NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020120].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 183826 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>20.01.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>INA blokira prodaju Beopetrola dok joj se ne vrati ukradena imovina</p>
<p>Još prije velikosrpske agresije na Hrvatsku, u počecima raspada bivše SFRJ, Srbi su na čelu s Miloševićem 1990. godine osnovali Beopetrol i bahato opljačkali Inu pripojivši novoj tvrtki 220 Ininih crpki, sedam skladišta i zgrada te 550 stanova, ukupne vrijednosti oko 150 milijuna eura (1,13 milijardi kuna). Ni danas, punih 11 godina kasnije te unatoč promjeni vlasti, ništa se nije promijenilo - srpski čelnici ne samo da odbijaju vratiti opljačkanu imovinu već, štoviše, razmišljaju i o prodaji Beopetrola inozemnom kupcu...</p>
<p>Prema poznatom modelu pljačke i bahatosti, Slobodan Milošević osnovao je godine 1990. Beopetrol i njemu pripojio 220 Ininih crpki, sedam skladišta i upravnih zgrada te 550 stanova. Ukupna je vrijednost tih objekata oko 150 milijuna eura odnosno 1,13 milijardi kuna. Kako se ovih dana o tome pisalo u medijima SRJ, bio je to povod za razgovor s predsjednikom Uprave Ine, dr. Tomislavom Dragičevićem. Na pitanje što Ina sad poduzima kako bi se Hrvatskoj vratila opljačkana imovina, dr. Dragičević ističe da se Ina nikad nije odrekla svoje imovine oduzete u Jugoslaviji. »Već potkraj 1990., nakon što je u Beogradu osnovana tvrtka »DP Ina-Beograd«, koja je poslije nezakonito pretvorena u Beopetrol (poduzeće za promet naftnim derivatima), tražili smo zaštitu svojih interesa, ali se u to vrijeme ništa nije moglo učiniti. Svejedno, obavijestili smo o toj pljački domaću i svjetsku javnost, a na beogradskom Općinskom sudu protiv Beopetrola i zatražili povrat svoje imovine«.</p>
<p>• Može li se naći rješenje u dogovoru s Beopetrolom, odnosno vladom SRJ, ili ćete ići na međunarodnu arbitražu što, zanimljivo je, navodno žele i srbijanski gospodarski i pravni stručnjaci?</p>
<p>- Razumljivo je da ćemo u tom pogledu i dalje koristiti sva zakonska i pravna sredstva u kontaktu s mjerodavnim tijelima SR Jugoslavije. O tome smo već obavijestili sve svoje partnere u zemlji i inozemstvu te sve koji su pokazali zanimanje za ulazak u proces privatizacije te naše imovine.</p>
<p>• Znači li to da je u SRJ pokrenut proces privatizacije te Inine imovine?</p>
<p>- Oni su donijeli Zakon o privatizaciji nekih državnih i društvenih poduzeća, a pritom nije utvrđen izuzetak za poduzeća nastala na imovini tvrtki i kompanija iz drugih republika bivše Jugoslavije. Mi nismo dali suglasnost za prodaju naše imovine, a ako nadležni u Beogradu ne donesu sudsko rješenje o povratku naše imovine, bit ćemo prisiljeni tražiti pomoć međunarodnih ustanova, pa, ako bude potrebno, ići ćemo i na međunarodnu arbitražu.</p>
<p>• Srpski mediji pišu da bi bilo najbolje Beopetrol prodati inozemnom ponuđaču te da se već javljaju neki kupci. Poznato je da je Beopetrol opterećen i nizom dugovanja pa nas zanima što je Ina tim povodom poduzela?</p>
<p>- Saznali smo da je šest kompanija bilo zainteresirano za kupovinu Beopetrola, ali su nakon naših intervencija neki potencijalni kupci odustali, a među njima i slovenski Petrol, u čijem je Nadzornom odboru u tom pogledu došlo i do ozbiljnog raskola. Čelništvo Beopetrola čak je obavijestilo javnost da kupac Beopetrola, ako se naknadno dosudi da se Ini mora vratiti oteta imovina, neće snositi materijalnu štetu nego će mu u tom slučaju štetu nadoknaditi jugoslavenska država. Sve su to, jasno, vrlo smišljene igre koje pomno proučavamo.</p>
<p>• Je li istina da je Ustavni sud Srbije stavio izvan snage samovoljnu odluku Miloševićeva režima o konfiskaciji imovina drugih republika, koja se nakon raspada SFRJ zatekla na tlu Srbije i Crne Gore?</p>
<p>- Srpski mediji o tome pišu, ali nismo dobili nikakvu službenu informaciju.</p>
<p>• Već je prošla godina od pada Miloševićeva režima, a ništa se dosad, koliko je poznato široj javnosti, nije promijenilo u pogledu povratka Inine imovine. Navodno je premijer Đinđić za to da se to pitanje riješi odmah, ali se tome protivi predsjednik Koštunica?</p>
<p>- Ne želim ulaziti tko je za, a tko protiv, ali smo vjerovali da će se nakon pada Miloševićeva režima taj proces ubrzati. Unatoč svemu, još sam optimist.</p>
<p> • Je li točno da Ina opskrbljuje Beopetrolove crpke derivatima i kakvo je značenje te trgovine glede povrata imovine?</p>
<p>- Naša je poslovna politika da moramo širiti tržište na sve države u okruženju pa i na zemlje nastale raspadom Jugoslavije, zato i neke kompanije u Srbiji opskrbljujemo svojim naftnim derivatima. No, Ina ipak nije ostvarila planiran izvoz svoje robe u Srbiju: prije godinu dana kada smo počeli trgovati s Jugoslavijom, potpisali smo ugovor, konkretno s Beopetrolom, o prodaji 370.000 tona proizvoda, što praktički znači opskrbu Beopetrola gorivom po cijenama koje odgovaraju jednoj i drugoj strani. No, došlo je do poteškoća nakon što je Srbija uvela uredbu o kontingentima sa ciljem zaštite domaće prerade nafte i proizvodnje naftnih derivata. Jasno, to je stvar državne politike, i u to ne ulazim, iako mi je poznato da pančevačka rafinerija ne može proizvodnjom derivata zadovoljiti potrebe tamošnjeg tržišta, jer je tek djelomice osposobljena za rad. S druge strane, industrija je u teškom položaju, malo što radi, a kako se ističe u tamošnjim medijima, i dosta je problema zbog ilegalnog uvoza i krijumčarenja nafte i derivata. Očito je da se uvođenjem kontingenta pokušava staviti pod kontrolu tržište nafte i derivata, što bi, u krajnjem slučaju, išlo u korist i našoj tvrtki. Čini mi se da su neke anomalije na tamošnjem tržištu rezultirale i time da je Ina plan prodaje svoje robe u SRJ u osam mjeseci 2001. godine ostvarila sa samo 17 posto, što je ispod svih očekivanja.</p>
<p>• Držite li da hrvatska Vlada čini sve potrebne političko-pravne poteze u cilju ubrzanja rješenja problema oko pljačke imovine Ine?</p>
<p>- Da, Vlada je naš vlasnik pa je ta podrška razumljiva. Uostalom, sve što činimo na tom području radimo uz suglasnost Skupštine i Nadzornog odbora Ine, a u tome usko surađujemo s nadležnim ministarstvima te s Božom Marendićem, hrvatskim predstavnikom u Komisiji za sukcesiju imovine bivših jugoslavenskih republika.</p>
<p>• Ima li Ina u toj značajnoj akciji punu podršku našeg veleposlanstva u Beogradu, zato što je neki dan objavljeno da u veleposlanstvu Slovenije tamo rade 23 ekonomska savjetnika, a u našem samo trojica te da je to jedan od razloga što slovenski gospodarstvenici brže od hrvatskih prodiru na tržište SRJ?</p>
<p>- Mislim da dobro surađujemo s našim beogradskim veleposlanstvom, a koliko sam obaviješten, u Beogradu će se uskoro otvoriti hrvatsko gospodarsko predstavništvo pa će neke stvari poteći brže.</p>
<p>Na crnogorskom tržištu bolje nego u Srbiji</p>
<p>• Kako je pitanje Ininih crpki i druge imovine riješeno u Crnoj Gori? </p>
<p>- Crna Gora je Ini vratila svu otetu imovinu i već dvije godine Ina, prema ugovoru s crnogorskim Jugopetrolom, svojom robom opskrbljuje crnogorsko tržište. 20. studenoga 2001. u Kotoru smo sklopili s Jugopetrolom ugovor o isporuci derivata za potrebe tamošnjeg tržišta, vrijedan oko 45 milijuna dolara. Riječ je o 200.000 tona motornog benzina, plinskih ulja, mazuta i bitumena, koje ćemo isporučivati tijekom 2002. godine. Već u 2000. godini na crnogorsko tržište izvezli smo nešto više od 100.000 tona derivata, a do kraja 2001. godine daljnjih 120.000 tona robe u vrijednosti od 26 milijuna dolara. Dogovorili smo i suradnju o izgradnji laboratorija u kojem će se provjeravati kakvoća goriva uvezenog u Crnu Goru te predvidjeli i zajednički nastup na tzv. trećim tržištima. U Kotoru smo osnovali svoje poduzeće »Ina-Crna Gora«. Dakle, na tom tržištu stojimo dobro.</p>
<p>Rješenje za kutinsku Petrokemiju tek za dvije do tri godine</p>
<p>• Na kraju, možete li nam nešto reći o opskrbi prirodnim plinom kutinske Petrokemije koji je kulminirao izlaskom tamošnjih radnika na ulicu?</p>
<p>- Mogu samo potvrditi poznatu činjenicu da problem Petrokemije nije nov, nego je posljedica višegodišnjeg neulaganja u plinoopskrbni sustav i nove dobavne pravce, a svemu su kumovali politika niskih cijena i neplaćanje potrošenog plina. Sadašnje stanje, kad se zbog većih zahlađenja iskazuje manjak plina za Petrokemiju, moguće je riješiti, ali ne odmah nego u roku od dvije do tri godine, pod pretpostavkom da se izgrade novi dobavni pravac i novo podzemno skladište plina. To su investicije koje se mjere u iznosu od 200 milijuna dolara. Potreban novac nemoguće je namaknuti iz sadašnje cijene plina, jer je energetska kalorija iz plina 20 posto jeftinija nego, primjerice iz ugljena, a da ne govorimo o električnoj energiji i loživom ulju.</p>
<p>• Kako bi se, po vašem mišljenju, mogli pokriti ti gubici?</p>
<p>- Gubitke koji nastaju zbog neisporuke plina mogli bi možda solidarno pokriti oni koji imaju zajamčenu opskrbu, jer dobivaju potrebne količine plina na račun toga što je Petrokemija morala izaći iz mreže. Konačno rješenje moguće je realizirati uvođenjem tržišnog formiranja cijena plina ili tako da Vlada od najavljene prodaje svog portfelja, taj novac, namijenjen razvoju, usmjeri izravno u razvoj plinoopskrbnog sustava.</p>
<p>Salih Zvizdić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Sporazum o NE Krško diktiraju politički, a ne stvarni interesi</p>
<p>Nitko Sporazum nije vidio makar je riječ o očitom braku iz interesa u kojemu nema elemenata ravnopravnosti već slovenska strana ima odlučujući glas. Kao u braku u kojem bi muž bio uvijek u pravu. To je baš tako, dva su glasa, a dođe li do spora, odlučuje slovenska strana, naglašava dr. Esad Prohić, savjetnik predsjednika Mesića za zaštitu okoliša</p>
<p>Iza Sporazuma o nuklearki Krško, potpisanog između Hrvatske i Slovenije u prosincu prošle godine, krije se toliko nejasnoća i opasnosti po Hrvatsku da se to sada može barem pokušati ispraviti stručnom i javnom raspravom, tvrdi dr. Esad Prohić, savjetnik predsjednika Republike za zaštitu okoliša. U dva javna oštra istupa on se decidirano usprotivio ratifikaciji Sporazuma i to ne kao pripadnik antinuklearnog lobija već kao stručnjak koji se tri desetljeća znanstveno i istraživački bavi zaštitom okoliša. U razgovoru za Nedjeljni Vjesnik upozorava na posljedice koje Hrvatsku čekaju s ovakvim odrednicama Sporazuma o nuklearki.</p>
<p>• Izjavili ste, među ostalim, da je Sporazum protivan domaćem zakonodavstvu?</p>
<p>- Tako je, ima stavova koji su suprotni člancima 35. i 36. Zakona o zaštiti od ionizirajućeg zračenja. U prvom spomenutom članku govori se o tome da o uvjetima odlaganja otpada mora biti upoznat ministar zdravstva koji s tim sasvim sigurno nije upoznat, a u drugom se članku govori da su u Hrvatskoj zabranjeni odlaganje i prerada nuklearnog otpada. Slažem se da je međunarodni ugovor jači od domaćeg zakonodavstva, no ovdje je riječ o bilateralnom sporazumu koji je napisan protivno domaćem zakonodavstvu. Ali, braniteljima sporazuma koji se pokušavaju izvlačiti na njegovu međunarodnu snagu, upravo to je vrlo sklisko. Postoji, naime, čitav niz međunarodnih sporazuma s kojima se Sporazum o nuklearki mora usuglasiti: npr. Zakon o potvrđivanju konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica. To moramo poštivati kao i Baselsku Konvenciju o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovom odlaganju koja je u Hrvatskoj na snazi od 9. svibnja 2000. godine. Postoji i Protokol o odgovornosti za štetu i o naknadi štete izazvane prekograničnim prometom opasnog otpada i njegovim odlaganjem koji je dio te Konvencije, i pred ratifikacijom je. A jedno od potencijalnih odlagališta radioaktivnog otpada je Trgovska Gora, udaljena od BiH svega tri kilometra. Mi izravno i njih moramo pitati za to pa se i na tom primjeru vidi da se otvara čitav niz problema koji nisu razjašnjeni. I na kraju, tu je Konvencija iz Aarhusa koju je Hrvatska usvojila 1998. godine, a prema kojoj javnost ima pravo na informiranje o svemu što se tiče zaštite okoliša. Nažalost, naša je javnost iz tog posve isključena.</p>
<p>• Ne samo javnost, već i relevantne državne institucije, ministar zaštite okoliša, nadležni saborski odbor, skoro nitko nema pojma što se krije iza tog Sporazuma?</p>
<p>- Nitko Sporazum nije vidio makar je riječ o očitom braku iz interesa u kojemu nema elemenata ravnopravnosti već slovenska strana ima odlučujući glas. Kao u braku u kojem bi muž bio uvijek u pravu. To je upravo tako, dva su glasa, a ako dođe do spora, onda odlučuje slovenska strana. U Društvenom ugovoru koji prati Sporazum čak piše da nas oni mogu izvlastiti, doduše, uz nediskriminirajuću naknadu, ako to škodi njihovim internim aktima. Evo, na primjer, oni su jednostrano otkazali isporuku struje iz Krškoga, a mi se sad Sporazumom obvezujemo primati 50 posto radioaktivnog otpada iz vremena kad struju uopće nismo dobivali od njih?! No, od svega je najskliskije područje naših financijskih obveza.</p>
<p>• Konkretno, mi ne znamo koje su naše financijske obveze prema tom Sporazumu?</p>
<p>- Tako je, ali ne možemo prihvatiti da nam se servira kako nitko živ sad ne može predvidjeti troškove. Piše, naime, da će posebna komisija u roku od 12 mjeseci nakon ratifikacije Sporazuma, donijeti financijski plan troškova i obveza. Mi ćemo, dakle, tek za 12 mjeseci znati svoje financijske obveze, iako je riječ o stotinama milijuna dolara, a prema prof. Marku Branici koji je stvarno ekspert u tom području, i o više milijardi dolara. Govori se i da se cijena razgradnje nuklearnog otpada ne može odrediti 20 godina unaprijed! To ne prihvaćam, nekakva simulacija naprosto se mora ponuditi jer neki elementi za to postoje, a mi moramo znati koliko nas taj Sporazum košta. Prije 20 godina kada se gradila nuklearka, »argument« je bio »vidjet ćemo što će biti za 20 godina«... Sada to vidimo i opet se postavlja isto pitanje - »tko zna što će biti za 20 godina«? Taj argument je neozbiljan, mi moramo znati koje nas obveze čekaju i za 20 godina. Ne možemo sljedećih 20 godina biti u neznanju da bi nam netko onda 2023. rekao »e, sad će vas to koštati toliko i toliko«. Što ako već za godinu dana saznamo da nam je skuplja pita od tepsije, a imamo alternativu jeftinije struje koju možemo kupiti u BiH i Srbiji gdje također imamo izvjesna vlasnička prava u postojećim elektranama.</p>
<p>• Oni koji su pregovarali o Sporazumu ističu samo cijenu struje koja Hrvatskoj ide u korist?</p>
<p>- Dužni su računicom pokazati koliko je korist veća od štete, umjesto što podastiru cijenu struje i manipuliraju podacima predočavajući to kao našu zaradu. Ako jednogodišnja proizvodnja struje vrijedi između 100 i 150 milijuna dolara, to nije naša zarada, jer imamo i troškove koje nitko ne spominje. Navodno ima problema i s radnim pravima naših ljudi koji rade u Krškom, ali to nitko nije uzeo u obzir.</p>
<p>• Sve dosad rečeno očito ostavlja mjesta sumnjama poput one da se iza toga krije konkretni interes nekog lobija?</p>
<p>- Teško je to reći i neozbiljno je o tome govoriti bez dokaza. No, osnovna sumnja koja se javlja jest skorašnja privatizacija HEP-a čiji se temeljni kapital povećava ako je »unutra« NE Krško. I to ostavlja prostora sumnjama, a druga je sumnja političke naravi. Mi, na žalost, sa Slovenijom imamo nekoliko otvorenih pitanja, ali je svakako najopasnije problem Krškog vezati s problemom granica, Ljubljanskom bankom ili cestovnim prijevozom. Krško mora biti posebna priča, ali nisam siguran da je tako i da nisu upletene političke ping-pong igre.</p>
<p>Prodati naš udio, ali samo uz pravu cijenu</p>
<p>• Mislite li da je rješenje u tome da se hrvatski udio u nuklearki proda i da se tako izvučemo?</p>
<p>- Možda bi to bilo rješenje ako bi se ponudila prava cijena... Može se pojaviti još jedan problem, a to je netko treći unutar Europske unije, tko nam može nametnuti, preko Slovenije koja će tamo stići prije nas, neke uvjete, pri čemu jedan od njih može biti, npr. zatvaranje NE Krško. I za takvu varijantu moramo imati predviđena financijska sredstva. Prodati ili ne prodati? Ako procijenimo da su troškovi preuzimanja obveza 50 posto veći od troškova koje bismo imali ako ne bismo dobivali struju iz Krškog, isplativije bi bilo prodati svoj dio. Ta opcija postoji, no pitanje je jesmo li s pozicija ekonomske procjene to dobro ocijenili.</p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Tko može reći kako izgleda tipični silovatelj? </p>
<p>Što su položaj jahačice i gaćice navučene naopako na tijelo ubijene žene, rekli stručnjacima, opremljenim najsuvremenijom tehnologijom za otkrivanje zločina? O tome i o drugim »tajnama« svoje struke govorio je ovih dana hrvatskim kriminalistima i vještacima najveći kriminalist današnjice, Henry C. Lee</p>
<p>Optuženi za silovanje, koje je negirao tijekom cijelog postupka, ipak je osuđen na dugotrajan zatvor jer su ga »prepoznali« svjedoci. No, zahvaljujući suvremenoj tehnologiji i metodama istraživanja zločina, primjeni metode ispitivanja DNA u vještačenju te vrhunskom radu i trudu forenzičara, nakon 17 godina pronađen je pravi silovatelj, a krivo osuđeni pušten je iz zatvora.</p>
<p>Dogodilo se to u SAD-u, a o ovom slučaju, na kojem je i sâm radio, kao i o nizu drugih, o načinu rada i primjeni forenzičkih znanosti, kao i primjeni najsuvremenije opreme, govorio je ovih dana hrvatskim kriminalistima i kriminalističkim vještacima prof. Henry C. Lee, najveći kriminalist današnjice. Iza njega je 40 godina rada i iskustva. Počeo je raditi na Tajvanu, gdje je bio kapetan policije, a nastavio u SAD-u, kamo je došao 1969. godine.</p>
<p>Prvi, crno-bijeli dijapozitiv, na kojemu je prikazana žena »prikovana« za stolac, koji je podsjećao na vrijeme španjolske inkvizicije, dr. Lee je popratio komentarom: »Na početku karijere 'rješavali' smo svaki slučaj, no bilo je to vrlo nehumano«. Uslijedilo je vrijeme kada su za sudski postupak bili ključni iskazi svjedoka. No, zbog sličnosti ljudi, svjedoci griješe u čak 40 posto slučajeva, objasnio je dr. Lee, govoreći o razvoju metoda rada i načina prikupljanja dokaza.</p>
<p>Tako se 80-ih godina počelo s izrađivanjem psiholoških profila optuženih za neki zločin. »Ali, tko može reći kako izgleda tipični silovatelj? U 99,9 posto slučajeva to su muškarci, u 0,1 posto to su žene, u pravilu silovatelji su muškarci u dobi od 16 do 32 godine, a obično se kreću u krugu od 25 milja tražeći žrtvu. No, i ta se metoda pokazala nepouzdanom«, rekao je dr. Lee i nastavio: »U 2000. godini služimo se forenzičnim znanostima primjenjujući ih sa zakonskim određenjima, a u zadnjih smo pet godina posebno razvili tehnike otkrivanja«.</p>
<p> No, znanstvenik koji po tragovima krvi, spermi, otisku cipele i prstiju ili pak putanji metka pronalazi zločinca, koji je već tri puta odlazio u mirovinu, ali su ga uvijek vraćali na posao, »samo zbog još ovoga teškog slučaja«, naglašava da »ni u najtežim i naoko nerazrješivim slučajevima - nikad - ne treba odustati«. »A kao znanstvenici moramo ostati potpuno objektivni i u sredini, između optužbe i obrane, jednako moramo dokazivati i nečiju krivnju i nevinost«.</p>
<p>Govoreći o znanstvenim dostignućima, kao i onima primijenjenim - kao što su stvaranje vrhunskih lasera, mikroskopa, televideokamera i ostalih tehnoloških dostignuća pomoću kojih se na temelju pronađenih i prikupljenih tragova razrješavaju najsloženiji zločini - dr. Lee je naveo podatak da su u SAD-u, zahvaljujući bazi podataka o balističkim vještačenjima, naknadno razriješili 2700 prije nerješivih slučajeva. U SAD-u postoji i nacionalna baza podataka o DNA, otisaka prstiju, osobnih podataka, rezultata tekstilnih vještačenja. Za pronalazak tragova na mjestu zločina koriste se ultraljubičaste zrake, prijenosni rendgenski uređaji, infracrvene svjetiljke. Izuzetno je značajna i teleforenzika, jer se može komunicirati na daljinu.</p>
<p>U trenutku dolaska na mjesto zločina sve se radi timski, prisutni su svi stručnjaci - od forenzičara, detektiva, koji su iskusni policajci, do ljudi koji »poznaju ulicu«, liječnika. U slučaju da zatrebaju nekoga za poseban stručni savjet i suradnju, a taj je stotinama kilometara daleko, s njim se komunicira televideokamerom, prenoseći mu sliku s mjesta očevida. On je prati i govori ekipi na mjestu događaja što još treba uraditi.</p>
<p>Mjesto zločina, kao najvažnije mjesto na kojemu se prikupljaju materijalni tragovi, ali i podaci o tijeku zločina, »najosjetljivije« je mjesto. Treba utvrditi radi li se o primarnom ili sekundarnom mjestu - je li zločin počinjen tu ili negdje drugdje, pa je možda tijelo žrtve dopremljeno naknadno. Tu treba utvrditi radi li se o aktivnom ili pasivnom zločinu, odnosno o unaprijed organiziranome ili onom što se dogodio »slučajno«.</p>
<p>U slučaju pasivnog zločina, primjerice, žrtva je sjedila u fotelji, napadnuta je i ubijena bez ikakva otpora. U protivnom, u aktivnom zločinu, došlo je do svađe, tučnjave, napada, u kojem se žrtva borila, branila i pokušavala spriječiti da bude ubijena. Radi li se o jednom ili drugom, govore nađeni tragovi, slika koju forenzičar zatječe na mjestu. Dr. Lee je dao mnoštvo primjera za to.</p>
<p>Tako je jednom u šumi pronađena žena, čije je tijelo bilo u položaju jahačice, ali su joj gaćice bile obučene naopako: prednja je strana bila na stražnjici. Bio je to vrlo važan trag. Radilo se o sekundarnom mjestu zločina, žena je bila silovana i ubijena na drugom mjestu. Nakon ubojstva ubojica ju je djelomično obukao, ali krivo, potom ju je mrtvu utrpao u prtljažnik automobila. Tamo je došlo do mrtvačkog ukočenja tijela. Prilikom rekonstrukcije, pronađeni detalji i tragovi slagali su se međusobno poput puzzla.</p>
<p>Rekonstrukcija zločina radi se i po nekoliko mjeseci nakon što je počinjen, ne bi li se, zbog propusta koje načini policija prilikom očevida, ipak uspjelo doći do detalja koji će upotpuniti mozaik i riješiti zločin. Svjetski poznati forenzičar ustvrdio je kako se policijski posao ne razlikuje od zemlje do zemlje, jer on znači zaštitu građana i sigurnost zemlje. Građani pak bilo koje zemlje imaju dva problema koji ih brinu, a to su gospodarstvo i sigurnost. Ako nema sigurnosti, nema ni gospodarskog razvoja jer nitko neće ulagati kapital u nesigurnoj zemlji. »U SAD-u su sigurnost i policijski posao na svakim izborima pod posebnim povećalom«, rekao je dr. Lee. </p>
<p>Zašto je oslobođen O.J. Simpson </p>
<p>U vezi s jednim od najpoznatijih suđenja, kad je O. J. Simpson bio optužen da je ubio svoju ženu Nicole Simpson, ali je u nedostatku dokaza oslobođen, dr. Lee je naknadno utvrdio da je policija prilikom očevida napravila niz propusta u prikupljanju dokaza.</p>
<p>Na mjestu zločina, na kojem je Nicol pronađena ubodena 8 puta i prerezanoga vrata, policajci nisu uzeli tri krvava otiska prsta. Lee je utvrdio dva različita otiska cipele, a policija je tvrdila da se radilo o jednom. Nakon što je tijelo poslano na pregled, oprano je prije nego što su uzeti tragovi. Nakon dva tjedna utvrdilo se da se pogriješilo i - slučaj se počeo raspadati.</p>
<p>Dr. Lee radi i na rasvjetljavanju pogibije i pronalasku ostataka žrtva terorističkog napada 11. rujna. Tada je poginulo više od 3000 osoba, dosad se pod gomilom ruševina uspjelo pronaći oko 10.000 ostatka njihovih kostiju. Odlazi se u kuće nestalih osoba, uzimaju njihove četkice za zube, češljevi i neke druge osobne stvari, ne bi li se tako došlo do identifikacije pomoću DNA metode.</p>
<p>Jasminka Ivančić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="4">
<p>Postavljen provizoran krov, otvorenje Rodilišta u ponedjeljak</p>
<p>Za mjesec dana trebala bi biti poznata materijalna šteta počinjena požarom 8. siječnja te završena ispitivanja konstrukcije zgrade, kako bi se moglo pristupiti obnovi četvrtog kata i postavljanju pravog krova</p>
<p>ZAGREB, 19. siječnja</p>
<p> - Radnici građevinske tvrtke »Tehnika« postavili su provizoran krov na zgradu Rodilišta Kliničke bolnice Sestara milosrdnica i time su stvoreni uvjeti za ponovno otvaranje Rodilišta, najavljeno za ponedjeljak. Prema riječima voditelja radova Zlatka Barla, na mjesto krovišta izgorjelog u požaru 8. siječnja postavljena je drvena rešetkasta konstrukcija površine 820 četvornih metara i nosivosti 200 kilograma po četvornome metru.</p>
<p>»Krov ima garanciju šest mjeseci i može izdržati pritisak velike količine snijega. Svoj zadatak shvatili smo vrlo ozbiljno i cilj nam je bio da radove obavimo što prije, tako da ne znamo ni koliki su bili troškovi. Na postavljanju krova radilo je 80 radnika u dvije smjene, a rad im je bio otežan snijegom. Stoga su svi bili vezani konopima, a postavljena je bila i zaštitna ograda«, rekao je Barl. Dodao je da su svi grubi radovi obavljani tijekom dana, dok se noć koristila za čišćenje i odvoz materijala, kako se ne bi ometao mir bolesnika. S obzirom na to da su se na donjim katovima obavljale medicinske usluge, radnici su za kretanje koristili isključivo toranj za komunikaciju, postavljen s vanjske strane zgrade, koji će ostati i za obavljanje budućih radova.
Radnici »Tehnike« u subotu su čistili i prali obnovljeno krovište i četvrti kat kako bi se mogla obaviti inspekcija.</p>
<p>Barl je spomenuo veliku pomoć koju im je pružila tehnička služba bolnice, koja je, među ostalim, ponovno osposobila Rodilište na trećem katu.</p>
<p>Za mjesec dana trebala bi biti poznata materijalna šteta počinjena požarom i završena ispitivanja konstrukcije zgrade kako bi se moglo pristupiti obnovi četvrtog kata i postavljanju pravog krova.</p>
<p>Otkud živo vapno na krovištu?</p>
<p>»Vapno nikako nije moglo biti uzrok požara krovišta Rodilišta u Vinogradskoj«, rekao nam je inženjer građevinarstva Filip Kršul. Prema njegovim riječima, živo vapno u kontaktu s vodom oslobađa toplinu samo ako ga se miješa, no ona je i tada premala da bi izazvala požar. Dodao je da živo vapno, koje je prema policiji izazvalo požar može nastati iz gašenog vapna ako ono dođe u dodir s vatrom. »Ukoliko su na izgorjelom krovu nađeni tragovi živog vapna, uzrok požara je vjerojatno nešto drugo«, rekao je Kršul.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Zimske radosti zasjenjene gužvom, neuređenim skijaškim stazama i prometnim kaosom</p>
<p>Gorski spasioci intervenirali dva puta zbog iščašenog koljena i ramena / Pola sata čekanja žičare za četiri minute skijanja / Zakazala regulacija prometa na Sljemenskoj cesti: Za spuštanje automobilom s vrha Sljemena čekalo se više od sat i pol </p>
<p>ZAGREB, 19. siječnja</p>
<p> - Sunčano vrijeme privuklo je u subotu na Sljeme brojne građane, a činovnička livada postala je okupljalište rekreativaca i izletnika. Na njoj se skijalo, sanjkaši su se spuštali sa svih njenih padina, a neki su i prvi puta stali na skije u Školi skijanja »Žuti mačak«. Bilo je i onih koji su radili snjegoviće, grijali se toplim napitcima i kartali, zavaljeni u snijegu. </p>
<p>Cijelo mnoštvo bilo je pod budnim okom gorskih spasioca koji su na skijama nadgledali skijaške staze i sanjkalište, te obilazili planinarske staze. Do podneva intervenirali su u dvije nesreće - iščašenjima koljena i ramena.</p>
<p>Na dijelu Crvenog spusta u subotu se održavala i tradicionalna, osma međunarodna sljemenska utrka »Trofej vjeverica«. Mlađe djevojčice i dječaci (1989. i 1990. godište) te starije djevojčice i dječaci (rođeni 1987. i 1988.) iz hrvatskih i slovenskih skijaških klubova u subotu su vozili slalom. Mladi natjecatelji u nedjelju će se okušati u veleslalomu. </p>
<p> »Skijanje se pomalo oporavlja, što se tiče brojnosti mladih skijaša. Bilo je i gorih godina, kada je bilo puno manje natjecatelja«, rekao nam je Edo Verstošek iz Skijaškog kluba Samobor, organizatora utrke. Naime, natjecanje je okupilo 64 mlada skijaša iz Hrvatske i samo njih pet iz Slovenije.</p>
<p>Preostali dio Crvenog spusta, kao i Bijeli, Zeleni i Plavi spust, bili su na raspolaganju skijašima rekreativcima. Radile su obje vučnice i trosedežnica, no zbog gužvi, nediscipliniranosti skijaša i nemara djelatnika skijaških žičara (tako su nam se požalili skijaši), na njih se čekalo i do pola sata. »Za četiri minute skijanja moram čekati pola sata na žičaru«, doviknuo nam je jedan od skijaša.</p>
<p>Zagrebački skijaši žalili su se i na nedovoljno uređene staze, s obzirom na količinu palog snijega, pune leda. </p>
<p>Zakazala je u subotu i regulacija prometa na Sljemenskoj cesti. Na silazak automobilima s vrha čekalo se više od sat i pol. Naime, nedaleko od skretanja za Tomislavov dom automobili su bili parkirani s obje strane ceste, što je onemogućilo prolaz autobusa i ralica. U pomoć je priskočio »pauk« koji je premještao automobile koji su priječili prolaz, no trebalo je dočekati njihovo micanje. »Gdje su bili policajci zaduženi za kontrolu prometa vikendom, kada su dozvolili parkiranje s obje strane ceste?«, pitali su se izletnici i vozači ZET-a.</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Prvi manekenski koraci djece iz Udruge za Downov sindrom</p>
<p>ZAGREB, 19. siječnja</p>
<p> - »Sada svi mogu vidjeti da naša djeca znaju hodati«, rekla je jedna majka iz Udruge za Downov sindrom, nakon modne revije održane u »Gap klubu«, na kojoj su uz Zaprešićke manekene sudjelovala i djeca iz Udruge za Downov sindrom. A ne samo da mališani s Downovim sindromom znaju hodati, nego znaju i plesati, pjevati i, baš poput pravih manekena, predstaviti najnovije modne kolekcije. To su u subotu, uz snažno odobravanje publike, i učinili. </p>
<p>Dječju modnu reviju u »Gap klubu«, organizirao je »UMAH fashion« i njegova direktorica Regina Jäger, a revija je bila svojevrsni finale Bala manekena kojeg je organizirala ista agencija prije mjesec dana, i čiji je prihod od 15.000 kuna, uplaćen upravo Udruzi za Downov sindrom.</p>
<p> Reviju su u subotu otvorile male Jelačićke, simpatične mažoretkinje, prepoznatljive po plavo-žutoj odjeći, koje su odmah na početku oduševile publiku. Sa svojim kolekcijama, koje su ponijeli mali manekeni, predstavili su se »Tekstilpromet«, naša najveća trgovačka kuća, čiji se modeli mogu naći u dječjim trgovinama »Zeko«, »Kalevala«, »Skiplet« iz Rakitja. Kolekciju »Zlatni mrav« predstavile su četiri »klinceze« atraktivnim plesom. Svoje su proizvode predstavili i Tvornica čarapa Jadran, Modni salon Gašo te modna dizajnerica Željka Kolaković. </p>
<p>Nakon revije slijedilo je još jedno iznenađenje za djecu iz Udruge za Downov sindrom. Naime, Tvornica čarapa Jadran darovala je svim malim sudionicima revije čarape, dok je onim mališanima koji će krenuti u školu Alan Šokičić iz »Gap kluba« darovao deset školskih torbi. »Klub Gap« je ujedno besplatno ustupio i prostor za reviju, a »McDonalds« je mališanima osigurao besplatno piće, kojim su se klinci počastili nakon plesa i hodanja po modnoj pisti. Slikarica Lidija Lovrekovič Udruzi je darovala jednu svoju sliku, a Društvo Naša djeca »Križ« mališanima je darovalo plišane igračke. Revija je završila velikim plesom mališana, čime su dobili jednu krasnu uspomenu koje će se zasigurno još dugo sjećati. </p>
<p>Nataša Kovačić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="7">
<p>Izabrana kraljica riječkog karnevala </p>
<p>RIJEKA, 19. siječnja</p>
<p> - Između devet natjecateljica i predstavnica maškaranih grupa koje su se kandidirale, za kraljicu 19. međunarodnog riječkog karnevala izabrana je 24-godišnja Kristina Ožanić iz karnevalske skupine »Maškarani rally Pariz- Bakar«. Izborom kraljice svečano je otvoren ovogodišnji Riječki karneval, te je gradonačelnik, mr. Vojko Obersnel »ključeve Grada« predao meštru Karnevala Toniju, odnosno »karnevalskom gradonačelniku«.</p>
<p>Titula prve pratilje na sedmom po redu izboru kraljice Riječkog karnevala pripala je šesnaestogodišnjoj učenici iz maškarane skupine »Prijatelji-amici«, Marini Juričev, a drugom je pratiljom proglašena dvadesetogodišnja studentica ekonomije iz karnevalske grupe »Plesna skupina Porto Ri«, Sandra Vrcelj. </p>
<p>Nagradu za naj-kostim dobila je skupina »galebova« »Trsačkih maškara« na čelu s Jelenom Dokozić, a najboljim scenskim nastupom proglašen je onaj Kristine Ožanić. Nova će kraljica sudjelovati u svim službenim predstavljanjima Riječkog karnevala i promovirati maškaranu tradiciju, kao i njene prethodnice Iva Radić, Maja Skvaže, Maja Cecić-Vidoš, Saša Šofranac, Tamara Tonković i Sanja Rončević, prošlogodišnja kraljica, koja je svoje dojučerašnje ovlasti i krunu predala novoj kraljici. Djevojke su se za vrijeme nastupa iskazale šarmom i duhovitošću, te plesnim i glazbenim umijećem. </p>
<p>LJ. P.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Zbog zagađenja organičena vožnja automobilima u Italiji</p>
<p>MILANO, 19. siječnja</p>
<p> - Vlasti u talijanskoj Lombardiji mole vozače da automobile na tri dana ostave kod kuće i tako smanje sve veću zagađenost zraka u Milanu i okolici, službeno je objavljeno u subotu. Lombardija je već zabranila upotrebu privatnih vozila 12 sati u nedjelju, i to je već treća takva zabrana ove zime.</p>
<p> Predsjednik regije Roberto Formigoni zamolio je vozače da i u subotu i u nedjelju koriste druga prijevozna sredstva.</p>
<p> »Predjednik moli ljude da i u ta dva dana izbjegavaju upotrebu svojih automobila«, rekao je glasnogovornik regionalne vlade i dodao: »Za razliku od nedjelje, to nije obvezno«. Formigoni je molbu izrazio u petak na regionalnoj televiziji. </p>
<p> Neobično suha zima povisila je koncentraciju čestica zagađenja zraka u Milanu na pet puta višu od dopuštene i zato je uvedena nedjeljna zabrana. Zbog suše stradali su i usjevi, spustila se razina vode jezera na sjeveru Italije, a alpska skijališta nemaju snijega. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>U Singapuru zabranjen Madonnin DVD</p>
<p>Madonnin DVD »Drowned World Tour« zabranjen je u Singapuru zbog previše opscenih scena. Tamošnja je cenzorska komisija već od ranije poznata po sličnim potezima. Ovoga puta dežurni su cenzori bili vrlo nezadovoljni sa scenama snimljenim na koncertu u Detroitu, a osobito onom u kojoj se može vidjeti čudovište koje siluje mladu azijatkinju. Madonnin management još nije odlučio hoće li na tamošnje tržište lansirati cenzuriranu verziju DVD-a. Inače, ovaj je video zapis uoči Nove godine objavljen i u Hrvatskoj te u 120 minuta trajanja i s 23 uvrštene pjesme donosi uvjerljiv pregled osebujne Madonnine karijere. U međuvremenu je kraljica popa za svoj rad primila još jedno priznanje u obliku nominacije za nagradu Grammy, u kategoriji najboljeg video spota za pjesmu »Don't Tell Me«, s albuma »Music«.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Kylie Minogue gola u biografiji</p>
<p>Dugo najavljivana i još duže iščekivana biografija Kylie Minogue izaći će krajem travnja, zbog njezinih velikih uspjeha u posljednjih nekoliko mjeseci. Urednica Jenny Stanley - Clarke, namjerava u knjigu »Kylie: Naked«ubaciti još jedno poglavlje o uspjehu albuma »Fever« i super hita »Can't Get You Out Of My Head«. Dok zadnje poglavlje piše popularni britanski novinar Nigel Goodall, ostatak knjige donosi kroniku uspjeha i padova australske zvijezde, od početka u tv-sapunicama do statusa sex simbola i pop princeze. Kylie se u međuvremenu sprema na još jedan veliki korak u karijeri, a to je osvajanje američkog tržišta, na kojem je već uspješno zaživio hit »Can't Get You Out Of My Head«. Album u Americi izlazi 26. Veljače i očekuje se da bi njime ona mogla ponoviti svoj američki uspjeh iz 1988. godine, kada je žarila i palila hitom »The Locomotion«.</p>
<p> Ovih će dana biti objavljen i novi europski single »In Your Eyes«, čiji video spot Kylieni muški obožavatelji s nestrpljenjem očekuju, nadajući se da će »džepna Venera« i ovoga puta otkriti nešto više svojih čari, kao u svim dosadašnjim spotovima.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Boginje prijete, a cjepiva nema</p>
<p>Gotovo da smo zaboravili na strahote bolesti velikih boginja. Ta virusna bolest karakterizirana visokom temperaturom i pojavom bolnih mjehurića na koži, smrtonosna je u 30 posto slučajeva. Širokom akcijom imunizacije koju je pokrenula Svjetska zdravstvena organizacija, bolest je globalno iskorijenjena 1980. godine, a uništene su i zalihe virusa variole u laboratorijima, s iznimkom dvaju centara - američkog Centra za nadzor i sprečavanje bolesti i ruskog Centra za istraživanje virusa i biotehnologiju.</p>
<p>Međutim, prijetnje bioterorista učinile su da ova teška bolest opet postane žalosna realnost. Stoga je američki ministar zdravlja i socijalne skrbi, Tommy Thompson, uputio zahtjev britanskoj biotehnološkoj kompaniji Acambis da ubrza razvoj i proizvodnju novih cjepiva protiv velikih boginja, radi učinkovite zaštite od mogućih bioterorističkih napada. </p>
<p>U američkom Centru za prevenciju i kontrolu bolesti pohranjeno je oko 140.000 doza postojećeg cjepiva, a svaka doza predviđena je za 50 do 60 osoba. Pretpostavlja se da diljem svijeta postoji još dodatnih 50 do 100 milijuna doza. </p>
<p>Međutim, sva ta cjepiva smatraju se neprikladnima jer su napravljena korištenjem tkiva goveda pa nisu sigurna s obzirom na zaštitu od kravljeg ludila.</p>
<p> Koncem prošle godine kompanija Acambis potpisala je ekskluzivni ugovor s američkom vladom u iznosu od 343 milijuna dolara za početnu proizvodnju 40 milijuna doza novog cjepiva i za godišnju proizvodnju većeg broja cjepiva sve do 2020. godine. </p>
<p>Problem s velikim boginjama leži u činjenici da gotovo nijedna zemlja u svijetu nije pripremljena za novu epidemiju ove teške bolesti. </p>
<p>Čak ni SAD, što je zaključak rasprave u američkom Kongresu, održane koncem prošle godine kad su nevladini stručnjaci utvrdili da je američki medicinski sustav uglavnom nespreman za teroristički napad virusom velikih boginja.</p>
<p>K. Pavelić</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Umjetni vid i sluh</p>
<p>Mogu li se stvoriti »umjetni« osjet vida ili sluha? Čini se da je to moguće. Znanstvenici Sveučilišta Wisconsin u Madisonu u SAD-u već dugo rade na području obrade i prenošenja informacija koje u uobičajenim uvjetima dolaze putem osjeta vida, odnosno sluha pomoću električni stimuliranih dodira. Ideja je zamijeniti jedan osjet drugim te načiniti uređaje koji će kod ljudi stvarati osjećaj sluha ili vida, ali preko elektrostimulacija osjeta dodira.</p>
<p>Ljudi koji ne vide ili ne čuju u potpunosti ili djelomično razvijaju druge načine komunikacije sa svojom okolinom od onih na koje smo mi »obični smrtnici« naviknuti. Kod ljudi koji ne vide ili ne čuju, čulo dodira razvijenije je nego kod ostalih, a posebice ako ga se i dodatno stimulira električnim podražajima. Ideja je staviti ljudima pod kožu elektrode kojima prolazi struja dovoljna da stimulira živce u okolnom tkivu koji su odgovorni za normalnu reakciju izazvanu nekim drugim vanjskim podražajem te nekim drugim načinom prikupljanja informacija. </p>
<p>Sustav je moguće primijeniti u protezama za ljude oštećenog vida ili sluha, za stvaranje umjetnog osjeta kod nadomjestaka za amputirane ruke ili noge, za stvaranje umjetnog osjeta kod robota koji se koriste pri operacijama ili za rad u opasnim uvjetima te za monitore koji reagiraju na dodir pri sustavima prividnosti (prividne stvarnosti). Razvijaju se još i elektrododirni monitori na kojima i slijepe i slabovidne osobe mogu koristiti računalnu grafiku, ali i uređaji koji reagiraju na podražaj ljudskog jezika, za koje se pokazalo da su mnogo finiji no oni pri elektrostimulaciji preko prstiju. (kpp)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="13">
<p>Treba li hrvatskoj kulturi doista toliko alibija?</p>
<p>Branko Čegec, pomoćnik ministra kulture za kulturni razvitak i stvaralaštvo, odgovara na pitanja Vjesnikove novinarke o aktualnim događanjima u književnosti, filmu, izdavalaštvu i kazalištu, o Krležinoj ostavštini i njezinoj identifikaciji te o tome kako se snaći u Euroimagesu i kolike su šanse pulskog festivala u gradu bez kino dvorane</p>
<p>Već na početku godine pokazalo se nužnim razgovarati o situaciji i događanjima u hrvatskoj kulturi, napose kinematografiji, posebno nakon osnivanja kulturnih vijeća, a i neposredno uoči ulaska u Euroimages. No, iskoristili smo nazočnost i dobru volju Branka Čegeca, uglednog pjesnika, književnika, publicista, i izdavača, koji je posljednje dvije godine svoje slobodno vrijeme, energiju, iskustvo i znanje, primarno posvetio radu u Ministarstvu kulture, na mjestu pomoćnika ministra za kulturni razvitak i stvaralaštvo. Dakle, čovjeka najobavještenijeg i najpozvanijeg za odgovore na naša ne uvijek jednostavna pitanja, i ne samo o filmu. </p>
<p>• Što će se promijeniti u hrvatskom filmu 2002. godine, barem što se tiče organizacije? </p>
<p> - Prije svega promijenit će se način odlučivanja o filmu, jer su formirana kulturna vijeća pa tako i Vijeće za film koje će sasvim sigurno bitno mijenjati kriterije, ali i probati konkretizirati neke dugo nerealizirane ideje. Ljudi iz struke moći će utjecati na onaj dio promjena unutar institucija koje bi trebale rezultirati promjenom stanja u sustavu. To su, naravno, moje dobre želje, a tek ćemo vidjeti hoće li to tako i biti. No, kao projekt, s obzirom na trenutačne okolnosti, čini se logičnim.</p>
<p> • Ali samo teoretski, jer mijenjaju se modeli, ali ljudi ostaju isti?</p>
<p> - Zasad, naravno, govorim samo teoretski. To je problem male zemlje kao što je naša, da smo zapravo gotovo uvijek osuđeni na iste ljude koji pokrivaju neka područja ili se uopće žele angažirati. Jer kod nas se najčešće događa da zanimljivi ljudi rado iznose zanimljive ideje u medijima, a s druge strane ne žele potrošiti vrijeme i energiju za neki konkretni angažman. Prema tome, imamo one ljude koji su spremni prihvatiti i neku elementarnu odgovornost za posao koji će obavljati. </p>
<p>• Moram na tu misao asocirati nedavnu izjavu Vesne Pusić da građanska Hrvatska već dugo šuti. Pitamo se do kada? </p>
<p>- Zanima me zapravo koja je to građanska Hrvatska? To je, nažalost, jedna apstraktna Hrvatska. Bilo bi puno jednostavnije kad bi netko znao artikulirati koja je to građanska Hrvatska koja šuti i ne daje glasa od sebe. Jer i ta šutnja je s jedne strane nekakav odnos prema situaciji, a s druge to ipak ne zadovoljava elementarni kriterij građanskog koji podrazumijeva neki konkretan stav, oblik osviještenosti i mogućnosti artikulacije toga stava.</p>
<p> • Činjenica je ipak da su naši kulturnjaci, intelektualci, doista pasivni?</p>
<p> - Da, ali to nije nova pojava. I ta pojava nije bila tako često determinirana političkim okolnostima nego najčešće posvemašnjom inercijom koja inače vlada u prostoru kulture i intelektualnog života. Dakle, uvijek se čuje glas samo nekih, gotovo uvijek istih ljudi, bez obzira na vrijeme i političke prilike. Mislim da se ta situacija nije, niti se ima izgleda uskoro bitno promijeniti. Zato sam dosta oprezan kad se olako iznose teze o nemogućnosti javnog govora, odnosno o nepostojanju prostora u kojem bi mogli reći svoje mišljenje.</p>
<p>• Ne mislim na zabrane nego na motive?</p>
<p> - To je elementarni problem koji je cijelo vrijeme na neki način postojao, jedino je možda izrazitije opadala motivacija u situacijama popuštanja različitih oblika prije svega političkog radikalizma.</p>
<p> • Danas nema žestokih polemika ni svađa?</p>
<p> - Nema ničeg ozbiljnog. Živimo u prilično gluhoj situaciji, u kojoj ima vrlo malo ozbiljnih reakcija i osporavanja nečega što je eventualno loše ili na neki način afirmacija nečeg dobrog. Dapače, afirmacije nečega što je dobro uopće nema, dok se negativni primjeri pojavljuju u paušalnim novinskim člancima, a ne u ozbiljnim intelektualnim analizama.</p>
<p>• Analiza gotovo da i nema?</p>
<p> - Apsolutno ih nema, taj oblik intelektualnog angažmana iz našeg je javnog prostora gotovo nestao. Ne sjećam se odavna da je netko sjeo i u nekom časopisu, svejedno kojem, niskotiražnom ili visokotiražnom, napisao ozbiljan polemički, analitički ili intelektualno provokativan tekst. Netko će mi sada odgovoriti da je to nedavni Ivšićev govor o Krleži, ali ni to nije popraćeno gotovo nikakvom medijskom pozornošću, a Ivšić, osim toga, dolazi iz posve druge kulturološke situacije i ne referira se bitno na aktualno vrijeme. Ja govorim isključivo o intelektualcima koji žive ovdje i sa svima nama dijele istu sudbinu. Naravno, ne govorim o onom tipu provokacije na razini jeftine senzacije kojima se mediji uglavnom bave. Jer, tračevi nisu odraz stvarnih problema, niti trač ima racionalno uporište. On možda neki put signira, ali on ne može ponuditi rješenja. </p>
<p>• Čini se kao da smo svi mi pa i kulturnjaci, nakon terorističkog ataka na SAD 11. rujna, povjerovali da sad više nije riječ o strahu i nadi u kojoj smo dosad živjeli, već da je nastupio totalni pesimizam sa strahom bez nade? </p>
<p> - Nisam siguran da je ovo o čemu danas razgovaramo odredivo 11. rujnom. To je nešto što traje kao kontinuiran proces. Apatija nije izmišljotina postrujanske paranoje koju temeljito pumpaju krvoločni mediji. Sve to nepriznavanje nade je još jedan od alibija za produkciju beznađa. Čini mi se da nada nije nešto što određuju događaji, jer u najkritičnijim momentima ljudima je ostala nada, ako se dobro sjećamo nekih povijesnih iskustava. Tako mi se čini da katastrofe i loši događaji ne utječu na uzmak nade, nego upravo suprotno, oni bi trebali biti poticaj za ideje o nekom drugom, boljem vremenu. Zato mi se čini da su i ti događaji opet nešto što se počelo koristiti kao alibi, jer uvijek je problem negdje drugdje, a ne u nama samima.</p>
<p> • Vratimo se našem filmu kojem je očito potrebno dosta alibija. Kako dalje? S Euroimagesom?</p>
<p> - Euroimages je nešto što je u procesu konkretizacije. Mi ćemo ove godine postati članica Euroimagesa, ali ne 1. siječnja kako je negdje objavljeno. To se očigledno netko malo šalio jer nitko nigdje nije govorio o 1. siječnju kao datumu učlanjenja, nego o mogućem početku konkretizacije pristupa. Samo učlanjenje ionako ovisi o timingu i dnevnim redovima radnih tijela Euroimagesa. S obzirom da Euroimages ima svoje stranice na internetu na kojima se može sve provjeriti, očigledno kod nekih naših ljudi postoji zabuna između eura i Euroimagesa. A možda je to i logično, jer bi neki euro preko Euroimagesa trebao valjda doći u Hrvatsku. Zasad je sve u završnom procesu i ide normalnim tokom. </p>
<p>• Koliko bi to sudjelovanje u Euroimagesu godišnje koštalo Ministarstvo kulture? </p>
<p> - To nitko ne želi precizno reći sve dok se ne definiraju svi uvjeti, ali siguran sam da za nas to ne bi trebao biti velik iznos, nešto što ne bismo mogli platiti.</p>
<p>• Čuli smo da je riječ o 150.000 eura?</p>
<p> - To su brojevi koji se procjenjuju na temelju iskustva drugih zemalja. Međutim, svaki put kad se donese odluka o primanju novih članica, definiraju se i pojedinačni uvjeti, uključujući i članarinu. No, pretpostavljamo da bi to trebalo biti na razini nama sličnih zemalja, poput Slovenije, koja je već u Euroimagesu.</p>
<p>• Onima koji poznaju situaciju u europskom filmu jasno je da ta pripadnost Euroimagesu ništa ne garantira našim redateljima?</p>
<p> - Apsolutno ništa. To su možda nešto više otvorena vrata nego što su bila ranije. Ali ta vrata ni dosad nisu bila zatvorena, samo je trebao netko pokucati, a bojim se da nije bilo uloženo previše napora da se pokuca na vrata ne samo Euroimagesa, nego i drugih europskih fondova.</p>
<p>• I dalje su osnovni kriteriji imati dovoljno kvalitetan scenarij kojim se mogu privući ne samo naše Ministarstvo kulture, nego ovoga puta i barem dva producenta iz zemalja članica EU-a?</p>
<p> - Točno, no ne mislim da je to i dosad bitno ograničavalo naše autore da se natječu na tim fondovima. Jednako tako kao što ni sama činjenica što ćemo postati članicom Euroimagesa neće promijeniti ništa u sustavu financiranja našeg filma. Naš film prije svega mora imati kvalitetne projekte koji će zadovoljiti kriterije koji se na europskim fondovima traže, i nakon toga može ući u konkurenciju za financijsku pomoć. Dakle, mora se proći nekoliko selekcija uz našu nacionalnu, još barem dva europska producenta i na kraju komisiju Euroimagesa. Dakle, vidjet ćemo kako će to funkcionirati, a kako smo već govorili o alibijima, nadam se da netko neće ovu situaciju također koristiti kao alibi za ono što sam neće biti sposoban zadovoljiti. </p>
<p> • Govoreći o hrvatskoj kinematografiji, čini se da je jedan od bitnih nedostataka, osim kvalitetnih scenarija, što je već opće poznato, nepostojanje logistike, bilo kad je riječ o producentskim, bilo o promotivnim zadacima. Novac se uzima, primarno za režiju, a onda - kako kome pripadne?</p>
<p>- Sve to nije dobro jer mislim da neki ljudi nemaju energije za bavljenje svim tim poslovima, a na kraju krajeva, zašto bi je i imali jer oni svoju kreativnu energiju trebaju ulagati u film, a ne u producentske i promotivne poslove. Dakle, kao što ste sami spomenuli, naši producenti misle da su, činjenicom što su dobili novac od Ministarstva kulture i uspjeli nagovoriti televiziju da uđe svojom tehnikom u film, riješili problem filma. A problem filma tek tada počinje, premda se dosad nitko ozbiljno time nije bavio. Do sada nisam susreo nijednog producenta koji je izašao iz tog začaranog kruga države i državne televizije. »Producent« je kod nas čovjek koji ima žiroračun i igra ulogu transmisije između autora, koji je jedini relevantan čimbenik, i onih koji daju novac za film. </p>
<p>• Pritom nitko ne odgovara za uložen novac, nitko ne provjerava učinak toga, niti snosi posljedice zbog gubitka. Dakle, to je jedini posao za koji se ne polažu računi? </p>
<p>- Da. Mislim da nigdje nije jednostavnije dobiti toliki novac uz tako malo odgovornosti. Naravno, sve je definirano ugovorima, ali kako kod nas većina filmova ne pređe broj od 2000 ili 3000 gledatelja, nema nikakvih povratnih financijskih učinaka. No, i kad se ranije događalo da neki filmovi imaju dobre financijske rezultate, mislim na neke crtane filmove, zapravo su i oni zanemarili tu činjenicu da postoji obveza da se dio sredstava vraća u državni proračun. Nitko nikada o tome nije vodio brigu. </p>
<p>• Činjenica je da je većina filmova na dodjeli europskih filmskih nagrada bila s budžetom ne većim od otprilike 600.000 eura. Dakle, naši redatelji nisu nimalo zakinuti?</p>
<p> - To je normalan europski prosjek, ali nije normalno da film s takvim budžetom ima tisuću gledatelja. Istina je da postoje problemi u nedefiniranoj situaciji oko prikazivanja naših filmova u kino dvoranama, ali također je i problem s neorganiziranim publicitetom o čemu smo već govorili. </p>
<p> • Postoji i dodatni problem s kino prikazivačima koji bi trebali ulagati dio od kino ulaznica u domaći film, ili bar od onih sredstava koja su im ukinuta sa skidanjem PDV-a, što je bilo neučinkovito?</p>
<p> - Načeli smo temu Zakona o filmu i ja se nadam da će ta tema napokon dobiti konkretnije okvire upravo zahvaljujući Vijeću za film, koje može kompetentno postaviti kriterije unutar kojih će se raspravljati o Zakonu. U dvije godine, koliko sam u Ministarstvu, bilo je nekoliko pokušaja da se uopće počne razgovarati o Zakonu o filmu, no ideje ljudi koji su pokazivali interes da razgovaraju o filmu, bile su toliko dijametralno suprotne da ih je bilo vrlo teško dovesti u neku zaokruženu cjelinu. Nadajmo se da će sada u Vijeću za film biti drugačije pa će oni uspjeti definirati sve te stvari i pitanje financiranja filma iz televizijskog programa i kino prikazivanja i sve redom... Nisam sklon tome da se stvari previše normiraju, ali nekima to treba baš zato što ne postoji ni elementarni okvir za sustav.</p>
<p>• Organizacija Festivala u Puli opet je u velikom kašnjenju. Zašto? Je li se uopće sastalo Vijeće?</p>
<p> - Želio bih govoriti samo u svoje ime s obzirom da sam predsjednik Vijeća festivala koje se sve ovo vrijeme nije moglo sastati jer je, bojim se, prilično vezano političkim utjecajima i sukobima interesa na lokalnoj razini. To sve predugo traje, premda osobno mislim da politici nije mjesto u raspravi oko koncepcije festivala. Osobno mislim da se festival ne može održavati u gradu koji to ne želi. Festival mora raditi 12 mjeseci u godini i nema nikakve veze tko će biti tko, i na kojoj funkciji, nego kakav će biti festival. Također je problem Pule što nema kino dvoranu, bez koje je nemoguće organizirati bilo koji ozbiljniji program. Izgubljeno je pola godine i priča, nažalost, ne ide kako bih ja htio kao i velik broj ljudi koji žele da »Pula« počne djelovati kao normalan festival. Nisam pobornik mišljenja da se festival mora održati pod svaku cijenu. Mislim da je to preskupa zabava da bi se netko iživljavao na neuspjehu, a da se pritom opstruira svaka mogućnost da se festival pristojno organizira i da se stvari dogode u normalnim rokovima za pripremu. Već sada je gotovo prekasno. Moram priznati da nije postojala elementarna volja da se to rješava barem paralelno i bez obzira na eventualnu organizaciju buduće filmske institucije u Puli. Činjenica je da su lokalni animoziteti bili nepremostivi za kooperativni odnos, tako da smo bili u situaciji paraliziranog rada dosadašnjeg vodstva festivala, premda je neke stvari trebalo odraditi bez obzira tko će festival voditi u budućnosti.</p>
<p> • Pobjegnimo od filma prema drugim vašim aktivnostima. Trenutačno je najaktualnije pitanje oko Krležine ostavštine. Kada će se znati i neki konkretni podaci?</p>
<p> - Protokolarni dio je prošao, a ono što sada slijedi golem je posao koji bi stručnjaci trebali klasificirati. Koji su ti ljudi ne znam, zasigurno će to biti krležolozi koji su se i dosad ozbiljno bavili Krležom, a sada će preuzeti pojedinačne segmente. Konkretno ne znam za sada ništa, samo ono što sam čuo ili pročitao u novinama gdje se najviše pitanja postavlja oko toga, postoji li šesta knjiga »Zastava«, postoji li zapisnik sastanka s Titom ili ne... Mislim da je sve u domeni nagađanja, zato izbjegavam svu tu halabuku jer ne volim pompozne situacije u kojima se stvari pokušavaju mitologizirati, a ne učiniti dostupnima. Mislim da smo sve što je Krleža napisao i onako već pročitali, a ono drugo je zanimljivo za istraživače i ne vjerujem da će donijeti revolucionarne promjene u hrvatskoj književnosti. </p>
<p>• Ostanimo kod knjiga i stanja u izdavaštvu?</p>
<p>- Tu se dogodila ozbiljna kvalitetna promjena barem što se tiče živosti u produkciji i broja naslova koji se pojavljuju pa i raznolikosti tih naslova. To su pokazali ovogodišnji »Interliber«, zatim u nekoj mjeri Frankfurtski sajam knjiga te Sajam knjiga u Puli koji je postao pravo mjesto uzbudljivih kulturnih događanja. To je također pokazatelj da je u Puli moguće organizirati dobre stvari ako se ljudima otvori prostor i mogućnost da sami o tome odlučuju, a ne ako im se pokušavaju nametnuti rješenja s bilo koje strane. </p>
<p>Najviše problema s - filmašima</p>
<p>• Priznajte nam s kojim dijelom svojih brojnih aktivnosti u Ministarstvu imate najviše problema, tko vam oduzima najviše vremena?</p>
<p> - Najviše vremena mi oduzima film. Zemlja koja ima produkciju od četiri filma godišnje ostavlja dovoljno prostora ljudima koji se bave filmom da stalno dolaze u Ministarstvo kulture i nešto traže. Zanimljivo je također da filmaši, za razliku od ostalih, drugačije reagiraju i kod primanja novca. Ministarstvo kulture doista financira tisuće programa u različitim područjima, a često je cijena tih programa pet ili deset tisuća kuna, zbog čega su ti ljudi neizmjerno sretni i ispričavaju se ako na vrijeme nisu poslali izvještaj kako su taj novac potrošili. Za razliku od ljudi s filma koji hladnokrvno, lako, potpišu ugovor na četiri milijuna kuna i to smatraju sasvim normalnim, bez imalo potrebe da za to podnose, bilo kome, bilo kakva izvješća, bar do trenutka dok im ne zatreba ostatak novca po ugovoru.</p>
<p>Kultura ne može biti samo na »jaslama«</p>
<p>• Recimo nešto i o kazalištu. Predstava godine je »Brat magarac« Renea Medvešeka u ZKM-u. To je sasvim zasluženo priznanje koje ukazuje na novi smjer hrvatskog teatra koji je spontan i čist, kreativan, bez pretjerivanja, glamoura, ekshibicionizma, manipulacija, pompe i šminkeraja?</p>
<p>- Slažem se, a to sve ukazuje da će baš male i nezavisne produkcije u kazalištu dobivati sve više prostora i značenja, jer će ih biti jednostavnije izvesti nego skupe produkcije. To ne znači da će kazališne kuće prestati postojati, samo i one moraju naći druge mehanizme financiranja, a ne samo od države, tim prije što im je zakonskim rješenjima omogućeno da se snalaze na različite načine. No jasno je da će mali, fleksibilni pogoni jednostavnije i kvalitetnije raditi nezavisne produkcije jer su njihovi troškovi daleko manji. Ali to nije samo pitanje kazališta, već cijele kulture koja se mora naviknuti da ne ide samo na notorne »jasle«, nego da mora i sama nešto poduzeti oko financiranja iz drugih izvora.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Kako zaštititi podvodna arheološka nalazišta</p>
<p>UNESCO je krajem prošle godine konačno usvojio konvenciju o zaštiti podvodne baštine. Koliko je bila nužna ta već prilično zakašnjela odluka, svjedoči i izložba »Blago šibenskoga podmorja« koja, pokazujući dragocjenosti sačuvanih nalaza, upozorava i na one brojne podvodne lokalitete koji su desetljećima sustavno pljačkani </p>
<p>Krajem prošle godine, nakon dugih rasprava, na 31. generalnoj konferenciji UNESCO-a usvojena je Konvencija o zaštiti podmorske baštine, koja će stupiti na snagu tek kad je ratificira 20 zemalja. Pune četiri godine trajalo je dokazivanje potrebe o zaštiti podmorskog nasljeđa koje uz potonule brodove s dragocjenim teretima podrazumijeva i nepokretne spomenike koji su tonjenjem obale dospjeli ispod razine mora. U skladu s tim nastojanjima zaštite arheoloških nalaza u podmorju, odlučeno je da 2002. bude godina podvodne kulturne baštine. Na taj način želi se upozoriti na njezinu važnost, odnosno ravnopravno tretiranje s kopnenim kulturnim nasljeđem. Dosad je, naime, podmorje uglavnom bilo prepušteno suvremenim gusarima što su s guštom pljačkali nalazišta do kojih su stizali kao rekreativni ronitelji. A njih je samo u Hrvatskoj registrirano nekoliko desetaka tisuća.</p>
<p>Hrvatska razvedena obala, duž koje su vodili otocima zaštićeni plovni putovi još od doba paleolitika, u svom je podmorju pravi rudnik arheoloških nalaza. Zbog brojnih nevera i grebenitih rtova, mnogi su brodovi svoje dragocjene terete prisilno usidrili na pjeskovito ili kamenito dno. Neki su stradavali i u tisućljetnim sukobima s gusarima, djelatnost kojih se još od 5. stoljeća prije Krista mogla smatrati privrednom (stjecanje roba i kapitala). Oni brodovi što su kao žrtve sukoba skončali na morskome dnu, postali su pak »gospodarskim dobrom« i za suvremene pljačkaše. </p>
<p>Lov na amfore pokazao se odavno unosnim poslom. U tišini morskih dubina, daleko od mogućih pogleda »znalci« su dugo u miru obavljali svoje podmorske »žetve«. </p>
<p>O tome svjedoče kasnija podvodna arheološka istraživanja tijekom kojih su ustanovljeni brojni opustošeni lokaliteti. O njima, kao i o onima do kojih su prvi stigli arheolozi, dijelom svjedoči i izložba »Blago šibenskoga podmorja«, posebice katalog, u kojemu iscrpne tekstove potpisuju Željko Krnčević, Zdenko Brusić i Mario Jurišić. Izložba je lani prvotno prikazana u Županijskom muzeju Šibenika, a krajem godine, u vrijeme održavanja Međunarodnog arheološkog savjetovanja »Voda kao izvor života«, postavljena je u Arheološkom muzeju Istre u Puli, odakle će uskoro biti prenesena u zagrebačke Klovićeve dvore.</p>
<p>Rezime sustavnog istraživanja šibenskoga podmorja od 1967. godine do danas - uz vrijedne nalaze koji sežu od paleolitičkih artefakata oko otočića Stipanca u Prukljanskom jezeru, preko niza nalaza iz antičkih brodoloma, do ostataka srednjovjekovne crkve, a možda i gospodarsko-ladanjskog objekta u Morinjskom zaljevu kod Jadrtovca, te iznimno bogatog nalaza tereta broda stradaloga u 16. ili 17. stoljeću kod otoka Gnalića nedaleko Biograda - jest i popis opljačkanih podmorskih lokaliteta. Istraživanjem cijeloga šibenskog akvatorija, od rta Ploče, preko šibenskoga kanala sv. Ante te Prukljana, Zlarina, Žirja, Kaknja i Tijata pa sve do Kornatskog otočja, pokazalo se da su neka nalazišta bila toliko opljačkana da se mogu brisati s popisa podvodnih arheoloških lokaliteta.</p>
<p>Istražujući područje oko otoka Kaknja, podvodni arheolozi rekognosticirali su kod rta Debeli devastirani lokalitet na kojem su nađeni tek ostaci srcolikih amfora iz 3. i 2. stoljeća prije Krista. Slični ostaci već opljačkanoga nalazišta, ovaj put iz 1. stoljeća prije Krista, utvrđeni su i kod Malog Kamenjaka. Istraživački pohod na kornatsko područje donio je ista iskustva. Ostaci broda s teretom keramičke robe kod rta Opat bili su dobrim dijelom »počišćeni« prije dolaska arheologa. Kod Vele Smokvice u rogozničkom akvatoriju pronađeni su ostaci temeljito opljačkanog potonula broda iz 1. st. prije Krista. Istovremeni brodolom kod hridi Muljica neoskvrnut je dočekao 20. stoljeće, a tada su arheolozi (sredinom sedamdesetih), kako piše u jednom od izvješća, na tom lokalitetu »zatekli vojnu barkasu u pokušaju pljačke amfora«. Podmorski gusari pretekli su arheologe i na vrlo značajnom lokalitetu kod otočića Gušteranski kraj Žirja, gdje su digli čitav površinski sloj nalazišta. Ipak, na temelju ostataka brodskoga tereta stručnjaci su ustanovili da je taj brod, što je doživio udes u 1. ili 2. stoljeću, prevozio veću količinu keramičkih tanjura i zdjela, pakiranih u serijama i slaganih po veličini, jedni u druge, te amfore s uljem i vinom ukrcane u okolici Pompeja.</p>
<p>Istu sudbinu podijelilo je još desetak lokaliteta u šibenskom akvatoriju. Posebno onaj oko rta Planke, gdje je bilo nekoliko antičkih brodoloma. To područje, bogato vinskim i uljnim amforama, što se nekoć nalazilo unutar nedostupne vojne zone, nemilosrdno je opljačkala jugoslavenska mornarica.</p>
<p>Pa, ipak, kao i u slučaju »raščišćenog« Gušteranskoga, a pogotovo onih nalazišta koja su ostala intaktna, arheolozi su na brojnim lokalitetima utvrdili vrijeme brodoloma, karakter tereta, dataciju i porijeklo pojedinih proizvoda prevoženih brodovima, te relativnu gustoću brodoloma na određenim plovnim putovima, što ukazuje na uobičajene i najčešće rute. Ti arheološki podatci otkrivaju čitav niz povijesnih podataka: trgovačke veze, zemlje u kojima su prevoženi predmeti proizvedeni, njihovu tipologiju te širenje utjecaja s područja Sredozemlja preko istočnojadranske obale prema unutrašnjosti.</p>
<p>Tako je na prostoru od ušća rijeke Krke prema sjevernodalmatinskim otocima pronađeno najviše importiranoga keramičkog posuđa, proizvedenog u 7. st. prije Krista u južnoitalskim radionicama. Najzanimljivijim nalazom na našoj obali smatra se onaj kod rta Plavac na Zlarinu. Potonuli brod, naime, prevozio je serije posuda koje su se u antici koristile za miješanje, posluživanje i ispijanje vina. Neke od njih (osobito krateri) ukrašene prikazima Herakla, Viktorije i svezanoga roba, kao i vrč za vino te zdjele s horizontalnim ručkama potječu iz maloazijskih radionica.</p>
<p> Najstariji nalaz, kao dokaz najstarijeg brodskog udesa na hrvatskoj obali, veliki su pitosi iz 6. st. prije Krista, nađeni u obalnom području Murtera. Takvi pitosi iz toga vremena nisu sačuvani ni u Apuliji gdje su se inače proizvodili. U Murterskom moru kraj otočića Bisaga deset stoljeća kasnije potonuo je još jedan brod, teret kojega se, uz onaj Gnalićki, smatra najznačajnijim podmorskim nalazom 16. i 17. stoljeća. </p>
<p>Dok su na gnalićkom nađeni brojni brončani predmeti, među kojima i mali model topa s utisnutom 1601. godinom, te mesingani žetoni, na murterskom je bila cijela serija keramičkih lulica turskoga porijekla (prvi takav teret otkriven u Sredozemlju) te niz porculanskih kineskih šalica, očito namijenjenih venecijanskome tržištu, do kojega nikada nisu dospjele.</p>
<p>O vrstama brodova koji su plovili duž hrvatske obale svjedoče njihovi podvodni ostaci, među kojima je zasigurno najzanimljivija serillia. Riječ je o jedinstvenom i najstarijem tipu broda na Sredozemlju. Njegova su se rebra spajala drvenim klinovima, a elementi konstrukcije tehnikom šivanja. Takav je brod nađen u mulju antičke luke Enone. Drvo iz kojeg je napravljen, pokazale su radiokarbonske analize, potječe iz 3. st. prije Krista.</p>
<p>Najčešći su nalazi, odnosno tereti potonulih brodova, amfore u kojima se prevozilo vino, ulje, masline te konzervirane, marinirane, usoljene ili osušene ribe. Vino se još prevozilo u velikim posudama zvanim dolia. Keramičke posude najzastupljenije su nakon amfora. A umjetnički i drugi luksuzni predmeti rijetko se nalaze na takvim lokalitetima. Interesantno je da su na amforama često žigom utisnuti podaci o njezinoj težini, količini, primjerice, ulja u njoj, te ime trgovca i proizvođača. Tamo gdje i nisu sačuvani ti podaci, po obliku, odnosno tipu amfore (izdužene, vretenaste, široke, zdepaste...) može se ustanoviti gdje su proizvedene, pa prema tome i odakle je putovao brod što nije stigao do svoga cilja.</p>
<p>Izložba samo djelomice ukazuje na blago podmorja što ga treba čuvati, ne uvijek vadeći ga i spremajući u muzeje, već i na samome lokalitetu, kako je to učinjeno na onome kod otoka Žirja, gdje je nalaz od nepoželjnih posjetitelja zaštićen željeznom mrežom, a razgledati se može samo u organiziranom vođenju ronilaca. Tako zaštićeni lokaliteti mogu biti jednako atraktivni turistički punktovi kao i oni na kopnu, gdje se spomenička baština štiti nešto pažljivije no u moru.</p>
<p>Upravo stoga važno je da Hrvatska ratificira UNESCO-vu Konvenciju o zaštiti podmorske baštine, što bi vjerojatno već odavno učinila da u samome UNESCO-u, što je začuđujuće, nije bilo toliko krzmanja oko prihvaćanja konvencije. No, ono što Hrvatska mora učiniti jest konačno formiranje davno najavljenog Centra za podmorska istraživanja u Zadru, gdje već u okviru Arheološkog muzeja postoje radionice za konzervaciju nalaza izvađenih iz mora. Može se očekivati, dakako, i realizaciju također davno planirane velike izložbe kojom bi prvi puta sustavno javnosti bila predočeni arheološki nalazi hrvatske podvodne baštine. Treba vjerovati da je izložba »Blago šibenskog podmorja« najava toga velikog projekta.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Njarnjasi opet među nama: Skup od ludosti za neka nova zlatna vremena</p>
<p>Nekad je vesela družina, ne jednom, znala izazvati pomutnju i među tadašnjim »organima reda«, zbog čega su sjećanja na ta vremena i dan-danas vrlo živa, pogotovo na onaj čuveni posjet što su ga Gradu pod Srđem učinili - »Milka Planinc i Stane Dolanc«</p>
<p>Za razliku od službenog karnevalskog programa, koji traje od 9. do 12. veljače, za Njarnjase su maškarate počele još s Novom godinom, a i završit će tek kad godina mine. Družinu spominje i u 16. stoljeću dubrovački komediograf Marin Držić u svome »Skupu«, da bi početkom sedamdesetih prošloga stoljeća opet postala »izazovom« tadašnjim vlastodršcima. Tradiciju ludih zabava Njarnjasa, za koje se mjesecima unaprijed pripremalo, prekidaju ratna zbivanja, no unatoč njihovu oživljavanju prije tri godine, zasigurno ih nećemo tako skoro vidjeti i kao organizatore gradskih karnevalskih zbivanja. Razlog - novac!</p>
<p>Što je pomislio, a još više kako se osjećao, izvjesni dubrovački gospar Vito Gazinski kada je, po svom ustaljenom dnevnom redu, jednoga jutra jedne davne godine stao ispred gradskoga zida s osmrtnicama i na jednoj spazio vlastito ime i prezime i sve ostalo što prethodi takvoj obavijesti, teško je i zamisliti, a kamoli prepričati. Sigurno je samo da mu pri duši, a bogme i srcu, nije bilo baš lako. Uostalom, baš kao i njegovu sugrađaninu koji je 1. travnja naišao na zazidanu vlastitu butigu na kojoj je, isto tako sve uredno potpisano i popisano, pa još i ovjereno pečatima, stajala obavijest da on, eto, nije od onih koji uredno podmiruju poreze pa ga, shodno tome, snašla huda sudba i zatvorila mu dućan, štoviše, zazidala betonom, sve dok državi ne podmiri dug. </p>
<p>I dok bi se neki drugi zacijelo poslužili teškim riječima, možda i nečim gorim, naši su se Dubrovčani, dakako, nakon prvotnoga šoka, dosjetili otkud vjetar puše. Jer, za sve su krivi bili - Njarnjasi. Družina zaljubljenika u maškare i škerce, neformalna kako se to danas kaže za one neregistrirane i bez novca, koju će u 16. stoljeću spomenuti i Marin Držić u svome »Skupu«, a ponovno oživjela još sedamdesetih godina sada već prošloga stoljeća. </p>
<p>Njarnjase je, doduše, trebalo još jednom oživljavati, i to nakon ovoga zadnjega rata pa su njihove zabave opet počele prije tri godine, istina nešto skromnije nego ranije, ali danas na najboljem putu povratka starome sjaju kad su, ne jednom, znali izazvati pomutnju i među tadašnjim »organima reda«, zbog čega su sjećanja na ta vremena i dandanas vrlo živa, pogotovo na onaj čuveni posjet što su ga Gradu pod Srđem učinili - »Milka Planinc i Stane Dolanc«! </p>
<p>Sjeća se dobro toga dana i njarnjasica Dubravka Šimunović, jedna od onih koji su tu tradiciju ludovanja ponovno oživjeli prije tri ljeta, i čije će se veselo društvo na prvoj zabavi okupiti već 26. siječnja u »Kapetanovoj kući«, a potom 8. veljače i u Gradskoj kavani. Pritom podsjeća da su njihove maškarate »zatvorenog tipa«, poput starih kada se dolazilo samo uz poziv i obveznu kravatu, program za međusobnu zafrkanciju (za razliku od službenoga gradskoga) odavno je utvrđen, jer karnevo za njih počinje već s Novom godinom i traje gotovo čitavu godinu. </p>
<p>No, koga će njihov »žalac« ovoga puta dotaći, ne želi otkriti. Sigurno je samo, kaže, da bi se mogla pojaviti izvjesna mrkva, možda i mobitel u..., no to ne bismo ni mi objašnjavali jer su sve detaljnije ovih dana pojasnili neki dnevni mediji. </p>
<p>Ali zato će Dube, koja dubrovačku tradiciju čuva i kroz starine u vlastitoj butigi, iskoristiti prigodu za podsjetnik na zlatna vremena Njarnjasa kada se, za razliku od ovih današnjih, mnogo toga zabranjivalo, pa je valjda zato i bilo tako slatko opaliti po vlasti i vlastodršcima. Tako su »Milka i Stane«, zahvaljujući vjernim kopijama, dobili i pravu policijsku pratnju, a dok su revni policajci shvatili da je ipak riječ o lažnjacima, Njarnjasi su, a s njima i vrli funkcionari, isparili. Nema što, organizacija je očito bila na visini, za što su brinula sva odreda znana imena toga doba, od umjetnika do liječnika, turističkih i ugostiteljskih radnika, među kojima će Dube spomenuti Tomu Radonjića, Stijepa Stražičića, Alfija Kosmaja, Paju Mitrovića i mnoge druge, od kojih većina, na žalost, više nije živa. </p>
<p>Posebice će pak iz toga skupa od ludosti izdvojiti Miha Martučija, ljudinu od metra i pol visine koji je, nakon što bi malo popio, i više nego vjerno odglumio lik što bi mu ga malo prije spomenuta gospoda namijenila. Tako se Miho našao i u ulozi nekad slavnog jugo-golmana Envera Marića, a svojedobno je puk, kaže Dube, razgalio ulogom bebe u kolicima. A Miho je doista tada odglumio bebu u pravom smislu te riječi. Prvo je popio, normalno iz bočice, samo malo nešto jače od mlijeka, imao je i čuču (dudu-varalicu), naravno i pelene. No da bi bio još uvjerljiviji, organizatori ceremonijala dodali su u piće i nešto povrh pa je Miho dobio, kako je uostalom i red u malih beba, i pune pelene! I tako se u kompletnom ruhu provozao u dječjim kolicima, na radost veseloga, pretpostavljamo i omamljenoga mirisima, dubrovačkoga puka. </p>
<p>Na žalost, iako su Njarnjasi opet među Dubrovčanima, teško da se danas mogu očekivati maškare takvoga tipa, ili pak da ćemo ih uskoro vidjeti kao organizatore gradskoga karnevala. Dube će kazati da je to stoga i što danas svi pitaju samo za novce, a vole se i kititi tuđim lovorikama. U raznoraznim karnevalskim komisijama, naime, sjede oni kojima maškare i škerci nisu u krvi, ne čuva se tradicija pa današnji karnevali, na otvorenom, i nisu odviše primjereni Gradu. A nekad su se, kazat će uz blagu dozu kritike, uz obveznu poruku maškaranih vlastima da nešto ne štima, znali čak i jednako obvezni zakoni. </p>
<p>Prvo, da maškaranom nemaš pravo dizati masku ako ti on to ne dopusti, a drugo, ne manje važno, da onaj koji se pojavio na zabavi u 'civilki' mora znati i kakva mu kazna zato slijedi - štipanje, zezancija i bog te pitaj što još sve ne od »skupa od ludosti«.</p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Dok sve ugledne novine u svijetu objavljuju političke karikature, u Hrvatskoj to ne čini nitko!</p>
<p>U Hrvatskoj, smatra Oto Reisinger, ima dosta talentiranih karikaturista koji crtaju kvalitetne karikature, ali ih, nažalost, nemaju gdje objavljivati, jer nijedne novine nisu za to zainteresirane. »Većina ljudi u novinama misli da bi karikatura trebala biti ilustracija teksta koji na ne znam koliko kartica hoće reći ono što karikatura kaže u jednoj rečenici i jednim crtežom«, tvrdi Reisinger koji je tisućama svojih djela obišao svijet, osvojio brojne nagrade i priznanja, a danas, kao umirovljenik, karikature povremeno objavljuje još samo u »Nedjeljnom Vjesniku«</p>
<p>Karikaturist Oto Reisinger od 1950. godine pa sve do danas objavljuje karikature u »Vjesniku«. Dobitnik je mnogobrojnih svjetskih nagrada i priznanja za karikaturu. U Bruxellesu će za nekoliko dana, već 24. siječnja, biti otvorena njegova izložba karikatura s još dvojicom arhitekata, Marijanom Kolesarom i Vjenceslavom Rihterom, koji se, kao i on, ne bave isključivo arhitekturom. Bio je to i povod za ovaj razgovor za Nedjeljni Vjesnik.</p>
<p>• Koliko ste dosad imali izložaba?</p>
<p>- Ne znam. Izlagao sam od Njemačke, Slovačke, Turske, Italije, Engleske, Švicarske, Francuske, Nizozemske... I moja prva izložba bila je u Nizozemskoj...</p>
<p>• Na izložbama ste osvojili i priličan broj nagrada? </p>
<p>- U zadnje dvije godine, na nagovor mlađih kolega, slao sam radove na nekoliko natječaja i dobio dosta nagrada. U zadnje dvije godine dobio sam ih šest -sedam.</p>
<p>• Pa, kako 50 godina uspijevate crtati karikature?</p>
<p>- Tu je riječ o više od 50 godina. Redovito crtam i objavljujem karikature od 1946., kada sam upisao arhitekturu na Zagrebačkom sveučilištu. Inače, prije toga, kao srednjoškolac, objavio sam pokoju karikaturu u Studentskom listu 1945. godine. A od 1946. u Kerempuhu, ondašnjem humorističkom listu, redovito sam objavljivao karikature i studirao. Od 1950. postao sam stalni karikaturist u Vjesniku u kojem sam preko 30 godina svakodnevno objavljivao Peru. Toga se sjeća srednja generacija, ova koja, kao i ja, ima oko 70 godina. I sada kao umirovljenik povremeno objavljujem u Nedjeljnom Vjesniku. </p>
<p> • Koliko ste karikatura do sada objavili?</p>
<p>- Na tisuće i tisuće.</p>
<p>• Osim crtanjem karikatura, čime ste se još bavili?</p>
<p>- Uz karikature sam radio i ilustracije knjiga, plakate, radio sam pozadine i knjigu snimanja za crtani film, koji nažalost, nikad nije realiziran, jer je propao producent. Recimo, u Švicarskoj su mi proizvođači sireva objavili veliki jumbo plakat, onda sam nekoliko jumbo plakata načinio i za »British Telecom«. Bio sam i gost na Olimpijadi u Innsbrucku, iz čitavog svijeta bilo nas je pet pa smo izdali knjigu karikatura o Olimpijadi, radio sam na crtanom filmu, bavio se reklamama, kalendarima, svačime. Čak sam radio i inscenaciju i kostime za neku predstavu u kazalištu. Bio sam kostimograf i scenograf u De Santisovu filmu »Cesta duga godinu dana«. </p>
<p>• Uz »Vjesnik«, za koga ste još risali karikature? </p>
<p>- Radio sam za nekoliko revija i novina u inozemstvu, i to godinama.</p>
<p>• Gdje ste sve u svijetu objavljivali?</p>
<p>- Stalni karikaturist bio sam u švicarskom Nebelspalteru, u nizozemskoj u Panorami, u njemačkom Quicku, a povremeno i u engleskom Punchu. To je trajalo 15-ak godina i to tjedno po stranicu ili dvije. Naravno, povremeno sam objavljivao i u drugim novinama. Moje karikature prenosili su u SAD-u, Francuskoj, Kanadi, ne znam gdje sve ne. Neke su iskorištene za udžbenike, o čemu sam dobivao pisama u kojima su tražili dopuštenja. Zbog velikog opterećenja, a i zbog promjene urednika, s vremenom sam prestajao raditi. </p>
<p>• Jesu li to bile karikature bez teksta?</p>
<p>- Bilo je svačega. No, karikatura je specifičan milje. Recimo, kada je crtež bez teksta potpuno besmislen i kada je tekst ispod crteža besmislen, zajednički ipak i taj crtež i taj tekst imaju nekakav smisao.</p>
<p>Ništa bez treninga</p>
<p> • Zašto je Pero uglavnom »dolazio« s tekstom?</p>
<p>- U 90 posto slučajeva on je bio s tekstom. To je uvijek bila po jedna rečenica koja je crtežu davala nekakav smisao. Bez teksta karikatura bi bila potpuno nerazumljiva.</p>
<p>• Kako je Pero uopće nastao? </p>
<p>- Više se ne sjećam kako je nastao. Možda je netko dao ideju, a ja sam je prihvatio i u tome ustrajao. Na svoju žalost, prihvatio sam je, bila mi je svakodnevno opterećenje, ali, što sam više radio, bilo mi je lakše. </p>
<p>• Zašto se on nije zvao Joža?</p>
<p>- Pero je ime koje je zastupljeno u čitavoj Hrvatskoj. Klara ili Cecilija su neuobičajena imena koja će rijetko tko dati svojem djetetu, ali Pero, Stjepan ili Štefek su imena kojih imamo posvuda. Ljudi su to prihvatili, nitko i ne razmišlja o imenima. Niti ja.</p>
<p>• Čime ste se inspirirali?</p>
<p>- To me ljudi često pitaju, ali to čak ni meni nije jasno. Meni je, recimo, misterij kako Tonko Ninić uvijek pogodi prstom na pravo mjesto kako bi dobio pravi ton. Znate, nisam stručnjak za područje mozga, ali mislim da je kod svakog inventivnog rada potrebna vijuga koja se s vremenom malo razvije. Možda na račun ostalih vijuga. </p>
<p>• Koliko vam vremena treba da nacrtate karikaturu?</p>
<p>- Kad je moram nacrtati, sjednem sat prije, malo razmišljam i to nacrtam. Ako je hitno, onda je smislim brzo i nacrtam. U slobodno vrijeme ne razmišljam o tome. Razmišljam samo kad je vrijeme za to, a to je obično prije podne. Mislim da je to rezultat dugogodišnjeg i svakodnevnog rada, to da čovjek dođe do ideje.</p>
<p>• Skočite li ponekad iz sna, jer vam dođe ideja?</p>
<p>- Ne. Ali fizičku i psihičku formu održavam svakodnevnim crtanjem i onih karikatura koje ne objavim. Bez treninga se bojim da ne bih bio u formi.</p>
<p> • Duhovitost je sama po sebi čudna činjenica. Nešto što je duhovito vama ili meni, ne mora biti i nekome trećem. Kako to spojiti?</p>
<p>- Znate, ima ljudi koji imaju i koji nemaju smisla za humor. Takvih ima jednako među intelektualcima kao i među neobrazovanima. No, potreba za humorom u ljudima postoji. Golem broj ljudi ne zna ispričati vic ili ga ne shvaćaju, ali ga vole. Većina ljudi voli humor, voli šalu, voli karikaturu...</p>
<p>• Ipak, velika je razlika znati ispričati vic i nacrtati smiješnu karikaturu, zar ne?</p>
<p>- Da. Znate, crtati karikature i nastojati biti duhovit u karikaturi jako je ozbiljan posao. Ljudi krivo misle da su karikaturisti komičari, to nije točno. Ima ih koji to jesu i koji to nisu. Humor je prirođen.</p>
<p>• Očekujete li ljudi od vas u društvu da budete duhoviti?</p>
<p>- Ne znam jesam li u društvu duhovit. Znam ispričati poneki vic, kojeg čujem, naravno, ali bih bio sretan kad bih bio autor viceva koji kruže.</p>
<p>• Kako su političari reagirali na vaše karikature? Jesu li možda bili protiv njih?</p>
<p> - U mojim karikaturama, koje su uvijek na neki način bile aktualne i koje su bile mali darak malom, prosječnom čovjeku u svim prilikama, političari su izbjegavali vidjeti pravu poruku. Političari koji su odlučivali razmišljali su na način; znate, on je karikaturist, to su vicevi, humor... Oni su to povezivali s neozbiljnošću iako je to bilo itekako ozbiljno. Zato nisam imao velikih sukoba, ali mi je bilo prigovarano s više strana. Nikad nije bilo otvorenih prozivanja osim jednom kada je VUS bio zabranjen zbog moje karikature. I zbog ruske intervencije. Tada smo pokojni urednik Frane Barbieri i ja završili na sudu.</p>
<p> • O čemu je bila karikatura?</p>
<p>- Bila je u vezi s Hruščovom. Na zidu velika Staljinova slika s brkovima, a Hruščov se brije. Vide mu se dlake i onda ga pita brico: »Hoćemo li brijati brkove ili ćemo ih ostaviti?« Aludirao sam na Staljina. Rusi su notom intervenirali, VUS je povučen iz prodaje, ali već je bio rasprodan.</p>
<p>• Tko je danas od karikaturista u Hrvatskoj duhovit?</p>
<p>- Nažalost, to je teško reći jer danas u Hrvatskoj nemate novina koje donose karikaturu. U svijetu svaka novina koja drži do svojega renomea i ugleda objavljuje karikature. U nas ima dosta talentiranih karikaturista koji to crtaju, ali ih nemaju gdje objavljivati. </p>
<p>• Što mislite o Felixu?</p>
<p>- To je drugi tip karikature. On ne crta face koje bi se prepoznale. To je kao Pero.</p>
<p>• Je li vam duhovit?</p>
<p>- Da. Povremeno uzimam Večernji list i prvo pogledam Felixa. To je moderno i zbog crteža mladim ljudima prihvatljivije nego starijima. Ali u nas, niti u jednim novinama, nema političke karikature.</p>
<p>l Zbog cenzure?</p>
<p>- Ne bih rekao da je zbog toga, nego stoga što ljudi u redakcijama ne shvaćaju da je dobra politička karikatura često briljantan komentar jednog događaja u politici, u svijetu ili kod kuće. Većina tih ljudi misli da bi karikatura trebala biti ilustracija teksta koji na ne znam koliko kartica hoće reći ono što karikatura kaže u jednoj rečenici i jednim crtežom. </p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Snima se film »Konjanik«</p>
<p>OZALJ, 19. siječnja</p>
<p> - Filmski i televizijski režiser Branko Ivanda snima u starom gradu Zrinskih i Frankopana u Ribniku, mjestu nedaleko od Ozlja, uz hrvatsko-slovensku granicu, film radnog naziva »Konjanik«. </p>
<p>Film i televizijska serija, koja bi trebala imati pet nastavaka, a emitirala bi se na HTV-u u jesen 2003. godine, snimat će se tjedan dana u Ribniku, a potom i u drugim mjestima Hrvatske, ali i u BiH. Scenarij za film, koji će se prema Ivandinim riječima u konačnici zvati »Venecijanski konjanik«, napisali su Ivan Aralica i režiser filma Ivanda. Radnja filma zbiva se u 18. stoljeću, a radi se o ljubavnoj priči iz toga vremena koja je nastala po originalnom dokumentu iz zadarskog arhiva. Film govori o ljubavi dvoje mladih, Muslimanke i Hrvata, a glavne uloge glume mladi glumci Zrinka Cvitešić i Ivan Kušelj. Film se snima u koprodukciji »Telefilma«, HTV-a te Ministarstva kulture RH i BiH, koji su osigurali potreban novac. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="18">
<p>Austrijanci protiv Ivice počeli »igrati nisko«</p>
<p>Kad je trebalo obraniti austrijski skijaški ponos pred sjajnim rezultatima 22-godišnjeg hrvatskog skijaša, Raich i Matt su bili jednoglasni u sumnji kako je malo čudno da je Ivica od mladog dečka u samo godinu dana izrastao u takvog sjajnog skijaša. Naravno, time su aludirali da Kostelić koristi doping</p>
<p>KITZBÜHEL (Od posebne izvjestiteljice Vjesnika), 19. siječnja</p>
<p> - U nedjelju u 10.15 sati startat će prva vožnja sedmog slaloma ovogodišnjeg Svjetskog kupa koji će se voziti na kitzbühelskoj stazi Ganslern, a jedan od favorita tog slaloma bit će i najbolji skijaš Hrvatske, Ivica Kostelić. Druga vožnja 62. izdanja kitzbühelskog nadmetnja počinje u 13 sati, a nešto više od sat vremena kasnije znat će se i pobjednik slaloma i druge ovosezonske kombinacije. Ivica je najavljen kao jedna od zvijezda trodnevnog programa (superveleslalom, te spust i slalom koji se boduju za kombinaciju), a to mnogo znači. Ovdašnja je staza, naime jedna od najzahtjevnijih staza Svjetskog kupa i onaj koji pobijedi mora dati svaki atom svojih mogućnosti ako želi izboriti pobjedu.</p>
<p> Subotnji spust i nedjeljni slalom će se bodovati i za kombinaciju, a koliko je staza u Kitzbühelu zahtjevna najbolje govori podatak da se samo dvaput u povijesti dogodilo da je isti skijaš pobijedio i u spustu i u slalomu. Prvi je to napravio 1951. godine Austrijanac Christian Pravda, a to je ponovio 1967. godine slavni francuski skijaš Jean-Claude Killy. No, ondašnje je skijanje svjetlosnim godinama daleko od današnjeg, pa je to nemoguće uspoređivati. Ivica će i u nedjelju startati kao trenutno vodeći slalomaš svijeta, a ako je vjerovati njegovom treneru Vincenciju Jovanu, to ga nimalo ne smeta.</p>
<p>- Mnogo razgovaramo s Ivicom i njega njegova trenutna pozicija uopće ne opterećuje. Nevjerojatno je »jak« u glavi, sve postavlja vrlo racionalno i ne dozvoljava da bilo što utječe na njega. Pa u Wengenu je startao s crvenog majicom, pod povišenom temperaturom i pobijedio je, to je najbolji dokaz njegove snage, rekao je Jovan.</p>
<p>No, činjenica je da bi pobjedom ili postoljem u Kitzbühelu Ivica napravio golemi korak prema osvajanju malog Kristalnog globusa. Njegova je forma konstantna, nema problema s ozljedama, ne razmišlja o suparnicima, već samo o svom nastupu.</p>
<p>- Zdrav sam, tegobe iz Wengena su prošle. Ovaj slalom na Ganslernu ima mnogo malih prelomnica, ponešto ravnih dijelova, ali to mi odgovara. Mislim da imam šanse nastaviti sezonu kako sam je i počeo, bez velikih najava je govorio Ivica prije utrke.</p>
<p>U nedjelju će Ivica skijati i protiv većine navijača. Naime, austrijski navijači mnogo očekuju od svojih miljenika, Maria Matta i Benjamina Raicha. Zanimljiv je taj skijaški svijet... Iako se skijanje smatra elitnim sportom, izgleda da ipak nije pošteđeno niskih ljudskih pobuda. </p>
<p> Tako je nakon Ivičine pobjede u Wengenu svjetski prvak u slalomu Matt pokušao opravdati svoje 42. mjesto rečenicom da je pogriješio zbog iskušavanja Salomonovih skija. Njegov sunarodnjak i kolega iz reprezentacije, ali ipak ljutiti suparnik, Raich. to je jedva dočekao kako bi uzvratio da ne vjeruje da je krivo isprobavanje skija, jer »sumnja da Salomon daje bolje skije Kosteliću negu Mattu«. Međutim, kad je trebalo obraniti austrijski skijaški ponos pred sjajnim rezultatima 22-godišnjeg hrvatskog skijaša, Raich i Matt su bili jednoglasni u sumnji kako je malo čudno da je Ivica od mladog dečka u samo godinu dana izrastao u takvog sjajnog skijaša. Naravno, time su aludirali da Kostelić koristi doping, pa su čak rekli kako možda ne bi bilo loše kad bi se Kostelića češće kontroliralo.</p>
<p>- Ne znam bi li čovjek rekao da je smiješno ili žalosno kad se ljudi bave takvim stvarima. Neka brinu za sebe, oni izgleda znaju što se može s dopingom kad su to tako ustvrdili. </p>
<p>Međutim, dobro je što Ivicu takve tvrdnje u novinama ne diraju, on ih zapravo pretvara u svoj motiv koji ga tjera na još više rada i na još bolje rezultate, odgovorio je Ivičin trener na austrijske objede.</p>
<p>Zašto se Austrijanci bave takvim stvarima pokušao je objasniti Slovenac u hrvatskom skijaškom stožeru.</p>
<p>- U svjetskom skijanju su najjači Austrijanci i Švicarci i oni su sve podredili sebi. No, sami su si krivi, jer su se ove sezone pogrešno pripremali i zato su im se sad »dogodili« Ivica i Amerikanac Bode Miller koji su se, s druge strane, pripremali i na svoj i na njihov način, kaže trener Jovan koji uživa veliko povjerenje skijaške obitelji Kostelić.</p>
<p>Ivica je hit sezone u muškom skijanju, barem kad se priča o slalomu. </p>
<p>Činjenica je da ga se suparnici boje, što mu ide na ruku, no najviše mu ide na ruku da on razmišlja najviše o sebi. U tome mnogi sportaši griješe, više razmišljaju o suparnicima negoli o sebi, svojim mogućnostim i prednostima i ta ih pogreška skupo košta. Ivica se kroz godine ozljeda i oporavaka naučio koliko je bitno biti svjestan sam sebe, svojih mogućnosti i želja. I danas mu se to vraća na najljepši način.</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Janica u subotu ostvarila rezultat sezone u veleslalomu</p>
<p>Austrijanka Michaela Dorfmeister pobijedila s više od sekunde prednosti i ponovno zauzela prvo mjesto u poretku za Svjetski kup</p>
<p>BERCHTESGADEN, 19. siječnja</p>
<p> - Janica Kostelić ostvarila je najbolji rezultat sezone u veleslalomu osvojivši deseto mjesto u njemačkom Berchtesgadenu. Postignuti rezultat konačno je izmamio osmjeh na lice hrvatske »snježne kraljice«, koja će već u nedjelju imati prigodu doseći nove bodove u »svojoj disciplini« slalomu.</p>
<p>Ipak, šesti ovosezonski veleslalom po dobrome će najviše pamtiti pobjednica Austrijanka Michaela Dorfmeister, drugoplasirana Norvežanka Stina Hofgard Nilsen, te najugodnije iznenađenje utrke, Kanađanka Genevive Simard, koja se sa startnim brojem 46 domogla trećeg mjesta.</p>
<p>Michaela Dorfmeister uvjerljivo je nadvisila suparnice ostavivši drugoplasiranu Nilsen čak sekundu i jednu stotinku iza sebe. Sjajna Austrijanka ovom se pobjedom domogla i vodstva u ukupnom poretku za Svjetski kup, te još jednom istaknula kandidaturu za »kristalni globus«.</p>
<p>Možda jedina skijašica koja je natjecanje napustila rastužena zove se Maria Jose Rienda Contreras, 26-godišnja Španjolka, koja je prvu utrku okončala na trećem mjestu. Contreras je u drugoj vožnji preagresivno napala vrata na sredini staze, izgubila ravnotežu, te završivši u ogradi izgubila prigodu da se domogne pobjedničkog postolja.</p>
<p>Janica se, pak, doista ima čemu radovati. Iako je prvu utrku završila na 16. mjestu sa sekundom i 26 stotinki zaostatka iza vodeće Dorfmeister, drugu je vožnju odradila bez pogreške. </p>
<p>• Rezultati: 1. Michaela Dorfmeister (Aut) 2:24.32, 2. Stina Hofgard Nilsen (Nor) 2:25.33, 3. Genevieve Simard (Kan) 2:25.43, 4. Sonja Nef (Švi) 2:25.55, 5. Corinne Rey-Bellet (Švi) 2:25.74, 6. Fraenzi Aufdenblatten (Švi) 2:25.79, 7. Allison Forsyth (Kan) 2:25.89, 7. Tanja Poutiainen (Finland) isto vrijeme, 9. Andrine Flemmen (Nor) 2:25.91, 10. Janica Kostelic (Hrv) 2:25.98, 11. Tina Maze (Slo) 2:26.02, 12. Silke Bachmann (Ita) 2:26.34...</p>
<p>Ukupni poredak u Svjetskom kupu: 1. Michaela Dorfmeister (Aut) 708 bodova, 2. Sonja Nef (Švi) 651, 3. Anja Paerson (Šve) 629, 4. Hilde Gerg (Nje) 575, 5. Renate Götschl (Aut) 500...21. Janica Kostelić 244...</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Ljubičić propustio dvije lopte za osminu finala</p>
<p>Drugi hrvatski reket Ivan Ljubičić u dvoboju 3. kola Australian Opena protiv Južnoafrikanca Waynea Ferreire vodio je sa 6-4, 6-4, 5-1, dva puta je servirao za meč, kod 5-3 je imao 40-15, dvije meč-lopte koje su, međutim, zauvijek otišle u nepovrat</p>
<p>MELBOURNE/ZAGREB, 19. siječnja</p>
<p> - Glavni junak toliko puta »opjevane« priče o jednom poenu, samo jednom poenu koji dijeli slavne od jadnika, drugi put ovog tjedna je Ivan Ljubičić. Prvi dio ove priče u 1. kolu Australian Opena završio je pobjedom hrvatskog tenisača nakon što je Čeh Bohdan Ulihrach propustio realizirati dvije meč-lopte. Drugi dio priče ujedno se ispostavio i završnim, budući da je u 3. kolu pobijedio Južnoafrikanac Wayne Ferreira, a Ivan Ljubičić je bio taj koji nije iskoristio dvije meč-lopte. Drugi hrvatski reket vodio je sa 6-4, 6-4, 5-1, dva puta je servirao za meč, kod 5-3 je imao 40-15, dvije meč-lopte koje su, međutim, zauvijek otišle u nepovrat. Nakon tri sata i 42 minute slavio je 31-godišnji Južnoafrikanac sa 4-6, 4-6, 7-6 (3), 6-3, 7-5...</p>
<p>Igra drugog hrvatskog reketa do trenutka kada ga je jedan poen dijelio od osmine finala 16,5 milijuna australskih dolara prvog »Grand Slama« sezone zaslužuje sve pohvale. Iako je Ljubičić teže od Ferreire osvajao gemove kada je servirao, maksimalno je iskoristio ponuđene »break« prilike. Deseti gem prvog i drugog seta bio je poguban za Južnoafrikanca koji je svoje najbolje rezultate u karijeri postigao u konkurenciji parova. A kada je Ljubičić poveo sa 2-0 u setovima na licu Ferreire mogao se »pročitati« očiti znak predaje, znao je kako će teško preokrenuti situaciju u svoju korist, pet set činio se tada nedostižan. S druge strane, Ljubičić je dodatno pojačao pritisak, bekhend paralelama »počistio« je sve crte na terenu broj dva, »počistio« je i ono malo volje u Južnoafrikanca. A sve to samo da bi izostao onaj »ubilački« instinkt, toliko potreban tenisaču kada servira za meč...</p>
<p>Vratio je Ferreiru u život, treći set Ljubičić je izgubio u »tie-breaku«, četvrti je izgubio sa 6-3, bio je na terenu samo tijelom, ostatak je razmišljao i analizirao propuštene prilike. »Probudio« se tek kada je Ferreira poveo sa 4-2 u petom setu, no onda je već bilo kasno. Istina, vratio je »break«, anulirao zaostatak, izjednačio na 5-5, a onda se ponovo »poskliznuo«. U tom 11. gemu izdala ga je i desna ruka, nakon dva odigrana poena tražio je pomoć fizioterapeuta, nije više mogao držati reket punom nagom. Naravno, Ferreira nije propustio uzeti ponuđeno, iako se vjerojatno neće stići oporaviti do dvoboja osmine finala protiv Španjolca Alberta Coste...</p>
<p>Na kraju je Ljubičić ostvario 25 asova, 73 »winnera«, ali i 60 neforsiranih pogrešaka. Inače, u prva dva seta tek je 17 puta pogriješio. Ferreira je zabilježio manje asova (17), manje »winnera« (58), i manje pogrešaka (41), no pokazao je više strpljenja i iskustva... </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Blanka otvorila sezonu sa 185 cm!</p>
<p>ZAGREB, 19. siječnja</p>
<p> - Dočekali smo, eto, da se i zbog trening-natjecanja jedne hrvatske atletičarke u prohladnoj dvorani okupi mnoštvo novinara, fotoreportera i TV-snimatelja. To dovoljno govori koliko se cijeni sve ono što je već dosad napravila Blanke Vlašić, jer o njoj je ovdje riječ. Sudeći prema onome što smo u subotu vidjeli na kontrolnom natjecanju u atletskom »balonu« Zrinjevca na Prisavlju, Blankini dosadašnji rezultati, uključujući i senzacionalno 6. mjesto na Svjetskom prvenstvu u Edmontonu, tek su početak jer naša je najbolja skakačica u vis čitavih 5 (pet!) centimetara bolja negoli je bila prošle godine u isto vrijeme!</p>
<p>U subotu je počela skakati tek na visini 180 cm, što je preskočila u prvom pokušaju. Nakon toga je u drugom pokušaju išla »debelo« preko 185 cm, a na 190 cm su joj u dva pokušaja nedostajali tek milimetri. Možda je tako i bolje jer ozbiljno bismo se »zabrinuli« da je Blanka Vlašić u svom prvom ovogodišnjem nastupu, već polovinom siječnja, preskočila 190 cm. Koliko bi onda »išla« u kolovozu na Europskom prvenstvu u Münchenu? Iako je u prvom trenutku bila ljuta zbog tri rušenja letvice na 190 cm, vrlo brzo joj se vratilo dobro raspoloženje:</p>
<p>- Zapravo sam najzadovoljnija s tri skoka koje sam izvela na zagrijavanju. Ni onaj na početnoj visini nije bio loš, a nakon toga sam počela osjećati posljedice napornih treninga i pretrpanog programa proteklih dana. Objektivno, nisu ovdje ni bili pravi uvjeti za natjecanje i nemam pravo biti nezadovoljna s preskočenih 185 cm na prvom natjecanju sezone jer sam prošlu sezonu započela sa 180 cm. Osim toga ovo mi je odlično zagrijavanje za miting u Arnstatdu, gdje će nastupiti sve najbolje visašice, prokomentirala je svoj uvodni nastup Blanka Vlašić.</p>
<p>Njezin trener Bojan Marinović otkrio nam je puno više detalja vezanih uz Blankin nastup u Zagrebu:</p>
<p>- Vrlo sam zadovoljan Blankinom tehnikom skakanja, izuzetno je dobro pripremljena i »jaka«. No, očito je trening u srijedu bio previše naporan da se u ovoj dvorani s vrlo tvrdom podlogom to ne bi osjetilo. U Blankinim nogama zato danas nije bilo dovoljno brzine da bi skočila onoliko koliko je trenutno sposobna. Osobno bih bio zadovoljniji da je preskočila tih 190 cm, jer je toliko sigurno imala u nogama, no ni ovako nisam nezadovoljan. Mislim da je Blanka već sada uistinu jako dobra. Vidjet će se to već na predstojećim atletskim mitinzima.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>»Mladostaši« remizirali sa Spartakom</p>
<p>ZAGREB, 19. siječnja</p>
<p> - Vaterpolisti Mladosti protiv gostujuće momčadi Lukoil Spartak odigrali su neodlučenih 6-6 (2-1, 2-1, 1-2, 1-2) u prvoj utakmici četvrtfinala Kupa pobjednka kupova. U uzvratu u Vologradu za tjedan dana izabranici Brune Silića zasigurno će imati pune ruke posla, jer ponovno su zakazali u igri s igračem više u plivalištu. </p>
<p>Naime, od devet prilika »mladostaši« su realizirali četiri, a s druge strane Rusi su svih šest pogodaka postigli iz igre, što ujedno govori i o neraspoloženoj zagrebačkoj obrani. </p>
<p>Ruska momčad, koju je s tribina bodrila manja skupina navijača, od početka je agresivnom igrom pokušala iznenaditi »mladostaše«. Poveli su sa 1-0, no ubrzo su Zagrepčani posložili redove i preko Hercega, Štritofa i Čomakidzea preokrenuli situaciju i poveli sa 3-1. Ipak, gostujuća momčad, u čijim redovima nastupa čak šest ruskih reprezentativaca, stalno je držala priključak. A kako Zagrepčani nisu znali iskoristiti prilike s igračem više, poglavito u trećoj četvrtini, kada su i iz igre promašili nekoliko »zicera«, Rusi su nekoliko minuta prije kraja s dva pogotka Reketčinskog i Smolovija poveli sa 6-5. Pogotkom Štritofa minutu prije kraja »mladostaši« su se spasili poraza i ostavili si kakve-takve nade u uzvratu. Posebno treba istaknuti odličan nastup vratara Dalibora Perčinića, čije obrane su jedan od razloga što Mladost putuje u Volgograd s remisom u džepu... </p>
<p>• Plivalište Mladosti</p>
<p>MLADOST CROATIA OSIGURANJE - LUKOIL SPARTAK 6-6 (2-1, 2-1, 1-2, 1-2)</p>
<p>MLADOST CO: Perčinić, Sarić, D. Kobeščak, Herceg 2 (1), Oreb, Štritof 2, Vrbičić, Milaković, Primorac, Koljanin 1 (1), Čomakidze 1, Rogin, Janković.</p>
<p>LUKOIL SPARTAK: Fedorov, Kozlov 1, Gajdukov, Zinnurov 1, Panfili, Jurčik, Jeltovski 1, Irshičev, Finajev, Reketčinski 2, Smolovij 1, Agarkov, Jivtčikov.</p>
<p>SUCI: Nemeth (Mađarska) i Melis (Italija). GLEDATELJA: 2000.</p>
<p>REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Mladost CO 4 (9), Lukoil Spartak 0 (2).</p>
<p>ČETVERCI: Mladost CO 2 (2), Lukoil Spartak -.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Dalibor PERČINIĆ.</p>
<p>• U prvom dvoboju Crvene skupine Lige prvaka vaterpolisti dubrovačkoga Juga svladali su u Moskvi Dinamo sa 12-7. </p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Podravka uvjerljiva i u uzvratu</p>
<p>SANKT GALLEN, 19. siječnja</p>
<p> - Rukometašice Podravke Vegete i u Sankt Gallenu pobijedile su sastav Brühla istom razlikom kao i u prvoj utakmici 3. kola Kupa EHF-a - sa 10 pogodaka razlike. Naime, toliko je bilo i prije tjedan dana u Koprivnici. Ovoga puta 29-19 (15-7), pobjeda ni jednog trenutka nije dolazila u pitanje, a domaće su prvi gol nakon vodstva Koprivničanki od 5-0 postigle u 10. minuti iz sedmerca. Trener Ivica Pal dao je »podravkašicama« zadatak da u prvom poluvremenu naprave što veću razliku kako bi u drugom mogao isprobati sve igračice i omogućiti im stjecanje međunarodnog iskustva. To je i učinjeno. jer je razlika nakon prvog poluvremena bila osam golova, ali nažalost Švicarkinje su slabi sastav na kojem se teško može izmjeriti koliko Podravka vrijedi u Europi. Međutim, važno je što se Podravka plasirala u osminu finala Kupa EHF-a i sa zanimanjem očekuje ždrijeb 4. kola u Beču u utorak. </p>
<p>O samoj utakmici treba reći da Podravka nije igrala punom snagom, tako da je povremeno pristup igri zaslužio kritike. No, istodobno treba uvažiti da je trener Pal izmiješao sastav, tako da su igrale i one koje rijetko dobivaju minutažu u međunarodnim utakmicama. Najbolja i najborbnija u redovima Podravke bila je Renata Hodak, a izvanredno su branile obje vratarke - i Stančin koja je u 40 minuta imala devet obrana i Knezović koja je u završnih 10 minuta i mala četiri obrane. I domaćini su osjetili da je Renata Hodak najbolja u redovima Podravke, pa je nakon utakmice primila priznanje jednako kao i domaća igračica Beata Kulcsar koja je po ocjeni domaćih bila njihova najbolja igračica. Sudile su sutkinje iz Francuske, ali vrlo slabo i sigurno nisu dale bogzna kakvi doprinos ovoj inače dosta slaboj utakmici. </p>
<p>• Dvorana Kreuzbleiche</p>
<p>LC BRÜHL - PODRAVKA VEGETA 19-29 (7-15)</p>
<p>LC BRÜHL: Diener, Weber, Keves, Egli, Lendenmann, Schneider 1, Kulschar 4 (1), Farley 4 (1), Schaub 3, Rombach, Spreiter 6, Bauman 1.</p>
<p>PODRAVKA VEGETA: Stančin, Knezović, Harlanjuk 1, Penca 1, Palčić 1, Hodak 10 (1), Čuljak 2 (2), Sirovec, Petika 6, Peršinović 6 (6), Milić 2, Jurić.</p>
<p>SUTKINJE: Borrott i Marcet (obje Francuska). GLEDATELJA: 300.</p>
<p>SEDMERCI: LC Brühl 6 (2), Podravka Vegeta 10 (9).</p>
<p>ISKLJUČENJA: LC Brühl 2 minute, Podravka Vegeta 10 minuta</p>
<p>IGRAČICA UTAKMICE: Renata HODAK </p>
<p>I. Č. M.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Zdravko Mamić: »Postoji ozbiljna grupa ljudi i ustanova čiji je cilj uništenje Dinama!«</p>
<p>»Nisam spreman uzeti na sebe rizik da govorim o imenima. Ali, postoji ozbiljna grupacija ljudi i ustanova, čiji je cilj uništenje Dinama i gašenje njegova imena. Ali, uvjeravam vas da je u Dinamu puno bolja situacija nego je percepcija u javnosti. Dinamo ima veliku perspektivu!« / »140 milijuna maraka je novac takav da ste mogli pozlatiti stadion, a vi imate ruglo na kraju grada! Valjda je i laiku jasno da je nemoguće da je utrošeno toliko novca u onakav stadion kakav je sada«, kaže novi Dinamov izvršni dopredsjednik Zdravko Mamić</p>
<p>ZAGREB, 19. siječnja</p>
<p> - Mamić ruši Zajeca? Većina nogometnih kroničara upravo je ovako dijagnosticirala stanje unutar Dinamove vladajuće piramide nakon što je član Izvršnog odbora Zdravko Mamić u ponedjeljak preuzeo ulogu klupskog izvršnog dopredsjednika. No, iza spomenute teze o »rušenju glavnoga direktora Zajeca« ipak stoji upitnik, jer malo je kome uopće jasno što konkretno obuhvaća uloga izvršnoga dopredsjednika. I sam Mamić potvrđuje da ovakva funkcija dosad nije postojala u maksimirskome klubu, pa će doista biti zanimljivo vidjeti što, zapravo, ulazi u opis (n)ovoga radnog mjesta, koje li će to ingerencije imati Mamić i znači li to doista ograničavanje Zajecovih ovlasti i sputavanje njegova autoriteta.</p>
<p> Mamić je u javnosti poznat kao iznimno pristupačna osoba, o većini ljudi koji ga okružuju govori afirmativno i pritom na sugovornika, shodno svojoj moći uvjeravanja i temperamentnome karakteru, ostavlja snažan dojam. Tako, eto, i o Zajecu govori doista biranim riječima, pa se sukladno tome stvara slika kako su oni saveznici, iako ih mnogi zapravo vide kao međusobne - oponente.</p>
<p> - Funkcija izvršnoga dopredsjednika dosad u Dinamu nije postojala i, štoviše, ona ni sada još formalno u Statutu ne postoji, započeo je Mamić. - Međutim, ona će zaživjeti, bilo Poslovnikom o radu Izvršnog odbora, bilo na prvoj Skupštini. Ona ima svoj sadržaj i namjenu i dogovorena je između predsjednika i mene, odnosno između IO-a mene. Ona treba podići efikasnost u radu čitavog kluba, operativno, svakodnevno u dogovoru s Upravom. Bit će most između predsjednika i IO-a s jedne i Uprave s druge strane. Znači, podizanje razine i efikasnosti i komunikacije.</p>
<p>• Vaš ulazak u klub mnogi tretiraju kao izravi udarac na Zajeca. Kakva će biti podjela ovlasti između vas dvojice?</p>
<p> - Zajec je također želio da ja dođem. Taj moj angažman će sigurno jačati njegovu poziciju! On je profesionalac, prvi menedžer kluba i njegova pozicija uopće nije upitna. Moja volonterska funkcija jest jaka, ali ovdje za sve dobre ljude ima mjesta. Ako netko želi raditi i surađivati za dobrobit kluba, ne vidim nikakvih problema. </p>
<p>• Što ćete prvo poduzeti kao izvršni direktor?</p>
<p> - Predsjednik Barišić i IO su nam već dali određena zaduženja. Direktor Zajec, član IO-a Tihala i ja dobili smo zadatak da do 4. veljače izradimo novu sistematizaciju radnih mjesta, novu piramidu, koja bi bila jeftinija i efikasnija. Izradit ćemo i kriterije za svako radno mjesto ponaosob i adekvatno tome podesiti i financijsku konstrukciju. To je po nama glavni preduvjet da na kraju godine, kada se podvuče crta, bude nula. Znači, koliko ulaza, toliko i izlaza. Ne možete trošiti nezarađeno, kao što je dosad bio slučaj! Zato smo stalno padali u probleme, blokade, tužbe... Želimo kao ozbiljni i odgovorni ljudi napraviti takvu organizaciju i takav financijski plan da se nikad više ne dogodi da netko, kada počnu dospijevati njegove obaveze, bude zakinut. Važan zadatak ima i grupa u kojoj su Zajec, Marijan Hanžeković i Damir Vrbanović, oni će u što kraćem roku nastojati riješiti sve moguće pravne zavrzlame. Postavljeni su ciljevi još prvom sazivu IO-a, a to je da Dinamo za tri godine igra u Ligi prvaka.</p>
<p> </p>
<p>• Pred vratima su i mnogi drugi bivši igrači, vjerovnici, koji žele naplatiti dugove. Je li bilo otvorenih razgovora s njima, jesu li pokušali dati kakav prijedlog i pokazali volju da se problemi riješe što bezbolnije?</p>
<p> - Uvijek svaka strana brani svoj interes. Tvrdim da ne postoji nijedna osoba u klubu, koja ne bi željela ispuniti sve preuzete klupske obaveze kad bi to mogla. Dakle, nije da to netko neće, nego - ne može! Kad dođete pred zid, kad trebate uskratiti ili sebi ili djetetu da bi netko od vas dvoje opstao, onda nije lako. Neka ti koji misle da mogu sve to ispoštovati slobodno dođu... Ako bilo tko dođe s konkretnim prijedlozima u rješavanju svih tih problema, tvrdim da će se sadašnja Dinamova vlast povući za jednu minutu! Suludo je objašnjavati poziciju da jedna grupa volontera, entuzijasta, zaljubljenika i fanatika u plavu boju, na čelu s predsjednikom Barišićem, trpi toliko niskih udaraca. Ma, po meni bi bilo puno normalnije da ti vjerovnici, bilo da su oni fizičke ili pravne osobe, potraže svoja prava od još uvijek aktualnih vlasnika. Dinamo d. d. je imao svoje vlasnike i profesionalce, koji su tada u ime tih vlasnika potpisivali njihove ugovore. Ovi ljudi, na čelu s Barišićem, tu su samo da spase klub! Uostalom, tu su egzaktne brojke. Znate da je u 20 mjeseci IO na čelu s Barišićem dohodovao 153 milijuna kuna i točno se zna na što je taj novac otišao. A otišao je u ponor, u saniranje dubioza!</p>
<p>• Je li istina da su bivši igrači, vjerovnici, predložili da im klub da dionice, kada već ne može isplatiti dugove?</p>
<p> - Ne znam... Mislim da mogu dobiti dionica koliko god hoće. Ma, važno je da svatko ponudi konkretan program kako dalje funkcionirati.</p>
<p>• Je li u ovome trenutku stečaj Dinama realna opcija?</p>
<p> - Eventualni stečaj nije nipošto izbor sadašnjeg predsjednika i IO-a. Stečaj bi se eventualno mogao ostvariti samo ukoliko bi svi ti naši vjerovnici potražili svoje pravo na sudovima.</p>
<p>• Pa, ne događa li se to upravo sada?</p>
<p> - Još ne u toj mjeri. Dapače, mi uopće nismo blokirani. Zapravo, račun nam je blokiran kratko, i to privremenom odlukom, vezanom za slučaj Prosinečki. Ali, siguran sam da će se klub odblokirati.</p>
<p>• Ulaze li igrači u stečajnu masu?</p>
<p> - Ne znam, ali mislim da ne ulaze.</p>
<p>• Nazirete li u doglednoj budućnosti privatizaciju Dinama?</p>
<p> - Siguran sam da privatizacija nema alternativu. I to ne samo privatizacija Dinama, nego i cijelog hrvatskog sporta, od nogometa, košarke, rukometa, vaterpola, odbojke... No, iluzorno je da će netko davati novac, a da će taj novac netko drugi trošiti! Ta priča je prošlost. Što se tiče Dinama, danas nažalost ne postoje ljudi, koji bi bili spremni uložiti kapital. Bilo je nekih razgovora i informacija, no svima onima, koji bi eventualno mogli investirati u Dinamo, tako nešto ne pada na pamet! Definitivno ne postoji interes, bilo za kupnju, a još manje za investiranje u Dinamo i pokrivanje ovih dubioza. Upravo zato predsjednik Barišić, ja bih rekao heroj i spasitelj, ne zaslužuje ovakvu harangu, koja se vodi protiv njega! Ali, siguran sam da će Barišić i ovaj IO napraviti lavovski posao za nekoga budućeg investitora.</p>
<p>• Iz vašeg nedavnog istupa u javnosti dalo se naslutiti kako vas, između ostaloga, posebno smeta i nagli uzlet NK Zagreb...</p>
<p> - Nije točno. Ma, svakog pametnog sportaša i Zagrepčanina veseli pojava, ne samo NK Zagreb, nego bilo kojeg kluba. I Hrvatski dragovoljac je već šest ili sedam godina član prve lige. Dinamovac sam, ali me veseli pojava jakoga Zagreba, jer je konačno vrijeme da se stvori veliki lokalni derbi, gdje bi se punio stadion na obje adrese, kao što je to slučaj u Madridu, Barceloni, Münchenu, Rimu, Milanu... Suludo je uopće pomisliti da bih ja bio protiv NK Zagreb. Zna se da sam ja tamo doveo Antonija Franju, Dalibora Poldrugača, da sam menedžer Milinovića... Dakle, Zagrebu želim sve najbolje, ali tek poslije Dinama.</p>
<p> • Dobro, ali naveli ste da su ovdje u pitanju »političke igre«, da bi neki željelii uzdignuti Zagreb kako bi ugasili Dinamo...</p>
<p> - Ostajem kod toga, ali nisam spreman uzeti na sebe rizik da govorim o imenima. Ali, postoji ozbiljna grupacija ljudi i ustanova, čiji je cilj uništenje Dinama i gašenje njegova imena. Ali, uvjeravam vas da je u Dinamu puno bolja situacija nego je percpecija u javnosti. Dinamo ima veliku perspektivu!</p>
<p>• Ali zašto ne želite govoriti o imenima? Eto, nedavno ste rekli kako je pri izgradnji maksimirskoga stadiona čak 140 milijna maraka otišlo u vjetar, ali i to da ne želite navesti krivce, jer »niste osvetnik«. Pa, ako već nešto znate, nije li vaša obaveza prema javnosti da to i kažete?</p>
<p> - Ja sam rekao i više nego što treba.... Između redaka? Ne, nije bilo između redaka! Valjda je i laiku jasno da je nemoguće da je utrošeno toliko novaca u onakav stadion kakav je sada. Nisam ja ni vještak, niti stručnjak, ali tvrdim da je tamo sve šuplje, da to »ne pije vodu«. To će ustanoviti bilo koji službenik iz bilo koje institucije iz čije je to nadležnosti i kompetencije. Ne mogu ja tamo vršiti ekspertizu kvalitete utrošenih materijala, betona, željeza... Ali, 140 milijuna maraka je novac takav da ste mogli pozlatiti stadion, a vi imate ruglo na kraju grada!</p>
<p> </p>
<p>»U Dinamu su jednodušni: Ćiro je dobrodošao!«</p>
<p>• U kakvim ste sada odnosima s vašim kumom Miroslavom Blaževićem? Robertov otac Đuro Prosinečki prije nekoliko je dana rekao kako bi Blaževića trebalo » na koljenima moliti da dođe u Dinamo i uvede reda«!</p>
<p> - Moji odnosi s Ćirom su, na sreću, izvanredni! Koliko sam ja upoznat, nema čovjeka u klubu, koji nije Ćiri rekao da se vrati i neka izabere koju funkciju želi. Naravno, ovog časa imamo trenera, kojeg podržavamo i poštujemo. No, život je ispred nas i nikad se ne zna... Ćiro je uvijek dobrodošao i oko toga u klubu postoji apsolutno jedinstvo. </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Dragovoljac više nitko ni ne spominje!</p>
<p>Financijska situacija u Dragovoljcu je ista kao i u Hrvatskoj, dakle loša. Kako se snalazi Račan, tako se snalazi i Spajić, kaže predsjednik Hrvatskog dragovoljca </p>
<p>ZAGREB, 19. siječnja</p>
<p> - Predsjednik Hrvatskog dragovoljca Stjepan Spajić u subotu ujutro je bio u klupskim prostorijama spremajući se za put u Bašku Vodu, gdje će nadgledati pripreme prve momčadi. Sigećani su u subotu preselili u Bašku Vodu, a već u ponedjeljak putuju u Hercegovinu, gdje će odigrati tri pripremne utakmice s hercegovačkim prvoligašima. </p>
<p>- Mi smo prvi počeli s pripremama. U početku smo imali puno igrača i svakome smo pružili priliku da se dokaže. Neki nisu uspjeli, ali možda opet dođu na ljeto jer mi nikad ne otpisujemo mlade igrače. Trener treba smanjiti broj igrača i već je napravio selekciju. Pripreme nastavljamo sa 28 igrača, uključujući i juniore Janjetovića, Schrenga i Stanešića. </p>
<p>• Kakva je financijska situacija u Dragovoljcu?</p>
<p>- Financijska situacija u Dragovoljcu je ista kao i u Hrvatskoj, dakle loša. Kako se snalazi Račan, tako se snalazi i Spajić. No, Hrvatski dragovoljac je na to vać navikao, pa nam je lakše prebroditi probleme nego drugima. Mi ćemo radom, redom i disciplinom sigurno napraviti dobar proizvod i pokušat ćemo ga plasirati i drugim klubovima. </p>
<p>• Jeste li zadovoljni trenerom?</p>
<p>- Simunić ima rezultate, a dok je takva situacija za mene drugi trener ne postoji. Dragovoljac je promijenio najmanje trenera u Hrvatskoj nogometnoj ligi, a Bonačić bi i danas bio u Sigetu da nije sam otišao. Rekao sam treneru da želim barem 10. mjesto, a sad imamo i više od toga. Sve ispod 10. mjesta bio bi neuspjeh. </p>
<p>• Planirate li nadogradnju stadiona u Sigetu?</p>
<p>- Što se tiče stadiona, trebate se obratiti gradskim strukturama. Puno su nam obećavali, a malo su napravili. Jedino se Zagrebu pomaže, pa vjerujem da se od Zagreba želi napraviti prvi klub u Hrvatskoj. Vidim da im sponzori moraju davati novac. Mislim da nije fer to što mi nismo dobili ni kune od Grada. Ja samo tražim da se novci bolje rasporede, jer ne daje Grad novac, u gradskoj upravi ih samo raspoređuju, a dajemo ih svi mi.</p>
<p>• Što treba renovirati na kompleksu u Sigetu?</p>
<p>- Mene na sastancima Udruženja prvoligaša prozivaju da nemamo dobre svlačionice. Da, mi ih nemamo jer nam Grad nije izdao građevinsku dozvolu. Ne treba nam ništa više, mi ćemo sve sami sagraditi. Dosad su nam napravili samo cestu, ali im mi i na tome zahvaljujemo. Mi samo tražimo dozvolu da napravimo bolje uvjete za klubove koji nam dolaze u goste. Sramotno je da se iz Gradskog proračuna za Hrvatski dragovoljac izdvaja 600.000 kuna za umjetnu travu, što nije dovoljno, a u isto vrijeme 12 milijuna kuna se baca na novi centar u Veslačkoj. Taj će sportski centar kasnije Zagreb prisvojiti, no što će biti ako se na sljedećim izborima promijeni vlast? Nas više nitko ni ne spominje, no mi ćemo u Sigetu također napraviti centar za treniranje. Neće biti toliko luksuzan kao njihov jer ćemo uložiti puno manje nego oni, ali imat ćemo ono najbitnije - igrališta i solidne svlačionice. </p>
<p>• Zašto mislite da se novac uložen u Veslačku, zapravo, baca?</p>
<p>- Zato jer nešto nisu dobro napravili s drenažom. Zanima me što su to »zagrebaši« sami napravili, mislim na ljude koji vode klub. Zanima me kako su oni stekli svoj kapital. No, uskoro će i o tome biti govora. Istovremeno je izdana koncesija - ne znam samo na osnovu kojeg natječaja - samoukom treneru Zdravku Jurčiću-Mišu za pravo treniranja njegovih igrača na Sveticama, a nas su od tamo izbacili. Sva sreća da su ljudi u Dinamu - Vlak i Braović - korektni i da smo se dogovorili s njima, pa će naši juniori i kadeti trenirati tamo do daljenjega. Nadam se da ćemo do ljeta napraviti teren iza naše južne tribine, pa će juniori i kadeti moći trenirati u Sigetu.</p>
<p>• Ako se stadion u Maksimiru dovrši, namjeravate li tamo igrati svoje utakmice?</p>
<p>- Dragovoljcu je stadion u Maskimiru prevelik. Prije je bilo govora o gradnji manjeg stadiona, za otprilike 12.000 gledatelja, kojeg bi koristili manji zagrebački klubovi, ali sve je ostalo na prijedlogu. </p>
<p>• Kakvo je vaše mišljenje o situaciji u Dinamu?</p>
<p>- Cijela u situacija u Dinamu je, po mom mišljenju, politički »naštimana«. Nije u redu napadati Dinamo sada kad se priprema za nastavak sezone. Mislim da je to ciljano, no neka u Dinamu otkriju sami otkud sve to dolazi. </p>
<p>• Što bi za vas bio uspjeh reprezentacije na SP u Koreji i Japanu?</p>
<p>- Ja se nadam da ćemo se plasirati u drugi krug i mislim da će biti neuspjeh ako ne prođemo prvi krug. </p>
<p>• Smatrate li potrebnim financiranje nogometnih klubova od novca uplaćenog u sportskim kladionicama?</p>
<p>- Mislim da bi jedan dio kladionice, u dogovoru s Udruženjem prvoligaša, morao ustupiti klubovima koji se nalaze na listićima. Tako je bilo i prije, sa sportskom prognozom. U suprotnom, mislim da nije u redu da se imena klubova nalaze na listićima. </p>
<p>• Mislite li da su nogometne akademije dobrodošle našem nogometu?</p>
<p> - U posljednje vrijeme je poplava akademija u Hrvatskoj, ali mene zanima što te akademija znače samim igračima. Gdje će oni poslije igrati? To su zablude. Postoje škole nogometa i to je u redu, ali niti jedan klub neće dozvoliti da njihovi igrači treniraju paralelno u tim akademijama i u klubu. </p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="26">
<p>Slovenski mediji slave pobjedu u »naftnom ratu« </p>
<p>LJUBLJANA, 19. siječnja </p>
<p> - Slovenski mediji slave u subotu vješte poteze premijera Janeza Drnovšeka kojima je hrvatsku stranu prisilio na popuštanje u »naftnom ratu« za tržište BiH.</p>
<p> Ljubljanski dnevnici u subotu su vijest da je hrvatski premijer Ivica Račan najavio promjene spornog pravilnika o prijevozu opasnih tvari donijeli na svojim prvim stranicama. »Banski dvori su se posuli pepelom«, tvrdi u trostupačnom naslovu »Delo«, a »Dnevnik« preko cijele naslovnice slavodobitno objavljuje »Hrvatska je popustila!« »Kad su se u petak popodne u Banskim dvorima počeli okupljati Račanovi ministri, bilo je jasno da je samo pitanje trenutka kad će Hrvatska ukinuti zabranu tranzita nafte i naftnih derivata svojim teritorijem. Traženje što elegantnijeg izlaza iz nemilog položaja u koji su bili stisnuti vlastitom krivicom bilo je jedino rješenje«, opisuje dramatične trenutke koji su prethodili »preokretu u slovensko-hrvatskom naftnom zapletu« vodeći slovenski list Delo. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Većina Šveđana za euro</p>
<p>STOCKHOLM, 19. siječnja</p>
<p> - Većina Šveđana, njih 53 posto, žele da i njihova zemlja uvede jedinstvenu europsku valutu euro, objavio je u subotu švedski dnevnik Dagens Nyheter. U drugoj anketi čiji je rezultate u subotu objavio poslovni dnevnik Dagens Industrii vidi se porast potpore socijal-demokratima švedskoga premijera Goerana Perssona.</p>
<p> Anketu o euru proveo je među tisuću Šveđana istraživački institut Temo od 14. do 17. siječnja. Rezultati pokazuju da je za euro 53 posto Šveđana, 33 posto reklo je euru 'ne', a ostali su neodlučni, piše Dagens Nyheter.</p>
<p> Temovo ispitivanje javnoga mišljenja prvo je u cijelosti provedeno nakon uvođenja eura 1. siječnja ove godine. U prošlom ispitivanju u listopadu 2001. pokazalo se da je švedskih zagovornika eura neznatno više nego protivnika, 43 prema 42 posto.</p>
<p> Među 15 država EU-a, samo su Švedska, Danska i Velika Britanija zadržale nacionalnu valutu i sve su se tri obvezale dopustiti svojim građanima da referendumom odluče hoće li u eurozonu. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Sukob UNMIK-a i KFOR-a s Kosovskim korpusom</p>
<p>PRIŠTINA, 19. siječnja</p>
<p> - Policajci UNMIK-a i vojnici KFOR-a sukobili su se u petak u Prizrenu s pripadnicima Kosovskog zaštitnog korpusa (KZK), prilikom pretrage njihovih prostorija, pri čemu je jedan pripadnik korpusa ozlijeđen, a jedan dužnosnik je uhićen. Do sukoba je došlo nakon što su pripadnici KFOR-a i UNMIK-a počeli pretraživati kuću i pizzeriju Alusha Shalje, lokalnog šefa sigurnosti KZK u Prizrenu, gdje su pronašli dokaze »nedozvoljene kriminalne aktivnosti«, rekao je novinarima glasnogovornik višenacionalnelne brigade sektora jug, Klaus Gajer.</p>
<p>Pripadnici specijalne policije UNMIK-a uhitili su Shalju. Vojnici KFOR-s zbog toga su željeli u sjedištu Druge zone Kosovskog zaštitnog korpusa u Prizrenu provjeriti »potpunu dokumentaciju«. Pri tome je ozlijeđen Latif Morina, koji je navodno pokušavao razdvojiti pripadnike specijalne policije UNMIK-a i gradjane koji su prosvjedovali zbog upada vojnika KFOR-a u sjediste KZK i uhićenja Alusha Shalje. </p>
<p> To je prvi veći javni sukob između međunarodnih mirovnih snaga i policije UNMIK-a s pripadnicima Kosovskog zaštitnog korpusa u Prizrenu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>BiH zadovoljna najavom izmjena ograničavanja prijevoza nafte</p>
<p>SARAJEVO, 19. siječnja </p>
<p> - Najava premijera Ivice Račana kako će uskoro biti izmijenjena uredba o ograničavanju prijevoza nafte kroz Republiku Hrvatsku otvorila je mogućnost brzog i cjelovitog rješenja spora kojega je ta odluka proizvela u odnosima s BiH.</p>
<p> Vlasti Bosne i Hercegovine pozdravile su spremnost hrvatske Vlade da u izravnim pregovorima rješi problem prijevoza nafte i naftnih derivata. »Pozdravljamo postupak hrvatske Vlade kojim se potvrđuje spremnost na konstruktivan dijalog«, izjavio je za Hinu u Sarajevu glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova BiH Amer Kapetanović. On je također kazao kako su o ovom problemu u petak navečer telefonski razgovarali premijer Račan i predsjedatelj Vijeća ministara BiH Zlatko Lagumdžija.</p>
<p> »Dvojica premijera potpuno su suglasna kako treba otkloniti svako politiziranje ovog slučaja kao i da predstojeće pregovore treba iskoristiti kako bi se dogovorili zajednički mehanizmi borbe protiv šverca naftom«, izjavio je Kapetanović. Službeno Sarajevo ne dvoji kako će sporna uredba hrvatske Vlade na kraju biti ukinuta no ovo se ujedno smatra dobrom prilikom za poboljšanje suradnje dviju zemalja na planu borbe protiv krijumčarenja gorivom.</p>
<p> Samo procjene Carinske uprave Federacije BiH govore o desecima milijuna maraka utajenih carinskih i poreznih pristojbi koje bi morala biti plaćene na ime uvoza nafte. Konkretni pregovori o problemu prijevoza nafte kroz Hrvatsku očekuju se već početkom narednog tjedna. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Kremlj opet umanjuje broj svojih poginulih ruskih vojnika u Čečeniji</p>
<p>Počeo proces visokim vojnim dužnosnicima, okrivljenim za pogibiju 22 i ranjavanje 30 ruskih vojnika / Ruski komitet majki vojnika optužio je zapovjedništvo Federalne armije da taji i za javnost smanjuje stvarni broj žrtava vojnika i specijalaca koji ginu u terorističkim akcijama i povremenim diverzantskim operacijama čečenskih separatista. </p>
<p>MOSKVA, 19. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - U moskovskom Gradskom sudu u petak je počeo proces protiv policijskog generala Borisa Fadejeva i dva pukovnika Mihajla Levčenka i Igora Tihonova koje optužnica tereti da su svojim grubim propustima skrivili što je prije točno dvije godine na ulazu u Grozni došlo do oružanog okršaja između dviju postrojbi ruskih specijalaca u kojem je poginulo 22 a ranjeno 30 vojnika. Kad se taj okršaj zbio ruske vojne vlasti pokušale su javnosti prikazati da su specijalci poginuli kada ih je iz zasjede na ulaz u Grozni napala postrojba čečenskih boraca. Međutim već tada je dio moskovskih opozicijskih medija ustvrdio da su 22 poginula i 30 ranjenih specijalaca žrtve svojih zapovjednika koji nisu na vrijeme koordinirali izlazak jedne i ulazak druge postrojbe u grad.</p>
<p>Ali, suđenje vlastitim vojnim zapovjednicima zbog masakra specijalaca nije i jedini razlog što se u ruskoj javnosti ponovno nametnula tema o situaciji i oružanim akcijama u Čečeniji. Ruski komitet majki vojnika optužio je zapovjedništvo Federalne armije na Kavkazu da u posljednje vrijeme opet taje i za javnost smanjuju stvarni broj žrtava vojnika i specijalaca koji ginu u terorističkim akcijama i povremenim diverzantskim operacijama čečenskih separatista. Povod za tu optužbu bila je diverzantska operacija čečenskih separatista u srijedu nedaleko Groznog u kojoj je prema službenoj izvještaju poginulo devet ruskih vojnika. Međutim, neovisni izvori tvrde da je broj poginulih ruskih vojnika bio tri puta veći. Tvrdi se i da prije svakog objavljivanja podatke o žrtvama »filtrira« odnosno umanjuje pomoćnik ruskog predsjednika za situaciju u Čečeniju Sergej Jastržembskij.</p>
<p>Zapovjednik ruske Federalnije armije u Čečeniji general Vladimir Moltenski, priznao je ovih dana da su u prošloj godini samo oko grada Arguna ruske vojne kolone bile napadnute iz zasjede 91 puta i da je u tim blic-okršajima poginulo 24 a ranjeno 80 ruskih vojnika. Ali Komitet majki ruskih vojnika sumnja i u te brojke. Tako je predsjednica Komiteta Marija Fejdulova izjavila u četvrtak da vojne vlasti namjerno kriju i umanjuju stvarni broj poginulih ruskih vojnika u drugom čečenskom ratu od ljeta 1999. godine pa do danas. »Prema prikupljenim podacima i saznanjima našeg Komiteta u Drugom čečenskom ratu poginulo je oko 6.000 naših vojnika i oficira i ta je brojka dva puta veća od one koja se službeno prikazuje« ustvrdila je Marija Fejdulova.</p>
<p>Jedino je izvjesno da su za dvogodišnjih borbi postrojbe čečenskih separatista razbijene i raspršene. Od tisuću arapskih najamnika u Čečeniji je ostalo samo 500. Priznao je to ovih dana i predsjednik odnosno lider čečenskih separatista general Aslam Mashadov koji je, obraćajući se svom narodu preko ilegalnog radija na Kavkazu, optužio i svoje dugogodišnje najbliže suradnike Basajeva, Udugova i Jandarbijeva da su svojim međusobnim rivalstvom pridonijeli neuspjehu čečenske borbe za neovisnost. Pritom je Mashadov optužio svog bivšeg ministra vanjskih poslova Malvadija Udugova koji je prvo prebjegao u Tursku a sada se navodno skriva u Ujedinjenim arapskim emiratima da je glavni krivac za neuspjeh njihove borbe. »Forsirajući radikalni islam i zalažući se za stvaranje islamske države Udugov je najviše pridonio današnjem žalosnom stanju u Čečeniji« rekao je Mashadov. Razočaran i napušten od suradnika, Mashadov je ovih dana optužio i SAD i druge vodeće zapadne države, te Europski parlament i OESS da su »izdali čečenski narod«. Povod za te optužbe Mashadovu bila je činjenica što izaslanstvo Europskog parlamenta koje je, predvođeno Tadeušom i Vinskim početkom ovog tjedna posjetilo Čečeniju, ali tom prilikom nije uopće izrazilo želju i interes da se sretne s njim.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Izraelci uništili palestinsku radio postaju</p>
<p>RAMALLAH, GAZA, 19. siječnja</p>
<p> - Izraelske snage razorile su u subotu eksplozivom peterokatnicu u kojoj se nalazila radio postaja Glas Palestine, a u zgradi je nakon eksplozije buknuo požar, rekli su očevici. Dopisnik Reutersa na mjestu događaja u gradu Ramallahu na Zapadnoj obali rekao je da se nakon eksplozije, koja se dogodila nešto prije zore, podigao gust oblak dima. Palestinski vatrogasci pokušavali su ugasiti vatru nakon eksplozije. Izraelski vojnici, praćeni tenkovima i buldožerima, ušli su prije toga u zgradu kako bi postavili eksploziv i uklonili sve osobe koje su se nalazile u zgradi i u njezinoj blizini. Izrael zasad nije komentiro incident.</p>
<p> Izrael je uništio odašiljače Glasa Palestine u prosincu prošle godine, premda je postaja nastavila emitirati na lokalnim frekvencijama u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali. U uništenoj zgradi nalazili su se uredi Glasa Palestine, kao i studiji palestinske televizije.</p>
<p> Palestinci su u subotu pozvali na međunarodne sankcije protiv Izraela zbog uništavanja ureda službenog palestinskog radija u Ramallahu na Zapadnoj obali. »Palestinske vlasti traže od međunarodne zajednice da nametnu sankcije Izraelu kako bi prestao s agresijom i svojim zločinima protiv palestinskog naroda«, rekao je Nabil Abu Rudeina, savjetnik palestinskog čelnika Jasera Arafata. On je oštro osudio izraelsko uništavanje radio postaje u Ramali ocijenivši to »pokušajem da se ugasi palestinski glas«. Prema njegovim riječima, izraelska vlada »snosi potpunu odgovornost za vojnu eskalaciju koja izaziva sve veći porast napetosti«.</p>
<p> Palestinsko vodstvo koje se tijekom noći sastalo u Ramali pod Arafatovim predsjedanjem, pozvalo je sve palestinske frakcije »na jedinstvo kako bi okončala izraelska okupacija«.</p>
<p>Izrael je uništio odašiljače Glasa Palestine i u prosincu prošle godine, premda je postaja nastavila emitirati na lokalnim frekvencijama u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali. U uništenoj zgradi nalazili su se uredi Glasa Palestine, kao i studiji palestinske televizije. (AFP/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Časni francuski umirovljenik traži carske beneficije</p>
<p>Čini se da zajedničku Europu očekuje skupa budućnost / Giscard d'Estaing traži plaću 20.000 eura (neoporezovanih!) i brojne dodatne beneficije kao što su naknada troškova, raskošni ured, tjelohranitelji itd.</p>
<p>BRUXELLES, 19. siječnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Budućnost će papreno koštati Europsku uniju bude li je koordinirao čestiti, iskusni i cijenjeni francuski umirovljenik Valery Giscard d'Estaing (77), koji je na Laekenskom summitu u prosincu izabran za predsjednika Konvencije, skupa mudrih EU glava svih ideoloških i političkih opredjeljenja koji će na jednom mjestu osmišljavati sadržaj novog vala unutarnjih reformi EU. Giscard d'Estaing je, valjda shodno svome plavokrvnome porijeklu, zatražio i plemićku nadoknadu za futuristički rad. Diplomati u Europskoj komisiji tvrde da ih je »šokirao« listom uvjeta. Dakle, poštovani umirovljenik svoj unos u raspravu o budućnosti Unije uvjetuje i vrednuje sljedećim parametrima:</p>
<p>- mjesečna plaća od 20.000 eura, oslobođena poreza (porez odnosi oko 50 posto zarade),</p>
<p>- pokrivanje svih troškova,</p>
<p>- prateći tim surandika i službenika, po mogućnosti u što većem broju,</p>
<p>- osobno osiguranje, i</p>
<p>- rezidenciju na nivou i u klasi koja odgovara statusu, karijeri i ulozi šefa ekipe kreatora europske budućnosti.</p>
<p>U matematici troškova, samo bi funkcija šefa Konvencije s pripadajućim joj službama, činovnicima, uredima, rezidencijama, šoferima i gorilama, mjesečno »pojela« do stotinu tisuća eura stalnih, redovnih troškova bez dodatka ulaganja u automobil/automobile, sigurnosne aranžmane ili što već ova visoka funkcija zahtijeva. </p>
<p> Kraljevski su zahtjevi previsoki čak i za francuski osjećaj dobre mjere i sjaja koji prati najviše dužnosnike. U europskoj Komisiji - odakle je informacija o d'Estaingovim apetitima i potraživanjima krenula među novinarski svijet - podsjećaju da Komisijin predsjednik prima manje nego što je zatražio predsjednik Konvencije, da nije oslobođen plaćanja dijela poreza te da nema plaćene troškove. Rezidencija mu je, razumljivo, osigurana iako ona ni izdaleka nije raskošna koliko bi to po nekim mjerilima trebala biti. Prodi je, naime, zahtijevao nešto jednostavno, udobno i diskretno. To su mu omogućili.</p>
<p> Traženja Giscarda d'Estainga su nadalje točno u suprotnosti s onim što poreski obveznici i biračko tijelo EU očekuju od »eurokrata«. Sam je eurounijski vrh uglavnom samozatajan u svom poslu i ne iskazuje isuviše ekstravagancije trošeći novac EU, no kad već zađe u vode u kojima nadilazi dobar ukus i osjećaj mjere, to rade u potaji. Francuski predsjednik Konvencije ipak je to htio na drukčiji način. »Što je mnogo, previše je«, čulo se od Komisijinog diplomata koji je - vidljivo iznerviran neočekivamo visokim (»bezobraznim«, procijedio je sugovornik) traženjem odlučio da je o apetitima predsjednika Konvencije najpametnije informirati medije.</p>
<p>Lada Stipić - Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Za obnovu Afganistana - 15 milijardi dolara</p>
<p>TOKIO, 19. siječnja</p>
<p> - Američki državni tajnik Colin Powell doputovao je u subotu u Tokio na međunarodnu konferenciju na kojoj će se razgovarati o donacijama za obnovu Afganistana. Powell se sastao s privremenim afganistanskim čelnikom Hamidom Karzaijem u Kabulu početkom ovog tjedna, a kako bi umanjio brige Kabula oko američke predanosti Afganistanu koji je razrušen u više od dva desetljeća ratovanja. Powell je izjavio kako SAD planiraju značajan doprinos obnovi Afganistana.</p>
<p> Na dvodnevnoj konferenciji, koja će početi u ponedjeljak, više od 50 donatora trebalo bi ponuditi pomoć za Afganistan čija bi obnova mogla stajati - kako procjenjuju UN i Svjetska banka - oko 15 milijardi dolara u više od deset godina. </p>
<p> Zemlje donatori spremne su ponuditi milijarde dolara za obnovu Afagnistana na konferenciji na kojoj će novi afganistanski čelnici izložiti svoju viziju oživljavanja ekonomije uništene u više od dva desetljeća ratovanja. Dužnosnici 60 vlada i međunarodnih organizacija sastat će se u ponedjeljak i utorak u Tokiju kako bi ponudili sredstva za obnovu, za koju stručnjaci procjenjuju da će vrijediti 15 milijardi dolara u deset godina, od čega će ipak najveći dio otpasti na početni stupanj tog procesa. Najvažnijim se ipak smatra osigurati da Afganistan nikada više ne bude pogodno tlo za razvoj radikalnih pokreta poput talibanskog režima i terorističke mreže al Qaide Osame bin Ladena.</p>
<p> Privremeni afganistanski čelnik Hamid Karzai imat će svjetsku premijeru na donatorskoj konferenciji u Tokiju, ali tek nakon posjeta Saudijskoj Arabiji. Donatori će tražiti od Karzaija da im se obveže da će afganistansko gospodarstvo izvući iz ovisnosti o trgovini drogom te da će uvesti jednakost za žene. Karzai će pak tražiti obećanja da međunarodna zajednica neće zaboraviti njegovu zemlju kada se pojave nova žarišta krize u svijetu.</p>
<p> Četiri suorganizatora konferencije - Japan, SAD, EU i Saudijska Arabija - trebale bi najvećim dijelom snositi financijski teret obnove Afganistana. Od izvora unutar japanske vlade i EU saznaje se da će Japan i EU ponuditi po 500 milijuna dolara - Japan u iduće dvije godine, a EU u prvih pet godina. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Berlusconi ponovno pred sudom</p>
<p>Usprkos brojnim sudskim procesima Berlusconi je, prema anketama, na vrhuncu popularnosti / Poznavatelji prilika vjeruju da će i ovaj proces dobiti, ako ne drukčije, a onda - zastarom!</p>
<p>RIM, 19. siječnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Italija je oprhvana ledom i hladnoćom. Po prvi put su snijeg vidjela i djeca na jugu zemlje i na velikim otocima. Na hladnoću se nadovezala nezapamćena suša koja je utrostručila cijene voća i povrća. U toj hladnoći jedini koji »zagrijava mozak« Talijanima je premijer Silvio Berlusconi, koji je ujedno i ministar vanjskih poslova i vlasnik najveće privatne tv mreže Mediaseta. </p>
<p>Berlusconi puni naslovne stranice domaćeg i svjetskog tiska zbog desetine sudskih procesa koji se vode protiv njega, što je takođe jedinstven slučaj u Europi. Poslednji tele-krimić u sotinu i vise nastavaka je proces SME, koji se vodi protiv premijera i njegovih bliskih suradnika pred milanskim sudom, ali samo mali broj Talijana razumiju o čemu se točno radi.</p>
<p> Daleke 1985. godine poljoprivredni konglomerat SME koji je bio dio IRI-ja (vrsta državnog holdinga, koji je u svom portfelju imao pola proizvodnih resursa Italije), ponuđen je stavljen na prodaju. U to vrijeme predsjednik IRI-ja je bio sadašnji predsjednik Europske komisije Romano Prodi. S tvrtkom Buitoni u vlasništvu Carla De Benedettija, bogatog talijanskog biznismena, kod nas poznatog kao suvlasnik i predsjednik Olivettija, potpisan je predugovor o kupovini SME-a za 497 milijardi lira (250 milijuna eura), ali je tu prodaju blokirala Craxijeva vlada. Poznato je da su tadašnji talijanski premijer Bettino Craxi i Berlusconi bili veliki prijatelji, te da se u vrijeme Craxijeve vlade razgranao medijski imperiji najvećeg talijanskog tajkuna. Oformljena je nova grupa kupaca u kojoj su bili Berlusconijev Fininvest, Barilla, Ferrero i Confcoop. De Benedetti je podnio tužbu sudu. </p>
<p>Optužba u sadašnjem procesu jest da je sudska odluka po kojoj je tužba De Benedettija odabačena bila »kupljena«. Među optuženima su Silvio Berlusconi kojeg optužnica tereti za podmićivanje i predstavljanje lažne bilance i Cesare Previti, premijerov prijatelj i odvjetnik. U raznim prilikama, posljednji puta u interviewu uglednom The Financial Timesu, premijer odbacuje optužbe kao neutemeljene i bez valjanih dokaza. U pauzi sjednice vlade održane u petak Berlusconi je izjavio: »Nemojte se baviti novinarskim špekulacijama. Problem moje osude ne postoji. Sve će se riješiti na najbolji mogući način. Nemaju ništa protiv mene, nema ni jednog dokaza niti indicija, ništa baš ništa«.</p>
<p> Nakon toga Berlusconi je pokazao rezultate ispitavnja javnog mnjenja po kojem on i vlada nikad nisu bili popularniji. Više od 65,4 posto ispitanih izrazilo je povoljno mišljenje, što je 27 posto više nego što je dobila ljevica. »Napadi nekih sudaca me nisu niti ogrebali, naprotiv pokazuju se kao boomerang za one koji ih čine. Narod je s nama«. </p>
<p>Premijer je zaista u pravu. Opetovani napadi s raznih strana u običnom puku stvaraju sliku o »premijeru žrtvi« kojem svi zavide zbog njegove popularnosti, bogatstva i želje da dokaže da se Italijom može upravljati na drugačiji način. Međutim mnogi stanovnici »čizme« tako ne misle i smatraju da Italija nije premijerovo privatno poduzeće, već zemlja u kojoj mora biti mijesta i za siromašnije, slabije i poštenije. Ipak, mnogi smatraju da će premijer i ovoga puta izaći kao pobjednik iz procesa koji se vodi protiv njega. Ako nikako drukčije, onda zastarom procesa, tako dragom i efikasnom formulom s kojom je dosad mnogo puta izbjegao ruci pravde.</p>
<p>Sanja Mihaljinac</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Novi minobacački sukobi između Indije i Pakistana</p>
<p>ISLAMABAD/NEW DELHI, 19. siječnja</p>
<p> - Samo nekoliko sati nakon završetka mirovne misije američkoga državnog tajnika Colina Powella na granici između Indije i Pakistana začula se žetoka minobacačka vatra, saznaje se u subotu od očevidaca. </p>
<p>Powell je posjet New Delhiju u petak završio izražavanjem uvjerenja da su Indija i Pakistan spremni na pokušaj odvraćanja od rata, a i pakistanski je predsjednik general Pervez Musharraf rekao da je uvjeren kako do rata neće doći. </p>
<p>No otkad je prošli mjesec napetost porasla, na granici je više od milijun vojnika koji gotovo svakodnevno otvaraju vatru i dosad su poginuli ili ranjeni deseci vojnika i civila.</p>
<p> Očevici u Pakistanu tvrde da je noćašnja pucnjava izbila na granici u pakistanskoj pokrajini Punjabu. Pucalo se u blizini grada Sialkota i to iz minobacača. »Intenzivno se pucalo cijelu noć«, kaže jedan očevidac. Indijska policija s druge strane granice tvrdi da nikakve pucnjave nije bilo.</p>
<p> Pakistanski predsjednik Musharraf u petak je izjavio da Indija mora poduzeti idući korak radi ublažavanja napetosti. On se potrudio oko obuzdavanja prokašmirskih islamskih gerilskih organizacija koje Indija smatra odgovornima za samoubilački napad na parlament u New Delhiju, u kojem je 13. prosinca prošle godine poginulo 14 ljudi. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Špijuni u zrakoplovu kineskog predsjednika</p>
<p>LONDON, 19. siječnja</p>
<p> - Kina je priopćila da su njezini obavještajci pronašli više od 20 špijunskih naprava u Boeingu 727 dostavljenom iz SAD-a, koji je trebao postati službeni zrakoplov kineskog predsjednika Jiang Zemina, piše u subotu The Financial Times. Pozivajući se na kineske dužnosnike, list piše da nije jasno kad su u zrakoplov postavljene naprave, za koje se tvrdi da su sićušne i da se njima upravlja satelitski. Špijunske naprave otkrivene su nakon što je zrakoplov emitirao čudan statički naboj tijekom probnih letova u rujnu prošle godine, nedugo nakon što je isporučen iz SAD-a. Jedna je naprava pronađena u toaletu, a jedna uz uzglavlje predsjedničkog kreveta, piše list.</p>
<p> Boeing nije želio komentirati pisanje The Financial Timesa, ali glasnogovornica tvrtke rekla je da je zrakoplov 767-300ER u lipnju 2000. godine predan tvrtki Delta Airlines, a zatim ponovno prodan kineskoj tvrtki China United Airlines, te prilagođen za namjenu predsjedničkog zrakoplova u jednoj specijaliziranoj teksaškoj tvrtki. Glasnogovornik Delta Airlinesa nije želio komentirati izvješće lista. </p>
<p>Američki predsjednik George W. Bush i Jiang trebali bi se sastati na summitu u Pekingu sljedećeg mjeseca. (Reuters/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="37">
<p>»Tranzicija svima povećala socijalne razlike« (2)</p>
<p>Veleposlanstvo Ukrajine u Republici Hrvatskoj uvijek se s velikim zanimanjem i povjerenjem odnosi prema onome što se objavljuje u vašem listu. Stoga je neugodno bilo vidjeti da su u članku »Tranzicija svima povećala socijalne razlike« (Vjesnik, 18. siječnja) izneseni zastarjeli podaci o gospodarskom razvitku Ukrajine.</p>
<p> U stvarnosti situacija u gospodarstvu Ukrajine posve je drukčija. Četvrtu godinu uzastopce bilježimo pozitivne promjene. Porast je BDP-a u 2001. g. premašio devet posto. Industrijska je proizvodnja u Ukrajini u 2001. g. porasla za 14,2 posto. U 2000. g. porast je industrijske proizvodnje iznosio 12,9 posto, u 1999. g. - 4,6 posto. Iz godine u godinu rastu osnovni pokazatelji gospodarskog razvitka, jača makroekonomska te makrofinancijska stabilnost države. </p>
<p>Bili bismo vrlo zahvalni da objavite vjerodostojne podatke o sadašnjem gospodarskom razvitku Ukrajine.</p>
<p>Koristeći se ovom prilikom imam čast obavijestiti vas da 29. siječnja o. g. u 11.00 sati Veleposlanstvo održava pres-brifing o pitanjima gospodarskog razvitka Ukrajine u 2001. g., na koji srdačno pozivam i novinare i vašeg lista. </p>
<p>VIKTOR KYRYK, veleposlanik Ukrajine u RH, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Piranski zaljev: Nema cjenkanja s međunarodno priznatim granicama </p>
<p>U »Latinici« smo imali prigodu slušati različita razmišljanja o nespornoj (spornoj) granici sa Slovenijom u Piranskom zaljevu. Od slovenskih gostiju pozornost je privlačio slovenski desničar Jelinčič, koji je pokušavao svesti sugovornike na svoju razinu. To je razina čovjeka koji želi nešto ušićariti po svaku cijenu a bez argumenata vrijednih pažnje. </p>
<p>Napomenut ću stoga nekoliko važnih i neprijepornih činjenica, ponajviše zbog naših aktualnih političara, koji su na svoju ruku parafirali neke dogovore s ekipom političara prijatelja još iz ne tako davne SFR Jugoslavije. U to su se vrijeme inače olakom brzinom o svemu dogovarali, a svojih građana teško bi se i sjetili. Slovenci i Srbi u tome su uvijek odskakali u korist svoje nacije. </p>
<p>Slovenska vlast mora shvatiti, za razliku od većine naroda koji to shvaća, da je u ovom ratu Hrvatska bila od sudbinske važnosti za opstanak i postojanje Slovenije. JNA, da bi došla do Slovenije, morala je najprije prijeći Hrvatsku. </p>
<p>Kada su u pitanju granice (međunarodno priznate), tada nema cjenjkanja, ucjena, trgovanja, jer sadašnje generacije ne smiju odlučivati u ime budućih, i na to nemaju pravo. Slovenska vlast to zna i zato koristi pogodnu konstelaciju vlasti u Hrvatskoj.</p>
<p>Slobodan prolaz svih brodova uvijek je bio nesmetan i nikada nije bilo nikakvih zapreka, kao što je i slučaj međunacionalnih odnosa u Istri bio za primjer svima ostalima, što su neki htjeli u potpunosti ispolitizirati. U slučaju granice u Piranskom zaljevu slovenska vlast ne želi ni bratski ni pola - pola (kako je po međunarodnom pravu), već na piratski način ugrabiti tuđe. Podstanarstvo u hrvatskom dijelu želi pretvoriti u stanarsko pravo, a vlasnika u potpunosti otuđiti od svoje imovine. </p>
<p>Popuštanje za ustupke u nekakvom koridoru je apsurdno. Granice i dalje ostaju čvrste, samo im je prohodnost bitno povećana. To su suvremena europska pravila, koja moraju važiti za sve. Bilo kakve ucjene zatvaranjem granica ne bi odobrila Europska unija. Predloženo zamrzavanje odnosa do boljih i razumljivih vremena može biti samo ako je granica na polovici zaljeva, i ako hrvatski dio adekvatno kontrolira hrvatska pogranična policija. Po svemu do sada hrvatski građani ne mogu reći da imaju dobro susjedstvo sa Slovenijom, odnosno sa slovenskim vlastima. U ozbiljnom poremećaju međusobnih odnosa Slovenija će izgubiti više od Hrvatske, pa im je bolje mijenjati svoju dosadašnju politiku. </p>
<p>JOSIP KOKIĆ, dipl. ing. Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Oduzeta imovina i naše udaljavanje od Europe</p>
<p>U prosincu 2001. privremeno se odustalo od izmjena i dopuna Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine iz 1996. Bilo je jasno da se tako loš zakon ne može mijenjati na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>. Ali ovih dana opet se u Saboru želi nastaviti s dosadašnjom procedurom, s brzim donošenjem »novog« zakona.</p>
<p> Međutim, u predloženim promjenama ne ide se na ispravljanje nepravdi, nego su osnovni naglasci na tome kako da treće osobe steknu imovinu koja je oduzeta vlasnicima. Zapravo, najviše se »brinulo« o otkupljivačima oduzetih vila i stanova, iako je riječ o njih trideset tisuća, vrijednosti oko jedne i pol milijarde eura. To je minorna svota u odnosu na procijenjenih četrdesetak milijardi eura. </p>
<p>Zanimljivo je npr. i to da je više puta obećano da će se vraćati imovina oduzeta između 1941. i 1945. (to je naročito istakao aktualni predsjednik RH Stjepan Mesić u posjetu Izraelu), no zbog nepoštivanja zakona o nasljeđivanju (te Ustava i međunarodnih normi) većina ondašnjih žrtava ne bi smjela dobiti ništa: ni Židovi, ni Hrvati, ni bilo tko drugi. </p>
<p>Od spomenute ukupne vrijednosti oduzete imovine (rezultat jednog državnog povjerenstva iz 1996.) - točnije, radi se o 44,4 mlrd. eura - 42,6 posto je vrijednost poljoprivrednog zemljišta, 42 posto šuma, 1,9 posto ostalog zemljišta, 6,9 posto poslovnih i sličnih zgrada, itd. Stambene zgrade (s više stanova ili samostojeće kuće/vile) čine, sa svojih 1,5 mlrd eura, oko 3,5 posto vrijednosti oduzete imovine.</p>
<p>Iako se Vlada odredila da oduzetu imovinu treba vratiti, i dalje se insistira na tome da se za nju plaća naknada. Nitko od saborskih zastupnika ne pita odakle novac za to. Mi porezni obveznici ne želimo dati taj novac: za nas je jeftinije da se imovina vrati. Po osnovi više dokumenata naša je država obvezna vratiti tu imovinu. Spomenut ću samo tri: </p>
<p>To su Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja... (Narodne novine 55/90, 61/91, 25/93, 70/93) i Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine 92/96), koji u članku 77. izričito kaže da ta oduzeta imovina nije vlasništvo države. A ipak je dio te imovine država »prodavala«. Svaka »prodaja« tih nekretnina zapravo je stvaranje duga prema oštećenom vlasniku, koji ima puno moralno i zakonsko pravo, utemeljeno i na Ustavu RH i na međunarodnim normama, koje je RH potpisala, da dobije punu financijsku naknadu za svoju imovinu, pa čak eventualno i za izgubljenu dobit.</p>
<p>Hrvatski državni dužnosnici kunu se svojim kolegama iz Europske unije da će se RH pridržavati međunarodnih normi i ugovora. Dokument iz travnja 1996., potpisali su ondašnji predsjednik RH dr. Franjo Tuđman i ondašnji predsjednik Sabora Republike Hrvatske akademik Vlatko Pavletić. U ugovoru od 23 točke, za prijam u Vijeće Europe, jedna od točaka odnosi se na sređivanje stanja s oduzetom imovinom. Time se sigurno nije htjelo reći da se svi nepravedni i nehumani zakoni o oduzimanju imovine trebaju potvrditi, zar ne? </p>
<p>Zakoni moraju biti pošteni i pravedni i pravični. Ne može se jednomu pojedincu oduzimati i to oduzeto drugomu pojedincu davati.</p>
<p>Hrvatska mora smoći moralne snage da se, glede oduzete imovine, drži i pravde i pravičnosti?</p>
<p>PETAR HRELJANOVIĆ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Još jednom, Danke, Herr Genscher!</p>
<p>U povodu 15. siječnja, dana priznanja Hrvatske, treba se prisjetiti da najviše zasluga za to pripada gosp. Hansu Dietrichu Genscheru, tadašnjem njemačkom ministru vanjskih poslova koji je uspio, uz veliki napor i zalaganje, privoliti predstavnike ostalih država da do tog priznanja dođe. Zbog toga je bio pozvan na proslavu 10. obljetnice tog povijesnog događaja, a prepoznali su to i »mali ljudi« pa ponegdje koju ulicu nazovu imenom tog zasluženog njemačkog diplomata a ponegdje mu postave i bistu. </p>
<p>ROKO ŠKRGIĆ, Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="41">
<p>Načelnik bjelovarske policije skrivio nesreću</p>
<p>ZAGREB, 19. siječnja</p>
<p> - Načelnik Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske Stjepan Cavrić (39) u noći s petka na subotu, vozeći u alkoholiziranom stanju, u Zagrebu je skrivio prometnu nesreću u kojoj su dvije osobe teže, a jedna lakše ozlijeđena, zbog čega je razriješen dužnosti i protiv njega je pokrenut stegovni postupak.</p>
<p> Zagrebačka policija u subotu je izvijestila da se nesreća dogodila u noći oko 2,15 sati na križanju Slavonske avenije i Heinzelove ulice. Dolaskom do raskrižja, Cavrić je zbog neprilagođene brzine na mokrom i skliskom kolniku prednjim dijelom osobnog automobila marke »VW golf« bjelovarskih oznaka naletio na stražnji dio automobila marke »yugo 45« zagrebačkih oznaka, kojim je upravljao Mićo K. (45). Zagrebački je automobil bio zaustavljen ispred raskrižja zbog crvenog svjetla, tvrde u policiji. U sudaru je Mićo K. lakše ozlijeđen, dok su teže ozljede zadobile njegove suputnice Ilirija Č. (47) i Vesna K. (45), te su zadržane na liječenju u Klinici za traumatologiju i KBC Rebro.</p>
<p> Policija je utvrdila da je Cavrić vozio pod utjecajem alkohola nakon što mu je alkotestom izmjereno 1,56 grama po kilogramu alkohola u krvi.</p>
<p> Nakon što je obaviješten o nesreći, ministar unutarnjih poslova Šime Lučin odmah je donio odluku o razrješenju Cavrića s dužnosti načelnika bjelovarsko-bilogorske policije, te je protiv njega pokrenut stegovni postupak, kažu u zagrebačkoj policiji. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Od teških ozljeda glave preminuo mladi mesar</p>
<p>ČAKOVEC, 19. siječnja</p>
<p> - Na jedinici intenzivne skrbi županijske bolnice u Čakovcu, u noći od petka na subotu preminuo je Miran Žižek (24), mesar iz međimurskog sela Stanetinca u općini Štrigova. Unatoč obavljenoj operaciji i nastojanjima liječnika, on je podlegao teškim povredama mozga zadobivenim od ispaljivanja pištolja za ubijanje životinja. Kako smo izvijestili, mladi mesar u petak ujutro nije na vrijeme došao na posao pa je poslodavac telefonom zvao njegovu kuću. Roditelji su bili iznenađeni, jer ga nije bilo ni doma, pa ga je onda otac išao tražiti. On je Mirana našao u obiteljskoj vikendici u obližnjem Svetom Urbanu, ozlijeđenog i nepomičnog, a pokraj njega pištolj za usmrćivanje životinja. On je sina obiteljskim automobilom odvezao na Hitnu pomoć u Čakovcu. </p>
<p>Iako PU međimurska i dalje utvrđuje činjenice tog slučaja, gotovo je sigurno da je riječ o samoubojstvu. Kako smo doznali, Miran Žižek još je u četvrtak poslijepodne radio kod svog poslodavca, ali je navečer otišao u Trnovec, u međimurskoj općini Nedelišće, proslaviti rođendan prijatelja, pri čemu su obišli nekoliko ugostiteljskih lokala. Tijekom noći Miran Žižek došao je u poslovne prostorije poslodavca, odakle je uzeo pištolj za usmrćivanje životinja, ne zatvorivši za sobom ulazna vrata od kojih je imao ključ. Vjerojatnost samoubojstva veća je time što je to peti suicid zaredom u njegovoj obitelji. Doznali smo da u obitelji i kod poslodavca nije imao većih problema, ali da je imao emocionalne, odnosno ljubavne jade i nevolje. </p>
<p>Drago Ovčar</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Opljačkana poslovnica Hrvatskih pošta na Dobrom dolu</p>
<p>ZAGREB, 19. siječnja</p>
<p> - Nepoznati razbojnik jutros je, prijeteći pištoljem službenici, opljačkao poslovnicu Hrvatskih pošta u zagrebačkom naselju Dobrom dolu i ukrao zasad nepoznatu svotu novca. Zagrebačka policija danas je izvijestila da je razbojnik jutros u 8.40 sati ušao u poslovnicu i, prijeteći pištoljem, od službenice Davorke P. (26) zatražio novac, koji mu je ona i dala. Službenica je policiji razbojnika opisala kao muškarca u dobi oko 25 godina, visokog između 185 i 190 centimetara, srednje tjelesne građe, dodajući da je bio odjeven u žutu jaknu. Zagrebačka policija nastavlja očevid i traga za pljačkašem. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Ozlijeđene dvije osobe</p>
<p>SLAVONSKI BROD, 19. siječnja</p>
<p> - Na autocesti Zagreb - Bajakovo, kod naselja Brodski Stupnik, osobnim automobilom marke »vw passat«, reg. oznake NS 788-49 (YU) upravljao je B. D. (39). U automobilu se kao suvozač nalazio B. S. (34). Vozač B. D. nije na vrijeme uočio autobus marke »Neoplan« kojim je upravljao vozač S. G. (49), a koji je skretao na zaustavni trak autoceste. Tom prigodom došlo je do udara osobnog automobila u autobus, a potom do slijetanja »passata« na travnatu površinu. U ovoj prometnoj nesreći ozlijeđeni su vozač i suvozač u osobnom automobilu, a liječnička pomoć pružena im je u slavonsko-brodskoj Općoj bolnici »dr. Josip Benčević«.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Hicem iz pištolja u glavu</p>
<p>BOROVO, 19. siječnja</p>
<p> - Ispred diskoteke »Trio fantastiko« u petak na večer, Dejan N. (25) iz Borova, nakon verbalnog sukoba sa Sašom I. (20) iz istoga mjesta, pucao je na Sašu iz pištolja, nanijevši mu teške tjelesne ozljede u predjelu glave. Teško ranjeni Saša I. prevežen je u KBC Osijek i zadržan na liječenju. Temeljem naloga Županijskog suda u Vukovaru izvršena je pretraga stana Dejana N., međutim, nije pronađeno oružje kojim je izvršeno kazneno djelo. Zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo »ubojstva u pokušaju«, Dejan je uz kaznenu prijavu priveden istražnom sucu Županijskog suda u Vukovaru, a potom prepraćen u Okružni zatvor u Osijeku. </p>
<p>S. T.</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Građani prijavljuju policajce</p>
<p>GOSPIĆ, 19. siječnja</p>
<p> - Osim što je na konferenciji za novinare PU ličko-senjske izneseno niz podataka o stanju sigurnosti na području Županije, predstavnici PU na čelu s načelnikom Goranom Grguričinom nisu zatajili podatak da građani za razliku od prijašnjih godina sve učestalije podnose predstavke protiv djelatnika MUP-a. Tako je u 2001. godini podneseno 70 predstavki protiv djelatnika policije, od kojeg je broja utvrđeno da 52 predstavke nisu utemeljene, devet ih je imalo opravdani razlog a devet ih je u postupku rješavanja. </p>
<p>U cilju kvalitetnog odnosa prema radu i dužnostima u PU ličko-senjskoj podneseno je u 2001. godini 166 prijava za poduzimanje stegovnih mjera prema djelatnicima MUP-a. </p>
<p>Građani u predstavkama najčešće traže od djelatnika MUP-a profesionalnost u radu i kulturu u ophođenju. </p>
<p>D. P.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Izgorjele dvije krmače i 12 prasaca</p>
<p>OSIJEK, 19. siječnja</p>
<p> - U požaru koji je u subotu ujutro oko 6 sati izbio u svinjcu, u dvorištu obiteljske kuće Matije P. (48) u Satnici Đakovačkoj, izgorjele su dvije krmače i 12 prasaca. Plameni jezici uništili su i kompletno krovište svinjca, kao i krovište garaže, koja je bila uz svinjac. Požar su ugasili pripadnici DVD-a iz Satnice Đakovačke, a obavljenim očevidom na mjestu događaja je ustanovljeno da je požar izbio zbog pregrijavanja žarulje i zapaljenja slame. Materijalna šteta procjenjuje se na oko 25.000 kuna. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="48">
<p>Prvi prekomorski transport masovnih tračnica </p>
<p>RIJEKA, 19. siječnja</p>
<p> - Na Praškom pristaništu riječke luke počeo je ukrcaj željeznih tračnica, dugih 60 metara i teških po četiri tone, na brod »Scan Hansa«. Prvi put u svijetu transport tako masovnih tračnica obavlja se prekomorskim putem. </p>
<p>Rezultat je to nedavno sklopljene poslovne suradnje s austrijskom tvrtkom »Voest-alpina«, koja će specifičan teret izvoziti preko riječke luke u Južnoafričku Republiku. Riječ je o prvoj u nizu pošiljaka koje u Rijeku stižu željeznicom. Ukupna težina prve pošiljke iznosi 4000 tona. </p>
<p>Kako je poznato, riječka luka tradicionalna je luka austrijskog tržišta. No, operativni promet s Austrijom u posljednje četiri godine pokazao je opadajući trend, te je stoga »Luka« d. d. pojačanim marketinškim i komercijalnim naporima Austriji prezentirala svoje mogućnosti pouzdanog partnera u sjevernojadranskom prometnom čvorištu. U organizaciji špeditera »Panalpina-Graz«, austrijski partner već godinama izvozi željezne tračnice u prekomorske zemlje upravo preko riječke luke. Tako je, primjerice, od 1976. do danas preko riječkog prometnog pravca ta austrijska tvrtka u razne svjetske destinacije poput Alžira, Brazila, Irana, Indonezije i Australije, iz Austrije izvezla 720.000 tona željeznih tračnica. No, dosadašnja maksimalna dužina tračnica koje su se prevozile prekomorskim putem iznosila je od 18 do 25 metara. </p>
<p>Ljiljana Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Medicinari, farmaceuti i ekolozi osnovali Udrugu inovatora </p>
<p>RIJEKA, 19. siječnja</p>
<p> - Na inicijativu Zajednice tehničke kulture Primorsko-goranske županije i riječkog Tehnološkog centra, u Rijeci je osnovana Udruga inovatora u medicini, farmaciji i ekologiji. Za njenog je predsjednika izabran prof. dr. Darko Manestar, jedan od najpoznatijih inovatora na području medicine.</p>
<p>Udruga bi inovatorima iz tih djelatnosti trebala olakšati uklanjanje prepreka na koje nailaze pri realiziranju svojih izuma i pomoći im da se u tim strukama što više razvije inventivni rad. Predsjednik Zajednice tehničke kulture, Željko Orešković, istaknuo je da u Županiji već djeluje više afirmiranih inovatora, posebice na području medicine i farmacije. Svojim su rješenjima oni stekli i međunarodna priznanja. Takva pak rješenja mogu značajno unaprijediti zdravstvenu zaštitu i pomoći gospodarskom razvitku. Orešković je kao primjer naveo Jadran - galenski laboratorij koji je, zahvaljujući prije svega rješenjima vlastitoga tima stručnjaka, uspio izrasti u treću farmaceutsku kuću u zemlji, a značajni dio proizvodnje plasirati na inozemno tržište.</p>
<p>Ljiljana Pandža</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="50">
<p>Gradit će se autocesta od Županje do Lipovca</p>
<p>Iako to nije upisano u planove do 2004. godine, Račanova Vlada odlučila je izgraditi i posljednjih tridesetak kilometara od Županje do Lipovca </p>
<p>ZAGREB, 19. siječnja</p>
<p> - U posljednje dvije godine mandata Račanova Vlada uz već obećanu gradnju autoceste Zagreb - Split te temeljitu obnovu stare prometnice između ta dva grada, namjerava završiti i autocestu do granice s Jugoslavijom. To su Vjesniku potvrdila dva visoka Vladina dužnosnika.</p>
<p> Iako završavanje hrvatske dionice tzv. 10. koridora nije bilo upisano u planove skovane za ovaj mandat, do 2004. godine, Vlada premijera Ivice Račana odlučila se iz nekoliko razloga na otvaranje gradilišta na 30-ak km dugoj trasi između Županje i Lipovca, nakon što se za mjesec-dva u promet pusti i druga traka od Velike Kopanice do Županje, posljednjega većeg hrvatskog grada na 10. koridoru. </p>
<p>U posljednje dvije godine mandata Račanova Vlada uz već obećanu gradnju autoceste Zagreb - Split, te temeljitu obnovu stare prometnice između ta dva grada, namjerava završiti i autocestu do granice s Jugoslavijom. To su Vjesniku potvrdila dva visoka Vladina dužnosnika.</p>
<p> Iako završavanje hrvatske dionice tzv. 10. koridora nije bilo upisano u planove skovane za ovaj mandat, do 2004. godine, Vlada premijera Ivice Račana odlučila se iz nekoliko razloga na otvaranje gradilišta na 30-ak km dugoj trasi između Županje i Lipovca, nakon što se za mjesec-dva u promet pusti i druga traka od Velike Kopanice do Županje, posljednjega većeg hrvatskog grada na 10. koridoru. </p>
<p>Prema riječima dužnosnika s kojima smo razgovarali, Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) spremna je gradnju financirati povoljnim kreditom. Ona za to ima najmanje dva razloga. Taj je prometni pravac i u doba Jugoslavije bio jedini u tadašnjoj državi koji je imao u prosjeku više od 12 tisuća vozila dnevno, što ulaganje čini ekonomski opravdanim. Danas je situacija bitno drugačija. Dionicom od Zagreba do Kutine dnevno u prosjeku prolazi oko 11 tisuća vozila, od Kutine do Slavonskoga Broda oko pet tisuća vozila, da bi na potezu do Velike Kopanice promet spao na prosječno tri tisuće vozila. No prometni stručnjaci smatraju da taj prometni pravac ima sve šanse za povratak na dane »stare slave«, sad kad se smiruje politička situacija na Balkanu i nakon promjene vlasti u Beogradu. </p>
<p>Drugi razlog, zbog kojega EBRD pokazuje spremnost za povoljno kreditiranje, ima političku težinu, a ime mu je Pakt o stabilnosti. On forsira regionalno povezivanje pa Račanova Vlada i ovim potezom računa na pozitivne poene u svijetu. </p>
<p>No Račanova Vlada računa i s pozitivnim poenima u Slavoniji, koja vrlo teško i sporo vida ratne rane. Računa se, naime, da će na gradnji posljednje etape na hrvatskom dijelu 10. koridora biti zaposlena lokalna građevinska operativa, okupljena u konzorciju Zelena magistrala, što će barem malo ublažiti loše gospodarske pokazatelje toga dijela države. S druge pak strane to bi mogla biti i utješna nagrada Slavoncima, nakon što je odbijen njihov zahtjev da se pokrene gradnja autoceste od mađarske granice preko Osijeka do Šamca. Doduše, prometni stručnjaci trenutačno izrađuju studiju isplativosti gradnje te ceste, no može se očekivati da njeni rezultati neće zadovoljiti zahtjeve Slavonaca. Tim pravcem, naime, ne prolazi dovoljno vozila. S druge strane, njegova bi gradnja preusmjerila na sebe dio vozila s već postojeće autoceste, pa bi ona prolazila kroz Hrvatsku kraćim putem, što znači da bi Hrvatskoj plaćala manje cestarina, tvrdi jedan od dužnosnika s kojim smo razgovarali.</p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Misa u povodu 9. obljetnice oslobodilačke akcije »Maslenica«</p>
<p>ZADAR, 19. siječnja </p>
<p> - U povodu 9. obljetnice oslobodilačke akcije »Maslenice« danas je u crkvi sv Krševana u Zadru služena misa za sve poginule branitelje.</p>
<p> Misu je predvodio vikar za pastoral Vojnog ordinarijata u Hrvatskoj Nikola Roščić, koji je u propovijedi rekao kako »danas ne možemo ne priznati da je na Hrvatsku izvršena zločinačka agresija«. </p>
<p> »Nijekanje te činjenice značilo bi zatvaranje očiju i pameti«, istaknuo je Roščić, dodajući da je Crkva »realna u prosudbi događaja nasuprot mnogim anarhistima i tzv. političkim pacifistima«. </p>
<p> »Neki osporavaju pravo hrvatskome narodu da zaštiti identitet i pravo na obranu. Upravo zbog te činjenice, nastaje kriza etičke svijesti. Bilo bi smiješno pomisliti da Crkva stoji na strani rata, pljačke i progona, ali Crkva, ukorijenjena u ovom narodu, ne može ne dijeliti njegovu sudbinu kada je u pitanju njegov opstanak i suverenitet. Crkva bi izdala samu sebe ako ne bi lučila što je pravda a što nepravda, što je napad, a što obrana, što je istina, a što obmana«, kazao je vikar Roščić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Odgođeni izbori u dubrovačkom SDP-u</p>
<p>DUBROVNIK, 19. siječnja</p>
<p> - Zbog nedostatka kvoruma odgođeni su unutarstranački izbori u dubrovačkom SDP-u. Na Konveciji, najavljenoj za subotu u Hotelu »Lapad«, očekivalo se da za novoga predsjednika Gradske organizacije SDP-a bude predložen Jure Dumančić, dosadašnji dopredsjednik.</p>
<p> Osim predsjednika trebala su biti izabrana i dva dopredsjednika, tajnik te tročlano Predsjedništvo i članovi Nadzornog odbora stranke. Novi će predsjednik inače »zauzeti« mjesto Josipa Mikulića, dosadašnjeg obnašatelja te dužnosti, svojedobno i kandidata svoje stranke na svibanjskim lokalnim izborima za dubrovačkoga gradonačelnika. Mikulić se, međutim, ovaj put nije kandidirao za tu funkciju iz razloga, kako je izjavio za lokalni tjednik »Dubrovački vjesnik«, što se umorio »takvom vrstom političkog djelovanja«. (K. Cikoja)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Stambeno zbrinuto 200 obitelji ratnih stradalnika</p>
<p>KARLOVAC, 19. siječnja</p>
<p> - Na području Karlovačke županije dosad je stambeno zbrinuto 200 obitelji stradalnika Domovinskog rata, bilo dodjelom kredita ili stana.</p>
<p>Pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Dinko Mikulić izjavio je za Vjesnik da će još 106 invalida Domovinskog rata, obitelji poginulih i stradalnika riješiti stambeni problem u pet gradova Karlovačke županije, jer će stotinjak stanova biti gotovo do kraja travnja ove godine. Stanovi se grade u karlovačkom naselju Grabrik, a još njih 20 bit će dodijeljeno u Ozlju i devet u Slunju. Dijelom će branitelji koristiti i povoljne stambene kredite. Prema riječima Dinka Mikulića, Ministarstvo je do sada ukupno dodijelilo 3209 stanova, u vrijednosti oko dvije milijarde kuna. »U Hrvatskoj je u tijeku gradnja još 2411 stanova za stradalnike Domovinskog rata«, kaže pomoćnik ministra.</p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>U Gospiću nema učenika s negativnim ocjenama?!</p>
<p>GOSPIĆ, 19. siječnja</p>
<p> - Prva ovogodišnja sjednica Poglavarstva Ličko-senjske županije protekla je u razmatranju niza izvješća vezanih za rad županijskih tijela i njihovih odjela. </p>
<p>Članove Županijskog poglavarstva najviše je zaokupila tematika vezana uz stanje u školstvu. Podaci predstavljeni u izvješću Upravnog odjela za društvene djelatnosti, prema mišljenju članova Poglavarstva, nepotpuni su i sadrže niz nerealnih (neistinitih) pokazatelja. To se posebno odnosi na pokazatelje po kojima je, primjera radi, za grijanje škola u Novalji i Senju utrošeno više novca nego u kontinentalnom dijelu Županije. Izdvojen je i primjer po kojem je u Osnovnoj školi u Klancu nedaleko od Gospića za grijanje na loživo ulje utrošeno 85.000 kuna a škola uopće ne troši ulje već se grije na drva.</p>
<p> Članove Poglavarstva iznenadio je i podatak da na području grada Gospića u 2001. godini ni jedan učenik nije imao negativnu ocjenu. Zbog nekvalitetno predstavljenih podataka o stanju u školstvu na području Ličko-senjske županije, izvješće je vraćeno Upravnom odjelu za društvene djelatnosti na doradu i izmjene. </p>
<p>Dražen Prša</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Snježne nevolje u Dalmatinskoj zagori</p>
<p>SINJ/IMOTSKI, 19. siječnja</p>
<p> - Iako je snijeg prestao padati na području cetinskog, imotskog i vrgoračkog kraja u Dalmatinskoj zagori, a cestari gotovo danonoćnim radom očistili sve državne i županijske ceste, učinivši ih prohodnima, u subotu su uklonjeni i novi snježni smetovi na lokalnim prometnicama toga područja, visoki i do dva metra. Tako visok snijeg u Dalmatinskoj zagori nije napadao u posljednjih 40 godina.</p>
<p>Snježne nevolje u subotu su pratile i stanovnike u vrgoračkom i sinjskom kraju, kao i ekipu s HRT-ova odašiljača na vrhu Biokova, gdje je snijeg bio visok i do 2,5 metra. Tako visok snijeg na toj planini se ne pamti od 1962. godine, kao ni onaj koji je proteklih dana napadao i do jednog metra na prostoru cetinskog i imotskog kraja. Unatoč tim vremenskim nepogodama, u ponedjeljak je najavljen nastavak rada škola u cetinskom i sinjskom kraju, koje, zbog visokog snijega, nisu radile četiri dana proteklog tjedna. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Tomčić: Netko mora odgovarati za blamažu sa zabranom provoza </p>
<p>ĐAKOVO, 19. siječnja</p>
<p> - »Uskoro ćemo u vladajućoj koaliciji morati porazgovarati o odgovornosti onih koji su dopustili blamažu Hrvatske pred međunarodnom javnošću donošenjem odluke o zabrani prijevoza naftnih derivata i njenim povlačenjem u roku 48 sati«, rekao je u subotu predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić prilikom otvaranja tvornice sušenog voća i povrća u Vrpolju.</p>
<p> Prema njegovim riječima, pravi razlog za donošenje ove odluke je nemoć državnih institucija u borbi protiv sive ekonomije i kriminala. </p>
<p>»Vlada nije imala hrabrosti objaviti pravi razlog, a premijer Račan bi morao razmisliti tko mu i zašto sugerira takva rješenja«, rekao je Tomčić naglasivši da govori kao predsjednik HSS-a.</p>
<p> Osvrnuo se i na slučaj kutinske Petrokemije, rekavši da nije bilo razloga za prekid rada te da se 200 do 250 milijuna kuna, koliko će Vlada zbog gubitaka dati Petrokemiji, moglo utrošiti na uvoz struje. Prema Tomčiću, Račan bi morao objasniti zašto je donijeta takva odluka. </p>
<p>Ma. L.</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Mesić: »Antifašizam okupio najveći dio hrvatskog naroda«</p>
<p>S greškama iz naše povijesti trebamo se suočiti i iz njih učiti, a budućnost trebamo graditi uz konsenzus o strateškim odrednicama hrvatske nacionalne politike, rekao je Mesić. Na svečanosti govorili i Krešimir Piškurić i Ivan Fumić, a nazočio joj je i Marko Belinić </p>
<p>ZAGREB, 19. siječnja</p>
<p> - U organizaciji Saveza antifašističkih boraca Hrvatske u subotu je u Starogradskoj vijećnici obilježena 58. godišnjica osnutka Desetog korpusa zagrebačkog i 60. godišnjica ustanka naroda Hrvatske. Uz preživjele članove Korpusa i mnoge uzvanike, proslavi je prisustvovao i njezin pokrovitelj, predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, koji se uz buran pljesak obratio nazočnima oslovivši ih i s »drugovi i drugarice«. </p>
<p>»Zagrebački korpus odigrao je presudnu ulogu u oslobođenju cijele Hrvatske. Ona je time svrstana među zemlje pobjednice, kojima pripada i danas. Ustaški pokret doživio je poraz jer nije imao potporu hrvatskog naroda i nije počivao na vrijednostima duboko utkanima u našu tradiciju i svijest. S greškama iz naše povijesti trebamo se suočiti i iz njih učiti«, rekao je Mesić i dodao da je antifašizam bio ona platforma na kojoj se okupio najveći dio hrvatskog naroda.</p>
<p>»Na tim temeljima trebamo graditi budućnost, uz konsenzus o strateškim odrednicama hrvatske nacionalne politike jer svi smo na istoj strani, na strani naše domovine. Hrvatska postaje sve značajniji član međunarodne zajednice, a ulazak u Europsku uniju i NATO bit će kruna hrvatskih napora da se uključi u suvremene tokove demokratskog svijeta«, rekao je Mesić, spomenuvši kao preduvjete stvaranje demokratske, socijalne i pravne države.</p>
<p>Nazočnima se obratio i potpredsjednik SABH-a Krešimir Piškurić, koji je istaknuo da su se borci Zagrebačkog korpusa uz velike žrtve borili za nacionalno oslobođenje i socijalnu pravdu. Osudio je uništavanje antifašističkih spomenika, »falsificiranje povijesti i uloge Josipa Broza Tita« i smanjenje mirovina antifašističkim borcima, a podržao Vladinu politiku približavanja Europi i otvaranje novih radnih mjesta.</p>
<p>Na proslavi su govorili i predsjednik SABH-a Ivan Fumić i predstavnik Saveza udruženih boraca Slovenije Vlado Kocijan, a održan je i kulturno-umjetnički program u kojem su izvedene i neke partizanske pjesme.</p>
<p>Deseti korpus zagrebački osnovan je Titovom odlukom 19. siječnja 1944. i kroz njega je prošlo 20.000 boraca iz sjeverozapadne Hrvatske, od kojih je 7000 poginulo. Kako je spomenuto na proslavi, bila je to jedina vojna formacija u Europi koja je nosila ime jednoga glavnog grada.</p>
<p>»U svom dugom životu najponosniji sam na to što sam pridonio borbi za slobodu čovjeka i dokle god ću moći doprinositi boljitku čovječanstva, do tada ću i živjeti«, rekao je za Vjesnik nekadašnji politički komesar Korpusa, 91-godišnji Marko Belinić.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Proslavljeni Ivo Pogorelić darovao 5000 eura opatijskim vatrogascima</p>
<p>OPATIJA, 19. siječnja</p>
<p> - Slavni hrvatski pijanist svjetskog glasa Ivo Pogorelić, sazvao je u Opatiji konferenciju za novinare, kako bi se osvrnuo na požar u hotelu »Ambasador«. Pogorelić je, naime, bio gost Ambasadora, u trenutku kada je izbio požar. </p>
<p>Iako u policijskom izvješću PU Primorsko-goranske nije evidentiran ni kao lakše ozlijeđena osoba, Pogorelić kaže da se za vrijeme vatrene stihije koja je harala prizemljem, nalazio na devetom katu hotela. »Bilo je strašno, crno, sve puno dima. Uplašio sam se i pokušao izvući prelazeći s balkona na balkon«, izjavio je još uvijek uznemireni Pogorelić, pokazujući okupljenim novinarima modrice koje je pritom zaradio. U znak zahvalnosti što su ga spasili iz dima, slavni je pijanist odlučio donirati opatijskim vatrogascim 5000 eura. </p>
<p>Zahvaljujući osoblju hotela koje ga je upozorilo na požar, simboličnih 500 eura Pogorelić će dati i za početak obnove »Ambasadora«. Od iduće godine, obećao je, na dan izbijanja požara održavat će koncerte koji će postati tradicionalni, a čiji će prihod sav ići opatijskim vatrogascima. </p>
<p>Lj. Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>UNESCO-ova IV. gimnazija ugostila albanske učenike </p>
<p>ZAGREB, 19. siječnja</p>
<p> - Učenici IV. gimnazije u subotu su za albanske učenike, predstavnike Vijeća Europe, UNESCO-a te udruga za promicanje ljudskih prava, održali prigodan program u sklopu projekta »Obrazovanje za demokratsko građanstvo«. Projekt je 1999. godine iniciralo Vijeće Europe u suradnji s UNESCO-om, s ciljem zbližavanja i edukacije mladih građana zemalja jugoistočne Europe. </p>
<p>Osim zagrebačke i varaždinske škole koje surađuju s Albanijom, u projekt je uključena i škola iz Labina koja svoja iskustva izmjenjuje s Bugarskom. Aktivnosti i ideja čitavog projekta sastoji se u održavanju održavanju različitih debata o temama kao što su borba za ljudska prava, rasizam i vjerska tolerancija. </p>
<p>»Učenici IV. gimnazije pokazali su interes za način života mladih u Albaniji i s njima su se zbližili putem Interneta i razglednica. Prije tjedan dana naši učenici vratili su se iz Albanije, a s nama je danas i albanska učenica iz škole »Albert Broci« iz Tirane, Suela Popa, ujedno i potpredsjednica Parlamenta mladih u Albaniji«, rekla nam je voditeljica projekta Mirela Balešić. Za tjedan dana, dodala je, održat će se završna konferencija u Budimpešti IV. gimnazija postala je pridruženi član UNESCO-ovih škola 1998. godine, kojih trenutno u svijetu ima 6 350, među kojima je osam škola iz Hrvatske. </p>
<p>»UNESCO-ov projekt edukacije zahtijeva i određene odgovornosti. Stoga smo dvije i pol godine njihovim predstavnicima slali izvješća o našim brojnim izvannastavničkim aktivnostima i time zaslužili članstvo. Osnovna ideja UNESCO-ovog programa sastoji se u razbijanju svih međunarodnih barijera poput netolerancije, agresivnosti i rasizma te povezivanju škola iz svih zemalja kroz ovakve projekte«, istaknula je voditeljica UNESCO-ovih projekata, Jadranka Lunjevi.</p>
<p>Željka Laslavić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Miroslav Tuđman kritizirao govore na svečanoj sjednici Hrvatskog sabora</p>
<p>CERNA, 19. siječnja </p>
<p> - Na otvorenju parka u središtu Cerne, koji od subote nosi naziv Šetalište dr. Franje Tuđmana, sin pokojnoga hrvatskog predsjednika Miroslav Tuđman osvrnuo se na svečanu sjednicu Hrvatskoga sabora u povodu 10. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. </p>
<p>Istaknuo je kako je tom prigodom pokojni hrvatski predsjednik »najblaže rečeno« prešućen, a da se i ne govori »o onim sramotnim izjavama njegova osporavanja za što nije bilo ni mjesto ni vrijeme da se izgovara osim među onima koji nisu za hrvatsku državu«. Prema Tuđmanovim riječima, najmanje što vladajuća koalicija u Hrvatskoj može učiniti jest da shvati kako je predsjednik Tuđman bio državnik koji je pripadao cijelome hrvatskom narodu, a ne samo jednoj stranci.</p>
<p> »Najmanje što bi oni mogli učiniti je da to prihvate«, rekao je Tuđman, dodajući kako bi se sadašnja nacionalna kriza u Hrvatskoj mogla ublažiti tako da i vladajuća koalicija počne hrvatske trgove i ulice imenovati po prvome hrvatskom predsjedniku. Miroslav Tuđman je ocijenio da je vladajuća koalicija sama uzrokovala »nacionalnu krizu u zemlji, a nije ju naslijedila«. Nazočnima, među kojima su bili Ankica Tuđman, saborska zastupnica HDZ-a Ljerka Mintas Hodak, gradonačelnici Vukovara i Iloka te načelnici susjednih općina, govorio je i načelnik općine Cerne Mirko Švigir. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Omejec zgrožena da je Gudeljeva prijava uopće mogla izaći iz odvjetničkog ureda</p>
<p>ZAGREB, 19. siječnja </p>
<p> - Dopredsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec reagirajući na kaznenu prijavu koju je protiv pet sudaca Ustavnog suda podnio branitelj Antuna Gudelja rekla je da je zgrožena što je takav papir uopće mogao izaći iz jednog odvjetničkog ureda. </p>
<p> »Zgrožena sam činjenicom da je takovo 'pismeno' moglo izaći iz jednog odvjetničkog ured, čak i ako je stranka to zahtijevala od odvjetnika«, rekla je za Hinu ustavna sutkinja Jasna Omejec komentirajući kaznenu prijavu koju je protiv pet sudaca Ustavnog suda podnio Nediljko Rešetar, branitelj trostrukog ubojice Antuna Gudelja.</p>
<p> »Sve o odgovornosti ustavnih sudaca za odluke koje donose piše u Ustavu i to bi trebalo pročitati prije podnošenja kaznenih prijava«, rekla je Omejec.</p>
<p> Prema Ustavu, naime, ustavni suci imaju imunitet kao i zastupnici, a zastupnici, pa dakle i ustavni suci, ne mogu biti pozvani na kaznenu odgovornost, biti pritvoreni ili kažnjeni za izraženo mišljenje ili glasovanje, citira Omejec Ustav. </p>
<p> Nitko od pet ustavnih sudaca, koji su jednoglasno donijeli odluku za koju su sada tuženi, dakle, niti ne može biti kazneno gonjen, dodaje Omejec. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Prelog: Hrvatska ne može izbjeći suradnju s jugoistokom Europe</p>
<p>KRAPINA, 19. siječnja</p>
<p> - »Hrvatska koja je prisutna u nizu inicijativa, ne može izbjeći suradnju s jugoistokom Europe, mora utjecati na njegovu stabilnost, jer svaki poremećaj na tom području djeluje i na gospodarstvo naše države«, rekao je u subotu pomoćnik ministra vanjskih poslova dr. Nenad Prelog na tribini »Pravna država i Europska unija«, koju je organizirala Županijska organizacija HSS-a Krapinsko-zagorske županije. </p>
<p> Prema njegovim riječima, za 6 do 8 godina gospodarstvo se treba promijeniti i postići konkurentnost, jer ako bi sad, na primjer, Hrvatska bila uključena u EU, za naše gospodarstvo bilo bi to katastrofalno. »Proces pridruživanja je šansa da se mnogo što promijeni i kod nas«, istaknuo je dr. Nenad Prelog. Ne samo da moramo prilagoditi naše gospodarstvo i podići nacionalni dohodak po stanovniku na oko 10.000 eura, već treba još više razviti demokraciju, slobodu medija, učvrstiti pravnu državu i poštivanje manjinskih prava, te uskladiti još 60.000 propisa, za što je Slovenija, na primjer, zaposlila 1500 službenika. </p>
<p> Prema riječima zamjenika ministra unutarnjih poslova Josipa Vreska, Hrvatska mora prilagoditi svoje djelovanje Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, kao jednom od dva najvažnija vanjskopolitička cilja. Stručno predavanje o pravnoj državi i njezinoj ulozi pri ulasku u EU održao je sveučilišni profesor dr. Josip Kregar. </p>
<p>Darko Goluban</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Istra sa Statutom i zastavom, ali bez himne i dana Županije</p>
<p>Oko himne i dana Županije počela su se lomiti koplja ne samo među županijskim vijećnicima, već i u istarskoj javnosti i na stranačkoj sceni zapadno od Učke / Prigovori talijanske etničke zajednice »Krasnoj zemlji« - a gdje su u pjesmi Talijani?</p>
<p>PULA, 19. siječnja</p>
<p> - Istarska županija nakon nepunih osam godina konačno ima kompletan i punovažni Statut. Odluku Vlade RH da odustaje od ocjene ustavnosti druge verzije Statuta Istarske županije, usvojene 9. travnja prošle godine, čelnici IDS-a ocijenili su jednim od najvećih uspjeha svoje stranke od osnivanja. </p>
<p>Kao što je poznato, sporenje oko toga Statuta rezultiralo je, uz ostalo, i povlačenjem IDS-a iz vladajuće koalicije a Ivana Jakovčića s mjesta ministra za europske integracije. Ipak, prošloga ljeta počeli su pregovori s Vladom, koji su predstavljali neku vrstu vage u odnosima Istre i Zagreba, jer je za podršku Sporazumu o razgraničenju sa Slovenijom Vlada bila spremna tolerirati nešto omekšani Statut. Nakon poduljeg dogovaranja s Ministarstvom pravosuđa i lokalne uprave, 19. studenoga Istarska županija usvojila je novi Statut, a dva mjeseca kasnije Vlada mu je konačno dala zeleno svjetlo.</p>
<p>Tako je IDS, zajedno s Istarskom županijom, izborio pravo na originalnu regionalnu koncepciju, plurietničnost, dvojezičnost u oblasti županijske i lokalne samouprave, ali i na istrijanstvo, kao metaforu istarskih povijesnih i aktualnih specifičnosti koje su temeljna podloga građanskoj koncepciji Županije i maksimalnom poštivanju manjinskih i ljudskih prava. Uz to, novi Statut otvara vrata međuregionalnim, ali i transgraničnim oblicima suradnje u kojima Istra prednjači, uz uvjerenje da će takva orijentacija pozitivno utjecati na modernu regionalizaciju Hrvatske, uz maksimalno poštivanje regionalnih osobitosti, koje ne bi trebale ni jednog trenutka ići na uštrb zajedništva.</p>
<p>Uz Statut, Istarska županija u međuvremenu je dobila grb i zastavu, na kojima dominira istarska koza u povijesnoj interpretaciji. Međutim, himne i dana Županije još uvijek nema. Oko toga su se počela lomiti koplja ne samo među županijskim vijećnicima, već i u istarskoj javnosti i na stranačkoj sceni zapadno od Učke. Poglavarstvo Istarske županije, naime, uz grb i zastavu, predložilo je za himnu poznatu pjesmu »Krasna zemljo, Istro mila, dome roda hrvatskog...«, a za Dan Županije 25. rujna kao trajno sjećanje na povijesne pazinske odluke o sjedinjenju s maticom Hrvatskom. Međutim - ponajprije iz redova talijanske etničke zajednice - javili su se prigovori da pjesma »Krasna zemljo« ne odražava aktualna stremljenja i realnost istarskog prostora, jer po njoj je Istra samo »dom roda hrvatskog«, pa se pita - gdje su tu Talijani. Bilo je prigovora i da bi istarska himna, umjesto osvrtanja u povijesne prostore, trebala biti zagledana u budućnost i pratiti stremljenja iz odredbi istarskoga Statuta. Zbog toga je izjašnjavanje o himni odgođeno, otvorena je javna rasprava, ali najvjerojatnije na predstojećem izjašnjavanju ova neslužbena svečana pjesma neće imati konkurencije.</p>
<p>Slično je i s danom Županije. Pojavili su se protuprijedlozi prema kojima bi taj dan trebao odražavati neke drukčije svjetonazore, a ne se vezivati uz jedan datum kojega su neki povjesničari čak i osporili. Bilo je prijedloga da se dan Istarske županije prebaci za svibanj, ili da to bude datum njezina konstituiranja. Uglavnom, za proljeće je odgođen i taj detalj u mozaiku definitivnog konstituiranja Istarske županije. </p>
<p>Uz prvu godišnjicu katastrofalne eksplozije plina u Puli (19. siječnja 2001.), Predsjedništvo IDS-a odlučilo je učiniti prve korake prema modernizaciji stranke, uoči temeljitijih promjena svoga statuta. Odlučeno je i to da će ubuduće među pet potpredsjednika stranke biti dvije žene i jedan predstavnik (predstavnica) Talijana. Na taj se način muški »manevar« reducirao, a neki vjeruju da u tom potezu ima i želje da se smanji broj Jakovčićevih oponenata. Na novinarsko pitanje, postavljeno krajem ovoga tjedna, ima li izgleda da žena postane i predsjednicom IDS-a, glavni tajnik Valter Drandić i potpredsjednik stranke Emil Soldatić odgovorili su - širokim osmijehom! Očito je da Jakovčić nema namjeru napustiti stranački vrh. Istina, u izmijenjenom statutu malo će ga razvlastiti, pa ubuduće neće biti i predsjednik Savjeta stranke. </p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020120].
|
