NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20021124].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 213985 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>24.11.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Arlović: Prosječna vrijednost zastupničkog mjesta vrijedi za sve pa tako i za zastupnike nacionalnih manjina koje ne bi smjele biti ni precijenjene ni podcijenjene </p>
<p>Premijer je potpuno u pravu kada kaže da Vlada nije dirala niti jedno od stečenih prava manjina, a to su odgoj i obrazovanje na jezicima manjina, javna upotreba jezika, amblema itd. / U SDP-u mislimo da je daleko bolja i snažnija postizborna koalicija, jer ona polazi od već datih glasova građana, kada građani bitno utječu na to tko su mogući koalicijski partneri / SDP bi kao stranka željela postići to da Hrvatska ima umjeren lijevi centar i stranku koja ga nosi te jednu stranku ili grupu stranaka koje nose umjeren desni centar i da se oko njih okupljaju lijevo, odnosno desno orijentirane stranke, koje onda koaliraju na programskoj, a ne na kadrovskoj osnovi </p>
<p>Mato Arlović, potpredsjednik SDP-a i predsjednik Kluba SDP-ovih zastupnika u Saboru, za Nedjeljni Vjesnik govori o izbornom zakonu, odnosno o modelu kojeg namjerava njegova stranka predložiti, o pitanju izbora predstavnika nacionalnih manjina u parlament, te o polemikama između zastupnika nacionalnih manjina i Vlade o pitanju Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama. </p>
<p>• Neke su stranke već dale u proceduru svoje prijedloge izbornog zakona, dok će vaša stranka o tome odlučiti u ponedjeljak, 25. studenoga. Za koji se model zalaže SDP?</p>
<p>- SDP je razradio osnovni model svog prijedloga izbornog zakona, o jednom dijelu je moguće raspravljati, no to je dio koji se odnosi samo na korektivne dijelove - je li jedna ili više izbornih jedinica, zatim pitanje na koji način osigurati glasovanje i ravnopravnost državljana s dvojnim državljanstvom, s državljanima koji imaju samo državljanstvo RH, odnosno pitanje manjina i na kraju, pitanje koji sustav primijeniti - »čisti« proporcionalni sustav ili mješoviti, kao što predlaže HSS. Tu je i pitanje smanjenja broja zastupnika. SDP predlaže 120 zastupnika, plus zastupnici manjina, i kod toga ostaje, dok neki drugi predlažu 130. Stranačko rukovodstvo će u ponedjeljak najvjerojatnije potvrditi ili malo korigirati svoj osnovni stav, koji je bio vezan uz radnu verziju našeg prvog prijedloga izbornog zakona. SDP se zauzima za proporcionalni izborni sustav, u kojem bi se biralo kroz tzv. poluotvorene liste, gdje bi i stranke mogle određivati raspored prema potrebama provođenja programa, i prema zaokruživanju birača, gdje im se daje mogućnost da pored biranja stranaka, mogu na stranačkim listama, ako žele, zaokružiti neke od mogućih zastupnika za koje smatraju da bi trebali imati prioritet, odnosno da se prema broju njihovih glasova raspoređuju oni koji ulaze u parlament. U SDP-u smatramo da prohibitivna klauzula treba ostati pet posto, te da bi trebalo razmotriti malo bolju mogućnost zaštite izbornog prava. To se odnosi prije svega na ostvarivanje prava nadzora i kontrole izbora. Ne samo stranačkih predstavnika, već i predstavnika udruga, ali na drugačiji način. Sadašnji zakon to također omogućuje, no do sada udruge građana koje se bave zaštitom ljudskih prava i sloboda u ostvarivanju izbornog prava, nisu dobivale tzv. zapisnike biračkih odbora. U SDP-u smatramo da bi u izbornom zakonu trebalo propisati i to, kako bi udruge od početka mogle kontrolirati jesu li izbori pošteni. </p>
<p> • Poseban problem je izbor zastupnika nacionalnih manjina u Sabor, oko čega se vodi oštra javna polemika. </p>
<p>- Izbor zastupnika nacionalnih manjina treba urediti na način da se zastupljenost nacionalnih manjina mora odraziti u Saboru putem njihovih zastupnika razmjerno njihovom sudjelovanju u ukupnom broju biračkog tijela. Kada se s tog aspekta promatra, onda se mora uvesti nekoliko korektivnih elemenata koji su važni kako bi svi bili pred zakonom jednaki i svi mogli jednako biti predstavnici hrvatskih građana u Saboru. Prosječna vrijednost jednog zastupničkog mjesta vrijedi za sve zastupnike, pa tako i za predstavnike nacionalne manjine. One nacionalne manjine koje prema broju svojih članova nemaju dovoljan broj biračkog tijela, moraju zajednički s drugim manjinama izabrati svog predstavnika. Zato što su po našem Ustavu svi građani ravnopravni, a i sve manjine su ravnopravne. Također, manjine na samo što su ravnopravne, već pred Ustavom i zakonom moraju biti jednake. Ako se polazi s tog aspekta, onda se polazi od pretpostavke da manjine ne bi smjele biti ni precijenjene ni podcijenjene u odnosu na zastupnike manjina ili matičnu manjinu. Kao primjer se može uzeti nacionalna manjina Talijana. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, Talijana je bilo oko 19.000, što pokazuje da ukoliko bi svi Talijani u Hrvatskoj glasali za jednog zastupnika, nemaju dovoljan broj glasova da to bude u razini prosječne vrijednosti jednog zastupničkog mjesta. Takav zastupnik, koji se nalazi u sadašnjem sazivu Sabora je podcijenjeni zastupnik u odnosu na sve druge koji su precijenjeni a pripadaju matičnom narodu. </p>
<p>Uz to, imamo i nacionalnu zajednicu koja je većinska u odnosu na ostale manjine, a to je srpska, koja ima samo jednog zastupnika. Neke nacionalne manjine, čijih članova ima mnogo, kao što su Bošnjaci ili Slovenci, ni nemaju svog predstavnika u parlamentu. Stoga, postoji nepobitna potreba, koja proizlazi iz činjenica, da se taj dio promijeni. Po mom dubokom uvjerenju, najpravednije rješenje bi bilo ono koje bi omogućilo da razmjerno sudjelovanju u ukupnom biračkom tijelu, predstavnici nacionalnih manjina uz korektiv broja, da svaki zastupnik koji predstavlja nacionalne manjine ima podjednak broj glasova kao i bilo koji drugi zastupnik. Prema popisu stanovništva, manjina je manje od 8 posto, i ako se korektiv svede na broj birača i s obzirom na one manjine koje nemanju ni šanse, s obzirom na mali broj svoje zastupljenosti da imaju zastupnika, onda će se vrlo lako doći do toga, da bi negdje, ako bi se uzeo broj od 120 mogućih zastupnika, na taj broj zastupnika, manjine imale pravo da biraju od šest do maksimalno osam predstavnika. S time, da u odnosu na vrijednost pojedinog zastupničkog mjesta, prema potrebnom broju glasova, neke bi manjine imale nešto više zastupnike u odnosu na druge. Vjerojatno bi srpska nacionalna manjina mogla imati do tri zastupnika, ali naravno, neke druge manjine koje u ime pravde i pravednosti njihovi zastupnici često nastoje prikazati da su oštećeni, a zapravo su predstavljeni više nego drugi, s obzirom na stvarne mogućnosti bi došle u malo drugačiju poziciju. Ne bi same mogle imati jednog zastupnika, već bi same, s nekim drugim manjinama, ako bi birali posebno, birali svog zastupnika. Naravno, ako se to pak čini s lista političkih stranaka, za što se zalaže SDP, onda se to podrazumijeva samo po sebi da je lakše izbalansirati. I ne samo to, već je i s ustavnopravnog aspekta čišće, stvara se novi pravni instrument - kvalitetna zaštita svakog čovjeka i građanina - pravo na njegovu nacionalnu pripadnost i nacionalnu opredjeljenost, gdje ga se ne dovodi u situaciju da se na izborima mora izjasniti kojoj nacionalnoj zajednici pripada. </p>
<p> • Zastupnici manjina nisu zadovoljni s prijedlogom Ustavnog zakona. Premijer je kazao da Vlada neće odustati od stečenih prava manjina, no predstavnici manjina se protive opciji da bi se njihovi zastupnici mogli birati sa stranačkih lista.</p>
<p>- Oni nisu zadovoljni niti jednim prijedlogom koji neće progurati njihov način i viđenje kako bi trebali njihovi zastupnici biti izabrani u parlament. Zastupnici manjina su potpuno nekritički inzistirali, polazeći od sada važećeg Ustavnog zakona, da i u novom bude propisan način izbora zastupnika nacionalnih manjina u Sabor. Ustavom je izričito rečeno da se to pitanje regulira izbornim zakonom. Kada su otvorili raspravu, a nakon što su dva prijedloga Ustavnog zakona koja su načinile radne grupe, povučena, oni su se cementirali oko pitanja izbora. Premijer je potpuno u pravu kada kaže da Vlada nije dirala niti jedno od stečenih prava manjina, a to su odgoj i obrazovanje na jezicima manjina, javna upotreba jezika, amblema itd. Ta pitanja Ustavni zakon dodatno učvršćuje, a osim toga, najveća vrijednost koja do sada nije bila obuhvaćena jest pitanje manjinske samouprave, koja je ugrađena u zakon. To što je najvrednije, nije predmet nikakvih ozbiljnijih rasprava zastupnika nacionalnih manjina. </p>
<p>Sve se svelo na način izbora u Sabor. Potpuno je jasno da se, jer se cijeli Ustavni zakon dovodi u pitanje zbog uređivanja prava nacionalnih manjina o izboru njihovih zastupnika u Sabor, treba tražiti rješenje koje će to opterećenje eliminirati. Treba osigurati da se sporni članak zakona promijeni i da kaže da ono što je ustavna norma, da zastupnici imaju pravo na zastupljenost u Saboru putem svojih zastupnika, da se izbor njihovih zastupnika rješava posebnim zakonom koji uređuje izbore u RH i naravno, treba ako je potrebno, preuzeti ustavnu normu da u izboru zastupnika u Sabor nacionalne manjine mogu imati i dva prava glasa, u skladu s posebnim zakonom. Zapravo to pitanje podrazumijeva, da ako takvo pravo imaju i ostali državljani RH u skladu s izbornim zakonom, imat će i manjine. </p>
<p>Samo će oni tada odlučiti hoće li birati, što podrazumijeva primjenu mješovitog izbornog sustava, samo što će tada manjine odlučivati hoće li svog kandidata birati po stranačkim ili nezavisnim listama, ili i po nacionalnom ključu. To je sve vrlo jednostavno i cijela stvar će se premjestiti gdje i jest njena nadležnost, a to je izborni zakon. Važno je zbog državnih i nacionalnih interesa da se zakon usvoji i da ga mogu podržati svi. A da je bitan za nacionalne interese, možda je nakon govora glavnog tajnika UN-a Kofija Annana bilo svima sve jasno, kada je on izrijekom kazao da Hrvatska, što se tiče stabilnosti u regiji, njene stope razvoja, njenog jamstva u gospodarskom i socijalnom pogledu, te razvoja demokratskih institucija, prednjači, no također je spomenuto da na nekim pitanjima treba učiniti više, a jedno od njih je i pitanje nacionalnih manjina. Svakom je jasno da je time nama u dobroj vjeri poslana poruka, da se izglasa Ustavni zakon, kako bi se još više približili novoj Europi i ostalim asocijacijama UN-a. </p>
<p>• I neke opozicijske stranke, konkretno HSP, su spremne podržati jednu izbornu jedinicu i prag od pet posto.</p>
<p>- Postoji nekoliko važnih razloga zbog čega jedna izborna jedinica, što podržavaju i neki naši koalicijski partneri, kao HNS, ali i neki kolege iz opozicije. Moguće je razgovarati i o korektivu, s obzirom na interes velikog broja stranaka, pa i strah nekih manjih stranaka da neće biti predstavljene u parlamentu, da eventualno ne bude jedna, već više izbornih jedinica. U svakom slučaju, taj broj izbornih jedinica mora odgovarati tome da prohibitivna klauzula bude stvarna. Ne bi smjela biti moguća situacija da se formalno propisuje pet posto, a da stvarno to bude ispod pet posto. Prema tome, ako bi se išlo na 120 zastupnika, onda bi bilo najvjerojatnije šest izbornih jedinica u kojima bi se biralo po 20 zastupnika, što odgovara prohibitivnoj klauzuli od pet posto. Jasno da ovakav prijedlog kao moguća alternativa oko koje je SDP spreman razgovarati, otvara mogućnost kompromisnog rješenja između tzv. mješovitog sustava kojeg nudi HSS i ovog kojeg nudimo - proporcionalni izborni sustav s jednom izbornom jedinicom. </p>
<p> • Ako se ide na jednu izbornu jedinicu, spriječilo bi se predizborno koaliranje. No još uvijek takvi prijedlozi ne nailaze na odobravanje.</p>
<p>- Jednom izbornom jedinicom bi se i kroz pravna sredstva stvorili uvjeti da se brže profilira politička scena, kako parlamentarna, tako i izvanparlamentarna, da se vidi tko je tko. Jasno je da treba doći do okrupnjavanja političke scene, jer je prevelik broj stranaka u odnosu na ukupan broj stanovnika, odnosno birača, a i u odnosu na broj zastupnika i broj parlamentarnih klubova, kojih je čak 12. No to je dugoročni cilj, kojem bi se, ukoliko bi se prihvatio prijedlog SDP-ovog izbornog zakona, približili. No puno je važnije pitanje postizbornih i predizbornih koalicija. U SDP-u mislimo da je daleko bolja i snažnija postizborna koalicija, jer ona polazi od već datih glasova građana, kada građani bitno utječu na to tko su mogući koalicijski partneri, dajući povjerenje određenim strankama i određenim programima i tada građani dolaze u situaciju da su izabrali ne samo programe, već i moguće partnere koji će oko tih programa pokušati postići postizbornu koaliciju, ako sami ne odluče formirati Vladu. Tada u okviru svojih izabranih zastupnika, ali i izvan stranke, stranke moraju tražiti kadrove koji će najkvalitetnije jamčiti da će provesti te programe. Programi određuju poziciju i stranaka i njihovu odgovornost prema građanima, a tek onda dolazi do podjele stolica. Predizborna koalicija ipak prije svega vodi računa o načinu raspodjeljivanja koalicijskih partnera u odnosu na izvršnu i zakonodavnu vlast. Nakon toga nije moguće izbjeći da stranke bitno utječu na sastav Vlade, čime se jača partitokratski utjecaj. Posve je stoga jasno zbog čega se SDP zalaže za jednu izbornu jedinicu. Mi za taj dio imamo svoj politički i kadrovski legitimitet koji smo pokazali u ovom dijelu mandata, jer smo kao stranka, najviše mjesta koja »pripadaju« SDP-u popunili kadrovima koji nisu članovi naše stranke i koji su prihvatili da budu na funkcijama ministara, njihovih zamjenika itd., iz razloga što su prihvatili program koji žele ostvariti, a ne stranačku pripadnost SDP-u. </p>
<p>• Smatrate li da bi okrupnjavanje političke scene dovelo do kvalitetnog pomaka u Hrvatskoj?</p>
<p>- Druga grupa pitanja je okrupnjavanje političke scene, odnosno stvaranje mjesta za koalicije koje će biti postizborne, a ne predizborne dovodi do toga, da RH, kao i bilo koja demokratska zemlja mora stajati s obje noge na zemlji. Ono što bismo mi kao stranka željeli postići jest da Hrvatska ima umjereni lijevi centar i stranku koja ga nosi i jednu stranku ili grupu stranaka koje nose umjereni desni centar i da se oko njih okupljaju lijevo, odnosno desno orijentirane stranke, koje onda koaliraju na programskoj, a ne na kadrovskoj osnovi. To dovodi do toga da su stranke, recimo to sportski, suparnici koji se natječu boljim programima, većim argumentima, kvalitetnijim radom, a ne po principu »mi« ili »vi«, ili po principu da je stranka stranci neprijatelj, što dovodi do napetih situacija i međusobnog isključivanja, a ne uključivanja ljudi u gospodarski i socijalni razvoj. Kada to kažem, ne mislim na koalicije, već na mogućnost, da ljudi koji su stručni, neovisno o političkoj pripadnosti, budu na stručnim mjestima, odgovorni za svoj stručni rad, a ne svoju političku pripadnost. No istovremeno, nema dvojbe da bi ministri i dalje bili postavljani po političkoj, ali ne uvjetno stranačkoj odluci. To je sasvim novi set ciljeva koji želimo postići s izbornim zakonom i ako se to može njime postići, onda ćemo biti jako zainteresirani da o svakom od predloženih zakona, ne samo raspravljamo u parlamentu, već i razgovaramo i s koalicijskim partnerima, i s opozicijom, kako bi postigli što veći stupanj konsenzusa. Smatramo da je ovo faza u kojoj se neće donijeti jedan trajniji izborni zakon, no mogao bi se donijeti zakon koji bi mogao značajno ojačati političku infrastrukturu. </p>
<p>• Ako se ne postigne dogovor?</p>
<p>- Onda je moguće da koalicijski partneri u dogovoru s opozicijom izglasaju jedan ili drugi model. Moguće je da opozicija podrži neko od rješenja, pa da ono prođe, pa da dođe do preglasavanja, što ne bi bilo dobro za vladajuću većinu. Moguće je i da se donošenje samog zakona ostavi za malo bolja vremena i da se eventualno za sljedeći izborni krug otvori rasprava o izmjenama i dopunama važećeg zakona, vezana uz pitanja koja je nužno urediti, ne samo radi nas, već i radi naših državljana s dvojnim državljanstvom, koji se nalaze u čitavom svijetu u kojima je, primjerice, glasanje za drugu državu, osim za svoju, kažnjivo djelo. </p>
<p>Strateški interes RH je da Hrvati u BiH nisu i ne mogu biti dijaspora, već konstitutivni narod</p>
<p>• Postavlja se i pitanje izbora predstavnika dijaspore. Većina stranaka koje su svoje prijedloge zakona poslale u proceduru, zalažu se da se ti zastupnici biraju po tzv. teritorijalnom principu, u posebnoj izbornoj jedinici.</p>
<p>- Pitanje osoba s dvojnim državljanstvom trebalo bi riješiti na način da praktički te osobe ne bi mogle glasati, niti biti birane na posebnim listama, ni u posebnoj izbornoj jedinici, već bi trebali, kao i svi ostali građani RH glasati za ili protiv, i biti na listama političkih stranaka ili nezavisnim listama građana. Srazmjerno uspjehu tih lista, pripao bi im određeni broj zastupničkih mjesta u Saboru. Kada govorim srazmjerno tome, polazim od pretpostavke koliko je ukupno građana s dvojnim državljanstvom u odnosu na ukupan broj stanovnika, pa da se zapravo svaki oblik proizvoljnosti u određivanju broja zastupnika koji bi zastupali građane s dvojnim državljanstvom, eliminira. Uz to, smatramo da posebice treba razmotriti pitanje što je s građanima s dvojnim državljanstvom iz BiH. Ma što mi mislili, strateški interes RH je da Hrvati u BiH nisu i ne mogu biti dijaspora, već konstitutivni narod. Mi ne možemo i ne bi smjeli utjecati da se Hrvati iz BiH, koji imaju dvojno državljanstvo, sami opredjeljuju gdje će i u kojoj državi ostvarivati svoja građanska prava. No osnovna pretpostavka bi ipak morala biti da ti državljani s dvojnim državljanstvom, ako prebivaju u BiH, da ne bi mogli ostvarivati biračko pravo u RH. Treba razmotriti da li to regulirati ovim zakonom ili međudržavnim sporazumom o dvojnom državljanstvu. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Reforma školstva počinje najavom štrajka učitelja </p>
<p>Reforma školstva u Sloveniji počela je tako da su plaće nastavnika skočile za gotovo 40 posto. Uoči početka reforme u Hrvatskoj najavljuje se štrajk učitelja zbog malih plaća </p>
<p>Dokument na kojem bi se trebala temeljiti reforma školstva u Hrvatskoj radio se po uzoru na reformske dokumente koje je izradila Slovenija. Hrvatska bi se, dakle, u reformi školstva, trebala ugledati na najbližeg susjeda koji uspješno završava reformu. Pritom se postavlja pitanje - kakva je startna pozicija Hrvatske, u odnosu na Sloveniju, kad je u pitanju reforma?</p>
<p>Reforma školstva u Sloveniji počela je tako da su plaće nastavnika skočile za gotovo 40 posto. Uoči početka reforme u Hrvatskoj najavljuje se štrajk učitelja zbog malih plaća. Slovenija je s pripremama za reformu počela dosta rano. Primjerice, za promjene nastavnih planova i programa u školama - što mnogi smatraju jednim od najtežih koraka u reformi - Sloveniji je trebalo oko sedam godina. Hrvatske prosvjetne vlasti takve kurikularne promjene planiraju provesti u dvije godine. </p>
<p>Prije no što se krenulo s promjenama, svaka je kuća u Sloveniji dobila brošuru od nekoliko stranica na kojoj je jasno obrazložen novi model obrazovanja koji se pokušavao uvesti. Hrvatske su prosvjetne vlasti tiskale dokumet Izvorišta (250 stranica), koji je dostavljen samo školama. </p>
<p>Slovenija se odlučila za uvođenje devetogodišnje škole zato što u svim zemljama Europske unije, ali i u državama kandidatkinjama za članstvo u EU, obvezno obrazovanje traje iznad osam godina, najčešće devet ili deset. Devetogodišnje obvezno obrazovanje imaju Belgija, Grčka, Irska, Italija, Austrija, ali i Bugarska, Češka, Estonija, Poljska... Iste argumente za produženje obveznog školovanja koristi i Hrvatska. No, za razliku od Slovenije koja nema podjelu na osnovnu i obveznu školu, već je oboje izjednačeno na devet godina, u Hrvatskoj se planira uvesti šest godina osnovne škole plus tri razreda tzv. niže srednje škole, što bi zajedno obuhvaćalo desetogodišnju obveznu školu. Za razliku od ostalih zemalja koje su i prije imale različito trajanje obvezne i osnovne škole (dok je kod nas osmogodišnja pučka škola i obvezna i osnovna), Hrvatskoj je dosta dugo trebalo da se shvati da osnovna i obvezna škola ne moraju biti jedno te isto. </p>
<p>Najčešću zamjerku, koja se predbacuje devetogodišnjem modelu škole, a to je problem kamo smjestiti deveti razred u škole u kojima ionako nema dovoljno prostora - Slovenci su elegantno riješili. Postepeno su povećavali svake godine novac iz državnog proračuna za obrazovanje. Za potrebe devetogodišnje škole izrađeno je i dograđeno čak 250 škola, a svake su godine uvodili deveti razred u dio škola u kojima su se stekli za to uvjeti. Usput su u škole uveli 20.000 kompjutora. Prva odluka koju je donio tadašnji tridesettrogodišnji ministar školstva Slavko Gaber, bila je povećanje plaća slovenskim učiteljima za 38 posto. </p>
<p>Model u kojem se u prva tri razreda osnovne škole učenici ocjenjuju opisno, u sljedeća tri razreda primjenjuje se kombinirano opisno i brojčano ocjenjivanje, a u posljednja tri znanje učenika vrednuje se isključivo brojčano, Hrvatska također preuzima od Slovenije. No, ono što su Slovenci napravili prije no što su zakonom utvrdili novi model ocjenjivanja, jest ono što Hrvatska (barem još nije bilo takvih informacija), neće napraviti. Slovenci su, naime, pokusno uveli opisno ocjenjivanje u dio škola. A prije toga poslali su određeni broj ravnatelja škola u inozemstvo na dvogodišnje usavršavanje i magisterij. Za razliku od toga, u Hrvatskoj se planira osnivanje škole za ravnatelje, koju bi pohađali sadašnji ravnatelji kao i oni potencijalni. </p>
<p>I državna je matura u Sloveniji jako dugo pripremana. Stručni tim za državnu maturu oformljen je još 1987. godine, a matura je u škole uvedena 1995. Kao jedna od najjačih prosvjetnih institucija, koju zbog strogo čuvanih podataka nazivaju »slovenskim pentagonom«, osnovan je Državni ispitni centar kroz koji se filtriraju ispiti za državnu maturu. Tu instituciju karakterizira iznimna zaštićenost zbog koje je, sigurni su u Sloveniji, nemoguća korupcija. Osim pripremom državne mature, zaposlenici Državnog ispitnog centra bave se statistikama. Zahvaljujući tome, slovensko Ministarstvo školstva može imati uvid što radi pojedini profesor u svakome trenutku. Država godišnje na taj Centar koji zapošljava 50-ak osoba troši oko 2,5 milijuna eura. </p>
<p>Za razliku od Hrvatske, u kojoj ne postoji pouzdan podatak koliko točno ima studenata, u Sloveniji su takvi podaci lako dostupni. Imaju oko 72.000 studenata, a njihova prolaznost u višu godinu fakulteta je 70-postotna. Slovenija godišnje proizvodi 11.000 diploma, 1500 magisterija i 600 doktorata. Zbog omjera 60 : 40 u korist žena, Slovenija već danas zna da će kroz 15-ak godina na rukovodećim mjestima sjediti žene u većem postotku od muškaraca. Ne ulazeći u dubinu, Slovenci jednostavno zaključuju: »Žene bolje uče!«.</p>
<p>Ono što možda najviše razlikuje Sloveniju i Hrvatsku kada je u pitanju provođenje reforme, jest redoslijed uvođenja decentralizacije. Hrvatska je u decentralizaciju školskog sustava ušla prije no što je uvela najavljene promjene, dok će Slovenija iduće godine završiti reformu, a da tek priprema decentralizaciju. </p>
<p>Veliki plus za slovensko školstvo je i značaj koji daju privatnim školama. Njih, naime, država sufinancira u istom iznosu kao i javne škole. Značajnu podršku daju i školama koje osnuju vjerske zajednice. Ono po čemu se sadašnji školski sustav (a vjerojatno i budući) u Hrvatskoj razlikuje od novog slovenskog, je i nastava vjeronauka. Slovenski učenici nemaju vjeronauk u školama. »Mi smo prošli svoj rat s Crkvom i dobili ga«, objašnjava bivši slovenski ministar. </p>
<p>Ako se uspjesi u Sloveniji mjere i prema osobi koja je »glavni krivac« u sustavu u kojem se provode reforme (u slovenskom slučaju riječ je o Gaberu, u našem slučaju aktualnom ministru Vladimiru Strugaru), tada se može zaključiti da je Gaber bio uspješan ministar. Osim što je povećao plaće nastavnicima, te na okruglim stolovima o reformi raspravljao s više od 5000 stručnjaka, Gaber je, kako sam ističe, uvažio 80 posto prijedloga prosvjetara koji su se ticali reforme. </p>
<p> Gaber upozorava Hrvatsku da je gotovo nemoguće provesti reformu bez znatnih ulaganja u sustav. Da usporedimo: prosječna plaća prosvjetara u Hrvatskoj za stotinjak kuna je niža od plaća ostalih korisnika proračuna. Najniža plaća slovenskog nastavnika početnika jednaka je prosječnoj plaći u toj državi. Preneseno u brojke: prosječna plaća hrvatskih nastavnika je oko 3700 kuna, a slovenskih - oko 6600 kuna, što ne čudi, uzme li se u obzir podatak da se slovenski prosjek izdvajanja za obrazovanje i znanost kreće oko šest posto BDP-a, dok je isti u Hrvatskoj tek na 4,05 posto.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Od strastvenog maštanja do izopačene nastranosti</p>
<p>Djevojčice, kao žrtve pedofila, najčešće bivaju napastovane i seksualno zlostavljane u vlastitim domovima, dakle od osoba koje su bliske obitelji, dok dječaci kao žrtve pedofila češće bivaju zaskočeni izvan svojih domova i nerijetko od potpuno stranih osoba</p>
<p>PRIM. DR. ANTO DUGONJIĆ </p>
<p>Brižne Rimljanke su u vrijeme Hanibalovog vojnog pohoda na sam Rim plašile svoju neposlušnu i nestašnu djecu povikom: Hanibal ante portas! Gotovo bi i sada zabrinute Hrvatice mogle upozoravati svoju djecu opomenom da su pedofili i pred našim vratima. Doista, tko su oni i odakle dolaze? Već djelomičan odgovor na to pitanje mogao bi nas zateći nespremne i šokantno iznenađene jer često pedofili ne dolaze niotkud - oni su tu, među nama. </p>
<p>Jedno nedavno istraživanje (Murray, J. B.) ukazuje da su počinitelji pedofilnih nastranosti često osobe iz najužeg kruga - kao što su bliski rođaci, rijetko, ali ponekad i roditelji, a često kućni prijatelji i susjedi. Nadalje, isti autor iznosi da djevojčice, kao žrtve pedofila, najčešće bivaju napastovane i seksualno zlostavljane u vlastitim domovima, dakle od osoba koje su bliske obitelji, dok dječaci kao žrtve pedofila češće bivaju zaskočeni izvan svojih domova i nerijetko od potpuno stranih osoba. </p>
<p>Zajedničko je za obje skupine pedofila da iskorištavaju ranjivost djece, njihovu nemoć da se brane od zlostavljanja jer djeca ne žele takve kontakte i pritom doživljavaju samo patnju. Na neki način, počinitelji takve seksualne devijacije prilaze djeci kao nečem što im je »ponuđeno« na raspolaganje. Premda je pedofilija kao pojava devijantne seksualnosti poznata od davnih vremena, do danas nema jedinstvenog tumačenja te seksualne perverzije. </p>
<p>Pedofilija je samo jedan oblik iz skupine tzv. parafilija - skupine poremećaja seksualnog nagona, a gdje se ubrajaju i ekshibicionizam, voajerstvo, fetišizam, ali i seksualni sadizam, mazohizam, nekrofilija, sodomija, a ima i još mnogo drugih seksualnih nastranosti. </p>
<p>Kroz povijest i različite civilizacije mogu se pratiti i različiti odnosi prema pedofiliji. Znano je tako da je pedofilija bila raširena u antičko doba. Ima povjesničara koji ocjenjuju da je jedna od najrazvijenijih starih civilizacija - Grčka - dobrim dijelom i propala zbog efebofilije (efebos gr. - mladić od 18 godina) kako bi na grčkom bio sinonim za pedofiliju. </p>
<p>Tako je rimski car Hadrijan na svojim vojnim pohodima obišao i grob Epaminonde, glasovitog tebanskog vojskovođe koji je poginuo u borbi sa Spartancima u bitki kod Mantineja, a pokopan je u grobnici između svoja dva mlada prijatelja koji su skupa s njim našli smrt. </p>
<p>To doba stare Grčke nazivano je i »vremenom herojskih ljubavnika«, a o spolnoj inverziji u antici u briljantnom eseju »Problem u grčkoj etici« raspravlja J. A. Symonds. Spomenuti Hadrijan i sam je imao mladog ljubavnika, prelijepog Antinoja, kojeg pjesnik Shelly opisuje kao »gorljivu nježnost bez strasti, ali punog mrzovoljne ženstvenosti«.</p>
<p>Antinoj se utopio, slično kao i Narcis i Hadrijan ga nikad nije prežalio - podigao mu je u spomen čitav jedan grad i nazvao ga Antinupol. Navedeni primjeri i nisu, prema strogoj definiciji, baš »čista« pedofilija jer pedofili iskazuju snažnu naklonost i potrebu za seksualnim općenjem s mladim osobama predpubertetske dobi uz silna maštanja. </p>
<p>Ali podsjetimo se da je i danas, prema međunarodnoj konvenciji, dijete definirano kao osoba do osamnaest godina, a što je naglašeno i u povodu nedavnog Međunarodnog dana djeteta. </p>
<p>Možda je zanimljivo spomenuti i neke povijesno nam bliže primjere. Tako su vođene velike rasprave je li Shakespeareova heroina Julija imala šesnaest godina ili možda manje kada je otišla u dragovoljnu smrt s voljenim Romeom zbog nedopuštene ljubavi. </p>
<p>Filozof Schopenhauer se u dobi od 43 godine spremao zaprositi mladu i lijepu Floru Weiss koja je bila navršila tek 17 godina. Proces je bio odbijen. Veliki Goethe s 25 godina napisao je paradigmatični roman o ljubavnim jadima »Patnje mladog Werthera«, ali mu se dogodilo da se u dobi od 74 godine, na odmoru u Marienbadu, zaljubio u Ulrike von Vevetzow, ljupku i duhovitu 19-godišnju djevojku koju je i zaprosio. Pogađate već da je prošnja bila ljubazno odbijena. Okrenimo se našem dobu.</p>
<p>Uz dosad neslućeni tehnološki napredak, osobito telekomunikacija, gotovo čitav naš svijet postao je jedno veliko selo, a vrhunac komunikacija nudi Internet. Ali to nosi i svojevrsne zamke. </p>
<p>Tako se u literaturi u novije vrijeme već udomaćila sintagma - Internet pedofilija, a raspravlja se o dva najčešća oblika - zavođenje utemeljeno na povjerenju i drugi model izravne seksualne »ponude i potražnje«. Razvija se poseban oblik seksualnog kriminaliteta posredovanog Internetom. </p>
<p>Sve se češće i žrtve i počinitelji seksualnog kriminala, povezanog s Internetom, proučavaju ne samo u psihijatriji, kliničkoj i forenzičkoj, već su predmet interesa i mnogih vladinih i nevladinih udruga, pravosuđa, školstva medija, dakle nameće se kao neophodan multidisciplinarni pristup u prevenciji i liječenju te pojave. U jednom od istraživanja (Casanova, M. F. i suradnici) navodi se da su parafilije - seksualne nastranosti, pa i pedofilija, značajno porasle u posljednjem desetljeću. </p>
<p>Približavamo se tumačenju seksualnih perverzija, dakako i pedofilije, kao kompleksa bioloških, psiholoških i socijalnih poremećaja. Mlada znanstvena disciplina - neuroznanost - obećava unošenje više svjetla u tamne prostore ljudske duše kao što zora nečujno, ali postojano razgoni tamu noći. </p>
<p>Već se pokušava istraživati neurobiološke karakteristike pedofilnih osoba primjenom najsuvremenijih metoda kao što je funkcijska magnetna rezonancija mozga, prateći aktivaciju određenih neuronskih krugova u mozgu kod seksualne stimulacije. </p>
<p>Biološki usmjerenim istraživanjem došlo se do spoznaje da se u liječenje pedofilnih osoba mogu katkad uvesti i hormonski lijekovi kao što su antiangrogeni ili pregesteroni. Kod nekih pedofila, u kojih je naglašen komorbiditet, postojanje i drugih duševnih poremećaja, u liječenju se primjenjuju i lijekovi, kao što je Sertalin, koji reguliraju razinu neurotransmitera u mozgu. </p>
<p>Na kraju će se vjerojatno pokazati da se sve odigrava u ljudskom umu. Zasad, najprimjenjivanija metoda liječenja pedofila u psihijatriji je psihoterapija, individualna i grupna, a i psihoedukacija. </p>
<p>Psihologijsko-socijalna ispitivanja ukazuju da su pedofili često osobe neprilagodljive u društvu, nisu ovladale mehanizmima oslobađanja od afektivnih naboja i ne mogu postići unutarnje zadovoljstvo. </p>
<p>Često su takve osobe odrastale u disfunkcijskim obiteljima, doživljavale emocionalna zlostavljanja u djetinjstvu, a dolazilo je kod njih i do ranih poremećaja ponašanja. </p>
<p>Najkobnije je ako su i same u djetinjstvu bile seksualno zlostavljane. Obično se u njih rano razvije impulsivno-agresivni model ponašanja. Zamijećeno je i da neki adolescenti postanu počinitelji s pedofilskim nastranostima, iako su i sami donedavno bili djeca. </p>
<p>Često je krhka granica između maštanja i izvršenja seksualnog kriminaliteta. Nerijetko, pedofili djeci prilaze kao ljubimcima i miljenicima, ali zbog svoje slabe psihičke strukture, oslabljenog Ega, njihova samokontrola zakazuje jer su i socijalno introvertni i nisu prošli iskušenja i nisu ojačali kao osobnosti. </p>
<p>S druge pak strane, neki pedofili iskazuju zavidnu vještinu u komuniciranju s djecom, namamljuju ih u svoje zamke, premda su svjesni moralnih problema, ali oni zanemaruju društvene etičke norme. Postoje i skupine pedofila koje pokazuju pretjerano vezivanje za djetinjstvo, poistovjećujući se s djecom uz prikrivene želje vraćanja djetinjstvu, ali na kraju kod njih prevlada motivacija za ispunjenjem seksualnog zadovoljstva.</p>
<p>U nekih psihijatrijskih, a ponekad i rijetkih neuroloških bolesnika pedofilija izbije u okviru hiperseksualnosti koja prati njihovu temeljnu bolest. </p>
<p>U naše doba kao da je pojava patološkog, a pedofilija to nesumnjivo jeste, na neki način postala privlačna i kao da se odigrava ta ironična parabola bavljenja negativnim pojavama, poprima megapopularnost i to je jedan od paradoksa suvremenog svijeta koji je sklon sebe proglašavati najdemokratskijim vrlim, novim svijetom. </p>
<p>Povezano s ljudskom seksualnošću danas se mogu pratiti i neki pokreti, kao homoseksualni i lezbijski koji traže promjenu seksualnog koncepta, naglašavajući povijesne, političke, psihološke i moralne razloge, dok feminizam poglavito ide za promjenom percepcije spolova, ali ni jedni ni drugi ne nude nikakva rješenja na planu seksualnih perverzija, dakle i pedofilije. </p>
<p>Može se i mora u pojavi pedofilije priznati i namjeru. Žrtve pedofila, a i same pedofile treba liječiti, naravno uključujući i zakonsku odgovornost pedofila. Isto je tako važno, ako ne i važnije, provoditi prevenciju te pojave. To uključuje zdrav obiteljski odgoj, odgoj u školi s potrebnom edukacijom tijekom školovanja, stalno obogaćivati komunikaciju s drugim ljudima uz nužan oprez, ali bez pretjeranog sumnjičenja »svih i svakog«. </p>
<p>Cilj zdravog društva je dobrobit svakog pojedinca, uključujući njegovu punu osobnu slobodu i ispunjenje ljudskih prava sve do stupnja dok pojedinac ne ugrozi slobodu i prava drugih, a osobito onih koji se ne mogu sami zaštititi i obraniti, a to su u prvom planu djeca. </p>
<p>Stoga valja prepoznati podmuklu dvosmislenost i u samom terminu pedofilije, što bi doslovce trebalo značiti ljubav za djecu! Odagnajmo pedofiliju. Volimo djecu.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Mogu li novinari ugroziti samostalnost suca</p>
<p>Mogu, i te kako, posebno suca koji nije samostalan, koji ne zna svoj posao, koji ne drži do sebe i dostojanstva profesije kojom se bavi. Takvom sucu ravnotežu pomuti i - ležeći policajac</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Na šesnaestom meridijanu ne živi svijet koji bi samo tako priznao svoju pogrešku. Ovdje se živi u uvjerenju da je svatko pojedinačno blistav, sjajan, uspješan, ali, eto, spletom životnih okolnosti i kojekakvih zavjera, nemaju svi podjednakih životnih rezultata. Naravno, ti bez rezultata su zapravo su bedasti i nesposobni, o sebi vlastitome kad je riječ, posrijedi je nečije podmetanje.</p>
<p>Dakle, na suđenju u Splitu za ishod suđenja i samo sudovanje unaprijed i unatrag su optuženi novinari. Dakle, ona izvještačka i kroničarska skupina koja je proteklih mjeseci pratila zbivanja u sudnici i izvan nje ne bi li proniknula u procesnu taktiku i materijalnu primjenu zakonskih paragrafa. A budući da je sudac Slavko Lozina (i četiri njegova člana vijeća, nedovoljno znana, nedovoljno afirmirana u istom razdoblju suđenja) vrlo osebujno vodio i kontrolirao glavnu raspravu, novinarski su zabilježene i primjedbe.</p>
<p>Sad odjednom odvjetnica Ankica Leutić, u završnoj riječi, a u splitskoj sudnici, novinarski rad naziva »konstrukcijama«, a sadržaje napisa »uratkom obavještajnih službi«. </p>
<p>Odmah da bude jasno, njena izjava o novinarima-žbirima stara je barem kao spomenuta odvjetnica. Od postanka pa do današnjeg dana izranjala bi redovito u situacijama kad je i laicima bilo jasno, da se neki društveni posao ne radi kako treba, a to je onda trebalo prikriti.</p>
<p>Na pamet pada svojevremena izjava pokojnog Jakova Blaževića o stranim agenturama u hrvatskim redakcijama i o dolarima kojima je otkupljen žurnalistički nacionalni sram i dostojanstvo. Ergo, prije »sto godina« je ista profesija optuživana za isto: tim plaćenicima nije stalo do samostalne (onda samoupravne) Hrvatske.</p>
<p>Možda je u pravu spomenuta odvjetnica kad kaže da su novinari laici, da pojma nemaju o pravu, pa pišu svašta. Ali, kako su stvari išle proteklih mjeseci u sudnici splitskog županijskog sudišta to i ne treba čuditi. Tako prava, pravila i pravde nije bilo za više od vrećice kestena po pet kuna. Ni u završnoj riječi odvjetnice Luetić. Jer, pravila, pravo i pravda ne idu uz definicije petih i šestih kolona, uz tvrdnju da ratni zločin ne može biti počinjen prema svojim državljanima, uz teoriju da se zločin ne može počiniti prema organiziranoj skupini pobunjenika.</p>
<p>Kako predmeta završne riječi nema ni na jednom od ovdašnjih pravnih fakulteta, to će za predvedeno u splitskoj sudnici odvjetnica na ovoj, novinarskoj, katedri dobiti čistu jedinicu i biti zamoljena da se u drugom roku bolje pripremi. I promijeni literaturu i autore. </p>
<p>A sad o »obavještajnom radu« u novinarstvu. Zanimljivo je porijeklo te konstrukcije. Što je materijalno, profesionalno, tiražno novinarstvo bilježilo nizlazne trendove to je optužbi za »agenturu« bilo više. Ali, u novinarskim je redovima bilo, također, sve više dobro plaćenih špijuna što su se društveni procesi više rastakali i novinari bili u prilici sve bliže biti metastazama neprofesionalnosti, korupcije pa i puke gluposti pojedinih državnih i društvenih institucija i javnih osoba u njima. I treća situacija kad su novinari najčešće optuživani za dolarsku prodaju svoje profesionalne časti bila je ona u kojoj se punktovi moći, novca i utjecaja više nisu mogli braniti paragrafom i pendrekom od istine o samima sebi. Koja od tih situacija je trenutačno na snazi u Hrvatskoj, ne znam. Ali znam, iz tisuća pročitanih krimića o agentima i špijunima da ni jedan od njih nikad, ali nikad ne potpisuje svoj »obavještajni« rad svojim imenom. Računati da novinari za dolarski honorar svakodnevno izvješćuju imenom i prezimenom potvrđujući da su neku šušku primili ispod stola je, najblaže rečeno podcjenjivanje. I uvreda izjednačena s tvrdnjom da su novinari »glupi i gluplji«.</p>
<p>Mogu li novinari, opisani po odvjetnici, ugroziti samostalnost suca Lozine. Mogu, i te kako, posebno suca koji nije samostalan, koji ne zna svoj posao, koji ne drži do sebe i dostojanstva profesije kojom se bavi. Takvom sucu ravnotežu pomuti i - ležeći policajac.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Hoće li se u Splitu i Petrčanima išta razbistriti?</p>
<p>Ako će se sezona '03, u koju se naša turistička nadgradnja već »zaklinje«, pripremati u stilu ili u znaku rasprave na nedavnome skupu naših hotelijera, onda joj se - ne piše dobro</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Nakon nedavnog VI. kongresa Hrvatskog udruženja hotelijera (HUH) na redu su još dva jača skupa naše turističke branše: VI. kongres Samostalnog sindikata ugostiteljstva i turizma Hrvatske (SSUTH) koji se održava 28. i 29. studenoga u Splitu, s glavnom temom »Turizam između novog zapošljavanja i rada na crno«, te 34. poslovni susreti »Proizvođači hotelijerstvu '03.« (PIHU) ili, jasnije, susret proizvođača roba za hotele, ugostitelje i turizam sa svojim mušterijama u Petrčanima kod Zadra.</p>
<p> Teme tzv. okruglih stolova su poticanje obiteljskog i srednjeg poduzetništva te povezivanje naše industrije i poljoprivrede s turističkom privredom. Imaju li ova tri okupljanja međusobne veze i kakve?</p>
<p>Kongres naših hotelijera u zagrebačkom »Sheratonu« čija je glavna tema bila »Hrvatski proizvodi za hrvatsko hotelijerstvo« nije dobio prolaznu ocjenu, a niti ju je mogao dobiti jer sudionici nisu uspjeli postaviti pravu dijagnozu stanja nakon (poraznog) službenog podatka da uvoz roba za potrebe turizma iznosi čak 70 (i slovima: sedamdeset) posto, a nisu ni ponudili neka konkretnija rješenja. </p>
<p>Prevladavalo je teoretiziranje u polupraznoj dvorani, a sve to uglavnom ne treba čuditi jer je i lanjski hotelijerski kongres u Opatiji prošao uglavnom u znaku ocjene jednoga od poznatijih sudionika da »...mnogi od nas zapravo ne znaju što hoće!«.</p>
<p> Pokazalo se da nisu znali ni na ovogodišnjem kongresu, odnosno možda su i znali što hoće, ali prema tijeku i sadržaju rasprave na spomenutu temu očito nisu znali kako to ostvariti. A nisu se ni trudili! Žalosna je zbilja kratko i jasno opisana u jednom od naslova novinskih izvještaja s Kongresa: »Hrvatski hoteli bez hrvatskih proizvoda«...</p>
<p>Zahuktali uvoz doslovno svega i svačega (pre)jaka je konkurencija domaćim proizvođačima koji i bez toga rade u nenormalnim proizvodnim okolnostima. Nisu, nažalost, baš konkurentni u kvaliteti i cijeni, pa kad se sve to zbroji i oduzme, a plus toga i navede »javnotajni« podatak o uvoznim provizijama, onda se jasno u kojim se nedorečenostima nalazi naš turizam i njegova opskrba domaćom robom.</p>
<p> To je, primjerice, naglašavano i na lanjskome PIHU-u u Poreču na kojemu je, kao i na nizu ranijih, prevladavalo pitanje - koliko i mogu li uopće domaći proizvođači parirati sve zahuktalijem uvozu koji je, rečeno je, u dobroj mjeri izvan kontrole?!</p>
<p>U lanjskoj službenoj i kuloarskoj raspravi u Poreču rečeno je (točnije, ponovljeno je!) još i to da je naša proizvodnja roba skupa, nerazvijena i nezadovoljavajuće kakvoće... pa se stoga »mora uvoziti« sve, od »sokova do skupe opreme«. </p>
<p>Bili su aktualni (ponavljani) i komentari da se uvoz spretno forsira jer akteri tog posla doslovno »maste brade« te da »...uvoza mora biti jer nema proizvodnje, a proizvodnje nema jer je uvoz jeftiniji», itd.</p>
<p>Naravno, sve to zajedno i te kako utječe i na (ne)zapošljavanje, što će se nedvojbeno potvrditi i na ovogodišnjem PIHU, a kako je glavna tema Kongresa SSUTH (koji će prethoditi PIHU) također (ne)mogućnost zapošljavanja u turizmu (»Turizam između novog zapošljavanja i rada na crno«) i skup u Splitu i onaj u Petrčanima mogli bi biti zanimljivi, iako objektivno od njih ne treba nešto posebno očekivati. Ipak, dobro je (a nadajmo se i korisno) da se čuju službeni stavovi i zaključci pa makar i završili u birokratskim ladicama. Ako će se sezona '03, u koju se naša turistička nadgradnja već »zaklinje«, pripremati u stilu ili znaku rasprave na nedavnom skupu naših hotelijera, onda joj se ne piše dobro...</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>I dalje nas zastupaju krivi »trkači«</p>
<p>U besmislenom prepucavanju o tome hoćemo li ove godine od turizma zaraditi četiri ili sedam milijardi dolara, mnogi zaboravljaju da i u sljedeću sezonu krećemo s istog, relativno lošeg polazišta. Godine idu, a bitne se stvari ne mijenjaju </p>
<p>DAVOR VERKOVIĆ</p>
<p>Hrvatska, Bugarska i Turska</p>
<p> - ovo je pobjednički tercet ovogodišnje turističke sezone na Mediteranu. To je nekoliko puta istaknuto tijekom nedavno održanog WTM-a (World Travel Market), londonskog turističkog sajma koji je, među ostalim, i prvi indikator aktualne, ali i pokazatelj prvih procjena nadolazeće sezone. </p>
<p>Bugarska je jeftina i iz godine u godinu ruši rekorde po posjećenosti. Ona je hit na njemačkom tržištu, budući da su, recesijom opečeni, Nijemci počeli brižno raspolagati sa svojim novcem. I Turska svoj višegodišnji uspjeh duguje poznatim razlozima. U Tursku je uložen veliki zapadni kapital koji ulagači moraju (što prije) vratiti. Budući da dobar dio tog kapitala potječe iz Njemačke, njemački će turoperatori prije svega nastojati napuniti svoje tamošnje kapacitete. A Hrvatska? Hrvatska, zasad uspješno, solira. </p>
<p>Europski turoperatori su zbog krize izazvane terorizmom dosad izgubili pet milijardi eura i njihov pritisak postaje neizdrživ. Avio kompanije trpe još veću štetu. Svi traže neke popuste, turistička mašinerija traži da se smanjuju cijene jer to zahtijeva teška situacija. </p>
<p>Cijeli Mediteran pojeftinjuje, budući da se svi pribojavaju što će im donijeti novi dan. Grčka i Španjolska za sljedeću sezonu u prosjeku pojeftinjuju za devet posto, Egipat i Tunis šest posto. </p>
<p>A Hrvatska? Hrvatska, zasad uspješno, iz godine u godinu poskupljuje. U sezoni 2003. godine naši će hoteli poskupjeti od šest do petnaest posto. Vlasnici ovdašnjih hotela imaju isti prioritet kao i oni što posluju u Turskoj - brzi povrat uloženoga. Doduše, ovdašnji su se hotelijeri odlučili za dijametralno drugačiji put od njemačkih kolega pa temeljito koriste situaciju, kojoj nisu nimalo pridonijeli, da turisti nakon deset teških godina ponovno žele upoznati ovaj dio Jadrana. </p>
<p>Hrvatska, dakle, sama »trči počasni krug«. Kod nas se odlučuje kao da smo na nekom drugom planetu, kao da nas se niti malo ne tiče što nam se događa u i sa susjedstvom. U redu, reći će mnogi, zašto barem u nečemu ne bi samostalno odlučivali. Ionako nas »tiskaju« sa svih strana - ulazak u Europu plaća se strahovitom cijenom i povremenim gubitkom dostojanstva pa zašto i mi u nekim stvarima ne bi bili posebni i samostalni. </p>
<p> Prva je bitka izgubljena, što ne znači da je izgubljen i »rat«. Umjesto da su se hotela domogli radnici, oni su, često ispod svake cijene, ustupljeni tajkunima. Država je temeljito zakazala. Ostaje, međutim, još mnogo bitaka koje će odlučiti o ukupnom pobjedniku ove turističke priče. Što će se, recimo, događati sa zemljištem oko hotela i turističkih objekata - hoće li se i toga domoći oni što znaju pokucati na prava vrata?</p>
<p> Može li se ograničiti gradnja na najatraktivnijim dijelovima obale ili ćemo početi nalikovati na pretrpanu Španjolsku koja definitivno postaje out? Bogatim strancima postajemo laka lovina, a na zapadu postaje in imati kuću u Hrvatskoj. A ograničenja? Ma ne budimo smiješni, sve se uz malo truda (novca) da srediti. </p>
<p>S druge strane, u besmislenom prepucavanju o tome hoćemo li ove godine od turizma zaraditi četiri ili sedam milijardi dolara, mnogi zaboravljaju da i u sljedeću sezonu krećemo sa istog, relativno lošeg polazišta. Godine idu, a bitne se stvari ne mijenjaju. </p>
<p> U normalnim okolnostima i sljedeća će sezona nalikovati ovogodišnjoj. I sljedeću će sezonu nekritički proglasiti uspješnom, kao i one 2004., 2005... Čak i uz daljnja hotelijerska poskupljenja, hrvatski turizam neće bitnije posrnuti, budući da se zadovoljava malim.</p>
<p>U tim »uspješnim« sezonama svi će zaboraviti da se 70 posto hrane i opreme za ugostiteljstvo i hotelijerstvo za potrebe turizma uveze iz inozemstva. Totalni fijasko u situaciji dok Hrvatska ima najviše nezagađenog tla u Europi. Umjesto naših proizvoda, turistima će se i dalje (a i nama samima) servirati uvozni bofl.</p>
<p>Zašto se ovdje ne »odsolira počasni krug«? Zašto ovdje netko ne lupi šakom o stol i pokaže da se radi o državi koja ima cilj i zna kako ga dostići. Ne, ovdje će i dalje carevati uvozni lobiji jer nema fajtera koji se usuđuje rasturiti to osinje gnijezdo. </p>
<p>Dok s jedne strane Zapadna Europa zabranjuje unos hrane, prisiljavajući, među ostalim, i hrvatske građane da na skijanju troše samo njihove sirovine, mi smo i dalje izuzetno susretljivi. Izvolite gospodo, napunite prtljažnike i dođite na ljetni odmor. U Hrvatskoj možete raditi i u nju unositi sve ono što vam u vlastitoj državi ili na zapadu zabranjuju. Sjeća li se netko da je ikoji stranac vraćen s granice jer je na Jadran donosio »tone i tone« hrane? </p>
<p>Hrvatski identitet mogao se dokazati i na ovakvim stvarima, a ne samo na drsko pohlepnim vlasnicima hotela. Kad s ovakvim plaćama, odnosno ovakvim cijenama uspijevamo preživjeti i mi, tih tjedan, dva ljetnog odmora, uspjeli bi preživjeti i Nijemci, Česi, Poljaci.... Hrvatska je danas mala zemlja za veliku uštedu. Bitno se punih prtljažnika dokopati naše obale i »bal« može početi, a da se pritom ništa ili vrlo malo potroši.</p>
<p> Proteklog tjedna na godišnjem kongresu Hrvatske udruge hotelijera potegnuto je pitanje hrvatskih proizvoda za hrvatsko hotelijerstvo. Zbog loše odabranih govornika, tema je doživjela totalni fijasko mada su o svemu trebali razgovarati i ministrica turizma i ministar poljoprivrede i sva sila njihovih pomoćnika. </p>
<p> No, ovdje je ionako moda koju su svojevremeno isfurali političari, da se u prvi plan ističu gotovo nevažne informacije, a da se o glavnim problemima šuti. Zaključimo: hrvatski turizam neće biti uspješan sve dok se za njegove potrebe ne iskoriste sve mogućnosti iz vlastitog dvorišta. Kada već trčimo samostalnu utrku, onda neka je barem trče pravi trkači.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Denis Latin daje svoj osjetni prilog novoj političkoj i medijskoj »agresiji« na Hrvatsku</p>
<p>Ima Denis Latin pravo, ne samo kao novinar nego i kao običan građanin, iznositi slobodno svoje prosudbe. Međutim, ako se pritom koristi podmetanjima, podvalama, insinuacijama, etiketiranjem i uvredama da bi obrazložio svoje gledište, onda to nema nikakve veze s pravilima i etikom profesije, nego je riječ o običnoj propagandi u određene svrhe i za određeni cilj / Bez obzira na to što je izljeve svojega prostačkog novinarstva iznio u pisanom mediju, a ne na televiziji, kao javnoj ustanovi koja mora voditi računa o nacionalnoj politici, njegov istup na stranicama Nacionala ne bi smio proći bez odgovarajućeg postupka etičkog povjerenstva, bilo to na HTV-u ili što se zaštite profesionalnog digniteta tiče u nojevskom Hrvatskom novinarskom društvu</p>
<p>VJEKOSLAV KRSNIK</p>
<p>Tragedija je hrvatskog novinarstva da je televizijski novinar Denis Latin vodio jednu od najgledanijih kontakt emisija na HRT-u koju je prepotentno nazvao po vlastitom imenu, te da je taj isti novinar autor teksta »Rigidni hrvatski nacionalizam skrasio se pod okriljem Vujićeva ministarstva« objavljen u Nacionalu, 12. studenoga 2002. godine. </p>
<p>Naravno, Denis Latin ima pravo, ne samo kao novinar nego i kao običan građanin, iznositi slobodno svoje prosudbe. </p>
<p>Međutim, ako se pritom koristi podmetanjima, podvalama, insinuacijama, etiketiranjem i uvredama da bi obrazložio svoje gledište, onda to nema nikakve veze s pravilima i etikom profesije, nego je riječ o običnoj propagandi u određene svrhe i za određeni cilj. </p>
<p>»Vodeći televizijski novinar« kako ga samoreklamerski predstavlja tjednik Nacional koji u zaglavlju ima podnaslov »neovisni news magazin« okomljuje se drvljem i kamenjem na izjave pojedinih glumaca Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i na odluku intendanta Mladena Tarbuka da smijeni ravnateljicu Drame HNK-a Snježanu Banović zbog samoinicijativnog pripremanja gostovanja HNK-a u Beogradu.</p>
<p>Ne slažući se sa spomenutim izjavama i smjenom Snježane Banović, što je demokratsko pravo pojedinih glumaca i intendanta, Denis Latin je u svojemu uratku prosuo takav rječnik da se s pravom mogu upitati je li moguće da je to novinar koji je lani dobio godišnju nagradu HND-a.</p>
<p>On govori o »nacionalnom i domoljubnom čistunstvu najprimitivnijeg smjera«, o »javnosti hrvatske intelektualne prčvarnice«, o »tragikomičnoj šutnji nove kaste aralica hrvatske kulture«, o " živoj dosadi kakvu već godinama proizvodi kazalište (HNK)«, o »kazališnom ispičuturaju«, o »krčmarluku jedne odvajkada provincijske sredine«, o »šačici politsnobova koje poruke umjetnosti zanimaju kao i lanjski snijeg«, o »društvu pridrživača šankeraja« itd.</p>
<p>Sve to pljuvanje, koje nije potkrijepljeno bilo kakvom, pogotovu ne čvrstom argumentacijom, jednostavno zbog toga sto je Danis Latin uzeo sebi za pravo odlučivati ex cathedra o tomu što je demokratska procedura, a što nije, bilo je potrebno da bi »vodeći televizijski novinar« zaključio: </p>
<p>»Odnos s Beogradom, tako su upravo htjeli rigidni nacionalisti i pretežito antidemokrati, u kakve se počeo ubrajati i lažni esdepeovac Vujić, premda ga nitko ni za što nije pitao, i u dalekoj će budućnosti biti točke preko koje će se morati proći ne bi li se zaslužile pozornice o kojima sanjaju Žarko Potočnjak i ostatak društva iz šankeraja. </p>
<p>Možda im nije jasno, ali će baš njihovo odbijanje da ih kao ovce vuku po Jugoslaviji biti glavnom preprekom da se odmaknu od tog istog sanka koji već desetljećima stoji na istom mjestu, odbijajući da se transformira u neki kozmopolitski za kojim se umjesto loze ispijaju konjak i viski«, kaže »vodeći televizijski novinar« i slavodobitno zaključuje: »Dotad put do Europe vodi preko Beograda«.</p>
<p>Pišući to uoči jedanaeste obljetnice pada Vukovara i u trenutku kad Hrvatska još traži 1348 nestalih, kad još nitko od novih srbijanskih čelnika, da ne spominjemo novoga jugoslavenskog predsjednika velikosrbina Vojislava Koštunicu, nije ni pomislio da bi se Hrvatskoj i Hrvatima trebalo ako ništa drugo barem ispričati.</p>
<p>Kad u Srbiji na predsjedničkim izborima otvoreni fašist Vojislav Šešelj dobiva trećinu glasova biračkog tijela, kad se iz Haaškog tribunala velikosrpska agresija na Hrvatsku nastoji svesti na građanski rat namećući Hrvatskoj zločin etničkog čišćenja, kad se podilaženjem novog hrvatskog čelništva Hrvatska puzajući uključuje u novi jugoslavenski okvir »regionalnim pristupom« uokviren unutar zapadnog Balkana, »vodeći televizijski novinar« daje svoj prilog novoj političkoj i medijskoj »agresiji« na Hrvatsku.</p>
<p>Beograd je simbolično kriv za krvavih desetak godina na bivšem jugoslavenskom prostoru, za 200 tisuća mrtvih, više stotina tisuća ranjenih i milijun raseljenih zbog čega je sasvim opravdano pred Tribunalom »balkanski krvnik« (etiketa iz New York Timesa), a »vodeći (hrvatski) televizijski novinar« soli hrvatskim glumcima koji čuvaju svoje dostojanstvo i cijeloj zaluđenoj hrvatskoj javnosti pamet kako put Hrvatske u Europu vodi upravo preko toga i takvog Beograda. </p>
<p>Postoji, međutim, i drugo pragmatičnije objašnjenje za takvu ljubav Denisa Latina prema Beogradu. On je nedavno dobio nagradu »za novinarsko promicanje tolerancije i demokracije na području jugoistočne Europe« od nekakvoga novinarskog fantomskog udruženja za jugoistočnu Europu. Iako je hrvatski tisak posvetio tome veliku pozornost, nitko se nije upitao kakvo je to udruženje i gdje je njegove sjedište.</p>
<p>Odgovor je vrlo prozaičan: sjedište tog udruženja je u Beogradu.</p>
<p>U tom grmu, dakle, leži zec. Očito je Denis Latin shvatio da »novinarsko promicanje tolerancije i demokracije« koje se plaća novčanom nagradom podrazumijeva prostačko i pljuvačko, ali prije svega neargumentirano, diskreditiranje neistomišljenika. </p>
<p>U međuvremenu Denis Latin podnio je još jednom ostavku na mjesto voditelja njegove vrlo gledane emisije. </p>
<p>Bez obzira na to što je izljeve svojega prostačkog novinarstva iznio u pisanom mediju, a ne na televiziji, kao javnoj ustanovi koja mora voditi računa o nacionalnoj politici, njegov istup na stranicama Nacionala ne bi smio proći bez odgovarajućeg postupka etičkog povjerenstva, bilo to na HTV-u ili što se zaštite profesionalnog digniteta tiče u nojevskom Hrvatskom novinarskom društvu.</p>
<p>Zato smatram da je uistinu upitna odluka programskog uredništva HTV-a, bez obzira na to što se u ovom trenutku još ne zna hoće li se realizirati, da jedan takav novinar koji smatra da put Hrvatske u Europu vodi jedino preko Beograda može voditi udarnu informativnu emisiju Dnevnik.</p>
<p>Od takva nesnošljivog Latina, što nije pokazao samo tim tekstom u Nacionalu, teško je očekivati objektivnost i profesionalnost u udarnoj emisiji vijesti Hrvatske televizije. </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Mentalitetom balkanske kasabe ne mogu se rješavati problemi modernoga grada i države</p>
<p>Gledam depresivne putnike i vidim kako njihov izgled i urednost odudaraju od oronula autobusa i sam se osjećam obezvrijeđenim. Pitam se kako i zašto stari i oronuli autobus toliko odudara od lica i urednosti građana, lica i urednosti grada i zašto mi Zagrepčani trebamo koristiti nešto što su drugi Europljani prodali da bi izbjegli troškove otpada?... Predlažem da se ti autobusi, iz razloga sigurnosti, povuku iz prometa na linijama koje prelaze opasna mjesta kao što su mostovi i nadvožnjaci, te da im se maksimalna brzina ograniči na četrdeset kilometara na sat; da se osnuje povjerenstvo koje će temeljito ispitati sve okolnosti i odgovornosti nabave takvih autobusa te o tome obavijestiti javnost; da se u odgovornih ispitaju svi imovinski detalji te da se i putem Interpola ispita jesu li i kolike su provizije primili pri nabavi takvih autobusa</p>
<p>IVAN PAJ</p>
<p>Ovih sam dana primijetio na zagrebačkim autobusnim linijama nove-stare autobuse njemačkog porijekla. Riječ je o isluženim njemačkim autobusima koji su prešli više od petsto tisuća kilometara i zbog dotrajalosti, iz sigurnosnih razloga, isključeni su iz prometa. </p>
<p>Ušao sam u jedan takav autobus koji je, pod punim gasom, jurio prema Velikoj Gorici. Autobus je sav raskliman, nije obnovljen, što se osjeća na amortizaciji i vidi po unutarnjoj prljavosti, gdje čak nisu premazani ni njemački natpisi. </p>
<p>Gledam depresivne putnike i vidim kako njihov izgled i urednost odudaraju od oronula autobusa i sam se osjećam obezvrijeđenim.</p>
<p>Pitam se kako i zašto stari i oronuli autobus toliko odudara od lica i urednosti građana, lica i urednosti grada i zašto mi Zagrepčani trebamo koristiti nešto što su drugi Europljani prodali da bi izbjegli troškove otpada?</p>
<p>Takvi otrcani i tehnički nepouzdani autobusi bi možda odgovarali nekoj balkanskoj kasabi, a ne bijelom Zagrebu europskoj metropoli.</p>
<p>Predlažem da se ti autobusi, iz razloga sigurnosti, povuku iz prometa na linijama koje prelaze opasna mjesta kao što su mostovi i nadvožnjaci, te da im se maksimalna brzina ograniči na četrdeset kilometara na sat; da se osnuje povjerenstvo koje će temeljito ispitati sve okolnosti i odgovornosti nabave takvih autobusa te o tome obavijestiti javnost; da se u odgovornih ispitaju svi imovinski detalji te da se i putem Interpola ispita jesu li i kolike su provizije primili pri nabavi takvih autobusa.</p>
<p>Prije desetak godina (kad je Mladen Vedriš bio predsjednik Izvršnoga vijeća Skupština grada) dostavio sam gradskoj upravi prijedlog o osnivanju »komunalnog konzaltinga« za kontinuirano istraživanje, praćenje, unapređenje i razvoj komunalnih djelatnosti.</p>
<p>Takav konzalting trebao je početi s radom u Zagrebu, za potrebe grada, a s vremenom bi se proširio na komunalne djelatnosti diljem Republike. </p>
<p>Konzalting bi bio profitabilan za grad i komunalna poduzeća, jer bi se financirao iz ušteda i unapređenja načina rada (u tim uštedama konzalting bi sudjelovao s oko jednom trećinom) što Grad i komunalna poduzeća ne bi ništa stajalo, nego bi profitirali.</p>
<p>U konzalting bi spadalo i istraživanje i tipizacija komunalne opreme radi pokretanja i organizacije domaće proizvodnje i/ili kooperacije s vanjskim partnerima. U takvu bi se slučaju gradski autobusi mogli kod nas montirati i djelomično proizvoditi.</p>
<p>Ne treba ni spominjati što bi, recimo, jedan takav pogon značio za Sisak, Vukovar ili Knin!? </p>
<p>Moj prijedlog komunalnog konzaltinga glatko je odbijen, za čudo, odgovorom - pismom Mladena Vedriša uz obrazloženje da će Grad Zagreb sam osnovati takav konzalting (što se do danas nije dogodilo!).</p>
<p>Sva bit ideje o komunalnom konzaltingu bila je u tome da konzalting mora biti samostalna, neovisna, stručna i objektivna institucija koja se financira isključivo iz rezultata rada. </p>
<p>Vjerujem da se tada ne bi događale takve stvari kao, na primjer, da Grad Zagreb daje koncesiju Francuzima za istraživanje i uklanjanje gubitaka vode u gradskom vodovodu (dok naši stručnjaci prodaju zjake po Jelačić placu).</p>
<p>Ili pak da nije bilo pritiska javnosti, Grad Zagreb bi naručio sedamdeset talijanskih tramvaja, naši radnici bi na ulicu, a tehnička dokumentacija i rješenja u smeće što se, uostalom, dogodilo s mnogim proizvodima, i zato se naši građani voze u olupinama. </p>
<p>I ovaj put se pokazuje da se mentalitetom balkanske kasabe i izostankom stručnosti, poštenja i morala ne mogu uspješno rješavati problemi modernog grada i države. </p>
<p>Autor je diplomirani inženjer strojarstva, umirovljeni konzultant za transfere tehnologije iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Gospodine Pilsel, prvi bih Vas, vjerujte, zaštitio od »desničara«, koji bi Vam pokušao naškoditi</p>
<p>Sjećam se g. Pilsela i njegova gostovanja u »Latinici« o »Oluji nad Krajinom«, i pitanja koje mu je g. Latin postavio o porijeklu njegove obitelji i prisnom prijateljstvu s Antom Pavelićem. Iz njegova spuštena pogleda i izraza lica, mogao se primijetiti onaj Leoneov glembajevski grč »mržnje na samoga sebe« s kojim g. Pilsel želi do kraja raskrstiti i uništiti svoj ustaški genotip, samo što mu skojevska iluminacija nije u tome pomogla, nego ga je odvela u drugu krajnost, umjesto da ga pretvori u pravoga, iskrena humanista / Ocjenu svoga pastoralnog djelovanja prije svega prepuštam Bogu, svojem biskupu i župniku, a i ljudima s kojima radim i svakodnevno se susrećem. Gospodin Pilsel, kao čovjek koji ima visoko mišljenje o sebi, zacijelo može izabrati »obiteljskog svećenika«, koji će slijediti, ne evanđelje, nego »pilselizaciju evanđelja«</p>
<p>PAVLE PRIMORAC</p>
<p>Polemike i rasprave koje se vode javno, osobito u pisanim medijima vrlo su poželjne, jer pomažu da se neistomišljenici nadopunjuju, međusobno upoznaju i pokušaju, koliko god je moguće više, doći do određena konsenzusa i postići ton pomirljivosti.</p>
<p>U pojedinim raspravama postoje, naime, i pojedinci koji su podložni nekoj vrsti »intelektualnog autizma«, prožetog određenim determiniranim samouništavajućim kaosom, isključivim stavovima, tako da oni, kada čitaju tekstove s kojima se djelomično ili uopće ne slažu, ne ulaze u bit teksta, ne iščitavaju slojevitost članaka, nego postupaju prema svojem intelektualnom autističnom refleksu, tumače članke prema tom načelu i u skladu s njime odgovaraju.</p>
<p>Tako je reagirao dvojac Drago Pilsel (»Zablude katoličkoga 'publicista' iz Novske: Horvatov ateizam simpatičniji od Primorčeve vjere«, Vjesnik, Stajališta, 21. studenoga) i Valent Vugrinec (»Svi koji ne misle kao on, za Pavla Primorca su 'lažni antifašisti'«, Vjesnik, Pisma čitatelja, 21. studenoga).</p>
<p>Njihovi se stavovi razlikuju u pojedinim nijansama, ali poruka je ista, rezultat njihova intelektualnog autizma: »krajnji desničar«, »drzak«, »mrak«, »opsjednutost vragom«, »ratoborni nacionalizam«, »sljepoća«, »relativizacija ratnih zločina«, a prešutjeli su moju osudu fašizma i poziv na obraćenje, mir, ljubav i poštenje.</p>
<p>Još prije godinu dana, sjećam se g. Pilsela i njegova gostovanja u »Latinici« o »Oluji nad Krajinom«, i pitanja koje mu je g. Latin postavio o porijeklu njegove obitelji i prisnom prijateljstvu s Antom Pavelićem. </p>
<p>Iz njegova spuštena pogleda i izraza lica, mogao se primijetiti onaj Leoneov glembajevski grč »mržnje na samoga sebe« s kojim g. Pilsel želi do kraja raskrstiti i uništiti svoj ustaški genotip, samo što mu skojevska iluminacija nije u tome pomogla, nego ga je odvela u drugu krajnost, umjesto da ga pretvori u pravoga, iskrena humanista.</p>
<p>Ta iluminacija, međutim nije toliko opasna, koliko njegova teološka naobrazba, s velikom dozom anaraholiberalizma i nesnošljive medijske borbenosti.</p>
<p>Kada je riječ, gospodine Pilsel, o Vašoj obrani g. Horvata, moj odgovor na njegov članak nije ništa prema mržnji koju izlijevate na vlč. Kustića, tako da bi bilo dobro da krenete najprije od sebe. Svoju opsjednutost vlč. Kustićem, g. Pilsel pokazuje već godinama, pa budući da mu vlč. Kustić, kao mudar čovjek i svećenik ne odgovara, pokušava sada u meni pronaći dobru »medijsku lovinu«, kako bi izliječio svoje frustracije.</p>
<p>Telefonski razgovor mene i g. Pilsela, moja dobronamjernost i želja da s njime ugodno porazgovaram, zloupotrijebio je, što mu je pomoglo u kreativnijem provođenju argumentum ad hominem.</p>
<p>Objavljujem tekstove u mnogim medijima i na mnogim web-stranicama već godinama, pa se pred g. Pilselom ne mislim opravdavati o načinu i »kronosu« svoga pisanja. </p>
<p>Svoje teološko znanje i kvalitetu svoga studija, poznavanje teoloških mislilaca koje g. Pilsel zloupotrebljava da dokaže svoju »znanstvenu fantastiku«, te moj pastoralni rad s djecom i mladima ne želim opravdavati i polagati račune, osobito ne g. Pilselu.
Ocjenu svoga pastoralnog djelovanja prije svega prepuštam Bogu, svojem biskupu i župniku, a i ljudima s kojima radim i svakodnevno se susrećem. Gospodin Pilsel, kao čovjek koji ima visoko mišljenje o sebi, zacijelo može izabrati »obiteljskog svećenika«, koji će slijediti, ne evanđelje, nego »pilselizaciju evanđelja«.</p>
<p>Tu se, također, ne može zaobići i dijeljenje nesnošljivih lekcija biskupima, mnogim svećenicima, redovnicima koji se ne slažu s mentalnom koncepcijom kristologije i crkvenosti »teologa), pa predlažem kardinalskom zboru Rimske crkve da na sljedećoj konklavi za novoga papu izabere Carlosa I., te da s time Crkvu »dekristologiziramo« i provedemo sustavnu »pilselizaciju« Crkve. Tada ćemo svi živjeti u sreći, radosti, miru i snošljivosti.</p>
<p>Kada je riječ o o. Šagiju, iskreno me je rastužila njegova isključiva kritika moga članka, jer ga kao mlad svećenik cijenim i neko vrijeme sam intenzivno pratio njegove članke, osobito o socijali, što mi je mnogo pomoglo u propovijedima. On ima pravo i na svoje stavove, ali neka meni prepusti pravo na moje.</p>
<p>»Kristološko domoljublje« u svojem teološkom opusu na osobit način razradio je talijanski kardinal Biffi, ističući kristološku »teologiju srca« u smislu da je Isusovo srce »srce Židova« koji je došao za sve ljude, ali je volio svoj narod i duboko ga cijenio kao čovjek. To je g. Pilsel, kristološko domoljublje koje Vi patološki mrzite i ne možete ga shvatiti.</p>
<p>Što se tiče »nade i pozitivnog duha« meni ga ne nedostaje. Pronalazim ga u molitvi i zajedništvu sa svojim prijateljima svećenicima i kršćanskim laicima, i međusobno se hrabrimo i pomažemo. Mnogi od njih savjetovali su mi da Vam ne odgovaram na Vaš borbeno-mizantropski tekst i ne spuštam se na Vašu razinu.</p>
<p>Vama bi možda ipak bilo poželjnije da kontrolirate svoj jezik i pero, kada već o tome govorite.</p>
<p>Gospodin Vugrinec mi je »vrlo ljubazno« održao predavanje o antifašizmu, govoreći o mnogim divnim ljudima koji su se za njega oduševili, kao o Nazoru, Kovačiću, Miškini i mnogim drugima kojima ja doista izražavam svoje osobno divljenje. I kardinal Stepinac, kao čovjek evanđelja, podržao je želju hrvatskoga naroda da ima državu, te antifašizam, kao reakciju na fašističku zločinačku torturu, a u ime antifašizma osuđen kao »ultraklerofašist«.</p>
<p>Nakon rata antifašizam se pretvorio u veliku civilizacijsku podvalu Hrvatima u čije ime su počinjeni brojni zločini.</p>
<p>Činjenica je da je svećeniku mnogo teže sudjelovati u javnim raspravama, jer se njegovi stavovi mogu izokrenuti i iz toga izmoralizirati teze o »crkvenim poglavarima« i »narušavanju ugleda Crkve«. Moj otac biskup, kojega izrazito poštujem poznaje moje stavove, i ako on zatraži od mene da prestanem s medijskim djelovanjem, poslušat ću ga prema načelu zavjeta poslušnosti, i on to dobro zna.</p>
<p>Ulaze li u stečevine antifašizma i antikatolički grafiti po zagrebačkim crkvama s potpisom »Antifašistička fronta«? Osuđuje li g. Vugrinec te natpise?</p>
<p>Gospodinu Pilselu odgovorio sam na njegove podvale znajući da ga duboko grize kada mu netko ne odgovara, jer već mnogi znaju njegov autodestruktivno-fanatični habitus. Da od tih stresova i unutrašnjih nerviranja ne bi obolio od kakve kancerogene bolesti, neka mu ovaj tekst bude neka vrsta preventivnoga »bolesničkog pomazanja«.</p>
<p>Eto, g. Pilsel, vidite kako je meni stalo do Vašeg zdravlja, ali Vas ujedno i kršćanski žali, jer niste svjesni svoje egzistencijalne nesvijesti. Čuvat ću Vas u molitvama i ljubim Vas Kristovom ljubavlju. I da znate, prvi bih Vas zaštitio od »desničara«, koji bi Vam pokušao naškoditi na bilo koji način. To i je moja evanđeoska i svećenička dužnost, zar ne?</p>
<p>Autor je katolički publicist, svećenik, kapelan u Novskoj.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>Uskoro zakon o zaštiti ugroženih žena i djece</p>
<p>Zakonska zaštita uz propisane kazne za nasilnike, nasilje, nažalost, neće spriječiti. Zato ugroženim ženama i djeci moramo osigurati odgovarajuća skloništa, rekao je premijer Račan</p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - Volonterke autonomne ženske kuće »Zagreb« u subotu su na Cvjetnom trgu organizirale prodaju karata za humanitarni koncert koji će se održati u nedjelju, 24. studenoga u 19.30 sati u Koncertnoj dvorani »Vatroslav Lisinski« u Zagrebu. Potporu ženama žrtvama nasilja dali su i premijer Ivica Račan sa suprugom Dianom Pleštinom, koja je prodavala karte. Kako smo se uvjerili, u samo pola sata prikupljeno je oko 4000 kuna koje će se pribrojiti cjelokupnom iznosu od prodanih karata u »Lisinskom«. </p>
<p>Podržavajući akciju, premijer Račan je rekao kako će Sabor uskoro usvojiti zakon o zaštiti ugroženih žena i djece u obitelji. »No, zakonska zaštita uz propisane kazne za nasilnike nasilje, nažalost, neće spriječiti. Zato ugroženim ženama i djeci moramo osigurati odgovarajuća skloništa«, rekao je Račan. Dodao je kako će se poraditi na tome da se za prvo vrijeme izgradi barem pet takvih skloništa i na taj se način približi europskim standardima zaštite žena i djece u obitelji. </p>
<p>Upravo o rješenju financiranja autonomne ženske kuće njezine će predstavnice u ponedjeljak podrobnije razgovarati u Vladi Hrvatske. Na Trgu bana Jelačića tada će predstaviti i izložbeni tlocrt jednog odgovarajućeg skloništa. Neva Tölle, koordinatorica skloništa i savjetovališta autonomne ženske kuće »Zagreb«, rekla je kako je trenutačno u njihovom skloništu desetero žena i 19 djece iz cijele Hrvatske. Povrede s kojima su im došle najčešće su prijelomi nosne kosti, slomljena rebra, tijela spaljena čikovima te oštrim predmetima oštećena spolovila. Kako je rečeno, zbog situacije na terenu nužna je izgradnja još skloništa jer mjesečno se u zagrebačkoj autonomnoj kući može primiti tek svaka šesta zlostavljana žena. Također je nužno i sustavno financiranje. »Od potrebnih 1,3 milijuna kuna godišnje, zajednički od grada i Vlade dobivamo samo 30 posto sredstava«, istakla je Tölle.</p>
<p> Djelatnice autonomne kuće posebno su upozorile Zagrepčane da, kako su čule, u zadnje vrijeme izvjesna »gospođa« hoda po kućama, tražeći od ljudi po 250 kuna za navodnu večeru u Gradskom podrumu za pomoć autonomnoj ženskoj kući. Takva humanistica, rekle su, s njima nema nikakve veze, pa mole sugrađane da pripaze kome daju novčane priloge. </p>
<p>Potporu volonterkama u subotu su dali i ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović, ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja Božo Kovačević, saborska zastupnica Milanka Opačić te dogradonačelnik Milan Bandić.</p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Maksimilijan Vrhovac dobio spomen ploču u parku Maksimir </p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - Spomen-ploča zagrebačkom biskupu Maksimilijanu Vrhovcu otkrivena je u subotu, na 250. obljetnicu njegova rođenja, u zagrebačkom parku Maksimiru.</p>
<p>Rođeni Karlovčanin, biskup zagrebački, političar, kulturni mecena, preteča ilirizma i jedna od istaknutijih pojava prosvjetiteljstva, dobio je tako spomen-obilježje u parku koji je sam dao planski urediti. </p>
<p>Spomen-ploču otkrili su u ime pokrovitelja Vlado Bojkić, predsjednik Društva Karlovčana, te u ime supokrovitelja dogradonačelnici Karlovca i Zagreba, Martin Šimunić i Milan Bandić.</p>
<p>Ideja i projekt spomenika je rad Vanje i Miljenka Cvjetka, hortikulturu je projektirala Jadranka Janjić, a kiparsku pripremu napravio je Stipe Divković. Za odlijevanje ploče u bronci zaslužna je Ljevaonica »Ujević«, a za obradu kamena »Klesarstvo Nestić«.
U petak je održana i spomen-večer u Knjižnici grada Zagreba, a o Maksimilijanu Vrhovcu govorili su dr. Agneza Szabo i prof. dr. Sonja Jurković.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>»Moj anđel nema oči i nos, ali ima krila«</p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - »Rukovanje s Meštrovićem« naziv je likovne radionice Studija Gassman koja je u subotu održana u »Memorijalnom muzeju Fundacije Meštrović - Ateliera Meštrović u Zagrebu« u Mletačkoj ulici. Petero je osmogodišnjaka - Vihora, Dora, Petra, Dora-Buba i Blaž, povodom predstojećeg praznika Svetog Nikole i božićnih blagdana, od gline izrađivalo likove anđela s temom - »Svi Meštrovićevi angelusi«. Pod vodstvom prof. Nele Mihaljinac djeca su obišla postav Muzeja gdje su prepoznavali Meštrovićeve skulpture s anđelima a potom vizije pretakali u djela.</p>
<p>U veseloj atmosferi umjetnički nečistih ruku nastajali su anđeli s krilima i bez njih koje su mališani ponosno pokazivali roditeljima. »Anđeli su ljudi koji nas čuvaju«, rekla nam je Dora Bubanko, dodajući da »njen anđel nema oči i nos, ali ima krila«.</p>
<p> Kustosica Muzeja Danica Plazibat naglasila je da je cilj takvih periodičkih radionica u određenom ambijentu educirati djecu i poticati njihovu likovnu kreativnost. Djeca se tako uče i ponašanju u Muzeju, a istodobno pred sobom usvajaju informacije o Meštrovićevom radu - skulpturama, modelima i njegovu životu. Radionice bi se, dodala je Plazibat, održavale i češće kad bi za njih imali više prostora. </p>
<p>S. Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Profesorica Magda Kornhauser-Leitner proslavila 100. rođendan</p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - U povodu 100. rođendana profesorice Magde Kornhauser - Leitner zagrebačka gradonačelnica Vlasta Pavić prisustvovala je rođendanskoj proslavi te glazbene pedagoginje koja je odgojila mnoge generacije zagrebačkih pijanista. </p>
<p> Slavljenica je proslavila 100. rođendan u krugu najbliže obitelji i prijatelja u svom stanu u Varšavskoj ulici. Profesorica Kornhauser- Leitner je rođena 1902. u Horvatskom Kimlu u Mađarskoj. Glazbenu školu polazila je u Budimpešti a školovanje je prekinula tijekom Prvog svjetskog rata. U Zagreb dolazi 1926. gdje usavršava glasovir kod vrhunskog pedagoga profesora Stančića i tada započinje i sa solističkim nastupima na postaji Radio Zagreba. Drugi svjetski rat ponovno joj prekida glazbenu karijeru koju nastavlja 1947. kada počinje podučavati klavir u zagrebačkim muzičkim školama. </p>
<p> Među mnogim uspješnim učenicima, slavljenica Magda Kornhauser- Leitner je osobito ponosna na Ljubu Gašparovića, docenta na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, koji je također prisustvovao jubilarnom rođendanskom susretu »oko dragog starog klavira«. Na glazbeno - rođendanskom programu »Mojih prvih sto godina« i sama je slavljenica sudjelovala izvodeći skladbe posvećene svojim najdražima. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="14">
<p>Natjecanje za Miss svijeta seli se u London</p>
<p>ABUJA, 23. studenoga</p>
<p> - Organizatori izbora za Miss Svijeta objavili su u petak, nakon što je u muslimanskim pobunama u Nigeriji poginulo više od 100 osoba, da će se natjecanje, umjesto u toj državi, održati u glavnom gradu Velike Britanije.</p>
<p>»Organizatori ovogodišnjega izbora za Miss Svijeta odlučili su premjestiti natjecanje u London«, navodi se u izjavi. Glasnogovornica priredbe Stella Din najavila je pritom da će se natjecanje organizirati u Londonu, 7. prosinca, dakle istoga dana kada je trebalo biti održano u Nigeriji.</p>
<p>Podsjetimo, do sukoba između muslimana i kršćana došlo je u srijedu nakon članka objavljenog u dnevnom listu »This Day«, u kojemu je pisalo da bi prorok Muhamed, da je živ, sebi izabrao ženu među brojnim kandidatkinjama. Žestoki sukobi između kršćana i muslimana u četvrtak su se zatim proširili u Abuji, saveznoj prijestolnici Nigerije, a potom i u drugim četvrtima Kadune. Mnoge je kuće i automobile »proždrla« vatra, a njihovi su stanovnici bili primorani napustiti svoje domove.</p>
<p>U posljednjih 48 sati u Kaduni je, kako kazuju izvješća, ubijeno više od stotinu ljudi, dok je Crveni križ izvijestio da ih je nekoliko tisuća ozlijeđeno, što teže, što lakše.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Hrvatski finalisti »The Best Model of Croatia« putuju u Istanbul</p>
<p>Finalisti natjecanja »The Best Model of Croatia« koje je ovoga ljeta održano u Dubrovniku, krajem studenoga će se u Istanbulu natjecati na završnom izboru ljepote »The Best Model of the World«.</p>
<p>Uoči puta u Tursku, 22-godišnja Splićanka Darija Samardžija i dvije godine mlađi Marko Vrcić iz Šibenika, u Dubrovniku su se predstavili novinarima te su, unatoč jakom jugu, u parku Gradac spremno pozirali fotografima u kreacijama koje će nositi u Istanbulu. Darija će se tamošnjem žiriju predstaviti u dvjema haljinama - plavoj iz makarskog salona »Beba« te crvenoj koktel-haljini dizajnerice Branke Vukušić, dok će Marko nositi crno odijelo šibenskog »M Cluba«. Posljednji dio priprema prije natjecanja vodi vlasnica dubrovačke modne agencije »Ankora« Sandra Gurdulić koja je ujedno i vlasnica licence za hrvatski izbor tog natjecanja ljepote. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Utrka konobara u čast beaujolaisa</p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - Veleposlanstvo Republike Francuske organiziralo je u subotu u hotelu »Opera« proslavu dolaska mladog vina Beaujolais Nouveau 2002. </p>
<p>Proslava u čast vina započela je tradicionalnom utrkom konobara, a start je označio Gilles Thibault iz francuskog veleposlanstva. U utrci su sudjelovala 32 natjecatelja koji su krug oko hotela dužine 450 metara, trebali svladati bez razbijene čaše odnosno prolivenog vina. Utrku je završilo njih 20.</p>
<p>»Ovo je treći put da osvajam prvu nagradu. Za pobjedu su najvažniji spretnost i vještina«, rekao je pobjednik Marko Erceg koji već osam godina radi kao konobar upravo u Operi. Nakon »sportskog« programa uslijedio je onaj gastronomski - uz čašu Beaujolaisa. </p>
<p>A. R.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>I koze daju svilu</p>
<p>Kanadski znanstvenici uspjeli su iz mlijeka genetski modificiranih koza izdvojiti paučinastu svilu, izvješćuje njemački magazin GEO.</p>
<p>Tim znanstvenika iz tvrtke Nexia u kanadskoj provinciji Quebec dobio je taj rezultat usađivanjem gena pauka krstaša (araneus diadematus) nigerijskoj patuljastoj kozi. Nakon izoliranja masnoća, mliječnih proteina i vode iz mlijeka tih koza, ostala je ljepljiva svilasta kaša. Tako dobivena tvar tiješnjena je u sitnim pročistačima i od nje su dobivene tanke niti. Tvar je superelastična, lagana poput pera, a u usporedbi s težinom čvrsta kao čelik. Po mišljenju osnivača Nexie, Jeffa Turnera, prvi bi se medicinski proizvodi od tog »biočelika« mogli naći na tržištu već za godinu dana, među ostalima i kao tanki konci koji se mogu koristiti u saniranju očnih ozljeda.</p>
<p>Znanstvenici su već u siječanjskom broju američkog znanstvenog časopisa »Science« izvijestili da su usađivanjem svilastog gena u stanice mladoga hrčka i kravlje vime uspjeli iz staničnih kultura dobiti protein svile. U suradnji sa znanstvenicima vojske SAD-a također su uspjeli »ispresti« svilasta vlakna, no njihova svojstva, prema ondašnjim navodima, nisu bila idealna. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="18">
<p>Dubrovnik je izgubio svoje dostojanstvo</p>
<p>Neprimjerenim građevinskim zahvatima, betoniranjem Grada i najprimitivnijim iskorištavanjem, Dubrovnik gubi spomenička svojstva zbog kojih je uvršten na Unescovu listu svjetske baštine. Sve to događa se jer služba zaštite izdaje suglasnosti koje se ne temelje na konzervatorskoj argumentaciji - tvrdi Dubravka Beritić</p>
<p>Nedavno otvorenje obnovljenog Revelina bilo je, rekli bismo, točka na »i« u novijoj povijesti zaštite spomenika kulture u Dubrovniku, gradu koji je još 1976. godine dobio zlatnu medalju Zaklade F.V.S. iz Hamburga - europsku nagradu za zaštitu baštine, a koji je tri godine kasnije bio prva hrvatska spomenička cjelina upisana u Unescov registar svjetske baštine. Bilo je to moguće zbog sačuvanosti toga grada spomenika o kojem je upravo do 1979. najviše brinula, kao ravnateljica Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Dubrovniku, Dubravka Beritić. Iako je bila strah i trepet Dubrovnika, jer je bdjela nad svakim njegovim kamenom i kupom, ne dopuštajući nikakve neprimjerene zahvate koji bi mogli narušiti tu spomeničku cjelinu, svi su je zvali njenim nadimkom po kome je ostala zapamćena - Beba Beritić. Danas je se mnogi s nostalgijom sjećaju i žale za tim vremenima neumoljive Bebe upravo stoga što su sada u Gradu sve učestalije obnove koje narušavaju spomeničku vrijednost tog dragulja hrvatske i svjetske baštine. Zbog toga smo je zamolili da prokomentira za »Vjesnik« te »suvremene metode zaštite«, koje Dubrovniku više štete negoli koriste.</p>
<p> l Kako gledate na obnovu odnosno betorniranje Revelina?</p>
<p>- Ajme! Da sam opet pola sata konzervator, Revelinu bih skinula spomeničku valorizaciju. On više nije spomenik kulture. On više nije izvoran. Oduzeto mu je ono što ga je činilo revelinom. Revelin nije, naime, ime. To je pojam. To je tip utvrde koja čuva najslabije točke grada ili gradska vrata. Dakle, takva vrsta fortifikacje naziva se revelinom. A ona, kao što ima svoje posebno ime, ima i svoje posebne odlike. Revelin stoga mora u svom donjem dijelu biti pun zemlje ili pijeska koji služi za amortizaciju topovskih udara.</p>
<p> Prema Revelinu se moralo odnositi s najvećim respektom, jer točno znamo kada i tko ga je gradio te stoga što je ostao izvorno sačuvan. Senat je 1538. prihvatio projekt Antuna Ferramollina prema kojemu je građen 11 godina. Bio je to veoma važan graditeljski zahvat u vrijeme Druge svete lige kad je postojala velika bojazan da će Venecija napasti Grad. Stoga je propisana obveza da svatko tko ulazi u Grad, pri svakom dolasku mora donijeti jedan obrađen kamen. Bilo je važno što prije sagraditi ga.</p>
<p> l Nisu li prilikom tih zahvata otkriveni i neki stariji dijelovi Revelina?</p>
<p>- Ma kakvi, ja sam još otkrila taj stariji dio prvotne utvrde, kao intaktan ulaz u tvrđavu, koji je arhitekt Prtenjak proširio i zato nad njim stavio gredu. Zašto je to trebalo? Sve je to sada uništeno, kao i mnogo toga u gradu. Pogledajte što je on napravio iz Katedrale. To je nezamislivo.</p>
<p> l Ne čini li Vam se da su pogreške u zaštiti počele nakon potresa 1979. s obnovom Kneževa dvora, u kojem se prvi put počeo koristiti beton?</p>
<p> - Da. No, to se dogodilo nakon mog odlaska u mirovinu u koju sam dekretom odaslana, jer sam smatrala da Zavod za obnovu i Zavod za zaštitu spomenika djeluju kao jedinstvena ustanova. Knežev dvor je građen na pilonima. Vi znate da tradicionalni način gradnje kamenom i drvenim konstrukcijama ima svoje zakonitosti. On ima svoje vibracije. Betonom on je nenormalno učvršćen. Osim toga, radilo se na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>. Za godinu i pol on je izbetoniran. Sada je tako ukrućen da bi ga prvi potres, onog tipa kakav je bio 1979., do temelja srušio. Beton je smrt za spomenike. On navlači sol i vlagu. To se već pokazalo kod pokušaja fugiranja zidina betonom. Vrlo brzo, samo jednim udarcem čekića, primjerice, sve bi fuge poispadale. I zato ja to nisam dopuštala.</p>
<p> l Ali sada beton sve više ulazi u Grad. Očito, kad je jednom učinjen presedan, to se više ne da zaustaviti. Primjer obnove hotela Dubravka to potvrđuje. Tu su također ugrađene betonske ploče, pod koje su direktno postavljene drvene grede što imitiraju negdašnje originalno stanje. Biste li vi to dopustili?</p>
<p>- Nikada to ne bih dozvolila. A te grede sagnjilit će vrlo brzo, upravo stoga što beton navlači sol i vlagu. Ali na toj zgradi, Vi to dobro znate, učinjeno je još mnogo toga. Promijenjen je nagib krova. A u Dubrovniku je točno određen taj stupanj nagiba. Osim toga, kosina krova se pod određenim kutom i lomi zbog jakih kiša, te je na taj način regulirana odvodnja.</p>
<p> l Postoji li opravdana bojazan da će val investicija u Dubrovniku, pogotovo u zaštićenoj jezgri, neprimjerenim zahvatima još više ugrožiti spomeničku vrijednost Dubrovnika?</p>
<p>- Apsolutno. Pogledajte samo onaj novi privatni hotel u ulici Sigurate - kako je fasada okićena kovanim željezom i zlatnim ružama sugerirajući, valjda, bečku secesiju. Na Stradunu, pak, u palači gdje je Dubrovačka banka, skinut je dio krova i izvršena nadogradnja. I onda se kaže da se to sa Straduna ne vidi, ali vidi se, primjerice, s Boškovićeve poljane. To je ta četvrta dimenzija grada koju treba čuvati u spomeniku svjetske baštine.</p>
<p> Pazite, ovdje se sada dopušta sve. U Gundulićevoj palači nalazi se pekara i strojevi je cijelu tresu. Zar je to zaštita spomenika? Dozvola je izdana s opravdanjem da u Gradu, unutar zidina, nema pekare. To ne može biti argument konzervatora. </p>
<p> l Ali očito Zavod, odnosno danas dubrovački Konzervatorski odjel Ministarstva kulture, izdaje suglasnosti za sve te zahvate!</p>
<p>- Taj Konzervatorski odjel, to je tragedija. On više ne štiti spomenike nego izdaje rješenja. Po njima je sve moguće. Primjera ima koliko hoćete. Primjerice, pred sam rat na Pilama se dozvoljava probijanje cisterne u koju je moglo stati 24 vagona vode. Prema katastru sve su okolne kuće imale pravo korištenja te cisterne. Pa ipak, ona je probijena i napravljen je u njoj bar. </p>
<p> l I dok se sve to dopušta, mudruje se oko Boškovićeve poljane - treba li ostati makadam, ili je pošljunčati, ili..., a odbacuje su popločenje kamenom. Što vi mislite o tome?</p>
<p>- Znate što se htjelo tu napraviti? Izvaditi oblutke iz mora, prekriti poljanu njima i sve to betonirati. To bi bilo strašno. Najidealnije bi bilo popločati je kamenom. Taj prostor to naprosto traži. A lamentacije da bi to konkuriralo pročelju Jezuita, besmislene se. I Stradun je ovako popločan tek 1900. Prijašnje popločenje dubrovačkim dugim ciglama, složenim kao riblja kost u polja obrubljena kamenom, skinula je Austrija. Zar je tu trebala ostati kaldrma?</p>
<p> l Mislite li da Dubrovnik svim tim zahvatima gubi one karakteristike što ga čine spomenikom kulture koji je na listi svjetske baštine?</p>
<p>- To sam već nekoliko puta naglasila. On sve više gubi svoju spomeničku vrijednost. A što je najtužnije, Dubrovnik time gubi svoje dostojanstvo. Sve što se radi vodi tome da bude brisan s liste svjetske baštine. I to ne samo građevinskim intervencijama na kućama, nego i neukusnim i najprimitivnijim načinama iskorištavanja toga spomenika. </p>
<p> l Vjerojatno postoje i neki pritisci kojima se služba zaštite ne može oduprijeti, pritisci investitora, a i politike. Kako je bilo u Vaše vrijeme? Kako ste tomu odolijevali?</p>
<p>- Uvijek je bilo pritisaka. Ali služba zaštite se mora oduprijeti, mora se boriti za spomenik. I onda u tome može uspjeti. Evo jednog primjera. Kad se planirala nova gradska kanalizacija, htjelo se da prođe kroz Stradun odnosno ispod njega, i to u obratnom smjeru odvodnje od stare. Nitko nije mislio o razlici visina nasutog terena, samo su tvrdili da tako mora biti. A stara je kanalizacija projektirana i građena tako da plimnim valom ima prirodno čišćenje s izvodom, dakako, u gradsku luku. U suprotnom se smjeru ne bi mogla ni provesti. Bitka je dugo trajala. I uspjela sam. Nova je kanalizacija dobila drugu trasu. Nije prošla Stradunom, a stara je sačuvana i još je u funkciji.</p>
<p> l Ima li u prilikama kakve su danas šanse za Dubrovnik, mislim na spomeničku cjelinu?</p>
<p>- Nema! Bojim se da nema! Mislim da je toliko oštećeno dostojanstvo Grada, kao spomenika, da ne znam hoće li mu se moći vratiti. </p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Izgubljen duh Revelina</p>
<p>Tko je pravi krivac za devastaciju Revelina? Arhitekt koji je dobio projektni zadatak i uvjete, ili služba zaštite koja je dala zeleno svjetlo za tako opsežne građevinske radove kojima je uništen autentiačn spomenik kulture najviše spomeničke kategorije?</p>
<p>Premda su najveći građevinski zahvati u dubrovačkom Revelinu izvedeni pred više od deset godina, tek završni radovi na uređenju njegova interijera izazvali su buru negodovanja. Ako bi se sudilo po tome, zaključak bi se sveo tek na neprimjereni završni glanc koji je utvrdi, podignutoj u 16. stoljeću, dao suvremeni izgled što u nekim od njenih novih etaža podsjeća na dobro popločen bazen. No, najveće devastacije tog iznimnog spomenika kulture učinjene su ipak mnogo prije.</p>
<p>Stavljen na listu prioriteta obnove nakon potresa 1979. godine, koji ga ipak nije drastično oštetio, kao neke druge spomenike u Gradu, Revelin je, na žalost, postao poligonom za suvremenu izgradnju. Postao je žrtvom prenamjene spomenika, ili bolje rečeno žrtvom prekapacitiranja spomenika. Revelin se, naime, do tada koristio za razne kulturne namjene. Tu su održavane kazališne predstave i koncerti, koristio ga je i Linđo. No, njegov se prostor htio povećati. Želja je bila udahnuti mu multifunkcionalnost. Ali cijena je bila - izgubiti duh tvrđave.</p>
<p> Taj tip utvrde, u dnu koje se iz funkcionalnih razloga nalazila zemlja, branio je nekoć ulaz u grad. Ta zemlja, međutim, učinila se mnogima, a pogotovo onima koji su dozvolili njezino iznošenje, suvišnom. Činilo se da bez razloga zauzima dragocjeni prostor koji bi se mogao drugačije iskoristiti. Stoga je utvrdi izvađena utroba, ali i duša. Istina, vidljivim su se tada učinili dotad zakriti dijelovi prvotne utvrde, kao i nekih drugih gradnji unutar nje, poput kuće Ivana Krstitelja Rabljanina, za koju neki smatraju da je bila livnicom topova. Nisu to bila otkrića, jer su ti dijelovi, kao i originalna ulazna vrata u tvrđu, ustanovljena znatno ranijim istraživanjima. Uklanjanjem zemlje, ti su dijelovi utvrde postali dostupnima te se moglo reći da su tako provedeni radovi bili konzervatorski opravdani.</p>
<p>Međutim, pravo je konzervatorsko pitanje da li je trebalo utvrdu, onu građenu 1538. koja je do naših dana sačuvana kao autentičan spomenik, izvrgnuti takvom zahvatu, ne zbog otkrivanja ranijih slojeva gradnje (1436.), ne zbog proširenja koristivog prostora. Pa ipak, to je učinjeno. Kada se pojavila tako golema rupa u Revelinu, logično je bilo ispuniti je novim sadržajem. A to je bio cilj, iako nije imao konzervatorskog opravdanja. Raspisan je natječaj. Izabran najbolji rad i novi zahvati mogli su početi. Istina, bilo je naknadnih izmjena. Umjesto nagrađenog projekta arh. Božidara Rašice, izveden je projekt arh. Ivana Prtenjaka, koji je na natječaju za uređenje interijera ponudio novi cjelovit projekt. Bi li Rašičin bio primjereniji, ne bi se moglo tvrditi. Za sâm Revelin to je, zapravo, irelevantno. Možda bi raspored prostorija bio drugačiji, ali lijevanje betona u utvrdu ne bi bilo spriječeno.</p>
<p>Bilo kako bilo, pred nama je sada izbetonirani Revelin, i to u svim njegovim dijelovima. U njegovoj izvađenoj utrobi ugrađena je još jedna etaža, naravno, betonska. Čak je i pod završnom terasom, koja je nekoć bila idealnom pozornicom, pod kameno popločenje podvučen beton koji utvrdu drži na okupu. To znači da je ukotvljen u njezine originalne zidove. Premda je međukatna konstrukcija izvedena poput lebdeće, omogućavajući šetnice uz orignalne zidove, te poglede s unutarnjih vidikovaca, beton je u svim porama duboko prožeo tu utvrdu, koja je izgubila svoja spomenička svojstva, a dobila prostore nove namjene.</p>
<p>Te prostore, dakako, prati i potrebna infrastruktura - sa svim suvremenim instalacijama, od klimatizacije, izvodi kojih su uništili terasu Revelina, do lifta i svega ostalog što se koristi u opsluživanju ne samo pozornice, nego primarno kongresnog središta koje može primiti 800 posjetitelja. Cijena tog zahvata veća je od svote kojom je mogao biti izgrađen suvremeni kongresni centar, ili velika pozornica za Dubrovačke ljetne igre na nekoj drugoj lokaciji, primjerice, na Dubcu - u kamenolomu koji je ove godine iskušan kao idealna kazališna scena. No, cijena je i znatno veća, jer je njome uništen spomenik kulture najviše spomeničke kategorije.</p>
<p>Iluzorno je sada govoriti o tome da se neke pogreške, kao one na terasi, mogu ispraviti, iako to znači da već treba obavljati obnovljeno, što je apsurd. Jednako tako suvišno je objašnjavati da je normalno u suvremenim konzervatorskim metodama vidljivim ostaviti novoizgrađeno, a ne kamuflirati, stvarajući lažni dojam starosti novoga interijera. Reklo bi se čak da je to imperativ, koji ni u toj izvedbi nije dosljedno proveden, jer originalno kameno popločenje terase prikriva u nju uliven beton. Na drugim mjestima taj je betom dobio popločenje, usitinu primjerenije gradskom bazenu do utvrdi.</p>
<p>Kako sada utvrditi krivca? Najlakše je reći kriv je arhitekt. Ali taj je arhitekt dobio projektni zadatak i uvjete gradnje, odobrene od mjerodavne konzervatorske službe i, štoviše, od posebne komisije uglednih stručnjaka. Sve je, dakle, učinjeno lege artis. Služba zaštite još je jednom pala na ispitu stručnosti i savjesti. U Dubrovniku po neznano koji put. A sve je počelo s betoniranjem Kneževe palače, pa Sorkočevićeva ljetnikovca na Lapadu, pa hotela Dubravka, pa... tko zna dokle? Gdje je ta granica na kojoj će netko reći stop devastacijama tog spomenika svjetske baštine? Zar će tek upitnost opstanka na Unescovoj listi označiti preokret u zaštiti Grada? I neće li tada već biti prekasno?</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Romantičarski perivoj obnavlja svoju snagu</p>
<p>Biskupi Maksimilijan Vrhovac i Juraj Haulik zadužili su Zagreb i hrvatski narod perivojem Maksimir, tim predivnim preoblikovanjem prirode u vrhunsko umjetničko djelo europskih razmjera. Najstariji javni park u jugoistočnoj Europi i jedan od najljepših romantičarskih parkova uopće, unatoč agresiji i nemaru, čuva svoje lice, jednako danas, kao i onih davnih godina 19. stoljeća, kada je započelo njegovo propadanje</p>
<p>U subotu, 23. studenoga navršila se 250. obljetnica rođenja zagrebačkoga biskupa, kulturnoga mecene, političara i preteče hrvatskih preporoditelja Maksimilijana Vrhovca (Karlovac, 1752. - Zagreb, 16. prosinca 1827.), koji je, uz biskupa, a kasnije nadbiskupa i kardinala Jurja Haulika, zadužio Zagreb i hrvatski narod osnivanjem perivoja Maksimir, jednog od prvih javnih parkova tadašnje Europe i vrhunskoga djela parkovne umjetnosti. </p>
<p>Samo godinu dana nakon što je postao biskupom, Maksimilijan Vrhovac je 1788. započeo s uređivanjem biskupskoga posjeda i šume kraj Zagreba u velebni građanski park. Njegova je ideja bila, kako stoji u predgovoru Albuma »Park Jurjaves« iz 1853. godine - prvoga i dosad najboljeg vodiča o Maksimiru, da spomenutu šumu, zajedno s oranicama i livadama što graniče s njom, pretvori u velik perivoj, koji je zamislio u francuskom baroknom stilu s mnogo skupocjenih zgrada. U prostranstvima velikih posjeda Dubrave, koji su u vlasništvu Zagrebačke biskupije od njezina osnutka (između 1093. i 1095.), Vrhovac je odabrao šumski prostor sjeverno od stare poštanske ceste, što Zagreb povezuje s Varaždinom. </p>
<p>No, zbog optužbi da je bio prerastrošan te sumnjičenja u njegovu umiješanost u jakobinsku aferu, koje su doprle čak do prijestolja, biskup Vrhovac napušta radove. Premda je u njegovo doba sagrađeno samo nekoliko vrlo jednostavnih poljoprivrednih zgrada potrebnih za obradu zemlje i desetak uskih lovačkih prosjeka kroz šumu, nastavljačima svoga rada Vrhovac je ugradio ideju o ulozi i namjeni toga perivoja. Park Maksimilijana Vrhovca, svečano otvoren 1794. godine, nastao je u vrijeme klasicizma sa zakasnjelim ostacima baroknoga naslijeđa, u vrijeme nedostupnih privatnih parkova koji okružuju dvorce, a prostirao se na 400 hektara.</p>
<p>Moguće je da su biskupa Vrhovca u njegovim planovima spriječile i ratne prilike, jer je već 1789. započeo rusko-turski rat u koji je ušao i Josip II. Habsburški. Zagreb tada postaje etapno područje austrijske vojske koja je kretala prema istoku. Zna se pouzdano samo to da je Maksimir 1807., 1811., 1814. i 1815. godine vojno konačište. </p>
<p>Za Vrhovčeva nasljednika Aleksandra Alagovića, biskupa od 1829. do 1837. godine, kaže se u Albumu »Jurjaves« da je taj povijesni perivoj želio urediti u engleskom pejzažnom stilu i tako ga učiniti pristupačnim javnosti za razonodu, ali je uspio očistiti samo neke dijelove šume uz cestu, urediti putove za šetnju i zasaditi nekoliko lijeha cvijeća. Uređenje Maksimira dovršit će biskup Juraj Haulik (1788.-1869.), čovjek izvanredne prostorne imaginacije i vrstan poznavatelj biljnoga materijala, u čije je doba bilo uneseno i mnogo ukrasnih biljnih vrsta u park. Haulikovo je razdoblje najznačajnije za oblikovanje parka Maksimir, tada zvanog Jurjaves. </p>
<p>Upravo je ta ostavština dviju velikih, međusobno različitih osobnosti - Vrhovčeve i Haulikove dala perivoju tu osebujnu čaroliju, nastalu preobrazbom prirode u vrhunsko umjetničko djelo. Ime jednoga i drugoga biskupa odrazilo se u nazivima perivoja Maksimir i Jurjaves, a dulje se održao naziv Maksimir unatoč uvriježenu mišljenju da je udio Maksimilijana Vrhovca u oblikovanju parka bio znatno manji. To je i doba burnih političkih dagađaja i promjena, doba velikih iliraca i oduševljenja intelektualnim pokretom, mogli bismo reći idealno doba u kojemu su biskupi od Vrhovca, preko Alagovića do Haulika mogli sanjati i ostvariti velebni park, dakako uz pomoć provjerenih svjetskih majstora.</p>
<p>Ljepotu Maksimira i njegovu jedinstvenost nalazimo u uspješnosti preoblikovanja prirode i preobrazbe prirodnog šumskog lovišta u perivoj, a upravo je taj sklad privlačio i osvajao generaciju za generacijom, sve do današnjih dana. </p>
<p>Taj parkovni spomenik najvišega ranga lijep je i zbog svoga položaja na prijelazu obronaka u ravnicu, a u europskim razmjerima njegova je vrijednost u jedinstvenom fondu hrasta lužnjaka. Perivoj je rijedak i po svom neobičnom stapanju dvaju suprotnih stilova: kasnoga geometrijskog parka s raskoši pitoresknoga vrta. Imovnikom raslinja karakterističnim za engleski pejzažni park i njegovim profinjenim izborom prema zamisli inženjera Riedla, koji je oblikovao perivoje ljetnih rezidencija Habsburgovaca, Maksimir je u skupini istaknutih europskih romantičnih vrtova. Uspoređen sa starijim i suvremenim perivojima hrvatskih dvoraca, Maksimir se od njih razlikuje ne samo svojom veličinom, već i samom pristupnom alejom, neobično svečanim ulazom u perivoj koji je oblikovan karakterističnim motivom još Le Nôtreovih vrtova. </p>
<p>Maksimirska šuma s majurom na istočnom rubu i gostionicom uz glavnu zagrebačku cestu, što je spajala grad sa sjeverom i istokom Europe, počinje nas zanimati od početka 19. stoljeća, kada se već spominje kao izletište zagrebačkih građana. No već sedamdesetih godina toga istoga stoljeća Maksimir počinje propadati. Grad u nastajanju ima posve drukčije interese, pa tako i za Maksimir, njegov stil i značenje, čini se, više nitko nema sluha. Trgovina i promet u središtu su pozornosti, a Maksimir je samo dobrodošlo izletište. </p>
<p>Danas je Maksimir nazvan jednostavno park-šuma, no njegov je naziv mnogo plemenitiji i glasi: romantični, pejzažni, prirodni, slikarski, engleski vrt. Možda o tome povijesnome perivoju iznimne ljepote sve već znamo: da je najstariji javni park u jugoistočnoj Europi, da pripada najljepšim romantičarskim parkovima uopće, da je jedinstven po načinu korištenja šume hrasta lužnjaka, da ga je započeo uređivati prije dvjestotinjak godina biskup Maksimilijan Vrhovac, a dovršio biskup Juraj Haulik, koji mu je udahnuo i danas vidljivu umjetničku kompoziciju. </p>
<p>Otada ga hvale i opisuju, ali on postupno gubi svoj izvorni umjetnički oblik, a sve više postaje prostorom socijalizacije. Naime, s vremenom se funkcija parka djelomično mijenja, on postaje sve više gradski park, zabavište građana, ali i obrazovni poligon za Šumarski fakultet, kao i domaćin Zoološkom vrtu, a sve je očiglednije njegovo zapuštanje i propadanje. No Maksimir se još uvijek odupire agresiji i nemaru, nadiranju asfalta i okolne gradnje, čuva svoje lice i obnavlja snagu, pružajući svojim šetačima tako potrebno opuštanje, vraćajući im mir iz svoga nepresušnoga prirodnoga vrela. </p>
<p>Sandra-Viktorija Antić</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Primoštenska »kamena čipka« oda ljudskom radu </p>
<p>Uspješan nastup Hrvatske na svjetskoj izložbi »Japan, Flora 2000« na otoku Awaji, kao i spoznaja o svjetskim vrijednostima primoštenskih vinograda u smislu održivog razvoja i novostvorene ljepote krajolika, bili su glavni razlog za pokretanje inicijative oko prijedloga za upis tih vinograda u registar UNESCO-ove baštine</p>
<p>Na mnogim skupovima, izlaganjima, apelima, mogli su se čuti pozivi građanima a osobito stručnjacima da pomognu inicijativama za ljepšu sutrašnjicu naše zajedničke Hrvatske. Kao obično, uvijek postoji raskorak između dobrih želja i stvarnosti. Tko sve i što doprinosi takvom raskoraku između dobrih želja i nezavidne situacije, teško je preciznije utvrditi, ali to i nije tema ovog članka. Usprkos otporima, stagnaciji i nekreativnoj klimi postoje na raznim stranama ljudi, pa i stručnjaci pouzdanog znanja i dobre volje te poticajnog optimizma, koji u svome krugu djelovanja i odgovornosti pokušavaju i pomiču svoje dijelove poluga te ipak čine konkretan pomak ka onom bolje sutra. U kategoriju takvih inicijativa ali i djelatno stručno, pa i znanstveno započetog posla, možemo ubrojiti prijedlog projekta za upis Primoštenskih vinograda u registar UNESCO-ove baštine i to kao zaštićenog kulturnog krajolika. </p>
<p>Prva referenca u prilog ovakvog prijedloga seže u prošlost i to u zgradu Ujedinjenih naroda u vrijeme kada je svjetskom organizacijom predsjedao Perez de Cuellar. Tada je u zgradu postavljena velika poster panoramska fotografija primoštenskih vinograda, kao vrhunski svjetski primjer i simbol održivog razvoja i oda ljudskom radu, kao dokument harmoničnog suglasja u odnosu čovjeka i prirode. </p>
<p>Druga referenca u prilog ovom prijedlogu novijeg je datuma i dogodila se na velikoj svjetskoj izložbi »Japan, Flora 2000« na otoku Awaji pokraj Kobea. Ta je izložba upriličena kao svojevrsni eho svjetske izložbe Expo održane u Hannoveru. Izložba je održana od 17. ožujka do 18. rujna 2000. Na toj izložbi Hrvatska je nastupila s vrtom koji je na simboličan način objedinio hrvatske prirodne vrijednosti: primoštenske vinograde znane i kao »primoštenska kamena čipka«, velebitski kamenjarski krajolik i elemente - detalje jadranskog žala. U toj je prigodi usprkos izuzetno jake konkurencije osvojena zlatna medalja, te najviše priznanje - Excellent Prize. Takvo visoko priznanje od stranih zemalja osvojila je jedino još Kina, a od domaćina tri japanska vrta u jakoj konkurenciji 65 zemalja finalista iz cijelog svijeta. </p>
<p>Možda je o vrijednostima ovakve izložbe najbolje posvjedočio francuski predstavnik slijedećim riječima: »Sudjelovali smo na izložbi Japan Flora 2000, održanoj na otoku Awaji. Na tom zelenom mjestu održavanja izložbe, gdje je uništeni prirodni okoliš veličanstveno vraćen u život, divili smo se cvijeću, susreli mnoge ljude i naučili važne stvari.</p>
<p>U velikom polju cvijeća sprijateljili smo se s mnogim ljudima, s kojima smo razmatrali važnost zajedničkog života, međusobno se ohrabrujući. Raspravljali smo o svojim vizijama kako da se na otoku Awaji stvore parkovi puni cvijeća i da se Japan učini ljepšim.</p>
<p>Naučio sam o važnosti daljnje svakodnevne zaštite prirode oko nas dobrovoljnom brigom o cvijeću i drveću. Odlučio sam postati dobrovoljac kako bih zaštitio vječni život Zemlje u 21. stoljeću«.</p>
<p>Na završnoj ceremoniji 17. rujna organizatori izložbe prihvatili su ove riječi kao »Deklaraciju izložbe 'Japan, Flora'«</p>
<p>Uspješan nastup Hrvatske, kao i spoznaja o svjetskim vrijednostima primoštenskih vinograda u smislu održivog razvoja i novostvorene ljepote krajolika bili su glavni razlog za pokretanje inicijative oko prijedloga za upis tih vinograda u registar UNESCO-ove baštine, kao zaštićenog kulturnog krajolika. Inicijativa je krenula od Hrvatsko-japanskog kulturnog i gospodarskog društva, preko kojeg su od Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske odobrena sredstva iz državnog proračuna za izradu projekta za ovaj prijedlog.</p>
<p>Podrška prijedloga dobivena je i od Odbora za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Hrvatskog sabora. Na odboru su donesena slijedeća četiri zaključka: </p>
<p>• Hrvatski nastup i uspjeh na svjetskoj izložbi »Japan, Flora 2000« otvorio je put svekolike suradnje između dalekog Japana i Hrvatske, na svim razinama i na svim područjima;</p>
<p>• Daje se puna potpora svim aktivnostima za upis primoštenskih vinograda u registar UNESCO-ove baštine u kategoriji zaštićenih kulturnih krajolika;</p>
<p>• Preporuča se da perunika - naš nacionalni cvijet, bude zastupljen u promotivne i protokolarne svrhe, posebice na državnoj razini;</p>
<p>• Gradovima i općinama Republike Hrvatske uputit će se preporuka da u daljnjim planovima uređenja, u okviru uređenja parkova, predvide prostor za trajne izložbene nacionalne vrtove zemalja, odnosno gradova prijatelja.</p>
<p>Ovi zaključci ne bi smjeli ostati samo na lijepoj deklarativnoj gesti. Trebalo bi ih početi provoditi. Za slučaj primoštenskih vinograda to bi značilo zaustavljanje degradacije vinograda i stvaranja svih uvjeta za povrat u nekadašnje stanje. </p>
<p>Ovdje se ne radi o nekom običnom ili standardnom vinogradu. Radi se o vrhunskom ekološkom simbolu održivog razvoja, o čudesnoj odi ljudskom radu, o umjetničkom djelu, kada je u pitanju oblikovanje krajolika. Šibensko-primoštenski krajolici i vinova loza uzgajaju se ovdje od 8. stoljeća prije Krista, kada su vinograde sadili Iliri i Liburni. Grci i Rimljani, premda osvajači, nastavili su tradiciju uzgoja vinove loze. U smiraju seoba naroda nastavljena je sadnja vinove loze. Mnogo kasnije Bela Hamvas je u knjizi »Filozofija vina« napisao »Kada sve propadne, ostat će Bog i vino«.</p>
<p> Koliko su vinogradi i vino prožimali živote ljudi, najbolje svjedoče mnogi nadgrobni spomenici s uklesanim motivima vinove loze. Ni Hrvate trajno naseljene u ovim krajevima u 7. stoljeću, nije mimoišla ova vinogradarska opčinjenost. Iz 1298. godine, postoji i prvi pismeni dokaz o vinogradu, vezan uz osnivanje šibenske biskupije (misno slavlje Gospodina nije moguće bez vina). Veliko vijeće šibenske općine ustupa tada Crkvi više vinograda.</p>
<p> Nema staleža koji se ne bavi vinogradima i vinom - svećenstvo, plemstvo, pučani pa i obični kmetovi, svi se oni okupljaju oko vinove loze. Kad se zbog ratova smanjuju ravničarska plodna zemljišta, pogodna za uzgoj vinove loze, vinogradari su prisiljeni koristiti strmije pa i kamene obronke. U takvim su okolnostima kameni podzidi ili gromače neminovnost. U gradnji podzida rađa se izuzetno djelo, koje danas slikovito nazivamo primoštenska kamena čipka. Tisuće i tisuće težačkih ruku, klesale su i podizale gromače. Slijedeća pak računica, koju je izveo prof. Vinko Tadijević govori nam o fanatičnoj volji, kojom se jedino može objasniti ljubav i privrženost tih težaka stvaralaca prema svojoj postojbini. </p>
<p>Profesor je izračunao, da bi jedan jedini klesar, odnosno težak (porijeklo ove riječi ima u ovom slučaju pravo značenje) na bazi prosječne kubature gromača na 50 ha površine vinograda trebao za taj posao uz pretpostavku da svaki dan radi 7 sati - 12 stoljeća! Kada tome dodamo da šibensko-primoštenske gromače u vinogradima obuhvaćaju tisuće kilometara suhozida, u koje su ugrađeni milijuni kubika iskrčenog i obrađenog kamena, dolazimo do spoznaje o grandioznosti dimenzija obavljenog posla.</p>
<p> Zadivljujuća je današnja priča none Jasne Andrijević, koja otkriva i žalosnu stranu odnosa našeg društva prema ovom vrhunskom ekološkom simbolu Hrvatske. Naime, primoštenski su vinogradi sve više zapušteni pa je jedan od temeljnih ciljeva inicijative oko upisa vinograda u registar UNESCO-ove zaštićene baštine i zaustavljanje tog zapuštanja. Nona Jasna Andrijević je vlasnica vinograda uz marinu Kremik. To je jedini dio, na kojem nije posađena ni jedna jedina maslina. Nona Jasna govori: »Ne bih ni za što posadila masline, jer loza i masline ne mogu zajedno. Griota je uništiti ovo što imamo i po čemu smo poznati. Oni, koji su posadili masline, čini mi se pokajali su se. Ljudi su zasadili masline, jer im je to lakše, a loza je drugo, njoj moraš doći svaki dan i reći: dobro jutro! Imam 3000 loza, od vrha do dna brda. Radim na ovom vinogradu već 50 godina. Iskrčili smo ga muž i ja. U njemu sam gotovo svaki dan, motičicom vadim travu, plivim, sumporajem, a jedino kada treba polivat dođu mi muž i sinovi. U ovaj vinograd nije nikada ušla kemikalija, jedino modra galica. Od ovoga živimo. Radit ću u ovom vinogradu, dokle god budem imala snage, a nadam se da ga nakon mene moja dica neće zapustiti«. (Pribilježio novinar Stanko Ferić u »Magazinu« od 29. IX. 2001.)</p>
<p>Dirljiv primjer none Jasne Andrijević duboko je poučan za sve nas. Ne samo kao poticaj nego i kao obaveza na zaustavljanje daljnjih propadanja ovih vinograda. </p>
<p>U državnoj vlasti očito nisu još stvoreni preduvjeti ali i konkretne mjere za održavanje i zaštitu ovog jedinstvenog hrvatskog ekološkog simbola i himne ljudskom radu. Treba pokrenuti akciju, kako ne bi ostalo sve na samo verbalnim podrškama.</p>
<p> U »Izvještaju za opis provedbe projekta«, upućenom Zavodu za udruge, istaknut je cilj projekta, koji obuhvaća višeslojne vrijednosti: od turističko-promotivnih, do gospodarskih, čime se osigurava npr. jača promocija hrvatskih vina u cijelom svijetu. U ovom je času možda najvažniji cilj zaustavljanje daljnje degradacije ovih vinograda te povrat na prvobitno stanje.</p>
<p>Neka nam svima bude poticaj slika skromne i radišne none Jasne Andrijević, koja je kroz duge godine, jašući na magarcu, na pravi način očuvala i održala svoj dio primoštenske kamene čipke.</p>
<p>Dragutin Kiš</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Obilježena 160. obljetnica osnutka i rada Matice hrvatske</p>
<p>SPLIT, 23. studenoga</p>
<p> - Svečanom akademijom u zgradi HNK obilježena je ovih dana 160. obljetnica osnutka i djelovanja Matice hrvatske u Splitu. Tom su prigodom nastupili mladi splitski glazbenici, a o povijesti te najstarije hrvatske kulturne ustanove govorio je don Drago Šimundža. On je, između ostalog, naglasio da je Matica hrvatska odigrala iznimno značajnu ulogu u čuvanju hrvatske baštine, poticanju hrvatske svijesti, njegovanju cjelokupne hrvatske tradicije u prožimanju sa svjetskim duhovnim i civilizacijskim dosezima. </p>
<p>Međutim, Josip Botteri Dini, predsjednik Matice hrvatske, naglasio je značenje djelovanja Matice hrvatske i danas, u suvremenim uvjetima rada i življenja. »Matica hrvatska i dalje ostaje sveto mjesto hrvatske kulture, izvorište zanosa za hrvatske narodne interese, obrambena tvrđava hrvatske samobitnosti u olujna nevremena, poput svih onih crkava i tvrđava koje su u opakim vremenima štitile svetu baštinu i Božji narod«.</p>
<p>Predsjednik splitskog ogranka Matice hrvatske podsjetio je i na to da »Matica hrvatska nije samo zaklon i odmorište za ugledne stvaratelje, nego i rodilište i preporodilište kao i mjesto obnove duha, svjetionik u duhovnim olujama hrvatske stvarnosti, čvrsto mjesto, sidrište i siguran vez za naše pojedinačne brodove te ono sveto žalo na kojemu još stoji Zvonimirova lađa, Nazorov simbol hrvatske opstojnosti«. </p>
<p>Na kraju je Botteri Dini ustvrdio i sljedeće: »Matica hrvatska je nezamjenjiv naslov, ime koje ponekad budi posustalu zamorenu i zaspalu narodnu svijest. Matica hrvatska je i neprekidan zbor misleće i stvaralačke Hrvatske«.</p>
<p>N. Musulin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="23">
<p>Janica pobijedila, Nika deseta!</p>
<p>Olimpijska pobjednica je sa 1:39.61 bila je čak sedam desetinki brža od drugoplasirane Francuskinje Christel Pascal i sekundu i 14 stotinki od Austrijanke Sabine Egger / Nika Fleiss je, pak, zahvaljujući drugom najbržem vremenu druge vožnje napravila najbolji rezultat svoje karijere / To su najljepši pokloni Ivici Kosteliću koji je u subotu proslavio 23. rođendan, te Nikinom treneru Weineru koji slavi u nedjelju / U nedjelju (18 sati po hrvatskom vremenu) Ivica kreće u obranu naslova najboljeg slalomaša</p>
<p>ZAGREB/PARK CITY, 23. studenoga</p>
<p> - Prvi slalom ovosezonskog Svjetskog kupa dugo će pamtiti hrvatska javnost. Na stazama Park Cityja trostruka olimpijska pobjednica Janica Kostelić je ponovno pokazala da joj nema ravne u slalomu, s vremenom 1:39.61 bila je čak sedam desetinki brža od drugoplasirane Francuskinje Christel Pascal i sekundu i 14 stotinki od Austrijanke Sabine Egger. No, još je veći podvig napravila Samoborka Nika Fleiss koja će za tri tjedna tek postati punoljetna. Ona je sa startnim brojem 33 prvu vožnju završila na 23. mjestu, no zahvaljujući odličnoj izvedbi u drugoj vožnji (imala je drugo najbrže vrijeme) Nika je slalomsku utrku završila na 10. mjestu.</p>
<p>Naša je skijaška junakinja sad sa 100 bodova vodeća slalomašica Svjetskog kupa, ali i vodeća u ukupnom redoslijedu Svjetskog kupa sa 184 boda. Nika je deseta slalomašica svijeta sa 26 bodova te 29 u ukupnom redoslijedu.</p>
<p>Janičino slalomsko umijeće poznato je svijetu. Startala je peta i samouvjereno bila najbrža u prvoj vožnji. U drugoj je vožnji Janica startala posljednja, staza je bila ruinirana, a Janica je branila 47 stotinki prednosti. Ali kad mislite da Janica ne može bolje, ona vas svaki put razuvjeri. Tako je bilo i ovaj put. Na prvom je prolazu izgubila 15 stotinki sekunde, no kroz cilj je prošla sedam desetinki brže od Francuskinje Pascal (bivše Saioni). Ovo je Janičina 14. pobjeda u Svjetskom kupu, a 12. u slalomu. Lanjske sezone Janica nije obranila naslov najbolje slalomašice i pobjednice Svjetskog kupa, ali je zato ušla u povijest sa svoje četiri olimpijske medalje, tri zlata i jednim srebrom. Ove sezone je Janica ponovno krenula u svoj pobjednički pohod.</p>
<p>- Zadovoljna sam, jer nije samo izgledalo teško, već je i bilo teško. A bilo bi šteta da sam propustila onakvu prednost iz prve vožnje. Imala sam problema sa stazom, ali imale su i druge skijašice, govorila je Janica u čijem se glasu osjećala golema sreća. No, nije samo bila sretna zbog sebe, već i zbog Nike. Naša je olimpijska pobjednica rekla da konačno imamo i reprezentaciju i to je istina.</p>
<p>Kakvu je samo drugu vožnju odvozila mlada Samoborka Nika... Dok je u prvoj vožnji iskušavala i sebe i stazu, u drugoj je krenula na sve ili ništa. I isplatilo joj se - imala je drugo najbrže vrijeme, odmah iza Sabine Egger. Mnoge je odlične skijašice Nika ostavila iza sebe, Martinu Ertl, Anju Paerson...</p>
<p>- Toliko sam uzbuđena i sretna da ne znam ni što bih rekla. Kad sam startala, staza još nije bila toliko loša i odvozila sam najbolje što sam mogla. Htjela sam maksimalno iskoristiti dobar startni broj u drugoj vožnji i uspjela sam, rekla je Nika, poklonivši tako najljepši dar svom treneru Slaviši Weineru koji u nedjelju slavi rođendan.</p>
<p>Janičin stariji brat, Ivica Kostelić će u nedjelju (18 sati po hrvatskom vremenu) krenuti o obranu lanjskog naslova najboljeg slalomaša Svjetskog kupa. Ivica je svoj 23. rođendan proslavio u subotu, a sestra mu je za rođendan i ohrabrenje uoči njegovog nedjeljnog slaloma poklonila svoju pobjedu.</p>
<p>- Nadam se da je Ivica zadovoljan poklonom. Zapravo, još mu ništa nisam kupila, jer ne znam što bi on htio. Ali, evo mu pobjede, rekla je Janica.</p>
<p>Naša najmlađa reprezentativka, Ana Jelušić je sa startnim brojem 57 završila slalom na 46. mjestu. Janica Kostelić će sljedeću utrku voziti 29. studenoga u Aspenu i to superveleslalom, a dan kasnije će sve tri ponovno nastupiti u slalomu.</p>
<p>• Rezultati: 1. JANICA KOSTELIĆ (HRV) 1:39.61, 2. Christel Pascal (Fra) 1:40.31, 3. Sabine Egger (Aut) 1:40.75, 4. Laurie Pequegnot (Fra) 1:40.79, 5. Marlies Schild (Aut) 1:41.01, 6. Sarah Schleper (SAD) 1:41.21, 7. Sonja Nef (Švi) 1:41.33, 8. Nicole Hosp (Aut) 1:40.50, 9. Nicole Gius (Ita) 1:41.55, 10. NIKA FLEISS (HRV) 1:41.57...</p>
<p>• Redoslijed slalomašica u Svjetskom kupu: 1. KOSTELIĆ 100 bodova, 2. Pascal 80, 3. Egger 60, 4. Pequegnot 50, 5. Schild 45, 6. Schleper 40, 7. Nef 36, 8. Hosp 32, 9. Gius 29, 10. FLEISS 26...</p>
<p>• Ukupni redoslijed Svjetskog kupa: 1. KOSTELIĆ 184 boda, 2. Hosp 132, 3. Nef 121, 4. Birgit Heeb-Batliner (Lih) 100, . Tina Maze (Slo) 100, . Andrine Flemmen (Nor) 100, 7. Anja Paerson (Šve) 94, 8. Pascal 93, 9. Alexandra Meissnitzer (Aut) 80, 10. Anna Ottosson (Šve) 75... 29. NIKA FLEISS (CRO) 26...</p>
<p>I. Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Pobjeda Zagrepčana u režiji Štroka i Hasančića </p>
<p>Iako su Veličani u Zagrebu poveli u 27. minuti pogotkom Zekića, Zagreb je odigrao nadahnuto i potpuno nadigrao iznenađenje prvenstva iako je posljednjih 30 minuta igrao bez isključenoga Štroka </p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - Pola sata Zagreb je igrao s igračem manje, zbog bezazlenog igranja rukom Štrok je dobio drugi žuti karton. No, unatoč tomu, momčad iz Kranjčevićeve napravila je pothvat i uvjerljivo, ne samo rezultatski, sa 3-1 (1-1) nadigrala najugodnije iznenađenje prvenstva Kamen Ingrad. Ovom vrlo važnom pobjedom momčadi iz Kranjčevićeve, Zagreb je zadržao priključak u borbi za plasman u Ligu za prvaka.</p>
<p>Zaista se ovog subotnjeg poslijepodneva isplatilo biti u Kranjčevićevoj. Vidjeli smo na djelu napadački raspoložene dvije momčadi, tako da smo u prvih dvadesetak minuta registrirali isto toliko prigoda s jedne i druge strane. S time da su se gosti iz Velike u tom razdoblju predstavili nešto življe i opasnije, i samo zahvaljujući Zagrebovom vrataru Vasilju i svojoj nespretnosti mreža domaćina nije se zatresla.</p>
<p>No, gosti su ipak zasluženo zaokružili svoju nešto konkretniju igru pogotkom Zekića u 27. minuti nakon što je Ješe zaostao za svojim čuvarom, Popović dobro nabacio, a Vasilj, koji se našao u raskoraku između izlaska i ostanka na vratima nije mogao ništa. I, taman kad se počelo naricati za Zagrebovom sudbinom kao posljedicom svih turbulentnih zbivanja u zadnje vrijeme u ovom klubu, Štrok je odlučio sam uzeti stvari u svoje ruke. Nanizao je četvoricu igrača jednog za drugim, a onda dvije minute prije odlaska na odmor postigao pogodak za 1-1. </p>
<p>U nastavku je u igru umjesto neprimjetnog Đalovića ušao Admir Hasančić, motiviran između ostalog i zbog toga što su se na tribinama našli predstavnici izraelskog prvoligaša Hapoel Petah Tiqe. Već pri prvoj ozbiljnijoj Zagrebovoj akciji, a nakon nabacivanja lopte od strane Ćaćića, zatresla se mreža Galinovića. Hasančićev udarac glavom bio je neobranjiv. I, taman kad se povjerovalo da će Zagrebovi sve češći napadi biti okrunjeni novim pogotkom Hrvoje Štrok je u 59. minuti refleksno na centru podigao ruku za jednom loptom. Bio je to drugi žuti karton, naravno i njegov izlazak s travnjaka. No, to ni najmanje nije poremetilo ambicije domaćina koji su naprotiv, nadahnuti, makar na naglašeno teškom travnjaku nastojali jurišati istom žestinom. Trud im je u 70. minuti bio nagrađen novim pogotkom Hasančića. Na kraju se čak može reći da su gosti dobro prošli, jer je najprije Duro zapucao iz blizine stopostotnu prigodu, a onda je isti igrač u konačnici utakmice pogodio - vratnicu.</p>
<p>• Stadion u Kranjčevićevoj </p>
<p>ZAGREB - KAMEN INGRAD 3-1 (1-1)</p>
<p>ZAGREB: Vasilj 6,5, Milaš 5,5, Ješe 5,5, Milinović 7, A. Papić 6, Duro 7, Ćaćić 7, Verhas 6, Štrok 7, Đalović (od 46. Hasančić 7,5), Lovrek 6,5 (od 87. Brunčević -).</p>
<p>KAMEN INGRAD: Galinović 6, Gucić 6; Andričević 5,5, Smoje 5,5, Balašković 5,5 (od 80. Brkić -), Kopunović 6 (od 60. Poleti) 5,5, Bešlić 5,5, Darmopil 6 (od 68. Vidović -), Popović 6, Zekić 6.</p>
<p>SUDAC: Svilokos (Sisak) 5,5.</p>
<p>GLEDATELJA: 800.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Zekić (27.), 1-1 Štrok (43.), 2-1 Hasančić (55.), 3-1 Hasančić (70.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Andričević, Duro, Balašković, Štrok, Darmopil, Lovrek, Smoje.</p>
<p>CRVENI KARTON: Štrok (59. - 2. žuti).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: ADMIR HASANČIĆ.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Hajduk spreman za maksimirski dvoboj</p>
<p>Zvonimi Deranja je sa svoja dva pogotka pokazao da će u pravoj formi zaigrati sljedeće nedjelje u Maksimiru, a Stipu Pletikosu nije izbacio iz takta ni 11-erac koji je promašio u 11. minuti</p>
<p>SPLIT, 23. studenoga</p>
<p> - Hajduk je uvjerljivo pobijedio vinkovačku Cibaliu rezultatom 4-0 (2-0) i najavio da na maksimirski megdan protiv Dinama dolazi u izvanrednoj formi, raspoložen za nadmetanje. Stoga sljedeće nedjelje možemo očekivati istinski derbi, a hajdukovci su svojom dobrom igrom i borbenošću pozvali Torcidu u Maksimir.</p>
<p>Prvo poluvrijeme prošlo je u apsolutnoj nadmoći splitskih nogometaša. Raspoloženi za igru i agresivni sabili su goste iz Vinkovaca u njihovih šesnaest metara. Ipak, prigodu su imali su nogometaši Cibalije zahvaljujući nesmotrenosti Pletikose i Miladina. Svoju pogrešku slabo ispucane lopte ispravio je vratar Hajduka Stipe Pletikosa obranivši Bartolovićev udarac. Potom su se redale prigode na drugoj strani igrališta i najzaposleniji nogometaš na travnjaku je bio vratar gostiju Marić. Prvi pogodak postigao je Deranja u 9. minuti nakon dobro nabačene lopte Krpana, a na 2-0 povisio je Carević fantastičnim udarcem s lijeve strane kaznenog prostora u suprotni gornji kut gostujućih vratiju. U 11. minuti sudac Kovačić je dosudio kazneni udarac za Hajduk, ali je uspješniji od Pletikose bio Cibalijin golman Marić. Hajdukovci nisu posustali, redali su prigode i isplatilo im se.</p>
<p>U nastavku je bilo malo mitnije, jer su nogometaši Hajduka napadali malo manje. Tako su i gosti iz Vinkovaca došli do daha. No, bez obzira na ravnotežu na travnjaku, Vinkovčani su primili dva nova pogotka. U 57. minuti izvanredan centar šut Carevića je Bule glavom ubacio iza vratara Marića i povisio 3-0. Posljednji pogodak postigao je prekrasnim udarcem Zvonimir Deranja, pokazavši da je uoči maksimirskog derbija u pravoj golgeterskoj formi. I Vinkovčani su imali u drugom poluvremenu nekoliko prilika, ali je Pletikosa obranio udarce Lučića i Perajice. Promašeni 11-erac očito ne može Pletikosu izbaciti iz takta.</p>
<p>• Stadion u Poljudu</p>
<p>HAJDUK: Pletikosa 6, Miladin 6, Vejić 6, Neretljak 6,5, Srna 6 (od 71. Lozo), Računica 6, Đolonga 6, Bule 6,5 (od 78. Brglez -), Carević 7,5, Krpan 6,5 (od 51. Gudelj 6), Deranja 7</p>
<p>CIBALIA: Marić 5,5, Lučić 5, Bogdan 5, Leutar 5,5, Jozinović 5, Panić 5, J. Jurić 5,5, Žgela 5, Kovačević 5,5 (od 71. Kirin -), Abramović 5 (od 58. Perajica 5,5), Bartolović 5 (od 60. Ratković 5,5)</p>
<p>SUDAC: Kovačić (Križevci). GLEDATELJA: 5000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Deranja (9), 2-0 Carević (20), 3-0 Bule (57), 4-0 Deranja (85)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Lozo, Računica</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Mario CAREVIĆ</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Nemile scene u Gradskom vrtu u sudačkoj nadoknadi</p>
<p>Tučnjava u sudačkoj nadoknadi, tri crvena i 10 žutih kartona obilježili su remi Osječana i Riječana</p>
<p>OSIJEK, 23. studenoga</p>
<p> - Za obje momčadi utakmica je bila iznimno značajna, Riječani nisu osvojili ni bod u posljednjih sedam kola, a Osijek samo bod, no završila je odjelom bodova. Budući da je Rijeka veoma brzo stekla minimalnu, ali kapitalnu prednost činilo se da će baš u Gradskom vrtu »galebovi« doći do bitne pobjede. No, u sudačkoj nadoknadi, došlo je do mnogo uzbuđenja, Špehar je pogodio 11-erac za Osječane i osigurao bod svojoj momčadi, no će s Kantride sigurno tijekom tjedna »rigati vatru« u smjeru suca Alozije Šuprahe...</p>
<p>U četvrtoj minuti obrana domaćih pokazala je već »čuvenu« poraznost. Linić je iz dubine poslao dijagonalnu loptu na desnu stranu preko Vratovića, dotrčao je Klič i kad mu je Malovan krenuo u susret poslao je loptu ispod vratara Osijeka u mrežu za 0-1. Nakon toga Osječani su predugo očajnički željeli izjednačenje, a s druge strane Riječani su se zadovoljavali čuvanjem početne prednosti i samo iz protunapada vrebali još poneku priliku za pogodak. Domaćin nije uspio poravnati ni u završnici kad je na terenu ostao brojčano nadmoćniji jer je u 77. minuti zbog drugog žutog kartona opravdao isključen Čaval. Međutim, tad su već mnogi počeli napuštati tribine, došlo je do izjednačenja. Božinovski je, u drugoj minuti sudačke nadoknade vremena, ubacio visoko loptu pred vrata Rijeke. Skočio je Tafra, prigrlio loptu, a nedaleko od njega Skočibušić je sasvim nepotrebno srušio domaćeg igrača Milardovića. Šupraha je dosudio jedanaesterac, Skočibušiću pokazao crveni karton što je Izazvalo prosvjede gostiju, upleo se u gužvu i trener Mladenović, ali Šupraha nije mijenjao svoju odluku. Špehar je s 11 m po zemlji šutirao u donji desni kut i izjednačio na 1-1. Ni to, međutim, nije bio kraj. Kad se Šupraha spremao označiti kraj susreta, došlo je do novog incidenta. Na rubu šesnaesterca Rijeke »zakvačili« su se vratar Tafra i domaći kapetan Špehar. Među njih se, također bespotrebno upleo i ratoborni Vajs kojeg je Špehar udario pa je i njemu Šupraha pokazao put u svlačionicu. Nakon svega utakmica će se pamtiti po 10 žutih kartona i tri crvena...</p>
<p> • Stadion Gradski vrt</p>
<p>OSIJEK - RIJEKA 1-1 (0-1)</p>
<p>OSIJEK: Malovan 5,5, Radics 5, Milardović 5, Mikulić 5, Božinovski 5,5, Brkić 5, Balatinac 5 (od 72. Bučinski 5), Pranjić 5, Vratović 5 (od 82. Đalok -), Špehar 5,5, Ljubojević 5.5</p>
<p>RIJEKA: Tafra 6,5, Mijatović 7, Skočibušić 5, Vajs 6, Vincetić 5,5, Batkoski 5 (od 69. Brajković 5), Šarić 6, Čaval 5 (Linić 5,5), Samardžić 5,5 (od 56. Rački 5), Klič 6 (od 80. Ivančić -). </p>
<p>SUDAC: Alojzije Šupraha (Kolan) 6. GLEDATELJA: 600</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Klič (4.), 1-1 (Špehar) 90 + 2 (11. m).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Mijatović, Batkoski, Linić, Čaval, Vajs, Tafra, Ivančić, Ljubojević, Milardović, Balatinac, Božinovski</p>
<p>CRVENI KARTONI: Čaval, Skočibušić, Špehar</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Andre MIJATOVIĆ (Rijeka).</p>
<p>Alan Kerže</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Bod u posljednjoj minuti</p>
<p>KOSTRENA, 23. studenoga</p>
<p> - Dvoboj Pomorca i Slaven Belupa u kojem su obje momčadi tražile put prema pobjedi, na kraju je završio neriješeno 1-1. Iako su i jednima i drugima bodovi itekako potrebni, Pomorcu u borbi za opstanak, a Slaven Belupu za plasman u Ligu za prvaka morat će se zadovoljiti osvajanjem samo jednog boda. Takav je rasplet i najrealniji, makar je dojam da su gosti ipak bili nešto bliže pobjedi. Uostalom, Slaven Belupo nije iskoristio udarac s 11 metara u 27. minuti. Nakon što je bio oboren Ferenčina, kazneni je udarac izveo Dodik, ali je Knez sjajno obranio. I to je zapravo bilo sve u prvom dijelu. Konačan smo rasplet vidjeli u posljednjih osam minuta. Pomorac je prvi poveo. Korner je izveo Ostojić, glavom je tukao Panić, Solomun odbio loptu, a Mohorović je pospremio »otpadak« u mrežu. U posljednjoj minuti Filipović je pucao sa ruba kaznenog prostora, lopta se odbila od vratnice do Amižića koji je pogodio.</p>
<p>• Stadion Žuknica</p>
<p>POMORAC - SLAVEN BELUPO 1-1 (0-0)</p>
<p>POMORAC: Knez 7, Kurilić 6, Ivančić 6, Panić 6, Živković 6, Brajković 5,5, Mujanović 5 (od 35. Flego 5,5,), Krpan 6, Kremenović 5,5 (od 60. Ostojić 5,5), Dunković 5,5, Vujić 5,5 (od 67. Mohorović 6,5)</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Solomun 6, Bošnjak 6, Višković 6 (od 75. Amižić 6,5), Jurić 6, Međimorec 6, Božac 5,5, Ferenčina 6, Jurčić 6,5, Dodik 5, Kovačević 6 (od 70. Filipović -), Geršak 5,5, (od 46. Kosić 6)</p>
<p> SUDAC: Marić 5,5 (Zagreb). GLEDATELJA: 400.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Mohorović (82.), 1-1 Amižić (90.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Kurilić, Dodik, Božac, Jurčić, Krpan, Panić, Ivančić, Ferenčina</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Damir KNEZ</p>
<p>T. Suštar</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Varaždinci potvrdili treće mjesto </p>
<p>VARAŽDIN, 23. studenoga</p>
<p> - U posljednjoj utakmici ove jeseni pred svojim navijačima nogometaši Varteksa zasluženo su svladali Šibenčane sa 2-1 i potvrdili treću poziciju na prvenstvenoj tablici. Varteks je od početka krenuo agresivno, redao se napad za napadom. Dominirao je Sabolčki, a nakon njegovog ubačaja u 16. minuti Karić je bio najspretniji pred Slavicom i Varteksu donio vodstvo. U 28. minuti sve je sam napravio Režić probivši se po desnoj strani i, ušavši u šesnaesterac, vješto je prebacio gostujućeg vratara i osigurao pobjedu. Varteks se potom opustio i Šibenik je to iskoristio za pogodak.</p>
<p>• Stadion Varteksa</p>
<p>VARTEKS - ŠIBENIK 2-1 (2-0)</p>
<p>VARTEKS: Rumbak 7, Hrman 6, Kristić 7, Režić 6,5, Karić 7 (od 40. Halilović 6), Mumlek 6, Granić 7,5, Jančevski 6,5, Petričević 6,5 (od 78. Jolić -), Šafarić 7 (od 64. Kastel 7), Sabolčki 7,5</p>
<p>ŠIBENIK: Slavica 7, Pranjić 5,5, (od 59. Čelić 5,5), Šiklić 5,5, Žilić 6, Škopljanac 6, Pešić 5 (od 41. Božić 5,5), Bedeković 5, Raić 6, Karaga 5,5, Matas 5 (od 89. Župan -), Jurčić 6</p>
<p>SUDAC: Vukić 6 (Rijeka). GLEDATELJA: 2000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Karić (16), 2-0 Režić (28), 2-1 Jurčić (82)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Pešić (41), Žilić (58)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Silvestar SABOLČKI</p>
<p>D. Dretar</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Je li Zadar pustio i Hajduku i Varteksu? </p>
<p>Ako je Hajduk pobijedio u Zadru, ako je Varteks ondje slavio čak s 5-1, zbog čega bi eventualna Dinamova pobjeda na istome terenu protiv istoga suparnika unaprijed bila sumnjiva? </p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - Oblak sumnje, kakvoga su Dinamovi oponenti pokušali nadviti u javnosti oko gostovanja maksimirskih nogometaša u Zadru, već je unaprijed stavio Dinamo pred gotov čin. »Plavi« će u nedjelju (14 sati) odigrati prvenstveni dvoboj protiv Zadra na igralištu u Stanovima, a predigra ovoj utakmici već se neko vrijeme odigrava u samim medijima.</p>
<p> Priče o navodnome utjecaju Dinamovoga trenera Miroslava Blaževića na njegovoga zadarskog kolegu Vjerana Simunića, koji bi Dinamu trebao suprotstaviti gotovo prepolovljenu momčad Zadra, u službi su ipak potpaljivanja atmosfere uoči derbija Dinama i Hajduka. Što ako Dinamo u nedjelju doista pobijedi Zadrane? Zašto bi vodeći klub u prvenstvu uopće nekome trebao dokazivati da je pošteno pobijedio momčad koja se bori za ostanak u Prvoj ligi? Zar momčad koja je zabila najviše pogodak u prvenstvu ne bi smjela zabiti u Stanovima momčadi koja je među onima koje su primile najviše golova u dosadašnjih 15 kola? </p>
<p> U cijelom je ovom slučaju ironija što je zadarski trener Simunić, kako i sam nerijetko naglašava, veliki Hajdukov navijač. Naposljetku, velik dio svoje vratarske karijere proveo je upravo u splitskome klubu. »Packe s juga« su tim čudnije što je upravo Hajduk, na gostovanju u Zadru ove sezone, uzeo sva tri boda, i to u utakmci nakon koje su se povlačile žustre polemike o suđenju Draženka Kovačića iz Križevaca. Pobjedu Hajduku je osigurao Nino Bule pogotkom u 44. minuti za konačnih 1-0. Kovačiću su mnogi prigovarali da je Hajdukov napadač Deranja, u akciji kod Bulinog pogotka, napravio prekršaj. Također su zamjerali sucu što nije svirao prekršaj Hajdukovog braniča Neretljaka na Gondžiću...</p>
<p> Sve u svemu, analizirajući statistiku iz dosadašnjeg dijela sezone, malo je vjerojatno da će Dinamo izgubiti nedjeljnu utakmicu. Zadrani su ove sezone na svom terenu odigrali sedam utakmica, a samo su jednom uspjeli pobijediti. »Stradala« je Rijeka sa 1-0... Pa, ako je Hajduk pobijedio u Zadru, ako je Varteks ondje slavio čak sa 5-1, zbog čega bi eventualna Dinamova pobjeda na istome terenu protiv istoga suparnika unaprijed bila sumnjiva?</p>
<p> Sve su ove iskrice, što je pomalo i shvatljivo, u službi podgrijavanja atmosfere uoči derbija u Maksimiru, predviđenog za 1. prosinca. U Dinamu zasad ne uzvraćaju na ovakve »ubode«, s obzirom na to da Maksimirom još uvijek vlada »zakon šutnje« prema medijima. No, odluka o zabrani razgovora s novinarima mogla bi zamrijeti u ponedjeljak. Jedna od tema sjednice Dinamovoga Izvršnog odbora upravo će biti - odnos prema medijima. U klubu će gotovo sigurno prekinuti šutnju, no bit će zanimljivo vidjeti hoće li i kako uzvratiti na verbalne pljuske kakve su se s raznih strana okomile na Maksimir u posljednje vrijeme.</p>
<p> Što se tiče same momčadi, trener Blažević zasad nema većih problema. U Zadru jedino neće moći računati na ozlijeđenog Spomenka Bošnjaka i bolesnog Dinu Drpića. Kapetan Silvio Marić je ponovno uključen u redoviti trenažni proces i bolovi u rebrima sad su već prošlost. Ćiro će, dakle, u Zadru imati na raspolaganju gotovo kompletnu momčad s kojom će krenuti u misiju osvajanja bodova prijeko potrebnih za kreiranje pozitivnoga ozračja uoči maksimirskog derbija.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>I Zagreb bi poslovao kao Dinamo</p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - »Vidjela žaba potkivanje konja, pa i ona digla nogu«, kazuje poslovica. Po istom načelu poveo se prvi čovjek nogometnog kluba iz Kranjčevićeve Miroslav Marčinković, te je zamislio Zagrebov budući oblik efikasne organiziranosti. Imajući, dakako, u vidu sjajnu situaciji u Dinamu koji je »vještim« manevrom izmakao poreznicima, pa umjesto da ga se tereti za porezni dug od 120 milijuna kuna, proizlazi da je još država dužna Dinamu zbog preplaćenog PDV-a!?</p>
<p>Predsjednik Zagreba s razlogom poseže za spasonosnom maksimirskom formulom. Tko ne bi!? A suština je u tomu da budući Zagrebov organizacijski ustroj Marčinković ne vidi samo u svojevrsnom obliku privatizacije kluba time što će se klub organizirati kao Trgovačko sportsko društvo. Zagreb će, baš kao u jednom trenutku i Dinamo (što se navodno pokazalo efikasnim i korisnim), pokušati poslovati na dva usporedna kolosijeka.</p>
<p> Na jednom bi djelovali kao grupa građana, kojoj će se pripisati sva postojeća dugovanja, što je slučaj s današnjim statusom kluba. Na, drugom bi pak kolosijeku djelovali kao novonastalo Trgovačko sportsko društvo dd, a to bi društvo bilo karakteristično po tomu što ne bi bilo pravni sljednik Udruge NK Zagreb, koja će se i dalje natjecati u Prvoj HNL. No, posebnim će se ugovorom riješiti svi međusobni odnosi. S naglaskom da Trgovačko društvo kao vlasnik igrača (i kluba) kreće od nule i bilježi samo pozitivu. Dakako, u korist ulagača, koje se uopće ne tiče što je sa Zagrebovim dugovanjima pripisanim Udrugi NK Zagreb. Na taj način zapravo uopće nije loše poslovati. </p>
<p> Marčinković, inače poznat po tomu da često zaviruje u Dinamo kako bi dokučio određene skrivene tajne poslovanja nogometne organizacije, sigurno je impresioniran kad sluša priče kako Uduga građana NK Dinamo d.d. posluje bez ikakvih repova. Točnije, NK Dinamo nema apsolutno ništa sa svojom »kćeri« zvanom Sportsko društvo Dinamo d.d. </p>
<p> Dinamov izvršni dopredsjednik Zdravko Mamić neki je dan suvereno pojasnio zašto u klubu nema straha od ikakve državne represije prema Dinamu: </p>
<p>- Straha nema, jer Sportsko društvo Dinamo d.d., u kojemu je uzgred već završen stečajni postupak, osnovano je da bi se moglo raditi ono što drugi klubovi nisu smijeli. Dakle, davati kredite, pozajmnice i slično. To društvo ima dugove i protiv njega se vodi pet sudskih sporova, ali to nema baš nikakve veze s Udrugom građana NK Dinamo. Jedina dodirna točka između ta dva subjekta je riječ Dinamo u imenu. I tu završava sve zajedničko. Mi imamo svoju skupštinu, SD Dinamo d.d. ima svoju...To su dvije apsolutno različite stvari, tvrdi Mamić.</p>
<p>Jest, Jure Bajić pomoćnik ministra financija i predsjednik komisije za državna potraživnja Vlade RH, baš ne misli da je to sve tako benigno kako Mamić kaže: </p>
<p>- To su priče za malu djecu, Dinamo je i te kako dužan državi. To što pojedinci kalkulirau s nekakvim bivšim Dinamom nema nikakvu osnovu. Prema tome, odgovorni ljudi u klubu su svjesni toga i bilo koje špekulacije po tom pitanju padaju u vodu. To je otprilike isto kao da je netko poslovao u nekom poduzeću pa osnovao firmu »kćer« koja više ne snosi odgovornost za ono što je »tata« napravio. Ako je Dinamo zakinuo državu, ili bilo kojeg drugog vjerovnika, i sad osnovao drugo poduzeće na račun toga što nije plaćao obaveze, morat će snositi odgovornost. Nema nikakvog razloga da pred državom po tom pitanju ne odgovara čelnik pojedinog kluba, kao što će odgovarati osoba iz gospodarstva.</p>
<p> Zaključak iz prethodno izrečenog nedvojbeno je jasan: nešto u svemu i te kako - smrdi. Ostaje, međutim, indikativno da se unatoč tomu što se tu radi o nejasnom, možda i nečasnom poslu, korištenom u Dinamovom slučaju isključivo za potrebe maksimirskog kluba, Zagrebov predsjednik na vrat- na nos gura da ga primijeni i na svom klubu. Ne upućuje li to na zaključak da takva mogućnost pravno još uvijek postoji, a nestala bi trenutkom usvajanja novog Zakona o sportu. Tako da je možda zaista pitanje dana da se Zagreb privatizira na način koji već skoro neće biti moguć. Zato je vjerojatno i nastala neviđena žurba među zagrebašima.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Aco Petrović treći put sjeda na Ciboninu klupu </p>
<p>Aleksandar Petrović vratio se na klupu »Cibosa« treći put u svojoj trenerskoj karijeri. Josip Sesar također je blizu povratka u Cibonu, u subotu će igrati u prijateljskoj utakmici protiv Krke</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Pitanje trenera u Ciboni VIP riješeno je relativno brzo nakon Repešinog odlaska u Bolognu. U petak popodne iz »tornja« je pušten »bijeli dim«, Aleksandar Petrović vratio se na klupu cibosa po treći put u trenerskoj karijeri.</p>
<p>Prvi put Aco je vodio momčad Cibone od 1992. godine do sezone 1994./95., zatim ponovno 1997./98. i polovicu slijedeće sezone, te sada u studenome 2002. godine.</p>
<p>Novi Cibonin trener od ljeta nije vodio niti jednu momčad, pošto je završio posao u poljskom Anwillu, bio je komentator košarkaških utakmica na HTV-u. Uglavnom, bio je u Zagrebu i bio je na raspolaganju.</p>
<p>- Sve se rasplelo u popodnevnim satima petka, dogovorili smo se vrlo brzo. Slijedi veliki broj intrigantinih utakmica. Momčad je u dobrom stanju, a što se tiče Eurolige, imamo neokrznute šanse za prolaz dalje. U Goodyear ligi je malo teže, ali se može uhvatiti korak, raspričao se na početku Aleksandar Petrović, dokazujući da novinarima s njim neće biti dosadno.</p>
<p>Direktor Bože Miličević bio je zadovoljan povratkom Aleksandra Petrovića u Cibonu: </p>
<p>- Nismo govorili uopće o uvjetima, o novcu i trajanju ugovora. To pokazuje kvalitetu odnosa Ace i Cibone nakon toliko godina.</p>
<p>Nakon dvoboja u Širokom, Cibona putuje u Bolognu na okršaj protiv nove Repešine momčadi - Skippera. </p>
<p>- Sigurno da je to najintrigantniji dvoboj. Poslije toga slijedi nam gostovanje protiv AEK-a, i bilo bi dobro kad bi donijeli barem jednu pobjedu iz te dvije utakmice. </p>
<p>Već u subotu Cibonu je odigrala prijateljsku utakmicu protiv Krke u Črnomelju, u kojem je bila pojačana za - Josipa Sesara.</p>
<p>• Znači li to da je Sesar vrlo blizu povratka u momčad hrvatskog prvaka?</p>
<p>- Vrlo je interesantan, profil je igrača kakav nam treba. Jedan igrač viška na toj poziciji ne škodi, pogotovo kad je takva situacija s Rimcem.</p>
<p>Da je Sesar milimetar od momčadi potvrdio nam je i direkotor Bože Miličeivć koji je kazao:</p>
<p>- I bivši je trener selekcionirao momčad, pa će i novi trener imati pravo mijenjati sastav i tražiti nove igrače. Ako je to Sesar, on nam je najbliži.</p>
<p>Trener Petrović ipak je zatražio dva-tri dana za snimanje stanja i promjene u momčadi. Svakako se mogu očekivati promjene u igri Cibone, jer Repeša je bio orijentiran na defanzivu, dok Aco preferira napadačku igru. </p>
<p>- Bio bih glup kada bih tražio da se mijenja nešto što je kod Repeše bilo dobro. Neće biti radikalnih rezova, za to nemam ni vremena. Brine me Rimac, od Barcelone nije pipnuo loptu, Mamić je u petak operirao prepone. To su ključni igrači za moju momčad, kazao je Aleksandar Petrović.</p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="32">
<p>Kučan: Odnosi RH i Slovenije neriješeni zbog različitih prioriteta</p>
<p>LJUBLJANA, 23. studenoga</p>
<p> - Slovenski predsjednik Milan Kučan ocijenio je u razgovoru za mariborski dnevni list »Večer« da u odnosima Slovenije i Hrvatske dominiraju zapleti koji nisu riješeni zbog različitih vanjskopolitičkih prioriteta dviju država, te prisutnog populizma i predrasuda u dnevnoj politici.</p>
<p> »Bitno je pitanje kako su s jedne i druge strane granice dozorjevale spoznaje da u svijetu kakav jest obje države imaju jednake interese, a to su mir i sigurnost, demokracija i blagostanje građana za koju države trebaju preuzeti svoj dio odgovornosti. Žao mi je da se Hrvatska zbog rata udaljila od te spoznaje i danas postavlja drukčije prioritete. I zahtjevna granična pitanja moći će se riješiti bez predrasuda, kao realna pitanja, onda kad dozori shvaćanje da su suradnja i partnerstvo sa Slovenijom najkraći put iz pakla u kojoj je Hrvatska bila«, izjavio je Kučan u dužem razgovoru za mariborski list. </p>
<p> Slovenski je predsjednik u vezi odnosa s Hrvatskom rekao da je za rješavanje tih zahtjevnih pitanja potrebno da se političari odupru »populističkom huškanju«. »Za reguliranje odnosa potrebni su volja i hrabrost da se odupru populističkom huškanju jer ako se takva pitanja rješavaju s figom u džepu, onda je šteta energije koja je potrebna da se dođe do ugovora koji se kasnije ili ne poštuju ili se otkazuju«, iznio je Kučan, dodajući da će za uređenje odnosa biti potrebno vrijeme sazrijevanja i privremeni aranžmani koji trebaju omogućiti normalan život stanovnika s obje strane granice.</p>
<p> Odgovarajući na pitanje o svom nedavnom svjedočenju stručnjacima Haškog tužiteljstva o načinu raspada bivše Jugoslavije, Kučan je rekao da će u slučaju da bude pozvan svjedočiti u Haagu, ali da nema vjerodostojne informacije o ratnim događajima nakon što se jugoslavenska vojska iz Slovenije povukla, te da će odluka o njegovom svjedočenju ovisiti o procjeni haških tužitelja. Dodao je da se poziv za svjedočenjem u Haagu, bilo da se radi o njemu ili nekom drugom iz Slovenije, ne može odbiti niti s političkog niti moralnog stajališta jer je Slovenija prihvatila zakon o suradnji s Haagom. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Za državljane 13 zemalja uvedene strože mjere ulaska u SAD</p>
<p>WASHINGTON, 23. studenoga</p>
<p> - Muškarci stariji od 16 godina podrijetlom iz 13 zemalja moraju se odmah prijaviti uredima američke Službe za useljavanje (INS), objavio je ministar pravosuđa John Ashcroft. U odluci se navodi da državljani Afganistana, Alžira, Bahreina, Eritreje, Jemena, Katara, Libanona, Maroka, Omana, Sjeverne Koreje, Somalije, Tunisa i UAR dolaze iz zemalja u kojima su aktivne terorističke organizacije. Svi muškarci iz tih zemalja, rođeni prije 2. prosinca 1986., koji borave u SAD-u morat će INS-u podrobno objasniti razloge dolaska, navesti točno gdje će boraviti, bit će im uzeti otisci prstiju i bit će fotografirani. Takav će se postupak za buduće posjetitelje primjenjivati pri ulasku u SAD.</p>
<p>Ne zna se koliko državljana tih 13 zemalja danas ima u SAD-u, ni kako će oni biti obaviješteni o obvezi prijavljivanja INS-u. Ashcroft nije govorio o rokovima prijave ni posljedicama za one koji se ne prijave. Od prijavljivanja su izuzeti samo diplomati iz tih zemalja, oni koji su u SAD-u dobili politički azil te američki državljani podrijetlom iz tih zemalja. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Izborna utrka austrijskih narodnjaka i socijaldemokrata </p>
<p>BEČ, 23. studenoga</p>
<p> - Čelnici četiri parlamentarne stranke Narodne (OEVP) Wolfgang Schuessel, Socijaldemokratske (SPOE) Alfred Gusenbauer, Slobodarske (FPOE) Herbert Haupt i Stranke zelenih (G) Alexandar Van der Bellen, trudili su se svim snagama na završnim predizbornim skupovima pozvati još neodlučne birače da im se pridruže.</p>
<p> Jer, riječ je o borbi za svaki glas koji može biti jezičak na vagi u utrci za prvo mjesto između narodnjaka i socijaldemokrata i za treće mjesto između slobodnjaka i zelenih.</p>
<p> Treće mjesto će najvjerojatnije biti odlučujuće za sastav buduće savezne koalicijske austrijske vlade, ocjenjuju analitičari. Prema posljednjim ispitivanja javnog mnijenja 39 posto građana glasovat će za Narodnu stranku, 38 posto za Socijaldemokratsku stranku, za Stranku zelenih 11 posto i za Slobodarsku stranku 10 posto.</p>
<p> Analitičari ocijenjuju predstojeće parlamentarne izbore u Austriji »kao najnapetije u povijesti Druge republike«, jer se radi o izjednačenoj utrci do posljednjeg trenutka. Naime, predsjednik Narodne stranke Wolfgang Schuessel želi ostati, a predsjednik Socijaldemokratske stranke Alfred Gusenbauer postati budući austrijski kancelar. Schuessel želi dovesti Narodnu stranku poslije 30 godina na prvo mjesto, Gusenbauer zadržati Socijaldemokratsku stranku poslije 30 godina na prvom mjestu, a i jednom i drugom za sastav buduće vlade bit će potrebno koaliranje s jednom od manjih stranaka - Slobodarskom ili Strankom zelenih. Bolje šanse imat će svakako ona stranka koja uspije dobiti više glasova tj. zadržati treće mjesto. Analitičari spominju i mogućnosti manjinske vlade. </p>
<p> Prema svim ispitivanja javnog mijenja predviđa se da će odaziv birača na izbore biti oko 88 posto, dok je na prošlim izborima godine 1999. bio 80 posto. Novinski komentatori i politički promatrači slažu se u ocjenama da je Schuessel - koji se zalaže za nastavak započetih reformi - u predizbornoj kampanji se još jednom pokazao kao 'uvjereni Europejac i simbol suverenosti'.</p>
<p> Istodobno se Gusenbauer borio do posljednjeg trenutka da se potvrdi najvažnije teme svoje predizborne kampanje, a to su borba protiv nezaposlenosti, smanjenje poreza, osiguranje mirovina, ali to mu je, prema mišljenju analitičara, »apsolutno i uspjelo«.</p>
<p> Van der Bellen (popularniji i od same stranke Zelenih) nada se novom početku i ide na izbore s velikom nadom da će osvojiti treće mjesto. Herbert Haupt nastojao je uvjeriti glasače da je Slobodarska stranka jedina koja nakon izbora i održi bećanja. Koliko će joj to pomoći vidjet će se u nedjelju na izborima. (dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Što je Putin dobio za »iračko popuštanje« Bushu</p>
<p>Ruski mediji pokušavaju odgonetnuti što je i koliko ruski predsjednik u Sankt Peterburgu dobio od SAD, za pristanak na dvije riječi u zajedničkom priopćenju o Iraku </p>
<p>MOSKVA, 23. studenoga (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Rezultati razgovora koje su u petak poslije podne vodili nedaleko Sankt Peterburga ruski predsjednik Vladimir Putin i njegov američki kolega George Bush, u subotu su bili glavna tema u moskovskim medijima i još više političkim i diplomatskim kuloarima.</p>
<p> I svi se slažu da je postignut »džentlemenski sporazum« dvojice predsjednika o daljem rješavanju situacije oko Iraka i sudbini Saddama Husseina.</p>
<p> Na taj zaključak prije svega upućuje zajednička izjava Putina i Busha u kojoj se jasno poručuje vlastima Iraka da ih čekaju »ozbiljne posljedice« u slučaju kršenja rezolucije UN broj 1441 koja traži bezuvjetno potpuno razoružanje i suradnju s međunarodnim inspektorima.</p>
<p> Do posljednjeg susreta Putina i Busha, Rusija se u angloameričkom planu rješavanja krize oko Iraka uporno suprotstavljala i odbacivala primjenu fraze o »ozbiljnim posljedicama« iza koje se zapravo krije odobravanje Americi vojne intervencije protiv Bagdada.</p>
<p>U petak je međutim, u Jekaterininom dvorcu u Carskom Selu, Putin stavio svoj potpis na zajedničku izjavu u kojoj se Bagdadu prijeti »ozbiljnim posljedicama«, odnosno vojnom intervencijom. Moskovski novinari pokušavaju odgonetnuti što je i koliko za te »dvije riječi« ruski predsjednik dobio od Busha.</p>
<p> Naime, eventualna američka vojna intervencija protiv Iraka i svrgavanje režima Saddama Husseina nesporno će nanijeti Rusiji veliku ekonomsku i financijsku štetu koja se mjeri milijardama dolara. Rusija je i danas glavni investitor i ekonomski partner Iraka, a Bagdad zbog ekonomskih sankcija ne vraća Moskvi osam milijardi dolara koje je ostao dužan bivšem Sovjetskom Savezu. Drugo, u postsaddamovskom Iraku na vlast će nesumnjivo doći proamerički nastrojeni političari što znači da će ruske kompanije izgubiti svoje sadašnje pozicije u toj državi i, što je još važnije da će izlaskom iračke nafte na svjetsko tržište, cijena crnog zlata kroz koju godinu drastično pasti. Takav razvoj situacije za Rusiju je višestruko štetan.</p>
<p>Ponajprije, jer zahvaljujući današnjim visokim cijenama nafte Rusija bezbolno vraća velike dospjele inozemne dugove, rješava teške socijalne probleme u zemlji i dijelom stimulira vlastiti ekonomski razvoj. Drastičnim padom cijena nafte Rusija bi se ponovno našla u teškoj ekonomskoj i financijskoj krizi.</p>
<p>Još na putu za Sankt Peterburg Bush je izjavio da će u slučaju rušenja Saddamovog režima Amerika zaštiti ruske ekonomske interese u Iraku. Ponovio je to, tvrdi se, i osobno Putinu za vrijeme susreta u Carskom Selu. Međutim, takva se obećanja pismeno ne potvrđuju, Ali, da Putin može računati na »džentlmensku riječ« Bush je dao do znanja u Pragu na summitu NATO-a javno izjavljujući: »Ja Putinu vjerujem!« Bila je to očita poruka i ruskom predsjedniku da treba - vjerovati i Bushu. </p>
<p> U Moskvi su uvjereni da je Americi i Bushu potrebno partnerstvo s Rusijom, prije svega u borbi protiv međunarodnog terorizma. Stoga i ne čudi što su u Sankt Peterburgu Putin i Bush dogovorili za iduću godinu nekoliko susreta i pregovora. Bush će u svibnju ponovno doći u Snakt Peterburg na proslavu 300. godine toga grada na Nevi. Dvojica predsjednika zatim će se još sresti na summitu G-8 u Francuskoj, te summitu APEC-a. Uz to za iduću godinu planira se i uzvratni službeni Putinov posjet SAD-u.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Bagdad: Bush u Pragu okupljao članice NATO-a za napad na Irak </p>
<p>BAGDAD, 23. studenoga </p>
<p> - Irački tisak je u subotu napao Sjedinjene Države optužujući ih da su pokušale iskoristiti summit NATO-a u Pragu za okupljanje što više zemalja u mogućoj vojnoj intervenciji protiv Iraka.</p>
<p> »Američki predsjednik George W. Bush je otišao na summit u Prag s namjerom da okupi zemlje Sjevernoatlantskog saveza protiv Iraka i da se stavi na mjesto Vijeća sigurnosti«, piše službeni dnevnik Al Jumhurija.</p>
<p> Dnevnik poziva članice Vijeća sigurnosti da učine sve kako bi »zaštitile to tijelo od pokušaja američke dominacije te da se osiguraju kako bi se sve rezolucije provodile na uravnotežen način, bez podložnosti utjecaju agresivnih ciljeva SAD-a protiv Iraka«. S druge strane, službeni dnevnik Al Qadissiya ocjenjuje kako je »Bushova administracija dala još jednom dokaz da ne drži do svojih saveznika osim kada ih namjerava iskoristiti kao oruđe u svojoj vojnoj kampanji«.</p>
<p> Al Qadissiya traži od međunarodne zajednice da se »postroji kako bi nametnula međunarodni embargo na zlu američku misao«. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Bush: Ulazak Litve jača NATO </p>
<p>VILNIUS, 23. studenoga </p>
<p> - Američki predsjednik George W. Bush ocijenio je u subotu, primajući najviše litvansko priznanje iz ruku predsjednika Valdasa Adamkusa, da će pristupanje te države u NATO »pojačati i oživjeti duh Sjevernoatlantskog saveza«. »Jer Litva za mene predstavlja hrabrost jednog naroda koji se suočio s tiranijom i tražio slobodu«, rekao je Bush koji boravio u jednodnevnom posjetu Litvi. Litvanski predsjednik Adamkus je američkom predsjedniku dodijelio Križ reda Vytautasa Velikoga, što je najviše litvansko priznanje. »San milijun Litvanaca i Srednjoeuropljana da se priključe slobodnoj, demokratskoj i ujedinjenoj Europi će se uskoro ostvariti«, rekao je Adamkus. Američkog predsjednika na glavnom gradskom trgu u Vilniusu pozdravilo je u subotu tisuće ljudi. Poslije Litve američki predsjednik otputovao je u posjet Rumunjskoj.(AFP/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Pakistan se vratio civilnoj vlasti</p>
<p>ISLAMABAD, 23. studenoga</p>
<p> - Novoizabrani pakistanski premijer Mir Zafarullah Khan Jamali službeno je u subotu preuzeo dužnost položivši prisegu na svečanosti u predsjedničkoj palači, pred brojnim državnim političkim i vjerskim dostojanstvenicima.</p>
<p> Time se Pakistan nakon trogodišnje vojne vladavine ponovo vratio civilnoj vlasti. Premijer Jamali iz Muslimanske lige izgovorio je riječi prisege pred pakistanskim predsjednikom Pervezom Musharrafom, koji će s mandatom od pet godina na toj dužnosti, dobivenom na kontroverznom referendumu, uz ovlasti raspuštanja parlamenta imati i značajan utjecaj na novo vodstvo zemlje. Jamali, čija je stranka sklona Musharrafu, obećao je da će zemlja nastaviti voditi politiku aktualnoga predsjednika, posebice sudjelujući u međunarodnom ratu protiv terorizma i dajući potporu američkim naporima u hvatanju pripadnika terorističke mreže al- Qaida. Četrnaest ministara iz vlade i šest državnih ministara također je položilo prisegu u predsjedničkoj palači. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Nakon atentata potpuna blokada Pojasa Gaze </p>
<p>HEBRON/GAZA, 23. studenoga</p>
<p> - Četiri izraelska mornara ranjena su u subotu u samoubilačkom palestinskom napadu, drugom u 48 sati, na vojni brod uz Gazu, u kojem su dvojica palestinskih samoubojica poginula.</p>
<p> Nakon toga atentata, za koji je odgovornost preuzeo radikalni pokret Islamski džihad, izraelska je vojska naredila potpunu blokadu obala Pojasa Gaze. U subotu je izraelsko-palestinski sukob dobio još jednu žrtvu. Petnaestogodišnji Palestinac, kojeg su prije tri dana ranili u Hebronu izraelski vojnici, u subotu je preminuo. Smrću Abdalaha Arafata Al Natchea broj mrtvih od početka Intifade porastao je na 2.715, od kojih je 1.993 na palestinskoj strani. Istovremeno je u subotu ujutro kolona izraelskih oklopnih vozila prodrla u Kabatiyeh, gdje su vojnici počeli pretraživati kuće u potrazi za aktivistima.</p>
<p>Izraelski vojni buldožeri u petak su uz pomoć tenkova razorili pet palestinskih kuća, nedaleko od granice između Rafaha na jugu Pojasa Gaze, i Egipta, rekli su palestinski izvori. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Rumsfeld u Ljubljani</p>
<p>LJUBLJANA, 23. studenoga</p>
<p> - Odluka država članica NATO-a da u svoje članstvo pozovu Sloveniju za tu je zemlju povijesni i prijelomni trenutak, ocijenio je u subotu slovenski premijer Janez Drnovšek nakon susreta s američkim ministrom obrane Donaldom Rumsfeldom koji je boravio u kraćem posjetu Ljubljani. Rumsfeld je na zajedničkoj konferenciji za novinare nakon susreta s Drnovšekom na Brdu kod Kranja ocijenio da i Slovenija, iako mala država, može pridonijeti ulozi proširenog NATO-a koji, kako je istaknuo, objedinjuje države koje žele mir i stabilnost u svijetu i imaju isto mišljenje o demokraciji i poglede na ekstremizme i terorizam. U razgovorima je bilo riječi i o relativno maloj potpori Slovenaca uključivanju u tu organizaciju. Kako je, odgovarajući na pitanje novinara, izjavio premijer Janez Drnovšek, njegova je ocjena da je stajalište Slovenaca o NATO-u pozitivno, a potpora uključenju još će više porasti nakon što je stigao poziv koji je Slovenija očekivala i 1997. godine na summitu u Madridu, kada su bile pozvane samo Poljska, Češka i Mađarska. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Kongres CSU u znaku napada na izborne pobjednike </p>
<p>BERLIN, 23. studenoga (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Kršćansko-socijalne unija (CSU) završila je u subotu svoj dvodnevni kongres u Münchenu, »ne kao poslijeizborni nego predizborni kongres«, zajednički je nazivnik komentara većine promatrača. </p>
<p>Predsjednik CSU, Edmund Stoiber, (poraženi kandidat za kancelara) oštro se okomio na izbornog pobjednika: »Schröder je obmanuo građane u ekonomskim i financijskim obećanjima. Ova vlada poslužila se najvećom obmanom u povijesti Savezne Republike Njemačke. Schröder je svjesno obmanuo građane da neće biti povećanja poreza i gorko ih razočarao«. </p>
<p>Inače kongres se nije bavio razlozima stranačkog poraza na izborima nego, kršenjem predizbornih obećanja izbornih pobjednika. I gošća na kongresu u Münchenu , predsjednica sestrinske Kršćansko demokratske unije (CDU) Angela Merkel, smatra da će kancelar »obmanu građana« skupo platiti: »Crveno-zelenoj koaliciji biti će ispostavljen račun na izborima za parlamente u dvije savezne pokrajine početkom iduće godine«. </p>
<p>Riječ je o izborima u Donjoj Saskoj i Hessenu. Pobjedom na tim izborima oporba bi dobila većinu u Gornjem domu (Bundesratu) čime bi mogla blokirati sve Schröderove reforme. Kongresu je predložen i dokument o reformama proširene Europske unije kojim se, kako je rekao Stoiber, ne predviđa prijem Turske u članstvo. On drži da su »granice Europske unije određene zajedničkim vrijednostima, zajedničkom kulturom i poviješću«. </p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="42">
<p>Dalmacija vapi za povijesnom istinom</p>
<p>Prijatelj iz moje Dalmacije, partizanski general i povjesničar Fabijan Trgo, poslao mi je poštom otežak paket. U njemu je bila bogato ilustrirana i opremljena knjiga »Split u Titovo doba«. Počeo sam je listati zavaran starom zamkom nostalgije, želeći se prisjetiti mladosti, ali istodobno i pribojavajući se susreta s već znanim, viđenim i dakle dosadnim.</p>
<p> Međutim, što sam više čitao taj impresivni mozaik činjenica, sve sam više uviđao da značaj knjige prelazi njen naslov, da ona odiše i nekim drugim istinama i porukama, da postavlja neka druga pitanja i otvara neke ne baš male zagonetke. Prva od njih je sadržana u pitanju: kako su jedan grad (Split), i jedna regija (Dalmacija), dozvolili da se njihova sjajna povijest iz »Titova doba«, umanji i falsificira do neprepoznatljivosti? Kako je jedno ponosno doba u medijima javne riječi, u udžbenicima, leksikonima, enciklopedijama, pa i na znanstvenim skupovima - odjednom i u vrlo kratkom vremenu postalo »doba mraka«.</p>
<p> Ova knjiga je u samom motivu svog nastajanja vapaj i protest protiv takvog izvrtanja povijesti i njenih neoborivih činjenica. Knjiga i njeni mnogobrojni autori čine to ponekad i sasvim lapidarnim iznošenjem argumenata, podataka, brojki, koji međutim na najbolji mogući i sasvim demokratski način daju odgovor politikantima kojima je odgovaralo da »Titovo doba« prikažu kao »vrijeme mraka«. Druga zagonetka, barem za mene, je u pitanju kako je tim politikantima to uspjelo, recimo u Dalmaciji, koja je »dala oko 20 posto svih boraca narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, iako u njoj živi tek 5 posto stanovništva Jugoslavije« (Kardelj, Vis, ljeto 1944.).</p>
<p> Dalmatinska inteligencija bila je do same svoje srži, partizanska i antifašistička. Sve što je u njoj vrijedilo, stvaralo je i borilo se u partizanima, da spomenem samo Nazora, Kaleba Marinkovića, Ivaniševića, Desnicu, Kaštelana, braću Franičević, Jeličić, Božić, Bakić, Hatze, Tijardović, Bombardelli... Cijela jedna galaksija hrvatskih književnika i umjetnika...</p>
<p> Ništa manje impresivni nisu ni podaci iz knjige o poslijeratnom dijelu »Titova doba« u Splitu, o brzom privrednom i ukupnom rastu grada. Tvornica cementa, brodogradilište, Jugovinil, Jugoplastika... bili su moderne i prosperitetne radne organizacije, a splitski građevinari (Pomgrad, Lavčević, Konstruktor, Melioracija, Tehnogradnja...), gradili su luke, hotele i ceste u Latakiji, Port Sudanu, Assabi.</p>
<p> U kasnijim godinama razvio se i turizam. Milijuni stranaca vidjeli su Split i divili se Dioklecijanovoj palači i drugim spomenicima povijesti i kulture nastalim u 1.700 godina neizbrisive i neuništive povijesti Splita i Dalmacije. A onda je došla 1990. s nekim novim ljudima i odjednom, doslovno preko noći i bez valjana ili bilo kakvog objašnjenja, promijenjena su imena 156 ulica Splita! Od toga broja njih 128 bili su nazivi vezani na NOB. Razlupani su svi partizanski spomenici i spomen ploče. Od ulica ostavljen je samo Prilaz Vladimira Nazora, a čak je i Ivan Goran Kovačić - pisac nezaboravne »Jame« - iz centra grada prebačen na Firule. Zašto? U ime kojeg i kakvog cilja? Nitko nikad nije objasnio.</p>
<p> Grad Split trebao bi umrijeti od stida! Zašto su ljudi u Splitu dopustili da se cijelo jedno doba u životu njihova grada proglasi mračnim? To je za mene bio i još uvijek jeste misterij. Međutim, i ova knjiga pokazuje da se istini ne mogu flasterom zatvoriti usta i u tome je - za mene - njena bitna vrijednost. </p>
<p>ŽARKO BOŽIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>»Gradski vodič« za naivne i nadobudne surfere </p>
<p>Neki muzeji i mnoge druge ustanove, organizacije, udruge ili različite tvrtke u Hrvatskoj i nekim stranim državama uvrštene su na spisak koji se može naći na internet-adresi »www.eurocityguide.com«.</p>
<p> Naime, za Republiku Hrvatsku taj spisak ima čak 455 različitih naziva tvrtki i svih ostalih organizacija! Radi se o obrascu kojeg spomenuta organizacija šalje poštom (ili Internetom). U jednom dijelu tog obrasca nalazi se naznaka »Order«, ali uzusu takvog obrasca općenito nedostaje slobodna volja i mogućnost izbora ili neka razvidnija naznaka da ta »usluga« nije besplatna. Štoviše, tamo se navodi da taj vodič stoji 787 eura (cca 5.500 - 5.900 kuna), ali uobičajena »konfirmacija« za onoga koji to prima, ili rubrika izbora nedostaje. Obično tek nakon što se pošalje (pred)račun (tzv. »invoice pro-forma«) čovjeku se ostavlja na mogućnost da nešto plati, ali ovdje toga nema. Ovdje se odmah predmnijeva da se time dobiva »besplatno« jedna kopija vodiča-publikacija i »usluga« izrade stranice-podataka na Internetu. Stoga ne čudi da su mnogi vjerojatno pomislili da je takva usluga besplatna i da bi bila dobra promidžbena prilika. Međutim, nakon nekog vremena slijedi »First Remainder« (»Prvi (za)ostatak«, kao neka opomena) na spomenuti iznos. Središnjica »European City Guide« se nalazi u Barceloni, a onaj koji plaća taj iznos treba uplatiti na švicarsku banku! Naravno, tu su i neke kamate i famozni bankarski »swift«, pa iznos »naraste« na oko 827 eura.. Ako se tri mjeseca (ili više) prije ne odjavi ta »usluga«, smatra se da takva vrijedi i dalje - i tako do u nedogled. Više je nego očit i raskorak između pružene »usluge« i onog što se eventualnim plaćanjem ili »slobodnim« pristankom dobije. Tako se za Republiku Hrvatsku na toj internet-adresi mogu naći nazivi i nekih muzeja kao što su Muzej »Belišće«, Arheološki muzej u Splitu, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Pomorski muzej u Dubrovniku, Gradski muzej Korčula, Creski muzej, Gradski muzej Nova Gradiška, Zavičajni muzej Rovinj, Moderna galerija Zagreb, Etnografski muzej u Zagrebu, Tehnički muzej u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, te Arhivski sabirni centar Vinkovci i dr. Budući da Internet »nema granica«, tu su npr. dječji vrtići u Bakru i Biogradu, neke osnovne škole, Kapucinski samostan u Dubrovniku, Hrvatsko književno društvo »Sv. Jeronima«, etc. etc. Neki su uplatili iznos, a neki nisu. Tražiti toliki novac od jednoga Franjevačkog samostana iz porušenog Vukovara, dosta je previše. Toliki bi iznos možda bio dostatan za izradu 1000 vodiča-prospekata. Na internetu postoji čak pet adresa koje glase »Stop the European City Guide (!)«, a neki su dobili i upozorenje iz Engleske (kao npr. Gradski muzej Korčula).</p>
<p>Zahvaljujem se Dubrovačkim knjižnicama u Dubrovniku, osobito prof. Nikši Matiću koji mi je isprintao stranice koje se odnose na RH, te svima koji su mi telefonski ispričali i potvrdili priču koja može biti samo određeni vodič u svijetu koji izgleda ni sam ne zna kuda ide. Zahvaljujem se i djelatnicima PU dubrovačko-neretvanske, osobito iz Odjela za gospodarski kriminal, koji će proslijediti podatke Interpolu. Osobito treba biti pažljiv jer se na Internetu tijekom pretraživanja mogu jednostavno »ubaciti« različite igre (na sreću i dr.) koje ne samo da nisu igre već nam ozbiljno ugrožavaju i sreću i spokoj. Takve adrese treba jednostavno ignorirati i preskočiti, a otvaranje takvih »prozora« može vas dovesti do kompjutorskog virusa. </p>
<p>ĐIVO BAŠIĆ Dubrovnik</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Birači će procijeniti tko je od političara vjerodostojan</p>
<p>Ne volim govoriti o »ljevičarima« i »desničarima« jer je to i u demokratskim zemljama vrlo relativna podjela, a u nas ona pogotovo ima malo smisla jer polazi pretežno s komunističkih pozicija: tko nije blizak komunističkoj ideologiji, već je desničar, a to je, u misli tvoraca tog razgraničenja, odmah u polazištu i negativno. Tako su nam dugo govorili i kao da se još nismo oslobodili tog mentalnog sklopa. Ostatke takvog razmišljanja nalazim i u Vjesniku, tekstu Tihomira Ponoša, pod naslovom »Luksuzna desnica« (Vjesnik, 21. studenoga 2002.). Riječ je o komentaru u povodu predstavljanja knjige Nenada Ivankovića »Mesiću, Račane - a zašto tako? Slučaj Gotovina - Bobetko«.</p>
<p>Jasno se vidi koga nastoji diskvalificirati, jer ugrožavaju pozicije njegovima. A diskvalifikacije dijeli uistinu olako. Dosta je bilo npr. da se netko pojavio na tom predstavljanju da bi bio obilježen kao desničar, a to, prema njemu, znači natražnjak, negativac. On u svome komentaru govori o okupljanju »treće desne grupacije koja ima namjeru osvojiti vlast« i pita se zabrinuto (jer zašto bi inače postavljao to pitanje): »Kakvu političku vjerodostojnost biračima nude Ivić Pašalić, Dorica Nikolić, Nenad Ivanković, Miroslav Tuđman, a pod blagoslovom biskupa ličko-senjskoga Mile Bogovića?« Čak misli da biskupa Bogovića ne treba posebno ocrnjivati, dosta je uvrstiti ga u društvo sa već spomenutima. Nije propustio politički osuditi i druge govornike: saborskog zastupnika Joška Kontića i predsjednika Matice hrvatske Igora Zidića. A što se tiče vjerodostojnosti pojedinih političara, neka to novinar radije prepusti hrvatskim biračima, oni će na izborima znati procijeniti koliko je tko vjerodostojan.</p>
<p>PETAR BAŠIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Ispravak - navedeno je pogrešno ime</p>
<p>U Vjesnikovim Pismima čitatelja od petka, 22. studenoga 2002. pod naslovom »Bjelovar dobio vlast kojoj građani ne trebaju«, pogreškom u prijepisu kao potpisnik tog dopisa navedena je Živka Stojković, a trebalo je stajati Branko Stojković.</p>
<p>Branko Stojković bio je, naime i nositelj nezavisne liste za nedjeljne izbore u Bjelovaru. Zbog te nenamjerne pogreške ispričavamo se gospođi Živki Stojković, potpisniku pisma gospodinu Branku Stojkoviću i čitateljima.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="46">
<p>Kod varaždinskog bračnog para pronađeni heroin, heptanoni i igle</p>
<p>VARAŽDIN, 23. studenoga</p>
<p> - Nad Kristijanom (28) i Smiljanom (24) Furjan otvorena je istraga zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo zlouporabe opojnih droga. </p>
<p>U njihovom su stanu, naime, prilikom pretrage policajci pronašli šest grama heroina, dvije tablete heptanona i tri korištene medicinske igle.</p>
<p>Heroin je pronađen ispod balkona kamo ga je, navodno, Smiljana bacila kad su došli policajci. Supružnici su ispitani, a Kristijan se branio šutnjom, dok njegova supruga tvrdi da s time nema veze. Kristijanu je određen pritvor, a njegova supruga Smiljana puštena je na slobodu. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Zadranina u napuštenoj kući ubio državljanin BiH?</p>
<p>ZADAR, 23. studenoga</p>
<p> - U subotu nekoliko minuta iza ponoći operativna služba PU Zadarske zaprimila je dojavu o ubojstvu. Nakon što su policijski službenici stigli u napuštenu i devastiranu kuću u Ulici Polačište u gradskom predjelu Relja, pronašli su tijelo 41-godišnjeg N. Z. iz Zadra s vidljivim ozljedama nastalim najvjerojatnije tupo-tvrdim predmetom. Liječnica Hitne medicinske pomoći mogla je samo ustvrditi smrt. </p>
<p>Nedugo zatim, u Ulici Ljudevita Posavskog uhićen je 48-godišnji P. B., državljanin BiH, nad kojim je zbog sumnje da je upravo on ubio N. Z.-a, provedena kriminalistička obrada. Po nalogu istražnog suca nad ubijenim će Zadraninom biti obavljena obdukcija. </p>
<p>M. V.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>U Zagrebu poginuo pješak</p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - Jedna je osoba poginula u teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u subotu oko 23,30 sati u Ilici kod kućnog broja 505. </p>
<p>Kako je priopćeno u zagrebačkoj policiji, na pješaka Željka Hubljaka (38) koji je neoprezno pretrčavao cestu naletio je, vozeći »mazdu« zagrebačkih oznaka, osamnaestogodišnji Matko V.</p>
<p>Nesretni je pješak od siline udara na mjestu preminuo. Policija je obavila očevid, a na mjesto nesreće izašao je i istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Kod Krnjaka poginuo u sudaru s kamionom</p>
<p>KARLOVAC, 23. studenoga</p>
<p> - Pedesetogodišnji Nikola Crnjac iz Udbine smrtno je stradao u petak na Plitvičkoj cesti u mjestu Krnjak. </p>
<p>Vozeći svoj automobil austrijskih registarskih oznaka KU 935-AI, zbog neprilagođene brzine izgubio je kontrolu nad vozilom u oštrom zavoju i udario u kamion požeških registarskih oznaka, koji je naišao iz suprotnog pravca, a kojim je upravljao D. P. (31). Od jačine udarca osobno vozilo je odbačeno izvan kolnika, pri čemu je nesretni Crnjac izgubio život na licu mjesta. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Opljačkao mjenjačnicu</p>
<p>VUKOVAR, 23. studenoga</p>
<p> - Zasad još nepoznati počinitelj u petak je oko 20 sati u Županijskoj ulici u Vukovaru izvršio razbojništvo u prodavaonici »Boso« u čijem sklopu je i mjenjačnica. Naime, dok je zaposlenica bila sama, u prostorije je ušao maskirani muškarac i, prijeteći vatrenim oružjem, zatražio novac. Kad mu je preplašena službenica dala novac, razbojnik je pobjegao s plijenom, oštetivši vlasnika za 85.000 kuna. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="51">
<p>Račan otvorio novu HAK-ovu kuću </p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - Premijer Ivica Račan otvorio je u subotu u Utrinama novu poslovnu zgradu Hrvatskog autokluba (HAK). Riječ je o građevini vrijednoj 35 milijuna kuna, koju je HAK izgradio iz vlastitih sredstava, bez Vladine pomoći ili kredita.</p>
<p>Premijer Račan napomenuo je da će Vlada biti uspješnija ako takvu praksu nastave i drugi. Dodao je da treba podržati djelatnost HAK-a, najbrojnije nevladine udruge, osnovane 1906. godine, koja danas ima 135.000 članova.</p>
<p>»Još uvijek previše ljudi strada u prometu, pa HAK treba povećati sigurnosti prometa na cestama, prije svega sigurnost djece i invalida, da bi se smanjile crne brojke unesrećenih u prometu«, kazao je Račan. Naime, čak 35 posto stradalih u prometu čine djeca. </p>
<p>Prema Račanovim riječima, Vladi je stalo do partnerskih odnosa sa sličnim nevladinim udrugama. Dodao je da je Vlada uputila u saborsku proceduru novi zakon o sigurnosti prometa na cestama. </p>
<p>Ministar kulture Antun Vujić, predsjednik HAK-a, rekao je da će ujedinjavanje svih poslovnih funkcija HAK-a u novoj kući, nakon 96 godina raspršenosti, pomoći da HAK postane jedan od najbolji nacionalnih autoklubova u Europu. Dodao je da bi sigurnost prometa trebala biti svima veća briga.</p>
<p>Max Mosley, predsjednik Svjetske automobilske federacije (FIA), rekao je da je u zemlji u kojoj je toliko važan turizam potrebno imati moderan autoklub kao što je HAK-a. U FIA-i, kaže Mosley, cijene što je HAK sve djelotvorniji u sigurnosti prometa. Izrazio je nadu da će nova HAK-ova kuća doprinijeti boljem imidžu nacionalnog autokluba u budućnosti. </p>
<p>Jean Meyer, regionalni predsjednik Svjetske turističke asocijacije (AIT) rekao je da nakon devedesetih godina prošlog stoljeća, kad je HAK gubio članstvo, u nekoliko posljednjih godina HAK ima godišnji porast broja članstva za 12 posto. U AIT-u drže da turisti mogu sigurno dolaziti u Hrvatsku jer u slučaju prometne nesreće mogu računati na HAK-ovu pravodobnu pomoć.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Osniva se Hrvatska agrarna banka </p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - »U Hrvatskoj posluje 40-ak banaka od kojih je više od polovice u rukama stranaca. U nastojanju da unaprijedimo hrvatsko gospodarstvo a prije svega da kreditima uz minimalnu naknadu i na dulji rok pomognemo seoskih kućanstvima, obrtnicima i malim trgovcima, vodstvo Izvorne Hrvatske seljačke stranke (IHSS), koje okuplja stare Radićevce sa svih kontinenata, pokreće osnivanje Hrvatske agrarne banke (HAB) a moguće i zaklade« - rekao je dr. Milivoj Ašner, predsjednik IHSS-a na glavnoj godišnjoj skupštini te stranke u subotu u Boćarskom domu u Zagrebu. </p>
<p>Skupu ove stranke, koja je u Hrvatskoj registrirana prije dvije godine, bili su prisutni i sudjelovali u raspravi čelnici te stranke iz hrvatske dijaspore te drugi uzvanici. U izlaganjima su izrečene zamjerke sadašnjem vodstvu HSS-a u domovini, s optužbom da je izdalo ideje braće Radić i da ne zastupa interese hrvatskih poljoprivrednih proizvođača te gospodarstva uopće. Naglašeno je da od vlasti nije bolja ni sadašnja oporba, koja je u deset godina vladavine počinila krupne greške i snosi znatan dio odgovornosti za sadašnje nedaće.</p>
<p>Dipl. ing. Zvonimir Čičić, predstavnik IHSS-a u Švicarskoj rekao je da bi nova banka imala sjedište u Zagrebu, ali da će zbog lošeg iskustva sa hrvatskim bankama, njezin kapital biti osiguran u jednoj stranoj banci. Bankom će upravljati dioničari, a za svakih 1000 dolara izdat će se jedna dionica. Za osnivanje banke pokrenut je postupak, a novac će se osigurati sredstvima dijaspore, odakle je već stigao dio sredstava. Ako ne bude birokratskih zapreka, banka bi proradila početkom iduće godine. </p>
<p>S. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>U Uljaniku porinut brod za talijansku kompaniju </p>
<p>PULA, 23. studenoga</p>
<p> - U pulskom brodogradilištu Uljaniku u subotu ujutro svečano je porinut u more brod za talijansku kompaniju »Grimaldi compagnia di navigazione« iz Napulja, kojoj je Uljanik do sada već isporučio četiri broda. </p>
<p> Riječ je o brodu za prijevoz 5400 automobila, širine 31, visine 28 metara i nosivosti 14.900 tona, koji može razvijati brzinu od 20 čvorova. </p>
<p> Ugovor o gradnji tog broda, koji će dobiti ime »Grande Napoli«, potpisan je u veljači 2001., kobilica je položena u lipnju ove godine, a njegova se predaja vlasniku planira u ožujku iduće godine. </p>
<p> Rukovoditelj Uljanikove gradnje trupa Marinko Brgić istaknuo je da je to peti od sedam ugovorenih brodova za Grimaldi grupu, a prvi je od dva za sada ugovorena broda kod kojih je brodovlasnik imao dodatne zahtjeve po pitanju nosivosti i dodavanja još jedne palube. Osim ovog broda, dodao je Brgić, brodogradilište Uljanik s grupom Grimaldi ima ugovorena još dva velika car-carriera, koji se planiraju isporučiti u srpnju 2003. odnosno u svibnju 2004. godine. </p>
<p> Nakon porinuća broda na navoz je postavljena kobilica za brod potpuno istih karakteristika kojem je vlasnik već odredio ime - »Grande Roma«. </p>
<p> U Uljanikovoj knjizi narudžbi je 15 ugovorenih brodova koji osiguravaju zaposlenost do 2006. godine. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="54">
<p>Ostojić: Moguć kazneni progon organizatora prosvjeda</p>
<p>Policija je primijenila samo najblaža sredstva prisile. Ravnatelj policije je osoba koja je odgovorna jer su policajci nastupali po mojoj zapovijedi, kazao je ravnatelj policije. Organizatori bi, ako im se dokaže krivnja, mogli platiti kaznu od 70.000 kuna, rekla je glasnogovornica MUP-a Zinka Bardić. U naguravanjima s radnicima policajcima su ispala dva pištolja </p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - Policijske snimke pokazuju da nisu policajci nasrnuli na prosvjednike, nego da je »masa nasrnula na njih«. Policija nije vratila, nego se počela taktički povlačiti i postupila je po zakonu. Rekao je to Ranko Ostojić, ravnatelj policije na konferenciji za novinare održanoj u subotu u prostorijama Ravnateljstva policije. </p>
<p>Prema Ostojićevim riječima, policija je na sisačkom prosvjedu u četvrtak primijenila samo najblaža sredstva prisile, džipove »defendere« i tjelesnu snagu. »Isključivo samo zato da bi prosvjednike spriječila da blokiraju prometnice i osigurala provođenje Zakona o javnom okupljanju, kojeg su organizatori prosvjeda prekršili«, istaknuo je Ostojić. Dodao je da je sisačko-moslavačka policija pokrenula obradu cijelog slučaja zbog kršenja niza odredbi Zakona o javnom okupljanju te da se prikupljaju informacije o mogućem kaznenom progonu pojedinaca zbog napada na službene osobe. </p>
<p>Također, novinarima je prikazana »sirova« videosnimka s prosvjeda koju je snimila policija.</p>
<p>»Skup nije bio prijavljen, ali je policija pomogla organizatorima i s njima dogovorila rutu po kojoj će se prosvjednici kretati. No, to se nije poštivalo«, naglasio je Ostojić. Tako su prosvjednici, što se i vidjelo na snimkama, u jednom trenutku skrenuli s dogovorene rute te krenuli prema Novom mostu. »Umjesto pred Županijsko poglavarstvo, gdje su trebali pokupiti sisačko-moslavačkog župana Đuru Brodarca, krenuli su prema Novom mostu u namjeri blokade magistrale Sisak-Zagreb, što im po zakonu nije dopušteno«, rekao je Ostojić. Policija je, tvrdi ravnatelj, bila prisiljena napraviti kordon i zaustaviti kolonu prosvjednika kako bi spriječila daljnje ugrožavanje sigurnosti i narušavanje javnog reda i mira. »Iz snimaka se vidi da je policija osiguravala prosvjed sve do skretanja prosvjednika s najavljene rute«, rekao je Ostojić. </p>
<p>Prema policijskom video-zapisu, prvi proboj kordona bio je u 13.20 sati. Svega minutu nakon toga uslijedio je napad bocama na pripadnike interventne policije. U 13.23 postaje očito da kordon neće izdržati, te se policija povlači prema sredini mosta gdje će se napraviti kvalitetnija blokada. Istodobno, u razbijanju kordona, u snimci se prikazuje pištolj koji leži na cesti i koji je ispao nekom od pripadnika policijskih snaga, a u 13.25 i drugi pištolj kako također leži na cesti. U 13.24 prosvjednici probijaju drugi policijski kordon, a u 13.25 postaju agresivniji. »Ne tući, ne tučemo vas«, govore prosvjednici na videozapisu u 13.26. Dvije minute nakon toga čuje se ženski glas kako govori: »Što me tučete, nije vas sramota«. Međutim, ne vidi se tuča, nego se čuje samo glas. Nakon toga, jedan od prosvjednika se obraća policajcu snimatelju: »Što ti snimaš, koji k...., bacit ću ti kamen«. »Što čekate, gurnite, idemo dalje«, govori nakon toga jedan od prosvjednika radnicima. </p>
<p>»Snimak jasno pokazuje da su prosvjednici nasrnuli na policajce koji se povlače. Policajci su se služili tjelesnom snagom samo da bi spriječili prolaz prosvjednicima, bez korištenja pendreka i drugih represivnih metoda, na što su imali pravo«, tvrdi Ostojić. Prema Zakonu o javnom okupljanju, prosvjednici, odnosno organizatori, ogriješili su se, kaže Ostojić, o nekoliko članaka. Prema članku 11., mirno okupljanje i javni prosvjed ne smije se održavati na auto-cestama i magistralnim cestama tako da se ugrožava sigurnost cestovnog prometa. Također, organizator je dužan osigurati red i mir te dovoljan broj redara, a sudionici ne smiju biti naoružani i ne smiju činiti štetu. Između ostaloga, voditelj prosvjeda je dužan prekinuti mirno okupljanje i javni prosvjed ako nastupi zbiljska i izravna pogibelj od nasilja. </p>
<p>Prema riječima Zinke Bardić, glasnogovornice Ministarstva unutarnjih poslova, organizatori nisu poštovali taj zakon u šest članaka. Tako bi organizatori, prema kaznenim odredbama, te ako im se dokaže krivnja, mogli platiti kaznu u od 70.000 kuna.</p>
<p>»Čudno je da bilo tko od policije traži da ne postupa prema zakonu, posebice oni koji su ga donijeli«, rekao je Ostojić osvrćući se na komentare saborskih zastupnika od petka. Naime, neki su zastupnici komentirali da je policija prekršila ovlasti. »Ravnatelj policije je osoba koja je odgovorna, jer su policajci nastupali po mojoj zapovijedi«, rekao je Ostojić. Međutim, ako je policija i upotrijebila sredstva prisile, kaže on, postavlja se pitanje po kojem bi zakonu policija morala odgovarati. Ostojić je dodao kako je policija, da je htjela, mogla upotrijebiti i druga sredstva prisile, a za sve to postoji zakonsko opravdanje.</p>
<p>Policija ne zna ništa o intervencijama Hitne pomoći</p>
<p>»Prosvjed, koji je osiguravalo 113 policajaca, završio je s dva lakše ozlijeđena prosvjednika«, rekao je Ostojić, navodeći da su to podaci iz sisačke bolnice. Na pitanje Vjesnikove novinarke je li bilo intervencije Hitne pomoći na samom prosvjedu, nazočni na tiskovnoj rekli su da nemaju podataka o tome. Na pitanje znaju li da je Hitna intervenirala dva puta na prosvjedu jer je dvjema ženama davala injekcije, Zinka Bardić odgovorila da joj to nije poznato. »Očito nije bila riječ o ozljedama«, prokomentirala je. Prema informacijama kojima raspolaže Vjesnik, Hitna je injekciju dala Karmeli Kendi, koja je tvrdila da ju je jedan policajac udario pendrekom, te jednoj od sudionica prosvjednog skupa nakon što je probila kordon. </p>
<p>Kenda: Policija mi prisluškuje telefon</p>
<p>U telefonskom razgovoru Ivica Kenda, sindikalni povjerenik Hrvatskog sindikata metalaca i jedan od voditelja Koordinacije za opstojnost Željezare Sisak, rekao nam je da mu policija prisluškuje telefon. »Očekujem i skori poziv na informativni razgovor u policijsku postaju«, rekao je Kenda. Radnik Ibrahim Huzeirović tvrdi, što pokazuje i liječnički nalaz, da je dobio nekoliko udaraca. »Bio sam do ograde na mostu. Jedan od policajaca me primio za vrat i počeo me daviti. Ne znam jesam li u tom trenutku digao ruke, ali znam da mi je drugi policajac prišao s leđa i bacio me preko grade«, ispričao nam je Huzeirović. On je tek u četvrtak kasno navečer otišao na Hitnu u sisačku bolnicu »Dr. Ivo Pedišić«, gdje su mu ustanovljene ozljede - natučena leđa i bubreg. »Bio sam na slikanju, izvadili su mi krv i ustanovili krv u mokraći. Po leđima imam modrice«, tvrdi prosvjednik. </p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Održan forum »Održiv razvoj Hrvatske - u potrazi za akterima«</p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - U 10 godina, u vremenu između dvaju sastanaka, onog u Riju i onog u Johannesburgu, održivi razvoj vodeća je tema javnih rasprava u svijetu, ali i u Hrvatskoj. Što bi se trebalo održavati, a što razvijati? Je li održivi razvoj samo dugoročnija prevencija zagađivanja i ublažavanje iscrpljivanja prirodnih izvora uz održavanje proizvodnje uz stalni rast profita ili pak taj razvoj treba značiti veliku promjenu u dosadašnjem načinu proizvodnje i svijesti ljudi a u skladu s pravilima prirode? U subotu se na ta pitanja pokušalo odgovoriti u forumu »Održivi razvoj Hrvatske - u potrazi za akterima«, koji je održan u prostorijama Zelene akcije, a u organizaciji Fondacije Heinrich Böll. </p>
<p>Na okruglom stolu sudjelovali su dr. Vladimir Lay, akademik Velimir Pravdić, Višnja Jelić Mück iz Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj, Vladimir Potočnik, Eduard Kušen, Tomislav Tomašević iz Zelene akcije, a Dorit Lehrack govorila je o djelovanju međunarodnog civilnog društva i njemačkom iskustvu u strategiji održivog razvoja. </p>
<p>G. P.</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Počela obnova lipičke ergele </p>
<p>LIPIK, 23. studenoga</p>
<p> - Do Domovinskog rata poznata lipička ergela lipicanaca imala je pet objekata u kojima je bilo smješteno oko 120 lipicanaca, a ergela je u sastavu lipičke »Poljoprivrede d.d.«. Tijekom rata svi su objekti razoreni, pri povlačenju iz Lipika Srbi su ubili 24, a ukrali i odvezli 90-ak lipicanaca. Očekujući skori povratak 95 lipicanaca iz Srbije, počela je obnova jednoga objekta ergele. Početna sredstva, 400.000 kuna, osiguralo je Ministarstvo kulture, jer lipicanci su genetsko blago koje treba što prije vratiti u Hrvatsku, a objekti imaju status spomenika kulture. </p>
<p>Za prvi objekt, konjušnicu, izrađena je projektna dokumentacija, a radove u vrijednosti preostalih 280.000 kuna izvodi »Vodoprivreda« Daruvar. Po riječima direktora »Poljoprivrede d.d.« Željka Butorca, obnova konjušnice zavisi od financijskih mogućnosti, a za ovaj prvi projekt u obnovi ergele treba osigurati ukupno oko 2,2 milijuna kuna. Realno je očekivati da će zgrada konjušnice biti uređena za dvije godine, te da će u konjušnicu smjestiti barem dio lipicanaca. Naime, jedina državna ergela lipicanaca je u Đakovu, pa u međuvremenu treba ishodovati rješenje da lipička ergela dobije barem status odjela đakovačke ergele. </p>
<p>I. F.</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Terasa »The Pucić Palacea« u izvorno stanje za 90 dana</p>
<p>DUBROVNIK, 23. studenoga</p>
<p> - Investitor Uzel Turizam d.o.o. iz Zagreba morat će u roku od 90 dana vratiti u prvobitno stanje terasu hotela »The Pucić Palace« u Dubrovniku koji se nalazi u sklopu zakonom zaštićene kulturno-povijesne cjeline Grada Dubrovnika upisane u Listu nepokretnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. </p>
<p>Riječ je o bivšem hotelu »Dubravka«, inače jedinom hotelu u povijesnoj jezgri Dubrovnika, čiji je investitor izveo određene zahvate bez odobrenja Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, o čemu je više puta raspravljano na Gradskome vijeću. Tako je i ova »naredba« inspektora zaštite kulturnih dobara Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine Odjela za inspekcijske poslove, objelodanjena na sjednici Vijeća u petak navečer.</p>
<p>Ukratko, kako stoji u rješenju višeg inspektora Srećka Grebla, Uzel Turizam morat će se pobrinuti za povrat izgleda pripadajuće terase hotela »The Pucić Palace« u prvobitno stanje: rekonstruirati kolonade kamenih stupova koji su protupravno uklonjeni sa parapeta terase, korigirati ljetnu kuhinju bespravno prigrađenu uz postojeću kapelu Srca Isusova na terasi. Investitor mora zatražiti konzervatorsko odobrenje za namjenu kapele Srca Isusova, potom uvjete za uređenje interijera kapele, te otklanjanje utvrđenih nedostataka i nepravilnosti radi ispravka razvoda instalacije za hlađenje i grijanje koji je sada vidljiv ispod svoda kamenog mosta. Prije početka radova investitor mora ishoditi i posebne uvjete zaštite kulturnih dobara, odnosno rješenje o prethodnom odobrenju od nadležnog Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.</p>
<p>U obrazloženju se među ostalim ističe da je inspekcijski očevid (26. listopada, 2002.) izvršen temeljem prijave Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Tada je utvrđeno i to da Odjel nije prihvatio izvedbu instalacije na način na koji je izvedena. Utvrđen je i niz drugih 'zahvata' bez odobrenja Konzervatorskog odjela, kao i to da se investitor ni do danas nije očitovao o zatraženoj izradi tehničke dokumentacije, što je od njega svojedobno zatražio Odjel.</p>
<p>Uglavnom, zaključuje se u obrazloženju, provedenim je postupkom utvrđeno da se to kulturno dobro, kompleks hotela »The Pucić Palace« sa pripadajućom terasom i kapelom, nalazi u sklopu Zakonom zaštićene kulturno-povijesne cjeline Grada Dubrovnika, koja je upisana u Listu nepokretnih dobara Republike Hrvatske, pa je na osnovu iznesenoga i činjeničnoga stanja, a radi sprečavanja trajne devastacije kulturong dobra, bilo nužno donijeti rješenje o povratu u prvobitno stanje. Ukoliko, pak, investitor na postupi kako je zatraženo, povrat će biti izvršen »putem druge osobe, a na trošak i odgovornost izvršenika«.</p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Proslavljen Dan grada Zadra: Zadranima mnoštvo nagrada i putujući vodoskok</p>
<p>ZADAR, 23. studenoga</p>
<p> - U povodu proslave Dana grada Zadra i blagdana sv. Krševana, zaštitnika Grada, u subotu su na svečanoj sjednici Gradskoga vijeća, održanoj u dvorani kina »Pobjeda«, uručena javna priznanja Grada Zadra za 2002. godinu.</p>
<p>Nagradu za životno djelo dobio je prof. dr. sci. Šime Batović, ugledni zadarski znanstvenik koji je godinama bio ravnatelj Arheološkog muzeja, profesor i dekan na Filozofskom fakultetu, a značajan je i njegov doprinos u obnavljanju zadarske podružnice Matice hrvatske nakon 20 godina zabrane djelovanja, kojoj je i danas na čelu. Osim što je vodio brojna arheološka iskapanja diljem Hrvatske i srednje Bosne, sabrao je i obilnu arheološku građu od oko 100.000 predmeta te objavio više od 500 radova.</p>
<p>Nagrade Grada dobili su još i Stolnoteniski klub »Donat«, Obiteljsko savjetovalište PRO-VITA pri Župi Srca Isusova, Gojko Bukvić, nastavnik informatike te Ivan Sikirić, student Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.</p>
<p>Grb grada Zadra ove je godine pripao Biciklističkom klubu Zadar, Cehu ugostitelja, Društvu za zaštitu prirode »Silba« i Bernardu Kotlaru, elektrotehničaru. Nagrade je uručio predsjednik Gradskoga vijeća Davor Aras, a svečanosti su bili nazočni brojni gradski i županijski uglednici, predstavnici Crkve, političkih stranaka te udruga proisteklih iz Domovinskog rata i Sveučilišta.</p>
<p>Proslava Dana Grada započela je ujutro budnicom Gradske glazbe, zatim su predstavnici Grada u znak sjećanja na hrvatske branitelje i domoljube položili vijence i zapalili svijeće na središnjemu križu na Gradskom groblju kao i na spomen-obilježju na Narodnom trgu. Uz svečane mise u Crkvi sv. Krševana, koje je predvodio nadbiskup zadarski msgr. Ivan Prenđa, i mnoštvo kulturno-sportskih događanja, na moru je ispred Obale kneza Trpimira pušten u rad i plutajući vodoskok, dar Grada Zadra - Zadranima.</p>
<p>Lj. I. Balen</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Arlović: Nije trebalo biti štrajka radnika »Željezare« </p>
<p>Novac za plaće bio je uplaćen i prije štrajka, stoga ćemo inzistirati da se utvrdi odgovornost svih koji su prekoračili ovlasti. Sadašnje reakcije zastupnika nacionalnih manjina govore da bi oni željeli svoje interese cementirati u Ustavnom, a ne u izbornom zakonu, kazao je Arlović</p>
<p>SPLIT, 23. studenoga</p>
<p> - »SDP je uvijek podržavao industrijske akcije, ali kada one prerastu u nenajavljeni prosvjed kojim se blokira državna cesta, onda to podsjeća na odronjavanja kamenja i postavljanja zapreka na cestama u okolici Knina prije desetak godina. Štrajka radnika Željezare Sisak nije trebalo biti jer je novac za plaće bio uplaćen i prije njega. Inzistirat ćemo da se utvrdi odgovornost svih koji su prekoračili ovlasti, od onih koji su radnicima bili dužni reći da su plaće uplaćene, preko onih tko ih je trebao podignuti i isplatiti, do onih koji su radnicima tijekom prosvjeda posluživali alkoholna pića«, rekao je u subotu u Splitu dopredsjednik SDP-a Mato Arlović. Istaknuo je pritom da je prosvjed radnika sisačke Željezare preozbiljno pitanje koje se nije smjelo dogoditi.</p>
<p>Arlović je kazao i da je međunarodna zajednica ugodno iznenađena hrvatskim postignućima u svezi s izlaskom iz gospodarske krize, no kako je ostalo još otvorenih pitanja. »Jedno od njih je i Ustavni zakon o manjinama. Taj zakon trebao bi regulirati pitanje manjinske samouprave i omogućiti reintegriranje svih manjina u građanski i demokratski život«, objasnio je Arlović. Kroz manjinsku samoupravu, rekao je, stvorit će se pravni okvir za ostvarivanje kulturnih i drugih demokratskih sadržaja - kulturnu autonomiju u svim segmentima društvenog života.</p>
<p>»Zaslugom sadašnjih zastupnika manjina ona najvažnija pitanja koja se reguliraju novim Ustavnim zakonom pala su u drugi plan. Najvažnije im je kako će se odabirati zastupnici manjina u Saboru, a to je pitanje koje bi trebalo biti regulirano novim izbornim zakonom. Sadašnje reakcije zastupnika nacionalnih manjina govore da bi oni željeli svoje interese cementirati u Ustavnom, a ne u izbornom zakonu«, kazao je Arlović. Prema njegovim riječima, SDP će podržati Konačni prijedlog Ustavnog zakona tako da se u članku 17. uopće ne uređuje način izbora zastupnika nacionalnih manjina u Saboru.</p>
<p>Na upit novinara o koalicijskim odnosima između SDP-a i HSS-a, Arlović je rekao da će se »izvrsni odnosi dokazati kod izglasavanja proračuna«. »Pred koalicijom je još četvrtina mandata i svim partnerima je u interesu izdržati do redovitih izbora koji bi trebali biti početkom travnja 2004. godine«, kazao je.</p>
<p>U vezi s oslobađajućom presudom u »slučaju Lora«, Arlović je kratko kazao kako je »uvjeren da će najbolji komentar presude biti sadržan u žalbi županijskog državnog odvjetnika u Splitu u drugom stupnju«.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Prekida li Haag suradnju s Hrvatskom?</p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - Hrvatska pravosudna tijela u prilici su dokazivati svoju ispravnost u suđenjima za ratne zločine u vrlo otežanim okolnostima. Nije isprika, nego tvrdnja da u suradnji s Haaškim sudom, u kojem se za mnoge procese vođene u Hrvatskoj nalazi dragocjena građa, hrvatskim sudovima i tijelima progona nije lako. </p>
<p>Kad je u lipnju ove godine hrvatsko izaslanstvo posjetilo Haag, između ostalih tema bila je i pravna pomoć Međunarodnoga kaznenog suda i tužiteljstva Carle del Ponte pravosudnim tijelima u Hrvatskoj. Sasvim konkretno, tad su haaški predstavnici obećali hrvatskom pravosuđu dostavu dokumentacije o zbivanjima u ratnoj luci Lora sredinom 1992. godine. </p>
<p>Dogovoreno pa zaboravljeno, jer svih ovih mjeseci ni jedan papirić iz Haaga nije dan na raspolaganje ni Županijskom sudu u Splitu ni Državnom odvjetništvu. Postupak protiv osmorice optuženika za ratni zločin u Lori u međuvremenu je okončan nepravomoćnom oslobađajućom presudom Županijskog suda. </p>
<p>U rujnu mjesecu ove godine, pak, hrvatsko pravosuđe uputilo je zamolbu haaškim sucima i tužiteljima da im se stavi na uvid dokumentacija vezana uz ratni zločin počinjen u Paulinu Dvoru, a posebno ona vezana uz transport tamo ubijenih građana sa sjevera na jug Hrvatske, u Liku. Obećana dostava do danas nije ispunjena. </p>
<p>Primjera te nesuradnje ima još. Prema izvorima bliskim pravosudnim tijelima i Banskim dvorima, Vjesnik doznaje da je i zakašnjenje Orsata Miljenića na prvi dan ispitivanja admirala Davora Domazeta u Zagrebu uslijedilo zbog »nesporazuma« s haaškim istražiteljima. Navodno, oni su dogovorenu nazočnost Vladina predstavnika ispitivanju admirala u statusu osumnjičenika na dan kad je to ispitivanje trebalo početi, odlučili spriječiti. Istina, taj događaj ima i svoju drugu verziju prema kojoj je do zakašnjenja došlo zbog naknadne rasprave u Vladi o tome treba li njezin predstavnik tom ispitivanju nazočiti ili ne. </p>
<p>Bilo kako bilo, niz primjera u kojima hrvatska tijela traže i dogovaraju određenu suradnju s haaškim tribunalom, odnosno tužiteljstvom Carle del Ponte pokazuje ili ignoriranje ili bojkot haaških službenika. Zbog čega se to događa? </p>
<p>Odgovor na to pitanje mogao bi se potražiti upravo na onim mjestima na kojima su i spremljene informacije o tome koliko je puta Hrvatska, u državno-pravnom smislu, a onda i njezina pravosudna tijela, uputila zamolbu za pravnom pomoći u Haag, da bi se tamo dobio načelni pristanak za tom pomoći nakon čega se dalje ništa nije događalo. </p>
<p>Bilo bi netočno tvrditi da je presuda osmorici iz Lore donesena takva kakva jest samo zbog toga što netko u Haagu nije ispunio svoje obećanje. Međutim, u incidentnom suđenju koje se u međuvremenu odvijalo i to može biti jedan od ključnih faktora. </p>
<p>Prekida li Haag suradnju s Hrvatskom? Slijedom ovakvih primjera lako bi bilo reći dvije stvari. Prva je da Haag ne želi pomoći pravosuđu ni hrvatskoj državi u procesuiranju ratnih zločina ostavljajući ih samo u rangu servisa haaških sudbenih potreba. Druga, a manifestirala se već u nekoliko navrata, može dati na znanje ovdašnjim pravosudnim i državnim tijelima da ih Haag ne smatra ravnopravnim partnerom. </p>
<p>Čak i da je nešto treće sasvim točno za razliku od opisana dva zaključka, ostaje dojam da u toj suradnji nešto ne 'štima'. Kome zbog svih tih okolnosti Hrvatska može tužiti Haag?</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>HSS protiv dosadašnje neoliberalističke privatizacije</p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - Prošireno Predsjedništvo HSS-a je u subotu, između ostalog, raspravljalo i o dosadašnjem modelu privatizacije. Obraćajući se novinarima nakon sjednice, predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić rekao je da u vezi s privatizacijom tvrtki iz državnog portfelja, HSS traži da se promijeni dosadašnja neoliberalistička koncepcija brze prodaje po svaku cijenu. »Želimo da se privatizaciji pristupa suptilnije, da država upravlja državnom imovinom, a ne da je samo rasprodaje, a želimo i sasvim novu ulogu Hrvatskog fonda za privatizaciju«, naglasio je Tomčić. </p>
<p>Odgovarajući na pitanje o mogućnosti da HSS zbog nezadovoljstva predloženim proračunom za sljedeću godinu napusti koaliciju, Tomčić je rekao da se politika HSS-a često zlonamjerno interpretira. »U koaliciju smo ušli bez fige u džepu i želimo da ona odradi mandat do kraja, ali to ne znači da smo spremni odstupiti od nekih svojih strateških i generalnih stavova. Isticanjem pojedinih tema, poput privatizacije Ine, Obiteljskog zakona, ne želimo rušiti koaliciju, nego joj dati novu kvalitetu«, istaknuo je Tomčić dodajući: »U ovu smo koaliciju ušli svjesno, ali nismo više spremni trpjeti udarce ispod pojasa, kakvih je dosad bilo. Nismo više spremni trpjeti neistine i objede na naš račun, poput onih da smo tražili 1,5 milijardi kuna za PIK-ove«. </p>
<p>Vidi str. 3</p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Tomčić jedini kandidat za predsjednika HSS-a</p>
<p>Prošireno Predsjedništvo HSS-a za tri je potpredsjednika kandidiralo Ljubicu Lalić, Luku Trconića i Petra Jurušića. HSS predlaže mješoviti izborni sustav kojim želi da u jednodomnom Hrvatskom saboru budu zastupljene i regionalne specifičnosti Hrvatske, a želi se otkloniti i bilo kakav politički inženjering</p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - Prošireno Predsjedništvo HSS-a kandidiralo je Zlatka Tomčića za predsjednika stranke i u novom, četverogodišnjem mandatu. Na sjednici u subotu, članovi vodstva HSS-a za tri su potpredsjednika kandidirali Ljubicu Lalić, Luku Trconića i Petra Jurušića. Glavna skupština stranke na kojoj će se birati novo vodstvo zakazana je za 14. prosinca, a u nedjelju će sve predložene kandidacijske liste za druge funkcije i organe razmatrati i Glavni odbor HSS-a. </p>
<p>Sjednica proširenog Predsjedništva potrajala je gotovo pet sati, a osim utvrđivanja kandidacijskih lista, detaljno je razmatran HSS-ov prijedlog izbornog zakona, kao i koncepcija dalje privatizacije. Stranka Zlatka Tomčića prošli je tjedan u saborsku proceduru već poslala svoj prijedlog novih izbornih pravila, koji se u bitnome razlikuju od dosadašnjih i od onoga što predlaže glavni koalicijski partner SDP. Zlatko Tomčić je novinarima na konferenciji rekao da se mješovitim izbornim sustavom, što ga predlaže HSS, želi da u jednodomnom Hrvatskom saboru budu zastupljene i regionalne specifičnosti Hrvatske, a želi se otkloniti i bilo kakav politički inženjering. Čelnici vladajuće koalicije dogovorili su se, rekao je Tomčić, o svojevrsnom moratoriju na javnu raspravu o izbornom zakonu do sredine siječnja iduće godine, ne bi li se do tada pokušao postići dogovor vladajućih. Međutim, ocijenio je Tomčić, »prema sadašnjem raspoloženju nema velikih šansi da se usklade različita stajališta u koaliciji«. </p>
<p>Prema njegovoj ocjeni, koalicijski partneri uspjeli su se u velikoj mjeri dogovoriti o proračunu za iduću godinu, uz HSS-ovu rezervu oko Zakona o dohotku u okviru koje ta stranka traži da se bitno promijeni odnos prema seljacima. »S obzirom na te usklađene stavove vezane uz proračun, ne vidim razloga da HSS u Saboru ne da tom proračunu svoj glas. HSS će čuvati koaliciju, ali samo dok procijeni da podmetanja na naš račun nisu preuvredljiva i dok se naši stavovi u toj koaliciji uvažavaju«, zaključio je Tomčić. </p>
<p>Prošireno Predsjedništvo HSS-a kandidiralo je Božidara Pankretića, Josipa Friščića, Željka Peceka, Antu Simonića i Antu Markova za pet regionalnih predsjednika stranke, dok su za osam biranih članova Predsjedništva kandidirani Ivan Kolar, Zvonimir Sabatti, Luka Roić, Slavko Kokić, Marinko Filipović, Pavao Šarčević, Danijel Ropuš i Nikola Šafer. Sve su te kandidacijske liste zatvorene. Dakle, predloženo je onoliko članova koliko se i bira, ali svaki član HSS-a ima mogućnost kandidirati se za sve funkcije i organe u stranci ako prikupi 50 potpisa, odnosno 100, koliko je potrebno za kandidaturu za predsjednika stranke. </p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>HND-u spočitnuta pasivnost u osudi ugrožavanja novinara</p>
<p>PETRČANE, 23. studenoga</p>
<p> - Drugi dan 42. godišnje skupštine Hrvatskog novinarskog društva (HND) i Dana hrvatskog novinarstva raspravljalo se o novom Zakonu o HRT-u te odnosu vlasništva i profesije u medijima. Predsjednik HND-a Dragutin Lučić Luce istaknuo je da je novi zakon o HRT-u dijelom zaštitio Televiziju od političkih pritisaka, ali nije oslobodio politikantstva i interesnih igara. Sudionici su raspravljali o dva modela novog Zakona: o onom koji nudi Vlada, a koji je predstavio pomoćnik ministra kulture Jadran Antolović, te o modelu koji je predstavila saborska zastupnica Vesna Škare-Ožbolt. </p>
<p>Prema modelu Škare-Ožbolt, HRT treba biti trgovačko društvo, a ne javno poduzeće čije će programsko vijeće birati Sabor tročetvrtinskom većinom. </p>
<p>Ivan Zvonimir Čičak rekao je da ni jedan od ta dva modela ne nudi javnu televiziju koja bi bila tijelo civilnog društva. Ustvrdio je da politika ne želi slobodnu i javnu televiziju u kojoj će odlučivati profesije i stoga Sabor ne bi trebao birati Upravno vijeće, nego ga samo potvrđivati. </p>
<p>Saša Ljubičić, novinar Slobodne Dalmacije, upozorio je na verbalne i fizičke prijetnje novinarima, rekavši da su novinare nekad ugnjetavali partijski sekretari, pa Tuđmanovi emisari, a danas lokalni moćnici i »skorojevići« koji se uvlače u vlasničke strukture listova. »Treba li Hrvatska postati Ukrajina da novinarima skidaju glave, pa da se zapitamo kamo to vodi?«, upitao je Ljubičić, spočitnuvši HND-u pasivnost i nedovoljno jedinstvo u osudi ugrožavanja novinara. Predložio je da HND inicira dovršenje zakonske odredbe kojom će se prijetnje i napadi na novinare kažnjavati zatvorom. Inoslav Bešker je istaknuo da bi do kraja 2003. godine trebalo razdvojiti javnu od komercijalne televizije, a u zakonskom prijedlogu odrediti maksimalnu vrijednost prihoda od reklama koji može ostvariti pojedina televizija. Damir Matković suprotstavio se subvencioniranju lokalnih televizija koje nisu u stanju tržišno opstati, kao i održavanju dvadesetak regionalnih centara HRT-a koji se nisu pokazali tržišno opravdanima. </p>
<p>Na ovogodišnjim Danima hrvatskog novinarstva dodijeljene su i novinarske nagrade HND-a za 2001. godinu. Tako je nagradu za vijest dobila Diana Glavina, za reportažu Željko Malnar, za intervju Ivan Kralj, nagradu »Veselko Tenžera« za unapređenje novinarskog izraza dobio je Jurica Pavičić, a nagradu za životno djelo »Otokar Keršovani« dobio je Branko Lentić. Dodijeljeno je ukupno dvadesetak novinarskih nagrada za radove u tiskanim i elektronskim medijima, a za nagradu novinara godine Ocjenjivački odbor je nominirao Elizabetu Gojan s HTV-a, te Ivu Jakovljevića i Jelenu Lovrić iz Novog lista.</p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Mesić: Antifašizam je čvrst i trajan hrvatski temelj</p>
<p>ZAGREB, 23. studenoga</p>
<p> - Antifašizam je temelj na kojem se grade moderne države, a u Hrvatskoj je taj temelj čvrst i trajan upravo zahvaljujući onima koji su stvarali i bili pripadnici hrvatskih korpusa narodnooslobodilačke vojske. Istaknuo je to u subotu predsjednik Republike Stjepan Mesić na svečanosti koja je u Zagrebu Domu Hrvatske vojske upriličena povodom 60. obljetnice osnutka Prvog hrvatskog partizanskog korpusa kao i godišnjica osnivanja VI., VIII., X. i XI. hrvatskoga korpusa.</p>
<p>Mesić je podsjetio da je Hrvatska nastala na stečevinama antifašističke borbe u kojoj su, kako je rekao, hrvatski rodoljubi dali neizmjeran doprinos za buduće stvaranje demokratske i nezavisne hrvatske države.</p>
<p>»U vrijeme kada je dio europskih zemalja bio zacrnjen mračnom ideologijom fašizma, hrvatski narod pripadao je onim snagama koje su se snažno oduprle ideologiji zla i mržnje, a to je dovoljan razlog da danas pred svijetom budemo ponosni i bez srama«, kazao je Predsjednik. </p>
<p>Poručio je da se istina o hrvatskom doprinosu antifašističkoj borbi treba jasno čuti, jer će ona afirmirati Hrvatsku kao istaknutog sudionika demokratskih struja iz II. svjetskog rata, struja koje su Europi donijele mir. </p>
<p>U vrijeme rasprava o uključivanju u europske asocijacije, Predsjednik je podsjetio kako se često zaboravlja da je Hrvatska već početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća bila neraskidiv dio Europe i njezina antifašističkog pokreta. Zaboravlja se i to, kazao je Mesić, da su u hrvatskom partizanskom pokretu, uz Hrvate, bili su i Srbi i drugi pripadnici naroda i nacionalnih manjina.</p>
<p>U Domu HV-a u subotu se okupilo nekoliko stotina sudionika NOB-a i njihovi udruga. Osim predstavnika društva »Josip Broz Tito«, na svečanosti su bili izaslanici boračkih udruga iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Italije, Slovenije i drugih susjednih zemalja. Kao izaslanik hrvatske vlade, na svečanost je došao ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović, a od političkih stranaka viđeni su predstavnici HNS-a, SDP-a i SRP-a. </p>
<p>Predsjednik Saveza antifašističkih boraca (SAB-a) Ivan Fumić dobio je pljesak pozdravljajući okupljene s »drugovi i drugarice«. Tijekom njegova govora, organizator svečanosti prikazivao je dijapozitive iz vremena NOB-a, a dominirao je Brozov lik. </p>
<p>Prema Fumićevim riječima, 60. obljetnica osnutka Prvoga hrvatskoga korpusa opovrgnula je one koji tvrde da je hrvatski narod genocidan. </p>
<p>»Bez NOB-a ne bi bilo Hrvatske, baš kao što njezine cjelovitosti i samostalnosti ne bi bilo bez obrane u Domovinskom ratu«, dodao je Fumić. »Čast boraca NOB-a ili Domovinskog rata ne mogu zasjeniti pojedinačni zločini pojedinaca ili grupica, a valja reći i to da su današnju Hrvatsku u Domovinskom ratu hrabro i pošteno branili i naši potomci«, zaključio je predsjednik SAB-a.</p>
<p>Nakon Petra Strčića, koji je govorio o ulozi hrvatskih partizanskih korpusa u NOB-u, svečanost je završila pjesmom. Partizansku »Po šumama i gorama« izveo je Simfonijski orkestar HV-a, a okupljeni su izvedbu popratili pjesmom i burnim pljeskom.</p>
<p>Ustaška ikonografija folklorni je privjesak različitosti, tvrdi Mesić</p>
<p>»U posljednje vrijeme svjedoci smo različitih ekscesa, od devastiranja spomenika antifašizma do oživljavanja ikonografije iz vremena koje predstavlja jedinu sjenu nad hrvatskim antifašizmom, rekao je, između ostalog«, u subotu predsjednik Mesić. Hrvatskoj je, prema njegovim riječima, najmanje potreban novi uteg na mukotrpnom putu prema ravnopravnom statusu u europskoj zajednici naroda. »Iako te pojave predstavljaju tek folklorni privjesak različitosti, radi cjelokupne slike naše zemlje u svijetu ne smijemo dopustiti da se oni poprime ozbiljnije dimenzije«, upozorio je Predsjednik. Sve ono što je nastalo izvan okvira antifašističkog pokreta u hrvatsko prošlosti, prema Mesićevu mišljenju, zanemarivo je. Ipak, tvrdi hrvatski predsjednik, subjektivnim piscima povijesti i to je bilo dovoljno da se na cjelokupnu hrvatsku povijest nalijepe crne etikete.</p>
<p>Fumić: Slovo »U« znači ubiti, upaliti i uništiti</p>
<p>»Slovo 'U' inačica je fašizma, jer 'U' znači ubiti, upaliti i uništiti«, poručio je na subotnjem skupu Ivan Fumić. </p>
<p>Okupljenima u Domu HV-a on je rekao da se ideje fašizma i ustaštva u Hrvatskoj ponovno javljaju. »Vidimo ih u crnim odorama i ustaškom znamenju, čujemo ih kod onih koji zapjenjeni urlaju protiv svega demokratskog«, ustvrdio je predsjednik SAB-a. Fašizam, kaže, »sa svojim inačicama ustaštvom i četništvom, opstao je u Hrvatskoj kao stanje duha«.</p>
<p>Zato, naglašava predsjednik SAB-a, ovim skupom žele upozoriti na destruktivno djelovanje fašističkih i proustaških skupina i pojedinaca u Hrvatskoj i drugim dijelovima svijeta. </p>
<p>Nakon II. svjetskog rata, ponovno smo doživjeli smrt i patnju. </p>
<p>»U II. svjetskom ratu imali smo Jasenovac, pašku solanu, Lepoglavu, a potkraj prošloga stoljeća Škabrnju, Vukovar, Dretelj, Gospić, Pakračku poljanu, Ahmiće, Srebrenicu, Loru, Manjaču i mnoga druga zlodjela«, poručuje Fumić. Prema njegovim riječima, »odgovorni za sva ta zlodjela sada peru ruke, a uklonjeno je više od tri tisuće partizanskih spomenika«. Na kraju predsjednik SAB-a zaključuje: »A tko je to i kada radio - zna se«. </p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Potpredsjednik kineske Vlade razgovarao s dubrovačko-neretvanskim županom</p>
<p>DUBROVNIK, 23. studenoga</p>
<p> - U sklopu višednevnog posjeta Republici Hrvatskoj u Dubrovnik je u subotu poslijepodne doputovao prvi potpredsjednik Vlade Narodne Republike Kine Li Lanqing sa suprugom i suradnicima. U sjedištu Dubrovačko-neretvanske županije, Palači Ranjina, sastao se s dubrovačko-neretvanskim županom Ivanom Šprljom, koji je razgovore ocijenio izuzetno važnima za Županiju i ovaj dio Jadranskoga mora.</p>
<p>U središtu pozornosti, naime, bili su neki od već potpisanih sporazuma između dviju država, te sporazum o turističkoj suradnji dvaju ministarstava turizma koji je »tek u pripremi i treba se potpisati«. Nakon što bude potpisan, kazao je župan Šprlje, Hrvatska može očekivati mnogo više gostiju iz Kine nego što je to bilo dosad, budući im više za našu zemlju među ostalim neće trebati vize.</p>
<p>U pratnji kineskog izaslanstva bili su ministrica turizma Pave Župan Rusković, veleposlanik Hrvatske u Kini Željko Kirinčić i savjetnik potpredsjednika Vlade RH Vedran Bajsić. Kinesko će izaslanstvo u nedjelju prijepodne obići kulturno povijesne znamenitosti Grada Dubrovnika nakon čega će otputovati u Zagreb gdje će održati niz bilateralnih sastanaka. </p>
<p>K. C.</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Pašalić: Bilanca 3. siječnja je tužna </p>
<p>ĐAKOVO, 23. studenoga</p>
<p> - »Bilanca od 3. siječnja je tužna. Ova vlast je napravila ne jedan, nego tri koraka unazad i želi to prikazati kao uspjeh, a o uspjehu, posebno gospodarskom, najbolje svjedoči Sisak«, rekao je između ostalog Ivić Pašalić, predsjednik Hrvatskog bloka govoreći u subotu na osnivačkoj skupštini đakovačkog ogranka te stranke. </p>
<p>Ocijenivši da je stanje u Hrvatskoj gore nego za vrijeme HDZ-ove vlasti, Pašalić je posebno apostrofirao stanje u HV-u i međunarodni položaj Hrvatske. »Dalje smo od NATO-a i EU-a nego ikad ranije«, rekao je osvrnuvši se na odlazak predsjednika Stjepana Mesića u Prag gdje ga je, u paketu s predstavnikom Albanije i Makedonije, primio američki predsjednik George W. Bush. »To najbolje svjedoči o poziciji Hrvatske«, rekao je Pašalić. </p>
<p>Za stanje u zemlji Pašalić je okrivio političke elite kojima je jedini cilj zadržati svoje položaje. Naglasio je također da je sve veća sličnost glavne vladajuće i glavne oporbene stranke uz čiju asistenciju se i šalje generale i branitelje u bolnicu ili u Haag. </p>
<p>»Da bi Hrvatska mogla izaći iz ove situacije, nužno je promijeniti izborni zakon, smanjiti broj zastupnika i zastupnike birati neposredno u izbornim jedinicama«, rekao je Pašalić ustvrdivši da se tomu najviše protive SDP-ove i HDZ-ove grupacije ne bi li sačuvale svoje stare pozicije. </p>
<p>Na osnivačkom skupu Hrvatskog bloka kojem je nazočilo dvjestotinjak članova, simpatizera i gostiju, a za predsjednika je izabran Ante Tadić. </p>
<p>M. Lj.</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20021124].
|
