NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020818].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 326308 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>18.08.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Ribarskim svađama u piranskom zaljevu Slovenija nastoji Hrvatsku prisliti na teritorijalne ustupke </p>
<p>U Europskoj uniji nitko nikome nije dao ni pedalj teritorija, niti se mijenjala bilo koja državna granica. Zašto, primjerice, Britanci ne prepuste Gibraltar Španjolcima? Zašto se Grci i Turci ne mogu, konačno, složiti o morskoj granici u Egeju, a obje države su članice NATO-a? Ali zato su pravni režimi na granicama krajnje liberalni, gotovo ih i nema/Izjave nositelja najviših državnih funkcija mogu u međunarodnim odnosima imati važne učinke. Ako dođe do suda ili arbitraže, sve će se izjave, posebice predsjednika države, premijera i ministra vanjskih poslova, naći pred arbitrima. Jednako tako i sporazum Račana i Drnovšeka. On je, istina, samo parafiran (nije potpisan, niti je ratificiran) i kao takav ne proizvodi nikakve pravne učinke, ali suci će sigurno imati na umu da ga je podržala jedna hrvatska Vlada. Šteta!/Aktualne mini ribarske svađe u Piranskome zaljevu samo su u funkciji slovenskih nastojanja da Hrvatsku prisile na teritorijalne ustupke prije nego im u Bruxellesu kažu da još ne mogu u EU, jer nisu sredili granice sa susjedima. Njima se žuri, vuku nervozne poteze. Bruxellesu bi to svakako trebalo objasniti</p>
<p>DAVORIN RUDOLF </p>
<p>Sedmoga rujna 1991., u vrijeme najžešćeg rata u Hrvatskoj, na Konferenciji o miru u Jugoslaviji, koja je bila sazvana na poticaj Europske zajednice (danas: unije), osnovana je Arbitražna komisija u kojoj su članovi bili predsjednici ustavnih sudova Belgije, Francuske, Italije, Njemačke (Roman Herzog, kasnije je postao predsjednikom Njemačke) i Španjolske. Komisija se obično naziva Badinterovom, po predsjedniku Ustavnog vijeća Francuske Robertu Badinteru. Toj čuvenoj i važnoj Komisiji 20. studenoga 1991. bilo je postavljeno pitanje Republike Srbije (ondašnje federalne jedinice SFR Jugoslavije): »Mogu li se unutarnje granice između Hrvatske i Srbije te Srbije i Bosne i Hercegovine smatrati međunarodnim granicama?« </p>
<p>Državni vrh Srbije smatrao je republičke granice administrativnima, privremenima, koje su mogu mijenjati. Svrha je bila, ako se takvo stajalište usvoji, otkinuti od Hrvatske u ono vrijeme okupirane dijelove i pripojiti ih (nakon referenduma stanovništva na okupiranim područjima) novoj srpsko-crnogorskoj državi. </p>
<p>Komisija je odgovorila 11. siječnja 1992.: »Granice između Hrvatske i Srbije ili između Srbije i Bosne i Hercegovine, ili možda između ostalih susjednih neovisnih država, mogu se mijenjati jedino slobodnim i zajedničkim sporazumom. Ako takva sporazuma nema, prijašnja razgraničenja dobivaju svojstvo međunarodnih granica.« I dalje: »Nikakva promjena postojećih granica i crta razgraničenja postignuta silom ne može proizvesti pravne učinke«.</p>
<p>Početkom 1991. bio sam postavljen za prvog predsjednika Državne komisije za granice Vlade Republike Hrvatske. Dok Badinterova komisija nije zaključila da su ondašnje republičke granice međunarodne, razgovarao sam s političarima i pravnicima u Zagrebu, ali i u središtima drugih republika, o kriterijima razgraničenja. Bilo je različitih mišljenja. Ako se dobro sjećam, srpski političar Vuk Drašković je npr. otvarao Pandorinu kutiju: predlagao je da svatko uzme ono što je 1. prosinca unio u Jugoslaviju. Vjerojatno je imao na umu da u to vrijeme nije bilo Makedonije (bila je u sastavu Srbije), a zanemario je npr. južne granice Hrvatske gotovo do Bara (Na Berlinskom kongresu 1878. području Kraljevine Dalmacije je dodano i područje južno od Budve do blizine Bara), ili istočne do Beograda (ispravcima 1718. u hrvatski je prostor ušao cijeli Srijem). Svakako, velike su svađe bile na pomolu. </p>
<p>Kad je objavljeno mišljenje Badinterove komisije, rasprave su prestale. Prihvaćena je krilatica da su granice između novih država nastalih na tlu Jugoslavije, nekadašnjih jugoslavenskih republika, »avnojevske«, premda taj termin nije točan, jer su granice precizirane i u vrijeme nakon što je AVNOJ (osnovan je 1942. kao najviše političko predstavništvo Jugoslavije) prerastao u Privremenu narodnu skupštinu (1945), pa i kasnije.</p>
<p>Tijekom 1992. i 1993. kao predsjednik Državne komisije nikada nisam pregovarao o mijenjanju granica, već o preciziranju postojećih (naslijeđenih) granica i o rješavanju minornih spornih pitanja kompromisima i kompenzacijama. Osim granica na moru. Njih je valjalo utvrditi sporazumima sa Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom i SR Jugoslavijom (Crnom Gorom), jer ih u vrijeme SFR Jugoslavije između republika nije bilo. Nitko, zapravo, u zemlji, nikakva komisija, predsjednik Republike ili Vlade, nije ovlašten mijenjati državne granice, osim Sabora (čl. 8. Ustava).</p>
<p>Prvi pregovori započeli su o uređenju granice sa Slovenijom. S ministrom vanjskih poslova Dmitrijem Rupelom, slovenskim nacionalistom ali i uvjerenim Europljaninom, bio sam se dogovorio da hrvatsko-slovensku granicu uredimo po uzoru na skandinavske države ili zemlje Beneluxa, liberalnije nego u ondašnjoj Europskoj zajednici. Praktički, na granici ne bi bilo nikakvih policijskih i carinskih postaja.</p>
<p>Na sastanku državnog vrha hrvatskog i slovenskog, 15. lipnja 1991. u Ljubljani, na kojemu smo u velikoj tajnosti dogovarali datum proglašenja državne samostalnosti, tijekom objeda sam sjedio nasuprot slovenskome ministru unutarnjih poslova Igoru Bavčaru. Lijevo od mene bio je predsjednik Sabora Žarko Domljan, a desno naš ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac. Slovenac je u jednome trenutku rekao kako će postaviti osam graničnih postaja prema Hrvatskoj. Usprotivio sam se. Ministar Bavčar je, međutim, bio uporan. Službeno smo se složili s uređenjem graničnih prijelaza, pa su se ubrzo na hrvatsko-slovenskoj granici pojavile prve policijske i carinske kućice. Kazano mi je kako su Slovenci odlučili uspostaviti nadzor na granici, jer mi nismo u stanju kontrolirati naše južne i istočne granice. To je bilo točno.</p>
<p>U ime hrvatske Vlade Slovencima sam predlagao da granične postaje budu zajedničke. Na taj način bismo uštedjeli na troškovima, a građani bi brže i udobnije prelazili granicu. Nisu se složili.</p>
<p>Kopnenu granicu su utvrđivali stručnjaci. Oni bi najčešće uspoređivali katastarske mape i ako se granične crte slažu, granica je bila nesporna. Tako su npr. utvrdili da je vojarna na brdu Geri kod Karlovca na hrvatskome teritoriju. Na sastanku Tuđman - Kučan u Brdu kraj Kranja 1992. slovenski predsjednik je rekao pred svima, Hrvatima i Slovencima, da je vojarna na Geri u Hrvatskoj. Nisam siguran, ali mi se čini da su u toj vojarni još uvijek slovenski vojnici.</p>
<p>Sporili smo se, dakako, o granici na moru. Slovenci su u početku pregovora inzistirali na katastarskim granicama, a mi na prirodnome koritu rijeke Dragonje (o tome sam u ljubljanskome Delu polemizirao sa slovenskim akademikom Grafenauerom). Prirodno korito je presušilo nakon što je izgrađen umjetni kanal sv. Odorika, ali se i danas vidi. Na mostu iznad toga prirodnoga korita za vrijeme Jugoslavije se npr. predavala Titova štafeta, u trenutku kada je prelazila iz Slovenije u Hrvatsku. Kad bi na ušću prirodnoga toka Dragonje bila hrvatsko-slovenska granica, zračna luka Portorož našla bi se u Hrvatskoj. S druge strane, katastarska granica, na kojoj su inzistirali Slovenci, nekoliko je stotina metara južnije (na današnjem hrvatskom području) od kanala sv. Odorika. Kasnije su se oba izaslanstva složila da granica teče sredinom kanala sv. Odorika (ja sam prestao predsjedavati Komisijom za granice u rujnu 1993).</p>
<p>Jednom zgodom ministar Rupel je predložio da Piranski zaljev bude zajednički, tzv. kondominij ili koimperij. Primjera ima u svijetu. O takvom rješenju upravo razgovaraju Rusi i Ukrajinci za Azovsko more i prolaz Kerč, koji vodi u Crno more. Zamisao mi je bila privlačna, pa sam je preporučio Vladi. Bili smo je prihvatili (iako više odgovara Slovencima, jer su u Piranu gradovi Portorož i Piran) i ja sam se vratio u Ljubljanu da to potvrdim. U međuvremenu je pala slovenska Vlada, Rupel je prestao biti ministrom, pa je ideja propala.</p>
<p>U javnosti se često kaže kako naši pregovori o granici sa Slovenijom nisu uspjeli. To nije točno. Nakon jedanaest godina rada hrvatskih i slovenskih stručnjaka uspjelo se precizirati kopnenu granicu koja je duga 501 kilometar. Premda nije dogovorena morska granica u Tršćanskome zaljevu, obavljen je golem posao. </p>
<p>Zašto se ne može riješiti spor o granici u Piranskome zaljevu, koji je s geografskog i međunarodnopravnog gledišta prost zaljev, pogodan za razgraničenje (nema npr. ulegnuća obale a ni otoka, koji obično kompliciraju povlačenje granične crte)? Jer je pitanje morske granice u Sloveniji podignuto na najvišu političku razinu.</p>
<p>U Hrvatskoj je tek u zadnje vrijeme razgraničenje sa Slovenijom poprimilo stanovite političke naboje, ni izdaleka toliko uzavrele kao u naših susjeda. </p>
<p>Krajem prošle godine sudjelovao sam u raspravi o hrvatsko-slovenskoj morskoj granici u središtu Ljubljane, u velikoj dvorani na početku Cankarjeve (bio sam gost »Svetovnoga slovenskoga kongresa«). Jedan od domaćina ustvrdio je da je Slovenija osjetljiva na Piranski zaljev jednako kao Izrael na Golansku visoravan i Galilejsko jezero! U takvim prilikama teško je postići razborita rješenja. U Ljubljani sam rekao da bi se svim razboritim zahtjevima Slovenije na moru moglo udovoljiti hrvatsko-slovenskim sporazumom o pravnom režimu u graničnom području, ne dirajući u državni teritorij. Može se dogovoriti liberalan prolazak slovenskih brodova kroz hrvatsko teritorijalno more, prelazak granice bez plaćanja bilo kakvih pristojbi, policijskih i carinskih formalnosti. Ribolov se može urediti sporazumom o pograničnoj suradnji (što sadrži ratificirani Sporazum o malograničnom prometu i suradnji malo tko zna u hrvatskoj javnosti), vodeći računa o interesima hrvatskih ribara i sl. Kad građanin prelazi državnu granicu ne vidi je, ali ako ga gnjavi tamo neki carinik ili policajac, ili ako za prelazak čeka satima, itekako je osjeti. Konačno, pitanje razgraničenja na moru može se ostaviti za neka bolja vremena. U Tršćanskome zaljevu granica između SFR Jugoslavije i Italije utvrđena je nakon dvadeset godina (Osimskim sporazumom, 1975). Finci i Šveđani su granicu uređivali trideset godina. Ili, prepustimo spor Međunarodnome tribunalu za pravo mora u Hamburgu, ili Međunarodnom sudu u Haagu, ili arbitraži. Odluka suda ili arbitraže je obvezna za države u sporu, a ima dobru stranu jer je akt nepristranog tijela, pa vlade lišava političke dogovornosti da su pristale na eventualno nepovoljnu granicu. Slovenci me nisu čuli.</p>
<p>Moj je dojam, nakon pregovora koje sam vodio u Ljubljani, da je slovenski premijer Janez Drnovšek tvrd i nepopustljiv. Na umu su mu prvenstveno unutarnje političke prilike, status njegove stranke. Zanemaruje praksu država i činjenicu da je Hrvatska, kao i Slovenija, suverena država i ne može prihvatiti rješenja koja grubo narušavaju njenu teritorijalnu cjelovitost i dostojanstvo. Sumnjam da će se razborit i uravnotežen sporazum o morskoj granici postići dok on odlučuje u slovenskome državnom vrhu.</p>
<p>Sporazum o granici Račan-Drnovšek, koji je parafiran sredinom prošle godine, u tolikoj je mjeri amaterski uradak da ga ozbiljan profesor i na ljubljanskome Pravnom fakultetu ne bi prihvatio ni kao studentsku seminarsku radnju. Slovenci su npr. bili oduševljeni što je u sporazumu predviđen koridor slobodnoga ili otvorenog mora, koji je rascijepao hrvatski državni teritorij, ali je spojio njihovo teritorijalno more s otvorenim morem na izlazu iz Tršćanskog zaljeva. Zovu ga »dimnik«. U Ljubljani sam rekao kako kroz taj dimnik nisu dobili nikakav izlaz u otvoreno more, jer tim koridorom, po jednom sporazumu između Hrvatske, Italije i Slovenije (radi izbjegavanja sudara na moru) brodovi smiju ploviti samo u jednome smjeru, prema sjeveru, iz otvorenoga mora u slovensko teritorijalno more, a ne i prema jugu. Za »izlaz« postoji drugi takav koridor, u talijanskome dijelu Tršćanskog zaljeva. Gledali su me s nevjericom, a onda su sasuli paljbu na svoju Vladu. </p>
<p>Ugovor je za Hrvatsku nepravedan, ponižavajući. Sugerirao sam javno našem premijeru da ga ne parafira (pismo je u cijelosti objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji), ali on se nije obazirao na primjedbe sveučilišnog profesora međunarodnog prava. On je i kasnije, nakon što su se čak i brojni zastupnici usprotivili sporazumu, javno izjavljivao kako Vlada i on osobno »čvrsto stoje iza Ugovora o granici... Samo oni rđave volje, zasljepljeni Hrvati, neće vidjeti što dobivamo…« (Hrvatski radio, 1. kolovoza 2001). </p>
<p>Povlačenje granice u Piranu može utjecati i na razgraničenje u Bokotorskom zaljevu. Stručnjaci u Crnoj Gori s pažnjom prate naše pregovore sa Slovencima, jer se radi o razgraničenju nakon raspada iste, nekada zajedničke države. Na to sam bio upozorio premijera Račana prije negoli je parafirao ugovor sa Slovencima. Odgovor sam pročitao u Glasu Slavonije (2. kolovoza 2001): »Smiješni su oni koji uspoređuju Piranski zaljev i Prevlaku«. Nije, naravno, riječ o poluotoku Prevlaci, to je hrvatski teritorij i o tome se ne raspravlja, već o razgraničenju na moru. U svakoj sređenoj parlamentarnoj demokraciji premijer Račan bi skupo platio svoju ishitrenost i aroganciju.</p>
<p>Mato Arlović, predsjednik SDP-ovog saborskog Kluba zastupnika, otišao je čak toliko daleko u podcjenjivanju saborskih zastupnika, da je bio najavio mogućnost raspisivanja referenduma o sporazumu, ako ne prođe u Saboru (Novi list, 5. rujna 2001). Baš šteta što do toga nije došlo! </p>
<p>Među prvima pohrlio je pohvaliti Ugovor o granici sa Slovenijom župan istarski, Ivan Jakovčić, a upravo pred obalama njegove županije Hrvatska bi, stupanjem Ugovora na snagu, izgubila dobar dio mora. Nakon što su se nakostriješili istarski ribari, sada se i on poziva na arbitražu. </p>
<p>Predsjednik države Stjepan Mesić u Umagu je sjajno ilustrirao naša gledanja na državne granice i teritorij. Prije susreta sa slovenskim predsjednikom rekao je: »Gdje je Kučan? Dao sam mu pola mora, a njega nema!« (Jutarnji list, 24. srpnja 2001). To je, dakako, bio jedan od njegovih štosova (kasnije je izjavio: »To je bila fora. Niti sam ja njemu dao more, niti je on meni nešto dao«, Slobodna Dalmacija, 10. kolovoza 2001), ali je ostao gorak okus, pogotovo ako se ta dosjetka suptilno i fino analizira.</p>
<p>U drugoj prilici naš predsjednik je rekao, ovoga puta ozbiljno, kako ga ne zabrinjava toliko što smo se odrekli mora u koridoru (dimniku), ali ne da Slovencima morsko dno i podzemlje, jer možda u podmorju ima nafte! Ma nemoj!</p>
<p>Naši državni funkcionari i političari se gotovo razmeću šarolikim izjavama o državnim granicama, premda su pitanja razgraničenja izrazito stručna i složena. Zastupnik u Saboru Damir Kajin neki dan je u Puli izjavio kako arbitraža neće usvojiti slovenske zahtjeve, ali neće ni hrvatski o primjeni "crte sredine" u Piranskome zaljevu. Odakle zastupnik zna kako će arbitraža presuditi o sporu? I da neće prihvatiti zahtjev njegove zemlje? </p>
<p>Prošloga utorka (13. kolovoza) naš ministar vanjskih poslova je u središnjem HTV dnevniku nespretno sročio odgovor na pitanje zašto lovimo talijanske ribarice kad uđu u naše teritorijalno more, a slovenske ne? Rekao je: zato, jer s Italijom imamo utvrđenu granicu, a sa Slovenijom nekako nejasnu. Morska granica sa Slovenijom je jasna. To je crta sredine, dok se ne postigne drugačiji sporazum. Tako nalaže međunarodno pravo. U Ljubljani, u Cankarjevoj, čuo sam apsurdnu tvrdnju da je na moru još uvijek Jugoslavija, jer se tobože nismo razgraničili! Čim su Hrvatska i Slovenija postale samostalne države istoga trenutka je za njih počelo važiti međunarodno pravo, među ostalim i Konvencija UN o pravu mora iz 1982.</p>
<p>Izjave nositelja najviših državnih funkcija mogu u međunarodnim odnosima imati važne učinke. Ako dođe do suda ili arbitraže sve će se izjave, posebice predsjednika države, premijera i ministra vanjskih poslova, naći pred arbitrima. Jednako tako i Račan-Drnovšekov sporazum. On je, istina, samo parafiran (nije potpisan, niti je ratificiran) i kao takav ne proizvodi nikakve pravne učinke, ali suci će sigurno imati na umu da ga je podržala jedna hrvatska Vlada. Šteta.</p>
<p>Valja mi ukazati i na odgovornost novinara, a i javnih djelatnika. Nakon parafiranja ugovora sa Slovencima, dio tiska se odmah stavio na stranu premijera. </p>
<p>Pljuštali su panegirici koji su stvarali krivi dojam u javnosti. A naši altruisti, preuranjeni i falš-internacionalci, koji se još uvijek čude kako smo to postali samostalna država, počeli su kukati jer Slovencima ne damo »malko mora«, a imamo ga toliko! Što smo zapeli, pa i tako ćemo uskoro zajedno u Europu bez granica. To jadno podaničko ponašanje može se objasniti jedino sindromom našeg 900-godišnjeg statusa pod Ugrima, Habsburzima i inim zavojevačima i uljezima. U Europskoj uniji nitko nikome nije dao ni pedalj teritorija, niti se mijenjala bilo koja državna granica. Zašto, primjerice, Britanci ne prepuste Gibraltar Španjolcima? Zašto se Grci i Turci ne mogu, konačno, složiti o morskoj granici u Egeju, obje države su članice NATO-a? Ali zato su pravni režimi na granicama krajnje liberalni, gotovo ih i nema.</p>
<p>Rekao bih i ovo: bez obzira na razbarušenost naše vanjske politike, Hrvatska doista želi urediti granična pitanja pravično, u skladu s praksom država. Sabor je još 25. lipnja 1991. objavio da Hrvatska nema nikakvih teritorijalnih pretenzija prema bilo kome. Nije nam do svađa, imamo toliko briga. U odnosima sa Slovenijom, na primjer, uvjeren sam, ne zatežemo konopac mi (koliko znam, nijedan slovenski brod nikada nije zaustavljen u hrvatskom teritorijalnom moru, npr.), premda i u nas ima onih koji misle »da sa Janezima treba oštro, jer nas deru«. Ako nas deru, znači da su sposobniji od nas. Zašto se damo? U području međunarodnoga prava i međunarodnih odnosa imamo izvrsne znanstvenike i stručnjake, europski autoritet akademika Vladimira Iblera, naš Budislav Vukas je stalan sudac u Međunarodnome tribunalu za pravo mora u Hamburgu, profesorica Nina Vajić sutkinja je u Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Imamo dobru i mladu gardu. Kad bi u Vladi tu činjenicu uvijek imali na umu, ne bismo se s diletantskim sporazumima o granici blamirali. </p>
<p>Aktualne mini ribarske svađe u Piranskome zaljevu su samo u funkciji slovenskih nastojanja da Hrvatsku prisile na teritorijalne ustupke prije nego im u Bruxellesu kažu da još ne mogu u EU, jer nisu sredili granice sa susjedima. Njima se žuri, vuku nervozne poteze. Bruxellesu bi to svakako trebalo objasniti.</p>
<p>Na kraju: posebna je odgovornost zastupnika u Saboru. Nijedan ugovor o razgraničenju ne može stupiti na snagu dok ga Sabor ne ratificira (ratifikacija je postupak u kojemu Sabor ocjenjuje i odobrava ugovore koje je dogovorila i potpisala Vlada). Prvi među njima bit će pred zastupnicima, čini se, Ugovor o državnoj granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, potpisan u Sarajevu 30. srpnja 1999. Za prijašnje, Matešine Vlade, dakle. U stručnoj literaturi je upozoreno na prijeporan detalj upravo u dijelu o morskoj granici. Bosni i Hercegovini su prepušteni dio (rep) Kleka i dva mala otočića (Veliki i Mali školj), koji su za Jugoslavije pripadali Hrvatskoj. Diže li se zavjesa za novu predstavu?</p>
<p>Autor je sveučilišni profesor međunarodnoga prava i bio je prvi predsjednik Državne komisije za granice Vlade Republike Hrvatske (1991.- 1993.)</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Ne želimo mi k njima, a ne trebaju ni oni dolaziti k nama!</p>
<p>Ovo sada što se događa tamo oko crte razgraničenja, to nije ribarenje, to je zauzimanje prostora. Slovencima je ribarenje izgovor da zauzmu prostor i dobiju povoljniju poziciju u slučaju arbitraže. To su sve provokacije. Ako tome država ne stane na kraj, morat ćemo se sami organizirati, jer s nama su i ostali istarski ribari, poručuju hrvatski ribari </p>
<p>U Savudrijskoj uvali ili tzv. Piranskom zaljevu kraj tjedna protekao je u znaku smirivanja napetosti uz crtu razgraničenja - nije tamo više bilo policijskih plovila, ni slovenskih ni hrvatskih. A ni slovenske ribarice nisu se zalijetale u krivolov, držale su se oprezno »meje«. Moglo bi se gotovo reći - idilična atmosfera: zaljevom su brazdali brzi gliseri, među njima poneki izletnički i putnički brod, a na obali mnoštvo kupača, najbrojniji su Slovenci iz njihovih odmarališta razasutih između Savudrije i Kanegre. </p>
<p>U savudrijskom pristaništu ribari su čistili mreže od oskudnog noćnog ribolova. Račune su im kvarila i jata delfina koja u potrazi za plijenom nemilice kidaju mreže. Ali u vrelom zraku i dalje je lebdjela neizvjesnost pomiješana s ljutnjom na političare koji nikako da shvate da savudrijski ribari potenciraju jedan izrazito teritorijalni, državni problem, a ne neki svoj sitni ribarski interes. I da nam to zorno pokažu isplovili smo u zaljev jednom od najbržih i najsuvremenijih ribarica. S nama su Danilo Latin, uz Daniela Koleca najagilniji zagovornik pravičnog razgraničenja sredinom zaljeva, te vlasnik ribarice Aleksandar Vulić i njegov pomoćnik Dario Vižintin.</p>
<p>Latin i Vižintin nam već nakon nekoliko minuta plovidbe skreću pozornost prema sredini zaljeva: pored nekoliko jedrilica plutao je par slovenskih kočarica. »Vidite, danas se drže oprezno, uz sredinu zaljeva. Nema ni naše, ni njihove policije. Ali naša vojska ih stalno prati radarima«, veli Danilo Latin i pokazuje na radarski toranj nepun kilometar udaljen od svjetionika Savudrija prema Kanegri, odnosno slovenskoj granici. Nedugo zatim radari su se smirili. »To je sigurni znak da su koče na njihovoj strani!«, prokomentirao je Latin. Malo dalje prema Kanegri dvjestotinjak metara od obale iz mora strši signal, nalik na one ribarske kojima se označavaju pozicije bačenih mreža. Ovaj ovdje ima drugu funkciju: upozorava da je na dnu mina zaostala iz II. Svjetskog rata, u njoj je gotovo 400 kilograma eksploziva. Pronašli su je ronioci i kad prođe sezone bit će uništena.</p>
<p>Sugovornici nam zatim kazuju kako Talijani svojim ribarima plaćaju za bombe izvađene iz mora, a naši ne dobivaju ništa. Slično je i sa štetama koje naprave delfini. Budući da su pod zaštitom, talijanskim ribarima se nadoknađuje štete na mrežama. Vlasnik ribarice izlazi iz kabine i pokazuje priobalni pojas gdje bi Slovenci htjeli da se morska granica približi obali na 300 metara kod Savudrije a prema unutrašnjosti zaljeva na samo 240 metara! »Za nas nema dileme - granica treba biti na sredini zaljeva kako je uvijek i bila. A dok se ne dogovorimo, najbolje bi bilo ne ribariti u toj zoni. Slovenci nas ucjenjuju šengenskom granicom, ali od toga ništa. Nismo ni za kakve ustupke, ako se ne možemo dogovoriti, neka arbitraža presudi tko je u pravu«, prosuđuje Aleksandar Vulić. Njegov pomoćnik Dario Vižintin u međuvremenu pokazuje nam kako su glavninu obale od kopnene granice prema Savudriji zaposjeli Slovenci, ispred svojih odmarališta i objekata uredili su mala pristaništa, privatizirali obalu, i nitko ih ne dira! Tu »slovensku rivijeru« na jednom mjestu prekida zeleni pašnjak po kome pase na desetke konja. Vlasnik ergele je Mesićev znanac iz Orahovice. Voli čovjek konje pa ih gaji, iznajmljuje ih turistima za jahanje. Malo dalje je novo uzgajalište školjki, protiv koga su Slovenci također prosvjedovali iako nema nikakve veze s crtom razgraničenja, barem ne onom posred zaljeva.</p>
<p>Sugovornici nas vraćaju u prošlost i podsjećaju na kriterije ribolova u zaljevu za vrijeme bivše zajedničke države. Tada se poštivala »meja« sredinom zaljeva, a da bi ribarili preko nje na slovenskoj strani, savudrijski ribari su morali dobiti dozvolu ondašnjeg slovenskog Sekretarijata za poljoprivredu i šumarstvo. Stanje se pogoršalo otkako se pojavila mogućnost da slovenska strana dobije ustupke unutar sporazuma o graničnom maloprometu. </p>
<p>Otada se slovenske ribarice učestalo zalijeću u naše teritorijalne vode, a ponekad ne prežu ni od ozbiljnih incidenata. »Lani je na moj brod pramcem namjerno naletjela jedna njihova ribarica! Nisam tražio odštetu, znak koji je to brod bio«, dodaje Danilo Latin.</p>
<p>»Njima je glavni interes da zadrže sadašnje pozicije na moru, jer glavni problem je granica. A što se ribe tiče, nju mogu i kod sebe loviti«, izričit je naš kormilar. I dodaje kako su Slovenci odlučili ublažiti uvjete za kočarenje: sa sadašnjih šest mjeseci ribolov je produljen na cijelu godinu i to tri milje od obale. Ta razlika u uvjetima ribolova znala je do sada biti jedan od povoda, ali sporedni, za prelazak u naše vode. »Kod nas se, naime, kočarilo cijelu godinu, kod njih upola manje. Razlika je, saznajemo, i u dozvoli za korištenje alata, tj. mreža. Po tipu mreže slovenskim ribarima je dozvoljeno 800 metara a kod nas 2.800! Iz tih restriktivnih razloga, pak, naši ribari nisu imali motiva odlaziti ribariti na slovensku stranu. Ako i dođe do nekog sporazuma o zajedničkoj zoni izlova, onda i propise treba uskladiti. Ali najčistiji su računi ako svak lovi u svom moru! Jednostavno: ne želimo mi k njima, a ne trebaju ni oni k nama dolaziti«, kaže Vulić. </p>
<p>Kako je dan odmicao, u zaljevu je bilo sve življe: gliseri su pleli maštovite čipke po morskoj površini vrludajući između jedrilica i poneke ribarice u povratku. Od Kopra i Portoroža nailazilo je sve više izletničkih brodova i glisera, u rano popodne naoko tromo zaljev je preplovio i lošinjski trajekt »Marina«. Na nevidljivoj »meji« nasred zaljeva nije bilo više nikoga…</p>
<p>U međuvremenu pridružio nam se najiskusniji savudrijski ribar Primo Ošić, koji s bratovom obitelji zajedno ribari sa šest ribarica, od kojih su tri veće. Kazuje kako trenutno rade jedva s trećinom potencijala, jer drukčije ne može, troškovi su prevelike kad plati dva zaposlena ribara i režije. A da su uvjeti ribarenja povoljniji, da država daje poticaje kao kod susjeda u Italiji, odmah bi mogao zaposliti još petnaest radnika! Tako smo na trenutak »otplutali« od aktualne ribarsko - granične teme, jer Ošić nas uvjerava kako je prije petnaestak godina zarada iznosila po jednom izlovu oko 900.000 lira a troškovi 100.000. »Od jednogodišnjeg ulova mogli smo sagraditi dvije kuće. Danas je obrnuto«, uvjerava nas Primo Ošić kome je sinovac Mauro došao pomoći čistiti mreže.</p>
<p>»Ma ovo sada što se događa tamo oko crte razgraničenja, to nije ribarenje, to je zauzimanje prostora! To je tako jasno, ribarenje im je izgovor da zauzmu prostor i dobiju povoljniju poziciju u slučaju arbitraže. To su sve provokacije. Ako tome država ne stane na kraj, morat ćemo se sami organizirati, jer s nama su i ostali istarski ribari. Ranije, prije osamostaljenja imali smo zajedničke zone ribarenja s Talijanima ispred Pirana, Suska i Dugog otoka. Zauzvrat Talijani su dali novce za gradnju naših oceanskih ribarica. Kasnije su Slovenci takvu pravokutnu zonu pred Piranom ukinuli. U stvari, mi nemamo ništa protiv slovenskih ribara, samo ne želimo da se zalijeću u naše more. I naš je stav da ne dolazi u obzir ribarenje u našim vodama po nekom malograničnom sporazumu. Imaju svoje more i neka tamo love«, pojašnjavao nam je ribarske stavove Primo Ošić. I pritom navodi niz argumenata iz prošlosti, ali i najnovije.</p>
<p>Kad je Slovenija dopustila brodovima NATO-a da kod njih odlažu svoj otpad sa brodova, veli Primo - NATO-ovi stručnjaci načinili su nove nautičke karte u kojima je crta razgraničenja na sredini zaljeva i njihovi brodovi toga se pridržavaju. Uostalom, prije dvadesetak dana slovenski ratni brod čekao je brodove NATO-a također nasred zaljeva!</p>
<p>Ošić zamjera političarima što nisu došli k ribarima i iskreno im kazali što su dogovarali sa Slovencima, kakvi interesi stoje iza mogućih ustupaka. I protivi se traženju od Slovenaca cestovnog koridora za morski. »Ne trebaju naši ljudi ići raditi vani. Neka se napravi cestovni koridor Rijeka - Umag a dalje neka ide trajekt za Italiju. To je za nas rješenje i mi smo za čas u Europi! To je rješenje i za turizam i za razvoj! A što se Slovenaca tiče, mi nismo protiv tih ljudi, ali to što traže - previše je!«, tvrdi iskusni savudrijski ribar, i u tome ga mlađe kolege u potpunosti podržavaju</p>
<p>Prije odlaska iz Savudrije »bacili« smo još jedan pogled sa savudrijskog svjetionika, načinjenog daleke 1818. godine, koji se nad morem izdiše 36 metara. Stanje je bilo neizmijenjeno, doslovce idilično! Svjetioničar Milan Ungar, koji je tu na zadatku već sedamnaest godina sa suprugom i dva sina. </p>
<p>»Moje je da upalim svjetlo svim ribarima i pomorcima, a političari neka riješe granicu, koja bi trebala biti po sredini zaljeva kako je i između Engleza i Francuza u La Manche-u. A što se mene tiče, ima jedna pjesma 'Ne dirajte mi pučinu'«</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Županije traže veće sjetvene površine za jesensku sjetvu </p>
<p>Poticaji za sijanje pšenice su povećani s 1610 kuna na 1650 kuna po hektaru. No, ovo »zaokruživanje« iznosa poticaja za najvažniju krušaricu, udruge seljaka su već ocijenile »dovođenjem seljaka na prosjački štap«</p>
<p>Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva operativnim planom jesenske sjetve predvidjelo je sjetvu zimskih kultura na jednakoj sjetvenoj površini kao i prošle godine – 206.000 hektara. No, smanjenje sjetvenih površina pšenice za 10 posto naišlo je na otpor županija u Slavoniji, koje traže veće sjetvene površine.</p>
<p>Cilj promjena u planu jesenske sjetve je proizvodnja pšenice u količinama koje zadovoljavaju potrebe potrošnje u Hrvatskoj. To je, naime, 650.000 tona pšenice godišnje, odnosno 60.000 tona pšenice mjesečno. Hrvatska je ove godine imala 930.000 tona pšenice. Dakle, gotovo 300.000 tona tržišnih viškova pšenice.</p>
<p> Osim toga, za ovogodišnju sjetvu pšenice na 150.000 hektara u sustavu poticaja, trebalo bi izdvojiti manje sredstava iz državnog proračuna. Naime, samo izvoz 250.000 tona ovogodišnje pšenice stajat će državu 145 milijuna kuna.</p>
<p>Poticaji za sijanje pšenice su povećani s 1.610 kuna na 1.650 kuna po hektaru. No, ovo »zaokruživanje« iznosa poticaja za najvažniju krušaricu, udruge seljaka su već ocijenile »dovođenjem seljaka na prosjački štap«.</p>
<p>Podsjetimo, i lani je država planirala zasijati manje pšenice. Umjesto planiranih 161.000 tona, pšenicom je prošle godine posijano 220.000 hektara. No, ove godine u ministarstvu su se dosjetili »zaštitnih mehanizama«. To je osigurani otkup pšenice, odnosno sijanje samo za »poznatog kupca«. Osim toga, državni poticaji bi se ubuduće isplaćivali jedanput godišnje, odnosno nakon žetve.</p>
<p>Naime, dosad su se poticaji isplaćivali dva puta godišnje, 50 posto prije sjetve, a 50 posto nakon žetve. To je u praksi značilo da je ministarstvo, primjerice, bilo zatrpano samo sa 40.000 zahtjeva za isplatu poticaja za pšenicu, dok ukupno korisnika poticaja i naknada u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu ima više od 270.000. </p>
<p>Međutim, i voćari drže da su novi poticaji destimulativni za intenzivnu proizvodnju uopće, pogotovo u voćarstvu koje ima višegodišnje nasade. Dosadašnji su poticaji bili usmjereni poticanju primarne proizvodnje u ratarstvu, a slična su rješenja i u novom Zakonu o poticajima i naknadama u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu. Slično razmišljaju i proizvođači s obale, kad kažu da se na štetu mediteranske poljoprivrede, više potiče radno intenzivna proizvodnja žitarica u kontinentalnom dijelu Hrvatske. </p>
<p>Pšenica je trn u oku i riboprerađivačima i povrćarima. Voćari, pak, ističu da predviđeni iznos od 1250 kuna po hektaru za voćarske kulture pokriva samo 1,3 posto troškova kod proizvodnje jabuka i krušaka, 1,8 posto kod bresaka, a kod pšenice 33 posto ili kukuruza 30 posto. </p>
<p>S druge strane, kod voćarskih kultura proizvodnja je znatno ispod potreba domaćeg tržišta. Primjerice, kod jabuka je pokriveno 50 posto potreba, krušaka 15 posto, bresaka 20 posto. Hrvatska voćarska zajednica je, naime, predlagala da se godišnji iznos poticaja prema predočenoj kalkulaciji za redovitu proizvodnju iznosi 11.890 kuna po hektaru za jabuke, 14.408 kuna po hektaru za kruške i na primjer 8999 kuna po hektaru za breskve. </p>
<p>Voćari tvrde da su ovi prijedlozi realni i samom činjenicom što se podudaraju s iznosom nerefundiranog, izgubljenog PDV-a, koji za jabuke iznosi 13,376 kuna po hektaru, što znači da poticaji od 1250 kuna neće nikad privući voćare da uđu u sustav PDV-a. To je bitno, jer voćari su registrirani proizvođači koji imaju pravo na poticaj, a tako i obvezu plaćanja PDV-a.</p>
<p>S ovakvim poticajima Hrvatska će ulaskom u EU biti deficitarna sa svim voćarskim kulturama, osim mandarinama, jer do 2008. godine, neće ostvariti program podizanja voćnih nasada.</p>
<p>Proizvođači povrća su u još težem položaju. Naime, na domaćem tržištu je sve više povrća iz nama susjednih zemalja, ali i Makedonije, Maroka, Grčke, Tunisa i Španjolske. </p>
<p>Naime, kako tvrde, povrće iz uvoza na domaće tržište stiže na nelegalan način, bez plaćene carine i PDV-a. Prizvođači su zasad uspjeli da se roba s kamiona koji imaju stranu registarsku pločicu ne prodaje izravno na Zelenoj tržnici u Zagrebu. No, pitanje je što je s robom na gradskim tržnicama?</p>
<p>Uz manje površine pod pšenicom, operativnim planom povećan je plan sjetve stočnog ječma s 18.000 na 25.000 hektara, uljane repice sa 14.000 na 20.000 i raži s 2000 na 4000. To bi, na godinu trebalo rezultirati proizvodnjom 9400 tona raži, 87.500 tona stočnog i 24.500 tona pivarskog ječma, kao i 44.000 tona uljane repice. </p>
<p>Kao krajnji rok za dostavu raspodjele sjetvenih površina na korisnike, ministarstvo je odredilo 20. kolovoza ove godine za uljanu repicu i 30. rujna za ostale kulture. Stoga bi od sredine idućeg tjedna iz kutinske »Petrokemije« trebala početi isporuka mineralnog gnojiva u količinama i asortimanu primjerenom za domaće tržište. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Ne postoji apsolutna obrana od poplava </p>
<p>Uzrok najnovijih poplava bile su velike količine oborina. Iako su promjene klime evidentne, još uvijek je teško reći u kojoj mjeri one utječu na izvanredne meteorološke i hidrološke elementarne nepogode. Česte poplave javljale su se između 12. i 15. stoljeća. Jedna od najvećih poplava iz tog razdoblja bila je 1421. godine u Nizozemskoj. Ta poplavna voda je zbrisala 72 naselja i odnijela oko 100.000 života </p>
<p>PIŠE:DR. SC. DUŠKO TRNINIĆ</p>
<p>Čovjek se od pamtivijeka, sa većim ili manjim uspjehom, bori s poplavama. Ta borba traje više od 5000 godina, od kada postoje pisani zapisi o poplavama, traje i danas, a vjerojatno će trajati i u bližoj i daljnjoj budućnosti.</p>
<p>Proteklih dana svjedoci smo mnogobrojnih izvanrednih meteoroloških i hidroloških prilika koje su se dogodile diljem svijeta: katastrofalne poplave, ogromne količine oborina, pijavice, grmljavine, tuča, suše i dr. Najizrazitije elementarne nepogode bile su poplave koje su diljem svijeta prouzročile ogromne izravne i neizravne štete. Najizrazitije poplave u Aziji bile su u Kini, Nepalu, Vijetnamu, Bangladešu, Indiji (istočni dio, dok su u zapadnom dijelu harale suše), Južnoj Koreji i Novom Zelandu. U Europi katastrofalne poplave su bile, a negdje još i traju u Češkoj, Njemačkoj, Slovačkoj, Austriji, Mađarskoj, Italiji, Rumunjskoj i Rusiji. </p>
<p>Ove godine, zbog izrazito velikih i dugotrajnih količina oborina, poplavama su posebno pogođeni veliki europski gradovi: Prag, Bremen, Bratislava, Beč, Budimpešta i drugi. Posebno je teška situacija u glavnom gradu Češke Republike - Pragu, gdje je zbog poplavnih voda Vltave evakuirano oko 50.000 stanovnika Praga, a oko 200.000 stanovnika diljem Češke. Uz ljudske žrtve, ova poplava je prouzročila i ogromne materijalne štete koje se još ne mogu sagledati. </p>
<p>Poplave u Hrvatskoj nisu bile tako dramatične i nisu prouzročile tako velike štete. Bilježimo poplave u Istri i Dalmaciji, te velike vode na Muri i Dravi, a u sljedećim danima veliki vodeni val proći će i Dunavom kroz Hrvatsku. U Istri, na Raši, Mirni i Pazinčici bile su proglašene izvanredne mjere od poplava, a najveće štete su bile na vodnom uređaju Botonigi te na pogonu Ciglane u Cerovlju. Poplavljeno je bilo i Imotsko polje, te mnogi gradovi na Jadranu.</p>
<p>Uzrok svih ovih poplava bile su velike količine oborina. Postavlja se pitanje jesu li te velike količine oborina rezultat klimatskih promjena? Iako su promjene klime evidentne, još uvijek je teško odgovoriti u kojoj mjeri one utječu na izvanredne meteorološke i hidrološke elementarne nepogode. </p>
<p>U bližoj i daljnjoj prošlosti imali smo kišna i sušna stoljeća. Česte poplave javljale su se u razdoblju od 12. do 15. stoljeća. Jedna od najvećih poplava iz tog razdoblja bila je 1421. godine u Nizozemskoj. Ta poplavna voda zbrisala je 72 naselja i odnijela oko 100.000 života. Razdoblja suša su bila izrazita u 19. i 20. stoljeću: 1856. i 1875. godine, razdoblje od 1884. do 1909., kao i razdoblje od 1946. do 1964. godine te zadnje desetljeće prošlog stoljeća.</p>
<p>Kada govorimo općenito o poplavama moramo reći da one nastaju od velikih količina oborina, otapanja snijega, kombinacije kiša i otapanja snijega, a poznate su i tzv. »ledene poplave«. Ove zadnje nastaju kad nema nikakvih oborina i kad je temperatura zraka često ispod - 200 stupnjeva Celzija. Ako takve, i niže, temperature potraju duže, na kritičnim dionicama vodotoka može doći do začepljenja santama leda i nemogućnosti normalnog protoka. U tom slučaju dolazi do usporavanja i voda se naglo diže uzvodno i može doći do plavljenja. Jedna od najvećih poplava Dunava kod Budimpešte, kada je dio grada bio pod vodom, bila je tzv. »ledena poplava«, koja se dogodila 26. veljače 1876. godine i kada je izmjeren vodostaj od 867 cm. Dvije ekstremno oštre zime s mnogo leda na našim rijekama bile su zime: 1879/1880 i 1928/1929. U veljači 1880. godine na Dravi kod Varaždina debljina leda iznosila je čak dva metra. U razdoblju od 12. do 21. veljače 1929. godine i Sava kod Zagreba je bila zaleđena. </p>
<p>Kada govorimo o poplavama moramo spomenuti i dvije katastrofalne poplave u gradu Zagrebu. Za nekoliko dana navršit će se 38 godina od katastrofalne poplave grada Zagreba i 331 godina od prve zabilježene poplave. Bio je ponedjeljak, 26. listopada 1964. godine, kada je ujutro u osam sati registriran apsolutno najviši vodostaj Save kod Zagreba od 514 cm, kome odgovara protok od 3128 kubičnih metara u sekundi. </p>
<p>Štete od te poplave bile su goleme, a ovdje navodim samo neke: 17 ljudskih žrtava, 40.000 ljudi je ostalo bez krova nad glavom, 10.000 potpuno uništenih stanova i 3297 gospodarskih zgrada, 120 oštećenih poduzeća, dva kilometra autoputa, zauvijek je izgubljeno 65 posto građevinskog materijala iz skladišta, uništena je 61 trafo-stanica i još mnogo, mnogo drugih dobara.</p>
<p> Te, 1964. godine, izravne štete od poplava u Republici Hrvatskoj iznosile su 8.19 posto nacionalnog dohotka. Međutim, Zagrebu ne prijete poplave samo od rijeke Save. Uže gradsko područje grada Zagreba obiluje mnogobrojnim potocima koji se s Medvednice slijevaju ka urbanim dijelovima grada. Osam potoka sa sjeverozapadnih obronaka Medvednice utječe u rijeku Krapinu. U rijeku Savu s južnih i jugoistočnih obronaka Medvednice utječe 31 potok. Jedna od najvećih poplava brdskih voda Medvednice bila je 26. srpnja 1651. godine kada je nabujao potok Medveščak. U današnjoj Tkalčićevoj ulici, koja se prije zvala Potok, jer je kroz nju tekao potok Medveščak, bujica je srušila skoro sve kuće, a poginule su 52 osobe. Često se postavlja pitanje, može li grad Zagreb, ili ma koji drugi grad, doživjeti još takvih poplava? Odgovor je jasan - može, iz jednostavnog razloga što nema apsolutne obrane od poplava i što uvijek postoje ekstremi ekstrema.</p>
<p>Nakon katastrofalne poplave Save kod Zagreba pristupilo se izgradnji sistema obrane od poplava Srednjeg Posavlja, unutar kojeg se gradovi Zagreb, Karlovac i Sisak uz obrambene nasipe, brane od poplava i oteretnim kanalima.</p>
<p>U oteretni kanal »Odra« upušta se dio velikih voda Save i na taj način se štiti područje grada Zagreba od velikih i poplavnih voda. Velike vode Kupe uzvodno od Karlovca rasterećuju se oteretnim kanalom »Kupa-Kupa«. Sisak se od velikih voda rijeke Save brani preko ustave »Prevlaka« kojom se voda upušta u oteretni kanal »Lonja-Strug«. </p>
<p>Interesantno je spomenuti da je oteretni kanal »Odra« do sada bio u funkciji pet puta: dva puta u 1979., jedanput u 1980.,1990. i 1998. godini. Uže područje grada Zagreba brani se sa stupnjem sigurnosti od 99,9 posto (povratni period – 1000), a područje uzvodno od Podsusedskog mosta i nizvodno od Mićevačkog mosta sa stupnjem sigurnosti od 99 posto (povratni period – 100 godina). </p>
<p>Ogromna sredstva su uložena u izgradnju sistema obrane od poplava »Srednje Posavlje«, koji, nažalost, još nije završen i treba ga što prije, u projektiranom ili nekom drugom stanju, završiti. Već sada su evidentne velike koristi i opravdanost uloženih sredstva u ovaj, nažalost, ne završeni projekt.</p>
<p>Prema podacima Svjetske meteorološke organizacije (World Meteorological Organization - WMO), koja je specijalizirana organizacija Ujedinjenih naroda, u Aziji svake godine riječne poplave unište ili oštete četiri milijuna hektara zemlje i usjeva te ugroze živote i imovinu više od 17 milijuna ljudi. Također je procijenjeno da je u poplavama između 1860. i 1960. nastradalo više od pet milijuna Kineza. U razdoblju od 1977. do 1984. godine registrirane su 133 poplave u 45 zemalja koje su imale katastrofalne posljedice. </p>
<p>Rezultati istraživanja u Kanadi, Japanu, Velikoj Britaniji i SAD-u pokazala su da hidrološke prognoze i upozorenja na velike i poplavne vode mogu smanjiti štete od poplava za šest do 40 posto.</p>
<p>Državni hidrometeorološki zavod, sukladno svojim financijskim i kadrovskim mogućnostima, sudjeluje s meteorološkim i hidrološkim podacima, informacijama, prognozama i upozorenjima u procesima obrane od poplava i na taj način daje svoj doprinos u smanjivanju šteta od poplava.</p>
<p>Autor je pomoćnik ravnatelja Državnog hidrometeorološkog zavoda</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Od 28. kolovoza još preciznije vremenske prognoze </p>
<p>Lansiranjem meteorološkog satelita Meteosat druge generacije iz Francuske Gvajane, poboljšat će se preciznost vremenske prognoze. Novi satelit pruža precizna mjerenja svakih 15 minuta, praćenje oblaka već od veličine jednog kilometra. Satelit će pratiti i »vruće točke« – područja nastanka šumskih požara</p>
<p>Najgore ljeto u posljednjih trideset godina, kako su ga okarakterizirali meteorolozi, po svemu sudeći je iza nas. Naime, kako tvrdi mr. Ivan Čačić, načelnik odjela za vremenske analize i prognoze Hrvatskog hidrometeorološkog zavoda, u sljedećim se danima glavnina vlažnog i nestabilnog zraka očekuje dalje od naših krajeva. </p>
<p>Povremeno će biti prodora nestabilnog zraka, no intenzitet neće biti niti približan onom koji nas je pratio cijelo kalendarsko ljeto. »Prema godišnjoj srednjoj količini padalina, za očekivati je razdoblje s manje oborina od onoga do sada«, zaključuje Čačić. </p>
<p>Čačić najavljuje i skorašnje puno preciznije vremenske prognoze koje možemo zahvaliti lansiranju meteorološkog satelita »Meteosat druge generacije«. »Nakon dugotrajnih priprema, 28. kolovoza iz Kouroua u Francuskoj Gvajani, napokon će se lansirati satelit druge generacije«, ističe Čačić, te dodaje da je to lansiranje od velikoga značenja za operativu i istraživanja u meteorologiji. »S jedne strane, podaci sa satelita će poboljšati vremensku prognozu, dok će se s druge strane dobiti cjelovitiji uvid o klimatskim karakteristikama te o praćenju promjena klime vezanim uz globalno zagrijavanje«, tvrdi Čačić. </p>
<p>Za razliku od podataka dosadašnjeg satelita »Meteosat 7«, nastavlja, podaci Meteosata imat će veću rezoluciju i učestalost. Naime, sadašnji satelit prosljeđuje podatke mjerenja iz tri spektralna područja (vidljivi spektar, infracrveni spektar i spektar vodene pare) svakih pola sata, dok će novi satelit pružiti mjerenja svakih 15 minuta iz 12 spektralnih područja. </p>
<p>»Ovo lansiranje se događa nakon 25 godina satelitskog mjerenja, tijekom kojega je organizacija Eumetsat poslala oko 1,5 milijuna satelitskih slika«, navodi Čačić te pojašnjava kako je Eumetsat međunarodna organizacija koja broji 18 članica, te četiri pridružene članice, među kojima je od 1. siječnja ove godine i Hrvatska.</p>
<p>Za Hrvatsku je posebno važno, navodi Čačić, što će se prognoze temeljiti na finijoj srukturi praćenja oblaka. Primjerice, dosad su bili vidljivi samo oblaci veličine 2,5 kilometara, dok će novi satelit opažati oblake već od veličine jednog kilometra. »Na taj se način može daleko bolje i cjelovitije predvidjeti gibanje i razvoj kišnih i grmljavinskih oblaka, čime se pridonosi boljem osiguranju ljudskih života i materijalnih dobara«, ističe Čačić. Velika važnost će biti i u praćenju oceana, leda, ozona te sastava tla, uključujući i vegetaciju. Čačić navodi da je ovo prvi put da jedan geostacionarni satelit (satelit koji se okreće zajedno sa zemljom) provodi sondažu po vertikali, mjereći tako temperaturu i vlagu. </p>
<p>Posebno je značajno što satelit može mjeriti i takozvane »vruće točke«, odnosno područja nastanka šumskih požara. »Satelit može točno odrediti područje s velikim toplinskim pokazateljima koji se mogu koristiti u predviđanju šumskih požara«, ističe Čačić. Dodaje kako će se poboljšati i praćenje neposrednog razvoja vremena, primjerice, za sljedeća tri sata. </p>
<p>Satelit će donijeti i veliku korist u sigurnosti rada ribara. Naime, tvrdi Čačić, u svijetu godišnje pogine 24.000 radnika koji se bave ribolovom, a dokazano je da od toga jedna trećina strada zbog vremenskih nepogoda. </p>
<p>Uloga satelita bit će odlučujuća i u praćenju širenja pustinja, topljenja ledenjaka, praćenju morskih struja, pa čak i praćenju širenja vulkanskog pepela koji može ugroziti zračni promet. </p>
<p>»Hrvatska će prvi put dobiti i produkte izvedene iz podataka satelita – imat ćemo gotove kompjutorske programe na temelju kojih će se dobivati podaci o količini oborina i njihovoj rasprostranjenosti, vjetrovima...«, kaže Čačić. Dodaje da je ovo prvi put da ovakva mjerenja visoke rezolucije proizvodi geostacionarni satelit. »Ovim lansiranjem počinje razdoblje eksploatacije satelita druge generacije. Trajanje programa je 12 godina, u kojem se predviđa lansiranje još dva ili tri satelita«, tvrdi Čačić. Projekt je vrijedan 1,3 milijarde eura. Iako se čini puno, tome nije tako. »Naime, prema istraživanju Svjetske meteorološke organizacije, jedan euro uložen u meteorologiju, nosi deset eura koristi.«</p>
<p>Anuška Fjorović</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Život na zemlji za umjetnike je najveći kompromis</p>
<p>»Umjetnost je jedno od najegoističnijih 'zanimanja' koja postoje jer, radeći čitav život na usavršavanju samog sebe, ne ostaje puno mjesta za ostale«. »Borba za egzistenciju oduvijek je tjerala umjetnike da hodaju na granici prostitucije, što je prihvatljivo do onog trenutka kad na tom temelju ne počnu doživljavati orgazam«</p>
<p>Nekonformisti, geniji, luđaci i šarlatani. Tim i još mnogim drugim riječima kroz povijest su opisivani životni stilovi većine (slavnih) umjetnika. Iako su i danas neusporedivi individualisti, oni se nerijetko dodiruju u nekim zajedničkim interesima koji ih nevidljivom crtom dijele od »običnih ljudi«. Neki su zaista rođeni s određenom karizmom koja ih je automatski lansirala na posebno mjesto pod Suncem. S druge strane, mnogo ih je čitav svoj život usmjerilo upravo na stvaranje prepoznatljive osobnosti pa su sebi samima postali životni projekti bez pokrića. Izazivanje pažnje i publiciteta, indiferentnost prema običajima »malog čovjeka« i negiranje pozitivnih društvenih vrijednosti mnogima su postali glavne životne preokupacije iza kojih se više ne prepoznaju niti sjene umjetnika. Slavna su imena samo vrh velike sante umjetničkog svijeta koji u sebi čuva tajne koje je spreman podijeliti tek u određenim trenucima.</p>
<p>»Umjetnici su ljudi koji često žive izvan vremena jer su djeca koja zapravo nikada ne odrastu. Znatiželjni su i vođeni muzama te vrlo često boluju od zablude da će svojim djelima promijeniti svijet. Ono što ih možda čini drukčijima od ostalih jest njihova svijest o individualnosti, jedne od najprirodnijih i neponovljivih stvari specifičnih za svako biće«. Tako naime, svoju pojavu u društvu tumači dugogodišnji glazbenik, profesor gitare u školi »Vatroslav Lisinski« i bivši glazbeni kritičar Nenad Miletić-Pippo koji nas je, zajedno sa svojim sinom, violinistom i gitaristom Matijom, uveo u svijet glazbene umjetnosti. </p>
<p>Mladi multimedijalni umjetnik, producent i videoaktivist Igor Grubić, umjetnička djela doživljava poput podsjetnika - okidača koji ga vraćaju samome sebi. »Umijeće svakodnevnog življenja smatram vrhuncem kreativnog djelovanja. Ono što ostavlja najvredniji trag u životu nisu umjetnička djela već djelovanje, svakodnevne male pozitivne međuljudske interakcije. Neki umjetnici u borbi za ostvarivanjem svojih 'veličanstvenih ideja' djeluju razarajuće na svoju okolinu. Oni su, razvijajući samo jedan aspekt svoga bića, potpuno previdjeli smisao cjeline. Zato mi je blizak istočnjački pristup koji je ostao na tragu drevnih uloga šamana ili svećenika koji su kroz rituale, ples, crteže ukazivali na važnost duhovnog putovanja«. No, ipak, naglasio je Grubić, »umjetnika ne gledam kao nekog tko je Bogom dan i izabran, već vjerujem da bi upravo svatko trebao davati više pažnje i podrške kreativnom djelu svoje osobnosti. Čitavo društvo bi u većoj mjeri bilo pozitivnije, zdravije i tolerantnije.«</p>
<p>»Umjetnik ne može, niti bi smio išta direktno mijenjati, ali bi trebao biti savjest društva i razbijati njegove ustaljene norme. No, profesionalni umjetnici nisu posebna vrsta ljudi. Svoj posao moraju shvatiti vrlo ozbiljno, maksimalno mu se predati te ga raditi savjesno kao i svaki drugi posao.« Tako, naime, osjeća glumica Branka Cvitković koja je od mladih dana u kazalištu »Jazavac« sanjala o daskama HNK. I eto, san se ostvario kada je nedavno primila Godišnju nagradu HNK za najbolju glumicu protekle sezone. </p>
<p>Mladi Matija Miletić iznenadio nas je zanimljivom vizijom vlastite profesije. Prema njegovim spoznajama »umjetnost je, a pogotovo glazbena, jedno od najegoističnijih 'zanimanja' koje postoje. Čovjekov jedini i najveći projekt je on sam. Stoga, radeći čitav život na usavršavanju samog sebe, ne ostaje puno mjesta za ostale.«</p>
<p>Njegov otac, znatno oprezniji, zaključio je kako je umjetnost danas teže definirati nego ikada do sad. »Ona nikad nije bila politički izmanipuliranija kao što je danas. Ako bi njezinu definiciju sveli samo na tezu da ona postoji za nezadovoljno čovječanstvo, onda vidimo da danas čak ne ispunjava niti tu funkciju. Miris te manipulacije možda se najbolje može osjetiti na velikim stadionima i rock koncertima, gdje nezadovoljnoj mladeži nakon ispucavanja negativne energije ne pada na pamet da to nezadovoljstvo usmjere na prava i odlučujuća mjesta. Time se ponovno vraćamo na jedinstvenost samih umjetnika koji su u tom slučaju asocijalna bića koja se ne priklanjaju kolektivnoj 'psihologiji čopora', kao ni bilo kojim modnim ili političkim diktatima«.</p>
<p>A što rade umjetnici dok se »obični smrtnici« prepuštaju općoj društvenoj hipnozi i manipulaciji?</p>
<p>»Umjetnik se, misli Branka, ima obvezu baviti stalno sa sobom i toga je možda svjesniji od 'običnog čovjeka'.« No, koliko dugo takav umjetnik može ostati neutralan u vlastitoj viziji, kad i njega, kao i sve ljude, ne zaobilazi vječito pitanje - kako opstati u egzistencijalnoj borbi. </p>
<p>»Borba za egzistenciju oduvijek je tjerala umjetnike da hodaju na granici prostitucije, što je prihvatljivo do onog trenutka kada na tom temelju ne počnu doživljavati orgazam. Osobno ne poznajem niti jednog umjetnika koji nije koketirao s prostitucijom. Neki su pak karakterno vrlo slabi pa u tom svijetu i zastrane, no ipak, veliki talent je neobustavljiv«, smatra Pippo. </p>
<p>Kao žena i majka, koja je u svijetu umjetnosti morala biti više nego oprezna, Cvitković je radije koristila kompromise kao svojevrstan »adut u rukavu«, nego im se priklanjala bez razmišljanja. »U životu sam često radije bila zakinuta jer sam stajala po strani, ali sam se uvijek prepuštala instinktu i unutarnjem vodiču koji mi je na koncu ipak pomogao«. Gotovo svi Grubićevi umjetnički projekti bili su ostvareni sa skromnim proračunom i asketskim sredstvima. No, kako ističe, uvijek je vodio računa o tome da ne radi kompromise i da s minimalnim sredstvima pokuša postići maksimalni efekt. Grubićeve simbolične, a istodobno socijalno angažirane »akcije« (protiv uvođenja PDV-a na knjigu, za smjenu Uprave SC–a), vrlo su jasan primjer da umjetnik, ako želi, uistinu može mijenjati svijet i zajedno s mladom generacijom, djelovati na svijest društva. </p>
<p>Prema ovakvim iskustvima i razmišljanjima čini se kako se danas svi oni bore za egzistenciju sami, bez podrške i pomoći odgovornih institucija koje bi, zapravo trebale biti spona umjetnika s »običnim ljudima«. »U ovom poretku veliki talenti su zapravo greške koje se tu i tamo toleriraju. Još do prije sto godina vlastodršci su se šminkali i hodali ruku pod ruku s umjetnicima jer su ta poznanstva imala određenu težinu. Danas se političari više ne kite umjetnicima, kao da su i sami prepoznali da pravde nema. Pa zašto bi danas riskirali da sutra ispadnu budale?«, Pippo je oštro kritizirao odnos današnjih »sponzora-činovnika« prema svakom obliku umjetničke kreacije. No, za sve slabiji posjet kazalištu i određenim koncertima nisu krivi jedino »vlastodršci«. Koliko će njihov direktan kontakt s publikom biti plodonosan, ovisi, naravno i o njima samima.</p>
<p>»Svi umjetnici više manje teže tome da budu shvaćeni, ali nisu uvijek u tome uspješni. Publika će vas shvatiti onoliko koliko to zaista želite. Uz neke iznimke, velike umjetnosti ipak su shvaćene na vrijeme. Stoga se elitisti nemaju pravo braniti tezom »Jednog dana ljudi će shvatiti....«, smatra Pippo. »Dužnost je umjetnika da bude dostupan svima, ali da ipak nosi neku svoju tajnu. Dobra predstava zato uvijek otvara pitanja na koja ne nude odgovor«, istaknula je Cvitković. </p>
<p>Dok u najljepšem, kreativnom trenutku na daskama i pozornicama postaju idoli, u svakodnevnom životu oni su obični prolaznici za kojima se kod nas rijetko tko i osvrne. »'Obični ljudi' misle da mi imamo puno novca i živimo životom koji njima nije dostupan. Veliki umjetnici, kao što je Pero Kvrgić, uistinu su skromni ljudi koji govore svojim poslom, dok mali ljudi puno pričaju, skreću na sebe pozornost i vječito na nešto upozoravaju. Često se događa da čovjek koji ne zna pročitati niti jednu notu niti se čak potpisati, živi pod 'staklenim zvonom', dok veliki umjetnici prebiru po kantama za smeće. To je kompletan poremećaj društva«, o životu kazališnih glumaca priča Cvitković. Pippo je u svojoj karijeri glazbenog kritičara upoznao mnoge slavne osobe, a najviše su mu, kaže, u sjećanju ostali Chick Corea, Gary Burton, Bill Cobham, Pat Methiny, Oscar Peterson, grupa The Queen, Chuck Barry, Jakov Gotovac, Boris Papandopulo, Eric Clapton i još mnogi. »U vrijeme kad sam se bavio glazbenom kritikom imao sam sreće jer je tada u Hrvatskoj postojala zavidna rock, fussion i jazz scena. Tada sam imao čast upoznati divne, skromne i jednostavne ljude koji su zapravo u isto vrijeme bili svjetske zvijezde. Fascinirali su me, ne samo svojom skromnošću i duhovitošću, već i tipom egzistencije koja ne mari puno za diktate. U toj jednostavnosti i dubokom 'kredu', kao da to što i kako rade spada u domaću zadaću koju im je Bog stavio u nadležnost i zato su toliko sigurni u vlastita uvjerenja«.</p>
<p>Ljude koji su živjeli samo za jedan trenutak o kojem je možda ovisilo njihovo životno djelo, kojima je zanos i život na rubu egzistencije zapravo bio izvor njihove inspiracije, često zovemo boemima. Danas je, izgleda, govoriti o boemštini kao životnom stilu i odabiru, više nego licemjerno. </p>
<p>»Boemštine je kod nas možda manje nego ikad. To je stil života u kojem se danas vole 'prikrpati' i pozeri i opscenari. Najbolji primjer su članovi grupe Rolling Stones, koji unatoč činjenici da plivaju u gomili novca i redovito razbijaju hotelske interijere, i dalje glume dečke s ulice, a to nisu već barem 30 godina. To je prijevara koja boli i koja je očito svima potrebna«, smatra Pippo koji je, kaže, drugi tip građanskog čovjeka koji teško razumije boeme jer ne voli nered, neizvjesnost i nesigurnost. Osobi koja jede tri puta tjedno, sa sobom svugdje nosi zasušenu paletu s bojama i lulu u kojoj nema duhana, na neki način se i divi. Da se ne bave umjetnošću, ti ljudi bi, smatra, vjerojatno bili klošari, jer i to je stil života. </p>
<p>Za razliku od Pippa, Branka je u Zagrebu najljepše dane proživjela baš u vrijeme kada je boemski život doslovce cvjetao.</p>
<p>»Tada su se u kafiću 'Tingl Tangl' okupljale takve osobnosti koje su poput magneta privlačile sve oko sebe. Oduvijek mi je bio uzbudljiv 'rubni život' slikara i pjesnika jer su to bili pravi boemi koji su se prepuštali trenutku i živjeli od iskre i zanosa«, sjeća se Branka. »No, smeta me kada ljudi boemski život danas poistovjećuju s alkoholičarskim. Ako piješ i lud si, predstavi se imenom i prezimenom, a nemoj se skrivati iza termina kao što je boemština.</p>
<p>Kao model ponašanja, Grubić boemštinu doživljava kao negativno stanje duha, identitet u kojem osoba preuzima patetično – romantičnu ulogu »neshvaćenog« umjetnika. Naime, misli Grubić, onaj koji je osvijestio istinske vrijednosti življenja zna koliko mu je malo potrebno za kvalitetan život. </p>
<p>Mlađa generacija umjetnika zasigurno je u mnogim domaćim stvaraocima pronašla uzore i modele čiji im utjecaji danas pomažu u daljnjem razvoju i snalaženju u svijetu umjetnosti. Pitanje je samo, jesu li ti isti idoli iza sebe ostavili dovoljno plodno tlo.</p>
<p>»Mladi danas imaju peh da žive u povijesno nevrijeme nemorala. Mnogo toga ne mogu postići zbog kolektivne apatije kojom su kažnjeni kada se susreću sa svijetom u kojem nema čak ni naznaka da će biti bolji. Sumorne misli o kolapsu umjetnosti nemaju veze s današnjim naraštajima koji su u toj gorčini napravili i više nego što sam od njih očekivao«, smatra Pippo.</p>
<p>Vedran Horvat</p>
<p>Željka Laslavić</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Švejkovskim humorom protiv poplave </p>
<p>Premda potopljen, i danas još uvijek čudesni Prag ostaje sinonim za jedinstvo prošlosti i sadašnjosti: moderan u svojoj karizmatičnoj magičnoj privlačnosti i istodobno tradicionalan i neuništiv u svojoj postojanosti, grad kojemu nisu mogli nauditi austrougarski zatvori kao ni ruski tenkovi, a ni ova silna voda koja se pojavila poslije sudara dvaju oblaka</p>
<p>Svako pisanje o Češkoj ima svoj kod, svoje uvjetno razmišljanje, jer kada želimo pisati optimistički i izraziti svoje duhovite opaske i osjećaje onda citiramo dobrog vojnika Švejka, kada na stvari gledamo crno, oslanjamo se, podcrtavamo i dijelimo svoje osjećaje s Kafkom. U njegovoj ostavštini pod kodom X.337.f piše: »Nikad nećeš izvući vodu iz dubine ovog studenca. Koju vodu? Iz kojeg studenca? Tko to pita? Tišina. Kakva tišina?« Ona, na Starogradskom trgu u srcu Praga. Jer tamo se ovih dana zaustavio povijesni »Staromestsky orloj« (Staromešćanski sat). Pred zabezeknutim stranim gostima, pred Pražanima s punim dlanovima vode, a ne piva. Nema turista, koji nije stao pod sedamdeset metara visokim tornjem i s nestrpljenjem iščekivao da sprava iz gotskog vremena ne otkuca puni sat, da se na njemu ne otvore vrata i izađu pred znatiželjne oči mase, apostoli stari 300 godina, koje predvodi smrt, vječni mjerač svačijeg, pa i našeg vremena. Svašta je taj sat doživio, jedanput je izgorio, godine 1866. ga je obišao uvijek razigrani francuski pisac i pustolov Aleksandar Dumas, češki revolucionari su ga uništili u svibanjskoj revoluciji 1945. A ovih dana je sat jednostavno prestao raditi.</p>
<p>Možda iz protesta, možda preventive, prkosa ili straha, tko bi to znao. Možda se uplašio vode koja je prelila korito Vltave i razlila se po starim ulicama, po magičnim mjestima Zlatnog grada. Ovog četvrtka je pod vodom bila desetina grada. Voda je među ostalim poplavila sedam stanica podzemne željeznice, ponosa modernog Praga. Obnavljanje i vraćanje u promet podzemne željeznice trajat će sigurno nekoliko mjeseci i koštati nekoliko milijardi čeških kruna (jedan euro je 3,1 češka kruna). Još u srijedu bilo je jako dramatičnu u glavnom gradu. Rijekom je brzalo pet tisuća kubičnih metara vode u sekundi. Vltava je strahovito narasla, nivo rijeke bio je trideset puta viši od uobičajenog.</p>
<p> Vodena stihija nije zalila samo ulice, zgrade uz obalu nego i kemijsku tvornicu »Sporova« u Neratovicama. Klor je onečistio zrak, nad gradom se podigao crni dim, voda je oštetila skladište mazuta. Na onom istom Starogradskom trgu dosta je tužno ovih dana, pod šutljivim, »prestravljenim« satom, ili još uplašenijim rijetkim stranim turistima, gdje se pije pivo za 40 kuna jer je taj prostor postao »in« (inače u pravim praškim »hospodama« pivo je po 16 kuna). Većina turista okupljala se kod Karlovog mosta jer tamo se događala prava tragedija. Gradska uprava je ove godine namjeravala sanirati most, ali ga je sada iznenada, vodena stihija preuzela u svoje halapljivo, nemilosrdno, mokro okrilje. Voda pod mostom dostigla je 784 centimetra.</p>
<p> Kasnije je nivo vode opao, Vltava je preplavila rijeku Labu i prouzročila poplave u Njemačkoj, Dresden je još uvijek pod vodom. Ali Česi ne bi bili to što jesu, da i ovu dramatičnu situaciju nisu iskoristili kao povod za oštrenje duha i smišljanje samo njima svojstvenih priča i pričica. Tako oni, jedini u Europi, nisu u pomoć pozvali samo vatrogasce i dvije tisuće vojnika, nego i svoj humor, izazivajući onaj prepoznatljivi vedri švejkovski smjeh spasa. Tako se neki dan u tamošnjim novinama pojavio oglas: »Prodajem kuću u Češkim Budjevicama. Možete ju razgledati pod Karlovim mostom u Pragu. Oprema kuće: vodeni krevet, tekuća voda, a ispod kuće je kupalište!« </p>
<p>Vodena nepogoda je na Labi uništila pet teretnih riječnih brodova, 11 ljudi je izgubilo živote. Jedna barka duga sedamdeset metara sa šesto tona pšenice udarila je u željeznički most u Diečinah. Zbog toga su u četvrtak zatvorili sve mostove na Labi, jer je voda narasla 11 metara. U gradiću Pisek gdje stoji most, još stariji od praškog Karlovog mosta, voda je taj povijesni most tako preplavila da su stršale samo glave svetaca, kao odrubljene. Neki češki humorist, gledajući sve to, prokomentirao je vremensku nepogodu: »Naša humanitarna pomoć Nijemcima koje je strefila velika nepogoda, je ogromna. Po vodi smo im poslali madrace, ormare, a nekoliko puta i cijele kuće...«</p>
<p>Duhoviti Česi nisu mimoišli ni predsjednika države Vaclava Havela, kojeg su uključili u vodenu katastrofu s aktualnom funkcijom: »Prije nekoliko minuta predsjednik države i privremenih vojnih sila, postavio je za admirala šefa MSV Stanislava Grossa. Taj je odmah postao vrhovni admiral češke ratne mornarice. Gospodinu Grossu, premda nema na dispoziciji nikakvih brodova, uspjelo je potopiti nekoliko barki, izjavio je gospodin Havel koji je prekinuo godišnji odmor i vratio se u Prag.« Danas pred kraj tjedna, nešto je mirnija situacija, pristižu avioni s međunarodnom pomoći, tehnikom, crpkama za vodu.</p>
<p> Voda polako opada, ali neke znamenite povijesne zgrade i mjesta još su poplavljeni. Tako je voda prodrla u staru sinagogu u Pariškoj ulici, preplavila podrume Narodnog kazališta, bolnicu na Frantičku, pod vodom je i dio zgrada na lijevoj strani Vltave u blizini Karlovog mosta, poznat kao Kampa... U praškom Karlinu se srušila četverokatnica, a neke ljude, koji su se sakrili po kućama, vatrogasci su morali na silu evakuirati. Pojavile su se prve krađe iz zaključanih trgovina, vatrogasci su primijetili i razotkrili lažne »vatrogasce« koji su ulazili u stanove, »spašavali« ukućane i onda im krali dragocjenosti. </p>
<p>U zoološkom vrtu uginulo je više od stotinu životinja. Već sada se procjenjuje na više milijardi kruna štete na spomenicima pod zaštitom UNESCO-a u Maloj strani, Karlinu, Holešovicah. Nivo Vltave počinje padati, optimizam raste, premda se evakuirani građani još ne mogu vratiti svojim kućama jer je promet minimaliziran. Ulicama voze samo gradski autobusi. Ipak, usamljenim, vodenim, ulicama bauljaju i oni malobrojni, ali neustrašivi turisti koji su doživjeli jedinstvenu priliku da otkriju nekoliko lica magičnog Praga, jedanput među alkemijskim zvijezdama, drugi put u stihijskom blatu i pod vodom...</p>
<p> Jiri Gruša, književnik, pjesnik i nekadašnji emigrant, a danas veleposlanik Češke Republike u Austriji, lani je objavio izuzetno duhovitu analitičnu knjigu o češkom čovjeku, njegovoj duši i nesalomljivom duhu, »Češka/Naputak za upotrebu«. U njoj ne piše samo o svojim dobrim rođacima, nego i o onim Česima koji su pronijeli slavu svoje domovine svijetom. Gruša između ostalog kaže u svojoj knjizi: »Svi mi dolazimo sa sela.</p>
<p> Naš čovjek je mogao otići u Prag, Beč, Budimpeštu. Ili do Pariza. Kao Mucha, slikar secesije (upravo ovih dana otvorena je u Pragu izložba njegovih radova s balkanskim motivima nastala u Sarajevu prije Prvog svjetskog rata) kojem se i danas divimo. Ili student Čapek koji je otišao u Pariz prije nego je počeo pisati svoje genijalne tekstove. </p>
<p>Tu je i industrijalac Bata kojeg je impresionirala američka tehnologija. Ili Masaryk koji je iz Amerike »uvezao« čak i suprugu, zaključuje Gruša. No, tu je i pisac, nekadašnji kralj praških birtija pokojni Bohumil Hrabal, vječiti lovac na golubove, zatim »najbolji francuski pisac« Milan Kundera koji umjesto reumatizma još uvijek ima u koljenima strah od totalitarizma. Upravo ovih dana, u ponedjeljak, u jeku najvećih poplava, umro je Jiri Kolar, simbol češkog surrealizma i apsurda, izrađivač mrtvačkih ljesova, pjesnik »Krsnog lista«, zatvoren za vrijeme Staljinizma, poznat po zbirki pjesama »Prometejeva jetra«, koji nakon 1969. nije više smio objavljivati jer se družio u, danas poplavljenoj, kavani »Slavija« s tadašnjim disidentom Havelom.</p>
<p>Branko Šömen</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Ubojstva koja su stvarala ili krojila povijest</p>
<p>Povod za podsjećanje na tu priču o ubojstvima svjetski uglednih društvenih ili političkih, čak i vjerskih, osobnosti, koje su u cijeloj ljudskoj povijesti bile žrtve pojedinačnih ubojica ili organiziranih urota, bio je neuspio atentat na francuskoga predsjednika Jacquesa Chiraca 14. srpnja</p>
<p>Abraham Lincoln, John i Robert Kennedy, Martin Luther King, Mahatma, Indira i Rajiv Gandhi, Jean-Paul Marat, Lav Trocki, Anwar al Sadat, Yitzhak Rabin, Olof Palme, princ Franjo Ferdinand, kralj Aleksandar Karađorđević... Što je svim tim svjetski poznatim državnicima, političarima i vladarima zajedničko, što ih spaja? Svi su oni umrli nasilnom smrću, ubijeni su iz određenih političkih razloga. Točnije, žrtve su političkih atentata. To je pitanje nedavno postavio i taj odgovor ponudio najugledniji francuski dnevnik Le Monde.</p>
<p>Povod za podsjećanje na tu priču o ubojstvima svjetski uglednih društvenih ili političkih, čak i vjerskih, osobnosti, koje su u cijeloj ljudskoj povijesti bile žrtve pojedinačnih ubojica ili organiziranih urota, bio je neuspjeli atentat na francuskoga predsjednika Jacquesa Chiraca 14. srpnja. Toga dana, naime, kada je cijela Francuska slavila svoj najveći državni blagdan, 25-godišnji Maxime Brunerie, član krajnje desničarske, »neonacističke« Radikalne unije (UR), izvukavši automatsku pušku iz kutije za gitaru, pokušao je pucati u Chiraca (i, dakako, ubiti ga) dok je predsjednik u otvorenom automobilu prolazio Elizejskim poljanama, u blizini Trijumfalnih vrata.</p>
<p>No, u zadnjemu su trenutku atentatora »ulovili« nazočni građani i, kada je ispalio hitac u zrak, predali ga policajcima i gardistima iz predsjednikove pratnje. Istraga je otkrila da je atentator »psihički bolesnik« te da je napad odlučio izvesti sâm, što znači da iza njega nije stajala neka organizirana urota. Poslije su njegovi bliski susjedi i znanci otkrili kako je dugo najavljivao da će ubiti Chiraca – »za dobro Francuske«.</p>
<p>A taj je neugodni događaj usred Pariza otvorio staro pitanje: tko su ti pojedinci ili organizirane skupine koji su spremni, radi postizanja svojih »svetih ciljeva«, ubiti čak i najviše čelnike država? U svakome slučaju, to je dobra prigoda medijima u svijetu da podsjete na sve atentate odnosno ubojstva uglednih i moćnih osoba, koji su možda čak stvarali povijest ili je barem krojili. </p>
<p>Koliko se danas zna, ta je priča počela davno, još u Starome vijeku. Naime, egipatski faraon Tutankhamon ubijen je 1337. godine prije nove ere, vrlo mlad, u 20. godini života. Najslavnija je žrtva atentata toga davnoga razdoblja bio rimski vojskovođa i car Gaj Julije Cezar. Njega su – nakon što je pokorio Galiju, Siriju i Judeju, a upravu nad Egiptom povjerio svojoj supruzi Kleopatri, te vladao diktatorski i uveo julijanski kalendar – ubili Brut i Kasije, »republikanski urotnici« i njegovi dugogodišnji suradnici (»Zar i ti, sine Brute!?«).</p>
<p>Inače, suvremena povijest atentata na vladare i moćne državne čelnike počela je ubojstvom austrougarskoga prestolonasljednika, princa Franje Ferdinanda, u Sarajevu 28. lipnja 1914. To je bio izravan povod za početak Prvog svjetskog rata, a atentator je bio Gavrilo Princip, član velikosrpskoga terorističkog pokreta Mlada Bosna. Bio je osuđen, ipak, »samo« na 20 godina robije, ali je umro u tamnici u Terezinu četiri godine poslije, 1918.</p>
<p>A kada je riječ o ovim »našim« prostorima, valja podsjetiti na ubojstvo kralja Aleksandra I. Karađorđevića koji je u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji uveo vladavinu velikosrpske diktature. Njega je, na putu za Pariz, u Marseilleu 9. listopada 1934. ubio Vojdan Černozemski, Makedonac, član VMRO-a.</p>
<p> Ubrzo se, istragom, otkrilo kako je iza toga atentatora i njegove tajne makedonske organizacije, zapravo, stajala hrvatska »ustaška« skupina, kojoj su u pripremi toga atentata pomogli Mussolinijeva tajna policija i njemački Gestapo. </p>
<p>No, činjenica da je srpski kralj Aleksandar ubijen na francuskome tlu bila je povod Le Mondeu da podsjeti na sve atentate na političare i državnike Francuske. Najpoznatiji je već zaboravljeni Jean-Paul Marat iz 18. stoljeća. Istaknuti revolucionar, radikalni jakobinac, postao je vrlo popularan i omiljen među Francuzima. No, kada se aktivno uključio u unutarnji obračun među revolucionarima, odnosno u likvidaciju žirondinaca 1793., te ga je godine ubila Charlotte Corday, vatrena žirondinka i njegova bivša ljubavnica. </p>
<p>Inače, u francuskoj je povijesti znano da je 13. predsjednika, u vrijeme Treće republike, Paula Doumera, nekoliko dana nakon izbora, u svibnju 1932., ubio ruski emigrant, član anarhističkoga pokreta. I najveći francuski državnik 20. stoljeća, utemeljitelj i predsjednik Pete republike, Charles de Gaulle, dva puta je 1962. preživio pokušaje ubojstva.</p>
<p>Inače, Europa se s ubojstvima najviših predstavnika vlasti suočavala uglavnom u razdobljima političkih kriza, nestabilnosti i – revolucija. Ne kaže se slučajno da »revolucija jede svoju djecu«. Oktobarska revolucija u Rusiji i njezin daljnji »razvoj« u SSSR-u donijela je bezbroj političkih ubojstava. Tako je i Lav Trocki, jedan od vođa revolucije, kada je došao u sukob sa Staljinom, pobjegao u Meksiko, gdje su ga ipak pronašli agenti NKVD-a i ubili. Na Hitlera su također pokušani atentati, jednom je čak eksplodirala i bomba, 20. srpnja 1944., u trenutku kada je on napustio prostoriju u kojoj je bila.</p>
<p>Ljubljansko je Delo nedavno objavilo »pouzdane podatke« o tome da su se i na Josipa Broza Tita više puta pripremali atentati, ali je svaki od tih pokušaja »na vrijeme spriječen«, a organizatore je »pojeo mrak«. No, zato je na Edvarda Kardelja, »negdje sredinom 70-ih«, na lovu u Belju, netko »slučajno pucao«, ali je najbliži Titov suradnik čudesno preživio, iako je do kraja života dio metka »nosio u glavi«. Pritom je neke »bliske drugove« uklonio iz svoje blizine, a u Ljubljani smatraju da je taj »metak u glavi« ubrzao njegovu smrt 1979. No, iako je suvremena povijest atentata počela u Europi, ipak su posljednjih 150 godina prava domovina političkih ubojstava Sjedinjene Američke Države (SAD), gdje su hicima atentatora ubijena trojica predsjednika: Abraham Lincoln, William McKinley i John Kennedy. Istu su sudbinu doživjele još neke ugledne osobnosti, kao Martin Luther King i Robert Kennedy, brat već prije ubijenoga predsjednika, u trenutku kada se sâm namjeravao kandidirati za predsjednika. Pritom je u današnjemu svijetu najrazglašenije ubojstvo Johna Kennedyja.</p>
<p>Ipak, do danas nije uvjerljivo razjašnjeno je li Harvey Lee Oswald u studenome 1963. u Dallasu pucao u tadašnjega predsjednika kao »pojedinačni fanatik« ili kao »igrač« urote širih razmjera. No, pouzdano se zna da je ubojstvo Abrahama Lincolna sto godina prije, kao i ono Williama McKinleya 1901. (oba obavljena u masi) djelo organizirane urote anarhističkih i rasističkih, čak i nekih stranih skupina. No, američka povijest zna i za atentate u kojima, spletom okolnosti, predsjednici nisu ubijeni (Theodore i Franklin Roosevelt, Gerald Ford, Ronald Reagan ...).</p>
<p>U najnovijoj povijesti, međutim, ima vrlo zanimljivih slučajeva i priča i izvan Amerike, širom svijeta. Kada je riječ o ubojstvu braće Kennedy, predsjednika Johna i angažiranoga političara Roberta, snažno se nameće – slučaj Gandhi u Indiji. Mahatmu Gandhija, legendarnoga indijskog političara, reformatora i borca protiv britanskoga kolonijalizma, ubio je vjerski fanatik 1948., odmah nakon što je Indija postala neovisna država. Indiru Gandhi, koja nije bila u rodu s Mahatmom, ali je s njim surađivala, ubili su njezini tjelohranitelji Sikhi 1984. dok je bila indijska premijerka. Zamijenio ju je njezin sin Rajiv Gandhi koji je također ubijen u atentatu, 1991.</p>
<p>U toj povijesti atentata i ubojstava uglednih državnika posebno se izdvajaju dva tragična slučaja s »vječito« nemirnoga Srednjeg istoka, kao posljedica već više od 50 godina nesređenih odnosa između Arapa i Izraela. Anwar al Sadat, predsjednik Egipta od 1970., nakon smrti legendarnoga Gamala Abdela Nasera, doživio je i preživio ratove s Izraelom 1967. (poraz) i 1973. (djelomična pobjeda) te bio akter povijesnoga trojnoga mirovnog sporazuma iz Camp Davida (SAD-Egipat-Izrael) 1977., u organizaciji i pod pokroviteljstvom američkoga predsjednika Jimmyja Cartera, zbog čega su on i izraelski premijer Menahem Begin dobili Nobelovu nagradu za mir 1978. No, zbog toga su ga, usred Kaira, ubili islamski ekstremisti 1981.</p>
<p> Na drugoj strani, ugledni izraelski političar Yitzhak Rabin, kada je postao premijer 1992., potpisao je s palestinskim vođom Yasserom Arafatom mirovni sporazum 1993., također u SAD-u, pod pokroviteljstvom i »diktatom« američkoga predsjenika Billa Clintona, zbog čega su obojica - Rabin i Arafat - uz još izraelskoga ministra vanjskih poslova Shimona Peresa, dobili Nobelovu nagradu za mir 1994. No, upravo zbog toga povijesnoga sporazuma, ogorčeni je mladi izraelski radikalni ekstremist javno, na ulici u Tel Avivu, ubio Rabina. Na koncu, u toj povijesnoj priči o atentatima na poznate političare, državnike i duhovne čelnike, zanimljiva su, možda čak bizarna i neobična, dva slučaja. Prvo, Olof Palme, švedski političar i, kao vođa socijaldemokrata, premijer od 1969. do 1976. te ponovno od 1982., ubijen je usred Stockholma 1986., dakle u zemlji koja se smatra idealom mira i demokracije, dok je sa suprugom, bez sigurnosne pratnje, išao u kino. Njegovi su ubojice do danas ostali nepoznati. Drugo, veliku je pozornost svjetske javnosti izazvala odluka pape Ivana Pavla II. početkom ove godine da pomiluje od izdržavanja doživotne kazne atentatora, Turčina Alija Agcu, koji ga je pokušao ubiti i koji ga je ozbiljno ranio na Trgu sv. Petra u Rimu u svibnju 1981. Otada je vatikanska služba sigurnosti odlučila da se Papa mora voziti u oklopnim kolima, nazvanim »papamobil«.</p>
<p>Mihailo Ničota</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Filipi: »La Manche se pliva glavom, a ne rukama«</p>
<p>»Invalidi su u Hrvatskoj poniženi i ne žive dostojanstveno. Svakom čovjeku treba dati priliku da živi ljudski, a onda o njemu ovisi što će učiniti sa svojim životom. Onima koji su stradali u ratu poručujem da se održe jer i ja sam prolazio kroz velike i teške krize i uspio sam se izvući«, poručuje Mario Filipi</p>
<p>Život se ponekad grubo poigra s ljudskom sudbinom ali snagom volje čovjek može savladati najteže, često nevidljive prepreke, rekao je plivački maratonac iz Samobora, Mario Filipi (52). Stopostotni invalid Domovinskog rata u ponedjeljak putuje u Francusku kako bi pokušao ostvariti svoj najveći sportski uspjeh, preplivati La Manche.</p>
<p>»Zadovoljan sam odrađenim pripremama iako su bile vrlo skromne. Od planiranih četiri, tijekom ljeta plivao sam dva maratona, što ponajprije mogu zahvaliti lošim vremenskim uvjetima na Jadranu«, rekao je Filipi koji je maratone dužine od 23 kilometra na relacijama Opatija-Omišalj odnosno Mokošica-Cavtat, preplivao za 12 sati. Što se vremenskih uvjeta u kanalu dugom 32 kilometra tiče, Filipi kaže kako ni tamo nisu idealni, a dodatne probleme mogli bi stvarati i veliki brodovi koji kroz kanal prolaze u prosjeku svakih pet minuta. »Najveću prepreku svakako će mi predstavljati hladnoća i vjetar. Prema informacijama koje sam dobio temperatura mora je oko 18 stupnjeva. Kažu da su šanse za osvajanje kanale iz prvog pokušaja svega pet posto, ali ne predajem se, jer La Manche se pliva glavom a ne rukama«, objasnio je Filipi dodavši kako cijeli projekt košta 80 tisuća kuna. »To je naravno najskromniji iznos, iako bi realna cijena projekta bila 150 tisuća kuna. </p>
<p>Za razliku od drugih maratonaca ja nemam ni trenera, ni fizioterapeuta a nisam obavio ni sve potrebne liječničke preglede. Zahvaljujući sponzorima, HTV-u, Ministarstvu branitelja, HVIDR-i i veteranima Domovinskog rata i mnogim drugima ipak putujem u Francusku«, kaže Filipi. Točan termin maratona ovisi dakako o vremenskim uvjetima i plimi ali svakako bi se trebao održati između 29. kolovoza i 4. rujna. </p>
<p>Kanal je do sad preplivalo šest invalida, ali samo jedan od njih je imao isti stupanj invaliditeta kao Filipi. Njegov uspjeh u neku ruku bio i medicinski presedan. »La Manche je legenda, san svakog maratonca. </p>
<p>To je plivački Wimbledon i tko uspije osvojiti kanal ulazi u legendu. Ja ga plivam da bih dokazao da čovjek bez lijeve ruke i desne noge i to može. Na taj način želim afirmirati našu državu ali i ispričati svoju istinu o Domovinskom ratu«, rekao je Filipi koji je do ranjavanja u listopadu 1991. godine radio kao novinar. </p>
<p>»Novinarsku karijeru započeo sam davne 1972. godine u Vjesniku. Početkom rata radio sam kao urednik novina KBC-a Rebro u koji su svakodnevno stizali ranjenici. Nešto se u meni 'prelomilo' i nakon insistiranja početkom kolovoza 1991. godine poslali su me u Osijek«, rekao je Filipi. </p>
<p>U to vrijeme radio je kao izvjestitelj i snimatelj no kako sam kaže »nije vrijedilo riskirati život samo zbog kamere« i odlučio se boriti.</p>
<p> »Ranjen sam 13. listopada 1991. godine prilikom deblokade Vukovara, između Nuštra i Marinovaca«, objasnio je Filipi. Kaže kako u tim trenucima čovjeku kroz glavu proleti cijeli život, međutim Filipi nije stigao razmišljati ni o čemu. »Iako toga nisam bio svjestan za mene je tada počelo novo razdoblje, morao sam pronaći neke nove put i vrijednosti«, objasnio je Filipi. </p>
<p> Plivanjem se, kaže nikada nije bavio profesionalno ali shvatio je kako bez ikakvog napora može dugo plivati i sportska priča je nezaustavljivo krenula. »Shvatio sam da oni koji plivaju brže od mene brzo i odustanu, i tako je krenulo«, objasnio je Filipi. </p>
<p>Obitelj mu je cijelo vrijeme pružala nesebičnu podršku. »Sjećam se riječi što ih je prije početka jednog maratona rekao moj sin 'Tata, želim da uspiješ u svojim plivačkim pothvatima koje smatram pomalo blesavim'«, priča sa smijehom Filipi. </p>
<p>Na pitanje o čemu razmišlja dok pliva rekao je: »O svemu i svačemu. Prvih sat vremena molim krunicu a poslije... </p>
<p>Najsretniji sam kad shvatim da je vrijeme proletilo i da sam preplivao nekoliko kilometara. Inače, plivanje je vrlo naporan sport. Izgubim i do četiri kilograma po maratonu«, rekao je Filipi. </p>
<p>Braniteljima kojima je rat u nasljeđe ostavio slične posljedice kao njemu, poručio je: »Invalidi su u Hrvatskoj poniženi i ne žive dostojanstveno. Svakom čovjeku treba dati priliku da živi ljudski, a onda o njemu ovisi što će učiniti sa svojim životom. Onima koji su stradali u ratu poručujem da se održe jer i ja sam prolazio kroz velike i teške krize i uspio sam se izvući. Moja je misija bila ista 1991. godine i danas, reći istinu o Hrvatskoj i afirmirati je«, objasnio je Filipi.</p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Kailas - pupak svijeta na 6714 metara nadmorske visine </p>
<p>Stari Grci svoje su bogove smjestili na Olimp, najvažniji kršćanski događaji zbivali su se na Sinaju, Araratu i Golgoti, dok srednjoamerički Indijanci štuju vulkan Popocatapetl. Većina tih planina izgubila je na svojoj svetosti, bilo zbog lakog pristupa, okruženja modernom civilizacijom ili nekog drugog razloga. Međutim, Kailas je i dalje mjesto hodočašća i velikog štovanja za oko milijun ljudi četiriju vjeroispovijesti </p>
<p>Ćandzekan, u prijevodu mjesto za prostiranje (klanjanje), planinski je prijevoj s kojega se, na putu po južnom prema zapadnom Tibetu, prvi put vidi gotovo pravilna piramida svete planine Kailas. U znak pozdrava i zahvale Bogu za dolazak do tog prijevoja, vozači naših džipova i vodiči povikali su u jedan glas »Lha, so, so, so...« Zatim su izašli iz vozila i zajedno s drugim hodočasnicima, okrenuti prema Kailasu, podigli sklopljene dlanove iznad glava, spustili ih do čela i zatim do srca, nakon čega su cijelom dužinom tijela legli na zemlju s rukama ispruženim pred sobom. Prostor je odzvanjao tihim mrmljanjem molitvi i šumom koraka oko stupa sa šarenim molitvenim zastavicama. </p>
<p>Na svim planinskim prijevojima, naime, hodočasnici ostavljaju zastavice crvenih, bijelih, žutih, plavih i zelenih boja na kojima su ispisane molitve koje ostaju vijoriti na vjetru i slati molitve Bogu.</p>
<p>S prijevoja Ćandzekan pruža se pogled i na sveto jezero Manosarovar. Jezero se nalazi na visini nešto većoj od 4600 metara. Slatko je, za razliku od brojnih tibetanskih isključivo slanih jezera, ostataka Thetys praoceana. U večernjim satima uz jezero se, oko zapaljenih vatri, okupljaju hodočasnici u tradicionalnim tibetanskim nošnjama. Tijekom dana kruže oko jezera po hodočasničkom putu (kori) dugom 120 kilometara i obilaze samostane. Na određenim mjestima ostavljaju mani-kamenje s isklesanom molitvom »Om Mani Padme Hum« (»Pozdrav dragulju u lotosovom cvijetu). Dragulj predstavlja Buddhu koji se često prikazuje kako sjedi na lotosovom cvijetu. Jedan od samostana uz jezero, slikovitog imena Chiu ili ptičja gompa, napravljen je na vrhu stijene, kao gnijezdo.</p>
<p>Nedaleko Chiu gompe nalazi se i nekoliko toplih izvora pa su napravljene kupke. Voda se kroz cijevi dovodi do kada za kupanje. Teren uokolo izvora je bijel, i iako izgleda poput zaostala snijega, to je od minerala koji ostaju nakon isparavanja vode. </p>
<p>I s jezera Manosarovar pruža se pogled na Kailas. Planina, visine 6714 metara, nalazi se u zapadnom Tibetu izdvojena iz planinskog masiva Himalaje. Nitko se još nije popeo na njen vrh. Kailas nazivaju i pupkom svijeta, središtem univerzuma, savršenim snježnim draguljem, mjestom gdje su se prosvijetlili prvi proroci. </p>
<p> Mnogi narodi imaju svoje svete planine. Stari Grci svoje su bogove smjestili na Olimp, najvažniji kršćanski događaji zbili su se na Sinaju, Araratu i Golgoti, a srednjoamerički Indijanci štuju vulkan Popocatapetl. Većina tih planina izgubila je na svojoj svetosti, zbog lakog pristupa, okruženja modernom civilizacijom ili nekog drugog razloga. No, Kailas je i dalje mjesto hodočašća i velikog štovanja za oko milijun ljudi četiriju vjeroispovijesti (budiste, hinduiste, janaiste i predbudističku bon religiju). Južna stijena po sredini ima utor - žlijeb za kojeg budisti vjeruju da predstavlja stube u nebo. Sjeverna stijena za hinduse predstavlja prijestolje Šive.</p>
<p>U indijskim Vedama (svetim spisima) spominje se planina Meru koja leži na laticama lotosovog cvijeta i ispod koje izviru četiri rijeke. I upravo je Meru prepoznata u Kailasu ispod kojeg izviru također četiri rijeke - Ind, Brahmaputra, Sutlej i Karnali (pritok Gangesa). Kailas leži i na težištu najveće kopnene mase na svijetu (Afrika, Europa, Azija).</p>
<p>Za vrijeme mladog mjeseca, otprilike 15 dana prije punog, počinju svečanosti povodom Saga Dawe (Buddhin mjesec). </p>
<p>Mnoštvo hodočasnika u to je vrijeme na putu prema svetoj planini. Nekad su dolazili pješice, no danas uglavnom na dupkom punim otvorenim kamionima, šibani vjetrom, snijegom i suncem.</p>
<p>Saga Dawa je najveći budistički blagdan i slavi se u četvrtom mjesecu tibetanskog kalendara, na dan punog mjeseca, što je u našem kalendaru ove godine odgovaralo 26. svibnja. To je dan kad se Buddha rodio, prosvijetlio i otišao u paranirvanu. Posebnost ove godine je u tome što je godina konja u podznaku vode, što je Buddhin znak. U ovoj godini, a to se ponavlja svakih 12 godina, jedan krug, vanjska kora oko Kailasa, računa se kao njih 13 koliko ih inače treba proći da bi se imao pristup unutrašnjoj kori. Prema vjerovanju - tko prođe 108 kora oko Kailasa - ide izravno u nirvanu. Broj 108 je uz 13 najsvetiji broj u budizmu jer je Buddha prepoznat po 108 znakova na tijelu. Broj 13 najvjerojatnije predstavlja 13 istih mijena mjeseca tijekom godine. </p>
<p>Cilj svih hodočasnika je na dan Saga Dawe biti na Zlatnom pašnjaku na kojem se nalazi Tarboche - oko 30 metara visok drveni stup koji se spušta svake godine uoči Saga Dawe. </p>
<p>S njega se skidaju stare molitvene zastavice, stavljaju nove i ponovno ga se podiže, točno u podne, na dan Saga Dawe. Dizanje je postupno i izaziva klicanje i odobravanje mnoštva. Prema otklonu stupa od okomice budistički proroci proriču sudbinu Tibeta u idućih godinu dana. </p>
<p>To je mjesto gdje se na jednom mjestu može vidjeti šarenilo i bogatstvo tibetanskih nošnji. Na svečanosti svoje vještine i vratolomije na ukrašenim konjima pokazuju jahači iz raznih dijelova Tibeta, odjeveni u tradicionalne nošnje svoga kraja. </p>
<p>Iznad Tarbochea pruža se ravan stjenovit plato - mjesto nebeskog pokopa. Tu je podignuto puno malih kamenih piramida koje okružuju prostor na kojem se usitnjavaju tijela pokojnika. Većina Tibetanaca, naime, sahranjuje se nebeskim pokopom. Tijelo se isiječe, u kamenim udubinama zdrobe se kosti i pomiješaju s tsampom (brašnom od ječma) te se tako napravi smjesa kojom se, kao i mesom, hrane lešinari privučeni dimom vatre koja se pali.</p>
<p> Na taj se način oslobađa duša. I to je mjesto hodočašća, jer je san svakog budista biti »pokopan« u podnožju Kailasa. Hodočasnici se ovdje mole, daruju svećenike i siromahe novčanicama, valjaju se po ostacima kostiju i sasušenoj krvi kako bi snaga i dobrota pokojnika prešli na njih. Kako bi dio sebe ostavili ovdje i svoju krv izmiješali s krvlju umrlih, čačkaju zube, prstima i iglama te pljuju krv.</p>
<p>Nakon Saga Dawe hodočasnici nastavljaju put po vanjskoj kori oko Kailasa, dugoj 54 kilometra. Od Tarbochea staza vodi kroz široku Dolinu bogova usred koje teče rijeka Lha Chu u koju se s okolnih stijena slijevaju vodopadi. Kora, na kojoj se nalaze tri samostana, ide na visinama od 4400 do 5700 metara. Temperature se kreću od minus 10 do plus 10 stupnjeva Celzija. Izmjenjuje se sunčano, vjetrovito i oblačno vrijeme. Oblaci u času prekriju planine i nastupi snježna oluja.</p>
<p>Tashi Delek pozdrav je s kojima će vam se, ustiju razvučenih u širok osmijeh, obvezatno obratiti Tibetanci na kori oko Kailasa. Zastat će i nastaviti vam se smiješiti, a poneki će vam pokušati objasniti da žele fotografiju Dalaj Lame. Međutim, upozoreni smo da fotografije ne nosimo jer Kinezi »rade probleme«. Na nepalsko-kineskoj granici jednom su Slovencu iz vodiča po Tibetu čak izrezali crtež Dalaj Lame. </p>
<p>Nedaleko drugog samostana na kori - Dirapuka, počinje uspon na prijevoj Drolma La, najvišu točku kore oko Kailasa na visini od 5660 metara. Za malobrojne zapadnjake i Indijce, koji su teže podnosili visinu ili bili slabije kondicije, uspon je bio naporan. Pojedince, očito zbog patničkih izraza lica, Tibetanci su hvatali za ruke i vukli ih. Kasnije smo saznali da je obilazeći Kailas petero ljudi umrlo, a prema izvještaju vojske na kori je bilo oko 25.000 ljudi.</p>
<p>Prije uspona na Drolma La nailazimo na groblje Shiwathal, gdje svi hodočasnici simbolički umiru. Shiwathal je prikaz Barda - mjesta na kojem, prema tibetanskom vjerovanju, duša 49 dana čeka novu reinkarnaciju. Hodočasnici ovdje ostavljaju dio sebe - odjeću ili pojedine dijelove tijela (nokte, pramen kose, zube, krv) i počinju nov život u istom tijelu nakon što se operu u obližnjem izvoru (pokraj kojeg je na kamenu otisak Budhhine ruke) i popnu po strmoj stazi na prijevoj Drolma La. Prijevoj je okružen snježnim planinama, s velikom stijenom u sredini sa čijeg su vrha razvučene molitvene zastavice. Hodočasnici ovdje mole, prostiru se, vješaju molitvene zastavice i sjede s osmijesima sreće na licu. </p>
<p>Dalje put vodi nizbrdo. U podnožju prijevoja je malo jezero, u kojem se, prema vjerovanju, Buddha okupao prije smrti i odlaska u paranirvanu. Završni dio puta ide uz kanjon rijeke i završava, kao što i počinje, u mjestu Dharchen gdje nam je, bez objašnjenja, rečeno da su nam Kinezi zabranili pristup unutarnjoj kori. Nakon trodnevnog obilaska kore i dolaska u Dharchen, počeo je padati snijeg koji je do jutra zabijelio cijelo područje. Tako nas je iz podnožja svete planine, na putu do Nepale, ispratio snijegom prekriveni Kailas. </p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="11">
<p>Sindrom amebe na hrvatski način</p>
<p>Hrvatskim je strankama dioba obično put u (siguran?) politički zaborav / Nije sigurno hoće li birači prepoznati eventualne dobre namjere nezadovoljnika, ali će sigurno shvatiti da su nekad velike stranke, ma što njihovi čelnici govorili, postale oslabljene političke snage</p>
<p>DADA ZEČIĆ</p>
<p>Hrvatskom političkom scenom vlada sindrom amebe. Od jedne stranke vrlo brzo nastane nekoliko novih. No dok je amebama dioba način razmnožavanja i produljenja vrste, hrvatskim je strankama obično put u (siguran?) politički zaborav. Treba se samo prisjetiti rascjepa HSP-a, čija je stranačka oporba osnovala HSP 1861, koji je gotovo nestao kao jača politička snaga. </p>
<p>U posljednjih nekoliko mjeseci dvije su se »velike« stranke, jedna drugi, a druga treći put u svojoj povijesti, susrele s diobom. Prvoj, HSLS-u, odlazak nezadovoljnih nezavisnih liberala nije prva dioba. Prva se dogodila 1997. godine, kad su stranku napustili pokojni Vlado Gotovac, Zlatko Kramarić i Božo Kovačević, okupivši istomišljenike u Liberalnu stranku. Koja, budimo iskreni, ne bi imala predstavnika u parlamentu da se 1999. nije dogodila koalicija četvorke - HSS-a, HNS-a, IDS-a i LS-a. Četvorka je kasnije postala šestorka, ostalo je povijest. </p>
<p>HDZ-u se ovih dana događa treća dioba: prva je bila odlazak Stjepana Mesića i Josipa Manolića u proljeće 1994. godine, a druga odlazak Mate Granića i Vesne Škare Ožbolt te osnivanje DC-a 2000. godine. Koji također ne bi ušao u parlament da se dioba nije dogodila nakon izbora, pa su DC-ovci izabrani s liste HDZ-a zadržali saborske mandate. I Manolićev HND ima predstavnika u parlamentu iz istog razloga kao i DC - Zlatko Canjuga nije vratio mandat HDZ-u kad je sam samcat napustio stranku i prešao u HND. </p>
<p>Ivić Pašalić, nekad visoki dužnosnik HDZ-a, izbačen je iz stranke. Sve su najave da će na jesen, kao i nezavisni liberali, osnovati stranku. Spekulira se da bi HDZ, najjača oporbena stranka u Saboru, mogla izgubiti i do deset zastupnika koji su spremni slijediti Pašalića na putu u nove političke vode. </p>
<p>Novonastale stranke ipak traže zaštitu i sigurnost jačih stranaka. Tako DC, LS, nezavisni liberali, a prema svemu sudeći i članovi buduće Pašalićeve stranke priželjkuju jake političke koalicijske blokove koji će im osigurati dug život na političkoj sceni. Unatoč svim idejama koje su ih nagnale da napuste veliku stranku (a u većini je slučajeva riječ o čistom očuvanju fotelja i borbi za vlast), svjesni su da je birače teško pridobiti.</p>
<p>Mate Granić dugo zagovara stvaranje desnog političkog bloka koji bi ujedinio desni centar i jednog dana otjerao HDZ u zaborav. Isto, sigurno je, priželjkuje i Ivić Pašalić u nekom sličnom obliku. </p>
<p>Gotovo je istovjetna situacija s liberalima. Hrvatska trenutno ima četiri liberalne opcije - HSLS, LS, nezavisne liberale i dubrovačke liberale. Što je sigurno previše, pa su sve glasnije najave da bi se liberali (svi osim HSLS-a) mogli ujediniti ne bi li, kao i razmrvljene snage na desnoj strani, maknule HSLS sa scene.</p>
<p>Sindrom amebe nije se dogodio, barem zasad, SDP-u i HSS-u, strankama kojima se zamjera i partitokracija i čvrsta ruka stranačkog vođe. SDP u Statutu ima odredbu prema kojoj se unutar stranke može osnovati frakcija, no programski ne može biti u koliziji s programom stranke. Unatoč svim najavama koje se u kuloarima mogu čuti godinama, Račanova oporba unutar SDP-a nema snage osnovati frakciju.</p>
<p>HSS je stranka kojom Zlatko Tomčić neosporno vlada čvrstom rukom. I mala odskakanja od proklamirane politike oštro se kažnjavaju, bez milosti. Tako u toj stranci, zasad, nema naznaka diobe, čak ni prikrivene.</p>
<p>Razlozi dioba u strankama već su klišeizirani. Osim spomenutih izraženih želja za očuvanjem fotelja (jasno, kad je riječ o odmetnicima koji imaju sreću biti na vlasti), nezadovoljnici obično stranačkom vođi zamjeraju čvrstu ruku i nedostatak unutarstranačke demokracije.</p>
<p>Ivi Sanaderu zamjeraju i odmetanje od politike pokojnog predsjednika Franje Tuđmana (koji je HDZ vodio čvrstom rukom), ali i nedvojbenu stranačku stegu. Draženu Budiši nezavisni liberali također zamjeraju stranačku stegu (što je kod HSLS-a nešto novo jer je ta stranka njegovala individualnost), i - vezano samo uz trenutnu političku situaciju - namjerno opstruiranje vladajuće koalicije.</p>
<p>Međutim, svi razlozi zbog kojih hrvatskom političkom scenom vlada sindrom amebe mogu se svesti samo na jedan: želja za vlašću. Jer ni u jednoj stranci ne može biti više od jedne jake osobe, koja je šef. Ostali mogu biti utjecajni, uvažavani, ali njihova riječ nije zadnja. I zato nam se događa sindrom amebe. </p>
<p>Nije sigurno hoće li birači prepoznati eventualne dobre namjere nezadovoljnika, ali će sigurno shvatiti da su nekad velike stranke, ma što njihovi čelnici govorili, postale oslabljene političke snage. I to će primjereno vrednovati na izborima.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Tužna privatizacija veselog sektora </p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Priča o privatizaciji hrvatskog turizma znatno je složenija od nedavnog, s priličnom skepsom dočekanog, mađarskog šopinga u Tribunju i Primoštenu.</p>
<p>Turistički kompleksi privatizirani su na nekoliko načina i iz različitih pobuda. Androniko Luksic, Čileanac s hrvatskim prezimenom, postao je jednim od najjačih ulagača u hrvatski turizam (Atlas i Argentina u Dubrovniku, Plava laguna u Poreču...) nakon prilično uspješnog oživljavanja Karlovačke pivovare, koju je osvojio u već pomalo zaboravljenom blitzkriegu kupujući na prilično mutan način pakete dionica po povlaštenoj cijeni. Sve mu je to omogućio državni vrh kojemu je tada bilo izuzetno važno uspostavit bliske veze s Latinskom Amerikom.</p>
<p>Goran Štrok, nekadašnji jugoslavenski automobilistički as, pa neuspješni izdavač novina (Zapad), a danas britansko-hrvatski biznismen, kupio je riječki hotel Bonavia, pa dubrovačke Excelsior i Belvedere usprkos žestokom otporu ministrice turizma Pave Župan Rusković, ali uz tada konkurentnu ponudu koja je uključivala i otplatu svih dospjelih dugova hotela. Njegov nedavni zahtjev da ga se oslobodi dugova napravljenih prije preuzimanja dubrovačkog Excelsiora još se razmatra. Štrokova bliskost s dijelom današnjeg državnog vrha također nije izbjegla oku javnosti. </p>
<p>Ostalo su manji ulagači kojih ima previše da bi ih se pojedinačno prozivalo, ali jednako kao i veliki, oni profitiraju na račun nedorečene državne politike i nedosljedne primjene postojećih zakona. Krivnju, međutim, ne treba tražiti samo u Ministarstvu turizma, nego u lošoj koordinaciji više vladinih resora.</p>
<p>Zašto nema provedbenih urbanističkih planova za većinu mjesta na obali (o otocima da ne govorimo)? Zašto se malo tko pridržava Zakona o javnom pomorskom dobru koji jasno određuje što se i kada smije od obale prisvojiti, kupiti, ograditi? Zakoni također jasno određuju kako postupiti prema onima koji nešto kupe, a ne plate.</p>
<p>Pitanje zašto se Mađarima (Talijanima, Austrijancima, Turcima...) isplati nešto za što domaći poduzetnici tvrde da bi ih odvelo ravno u propast posve je druge prirode i, nažalost, pokazuje da nam najvjerojatnije ni u bližoj budućnosti neće biti bolje. Ne zato što ćemo »rasprodati obalu strancima«, što je omiljena tvrdnja dežurnih demagoga, nego zato što »domaći« većinom još uvijek nisu spremni prihvatiti činjenicu da kapital prvo treba uložiti (često i posuditi) da bi se tijekom duljeg razdoblja vratio, pa tek onda donio i zaradu. Pritom pred državom i zakonom trebaju biti jednaki svi, neovisno o tome gdje su rođeni.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Mač ostaje u koricama</p>
<p>FRAN VIŠNAR</p>
<p>Učestali incidenti na hrvatskim granicama (slučaj Šarengradske ade i Kostajnice, izazivanja slovenskih ribara u Piranskom zaljevu, održavanje statusa quo u vezi s Prevlakom) navode dio hrvatske javnosti na pomisao: a što rade hrvatske Oružane snage i u kakvom su stanju?</p>
<p>Prvo, svi se spomenuti incidenti još mogu rješavati diplomatskim kanalima i stišavati letećim političkim razgovorima. Kada bi u ovom trenutku vlast u pomoć pozvala i vojsku, makar kao sredstvo odvraćanja ili pritiska, odmah bi reagirali u Bruxellesu (i šire na Zapadu), a susjedi bi optužili Hrvatsku da nepotrebno zvecka oružjem i stvara granične napetosti u regiji. Istina, sporna teritorijalna pitanja na ovom području, na sreću, nisu ni izdaleka tako težak problem kao npr. slučaj Kašmira i vrela indijsko-pakistanska granica.</p>
<p>Koncentracijom dalekometnih topova, podizanjem dva preostala para lovaca Mig-21 i njihovim demonstracijskim letom uz probijanje zvučnog zida, te uplovljavanjem hrvatskih raketnih topovnjača u naši dio Piranskog zaljeva, efekti bi bili vrlo kratki. Jer, daha treba imati i na duže staze. </p>
<p>Čemu iscrpljivati i inače nervoznu vojsku (zahvaćenu groznicom kadrovskih reformi) i trošiti materijal i oskudne rezervne dijelove, kad se gotovo svi problemi mogu riješiti za zelenim stolom, bilateralnim razgovorima ili međunarodnom arbitražom. Svaki granični konflikt u kojem bi progovorilo i oružje, makar i kao manje puškaranje, udaljio bi i Hrvatsku i susjede od NATO-a i Europske unije.</p>
<p>No, naši partneri preko granice ne bi zbog tako konstruktivnog stava Zagreba smjeli pomisliti da je hrvatska oružana sila slaba i neorganizirana. Hrvatska i dalje u odnosu na susjede ima pokretljivije profesionalne (gardijske) postrojbe, niz specijaliziranih komandoskih i izviđačkih timova, izvježbano topništvo i dobru logistiku. Te komponente oružanih snaga sposobne su zaštititi i hrvatske granice i stanovništvo u tim zonama.</p>
<p>Istodobno, u vojsci su svjesni svih manjkavosti u tehničkoj opremljenosti i zastarjelosti nekih oružanih sustava. Ipak, to ne mijenja činjenicu da je Hrvatska vojska u cjelini operacijski vrlo gipka, solidno naoružana i da se u miru drži doktrine: »Ne izvlači mač iz korica ako ga ne misliš upotrijebiti«!</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Europa za poplavljene traži rupe u proračunu</p>
<p>Unutareuropski sporazum o domaćinskom poslovanju ne predviđa katastrofe / Poplavljeni kandidati za EU mogu računati na preraspodjelu novca iz postojećih fondova pa će euri, umjesto za neki regionalni projekt, biti potrošeni za saniranje šteta</p>
<p>LADA STIPIĆ NISETEO</p>
<p>Štete od poplava u srcu Europe mjere se milijardama eura. Kako većina objekata nije osigurana za slučaj elementarnih nepogoda, osiguravajuća društva neće imati gubitaka kao američka nakon 11. rujna, iako se to ne može uspoređivati. U Češkoj je, na primjer, prije nekoliko godina, od dvije milijarde eura procijenjene štete osiguranje platilo samo skromnih 400 milijuna.</p>
<p>Dok Dresdenu prijeti potop, dežurni glasnogovornik Europske komisije tumači da je sad prerano govoriti hoće li poplave utjecati na EU-arhitekturu troškova i ušteda i hoće li Njemačka - koja je i uoči izlijevanja Labe i ostalih rijeka bila doslovce na granici financijskih limita dopuštenih Paktom o rastu i stabilnosti (sporazum obvezuje članice EU-a da javni dug drže ispod tri posto nacionalnog dohotka) - uspjeti zadovoljiti kriterije ili će poplave ipak imati posljedica na njemačke makroekonomske i proračunske planove i ciljeve. Njemački je dug 2,8 posto nacionalnog dohotka, samo 0,2 posto do gornje granice, a kancelar Gerhard Schröder je upravo obećao hitnu pomoć pogođenim pokrajinama, zasad 385 milijuna eura.</p>
<p>Problem je što unutareuropski sporazum o domaćinskom poslovanju ne predviđa katastrofe. Države članice EU-a odmah su reagirale na poplave - Belgija će slati pomoć Češkoj (na zahtjev iz Praga Belgija je odmah poslala dva transportna zrakoplova s vozilima, generatorima, crpkama za vodu i mulj, cisternama). Italija će, obećao je premijer Berlusconi sa svoje sardinijske plaže, poslati pomoć Češkoj, a o drugima će razmisliti. Zasad su potrebne vreće, strojevi, ljudi, sutra dolazi ozbiljniji financijski paket potpore za vidanje rana.</p>
<p>Europska je komisija već objavila što slijedi nakon telefonskih izraza solidarnosti pogođenim državama. </p>
<p>Poplavljeni kandidati za EU mogu računati na preraspodjelu novca iz postojećih fondova tako da će euri, umjesto za neki regionalni projekt - kakvih je bezbroj u bruxelleskim ladicama - biti investirani u saniranje posljedica poplava, najvećih u posljednjih 100 godina.</p>
<p>Predsjednik Europske komisije Romano Prodi u petak je telefonski razgovarao s njemačkim kancelarom Gerhardom Schröderom i sugovornici su »identificirali financijske mogućnosti«. Budući da EU nema u svom proračunu stavku »izravne pomoći u elementarnim nepogodama«, povjerenici za proračun Michaele Schreyer i njenim suradnicima trebat će nešto financijske akrobatike kako bi u 90 milijardi eura (godišnji proračun Unije) našli novca, ali i kvalitetan zakonski aranžman.</p>
<p>Iskustva s potresom u Grčkoj (1999.) ili poplava u dolini rijeke Somme na sjeverozapadu Francuske primijenit će se i u uobličavanju EU-pomoći pogođenim krajevima, što znači da će se novac s financiranja razvoja preusmjeriti na krpanje šteta. Opća uprava za poljoprivredu pojačat će izravnu pomoć poljoprivrednicima u pogođenim krajevima. Pomoć, osim većih doprinosa, podrazumijeva i potporu poput one da EU osigura sjemenski materijal ili gnojiva. </p>
<p>Primjer Češke svjedoči o načinima solidarne pomoći EU-a kandidatskoj državi. PHARE program sadrži elemente koji omogućuju da se novac uloži u saniranje šteta izazvanih poplavama. Iz kategorije »projekata rekonstrukcije« preusmjerit će se 9,75 milijuna eura na veoma konkretne zadatke saniranja štete. ISPA fond (48 milijuna eura) - program priprema za članstvo u području prometa i okoliša - brzo će se prenamijeniti za »inicijative povezane uz štete od poplava«. Od rezervi »civilne zaštite« EU-a za slučajeve elementarnih nepogoda u pogođene je krajeve, ponajprije Češku, upućena oprema poput crpki ili sušila.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="15">
<p>Kada se razmišlja o poželjnoj budućnosti ne smije se suviše podići letvica nacionalnih aspiracija </p>
<p>Gledajući u povijesnoj perspektivi, mi smo, čini se, putovali od potpunog identiteta idealnog modela i stvarnosti preko teorije o projektu i realizaciji i sada smo općenito gledajući došli do toga da se bilo kakvom političkom programu poriče bilo kakva veza s realnošću / Sa stajališta postmoderne, detuđmanizacija je u smislu dekonstrukcije vladajućeg diskursa već provedena i ona je kulminirala u siječanjskim izborima 2000. godine. Dovoljno se pritom podsjetiti višegodišnjeg pisanja Ferala i drugih opozicijskih tiskovina pa da se shvati kako je tu doista bila riječ o dekonstrukciji vladajućeg diskursa</p>
<p>JOSIP ŽUPANOV</p>
<p>Slavan raskid između »zamišljenog reda« radničkog samoupravljanja i »ostvarenog reda« nastao je znatno prije, u drugoj polovici 1961. i na početku 1962. kada je ovaj autor započeo empirijsko istraživanje distribucije moći u poduzeću (prvi dio ovoga teksta objavljen je u jučerašnjem broju).</p>
<p>Uspoređujući stvarnu distribuciju s poželjnom (institucionalno propisanom) distribucijom utvrdio sam da među njima nema nikakve korelacije: struktura moći u poduzeću bila je oligarhijskog tipa, što znači da je najuža skupina ljudi (danas se to naziva menadžment) imala najveću moć, a najbrojnija skupina, radnici, imala najmanje moći, što je tipično za sve hijerarhijske organizacije.</p>
<p>Ali kad je bila riječ o poželjnoj distribuciji moći tada je dobivena sasvim drukčija struktura: najmanja skupina trebala je imati najmanje moći, a najbrojnija skupina najviše moći. </p>
<p>Grafički prikazano te su dvije krivulje išle u križ, što znači da među njima nije bilo nikakve veze.</p>
<p>Kako je stvar dalje tekla, odnosno kako sam se proveo (a mogao sam se provesti i znatno gore) o tome sam pisao na drugom mjestu pa se nadam da je to mnogim čitateljima poznato.</p>
<p>Međutim, nastao je problem: kako pomiriti model i stvarnost? I dakako, nađeno je rješenje: samoupravni model još nije stvarnost, ali je projekt koji će se postupno ostvarivati tako što će se stvarnost polako mijenjati u smjeru modela. </p>
<p>To što trenutačno postoji raskorak između projekta i njegove realizacije ne treba nikoga zabrinuti - to je normalna stvar. </p>
<p>Važno je da se projekt polako i postupno realizira.</p>
<p>Koliko je meni poznato, tim se problemom bavio slovenski sociolog Vladimir Arzenšek. </p>
<p>On je proučavao, istom metodom, strukturu moći u različitim vremenskim razdobljima. Posebno ga je zanimalo hoće li se distribucija moći pomicati u smislu »projekta« osobito u sedamdesetim i početkom osamdesetih godina kada je snažno reafirmiran i nadograđen model »udruženog rada«.</p>
<p>Međutim, u njegovim istraživanjima nisu zapaženi nikakvi pomaci u smislu »projekta«. A onda je došlo do poznatih događaja koji su cijelu tu priču o projektu i njegovoj realizaciji učinili irelevantnom.</p>
<p>Gledajući u povijesnoj perspektivi, mi smo, čini se, putovali od potpuna identiteta idealnog modela i stvarnosti preko teorije o projektu i realizaciji i sada smo općenito gledajući došli do toga da se bilo kakvom političkom programu poriče bilo kakva veza s realnošću.</p>
<p>Na Zapadu postmodernistički teoretičari kao da ponovno uspostavljaju identitet između diskursa i stvarnosti: prema nekima od njih diskurs je jedina društvena realnost - izvan diskursa nema nikakve druge »objektivne realnosti«. Stoga se i društveni konflikti svode na »dekonstrukciju« vladajućeg diskursa.</p>
<p>Takvo svođenje realnosti na diskurs je jedan britanski socijalni psiholog nazvao suludim. Ali da u dekonstrukciji diskursa ima nešto važno, u to ne sumnjam.</p>
<p>Spomenuo bih ovdje jednu, u nekim krugovima omiljenu sintagmu, a to je »detuđmanizacija« koju bi navodno tek trebalo provesti. </p>
<p>Međutim, sa stajališta postmoderne, detuđmanizacija je u smislu dekonstrukcije vladajućeg diskursa već provedena i ona je kulminirala u siječanjskim izborima 2000. godine. </p>
<p>Dovoljno se pri tome podsjetiti višegodišnjeg pisanja Ferala i drugih opozicijskih tiskovina pa da se shvati kako je tu doista bila riječ o dekonstrukciji vladajućeg diskursa.</p>
<p>Ako se potpuno prekine svaka veza između političkog diskursa i društvene realnosti, kako onda demokratski sustav uopće može funkcionirati?</p>
<p>U tom slučaju očekivali bismo da će demokratska vladavina biti zamijenjena nekom totalitarnom vladavinom. Međutim, demokracija u zapadnim zemljama ipak funkcionira. U čemu je stvar?</p>
<p>Kada sam po povratku sa studijskog boravka u Americi započeo empirijska istraživanja strukture moći u poduzećima, primijenio sam istu metodu kojom su se služili i Amerikanci u relativno malobrojnim istraživanjima distribucije moći u američkim privatnim poduzećima i u sindikalnim organizacijama.</p>
<p>Ovdje ću pokazati sličnosti i razlike u Americi i Hrvatskoj (i cijeloj SFRJ, jer sam neka istraživanja proveo i u drugim republikama).</p>
<p>Stvarna struktura moći u našim poduzećima bila je vrlo slična stvarnoj strukturi u američkim poduzećima: u oba je slučaja bila riječ o oligarhijskoj strukturi. </p>
<p>Međutim, »poželjna« struktura moći se bitno razlikovala.</p>
<p>Dok je u našim poduzećima poželjna struktura moći bila demokratska (ili barem poligarhijska) u američkim poduzećima i poželjna struktura moći bila je istog tipa kao i stvarna - oligarhijska. Ali uz jedan ispravak: dok je dominantna moć menadžmenta prihvaćena, ispitanici su smatrali da bi se moć radnika ipak trebala povećati barem za jedan stupanj na mjernoj skali.</p>
<p>To je bila važna razlika između nas i Amerikanaca. Dok je poželjna i stvarna distribucija moći bila ukrižena, to je značilo da je institucionalni položaj menadžmenta uvijek bio nesiguran i mogao je svakog trenutka biti delegitimiran. </p>
<p>Međutim, temeljna podudarnost između stvarne i poželjne distribucije moći u američkim poduzećima davala je potpunu sigurnost američkom menadžmentu.</p>
<p>To je bitno utjecalo na ponašanje menadžmenta u svakodnevnom poslovanju. Budući da je američki menadžment bio institucionalno siguran, nije lako popuštao zahtjevima sindikata za povećanje plaća ili poboljšanje radnih uvjeta - osim ako na to nije bio prisiljen zbog situacije na tržištu rada.</p>
<p>Drukčije se ponašao menadžment u Hrvatskoj (odnosno SFRJ). Kad bi izbio radnički štrajk (a štrajkovi su u to doba bili nelegalni i neformalni), menadžment bi odmah prihvatio radničke zahtjeve, kako bi izbjegao svoju otvorenu delegitimaciju i preduhitrio intervenciju političke elite, odnosno da politička elita »zaštitom radnika« ne ubere političke bodove na račun ekonomske elite koja je ionako bila »mlađi partner«.</p>
<p>Prema tome ta osnovna podudarnost između zamišljenoga i ostvarenog reda bila je jedan od temelja stabilnosti u američkom društvu. To, dakako, vrijedi i za politički sustav.</p>
<p>Premda nema potpunog sklada između političkog diskursa (stranačkih programa) i stvarnog političkog života, postoji ipak neko minimalno suglasje između predizbornih obećanja i njihova makar i njihova nepotpuna ostvarenja.</p>
<p>Samo tako se može objasniti da demokracija koja je prema Churchillovim riječima »najgori sustav vladavine ali nema boljeg« ipak funkcionira. </p>
<p>Trebalo bi mnogo više prostora da se taj »paradoks« bliže objasni. Ograničit ću se stoga samo na jednu napomenu: kada se na razini političkog diskursa razmišlja o poželjnoj budućnosti (»vizija«) ne smije se suviše podići letvica nacionalnih aspiracija koju društvo u sadašnjem trenutku ne može preskočiti.</p>
<p>Pogotovo ne u Hrvatskoj. Jer, za nas će letvicu ionako podići eurokracija i NATO.</p>
<p>Autor je sveučilišni profesor u mirovini, redoviti je član HAZU</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>U tumačenju uzroka, načina vođenja i posljedica Domovinskog rata Radoslav Dabo ispod je svake razine</p>
<p>Nitko nikada i nigdje nije rekao niti jednom pripadniku Policijske uprave zadarske u kasno ljeto 1991., ni prije ni poslije, da im daje ruske puške rumunjske proizvodnje i pet metaka. Zna li štovani autor članka kakve su to puške, i što znači pet metaka uz pušku. Dakle, to se nikada i nigdje nije dogodilo. Nikada nisu branitelji - tada specijalna i pričuvna policija, odlazili u napad na Benkovac sa pet metaka da bi umirili pobunu u Benkovcu / Znam da smo (mi, »one HDZ-ove glave oko Tuđmana... kojima je Tuđman bio primaran, a Hrvatska sekundarna«) pokušali od Republike Slovenije kupiti oružje. Točno, tada Slovenija nije bila u ratu. Za razliku od »ruske puške rumunjske proizvodnje«, ponuđena nam je, a bili smo je voljni kupiti, veća količina pušaka M 48 - šatrovački, čuvene »tandžare« - ali su te puške iz 1948. godine bile osjetno skuplje od »ruske puške rumunjske proizvodnje« inače čuvene strojne puške »kalašnjikov« / Predsjednik dr. Tuđman činio je sve da do rata ne dođe barem ne u kratkom roku, ali i sve da se spremimo za rat, jer je on bio neizbježan. Nisu, gospodine Dabo, »Tuđman i njegovi iz HDZ-a« često bili u Ljubljani »na razgovorima«. Dapače, najmanje su bili u Ljubljani. Upitajte o tome vašega znanca i prijatelja potpredsjednika slovenske vlade</p>
<p>IVAN VEKIĆ</p>
<p>Članak »Tuđman uopće nije vjerovao u mogućnost rata« (Vjesnik, Stajališta 10. kolovoza) svojim načinom, cinizmom i vrhu svega mržnjom izazvao me je da člankopiscu g. dr. prof. Radoslavu Dabi odgovorim na barem neke od tvrdnji. </p>
<p>Nije mi znano naručuje li nečija »stajališta« uredništvo od probranih znalaca ili pak dokazani poznavatelji problema sami nude svoj umotvor. Tako mi nije znano je li dr. prof. Radoslav Dabo ovo napisao i ponudio sua sponte ili je pak zbog nečega zatraženo da nam i on uz mnoge znane i neznane, a posebno zvane i nezvane s prostorne udaljenosti Ljubljana - Zagreb pojasni ono što mi Hrvati i građani hrvatske već više od dvanaest godina uopće nismo znali.</p>
<p>Naime, to je analiza naše (ne)spremnosti za Domovinski rat (taj termin ne rabi člankopisac). Uzrok toj nespremnosti bio je (dakako) Tuđman, kojega osobno, eto, i sada zovem dr. Franjo Tuđman, pokojni predsjednik Republike Hrvatske, iako me uz njega osobno ne veže ništa, osim dijelom zajednička borba u ratu za obranu moje domovine, ako takav termin Radoslav Dabo dopušta. Taj se termin rabi u Hrvatskoj, u Sloveniji vjerojatno mnogo manje ili nikako.</p>
<p>Autor članka se igra činjenicama, navodi ih kako mu to pada na um, određeni događaji su zapravo prepričani u poluanegdotskom obliku, a precizna vremenska razdoblja određuju se kao »toplo proljeće 1991.«, »sve do pod kraj 1991. god.«, »kasno ljeto 1991.«, »ljeta/jeseni 1991. itd.«</p>
<p>Precizno se spominje samo 5. srpnja 1991. kada je pisac bio s - već prije u istom članku opisanom osobom - znancem - prijateljem (to je, inače, posve isto) ali potpredsjednikom slovenske vlade, da bi se ponovio otprilike isti monolog iz istog članka čas prije smješten u »toplo proljeće 1991.«.</p>
<p>Doduše, spominje se i sjednica vlade SFRJ »u rujnu ratne 1991.«, iako vlada SFRJ nije postojala, njezin član ni gost nije bio Josip Manolić, niti je izgovorio onu glasovitu rečenicu, koju je on, doduše, rekao, ali na sasvim drugom mjestu i u sasvim drugom okružju.</p>
<p>Da, postoji još nešto vrlo precizno, to je citat riječi koje je navodno rekao Krleža. Citat je vrlo određen, a on glasi: »Ali pojela maca miša i basta«. </p>
<p>Dakako, napis veleumna autora dobiva na ozbiljnosti, a posebice načitanosti i stručnosti ako spomene Krležu - s tim visokoumnim citatom, čemu se, radi potvrde znanja i dokaza o činjenicama, usput spominju i Ivan Goran Kovačić i Edvard Kocbek, iako pod milim bogom nikom nije jasno kakve veze taj navodni dijalog ima sa samom temom, a ako i ima, evo pitanja: Tko je u toj anegdoti Tuđman?</p>
<p>No riječ je o ratu. Nitko nikada i nigdje nije rekao niti jednom pripadniku Policijske uprave zadarske u kasno ljeto 1991., ni prije ni poslije, da im daje ruske puške rumunjske proizvodnje i pet metaka. Zna li štovani autor članka kakve su to puške, i što znači pet metaka uz pušku. Dakle, to se nikada i nigdje nije dogodilo.</p>
<p>Nikada nisu branitelji - tada specijalna i pričuvna policija, odlazili u napad na Benkovac sa pet metaka da bi umirili pobunu u Benkovcu.</p>
<p>No kad je riječ o oružju spomenimo nešto što »znanac, prijatelj, inače, odličan pisac, potpredsjednik slovenske vlade« itd. u dva maha svojih u članku prepričanih razgovora s autorom nije spomenuo. </p>
<p>Naime, znam da smo (mi, »one HDZ-ove glave oko Tuđmana... kojima je Tuđman bio primaran, a Hrvatska sekundarna«) pokušali od Republike Slovenije kupiti oružje.</p>
<p>Točno, tada Slovenija nije bila u ratu. Za razliku od »ruske puške rumunjske proizvodnje«, ponuđena nam je, i bili smo voljni kupiti, veća količina pušaka M 48 - šatrovački, čuvene »tandžare« - ali su te puške iz 1948. godine bile osjetno skuplje od »ruske puške rumunjske proizvodnje« inače čuvene strojne puške »kalašnjikov«. Doduše, uz M 48 za nevjerojatnu cijenu (tu cijenu zna autorov prijatelj ako je potpredsjednik vlade) kao »cubok« išle su i tri ručne bombe tzv. kragujevke.</p>
<p>Tako bi izgledala trgovina oružjem sa sadašnjom autorovom deželom. Mjesto i sastav grupe za razgovor rado ću javiti iz znanih razloga osobno dr. prof. Radoslavu Dabi. Za sada samo datum : 7. listopada 1991. god. Mjesto: Ljubljana, sjedište Vlade Republike Slovenije.</p>
<p>Predsjednik dr. Tuđman činio je sve da do rata ne dođe barem ne u kratkom roku, ali i sve da se spremimo za rat, jer je on bio neizbježan.</p>
<p>Nisu, gospodine Dabo, »Tuđman i njegovi iz HDZ-a« često bili u Ljubljani »na razgovorima«. Dapače, najmanje su bili u Ljubljani. Upitajte o tome vašega znanca i prijatelja potpredsjednika.</p>
<p>Tuđman, dakle, nije imao ništa, jer nije vjerovao u rat pa se nije naoružao. A bilo je tako lako otići na tržnicu, subotom ujutro, kada je ponuda veća, a roba jeftinija, pa na bilo kojem mjestu od Tokija pa uokrug ponovno do Tokija kupiti oružje. U Ljubljani, eto, nije išlo!</p>
<p>Zna li autor članka da je Hrvatska bila pod embargom za kupnju oružja i da se i danas vode sudski postupci protiv političkih i vojnih velikodostojnika nekih država zbog prodaje oružja Hrvatskoj.</p>
<p>Dakle, u pitanju je zapravo samo uloga predsjednika dr. Franje Tuđmana i samo izborena hrvatska sloboda. </p>
<p>Inače, glede trajne priče i trajne laži o pljački Hrvatske koju je, navodno, počinila obitelj pokojnoga predsjednika, nije li ta obitelj tražila od hrvatskih vlasti da odredi način na koji će se napokon utvrditi imetak i način stjecanja dobara obitelji pokojnoga predsjednika. To je sadašnja vlast odbila. Što još da učini obitelj pokojnoga predsjednika?</p>
<p>Gospodin Dabo upućuje i na svoj članak u zadnjem broju Ognjišta 1999. za Tuđmanova života, kako cinično dobacuje. Kao, nije se on bojao ni za života za Tuđmana, a od kuda bi se sada bojao tek puke uspomene u nekim zatucanim HDZ-ovskim glavama. Taj članak u Ognjištu nosi naslov »Ladrokongruistični mućci iz maćehe Hrvatske« - Ognjište br. 10, str. 335.</p>
<p>Članak vrvi takvim uvredama i rječnikom koga bi se postidio i posljednji prodavač s tržnice, a u njemu među inim zaziva gospodin Dabo izvjesnog Montgomeryja - valjda onog znanog veleposlanika - da usmjeri jednu od raketa na tenisko igralište na Pantovčaku. </p>
<p>No to nije posebno stajalište stajališta nego dokaz ispravnosti autorova »stajališta« iz Vjesnika, hrabro napisana ravno dvadeset osam godina nakon »hrvatskog proljeća«.</p>
<p>Na kraju, a ni ovoliko autor nije zaslužio, jer ne zna događaje, jer ne zna činjenice, jer ne zna vrijeme, mjesto i datume, dodati je jedno. Prema njemu, u Sloveniji je bio »cicibanski rat«, koji je, dakako, Radoslava Dabu zadivio odlučnošću slovenske mladeži da brani svoje (valjda i Dabino, ako tamo živi, radi i prima plaću) a bez »najmanjeg trunka mržnje prema agresoru«.</p>
<p>Pa, dakako, aluzija je jasna. Samo je trebalo dodati »za razliku od recimo Hrvata, koji su agresore mrzili svim srcem i svom dušom«.</p>
<p>Ali nikada ne bih ni pomislio ono što je pjesnik Radoslav Dabo napisao u pjesmi »Epitaf za gospođu koja je mašući rukama i roneći suze radosnice otpratila nepreglednu kolonu srpskih tenkova na Vukovar«. Pjesma počinje najbezazlenijom kletvom »dabogda crkla još ove noći«.</p>
<p>Osobno držim da Radoslav Dabo nije loš pjesnik. U poplavi pjesničko-rodoljubnih koještarija kojih je bilo i ima u obilju u Hrvatskoj, on je, unatoč toj pjesmi, iznad toga.</p>
<p>U tumačenju uzroka, načina vođenja i posljedica Domovinskog rata on je ispod svake razine.</p>
<p>Autor je od 1. kolovoza 1991. do 15. travnja 1992. bio ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Rudolfova Saugerpartei ide na ruku jedino strankama protiv kojih se navodno pokreće</p>
<p>»Tako lijepa dok se sluti«, Rudolfova stranka ne bi ni okrznula »neinventivni, umorni i tromi SDP i HDZ«, ali bi usisala kritičan dio prostora liberalnih, kršćansko-socijalnih i drugih vrijednosno senzibilnih malih stranaka, pa toj soli demokracije uskratila mogućnost opstanka. »Jelovnik« nove paradigme mogao bi nastati kao kombinacija opredjeljenja koja se kristaliziraju u kontekstu aktualnih izbora u nekoliko europskih zemalja i nizu hrvatskih tranzicijskih prioriteta / Da bi se stvorio ambijent za pokretanje ekonomskoga i socijalnog razvoja, nasušno treba promjena paradigme, obrat u demokratskoj kulturi i »agregatnom stanju« cjelokupne politike - što nije misija nekakve nove superstranke, »jezuitske« principijelnosti... Ne bude li obrata, sljedeću ekipu u Banskim dvorima neće birati hrvatski građani, nego postaviti novi vlasnici »suverene i neovisne« hrvatske države, stjerane u bankrot paklenom sinergijom nesposobnosti i korumpiranosti dosadašnjih garnitura u sedlu. Na čelu s onim »ondašnjim državnim vrhom« komu akademik Rudolf ne vidi ni balvan u oku! </p>
<p>STJEPO MARTINOVIĆ</p>
<p>Ljudi koji su nam... oblikovali svijetlu prošlost... barem iz pristojnosti ne bi se smjeli upletati u oblikovanje hrvatske budućnosti«, piše gospodin Davorin Rudolf (Vjesnik, Stajališta, 14.-15. kolovoza), okomljujući se na moj osvrt na njegovo zagovaranje superstranke s karakterom pokreta. I ta mu valja! </p>
<p>Jer baci li oko na tragove mojega dvadesetogodišnjega novinarskog rada i ukupnoga javnog djelovanja, može me naći u svakojakim društvima, ali ne i među zaslužnim oblikovateljima bilo koje »svijetle prošlosti«. </p>
<p>Njega pak, istaknutog pripadnika Tuđmanove klijentelističke »galaktike«, od zasluge za kolateralnu štetu u godinama »stvaranja hrvatske države« ne mogu iskupiti nikakva busanja u neodemokratska prsa, a još manje slapovi frazetina kojima nastoji poduprijeti svoj novi ni-desni, ni-lijevi, socijalno-liberalno-demokratski, hrvatsko-složni... image. </p>
<p>Ali već smo navikli da se vrli hrvatski akademici, kad im uzmanjka argumenata i mašte, olako laćaju blaćenja ljudi o kojima ne znaju ništa, niti žele znati ono što bi ih zbunilo pri prebrojavanju roščića crvenih, žutih i zelenih vragova, sumnjičenju za »tko zna kakve snove o hrvatskoj državi 1991. godine«... i premazivanju vlastitih biografija »fasadeksom« poželjna pamćenja. Posve u skladu s naukom »pod muss« im kolege-besmrtnika, nesvršena učenika trgovačke akademije iz Velikog Trgovišća! </p>
<p>Ostaje, međutim, temeljni problem hrvatske stranačke scene, rješavanju koga nova supersenzor stranka - izvikivač »osjeća da se (ona) primiče« - ne pridonosi ni u teoriji. Ni lijeva, ni desna, ni liberalna... stranka s karakterom pokreta dražesna je himera, programski galimatijas o komu zaista može sanjati samo netko kome se, prema vlastitu priznanju, svašta mota u glavi. </p>
<p>Štoviše, sveobuhvatno nesuvisla Überpartei objektivno ide na ruku jedino strankama protiv kojih se navodno pokreće - onima koje teže dugoročnom cijepanju političkog prostora, a time i biračkog tijela, na crveno-crnu, bipolarno raspolućenu scenu, te uništenju osnove ostalih opcija. </p>
<p>»Tako lijepa dok se sluti«, ona ne bi ni okrznula »neinventivni, umorni i tromi SDP i HDZ«, ali bi usisala taman onoliko prostora liberalnih, kršćansko-socijalnih i drugih vrijednosno senzibilnih malih stranaka, koliko bi bilo dovoljno da toj soli demokracije uskrati mogućnost opstanka. </p>
<p>Male bi stranke ili ostale ispod izbornog praga, ili pale žrtvom »koalicija za preživljavanje« u kojima glavnu riječ vode i boju im daju stranke-predvodnice spomenutih polova, a sama Rudolfova Saugerpartei ne može ni u šali osvojiti onoliko zastupničkih mjesta koliko treba da se zarije klin između crvenoga i crnog bloka u konsolidaciji.</p>
<p>Kako, ipak, potaći pozitivne vibracije u biračkom tijelu - bez nebulozne stranke-pokreta, a i ne uzdajući se u doprinos trećeputaških inicijativa, sputanih programskim nedorečenostima i mlitavošću njihovih vodstava?</p>
<p>Reagirajući na prvi članak gospodina Rudolfa, izjasnio sam se za snažan pritisak demokratske javnosti u prilog unosu jasnih vrijednosnih kriterija u djelovanje, ustroj i »ideologiju« postojećih stranaka, posebice onih koje kolo vode. </p>
<p>Čvrsto vjerujem da se više može očekivati od demokratizacije i priklanjanja poštivanju stručnosti u izgrađenih stranačkih organizama, nego od inicijativa kojima bi trebale godine kristalizacije da se stabiliziraju programski, kadrovski, operativno, marketinški...</p>
<p>Ali koje bi zahtjeve - osim načelnog otvaranja i odbacivanja partijsko-klijentelističke prakse - javnost trebala postaviti stranačkim vodstvima?</p>
<p>Čini se da bi taj »jelovnik« mogao nastati kao kombinacija opredjeljenja koja se, kao visoko motivirajuća, kristaliziraju u kontekstu aktualnih izbora u nekoliko europskih zemalja i niza hrvatskih tranzicijskih prioriteta. </p>
<p>Naime, dok dio birača »potpisuje« program novoga Račanova kabineta, dio ih se i snebiva nad dvojbenom principijelnošću stranaka o čijoj potpori ovisi njen vijek.</p>
<p>Drugim riječima, ne stojimo loše kad je riječ o odabiru prioriteta koje nameće ekonomsko-socijalna kriza - koliko smo »usred ničega« u smislu vrijednosnih opredjeljenja. Stoga je zanimljivo pogledati kako se pitanja načelne orijentacije rješavaju u razvijenim europskim demokracijama.</p>
<p>U Francuskoj, postdegolist Jacques Chirac - nakon pobjede na predsjedničkim izborima, koju je ubilježio više zahvaljujući desničaru Jean-Marie Le Penu, nego blijedu socijalističkom oponentu Lionelu Jospinu - iznenada nabubreli kapital oplodio je i zaštitio formiranjem Unije za predsjedničku većinu. </p>
<p>Ta se ad hoc koalicija temelji na dvjema središnjim vrijednostima: novoj uzajamnosti građana i njihovih zajednica (obitelji, susjedstva, stanovnika gradova, regija...), te izravnoj demokraciji, cjelovitoj decentralizaciji i jačanju lokalne/regionalne samouprave. </p>
<p>Istodobno, ustrajući na sprezi između slobode i prava, na jednoj, i mandata i odgovornosti, na drugoj strani, autori su taj koncept snažno personalizirali, jer je mandat/odgovornost - osobna/liderska, a ne kolektivna/stranačka kategorija. </p>
<p>Time je nova Chiracova grupacija besprijekorno zajašila val značajnog - prema mnogim analitičarima, prijelomnoga - novog trenda u europskoj parlamentarnoj demokraciji: seobe težišta fizionomije stranaka s programa na njihove čelne ličnosti.</p>
<p>Svakako stoji da su jake osobnosti - od Margaret Thatcher i Olofa Palmea do Bruna Kreiskog i Willyja Brandta - i ranije snažno utjecale na identitet političkih grupacija za sobom. Ali ti su se lideri rado poistovjećivali sa strankama, nastojeći stvoriti dojam da im se identiteti nadograđuju i da je čelna osoba u funkciji promocije i zaštite interesa i posljednjega člana stranke.</p>
<p>Danas, međutim - o čemu svjedoči i Schröder-Stoiber personalizacija odmjeravanja njemačkih socijaldemokrata i kršćanskih demokrata/socijalista, pred parlamentarne izbore 22. rujna - u prvi plan dolazi lider, a stranka ostaje u sjeni njegova marketinški potencirana lika. </p>
<p>Nitko, a posebno ne mediji, ne govori više o programu SPD-a ili CDU/CDS-a, nego o programu kancelara, za koji mnogi vjeruju da je već bivši, i onoga koji bi to mogao biti.</p>
<p>Tako Schröder i Stoiber i ljude s pomoću kojih, kao vjerodostojnih stručnjaka, nastoje osnažiti image, prikazuju kao osobne suradnike, a ne kao eksperte koji nastupaju u sklopu stranačkog tima. Taj proces - analitičari ga smatraju znakom amerikanizacije europske politike - prati slabljenje uloge stranačkog organizma, ogranaka i članstva, uz jačanje dimenzije središnjice, koja se pretvara u moderan marketinško-promotivni servis.</p>
<p>Preslikano na naše (ne)prilike, to bi moglo značiti da javnost - biračko tijelo, s ustavnim pravom utjecaja na ustroj i djelovanje stranaka - treba zahtijevati, i javnim pritiskom potaći, da se stranke usredotoče na obnovu nacionalne solidarnosti, jačanje izravne demokracije i uspostavu čvrstog odnosa između mandata i odgovornosti stranačkih čelnika.</p>
<p>Nezaposlenost, korupcija, kriminal... nedvojbeno jesu teški problemi, ali ih nije moguće otkloniti u ozračju samoživosti profitera tranzicije i njihove sprege s protagonistima kruto centralizirane politike, zapravo, uzurpacije svekolike - javne sfere od šačice lidera - odgovornih jedino samima sebi. </p>
<p>Stoga, da bi se stvorio ambijent za pokretanje ekonomskoga i socijalnog razvoja, nasušno treba promjena paradigme, obrat u demokratskoj kulturi i »agregatnom stanju« cjelokupne politike - što nije misija nekakve nove superstranke, »jezuitske« principijelnosti. </p>
<p>Preokret koji bi omogućio kreativnu, inovativnu, optimističku... kampanju za izlazak iz krize ne može se, i neće se dogoditi, ako se građanska javnost ne prihvati svoga izvornog mandata i ne posegne za sredstvima pritiska na stranačke elite. </p>
<p>Rudolfova kišobran-stranka može samo zbuniti kritičan dio te javnosti - onaj blizak liberalnim i kršćansko-socijalnim opcijama, koji bi, ustraje li u »gađenju nad politikom«, izbornom apstinencijom dopustio trijumf kovača crveno-crne bipolarizacije stranačke scene.</p>
<p>Hrvatska ima izgleda ako »prežive« birači koji ne pripadaju autokratski homogeniziranim torovima i ako posegnu za legalnim i legitimnim pritiskom radi promjene »genetskoga koda« sadašnje politike, te obrane prostor za afirmaciju navedenih europskih vrijednosti. </p>
<p>U suprotnom, kako kaže jedan ugledni ekonomist »katastrofičar«, sljedeću ekipu u Banskim dvorima neće birati hrvatski građani - nego postaviti novi vlasnici »suverene i neovisne« hrvatske države, stjerane u bankrot paklenom sinergijom nesposobnosti i korumpiranosti dosadašnjih garnitura u sedlu. Na čelu s onim »ondašnjim državnim vrhom« kojemu akademik Rudolf ne vidi ni balvan u oku! </p>
<p>Autor je novinar, voditelj Odsjeka za informiranje Ministarstva za europske integracije, predsjednik je Savjeta Liberalne stranke</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="18">
<p>Furdek: »Gradske vlasti nisu u stanju same riješiti problem«</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> – Problem Puta, rekao je za Vjesnik član Zelene akcije Stjepan Furdek, nije problem samo Zagreba, jer gradske vlasti nisu u stanju same rješavati probleme koji postaju sve složeniji, a time i opasniji. »Uz najstrože sigurnosne mjere trebamo zakone i propise koji će regulirati postupanje s opasnim otpadom. Oni se trebaju permanentno provoditi, a u slučaju Puta nije bilo tako«, objašnjava Furdek. </p>
<p>»Od 1993. godine javno sam upozoravao na ekološke probleme koji su u Zagrebu i Hrvatskoj kulminirali požarom skladišta Puta. Katastrofa je najblaža riječ kojom mogu opisati taj incident«, rekao je Furdek koji je početkom srpnja potpisao ugovor sa tvrtkom ZGOS. »Sa ZGOS-om ću surađivati pri izradi dokumenata cjelovitog sustava gospodarenja otpadom i sanacije odlagališta«, pojasnio je Furdek koji smatra da bez podrške građana i političara neće biti napretka u rješavanju gorućih pitanja. </p>
<p>Dio odgovornosti za požar u Putu, smatra Furdek, treba potražiti i u osobama od kojih je čitava priča krenula. »Branko Mikša i Marina Matulović-Dropulić bili su gradonačelnici u vrijeme kad je donesena odluka da se ta 'svemirska tehnologija' postavi u Zagrebu«, rekao je Furdek. </p>
<p>»Javno priznanje ravnatelja Državnog zavoda za toksikologiju, Franje Plavišića, kako Hrvatska još nije spremna detektirati prisutnost dioksina, govori da je krajnje vrijeme da naša zabrinutost urodi akcijom koja će garantirati pozitivne rezultate«, ističe Stjepan Furdek.</p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Na sniženjima ostaje samo odjeća malih brojeva </p>
<p>Kolovoz je vrijeme za sniženja i rasprodaje ljetne odjeće. Koliko su Zagrepčanke zadovoljne sniženjima i ponudom te jesu li iskoristile priliku da popune ormare za manje novaca, pitali smo u subotu na Jarunu.</p>
<p>Marijana Abshied, ekonomistica:</p>
<p>Imam malo dijete, pa nemam vremena obilaziti trgovine. Stvari koje sam uspjela vidjeti na sniženju nisu mi se svidjele.</p>
<p>Slavica Čavka, prodavačica sladoleda:</p>
<p>Radim »od jutra do sutra« na Jarunu pa nemam vremena za obilazak trgovina. Iskoristila sam sniženje cijena za kupovinu nekoliko komada Tupperware posuđa.</p>
<p>Jasminka Šoštarić, ing. medicinske biokemije:</p>
<p>Uopće me ne interesira obilazak trgovina, ni sniženja. Ljepše mi je šetati i planinariti u prirodi.</p>
<p>Martina Beljak, studentica:</p>
<p>Nisam zadovoljna sa sniženjima, jer na izlozima često piše popust 50 posto, a unutra su cijene tek malo snižene. Nisam si ništa uspjela kupiti, jer su u svim dućanima ostali samo mali brojevi. </p>
<p>Sonja Bahtjuk, nezaposlena:</p>
<p>Ne kupujem često u buticima, jer su im cijene bombastične. Modeli na sniženju su obično premali broj ili mi se ne sviđaju.</p>
<p>Zdenka Svrženjak, krojačica:</p>
<p>Iskoristila sam sniženje dječjih stvari i kupila nešto odjeće za dijete. Bilo bi dobro kad bi postojale rasprodaje dječje hrane. M.I.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Ozaljska u nedjelju zatvorena za promet </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> – Ozaljska ulica na dijelu od Nove ceste do Selske bit će zatvorena za sav promet zbog asfaltiranja i postavljanja trajne signalizacije od nedjelje, 18. kolovoza, od 9 sati, do ponedjeljka, 19. kolovoza, u 5 sati. </p>
<p>Ozaljskom će u nedjelju biti obustavljen i tramvajski promet, i to od 9 do 16 sati, a tramvajske linije broj 9 i 12 preusmjerit će se na Savsku cestu do zaokretnice Savski most. </p>
<p>I autobusne linije 113 Ljubljanica - Jarun, 114 Ljublja- nica - Prečko i 115 Ljubljanica - Špansko vozit će promijenjenom trasom i to: redovitom trasom do raskrižja Ljubljanska avenija - Fallerovo šetalište, a dalje Ljubljanskom avenijom, Selskom cestom, Savskom i Ljubljanskom avenijom do terminala Ljubljanica.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="21">
<p>Papa pozvao na okončanje rata i patnji u svijetu</p>
<p>KRAKOW, 17. kolovoza</p>
<p> - Papa Ivan Pavao II pozvao je u subotu na okončanje rata i patnji u cijelom svijetu u propovijedi iz grada gdje je trpio nacističku represiju. </p>
<p> Papa boravi u devetom pastoralnom posjetu Poljskoj i provest će četiri dana u Krakowu gdje je u Drugom svjetskom ratu bio prisilni radnik njemačkih okupatora i gdje se, kao svećenik, opirao desetljećima komunističkom ugnjetavanju. Ostarjeli i onemoćali Papa izabrao je temu milosrđa i oprosta za svoju propovijed na prvoj misi u Krakowu. »Koliko je svijetu danas potrebna Božja milost«, rekao je Papa tijekom ceremonije posvećenja nove crkve. Ta je crkva posvećena Svetoj Faustini, tajnovitoj poljskoj časnoj sestri koja je umrla 1938. i koja je Papi posebno važna. »Na svakom kontinentu iz dubine ljudske patnje uzdiže se vapaj za milost«, kazao je. »Tamo gdje prevladavaju mržnja i žeđ za osvetom, gdje rat donosi patnje i smrt nevinima, tamo je potrebna Božja milost kako bi razbistrila ljudske misli i srca i donijela mir«, rekao je Ivan Pavao. </p>
<p> Oko 200.000 ljudi okupilo se na ulicama kako bi pozdravilo Papu dok se vozio kroz Krakow do Crkve Sv. Faustine. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Luksuzna jahta »Talitha G« ponovno u Dubrovniku!</p>
<p>DUBROVNIK, 17. kolovoza</p>
<p> – Luksuzna jahta »Talitha G« uplovila je ispred Dubrovnika te uz samu obalu otoka Lokruma bacila sidro. Osim što je jedno od najluksuznijih plovila na svijetu, »Thalita G« u Hrvatskoj je poznata jer se prošle godine u Dubrovniku na nju sa svojom obitelji ukrcao slavni američki redatelj Steven Spielberg te sljedećih desetak dana nakon obilaska otoka Mljeta proveo krstareći Jadranom. </p>
<p>Tko su ovogodišnji gosti na toj bijeloj morskoj ljepotici koja će se ispred Dubrovnika zadržati najvjerojatnije sljedeća dva dana još uvijek nije poznato, no među dubrovačkim novinarima njezino uplovljavanje označilo je »uzbunu za lov« na poznata lica.</p>
<p> Inače, »Thalita G« čije ime znači »mala djevojčica« duga je 70 metara, a izgrađena 1929. godine u sjevernonjemačkom brodogradilištu Kiel. Nakon što ju je kupio američki milijarder J. Paul Getty u njezinu obnovu 1991. godine uložio je 15 milijuna američkih dolara. Osim Spielberga na njoj su krstarila slavna imena poput Princa Charlesa i Camile, Nicolle Kidman i Toma Cruisea te Billa Gatesa. Jahta je tijekom zime na Karibima, a ljeti krstari po Mediteranu. A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>U Osijeku će se ponovno početi proizvoditi Megamin?</p>
<p>OSIJEK, 17. kolovoza</p>
<p> – Osječka tvrtka Tribomin u ponedjeljak će ponovno otvoriti svoja vrata jer će se, kako neslužbeno doznajemo, ponovno početi proizvoditi svojedobno osporavani dijetetski pripravak Megamin.</p>
<p> Naime, Tihomir Lelas, tvorac Megamina i ujedno vlasnik licence za proizvodnju pripravka, uputio je nekolicini radnika, koji su i prije radili u Tribominu, poziv da dođu ponovno u tvornicu kako bi se uredili i pripremili pogoni za nastavak proizvodnje.</p>
<p>Podsjetimo, prošle godine u studenom nakon svih zbivanja oko Megamina a u što su bili uključeni i Ministarstvo zdravstva, te ostale odgovorne službe, koje su zaplijenile, a potom zabranile proizvodnju i zatvorile pogone – proizvodnja Megamina se prebacila u Austriju i Njemačku. </p>
<p>Za početak predviđeno je da se zaposli 30 do 60 radnika što će ovisiti o obimu proizvodnje kao i narudžbama iz Njemačke, Austrije i Švicarske, a ukoliko se u Hrvatskoj budu promijenili odnosi prema tom dijetetskom pripravku, moguće je i da Lelas nastavi modernizaciju u tvrtki Tribomin.</p>
<p>S.Č.D.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Otvoren osmi Sarajevski filmski festival</p>
<p>SARAJEVO, 17. kolovoza</p>
<p> – Projekcijama filmova »Deset minuta« Ahmeda Imamovića te posljednjeg hoolywoodskog hita Phila Aldena Robinsona »Svi naši strahovi« (The sum of all fears) u petak je otvoren Sarajevski filmski festival koji se održava već osam godina. Publika u glavnom gradu BiH burnim je pljeskom nagradila Imamovićevo ostvarenje koje je osvojilo nagradu za najbolji kratki igrani film na ovogodišnjem festivalu u Motovunu.</p>
<p> Do 24. kolovoza, koliko će trajati najveći bosanskohercegovači filmski festival koji ujedno predstavlja i najveći regionalni događaj te vrste, sarajevska će publika imati priliku vidjeti 130 filmova iz 36 zemalja čime je ova manifestacija daleko nadišla svoje dosadašnje dosege.</p>
<p> U okviru nekoliko različitih programa bit će predstavljena najznačajnija ostvarenja iz područja igranih, kratkih i dokumentarnih filmova a bit će upriličen i već tradicionalni posebni festival crtanih i igranih filmova za djecu. Među posebnim gostima ovogodišnjeg Festivala je britanski redatelj Mike Leigh čiji će filmovi u Sarajevu biti prikazani u okviru programa »Tribute«.</p>
<p> Jedan od sponzora Sarajevo film festivala je hrvatsko veleposlanstvo u BiH koje je omogućilo sudjelovanje nekoliko značajnih filmova novije hrvatske filmske produkcije. U okviru posebnog regionalnog programa tako će se naći i film »Josephine« Rajka Grlića te »Fine mrtve djevojke« Dalibora Matanića. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>»Čudesne suze« Elvisove </p>
<p>DEURNE, 17. kolovoza</p>
<p> – Plastična bista Elvisa Presleya proplakala je »čudesne suze« u petak, na 25. godišnjicu njegove smrti, izjavio je nizozemski vlasnik biste. Pedesetogodišnji profesionalni imitator Elvisa, koji živi u malom gradiću na jugu Nizozemske, također tvrdi da se duh kralja rock and rolla prošlog tjedna pojavio u njegovoj kući.</p>
<p> Odjeven u crnu kožnu jaknu, s crnom perikom i sunčanim naočalama Toon Nieuwenhuisen izjavio je novinarima da je bista koju inače drži u sobi pretvorenoj u Elvisov hram počela plakati nakon doručka u petak. Soba je oblijepljena Elvisovim fotografijama i puna svijeća, koje svijetle oko bijele statue.</p>
<p> Pokraj statue se nalazi par bijelih kožnih cipela, za koje Nieuwenhuisen tvrdi da ih je nosio njegov idol. »Suze su potekle oko 10 sati, a kada ih probate vidjet ćete da su slane«, izjavio je vlasnik, nazvavši to čudom. Nieuwenhuisen je i spiritualni medij koji tvrdi da stalno razgovara s Elvisom, a vjeruje da statua plače iz zahvalnosti prema odanim obožavateljima u cijelom svijetu. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Prepolovila se letjelica za lov na komete? </p>
<p>LOS ANGELES, 17. kolovoza</p>
<p> – Svemirska letjelica Contour za »lov« na komete, s kojom je NASA u četvrtak izgubila vezu, izgleda da se raspala u trenutku kada je trebala krenuti u dubinu svemira, objavili su znanstvenici. Teleskopske fotografije snimljene na Sveučilištu u Arizoni pokazuju nešto što bi mogli biti komadi Contoura upravo na mjestu u svemiru gdje bi se 158 milijuna dolara vrijedna letjelica trebala nalaziti.</p>
<p> Premda još nije sigurno da se na fotografijama doista vide dijelovi Contoura, znanstvenici iz Laboratorija za primijenjenu fiziku na Sveučilištu John Hopkins blizu Washingtona, koji su trebali pratiti susrete letjelice s dvjema kometama, polako gube nadu. Oni će ipak i preko vikenda nastojati locirati i stupiti u vezu s letjelicom koja se izgubila u trenutku kada je trebala napustiti orbitu oko Zemlje i uputiti se prema mjestu susreta s prvom kometom.</p>
<p> Contour se trebao iduće godine približiti kometi Encke, a 2006. kometi Schwassmann-Wachmann 3. Proučavanje tih kometa trebalo je pružiti dragocjene podatke o nastanku sunčeva sustava prije 4,6 milijardi godina. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Termiti prožvakali popis birača</p>
<p>LAGOS, 17. kolovoza</p>
<p> – Termiti su prožvakali veći dio Nigerijskog popisa birača i uništili napore uložene u organizaciju sljedećih izbora, izjavio je izborni dužnosnik. »Nemamo nikakvu bazu podataka za izbore«, rekao je šef izborne komisije Abel Guobadia televiziji AIT.</p>
<p> Na prošlim izborima popisi birača bili su napisani na papiru i fotokopirani za glasovanje, dodao je.</p>
<p> »Na nekim biračkim mjestima, ukoliko će se provoditi izbori, neće biti popisa birača, jer su dosta papira pojeli termiti ili su uništeni u valu nasilja diljem države, rekao je Guobadia.</p>
<p> Nigerijske vlasti odgodile su lokalne izbore na neodređeno vrijeme. Ti su izbori trebali biti prvi od 1999., kada je završila 15-godišnja vojna diktatura. Odgoda izbora izazvala je sumnju u predsjedničke i nacionalne izbore, zakazane za sljedeću godinu, u zemlji u kojoj je od stjecanja neovisnosti 1960. godine, uglavnom vladala vojska.</p>
<p> Guobadio je rekao da njegova nezavisna nacionalna izborna komisija, iako nema dovoljno novca, sada planira sastaviti kompjuterizirane biračke spise. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Usmrćen zbog ubojstva bivše supruge </p>
<p>JACKSON, 17. kolovoza</p>
<p> – Zbog ubojstva bivše supruge u državnom zatvoru u Jacksonu u državi Georgiji ubrizgavanjem injekcije usmrćen je Wallace Fugate (52). Prije same egzekucije osuđenik je sastavio izjavu u kojoj optužuje američko pravosuđe zbog korupcije, dok se zahvalio svom odvjetniku i sinu na podršci.</p>
<p>Fugate je inače osuđen na smrt još 1991. godine kada je nakon svađe i tučnjave ubio svoju bivšu suprugu Pattie Fugate nedaleko njihove obiteljske kuće. Tijekom suđenja u iznošenju svoje obrane Fugate je tvrdio kako je pištolj sam opalio tijekom tučnjave u njegovom kamionu te kako nije imao namjeru pucati u svoju ženu.</p>
<p>Prema navodima upravnika zatvora u Jacksonu, Fugate nije izrazio nikakvu posljednju želju, niti je naručio poseban posljednji obrok. Prije egzekucije, osuđenik je pojeo špagete, odrezak i salatu i potom mirno s čuvarima krenuo prema ćeliji za egzekucije, dok su ostali zatvorenici taj dan na meniju imali jastoga, svinjski odrezak, pečene krumpire i sladoled. V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Uhićen nakon što se zločinom hvalio na radiju</p>
<p>SAN ANTONIO, 17. kolovoza</p>
<p> – Čovjek koji je navodno prevario osiguravajuće društvo sklopivši lažnu nagodbu uhićen je nakon što se svojim zločinom hvalio na lokalnoj radio postaji, izvijestio je FBI.</p>
<p> Humberto Perez (31) priveden je zbog prevare, odnosno zbog toga što je lažući da mu je ukraden kamion od svoje osiguravajuće kuće dobio novi kamion i novac. Agent FBI-a rekao je novinarima da je taj slučaj privukao pažnju federalne policije, nakon što je neki čovjek predstavljajući se kao John opisao zločin na sanantonijskom radio showu na španjolskom jeziku, pod nazivom »Koja je tvoja najveća laž«.</p>
<p> John je rekao da je njegov prijatelj ukrao kamion, a naveo je točno vrijeme i mjesto incidenta. Agent FBI-a je rekao da su provjerom ukradenih vozila došli direktno do Pereza, kojeg u slučaju da bude osuđen očekuje pet godina zatvora. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="30">
<p>Papić: »Štakori su u svima nama, samo je pitanje kada će se probuditi«</p>
<p>Otvoren, provokativan, iskren, »totalan« razgovor s Krstom Papićem o tek završenom snimanju njegova filma »Kraljeva ostavština« koji nije nastavak »Izbavitelja«, ali i o aktualnim temama filmskog Vijeća, domaćih samozvanih genija, klanova te »vruće« Pule 2003. Papić govori i o tome kako »srediti« hrvatski film, a istodobno ostati dosljedan sebi</p>
<p>Krsto Papić, jedan od najboljih hrvatskih filmskih redatelja, što je potvrdila i nedavna izrazito uspješna retrospektiva njegovih filmova na domaćoj televiziji, upravo je završio snimanje filma »Kraljeva ostavština«, kod kojeg se prihvatio dvostrukog zadatka producenta i redatelja. Bila je to idealna prigoda da u »mrtvom« ljetnom Zagrebu, daleko od šminke i prenemaganja, festivala i licemjerja, otvorimo karte i kažemo sve što nas muči. Oštro, ali iskreno i dobronamjerno, za bolje sutra hrvatskog filma i kulture uopće.</p>
<p> • »Kraljeva ostavština« nije ni prerada, ni nastavak »Izbavitelja« što često naglašavate. Što onda ovaj film znači u vašem cjelokupnom opusu, možda novo viđenje i tumačenje poruka Aleksandra Grina, ali s mnogo više kreativnog i životnog iskustva?</p>
<p>– Odavno sam želio snimiti još jedan film s motivom priče Aleksandra Grina, jer je smatram krucijalnom, to je jedna od kodnih priča o strahotnim vizijama 20. stoljeća koje se, kako vidimo, lako prenose i u 21. stoljeće. Sve što se događa s postkomunističkim i tranzicijskim zemljama, ta silna pohlepa za novcem i bogatstvom uz pomoć kriminala, mafije, svakojakih udruženja, a sve da se dođe do bogatstva, još više je u meni pojačalo želju da snimim takav film. Razumljivo je da sve što se događa u tim zemljama ne bi bilo moguće bez sprege politike i kriminala ili mafije. To je zapravo slika prvog kapitalizma, kao da se vraća svijet opisan u Mannovim »Buddenbrooksovima«, Krležinim »Glembajevima«, ili možda u »Artamonovima« Gorkoga, pa prvi kapitalisti počinju kao kriminalci. </p>
<p>To je, čini se, neminovnost koju smo doživjeli i mi, iako smo toliko žudjeli za demokracijom, da na pragu 21. stoljeća doživimo ono što je zapadni, razvijeni kapitalistički svijet prošao prije stoljeće i pol. Ovdje govorim o općim stvarima jer je za ovakav film trebalo stvoriti priču koja će korespondirati s fantastikom, koja će imati elemente horora, a koja će asocirati na suvremen život ne samo kod nas, već u prostoru svih tranzicijskih zemalja. S Matom Matišićem smo dugo radili na ovom scenariju, tako da smo od 1993. kad smo prvi put počeli razrađivati ideju pa do početka snimanja, napravili šest verzija scenarija. No, napokon smo sve mogli realizirati kad smo od Ministarstva kulture dobili potporu, a imao sam i sreću da sam našao stranog koproducenta koji je vrlo važan jer će riješiti specijalne efekte. To je »New Wave Pictures« iz Bruxellesa kojoj je na čelu Ben Stassen. On je već bio koproducent filma »Život sa stricem« što mu je bio jedan od prvih poslova - i to nije zaboravio. I scenarij mu se svidio pa je nakon jednog ručka potpisao garantno pismo na milijun dolara. Također je bitno bilo da je HRT ušao u film, lako i bez problema, za razliku od moja prijašnja dva filma oko kojih je bilo velikih teškoća. Stekli su se, dakle, uvjeti za film koji nije jeftin za jednu malu kinematografiju, jer košta oko dva milijuna eura. </p>
<p>• A što je ono po čemu se ta dva filma razlikuju, koliko je »Izbavitelj«, ne tek sadržajno, drugačiji od »Kraljeve ostavštine«?</p>
<p>– »Izbavitelj« je napravljen u totalitarnom, jednopartijskom režimu, kako god socijalizam tada sebe nazivao, samoupravnim ili otvorenim. To je bio film koji se događao početkom prošlog stoljeća, kad su se rodili fašizam i usporedo s njim komunizam. Ovo su posljedice. Danas se pokazuje da je demokracija krhka biljka, da je do nje teško doći, ali ju je vrlo lako uništiti. Kao da je demokracija samo paravan za vladavinu sile nad pojedincem koja mu ispire mozak pomoću medija i novca. Pojedinac nikad nije slobodan. To je moje osjećanje svijeta kojeg sam stvorio gledajući život oko sebe i čitajući pisce kao što su Kafka, Grin i Orwel, čijim sam načinima razmišljanja neobično sklon. Zato je sama priča »Kraljeve ostavštine« morala biti drugačija jer se događa u drugom vremenu, pa u njoj imamo likove kao što su filmski redatelj, snimatelji, novinari, pisci, čitave ekipe ljudi u službi nekog mraka i zla. Naime, glavna linija u filmu je medijska manipulacija ljudima, pri čemu se može lako izmisliti da je ubojica pošten čovjek, ali i obratno - da je pošten čovjek ubojica.</p>
<p> • Metaforičnost štakora je mnogoznačna?</p>
<p>– Ne radi se ovdje, kao ni u »Izbavitelju«, o filmu koji govori o štakorima kao o nekoj strahoti. Štakor je štakor, vrlo inteligentna životinja koja ima svoje mjesto i funkciju u prirodi. Nevolja nastaje kad ljudi počnu dobivati osobine štakora...</p>
<p> •... ili štakori počnu dobivati osobine ljudi, što je gore? </p>
<p>– To skoro dođe na isto. I tada se javlja nešto neprirodno, nešto neljudsko, pa borba između dobra i zla postaje mnogo vidljivija i jasnija. Zato sam i opet posegnuo za fantastikom, jer je sve to što se događa, nemoguće ispričati u realističnoj priči. Jedino fantastika može sve to sublimirati. To je moj svjetonazor i gledanje na stvari, što je dosta čudno jer sam bio poznat kao tvrdi dokumentarist. Ali, svaki dokumentarni film želi postati igrani i obratno.</p>
<p> • Čini mi se kao da ste nakon, kako kažete, bogatog iskustva s tvrdim dokumentarcima i žestoko realnim igranim filmovima, krenuli dalje u »nadnaravno dokumentaran« žanr? </p>
<p>– Jedna od najvažnijih stvari u ovoj vrsti priča jest uvjerljivost - kako napraviti sve tako da gledatelj povjeruje priči. Ako u prvih 15 minuta uspijemo uvjeriti ljude da je to što se događa stvarno moguće, onda smo ga uvukli u priču, iako to još ništa ne govori o kvaliteti filma.</p>
<p> • Kod Spielberga postoje dobri i loši dinosaurusi. Imate li vi dobre i loše štakore?</p>
<p>– U ovoj priči nije stvar u tome da postoje štakori koji su loši i ljudi koji su dobri. Stvar je u tome da su štakori u svima nama. Ma kako mi dobri bili, mi nikad ne znamo kad se može probuditi štakor u nama. Osnovni je motiv priče da nitko, ni jedno ljudsko biće, nije imuno na to. </p>
<p>• Trajni problemi hrvatske kinematografije kulminirali su početkom ljeta raspadom Vijeća za film? </p>
<p>– Mislim da hrvatski film nije tako loš koliko je stvoren loš image o njemu. Skoro svake godine izađu jedan do dva dobra filma. Evo, ako je ove godine jako dobar Matanićev film, onda se isplatilo svih tih šest-sedam filmova.</p>
<p> • Ali, budimo realni, i zbog tog je filma propalo Vijeće, jer ministar kulture nije financirao 'samo' Sedlara, već je možda financirao Sedlara baš kako bi u posljednji čas omogućio Mataniću da završi svoj film? – Isključen sam iz svih tih odlučivanja. Ne znam što Vijeće radi ni koja mu je uloga. Slabo sam informiran, nitko me nigdje ne zove, a ja se ne guram i takav mije položaj fenomenalan. Ipak, mislim da je najveći problem hrvatskog filma nedostatak kriterija kod dodjele projekata. Recimo, znalo se da sam ja bio predsjednik žirija u Puli kad je Matanić snimio »Blagajnicu«. Odmah sam vidio da je to velik talent. A on nije dobio novac za sljedeći film, već tek sad, na kraju, ovu pomoć oko koje se digla buka. A netko snimi i tri loša filma i onda dobije šansu za četvrti. To je nevjerojatno!</p>
<p>• Recimo otvoreno, upravo među ljudima koji su u posljednje vrijeme odlučivali tko će dobiti projekt, bez obzira na »minuli rad«, nalazio se i vaš prisni prijatelj? </p>
<p>– Mislim da je Ante Peterlić odlučivao po svojoj savjesti i svojim kriterijima. Eto, bez obzira na naše prijateljstvo, Ante je Mati i meni na doradu vratio prvu verziju ovog scenarija i pustio nas tek kasnije. Mislim da se kod odlučivanja nešto mora bitno mijenjati. Kada su mi dodijeljene »Lisice«, o tome je odlučivala Komisija pri tadašnjem Sekretarijatu za kulturu. U njoj su bili Marijan Matković, Milan Prelog, Ante Peterlić i Saša Vereš, kao i netko peti, ali je on bio protiv filma pa sam ga zaboravio. No, riječ je o četiri briljantna intelektualca koja nisu puštala baš sve. Mislim da treba opet organizirati nešto takvo. Mislio sam da će to biti Vijeće, ali... oni su sad kao neko samoupravno tijelo. Zato smatram da se mora iznova uspostaviti struktura hrvatske kinematografije, za što moraju postojati čvrsta pravila i nezamjenjivi kriteriji: publika, kritike, međunarodni filmski festivali i međunarodna filmska kritika. </p>
<p> • Zašto u hrvatskom filmu ima tako puno »genija«, a tako malo dobrih filmova?</p>
<p>– Ne znam za genije. Pravo je svakog pojedinca da o sebi misli i govori što hoće, ali moraju postojati i objektivni kriteriji. Može čovjek sebi umisliti da je genije, ali ne treba mu to vjerovati dok ne vidite film.</p>
<p> • Često je veći problem u okolini koja se neće zamjeriti pa navodnog »genija« tapše po ramenu i tako udaljuje od istine? </p>
<p>– To je posvuda problem malih sredina i malih klanova koji se organiziraju i onda jedni druge hvale i tapšaju, što nema veze s objektivnom istinom. Film mora izaći iz svog dvorišta. Inače, da završimo priču o genijima, opet bih naglasio da je problem u kriterijima, a ne u »genijima«. </p>
<p> • Kako poboljšati kriterije? </p>
<p>– Treba biti nemilosrdan. To je velika odgovornost ljudi koji pišu. Treba svakome u lice reći što ga ide. No, ako filmski kritičar hvali svog prijatelja, a znamo da mu je film loš, dok istovremeno napada drugog redatelja čiji film nije tako loš, onda su kriteriji poremećeni. Isto tako, ako se nekome tko je »fulao« film opet daje šansa za novi film, onda tu nema kriterija. Činjenica je da kod nas nema pravila igre. Možda bi to mogao biti Zakon o filmu, ali svakako ne onaj ranije predložen u kojem je pisalo da se, primjerice, ne može prihvatiti film u kojem se vrijeđa neka od političkih funkcija u državi. Možete mislit¨'!</p>
<p> • Što ćemo sa slobodom? Izgleda da, što je slobode više, u našim krajevima imamo sve manje duha i kreativnosti?</p>
<p>– Slobode nikad nije dosta, ona je uvijek potrebna. A ovo što pitate je fenomen filma i umjetnosti koji se događa svuda oko nas - u Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj - zato što sve počinje ispočetka. I ne samo kod nas gdje smo imali jedan suludi rat i agresiju zemlje koja je sebe vratila 150 godina unazad sa željom da osvaja nešto neosvojivo. To se dogodilo i drugima... Svi moraju početi iznova. Vraćamo se na ono što smo već rekli, da svi prolazimo fazu ranog ili divljeg kapitalizma. A zemlje koje se brže izvuku iz svega toga, izvući će se i iz svega drugog. No, nikako se sad ne smije dopustiti ukidanje slobode stvaralaštva da bi netko mogao napraviti dobar film.</p>
<p> • Ne mislim ni ja tako, ali se pitam o čemu je riječ, što je to u ljudskom biću...?</p>
<p>– I ja se pitam isto. Nisam dovoljno pametan da na to odgovorim, ali činjenica je da je to tako. </p>
<p> • Pula 2003. bit će jako »vruća«. Predviđaju se sudari svih vrsta, generacija, mentaliteta, stilova...?</p>
<p>– Ne mislim da će tu biti ikakvog sudara generacija, bit će tek sudara dobrih i loših filmova iz kojih će se zasigurno izdvojiti neki bolji filmovi. Daj Bože da svi naprave dobre filmove. Osobno znam da su obveze prema ministarstvu i ekipi da budem u konkurenciji, iako bih se najradije volio izvući iz svega toga, jer sam već četiri puta bio pobjednik Pule...</p>
<p> • Nije vas valjda strah?</p>
<p>– Čega bi me bilo strah? Ali, volio bih mirno piti kavu i navečer mirno jesti ribu, piti bevandu, a da nisam uvučen ni u kakva šuškanja oko nagrada. Ta mi atmosfera u ovim godinama nije potrebna. No, ispunit ću sve svoje obveze...</p>
<p> • Tko će biti vaš favorit u Puli?</p>
<p>– Čujte, tamo će biti Vinko Brešan, Zrinko Ogresta, Antun Vrdoljak...</p>
<p> • A s novim će filmovima doći i vaši prijatelji Petar Krelja i Branko Ivanda?</p>
<p>– Moji će prijatelji napraviti izvanredne filmove.</p>
<p> • Eto, opet se vraćamo na početak i raniju diskusiju oko klanova i pripadnosti?</p>
<p>– S kim si, takav si! </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Grčka tragedija u slici našega kaotičnog vremena</p>
<p>Na Malom Brijunu, u Tvrđavi Minor, redateljica Lenka Udovički uprizorila je Euripidovu tragediju o osveti koja iz antičke vizure ima namjeru svjedočiti o našoj suvremenosti. U naslovnoj ulozi Mira Furlan govorom ljubavi i mržnje ocrtava portret najpoznatije grčke osvetnice</p>
<p>Po Euripidu Medeja će iz ljubavi prema Jazonu napustiti svoju obitelj, izdati svoju domovinu, pomoći tom herojskom pustolovu u osvajanju Zlatnog runa i s njim otići u Grčku. Potom će je Jazon izdati, napustiti zbog Glauke – lijepe kćeri korintskog kralja Kreonta. Prevarena, okrivljena i prognana, ona će u osvetničkom bijesu ubiti vlastitu djecu, svoju suparnicu i njezina oca, te pobjeći u sigurni azil nošena nebeskim kočijama. </p>
<p> Neki će u ovom mitu, odnosno u glasovitoj Euripidovoj tragediji, iščitati, i suviše pretenciozno, sličnosti sa svijetom nakon 11. rujna 2001. – »sa sudarom civilizacija čiji zaglušujućući zvuk i dramatičnu slikovnost nalazimo svakodnevnom u tisku, na televiziji i na kompjutorskim monitorima« (kako je zabilježeno u programu predstave), drugi će pak u priči o Medeji iznalaziti neke analogije sa životnom pričom Mire Furlan, koja je posljednji puta u hrvatskom teatru nastupila prije jedanaest godina, interpretirajući na plaži ispred splitskoga Oceangrafskog instituta, još jednu Euripidovu tragičnu junakinju - nesretnu Helenu zapletenu u krivicu kojoj ne uspijeva pronaći uzroke.</p>
<p>U splitskoj predstavi Mira Furlan kao Helena otplovila je na gliseru prema pučini, kao Medeja vratit će se u blato ispred Tvrđave Minor na Malim Brijunima. Njezinu Medeju vodi razorna strast, bijes zbog izdane ljubavi i neuslišanih žudnji, čežnja za osvetom koju je nemoguće kontrolirati, žal za onim što je nepovratno prošlo, potreba da se ide do kraja... Ona je i neshvaćena strankinja i prevarena žena i napuštena ljubavnica i majka koja svoju djecu ne želi prepustiti svojim krvnicima. Medeja, čiji portret Mira Furlan gledateljima nudi u izvedbi Kazališta »Ulysses«, oslobođena strahova, kreće se samo prema jednom cilju – osveti i u tom kretanju ruši se po blatnjavoj zemlji i pridiže, ljubi Jazona i juriša na njega, grli djecu i odbacuje ih, odlazi i vraća se. </p>
<p>U luku od stišanih tonova do vriskova, od tragičnih šutnji do patetike, od naglašenih gesti do scenskih smiraja ona ocrtava sliku Medejine nesreće čineći je uvjerljivom, prepoznatljivom u kontekstu grčke tragedije, ali i ovog našeg kaotičnog vremena. Put prema suvremenosti, o kojoj izvedba »Ulyssesa« nedvojbeno želi svjedočiti, omogućio je, uz sugestivne glumačke napone Mire Furlan, i odličan prijevod Luke Paljetka koji upitnosti antičkog doba iskazuje kao naše dvojbe, opsesije podjednako razumljive i današnjem gledatelju i onom koji je 431. godine prije nove ere u Ateni pratio sudbinske zalome Euripidove dramske junakinje. </p>
<p> Za Euripida je Medeja središnji lik drame o izdaji i osveti, u predstavi koju je režirala Lenka Udovički ona je gotovo jedini lik – svi ostali su samo pratnja, epizodisti koji promatraju ili samo ponekad izravno sudjeluju u njezinim nevoljama. Stoga scenski projekt Kazališta »Ulysses« na mjestima djeluje kao monodrama, okupljena oko unutarnjih i izvanjskih tragičnih prijeloma što sudbinu Medeje čine nemogućom.</p>
<p>Takva prilično komorno mišljena izvedba smješta se u atraktivan i spektakularan prostor austrougarske utvrde na Malom Brijunu, kojeg redateljica nastoji razigrati. U nekim prizorima, praćenim efektnim odabirom svjetla Miljenka Bengeza i scenografskim rješenjima Petre Veber (igra u ruševnoj kući – Medejinom domu, Medejin odlazak u tunel gdje vuče vagon s dječjim truplima ili njezin odlazak na kraju, dojmljiv put prema nebu) tvrđava uspijeva postati mjestom razvedenih scenskih slika. Skicu Jazonova lika predočio je Aleksandar Cvjetković dopadljivo u onoj odlučnosti koja ne dopušta pitanja. Boris Cavazza odveć neprimjetno je prošetao tvrđavom kao Kreont, praćen tjelohraniteljima koji su nosili njegovu opremu za golf nepotrebno podvlačeći ideju o suvremenosti. Egej Sretena Mokrovića dovezao se u dvorište tvrđave u invalidskim kolicima i u kratkom istupu dočarao svoju nesreću. Tamara Garbajs pojavila se tek nekoliko puta, u daljini, kao simbol Medejine nesreće. Vlatko Dulić bio je samozatajan Odgojitelj, dok je Dubravka Miletić iznimno promišljeno i glumački spremno predstavila Ženu Korićanku, uvjerljivog svjedoka tragedije. Mirta Zečević kao vođa kora povukla se u druge planove, a kor kojeg su interpretirali Putokazi činio se neiskorištenim, odnosno samozatajnim u tom impresivnom prostoru. Mnogo efektnijim je djelovao nastup čečenske pjevačice Birlyant Ramzaeve. Njezina uloga u predstavi (»vokalnog dvojnika, dobrog duha ili zaštitnika Medeje, kao biće koje je, poput Medeje, iz daljine bačeno u strani svijet«) poprimala je i neka druga, izvanteatarska značenja.</p>
<p> Glazba koju je skladao Nigel Osborn odlično se uklopila u ideju predstave, kao i iznimno dopadljivi kostimi Bjanke Adžić Ursulov. Pred šestotinjak gledatelja na Malom Brijunu do 24. kolovoza Mira Furlan u ulozi Medeje ocrtavat će euripidovsko-naše svjetove zagubljene na putu između ljubavi, izdaje i osvete.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Neandertalci će seliti iz socrealističke vojarne u muzej svjetskog formata</p>
<p>Ministarstvo kulture RH slaže se da sâmo dofinancira izgradnju Muzeja krapinskog pračovjeka, ali u podugovor nudi da ta ustanova bude pod državnim ustrojstvom u sastavu Muzeja Hrvatskog zagorja u Gornjoj Stubici. U Krapini smatraju da njihov prapovijesni lokalitet, zbog važnosti koju ima u svjetskim paleontološkim okvirima, zaslužuje ustanovu samostalnog ustrojstva. Krapinčani bi rado da Muzej bude pod njihovom upravom, iz sentimentalnih i moralnih razloga, ali je i pod upravom države, zaključili su sudionici javne rasprave, isto toliko njihov koliko i hrvatski</p>
<p>Radovi na izgradnji Muzeja krapinskog pračovjeka započeti 1999. godine, prekinuti su zbog- pogodite čega? Zbog kroničnog nedostatka novca što potresa Hrvatsku u cjelini, a njezinu kulturu posebice. Naime, Ministarstvo kulture financiralo je ovaj pozamašan projekt od 1999. do 2001. s 2,8 milijuna kuna. Grad Krapina je prema ugovoru trebao dofinancirati projekt s istim iznosom, pa bi budući Muzej bio vlasništvo grada. Do 2001. godine od sredstava Ministarstva utrošeno je ukupno 1.350,000 kuna, dok Grad iz proračuna do 2001. nije mogao osigurati ugovorena sredstva. Otkako je započela izgradnja Muzeja do danas su nikli samo temelji.</p>
<p>Proračun Grada Krapine, po riječima gradonačelnika Alojza Malogorskoga, godišnje iznosi oko 13 milijuna kuna. Za dovršetak projekta treba oko 18 milijuna kuna, što znači da se više od godinu dana ne bi iz gradskog proračuna moglo izdvajati ni za što drugo. Za Grad je, pak, prioritetno, tvrdi, ulaganje u razvitak gospodarstva, jer Krapinu opterećuje problem nezaposlenosti njezinih žitelja.</p>
<p>Kucajući opet na vrata Ministarstva kulture iznijeli su prijedlog da ono u cijelosti novčano podrži gradnju objekta, pa bi budući Muzej spadao pod državu. Država se slaže, ali u podugovor nudi da Muzej pod državnim ustrojstvom bude u sastavu Muzeja Hrvatskog zagorja sa sjedištem u Gornjoj Stubici, pod kojim još djeluju muzeji i galerije u Klanjcu, Kumrovcu i Velikom Taboru. No, Krapinčani smatraju da njihov prapovijesni lokalitet Hušnjakovo, zbog važnosti koju ima u svjetskim paleontološkim okvirima, zaslužuje imati ustanovu sa samostalnim ustrojstvom.</p>
<p>Ideja o izgradnji Muzeja potaknuta je 1999. inicijativom građana Krapine, a u povodu 100 godina od istraživanja koja su iznjedrila senzacionalna otkrića. To su fosilni ostaci neandertalca, poznatijeg kao krapinskog pračovjeka, koji je na tome mjestu živio prije 130.000 godina, te kameno oruđe, strugala, šiljci i drugo.</p>
<p>To su nalazi iz paleolita, starijeg kamenog doba, okamine izumrlih životinja kao što su špiljski medvjed, vuk, pantera, golemi jelen, toplodobni nosorog i drugi. Zbog rariteta nalaza u svjetskim okvirima, Krapinčani u svojoj sredini žele također muzej svjetskoga formata što iziskuje znatna materijalna sredstva.</p>
<p>Na nekadašnje Kneippovo lječilište nadograđen je kat u kojem je najprije bila vojarna, da bi ondje od osnutka, 1969. godine, pa do danas stolovao Muzej krapinskog pračovjeka. Bogata i vrijedna zbirka smještena je u neadekvatnim socrealističkim prostorima, neprimjerenima vrijednostima koje čuva, i kao takva se ne može nuditi svijetu, dok se najvažniji eksponati nalaze u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu. Upravo zbog neisprofilirane kulturne politike, tvrde u Krapini, »nema nas na kulturnoj karti Europe, a imamo joj što ponuditi«.</p>
<p>Da se takav trend zaustavi i da Krapina ne bude samo tranzitni grad kroz koji se prolazi, nego mjesto gdje se zaustavlja i ostaje, čelni ljudi Krapine na javnoj raspravi upriličenoj u Pučkom otvorenom učilištu razgovarali su o iznalaženju sredstava za dovršetak zgrade Muzeja. Autor idejnog rješenja novog muzeološkog postava je paleontolog Jakov Radovčić, muzejski savjetnik Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, iskusni stručnjak koji je već više desetljeća voditelj Zbirke krapinskog pračovjeka u toj ustanovi.</p>
<p>Zgradu je projektirao arhitekt Željko Kovačić, koji je za svoje radove dobio brojne nagrade i priznanja, a pobrinut će se i za likovni postav. Predstavio je kompjutorsku 3D animaciju, oslikavajući viziju prošlosti i uvažavajući izvorni ambijent, pa će se u budući muzej ulaziti kroz umjetnu špilju, a cijeli objekt bit će prekriven zemljom. Tako će utažiti želju posjetitelja za približavanjem izvorne nastambe neandertalca za koju su dosad bili zakinuti. Kovačić smatra krapinsko nalazište poticajnom temom te paleontološki kompleks Hušnjakovo namjerava osmisliti kao zabavni park s temom trošenja slobodnog vremena, što je u ovom slučaju park krapinskih neandertalaca.</p>
<p>Tema je i intrigantna, smatra nadalje Kovačić, a polemizira s pitanjem: Jesu li pradavni Krapinčani uistinu naši predci? Čitav bi projekt na logičan i popularan način prezentirao građu, kazao je Kovačić, zadržavajući posjetitelje dulje vrijeme u krugu parka kao izletišta. Pročelje Muzeja činit će velika staklena površina pa će se tako prožimati vanjski i unutrašnji prostor, a u zgradu bi se ulazilo prelazeći potok. Predvorje Muzeja zamišljeno je kao špilja, a njena unutrašnjost podsjećala bi na embrij ili na orise ljudskog mozga, a arhitekt bi prostor ostvario kao minimalističku arhitekturu, bez velikih intervencija. Odmah na ulazu projicirao bi se film s praljudima u glavnim ulogama.</p>
<p>Na takav atrij nastavlja se niz dvorana koje će pomoću izložaka ispričati priču o krapinskom pračovjeku. Tu će se naći rekonstruirani ljudski modeli neandertalaca, a vjerodostojnost izgleda prastanovnika Krapine bit će sugerirana originalnim koštanim ostacima.</p>
<p>Modele pračovjeka od dermoplastike izradit će umjetnica Elizabeth Daynes iz Francuske, koja je već radila umjetne ljudske prototipove za muzeje i ustanove diljem svijeta i na tom je polju djelovanja priznata kao vrhunski majstor. Njezine hiperrealističke skulpture elastičnog su tijela i izgledaju kao žive. Naručeno je ukupno 19 figura od kojih su dvije već gotove. Figure će biti smještene unutar špilje, a jedna neandertalka kupat će se u potoku. </p>
<p>Prema riječima gradonačelnika Krapine čitav projekt podijeljen je na tri faze, a to su: izgradnja Muzeja krapinskog pračovjeka, rekonstrukcija Kneippovog lječilišta i uređenje parka Hušnjakovo. Muzej krapinskog pračovjeka danas djeluje u sklopu Pučkog otvorenog učilišta, a pod upravom Grada. Po zakonu onaj tko ima osnivačka prava dužan je osigurati sredstva i financirati muzejsku djelatnost.</p>
<p>Na javnoj raspravi postavilo se pitanje gradonačelniku zašto se čekalo 104. godine od senzacionalnog otkrića Dragutina Gorjanovića Krambergera da bi se izgradio Muzej?</p>
<p>Zato jer je život tako nalagao, kaže Malogorski, a sredstva su se trošila u prioritetnije svrhe. U ozbiljniju realizaciju ušlo se tek 1999. godine, kada je Grad čak podigao 12 milijuna kuna kredita kojeg će isplaćivati do 2008. godine, što će do kraja s kamatama iznositi oko 17 milijuna kuna, a za njegovu otplatu iz proračuna godišnje odlazi 2,5 milijuna kuna. </p>
<p>Od 2,8 milijuna kuna koje je Ministarstvo dalo za projekt, u stvarne namjene potrošeno je 1,353.702 kune, a ostatak je otišao na izgradnju Pučkog otvorenog učilišta, u sklopu kojeg djeluju kino dvorana i knjižnica.</p>
<p>Preostali iznos od oko 1,445.000 kuna naplaćen je prisilnim putem, ovrhom Općinskog suda u Krapini, jer je izvođač pri kraju radova ispostavio nove, znatno više račune, pa su nakon prispjeća sredstava Ministarstva, ona jednostavno zaplijenjena. Na taj su pothvat gradske vlasti bile primorane zbog nedostatka drugih izvora plaćanja, a da stvar bude još gora, još su uz to pristigle i nemale zatezne kamate.</p>
<p>Moguće je da Grad, bez obzira na državno ustrojstvo Muzeja, u izgradnji sudjeluje sa simboličnim sredstvima, ako država u cijelosti pristane financirati njegovu realizaciju, istaknuo je gradonačelnik. Vijećnici se slažu da se osnivačka prava prenesu na RH, čime bi se Grad Krapina oslobodila jedne obveze. Krapinčani bi rado da Muzej bude pod njihovom upravom, iz sentimentalnih i moralnih razloga, ali je i pod upravom države, zaključili su sudionici javne rasprave, isto toliko njihov koliko i hrvatski, što su svi pozdravili kao valjan zaključak i dobro rješenje s kojim će izići pred Ministarstvo kulture.</p>
<p> Bivša ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Narcisa Brezinščak, kazala je da lokalitet Hušnjakovo koji obuhvaća teren od 50 tisuća četvornih metara i tvori jedinstvenu zaštićenu cjelinu, u hrvatskim okvirima spada pod »nacionalno kulturno dobro« što je poseban status, pa je, prema tome, Ministarstvo kulture prema hrvatskom zakonu automatski dužno osigurati sredstva iz državnog proračuna za gradnju Muzeja, dok Grad može participirati sa svoje strane prema mogućnostima.</p>
<p>U međuvremenu je izaslanike Grada na čelu s gradonačelnikom Malogorskim u Zagrebu primio ministar kulture dr. Antun Vujić. Nakon što su mu u cijelosti iznijeli slučaj, pristao je na to da osnivačka prava pripadnu državi, ali je, kako se očekivalo, rekao da Ministarstvo ne može doznačivati nova sredstva za Muzej sve dok Grad ne nadomjesti ona potrošena u druge svrhe. Savjetovao im je kako je najbolje da Muzej u početnoj fazi ipak bude u sastavu Muzeja Hrvatskog zagorja, a potom da pripreme cjelovit elaborat o Muzeju, pa će o prijedlogu samostalnog ustrojstva ustanove raspravljati Nacionalno vijeće, Vlada i Sabor.</p>
<p>Odmah po povratku izaslanika iz Zagreba sastalo se Gradsko vijeće Krapine I donijelo odluku o prenošenju osnivačkih prava na državu. Grad se obvezao da će namiriti dugovanje i radovi se nastavljaju. Krapinčani vjeruju da će u konačnici, kad se izgradi objekt i dostojno prezentiraju svjetski paleoantropološki lokalitet i tamo prikupljeni nalazi, Muzej ipak morati dobiti status samostalne ustanove nacionalnog značaja.</p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Vitezović zagovornik hrvatskoga jezika i hrvatske države</p>
<p>Ovih je dana kolovoza u Senju otkrivena spomen-ploča prvoj hrvatskoj tiskari. Taj nas čin podsjeća i na Pavla Rittera Vitezovića, znamenitog Senjanina, čiji je »Lexicon Latino-Illyricum« nedavno reprintiran, a tiskanje njegove već priređene suvremene transkripcije očekuje se ove godine. Kulturološka je vrijednost Vitezovićeva rječnika danas u tome što je objedinjavao sva tri narječja – kajkavski, čakavski, štokavski – u jedan ilirski odnosno hrvatski jezik </p>
<p>Otkrivajući spomen-ploču koja podsjeća da je 7. kolovoza 1494. Blaž Baromić, uz pomoć Silvestra Bedričića i Gašpara Turčića, tiskao Senjski glagolski misal, čime je označen početak rada prve poznate nam hrvatske tiskare u Senju, taj je grad još jednom odao počast ne samo Blažu Baromiću, kojemu je uz južni zid katedrale već prije podignut spomenik, nego i svojoj slavnoj glagoljaškoj tiskarskoj tradiciji. Premda je ta ploča na kući uz katedralni zvonik, mjestu gdje je u kući Silvestra Bedričića tiskaru osnovao Blaž Baromić, postavljena osam godina nakon što je proslavljena 500. obljetnica tiskanja toga Misala po zakonu rimskoga dvora, odnosno 508 godina nakon početka rada senjske tiskare (dakle, sa zakašnjenjem, ali na obljetnički dan), taj se događaj u 2002. godini sretno poklopio s obilježavanjem ovogodišnje 350. obljetnice rođenja Senjanina Pavla Rittera Vitezovića koji je osnivanjem Hrvatske zemaljske tiskare u Zagrebu 1694., dakle točno 200 godina nakon Baromićeve senjske tiskare, prenio tu slavnu tiskarsku tradiciju iz Senja u Zagreb. </p>
<p>Iako neki smatraju da Vitezović nije znao za postojanje Baromićeve tiskare u Senju kao ni za nešto kasniju Kožičićevu u Rijeci, teško je za vjerovati da taj polihistor koji je rođen u Senju (1652.), zastupao ga na saborima u Sopronu, Požunu i Beču, te bio podžupan Like i Krbave, ali koji je politici uvijek pretpostavljao kulturu i povijest hrvatskoga naroda, ne bi znao za tako važnu kulturološku činjenicu iz svoga rodnoga grada. Senjani su, naime, uvijek kao i danas držali do svoje slavne prošlosti kako povijesno političke tako i do kulturne. No, to i druga još nerazjašnjena pitanja vezana uz Vitezovića možda će biti osvijetljena na znanstvenom skupu što ga u listopadu ove godine u Zagrebu i Senju zajednički, uz proslavu, priređuju Senjsko muzejsko društvo, Matica hrvatska Senj i HAZU, a uz pripomoć grada Senja i Zagreba, središta u kojima je Vitezović rođen, školovao se i djelovao. </p>
<p>Pavlu Ritteru Vitezoviću već su o 300. obljetnici utemeljenja Hrvatske zemaljske tiskare podignute spomen-ploče u Senju na zgradi gimnazije koja nosi njegovo ime i u Zagrebu na sabornici – mjestu gdje je nekoć stajala Vitezovićeva dvokatna kuća u kojoj je utemeljio tiskaru. Ove godine u Senju će mu nedaleko od gimnazije, na prostoru što se između obalnog niza kuća otvara prema moru, biti postavljen spomenik, rad kipara Petra Kosa. U toj obljetničkoj godini, a vezano uz simpozij i proslavu bit će predstavljen i pretisak Vitezovićeva rukopisnog leksikona – Lexicon Latino-Illyricum što ga je još 2000. godine izdala nakladnička kuća ArTresor, a prema izvorniku koji se čuva u zagrebačkoj Metropolitanskoj knjižnici.</p>
<p> Taj veliki pothvat do sada nije predstavljen javnosti jer se čekalo tiskanje i kritičkog izdanja toga Vitezovićeva Latinsko-hrvatskog rječnika, kao i po njemu rekonstruiranog Hrvatsko-latinskog rječnika, pisani original kojega je, na žalost, izgubljen. Latinsko-hrvatski priredili su Bojan Maroti (koji je priredio i pretisak) iz HAZU te dr. Valentin Putanec iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Hrvatsko-latinski su, pak, priredile dr. Nada Vajs i mr. Zrnka Meštrović, također s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Prvi će imati oko 500, a drugi (zbog znatno više obuhvaćenih hrvatskih riječi) oko tisuću stranica. Ta dva rječnika, koja su s pretiskom dio istoga izdavačkog projekta, bit će tiskana u nakladi ArTrezora i sada mu pridruženog senjskoga ogranka Matice hrvatske. Latinsko-hrvatski rječnik bi trebao biti tiskan do početka simpozija, a Hrvatsko-latinski nešto kasnije, ali također ove godine, bude li Ministarstvo kulture, uz ostale već nađene sponzore, imalo sluha za taj povijesni izdavački projekt kojem se to zapostavljeno djelo hrvatske leksikografije želi iščupati iz zaborava.</p>
<p>Vitezović ga, na žalost, nije uspio tiskati, vjerojatno stoga što mu je nakon požara koji je 1706. godine, proširivši se s Kaptola na Gornji grad, znatno oštetio tiskaru, ona bila oduzeta, a on zapravo prognan iz Zagreba, građaninom kojega je saborskom odlukom postao tek godinu dana nakon što je utemeljio Hrvatsku zemaljsku tiskaru u tome gradu. Ono što nije učinio sam, drugi jednostavno nisu htjeli, kao što ga više nisu htjeli ni u Zagrebu, gdje su ga uvijek smatrali strancem. Zato su se mnogi – od činovništva do plemstva i Kaptola založili da mu tiskara bude oduzeta, da mu se kao strancu onemogući djelovanje u Zagrebu, te da bude otjeran iz Hrvatske. Nakon svega što je učinio za svoju domovinu Hrvatsku, Pavao Vitezović napustivši je (1710.), umro je u Beču kao prognanik 20. siječnja 1713. godine. </p>
<p>Vrijeme da se isprave nepravde prema Vitezoviću </p>
<p>A onda, iako taj rječnik svaka književna ili kulturna povijest Hrvatske spominje – sve od Scriptorum Ex Regno Sclavoniae 1774. do danas, on dosad još nije tiskan. Trebalo je proći dva i pol stoljeća do prvog filološkog upoznavanja s njime, a još 50 godina do pripreme za tisak koji se sada iščekuje. Takva nemila sudbina pratila je Vitezovića ne samo za života, kako vidimo, nego i stoljećima poslije njegove smrti. Sada upravo Senj odnosno Matica hrvatska Senj, pronalazeći brojne sponzore kako za potreban papir, tisak i uvez (uz ipak nužnu potporu Ministarstva kulture koja je zatražena u iznosu od 80.000 kuna za oba rječnika), nastoji da se o 350. obljetnici njegova rođenja ispravi bar ta nepravda prema Pavlu Vitezoviću. Tako će se početi ispunjavati ono što je Vitezović, taj slavni senjski sin, a »velika dika Hrvatske i Dalmacije« kako ga je još 1682. godine nazvao senjski kanonik Fabian Sebastian Glavinić, na izvjestan način prorekao zapisujući nakon svih svojih životnih nevolja: </p>
<p>»Poslje početka ljeta pedeset i drugoga rodi Vitez Pavla Senj, za velike sposobna dosta stvari, no sreće slabe. Jedamput on će imena moja u djela možda pohranit, što propasti neće. Nezahvalnu će ipak domaju svoju upoznat, nestalne prijatelje svoje i nade isprazne posve, jer će živjet u vijeku u kom će se hrvatska krepost smanjiti, te će se svatko za svoje starati dobro, za opće nitko, a on će stvarima časnima više nego o korisnima mislit. U teškoj plemenit kušnji. Napredak u kući svojoj za hvalu i slavu držat prosti veseli svijet. Sudbina kad nam isteče, od sreće dare gubimo, a jedini ostaje za nas nepropadljivi glas o kreposnom našemu životu.«</p>
<p>Zbog čega je važno i 300 godina nakon što ga je Vitezović sastavio (počeo ga je raditi 1700.) tiskati taj rječnik (latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski)? Zbog njegove iznimne kulturološke vrijednosti. Stoga ponovno, kad Minstarstvo kulture treba, nakon prvotnog odbijanja, donijeti odluku o odobravanju sredstava (ne samo za reprint što je učinilo Ministarstvo u prošlom sazivu 1998. godine) za drugu i treću knjigu rječnika koji s pretiskom čini jedinstven rječnički korpus. </p>
<p>Lexicon latino-illyricum sadrži oko 26.300 latinskih natuknica, koje želeći pokazati tronarječno bogatstvo hrvatskog leksika Vitezović tumači s barem tri puta više hrvatskih riječi. Tu je dosljedno proveo ono to je primjenjivao u cijelome svom radu (općem zalaganju), a to je objedinjavanje svih triju narječja (kajkavski, čakavski, štokavski) u jedan ilirski odnosno hrvatski jezik.</p>
<p>Namjera mu je, naime, bila da to lingvističko djelo ustanovi leksički fond »ilirskoga« jezika, kako bi se izbjeglo uobičajeno posizanje za tuđicama. Stoga je u Lexiconu pružio niz sinonima iz različitih narječja hrvatskoga jezika otkrivajući tako i njegovo bogatstvo. Osim mnoštva sinonima, među kojima ima onih različite leksemske osnove s identičnim semantizmom kao i onih koji predstavljaju samo različite likove istoga leksema (čakavsko-kajkavsko-štokavski likovi), ali i sinonima u pravom jezičnom smislu koji su stvarno semantičke dublete pa se u njima razabire blisko ili slično značenje dvaju ili više oblika različitih leksema, Vitezović se u svomu Lexiconu uspješno okušava i u tvorbenim mogućnostima hrvatskog jezika tvoreći sâm niz novih složenica. Osobitost, dakle, Vitezovićeva rječnika nije samo u tronarječjoj koncepciji nego i u ponuđenom leksičkom korpusu (instrumentariju), koji do tada nitko nije usustavio. Uz to, na kraju Rječnika dodano je i tumačenje ilirskih imena, po čemu je Vitezović i prvi hrvatski onomastičar.</p>
<p>Time značenje Vitezovićeva Lexicona nije iscrpljeno. Kapitalna je, zapravo, njegova grafijska reforma za koju se uvijek zalagao, a u Lexiconu je najdosljednije proveo uvođenjem monografskog sustava grafema. Tako je gotovo do savršenstva uspio sistematizirati grafiju u kojoj svaki fonem ima svoj grafem, odnosno u kojoj se ostvaruje pravilo da svaki glas ima jedan slovni znak. Da bi to postigao, poslužio se dijakritičkim znakovima. </p>
<p>Vitezovićevi rječnici bili su prvorazredna inovacija u grafijskom pogledu jer su sadržavali prijedlog za ujednačavanje dotad razjedinjenih grafija na tlu Hrvatske. Time kao i težnjom za objedinjavanjem »ilirskoga« u jedinstveni hrvatski jezik Pavao Vitezović jedan je od najznačajnijih preteča hrvatskoga narodnoga preporoda. Njegov Lexicon, prvi (hrvatsko-latinski) dio kojega je izgubljen zajedno s njegovom kapitalnom raspravom De Orthographia Illyricana (koju spominje u predgovoru svog povijesnog djela Plorantis Croatiae saecula duo kao i u uvodu knjige Priricsnik aliti Razliko Mudroszti Cvitje), kako nije bio tiskan, nije se na žalost ni primjenjivao kako u leksičkom, tako i pravopisnom smislu. </p>
<p>Zbog toga se sve do Gajeva ilirizma hrvatski i dalje pisao prema mađarskom i talijanskom uzoru. To pak znači da je Vitezović sa svojim Lexiconom, odnosno onim što je u njemu proveo, bio više od jednog stoljeća prije svoga vremena. Ono što je učinio Ljudevit Gaj, nije dakle bilo novum. On je, zapravo, razradio ono što je već učinio Vitezović. Gaj je to i priznao u svome članku Pravopisz (objavljenom u Danici, 1835.) gdje je zapisao da su ga Vitezovićeva djela uvjerila da je taj pisac imao »jako dober i prikladen pravopis«, pa je Hrvatima tek preostalo »da taj starinski pravopis pretresemo, odobrimo i ponovimo«.</p>
<p>Dovoljno je, dakle, razloga da se to kapitalno djelo hrvatske leksikografije napokon i otisne. Sreća je u svemu tome da je rukopis drugoga dijela Lexicona (latinsko-hrvatski), zahvaljujući upornosti biskupa Maksimilijana Vrhovca, 1807. dospio u zagrebačku Metropolitansku knjižnicu, gdje se i danas čuva, kao i neki drugi Vitezovićevi rukopisi. Zahvaljujući, pak, Vitezovićevoj pomoći, zagrebački biskup Aleksandar Ignacije Mikulić otkupio je 1690. godine od Ivana Weickharda Valvasora, koji je zapao u materijalne teškoće, dragocjenu knjižnicu te zbirku grafika i crteža, te tako Zagrebačkoj biskupiji priskrbio znamenitu Metropolitanu. Vitezović je, naime, još od 1676. godine prijateljevao s Valvasorom kod kojega je s manjim prekidima u njegovu dvorcu Bogensperku blizu Litije boravio do 1679. godine. Tu je upoznao Valvasorovu knjižnicu te zbirke grafika, crteža i numizmatike te tipografsku i grafičku radionicu. Kod Valvasora je i naučio mnogo toga što ćemu kasnije trebati u njegovu izdavačkom radu. Po uzoru na Valvasorov Muzej i Vitezović je formirao svoj, koji je, na žalost, u vrijeme požara stradao, jer on se više brinuo o tome da sačuva tiskaru nego li Muzej.</p>
<p>Pa ipak, sačuvani su neki njegovi rukopisi i, naravno, knjige koje je tiskao. Možda se još ne zna za sve koje su izašle iz njegove tiskare, ali danas se spominju 34 djela. Od toga je gotovo polovica njegovih, što je i najznačajniji dio proizvodnje te tiskare. Važno je znati da je 16 djela tiskano na hrvatskome, a 18 na latinskome jeziku. Od tih tiskovina samo je osam bilo vjerskoga karaktera, dok su ostali bili svjetovnog, često političkoga predznaka. Sve što je tiskano na narodnome jeziku bilo je namijenjeno puku, a latinska su djela bila sadržajem namijenjena ne samo učenima u Hrvatskoj nego i onima u inozemstvu, kojima je Vitezović imao što poručiti.</p>
<p>Jedno od takvih je Vitezovićevo programatsko djelo Croatia rediviva (1700.), posvećeno austrijskomu caru Leopoldu I., kojemu je na temelju povijesnih izvora i dotadašnjih istraživanja hrvatskih povjesničara tumačio koje su to, zapravo, hrvatske zemlje o kojima se odlučuje u Beču i drugim europskim metropolama. Vođen je bio, dakako, domoljubnim razlozima, zbog kojih je napisao i pjesničko-rodoljubno djelo Plorantis Croatiae saecula duo (1703.). Bio je, naime, ogorčen radom pogranične komisije koja je nakon Karlovačkog mira radila na razgraničenju Turske i Austrijske carevine, prepuštajući Turcima i neke hrvatske teritorije što su bili oslobođeni. Kao povjesničar i rodoljub nastojao je djelom Stemmatographia, što je ustvari grbovnik, dokazati da hrvatske plemićke obitelji, regije i gradovi imaju dugu i slavnu prošlost.</p>
<p>Kao veliki domoljub svoje je prvo hrvatsko djelo Odiljenje Sigetsko tiskao 1684. (u Linzu, gdje je bio poklisar grada Senja), što je tada bilo vrlo hrabro s obzirom na ne tako davno (1671.) pogubljenje Petra Zrinskog i Frana Krsta Frankopana. Tom prilikom promijenio je i svoje njemačko prezime Ritter u hrvatsko Vitezović. Možda je bio romantični sanjar, kako to neki kažu, ali je svojim djelovanjem, političkim idejama, napisanim i tiskaninim djelima bio svojevrstan moderni ideolog hrvatske politike. Kako je to uspijevao? Dvostrukom igrom, reklo bi se, jer je sudjelovanjem u radu Sabora i hvaljenjem carskoga dvora osiguravao manevarski prostor za afirmaciju, oslobođenje i dovođenje Hrvatskoga Kraljevstva u okvire stare slave. Nitko prije ilirskoga preporoda nije ideju o hrvatskoj državnosti tako uporno i dosljedno zastupao kao Pavao Vitezović.</p>
<p> Nije li to bilo razlogom da Vitezoviću nije pridavana važnost koju povijesno zaslužuje kao književnik, pjesnik hrvatskih i latinskih stihova, povjesničar, leksikograf, tiskar i nakladnik? Kako drugačije objasniti to da mu latinska djela do danas nisu prevedena (osim djela Croatia rediviva) ili da mu nisu izdana sabrana djela? U slobodnoj Hrvatskoj njegov se kulturološki prinos ipak počeo vrednovati drugačije od uobičajene, samo šture povijesne kronologije, što potvrđuje i izdanje njegova Lexicona.</p>
<p> Svečana proslava 350. obljetnice njegova rođenja te znanstveni skup koji bi trebao rasvijetliti njegov ukupni prinos hrvatskoj kulturi, koji će se održati pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Sabora Zlatka Tomčića, vjerojatno će biti poticajem da se djela Pavla Rittera Vitezovića sustavno obrade, prevedu (ona latinska) i izdaju kao sabrana djela. On to zasigurno zaslužuje.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Pomodarski i ironično, ali i svježe i intrigantno</p>
<p>Crvene i zrele rajčice nisu povezane s kulturom već sa splitskim Pazarom i, kako autor objašnjava, nisu pogodne za gađanje glumaca, kaže Boris Ljubičić, a predložak crteža Kneževa dvora motiv je iz povijesti Dubrovnika, osuvremenjen siluetama s brojevima u stilu Andyja Warhola. Josip Vrančić ističe kako su rajčice već upotrijebljene na plakatu serije »Fly« »Croatia Airlinesa« uz slogan »I one su naše putnice«, te na onima za »Badelov« ocat »Kisko«, dok je barkod Dubrovačkih ljetnih igara marketinški odnos kulture i turizma doveden na prag ironije. Sanja Rocco smatra spornom činjenicu što je isti dizajnerski tim, Orsat Franković i Ivana Vučić, radio vizualni identitet dvaju konkurentnih ljetnih festivala u istoj sezoni</p>
<p>Najveći i najstariji kulturni festivali u Hrvatskoj Splitsko ljeto i Dubrovačke ljetne igre, meta su mnogih rasprava o umjetničkoj razini predstava i koncerata, ali i vizualnoj prepoznatljivosti, što ih je ove godine osmislila radionica »Laboratorium« i dizajnerski tim Ivana Vučić i Orsat Franković.</p>
<p>Oslikava li se, na vizualnim rješenjima ovih dvaju ljetnih festivala, pravo stanje u hrvatskom dizajnu? Što je to radikalno za sobom povuklo poimanje na prijelazu stoljeća i tisućljeća u likovnom oblikovanju? Je li postav »Un–Trashed Izložba odbijenih radova – geneza ideje«, predstavljena ove godine u zagrebačkoj Galeriji ULUPUH, utjecala na naručitelje dizajnerskih rješenja da prepuste odluku o njihovu izgledu struci? Koliko šira javnost razumije vizualne poruke splitskih rajčica i dubrovačkih silueta?</p>
<p>Pitali smo stručnjake iz oblasti likovne umjetnosti: Što oni misle o ovogodišnjem promidžbenom materijalu tih dvaju hrvatskih ljetnih festivala? Likovna uspješnost našla se pod povećalom kritike, a sve sa svrhom da idući Festivali budu što uspješniji i besprijekorniji i u ovom pogledu!</p>
<p>Za vrijeme trajanja 48. splitskog ljeta, grad pod Marjanom doslovno je bio preplavljen plakatima i uličnim transparentima s prikazima »pomidora« koje kao da pozivaju na »šalšu«, gozbu s umakom ovog sočnog ljetnog povrća. A za oslikavanje 53. dubrovačkih ljetnih igara poslužio je stari crtež s figurama u Kneževu dvoru, kao govor prošlosti predočen jezikom suvremenosti. Još se raspravlja o lani promijenjenom piktogramu Igara s natpisom LI–BER–TAS i znakom barkoda, što označava spoj kulture i turizma.</p>
<p>O uspješnosti i propustima vizualnih rješenja dvaju festivala iz kuta likovne struke progovaraju dizajner Boris Ljubičić, povjesničar umjetnosti Josip Vrančić i dizajnerica Sanja Rocco, svi iz Zagreba.</p>
<p>Vizualni identitet 48. splitskog ljeta i rajčice jarko crvene boje koje prekrivaju cijeli plakat, kaže Boris Ljubičić, ne povezujemo sa kulturom, nego sa splitskim Pazarom. Crvene i zrele rajčice, kako objašnjava autor, nisu pogodne za gađanje glumaca. Radi se o tipičnom promašaju, tvrdi Ljubičić, kojim se željelo postići odmak od standarda, pa se zapalo u klopku konzumnog proizvoda koji je eto u modi, baš ljeti kao što je i sam Festival. </p>
<p>Josip Vrančić smatra da se o motivu rajčica može govoriti kao o odnosu urbanog i ruralnog. Da su ruralne, ističe Vrančić, vjerojatno ne bi ovako suhoparno sličile jedna drugoj baš kao da su genetski modificirane, čime opravdavaju naziv autorskog studija »Laboratorium« iz kojega su ponikle.</p>
<p>Sve je tako laboratorijski sterilno, nadodaje, a u rajčicama nema ni svježine, ni mirisa, ni okusa, pa na žalost ne može biti ni »šuga«, ni ičega ekscesnog, tako specifičnog za splitsko htijenje za tronom hipertemperamentne i naglašeno ulično-pučke mediteranske metropole, a ni razlikovnoga kad se uzmu u obzir neke španjolske turističke fieste.</p>
<p>Što se pak, tiče izbora vizualnog identiteta, slaže se, kako je u njima vidljiv hrabar potez naručitelja da izabere rješenje koje nema u sebi klasičan motiv iz kulture. Međutim, rajčice kao motiv su potrošene, uvjerljivo će, jer ih je još 1999. za svoj plakat iskoristio »Croatia Airlines« (dizajnerica Ivana Ivanković, koja kreira cjelokupni vizualni identitet »Croatia Airlinesa«, op.a.) i to za seriju »Fly« uz slogan »I one su naše putnice«, a ove godine u istu svrhu i »Badel« za ocat »Kisko«. Ipak, u svim trima navedenim primjerima, mišljenja je Vrančić, rajčica je data kao jedinstveni motiv, pa nema govora o plagijatu, ali isto tako ni o vizualnoj prepoznatljivosti ovogodišnjeg splitskog ljeta.</p>
<p>Likovno rješenje 53. dubrovačkih ljetnih igara je uspješnije, drži Ljubičić, što je razumljivo jer je autor Dubrovčanin, pa je prema svojemu rodnom gradu osjetljiviji. Franković je u tu svrhu iskoristio stari predložak crteža koji je povezan s povijesti Dubrovnika.</p>
<p>To je prostor Kneževa dvora s figurama kojima je oduzet kolorit, pa su nastale siluete s brojevima u stilu Andyja Warhola, što djeluje simpatično. Veliki broj sponzora s njihovim logotipovima pokazuje stanje u hrvatskoj kulturi i njezinu nužnost povezivanja s marketingom, što narušava ukupni dojam plakata.</p>
<p>Najosjetljiviji detalj plakata je logotip, a njegov osnovni dio je natpis LI–BER–TAS koji se tipografski podudara sa starosti Grada i Igara, dok se novijim dodavanjem barkoda eksperimentira s idiomom kompjuterskog doba. Dubrovnik je posebno povezan s natpisom LI–BER–TAS, kao što je Venecija s lavom sv. Marka, simbolom svih njezinih događanja, koji ju štiti od neprepoznatljivosti i nekog novog vremena, zaključuje Ljubičić.</p>
<p>Po vizualnom identitetu Dubrovačke ljetne igre bolje su pogođene od Splitskog ljeta, također je mišljenja Josip Vrančić, videći razlog tome autorovoj zavičajnosti. Prošle godine izmijenjen je logotip s natpisom LI–BER–TAS Borisa Ljubičića, kojemu je Orsat Franković nadodao motiv barkoda, što ga je razradio još u svojemu diplomskom radu.</p>
<p>Barkod je po Frankoviću marketinški odnos kulture i turizma, Dubrovačkih ljetnih igara i dominantne gospodarske grane. To opet nije ništa novo, govori Vrančić, jer je kulturu i turizam u ironičnom smislu u prijašnjim rješenjima već koristio Boris Ljubičić. Na svojim je plakatima ranijih Igara upotrijebio fotografiju Toše Dabca s prikazom postavljenog stola i jedaćeg pribora, a na salveti je bio natpis »LI–BER–TAS«.</p>
<p>Sanja Rocco bila je sklonija skupnom komentaru vizualnog oblikovanja obaju festivala, govoreći da zasigurno svatko neće iščitati njihove poruke prema idejama dizajnera, ali su zamisli svakako svježe i intrigantne, te donose kvalitativni pomak u odnosu na donedavna klasična rješenja. Jedina moja dvojba, nastavila je, odnosi se na činjenicu što je isti dizajnerski tim radio vizualni identitet dvaju konkurentnih ljetnih festivala u istoj sezoni. Osobno smatram da bi bilo logičnije da su ih radile različite autorske ekipe.</p>
<p>Zna da su naručitelji na natječajima odbijali kvalitetna i kreativna rješenja, te prihvaćali ona konzervativna i manje inovativna, a što se tiče utjecaja izložbe odbijenih dizajnerskih radova, Sanja Rocco je mišljenja da takve naručitelji na žalost uglavnom ne prate. Unatoč uspjehu koji je pobrala ta izložba, njezinoj velikoj posjećenosti i medijskom odjeku, boji se da sami naručitelji nisu u nju bili osobno uključeni. Sama činjenica što je organizirana skupna izložba odbijenih dizajnerskih rješenja govori da problemi umjetnika nisu usamljeni.</p>
<p>To što se gledanja na dizajn postupno mijenjaju na prijelazu stoljeća i tisućljeća nije bila sklona pripisati nekim strogim vremenskim granicama. Tome je pridonijelo sazrijevanje mlade generacije dizajnera, školovane na odsjeku dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, s optimizmom će Rocco, a prateći radove inozemnih kolega i uspoređujući ih s našima, ustvrdila je da se ravnopravno nose.</p>
<p>Raspravljajući o rješenjima vizualnog identiteta 48. splitskog ljeta i 53. dubrovačkih ljetnih igara, a prema stavovima troje relevantnih stručnjaka iz oblasti vizualnih komunikacija, možemo zaključiti da hrvatski dizajn sve više napušta tradicionalne pozicije koje su se ranije često znale ispriječiti između naručitelja i umjetnika. Dogodilo se jednostavno to, kad su pojedini upućeniji nalogodavci počeli propuštati radikalnija rješenja, za njima su se poveli i drugi. S radošću gledamo na nova strujanja u hrvatskom dizajnu koja se ipak kreću uzlaznom putanjom i idu u korak sa svijetom. Bez obzira jesu li rajčice ovogodišnjeg splitskog ljeta »već viđene«, radije smo ih iznova viđali negoli ranije varijacije na temu kazališnih kulisa ili gradskih veduta.</p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Uzbudljivo ljeto s Romeom i Julijom </p>
<p>»Postojala je ideja Zlatka Viteza da se tekst »Romea i Julije« kajkavizira i osmisli kao obračun Griča i Kaptola, što bi bilo u tradiciji histrionske Opatovine, a i otvorilo bi mogućnost jedne nove, možda zanimljive interpretacije Shakespearea. Otkrivam da zagrebački osiromašeni srednji sloj ipak izdvaja za histrionsku ulaznicu, da postoji moćna tradicija toga pučkog kazališta kao jednog oblika koji je Branko Gavella pokušavao napraviti, a Vitez uspio. Thalija je vrlo osjetljiva i ćudljiva božica, i hoće čarobno pomaziti, ali zna i surovo odalamiti«, tvrdi u razgovoru za »Nedjeljni Vjesnik« glumica Biserka Ipša Kunčević </p>
<p>Središnji kazališni događaj ovogodišnjega Zagrebačkoga histrionskoga ljeta svakako je premijerna izvedba »Romea i Julije«. Jedna od najromantičnijih tragedija Williama Shakespearea, svojim govorom o vječnoj ljubavi, stoljećima već privlači gledatelje, redatelje i dramske umjetnike. Ovoga ljeta na Opatovini Glumačka družina Histrion upustila se u avanturu scenskog iščitavanja Shakespeareovih stihova i opsesivne teme razumljive svakomu vremenu.</p>
<p> S glumicom Biserkom Ipšom Kunčević, koja je oduševila kritičare i gledatelje svojom neodoljivom, šarmantom Dadiljom, razgovaramo o teatarskim izazovima toga lika, o vječitoj zavodljivosti Shakespeareovih tekstova, njezinoj suradnji s Histrionima...</p>
<p> • Kakva je Vaša Dadilja? Koji ju motivi pokreću? Kako se snalazi u tragičnom svijetu? </p>
<p> – Shakespeare je napisao Dadilju, kao uostalom i Mercuzia i odlične epizode slugu, pa možda čak i fratra Lovru, kao kontrapunkt Romeu i Juliji, kao vitalna, ali i komična lica koja kroz tragediju vodi gruba, opora, spoznaja o stvarnosti. Dadilja ima svoju priču: ona je izgubila kćerku Suzanu, Julijinu vršnjakinju, izgubila je muža, te je svu svoju ljubav usmjerila prema Juliji. S druge strane, Capuletti gomilaju u toj kući neku zloću, postoji nešto neriješeno među njima, pa se tako i Julija okreće Dadilji – njihova je ljubav uzajamna, prožimajuća. Dadilja je vrlo realna, »narodska« žena, goleme energije, spremna uživati u životu, s velikim smislom za humor, brbljava i nadasve topla osoba.</p>
<p> Redatelji uglavnom pribjegavaju skraćivanju tog lika ili zbog dužine i trajanja teksta ili im se ne da pozabaviti tim licem, primarna im je ljubavna tragedija. Srećom, Dražen Ferenčina je imao sluha za taj drugi plan predstave, pa je uloga gotovo integralna, što se na dosadašnjim izvedbama pokazalo potpuno točnim: čini mi se da publika s veseljem čeka svaki Dadiljin izlazak na scenu!</p>
<p> • Na koji se način ta različitost između Dadilje i ostalih, tragičnih likova očituje u predstavi?</p>
<p> – Tekstovi koje izgovaraju Romeo i Julija pisani su u maniri petrarkističkog soneta, dakle u povišenom tonu, dok govor Dadilje to nije. Mi danas raspolažemo s dva arhaična prijevoda stara otprilike 30 ili čak 40 godina (Bogdanović, Torbarina), a jezik je naravno nešto živo, nešto što se stalno razvija i mijenja. U svakoj se kulturnoj sredini, barem svake pete ili ajmo reći desete godine postavi neki udarni Shakespeareov naslov – »Hamlet«, »Romeo i Julija«, »San ivanjske noći« – u novome prijevodu, koji je govorniji, elokventniji. Uistinu je teško Juliji izgovoriti da je Romeo »mrski dušmanin«. Međutim novaca za kulturu nema, i onda smo tu gdje jesmo.</p>
<p> Postojala je ideja Zlatka Viteza da se tekst kajkavizira i osmisli kao obračun Griča i Kaptola, što bi bilo u tradiciji histrionske Opatovine, a i otvorilo bi mogućnost jedne nove, možda zanimljive interpretacije Shakespearea, jedan uvjetno zaustavljeni trenutak »Romea i Julije« ovdje i sada. Mi još uvijek zaziremo intervenirati u Shakespeareove tekstove. Zaboravljamo da cjeloviti tekst kakav imamo zapisan, traje oko četiri sata, a u stihovima kora koje Dadilja izgovara u prologu s fra Lovrom jasno piše: »Glumit ćemo vam oko dvije ure«.</p>
<p> • Shakespeare je putovao sa svojom glumačkom družinom, tko zna gdje i kamo, i očito i sam se utjecao skraćivanju, prilagođivao se okolnostima, igrao na dijalektu – konačno pisao za glumce koje je imao, a možemo li znati kako su govorili?</p>
<p>– Pa i u toj Europi igraju takozvana lica iz »puka« na dijalektima. Zašto se mi to ne usuđujemo? Na žalost, nismo mogli dobiti novi prijevod i adaptaciju, i sve je ostalo visjeti u zraku samo kao ideja. Mi smo onda na probama poigravajući se, eksperimentirajući, sami kajkavizirali dijelove teksta: Dadilju, sluge, fra Lovru i pokazalo se da to sjajno funkcionira. Zamolili smo Vladimira Gerića da bar te dijelove prevede na dijalekt, što je on rado i prijateljski učinio i na čemu smo mu beskrajno zahvalni.</p>
<p> • Interpretirali ste još neke Shakespeareove likove. Što Vas u njima privlači, po čemu su oni specifični u rasporedima svjetske dramaturgije?</p>
<p>– Kada govorimo o Shakespeareovim likovima – a ja ih čitam »fah idiotski« kao glumica – koliko god mi se učinilo da sam liku zagrebla pod kožu, uvijek mi se iznova otvori još jedan sloj, pa opet jedan i nikako doći do dna, do kraja. Taman pomislim »aha, to je to«, kad mi se otvori još neka nova nijansa. Igrajući ta lica, stalno ste u procesu nadograđivanja, i to je uzbudljivo. Najdraža mi je bila Viola u slavnoj predstavi »Na tri kralja« Dina Radojevića, koju smo u »Gavelli« godinama držali na repertoaru. Violina priča je priča o samozatajnosti u ljubavi, priča o ljudima koji šute i podnose svoju tragediju uspravni, postojani, a ipak gubitnici, a ja sam uvijek na njihovoj strani. Nije svoj odličan film »Zaljubljeni Shakespeare« John Madden slučajno završio s Violom koja zamišljena i sama dugo, dugo odlazi u sumrak.</p>
<p> • Osim Shakespearea koji Vas pisci još intrigiraju? </p>
<p>– Čehov, Ibsen, Vojnović – oni koje sam imala sreću igrati... A voljela bih, bar još jedanput, zaigrati u nekom tekstu Lade Kaštelan – glumila sam u njenu »Adaggiu« i »Posljednoj karici« – jer taj čudesni ženski senzibilitet koji ona rastvara meni je i intrigantan i nadasve inspirativan.</p>
<p> • Ovo nije Vaš prvi nastup s Histrionima. S njima ste se upustili u pustolovinu drugačijeg teatra još na njihovim početcima.</p>
<p> – Moja suradnja s Histrionima traje od vremena našeg mladenačkog zanosa i entuzijazma, od vremena kada smo htjeli mijenjati kazalište, stvoriti neko novo, drugačije, naše. Tako je nastala slavna »Domagojada« i tako smo prvi put otplovili brodom na more i posjetili mala mjesta koja kazalište vidjela nisu. Bio je to period lijepog kreativnog druženja. Pa smo, mislim da je to bilo 1987., napravili predstavu »Dnevnik malog Perice« po Vjekoslavu Majeru (bila sam Mama) i odigrali je oko 150 puta. Po istom je predlošku snimljen film »Tko pjeva zlo ne misli«, a kako stjecajem okolnosti živim u stanu gdje je film snimljen, to je bio moj mali hommage dragoj staroj kući na Gornjem gradu.</p>
<p> I evo sad »Romeo i Julija«. Ispada da se otprilike svakih deset godina vraćam Histrionima! Rijetko, ali intenzivno. Ispunila mi se želja da igram Dadilju – svojom interpretacijom Milka Podrug Kokotović prije dosta godina ukazala mi je na ljepotu toga lika. Oduševljena sam ekipom koja se okupila na čelu s Hrvojem Klobučarom, Dorom Fišter, Dušanom Bućanom – talentiranim, radišnim, odgovornim, mladim ljudima. Njihova energija je upravo zarazna. Uvukli su me u svoj krug i nije mi bilo lako izdržati njihov tempo, ali su me očarali. Za njih bi se trebala otimati sva kazališta. A s druge strane, pojačani smo provjerenim Histrionima Asjom Potočnjak, Franjom Kuharom i Bobijem Marottijem, bez kojih predstava ne bi bila to što je.</p>
<p> • Dugo Vas nije bilo na hrvatskim pozornicama. </p>
<p> – Imala sam nekih zdravstvenih problema i za to sam vrijeme radila puno na Trećemu programu i u Dramskom programu Hrvatskoga radija. Čak sam se okušala i kao novinar. Radio mi je jedan od najdražih medija, koji put pomislim da bih tu možda mogla namiriti sve svoje glumačke ambicije. Nadam se da su se umirili zli dusi, da ne kažem nešto gore, koji su htjeli ukinuti Treći program, jedini program intelektualnog profila koji imamo, sa sjajnom ekipom urednika i suradnika, program koji ima svoju osobnost – svi ostali su, na žalost, manje više kopija inače sjajne 101-ce koja time sama gubi svoj rejting. </p>
<p> Ma imam ja uvijek posla... U protekle dvije godine odigrali smo stotinjak puta »Whisky za troje« Teatra u gostima, gdje igram jednu od glavnih uloga. Proljetos smo imali veliki uspjeh u Sloveniji – zovu nas ponovno u Ljubljanu i Maribor. Vinko Brešan mi je rekao da moja mala, epizodna rola u »Maršalu« dobiva uvijek smijeh publike, čak i na Berlinskom festivalu. Tako mi je drago da sam sudjelovala u tome odličnom filmu. Ima još toga, i ne sjećam se... I sad ova moja Dadilja. Ne mogu prešutjeti izvjesno zadovoljstvo što radim u produkcijama koje su ostavljene na milost i nemilost tržištu, a što me izabiru kolege iz struke – dakle, glumci – jer mi sami najbolje znamo tko vrijedi.</p>
<p>Ne volim davati intervjue i biti na naslovnim stranicama. Mogu govoriti o svom poslu i problemima posla, a ne o svojoj djeci i gdje kupujem cipele. Moj mlađi sin i ne zna sasvim jasno što mu to rade mama i tata. A naša štampa proizvodi »zvijezde« po vlastitoj mjeri, sve je preplavljeno žutilom, što uistinu šteti nekim istinskim umjetnicima. Naime, redatelji i ravnatelji teatara angažiraju neke »izmišljene slučajeve« pribjegavajući kompromisu – ona ili on će mi napuniti gledalište jer su u medijima. Time mnogi mladi ljudi koji predano i pošteno žele raditi svoj posao, ostaju odgurnuti u stranu.</p>
<p>Tako je to i u svijetu, reći ćete, ali da li to znači da mora biti i kod nas? Na žalost, to je posljedica prevladavajuće površnosti u cijelom društvu, a onda i u medijima. Je li to samo neko prijelazno razdoblje, famozno učenje demokracije?! Ili ja konačno trebam razumjeti Ujevića – »biti star, a tako mlad...«? Ne znam. Tjeskobno je. U svakom slučaju, još ne tako davno profesija novinar nije bila profanirana, naprotiv novi klinci sanjali su da rade taj posao. Da, ovo je trijumf površnosti, brzopletosti, izgubljenosti na svim područjima.</p>
<p> • Rijetko glumite u svom matičnom teatru Dramskom kazalištu »Gavella«. Što je tomu uzrok? </p>
<p> – Ah... voljela bih izbjeći to pitanje... Gledajte, ja sam odrastala i sazrijevala kao glumica uz jaka imena našega kazališta; u vrijeme kada je »Gavella« bila okupljalište intelektualaca svih profila, okupljalište studenata Muzičke, Likovne i naše akademije. U naš klub dolazilo se svakodnevno na kavu i razgovor, izmjenjivala su se iskustva, kovali planovi... Uđite sad tamo – kao kolodvorska restauracija.</p>
<p> Ansambl? Dugogodišnji znak prepoznavanja te kuće, ono najdragocjenije, takozvano »Gavellino zajedništvo« što prevedeno znači osjećaj pripadnosti, a time i odgovornosti za kazalište i ono što se u njemu radi, izrodilo se u užasnu kolektivnu paranoju – po mom sudu još uvijek najboljeg ansambla u zemlji. </p>
<p>Predstave? Imam svoj mali test. Iza 71. puno je mojih prijatelja – arhitekata, slikara – otišlo u svijet. Kad danas dođu u Zagreb i žele pogledati neku predstavu, ja se nađem na muci. Vrlo teško mogu izdvojiti par naslova. A ja sam ne tako davno sudjelovala u predstavama koje su ravnopravno mogle stati na binu bilo koje europske prijestolnice. I još jedna sličica: mladoga glumca kojeg je »Gavella« nedavno angažirala njegovi su kolege vršnjaci popljuvali – »pa koj buš tam, jesi lud?«. Porazno. Ali teatar je zrcalo stvarnosti i stanje se društva u njemu odražava. Očekujem nekako da dođe neko novo vrijeme, da se pojave neki mladi koji bi poput Radojevića, Spajića, Para ili Violića bili kompletni ljudi i umjetnici i vođe, što je važno.</p>
<p>Zašto je jedan izuzetni Bobo Jelčić otišao iz »Gavelle«? Zašto Franka Perković radi u »Močvari«, gdje će publika teško doći? Zašto ne radi Nora Rumbolt koja je napravila »Closer«? Plejada jakih muških glumaca – Kvrgić, Boban, Potočnjak otišla je, s Grgićem zadnjim. Zašto? E, pa sad, u kontekstu svega što sam rekla, u kontekstu svih tih imena moram priznati da sam istrošila sav svoj »komunikacijski repertoar« ne bih li uspostavila kontakt s »crtić-spotić« upravom »Gavelle«, s paklenskim karijerizmom koji se prodaje pod »interes za umjetnost i kuću« i nisam napravila ništa. Totalni nesporazum. Ali uprave se mijenjaju, a mi trajemo ili ne, s više i manje sreće. I to je taj posao. Samo »Gavella« je dovedena do ruba, a to je moj teatar, i tu je moje mjesto, i da me to boli, boli me. </p>
<p> Valjda je Gradsko poglavarstvo sposobno smisliti ljude koji će se posvetiti samo toj kući, tomu kazalištu, a ne jurnjavi za osobnim karijerama. To nikako ne ide zajedno. Ili jedno ili drugo. Naime, teatar ima svoju opakost, ima svoja nepisana pravila i gadno naplaćuje neposluh. Ako vam je važan samo vaš ego trip, to je fatalno. Ako služite teatru – on procvjeta. </p>
<p>U prilog tomu govore i neka smiješna praznovjerja: ne smijete fućkati na sceni jer to je »sveto mjesto«, ne smijete otvoriti mokri kišobran na sceni, ne smijete pregaziti scenu kraćim putem do garderobe, nego treba ići zaobilaznim putem, nikako čestitati prije premijere koja je »svečanost«, nego pljucnuti protagoniste tri puta da se ne »bahate«, ništa to nije slučajno. Thalija je vrlo osjetljiva i ćudljiva božica, i hoće čarobno pomaziti, ali zna i surovo odalamiti. </p>
<p> • Ovo ljeto provest ćete u Zagrebu?</p>
<p>– Da, ostajem cijelo ljeto u Zagrebu, na Opatovini s Histrionima, s ovom publikom koja je danima provirivala na probe pitajući kada je premijera »Romea i Julije«, publikom koja burno reagira na svaku repliku! Otkrivam da zagrebački osiromašeni srednji sloj ipak izdvaja za histrionsku ulaznicu, da postoji moćna tradicija toga pučkog kazališta kao jednog oblika koji je Branko Gavella pokušavao napraviti, a Vitez uspio. Glumim na dvorištu Kaptol škole u kojoj sam bila učenica. Dijete sam zagrebačkoga asfalta, Zagreb je moj grad, ali volim ga najviše kad se ljeti isprazni. Možda mi je postao prevelik – meni je dosta mali Zagreb, tamo do Heinzelove – ali još uvijek, koliko god bio velik, na večer na Jelačić placu možete sresti nekoga poznatog i dragog i s njim popiti kavu.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="36">
<p>Četvorka može do kraja</p>
<p>Marion Jones, Ana Guevara, Felix Sanchez i Hicham El Guerrouj trenutačno se doimaju toliko uvjerljivima da je teško vjerovati kako bi ih na predstojećim mitinzima Zlatne lige u Bruxellesu i Berlinu netko mogao ozbiljnije ugroziti</p>
<p>Kada je prije nekoliko godina uspostavljen format natjecanja atletske Zlatne lige, prema kojem je trebalo pobijediti na svih sedam »zlatnih« mitinga da bi se osvojio »Jack Pot«, činilo se to mnogima nemogućim, pa čak i nehumanim. Vrlo se brzo, međutim, pokazalo da u atletici nemoguće ne postoji, dok je nehumanost nešto s čime se vrhunski sport ionako stalno susreće.</p>
<p>I ovogodišnja Zlatna liga pokazat će da pobijediti na sedam superjakih atletskih mitinga u nizu nekima ne predstavlja poseban problem. Štoviše, i ove će godine pobjedničkih 50 kilograma zlata najvjerojatnije podijeliti čak četvero atletičara. Do raspodjele zlatnih poluga dijele ih još samo mitinzi u Bruxellesu i Berlinu...</p>
<p>MARION JONES: Trenutačno najbrža žena na svijetu ponovno se doima apsolutno nepobjedivom. Paradoksalno je to da ove godine nema čak ni najbolji svjetski rezultat na 100 metara, jer je Žana Pintušević »negdje daleko od očiju i TV-kamera« trčala 10.83. </p>
<p>Upravo zato svi s nestrpljenjem očekuju da se Ukrajinka konačno pojavi u javnosti (nije je bilo ni na EP-u u Münchenu!) i natjera Jonesovu na utrku ispod 10.80. </p>
<p>ANA GUEVARA: U atletskoj disciplini, koja je trenutačno u općoj krizi, meksička četristometrašica priča je za sebe. U Zürichu je prve pratilje ostavila 10-ak metara, a način na koji trči govori da joj ni »davno zaboravljeni« rezultati ispod 49 sekundi nisu nedostižni. Šteta je, međutim, što nijedna druga četristometrašica na svijetu trenutačno ne može ispod 50 sekundi. Dok se ne vrati Cathy Freeman...</p>
<p>FELIX SANCHEZ: Dominikanski preponaš još lani nije mogao pobijediti na »Hanžekovićevu memorijalu«, a danas je, čini se, nepobjediv. Uoči mitinga u Zürichu njegova su se mjesta u Zlatnoj ligi doimala najnesigurnijima, jer se na EP-u u Münchenu »na velika vrata« na stazu vratio Stephane Diagana. No, utrka na 400 metara prepone u Zürichu pokazala je da ni Diagana u münchenskom izdanju ne bi pobijedio Sancheza sposobnog i za utrke oko 47 sekundi.</p>
<p>HICHAM EL GUERROUJ: Svjetskog prvaka i rekordera na 1500 metara moguće je, čini se, pobijediti samo na olimpijskim igrama. U svakom drugom slučaju on trči jednu utrku, a svi njegovi suparnici neku sasvim drugu. U posljednjih 100 metara ciriške utrke činilo se da će istrčati »svemirskih« 3:25.00, no na kraju je trčao »samo« treći rezultat u povijesti ove discipline. Već je nekoliko puta dijelio »Jack Pot« atletske Zlatne lige, i opet će...</p>
<p> l Rezultati mitinga ZL u Zürichu, atletičari, 100 m: 1. Tim Montgomery (SAD) 9.98, 2. Coby Miller (SAD) 10.00, 3. Dwain Chambers (VBr) 10.05, 800 m: 1. Joseph Mutua (Ken) 1:43.33, 2. Wilson Kipketer (Dan) 1:43.59, 3. Mbulaeni Mulaudzi (JA) 1:43.81, 1500 m: 1. Hicham El Guerrouj (Mar) 3:26.89, 2. Cornelius Chirchir (Ken) 3:30.88, 3. Rui Silva (Por) 3:31.22, 400 m prepone: 1. Felix Sanchez (Dom) 47.35, 2. James Carter (SAD) 47.57, 3. Hadi Soua'an Al-Somaily (Ara) 48.11, 3000 m steeple: 1. Brahim Boulami (Mar) 7:53.17 - svjetski rekord, 2. Stephen Cherono (Ken) 8:05.14, 3. Paul Koech (Ken) 8:05.44, vis: 1. Stefan Holm (Šve) 2.35, 2. Mark Boswell (Kan) 2,33, 3. Jaroslav Ribakov (Rus) 2.31, motka: 1. Lars Borgeling (Nje) i Tim Lobinger (Nje) 5.80, 3. Nick Hysong (SAD) i Tim Mack (SAD) 5.70, troskok: 1. Jonathan Edwards (VBr) 17.63, 2. Alexander Martinez (Kuba) 17.19, 3. Christian Olsson (Šve) 17.18, disk: 1. Robert Fazekas (Mađ) 66.81, 2. Mario Pestano (Špa) 65.37, 3. Frantz Kruger (JA) 64.98, atletičarke, 100 m: 1. Marion Jones (SAD) 10.88, 2. Chryste Gaines (SAD) 10.95, 3. Tanya Lawrence (Jam) 11.10, 400 m:1. Ana Guevara (Mek) 49.16, 2. Olesija Zikina (Rus) 50.44, 3. Michelle Collins (SAD) 50.75, 800 m: 1. Maria Mutola (Moz) 1:57.24, 2. Jolanda Čeplak (Slo) 1:57.78, 3. Mayte Martinez (Špa) 1:58.29, 1500 m: 1. Gabriela Szabo (Rum) 3:58.78, 2. Suzy Favor-Hamilton (SAD), 3:59.10, 3. Alesia Turova (Blr) 3:59.89, 3000 m: 1. Berhane Adere (Eti) 8:32.76, 2. Tatjana Tomašova (Rus) 8:33.40, 3. Sonia O'Sullivan (Irs) 8:33.62, 100 m prepone: 1. Glory Alozie (Špa) 12.63, 2. Bridgette Foster (Jam) 12.71, 3. Gail Devers (USA) 12.73, dalj: 1. Maurren Higa Maggi (Bra) 6.84, 2. Tunde Vaszi (Mađ) 6.69, 3. Olga Rubljova (Rus) 6.51, koplje: 1. Tatjana Šikoljenko (Rus) 64.72, 2. Felicia Tilea-Moldovan (Rum) 63.89, 3. Steffi Nerius (Nje) 61.55...</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Ferdinand vraća Manchester United na vrh?</p>
<p>Hoće li se Manchester United nakon prošlogodišnje »suše« vratiti navikama stečenim u prošlom desetljeću, odnosno osvajanju trofeja? Prošlosezonsko »tek« treće mjesto »crvenih vragova« u engleskom prvenstvu kod mnogih je Manchesterovih neprijatelja pobudilo nadu da je napokon došao kraj njihovoj nogometnoj »tiraniji«, jer su prethodnih devet godina osvojili čak sedam naslova prvaka. Međutim, tek će ova godina dati konačan odgovor je li vrijeme Alexa Fergusona prošlo - ili ne</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> – Manchester United, Arsenal, Liverpool. Čak su i prema engleskim kladionicama ta tri kluba jedini kandidati za naslov engleskoga nogometnog prvaka u sezoni koja je počela u subotu dvobojima prvoga kola. Svi ostali, na čelu s Newcastleom, Leedsom i Chelseaom, mogli bi se boriti tek za što bolji plasman ispod »velike trojke«.</p>
<p>Hoće li se Manchester United nakon prošlogodišnje »suše« vratiti navikama stečenim u prošlom desetljeću, odnosno osvajanju trofeja? Prošlosezonsko »tek« treće mjesto »crvenih vragova« u engleskom prvenstvu kod mnogih je Manchesterovih neprijatelja pobudilo nadu da je napokon došao kraj njihovoj »tiraniji«, jer su prethodnih devet godina osvojili čak sedam naslova prvaka, ali tek će ova godina dati konačan odgovor je li vrijeme Alexa Fergusona prošlo.</p>
<p>Nije trebalo biti posebno pametan pa vidjeti kako je Manchester prošle sezone izgubio pregršt bodova zbog propusne obrane, te je bilo jasno da će čelnici Uniteda otvoriti blagajnu kako bi se pojačali jednim pravim braničem. Izbor je pao na Leedsova Rija Ferdinanda, koji je postao najskuplji obrambeni igrač na svijetu, Manchester je za njegov dolazak na Old Trafford izdvojio čak 30 milijuna funti.</p>
<p>Hoće li Ferdinandov dolazak i nova »glad« za trofejima kod »starosjedilaca« biti dovoljna da se Manchester United vrati na vrh?</p>
<p>Prošlosezonski osvajač dvostruke krune, Arsenal, ostao je bez dvojice svojih legendi, Tonyja Adamsa i Leeja Dixona, koji su odlučili završiti karijeru, a u obranu naslova kreću s pojačanjem iz Brazila Gilbertom Silvom, koji se već predstavio pobjedničkim pogotkom u Superkupu. Osim Gilberta Silve, od zvučnijih imena na Highbury je stigao i Francuz Pascal Cygan.</p>
<p>Liverpoolov menadžer Gerard Houllier, koji želi napraviti još jedan korak naprijed u odnosu na prošlu sezonu, kada je zauzeo drugo mjesto, pojačanja je potražio u – Francuskoj. Tako su na Anfield »sletjeli« Senegalci El Hadji Diouf iz Lensa i Salif Diao iz Sedana, te Francuzi Bruno Cheyrou (Lille) i Patrice Luzi (Monaco). </p>
<p>Ipak, kladioničari najveće izglede za osvajanje naslova daju Manchester Unitedu te ako oni postanu prvaci na osam uloženih funti podići ćete tek 11 britanskih novčanih jedinica. Arsenal je drugi na listi kladioničarskih favorita te ćete svaki ulog na družinu Arsenea Wengera, ako ona osvoji naslov, udvostručiti. Liverpool, iako prema imenima ne zaostaje mnogo za svojim suparnicima, na kladionicama stoji mnogo lošije te biste za svaku uloženu funtu na taj sastav zaradili četiri.</p>
<p>O izgledima ostalih dovoljno govore omjeri koje engleski »bookmakeri« nude. Tako je omjer na Leeds 14, na Newcastle 33, a na nove prvoligaše Birmingham City i West Bromwich Albion – 750.</p>
<p>Zvonimir Matić</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Kamen Ingrad na Poljudu traži bod samopouzdanja</p>
<p>U četvrtak, kada je Hajduk igrao europsku utakmicu s Farskim Otocima, trener Vulić je odmarao nekoliko igrača, ali će za nedjeljni dvoboj protiv Kamen Ingrada vjerojatno započeti s momčadi koja je pobijedila Šibenik na Šubićevcu / »Kamen Ingrad iznimno je iskusna momčad, koja zna igrati nogomet. Očekujem da će Kamen biti pravi kamen, ali mi smo favoriti jer igramo doma«, kazao je Zoran Vulić, trener Hajduka</p>
<p>SPLIT, 17. kolovoza</p>
<p> – Maksimalan učinak nogometaša Hajduka na početku prvenstva ne ostavlja ih mirnima prije nedjeljnoga prvenstvenog ogleda na Poljudu protiv Kamen Ingrada (20 sati, sudi Kurtović iz Zagreba). Splićani još nisu dohvatili formu, u igri im nedostaje trofejnog sjaja, a u utakmici protiv amatera s Farskih Otoka GI Gotua na površinu je isplivala i neučinkovitost. Nedostataka u prezentaciji svjestan je i trener Hajduka Zoran Vulić, ali ga ipak ljute negativistički komentari:</p>
<p>– Nitko ne pita za probleme već se samo traže loše stvari.</p>
<p> Imamo premalo igrača, a i dugo smo sklapali momčad. Sada se ozlijedio Bule, a za njega nemamo adekvatne zamjene. </p>
<p>S druge strane, nisam ni planirao pravu formu na početku prvenstva i stoga je normalno da se još tražimo. No, sigurno će naša igra ubrzo biti puno bolja, baš onakva kakvu očekuju naši igrači. Momčad iz Velike, koju trenira Vjeran Simunić, iskusna je i na Poljudu će tražiti svoj bod samopouzdanja. Veličani su se osnažili tijekom prijelaznog roka, a Galinović, Rendulić, Popović i drugi prekaljeni su u mnogim prvoligaškim bitkama. O Simunićevoj momčadi trener Vulić kaže:</p>
<p>– Kamen Ingrad je najviše kupovao tijekom ovoga prijelaznog roka. Iznimno su iskusna momčad, koja zna igrati nogomet. Očekujem da će Kamen biti pravi kamen, ali mi igramo doma i favoriti smo.</p>
<p>U četvrtak, kada su igrali europsku utakmicu s Farskim Otocima, trener Vulić je odmarao nekoliko igrača, ali će za nedjeljni dvoboj protiv Kamen Ingrada vjerojatno započeti s momčadi koja je pobijedila Šibenik na Šubićevcu. Na vratima će biti Pletikosa, dva bočna igrača Miladin i Đolonga, dok će središnjicu u obrani činiti Vejić, Miše i Neretljak. U veznom će redu zaigrati Srna, Andrić i Carević, a u napadu, kad nema ozlijeđenog Vule, uz Ercega će početi Deranja. </p>
<p>Goran Sabilić, koji je prošlog tjedna prešao u Dinamo Kijev, sa sobom je poveo i Hajdukova fizioterapeuta Igora Grškovića, koji je s našim nogometašima bio na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Koreji. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Neka se Stanić ne brine</p>
<p>U Savezu još bez glasa o navodno pokrenutoj istrazi povodom Dinamovog naslova prvaka iz 1999. godine/ Glavni tajnik Srebrić poriče da se Mariju Staniću nitko iz Kuće nogometa ne javlja... </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> – Na mogućnost kojoj uzgred dajemo tek jedan posto izgleda, a to je da će Državno odvjetništvo ići do kraja u rasvjetljavanju načina na koji je 1999. godine Rijeka ostala bez nogometnog prvenstva u korist Dinama (tadašnje Croatije) u Kući hrvatskog nogometa su bez komentara. Najmjerodavniji da zbori u ime Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) sveznajući i autoritativni Zorislav Srebrić tim povodom kazuje:</p>
<p>– Iz novina smo saznali da se nešto u tom pogledu pokreće i poduzima, nikakva službena obavijest u svezi toga nije došlo u Savez. Bude li što ipak stiglo, trebalo bi biti dovoljno vemena da se sve stavi u željene parametre, pa se vidi točno što jest i što, pak, nije. Uobičajeno oprezan, pogotovo jer se radi o zaista (pre)vrućem krumpiru koji bi tko zna koga sve mogao povući za sobom utvrdi li se na temelju brojnih indicija da je završnica prvenstva 1999. stvarno bila izrežirana, Srebrić je pridodao:</p>
<p>– Ništa ne želim prejudicirati, nego samo mogu primjetiti da što se tiče HNS–a, kako su sve obavezne proceduralne radnje tada obavljene. Prisjetite se da je čak i posebna komisija tadašnjeg Udruženja klubova taj slučaj obavijen sumnjama i povicima navodno oštećene strane, stavila pod svoje povećalo. Nadam se da se sjećate kako su sve tadašnje odluke i analize mjerodavnih organa i tijela HNS–a bile u korist toga da je sve regularno i na mjestu, na svoj će način Srebrić. Naravno da se sjećamo, i te kako. Iako smo to tada željeli što prije zaboraviti upravo zato jer su sve ocjene mjerodavnih tijela bile isuviše jedinstvene u sudu kako je sve prošlo apsolutno regularno. Čak i više od toga. A čim se nešto predstavlja idealnim obavezno je – sumnjivo.</p>
<p>Kad već izričemo riječ – sumnja – onda smo priupitali Srebrića kako gleda na istup Maria Stanića, jednog iz sazviježđa onih najvatrenijih »vatrenih«, uvrijeđenog što ga već šest mjeseci nitko iz HNS–a nije kontaktirao. I pritom pitao za junačko zdravlje. Tako da Staniću i taj detalj, ne samo onaj da nije pozvan za prijateljsku utakmicu protiv Walesa 21. kolovoza u Varaždinu sve više miriše na elegantan put i način kojim bi preostali »vateni« bili elegantno korak po korak eliminirani iz reprezentacije. Makar on kao 30- godišnjak misli da još može dosta toga dati. I da želi, jer da mu je igranje za raprezentaciju uvijek nešto uzvišeno:</p>
<p>– Samo je djelomično točno ono što Stanić govori jer eto, zar se nismo prije dva mjeseca družili na SP u Japanu? Eto, primjerice, čuli smo se u petak, kao što ćemo se ubuduće često čuti. I s njim, i sa svima ostalima. Nije li neki dan, primjerice, izbornik Otto Barić jasno i glasno naglasio kako mu ni pod razno ne pada napamet odricati se bilo kojeg igrača koji može pomoći. A nedvojbeno je da je Stanić jedan od tih, zaključuje Srebrić.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Clark u Kingsima, Rogers u Netsima</p>
<p>SACRAMENTO, 17. kolovoza</p>
<p> – Centar Toronto Raptorsa Keon Clark postao je novi član Sacramento Kingsa. Clark je u Kingse došao kao slobodni igrač. </p>
<p>Visok je 211 cm, a prošle sezone imao je prosjek od 11,3 koša, 7,4 skokova i 1,5 blokade. Njegov dolazak trebao bi značajno pojačati centarsku liniju Kingsa, koji se nadaju da će sada moći zaustaviti Shaquillea O'Neala.</p>
<p>Momčad New Jersey Netsa dobila je još jedno pojačanje pod koševima. Za Netse je potpisao krilni centar Celticsa Rodney Rogers.</p>
<p>– Rodney je veteran u NBA-u, igrač s velikim iskustvom igranja u doigravanju, izjavio glavni menadžer Netsa Rod Thorn.</p>
<p>U prošlosezonskom finalu Istoka, u kojem su Celticsi poraženi baš od Netsa, Rogers je imao prosjek od 10,7 poena i 4,5 skoka. Već ranije Netsi su iz Philadelphije doveli Dikemba Mutomba, za kojeg su dali Keitha Van Horna i Todda MacCullougha. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Phelps niže rekorde</p>
<p>FORT LAUDERDALE, 17. kolovoza</p>
<p> – Na plivačkom prvenstvu SAD-a, koje se održava na Floridi, Amerikanci nastoje odgovoriti na odlične rezultate ostvarene na nedavnom Europskom prvenstvu u Berlinu i Igrama Commonwealtha u Manchesteru. </p>
<p>Nakon što je Natalie Coughlin postala prva plivačica u povijesti, koja je 100 metara leđnim načinom isplivala brže od jedne minute, svjetski je rekord isplivao i Michael Phelps.</p>
<p>Aktualni svjetski rekorder na 200 metara leptir ovom je prigodom, međutim, popravio svjetski rekord Toma Dolana na 400 metara mješovito. Isti je sada 4:11.09. </p>
<p>U utrci na 200 metara leđno Aaron Peirsol (1:56.21) bio je uvjerljivo brži od trostrukog olimpijskog pobjednika Lennyja Krayzelburga (1:58.67). Usporedbe radi, recimo da su u polufinalnoj utrci na 200 m leđno u Berlinu i Strahija i Kožulj plivali brže od Krayzelburgova rezultata...</p>
<p>Phelpsu i Coughlin ovo nisu bili jedini rekordi ostvareni na prvenstvu. Naime, oboje su popravili i rekorde svoje zemlje, Phelps na 100 metara leptir, a Coughlin na 200 metara leđno.</p>
<p> l Rezultati finala, plivači, 100m slobodno: 1. Jason Lezak 49.19, 2. Nate Dusing 49.54, 3. Scott Tucker 49.56, 100m leptir: 1. Michael Phelps 51.88 (rekord SAD-a), 2. Ian Crocker 52.30, 3. Tommy Hannan 53.05, 200m leđno: 1. Aaron Peirsol 1:56.21, 2. Lenny Krayzelburg 1:58.67, 3. Bryce Hunt 2:00.90, 400m mješovito: 1. Michael Phelps 4:11.09 - SR. 2. Erik Vendt 4:11.27, 3. Tom Wilkens 4:17.05, 1500m slobodno: 1. Erik Vendt 15:03.49, 2. Larsen Jensen 15:04.83, 3. Chris Thompson 15:14.33, plivačice, 100m slobodno: 1. Natalie Coughlin 54.66, 2. Lindsay Benko 54.94, 3. Rhi Jeffrey 55.39, 200m prsno: 1. Amanda Beard 2:25.35, 2. Kristy Kowal 2:26.30, 3. Tara Kirk 2:28.37, 200m leđno: 1. Natalie Coughlin 2:08.53 (rekord SAD-a), 2. Jamie Reid 2:11.62, 3. Margaret Hoelzer 2:12.37, 800m slobodno: 1. Diana Munz 8:29.02, 2. Hayley Peirsol 8:30.92, 3. Morgan Hentzen 8:39.24. M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Ballack nogometaš godine, Toppmöller trener godine </p>
<p>HAMBURG, 17. kolovoza</p>
<p> – Napadač Bayerna Michael Ballack, koji je prošle sezone igrao za Bayer Leverkusen, proglašen najboljim njemačkim nogometašem. Nagrada za najboljeg trenera pripala je Klausu Toppmölleru, šefu stručnog stožera Bayer Leverkusena.</p>
<p>Iza Ballacka se plasirao vratar Bayerna Oliver Kahn, koji je najzaslužniji za plasman njemačke reperezentacije u finale SP-a. Treće mjesto pripalo je najboljem strijelcu njemačke vrste na SP-u Miroslavu Kloseu.</p>
<p>– Oduševljen sam ovom nagradom. To je priznanje čitavoj momčadi Bayera, koja je prošle sezone postigla izvanredne rezultate (finalisti njemačkog kupa i Lige prvaka, viceprvaci države), kazao je Ballack. </p>
<p>Topmöller je u glasovanju sportskih novinara, koje je organizirao list »Kicker«, pobijedio Matthiasa Sammera, koji je s Borussijom Dortmund osvojio naslov prvaka države, te njemačkog izbornika Rudija Völlera.</p>
<p>– Drago mi je zbog priznanja, ali više bih volio da smo prošle sezone uzeli jedan od tri trofeja, izjavio je Topmöller.</p>
<p>Nogometaš godine:1. Michael Ballack (Bayer Leverkusen) 433 glasa , 2. Oliver Kahn (Bayern) 345, 3. Miroslav Klose (Kaiserslautern) 35... </p>
<p>Trener godine: 1. Klaus Toppmöller (Bayer Leverkusen) 396, 2. Matthias Sammer (Borussia Dortmund) 163, 3. Rudi Völler (reprezentacija Njemačke) 161... (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="43">
<p>Dramatično u Bitterfeldu - u Dresdenu olakšanje</p>
<p>Dosad poginulo 12 osoba, nestalih je 27, sto ih je ozlijeđeno, tisuće ljudi ostalo je bez krova nad glavom, a stotine tisuća ih je evakuirano. U Dresdenu poplavljeni kulturni biseri grada, a pod vodom je cijelo središte Bitterfelda</p>
<p>BERLIN, 17. kolovoza (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - U njemačkim gradovima na rijeke Elbu i Muldu u subotu je bilo dramatično kao i cijelog proteklog tjedna: vojnici Bundeswehra, vatrogasci, humanitarne organizacije i tisuće požrtvovnih dragovoljaca očajnički se bore protiv stihijskih poplava u gradovima Dresdenu, Bitterfedu, Dassau, Magdeburgu te brojnim drugim naseljima. Poplave stoljeća dobivaju razmjere nacionalne katastrofe. U južnoj i istočnoj Njemačkoj poplavom je pogođeno oko četiri milijuna ljudi, a šteta se procjenjuje na milijarde eura. </p>
<p>U glavnom gradu Saske, Dresdenu, zabilježen je najviši vodostaj od kada se mjeri razina Elbe - 940 centimetara. Znamenita povijesna zdanja »njemačke Firence na Elbi«, kao nazivaju Dresden, kao što su Semper-opera i muzeji Zwinger pod vodom su. Međutim, u saskom kriznom stožeru očekuje se da će 940 centimetara biti i najviša točka, te da bujice neće više pustošiti. </p>
<p>Broj poginulih je povećan na 12 ljudi, broj nestalih na 27, dok ih je 100 ozlijeđeno. Tisuće ljudi ostalo je bez krova nad glavom, a stotine tisuća su evakuirani.</p>
<p>Strahovanja od zagađenja rijeke Elbe kemijskim tvornicama zasad se nisu obistinila. I na rijekama u Saskoj - Anhaltu i Brandenburgu vodi borba za obranu nasipa od vodene stihije. Više desetina tisuće ljudi je napustilo stanove i kuće na najugroženijim područjima, kao što su gradovi Bitterfeld i Magdeburg sjeverno od Dresdena. </p>
<p>Kako je javljeno u subotu u podne voda je iz rijeke Mulde i obližnjeg jezera probila nasip i prodrla u središta Bitterfelda, u čijoj se okolici nalaze kemijska postrojenja s po život opasnim otrovima. Krizni stožer u Bietterfeldu uvjerava javnost da nema opasnosti od dospjeća otrovnih kemikalija u vodu. No vodeni val se kreće sjeverno od Saske. Prema procjenama vlasti ugrožen je i Hamburg na sjeveru Njemačke. </p>
<p>Poplavom pogođena područja posjetio je i njemački savezni predsjednik Johannes Rau, koji je pozvao na solidarnost svih Nijemaca, a na solidarnost su pozvali i Crveni križ, te crkvene i humanitarne organizacije. U humanitarnoj gala-akciji Prvog programa njemačke televizije (ARD) i dnevnika »Bild« u petak uvečer skupljano je oko deset milijuna eura. </p>
<p>Savezni ministar unutarnjih poslova Otto Schily zatražio je da EU uvede preventivne mjere za zaštitu od katastrofa. Schily je to obrazložio vjerojatnošću da će se ovakve poplave zbog klimatskih promjena češće događati. </p>
<p>U nedjelju će se s njemačkim kancelarom Gerhardom Schröderom sastati premijeri srednjoeuropskih država pogođenih poplavama, a na sastanku će biti i predsjednik Europske komisije Romano Prodi, koji će i sam obići poplavom pogođena područja. No, berlinski tisak piše da je jasno da osim utjehe bruxelleski političari nemaju što ponuditi. Prodi, naime, novac za solidarnost nema. Jedina mogućnost je da se novac za neke projekte preusmjeri u izgradnju infrastrukture na stradalim područjima. Iz Bruxellesa poručuju Berlinu da se pomoć može kretati samo unutar granica proračuna EU. Za pogođene poplavom to može biti olakšanje, jer područje bivšeg DDR-a godišnje dobiva tri milijarde eura kao strukturalnu pomoć. Mogućnosti preusmjeravanje tih sredstava su velike, za razliku od područja u Bavarskoj i Austriji, koji jedva dobivaju pomoć od Bruxellesa. </p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Poplave u srednjoj Europi jenjavaju</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> – Nakon što su proteklog tjedna srednjoeuropske rijeke dosegle najvišu razinu u posljednjih sto-dvjesto godina i prouzrokovale ogromne štete u Češkoj i Njemačkoj, razina voda već je prošla kulminaciju i postupno opada. Nakon Praga, gdje je razina Vltave opala za oko pet metara, zaustavljen je rast razine Elbe, koja je uzrokovala nezapamćene štete u Dresdenu, kojemu je voda Elbe potopila cijelo središte zajedno s brojnim kulturnim spomenicima, među inima i čuveni muzej Zwinger. I dok su u Dresdenu malo odahnuli jer je najveća opasnost prošla, popustili su nasipi uz rijeku Muldu, koja je poplavila središte grada Bitterfelda. I posljednje vijesti iz Bratislave i Budimpešte govore da je Dunav dosegnuo kulminaciju te da postupno opada. (vb)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Bratislava i Budimpešta obranile se od nabujalog Dunava</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Razina Dunava u Bratislavi počela je u petak predvečer postupno opadati, pa se u subotu ujutro spustila ispod devet metara iznad normale. Prema procjenam Slovačkoh hidrometeorološkog zavoda u sljedeća 24 sata vodostaj bi trebao opasti još za metar, dakle na razinu ispod osam metara iznad normale. </p>
<p> Dunav, koji je »pokupio« narasle vode Morave i drugih svojih pritoka u južnoj Moravkoj i Slovačkoj, najjače je zaprijetio Bratislavi u petak ujutro, kad je razina dosegla 990 centimetara iznad normale. No, Bratislava je imala dosta vremena da se pripremi za obranu, pa voda ni na jednom važnijem mjestu nije probila zaštitne ograde. Ipak, Dunav se dijelom prelio kod povijesnog gradića Devina u predgrađu Bratislave, a voda je poplavila i nekoliko desetaka kuća u bratislavskom predgrađu Devinskom Novom Selu, jednom od četiri mjesta u Slovačkoj, gdje obitavaju Hrvati (ogranak gradiščanskih Hrvata).</p>
<p>Nakon prolaska kroz Bratislavu nabujali Dunav zaplavio je vodenu branu kod Gabčikova i kulminirao kod mjesta Medved'ovo, gdje je razina vode 849 centimetara a silina protoka je 10.120 kubičnih metara za sekundu. Kulminacija je bila u subotu prije podne u pograničnom gradu Komarnu, gdje je razina Dunava dosegla 860 centimetara.</p>
<p>Najviši vodostaj Dunava u posljednjih 50 godina zabilježen je i u Mađarskoj. U području Szigetközu Dunav je prekoračio dosadašnji »rekord« a u petak u podne razina vode u gradiću Nagybajcs dosegla je 849 centimetara, dok je kulminacija bila u noći na subotu kad je Dunav dosegao 870 centimetara iznad normale. Voda je zaprijetila i poznatom sportskom središtu na otoku Margit sziget u Budimpešti, pa je Mađarina zabranjen pristup otoku ovog vikenda. Poplave su otežale i promet pa je zatvoreno nekoliko cesta i željezničkih pruga, koje nisu mogli zamijeniti niti autobusi. (vb)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Američki svećenici potvrdili postojanje homoseksualizma u Crkvi</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> - Mnogi američki rimokatolički svećenici kažu da postoji homoseksualna subkultura u njihovim župama, crkvenim redovima i sjemeništima, tvrdi se u anketi objavljenoj u petak, koju prenosi AP. Anketno ispitivanje putem pošte provedeno je prošle godine na uzorku od 1.279 svećenika, a proveli su ga istraživači s Američkog katoličkog sveučilišta.</p>
<p> Od onih svećenika koji su ispitivačima vratili ispunjenu anketu 19 posto je odgovorilo da u njihovim župama ili redovima postoji homoseksualna subkultura, a 36 posto da je »vjerojatno« postojala. Na pitanje da li je postojao homoseksualizam u sjemeništima koja su pohađali 50 posto ispitanika odgovorilo je potvrdno, dok je 26 odgovorilo »vjerojatno«.</p>
<p> Novu anketu objavila je Jacqueline Wenger s Katoličkog sveučilišta, na čikaškoj konvenciji katoličke Udruge za sociologiju i religiju. Wenger i njen kolega Dean R. Hoge proveli su studiju za američku Nacionalnu federaciju svećeničkih savjeta.</p>
<p> Raširenost homoseksualnosti kod svećenstva postala je tema razgovora nakon ovogodišnjih skandala diljem SAD-a, u kojima su se svećenici povezivali sa seksualnim zlostavljanjem. Mnoge od žrtava zlostavljanja bili su mladići, što je navelo neke visoko pozicionirane katolike na zaključak da su aktivni svećenici homoseksualci važan aspekt u problemima Crkve.</p>
<p> Međutim, stručnjaci su primijetili da nema dokaza da je više homoseksualaca nego heteroseksualaca koji zlostavljaju djecu. Upitnik nije pitao svećenike da li su homoseksualci.</p>
<p> Hoge i Wenger napisali su da su u osobnim razgovorima sa 75 svećenika čuli brojne negativne iskaze o homoseksualnim subkulturama u sjemeništima. Jedan svećenik je izjavio da je bio šokiran, a drugi da su neki od njegovih kolega studenata bili »neke vrste predatora«.</p>
<p> Anketa je također postavljala pitanja i o celibatu. Da bi brak trebao biti stvar osobnog izbora reklo je 56 posto ispitanih svećenika, dok ih je čak 52 posto reklo da bi Crkva s dobrodošlicom trebala primiti svećenike koji su iz tog razloga napustili Crkvu, bez obzira da li su oženjeni ili samci. Ali samo 12 posto je reklo da bi se rado oženili ukoliko bi se pravila promijenila, pokazalo je istraživanje.</p>
<p> Ovu anketu poštom je primilo 1.200 nasumce izabranih svećenika u 44 župe, od kojih je 71,5 posto odgovorilo. Na anketu je dogovorilo i 70,2 posto od 600 pripadnika raznih crkvenih redova, koji su također anketu primili poštom. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Neovisna kurdska država na sjeveru Iraka?</p>
<p>ANKARA, 17. kolovoza</p>
<p> - Turski listovi ocijenili su u subotu da bi sve zategnutiji odnosi Turske i iračke Kurdske demokratske stranke (KDP), koju predvodi Massoud Barzani, mogli ugroziti američke planove za svrgavanje iračkog predsjednika Saddama Husseina. Prema pisanju visokonakladnih listova Hurriyet i Milliyet, vlada premijera Bulenta Ecevita uskratila je izdavanje dozvole za putovanje Barzanija i njegova zeta Necirvana Barzanija u SAD preko turskog teritorija, premda obojica imaju turske putovnice. Istodobno su, navodno, zamrznuta sva sredsva KDP u turskim bankama.</p>
<p> Službena Ankara je umjesto Barzanija primila i ugostila, prije prošlotjednog odlaska na washingtonski sastanak iračke oporbe, čelnika Kurdske domoljubne unije (PUK) Jelala Talabanija.</p>
<p> Turski listovi tvrde da je Turska zbog moguće američke vojne intervencije u Iraku u sjeverni dio te zemlje poslala 5.000 vojnika. Riječ je, kako se tvrdi, o turskoj predostrožnosti zbog mogućnosti da Kurdi zaposjednu naftna polja oko grada Kirkuka. Na tom području žive poglavito Turkmeni.</p>
<p> Bivši turski predsjednik Suleyman Demirel, prema turskom tisku, smatra da bi SAD na sjeveru Iraka mogle uspostaviti neovisnu kurdsku državu ako Turska ne bude aktivno sudjelovala u američkoj intervenciji. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Blix odbija razgovore s Irakom o načinu inspekcije</p>
<p>NEW YORK/BAGDAD, 17. kolovoza</p>
<p> - UN-ov šef inspektora za razoružanje Hans Blix je izjavio u petak da se protivi da eventualni nastavak inspekcija u Iraku bude uvjetovan razgovorima s Bagdadom o određivanju zadatka koje treba obaviti. Iračke vlasti žele raspravljati o onome što Vijeće sigurnosti UN-a ocjenjuje »ključnim zadacima razoružanja« prije nego daju zeleno svjetlo za nastavak inspekcija koje su prekinute u prosincu 1998., izjavio je Blix za AFP. »Taj postupak je u proturječju s rezolucijama Vijeća sigurnosti«, ocijenio je on.</p>
<p> Blix upravlja UN-ovim Povjerenstvom za nadzor, provjeru i inspekciju (UNMOVIC) koje je 1999. zamijenilo UNSCOM (Specijalno povjerenstvo UN-a zaduženo za razoružanje Iraka) čiji su članovi povučeni iz zemlje u prosincu 1998. uoči kampanje američko-britanskih udara.</p>
<p>Prethodno je Irak u pismu svog ministra vanjskih poslova Najia Sabrija glavnom tajniku UN-a ponovio svoju ponudu da razgovara s UN-om o nastavku inspekcija za razoružanje, prenosi AFP. »Ponavljamo našu ponudu o održavanju tehničkih razgovora kako bi procijenili što je učinjeno u prethodnoj fazi i radi proučavanja pristupa pitanjima koja još nisu riješena kad su inspektori po vlastitoj volji napustili Irak 1998.«, napisao je Sabri u pismu Annanu. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Pukovnik Gaddafi – od crne ovce do umiljatog janjeta </p>
<p>Kontroverzni političar kao da se malo umorio od nekih svojih starih štosova - od puštanja vjetrova tijekom intervjua BBC-ju, pa do, mnogo zlokobnije, sponzoriranja različitih neprijatelja Zapada. Ako se Libiju može vratiti natrag u klub civiliziranih zemalja, zašto to ne bi bilo moguće i s Irakom, glasi prešutna logika Londona. Danas Gaddafi, a sutra, tko zna, možda Saddam? </p>
<p>JASNA ZANIĆ NARDINI, LONDON</p>
<p>Na svakom koraku Muammer Gaddafi želi pokazati da je u duši ostao skroman beduin koji je svijet ugledao među pješčanim dinama. Uvažene goste on i dalje prima u svom pustinjskom šatoru, gdje je nedavno ugostio i ministra u Foreign Officeu, Mikea O’Briena. Nakon što su se dva desetljeća jedva gledali, London i Tripoli ponovo su počeli razgovarati. Pukovnik Gaddafi je britanskom gostu obećao čak i sve obavještajne podatke o Al Qaidi koje Libija bude imala. Kontroverzni političar kao da se malo umorio od nekih svojih starih štosova - od puštanja vjetrova tijekom intervjua BBC-ju, pa do, mnogo zlokobnije, sponzoriranja različitih neprijatelja Zapada.</p>
<p>Zadaća kroćenja Gaddafija, koju su sebi nametnuli Britanci, trebala bi im stoga biti tim lakšom. Pukovnik koji je s 27 godina zbacio libijskog kralja i protjerao strance, danas je, nakon više od 30 godina iskustva, najdugovječniji arapski političar. Pomalo ekscentričan i kaotičan oblik izravne demokracije, koji se u Libiji provodi pod Gaddafijevim budnim okom razmjerno je uspješan - zahvaljujući naftnim dolarima koji izdašno podmazuju taj njegov veliki projekt. </p>
<p>Mnogo više na libijskog je vođu utjecao egipatski nacionalni lider, Nasser, nego li Allah. Libija nema previše smisla za islamske fundamentaliste, potvrdio je nedavno libijski ministar vanjskih poslova Abdulrrahman Shalgam. Tripoliju je posebno nesimpatična Al Qaida, koja se protiv civilnom društvu, ženskim slobodama, tehnologiji i znanosti – stvarima za koje Gaddafi voli tvrditi da ih je osigurao svome narodu.</p>
<p>Tako se političar koji je 30 godina financirao terorizam uperen protiv Zapada, odjednom našao u suglasju sa zapadnim zemljama. Jedni i drugi, naime, smatraju islamski fundamentalizam velikom prijetnjom. No, prošlost, u kojoj je Gaddafi podupirao sve moguće podzemne pokrete – od nekih palestinskih grupacija pa do IRA-e, još baca sjenu na sadašnjost. Gotovo da nije bilo ekstremista s ma kako ludim planom, koji bi sa svojom idejom uputio u Tripoli, a da se od tamo nije vratio s debelim svežnjem novčanica. Britanci se pak s gorčinom sjećaju kako su početkom osamdesetih Gaddafijevi agenti usred Londona pucali na demonstrante koji su mirno protestirali protiv libijskog režima. Pucalo se iz zgrade libijskog veleposlanstva, pri čemu je poginula jedna mlada londonska policajka. Nakon toga je Britanija s Libijom prekinula diplomatske odnose, koji su opet uspostavljeni tek 1999.</p>
<p>Libijske otiske nosi na sebi i tragedija američkog aviona koji je 1988. eksplodirao nad škotskim gradićem Lockerbie – zahvaljujući bombi koju su u njega podmetnuli Gaddafijevi agenti. Jedan od njih bio je pred nešto više od godinu dana osuđen na dugogodišnju robiju, zbog smrti više od 170 ljudi u toj tragediji. Neki misle da je krajnji sponzor te nesreće bio Iran, no bilo kako bilo, jedan krajnji izvršitelj sjedi danas u zatvoru. Međunarodne sankcije protiv Tripolija i dalje su na snazi, premda suspendirane, nakon što je Libija pristala isplatiti odštetu obiteljima poginulih. No, prije svoje pune rehabilitacije potrebno je još da ta zemlja preuzme i odgovornost za tragediju. Želja za trajnim ukidanjem kaznenih mjera protiv Libije učinila je njenog vođu prijemčivim za razgovor sa Zapadom. </p>
<p>Sa svoje strane, London smatra da je u slučaju Libije najbolji put dijalog, a ne izolacija – čak i kada je riječ o ekscentričnom sugovorniku poput Gaddafija. Pred par godina libijski je vođa, primjerice, na jedan međunarodni summit u Kairu stigao s avionom punim deva, konja i tjelohraniteljica u crvenim beretkama, da bi potom u vrtu gostinjske vile koju su mu dodijelili razapeo šator. Zatim se u konferencijskoj dvorani pojavio u narančastoj halji s tamnim naočalama na nosu. Međunarodni promatrači tvrde međutim da se pukovnik, koji ove godine navršava šezdesetu, malo smirio.</p>
<p>No, neobične ideje nisu mu ni danas posve strane. Nedavno je tako stigao u posjet Malawiju s konvojem od stotinu vozila, koji se drndao razrovanim cestama te siromašne afričke zemlje. Naoružani Gaddafijevi čuvari iz svojih su blindiranih limuzina bacali svežnjeve dolara tamošnjoj sirotinji koju se tom praktičnom mjerom htjelo animirati za novu fiksnu ideju libijskog vođe: stvaranje Sjedinjenih Afričkih Država. Sasvim predvidljivo, siromašni seljaci upriličili su čudnovatom gostu ekstatični doček. </p>
<p>Libijski lider pokušava svoj raniji status međunarodne crne ovce odagnati i putem nogometa. Ove godine već je kupio mali udio u talijanskom klubu »Juventus« – što ga je koštalo dvadesetak milijuna dolara, a sada razmišlja o preuzimanju grčkog prvoligaša PAOK. Mišljenja su podijeljena oko toga do koje je točno mjere Gaddafi otkvačen, no London ga u svakom slučaju sada doživljava kao vrlo korisnog sugovornika. </p>
<p>Pitanje je zašto su se baš sada Britanci dali na pripitomljavanje Gaddafija, tog enfant terriblea međunarodne politike? Sa svojim dolarima i svojom naftom Libija je uvijek zanimljiva kao tržište. No, britansko kultiviranje odnosa s Tripolijem vjerojatno u sebi nosi u sebi i određenu poruku za Washington, pa i Bagdad, gdje stoluje nova svjetska crna ovca broj jedan, Saddam Hussein. U jeku američkih priprema za vojno kažnjavanje Iraka – ideje koja je vrlo nepopularna na Starom kontinentu, London kao da želi pokazati da se i najokorjelijeg diktatora katkada može ukrotiti. Ako se Libiju može vratiti natrag u klub civiliziranih zemalja, zašto to ne bi bilo moguće i s Irakom, glasi ta prešutna logika. Danas Gaddafi, a sutra, tko zna, možda Saddam? Riječ je o vrlo zanimljivom eksperimentu.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Zaboravljaju Mallorcu, otkrivaju Hrvatsku, a troše u - Njemačkoj!</p>
<p>Njemačka je »totalna« turistička nacija. Istodobno s tradicionalnom njemačkom fasciniranošću (ne)poznatim i egzotičnim krajevima, manje je poznato da neki Nijemci čine sve da što manje Nijemaca putuje u inozemstvo te da pokušavaju svim dopuštenim propagandnim sredstvima privući turiste u svoju zemlju</p>
<p>BRANKO MADUNIĆ, BERLIN</p>
<p>Velika turistička ljubav između Nijemaca i španjolskog otoka Mallorce kao da je prošlo svršeno vrijeme, a stara turistička ljubav između Nijemaca i hrvatske obale ponovno se budi. Naime, tomu je tako ako je suditi po reportaži Drugog programa njemačke televizije (ZDF), u kojoj se ovoljetni posjet Nijemaca tom španjolskom otoku označava katastrofalnim za tamošnji turizam, dok se, istodobno, još u najavi iz iste reportaže naglašava da je Hrvatska - hit ove turističke sezone. Potonje se, među inim, potkrjepljuje i tv- pričom iz Splita i Hvara.</p>
<p>Njemačka je »totalna« turistička nacija. Istodobno s tradicionalnom njemačkom fasciniranošću (ne)poznatim i egzotičnim krajevima, manje je poznato da neki Nijemci čine sve da što manje Nijemaca putuje u inozemstvo te da pokušavaju svim dopuštenim propagandnim sredstvima privući turiste u svoju zemlju. Dakako, nije riječ o ljubavi, nego o novcu koji se »vrti« u cijeloj turističkoj priči. Također sve to nije ništa novo u zemlji koja je u svjetskom vrhu po potrošnji novaca za turizam, ali i zemlji u kojoj turisti i te kako troše. </p>
<p>Ali najprije o onom što Nijemci nisu ovog ljeta potrošili na Mallorci. Nije to iznenađenje ni za običnog promatrača. Gospodarske rubrike njemačkih medija, posebice turistički stručnjaci, taj su ovoljetni izostanak novog njemačkog novca u španjolskim turističkim džepovima već duže vremena najavljivali. Španjolski su, pak, turistički radnici bezuspješno pokušavali održati interes njemačkih gostiju koji su proteklih sezona nemilice trošili svoj novac pod južnim suncem. </p>
<p>Zašto se gasi ljubav Nijemaca za omiljenu im »oazu zabave i odmora, odnosno zašto je najturističkija nacija ove sezone manje eura potrošila u Mallorci ? Razloga je više. Jedan je svakako i baskijska ETA koja je objavila rat španjolskom turizmu. Njemačke tv-mreže i novine su uredno bilježili kako ETA diže u zrak automobile, uz lokve krv ubijenih na kolnicima. </p>
<p>Osim toga, njemački su bulevarski listovi uoči sezone bili puni vijesti o rastu kriminala i korupcije na Mallorci. Upozoravani su ne samo obični njemački turisti od krađe torbica i automobila, nego i njemački investitori da su prilike na španjolskom otoku sve prije nego ružičaste. Na kraju je Mallorca uvela i novi ekološki porez koji je turiste udario tamo gdje su najosjetljiviji - po džepu. Zbog svega toga gasila se ljubav njemačkih turista za »njemački otok snova«. </p>
<p>Iako se ne može se reći da je Hrvatskoj svanulo kada je Mallorci smrklo, proces je tekao paralelno. Primjerice, od prošle godine s katastrofičnim naslovima o Mallorci, paralelno su naslovi o Hrvatskoj bili u stilu onoga kojega je objavio najtiražniji dnevnik »Bild«: »Novootkriveno najomiljenije njemačko turističko odredište je Hrvatska«. </p>
<p>Istina bilo je pokatkad i katastrofičnih naslova koji su podsjećali na posljedice rata, ali opći je ton bio optimističan. U nekim novinskim analizama se podsjećalo da je oživljavanje stare turističke ljubavi Nijemca spram hrvatske obale ključno za prosperitet mlade države. Naravno, uvijek se polazilo od činjenice, da se u Hrvatsku vraćaju gosti iz zemlje koja jest svjetska turistička velesila. </p>
<p>Riječ je o zemlji čiji turisti bitno određuju trendove na turističkom tržištu. Naime, u apsolutnim brojkama Njemačka se, nakon SAD-a nalazi na drugom mjestu popisa zemalja koje najviše troše na turizam. Slijede Velika Britanija, Japan, Francuska i Italija. </p>
<p>Njemački turisti i poslovni ljudi u inozemstvu potroše gotovo 50 milijardi eura, što je dvostruko više od prihoda te branše u Njemačkoj. Neke zemlje posebno ovise o njemačkim turistima. Primjerice, Austrija oko 48 posto njezinih prihoda ovisi o njemačkim turistima. Ali Španjolska, Italija i Hrvatska su relativno snažno vezane uz njemačke turiste. Španjolska ostvaruju gotovo četvrtinu prihoda od njemačkih turista. </p>
<p>Međutim, neki njemački turistički stručnjaci tvrde da Nijemci uopće nisu toliko spremni na putovanja, kako se obično misli. Da je tomu tako, oni argumentiraju da kada se potrošnja jednostavno stavi u odnos s bruto - nacionalnim proizvodom, tada se može ustvrditi kako se Njemačka nalazi negdje u sredini. Dakle, ne stoji da u odnosu prema njemačkim prihodima Nijemci ekstremno puno troše u inozemstvu. Promatrano na taj način, Njemačka se nalazi tek na četvrtom mjestu, iza Austrije, Nizozemske i Italije. </p>
<p>U Njemačkoj je uvriježeno mišljenje da kada se pomisli na ljetovališta odmah se pomišlja na mediteranske zemlje, pa čak i na Austriju. Sami Nijemci misle da Njemačka u inozemstvu kao turističko odredište nije na dobrom glasu, podaci turističkih instituta govore suprotno.</p>
<p>Njemačka pak turistička industrija čini da sve bude suprotno. Uoči turističke sezone, uz priče iz Mallorce, Hrvatske i drugih svjetskih odredišta ne zaboravlja se propagirati »kupujte turističko njemačko«. Ne samo turistička branša, nego i javne tv-mreže pokreću široke turističko - propagandne kampanje koje javnost uvjeravaju da »nema ljepše zemlje od Njemačke«. Dakako, to se čini i prema potencijalnim inozemnim turistima. </p>
<p>Brojke govore da se Nijemci nalaze na šestom mjestu svjetske rang liste zemalja koje imaju najviše prihoda od turizma izvana. Istraživanja Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja govore da veće prihode od inozemnog turizma bilježe samo Sjedinjene Američke Države, Španjolska, Francuska, Italija i Velika Britanija. </p>
<p>Broj turista koji posjete Njemačku povećao se za 10 posto prošle godine. Isto se odnosi i na broj njihovih noćenja. Ove godine bi prema prvim pokazateljima turistički promet, da nije bilo poplava na jugu i istoku zemlje, bio sličan. Njemačka prosječno od stranih turista posljednjih godina zaradi oko 18 milijardi eura. Naravno, veći su iznosi koje Nijemci ostavljaju u vlastitoj zemlji, bilo kao turisti ili neposlovnim putovanjima. U ukupnom bruto-nacionalnom proizvodu turizam sudjeluje s osam posto. Prema službenim podacima broj inozemnih turista kontinuirano raste od 1995., a prošle su godine turistički prihodi u Njemačkoj čak snažnije rasli od potrošnje njemačkih turista u inozemstvu. Ove godine porastao je čak i broj turista na njemačkoj obali. Sve, govori da Njemačka - premda nije razglašeni »otok sunaca« niti »mala zemlja za veliki odmor« - dobiva sve veći dio svjetskog turističkog kolača.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Idile više nema, nastupilo je »hladno savezništvo«</p>
<p>U zadnjih godinu dana konačno je postalo jasno da idile u Saudijskoj Arabiji nema te da je više riječ o »hladnom savezništvu«. Pogoršali su se odnosi i sa saudijskom političkom elitom. Čak i na dvoru više nemaju puno vremena za Amerikance. Sada ih izbjegavaju i nevažni prinčevi koji su se prije za njih lijepili kao muhe</p>
<p>Biti američki vojnik u nekoj od arapskih zemalja nije nimalo jednostavno. U zadnje vrijeme to postaje težak posao, osobito u Saudijskoj Arabiji. Skoro 10000 pripadnika američke kopnene vojske, ratnog zrakoplovstva, mornarice i marinskog korpusa živi u golemim prostranstvima Arapskog poluotoka u uvjetima dobro izoliranog staklenika. Pojačan oprez i rigorozne sigurnosne mjere vidljive su svuda gdje postoje američki vojni objekti, poligoni i privremene baze. Zabrane su brojne. Američki marinac nema se npr. gdje provesti preko vikenda jer u tako konzervativnoj zemlji kakva je Saudijska Arabija tip zabave uobičajen u zapadnom svijetu nepoznat je pojam. Konzumiranje alkohola, grupni tulumi, čak i tzv. »sladoledne orgije« (kada američko vojno osoblje pojede i po nekoliko tona sladoleda) moraju se, ali ne previše bučno, obavljati isključivo unutar ograda vojarni.</p>
<p>Američki časnici u kontaktu s lokalnom administracijom moraju dobro paziti da ne komentiraju strogo saudijsko zakonodavstvo koje je zadržalo srednjovjekovne represivne mjere: bičevanje i kamenovanje zbog preljuba te odsijecanje udova ili glave tradicionalnim jataganima. Uz to žene su apsolutni tabu. Marincu ili pilotu bolje je da u svoj krevet donese škorpiona nego žensko društvo pa čak i ono europskog porijekla (u saudijskim bolnicama često rade medicinske sestre iz Velike Britanije, Njemačke i drugih zemalja).</p>
<p>Amerikanci su poznati kao vrlo druželjubivi i znatiželjni kada se udomaće u nekoj sredini. Iako su godinama prisutni u Saudijskoj Arabiji oni naprosto ne mogu uspostaviti srdačne odnose sa saudijskim kolegama na privatnoj razini, pa makar i tečno govorili arapski – nekad zbog dominantnih običaja, danas i zbog sigurnosnih razloga. Kada dobiju dozvolu za izlazak iz svojih baza američki vojnici (čak i u civilu) ograničeni su u kretanju. Saudijskom Arabijom se ne može putovati slobodno prema vlastitoj želji. Američke kratko ošišane i fizički tipizirane vojnike saudijsko stanovništvo prepoznaje trenutno.</p>
<p>Ljubaznost, znanje nekog od lokalnih dijalekata i džepovi puni dolara i riala (saudijska nacionalna valuta) nisu prednost nego mogu kod Saudijaca samo potaknuti sumnju: Što to pripremaju ti uljezi? Bliske susrete sa stanovništvom marinci izbjegavaju i zbog bojazni da ne budu uvučeni u namjerno izazvane prometne nezgode kako bi se od američke strane dobila paprena odšteta.</p>
<p>Malo pomalo Amerikanci su već ranije došli do zaključka da djeluju u ne baš prijateljskom okruženju. A oni ne vole kada ih netko ignorira i mrko gleda. U zadnjih godinu dana konačno je postalo jasno da idile u Saudijskoj Arabiji nema, te da je više riječ o »hladnom savezništvu«. Pogoršali su se odnosi i sa saudijskom političkom elitom. Čak i na dvoru više nemaju puno vremena za Amerikance. Sada ih izbjegavaju i nevažni prinčevi koji su se prije za njih lijepili kao muhe; usuđuju se kritizirati američku vojnu nazočnost u zemlji i govoriti otvoreno protiv bilo kakvog napada na Irak. Desetljeće ranije, saudijska kraljevska kuća raširenih ruku je dočekala američko vojno osoblje i raketne baterije »Patriota« koje su zaštitile Ryadh i ostale gradove od Saddamovih »Scudova«. Danas iste te ljude gleda s prezirom posvećujući više pažnje vlastitim automobilima, sokolovima i rasnim konjima.</p>
<p>Jedina zajednička stvar i dodirna točka s Washingtonom ostala je – nafta. Saudijska Arabija i dalje zadovoljava 17 posto američkih potreba za naftom i ne poduzima (niti najavljuje) bilo kakve restrikcije. No, to ne zadovoljava američke vojnike, osobito ne one koji su prije služili po Europi ili u Aziji gdje nisu morali voditi računa o jačini i vrsti glazbe koju slušaju, a ženskog svijeta spremnog da se druži s dobro plaćenom vojskom uvijek je bilo u izobilju.</p>
<p>U Pentagonu su već poradili na tom »neprijateljskom ambijentu«. Saudijsku Arabiju američki vojni planeri praktički otpisuju i kao glavnu logističku bazu i kao odskočnu dasku za juriš na Saddama Husseina. Američki pragmatizam i sposobnost prilagođavanja su odavno ukorijenjeni u vojnom i političkom establishmentu. Prije nekoliko godina Amerikanci su iračku oporbu s podsmijehom nazivali »dečkima iz Londona u svilenim odijelima i s Rolex satovima«. Sada, ti isti ljudi su vodeći lideri u tzv. Iračkom nacionalnom kongresu i strateški saveznici u zbacivanju Saddamovog režima.</p>
<p>Ne budu li mogli djelovati iz Saudijske Arabije Amerikanci će pronaći drugu zemlju. U najužem izboru su Kuvajt i Turska. Kuvajt zbog dugova iz 1991. godine mora plesati po notama iz Washingtona. Turska, bez obzira tko tamo vlada, nije prema intervenciji u Iraku tako tvrdokorna kako se to čini. Američku pomoć treba i turska (proamerički orijentirana) vojska i politička elita. Turska je zapravo idealna za smještanje većeg broja američkih vojnika iz kopnenih snaga i pojačavanje zračne sile koja ionako postoji u tamošnjim zrakoplovnim bazama NATO-a. Američki adut u odnosu na Tursku je daljnja odlučna podrška Sjedinjenih Država njenom ulasku u EU i upumpavanja dovoljno svježeg kapitala kako se turska privreda ne bi rasula. Sa stotinjak tisuća vojnika, velikom zračnom silom i nepotopivom flotom obračun sa Saddamom Husseinom je vrlo vjerojatan. Strateški cilj novog rata je razoriti iračku vojnu, privrednu i političku infrastrukturu u daleko većem opsegu nego 1991. godine.</p>
<p>Zato ne čudi da su se Amerikanci bacili na obrađivanje Kurda (i onih turskih i onih iračkih) jer su dosad čak dvije kurdske organizacije bile prilično rezervirane prema ideji iz Washingtona da se ponovo digne ustanak protiv Saddama. Američka strana to smatra »razumnim cjenkanjem«. Kurdi su oprezni jer ih je George Bush stariji 1991. godine ostavio na cjedilu pa će eventualnu novu pobunu dobro naplatiti i na financijskom i na političkom planu. Stoga je lako moguće da novi važni američki saveznici u regiji više ne budu saudijski političari i vlastodršci naviknuti na jednoličan život u raskošnim palačama i kupaonicama obloženim zlatom, nego kurdski gerilci koji u surovom planinskom okolišu luksuzom smatraju kada jedu više od jednom dnevno i piju kozje mlijeko svaki dan.</p>
<p>Fran Višnar</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="52">
<p>Na odmor se na vrhuncu sezone ne kreće »na neviđeno«</p>
<p>Poveći članak Nataše Kovačić u Vjesniku od 11. kolovoza ponukao me je na ovu reakciju. Naime, već u naslovu je označila »potragu za privatnim smještajem u Korčuli« kao »pravu avanturu«, a za ponuđeni joj apartman od 50 četvornih metara navela kao »jedini opis« krupnim slovima »prljavo, prljavo, prljavo«. </p>
<p>Nalazi autoričine »potrage« na temelju koje je opširno opisala svoje porazno iskustvo u četiri južnodalmatinska mjesta poznata i po svom turizmu - Korčuli, Orebiću, Lumbardi i Dubrovniku - nisu plod potrebnoga novinarskog istraživanja i objektivnosti, već individualno iskustvo ogorčene osobe koja je žrtva svoga vlastitog polaska »na neviđeno«. To je mogla biti priča o jednom slučaju s poukom, da se nisu na temelju individualnoga stvarali uopćeni zaključci. </p>
<p>Iznesene tvrdnje mogu biti točne, ali članak je plod profesionalne neodgovornosti (ako je autorica novinarka) i vlastite neorganiziranosti.</p>
<p>Kad netko želi doći na našu obalu posljednjih dana srpnja i prvih kolovoza, na vrhuncu turističke sezone, i imati osiguran dobar (i čist) smještaj, treba ga unaprijed i osigurati. Za takav postupak već jako dugo postoje pismo i telefon, onda je došao faks, a u najnovije doba i internet koji svojim prednostima mijenja dosad uvriježenu praksu organizacije godišnjeg odmora. Privatni iznajmljivači - mnogi među njima imaju zavidnu razinu ponude, višu od najvećeg broja hotela, a njihova uložena sredstva daleko premašuju ona hotelska - u nabrojenim inkriminiranim mjestima počeli su dobivati zahtjeve za rezervacijom još u studenome 2001. Srpanj i kolovoz bili su uglavnom »bukirani« do konca proljeća. Svako od navedena četiri mjesta ima svoj web site, a na njemu, među ostalim, ponude hotelskoga i privatnog smještaja te poštanske i e-mail adrese turističkih ureda. Samo su dva uvjeta za odlazak »na viđeno«: na radnom mjestu imati isplanirane datume godišnjih odmora i pravodobno potražiti smještaj.</p>
<p>Austrijanci i Nijemci, primjerice, sada planiraju svoje zimske praznike. Neke njihove turističke agencije već su završile ugovaranja s privatnim iznajmljivačima za ljeto 2003. </p>
<p>Kada mi jednom budemo sređeno društvo, s nekim navikama i kulturom življenja koji nas neće razlikovati od većine onih koji nam dolaze ili bi nam htjeli doći u goste, i mi ćemo - uz ostalo - organizirati svoj odlazak na odmor mjesecima prije nego što krenemo prema jugu. Neće nam se trebati uputiti »na neviđeno« i naletjeti na jadne smještajne mogućnosti i ljude koji koriste izvanrednu situaciju. </p>
<p>Primorska su mjesta ovih dana izvrgnuta krajnjem pritisku, koji nije lako izdržati: broj stanovnika se negdje i udvostručio, promet u trgovinama i restoranima je višestruko porastao, a ulični promet možda i udesetorostručio. Naše poznate mane, o kojima i Vjesnik stalno piše, daleko su izraženije u takvoj situaciji. Međutim, u ovom slučaju potpuno je neutemeljen tekst iz podnaslova da je Korčula »otok Marka Pola, prekrasnih plaža i impresivne arhitekture iz prošlih stoljeća, ali i otok na kojemu ćete se itekako pomučiti ako želite pronaći iole pristojan smještaj«. </p>
<p>ZVONKO LETICA, Lumbarda na Korčuli</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>»Stručnjaci i novinari pojma nemaju«, samo je ministrica sveznajuća</p>
<p>U posljednje se vrijeme možda i malo previše govori i piše o uspjehu našeg turizma. Sezona će biti ovakva, kažu jedni, ili onakva, kažu drugi. Stječe se dojam da svi ti prognozeri gledaju u dno popijene šalice crne kave.</p>
<p> Zar je to toliko važno da se u samom jeku turističke sezone, kada je još sve u toku i može biti dobro, ali isto tako i loše, i to iz niza razloga, mora reći koliko će turista ili dolara biti. Na primjer kako se može znati unaprijed koliko će prihodovati ugostitelji, hotelijeri, putničke agencije, prijevoznici i ini koji u turizmu na ovaj ili onaj način djeluju. Po mojemu, takvi se podaci iznose kada se posao završi.</p>
<p>Tu polemičnu i nezdravu atmosferu stvaraju naši turistički čelnici (namjerno nisam naveo stručnjaci), koje predvodi ministrica turizma gospođa Pave Župan, koja svakom imalo kritičkom pogledu na hrvatski turizam, koji i ne mora biti štetan, odgovara isključivo s pozicije funkcije, obranaški. Njezine, najčešće neargumentirane izjave iritiraju i štete turizmu. Iznijet ću samo nekoliko takvih bisera:</p>
<p>»Laž da je obala poluprazna proizvod je nečije taštine«. Za ministricu je očito da vjetar puše, kako je izjavila u razgovoru za Vjesnik, od onih koji su prognozirali lošu sezonu, pa sada pokušavaju dokazati da su bili u pravu ( Nedjeljni Vjesnik 4. kolovoza 2002.). </p>
<p>»Ja znam što u turizmu treba, ali za to nema sredstava«, kaže ministrica, a da pritom ni jednom riječju ne spomene što je to i je li to realno za Hrvatsku. Ili, za ministricu su »novinari ti koji ne znaju mnogo o turizmu, a o njemu pišu i stvaraju konfuziju«.</p>
<p> Koliko ja mogu zaključiti, novinari najčešće pišu, tj. prenose ono što ljudi iz struke govore, što se odnosi i na ministricu.</p>
<p> »Istra i Kvarner imaju pad, a ostali rastu...« Što su ti ostali imali prošle godine? »Izraelci dolaze masovno«... Koliko ih to konkretno ima, koliko ima turista iz Amerike, Japana i drugih egzotičnih zemalja koje je ona kao ministrica »vlastoručno« obrađivala u posljednje vrijeme, i, kao posljednji »biser«: »Ljudi pa i turistički radnici i novinari komentiraju ono o čemu nemaju pojma...« Zar samo gospođa Pave Župan ima pojma? </p>
<p>MARKO KOLARIĆ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Istraga o zločinu u Ćelijama još nije ni počela</p>
<p>Gdje su danas i zašto se ne traže, a kamoli sude srpski zločinci koji su u vrijeme rata spalili na stotine crkava i sakralnih objekata? O tome se na žalost više niti ne govori.</p>
<p> Brzo su zaboravljeni veliki zločini srpskih četnika, koje su počinili u vrijeme ili nakon Domovinskog rata. Tako primjerice još nije ni počela istraga, a kamoli da je netko osuđen, zbog zlodjela koje su Srbi učinili u Ćelijama. Riječ je o prvom hrvatskom spaljenom selu, koje je do temelja uništeno tri dana nakon što su četnici otjerali hrvatsko stanovništvo, a uzgred su zapalili i tamošnju katoličku crkvu! Iz tog malog sela u Vukovarsko-srijemskoj županiji tijekom srpnja 1991. s vrećicama u rukama krenula je i prva povorka prognanika. Što su ti nesretni ljudi bili krivi, osim što su bili Hrvati? O ratnoj odšteti Srbije, odnosno Jugoslavije također se ne govori. A netko mora platiti za sva zla koja su učinjena nedužnim Hrvatima koji su, kao mještani Ćelija, godinama morali biti u progonstvu. Tko će platiti i tko će odgovarati za sva zla koja su učinjena djeci?</p>
<p>Činjenica je da se za zločin mora i treba odgovarati, ali i tu bi moralo biti nekakvoga reda.</p>
<p>MLADEN PAVKOVIĆ, Koprivnica</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="55">
<p>Na području srednje Dalmacije u 24 sata 43 prometne nezgode </p>
<p>SINJ, 17. kolovoza</p>
<p> – Prema podacima PU Splitsko-dalmatinske u petak i subotu u cestovnom prometu srednje Dalmacije evidentirane su 43 nezgode u kojima je pet osoba teže i 18 osoba lakše povrijeđeno.</p>
<p> Djelatnici prometne policije redovito su upozoravali vozače na pojačani oprez i strpljivu vožnju posebice na državnoj cesti broj jedan gdje je i u subotu bio najgušći promet, a zbog teške prometne nezgode na Plitvicama bilo je i zastoja. N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Pretučeni ispred »Besta« </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> – Veća skupina mladića u subotu oko 3.20 sati ispred diskoteke »The Best« na Jarunu pretukla je bez ikakvog povoda Romana F. (23) i Silvija K. (18). Do tučnjave je došlo kada su Roman i Silvije napustili diskoteku i izašli na parkiralište gdje ih je dočekala veća skupina mladića. Romana i Silvija nasilnici su odmah napali, oborili ih na tlo i počeli udarati rukama i nogama nakon čega su se razbježali.</p>
<p>Roman je zadobio teške tjelesne ozljede te mu je liječnička pomoć pružena u KB »Sestara Milosrdnica«, dok je Silvije zadobio više hematoma po glavi i tijelu, a pomoć mu je pružena u KB »Sveti Duh«. V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Udario u stup javne rasvjete </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> – U subotu oko 6 sati vozač »citroena« austrijskih registracijskih oznaka udario je u stup javne rasvjete na raskrižju Maksimirske i Hondlove, prilikom čega su teže ozlijeđene četiri osobe.</p>
<p>Kako navode u zagrebačkoj policiji, do nesreće je došlo kada je vozač »citroena« uslijed neprilagođene brzine skrenuo s kolnika nedaleko maksimirskog stadiona i udario u stup javne rasvjete.</p>
<p>U nesreći je teže ozlijeđen vozač te tri putnika iz njegovog automobila, a liječnička pomoć im je pružena u KBC »Rebro« i KB »Dubrava«. V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>U Osijeku ukrali 50 šteka cigareta </p>
<p>OSIJEK, 17. kolovoza</p>
<p> – Zasad još nepoznati počinitelji provalili su u benzinsku postaju INA-e u Đakovu, u Ulici Petra Preradovića. Obavljenim očevidom ustanovljeno je kako je ukradeno 50 šteka raznih cigareta te Simpa i Vip bonovi. </p>
<p>Prema priopćenju PU Osječko-baranjske, materijalna šteta procjenjuje se na oko 12 tisuća kuna. Također nepoznati počinitelji provalili su i u prostorije auto-škole »Blitz« u Ulici Hrvatske Republike u Osijeku gdje su ukrali mobilni aparat i novac, pa se šteta procjenjuje na oko 1300 kuna. M.S.</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>»Poharali« skladište hrane </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> – Najvjerojatnije više provalnika »poharalo« je skladište u Čabdinu kod Jastrebarskog koje koristi nekoliko poduzeća. Provalnici su obili ulazna vrata skladišta i zatim ušli u skladišni prostor odakle su odnijeli velike količine prehrambenih proizvoda.</p>
<p>Plijen su zatim natovarili u kamion marke »mercedes« koji je također vlasništvo jednog od poduzeća koje koristi spomenuto skladište i potom pobjegli. Šteta se procjenjuje na 200 tisuća kuna. V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Kod Prokike poginuo motociklist</p>
<p>BRINJE, 17. kolovoza</p>
<p> - Na cesti Žuta Lokva-Brinje, kod mjesta Prokike, u subotu oko 12,30 sati u sudaru s teretnim vozilom smrtno je stradao motociklist. Kako je izvijestila ličko-senjska policijska uprava, nakon nesreće promet osobnih vozila odvijao se obilaznim smjerom (poljski put), dok je promet teretnih vozila bio u prekidu. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Usmrtio pješaka i onda pobjegao</p>
<p>ZADAR, 17. kolovoza</p>
<p> – Nedaleko »Citroenovog« servisa na državnoj cesti broj 8, u subotu oko 4.30 sati, nepoznati vozač automobilom je naletio na pješaka koji je na mjestu preminuo. Nesavjesni vozač se nakon naleta dao u bijeg ostavivši na cesti pješaka čiji se identitet tek treba utvrditi. Zadarska policija intenzivno traga za odbjeglim vozačem. V. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="62">
<p>Bulić: »Turizam je naša nafta i zato ne smijemo rasprodati zemlju u obalnom prostoru«</p>
<p>Sezona će biti najbolja od 1990. Ako je prošlogodišnja ocijenjena jako dobrom, prvom pravom, onda je ova sezona prava potvrda velikog sustavnog povratka hrvatskog turizma na mjesto koje mu u mediteranskom okruženju pripada/Hrvatska je učinila korak naprijed, ostvarit će planirani povrat prometa, a nije upala u zamku beskorisnog »rata cijena« i njihovog spuštanja, što bi bitno kompromitiralo pregovaračku poziciju za sljedeću godinu/Dok se još puca na granicama, dok Prevlaka još ima promatrače, dok javno mnijenje u Srbiji još ne želi prihvatiti da je Srbija bila agresor prema Hrvatskoj i traži relativiziranje i izjednačavanje krivnje i odgovornosti, nije vrijeme za masovni dolazak srpskih građana na odmor u Hrvatsku. Smatram da je to i u njihovom i u našem interesu</p>
<p>Niko Bulić, direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice, po turističkoj važnosti drugo mjesto u državi, komentira za Nedjeljni Vjesnik aktualnu sezonu, pogreške u promidžbi koja se provodi preko njegovog sustava te na niz pitanja vezana uz aktualnu sektorsku problematiku. Bulića smo zatekli u Dubrovniku koji zbog, po mnogima, vrlo čudne selekcije gdje se na račun ostalih favoriziraju Dubrovčani, tiho ratuje s ostatkom Hrvatske, poglavito Istrom. </p>
<p> Niko Bulić bivši je ministar turizma koji je »sletio« s funkcije zbog čuvenog slogana »Hrvatska - raj na zemlji« što ga je dala njegova supruga. S druge strane, Buliću nitko ne može osporiti turističku stručnost, a i njegovo ime, izuzev spomenute afere, uglavnom ne vežu uz skandale svojevremeno toliko svojstvene ostalim stranačkim kolegama kao što su pljačkaške afere nekulturni ispadi i slično </p>
<p> • Kakav je vaš komentar sezone, je li ona mogla biti bolja s obzirom na neplaniranu srpanjsku rupu? </p>
<p>– Sezona će biti najbolja od 1990. Ako je prošlogodišnja ocijenjena jako dobrom, prvom pravom, onda je ova sezona prava potvrda velikog sustavnog povratka hrvatskog turizma na mjesto koje mu u mediteranskom okruženju pripada. U godini u kojoj konkurenti bilježe lošije rezultate od prošlogodišnjih, godini nakon 11. rujna, godini recesije u Njemačkoj, godini kada sve emitivne zemlje pozivaju svoje građane da ostanu u zemlji i doma provedu godišnji odmor, Hrvatska je učinila korak naprijed, ostvarit će planirani povrat prometa a nije upala u zamku beskorisnog »rata cijena« i njihovog spuštanja što bi bitno kompromitiralo pregovaračku poziciju za sljedeću godinu. »Srpanjska rupa« je pitanje za kreatore cjenovne politike hotelskih tvrtki. Da ste mi to pitanje postavili dok sam bio direktor prodaje Babinog kuka, prije dvadeset godina, dao bih vam vrlo precizan - analitički razrađen odgovor. </p>
<p>• Je li se nekom reakcijom, nekim posebnim akcijama, Ministarstva turizma ili HTZ-a moglo spriječiti da srpanj ne bude na prošlogodišnjoj razini?</p>
<p>– Srpanj se je, kao i cijela godina, skovao prošle godine u ono vrijeme kada su potpisani ugovori za ovu godinu. Nositelji odluka o razini cijena za pojedina sezonska razdoblje, odabir partnera po tržištima, struktura ugovorenih poslova, sve je to politika hotelsko-turističkih tvrtki na koje većim dijelom više ne može utjecati država.</p>
<p> Svatko je, dakle, kovač svoje sreće i treba dosljedno preuzeti odgovornost za dobre i loše prosudbe. Okretati poglede prema Ministarstvu turizma ili HTZ-u zapravo znači potpunu zamjenu teza. Opet ću se vratiti dvadeset godina unatrag. Nije mi bilo na kraj pameti za punjenje Babinog kuka, a punio sam ga 232 dana pune zauzetosti godišnje, tražiti savjete i očekivati pomoć od tadašnjeg saveznog ministarstva ili neke druge institucije.</p>
<p>Upravljačke strukture i poslovodstvo moraju preuzeti punu odgovornost i za uspjehe i za krive procjene ako ih je bilo. Srpanj je na razini prošle godine i na kraju je, kad se sve uzme u obzir, zatvorio usta i otvorio oči zlogukim prorocima koji su »u sred podneva« i pod svaku cijenu bez argumenta počeli dokazivati da je pomrčina. </p>
<p> • Otkud, po vama, svojevremena hajka na turizam?</p>
<p> – Ne znam niti me zanima. Ako se rasprava o turizmu vodi na stručnoj razini spreman sam o svemu odgovorno razgovarati. Međutim, da parafraziram Sokrata, kad su teze i optužbe toliko apsurdne da su neoborive, onda tu nemam što reći. </p>
<p> • Zašto inozemni gosti koji dolaze u Hrvatsku ne vole trošiti i kako se to može promijeniti? Izgleda da stvar nije samo u našoj ponudi. Naime i ove godine najviše troše naši domaći ljudi koji bi, s druge strane, trebali imati nešto privilegiraniji položaj. </p>
<p>– Pitanje je vrlo kompleksno i zaokruživalo bi širu elaboraciju. Očito je da mi nismo do kraja uspješno nadvladali stvaranje potrebnog ozračja da bi se turist u njemu mogao potpuno opustiti. Još uvijek nismo spremni ući u psihu gostiju i podrediti svoja očekivanja i navike njihovim potrebama. Nažalost, mjestima potrošnje kod nas se još uvijek prilazi sa strahopoštovanjem i suzdržanošću bez potrebne i toliko željene opuštenosti. Mi još želimo zavirivati gostima u novčanik i nepristojno ih prebrojiti i klasificirati.</p>
<p> • Što nam je zapravo najbliža turistička sudbina - hoće li ovdje uskoro prevladavati istočni ili zapadni, kvalitetni ili štedljivi gosti?</p>
<p>– Prevladat će Europljani od Atlantika do Urala i od Baltika do Jadrana, da se našalim. Mi želimo biti zemlja kvalitetnog turizma i na tome sustavno radimo. Ali mi želimo 10-11 milijuna turista godišnje, 60-70 milijuna noćenja, 6-7 milijardi eura po osnovi turističkih učinaka i inicijacija, želimo turizam po mjeri potreba hrvatskog čovjeka u dugoročnom održivom razvoju.</p>
<p>Turizam za naš sveukupni boljitak, a ne za tuđe profite. Svoje nepobitne vrijednosti moramo čuvati kao nacionalno bogatstvo, to je naša nafta, naša osnova za međunarodnu razmjenu. Zato je sekundarno pitanje da li zapadni ili istočni gosti. Ključno je pitanje da ne smijemo rasprodati zemlju i zemljište u obalnom prostoru ne smijemo razvojno potrošiti prostor i preizgraditi obalu. Dakle, naša je turistička sudbina izuzetno izgledna, ali izložena opasnostima trenutačnih potreba, nasuprot dugoročnih određenja koja su uvodno naznačena.</p>
<p> • Pokazalo se da je svojevremena najava o dolasku 100 tisuća Jugoslavena bila lažna »uzbuna«. Koliko će ih po vašoj procjeni ove godine biti na Jadranu i gdje su oni najčešći gosti?</p>
<p>– Nije bila lažna uzbuna, nego aktualizacija nečeg za što treba proteći vrijeme. Narod bi rekao »treba se navršiti mjera vremena«.</p>
<p> • Kada će sazrijeti vrijeme za njihov masovniji povratak? </p>
<p>– Dok se još puca na granicama, dok Prevlaka još ima promatrače, dok javno mnijenje u Srbiji još ne želi prihvatiti da je Srbija bila agresor prema Hrvatskoj i traži relativiziranje i izjednačavanje krivnje i odgovornosti, nije vrijeme za masovni dolazak srpskih građana na odmor u Hrvatsku. Smatram da je to i u njihovom i u našem interesu. </p>
<p>Ne trebaju nam nesporazumi, ekscesi ili incidenti. Ne želimo da zbog dvije probušene automobilske gume, ili tuče oko cure u disco klubu Hrvatska postane zemlja slučaj. Naravno da vrijeme liječi rane i da postupno trebamo ići prema normaliziranju odnosa, ali bez ho-ruk akcija i uz pritisak drugih koji stalno tretiraju našu suverenost kao podlogu za nove modele i eksperimente.</p>
<p> • Kako će Srbe dočekati vaši Dubrovčani?</p>
<p>– Dubrovčani svakog dočekuju otvorena srca, ali ih povijesna iskustva uče i tjeraju na oprez. Rane su u dubrovačkom tkivu prebolne i još otvorene da bi s oduševljenjem mogli govoriti o toj temi. Na razini civilizacijskog odnosa posjete se događaju i sada, ali nemaju masovni organizirani karakter. Dubrovnik još nije spreman da vikendom primi 10-15 tisuća turista iz Srbije. </p>
<p> • Kada ćete aktivno početi promovirati hrvatski turizam u Jugoslaviji?</p>
<p>– Kada zaključimo i riješimo otvorena pitanja sa Srbijom i Crnom Gorom, kad svijest ovlada ljudima da je zlo ostalo iza nas, kada se navrši »mjera vremena« a tržišni razlozi prevladaju emotivne traume. </p>
<p> • Što mislite o hotelskim kućama koje su pred ovu sezonu za 50 posto digle cijene, pa cijelu sezonu zjape prazne?</p>
<p>– Mislim da će najbolje naučiti na vlastitim greškama, te kada se shvati da stranci nisu uvijek pametniji i poslovniji od hrvatskih ljudi, iako su uvijek skuplji. No, to su pitanja za vlasnike, makar im kontrolni paket imali i PIF-ovi.</p>
<p> • Gdje je zapravo kraj tim poskupljenjima - privatnik, recimo, kupi hotel(e) i nastoji ga isplatiti kroz dvije sezone. Kampovi svake godine poskupe za po petnaestak posto. Ima li to smisla?</p>
<p>– Tržište svemu odredi mjeru. Sve će doći na svoje, jedino je šteta kad se učite uživo - po sistemu »pokušaja i pogreške«. </p>
<p> • Zašto se u Hrvatskoj tako teško prosljeđuje boravišna pristojba?</p>
<p>– Zbog toga što se je obzirom na teškoće u kojima se je u proteklom desetljeću našlo hrvatsko hotelijerstvo, pokušala proturiti teza kako je boravišna pristojba prihod hotelske kuće, a i sustav utjerivanja duga bio je u blagonaklonosti. Sad se to bitno mijenja, ugovorno su regulirane stare obveze, a naplata tekuće godine bit će pod punom pozornošću Državnog inspektorata.</p>
<p>• Može li se Hrvatska po promidžbi uopće nositi sa konkurencijom koja je u stanju munjevito reagirati kod svakog malo većeg zastoja?</p>
<p>– Hrvatska ne da može, nego se uspješno nosila i nosi s konkurencijom i to u najtežim vremenima. Ne daj Bože da nam opet trebaju munjevite akcije, jer one znače veliki lom odnosno nepovoljan događaj za turizam. Sjetite se samo NATO akcije na Kosovu. Mi smo imali prepolovljenu sezonu, unatoč nizu interventnih aktivnosti, a na kraju nas je međunarodna zajednica potapšala po ramenima.</p>
<p> Potreba munjevitih akcija nastaje kao posljedica kataklizmičnih događaja ili sustavnih krivih poteza. Vjerujem da ćemo biti pošteđeni i od prvih i od drugih. Ako bude trebalo bit ćemo spremni reagirati. Nama je draže npr. za najvažnije njemačko tržište biti domaćin DRV-a i biti zemlja partner otvaranja ITB-a u Berlinu, nego sudjelovati u trci spuštanja cijena na Mediteranu kad to tržište zakašlje, a touroperatorima ponestane novca zbog izostanka očekivanih bookinga. </p>
<p> • Je li ovakav sustav HTZ-a pregazilo vrijeme? Čini nam se, naime, da ima previše samoupravljanja na nižim razinama. Posljedica tog samoodlučivanja je da rijetko koja TZ ili ured radi vikendom ili praznicima?</p>
<p>– Sustav HTZ se je upravo zaokružio i afirmirao. Mi praktično postojimo deset godina i da nas nema trebalo bi nas izmisliti. Naravno da nema mjesta samozadovoljstvu i da treba ići ukorak s vremenom i anticipirati procese i događaje. To je visoko decentraliziran sustav i prethodi očekivanoj unutarnjoj decentralizaciji zemlje.</p>
<p> U svakom decentraliziranom sustavu ima i dio praznog hoda, ali mislim da je u HTZ-u otvorena primjerna razina koordinacije i dogovaranja oko svih temeljnih pitanja. Oko rada vikendom, tamo gdje se ne radi, s vama se slažem. Ali mi smo dali obvezujući naputak i radi se u pravilu non-stop.</p>
<p> • Zašto se direktorima TZ-a dozvoljava da imaju vlastite agencije, odnosno vlastite apartmane pa prije svega misle na osobnu korist. Zašto se na takva mjesta ne zaposle ljudi kojima će to biti jedino zanimanje i koji će izgarati na poslu? Samo takvi, čini nam se, mogu brže povući turizam u kvalitetnijem smjeru.</p>
<p>– Nemam komentara. Ali takvi postoje, imaju svoja imena i prezimena, svoja turistička vijeća i skupštine, a oni su reizborni.</p>
<p> • Po kojim ste kriterijima postavljali direktore inozemnih ureda budući da su pojedini potpuno promašili zanimanje? Hoćete li tu uskoro napraviti reda budući da se radi o državnim novcima?</p>
<p>– To je pitanje, ako postoje takvi slučajevi, za lokalnu vlast i članstvo u turističkim zajednicama. Kriteriji za izbor direktora ureda u svijetu su utvrđeni pravilnikom o izboru kojeg je propisalo Ministarstvo turizma. Izbor se je učinio na osnovu javnog natječaja. Mandat je 3+1 godinu. Ukoliko ne zadovoljavaju bit će opozvani, ali ne po osnovu argumenata »rekla-kazala«.</p>
<p> • Zašto se u turizmu protežiraju Dubrovčani?</p>
<p>– Ne znam na osnovu čega takav zaključak. Koliko znam u vlasničkom portfelju turističkih tvrtki Dubrovčani samo simbolično sudjeluju. Budući da su banke bile jedine institucije u Hrvatskoj koje su od 1991. godine imale pravo na neprekidno uključeni taksimetar i ono što su mali dioničari imali na početku s vremenom se istopilo. </p>
<p>Ukoliko ciljate na ministricu i mene, valjda smo mi kao Dubrovčani ozbiljno shvatili natpis iz Kneževog dvora: Obliti privatonum - publica curete (Zaboravi privatne - brini o javnim stvarima).</p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Split vapi za smještajnim kapacitetima</p>
<p>SPLIT, 17. kolovoza</p>
<p> - Splitski hotelijeri tijekom protekloga tjedna zabilježili su najveći broj gostiju do sada u tekućoj turističkoj sezoni - ukupno 1100 što je za čak 200 više nego tjedan prije. Turistički djelatnici optimistično gledajući na taj, objektivno ocjenjujući malen broj gostiju, ali budući da je Split zahvaljujući vlastitoj nemarnosti i nesposobnosti na karti turističkih središta ucrtan kao tranzitni grad, riječ je o velikom pomaku. </p>
<p>Direktor Turističke zajednice Splita Vedran Matošić ističe kako se broj gostiju koji odmor provode u Dioklecijanovom gradu postupno povećava, jer je Split tijekom ove i prošle godine vrhunski predstavljen na brojnim međunarodnim turističkim sajmovima i uglednim magazinima. </p>
<p>– U ožujku smo u Berlinu promovirali »Split Card« karticu s kojom posjetitelji na brojnim mjestima mogu ostvarivati različite popuste. Za goste koji u Splitu borave tri do pet dana napravili smo specijalne popuste u hotelima, restoranima, galerijama, kazalištima i rent a car poslovnicama«, istaknuo je Matošić, te kazao kako će do kraja ove godine u splitsku luku uploviti čak 98 cruis brodova s gostima dubljega džepa. </p>
<p> Split želi postati destinacija, ističe Matošić, a da bi se krenulo u tom smjeru, treba obogatiti hotelske sadržaje i kapacitete u privatnom smještaju. </p>
<p>– Split vapi za krevetima. Trenutno raspolažemo s 950 hotelskih ležajeva i oko 1500 u privatnom smještaju, što je za najveći ljetni turistički grad u Hrvatskoj – premalo. Ako želimo razvijati turizam i privlačiti goste velike platežne moći, treba nam u startu barem tri tisuće kvalitetnih ležajeva, novih malih privatnih hotela sa četiri ili više zvjezdica na zapadnom dijelu splitske obale i dobra promidžba. Samo ćemo tako privući klijentelu koja traži vrhunsku uslugu, ali zato i plaća pošteno, zaključuje Matošić.</p>
<p>Što se tiče hotelskog smještaja najveći broj domaćih i stranih turista trenutno se odmara u hotelima »Split« i »Marjan«, dok u ostalim hotelima broj turista ne prelazi njih stotinu. U privatnom je smještaju odsjelo 70-ak gostiju, a u ACI-jevoj marini boravi 390 stranih i tek 11 domaćih turista, što je 100 postotno povećanje u odnosu na sredinu srpnja. </p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Radnici očekuju pomoć od Linića</p>
<p>Radnici i kooperanti čekat će do 30. kolovoza plaću za srpanj, a ako je neće biti, počet će štrajkati</p>
<p>RIJEKA, 17. kolovoza</p>
<p> – Oko dvije tisuće stalno zaposlenih i oko 1200 kooperanata riječkog brodogradilišta »3. maj« čekat će do 30. kolovoza na isplatu plaća za srpanj ove godine. Nakon toga, ako to ne bude učinjeno, kako je za Vjesnik rekao predsjednik Sindikata »3. maja«, Franjo Lovreković, uslijedit će već isplanirani – štrajk. </p>
<p>»Trećemajci« podsjećaju da im je potpredsjednik Vlade Slavko Linić rekao, da plaće ne bi smjele kasniti više od deset dana. Zato će početkom idućeg tjedna zatražiti hitan sastanak s njime, kako bi ga obavijestili o planiranim sindikalnim akcijama, te možda dobili i odgovor, kako Vlada planira konačno riješiti problem strateške joj gospodarske grane – brodogradnje. Ovo bi bilo treći put da radnici »3. maja« prijetnjom štrajka, nastoje doći do svoje plaće, a u lipnju su polusatnim štrajkom upozorenja izborili isplatu jedne zaostale plaće. Lovreković vjeruje da će Vlada na sjednici, 22. kolovoza napokon ponuditi konačno rješenje problema hrvatske brodogradnje, a brodograditelji puno očekuju i od potpredsjednika Slavka Linića, koji u državnom vrhu najbolje poznaje probleme brodogradnje i njezinu važnost za hrvatsko gospodarstvo. </p>
<p>Subvencioniranje brodogradnje sa sedam posto je premalo, pa brodograditelji očekuju da bi Vlada u skoroj budućnosti mogla dati subvenciju možda i od 15 posto, jer državi se od brodogradnje vraća oko 35 posto od uloženog. Zna se da druge zemlje daleko izdašnije subvencioniraju brodogradnju nego Hrvatska – primjerice Italija je prije restrukturiranja svojih brodogradilišta subvencionirala brodogradnju i sa 50 posto. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="65">
<p>Hrvatska vojska i građani podižu nasipe na Dunavu </p>
<p>Rezervni broj pripadnika Hrvatske vojske nalazi se u Belom Manastiru u slučaju eventualne potrebe pojačane pomoći, a pripremni su i pripadnici MUP-a/Strah u Batini – vikendaški Zeleni otok već poplavljen / Ako Drava poplavi Tvrđavicu i Višnjevac, opasnost će zaprijetiti i Zoološkom vrtu, Rekreacijskom centru Copacabana, groblju u Donjem gradu, te vojarni u tom dijelu Osijeka / Vodostaj Dunava kod Vukovara u petak je bio 433 centimetara, a očekuje se da će oko srijede biti viši za oko dva metra </p>
<p>BATINA, OSIJEK, VUKOVAR, 17. kolovoza</p>
<p> – Stanovnici baranjskog mjesta Batina što se nalazi na samoj granici sa susjednom SRJ od jutarnjih sati ove subote brojčano su pojačani sa stotinjak pripadnika HV-a. Naime, u središtu mjesta - na dijelu gdje nedostaje dio nasipa na nižim dijelovima spoja između branjenog i nebranjenog dijela mjesta – podiže se privremeni nasip u dužini od oko 400 metara.</p>
<p> On je visok između jedan do dva metra, ovisno o konfiguraciji, a isti dan u Batini se sastao i osnovani Krizni stožer za obranu od poplave Osječko-baranjske županije kojeg vodi dožupan Pavo Šarčević. »Radovi se odvijaju po planu, svatko odrađuje svoj dio posla i neprekidno smo u vezi sa Centrom za razminiranje, kako bismo raspravili problematične lokacije koje navodno nisu razminirane«, izjavio je za Vjesnik Šarčević. Podsjetimo, riječ je o nasipima na Dunavu odnosno na dijelu pozicije Tikveš – Kopačevo te crpne stanice kod Draža uz državnu granicu. </p>
<p>Doznajemo također da se rezervni broj pripadnika HV-a nalazi u Belom Manastiru u slučaju eventualne potrebe pojačane pomoći, a pripremni su i pripadnici MUP-a. Tehnička pak pomoć odnosi se na pedesetak osoba iz osječke »Vodogradnje« te »Odvodnje« iz Darde koje pomažu pri podizanju dijela nasipa odnosno slaganju vreća na nižem dijelu obale u Batini. U subotu u sedam sati ujutro vodostaj Dunava u ovome mjestu iznosio je 576 cm, a već u 11 sati on se povećao za četiri centimetra. »Očekuje se da od nedjelje vodostaj može započeti s rastom i od 40 do 60 centimetara, dok je za sljedeća četiri dana prognoza da će Dunav na batinskom dijelu dosegnuti visinu od 721 cm«, dodaje predsjednik Kriznog stožera. </p>
<p>Ukoliko bi se dogodilo da vodostaj prijeđe 750 centimetara tada će biti angažirana i organizirana Civilna zaštita i evakuacija stanovnika, što, dakako, nitko ne priželjkuje, a mještani Batine se upravo toga najviše i pribojavaju. </p>
<p>Treba reći da nisu u panici, u izvjesnoj su mjeri i sigurniji od kada je u pomoć došla vojska, a stariji se prisjećaju 1965. godine i tadašnje katastrofalne poplave. Nisu je naravno zaboravili, pa je stoga opravdana bojazan posebice zbog najava za sljedeći tjedan. Nitko ne bi volio da batinskim ulicama zaplove čamci. </p>
<p>Kada je riječ o Zelenom otoku kod Batine na kojem su vikendice, kao što je poznato, on je već poplavljen. </p>
<p>Vodostaj Drave kod Osijeka u subotu u 7 sati iznosio je 268 centimetara te i nadalje postoji opasnost da u nastavku tjedna, odnosno predviđenog porasta vodostaja, budu poplavljeni dijelovi naselja Tvrđavica i Višnjevac. Opasnost će zaprijetiti i Zoološkom vrtu, Rekreacijskom centru Copacabana, groblju u Donjem gradu, te vojarni u tom dijelu Osijeka. </p>
<p>Kako ističe Karlo Sajc, rukovoditelj obrane od poplave za Osječko-baranjsku županiju, prema najnovijim informacijama iz Hrvatskih voda vodeni val iz Mađarske, odnosno Slovačke, u Hrvatskoj se očekuje oko srijede. Vodostaj u Bratislavi zabilježen protekloga petka bio je 980 centimetara! Napominje da je moguće da visok vodostaj bude »kratkoga daha«, odnosno najviše petnaestak dana, ali je sigurno da će doseći visinu iz vremena kada su bile poplave. Prognozira, ipak, da bi, u odnosu na 1965. moguća razina ipak bila do dvadesetak centimetara niža. </p>
<p>Vodostaj Dunava kod Vukovara u petak popodne izmjeren je na 433 centimetara i također se očekuje da oko srijede bude veći za oko dva metra, možda i viši. Naime, do sredine tjedna i do Vukovara treba stići vodeni val, a pod vodom bi već u sljedećih nekoliko dana mogao ostati restoran »Vrška«.</p>
<p>Snježana Čanić - Divić</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Blagoslovljena crkva i otkriven spomenik dr. Franji Tuđmanu</p>
<p>IMOTSKI, 17. kolovoza</p>
<p> – U subotu je u Berenovcu kod Imotskoga, blagoslovljena nova crkva sv. Ivana Krstitelja i otkriven spomenik prvom hrvatskom predsjedniku, dr. Franji Tuđmanu i svim poginulim braniteljima iz toga mjesta. </p>
<p> U prigodnoj propovijedi generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije msgr. Ivan Ćubelić kazao je da vjeru nitko ne može iskorijeniti ni uništiti. </p>
<p>Spomen-obilježje prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, otkrio je prof. dr. Miroslav Tuđman, istaknuvši da aktualna vlast želi uništiti i rasprodati ono što je krvlju stečeno u Domovinskom ratu. Stranci ne bi kupovali naše banke da u nama ne vide perspektivu, ali na nama je da sami raspolažemo našim bogatstvom, kazao je prof. Tuđman. </p>
<p>Posebno kritičan bio je župan Splitsko-dalmatinske županije prof. dr. Branimir Lukšić okrivivši medije i vlast, da su potpuno blokirani za drukčija mišljenja, te se založio za otvaranje hrvatskog memorijalnog centra, gdje bi se skupljali podaci o zločinima u Domovinskom ratu, jer se oni danas lako zaboravljaju.</p>
<p>Svečanosti je bila nazočna i Đurđa Šušak.</p>
<p> Ispred crkve postavljeno je i zvono teško 3625 kilograma, dar jedne njemačke biskupije.</p>
<p> A. A.</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Štandovi na rivi nelegalno postavljeni</p>
<p>Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja usred sezone u Hvaru poništila natječaj za davanje na korištenje javnih površina </p>
<p>HVAR, 17. kolovoza</p>
<p> – Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja donijela je 10. srpnja rješenje kojim je poništen natječaj za davanje na korištenje javnih površina grada Hvara. Tako danas svih 40 korisnika, bez ikakvog pravnog osnova, stoje na hvarskoj rivi i prodaju suvenire, razglednice, slike, bižuteriju i poljoprivredne proizvode.</p>
<p> Prvo je donesena odredba da svatko tko je u sporu s Hvarom ne smije pristupiti natječaju. Dopunom natječaja od 27. ožujka uvjetovano je dodatno nadmetanje odredbom da natječaju ne može pristupiti fizička osoba čiji članovi uže obitelji imaju nepodmirena dugovanja prema gradu. To se protivi odredbi članka Zakona o porezu na dohodak u kojem je definirano da su obveznici poreza na dohodak fizičke osobe, pojedinci a ne obitelj odnosno kolektiv. Postupak pred Agencijom pokrenut je na inicijativu jedne oštećene osobe. Grad je rješenje primio 1. kolovoza, ali novi natječaj nije objavljen. </p>
<p>Zakon predviđa kaznu od 1,5 milijuna do 25 milijuna za poduzetnika koji zlouporabi monopolistički položaj na tržištu ili dijelu tržišta. Prema rješenju i zakonu, grad se smatra poduzetnikom koji ima monopolistički položaj na mjerodavnom tržištu. Protiv ovog rješenja se Hvar ne može žaliti, ali može pokrenuti upravni spor kod Upravnog suda RH.</p>
<p>Oglasili su se i državni inspektorat i Ministarstvo pravosuđa, lokalna uprava i samouprava, no turisti u Hvaru i dalje mogu kupovati na nelegalno postavljenim štandovima.</p>
<p> A. N.</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>U brnaškim Vučkovićima pokraj Sinja sve je spremno za održavanje Dječje alke</p>
<p>BRNAZE, 17. kolovoza</p>
<p> – Tradicionalna Vučkovića dječja alka održat će se u nedjelju, 25. kolovoza u 17 sati, u brnaškom zaseoku Vučkovići kraj Sinja. Za tu zanimljivu i privlačnu priredbu u kojoj se natječu samo dječaci iz plemena Vučkovića i ove godine vlada veliko zanimanje u Sinju, cijelom cetinskom kraju pa i znatno šire.</p>
<p> Naime, trodnevna svečanost Vučkovića dječje alke, počet će u petak natjecanjem mališana za pobjednika male Bare, a nastavit će se u subotu, nadmetanjem dječaka-kopljanika za pobjednika Čoje. </p>
<p>Sva tri nadmetanja alkarića-kopljanika, obučenih u alkarsku odoru, održat će se gotovo prema istim pravilima kao i tradicionalna Sinjska alka. Razlika je u tome, što se u Vučkovića dječjoj alki natječu mališani koji trčeći, kopljem gađaju u alkarsku metu. Slavodobitnik je onaj alkarić koji u sve tri trke ili u pripetavanju prikupi najveći broj punata. </p>
<p>Dječja alka se trči samo u zaseoku Vučkovića, u spomen na fra Pavla Vučkovića koji se 1715. godine sa cetinskim junacima istakao u obrani Sinja od navale osmanlijskih osvajača.</p>
<p>Prema riječima Nevena Vučkovića, predsjednika organizacijskog odbora Vučkovića dječje alke, završene su pripreme i cijeli zaselak živi za održavanje »fešte«. Ranije su na godišnji odmor, došli i Vučkovići koji rade i žive u Splitu, Zagrebu, a neki i iz inozemstva. </p>
<p>Ulaz na trkalište, gdje je na tribinama osigurano više stotina sjedećih mjesta, bit će besplatan, no tamo će biti mjesta i za 2000 gledatelja. Neven Vučković nam je rekao da ove godine i privlačne nagrade čekaju pobjednike male Bare i Čoje, ali najprivlačnija je za slavodobitnika, čije je simbolično značenje i u tome što će se njome završiti ovogodišnje sinjsko kulturno ljeto »Dani alke i Velike Gospe«. </p>
<p>Nakon završetka malog alkarskoga slavlja u brnaškim Vučkovićima, svečanosti i bogat kulturno-umjetnički program nastavit će se na Trgu kralja Tomislava u Sinju. </p>
<p>Nedjeljko Musulin</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Dobra berba duhana, manje štete od tuče</p>
<p>KUTJEVO, 17. kolovoza</p>
<p> – Iz prve berbe duhana sorte virginia, kutjevačka Rovita je otkupila oko 250 tona suhog duhanskog lista, a da dio površina pod duhanom nije uništila tuča, ova bi godina bila rekordna. </p>
<p>Otkupljeni duhan je izuzetne kakvoće i prinosa, pa direktor, Mirko Boić kaže, da je očekivani prinos bio 2150 kilograma po hektaru, a a u berbi doseže i 2500 kilograma. Duhan je zasađen na više od 4000 hektara, proizvodnja je ugovorena s oko 2400 kooperanata, a očekivana proizvodnja je oko 9500 tona u vrijednosti od oko 140 milijuna kuna. </p>
<p>Nedavna tuča uništila je duhan na oko 600 hektara, a štete su oko 16 milijuna kuna. No, štete će biti manje, zbog dobrih prinosa na ostalim površinama. Upitan je samo, koliki će postotak nadoknaditi osiguranje za 712 obiteljskih gospodarstava.</p>
<p>I. F.</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Slovenci cijeli dan ribarili u hrvatskom moru</p>
<p>Jedna od triju koća lovila je ribu na samo milju od Savudrije/ Nije bilo ni hrvatskih, niti slovenskih policijskih brodova /Hrvatska policija neće davati priopćenja sve dok traju pregovoti na državnoj razini, rečeno je u pulskoj policijskoj upravi </p>
<p>SAVUDRIJA, 17. kolovoza</p>
<p> – U subotu su od jutra tri slovenske ribarice, od kojih dvije koće »Palamida« i »Morski pas«, ribarile u hrvatskim teritorijalnim vodama. Ribarice su stigle ujutro, a oko 13 sati digle su mreže i ponovo se poslijepodne vratile, te su predvečer još koćarile. </p>
<p> Jedna od koća ribarila je čak na milju od Savudrije, što je dosad neviđena provokacija kad je riječ o dubini zadiranja na hrvatsko područje, izjavio je u subotu navečer predsjednik Ceha ribara Bujštine Daniele Kolec.</p>
<p> Rekao je kako je očito da slovenskim ribarima nitko ništa ne može i kako će to, čini se, postati njihovom svakodnevnom praksom. </p>
<p> Kolec je istaknuo da je posljednji izgred uzrokovao revolt veće skupine savudrijskih ribara, koji se zasad suzdržavaju od reakcija.</p>
<p> Prema njegovim riječima, nisu primijećeni ni slovenski ni hrvatski policijski patrolni čamci, ali hrvatska policija prati kretanje slovenskih ribarskih brodova u našemu moru.</p>
<p> U umaškoj policiji nakon njegovih prijava, kako je rekao, odgovorili su da je naša policija dobro informirana i o današnjim prekograničnim »izletima« slovenskih ribara.</p>
<p> Glasnogovornica istarske Policijske uprave Štefanija Prosenjak- Žumbar rekla je pak kako o subotnjem izgredu nema službenog policijskog priopćenja i da ga neće biti sve dok traju pregovori na državnoj razini. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Gužve izbjegnute zbog djelotvornosti policije i manjeg broja nesreća</p>
<p>Unatoč povećanom broju vozila, ipak nije došlo do uobičajenih prometnih kolapsa ili »čepova« koji se redovito stvaraju u prolazu kroz Karlovac i manja mjesta</p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza</p>
<p> – Sudeći prema subotnjem prometu na većini hrvatskih cesta, veći dio domaćih i stranih turista ovog vikenda vraća se kućama s odmora na Jadranu, a manji dio ih tek odlazi na odmor. Unatoč povećanom broju vozila, ipak nije došlo do uobičajenih prometnih kolapsa ili »čepova« koji se redovito stvaraju u prolazu kroz Karlovac i manja mjesta. Razlog je činjenica da u subotu nije bilo takvih prometnih nesreća koje bi otežavale ili onemogućile kretanje vozila u oba smjera, a eventualne probleme policija je brzo rješavala ili na vrijeme sprječavala. </p>
<p>Kamioni izvan prometa</p>
<p>Kako nam je rekao načelnik Odjela policije Policijske uprave karlovačke Ivan Fink, kako bi se izbjegle gužve i zastoji policajci su ubrzavali vozila koja su zastajala uz cestu ili na ugibalištima. Kamione koji su sporom vožnjom usporavali kretanje drugim vozilima isključivalo se iz prometa. </p>
<p>– Autocestom Zagreb–Karlovac ujutro se kretalo manje od 1000 vozila u satu, koliko iznosi propusna moć ceste, a problemi nastaju ako u satu prođe 1300 vozila. Pojačan promet prema jugu počeo je u subotu oko tri sata, a u subotu prije podne pa sve do nedjelje navečer očekuje se pojačanje prometa iz smjera mora. Eventualni čepovi mogu se stvoriti u naseljenim mjestima gdje je dozvoljena manja brzina, primjerice u Rakovici gdje je u subotu proštenje, rekao je Fink. </p>
<p>Nakon pojačanja prometa prema Zagrebu, u Karlovcu i Lučkom otvoreno je sedam naplatnih kućica u tom smjeru, dok su tri bile otvorene prema moru. Za plaćanje cestarine čekalo se u kraćim kolonama, a odmah nakon naplatnih kućica policija nije dozvoljavala duže zadržavanje vozila uz rub ceste kako bi se izbjegle gužve. Obratno nego prošle subote, na nekim dijelovima ceste traka prema moru bila je prazna, a na drugoj traci vozila su se kretala u kolonama. </p>
<p>Informacije i - voda</p>
<p>U Karlovcu smo zatekli i djelatnika Hrvatskog autokluba Zvonimira Jakovinu koji motorom obilazi trasu od Tušilovića i Vukove Gorice do Jastrebarskog.</p>
<p> – Redovito informiram našu službu o stanju na cestama i pružam pomoć kod eventualnih kvarova na vozilima. U težim slučajevima zovem vučnu službu, no u subotu nije bilo većih problema osim manje prometne nesreće kod Turnja, rekao nam je Jakovina. </p>
<p>Radi boljeg odvijanja prometa, karlovački policajci bili su u subotu raspoređeni na svim križanjima u gradu i okolici. Istovremeno, pripadnici prometne jedinice mladeži na štandu Turističke zajednice Karlovca kod naplatnih su kućica stranim turistima pružali potrebne informacije i dijelili vodu, turističke prospekte, brošure i karte na raznim jezicima. Kako bi im olakšali putovanje, a i radi vlastite propagande, druge tvrtke dijelile su vozačima kape, deodoranse, sjenila za sunce i ostale korisne proizvode.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Zbog poplava dio čeških i mađarskih turista prekinuo odmor na Jadranu </p>
<p>KARLOVAC/ČAKOVEC, 17. kolovoza</p>
<p> – Jedan broj turista iz Češke i Mađarske neplanirano je prekinuo odmor i boravak na Jadranu nakon vijesti o poplavama u Pragu i Budimpešti. Slovački turisti iz Bratislave rekli su Vjesnikovom novinaru da su zbog vijesti o poplavama u Bratislavi mnogi Slovaci napustili Jadran. U subotu je tijekom prijepodneva na izlazu s autoceste Zagreb - Karlovac bilo otvoreno svih sedam izlaza i nije se duže čekalo na naplatu. U Vukovoj Gorici prema Rijeci bilo je otvoreno pet izlaza. Promet je u subotu bio znatno pojačan iz pravca mora odnosno Zadra i Plitvica te Senja i Rijeke, a u Policijskoj upravi karlovačkoj doznajemo da se radi o uobičajenoj smjeni turista. U petak i u subotu do podneva, preko graničnih prijelaza Goričan i Mursko Središće, u Hrvatsku je ušlo 30.650 putnika, što je za 6370 manje nego u prvom dijelu prethodnoga vikenda. Među njima, većinu čine strani državljani kojih je bilo 29.064 ili 12,6 posto manje nego prošloga tjedna. Oni su za dolazak u našu zemlju koristili 7970 motornih vozila. Što se stranih gostiju tiče, posebno je »podbacio« granični prijelaz Mursko Središće. Preko tog prijelaza na godišnji odmor u Hrvatsku dolaze uglavnom Česi i Slovaci. Kako smo doznali od onih malobrojnih, koji su se zaputili prema Jadranu, glavni razlog nedolaska gostiju iz Češke i Slovačke su upravo – poplave. Turisti koji su ovoga vikenda došli u našu zemlju uglavnom su iz područja kojima poplave ne prijete. (T. Grkovski, D. Ovčar)</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Za Piranski zaljev DC traži međunarodnu arbitražu </p>
<p>ZAGREB, 17. kolovoza </p>
<p> - Predsjednik Demokratskog centra (DC) Mate Granić izjavio je u subotu na konferenciji za novinare da se slaže sa stavom premijera Ivice Račana oko međunarodne arbitraže za rješavanje problema Piranskog zaljeva sa Slovenijom, ali smatra da je sada potrebno jako lobiranje Hrvatske. </p>
<p> DC od Vlade traži da započne snažnu i odlučnu diplomatsku akciju za rješavanje državne granice na moru putem međunarodne arbitraže i da hitno svoje pozicije oko državne granice sa Slovenijom predoči Saboru i dobije njegovu potporu. </p>
<p> DC pak nije zadovoljan stavovima Račana oko rješavanja incidenata u Piranskom zaljevu i rješenja problema državne granice na moru između Hrvatske i Slovenije, jer su nedovoljno precizni, nedovoljno konkretni i nedovoljno odlučni. Stoga predlaže Vladi da se jasno i nedvojbeno odrekne parafiranog sporazuma o državnoj granici sa Slovenijom. </p>
<p> Najveće slaganje stavova DC-a i Račanovih stavova jest da treba primjenjivati crtu sredine u Piranskom zaljevu, dok se ne nađe dogovoreno rješenje ili rješenje putem međunarodne arbitraže.</p>
<p> DC smatra da su incidenti u Piranskom zaljevu smišljena provokacije sa slovenske strane kako bi se pokazalo da Slovenija kontrolira cijeli akvatorij Piranskog zaljeva, a slovenska vlada se i dalje poziva na parafirani sporazum o državnoj granici te odbacuje međunarodnu arbitražu i intenzivno lobira protiv nje te blokira rješavanja drugih važnih otvorenih pitanja, a posebice Ljubljanske banke. </p>
<p> Potpredsjednik i međunarodni tajnik DC-a, Radovan Fuchs istaknuo je da je stranka nezadovoljna sa stanjem zaštite okoliša i radom Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>Šuvar: Na političkoj sceni novi raspored snaga</p>
<p>RIJEKA, 17. kolovoza </p>
<p> - Na hrvatskoj političkoj sceni »dolazi do nove konstelacije političkih snaga« i sve je jasnije tko će biti na vlasti nakon sljedećih parlamentarnih izbora, rekao je u subotu na konferenciji za novinare u Rijeci predsjednik Socijalističke radničke partije, Stipe Šuvar.</p>
<p> Govoreći o trenutačnome političkom stanju u zemlji, rekao je da je »Vlada pokrpana sa četiri nova manekena koji neće donijeti boljitak«. Istaknuo je kako »HDZ ostaje rigidna desna stranka, prividno domoljubna«, a zapravo »vrlo ksenofobična«. Tu stranku slijedi relativno manje izobražen dio nacije s plemenskim mentalitetom i skučenim pogledima, rekao je Šuvar, dodajući da su se mnogi ljudi otrijeznili i razočarali, pa se, »kao što su srljali u HDZ, danas ne srame što su mu pripadali«.</p>
<p> Zato se HDZ, čak ni u koaliciji s HIP-om, DC-om i mogućom Tuđmanovom listom, te sa strankama kao što su HSP, HKDU ili HSLS, neće vratiti na vlast, rekao je Šuvar, dodajući kako je povratak HDZ-a moguć samo ako mu se prikloni HSS. </p>
<p> Istaknuo je da stanje u Hrvatskoj sa sadašnjom vlašću, povratkom onih koji su je već obnašali, ili, pak, s koalicijom i jednih i drugih, neće biti bolje.</p>
<p> Sa sadašnjim političkim strankama Hrvatska se ne može nadati boljoj sutrašnjici, rekao je Šuvar, koji misli da se »treba uzdati u novu antiglobalističku ljevicu« koja bi se izborila za dostojnije mjesto i ulogu Hrvatske u regiji, Europi i svijetu, a glavnu ulogu u tome imat će novi naraštaji. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>Šimatović: »Rasprodajemo se na brzinu, a nismo svjesni koliko smo jeftini« </p>
<p>»Država je shvatila da otoci bez infrastrukturnog razvitka neće doći do kapitala kojega stvarno imaju. Prostorno planiranje mora se izbalansirati s gradnjom i infrastrukturnim razvojem. Najlakše je prodati zemlju. Gradonačelnik je od Novalje napravio »grad slučaj« u kojemu se raspoznaje primjer bahate ignorancije stvarnih interesa građana, struke, urbanističkih standarda i zakonskih propisa«, tvrdi Šimatović</p>
<p>Na nedavno održanoj press-konferenciji SDP-a Grada Novalje kao i na skupštini Udruge vlasnika apartmana u Turističko-stambenom naselju Gajac, nedaleko Novalje, iznesene su mnoge kritike na način donošenja Prostornog plana i dopuštanja pretjerane izgradnje na otoku Pagu. Iz Udruge vlasnika apartmana najavljen je i sudski postupak radi zaštite njihovih interesa zbog nezakonitog cijepanja dijelova parcela jer su, iako predviđene za druge namjene, izdvojene i dalje prodavane. I Državno je odvjetništvo podnijelo tužbu radi utvrđivanja ništavnosti ugovora između tvrtke »Gortan-Građevinarstva«, izvođača radova, koji je zemljište dobio na korištenje radi izgradnje i koja je, premda u pretvorbi nije stekla pravo nad vlasništvom zemljišta, nezakonito parcelirala i prodavala zemljište. Vlasnici apartmana većinom su Zagrepčani, no, osim njih i domaće stanovništvo se protivi daljnjoj izgradnji, što je povod za razgovor sa saborskim zastupnikom SDP-a iz Novalje, Zoranom Šimatovićem.</p>
<p>• Na konferenciji ste istaknuli da je dinamika stambene izgradnje u Novalji ne samo neusklađena s infrastrukturnim potencijalom grada, što podržavaju gradonačelnik i Poglavarstvo Novalje, nego da je njome ugrožen i daljni uravnotežen razvoj primarne orijentacije Novalje - kvalitetni turizam, čemu se protivi većina stanovnika. </p>
<p>– Novalja je pred infrastrukturnim kolapsom, jer je već lani u špici sezone nedostajalo vode zbog čega su za ovo ljeto bile najavljene restrikcije koje su izbjegnute zahvaljujući kiši. Kako će tek biti kad se izgrade mreže Jakišnica, Lun, Varsan i Potočnica i priključe novi potrošači? Na najelitnijem području Novalje u Gaju izgradila su se cijela naselja s poluzatvorenim sustavima septičkih jama pa su prelijevanja jama vrlo česta, a vikend-apartmani grade se i dalje. Godišnje se odobri više od tisuću novih priključaka za struju i vodu, što je trostruko više nego u cijeloj županiji. Dalekovodi za Barbate i Lun se bukvalno raspadaju, a iz HEP-a Lika tvrde da Novalja nema dokumenata na temelju kojih se može planirati rekonstrukcija i širenje električne mreže. </p>
<p>• Gradonačelnik Novalje Ivan Dabo izjavio je da su vaša upozorenja, tj. vaš pristup, katastrofičarski.</p>
<p>– Naš je gradonačelnik posvadio Novalju sa svim relevantnim institucijama za prostorno uređenje u Županiji i Republici Hrvatskoj: sa Zavodom za prostorno planiranje, ministarstvima zaštite okoliša i prostornog uređenja, javnih radova i obnove, Upravom za otoke... Odnosi s HEP-om i Šumskim gospodarstvom Senj su gotovo incidentni.</p>
<p>• Je li sukob sa Zavodom za prostorno planiranje izbio zbog kamenoloma u Zaglavi? </p>
<p>– Opsesija gradonačelnika bila je otvaranje velikog kamenoloma u Zaglavi za izvoz kamena u Italiju preko riječke tvrtke »Sinji galeb«. Radi se o ekološki djevičanski čistom području, s fascinantnim krajobrazom koji je simbol novaljskog truda i muke. Samo zahvaljujući ljudima od struke Zavod za prostorno planiranje iz Gospića nije izdao urbanističke dozvole i kamenolom nije otvoren.</p>
<p>• Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja dalo je suglasnost na županijski Prijedlog prostornog plana?</p>
<p> – Na inicijativu Poglavarstva Grada Novalje županijsko je Poglavarstvo sazvalo sjednicu na kojoj je Novalja inzistirala na prihvaćanju amandmana kojima se u osnovi mijenjao predloženi plan. Ti se amandmani odnose na liberalizaciju izgradnje na posebno zaštićenim područjima, tj. u obalnom pojasu, što je neodgovorno prema najvrednijim resursima, zatim na dinamiku širenja postojećih građevinskih zona u odnosu na stupanj izgrađenosti u tom pojasu, što čini 40 umjesto dopuštenih 25 posto.</p>
<p>• Tvrdite da je Zavod za prostorno planiranje iz Gospića predložio zabranu izgradnje vikend-apartmanskih naselja za tržište? </p>
<p>– Da, ali je naše Poglavarstvo izrijekom tražilo da se briše taj članak i svojim je amandmanima u suštini legaliziralo daljnju izgradnju vikend-apartmana i bespravnu gradnju u Gajcu. Iako iz Ministarstva za zaštitu okoliša upozoravaju da je to atak na sustav prostornog planiranja, gradonačelnik Dabo taj stav proglašava neslužbenim, a moj istup u javnosti naziva »monstruoznim«. To nije točno jer stav Ministarstva je službeni. O njemu je obaviješten i Zavod za prostorno planiranje u Gospiću i sam je župan ličko-senjski bio upozoren da će u slučaju prihvaćanja amandmana Novalje Ministarstvo pokrenuti postupak povlačenja suglasnosti i vjerojatno pokrenuti spor pred Ustavnim sudom. Upravo je Dabo od Novalje napravio »grad slučaj« u kojemu se raspoznaje primjer bahate ignorancije stvarnih interesa građana, struke, urbanističkih standarda i propisa.</p>
<p>• Pag je, po vama, Bogom dan otok za razvitak turizma.</p>
<p>– Da, ali to će uspjeti jedino razvijanjem autohtonih vrijednosti. Država je shvatila da otoci bez infrastrukturnog razvitka neće doći do kapitala kojega stvarno imaju. Prostorno planiranje mora se izbalansirati s gradnjom i infrastrukturnim razvojem. Najlakše je prodati zemlju. Ako ovako nastavimo uništit ćemo se, jer rasprodajemo se na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>, a nismo svjesni koliko smo jeftini. Ne govorim to kao saborski zastupnik nego kao mali čovjek kojemu je stalo do kvalitete života i mojih sugrađana i moje obitelji, ali i svih građana Hrvatske. </p>
<p>Ljubica Ivićev-Balen</p>
</div>
<div type="article" n="76">
<p>Bolest uočena kod 41 konja u krdu od njih 130 na otvorenoj ispaši</p>
<p>Veterinarske inspekcije u subotu izdvojile 41 bolesnoga konja koji su potom eutanazirani / Bolest izaziva virus i ona nije opasna za ljude / Na kopitare je prenose insekti sisajući krv životinja / Infekciozna anemija kopitara ne može se spriječiti cijepljenjem ni suzbiti liječenjem, već uklanjanjem bolesnih životinja</p>
<p>ODRA/NOVSKA, 17. kolovoza</p>
<p> – Provodeći u subotu, mjere suzbijanja infekciozne anemije kopitara na Odranskom polju, gdje se bolest pojavila među konjima na ispaši, veterinari i veterinarske inspekcije izdvojile su 41 bolesnoga konja koji su potom eutanazirani, a zatim će biti spaljeni.</p>
<p>Čim je bolest u krdu od 130 konja, uglavnom hrvatskoga posavca primijećena, veterinari veterinarske inspekcije poduzeli su sve mjere zakonom predviđene u takvoj situaciji.</p>
<p>Na licu mjesta u subotu, s veterinarima bio je i načelnik Veterinarske inspekcije Republike Hrvatske, mr. sc. Anđelko Gašpar koji je za Vjesnik izjavio:</p>
<p>– Bolest je evidentirana na Odranskome polju i stručne službe poduzimaju sve da se spriječi njeno širenje na ugroženome dijelu, a to je sada cijelo područje Sisačko-moslavačke županije.</p>
<p>Bolest izaziva virus i ona nije opasna za ljude, a na kopitare je prenose insekti sisajući krv životinja. Nažalost, pojava infekciozne anemije kopitara ne može se spriječiti cijepljenjem ni suzbiti liječenjem, već uklanjanjem bolesnih životinja.</p>
<p>Budući su se i u novljanskoj Posavini nekada intenzivno, a danas u daleko manjem obimu seljaci bavili uzgojem konja, zanimalo nas je, je li izbijanje bolesti zabilježeno i u tom dijelu Sisačko-moslavačke županije. Na naš upit u Veterinarskoj stanici Novska, odgovorila je dežurna veterinarka, Rada Oljača, ističući da su konji s područja Drenovog Boka, Krapja, Jasenovca, Bročica i Starog Grabovca na ispaši kod Mužilovčice. Za sada, prema njenim riječima, bolest u novljanskom dijelu nije primijećena, a radi se o stotinjak konja uglavnom hrvatskog posavca te oko 20 posto pasmine hrvatskog hladnokrvnjaka. </p>
<p>Inače, u ovome razdoblju konji su na otvorenoj ispaši, a u kasnu jesen i zimu smješteni su u stajama vlasnika. </p>
<p>Zdravko Sever</p>
</div>
<div type="article" n="77">
<p>U obnovljenim kućama turisti – vlasnici u stanovima</p>
<p>Unatoč pismenim i usmenim opomenama podaci govore da oko tridesetak obitelji nositelja obnove ne napušta plitvičke društvene stanove</p>
<p>PLITVIČKA JEZERA, 17. kolovoza</p>
<p> – Da pravni sustav RH i važeći zakoni o povratku prognanika i izbjeglica, a posebno Zakon o obnovi, ne funkcionira na područjima od posebne državne skrbi ili ga pojedinci uporno krše, pokazuje i plitvički primjer. Naime, i u javnoj ustanovi Nacionalnog parka »Plitvička Jezera« i u Ministarstvu javnih radova, obnove i graditeljstva RH očito nema dosljednosti oko povrata imovine. Riječ je o stanovima u plitvičkim naseljima Jezerce i Mukinje i onima koji su ih zaposjeli nakon Oluje ili su dobili na privremeno korištenje.</p>
<p> Pribjeglo se kompromisima od strane Nacionalnog parka pa i Ministarstva obnove i kod onih pojedinaca kojima su kuće obnovljene pred četiri i pet godina u naseljima oko Plitvičkih jezera. Unatoč pismenim i usmenim opomenama, tridesetak obitelji, kojima su kuće obnovljene, ne napuštaju plitvičke društvene stanove. Kao razloge za neiseljenje neke obitelji iz Korane, Poljanka, Smoljanca, Rastovače i drugih naselja navode da im kuće – nisu do kraja obnovljene, iako su zapisnikom predane vlasnicima. Među razlozima za neiseljenje navode pojedinci i to da nemaju telefon, da imaju puno djece koja ne mogu putovati u školu u Korenicu, da nemaju prijevoz od obnovljenih naselja itd. Neki otežu iz ljeta u ljeto s iseljenjem, a takvih je gotovo desetak iz naselja svega pet do osam kilometara od Plitvica. Mnogi od njih koristeći društvene stanove u obnovljene kuće primaju turiste, a otvoreno govore da ih nitko ne tjera iz društvenih stanova.</p>
<p> Unatoč brojnim najavama da će nadležno Ministarstvo podići tužbe za sve one koji se ne vraćaju i unatoč brojnim rokovima za iseljenje iz stanova, a zadnji je bio 1. srpnja u Upravi NP su uz brojne dosadašnje kompromise očito nemoćni. Ovdje kažu da pojedinci i neke obitelji navode banalne razloge da i dalje zadrže stanove ili da u njima ostane dio obitelji. </p>
<p>U Upravi parka su nedavno evidentirali da se oko tridesetak osoba nije vratilo u svoje kuće. I zamjenik ministra obnove RH Ljudevit Herceg zatražio je odavno od NP spisak nositelja obnove i obitelji koji koriste društvene stanove, a u obnovljene kuće se ne vraćaju, jer im služe kao vikendice ili se u njih primaju – turisti. Zabilježeni su slučajevi da se nositelj obnove, suprug, vratio u obnovljenu kuću, a djeca i supruga koriste i dalje društveni stan. </p>
<p>Iz Ministarstva obnove je najavljeno da je od 1. kolovoza počeo teći rok za povrat kuća i stanova vlasnicima čija je imovina zaposjednuta ili dana na privremeno korištenje. Početkom kolovoza su, naime, stupile na snagu izmjene i dopune Zakona o područjima od posebne državne skrbi kojima se Vlada RH obvezala do 30. listopada vratiti imovinu za koju je vlasnik podnio zahtjev za povrat. </p>
<p>U Ministarstvu obnove doznajemo da je državni prioritet vraćanje 3930 stanova odnosno oko 8000 raznih stanova i kuća. Pomoćnik ministra za obnovu Lovre Pejković izjavio je da je od 1. kolovoza Državno odvjetništvo dužno u roku od 30 dana pokrenuti postupke protiv korisnika koji nastavljaju živjeti u tuđoj imovini, iako im je kuća obnovljena. </p>
<p>Sličnih primjera kršenja Zakona o obnovi ima i u općinama Rakovica i gradu Slunju, no plitvički primjer pokazuje s jedne strane i svu bahatost pojedinaca korisnika obnove, ali i nemoć pravnog sustava države. </p>
<p>Trajko Grkovski</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020818].
|
