NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020923].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 199574 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>23.09.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Komandoske akcije ne prolaze bez civilnih žrtava</p>
<p>U akcijama koje su tako brze da se može poginuti i od vlastite vatre, uvijek se računa na kolateralnu štetu i žrtve među civilnim stanovništvom / Elitne postrojbe se nakon slamanja protivničke žive sile odmah počinju izvlačiti, rušeći iza sebe sve što je korisno u vojnom i privrednom smislu / Da bi se opravdali golemi troškovi i produljio život nabujale haaške birokracije, umjesto »neuhvatljivih« Mladića i Karadžića, idealna meta postao je umirovljenik Bobetko, kojemu se u vezi s Medačkim džepom žele prišiti mnoge stvari koje se drugima nisu ni pokušale dokazati</p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Kad je riječ o podizanju optužnice protiv umirovljenog stožernog generala Janka Bobetka, tužiteljstvu u Haagu treba uzvratiti ne samo pravnom nego i čisto vojno-stručnom argumentacijom. Akcija »Medački džep« nije bila nikakvo divljanje paravojnih skupina nego legalna komandoska operacija regularne Hrvatske vojske i posebnih postrojbi MUP-a.</p>
<p>Munjevit prepad na područje Metka izveli su dijelovi profesionalnih vojnih formacija i specijalni policajci iz protuterorističkih postrojbi. Cilj akcije bio je oslabiti pritisak na Gospić i okolna hrvatska sela koja su bila stalno s distance tučena iz Medačkog džepa, ali i demonstrirati novu moć hrvatske oružane sile. Napad je izveden udžbenički precizno, brzo i energično uz primjenu sve raspoložive vatrene moći pješaštva i lakog topništva.</p>
<p>Hrvatske su postrojbe uz žestoku borbu (često i prsa o prsa) potpuno iznenadile protivnika, razbile njegovu glavninu i uništile ga prije nego što je s druge strane stigla ozbiljna reakcija i protunapad. Ratno pravo dopušta i razne vojne lukavosti, kao što je infiltracija u protivničku pozadinu u uniformama njenih postrojbi. Hrvatski su komandosi bili obučeni tako da su se danima mogli prikrivati među srpskom paravojskom, glumiti npr. poštare ili jednostavno maskirani i stopljeni s okolinom čekati znak za napad.</p>
<p>U akcijama koje su tako brze da se može poginuti i od vlastite vatre, uvijek se računa na kolateralnu štetu i žrtve među civilnim stanovništvom, pogotovo ako je ono dobro naoružano i spremno na borbu. Tada se primjena smrtonosne sile procjenjuje na licu mjesta, a komandos - da bi preživio i obavio svoj zadatak - puca (ili bode hladnim oružjem) u sve što mu pruža otpor. Kako se takve elitne postrojbe obično nalaze duboko na neprijateljskom tlu, one se nakon slamanja protivničke žive sile odmah počinju izvlačiti, rušeći iza sebe sve što je korisno u vojnom i privrednom smislu.</p>
<p>Takvu tehniku Izraelci svakodnevno primjenjuju na Zapadnoj obali i Gazi, s tim da su njihova razaranja taktičkih i strateških ciljeva potpomognuta teškim strojevima, inženjerijom, buldožerima i pirotehnikom čija je namjena i šire zastrašivanje.</p>
<p>U navedenim okolnostima kršenje ratnih pravila i povrede ratnog prava događaju se često, posebno u gusto naseljenim palestinskim gradovima. Izraelske vojne vlasti kažnjavaju (uglavnom simbolično) samo one ekscese koji su drastični ili koji uzbuđuju međunarodnu javnost. Izraelci su oduvijek tvrdili da u tome nisu iznimka jer da ionako sve vojske svijeta ne vole da ih pritišću i istražuju ni vlastite civilne vlasti, a pogotovo ne netko iz inozemstva.</p>
<p>U Vijetnamu, američke specijalne postrojbe također su redovito poduzimale velike operacije čišćenja terena u seoskim područjima i nastanjenim rubovima džungle. U takvim džepovima uz borce Vijetkonga i vojnike Sjevernog Vijetnama stradali su i brojni civili koji su se našli u unakrsnoj vatri ili su aktivno podupirali komunističke gerilce i vojsku sa Sjevera.</p>
<p>Ubijanje je bilo tako intenzivno da bliska vatra nije bila dovoljna nego su u borbi licem u lice Vijetkongovci likvidirani lakim streljačkim oružjem s prigušivačima, bajunetama i golim rukama (na tridesetak načina). Ručne granate (ofenzivne i defenzivne) te minijaturne protupješačke mine obje su strane koristile u golemim količinama pa su od njih ginuli civili i stoka koja im je bila egzistencijalno potrebna.</p>
<p>Međusobni sudari vojnika bili su toliko intenzivni i česti te praćeni nevjerojatnim krvoločnostima da su i najiskusniji američki i vijetnamski dočasnici i časnici na bojištu bivali izbačeni iz stroja za samo 16 do 20 minuta.</p>
<p>Ratni zamor, stres i iznimni fizički napori dovodili su američke vojnike do ruba psihičke izdržljivosti pa su mnogi i u prijateljskim selima vidjeli Vijetkong, otvarajući bjesomučnu vatru i po nenaoružanim civilima. Takve pokolje američka vojska nerado je sankcionirala polazeći od činjenice da su svi ti ljudi daleko od domovine bačeni u pakao i da su pukli u doista groznim iskušenjima.</p>
<p>Oni pripadnici oružanih snaga kojima je suđeno i koji su u prvostupanjskim presudama dobili visoke zatvorske kazne u kasnijim su prizivima prolazili s daleko blažim kaznama.</p>
<p>Tridesetak godina kasnije moćni američki vojni stroj samljeo je u Afganistanu talibanski fanatični režim u nekoliko tjedana, počinivši pritom znatnu kolateralnu štetu među lokalnim civilnim stanovništvom, za što nije potezana ni zapovjedna niti individualna odgovornost. </p>
<p>Dapače, Amerikanci uoči velike invazije na Irak, kako bi svrgnuli Saddama Husseina, traže potpuno izuzeće bilo kojeg američkog vojnika ili civila koji radi u oružanim snagama od sankcija stalnog Međunarodnog kaznenog suda za bilo kakve povrede ratnog prava. To znači da se Bijela kuća vjerojatno ohladila i prema starom sudištu u Haagu.</p>
<p>Stoga tužiteljstvo na čelu s Carlom del Ponte mora hitno uloviti nekog tko je krupno ime i poručiti Vladi u Zagrebu: »Bolje da je kriv vaš general nego Hrvatska«. Da bi se opravdali golemi troškovi i produljio život nabujale haaške birokracije, umjesto »neuhvatljivih« Ratka Mladića i Radovana Karadžića, idealna meta postao je umirovljenik Janko Bobetko, kojemu se u vezi s Medačkim džepom žele prišiti mnoge stvari koje se drugima nisu ni pokušale dokazati. </p>
<p>Nitko ne isporučuje svoje slavne ratnike, posebno ne onda kada se osjetila slast pobjede. Američki marinci to definiraju ovako: »Osuditi nas zato što smo u ratu služili domovini znači izdati nas!«</p>
<p>Fran Višnar</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Može li Vlada odbiti preuzimanje optužnice?</p>
<p>Nezadovoljstvo pravnim kvalifikacijama iznesenim u 40 stavaka optužnice protiv Bobetka opravdava i korištenje pravnoga sredstva - ovlašteno tijelo, u ovom slučaju hrvatska vlada, može optužnicu ne zaprimiti, čime se izbjegavaju dvije pravne stupice</p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Prema posljednjim informacijama iz dobro upućenih pravničkih krugova bliskih kabinetu premijera Račana, nije sigurno da će Vlada zaprimiti optužnicu protiv stožernog generala u mirovini Janka Bobetka. To potvrđuju i ocjene premijera i potpredsjednika Vlade Gorana Granića, koji su u subotu najavili pravnu bitku s Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu.</p>
<p>Naime, nezadovoljstvo pravnim kvalifikacijama iznesenim u 40 stavaka optužnice opravdava i korištenje pravnoga sredstva - ovlašteno tijelo, u ovom slučaju hrvatska vlada, može optužnicu ne zaprimiti. Time se izbjegavaju dvije pravne stupice.</p>
<p>Prva je da od trenutka uručenja optužnice do obveze izručenja optuženog generala smije proći samo 72 sata. Kad bi Vlada zaprimila optužnicu, a ne bi izručila generala u roku, to bi se protumačilo, sukladno normama Haaškog suda, kao odbijanje suradnje. Potom slijedi reakcija Suda koja može imati oblik izjave da Hrvatska ne poštuje međunarodne obveze, a krajnja je mjera prijava Hrvatske Vijeću sigurnosti UN-a. Tako bi se pravni problem preselio u političku sferu s posljedicama s kojima bi se Vlada teško nosila. Sankcije su jedna od mogućih posljedica. Druga je da prihvaćanjem optužnice Vlada daje legitimitet dokumentu čijim pravnim sadržajem nije zadovoljna. Tim bi činom i na unutarnjem planu optužnica postala političkim dokumentom i povodom za političke rasprave. Već su prve reakcije na dolazak haaškoga dokumenta u Hrvatsku pokazale koja je to razina političkog otpora i Haagu i Vladi i s kolikom se snagom na cijeli slučaj priključuju i oni koji od eventualnog kaosa u zemlji očekuju politički probitak.</p>
<p>Od prvog signala da će tužba protiv Bobetka - unatoč obećanjima Carle del Ponte da optužnica prema Hrvatskoj neće biti u dogledno vrijeme - ipak doći u Zagreb, Vlada je zauzela pravnički stav. Banski dvori su na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> pretvoreni u »pravno savjetovalište«, okupljajući najbolje što Hrvatska u kaznenoj znanosti ima. Istodobno, Vlada je ponudila optuženom generalu braniteljske usluge zagrebačkog odvjetnika Gorana Mikuličića. Branitelj u slučajevima Aleksovski i Čerkez prošao je brojne treninge za haaške branitelje i profesionalnim i osobnim vezama na sudištu nije nepoznat u najvišim krugovima tužiteljstva i Suda.</p>
<p>Vjesnik pouzdano zna da je zamjenik Carle del Ponte, pravnik iz Sri Lanke Anur Medegoda, za boravka u Zagrebu kontaktirao s Mikuličićem. Ništa neobično kad se zna da sudovi u svijetu, pa tako i Međunarodni kazneni sud u Haagu, guraju tužitelje i branitelje da većinu problema riješe sporazumno izvan suda.</p>
<p>Isključujući Mikuličića iz braniteljskog tima general Bobetko je, u pravnom smislu, okrenuo priču u korist politike. Kad se tome doda izjava Bosiljka Mišetića, koji uz Petra Šalu preuzima obranu, »da je hrvatska vlada veći protivnik obrani generala od haaškoga sudišta«, jasno je na kojoj se platformi priprema Bobetkova obrana.</p>
<p>Ustrajući na pravnoj strani cijeloga slučaja, Vlada u igru uvlači i praksu haaškoga suda. Koncept optužbe u »slučaju Kupreškić« vrlo je sličan optužnom sadržaju za generala Bobetka. Kako je američka sutkinja Wald, izričući oslobađajuću presudu Kupreškiću, navela brojne propuste i tužiteljstva i, onako usput, Suda, ta bi presuda lako mogla postati razlogom za odbijanje ove optužnice. </p>
<p>Zajedničko tim primjedbama je to da je u političkim opisima tadašnjih zbivanja sasvim zagubljena individualna kaznena odgovornost tuženika. Slično, samo u nešto manjoj mjeri, svoj je odnos prema optužnicama iskazao i kineski sudac Liu, makar je on potpisao potvrdu sudskoga vijeća o optužnici protiv Bobetka.</p>
<p>Sudeći prema sigurnosti kojom Račanov kabinet navješćuje bitku za pravni status optužnice u odnosu na ovlasti Haaškog suda i suverenitet jedne zemlje, sve su te spoznaje već pohranjene u Banskim dvorima.</p>
<p>Analitičari su pronašli još nekoliko točaka za sporenje pravne valjanosti optužnice.</p>
<p>Ma koliko se tužitelj u Haagu trudio izbjeći generalizacije, omakla mu se u 7., 9. i još nekim stavcima tužbe opća ocjena o stanju na području Medačkog džepa, pa onda i kvalifikacije redarstvene akcije izvedene s pokrićem u hrvatskim zakonima. Tako je konkretnu Bobetkovu odgovornosti moguće tumačiti kao dio ili čak posljedicu tih općih okolnosti. A tu onda politika ulazi kao začin.</p>
<p>Snaga međunarodne pravne norme u odnosu na hrvatske ustavne paragrafe ne znači njenu automatsku primjenu i u slučaju kad su oni u koliziji, posebno kad je očito da se ide na kartu te nadmoći. Već su pronađene norme koje se nikako ne mogu primijeniti bez drastičnih posljedica za sustav pravnih vrijednosti u Hrvatskoj. Vlada će, kako doznajemo, jedan po jedan od tih primjera iznositi u raspravi na Ustavnom sudu.</p>
<p>Prema pravničkim krugovima Janka Bobetka, od posljedica optužnice iz Haaga najbolje čuva nesavršenost toga dokumenta i primjena stare odvjetničke taktike. Prvo ospori proceduru, zatim ospori materijalne odredbe kaznenog prava, a dok se dođe do činjenica, ni dokazi više neće imati osuđujuću težinu.</p>
<p>Vladi u ovom trenutku očito odgovara da, vodeći pravnu bitku, spriječi iskorištavanje »slučaja Bobetko« u političke svrhe i zaštititi državu od sankcija.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>»Prihvatila Vlada optužnicu ili ne, Haaški sud Bobetku mora suditi« </p>
<p>»Potezi hrvatske vlade su zamagljivanje očiju koje budi pogrešne nade u javnosti. U slučaju neizručenja, Hrvatska je povukla politički potez izravne odgovornosti za neispunjavanje međunarodnih obveza«, izjavila je za »Vjesnik« Florence Hartmann / Strani se promatrači slažu kako su neutemeljene nade da će SAD stati na stranu hrvatske vlade, jer ne prihvaća stalni Međunarodni kazneni sud</p>
<p>ZAGREB, 22 rujna</p>
<p> - Hrvatska je vlada haašku optužnicu za umirovljenog generala Janka Bobetka proglasila neustavnom, no takva kvalifikacija nema nikakvo pravno ni međunarodno značenje. Hrvatske vlasti nemaju ni jednu drugu opciju, osim ispuniti svoju međunarodnu obvezu i izručiti umirovljenog generala Haaškome sudu. Jedino mjesto na kojem Bobetko može dokazivati svoju nevinost je Haaški sud - odbijanje njegova izručenja značit će samo da Hrvatska odbija ispuniti svoju međunarodno prihvaćenu obvezu. Sve se to ovih dana može čuti iz haaških i diplomatskih izvora.</p>
<p>»Optužnica ne može biti ustavna ili neustavna. Bilo kakvo taktiziranje političke prirode nema nikakvog smisla. U osnovi, sasvim je nebitno je li Vlada primila ili odbila optužnicu i uhidbeni nalog. Ti su dokumenti valjani, odobrilo ih je sudsko vijeće Haaškoga suda i Hrvatska svoju obvezu mora ispuniti. Optužnica je službeni dokument Suda. Ako optuženog Janka Bobetka ne izruči Sudu, Hrvatska će tim potezom prekršiti vlastitu međunarodnu obvezu«, rekla je Vjesniku glasnogovornica glavne haaške tužiteljice Florence Hartmann.</p>
<p>Ona je potpuno odbacila tvrdnje Gorana Granića da je Bobetkova optužnica neustavna, jer optužuje legitimnu vojnu akciju HV-a u Medačkom džepu.</p>
<p>»Takva kvalifikacija u optužnici ne postoji. Janko Bobetko je optužen za kršenja međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, a u tom kontekstu ne dovodimo u pitanje legitimitet vojnih akcija. Mi se bavimo kršenjem međunarodnog prava. Zahtjev za uhićenjem smo poslali u Zagreb, jer znamo da se Bobetko tamo nalazi. Takvi su potezi jednostavno zamagljivane očiju koje budi pogrešne nade u javnosti. U slučaju neizručenja Hrvatska povlači politički potez izravne odgovornosti za neispunjavanje međunarodnih obveza«, izjavila je Florence Hartmann.</p>
<p>Strani diplomati pomno prate razvoj situacije i slažu se da Račanova vlada nema mogućnost izbora. Najava saborskih rasprava o tome treba li promijeniti Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom, prema mišljenjima stručnjaka, nije ništa drugo nego prilagođavanje hrvatskog zakonodavstva međunarodnom, pa njegovo mijenjanje u završnici dovodi do istoga - izbjegavanja međunarodnih obveza.</p>
<p>Strani se promatrači slažu kako su neutemeljene nade da će SAD stati na stranu hrvatske vlade, jer ne prihvaća stalni Međunarodni kazneni sud. SAD i dalje podržava rad Haaškoga suda, kazali su nam strani diplomati. </p>
<p>»SAD podržava rad Haaškog suda i tu nema mnogo izbora«, izjavila je i Florence Hartmann, dodajući da si Haaški sud u svojem radu ne može dopustiti luksuz dvostrukih mjerila. </p>
<p>Hrvatska politika na vlasti ne nalazi se u lagodnoj situaciji, smatraju strani diplomati, no odgovorno ponašanje isključuje svaku vrstu politikantstva jer je ulog u međunarodnim odnosima veliki, a može izravno utjecati na položaj i razvoj ove zemlje i na standard hrvatskih građana. </p>
<p>Odbijanje suradnje s Haaškim sudom i odbijanje da se Bobetku sudi moglo bi imati izravne posljedice na hrvatske aspiracije za priključenje Europskoj uniji i NATO-u. Za početak, Hrvatsku će se tretirati kao zemlju koja ne poštuje instituciju suda, a o tome tko je kriv ili nije želi arbitrirati politički, mimo institucije suda.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Predizborno poigravanje Bobetkom</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Ishod saborske rasprave o haaškoj optužnici protiv Bobetka u četvrtak je graničio s čudom. Vlast i oporba nisu se dohvatile za vrat, političke iskre nisu se pretvorile u plamen koji proždire svaku mogućnost razumnog i svrsishodnog djelovanja.</p>
<p>No već je u petak priča krenula drugim smjerom. Iz Bobetkova je odvjetničkog tima izbačen cijenjeni i uspješni stručnjak za haaško sudovanje kojeg je, uz Bobetkovu suglasnost, Vlada angažirala i plaćala. A novi odvjetnički dvojac, bez sekunde haaškog iskustva, počeo je nastupati kao da se okupio na pisanju Bobetkove tužbe protiv Račanove vlade, a ne zbog haaške optužnice.</p>
<p>Pred kamerama ispred Bobetkove kuće defilirali su HDZ-ovi čelnici. Članovi HDZ-a i ostalih desnih stranka, razmješteni u vodstva raznih udruga vezanih za Domovinski rat, promptno su počeli najavljivati prosvjedna događanja naroda protiv Vlade i Haaga po hrvatskim trgovima i, ako treba, živi štit oko Bobetkove kuće.</p>
<p>U subotu je pak isto to društvo podržalo Vladu i njene dosadašnje poteze. </p>
<p>Ovako promjenjiva reagiranja izazivaju nelagodu. A pribojavati bi ih se morao i general Bobetko.</p>
<p>U petak se, naime, nismo mogli oteti dojmu da se Bobetka, naglašeno spominjanog kao simbol Domovinskog rata, u praksi počelo srozavati na razinu sredstva za rušenje vlasti. Stoga i veseli subotnji obrat. Ne zbog Račana nego zbog Hrvatske.</p>
<p>Hrvatska tek mora svladati jednu vrlo važnu lekciju demokracije. Jedinstvenost u obrani nacionalnih interesa, o kojoj se toliko govori ovih dana, nema veze sa stranačkim interesima niti se u tu svrhu smije iskorištavati.</p>
<p>Politika koja doista vodi računa o nacionalnom interesu u ovom će trenutku na stol staviti sve opcije hrvatskog odgovora na optužnicu. I odabrati onu koja u najvećoj mjeri štiti interese i nacije i generala Bobetka. Sve ostalo bilo bi manipuliranje sudbinom starog generala i nacije.</p>
<p>Reagiranja na optužnicu protiv generala Bobetka su, naravno, tema koja će odlučiti o brojnim glasovima na sljedećim izborima. Stoga bi bilo glupo očekivati da stranke neće o tome voditi računa.</p>
<p>No u nacionalnom je interesu da redefiniranje odnosa Hrvatske i Haaškog suda ne povede uvjerenje da se vlast može osvojiti odnosno izgubiti samo »zbog Bobetka«.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>»Neodvrativi« opasniji od Saddama</p>
<p>JURICA KÖRBLER</p>
<p>Punih jedanaest godina Saddam Hussein vješto izbjegava međunarodne obveze, balansirajući između vlastitog naroda i svijeta. Sada je tome, čini se, došao kraj. Američke vojne planove koji predviđaju napad u siječnju ili veljači uskoro bi trebao odobriti George Bush, Tony Blair bi trebao otkriti dokaze da je Saddam pomagao i Al Qaidi i sudjelovao u planiranju i organiziranju njenih akcija, a Irak već postavlja nove uvjete i kad je riječ o prihvaćanju rezolucije UN-a o povratku inspektora.</p>
<p>»Taktika koja neće uspjeti«, kako iračko prihvaćanje pa odbijanje ocjenjuju analitičari, ovaj put će najvjerojatnije dovesti do invazije na Irak u kojoj će, kako se procjenjuje, sudjelovati više od 250.000 vojnika.</p>
<p>I dok se slažu kockice tko će s kim, o budućoj vojnoj akciji u Iraku čuju se najrazličitija mišljenja. »Došli, vidjeli, osvojili«, komentiraju Britanci, zamjerajući Amerikancima da dominiraju svijetom kao ni jedna nacija prije. Francuzi pišu da je riječ o neshvatljivom imperijalizmu 21. stoljeća, a svi se pitaju hoće li rat protiv Iraka promijeniti svijet na bolje.</p>
<p>Je li samo Saddam baš tolika prijetnja? Thomas L. Friedman, kolumnist New York Timesa, svrstava ga u »odvrative«, koji se mogu kontrolirati i koje SAD može odvratiti od akcija, kako se odvraćalo Rusiju, Kinu i mnoge druge. Saddam nije samoubojica, on je ubojica.</p>
<p>Opasniji su oni »neodvrativi«, samoubojice, mladi Arapi koji su pokazali fanatizam i za koje vlastiti život ništa ne znači. Oni više mrze Ameriku i zapadni svijet nego što vole vlastiti život, pa otuda i sve rašireniji stav da nije nikakvo rješenje rušenje diktatorskih režima nego nakon vojnih akcija svim snagama treba poraditi na demokratizaciji zemalja koje su godinama živjele u takvom okruženju. Prvi primjer je Afganistan.</p>
<p>Jer prijetnja poput 11. rujna neće biti otklonjena samo ako Saddam bude silom svrgnut sa vlasti. Dapače! Religiozni radikalizam bi ostao. Bez značajnih promjena u zemljama u kojima »neodvrativi« crpe mržnju prema zapadu latentno će ostati opasnost od ponavljanja sličnih ili gorih akcija.</p>
<p>Zato cilj mora biti demokratizacija Iraka, u čemu bi zapad trebao nesebično pomoći, od reforme školstva, zdravstva, sudstva, smanjenja moći religijskih vođa. Otuda i Friedmanov zaključak da »ako sad ne pomognemo tim zemljama da prevladaju deficit slobode, ti mladi ljudi, ljutiti neodvrativi, raznijet će nas na komadiće mnogo prije Saddama«.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Biznis u sjeni Haaga</p>
<p>Učinimo li sami svoju zemlju opet nestabilnim političkim cirkusom, teško ćemo pronaći način kojim bismo ne samo međunarodni nego i domaći kapital zaustavili u bijegu iz Hrvatske. Nakon toga, naravno, možemo opet sve po starom. Samo, opet posvađani i još siromašniji bit ćemo podložniji pritiscima i ucjenama izvana nego ikad dosad</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Čini se da je problem u veličini. Da je Hrvatska velika barem kao Njemačka, nitko od nas ne bi tražio da se odričemo svojih nacionalnih heroja, nitko nas ne bi ucjenjivao sankcijama, nitko se, neovisno o tome bili mi krivi ili ne, ne bi usudio nametati međunarodnu pravdu našoj domaćoj. Da smo Amerika (tu, naravno, mislim samo na Sjedinjene Američke Države), bili bismo bogati, veliki i jaki i to što danas oni (pri čemu više ne mislim samo na SAD) čine nama, mi bismo radili svima njima bez imalo grižnje savjesti. Tako svijet funkcionira i ne treba imati iluzija da to možemo promijeniti.</p>
<p>Ovako kako jest, možemo ipak biti sretni da se barem za nas vremena mijenjaju. Kad smo se 1997. godine u sličnim, ali ipak drukčijim okolnostima od današnjih, našli na udaru »tihih sankcija« i kad nas je međunarodna poslovna i financijska zajednica zaobilazila kao okužene, bojali smo se da ćemo ostati sami i siromašni zauvijek. I tada je u pitanju bila hrvatska suradnja sa sudom u Haagu.</p>
<p>Priča je, tko se ne sjeća, završila »dobrovoljnim odlaskom« skupine bosanskih Hrvata u zatvor u Scheveningenu, ali, nadam se, i jednom, za hrvatsku politiku, solidno naučenom lekcijom. Vlast je tada, pod snažnim međunarodnim pritiskom, popustila (pritom međunarodni pritisak ipak u velikoj mjeri treba shvatiti kao omogućavanje meke odstupnice vladajućima) i blagajna međunarodnih financijskih institucija bila je otključana.</p>
<p>Još jednom za one koji zaboravljaju: tada odobren novac Međunarodnog monetarnog fonda Hrvatska nikada nije povukla, jer mogla je i bez njega. Činjenica da je tadašnji guverner Hrvatske narodne banke Marko Škreb danas na platnoj listi MMF-a govori dovoljno o tome koliko je takvo taktiziranje uobičajeno, pa i prihvatljivo.</p>
<p>Danas hrvatska vlast ima neusporedivo veću međunarodnu podršku od one prije pet godina, ali protagonist današnje drame, general Janko Bobetko, ne živi u BiH nego na poznatoj adresi u Zagrebu. I bez ikakve ga se zadrške može smatrati jednim od najzaslužnijih za hrvatske uspjehe u Domovinskom ratu (ali samim tim i jednim od najodgovornijih kada je riječ o propustima). </p>
<p>Što to znači kada je riječ o mogućem novom međunarodnom pritisku na Hrvatsku, odluči li državni vrh zaštititi legendu Domovinskog rata i odbije Bobetka poslati za haaškog susjeda Slobodanu Miloševiću? Koliko je opravdan strah od ponavljanja priče, ovaj put možda ne samo s »tihim« sankcijama?</p>
<p>Gledamo li sve isključivo iz političkog kuta, sama činjenica da je ova vlada većem dijelu međunarodne zajednice simpatičnija od bivše vjerojatno nam ne bi pomogla. To što je Hrvatska u međuvremenu postala punopravnim članom WTO-a i što je s Europskom unijom potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju opipljivije su političke činjenice koje mogu pomoći, ali istodobno daju i nove instrumente za pritisak. Uporna stabilnost domaće valute i čvrste devizne rezerve Hrvatske narodne banke pomogli su tome da je Hrvatska danas znatno manje nego prije pet godina podložna pritisku međunarodnih financijskih institucija i lakše bi otrpjela njihovo (političko) zanovijetanje.</p>
<p>Toliko o politici. Gledamo li na Hrvatsku očima kapitala, priča je danas potpuno drukčija od prijašnje.</p>
<p>Međunarodna poslovna zajednica je posljednjih nekoliko godina u hrvatsko gospodarstvo uložila velik novac (samo lani su strani ulagači ulili u Hrvatsku 1,442 milijarde dolara) i danas sankcije protiv Hrvatske nisu zapravo nikome u interesu. Još nešto - nametnu li ih Hrvatskoj, morat će sankcije uskoro opet nametnuti i Srbiji, zbog Karadžića, Mladića i Šljivančanina, a baš u Srbiju danas zapadne oči gledaju kao u glavni motor razvitka regije (što je istina koja bolno odzvanja u hrvatskim ušima). </p>
<p>Sve to skupa ne znači da se Hrvatska i neće naći u gadnom sosu ako domaća politika ne pronađe najmudriji izlaz iz »slučaja Bobetko«. U taj nas sos, međutim, neće strpati ni međunarodna politička zajednica sa svojim pritiscima, niti bilo kakva zavjera globalnog kapitala, nego nesloga nesposobnog dijela domaćih političara, ne budu li joj se oni koji su sposobni znali na vrijeme oduprijeti. Dodamo li joj poslovično političko sljepilo hrvatskih biznismena koji su samo rijetko pokazali da svoju snagu znaju upotrijebiti i na pametniji način od podmićivanja lokalnih moćnika, uistinu se imamo čega bojati.</p>
<p>Učinimo li sami svoju zemlju opet nestabilnim političkim cirkusom, teško ćemo pronaći način kojim bismo ne samo međunarodni nego i domaći kapital zaustavili u bijegu iz Hrvatske. Nakon toga, naravno, možemo opet sve po starom. Samo, opet posvađani i još siromašniji bit ćemo podložniji pritiscima i ucjenama izvana nego ikad dosad.</p>
<p>Tu, naravno, uopće nije riječ o tome je li Bobetko kriv ili nije. To pitanje drage volje prepuštam pravnicima. Ovdje je riječ o učenju procedure kojom se možemo suprotstaviti jačima, loveći ih baš na njihovim proceduralnim pogreškama. Granićevo je vraćanje optužnice u Haag prošlog petka pokazalo da je barem dio Vlade, napokon, spreman za taj proceduralni ping-pong koji se smatra temeljem zapadne demokracije. Nauče li ga i drugi, to što smo mali možda više ne bude presudno.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Ulaga je pretplaćena na fotelju?</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Nakon stotine uredničkih i kadrovskih gafova te nikad jedinstvenijeg mišljenja javnosti, kritike pa čak i politike da je program HTV-a dotakao profesionalno dno, Jasni Ulagi Valić je sasvim normalno da ostane glavnom urednicom i nakon brakorazvodne parnice između radija i televizije. </p>
<p>Zašto? Jer joj je više stalo do moći nego do poslovne etike i mišljenja javnosti kojoj bi i ona i televizija kojoj je na čelu, trebala služiti. Ako se HTV i HR uspiju razići do kraja 2002. godine, dakle, za tri mjeseca, prva će »pasti« - ne po jasnim odredbama lošega Zakona o HRT-u već praksi i logici - oba vijeća. I upravno i programsko. Jer, i jedno i drugo izabrano je kako bi upravljalo, odnosno (točnije), utjecalo na poslovanje i program udruženog prisavskog mastodonta. Nestankom HRT-a, nestaju, prirodno, i vijeća, koja su izabrala na čelne funkcije Mirka Galića, Duška Radića i Jasnu Ulagu Valić. I, dok je Mirku Galiću jasno da gubi funkciju te da se, želi li ostati na Prisavlju, mora ponovo natjecati za jednu od izvršnih ili - ako se želi vratiti novinarstvu - uredničkih funkcija, pretpostavljam, na mnogo atraktivnijoj televiziji, Ulaga misli da je pretplaćena na fotelju.</p>
<p>Nakon rastave HTV-a i HR-a, na snagu trebaju stupiti dva nova zakona. Jedan o HR-u a drugi o HTV-u. I jedan i drugi će predvidjeti novo vijeće. I to, nadam se, samo programsko. Vijeće HTV-a, odnosno, HR-a - sastavljeno ne po delegatskom već principu profesionalne kompetentnosti - birat će na temelju natječaja direktora radija, odnosno, televizije a potom, na prijedlog ili suglasnost direktora, glavnog urednika. No, uprkos tomu, Jasna Ulaga Valić može i dalje ostati glavna urednica državne televizije. Ako se ponovo prijavi na natječaj i ako je, naravno, novoformirano Vijeće HTV-a, kao jednog od kandidata novoga direktora, izabere na tu funkciju. Uostalom, ako zakonom koji će Vlada uskoro poslati u saborsku proceduru i ne bude predviđena obvezatna smjena glavnih urednika Radija, odnosno, Televizije, bilo bi fair, poslovno i pošteno da Duško Radić, odnosno, Jasna Ulaga Valić daju svoje mandate na, kako se to moderno kaže, raspolaganje. Vrijeme predviđeno za razdvajanje HR-a i HTV-a i Ulagi i nekompetentnom Vijeću koje ju drži na vlasti, čisti je, nezasluženi dar.</p>
<p>Sve su vijesti prikazane u posljednjih 48 sati na uglavnom hrvatskim televizijama dokazale da se haaški sud prema Hrvatskoj odnosi kao prema svojoj koloniji u kojoj su zakoni mrtva slova na papiru a nacionalni ponos luksuz na koji sirotinja poput nas nema nikakvo pravo. Florence Hartmann u Dnevniku poručuje:</p>
<p>»Hrvatska nema izbora!«</p>
<p>Zašto? Zato jer se, kaže, optužnica ne može preispitivati u Hrvatskoj. Pa ni ako je neustavna. Jer, haaškom se tribunalu fućka za naš Ustav, zakone, legitimno i demokratski izabran Sabor koji, konačno, može - osluškujući građane koji su ih u parlament i izabrali - donijeti neku drugu, Haagu nemilu odluku. Po onom što gospođa Hartmann poručuje, dijaloga, dogovora ni bilo kakvih promjena nema. Ta je bjelosvjetska prepotencija nagnala čak i jednog Gorana Granića na duhovitost. Kada su mu novinari prenijeli poruku F. Hartmann da Hrvatska ne može ulaziti u pravni spor s haaškim tužiteljstvom te da Vlada mora Bobetka uhititi odmah, Granić je odgovorio:</p>
<p>»Neka se obrati odvjetniku Radovana Karadžića.«</p>
<p>S njim se, naime, Haag nateže već godinama.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Na pomolu pokret novih otimača državne zemlje </p>
<p>Laslovi demagoški zahtjevi i krilatice (parole) potiču na nova nasilja. Iza toga stoje neodgovorni pojedinci i zavedene skupine seoskih ljudi. Zacijelo bi tu imao posla i državni odvjetnik. U tom smislu nužna je, među ostalim, i odlučna izjava ministra poljoprivrede g. Pankretića. A i HSS bi se morao javno ograđivati od takvih Laslovih postupaka i prijetnji. To se očekuje i od Hrvatskog seljačkog saveza </p>
<p>IVO HORVAT</p>
<p>Tvrdnja g. Darka Grivičića u glasilu Hrvatske seljačke stanke Dom za kolovoz 2002. godine, o tome kako su nastali poljoprivredni kombinati, začudit će svakog iz starije generacije naših ljudi tko se imalo sjeća pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća i uvjeta u našem agraru.</p>
<p>Pišući o zadrugarstvu u prošlom socijalističkom režimu, Grivičić, naime, tvrdi: »Seljake se svim sredstvima prisiljavalo da se uključe u zadruge te da u njih unesu gotovo svu svoju imovinu, od stoke do zemlje i naravno vlastitog rada. One koji nisu željeli predati vlastitu zemlju ili stoku nekome drugom na upravljanje, Komunistička partija smatrala je neprijateljima te je često bilo - ili u zatvor ili u zadrugu. Iz takvih zadruga nastali su današnji kombinati«.</p>
<p>Darko Grivičić ne navodi nijedan argument za svoj apodiktični iskaz, ni iz vlastita iskustva jer se u to doba još nije ni rodio, ni iz opsežne literature koja je o tom razdoblju naše povijesti dosad objavljena.</p>
<p>Istina, iz dijela zemljišnih fondova bivših seljačkih radnih zadruga, koje su rasformirane 1953. godine, nastali su neki kombinati. Međutim, gotovo ni jedno seljačko gospodarstvo, koje je tada silom ili milom zemlju predalo u radnu zadrugu, nije - prigodom raspuštanja tih prisilnih udruga - zemlju trajno ustupilo novim organizacijama nego su je povukli u svoje gospodarstvo, kao i svu stoku, radne konje i oruđa.</p>
<p>Trebalo je to vidjeti pa doživjeti. Bio je to pravi slom jedne pogrešne politike tadašnje Partije na vlasti koja je htjela kopirati sovjetske primjere kolhoza. Bio je to i znak Titova raskida sa staljinističkom politikom i praksom u agraru uopće, što god o njemu inače mislili.</p>
<p>Što je tada ostalo u državnom vlasništvu?</p>
<p>Ostala je zemlja dobivena agrarnom reformom 1945./1946. (zemlja veleposjeda, eksproprirana zemlja tzv. ratnih špekulanata, zemlja bivših urbarskih zajednica i sl.).</p>
<p>Poslije 1953./1954., kombinati i zadružne ekonomije dobile su i zemlju oduzetu seljacima iznad deset hektara (jedino bi to trebalo vratiti, ako se stranke drukčije ne dogovore).</p>
<p>Kombinati su zatim dobili, slijedom godina, i zemlju dobivenu komasacijama i arondacijama, pa i onu izravnom kupnjom od seljaka, kao i zemlju staračkih domaćinstava u zamjenu za mirovinu.</p>
<p>Tako su nastali poljoprivredni kombinati, a ne prisilno, uz prijetnju zatvora, kao što tvrdi Darko Grivičić.</p>
<p>Oni su se s vremenom, zalaganjem svojih radnika i stručnjaka, razvili u visokoproduktivna gospodarstva na razini europskih i američkih dostignuća. U ponečem su se i kopirala američka dostignuća.</p>
<p>Kooperativnim odnosima kombinati su vezali uz sebe tisuće i tisuće seljačkih gospodarstva omogućujući im dobre prinose i pristojne prihode. Tko to ne priznaje, taj je slijepac ili namjerno zaobilazi istinu.</p>
<p>I sadašnji kombinati i općinske ekonomije mogu odigrati progresivnu ulogu u razvoju našeg agrara uopće, a posebno seljačkih gospodarstava. </p>
<p>Tko će bolje od njih moći efikasno pomagati seljacima u naporima da se po prinosima i niskoj cijeni koštanja približe onima na europskom i svjetskom tržištu i da se tako održe kao seljačka gospodarstva?</p>
<p>Opasan čin</p>
<p>To zaista mogu samo kombinati i poljoprivredna poduzeća sa svojim iskustvima, svojom organizacijom proizvodnje i svojim stručnim ekipama.</p>
<p>I sitni i srednji američki farmeri tako se poslovno vezuju uz jače farmere i prerađivačku industriju.</p>
<p>Tvrditi da su kombinati plod nasilne politike i otimačine seljačke zemlje, kao što čini Grivičić, opasan je čin koji pogoduje negativnom djelovanju pojedinih skupina u Slavoniji i Baranji okupljenih oko Antuna Lasla, predsjednika tamošnje Zajednice udruga seljaka.</p>
<p>Oni traže da se sva državna zemlja kojom raspolažu kombinati i općinske ekonomije raspodijeli seljacima jer, kažu, »zemlja pripada seljacima kojima je oduzeta«.</p>
<p>To je demagogija. Skupina takvih u Kešincima, u općini Semeljci, ustala je protiv poljoprivrednog poduzeća Novi Berak ne dopustivši mu obradu sedamsto hektara oranica koje je dobilo odlukom Ministarstva poljoprivrede. Prijete da će blokirati nekoliko općina u Virovitičko-podravskoj županiji i Pakracu.</p>
<p>Očito, na pomolu je pokret novih otimača državne zemlje pod krinkom nekakve borbe za seljačka prava. Laslovi demagoški zahtjevi i krilatice (parole) potiču na nova nasilja. Iza toga stoje neodgovorni pojedinci i zavedene skupine seoskih ljudi.</p>
<p>Zacijelo bi tu imao posla i državni odvjetnik.</p>
<p>U tom smislu nužna je, među ostalim, i odlučna izjava ministra poljoprivrede g. Pankretića. A i HSS bi se morao javno ograđivati od takvih Laslovih postupaka i prijetnji. </p>
<p>To se očekuje i od Hrvatskog seljačkog saveza. </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Zakonsko uređivanje prostitucije: pokušaj zaštite mogućih žrtava, a ne sanitarni kordon</p>
<p>Zašto katolička većina ne može biti za mjere za koje MUP smatra da bi olakšale zakonski progon onih koji izrabljuju prostitutke, osigurale možda i veću sigurnost i veće mogućnosti borbe za dostojan život onih koji su, prinudno ili ne, uvučene i uvučeni u takav način zarađivanja za život? / Pitanje prostitucije vjerojatno i nije nešto što će uzburkati mnogo ljudi. Ovisnosti, droga i njeno širenje, jamačno su danas za većinu najgora i najjasnija društvena boljka. Znanje i tu pomaže. Dobro je znati kakvi su učinci dekriminalizacije tzv. lakih droga. Mitiziranja i tu ima više nego što je dobro</p>
<p>NADEŽDA ČAČINOVIČ</p>
<p>Izjave i komentari u povodu najave promjena zakonskih odredbi o prostituciji pokazuju koliko nerazumijevanja, nejasnoća i nesnalaženja prati svaku inicijativu da se nešto poduzme s onim što se smješta u pretinac društveno zlo, društvena boljka ili neku sličnu sintagmu.</p>
<p>Teško je procijeniti što primjerice danas u Hrvatskoj građani misle o popravljanju svijeta, koliko je prisutna bilo kakva svijest o mogućoj alternativi postojećemu.</p>
<p>Čini se da većina ovako ili onako prihvaća (smatra neizbježnim) da ima nepravde, patnji, siromaštva. Od onih pak koji se s time ne mogu pomiriti, mnogi nastoje nešto učiniti, prije svega individualno i u njima dostupnim okvirima. Kolektivni pothvati često su vezani uz samo jedan aspekt, jednu temu, jedan cilj.</p>
<p>Širi kontekst ovog problema pokazuje se kad premijer Račan uz »slučaj Bobetko« odjednom priziva odluku građana: ne samo konzultacije s nevladinim organizacijama, oslanjanje na pluralizam mogućih pristupa, nego nešto što doista zvuči kao suspendiranje utvrđenih demokratskih procedura, prepuštanje nekoj navodno samoj po sebi razumljivoj većini. A stvari s kolektivnim traženjem boljih rješenja ne stoje dobro.</p>
<p>Ta sama po sebi razumljiva većina, često pobliže određena kao katolička, prizivala se i kao argument protiv legalizacije prostitucije. </p>
<p>Zašto katolička većina ne može biti za mjere za koje MUP smatra da bi olakšale zakonski progon onih koji izrabljuju prostitutke, osigurale možda i veću sigurnost i veće mogućnosti borbe za dostojan život onih koji su, prinudno ili ne, uvučene i uvučeni u takav način zarađivanja za život?</p>
<p>Već površno razmišljanje o tome pokazuje svu zamršenost problematike, za razliku od pojednostavljenog načina govorenja koji sve više i više određuje javnu sferu. Mogli bismo reći da u dugoj tradiciji kršćanstva i katoličanstva sama činjenica spolnosti nije etički neutralna: da je spolnost nešto što se mora ukrotiti i dopustiti zbog prokreacije, ali nažalost i zbog ljudske slabosti. </p>
<p>Devetnaestostoljetna, a djelomično i kasnija legalizacija i zakonsko zahvaćanje prostitucije, događalo se u, prema samorazumijevanju, kršćanskim zemljama sasvim u skladu s time, iako je imalo i jasan element zaštite klijenta.</p>
<p>Nadzor, i policijski i zdravstveni, bili su kanaliziranje nečega što je prema definiciji bilo nisko, kužno, daleko od nedužnosti i čistoće poželjnih za žene u drugim ulogama. Taj dualizam je onda osporavan u dugoj povijesti pozitivnih mitova o tzv. palim ženama, od Dumasa do »Pretty Woman«, a i Miljenko Jergović je nedavno dao doprinos toj potrebi izravnavanja.</p>
<p>Katolici ili ne, današnji građani Hrvatske su se vjerojatno ipak odmakli od nelagode i potiskivanja spolnosti, a neki možda više i ne dijele žene na poštene i kurve. </p>
<p>U svakom slučaju, reglementiranje prostitucije danas ne bi više smjelo biti sanitarni kordon oko navodno neizbježnog zla, nego pokušaj zaštite mogućih žrtava: maloljetnih, otetih, ovisnih, izgubljenih. Možda i neka nova vrsta pomoći: ne više kršćanski ili socijalistički prinudni preodgoj nego mogućnost izlaska iz izolacije i stigmatiziranosti.</p>
<p>Bez obzira na mogući element slobodnog izbora, opasnosti i loše strane toga poziva su očite. No poštovanje pojedinaca zahtijeva i to da ne prenaglašavamo nepopravljivost učinaka takvoga života. Kao što to ne valja činiti ni u pomoći traumatiziranim žrtvama silovanja.</p>
<p>Pitanje prostitucije vjerojatno i nije nešto što će uzburkati mnogo ljudi. Ovisnosti, droga i njeno širenje, jamačno su danas za većinu najgora i najjasnija društvena boljka. Znanje i tu pomaže. Dobro je znati kakvi su učinci dekriminalizacije tzv. lakih droga. Mitiziranja i tu ima više nego što je dobro.</p>
<p>Svijet kao otvoren i promjenljiv lakše se podnosi</p>
<p>Opojna su sredstva, da upotrijebimo grubo pojednostavljenje, traženje kratice, surogat: način da se postigne euforija bez složenosti i lutanja i, naravno, bez promišljanja mogućih posljedica. </p>
<p>U suzbijanju ovisnosti ponekad dolazi do nelagodne mješavine negiranja svake motiviranosti ugodom, mogućih racionalnih argumenata i potiskivanja činjenice da se nekome ovaj svijet može pokazivati u neprivlačnom svjetlu. Svijet kao otvoren i promjenljiv lakše se podnosi.</p>
<p>Autorica je profesorica filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Bi li u toj tako tolerantnoj crkvi bilo mjesta za nadbiskupa Bozanića ili za nadbiskupa Barišića</p>
<p>Ne znam na osnovi čega je gđa Grünfelder otkrila iz moga članka bilo kakav oblik netolerancije ili nesnošljivosti prema uvaženom akademiku Supeku, kada i ja osuđujem bilo kakav oblik fundamentalizma bez obzira koje vrste bio. Ja sam samo digao glas protiv agnostičkog fundamentalizma akademika Supeka koji je u svoj podlistak »Čovjek i njegov Bog« inkorporirao toliko teoloških netočnosti, netolerancije prema katolicima i njihovoj vjeri, toliko neutemeljenih subjektivnih stavova, te je svoj agnosticizam prikazao kao nešto nepobitno / Neka se gđa Grünfelder prestane nazivati teologinjom, jer za teologa nije dovoljan akademski stupanj, nego egzistencijalno opredjeljenje za Krista. Odakle joj pravo da citira crkvene dokumente one iste Crkve koju ona prezire?</p>
<p>PAVLE PRIMORAC</p>
<p>Promatrajući fenomenologiju pluralnog društva, posebno onoga u Hrvatskoj, čovjek koji je prožet dubljim nadahnućima ne može izdržati da u sveukupnoj slojevitosti i osebujnosti tog društva ne iščita pojedine pojave koje odišu netolerancijom i javnim prokazivanjem, a »pakiraju« se u ambalažu tolerantnog i humanističkog rječnika.</p>
<p>Jedna takva pojava upravo je članak Anne Marije Grünfelder: »Nedopustivo je poštovanje ograničiti samo na osobe vlastite klase, rase, etničke ili vjerske pripadnosti« (Vjesnik, Stajališta, 20. rujna 2002.), koji je ujedno i reakcija na moju kritiku stavova akademika Ivana Supeka.</p>
<p>Sadržaj i pristup koji ona njeguje u svom članku ostavlja dojam da gđa Grünfelder zapravo želi da vjernici koji spoznaju Kristovu »esenciju« odbace kristocentričnost i zapravo misle kao i ona, što je pokazala u mnogo svojih dosadašnjih medijskih istupa. Isto tako, dijeleći lekcije Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj dotična teologinja sigurno si je umislila da je reinkarnacija rimskog filozofa Celza iz II. stoljeća koji je intelektualno progonio Crkvu Rimskoga Carstva pobijajući Kristovu božansku narav.</p>
<p>Nadalje, strastveno objašnjavajući fenomen agnosticizma dobiva se dojam da bi čak agnostici mogli dublje spoznati Krista od vjernika koji su mu predali svoj život, pa bi možda bilo najbolje da se svi vjernici transformiraju u agnostike.</p>
<p>Uz hvalevrijedno traženje agnostika, gđa. Grünfelder je svjesno zatajila jednu drugu dimenziju agnosticizma, a ta je nijekanje svake spoznaje, tako da se agnosticizam u svom totalitetu nalazi u velikoj kontradikciji (razapetost između traženja istine i oholosti koja niječe istinu).</p>
<p>Gospođa Grünfelder ujedno mi zamjera poistovjećivanje liberalizma i jakobinizma, a suptilno prelazi preko činjenice da su u mnogo slučajeva liberalizam i jakobinizam identični. Time se naravno ne misli na Kristov »liberalizam«, tj. njegovo oslobođenje čovjeka i čitavoga kozmosa (rekapitulacija) ili na onaj liberalizam koji se temelji na istinskom humanizmu ili anonimnom kršćanstvu koji kritizira negativne, malograđanske i licemjerne pojave u društvu, pa na žalost i u Crkvi (npr. Krleža). </p>
<p>Liberalizam koji treba nijekati jest onaj koji fanatično atakira na Kristovu osobu, relativizirajući njegovu božansku narav, ili onaj koji relativizacijom moralnih vrijednosti utemeljenih na Evanđelju želi baciti Crkvu u »skolastičku močvaru« i time širi veliku vjersku nesnošljivost.</p>
<p>Ne znam na osnovi čega je gđa Grünfelder otkrila iz moga članka bilo kakav oblik netolerancije ili nesnošljivosti prema uvaženom akademiku Supeku, kada i ja osuđujem bilo kakav oblik fundamentalizma bez obzira koje vrste bio. Ovom prigodom samo sam digao glas protiv agnostičkog fundamentalizma akademika Supeka koji je u svoj podlistak »Čovjek i njegov Bog« inkorporirao toliko teoloških netočnosti, netolerancije prema katolicima i njihovoj vjeri, toliko neutemeljenih subjektivnih stavova, te je svoj agnosticizam prikazao kao nešto nepobitno.</p>
<p>Supekov intelektualni progon i misaona odmazda</p>
<p>Kada sam ujedno i napomenuo jakobinsku dimenziju Supekovih tekstova, nisam pomislio da bi Supek zatro ili fizički progonio Crkvu, nego sam spomenuo intelektualni progon i misaonu odmazdu koja je u Supekovim tekstovima vrlo prisutna (možda bismo novi pravac jakobinizma mogli nazvati »grünfelderizam«). </p>
<p>U kristološkom dijelu članka gđa Grünfelder se, vrlo se lijepo izjašnjavajući o Kristu, služi suptilnim bultmanovskim metodama. Naime, Rudolf Bultmann, egzeget i biblijski kritičar, pokrenuo je »demitologizacijski« pristup Kristu, smatrajući da sve ono što ratio o Kristu ne može zahvatiti (Kristovo božanstvo i uskrsnuće) nije autentično i zapravo je subjektivizacijska refleksija prve Crkve na Kristovu osobu. Naime, Bultmann niječe identičnost vjere prve Crkve, što gđa Grünfelder u svom članku usrdno podržava, bez obzira što ne spominje Bultmanna.</p>
<p>Otkriće svitaka s Mrtvog mora, a i psihološki i logički zakoni pobijaju tu teoriju samom činjenicom da su Isusovi učenici, prva Crkva i pisci Evanđelja dublje i svježije bili uronjeni u Kristovu osobu, slušajući njegovo priopćavanje čovjeku i svijetu nego racionalno-liberalni teolozi XIX. i XX. stoljeća. Iz te činjenice sasvim je vjerojatno da nisu učenici svoju vjeru u Uskrslog Krista projicirali na Krista vjere, nego su suvremeni egzegeti projicirali svoju vlastitu nevjeru na prvu Crkvu i na evanđeliste gradeći lažni mit o tzv. evoluciji inteligencije. </p>
<p>Novi zavjet i Kristova osoba snagom svoga priopćavanja i totaliteta pripadaju isključivo kršćanstvu, jer su Krist, Bog i Čovjek temelj kršćanstva i kršćani su najbolje ušli u njegovu »esenciju« i iz te »esencije« promatra se Crkva, vjerske istine i čitav svijet, a Novi zavjet čita se autentično samo u onom duhu u kojem je napisan, a to je Kristov Duh.</p>
<p>Hvale su vrijedni nevjernici kojima je Isus bio izvor nadahnuća, kao što su Milan Mahovec, Roger Garaudy, Pinchas Lapide i drugi. Međutim, zašto bi oni meni kao vjerniku usmjeravali poglede na »svježe i nove aspekte«? Zar Kristovo božanstvo samo po sebi ne daje vjerniku snažnu egzistencijalnu svježinu? </p>
<p>Odakle joj pravo</p>
<p> nazivati se teologinjom</p>
<p>Zašto moje poglede na Krista ne bi usmjeravali Sv. Augustin, Sv. Franjo Asiški, Romano Guardini, Dietrich Bonohoeffer, Jozeph Ratzinger, Ivan Pavao II. (koji su teologinji zacijelo mrski, jer se ne uklapaju u njezinu teološku koncepciju)?</p>
<p>Želio bih još samo pitati gđu Grünfelder odakle joj pravo da se naziva »teologinjom«? Da bi netko mogao biti autentičan teolog (riječ je o kršćanskoj teologiji), mora usvojiti temeljne zakonitosti teologije, a to je Objava, vjera i predanje života Kristu koje je moguće samo ako se vjeruje u uskrslog Krista i njegove evanđeoske zakone, u što gđa Grünfelder ne vjeruje.</p>
<p>Nitko joj naime ne osporava to pravo, ali neka se prestane nazivati teologinjom, jer za teologa nije dovoljan akademski stupanj, nego egzistencijalno opredjeljenje za Krista. Odakle joj pravo da citira crkvene dokumente one iste Crkve koju ona prezire? </p>
<p>Kakva koncepcija kristologije i crkvenosti</p>
<p>Određene etikete (»sociopatološki slučaj«) koje ona lijepi na sugovornike mogu se primijeniti samo na njezine neistomišljenike ili na istomišljenike s kojima surađuje kao »advokata diaboli«, a vidjeli smo od njih prilično veliku koncentraciju patološke mržnje prema Crkvi.</p>
<p>Molio bih gđu Grünfelder da mi kaže kakva je njezina koncepcija kristologije i crkvenosti i kako bi ona da je »papisa« upravljala Crkvom? Bi li u »grünfelderovskoj« crkvi, koja se predstavlja kao tolerantna, bilo mjesta npr. za nadbiskupa Bozanića ili nadbiskupa Barišića? Bi li bilo mjesta za »seoskog župnika« Primorca, ili za Vukmana, ili bi oni kao »heretici« nemilosrdno bili prineseni na »slobodoumni grünfelderovski« žrtvenik tolerancije, liberalizma i međusobnog poštovanja?</p>
<p>Autor je diplomirani teolog, svećenik, kapelan u Novskoj.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Dan kada su pješaci vladali centrom grada</p>
<p>U nedjelju je centar grada bio zatvoren za automobile, a javni je promet bio besplatan / U Varšavskoj će biti »parkiralište« za bicikle / Najnovijim projektom povezat će se već postojeća mreža biciklističkih staza južnoga Zagreba s centrom grada</p>
<p>U povodu Europskog dana bez automobila, u nedjelju 22. rujna, ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja Božo Kovačević simbolično je na križanju Gundulićeve i Masarykove zatvorio uže središte Zagreba za promet motornih vozila. Za promet je tako od 9 do 18 sati bilo zatvoreno gradsko središte omeđeno Gundulićevom, Ilicom, Trgom bana Jelačića, Jurišićevom, Palmotićevom, Boškovićevom, Hebrangovom, a prijevoz ZET-ovim vozilima bio je besplatan. »U zemljama Europske unije tradicionalno se provode akcije obustave automobilskog prometa u dijelovima grada. Sa zadovoljstvom mogu reći da i Hrvatska održava tu tradiciju«, izjavio je Kovačević. Cilj je te akcije, objasnio je, da se upozori na pretjeranu upotrebu automobila što smanjuje kvalitetu zraka, a time i života u gradu. Ove se godine u akciju uključilo 30 hrvatskih gradova. </p>
<p>»Ovo je samo znak upozorenja, a odgovor na probleme koje stvara izgaranje fosilnih goriva jest jačanje javnog prometa, što je moguće više pješačenja i upotreba vozila koja ne koriste takve energente, ponajprije bicikla«, kaže ministar. Istaknuo je kako se u Zagrebu planira jačanje javnog prometa kao i izgradnja biciklističkih staza na mjestima gdje ih dosad nije bilo. »Ministarstvo zaštite okoliša potiče ovu akciju i razvija novo zakonodavstvo unutar kojega će poticati upotrebu alternativnih energenata, pa će se tako dodatno utjecati na smanjenje onečišćenja zraka«, zaključio je Kovačević.</p>
<p>Nakon što je zatvorio za promet uže središte grada, ministar se u društvu pomoćnika pročelnika Gradskog ureda za promet, dr. Stipana Matoša uputio do kina Europa ispred kojeg je bio izložen projekt Biciklističke staze prema centru grada. Njegova je realizacija počela spuštanjem rubnjaka u Vukovarskoj. »Radi se o stazi koja treba povezati mrežu dosad označenih staza, što se protežu po Vukovarskoj aveniji, ulici Hrvatske bratske zajednice, odnosno aveniji Dubrovnik. To je prva staza koja ide u centar grada«, izjavio je dr. Matoš. </p>
<p>Ta staza, objasnio je, polazi od Vukovarske, Miramarskom preko Mihanovićeve i Gundulićevom do Varšavske gdje će biti »parkiralište« za bicikle. »To je pokušaj da se biciklistima omogući stizanje na njima zanimljiva mjesta. Postojeća mreža dosad nije bila povezana i nadamo se da će to dati dobre rezultate u razvoju biciklizma i povećanju broja onih koji će biciklom dolaziti u grad«, poručio je pomoćnik pročelnika Ureda za promet. </p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Zagrebom na biciklu - unatoč kiši </p>
<p>Udruga Bicikl i Fakultet prometnih znanosti obilježili su Europski dan bez automobila manifestacijom »Zagrebom na biciklu«: kroz uže središte grada prolazilo se biciklima i drugim prometalima na vlastiti pogon. </p>
<p>Ni uporna nedjeljna kiša nije odvratila 30-ak uzbuđenih biciklista različite starosti i jednog rolera od toga pothvata.</p>
<p>S križanja Preradovićeve i Masarykove okupljeni su građani krenuli u 14 sati Preradovićevom do Ulice baruna Trenka i produžili Hatzovom, Ulicom kneza Mislava do Trga žrtava fašizma. </p>
<p>Nastavili su Zvonimirovom i Bauerovom do Vlaške. Vožnja se nakon toga nastavila od Draškovićeve prema Jurišićevoj do neizbježnog Trga bana Jelačića. Krug je nakon vožnje po Ilici, Frankopanskoj i Masarykovoj završio na Trgu Petra Preradovića odakle se i krenulo. </p>
<p>Na Cvjetnom trgu u nedjelju je ujedno bio i posljednji dan prikupljanja potpisa pod peticiju za Zagreb - grad prijatelja biciklista, koju je 9. rujna pokrenula Udruga Bicikl. </p>
<p>Cilj peticije je spuštanje rubnjaka na svim gradskim križanjima, čime bi se omogućila vožnja biciklima po cijelom gradu. Do nedjelje u podne takvu je želju potpisima izrazilo 6212 građana. »I dalje ne odstupamo od našeg zahtjeva da se rubnjaci spuste na svim gradskim križanjima, u čemu nas podržava i Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida pa ćemo taj zahtjev s potpisima građana dostaviti Gradu«, rekla je Darinka Širola iz Udruge. </p>
<p>B. J.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Agonija duga 11 godina</p>
<p>Čak 98 posto tržnice u privatnom vlasništvu - 58 privatnih lokala čiji se vlasnici nisu dogovorili o upravljanju </p>
<p>Tržnica u Španskom izgrađena je i puštena u rad 1991. godine, a kako nitko nije preuzeo upravljanje njome, veći dio objekta danas je zapušten. Tako, na primjer, na stubama koje vode na gornji kat, do galerija, otpadaju keramičke pločice. Krovovi prokišnjavaju, oborinske vode uništavaju zidove, a prodrle su i do električnih instalacija u zajedničkim dijelovima ove tržnice, tako da i oni dotrajavaju. Tako nam je stanje na Tržnici Špansko opisao inž. Milan Ćosić, voditelj Odjela investicija u Tržnicama Zagreb. Problem su i zajednički ormari smješteni u hodnicima, koji se preko noći nasilno otvaraju i uništavaju.</p>
<p>»Tržnice nemaju razloga održavati nešto što nije njihovo i što im ne stvara prihod, a mi i nismo registrirani za taj dio posla - upravljanje objektom«, rekao je za Vjesnik Miro Bakrač, zamjenik direktora Tržnica za marketing i za odnose s javnošću. Dodao je kako Tržnice mogu jedino dati svojega predstavnika u tijelo za upravljanje zgradom, kad je netko preuzme na upravljanje, kao što su to učinile na Tržnici Jarun. Naime, Tržnice su samo jedan od suvlasnika tržnice u Španskom. </p>
<p>Građevinska tvrtka Tehnika izgradila je ovu tržnicu 1991. za tržište, no da bi se dobila građevinska dozvola, trebalo je izgraditi tržnu plohe i predati je na korištenje Tržnicama Zagreb, što je i učinjeno, objasnio je inž. Ćosić. </p>
<p>Današnja situacija, u kojoj nitko ne vodi brigu o zajedničkim prostorima, nastala je zato što je 98 posto ove tržnice u privatnom vlasništvu - tu je 58 privatnih lokala koji zauzimaju 1961,54 četvornih metara tržnice, a njihovi se vlasnici nisu dogovorili o upravljanju. Istina, Tržnice posjeduju skladište, prostoriju za izdavanje vaga, kao i svoja tri uredska prostora. No sve su to kupile, kao i ostali privatni vlasnici. Inspekcije, ipak, dolaze redovito samo Tržnicama pa su tako i atest za gromobranske instalacije platile Tržnice, iako je gotovo cijela zgrada u privatnim rukama.</p>
<p>»Želimo potpuno srediti imovinsko-pravne kao i vlasničke odnose u objektima u kojima postoji više vlasnika«, rekao je Bakrač.</p>
<p>Nedavno su Tržnice počele obilaziti privatne lokale i kad se prikupe potpisi vlasnika koji imaju najmanje 51 posto površina ove tržnice, potpisat će se međuvlasnički ugovor kojim će se definirati upravljanje zgradom. Slična je situacija bila i na tržnici u Jarunu. Tamo je potpisan ugovor kojim se upravljanje tržnicom dalo Gradskom stambeno komunalnom gospodarstvu d.o.o. </p>
<p>»Znam da ljudi danas teško prihvaćaju bilo kakav dopunski trošak, no plaćanje pričuve upravitelju nismo izmislili mi, već je Zakon o vlasništvu koji je donesen prije nekoliko godina, napokon omogućio da se riješi i situacija kao što je ova u Španskom, koja traje već 11 godina«, završio je Miro Bakrač. </p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Matković: Novi koncesionar morat će graditi novi terminal vlastitim novcem </p>
<p>Do 2030. planira se gradnja dvoetažne zgrade sa 11 aviomostova, stajankom za parkiranje 21 zrakoplova, manevarskim površinama, pristupnim cestama ... / Koncesionar mora uzeti u obzir da se radi o vodozaštitnom području i primijeniti sve mjere zaštite okoliša i stanovništva / Uz Eurnekiana, za ZLZ zainteresirane i kompanije iz Njemačke, Austrije, SAD i Kanade / Sljedeće godine slijetanje zrakoplova i u nepovoljnim vremenskim uvjetima </p>
<p>O nagađanja medija da bi Eduardo Eurnekian mogao ulagati u naše zračne luke, govorio je za Vjesnik direktor Zračne luke Zagreb Boško Matković. »S gospodinom Eurnekianom sastao sam se ovoga lipnja. On je poslovni čovjek, koji upravlja zračnim lukama u Argentini. Podrijetlom je Armenac i ima želju proširiti poslovanje na Europu. Nedavno je preuzeo sofijsku zračnu luku, koja sada gradi novi zračni terminal«. </p>
<p>»Prilikom toga sastanka objasnio sam Eurnekianu što je naš plan do 2030. godine: gradnja dvoetažne zgrade ukupne površine 47.000 četvornih metara sa 11 aviomostova, stajankom za parkiranje 21 zrakoplova, manevarskim površinama, pristupnim cestama, parkiralištem, kargom, objektima komunalne infrastrukture i još mnogo različitih komercijalnih sadržaja, uključujući i poslovni hotel, kao bitni dio ukupne ponude«, rekao nam je Boško Matković.</p>
<p>Nova zgrada trebala bi se izgraditi 2,5 km sjeveroistočno od sadašnje, uz uzletno-sletnu stazu, a imala bi i spojnicu na auto-cestu i grad Zagreb preko preuređene Radničke ceste (četiri vozne trake s gradskom željeznicom u sredini) i budućim Domovinskom mostom. </p>
<p>»No prethodno, poslovnom politikom u kojoj nam pomaže Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo turizma i sva diplomatska predstavništva, želimo Zagreb i Hrvatsku marketinški predstaviti kao početno i zadnje odredište ovog dijela Europe, posebice za goste iz Amerike i Azije. Jer ti gosti Europu doživljavaju kao jednu zemlju, a mi kroz povezanost sa 28 operatora i destinacija (toliko ih je trenutačno), možemo organizirati kvalitetan prijevoz unutar Europe«.</p>
<p>Eurnekianu se koncept razvoja svidio, no to još uvijek ništa ne znači, rekao je direktor Matković. »Treba vidjeti što to on i na koji način nudi, jer osnovni uvjet za eventualnog koncesionara ZLZ-a bit će gradnja novog terminala vlastitim novcem, ali uz stroge uvjete, kako je to zacrtano projektom gradnje, tzv. master planom«.</p>
<p>Kako se, naime, novi terminal gradi na osjetljivom vodozaštitnom području Črnkovec, Studijom o utjecaju na okoliš prilikom proširenja, propisano je 25 obaveznih mjera kojih će se izvođač radova morati pridržavati da ne bi ugrozio okoliš, te 30 drugih mjera nakon što terminal bude gotov. Zračni promet utječe na okoliš i stanovništvo ispušnim plinovima zrakoplova, zagađenjem podzemnih voda i tala, ugrožavanjem prirodnih potencijala, remećenjem ekološke ravnoteže i narušavanjem prirodnih staništa, visokim utroškom neobnovljive energije, te bukom i vibracijama. </p>
<p>Zato se, naglašava direktor Matković, u ZL-u vodi sustavna briga o zaštiti okoliša. U pripremi je projekt reciklažnog dvorišta, a do kraja godine raspisati će se i natječaj za monitoring buke. To se odnosi samo na civilne zrakoplove, koji zbog uvođenja novih standarda stvaraju mnogo manju buku od vojnih zrakoplova. Ako nadzor ipak pokaže da je buka iznad dozvoljenog intenziteta i opterećenja, Zračna luka mora poduzeti mjere za zaštitu ugroženog dijela građana. </p>
<p>Još je niz elemenata koje će morati ispuniti eventualni koncesionar, ali i država - u pogledu zakonskih rješenja, odnosno usklađenja zakonâ o koncesijama i zračnim lukama. Podsjetimo, uz Eurnekiana, prilikom pretkvalifikacijskog natječaja koji je proveden prije dvije godine, za ulaganja u novi terminal bile su zainteresirane kompanije i zračne luke iz Njemačke, Austrije, Amerike, Kanade i Francuske. Osim onih iz Francuske, sve one i dalje pokazuju interes za ulaganje u Hrvatskoj. </p>
<p> Dok se ne donese konačna odluka, hoće li se prihvatiti nečije ulaganje, ZL ima priliku ojačati svoj položaj na konkurentskom tržištu, čime će dobiti i bolju startnu poziciju u pregovorima, rekao je, među ostalim, Boško Matković, objašnjavajući da bi i tzv. kategorija IIIB, koja će omogućiti slijetanje zrakoplova pod nepovoljnim vremenskim prilikama - biti u funkciji najkasnije u drugom dijelu sljedeće godine.</p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Tjedan hrvatskih manjina</p>
<p>Od ponedjeljka, 23. rujna, do nedjelje, 29. rujna, u Zagrebu će se održati tradicionalni Tjedan hrvatskih manjina. Organizira ga Odjel za hrvatske manjine Hrvatske matice iseljenika, a pokrovitelj ovoga osmoga po redu tjedna je predsjednik Republike, Stjepan Mesić. </p>
<p>Prigodom svečanog otvaranja, 23. rujna u 19 sati u Hrvatskoj matici iseljenika bit će otvorena izložba slika članica likovne sekcije HKPD-a Matija Gubec iz bačkog mjesta Tavankut. </p>
<p>Zbor župe Isusova Uskrsnuća iz Subotice održat će koncert u petak 27. rujna u 19 sati u crkvi Sv. Katarine na Gornjem gradu, a izvodit će hrvatsku i svjetsku sakralnu glazbu, pod ravnanjem Miroslava Stantića. </p>
<p>Posljednjega dana Tjedna hrvatskih manjina, u nedjelju 29. rujna, u 11.30 održat će se svečana misa u zagrebačkoj katedrali, u kojoj će liturgijsko pjevanje predvoditi hrvatski pjevački zborovi iz Pečuha i njegove okolice. </p>
<p> Temeljni je cilj ove manifestacije predstavljanje kulturnih, znanstvenih i zabavnih sadržaja hrvatskih manjinskih zajednica iz čitave Europe. ></p>
<p>A. N.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Preinaka bazena na Mladosti</p>
<p>Dobrovoljci Arhitektonskog savjetovališta za kvalitetu života bez barijera pri Hrvatskom savezu udruga tjelesnih invalida imaju ovih dana pune ruke posla. Arhitekti koji tamo služe civilni vojni rok, naime, nekoliko su puta izlazili na teren, kako bi utvrdili arhitektonske barijere koje invalidima u Zagrebu zagorčavaju život.</p>
<p> Prema riječima arhitekta Tome Plejića, civilnog ročnika u Savjetovalištu, nedavno je preinačen ulaz u Dom zdravlja MUP-a u Šarengradskoj ulici, odnosno u nekoliko stambenih zgrada na Srednjacima. Plejić ističe kako bi na poziv poznate plivačice (paraolimpijke) Ane Sršen uskoro za teško pokretne osobe trebalo početi s prilagođavanjem prilaza bazenima na Mladosti. </p>
<p>Studenti Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta pak pokrenuli su inicijativu da se i prostori toga fakulteta odgovarajuće preinače za nesmetano kretanje invalida. Građevinske se preinake prvenstveno odnosne na sanitarne čvorove, dvorane i predavaonice odnosno na ugradnju dizala. </p>
<p>S. R.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Umjetnost na gradskim ulicama</p>
<p>Treća i ujedno završna smjena Urbanog festivala počet će u ponedjeljak i trajati do subote. U šest dana na 55 različitih mjesta u gradu 38 mladih domaćih umjetnika predstavit će devet projekata i poseban teorijsko-aktivistički dio »Džungla na asfaltu«, najavili su organizatori iz Lokalne baze za osvježavanje kulture BLOK.</p>
<p>Multimedijalni će projekti uključivati performanse, instalacije i ples, a većina je interaktivna i zahtijeva sudjelovanje prolaznika. Projekt »Nepotreba iz zadovoljstva« koji će se provesti u različitim trgovinama u centru grada tematizira kupovinu i način na koji je čovjek uvučen u potrošačko društvo, liječeći probleme i depresiju kupovanjem mahom nepotrebnih predmeta. »Photo point« je alternativni gradski vodič. Potrebno je posjetiti i fotografirati različite lokacije grada, sasvim različite od onih turističkih. Plan mjesta može se dobiti na info punktu u Multimedijalnom institutu Mama u Preradovićevoj 18.</p>
<p>Urbani festival zatvara u petak »Džungla na asfaltu«- predavanje o napuštenim gradskim prostorima, obilazak autobusom tih mjesta i boravak u jednom od njih. </p>
<p>M. I.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="18">
<p>Reklamno 'ludilo' u »Lisinskom«</p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Više od tristotinjak reklamnih spotova prikazano je u subotu pred dvije i pol tisuće posjetitelja u dvorani Vatroslav Lisinski u sklopu drugog izdanja spektakla nazvanog »Noć gutača reklama«, koji je, kao i prošle godine, izazvao veliki interes Zagrepčana. </p>
<p>Velika dvorana Lisinskog u kojoj su program vodile Barbara Kolar i Danijela Trbović-Vlajki, zamijenivši u voditeljskim ulogama zamijenile Renea Bitorajca i Tarika Filipovića, bila je naprosto premala da primi sve one koji su željeli biti dio programa tijekom kojeg je publika aktivnim sudjelovanjem, odnosno pljeskanjem, zviždanjem ili glasnim negodovanjem davala osobni sud o najboljim, najgorim, najuzbudljivijim, najorginalnijim ili pak najdosadnijim reklamnim spotovima. </p>
<p>Tako se zagrebačka publika pridružila petomilijunskom svjetskom auditoriju koji je tijekom prošle godine imao prilike uživati u međunarodnom reklamnom spektaklu filmofila Jeana Mari Boursicota. </p>
<p>Ovogodišnje izdanje »Noći gutača reklama« proteklo je u humanitarnom ozračju budući da je sav prihod od prodaje ulaznica organizator EURO RSCG WW namijenio Dječjem domu u Nazorovoj. </p>
<p>Oko sat vremena iza ponoći održana je i nagradna igra u kojoj je automobil C3 dobio Goran, koji se među šest sretnika prvi uspio razodjenuti i odjenuti, i to uz pomoć samo jedne ruke. </p>
<p>Irena Maričić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Osječanima prva nagrada za katapultiranje 'najhrabrije plavuše Jadrana' </p>
<p>DUBROVNIK, 22. rujna</p>
<p> - Osječka ekipa katapult Stonebird i njihova 'najhrabija plavuša Jadrana', Danijela Vujičić, pokazali su se najboljima na međunarodnom natjecanju posebno konstruiranih letjelica bez motora, održanom pod pokroviteljstvom tvrtke »Red Bull« u subotu navečer u Dubrovniku. Danijela je, naime, zahvaljujući katapultiranju proletjela desetak metara u more, pa je cijeloj ekipi na koncu pripala prva nagrada, let oko svijeta, a Danijela je ponijela naslov 'najhrabrije'. Drugu nagradu, let helikopterom u nepoznato, osvojio je tim iz Zagreba »Leteći ring«, dok su njihovi sugrađani, ekipa »Nebeska pedalina« dobili treću nagradu - spuštanje padobranom. </p>
<p>Natjecanje 28 ekipa iz Slovenije, Hrvatske, BiH, Jugoslavije i Bugarske pratilo je oko deset tisuća gledatelja u dubrovačkoj Gradskoj luci, gdje je specijalno za ovu prigodu bila posebno konstruirana zaletna staza. </p>
<p>Natjecatelji su ujedno i konstruktori vlastitih letjelica, dok je sam događaj režirao Krešimir Dolenčić, a scenografiju potpisao Ivica Propadalo. </p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Kinezi proslavili festival punog mjeseca</p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Kinezi, najmnogoljudnija nacija svijeta, koja se može podičiti i iznimno bogatom kulturnom tradicijom, u subotu su proslavili festival punog mjeseca. Taj obiteljski blagdan, po važnosti je najveći nakon kineske nove godine, a po drevnom kineskom kalendaru slavi se 15. kolovoza, koji je po našem zapadnjačkom kalendaru bio u subotu. </p>
<p>Veliku feštu punog mjeseca Kinezi slave već tisućljećima u svojoj domovini, a u posljednje vrijeme i po svuda u svijetu. Kako velik broj Kineza živi izvan granica Kine, upravo njima mnogo znači taj dan jer vjeruju da gledanjem u mjesec postižu bliskost sa svojim prijateljima i rođacima koji žive daleko od njih. </p>
<p>Budući da je Kina ove godine zemlja partner na Jesenskom međunarodnom zagrebačkom velesajmu, tako u Zagrebu boravi nekoliko stotina Kineza koji su također u subotu navečer proslavili mjesečev festival. Kako smo od njih saznali, da bi slavlje bili potpuno, potrebno je nabaviti što više tradicionalnih mjesečevih kolačića koji se jedu samo tog dana u godini. </p>
<p>B. O.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Film »Kum« proglašen najboljim filmom svih vremena</p>
<p>LOS ANGELES, 22. rujna</p>
<p> - Prema istraživanju vodiča Zagat, najbolji film svih vremena je »Kum«, a ne »Građanin Kane«. Vodič »Zagat Movie Guide«, koji izlazi ovog tjedna, popisuje 1000 najboljih filmova prema mišljenju 5338 ljubitelja filma. </p>
<p>Na drugom mjestu nalazi se »Casablanca«, a nakon nje »Ratovi zvijezda«, »Zameo ih vjetar« i »Iskupljenje u Shawshanku«. </p>
<p>»Građanin Kane«, koji filmski kritičari i povjesničari filma često proglašavaju najboljim filmom ikada snimljenim, nalazi se na osmom mjestu. </p>
<p>Vodič je napravljen na isti način kao i Zagatovi vodiči po restoranima, trgovinama i mjestima za noćni izlazak, a filmovi su ocijenjeni prema kategorijama - gluma, priča, produkcija i ukupna kvaliteta. </p>
<p>»Najpopularnija zabava i dalje su večere i filmovi; sada konačno možemo reći da smo pokrili obje aktivnosti«, izjavio je Tim Zagat, izvršni direktor i supredsjednik Zagat Surveyja. </p>
<p>»Lawrence od Arabije« proglašen je najboljim akcijskim filmom, »Psiho« je najbolji horor, »Točno u podne« je omiljeni vestern, a »Čarobnjak iz Oza« na prvom je mjestu među mjuziklima. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Od raka svake godine umre 750 tisuća Europljana</p>
<p>ZAGREB/BRUXELLES, 22. rujna </p>
<p> - U zemljama Europske unije od raka umire više od 750 tisuća osoba na godinu, upozorili su liječnici na Konferenciji o raku koju su u Bruxellesu organizirali Europska komisija i Europski parlament, a na kojoj se okupilo oko 250 uglednih znanstvenika koji se bave istraživanjem raka. S ukupnim brojem umrlih od raka ta se bolest, odmah nakon bolesti krvožilnog sustava, svrstava u glavne uzročnike smrti stanovnika EU, s time da broj oboljelih od raka raste, ističe njemački dnevnik »Die Welt«. </p>
<p> »Unatoč agresivnim metodama liječenja kao što su zračenje i kemoterapija, život pacijenata oboljelih od tumora na mozgu produžuje se u prosjeku za 15 mjeseci«, naglasio je Michael Dornish iz Biopolimerskog istraživačkog centra u Oslu.</p>
<p> Samo u 2000. godini dijagnosticirano je 30.500 novih slučajeva tumora na mozgu, a iste je godine od njega umrlo 22.300 pacijenata, što odgovara stopi od 73 posto. </p>
<p> Znanstvenici iz Norveške, Velike Britanije, Njemačke i Švicarske razvili su novu terapiju koja bi mogla pomoći pri liječenju tumora na mozgu. Cilj terapije je da se injekcijama začahurenih živih stanica ubrizganih u neposrednu blizinu tumora spriječi rast krvnih žila u tumoru. Na taj se način zaustavlja opskrba tumora krvlju, a time i njegov dalji rast.</p>
<p> Tehnikom začahurenja sprečava se reakcija imunološkog sustava, pojasnio je Peter Vajkoczy iz sveučilišne bolnice za neurokirurgiju u Mannheimu. Nakon implantacije u mozak, te stanice preživljavaju dugo i sprečavaju daljnji rast stanica raka.</p>
<p> Ponovna izgradnja krvnih žila ima odlučujuću ulogu u rastu raka. Klinička su istraživanja pokazala da tumor veličine od samo tri milimetra iz bliže okoline ne može više vući dovoljno kisika i hranjivih tvari. Tumor se, da bi preživio, mora uključiti u krvožilini sustav, a baš bi to nova metoda morala spriječiti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Djeca izložena prašini manje izložena astmi</p>
<p>BOSTON, 22. rujna </p>
<p> - Život u čistim uvjetima nije uvijek dobar za djecu, pokazalo je istraživanje provedeno na više od 800 djece između šest i 13 godina. Istraživanje, koje je objavio »New England Journal of Medicine«, otkriva da su djeca koja žive okružena s najviše prašine najmanje izložena opasnosti od astme i peludne groznice. S druge strane, djeca odrasla u najčišćim uvjetima imaju znatno veće izglede za razvijanje pretjerane osjetljivosti na tvari koje mogu potaknuti alergijske reakcije.</p>
<p> Prošlog je mjeseca časopis Američke medicinske udruge objavio studiju koja je pokazala da djeca koja kod kuće imaju mačke ili pse vjerojatno neće biti alergična na pelud i plijesan. A djeca s alergijama lako mogu oboljeti od astme.</p>
<p> U posljednjem istraživanju, roditelji koji žive u ruralnim dijelovima Njemačke, Austrije i Švicarske odgovarali su na pitanja o zdravstvenim problemima djece. Njihova djeca testirana su i na alergijsku osjetljivost.</p>
<p> Ekipa koja je vodila istraživanje, pod vodstvom Charlotte Braun- Fahrlander iz Instituta za socijalnu i preventivnu medicinu u Baselu, usisavala je prašinu s madraca te djece i mjerila razinu endotoksina, substance pronađene u staničnoj stijenki bakterija.</p>
<p> Među djecom koja su imala najprljavije krevete, zabilježena je najmanja stopa astme i peludne groznice. Čini se da je izloženost prašini smanjila osjetljivost djece na tvari koje uzrokuju alergijske reakcije.</p>
<p> Taj je efekt bio vidljiv i u djece koja su živjela na selu i one izvan sela, što pokazuje da i male količine izloženosti prašini u neseoskom okruženju štite od astmatičnog disanja.</p>
<p> »Čini se da je izloženost endotoksinu u ranijoj životnoj dobi, za vrijeme razvoja imunološkog sustava, najvažnija karika protiv alergija«, tvrdi znanstvenik Scott Weiss. On je rekao da će novo otkriće liječnici možda moći upotrijebiti kako bi na siguran način djecu izložili pojedinim tvarima koje kasnije u životu mogu smanjiti rizik od razvijanja alergijskih reakcija. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="24">
<p>Zatočenici kolodvora ZOO</p>
<p>Redatelj Boris Kovačević s mladim glumcima pokušavao je uvjerljivo predočiti svjetove Christiane F. i zastrašujuću nemogućnost izlaza iz njih / No, predstava je u pojedinim dijelovima djelovala pretjerano narativno, ilustrativno i naivno</p>
<p>Ispovijest četrnaestogodišnje djevojčice koja je odrastala po hodnicima berlinskog kolodvora ZOO, a svoj je identitet skrivala pod pseudonimom Christiane F., još je početkom 80-ih godina prošloga stoljeća šokirala javnost upozoravajući na zastrašujuću bolest ovoga vremena koja je s društvenih margina ubrzo postala jednom od središnjih opsesija naše stvarnosti. Godinu dana nakon što je objavljen roman, 1982., sudbina Christiane F. i njezinih vršnjaka s berlinskih pločnika prikazivana je na filmskom platnu, a dvadeset godina kasnije redatelj Boris Kovačević u Zagrebačkom kazalištu mladih postavlja predstavu »Mi djeca s kolodvora Zoo«.</p>
<p> Adaptirajući roman u kojem su Kai Herman i Horst Rieck zabilježili potresno svjedočenje djevojčice koja je zalutala u svijet droge i iz njega se više nije uspjela izvući Boris Kovačević je slijedio priču, nastojeći uvjerljivo predočiti nesnošljivu svakodnevicu »posrnulih četrnaestogodišnjaka ili šesnaestogodišnjaka«, pažljivo navodeći pri tom uzroke i posljedice. Teatarski prikaz odrastanja Christiane F. postavio je, uz scenografsku pomoć Miljenka Sekulića, u prazan prostor omeđen sa strane metalnom konstrukcijom te s pješčanikom na podu kao mjestom rezerviranom za izvanjske i u ovoj predstavi mnogo važnije, unutarnje sukobe. Podijelio je tekst na onaj koji se dijaloški izgovara na pozornici i onaj koji je u formi monologa snimljen na vrpci, no koji se čini mnogo dramatičnijim od izravnoga govora. Time je samo podcrtao narativnost iskaza i učinio predstavu na mjestima razvučenom, lišenom dinamike koja bi odgovarala tinejdžerskim buntovima i njihovim egzistencijalnim očajanjima.</p>
<p>Sve ono što u predlošku upućuje na akciju, svi događaji koji ispisuju smjer budućim zbivanja i očitavaju se kao bitni znakovi u iščitavanju djela rješavani su u predstavi većinom koreografski. Glumci koji interpretiraju narkomane penju se po platnenim užadima i s njih vratolomno spuštaju, njišu se, skaču po metalnoj konstrukciji, lete zrakom... Po pozornici se kreću gotovo po kodiranom sistemu koreografiranih pokreta, koji su najčešće vrlo ilustrativni, u nastojanju da što izražajnije ocrtaju ono što se namjerava pokazati, odnosno ono o čemu se govori. Govor junaka s kolodvora Zoo je »umiveno« književan, prilično neprimjeren prostoru i situaciji u kojoj se nalaze. Jer za takav prikaz života s ulice, koji uz svu želju za teatralizacijom mora negdje u sebi kriti i dokumentarističke namjere, neprikladan je jezik u kojem se pažljivo biraju riječi i način na koji će biti izgovorene. </p>
<p> Da bi gledateljima ponudio šokantne kazališne slike »posuđene« iz naše stvarnosti, Boris Kovačević je morao sažimati scenska zbivanja čime bi se uspostavio i mnogo prikladniji ritam u praćenju neumjerenog »trošenja« snova i života Christiane F. i njezinih prijatelja. No, on se mnogo više koncentrirao na izvanjske efekte - dopadljivu glazbu Davora Rocca, neiskorištene video zapise Ivana Faktora, pretjerani koreografski upliv u dramska zbivanja..., koristivši pri tom i citate iz nekih drugih predstava (primjerice pješčani pod i pijesak koji u jednom trenutku pada sa stropa neobično podsjećaju na scenografiju iz, u posljednje vrijeme često spominjane izvedbe, »Hazarskog rječnika« Tomaža Pandura).</p>
<p>Uz glumce iz ansambla Zagrebačkog kazališta mladih - Maricu Vidušić, Damira Šabana, Edvina Liverića, Kristijana Ugrina, Dragu Utješanovića i Jadranku Korda-Krušlin, koji su korektno interpretirali epizodiste, zalutale krivce iz svijeta odraslih, u »Mi djeca s kolodvora Zoo« predstavili su se mladi glumci, većinom studenti ili apsolventi Akademije dramske umjetnosti. Nesumnjivo talentirana glumica Barbara Prpić predočila je Christiane F. izvan linearnih modela, u različitim emocionalnim iskazima i uvjerljivim lomovima, pripisujući joj ne jedan, nego više izgleda. Slijedio ju je s nešto stišanim tonovima Dušan Bućan, dok su se Dora Fišer, Sanja Hrenar, Iva Ćosić-Dragan i Kristijan Potočki priklonili manje-više stereotipovima u oslikavanju kaotičnih narkomanskih snova i tjeskobnih buđenja. </p>
<p>Tema o kojoj govori najnovija predstava Zagrebačkog kazališta mladih tiče se onih koji odrastaju i njihovih roditelja, no i susjeda, prijatelja, cijelog društva još uvijek zatečenog i ranjivog pred ekspanzijom ovisnosti, tiče se zasigurno i teatra što napokon mora progovoriti (no, pri tom atraktivnim kazališnim jezikom) o onome što se događa tu, kraj nas ili s nama. </p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Vrhunci glazbenog teatra</p>
<p>Na programu se našla izvanredna predstava barokne opere »Pompej Veliki«, ostvarena suradnjom grupe engleskih i hrvatskih umjetnika / Većinu glavnih uloga pjevali su engleski gosti, na čelu s izražajnim kontratenorom Charlesom Humphriesom kao Pompejem</p>
<p>Bio je to pothvat bez primjera u našoj kazališnoj praksi: na pozornici Varaždinskog HNK predstavljena je predstava ranobarokne opere »Pompej Veliki« Francesca Cavallija, praizvedena u Veneciji 1666., koju je iz stoljetnog zaborava uskrisio ugledni engleski muzikolog Denis Stevens. Zahvaljujući ostvarenoj suradnji grupe uglednih engleskih umjetnika i Varaždinskih baroknih večeri, koju je suradnju posredovao voditelj zagrebačkog Zbora sv. Marka Neven Valent, inače basist, koji se potvrđuje i kao sve uspješniji producent glazbenih programa, gledali smo u petak predstavu koja je više nego uzor stilski osjetljivog, a visoko vrijednog glazbeno-scenskog uprizorenja.</p>
<p> Bila je to svojevrsna rekonstrukcija baroknog glazbenog teatra, oblikovana suvremenom vizurom, ali s poštovanjem daleke, nama danas praktički nepoznate epohe. Zasluga je to prije svega autorskog tima predstave na čelu s redateljem Tomom Hawkesom, dirigentom Paulom Esswoodom, kostimografkinjom Daphne Stevens-Pascucci i naše scenografkinje Dinke Jeričević, koji su osmislili predstavu najviših estetskih mjerila u svakoj od navedenih komponenti.</p>
<p>Posebno je sretna okolnost što su organizatori uspjeli od grada Londona dobiti na dar mnogobrojne kostime za veliki ansambl, koji načinom i ljepotom izrade također služe za uzor.</p>
<p>Scena koju smo gledali živjela je plastično u sjajno stiliziranim pokretnim elementima dekora, precizno osvjetljavana, u živopisnoj mizansceni koja je funkcionirala idealno u svakom detalju. Pravo je čudo kako je redatelj sa svega desetak dana pokusa (kažu, doduše, veoma intenzivnih) uspio tako stimulirati sve interprete, od glavnih uloga do statista, da zažive u vizualnoj baroknoj maniri jednog teatra sasvim drugačijeg od našeg današnjeg načina mišljenja kazališne scene.</p>
<p> Bila je to dragocjena povijesna freska koju je trebalo prihvatiti u njezinim posebnim estetskim mjerilima, kao što se trebalo uživjeti u glazbene likove gdje naslovnu ulogu pjeva kontratenor, mladiće interpretiraju i pjevačice, a »luđakinju« predstavlja - tenor! Svaka čast pjevačima, svima od reda, na vođenju vokalnih linija, a prije svega na izvođenju neprestano prisutnih koloratura u svim, također muškim, dionicama. Mali orkestralni sastav sačinjavali su članovi naših Zagrebačkih solista dok su continuo izvodile tri prvorazredne engleske glazbenice na čembalu, violončelu i teorbi.</p>
<p>Većinu glavnih uloga pjevali su engleski gosti, na čelu s izražajnim kontratenorom Charlesom Humphriesom kao Pompejem, šarmantnom Philippom Hyde u ulozi Cezarove kćeri Giulije i Josephom Cornwellom kao Mitridatom, uz sjajnog komičara Roberta Burta kao temperamentne Luđakinje. Drago nam je da je jedna od glavnih uloga kraljice Issicrateje pripala mladoj hrvatskoj sopranistici Valentini Fijačko, koja se predstavila krasnim glasom i sjajnom vokalnom tehnikom, dok je naša mezzosopranistica Dubravka Šeparović-Mušović s potrebnim humorom predstavila lik Harpalije. </p>
<p>Od naših pjevača u većim ulogama još su se pojavili Neven Valent (Cezar), Tvrtko Stipić, Lana Kos i Helena Lucić - svi ravnopravno uklopljeni u cjelinu ove u svakom pogledu iznimne predstave. U analima Varaždinskih baroknih večeri taj »Pompeo Magno« (»Pompej Veliki«) jedan je od najsvjetlijih vrhunaca u dosadašnja više od tri desetljeća trajanja festivala, koji je postao ukrasom Varaždina - baroknog urbanog bisera. </p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Zvučnost daleko od Mozarta</p>
<p>Snaga ansambla Zagrebačke filharmonije, koja se u Holstovo djelo prirodno ugradila, u Mozartovu svemiru zvučala je nespretno, tromo, pa i robusno</p>
<p>Prvim koncertom u ciklusu Bijele oktave, Zagrebačka je filharmonija u petak, 20. rujna, otvorila svoju sezonu 2002./2003. Na programu su bila djela W. A. Mozarta (41. simfonija u C-duru, KV 551) i G. Th. Holsta (Planeti - suita za orkestar i ženski zbor), a orkestrom te Ženskim akademskim zborom Ivana Gorana Kovačića ravnao je Julian Kovatchev. Koncertu je prethodilo otvorenje izložbe slikara Danka Friščića, Davorina Radića i Hame Čavrka, čija su djela izložena u predvorju Velike dvorane Lisinski, te je popraćena posebnom programskom knjižicom. Prikupljeni prihod s koncerta bio je namijenjen Općoj bolnici Sisak. Iako se početak koncertne sezone Zagrebačke filharmonije poklopio s otvorenjem Varaždinskih baroknih večeri, publika je pokazala velik interes te veselje u povodu početka koncertne sezone, baš kao što je prije nekoliko dana Tamara Smirnova privukla brojnu publiku u Zagrebačku katedralu na svoje dvije večeri posvećene Bachovim opusima za solo violinu.</p>
<p>Izbor skladbi tog prvog koncerta Zagrebačke filharmonije - nikada do kraja dostižne Mozartove Jupiter simfonije te efektnih, i publici u pravilu privlačnih Holstovih Planeta, doista je, posebice u drugome dijelu (Holst), potaknuo pozornost slušateljstva. Holstova skladba nevelikih glazbenih zahtjeva ili pretenzija u izvedbi orkestra Zagrebačke filharmonije bila je predstavljena jasno i pregledno, čime su bili ostvareni kontinuitet i luk cjeline. Zvuk orkestra bio je kompaktan, pažljivo definiranih boja i intenziteta, kao i izražajnosti koje partitura jasno naznačuje. Izvedbena i interpretativna sigurnost ansambla bila je nesporna i vodstvo Juliana Kovatcheva pokazalo se odgovarajućim i skladnim u odnosu na djelo i kompatibilno s orkestrom. Najzanimljivije izvedbe bile su one stavaka Jupiter i Saturn, a Neptun, posljednji u nizu sedam stavaka - planeta, posjedovao je doista finu unutarnju tenziju i izgrađene razine zvučnosti. </p>
<p>Prvi dio koncerta, izvedba Mozartove Simfonije, bio je znatno slabiji, jer je Mozartova građa bila iznesena velikim i neartikuliranim zamasima. Njezino harmonično bogatstvo, enervantnost pokreta ili podjednako mirnog postojanja u vremenu, nismo mogli ni čuti ni prepoznati. Snaga ansambla Zagrebačke filharmonije, koja se u Holstovo djelo prirodno ugradila, u Mozartovu svemiru zvučala je nespretno, tromo, pa i robusno.</p>
<p>Dodi Komanov</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Poljski dani u Dubrovniku</p>
<p>DUBROVNIK, 22. rujna</p>
<p> - Peto izdanje kulturne manifestacije »Poljski dani u Dubrovniku« ove godine održat će se 23. i 24. rujna, a program će, kao i prethodnih godina, biti u znaku spomena na poljskog skladatelja Ludomira Rogowskog koji je od dvadesetih godina prošlog stoljeća do smrti 1953. godine živo i stvarao u Dubrovniku. Ove godine dubrovačkoj će publici biti ponuđena tri koncerta: »Hommage a Chopin« poznatog poljskog gitarista Mareka Dlugosza, »Poljski skladatelji u emigraciji« koji će izvesti pjevačice Joanna Sperska i Joanna Dobrakowska uz glasovirsku pratnju Marcina Koziela te »Sakralni koncert« u dubrovačkoj Katedrali uz nastup istih umjetnika. Poljski konzervatori restaurirali su ploču u spomen na boravak poljskoga kneza Karola Stanislawa Radziwilla u Dubrovniku 1774. godine. Ploča će biti svečano otkrivena u Kneževu dvoru. Poljske dane u Dubrovniku organizira Veleposlanstvo Republike Poljske u Hrvatskoj. </p>
<p>D. M.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Počeo Festival novog filma</p>
<p>SPLIT, 22. rujna</p>
<p> - Sedmi međunarodni Festival novog filma i videa u splitskom kinu Karaman u subotu navečer otvoren je filmom »Kolovoz« francuskog redatelja Avija Mograbija. Splitski filmski festival njeguje sve oblike i žanrove, a prije svečanog otvorenja publika je u dvorani MKC-a imala prigodu gledati film »Europski nomadi« Nizozemca Erica Velthiusa, te u kinu Karaman film »De La Calle«, Gerarda Torta iz Meksika. U sklopu festivala bit će prikazano šezdesetak filmova u video i filmskoj konkurenciji, 26 ostvarenja u kategorijama Fokus, Forum i Slika, te više od trideset radova u kategoriji Novih medija. U filmskoj konkurenciji festivala, koji će trajati do 28. rujna, bit će prikazana ostvarenja mađarskih, austrijskih francuskih, njemačkih portugalskih, američkih i drugih autora u čijim je zemljama razvijena filmska industrija, a film kao umjetnost ima dugogodišnju traiciju. U programu video konkurencije među japanskim i kanadskim ostvarenjima naći će se i tri kratkometražna filma hrvatskih autora: »Sedamnaest priča« Lale Raščić, »Kuća Lutaka« Gorana Škofića i »Das lied ist aus« Ivana Faktora. </p>
<p>M. J.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Šovagovićevoj »Cigli« »Grand Prix Italia«</p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Radiodrama »Cigla« Filipa Šovagovića osvojila je prvu nagradu u konkurenciji igranih radiodrama na festivalu »Grand Prix Italia« u Palermu. U produkciji Dramskog programa Hrvatskog radija Šovagovićevu »Ciglu« režirao je Vedran Vrhovnik. Urednik i dramaturg emisije je Hrvoje Ivanković, a glazbena urednica Adriana Kramarić. »Grand Prix Italie« je, uz »Grand Prix Europe« u Berlinu, najuglednija europska i svjetska radiodramska nagrada, a u međunarodnom ocjenjivačkom sudu koji odlučuje o njenim dobitnicima sjede najpoznatija imena europske radiofonije. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>PLAVA TOČKA U BESKRAJU</p>
<p>Zabluda dovedena blizu vrhunca</p>
<p>Neke novije snimke dubokog svemira pokazuju da ima više galaktika oko Mliječne staze nego što ima zvijezda u Mliječnoj stazi. Svaka od njih je svemirski otok koji sadrži možda stotinu milijarda sunaca. Takva je slika temeljita propovijed o skromnosti</p>
<p>PIŠE: CARL SAGAN</p>
<p>Tek su 1837. izravna promatranja zvijezda najjasnije dokazala da Zemlja stvarno kruži oko Sunca. Napokon je bila otkrivena godišnja paralaksa o kojoj se dugo raspravljalo, ne boljim argumentima, nego boljim instrumentima. </p>
<p>Budući da je mnogo lakše objasniti što znači paralaksa nego što je aberacija svjetlosti, to je otkriće bilo vrlo važno. Ono je zabilo posljednji čavao u lijes geocentrizmu. Trebate samo pogledati svoj prst lijevim okom, a zatim desnim, i izgledat će vam da se prst pomakao prema pozadini. Svatko može shvatiti paralaksu.</p>
<p>U devetnaestom stoljeću su se svi znanstvenici geocentričari ili preobratili ili su nestali. Kada je jednom većina znanstvenika bila uvjerena, upućeno se javno mnijenje brzo promijenilo, u nekim zemljama za samo tri ili četiri generacije. </p>
<p>Naravno da je u vrijeme Galilea i Newtona, čak i još mnogo kasnije, bilo ljudi koji su se protivili i nastojali spriječiti prihvaćanje novog svemira sa Suncem kao središtem, a čak i da se za tako nešto i zna. A bilo je mnogo i onih koji su imali makar tajne ograde prema tome.</p>
<p>Potkraj dvadesetog stoljeća mogli smo, ako je i bilo nekih preostalih pristalica geocentrizma, izravno riješiti problem. </p>
<p>Mogli smo provjeriti živimo li u sustavu sa Zemljom u središtu i planetima pričvršćenim za prozirne kristalne sfere ili u sustavu sa Suncem u središtu, u kojem Sunčeva gravitacija kontrolira udaljenosti planeta od njega. </p>
<p>Ispitivali smo, na primjer, planete radarom. Kada odbijemo signal od Saturna, ne dobijemo radijsku jeku od bliže kristalne sfere pridružene Jupiteru. Naši svemirski brodovi dolaze na svoja ustanovljena odredišta sa začuđujućom točnosti, točno prema predviđanjima Newtonove teorije. </p>
<p>Kada naše letjelice putuju, recimo, prema Marsu, njihovi instrumenti ne čuju zvuk zvonca, niti opaze krhotine razbijenog kristala dok se probijaju kroz »sfere« koje, prema autoritativnim mišljenjima koja su prevladavala tisućljećima, tjeraju Veneru ili Sunce u njihovo uredno gibanje oko središta, Zemlje.</p>
<p>Kada je »Voyager 2« pretraživao Sunčev sustav s mjesta daljeg od najudaljenijeg planeta, on je vidio, baš kao što su to rekli Kopernik i Galileo, da će biti, Sunce u sredini, i planete na koncentričnim stazama oko njega. Zemlja je, daleko od toga da je središte svemira, samo jedna od točkica koje kruže oko Sunca. </p>
<p>Sada, kad više nismo zatvoreni u jednom svijetu, možemo dohvatiti ostale i zauvijek utvrditi kakav planetni sustav nastanjujemo.</p>
<p>Svaki drugi prijedlog, a bilo ih je jako mnogo, kojim bi nas se pomaklo iz središta svemira je također naišao na otpor, djelomice iz sličnih razloga. Čini se da čeznemo za privilegijom koju nismo zaslužili našim radom nego rođenjem, upravo činjenicom da smo, recimo, mi ljudi rođeni na Zemlji. To možemo zvati antropocentrističkom - »ljudskocentrističkom« zabludom.</p>
<p>Ta je zabluda dovedena blizu vrhunca kroz zamisao da smo stvoreni na Božju sliku: Stvoritelj i Upravljač cijelog svemira izgleda baš kao ja. </p>
<p>Bože, koja podudarnost! Kako je to zgodno i kako nas to čini zadovoljnima! Grčki filozof Ksenofan je u šestom stoljeću prije Krista shvatio drskost takvog gledanja:</p>
<p> »Etiopljani su svoje bogove učinili crnim, s prćastim nosovima, Tračani govore da njihovi bogovi imaju plave oči i crvenu kosu ... Da, kad bi volovi i konji, ili lavovi, imali ruke, i kad bi mogli slikati tim rukama i stvarati umjetnička djela kao što to čine ljudi, konji bi slikali božje pojavnosti kao konje, volovi kao volove.«</p>
<p>Takvi su stavovi nekad bili opisivani kao »provincijski« - naivno očekivanje da se političke hijerarhije i društvene konvencije zabite provincije protežu na prostrano carstvo sastavljeno od mnogih različitih tradicija i kultura, da su poznate zabiti, naše zabiti, središte svijeta. </p>
<p>Neznalice iz provincije ne znaju gotovo ništa o onome što je još moguće. Oni ne uspijevaju shvatiti beznačajnost njihove provincije ili različitost Carstva. Oni lakoćom primjenjuju svoje vlastite standarde i običaje na ostatak svijeta. </p>
<p>No uronjeni u Beč, Hamburg ili New York, oni skrušeno shvaćaju kako je njihovo stajalište bilo ograničeno. Oni postaju »deprovincijalizirani«.</p>
<p>Suvremena je znanost uvijek bila putovanje u nepoznato, na kojem je na svakom koraku čekala pouka iz skromnosti. Mnogi bi putnici radije poželjeli da su ostali kod kuće. </p>
<p>U sedamnaestom je stoljeću još bilo neke nade da, čak i ako Zemlja nije u središtu svemira, ona može biti jedini »svijet«. </p>
<p>Galileov je teleskop, međutim, otkrio da »Mjesec ni u kojem slučaju nema jednoličnu i glatku površinu« i da drugi svjetovi mogu izgledati »upravo kao samo lice Zemlje«. </p>
<p>Mjesec i planeti su nepogrešivo pokazali da imaju jednako prava biti svjetovi kao i Zemlja, sa svojim planinama, kraterima, atmosferom, polarnim ledenim kapama, oblacima, i, u slučaju Saturna, s blistavim, dotad neviđenim prstenima. </p>
<p>Nakon tisućljeća filozofskih rasprava, problem je bio jednom zauvijek riješen u korist »mnoštva svjetova«. Oni mogu biti temeljno drukčiji od našeg planeta. Niti jedan od njih ne mora biti pogodan za život. No Zemlja ni u kojem slučaju nije jedina.</p>
<p>Bila je to iduća u slijedu velikih degradacija, iskustava koja otrježnjuju, dokazivanja naše očite beznačajnosti, rana koju je znanost, u svojoj potrazi za Galileovim činjenicama, zadala ljudskom ponosu. </p>
<p>No dobro, nadali su se neki, čak i ako Zemlja nije u središtu svemira, Sunce jest. Sunce je naše Sunce. Tako je i Zemlja približno u središtu svemira.</p>
<p> Možda bi tako našeg ponosa mogao biti sačuvan. No u devetnaestom stoljeću je astronomija, na temelju promatranja, pokazala da je Sunce samo jedna usamljena zvijezda u velikoj nakupini sunaca nazvanoj galaktika Mliječna staza. </p>
<p>Daleko od toga da je u središtu galaktike, naše Sunce, sa svojom pratnjom tamnih i sićušnih planeta, leži u jednom ni po čemu istaknutom području neugledna spiralnog kraka. Mi smo trideset tisuća svjetlosnih godina od središta. </p>
<p>Dobro, naša je Mliječna staza jedina galaktika. Galaktika Mliječna staza je jedna od milijarda, možda stotinu milijarda galaktika, i nije osobita ni po masi niti po sjaju niti po tome kako su njene zvijezde smještene i usmjerene. </p>
<p>Neke novije snimke dubokog svemira pokazuju da ima više galaktika oko Mliječne staze nego što ima zvijezda u Mliječnoj stazi. Svaka od njih je svemirski otok koji sadrži možda stotinu milijarda sunaca. Takva je slika temeljita propovijed o skromnosti.</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>CITY</p>
<p>Stručno govoreći, Gould je bio genij</p>
<p>Privremeno su mu odredili kvocijent inteligencije na 108, što je već prilično monstruozna brojka. Odveli su ga iz osnovne škole gdje se punih šest dana pokušavao praviti normalnim i povjerili ga timu sveučilišnih istraživača</p>
<p>PIŠE: ALESSANDRO BARICCO</p>
<p>Odlično.</p>
<p> - Nisam baš tako sigurna. - Ako ništa drugo, neće zadaviti tebe. - Tko? - Diesel i Poomerang.</p>
<p>- Onaj div?</p>
<p>- Div je Diesel. Poomerang je onaj drugi, ćelavi. On je nijem.</p>
<p>- Poomerang.</p>
<p>- Da. Nijem je. Ne govori. čuje, ali ne govori.</p>
<p>- Zadržat će ih na ulazu.</p>
<p>- Njih dvojicu najčešće nitko ne može zadržati.</p>
<p>- Gould?</p>
<p>- Da.</p>
<p>- Mora li umrijeti Mami Jane?</p>
<p>- Neka se svi gone u neku stvar.</p>
<p>- »Ne znam«. OK.</p>
<p>- Daj mi nešto reci, Shatzy.</p>
<p>- Moram sad ići.</p>
<p>- Samo nešto.</p>
<p>- Reci.</p>
<p>- Ono mjesto, ona zalogajnica...</p>
<p>- Da...</p>
<p>- Mislio sam... moglo bi baš biti dobro mjesto...</p>
<p>- Pa tako...</p>
<p>- Mislio sam, rado bih tamo proslavio svoj rođendan.</p>
<p>- Kako to misliš?</p>
<p>- Sutra... rođendan mi je... mogli bismo svi skupa otići tamo nešto pojesti, možda su i ona dvojica u sivom još tamo, oni s kečapom.</p>
<p>- Čudne li ideje, Gould.</p>
<p>- Ti, ja, Diesel i Poomerang. Ja častim.</p>
<p>- Ne znam.</p>
<p>- Ideja je sjajna, časna riječ.</p>
<p>- Možda.</p>
<p>- 85-56-74-18.</p>
<p>- Što je to?</p>
<p>- Moj broj, ako želiš, nazovi, OK?</p>
<p>- Ne izgleda kao da imaš trinaest godina.</p>
<p>- Sutra ću ih napuniti, da budemo precizni.</p>
<p>- Ah, da.</p>
<p>- Onda smo se dogovorili?</p>
<p>- Da.</p>
<p>- U redu.</p>
<p>- Gould?</p>
<p>- Da?</p>
<p>- Bok.</p>
<p>- Bok Shatzy.</p>
<p>- Bok.</p>
<p>- Ova kuća je odvratna, reče Shatzy.</p>
<p>- Da, reče Gould.</p>
<p>- Stvarno je odvratna, vjeruj mi. Stručno govoreći, Gould je bio genij. To je utvrdila komisija od pet profesora koja ga je ispitala, u dobi od šest godina, podvrgavajući ga trodnevnom testu. Na temelju Stockenovih parametara, zaključili su da pripada delta grupi: na tim razinama mozak je hipertrofični stroj kojemu je teško naslutiti granice. </p>
<p>Privremeno su mu odredili kvocijent inteligencije na 108, što je već prilično monstruozna brojka. Odveli su ga iz osnovne škole gdje se punih šest dana pokušavao praviti normalnim i povjerili ga timu sveučilišnih istraživača. S jedanaest godina diplomirao je teorijsku fiziku, s radom o rješenju Hubbardova modela u dvije dimenzije.</p>
<p>- Što rade cipele u hladnjaku?</p>
<p>- Bakterije.</p>
<p>- Molim?</p>
<p>- Proučavam bakterije. U cipelama su stakalca. Gramapozitivne bakterije.</p>
<p>- Je li i pljesniva piletina ima veze s bakterijama?</p>
<p>- Piletina?</p>
<p>Gouldova kuća bila je na dva kata. Imala je osam soba i druge prostorije kao što su garaža i podrum. U salonu je bio tapison koji je imitirao pločice od toskanske opeke, no kako je bio visok samo četiri centimetra, imitacija nije baš bila uspješna. </p>
<p>U prostoriji u kutu, na prvom katu, bio je stolni nogomet. </p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="32">
<p>Dinamo pobjedom preuzeo vrh</p>
<p>Nogometaši Dinama su u posljednjih 15-ak minuta imali više smirenosti, a i vještine, te su u jednom vrlo izjednačenom, beskompromisnom, ali nadasve sportskom nadmetanju, uspjeli dva puta zatresti mrežu borbenih Varaždinaca. Pobjeda Dinama je zaslužena, a da se kojim slučajem omaknuo i obrnuti rezultat ne bi bilo nezasluženo...</p>
<p>VARAŽDIN, 22. rujna</p>
<p> - Dinamo je smijenio na čelu prvenstvene ljestvice do ove utakmice vodeći Varteks, a kao što se predmnijevalo, bila je to neizvjesna utakmica do same završnice. No, u posljednjih 15-ak minuta gosti iz Zagreba imali su više smirenosti, a i vještine, i u jednom vrlo izjednačenom, beskompromisnom nadmetanju, ali nadasve sportskom, uspjeli su dva puta zatresti mrežu borbenih Varaždinaca. Pobjeda Dinama je zaslužena, a da se kojim slučajem omaknuo i obrnuti rezultat ne bi bilo nezasluženo...
Samim takvim zaključkom, da je uspjeh u ovoj utakmici odlučen u samoj završnici, naznačili smo kakva je to utakmica bila. Ponajprije vrlo izjednačena, s naglaskom da su obje momčadi od početka do kraja pokazivale jasnu namjeru kako žele sva tri boda. A kad tome pridodamo i činjenicu da su vratari i jedne i druge momčadi bili najzaposleniji akteri utakmice, onda smo djelomice odgovorili kako se igralo. </p>
<p>Istina, nije to bila utakmica nekih posebnih pojedinačnih majstorija i poteza, a ako ih ipak trebamo pronaći, to su oni detalji iz kojih je Dinamo ostvario pobjedu. Bilo je očigledno, naime, nakon što je u 74. minuti Dinamo došao u prednost, da se radilo o itekako uvježbanoj kombinaciji. Dinamo je imao slobodan udarac na 20-ak metara od Varteksovih vrata, i naravno da su gotovo svi sudionici susreta bili u kaznenom prostoru Varteksa. Slobodan udarac izveo je Agić, ali je loptu umjesto prema vratima gurnuo više u stranu, dakako u kazneni prostor Varteksa. Mikić je unaprijed potrčao na to mjesto, a onda loptu ubacio pred Varteksov peterac, gdje ju je silno »pljusnuo« Marić. Sasvim dovoljno da lopta iznenadi inače odličnog Rumbaka i kroz noge mu uđe u mrežu. Bio je to jedan od rijetkih Marićevih pravih poteza, u prvom ga dijelu gotovo nismo vidjeli, pa je možda i to bio razlog nešto slabijeg Dinama. U nastavku, međutim, kad je živnuo Marić, živnuo je i Dinamo.</p>
<p>Konačni ishod postavio je Balaban majstorskim euro-pogotkom. Bilo je to u razdoblju kad su Varaždinci u posljednjem grču željeli poravnati, što ne bi bilo nimalo nezasluženo. To je bilo upravo ono što je Balaban čekao, dugu loptu u protuudaru. A kad je vidio istrčalog Rumbaka, prebacio ga je manirom vrhunskog strijelca. Ovim se pogotkom i potezom, dakako potvrdio dobar Blaževićev »nos« jer su Balaban, kao i Petrović, odmah početkom nastavka zamijenili prethodni napadački dvojac Olić-Mitu koji se baš i nije istaknuo nekim naročitim prijetnjama.</p>
<p>Susret je započeo sa dvije uzastopne Butinine obrane u 4. minuti, a i općenito u prvih dvadesetak minuta Dinamov vratar nalazio se kao na »streljani«. Za razliku od Dinama, koji je kombinacijama, doduše neuspješnim, pokušavao doći do neke prigode, Varaždinci su shvatili da na mokrom travnjaku, kad je lopta itekako varljiva, treba što češće gađati, po mogućnosti iz što više pozicija.</p>
<p>Prvu pravu prigodu Dinamo je imao kad je Toplak praktički poklonio loptu Oliću, ovaj odmaknuo po lijevoj strani i idealno pronašao Mitua, ali mu je vratar Rumbak formalno uletio u udarac. Pet minuta kasnije Varaždinci su bili u velikoj prigodi, ali je Mumlek sam, neometan, sa 10-ak metara natjerao Butinu na »paradu«.</p>
<p>U nastavku je zaista teško nabrojati sve prijetnje pred jednim i drugim vratima. Valja samo konstatirati da su oba vratara imala pune ruke posla, te također da su u 70. minuti domaći navijači ozbiljno protestirali. Činilo im se da je sudar Bošnjaka i Petričevića dva metra u kaznenom prostoru Dinama »mirisao« na jedanaesterac. Uglavnom, svjedočili smo jednoj pravoj muškoj, borbenoj, prvenstvenoj utakmici dvije naše ponajbolje momčadi, značajnoj i po tome što je Dinamo zasjeo na vrh prvenstvene ljestvice.</p>
<p>• Stadion Varteksa</p>
<p>VARTEKS - DINAMO 0-2 (0-0)</p>
<p>VARTEKS: Rumbak 6.5 - Sabolčki 6.5 (od 75. Halini -), Toplak 6, Krištić 6.5, Fumić 6.5 - Huljev 6 (od 80. Režić -), Šafarić 6, Mumlek 6.5, Hrman 6.5 - Halilović 6 (od 56. Petričević 6), Karić 6.5.</p>
<p>DINAMO: Butina 7 - Smoje 6; Sedloski 6.5, Bošnjak 6 - Mikić 7, Marić 6.5, Polovanec 7, Jurić 6 - Olić 6 (od 46. Balaban 7), Mitu 6 (od 46. V. Petrović 6).</p>
<p>SUDAC: Trivković (Split) 6.5; GLEDATELJA: 7.000.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Marić (74.), 0-2 Balaban (87.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Agić, Bošnjak, Sabolčki, Petrović, Polovanec</p>
<p>CRVENI KARTONI: - </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Tomislav BUTINA</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Butina: Ova pobjeda je kruna naše dobre forme</p>
<p>Miroslav Blažević, trener Dinama:</p>
<p>- Pobijedila je sretnija momčad, Varteks je bio izuzetan protivnik i zahvaljujući inteligenciji našegolmana sačuvali smo mrežu u prvom poluvremenu. Uspjeli smo iskoristiti prilike zahvaljujući spretnosti naših napadača. Čestitka suparniku koji je od prve minute žarko želio savladati objektivno jačeg protivnika. Jako smo sretni jer je ovo teška, ali i prijelomna pobjeda za nastavak prvenstva. </p>
<p>Dražen Besek, trener Varteksa:</p>
<p>- Čestitam objema momčadima i se slažem da u nogometu treba imati sreće za pobjedu. Mi smo u početku stvorili dvije-tri prilike koje nismo iskoristili. Bojao sam se da ćemo biti kažnjeni zbog toga, i upravo se to dogodilo. Presudila je širina koju Dinamo ima u napadu. Nemam zamjerke svojem sastavu jer je igro dobro, no nažalost dvije najbolje utakmice koje smo odigrali pred svojom publikom, protiv Hajduka i sada protiv Dinama, gubimo bez postignutog gola.</p>
<p>Tomislav Butina, vratar Dinama:</p>
<p>- Dosta smo loše igrali u prvom poluvremenu kada su igrači Varteksa imali dosta prostora, pa su nam i stvarali prilike. Međutim, ulaskom genijalca Vladimira Petrovića utakmica se okrenula, a ja nisam vjerovao da možemo imati toliko sreće. Protiv Mađara smo dokazali da smo dobra momčad, a ova pobjeda u Varaždinu kruna je naše dobre forme.</p>
<p>Vladimir Petrović, napadač Dinama:</p>
<p>- Nakon odlično odigrane utakmice u Zagrebu smo uspjeli pobijediti direktnog konkurenta u utrci za prvaka, pa ova pobjeda vrijedi više od tri boda. U prvom smo se poluvremenu malo uplašili zbog njihovih prilika, ali smo znali da ćemo ih na kraju pobijediti ukoliko budemo strpljivi. Preokrenuli smo tijek dvoboja i zasluženo pobijedili, jer smo znali iskoristiti svoje prilike.</p>
<p>Samir Toplak, branič Varteksa:</p>
<p>- Po prilikama utakmica je bila izjednačena. Međutim, oni su jednostavno svoje iskoristili, a mi smo kažnjeni sa dva gola, iako smo igrali solidno.</p>
<p>Ivica Huljev, napadač Varteksa:</p>
<p>- Utakmicu je dobila sretnija momčad, mi nismo iskoristili šanse. Poraz boli, ali se nadam da nas neće poremetiti u našem nastojanju da se zadržimo u vrhu ljestvice. </p>
<p>Dražen Dretar</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Hajduk protiv Pomorca naplatio neefikasnost</p>
<p>SPLIT, 22. rujna</p>
<p> - Nogometaši Hajduka su u 8. kolu lako i uvjerljivo pobijedili Pomorac iz Kostrene rezultatom 5-1 (1-0). Od početka sezone Splićani su se mučili s efikasnošću, to je bio i uzrok negativnih kritika njihove igre od početka ove sezone, no protiv Pomorca otpustili su kočnicu i valjda najavili bolje i uvjerljivije dane. </p>
<p>Splićani su od početka pritisnuli Kostrenjane u namjeri da što prije postignu pogodak koji bi ih psihički rasteretio. Naime, posljedice europskog poraza od Fulhama još su vidljive. Nakon nekoliko smišljenih akcija uglavnom preko desne strane, bijeli su u 9. minuti došli do vodstva. Đolonga je krasno ubačenu loptu od Andrića iz prve sa desetak metara poslao iza leđa vratara Kneza. Vodstvo je rasteretilo hajdukovce, no nisu zaigrali bolje nego u prošlim utakmicama. Tek nekoliko akcija Đolonge i Računice donijele su malo više uzbuđenja na praznom Poljudu. </p>
<p>U nastavku je Hajduk naplatio ovosezonsku neefikasnost. Nakon četiri minute igre Krpan je s ruba šesnaesterca zapucao, a u udarac mu je ušao Komar. Lopta se vratila Hajdukovu napadaču koji ju je pokušao ubaciti ispred vratara Kneza, a loptu je nezgodno zahvatio Grubišić i iznenadio svog vratara. Treći pogodak je bio remek-djelo Deranje i Računice. Deranja se probio po desnoj strani, vratio povratnu na 17 metara, a Računica je iz prve pogodio gornji desni kut. U 69. minuti Hajduk je iz slične akcije povisio na 4-0. Ovog puta Srna je protutnjio desnom stranom, vratio Deranji koji je prekinuo golgeterski post. Do kraja utakmice Hajduk je popustio u tempu te omogućio slabašnim gostima da postignu pogodak, strijelac je bio Prpić. Šlag u uvjerljivu Hajdukovu pobjedu stavili su Krpan i strijelac Deranja izvanrednom akcijom u 89. minuti. </p>
<p>• Stadion na Poljudu</p>
<p>HAJDUK - POMORAC 5-1 (1-0)</p>
<p>HAJDUK: Pletikosa 6, Miladin 6,Vejić 6, Neretljak 6.5, Srna 6.5, Andrić 6 (Od 46. Lozo 6), Računica 7, Đolonga 7 (od 77. Brgles -), Bule 6 (od 77. Gudelj -), Deranja 7, Krpan 6.</p>
<p>POMORAC: Knez 5, Brajković 5, Kurilić 5, Ivančić 5.5, Komar 5, Ostojić 5 (od 51. Dunković 5), Mujanović 5, Grubišić 5, Prpić 5.5, Flego 5 (od 40. Pohorović 5), Skočić 5 (od 70. Živković -).</p>
<p>SUDAC: Vlado Svilokos (Sisak) - 7. GLEDATELJA: 1.500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Đolonga (9.), 2-0 Grubišić (49., autogol), 3-0 Računica (65.), 4-0 Deranja (69.), 4-1 Prpić (80.), 5-1 Deranja (89.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: - </p>
<p>CRVENI KARTONI: - </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Dean RAČUNICA</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Preopasno je Katušu doživotno kazniti </p>
<p>Poznavajući dosadašnju našu praksu da stradaju samo mali, i to zbog malih stvari, u biti beznačajnih, dajemo ruku u vatru da će se Katuša izvući / Ako ni zbog čega drugog onda zbog završnog dijela njegove izjave u kojoj poručuje »da će imati što reći pokuša li ga se doživotno kazniti«</p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Priznajemo da s velikom znatiželjom iščekujemo polovinu idućeg tjedna kad bi se i službeno trebao saznati epilog podmićivanja nogometnog suca Ivice Katuše od strane Stjepana Spajića. Pogotovo jer se maše Katušinim doživotnim kažnjavanjem, a Spajićevim dvogodišnjim udaljavanjem iz nogometa, što su kazne kakve se baš ne izriču svaki dan. A valja i uzeti u obzir Katušine prijetnje »da će svašta reći« ako ga se zaista kazni kao što je najavljeno.</p>
<p>Jest, Katuša je, kako kazuju glasine iz redova Disciplinske komisije HNS-a, koja vodi postupak, najprije primio, a onda vratio 10 tisuća eura ponuđenih kao nagradu za korektno suđenje »dragovoljčeve« utakmice 20. travnja protiv Slaven Belupa u Koprivnici. Predmnijeva li to samo po sebi dovoljno argumenata za doživotnu kaznu? Ili je olako pređeno preko okolnosti koju nudi spomenuta činjenica što je Katuša najprije uzeo Spajićev novac, pa ga onda vratio. Radi nečeg takvog se ipak ne izriče tako drastična kazna.</p>
<p> Zašto je Katuša najprije uzeo novac, pa ga vratio? I je li već ta tako ogoljela činjenica dovoljna za tako drastično kažnjavanje? Ili se radi o još nečemu o čemu se ne želi govoriti preglasno kako se ne bi dirnulo u osinjak, budući da jedan slučaj lako može povući drugi. A ne treba uopće dvojiti što se sve može dogoditi kad lavina krene. Pogotovo u našemu nogometu, u kojem jednostavno nema nevinih već samom činjenicom što u njemu djeluju... </p>
<p> Sve su to očigledno središnja pitanja ovoga slučaja, a odgovor samo možemo nagađati budući da su nam detalji »istrage« za sada nedostupni. No, svaki od ta dva elementa spomenutog čina uzimanja, pa vraćanje novca, može se u vještoj optužbi, ali i obrani, jako dobro iskoristiti.</p>
<p>Priča se naime može tumačiti višestruko. Ili tako da je Katuša u biti bio mamac, svojevrsni »agent provokator« koji je trebao testirati ozbiljnost Spajićeve namjere. A kad je Katuša vidio da su one ozbiljne, i kad mu je uručena kuverta s novcem u količini koja je uzgred u našem nogometu neslužbena srednja tarifa za takve i slične manje usluge, odlučio je biti pošten. Ili, možda oprezan, jer Spajić je ipak nezgodan »igrač« na kojemu se već dosta ljudi opeklo.</p>
<p>Ipak, budući da se nigdje ne govori kada je Katuša vratio Spajiću novac, da li uoči utakmice, ili nakon nje, nude se nove mogućnosti kombiniranja koje bi nam trebale prisnažiti zašto je Katušina kazna doživotna. Jer, ako je Katuša novac vratio nakon utakmice, onda ili nije dobro odradio zadatak, jer i takvo pravilo postoji. Ili je vratio novac, jer je u međuvremenu iz nekog drugog izvora dobio više, što ne znači da su ga stimulirali Koprivničanci. Znano je, naime, odavna da su mnoge tzv. male utakmice i njihovi često neobični ishodi u biti u službi nekih viših i slojevitih igara nekih drugih klubova. </p>
<p>Sve to bez sumnje Katuša vrlo dobro znade već zbog same činjenice što je član velike sudačke obitelji u kojoj nema tajni i u kojem se svakodnevno susreću s takvim pričama. A da u svakoj priči ima barem pola istine, dovoljno se samo prisjetiti teških riječi Dinamovog dopredsjednika Zdravka Mamića koji već nekoliko godina javno govori o potkupljivosti sudaca, ali nikomu ne pada na pamet da ga uzme ozbiljno. Osim Disciplinske komisije HNS-a koja ga je nedavno zbog kršenja Kodeksa ponašanja u nogometu kaznila zabranom djelovanja u nogometu u trajanju od šest mjeseci. Umjesto da je usput i alarmirala organe gonjenja što ipak radije nije učinila. Još dok je vodio Croatiju Sesvete, uzrujan »jer su ga suci evidentno krali«, iskreno je Mamić tad javno priznao ono što prije njega nitko drugi nije rekao ni u naznakama:</p>
<p>- Svojedobno sam ja davao sucima i delegatima novac, znam kako se to radi i ne želim više. A znajte da kad bih želio, mogao bih to raditi mnogo bolje nego svi drugi. Jer imam iskustva, a bogme i znanja i moć. Odgovorno tvrdim - hrvatskim nogometom vlada sudačka i delegatska mafija! A to su oni ljudi koji su htjeli, i zamalo srušili Vlatka Markovića koji ih je prozreo.</p>
<p>No, budući da su mafijaški zakoni vrlo dobro znani, pitanje je kako se to dogodilo da im je Katuša izmaknuo pažnji i napravio previd zbog kojega se, eto, nešto ipak pokrenulo u smislu raskrinkavanja. </p>
<p>A kako takvi krugovi nikoga iz svojih redova ne žele ostaviti na cjedilu, ne zbog njega nego radi sebe, odatle valjda to Katušino samouvjerenje kad kaže:</p>
<p>- Cijeli taj slučaj nema veze s istinom. Ako me osude nevinoga, imat ću što reći!</p>
<p>Stoga, poznavajući dosadašnju našu praksu da stradaju samo mali, i to zbog malih stvari, u biti beznačajnih, dajemo ruku u vatru da će se Katuša izvući. </p>
<p>Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog završnog dijela njegove izjave u kojoj poručuje »da će imati što reći pokuša li ga se doživotno kazniti«.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Bronca četvercu, osmerac četvrti</p>
<p>Boraska, Martinov, Jukić, Saraga i kormilar Travaš do medalje su došli izvanrednim finišom, budući da su na polovici staze bili na posljednjem, šestom mjestu</p>
<p>SEVILLA, 22. rujna</p>
<p> - Hrvatski četverac s kormilarom u sastavu Igor Boraska, Oliver Martinov, Ivan Jukić, Ninoslav Saraga, s kormilarom Lukom Travašom, osvojio je brončano odličje u finalnoj utrci Svjetskog veslačkog prvenstva u Sevilli. Posada sastavljena od rekonvalenscenata (Saraga i Martinov) i povratnika s bob staza (Boraska) do medalje je došla izvanrednim finišom, budući da je naš čamac na polovici staze bio na posljednjem, šestom mjestu. </p>
<p>Početak utrke obilježili su Talijani uvjerljivim vodstvom u prvoj četvrtini staze, no nakon toga se nisu mogli odhrvati prvo naletu britanskog četverca (s Lukom Gruborom u sastavu), zatim Nijemaca, a na kraju i našeg čamca. </p>
<p>Još 250 metara prije cilja naš i talijanski čamac bili su sasvim poravnati, da bi naši veslači podigli broj zaveslaja čak na 42 u minuti i ostavili Talijane za više od dvije sekunde. Posljednjih 500 metara naš je četverac tako prošao za 1:30, najbrže od svih čamaca u finalu.</p>
<p>Da je na sličan način uspio odveslati završnicu svoje utrke, do medalje je mogao i naš osmerac - Branimir Vujević, Krešimir Čuljak, Marko Dragičević, Damir Vučičić, Igor Francetić, Hrvoje Marić, Danijel Bajlo, Tomislav Smoljanović i kormilar Silvijo Petriško. Za razliku od četverca »sa«, osmerac je, međutim, daleko bolji bio u prvoj polovici utrke, kada se držao odmah iza vodećih Kanađana, koji su uvjerljivo vodili od starta do cilja. No, odmah nakon prolaza na 1000 metara sustigli su nas Nijemci i Amerikanci i bilo je vidljivo da na taj napad naši ne mogu odgovoriti. Hrvatski je osmerac, tako, utrku okončao na četvrtom mjestu, više od dvije i pol sekunde iza brončanih Amerikanaca. Obzirom da je trećina brončanog olimpijskog osmerca u Sevilli osvojila medalje u drugim čamcima (dvojac »bez« i četverac »sa«), ovo četvrto mjesto je uistinu zapažen uspjeh našeg čamca...</p>
<p>• Rezultati, četverac »sa«: 1. Velika Britanija 6:06.70, 2. Njemačka 6:08.88, 3. HRVATSKA 6:10.54, 4. Italija 6:12.72, 5. Slovenija 6:14.42, 6. SAD 6:14.62, osmerac: 1. Kanada 5:26.92, 2. Njemačka 5:28.16, 3. SAD 5:29.27, 4. HRVATSKA 5:31.96, 5. Italija 5:33.58, 6. Velika Britanija 5:35.78. </p>
<p>M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Kafeljnikov i Safin putuju u Pariz</p>
<p>Sebastien Grosjean i Marat Safin priskrbili su svojim reprezentacijama pobjedonosne bodove u prvim nedjeljnim dvobojima</p>
<p>MOSKVA/PARIZ, 22. rujna</p>
<p> - Branitelji naslova pobjednika Davisovog kupa, teniska reprezentacija Francuske, i izabrana vrsta Rusije od 29. studenoga do 1. prosinca igrat će u finalu ovog momčadskog natjecanja. Sebastien Grosjean i Marat Safin priskrbili su svojim reprezentacijama pobjedonosne bodove u prvim nedjeljnim dvobojima. Stoga su zadnji dvoboji bili ekshibicionističkog karaktera. </p>
<p>Argentinski izbornik Alejandro Gattiker odlučio se kockati te se u posljednji trenutak odlučio na teren poslati Davida Nalbandiana umjesto Gastona Gaudija. A na finalistu Wimbledona osjetio se umor od prošlog dana kada je igrao maratonski meč parova koji je trajao šest sati i 20 minuta. S druge strane, pak, stajao je raspoloženi Marat Safin, koji je također igrao parove, ali je u nedjelju »ispalio« 25 asova za veliko rusko slavlje...</p>
<p>- Iskreno, nisam očekivao Nalbandiana zbog toga što protiv Gaudija ima negativan (1-2) omjer pobjeda i poraza. No, možda su mislili kako će me Nalbandian pobjediti na brzoj podlozi, budući da je igrao finale Wimbledona, komentirao je Safin.</p>
<p>Kasnije je ruski izbornik priznao kako Kafeljnikov sigurno ne bi igrao odlučujući meč, da je do njega došlo. Naime, ocijenio je kako Kafeljnikov nije fizički spreman za takav napor. Ovako je Rus dobio priliku oprostiti se od tenisa baš onako kako je želio - s pokalom pobjednika Davisovog kupa u rukama.</p>
<p>Drugo uzastopno finale Davisovog kupa Francuzi su izborili na stadionu u Roland Garrosu, izgrađenom specijalno za finale ovog natjecanja protiv SAD-a 1928. godine. Novi francuski mušketiri Sebastien Grosjean i Arnaud Clement ponovo su »zapalili« Pariz pobjedom protiv mlade momčadi SAD-a. A finale planiraju igrati u poznatoj sportskoj dvorani Bercy...</p>
<p>Inače, Grosjean je neposredno prije meča iskrenuo zglob, no to ga nije spriječilo u pobjedi protiv Andya Roddicka. A sve to nakon što je njegov nastup prošlog tjedna bio upitan zbog bolova u leđima. </p>
<p>- Ozlijedio sam se na zagrijavanju prije meča, ali je srećom zavoj dobro držao. Osim toga, sa ovakvom publikom ne možete izgubiti. Ove godine smo sva četiri meča igrali pred vatrenim navijačima. Nadam se da će biti tako i u finalu, rekao je Grosjean. </p>
<p>• Rezultati: FRANCUSKA - SAD 3-2 (Clement - Blake 4-6, 3-6, Grosjean - Roddick 6-4, 3-6, 6-3, 6-4, Santoro/Llodra - Blake/Martin 6-2, 6-7 (2), 6-2, 4-6, 4-6, Clement - Roddick 4-6, 7-6 (6), 7-6 (5), 6-1, Grosjean - Blake 6-4, 6-1, 6-7 (7), 7-5), RUSIJA - ARGENTINA 3-2 (Safin - Nalbandian 7-6 (3), 6-7 (5), 6-0, 6-3, Južnjij - Chela 6-7 (5), 7-6 (3), 4-6, Safin/Kafelnikov - Arnold/Nalbandian 4-6, 4-6, 7-5, 6-3, 17-19, Safin - Chela 6-7 (1), 7-5, 7-5, 6-1, Kafelnikov - Gaudio 3-6, 7-5, 6-3, 2-6, 8-6). </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="38">
<p>»Washington Times«: Pitanje je vremena kad će Clinton i Holbrooke u Haag </p>
<p>WASHINGTON, 22. rujna</p>
<p> - Haaško tužiteljstvo ispituje treba li pokrenuti istragu protiv bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona i veleposlanika Richarda Holbrookea zbog njihove uloge u operaciji »Oluja«, piše u nedjelju u komentaru za Washington Times Jeffrey Kuhner.</p>
<p>Autor ocjenjuje da je »samo pitanje vremena« kad će se ti bivši američki dužnosnici morati pojaviti pred Haaškim sudom. Taj zaključak Kuhner temelji na optužnici protiv generala Ante Gotovine. Podsjeća da se ona temelji na tzv. zapovjednoj odgovornosti koja se može protegnuti i na tadašnji američki politički i vojni vrh.</p>
<p>Takva mogućnost, piše Kuhner, zabrinjava i vladu predsjednika Georgea W. Busha jer »'slučaj Gotovina' stvara opasan presedan za američku vanjsku politiku«.</p>
<p>Kuhner tvrdi da je »Oluja« poslužila kao model za neke od američkih akcija u Afganistanu, kad je Sjeverni savez vodio većinu kopnenih borbi protiv talibana.</p>
<p>»Ako se prihvati teorija zapovjedne odgovornosti, SAD može postati odgovoran za postupke svojih saveznika bilo gdje u svijetu. (...) Ništa neće spriječiti Sud da pokrene postupak protiv SAD-a zbog pojedinačnih zločina koje su počinili pripadnici Sjevernog saveza«, zaključuje Kuhner.</p>
<p>Da bi se to izbjeglo, dodaje, State Department nastoji ishoditi da se suđenja hrvatskim časnicima prenesu u nadležnost domaćih sudova, ali glavna tužiteljica Carla del Ponte to odbija. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Umjesto vojne intervencije, izgnanstvo Saddama? </p>
<p>Premda američka administracija i dalje energično zagovara »promjenu režima« u Iraku, neki njeni pripadnici počeli su, umjesto rata, kao alternativu predlagati odlazak Saddama Husseina u izgnanstvo. Upada u oči da je američki državni tajnik za obranu, Donald Rumsfeld prošlog tjedna čak tri puta glasno razmišljao o mogućnosti da irački predsjednik pobjegne iz vlastite zemlje, umjesto da riskira sukob u kome bi vjerojatno izvukao kraći kraj.</p>
<p>»Bilo je dosta vođa koji s otišli kada su shvatili da je igra gotova, pa bi se to moglo dogoditi«, rekao je Rumsfeld. Dodao je kako bi Irak vjerojatno izbjegao američku vojnu akciju ako bi Saddam s obitelji odlučio otići nekamo drugamo. Zapadni promatraču drže da su Rumsfeldove izjave dio kampanje kojom Washington želi uvjeriti Saddama Husseina da su mu preostale samo dvije opcije: rat i rušenje njegovog režima, ili dobrovoljni odlazak. Suradnici predsjednika Busha počeli su se pozivati na slične primjere, poput diktatora Idija Amina koji je napustio Ugandu, ili Jean-Claudea Duvaliera, koji je pred općom pobunom pobjegao s Haitija. Londonski Sunday Telegraph tvrdi u nedjelju, oslanjajući se na obavještajne izvore, da je Saddam svog starijeg sina Udaya prošlog mjeseca poslao u Moskvu, da izvidi kakva je mogućnost dobivanja azila u Rusiji. Irački veleposlanik u Moskvi nazvao je međutim »otvorenom laži« svako spominjanje mogućnosti da bi Saddam tražio azil. No američki dužnosnici ističu da predsjednik Bush nikada nije tvrdio kako je vojna akcija jedini način da se sruši režim u Bagdadu. </p>
<p>J. Z. N.</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Šverc ljudima humanitarni i sigurnosni problem za Europu</p>
<p>Za razliku od podzemlja koje je unosni posao trgovine ljudima dobro organiziralo i koordiniralo, državni aparati još uvijek dvoje da li se upuštati u tješnju suradnju, na što će ih primorati okolnosti</p>
<p>BRUXELLES, 22. rujna (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Milijuni ljudi se ilegalno »prošvercaju« u zemlje zapadne Europe, a stotinjak tisuća je predmet doslovne trgovine ljudskim bićima. Za sprečavanje ovog neprihvatljivog trenda valja udružiti snage, koordinirati poslove, razmjenjivati iskustva i općenito uložiti mnogo više energije pa i novca nego dosad da bi se sramotnoj praksi stalo na kraj. </p>
<p>Ovo je poruka trodnevne europske konferencije o sprečavanju krijumčarenja i trgovine ljudima koja je okupila oko tisuću stručnjaka svih profila, dužnosnika i političara i koja zapravo nije ponudila ništa posebno novo osim što je ponovila poznate činjenice da je riječ o velikom problemu i da podzemlje još uvijek vodi glavnu riječ. Ilegalna je imigracija, praćena trgovinom ljudima, za Europu i sigurnosni problem, upozorio je Europolov predstavnik. </p>
<p>Potpredsjednica Vlade RH Željka Antunović je pak na iskustvu tranzitne zemlje smještene na jednom od kontinentalnih krijumčarskih pravaca ilustrirala značaj podizanja problema na državni nivo i korisnost suradnje među državama regije i šire. Za sve ovo manjka novca, a ono što je na raspolaganju ne troši se uvijek racionalno. Potpredsjednica Vlade RH sugerirala je aranžmane s državama donatorima koje bi financijski potpomagale zemlje na tranzitnim pravcima šverca ljudima (a te su zemlje obično dovoljno siromašne da nemaju novca ni za stvari njima bitnije od prekidanja rijeke ilegalaca) i tako im povećavale sposobnost praktičnog suprotstavljanja fenomenu ilegalnih migracija. </p>
<p>Sa stručnjacima na okupu moguće je dobiti zbroj korisnih, praktičnih i upotrebljivih iskustava: za razliku od podzemlja koje je svoj unosni posao dobro organiziralo i koordiniralo, državni aparati još uvijek dvoje da li se upuštati u tješnju suradnju, na što će ih primorati okolnosti. Prosječna zarada po krijumčarenom imigrantu jeste tri do četiri tisuće eura. </p>
<p>Europa istovremeno svake godina apsorbira do stotinu tisuća osoba, uglavnom mladih žena, čak i djece, za ropski rad, za prostituciju, čak i za prisilno »doniranje« organa za presađivanje. U Bruxelleskoj deklaraciji, dokumentu koji bi trebao poboljšati međudržavnu suradnju ističe se da je za uspjeh ključna efikasna razmjena informacija i puna participacija svih agencija i službi koje se bave sprečavanjem krijumčarenja trgovine ljudima. Sam fenomen postati će manje izražen krene li akcija međunarodne zajednice u same korijene problema: siromaštvo, nerazvijenost, diskriminaciju. </p>
<p>Potencijalne žrtve trgovaca ljudima također su malo upoznate s opasnostima i zamkama »prijateljske« ponude za »karijeru na Zapadu«. Informativna kampanja učinila bi više nego policije danas, kao i sustav zaštite žrtava u trenutku kada se iščupaju iz žrvnja prostitucije ili od poslodavaca koji zapošljavaju ilegalnu radnu snagu. Provjera putnih dokumenata, zajednička europska baza podataka o nestalim osobama, strože kazne za prekršitelje, suradnja s ne-vladinim organizacijama, izjednačavanje slova UN-ove konvencije o sprečavanju krijumčarenja i trgovine ljudima sa zakonodavstvima europskih država dio su odgovora na pitanje kako se uspješno boriti protiv krijumčarenja i ropstva na početku 21. stoljeća. </p>
<p>Preuzimanje međunarodnih obaveza također je način za stopiranje krijumčarenja: prema riječima Željke Antunović, članak 18. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) Europske Unije i Hrvatske obavezuje Hrvatsku na tješnji nadzor nad protokom ljudi a EU na pomoć. Praksa naime veli da efikasna policija i intenzivirani nadzor znači i manje šanse kriminalcima. </p>
<p>Lada Stipić Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Mečiar pobijedio, ali ne može sastaviti vladu</p>
<p>Nijedna od stranaka koje su ušle u slovački parlament ne želi u koaliciju s Mečiarom / Mandat za sastav nove vlade predsjednik Rudolf Schuster će najvjerojatnije ponovno povjeriti Mikulašu Dzurindi</p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Prema prvim službenim rezultatima slovačkih parlamentarnih izbora, što ih je u nedjelju u podne objavila izborna komisija, najviše glasova (19,5 posto) dobio je Pokret za demokratsku Slovačku (HZDS) Vladimira Mečiara ispred Slovačke demokratske i kršćanske stranke (SDKU) dosadašnjeg premijera Mikulaša Dzurinde kojoj je povjerenje dalo 15,09 posto birača. </p>
<p>Slijede stranka Smer, koju predvodi Robert Fico sa 13,46 posto glasova, Stranka mađarske koalicije (SMK) sa 11,6 posto, kršćanski demokrati (KDH) sa 8,25 posto, Alijansa novog građanina (ANO) s 8,01 posto i komunisti (KSS), kojima je povjerenje iskazalo 6,32 posto birača i tako ih prvi put nakon »Baršunaste revolucije« kao jedinu lijevu stranku dovelo u parlament. Ostale stranke, a bilo ih je ukupno 25, nisu prešle izborni prag. Na izbore je izašlo 70,07 posto birača s pravom glasa.</p>
<p>U odnosu na predizborne ankete, slabije je prošao Smer čiji prvak Robert Fico svojom žestokom retorikom nije uspio pridobiti neodlučne birače, a dosadašnji premijer Mikulaš Dzurinda, svojom proeuropskom orijentacijom dobio je iznenađujuće veliku podršku.
Iako će konačni izborni rezultati biti poznati tek u ponedjeljak, na temelju iznijetih rezultata može se očekivati da će u 150-članom slovačkom parlamentu Mečiarov HZDS imati 36 zastupnika, Dzurindin SDKU 28, Ficov Smer 25, mađarska stranka (SMK) 20, ANO (stranka medijskog magnata Pavela Ruska) i kršćanski demokrati (KDH) po 15 i komunisti 11 zastupnika. </p>
<p>Iz tih je brojaka jasno da je Vladimir Mečiar postigao Pirovu pobjedu. Naime, isto kao i na prošlim izborima kad je postigao čak desetak posto glasova više nego ove godine, Mečiar neće moći sastaviti vladu jer nijedna stranka koja je ušla u parlament ne želi s njim u koaliciju. Zato je najvjerojatnija desna vlada sastavljena od SDKU, SMK, KDH i ANO, koja bi u parlamentu raspolagala s većinom od tri glasa (ukupno 78 od 150), ali se ne može isključiti ni sudjelovanje Smera u vladi, a tada bi ta većina bila izrazita - 103 od 150 mandata, čime bi postigli i tzv. ustavnu tropetinsku većinu (iznosi 91 mandat). </p>
<p>Ta bi vlada u obje varijante ujedno bila jamac da će Slovačka nastaviti dosadašnjom proeuropskom orijentacijom. Slovački predsjednik Rudolf Schuster već je pozvao vođe parlamentarnih stranaka na konzultacije za ponedjeljak, nakon čega će mandat za sastavljanje nove vlade povjeriti vjerojatno Mikulašu Dzurindi. </p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Još u siječnju upozoreno na zlostavljanje Hrvata u zeničkom zatvoru</p>
<p>Sumnje da su neki osuđenici nedragovoljno prešli na islam, te da su žrtve psihičkog i tjelesnog zlostavljanja, trebalo bi ispitati povjerenstvo Federalnog ministarstva pravde</p>
<p>SARAJEVO, 22. rujna (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Premda je tek objavljivanje najnovijeg izvješća parlamentarnog povjerenstva za ljudska prava, izbjeglice i azil alarmiralo javnost, na težak položaj zatvorenika hrvatske nacionalnosti u Kazneno-popravnom zavodu (KPZ) Zenica upozoreno je još početkom ove godine, u vrijeme masovnih prosvjeda osuđenika u ovom zatvoru!</p>
<p>Štrajk glađu započet 25. siječnja bio je jedan u nizu prosvjeda zatvorenika zbog očajnih uvjeta u ovom, eufemistički nazvanom, kazneno-popravnom zavodu, a doznalo se tada da su Hrvati osuđenici, uz probleme koje su dijelili sa svim ostalim, bili izloženi i dodatnom pritisku: »Bošnjaci i Hrvati ovdje nisu jednako tretirani: ja tražim da se prestane pljuvati po Hrvatima i provocirati nas ... I tražim da budem izmješten ili u Mostar ili u Orašje, pripovijedao je tada 41-godišnji Ilija Babić, osuđen inače zbog ubojstva.</p>
<p>Uprava zatvora odgovorila je da nema nikakve etničke diskriminacije među zatvorenicima, da katolici i pravoslavci imaju posebnu kapelicu za molitvu, jelovnik prilagođen vjerskim uvjerenjima i sl. No, nalazi Povjerenstva za ljudska prava, izbjeglice i azil, koje je u subotu objavilo sarajevsko Oslobođenje, govore drugačije. Sumnje da su osuđenici nedragovoljno prešli na islam, te da su žrtve psihičkog i tjelesnog zlostavljanja, trebalo bi ispitati novo povjerenstvo, ovaj put Federalnog ministarstva pravde u čijoj je nadležnosti zenički zatvor. Zanimljivo je da je ministar etnički Hrvat, Zvonko Mijan. </p>
<p>Očekuje se oglašavanje i Misije UN-a u BiH, odnosno Međunarodne policije (IPTF), čiji predstavnici često obilaze zatvor, no dosad nisu, barem javno, upozorili na posebne probleme koje imaju hrvatski zatvorenici. Po tvrdnjama iz izvješća Povjerenstva za ljudska prava, izbjeglice i azil, hrvatski zatočenici su od Refka Kadrića, zapovjednika policijske straže, nagovarani da tuku druge Hrvate, u zamjenu za određene pogodnosti. </p>
<p>Inače, treba reći da je stanje u KPZ loše ne samo za Hrvate već i za druge zatvorenike. Uvjeti su daleko ispod europskih standarda, tako da je Vlada početkom veljače, nakon spomenutih prosvjeda, morala hitno intervenirati s 200 tisuća maraka za ovaj zatvor. </p>
<p>No, to je tek kap u moru potreba. Kao problem, nije utvrđeno samo maltretiranje zbog etničke i vjerske pripadnosti već i činjenica da u istom prostoru prenapučenog zatvora nalaze osuđenici na kraće kazne sa onima osuđenim za ubojstva i druga teška kaznena djela. Prosvjedi su česti, a zadnji se dogodio potkraj srpnja kadu su petorica zatvorenika cijeli dan proveli na krovu jednog od paviljona i tražili bolju zdravstvenu zaštitu i premještaj u drugu ustanovu.</p>
<p>U izvješću Helsinškog odbora za ljudska prava o stanju u zatvorima u BiH, iz prosinca prošle godine, KPZ Zenica je dobio posebno mjesto. U tom dokumentu je navedeno da u zeničkom zatvoru na jednog odgojitelja dolazi između 65 i 70 osuđenika, te da u objektima koji potječu iz doba Austro-ugarske monarhije čiji je maksimalan kapacitet oko 400 osuđenika boravi njih 620. Vrlo lošim je ocijenjeno stanje sa sanitarijama i prostorima za održavanje, a zabilježena je i pojava homoseksualizma.</p>
<p>Premda bi bilo besmisleno insistirati da se i u zatvore prenesu poznate bosanske podjele pa da svaki zatvorenik služi kaznu tamo gdje je njegov narod u većini, jasno je da se etničke tenzije koje su još uvijek snažne u bosansko-hercegovačkom društvu prenose i na ovu oblast ljudskog života, o čemu svjedoči ne samo zenički, nego i neki drugi slučajevi. Očito, vlasti će se morati pozabaviti ovim pitanjem.</p>
<p>Kada je riječ o prelascima na islam, ukoliko se utvrdi da su oni bili pod pritiskom, treba reći i to da, fundamentalno, ova religija striktno zabranjuje prisilu u vjerskim pitanjima, te da su se i oni koji su tjerali Hrvate da pređu na islam pokazali kao vrlo loši muslimani, a zbog svega bi, osim kazne na onome, trebali biti sankcionirani i na ovom svijetu.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>HDZ BiH traži istragu zbog prisilne islamizacije Hrvata u KP domu »Zenica« </p>
<p>MOSTAR, 22. rujna</p>
<p> - Hrvatska demokratska zajednica BiH zatražila je u nedjelju brzu istragu navodnog prisilnog prijelaza Hrvata katolika na islam te njihova podvrgavanja kirurškim zahvatima u zatvoru u Zenici, a od vlasti BiH traži da podnesu ostavke.</p>
<p>Sarajevski list Oslobođenje u subotu je objavio da je Povjerenstvo za ljudska prava, izbjeglice i azil parlamenta BiH otkrilo da se u proteklih tridesetak dana nekoliko Hrvata koji služe zatvorsku kaznu u Kazneno-popravnom domu »Zenica« prešlo na islam. </p>
<p>»HDZ najoštrije osuđuje neljudsko ponašanje zaposlenih u tom zatvoru i traži brzu istragu te odgovornost upravnika zatvora i federalnog ministra pravde Zvonka Mijana«, stoji u priopćenju iz HDZ-a BiH. </p>
<p>Neimenovani član parlamentarnog povjerenstva je za Oslobođenje rekao kako postoje razlozi za sumnju da su ti se ljudi preobratili svojom voljom. Povjerenstvo za ljudska prava i izbjeglice proslijedit će idući tjedan svoje izvješće o stanju u zatvorima u BiH državnom parlamentu. Pretpostavlja se da će biti predložene upute neovisnog povjerenstva koje će istražiti slučajeve prijelaza Hrvata katolika na islam te razloge njihova podvrgavanja medicinskim zahvatima. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Hrvatima upućen poziv za odaziv na predstojeće izbore</p>
<p>ČITLUK, 22. rujna</p>
<p> - U nedjelju je u Čitluku održan susret devet ogranaka Matice hrvatske iz BiH i pet ogranaka iz Hrvatske. </p>
<p>Obilježavajući 160. obljetnicu te kulturne institucije u nazočnosti njezina potpredsjednika Stjepana Sučića, naglašena je potreba obnove rada ogranaka u BiH. Njih sada ima 13, a na nedjeljnom susretu najavljeno je utemeljenje MH i u Ljubuškom. U skladu s Matičinim pravilima, zatraženo je i formiranje Vijeća za koordinaciju svih ogranaka MH u BiH. Podržani su susreti te vrste s preporukom da postanu tradicionalni. U priopćenju za javnost, koje je potpisao domaćin susreta Andrija Stojić, predsjednik MH Čitluk, upućen je i poziv svim Hrvatima u BiH, cijeneći složenost i važnost društvenog trenutka da nužno izađu na predstojeće izbore. </p>
<p>Održana je priredba »Dani MH u Brotnju«, otvorena je samostalna likovna izložba akademske slikarice Alene Korać iz Čitluka i predstavljen je »Cvitak«, list za sretno djetinjstvo, koji već treću godinu objavljuje čitlučki ogranak MH. Zatraženo je da se pruži potpora objavljivanju projekta »Hrvatska književnost BiH u 100 godina«, koji je prije pet godina pokrenuo ogranak MH u Sarajevu. </p>
<p>D. P.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Sulejman Tihić: Na sljedećim izborima RS neće postojati</p>
<p>SARAJEVO, 22. rujna (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Izjava Sulejmana Tihića, predsjednika SDA, o tome da na idućim izborima neće biti entiteta koji se zove Republika Srpska, izazvala je burne reakcije u manjem bosansko-hercegovačkom entitetu. Nakon ovog Tihićevog obećanja pristašama SDA na predizbornom skupu u Novom Travniku, oglasili su se predstavnici većine vodećih stranaka u Republici Srpskoj.</p>
<p>U SDS-u tako tvrde da je riječ o još jednoj antidaytonskoj izjavi, te da je Tihićevo proročanstvo o tome da će entiteti nestati samo nastavak izjava Harisa Silajdžića i Zlatka Lagumdžije. SDS je izrazio očekivanje da će međunarodna zajednica i Izborno povjerenstvo BiH sankcionirati Tihića, a na njegovo kažnjavanje pozvao je i Srpski narodni savez te Demokratska patriotska stranka.</p>
<p>Branko Dokić, kandidat Ivanićeve Partije demokratskog progresa za člana Predsjedništva BiH, rekao je za banjalučke Nezavisne novine da Tihićeva izjava ima posebnu težinu i da je licemjerna, jer je Tihić potpredsjednik Narodne skupštine Republike koju želi ukinuti. »Agresivni unitarizam i nastojanje da se po svaku cijenu osigura hegemonistička pozicija bošnjačkog naroda u BiH neće proći ... RS će biti i na sljedećim i na svim izborima, ali politički neće biti Sulejmana Tihića, ni ostalih kojima nije stalo do mirnog suživota na ovim prostorima«, tvrdi Dokić.</p>
<p>U sličnom tonu je i izjava još jednog predsjedničkog kandidata Milana Jelića iz Dodikova SNSD-a: »Sulejman Tihić robuje prošlosti i unitarnoj BiH, ali sadašnja BiH je daytonska tvorevina i volja velikih sila«. Jelić kaže da Tihićeva izjava predstavlja njegove puste želje: »Pitanje je hoće li Sulejmana Tihića uopće biti na idućim izborima, jer će možda do tada umrijeti i on i stranka«. </p>
<p>Nimalo ne čude ovakve reakcije svih relevantnijih stranaka u Republici Srpskoj, jer je konstanta njihove politike inzistiranje na očuvanju postojeće entitetske podjele BiH, ali i naziva Republika Srpska, koji je po svojoj naravi diskriminatorski spram pripadnika drugih naroda, usprkos odluci ustavnog suda BiH i amandmanima na entitetske ustave koji su formalno priznali konstitutivnost svih naroda na cijelom teritoriju zemlje.</p>
<p>No, pozivi na ukidanje entiteta, ili barem promjenu naziva RS, kakvi su pred prošle izbore dolazili od Harisa Silajdžića i Stranke za BiH, te sada od SDA, donekle su kompromitirani činjenicom da su upravo Silajdžić i SDA još tijekom Ženevskih pregovora de facto priznali Republiku Srpsku, verificiravši i teritorijalnu podjelu u omjeru 51:49, što je kasnije potvrđeno u Daytonu i Parizu.</p>
<p>A kada je riječ o SDA, još potkraj lipnja iz ove stranke su najavili pokretanje inicijative o promjeni naziva entiteta Republika Srpska »jer je ovaj naziv u suprotnosti s ustavnom definicijom odnosno člankom jedan Ustava ovog entiteta«.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Opkoljeni Arafat poručio: Nikad neću izručiti svoje ljude!</p>
<p>NABLUS/RAMALLAH, 22. rujan</p>
<p> - Izraelski su vojnici u Nablusu u nedjelju ubili palestinskog dječaka, doznaje se od bolničkih izvora. Četrnaestogodišnji Daha El Bahš pogođen je hicima iz automatskog oružja kad su izraelski vojnici otvorili vatru iz tenka, u vrijeme policijskog sata. </p>
<p>Izraelska vojska isključila je u nedjelju struju i vodu te prekinula telefonske veze s glavnim sjedištem palestinskog vođe Yassera Arafata u Ramallahu, gdje ga drži u okruženju od četvrtka kao odgovor na palestinski samoubilački napad u kojemu je ubijeno šest osoba.</p>
<p>Budložeri izraelske vojske u nedjelju su ravnali teren na porušenim dijelovima donedavna sjedišta palestinske vlasti u Ramallahu, a u još čitavoj trokatnici, koja bi se lako mogla srušiti zbog okolnog miniranja, opkoljeni su Arafat i njegovi suradnici te dvadesetak palestinskih militanata optuženih za terorizam. Izraelski radio prenosi izjave vojnih dužnosnika da je Arafatova predaja blizu i da će završiti za 48 sati.Palestinski vođa Yasser »Arafat neće nikad izručiti dvadesetak ljudi iz svog sjedišta u Ramallahu«, rekao je palestinski ministar kazavši da bi to bilo jednako »političkom samoubojstvu«. Egipatski mediji u nedjelju su izvijestili da je njihov predsjednik Hosni Mubarak poslao hitnu poruku američkom predsjedniku Georgeu W. Bushu u kojoj traži da zaustavi opsadu Arafatova ureda. (Reuters/AFP/Dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Zapaljena rezidencija vođe oporbe u Obali Bjelokosti</p>
<p>ABIDJAN, 22. rujna</p>
<p> - U noći na nedjelju zapaljena je rezidencija glavnog predstavnika oporbe i bivšeg premijera Obale Bjelokosti Alassanea Dramanea Ouattare. Dogodilo se to 72 sata nakon što je počeo, sada već neuspjeli, državni udar u toj zemlji u kojem je poginulo oko 270 ljudi. »Ouattarin dom zapalile su malo prije snage reda koje su ondje raspoređene«, kazao je u subotu navečer glasnogovornik Ouattarine stranke u telefonskom razgovoru za France presse.Šezdesetogodišnji Ouattara, koji je bio premijer od 1990. do 1993., kazao je da se nalazi na sigurnome, u francuskom veleposlanstvu.Vlasti su objavile da je počinitelj državnog udara general Robert Gue, 'autor' i državnog udara počinjenog 1999. General Gue ubijen je u četvrtak. (AFP/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Britanski dosje: Irak je u stanju pokrenuti kemijske i biološke napade</p>
<p>Irački agenti potajno su kontaktirali više od 500 kompanija u različitim zemljama, da bi nabavili materijal i opremu potrebne za stvaranje biološkog, kemijskog i nuklearnog oružja / Među zemljama s kojima su ti agenti bili u dodiru spominju se i države koje su nastale nakon raspada bivše Jugoslavije, zatim Rusija, Rumunjska, Kongo, Kenija, Jordan, Sirija i Malezija</p>
<p>LONDON, 22. rujna (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Britanska javnost s velikim zanimanjem očekuje objavljivanje dosjea o iračkom arsenalu oružja masovnog uništenja. Neke pojedinosti iz tog dokumenta, koji će biti obznanjen u utorak, procurile su u javnost ovog vikenda. Irački agenti potajno su kontaktirali više od 500 kompanija u različitim zemljama, da bi nabavili materijal i opremu potrebne za stvaranje biološkog, kemijskog i nuklearnog oružja. Među zemljama s kojima su ti agenti bili u dodiru spominju se i države koje su nastale nakon raspada bivše Jugoslavije, zatim Rusija, Rumunjska, Kongo, Kenija, Jordan, Sirija i Malezija - ali se ne navodi koliko su u kojoj od njih imali uspjeha. </p>
<p>Dokument, kako se navodi, sadrži čvrste dokaze da je Saddam Hussein usprkos UN-ovim rezolucijama nastavio razvijati oružja masovnog uništenja. Britanski dosje bi do »uvjerljivih detalja« trebao pokazati da je Irak u stanju pokrenuti kemijske i biološke napade, tvrde dužnosnici u Londonu. U njemu se navodi kako irački vođa fanatično želi razviti i nuklearno oružje, ali da na tom planu Irak nije dovoljno napredovao. </p>
<p>Također se iznosi da je u vrijeme UN-ovih inspekcija iračkog arsenala nakon Zaljevskog rata, Irak od inspektora uspio sakriti 12 projektila »scud« ruske proizvodnje. Te bi projektile sada mogao upotrijebiti za lansiranje kemijskog ili biološkog napada. Vjeruje se, doduše, da bi velik dio biološkog ili kemijskog punjenja bojeve glave na »scudu« bio uništen prilikom pogađanja mete. No u takvom bi napadu svejedno moglo poginuti više stotina ljudi, ako bi raketa pogodila središte nekog grada. </p>
<p>Prema procjenama Londona, međutim, irački projektili ne bi mogli biti opremljeni nuklearnim bojevim glavama. Vjeruje se, naime, da je Saddamov program nuklearnog naoružanja sada zaostaliji negoli je bio 1990., uoči početka Zaljevskog rata. U onome što je do sada otkriveno iz službenog dosjea o Iraku nema nekih senzacionalnih novih otkrića. Premijer Tony Blair svejedno se oslanja na taj dokument u svojoj bitci da osvoji potporu zastupnika i ministarskih kolega za britansko sudjelovanje u planiranoj američkoj intervenciji protiv Saddama. Premda Blaira u tim namjerama podupiru njegov zamjenik John Prescott te ministar financija Gordon Brown, mnogi su članovi kabineta suzdržani, a neki i otvoreno skeptični. </p>
<p>Britanska ministrica za međunarodni razvoj Clare Short dala je ponovno na znanje da ne bi mogla poduprijeti rat protiv Iraka. U televizijskom intervjuu u nedjelju ona je izjavila kako ne smije doći do novog sukoba u kome će stradati nedužni Iračani. Vođa Donjeg doma i bivši ministar vanjskih poslova, Robin Cook također se javno usprotivio svakoj vojnoj akciji koja ne bi dobila zeleno svjetlo UN-a. Među protivnicima intervencije je i general-major Patrick Cordingley koji je u Zaljevskom ratu zapovijedao Sedmom britanskom oklopnom brigadom. U intervjuu za Sunday Telegraph, general je ustvrdio da Irak nije prijetnja Britaniji, da bi vojna invazija na tu zemlju bila neopravdana, te da »političari još nisu pružili dovoljno dobre razloge za rat«. </p>
<p>Izvanredno sazvani parlament raspravljat će o Iraku u utorak, kada će službeno biti objavljen britanski dosje o vojnom arsenalu te zemlje. Britanski ministri će o sadržaju tog dokumenta biti obaviješteni već u ponedjeljak popodne, dan prije izvanrednog sazivanja parlamenta. Tony Blair se nada da će svojim dosjeom uspjeti uvjeriti ministre i zastupnike kako je akcija protiv Saddam opravdana.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="49">
<p>Hrvatska vanjska politika nema jasne koncepcije</p>
<p>Nakon što je premijer Račan potpisao prije godinu dana za hrvatsku javnost neprihvatljivi sporazum, opet samostalno sklapa nove sporazume. Gdje je tu Sabor, gdje su koalicijski partneri, gdje su stručnjaci? A gdje su i najzainteresiraniji, istarski ribari?</p>
<p>A gdje je ministar Picula? Kod famoznog sastanka Drnovšek - Račan nije bio prisutan, premda je to posao Ministarstva vanjskih poslova. Uopće ne reagira na bezobrazluke svojih kolega: na prepredene izjave Svilanovića u Zagrebu i Beogradu, ili na arogantnost Rupela koji usred Sabora izjavljuje da je parafirani sporazum za njega svršeni čin.</p>
<p>Ministar Picula nema jasne koncepcije, osim ako se pod koncepcijom podrazumijeva da se ne talasa ili da je naš cilj Europska unija. A jasno je da nas Europska unija čeka, unatoč uvjeravanjima Robertsona i ostalih, tek za kojih desetak godina. A dotle ćemo se koprcati u Paktu o stabilnosti, što nam je servirao lukavi Jacques Chirac.</p>
<p>Naša vanjska politika nije shvatila što je tu u igri. Naime mjerodavni europski faktori su odlučili da se Hrvatska šlepa zajedno s ostalim balkanskim zemljama u nekom zajedništvu. A naivno je vjerovati da ćemo se, ako bespogovorno budemo izvršavali sve ono što traže, prije kandidirati za Europsku uniju.</p>
<p>Mislim da bi se morali ugledati na naše susjede Sloveniju i Jugoslaviju. Unatoč velikim potešoćama, oni imaju čvrste stavove i brane ih, te se osjećaju odgovornima za nešto što bih nazvao dostojanstvom naroda. </p>
<p>TUGOMIR ŠURINAZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Haaške optužnice iz najmanje su tri razloga neutemeljene</p>
<p>Optužnice koje je Haaški sud (ICTY) dostavio protiv hrvatskih generala neutemeljene su i protuustavne zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog ignoriranja pojedinačne odgovornosti eventualnih počinitelja zločina na terenu i zbog zaobilaženja ustavne obveze Hrvatske vojske da brani zemlju od agresije i terorizma.</p>
<p> Usmjeravanje optužnice prema zapovjednoj odgovornosti politički je čin Haaškog suda i kao takav ne može obvezivati Republiku Hrvatsku.</p>
<p>U situaciji kada politički pritisci usmjereni protiv nacionalne politike smrtonosno ugrožavaju integritet života u Republici Hrvatskoj, moramo zajednički tražiti najbolja rješenja i prihvatiti dobronamjerne kritike radi okupljanja svih domoljubnih ljudi u Hrvatskoj ali i radi borbe protiv jugokomunističkog revivala i novih teritorijalnih posezanja i novih ugrožavanja hrvatskih granica.</p>
<p>Valja nam prepoznati i raskrinkati ona kontraproduktivna stajališta koja ne prihvaćaju čak ni pravnu borbu za istinu i dostojanstvo Domovinskog rata, jer Hrvatska nikada u posljednje vrijeme nije imala veću priliku da ostvari nacionalno jedinstvo i da se konačno počne stvarati jedan bolji i sadržajniji život utemeljen na motivaciji rada i ulaganja, ali nikada nije postojala ni veća opasnost da se sve upropasti. Usprotivimo se neutemeljenim i protuustavnim haaškim optužbama.</p>
<p>JAKOV GUMZEJ, dipl. pravnik, glavni tajnik Hrvatskog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Kemijska industrija nije »bauk«</p>
<p>»Kemijska industrija jedna je od katastrofa koja je zadesila Hrvatsku. Ali Pliva je dobra«. Takvo je stvoreno javno mijenje o najvažnijoj infrastrukturnoj kemijskoj industriji. Tome je prvenstveno pridonijelo dugogodišnje i uporno djelovanje hrvatskih ekologista uz pomoć nekoliko političara. Ne slučajno, i čvrsto poticano iz najrazvijenijih zemalja. Onih koje proizvode sirovine za prerađivačku industriju.</p>
<p>Točno je, Pliva je perjanica Hrvatske, hrvatskog gospodarstva, cjelokupne industrije. Ali i kemijske industrije, čija je ona sastavnica. Zašto sada tih nekoliko tvrdnji?</p>
<p>Proizvodnja PVC-a se u Hrvatskoj na dva mjesta ugasila. Treći proizvođač plastike je češće prisutan u javnosti po prekidu proizvodnje zbog preopterećenja proizvodnog sustava (namjerno ili slučajno, nejasno je), stalnim sniženjem broja zaposlenih i visokim naknadama dijelu uprave. Slično je i u drugim dijelovima te predragocjene industrije.</p>
<p>A kako to izgleda u Švicarskoj? U uvodniku godišnjaka strukovnih novina Chemische Rundschau (novine za kemiju, proizvodnju namirnica, farmaciju i biotehniku) među ostalim piše: »U godini 2001. švicarska kemijska industrija je usprkos konjukturnom dnu postigla rekordne izvozne rezultate. Izvoz je po prvi puta bio viši od 40 milijardi švicarskih franaka, od toga dvije trećine otpada na farmaceutsku industriju. Time je ostvaren u toj industriji izvozni višak od 15,6 milijardi švicarskih franaka. Kemijska industrija u cjelini ostvarila je 30 posto od ukupnog švicarskog izvoznog viška«. </p>
<p>Švicarska ima oko sedam a Hrvatska oko 4,3 milijuna stanovnika. Izvoz kemijske industrije Švicarske je veći od hrvatskog ukupnog bruto domaćeg proizvoda. Što potiče te Švicarce da onečišćuju i zagađuju svoju zemlju s kemijskom industrijom? Hrvatskoj ona ne treba. I onda se svi čude zašto nema novaca za ovo ili ono.</p>
<p>IGOR ČATIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Elu treba iz izolacije premjestiti u normalan razred</p>
<p>Treba li Elu, djevojčicu od rođenja zaraženu HIV-om, deportirati iz Hrvatske da bi njeni građani mirno spavali, pita naslov napisa Gordana Pandže u Vjesniku od 20. rujna. Da je ne treba deportirati iz Hrvatske, već samo iz njihove zgrade, odgovorili su već Zagrepčani iz naselja Gajnice, Brazilska ulica 14, sprječavanjem njena useljenja u dodijeljeni stan. Da je ne treba deportirati iz Hrvatske, već samo iz njihova grada i prognati u neki drugi hrvatski grad, smatraju i građani Kaštel-Štafilića i Kaštela Novog, te na tome marljivo rade.</p>
<p>A što rade i što su učinili predstavnici lokalnih vlasti Zagreba i Kaštela te državna vlast kako bi dali odgovor na stravično pitanje iz spomenutog Vjesnikova naslova? Zagrebačka je vlast već dopustila da Zagrepčani iz Brazilske 14 ponište Ustav RH i Eli uskrate osnovna ljudska prava, a sada tu rabotu nastavljaju i kaštelanske vlasti. Državna vlast pak svojim mlakim reakcijama i nečinjenjem tolerira kršenje ustavnih prava jedne oboljele državljanke, što se pretvara u opasan presedan. Naime, od zamisli o izgonu i izolaciji bolesnika do zamisli o njihovoj sterilizaciji i eutanaziji premalo je koraka da bi državna vlast koja se predstavlja kao socijaldemokratska (SDP), građanska (HNS) i liberalna (LS i Libra) zbog ulizivanja dijelu biračkog tijela smjela odustati od dosljedne primjene zakona utemeljenih na Ustavu RH i međunarodnim konvencijama.</p>
<p>Već u vrijeme zagrebačke Golgote male Ele i njenih udomitelja vlast je trebala činiti ono za što je dobila mandat - osiguravati poštivanje prava, u konkretnom slučaju posjedničkih, odnosno vlasničkih prava Elinih udomitelja na stan. Za to postoji policija kao jedno od zakonitih sredstava prinude. A okolnim trgovcima koji bi »obilježene«, odnosno »nečiste« kupce navodno odbili poslužiti, dozvole za rad mogle su se oduzeti s više zakonske utemeljenosti nego što se to čini zbog samo dvije kune viška u blagajni.</p>
<p>U Kaštelima pak treba samo dosljedno provoditi zakon koji regulira pitanja obaveznog osnovnog školovanja. Elu valja iz izolacije premjestiti u normalan razred, a učenicima koji ne bi došli na nastavu treba upisati izostanak. Kako školski propisi precizno određuju način opravdavanja izostanaka, nekim bi se učenicima nakupilo toliko neopravdanih izostanaka da bi školska uprava morala podnijeti prijavu protiv roditelja. Isti model - nazovimo ga modelom zakonitog ponašanja - mogao se, uzgred rečeno, primijeniti i u slučaju međimurske sramote s izgonom romske djece iz škole.</p>
<p>Upozoravam stoga nositelje vlasti na svim razinama da kad vlast ne odrađuje svoj posao, odrađuju ga ulica. I to loše.</p>
<p>GORAN BOSANAC Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="53">
<p>Nobilo: »Dečki s Knežije nisu sveci, ali nisu ni zločinci«</p>
<p>Postupak, izgleda, konačno ulazi u završnu fazu / Strategija obrane ostaje ista: dokazati da su državno odvjetništvo i istražni sudac Radovan Ortynski, u suradnji s »klanom« pokojnog Vjeke Sliška, »napakirali« remetinečkim optuženicima / U ponedjeljak počinje iznošenje obrana okrivljenika, a prvi je na redu navodni šef zagrebačke mafije Nikica Jelavić</p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - »Ovaj će postupak u svakom slučaju biti dug, sigurno oko godinu dana« izjavio je prije dvije godine (listopad 2000. godine) u intervjuu Vjesniku, Anto Nobilo, branitelj prvookrivljenog u suđenju »zločinačkoj organizaciji«</p>
<p>Dvije godine kasnije postupak, izgleda, konačno ipak ulazi u završnu fazu. Naime u ponedjeljak počinje iznošenje obrana okrivljenika, a prvi je na redu navodni šef zagrebačke mafije Jelavić.</p>
<p>Osnovna strategija obrane u dosadašnjem tijeku postupka jest dokazivanje da su državno odvjetništvo i tada istražni sudac Radovan Ortynski u suradnji s »klanom« pokojnog Vjeke Sliška »napakirali« remetinečkim optuženicima. Obrana također od samog početka tvrdi da je proces politički motiviran, što potkrjepljuje činjenicom da je »zločinačka pala« nakon pogibije slučajnog prolaznika pri atentatu na Sliška 27. studenog 1999. godine, neposredno pred parlamentarne izbore.</p>
<p>U spomenutom razgovoru s Vjesnikovom novinarkom Nobilo je rekao slijedeće: »Moguće da neki od ovih momaka nisu sveci, da su počinili neka pojedinačna kaznena djela, no smatram da u svom djelovanju nisu spojili u onaj stupanj organiziranosti da bi se njihovo djelovanje moglo okarakterizirati kao organizirani kriminal u zločinačkoj organizaciji. </p>
<p>Osobito smatram da se radi o forsiranju nečega čega nema, a to je povezanost okrivljenih s politikom i visokim biznisom. Oni se tarete za događaja od 1990. do 1999. godine, za Tuđmanova nacionalističkog režima, a ključni ljudi »zločinačke« su Srbi i Crnogorci. Sumnjam da bi takav režim dozvolio da se podigne jedna takva mafijaška organizacija i da se kao hobotnica ispreplete s politikom i gospodarstvom. Smatram da je ovaj postupak plasiran da se skrene pažnja s pravih zločinačkih organizacija koje ugrožavaju temelje demokracije ovog društva«, rekao je tada Anto Nobilo.</p>
<p>Obrane optuženika možda će olakšati težak posao koji stoji pred sudskim vijećem na čelu sa sucem Ratkom Šćekićem. Sud će morati ocijeniti jesu li Jelavić i jedanaestorica zaista »zločinci« ili tek »kvartovski sitni delikventi«</p>
<p>Dragan Grdić i Jasminka Ivančić</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Nagradni izlasci iz zatvora priprema za novi zločin</p>
<p>Čuvar u požeškoj diskoteci »The Best« Drago Dragoljević »uspostavio je vezu« preko koje je Mlađan kupio pištolj i streljivo / Tim je oružjem ubijen zagrebački policajac Milenko Vranjković King </p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Na početku zagrebačkog suđenja Srđanu Mlađanu, koji se tereti za više najtežih i ponovljenih kaznenih djela, otkriveni su i nove, dosad nepoznate pojedinosti. Osim što je izbilo na vidjelo da je zločin brižno pripreman, jasno je i koje su to okolnosti pogodovale da se zatvorenik, koji je kažnjen za dva ubojstva pljačku, Požegom šetao bez nadzora, sastajao se s prijateljima iz svog miljea i dogovarao sa bivšim kriminalcem i na koncu njegovim posredovanjem kupio oružje i streljivo.</p>
<p>Kasnije je tom berettom ubijen zagrebački policajac Milenko Vranjković King.</p>
<p>Općinsku državno odvjetništvo u Požegi podiglo je optužnicu protiv Drage Dragoljevića (36), svanog Strikan, kojom ga se tereti da je 16. veljače 2002. godine, na dan kada je Srđan Mlađan pušten na nagradni izlazak s kojega se nije vratio u kaznionicu, Srđanu nabavio pištolj, iako je bio svjestan da je kupac zatvorenik u maloljetničkom zatvoru. Također, tvrdi se u optužnici, Dragoljević je znao da se Mlađan ne namjerava vratiti u kaznionicu. Pištolj će uporabiti da bi se odupirao ponovnom uhićenju.</p>
<p>Poznanstvo Dragoljevića i Mlađana datira još iz studenog 2001. godine kad je Dragoljević radi kao čuvar u disko klubu »The Best« u Požegi. Dragoljević je od Mlađana saznao kako on služi kaznu radi navodnog ubojstva dečka njegove djevojke. Osmog veljače ove godine, dakle deset dana uoči tragedije u Zagrebu, Mlađan je nazvao Dragoljevića pitajući ga može li mu nabaviti pištolj na što je dobio potvrdan odgovor.</p>
<p>Početkom nagradnog vikenda, 16. veljače poslije podne Mlađan je došao u Požegu, sastao se s Dragoljevićem i njegovim posredovanjem Mlađan je kupio pištolj berettu, calibra 9 milimetra. Trgovina je obavljena brzo, roba za novac - Mlađan je oružje platio 2.700 kuna i dao još 250 kuna za jedanaest metaka. Razišli su se oko 16 sati popodne, a Dragoljević je zapazio da Mlađan sprema pištolj za pas, ali iza leđa.</p>
<p>U optužnici koja je poslana Općinskom sudu u Požegi Dragoljevića se tereti da je počinio kazneno djelo pomaganja i sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti, zakon za ovo predviđa maksimalnu kaznu od pet godina, a drugo kazneno djelo je pomoć zatvoreniku da nabavi oružje kojim se opirao uhićenju, makar je Dragoljević kao bivši zatvorenik u Švicarskoj znao da je to kazneno djelo. </p>
<p>Petar Pavković</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Pijan upao u tuđu kuću, policajce tereti da su ga premlatili</p>
<p>VARAŽDIN, 22. rujna</p>
<p> - Na novomarofskom se Općinskom sudu vodi kazneni postupak protiv Damira Andrašeka (40), optuženog za kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina narušavanjem nepovredivosti doma.</p>
<p>Prema optužnom prijedlogu, Andrašek je 20. siječnja 2001. godine oko 23 sata u ugostiteljskom objektu Kalnik u Breznici, pijan prošao kroz skladište lokala i ušao u stan Božidara Kuzmića, vlasnika gostionice, bez njegovog odobrenja. Posvađali su se i zatim potukli.</p>
<p>Kuzmić je na raspravi rekao da je te večeri bio u stanu koji je u sklopu zgrade u kojoj je i gostionica, a negdje oko 23 sata k njemu je došla supruga žaleći se da je u lokalu jedan gost udario »nekog klinca«. Krenuli su zajedno natrag, a kad su se spuštali stepenicama, čuli su buku i galamu. U jednom je trenutku naišao optuženi koji je njegovu suprugu bez ikakvog povoda udario šakom u nos. Ispred optuženoga, rekao je svjedok, trčao je konobar Zlatko Klarić, koji je prošao pokraj njegove supruge i sakrio se njemu iza leđa. Nakon što je Andrašek udario njegovu suprugu, Kuzmić je nasrnuo na njega. Pali su niz stepenice, hrvali su se, a na kraju su Andrašeka uspjeli savladati tako što su ga vezali ljepljivom trakom. U tom je stanju bio do dolaska policije.</p>
<p>Svjedok je rekao i da Andrašek, kojeg poznaje oko 20 godina, ali ga tada nije prepoznao, »jer je bio izobličen«, nije imao nikakvo odobrenje za ulazak u skladište lokala, a zatim i u njihov stan.</p>
<p>Kuzmićevu je priču potvrdila i njegova supruga Dubravka. Vidjela je da su kroz jedna vrata ušli konobar i konobarica, a za njima i optuženi, koji ju je udario u nos, te je bila ošamućena.</p>
<p>Konobar Zlatko Klarić, koji je inače proglašen krivim za krađu Andrašekovog mobitela, rekao je da »se može zaključiti da je on bježao od optuženoga k šefu«, jer je želio da se ta situacija razriješi.</p>
<p>Andrašek je, pak, kod istražnog suca tvrdio da je toga dana bio jako pijan, ukraden mu je mobitel, pa mu je bio cilj da se to razriješi. zato je i krenuo k šefu, a sjeća se da je dobio udarac u glavu i da je ležao na tlu.</p>
<p>Nakon cijelog slučaja, Andrašek je optužio novomarofske policajce, koji su došli na mjesto događaja, da su ga pretukli i maltretirali, te mu nanijeli ozljede zbog kojih je završio u jednoj zagrebačkoj bolnici. Navodno je protiv njih podnio i privatnu tužbu, a u policiji su nakon događaja tvrdili da je Andrašek pružao otpor, te da su »prema njemu postupali u skladu sa zakonom i nisu primijenili nikakvu silu«.</p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Bračni par se utopio pecajući na Dunavu</p>
<p>VUKOVAR, 22. rujna</p>
<p> - Supružnici Radmila (49) i Jovan (52) Bjedov iz Vukovara utopili su se u subotu oko 18,30 sati u Dunavu, nedaleko od Vukovara.</p>
<p> Prema priopćenju PU vukovarsko-srijemske, kobnoga je popodneva policijsku postaju u Vukovaru nazvao Petar V. obavijestivši ih da se na dunavskom rukavcu Savulja utapaju dvije osobe. Iako su vukovarski policajci odmah izašli čamcima na mjesto događaja, supružnicima nije bilo spasa.</p>
<p>Kako doznajemo, Radmila i Jovan Bjedov subotnje su popodne iskoristili za odlazak na pecanje. U jednome trenutku, dok su sjedili na obali Dunava, nešto je naglo povuklo Radmilin štap za pecanje. Čvrsto držeći štap u ruci, Radmila je ustala ali kako je riba i dalje snažno vukla štap, žena se, zbog blata u kojem je stajala, okliznula i izgubila ravnotežu te pala u vodu. Hladna voda i veliki virovi Radmilu su počeli vući ispod površine vode. Vidjevši kako se neće moći sama izvući, njezin suprug skočio je u vodu za njom. Uhvativši suprugu, Jovan ju je pokušao spasiti, no kako se ona u velikoj panici grčevito uhvatila za njega oboje su počeli tonuti.</p>
<p>Sve je to sa obale gledao Petar V. koji je također pecao na obali Dunava. Kada su supružnici počeli tonuti ispod površine vode i on je skočio u hladnu rijeku pokušavši ih spasiti. Kako se nije uspio približiti im zbog jakih struja i velikih virova, Petar V. je izašao iz rijeke i pozvao policiju.</p>
<p>Po riječima Luke Kalinića, glasnogovornika PU vukovarsko-srijemske, Dunav je na mjestu gdje su se supružnici utopili dubok oko 20 metara. Riječ je o nasipu ispod kojega nema plitkog pristupa već je dubina rijeke odmah veća od 15 metara. Tijela utopljenika niti u nedjelju nisu pronađena. Naime, Dunav je na tom dijelu toliko opasan da su u PU vukovarsko-srijemskoj procijenili kako bi i izlazak ronioca na teren bio izuzetno rizičan. Stoga će se čekati da rijeka izbaci tijela. S obzirom da je dosta hladno, pretpostavlja se kako će tijela na površinu rijeke isplivati tek za pet do šest dana.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Na meti kradljivca golfovi i »astre«</p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Na zagrebačkom je području tijekom subote ukradeno pet osobnih automobila ukupne vrijednosti oko 340.000 kuna. </p>
<p>U razdoblju između 18 i 23,30 sati u Ivšičevom prilazu u Novom Zagrebu ukraden je osobni automobil »VW golf«, bosanskohercegovačkih registarskih oznaka 919-M-699. Vlasnik Marijan B. (51) krađom je oštećen za 50.000 kuna. </p>
<p>Na području Trnja u Trnjanskoj ulici u razdoblju od 22 i 23,30 sati ukraden je osobni automobil »audi A4«, austrijskih registarskih oznaka W85825, vlasništvo Danila V. (29). Automobil je procijenjen na 100.000 kuna.</p>
<p>»Opel astra«, registracije ZG 961-PU, vlasništvo Ivana S. (59) ukradena je u Aveniji Dubrovnik u razdoblju između 8,30 i 16 sati. Vrijednost automobila procijenjena je na 80.000 kuna.</p>
<p>Još jedna »opel astra«, registracije ZG 9085-ZD vrijedna 60.000 kuna ukradena je Zlatku D. (74) u Mletačkoj ulici na području Centra. </p>
<p>U Kišpatićevoj je ulici u Maksimiru u razdoblju između 12.,30 i 16 sati ukraden »VW golf«, registracije BJ 160-u. Vozilo je vlasništvo Ivana P., a vrijedno je oko 50.000 kuna. </p>
<p>M. B.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="58">
<p>Spevec: Ovogodišnji velesajam ipak uspješan</p>
<p>Unatoč manjem broju izlagača i posjetitelja nego lani, negativni trend smanjen u odnosu na ranije godine, tvrdi direktor Spevec</p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Na 78. jesenskom međunarodnom zagrebačkom velesajmu, koji se održavao od 16. do 22. rujna, nastupilo je više od 1700 izlagača, od toga polovina iz 39 zemalja svijeta, a posjetilo ga je oko 140.000 ljudi iz zemlje i inozemstva. Rekao je to u nedjelju na konferenciji za novinare direktor Zagrebačkog velesajma Davorin Spevec. </p>
<p>Prošle je godine na Velesajmu izlagalo 1800 izlagača iz 47 zemalja, a njihove štandove obišlo je oko 150.000 posjetitelja. No, prema Spevecovim riječima, ovogodišnja središnja velesajamska priredba u Hrvatskoj ipak se može smatrati uspješnom jer je, unatoč manjem broju izlagača i posjetitelja, negativni trend ipak smanjen u odnosu na ranije godine. Spevec je istaknuo važnost nastupa Kine, ovogodišnje zemlje-partnera, za hrvatsko gospodarstvo s obzirom na to da je ta zemlja prva u svijetu po proizvodnji čelika, ugljena i tekstila te ima najveći gospodarski rast. </p>
<p>Uz mnoge gospodarske skupove, savjetovanja i druge priredbe, u sklopu Velesajma održane su i specijalizirane izložbe Cromoney, Intertekstil, Modernpak i 51. međunarodni tjedan kože, obuće i odjeće. Posebno zapažena bila je izložba moderne kineske umjetnosti »Zlatna žetva« i gostovanje Pekinške opere. </p>
<p>Za iduću godinu Spevec je najavio koncepcijske i strukturne promjene u načinu i kvaliteti izlaganja, istaknuvši da je 30 posto kapaciteta zagrebačkih hotela već zakupljeno za proljetnu velesajamsku priredbu.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Udvostručeni promet smanjio kamatne stope</p>
<p>Prošlog tjedna je ukupna ponuda novca iznosila 705 milijuna kuna, odnosno gotovo 20 posto više nego prethodnog tjedna. Istodobno, tjedna potražnja tek je neznatno porasla (samo za 0,44 posto) na 1,145 milijardi kuna. </p>
<p>Najveća ponuda slobodnih sredstava evidentirana je krajem tjedna (200 milijuna kuna). Najveća potražnja za pozajmicama zabilježena je pak početkom i krajem tjedna (po 250 milijuna kuna). </p>
<p>Ukupni tjedni promet iznosio je 505 milijuna kuna, odnosno čak 98,08 posto više nego prethodnog tjedna.</p>
<p>Prosječan dnevni promet iznosio je čak 101 milijun kuna, a kamatne stope su na tjednoj razini zabilježile lagani pad. Prosječna dnevna kamata iznosila je 1,24 posto, a tijekom tjedna kamatne stope su se kretale u rasponu od 1,12 do 1,52 posto, da bi se krajem tjedna spustile na 1,17 posto. </p>
<p>D. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="60">
<p>Optužnica protiv generala Bobetka bit će danas uručena Vladi</p>
<p>Kako je u petak i subotu najavio Goran Granić, potpredsjednik Vlade i predsjednik Savjeta za suradnju s Haagom, njegova će preporuka Vladi biti da se optužnica protiv generala Bobetka proglasi neustavnom te da Vlada uđe u pravni spor s Haaškim sudom/ Spekulira se, međutim, da Vlada možda ipak neće zaprimiti optužnicu/ Hrvatska je vlada proglasila haašku optužnicu za umirovljenoga generala Janka Bobetka neustavnom, no takva kvalifikacija nema nikakvo pravno ni međunarodno značenje, rekla je »Vjesniku« glasnogovornica glavne haaške tužiteljice Florence Hartmann</p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Vladin ured za suradnju s Haaškim sudom trebao bi ovaj ponedjeljak zaprimiti optužnicu protiv generala Janka Bobetka, bivšeg načelnika Glavnog stožera HV-a. Neki pravnički krugovi bliskim kabinetu premijera Račana spekuliraju, međutim, kako još nije sigurno da će Vlada optužnicu zaprimiti.</p>
<p>Kako je u petak i subotu najavio Goran Granić, potpredsjednik Vlade i predsjednik Savjeta za suradnju s Haaškim sudom, njegova će preporuka Vladi biti da se optužnica protiv generala Bobetka proglasi neustavnom te da Vlada uđe u pravni spor s Haaškim sudom. </p>
<p>Naime, Haaški sud optužuje Bobetka da je za vrijeme vojno-redarstvene akcije »Medački džep«, kada je bio na dužnosti načelnika Glavnog stožera, planirao, poticao, zapovjedio ili na druge načine pomogao i podržao planiranje, pripremu ili progon srpskih civila iz Medačkog džepa, i to na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi. Granić smatra da se time optužuje cijela akcija »Medački džep«, koja je provedena sukladno Ustavu i Zakonu o Oružanim snagama, a cilj joj je bio zaustaviti razaranje Gospića i ubijanje ljudi te uništavanje imovine. »Zakonska obveza Hrvatske vojske je oslobađanje Hrvatskog teritorija«, tvrdi Granić, ali u Haagu misle drukčije.</p>
<p>»Hrvatska je vlada proglasila haašku optužnicu za umirovljenoga generala Janka Bobetka neustavnom, no takva kvalifikacija nema nikakvo pravno ni međunarodno značenje«, rekla je u nedjelju Vjesniku glasnogovornica glavne haaške tužiteljice Florence Hartmann.</p>
<p>»Hrvatske vlasti nemaju ni jednu drugu opciju osim ispuniti svoju međunarodnu obvezu i izručiti umirovljenoga generala Janka Bobetka Haaškome sudu. Optužnica ne može biti ustavna ili neustavna. Bilo kakvo taktiziranje političke prirode nema nikakvog smisla. U osnovi, sasvim je nebitno je li Vlada primila ili odbila optužnicu i uhidbeni nalog. Ti dokumenti su valjani, odobrilo ih je sudsko vijeće Haaškoga suda i Hrvatska svoju obvezu mora ispuniti. Optužnica je službeni dokument Suda«, rekla je Hartmann. </p>
<p>Dodala je da ni jedna država ne može ući u spor sa Sudom, jer se ne tuži državu, nego pojedinca, koji je nevin dok ga se eventualno ne proglasi krivim. </p>
<p>Ako Hrvatska ne ispuni svoje obveze, Haaški će je sud prijaviti Vijeću sigurnosti UN-a zbog odbijanja obveza prema Sudu čiji je osnivač UN, a čija je članica i - Hrvatska. </p>
<p>Goran Granić, pak, odbacuje mogućnost da bi Hrvatska zbog moguće nesuradnje s Haagom mogla dobiti međunarodne sankcije, tvrdeći da Hrvatska ne ulazi u politički spor sa Sudom nego u pravni. Vlada, naime, djeluje sukladno ustavnim obvezama, točnije, štiti građane Republike Hrvatske. Podsjećamo i da je sukladnost optužnice s Ustavom jedan od uvjeta za uhićenje i izručenje optuženih pred Haaškim sudom.</p>
<p>Najavu Gorana Granića kako će preporučiti Vladi da optužnicu protiv generala Bobetka proglasi neustavnom, politička je javnost u Hrvatskoj dočekala s odobravanjem. Isto kao što je u petak s odobravanjem dočekan prvi potez Banskih dvora kada je Granić, nakon zatvorene sjednice Vlade, rekao da će optužnicu vratiti u Haag zbog formalno-pravne neispravnosti. </p>
<p>Optužnica protiv bivšeg načelnika Glavnog stožera stigla je u Zagreb u četvrtak navečer, no ekipa pravnih stručnjaka ustvrdila je da je Haaški sud, umjesto hrvatske vlade, obvezao vlastito tužiteljstvo da izruči generala Bobetka Haagu. Stoga je optužnica vraćena u petak, no već se nakon samo nekoliko sati pojavila u cijelosti na internetskim stranicama Haaškog suda, kada je, prema riječima Florence Hartmann, ponovno poslana u Zagreb. </p>
<p>Prema tvrdnjama odvjetnika Gorana Mikuličića, kojeg je Vlada imenovala u odvjetničku ekipu generala Bobetka, što je on u petak odbio, Vlada treba pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti optužnice pred Ustavnim sudom. To joj je, naime, i obveza ako smatra da je optužnica neustavna. Također, pravni stručnjaci tvrde da se Vlada mora precizno pozvati na određenu točku Ustava prema kojoj bi optužnica bila neustavna. </p>
<p>No, Granićevo mišljenje da je optužnica neustavna pokrenulo je i pitanje ustavnosti optužnica protiv generala Rahima Ademija i Ante Gotovine. Podsjećamo, general Gotovina optužen je da je s tadašnjim državnim vrhom planirao zločine počinjene za vrijeme »Oluje«, dok je general Ademi, kao i general Bobetko, optužen za akciju »Medački džep«. Goran Granić tvrdi da u slučaju Ademija i Gotovine nije optužena cijela akcija, kao što je to u slučaju Bobetko, uz naglasak da je Vlada i kod prethodne dvije optužnice iskazala nezadovoljstvo nekim kvalifikacijama koje su u njima naveli haaški tužitelji. </p>
<p>Dada Zečić i Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Četvrt milijuna hrvatskih građana radi u inozemstvu</p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Gotovo 250.000 hrvatskih građana i članova njihovih obitelji zarađuju »svoj kruh« na (privremenom) radu u inozemstvu.</p>
<p>Prema podacima prošlogodišnjeg popisa stanovništva, na radu u stranim državama ukupno je 247.082 osoba i članova obitelji koji su s njima. Od toga je 54,8 posto muškaraca i 44,2 posto žena. </p>
<p>Samostalno ili kod stranog poslodavca radi 156.329 osoba, i to 61,5 posto muškaraca i 38,5 posto žena. S njima borave 90.753 člana njihovih obitelji.</p>
<p>Podaci koje je objavio Državni zavod za statistiku govore da je gotovo 90 posto tih ljudi na »privremenom radu u inozemstvu« već više godina. Najveći broj naših ljudi radi u Njemačkoj, njih oko 113.000. </p>
<p>U Austriji ih ima 26.000, u Švicarskoj oko 23.000, a u Italiji nešto manje od 12.000. U Kanadi radi oko 10.000 hrvatskih građana, u SAD-u gotovo 7000, Australiji 5000, a Švedskoj oko 3000 njih. </p>
<p>Iz Zagreba je, kaže statistika, posao »vani« potražilo gotovo 34.000 ljudi i članova njihovih obitelji, a odmah iza njega je Splitsko-dalmatinska županija s više od 28.000 osoba. Na radu u inozemstvu je i veći broj Slavonaca, i to iz Osječko-baranjske županije njih gotovo 20.000, iz Vukovarsko-srijemske više od 19.000, a Brodsko-posavske 14.000. Iz Zagrebačke županije otišlo je 18.000 ljudi, nešto manje od 15.000 iz Primorsko-goranske i 11 tisuća iz Međimurske.</p>
<p>Istodobno, statistika je zabilježila 111.352 povratnika s rada u inozemstvu, a među njima je oko 65 posto muškaraca i to više od dvije trećine njih koji su starijih od 50 godina. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Crkve se protive legalizaciji prostitucije, ali nemaju model za njeno suzbijanje</p>
<p>Sve se vjerske zajednice protive legalizaciji prostitucije - »smrtnog grijeha« za čovjekovu dušu i teške moralne degradacije osobe / No nijedna nije kao protutežu ponudila učinkovit model suzbijanja prostitucije </p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Na prijedlog ministra unutarnjih poslova Šime Lučina da se prostitucija u Hrvatskoj napokon legalizira dio je hrvatske javnosti reagirao vrlo burno. Posebno su predstavnici vjerskih zajednica i vjernici skloni stavovima da prostituciji nije mjesto među legalnim »poduzetništvima« i da se taj porok - koji moralno degradira ljudsku osobu - ne samo ne smije ozakoniti, nego ga svim sredstvima treba suzbijati.</p>
<p>Svi predstavnici vjerskih zajednica s kojima smo razgovarali protive se legalizaciji prostitucije, s konstatacijom da je riječ o »smrtnom grijehu« za čovjekovu dušu i teškoj moralnoj degradaciji osobe. No nitko od njih nije kao protutežu u stanju ponuditi učinkovit model suzbijanja prostitucije.</p>
<p>Pomoćni biskup zagrebački Josip Mrzljak ističe da se Katolička crkva izričito protivi legalizaciji prostitucije i traži da se istraže njeni korijeni. On je istaknuo da je u povijesti Crkve bilo svetaca koji su se bavili moralnim preobraćenjem prostitutki, ali da Crkva danas nema posebne službe koje bi se bavile izričito ovim problemom. </p>
<p>»Nemamo izravnih mehanizama pomoći takvim osobama, ali Caritas bi sigurno pomogao onima koji bi mu se obratili za pomoć«, napomenuo je Mrzljak, dodajući da je prijedlog za legalizaciju prostitucije istodobno i izazov Crkvi da i ona reagira na to zlo.</p>
<p>Predsjednik Saveza baptističkih crkava dr. Branko Lovrec također tvrdi da prostitucija obezvrjeđuje ljudski rod i teško ponižava prostituiranu osobu. On smatra da crkve trebaju djelovati na preodgajanju zabludjelih pojedinaca i njihovu privođenju vjeri.</p>
<p>Predsjednik Mešihata Islamske zajednice Ševko Omerbašić ističe da islam strogo zabranjuje prostituciju kao težak moralni grijeh koji ne ostavlja nikakvu mogućnost toleriranja. »Ne treba poći putem legalizacije nego iskorjenjivanja prostitucije prosvjećivanjem. Na žalost, prostituirane osobe su otpale od vjere pa nam se one uglavnom i ne obraćaju za pomoć«, upozorio je Omerbašić.</p>
<p>Milenko Popović, arhijerejski namjesnik zagrebačko-ljubljanske metropolije Srpske pravoslavne crkve (SPC) nije želio komentirati ovaj prijedlog u ime SPC nego je samo kao vjernik i kršćanin napomenuo da je prostitucija smrtni grijeh za osobu, koji nije moguće iskupiti ako se ona sama ne obrati.</p>
<p>Ti stavovi nisu nikakva novost. Učinkovit model za iskorjenjivanje prostitucije nikad nije pronađen. Jednostavno, dok je svijeta i čovjeka uvijek će postojati ljudi spremni plaćati za seks i oni drugi, kojima će pružanje seksualnih usluga biti najpouzdaniji izvor zarade. Tu edukacija neće mnogo pomoći.</p>
<p>Prostitucija je kroz povijest postojala u svim slojevima društva, od najsiromašnijih do najbogatijih, u kojima su kurtizane bile vrlo bogate i obrazovane žene. A prostitucija kojom se tijela reda uglavnom bave je ona najnižeg reda - ulična.</p>
<p>Prostitucija visoke razine uglavnom se neometano zbiva iza paravana noćnih klubova, striptiz-barova i kockarnica elitnih hotela. Istraživanja su pokazala da se u razvijenim zemljama zapada elitnom prostitucijom bave i visokoobrazovane žene i muškarci, kao isključivim ili dopunskim poslom, a u lanac su uključeni vlasnici klubova, menadžeri, političari, a kao zaštita nerijetko i - policija.</p>
<p>Stoga je nesporno da u zemljama gdje je prostitucija ilegalna policija »trenira strogoću« uglavnom na uličnim prostitutkama, bez većeg uspjeha. Od prostitucije najbolje živi mafija - svodnici, trgovci seksualnim robljem - a država im svesrdno pomaže upornim odbijanjem da »sustav« stavi pod zakonsku kontrolu. </p>
<p>Istina je da legalizacija prostitucije svrstava pružanje seksualnih usluga u red formalno priznatih zanimanja, ma što mi mislili o tome s moralnog vidika. No legalizacijom bi se barem podrezale grane organiziranom kriminalu, trgovini robljem i svodništvu, parazitu koji živi zahvaljujući društvenim predrasudama. Sad na našim zastupnicima ostaje da prosude koja je opcija u zbilji humanija: pragmatična ili idealistička?</p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Čak 24 zakona još nemaju pročišćeni tekst</p>
<p>Josip Leko tvrdi da, uz česte izmjene zakona, nepostojanje pročišćenog teksta zakona doprinosi pravnoj nesigurnosti građana i otežava snalaženje pravnim stručnjacima </p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Saborski Odbor za zakonodavstvo nije izradio pročišćene tekstove 24 zakona, nije dao vjerodostojno tumačenje za desetak zakona koja su tražili ovlašteni predlagatelji, niti je odgovorio na pedesetak zahtjeva neovlaštenih predlagatelja.</p>
<p> Predsjednik Odbora Josip Leko nezadovoljan je nedjelotvornošću Odbora jer, kaže, uz česte izmjene zakona, nepostojanje pročišćenog teksta zakona doprinosi pravnoj nesigurnosti građana i otežava snalaženje čak i pravnim stručnjacima u upravi i sudstvu koji su za njihovu provedbu neposredno zaduženi.</p>
<p>»Čitanje teksta nekog zakona iz više brojeva Narodnih novina otežava snalaženje i najvećim pravnim stručnjacima«, smatra Leko.</p>
<p>Tvrdi kako Odbor iz objektivnih razloga nije ispunio zakonsku obvezu da u sadašnjem mandatu izradi 24 pročišćena teksta zakona.</p>
<p> »Odbor bi trebao imati pet savjetnika, a ima samo jednoga. Iskusni pravnici s desetak godina staža, unatoč nekoliko puta ponovljenom natječaju, nisu zainteresirani za službeničko mjesto za koje je plaća nešto viša od 5000 kuna«, kaže Leko.</p>
<p> On smatra da rješenje nije u primanju pripravnika jer je izrada pročišćenog teksta zakona vrlo osjetljiv i precizan posao za što je potrebno iznimno pravničko znanje i iskustvo. </p>
<p> »Pravnici takovog profila puno više mogu zaraditi ne samo u gospodarstvu, ili odvjetništvu, već i u sudstvu«, ističe Leko.</p>
<p> Po njegovom mišljenju, problem su i prečeste izmjene zakona jer se nerijetko i tijekom izrade pročišćenog teksta zakon ponovno promjeni, pa »sve opet krene iz početka«. Po podacima Odbora, zakoni, čiji se pročišćeni tekstovi moraju izraditi, prosječno mijenjaju pet do šest puta. </p>
<p> Na izradu pročišćenog teksta u Odboru trenutno čeka 24 zakona. </p>
<p> Sabor je svojim zaključcima iz 2000. obvezao Odbor da napravi pročišćeni tekst za četiri zakona, lani za još 15, a ove godini za dodatna tri zakona. </p>
<p> Lani je Sabor donio oko 200 zakona, od kojih su 103 nova, a 97 se odnosi na izmjene i dopune postojećih. Prema dosadašnjoj saborskoj praksi godišnje se donese približno isti broj potpuno novih zakona i izmjena »starih«.</p>
<p> Odboru je od 2000. pristiglo i šezeseak prijedloga za vjerodostojno tumačenje zakona. Najveći dio podnesu neovlašteni predlagatelji, građani, udruge i gradska vijeća, ali im Odbor zbog nedostatka djelatnika do danas nije ni odgovorio da su neovlašteni za podnošenje takvog prijedloga. Leko smatra da bi ih Odbor u najmanju ruku trebao o tome obavijestiti.</p>
<p>No, Odbor nije uspio pripremiti ni vjerodostojna tumačenja desetak zakona koja su tražili ovlašteni predlagatelji, saborski zastupnici, zastupnički klubovi ili radna tijela Sabora. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Za informatizaciju primarne zaštite 50 milijuna kuna</p>
<p>Informatizacija cijeloga zdravstvenog sustava stajat će oko 500 milijuna kuna/ Za pet godina svi podaci o osiguranicima trebali bi biti prikupljeni i obrađivani u jedinstvenoj bazi podataka</p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Ministarstvo zdravstva planira uložiti 50 milijuna kuna do rujna iduće godine u nabavu informatičke opreme za liječničke timove primarne zdravstvene zaštite. Tim novcem pokrit će se dvije trećine troškova nabave opreme za više od 4000 ordinacija primarne zdravstvene zaštite, dok će trećinu liječnici pokriti iz svojih izvora, kaže pomoćnik ministra zdravstva Siniša Varga.</p>
<p> Ministarstvo zdravstva nastojat će u tu svrhu liječnicima osigurati beskamatne zajmove s otplatom od 24 do 36 obroka. Liječnici će dobiti na poklon dvije trećine kompjutorske opreme vrijedne oko 12.000 kuna, besplatnu instalaciju licenciranog i standardiziranog softvera i pomoć u poduci, a morat će plaćati mjesečnu naknadu za održavanje softvera.</p>
<p> No, upozorava Varga, liječnici koji se ne prilagode promjenama imat će problema s radom u sustavu državnog i ugovorenog zdravstva.</p>
<p> Natječaj za nabavu informatičke opreme objavljen je u Narodnim novinama 19. srpnja, a očekuje se da će novi sustav proraditi do 1. rujna 2003. godine.</p>
<p> Informatizacija cijeloga zdravstvenog sustava stajat će oko 500 milijuna kuna, procjenjuje Ministarstvo zdravstva.</p>
<p> U roku pet godina svi podaci o osiguranicima zdravstvene zaštite trebali bi biti prikupljeni i obrađivani u jedinstvenoj bazi podataka.</p>
<p> Za obiteljsku medicinu, zdravstvenu zaštitu žena, dojenčadi i male djece, te državne bolnice i stacionare ukupno će se utrošiti oko 300 milijuna kuna, od čega 250 milijuna za bolnički informatički sustav, a informatizacija ostalih djelatnosti u zdravstvu stajat će 200 milijuna kuna.</p>
<p> Sredstava će se koristiti preko Vladinog Ureda za internetizaciju, a ne Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, zajedno s drugim informatičkim i komunikacijskim projektima na državnoj razini.</p>
<p> Informatizacija bi trebala smanjiti troškove zdravstva, poboljšati skrb o bolesnicima i iskorištenost kapaciteta, smanjiti liste čekanja, skratiti boravak u zdravstvenim ustanovama, ubrzati dijagnostiku i ujednačiti kvalitetu skrbi, ističe Varga.</p>
<p> Po njegovoj procjeni, čak 20 do 30 posto sredstva u zdravstvu (tri do pet milijardi kuna godišnje) može se racionalnije iskoristiti.</p>
<p> »Samo racionalizacija potrošnje lijekova i upućivanja na specijalističko-konzilijarne preglede omogućila bi da se investicija od 500 milijuna kuna isplati za dvije godine«, tvrdi Varga.</p>
<p> Informatizacija ne znači automatski nove »pametne« iskaznice za osiguranike, ali će se po prvi puta uvesti elektronske kartice za liječnike, kako bi se kod svakog pregleda ili prijema u bolnicu mogli provjeriti status i prava osiguranika i liječnika. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Šimonović: Mislim da Vijeće sigurnosti neće reagirati ishitreno </p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Hrvatski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Ivan Šimonović drži da Vijeće sigurnosti neće ishitreno reagirati u povodu eventualne prijave protiv Republike Hrvatske zbog reakcije na hašku optužnicu protiv generala Janka Bobetka. </p>
<p> »Mislim da ima više argumenata da Vijeće sigurnosti UN-a neće ishitreno reagirati povodom eventualne prijave«, izjavio je Šimonović u telefonskome razgovoru objavljenom u Dnevniku HTV-a u nedjelju navečer. Istaknuo jeda ta optužnica »ne pridonosi miru i sigurnosti već, upravo suprotno, ona destabilizira jednu državu koja je na pravome putu koji uključuje i svijest da sama treba kažnjavati svoje ratne zločince«.</p>
<p> Dodao je da Vijeće sigurnosti UN-a nije reagiralo ni na ranije prijave protiv drugih država bivše Jugoslavije, što se, rekao je, jednom zgodom odnosilo i na Hrvatsku. </p>
<p> Šimonović je podsjetio da je Vijeće sigurnosti osnovalo Haaški tribunal da bi pridonijelo uspostavi mira i sigurnosti na području bivše SFRJ. Izrazio je i nadu da će Vijeće sigurnosti uzeti u obzir sve spomenute elemente u svojoj političkoj procjeni. </p>
<p> »Ipak, treba biti svjestan da je međunarodna zajednica sklona gledati na pitanja pojednostavljeno, dakle dobar si ako surađuješ s Haagom, a loš si ako ne surađuješ, bez obzira i na neke eventualne pogreške samoga Haaga«, rekao je.</p>
<p> Istaknuvši kako se može tek spekulirati o tomu kako bi mogle reagirati članice Vijeća sigurnosti, Šimonović je, s tim u vezi, rekao da je Kina, kada je riječ međunarodnomu kaznenom sudovanju, tradicionalno prilično rezervirana, dok neke članice, poput SAD-a i Rusije, zbog uključenosti u određene sukobe koji traju, također pokazuju određeni oprez. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Hebrang: Podrška Vladi i Saboru </p>
<p>Potpredsjednik HDZ-a najavio osnivanje odbora za promicanje istine o Domovinskom ratu koji će preuzeti koordinaciju svih aktivnosti u obrani generala Janka Bobetka, Ante Gotovine i Rahima Ademija</p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Generala Janka Bobetka posjetio je u nedjelju u njegovu stanu potpredsjednik HDZ-a Andrija Hebrang, a nakon posjeta u izjavi novinarima najavio je osnivanje odbora za promicanje istine o Domovinskom ratu, koji će preuzeti koordinaciju svih aktivnosti u obrani generala Bobetka, Ante Gotovine i Rahima Ademija.</p>
<p>»Odbor će okupiti predstavnike udruga proisteklih iz Domovinskog rata i predstavnike svih parlamentarnih stranaka, a o njegovim aktivnostima dogovorit će se na sastanku u ponedjeljak«, rekao je Hebrang. Dodao je da će prvi potezi tog odbora biti organiziranje referenduma te podrška Vladi i Hrvatskom saboru da legitimnim potezima riješe nastalu situaciju. Prema njegovim riječima, problem haaških optužnica nadilazi interese pojedinih hrvatskih stranaka ili interesnih skupina. </p>
<p>Generala Bobetka u nedjelju su posjetili saborski zastupnik Ljubo Česić Rojs i zadarski vojni zapovjednici koji su s njim sudjelovali u obrani Maslenice. »Hrvatski sabor treba donijeti moratorij na suradnju s Haaškim sudom, a svi koji su pozvani trebaju raditi na promjenama Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom«, izjavio je predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva i profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu Zvonimir Šeparović. Šeparović je naglasio da će »podržati snage koje u SAD-u rade protiv produljivanja mandata haaškoj tužiteljici Carli del Ponte, zbog njezine pristranosti u slučaju Hrvatske«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Budiša: Svi hrvatski generali su jednaki</p>
<p>HSLS očekuje da će se u parlamentarnoj raspravi o optužnici protiv generala Bobetka raspravljati i o optužnicama protiv generala Gotovine i Ademija, rekao je predsjednik HSLS-a/ Na temelju haaške optužnice protiv Bobetka može se zaključiti da se Hrvatska stavlja na istu razinu s 'Krajinom' koju su Srbi proglasili na okupiranom hrvatskom državnom teritoriju, a što pokazuje političku tendenciju Haaga, kazao je Budiša </p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - HSLS podržava Vladinu odluku da optužnicu protiv bivšeg načelnika Glavnog stožera HV-a, generala Janka Bobetka vrati Haaškom sudu zbog proceduralnih razloga, ali HSLS smatra da su svi hrvatski generali jednaki. Rekao je to u nedjelju na konferenciji za novinare predsjednik te stranke Dražen Budiša. </p>
<p>Prema Budišinim riječima, HSLS poštuje generala Bobetka kao antifašističkog borca, »ali svi su hrvatski generali isti bez obzira dolaze li iz Legije stranaca ili dijaspore«, te stoga traže da Vlada proglasi i optužnice protiv generala Ante Gotovine i generala Rahima Ademija neustavnima. </p>
<p>U HSLS-u ističu da je optužnica protiv Bobetka u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, sa stajalištima Hrvatske o događanjima na području bivše Jugoslavije te u suprotnosti s dokumentima UN-a, organizacije koja je osnivač Haaškog suda.</p>
<p>»Na temelju haaške optužnice može se zaključiti da se Hrvatska stavlja na istu razinu s 'Krajinom' što su je Srbi proglasili na okupiranom hrvatskom državnom teritoriju, a što pokazuje političku tendenciju Haaga«, kazao je Budiša, dodajući da u optužnici protiv Bobetka nema ni riječi o tome da su iz Medačkog džepa srpski teroristi neprestano topništvom napadali Gospić.</p>
<p>Budiša je također naglasio kako njegova stranka očekuje da će se u parlamentarnoj raspravi o optužnici protiv generala Bobetka raspravljati i o optužnicama protiv generala Gotovine i Ademija, naglašavajući da će se pokrenuti i pitanje zbog čega Vlada nije odvjetnicima generala Gotovine dostavila tražene dokumente na kojima bi izgradili obranu. </p>
<p>Predsjednik HSLS-a ustvrdio je da je Vlada bez suglasnosti Sabora u dva navrata Haaškom sudu uputila dokumentaciju koju je taj sud već dobio nelegalnim putovima. Istaknuo je također da su ti dokumenti, koji su na nelegalni način došli do suda, legalizirani Vladinom odlukom Vlade da ih dostavi Sudu. </p>
<p>Potpredsjednik HSLS-a Ivan Čehok rekao je da je ta stranka i prije godinu dana u parlamentarnoj raspravi o optužnicama protiv generala Gotovine i Ademija tražila od Vlade da ne žuri, što nije učinjeno, te je zaključio kako se, prema svemu sudeći, »Vlada tada našla u škripcu i nije se snašla«. Zamjerio je Vladi što u godinu dana, od optuživanja generala Ademija, nije diplomatskom aktivnošću u Haagu odbacila sumnje u legitimnost akcije Medački džep, naglašavajući da to zahtjeva parlamentarnu raspravu. »Kada danas slušam Gorana Granića, čini mi se da slušam Joška Kontića od prije godinu dana i pitam se zašto je Vlada promijenila stav«, kazao je Čehok.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Bozanić: Drago mi je da je hrvatski narod ponovo jedinstven</p>
<p>GLINA, 22. rujna </p>
<p> - Zamoljen danas da komentira podizanje haaške optužnice protiv stožernog generala HV-a Janka Bobetka, i događaje s tim u vezi, zagrebački nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije Hrvatske msgr. Josip Bozanić u nedjelju je kratko kako mu je »drago što je hrvatski narod ponovno jedinstven u svom stavu.«</p>
<p> Nadbiskup Bozanić predvodio je u Glini euharistijsko slavlje i obred posvećenja nove glinske crkve sv. Ivana Nepomuka, jubilejske crkve zagrebačke nadbiskupije. U propovijedi je govorio o tome da se danas na istu klupu želi staviti i dobro i zlo i krvnik, i žrtva«, ocijenivši »da u tome nema ni pravde, ni pravednosti, niti napretka«. Okupljeno mnoštvo vjernika u novoj glinskoj crkvi nadbiskup Bozanić je pozvao da danas žive u slozi i zajedništvu jer će samo oni očuvati hrvatski narod. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Bozanić: Želi se na istu klupu staviti krvnika i žrtvu</p>
<p>»Osjećamo da je naše vrijeme opako, da se olako govori o oprostu, da se na istu klupu želi staviti dobro i zlo, i krvnika i žrtvu, a u tomu nema pravde, ni pravednosti, tu nema napretka, to je nešto što ljude vodi u novu opasnost da zgriješe prema bratu čovjeku i Bogu«, rekao je nadbiskup u propovijedi </p>
<p>GLINA, 22. rujna</p>
<p> - Zagrebački nadbiskup msgr. Josip Bozanić u nedjelju je, u nazočnosti više od dvije tisuće vjernika iz Gline, Banovine, Korduna, Petrinje i Siska, u središtu Gline posvetio novu crkvu svetoga Ivana Nepomuka.</p>
<p> Staru je crkvu tijekom 1992. godine srušio i sa zemljom sravnio velikosrpski agresor. Crkva je izgrađena sredstvima Nadbiskupije, milodarima vjernika cijele Nadbiskupije, prilozima donatora i vjernika iz domovine i dijaspore. U oltar nove crkve ugrađene su moći kardinala Alojzija Stepinca koje je posvetio nadbiskup Bozanić. </p>
<p> »Osjećamo da je naše vrijeme opako, da se olako govori o oprostu, da se na istu klupu želi staviti dobro i zlo, i krvnika i žrtvu, a u tomu nema pravde, ni pravednosti, tu nema napretka, to je nešto što ljude vodi u novu opasnost da zgriješe prema bratu čovjeku i Bogu«, rekao je u propovijedi nadbiskup Bozanić. </p>
<p> Podsjetio je na »zajedništvo, veliku solidarnost i ljubav koje je u najtežim danima novije hrvatske povijesti živjelo u hrvatskom narodu«. Pozvao je vjernike »da i danas žive u slozi i zajedništvu jer će samo oni hrvatski narod očuvati«. Pozvao je okupljene vjernike »da u svojim srcima i mislima ožive i uvijek nose spomen na hrvatske branitelje i sve žrtve mržnje i zla koji su pali u Domovinskom ratu, da nikada ne padnu u napast da zaborave njihovu veliku žrtvu i mučeništvo«. </p>
<p> Nadbiskup Bozanić je naglasio da će hrvatski narod u svom srcu trajno nositi i čuvati spomen na kardinala i hrvatskog mučenika Alojzija Stepinca i na sve svoje mučenike i žrtve. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Hrvatski će ribari od utorka ponovno ribariti do sredine Piranskog zaljeva </p>
<p>UMAG, 22. rujna</p>
<p> - Predsjednik Ceha ribara Bujština Daniele Kolec rekao je u nedjelju da hrvatski ribari sutra neće otići u Izolu na sastanak sa slovenskim ribarima, kako je to bilo najavljeno na njihovu sastanku prošle nedjelje u Umagu. </p>
<p> Kolec, naime, ocjenjuje da »nema više smisla gubiti ni vrijeme ni trud, na takve razgovore u kojima«, kako je rekao, »mi znamo slovenska, a oni znaju naša stajališta, a pritom i jedni i drugi gubimo dragocjeno vrijeme u kojemu moramo prehraniti naše obitelji«. Kolec je u nedjelju rekao će hrvatski ribari od utorka, 24. rujna, ponovno početi ribariti do crte 318, odnosno do crte razgraničenja sredinom Savudrijske vale, odnosno Piranskoga zaljeva. </p>
<p>Prošle nedjelje hrvatski i slovenski ribari u Umagu su se dogovorili o produženju moratorija ribarenja u spornoj zoni Piranskog zaljeva - Savudrijske vale, do 23. rujna. Savudrijski ribar Danilo Latin u izjavi novinarima rekao je da se slaže s Kolecovom odlukom, i naglasio kako su ribari do sada izgubili previše vremena i truda umjesto da su se bavili svojim ribarskim poslom. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Poreznici zapečatili 700 ugostitelja i trgovaca</p>
<p>Zbog neizdavanja računa inspektori Porezne uprave zabranili su rad i nekolicini privatnih liječnika, odvjetnika i javnih bilježnika/ Kontrole svih poreznih obveznika koji rade s gotovinom nastavljaju se istim intenzitetom</p>
<p>ZAGREB, 22. rujna</p>
<p> - Tijekom proteklih nekoliko ljetnih mjeseci, odnosno od početka turističke sezone, inspektori Porezne uprave su pečaćenjem privremeno zabranili rad više od 700 ugostitelja, trgovaca i drugih poreznih obveznika koji rade s gotovinom i stoga su za svoje usluge dužni izdavati račune. U Poreznoj upravi za Vjesnik ističu da je broj zapečaćenih višestruko veći nego prošle godine, a najčešći razlog zbog kojeg se poreznici odlučuju na takvu drastičnu sankciju je neizdavanje računa i neevidentiranje prometa. </p>
<p>Osim ugostitelja, koji su prvi na listi neurednih poreznih obveznika, u velikoj su ljetnoj kontroli, ističe Vjesnikov izvor u Poreznoj upravi Ministarstva financija, inspektori posjetili i brojne pekare, prijevoznike, frizere, kozmetičare i druge »gotovince«. Zbog utvrđenih poreznih prekršaja, pečat na vrata svojih ureda dobila je i nekolicina privatnih liječnika, odvjetnika i javnih bilježnika.</p>
<p>»Logično je da porezni inspektori ugostitelje u turističkim središtima nadziru tijekom ljetnih mjeseci, kad zimi većina njih uopće ne radi«, ističe naš izvor i dodaje da kontrola nisu bili pošteđeni ni trgovci i pružatelji usluga u unutrašnjosti Hrvatske. Inspektori su posjetili i velike trgovačke lance, kod kojih nisu otkrivene veće nepravilnosti. </p>
<p>Dovoljno je da inspektor utvrdi da obveznik ne izdaje račune, bez obzira na to o kolikom je iznosu riječ, da bi mu privremeno zabranio djelatnost. Prekršitelj može nastaviti s radom tek nakon što plati kaznu koja iznosi najmanje 2000, a najviše čak 500.000 kuna. Ako uz to državi duguje porez, dozvolu za rad može dobiti tek nakon što ga plati. </p>
<p>U Poreznoj upravi tvrde da će jednakim intenzitetom kontrole gotovinaca nastaviti i ubuduće, unatoč brojnim protivljenjima i negodovanjima poput onih - »kako se država usred turističke sezone u poznatom turističkom mjestu usuđuje zatvoriti gotovo sve kafiće«. Nedavno je, naime, zbog sve većeg broja pečaćenja protestirala i Hrvatska obrtnička komora, ističući da su se poreznici okomili na male porezne obveznike a da velikima gledaju kroz prste. </p>
<p>U Ministarstvu financija kažu da to nije istina i smatraju da su upravo ti mali obveznici - obrtnici i trgovci - važna karika u poreznom lancu jer rade s gotovinom. Ako ne prijavljuju promet, ispada da zarađuju novac koji nigdje nije evidentiran, za taj »crni« novac, koji službeno nikad nisu zaradili, ilegalno nabavljaju novu robu ili ga ulažu u nekretnine. Posao Porezne uprave je, ističe naš izvor u toj instituciji, spriječiti takve nezakonitosti i omogućiti svim poreznim obveznicima iste uvjete poslovanja jer su utajivači poreza nelojalna konkurencija onima koji pošteno plaćaju svoje obveze državi.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Maratonci dotrčali do spomen-obilježja na Ovčari </p>
<p>VUKOVAR, 22. rujna</p>
<p> - Nakon pet dana i 350 pretrčanih kilometara, na cilj u Vukovaru, kod spomen-obilježja na mjestu masovne grobnice na Ovčari, dotrčali su u nedjelju zagrebački maratonci Miljenko Dokuš, Igor Lončar i Dražen Flais. Memorijalnim maratonom Zagreb-Vukovar »Putevima dragovoljaca HOS-a Domovinskog rata« obilježen je odlazak dragovoljaca HOS-a koji su u rujnu 1991. iz Zagreba otišli braniti Vukovar.</p>
<p>Maratonci su kod spomen-obilježja položili vijenac i zapalili svijeće u spomen na poginule u Domovinskom ratu. Trojicu maratonaca dočekali su čelnici Udruge HOS-a dragovoljaca grada Zagreba, koja je i organizator maratona Zagreb-Vukovar, predsjednik Saveza udruga HOS-a Velimir Kvesić, predsjednik HSP-a Anto Đapić, roditelji poginulih branitelja te brojni branitelji i dragovoljci Domovinskog rata.</p>
<p>Prema riječima člana organizacijskog odbora maratona Miroslava Rožića, namjera je da se taj maraton pretvori u tradicionalni te da se u njega uključi što više hrvatskih atletičara. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020923].
|
