijeđenih je i dalje kritično.</p>
<p>Nesreća se dogodila kada je C. Bekavac, upravljajući »golfom« iz smjera Trilja prema Cisti Provo u blagom zavoju, kod mjesta Budimiri, nepropisno pretjecao »renault 5«, kojim je upravljao D. D. (30) iz Vinjana Gornjih. Usred pretjecanja je prednjim lijevim dijelom vozila udario u bočni lijevi dio »opel omege«, njemačkih registarskih oznaka, kojim je iz suprotnog smjera upravljao M. Š. (54) iz Drniša. Nakon udarca »golf« se nekontrolirano nastavio kretati, te se izravno sudario s »mercedesom« austrijskih registarskih oznaka, kojim je upravljao W. Weiss, a koji se kretao iz suprotnog smjera, iza »omege«. Od siline udarca »mercedes« je odbačen lijevo, a »golf« desno, na koji je prednjim dijelom naletio »renault 5« koji prethodno pretjecao. </p>
<p>Vozač D. D. zadobio je lakše tjelesne ozljede te je nakon ukazane liječničke pomoći pušten na kućnu njegu. </p>
<p>Očevid na mjestu nesreće obavio je istražni sudac Županijskog suda u Splitu.</p>
<p>Vrlo prometna državna cesta D-60, bila je zatvorena za promet od 21,15 do 01,15 sati, pa su se automobili preusmjeravali na alternativne pravce.</p>
<p>Na konferenciji za novinare PU splitsko-dalmatinske izvješćeno je da je ove godine na cestama u toj županiji poginulo 46 osoba, a 37 u istom razdoblju prošle godine. (H N.M.)</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Za prijevaru od 26 milijuna kuna dvije godine i sedam mjeseci zatvora</p>
<p>Direktorica Agencije za plasman financijskih sredstava »MJB« još je 1992. godine financijskim inžinjeringom nasamarila 769 štediša / S obzirom da je Branka Č. nezaposlena i bez imovine oslobođena je plaćanja sudskih troškova</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Na dvije godine i sedam mjeseci zatvora pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu osuđena je Branka Č. (41) za kazneno djelo prijevare, kojom je 769 osoba oštetila za ukupno 26,095.406 kuna. </p>
<p>Naime, kako se u presudi navodi Branka Č. je u vremenskom razdoblju od 5. kolovoza do 25. studenoga 1992. godine u cilju da se okoristi, kao direktorica Agencije za plasman financijskih sredstava »MJB«, putem oglašavanja u dnevnom listu, nudila raznim osobama mogućnost ulaganja novčanih sredstava na rok od tri mjeseca uz kamatu od 27 do 35 posto. Također im je tvrdila kako će njihova novčana sredstva dalje plasirati drugim osobama, koje bi pak novce ulagali u profitabilne investicijske programe.</p>
<p>U tu je svrhu građanima predočavala fiktivne ugovore koji su glasili uvijek na iste zajmoprimce, te prijedloge za zasnivanje založnog prava. Nakon što joj je 769 osoba, vjerujući kako će ostvariti zaradu dalo novac, Branka Č. ih nije predala agencijama kako je obećavala, već je dio novca zadržavala za sebe, a dio predavala agencijama za financijski inženjering. Na taj je način oštetila građane za 6,746.997 njemačkih maraka, 56.686 američkih dolara, 453.900 austrijskih šilinga, 56.895 švicarskih franaka, 6,000.000 talijanskih lira i 7.729 kuna, što bi zajedno bilo 3,560.082,73 eura ili 26,095.406,45 kuna.</p>
<p>Odlučujući o vrsti i visini kazne koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti, sudac Zorislav Kaleb u obzir je kao olakotnu okolnost uzeo činjenicu kako Branka Č. nikada nije bila osuđivana, te da je majka dvoje djece, kao i protek vremena od devet i pol godina koliko je prošlo od počinjenja kaznenog djela. Kao otegotnu okolnost sudac Kaleb je tijekom izricanja presude naveo visinu štete koju je optužena počinila, te činjenicu kako nikad nije podmirila dugovanja prema građanima koji su joj povjerili novac. Zbog toga je sudac Kaleb i smatrao kako upravo bezuvjetna kazna zatvora može ispuniti svrhu kažnjavanja u cilju pozitivnog utjecanja na optuženu da ne počini nova kaznena djela. </p>
<p>Kako je Branki Č. u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 15. travnja 1993. do 24. srpnja 1995. godine te od 23. srpnja 2001. do 5. prosinca 2001. godine, a što bi u zbroju iznosilo koliko i kazna zatvora izrečena u presudi, Branka Č. je kaznu već odslužila. </p>
<p>Sud je svim oštećenicima dosudio i imovinsko pravni zahtjev u iznosima koji su i predali.</p>
<p>S obzirom da je Branka Č. nezaposlena i bez imovine sud ju je oslobodio plaćanja troškova kaznenog postupka. </p>
<p>Kako su se zastupnik optužbe te branitelj optužene odmah po izricanju presude odrekli prava na žalbu, izrečena je presuda odmah postala pravomoćna. </p>
<p>Mladen Bokulić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Psi klali jelene, košute i lanad, Buševcem harače krivolovci</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Psi lutalice zaklali su u noći na srijedu životinje na imanju seoskog turizma Ljubekov gaj kod Svetog Ivana Zeline.</p>
<p>Kako je priopćeno u policiji psi su ušli kroz ogradu u prostor gdje su boravile razne divlje životinje i zaklali dva jelena, dvije košute i dvoje lanadi. Istu večer psi su se vratili i zaklali bređu kozu i magarca. Zaklane životinje su zakopane nakon veterinarskog pregleda.</p>
<p>O događaju je izvješteno i lokalno lovačko društvo koje je krenulo u lov na podivljale pse za koje se sumnja i da su bijesni. Kako smo saznali u policiji, u četvrtak ujutro lovci su ubili jednog psa, a njegov leš je prebačen na Veterinarski fakultet gdje će se utvrditi je li obolio od bjesnoće.</p>
<p>Materijalnu štetu vlasnik životinja je procijenio na oko 60.000 kuna. U četvrtak su pak lovci lovačkog društva »Vukovina« s područja Veliko Gorice, u Mjestu Buševec, uz magistralnu cestu Zagreb – Sisak, u vrećama za smeće pronašli dva laneta i jednu srnu. Utvrđeno je da su životinje bile odstrijeljene lovčkim oružjem. Najvjerojatnije je pokolj počinjen ujutro, a vlasništvo su Lovačke udruge »Srndać« iz Vukovine. U ovom je slučaju šteta oko 4.000 kuna. Dr.G.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Susjeda ubio kamenom jer mu je krao smokve</p>
<p>KNIN, 25. srpnja</p>
<p> – Nesvakidašnij sukob oko smokava, koji je okončan smrću, dogodio se u mjestu Orlić, nedaleko od Knina.</p>
<p>Akteri ove crne priče su susjedi P. S. (68) i P. Z. (68). Oni su se najprije posvađali, jer je P. Z. bez dopuštenja brao smokve koje su vlasništvo njegova susjeda P. S., koji se zbog toga ljutio i negodovao, a nakon toga je na susjeda kradljivca smokava »potegao« kamen i pogodio ga u glavu.</p>
<p>Ozlijeđeni P. Z. najprije je krenuo prema svojoj kući, a potom prema Kninu, kako bi tamo zatražio liječničku pomoć. Kad je došao na autobusni kolodvor u Kninu, preminuo je. Mrtvozornik koji je pregledao mrtvo tijelo konstatirao je smrt s vidljivom ozljedom glave.</p>
<p>Po nalogu istražnog suca Igora Ninića mrtvo tijelo prevezeno je na Odjel patologije Opće bolnice Knin radi obdukcije. Nakon završetka kriminalističke obrade policija će protiv P. S. podnijeti odgovarajuću prijavu. J.K.</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Tijekom vožnje ubio se lovačkom puškom</p>
<p>OSIJEK, 25. srpnja</p>
<p> – Ispalivši si u glavu metak iz lovačke puške, dvadesetsedmogodišnji Ivan Lukaček, iz baranjskog mjesta Darda, u noći na četvrtak počinio je samoubojstvo. Njegovo je tijelo pronađeno tek nakon što je nepoznata osoba u četvrtak oko 5 sati ujutro u kanalu pored cesta na ulazu u Bilje iz pravca Meca uočila osobni automobil marke »lada niva«, registracijskih oznaka BM 660-AA te o tome obavijestila policiju. </p>
<p>Dolaskom na mjesto događaja policajci su u automobilu pronašli tijelo mladića. O svemu je odmah obaviješten i istražni sudac osječkog Županijskog suda koji je, uz lovačku pušku kojom se mladić ustrijelio, u vozilu pronašao još jednu pušku, te dvije plinske boce. S obzirom da su u neposrednoj blizini pronalaska »lade nive« na kolniku pronađeni tragovi kočenja i iščupani prometni znak, pretpostavlja se da si je Lukaček u glavu pucao tijekom vožnje nakon čega je udario u znak, te sletio u odvodni kanal. </p>
<p>Očevid su na mjestu događaja obavili istražni sudac Županijskog suda u Osijeku te kriminalistički službenici PU osječko-baranjske. M.S.</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Stariji Austrijanac se utopio roneći kod Visa</p>
<p>VIS, 25. srpnja</p>
<p> – Osamdesetdvogodišnji Austrijanac Franz Edtmaier utopio se u srijedu prilikom ronjenja s opremom kod rta Stupišće u blizini Komiže na otoku Visu, rečeno je na konferenciji za novinare u PU splitsko-dalmatinskoj. </p>
<p>Tijelo F. Edtmaiera izvukli su s dubine od 16 metara ronioci ronilačkog kluba »Issa«. Obavljenim očevidom na tijelu nisu pronađeni tragovi nasilne smrti, a prema nalogu istražnog suca Županijskog suda tijelo je prevezeno na splitski Odjel patologije, gdje će se obaviti obdukcija. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Optužnica protiv Ivice Šurjaka za smrt kupača</p>
<p>SPLIT, 25. srpnja</p>
<p> - Općinsko državno odvjetništvo podiglo je protiv Ivice Šurjaka (49), sportskog direktora splitskog nogometnog kluba »Hajduk« optužnicu prema kojoj je kršeći propis o sigurnosti prometa svojim gliserom izazvao nesreću u kojoj je u srpnju 1999. godine poginuo kupač Miroslav Didak.</p>
<p>Prema optužnici Šurjak je pod utjecajem alkohola u Bušincima, s južne strane Čiova, bez dozvole upravljao bez dozvole gliserom modela iz smjera uvale Mavaršica prema Šolti, nesigurnom brzinom i bez promatranja područja plovidbe. Didak je plivao u smjeru kretanja njegova glisera, a iako je Šurjak, navodi se u optužnici, morao procijeniti da će kupača udariti, on je nastavio vožnju nesmanjenom brzinom te zahvatio Didaka. Kupač je zadobio višestruke ozljede pluća, od čega je na Jedinici intenzivnog liječenja splitske bolnice, nakon nekoliko sati umro.</p>
<p>Suđenje Šurjaku bit će zakazano na trogirskom Općinskom sudu.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="66">
<p>AOL pod istragom zbog računovodstvenih manipulacija</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Iz AOL Time Warnera stigla je jedna dobra i jedna loša vijest. Grupacija je izvijestila o prvim pozitivnim tromjesečnim rezultatima od velikog udruživanja. </p>
<p>U drugom je tromjesečju, naime, ostvarila dobit od 394 milijuna dolara, u usporedbi s gubitkom od 734 milijuna dolara u istom razdoblju prošle godine, dok su prihodi porasli za 10 posto na 10,6 milijardi dolara. </p>
<p>Međutim, daleko je jače odjeknula vijest da je AOL postao nova meta istrage američke Komisije za vrijednosne papire (SEC). SEC, naime, sumnja da je ta Internet kompanija u zadnje dvije godine preuveličavala svoje financijske rezultate. Istragu su, prema objašnjenjima predstavnika SEC-a, potaknuli prošlotjedni navodi američkog dnevnog lista Wahington Posta, o tome da je AOL od početka 2000. do ožujka ove godine svoje prihode prikazivao većima od stvarnih. </p>
<p>Predstavnici grupacije kazali su da su posve zadovoljni računovodstvenom praksom, a izvršni direktor AOL Time Warnera Richard Parsons kazao je da revizor grupacije tvrtka Ernst & Young također u potpunosti odobrava sporne računovodstvene metode. </p>
<p>Prihodi su, prema navodima Washington Posta, preuveličani dijelom i zato što su naknade primljene od nekoliko marketinških kompanija za raskide ugovora uvrštene među redovne prihode, bez ikakva upozorenja da takvih naknada ubuduće neće biti. </p>
<p>Osim toga, AOL je među vlastite prihode uvrstio prodaju oglasa u ime eBaya, druge Internet kompanije. Međutim, ti prihodi, kako su kazali predstavnici AOL-a, predstavljaju manje od 2 posto ukupnih prihoda kompanije i ni na koji način ne utječu na visinu dobiti.</p>
<p>AOL je prije nekoliko dana prisilio drugog čovjeka kompanije i nekadašnjega čelnika AOL-a, operativnog direktora Roberta Pittmana, na ostavku zbog brojnih zamjerki dioničara, čije su dionice izgubile 65 posto vrijednosti od početka godine. AOL je, zahvaljujući visokim cijenama svojih dionica, u siječnju 2001. kupio Time Warner – medijsku kompaniju »staroga kova« s četiri puta većim prihodima. Od tada je tržišna kapitalizacija udružene grupacije pala za 75 posto – ostvarilo se malo obećanja i prognoza uprave o sinergijama koje je 165 milijardi dolara vrijedno preuzimanje trebalo donijeti.</p>
<p>P. Bulić</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Vojković predlaže Vladi osnivanje instituta za industrijski razvoj</p>
<p>Ministar gospodarstva u ostavci Hrvoje Vojković predstavio prijedlog zakona o zaštiti potrošača i zakona o obavljanju usluga posredovanja u prometu nekretninama / Izvozne projekte Ministarstvo gospodarstva će ove godine financirati sa 7 milijuna kuna</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Ministar gospodarstva u ostavci Hrvoje Vojković predstavio je u četvrtak prijedloge zakona o zaštiti potrošača i zakona o obavljanju usluga posredovanja u prometu nekretnina, koje je uputio u Vladinu proceduru.</p>
<p>Usvajanje zakona o zaštiti potrošača - fizičkih osoba, jedna je od obveza koje je Hrvatska preuzela potpisujući Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s Europskom unijom u listopadu prošle godine, a predlaže se da ga Sabor usvoji po hitnom postupku. </p>
<p>O potrebi njegova usvajanja govori se već godinama, ali do sada se stvari nisu pomakle s mrtve točke, pa je Hrvatska ostala jedna od rijetkih europskih zemalja koja posebnim zakonom ne štiti prava potrošača. Do sada je ta materija bila riješena nizom zasebnih propisa.</p>
<p>Prijedlogom zakona o zaštiti potrošača uređuju se osnovna prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, posebno u segmentu njihovih gospodarskih interesa, kao i u području zaštite zdravlja i prava na informiranje i izobrazbu. Potrošačima se priznaje pravo na udruživanje, a pri Vladi će se osnovati Vijeće za zaštitu potrošača. Na prijedlog Banskih dvora, Sabor će svake dvije godine usvajati Nacionalni program zaštite potrošača.</p>
<p>Inače, osim općih odredbi o obvezi isticanja cijene i deklariranja proizvoda i izdavanja računa, zakonom o zaštiti potrošača regulira se i rasprodaja, zatim, prodaja energije, vode i telekomunikacijskih usluga, plaćanje predujmom, prodaja »od vrata do vrata« i na daljinu, potrošački krediti i time-sharing. </p>
<p>Za nepridržavanje obveza predviđene su kazne. Tako se, primjerice, za neizdavanje računa, varanje potrošača pri naplati korištene struje ili odbijanje pružatelja telekomunikacijskih usluga da na zahtjev potrošača limitira potrošnju predviđaju kazne u rasponu od 10.000 do 50.000 kuna. Za prodaju proizvoda bez deklaracije ili pak s deklaracijom koja nije napisana hrvatskim jezikom ili latiničnim pismom kazne trgovcima bi iznosile od 50.000 do čak 100.000 kuna.</p>
<p>Prijedlogom zakona o obavljanju usluga posredovanja u prometu nekretnina predlagač zakona pokušava urediti stanje na tržištu nekretnina. Mišljenje je stručnjaka Ministarstva gospodarstva da se sudionici u trgovini nekretninama u Hrvatskoj suočavaju s nepoštenom tržišnom utakmicom, neobrazovanošću trgovaca nekretninama, izbjegavanjem plaćanja naknada državi i nezaštićenošću kupaca i prodavača. </p>
<p>Osim dva spomenuta zakonska prijedloga, Vojković je Vladi uputio i prijedlog uredbe za osnivanje instituta za industrijski razvoj, koji bi ubuduće trebao pratiti stanje u industriji i definirati industrijsku politiku u zemlji. Nakon dvije godine rada, taj bi se institut trebao financirati samostalno.</p>
<p>Vojković je predstavio i program mjera i aktivnosti za poticanje izvoza, koje je donijelo njegovo ministartsvo. Njime se predviđa da će Ministarstvo gospodarstva u ovoj godini izdvojiti oko sedam milijuna kuna sredstava za financiranje pojedinih kvalitetnih izvoznih projekata, a za iduću godinu vjeruje da će se u proračunu izdvojiti dodatna sredstva. Među izvoznim poslovima koje je Ministarstvo gospodarstva spremno financirati u ovoj godini spomenuo je izrade studija izvodljivosti, te nastupe tvrtki na sajmovima. </p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Palma:»Zasad ostvarujemo cilj - manje gostiju, veća zarada«</p>
<p>Proces dolaska do novog gosta može potrajati dvije, tri godine. Zasad smo zadovoljni. Trenutno bilježimo pet posto manje noćenja nego lani, ali nam je promet nešto veći. Stanje nije odlično, ali je dobro, kaže Palma</p>
<p>POREČ, 25. srpnja</p>
<p> – Porečka Riviera, najveće turističko poduzeće u državi, ove je godine dva dana kasnije nego lani ostvarilo, godinama spektakularno obilježavano, milijunto noćenje. Zbog tog, nazovimo ga, malog podbačaja, ove se sezone milijunto noćenje nije proslavljalo.</p>
<p>No u završnici Porečani možda neće biti nezadovoljni. Ako se ovako nastavi, tvrdi Franco Palma, predsjednik Uprave, Riviera će i uz manje turista zaraditi – više.</p>
<p>To su, zasad bezuspješno, pokušali provesti hotelijeri diljem Hrvatske. No dok su umjereniji, poput Riviere, dizali cijene u prosjeku devet ili 10 posto, neumjereniji su ih dizali za 30 do 60 posto. Sad umjereniji uglavnom imaju pune objekte, a neumjereniji prazne. Toliko prazne da bitno pridonose ukupnom negativnom brojčanom saldu cijelih županija (Istarska, Dubrovačko-neretvanska).</p>
<p>I jedni i drugi imali su isti cilj: višim cijenama promijeniti strukturu gostiju. Umjesto siromašnih privući bogatije, umjesto loših bolje potrošače. Jedini je problem što su s cijenama 'divljali' i oni koji su ulagali u svoje objekte, ali i »šleperi« koji su mislili da će Hrvatska biti top-destinacija i da će se u nju hrliti bez obzira na to što cijene ne odgovaraju razini pružene usluge.</p>
<p>»Polako mijenjamo strukturu, proces dolaska do novog gosta može potrajati dvije, tri godine. Zasad smo zadovoljni. Trenutno bilježimo pet posto manje noćenja nego lani, ali nam je promet nešto veći. Stanje nije odlično, ali je dobro«, kaže Palma. Izvanpansionska potrošnja ista je kao prošle godine.</p>
<p>Prema Palmi, manji broj noćenja nije rezultat samo nešto viših cijena nego i turistički neatraktivnog rasporeda vjerskih i (u inozemstvu) školskih praznika. Lani je, zbog drukčijeg rasporeda praznika u Njemačkoj, Rivierina špica bila 22. srpnja, a ove će biti 3. kolovoza. </p>
<p>Franco Palma ponovio nam je i poznatu priču da je »cijela Europa u recesiji, pa tako i Nijemci, naši najbrojniji gosti. Štoviše, Nijemci su među prvima počeli štedjeti, odnosno manje putovati«.</p>
<p>Zanimljivo je da najveće minuse Riviera bilježi u kampovima, najjeftinijoj vrsti smještaja. Znači li to da se Istra već pročula kao skupa destinacija za siromašna tržišta?</p>
<p>Veći prihod, uz održavanje i dizanje kvalitete usluga, temeljni su ciljevi Riviere i u sljedećim godinama. Nažalost, tvrtka još ima objekata kojima je odavno istekao vijek trajanja.</p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Zbog prikrivanja kredita uhićeni direktori Adelphie </p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Lov na gramzive direktore američkih korporacija urodio je s pet uhićenja – s lisicama na rukama i uz pratnju novinara u policijsku su postaju privedeni John Rigas (78), osnivač i nekadašnji direktor propale Adelphia Communications, njegova dva sina Timothy i Michael, optuženi za financijsku prijevaru i neovlašteno korištenje sredstava kompanije. Predstavnici newyorškog državnog tužiteljstva su to puno slikovitije objasnili – obitelj Rigas koristila je kompaniju »kao osobnu kasicu-prasicu«. </p>
<p>Uhićeni su i James Brown i Michael Mulcahey, još dva nekadašnja direktora Adelphie, jedne od vodećih američkih kompanija na području telekomunikacija koja nudi širok raspon usluga od korištenja mreža optičkih kablova, preko uobičajenih telekomunikacijskih usluga do različitih zabavnih sadržaja. Međutim, Adelphia je, pod teretom 18,5 milijardi dolara duga, prošloga mjeseca zatražila stečaj. </p>
<p>Otac i sinovi Rigas, i druga dva uhićena bivša direktora, dali su ostavke nakon što je u travnju objavljeno da su od kompanije dobili preko 2,3 milijarde dolara kredita, koji nisu bili zavedeni u bilanci. U svibnju su Rigasovi, koji su nedugo nakon pritvaranja pušteni na slobodu uz jamčevinu od po 10 milijuna dolara, pristali na ukidanje svojih glasačkih prava, koja su im omogućavala kontrolu nad 60 posto kompanije, »oprostili« 567 milijuna dolara koliko im je kompanija dugovala, te vratili više od 1,2 milijarde dolara vrijedne imovine kupljene Adelphijinim kreditima. Tužitelji su u optužnici naveli da su Rigasovi koristili »prevarantske i netočne računovodstvene metode«. Osim toga, tijekom prošle i ove godine obitelj je u tajnosti dobivala po milijun dolara mjesečno, a u jednom je navratu s Adelphijinih 252 milijuna dolara otplatila dio kredita koje su im odobrile brokerske tvrtke. </p>
<p>Iako to nije prva optužnica podignuta protiv čelnika kompanija – Samuel Waksal, bivši izvršni direktor ImClone Systemsa, optužen je zbog insider tradinga, a Dennis Kozlowski, njegov kolega iz Tyco Internationala, uhićen je zbog utaje poreza – to je prvi slučaj da su direktori optuženi zbog nanošenja štete vlastitoj kompaniji. </p>
<p>Budu li proglašeni krivima po svim točkama optužnice svakome od njih prijeti maksimalna zatvorska kazna od ukupno 45 godina i novčana kazna od 2,25 milijuna dolara. </p>
<p>Protiv trojice Rigasa je i američka Komisija za vrijednosne papire pokrenula vlastitu sudsku tužbu optuživši ih za jednu »od najvećih ikad zabilježenih financijskih prijevara«, a od suda će zatražiti da im se zabrani da ikada prihvate bilo kakvo menadžersko mjesto. Osim toga, i sama je Adelphia podnijela tužbu – protiv cijele obitelji Rigas; oca Johna, njegove supruge, trojice sinova i jedne kćeri. </p>
<p>Bankrotirala grupacija traži novčanu odštetu tri puta veću od iznosa koji su Rigasovi uzeli od kompanije. Od članova obitelji nije bilo komentara, ali njihovi odvjetnici oštro su prosvjedovali zbog načina na koji je samo uhićenje provedeno. Naime, trojica uhićenih prošloga su tjedna navodno ponudila da se sami predaju, što je državno tužiteljstvo odbilo. Umjesto toga, policija je u akciju krenula u šest sati ujutro, a fotografije uhićenja Rigasovih pojavile su se na svim naslovnicama dnevnih novina. Prema tvrdnjama odvjetnika, to je samo dio predstave kojom se javnosti pokušava dokazati da se država energično bori protiv zloporaba i prijevara u američkom korporativnom sektoru. </p>
<p>S druge strane, nakon mjeseci natezanja i odugovlačenja, Senat i Zastupnički dom američkog Kongresa u srijedu su konačno postigli dogovor o svim točkama novoga zakona o reformi računovodstvene prakse u korporativnom sektoru. Zakon, kojeg bi Kongres mogao poslati predsjedniku Bushu na potpisivanje već do kraja ovoga tjedna, uključuje, među ostalim, i stvaranje posebnog nadzornog tijela za vanjske revizore. Osim toga, zakon će osigurati veću zaštitu za one koji upozore vlasti o nepravilnostima u kompaniji za koju rade, ali i u velikoj mjeri povećati odgovornost samih čelnika kompanija za istinitost financijskih izvješća. U tom će pogledu pomoći i točka prema kojoj krivičnim djelom postaje svaki oblik zlonamjernog pokušaja varanja dioničara, za koji će slijediti stroge zatvorske kazne. </p>
<p>Petra Bulić</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Indeks S 500 u prvih 18 mjeseci Bushova mandata izgubio 36,9 posto vrijednosti</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Od svih američkih predsjednika u posljednjih 75 godina Georgeu W. Bushu pripada neslavni rekord kada su u pitanju financijska tržišta. Tijekom prvih 18 mjeseci Bushova mandata indeks Standard & Poor's 500 izgubio je 36,9 posto svoje vrijednosti.</p>
<p>Bushova je bilanca daleko ispod one Richarda Nixona, za čijeg mandata od 1969. godine do 1974. godine je spomenuti indeks izgubio 23,6 posto vrijednosti. Od 1929. do 1933. za mandata Herberta Clarka Hoovera indeks je pao za 18,6 posto. </p>
<p>No to ne mora značiti i manje izglede za reizbor na predsjedničku dužnost, navodi austrijska agencija APA. Primjerice, Bushov otac George bilježio je nakon prvih 18 mjeseci svog predsjednikovanja plus na indeksu S od 26,2 posto. Unatoč tome američko je gospodarstvo potom kliznulo u pravu recesiju, a njegov demokratski izazivač Bill Clinton pobijedio je na izborima. Bude li nastavljen trend pada vrijednosti dionica na burzama i kontinuiranog otkrivanja novih korporativnih skandala i krivotvorenja poslovnih knjiga, Bush mlađi mogao bi na idućim izborima doživjeti sudbinu sličnu onoj njegova oca.</p>
<p>Proteklih dana Bush je u čak tri navrata komentirao negativno kretanje vrijednosti dionica i uvijek je nakon toga Dow Jones zabilježio još jedan pad. Niti prvak Komisije za vrijednosne papire (SEC) Harvey Pitt nije osobno pridonio povratku povjerenja ulagača u američki korporativni sektor. Njemu se, inače, prigovara da je kao nekadašnji odvjetnik vodećih revizorskih kuća preblizak pojedinim gospodarskim čimbenicima. Kritika javnosti zbog primjene spornih metoda prikazivanja poslovne bilance u koncernu Halliburton nije pošteđen niti potpredsjednik SAD-a Dick Cheney. R. K. J.</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Seminar za gospodarske savjetnike u diplomaciji</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja </p>
<p> - Sljedeći ponedjeljak u Zagrebu počinje dvodnevni seminar za gospodarske savjetnike u hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima u svijetu. Seminar je dio mjera koje poduzima Ministarstvo vanjskih poslova kako bi poboljšalo efikasnost gospodarske diplomacije. </p>
<p> Na poziv ministra vanjskih poslova u ostavci Tonina Picule, koji će uvodno govoriti, na skupu će biti pedesetak diplomata. Predavat će im dužnosnici vladinih i nevladinih institucija koje su izravno ili neizravno uključene u promociju hrvatskog gospodarstva i međunarodnu trgovinsku razmjenu Hrvatske. Seminarom se nastoji uspostaviti redovno educiranje i brifiranje gospodarskih savjetnika, te razmjena informacija, primjedbi i ideja između Vladinih institucija i gospodarskih savjetnika radi unapređenja suradnje i efikasnosti rada. Važno je i da gospodarski savjetnici izravno razgovaraju s hrvatskim gospodarstvenicima radi boljeg razumijevanja međusobnih potreba i mogućnosti. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Burzovni indeksi porasli, HVB razočarala</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Kretanja cijena dionica na europskim burzama u četvrtak su bila različita – značajan su rast ostvarili naftni i telekomunikacijski sektor, dok je tehnološki sektor bio na negativnom terenu. Većina je blue chip indeksa ostvarila rast, no frankfurtski je DAX do poslijepodneva pao 3,49 posto na 3506,01 bod. Negativan je trend potaknuo pad važnog indeksa poslovnog pouzdanja Ifo, koji je pao sa 91,3 na 89,9 bodova.</p>
<p>Londonski FTSE 100 je, pak, porastao 2,18 posto na 3859,3 boda, a pariški CAC 40 2,24 posto 3091,41 bod. U Milanu je MIB 30 ostao gotovo nepromijenjen – porastao je 0,28 posto na 23.629 bodova. Indeksi europskih blue chip dionica FTSE Eurotop 300 i DJ Euro Stoxx 50 dobili su po 1,77 posto dosegavši 877,59 odnosno 2481,36.</p>
<p>U New Yorku se nakon otvaranja očekivao ponovni pad indeksa, nakon kratkotrajnog, ali snažnog oporavka u srijedu. Naime, Dow Jones industrial je tada porastao 6,35 posto ili 489 bodova, drugi po visini dnevni pomak ikad zabilježen, na 8191,29 bodova, nakon što je tijekom jutra pao 2 posto. S 500 je porastao 5,73 posto na 843,43 boda, a tehnološki Nasdaq Composite, nakon jutarnjeg pada od 3 posto, 4,98 posto na 1290,23 boda. </p>
<p>Na Tokyjskoj burzi, Nikkei 225 nije ostvario znatniji pomak – pao je 0,18 posto spustivši se na 9929,91 bodova. Bio je to drugi dan za redom da se japanski benchmark zadržao ispod 10.000 bodova.</p>
<p>HVB Group je u četvrtak izvijestila o 78,5-postotnom padu operativne dobiti u drugom tromjesečju na 241 milijun eura, te da je za čak 800 milijuna eura, na 1,2 milijarde, povećala sredstva za pokrivanje gubitaka od zajmova. Predsjednik HVB-a Albrecht Schmidt kazao je da je ovo »jedna od najtežih godina za bankarski sektor od kraja Drugog svjetskog rata«. Dionice HVB-a pale su 3,5 posto, ali su drugdje u sektoru cijene uglavnom rasle. Deutsche Bank je tako dobila 2,4, a Commerzbank 3,1 posto.</p>
<p>Rast u telekomunikacijskom sektoru potaknula je vijest španjolske kompanije Telefonice da odgađa daljnja ulaganja, vrijedna 6,6 milijardi eura, u razvoj mobilnih mreža treće generacije u Austriji, Njemačkoj, Italiji i Švicarskoj, dok se ne zamijeti znatno poboljšanje uvjeta u sektoru. Telefonica je skočila 11,5, a njen partner u Njemačkoj, finska Sonera, 12 posto, dok je Deutsche Telekoma pao 2,5 posto.</p>
<p>P. Bulić</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Primošten prodan Mađarima</p>
<p>Za 66,82 posto dionica Diamant marina d.o.o. ponudila je 1,6 milijuna kuna / Novi vlasnik preuzet će sve zaposlene i obvezu zapošljavanja još 100 novih radnika</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Upravni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju prihvatio je na sjednici u srijedu ponudu tvrtke Diamant marina d.o.o. koja je za kupnju 66,82 posto dionica tvrtke Primošten ponudila 1,6 milijuna kuna. </p>
<p>Na natječaj je inače stiglo pet ponuda i jedno pismo namjere, ali samo su dvije ponude potpuno odgovarale uvjetima, ponude Diamant marine i zagrebačke Ingre.</p>
<p>Početna cijena za dionice bila je jedan posto nominalne cijene, odnosno 655.886 kuna, s tim da se pri odabiru najpovoljnije ponude posebno cijenila spremnost novog vlasnika da zadrži zaposlene, otvori nova radna mjesta, ponudi precizan program ulaganja, te preuzme druge obveze.</p>
<p>Diamant marina je ponudila preuzimanje svih zaposlenih i zapošljavanje još stotinu novih radnika, a ponudila je i jamstva za zbrinjavanje eventualnog viška radnika, te za ulaganja i za preuzete obveze prema državnim vjerovnicima. </p>
<p>Diamant marina u vlasništvu je tvrtke Dalmacia marina Kft, koja je pak u stopostotnom vlasništvu Euro Bridge Kft iz Budimpešte.</p>
<p>Hrvatski fond za privatizaciju će od kupca zatražiti preuzimanje 267 radnika Primoštena, od kojih mora zadržati najmanje 200, a ostale mora zbrinuti, s tim da ovih 200 ne može otpustiti u naredne dvije godine. </p>
<p>Od kupca Primoštena će se zatražiti preuzimanje obveze da do turističke sezone 2003. obnove hotel Raduču do razine od najmanje tri zvjezdice, da obnove zimski bazen, uklone nedostatke i ulože u nove sadržaje u hotelu Zora, da izgrade sportske sadržaje i urede kamp Adriatic tako da može biti kategoriziran s tri zvjezdice. </p>
<p>Također, kupac mora namiriti državne vjerovnike Primoštena. Također, Hrvatski fond za privatizaciju je sve potencijalne kupce upoznao s činjenicom da će HFP ponovo postati vlasnik značajnog dijela Primoštena, nakon što većina zemljišta na kojem je društvo upisano u zemljišne knjige uđe u temeljni kapital tvrtke, što pri pretvorbi nije učinjeno. </p>
<p>N. Matijević</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>Tribunjska marina tek od iduće turističke sezone</p>
<p>U prošla dva mjeseca u marinu je uloženo oko 2,5 milijuna eura / Novac je utrošen u postavljanje muringa za 270 vezova, na sve je gatove dovedena struja i voda, izgrađen je sanitarni čvor, kojemu još predstoji unutarnje uređenje, ovih se dana betonira cjelokupni plato marine, a uređena je i popločana šetnica korz marinu / Žitelje Tribunja najviše pak zabrinjava sudbina izgradnje kanalizacije i u marini i u mjestu</p>
<p>TRIBUNJ, 25. srpnja</p>
<p> – Iako se najavljivalo da će tribunjska marina, koja je početkom travnja dobila vlasnika - mađarsku tvrtku Danuvius (vlasnici Lazlo Kerekes i Tamas Vitezy) - u djelomičnoj funkciji biti već ovoga ljeta, to se ipak nije dogodilo. Tribunjska marina, koja će po okončanju svih radova imati tristotinjak vezova u moru i 100 suhih, sada je veliko gradlište unatoč odluci Gradskog poglavarstva Vodica o zabrani izvođenja građevinskih radova od 16. lipnja do 15. rujna.</p>
<p>Gradski oci Vodica i Tribunja blagonakloni su prema građevinskim radovima koji se užurbano provode u marini, svjesni od kolikog je to značenja za njihov »turistički raj«, no, rijetki ipak prigovaraju, tražeći ravnopravan tretman prema svim gospodarskim subjektima. Iako marina nije dovršena, brojni nautičari redovito uplovljavaju u tu marinu, izgrađenu u najljepšoj tribunjskoj uvali, a na njihov boravak u nedovršenoj marini nitko ozbiljnije ne prigovara. Budući da marina nije privedena punoj funkciji, njezini su vlasnici odlučili ne naplaćivati privez i ostale naknade nautičarima koji se tamo sidre, a vjeruje se da time pomažu lokalne ugostitelje, čije usluge nautičari koriste.</p>
<p>Od Lidije Deme, glasnogovornice tvrtke Danuvius, koja je svoje sjedište preselila iz Sukošana u Tribunj, Vjesnik doznaje da se u marini u Tribunju sidre nautičari koji su bili obaviješteni da će marina ovoga ljeta biti u funkciji, ali ima i nautičara koji ovamo jednostavno navrate, posebice za lošeg vremena kad im je marina odlično i besplatno utočište.</p>
<p>Vjesnik također doznaje u Danuviusovoj marini da su u prošla dva mjeseca u marinu uložili oko 2,5 milijuna eura. Novac je utrošen u postavljanje muringa za 270 vezova, na sve je gatove dovedena struja i voda, izgrađen je sanitarni čvor, kojemu još predstoji unutarnje uređenje, ovih se dana betonira cjelokupni plato marine, a uređena je i popločana šetnica korz marinu. Žitelje Tribunja najviše pak zabrinjava sudbina izgradnje kanalizacije i u marini i u mjestu.</p>
<p>U marini kažu da još nisu uspjeli pribaviti svu dokumentaciju za taj opsežan posao, a čim to uspiju, počet će gradnja kanalizacije, iako se na to, kažu, nisu obvezali prigodom dobivanja koncesije koju su, uzgred, Mađari dobili na čak 32 godine. Vlasnici su se, naime, obvezali koncesijskijm ugovorom dovršiti marinu i do 1. srpnja iduće godine uložiti pet milijuna eura, a kako Vjesnik doznaje, dosad su podmirili vrlo visoku koncesijsku naknadu.</p>
<p>Da bi dobili koncesiju marine u Tribunju, u koju je do travnja ove godine uloženo oko 13 milijuna maraka, Mađari su ponudili vrlo visoke iznose koncesijeke naknade - 10 kuna po četvornome metru zauzete površine kopnenog i morskog dijela te šest posto od ukupnog godišnjeg prihoda marine - koje će dati državi. Marina će po stavljanju u funkciju zapošljavati oko 35 radnika, a sada ih zapošljava 11. U Danuviusu obećavaju da će voditi računa o domicilnoj tribunjsko-vodičkoj radnoj snazi, koju će zapošljavati.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="75">
<p>HSS neće Budaka za ministra znanosti jer je previše blizak SDP-u?</p>
<p>Haesesovci zamjeraju dekanu Filozofskog fakulteta što je, navodno na njegovu inicijativu, Fakultet podigao ustavnu tužbu protiv ugovora Hrvatske i Svete Stolice, te što se protivio uvođenju vjeronauka u vrtiće / Umjesto Budaka, HSS želi Simonića, ali njega neće Račan / Kuštrak preuzima Ministarstvo prometa, a Jurčić Ministarstvo gospodarstva? / Granić kandidat za predstojnika premijerova ureda? / Kramarić: BDP iduće godine možda i pet posto </p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> - Programski prioriteti Vlade, među kojima su reforma pravosuđa i državne uprave, gradnja strateških prometnica, ulazak u EU i makroekonomska stabilnost, bili su najvažnija tema razgovora čelnika parlamentarne većine u četvrtak. Na razgovorima u Banskim dvorima sudjelovali su i ekonomski stručnjak Damir Novotny, te potpredsjednik Vlade i ministar obrta u ostavci Slavko Linić i Željko Pecek</p>
<p> Kako su nakon sastanka izjavili Zlatko Tomčić (HSS), Jozo Radoš (nezavisni liberali) i Zlatko Kramarić (LS), u petak će biti gotov i sporazum parlamentarne većine, a programski prioriteti, o kojima se raspravljalo u četvrtak, bit će u petak pismeno uobličeni.</p>
<p>Na redu - kadrovska križaljka </p>
<p>Koalicija u petak započinje razgovore o kadrovskoj križaljci u budućoj vladi. Prema riječima predsjednika HSS-a, u sklopu razgovora o programu nove vlade, koji traju već tri dana, u četvrtak se raspravljalo o poduzećima u javnom sektoru koja još nisu privatizirana, jačanju poduzetništva, turizma, brodogradnje, te o rastu BDP-a koji bi iduće godine trebao biti i veći od 4 posto. Kako je istaknuo Kramarić, među partnerima je proradio optimizam pa se očekuje da bi BDP mogao u 2003. godini iznositi čak 5 posto. </p>
<p>Kad je riječ o 15 točaka programa vlade, neki od sudionika sastanka izjavili su da su to promotivne točke, za koje se smatra da bi mogle pozitivno odjeknuti u javnosti. Radoš je naglasio kako će vlada u daljnjem dijelu mandata inzistirati na izvozu, dodajući da ni jedna započeta reforma neće biti prekinuta. Zahtijeva se i da da strateški važne prometnice, kao što je autocesta Zagreb - Split, budu završene u zadanim rokovima. </p>
<p> Nova vlada trebala bi biti potvrđena na izvanrednoj sjednici Sabora sredinom sljedećeg tjedna. Ako je suditi po Tomčićevim riječima, partneri će raditi gotovo do same saborske sjednica na kadrovskoj križaljci u novoj vladi. Opovrgnuo je nagađanja da bi Damir Novotny mogao postati zamjenikom premijera, a nije želio komentirati navodno HSS-ovo neslaganje da Neven Budak, dekan Filozofskog fakultata u Zagrebu, bude imenovan ministrom znanosti.</p>
<p>Prema Vjesnikovim izvorima, usprkos izjavama predsjednika Sabora i HSS-a Zlatka Tomčića, ta stranka pretendira i na mjesto zamjenika premijera ili barem jednog potpredsjednika vlade. Na tu dužnost mogao bi biti imenovan Luka Trconić, predsjednik saborskog Odbora za pravosuđe i Kluba zastupnika HSS-a. </p>
<p>Na Trconićev ulazak u Vladu Račan je pristao još u ožujku kad se govorilo da će svaka od tadašnjih pet stranaka vladajuće koalicije imati jednog člana užeg kabineta Vlade. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="76">
<p>Pupovac:»Tražimo srazmjernu zastupljenost manjina«</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – U ime Predsjedništva Srpskog narodnog vijeća (SNV), njegov predsjednik dr. Milorad Pupovac održao je konferenciju za novinare na kojoj je govorio o najnovijem prijedlogu ustavnog zakona o nacionalnim manjinama i sudjelovanju predstavnika SNV-a u njegovu kreiranju i o nedavnom posjetu dijela srpskih predstavnika SR Jugoslaviji. Na početku konferencije rekao je da se ona nije mogla održati u prostorijama SKD Prosvjeta zbog provale u njezine urede.</p>
<p>Govoreći o prijedlogu ustavnog zakona o nacionalnim manjinama, Pupovac je rekao da su pregovori predstavnika SNV-a s Goranom Granićem, voditeljem Vladine radne grupe za taj zakon, te potpredsjednikom Hrvatskoga sabora Matom Arlovićem bili vrlo konstruktivni te da su predstavnici Vlade prihvatili primjedbe na osnovi kojih su unesene mnoge izmjene i dopune. Ali je i istaknuo da su mimo dogovora učinjene neke izmjene, a tiču se lokalne samouprave i srazmjerne zastupljenosti. U zadnjoj inačici, rekao je, izostavljena je verzija srazmjerne zastupljenosti i navedena samo formulacija zastupljenosti, što ne jamči srazmjernu zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina, na čemu ćemo inzistirati. Istaknuo je da će se uspostavom lokalne uprave i samouprave, po novom zakonu i sadašnje srpsko Zajedničko vijeće općina transformirati u novi oblik u skladu s tim zakonom. Pupovac je rekao da je opće stajalište Predsjedništva SNV-a da je trebalo zadržati princip pozitivne diskriminacije, odnosno da bi trebalo razmotriti mogućnost njegova vraćanja u prijedlog, jer je bitan, posebno manjinama koje su svojim brojem daleko ispod broja koji bi unio neku nestabilnost u ukupno biračko tijelo.</p>
<p>Najnoviji prijedlog ustavnog zakona ocijenio je dobrim, ako se u postupku donošenja ne bude mijenjao radi smanjivanja manjinskih prava. Na pitanje o tome što misli o mogućnosti da novi ustavni zakon u Saboru ne podrži zastupnik Milan Đukić, jedini legitimni predstavnik Srba, Pupovac je odgovorio da to prepušta njegovoj procjeni. Na žalost, rekao je, između njega i srpskih udruga nije bilo suradnje ni u postupku donošenja tog zakona.</p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
<div type="article" n="77">
<p>Jerolimov:»Fakulteti nemaju uvjeta za slobodan upis studenata«</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – »O problemu kontinuiranog pada zanimanja za nastavničke studije, koje kandidati očito dovoljno ne cijene, mogla bi razmisliti i Vlada, jer je taj problem u vezi s općim društvenim kontekstom u kojem živimo«, istaknuo je u četvrtak, na konferenciji za novinare prorektor za nastavu i studente Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Vjekoslav Jerolimov. Fakulteti Sveučilišta u Zagrebu, koji imaju mjesta za 12.950 novih studenata, primili su u ljetnom roku 23.733 prijave, a upisalo se 10.436 kandidata (oko 6300 bez plaćanja studija), a za jesenski rok ostala su slobodna 2893 mjesta - 956 bez plaćanja, 833 uz plaćanje, 303 za strane državljane i 801 mjesto za izvanredni studij. </p>
<p>Pad zanimanja za studij u Zagrebu bilježi se kod stranih studenata, zbog čega prorektor smatra da je potrebno uvesti paralelne studije na stranom jeziku, što je, primjerice, već učinio Medicinski fakultet. To bi, ocijenio je Jerolimov, Sveučilište moglo ostvariti tek za nekoliko godina. Senat Sveučilišta, po njegovim riječima, trebao bi raspraviti o razredbenom pragu koji neki fakulteti postavljaju ležernije od drugih, pa upisuju velik broj kandidata. »O tome treba raspraviti, jer je pitanje kakve studente dobivamo, ako ih neki fakulteti upisuju tako ležerno«, istaknuo je Jerolimov.</p>
<p>Ukinuti prijemne ispite i svim kandidatima omogućiti slobodan upis na studij, po njegovu bi mišljenju bilo dobro i pravedno. Međutim, za to neki fakulteti nemaju uvjeta, jer im nedostaje prostor i nastavni kadar. Zato, rekao je, eliminacija pri upisu mora postojati. Filozofski fakultet, koji je ove godine proveo drukčiju selekciju kandidata, po prorektorovu je mišljenju korektno postupio, no prave vrijednosti novog načina ispitivanja tek će se pokazati. Potrebno je, naime, da diplomira bar jedan naraštaj da bi se vidio smisao drukčijeg prijemnog ispita. Razloge zbog kojih je čak 1000 kandidata, koji su stekli uvjete, odustalo od upisa na Filozofski fakultet, Jerolimov vidi u nedostatku motivacije za ponuđeni studij.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="78">
<p>Lučin zabranio prosvjed u Gračacu</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Ministar unutarnjih poslova Šime Lučin zabranio je za petak najavljeno javno okupljanje, odnosno blokadu prometnice na križanju državnih cesta u Gračacu, koju je najavila Udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a. Udruga je u prijavi javnog skupa najavila blokadu križanja državnih prometnica DC 1 i DC 27 u Gračacu, a ministar je rješenje o zabrani donio na temelju Zakona o javnom okupljanju, kaže se u četvrtak priopćenju MUP-a, budući da je jasno da bi blokada jedne od ključnih prometnica usred turističke sezone ozbiljno ugrozila slobodno kretanje građana Hrvatske i gostiju koji ljetuju u Hrvatskoj. U MUP-u ističu da nikad nisu priječili mirne prosvjede i javna okupljanja koja su u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju. Stoga umjesto prozivanja i prijetnji policiji pozivaju organizatore i sudionike na suradnju. </p>
<p>Udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a odlučila se na javno okupljanje, jer nije udovoljeno njihovim zahtjevima za oslobađanje liječničke participacije, priznavanje odluka upravnih sudova, posebne odjele u bolnicama te izjednačavanje u pravima s ranjenim braniteljima. Udruga je planirala u petak od 16 do 19 sati blokirati križanje dviju državnih cesta u Gračacu, a predsjednik Udruge Tihomir Apari nedavno je zaprijetio da će prosvjednici, u slučaju da policija primijeni silu, uzvratiti istom mjerom.</p>
<p> l Ministarstvo hrvatskih branitelja i Republička koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata osudili su u četvrtak najavu blokade državne ceste kod Gračaca, smatrajući razloge prosvjeda neuvjerljivim, a blokadu prometne žile kucavice ugrožavanjem egzistencije brojnih hrvatskih branitelja koji žive od turizma, piše u priopćenju Ministarstva, u kojem se odbacuju tvrdnje da su PTSP-ovci po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja diskriminirani. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="79">
<p>Narodni heroji Bertić, Lazić i Kiš »otišli« s Trga slobode</p>
<p>BELI MANASTIR, 25. srpnja</p>
<p> – Iz centra Belog Manastira, s Trga slobode, djelatnici komunalnog poduzeća Komus u četvrtak su premjestili spomen-biste antifašističkih narodnih heroja iz Drugog svjetskog rata na tzv. partizansko groblje, koje je dio katoličkog groblja u tom gradu. Riječ je o spomen-poprsjima Sare Bertić, Jovana Lazića i Erne Kiša, narodnih heroja NOB-a, a premještena su na osnovi odluka Gradskog poglavarstva iz travnja te Gradskog vijeća iz srpnja ove godine.</p>
<p>Komentirajući te odluke, belomanastirski gradonačelnik Ivica Buconjić je rekao Vjesniku da su prijedlog za premještanje spomen-poprsja dali Gradska uprava i HDZ, jer je to pismima, telefonski i posredstvom udruga stradalnika Domovinskog rata tražio veći broj građana, a biste su, dodaje Buconjić, više puta bile i oštećene. To su, naime, bili razlozi koji su naveli Gradsku upravu da pokrene raspravu o premještanju bista.</p>
<p>Buconjića također smatra da tim bistama nije mjesto u centru grada.</p>
<p>»Posebice ne mogu biti u centru grada biste pojedinaca iz komunisitčkog vremena, jer to nisu spomenici posvećeni antifašističkoj borbi«, upozorava gradonačelnik Belog Manastira. On kaže i to da se u vezi s premještanjem spomen-poprsja narodnih heroja iz NOB-a prije godinu i pol javio Ivan Fumić u ime Saveza antifašističkih boraca Hrvatske (SABH), a u prošlih nekoliko dana predstavnici SDSS-a i lokalnog SABH-a.</p>
<p>»To su doživjeli kao nasrtaj na uspomene na njihove drugove, a ne mogu shvatiti da su se u Europi i Hrvatskoj dogodile devedesete godine te da su se i iz Mađarske, Rusije i drugih država uklanjale takve biste s trgova i iz parkova«, napominje Buconjić. Naglasivši to da je premještanje obavljeno bez incidenata, dodao je da vjeruje da će u vezi s tim još biti pokušaja politizacije. No, izgredi se ipak ne očekuju. U ovom trenutku, nacionalna struktura na području Belog Manastira je sljedeća: oko 70 posto građana hrvatske nacionalnosti, oko 25 posto srpske te osam posto mađarske nacionalne manjine.</p>
<p>Na Trgu slobode predviđa se gradnja spomenika Domovinskom ratu, a kako Buconjić posebno ističe, dosadašnji »spomenički stanovnici« tog trga premješteni su po idejnim rješenjima i pravilima koja su za to predviđena.</p>
<p>Snježana Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="80">
<p>Poslodavci i sindikati predložili Vladi 11 nužnih reformi </p>
<p>Ivančević: Prije nego što bude sastavljena vlada stavovi socijalnih partnera o važnim pitanjima trebaju biti poznati/ Kunst: Ako se ne prihvati naš prijedlog doći će do sukoba rada i kapitala, ali i sukoba s politikom/ Dokument s reformama o kojima su se suglasili poslodavci i sindikati poslan Račanu </p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> - Do kraja godine treba provesti fiskalne prilagodbe i ozakoniti reforme javne uprave, sudstva, tržišta rada, obrazovanja, zdravstva, sustava socijalne pomoći i niz drugih reformi kako bi se povećala konkurentnost i ubrzao gospodarski rast.</p>
<p> To su u četvrtak hrvatskoj vladi poručili predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) i triju sindikalnih središnjica - Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), Udruge radničkih sindikata Hrvatske (URSH) i Hrvatske udruge sindikata (HUS).</p>
<p> Dva su socijalna partnera predstavila zajednički prijedlog tih reformi. Na taj korak, rekao je glavni ravnatelj HUP-a Željko Ivančević, potaknula ih je »zaokupiranost politike samom sobom i njezina nesposobnost da se suoči s najvažnijim gospodarskim i socijalnim pitanjima.«</p>
<p>U dokumentu se precizira 11 nužnih reformi o kojima su se suglasili poslodavci i sindikati te prošli petak odmah poslali mandataru Ivici Račanu. Ivančević je, pritom, ocijenio bitnim da i prije nego što bude sastavljena nova vlada budu poznati stavovi socijalnih partnera o važnim pitanjima. Oni su to, istaknuo je, učinili u dobroj vjeri i uvjerenju da bi u reformama trebali sudjelovati svi socijalni partneri. </p>
<p>»Cilj je tog dokumenta da usmjeri vladu na bitne poteze na koje se treba usredotočiti i koji bi najprije doveli do rješenja problema«, kazao je predsjednik HUS-a Zdenko Mučnjak. »Vlada već dvije i pol godine uzaludno luta u traženju rješenja za gospodarske i socijalne probleme. Ništa pozitivno nisu dali, a uzimali su smanjujući radna i socijalna prava. Time se ne može podići konkurentnost, niti pospješiti gospodarski razvoj. Za to treba niz reformi. Vlada treba ozbiljno shvatiti i prihvatiti naš prijedlog, inače će doći do sukoba rada i kapitala, ali i sukoba s politikom. Politika se u ovoj državi nije proslavila ozbiljnošću. Vlada se dvije i pol godine odmarala i zato očekujemo da se u novom sazivu u drugom dijelu mandata prihvati posla«, poručio je Boris Kunst, predsjednik URSH-a.</p>
<p>Predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske Ana Knežević upozorila je da Vlada treba više uvažavati druga dva socijalna partnera. Zemlje koje su to učinile, poput Irske, Portugala i Finske, dokazale su da se tako može postići cilj. Kao primjer ignoriranja socijalnih partnera navela je nedavno predstavljanje paketa zakona, što je učinio ministar gospodarstva u ostavci Hrvoje Vojković. Taj je paket, dodala je, sačinjen bez konzultacija s HUP-om.</p>
<p> Kako su istaknuli poslodavci i sindikati, rokovi reformi prilično su ambiciozni. Tako bi do 1. listopada javnosti trebala biti predstavljena reforma tržišta rada kojom bi se otklonile prepreke većoj fleksibilnosti u politici zapošljavanja, te povećala mobilnost na tržištu rada. Novinari su primijetili da je to vrlo načelno postavljena točka pitajući znači li da time sindikati odstupaju od prijašnjih stavova da se ne smije ništa dirati na tom području. Kunst i Mučnjak odgovorili su kako su zajedno s poslodavcima zaključili da reforma tržišta rada nije jedini preduvjet za povećanje konkurentnosti gospodarstva.</p>
<p> U slučaju prihvaćanja svih mjera bit će moguće razgovarati i o fleksibilnijem Zakonu o radu. </p>
<p> U prijedlogu reformi kao prvo ističu da su potrebne fiskalne prilagodbe, te da se do 1. listopada ozakoni kodeks fiskalne transparentnosti. Fiskalna politika mora u razdoblju od 2003. do 2005. osigurati smanjenje deficita i duga opće države na održivu razinu. Deficit opće države u idućoj godini treba smanjiti na 5,5 posto BDP-a, u 2004. na pet posto, a u 2005. na 4,5 posto BDP-a, dok bi se javni dug, uključivo državna jamstva, u tom razdoblju trebao smanjiti ispod polovice BDP-a.</p>
<p> Također, u dokumentu se navodi da bi do početka listopada trebale biti predstavljene reforme sustava socijalne pomoći, programa nastavka mirovinske reforme i reforme sudstva. Do 1. studenog traži se predstavljanje programa reforme javne uprave koji bi morao obuhvatiti smanjenje broja ministarstava, ukidanje nepotrebnih institucija i decentralizaciju. Isti je rok dan i za predstavljanje reformi zdravstva i sustava državnih poticaja, te privatizacije javnih poduzeća, programa poticanja ulaganja i izvoza, reforme obrazovanja, znanosti i poticanja tehnološkog razvoja. </p>
<p>Nives Matijević</p>
</div>
<div type="article" n="81">
<p>Početkom kolovoza štrajk vozača Hitne pomoći </p>
<p>Od 7. do 9. kolovoza štrajka 130 vozača službi u Zagrebu, Osijeku i Splitu / Za hitnu intervenciju trebat će 30 umjesto 15 minuta, a čekat će se šest sati na sanitetski prijevoz </p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Zbog lošeg radnog i materijalnog položaja vozači Hitne pomoći održat će štrajk upozorenja 7, 8. i 9. kolovoza, najavio je na konferenciji za novinare u četvrtak Sindikat vozača Hitne pomoći. </p>
<p> U dane štrajka pridržavat će se prometnih propisa te neće biti brze vožnje kroz crveno svjetlo, unutar žute trake, niti pod sirenama osim ako u vozilu nije životno ugrožen bolesnik i dijete. Također neće ulaziti u pješačke zone, tražiti pomoć druge ekipe radi pravilnog transporta pacijenta i vozit će samo onoliko ljudi na koliko je vozilo registrirano. Time će se vrijeme hitnih intervencija produžiti s 15 na 30 minuta, a čekanje na sanitetski prijevoz sa četiri na šest sati.</p>
<p>U štrajku upozorenja sudjelovat će vozači Hitne pomoći u Zagrebu, Osijeku i Splitu, a pismom podrške javili su im se Riječani, te hitne službe brojnih domova zdravlja u Hrvatskoj. U zahtjevima ih podržavaju mnogi ravnatelji hitnih službi, a procjenjuje se da će u štrajku upozorenja sudjelovati oko 130 vozača. </p>
<p>Kako je istaknuto, Sindikat već godinu i pol traži da se vozačima poveća koeficijent za plaće, dodatak za terenski i smjenski rad te produljeni godišnji odmor i beneficirani radni straž za terenske radnike. Prema sindikalnim računicama, prosječna plaća sa sadašnjih 2800 porasla bi na 3500 kuna. </p>
<p>Sindikati su o svom postupku obavijestili sve koje su morali prema Zakonu o radu, a postupci mirenja isu dali rezultata. Ministar zdravstva u ostavci dr. Andro Vlahušić, koji bi trebao braniti interese resora, kažu sindikalci, najavio je da će nastojati na svaki način zaustaviti taj štrajk.</p>
<p>Sindikalci su rekli da će u listopadu organizirati štrajk vozača Hitne pomoći u cijeloj Hrvatskoj, ako Vlada i Ministarstvo zdravstva do tada ne ispune njihove zahtjeve.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="82">
<p>BiH zatražila otvaranje privremenog prijelaza kod Kostajnice</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> - Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske pozdravilo je u četvrtak navečer prijedlog Vijeća ministara BiH da se bez odlaganja pristupi otvaranju privremenog graničnog prijelaza na zajedničkoj lokaciji. Uz to, sa Zrinjevca je izviješćeno da će nadležne službe RH u ponedjeljak, 29. srpnja, doći na lokaciju budućeg graničnog prijelaza, kako bi se što prije izradila projektna dokumentacija te započelo s radovima na infrastrukturi. </p>
<p>Dodatnu mjeru izgradnje povjerenja, priopćilo je Ministarstvo, predstavlja hrvatski prijedlog suradnje graničnih policija dviju država na budućem prijelazu, te sepredlaže da granična policija RH što prije započne obavljati svoje dužnosti. Novi Protokol o konačnom rješenju za ovaj prijelaz, zaključeno je, koji je predložilo Vijeće ministara BiH, hrvatska će Vlada pozorno razmotriti, ali smatra da ga ne treba dovoditi u vezu s usuglašenim Aneksom Ugovora o zajedničkim lokacijama na sastanku u Hrvatskoj Kostajnici, 23. srpnja. </p>
<p>Prema Vjesnikovim izvorima, BiH pristaje i na neke ustupke. Čini se da Sarajevo odustaje od prijašnjeg ultimativnog zahtjeva za gradnjom obilaznice preko kostajničkog otoka. Umjesto toga, predlaže se gradnja obilaznice na nekoj drugoj lokaciji koja bi se dogovorila s Hrvatskom. Ministar civilnih poslova i komunikacija BiH Svetozar Mihajlović u četvrtak je ustvrdio da će »zajednički granični prijelaz« kod Kostajnice biti »na teritoriju Republike Hrvatske«. Time je prvi put s tako visoke razine u BiH potvrđeno da je područje između Une i Unčice dio Hrvatske.</p>
<p>Milan Jelovac</p>
</div>
<div type="article" n="83">
<p>LS i nezavisni liberali razmišljaju o ujedinjenju? </p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> - Nakon što je formiran Klub nezavisnih liberala čiji su članovi najavili da u rujnu osnivaju stranku, na hrvatskoj političkoj sceni pojavila se i treća liberalna opcija. Sami liberali koji su napustili HSLS, poput Goranka Fižulića, naglašavaju da je u Hrvatskoj previše liberalnih opcija. Stoga nakon izjava koje su dali Jozo Radoš, neformalni vođa nezavisnih liberala, i šef LS-a Zlatko Kramarić, nikoga ne bi začudilo da se te dvije političke opcije jednog dana ujedine. Neformalni pregovori već su započeli, doduše, još na razini jačanja »bliske suradnje«. Kramarić tvrdi da bi takva suradnja imala smisla i u tome vidi mogućnost stvaranja snažnog liberalnog bloka. Ako se tako nešto dogodi, jasno je da bi ujedinjeni liberali bili nešto snažnija parlamentarna snaga. Radoš također ne odbacuje takvu mogućnost, no o njoj govori mnogo opreznije od Kramarića koji priželjkuje da se nezavisni liberali pripoje LS-u. Moguć je scenarij da se te dvije političke opcije ujedine, ali kao stranke, dakle nakon što se nezavisni liberali registriraju kao stranka. Na taj način krenule bi s istih startnih pozicija na saboru ujedinjenja. Ujedinjenje tih liberalnih opcija može se očekivati do kraja godine.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="84">
<p>Umirovljenici protiv poskupljenja struje </p>
<p>Koliko na cijenu HEP-ove struje utječu dubioze s Enronom ili Slovenijom, pitaju čelnici Hrvatske stranke umirovljenika / Zastupnici ne smiju dopustiti HEP-u da uvede mjesečnu naknadu za očitanje brojila čime bi se računi povećali i do 15 posto </p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> - »Zahtijevamo da saborski zastupnici preispitaju najave o povećanju cijena električne energije. Pogotovo jer je HEP za to predvidio model na temelju kojega uopće nije moguće izračunati koliko će to povećanje stvarno biti, niti se zna što time građani trebaju platiti«, rekao je u četvrtak na konferenciji za novinare Dragutin Štiglić, predsjednik zagrebačke Hrvatske stranke umirovljenika (HSU). Iako je konferenciju organizirao HSU, novinarima se obratio i predsjednik zagrebačke Matice umirovljenika Hrvatske Drago Antoniazzo.</p>
<p>»Tražimo od zastupnika da ne dopuste HEP-u da uvede mjesečnu naknadu za očitavanje brojila od 15 do 25 kuna, jer će se time prosječni računi povećati između 5 i 15 posto. Prito će povećanje više osjetiti oni koji troše manje struje. Kako je to iznos kojim bi takvi potrošači mogli platiti između 20 i 35 kilovata struje, predlažemo da se trošak očitanja brojila uklopi u cijenu kilovatsata«, istaknuo je dopredsjednik gradske organizacije HSU-a Petar Kuzele. Pozvao je saborske zastupnike da, prije nego što prihvate takav prijedlog, zatraže od HEP-a odgovore na niz pitanja. </p>
<p>Prema Kuzeleovim riječima, trebalo bi pitati što se promijenilo u proizvodnji energije ili u strukturi potrošnje pa da je potrebno mijenjati cijenu struje. Trebalo bi pitati i jesu li HEP-ove ratne štete jednostavno prebačene na teret potrošača, te poskupljuje li struja i stoga što HEP ima mnogo oproštenih ili nenaplaćenih dugovanja i potraživanja. Kuzele je upitao i koliko na cijenu struje utječu dubioze s poslovnim partnerima, na primjer s Enronom ili susjednom Slovenijom. Na poruku iz HEP da to poduzeće ne može voditi socijalnu politiku, predstavnici HSU-a i Matice umirovljenika odgovorili su da je to još državno poduzeće. Hrvatska je, podsjetili su, Ustavom određena kao socijalna država pa je dužnost Vlade i saborskih zastupnika voditi računa o tome što će za standard građana značiti nova povećanja cijena.</p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="85">
<p>»Izbor ustavnog suca uvijek je i politička odluka«</p>
<p>U cijeloj je Europi, osim, čini se, u Hrvatskoj, posve jasno i neupitno da ustavni sudovi, kad ocjenjuju ustavnost zakona i drugih propisa, donose u prvom redu pravno-političke odluke, a ne klasične sudske presude koje su u ovlasti redovnih sudova / Ustavni sud nije na kolektivnom odmoru, svakodnevno je u Sudu barem troje sudaca i pun savjetnički pogon, što je razumljivo s obzirom na to da smo ove godine već zaprimili 1600 novih predmeta, kaže Jasna Omejec</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Prošloga je tjedna održana posljednja javna sjednica Ustavnog suda. Prisegom novoimenovane sutkinje Nevenke Šernhorst pred predsjednikom Mesićem, Ustavni je sud na odmor otišao s kompletnim sudačkim sastavom. No ni taj izbor nije prošao bez političkih konotacija. Navodno je, kao i u prethodnih nekoliko imenovanja, politika odigrala »nagodbenu« ulogu. Vjesnik je za komentar zamolio potpredsjednicu Ustavnoga suda, sveučilišnu profesoricu dr. Jasnu Omejec.</p>
<p>- Ni jedan izbor suca Ustavnog suda ne može proći bez političkih konotacija. Prvo, suce Ustavnog suda bira Sabor, dakle političko tijelo u kojem se na najizravniji način sučeljavaju interesi političkih stranaka što su u njemu zastupljene. Odluka o izboru suca Ustavnog suda stoga je uvijek nužno i politička odluka. Drugo, Ustavni sud nije dio sudbene vlasti. Nije redovni sud u klasičnom smislu riječi niti se ustavnosudski postupci na bilo koji način mogu usporediti s klasičnom funkcijom suđenja u parničnim, krivičnim i drugim sudskim stvarima. Nesudska pozicija karakteristična je za sve europske ustavne sudove. U cijeloj je Europi, osim, čini se, u Hrvatskoj, posve jasno, normalno i neupitno da ustavni sudovi, kad ocjenjuju ustavnost zakona i drugih propisa, donose u prvom redu pravno-političke odluke, a ne klasične sudske presude koje su u ovlasti redovnih sudova.</p>
<p>Zanimljiva je u tom smislu i jedna presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Riječ je o predmetu Ruiz-Mateos protiv Španjolske iz 1993. godine. U tom su se predmetu Španjolskoj, kao tuženoj državi, pridružile Njemačka i Portugal, jednoglasno ističući posebnu prirodu zadaća ustavnih sudova koji osiguravaju da zakonodavna, izvršna i sudska vlast poštuju ustav, a ne da meritorno odlučuju o pravima i interesima pojedinaca. Španjolska se vlada čak izrijekom pozvala na »političku prirodu« ustavnog suda, ističući da on nije dio španjolskog pravosudnog sustava.</p>
<p>Ima li se sve to u vidu, mislim da je doista došlo vrijeme da i mi u Hrvatskoj postavimo stvari u vezi s Ustavnim sudom na pravo mjesto, da ga, dakle, ne procjenjujemo i ne vrednujemo prema uobičajenim mjerilima koja vrijede za obične, redovne sudove.</p>
<p>• Druga se primjedba odnosi na izostanak sudaca u Ustavnom sudu, pa čak i potpuno nezanimanje sudaca redovnih sudaca za tu kandidaturu. Zašto?</p>
<p>- Kao što Ustavni sud nije običan, redovan sud, tako ni suci Ustavnog suda nisu »klasični« suci. U nekim zemljama suci ustavnog suda ne moraju biti čak ni diplomirani pravnici, što znači da ne moraju završiti ni pravni fakultet. Stoga se ne treba čuditi da 'suci od karijere' uglavnom nisu zainteresirani za ustavno sudovanje. Oni bi na taj način doista prekinuli s pravim sudačkim poslom i sudačkom karijerom. Osim toga, plaće ustavnih sudaca u Hrvatskoj ne razlikuju se od sudačkih plaća. Društveni status također nije bitno različit. Konačno, treba imati na umu da se ustavni suci biraju samo na osam godina, a sudačka je dužnost stalna, doživotna. Prema tome, kad procjenjujemo nezainteresiranost sudaca za posao u Ustavnom sudu, svakako treba imati na umu činjenicu da je položaj redovnog suca kudikamo stabilniji od položaja ustavnog suca.</p>
<p>• S kakvim je »radnim« osjećajem Sud krenuo na odmor?</p>
<p>- Moram vas malo ispraviti. Ustavni sud nije na »kolektivnom« odmoru. Svi su suci na raspolaganju svakog trenutka. Stručne službe rade, a najmanje su tri suca svaki dan u Sudu. Prošli tjedan je, primjerice, održana sjednica Vijeća za izborne sporove.</p>
<p>• Koje su odluke zapele u Sudu, a zaslužuju se naći na prvim jesenskim sjednicama?</p>
<p>- Ove smo godine, uz iznimne napore svih zaposlenih u Sudu, napravili vrlo mnogo. Od početka godine riješeno je više od 1000 predmeta, najviše dosad. Priljev novih predmeta, međutim, također raste iz dana u dan. Sud je tako već do sredine srpnja zaprimio više od 1600 predmeta. Tako velik broj novih predmeta zabrinjava i zahtijeva gotovo izvanredno stanje u Sudu. S druge strane, ne bih rekla da su bilo koje odluke »zapele« u Sudu. Postoji, naravno, nekoliko predmeta za koje procjenjujemo da su šireg društvenog, političkog ili gospodarskog značenja, ali upravo stoga njihovo rješavanje zahtijeva iznimno podrobnu i pažljivu obradu. U takvim se slučajevima ne pita za vrijeme.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="86">
<p>Getoizacija ili podizanje kvalitete života?</p>
<p>Ideja o životu u naselju za osobe treće životne dobi u Hrvatskoj još nije prepoznata ni prihvaćena / Uz osjećaj materijalne neovisnosti i zbrinutosti, zdravstvene sigurnosti i korisnosti, život u takvom naselju starijim osobama daje smisao postojanja i motivaciju za aktivnost, kaže Boris Hudina, voditelj projekta »Nove mogućnosti stanovanja i brige o starijim osobama« iz Društva za psihološku pomoć</p>
<p>ZAGREB, 25. srpnja</p>
<p> – Gotovo je četvrtina stanovnika Hrvatske treće životne dobi, a broj ljudi koji su stambeno zbrinuti u domovima za umirovljenike vrlo je malen u odnosu na potrebe. Uz to, starijoj je populaciji život u stanovima u središtu grada – ponajprije zbog visokih troškova i uvjeta neprimjerenih starosti - nerijetko težak.</p>
<p>Postoji li potreba da se i u Hrvatskoj, kao i u razvijenim zemljama svijeta, na rubovima većih gradova izgrade posebna naselja za stanovnike treće životne dobi (tzv. kondominij) pokušalo se još 1999. godine doznati pilot-projektom »Nove mogućnosti stanovanja i brige o starijim osobama«, što ga je vodilo Društvo za psihološku pomoć i Institut otvoreno društvo Hrvatska.</p>
<p>Prema rezultatima istraživanja, većina starijih osoba, unatoč nizu nedostataka, zdravstvenim teškoćama i visokim režijama, ipak nije sklona napustiti svoje domove i živjeti s vršnjacima u novim stambenim naseljima. Stoga je razumljivo da se u prošle dvije godine nitko nije ozbiljnije zainteresirao za inicijativu izgradnje kondominija u Hrvatskoj. No, to ne znači da i neće, misli Boris Hudina, voditelj projekta iz Društva za psihološku pomoć.</p>
<p>Kako kaže Hudina, kondominij je naziv za prostor u kojem borave isključivo osobe treće životne dobi i u kojem postoje svi potrebni zdravstveni, socijalni, uslužni i kulturnozabavni sadržaji. Uz osjećaj materijalne neovisnosti i zbrinutosti, zdravstvene sigurnosti i korisnosti (ako se nečim bave), život u kondominiju starijim osobama, govore strana iskustva, daje smisao postojanja i motivaciju za aktivnost. Naselja su obično višefunkcionalna i modularnog oblika, gravitiraju centru u kojem su zajednički sadržaji, a izgrađena su za otprilike 1500 stanovnika.</p>
<p>Život starijih bračnih parova i samaca u stanovima visoke tržišne vrijednosti, koji površinom nadmašuju njihove potrebe, često je popraćen visokim troškovima stanovanja i niskim mirovinama, objašnjava Hudina. Zato nerijetko žive na razini životne ugroženosti i zdravstvene nesigurnosti. </p>
<p>Život u kondominiju može se zato činiti privlačnim oblikom alternativnog smještaja i zajedničkog života. Naime, objašnjava Hudina, prodajom stana moguće je za otprilike trećinu njegove vrijednosti kupiti doživotno pravo stanovanja u kondominiju gdje život omogućava sigurnost, mogućnost dopunske zarade, slične susjede i aktivan društveni život. Razlika u cijeni dovoljna je za plaćanje naknade i tekućih troškova, u znatno kvalitetnijem životnom okruženju.</p>
<p>No, kaže Hudina, istraživanje je potvrdilo da se starije osobe u Hrvatskoj teško odlučuju promijeniti sredinu. Strah od nepoznatog, od promjene, nepovjerenje i nedovoljna sigurnost najčešći su razlozi zašto i dalje pristaju živjeti na nekvalitetan način.</p>
<p>Stoga bi, misli Hudina, bilo preporučljivo početi s popularizacijom takvog oblika smještaja kod osoba koje su sad sredovječne. Dobrobit može izvući i država pa bi ovlaštena ministarstva, predlaže Hudina, mogla razmisliti o toj vrsti zbrinjavanja starijih osoba. Naime, osim štednje, kreditiranja i izgradnje takvih stanova, prostori u gradu oslobađaju se mlađim ljudima i poduzetništvu, u kondominiju se zapošljavaju stručnjaci i starije osobe za dopunske poslove, potiče se i ulaganje u životno osiguranje, objašnjava Hudina.</p>
<p>Prigovor kondominiju kao obliku stanovanja mogao bi biti getoizacija i s njim se potpuno slažem, kaže Hudina. No, bolja kvaliteta života i briga za starije osobe koje bi se pravodobno pobrinule za svoj život u starosti možda su dovoljni razlozi da mogući investitori i ovlaštena ministarstva promisle o takvoj inicijativi, kaže Hudina. Tim više što je to zasad jedina ponuđena alternativa jedinom institucionalnom smještaju starijih osoba. </p>
<p>Vedran Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="87">
<p>Ivaniš: »PGS-ov glas Račanu apsolutno je neosporan«</p>
<p>Kao stranka, bit ćemo u parlamentarnoj većini koja će potpisati sporazum o potpori Vladi. Tako neposredno uzimamo učešća u Vladinoj većini. Nema ni jednog razloga zbog kojega bismo to dovodili u pitanje, uključujući i ovu lokalnu situaciju / Ako se govori o tome da Luciano Sušanj osigurava jedan glas Vladi, ta opcija nema dobre namjere / U parlamentu su mjesta nesporno samo stranačka</p>
<p>RIJEKA, 25. srpnja</p>
<p> – Potaknut istupom 14 istaknutih članova Primorsko-goranskog saveza (PGS), među kojima su riječki dogradonačelnik Luciano Sušanj i vijećnik Županijske skupštine Vladimir Smešny, čelnik te stranke dr. Nikola Ivaniš ovih je dana poslao pismo riječkom gradonačelniku mr. Vojku Obersnelu u kojem ga izvještava da PGS neće tražiti Sušnjev opoziv s mjesta dogradonačelnika, izražavajući ujedno zabrinutost zbog odnosa između SDP-a i PGS-a. U razgovoru za Vjesnik, dr. Ivaniš je obrazložio pojedinosti o stanju u PGS-u i odnosima sa SDP-om.</p>
<p>- Oslanjanje skupine bivših članova PGS-a na određene ljude u primorsko-goranskom SDP-u ne pridonosi dobrim odnosima tih stranaka - kaže dr. Ivaniš. - Ekstremni zahtjevi bivših članova da zadrže sve svoje položaje, koje su stekli preko PGS-a, a s osloncem na SDP, nešto je što bi PGS moglo dovesti u neizdrživu situaciju. I to takvu da više ne može podnijeti žestinu pritiska, što bi, s obzirom na odnose snaga u županiji, gdje zajednički dosta odgovorno obnašamo vlast, moglo dovesti do kriza. U PGS-u te krize ne želimo, jer se treba baviti problemima građana, a ne krizama u političkim odnosima.</p>
<p> • Zašto onda niste tražili Sušnjevu smjenu?</p>
<p>- Nismo htjeli produbljivati sukobe, jer to nije sukob s tim ljudima. Taj sukob ima šire dimenzije, nego neslaganje skupine članova sa svojom strankom.</p>
<p> • Možete li to konkretizirati?</p>
<p>- Ta skupina ne bi postojala da nema oslonac u SDP-u. Poštujući demokratičnost, PGS je spreman ostaviti ih na određenim dužnostima izvršne vlasti do kraja, neovisno o tome što su istupili iz političke opcije koja je ta mjesta dobila. Ali, smatramo da je to nemoguće učiniti i s mjestima u parlamentarnoj vlasti, iako Sušanj kani aktivirati svoj mandat u Saboru umjesto Darija Vasilića. U parlamentu su mjesta nesporno samo stranačka.</p>
<p> • Dakle, predlažete kompromisno rješenje u kojem bi Sušanj ostao dogradonačelnik uz blagoslov stranke, u zamjenu za Vasilićev ostanak u Saboru?</p>
<p>- I Predsjedništvo PGS-a je potvrdilo da smo spremni ne tražiti, ali nismo spremni dati mandat u Saboru. To je granična linija do koje se stranka ponaša korektno. To, što se odnosi na mjesto u Saboru, odnosi se i na mjesto vijećnika u gradu. PGS misli da ima pravo na vijećničko mjesto Vladimira Smešnog.</p>
<p> • Imate li spoznaja o tome hoće li koji od 24 ogranka istupiti iz stranke i prikloniti se četrnaestorici?</p>
<p>- Sigurno je da neće ni jedan, kao što ni iz jednog ogranka neka značajnija skupina to neće učiniti. Istupila je skupina koja je javnosti poznata od prije godinu dana, a i sada je u istom sastavu; nije se bitno mijenjala ni povećavala.</p>
<p> • Što je onda pravi razlog raskola?</p>
<p>- Vrlo jednostavno - obrana njihovih pozicija, a sve u skladu s onom da je napad najbolja obrana.</p>
<p> •Kakvo je stanje među koalicijskim partnerima u Županiji. Jesu li međusobni odnosi bilo čime ugroženi?</p>
<p>- Ugroženi su načinom na koji se napada PGS preko skupine njezinih bivših članova. Taj napad može biti riješen tako da se PGS-u ne ugroze njegovi bitni interesi i da mi onda budemo spremni sve ostalo obaviti u skladu s dosadašnjim dogovorima. Ako se bude inzistiralo na ukupnom gaženju PGS-a, onda ćemo realizirati samo najnužnije.</p>
<p>Ljiljana Pandža</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020726].
|
