NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20021021].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 196873 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>21.10.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Nitko ne radi što je obećao</p>
<p>Vlada je obećala da će voditi pravosudnu reformu, a ne vodi je / Sabor je obećao da će ubrzati proceduru donošenja zakona, a razbacuje se vremenom na jalove rasprave / Suci su obećali da će brže suditi, a ne sude / Zato europska kritika spominje pravosuđe kao dio prtljage s kojom Hrvatska ne može u Europu</p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Da će pravosuđe, unatoč europskom uvjetovanju, još nekoliko godina biti središnje sporno pitanje unutarnjeg ustroja Hrvatske, pokazao je i nedavni istup Ivice Crnića. Predsjednik Vrhovnog suda iskoristio je seminarsku tribinu Hrvatskog helsinškog odbora da bi oštro zamjerio izvršnoj i zakonodavnoj vlasti što nisu ispunile svoj dio obveza u procesu pravosudne reforme. Crnić je tim istupom dao na znanje da sve unutarnje probleme sudova ne želi kriti, ali da nije spreman prihvatiti ocjenu da su za stanje u sudnicama krivi isključivo hrvatski suci.</p>
<p>Crnićeva kritika i Račanove Vlade i Sabora je, u jeku najveće gužve izazvane optužnicom protiv generala Bobetka, još nadopunjena. Ni strani diplomati, naime, nisu propustili Vladi zamjeriti stanje u pravosuđu. Vijest da je SAD stopirao milijunski dolarski ulog u reformu našeg sudovanja samo je dopunila nešto raniju informaciju da se Ministarstvo financija odupire prijedlogu ministrice pravosuđa da se za 45 posto poveća udjel pravosuđa u proračunu za 2003. godinu.</p>
<p>Ministrica Ingrid Antičević Marinović je rat za novac neki dan nazvala »vrlo uspješnim pregovaračkim poslovima« i dodala: »Na sastanku u Vili Prekrižje smo predstavnicima Ministarstva financija pokazali i dokazali opravdanost za svaku od 2,711 milijardi kuna, koliki je naš zahtjev«. U izjavi za Vjesnik ministrica je vrlo precizno naznačila da se povećanje u odnosu na ovogodišnjih 1,873 milijardi tiče i novog zapošljavanja i zakonskih promjena koje traže povećan angažman pravosudnih djelatnika, otvaranja novih sudova (županijskih i trgovačkih posebno), te kapitalnih ulaganja u obnovu i gradnju novih sudskih zgrada.</p>
<p>Otkud priča o novcu na početku priče o reformi pravosuđa? Ministrica Antičević Marinović to tumači kao posljedicu dugogodišnjeg zanemarivanja sudova u tehničkom, građevinskom i dijelu nužne opreme. Od razdjela u proračunu ona traži 1,4 milijarde kuna, a povećanje te stavke za 400 milijuna objašnjava novim zapošljavanjem, a ne povećanjem plaća. »Iako bi suci na povećanje imali pravo, jer su jedini zaposlenici koji ne dobivaju dodatak na godine staža, zasad u to nećemo dirati«, tumači ministrica.</p>
<p>Međutim, paralelno s proračunskim pregovorima iz njena je resora krenuo i prijedlog da se provede izjednačavanje u koeficijentskom rangu između sudaca i državnih odvjetnika. Prođe li to rješenje u Saboru, proračun bi trebao izdvojiti novih stotinu i nešto milijuna.</p>
<p>»Stvari su ozbiljne. Tužiteljstvo, od Uskoka pa nadalje, dobiva sve više poslova, a plaće - ispod sudačkih na pojedinim razinama - ostaju iste. Zbog toga odlaze najkvalitetniji državni odvjetnici«, razlaže argumentaciju ministrica Antičević Marinović.</p>
<p>Zasad se to pitanje ne otvara, ali sve je veći problem i financiranje sve većeg broja zakonskih projekata za čiju je izradu mjerodavno baš Ministarstvo pravosuđa. A kad je već o tome riječ, na početku pravosudne reforme spominjalo se oko 40 najhitnijih zakonskih izmjena ili pisanja novih zakona. Tome treba dodati i stotinjak novelacijskih intervencija na tragu obveze usklađivanja nacionalnih s europskim zakonskim standardima. Plus gotovo svakodnevna potreba da se u tkivo nacionalnih paragrafa intervenira po logici čistoga pragmatizma.</p>
<p>Veliki zahvati u građanskoj oblasti (napisan je prijedlog izmjena i dopuna zakona o parničnom postupku) zasad su prošli bez vanjskih refleksija. Zakon čeka ulazak u saborski dnevni red. Zakoni o kaznenom materijalnom i procesnom pravu su u različitim proceduralnim fazama, a već su izazvali različite komentare. Golem set drugih propisa nije gotov, jer Vladini potencijali ne mogu progutati toliku količinu materijala.</p>
<p>Mnogo vremena potrošenog na pogranično sporenje sa Slovenijom i rasprava u povodu Bobetkove optužnice zaustavili su i inače trom saborski stroj. Zato mnogi reformski zakoni - koji izravno utječu na pravosudnu reformu - sadašnjim tempom rada ne mogu biti razmotreni i prihvaćeni ni do proljeća. Ma koliko se Hrvatsku pritiskalo zbog kašnjenja u reformi, premijer Račan, koji je krajem ljeta na sebe preuzeo odgovornost za rezultate tih promjena, reformu nije spomenuo barem dva mjeseca.</p>
<p>Pokazalo se, zapravo, da su svi u pravu kad komentiraju stanje, ali da su svi u krivu kad pokušaju objasniti što su sami napravili. I za sva tri dijela vlasti trenutna je situacija u Hrvatskoj - isprika.</p>
<p>Za kašnjenje i nerijetko loš sadržaj zakona teško je teretiti Vladu, jer nije do nje potpisivanje izglasane verzije. Sabor prigovara Vladi što mnoge tekstove šalje u zadnji tren, a povremeno se događa da je važniji onaj propis koji još nije napisan od onoga o kojem se odlučuje. Sudstvo nije krivo što mora preko noći sve te reformirane propise proučiti i primijeniti pod pritiskom devet posto povećanog priljeva spisa svake godine.</p>
<p>Ali, Vlada je obećala da će voditi reformu, a ne vodi je. Sabor je obećao da će ubrzati proceduru donošenja zakona, a razbacuje se vremenom na jalove politikantske rasprave. Suci su obećali da će brže suditi, a ne sude. Zato europska kritika spominje pravosuđe kao dio prtljage s kojom Hrvatska ne može u Europu. </p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Zagreb i Rim zajedno ispravljaju stare nepravde</p>
<p>Hrvatska i Italija moraju se dogovoriti kako vratiti imovinu onim talijanskim izbjeglicama koji nisu mogli optirati, odnosno nisu bili pokriveni sporazumima Italije i bivše Jugoslavije prema kojima su optanti stekli pravo da u zamjenu za oduzetu imovinu dobiju novčanu nadoknadu / Iako se još ne zna kako će izgledati konačno rješenje Hrvatska će, sukladno nedavno prilagođenom Zakonu o denacionalizaciji, morati talijanskim izbjeglicama vratiti dio oduzete imovine</p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Hrvatska i Italija trebale bi do proljeća iduće godine riješiti zamršeno i osjetljivo pitanje povrata talijanske imovine u Hrvatskoj, pitanje koje godina opterećuje odnose dviju susjednih zemalja, slažu se diplomacije obiju zemalja.</p>
<p>Službeni Zagreb i Rim moraju se, naime, dogovoriti kako vratiti imovinu onim talijanskim izbjeglicama koji nisu mogli optirati, odnosno nisu bili pokriveni sporazumima Italije i bivše Jugoslavije, prema kojima su optanti stekli pravo da u zamjenu za oduzetu imovinu dobiju novčanu nadoknadu.</p>
<p>Iako se još ne zna kako će izgledati konačno rješenje, sasvim je sigurno da će se morati doći do kompromisa, a Hrvatska će, sukladno nedavno prilagođenom Zakonu o denacionalizaciji, morati talijanskim izbjeglicama vratiti dio oduzete imovine.</p>
<p>Prema još neslužbenim podacima, pravo na povrat imovine ima oko 5000 talijanskih građana. Zagreb i Rim će morati, u izravnim pregovorima, naći rješenje i za hrvatski dio duga talijanskim optantima, u iznosu od 35 milijuna dolara.</p>
<p>Ishod tih pregovora bit će iznimno važan za hrvatsko-talijanske odnose, jer u drugoj polovici sljedeće godine Italija preuzima predsjedavanje Europskom unijom.</p>
<p>Prije tjedan dana, u Rimu je osnovana zajednička komisija koja bi trebala odgovoriti na pitanje kako ispraviti nepravdu nanesenu talijanskim građanima kojima je imovina oduzeta bez prava na novčanu naknadu.</p>
<p>Nakon višemjesečnog prepucavanja dviju zemalja, a zatim potpunog nedostatka komunikacije na najvišoj razini, promjena hrvatskog zakona o denacionalizaciji omogućila je rješavanje ovoga pitanja. Poslije više od godine dana šutnje s jedne i druge strane Jadrana, nove »jadranske susrete« dogovorili su u New Yorku hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula i talijanski premijer, ujedno šef diplomacije Silvio Berlusconi.</p>
<p>Izmjene i dopune Zakona o denacionalizaciji otvorile su mogućnost uključivanja talijanskih državljana u proces denacionalizacije, ne dirajući međunarodne ugovore koji su već na snazi između Hrvatske i Italije. Jednostavno rečeno, zajednička komisija treba utvrditi metodu rada i ustanoviti one slučajeve kad se nije moglo optirati, dakle one koji nisu obuhvaćeni postojećim sporazumima.</p>
<p>Komisija također treba provjeriti ugovore i propise koji se odnose na dvije teritorijalne cjeline: onu koja je prema Pariškome ugovoru iz 1947. godine prešla iz Italije u Jugoslaviju, pa onda i u Hrvatsku, i one koja je bila obuhvaćena slobodnim teritorijem Trsta, što je kasnije regulirano Londonskim memorandumom i konačno Osimskim sporazumom. </p>
<p>U obje kategorije postoje dvije vrste vlasnika. Bilo je onih koji su optirali da zadrže talijansko državljanstvo - optanti - i onih koji su se opredijelili za hrvatsko, odnosno jugoslavensko državljanstvo. Italija i tadašnja Jugoslavija dogovorile su se, na štetu svojih građana, da Jugoslavija jednostavno uzme napuštenu imovinu, a Italija se obvezala svojim optantima taj gubitak novčano nadoknaditi.</p>
<p> To je učinila djelomično, pa je iz državnog proračuna predvidjela još 450 milijuna eura. Hrvatskoj je u nasljedstvo ostavljeno 35 milijuna dolara duga bivše države prema optantima.</p>
<p>Budući da Italija stalno ponavlja da će poštivati sve potpisane ugovore, Hrvatska smatra da će optanti ostati talijanska briga, a hrvatski državljani briga hrvatske države, koja je izmjenama i dopunama Zakona o denacionalizaciji omogućila povrat talijanske imovine u Hrvatskoj.</p>
<p>Sasvim odvojeno od denacionalizacije treba promatrati 35 milijuna dolara hrvatskog duga talijanskim optantima. Hrvatska je spremna taj iznos uplatiti na račun kao što je to, unatoč talijanskom protivljenju, učinila Slovenija. </p>
<p>Za višegodišnjih pregovora, s obiju je strana predlagana tzv. simbolična gesta - ustupanje nekih napuštenih objekata u znak dobre volje - no teško je trenutno procjenjivati postoji li u Rimu i Zagrebu političke volje za takvo rješenje.</p>
<p>Kako diplomacije obiju zemalja nerado govore o detaljima pregovora, čini se da Hrvatska i Italija ozbiljno pokušavaju riješiti ovo pitanje punih 57 godina nakon II. svjetskog rata.</p>
<p> Uspješni pregovori značili bi barem djelomično ispravljanje nepravde koju su Italija i tadašnja Jugoslavija nanijele svojim građanima, koji su uz imovinu izgubili i zavičaj. Rješavanje tog pitanja uklonilo bi opasnost da se ispravljanjem starih nepravdi učine nove. </p>
<p>Zakon ostao nedorečen</p>
<p>Hrvatska u pregovore s Italijom ulazi, čini se, s jasnom strategijom, no i dalje opterećena koalicijskom politikom, koja je tražila da se u nacrt dokumenta za pregovore napiše da je fašistička Italija okupirala Hrvatsku, što je hrvatska diplomacija odbacila.</p>
<p>Osim toga, izmijenjenom i dopunjenom Zakonu o denacionalizaciji prethodilo je koalicijsko natezanje, pa je Zakon ostao nedorečen.</p>
<p> On, naime, pretpostavlja donošenje i bilateralnog sporazuma o povratu imovine, što sve dodatno komplicira, umjesto da se, sukladno europskom iskustvu, jednostavno donese zakon koji vrijedi jednako za sve strance, kad je riječ o mogućnosti kupovanja nekretnina.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Kad »Potrošač« udari na »Potrošača«</p>
<p>»Potrošač« organizira prosvjede u Rijeci, a »Potrošač« je protiv tih prosvjeda / Isti naziv zbunio mnoge - riječ je o dvije samostalne pravne osobe s istim nazivom / Kolarević: Ciganović nema pojma o energetici i treba mu povod za stvaranje pomutnje / Ciganović: Pitanje je što Kolarević zna o ekonomiji</p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Poskupljenje i uvođenje novog tarifnog sustava struje posvađali su udruge potrošača u Hrvatskoj. Naime, dok riječka udruga »Potrošač« i njen predsjednik Petar Ciganović organiziraju prosvjede u Rijeci, predsjednica »Potrošača« - Udruge za zaštitu potrošača Hrvatske Jadranka Kolarević od toga se ograđuje.</p>
<p>Mnoge je u prvi mah zbunila činjenica da je u oba slučaja riječ o udrugama čiji je naziv isti. Kolarević je objasnila da je »Potrošač« - Udruga za zaštitu potrošača osnovana prije tri godine. Prije otprilike godinu i pol počela je osnivati regionalne urede koji su se u međuvremenu, zbog velikog opsega posla i lakšeg dobivanja novca, pravno osamostalili, ali zadržali isti naziv. Jedna je od takvih i udruga u Rijeci. Proljetos je, pak, osnovan krovni Savez udruga »Potrošač«.</p>
<p>Cilj je prosvjeda u Rijeci, smatra Kolarević, poticanje socijalnog bunta, a ne zaštita potrošača. »Ciganović nikada nije izgradio udrugu. Zloupotrebljava pojam i ciljeve zaštite potrošača za socijalni bunt, što je vrlo neodgovorno i zlonamjerno«, rekla je Kolarević. </p>
<p>Zapitala se i protiv čega protestirati. Naime, Vlada je ukinula devetpostotno poskupljenje struje, a potpredsjednik Vlade Slavko Linić obećao je ispitati tarifni sustav i u skladu s tim eventualno uvesti korekcije, a osnovano je i Povjerenstvo za praćenje provedbe tarifnog sustava. </p>
<p>Za razliku od Kolarević, Ciganović navodi da je »ovo što radi Vlada kozmetika, a popuštanje pokazuje koliko su diletantski sve ovo napravili«. Kazao je i da električna energija nije poskupila devet posto, nego mnogo više. </p>
<p>No, točka konačnog razlaza bio je nastup Jadranke Kolarević u emisiji HTV-a »Obje strane«, u kojoj je gostovao i predsjednik Uprave HEP-a Ivo Čović. Prema vlastitoj interpretaciji, ona je - u emisiji - za novi tarifni sustav i poskupljenje optužila Vladu kojoj HEP tarifni sustav predlaže, a Vlada ga usvaja. </p>
<p>Ciganović ju je nakon emisije optužio da je branila HEP, a Kolarević odgovara kako je »to pokazatelj da on ne treba argumente, nema pojma o energetici i treba mu povod za stvaranje pomutnje«. Ciganović je pak ustvrdio da je Kolarević poticala korisnike na štednju, a »nije njen posao da ih potiče na štednju. Tržišna se privreda temelji na potrošnji, a ne štednji, pa je pitanje što ona zna o ekonomiji«, rekao je Ciganović.</p>
<p>Nakon emisije Ciganovićeva je udruga istupila iz Saveza udruga »Potrošač«, što je novi povod za sukobe, jer se riječka udruga i dalje naziva »Potrošač«. Naime, Kolarević se zapitala zašto Ciganović to »ime nije odbacio, ako je iz Saveza istupio zbog neslaganja, prije svega s postupcima Zagreba«. Također je navela da je Ciganović naziv dobio na pladnju. »Nema pravo na ime 'Potrošač', a bez imena je nitko i ništa«, rekla je. </p>
<p>Ciganović je odvratio da je njegova udruga registrirana pri Uredu za udruge Vlade, a ne zna »je li Kolarević zakonski zaštitila ili patentirala ime 'Potrošač'«. Tvrdnju da nije izgradio udrugu je odbacio, jer »Kolarević nema pojma koliko imamo novih članova od osamostaljena«.</p>
<p>Kolarević se zapitala želi li Ciganović »struju badava, hoće li da se HEP proda za jednu kunu«, te kazala da zaštita potrošača »nije galama i da se ne može tražiti socijalna cijena struje i tržišno gospodarstvo, to ne ide jedno s drugim«. Cilj je »Potrošača«, zaključila je Kolarević, zaštita potrošača, ukidanje monopola, a prije toga treba stvoriti preduvjete za uvođenje konkurencije.</p>
<p>Ciganović je pak rekao da u »Zagrebu nisu makli ni prstom, a budu li izazivali vraga, to bi im se moglo vratiti kao bumerang«. Naveo je da neki u Zagrebu imitiraju političare, dok ni jedan član njihove skupštine nije član neke stranke, »što se za Zagreb ne može reći«.</p>
<p>Ciganović je najavio nove akcije, pa se može očekivati nastavak međusobnog optuživanja za politikantstvo, odnosno poticanje socijalnog bunta, između dviju različitih udruga istog naziva.</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>BiH pred novom krizom?</p>
<p>IVAN ŠABIĆ</p>
<p>Uspjeh tzv. nacionalnih stranaka na parlamentarnim izborima u Bosni i Hercegovini ipak nije tako blistav kako se moglo zaključiti iz prvih neslužbenih rezultata i reakcija, koje su neki nazvali povratkom u 1991. Nije tome »kriva« pošiljka glasačkih listića s nekih udaljenih birališta ni pogreška u prebrojavanju glasova, nego je riječ o tome da konačni odnos snaga u parlamentima (BiH, Federacije BiH i Republike Srpske) ponešto odudara od slike koja je formirana na temelju preliminarnih rezultata, ali i od onoga koji bi se dobio dosljednom primjenom pravila o izbornom pragu od tri posto, koji je propisan izbornim zakonom.</p>
<p>No, odlukom izbornog povjerenstva, koju su podržali međunarodni predstavnici u BiH, ono je primijenjeno samo pri raspodjeli izravnih mandata, ali ne i kod raspodjele kompenzacijskih mandata. Izbornim zakonom predviđeno je, naime, da se jedan dio (približno tri četvrtine) mandata u parlamentu raspodijeli izravno, sukladno rezultatu ostvarenom u izbornoj jedinici, a ostatak su kompenzacijski mandati koji se, primjenom odgovarajućih formula, dodjeljuju listama koje bi izravnom raspodjelom, sukladno rezultatima ostvarenim u izbornim jedinicama, dobile premali broj mjesta u odnosu na broj glasova koje su osvojile na razini čitava entiteta. </p>
<p>Odluka izbornog povjerenstava da se pri raspodjeli ovih mandata ne primijeni pravilo o izbornom pragu osigurala je simboličnu parlamentarnu zastupljenost velikom broju malih stranaka. Takvo tumačenje izbornog zakona, osim što umanjuje mogućnost za formiranje stabilne vladajuće koalicije, otvorilo je novu političku krizu u BiH: velike političke stranke, i to ne samo one koje se nazivaju nacionalnim nego i, primjerice, Stranka nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Partija demokratskog progresa (PDP), inzistiraju na tome da se iz raspodjele mandata isključe stranke koje nisu prešle izborni prag.</p>
<p>Najavljeni su javni prosvjedi i građanski neposluh, možda ponegdje bude bojkota pri konstituiranju vlasti, ali, s obzirom na to da izborna pravila i ovakvo njihovo tumačenje podupiru međunarodni predstavnici (možda bi čak bolje bilo reći da stoje iza njega), o ishodu spora gotovo da nema smisla dvojiti. Međunarodni predstavnici očito ni ovaj put - kao ni nakon prošlih izbora, kad su primjenom pravila o kompenzacijskim mandatima i ignoriranjem ustavnih odredbi na visoke parlamentarne dužnosti dospjeli i oni koji su na izborima jedva osvojili dvije-tri stotine glasova - neće žaliti truda da tzv. nacionalne stranke ostave što dalje od mjesta odlučivanja.</p>
<p>Možda će se jednom pokazati da su ovo bile korisne manipulacije, da su djelomične intervencije u volju birača bile korisne za održavanje unutarnje stabilnosti BiH. A već danas se može konstatirati da se pritom uvodi običaj - najblaže rečeno - neobičnog tumačenja temeljnih zakonskih akata.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Veliki prasak može početi</p>
<p>JURICA KÖRBLER</p>
<p>Od sramote nema ništa, Europska unija već slavi irsko »da«, a crveni tepih za proširenje već čeka deset zemalja, od kojih su osam bile u socijalističkom bloku. Za najambicioznije širenje Unije od njena osnutka više nema ni formalnih prepreka. Sporazum iz Nice - koji predviđa proširenje - kreće u realizaciju. </p>
<p>Ali, ni nakon irskog referenduma za Bruxelles nema mjesta trijumfu. Problema je toliko da mnogi kažu kako je EU na raskrižju gdje svi putevi vode prema natrag. Nizozemska kriza samo je dodatan problem koji muči Europljane, a tu su i zaoštreni njemačko-francuski odnosi, stav prema poljoprivrednoj reformi, neefikasna administracija, nepoznat put transformacije izvršnih tijela Unije, britanska suzdržanost, američko ignoriranje...</p>
<p>Bruxelles je za »pripravnike«, nakon godina treniranja strogoće, na kraju bio neuobičajeno blag i tolerantan. Izvješća o napredovanju primljena su bez mnogo diskusije, pa se samo između redaka može naslutiti da deset zemalja iz čekaonice čeka i dalje naporna bitka za usvajanje novih zakona i približavanje standardima EU-a. </p>
<p>Veliki prasak više ništa ne može zaustaviti, ali zabrinjava što čak 30 posto Europljana kategorički odbija prihvatiti braću s Istoka, a i cijena proširenja nije mala - 67 milijardi eura. U odnosu na cijenu njemačkog ujedinjenja od 600 milijardi eura nije ni mnogo, ali s druge strane raste i sumnja prema ujedinjenoj Europi i među onima koji su već jednom nogom stupili tamo, poput Slovenije ili Češke.</p>
<p>Nažalost, europska povijest ukazuje posljednjih godina da je nesporazuma bilo više od inicijativa koje bi Europu vukle naprijed, pa i trasiran put za novu, veliku, gospodarski snažnu i politički odlučnu Europu još treba proći onaj obvezatni jaz između retorike i akcije.</p>
<p>A gdje je u svemu tome Hrvatska? Kad splasne trenutačna napetost oko »slučaja Bobetko«, stvari će ponovo doći na svoje mjesto. Optimisti će reći da u Bruxellesu sazrijeva ideja da se za drugi krug proširenja 2007. predvidi i Hrvatska, a pesimisti da to i nije neka utjeha, jer je to isto obećano i Rumunjskoj i Bugarskoj koje su objektivno »iza nas«. Ali, prije svega, hrvatski san o Europi prvo se mora dogoditi unutar hrvatskih granica.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Hans Flickenschild kao »gospođa Diner's«</p>
<p>Prenesemo li sliku visoke financijske politike u naš privatni mikrosvijet, sve odmah izgleda jasno i, nažalost, mnogima prepoznatljivo. MMF ne treba voljeti upravo kao što ne treba voljeti ni bilo koju od kartičarskih kuća koje u velikoj mjeri žive zarađujući na našim pogreškama, ali tko je potrošio onaj novac?</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Ovaj tjedan u Hrvatsku stiže Misija Međunarodnog monetarnog fonda. Njen brkati šef Hans Flickenschild opet će postati simbol straha u medijima, financijski analitičari spominjat će, češće no inače, riječi proračun, sankcije, pritisak, izbori... Ministri će se uskomešati, građani zabrinuti.</p>
<p>I što će se dogoditi?</p>
<p>Zašto se zapravo Hrvati boje MMF-a?</p>
<p>Kao prvo, ne boje ga se svi; većina, srećom, o njemu niti ne razmišlja. Boje ga se najviše oni koji smatraju da Hrvatskoj ne treba fiskalna disciplina i reformirano gospodarstvo (jer bolje plivaju u današnjim uvjetima). Boje se, zatim, oni koji smatraju da nam - nakon dugogodišnje političke i gospodarske ovisnosti o bivšoj državi - neko strano, parapolitičko tijelo pokušava nametnuti nečiji tuđi (ponajprije američki) način razmišljanja i rada. Boje se i oni predstavnici vlasti koji su građanima obećali jedno, a MMF-u drugo, pa sad moraju naći priču koja će zadovoljiti obje strane, a da to znaju, ne bi obećali što su obećali. I neka ih je strah, jer su zaslužili.</p>
<p>Postoji još jedna vrsta ljudi koja će opet (kao i obično kad koja od međunarodnih institucija započne pregovore s Hrvatskom) ovih dana postati glasnijom. To su oni koji se zapravo ne boje, ali se prave da ih je strah da bi prestrašili građane pa ih, tako prestrašene, usmjerili prema nekom od svojih političkih ciljeva. Takvi su opasni i njih se treba bojati više od bilo koje »strane opasnosti«.</p>
<p>Nije da MMF treba voljeti. Riječ je uistinu o prilično zastarjeloj, okoštaloj i konzervativnoj instituciji koja je kroz posljednjih desetak tranzicijskih godina u svijetu načinila mnogo štete, bilo zbog davanja pogrešnog financijskog lijeka (podizanje kamata u vrijeme krize azijskih »tigrova«), bilo zbog nerazumijevanja stanja u zemlji kojoj se htjelo pomoći (kao u slučaju Rusije kad su MMF-ovi milijuni vrlo brzo završili na off shore računima postsovjetske mafije). MMF-ovim se uslugama, međutim, treba znati služiti, a onome tko to zna one mogu biti i od koristi. Stand by aranžman koji Hrvatska upravo pokušava obnoviti, jedna je od takvih usluga. Mogli bi, naime, bez njega, ali koristit će potpišemo li ga - prije svega zbog naše zanimljivosti međunarodnim investitorima.</p>
<p>Jedno je točno: kad je zemlja u financijskoj krizi MMF postaje strašnim (Argentina, Thailand, Malezija...). Hrvatska, međutim, nije ni blizu takve krize. To što se u njoj danas živi loše rezultat je dugogodišnje pogrešne politike i zastarjelog gospodarstva. Za tu smo krizu krivi mi, ne MMF.</p>
<p>Pojednostavit ću stvari do kraja, što nije posebno teško. Prenesemo li, naime, sliku visoke financijske politike u naš privatni mikrosvijet sve odmah izgleda jasno i, nažalost, mnogima prepoznatljivo. </p>
<p>Recimo da ste se zaigrali i potrošili na svoju kreditnu karticu više no što vam prilike dopuštaju. Kasnite s plaćanjem računa. Jedno jutro u telefonskoj slušalici čujete pristojan ali neumoljiv glas »gospođe Diners« (ili American, svejedno je). Opominje vas da su rokovi istekli, traži da odredite datum kad ćete podmiriti dug, obavještava vas da vam je kartica blokirana... Neugodno vam je (»odraslima se takve stvari ne događaju«), pokunjeno izgovarate »nikad više« i pronalazite način za brzi povrat dugova. U težim slučajevima, pregovara se o otplati. Neizlječivi dužnici ostaju bez automobila ili televizora, no riječ je ipak o rijetkima. Treba li se zato bojati »gospođe Diners«? Ne, kao što ne treba voljeti ni bilo koju od kartičarskih kuća (koje u velikoj mjeri žive zarađujući upravo na našim pogreškama), ali tko je potrošio onaj novac?</p>
<p>Na kraju su posljedice jednake i za osobu i za državu. Stroga fiskalna disciplina (kod kuće se to svodi na držanje kartice u ormaru), kontrola troškova i smanjivanje potreba na minimum, dok se dug ne otplati. Točka.</p>
<p>A kao i za sporazume s međunarodnim financijskim institucijama, i za dobivanje kreditnih kartica potrebno je zadovoljiti određene uvjete: imati redovite (relativno visoke) prihode, ponekad vlasništvo kao zalog za slučaj da ne možete vratiti posuđeno, pa i određeni kreditni imidž kod drugih vjerovnika (banaka i drugih kartičarskih kuća).</p>
<p>Znam neke ljude u »stručnim krugovima« koje će sigurno razljutiti ovakav pojednostavljen pristup. Problem je, međutim, što to oni sami nisu odavno učinili, jer da jesu već bi ostali kratkih rukava oni koji svoje političke karijere grade na strahu građana od nepoznatog.</p>
<p>U sličnom svjetlu treba gledati i na neprestano obnavljajuću priču o gospodarskim sankcijama koje će svijet nametnuti Hrvatskoj. Tko je, naime, tu priču započeo? Kao i uvijek dosad ona potječe iz naših redova, a nastoje je nametnuti isti oni koji bi građane Hrvatske rado plašili MMF-om. Kao i priča s MMF-om (koji se redovito spominje i kad je riječ o sankcijama), i ova o sankcijama djelomično je utemeljena u stvarnosti - ne budemo li igrali prema međunarodnim pravilima, ostat ćemo izvan igre. </p>
<p>Tko je, međutim, u tom slučaju odgovoran za sankcije?</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Nekad je u državu pucao, a danas bi nam sudio!?</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Tako dugo dok hrvatski suci, istražitelji, tužitelji i odvjetnici budu punili novinske stupce i bili u mrtvoj trci s političarima tko će se od njih češće pojaviti na naslovnim stranicama dnevnika i tjednika, u radijskim i televizijskim emisijama, Hrvatska će biti neuređena, nesigurna i za svakojake nerede pogodna država. Nema Dnevnika, Meridijana, talk showa u kojima odvjetnici nisu »zvijezde«. Nije bilo dana da se Radovan Ortinsky - dok je izigravao Eliota Nessa - nije oglasio u nekom od medija. Dao je toliko intervjua i izjava da je pravo čudo da je mogao išta drugo i raditi. Anto Nobilo, Ćedo Prodanović i do neukusa politički obojen Bosiljko Mišetić postali su HTV-ov inventar. Češće su na ekranu od Tarika Filipovića, Barbare Kolar i Danijele Trbović Vlajki zajedno. O čemu govore? Lakše je nabrojati o čemu ne govore.</p>
<p>I Vladimir Gredelj, predsjednik hrvatskih sudaca, uživao je u gotovo estradnoj slavi, koja je - a i on sam s bezbroj kontroverznih intervjua - bacila sjenu na jedno (vani) časno zanimanje. Sjetite se samo što sve nije radio Milan Kranjec ne bi li mimo pravila, zakona, običaja i hijerarhije ostao na mjestu kojem ni po čemu nije dorastao. Kako si sudac jednog suda može dopustiti da ga iz ureda koji mu više ne pripada silom izbacuje pravosudna policija?!</p>
<p>Ide li na čast hrvatskom pravosuđu i pripadajućim cehovima način na koji odvjetnici pokušavaju politički instrumentalizirati »slučaj Bobetko«? Retorika odvjetnika i, primjerice, Drage Krpine i Andrije Hebrangan gotovo se ne razlikuje. Svi su oni, zapravo, ista politička klapa koja pjeva po unaprijed napisanim notama. Tako Krpina poručuje javnosti da je narod spreman i fizički braniti Janka Bobetka. Od koga? E, to nije rekao. Andrija Hebrang tu istu javnost podučava razlozima zbog kojih bolestan general odbija otići u bolnicu. Zbog čega? Straha od klopke. Čije? Ma, njihove, Krpinine i Hebrangove. Jer oni ga hrane strahom od domaćih i vanjskih neprijatelja, a odvjetničke zvijezde ništa ne poduzimaju da bi ga zaštitile od politikantskih manipulacija. </p>
<p>Nažalost, nad pravosuđem se nadvila, uz već prije nekoliko dana na ovome mjestu apsolvirani »slučaj Lozina«, još jedna tmurna sjena. Miloš Vojnović, jedan od najpoznatijih i najistaknutijih vođa velikosrpske pobune predložen je za suca - kojeg li licemjerja - u gradu Vukovaru. Za suca, dakle djelitelja pravde, predložen je čovjek kojeg je, zbog nepoštivanja hrvatskog pravnog poretka, hrvatski sud osudio na 12 godina zatvora. Kaznu, na žalost, nije odslužio zbog pod pritiskom međunarodne zajednice donesene amnestije. I taj bi isti Vojnović - koji se protiv prava i pravde borio puškom - trebao već sutra vedriti i oblačiti u hrvatskom pravosuđu?! Kako? Kome? Zašto? S kojim ljudskim i profesionalnim kvalitetama? Protiv te anticivilizacijske odluke ustale su jedino stradalničke udruge, čiji je bunt Vojnović okarakterizirao »diskreditiranjem čovjeka«!? Je li Vojnović svoju ljudskost dokazao pucnjima u državu u kojoj bi sad trebao dijeliti pravdu?!</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Jedni su bili nemoćni jer su u manjini, a drugi jer nisu imali valjanih argumenata </p>
<p>Tvrdoglavi hadezeovci su ustrajali u zahtjevu za debatom. Računali su, valjda, da je argumentacija ovaj put doista valjana i dovoljna za svrgavanje premijera. Zanemarili su, međutim, vlastito iskustvo: koliko su puta - dok su vodili državne poslove - glasovali suprotno osobnim uvjerenjima, u skladu s odurnim i mrskim, ali korisnim i dragim zakonom samoodržanja na vlasti / Zastupniku Jozi Radošu je žao što je propao parafirani ugovor kojim se Slovencima darivao dobar dio mora, a u tzv. koridoru Hrvatska se odricala, usuprot Ustavu, dijela svog nespornog teritorija (pretvaranjem morskog pojasa pod punom hrvatskom vlašću u otvoreno more, koje je svačije)... A taj je gospodin, sve donedavno, bio ministar obrane Republike Hrvatske. Ministar, kojemu je prva i jedina dužnost bila obrana državnih granica i cjelovitosti hrvatskog državnog teritorija / Uvažena kolegice Vesna Pusić, rasprava nije bila o ugovoru, nije bila ni o kompetencijama predsjednika Vlade, nego o konkretnoj odgovornosti premijera Ivice Račana, jer je dogovorio i naredio parafiranje ugovora koji je u jednome dijelu štetan za Hrvatsku, a u jednome i protuustavan</p>
<p>DAVORIN RUDOLF</p>
<p>Nisu se tresla brda, a rodio se miš. Nedavna saborska rasprava o odgovornosti predsjednika hrvatske vlade gospodina Ivice Račana zbog dogovora i parafiranja pravno i politički za Hrvatsku štetnog ugovora o granici sa Slovencima (»malom pitanju«, kako ga je krstio premijer), protekla je onako kako se u javnosti očekivalo. </p>
<p>Premijer je preživio! Glavu su mu spasili oni koji znaju da je načinio loš posao i da bi ga u stabilnim demokracijama, zbog liderske arogancije, čekala politička giljotina. Vlast i stranačka stega učinili su svoje. </p>
<p>Uoči rasprave, 4. listopada, uputio sam, u svojstvu predsjednika Foruma hrvatske sloge, osobno pismo predsjedniku Sabora Zlatku Tomčiću i predsjedniku Kluba HDZ-ovih zastupnika Vladimiru Šeksu. Predložio sam da se dogovore o izjavi (prihvatljivoj za oporbu) predsjednika Vlade o odbacivanju ništetnoga graničnog ugovora sa Slovenijom i o skidanju s dnevnog reda glasovanja o povjerenju. </p>
<p>O tome sam pisao i u Stajalištima (7-8. listopada): premijer ima podršku većine u Saboru koja će ga, razumljivo, braniti. Nesreća je u tome što tu podršku arbitri (ako dođe do arbitraže) mogu tumačiti kao podršku parafiranom sporazumu. </p>
<p>Napisao sam: razumijem hadezeovske stranačke interese, ali razmišljam o nacionalnim.</p>
<p>Nisam uspio.</p>
<p>Tvrdoglavi hadezeovci su ustrajali u zahtjevu za debatom. Računali su, valjda, da je argumentacija ovaj put doista valjana i dovoljna za svrgavanje premijera. Zanemarili su, međutim, vlastito iskustvo: koliko su puta - dok su vodili državne poslove - glasovali suprotno osobnim uvjerenjima, u skladu s odurnim i mrskim, ali korisnim i dragim zakonom samoodržanja na vlasti.</p>
<p>Pravdanje u saborskoj debati premijerovih postupaka prigodom dogovora o ugovoru o granici sa Slovenijom i obrana predsjednika Vlade, bili su jad i čemer. Jedni su bili nemoćni jer su u manjini, a drugi jer nisu imali valjanih argumenata. Loša stvar se ne može dobro braniti. </p>
<p>Evo nekih detalja u toj poplavi uzaludne retorike.</p>
<p>Zastupnik Jozo Radoš je raspravu ocijenio ovako: »Koriste se jake riječi, a argumenata nema«. Parafiranje ugovora je obavljeno »na razini službenika, a ne premijera«, pa je nevažna sitnica.</p>
<p>Nismo, eto, znali: službenica Ministarstva vanjskih poslova je uzela olovku i na svoju ruku otrčala u Ljubljanu i parafirala ugovor. </p>
<p>Rekao je: »Kada govorimo o toj famoznoj (sic!) deklaraciji Sabora...(iz 1999., u kojoj su za izvršnu vlast utvrđena stajališta prigodom pregovora o morskoj granici sa Slovencima - o.p. D. R.)... napravili smo je hrabreći sebe, a zapravo se ne obvezujući«!</p>
<p>Svašta! Doznajemo, eto, kako naš zastupnik gleda na odluke koje donosi najviše zakonodavno tijelo u zemlji. </p>
<p>Zastupniku Radošu je žao što je propao parafirani ugovor kojim se Slovencima darivao dobar dio mora, a u tzv. koridoru Hrvatska se odricala, usuprot Ustavu, dijela svog nespornog teritorija (pretvaranjem morskog pojasa pod punom hrvatskom vlašću u otvoreno more, koje je svačije). Spomenuo je Ljubljansku banku, nuklearku Krško, gradnju cesta. </p>
<p>»Još desetak godina«, rekao je, »Piranski zaljev će biti politička kaljuža... i to će blato, iz te kaljuže, prskati Republiku Hrvatsku i njene odnose i zamagljivati one prave projekte koje bi zemlja trebala imati. To je posljedica nerješavanja toga pitanja i to je razlog zašto sam, u vrijeme kad sam bio ministar, a danas dosljedno kao član parlamenta, bio za taj sporazum uz sve njegove nedostatke.« </p>
<p>Zašto sam tako obilno citirao zastupnika Radoša? Jer je taj gospodin, sve donedavno, bio ministar obrane Republike Hrvatske. Ministar, kojemu je prva i jedina dužnost bila obrana državnih granica i cjelovitosti hrvatskog državnog teritorija. </p>
<p>Zastupnik Damir Kajin je nedavno u Ljubljani, u emisiji TV Slovenije, hrabro branio stajališta Hrvatske u odnosima sa Slovenijom. </p>
<p>U saborskoj je raspravi, međutim, opet proricao ishod hrvatsko-slovenskoga graničnog spora pred međunarodnom arbitražom. Arbitri neće povući granicu ni crtom sredine, kako Hrvatska želi, ustvrdio je parafrazirajući razmišljanja jednog našeg znanstvenika, a ni crtom u parafiranome sporazumu.</p>
<p>Odakle gospodin Kajin zna kako će odlučiti arbitri? Zašto unaprijed, u važnoj saborskoj debati, obezvrjeđuje stajališta svoje zemlje? </p>
<p>Gospodin Kajin je imao, prema mojemu mišljenju, mnogo izvrsnih intervencija u Saboru. Ali i čudnih izjava. U Novom listu sam pročitao, u vrijeme prvih komentara parafiranog sporazuma, njegovu zamisao da bismo, kao kompenzaciju za ustupke na moru, mogli zahtijevati od Slovenaca postavljanje na granici posebnog cestovnog ulaza za automobile s registarskim oznakama Pule i Rijeke.</p>
<p> U tom slučaju, mi bismo, tamo neki ostali Hrvati, morali u onaj dugi balkanski red.</p>
<p> Fino, bogami. </p>
<p>Na kraju: kratko o virtuoznosti gospođe Vesne Pusić (govorila je u ime HNS-a, PGS-a i SBHS-a). </p>
<p>Najprije je upitala: »Raspravljamo li o premijerovu kršenju Ustava jer je pregovarao s premijerom susjedne zemlje?«</p>
<p> Odgovorila je: »Pa to mu je više-manje u opisu radnog mjesta«.</p>
<p> Potom: ugovor (naziva ga prijedlogom) ne postoji. Razgovaramo, rekla je, je li »protuustavno nešto što uopće ne postoji... Raspravljamo o nečemu što ne postoji jedno cijelo poslijepodne.« </p>
<p>U teoriji pragmatične politike, takav način usmjeravanja pažnje u pogrešnome smjeru Amerikanci nazivaju »Eno zeca!« Vikne se tako, pa svi potrče u smjeru gdje, naravno, zeca nema. </p>
<p>Pa, uvažena kolegice, rasprava nije bila o ugovoru, nije bila ni o kompetencijama predsjednika Vlade, nego o konkretnoj odgovornosti premijera Ivice Račana, jer je dogovorio i naredio parafiranje ugovora koji je u jednome dijelu štetan za Hrvatsku, a u jednome i protuustavan. </p>
<p>Nemojte odmahivati rukom</p>
<p>O nepostojanju ugovora, nema ga, popapala maca itd., koji je premijer javno, osobno i u ime Vlade podržavao godinu dana, valjalo bi uvjeriti još nekoga. </p>
<p>Ministar vanjskih poslova Republike Slovenije Dimitrij Rupel nedavno je za slovensku komercijalnu TV postaju POP-TV za ugovor Račan - Drnovšek ustvrdio »da je zamrznut dok se u Hrvatskoj ne stvore bolji uvjeti za njegovo potpisivanje«.</p>
<p>Nemojte, molim vas, odmahivati rukom.</p>
<p>Autor je akademik, sveučilišni profesor međunarodnoga prava.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Snažan politički pritisak Velike Britanije na Hrvatsku ili prizemni let Gordog Albiona</p>
<p>Tko je bio za bezuvjetan embargo na uvoz oružja u Hrvatsku kao očitu žrtvu agresije? Velika Britanija! A tko je nakon sukoba Hrvata i Muslimana u srednjoj Bosni i nakon »Oluje« tražio sankcije za Hrvatsku. Velika Britanija. A tko maše »Tuđmanovom salvetom«? Velika Britanija. A tko je Miloševiću ljuteći se na odlasku rekao: »Dali smo vam tri mjeseca da završite posao s Hrvatskom, a vi niste napravili ništa«? Britanski lord! A tko je instalirao Grahama Blewita kao »stručnjaka za Hrvatsku« u Haaški sud. Velika Britanija! / Tko je »otkrio Ahmiće«? Britanska obavještajna služba! Tko je prvi uputio neuobičajeno oštru diplomatsku notu Hrvatskoj zbog slučaja Bobetko. Velika Britanija. Napokon, tko je odgodio u vlastitom parlamentu ratifikaciju sporazuma o Stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske u Europsku uniju? Velika Britanija!... Ivaniševićev trijumf u Wimbledonu i jedna britanska donacija što se dodjeljuje zemljama koje već jesu punopravni kandidati, a koja je prije nekoliko mjeseci dodijeljena Hrvatskoj, ne mogu promijeniti taj ukupni dojam o tome da Velika Britanija često i prečesto igra svoje političke igre preko još nezacijeljenih hrvatskih ratnih rana</p>
<p>MLADEN KEVO</p>
<p>Što je to po definiciji Velika Britanija? Ona je, kako je ironično primijetio jedan europski geopolitičar iz prve polovice dvadesetog stoljeća, »obična gola stijena u Atlantskom oceanu koja već tisuću godina odlučuje o sudbini Europe«!?</p>
<p>Dobro, nije baš obična, osobito ne gola stijena, ali taj zeleni otok sasvim izvjesno kao malo koji drugi dio europskog prostora imao je sudbinski i odlučujući utjecaj na sva važnija europska zbivanja.</p>
<p>Razvijajući se do najvećega svjetskoga kolonijalnog imperija, Britaniji su proricali budućnost »novog Rimskog Carstva«, a nakon što je izgubila svoje kolonije, proricali su joj potpunu političku i gospodarsku marginalizaciju.</p>
<p>Koje li zablude kad su u pitanju uvijek nepredvidljivi i neslomljivi Englezi!</p>
<p>Uvijek na pobjedničkoj strani, pobjednica u dva svjetska rata, dugo vremena Velika Britanija uglavnom je namrgođeno gledala kako njemačko-francuska lokomotiva vuče europski integracijski vlak. Oslonjena na SAD kao svoju bivšu koloniju, danas je po razini bezuvjetne odanosti prvoj svjetskoj velesili došla do onog stupnja kada George Michael radi glazbeni spot s Tonyjem Blairom kao pudlicom koju George Bush vodi u šetnju po travnjaku Bijele kuće.</p>
<p>Velika Britanija više nije kolonijalna sila, nije gospodarska velesila, nema najjaču flotu ni ratnu mornaricu, nema najjaču flotu ni ratnu mornaricu, nema najmodernije zrakoplovstvo ni najbolje pilote na svijetu, nema ljudske, gospodarske ili tehnološke resurse na kojima bi mogla graditi svoju dominaciju, pa ipak je i dalje nezaobilazan čimbenik svjetske visoke politike.</p>
<p>Da je bivša Jugoslavija bila »britanski izum«, o tome nije potrebno posebno pisati, a kako su Englezi s lordom Carringtonom pokušavali spasiti opstanak Jugoslavije te s lordom Owenom crtali po hrvatskim i bosanskim prostorima karte »male velike Srbije«, sve naravno uvijek umotano u »kantone«, »decentraliziranu Bosnu« i Miloševića kao »glavni faktor stabilnosti na Balkanu«, o tome bi se moglo puno i naširoko pisati.</p>
<p>Očito je da je raspad bivše Jugoslavije britanska politika doživjela kao jedan od svojih najvećih političkih poraza na europskom kontinentu nakon Drugog svjetskog rata. </p>
<p>Treba samo prolistati europski politički tisak iz devedesetih godina prošloga stoljeća pa vidjeti čak i statistički da od deset tekstova o tome kako je »za rat na prostorima bivše Jugoslavije kriva Njemačka koja je prerano priznala Hrvatsku i Sloveniju«, devet njih nosi oznaku Made in England.</p>
<p>Tko je bio za bezuvjetan embargo na uvoz oružja u Hrvatsku kao očitu žrtvu agresije? Velika Britanija! A tko je nakon sukoba Hrvata i Muslimana u srednjoj Bosni i nakon »Oluje« tražio sankcije za Hrvatsku. Velika Britanija. A tko maše »Tuđmanovom salvetom«? Velika Britanija. A tko je Miloševiću ljuteći se na odlasku rekao: »Dali smo vam tri mjeseca da završite posao s Hrvatskom, a vi niste napravili ništa«? Britanski lord! A tko je instalirao Grahama Blewita kao »stručnjaka za Hrvatsku« u Haaški sud. Velika Britanija!</p>
<p>Tko je »otkrio Ahmiće«? Britanska obavještajna služba! </p>
<p>Tko je prvi uputio neuobičajeno oštru diplomatsku notu Hrvatskoj zbog slučaja Bobetko. Velika Britanija.</p>
<p> Napokon, tko je odgodio u vlastitom parlamentu ratifikaciju sporazuma o Stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske u Europsku uniju? </p>
<p>Velika Britanija!</p>
<p>Previše je to slučajnosti da bi one bile slučajne. A ima ih još u premalo vremena i gotovo uvijek kada se gotovo sudbinski radilo o hrvatskom političkom opstanku.</p>
<p>Ivaniševićev trijumf u Wimbledonu i jedna britanska donacija što se dodjeljuje zemljama koje već jesu punopravni kandidati, a koja je prije nekoliko mjeseci dodijeljena Hrvatskoj, ne mogu promijeniti taj ukupni dojam o tome da Velika Britanija često i prečesto igra svoje političke igre preko još nezacijeljenih hrvatskih ratnih rana.</p>
<p>Hrvatska je tražila osnivanje Haaškog suda pa se s malo ironije sada može reći da je samo »dobila što je tražila«. Hrvatska je donijela Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom i temeljem tog zakona dužna je praktično svakoga svoga optuženoga građanina izručiti tom sudu.</p>
<p>Ali, postoji prag tolerancije, i prag podnošljivosti, i prag trpljenja i prag strpljenja za svaku situaciju. U hrvatskom slučaju politički Rubikon je sam Domovinski rat i nedvojbeni oslobodilački karakter operacija »Maslenica«, »Bljesak«, »Oluja« i »Maestral«.</p>
<p>Da, čak i »Maestral«, jer su tek hrvatske postrojbe pred Banjom Lukom omogućile Miloševićev potpis u Daytonu.</p>
<p>Da su u tim operacijama ili neposredno nakon njih na tim oslobođenim područjima pojedinci ili skupine počinili nešto što ne samo nikome u Hrvatskoj ne služi na čast, nego za koje i prema hrvatskom i prema međunarodnom pravu netko treba odgovarati, ni to više nije dvojbeno. Ali ako se same operacije označavaju kao razrađeni planovi »etničkog čišćenja Srba«, a takozvana Krajina se u preambulama optužnica protiv hrvatskih generala tretira kao legitiman politički subjekt nad kojim je Hrvatska »izvršila agresiju«, onda to doista zadire ne samo u karakter Domovinskog rata, nego i u temelje na kojima je stvorena hrvatska država.</p>
<p>I o tome je riječ. Postoje politički faktori u svijetu (a i u Hrvatskoj) koji bi htjeli dovesti u pitanje i uzdrmati same temelje hrvatske države, a to, uz uviđanje i suočavanje sa svim glupostima koje je nesvjesno ili svjesno počinila bivša vlast, a sadašnja najjača oporbena stranka u Hrvatskoj, uz suočavanje sa svim činjenicama i tamnijim stranama posljednjih dvanaest godina, hrvatski narod pak ne može dopustiti niti na takve kvalifikacije smije pristati. Dovelo bi to u pitanje samu definiciju Hrvata kao civiliziranoga europskog naroda koji zna što hoće i koji je kao takav stekao državu kao najviši oblik političkog legitimiteta.</p>
<p>To je ono što pokušavaju obraniti premijer Ivica Račan i Goran Granić! Kako i koliko uspješno i učinkovito, drugo je pitanje.</p>
<p>To su razlozi za britanski politički pritisak na Hrvatsku, a nije već sada teško dokučiti čiji će predstavnik u Vijeću sigurnosti UN-a uskoro, kada se bude raspravljalo i o Hrvatskoj, inzistirati na najoštrijoj formi rezolucije.</p>
<p>Zbog tih razloga britanski politički pritisak hrvatska javnost ne može doživjeti drukčije nego kao ipak još jedan »prizemni let Gordog Albiona«.Hrvatska i Hrvati nemaju ništa protiv toga da Britanija na svjetskoj političkoj sceni igra ulogu koju igra. Naprotiv. </p>
<p>To kako su Englezi prepoznali opasnosti od Al Qaide dok ostatak Europe, uključujući i Hrvatsku, još gotovo da spava dubokim zimskim snom, i to kako Tony Blair zagovara skidanje srednjoistočnih diktatora koji jest objektivna prijetnja svjetskom miru - za takve poteze hrvatsko javno mišljenje ima i te kako razumijevanja, pa čak i simpatija.</p>
<p>Ali malo više takta i osjećaja za realne hrvatske prilike britanskoj politici ne bi škodilo. A dobro bi joj i došlo u sklopu njezine evidentne želje da ima i dalje znatan politički utjecaj na zbivanja na jugoistoku Europe.</p>
<p>Ako sutra ili prekosutra, suprotno očekivanjima Foreign Officea i Downing Streeta broj 10, upravo Hrvatska bude najrazvijenija zemlja na prostoru »južno od Slovenije«, zar će Lijepa naša i za to biti kriva. Zar ćemo se možda za pet ili deset godina morati ispričavati Englezima zato što smo ekonomski nekoliko puta jači i napredniji od one političke adrese na koju je na ovim prostorima London igrao posljednjih stotinu godina.</p>
<p>Zar će i to biti još jedan »hrvatski grijeh«, a čini se da je upravo o toj mogućnosti riječ, a da je optužnica protiv generala Bobetka samo još jedan izvrstan povod.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Mijenja li se pristup znanstvenim istraživanjima</p>
<p>Vjerojatno neću puno pogriješiti ako kažem da bi jedna od boljki modernog vremena mogla biti sistematsko prikupljanje podataka bez teorijske osnove, što nas može odvesti natrag u Darwinovo vrijeme. I on je najprije skupljao činjenice da bi iz tih činjenica načinio teoriju evolucije. Iz gomile podataka ekstrahirao je istinsku znanstvenu teoriju. Slična je situacija i danas </p>
<p>KREŠIMIR PAVELIĆ</p>
<p>Možda više no ikad, znanost je na sudbonosnoj prekretnici. Nove, globalne metode istraživanja u biomedicini prvi put u povijesti omogućavaju da se proučavanju organizma pristupi sveobuhvatno i da se prikupe podaci o ponašanju desetaka tisuća relevantnih pokazatelja. </p>
<p>Nagomilavanje znanstvenih činjenica ima i neke uvjetno rečeno negativne posljedice: problem »probave« mase podataka i odgovor na pitanje što te informacije zapravo znače. Drugim riječima, potrebno ih je uobličiti u teoriju koja će objasniti život. Pokazuje se potreba za sintetičkim razmišljanjem u znanosti.</p>
<p>Među znanstvenicima ima mišljenja da je došao kraj istraživanjima temeljenim na hipotezi. Slikovito je to izrazio jedan sudionik nedavnog znanstvenog skupa o genomici održanog u Berlinu, rekavši: »Za deset godina, onih koji znanost temelje na hipotezi bit će jednako koliko i onih koji vjeruju da je zemlja ravna.«</p>
<p>Ta je izjava zapravo trebala isprovocirati znanstvenike koji još čvrsto vjeruju u »staromodni« stil istraživanja. Nema dvojbe da je projekt humanog genoma golem uspjeh koji je primjerom pokazao da strategija globalnog pristupa ili, kako neki vole reći, strategija »grube sile« može biti uspješna. Pametno koordinirani roboti i uređaji dešifrirali su »slijed kemijskih slova« u našem genomu.</p>
<p>Današnji globalni pristup znanosti nesumnjivo će doprinijeti probojima u onim znanstvenim područjima koja su ovisna o metodama istraživanja. Svjedoci smo pojave razno-raznih omika u biomedicini čiji su dometi nesagledivi. </p>
<p>Tako će nam npr. proteomika dati uvid u to koji su proteini prisutni i u kolikim količinama u određenim uvjetima. Transkriptomika će nam dati informacije o svakoj ribonukleinskoj kiselini (RNA) koja je prepisana u stanici. </p>
<p>Funkcionalna genomika utrt će put razumijevanja zbivanja od DNA preko RNA do proteina. Strukturna genomika opskrbit će nas informacijama o strukturi svake domene proteina. Posttranslacijska genomika dat će informacije o dinamičkim promjenama u modifikaciji proteina. </p>
<p>Lipidomika, glikozilomika i tko zna koja sve buduća omika razvit će se u skoroj budućnosti, bilo u stvarnosti ili na stolovima nekih odbora i povjerenstava koji odlučuju o financiranju budućih projekata. I svaki će od tih tzv. omika-pristupa zahtijevati mnogo novca.</p>
<p>Ono što te razne omike pružaju može biti u budućnosti samo enciklopedijskom kolekcijom vrijednih podataka, ako ih sintetički pristup (sintetički umovi) ne uobliče u razumijevanje prirode i života. </p>
<p>Stoga ni stav onih koji prakticiraju ove nove znanstvene metode, da su te metode same po sebi dovoljne, ne zadovoljava. Podaci sami po sebi nisu ništa više od kolekcije riječi soneta ako ih um čitatelja ne uobliči i obogati u smislenu cjelinu.</p>
<p>Vjerojatno neću puno pogriješiti ako kažem da bi jedna od boljki modernog vremena mogla biti sistematsko prikupljanje podataka bez teorijske osnove, što nas može odvesti natrag u Darwinovo vrijeme. I on je najprije skupljao činjenice da bi iz tih činjenica načinio teoriju evolucije. Iz gomile podataka ekstrahirao je istinsku znanstvenu teoriju. </p>
<p>Slična je situacija i danas. Postavlja se pitanje treba li isključivo nastaviti s prikupljanjem znanstvenih činjenica upotrebom globalnih metoda ili pak nešto prostora ostaviti i istraživanjima temeljenim na hipotezi.</p>
<p>No, razmotrimo li kritički strukturu dosadašnjih istraživanja, uočit ćemo da je zapravo vrlo malo takvih istraživanja temeljeno na stvarnim hipotezama; većina ih se zasniva na pitanjima na koja rezultat takvih istraživanja daje (ili ne daje) odgovore. </p>
<p>U nedostatku hipoteze, tradicionalna istraživanja bit će podložna kritici da predstavljaju kolekcije podataka. Postavljanje snažnog teoretskog okvira istraživanja pridonijet će kvaliteti znanosti i integraciji podataka do kojih se dolazi metodama globalnih istraživanja na širokoj skali.</p>
<p>Svi će sudionici u znanosti profitirati od tog mješovitog pristupa. Oni koji imaju znanje o biološkim sustavima i koji znaju postaviti relevantna pitanja znatno će brže dobiti odgovore; profitirat će i oni koji organiziraju istraživanja na velikoj skali.</p>
<p>Stoga se ne smije dati apsolutni prioritet ni jednoj od ovih dviju kategorija istraživanja.</p>
<p>Autor je sveučilišni profesor, predstojnik je Zavoda za molekularnu medicinu Instituta »Ruđer Bošković«.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Gradske ulice zamijenile šumu</p>
<p>Na ulicama užeg centra grada održano je u nedjelju 2. otvoreno prvenstvo Zagreba u park orijentaciji, u organizaciji orijentacijskog kluba »Vihor«. Utrka u kojoj je sudjelovalo 200-ak trkača bila je ujedno i finalno natjecanje »Alpe Jadran park kupa«. Prvo mjesto u kategoriji juniora osvojili su Vedran Bjelić i Niklina Cukocić dok su u seniorskoj kategoriji pobjednici Antonija Orlić i Tihomir Salopek. </p>
<p>»Sezona u orijentacijskom trčanju polako se bliži kraju. </p>
<p>Nakon natjecanja u Zagrebu u ožujku, Ljubljane i Delnica eto nas ponovo u gradu. Odaziv je odličan, a uz natjecatelje iz hrvatskih klubova pridružili su nam se i klubovi iz susjedne Slovenije«, rekao je predsjednik orijentacijskog kluba »Vihor« Damir Gobec. </p>
<p>Start utrke bio je na Trgu bana Jelačića, a službeni početak, nakon povratka sa Sljemena, označio je zamjenik gradonačelnice Milan Bandić. Natjecatelji su na startu dobili posebne karte užeg središta Zagreba, s ucrtanim kotama koje su ih uz pomoć kompasa trebale dovesti do cilja u parku Ribnjak. Dužine staza, ovisno o kategoriji kretale su se između 2075 i 3500 metara. </p>
<p> Uz pet natjecateljskih kategorija organizatori su za građane koji se po prvi put susreću s orijentacijskim trčanje organizirali i posebnu kategoriju. »Iako se naše utrke uglavnom održavaju u šumi, građanima Zagreba želimo približiti ovaj obiteljski sport u kojem mogu sudjelovati i unuci i baka i djedovi«, rekao je Gobec. Najbrži Zagrepčan bio je Goran Grgić. </p>
<p>Dječja utrka održana je u parku Ribnjak. Posebna atrakcija male utrke bio je najmlađi sudionik, petomjesečni Jan Goblec koji je utrku »odradio« uz pomoć djeda i bake. »Osnovni cilj dječjih utrka je naučiti djecu osnovama orijentacije te kretanju u prirodi i aktivnom bavljenju sportom«, dodao je Goblec.</p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>»Poglavarstvo ćemo tužiti Strasbourgu«</p>
<p>Zidovi na kućama i dalje pucaju, potporni zid sve se više naginje, a Ciglane Zagreb, iako im je istekla koncesija, nastavljaju iskapati glinu na Grmoščici, što dodatno otežava situaciju, upozoravaju stanari / Novi se potporni zid ne gradi i ništa se ne poduzima, iako je to preporučeno već nakon što je tlo počelo kliziti, 1991. godine </p>
<p>Nezadovoljni jer se i dalje ništa ne poduzima u vezi sa sanacijom opasnog klizišta u Kustošiji, vlasnici obiteljskih kuća smještenih na južnom obronku Grmoščice složili su se da će poduzeti odlučne mjere protiv odgovornih za takvu situaciju. Stanari su tako jednoglasno podržali odluku da se radi zaštite njihovih prava podnese tužba protiv Poglavarstva grada Zagreba pri Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. </p>
<p>»Havarija nam prijeti još od 1997. godine. Zidovi na kućama i dalje pucaju, potporni zid na Ilici sve se više naginje, a Ciglane Zagreb, iako im je istekla koncesija, nastavljaju iskapati glinu na Grmoščici, što dodatno otežava situaciju. Novi se potporni zid ne gradi i ništa se ne poduzima, jer to nisu stvari od interesa korumpirane birokratske strukture Gradskog poglavarstva«, rekao je predstavnik stanara Antun Deanić. </p>
<p>Zaključio je kako više nema svrhe čekati milost od Poglavarstva i drugih gradskih ali i državnih institucija jer bi »domino efektom« moglo doći do urušavanja stotinjak kuća na Grmoščici. »Više nemamo kamo. Obratili smo se Vladi, ministarstvima, gradu i domaćim pravosudnim organima i preostalo nam je da pravdu potražimo u inozemstvu«, rekao je Deanić. Stanar Ljubomir Položenić predložio je i postavljanje prometnih barikada u Ilici. Inače, potporni zid u Ilici, dužine 100 metara, izgrađen 1956. godine, počeo je popuštati 1991. godine, pa je prema Deanićevim riječima Institut građevinarstva Hrvatske izradio tehnički elaborat s prijedlogom mjera sanacije. S elaboratom je preporučeno da se pristupi izdavanju lokacijske i građevinske dozvole, te da se nakon uređenja površinske odvodnje i kanalizacije odmah naruči izvedba novog - danas još uvijek nepostojećeg - potpornog zida. </p>
<p>Umjesto toga, navode stanari, »tadašnji pročelnik Gradskog ureda za izgradnju grada i današnji savjetnik gradonačelnice Boris Ordulj izdali su 1997. godine privatnom graditelju građevinske dozvole za tri stambeno poslovna objekta na Ilici, tik uz podnožje klizišta, dok se vlasnicima 20-ak obiteljskih kuća u Odvojku Ilice 354, 356 i 358 nije omogućilo proširenje prilaznog kolnog puta«. Zbog toga se kućama ne mogu približiti vatrogasci, ali niti kola Hitne pomoći, a stanari se za dostavu potrepština snalaze kako znaju. </p>
<p>Taj je problem došao osobito do izražaja kada se »u isto vrijeme (1997. godine)«, pričaju stanari »izgradnjom zgrade MUP-a na Ilici proširuju dvije vozne trake i nama oduzima parkiralište gdje smo mogli parkirati čime nam je prilaz kućama bio bliži. Stanari naglašavaju i kako se pak istočno od njihovih kuća predlagala izgradnja novih vila kojima bi se izgradio i prilaz na Ilicu. </p>
<p>Od 8. travnja stanari su poslali četiri pisma gradonačelnici Vlasti Pavić u kojoj su je upozoravali »na sve nepravilnosti u radu struktura kojima ona rukovodi« i zamjeraju joj što im ni na jedno nije odgovorila.</p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Ni jedan lokal nije točio alkohol maloljetnicima?!</p>
<p>Na zagrebačkim ulicama zatečeno svega 15 maloljetnika, dok ih je prošli vikend bilo 21/ Petak se ponovno pokazao »jačim« od subote</p>
<p>Policajci zagrebačkih policijskih postaja ovaj su vikend na ulicama zatekli 15 maloljetnika iza dopuštenog vremena, odnosno u vremenu od 23 do 5 sati ujutro. Naime, policija je i ovaj vikend provela akciju »Maknimo djecu s ulice«, no za razliku od prošlog, kontrolirala je i točenje alkohola maloljetnicima po lokalima. Kako doznajemo, u ni jednom zagrebačkom lokalu nije zabilježeno točenje alkohola maloljetnicima!</p>
<p>U noći s petka na subotu policija je zatekla 12 maloljetnika na ulicama. Od njih 12, četvero ih je odvedeno u Dječji dom »Josipovac«, četvero u dječji dom u Dugavama, troje djece su preuzeli roditelji, a jedno je dijete odvezeno na kućnu adresu. Zanimljivo je kako je majka jednog od maloljetnika (Igor H., 87. godište) odbila doći po sina, te ga je policija odvela u dječji dom.</p>
<p>No svega tri maloljetnika policija je zatekla u noći s subote na nedjelju, što je za razliku od prošlog vikenda manje. Sva tri maloljetnika preuzeli su roditelji. Prošlu subotu na nedjelju policija je na cesti zatekla devet maloljetnika. </p>
<p>Maloljetnici, očito, više vole izlaziti van petkom nego subotom. </p>
<p>Akcija je, sudeći prema brojkama, urodila plodom. Međutim, kao što su se novinari Vjesnika sami uvjerili, radeći reportažu o vikend- akciji, djece na cesti je daleko više. A teško je i za povjerovati, da niti jedan lokal u Zagrebu, nije točio alkohol maloljetnoj osobi, kao i to da su se vlasnici ugostiteljskih objekata uplašili policijske »prijetnje«, to jest provjere točenja alkohola maloljetnicima. Ipak, pozitivno je što se povelo računa o maloljetnicima na cesti, i dalo roditeljima na razmišljanje je li im potrebna kaznena prijava zbog puštanja maloljetnika van nakon 23 sata. </p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>»Najčešće daju oni koji imaju najmanje«</p>
<p>Rezultati akcije Solidarnost na djelu 2002., jednaki su ako ne i bolji u odnosu na prethodne akcije.</p>
<p>Prema informacijama s terena, prikupljeno je između 15 i 16.000 kuna. Umirovljenici su se opet pokazali kao najhumaniji. Imaju najmanje, ali daju najradije«, rekla je za Vjesnik Đurđa Jalžić, djelatnica u novozagrebačkom područnom uredu Crvenog križa. Tu je sakupljeno više od 2000 kilograma odjeće.</p>
<p>Nada Ratković, voditeljica akcije u sesvetskom Crvenom križu, rekla nam je da je prodano oko 60 posto bonova, što je u granicama prošlogodišnjih rezultata. Jesenska akcija je i inače slabija - u prosjeku za 1000 kuna - u odnosu na proljetnu akciju, objasnila je, jer su izdaci u kućanstvima veći zbog početka školske godine, spremanja zimnice i početka sezone grijanja.</p>
<p>»Prema onome što mi govore nastavnici i djeca koja su uključena u prodaju bonova, sakupit ćemo oko 19.000 kuna«, rekla je.</p>
<p>Voditeljica Ratković pohvalila se kako će količina sakupljene odjeće biti veća nego što se očekivalo i to oko 500 kilograma.</p>
<p>Črnomerečki Crveni križ do kraja tjedna sakupio je oko 600 kilograma odjeće i 10.000 kuna, saznali smo još neslužbene podatke od Željka Batinića, zaposlenog u tom Crvenom križu. »Zanimljivo je da najčešće daju oni koji imaju najmanje«, rekao je i on. </p>
<p>Kako su ga izvijestili učenici iz Škole za tekstil, kožu i dizajn, koji prikupljaju novac, na terenu se nailazi na različite situacije. Neki zalupe vratima ili ih jednostavno ne žele saslušati. I učenici su rekli kako pomoć najčešće daju stari i siromašni.</p>
<p>U Dubravi nemaju još podatke s terena o sakupljenom novcu, ali četvrtak je bio udarni dan za skupljanje odjeće, prikupljeno je više od 200 kilograma.</p>
<p>U Crvenom križu na Jarunu sakupljeno je, prema riječima voditelja Milana Mađara, više od 1000 kilograma odjeće. Prema posljednjim podacima kojima raspolaže, prikupljeno je i 5000 kuna. </p>
<p>Volonteri s terena procjenjuju da će na području Trešnjevke biti sakupljeno i do 30.000 kuna. No, točniji podaci će se znati tek u utorak.</p>
<p>U Crvenom križu Trnja i Peščenice, jednom od šest mjesta u Zagrebu gdje se može donijeti odjeća, redovito se javlja »sekretarica«, a o akciji na tom području nisu nam ništa mogli reći ni u središnjici Crvenog križa jer ni oni s njima nisu mogli stupiti u kontakt, pa se pretpostavlja da su volonteri i dalje na terenu. </p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Zagreb dobiva još jedan uređaj za mjerenje alergena</p>
<p>Zavod za javno zdravstvo grada konkurirao je s tri projekta o alergijama na natječaj koji je raspisao Gradski ured za rad, zdravstvo i socijalnu skrb. Prvi se projekt odnosi na prevenciju alergijskih bolesti uzrokovanih peludnim alergenima. Drugi nosi naziv »Zagreb bez ambrozije«, dok treći sadrži modele prevencije alergijskih bolesti i njihovih manifestacija uzrokovanih inhalatornim alergenima. </p>
<p>Prema riječima dr. Renate Peternel, stručne suradnice u Zavodu, ako se ostvari neki od tih projekata, Zagrepčani će ubuduće moći dobivati sustavnije informacije o koncentraciji alergena u zraku. Uz to bi na »peludnom« telefonu, koji bi se u tom slučaju osnovao pri Zavodu, mogli dobivati savjete o tome kako se ponašati i što izbjegavati kako bi se umanjila alergija na pelud trava, drveća i korova. </p>
<p>U Zavodu je za ovu vegetacijsku sezonu izrađen i peludni kalendar. »No, da bi se pomoću njega mogao izračunati prosjek pojavnosti bilo koje vrste alergena, odnosno da bi se mogla odrediti površina koju obuhvaća, treba pratiti peludnu koncentraciju najmanje tri do pet godina«, kaže Renata Peternel. Prema dosadašnjim mjerenjima najveća sezonska koncentracija peludi korova (u srpnju, kolovozu i rujnu) bilježi se u Ivanić Gradu, Zagrebu, pa potom u Samoboru.</p>
<p> Trenutno u Zagrebu i Županiji postoje tri uređaja za mjerenje koncentracije peluda, tzv. uzorkivači. Prvi je na zgradi Državnog hidrometeorološkog Zavoda, drugi na zgradi Doma zdravlja Samobor, a treći je smješten na zgradi Specijalne bolnice Naftalan u Ivanić Gradu. </p>
<p>Uskoro bi se - najvjerojatnije na Domu zdravlja Novi Zagreb - mogao postaviti i četvrti uzorkivač, vrijedan oko 7000 eura. Njega je Zavodu »obećao« Gradski ured za zdravstvo. </p>
<p>Postojeće lokacije uzorkivača odabrane su zbog smjerova vjetra, i to na preporuku meteorologa. »Kako bi bili učinkoviti, aparati se moraju postaviti na visini od 10 do 18 metara jer se pravovaljani uzorci koncentracije peludi u zraku dobivaju na visini do 30 metara«, objasnila je dr. Peternel. Dodaje kako bi nabavka faznokontrastnog mikroskopa s digitalnom kamerom i softverom za određivanje koncentracije i determinacije vrste peludnih zrnaca uvelike olakšala rad i poboljšala sustav informiranja o alergenima.</p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Poklonici šansone došli na svoje</p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Domaći i inozemni šansonijeri okupili su se i promovirali svoja najnovija šansonijerska umijeća na 5. Međunarodnom festivalu šansone, koji je prošlog petka i subote održan u kazalištu Gavella. Bila je to prilika da se publika u Gavelli, ali i ona televizijska, uvjeri kako šansona još uvijek ima svoje mnogobrojne poklonike.</p>
<p>Na revijalnoj subotnjoj večeri nastupilo je 16 izvođača iz Hrvatske, Makedonije, Češke i Slovenije, dok je šansonu »Hajde, hajde« umjesto, iz zdravstvenih razloga spriječenog Vlatka Markovića iz BIH, otpjevala skupina »Zagrebečki vandrokaši«. </p>
<p>Uz odličnog voditelja Voju Šiljka, te se večeri na pozornicu Gavelle popela plejada domaćih šansonijera koje je u posljednje vrijeme moguće vidjeti samo na ovom festivalu.</p>
<p>Uz nezaobilazne izvođače ovog festivala, Božidara Alića, koji se predstavio sa skladbom »Stari muzičari« Arsena Dedića, te Ivu Fabijana, Jadranka Črnka, Bojana Kodrića, Srećka Zubaka i Ibricu Jusića, večer je upotpunio i stari gost Igor Šebo iz Češke, čija je pjesma »Volimo se« odlično prihvaćena od publike u Gavelli. </p>
<p>S ništa manje emocija dočekan je i nastup Zafira Hađimanova iz Makedonije, koji je pjesmu »Margareta« izveo uz klavirsku pratnju sina Vasila, te šansona »Balada o krčmarici« Lade Leskovara. </p>
<p>Svoj debitantski nastup na Međunarodnom festivalu šansone doživio je i Đani Stipaničev s pjesmom »Ja se plašim toga mora«, kao i mlada Rumunjka Cristiana Uichita koja je otpjevala »Vodenastu pjesmu«. </p>
<p>Da jabuka ne pada daleko od stabla dokazala je i Martina Hegedušić, mlađa kći Hrvoja Hegedušića, koji je budnim okom pratio kćerinu izvedbu pjesme »Bio si«, koju je i napisao. Među muškim kolegama odlično su se snašle i Lidija Bajuk i Kostadinka Velkovska. </p>
<p>I. Maričić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Rođendansko slavlje Radija Dalmacije </p>
<p>SPLIT, 20. listopada</p>
<p> - Radio Dalmacija, šesti radio po slušanosti u Hrvatskoj i najslušaniji radio u Splitsko-dalmatinskoj županiji u subotu je točno u podne i sedam minuta proslavio sedmi rođendan svoga emitiranja. </p>
<p>»Hvala svima, koji su prije sedam godina stali uz mene i pomogli mi da ostvarim ovaj projekt, koji je rezultirao uspješnom radiopostajom«, rekao je Davor Marić, direktor Radio Dalmacije. Izrazivši nadu da će još mnogo godina biti prisutni u eteru Marić je razrezao veliku slavljeničku tortu simbolički ukrašenu sa sedam plavih dupina od marcipana, a ujedno je i pohvalio uspješan rad svih svojih djelatnika. Dodao je da će se Radio Dalmacija uskoro preseliti u nove prostorije na drugom katu Koteksovog nebodera u Splitu, gdje će biti bolji uvjeti za rad. </p>
<p>Slavljenicima su na uspješnom sedmogodišnjem radu došavši u prostorije radija čestitali mnogi predstavnici hrvatske glazbene scene, među kojima smo primijetili Doris Dragović, Tončija Huljića, Jasmina Stavrosa, Deana Dvornika i druge.</p>
<p>Ivana Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Život iz bajke za autoricu knjige »Princezini dnevnici« </p>
<p>LONDON, 20. listopada</p>
<p> - Njujorčanka Meg Cabot je 35- godišnja tinejdžerka koja još uvijek čeka da je priznaju njezini pravi roditelji i da se vrati na prijestolje. Barem takav dojam ima tisuće mladih obožavatelja o autorici knjiga na listi bestselera »Princezini dnevnici«.</p>
<p>»Iz nekog razloga mnogi čitatelji misle da sam ja prava princeza i da su knjige o mom životu«, rekla je Cabot, dodajući da ne bi imala ništa protiv toga jer je Princeza Mia u srednjoj školi, a autorica već odavno nije.</p>
<p>Autoričine knjige o Miji Thermopolis, nespretnoj tinejdžerki iz New Yorka, koja otkriva da je zapravo princeza i prestolonasljednica u malom europskom kraljevstvu, prodaju se u milijunima primjeraka širom svijeta, a nedavno su i ekranizirane u produkciji Disneyja.</p>
<p>Cabot, međutim, ima mnogo toga zajedničkog s Mijom. Osim toga, velik dio materijala za svoju knjigu autorica je našla upravo u svojim starim dnevnicima i porukama koje je izmjenjivala s prijateljicama dok je bila u Mijinoj dobi.</p>
<p> Nakon monotonog djetinstva u državi Indiana, Cabot se preselila u New York gdje je željela postati ilustratorica - no tu je ambiciju ubrzo zanemarila zbog niza poniženja koje je doživljavala u potrazi za poslom. Deset je godina provela kao domaćica u jednom studentskom domu, gdje je mnogo naučila o studentskom životu, a istovremeno je imala priliku pisati knjige. </p>
<p> Konačno je neke od materijala poslala izdavačima i kad je dobila potvrdan odgovor nije se radilo o »Princezinim dnevnicima« nego o seriji povijesnih ljubavnih romana koje je pisala pod pseudonimom Patricia Cabot. Objavila je i seriju romana o paranormalnim događajima za djecu pod pseudonimom Jenny Carrol te knjigu za odrasle čitatelje »The Boy Next Door« pod imenom Meggin Cabot.</p>
<p>Na hrvatski su prevedena dva romana iz serije »Princezini dnevnici«: »Odjednom princeza« i »Princeza pod reflektorima«. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>»Modeliranje« mozga razdražuje adolescente </p>
<p>LONDON, 20. listopada</p>
<p> - Loše raspoloženje i česte promjene raspoloženja adolescenata uzrokuje privremeno povećanje aktivnosti živčanih stanica mozga, pa oni teško obrađuju informacije i ne snalaze se u društvu. Robert McGivern i njegovi suradnici sa Sveučilišta San Diego otkrili su da se sposobnost prepoznavanja emocija drugih osoba znatno smanjuje pri ulasku djece u razdoblje puberteta. Loše je to što takvo stanje ponekad može potrajati do osamnaeste godine.</p>
<p> Istraživanje je pokazalo da se u pubertetu pojačavaju veze između živčanih stanica u nekim dijelovima mozga, osobito u prednjem čeonom režnju, koji ima veliku ulogu u procjeni društvenih veza, planiranja i ponašanja u društvu. Kad su Robert McGivern i njegovi kolege ispitivali sposobnost mladih u dobi od 10 do 22 godine da procijene emocije na temelju slika i riječi, otkrili su da se ta sposobnost mijenja ovisno o dobi.</p>
<p> Do dobi od 11 godina brzina kojom su djeca utvrđivala emocije poput bijesa ili sreće smanjuje se za 20 posto, ali se nakon toga stanje postupno poboljšava do 18 godine, kad opet postaje normalno.</p>
<p> Robert McGivern misli da se privremeno »modeliranje« mozga događa u doba kad adolescenti prolaze kroz razna društvena i emocionalna iskustva, pri čemu ih neke emocionalne situacije zbunjuju i uzrokuju njihovu neposlušnost i razdražljivost, po kojima su adolescenti poznati. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Seks u staračkim domovima nije tabu </p>
<p>LINZ, 20. listopada</p>
<p> - Gotovo svaki drugi stanovnik staračkih domova u Gornjoj Austriji osjeća se prikraćenim kada je riječ o seksualnim potrebama, pokazali su rezultati najnovije ankete.</p>
<p>Ispitanici su potvrdili da često nemaju mogućnosti nekamo se povući sa svojim partnerom. Što se pak osoblja domova tiče, ono na temu »seksualnost« reagira proturječno.</p>
<p>Anketu je proveo umirovljeni pedagog, profesor Josef Schmied, koji je godinama predavao seksualni odgoj, a rezultati su objavljeni u brošuri organizacije »Socijalno-medicinska skrb«. Anketirano je 62 stanovnika i stanovnice staračkih domova i 132 njegovateljice i njegovatelja u deset domova. Rezultati nisu reprezentativni, no zacijelo mogu biti poticaj za daljnja istraživanja.</p>
<p>Odgovori su iznijeli na vidjelo i nekoliko zanimljivosti: 63 posto ispitanika smatra seks u svojoj dobi »posve normalnim«, 18 posto ih je bilo suprotnog mišljenja, a ostali se nisu izjasnili. Mišljenja muškaraca i žena ne razlikuju se bitno.</p>
<p>Ispitanici, njih 45 posto, smatra da u domu ima mogućnosti »povući se sa svojim partnerom«, a 34 posto da takve mogućnosti nema. U dva doma čak postoji zabrana zaključavanja vrata iznutra.</p>
<p>Schmied drži da je mogućnost zadovoljavanja seksualnih potreba u staračkim domovima bitna za kvalitetu života i zadovoljstvo u njima. </p>
<p>Drastično nezadovoljstvo, vezano uz ovu temu, ispitanici su iskazali prema osoblju. Čak 34 posto ih se smatra »vrlo« uskraćenima, a 9 posto »donekle« uskraćenima. Ipak, ima i onih koji tako ne misle.</p>
<p>Zanimljivo je također da 92 posto osoblja izrijekom odgovara sa »da« na seks u trećoj dobi. Međutim, dodatna anketa pokazala je da je 40 do 50 posto njegovatelja i njegovateljica mišljenja da seks u toj dobi ne bi više trebao biti temom. Zaključak je da i njegovatelje još treba »odgojiti«, pa je Schmied već počeo držati odgovarajuća predavanja u staračkim domovima«. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="21">
<p>Uspjeh i poslije sedamdeset godina </p>
<p>To je zapravo bila premijera s novom scenografijom i oblikovanjem svjetla Aleksandra Augustinčića / Izvornu koreografiju Mlakarovih prenijeli su Sonja Kastl, Vesna Butorac-Blaće, Božica Lisak, Ljiljana Gvozdenović, Zvonimir Reljić, Damir Novak, Dinko Bogdanić i Ostoja Janjanin, nekoć tumači glavnih uloga u baletu </p>
<p>Na kraju subotnje obnove baleta »Đavo u selu« Frana Lhotke u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, cijelo gledalište i svi izvođači na pozornici okrenuli su se prema središnjoj loži u kojoj je sjedio Pino Mlakar, uz skladatelja i svoju pokojnu suprugu Piju, autor najpoznatijeg i najizvođenijeg hrvatskog nacionalnog baleta. Spontanim aplauzom svi su razdragano pozdravili scenarista, koreografa i redatelja baleta koji ne silazi s pozornice od praizvedbe u Zürichu 1935. i prve izvedbe u Zagrebu 1937. godine.</p>
<p> Unatoč krhkom zdravlju, 95-godišnji Pino Mlakar obratio se svima i snažnim glasom te bistrom mišlju ispričao prvi susret sa skladateljem Lhotkom. Govorio je i kako su počeli rad na baletu u Budvi 1933. u nekoj vojarni, tako da je balet počeo nastajati »pod stražom pušaka«. Samo je skromno istaknuo izvanrednu ljepotu glazbe koja je prilikom jednog gostovanja u Londonu dobila najviše kritičarske ocjene.</p>
<p> Obnova »Đavla« pripremana je u povodu obilježavanja 40. obljetnice skladateljeve smrti, a bila je posvećena i svjetski poznatoj hrvatskoj balerini Miji Čorak Slavenskoj, preminuloj prije dva tjedna u Los Angelesu. To je zapravo bila premijera s novom scenografijom i oblikovanjem svjetla Aleksandra Augustinčića, s novim protagonistima i dijelom novim koreografskim suradnicima. Izvornu koreografiju Mlakarovih prenijeli su Sonja Kastl, Vesna Butorac-Blaće, Božica Lisak, Ljiljana Gvozdenović, Zvonimir Reljić, Damir Novak, Dinko Bogdanić i Ostoja Janjanin, nekoć tumači glavnih uloga u baletu.</p>
<p>Zajednički rad urodio je razigranom predstavom u kojoj plesni koraci logično prate glazbu, proistječu iz nje i stapaju se s njom u svim prizorima, dramskim i lirskim, prizorima sjete i veselja, đavoljim i ljudskim. Scenografija Aleksandra Augustinčića i antologijski kostimi Inge Kostinčer što ih je dopunila Ika Škomrlj davali su prepoznatljiv izgled pučkog ambijenta i blago stiliziranih vizura seoske naive. Orkestar HNK pod ravnanjem Miroslava Salopeka ugodno je iznenadio angažiranim muziciranjem. </p>
<p>Negdašnji tumači prenijeli su bogato iskustvo na novu protagonističku ekipu zrelih, pouzdanih plesača. Uloga Jele vrlo je teška, tehnički zahtjevna i naporna, i traži veliku emocionalnu izražajnost. Nataša Sedmakov našla se nakon dulje vremena u nekoj glavnoj ulozi, a odgovornost premijere, a zacijelo i nazočnost Pine Mlakara, izazvali su tremu. U početku se nije mogla opustiti i sasvim predati liku, iako je tužne Jeline momente ostvarila sugestivno. Daljim odvijanjem predstave sve joj bolje uspijevalo, davala je sve više i u trećem činu izrazila radost povratka prave ljubavi.</p>
<p> Za razliku od nje, najmlađa u protagonističkoj ekipi, Edina Pličanić kao Đavolica, počela je dobro, prezentno i tehnički virtuozno, da bi iznenada taj elan opao i više nije uspjela povratiti prvotni intenzitet. Bez obzira na izrečeno, obje plesačice imaju preduvjet solidno svladanih uloga koje će se razvijati daljnjim nastupima.</p>
<p>Staša Zurovac kao izraziti karakterni plesač odlično se našao u ulozi Đavla. Lakim skokovima sugestivno je izrazio njegovu zavodljivost i prevrtljivost. Ilir Kerni poletno je i zaokruženo donio lik Mirka sa svim njegovim nedoumicama.</p>
<p> Ostali tumači malih uloga bili su na visini zadatka, uspješnog povratka »Đavla u selu« ponovo u repertoar HNK. Posebno se izdvajala Lutka u interpretaciji Mirne Sporiš Palade i cijela ekipa sedme slike u trećem činu, u Jelinoj kući. Baletni ansambl, uz sudjelovanje učenika Škole za klasični balet u Zagrebu, istaknuo se dobrom uvježbanošću i poletom izvedbe.</p>
<p> »Đavo u selu« potvrdio je, sedam desetljeća poslije nastanka, svoje vrijednosti dramaturški promišljenog djela s izvrsnim i muzikalnim spojem glazbe i koreografije, i to u današnje doba koje još uvijek intenzivno traži baletne stvaraoce sposobne načiniti uvjerljivo cjelovečernje djelo razložnoga nadahnuća, razrade i realizacije. </p>
<p>Mladen Mordej Vučković</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>»Trubadur« u čast slavnoj primadoni </p>
<p>Odlaskom u inozemstvo, u Bečku državnu operu i na mnoge svjetske operne pozornice, Dragica Martinis uvrstila se, pored Zinke Kunc-Milanov i Sene Jurinac, među najveće hrvatske soprane 20. stoljeća </p>
<p>Proslavljena hrvatska sopranistica Dragica Martinis mogla je te večeri, u petak, 18. listopada, u najvećoj mjeri biti zadovoljna predstavom Verdijeva »Trubadura«, što ju je Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu priredilo u povodu 80. obljetnice rođenja svoje negdašnje primadone, u razdoblju od 1943. do 1951. godine. Odlaskom u inozemstvo, u Bečku državnu operu i na mnoge svjetske operne pozornice, Dragica Martinis uvrstila se, pored Zinke Kunc-Milanov i Sene Jurinac, među najveće hrvatske soprane 20. stoljeća.</p>
<p> Izvedba »Trubadura« osvajala je cjelovitošću glazbene izvedbe nadahnutog, odlično uređenog orkestra u svim dionicama, te vrlo dobrog zbora, pod dirigentskim vodstvom Zorana Juranića. Scenski je protekla u uhodanim okvirima režije Nenada Turkalja, scenografije Aleksandra Augustinčića i kostimima Ljubice Wagner, kojih je otmjena ljepota trajna vrijednost predstave. To se, u izvedbenom smislu, ne može reći za scenografiju, od koje su u proteklih skoro dva desetljeća izvođenja pomalo otpadali pojedini elementi pa se redatelj i scenograf snalaze s osvjetljenjem kako bi »popunili« praznine i stvorili odgovarajući ugođaj viteške priče iz 15. stoljeća. Neshvatljivo je, zašto naša kazališta ne vode veću brigu o fundusu kada neizmjerno bogatije svjetske operne kuće svaku istrošenu kulisu zamjenjuju novom i tako održavaju produkcije na sceni i po tridesetak godina.</p>
<p> U naslovnoj ulozi nastupio je prvak Ljubljanske opere, tenor Branko Robinšak, proteklih godina rijetko prisutan u zagrebačkom glazbenom životu. Od kraja osamdesetih godina razvio je intenzivnu međunarodnu karijeru na mnogobrojnim austrijskim, švicarskim, njemačkim, francuskim i španjolskim opernim pozornicama te se iz izrazito lirskog tenora razvio u mladodramskog, s razvijenim smislom za tok talijanske fraze. Njegov je Manrico profinjeno razrađen u mekoći fraza i dinamičkom nijansiranju, a glas zvučan, nosiv i blistav u visinama. Poznavajući neke njegove uloge u Ljubljani u zadnje vrijeme, veseli najava intendanta Mladena Tarbuka da Branka Robinšaka trajnije veže za suradnju sa Zagrebačkom operom.</p>
<p> Mezzosopranistica Ruža Pospiš-Baldani zapjevala je u čast Dragici Martinis, nakon dulje vremena, ulogu Azucene i izgarala u strasti pjevačke i glumačke interpretacije njezinih zapletenih psiholoških stanja, naročito u slici u ciganskom taboru. Bogatim glasovima i belkantističkom raspjevanošću velik doprinos dali su bariton Vitomir Marof kao grof Luna i bas Ivica Šarić kao Ferrando.</p>
<p> Šteta je što Dragica Martinis nije mogla čuti mladu zagrebačku sopranisticu u usponu Željku Martić u ulozi Leonore, koja je otkazala nastup zbog bolesti. Pribavljena zamjena, bugarska sopranistica Sonia Marinova je, kako kazuje njezina biografija, solistica je Sofijske opere sa širokim repertoarom, napose poznata po ulozi Violette u »Traviati«. Ona je rutinirana pjevačica glasa velikih mogućnosti. Mizanscenski se bez pokusa dobro snašla. Pjevački je, na žalost, bila ispod razine ostalih partnera. Njezin glas, nakon petnaestak godina karijere, zvuči istrošeno s oštrim prizvukom i bez mekoće u visinama, a takve nedostatke uloga Leonore nemilosrdno otkriva. </p>
<p>Davor Schopf</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Berlinski program u Samoboru</p>
<p>Okosnicu ansambla »Cantus« činili su članovi gudačkog kvarteta »Porin« i Zagrebački puhački ansambl / Izvedbe su bile precizne i nadahnute </p>
<p>Ansambl »Cantus« u Crkvi sv. Anastazije u Samoboru izveo je djela Šipuša, Janačeka, Papandopula i Schönberga - program s kojim je 16. listopada u Maloj dvorani berlinskog Konzerthausa nastupio na Danima hrvatske kulture, što se ovoga listopada i studenoga održavaju u Berlinu. </p>
<p>Osnovan kao ansambl specijaliziran za suvremenu glazbu, u prvome redu hrvatsku suvremenu glazbu, »Cantus« postoji od protekle godine kada je pred publiku prvi put izišao na Muzičkom biennalu Zagreb.</p>
<p> Berlinski koncert bio je, po riječima dirigenta Berislava Šipuša, uspješan, no na žalost praćen slabijim posjetom publike. Istodobno je odgovornost nastupa u Berlinu pratila i određena napetost izvođača, no u tome smislu koncert u Samoboru posjedovao je mnogo više sigurnosti i kvalitete pravog muziciranja. Program koncerta zapravo je vrlo zanimljiv i poticajan, što se u prvome redu osjetilo u angažmanu svirača.</p>
<p> Okosnicu ansambla »Cantu« činili su članovi gudačkog kvarteta »Porin« i Zagrebački puhački ansambl, koji je danas jedan od kvalitetnijih komornih sastava što djeluju na hrvatskoj glazbenoj sceni. Izvedbe su bile svirački precizne i nadahnute i omogućile su kompaktnost ansambla kao cjeline, te refleksivnost i pravo glazbeno događanje. To se posebice odnosi na izvedbu djela »Kammersymphonie« u E-duru Arnolda Schönberga, svakako najkvalitetnije izvedeno, a slična vrsta koncentracije ostvarena je i u skladbi »Tan hetti« Berislava Šipuša, preizvedenoj u Berlinu.</p>
<p> To je skladba preciznog i zaokruženog izraza, fine provodnosti u predstavljanju građe, oblikovanog karaktera, izraženog kroz jasne međuodnose pojedinih dionica. Prostor zvukovnosti naznačen u Šipušovoj partituri izvođači su materijalizirali umijećem doista profesionalne razine, što je potvrdilo i postavke samoga djela. Na koncu su, kao solistice, nastupile i sopranistica Lidija Orešković te pijanistica Lana Genc. Lidija Orešković u svojem je nastupu (Papandopulo) ostvarila finu usklađenost u karakteru s ansamblom, iako je hladnoća crkve tom nastupu u mnogočem odmogla. Lana Genc u izvedbi Janačekove skladbe pokazala je okretnost i sposobnost muzičkog dijaloga, što je osobina koja ne odlikuje sve pijaniste, čime je i vlastiti nastup podigla na razinu zanimljive i poticajne izvedbe. </p>
<p>Ambicije su ansambla »Cantus«, što bi bilo zanimljivo, da se isti program izvede i u drugim, pravim koncertnim prostorima, te da eventualno bude i snimljen. To bi bilo važno i za promociju ansambla, čiji planovi nastupa s djelima hrvatskih skladatelja obuhvaćaju sve više koncerata izvan Hrvatske, a kvaliteta takvih projekata može biti ozbiljna samo bude li praćena logistikom iste razine. </p>
<p>Dodi Komanov</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Oblikovanje šire prepoznatljivosti</p>
<p>Ove godine na koloniji su sudjelovali Daniel Kovač, Zvonimir Gračan i Krešimir Rod te park sada broji četrdeset skulptura / Kolonija je utemeljena s nakanom da skrene pažnju na propadanje dvorca iz 18. stoljeća gdje stoluje</p>
<p>JAKOVLJE, 20. listopada</p>
<p> - Kiparska kolonija pokrenuta 1993., ove godine po deveti je put obilježila svoj neprekinuti tijek. Svečanost zatvaranja 9. kiparske kolonije održana je u parku dvorca Jakovlje pred kojim se prostire park skulptura broj kojih se već popeo na četrdeset. U početku zamišljena kao međunarodna, zbog sve manje sredstava, ova se ambiciozno zamišljena manifestacija trodimenzionalnog stvaralaštva posljednjih godina sve više svela na domaće okvire. Kolonija je utemeljena s nakanom da skrene pažnju na propadanje dvorca iz 18. stoljeća gdje stoluje, a koji vapi za što skorijom obnovom. Dvorac je nekad bio posjed plemenitaške obitelji Oršić, a danas je u vlasništvu HDLU-a, te služi za atelijere desetak njegovih članova.</p>
<p>Svake godine na Koloniji gostuje nekolicina kipara koji svoje radove ostavljaju u njezinu vlasništvu. Ove godine tu su bili Daniel Kovač, Zvonimir Gračan i Krešimir Rod. Specifičnost Kolonije je sloboda izbora materijala pa se tako u parku skulptura nalaze one od kamena, mramora, metala, terakote, poliestera, betona, željeza, bronce, drva, a ima i instalacija. Tako je Daniel Kovač svoju skulpturu od betona i drva pod nazivom »Tunel« zamislio u jedinstvu dvojnosti materijala sa središnjim otvorom kroz kojega se aktivira prostor. Krešimir Rod načinio je skulpturu »Bijeli i crni oblak« od bijelog vapnenca rustične površine i crnog granita uglačane, koji svojim zaobljenim organskim formama naliježu jedan na drugoga. »Torzo« Zvonimira Gračana, satirična je figuracija, a prema njegovim riječima, ljude najčešće podsjeća na ogoljelu kokoš, ali i nemoć, obezglavljenost.</p>
<p>Na svečanosti zatvaranja akademik Ivan Kožarić izrazio je zadovoljstvo što se park obogatio novim skulpturama, vidjevši u tome naznaku boljitka manifestacije. Tajnik kolonije Ljudevit Tropan, istaknuo je vrijednosti okupljanja i pokrenuo pitanje oblikovanja njezine prepoznatljivosti u okvirima Zagorja, Hrvatske, pa i šire.</p>
<p> Voditelj i osnivač Kolonije Ratko Petrić, kazao je da je u protekloj godini iz Ministarstva kulture na njezin račun pristiglo 400 tisuća kuna što je utrošeno na obnovu krova središnje zgrade dvorca. Također je izjavio da bi po nekim procjenama za potpunu sanaciju objekta trebalo utrošiti 500 tisuća eura.</p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>»Crtani romani šou« u Studentskom centru </p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Natječaj 5. međunarodnog festivala »Crtani romani šou«, na temu »Top Secret«, održava se do 21. listopada. Zainteresirani strip-autori moraju na adresu Radija 101 (Gajeva 10) poslati radove (ne originale, već kvalitetne fotokopije) na jednoj stranici, u crno-bijeloj tehnici. Prva nagrada je 150 eura, druga 100 eura, a treća 70 eura. Svi pristigli radovi bit će izloženi na natječajnoj izložbi, a najuspješniji objavljeni u katalogu.</p>
<p> Radovi u kategoriji »Mladi lav« (za mlađe od 15 godina) bit će nagrađeni prigodnim poklon paketima domaćih strip nakladnika. Ovogodišnji »Crtani romani šou« održat će se od 21. do 24. studenoga u prostorijama Studentskog centra. Gost festivala, koji će se predstaviti izložbom u Galeriji SC, jest autor stripa Zoran Janjetov (1961., Novi Sad). On je autor serijala »Bernard Panasonik«, koji je izlazio u različitim časopisima, a izdan je i kao strip-album. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Krajobrazi Omiša i Poljica Dijane Nazor</p>
<p>ZAGREB/OMIŠ, 20. listopada</p>
<p> - Izložba »Kuća sretnog čovjeka« slikarice Dijane Nazor otvorena je u Gradskom muzeju u Omišu. Riječ je o dvadesetak ulja na platnu nastalih u protekle dvije godine na kojima umjetnica na način kolorističkog ekspresionizma bilježi krajobraze Omiša i rodnih joj Poljica. To su vidici zavičaja iskonske ljepote s motivima kamenjara i mediteranskog rastlinja, zaselaka i povijesnih zdanja u okružju plavetnila mora i neba. Crtež je slikama polazna osnova na kojoj gradi svoje kolorističke senzacije, nikad ne gubeći vezu s pojavnim, pa vlastitim likovnim senzibilitetom za sada vješto izmiče apstrakciji. To je gestualno slikarstvo s dramatičnim nabojem, širokih poteza kistom i gustim nanosima boje. Tako su nastale vizualne senzacije surih litica ispresijecane dubokim i oštrim gudurama s kamenom utvrdom na vrhu. Iako na njezinim slikama nema ljudi, jedna od kuća nosi naziv »Kuća sretnog čovjeka« po kojoj je izložba i dobila ime. Postav će potrajati do 21. listopada. </p>
<p>V. T.</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Povrat »Susreta Joakima i Ane« </p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Muzej za umjetnost i obrt uskoro očekuje povrat skulpture u drvu »Susret Joakima i Ane« (Hans von Judenburg, Bolzano, 1421.-23., iz Župne crkve sv. Vida, Vrbovec), izložene na veoma uspješnoj izložbi »Gotika u Alpama 1350.-1450.« koja se u talijanskom Trentu zatvorila 20. listopada. Museo Castello del Buonconsiglio i Museo Diocesano, dvije su ustanove u Trentu u kojima je bilo izloženo više od 500 umjetnina i dokumenata. U dvorcu Buonconsiglio, uz izloške koji ukazuju na odnos pučkog i viteškog, na najutjecajnije plemićke obitelji na području i u okruženju Alpa, na tipologiju prikaza motiva kao što su Madonna i Pieta, izložena je i skulptura iz Muzeja za umjetnost i obrt. </p>
<p>Na izložbi su bili izloženi predmeti iz vodećih muzeja te sakralnih i privatnih zbirki iz Francuske, Austrije, Njemačke, Italije, Švicarske i Slovenije, koji u svojim fundusima ili postavu posjeduju umjetnine iz navedenog razdoblja. Skulptura »Susret Joakima i Ane«, kad uskoro bude vraćena u zagrebački Muzej za umjetnost i obrt, bit će ponovo izložena u stalnom postavu, na prvom katu palače u dvorani Gotike. </p>
<p>F. S.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>PLAVA TOČKA U BESKRAJU</p>
<p>Novi planetni sustav otkriven slučajno</p>
<p>Alexander Wolszczan 1991. pokusno je protumačio male, ali uočljive promjene u brzini bljeskanja, kao sićušni refleks gibanja pulsara zbog prisutnosti planeta. Dokazi da su to novi planeti, a ne potresi na površini neutronske zvijezde, sada su nesporni </p>
<p>PIŠE: CARL SAGAN</p>
<p>Novootkrivena kometna tijela (s imenima kao što su 1992QB i 1993FW) nisu planeti u tom smislu. Ako je prag naših opažanja stigao tek do njih, mnogo njih vjerojatno ostaje neotkriveno u vanjskom Sunčevu sustavu - tako daleko da ih je teško opaziti sa Zemlje, toliko su udaljeni da bi bilo potrebno dugo putovanje da se stigne do njih. </p>
<p>Mali brzi svemirski brodovi do Plutona i dalje su, međutim, unutar granica naših mogućnosti. Bilo bi razumno poslati jednog do Plutona i njegova mjeseca Harona, a tada, ako uzmognemo, uputiti ih da prođu blizu jednog od stanovnika Kuiperova kometnog pojasa. </p>
<p>Čini se da su kore Urana i Neptuna, slično Zemljinoj, najprije srasle, a zatim su gravitacijski privukle goleme količine plinova vodika i helija iz davne maglice iz koje su se oblikovali planeti. Isprva su bili podvrgnuti olujnoj tuči. Njihove gravitacije bile su upravo dovoljne za izbacivanje malih ledenih tijela, kad bi ona došla dovoljno blizu, daleko od područja gdje vladaju planeti pa su ti mali svjetovi nastanili Oortov oblak kometa. </p>
<p>Na isti način Jupiter i Saturn postali su plinoviti divovi. Njihove su gravitacije, međutim, prejake da bi Oortov oblak naselile malim tijelima: zaleđeni svjetovi koji su došli blizu njih, bili su potpuno izbačeni gravitacijom iz Sunčeva sustava i njihova je sudbina da vječno lutaju velikom tamom između zvijezda.</p>
<p> Dakle, zgodni kometi koji povremeno nas, ljude, nadahnjuju na maštanje i na strahopoštovanje prema njima, koji ruju površine unutarnjih planeta i vanjskih mjeseca, i koji tu i tamo ugrožavaju život na Zemlji, bili bi nam nepoznati i ne bi prijetili da Uran i Neptun nisu izrasli u divovske svjetove prije četiri i pol milijarde godina.</p>
<p>Sad je trenutak za kratku uzgrednu priču o planetima daleko iza Neptuna i Plutona, planetima drugih zvijezda.</p>
<p> Mnoge su bliske zvijezde okružene tankim diskovima plinova i prašine koji kruže oko njih i koji se često protežu stotinama astronomskih jedinica (a.j.) od lokalne zvijezde. </p>
<p>(Zemlja je, po definiciji, udaljena jednu astronomsku jedinicu od svoje zvijezde Sunca. Najdalji planeti, Neptun i Pluton, udaljeni su otprilike 40 astronskih jedinica od našeg Sunca.) Mnogo je vjerojatnije da mlađe zvijezde, slične Suncu, imaju diskove nego starije. </p>
<p>U nekim slučajevima postoji rupa u središtu diska, kao na gramofonskoj ploči. Rupa se proteže od zvijezde do možda 30 ili 40 astronomskih jedinica. Tako je s diskovima koji okružuju zvijezde Vegu i Epsilon Eridani. Rupa u disku koji okružuje zvijezdu Beta Pictoris proteže se do samo 15 astronomskih jedinica od zvijezde. </p>
<p>Stvarna je mogućnost da su ta unutarnja područja, bez prašine, očistili planeti koji su se nedavno stvorili tamo. Pretpostavlja se da se proces čišćenja zaista odvijao u ranoj povijesti našeg planetarnog sustava.</p>
<p> Kako opažanja postaju sve bolja, možda ćemo vidjeti znakovite detalje u konfiguraciji prašine i područja bez prašine, što će naznačivati postojanje planeta koji su premali ili previše tamni da bi se izravno vidjeli.</p>
<p> Spektroskopski podaci daju naznake da se ti diskovi uskomešaju, i da materija pada na središnje zvijezde - vjerojatno s kometa što su nastali u disku koje skreću nevidljivi planeti, i koji isparavaju kad se previše približe lokalnom suncu. </p>
<p>Budući da su planeti mali i sjaje zbog reflektirane svjetlosti, nevidljivi su pri sjaju lokalnog sunca.</p>
<p> No, sada se ipak ulaže mnogo napora da bi se pronašli potpuno oblikovani planeti oko bliskih zvijezda - opažanjem malog kratkog zatamnjenja svjetlosti zvijezde dok se tamni planet nalazi između zvijezde i promatrača na Zemlji, ili opažanjem sićušne nepostojanosti u gibanju zvijezde kad se ona trgne najprije na jednu, a zatim na drugu stranu, zbog djelovanja inače nevidljivog partnera koji kruži.</p>
<p>Novi teleskopi </p>
<p>Tehnike promatranja iz svemira bit će mnogo osjetljivije. Vanjski planet koji kruži oko bliske zvijezde, otprilike je milijardu puta bljeđi od svoga sunca; no, ipak, nova generacija teleskopa na Zemlji koji mogu kompenzirati treperenje zvijezda u Zemljinoj atmosferi možda će uskoro moći zamijetiti takve planete tijekom samo nekoliko sati promatranja.</p>
<p>Unutarnji planet obližnje zvijezde još je stotinu puta bljeđi, ali sad se čini da bi relativno jeftina svemirska letjelica iznad Zemljine atmosfere mogla primijetiti druge Zemlje. Do sada niti jedna od tih potraga nije bila uspješna, ali je jasno da smo na rubu mogućnosti opažanja barem planeta veličine Jupitera oko najbližih zvijezda, ako ih tamo uopće ima.</p>
<p> Najvažnije, ali i slučajno nedavno otkriće jest ono bona fide planetnog sustava oko jedne zvijezde koja nije tako nešto obećavala, udaljene nekih 1300 svjetlosnih godina. Do otkrića je došlo tehnikom od koje se to najmanje očekivalo: pulsar označen kao B1257+12 zapravo je brzo rotirajuća neutronska zvijezda, jedno nezamislivo gusto sunce, ostatak goleme zvijezde što je doživjela eksploziju, koja je u jednom trenutku bila supernova. </p>
<p>Taj pulsar šalje impulse zračenja svakih 0,0062185319388187 sekundi, što je izmjereno zadivljujućom točnošću. Iz tog podatka znamo da se pulsar okreće otprilike deset tisuća puta u minuti. </p>
<p> Nabijene čestice uhvaćene u vlastitim magnetskim poljima stvaraju radiovalove koji se šire do Zemlje, pojavljuju se i nestaju sto šezdeset puta u sekundi. Alexander Wolszczan, koji sada radi na Državnom sveučilištu Pennsylvania, 1991. pokusno je protumačio male, ali uočljive promjene u brzini bljeskanja, kao sićušni refleks gibanja pulsara zbog prisutnosti planeta.</p>
<p>Godine 1994. Wolszscan je potvrdio predviđena uzajamna gravitacijska međudjelovanja tih planeta iz proučavanja vremenskih zaostataka reda veličine mikrosekunde kroz godine koje su prošle. Dokazi da su to zaista novi planeti, a ne potresi na površini neutronske zvijezde (ili nešto drugo), sada su, kako Wolszczan kaže, »nesporni«: novi je sunčev sustav »nedvojbeno utvrđen«. </p>
<p>Za razliku od ostalih tehnika, metoda vremenskog zaostajanja pulsara čini bliske unutarnje planete relativno lakim za opažanje, a udaljenije vanjske planete relativno teškim. </p>
<p> Planet C, mase otprilike 2,8 puta veće od mase Zemlje, kruži oko pulsara svakih 98 dana, na udaljenosti od 0,47 astronomskih jedinica. Planet B, koji ima otprilike 3,4 puta veću masu od mase Zemlje, ima godinu od 67 zemaljskih dana, kruži na udaljenosti od 0,36 astronomskih jedinica. Manji svijet, planet A, koji je još bliži zvijezdi, na udaljenosti od 0,19 astronomskih jedinica, ima masu 0,015 mase Zemlje.</p>
<p>Grubo govoreći, planet B otprilike je na Merkurovoj udaljenosti od Sunca, planet C otprilike na polovici udaljenosti između Merkura i Venere. S unutarnje strane oba je planet A, sličan masi Mjeseca, otprilike na polovici Merkurove udaljenosti od našeg Sunca.</p>
<p> Ne znamo jesu li ti planeti ostatci ranijeg planetnog sustava koji je na neki način preživio eksploziju supernove što je stvorila pulsar, ili su oni nastali kasnije od izraslog diska koji obavija tu zvijezdu, a nastao je nakon eksplozije supernove. No, u oba slučaja sad smo naučili da postoje druge Zemlje. </p>
<p>Energija koju zrači B1257+12 otprilike je 4,7 puta veća od Sunčeve. No, za razliku od Sunca, veći dio te energije nije u vidljivom dijelu spektra već u žestokom orkanu električki nabijenih čestica. </p>
<p>Pretpostavite da te čestice padaju na planete i da ih griju. Tada bi, čak i na planetu koji je udaljen jednu astronomsku jedinicu, temperatura na površini bila otprilike 280 stupnjeva Celzijusa viša od normalne temperature vrelišta vode i viša od temperature Venere.</p>
<p> Ti tamni i ispečeni planeti ne čine se pogodnima za život. No, možda postoje i drugi, dalje od B1257+12, koji jesu pogodni. (Ima naznaka o barem jednom hladnijem, vanjskom svijetu u sustavu B1257+12.) </p>
<p>Mi, naravno, ne znamo ni bi li ti svjetovi mogli zadržati svoje atmosfere - vjerojatno su sve atmosfere bile zbrisane u eksploziji supernove ako uopće od nje potječu. No, čini se da opažamo prepoznatljiv planetni sustav.</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>CITY</p>
<p>Nemate li balon boje bljuvotine</p>
<p> - Ne razumijem. - Nema veze. Vidimo se, ha? - Balon. - Uzmi balon, Gould. - Želiš li crveni ili plavi? - Dečko je slijep. - Oh, oprostite. - Nema veze. Događa se. - Hoćete li onda Vi uzeti balon? - Ne, uzet će ga dečko. Slijep je, nije glup </p>
<p>PIŠE: ALESSANDRO BARICCO</p>
<p>Ako moram oprati kosu cheeseburgerima?</p>
<p> - Molim? - Ili oprati sebi kosu kečapom.</p>
<p>- Oprostite?</p>
<p>- Kažu da kosi daje sjaj.</p>
<p>- Što, kečap?</p>
<p>- Da, nisi nikada probao?</p>
<p>- Ne.</p>
<p>- Probaj. Ni bearnski umak nije loš.</p>
<p>- Ozbiljno?</p>
<p>- Otklanja prhut.</p>
<p>- Prhuti, hvala bogu, nemam.</p>
<p>- Sigurno ćeš je imati ako nastaviš jesti bearnski umak.</p>
<p>- Ali, ja ga nikad ne jedem.</p>
<p>- Nego pereš njime kosu.</p>
<p>- Ja?</p>
<p>- Naravno, vidi se po fenu.</p>
<p>- Kakvom fenu?</p>
<p>- Onome koji si zataknuo za vrata.</p>
<p>- Ali, nisam ga zataknuo za vrata.</p>
<p>- Dobro razmisli, stavio si ga tamo kad ti je odletjela mikrovalna s četiri brzine.</p>
<p>- Odletjela odakle?</p>
<p>- Iz zamrzivača.</p>
<p>- Iz zamrzivača?</p>
<p>- U nedjelju, zar se ne sjećaš?</p>
<p>- Šališ se?</p>
<p>- Zar ti izgledam kao netko tko se šali?</p>
<p>- Ne.</p>
<p>- Točan odgovor. Dobili ste 500 litara balona, bit će Vam dostavljeni u cheeseburgeru, vidimo se, bok.</p>
<p>- Ne razumijem.</p>
<p>- Nema veze. Vidimo se, ha?</p>
<p>- Balon.</p>
<p>- Uzmi balon, Gould.</p>
<p>- Želiš li crveni ili plavi?</p>
<p>- Dečko je slijep.</p>
<p>- Oh, oprostite.</p>
<p>- Nema veze. Događa se.</p>
<p>- Hoćete li onda Vi uzeti balon?</p>
<p>- Ne, uzet će ga dečko. Slijep je, nije glup.</p>
<p>- Hoćeš li da ti dam crveni ili plavi?</p>
<p>- Nemate li balon boje bljuvotine?</p>
<p>- Ne.</p>
<p>- Čudno.</p>
<p>- Samo crvene i plave.</p>
<p>- Neka bude crveni.</p>
<p>- Evo.</p>
<p>- Uzmi crveni balon, Gould.</p>
<p>- Evo, primi.</p>
<p>- Zahvali, Gould.</p>
<p>- Hvala.</p>
<p>- Molim.</p>
<p>- Imamo li još što reći jedno drugom?</p>
<p>- Oprostite?</p>
<p>- Čini mi se da ne. Doviđenja.</p>
<p>- Sretno u nedjelju !</p>
<p>- Hvala.</p>
<p>Izašli su iz fast fooda. Zrak je bio hladan i bistar, čista zima.</p>
<p>- Usrani planet - reče tiho Shatzy.</p>
<p>Gould je stajao nasred pločnika, nepomičan, s crvenim balonom u ruci. Na njemu je pisalo: Ja jedem hamburger.</p>
<p>- Gladan sam - reče.</p>
<p>Gould je sjedio na podu, na tapisonu debelom četiri centimetra. Gledao je televiziju. Kad se Shatzy vratila, bilo je već prošlo deset sati. Voljela je ići u kupnju navečer, smatrala je da je roba umorna i da se kupcu pruža bez otpora. Otvorila je vrata i Gould joj reče: »Bok« ne skidajući pogled s televizora. Shatzy ga pogleda.</p>
<p>- Nemoj očekivati bog zna što, ali bolje je kad ga upališ. Gould uzvrati da ne radi. Pritiskao je svu dugmad daljinskog upravljača, ali ništa se nije događalo. </p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="30">
<p>Hajduku pobjeda i vrh ljestvice</p>
<p>Strijelci za Splićane bili su Nino Bule, Petar Krpan, i vratar Hajduka Stipe Pletikosa, koji je u 70. minuti realizirao udarac s jedanaesterac </p>
<p>SPLIT, 20. listopada</p>
<p> - Hajduk je pobijedivši Zagreb 3-0 u 11. kolu Prve HNL preskočio Dinamo na prvenstvenoj ljestvici i upisao četvrtu pobjedu uzastopce te nastavio igrati uzlaznom linijom.</p>
<p>Od samog početka utakmice i splitski i zagrebački »bijeli« su zaigrali otvoreno, bez previše kalkulacija, a Splićani su postigli tri gola pa su gledatelji, te izbornik Otto Barić mogli uživati u predstavi. Već u 12. sekundi nakon dobrog prodora Krpana, Bulin udarac glavom s linije je izbacio Osibov. </p>
<p>Hajdukovcima ipak nije trebalo puno vremena da povedu. U 14. minuti Veić je dodao loptu iz dubine, promašio je Stavrevski, a Đolonga je izbio ispred vratara Vasilja. Hajdukov je reprezentativac nesebično dodao loptu Buli, kojemu nije bilo teško zatresti mrežu. Samo nekoliko minuta kasnije Štrok je mogao izjednačiti. Bolje rečeno, upropastio je izvanredno dodavanje Lovreka. U dvoboju oči u oči s Pletikosom Hajdukovac je potvrdio status najboljeg hrvatskog vratara.</p>
<p>Zagreb nije posustao, preko Lovreka je prijetio Splićanima, ali nedostajalo im je više konkretnosti u napadu. Njihovu mlakost kaznio je Hajduk u 31. minuti. Deranja je gurnuo loptu prema Krpanu, kiksao je Ješe, a Krpan je matirao Vasilja. Poluvrijeme je završilo uvjerljivim vodstvom Hajduka, a pogreške Zagrebaša su, zanimljivo, kaznili dvojica nogometaša koji su dio svoje karijere proveli u Kranjčevićevoj.</p>
<p>U nastavku se ništa zanimljivo nije dogodilo do 58. minute kada zaiskrilo među igračima. Veić je srušio Đalovića i sudac Bebek se uhvatio za džep. Da je izvadio karton, žuti Hajdukov stoper bi bio isključen i splitski bijeli bi ostali sa desetoricom igrača. No, Bebek je zažmirio. U 69. minuti Krpan je uletio u šesnaesterac, Ćaćić i Ješe su ga u duetu srušili, a Bebek je pokazao na bijelu točku. Hajdukov vratar Pletikosa je iz kaznenog udarca povećao vodstvo na 3-0, i ujedno mu je ovo treći ovosezonski pogodak s tim da je jedan postigao u Kupu Uefe. Hajduk je zasluženo pobijedio i s optimizmom očekuje slijedeću utakmicu u nedjelju protiv Varteksa u Splitu. </p>
<p>• Stadion na Poljudu </p>
<p>HAJDUK - ZAGREB 3-0 (2-0)</p>
<p>HAJDUK: Pletikosa 7,5, Miladin 6, Veić 6, Neretljak 6,5, Srna 6,5, Andrić 6,5 (77. Računica), Đolonga 7, Bule 7, Carević 6 (od 82. Radeljić), Krpan 7,5, Deranja 6 (od 90. Gudelj)</p>
<p>ZAGREB: Vasilj 5 (od 45. Marić 5), Stavrevski 5, Ješe 5, Osibov 6, Milinović 6, Poldrugač 6, Ćaćić 5, Verhas 5, Štrok 6 (od 68. Duro), Đalović 5, Lovrek 5</p>
<p>SUDAC: Ivan Bebek 5,5 (Rijeka)</p>
<p>GLEDATELJA: 5000.</p>
<p>STRIJELCI: Bule (14.), Krpan (31.), Pletikosa (70.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Veić, Carević, Ćaćić i Verhas, Deranja</p>
<p>CRVENI KARTONI: -</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Petar KRPAN</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Jedan pogodak Olića za 585 minuta </p>
<p>Medijska pompa i hvalospjevi kakvi su pratili Ivicu Olića zasad nemaju potvrdu. U 585 minuta, koliko ih je odigrao u domaćem prvenstu, postigao je samo jedan pogodak. Balaban, pak, donekle opravdava epitet pojačanja. U pet sati igre je dvaput loptu smjestio u mrežu... Najugodnije iznenađenje zasad je Vladimir Petrović</p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Gdje su pogoci toliko razvikanoga Ivice Olića? Zbog čega su u posljednje dvije utakice strijelci ključnih, a zapravo i jednih pogodaka, igrači iz obrambenoga reda? Ima li Dinamo temelje za optimizam uoči okršaja protiv engleskoga Fulhama? To je tek dio pitanja koja u ovome trenutku zanimaju navijače maksimirskoga kluba. U posljednje dvije utakmice, protiv Šibenika na Šubićevcu, te sad protiv Kamen Ingrada u Maksimiru, »plavi« su otpuhnuli velik dio euforije potaknute orkanskim prolazom kroz 1. kolo Kupa Uefe...</p>
<p> Istina, Dinamo je u Šibeniku uspio ubrati sva tri boda, i u toj je utakmici, baš kao i u ovoj posljednjoj protiv Kamen Ingrada, jedini Dinamov pogodak postigao igrač iz defanzivnoga reda. U Šibeniku je strijelac bio Spomenko Bošnjak, a sad protiv Veličana Goce Sedloski.</p>
<p> U predvečerje novog izlaska na europsku scenu i okršaja 2. kola protiv Fulhama, »krvna slika« maksimirske momčadi, eto, nije niti približna onoj kakvu priželjkuje Dinamov trener Miroslav Blažević. Do prvoga dvoboja protiv Engleza, 31. listopada u Maksimiru, ostalo je, dakle, još desetak dana, a vidljivo je da u igri »plave« momčadi treba dotjerati mnoge detalje. Uostalom, to svakodnevno ponavlja i sâm Ćiro...</p>
<p> - Vjerujte mi, vodimo brigu o svakome detalju, na svakome treningu, u toj metodici rada nema pogreške... Ali, nije mi jasno zašto još uvijek ne vidim pravu igru! Još mi se nikad u karijeri nije dogodilo da nakon tri mjeseca rada s jednom momčadi, ne vidim čak niti konture igre kojoj težim, žali se maksimirski trener Miroslav Blažević.</p>
<p> Pitanje je, međutim, koji je segment Dinamove igre u ovome trenutku najkrhkiji. »Obrana je suviše propusna, napadači su dekoncentrirani i teško pronalaze put do mreže, vezni red je posve inertan i ne snabdijeva napadače upotrebljivim loptama...«, samo su dio medijskih kritika vezanih za Dinamovu igru. Primjerice, na posljednjoj prvenstvenoj utakmici protiv Kamen-Ingrada u Maksimiru, Dinamo je uspio uzeti samo - jedan bod! Velik dio medija sklon je tvrdnji da je, barem u ovome trenutku, glavni problem Ćirine momčadi - slaba obrana. Uostalom, Kamenovi napadači su suviše lako unosili nered u Dinamov kazneni prostor, a slična slika je bila i na nekoliko prethodnih utakmica u kojima je obrambeni zid pred vratarem Butinom doista djelovao suviše dekoncentrirano. No, Ćiro ipak naglasak stavlja na nešto posve drugo. Njegovo je razočaranje ponajviše usmjereno ka - napadačima.</p>
<p> - Moji su igrači promašivali ono što nisu smjeli, a to nam se onda mora osvetiti, govorio je Blažević nakon okršaja protiv Kamen Ingrada, dodajući da je sa samom obranom čak i - zadovoljan.</p>
<p> Dakle, riješiti problem slabe realizacije. To je osnovna namjera maksimirske struke u sljedećih desetak dana. A kako je to, uopće, Dinamov napad izgledao u dosadašnjem dijelu sezone? U dva su navrata maksimirski napadači oduševljavali svoje navijače. Prvo su, u drugom prvenstvenom kolu u Gradskom vrtu, »dotukli« Osijek čak sa 5-1 i mnogi su očekivali da će »plava drobilica« nastaviti mljeti u identičnome stilu. No, to se ponovilo još samo jednom, ali onda kad je bilo i najvažnije - na europskoj sceni. U dvije utakmice 1. kola Kupa Uefe, protiv mađarskog Zalaegerszega, Dinamo je postigao devet pogodaka. </p>
<p> Uz »kanonadu« osječke i mađarske mreže, Dinamovi su nogometaši ove sezone na još samo dvije utakmice pokazali svoju superiornost u naletima ka suparničkim vratima, i to na prvenstvenom gostovanju u Kostreni, te tjedan dana kasnije protiv Zadra u Maksimiru. U oba su slučaja »plavi« postigli po tri pogotka.</p>
<p> No, najvećim razočaranjem zasad bismo mogli proglasiti Ivicu Olića. Medijska pompa i hvalospjevi kakvi su pratili ovoga, nedvojbeno nadarenog nogometaša, zasad nemaju potvrdu. U 585 minuta, koliko ih je odigrao u domaćem prvenstu, Ivica Olić je postigao samo jedan pogodak. Bio je strijelac drugoga Dinamovog gola na utakmici protiv Zadra kada su »plavi« pobijedili 3-1 i kada smo još nosili kratke rukave. U više od devet i pol sati igre Ivica Olić je postigao jedan jedini gol! Premalo. </p>
<p>Ili će možda netko reći da to baš i nije toliko važno, da baš i nije sve u golovima, da Olić puno trči, da na sebe veže po dvojicu-trojicu igrača, da daje potreban psihološki impuls momčadi... Sve je to krasno, ali Olić ne trese mreže i to je jedini pravi odgovor, lišen bilo kakvoga nogometnog (nadri)filozofiranja.</p>
<p> Boško Balaban, pak, donekle opravdava epitet pojačanja. U pet sati igre je dvaput loptu smjestio u mrežu...</p>
<p> Najugodnije iznenađenje zasad je Vladimir Petrović. Ove sezone još niti u jednoj prvenstvenoj utakmici nije igrao svih 90 minuta. Postigao je tri pogotka, isto koliko i Silvio Marić i Dumitru Mitu. Ovaj je trojac zasad najefikasniji, a zanimljivo je da je Petrović igrao 275 minuta manje od Marića, te 467 minuta manje od Mitua. Dva od ta tri pogotka su bila ključna i osigurala su Dinamu po jedan bod - protv Cibalije u Vinkovcima i protiv Zagreba u Maksimiru.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Ne dolazi u obzir da sada odem!</p>
<p>Iako je neposredno nakon poraza u Kostreni Zlatko Kranjčar razmišljao i o tome da odstupi s mjesta trenera ukoliko bi to riješilo sve probleme, dan kasnije rekao je da ne odustaje i da će se boriti do posljednjeg daha </p>
<p>RIJEKA, 20. listopada</p>
<p> - Gore, valjda, ne može biti. Rijeka, vjerojatno, ne može odigrati goru partiju od one u subotu, kada se u susjedskom derbiju s Pomorcem zapravo natjecala »tko će biti gori«. Na kraju, ispalo je da su Riječani, iako iskusniji, iako s većom tradicijom, iako, na kraju krajeva, objektivno kvalitetniji od Kostrenjana - gori.</p>
<p> Rezigniranost i totalna apatija, to je ono što u ovom trenutku mogu pružiti izabranici Zlatka Kranjčara. Nogomet bez smisla i ideje, nogomet miljama daleko od onoga koji su svi na Kantridi najavljivali. Bez obzira što je Rijeka protiv Pomorca imala dominaciju, jedina nepobitna činjenica je da su se »bijeli« u Žuknici jednostavno izblamirali. Priznali su to svi, uključujući čelnike Rijeke, koji su na tribinama kostrenskog zdanja dobivali mučninu. Priznao je to, na kraju krajeva i Zlatko Kranjčar.</p>
<p>- Bili smo superiorniji u jednoj sasvim rastrganoj utakmici, imali smo svoje prigode, ali ih nismo zabili. Pomorac je bio spretniji i sretniji. No, to ne opravdava moje nogometaše. Iskreno, igrali smo, po mom sudu, protiv najlošijeg protivnika do sada, a nismo uspjeli pobijediti, što dovoljno govori o tome kako smo igrali, zborio je neposredno nakon dvoboja Kranjčar.</p>
<p>Naravno, nakon takvog »antinogometa«, opet se aktualiziralo pitanje Kranjčarovog odlaska.</p>
<p>- Ne razmišljam o odlasku. Uopće o tome ne razmišljam, sada sam u sasvim drugim sferama. Iako, ako netko misli da će moj odlazak riješiti probleme na Kantridi, nema dvojbi, onda mogu otići.</p>
<p> Tako je mislio u utrobi stadiona Žuknica. Dan nakon, u nedjelju, pronašao je novi motiv. Borba do posljednjeg daha. Usprkos najavi da će se u ponedjeljak sastati Izvršni odbor Rijeke, na kojem će se, navodno, intenzivno raspravljati o Cicinoj sudbini, trener Rijeke ne misli se predati.</p>
<p>- Sad sam izazvan. Bačena mi je rukavica u lice. Ne znam ništa o tom sastanku IO-a, ali - tek sada vjerujem da ćemo uspjeti! Vjerujem u plasman među šest momčadi, bez obzira na sve što nam se do sada događalo i bez obzir na naše posljednje igre. Ako ne bude išlo, preuzimam odgovornost. Samo, ne namjeravam otići. Ne, nikako, to sada ne dolazi u obzir.</p>
<p>Fajterska promjena ili blef? Kranjčar je odavao dojam čovjeka koji misli ozbiljno. Iako, »oni koji sve znaju« tvrde kako Kranjčar samo kupuje vrijeme i čeka da Otto Barić »odleti«, u ovom trenutku ponudio je trener Rijeke cijelog sebe na pladnju. Jer, ako je nakon najlošije partije sezone, po osobnom i sudu svih onih koji su to vidjeli, ponovio da vjeruje u plasman u gornji dom, onda je sve jasno. Ukoliko ne bude tako, Kranjčara se nikako neće moći amnestirati. Priča je, dakle, vrlo jednostavna. Kranjčar prihvaća izazov. E, sad, pitanje je može li ga današnji sastanak Izvršnog odbora Rijeke spriječiti u nastavku misije...</p>
<p>Tomislav Suštar</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Svijetlo iz Trnskog na kraju tunela</p>
<p>Momčad Zagreba odigrala je izvanrednu utakmicu Goodyear lige na Gripama nadvisivši Split i pokazavši pritom veliku nadarenost svojih košarkaša, ali i stručnost trenera Anzulovića </p>
<p>SPLIT, 20. listopada</p>
<p> - U sudaru dviju najmlađih hrvatskih košarkaških momčadi sjajnom je igrom Zagreb na Gripama, u 4. kolu Goodyear lige, pobijedio Split CO (73-63). </p>
<p>U 40 minuta »zagrebaši« su pokazali bolju uigranost, pokretljivošću u obrani razoružali su Splićane te im pokazali da put do vrha nema prečice. Škola se mora proći a darovitost zahtijeva dugotrajan i mukotrpan rad. Igra »mrava« mora razveseliti košarkaške zaljubljenike. Vidljiv je pedantan rad mladog stručnjaka Dražena Anzulovića a ovom tvrdnjom iz Splita ne otkrivamo toplu vodu. No, lijepo je znati, a vidjelo se na malim ekranima, zagrebački »žuti« rastu po smišljenom i sročenom konceptu. Anzulovićev rad je na površinu izbacio <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>, agresivnost te momčad s naglašenim kolektivnim duhom. Jer u Splitu su nastupili bez Miljkovića i Šaronje, što se ipak nije osjetilo u njihovoj igri. </p>
<p>Trener Zagreba Anzulović je nakon utakmice kazao:</p>
<p>- Bez Šaronje i Miljkovića odigrali smo izvanrednu utakmicu. Jako sam zadovoljan, pogotovo igrom u obrani jer smo uspjeli u namjeri da zaustavimo lepršavost i veliku darovitost splitskih »žutih«. Nismo dali da se razigraju. Cijelu utakmicu igrali smo granitnu obranu. </p>
<p>Split zbog poraza od Zagreba ne smije pasti u apatiju, ali se mora riješiti dječjih bolesti poput neodgovarajućeg ulaza u utakmicu. Zaostatak s početka je posljedica nedovoljne koncentriranosti, čak bi se moglo kazati i podcjenjivanja protivnika. Tijekom utakmice Splićani se nisu uspjeli prilagoditi gostujućoj obrambenoj igri, a u utrci s vremenom i protivnikom koji zna što hoće srljali su iz greške u grešku. </p>
<p>Trener splitskih »žutih« Starčević bio je vidno razočaran nakon utakmice, ali je i priznao:</p>
<p>- Zagreb nas je nadigrao u svim košarkaškim elementima. Nismo uspjeli pronaći rješenje za obrambenu igru Zagreba a s obzirom da je utakmica prenošena na televiziji vjerojatno će svaki sljedeći protivnik igrati isto kao Anzulovićeva momčad. Zagreb je protiv nas igrao kao da je NBA momčad. Subotnji dvoboj na Gripama potvrdio je da je hrvatska košarka darovita i da na kraju crnog košarkaškog tunela doista svijetli. S tim da je zagrebačko svjetlo iz Trnskog za nijansu blistavije.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Ozljede usporavaju Cibonu VIP</p>
<p>U dosadašnjih šest utakmica niti jednom zagrebački košarkaši nisu odigrali u kompletnom sastavu. Prvo je nedostajao Rimac, zatim se ozlijedio Mujezinović a nakon njega u prometnoj nesreći lakše je stradao i Planinić</p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Košarkaši Cibone VIP imali su laganu zadaću protiv momčadi Bosna ASA u 4. kolu Goodyear lige. Tek 15 minuta ozbiljnijeg pristupa bilo je dovoljno za najuvjerljiviju pobjedu Repešine momčadi (93-61) ove sezone. </p>
<p>Utakmicu protiv sarajevske momčadi najbolje su iskoristili igrači iz, uvjetno rečeno, drugog plana. Tomislav Ružić potvrdio je nakon Pau-Ortheza da je u dobroj formi, Andrej Štimac bio je precizan izvan linije 6.25, solidni su bili Marijan Mance, Darko Krunić i Bariša Krasić.</p>
<p> Dvoboj protiv skromne momčadi Bosne dobro je poslužio i Slavenu Rimcu koji se tek uhodava nakon operacije meniska i stanke od mjesec dana. U situaciji kada trener Repeša nema kompletnu momčad na raspolaganju dobro je da se barem Rimac polako vraća u formu. </p>
<p>- Ne znam što možemo očekivati u ovom trenutku. Slaven je napravio pomak, ušao je u seriju pozitivnih šuteva, kazao je trener Repeša. </p>
<p>Najveći problem Cibone VIP ove sezone jesu ozljede igrača. U dosadašnjih šest utakmica niti jednom zagrebački košarkaši nisu odigrali u kompletnom sastavu. Prvo je nedostajao Rimac, zatim se ozlijedio Mujezinović a nakon njega u prometnoj nesreći lakše je stradao i Planinić.</p>
<p> Teško je graditi igru kada nemate ključne igrače u momčadi a kada ti isti igrači i prizdrave opet im treba vremena kako bi se vratili u formu i uhvatili ritam utakmica. Očito je da Cibona još uvijek traži igru. Toga je svjestan i trener Jasmin Repeša koji se složio da njegova momčad zasad igra skromno. </p>
<p>Dvoboj protiv Bosne već je arhiviran »u tornju«, u četvrtak Cibona VIP dočekuje istanbulski Efes Pilsen u trećem kolu Eurolige. Repeša se nada da će se u momčad vratiti Haris Mujezinović i Zoran Planinić. </p>
<p>- Zoki je ipak zadobio lakši potres mozga, trenirao je ali nije bio spreman za Bosnu. Vidjet ćemo što će biti do srijede. Harisu je nakon tretmana kod liječnika Ive Bojanića preporučeno jednodnevno mirovanje ali će biti spreman za Efes. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Očit napredak rukometašica Lokomotive</p>
<p>Nakon derbija u kojem jePodravka Vegeta nadvisila Lokomotivu ipak se može zaključiti kako su zagrebačke rukometašice sve bolje, dobrom radu treba i čestitati njihovom treneru Zoranu Mlinariću </p>
<p>KOPRIVNICA, 20. listopada</p>
<p> - Očito je da su stručni dio vodstva Lokomotive i igračice čvrsto na zemlji i znaju gdje su u hrvatskom rukometu. Prošlosezonsko prividno dostizanje Lokomotive u blizinu Koprivničanki, probudilo je lažne nade u nekih ljudi u zagrebačkom klubu da bi se moglo i više. Te su ambicije ble osjetne i u tisku, uz vidno omalovažavanje Podravke Vegete i sve što je učinila za hrvatski rukomet. </p>
<p>Napori nekih ljudi i sada su usmjereni u pravcu stvaranja odnosa ženskih »Badela« i »Metkovića«, što se ogledalo i ukažnjavanju sudaca koji su, navodno, Lokomotivi oteli prvenstvo, a možda se to dogodi i sucima utakmice u Koprivnici u derbiju 5. kola 1. A lige za rukometašice. Taj je susret bio događaj, uz dobru organizaciju, dobru propagandu (bio je TV prijenos), relativno dobar posjet (600 ljudi), s obzirom na petak. Podravka Vegeta i Lokomotiva najbolji su hrvatski klubovi.</p>
<p> Zagrepčankama i njihovom strpljivom treneru Zoranu Mlinariću treba čestitati. Zagrepčanima su stvarali, odgajali i uvodili mlade igračice u sastav. No, prvaci države i sudionici Lige prvakinja ne mogu postati preko noći. Nakon utakmice i pobjede Podravke, trener Koprivničanki Jirži Zerzan nakon njegovog prvog hrvatskog derbija dijelio je komplimente Zagrepčankama:</p>
<p>- Mislim da je to bila vrlo dobra utakmica, dobro su igrale obje strane i pokazalo se da se hrvatski rukomet ne treba bojati svijeta. Nisam očekivao takvu igru od Lokomotive, to je pravi suparnik i pravi protivnik, barem prema onome što sam ja dosad vidio u prvenstvu. Lokomotiva je igrala vrlo dobro i nama je možda manjkalo snage, jer smo iza sebe imali tešku utakmicu s Aquom i malo euforije zbog ulaska u Ligu prvakinja. Borili smo se i radili greške, rekao je Zerzan.</p>
<p>Ljerka Vresk smatra da je Podravka bila mnogo bolja od Lokomotive, ali potvrđuje činjenicu o jačini suparnica:</p>
<p>- Pružile smo svaka svoj maksimum i mislim da smo zato došle do ove uvjerljive pobjede. Bio je to derbi i stoga je bilo malo nervoze, malo ispadanja lopti, a Lokomotiva je mlada postava koja ima budućnost, ali mi smo pokazale tko je još uvijek gazda u Koprivnici.</p>
<p> Je li Lokomotiva blizu Podravke, bilo je pitanje za Snježanu Petiku:</p>
<p>- Nisu još, mi smo ovu utakmicu osigurale koliko je trebalo. Imamo mi još rezerve i Lokomotiva koliko god ima potencijala, još uvijek nam nije ni približno ravna i uknjižili smo bodove na koje smo i računali. Da je trebalo, ubacile bi mi u jaču brzinu. </p>
<p>Trener Lokomotive Zoran Mlinarić vrlo objektivno je opisao situaciju, a nije jedini koji je imao primjedbu na suđenje:</p>
<p>- Podravka je zasluženo pobijedila. Nezadovoljni smo svojom igrom u prvom poluvremenu. Kasnije smo ispravili greške, došli smo i do dva razlike, htjeli smo i bolje, ali nije išlo. Podravka je zasluženo pobijedila, malo smo samo nezadovoljni kriterijem suđenja. Ne vjerujemo da su suci utjecali na rezultat, ali mora se znati kad je sedmerac, kad nije... Ne kažem da su nas suci pokrali, ali kriterij suđenja nije bio u redu. Treba nam što više jakih utakmica. Bilo bi dobro da Podravka i mi igramo barem jednom mjesečno, jer kad pobjeđujemo sve sa deset razlike, onda nema napretka za hrvatski rukomet. Moramo se okrenuti prema van, igrati van, gubiti i učiti od boljih klubova. </p>
<p>Ivo Čičin-Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Pobjeda Tamare Boroš!</p>
<p>Tamara je u finalu pobijedil Kineskinju Fan Ying sa 4-0 </p>
<p>MAGDEBURG, 20. listopada</p>
<p> - Tamara Boroš osvojila je Otvoreno prvenstvo Njemačke, jak turnir iz ITTF Pro Tour serije - bez izgubljenog seta! U finalnom meču pobijedila je Kineskinju Fan Ying sa 4-0. Kineska defanzivka koja je u posljednjih mjesec dana došla sa 109. na 38. mjesto svjetske stolnoteniske ljestvice u polufinalu je sa 4-3 pobijedila petu igračicu svijeta, sunarodnjakinju Niu Jianfeng, no protiv Tamare Boroš, treće igračice sa svjetaske ljestvice i prve nositeljice turnira u Magdeburgu, nije bila ni blizu sličnom dometu.</p>
<p>U nedjelju ujutro Tamara je u polufinalu pobijedila novo kinesko »čudo«, 14-godišnju Yue Guo na način koji je sugerirao samo jedno - najbolja europska igračica konačno je posložila sve elemente svoje igre u cjelinu za koju je teško pronaći protuigru.</p>
<p>- Moja kratka odigravanja danas su bila dobra. Inače imam dosta problema kada na servis protivnice odigravam kratko kako bih spriječila jak napad na treću lopticu, ali u tom sam meču imala dobar osjećaj i vraćala sam joj kratko kad god bi bilo potrebno, rekla je nakon pobjede u polufinalu Tamara Boroš.</p>
<p>Zanimljivo, ovo je tek druga Pro Tour pobjeda Tamare Boroš. Prije tri godine pobijedila je u Zagrebu, nakon čega je gotovo na svakom turniru stigla do polufinala ili finala, no nikad do kraja.</p>
<p>• Rezultati, stolnotenisačice, polufinale: TAMARA BOROŠ (HRV) - Yue Guo (Kin) 4-0 (11-5, 11-8, 11-4, 11-8), finale: BOROŠ - Fan Ying (Kina) 4-0 (11-8, 11-6, 11-7, 11-8), ženski parovi: Li Jia, Niu Jianfeng (Kina) - Guo Yue, Li Xiaoxia (Kina) 4-2, stolnotenisači: Ma Lin (Kina) - Vladimir Samsonov (Blr) 4-1, muški parovi: Kong Linghui, Ma Lin (Kin) - Chen Weixing (Aut), Koji Matsushita (Jap) 4-0. </p>
<p>M. Š.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="37">
<p>Irski birači rekli 'da' proširenju EU-a</p>
<p>SALLINS, 20. listopada</p>
<p> - Irski premijer Bertie Ahern ( na slici) rekao je u nedjelju da su građani Irske rekli »kategoričko 'da'« proširenju EU-a na referendumu čiji se rezultati još uvijek prebrojavaju.</p>
<p>Ahern je kazao da je na referendumu o ratifikaciji Sporazuma iz Nice, koji je održan u subotu, zabilježen odličan odziv glasača. Prema preliminarnim rezultatima, čini se da je premoćan dio irskih glasača glasovao za ratifikaciju sporazuma kojim se regulira pitanje proširenja EU-a na istok.</p>
<p>Predsjednik Europske komisije Romano Prodi pozdravio je u nedjelju prve pozitivne rezultate irskog referenduma o Sporazumu iz Nice.</p>
<p>»Irska je dala zeleno svjetlo proširenju Unije«, rekao je Prodi za francusku postaju Europe 1. Ističući važnost proširenja EU-a, ocijenio je da »to znači mir« te da je to »put Europe«. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Del Ponte će od Beograda tražiti Mladićevo uhićenje</p>
<p>BEOGRAD, 20. listopada</p>
<p> - Glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte dolazi u ponedjeljak u jednodnevni posjet Beogradu gdje će razgovarati o suradnji SR Jugoslavije s Haaškim sudom.</p>
<p>Susrest će se s Goranom Svilanovićem, ministrom vanjskih poslova i predsjednikom Nacionalnog savjeta za suradnju s Haaškim sudom, i drugim jugoslavenskim i srbijanskim dužnosnicima.</p>
<p>Glasnogovornica glavne haaške tužiteljice Florence Hartmann najavila je da će tema razgovora biti suradnja SR Jugoslavije i Haaškog suda, posebice pitanja bjegunaca i pristupa arhivima i svjedocima. Jugoslavenski ministar pravosuđa Savo Marković najvjerojatnije se neće sastati s Del Ponte, koja, kako je izjavio za list Politika od nedjelje, »vjerojatno neće tražiti izručenje Haagu po novim optužnicama, ali će zahtijevati uhićenje generala Ratka Mladića«, za kojega Del Ponte tvrdi da je u Srbiji pod zaštitom vojske.</p>
<p>Nakon dezinformacija o pokušaju uhićenja generala Mladića, pomoćnik srbijanskog ministra unutarnjih poslova Dragan Šutanovac i glasnogovornik ministarstva Vladan Čolić ponovili su da se on ne nalazi na teritoriju Jugoslavije, pa nije ni moglo biti pokušaja njegova uhićenja, prenijela je agencija Fonet. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>HDZ BiH: Rezultati izbora ne odražavaju biračku volju</p>
<p>MOSTAR, 20. listopada</p>
<p> - Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine suprotstavila se u nedjelju rezultatima izbora objavljenima dan ranije, tvrdeći da ne odražavaju biračku volju iskazanu 5. listopada na izborima u toj zemlji.</p>
<p>Osim SDP-a BiH, sve su važnije stranke u oba bosanskohercegovačka entiteta najavile tužbe osporavajući točnost raspodjele »kompenzacijskih mandata« koji su dijeljeni strankama bez poštivanja izbornoga praga od tri posto.</p>
<p>»To i nisu pravi rezultati izbora, to su kompenzacijski rezultati, jer se putem kompenzacijskih mandata popravlja rezultat izbornih gubitnika«, rekao je Hini glasnogovornik Koalicije koju predvodi HDZ BiH Veso Vegar. Objasnio je da su rezultati takvi kao »da i nije bilo izbornog praga«. </p>
<p>U prijašnjem sazivu federalnoga parlamenta, kada nije postojao izborni prag, sudjelovali su zastupnici 17 političkih stranaka. Od kada je ove godine uveden izborni prag od tri posto, čak se jedna stranka više uspjela naći u Zastupničkom domu Federacije BiH. </p>
<p>Vegar je najavio žalbu Prizivnome sudu BiH. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Irski birači na referendumu podržali proširenje EU</p>
<p>Prvi rezultati (za sedam od ukupno 42 irska izborna okruga) pokazivali su u nedjelju prije podne da je u njima u prosjeku 66,57 posto irskih birača glasalo za Sporazum iz Nice, a protiv je bilo 33,43 posto</p>
<p>LONDON, 20. listopada (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Prvi nepotpuni rezultati subotnjeg referenduma u Republici Irskoj signaliziraju da su tamošnji birači, čini se, odlučili ipak podržati planove o proširenju Europske unije. Na lanjskom referendumu Irci su odbili ratificirati Sporazum iz Nice koji određuje pravila o širenju EU. No, prema ranim indikacijama, Sporazum ima dobre šanse da prođe na »popravnom ispitu« kod irskih birača. Time će biti zadovoljen važan uvjet da Sporazum moraju ratificirati sve članice EU kako bi postao važeći. </p>
<p>Prvi rezultati (za sedam od ukupno 42 irska izborna okruga) pokazivali su u nedjelju prije podne da je u njima u prosjeku 66,57 posto birača glasalo za Sporazum iz Nice. Protiv je bilo 33,43 posto.</p>
<p>Uoči novog referenduma, sve glavne irske stranke i predstavnici poslodavaca bili su za to da njihova zemlja podrži proširenje EU i povelju iz Nice. Oni su tvrdili da bi primanje 10 novih zemalja koristilo i irskoj privredi. Nasuprot tome, »ne« bi značilo kraj gospodarskog procvata zahvaljujući kojem je Irska stekla nadimak »keltskog tigra«, navodio je taj lobi. S druge strane, protivnici proširenja, mješovita grupa sastavljena od irskih Zelenih, socijalista i nacionalista iz stranke Sinn Fein tvrdili su da će nova Povelja dati Bruxellesu preveliku kontrolu nad Dublinom. </p>
<p>Uoči referenduma, niz političara iz EU apelirao je na Irce da ratificiraju taj dokument barem u drugom pokušaju. Prema općoj ocjeni, ponovni irski »ne« izbacio bi iz kolosijeka cjelokupni projekt proširenja Europske Unije. Predsjednik Europske komisije Romano Prodi rekao je prije izlaska Iraca na birališta da bi negativni irski rezultat bio »tragedija«. Danski premijer Anders Rasmussen, čija zemlja trenutačno predsjedava EU, izjavio je da bi pobjeda antikampanje izazvala u cijeloj EU političku i gospodarsku »krizu bez presedana«. </p>
<p>Tako su Irci svojim glasovima zapravo odlučivali i o budućnosti Europske unije. U ostalim zemljama članicama, povelju iz Nice ratificirali su nacionalni parlamenti, jedino je Republika Irska imala obavezu da to učini plebiscitarnim putem. Nakon mukotrpnog natezanja koje je ranije bilo potrebno da se utanači taj dokument, nitko u EU ne želi reprizu tog kompliciranog procesa. U tom bi smislu, irsko »ne« doista bilo ravno tragediji. </p>
<p>Irsko »da« na repriznom referendumu pomoglo bi daljnjem ujedinjavanju Europe. Ono bi također utrlo put primanju Poljske, Madžarske, Češke, Estonije, Latvije, Litve, Slovenije, Slovačke, Malte i Cipra u Europsku uniju. Broj članica popeo bi se nakon proširenja na 25. Povelja iz Nice sadrži niz institucionalnih promjena kako bi se spriječila paraliza pri donošenju odluka u tako glomaznom političkom tijelu. </p>
<p>Irskoj vladi bilo je vrlo neugodno kada su birači u ljeto prošle godine odbili ratificirati povelju. U želji da izbjegne novi debakl, vlada je u međuvremenu nastojala kod Iraca ublažiti bojazni kako militarizacija EU prijeti čuvenoj irskoj neutralnosti. Irski ministri razmiljeli su se diljem zemlje agitirajući u prilog Nice. Po razbacanim ruralnim područjima oni su skeptične birače podsjećali da su tijekom zadnjih 30 godina irski farmeri primili od EU 30 milijardi eura u vidu poljoprivrednih subvencija, te tri milijarde na ime regionalne pomoći. Nakon svega toga, bilo bi sebično glasati »ne« i ne pružiti drugim zemljama istu šansu koju je unutar EU uživala Irska, tvrdili su pripadnici »prolobija«. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Amerikanci snažno pritišću Pyongyang </p>
<p>Kao poznato teški pregovarači i majstori za rizične poteze, Sjevernokorejci su možda procijenili da Bushova administracija, zabavljena Irakom, neće napasti i Sjevernu Koreju / Iako u međunarodnim odnosima često pokeraški blefiraju, možda su se preračunali i zanemarili mogućnost da je Bushova administracija odlučila jednom kampanjom ukloniti dvije neugodne muhe - i Irak i Sjevernu Koreju</p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Zašto je upravo sada, u vrijeme završnih priprema za američki napad na Irak, izbila i »šokantna korejska kriza« - šokantna jer je Sjeverna Koreja priznala da nastoji proizvesti nuklearno oružje (ali još ne priznaje da ga već i posjeduje)? Pitanje je umjesno tim prije jer se već godinama zna da Pyongyang želi doći do nuklearnog oružja, pa i sadašnje priznanje zbilo se dva tjedna prije nego su ga Amerikanci odlučili objaviti. Iznudio ga je pomoćnik američkog državnog tajnika za Istočnu Aziju James Kelly kad je od 3. do 5. listopada boravio u Pyongyangu i predočio dokumentaciju obavještajnih službi o tajnim nuklearnim poslovima Sjeverne Koreje. Prva reakcija bila je uobičajeno poricanje, ali sljedeći dan, kad je Kelly očekivao objašnjenje, pa i ispriku, njegovi sugovornici su »ratoborno« izjavili da »posjeduju i druga snažnija oružja« (što se vjerojatno odnosi na kemijska i biološka oružja). </p>
<p>U Washingtonu službeno izjavljuju da nisu sigurni je li nuklearno oružje već proizvedeno. Znaju samo da Sjeverna Koreja još nije izvela probnu eksploziju, jer bi je lako otkrili. Ministar obrane Donald Rumsfeld ipak ide korak dalje - izjavljuje da doduše ne posjeduje fizičke dokaze, ali »vjeruje da oni imaju manji broj nuklearnih oružja«. </p>
<p>Najugroženiji susjedi, Južnokorejci, priznanje tumače kao želju Pyongyanga za ozbiljnim pregovorima s Washingtonom i obećavaju da će nastaviti sa svojom »sunčanom politikom« suradnje s braćom sa sjevernog dijela poluotoka. Japan također uvjerava da neće prekinuti tek započeti dijalog s Pyongyangom - nastavak je predviđen za 29. listopada. Dakle, oni koji su najzainteresiraniji za mir i dobre odnose nisu ni iznenađeni ni u panici. Ukoliko ih Washington ne navede da promijene mišljenje.</p>
<p>Zbog razgovora o novoj krizi, James Kelly, pojačan državnim podtajnikom Johnom Boltonom, od četvrtka posjećuje Peking, Seoul i Tokio. Amerikanci nastoje potaknuti međunarodni pritisak kako bi prisiliti Pyongyang da odustane od nuklearnog oružja. Vjeruju da su ne samo Rusi, za koje se sigurno zna, nego i Kinezi, pa i Pakistanci, pomagali Pyongyangu da razvije nuklearni program. Tražit će prekid suradnje i osudu Sjeverne Koreje zbog kršenja međunarodnih sporazuma. </p>
<p>Naravno, svi prozvani poriču, najodlučnije Pakistanci, iako su ovog ljeta pronađeni dokazi da su dali važne dijelove za nuklearno oružje u zamjenu za sjevernokorejsku raketnu tehnologiju. Kinezi su ponovili svoja poznata stajališta da se protive nuklearnom oružju na Korejskom poluotoku (što znači i američkom, koje se nalazi na jugu), te da sadašnji spor treba riješiti miroljubivo, dijalogom i pregovorima. Rusi uvjeravaju da su nuklearnu suradnju prekinuli 1993., kad je Pyongyang navodno odustao od ruskih reaktora iz kojih se kao nusproizvod dobiva materijal iskoristiv za nuklearno oružje. </p>
<p>Poznato je da se Washington - mješavinom prijetnji i obećanja - 1994. nagodio s Pyongyangom da će mu, u zamjenu za ruske reaktore, međunarodni konzorcij pod američkim vodstvom izgraditi dva nuklearna reaktora američkog tipa, čiji nusproizvodi nisu tako opasni. Pyongyang je tada također pristao na međunarodni nadzor. A dok nuklearna elektrana ne proradi, SAD, Južna Koreja i Japan obvezali su se slati naftu za termoelektrane i hranu. </p>
<p>Pyongyang je otezao s dozvolom inspektorima da obave nadzor ruskih uređaja i uskladištenog materijala, pa ni druga strana nije žurila s ispunjavanjem svojih obaveza. Tek ovog ljeta, 7. kolovoza počelo se betonom puniti temelje davno planiranih reaktora i činilo se da su svi nesporazumi riješeni. No, već 14. kolovoza Pyongyang je zaprijetio napuštanjem sporazuma. Okrivio je Amerikance za višegodišnje kašnjenje i najavio da će međunarodni nadzor starih instalacija i skladišta plutonija dopustiti »sada, ali ne i poslije«. </p>
<p>Washington nije pristao na tu formulu i sada tvrdi da je bio spreman ponuditi gospodarsku i političku pomoć kako bi se poboljšao život naroda Sjeverne Koreje. </p>
<p>Naravno, uz neke uvjete, npr. da Pyongyang temeljito izmijeni politiku - od smanjenja vojske i naoružanja do popravljanja »sažaljenja vrijednog odnosa prema vlastitom narodu«. </p>
<p>Barem dio odgovora na pitanje - zašto kriza baš u ovom trenutku - može se naći i u ozračju u kojem se odvijao prvi službeni dijalog otkako je George W. Bush u Bijeloj kući. James Kelly je razgovore opisao uobičajenom frazom »iskreni«, kad se želi reći da su jedni drugima govorili bez diplomatskih obzira. Sjevernokorejci kažu da su Amerikanci nastupili »drsko i bahato«. </p>
<p>Kao poznato teški pregovarači i majstori za rizične poteze, Sjevernokorejci su možda procijenili da Bushova administracija, zabavljena Irakom, neće napasti i njih i ugroziti saveznike - Seoul koji je na dometu topova sa sjevera, pa i Japan dostupan raketama. Iako u međunarodnim odnosima često pokeraški blefiraju, možda su se preračunali i zanemarili mogućnost da je Bushova administracija odlučila jednom kampanjom ukloniti dvije neugodne muhe - i Irak i Sjevernu Koreju. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>U Čečeniji popisano »previše« stanovnika?</p>
<p>MOSKVA, 20. listopada (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Ruski popis stanovništva u Čečeniji završio je senzacionalnim rezultatom. Demografi su procjenjivali da u toj republici živi oko 800.000 ljudi, a kad je popis završen pokazalo se da Čečenija sada ima oko 200.000 stanovnika više nego prije izbijanja rata koji traje već osam godina.</p>
<p>»Upravo završeni popis pokazao je da Čečenija ima 1,088.816 stanovnika« obzanio je predsjednik vlade Čečenske Republike Stanislav Iljasov. Pritom je potvrdio da je zbog ratnih uvjeta popis stanovništva proveden »udarničkim tempom« u samo tri dana dok je popis u cijeloj Rusiji trajao tjedan dana i završen je u srijedu navečer. Čečenski premijer Iljasov nastojao je objasniti rezultate popisa. Prvo, Čečenke rađaju prosječno petero djece. A drugo, u akciji popisa stanovništva u Čečeniji zamijećen je izuzetno veliki odaziv i interes Čečena da svi budu popisani.</p>
<p>Međutim, unatoč tim argumentima premijera Stanislava Iljasova, domaći i strani promatrači sumnjaju u vjerodostojnost rezultata popisa stanovništva u Čečeniji. Naime, prema posljednjem popisu stanovništva provedenom još u vrijeme postojanja Sovjetskog Saveza 1989. godine tada jedinstvena Čečensko-Inguška autonomna republika, imala je 1,27 milijuna stanovnika. Od tog broja Čečena je bilo 735.000, Inguša 164.000, Rusa 294.000, Armenaca 15.000 te Ukrajinaca 12,600. Međutim, nakon raspada SSSR-a, raspala se i autonomna Čečensko-Inguška autonomna republika tako što su Čečeni proglasili svoju samostalnu državu, a Inguši svoju autonomnu republiku u sastavu Ruske Federacije. Prije izbijanja rusko-čečenskog rata veliki broj Rusa, i gotovo svi Armenci i Ukrajinci emigrirali su iz Čečenije. Kad je pak rat izbio stotine tisuća Čečena pobjeglo je iz svojih domova i sada žive kao izbjeglice ne samo u unutrašnjosti Rusije već i u susjednim državama poput Gruzije, Azerbajdžana ili Turske. U samom ratu do sada je poginulo najmanje pedesetak tisuća ljudi, pa je i to ralog što je malo vjerojatno da je demografski bum o kojem govori premijer Iljasov stvarno povećao broj stanovnika Čečenije. Stoga su rezultate popisa stanovništva u Čečeniji i pojedini moskovski listovi komentirali kao »težak poraz i udarac objektivnosti cjelokupnog popisa stanovništva u Rusiji«. Pojedini komentatori u rezultatima čečenskog popisa stanovništva vide zakulisne ciljeve Moskve, a možda i čečenskih separatista. Naime, priznavanjem rezultata popisa stanovništva u Čečeniji Moskva dobiva argument s kojim može pobijati domaće i strane optužbe da ruska armija provodi genocid nad čečenskim stanovništvom.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Sud BiH u nekadašnjoj vojarni JNA</p>
<p>SARAJEVO, 20. listopada (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown donio je odluku sukladno kojoj će sjedište Suda BiH biti u vojarni »Ramiz Salčin«, prijeratnom objektu bivše JNA. Ashdown je zapravo samo potvrdio odluku Vijeća ministara BiH od 10. listopada, koja je u međuvremenu bila osporavana. Naime, spomenuta odluka Vijeća ministara BiH da sjedište Suda BiH bude u bivšoj vojarni »Viktor Bubanj« u sarajevskom naselju Aneks, izazvala je burne prosvjede u Republici Srpskoj i odgodu provedbe odluke dok se o slučaju ne izjasni Ured visokoga predstavnika i relevantne institucije za suradnju s Haaškim tribunalom.</p>
<p>U čemu je bio problem? Spomenuta vojarna u ratu je bila vojni zatvor koji je koristila Armija BiH, poznat po nimalo nježnom tretmanu tamošnjih zatočenika. U međuvremenu je promijenila naziv, i srpski predstavnici u Vijeću ministara ustvrdili su da su zapravo obmanuti, jer nisu znali o kojem je objektu riječ: »Ukoliko su točne tvrdnje da se radi o kasarni 'Viktor Bubanj' koja je korištena kao logor za Srbe, odluku o lokaciji Suda BiH treba preispitati«, rekao je ministar civilnih poslova i komunikacija Svetozar Mihajlović. Još oštriji bio je predsjedajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Nikola Špirić: »Odluka da sjedište Suda BiH bude u bivšoj kasarni 'Viktor Bubanj' sramota je i veliko poniženje za srpski narod. Ministri Mikerević i Mihajlović su pristali na ovaj sraman i ponižavajući prijedlog, dok srpske majke i danas traže djecu ubijenu u ovoj vojarni«. </p>
<p>Svoju šokiranost izrazile su i neke udruge u srpskom entitetu, primjerice Udruženje raseljenih i izbjeglih lica sa sjedištem na Palama:- »Nevjerojatno je da su i srpski članovi Vijeća ministara BiH Dragan Mikerević i Svetozar Mihajlović dali suglasnost za donošenje ovako sramne i ponižavajuće odluke koja do srži vrijeđa na stotine srpskih logoraša. To je za nas muzej holokausta«. Mikerević i Mihajlović su kasnije Špirićev istup ocijenili neprihvatljivim, te kazali da su institucije sustava pravo mjesto za raspravljanje pojedinih odluka, uključujući i onu o smještaju Suda BiH. Mihajlović je rekao da u trenutku donošenja odluke Vijeće ministara nije imalo informacije o tome je li sporni objekt korišten kao logor, te da će konačna odluka biti donesena nakon očitovanja relevantnih domaćih i stranih institucija.</p>
<p>Inače, kako je pojasnio ministar za ljudska prava i izbjeglice Krešimir Zubak, odluka o smještanju Suda BiH u spomenutu vojarnu donesena je nakon preporuke Ureda visokog predstavnika da bi Sud BiH do kraja godine trebao profunkcionirati, za što je vrlo bitno pronaći lokaciju u kojoj će biti smješten.</p>
<p>Iz međunarodnih, europskih i američkih izvora, osigurano je za adaptaciju objekta Suda oko 8 milijuna eura, a planirano je da se u bivšu vojarnu, nakon rekonstrukcije, smjeste i neke druge zajedničke institucije. Navodno je zamjenik visokog predstavnika Donald Hays inzistirao na ovakvoj odluci. Zanimljivo je i pitanje vlasništva nad vojarnom koja je prije rata pripadala tadašnjoj JNA, a sada je u državnom vlasništvu. Trenutno je koristi MUP Federacije BiH.</p>
<p>Kao što je to često slučaj u BiH, iza »principijelnih razloga« često se krije materijalni ili dnevnopolitički interes. Lokacija Suda BiH, slično kao i problemi vezani za smještaj Državne granične službe, čije bi sjedište također moglo biti u vojarni o kojoj je riječ, poligon su za međuentitetska prepucavanja, i svi dosad ponuđeni objekti od nekoga su dovođeni u pitanje. Srbi imaju interes da neke od zajedničkih institucija bude smještene na teritoriju Srpskog Sarajeva, odnosno predgrađa i rubnih mjesta oko glavnog grada koja pripadaju manjem entitetu, no to je samo dio problema, a ostali su pitanje vlasništva objekata i slično. Logično rješenje za smještaj većine državnih institucija zapravo je devastirana zgrada bivšeg Izvršnog vijeća SR BiH na sarajevskom Marijin Dvoru, no o njezinoj se obnovi zasad tek stidljivo govori.</p>
<p>Zanimljivo je kako je visoki predstavnik Ashdown obrazložio svoju odluku da ipak potvrdi izbor sporne vojarne kao sjedište Suda BiH: »Moje mišljenje je da, ukoliko su zločini zaista počinjeni u toj vojarni, to još više jača argumente da se u ovu zgradu smjesti institucija čija će uloga biti da štiti ljudska prava pojedinaca i da kažnjava najteža kaznena djela«, rekao je britanski lord, dodajući da što prije BiH dobije djelotvoran državni sud, prije će građani BiH povjerovati u pravdu koju zaslužuju, kao i pravnu zaštitu na najvišoj razini: »Osnivanje državnog suda predstavlja suštinski dio reformi potrebnih za uspostavu sudskog sistema koji će biti u stanju da se bavi najtežim kaznenim djelima, uključujući organizirani kriminal i korupciju. Iz ovih razloga sam donio odluku da nastavim aktivnosti na uspostavi državnog suda u prostoru ove bivše kasarne kao što se Vijeće ministara prvobitno složilo«.</p>
<p>Sud BiH imat će više od 100 zaposlenih, uključujući suce, tužiteljstvo, administrativno osoblje, sudsku policiju i uposlene na osiguranju.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Novi nesporazumi oko Arizone</p>
<p>BRČKO, 20. listopada</p>
<p> - Supervizor za Brčko Henry Lee Clarke upozorio je da će se Distrikt Brčko uskoro suočiti s problemom kako privući novi kapital ako ne bude podmirivao obaveze prema sadašnjim stranim i domaćim investitorima. »Prijelazna vlada zbog opstrukcija koje dolaze od protivnika uređenja tržnice Arizona ne ispunjava ugovorene obaveze prema investitoru 'Italprojektu' koji želi na sada nelegalnoj tržnici sagraditi komercijalni grad«, rekao je Clarke, dodajući da je investicija 'Italprojekta' najveća strana investicija u BiH vrijedna više od 200 milijuna konvertibilnih maraka. »Nećemo tolerirati daljna odgađanja zbog opstrukcija. </p>
<p> On je dodao da su u vrijeme predizborne kampanje sporovi oko uređenja tržnice korišteni u političke svrhe te su prenošene netočne informacije zasnovane na izjavama protivnika Ugovora o uređenju Arizone. »Izbori su završeni i vrijeme je da se vratimo izgradnji gospodarstvau Distriktu, a rekonstrukcija tržnice je njezin temeljni dio«, rekao je Clarke.</p>
<p>Udruženje »Ravne« koje okuplja vlasnike privatnog zemljista na tržnici Arizoni smatra da Clark svojim izjavama ne želi dogovor, te da problem Arizone želi riješiti silom. Kako se navodi u priopćenju tog udruženja, Clarke je neosnovano nazvao Udruženje »Ravne« protivnikom ugovora o uređenju tržnice. »Očito se supervizor nije upoznao ili se nije želio upoznati sa službenim izvješćem Uprave prihoda Brčko Distrikta od 12. kolovoza ove godine u kome je jasno rečeno da od 21.12. 2001. godine pa do danas tvrtka 'Italproject' nije ispunila obveze ugovora. Udruženje »Ravne« posljednu izjavu supervizora Clarka vidi i kao svojevrsan pritisak na sud u Brčkom pred kojim je u tijeku postupak za utvrđenje valjanosti ugovora o uređenju tržnice Arizone. </p>
<p>Eksproprijaciji privatnog zemljista na tržnici Arizoni koje bi se dalo na uporabu 'Italprojektu' a koju zagovaraju Vlada distrikta i supervizor Clarke protive se sve stranke s hrvatskim predznakom, članovi Vlade i zastupnici Skupštine distrikta iz reda hrvatskog naroda. </p>
<p>Zoran Matkić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="45">
<p>Svijetu danas treba državnik kakav je bio Woodrow Wilson </p>
<p>U praskozorje sve veće napetosti oko iračke odnosno bolje reći globalne (pred)ratne krize i psihoze (Vjesnik, 19. listopada, prilog Panorama, »Sporna nova američka doktrina preventivnog napada«), dobro je podsjetiti se najvećeg američkog (mnogi bi se složili i svjetskog) državnika i jedinog predsjednika SAD do danas koji je bio sveučilišni profesor prava i povijesti, te doktor filozofije (Sveučilište Princeton, država New Jersey). I nobelovac, dobitnik nagrade za mir, 1919.</p>
<p>Dakako, bio je to Thomas Woodrow Wilson (1856. do 1924.), 28. predsjednik SAD od 1912. do 1920. Imao je u svom životu samo jednu misao vodilju i misiju: kako bi prestankom svih ratova spasio čovječanstvo i time spasio svijet za demokraciju.</p>
<p> I u Americi se Wilson nalazio dugo vremena u opoziciji prema narodnoj volji, jer svoju zemlju nije htio uvući u rat. Dvije, tri godine bio je okrivljavan zbog smrtnog grijeha dobronamjernog despotizma. Kako je to mogao sjediniti sa svojom savjesti, to je težak problem naročite vrste. Ipak je konačno odlučio da narodu dade njegov rat.</p>
<p> Njegovi motivi su bez prigovora. »Pošao je u rat da uništi rat, i da demokraciju zauvijek očuva od novih ratova«.</p>
<p> Demokratska stranka, kojoj se priključio, odgovarala je bez sumnje nacionalnim interesima. Njegov cilj, što dokazuje svako od njegovih djela i govora, kao i cijeli njegov život, bio je altruistička ljubav za demokraciju kao jedinu nadu čovječanstva. Rat treba zauvijek nestati sa svijeta.</p>
<p> Ispunjavajući uzvišeniju sudbinu više nego ijedan smrtnik prije njega, otvorio bi cijelom čovječanstvu vrata nove budućnosti. Narodi su za tim vapili gdje god se pojavio. Zaista njihov je vapaj bio dovoljno glasan (1918., potkraj Prvog svjetskog rata, op. G. P.).</p>
<p>Nijedan čovjek nije bio pozdravljan s tolikim klicanjem kao on. Osobno sam to čuo na ulicama Pariza i cijelog svog života neću to zaboraviti.</p>
<p>Sve što je kasnije došlo je znana (žalosna) povijest čovječanstva: Veliki pacifist Wilson nije mogao sam protiv »bogova« - protiv ostalih svjetskih velesila i njihovih vođa, pa čak i svog američkog Kongresa - koji je odbio ratificirati njegove nagodbe pri sklapanju točaka »kao program svjetskog mira na temelju prava svakog naroda na samoopredjeljenje«.</p>
<p> Wilsona ćemo pamtiti i po tome što se usprotivio Francuzima i Englezima da hrvatsku luku Rijeku poklone Talijanima. </p>
<p>Koliko je hrvatski narod tada cijenio i vjerovao Wilsonu možemo prisluhnuti Antu Radića, koji je u svom »Nauku« (objavljeno početkom 1919.) između ostalog piše: »Prvu riječ među svjetskim silama ima danas Wilson; čovjek kakav do sada nije sjedio ni kod jednog sklapanja mira i koji je do danas toliko za svijet učinio da se u njega možemo pouzdati, kao Hrvati, kao seljaci, kao Slaveni, kao kršćani i kao ljudi«.</p>
<p> Wilson je grmio: »Američki narod ne trpi ništa, što podsjeća na ekskluzivnost«. To bi prije svega danas, ako nije već sve (pre)kasno trebao znati George W. Bush. »Uskrsni Bože Wilsona«!</p>
<p>Dr. med. GINO PRENC Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Pred bližnjim u nevolji svi okreću glavu </p>
<p>Ovih je dana top tema svih medija »slučaj Bobetko«. Nakon što je stigla optužnica protiv njega iz Haaga i prvoga šoka, sve je nekako krenulo uhodanim stazama. Vlada je poduzela određene pravne korake, ali vjerojatno od toga neće biti osobite koristi. »Međunarodna zajednica« odmah je počela upućivati prijetnje sankcijama ako general Bobetko odmah ne bude izručen Haagu, pa se neka tamo brani! Ništa novo.</p>
<p> Otkad je stvorena hrvatska država, ne samo da su bile upućivane prijetnje sankcijama nego su one i ostvarivane, pa i danas su na snazi, bez obzira na veliku kooperativnost i bivše i sadašnje vlasti. I jedan uvaženi hrvatski političar izjavljuje ovih dana da će Hrvatska, ako ne izruči generala Bobetka, biti jedina država u regiji koja ne poštuje svoje obveze prema Haaškome sudu, što nije točno. </p>
<p>Točno je da upravo traje suđenje Slobodanu Miloševiću u Haagu, ali Srbiji ne pada napamet izručiti Ratka Mladića, Šljivančanina i ostale cijelome svijetu poznate osumnjičene ratne zločince, jer im to ne dopušta njihov ustav, a za »kaznu« svako malo dobivaju od »međunarodne zajednice« otpis po nekoliko stotina milijuna dolara duga! A Hrvatska, koja se samo branila od srbijanske agresije u Domovinskome ratu, stalno »uživa« u sankcijama, od poznatog embarga 1991. godine na uvoz oružja na područje bivše Jugoslavije, čime je međunarodna zajednica dala veliku prednost Srbiji koja je imala sve oružje bivše »JNA«, a Hrvatska ništa! I tako to traje do danas. </p>
<p> I sada su svi hrvatski mediji puni poziva generalu Bobetku da pristane na izručenje Haagu ili na odlazak u bolnicu (s obzirom na zdravstveno stanje i životnu dob), pa tako spasi Hrvatsku sankcija, i onda će ostali Hrvati dalje nastaviti sretno i veselo živjeti. Neće! Jer »međunarodna zajednica« ima svoj plan od kojega neće odustati. Zato se neki zapadni diplomati ne libe Hrvatskoj upućivati izravne prijetnje, zaboravljajući čak na uobičajeni diplomatski govor. </p>
<p> No, kako sada stvari stoje, Hrvatska će pristati na žrtvovanje hrvatskih generala i branitelja. Narod će malo »jamrati« (a možda čak ni to) ali će se brzo smiriti i nastojati preživjeti, već oguglao na bijedno preživljavanje, mirno promatrajući što se to događa. A mnogi će pojedinci biti zadovoljni što nisu na popisu za Haag, jer »bolje oni nego ja«!</p>
<p> Slično se danas dogodilo mojoj susjedi! U petak su joj, 18. listopada, u 11,30 sati, na tržnici u Španskome dvojica džepara ukrala novčanik gotovo iz ruke. Odmah je reagirala, počela vikati i trčati za njima, ali mnoštvo ljudi se šutke razmicalo, puštajući lopove da pobjegnu. Ona je trčeći sustigla jednoga od njih, naravno, zapomažući, ali nikakve koristi od toga. Lopov se u jednom trenutku okrenuo prema njoj i počeo joj prijetiti. I sve to događalo pred mnoštvom nezainteresiranih ljudi. Valjda su bili sretni što se to njima nije dogodilo, ne shvaćajući da, zbog takvoga pasivnog odnosa i pomanjkanja solidarnosti prema bližnjemu u nevolji, sljedeće žrtve mogu biti upravo oni. Odnosno svi mi. Ništa novoga. Takva su ponašanja poznata iz svjetske povijesti i književnosti. Rezultati su poznati.</p>
<p>MIROSLAVA CAVOR Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Povijest se ponavlja i u »čaši mlijeka«</p>
<p>Djeci u Dvoru na Uni neki su dan dijelili mlijeko. Reklo bi se da je to humana akcija i za svaku je pohvalu. Hvala Bogu da još u ovoj zemlji ima razvijene socijalne svijesti i skrbi za one u oskudici, pa makar to i ne dolazilo od nadležnog ministarstva, nego od opozicije.</p>
<p>No, koliko sam zbog toga s jedne strane zadovoljan, s druge strane obuzela me tuga. Javljaju se i druge županije, Kninsko-šibenska, ali i Vukovarsko-srijemska. Sve to podsjeća na neka davna vremena, na djetinjstvo, teške poratne dane i pučke škola nakon rata.</p>
<p> Kasnije je već bilo lakše, Amerikanci i Englezi bacali su hranu iz aviona, padobranima. Bilo je i brašna, maslaca od kikirikija, kondenziranog mlijeka, a bilo je i »Trumanovih jaja«, u prahu. </p>
<p>Potom je uslijedila racionalizacija, točkice i bonovi, počeo je pravi komunizam. No, kad smo napokon zbacili i te posljednje okove teške prošlosti, vraćaju nas na početak (u tranziciju, odnosno na »Čašu mlijeka za svako dijete«. Neka sad netko kaže da se povijest ne ponavlja! A Hrvatska, navodno, još nije pod sankcijama.</p>
<p>DAMIR KALAFATIĆ Omiš</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="48">
<p>Ponovno suđenje za ubojstvo otprije 13 godina</p>
<p>ZADAR, 20. listopada</p>
<p> - Na zadarskom je Županijskom sudu zbog nedolaska trećeoptuženoga, odgođeno suđenje Anti Nekiću (40), Martinu Crnjaku (47) i Marijanu Crnjaku (46) iz Podgradine, za ubojstvo otprije 13 godina, kada je u Slivnici Gornjoj 4. veljače 1989. godine smrtno stradao Šime Zubčić.</p>
<p>Branitelj trećeoptuženog odvjetnik Božidar Jovanović naveo je kao je poziv za njegovog branjenika primila tete od 90 godina, a koja ga o tome nije obavijestila. </p>
<p>U optužnici se navodi da su se trojica optuženika nalazila u gostionici u Slivnici, kamo je bio došao i stradali Šime Zubčić, a s kojim se Martin Crnjak ranije bio sukobio. Zubčiću je tada prišao Ante Nekić i upitao ga za taj sukob, a Zubčić je izvadio dva noža.</p>
<p>Na primjedbu Martina Crnjaka da je kukavica i da se njih dvojica bez noževa idu van obračunati, Zubčić je noževe dao Zoranu Pržiću. Kada ih je ponovo uzimao natrag jer je ocijenio da je poziv na obraćun varka, trojica su optuženih nasrnula na njega, oteli mu noževe i zadali mu brojne ubodne rane, od kojih je Šime Zubčić preminuo na putu do bolnice. </p>
<p>Prema odluci Vrhovnog suda tijekom suđenja obavit će se i rekonstrukciju cijelog slučaja. </p>
<p>M. V.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Pijan uzrokovao nesreću u kojoj je poginuo suvozač </p>
<p>GOSPIĆ, 20. listopada</p>
<p> - Jedna je osoba poginula u teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u subotu oko 17 sati u Novom Selu, kod Gospića.</p>
<p>Kako je priopćila gospička policija nesreća se dogodila kad je Milan B. (29), upravljajući automobilom marke »suzuki«, gospićkih registracijskih oznaka, naletio na »škodu«, zagrebačkih oznaka koju je u pijanom stanju vozio Mile Ž. (43).</p>
<p>Mile Ž. se, tvrdi policija, nepropisno uključio u promet sa sporedne ceste. U sudaru je teško ozlijeđen Milin suvozač Milan Došen (53). On je ubrzo kolima Hitne pomoći prevezen u gospićku bolnicu, gdje je i preminuo. Lakše ozlijeđenom Milanu B. liječnička je pomoć pružena u bolnici nakon čega je otpušten na kućnu njegu. Policija je obavila očevid na mjestu, a na mjesto nesreće izašao je i dežurni istražni sudac. </p>
<p>D. Gr.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Sliškova udovica ne pristaje na pomirbu s novinarom Globusa</p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Pokušaj mirenja između udovice Vjeke Sliška Danijele Golemović i novinara Globusa, Gordana Malića je propao, jer je odvjetnica Danijele Golemović izjavila da njezina stranka ne želi pomiriti ni pod kojim okolnostima, već želi da se provede kazneni postupak. Također je istaknula kako Golemović ne želi dolaziti na rasprave, jer je u visokom stupnju trudnoće. </p>
<p>Privatnu tužbu, u svoje i u ime svoje djece, Danijela Golemović podnijela je zbog dva teksta objavljena u Globusu pod naslovom »Trijumf podzemlja i poraz pravosuđa« te »Ubojstvo kralja podzemlja«, a u kojima je, smatra tužiteljica, iznesen niz neistina i uvreda kojima se pokojnog Sliška predstavlja kao kriminalca, mafijaša i ubojicu. Navodi kao da su ključni svjedoci u suđenju u Remetincu »regrutirani iz podzemnog svijeta Vjeke Sliška« te »Sliško je predstavljao drugi mafijaški pol okupljen oko hrvatskih desničara« te da su na Sliška gledali kako kuma međunarodne narkomafije, Golemović smatra izrazito štetnim za čast i ugled pokojnog Sliška te njegove uže obitelji. </p>
<p>M. B.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Ivan Sertić potražuje 150.000 kuna zbog narušenog ugleda</p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Davanjem iskaza novinarke Jutarnjeg lista Tine Štambuk u utorak je na Općinskom sudu nastavljen postupak u kojem je Ivan Sertić tužio Europapress holding.</p>
<p>Privatnu je tužbu za naknadu štete u iznosu od 150.000 kuna Sertić podnio zbog teksta objavljenoga u Jutarnjem od 16. lipnja prošle godine pod naslovom »Sindikat tuži predsjednika Uprave Ivana Sertića zbog seksualnog zlostavljanja«. Podnaslov teksta, koji Sertić smatra štetnim, glasio je: Sindikalci kažu da je Ivan Sertić dirao radnice i davao im nemoralne ponude te da je njegovo ponašanje prema radnicima beskrupulozno i divljačko. U tekstu se navodi i kako se dio radnika zbog takvog ponašanja javlja Centru za krizna stanja.</p>
<p>U tužbi se navodi da je Sertić zbog objavljenih navoda u strašnom šoku. U tekstu se, smatraju u tužbi, prikazuje kako seksualnog i sadističkog manijaka. </p>
<p>Posebno se štetnim u tužbi navodi i objavljivanje njegove fotografije, čime je omogućeno građanima koji ga ne znaju po izgledu da ga prepoznaju na ulici, a neki ga, kao primjerice rođaci radnica, mogu i napasti.</p>
<p>Kako je riječ o poslovnom čovjeku, u tužbi se navodi da mu je narušen i poslovni ugled. </p>
<p>Svjedokinja Štambuk, ujedno i autorica članka, navela je na sudu kako je vjerno prenijela izjave s tiskovne konferencije Vesne Dijanović, predsjednice Sindikata ugostitelja Hrvatske, te kako poznaje Kodeks časti hrvatskoga novinarskog društva i Zakon o javnom priopćavanju. »U tekstu nisam komentirala ni iznosila vrijednosne sudove«, istaknula je novinarka i dodala kako su tiskovnu konferenciju prenijeli i drugi mediji. Novinarka je istaknula i kako naslov odgovara onome što je rečeno na konferenciji, no nije htjela komentirati pravnu definicije »seksualno zlostavljano«, no navela je kako su upravo to riječi Vesne Dijanović. Nikad poslije objavljivanja teksta nije dobila demanti ni od Sertića, a ni od sindikata. </p>
<p>Na sljedeću će se raspravu pozvati i Vesna Dijanović, i to na okolnost vjerodostojnosti prenesenih njezinih izjava s konferencije u medijima te glavni urednik Jutarnjega, Tomislav Wruss. </p>
<p>Mladen Bokulić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Vesna Pusić pismeno opravdala svoj izostanak </p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - »Sjećam se intervjua koji sam telefonskim putem napravio s Vesnom Pusić« izjavio je novinar Goran Flauder u petak na Općinskom sudu tijekom sudskog postupka u kojem je umirovljeni general Janko Bobetko tužio glavnog urednika Jutarnjeg lista Tomislava Wrussa te nakladnika tog lista Europapress holding. </p>
<p>Istaknuo je kako je autorizacija intervjua obavljena usmeno, te kako ga je Pusić nazvala nakon objave i rekla da je tekst u redu, te kako je zadovoljna i s opremom teksta. </p>
<p>Intervju s Vesnom Pusić koji je predmet tužbe objavljen je 3. listopada 2001. godine pod naslovom. »Vesna Pusić. Desnica mora smisliti bolje od mitinga ako se hoće afirmirati«. U tužbi smatraju kako je Pusić iznijela niz neistina o Bobetku i to vezano uz vrijeme i okolnosti u kojima je pristupio hrvatskoj vojsci odnosno obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Zbog toga je uredniku Wrussu uputio dopis u kojem je tražio da se njegov odgovor Vesni Pusić objavi u Jutarnjem te izvod iz zajedničke zapovijedi ministra obrane i ministra unutarnjih poslova. Ti se podaci bitno razlikuju od onih koje je iznijela Pusić. Kako Bobetkov zahtjev nije ispunjen podnio je tužbu kojom na ime pretrpljenih duševnih boli potražuje 350.000 kuna. </p>
<p>Rasprava u petak je odgođena jer nije pristupila Pusić koja je svoj izostanak ispričala pismenim putem. </p>
<p>M. B.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Zbog »zida šutnje« i sudske blagodati zlostavljači često završe na slobodi</p>
<p>VARAŽDIN, 20. listopada</p>
<p> - "Moj je otac bio vrlo grub, stalno je pio i tukao me, jako sam ga se bojala, pa sam radila sve što je htio. Znao je dolaziti k meni u sobu i dirati me. Jednom ga je u tome prekinula majka, koja je pozvala policiju. Otac mi je rekao da u kući ima dva pištolja i da će me ubiti ako im išta kažem. Zato im se nisam usudila ništa reći. Bojala sam se da će me ubiti, kako mi je i zaprijetio. Idućeg je dana u motelu iznajmio sobu, pozvao me i naredio da se istuširam. Neko sam vrijeme ostala u kupaonici, no više nisam mogla biti unutra, pa sam izašla. Rekao mi je da legnem u krevet, pa je legao na mene, držeći mi čvrsto obje ruke. Govorio je i da to što mi je tata ništa ne znači, da moram s njim izgubiti nevinost. Nakon svega je jednostavno ustao, obukao se i spustio u lokal". Ovo je samo dio potresne ispovijesti koju je na sudu ispričala malodobna djevojčica koju je otac prisilio na spolni odnos. On danas, zbog kaznenog djela protiv slobode i ćudoređa bludnom radnjom, spolnog odnošaja zlouporabom položaja i rodoskvrnuća služi kaznu zatvora od pet godina i tri mjeseca.</p>
<p>Prema podacima varaždinske policije, u devet mjeseci ove godine s elementima zlostavljanja procesuirano je 111 kaznenih djela, od čega se 86 odnosi na zapuštanje i zlostavljanje djeteta, dok se 25 kaznenih djela odnosi na nasilničko ponašanje u obitelji. Seksualno zlostavljanje varaždinski policajci ove godine nisu zabilježili. Na sudu se, pak, godišnje nađe i do 30 predmeta koji se odnose na obiteljsko nasilje.</p>
<p>Istraživanja pokazuju da svaka četvrta djevojčica i svaki šest dječak u svijetu do svoje punoljetnosti doživi bar neki oblik seksualnog zlostavljanja, a zlostavljanje najčešće počinje u dobi između četiri i osam godina. Zlostavljači su u čak 80 posto slučajeva djeci bliske osobe, poput roditelja, rođaka ili odgajatelja. O seksualnom zlostavljanju u obitelji često se šuti, a i supruge zlostavljača pred time zatvaraju oči. Tako, primjerice, jedna majka ni na sudu nije željela vjerovati da je njezin suprug nasilno bludničio nad njezinom kćerkom iz prvog braka, pa je otišla u Centar za socijalnu skrb kako bi je se odrekla. U drugom je slučaju, pak, žena nevjenčano živjela sa suprugom nasilnikom, a njihovu je kćer optuživala da s njim održava seksualne odnose. Djevojčica je bila smještena udomiteljima, a cijela ta priča tragično je završila. Suprug je, naime, ženi sjekirom rascijepao glavu, ozlijedio je i djevojčicu koja im je došla u posjet, no ona se uspjela spasiti, a on se na kraju objesio.</p>
<p>Osim seksualno, djeca su zlostavljana i emocionalno i fizički te zanemarivana, no još se uvijek smatra da je obiteljsko nasilje stvar obitelji i o tome se baš ne želi pričati, pa je i na sudu zlostavljanje teško dokazati. I sudski procesi mogu potrajati, jer se suci vrlo često nađu pred zidom šutnje kad netko treba svjedočiti protiv rođaka, susjeda ili prijatelja, nitko se nikome ne želi zamjeriti, a supruge i djeca najčešće koriste blagodat da ne svjedoče. Djeca, pak, zbog straha i srama, često stanu na stranu roditelja - zlostavljača. Zbog toga se nasilnici i zlostavljači vrlo brzo nađu na slobodi i ponovo čine ono zbog čega su se i našli na sudu. </p>
<p>Tako je, primjerice, jedan četrdeset i petogodišnjak, unatoč već ranije poduzetim kaznenim postupcima i izrečenim kaznama zbog neprekidnog zlostavljanja djece, nastavio konzumirati alkohol, tući suprugu, vrijeđati djecu i prijetiti im "da će ih sve poubijati". Supruga i djeca nisu željeli svjedočiti, pa su na sud pozvani policajci koji su kod te obitelji intervenirali. Otac je tada osuđen na zatvorsku kaznu od osam mjeseci, no žalio se, a Županijski mu je sud žalbu usvojio, jer se temeljila na nezakonitim dokazima. Županijski je sud, naime, prigovorio Općinskomu da se ne samo pozvao na iskaze policajaca, već da je i u obrazloženju presude citirao dijelove izjava privilegiranih svjedoka, odnosno supruge i djece, koje su im dali prilikom intervencije u njihovoj kući. To je, naveo je Županijski sud, nezakonit dokaz i povreda postupka. Otac je na kraju osuđen na šest mjeseci uvjetnog zatvora, uz rok kušnje na tri godine. </p>
<p>Mnogi smatraju da je hrvatski zakon u tom dijelu preblag. Roditelj koji zanemaruje ili zlostavlja svoje dijete može dobiti najviše do tri godine zatvora, za bludne radnje nad djetetom kazna je od šest mjeseci do pet godina zatvora, a za nasilni spolni odnošaj s djetetom najmanja zatvorska kazna je tri godine. Razni oblici zlostavljanja djece prisutni su u gotovo svim sredinama, no zataškavanjem i prešućivanjem zasigurno se ništa neće riješiti. Stoga bi trebalo prihvatiti i poruku Lynne Montgomery, koja je prije dvije godine s jedne rasprave o problemu zlostavljanja javnosti poručila: "Nemojte se toga plašiti, napravite čitavu buku oko problema zlostavljanja djece, jer djeca sama to ne mogu učiniti".</p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Policija intenzivno traga za nestalim dječakom</p>
<p>SPLIT, 20. listopada</p>
<p> - Jedanaestogodišnji dječak Jure Zec iz Splita, nestao je u subotu oko 18,30 sati. </p>
<p>Kako je priopćila splitska policija njima su roditelji dječaka nestanak prijavili u nedjelju oko 10, 30 sati.</p>
<p>Dječak se u subotu popodne igrao u dvorištu obiteljske kuće na adresi Vrh Visoke 39, kada mu se izgubio svaki trag.</p>
<p>Jure je visok oko 150 centimetara, ima plavu kratku kosu, nosio je donji dio tamne trenirke i svjetloplavu majicu i tenisice. Za dječakom se intenzivno traga a pozivaju se građani koji bi mogli pomoći u potrazi da se jave policiji. </p>
<p>I. D.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="55">
<p>Na Plitvicama deset posto više turista nego lani</p>
<p>Čak 180 dana popunjenosti hotela »Jezero« i znatan porast broja gostiju iz Izraela i Francuske plitvički turistički radnici ocjenjuju kao najpozitivnije pomake u ovoj sezoni </p>
<p>PLITVIČKA JEZERA, 20. listopada</p>
<p> - Najpozitivnijim pomakom procjenjujemo znatan rast broja noćenja, posebno u motelu »Jezero« koji će do kraja godine dostići godišnju popunjenost od 180 dana, kao i znatan porast broja posjetitelja iz Izraela i Francuske. To je za Vjesnik izjavio voditelj Turističke prodaje Nacionalnog parka Plitvička Jezera Vinko Bartolac, govoreći o karakteristikama ovogodišnje plitvičke turističke sezone. </p>
<p> Do kraja rujna u plitvičkim hotelima »Jezero«, »Plitvice« i »Bellevue«, te motelu »Grabovac« i autokampu »Korana« ostvareno je oko 203.000 noćenja ili 21 posto više no prošle godine, ističe Bartolac. Po njegovim riječima najveći broj noćenja u plitvičkim objektima ostvarili su gosti iz Njemačke sa gotovo 24 posto učešća, potom Talijani sa 18,58 posto, gosti iz Izraela sa 6,46 posto te domaći gosti sa 6,45 posto koliko su ostvarili Francuzi. Potom po noćenjima slijede gosti iz Poljske, Slovačke, Mađarske, te Austrije. Kad je riječ o posjetiteljima Nacionalnog parka treba reći da je do 1. listopada Park posjetilo 628.974 turista ili 10 posto više no u istom razdoblju prošle godine. Posluži li lijepo vrijeme u listopadu i dijelom početka studenoga Plitvičani bi mogli ostvariti posjet od 650.000 turista ove sezone. </p>
<p>Trajko Grkovski</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Kuna sve više slabi</p>
<p>Kuna je prošlog tjedna oslabila u odnosu na sve svjetske valute, a najviše prema dolaru.</p>
<p>Prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, kuna je na tjednoj razini deprecirala u odnosu na dolar za 1,74 posto. U odnosu na euro kuna je oslabila za 0,36 posto, prema britanskoj funti za 0,92 posto te prema japanskom jenu za 0,87 posto. </p>
<p>Kuna je na tjednoj razini oslabila i u odnosu na slovenski tolar (za 0,29 posto), kao i prema švicarskom franku (za 0,05 posto).</p>
<p>Euro je time krajem tjedna dosegnuo najvišu vrijednost u odnosu na kunu u posljednjih sedam-osam mjeseci, odnosno od kraja veljače ove godine.</p>
<p>Od početka listopada kuna je, prema srednjem tečaju središnje banke, izgubila 1,36 posto svoje vrijednosti, dok je istodobno u odnosu na dolar deprecirala za 2,41 posto.</p>
<p>Od početka godine kuna je u odnosu na euro oslabila 0,95 posto, a istodobno je prema dolaru ojačala za 8,46 posto. </p>
<p>D. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="57">
<p>Vlada očekuje »doziranu prijetnju sankcijama«</p>
<p>U Vladi se ne očekuje da bi Ministarsko vijeće EU-a moglo u ponedjeljak Hrvatskoj zbog »slučaja Bobetko« poslati bitno oštrije poruke od onih objavljenih 30. rujna/ Mnogo više oštrine očekuje se u srijedu od Carle del Ponte/ Ovaj bi tjedan, možda čak i prije dolaska Carle del Ponte, trebale i u Hrvatskoj biti podignute optužnice za ratne zločine u Medačkom džepu/ Za tu je istragu, kao i za istragu o Paulinu Dvoru, dio dokaznog materijala dostavljen je iz Haaga</p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Do zaključenja ovog izdanja general Janko Bobetko nije otišao u bolnicu, a nije mu predana ni haaška optužnica. Prema informacijama iz krugova bliskih Vladi i Bobetkovim odvjetnicima, odlazak teško bolesnoga generala u bolnicu već je u nekoliko navrata bio dogovoren, ali su dogovori pali u vodu nakon razgovora generala s članovima obitelji i nekim od čestih posjetitelja vile na Tuškancu. Prema posljednjoj informaciji koja se o tome pojavila u javnosti, general odlazak u bolnicu uvjetuje jamstvom da mu se neće nasilno uručiti optužnica.</p>
<p>U međuvremenu je Bobetkov liječnik dr. Mijo Bergovec objavio da se generalovo zdravstveno stanje dodatno pogoršalo, ali da Bobetko i dalje inzistira na liječenju kod kuće.</p>
<p>Iako je od uručenja optužnice Vladinu savjetu za suradnju s Haaškim sudom prošlo već mjesec dana, a optužnica Bobetku nije uručena, u Vladi se ne očekuje da bi Ministarsko vijeće EU-a moglo u ponedjeljak Hrvatskoj zbog »slučaja Bobetko« poslati bitno oštrije poruke od onih objavljenih 30. rujna, doznaje Vjesnik iz izvora bliskog Vladi. Očekuje se, doznajemo, »dozirana prijetnja sankcijama«.</p>
<p>Doduše, najmanje tri zemlje, na čelu s Velikom Britanijom, traže da se Hrvatskoj uputi oštrije upozorenje. No, čini se da je još uvijek više onih koji ne vide razlog da se oštro galami na zemlju koja surađuje sa Sudom, ako se to ne čini zemljama u kojima su optuženici za ratne zločine još uvijek državni funkcionari ili su na platnoj listi države. Takav stav zastupaju Danci, Nijemci, Talijani, Austrijanci i visoki izaslanik za vanjske poslove. Stoga se može očekivati da će Bruxelles u ponedjeljak zapravo samo ponoviti upozorenje da bi neizvršavanje obveza prema Haagu ozbiljno dovelo u pitanje približavanje Hrvatske Europskoj uniji. </p>
<p>Mnogo više oštrine, pa i grubosti u nastupu u Banskim dvorima očekuju od Carle del Ponte. Glavna haaška tužiteljica na Markov trg stiže u srijedu u 15 sati, predviđa se da će razgovor s njom trajati oko sat i pol, a očekuje se da će barem dio razgovora Del Ponte i Račan odraditi u četiri oka. Nakon toga bi trebale uslijediti izjave za novinare u kojima, očekuje se u Vladi, Del Ponte neće štedjeti Hrvatsku. No, visoki državni dužnosnici već su i prije takve njezine izjave proglasili očekivanima, odnosno normalnima s obzirom na funkciju koju obnaša.</p>
<p>Ovaj bi tjedan, možda čak i prije dolaska Carle del Ponte, trebale i u Hrvatskoj biti podignute optužnice za ratne zločine u Medačkom džepu. Istraga se, doznajemo, ubrzano finalizira, a posebno je važno da posao bude dobro odrađen jer je dio dokaznog materijala u Zagreb stigao iz Haaga.</p>
<p>Paket dokaznog materijala Haag je Zagrebu dostavio i o zločinu u Paulinu Dvoru, čije su žrtve potom preseljene u Liku. No, o napretku te istrage zasad nema novih informacija, posebice ne o naredbodavcima preseljenja tijela iz Slavonije u Liku, a upravo se to smatra najvažnijim dijelom procesuiranja »slučaja Paulin Dvor«.</p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Rujansko smanjenje nezaposlenih kozmetika za javnost?</p>
<p>Od 3900, za koliko je smanjen broj nezaposlenih, 3276 osoba otpalo je iz kategorije nezaposlenih zbog promjene zakonskih odredbi / Predsjednik NHS-a Sever kaže da nema razloga dugoročnom optimizmu jer se najavljuju restrukturiranja poduzeća, a nema otvaranja novih radnih mjesta </p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Hoće li se na kraju priče o nezaposlenima ipak popiti šampanjac što ga je ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović, unatoč optimizmu, ostavio za neka bolja vremena? Dijele li sindikalne središnjice ministrov optimizam zbog činjenice da je prvi put nakon 20 godina u rujnu smanjena nezaposlenost u odnosu na prošli mjesec i u odnosu na isti mjesec lani?</p>
<p>Naime, unatoč činjenici da je broj nezaposlenih u rujnu u odnosu na kolovoz smanjen za jedan posto, a u odnosu na rujan 2001. za minimalnih 0,2 posto, gotovo nitko nije spreman to nazvati apsolutnim pokazateljem dugoročnog poboljšanja. </p>
<p>Do manje brojke u evidenciji Zavoda jednim dijelom došlo je i zbog drukčije metode izračuna broja nezaposlenih. Čak 2637 osoba u rujnu su se izjasnili kao tzv. tražitelji zaposlenja i tako rasteretili kategoriju »nezaposlenih«. Istodobno je 639 »nezaposlenih« izgubilo taj status jer se nisu pridržavali novih zakonskih odredbi. </p>
<p>Iz toga proizlazi da se, zbog promijenjenih zakonskih odredbi, broj nezaposlenih smanjio za 3276. Ako taj broj usporedimo s brojkom od 3900 (za toliko je, u odnosu na kolovoz, u rujnu smanjen broj nezaposlenih) očito je da je pad nezaposlenosti u prvom redu rezultat promijenjene metodologije, a tek onda gospodarskog oporavka, kako je to više puta ponovio ministar Vidović.</p>
<p>I predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever smatra da će se prava slika na tržištu rada vidjeti tek za koji mjesec.</p>
<p>»Zapravo nemam dojam da je došlo do trajnijeg porasta zaposlenosti. U ovom slučaju riječ je isključivo o porastu sezonskih poslova, a ne o porastu rasta gospodarstva. Nisam čuo da je negdje otvoreno neko značajnije poduzeće, kao ni da se neka postojeća veća tvrtka proširila. Istodobno se najavljuje restrukturiranje u javnim službama, smanjuje se broj zaposlenih u Ministarstvu obrane, sve se češće čuju najave o smanjenju u Ini i Hepu... Da sam na Vladinu mjestu, zbog svih tih razloga bih bio mnogo oprezniji u izjavama«, kazao je Sever.</p>
<p>On, naime, smatra da će studeni i prosinac pokazati drukčiju sliku. Kad je, pak, riječ o novoj metodologiji izračuna broja nezaposlenih, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata ističe da je riječ tek o kozmetici jer će mnogi biti brisani iz evidencije Zavoda, a da neće uspjeti naći posao.</p>
<p>Silvana Oruč Ivoš</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>»Slučaj Lora«: Stižu svjedoci iz SRJ</p>
<p>SPLIT, 20. listopada</p>
<p> - U nastavku suđenja osmorici bivših vojnih policajaca optuženih za ratni zločin nad civilima te za ubojstva Nenada Kneževića i Gojka Bulovića u Lori, u ponedjeljak se na splitskom Županijskom sudu očekuju petorica svjedoka iz SR Jugoslavije. </p>
<p>Naime, od 14 pozvanih, Miroslav Petrović, Milan Mičić, Milanče Tošić, Nenad Velimir i Velibor Tomović jedini su spremni svjedočiti o zlostavljanjima zarobljenika u zatvoru Lori na hrvatskom sudu. Svjedoci su još u srpnju pozvani da daju svoj iskaz, a dolazak su potvrdili 23. rujna. No, predomislili su se u posljednjem trenutku, o čemu Županijski sud još uvijek nije dobio obrazloženje.</p>
<p>U srijedu bi trebao svjedočiti oštećenik u ovom postupku, bivši zarobljenik iz Lore Milosav Katalina, koji posljednja dva poziva za raspravu nije uredno primio. </p>
<p>Budući da se nije odazvao dvama uredno primljenim pozivima za svjedočenje, svjedoka Marka Ivčevića na sud će u srijedu prisilno dopratiti policija.</p>
<p>Podsjetimo, optužnica se odnosi na Tomislava Duića, bivšeg upravitelja vojnog zatvora Lora u Splitu, njegova zamjenika Tončija Vrkića, pripadnike Interventnog voda Vojne policije Miljenka Bajića, Josipa Bikića i Davora Banića te zatvorske stražare Emilija Bungura, Antu Gudića i Anđelka Botića. Duić nikad nije uhićen i za njim je tjeralica raspisana prije više od godinu dana. U odsutnosti se sudi i Miljenku Bajiću i Josipu Bikiću, za kojima je tjeralica raspisana u kolovozu ove godine. Za njima se traga nakon što je sve optuženike sudsko vijeće na čelu sa sucem Slavkom Lozinom krajem srpnja pustilo iz pritvora, a Vrhovni sud na žalbu tužiteljstva odredio njihovo vraćanje u pritvor.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Bergovec: Od Bobetkove kuće napravili smo bolnicu </p>
<p>Od snažnih lijekova koje daju umirovljenom generalu Janku Bobetku liječnici očekuju određeni oporavak, a njegova bolesnička soba opremljena je kao intenzivna jedinica u bolnici</p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - »Nastavljena je terapija infuzijom xylocainom, jednom vrstom antiaritmika za srce, general dobiva i edemid 500 miligrama, aldactone 25 miligrama, a u subotu je novouvedena terapija eutyroxa zbog hipotireoze, zatajenja rada štitnjače«, dio je izvješća o zdravstvenom stanju generala Janka Bobetka koje je potvrdio njegov liječnik prof. dr. Mijo Bergovec. </p>
<p>Na pitanje kako njegov pacijent podnosi stresne okolnosti zbog pritiska javnosti, dr. Bergovec je odgovorio da ih, njega i obitelj, »strahovito uznemiravaju te da je to pretjerano i vrlo teško podnositi«. </p>
<p>Bobetko je, kaže Bergovec, stalno priključen na EKG s monitorom i defibrilatorom za slučaj zatajenja srca zbog 14 dijagnosticiranih bolesti i teškog stresa koji je posljedica proživljavanja optužnice i svih događanja nakon nje.</p>
<p>General je priseban i komunicira koliko je moguće u takvom stanju, ali je izrazito nepokretan. Nekoliko koraka do toaleta uz pomoć dviju medicinskih sestara koje su sada trajno s njim, jedini su pokreti koje uspijeva napraviti. Njegov ga liječnik obilazi dva puta na dan, a u subotu je u viziti bio i prof. dr. Velimir Božikov, koji je endokrinolog i nadzire pacijentov dijabetes. U prijepodnevnim satima Bobetka je obišao i kardiolog prof. dr. Boris Starčević s kojim su zajedno određivali terapiju. Također su mu, kao i ranije, ukazivali na rizik kućnog liječenja, ali je generalova odluka da ne ide u bolnicu. Prof. dr. Bergovec kazao je da Bobetko, iako mu je život ugrožen, nije umirući bolesnik, i da njegovo stanje nije nepopravljivo. »Od snažnih lijekova koje mu dajemo očekujemo određeni oporavak. Inače ne bismo ni pristupili takvom liječenju. Mi smo iz njegove kuće napravili bolnicu, pravu intenzivnu jedinicu u kojoj se stručno, aparaturom i lijekovima, radi kao i u bolnici«, rekao je prof. dr. Bergovec.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Kajin: Hrvatska ne može biti Bobetkov talac!</p>
<p>PULA, 20. listopada</p>
<p> - Saborski zastupnik i potpredsjednik IDS-a Damir Kajin rekao je u nedjelju u Puli da »Hrvatska ne može biti ničiji talac, pa tako ni generala Janka Bobetka, a pogotovo ne skupine ljudi koja ga okružuje i gura u prvi plan, štiteći sebe«. </p>
<p>»Pravni spor Hrvatske s Haaškim sudom je njezino legitimno pravo, no problem je što Hrvatska ulazi u oštar politički spor s Haaškim sudom koji ne može dobiti«, ocijenio je Kajin na konferenciji za novinstvo.</p>
<p>Dodao je kako bi »za Hrvatsku bilo puno bolje da se spor s Haagom nastaviti voditi iz bolnice a ne«, kako je rekao, »s Tuškanca«. Kajin smatra da bi se »moglo očekivati proširenje optužnice protiv generala Bobetka te drugih hrvatskih generala i političara zbog događaja u BiH«.</p>
<p> Odgovarajući na novinarsko pitanje, potpredsjednik IDS-a kazao je da je osobno premijera Ivicu Račana pitao očekuje li da će Carla del Ponte, čiji je dolazak u Hrvatsku najavljen za idući tjedan, stići u Zagreb s novim optužnim prijedlozima protiv hrvatskih političara zbog vojnog angažmana Hrvatske u BiH. Kajin je naglasio da mu je na njegovo pitanje »premijer odgovorio negativno«. </p>
<p>Pritom je Kajin izrazio uvjerenje da će general Janko Bobetko biti u bolnici do utorka, 22. listopada, prije dolaska Carla del Ponte u Zagreb. </p>
<p>Govoreći o mogućnosti uvođenja ekonomskih sankcija protiv Hrvatske, Kajin je rekao da bi one od svih hrvatskih županija najviše pogodile Istarsku, jer ona postiže dobre gospodarski rezultat u izvozu, turizmu i smanjivanju nezaposlenosti.</p>
<p>»Za IDS, ako se sankcije dogode, neće biti dovoljno kao što je HNS najavio, izlaz iz vladajuće koalicije već će naša stranka odmah pozvati na raspisivanje prijevremenih izbora te liberalizaciju i regionalizaciju Hrvatske«, najavio je Damir Kajin. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Tomčić otputovao u Kinu</p>
<p>ZAGREB, 20. listopada </p>
<p> - Predsjednik Hrvatskoga sabora Zlatko Tomčić otputovao je u nedjelju u višednevni službeni posjet Kini kako bi ojačao političku i gospodarsku suradnju Hrvatske i Kine. </p>
<p> »Kina je jedna od onih zemalja za koje možemo reći da baš nikakvih otvorenih političkih bilateralnih pitanja nema«, rekao je Tomčić prije polaska novinarima okupljenim u zagrebačkoj zračnoj luci. No, istaknuo je da »u ovih deset godina sigurno nije postignuta odgovarajuća gospodarska suradnja«. </p>
<p> »Možda će ovog puta ta tema biti nešto lakša obzirom da je Kina bila zemlja partner na Jesenskom zagrebačkom velesajmu«, dodao je Tomčić. »Posjet Kini treba gledati kao jedan standard vanjske politike Hrvatske. Ni u čemu monokultura nije dobra pa tako ni u vanjskoj politici. Dakle, zbog strateških političkih ciljeva i strateške političke suradnje, dobro je otići u Kinu«, zaključio je.</p>
<p> Tomčić i saborsko izaslanstvo koje predvodi boravit će prvo u sedamanaestomilijunskom Šangaju, središtu kineskoga gospodarskog čuda i jednom od glavnih pokretača rasta gospodarstva od oko osam posto godišnje. Nakon Šangaja posjetit će glavni grad Peking, gdje bi se Tomčić trebao sastati sa svojim domaćinom Liom Pengom, a očekuju se i susreti s drugim dužnosnicima kineskoga parlamenta i vlade. Saborsko izaslanstvo završit će boravak u Kini posjetom Hong Kongu, bivšoj britanskoj koloniji, koja je 1997. vraćena pod kineski suverenitet. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Hrvatski biskupi zasjedaju na Krku </p>
<p>KRK</p>
<p> - U krčkoj katedrali u nedjelju navečer je svetom misom započelo 25. plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije (HBK) na kojem sudjeluju uz biskupe iz Hrvatske i biskupi iz Subotice, Banje Luke i Kotora. U radnom dijelu konferencije, od ponedjeljka do srijede, između ostalog, biskupi će zauzeti stav o gostovanju karizmatika u Hrvatskoj, kao i o služenju civilnoj vojnog roka svećenika.</p>
<p>Svetu misu, koja je slavljena i uz blagdan posvete krčke katedrale, predvodio je zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK Josip Bozanić. U propovijedi je govorio o značenju katedrala kao mjesta gdje se pred Bogom preispituje život. Još je rekao da nakon patnji, razočarenja i polemika, a unatoč svim obeshrabrujućim tvrdnjama o korupciji u različitim vidovima društvenog života, ne smijemo gubiti nadu da je moguće iznova krenuti u stvaranje boljeg života i društva, pritom se napajajući Božjom snagom iz koje sve proizlazi. </p>
<p>D. Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Akontacije za struju smanjuju se prosječno dvadesetak posto?</p>
<p>Stručnjaci preporučuju potrošačima da proanaliziraju dobivene akontacijske uplatnice / Ako očitanjem vlastitih brojila ustanove da bitno ne odstupaju od stvarne potrošnje, neka ih plate jer će im HEP do kraja godine izbalansirati eventualne manje razlike </p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Ako Vlada na sljedećoj sjednici u četvrtak, kako se očekuje, usvoji predložene promjene tarifnog sustava za obračun struje, kućanstvima bi se u prosjeku akontacijske rate mogle smanjiti dvadesetak posto, očekuju u državnom Vijeću za regulaciju energetskih djelatnosti. </p>
<p>To bi, smatra predsjednik Vijeća dr. Mićo Klepo, trebao biti potrošačima najzanimljiviji efekt sastanka na kojem su predstavnici Vlade, Ministarstva gospodarstva, Hrvatske elektroprivrede, Državnog zavoda za statistiku, Energetskog instituta »Hrvoje Požar«, potrošačkih udruga i Vijeća usuglasili promjene u novom tarifnom sustavu za obračun struje.</p>
<p>Na njemu je dogovoreno da se Vladi predloži produljenje trajanja niže tarife za struju za jedan sat ujutro (u ljetnoj sezoni do osam, a u zimskoj do sedam sati) i jedan sat navečer (u ljetnoj sezoni od 22, a u zimskoj od 21 sata), odnosno sa sadašnjih osam na ukupno 10 sati dnevno. </p>
<p>Također je dogovoreno da se kod izračuna akontacijskih rata za struju umjesto dosadašnjeg omjera od 80 posto potrošene struje po višoj, a 20 posto po nižoj tarifi samo 65 posto računa po višoj, a čak 35 posto po nižoj tarifi. Uz to, zaključeno je da HEP do daljnjega na tako izračunatu akontacijsku ratu za dvotarifna brojila kao i na one za jednotarifna neće dodavati 10 posto povećanja, na što su imali pravo po postojećim propisima. </p>
<p>Klepo očekuje da će Vlada već u četvrtak u tom smislu izmijeniti članak 23. tarifnog sustava za električnu energiju i odrediti od kada vrijede te izmjene. Vjerojatno će, napominje, to biti od 1. studenoga.</p>
<p>»Te su izmjene predložene radi provedbe Vladina zaključka da promjena tarifnog sustava ne smije povećati prihode HEP-a od kategorije kućanstva. Očekujemo da ćemo dogovorenim promjenama to i postići«, ističe Klepo. </p>
<p>Klepo upozorava da bi produženje jeftinije tarife navečer za jedan sat, posebno u ljetnom dijelu godine kad će »jeftinija struja« biti već od 21 sat mogla u to doba stvoriti neugodne špice potrošnje, ali je ipak zbog socijalnih razloga prihvaćen prijedlog potrošačkih udruga. </p>
<p>U Ministarstvu gospodarstva ističu i da bi novi omjer od 65 posto skuplje i 35 posto jeftinije struje na akontacijskim uplatnicama dijelu potrošača s dvotarifnim brojilima mogao stvoriti probleme kod godišnjih obračuna. Naime, one koji će ipak potrošiti znatno manje struje po jeftinijoj noćnoj tarifi mogli bi iznenaditi veliki računi nakon godišnjeg obračuna, pa ih upozoravaju da o tome brinu na vrijeme.</p>
<p>Zato stručnjaci preporučuju potrošačima da proanaliziraju dobivene akontacijske uplatnice. Ako očitanjem vlastitih brojila ustanove da bitno ne odstupaju od stvarne potrošnje, neka ih plate jer će im HEP do kraja godine izbalansirati eventualne manje razlike. Onima kojima iznosi na uplatnicama znatno odstupaju od stvarne potrošnje preporučuju da se jave u HEP i s predstavnicima HEP-a izmjene iznose na uplatnicama.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Na Rebru otvoren dijagnostički centar vrijedan tri milijuna eura</p>
<p>Otvorenje novog suvremenog dijagnostičkog centra potpomogli su donacijom Croatia osiguranje s 1,4 milijuna eura i njemačka tvrtka Siemens s 500 tisuća eura, te HZZO s milijun eura. </p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - U nedjelju je na Kliničkom zavodu za dijagnostičku intervenciju i radiologiju KBC-a »Zagreb« (Rebro) svečano otvoren Zavod za dijagnostiku magnetske rezonance i digitalne suprakcijske angiografije, vrijedan nešto više od tri milijuna eura. </p>
<p>Predsjednik Stjepan Mesić istaknuo je da novi centar sa suvremenim uređajima svrstava zagrebački KBC u sam vrh europske i svjetske radiologije. Kazao je da je za ostvarenje prava svakog čovjeka na zdravlje potrebna suvremena dijagnostika, pa će i novootvoreni centar tome znatno pridonijeti.</p>
<p>»Pravodobna dijagnoza skraćuje put do liječenja«, istaknuo je predsjednik Mesić podsjećajući da su naši bolesnici u tome uskraćeni i zbog zastarjele tehnologije u zdravstvu. </p>
<p>Otvorenje novog suvremenog dijagnostičkog centra potpomogli su donacijom Croatia osiguranje s 1,4 milijuna eura i njemačka tvrtka Siemens s 500 tisuća eura, te HZZO s milijun eura. </p>
<p>»Da bismo ušli u EU moramo imati europske standarde, a tu spada i liječenje. Upotreba medicinske tehnike dio je tog standarda«, poručio je Predsjednik.</p>
<p>Ministrica obrane Željka Antunović, koja je službeno otvorila centar, kazala je da hrvatsko zdravstvo dobro te da pruža visoku kvalitetu usluga, ali da je ipak »potrebna bolja organizacija, više efikasnosti, rada i priprema stručnjaka«.</p>
<p>Ravnatelj KBC-a »Zagreb« prof. dr. Josip Paladino rekao je kako je opremanje novog dijagnostičkog centra prilika da se prikaže mogući model suradnje hrvatskog zdravstva i gospodarstva.</p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Od isusovačke akademije do kreatora novog upisnog modela </p>
<p>Filozofskom fakultetu ovo je 334. akademska godina/ Od početnih 26 studenata i šest profesora na šest katedri, prerastao je u ustanovu s više od 5600 studenata dodiplomskog studija, 605 studenata poslijediplomskog studija i 610 djelatnika/ Fakultet je s najvećim brojem studentskih udruga, a jedan je od rijetkih čiji studenti imaju sindikat</p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Kao jedan od prvih i najstarijih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kojemu je ovo 334. akademska godina, Filozofski fakultet obilježit će u ponedjeljak Dan fakulteta. Od početnih 26 studenata i šest profesora na šest katedri, prerastao je u ustanovu s više od 5600 studenata dodiplomskog studija, 605 studenata poslijediplomskog studija i 610 djelatnika. </p>
<p>Njegova je povijest u jakoj mjeri isprepletena s povijesti Sveučilišta u Zagrebu, koje spada među starija sveučilišta u Europi. Povijest Sveučilišta počinje, naime, 23. rujna 1669. godine, kad su diplomom rimskog cara i ugarsko-hrvatskog kralja Leopolda I. priznati status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj isusovačkoj Akademiji. Od te godine Filozofski fakultet u Zagrebu formalno-pravo djeluje kao javnopravna visokoškolska ustanova Neoacademia Zagrabiensis.</p>
<p>Akademija ostaje u rukama isusovaca više od jednoga stoljeća (do 1773. godine, kad je raspušten taj red). Dekretom carice i kraljice Marije Terezije 1776. godine osniva se Kraljevska akademija znanosti s tri fakulteta - Filozofski, Bogoslovni i Pravni. Na poticaj biskupa Josipa Juraja Strossmayera, Sabor 1861. godine donosi zakonsku osnovu o Sveučilištu u Zagrebu, na osnovi čega je 1874. godine otvoreno moderno Sveučilište u Zagrebu, s četiri fakulteta - Pravnim, Bogoslovnim, Filozofskim i Medicinskim. </p>
<p>Fakultet danas ima više od 20 odsjeka sa 105 katedri, a u njegovu okviru djeluju zavodi i centri, te tečaj hrvatskog jezika za strance. Seminarske knjižnice Fakulteta raspolažu impresivnim brojem svezaka - njih oko 450.000. Riječ je o fakultetu s najvećim brojem studentskih udruga, a jedan je od rijetkih čiji studenti imaju i svoj sindikat. Procjenjuje se da kroz razne programe studentskih udruga prođe tijekom studija više od 50 posto svih studenata Filozofskog fakulteta.</p>
<p>Fakultet je razvio intenzivnu međunarodnu suradnju, a neke njegove djelatnosti smatraju se novitetima koje bi uskoro mogli primijeniti i drugi fakulteti u sklopu Sveučilišta. Primjerice, ove je godine Filozofski fakultet uveo novi oblik upisne selekcije studenata, uz jedinstveni klasifikacijski ispit za sve studijske grupe. Iako još nije dovršena analiza rezultata prijemnog ispita, što su ga pratile kritike, ali i brojne pohvale, nekoliko je fakulteta najavilo da ima namjeru prihvatiti upisni model s kakvim je pokusno krenuo Filozofski. </p>
<p>Djelovanje fakulteta i njegovih profesora značajni su i na višim razinama. Velika je, naime, pozornost posvećena zahtjevu Filozofskog fakulteta za preispitivanjem dijela Ugovora između Republike Hrvatske i Svete stolice, u dijelu koji se odnosi na obrazovanje. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Da postoji zakon o sprječavanju sukoba interesa, dio dvojbi bio bi otklonjen</p>
<p>Građevinska tvrtka »Capital ing«, u kojoj predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić ima 22 posto dionica, navodno je u prošlih 10 godina čak 85 posto poslova radila za državna poduzeća i institucije, te da je u zadnje tri godine, od 336 poslova s državom, »Capital ing« sklopio čak 178 poslova s gradom Zagrebom / Tomčić smatra da su podaci objavljeni po nečijoj narudžbi i poziva da se o poslovanju »Capital inga« provede istraga / Što se pravosudne strane tiče, Tomčića bi se vrlo teško moglo teretiti, jer zakon o sprečavanju sukoba interesa još nije donesen</p>
<p>ZAGREB, 20. listopada</p>
<p> - Prema pisanju nekih medija, građevinska tvrtka »Capital ing« - u kojoj predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić ima 22 posto dionica - navodno najvećim dijelom dobiva poslove od države i grada Zagreba. Tako »Jutarnji list« navodi da je Tomčićeva tvrtka u prošlih 10 godina čak 85 posto poslova radila za državna poduzeća i institucije. U zadnje tri godine, od ukupno 336 poslova s državom, »Capital ing« je, tvrdi se, sklopio čak 178 poslova s gradom Zagrebom, a vrijednost ugovora koje je tvrtka putem pozivnih natječaja sklopila s Gradom je oko 670.000 kuna. Pozivni natječaji putem kojih se sklapaju poslovi s tvrtkama ne moraju se objavljivati u javnim glasilima.</p>
<p>Tomčić smatra da su podaci o tvrtci objavljeni po nečijoj narudžbi i poziva da se o poslovanju »Capital inga« provede istraga.</p>
<p>Što se pravosudne strane tiče, Tomčića bi se vrlo teško moglo teretiti, jer zakon o sprečavanju sukoba interesa još nije donesen. </p>
<p>Prema Zakonu o obvezama i pravima državnih dužnosnika, dužnosnik čiji bi poslovni pothvati mogli biti u sukobu s funkcijom koju obavljaju mora o tome izvijestiti tijelo koje ga je imenovalo ili etičko povjerenstvo.</p>
<p>Saborsko etičko povjerenstvo još ne postoji pa je to, kaže Vladimir Šeks iz HDZ-a, »mrtvo slovo na papiru«. Šeks, inače tvorac Zakona, rekao je u nedjelju Vjesniku da zapravo ne postoji formalno uporište za Tomčićevu odgovornost, nego bi ta odgovornost mogla biti moralna. </p>
<p>Šeks podsjeća da je vladajuća koalicija odmah po dolasku na vlast najavljivala donošenje zakona o sprečavanju sukoba interesa, no od toga još nema ništa. Takav zakon sada priprema HDZ, najavljuje Šeks.</p>
<p>Tomčićeve nevolje s »Capital ingom« nisu od jučer. Još 1998. godine, kad je Zlatko Tomčić bio »samo« predsjednik HSS-a, u jednom su tjedniku objavljene optužbe njegova tadašnjeg oponenta u HSS-u da je Tomčić dobio barem 15 poslova od Ministarstva graditeljstva kad je bio na njegovu čelu. U tom se tjedniku tada zavrtjela »afera« jer je »Capital ing« dobio nadzor radova nad dubrovačkim hotelom »Excelsior«, također bez javnog natječaja.</p>
<p>Tomčić se opravdavao da je o tom poslu tvrtke »doznao iz novina«, te da »ne želi imati nikakve veze s poslovanjem 'Capital inga', upravo zbog osjetljivosti dužnosti (predsjednika HSS-a, op.) koju obavlja«. Tomčić je tada rekao i da »već godinama figurira kao suvlasnik 'Captial inga'«, no da ne ugovara nikakve unosne aranžmane za tu tvrtku. I tada je sve prebacivao na politički teren, tvrdeći da informacije koje se plasiraju o »Capital ingu« zapravo »navode na zaključak da se one distribuiraju s nešto više koordiniranosti nego što je to u tisku uobičajeno«.</p>
<p>Proglasivši se na neki način žrtvom obavještajne zavjere, na konferenciji za novinare sazvanoj tim povodom Tomčić je rekao da je »sve rezultat političkih pritisaka koji datiraju još od 1989. godine, kad se odbio priključiti političkoj grupaciji oko Doktora (Ivića Pašalića)«.</p>
<p>Da je vladajuća koalicija donijela zakon o sprečavanju sukoba interesa, dio bi dvojbi sigurno bio otklonjen. </p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20021021].
|
