NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020526].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 212658 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>26.05.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Adlešić: »Nitko u vojsci ne bi smio ostati bez posla i prihoda«</p>
<p>Reorganizacija HV-a je projekt koji ne može trajati kraće od pet godina, ako želimo da bude kvalitetno proveden. Model aktivne pričuve je sigurno dobar model za zbrinjavanje viška u HV-u, zagovaraju ga i neraspoređeni policajci, no pri tome se mora voditi briga da plaće u vojsci nisu rasle od 1995. godine / Posebno me brine činjenica da nije konstituiran građanski nadzor nad obavještajnim službama i to je ozbiljan propust naše vlasti. Ovako nitko ne jamči potpunu zaštitu ljudskih prava. Bilo bi licemjerno da sada o tome šutim, kada sam suodgovorna, a kao oporba sam na taj segment posebno upozoravala </p>
<p>Đurđa Adlešić, predsjednica Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i potpredsjednica HSLS-a, za Vjesnik govori o aktualnom preustroju Hrvatske vojske, o problemima sa Zakonom o sigurnosnim službama, ali i o radu predsjednika HSLS-a i zamjenika premijera Dražena Budiše, u Vladi RH. </p>
<p>• Hrvatsku vojsku očekuje dugo najavljivani preustroj. Kojom bi dinamikom trebao biti proveden?</p>
<p> - Preustroj HV-a je nužno provesti, to je jedna od reorganizacija koja je obećana još u predizborno vrijeme. Međutim, prošlo je više od pola mandata ove vlasti, da se s tim procesom nije sasvim konkretno počelo. Svakako, sada ne smijemo brzinom nadoknađivati vrijeme koje za te procese nismo iskoristili. Reorganizacija HV-a je projekt koji ne može trajati kraće od pet godina, ako želimo da bude kvalitetno proveden. Prema dogovoru, ali i prema informacijama od ministra obrane, znamo da neizvjesnost svake djelatne vojne osobe i svakog vojnika neće trajati dugo, da će oni tijekom ove godine, zapravo do jeseni, biti anketirani i obaviješteni o svom osobnom statusu. Ponavljam, sam proces preustroja, a to kažu i stručniji od mene, ne bi smio trajati kraće od pet godina, ukoliko se želi provesti na dobar način. Za sada su pri kraju izrade podzakonskih akata i pravilnika, koje je Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost zatražio još kod donošenja Zakona o obrani. Očekujemo da ih ministar obrane uskoro dostavi na raspravu. Mislim da ćemo to odmah iza 1. lipnja raspraviti bilo na Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, bilo na pododboru. </p>
<p>• Na koji se način planira zbrinuti višak od trinaest tisuća ljudi u HV-u?</p>
<p> - Model aktivne pričuve je sigurno dobar model, zagovaraju ga i neraspoređeni policajci, no pri tome se mora voditi briga da plaće u vojsci nisu rasle od 1995. godine. Također, velik dio djelatnika u HV-u je opterećen kreditima i povlasticama koje su morali iskoristiti, pa su se zaduživali. Jasno je da to nije briga države, međutim, to je objektivna okolnost koja se mora javno znati. Nitko ne bi smio ostati bez posla, nitko ne bi smio ostati sasvim bez svojih prihoda. Mislim da bi se od jeseni mogao početi primjenjivati administrativni model, no samo čisti administrativni dio, gdje bi svakom bila jasna njegova sudbina, kako bi se prekinula neizvjesnost. Imamo i obećanje ministra obrane da nitko od hrvatskih vojnika, onih stvarnih hrvatskih vojnika neće ostati bez posla. </p>
<p>• Broj onih koji bi trebali otići iz HV-a bio bi smanjen ukoliko jedan dio ode u mirovinu.</p>
<p> - To je prvi dio koji bi trebao biti proveden. Za početak, trebalo bi se krenuti s onim ljudima koji imaju uvjete za mirovinu. Nakon toga, s onima koji se nalaze na dugom bolovanju. Mislim da bi se već time znatno smanjio broj ljudi koji bi trebali otići preustrojem. Za ostale, naravno, u državnom proračunu trebaju biti osigurane otpremnine. </p>
<p>• Koliko će koštati preustroj?</p>
<p>- Preustroj će koštati oko 1,5 milijardi kuna. Mislim da bi se taj novac trebao tretirati kao investicija za zapošljavanje i poticaj za zapošljavanje, a ne kao potrošnja. Naravno u slučaju da se zacrtane mjere dobro provedu. </p>
<p> • Je li Vlada pronašla najbolji model preustroja HV-a?</p>
<p>- To je teško reći. Niti jedan preustroj, niti jedna reorganizacija nije bezbolna i ne ide bez potresa. Podsjećam da se radi o jednoj specifičnoj kategoriji, kategoriji ljudi iz rata, na koje trebamo biti osjetljivi. Ne znam niti jednu zemlju u kojoj su ti procesi rađeni brzo, u roku od samo nekoliko mjeseci. Zato ponavljam, držim da je rok od pet godina za preustroj HV-a, optimalan. Ove godine bi trebalo započeti s administrativnim dijelom, ili i s umirovljenima za koje postoje uvjeti.</p>
<p>• Ukoliko se, recimo to tako, neoprezno izvrši preustroj HV-a, mogu li se očekivati jednaki ili čak teži problemi koje Vlada ima s neraspoređenim policajcima?</p>
<p>- Ono što se dogodilo s neraspoređenim policajcima je činjenica koju ne smijemo zaboraviti. Nadam se da će nas Vlada uskoro izvijestiti o provjerama koje su provedene, te o nalazima inspekcije. Kao i o mjerama koje će biti poduzete protiv onih koji su kršili pravilnike. Zakon je dobar, međutim, nije se provodio tamo gdje je trebalo. Sigurno je da oni koji nisu provodili Zakon moraju biti sankcionirani, što se i očekuje. To je bila pouka. No, kada govorimo o vojsci, govorimo o puno većem broju ljudi, radi se o 13.000 osoba. To su ljudi s ratnim iskustvom o čemu posebno treba voditi brigu. </p>
<p>• Slaže li se Vlada, odnosno Ministarstvo obrane da se preustroj izvrši u roku od pet godina?</p>
<p>- Rasprave će se o tome tek provesti, jer se trebaju usuglasiti i predstavnici Vlade, te vrhovni zapovjednik. Naravno, o tome treba biti obaviješten i Sabor. Jer, to su prekrupni procesi da bi se radili bez stvarnih usuglašavanja i konsenzusa. Usuglašavanje o tom problemu će biti slijedeći tjedan. </p>
<p>• U slučaju da se preustroj bude vršio u sljedećih pet godina, hoće li u tom slučaju Hrvatska moći ispoštovati rokove NATO-a za ulazak u tu organizaciju?</p>
<p> - Premalo uvažavamo dobre rezultate koje postiže Ministarstvo obrane. Jedan od tih dobrih rezultata je i iznimno kratak rok primanja u MAP program i Partnerstvo za mir. Tu se pokazalo da je naš tajming jako dobar i prema mojima spoznajama, iz NATO-a su zainteresirani kakva je sposobnost naše vojske. To je njihova briga. Nama nitko ništa ne nameće i ne može se govoriti o nametanju bilo kakvih odluka od strane NATO-a ili bilo koga drugog sa strane. </p>
<p>• Zbog čega kasni primjena Zakona o sigurnosnim službama?</p>
<p> - Kod Zakona o sigurnosnim službama, primjena Zakona je bila predviđena od 1. lipnja. Na intervenciju samog predlagatelja, tj. Vlade, Sabor je donio odluku da se Zakon primijeni od 1. travnja, što se pokazalo nerealnim. Tako da se Zakon o sigurnosnim službama ne primijenjuje. Mi nemamo informaciju tko je od ministara u Vladi zadužen za ovaj sektor, niti su konstituirana tijela propisana zakonom. To naravno ne znači da sustav potpuno ne funkcionira, ali je definitivno otežan i to se moglo izbjeći. Ono što me posebno brine je činjenica da nije konstituiran građanski nadzor nad obavještajnim službama. To je novo tijelo, predviđeno zakonom, koje je trebalo preuzeti ili gotovo preuzeti ulogu ombudsmana. Držim da je bilo nužno konstituirati to tijelo, kako bi građani bili sigurni da se njihova ljudska prava ne krše. Predlagala sam da u Vijeću za građanski nadzor osim stručnih osoba propisanih zakonom uđu i predstavnici civilnog društva, nevladinih udruga, tada bi to bilo stvarno jamstvo zaštite. Upozoravala sam u Saboru na štetnost nekonstituiranje tog tijela. Držim da je to ozbiljan propust naše vlasti. Ovako nitko ne jamči potpunu zaštitu ljudskih prava. Bilo bi licemjerno da sada o tome šutim, kada sam suodgovorna, a kao oporba sam na taj segment posebno upozoravala. </p>
<p>• Kada će biti odabrani ravnatelji sigurnosnih službi i zbog čega to još nije učinjeno?</p>
<p> - Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost trebao je do sada dobiti prijedloge imena ravnatelja sigurnosnih službi, kao i izrađenih podzakonskih akata. Međutim, nama za sada nije stiglo niti jedno ime i o imenima ne želim spekulirati. Jedino što mogu reći, da nemam nikakvih svojih kandidata. </p>
<p>• U nekim se medijima dosta nagađa tko će nadalje voditi preustrojene sigurnosne službe. </p>
<p>- Tako se samo nanosi šteta cijelom sustavu. Ne primjena zakona dozvoljava otvaranje različitih spekulacija i kalkulacija. Događaju se i navijanja, a mi smo mala zemlja i sve to zapravo stvara veliku štetu. Istovremeno, i samim službama onemogućava kvalitetan rad. Jer, reforme koje čelni ljudi trebaju provesti su vrlo teške. Stoga je teško očekivati, a upitna je i njihova zakonska mogućnost, dok se ne dobiju stvarna imenovanja. Pitanje sigurnosnih službi i građanskih sloboda je izuzetno važno, ali ne toliko važnom da bi zbog toga ljudi izašli na ulice. Daleko važnije je pitanje socijalne i gospodarske sigurnosti, odnosno egzistencije građana. </p>
<p>Budišina šutnja ne treba biti razlog za nezadovoljstvo</p>
<p>• Čuju se brojne primjedbe, pa i iz samog HSLS-a da je Dražen Budiša previše samozatajan na mjestu zamjenika premijera i da se dovoljno ne ističe. </p>
<p> - Bila sam sigurna da će Dražen Budiša biti konstruktivan u Vladi i da on može funkcionirati u timu. Budiša definitivno nije remetilački faktor u Vladi, nego će biti faktor stabilnosti. Nema razloga za nezadovoljstvo njegovom šutnjom, jer on samo radi svoj posao. Koalicija ima svoja pravila i nije nužno stalno isticati razlike. Realizacija našeg zajedničkog programa obaveza je koju smo i mi preuzeli i to je svakako i obaveza i prilika da i HSLS ostvari i dio svojih programa. I sam je Budiša govorio da je uspjeh ove Vlade i uspjeh HSLS-a, a njen neuspjeh i naša odgovornost. U predizborno vrijeme olako su davana mnoga obećanja i građani nemaju strpljenja niti mogućnosti trpjeti naše promašaje ili duge razgovore i usuglašavanja. Nadam se da ćemo na kraju mandata kada se donosi konačna ocjena našeg rada ipak dobiti prolaznu ocjenu. A prolaznu ocjenu ćemo dobiti na ostvarivanju gospodarskih i socijalnih programa. </p>
<p>Predlaže se smanjenje broja ministarstava i državnih ureda</p>
<p>• Evidentno je da se u Hrvatskoj ne zna tko je za što odgovoran u Vladi, te da sama organizacija rada nije dovoljno dobro definirana</p>
<p> - Na ovoj sjednici Sabora sam raspravljajući o preustroju i reorganizaciji Vlade predložila da Sabor obveže Vladu da do kraja godine donese konačan zakon o Vladi s predloženih manje ministarstava i državnih ureda, stručno ekipiranim kabinetima i transparentnijom odgovornošću. Potpredsjednici Vlade bez resora čine odgovornost pojedinih ministara netransparentnom. Npr. koga optužiti za loše stanje u gospodarstvu: ministra gospodarstva, financija ili potpredsjednika Vlade. Također sam predložila otvaranje pitanja ustrojstva lokalne samouprave, imamo prevelik broj općina, gradova i županija, prekobrojnu i usporenu administraciju, a uz to i preskupu. Pojedini župani i zarađuju više od premijera, načelnici općina od zastupnika. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Antunović: »Odlazak u mirovinu sa 67 ili 68 godina u ovom trenutku ne dolazi u obzir«</p>
<p>Građani moraju biti svjesni da odgovornost za svoj socijalni status snose i oni osobno. Nitko ili barem velika većina građana ne želi biti socijalni slučaj i živjeti od socijalne pomoći. Svi žele raditi i živjeti od svoga rada. Treba tražiti sve mogućnosti, više se boriti, ne treba isključivo čekati da država rješava probleme građana / Pojedine skupine ljudi, pozivajući se na zasluge koje zapravo ne postoje ili zasluge za obranu domovine, uz pomoć pojedinih političkih struktura, koje doista ne postupaju na pravi način, pokušavaju pritiscima ishoditi nešto na što nemaju nikakvo ni moralno ni zakonsko pravo </p>
<p>Vladin prijedlog strategije razvoja mirovinskog i socijalnog sustava, predstavljen prošlog tjedna, uvelike je uzburkao duhove i izazvao niz kritika. Bio je to povod za kraći razgovor s potpredsjednicom Vlade Željkom Antunović.</p>
<p>• Kako komentirate kritike na dio strategije u kojem stoji da bi i žene i muškarci trebali raditi do 67 ili 68 godine, ako se nastave sadašnji demografski trendovi i ne promjeni omjer zaposlenih i umirovljenika? </p>
<p>- Radi se o krajnje neprimjerenom i neprihvatljivom pristupu informiranja javnosti u sklopu kojeg je iz čitave strategije razvitka mirovinskog i socijalnog sustava izvučen jedan, u ovom trenutku apsolutno beznačajan segment. Radi se o predviđanjima stručnjaka koja bi eventualno došla u obzir za desetak ili više godina. Radi se o predviđanjima do 2018. godine. To ukazuje na manipuliranje predviđanjima i planovima stručnjaka koji su i te kako osnovani i argumentirani. U ovom trenutku takvih promjena neće biti i nije potrebno da građani brinu zbog toga. Postoji objektivni problem - nedostatak radnih mjesta u Hrvatskoj i ograničena mogućnost zapošljavanja mladih educiranih ljudi. Istovremeno problem je i veliki broj umirovljenika, često i mladih ljudi, koji su zbog nepovoljnih gospodarskih kretanja umirovljeni manje svojom voljom a više voljom politike. Rješenje treba tražiti između ta dva apsurda. Ovisno o razvitku gospodarstva, kretanju trendova dužine života ovisit će i neka konačna rješenja.</p>
<p>• Jedan od glavnih postulata reforme socijalnog sustava je tvrdnja da građani moraju preuzeti veći dio odgovornosti za svoj socijalni status i sigurnost, kao što je uobičajeno u razvijenim zemljama. Zbog toga se sada može čuti da se od osiromašenih građana bez posla ili s malim plaćama i mirovina traži da u većoj mjeri brinu za svoju socijalnu sigurnost a da država, s druge strane, nije učinila ništa da se kazne oni koji su se u proteklom desetljeću u pretvorbi i privatizaciji strahovito obogatili na sumnjiv način.</p>
<p>- Dovođenje strateških preporuka i stavova stručnjaka u direktnu vezu s tekućim problemima, koje smo baštinili iz skorije i dalje prošlosti, je također dio sfere plašenja građana. Građani moraju biti svjesni da odgovornost za svoj socijalni status snose i oni osobno i obiteljski. To je normalno. Sigurna sam da to prihvaćaju svi u ovoj zemlji. Nitko ili barem velika većina građana ne želi biti socijalni slučaj i živjeti od socijalne pomoći. Svi žele raditi i živjeti od svoga rada i to treba dovesti u kontekst vlastite odgovornosti za socijalni status. Treba tražiti sve mogućnosti, više se boriti, ne treba isključivo čekati da država rješava probleme građana. Država treba pomoći onim građanima kojima je solidarna socijalna pomoć potrebna zbog različitih hendikepa. Ali mi danas u Hrvatskoj, više nego ikada, imamo na teretu socijale one skupine građana koje po ni jednom kriteriju ne bi smjele spadati u socijalnu skrb. Radi se o mladim, zdravim i obrazovanim ljudima, kojima država treba stvoriti okvir da bi oni mogli dati sve od sebe. Na to ukazuje ova odredba o preuzimanju odgovornosti. To je bitna novost u odnosu na ulogu socijalne skrbi iz doba socijalizma, kada se govorilo da će država brinuti o svima, kada se stvarao dojam apsolutne zaposlenosti ili lažne sigurnosti i demotiviralo ljude da razmišljaju o tome koliko mogu sami učiniti za sebe. Ovaj drugi dio priče s kojim su građani nezadovoljni, a i ja sam, je nemoć države da sankcionira ono što je učinjeno ne uvijek mimo zakona ali na teret širokog sloja građana i mimo svakog morala. </p>
<p>• Ali i u izvješću Povjerenstva za rješavanje problema neraspoređenih policajaca, kojeg je osnovala Vlada, bilo je predloženo da država, među ostalima, pomaže u pronalaženju posla bivšim policajcima za koje je utvrđeno da su falsificirali svjedodžbe o stručnoj spremi, dakle kršili zakon.</p>
<p>- To je bio samo prijedlog a Vlada taj prijedlog nije usvojila. Radi se o jednom posebnom ali na određen način karakterističnom slučaju za hrvatske uvjete. Pojedine skupine ljudi, pozivajući se na zasluge koje zapravo ne postoje ili zasluge za obranu domovine, uz pomoć pojedinih političkih struktura, koje doista ne postupaju na pravi način, pokušavaju pritiscima ishoditi nešto na što nemaju nikakvo ni moralno ni zakonsko pravo. U Hrvatskoj je važno uvesti kriterije po kojima će pravo na socijalnu skrb imati oni kojima je ona doista potrebna. A o skupinama ljudi, među kojima nažalost ima puno onih koji su lažirali i manipulirali, kršili i zloupotrebljavali zakon treba otvoreno progovoriti, treba javnosti poslati jasnu poruku da je netko tko je bio branitelj u Domovinskom ratu falsificirao svjedodžbu, zloupotrijebio poznanstvo s nekim šefom i zauzeo mjesto nekome kome bi po pravdi i znanju to mjesto pripadalo. </p>
<p>• Prije nekoliko mjeseci Vlada je pokrenula program zapošljavanja mladih pod nazivom »S faksa na posao«. Zasad se čini da rezultati nisu u skladu s očekivanjima i najavama, a notorna je činjenica da se o sebi mogu brinuti samo ljudi koji su zaposleni.</p>
<p>- Spominjete program »S faksa na posao«, koji je samo jedan segment lepeze poticajnih mjera, i odnosi se samo na visokoobrazovane mlade ljude. Ostali dijelovi programa nisu toliko prezentirani. Radi se o mjerama koje tek startaju s primjenom i nije se ni očekivalo da će se veliki efekti vidjeti odmah. Po procjenama stručnjaka koji su program pripremali prvi efekti trebali bi biti vidljivi potkraj ove godine. Sada uočavamo neke nedostatke pojedinih mjera iz te lepeze i mogućnosti za poboljšanja. Ako bude potrebno neke će se stvari, dakle, promijeniti. Nekoliko sam puta naglašavala, i opet ću to učiniti - radi se o skupu mjera koje potiču gospodarstvo da realiziraju neke nove programe i otvore nova radna mjesta, radi se o mjerama koje su čista subvencija svakog novozaposlenog. Radi se o mjerama koje samo po sebi ne otvaraju radna mjesta ali onima koji ih žele i trebaju otvoriti daju šansu da ih to novo radno mjesto manje stoji, da smanjuje novčanu investiciju. Vlada na taj način, novcem iz državnog proračuna, daje doprinos razvoju gospodarstva ali te mjere moraju prepoznati i gospodarstvenici i oni koji traže posao, pa se vraćamo na tezu s početka razgovora - ako svi budu aktivni, ako svi budu razmišljali o tome da i sami trebaju nešto učiniti, onda ćemo sigurno moći govoriti o većim efektima. Ako to izostane, postoji mogućnost da mjere ne naiđu na očekivani odjek, bez obzira kolikim iznosom sufinanciraju svako radno mjesto.</p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Zašto odgovorni i dalje neodgovorno najavljuju da će vino među hranu?</p>
<p>Dobro bi bilo da se vino uvrsti među prehrambene proizvode i tako stekne određene beneficije. No, da se to ostvari valja stvoriti uvjete koji će osigurati gotovo potpunu kontrolu proizvodnje i prometa grožđa i vina, a ne samo trećinu kao što je sada</p>
<p>Ne zvuči ugodno, naprotiv, ali je tako: kad god se u nas najavi neka ili sasvim određena vinska novost ili korisna i nasušna promjena, ubrzo to poprimi drukčiji oblik, najčešće u dva izdanja - prvi je da se pretvara u trakavicu ili sapunicu, što znači da uglavnom nema ni govora o poštivanju zadanih ili najavljenih rokova (npr. izrada vinogradarskog katastra!), a drugi da se najavljeno jednostavno ne dogodi, čak se pretvara u viceve... Da je prelistati požutjele kronike našlo bi se dosta ovakvih primjera, dobar dio njih čak nalikuje na slučajeve iz narodne uzrečice »obećanje ludom radovanje«, a ipak su najzanimljiviji (bolje rečeno - najšaljiviji ili najtragikomičniji) oni o »novom zakonu« (ili prijedlogu zakona) o vinu, izradi vinskog katastra i, posebno, najave o vinu kao hrani.</p>
<p>Naime, ovaj treće spomenuti štos baš se ovih dana pojavio u novinama, tko zna koji je to put po redu, a to se, čini s, po nekakvu nepisanom pravilu događa kad mladi kolege nazovu nekog odgovornog iz resora i taj im valjda onako na brzinu »proda maglu«... I tako dalje...</p>
<p> O vinu kao artiklu prehrane ne govori se od jučer, stara je to tema, a druga je i duža priča o mogućnostima i uvjetima da se to dogodi. Uz ostalo, važni prehrambeni proizvodi ne smiju biti patvorine, barem ne, recimo, »javno«, a u našoj je praksi (to je javna tajna!) dio vina iz znane skupine »betonaca, bućkuriša, ritoznojčana, jastreba, jura, nika, štefeka... totalna patvorina, tekućina od koje se grči želudac i »puca« glava, ali srećom postoji i spasonosno povraćanje... </p>
<p>Kratko i jasno rečeno: neodgovorno je od odgovornih lansirati u javnost te najave o vinu kao hrani kad za tako nešto nisu stvoreni preduvjeti! Na primjer, službena je procjena (autori su upravo ti odgovorni!) da je u Hrvatskoj tek jedna trećina proizvodnje i prometa grožđa i vina pod kontrolom, pa ako je tako, a nažalost jest, kako onda najavljivati »prekomandu« vina među prehrambene artikle?!</p>
<p>Dakle, posljednja najava o seobi vina u prehranu objavljena je u prvoj polovici ovoga svibnja, pa vrijedi podsjetiti na jednu njezinu »predigru« jer su podaci iz istoga izvora (resorno ministarstvo). Početkom lanjske veljače predstavnik Ministarstva poljoprivrede izjavio je za »Vjesnik« kako se počinje provoditi zaključak Vlade RH sa sjednice 21. prosinca 2000. godine da naš Zakon o vinu treba uskladiti s propisima EU-a, što, uz ostalo, predviđa i uvrštavanje vina među prehrambene proizvode, a resorno ministarstvo sastavilo je radnu skupinu koja je na tome počela raditi i posao bi trebao biti završen »do prije ljeta«, dakle do početka sezone godišnjih odmora.</p>
<p> Početkom ove veljače, dakle točno nakon godinu dana, u našim »Vinskim razgovorima« podsjećeno je na tu temu, ali se jedino moglo konstatirati je ono »do prije ljeta« davno prošlo (uskoro počinje i ovogodišnje ljeto!), a vino je i dalje tamo gdje jest i u tretmanu kakvome jest i tko zna dokle će tako biti. A što se tiče izrade vinogradarskog katastra, bez kojega je jednostavno nezamisliva kontrola proizvodnje i prometa grožđa i vina, taj se »papir« u samostalnoj Hrvatskoj radi (točnije rečeno - »radi«, »izrađuje«, »priprema«...) već najmanje desetak godina, najnovija akcija upravo je u tijeku u dvije-tri županije, ali nema preciznijih podataka dokle se stiglo. Tko i zašto odugovlači ili koči izradu katastra nije nimalo teško pogoditi, ali kao i obično u takvim i sličnim slučajevima - »nema dokaza«...</p>
<p>Dakle, država nema definiranu vinogradarsko-vinarsku politiku (kao uostalom ni cjelokupnu gospodarsku), nema ni približno točne podatke o površinama pod vinovom lozom, kontrolira tek trećinu proizvodnje i prometa grožđa i vina, na tržištu se i dalje nude patvorine, preventive uglavnom nema, a slično je i s represivom, Zakon o vinu još uvijek se nalazi »na putu prema Saboru«... pa je u tim (ne)prilikama pravo čudo da ova zemlja ipak ima i dobrih vina, da ima određeni broj proizvođača od imena i ugleda, da je u proizvodnji i plasmanu stvorena konkurencija kakve dosad ovdje nije bilo, itd. Naravno, pitanje nakon toga glasi - gdje bismo u vinogradarstvu i vinarstvu bili da vlada odgovarajući gospodarski red i da se stručno i kontrolirano koriste mogućnosti koje su nam Bog i priroda dali i koje su nam ostavljene u nasljedstvo?!</p>
<p>Uglavnom, za »prekomandu« vina među prehrambene proizvode uvjeti još nisu stvoreni, a ako se pak dogodi da se usprkos svim minusima i neodgovornosti »nadgradnje« taj potez napravi onda bi to za pravo vino i ozbiljne i prave proizvođače toga folklornog pića bio - niski, najniži udarac.</p>
<p>Pero Gabrić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Vojno-politički-ideološki frižider</p>
<p>Svijet je pljeskao, oduševljen činjenicom da su se Ameri i Rusi dogovorili o smanjenju broja bojevih nuklearnih glava, tako da sutradan, domogne li se netko crvenog gumbića, ovako razoružani i dobronamjerni, mogu rastočiti u ništavilo i sebe, i nas, i čitav svijet, ne deset puta kao do sada, nego samo četiri</p>
<p>LADA STIPIĆ - NISETEO</p>
<p>U danu kada su se dogovorili pokopati Hladni rat na otoku, u nordijskim Bodulima, bilo je mirno, nacionalni geofizički institut na web-sajtu je objavio da je izostao uobičajen broj potresa i da su se dogodila tri umjesto četiri, svi na velikoj dubini i dovoljno blagi da su ih instrumenti jedva osjetili. Anticiklona se raskrilila između Skandinavije i Grenlanda, srce joj se šetalo taman uz južne obale Islanda i cijela je Europa osjećala blagodati lijepog vremena, osim što se jedna sitnija hladna fronta ubacila u sredinu i zalijevala - a što bi drugo - London. Dok su Igor Ivanov i kolege mu ministri vanjskih poslova ukucavali zadnje tehničke čavle na lijes Hladnoga rata i glasnogovornici razmišljali kako će tehnicitete pretočiti u velike riječi (Jamie Shea je dežurao u pokrajnjoj kancelariji i vagao nešto efektnoga od Shakespearea i Dostojevskog), kroz prozor sobe u press-centru promatrala sam snjegove na vrhovima iznad Reykjavika.</p>
<p> Dan je bio modar, sunčan, s oštrim vjetrom koji je lomio vrhove valova i more boje tinte šarao bijelim prugama kresta, u zračnim su se strujama prevrtali galebovi i njorke, domaćeg svijeta nigdje ni nije bilo jer su se bavili svakodnevicama, a s press papira stizale su brojke. </p>
<p>Svijet je pljeskao, oduševljen činjenicom da su se Ameri i Rusi dogovorili o smanjenju broja bojevih nuklearnih glava, tako da sutradan, domogne li se netko crvenog gumbića, ovako razoružani i dobronamjerni, mogu rastočiti u ništavilo i sebe, i nas, i čitav svijet ne deset puta kao do sada, nego samo četiri. Iza mene, slatkasti, pokroviteljski glas američkog radio-izvjestitelja tumačio je preko telefona o velikoj pobjedi SAD-a. </p>
<p>Nešto ranije pokušavala sam mu - bez uspjeha! - objasniti da ni Slovenija ni Hrvatska nemaju nikakve veze s Varšavskim paktom, ali mu se to nije uklapalo u crno-bijeli koncept svijeta. Rusi su se već povukli na drugu stranu, prema shopping centru, a nakon što su izbiflali o velikoj pobjedi svoje zemlje. Četrdesetak kilometara od press centra, ukopani u zemlju i s kalotama antenskih sistema diskretno instaliranih iznad lave, lišajeva, mahovine i leda, u vojnoj su bazi živjeli svoj svakodnevni život, javnosti na uvid zabranjenog, izdvojenog svijeta vojske, zaštite, obrane, sigurnosti, tajni. Rusi su im već bili u posjetu, ne jednom. Na zaslone nisu stavljali karte pasijansa, ostavljali su podatke, kunu se. Hladni je rat dakle utučen. Poništen. Nema ga više.</p>
<p> Vijest je dovoljno nezanimljiva da urednici ni ne smatraju vijest viješću. No, ono o smanjenju broja projektila svi su slatko, entuzijastički progutali kao da je marinirani filet od sjevernog jelena, domaći islandski specijalitet. Nema dakle, ni Zaljeva svinja ni svinja u Zaljevu, utrka u svemir im je i onako odavno postala preskupa te su zaključili da im je jeftinije i korisnije zajedno pa potom s turistima, Putin je bio na teksaškoj farmi Busha i prošetat će svoga drugara rodnim Sankt Peterburgom, jedino ne znamo što će sada NATO i ostali sa svim onim zračnim bazama posijanim između talijanskih brežuljaka s čempresima, sada, kada se više ne brane od Istoka nego pokušavaju osmisliti oblike u kojima NATO sustav može uspješno goniti terorizam. </p>
<p>Osobno, baš me zanima da li bi glavni tajnik NATO-a morao poručivati »modernizirajmo se da ne bismo bili marginalizirani« da su kontrole putnika u zračnim lukama SAD-a bile striktne, detaljne, odgovorne i ozbiljne kao na Plesu ili da su veliki gazde profesionalnije shvatili upozorenja terenaca da im se nešto kuha u školama letenja. Zgodna misao za otok na samome Sjeveru, tek nekoliko koraka ispod Polarnog kruga. Ovdje su prije 16 godina doveli Reagana i Gorbačova.</p>
<p> Svijet se tada iskreno tresao od straha što će biti krene li ruka ka gumbiću. Islanđani sada detalje summita pričaju kao dobru anegdotu - našli su im najmanji stol na otoku kako bi ih prisilili da sjede blizu jedan drugoga i gledaju se u oči, valjda je tako lakše uspostaviti uvjete za »osobnu kemiju« (reći će Ameri) i skupa s katalizatorom »osobne kemije« s otoka dalekog Sjevera otpočeti otopljavanje od Zapada do Istoka. Alkemija se nije dogodila.</p>
<p> Filmaši su nakon reykjavičkog summita dvojice lidera proizveli stotine i stotine zaglupljujućih filmova u kojima su nadljudi strane A pobjeđivali tupavce strane B, strana A je svoje filmske pobjede zvala umjetnošću, a iste takve strane B prljavom, prizemnom propagandom. I obratno. U »Ratu zvijezda« najružnija spodoba, onaj debeli masni crv, ionako melje jezik sličan ruskome gađajući izravno, bezočno na podsvjesno u čovjeku, a ni ova druga strana nije se propuštala očešati o sadašnje partnere.</p>
<p>Svijet će ipak zapamtiti da je ex-bilder Arnold S. ulogom dao doprinos otopljavanju Hladnog rata i da je drugi njegov kolega Silvester S. također imao neke role u kojima je išao od zakletog dušmanina do ruke pomirenja te je tako osobno, u karijeri pred kamerama, prolazio sve etape otopljavanja Hladnoga rata. Svi će ti detalji jednog dana, u nekim boljim vremenima, tvoriti priču o svijetu u Hladnom ratu. Od Zaljeva svinja do Zaljeva dima (prijevod imena Reykjavik) Hladni je rat obilježio generacije, politike, svakodnevice, psihe. Stariji su naraštaji konstatirali da je Zid podignut. Nasljednici, nakon godina i desetljeća, naviknuti na realitet Zida i njegov kontinuitet izravnan s Kineskim, pratili su kako se ruši Zid i Zid je bio prvi domino u nizu.</p>
<p> U Rimu, za nekoliko dana, NATO i Rusija stavit će potpise ispod dokumenta kojim će, kao svjedodžbom, izjaviti da Hladnoga rata više nema i da je sve stvar povijesti i uspomena. Sve ove činjenice, složene na dasci stola press centra u skandinavskim Bodulima, izgledaju toliko nestvarne iako smo sletjeli u zračnu luku Keflavika sagrađenu baš zahvaljujući otočkoj vrućoj poziciji u Hladnome ratu, iako bi NATO-u Island kao Saveznik bio vrlo neinteresantan da nije tamo gdje jeste i iako je u strukturi stanovništva, tvrdi državna statistika, neznatno više Amera nego li »ostalih Skandinavaca«.</p>
<p> Hladni je rat rastaljen u staro željezo, no Finci i dalje zadržavaju pravo da granicu prema Rusiji zasijavaju minama, kao što će Norvežanima, usprkos otopljavanju ostati obaveza zaštite istočnih granica »zapadnog svijeta« prema susjedstvu i kao što će Poljacima ulazak u EU ubrzati to što je tampon Europe prema Bjelorusiji i Rusiji bolje od držanja javnih financija pod kontrolom i usvajanja u praksi svih 80.000 stranica »acquisa«.</p>
<p>I kao što će ruska strana i dalje nacionalni ponos podgrijavati pričama o raketama i protivnicima i vojnoj moći - stvar je ista čak i kada su ruski orlovi zamijenili petokraku! - i što nitko ni danas nije siguran da se neki general neće odmetnuti, skupa s omiljenom mu bojevom glavom, u obranu nacionalnog dostojanstva. S obje strane... </p>
<p>Na ulicama grada Reykjavika nema traga uspomenama na Reagana i Gorbačova, do li jedne fotografije u izlogu. Dvojac sjedi i gleda se. Između njih se osjeća Zid. Poslije 16 godina ovaj prvi je ionako u svome privatnom svijetu degenerativne bolesti mozga, drugi je umirovljenik i udovac više cijenjen vani nego doma.</p>
<p> Snjegovi na vrhovima iznad Reykjavika jednako su sjajni pod ponoćnim suncem, Hekla s druge strane ne pokazuje volju da se ponovno probudi i Island na naslovnice dovede ne zbog geopolitike nego zbog geofizike, a ni maksimalna temperatura nije uspjela preskočiti 25 plus, kao ni minimalna 24 minus.</p>
<p> Na Islandu je bilo još nekoliko hladnoratovskih srazova, podsjećaju me, pa je čak i kraljevska igra šaha promatrana kroz povećalo ravnoteže straha Istoka i Zapada, nedopustivo za šah, shvatljivo za svijet. Želim reći kako svijet ide dalje, svijet ima svoje zakone i svijet bi bio bolje mjesto da nije Hladnih ratova iako ga boljim činimo proglašavajući kako je ovaj vojno-politički-ideološki frižider konačno isključen. Za dobrobit sviju. Je li? U kutiji uspomena na jedno razdoblje ostalo je mnogo gorkoga, mnogo ružnoga, mnogo opasnoga. Ostali su strahovi. Nešto malo nade. </p>
<p>Ostala su i dva simbola jednog vremena, filmski dr. Strangelove kako, ushićen, jaše atomski projektil i, potom, kao najava da i ružne činjenice imaju svoj kraj, »Škorpioni« ispod ruševina Zida decibelima drmaju »Vjetar promjena«. Razdoblje koje će za koji dan svečano pokopati lideri nije baš bilo najgore u povijesti svijeta, no nije predstavljalo niti novovijeku renesansu. Dalo nam je Jamesa Bonda, klizačke prvake i hormonizirane superatletičare, dvije nekompletirane Olimpijske igre, najbolje moguće špijunske romane i stvarnost koja je uvijek proizvodila stvari luđe nego što ih je i jedan Ludlum mogao zamisliti. </p>
<p>Kada se počelo rušiti Zid i zidove, Ameri su zavoljeli piroške i pokupovali sve istočne hokejaše te uvezli veletrgovce oružjem umaskirane u ulogu političkih azilanata, a MIG 29 postao je potrošna roba svima koji ga mogu platiti. Rusi su poludjeli za hamburgerima i instalirali mafije, a dolar proglasili pouzdanom poslovnom valutom.</p>
<p> Islanđani su pak na vrijeme nanjušili da se nešto mijenja te sada sve više nacionalnog dohotka zavrjeđuju od turizma umjesto naplatom ugošćavanja vojnih baza. Poljaci se u NATO-u jednako ne čuju kao što se nisu čuli ni u Varšavskom paktu. Plastični eksplozivi i dalje se uspješno krijumčare tamo gdje ih trebaju, najveći mozgovi dovedeni su do usijanja tražeći načine na koje NATO ostaje NATO-om, dakle pronalaze mu svrhu i upotrebu, diplomacija i dalje proizvodi nepravde, ekonomija također i ponekad zavidim Islandu da su jedini pravi potresi u toj zemlji oni od Zemljine kore, pogotovo kada shvatim da ni s Hladnim ratom priča nije gotova, nego samo stranica okrenuta. Urednik je zaista imao pravo: ovo nije vijest.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Je li u BiH ikome stalo do jedinstvene države?</p>
<p>Hrvati u BiH napokon bi trebali uzeti dio BiH sudbine u svoje ruke, ali, ne treba se zavaravati. Održavanje izbora i aktivno sudjelovanje na njima tek su prvi korak de facto i dalje snažno podijeljene zemlje iznutra </p>
<p>BRUNO LOPANDIĆ </p>
<p>Zajedničkom inicijativom, dvojica ministara susjednih zemalja, hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula i Krešimir Zubak, BiH ministar za izbjeglice i humanitarna pitanja, u Zagrebu su početkom ovoga tjedna pokušali dati novi zamah stabiliziranju Bosne i Hercegovine. Razlog je bio vrlo jednostavan - kako nagovoriti izbjeglice iz BiH koje se nalaze u Hrvatskoj, da glasuju na slijedećim općim izborima, zakazanim za jesen.</p>
<p> Dogovoreno je da će se zajedničkim snagama pomoći oko 80.000 izbjeglica koliko ih se po neslužbenim procjenama još uvijek nalazi u Hrvatskoj, da glasuju i na taj način sudjeluju u odlučivanju tko će vladati u BiH slijedeće četiri godine. Hrvatska će vlada preuzeti na sebe odgovornost medijske kampanje, snosit će troškove slanja izbornog materijala poštom glasačima, a u samoj BiH angažirat će se nevladine organizacije i Katolička crkva.</p>
<p>Međutim, zbog čega je ova, kako je u Zagrebu proglašena, nepolitička akcija, toliko važna? Može li tko uopće, i na koji način, pozitivno utjecati na to kamo uopće ide postdaytonska Bosna i Hercegovina?</p>
<p>Nakon punih dvanaest godina BiH je prošla kroz toliko faza i različitih situacija da je danas teško naći političkog analitičara koji će s potpunom sigurnošću moći predvidjeti tijek događaja. U jednome se ipak svi slažu - BiH ove godine, zajedno sa svoja tri, uglavnom posvađana naroda, ulazi u odlučujući pokušaj da dokaže na vlastitom primjeru, kako je multietničku zajednicu moguće učiniti i nakon rata, ubojstava, masovnih razaranja i činjenice da je Bosna i Hercegovina skrojena od strane međunarodne zajednice i to silom, te da su potpis na takav aranžman stavili i ratni zločinci, odgovorni za živote tisuća nevinih ljudi.</p>
<p>Bosna i Hercegovina zacijelo je jedan od najsloženijih pothvata međunarodnih predstavnika. Onoga trenutka kada je počeo ratni sukob, ključne svjetske sile su na njega, kao uostalom i u slučaju Hrvatske bile sasvim nespremne. U velikoj želji da stvari ostanu kakve jesu (za vratom su imali rušenje Berlinskog zida i pojavljivanje sasvim novog svijeta iza 'željezne zavjese') ključni su međunarodni čimbenici priželjkivali da se stvari barem u SFRJ zaustave barem na tren.</p>
<p>To se naravno nije moglo dogoditi, a George Bush stariji, tadašnji američki predsjednik je u potpunosti zanemario i ignorirao upozorenja CIA-e. CIA je naime potkraj osamdesetih u svojim izvješćima napisala kako će se Jugoslavija raspasti i to u krvavom i surovom ratu njezinih naroda. Europljani u to vrijeme nisu imali Europsku uniju, nego Europsku zajednicu, a bez efikasne zajedničke vanjske i sigurnosne politike, koja tek sada polako počinje funkcionirati, snažnog zajedničkog glasa nisu imali. NATO, početkom devedesetih još uvijek nije bio načistu što će činiti sada kada više nema istočnog komunističkog neprijatelja. </p>
<p>Rat je u BiH sve više bjesnio, a regijom je »prodefilirao« cijeli niz mirovnih predstavnika. U različitim europskim gradovima održano je na desetke dramatičnih pregovora. U privatnim biografijama, različitim dokumentima, ostali su tragovi velikih prevrata, dramatičnih zaokreta, ali i neke od najsramotnijih stranica u povijesti, ispisanih jalovim kompromisima koji su, primjerice, doveli do četverogodišnje opsade Sarajeva ili jedne Srebrenice. </p>
<p>Međunarodni predstavnici, kada su napokon malo došli k sebi, suočili su se odmah s novim problemom - kako očuvati jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, kada to Hrvati, Srbi i Bošnjaci zapravo ne žele? Uvjeravanja u principe koji su Europi vrijedili, da novih podjela nema i da se Europa ujedinjava, na Balkanu, regiji u kojoj nitko uistinu demokraciju nije upoznao, malo su značila. Demokracija je ipak došla na Balkan, no ona je za novopečene političare značila sasvim nešto drugo. Tri naroda u BiH u ratu vodili su u nove podjele i nestajanje Bosne kao države.</p>
<p> Zbog Tuđmanove politike prema Bosni i Hercegovini, politika zemlje koja je prvotne simpatije u svijetu dobila zbog brutalne srpske agresije, polako je kopnila da bi na kraju graničila s izjednačavanjem s Miloševićevom politikom. Hrvati u Bosni i Hercegovini, od samog su početka možda bili najveći gubitnici. Suočeni s ratom, ali i obećanjima HDZ-a da će na kraju biti pripojeni Hrvatskoj, dopustili su na kraju da ih vlastiti političari vode u samoizolaciju. Umjesto nagovaranja Hrvata da se vrate u svoje domove HDZ-ovi dužnosnici su na područjima koja im nisu bila važna (Posavina, srednja Bosna) Hrvate nagovarali na iseljavanje. Nove domove obećali su im u netom oslobođenim hrvatskim područjima. </p>
<p>Daytonski sporazum koji je prekinuo ratne sukobe donio je Bosni mir, no u takvom miru svi su ostali nezadovoljni. Mirovni aranžman, skrojen po američkom receptu, napravljen je zbog čiste pragmatike, sukobi su prestali, no ostala je činjenica da su legalizirani rezultati etničkoga čišćenja - stvorena je Republika Srpska. Sasvim je sigurno da u BiH nisu došle međunarodne vojne snage, rat bi se ponovno razbuktao. </p>
<p>Otkako je potpisan Daytonski sporazum izgradnja i jačanje suverene i samostalne Bosne i Hercegovine bila je gotovo nemoguć zadatak. Tu snažnu i suverenu BiH nitko nije želio. HDZ je i dalje poticao na izolacionizam od Sarajeva, SDA se cijelo vrijeme nadao majorizaciji, a SDS sa svojom Republikom Srpskom nije želio surađivati niskim osim s Miloševićem u Beogradu.</p>
<p>Na isti način na koji su susjedne dvije zemlje doprinosile destabilizaciji Bosne, nakon izbora u Hrvatskoj i smjene vlasti u Jugoslaviji, situacija se u BiH susjedstvu bitno promijenila. HDZ BiH je u službenom Zagrebu izgubila potporu za politiku izolacije, pa do danas traje borba najjače hrvatske stranke da proglasi snažnu autonomiju, kroz hrvatsku samoupravu. No, kakva budućnost čeka Bosnu i Hercegovinu?</p>
<p>Ustavne promjene nametnute od strane međunarodne zajednice ove godine, otvorile su, barem malo, mogućnost da BiH postane građanska država. Odbijanje HDZ-a BiH da sudjeluje u procesu donošenja ustavnih promjena, kao i stalni i ishitreni zahtjevi za kantonizacijom BiH, pokazali su kako svim nacionalističkim strankama i populističkim strankama u BiH, do jedinstvene države zapravo nije stalo. SDS i SDA, svatko iz svojih razloga također nisu prihvaćali predložene ustavne promjene, no na igru 'dobij što možeš', su pristali.</p>
<p> Međunarodni predstavnici nametnutim su ustavnim promjenama još jednom pokazali kako se može doći do multietničke i građanske BiH, a svatko tko se takvom trendu opire na utjecaju i mogućnosti da se izbori za svoja prava puno gubi. Nadolazeći opći izbori zakazani za jesen ove godine, vjerojatno su posljednja postdaytonska šansa za BiH Hrvate da sudjeluju u izborima i na taj način u tijelima vlasti budu u prilici boriti se za svoj položaj koji im po ustavu pripada.</p>
<p> Bosna i Hercegovina nakon nadolazećih izbora ulazi u sasvim novu fazu izgradnje civilnog društva, važnog stupa zapadnih civilizacija, čija je odsutnost uvijek razlogom ratova.</p>
<p> No, ne treba se zavaravati. U BiH Hrvati i dalje glasuju za Hrvate, Srbi za Srbe, Bošnjaci za Bošnjake, oni žele raditi u hrvatskim, srpskim i bošnjačkim tvrtkama, a jedni od drugih se i dalje osjećaju ugroženima. Održavanje izbora i aktivno sudjelovanje na njima tek su prvi korak de facto i dalje snažno podijeljene zemlje iznutra. Hrvati u BiH napokon bi trebali uzeti dio BiH sudbine u svoje ruke. Stoga se Zagreb i Sarajevo slažu - ako Hrvati i Bošnjaci ne sudjeluju na izborima, neće moći niti izabrati svoje predstavnike. Izabrati Hrvate u mnogim BiH područjima potpuno je nemoguće - jer ih tamo uopće nema.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Što je gostima milije - domaći bageri ili strani helikopteri?</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Pomislio sam da mi je 'otišao' auspuh, javio se telefonom u našu redakciju jedan domaći turist-izletnik kojega su, zajedno sa suputnicima, dobrano uzdrmali niskoleteći američki helikopteri oko Slunja i Udbine, prilikom odlaska na vikend i povratka s mora. Dogodilo se to u prošlogodišnjem travnju, dakle taman na početku turističke (pred)sezone: tada su, naime, Ameri imali kod nas vojne vježbe. Doista »atraktivan« početak turističkog dijela godine...</p>
<p> Ovoga smo puta tu »atrakciju« imali potkraj svibnja u obliku trodnevne civilno-vojne vježbe »Kroćenja zmaja - Dalmacija 2002.«. Istodobno iz Odjela za informativnu djelatnost Hrvatske turističke zajednice (HTZ) stigla je redovna press-informacija o trenutačnom broju gostiju u Dalmaciji (26.203), kao i na čitavu Jadranu (ukupno 99.283), što znači da je hrvatski turizam sudionicima vježbe koju vodi NATO »osigurao« gledatelje, jer bi im valjda bilo dosadno izvoditi predstavu bez publike. Sasvim je druga priča što je ta publika platila svoj boravak na Jadranu, odnosno odmor u predsezoni i što joj »ni u ludilu« nisu potrebne takve predstave u kojima su glavni akteri u vojnim uniformama, a rekviziti vojna oprema, naoružanje, borbeni helikopteri, alarmne sirene, sanitet... Valjda još samo fali da su u cijevima umjesto ćoraka prava tanad... Uglavnom, izgleda da se uvodi nova moda u otvaranju naših turističkih sezona jer, eto, lanjska i ovogodišnja počelu su u znaku vojnih akcija u turističkoj Hrvatskoj. Kakva će predstava uslijediti do godine?</p>
<p>Uz sve naše nevolje u turizmu, oko njega i prema njemu, uz već tradicionalno traljavo provođenje priprema za sezone, uz također tradicionalno deklarativno državno pjevušenje turizmu kao »lokomotivi našega gospodarstva«...eto još i poruke emitivnim zemljama kako se jadranska rivijera baš u nezgodno vrijeme pretvara u vojni poligon. U svakom slučaju to je antituristički potez, a posljedice će se tek vidjeti. Ipak, je li ovo što se dogodilo i lani i sada moglo biti očekivano?</p>
<p>Izgleda, nažalost, da jest! Ako je žalosna istina, a jest, da Hrvatska nema definiranu turističku politiku, da zapravo i ne zna točno je li ili nije prava turistička zemlja, da nam je turizam u mnogočemu nedorečen, da smo nadaleko poznati po kratkim sezonama, da smo izvanpansionski siromašni, da smo neozbiljni kao poslovni partneri, da se krčmi turističko blago (rasprodaja hotela i sl.), najkraće rečeno da je ovoj državi turizam uglavnom deklarativno »vodeća grana« treba li onda čuditi da ta ista država otvara turističke sezone međunarodnim vojnim vježbama!? SFOR-ovi helikopteri i lanjskoga su ljeta nisko nadlijetali dalmatinske plaže, nedavno su bez dopuštenja, samovoljno i bahato, sletjeli na Gospino polje u Dubrovniku, itd. Naravno, u počecima su iza toga stajala državna odobrenja, a sad, čini se, više se za dozvole i ne pita...</p>
<p>Dakle, uz dosadašnje manje incidente duž Jadrana (osim nadlijetanja helikoptera bilježeno je i ljetno uplovljavanje stranih ratnih brodova...) ovih su dana turiste na Makarskoj rivijeri ujutro iz sna budile vojne aktivnosti, a ovoga će ih ljeta, jednako kao i lanjskoga, od Umaga do Cavtata umjesto jutarnjeg cvrkuta ptičica buditi bageri i drugi građevinski strojevi i alati - lani je, kao što je poznato, usporedo s turističkom trajala i zahuktala građevinska sezona, a slično će biti i ovoga ljeta jer su više instance to odobrile. Pa, je li Hrvatska doista turistička zemlja?</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Vojno-političarska zabavna parada</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Kako mi nismo zrelo društvo, a još manje zrela država, iluzorno je očekivati zrele maturante. Stoga nije čudo što se između maturantske norijade i divljaštva može bez ikakvog pretjerivanja staviti znak jednakosti. Zašto? Zbog još jedne krvave bilance.</p>
<p>Autobusi, tramvaji i automobili su demolirani, prolaznici maltretirani, a vozač tramvaja prebijen zato, zamislite, da bi se tinejdžeri osjećali punoljetno, moćno i odraslo. Pijani, napušeni i drogirani tjerali su strah u kosti. Bili su opasni po okolinu ali, najviše, po sebe. Najtragičnija posljedica norijade koja ima više veze s barbarizmom nego zrelošću je skok osječkog mladića - za čiji se život liječnici još uvijek bore - u ispražnjeni bazen. Dopuštati da mladići i djevojke bacaju dimne bombe, da izvode striptiz na ulici, da vrijeđaju, uništavaju, da dovode u opasnost tuđu imovinu, svoje i tuđe živote nema nikakve veze s demokracijom, a još manje civiliziranim, kulturnim ponašanjem, kakvo se, dakako, očekuje od mladih, k tome još i zrelih ljudi.</p>
<p>Takva je norijada, izgleda, danak više od desetljeća dugoj demonstraciji svakodnevnog nasilja kao stila života odraslih. Nasilje se propagira u Saboru, u medijskim polemikama, u međustranačkoj borbi, nekažnjavanjem mafijaša, nesankcioniranjem ubojstava, rasapom morala, etike i svih ostalih civilizacijskih vrijednosti. Postali smo društvo u kojem se poštenje, dobrota, uljuđenost, znanje, rad i kinderštube pribijaju na stup srama. Kad uz nedovoljan ili površan kućni odgoj normalno postaje nenormalno, nepošteno pošteno, a loše dobro, veselice mladih ljudi i ne mogu izgledati drukčije od ovogodišnje tragične norijade kojoj bi društvo kojem je uistinu stalo do sloboda te sigurnosti građana i njihove imovine poklonilo malo veću pozornost.</p>
<p>»Glamour« Siniše Svilana pokušao je, ali bez ikakvog uspjeha, odgonetnuti zbog čega se na promociji spota tinejdžerke Ivane Brkić okupilo uz zabavnu glazbu nespojivo društvo. Kakve veze sa u medijima isforsiranom Brkićkom imaju Josip Manolić, Martin Špegelj, Vesna Šakre Ožbolt, general Zagorec, Jadranka Kosor, Ćiro Blažević i mnogi drugi na Šalati viđeni gosti? Ima li nešto u toj glazbi? Nema, jer je prosječna. Ima li nešto u tom glasu? Nema, jer je on identičan kvaliteti glazbe. Ima li nečeg u spotu? Nema, jer je dramaturški, artistički nalik na ostatak nimalo intrigantne i originalne hrvatske video produkcije. U čemu je onda kvaka? U novinaru, sugerira »Glamour«, Darku Hudelistu koji skrbi o karijeri Ivane Brkić. Ma, oprostite, pojašnjenje je to kojim se gledatelje tretira zabludjelim ovcama. </p>
<p>Riječ je, zapravo, o nevjerojatnoj, za civilizirana društva nezamislivoj vezi, točnije, međuovisnosti medija i politike te, naravno, krivoj predodžbi da je promocija uspjela ako se na njoj pojavi za glazbu deset apsolutno nevažnih faca. Upravo je promocija Brkićkina spota dokaz da i zabavna glazba jadno i jeftino koketira s politikom i političarima, što će, naravno, samo naštetiti ni krivoj ni dužnoj mladoj pjevačici. A u kameru izrečeni razlozi dolaska prije spomenutog vojno-političarskog društva na promociju, s jedne su strane komični, a s druge licemjerni.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Brzopleto i preuranjeno o broju Srba u Hrvatskoj</p>
<p>Danas, kada je prošlo vrijeme rata, treba se okrenuti izgradnji zemlje, gospodarstva, ali još više međuljudskih odnosa. Stoga su spekulacije o broju građana srpske nacionalnosti u Republici Hrvatskoj prije službenih rezultata popisa posve brzoplete, nepromišljene i preuranjene / Milan Đukić, legalno izabran zastupnik u Hrvatskom saboru, kao i Milorad Pupovac, predsjednik Srpskoga nacionalnog vijeća, imat će mogućnost da se, nakon što budu poznati svi relevantni podaci, zauzmu za prava građana srpske nacionalnosti koji su im iskazali svoje povjerenje. Dakako, pritom treba težiti demokratskim i miroljubivim izjavama, kako se ne bi poremetili međunacionalni odnosi, koji su još vrlo krhki</p>
<p>OLGA CAREVIĆ</p>
<p>Raspadom SFR Jugoslavije narodi koji su živjeli u zajedničkoj državi poput Slovenaca, Hrvata, Srba i Makedonaca odlučili su stvoriti svoje samostalne države. </p>
<p>Nažalost, Hrvati, kao stari europski narod, nisu mogli odmah ostvariti svoju dugogodišnju težnju kao ostali narodi. Miloševićeva Srbija dograbila je sredstva savezne vojske i upravljajući srpskim agresorskim snagama bez prestanka zauzimala hrvatska područja, jer ih hrvatske postrojbe nisu imale čime braniti.</p>
<p>I dok je srpska nacionalistička groznica pustošila Hrvatskom, u Europi su kolale priče da je rat bio neizbježan zbog nasljednih »plemenskih« osobina balkanskih naroda.</p>
<p>U takvim je ratnim uvjetima i agresiji na prostorima Republike Hrvatske stvorena »SAO Krajina«, samoproglašena paradržava u državi.</p>
<p>Dakako, to nije bio kraj srbijanske pohlepnosti, pa se rat nastavio u Bosni i Hercegovini, državi koja se temelji na suživotu triju naroda i u kojoj je mješavina kultura postala prirodnom poznanicom. </p>
<p>Daytonskim sporazumom i u Bosni i Hercegovini stvorena je još jedna srpska država: Republika Srpska.</p>
<p> I tako su, sa samoproglašenom paradržavom »SAO Krajina« na hrvatskom državnom teritoriju, nastale tri srpske države!</p>
<p>Stvaranje »SAO Krajine« na prostorima Republike Hrvatske ostavilo je duboke tragove na međunacionalnim odnosima, jer je bilo popraćeno tragičnim događajima u kojima su stradali nevini ljudi i djeca, srušeni su mnogi sakralni i kulturni objekti pa čak i medicinske ustanove.</p>
<p>Prigodom oslobađanja hrvatskog državnog teritorija u »Bljesku« i u »Oluji« stradali su, osim pripadnika Hrvatske vojske, i mnogi građani srpske nacionalnosti.</p>
<p>Danas, kada je prošlo vrijeme rata, treba se okrenuti izgradnji zemlje, gospodarstva, ali još više međuljudskih odnosa. Stoga su spekulacije o broju građana srpske nacionalnosti u Republici Hrvatskoj prije službenih rezultata popisa posve brzoplete, nepromišljene i preuranjene.</p>
<p>Osim toga, vladajuća koalicija priprema i novi model glasovanja koji će ući u saborsku proceduru u lipnju mjesecu. Prema tom modelu, broj zastupnika manjina u Hrvatskom saboru mogao bi se povećati sa pet na osam ili čak na deset, što bi omogućilo i povećanje broja srpskih zastupnika, budući da su Srbi najveća manjina u Hrvatskoj.</p>
<p>Također se predviđa i mogućnost dvostrukoga glasovanja manjina - jedna je opcija u posebnim izbornim jedinicama za manjine, a druga za stranačke liste.</p>
<p>Prema tome, i Milan Đukić, legalno izabran zastupnik u Hrvatskom saboru, kao i Milorad Pupovac, predsjednik Srpskoga nacionalnog vijeća, imat će mogućnost da se, nakon što budu poznati svi relevantni podaci, zauzmu za prava građana srpske nacionalnosti koji su im iskazali svoje povjerenje.</p>
<p>Dakako, pritom treba težiti demokratskim i miroljubivim izjavama, kako se ne bi poremetili međunacionalni odnosi, koji su još vrlo krhki.</p>
<p>U tom kontekstu, smatram korisnim navesti riječi profesora Jerzyja Jedlickog iz Povijesnoga instituta Poljske akademije znanosti, tiskane 1999. u časopisu Communist and Post-Communist Studies:</p>
<p>»Intelektualci bi mogli pripomoći smirivanju ratobornih duhova, no i sami bi morali biti sposobni gledati na prošlost i sadašnjost s odmakom istraživača, a ne kao djelatni savjetnici tužiteljstva, odnosno obrane. </p>
<p>Međutim, malo je mogućnosti da učeni ljudi danas neposredno utječu na javno mnijenje i filozofiju života, jer se između njih i masovnog slušateljstva ispriječila cijela armija popularizatora, ljudi s televizije, novinara, direktora spektakularnih javnih priredbi i drugih. Na njima leži najveća odgovornost za smjer kojim će poći kolektivna vjerovanja i sentimenti u budućnosti.«</p>
<p>Autorica je doktorica znanosti, znanstvena je savjetnica u mirovini</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Udžbenički standard, složena i odgovorna zadaća, do kraja svibnja: standardizacija ili improvizacija</p>
<p>Udžbenik i priručnik pojavljuju se na istoj razini, iako je riječ o različitim stvarima. Sadržaj udžbenika i metodičkoga priručnika nije isti. Ne oblikuju se jednako i s istom namjenom. Sadržaj priručnika je metodički. Utemeljen je na teoriji i praksi poučavanja i teorijama učenja. Namjenjuje se poučavatelju. Udžbenik je knjiga ili elektronski medij iz kojeg učenik uči i uči kako se uči... Postoje utvrđeni kriteriji prema kojima se normiraju sadržaji u udžbenicima. Tipološke odrednice izvode se iz tipologije udžbenika. Tipološka razvedenost udžbenika jamči pluralizam u odgojno-obrazovnoj djelatnosti i otvorenost sustava / Udžbenički je korpus na rubu znanstvenoga interesa. Standardizacija udžbenika u hrvatskoj teoriji i praksi ima vrlo skromnu tradiciju. Nedostatak pokazatelja iz empirijskoga istraživanja i vrednovanja postojeće udžbeničke stvarnosti te relevantne standardološke literature dovodi u pitanje valjanost standarda / Normiranju sadržaja trebala bi prethoditi promjena postojećih nastavnih programa i njihova zamjena kurikulima. Standardi ovise o ustrojstvu cjelokupnoga školskoga sustava koji se tek predlaže. Postojeći sustav nije znanstveno vrednovan. Standardizacija uključuje i društveno-gospodarske odrednice o kojima ovisi likovno-grafička i tehnička strana udžbenika, njihova cijena</p>
<p>DRAGUTIN ROSANDIĆ</p>
<p>Pri Ministarstvu prosvjete i športa djeluje Vijeće za školske udžbenike koje je imenovao ministar na temelju Zakona o udžbenicima (Narodne novine, broj 117/01) sa zadaćom da »izradi udžbeničke standarde, elemente i instrumentarij za ocjenu usklađenosti udžbenika i priručnika s udžbeničkim standardom, nastavnim sadržajima, ciljevima odgojno-obrazovnog rada i drugih akata iz djelokruga svoga rada«. (Odluka o osnivanju i imenovanju Vijeća za školske udžbenike, 11. ožujka 2002.).</p>
<p>Ukupnost onoga što je izrečeno odrednicom može se razložiti na sljedeće pojmove (pojmovne sastavnice): udžbenički standardi, elementi, instrumentarij, udžbenik, priručnik, nastavni sadržaj, ciljevi odgojno-obrazovnoga rada.</p>
<p>Kako su pojmovne sastavnice izražene u nepreciznim vezama, nameće se potreba za logičkom i terminološkom interpretacijom pojmova.</p>
<p>Odrednica u Odluci ne definira udžbenički standard kao dokument koji proizlazi iz Zakona o udžbenicima koji se poziva na znanstvene, pedagoške, psihološke, didaktičko-metodičke, etičke, jezične i likovno-grafičke standarde. </p>
<p>Odluka rabi termin udžbenički standardi (množina). Prema takvoj označnici može se očekivati više standarda, a riječ je o jedinstvenome standardu koji ima više odsječaka.</p>
<p>Termin udžbenički standardi prate odrednice elementi i instrumentarij. Postavlja se pitanje što su elementi, a što instrumentarij; jesu li elementi oblikotvorni elementi ili načela prema kojima se oni oblikuju?</p>
<p>Instrumentarij! (kakav?). On služi za ocjenu usklađenosti udžbenika i priručnika s udžbeničkim standardom. Udžbenik i priručnik pojavljuju se na istoj razini, iako je riječ o različitim stvarima.</p>
<p>Sadržaj udžbenika i metodičkoga priručnika nije isti. Ne oblikuju se jednako i s istom namjenom. Sadržaj priručnika je metodički. Utemeljen je na teoriji i praksi poučavanja i teorijama učenja. Namjenjuje se poučavatelju.</p>
<p>Udžbenik je knjiga ili elektronski medij iz kojeg učenik uči i uči kako se uči.</p>
<p>U standardima za udžbenike nužno je, umjesto sadržaja, rabiti termin kurikul. Udžbenike se usklađuje s kurikulom, ulazi u obzor kurikularne teorije. Osim sadržaja, kurikul obuhvaća metodičku strategiju poučavanja i vrednovanja učinaka odgojno-obrazovnoga procesa i njihovo znanstveno utemeljenje.</p>
<p>Odluka uspostavlja suodnos udžbeničkih standarda i ciljeva odgojno-obrazovnoga rada. U kurikularnoj teoriji razlikuju se zadaće, ciljevi i svrha. Udžbenik, primarno, ostvaruje odgojno-obrazovne zadaće kojim se postižu zajednički ciljevi školskoga kurikula. Svrha ujedinjuje zadaće i ciljeve.</p>
<p>Raščlamba i interpretacija pojmova i njihovih veza u odluci pokazuje nepreciznosti i nejasnoće u poimanju udžbeničkoga standarda.</p>
<p>Standard kao opći pojam znači propis kojim se određuje veličina i kakvoća proizvoda, načina života i djelovanja u različitim područjima ljudske djelatnosti. Taj se pojam prenosi u različita područja s dodatnim atributima (životni standard, jezični standardi, pravni standardi, proizvodni standardi i sl.).</p>
<p>U području pedagoške standardologije pojavljuju se svi oblici odgojno-obrazovne djelatnosti, uvjeti i načini njihova ostvarivanja, kvalifikacije i kompetencije izvršitelja odgojno-obrazovnoga procesa, njihov društveni status, stručno usavršavanje i napredovanje...</p>
<p>Pedagoški standardi stvaraju se na temelju eksperimentalne ili kakve druge provjere.</p>
<p>Udžbenički standard posebna je vrsta pedagoškoga standarda, sastavni je dio pedagoškoga standarda kojim se određuje ustrojstvo i funkcioniranje školskoga sustava u cjelini.</p>
<p>Pojavljuje se kao normativan dokument koji određuje »veličinu i kakvoću školske knjige iz koje se uči i naučava kako se uči«. Suvremeni udžbenik, osim užega školskog okruženja, uključuje se u multimedijsko okruženje i funkcionira kao njegov sastavni dio.</p>
<p>Udžbenički standard je sustav propisa (normi) koje su teorijski i praktično utemeljene. Teorijsko utemeljenje duguje teoriji udžbenika koja je interdisciplinarna. Njegove značajke koje se standardom određuju odnose se na sadržaj kao znanstvenu i odgojno-obrazovnu kategoriju.</p>
<p>Postoje utvrđeni kriteriji prema kojima se normiraju sadržaji u udžbenicima. Tipološke odrednice izvode se iz tipologije udžbenika. Tipološka razvedenost udžbenika jamči pluralizam u odgojno-obrazovnoj djelatnosti i otvorenost sustava.</p>
<p>Didaktičko-metodičke značajke proizlaze iz didaktičko-metodičkih teorija o nastavi pojedinih predmeta koje se oživotvoruju u udžbeniku. Psihološke značajke izvode se iz teorija razvojne i pedagoške psihologije. Jezično-komunikacijske iz psiholingvistike, lingvistike, teorije komunikacije (jezične i nejezične, didaktičke).</p>
<p>Stilske značajke izvode se iz praktične stilistike i stilistike didaktičkoga teksta u udžbeniku.</p>
<p>Likovno-grafičke značajke izvode se iz teorije likovno-grafičkoga oblikovanja udžbenika i uzajamnom djelovanju različitih jezičnih kodova u udžbeniku. </p>
<p>Spomenutim se odrednicama pridružuje odrednica koja se odnosi na zdravstvene i etičke uvjetovanosti udžbenika. Svaka odrednica koja se pojavljuje u normativnom obliku čini zaseban odsječak standarda.</p>
<p>Oblikovanje standarda vrlo je složen posao koji pretpostavlja adekvatnu metodologiju i znanstveno-stručna uporišta. Metodologija standardizacije obuhvaća empirijsku i teorijsku razinu. Oblikovanju normi prethode empirijska istraživanja (eksperimentalna, akcijska i dr.). </p>
<p>Najavljenoj standardizaciji nedostaju takva istraživanja. Udžbenički je korpus na rubu znanstvenoga interesa.</p>
<p>Standardizacija udžbenika u hrvatskoj teoriji i praksi ima vrlo skromnu tradiciju. Nedostatak pokazatelja iz empirijskoga istraživanja i vrednovanja postojeće udžbeničke stvarnosti te relevantne standardološke literature dovodi u pitanje valjanost standarda.</p>
<p>Normiranju sadržaja trebala bi prethoditi promjena postojećih nastavnih programa i njihova zamjena kurikulima. Standardi ovise o ustrojstvu cjelokupnoga školskoga sustava koji se tek predlaže. Postojeći sustav nije znanstveno vrednovan.</p>
<p>Standardizacija uključuje i društveno-gospodarske odrednice o kojima ovisi likovno-grafička i tehnička strana udžbenika, njihova cijena.</p>
<p>Vijeće za školske udžbenike (trebalo bi uključiti i priručnike i druga didaktička sredstva) imenovano je u ožujku 2002. i standarde treba dovršiti do kraja svibnja 2002.!? Je li rok usklađen sa složenošću i odgovornošću zadatka?</p>
<p>Autor je doktor znanosti, umirovljeni sveučilišni profesor</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Bleiburg: politički skupovi »u čast i slavu« zna se kojih postrojba, a političke govore drže i svećenici</p>
<p>Uz sve uvažavanje bolnih sjećanja na mnoge žrtve ratnih zločina počinjenih među zarobljenicima u Bleiburgu, što su ih učinili pripadnici Treće armije JNA regrutirani pretežno u Srbiji, istini valja pogledati u oči, i s jedne i s druge strane. Niti su pobjednici bili samo nošeni euforijom pobjede, nego i osvetničkom mržnjom zbog ustaških zločina nad Srbima u NDH, činjenih prema Pavelićevoj zapovijedi, u suglasju s Hitlerom 1941. - trećinu protjerati, trećinu pobiti i trećinu prevesti u katoličku vjeru - niti su pobijeđeni, a razoružani, bili samo nevine žrtve... U Bleiburgu su se našli ostaci većinom ustaških postrojba pod vrhovnim zapovjedništvom Vjekoslava Maksa Luburića, bivšega zapovjednika svih koncentracijskih logora u NDH / Što se nova generacija hrvatskih političara, koji se 1945. još nisu ni rodili ili su bili tek djeca, ima kome ispričavati? Neka se ispričava Milan Basta, pukovnik JNA; koji je tada naredio razoružanje ustaško-domobranskih postrojbi u Bleiburgu i vjerojatno bio jedan od nalogodavaca njihove likvidacije bez ikakvoga sudskog postupka. Neka se ispričavaju Englezi koji su zarobljenike prepustili Basti i ostalima... Pijetet nedvojbeno zaslužuju pobijeni nevini civili oko Bleiburga i na dugom Križnom putu. Njihova je kalvarija ostavila trajne bolne tragove u mnogim našim obiteljima. Ništa ne može opravdati zločine u Bleiburgu i kod Maribora, pa ni to što bi mnogi od ubijenih pripadnika ustaških postrojba, da su bili privedeni u zarobljeništvo, zacijelo sudski odgovarali za svoja djela tijekom rata</p>
<p>IVO HORVAT</p>
<p>Cijenjeni Zdravko Mršić piše: »Bleiburg ne smije ostati našom zabranjenom povijesnom temom koja se može zataškati isprikom i reducirati na godišnje folklorno prikazanje«, (Vjesnik, Stajališta, 16. svibnja).</p>
<p>Slažem se s Mršićem, pogotovo kad se, kao što je bilo svih ovih godina, to »folklorno prikazanje« pretvara u relativiziranje povijesne istine i rehabilitaciju kvislinške tvorevine NDH i njena ustaškog režima.</p>
<p>Uza sve uvažavanje bolnih sjećanja na mnoge žrtve ratnih zločina počinjenih među zarobljenicima u Bleiburgu, što su ih učinili pripadnici Treće armije JNA regrutirani pretežno u Srbiji, istini valja pogledati u oči, i s jedne i s druge strane.</p>
<p>Niti su pobjednici bili samo nošeni euforijom pobjede, nego i osvetničkom mržnjom zbog ustaških zločina nad Srbima u NDH, činjenih prema Pavelićevoj zapovijedi, u suglasju s Hitlerom 1941. - trećinu protjerati, trećinu pobiti i trećinu prevesti u katoličku vjeru - niti su pobijeđeni, a razoružani, bili samo nevine žrtve »poginule hrvatske vojske u svibnju 1945.«, kako stoji na spomeniku na Bleiburškom polju.</p>
<p>Netočna je već sama sintagma »hrvatska vojska«.</p>
<p>Koja vojska? To je ideologizirani naziv, jer stvarne hrvatske vojne snage čine tada i jedinice NOV, narasle potkraj rata na sedam korpusa, od kojih su one na jugu Hrvatske u sastavu Četvrte armije, u koordinaciji s akcijama savezničkih armija u Italiji, već oslobodile Dalmaciju, otoke, Rijeku i Istru te ušle u Trst, a Deseti zagrebački korpus, na čelu s komesarom Ivanom Šiblom, ušao je u Zagreb nakon bijega ustaške vojnice.</p>
<p>U Bleiburgu su se našli ostaci većinom ustaških postrojba pod vrhovnim zapovjedništvom Vjekoslava Maksa Luburića, bivšega zapovjednika svih koncentracijskih logora u NDH, odgovornoga za nasilnu smrt oko 80 tisuća zatočenika u Jasenovcu, Staroj Gradiški, Loboru, Danici, Jadovnu, Pagu, Đakovu i drugdje. Tamo su se našli i pripadnici Pavelićeva tjelesnog struga (PTS), znani po brojnim zlodjelima.</p>
<p>Pokojni hrvatski književnik Ilija Jakovljević, i sam logoraš u Staroj Gradiški, zapisao je u svojoj knjizi »Logor na Savi«, potresnom svjedočenju o ustaškim zločinima, kako se jednog dana sam Luburić fizički obračunao sa seljačkim književnikom i poznatim radićevcem Mihovilom Pavlekom Miškinom: uoči 10. lipnja 1942. odveli su Miškinu izvan ograde logora i ubili.</p>
<p>Uskoro će biti šezdeseta obljetnica Miškinine smrti - hoće li se dostojno obilježiti ne samo u njegovu Đelekovcu i u Koprivnici, nego i u Zagrebu, u središnjici HSS?</p>
<p>I nakon svega toga tko bi danas potomke žrtava ustaškog terora mogao uvjeriti da uopće dođu na Bleiburško polje i izraze pijetet - kome? </p>
<p>Dvojbene geste Tomca</p>
<p>U tom su smislu dvojbene geste Tomca i Račana neki dan u Bleiburgu.</p>
<p>Što se nova generacija hrvatskih političara, koji se 1945. još nisu ni rodili ili su bili tek djeca, ima kome ispričavati? </p>
<p>Neka se ispričava Milan Basta, pukovnik JNA; koji je tada naredio razoružanje ustaško-domobranskih postrojbi u Bleiburgu i vjerojatno bio jedan od nalogodavaca njihove likvidacije bez ikakvoga sudskog postupka. Neka se ispričavaju Englezi koji su zarobljenike prepustili Basti i ostalima. </p>
<p>Pijetet nedvojbeno zaslužuju pobijeni nevini civili oko Bleiburga i na dugom Križnom putu. Njihova je kalvarija ostavila trajne bolne tragove u mnogim našim obiteljima.</p>
<p>Ništa ne može opravdati zločine u Bleiburgu i kod Maribora, pa ni to što bi mnogi od ubijenih pripadnika ustaških postrojba, da su bili privedeni u zarobljeništvo, zacijelo sudski odgovarali za svoja djela tijekom rata, bez obzira na karakter vlasti poslije rata u Zagrebu.</p>
<p>Sudilo bi im se i da su Hrvatska seljačka stranka i Vldko Maček došli na vlast.</p>
<p> Takvu su postupku bili, kao što znamo, podvrgnuti u Njemačkoj svi pripadni i logorskih represivnih jedinica i Hitlerova SS-a.</p>
<p>Uostalom, u nas je, pedeset pet godina poslije rata, za nove hrvatske vlasti, osuđen za ratne zločine Dinko Šakić, nekadašnji zapovjednik Jasenovca. </p>
<p>Svega se toga moramo prisjetiti u povodu ovogodišnjeg incidenta u Bleiburgu i zviždanja proustaških elemenata potpredsjedniku Hrvatskog sabora. </p>
<p>Očekivali smo da će to vjerodostojno prokomentirali barem Hrvatska televizija, kako bi se pariralo jednostranim i neutemeljenim tvrdnjama u samom Bleiburgu i u nekim listovima ovih dana (među njima Čičku i njegovoj nebulozi u Jutarnjem listu.)</p>
<p>Ništa od toga. Emitirali su emisiju u kojoj su, s jedne strane, govorili pukovnik JNA Milan Basta, pun mržnje i osvete, a s druge, ustaški ideolog Danijel Crljen i, među ostalima, Kata Perković, ona koja se prije nekoliko godina na televiziji hvalila da je kao »ustaška uzdanica« stupala u koloni pred Pavelićem, pozdravljajući ga fašističkim pozdravom.</p>
<p>Širi kritički osvrt na tragična zbivanja 1945. u Bleiburgu i drugdje ne možemo očekivat od Hrvatske radiotelevizije koja je svojim prijenosima s Bleiburga samo pridonijela stvaranju pogrešne slike o tim događajima i čiji komentatori i dalje iznose ustaške izmišljotine o broju poginulih (200-300 tisuća) premda stvaran broj, prema objektivnim procjenama, iznosi oko 40 tisuća, što je bila i Tuđmanova procjena.</p>
<p>Zbog toga je sasvim opravdan prosvjed dr. Ive Goldsteina na prošloj sjednici Vijeća HRT i njegova ostavka na članstvo u tom Vijeću.</p>
<p>Čudno je i to što se televizijski i radijski prijenosi iz Bleiburga obavljaju u organizaciji urednika religijskih programa.</p>
<p>A znamo da se te komemoracije redovito pretvaraju u političke skupove »u čast i slavu«, zna se kojih vojnih postrojba, a političke govore drže i svećenici, pa i vojni vikar Roščić ove godine, za vrijeme same mise, često u promociji propalog ustaštva, pa i s tvrdnjama da je Bleiburg »sveto mjesto iz kojega je izrasla država Hrvatska«.</p>
<p>Dakako, sve to nije u skladu s povijesnom istinom. To je samo pokušaj stvaranja lažna kontinuiteta NDH.</p>
<p>Stoga bi s televizijskim i radijskim prijenosima ubuduće trebalo prestati, a komemoraciju svesti u normalne okvire, kao što se čini u Jasenovcu.</p>
<p>Glavna urednica Hrvatske televizije gospođa Ulaga-Valić izjavila je 18. svibnja u programu Stojedinice da su prijenosi iz Bleiburga ugovoreni s Kaptolom. To je vrlo čudno. Jer takvi kakvi su, oni nisu u misiji vjere nego gole politike, zna se kakve. To nije ni u trajnu interesu Crkve. Demokratska javnost, u najširem smislu toga pojma, zacijelo to ne može odobriti. </p>
<p>Sve su to vrlo osjetljive teme koje mnoge pogađaju, jer rane prošlosti još nisu zaliječene. Stoga im valja pristupiti sine ira et studio, da bismo se mogli u miru okrenuti zajedničkoj budućnosti.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Tridesetak »maturalnih« i više stotina »tlakaških« intervencija</p>
<p>ZAGREB, 25. svibnja</p>
<p> - Ludovanje maturanata u petak i noć na subotu završilo je uobičajeno - velikim materijalnim štetama, ali i tjelesnim ozljedama, češće samoozljedama. Jedan maturant u Osijeku zaprepastio je cijelu Hrvatsku skokom u bazen bez vode dubok tri metra te je pravo čudo da je ostao živ. No, od dežurnog liječnika u zagrebačkoj Hitnoj pomoći, dr. Željka Skukana, Vjesnik saznaje, da je sličnih »poduhvata« bilo i u Zagrebu. Skokom u fontanu u kojoj je, na sreću, bilo vode, ozlijedio se jedan maturant do te mjere da mu je pomoć morala pružiti Hitna, kao i dvadesetak drugih mladića i djevojaka koje su spašavali na Jarunu zbog lakših ozljeda i pijanstva te još desetak na drugim mjestima u Zagrebu.</p>
<p>I dok će mladež idućih dana razmatrati posljedice »naglog sazrijevanja«, stariji, posebno oboljeli od srčano-žilnih poremećaja, tlakaši i meteoropati (oni koji teško podnose promjene vremena), savjetuje dr. Skukan, trebali bi se pripaziti. Sva vozila i timovi hitne pomoći u Zagrebu, kako je rekao, stalno su na terenu. Svaki je dan po nekoliko stotina intervencija najviše kao posljedica neprilagođavanja vremenskim uvjetima, a ti su ovih dana naglo zatopljenje, brza izmjena tlaka zraka i povezano toplo vrijeme i visoka vlažnost zraka. Poslovično, Hitna ima teškoća da, zbog ograničenih kapaciteta i brojnih poziva, svugdje stigne na vrijeme pa se preporučuje osjetljivima u takvim kriznim trenucima da se ne izlažu prevelikim naporima, da u vrijeme najjačeg sunca ne izlaze te da se točno pridržavaju liječničkih savjeta o redovitom uzimanju lijekova. </p>
<p>B. L.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Privedeno 13 maturanata</p>
<p>ZAGREB, 25. svibnja</p>
<p> - Za vrijeme »norijade« zagrebačkih maturanata policija je zbog remećenja javnog reda i mira privela i prekršajno obradila 13 maturanata. Najviše su stradali ZET-ovi tramvaji, od kojih je 27 oštećeno. Glasnogovornica zagrebačke policije Stanka Saraja u subotu je izvijestila da nije bilo većih izgreda. Policija je morala uporabiti silu samo u jednom slučaju jer se pijani maturant skinuo gol u Jurišićevoj ulici te razbijao boce i pružao otpor policiji. Posljednji su se maturanti s Jaruna povukli oko 1:30 sati u subotu, a tada je napadnut i vozač ZET-ova tramvaja, kojemu je od udarca metalnim predmetom lakše ozlijeđena glava. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Svjetska elita balonaša sletjela u Zagreb!</p>
<p>Atraktivni program može se pogledati i u nedjelju / Za posjetitelje najatraktivniji će biti noćni show 'Night glow' / Nakon Zagreba balonaši će krenuti put Motovuna</p>
<p>Na Jarunskom jezeru u subotu je održan prvi dio 3. otvorenog prvenstva Hrvatske u letenju balonima na vrući zrak »Hrvatski balon relly 2002.« u organizaciji Balon-kluba Zagreb i Turističke zajednice Zagreba. Ovu atraktivnu sportsku priredbu koja je počela letom za Veliku nagradu Zagreba, u popodnevnim je satima pokvario jak vjetar, pa su baloni na žalost članova 21 posade ostali prizemljeni, no to i nije bilo tako loše, jer su brojni Zagrepčani mogli izbliza razgledati balone domaćih i stranih posada među kojima su bili i mnogi svjetski poznati balonaši. Jedan od njih bio je i Brian Smallwood najpoznatiji britanski balonaš, pripadnik elite pilota. Manje je poznato da je upravo on bio prvi strani pilot koji je svojim letom nad Zagrebom proslavio osamostaljenje Hrvatske.</p>
<p>»Izuzetno smo ponosni što i ove godine u Zagrebu možemo pozdraviti najbolje svjetske balonaše, pionire modernog balonaštva u svijetu. Program uključuje četiri natjecateljska leta, a za posjetitelje najatraktivniji će biti noćni show 'Night glow'«, rekao je direktor utrke Tom Mikloušić.</p>
<p> Nakon Zagreba balonaši će krenuti put Motovuna, gdje će se idućeg vikenda održati završni dio prvenstva. </p>
<p>A. R.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Supruge veleposlanika prodavale odjeću</p>
<p>Međunarodni klub žena u kojem djeluju supruge veleposlanika i poslovnih ljudi iz inozemstva u subotu je u Gliptoteci u Medvedgradskoj ulici 2 organizirao humanitarnu prodaju nove i rabljene odjeće po sniženim cijenama. Odjeća poznatih robnih marki, kao što su Mura, Image Haddad, M i druge, prodavala se snižena i do 70 posto, tako da se novi ženski kaput ili muško odijelo, mogao kupiti za 150, a haljine i suknje po samo 50 kuna.</p>
<p>Među rabljenom robom moglo se pronaći raznih majica i dječjih cipela po deset kuna, traperica za 20 ili ženskih hlača po 30 kuna.</p>
<p>Prema riječima članice Kluba i jedne od organizatorica sajma Silvije Radinger, prihod je namijenjen komuni za rehabilitaciju ovisnika »Kuća na pola puta«.</p>
<p> »U sklopu komune je više kuća u koje se šalju ovisnici tek 'skinuti' s teške droge zato da ne bi opet završili na cesti i ponovo se počeli drogirati. Te kuće nisu u baš najboljem stanju, pa ćemo ovim prihodom opremiti kuhinju jedne koja se nalazi pokraj Siska«, rekla nam je Silvija Radinger naglasivši da je u istoj akciji lani sakupljeno oko 129 tisuća kuna.</p>
<p>Međunarodni je klub žena osnovan prije nekoliko godina na inicijativu stranaca koji privremeno borave u Hrvatskoj. Članice su supruge veleposlanika i poslovnih ljudi iz inozemstva, kojima Klub pomaže da se snađu i socijaliziraju u Hrvatskoj. Klub godišnje organizira nekoliko sličnih humanitarnih akcija. </p>
<p>M. M.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>U dvije godine sedam sportskih objekata</p>
<p>»Grad Zagreb bi, ako Poglavarstvo podrži prijedlog Gradskog ureda za obrazovanje i šport, u sljedeće dvije godine trebao dobiti sedam novih sportskih objekata«, rekao je za Vjesnik zamjenik pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje i šport, Josip Čorak.</p>
<p>Tim projektom u Dubravi bi se sagradio zatvoreni bazen i sportska dvorana na području ŠRC »Grana-Klaka«, Trnje bi dobilo polivalentnu-gimnastičku dvoranu i dva nogometna igrališta na području Športskog centra Društva za športsku rekreaciju »Trnje«, u ulici grada Vukovara. Izgradnja tzv. polivalentne-atletske dvorane najavljena je i u Dupcu, a zatvoren bazen trebao bi niknuti na području SRC »Svetice«.</p>
<p> U sklopu Sportskog rekreacijskog centra na Jarunu bi se gradio nogometni centar, a polivalentna dvorana i bazen predviđena je uz Tomislavov dom na Sljemenu. Špansko i Novi Zagreb također će dobiti polivalentnu dvoranu, no u Novom Zagrebu još se traži pogodna lokacija, gdje bi se ta dvorana izgradila.</p>
<p>Kako nam je rekao Čorak, sredstva za projektnu dokumentaciju su već osigurana, a čeka se lokacijska i građevinska dozvola.</p>
<p>»Projekt koji obuhvaća sedam objekata treba uskladiti s mišljenjima stručnjaka, a o bratit će pozornost i na veličinu zemljišta, potrebe građana, standarde i okoliš«, kaže Čorak i dodaje da bi gradnja trebala početi iduće godine, a da će »napredovati kako bude financijskih sredstava«.</p>
<p>Prioritet pri gradnji od spomenutih objekata ima bazen i sportska dvorana u Dubravi jer, kako kaže Čorak, tamo nema dovoljno sportskih objekata. </p>
<p>Čorak je najavio da bi svoje sportske objekte trebali dobiti roleri i skejteri.</p>
<p>Stipe Kekez</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Završava 25. smotra folklornih amatera Zagreba</p>
<p>Na glavnom zagrebačkom trgu u subotu su mnogi znatiželjnici pogledali i poslušali nastup nekoliko folklornih društava, koji su se okupili na 25. smotri folklornih amatera grada Zagreba.</p>
<p>Nedjeljnim nastupom KUD-ova »Brezovica«, »Mladost« iz Odre, »Horvati«, »Braća Radić«, »Bukovac«, »Sveta Klara« i »Zora«, u Narodnom sveučilištu Dubrava, Cerska 1, završit će jubilarna smotra, koja traje od 4. svibnja. </p>
<p>Dosad je održano osam koncerata, a nastupala su folklorna društva s područja Zagreba i zagrebačke županije, kao i zavičajna društva i društva nacionalnih manjina koja djeluju u Zagrebu.</p>
<p> Završna proslava jubilarne 25. smotre bit će krajem listopada u HNK-u, na kojoj će nastupiti sastavi s najboljim izvedbama. </p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Nezaboravna etno večer u Zaprešiću</p>
<p>Pred velikim brojem uzvanika iz čitavog zaprešićkog kraja u subotu su u Hruševcu Kupljenskom održani Susreti KUD-ova i Puhačkih orkestara Hruševec 2002. Peti po redu Susreti ostat će zapamćeni po rekordnom broju sudionika, njih gotovo 700 iz susjedne Slovenije, Hrvatskog zagorja, otoka Pašmana, Brodskog Stupnika, Zagreba, Podvinja, Zeline, Okića i cijelog zaprešićkog kraja.</p>
<p>Susreti su počeli tradicionalnim okupljanjem ispred vatrogasnog doma u Hruševcu i mimohodom zaprešićkih mažoretkinja do centra mjesta, gdje je dogradonačelnik Zaprešića Željko Turk službeno otvorio Susrete. Uslijedili su nastupi Puhačkih orkestara i limene glazbe, Krajšana DVD-a Hruševec Kupljenski, Rozge KUD-a Sv. Ana, Prosenika, KUD-a Lira iz Kraljevca na Sutli, Zaprešića, Rozge iz Dubravice, a potom je po prvi puta održan i zajednički nastup svih 150 puhača. Posebna atrakcija bio je nastup udruge kuburaša »Vinogorska kubura«. Brojni posjetitelji imali su prigode uživati u plesovima i nošnjama ukupno 14 plesnih i pjevačkih KUD-ova iz svih dijelova Hrvatske i Slovenije, a potom je održan izbor najljepše sudionice.</p>
<p> Ovaj prvorazredan folklorni i etnološki događaj, koji svake godine okuplja sve veći broj sudionika i posjetitelja i ove je godine kao pokrovitelj financijski potpomogao grad Zaprešić, Turistička zajednica grada Zaprešića i poduzetnici čitavog zaprešićkog kraja. </p>
<p>A. L.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="18">
<p>Novi šok benda Prodigy - snimili pjesmu o drogama</p>
<p>Baby's Got A Temper naziv je novoga singla grupe Prodigy za koji britanski glazbeni tjednik NME predviđa da će biti zabranjen u dnevnim programima radijskih stanica ili bar dobrano izrezan prije puštanja. Razlog tome trebao bi biti, navodi NME, što pjeva o drogi Rohypnol koju koriste silovatelji kako bi omamili svoje žrtve. Ta vrsta droge, naime, opušta mišiće i uzrokuje amneziju. </p>
<p>»To je pjesma o drogama koje te dižu i o drogama koje te opuštaju. Ako sam, recimo, htio da me nešto opusti, mogao sam to uzeti od svoje djevojke, što sam i napravio. Zato sam napisao stvar o tome. O tome kako je to sve punk. I poštujem to. Mnogo djevojaka koje znam su puno iskrenije o tome negoli momci«, kaže o svom novom singlu Keith Flint, jedan od tri preostala člana grupe. Za Prodigy zabrana ne bi bila nova pojava, jer su i prije pet godina imali singl »Smack My Bitch Up« koji je bio zabranjen na većini radijskih stanica, zajedno s ultra-nasilnim pratećim videospotom. »Baby's Got A Temper« opisuju kao snagu Sex Pistolsa, koja se, pomiješana s bijesom i bukom Public Enemyja, pretvara u 100-postotni Prodigy zvuk. Pjesmu je grupa već testirala na festivalima u SAD-u i rezultati su bili očekivano eksplozivni. Singl »Baby's Got A Temper« će se svugdje u svijetu pa tako i u Hrvatskoj, u prodaji naći od 1. srpnja. Bit će to, naravno, uvod u novi dugosvirajući materijal čije ime i datum objavljivanja zasad nisu poznati.</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Prince snimio album samo za fanove</p>
<p>Prince je upravo dovršio novi album koji nećete moći kupiti u trgovinama ili putem Interneta. »One Night Alone« je album na kojem se nalaze ekskluzivne snimke koncertnih nastupa slavnog glazbenika i namijenjen je isključivo članovima Princeovog New Power Generation glazbenog kluba.</p>
<p> Njima je ovaj album stigao poštom na kućne adrese. Album donosi zapise sa istoimene američke turneje, na kojoj je Prince, bez benda, samo uz klavir izveo i nekoliko novih, do sada neobjavljenih pjesama. </p>
<p>Ipak, veći dio materijala na »One Night Alone« fanovi su već mogli skinuti s njegove web-stranice, a sada Prince najavljuje još barem tri slična projekta koja će distribuirati fanovima na isti način.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Jay Kay sredio nos</p>
<p>Frontman skupine Jamiroquai, Jay Kay brzo se oporavio od neugodne epizode s fotografom koja se zbila na londonskoj premijeri »Zvjezdanih ratova«.</p>
<p> Naime, Jay Kay je u sukobu s fotografom izvukao deblji kraj pa je premijeru napustio razbijenog nosa, no sada je dobro i bend je već ovaj utorak održao intimni koncert pred tristotinjak obožavatelja u jednom londonskom klubu. Jay Kay se na pozornicu popeo bez vidljivih rana ili modrica i cijeli je slučaj komentirao sljedećim riječima: »Dobro je biti pop zvijezda jer onda si možeš priuštiti poštenu plastičnu operaciju nosa.« </p>
<p>Skupina Jamiroquai nakon britanske kreće na europsku turneju u sklopu koje će 14. lipnja nastupiti u pulskoj Areni.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Pušiti ili ne pušiti?</p>
<p>Malo je poznato da je u prošlosti bilo zabrana pušenja. Pušački narod, međutim, i dalje uživa duhan već 500 godina. A naredbom Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske zabranjeno je pušenje na javnim mjestima. To nas je ponukalo da »zavirimo« u povijest duhana i evo što smo pronašli.</p>
<p>Turski car Murat IV. izdao je 1632. godine, dakle prije 370 godina, ferman o zabrani uživanja duhana i kave i to pod prijetnjom kažnjavanja smrću! Osobno je provjeravao provođenje svoje naredbe: preodjeven, noću je ubijao sve koji su pušili duhan. Međutim, Muratov nasljednik - sultan Ibrahim zaboravio je na tu zabranu pa su opet svi pušili.</p>
<p>Protiv pušenja svojevremeno su bili francuski kralj Louis XIII, engleski monarh Jakov i papa Urban VIII. Ovaj potonji potpisao je ispravu o izopćenju pušača!</p>
<p>Zdravstveni djelatnici kažu da jedna cigareta skraćuje život za pet minuta, a ljudi i dalje puše. Pri tome kao da rezoniraju: Kud ode cijeli život, neka vrag nosi i tih 300 sekundi! Nepušačima nije svejedno gdje se ne puši pa se pitaju koje je to »javno mjesto« na koje se odnosi zabrana pušenja? Pušači se »vade« na tu nejasnoću pa u zatvorenim prostorijama truju zdravlje svojoj okolini. Na to nemaju pravo. To piše i u Ustavu Republike Hrvatske!</p>
<p>Idući u susret 31. svibnju, Danu nepušača, pitamo se: Pušiti ili ne pušiti? (S. T.)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Nova zubarska bušilica</p>
<p>Mnogi se boje posjete stomatologu zbog zvuka bušilica. Nova, femtolaserska bušilica trebala bi odagnati taj strah.</p>
<p>Stručnjaci su razvili novu bušilicu čije je djelovanje vrlo kratko, svega nekoliko femto sekunda. Središnji element te bušilice je kristal safira s nekoliko iona titana. Laser, osim što djeluje kratko, razvija vrlo visoke energije. To ima za posljedicu da laserski mlaz djeluje kao vrlo precizan alat na praktički sve materijale. </p>
<p>Usprkos visokoj, ali vrlo kratkoj energiji djelovanja okolni materijal zuba se ne zagrijava i mehanički oštećuje. S tom bušilicom moguće je sjeći i oštre kutove u zubu. S pomoću ugrađenog minijaturnog spektroskopa bušilica razlikuje karijes od zdravog zuba. Čim dođe do zdravog dijela zuba, bušilica se automatski zaustavlja. </p>
<p>Zašto pacijent ne osjeća bol? Zub je načinjen od prirodnog biomaterijala s vrlo tvrdom caklinom na površini. U unutrašnjosti zuba smješteni su fini kanali za dovod minerala poput fluora. Kod običnih bušilica prenose se vibracije bušilice do živca, što se ovom bušilicom izbjegava. (kpp)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="23">
<p>Vukovar za budućnost novih tendencija</p>
<p>Talijanski umjetnik, teoretičar i kolekcionar Getulio Alviani odlučio je sakupiti i Gradskome muzeju u Vukovaru pokloniti najavangardnija djela koja danas rade nekadašnji sudionici Novih tendencija i umjetnici bliski tom pokretu. Ta kolekcija od 169 djela 22 umjetnika iz 11 zemalja pristigla je već u zagrebački Muzej suvremene umjetnosti gdje se uvodno priprema izložba pod nazivom »22 za budućnost Vukovara«. Odavde će, kad Gradski muzej bude obnovljen, u Vukovar, a prije možda i na svjetsku turneju </p>
<p>Nisam tip umjetnika koji se fotografira uz svoja djela, radije ću pozirati pored skulpture moga prijatelja Massironija, protestirao je Getulio Alviani, kada smo ga zamolili za portret pred nekim njegovim djelom. Simpatičan i skroman, iznimno duhovit i energičan, taj je ugledni talijanski umjetnik, teoretičar i kolekcionar doputovao ovog tjedna u Zagreb kako bi zajedno sa svojim velikim prijateljem, Ivanom Piceljem, pripremio cjeloljetnu izložbu u Muzeju suvremene umjetnosti. Riječ je o donaciji vrijednih djela konstruktivističke i kinetičke umjetnosti koju su na Alvianijevu inicijativu, Gradskom muzeju u Vukovaru poklonili mnogi velikani tog smjera umjetnosti prošloga stoljeća. Izložba se otvara 7. srpnja, a Getulia Alvianija pronašli smo u Muzeju suvremene umjetnosti kako priprema katalog, na naslovnici kojega će se naći ratna slika razorene vukovarske ulice. </p>
<p> • Koji je bio povod akciji sakupljanja umjetničkih djela protagonista Novih tendencija i zašto ste se odlučili za Vukovar?</p>
<p> - Kada sam 1997. godine imao posljednju veliku, gotovo antologijsku izložbu ovdje u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, svi su me pitali što mi se dogodilo, što sam radio, što se dogodilo s pokretom Novih tendencija. Ljudi su se raspitivali o umjetnicima koji su dolazili u Zagreb na izložbe Novih tendencija jer godinama o njima nisu ništa čuli, tako da sam morao objašnjavati kako smo više manje, svi mi nastavili raditi. Tada sam se sjetio nečega o čemu je često govorio Richard Paul Lohse, moj veliki, stari prijatelj. Egzaktnu, konkretnu, istraživačku umjetnost kao što je naša uspoređivao je s morem u kojem se odvija intenzivan život riba, kojega ljudi ne vide. Vide samo morsku površinu, boju i svoj odraz u njemu. Ribe vide samo na tržnici kako leže mrtve. Ista stvar je i s ovom našom umjetnošću. No, mnogi protagonisti Novih tendencija nastavili su raditi isti posao, a evolutivan način njihova rada iz tog razdoblja i dalje im je ostao jednako važan.</p>
<p>To bi bio mali uvod u sadržaj zbirke, a za Vukovar sam se odlučio kad sam vidio jednu knjigu o njemu. Snažno me se dojmila jer je prikazivala potpuno razoreni grad, bezosjećajno i bezumno uništen. Odlučio sam sakupiti sva najavangardnija djela koje danas rade nekadašnji sudionici Novih tendencija ili umjetnici bliski tom pokretu, oni koji ga na neki način nastavljaju. Želio sam upravo Vukovaru, gradu s poviješću dugom pet tisuća godina, darovati jednu takvu zbirku.</p>
<p>• Jeste li ikada bili u Vukovaru?</p>
<p> - Ne, nikada.</p>
<p>• Izložba nosi naslov »22 za budućnost Vukovara«, a posvećena je Anni Palange. Koji je povod te posvete?</p>
<p>- O toj želji razgovarao sam prije pet godina sa svojom mladom prijateljicom, Annom Pallange, koja je tada imala manje od trideset godina. Odmah smo počeli zajedno raditi na tom projektu, pozivati prve umjetnike, moje prijatelje i tako dalje. Nedugo nakon toga Anna se razboljela od raka, što je bilo razarajuće poput rata i ja sam joj obećao kako ću ostvariti tu zamisao i donaciju u njezino ime. Tek što je umrla, odlučio sam se egzorcirati smrt, tu apsurdnu smrt kao što su i smrti u ratu apsurdne. Anna Palange je umrla prije četiri godine, a sada kada je ovaj projekt gotov, čini mi se da se neki način nastavlja njezin život. Svatko se prema smrti odnosi na drugačiji način. Ja je podnosim tako da zlo pobjeđujem radeći dobro. Sva ova djela, koja posjeduju umjetničku vrijednost, ostaju za budućnosti. Danas su nam osobito zanimljiva, jer živimo u retro-svijetu, svijetu koji je okrenut prošlosti, a ova djela, naprotiv, simboliziraju pozitivnu budućnost u koju vjerujem. </p>
<p>• Uz Zagreb Vas, pretpostavljam, vežu lijepe uspomene iz razdoblja Novih tendencija. Jesu li prijateljstva koja ste tada uspostavili i koja još uvijek njegujete, omogućila sakupljanje umjetnina za vukovarski muzej?</p>
<p>- Zagreb je za mene, a vjerujem i za sve ostale protagoniste Novih tendencija, uvijek bio uporište. Zagreb je središnja točka razdoblja koje je, usudio bih se reći jedno od najvažnijih u našem stoljeću, a bez sumnje najvažnije za sva istraživanja egzaktne umjetnosti. Nedavno sam sreo Umberta Eca i rekao sam mu da idem u Zagreb. S nostalgijom smo se prisjetili na te lijepe godine, kada smo svi bili mlađi i puni ideja. </p>
<p>Sanjam o tome da se ideje i energija toga razdoblja nastave. Uvažavajući sva ostala svjetska središta, moram reći kako grupica ljudi koja djeluje u ovom prostoru, prije svega mislim na mog prijatelja Ivana Picelja, ne prestaje njegovati tu uspomenu. Zato je meni Zagreb ekstremno važan, a vjerujem i ostalim protagonistima Novih tendencija. </p>
<p> • Prema kojem ste kriteriju birali umjetnike, odnosno donatore?</p>
<p> - Umjetnici koji sudjeluju u ovom projektu su moji prijatelji i ne postoji nikakav kritički izbor, već odabir prema kontaktima i sklonostima onih s kojima dijelim iste ideje. Sve koje sam pozvao bili su presretni što će sudjelovati u ovom projektu. Zapravo svi osim jednog.</p>
<p>• Možete li nam otkriti tko je to?</p>
<p> - Neću vam reći zato što je to jedan od mojih najvećih prijatelja, no kao osoba je strašno čudan.</p>
<p>• Je li možda hrvatskog podrijetla?</p>
<p> - Ne, daleko je od Hrvatske, iz Brazila je. No dobro, želim reći kako ih nisam birao, nego sam ih na neki način postavio tako da predstavim sve dijelove svijeta u kojima se njegovala ta umjetnost. Okupio sam dvadeset i dva umjetnika iz jedanaest zemalja od Hrvatske i Italije preko Njemačke i Francuske do Južne Amerike. Dakle u zbirci imamo radove koji predstavljaju jedanaest zemalja, premda neke imaju više predstavnika, a neke samo jednog. </p>
<p>• Projekt sakupljanja vukovarske zbirke očito potvrđuje prijateljstvo koje ste desetljećima uspjeli očuvati. Trebalo bi ipak podsjetiti kako su ta prijateljstva nastala? </p>
<p>- Zaboravlja se mnogo toga, no ono što neću nikada zaboraviti jest nevjerojatna činjenica kako su Nove tendencije rođene bez da se itko od nas poznavao. Upoznali smo se tek ovdje, u Zagrebu, u jednoj situaciji koja je nastala potpuno spontano. Ne znam kako to objasniti drugačije, ali nešto je postojalo u zraku. Tek kad sam došao u Zagreb upoznao sam Parca, Picelja, Morelleta i sve ostale. To je za proučavanje Novih tendencija iznimno važan podatak, jer mi smo stvarali tu umjetnost, bez da smo se poznavali. Nitko od nas nije znao da i drugi idu u tom smjeru. Ne mislim pri tom na djela koja su nalikovala jedna na druge, jer smo svi radili potpuno različite stvari. Niti jedno moje djelo, primjerice nije nalikovalo nekom Duarteovom ili Mavignerovom, no važno je što je duh bio isti. To je također dokumentirano na ovoj izložbi. Okupio sam sve one koji su unaprjeđivali taj smjer. Pozvao sam međutim i one koji su bili manje napredni, no čije je djelo važno za umjetnost njihove zemlje, kao što je Milan Dobeš iz Slovačke.</p>
<p> • Kada s takvim entuzijazmom govorite o Novim tendencijama, možemo samo požaliti što takvo stanje duha danas više ne postoji. Što je po Vašem mišljenju uzrokovalo gubitak energije i entuzijazma iz tog razdoblja? </p>
<p>- Da, taj je senzibilitet izgubljen. Danas živimo u jednom strašno vulgariziranom vremenu, strašno materijalističkom. Naravno, čovjek je kriv za to, nije se taj senzibilitet sam izgubio. No, možda ipak ne treba govoriti kako takva senzibilnost više ne postoji, naprotiv, mi se samo ponašamo kao da je nema. Treba priznati kako je danas ljudi više ne žele, jer ih previše privlače spektakularne, a osobito površne situacije. Vidio sam jutros vaše tabloide i dnevnike koji su puni fotografija nogometaša. Ljude zanima što piju, što jedu, kako igraju biljar itd. Posebno mi je zanimljiva razlika između hrvatskih i talijanskih tabloida. Kod nas se interesiraju samo za naše igrače, a vaši prate sve nogometaše na svijetu. Ipak treba se upitati zašto je nogomet najvažnija stvar na svijetu? Ne primjećujem da mijenja ili unapređuje išta što bi bilo važno za naš život.</p>
<p> Tko misli da će se nešto promijeniti na ovom svijetu ako talijanska ili hrvatska reprezentacija pobjede ili izgube. S druge strane, ova naša umjetnost snažno je utjecala na način života. Mogli bismo čak reći kako je ušla u ljudski duh, jer ako se danas rade tako napredne stvari kao što su računala, onda se morate sjetiti kako su sustavi računala - binarni sustav - inicirani umjetničkim radovima, umijećem umjetnika. Stvaranje računala je čin ideje koja je poput ove umjetnosti stvar razuma. Moramo biti svjesni kako su sve stvari koje danas upotrebljavamo isplanirane, projektirane.</p>
<p> Nije, naime, sišao Isus Krist s nebesa i rekao ljudima napravite mobitel. Sve to pripada nama, svijetu konstruktora, inženjera, arhitekata, dizajnera i umjetnika. Jednako tako trebamo znati kako su naši najveći neprijatelji loši inženjeri, arhitekti, loši dizajneri ili umjetnici, inače bi svi mi uvijek radili prave stvari. Dakle, sve ovo što upotrebljavamo napravio je čovjek, koji se zove umijeće, dakle, čovjek - umjetnik na kojega sigurno nije utjecala nogometna momčad. U pronalasku atomske energije, na Einsteina sigurno nije utjecala neka nogometna utakmica. Čitajući današnje novine, izgleda kako o njoj nama ovisi život. </p>
<p> • Premda tvrdite kako ste u ovom projektu okupili samo svoje prijatelje, ipak je nevjerojatan podatak kako ste uspjeli prikupiti sto šezdeset i devet djela, dvadeset i dvojice autora. Vukovar će tako dobiti jednu od najvrednijih zbirki konstruktivističke i kinetičke umjetnosti. Izgleda da su protagonisti Novih tendencija iznimno darežljivi umjetnici.</p>
<p>- Možda je razlog odaziva mojih prijatelja činjenica što sam nastavio njegovati naša prijateljstva. Čini mi se, ipak, da je glavni razlog jedna zajednička povlastica ili posebnost svih nas koji se bavimo tom racionalnom, apstraktnom umjetnošću. Mi, naime, težimo zajedništvu s onima koji su nam slični ili bliski duhom. Na temelju toga nastale su mnoge privatne zbirke i muzeji po cijelom svijetu. Ja primjerice posjedujem veliku i vrijednu zbirku djela svih svojih prijatelja i neprestano priređujem njihove izložbe, kao što sam nedavno u novigradskoj galeriji Rigo postavio Albersova djela. No, upozorio bih kako ta djela sakupljamo ne zbog materijalističkog posjedovanja, nego zbog poznanstava koja stvaraju prijatelje. Svijet koji se stvara takvom vrstom veza, je diskretan, miran svijet, bez konfuzije. Ako želite takav svijet i prijatelje, onda će vam ta djela produžiti život. Vjerujem kako jedino pomoću njih možemo pobijediti smrt, jer djela ostaju i nakon nas.</p>
<p> Nikada nisam prodao niti jedno od tih djela. Mogao sam postati milijarder ili voziti Rols Royce da sam prodao neki rad Lucia Fontane iz svoje zbirke. No osjećao bih se kao da sam izdao svoju vjeru ili prodao dio sebe, svoje srce ili oči. Živim skromno, ne mogu reći da mnogo zarađujem, no trudim se da što manje trošim. Dobro znate da se s umjetnošću ne može mnogo zarađivati, barem ja ne mislim da umjetnost i zarada mogu živjeti u plodnoj zajednici. Dakle, međusobna razmjena ili otkupi djela, stav je umjetnika upravo ovog našeg tipa umjetnosti. </p>
<p>• Planirate li nastaviti dalje s ovim projektom ili je to sada zaokružena zbirka?</p>
<p>- Ovo je zaokruženi projekt i zato nosi naslov »22 za Vukovar«. No svakako, budućnost te zbirke može se razviti u izložbenu turneju po svijetu kako bi se upozorilo na njezinu vrijednost. Što se mene tiče priča je završena, dalje sve ovisi o drugima. Želio bih samo naglasiti kako ovu akciju nisam napravio zbog neke svoje koristi, jer kada nešto darujem, zauzvrat nikad ne tražim ništa. U tome je smisao darivanja zar ne?</p>
<p> Sa svojim prijateljima razgovaram i surađujem tako da Picelju ili Morelletu, primjerice, predložim neki projekt, neku izložbu bez da o tome razmišljam kao o nekom poslovnom ili komercijalnom zadatku. Cijeli život pokušavam ostvariti svoje ideje, kao što je i izložba Josefa Albersa u galeriji Rigo ili izložba Maxa Billa u Školi dizajna u Venecueli. To me čini sretnim, idealistom koji zna da se u ovom našem vremenu ne radi ništa bez nekog interesa ili koristoljublja. To me dakako razlikuje od predsjednika nogometnih klubova koji su, pod navodnicima, veliki ljubitelji nogometa, a te funkcije preuzimaju samo zato kako bi međusobno realizirali svoje privatne poslove. </p>
<p>Renata Margaretić Urlić</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>O »Krugovima« bez pozlate</p>
<p>Vrsnoću i polemičnost znanstvenog dijela skupa koji je promišljao značenje časopisa »Krugovi« priskrbili su istupi Velimira Viskovića i Branimira Donata / Otvorena izložba Biserke Baretić </p>
<p>ROVINJ, 25. svibnja</p>
<p> - Štovatelji djela i uspomene na Antuna Šoljana našli su najbolji mogući način da se jednoj od ključnih osobnosti suvremene hrvatske književnosti primjereno oduže: »Šoljanovi dani« u pjesnikovu Rovinju (što se održavaju od 24. do 26. svibnja) u prvih šest godišnjih izdanja promišljali su u pedesetak znanstvenih radova raznovrstan piščev opus, da bi ove godine pozornost posvetili časopisu »Krugovi«, kulturnom glasilu Šoljanove generacije.</p>
<p> Naime, 1952. godine pojavom prvoga broja toga časopisa, okrenuta je u olujnim vremenima socrealizma nova živodajna i povijesna stranica modernoga duha u nas. Ma koliko prijepori unutar redakcije časopisa bili evidentni, nesumnjivo je da pojavom toga časopisa završava povijesno razdoblje ideološkog jednoumlja, koje je dolazilo s istoka, i počinju puhati aktualni duhovni vjetrovi s gotovo svih strana svijeta, pogotovo kad je riječ o recepciji stranoga pjesništva. Dovoljno je kazati da je temeljno djelo modernoga svjetskog pjesništva Eliotova »Pusta zemlja« tiskana u nas prvi puta baš na stranicama »Krugova«.</p>
<p> O udjelu stranoga pjesništva u ondašnjoj našoj duhovnoj atmosferi onako kako se očitava na stranicama toga zagrebačkog časopisa, govorila je na središnjem znanstvenom skupu - što je otvoren u subotu u Velikoj dvorani rovinjskog Doma kulture s uvodnim govorima gradonačelnika Giovania Sponze i dopredsjednika DHK Anđelka Novakovića - Dunja Detoni Dujmić. </p>
<p>Ako su »Krugovi« bili motor nove književnosti, onda su generatori u njemu bili Antun Šoljan i Ivan Slamnig. O različitosti njihovih stvaralačkih temperamenata, ali i o međusobnoj sukladnosti djelovanja na planu moderniteta, govorio je akademik Tonko Marojević, naznačivši da kratkoća njihova zajedničkog nastupanja nije priječila dugotrajnost udomljavanja brojnih estetskih i stilskih europskih noviteta u nas. U središtu zanimanja, Zvonimira Mrkonjića bila je pionirska Panorama poslijeratne hrvatske mlade lirike, uz komentar Bore Pavlovića, što je objavljena u 12. broju »Krugova« za godinu 1953. U mitologiju »Krugova« dirnuo je Vehementni Branimir Donat, navodeći kao primjer neprincipijelnog ponašanja mladih tiskanje četiriju efemernih pjesama Sime Dubajića.
I dan danas intrigantnim pitanjem nazočnosti lika i djela Miroslava Krleže na stranicama »Krugova«, studiozno i istodobno krajnje uzbudljivo pozabavio se Velimir Visković. Zaključio je da su Krleža i tada mladi krugovaški pisci projurili jedan mimo drugih tolikom brzinom i neuvažavanjem, da je o Krleži na stranicama »Krugova« pisano jedva u tri navrata. Pokazavši nazočnima prvi broj časopisa, Branimir Bošnjak govorio je o prednostima, ali i dvojbama »Krugova« kao časopisa naznaka promjena književne prakse i kritike. Skup nastavlja radom. </p>
<p>»Šoljanovi dani« započeli su zapravo dan prije posjetom sudionika glasovitom Zavodu za istraživanje mora, dodjelom nagrada za najbolji učenički ogled Istarske županije na temu 50. obljetnice »Krugova«, te izlaganjem akademika Marojevića o ulozi časopisa u kulturi, da bi u Gradskom muzeju u večernjim satima bila otvorena izložba novih slikarskih radova Biserke Baretić. Govoreći o jedinstvenom slikarskom senzibilitetu ove slikarice, akademik Marojević podsjetio je na njen rovinjski početak upravo u godinama u kojima govori i simpozijski dio »Šoljanovih dana«. Baretićkini novi sliko-crteži, umjesto njene nekadašnje egzistencijalističke tjeskobe, danas naglašavaju morbidnost organičkih pejzaža i aktova, jednih od ponajboljih u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti. </p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Umjetnici su u renesansi bili ishodište svega, a danas su svedeni na razinu čudaka</p>
<p>Najboljim mi se činilo, listajući monografije, upoznati što su slikari slikali u povijesti pa na tom tragu naći i svoj vlastiti i prepoznatljiv jezik. Jedino se bojim da mi se umjetnost ne iskomercijalizira. Kad su slikari počeli ispunjavati tuđe zahtjeve dobili su gomilu novca no umjetnost im je otišla u pogrešnom smjeru</p>
<p>Damir Medvešek (1959) jedinstvena je pojavnost na hrvatskoj slikarskoj sceni. Taj majstor slikar scenografija u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, iznio je pred likovnu publiku i na kritičarsku vjetrometinu plodove svojega trogodišnjeg rada. Retrospektivnom izložbom, koja se do ovih dana mogla razgledati u galeriji »Dubrava«, poručio nam je da nam je život satkan koliko od umjetnosti i sanja toliko i od - sučeljavanja. Uspostavljajući kontinuitet univerzalnoga, Leonardovu Giocondu stavlja u različite kontekste poigravajući se ženskim arhetipom: Gioconda kao sfinga, mačka ili možda Lara Croft...</p>
<p>• Zašto baš Leonardo? Je li vas njemu privukla njegova modernost ili u stvarnosti niste našli prostor sučeljavanja?</p>
<p>- Zapravo jedno i drugo. Listajući monografije starih slikara Leonardo me nije privukao samo kao »kralj slikara« nego svojim širokim dijapazonom razmišljanja. Tek kad sam pročitao i shvatio njegov Traktat o slikarstvu, neke su mi stvari postale jasnije i našao sam se u njima. Shvatio sam da i ja tako razmišljam. A Gioconda je univerzalan lik. Možda malo i u nedostatku vlastite inspiracije, nju sam uzeo kao temelj od kojeg ću krenuti i tako povezati prošlost sa sadašnjosti. Jer staro i novo se ionako stalno sudaraju.</p>
<p>• Jeste li ovim ciklusom bliže odgonetavanju Gioconde?</p>
<p>- Nisam ni bliže ni dalje, jednostavno mi je to istraživanje unutar ovog ciklusa slika pomoglo da bolje upoznam sebe i da shvatim koliko se mogu disciplinirati u ozbiljnu radu, koliko mogu povezati svoje misli. I shvatio sam da je umjetnik umjetnik i da za mene kao umjetnika nema granica koje bi me trebale odrediti. U umjetnosti je već sve rečeno, ali Gioconda ostaje, kao i žena, uvijek tajanstvena. Ja sam je približio mački, jer sam našao dosta sličnosti između žena i mačaka.</p>
<p>• Gioconda je, dakle, bila polazište za studiju žene?</p>
<p>- Da, mada je na samo nekoliko slika možete prepoznati kao Monu Lisu. Transformirao sam je u druge likove tako da ona ponekad nalikuje na moju pokojnu mamu, ponekad na moju suprugu, a na nekim slikama i na mene. Želio sam Giocondu dovesti u 21. stoljeće kada ona pomalo postaje slična čak i Lari Croft.</p>
<p>• Što Vas je najviše odredilo kao slikara?</p>
<p>- Nije to bio Leonardo, pa čak ni renesansa. Više me fascinirala secesija i Klimt. Najboljim mi se činilo, listajući monografije, upoznati što su slikari slikali u povijesti pa na tom tragu naći i svoj vlastiti i prepoznatljiv jezik. I sad mogu s ponosom reći da imam svoj jezik, jer sam se svih prošlih godina pribojavao da se neću pronaći. Slikarima je, naime, uvijek najveća muka naći svoj jezik, a da bi se on našao valja mnogo raditi i razmišljati i bez toga nema rezultata i bez toga se uloženo ne može vratiti. Nakon ove izložbe i ovog ciklusa osjećam se praznim, ne u smislu bezidejnosti, jer ideja ima, ali ruka ne želi raditi, pa ću najprije odmoriti nakon ovih nekoliko napornih godina i krenuti u - nova sučeljavanja.</p>
<p> • Koliko vam je traženju sebe i svojeg slikarskog jezika pomogao rad na scenografijama. Je li pomogao ili odmogao?</p>
<p>- Petnaest godina slikam scenografije, postao sam, eto, i glavni majstor, i mogu reći da posao u kazalištu koliko pomaže toliko i odmaže. Radi se na velikim formatima s velikom količinom boja, slikate na sve načine i tu se oslobodite i fizički i duhovno. Rad na scenografiji oslobodi i straha od velikih i praznih prostora tako da se ovlada njime. U kazalište treba biti zaljubljen da bi se u njemu radilo. Tako mi je, na primjer, rad na brijunskom Kralju Learu bio jako težak i dugogodišnje mi je iskustvo bilo najvažnija pomoć. Scenografski rad odmaže slikarstvu toliko što postoji opasnost da se i u vašim slikama pojavi kazalište.</p>
<p> • Kakav je danas položaj umjetnika i što je mjerilo vrijednosti njegova rada?</p>
<p>- Vrijeme je najbolji sudac umjetničkog rada. Smatram da nema manje i više vrijednog umjetnika. Ima onih koji su istina i onih koji tu nisu. Oni koji nisu istina mogu biti lošiji, ali su pravi umjetnici ljudi slobodnog duha koji su nekada u renesansno doba bili magovi i ishodište za mnoge druge stvari. Danas su svedeni gotovo na razinu čudaka. Iza sebe želim ostaviti dobar i kvalitetan rad i, ako uspijem u naumu da se potvrdim kao slikar u ovom dijelu svijeta, poruku da se sve postiže samo radom i vjerom u sebe.</p>
<p>• Često slikate na komadima scenografije pa se tu događaju i odstupanja od uobičajena kvadratnoga slikarskog formata?</p>
<p>- Format se može dosta varirati i odstupati od kvadrata ili kružnice pa čak i izlaziti u prostor. Mislim da biti slikar ne znači samo slikati na komadu platna, nego i na komadima starih kulisa, prozorima, vratima ormara koje proširujem dodatnim elementima. Sve to vodi u jednom smjeru koji mi je još preskup za realizaciju, a to je prostorna slika; gledljiva sa svih strana.</p>
<p>• Jeste li ovom retrospektivnom izložbom u galeriji Dubrava zaokružili svoj tamno plavo-crveni ciklus, jer čini se da žuta postaje sve prisutnijom?</p>
<p>- Nakon duljeg sam razmišljanja zaključio da je ta tamna, mistična faza s mnogo starinskih patina, nastala zbog moje situacije s majkom koja se jako mučila i ja skupa s njom baš u razdoblju koje se poklopilo s nastajanjem većine djela tog ciklusa. Sada, godinu dana nakon njezine smrti, sve je više žute boje u mojim slikama i mislim da sam se napokon počeo otvarati svjetlu.</p>
<p>Jedino se bojim da mi se umjetnost ne iskomercijalizira. Do sada sam to rješavao tako da ne zapadnem u hiperprodukciju. Kad su slikari počeli ispunjavati tuđe zahtjeve dobili su gomilu para no umjetnost im je otišla u pogrešnom smjeru. Ne bih se htio dovesti u tu situaciju, pa se sad posvećujem izložbama kojima ću predstaviti ciklus vani.</p>
<p>• Što sada?</p>
<p>- Uskoro je izložba na Brijunima, na jesen opet u Zagrebu, a onda idem 'preko bare'. Dosad su dogovoreni New York i Palm Springs. New York se trebao dogoditi još lani no zbog rujanskih je događanja to odgođeno. </p>
<p>No ako svim srcem nešto želiš velika je vjerojatnost da će ti se to prije ili kasnije i ostvariti. Osjećam da sam prošao trnovit dio puta i našao se na čistini gdje radim sad već s velikim olakšanjem i nisam više opterećen, jer znam da ono što radim dobro radim. Sada sam opet na početku i na tom dobrom temelju treba graditi novo kao da ničega nije bilo.</p>
<p>• Kojoj ideji težite u slikarstvu?</p>
<p>- Ne zanima me toliko ni lik niti crta, nego samo boja. Već sada se igram mišlju da izbacim figuraciju iz svojeg rada, jer ne vjerujem da ću kad budem stariji imati strpljenja za portret. Želim da ta boja koju koristim i nanosim na platno bude u svom kemijskom i fizičkom i optičkom svojstvu savršena. Stoga mnogo radim da očistim svaku boju i dam joj odgovarajuću vibraciju. Da boja govori sama za sebe. U budućnosti ću se vjerojatno baviti istraživanjem velikih površina i čistim kompozicijama.</p>
<p>Snježana Babić Višnjić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Nova likovna senzacija </p>
<p>Princ Charles je, otvarajući novu galeriju, rekao: »Ova zgrada nudi novo i elegantno okupljalište u Londonu, koje je na prepoznatljivi način kraljevsko, no gdje svi možemo više naučiti o umjetnosti« </p>
<p>London je ovih dana dobio još jednu kulturnu senzaciju</p>
<p> - obnovljenu kraljevsku galeriju u sklopu Buckinghamske palače, s gotovo četiri puta većim izložbenim prostorom od dosadašnjeg. U novoj galeriji, koju je u utorak otvorila kraljica Elizabeta II., postavljena je izložba »Kraljevsko blago«, koja nudi izborom najreprezentativnijih primjeraka umjetničke zbirke koju su britanski monarsi sastavljali tijekom posljednjih pet stoljeća. Čak i u Londonu, razmaženom velikim izložbama i raskošnim retrospektivama, rijetko se viđaju likovni spektakli tog dometa.</p>
<p>Galerija je otvorena u povodu pola stoljeća od krunidbe Elizabete II., a izložba »Kraljevsko blago« sadrži slike, crteže i skulpture starih majstora. Prikazani su i kraljevski dragulji, nakit i namještaj. Iz bajoslovne zbirke koja broji na desetke tisuća komada, raštrkanih od Buckinghamske palače, preko dvoraca Windsor, Sandringham i Balmoral, pa do različitih manjih kraljevskih rezidencija diljem Britanije, kustosi su izabrali samo 450 izložaka - kako sami kažu »najbolje od najboljeg, od najboljeg«. </p>
<p>Za oko najviše zapinju Leonardovi, Michelangelovi i Rafaelovi crteži, te radovi Van Dycka, Vermeera, Rubensa, Rembrandta i Moneta. Tu su i skulpture Canove i Mazzonija, zatim probrani komadi namještaja, minijature, burmutice, porculan iz Delfta i Sevresa, te indijske umjetnine. Među djelima primijenjene umjetnosti posebnu pozornost privlači jedna dijamantima optočena kraljevska kruna, zatim bajoslovni dragulji kojima su indijski prinčevi darivali britanske monarhe, te divovski južnoafrički dijamanti.</p>
<p> Ima i predmeta koji su zanimljivi prije svega kao kurioziteti - poput velikog furniranog sanduka u kome se skrivala kupaća kada Georgea IV., dviju malih pagoda, ili draguljima optočenih Fabergeovih jaja. Suvremeni majstori slabije su zastupljeni. No da bi se vidjelo kako kraljevska obitelj i danas skuplja, izložen je godinu dana star »Kraljičin portret« što ga je naslikao vodeći britanski slikar Lucien Freud. Nevelika slika prikazuje pomalo umornu i namrgođenu Elizabetu II. </p>
<p>Kraljevska zbirka nastajala je i razvijala se stoljećima, kao odraz nagnuća pojedinih krunjenih sakupljača. Neki monarh ne bi volio slike, ali je cijenio porculan, drugi bi, recimo, sakupio puno burmutica. Neki su imali manje, neki više razvijen umjetnički nos. Vrijeme je potvrdilo vrijednost maksime koja glasi da je »potpuni prijezir prema bilo kakvom obliku financijske razboritosti... najbolja odlika svakog sakupljača«, što ju je jednom izrekao jedan od bivših kraljevskih kustosa. Da najbolji kolekcionari nisu uvijek bili i najbolji kraljevi najbolje ilustrira primjer dvojice najvećih sakupljača, Charlesa I. i Georgea IV. </p>
<p>Ekstravagantni Charles I. (1600.-1649.) koji je bio u stalnoj zavadi s parlamentom, bio je smaknut odsijecanjem glave, kada je došlo do građanskog rata u kome su poražene njegove snage. Nevješt kao kralj, Charles se međutim pokazao kao izvanredni kolekcionar. U Englesku je donio najbolju zbirku nizozemskog slikarstva u Europi, zatim seriju slika otkupljenih od moćne obitelji Gonzaga iz Mantove. Nabavio je i Rafaelove crteže, koji su danas u londonskom muzeju Victorije i Alberta, te dva izvanredna Tiziana. Naručivao je i radove vodećih suvremenih slikara tog doba, kao što su Van Dyck, Rubens i Bernini.</p>
<p> U novootvorenoj kraljevskoj galeriji počasno mjesto dodijeljeno je velikom Van Dyckovom portretu Charlesa I. na konju. Nakon smaknuća Charlesa I. 1649. g. parlament je donio oduku da se rasproda veliki dio kraljevske zbirke, radi podmirenja dugova. Radilo se o nepromišljenom činu, zahvaljujući kome su britanski Otok zauvijek napustili veličanstveni radovi Tiziana, Mantegne, Rafaela, Coreggia, Veronesea i Dührera. Većina tih djela završila je u španjolskoj kraljevskoj zbirci, a mnoga su danas u madridskom Pradu, čineći neke od najvažnijih radova tog muzeja. (U Pradu je, igrom slučaja, upravo u toku izložba djela koja potječu iz zbirke Charlesa I. Rasipanje te kolekcije bilo je »nevjerojatni čin ludosti« tvrdi sa distance od tri stoljeća, povjesničar umjetnosti Jonathan Brown u pratećem katalogu.) </p>
<p>Desetkovanu zbirku nanovo su počeli graditi kasniji britanski monarsi, kupujući katkada u velikom stilu. George III. (1738.-1820.) je, primjerice, u jednom dahu kupio čitavu kolekciju Josepha Smitha, kraljevskog konzula u Veneciji koji je bio lud za umjetnošću. Danas, kada se svaki Canaletto na dražbama prodaje za milijune, zastaje dah pred činjenicom da ih je u toj zbirci bilo 45. U njoj su pored toga bili i Rafaelovi crteži te jedna mala slika žene koja svira spinet, što se pripisivala Fransu van Miersu. No pokazalo se da je zapravo riječ o radu u to vrijeme gotovo zaboravljenog Vermeera. »Žena sa spinetom« danas je jedna od najvećih atrakcija londonske izložbe kraljevskih umjetnina. No tek 130 godina nakon naprasne smrti Charlesa I., razmahao se jedan drugi kraljevski kolekcionar, princ regent i kasniji kralj George IV. Godine 1783. on je počeo pomamno sakupljati umjetnine, što ga je na kraju bacilo u teške dugove. U tisuću godina kraljevskog sakupljanja nitko nije bio strasniji niti opsesivniji kolekcionar od Georgea IV., koji je nakupovao mnoge Rembrandte i Van Dyckove, te druge nizozemske i flamanske majstore. Za njega su radili i tadašnji suvremeni britanski slikari poput Gainsborougha, a naručivao je i od najboljih izrađivača namještaja i porculana. Njegovi su ministri istovremeno zaključili kako se čini da kralja »ni najmanje ne zanimaju državne stvari«. </p>
<p>Princ Albert, muž kraljice Viktorije, kupio je pak sredinom 18. stoljeća slike ranih renesansnih majstora, koje su u to vrijeme bile potpuno izvan mode. Ujedno je zapovijedio da se prvi put sastavi inventar cijele zbirke. Do današnjeg dana ona je narasla do jedne od najvećih i najvažnijih u privatnom posjedu uopće. Ona broji desetke tisuća komada, a sve u njoj nije na umjetničkoj razini remek djela upravo prikazanih u Londonu.</p>
<p>Gledana u cijelosti, zbirka je izraz pojedinačnog ukusa ili neukusa mnogobrojnih kraljevskih sakupljača. Za jednog od njih, Edwarda VII., djeda današnje kraljice, u katalogu se tvrdi da je uživao u »žovijalnom filistinstvu« . Kraljičin otac, George V. nije se mnogo zanimao za umjetnost a jednom je prilikom, kako se tvrdi, kišobranom pokušao probušiti jednu od slika Willima Turnera. Kraljevske akvizicije načinjene tijekom posljednjeg stoljeća nisu bile osobito nadahnute - nijednom monarhu nije, primjerice, palo na pamet da počne sustavnije sakupljati moderne umjetnike, premda u zbirci ima dosta Moneta, te manji broj britanskih modernista. No posljednjih je godina dramatično povećan broj kustosa i restauratora kraljevske zbirke, koja danas mora živjeti sama od sebe, bolje rečeno od prodanih ulaznica. Precima Elizabete II. bilo bi sasvim nezamislivo da puk šeta po nekoj od njihovih palača i razgledava njihove umjetnine. </p>
<p>No, vremena se mijenjaju. Kako u Buckinghamskoj palači ponosno ističu, i sadašnje proširenje kraljevske galerije, koje je stajalo 20 milijuna funti (oko 250 milijuna kuna!) plaćeno je novcem prikupljenim od ulaznica. Ranija stara galerija otvorena je 1962. na mjestu na kome se nalazila kapela bombardirana u Drugom svjetskom ratu.</p>
<p> Novi galerijski prostor, što ga je projektirao britanski arhitekt John Simpson neće zadovoljiti svakoga, jer insistira na imitiraju klasike - uključujući i ulaz nadahnut portalima grčkih hramova. Budući da je i princ Charles poznat po svojim neoklasicističkim nagnućima, Simpson je vjerojatno odabran upravo zato što je tradicionalist. U Londonu se, eto, još ne može dogoditi da se neko tradicionalno zdanje proširi, recimo, modernističkom staklenom piramidom, kako je to učinjeno u pariškom Louvreu. S tehničke strane, međutim, novoj kraljevskoj galeriji nema zamjerke - njena unutrašnjost lako se adaptira u različite izložbene prostore, air-conditioning je ekološki zdrav, a osvjetljenje je izvrsno.</p>
<p> Princ Charles nije ništa pretjerao kada je, otvarajući novu galeriju, rekao: »Ova zgrada nudi novo i elegantno okupljalište u Londonu, koje je na prepoznatljivi način kraljevsko, no gdje svi možemo više naučiti o umjetnosti«.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Augusteum u Oxfordu</p>
<p>Projekt postava izložbe naronitanskih skulptura što se priprema za prezentaciju u oxfordskom Ashmolean muzeju predviđa djelomičnu rekonstrukciju Augusteuma iz Narone. U Oxford putuje devet rimskih statua </p>
<p>Kada je sir Arthur Evans 1878. odnio Livijinu glavu iz Vida u Englesku, vjerojatno nije ni slutio sudbinski rasplet toga njezina putovanja. Premda se kao ravnatelj oxfordskog Ashmolean muzeja, u kojem je Livija našla smještaj, u Splitu potom susreo i s don Franom Bulićem, ravnateljem Arheološka muzeja, sigurno nije raspravljao o slučaju Livije i njezina suputnika Merkura (također naronitanska mramorna glava). No, desilo se da je sedamdeset godina nakon tog susreta upravo Livija odigrala odsudnu ulogu u povezivanju oxfordskog Ashmolean muzeja i Arheološkoga muzeja u Splitu. </p>
<p>Nakon otkrića Augusteuma i statua u njemu, jedno je Livijino tijelo tražilo svoju glavu. Znajući za onu u Oxfordu, počeli su pregovori o mogućem posuđivanju i pokušaju spajanja različitih dijelova u jedinstvenu skulpturu. Kampanja arheologa bila je potpomognuta onom medijskom. No, hrvatska je bila bez većeg inozemnog odjeka sve dok nije popraćena napisima u The Timesu, nakon bostonskog predavanja dr. Emilija Marina, ravnatelja Arheološkog muzeja u Splitu, koji je time svjetskoj javnosti obznanio svoj senzacionalni nalaz u Naroni odnosno Vidu kraj Metkovića. Odziv Ashmolean muzeja bio je tada promptan. U Split je prvo stigao gipsani odljev Livijine glave, pomoću kojega je ustanovljeno da je Livijino tijelo iz Augusteuma predimenzionirano za tako malu glavu.</p>
<p>Uskoro se dr. Marin dosjetio još jedne moguće solucije - statue što je godinama bila stiješnjena uz stubišnu ogradu u prizemlju gradske vijećnice u Opuzenu. Istina, njezina prijašnja datacija što ju smješta u 2. st. nije odgovarala vremenu nastanka glave iz prve polovice 1. stoljeća. Ali valjalo je pokušati. To nije bilo uzaludno. Štoviše, stepenasti utor ležišta odgovarao je stepeničasto oblikovanom vratu Livije, te je glava od prve savršeno prijanjala uz tijelo. Stoga su pregovori između ta dva muzeja mogli biti nastavljeni. Odluka je donesena, i prigodom proslave 180. obljetnice osnutka Arheološkoga muzeja original je stigao u Split i bio izložen u zasebnoj dvorani.</p>
<p>Time suradnja između Ashmolean muzeja i Arheološkog muzeja, najstarijih muzeja u sjeverozapadnoj i jugoistočnoj Europi, nije završena. Pred desetak dana u Splitu na postolju izložbene dvorane, u kojoj je dosad bila izložena samo glava, našla se cijela Livija. Tom svečanom trenutku, uz dr. Emilija Marina, bili su i ravnatelj Ashmolean muzeja dr. Christopher Braun te dr. Michael Vickers, kustos rimskoga odjela toga muzeja.</p>
<p> Tom prigodom obznanjeno je da se uvelike priprema izložba naronitanskih statua u Ashmolean muzeju. Među njima će naravno biti i Livija, ovaj put ne više kao jedna antička glava, već kao statua - herkulanka. Riječ je o tipu statua što su dobile naziv po Herkulanumu - mjestu gdje je nađena prva takva skulptura. Kasnije ih je tijekom različitih arheoloških istraživanja na drugim lokalitetima nađeno još oko 300. Naronitanska statua Livije, međutim, prvi je primjer lika jedne carice koja se pojavljuje u tom tipu antičkih skulptura, što otvara nova izazovna pitanja istraživačima arheolozima.</p>
<p>Za splitsku izložbu naronitanskih skulptura u Ashmolean muzeju rezervirana je glavna dvorana u kojoj je inače bila izložena glava Livije. Konceptom postava dr. Emilija Marina predviđeno je da se u sredini dvorane, raščlanjene zidnim nišama, u kojima će ostati izložene antičke skulpture iz stalnog postava, ostvari djelomična rekonstrukcija Augusteuma. Bit će to poprečni presjek kroz hram u kojem će na jedinstvenom postamentu što prati liniju zida poput tribine, baš kao nekoć u Augusteumu, biti postavljeno 7 restauriranih skulptura - među njima Vespazijan, August, »Livija velika«, i takozvani »Opuzenac«. Osma statua Klaudija, koja još nije restaurirana, ležat će na podu cele hrama okružena ulomcima, i drugim nalazima terakote i stakla s istoga nalazišta. Ona će simulirati postav in situ te predočiti u kojem su stanju, zapravo, pronađene statue. Pred ulazom u celu, u trijemu hrama stajat će Livija.</p>
<p> Izvedbenim projektom, što su ga razradili Branko Penđer i Mario Čorić, koji ga je u finišu definirao, predviđeno je da se aluminijska konstrukcija hrama obloži poliesterom, u kojem će biti izvedena dva ugaona stuba hrama i dva stupa trijema. Unutarnji zidovi hrama biti će pompejansko crvene boje, na kojoj će se isticati bjelina statua. Svečano otvorenje izložbe, koju će pratiti iscrpan hrvatsko-engleski katalog, očekuje se sredinom veljače godine 2004.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="28">
<p>»Naša igra mnogima neće odgovarati«</p>
<p>»Nikako se ne mogu prilagoditi japanskom rasporedu. Čini mi se da smo malo umorni, od početka priprema u austrijskom Faak am Seeu Jozić nam nije dao slobodan dan« / »Osobno bih volio da se ponove događaji iz Francuske, kad smo mentalno rasli iz utakmice u utakmicu. Zaista, ono iz Francuske bilo je neponovljivo, u svakoj idućoj utakmici bili smo bolji i jači«</p>
<p>TOKAMACHI, 25. svibnja</p>
<p> - Robert Jarni rekorder je po broju nastupa za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Čak 78 puta Jarni je nastupio pod hrvatskim bojama, a nastup na svjetskoj smotri u Aziji treće mu je svjetsko prvenstvo u karijeri. Prvi puta na SP bio je u Osimovoj reprezentaciji Jugoslavije 1990. godine, igrao je tada jednu utakmicu protiv Kolumbije. Nastupi za hrvatsku vrstu koju je vodio Ćiro Blažević 1998. u Francuskoj su mu »najljepši trenuci u karijeri«, a sada u Japanu mirno, kao pravi iskusni profesionalac, čeka još jedan ispit svoje karijere. </p>
<p>- Da, to je opet ispit karijere, moje karijere već u poodmaklim igračkim godinama. No, ja se i dalje osjećam dobro, zdravlje je u redu i nemam nikakvih razloga za brigu.</p>
<p> • Stalno u svojoj priči ističete kako vam se sviđa baza hrvatske reprezentacije u Tokamachiju?</p>
<p> - Volim prirodu, zato mi i odgovara ovaj ambijent, u brdima, u šumi. Ali, mi ovdje imamo sve na raspolaganju. Zato je ovdje stvarno prekrasno. Od hotela do igrališta imamo tri stotine metara hodanja. Ne lunjamo naokolo autobusom, sve je tu pri ruci, a sadržaja za slobodno vrijeme imamo napretek. Moramo biti zadovoljni s ovim pripremama, a zadovoljstvo je ponajprije uvjetovano smještajem i ambijentom ovdje u Tokamachiju.</p>
<p> • Osjećate li i vi umor kao i ostali igrači, osim Pletikose svi imaju probleme s nesanicom?</p>
<p> - Niti ja nisam iznimka. Meni je četvrtak bio posebno težak dan. Nikako nisam mogao uloviti pravi ritam, niti na treningu, niti u slobodno vrijeme. Nikako se ne mogu prilagoditi ovom rasporedu. Čini mi se da smo malo umorni, od početka priprema u austrijskom Faak am Seeu Jozić nam nije dao slobodan dan. Nešto čujem da ćemo slobodno imati u ponedjeljak nakon nedjeljne utakmice u Toyami?</p>
<p> • Jozić kaže da se slobodnim danom neće riješiti vaše poteškoće?</p>
<p> - Vjerujem, onda će Jozić zacijelo pronaći način treninga koji će nas osvježiti, neku igru, pa ćemo zapravo trenirati kroz zabavu. To treneri često znaju uraditi kada su igrači umorni.</p>
<p> • Koliko ste vi bili upućeni u Bokšićeve zdravstvene probleme i je li vas zabrinulo njegovo stanje na početku boravka u Tokamachiju?</p>
<p> - Ja sam s Bokšićem nekoliko puta razgovarao. Obojica dobro znamo o čemu se radilo. Istih problema s trbušnim zidom imao sam i ja. Nije to čudno, i Bokšić i ja smo sprinteri, igrači koji puno trče i često osjećamo bolove u trbuhu. Kod takvih bolova nikad ne znaš što bi moglo biti. Zato je dobro da se sve na vrijeme dijagnosticiralo. Upala, ili istegnuće mišića trbušnog zida tipična je za sprintere i Bokšiću se, sada to tek vidimo, nije ništa naročito dogodilo. Srećom. On se već odmorio, pristupio je treninzima, promatrajući ga vidim da nije puno izgubio na snazi. </p>
<p> • Cijeli rad reprezentacije usmjeren je praktički samo na utakmicu protiv Meksika?</p>
<p>- Da, to je i normalno. Pogledajte druge reprezentacije, sve se zapravo pripremaju za svoju prvu utakmicu. Potom će se ići od suparnika do suparnika. Svakome je bitna prva utakmica, pobjedom na startu maksimalno se stiče samopouzdanje, a realno gledajući i šanse su vam nakon uspjeha na startu kud i kamo veće za prolaz u osminu finala. Osobno bih volio da se ponove događaji iz Francuske, kad smo mentalno rasli iz utakmice u utakmicu. Zaista, ono iz Francuske bilo je neponovljivo, u svakoj idućoj utakmici bili smo bolji i jači. Kao da nismo gubili na snazi, već je dobivali utakmicama.</p>
<p> • Bivši izbornik hrvatske reprezentacije Ćiro Blažević nedavno je u jednom istupu rekao da i ova hrvatska reprezentacija može daleko, pa čak i do naslova svjetskog prvaka?</p>
<p> - Ćiro je veliki motivator, pravi stručnjak. On je s nama napravio najviše moguće. Siguran sam da se ne smije odbacivati mogućnost da još jednom odemo daleko. Mnogo će ovisiti o pripremama svih reprezentacija, načinu adaptacije, formi igrača. Neki su nogometaši silno umorni zbog napornih sezona u klubovima. Zapravo su najumorniji oni najbolji igrači čiji su klubovi do zadnjeg trenutka igrali za prvo mjesto u nacionalnim prvenstvima i kontinentalnim kupovima. A to je šansa za one druge.</p>
<p> • Ovo je vaše treće svjetsko prvenstvo, što se promijenilo a što ostalo isto u organizaciji ovog događaja, kao i samoj prezentaciji nogometne igre?</p>
<p> - Organizacija je otprilke uvijek ista, pripreme, utakmice, transferi. Dobro, sada je na prvenstvu veći broj momčadi, ali sve izgleda slično. Skupine su i dalje sa četiri reprezentacije, potom se razigrava. Ali, nogomet se dosta promijenio, promijenjena su i pravila koja su ubrzala igru, ali su došli i novi mladi igrači koji su od mlađih dana saživjeli s tim pravilima i bili odgajani da igraju brzo. Danas se igra puno brže nego prije desetak, petnaestak godina. Jesmo li mi brzi? Ha, mi imamo specifičnu igru koja mnogima neće odgovarati. Tu je naša šansa. Mi se moramo pomiriti s time da mi više nemamo onu momčad od prije četiri godine iz Francuske. Sada igramo na drugačiji način i tako ćemo probati otići što dalje, završio je Robert Jarni.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Montoya ispred Coultharda i Schumachera</p>
<p>MONTE CARLO/ZAGREB, 25. svibnja</p>
<p> - S prve pozicije za Veliku nagradu Monaca startat će u nedjelju Juan Pablo Montoya u bolidu Williamsa BMW. Mladi je Kolumbijac dohvatio prvo mjesto u posljednjem krugu kad je Davida Coultharda u McLaren Mercedesu. Montoya je na posljednjem treningu uoči nedjeljne utrke »formule 1« bio brži od Coultharda za 0.392 minute.</p>
<p>Lani se Montoya, vozeći najugledniju utrku »formule 1« po brdima Monte Carla razbio u drugom krugu, no ovaj put želi samo pobjedu.</p>
<p>Vodeći vozač »formule 1«, Nijemac Michael Schumacher u Ferrariju pokušava dostići rekord legendarnog Brazilca Arytona Senne koji je pet puta pobijedio u Monte Carlu. Schumacher će startati treći. U drugom krugu treninga nešto je Schumacheru upalo u oko i u boksu su mu na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> pokušali isprati oko, no to ga je košatalo vremena.</p>
<p>Nijemca više od oka brine dobra izvedba Williamsovih bolida, jer je Montoya bio prvi, a mlađi Schumacher, Ralf je trening završio četvrti. Četverostruki svjetski prvak ove je sezone osvojio pet od šest utrka SP-a, pa su mnogi počeli komentirati da je »formula 1« postala dosadna zbog takve dominacije Ferrarija. U momčadi Williamsa i McLarena se nadaju da bi ipak mogli malo pokvariti veselje talijanskom Ferrariju i starijem Schumcheru. </p>
<p>I. M.</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Heppner i dalje u vodstvu</p>
<p>SAN GIACOMO, 25. svibnja</p>
<p> - Rođeni penjač, Meksikanac Julio Perez Cuapio još jednom je pokazao svoj urođeni talent i pobijedio u 13. etapi biciklističke utrke »Giro d'Italia«, vožene od Chietija do San Giacoma u dužini od 190 kilometara s ciljem na vrhu uspona. Cuapio je krenuo po etapnu pobjedu i u tome uspio iako su se iza njega za svaku sekundu borili kandidati za ukupnu pobjedu u ovoj utrci. Gotovo nevjerojatno, ali 37-godišnji Nijemac Jens Heppner zadržao je vodstvo u ukupnom redoslijedu i nakon ove etape. U odnosu na najbližeg pratitelja, Francesca Casagrandea izgubio je tek minutu i 10 sekundi, pa iako mu je prednost svakim danom sve manja i dalje ostaje najugodnije iznenađenje »Gira«.</p>
<p>Naš Vladimir Miholjević držao je priključak s glavnom skupinom vozača sve posljednjeg uspona, onog na San Giacomo, da bi zatim u tih posljednjih 20-ak kilometara zaostao devet i pol minuta.</p>
<p>• Rezultati, 13. etapa (Chieti - San Giacomo): 1. Julio Perez Cuapio (Mek/Ceramiche Panaria) 5;04:02, 2. Cadel Evans (Aus/Mapei) + 13, 3. Dario Frigo (Ita/Tacconi Sport) + 17... 63. VLADIMIR MIHOLJEVIĆ (HRV/Alessio) + 9:31... ukupni redoslijed: 1. Jens Heppner (Njem/Telekom) 63;46:01, 2. Francesco Casagrande (Ita/Fassa Bortolo) + 1:48, 3. Fernando Escartin (Špa/Coast) + 2:36... 46. MIHOLJEVIĆ + 28:19... </p>
<p>Z. M.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>»Kakva ostavka, to nema veze s istinom!«</p>
<p>»Ne vidim nikakve razmirice između Alena i Davora. Ništa nas, ne brinite, ne može »izbaciti iz takta«. Imamo mnogo važnijih stvari u radu s reprezentacijom i oko nje nego što su izmišljene svađe naših igrača!«, odlučan je bio Jozić / »Mnogi su se igrači požalili da im je gore nego prije. Osjećaju se umorno, pospano, što je normalno. Kriza zbog adaptacije uvijek slijedi treći ili četvrti dan. Sve ide prema planu i igrači će uskoro uloviti pravi ritam«</p>
<p>TOKAMACHI, 25. svibnja</p>
<p> - »Informacije o navodnoj svađi Šukera i Bokšića potpuno su izmišljene, kao i vijesti da sam nudio ostavku ako se ta svađa ne smiri«, rekao je izbornik Mirko Jozić na susretu s novinarima u subotu, dan prije prijateljske utakmice protiv reprezentacije Toyame u istoimenu gradu. Tim je odgovorom Jozić pokušao smiriti napetost te je pokušao objasniti kako ne vidi ništa čudno u tome da se igrači verbalno suprotstave jedni dugima...</p>
<p> - I u najsložnijoj obitelji brane se suprotni stavovi. Ako se takve stvari dogode, onde se moraju i razriješiti. Ne vidim nikakve razmirice između Alena i Davora. Nas ništa, ne brinite, ne može »izbaciti iz takta«. Imamo mnogo važnijih stvari u radu s reprezentacijom i oko nje nego što su izmišljene svađe naših igrača!</p>
<p> Dodao je Jozić da se u takvim vijestima i njega krivo predstavlja.</p>
<p>- Kakva ostavka, to nema veze s istinom?! Nikad u životu nisam ucjenjivao. Takva me informacija predstavlja u potpuno drugačijem svjetlu. Nikad nisam i nikad neću nikoga ucjenjivati. Ja dajem ostavku ako... Ma dajte...</p>
<p> Tako se izbornik Jozić obračunao s vijestima koje iz Tokamachija lete prema domovini. Izgledao je sabrano dok je to govorio, Jozićev stav bio je vjerodostojan. Jedino je čudna u tom odgovoru bila činjenica da ta izjava nije prevedena japanskim novinarima, poput ostalih brojnih novosti koje su Japanci vrijedno zapisivali. </p>
<p> Jozić, inače, nije decidirano rekao s kojom će postavom početi utakmicu u Toyami. Poigrao se i rekao da za prvu jedanaestoricu u toj nedjeljnoj utakmici bira između 16 igrača. </p>
<p> - Vratari Pletikosa i Butina, te igrači Živković, Robert Kovač, Šimunić, Šimić, Jarni, Tomas, Soldo, Niko Kovač, Prosinečki, Vugrinec, Rapaić, Stanić, Šuker i Balaban. Oni su u konkurenciji za početnu postavu. Odlazak na tu utakmicu zapravo nam je prvi odlazak iz tog mjesta otkako smo došli u Japan. Mnogi su se igrači požalili da im je gore nego prije. Osjećaju se umorno, pospano, što je normalno. Kriza zbog adaptacije uvijek slijedi treći ili četvrti dan. Sve ide prema planu i igrači će uskoro uloviti pravi ritam. Zato smo i došli u Japan toliko ranije, ustvrdio je Jozić.</p>
<p> Potom je izbornik rekao kako Robert Kovač osjeća malo zatezanje tetive, no da liječnici smatraju da nije ništa opasno.</p>
<p>- Neće mu trebati pošteda, samo ga moramo pripaziti.</p>
<p> Još je jednom potvrđena informacija da Bokšić neće ni putovati u Toyamu.</p>
<p> - Za Alena je najbolje da ostane ovdje u hotelu, gdje ima sve što mu je potrebno. S njim će ostati fizioterapeut Tomislav Vrbnjak. Naš se napadač, inače, više uopće ne žali na bolove i mislim da će s njime biti sve u redu.</p>
<p>Kazavši izborniku kako smo čuli da se mnogi igrači žale na zamor, Jozić je mirno rekao:</p>
<p> - Ne zamara njih rad, već život u okolnostima na koje nisu naviknuli. Umorni su oni koji su na pripreme došli najmanje spremni. Posljednji dio priprema svima će dobro doći. Sada će na rasporedu biti vježbanje i uigravanje igračkih varijanti i treniranje prekida igre. To je mnogo zanimljivije i većina će ih se osvježiti. Točnije, imat ćemo zatvorene treninge točno u vrijeme utakmica koje nas čekaju, a ručat ćemo točno u vrijeme kad ćemo ručati na dane utakmica. Pokušat ćemu loviti pravi natjecateljski ritam.</p>
<p> Od utakmice u Toyami Jozić očekuje, kako kaže, ozbiljan i profesionalan pristup.</p>
<p>- Igrat ćemo u gradu u kojem ćemo biti dva tjedna. To je lijep motiv da se pokažemo u pravom svjetlu. Ovom utakmicom počinje i posljednja faza rada, rada na našoj igri.</p>
<p> Naposljetku, izbornik je na pitanje meksičkog novinara, odgovorio tko su njegovi favoriti svjetskog prvenstva:</p>
<p>- Moji su favoriti Brazil, Argentina, Francuska, Italija i Engleska, a bit će još dvije ili tri momčadi koje će biti veliko iznenađenje. Tko je najbolji igrač svijeta? Tu nema nikakve sumnje, to je Zinedine Zidane.</p>
<p> Inače, na utakmici hrvatske reprezentacije u Toyami očekuje se desetak tisuća gledatelja.</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Jozić prevario meksičke špijune </p>
<p>TOKAMACHI, 25. svibnja</p>
<p> - Kako bi mogao izgledati hrvatski sastav u prvoj utakmici na SP-u protiv Meksika (3. lipnja, Niigata)? Iako se izbornik Jozić kloni te teme u svakom razgovoru s novinarima, smatramo da mu nije ostalo previše prostora za manevar. Iako su treninzi još uvijek otvoreni te Jozić nastoji, koliko god je to moguće, sakriti karte, većina ovdašnjih pratilaca rada hrvatske reprezentacije slaže se u jednom - prva je postava manje-više poznata!</p>
<p>U petak je navečer na treningu u Tokamachiju bila priređena utakmica prve i pričuvne momčad na smanjenom igralištu. Za prvu su momčad nastupili: Pletikosa - Živković, Šimić, R. Kovač Jarni - Tomas, Soldo, Prosinečki, N. Kovač - Stanić, Šuker. Za rezerve su nastupili: Butina - Šarić, Šimunić, Sablić, Šerić - Vranješ, Olić, Vugrinec, Rapaić - Vlaović, Balaban. Prva je momčad pobijedila sa 2-1 pogocima Solde i Nike Kovača. Pogodak, i to vodeći, za pričuve je postigao Vugrinec.</p>
<p> U subotu je reprezentacija stigla u Toyamu, gdje u nedjelju igra prijateljski dvoboj protiv reprezentacije toga grada. Odmah je i organiziran trening pred nekoliko stotina ljudi, među kojima su zamijećeni i neki Meksikanci. Predstavljaju se kao novinari, ali znamo da nisu. Nemaju ni kamere, ni diktafone, tek papiriće i olovke. Zna se i zašto, imaju oni što bilježiti na javnom treningu.</p>
<p>Jozić je pristupio lakšem treningu, ali nije zaboravio i na još jedan dvoboj prvih i pričuvnih. Dakako da je zbog ljudi koji promatraju trening sve malo izmiješao.</p>
<p> Tako su za obje postave zaigrala čak 12-orica nogometaša. U prvoj su postavi igrali: Butina - Živković, Šimunić, R. Kovač, Jarni - Soldo, Tomas, N. Kovač, Prosinečki - Olić, Vasilj, Šuker. Primjećujete da je u napadu bio i Vasilj?! Pričuve su činili: Butina - Šarić, Šimić, Sablić, Šerić - Babić, Stanić, Vranješ, Rapaić - Vugrinec, Vlaović, Balaban. </p>
<p> Pobjednici su opet bili članovi prve postave. Rezultat je bio 4-1, opet su pričuve povele, ovog puta pogotkom Stanića. Uslijedila je raspoložena predstava »prvih«, koji su u seriji postigli četiri pogotka; Soldo, Niko Kovač, Prosinečki i Olić. </p>
<p> Već se na prvi pogled moglo naslutiti kako je Jozić prevario publiku. Prvo je sve, pa i one meksičke špijune, zbunila predstava sa 24 nogometaša. Potom, Šimić je prebačen u pričuve, Šimunić u prvu postavu, a napadač Vasilj bio je kamen temeljac zbunjenosti za publiku. No, upućenima je sve bilo jasno.</p>
<p> Analizirajući kako se stvari razvijaju na treninzima, za pretpostaviti je da će Jozić za prvu utakmicu protiv Meksika, za tjedan dana, na teren izvesti sljedeću postavu: Pletikosa - Živković, Šimić, R. Kovač, Jarni - Soldo, Tomas, Prosinečki, N. Kovač - Bokšić, Šuker. </p>
<p> Ipak, treba naznačiti još neke pojedinosti. Niko Kovač mogao bi igrati više prema otraga, a Prosinečki prema naprijed, odmah iza dvojice napadača. Neki još spominju i Stanića kao alternaciju Niki Kovaču, kao i Šimunića koji dobro može mijenjati Šimića.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>JAPANSKI DNEVNIK: Za hrvatske igrače 4000 ždralova </p>
<p>ANDRIJA KAČIĆ-KARLIN</p>
<p>Chio Hommura, 87-godišnjakinja, ima dva sina koji su u nekoliko prigoda poslovno boravili u Hrvatskoj. Gospođa Hommura sa sinovima živi u Toyami, u kojoj će naša reprezentacija u nedjelju odigrati prijateljsku utakmicu protiv reprezentacije toga grada.</p>
<p>Sinovi su toliko zavoljeli Hrvatsku da su se u nju vraćali nekoliko puta. Majci su bezbroj puta ispričali svoje dojmove, cijela obitelj Hommura pomno je pratila što se događa u Hrvatskoj za vrijeme rata... Pratili su Svjetsko prvenstvo, prije četiri godine u Francuskoj. Kada je Hrvatska pobijedila Japan, nisu bili tužni. Navijali su za Hrvate sve do podjele brončanih medalja...</p>
<p> Danas su Chio Hommura i njezini sinovi dočekali Hrvatsku u svom rodnom gradu. Znali su već dugo da će hrvatski nogometaši doći u Toyamu, ne samo odigrati prijateljsku utakmicu, već tu i biti desetak dana, spremajući se za utakmice protiv Italije i Ekvadora.</p>
<p> Gospođa je Hommura za tu prigodu u nekoliko mjeseci rada napravila četiri tisuće ždralova. Tko je čitao lektiru u osnovnoj školi za vrijeme Šuvarove reforme »Sadako hoće živjeti« dobro zna zašto se ždralovi prave i daruju - da rastjeraju zle duhove i zlu kob. </p>
<p>Tako je gospođa Hommura predala svojih 4000 ždralova predsjedniku našeg Saveza Vlatku Markoviću i treneru Mirku Joziću. Igrači su, dirnuti tim darom, ushićenoj starici i njezinim sinovima darovali nogometne lopte s potpisima igrača.</p>
<p>Doček u Toyami bio je dirljiv, s mnogo djece, koja napamet znaju ne samo imena naših igrača, već ih i prepoznaju. Vjerujemo da je našim igračima već neugodno prolaziti pored uzbuđenih Japanaca. Kad bi svakome dali autogram, ne bi stigli organizirati nijedan trening. Ipak, tužno je gledati Japance koji ostanu bez potpisa, izgledaju kao da im se cijeli svijet srušio.</p>
<p> Inače, Toyama na japanskom znači - brdo obilja.</p>
<p> Istina, Tokamachi je Muć, a Toyama Split.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Mušanić »srebrom« uljepšao rastanak </p>
<p>OSIJEK, 25. svibnja</p>
<p> - Spektakularan završetak imalo je 24. Svjetsko prvenstvo u kuglanju, koje se tijekom ovog tjedna održavalo u Sportskoj dvorani Zrinjevac u Osijeku. Za to je najzaslužniji 31-godišnji osječki kuglač Mario Mušanić, koji je u pojedinačnom natjecanju postao viceprvak svijeta.</p>
<p>Iako je u Veliko finale, subotnji ogled po 16 najboljih kuglačica i kuglača iz prethodnih momčadskih i parovnih natjecanja, ušao s ukupno tek 15. učinkom, pa je u subotu nastupao u tzv. slabijoj skupini, član MK Slavonija Konikoma srušio je čak 1032 čunja i zaslužio srebro. Zanimljivo je da je u istoj osmorki bio i novi svjetski prvak Jovan Čalić iz Jugoslavije, jer je i njegov završni rezultat, kao i Mušanićev, ostao nedirnut i nakon nastupa posljednje osmorice, koji su važili za glavne favorite u pojedinačnom natjecanju i za kombinaciju. Svjetski prvak u kombinaciji, pak, postao je iskusni rumunjski as Nicolae Lupu, jer je bio najstandardniji od svih sudionika u momčadskom, parovnom i pojedinačnom nastupu.</p>
<p>Prije kuglača, u subotu su završni pojedinačni ogled imale i kuglačice, gdje je iznenađenje priredila Nicole Müller iz Njemačke. Naime, Müller je nadmašila favoriziranu zemljakinju Claudiju Hoffmann, trijumfirala i pojedinačno i u kombinaciji, pa je, sa sveukupno tri osvojene medalje, postala junakinja SP-a. </p>
<p>Među kuglačima više je zapaženijih pojedinaca, a u taj krug ide i Mario Mušanić s po jednom srebrnom i brončanom medaljom. Iz Osijeka su s najviše medalja, inače, otišli Nijemci (8), kojima su pripala po tri naslova prvaka i viceprvaka svijeta, te po dvije brončane kolajne. Slovenci su osvojili ukupno četiri, a Hrvatskoj i Rumunjskoj pripalo je po tri medalje. Naši reprezentativci imaju sada u riznici sveukupno 20 medalja s dosadašnjih nastupa na Svjetskom prvenstvu, jer su ovaj put uz Mušanićevo srebro i broncu osvojili muški par Mušanić-Bogdanović i ženska reprezentacija u ekipnom dijelu natjecanja.</p>
<p>• Rezultati posljednjeg dana prvenstva - žene pojedinačno: 1. Müller 518 čunjeva, 2. Ute Beckert (Njem) 492, 3. Nora Miklos (Mađ) 486, 4. Andreja Razlag (Slo) 484, 5. Darinka Bunić (HRV) 482... 8. Biserka Perman (HRV) 475... 15. Željka Orehovec (HRV) 449; kombinacija: 1. Müller (Njem) 1502, 2. Hoffmann (Njem) 1497, 3. Razlag (Slo) 1467, 4. Beata Wlodarczyk (Polj) 1454, 5. Perman (HRV) 1445... 11. Bunić (HRV) 1420... 15. Orheovec (HRV) 1395... 17. Marija Mađarević (HRV) 924;</p>
<p>muškarci - pojedinačno: 1. Čalić (Jug) 1041, 2. Mušanić (HRV) 1032, 3. Tränkler (Njem) 1030... 9. Branislav Bogdanović (HRV) 1006; kombinacija: 1. Lupu (Rumunjska) 3120, 2. Benedik (Slovenija) 3096, 3. Kakuk (Mađarska) 3094... 8. Bogdanović (HRV) 3033, 9. Mušanić (HRV) 3032... 17. Cvitan Vučak (HRV) 1984... 27. Vladimir Galjanić (HRV) 1957. </p>
<p>Alan Kerže</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Predvidljive tenisačice i misteriozni tenisači</p>
<p>I dok je put nositeljica na Roland Garrosu prilično izvjestan do četvrtfinala, neki će od favorita u muškoj konkurenciji već od ponedjeljka biti u punom pogonu...</p>
<p>ZAGREB/PARIZ, 25. svibnja</p>
<p> - Nakon ždrijeba drugog Grand Slama sezone u Parizu kladionice su ponudile omjere mogućih četvrtfinalnih dvoboja tenisačica, a omjeri za dvoboje 1. kola kod tenisača još se mijenjaju iz sata u sat. I dok je put nositeljica na Roland Garrosu prilično izvjestan do četvrtfinala, neki ćeod favorita u muškoj konkurenciji već od ponedjeljka biti u punom pogonu.</p>
<p>Najveći upitnik stoji iznad imena Gustava Kuertena. Brazilac ove godine ima priliku postati »kralj zemlje« četvrti put u karijeri, treći put uzastopce. Iako će imati veliku podršku francuske publike, s kojom se »voli javno« od prvog naslova 1997. godine, teško je očekivati novi Gugin trijumf. Vratio se nedavno na teniske terene nakon operacije kuka. Stoga nije imao dovoljno vremena pripremiti se za obranu naslova. Operacija ga je »bacila« na mjesto sedmog nositelja te tako već u 3. kolu može igrati protiv Francuza Nicolasa Escudea, nacionalnoga teniskog heroja nakon pobjede »trikolora« u Davisovu kupu. Ako prođe, vjerovatno ga očekuju Amerikanac Pete Sampras ili Španjolac Alberto Costa. No, Kuerten će istaknuti kako ima golem motiv nakon što nikad u karijeri ovako dugo nije bio izvan terena. Vratio se u rekordnom roku, a već je i prije pokazao kako može pobjeđivati i »s jednom nogom«.</p>
<p>Najveći je Gugin suparnik na zemljanim terenima prošle sezone bio Španjolac Juan Carlos Ferrero. Natjecali su se tko će upisati više naslova na turnirima uoči Roland Garrosa. Ipak, ove se sezone »izgubio« u naletu novih i starih tenisača, koji ravnopravno jurišaju na pariški Grand Slam. Švicarac Roger Federer na početku sezone na zemljanim terenima nije mogao proći 1. kolo, a onda je 20-godišnji Švicarac osvojio turnir iz »masters« serije u Hamburgu i stekao epitet ponajvećeg favorita. A u kategoriji iskusnih »lavova« najviše izgleda ima Amerikanac Andre Agassi. Sa 32 godine na leđima, suprugom i djetetom, »Veličanstveni ćelavac« upravo je najveći motiv našao u svojim godinama...</p>
<p>- Shvatio sam sada kako je teško pobjeđivati kad imate 30 i više godina. I upravo je to moj najveći izazov, gorivo koje me tjera naprijed, rekao je Agassi.</p>
<p>Capriati - Dokić, Serena Williams - Henin, Mauresmo - Clijsters, Seles - Venus Williams vjerovatni su parovi četvrtfinala u ženskoj konkurenciji. Kao i na WTA turnirima, uz rijetko iznenađenje, tako i na pariškom Grand Slamu te tenisačice jedine legitimno računaju na naslov »kraljice zemlje«. Nakon odlaska Švicarke Martine Hingis na operaciju stopala, otvorio se prostor za možebitno iznenađenje i lansiranje nove zvijeze ženskog tenisa na ovogodišnjem izdanju Roland Garrosa. Konkurencija je velika, jedino je pitaje može li neka od mladih i talentiranih Ruskinja i Čehinja izdržati dvotjedni ritam, kada iz dana u dan moraju igrati sve bolji i bolji tenis. Naravno, uz sve veći psihološki pritisak, zbog kojeg je i ženski dio ždrijeba na Grand Slam turnirima daleko predvidljiviji od muškog...</p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Argentinski tenisači svjetski prvaci</p>
<p>DÜSSELDORF, 25. svibnja </p>
<p> - Argentinski tenisači pobjednici su Svjetskog momčadskog prvenstva, što se proteklog tjedna održavalo na zemljanim terenima u Düsseldorfu. Organizator je Argentincima uručio pozivnicu nakon što je nastup otkazala Hrvatska, zbog operacije ramena Gorana Ivaniševića. A Guillermo Canas, Jose Acasuso u pojedinačnim okršajima i Gaston Etlis te Lucas Arnold u dvobojima parova otišli su do kraja, u finalu su sa 3-0 pobijedili Rusiju.</p>
<p>• Rezultat, finale: ARGENTINA - RUSIJA (Acasuso - safin 2-6, 6-3, 3-0 predaja, Canas - Kafeljnikov 6-4, 6-2, Etlis/Arnold - Kafeljnikov/Čerkasov 6-4, 6-1. </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Kostanić i Hopkins slavile u paru</p>
<p>STRASBOURG, 25. svibnja</p>
<p> - Odličnu uvertiru nastupu u 1. kolu Roland Garrosa protiv Čehinje Daje Bedanove priredila je Jelena Kostanić. Nakon što je slavila na WTA turniru parova u Varšavi Kostanić je ponovila isti uspjeh na 170.000 američkih dolara vrijednom WTA turniru u Strasbourgu. Ovoga puta njena partnerica bila je Amerikanka Jennifer Hopkins. Slovenku Maju Matevžić i Francuskinju Caroline Dhenin slavljenice su pobijedile sa 0-6, 6-4, 6-4. Inače, u pojedinačnoj konkurenciji 21-godišnja Splićanka je poražena u četvrtfinalu protiv Jelene Dokić. </p>
<p>• Rezultati, finale, pojedinačno: Farina-Elie (2) - Dokić (1) 6-4, 3-6, 6-3; parovi: Kostanić/Hopkins - Matevžič/Dhenin 0-6, 6-4, 6-4. </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Mirjana Lučić u glavnom turniru</p>
<p>PARIZ, 25. svibnja</p>
<p> - I četvrta će hrvatska tenisačica nastupiti na glavnom turniru pariškoga Grand Slama. Mirjana Lučić uspjela je nanizati tri uzastopne pobjede u kvalifikacijama. Najtežu je prepreku imala u nedjelju, u 3. je kolu igrala protiv devete nositeljice Japanke Rike Fujiwara. Nakon 111 minuta, uspjela je slomiti otpor 21-godišnje Japanke i sa 1-6, 6-4, 6-2 izboriti nastup u glavnom ždrijebu Roland Garrosa... I. Mi.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="39">
<p>Bush i Putin trgovali avionima, raketama, čelikom i - pilićima!</p>
<p>Bushovo potpisivanje deklaracije o strateškim odnosima i prijateljstvu s Rusijom analitičari ocjenjuju kao dokaz da je američki predsjednik spoznao da njegova zemlja ne može sama voditi sve svjetske poslove i uspješno se boriti protiv međunarodnog terorizma</p>
<p>MOSKVA, 25. svibnja (Od Vjesnikova dopisnika) </p>
<p> - Susretom s krupnim ruskim i američkim biznismenima, američki predsjednik George Bush završio je službeni dio svog posjeta Rusiji. U subotu prije podne sa suprugom Laurom otputovao je iz Moskve u Sankt Peterburg, gdje će do nedjelje poslije podne u društvu svog domaćina Vladimira Putina i njegove supruge Ljudmile provesti u odmoru i razgledavanju znamenitosti grada na Nevi koji iduće godine slavi 300. rođendan.</p>
<p>Posjet Sankt Peterburgu, Bush je počeo polažući zajedno s Putinom vijence na Piskarjovskom groblju na kojem su pokopane žrtve fašističke blokade Lenjingrada, a zatim su dvojica predsjednika sa suprugama dva sata proveli u razgledavanju umjetničkih eksponata Ermitaža, jednog od najvećih svjetskih muzeja.</p>
<p> Bush je u subotu poslije podne na državnom sveučilištu u Sankt Peterburgu održao predavanje studentima, a večer je četvorka provela u Marinskom kazalištu gledajući baletnu predstavu »Ščelkunščik. »Bijelu noć« bračni par Bush proveo je u predsjedničkom apartmanu hotela »Astoria« u kojemu je tragično završio život Sergej Jesenjin i u kojem je svojedobno najradije odsjedao vođa Oktobarske revolucije Vladimir Iljič Lenjin. </p>
<p>Dok se Bush u gradu na Nevi upoznaje s dostignućima ruske i svjetske kulture, u Moskvi političari, diplomati i novinari analiziraju i ocjenjuju rezultate službenog dijela rusko-američkog susreta na vrhu. Većina se slaže da je u petak potpisani sporazum o smanjenju nuklearnog oružja, prema kojemu dvije države moraju u roku od deset godina smanjiti svoj potencijal sa sadašnjih 6000 na najviše 2200 nuklearnih glava, ipak rezultat obostranih ustupaka. Inicijativu za to smanjenje dao je Putin, uz ostalo i stoga što je za Rusiju pretežak financijski izdatak održavanje tako velikog broja nuklearnih glava. Bush je u početku odbacivao Putinovu inicijativu, ali je na kraju pristao i to tek pošto je ruski predsjednik napravio ustupak prihvaćajući ugovor koji Amerikancima omogućuje da nuklearne glave predviđene za smanjenje ne uništavaju već ih skidaju s raketa i skladište. </p>
<p>Moskovski analitičari različito ocjenjuju i deklaraciju o strateškim odnosima Rusije i SAD koje su potpisali Putin i Bush. Kremaljski propagandisti šire tvrdnju da je ta deklaracija dokaz kako Rusija ostaje ravnopravan partner Americi i da će Washington zajedno s Moskvom graditi »pravedne međunarodne odnose i svijet«. Neovisni promatrači zaključuju pak da Rusija, ali i neka druga velika država, neće moći još dugo ravnopravno stati uz bok financijski, ekonomski, vojno i politički najmoćnijoj zemlji u svijetu kao što su to danas SAD. </p>
<p>No Bushovo potpisivanje deklaracije o strateškim odnosima i prijateljstvu s Rusijom ipak je dokaz da je američki predsjednik spoznao da njegova zemlja - ne obazirući se na druge - ne može voditi sama sve svjetske poslove i osobito uspješno se boriti protiv međunarodnog terorizma. Taj »zaokret« u Bushovoj politici najbolje ilustrira činjenica da je on na početku svog predsjedničkog mandata javno ignorirao Rusiju i predsjednika Putina. </p>
<p>Stoga za odnose dviju zemalja svakako je najznačajnija zajednička izjava dvojice predsjednika »o energetskom dijalogu«. Riječ je o dokumentu prema kojem će Rusija pomagati Americi da manje ovisi o OPEC-u, a SAD će razmjenjivati s Rusijom svoj know how te investirati u gradnju novih ruskih naftovoda i istraživanje novih energetskih nalazišta. Od ukupnog ruskog izvoza nafte, Amerika danas kupuje tek 0,2 posto pa se za vrijeme pregovora Busha i Putina u Kremlju razgovaralo i o izgradnji dvaju novih naftovoda kojima bi se zatim dalje brodovima odvozila nafta u SAD. Jedan bi naftovod iz Sibira išao do ruske dalekoistočne luke Nahodka, a drugi do Murmanska na sjeveru Rusije. </p>
<p> Putin je novinarima otkrio da je Bush u svakom trenutku druženja s njim agresivno lobirao za američke kompanije. »Nije naša razina da to rješavamo, ali hajde da vidimo kako bi Rusija kupovala američke 'boeinge' ili više pilećeg mesa«, često se obraćao Bush Putinu. Ruski se predsjednik, kako tvrdi, branio na sljedeći način: »Aeoroflot samostalno odlučuje čije će avione kupovati, američke 'boeinge' ili europske 'airbuse'. Istina, europski zrakoplovi su jeftiniji. Stoga predlažem da Amerikanci kupuju jeftini ruski čelik. Tada će proizvoditi jeftinije 'boeinge' i bit će po cijeni konkurentniji europskim 'airbusima'«.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Najprljavija kampanja za najvažnije izbore u BiH</p>
<p>SARAJEVO, 25. svibnja</p>
<p> - Do općih izbora u Bosni i Hercegovini ostalo je više od četiri mjeseca no preizborna kampanja već je dobila takav zamah kao da će birališta biti otvorena sutra. Za sudjelovanje na ovogodišnjim izborima prijave je u predviđenom roku predalo 57 stranaka i četiri neovisna kandidata. Do 17. lipnja stranke imaju mogućnost uspostaviti izborne koalicije i o tome izvjestiti Izborno povjerenstvo.</p>
<p> Najžešća bitka za glasove birača vodi se na području Federacije BiH gdje je, po svemu sudeći, započeo rat svih protiv sviju bez obzira na trenutačno savezništvo stranaka koje čine vladajuću Alijansu za demokratske promjene. Predizborna nadmetanja obilježena su uglavnom skandalima i kriminalnim aferama.</p>
<p>Stranka demokratske akcije (SDA) pretrpjela je ozbiljan udarac nakon uhićenja bivšeg ministra unutarnjih poslova BiH Bakira Alispahića i dvojice njegovih suradnika osumnjičenih za špijunažu i potporu islamskim teroristima. Ubrzo nakon toga uslijedilo je otkrivanje tajnih skladišta minobacačkih granata u Mostaru koje su tamo skrivene u vrijeme kada je na tom području SDA imala neprikosnovenu vlast. »Ne znam ništa o tome. Pitajte Jadranka Prlića koji je u to vrijeme bio ministar obrane«, arogantno je prokomentirao ovaj skandal bivši doministar obrane Federacije BiH i sadašnji dužnosnik SDA Hasan Čengić. </p>
<p> SDA je nakon toga uzvratila udarac optužbama na račun Alijanse, no prije svega Socijaldemokratske partije (SDP), zbog navodne prodaje oružja Izraelu. Unatoč uvjeravanjima da je oružje što su ga ranije donirali Ujedinjeni Arapski Emirati prodano Kamerunu a ne Izraelu kampanja SDA nastavljena je istom žestinom.</p>
<p> To je ponukalo predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžiju da zastupnike u Parlamentu informira kako postoje dokazi da je u vrijeme vladavine SDA oružje i streljivo iz Federacije BiH plasirano na različita krizna žarišta. »To se odnosi i na zemlje s kojima smo bili u ratu«, kazao je Lagumdžija.</p>
<p> Dan nakon toga federalni doministar obrane Ferid Buljubašić iznio je podatak da je oružje prodavano SR Jugoslaviji i to u vrijeme kada je toj državi bio nametnut embargo Ujedinjenih naroda (UN). Uslijedile su optužbe da je novac dobiven ovakvom trgovinom na kraju završio na privatnim računima utjecajnih ljudi iz SDA što je ova stranka, naravno, demantirala. »Mi nemamo informacija da je oružje prodavano SRJ«, prokomentirao je Buljubašićeve tvrdnje glavni tajnik SDA Šefik Džaferović.</p>
<p> U isto vrijeme traju i obračuni unutar same SDA. Prema tvrdnjama tjednika Slobodna Bosna, priča o izvanbračnoj ljubavnoj aferi Nedžada Brankovića, jednog od »mladih lavova« SDA koji uživaju osobno poverenje Alije Izetbegovića, plasirana je u jednom sarajevskom listu samo kako bi ga se diskreditiralo kao vjerojatnog kandidata stranke za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Slobodna Bosna tvrdi kako je cijelu aferu smislio Hasan Muratović, bivši veleposlanik u Hrvatskoj i sadašnji predsjednik Izbornog stožera SDA. Muratović je, navodno, osobno veoma zainteresiran za mjesto u državnom Predsjedništvu.</p>
<p>No on nije jedini koji računa na tu poziciju. Sadašnji predsjedatelj Predsjedništva BiH Beriz Belkić najavio je kako se neće ponovo kandidirati u listopadu što je protumačeno kao dodatna potvrda nakane Harisa Silajdžića da se ponovo politički aktivira. Nimalo slučajno, on se odmah našao na meti medija a izravni povod bio je skandal oko kredita što ga je Pakistan 1992. godine dao BiH. Kredit ni do danas nije vraćen unatoč opetovanim intervencijama pakistanske vlade a najspornije je to što o postojanju ovog duga nema nikakve dokumentacije u nadležnim tijelima vlasti. </p>
<p> Uz ovo su se pojavile objede na račun Silajdžićeva mlađeg brata Husrefa kao osobe s kriminalnom prošlošću te za nepotističko ponašanje ratnog ministra vanjskih poslova BiH a potom i za njegove sumnjive veze s poduzetnicima koji su navodno zahvaljujući Silajdžićevu posredovanju dobijali unosne poslove financirane iz proračuna. »Očevidno je riječ o orkestriranoj političkoj hajci koja treba odvratiti Silajdžića od sudjelovanja na izborima... Mislim da je to, bez dvojbe, bit ove prljave kampanje protiv njega«, izjavio je ovim povodom aktualni predsjednik Federacije BiH i predsjednik Stranke za BiH (SBiH) Safet Halilović.</p>
<p>On je ujedno upozorio kako postoje indicije da se u predizbonoj kampanji sve više rabe podaci kojima raspolažu obavještajne službe i najavio pokretanje istrage o načinu »curenja« takvih podataka. Halilović nije kazao tko bi morao biti organizator medijskih napada na Silajdžića.</p>
<p> Izvjesno je međutim kako bi njegova kandidatura uništila sve šanse kandidata SDA no istodobno bi učinila znatno kompliciranijim djelovanje Zlatka Lagumdžije kao osobe koja je neosporna osoba broj 1 u vladajućoj koaliciji.</p>
<p> Sadašnje stanje na političkoj pozornici BiH predsjednik Liberalne stranke Rasim Kadić vidi samo kao početak »ubilačke i samoubilačke kampanje« nekih stranaka. »Ovi izbori bit će najvažniji od rata«, ističe Kadić i dodaje kako će upravo zbog toga izborna kampanja biti sve prljavija te da će mediji u BiH narednih mjeseci biti preplavljeni informacijama o kriminalu, korupciji i političkim spletkama. Takav scenarij, izvjesno je, neće izostati ni među strankama koje će se boriti na naklonost birača iz reda hrvatskog odnosno srpskog naroda.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Rat i mir - glavna tema kolumbijskih izbora</p>
<p>Nedjeljni predsjednički izbori u Kolumbiji u sjeni su oružanih prijetnji ljevičarskih gerilaca i desničarskih eskadrona smrti</p>
<p>ZAGREB, 25. svibnja</p>
<p> - Kolumbijci očekuju nedjeljne predsjedničke izbore u strahu od novoga nasilja kakvo je obilježilo i predizbornu kampanju. Kako tvrde analitičari i mediji u toj južnoameričkoj zemlji, u kojoj već gotovo 40 godina bjesni građanski rat, ovaj put će birači odlučivati o šefu države koji im je najuvjerljivije predočio svoj plan za završetak oružanih sukoba. </p>
<p>A to je, čini se, Alvaro Uribe, čija je glavna predizborna parola »Čvrsta ruka i veliko srce«. On se ne ustručava posve otvoreno zastupati stav prema ljevičarskim gerilskim skupinama, osobito Revolucionarnim oružanim snagama Kolumbije (FARC) koje, po mišljenju mnogih, drže Kolumbiju u pat-poziciji, ne pristajući na ozbiljni mirovni proces.</p>
<p>Kao dio svoje antigerilske strategije, Uribe predlaže da se udvostruči broj profesionalnih vojnika i policajaca te da se pozovu mirovnjaci Ujedinjenih naroda. Taj 49-godišnji odvjetnik, koji je studirao na Harvardu i Oxfordu, nakon travanjskoga atentata u kojemu je gotovo ubijen, nije se pojavljivao u javnosti, ali, kako pokazuju najnovije ankete, uživa podršku oko 51 posto birača. Neki čak predviđaju da će pobijediti u prvome krugu.</p>
<p>Zog tako nepomirljivoga stava prema pobunjenicima, Uribea u mnogim dijelovima zemlje podržavaju pripadnici paramilitarnih skupina, zloglasnih eskadrona smrti, poznatih po krvavim obračunima s gerilcima i njihovim navodnim simpatizerima, uglavnom siromašnim nenaoružanim seljacima. Stoga nije čudno da ga je glavni suparnik na izborima, liberal Horacio Serpa nazvao »kandidatom paramilitarnih odreda«. Politički veteran Serpa (59) uživa određeni ugled u nekim slojevima društva, ali njegova poruka o političkom rješenju građanskoga rata ne zvuči uvjerljivo većini ratom već iscrpljenih Kolumbijaca. Uz to, bio je vezan uz bivšeg predsjednika Ernesta Sampera koji je optužen da je primio šest milijuna dolara od narko-kartela iz Calija za svoju kampanju 1996.</p>
<p>Predsjednički kandidati kojima ankete ne daju mnogo izgleda još su Noemi Sanin i Luis Eduardo Garzón. Noemi Sanin na prošlim je izborima 1998. dobila oko tri milijuna glasova, što je bilo veliko iznenađenje za prvu ženu koja se kandidirala za šefa države i to kao neovisni kandidat. Bivši sindikalni vođa Garzón, poznat po nadimku Lucho, zastupa lijevu političku opciju, ali mnogi ga smatraju tek statistom na ovim izborima kojima dominira tema rata i mira. </p>
<p>Strani promatrači koji će nadzirati kolumbijski izborni proces upozoravaju da se i ljevičarske gerilske skupine i desničarski paramilitarni odredi koriste nasiljem kako bi zastrašili birače i odvratili ih od izlaska na birališta. Kako je u četvrtak potvrdio šef promatračke misije Organizacije američkih država (OAD) Santiago Murray, zloglasni eskadroni smrti vode »oružanu kampanju« u korist kandidata Alvara Uribea. A u svojoj subotnjoj poruci, FARC otvoreno poziva na bojkot izbora i prijeti zatvaranjem područja koje nadzire. </p>
<p>Sadašnji predsjednik Andrés Pastrana, koji je tri godine bezuspješno pregovarao s vođama FARC-a, poziva birače da u što većem broju iziđu na birališta te da ne strahuju od nasilja, jer će ih čuvati oko 200.000 vojnika i policajaca. Pastrana, čiji mandat završava 7. kolovoza, poručuje Kolumbijcima: »Ako želimo pobijediti pobunjenike, neka to bude glasačkim listićima, a ne mecima«. </p>
<p>Gordana Tintor</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Chiracova izborna obećanja bez proračunskog pokrića</p>
<p>Jacques Chirac je biračima obećao mnogo toga, a obećanja nisu jeftina jer sadrže sniženje poreza i kvalitetniji rad državnih službi, otvaranje radnih mjesta (a 52 posto Francuza službenici su države) i izdašnije mirovine </p>
<p>BRUXELLES, 25. svibnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Novi francuski ministar financija u privremenoj vladi Alain Lambert najavio je: »Možda ćemo tražiti olabavljivanje naših obaveza smanjivanja državnih troškova«. Tom je izjavom zakotrljao lavinu diskusija i prosvjeda. Francuski je predsjednik Jacques Chirac, naime, biračima obećao mnogo toga, a obećanja nisu jeftina jer sadrže sniženje poreza i kvalitetniji rad državnih službi, otvaranje radnih mjesta (a 52 posto Francuza službenici su države) i izdašnije mirovine. Jedno od skupljih obećanja je ono o povećanoj sigurnosti, što papreno košta čak i bez realizacije one apsurdne Le Penove ideje o 200.000 novih mjesta u zatvorima. </p>
<p>Chiracova vlada desnog centra obećala je više sigurnosti s više policajaca, specijalnih jedinica i akcija, a ništa od ovoga nije besplatno. Paket obećanja opteretit će francusku državu s dodatnih 30 milijardi eura koje ne može nigdje naći ostane li dosljedna poštivanju pravila domaćinskog poslovanja i ograničavanja troškova, dakle održi li budžetski deficit u granicama propisanoga. Sada deficit iznosi 1,9 posto nacionalnog dohotka a po Sporazumu o stabilnosti i rastu u EU, svi se parametri dobrog domaćinskog poslovanja zemalja eurozone moraju dostići do 2004. godine. </p>
<p>Financijska disciplina pravilo je bez izuzetaka čak i kada je izuzetak poziv francuskog predsjednika da se, u interesu Francuske, produže rokovi određeni za dostizanje ravnoteže u javnoj potrošnji država eurozone. »Financijske discipline mora biti, u protivnom dolazi u pitanje kredibilitet eura što za sobom povlači inflaciju. Prema tome, moramo nastaviti striktno poštivati dogovorena pravila, uključujući i rokove, jer nastavimo li odlagati vrijeme u kome ćemo dostići ravnotežu između troškova države i zarade nikad nećemo biti u stanju uspješno rješavati buduće financijske probleme u situacijama ekonomskih mijena i ekonomskih kriza«. Ovo je bio komentar povjerenika europske Komisije za ekonomske i monetarne poslove Pedra Solbesa na najave iz Pariza da Francuska neće biti u stanju držati se ekonomskih pravila igre eurozone.</p>
<p>Sporazum o stabilnosti i rastu sklopljen je 1997. godine s osnovnom svrhom da se zauzdavanjem javne potrošnje primjereno uravnoteže državne financije u srednjoročnom razdoblju. Chirac je zamolio za odlaganje krajnjeg roka (2004.) spomenuvši da će objektivno moguća ravnoteža u nacionalnom proračunu biti dohvatljiva tek 2007. godine što je kod većine ostalih partnera u EU izazvalo nezadovoljstvo i glasne prosvjede. »Bilo bi apsurdno olabaviti sve ove elemente«, oglasili su se vrhovi Središnje europske banke zabrinuti za tečaj eura. </p>
<p>»Teško mi je shvatiti francusku poziciju, Sporazum o stabilnosti i rastu nije i ne smije biti predmetom ponovnih pregovora«, rekao je njemački ministar financija Hans Eichel. </p>
<p>Njemačka ima pravo kritizirati ovakvo ponašanje ne samo stoga što je uvijek bila glavni zagovornik striktne financijske discipline nego što se nedavno našla na tapetu europske Komisije kao zemlja koja je uz Portugal imala najviše problema u zadržavanju budžetske potrošnje u okvirima predviđenim EU aranžmanom. Berlin se bunio radi upozorenja eurovlade, no prihvatio je činjenice, i u predizbornoj godini provodi nepopularne mjere kako bi smanjio troškove nastale prvenstveno globalnom mini-ekonomskom krizom, cijenom ujedinjenja i preskupom radom snagom. Njemačka je tako postala kratkoročna žrtva vlastitih čvrstih principa na kojima je insistirala pri oblikovanju okvira Sporazuma o stabilnosti i rastu. </p>
<p>Pravila su pisana za sve i nema izuzetaka, poruka je Berlina Parizu. Moguće je da je Chirac opaskom o olabavljivanju kriterija lansirao test balon raspoloženja ostalih partnera u eurozoni: čuvši pobunu i nezadovoljstvo, brzo se povukao na startnu poziciju: »Poštivat ćemo pravila«, poručio je europskim partnerima. Sve ovo obećava da će sastanak na vrhu EU u Sevilli, u lipnju, biti sve osim mirni skup složnih članova obitelji. Kao i u obiteljima, i u EU se najviše galami kada se zagazi na sklizak teren financija.</p>
<p>Lada Stipić Niseteo</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="43">
<p>Strana ulaganja u širokom luku zaobilaze Hrvatsku</p>
<p>Uprava BAT-a (British American Tobaco), drugoga po veličini svjetskog koncerna, preko svog je direktora za Jugoslaviju g. Simona Willisa objavila da je spremna uložiti do 200 milijuna američkih dolara u duhansku industriju Srbije a da pritom ne bude masovnog otpuštanja radnika. Sve to i usprkos činjenici što postoje financijski rizici i nesiguran tečaj, a na primjedbu da će tamo uskoro izbori, odmahuju: »Netko će već upravljati zemljom«.</p>
<p>Spremni su na toliko ulaganje i unatoč tome što u Srbiji još nije donesen zakon o duhanu, kakav oni očekuju, a nije im nepoznato ni to da su Jugoslaveni tijekom sankcija postali pravi majstori u zaobilaženju zakona, pa će BAT surađivati sa srpskom, crnogorskom i saveznom vladom, kao i sa SFOR-om i UNMIK-om jer smatra da je njegov posao održavanje legalnog sustava, koji će donijeti korist srpskoj i crnogorskoj vladi, toliko potrebnu za obnovu infrastrukture. Tekst pokazuje da problema nema kada se hoće da ih nema.</p>
<p> To sada treba usporediti s hrvatskim mentalitetom, koji je došao do izražaja u emisiji HTV-a s temom o neuspjehu nastanka automobilske industrije u Hrvatskoj. Emisija je bila prepuna hrvatske samokrivnje jer, eto, dolazili su i iz Daimler Benza i iz Audija, a posla nema jer ne valjaju hrvatski zakoni, menadžeri, poduzetnici - ne valja ništa, pa od posla - ništa.</p>
<p> Da se čovjek ne nasmije. Istovremeno je »Zastava«, koju je NATO navodno sravnio sa zemljom, u samo pet mjeseci obnovila proizvodnju, dok je Njemačkoj poslije rata trebalo za to pet godina. Nakon što je »Toyota« pomagala s motorima, sada je i «Peugeot« dostavio 1500 svojih motora, jer »Zastavin« kooperant »21. maj« ne može proizvesti motore koji zadovoljavaju stroge ekološke zahtjeve.</p>
<p> Svim se snagama radi na otvaranju i hrvatskog tržišta, mislim da se smatra da u »bivšoj Jugoslaviji« postoji automobilska industrija, pa nju valja pomagati, a ne otvarati nove pogone. One koji sanjaju o njima valja uvjeriti da su sami krivi što im to ne polazi za rukom.</p>
<p> I konačno: ne tako davno imao sam poslovni kontakt s predstavnicima njemačke tvrtke »Continental« o otvaranju zastupništva za Hrvatsku. Za to su bili zaduženi Austrijanci iz njihova »Semperita«. Iskoristio sam priliku i zamolio da se razmotri obnavljanje proizvodnje guma u »Borovu«, kako bi se pomoglo Vukovaru. Dobio sam samo ljubazne odgovore, a u pogledu »Borova« pitanje je upućeno nadležnima u Njemačku. Odgovora još nema. Vjerojatno »Tigar« u Pirotu zadovoljava potrebe regije.</p>
<p>DUBRAVKO HEINRICH, Karlovac</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Obiteljska gospodarstva još su »zemlja zaborava«</p>
<p> Gotovo ne prođe dan a da se u medijima ne pojavi nečije razmišljanje i prijedlozi o unapređenju poljoprivrede i proizvodnji hrane. Mi u Hrvatskoj imamo stručne, sposobne i poštene ljude koji o tome mogu dati prijedloge Vladi i Saboru. Pitanje je, međutim, koliko će to biti uvaženo.</p>
<p>Meni smeta, primjerice, to što poticaji za poljoprivrednu proizvodnju, ovakvi kakvi su, nisu ni pravedni ni stimulativni za većinu obiteljskih domaćinstava. Čuli smo i pisalo je kakve se sve nepravilnosti događaju u raspodjeli. Veliki dobiju mnogo, mali neki nešto, a mnogi ništa. Zar se ne bi poticaj mogao prebaciti na cijene repromaterijala, od gnojiva, sjemena do zaštitnih sredstava, pa koliko tko voli, nek' izvoli kupiti. Zašto su mala domaćinstva stalno na udaru globalista, tj. bogataša? Zar i mali čovjek, bio on radnik ili umirovljenik, ne bi smio imati hektar-dva zemlje i u slobodno vrijeme hraniti kravicu, pajceke ili perad, a da mu pomažu i djeca. Dokazano je da, ako se dijete ne nauči korisnom radu od malena, nikada od njega neće biti marljiva radnika. Zar nisu obiteljska gospodarstva najbolja škola za stjecanje radnih navika, a bez toga nema kasnije ni dobrih đaka, ni dobrih studenata, ni savjesnih stručnjaka.</p>
<p> Pitam se komu je u interesu i zašto se žele eliminirati mala gospodarstva? Zar nitko ne vidi u ovoj zemlji kako se uništava poljoprivreda, što sve rade globalisti. Kako se otkupljuje pšenica, koliko košta kruh. Zašto uvozimo hranu, a krumpir se na vreće baca u smetlišta. Zar nitko u ovoj lijepoj i bogatoj zemlji ne može dići glas i viknuti - dosta! Profesori štrajkaju a djecu uče i pripremaju za biroe rada ili za izvoz, a toliko nam je potrebno mladih, marljivih i stručnih ljudi na sve strane. O tome bi mnogi odgovorni trebali razmisliti, ali ne sutra, već danas. </p>
<p>FRANJO ZVONAREK, Prelog</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>U »Neptunu« znaju zadovoljiti gosta</p>
<p>U turizmu je slično kao i u ljubavi, bolje reći zaljubljenosti. Valja, naime, imati ono nešto po čemu se razlikujete od drugih - šarm i sposobnost da u komunikaciji s potencijalnim partnerom prenesete izvjesne riječima teško prispodobive vibracije, koje u složenoj interakciji osjetila proizvode onaj svima dobro poznati kemizam.</p>
<p>To nešto dogodilo se i skupini nastavnika Medicinskog fakulteta u Zagrebu koji su sredinom svibnja boravili u dubrovačkom hotelu »Neptun« na Lapadu za vrijeme četverodnevne nastavne radionice organizirane u sklopu projekta reforme medicinske edukacije s Harvard Medical International, Boston (SAD).</p>
<p>Premda je interaktivni karakter programa našega dubrovačkoga workshopa postavljao pred nas iz organizacije naizgled teško ostvarive zahtjeve, osoblje hotela »Neptuna« svojim je profesionalnim odnosom, vjerujem, u toj i za njih nesvakidašnjoj situaciji, uvelike pridonijelo uspješnoj realizaciji projekta. Štoviše, kompletan je hotelski personal svojim aktivnim pristupom, nenametljivom susretljivošću i spremnošću da u svakoj mogućoj situaciji iziđe u susret gostu postao sukreator događanja koje smo, prema reakcijama svih sudionika, odradili na najbolji mogući način.</p>
<p>Na kraju, željeli bismo vjerovati da se duž lijepe naše, ali često letargične obale može naći još pokoji hotel s velikim srcem i osobnošću koja se pamti.</p>
<p>DRAGO HORVAT, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Europi ne trebaju krezubi radnici</p>
<p>Nije potrebno isticati kojem je kulturno-političkom krugu pripadala Hrvatska od... »stoljeća sedmog«. Da nije bilo kasnijeg osmanlijskog prodora i osvajanja, ne bi imao nitko bilo kakvih razloga da Hrvatsku, često puta raskomadanu u zapadne zemlje, svrstava u tzv. zapadni Balkan.</p>
<p>I dok se na sva usta priča o ulasku naše zemlje u Europsku uniju, dok se prevode europski zakoni na naš jezik i troši silno vrijeme, trud, prevodilačka energija i papir, proteći će mnogo vode Savom i Dravom dok Hrvatska bude primljena u Europsku uniju. Kao preduvjet, jedan je od glavnih značajno poboljšanje sustaloga gospodarstva i također značajno smanjenje broja nezaposlenih.</p>
<p>No ima nešto i drugo, nešto naoko sitnije što bi se u tom »razdoblju pripremanja i čekanja« trebalo uraditi. Možda smiješno ispada, ali što se tiče zuba naših građana, oni su u lošem stanju. Pogotovu u seoskim sredinama. Naši radnici na privremenom radu u Njemačkoj prvo su morali urediti svoje zube da bi mogli biti primljeni za »gosta arbajtera«. Krezube ljude nisu primali... jer se to kosi s njihovim poimanjem i životnim standardom.</p>
<p>Zatim, trebalo bi naučiti naše građane kako da se vladaju u vlakovima, onima međudržavnim, koji proputuju Sloveniju, Austriju i dalje za Njemačku. Kada napuste željeznička kola u Stuttgartu ili nekom drugom gradu, da za njima ne ostanu novine, razni papirići, opušci, kutije od cigareta, prazne boce i drugo što se naziva smećem. U kakvom će se stanju naći WC-i? I po tome će tamošnji ljudi procijeniti naše došljake da li spadaju u njihovu sredinu.</p>
<p>Kada pak ti Europljani prođu našom zemljom kao turisti do plavoga Jadrana, mrštit će se na loše ceste, na sporu poslugu, zastoje na cestama, na hrpe smeća oko gradova, na lošu signalizaciju, na to što nema WC-a na određenim lokacijama a gdje bi se trebali nalaziti, na kuće s otpalom žbukom, na prevrnute i polomljene dvorišne ograde i na još mnogo toga na što nisu navikli u svojim sredinama.</p>
<p>Divit će se kulturnom nasljeđu, građevinama različitih prošlih stilova kakve su i one odakle dolaze i još mnogo čemu. Ali zaista će zazirati od tih nazovisitnica, koje se lako mogu ukloniti da u nas za to postoje navike. Zbog toga bi vrijeme do primanja (ne ulaska, jer mi geografski nemamo kuda ući) u Europsku uniju trebalo iskoristiti da se uklone, ili barem ublaže te nazovisitnice, koje to zapravo nisu.</p>
<p>KAZIMIR OREŠKOVIĆ, Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="47">
<p>Najavio samoubojstvo pa se objesio u šumi</p>
<p>VARAŽDIN, 25. svibnja</p>
<p> - Dinko K. (22) s ivanečkog područja počinio je samoubojstvo objesivši se o drvo za gumu od prtljažnika. Kako smo neslužbeno saznali, mladić je nedavno sudjelovao u prometnoj nesreći, a nakon toga nije došao kući. Majka je prijavila njegov nestanak, a mladić je, navodno, prijateljima i najavio samoubojstvo, rekavši im da će se objesiti u šumi. Tamošnje lovačko društvo potom je organiziralo potragu i pronašlo mladića obješenog. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Oštećena zgrada Općinskog suda </p>
<p>ZAGREB, 25. svibnja</p>
<p> - U pomoćnoj zgradi Općinskog suda u Jastrebarskom u petak navečer je oko 21,50 sati, iz za sada neutvrđenih razloga, došlo do eksplozije koja je izazvala veća oštećenja na toj, a manja na glavnoj zgradi suda, gdje su popucala prozorska stakla, izvijestila je zagrebačka policija.</p>
<p> Zbog narušavanja statike zgrade i opasnosti od urušavanja policija još nije izvršila očevid, tako da nije poznat razlog eksplozije i veličina štete. Policija sumnja da je eksploziju mogla izazvati kemijska reakcija, jer se na odlagalištu nalaze razni predmeti, a prostorije su ispunjene drvima i piljevinom. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="49">
<p>Kako vjerovati banci na rubu kraha?</p>
<p>Na uzorku od tisuću ispitanika agencija Prizma provela je anketu s pitanjem - kako građani ocjenjuju sigurnost osam najvećih hrvatskih banaka? Iz istraživanja proizlazi da su bili u pravu oni koji su tvrdili da će se povjerenje građana u hrvatski bankarski sustav poljuljati nakon afere »Riječka banka«</p>
<p>Hrvatski građani najmanje povjerenja imaju u Riječku, a najviše u Raiffeisen i Zagrebačku banku. Pokazuju to rezultati istraživanja, koje je sredinom travnja, na uzorku od tisuću ispitanika u cijeloj zemlji, provela agencija Prizma.</p>
<p>Na pitanje kako ocjenjuju sigurnost osam najvećih hrvatskih banaka, ispitanici su najvišu ocjenu - 4,1, dali Raiffeisenu i Zagrebačkoj banci. S prosječnom ocjenom 3,8, za njima slijedi Privredna banka Zagreb (PBZ), za kojom pak kaskaju Erste, s ocjenom 3,7, i Hypo banka, s ocjenom 3,3. Na začelju se nalaze Splitska, kojoj su ispitanici dali prosječnu ocjenu 2,9, i Dubrovačka banka, s ocjenom 2,3. Najslabije je u istraživanju prošla Riječka banka, kojoj su ispitanici dodijelili prosječnu ocjenu od samo 1,9, što se dovodi u vezu s nedavnom aferom, koja je ovu banku gotovo dovela na rub kraha.</p>
<p>Gledano po regijama, najvišu prosječnu ocjenu dobio je Raiffeisen. Toj se banci najviše vjeruje u središnjoj Hrvatskoj, u kojoj je ona dobila prosječnu ocjenu 4,3. No, slične ocjene ova je banka dobila i u drugim hrvatskim regijama. Tako su je, primjerice, ispitanici u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji ocijenili prosječnom ocjenom 4,2, u Zagrebu je Raiffeisen dobio ocjenu 4,1, a u Dalmaciji, te Istri i Primorju 4,0.</p>
<p> S druge strane, Riječkoj se banci najmanje vjeruje u sjevernoj Hrvatskoj i Dalmaciji, gdje ona dobiva prosječnu ocjenu 1,7. Ova banka slično prolazi u Zagrebu i središnjoj Hrvatskoj, gdje su joj ispitanici dali prosječnu ocjenu 1,8, te u Slavoniji, koja ju je ocijenila s 2,0.</p>
<p>Povjerenje u Riječku banku, međutim, postupno se vraća u Istri i Primorju, u kojoj ona dobiva ocjenu 2,4. Valja naglasiti da je Riječka banka i najprisutnija upravo u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji.</p>
<p>Vlasnicima i upravama najvećih hrvatskih banaka svakako će biti zanimljivi i ostali podaci istraživanja. Neki od njih, primjerice, pokazuju da je povjerenje u banke u Hrvatskoj otprilike podjednako među urbanom i ruralnom populacijom. Isto tako, demografska obilježja ispitanika otkrivaju da su muškarci procjenjivali banke znatno više od žena. Isto vrijedi i za ispitanike mlađe dobi, koji su više od starijih građana bili voljni iznijeti svoj sud o bankama. Gledano po zanimanju, svoje ocjene o bankama najviše su davali samostalni zaposlenici, te učenici i studenti, a najmanje kućanice i umirovljenici. Ljudi s višim primanjima također su se više izjašnjavali o bankama od onih s nižim primanjima i bez prihoda. I kod ovog se istraživanja potvrdilo pravilo da svoj sud o temi češće daju obrazovaniji od manje obrazovanih ljudi. Također, stanovnici srednjih i velikih gradova više su sudili o bankama od onih iz manjih mjesta i sa sela.</p>
<p> Gledano po regijama, najviše su banke ocjenjivali stanovnici Istre i Primorja, koji su ocijenili u prosjeku 6,6 banaka. Za njima slijede stanovnici Zagreba, Dalmacije, Slavonije i središnje Hrvatske. Najmanje su se o bankama izjašnjavali stanovnici sjeverne Hrvatske, koji su ocijenili u prosjeku 5,8 banaka. </p>
<p>Građani su se najviše određivali prema Zagrebačkoj banci. O toj je banci, naime, svoj sud izreklo čak 90 posto ispitanika. Za ZaBom slijedi PBZ, o kojoj se izjasnilo 88 posto ispitanika, te Raiffeisen, kojeg je ocijenilo 82 posto sudionika telefonske ankete. Ispitanici su se najmanje izjašnjavali o Hypo i Erste banci: 64 odnosno 67 posto njih o tim je bankama izreklo svoj sud. Iako je afera Riječka banka danima punila naslovnice hrvatskih novina, o toj se banci izjasnilo 79 posto ispitanika, znatno manje nego u slučaju Zagrebačke, Privredne ili Raiffeisen banke.</p>
<p>Kod klijenata Zagrebačke i Privredne banke primjećuje se trend rasta povjerenja u svoje matične banke, tvrde u Prizmi. Naime, klijenti ZaBe svojoj banci daju prosječnu ocjenu sigurnosti 4,4, a klijenti PBZ-a sigurnost svoje banke ocjenjuju s 4,3. Klijenti obje banke na drugo mjesto po sigurnosti stavljaju Raiffeisen. </p>
<p>S druge strane, klijenti Riječke i Splitske banke svoje matične banke ocjenjuju kao prilično nesigurne, tvrde u Prizmi. Naime, klijenti Splitske banke na prva mjesto po sigurnosti stavljaju Raiffeisen i Zagrebačku banku, dok sigurnosti vlastite banke daju prosječnu ocjenu 3,0, čime su je svrstali tek na šesto mjesto. Klijenti Riječke banke pak najmanju vjeruju u sigurnost institucije s kojom posluju, te joj daju ocjenu samo 1,9. I oni, pokazuje istraživanje, najviše vjeruju u sigurnost Raiffeisen i Zagrebačke banke.</p>
<p>Iz istraživanja proizlazi da su bili u pravu oni koji su tvrdili da će se povjerenje građana u hrvatski bankarski sustav poljuljati nakon afere Riječka banka. Ipak, može se zaključiti kako slučaj Riječke banke nije proširio zarazu nepovjerenja u ostale banke u Hrvatskoj.</p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Posebna državna skrb i boljitak poljoprivrede</p>
<p>SUNJA, 25. svibnja</p>
<p> - Pod pokroviteljstvom župana sisačko-moslavačkog Đure Brodarca, a u organizaciji Sisačko-moslavačke županije - upravnog odjela za poljoprivredu i razvoj i Hrvatskog agronomskog društva, u Sunji je održan okrugli stol na temu »Posebna državna skrb i boljitak poljoprivrede«. Uz domaćina, načelnika općine Josipa Kozarića sastanku su nazočili pomoćnik ministra poljoprivrede i šumarstva Miroslav Pažur koji je upoznao predstavnike općina od posebne državne skrbi Topusko, Jasenovac, Gvozd, Kukuruzari, Majur grada Gline sa Zakonom o državnim potporama.</p>
<p> O aktualnom stanju poljoprivrede, ekonomiji gospodarenja na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima nazočnima je govorio doc. dr. Vjekoslav Par, dok je o sociodemografskom aspektu o obnovi devastiranih područja predavanje održala doc. dr. Đurđica Žutinić. O agrarnoj politici RH s posebnim osvrtom na gospodarenje zemljištem u vlasništvu države, nazočnima je govorio pomoćnik ministra Miroslav Pažur, dok je na temu »Institucionalna potpora i zadrugarstvo izlaganja« govor održao mag. sc. Mio Gašparović. Predstavljena je i knjiga »Hrvatsko poljodjelsko tržište«, dr. sc. Ive Grgića nakon čega je upriličen obilazak mjesta Staza gdje je prikazan video zapis o selu nakon vojno-redarstvene akcije Oluja. </p>
<p>D. P.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Plitvička Jezera očekuju 650 tisuća turista</p>
<p>PLITVIČKA JEZERA, 25. svibnja</p>
<p> - Nacionalni park Plitvička Jezera i Služba prihvata i vođenja turista u našem najpoznatijem Parku pozvala je ovih dana na sastanak iznajmljivače soba u naseljima oko jezera radi dogovora oko izdavanja kreveta turistima. Prema podacima Turističke zajednice Plitvička Jezera sa sjedištem u Korenici sobe se turistima u Nacionalnom parku iznajmljuju putem Turističke zajednice ali i ulaznih recepcija Parka (!?). Zašto, dva organizatora, ostaje nejasno. No, službeni podaci govore da je na plitvičkom području oko 80-ak iznajmljivača u prošloj godini ostvarilo oko 10 tisuća noćenja. U objektima Nacionalnog parka (hoteli, moteli, auto kamp) ostvareno je preko 180 tisuća noćenja, a ove godine planira se 230 tisuća noćenja i 650 tisuća posjetitelja Parka.</p>
<p> U tom turističkom kolaču dobro prolaze i organizirani iznajmljivači soba. Ali ne samo iznajmljivači, već i oni koji uz boravak i noćenje nude i domaće specijalitete, sir »škripavac«, pršut, ličku »ljutu«. No, taj dio Parka još uvijek nije dovoljno uređen i zbog toga ostaje i dalje »neotkriven« za turiste. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="52">
<p>MUP će ponovno zaposliti 154 policajca</p>
<p>Iako je bilo pojedinačnih propusta u kadrovskoj reformi MUP-a, a koje je potom ustanovilo i Vladino povjerenstvo, ispravnost reforme u policiji nije ničim dovedena u pitanje, naglasio je Milan Pemper, zamjenik ravnatelja policije i predsjednik Vladina povjerenstva</p>
<p>ZAGREB, 25. svibnja </p>
<p> - Povjerenstvo Vlade RH za rješavanje problema neraspoređenih policajaca donijelo je zaključak da će 154 policajca, koji su bili stavljeni na raspolaganje Vladi, ponovo biti zaposleni u MUP-u, ali ne zato jer je bilo propusta kod njihova stavljanja na raspolaganje, već stoga jer su zbog prirodnog odljeva iz MUP-a, za njih otvorena radna mjesta, izjavio je na konferenciji za novinare održanoj u subotu, Milan Pemper, zamjenik ravnatelja policije i predsjednik Vladina povjerenstva.</p>
<p>Iako je bilo pojedinačnih propusta u kadrovskoj reformi MUP-a, a koje je potom ustanovilo i Vladino povjerenstvo, ispravnost reforme u policiji nije ničim dovedena u pitanje, naglasio je Pemper. Povjerenstvo, u kojem je bilo i pet bivših policajaca ustanovilo je i da je bilo pojedinačnih propusta, ali oni su utvrđeni i prije osnivanja Vladina povjerenstva u redovnom postupku u MUP-u, tijekom nadzora reforme.</p>
<p> Zaprimilo je 60 predstavki neraspoređenih policajaca s 287 navoda o nepravilnostima, od kojih se 47 do sada pokazalo utemeljenim, a 34 djelomično utemeljenim. Predloženo je pokretanje disciplinskog postupka za 20 policijskih službenika, protiv njih 11 već su poduzete disciplinske mjere, smijenjeno je 14 rukovoditelja, jednom je prestao radni odnos, a jedan je udaljen s dužnosti. Podnesene su četiri kaznene prijave, a u tijeku je kriminalistička obrada u pet slučajeva. Tako su sve pritužbe razmotrene, a greške ispravljene, a temeljem nalaza unutarnje kontrole MUP-a poduzete su i stegovne i druge mjere.</p>
<p>Velik je propust otkriven u petak, a zbog njega je Sanja Čanković, načelnica kadrovskih i upravnih poslova u MUP-u ponudila ministru Lučinu ostavku. Naime, tijekom razmatranja problema 911 bivših policijskih službenika, za 12 bivših policajaca PU Požeško-slavonske upisano je da posjeduju krivotvorene svjedodžbe MUP-a. Upravo je to bio razlog zašto povjerenstvo nije predložilo njihov povratak u MUP ili posao u drugim državnim tijelima. No, oni imaju učestale disciplinske povrede ili su protiv njih podnesene kaznene prijave zbog čega su nedostojni i nepouzdani. MUP se toj 12-orici policajaca ispričava, ali i naglašava kako ta greška nije utjecala na način njihova zbrinjavanja, upozorio je Pemper. Stoga će oni svoj novi posao pokušati pronaći putem Zavoda za zapošljavanje, a u tome će im se pridružiti još 491 policajac koji je imao krivotvorene svjedodžbe.</p>
<p>Pemper je iznio i podatak kako je do sada ponuđeni posao u programu zbrinjavanja (primjerice, zaštitarske tvrtke ili neke državne službe) prihvatilo samo 17 posto neraspoređenih policajaca, što navodi na zaključak kako oni nisu zainteresirani za novi posao, već isključivo za nastavak rada u MUP-u. Također, Pemper je odbacio ocjene kako smanjenjem broja policajaca raste broj kaznenih djela, rekavši kako baš naprotiv, policijski sustav bolje funkcionira.</p>
<p>Istaknuo je i kako su učestali razgovori sa Sindikatom policije i kako će uskoro biti riješena sva otvorena pitanja i primjedbe sindikata, primjerice, prekovremeni rad, kao i da se čini sve da se ustanove i jasni kriteriji za obavljanje policijskog posla. Podsjetio je kako su standardi za određivanje broja policajaca vrlo jasni, a oni se utvrđuju i na temelju broja stanovnika i broja kaznenih djela. »Po tim standardima Hrvatska i dalje ima više policajaca na tisuću stanovnika od europskog prosjeka«, zaključio je Pemper.</p>
<p>Povjerenstvo je netočnim ocijenilo tvrdnje Zvonka Lovrenčića, bivšeg policajca koji štrajka glađu na Markovu trgu da je ostao nezbrinut. Pemper je kazao da se Lovrenčić od 1997. nalazi pod punom skrbi nadležnih službi MUP-a i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, te da je ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad u visini od 4700 kuna. </p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Pomorci ili galioti?!</p>
<p>Uz pomorsku knjižicu od sredine 2003. godine, pomorci će morati obavezno imati i identifikacijsku karticu za pomorce. Na kartici će biti biometrički medicinski podaci te važnije svjedodžbe vlasnika kartice</p>
<p>RIJEKA, 25. svibnja</p>
<p> - Kako saznajemo u Sindikatu pomoraca Hrvatske, nedavno je u riječkoj luci boravio brod pod kambodžanskom zastavom, u vlasništvu jednog Libanonca, a posada je bila sastavljena od Libanonaca, Danaca, Egipćana i jednog Rumunja. Upravo taj Rumunj zatražio je u Rijeci pomoć SPH-a jer mu je na ugovoru pisalo da isti traje godinu dana, da će mu zarađeni novac biti isplaćen prilikom iskrcaja (mjesečna plaća je nekoliko stotina dolara). Obzirom da je Rumunj na tom brodu bio samo nekoliko mjeseci, prestrašio se čovjek da će godinu dana, a možda i duže raditi badava. Jer, prema tom ugovoru, zapovjednik broda ima pravo zadržati pomorca još tri mjeseca nakon isteka ugovora, odnosno do prve luke pogodne za iskrcaj. Naime, zapovjednici žele imati što manje troškove kad pomorce šalju kući pa bi se Rumunj vjerojatno načekao da taj brod dođe u neku rumunjsku luku.</p>
<p> Rumunj se zahvaljujući SPH-u uspio iskopati iz ovog galiotskog položaja, odnosno otputovao je kući s par stotinjaka zarađenih dolara. Spomenuti slučaj jedan je od niza slučajeva u kojima se vidi da pomorci, pritisnuti velikom konkurencijom na svjetskom tržištu pomoračke radne snage, riječ je o 1,2 milijuna pomoraca, uglavnom potpisuju vrlo nepovoljne uvjete, samo kako bi se dokopali broda i imali priliku nešto zaraditi. Na svjetskom tržištu pomoraca ima veliki broj onih s krivotvorenim pomorskim dokumentima, uključujući i one za zapovjednika broda, koje možete dobiti za par stotina dolara, recimo u Ukrajini, do cijene od četiri tisuće dolara na Filipinima. Još je veći broj pomoraca s lažnim liječničkim svjedodžbama koje omogućuju da se kao zdravi ukrcaju na brodove.</p>
<p> Tako je nedavno jedan pomorac iz Rijeke imao velikih problema na brodu pod malteškom zastavom, sa skoro kompletnom filipinskom posadom, uključujući zapovjednika kojemu se požalio da više nema snage kao kormilar raditi i za kolegu Filipinca, bolesnog od Parkinsonove bolesti, koji se nije mogao ni kretati po brodu, a već bolestan je došao na brod. »Buntovnom« Riječaninu pripriječeno je da će biti prijevremeno iskrcan s broda ako se još jednom požali, a kako je poslije saznao, bolesni kormilar bio je zapovjednikov daljnji rođak pa ne čudi što je dobio svjedodžbu da je zdrav kako bi mogao ploviti. I dok u Hrvatskoj pomorci prolaze rigorozne liječničke preglede prije nego bi dobili potvrdu da su sposobni za plovidbu, u svijetu kao što se vidi ploviti mogu i teški invalidi jer pod zastavama pogodnosti sve je dozvoljeno. Čak 80 posto nezgoda i nesreća na moru uzrokovano je ljudskom greškom, a kao najčešći razlog navodi se umor, loša organizacija rada na brodu... Trgovina krivotvorenim pomorskim svjedodžbama je vrlo unosan posao, posebice na Filipinima odakle na svjetsko tržište pomorske radne snage gdje svake godine dolazi, među ostalima, i 15 tisuća novih pomorskih časnika. Panamski veleposlanik na Filipinima nedavno se ponovno (!) našao u središtu afere s krivotvorenim pomorskim svjedodžbama. Njega je vijetnamski ministar vanjskih poslova optužio da je posjetio Vijetnam zbog prodaje panamskih pomorskih svjedodžbi kršeći time vijetnamski zakon. Uz pomorsku knjižicu (Brevet) od sredine 2003. godine, pomorci će morati obavezno imati i identifikacijsku karticu za pomorce. Na kartici će biti biometrički medicinski podaci te važnije svjedodžbe vlasnika kartice. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Maturant stabilno</p>
<p>OSIJEK, 25. svibnja</p>
<p> - Stanje osamnaestogodišnjeg Domagoja Brljačića, maturanta osječke Treće Gimnazije koji je u petak teško stradao u vrijeme proslave zadnjega dana nastave, prema posljednjim informacijama je stabilno iako još uvijek nije pri potpunoj svijesti. Kako doznajemo iz osječke Kliničke bolnice, sa mladićem je uspostavljen kontakt, no zbog teških ozljeda glave još uvijek nije isključena mogućnost komplikacija. Domagoj Brljačić je u petak, kao i svi osječki maturanti, na osječkom kupalištu Copacabana proslavljao zadnji dan nastave. Iako su bazeni prazni, mladić je prišao Olimpijskom bazenu rekavši prijateljima kako se »ide kupati«. Vidjevši da zaista želi skočiti u bazen bez vode, prijatelji iz razreda odvukli su ga odgovaravši ga od tog suludog nauma. U jednom trenutku, Domagoj je iskoristio nepažnju prijatelja te je otišao do Olimpijskog bazena i skočio na glavu, na dubinu od oko 2,3 metra. Udarivši u pločice na dnu bazena, zadobio je prijelom kostiju svoda i baze lubanje te nagnječenje mozga. </p>
<p> Na traumi osječke Kliničke bolnice te u ambulanti Hitne pomoći, u petak je pomoć zatražilo dvadesetak osječkih maturanata. Uglavnom se radilo o prekomjerenom konzumiranju alkohola te lakšim ozljedama. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>U cijeloj Hrvatskoj policija privela 33 maturanta, najviše u Rijeci </p>
<p>ZAGREB, 25. svibnja </p>
<p> - Policija je za vrijeme »norijade« u Hrvatskoj privela u petak 33 maturanta, priopćio je u subotu MUP. Najviše je srednjoškolaca na policiji završilo u Rijeci - njih 17, u Zagrebu 13, u Dubrovniku dva i u Zadru jedan. </p>
<p> Uglavnom su u pitanju bile tučnjave od kojih je jedna, u Dubrovniku, završila teškom ozljedom.</p>
<p> U Osijeku je maturant teško ozlijeđen i život mu je u opasnosti jer je na glavu skočio u prazan bazen.</p>
<p> Lakše je ozlijeđeno 11 maturanata, osam u Zagrebu, te po jedan u Slavonskome Brodu, Karlovcu i Rijeci.</p>
<p> Proslavljajući zadnji dan škole, maturanti su oštetili 27 tramvaja sve u Zagrebu, deset autobusa - od toga devet u Rijeci i jedan u Dubrovniku, te u Rijeci dva osobna automobila.</p>
<p> Policija je privodeći jednog od 33 maturanta uporabila silu i lisičine.</p>
<p> MUP je priopćio kako je zaprimio predstavku Hrvatskoga helsinškoga odbora, po kojoj je njegova aktivistica, koja je vidjela događaj, procijenila da je pritom »prekoračena uporaba sredstava prisile«. No, policija je odbacila tu pritužbu.</p>
<p> Po MUP-ovu opisu tog događaja, jedan je maturant u petak u 13,50 sati na Trgu bana Jelačića u Zagrebu remetio javni red i mir razbijajući prazne pivske boce. Policajci su mu prišli kako bi ga legitimirali, no on je odbio dati dokumente, skinuo je hlače i gaće i počeo verbalno vrijeđati policajce. Pokušali su ga svladati zavijanjem ruke (tzv. ključem na laktu) i lisičinama, no on je i dalje pružao otpor. Pokušavao se otrgnuti i razbiti staklo na izlogu, pri čemu su u jednom času i policajci i on pali na pločnik. Nakon toga su ga ipak svladali i priveli u policijsku postaju, priopćila je glasnogovornica MUP-a Zinka Bardić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Prekinuti balkanski način proslave dana maturanata?</p>
<p>»Odgovorni na svim razinama moraju se ozbiljno zamisliti što je dovelo te mlade ljude do izražavanja tolike agresivnosti i destrukcije«, pita se između ostalog Vinko Filipović, predsjednik Hrvatskog školskog sindikata »Preporod«</p>
<p>ZAGREB, 25. svibnja </p>
<p> - »Posljednji dan nastave maturanata definitivno postaje nešto nad čime bi se morali ozbiljno zamisliti svi - od Ministarstva prosvjete i športa, do policije i roditelja«, istakao je u priopćenju odaslanog u subotu, predsjednik Hrvatskoga školskog sindikata »Preporod« Vinko Filipović. </p>
<p>On smatra kako bi napokon netko odlučno morao prekinuti takav »balkanski način obilježavanja posljednjega nastavnog dana maturanata«. Moralo bi svima biti jasno, napominje, da je to još nastavni dan koji se ne smije provesti divljanjem na ulici i da bi se morao obilježiti makar športskim natjecanjima i kulturnim priredbama u sklopu škole.</p>
<p> »Veliku odgovornost zbog ugrožavanja građana i uništavanja javnog dobra snosi i policija, koja sve to uglavnom indolentno promatra«, tvrdi Filipović i pita: »Kako je moguće razbiti desetke tramvaja, autobusa i automobila a da za to nitko ne odgovara?«
»Odgovorni na svim razinama moraju se ozbiljno zamisliti što je dovelo te mlade ljude do izražavanja tolike agresivnosti i destrukcije. Jesu li razlog tome uglavnom nezaposleni roditelji ili neizvjesna budućnost mladih, kojima nakon srednje škola ostaje burza, a onima koji završe fakultet - umjesto programa 'S faksa na posao' - jedini izbor ostaje s faksa na Novi Zeland?«, ističe među ostalim u priopćenju za javnost Vinko Filipović. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Hrvatska sveučilišta: Uključivanje u Europu </p>
<p>ZAGREB, 25. svibnja</p>
<p> - »Hrvatska sveučilišta trebaju pronaći svoj način kako se uključiti u europski prostor visokoga obrazovanja tako da budu upućena i svjesna svega što se na tom području događa u Europi, ali i brinući se o svojim posebnostima te tradiciji«, rekla je rektorica Sveučilišta u Zagrebu Helena Jasna Mencer. Ona je govorila na završnom dijelu skupa o zakonskoj regulativi znanosti i visokog obrazovanja u zemljama srednje i jugoistočne Europe. Skup je organizirao Klub hrvatskih humboldtovaca (KHH) uz potporu njemačke Zaklade Alexandera von Humboldta.</p>
<p>Rektorica zagrebačkoga Sveučilišta podsjetila je da je »najvruća« tema u Hrvatskoj nova zakonska regulativa te prijepori o tome između akademske zajednice i predlagača - Ministarstva znanosti i tehnologije.</p>
<p> Bolonjskim procesom želi se postići pokretljivost studenata i profesora. Predsjednik KHH Mladen Pavičić zadovoljan je što je skup opravdao svoju svrhu, što su u osobnome kontaktu članovi akademske zajednice izravno razmijenili stajališta i iskustva o tako važnim pitanjima. </p>
<p> Pavičić je ipak istaknuo kako bi bio još zadovoljniji da su se pozivu na razgovor odazvali i predstavnici Ministarstva znanosti i tehnologije jer bi tada, dodao je, u raspravu bila uključena i »druga strana«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>»Dan mladosti« pretvoren u veliki piknik </p>
<p>Uz partizansku ikonografiju i »borbene pjesme« uručena štafeta / Fumić: »suprotstavljamo se porukama mržnje»</p>
<p>ZAGREB, 25. svibnja</p>
<p> - Oko 4000 simpatizera lika i djela Josipa Broza Tita okupilo se u subotu u Kumrovcu na proslavi njegovog 110. rođendana. Na manifestaciju nazvanu »Dan mladosti - radosti«, u organizaciji Društva »Josip broz Tito« i Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, većina posjetitelja došla je sa 70-ak autobusa iz raznih dijelova naše zemlje, te Slovenije i BiH.</p>
<p> Cjelodnevni program počeo je intoniranjem nekad jako popularnih pjesama »Druže Tito mi ti se kunemo« Zdravka Čolića i »Računajte na nas« Đorđa Balaševića, te drugih »borbenih« pjesama i Internacionale. Ni ova proslava nije prošla bez poznatog Muradifa Muharemovića, koji je pred Titov spomenik donio štafetu u vlastitoj izradi. </p>
<p>Službeni pak početak manifestacije označilo je izvođenje »Lijepe naše«, nakon čega su se za govornicom smjenjivali predstavnici antifašističkih udruga iz Hrvatske, Slovenije, BiH i Srbije.</p>
<p> Obraćajući se nazočnima, svi govornici istaknuli su značaj i vrijednost Titova djelovanja i antifašističke borbe, te su izrazili nadu da će okupljanje u Kumrovcu na ovaj dan postati tradicionalno. </p>
<p>»Danas smo se okupili i da se s ovoga mjesta suprotstavimo porukama mržnje koje su nam nedavno upućene s Bleiburga, te od desničarskih zastupnika u Saboru i pojedinih svećenika s Dubrovačkog mosta«, rekao je predsjednik SAB-a Ivan Fumić. Okupljeni Titovi simpatizeri govornike su često prekidali pljeskom i povicima »Mi smo Titovi, Tito je naš«, dok je posebno oduševljenje izazvao tonski izvod iz Titova govora u Splitu 1962. godine.</p>
<p>Smijehom i pljeskom dočekan je pak nastup glumca Željka Königsknechta, koji se na pozornici pojavio u maršalskoj uniformi, glumeći Tita-u raju. »Upravo sam čavrljao s Gospom«, rekao je na kraju poznati glumac, »i rekla mi je da će se ona i dalje pojavljivati u Međugorju, a Međimurje i Zagorje prepušta meni«. </p>
<p>U veselom i pomalo nostalgičnom ozračju program je nastavljen nastupom glumaca, folklornih društava i glazbenih grupa. </p>
<p>Centar Kumrovca bio je prepun raznih štandova na kojima su se prodavali suveniri s Titovim likom, poput kapa, majica i značaka. Ovogodišnja proslava Titova rođendana tako je prošla u slavljeničkoj i opuštenoj atmosferi, čemu je možda pridonio i izostanak političara, osim Stipe Šuvara.</p>
<p>Milan Koštro</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Završen skup o Hrvatskoj poslije Tuđmana</p>
<p>ZAGREB, 25. svibnja</p>
<p> - Opći osjećaj krize u društvu, suradnja Hrvatske sa sudom u Haagu, vanjska politika, ekonomija te pitanje, je li treći put pogodan i za Hrvatsku - teme su završnog dana stručnog skupa hrvatskih i britanskih znanstvenika »Hrvatska nakon Tuđmana u kontekstu globalizacije i europskih integracija«.</p>
<p>Dr. Matko Meštrović iz Ekonomskog instituta rekao je da treći put, kakav zastupaju britanski laburisti i Tony Blair, nije hrvatski put. On, naime, ne računa na građanstvo, a u osnovi je riječ o sporazumu krupnog kapitala, smatra Meštrović. Osim toga, pokazuje se da treći put stvara reakcije kod desnice. </p>
<p>Za Johna Allcocka s bradfordskog sveučilišta smrt predsjednika Tuđmana i izbor nove vlasti promijenili su odnos Hrvatske prema sudu u Haagu. No, u suradnji Hrvatske i Haaga dominira pitanje državnosti. To pitanje dominiralo je u Tuđmanovoj eri, a zbog njega suradnja sa sudom je vrlo osjetljiva i danas, smatra Allcock.</p>
<p>Opći osjećaj krize vlada Hrvatskom, rekao je dr. Nenad Zakošek s Fakulteta političkih znanosti. Uzroci tog osjećaja kriju se i u nerealnim očekivanjima birača nakon izbora 3. siječnja, ali i u predizbornim obećanjima. Četiri su moguća izlaza iz krize - institucionalne reforme, socijalni ugovor, europeizacija i dolazak novih ljudi, smatra Zakošek. ></p>
<p>T. Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>A karavana »Za mir i uljuđenost« kreće iz Vukovara</p>
<p>ZAGREB, 25. svibnja</p>
<p> - Karavana »Za mir i uljuđenost«, u kojoj će biti 58 žena iz Hrvatske i drugih zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, te Albanije, krenut će u nedjelju iz Vukovara u dvotjedni obilazak mjesta na Balkanu obilježena konfliktima i nasiljem u posljednjih desetak godina. </p>
<p> Organizator karavane je francuska nevladina udruga »Transeuropeenne«, a u svakom mjestu gdje će se zaustaviti susretat će se s predstavnicima lokalnih nevladinih udruga, novinarima, građanima i »kad god je moguće« predstavnicima lokalnih vlasti, najavila je koordinatorica karavane za Hrvatsku Selma Katunarić.</p>
<p> Karavana će se dolaskom u svako mjesto predstaviti javnim tribinama. Osim Vukovara koji simbolizira razrušene gradove, karavana će obići Tuzlu, Srebrenicu, Kraljevo, Kumanovo, Skopje, Tetovo, Kamenicu, Kosovsku Mitrovicu, Novi Pazar, Skadar, Mostar, Knin, Brežice i Ljubljanu.</p>
<p> Ostali gradovi koje će posjetiti simboliziraju podijeljene gradove, mjesta masakra, enklave, mjesta povratka izbjeglica, gradove gdje buja trgovina ljudima, ali i mjesta poput Tuzle, gdje je građanska aktivnost i duh uljuđenosti pobijedio mehanizme mržnje, kazala je Katunarić. O karavani će biti napisana knjiga i snimljen dokumentarni film. </p>
<p>Karavana put završava 9. lipnja u Ljubljani. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Iz Karlovca kreće karavana »Da se ne zaboravi «</p>
<p>KARLOVAC, 25. svibnja</p>
<p> - U organizaciji Udruge branitelja i udovica Domovinskog rata koprivničke »Podravke«, uz suradnju sa zagrebačkim klubom veterana Domovinskog rata »INA-Naftaplin«, po drugi put se održava karavana pod nazivom »Da se ne zaboravi - bili smo prvi kad je trebalo«. Naime 50-ak hrvatskih branitelja i invalida Domovinskog rata osobnim će automobilima od 26. do 30. svibnja obići mnoga mjesta i gradove heroje u Domovinskom ratu, koji su stradali u velikosrpskoj agresiji, branili se i obranili, od Vukovara do Karlovca, Gospića, Zadra, Šibenika i Dubrovnika. Bit će to prigoda za susret i s braniteljima diljem Hrvatske i da se na spomen-obilježja poginulim braniteljima oda počast. Dolazak karavane u Karlovac predviđen je u nedjelju 26. svibnja, kad će se položiti vijenac ispred spomen-obilježja u »malom Vukovaru« karlovačkog naselja Turanj. Posjetit će se i Plitvice i mjesto pogibije hrvatskog policajca Josipa Jovića. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Bolnica posljednje uporište IDS-a ili žrtva nestručnog rukovođenja</p>
<p>Zašto ministar Vlahušić, suprotno najavi, nije sudjelovao u raspravi o pulskoj bolnici?</p>
<p>PULA, 25. svibnja</p>
<p> - Je li Opća bolnica u Puli posljednje uporište IDS-a poraženog u najvećem istarskom središtu ili jama bez dna, zbog nekompetentnog i nestručnog rukovođenja? Ta dilema otvorena je na posljednjoj sjednici Županijske skupštine, održanoj u petak navečer kada se raspravljalo o problematici Opće bolnice u Puli, koju uz ostalo tereti i 138 milijuna kuna gubitka. Na veliko razočaranje vijećnika i suprotno najavi, u raspravi nije sudjelovao ministar zdravstva Andro Vlahušić koji je prethodne večeri ipak stigao na tribinu HSLS-a u Kanfanaru. </p>
<p>Pulska bolnica godinama je preveliki teret na leđima svim garniturama na županijskoj i gradskoj razini, a ni u Ministarstvu zdravstva nisu presretni kad dobiju poziv iz Pule. Prije svega riječ je o gubitcima koji se gomilaju, a uzroci se procjenjuju različito. U Županiji tvrde da su oni posljedica neravnopravnog tretmana pulske bolnice kojoj se mjesečno doznačuje 2,8 milijuna kuna manje nego bi trebalo, po kriterijima važe za druge bolnice.</p>
<p> Ministar Vlahušić tvrdio je u petak u razgovoru sa županom Jakovčićem da bolnica godinama fakturira manje usluga od doznačenog novca. I tu se krug zatvara. Ipak, Vlada je u sklopu sanacije zdravstva naložila Ministarstvu zdravstva da pulskoj bolnici otpiše 110 milijuna kuna duga, a uslijedit će i infuzija od dodatnih 70 milijuna za održavanje.</p>
<p>Sve ono što se čulo na Županijskoj skupštini uglavnom je stara priča, uključivši i županovo uvjeravanje da je (do)gradnja nove bolnice jedino rješenje, jer je rad na dvije lokacije preskup. Čelnici liječničkog sindikata tvrde da je novu bolnicu trebalo graditi umjesto preseljenja u Mornaričku, a što se nezavidnog položaja liječnika tiče najavljuju da će se za svoja prava izboriti štrajkom. </p>
<p> Čelnik istarskog SDP-a Anton Peruško traži da se vođenje bolnice povjeri iskusnom manageru, a ne liječniku. Naveo je da će gubitci biti veći kada 600 zaposlenih tužbom ostvari svoja prava iz ugovora o radu. Vijećnik Mladen Ferenčić tvrdi da je vođenje bolnice nekompetentno i nestručno, a posebice je kritizirao ravnatelja Lemsa Jerina, tvrdeći da je sebi prigrabio čak i opskrbu bolnice.</p>
<p> Lani je nestalo, tvrdi Ferenčić, deset do petnaest tona nafte, a da ništa nije poduzeto. I Nevio Šetić kaže da je organizacija bolnice kaotična i da nije problem u dvije lokacije jer KBC Rijeka radi uspješno čak na sedam. Slavko Kalčić koji je nedavno iz HPS-a pristupio Delbiancovom IDF-u uvjerava da su međuljudski odnosi u bolnici loši zbog još lošijeg rada Uprave. A uz tvrdnju da je bolnica posljednje uporište IDS-a u Puli, zamjerio je što na sjednicu nije pozvan i pulski gradonačelnik Delbianco, jer bolnica gradu duguje 13 milijuna. </p>
<p>Čelnik Samostalnog sindikata Silvano Hrelja podržao je prijedlog revizije poslovanja, uz pitanje zašto su fakturirane usluge godinama manje od doznaka. Sve te prigovore otklonili su Ivan Jakovčić i Damir Kajin, koji je uporno tvrdio da država ništa ne sanira već da samo vraća Istri manji dio onoga što uzima. </p>
<p> Tu je i činjenica da se u četiri ljetna turistička mjeseca Istra udvostruči i da turisti očekuju zdravstvene usluge kakve imaju i kod kuće? Ministar zdravstva i istarski župan suglasni su da u Istri zdravstvene usluge moraju postati izvozni proizvod, ali dotad dodatne liječničke timove za sezonu ne žele sufinancirati čak ni turističke zajednice. </p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Susret izdavača »Put u središte Europe«</p>
<p>PAZIN, 25. svibnja</p>
<p> - Nakon dvogodišnje pauze, u Pazinu se ove godine ponovno održava Međunarodni susret izdavača pod nazivom »Put u središte Europe«. Susret je u petak poslijepodne svečano u pazinskom Kaštelu otvorio Mladen Dušman, pročelnik županijskoga Odjela za kulturu. </p>
<p>Izdavači iz različitih srednjoeuropskih zemalja susreću se u Pazinu od 1996. godine, s ciljem razmjene nakladničkih projekata i sklapanja partnerstava, kao i poticanja prevođenja književnosti. Najveći uspjeh »Puta u središte Europe« je velik broj knjiga objavljen suradnjom nakladnika iz desetak zemalja, koliko ih je dosad sudjelovalo na tim susretima. Ove se godine okupilo 50-ak nakladnika, pisaca, prevoditelja i ostalih ljubitelja književnosti iz Austrije, Italije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Jugoslavije i Hrvatske. </p>
<p>Novost ovogodišnjih Susreta svakako je daljnja razrada programa o »Mreži gradova književnosti«, kroz koji se dogovara razmjena pisaca iz gradova članova »Mreže«. Ove će godine svoje gostoprimstvo piscima ponuditi Graz i Pazin.</p>
<p>Osim Austrijskoga kulturnoga foruma, organizatori »Puta u središte Europe« su i pazinsko Pučko otvoreno učilište i udruga Hrvatski nezavisni nakladnici, a čitav projekt zajednički financiraju Ministarstvo kulture RH, Županija istarska i grad Pazin. </p>
<p>S. V. A.</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020526].
|
