NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020617].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 245483 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>17.06.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Zakošek:Amaterizam u politici izvor je velikih opasnosti</p>
<p>Opasno je zagovarati nestranačku demokraciju, očekivati da bi nestranačke inicijative mogle supstituirati stranke, kaže politolog, dr. Nenad Zakošek / Zasebnu listu za dijasporu treba ukinuti, prije svega zbog jednakosti građana pred zakonom/ Glavni razlog razočarenja je partitokratska praksa koalicije da se vlast koristi za nagrađivanje svojih pristaša ili za distribuciju položaja u državnoj upravi, javnim poduzećima i svugdje gdje postoje politička imenovanja </p>
<p>ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> – Hrvatska će, prema svemu sudeći, do kraja godine dobiti novi izborni zakon. Time se nastavlja s lošom praksom da se prije svakih izbora donose nova pravila. Doduše, većina u petorci zagovara zadržavanje razmjerna sustava, čemu se najjače protivi IDS, tvrdeći da je on i uveden zato jer je prije odgovarao HDZ-u, a sada odgovara i SDP-u. </p>
<p>Politolog dr. Nenad Zakošek, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, uvjeren je da razmjerni izborni sustav u osnovi odgovara svim političkim akterima. </p>
<p>– Razmjerni sustav uvodi se zakonom iz 1999., čime smo se približili većini europskih zemalja. Ne slažem se s onima koji tvrde da je taj zakon išao na ruku HDZ-u, a da su neki drugi trebali njime biti izigrani. Mislim da on u osnovi odgovara svima. Uvođenje više izbornih jedinica omogućava i regionalnim strankama poput IDS-a da se kvalificiraju u svojoj jedinici, jer izborni prag nije na nacionalnoj razini, nego po jedinicama. Zato je taj zakon, uz neke korekcije, dobra osnova za dugoročno izborno zakonodavstvo. </p>
<p> • Govorite o zakonu na kojem je, u vrijeme HDZ-a, radila veća grupa stručnjaka. Zašto stručnjaci nisu uključeni i u izradu novog zakona?</p>
<p>– Teško mogu naslutiti zašto se stručnjaci zaobilaze. Možda se sumnja u to da postoje nezavisni stručnjaci, ili ih se možda doživljava kao smetnju. Možda je odgovor djelomice i u raspravi o novom zakonu o političkim strankama, što ga je napravila skupina stručnjaka. Neki su političari to doživjeli gotovo kao skandal, čudeći se kako stručnjacima uopće može pasti na pamet miješati se u ono što je u nadležnosti stranaka i Sabora. </p>
<p> • Najveća novost koju zagovara većina u petorci su tzv. otvorene liste, čime bi se omogućio veći utjecaj birača na sastav Sabora. Kako bi se to tehnički izvelo? </p>
<p>– Nedostatak je sadašnjeg zakona, sa sustavom krutih lista, što daje preveliku moć stranačkim vodstvima. Dosad su najčešće stručnjaci tražili da se preferencijalnim glasovanjem omogući drukčiji odnos između birača i kandidata. A sad se i većina političara slaže s tzv. otvorenim listama. Što se tehničke strane tiče, ne treba to biti komplicirani sustav. Može se, recimo, omogućiti biraču da s jednim glasom glasuje za listu, a s drugim za određenog kandidata na istoj listi. Bila bi, dakle, samo dva glasa. </p>
<p> • Stranke koalicije razilaze se u načinu glasovanja hrvatskog iseljeništva. Kako bi to trebalo zakonski urediti?</p>
<p>– Dvojben je način na koji je to danas riješeno, prije svega zbog jednakosti građana pred zakonom i proceduralne nekorektnosti samog postupka glasovanja u inozemstvu. Zato bi zasebnu listu za dijasporu trebalo ukinuti. To se možda može riješiti nekim drugim zakonom, onim o popisu birača, odnosno zahtjevom da svi birači budu registrirani u zemlji i da se svakog birača može pripisati nekoj izbornoj jedinici u Hrvatskoj. Ovako imamo neravnopravnu situaciju. Jer svi mi moramo negdje biti prijavljeni ako hoćemo glasovati, a neki naši državljani u svijetu ne moraju. </p>
<p> • Od novog će izbornog zakona ovisiti i koalicije prije i nakon izbora. Posebno je tu zanimljiv položaj HSS-a, koji bi mnogi htjeli za partnera. Treba li Tomčićeva stranka predizborno koalirati? </p>
<p>– Predizborne koalicije imaju ograničeno značenje i bilo bi dobro kad bi ih izborno zakonodavstvo destimuliralo. Jer izrazito je nedemokratski da od predizborna dogovora, a ne od preferencija birača, ovisi koliko će koja stranka dobiti mandata. U razmjernom sustavu s otvorenim listama, velikim se i srednjim strankama ne isplati predizborno koalirati. Zajedničke stranačke liste su nesigurne, jer birači mogu preferirati samo jednu stranku. A manje stranke mogu u koalicije samo tamo gdje im je dvojben prelazak praga od pet posto. Mislim da HSS može sam na izbore, jer je i dovoljno regionalno zastupljen. Zapravo, Zagreb je trenutačno HSS-u najveća boljka. </p>
<p> • Istraživanja javnog mnijenja govore o drastičnu padu popularnosti petorke. Istodobno svjedočimo i jačanju antistranačkog raspoloženja. Koji su glavni razlozi tome? </p>
<p>– Razumljivo je što raste antistranačko raspoloženje. Očekivanja ljudi od promjene vlasti bila su velika, a koalicija je dosad pokazala da su joj obrasci ponašanja isti ili barem vrlo slični HDZ-ovim. Glavni razlog razočarenja je partitokratska praksa koalicije da se vlast koristi za nagrađivanje svojih pristaša ili za distribuciju položaja u državnoj upravi, javnim poduzećima i svugdje gdje postoje politička imenovanja. Otud i politička apatija, osobito među pristašama koalicije. Ali iako razmjeri apatičnosti u nas izgledaju dramatično, treba reći da je to fenomen svugdje u Europi. Moderne se stranke očito percipira kao organizacije kojima je primarni cilj potraga za položajima. </p>
<p>• Vjerojatno je i to razlog što se, posebno među intelektualcima, javljaju nestranačke inicijative. Mogu li one ozbiljnije konkurirati strankama? </p>
<p>– Pogrešno je i opasno zagovarati nestranačku demokraciju, očekivati da bi nestranačke inicijative mogle supstituirati stranke. Sve predstavničke institucije, pa i stranke, trebaju odrasti, treba ih institucionalnim rješenjima i pritiskom građana prisiliti da drukčije djeluju. Ali profesionalizacija politike je činjenica. Amateri se ne mogu baviti politikom. Amaterizam u politici je izvor velikih opasnosti. </p>
<p>Kao politolog, uvjeren sam da u suvremenoj politici ne može uspjeti ideja da se nestranačke•iste kandidiraju na izborima. Treba biti nesmiljen u kritici ako stranke iznevjere obećanja, ali je zabluda vjerovati da amateri mogu, kao natjecatelji na izborima, supstituirati stranke.</p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Kad stignu nove optužnice, Haag neće dugo čekati</p>
<p>Opomena hrvatskoj Vladi da pitanje povratka shvati ozbiljno je i posljednje diplomatsko upozorenje da će to pitanje biti jedno od ključnih kada se bude odlučivalo o ulasku Hrvatske u NATO/ Ulazak Hrvatske u NATO mogao bi se dogoditi mnogo prije nego u Europsku uniju/ Hrvatska ne treba očekivati veću međunarodnu financijsku pomoć za povratak izbjeglica, jer se međunarodna pozornost za regiju smanjuje</p>
<p>ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> – Međunarodna zajednica pojačava pritisak na sve zemlje bivše Jugoslavije da surađuju s Haaškim sudom. Od Hrvatske se očekuje da kada stignu nove optužnice, osumnjičenike preda Haaškome sudu. </p>
<p>U slučaju oklijevanja, tvrde strani diplomati, posljedice će se odraziti na međunarodnom planu, jer se Hrvatska na suradnju s Haaškim sudom obvezala u svim relevantnim svjetskim organizacijama, a ona je i sastavni dio uvjeta u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju koji je Hrvatska potpisala s Europskom unijom.</p>
<p>Američka je administracija za posljednjeg Račanova posjeta Washingtonu kazala da je zasad zadovoljna hrvatskom suradnjom s Haaškim sudom. </p>
<p>Strani promatrači očekuju da se posljednje izjave iz redova HSLS-a, kako će se zamjenik premijera Dražen Budiša usprotiviti optužnicama, budu li ponovno rađene prema načelu zapovjedne odgovornosti, neće obistiniti, jer je riječ o načelu rada koji Haaški sud neće napustiti. Haaški je sud od Jugoslavije zatražio hitno izručenje 18 optuženih, a američka je administracija već zaprijetila službenom Beogradu da će, ako ne ispuni svoje obveze prema Haagu, ponovno uvesti financijske sankcije, odnosno uskratiti financijsku pomoć.</p>
<p>Američka i europska diplomacija suglasne su u ocjeni da proces povratka izbjeglica teče presporo. Slična ocjena tiče se povratka imovine. </p>
<p>SAD i EU očekuju od Hrvatske da izbjeglicama vrati njihovu imovinu, na način kako su to pokrenule bosanskohercegovačke vlasti, bez obzira na to što je teško riješiti problem onih koji su u tuđim kućama, a nemaju rješenja za zamjenski smještaj. Strani diplomati smatraju povrat privatne imovine prioritetom. </p>
<p>Posebno visoka razina suglasnosti između SAD-a i EU-a odnosi se na problem stanarskog prava. Prošle se godine zbog toga hrvatska Vlada sukobila s OESS-om, a na posljednjim je razgovorima dogovoreno da se to pitanje mora što prije riješiti. Nitko iz međunarodne zajednice ne očekuje da se stanovi moraju vratiti svima koji su to stanarsko pravo imali, pa se trenutačno razgovara o različitim modalitetima rješenja, među kojima je i dugoročni najam.</p>
<p>Rješavanje pitanja stanarskog prava, također, je dio Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske i EU-a. Kao opomena hrvatskoj Vladi da pitanje povratka shvati ozbiljno je i posljednje diplomatsko upozorenje da će to pitanje biti jedno od ključnih kada se bude odlučivalo o ulasku Hrvatske u NATO. </p>
<p>Očekuje se, naime, da će ulazak Hrvatske u NATO biti moguć mnogo prije nego u Europsku uniju. </p>
<p>Kada je pak riječ o NATO-u, strani diplomati su zadovoljni što se u javnosti nije stvarala neutemeljena nada da će Hrvatska već potkraj ove godine ući u NATO, no upozorili su hrvatske političare da nema mjesta očekivanjima da će na summitu NATO-a u Pragu, biti izrijekom spomenuta Hrvatska kao novi kandidat. Dovoljna politička poruka bit će da je NATO otvoren za daljnje proširenje.</p>
<p>Strani diplomati napominju kako Hrvatska ne treba očekivati neku veliku međunarodnu financijsku pomoć za povratak izbjeglica, jer se međunarodna pozornost za ovu regiju smanjuje. </p>
<p>»Hrvatska je propustila prigodu kada je pozornost bila usmjerena ovoj regiji i oklijevala je s povratkom. Trenutačno je stanje takvo da je za povratak sve manje novca na raspolaganju«, rekao nam je jedan europski diplomat. No on je napomenuo da se neki potezi mogu učiniti i bez financijskih sredstava.</p>
<p>Jedan od takvih primjera je zasigurno donošenje Ustavnog zakona o pravima manjina s kojim Hrvatska oteže od 1996. godine. Nakon promjene vlasti u Hrvatskoj 2000. godine koalicijska je vlast obećavala donošenje tog zakona, međutim, tu obvezu nije ispunila do danas. Nakon nekoliko prekršenih rokova, Vlada je obećala da će se zakon donijeti do kraja ovog mjeseca. </p>
<p>Međunarodni čimbenici očekuju od hrvatske Vlade aktivnu regionalnu politiku, ali i pozitivniji pristup stranim ulaganjima, jer se u Hrvatskoj »još osjeća antagonizam prema stranim ulagačima «. </p>
<p>Za promjenu takvog stava najodgovorniji su političari na vlasti, smatraju strani diplomati. Međunarodni predstavnici očekuju od Hrvatske i daljnju suradnju sa MMF-om, što je važno zbog Svjetske banke, čiji su standardi, također, sastavni dio EU-ovih uvjeta. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Banac: »Problemi koje smo proglašavali balkanskim šire se cijelim svijetom«</p>
<p>Dr. Ivo Pranjković s Filozofskog fakulteta u Zagrebu upozorio da je netolerantan odnos prema dijelovima vlastite kulture antikultura/Narodima europskog jugoistoka, istaknuo Rusmir Mahmutćehajić, predsjednik MFB-a, istoznačno je antimuslimanstvo prisutno u svakom južnoslavenskom identitetu/ Dr. Josip Vrandečić s zadarskog Filozofskog fakulteta kazao je da je »racionalni pristup istraživanjima najveći garant za nacionalnu kulturu«</p>
<p>ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> – Balkan je jednako jedinstven u svojim posebnostima kao i cijela Europa, rekao je dr. Ivo Banac na okruglom stolu »Kulturna višestrukost u jugoistočnoj Europi i njezina tumačenja« održanom u petak u organizaciji Instituta Vlado Gotovac i Međunarodnog foruma Bosna (MFB). </p>
<p>Banac je napomenuo da je europski jugoistok posljednji put bio kulturno-povijesno (ne i jezično) jedinstven u četvrtom stoljeću. </p>
<p>Od tada, dakle, gotovo punih 17. stoljeća taj prostor nije jedinstven ni kulturno, ni jezično, ni vjerski, a ni povijesno. </p>
<p>No ta nejedinstvenost nije nikakva posebnost tog prostora, pa tako niti problemi koji se tradicionalno vezuju uz Balkan nisu nikakva lokalna posebnost. Banac je zaključio da se »problemi koje smo u našoj ograničenosti proglašavali balkanskim šire cijelim svijetom«.</p>
<p>Sudeći po izlaganju Rusmira Mahmutćehajića, predsjednika MFB-a, ono što je istoznačno narodima europskog jugoistoka jest antimuslimanstvo koje je, ustvrdio je, prisutno u svakom južnoslavenskom identitetu, baš kao što je antisemitizam prisutan u Europi. </p>
<p>Tursko je carstvo, rekao je Mahmutćehajić, poistovjećivano s islamom. Stvarana je slika jedinstvenoga muslimanskog pripadanja, a suprotstavljanje Turskom carstvu poistovjećeno je s isključenjem muslimana s tih prostora. Mahmutćehajić je citirao podatke Justina McCarthyja da je od 1830. do 1930., dakle, u vrijeme potiskivanja Turskog Carstva s Balkana, ubijeno oko tri milijuna muslimana, a protjerano ih je oko pet milijuna. U posljednjih 60 godina 270.000 bosanskohercegovačkih muslimana ubijeno je, naveo je Mahmutćehajić. </p>
<p>Fra Mile Babić upozorio je da partikularno u kulturi ima primat nad univerzalnim, općim, što rezultira tiranijom posebnoga. »Ono univerzalno nikad nije imalo prednost pred partikularnim koje se nameće kao univerzalno«, napomenuo je. Vladavinu posebnog nad općim nazvao je antikulturom, a glavna je značajka kulture raznolikost, jer ona nastaje iz slobode.</p>
<p>Dr. Ivo Pranjković s Filozofskog fakulteta u Zagrebu upozorio je na sličnosti jezika i kulture, jer »jezik je kultura u malom«. Kazao je da u svakoj kulturi, pa i nacionalnoj, postoji nešto univerzalno, a netolerantan odnos prema dijelovima vlastite kulture je antikultura. </p>
<p>Prožetost kultura i jezika na europskom jugoistoku pokazao je na hrvatskim jezičnim česticama, tzv. intenzifikatorima. Naime, čestice baš, čak, tek i taman su orijentalna porijekla, dok je makar vjerojatno grcizam. </p>
<p>Kulturne višestrukosti jugoistočne Europe bit će, očito, predmetom zanimanja istraživača i znanstvenika i ubuduće, a, kako je rekao dr. Josip Vrandečić s zadarskog Filozofskog fakulteta, »racionalni pristup istraživanjima najveći je garant za nacionalnu kulturu«.</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Što je ostalo od tačerizma? </p>
<p>Margaret Thatcher ima svoje štovaoce na posve neočekivanim mjestima.U samoj Britaniji je Tony Blair na određeni način njen sljedbenik – kao kad, bi, recimo, Ivicu Račana proglasili ideološkim nasljednikom Franje Tuđmana </p>
<p>JASNA ZANIĆ NARDINI</p>
<p>Potkraj osamdesetih, u to vrijeme već poznata svojim čarkama s EU-om, Margaret Thatcher je u Bruggesu u Belgiji održala govor koji je potom postao biblijom britanskih konzervativnih euroskeptika. Nakon toga njezina nastupa, u komu je izrazila strah od stvaranja europske superdržave i gubitka nacionalna suvereniteta, skupina konzervativnih zastupnika u Britaniji udružila se u »grupu Brugges« i krenula u borbu protiv navodna stvaranja »sjedinjenih europskih država«.</p>
<p>Euroskepsa slavne političarke bila je pak tolika, da ju je zbog toga njezina vlastita stranka na kraju zbacila u unutrašnjem puču. U svjetlu svega toma doima se kao kuriozum da bivšu britansku premijerku danas naveliko slijede i štuju diljem istog onog EU-a, prema čijim je političkim institucijama ona gajila tolik zazor. </p>
<p>U godinama nakon odlaska s vlasti, Margaret Thatcher često je naglas žalila što je u drugoj polovici osamdesetih potpisala zajednički dokument koji je nagovijestio stvaranje jedinstvena europskog tržišta i ograničio pravo nacionalnog veta. </p>
<p>Britanska političarka je tvrdila da će europska superdržava donijeti pretjeranu birokraciju i značiti smrt za liberalnu ekonomiju, koja se oslanja na nesputano djelovanje tržišnih sila. </p>
<p>No danas se događa upravo obratno. Nakon pojave jedinstvenoga europskog tržišta, diljem EU-a lome se energetska, poštanska, željeznička i druga poduzeća koja su do jučer bila nacionalni monopoli – radi čega sindikati žestoko protestiraju. Gospodarstvo pojedinih članica EU-a danas je mnogo otvorenije međunarodnoj konkurenciji, dakle, manje zaštićeno. </p>
<p>Osim sindikalaca, bune se i ljevičari i antiglobalisti, jer Europska unija želi stvoriti i jedinstveno financijsko tržište. Kritičari te ideje smatraju da je EU postao produženim krakom krupnog kapitala. </p>
<p>U EU sve se manje nose državne subvencije, radi čega je moguć bolan val masovnih otkaza. Britanija je to prošla još osamdesetih, kada je Margaret Thatcher dramatično desetkovala nerentabilne rudnike, a britanske čeličane načinila unosnima po cijenu otpuštanja velikog dijela njihove radne snage. Sada kada sličan scenarij prijeti i drugim dijelovima EU-a, neki, poput najnovijeg Economista, postavljaju pitanje: »Pobjeđuje li Margaret Thatcher u Europi«. </p>
<p>Ne sasvim, jer EU gaji i dimenziju socijalne zaštite – od propisana maksimuma radnih sati do najniže nadnice. »Željezna lady« se uvijek borila protiv toga, odnosno protiv »suvišnih propisa« i europskoga socijalnog modela. Na planu ekonomske liberalizacije, međutim, izlazi da EU dosta toga posuđuje iz tačerovskog arsenala. U tom segmentu odgovor na Economistovo pitanje bio bi »da«.</p>
<p>Gledano po pojedinim zemljama EU-a, također, brzo upada u oči da Margaret Thatcher ima svoje štovatelje – katkada i na posve neočekivanim mjestima. Neobično je već i to da je u samoj Britaniji laburistički premijer na određeni način sljedbenik »željezne lady« – kao kad, bi, recimo, Ivicu Račana proglasili ideološkim nasljednikom Franje Tuđmana. </p>
<p>Premda su se Thatcher i Blair više puta javno distancirali jedan od drugoga, među njima i dalje postoji određena srodnost, posebice u gledanjima na ekonomiju. Oboma je, naime, bliži kapitalizam američkog tipa, koji na pijedestal stavlja tržišne sile, negoli, recimo, »model s Rajne«, koji vodi većeg računa o socijalnoj dimenziji. Najavivši na prošlim izborima veća ulaganja u javni sektor, Tony Blair je napokon iskoraknuo iz sjene Margaret Thatcher i udario svojim putem, ali prvotni dojam o stanovitu afinitetu između njih dvoje nije izbrisan. </p>
<p>Po različitim europskim prijestolnicama djeluju pak klubovi obožavatelja Margaret Thatcher. Jedna očigledno srodna duša je današnji francuski predsjednik Jacques Chirac, koji je još osamdesetih dolazio u Britaniju po know-how oko privatizacije nacionalnih poduzeća, te koga domaći sindikati danas optužuju da želi uništiti javni sektor. </p>
<p>Belgijskog premijera Guyja Verhofstadta mediji su svojedobno proglasili »baby Thatcherom«, a premijeri Italije i Španjolske, Silvio Berlusconi i Jose Maria Aznar također se ubrajaju u štovaoce »željezne lady«. Berlusconi i Aznar nedavno su udružili snage s Tonyjem Blairom, kako bi svi skupa zagovarali »fleksibilnije« tržište rada, a krug se tako zatvara.</p>
<p>Prije više od deset godina Margaret Thatcher je u Britaniji uspjela obuzdati moć nekoć jakih sindikata, koji su tresli zemljom i svojim štrajkovima rušili vlade. </p>
<p>Također je uspjela privatizirati mnoga velika nacionalna poduzeća, premda britansko iskustvo prošlog desetljeća pokazuje da to nije bio uvijek najsretniji potez. Kako bilo, neke od bitaka koje je ona već davno izvojevala na Otoku vode se danas u ostalom dijelu EU-a. To će lady Thatcher zajamčiti mnogo sljedbenika, ali i kritičara. Bilo to dobro ili loše, na gospodarskom planu stvari se kreću smjerom koji je ona davno zacrtala.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Po čemu Mike Moore nalikuje na Mirka Jozića</p>
<p>»Hrvatska je izgubila zbog pomanjkanja koncentracije. Bilo je puno prilika koje nismo uspjeli iskoristiti«, rekao je u četvrtak u Yokohami izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Problem je u tome što se njegove riječi mogu primijeniti u svakom dijelu naše svakodnevice</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Sve je zapravo rekao Mike Moore, šef Svjetske trgovinske organizacije (WTO) u razgovoru objavljenom prošli petak baš u ovim novinama: »U Hrvatskoj se previše razmišlja o prošlosti«. Točka.</p>
<p>Treba li nas iznenaditi činjenica da je tu rečenicu izrekao jedan Novozelanđanin, doduše lider globalne trgovinske organizacije, ali ipak stranac, i to nakon samo dva dana svoga prvog boravka u Zagrebu? Ne treba, ali doista je tužno koliko smo prozirni da nas se uspije pročitati u tako kratkom roku. </p>
<p>»Imate dobrog veleposlanika i dobar tim«, kaže Moore. Znamo i to, barem kada je o integracijskim i globalizacijskim procesima riječ. No što će nam dobri diplomati kad poliranu glazuru njihovih, negdje u svijetu izgovorenih poruka, ošmirglamo kod kuće odmah pri prvom susretu stranaca s ljudima koje ti vrsni (i mahom stranački neobojani) profesionalci zastupaju pred međunarodnom zajednicom.</p>
<p>Ne, to nije pohvala hrvatskoj diplomaciji (u svakom slučaju ne čitavoj), ovo su samo činjenice. Zašto bi netko vjerovao da nam je cilj biti modernom zemljom koja je uključena u sve procese globalne zajednice ako se pri prvim koracima Hrvatskom susretne s Vukovarom, Norcem i Gotovinom, Bleiburgom i Jasenovcem, neriješenim graničnim sporovima i međusobnim podmetanjima ostataka države koja se raspala još prije deset godina, ako najsvježija priča koju može čuti govori o reviziji privatizacije, dok se svaki spomen regionalne suradnje smatra zamkom koja vodi ravno u pakao…</p>
<p>Tako nas doživljavaju stranci i nisu daleko od istine. Postoji, doduše, i niz priča iz sadašnjosti, ali one su takve da ih, bojim se, »normalno odgojen« stranac, čak da ih i čuje, ionako ne bi shvatio.</p>
<p>Recimo, prošlotjedna priča o Privrednoj banci i autocestama. Najprije je jedan domaći tjednik objavio razgovor s glavnom analitičarkom Privredne banke Martinom Dalić gdje se ona žali na netransparentnost financiranja državnih projekata, posebno kada je riječ o cestama i autocestama. </p>
<p>Vjerojatno nikada nećemo doznati je li M.D. dobila mig od svoje matične kuće da »izleti« s takvim stavom zbog nekih nama još nedokučivih razloga, ili je, navikla na svoj dugogodišnji položaj »nezavisne analitičarke« iz Ekonomskog instituta, uistinu smatrala da je normalno da izgovori što joj je na jeziku, makar i pod cijenu da naškodi Privrednoj banci koja u velikoj mjeri sudjeluje u tim projektima. </p>
<p>Pravo na vlastito mišljenje i korporacijska disciplina ponekad dolaze u koliziju i tada se, to još mi ovdje moramo naučiti, mora pribjeći diplomatskom jeziku.</p>
<p>Priča je dobila i prilično bizaran nastavak u obliku pisma koje je Privredna banka poslala svim medijima u kojemu od njih traži da demantiraju intervju koji nisu objavili. Neki su to čak i učinili.</p>
<p>Znači li to da smo bolji kad se bavimo prošlošću? Ne, ali očito je da se neki u sadašnjosti ne snalaze najbolje. Zapravo najtužnije u cijeloj priči je to da je nesretna analitičarka imala pravo i da se država u svojim poslovima doista ne može pohvaliti transparentnošću. </p>
<p>Na istu temu nedavno izgovorena rečenica ministra Radimira Čačića kojom objašnjava da gradnju autocesta treba maknuti od dnevne politike, a prije svega od »mogućnosti da Sabor svake godine budžetskom raspravom mijenja i mogućnost realizacije same strategije« takva je da se, ako je uistinu točno citirana (a dosad je nitko nije opovrgao), od nje svakom demokraciji sklonom građaninu ledi krv u žilama. Ako je tako, što će nam onda Sabor? </p>
<p>Bilo je ipak i pametnijih razgovora o današnjici. Prošlotjedna odluka Vlade da se restriktivnije postavi prema uvozu nekih proizvoda samo je naoko u neskladu s hrvatskim entuzijazmom u primjeni WTO-ovih pravila.</p>
<p>Objavu rata dampingu koji ugrožava domaće proizvođače (i usrećuje trgovce) u svakom slučaju treba pozdraviti. Jednako tako i Vladinu odluku da regulira izvoz drva kao sirovine kako bi domaćim proizvođačima pokućstva omogućila da budu konkurentniji. </p>
<p>Ipak, dok se potpuno slažem s tvrdnjom da svaki damping treba spriječiti, nisam siguran koliko će dostupnije dobro drvo napraviti bilo kakav pomak u domaćih proizvođača pokućstva. Smisao za estetiku i kvaliteta izrade još, nažalost, ne rastu u šumama. To, međutim, više nije Vladin posao.</p>
<p>»Hrvatska je izgubila zbog pomanjkanja koncentracije. Bilo je puno prilika koje nismo uspjeli iskoristiti«, rekao je u četvrtak u Yokohami izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Mirko Jozić, nakon za Hrvatsku završne utakmice svjetskog prvenstva. </p>
<p>Problem je u činjenici da se njegove riječi mogu primijeniti gotovo na svaki dio naše svakodnevice. To je ujedno i jedina njegova sličnost s WTO-ovim Mikeom Mooreom. Pokušamo li, međutim, »zbrojiti« njihove poruke dobit ćemo posve logičan rezultat:</p>
<p>Zaboravite na prošlost, koncentrirajte se!</p>
<p>Sumnja li netko u uspjeh?</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Klopka »zdravstvene putovnice«</p>
<p>BORIS PETROVIĆ </p>
<p>Odluka Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) da za svaki dan službenog boravka u inozemstvu naplati dodatnih 12 kuna doprinosa za zdravstvenu zaštitu prilično je naljutila gospodarstvenike. Novi trošak posebno će pogoditi međunarodne cestovne prijevoznike, radnike putničkih agencija, ali i druge poslodavce čiji radnici češće izbivaju izvan zemlje. </p>
<p>Ali ta je odluka prilično uznemirila i radnike koji kreću na put. Jer procedura kojom se dolazi do potvrde o njihovu zdravstvenom stanju, a bez toga nema službenog putovanja, u sebi sadrži potencijalno opasnu klopku – zadiranje u privatnost zdravstvenih podataka. Nesporazume koji su izbili uvođenjem tog doprinosa nisu razjasnili ni svi naputci HZZO-a o njegovoj primjeni, a udruženje osiguratelja HGK-a, udruge putničkih agencija i udruga međunarodnih cestovnih prijevoznika već su najavile da će bitku za ukidanje tog nameta voditi sve do Ustavnog suda. HZZO se na taj potez odlučio, jer je pružanje (hitne) medicinske pomoći u inozemstvu osjetno skuplje nego pružanje istih usluga u zemlji. Zato želi i to dodatno naplatiti. Poslodavci su taj doprinos nazvali »zdravstvenom putovnicom« i »taksom« za putovanje i prigovaraju što tako zdravstvenu zaštitu svojim radnicima plaćaju dva puta! Jer dok su u inozemstvu, radnici ne koriste već plaćene potencijalne usluge domaćeg zdravstva. </p>
<p>A da bi radnici putovali izvan zemlje, poslodavac bi za njih najprije morao ishoditi potvrdu o pravu na korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu. Ako to ne učini, prijeti mu visoka novčana kazna. Međutim, do te se isprave dolazi poslije procedure koja, kako je sam sebi odredio HZZO, može potrajati i do 30 dana. Ona uključuje i potvrdu koju izdaje izabrani liječnik opće medicine, koji treba utvrditi i potvrditi da putnik ne boluje od akutne ili kroničke i druge bolesti zbog čega mu je potrebno dulje ili stalno liječenje ili stalni liječnički nadzor. Zar sumnjičavi HZZO vjeruje da bi poslodavac na put s kojeg očekuje poslovne učinke uistinu poslao bolesna čovjeka? </p>
<p>Ozbiljna je nevolja i u tome što time poslodavac, kad traži spomenutu »zdravstvenu putovnicu« može doznati sve o zdravstvenu stanju svojeg radnika i time zadire u njegovu zakonom zajamčenu privatnost. Hoće li to iskoristiti da ga zbog neke kroničke bolesti prvom prigodom otpusti ili da barem ne napreduje u poslu i plaći?</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>»Terminator« slomio »Doktora«</p>
<p>ANDREA LATINOVIĆ</p>
<p>HDZ je u subotu definitivno-pukao! Trijumfalnim smjenjivanjem Ivića Pašalića s mjesta ravnatelja Zaklade hrvatskoga državnog zavjeta i postavljanjem novoga glavnog tajnika, a da staroga, Josu Škaru nije formalno ni razriješio, Ivo Sanader je demonstrirao svoju stranačku moć. </p>
<p>Poput pravog »Terminatora», uz logistiku neizbježnih Šeksa i Glavaša, nakon što je dvije godine, otkad je na čelu stranke, temeljito planirao obračun s Pašalićem, Sanader je napokon i uspio. Najprije micanjem s potpredsjedničkog mjesta Sabora, potom pobjedom na travanjskom saboru Stranke, a sada nakon sjednice Središnjeg odbora, Sanader je Pašalića politički detronizirao. Svi oni koji Sanaderu nisu iskazali lojalnost, mogu već početi pripremati kofere za odlazak iz HDZ-a, u kojem se već naveliko »šuška« da slijede velike čistke svih onih koji su bili uz Pašalića. Sanader je u svojim izjavama to dao naslutiti, a drastičan potez kojim je u hipu raspustio cjelokupnu organizaciju Mladeži HDZ-a, za koju je javna tajna da podržava Pašalića i najskeptičnije je uvjerio da je šef HDZ-a odlučio skinuti bijele rukavice i nokautirati sve svoje protivnike. </p>
<p>Sada vjerojatno slijedi obračun s neposlušnima u šibenskom HDZ-u, potom splitskom, a posebna će poslastica Sanaderu biti discipliniranje zagrebačke organizacije.</p>
<p>Uzalud su sve priče Pašalićevih ljudi o tome da je Sanader cijelo vrijeme na najgrublji način kršio stranački Statut i Poslovnik te kako su Sanaderu u micanju Pašalića pomogli i neki iz drugih stranaka, čak i vladajućih... Iako se Pašalić stalno kleo da ne želi biti razlogom zbog koga će stranka puknuti, na kraju se to i dogodilo. Sanader je u ovom trenutku apsolutni pobjednik, no, ostaje pitanjem što uopće može ponuditi HDZ? Jedan od njenih zastupnika viče da su »Tuđman i Šušak bili otrovani, jer nije slučajno da su obojica imala rak na istom mjestu« (?!), a drugi novinarki poručuje kako će joj razbiti p....(?!)</p>
<p>O kakvoj to, zaboga, profilaciji HDZ-a Sanader može govoriti nakon takvih izjava, donedavnih tučnjava i uličnih prijetnji? U trenutku dok u raznim anketama stranci raste popularnost, ona se raspala iznutra i pokazala da u njoj već odavno sjede dvije frakcije koje se doslovce mrze, a koje bi sutra htjele opet voditi ovu državu. U subotu je Tuđmanov HDZ »pokopan« i valja očekivati osnutak još jedne na razvalinama stare stranke.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Naprijed Černobil!</p>
<p>TIHOMIR PONOŠ</p>
<p>Izbije li nuklearni rat između Indije i Pakistana netko će i zaraditi. Kakav bi to bio rat u kojem nitko ne bi profitirao.?</p>
<p>Američka tvrtka »Anbex« oglasila je svoje antiradijacijske tablete u indijskim novinama. »Anbex« nudi zaštitu od radijacije nuklearnog oružja s certifikatom sigurna i efikasna lijeka. Da je tableta baš prava potvrdila je, navodno, i američka Uprava za hranu i lijekove, a glavni je reklamni slogan »Dokazano u Černobilu«!?</p>
<p>Indijci, dakle, mogu biti mirni. Ako Pakistan lansira svoje rakete s nuklearnim bojevim glavama, oni će popiti tabletu-dvije, u inat Pakistancima i za račun »Anbexa«. Indijci mogu mirno nastaviti živjeti, bez straha od nuklearnog udara, samo ako je kutijica s antiradijacijskim tabletama uz njihovo uzglavlje. </p>
<p>Reklamni slogan »Dokazano u Černobilu« trebao bi dodatno potvrditi sposobnost i znanje »Anbexovih« stručnjaka. Da su kojim slučajem tu tabletu napravili prije 60-ak godina mogli bi se reklamirati sloganom »Dokazano u Hirošimi, provjereno u Nagasakiju.« </p>
<p>Vrijeme kada su ideje pokretale svijet je za nama. Današnji svijet pokreće trgovina i želja za profitom. No kako se pravila trgovine polako unificiraju bilo bi pošteno da »Anbex« iste tablete ponudi i Pakistancima. Doduše, možda je kupovna moć Pakistanaca slabija negoli Indijaca, pa je očekivan profit manji. Možda se ne isplati ulagati u zasad nerazvijeno pakistansko tržište antiradijacijskih tableta. </p>
<p>Glavna uzdanica »Anbexovih« reklamnih stručnjaka je pakistanski predsjednik Pervez Musharraf. Nakon što on obavi svoje, nuklearni udar treba preživjeti što je moguće više ljudi kako bi mogli gutati tablete. No što će biti ako im se neka druga tvrtka ubaci u posao sa svojom inačicom antiradijacijske tablete? Ako ništa drugo, novi rat. Trgovački.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Umjesto njih, mi ćemo u mišju rupu!</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>»Nadam se da su vaša djeca već u krevetima i da ove riječi neće slušati!«, kazao je Drago Pilsel, predsjednik Foruma 21, u CCN-ovoj »Javnici«. I zatim je nekoliko sekundi citirao Branimira Glavaša. A kad reinterpretirate poznatoga osječkog silnika, usta vam moraju biti puna psovki, mržnje, prijetnji, prljavštine i nekulture. Čim je nanjušio da bi se kotač povijesti mogao zavrtjeti unatrag, a on ponovno postati slavonski gubernator koji je medije, nismo to, dakako, zaboravili, »oslobađao« od neistomišljenika puščetinama, Glavaš je počeo ponovno, i glasnije, kao u vrijeme HDZ-ove vladavine, mahnitati. Ovaj put je, ne mogavši zatomiti u sebi manire prostaka, zaprijetio novinarki Hrvatske televizije Sandri Križanec koja se usudila zainteresirati za falingastu pretvorbu Glasa Slavonije. A tamo gdje se u Slavoniji radničko pretvaralo u privatno, mora biti Glavaša, koji je zbog spomena svojega imena u jednominutnom prilogu kolegici Križanec istresao u slušalicu:</p>
<p>»Razbit ću ti pičku ako još jednom spomeneš moje ime, a što se privatizacije tiče, s obzirom na tvoje godine, u to se razumiješ k'o Mara u krivi kurac!«.</p>
<p>Oprostite na rječniku, pa taman on bio tek citat jednoga narodnog zastupnika u Saboru koji jest, izgleda, prirodno okruženje za cvjetanje primitivizma koji nikad nije osudio ni jedan političar na visokoj funkciji. Sumnjam da će taj verbalni terorizam osuditi HDZ ili Ivo Sanader, koji upravo Glavašu može zahvaliti što je, vještije od Ivića Pašalića, zakamufliran u demokratsku manduru, ponovno postao predsjednik najjače oporbene stranke. Prijetnjom Križančevoj, Glavaš poručuje što će se nama novinarima dogoditi ako se na vlast vrati njegova vrsta u civiliziranome svijetu već izumrlih političara.</p>
<p>I kako se Sandra Križanec, odnosno novinari koji su izloženi glavaševskim pritiscima i prijetnjama mogu zaštiti u državi gdje političari drže suce u malom džepu, u državi gdje su pravo i pravda od svakodnevice i nezaštićenog tzv. malog čovjeka udaljeni svjetlosnim godinama?! Tek kolegijalnom solidarnošću, koju iz dana u dan za jedno glavaševsko tapšanje po ramenu i(li) uredničku fotelju prodaju gastropodi iz naših redova. </p>
<p>Da se to dogodilo, primjerice, u Njemačkoj ili nekoj drugoj demokratskoj zemlji, javnost bi - čiji su novinari glasnogovornici - stjerala, u pravu je Drago Pilsel, necivilizirane prostake u mišju rupu. U Hrvatskoj takvi postavljaju na vlast predsjednike, prijete s parlamentarne govornice i ma koliko god se ogriješili o zakon, ni za što ne odgovaraju. No, zapamtite, ako su nas jednom oružjem tjerali iz redakcija, opet će. Promijenili su dlaku, a ćud im je - osjetila je to na svojoj koži Sandra Križanec - ostala ista. Goropadna, antidemokratska i po (zdrav) život opasna. </p>
<p>Nešto besmislenije, nekritičkije i udvorničkije od razgovora glavnog urednika CCN-a Miroslava Šafera s Ćirom Blaževićem dugo, dugo nisam gledao. Šafer si je umislio da će i on dobiti na važnosti ako se Blaževiću - uistinu planetarno poznatom čovjeku - obraća s »ti«. Kakva zabluda!</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="10">
<p>Kako je »tajna veza« Aloisa Mocka s Vrlikom uzburkala mulj u duši Slobodana P. Novaka</p>
<p>A što to profesor Slobodan Prosperov Novak predaje, a zove hrvatskom književnosti, a ujedno se pita: »Kakve to tajne veze povezuju Aloisa Mocka s Vrlikom?« Za prosječno obrazovana hrvatskog čovjeka odgovor daje jednostavna asocijacija: Milan Begović, veliki hrvatski književnik. Posebnoga je traga ostavio u Beču, pa mu je prije tri godine u središtu Beča podignuta lijepa spomen-ploča. Alois Mock, velik Austrijanac koji snagom svoga uma, političke vještine i visokih moralnih kvaliteta zauvijek stoji izvan zemaljske prašine u koju bi ga tako rado uvaljao Prosperov Novak, s posebnom radošću i posebnim elanom pomogao je da se ploča postavi </p>
<p>BRANKA ŠEPAROVIĆ </p>
<p>Kada o nekim ljudima dovoljno znamo, a domoljubna, politička i intelektualna Hrvatska sasvim dovoljno zna o Slobodanu Prosperovu Novaku i njegovom nikako bezazlenu koketiranju sa svjetskim političkim podzemljem (u koje se posve sigurno ubraja i skandal s Unescovim pripisivanjem Dubrovnika Jugoslaviji – o čemu Novak niti može niti smije pisati), onda je vrlo važno pratiti svaki put kada se javno oglasi, jer iz toga možemo razaznati što od njega očekuju njegovi »gazde«. </p>
<p>S kojim pravom bilo kojega čovjeka Prosperov Novak čovjeka baca u prašinu, s kojim pravom spominje sveto ime Vrlika (»Kakve to tajne veze povezuju Aloisa Mocka s Vrlikom«, Vjesnik, Stajališta, 10. lipnja)? </p>
<p>Povod je, za one koji nisu čitali objavljenu vijest, da su Vrličani odlučili austrijskomu ministru vanjskih poslova Aloisu Mocku izraziti još jednom zahvalnost za sve što je napravio za Hrvatsku, a što i Vrlika i Novak i te kako dobro znaju. </p>
<p>Samo, Vrličani to pamte i vrednuju po dobru, a Slobodan Prosperov Novak (kakva bizarna dužina imena) time se koristi da izlije svoju žuč: »Sve je to samo još jedan od dokaza totalne hrvatske izoliranosti, inzularnosti i nesnalaženje u parametrima modernoga svijeta.« </p>
<p>On to smatra čak skandalom, spominje sličan primjer u Trogiru koji je ulicu nazvao po njemačkim političarima Kohlu i Genscheru itd.</p>
<p>Tko je čitao zna, a tko nije čitao opet zna, ako poznaje Novakovo antihrvatstvo, a ako ima sreću pa ništa od toga ne zna, ipak valja znati da takvi nikada i ništa ne rade ako ne misle da to može barem malo, barem bočno štetiti Hrvatskoj. A kako opet dolaze vremena kada će Hrvatsku trebati braniti svim silama, onda Slobodanu Prosperovu Novaku valja odgovoriti.</p>
<p>Jedino što se u životu toga Dubrovčanina dogodilo dobro jest slučaj – da se rodio u Gradu i u narodu koji je svjetsko čudo po tome kako je u svojoj kulturi opstao u uvjetima ne – kako Prosperov kaže – totalne hrvatske izoliranosti, nego upravo obratno: u uvjetima potpune hrvatske transparentnosti. Uvijek nam je polovica stanovnika kružila svijetom. Uvijek su k nama dolazili, mudrovali, pljačkali, gospodarili svi kojima se to prohtjelo, koji su se toga sjetili i od toga imali koristi.</p>
<p>Reći hvala ministru Mocku, reći hvala svima koji su pomogli da ostvarimo svoju slobodu, hrvatski narod zna i hrvatski narod sam ima pravo birati načine kako će to izraziti. Posebno Alois Mock. Političar i diplomat koji se za Hrvatsku borio zbog etičnosti i principijelnosti i koji je s tim rijetkim osobinama za političara stekao osobni ugled i za svoju Austriju, u cijelome svijetu, čovjek je koji je ušao u srce i dušu Hrvata i koji iz njih nikada neće izaći.</p>
<p>A to što se baš sada i na Braču, i u Vrlici i, čujem, na još nekim mjestima, javno zahvaljuju Mocku, znači da ljudi osjećaju svu težinu tamnih oblaka nad svojom sudbinom.</p>
<p>Ali što bi o tome mogao znati čovjek koji je iz cijele svoje biografije, potpisujući se na svoj uradak u Vjesnikovoj rubrici »Stajališta«, izabrao kao posebno važno: da predaje hrvatsku književnost, na Odjelu slavenskih jezika i književnost pri ruskim i istočnoeuropskim studijima u Americi. </p>
<p>Kako to zvuči veleučeno i važno! </p>
<p>A što to profesor Slobodan Prosperov Novak predaje, a zove hrvatskom književnosti, a ujedno se pita: »Kakve to tajne veze povezuju Aloisa Mocka s Vrlikom?«</p>
<p>Za prosječno obrazovana hrvatskog čovjeka odgovor daje jednostavna i normalna asocijacija: Milan Begović. Velik hrvatski književnik, autor pjesama, humoreski, pripovijesti, novela, romana, putopisa, drama, komedija, književnih studija, eseja, feljtona, književnih i kazališnih kritika.</p>
<p>Rodio se u Vrlici 1876. Umro je u Zagrebu 1948. U međuvremenu je putovao svim europskim zemljama, bilo da je prisustvovao praizvedbama svojih djela, bilo da je u duljim ili kraćim razdobljima rado u europskim kazalištima. Posebnoga je traga ostavio u Beču, pa mu je zbog toga prije tri godine u središtu Beča podignuta lijepa spomen-ploča. </p>
<p>Alois Mock, velik Austrijanac koji snagom svoga uma, političke vještine i visokih moralnih kvaliteta zauvijek stoji izvan zemaljske prašine u koju bi ga tako rado uvaljao Prosperov Novak, s posebnom radošću i posebnim elanom pomogao je da se ploča postavi i da prigodna svečanost bude dostojna našega velikog književnika o kojemu je Krleža napisao kako je »značenje njegovih stihova važnije, u našim omjerima, od najglasnijih stvari iz epohe između 'života', u redakciji Milivoja Dežmana, i lirike Dragutina Domjanića«.</p>
<p>Pa su sada u ove tople dane, kada Alois Mock i njegova supruga Edit rado dolaze na naše plavo more, Vrličani odlučili da ga ugoste, da mu zahvale i da mu za života posvete ulicu kojom se može šetati i koju će ponijeti u Beč na prigodno naslikanoj veduti. </p>
<p>Ne znajući što bi od jada i jala, Novak se obrušio na taj čin, jer, kao, običaj je da se ulice i trgovi dodjeljuju zaslužnim ljudima nakon njihove smrti. </p>
<p>Taj običaj doista postoji kao što se mnogim ljudima posmrtno dodjeljuju i druga razna priznanja, o njima se pišu knjige, i slično. Jasno, uz sve to ako zasluže ući u pamćenje. </p>
<p>Ti su običaji dobri. Nitko to ne može osporiti, ali uvijek im nedostaje jedna dimenzija. Nedostaje im živ čovjek kojemu se to priznanje i čast iskazuju, njegova radost i ponos što su mu djela, zauzimanja i dobre namjere prepoznati.</p>
<p>Uvijek je lijepo i dobro reći hvala – pa i onda kada čovjek umre i to više ne može čuti, ali koliko je ljepše i bolje da čovjek koji je to zaslužio može po Vrlici prohodati svojom ulicom. </p>
<p>Kada prođe mnogo vremena, obično stvari dolaze na svoje mjesto, pa je tako jasno da je Jakov Gotovac u »Eri s onoga svijeta«, za kojega je po narodnoj priči upravo Vrličanin i Bečanin Milan Begović napisao libreto, odlučio da završni finale bude Vrličko kolo. Kolo nastalo u prelijepome pitomom kraju oko Cetine, u kraju gdje su uvijek živjeli Hrvati u velikoj većini i isto tako, otkad znam za sebe, stradavali od četnika koji su ih klali, spaljivali, mučili i pljačkali kad bi se god kojoj skupini razbojnika iz Knina pa dolje prema jugu to poželjelo.</p>
<p>Pamti vrlički kraj posebno strašne zločine u selu Biteliću, Malovicama i drugima, pa upravo zato narod vrličkoga kraja zna da je pomoć rijetka, dragocjena i važna.</p>
<p>Nije slučajno da je Milan Begović napisao i djelo popularno u nas i Europi »Američka jahta u splitskoj luci«. To su te jahte o kojoj naši provincijalci, kitili se oni sveučilišnim titulama ili nečim drugim, uvijek sanjaju, pa iz božanskoga Dubrovnika odlaze u Connecticut, SAD, a u Dubrovniku Amerikanci otvaraju nekakvu školicu u kojoj najprije zahtijevaju da se upišu i crnogorski studenti i da u Dubrovniku stanuju. Dubrovnik – Jugoslavija = Unesco! </p>
<p>Iz frizeraja vodi kadrovsku politiku u hrvatskoj kulturi </p>
<p>Inače, kad već govorimo o relaciji Dubrovnik – Amerika, koju tako važno ističe Slobodan Prosperov Novak, valja reći da će na spomenutoj američkoj školici predavati i Lynn Mongomery, žena bivšega veleposlanika, kojega Novak nikako zbog toga neće staviti u prašinu, koja i dandanas iz zagrebačkog frizeraja vodi kadrovsku politiku u hrvatskoj kulturi i koja je na zaštićenoj zgradi u starogradskoj jezgri Cavtata probila fasadu i stavila betonski balkon.</p>
<p>Neka na njemu raširi suncobran Coca-Cole, neka ispod njega otvori Mc'Donalds pa ćemo onda, prema kriterijima Prosperova Novaka, izaći iz »totalne hrvatske izoliranosti, inzularnosti i nesnalaženja u parametrima modernoga svijeta«. </p>
<p>Baš kao što je naš Dubrovnik u mnogo čemu prednjačio u svijetu kao biser u hrvatskoj kulturi, dobro je da se i na drugim mjestima, manje velebnim i poznatima, stvaraju svjetski presedani. Uistinu je šteta da onaj tko je zaslužio tako veliko priznanje kao što je imenovanje ulice ili trga njegovim imenom, to ne dozna za života.</p>
<p>Za Aloisa Mocka bila bi posebna šteta. Zato je dobro što su ga Vrličani zavrtjeli u svoje božanstveno kolo, a Slobodan Prosperov Novak čuči po strani, ne zna korak, ne zna ritam i ne zna smisao. </p>
<p>Ono što sigurno zna i on i znamo mi to je da nikada neće dobiti priznanje niti će se neka ulica ili trg zvati njegovim imenom.</p>
<p>A kada potkraj ljeta ode opet »preko bare«, možda mu u nekom studentskom restoranu, poznatom po lošem pomfritu i još gorem kečapu, netko ispriča kako je skupina zelenih, želeći sačuvati jedan prelijep američki prostor od golema industrijskog projekta, otišla predsjedniku Rooseveltu. </p>
<p>Uvjerili su da ga je sačuvati taj komad američke prirode važnije od predloženog projekta američkoga biznisa. On je spasio krajolik i proglašeni je nacionalni park dobio ime Franklina Roosevelta.</p>
<p> Za života, dakako. A zašto ne? O tome možda znaju oni koji bi druge bacali u prašinu, jer sami iz prašine nisu nikada uspjeli izaći. </p>
<p>Autorica je novinarka Hrvatske televizije, glavni kapetan »Konvoja Libertas«, zna plesati u Vrličkom kolu.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Kupnja oprosta od participacije na najprimitivniji način, teško zamisliv u civiliziranim zemljama</p>
<p>Premda su manji, repovi i repići ostali su i dalje dio naše svakidašnjice i nakon propasti socijalizma, čak i tamo gdje bismo ih najmanje očekivali – u privatnim bankama. O zdravstvenim ustanovama da i ne govorim. Kad bi se sudilo prema gužvi i čekanju, čovjek bi zaključio da je socijalizam još dobra zdravlja</p>
<p>JOSIP ŽUPANOV</p>
<p>Veliki redovi, repovi što su se potkraj svibnja i na početku lipnja pojavili pred uredima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao da nisu nikoga iznenadili. U novinskim naslovima nema pitanja: Zar opet?</p>
<p>Naime, poznata je stvar da su repovi bili zaštitni znak socijalizma. U socijalizmu se uvijek nešto dijelilo: čak su se »dijelile« plaće, viškovi i mirovine.</p>
<p>Što li se to sada dijeli? Pa, dijele se, odnosno prodaju oprosti od novčane participacije. A prodavanje oprosta je dobro poznata europska tradicija.</p>
<p>Ali, kako bilo, takve megarepove ipak nitko nije očekivao, premda su manji repovi i repići ostali i dalje dio naše svakidašnjice i nakon propasti socijalizma, čak i tamo gdje bismo ih najmanje očekivali – u privatnim bankama. O zdravstvenim ustanovama da i ne govorim. Kad bi se sudilo prema gužvi i čekanju, čovjek bi zaključio da je socijalizam još dobra zdravlja.</p>
<p>Ali čekanje u redu je također neka poruka, neka komunikacija. Pa kakva je to poruka? </p>
<p>Pokušat ću na to odgovoriti jednim vicem iz doba socijalizma.</p>
<p>Neki čovjek koji se spremao na dugo putovanje, razmišljao je kako da smanjio trošak i došao je do zaključka da bi najjeftinije prošao ako sama sebe pošalje na odredište kao poštanski paket.</p>
<p>No stvar je zapela na papirologiji: kako deklarirati sadržaj paketa? Pa ipak poštanski se službenik dosjetio: sadržaj paketa je uzorak bez vrijednosti.</p>
<p>Dakako, to se u stvarnosti nikad nije dogodilo. Ali kako kaže talijanska poslovica: se non e vero e ben trovato (Ako nije istinito, dobro je smišljeno).</p>
<p>Takvu poruku sažeo je sovjetski pjesnik Vladimir Majakovski u stihovima: »Jedinka je nula, a što nula vrijedi«. On je vjerovao da veliku vrijednost ima kolektiv.</p>
<p>Ali s matematičkoga stajališta nije bio u pravu. Ako je pojedinac sam za sebe nula, onda je skupina od deset tisuća ljudi deset tisuća nula. A deset tisuća nula vrijedi toliko koliko vrijedi jedna nula.</p>
<p>Pa ipak za razumijevanje poruke dugih repova, treba se prisjetiti E. Gofmana. Govoreći o različitim oblicima stigmatizacije, on govori i o tome kako pojedinac ili skupina mogu biti tretirani kao »neosoba« ili neosobe (non-person).</p>
<p>U konkretnom slučaju, znalo se unaprijed tko će satima drežditi pred vratima ureda HZZO-a. Znalo se da će to biti u prvom redu umirovljenici, invalidi, bolesnici i osobe u dubokoj starosti. Oni su u mnogim svakodnevnim interakcijama tretirani kao obilježene neosobe. U našem društvu (i ne samo u našem) starost, kronična bolest i tjelesni invaliditet jesu stigma (ili neka vrst obilježenosti ili žigosanosti).</p>
<p>Prema tome, dugi sati čekanja, čak i na kiši, padanje u nesvijest i slični fenomeni samo potvrđuju njihov status obilježenosti. Drugim riječima, »uzorak bez vrijednosti« nije puki štos nego oznaka društvenog statusa.</p>
<p>U novinskim izvješćima nisam nigdje pročitao da je te redove osiguravala policija ili da je u blizini dežurala ekipa hitne medicinske pomoći. Dakle, to okupljanje bilo je i službeno definirano kao posve drukčije od okupljanja na nogometnim stadionima.</p>
<p>Takvu definiciju situacije prihvatili su svi akteri: prihvatili su je odgovorni dužnosnici zdravstvene službe, prihvatilo ju je operativno osoblje HZZO-a, prihvatili su je svi čekači u redovima, prihvatila ju je i šira javnost.</p>
<p>Što se tiče visokih dužnosnika, nismo čuli nikakvu javnu ispriku ili i da je nedaj bože neki odgovorni dužnosnik počinio harakiri (pa nismo mi Japan).</p>
<p>Operativci HZZO-a u svojim televizijskim nastupima isticali su velike napore svoje i šalterskih službenika da obave posao radeći do u kasne večernje sate. Posebno su isticali teškoće koje su proizašle iz totalnih i naglih promjena programa i sustava. Televizijski gledaoci su mogli steći dojam da su to pravi heroji koji izgaraju na radu pa koji zaslužuju svaku pohvalu.</p>
<p>Čekačima sigurno nije bilo drago što moraju tako dugo čekati, ali i oni su prihvatili da tako mora biti, pa je za njih ta cijela zavrzlama bila neka vrst elementarne nepogode, koja se nije mogla izbjeći. Dale, takva im je sudbina.</p>
<p>To isto misli i šira javnost i u tome se svi slažu.</p>
<p>Istina, šira javnost vjerojatno nije nikad čula za »operacijsko istraživanje« što je izumljeno u vrijeme Drugog svjetskog rata, kako bi se organiziranjem konvoja smanjili gubitci brodova na svjetskim morima.</p>
<p>A još manje im je poznato da se u sklopu operacijskih istraživanja poslije rata razvila i posebna »teorija repova« kojoj je bio cilj da se na minimum svedu repovi pred šalterima.</p>
<p>Ne može se zamjeriti običnim ljudima zato što ne znaju te nove tehnike, ali se može zamjeriti stvarnim ili navodnim menadžerima zdravstvene službe ako im nije poznato operacijsko istraživanje i teorija repova. Što tu reći, osim navođenja Krležina stiha: »Kaj zna muž kaj čokolada«.</p>
<p>Sve to zapravo govori da se u Hrvatskoj dogodilo komunikacijsko čudo: da je postignut opći konsenzus o tome da se oprosti od participacije kupuju na najprimitivniji, moglo bi se reći na pretpotopni način kakav je teško zamisliti u civiliziranim zapadnim zemljama.</p>
<p>Nije čudo u tome što se obavljanje administrativnih poslova na primitivan balkanski način prihvaća kao nešto samorazumljivo. </p>
<p>Čudo je u tome što je u jednoj duboko pocijepanoj zemlji, u kojoj je teško naši pojedinca koji se slaže sam sa sobom postignut konsenzus.</p>
<p>Taj konsenzus počiva na određenoj kulturnoj matrici koju je ruski povjesničar i pisac Andrej Amarlik opisao u Rusiji sredinom prošlog stoljeća u knjizi koja nosi orwellovski naslov »Hoće li Sovjetski Savez preživjeti 1984. godinu«.</p>
<p>»Bilo zbog povijesnih tradicija ili drugog razloga ideje samouprave, jednakosti pred zakonom i osobne slobode – i odgovornosti što je s njima povezano – gotovo su neshvatljive ruskom narodu. Većini je ljudi i sama riječ 'sloboda' sinonim za 'nered' ili prigoda da se nekažnjeno upuste u neku vrst antisocijalne i opasne aktivnosti.</p>
<p>A glede poštivanja prava pojedinca kao takvog, ta ideja naprosto izaziva zbunjenost. Čovjek može poštivati snagu, vlast, pa čak i intelekt i obrazovanje, ali je za narodno shvaćanje apsurdno da bi ljudska ličnost trebala biti ikakva vrijednost. Kao narod, mi nismo korisnici europske humanističke tradicije. U ruskoj povijesti čovjek je uvijek bio sredstvo a nikad ni u kojem smislu cilj«. I o nama priča govori. </p>
<p>Autor je sveučilišni profesor u mirovini, redoviti je član HAZU.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Inspektor zbog sigurnosti zabranio devet atraktivnih točaka</p>
<p>»U petak smo cijelo poslijepodne pregovarali i čekali na pozitivan odgovor iz Ministarstva pomorstva, prometa i veza, ali problem je nastao, kad je Miroslav Borković, inspektor ministarstva unatoč dopuštenju ministra Maria Kovača odlučio otkazati miting, zbog sigurnosti«, rekao je Silvije Sekulić, tajnik Zagrebačkog zrakoplovnog saveza / Miting je ipak održan na radost Zagrepčana</p>
<p>Ovogodišnji aeromiting pod nazivom »Aeromiting 2002.« održao se u nedjelju na savskom nasipu ispred zgrade Kockice na Prisavlju i, unatoč mnogim problemima organizatora Zagrebačkog zrakoplovnog saveza, oduševio je Zagrepčane.</p>
<p>O problemima je govorio Silvije Sekulić, tajnik Zagrebačkog zrakoplovnog saveza, koji je rekao da »miting skoro nije održan«.</p>
<p> »U petak smo cijelo poslijepodne pregovarali i čekali na pozitivan odgovor iz Ministarstva pomorstva, prometa i veza, ali problem je nastao, kad je Miroslav Borković, inspektor ministarstva unatoč dopuštenju ministra Maria Kovača odlučio otkazati miting, zbog »sigurnosti«, rekao je Sekulić.</p>
<p>Iz tog razloga, program, koji je trebao imati 26 točaka, reduciran je na njih 17. »Svi letački programi koji su uključivali slijetanje, a bilo ih je devet, zabranjeni su. U planu je bilo i spuštanje jedrilica i aviona, tako da je i građanima trebala biti pružena prilika za panoramski let, ali ni dozvola za slijetanje nije odobrena«, požalio se Sekulić.</p>
<p>No, bez obzira i takav, prema riječima organizatora, »okrnjeni« program Zagrepčani su znali pozdraviti pa su, unatoč temperaturi od 30 stupnjeva Celzijevih, bili oduševljeni letačkim akrobacijama, posebice MIG-ova HRZ-a. Jedan od posjetitelja se oduševio akrobacijama helikoptera Ministarstva unutarnjih poslova, dok su djeca najviše promatrala minijaturne modele aviona.</p>
<p> Najviše ovacija je bilo upućeno padobrancima, koji si iskakali s visine od 2000 metara. Stariji posjetitelji su se s sjetom prisjećali »boljih« dana aeromitinga, održavanih '80-ih godina, pod nazivom »Trnjanski kresovi«. Tada se, naime, moglo puno više vidjeti, a moglo se i letjeti avionom.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Oldtimerima kroz tradicionalna turistička odredišta Zagrepčana</p>
<p>Reli je okupio nešto više od 150 starih automobila i motocikala / U restauraciju Forda A Phaeton iz 1927. godine Željko Skukan je utrošio čak 5000 sati / Krešimiru »Topolinu« Majeru trebalo je 14 sati da se iz Njemačke doveze crvenim Fiatom124 spider iz 1973.</p>
<p>Oldtimer klub Zagreb organizirao je u nedjelju, svoj 17. reli, koji je okupio nešto više od 150 starih automobila i motocikala. Start relija bio je označen ispred zgrade Automehanika servisa u Zvonimirovoj 25, odakle se nastavljao kroz Kašinu, sve do Marije Bistrice. Cilj 80-ak kilometara dugačkog relija bio je u Ilici, kod restorana »K Pivovari«.</p>
<p>Predsjednik Oldtimer kluba Zagreb, najstarijeg takvog kluba u Hrvatskoj, Ivan Špehar rekao je »kako je želja da se ovom manifestacijom ukaže na značaj očuvanja baštine tehničke kulture, kao i oživljavanje tradicionalnih turističkih odredišta Zagrepčana«. Obzirom da se vozilo kroz Mariju Bistricu, u povodu relija izrađen je jedinstveni suvenir - licitarski automobil.</p>
<p>Na dan ovog natjecanja, osnovana je 1903. tvornica automobila Ford, pa je zbog toga, ali i zbog svoje starosti i očuvanosti, počasnim startnim brojem (1) označen najstariji »sudionik« relija - Ford A Phaeton iz davne 1927. godine. Vlasnik Zagrepčanin Željko Skukan utrošio je za restauraciju čak 5000 radnih sati. »Auto sam zapazio u jednom selu iznad Splita, gdje sam ga, prije sedam godina i kupio. Bio je u takvom stanju da je kroz njega raslo drvo i jedva smo ga uspjeli pomaknuti«, prisjećao se Skukan. Da bi automobil doveo u izuzetno stanje, u kakvom je danas, Skukan je tražio dijelove čak i po američkim farmama blizu granice s Kanadom. </p>
<p>Ipak, prisutni stručnjaci su kao ponajbolje restaurirani automobil spominjali Porsche 911 T iz 1969., vlasnika Dr. Radovana Marjanovića Kavanagha. Na Porscheu, tvrdi Kavanagh ne postoji niti najsitniji dio koji nije bio rastavljen i, ako je potrebno, zamijenjen. Jedini primjerak Fiata 508 Balilla (1936.) u kabriolet izvedbi iz Dubrovnika je dopremio Perica Deranja. Crveni je »autić«, kaže Dubrovčan, bio zahtijevan za urediti jer ima mnoge dijelove od drveta. Inače, ta je Balilla sudjelovala u mnogim oldtimer susretima, »glumila« je u domaćim filmovima, a u tom se automobilu prilikom svog vjenčanja vozio Željko Bebek. Deranja je kazao kako se ne plaši da će mu se auto za vrijeme natjecanja pokvariti.</p>
<p>Još jedan automobil crvene boje bio je Fiat kabriolet, ali model 124 spider iz 1973. godine sa 100 KS. Njega je iz Oberndorfa u Njemačkoj dovezao Krešimir Majer. On posjeduje još pet »fiata« topolina, pa ga ljudi zovu »Topolino Majer«. Gost iz Njemačke vozio se 900 kilometara da bi prisustvovao ovom susretu, za što mu je trebalo 14 sati. Sportski Fiat, čiji motor »prede« kao nov i prema navodima vlasnika još uvijek može postići <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> veću od 170 kilometara na sat, međutim nije zakazao.</p>
<p>Najstariji motocikl bio je zeleni Harley Davidson V 1200 (1930.) s prikolicom, vlasnika Lukice Rake iz Splita. Kupio ga je prije 30 godina, »dok se još nije prepoznavala njegova vrijednost«. Ovaj Harley još uvijek ima prvi lak, a uz njega Raka ima još pet motora istog proizvođača. Zanimljiv je bio i prikoličar Zündapp 750 iz 1944., Zlatka Jakovljevića.</p>
<p>Tehnički muzej nije, kako se najavljivalo, sudjelovao sa svojim ambulantnim Citröenom zbog kvara na hidraulici.</p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Nagrada za najuzorniju školu u Sesvetski Kraljevec</p>
<p>Socijaldemokratski forum žena SDP-a Zagreba, Klub drevnih Zagrepčana »Zagreb 1899« i Turistička zajednica grada Zagreba dodijelili su u subotu u dvorani Ine-naftaplina priznanja i nagrade najuzornijim učenicima i školama koje su u protekloj godini sudjelovali u pilot- projektu »Dobrim građanstvom protiv nasilja«.</p>
<p> Akcija se provodila u sedam zagrebačkih osnovnih škola: Augusta Šenoe, Sesvetski Kraljevec, Ivana Mažuranić, Većeslav Holjevac, Trnsko, Izidor Kršnjavi i Nikola Tesla, a za naj-školu izabrana je škola iz Sesvetskog Kraljevca, koja je osvojila televozor, dok su nagrađeni i naj-učenici: Filip Franjić iz OŠ I. Kršnjavoga i Ines Primorac iz OŠ S. Kraljevec. </p>
<p>Iz svake je škole još je deset učenika primilo priznanja, a nagrađeni su jednodnevnim izletom na Plitvice i ulaznicama za kazališnu predstavu. M. M.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Za srednjoškolce 1000 mjesta u domovima</p>
<p>Natječaj za primanje imanje u učeničke domove, koji pružaju usluge smještaja i prehrane učenicima iz drugih županija, povratnicima i stranim državljanima, traje usporedo s natječajem za upis u srednje škole. Prijave za prvi ljetni krug upisa su u školama 27. i 28. lipnja od 8 do 16 sati, a objava rezultata 2. srpnja do podneva. Idući dan učenici će se upisivati u prvi razred.</p>
<p> Učenik se upisuje nakon što iz škole donese potvrdu o upisanom prvom razredu. Ove godine je u 15 učeničkih domova u Zagrebu slobodno oko 1000 mjesta, od toga 100 u muškim domovima, 234 u ženskim i 625 u onim mješovitim. </p>
<p>Zagrebačke će srednje škole u slijedeću školsku godinu upisati oko 12.100 završenih osnovaca. M. M.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Školska nastava od jeseni i u bolnicama</p>
<p>Djeca koja zbog bolesti dulje vrijeme borave u zagrebačkim bolnicama Rebro, Srebrnjak i KBC Zagreb, neće više propuštati nastavu, jer će se na dječjim odjelima tih bolnica od slijedeće školske godine ustrojiti redovna nastava.</p>
<p>Ideju o ustroju bolničkih razrednih odjela Ministarstvu prosvjete i športa predložile su Klinika za pedijatriju Rebro, Klinika za kirurgiju u Zavodu za dječju kirurgiju i urologiju KBC-a Zagreb i Specijalna bolnica za bolesti dišnog sustava djece i mladeži Srebrnjak.</p>
<p>Ministarstvo prosvjete je prijedlog uputilo Gradskom uredu za obrazovanje i šport, koji ga je istom prihvatio i snosit će materijalne troškove sukladno odluci Vlade RH o kriterijima i mjerilima za osiguravanje minimalnog financijskog standarda javnih potreba osnovnog školstva u 2002. godini.</p>
<p>Kako smo saznali u Gradskom uredu za obrazovanje i šport, prema redovitim ili posebnim uvjetima nastavu može ustrojiti i organizirati najbliža osnovna škola, što je u ovom slučaju Osnovna škola Jordanovac.</p>
<p>Prema riječima ravnateljice te škole Vere Borovec, kriteriji prema kojima će se ustrojiti bolnički nastavni odjeli su određivanje broja i sastava odjela koji su, pak, određeni vrstom bolesti, zatim učestalost boravka djece u bolnici, moguće poteškoće vezane uz pokretljivost i sposobnost učenja, te organizacija medicinske skrbi u bolnici.</p>
<p>»Broj djece na tim odjelima varira, ali će u sve tri bolnice biti u prosjeku 90 djece dnevno, od toga pet odjela na Rebru, dva na Srebrnjaku i jedan na Zavodu za dječju kirurgiju i urologiju«, rekla nam je Vera Borovec naglašavajući za glavni cilj omogućiti djetetu kontinuitet u obrazovanju i lakši povratak u matičnu školu. Bolesna djeca zahtijevaju multidisciplinaran pristup, nastavlja V. Borovec, odnosno dodatnu pripremu prilagođenu tim specifičnostima, a sadržaji koje škola nudi kao odgojno- obrazovna institucija primarni su na emocionalnom, odgojnom i kreativnom planu. </p>
<p>Budući da takva obveza zahtijeva veći angažman učitelja, škola će do jeseni u radni odnos primiti po tri nova nastavnika za razrednu, odnosno predmetnu nastavu.</p>
<p>Bolničko školovanje djece zaživjelo je u Rijeci prije čak 50 godina, a u Zagrebu je prvi put organizirano prije deset godina na dječjem onkološkom odjelu bolnice na Šalati. Kako saznajemo, Osnovna škola I.G.Kovačić, koja na tom odjelu organizira nastavu, uskoro će isto raditi i na odjelu ortopedije.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Djeca zabavljala Novi Zagreb</p>
<p>Više od 400 djece okupljenih u brojnim zagrebačkim zborovima i plesnim grupama nastupilo je u nedjelju na petom jubilarnom multimedijskom susretu »Nebo iznad Trnskog 2002«.</p>
<p>Program održan na otvorenom prostoru, sportskog igralištu u Trnskom i trajao je sve do 24 sata.</p>
<p>Pjesma, ples, gluma, sviranje, prvi manekenski koraci bili su sve ono što su djeca različitih uzrasta pokazala okupljenima, a koje je velika vrućina natjerala da to promatraju udaljeni od pozornice,u sigurnosti hlada obližnjih stabala.</p>
<p> U večernjem zabavnom programu sudjelovali su i rock legende 60-tih Drago Mlinarec, te VIS Lutke, a u drugom dijelu Branimir Mihaljević i Vladimir Kočiš-Zec. A. N.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="18">
<p>Kinezi proslavili Festival zmaja</p>
<p>ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> – U nedjelju je bio peti i ujedno posljednji dan Festivala zmaja, koji je u kineskoj kulturi i tradiciji, nakon Kineske nove godine, najveći blagdan koji se svake godine obilježava u svim krajevima te velike zemlje, ali i među Kinezima u drugim dijelovima svijeta. </p>
<p>Na koji način Kinezi svečano obilježavaju tih pet dana koji su po našem kalendaru u lipnju, a po kineskom u svibnju, saznali smo od kineskog bračnog para Xiae Aizhen i Chena Changkanga. Dvoje umirovljenika ovih dana borave u Zagrebu gdje su došli prvi put, kako bi vidjeli svoje unuke, 14-mjesečne blizance djevojčicu Shi i dječaka Chija, koji su rođeni u Hrvatskoj budući da njihovi roditelji vode kineski restoran »Asia« u Zagrebu. </p>
<p>Za vrijeme velikog festivala, ljudi se u Kini čamcima koji na pramcu imaju izrezbarene drvene zmajeve spuštaju niz rijeke u znak sjećanja na Qu Yuana, pjesnika koji je umro 278 godina prije Krista skokom u rijeku Mi Nu Jiang. Kako nam je ispričao Chen Changkang, Qu Yuan je bio veliki domoljub i stoga omiljen među kineskim narodom, a smrt je izabrao jer nije htio služiti dinastiji Ren. U želji da mu spase život ljudi su čamcima krenuli niz rijeku u koju su bacali kolačiće od lijepljene riže kako ribe ne bi pojele tijelo obožavanog pjesnika.</p>
<p> Dakako, nisu ga pronašli, no i danas Kinezi u znak sjećanja jedu ljepljive rižine slatke i slane kolačiće punjene pireom od crvenog graha koji se pet sati kuhaju dobro zamotani u aromatično bambusovo lišće. Također se na rijekama priređuju utrke brodova-zmajeva koje predvode bubnjari svirajući tradicionalne melodije.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>»Washington Post« objavio putopis o Dubrovniku </p>
<p>WASHINGTON, 16. lipnja </p>
<p> - Nedjeljni je Washington Post u redovitom podlisku »Putovanja« objavio opširan tekst o Dubrovniku i Hrvatskoj.</p>
<p>Autori, Daniel Zwerdling-Rothschild, novinar američkog Nacionalnog javnog radija (NPR), i njegova supruga Barbara Zwerdling-Rothschild, psihoterapeutica, ispisali su osobni dnevnik uspomena i opažanja s odmora u Dubrovniku.</p>
<p>U njihovu tekstu isprepliću se sjećanja na gostoljubive domaćine Antuna i Mariju, prikazi Dubrovnika, podsjećanja na stradanja tijekom Domovinskog rata, kratke povijesne natuknice i upoznavanje s nekim od kulinarskih specijaliteta.</p>
<p>Dugački putopis odražava posvemašnje oduševljenje Zwerdling-Rothschildovih odmorom koji su proveli, povijesnim i kulturnim znamenitostima, ali nadasve ljudima u Hrvatskoj.</p>
<p>Uz tekst, Washington Post objavljuje i podatke o najpovoljnijim načinima putovanja do Dubrovnika, preporuča gdje odsjesti i što i gdje jesti, te daje korisne telefonske brojeve i web-adrese, uključujući one Hrvatske turističke zajednice. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Hoće li Oscar dobiti novi vizualni identitet?</p>
<p>LOS ANGELES, 16. lipnja</p>
<p> – Američka Akademija filmskih znanosti i umjetnosti, odgovorna za dodjelu Oscara, pokrenula je parnicu za dobivanje isključivog prava na dizajn omiljenog zlatnog kipića. Sudskim postupkom, koji je pokrenut u ponedjeljak u Los Angelesu, Akademija želi da se nasljednici kipara Georgea Stanleyja odreknu bilo kakvog prava na dizajn Oscara. </p>
<p>Ovaj je potez Akademija poduzela nakon što je od Richarda Eddyja, sina Stanleyjeve udovice, primila dopis kojim on polaže pravo na autorstvo i intelektualno vlasništvo Oscara u nekoliko država. </p>
<p>Richard Eddy tvrdi da je zakoniti vlasnik dizajna nagrade u SAD-u, Velikoj Britaniji i državama Commonwealtha i ističe da u Velikoj Britaniji Akademija krši njegova prava na intelektualno vlasništvo. </p>
<p>Akademija je objavila da je sudski postupak pokrenut kako bi Eddy bio spriječen da polaže daljnja prava na Oscara. </p>
<p>»Akademija smatra da bi Eddy mogao pokušati tražiti svoja prava i u SAD-u«, izjavila je Akademija u sudskoj tužbi, u kojoj zahtijeva od suda da opovrgne autorska prava Richarda Eddyja u SAD-u. Akademija je Stanleyja izabrala između nekoliko dizajnera ubrzo nakon svojeg osnivanja 1927. godine i tvrdi da Stanley »nikad nije opovrgavao Akademijino autorsko vlasništvo nad kipićem Oscara«. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Mugabe se boji veleposlanika koji je bio u Beogradu kad je padao Milošević</p>
<p>LONDON, 16. lipnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Vlasti u Zimbabveu stavile su pod cjelodnevni nadzor policije i tajnih službi britanskog veleposlanika u toj zemlji, Briana Donnellyja, optuživši ga da je navodno pokušao organizirati rušenje režima te zemlje. Vladin list Daily Herald, koji izlazi u Harareu, tvrdi da je Donnelly »obavještajac visokog profila«, koga je London poslao u Zimbabve da izvede »operaciju kao sa Miloševićem, odnosno da s vlasti sruši predsjednika Mugabea«. Aluzija na Miloševića navedena je stoga što je Donnelly bio britanski diplomat u Beogradu u vrijeme Miloševićeva pada. </p>
<p>U istom članku list sumnjiči Briana Donnellyja za uplitanje u politički život Zimbabvea. Velika Britanija, bivši kolonijalni gospodar te zemlje, nekadašnje Rodezije, kritična je prema Mugabeovom režimu zato što se služi nasiljem i zastrašivanjem političkih protivnika, te bijelih farmera. London također tvrdi da je Mugabe namještanjem glasova osigurao pobjedu na nedavnim izborima. </p>
<p>Zapadni promatrači smatraju kako je izvješće u Daily Heraldu znak da Mugabe priprema novu čistku među oporbom. Taj list tvrdi, inače, da su dva zimbabveanska oporbenjaka, Sternford Moyo i Wilbert Mapobere, pisali britanskom veleposlaniku, izrazivši zahvalnost za podršku Britanije u »vraćanju zakonskog poretka«.</p>
<p>Odnosi Londona i Hararea postaju sve napetiji, još od veljače 2000. godie, kada jeMugabe dao mig naoružanim skupinama takozvanih ratnih veterana, da bijelim farmerima u Zimbabveu nasilno otmu farme. Foreign Office međutim odbija navode zimbabveanskog tiska o diplomatu Donnellyju kao »neutemeljene«. Britansko ministarstvo vanjskih poslova tvrdi kako nije točno da je on bio umiješan u aktivnosti koje nisu sukladne s njegovim diplomatskim statusom. »Britanski veleposlanik nije, niti je ikada bio, upleten u tu vrstu aktivnosti«, kaže se u službenom priopćenju.</p>
<p>Briana Donnellyja njegov diplomatski status štiti od hapšenja. List »Daily Herald« tvrdi kako taj britanski diplomat nije jedini koji je stavljen pod nadzor. »Prati se i niz odvjetnika, medijskih ličnosti, farmera i poslovnih ljdi koji su posjećivali g. Donnellyja« navodi list. Dok režim u Harareu kritizira London zbog prevelikog miješanja u unutrašnje poslove Zimbabvea, Međunarodna krizna grupa, došla je od upravo suprotnog zaključka. Taj neovisni politički institut sa sjedištem u Bruxellesu nedavno je izdao upozorenje da EU mirno promatra kako Zimbabve klizi prema krvavom građanskom ratu. Krizna skupina zagovara uvođenje sankcija protiv Mugabeovog režima. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>U Spamvilleu otvoren muzej mesnog doručka</p>
<p>AUSTIN/ ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> - U Austinu u Minnesoti ovoga je vikenda i službeno otvoren muzej Spama, prvog mesnog doručka ili začinjene konzervirane usitnjene šunke, legendarnog proizvoda koji je tijekom i poslije rata prehranio američku vojsku, ratnu industriju i saveznike te u 65 godina ostavio dubok trag u američkoj popularnoj kulturi. Po svom najslavnijem proizvodu, gradić Austin čak i poluslužbeno nosi nadimak »Spamtown«.</p>
<p>Prava obljetnica Spama je oko Nove godine, jer je ime Spam, skraćenica od Spiced Ham, nastalo na novogodišnjoj zabavi Jaya Hormela, vlasnika mesne industrije Hormel Foods, kada je jedan od sudionika dobio prvu nagradu na natječaju za ime novoga proizvoda.</p>
<p> Iako muzej posjetitelje prima još od prošle jeseni, svečano je otvaranje odgođeno zbog terorističkih napada 11. rujna sve do ovoga vikenda, kada su na svečanom otvorenju sudjelovali mnogi poznati radijski i televizijski zabavljači iz najslavnijih dana reklama i sponzoriranih emisija. </p>
<p>Posjetitelji muzeja mogu na velikom prostoru vidjeti proizvodnju konzervi, pa čak i raditi na tekućoj vrpci za proizvodnju lažnih, suvenirskih, konzervi. </p>
<p>Najveći dio izložaka bavi se reklamama za Spam u proteklih šest desetljeća i ulogom konzervirane šunke u II. svjetskom ratu i poslijeratnoj obnovi Europe i Azije.</p>
<p> Tako je izložena, a u nedjelju i službeno posvećena ratnim veteranima, posebna izložba o ratnoj proizvodnji i vojnicima kojima je Spam »izlazio na uši«, a prema autentičnim fotografijama izrađena je i rekonstrukcija prave američke vojne baze u jugoistočnoj Aziji, nazvane, pogodite zašto, »Spamville«. </p>
<p>Posebna je soba posvećena jednoj epizodi humorističke serije »Leteći cirkus Montyja Pythona« u kojoj se riječ Spam izgovara nekoliko stotina puta i kojom je »zapečaćen« postmoderni popkulturni status Spama. D. B.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Britanski navijač žali se na japanski pritvor</p>
<p>NIIGATA, 16. lipnja</p>
<p> - Britanac koji se već dva tjedna nalazi u japanskom zatvoru zbog prodaje ulaznice za utakmicu Svjetskog nogometnog prvenstva zatražio je u petak puštanje na slobodu tvrdeći da je kažnjen više nego zaslužuje. John Jones, četrdesettrogodišnji draguljar iz Londona, uhićen je 1. lipnja u blizini stadiona u Niigati zbog prodaje jedne ulaznice za susret Irske i Kameruna slučajnom prolazniku i zbog nenošenja putovnice. Jones se sudu požalio na nehumane uvjete života i tretman kojem je podvrgnut u zatvoru iako je odmah priznao krivnju i pristao platiti kaznu. </p>
<p>Rekao je da ga policija drži zatvorenog u maloj sobi 24 sata dnevno, svaki dan par sati nasilno ispituje, da mu ne dozvoljava tjelovježbu ni tuširanje. »Ne mogu jesti, ne mogu spavati. Najradije bih se ubio«, požalio se. Japanski propisi dopuštaju držanje osumnjičenika u pritvoru do 23 dana bez podizanja optužnice. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="24">
<p>Izgubljena bitka Kevina Costnera</p>
<p>Film »10. stepenica« Toma Shadyaca s Kevinom Costnerom u glavnoj ulozi nesuvisla je i konfuzna priča o duhovima koji opsjedaju glavnoga junaka nesposobnog da se suoči sa smrću žene </p>
<p>Kevin Costner igrao je u filmu »Poruka iz boce« udovca koji se ne može pomiriti sa smrću svoje prekrasne žene i neprekidno joj šalje poruke koje u bocama baca u ocean. No, publika je ostala prilično hladna na ta njegova isprazna srcedrapateljna šmrcanja. Ipak, to nije pokolebalo Costnera, koji nastavlja istim stilom pa u najnovijemu filmu »10. stepenica« (»Dragonfly«) ponovno igra udovca koji luduje od patnje zbog smrti svoje voljene i prekrasne supruge. Ovoga puta on je liječnik, a ne morski vuk, a da bi film dobio na »tenziji« i približio se širemu krugu gledateljstva, ubačeni su duhovi koji opsjedaju dobrog doktora.</p>
<p> Uzalud, jer čini se da Costneru više ni duhovi ne mogu pomoći u njegovoj posljednjih godina potpuno promašenoj karijeri, prije svega zbog loših izbora uloga i krive orijentacije na takozvanu komercijalnu stranu, koja nikada nije mogla ni trebala biti glavni oslonac uspjeha. Costner je, doduše, uvijek bio sklon igranju opsjednutih likova koji vide i ono što je nama svima promaklo, poput vojnika koji prelazi na suprotnu stranu, Indijancima, u »Plesu s vukovima« ili teoretičara konspiracije Jima Garrisona u »JFK«, ali tada je bila riječ o intrigantnim, razgrađenim i zanimljivim likovima, što se nikako ne bi moglo reći za Costnerove uloge i filmove zadnjih godina. Čini se da bi psiholozi imali mnogo više posla od gledatelja, jer nije nezanimljiva razrada teorije snalaženja i opstanka u kritičnim muškim godinama, posebno za nekada slavne i obožavane zavodnike. Harrison Ford bježi od kuće i obitelji, a vraća se Indiana Jonesu, Costner bježi od kuće i obitelji, a obraća se ulogama »svetačkih« udovaca koji su odani svojim ženama i poslije njihove smrti, pa makar i uz pomoć duhova. Sada je izvjesno da su ciljevi i mogućnosti Kevina Costnera potpuno drugačiji od onih koje svojom glumom čine i postižu Carrey, Murphy i Williams. Dok se oni neprekidno šale na vlastiti račun, urnebesno nas zabavljajući, dotle Costner čini sve da ga prihvatimo »za ozbiljno«, nesvjestan da je pri tome beskrajno dosadan, neuvjerljiv i lažan. Sadržaj je »klasično« hollywoodski: on je liječnik savjestan u svome poslu, kojemu se potpuno predaje nakon što mu supruga tragično pogiba u džunglama Venecuele, kamo je unatoč trudnoći otišla u humanitarnu misiju. Premda se kao liječnik neprekidno susreće sa smrću, on se ne može pomiriti s gubitkom supruge, pa se predaje naoko sitnim, ali bitnim znakovima koji mu se počinju javljati kao poruke da ona ipak komunicira s njim i nakon što je umrla. Posebno su dramatične one »poruke« koje dobiva preko djece s onkološkoga odjela nakon što su preživjela kliničku smrt,...</p>
<p>No, sve je smušeno, konfuzno, nerazumljivo i nedorečeno. Kao da se čak tri scenarista (Brandon Camp, Mike Thompson i David Seltzer) nisu mogli dogovoriti o čemu se, zapravo, u ovome filmu radi, o medicinskim fenomenima ili okultnim seansama. Tako je i redatelju preostalo da se snalazi u vlastitim žanrovskim porivima, rastrgan između melodrame, horrora i thrillera.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Tko je Yasmina Khadra?</p>
<p>Tek kad sam se sakrio iza pseudonima, mogao sam slobodno pisati – kaže Khadra, književnik koji je otkrivši tek lani svoj pravi identitet šokirao javnost</p>
<p>ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> – Godinama je Yasmina Khadra objavljivala knjige koje su potresale publiku u Francuskoj i u drugim europskim zemljama. Pod pseudonimom Yasmina Khadra krio se zapravo Mohammed Moulessehoul, viši časnik alžirske vojske. Prije tri godine, u dobi od 45 godina, Moulessehoul je odlučio povući se iz vojske, otkriti svoj identitet i potpuno se posvetiti pisanju. Knjigom »L'Ecrivain« (Pisac), objavljenom kod francuskoga izdavača Julliarda 2001. godine, novinarima otkriva svoje pravo ime i šokira javnost. </p>
<p>Naša publika imala je prigodu susresti se s ovim zanimljivim piscem na književnoj večeri, održanoj u petak u Medijateci Francuskoga instituta. O popularnome alžirskom piscu govorili su tom prigodom prof. Marija Paprašarovski s Katedre za francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te Frédéric Germain, lektor francuskoga jezika na istome fakultetu.</p>
<p>»Nisam želio prihvatiti cenzuriranje svojih tekstova, što mi je bilo nametnuto kao vojniku u okružju oštroga alžirskog političkog sustava. Tek kad sam se sakrio iza pseudonima, mogao sam slobodno pisati. Dugo vremena bio sam između vojničke i književne karijere, a na kraju sam izabrao književnu. U Francusku, koju smatram svojom zemljom zbog jezika, otišao sam prije dvije godine da vidim koliko mogu postići u odnosu prema drugim književnicima«, objasnio je pisac, istaknuvši da ne prihvaća bilo kakvu katalogizaciju prema etničkoj pripadnosti, te da on prije svega želi biti pisac.</p>
<p>Moulessehoulov je stil izravan, jednostavan i pročišćen, teme koje obrađuje intrigantne, s elementima humora, a njegove se knjige čitaju u jednome dahu. U do sada objavljenim djelima – »Luđak sa skalpelom«, »Sajam«, »Dvostruko bijelo«, »Jesen obmana«, »Gospodnji jaganjci«, »O čemu sanjaju vukovi« te u trilogiji kriminalističkih romana o inspektoru Llobu, koja mu je i donijela slavu – taj pisac progovara o patnji Alžira i o tome zašto je jedna zemlja, koja je, kako ističe, mogla biti velika, otišla prema moralnoj bijedi. Njegove posljednje dvije knjige, »Pisac« i »Privid riječi«, zapravo su autobiografske. Moulessehoul je na kraju otkrio da će nastaviti pisati svoju kriminalističku trilogiju, te da će krajem kolovoza u Francuskoj izaći njegova nova knjiga – ljubavna priča o Afganistanu.</p>
<p>Sandra-Viktorija Antić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Bioetički ispiti u novoj epohi</p>
<p>Održat će se međunarodni simpozij »Bioetika i nova epoha« i okrugli stol »Mjesto i uloga etičkih komiteta u bioetičkoj teoriji i praksi« te bogat kulturno-umjetnički program</p>
<p>ZAGREB,16. lipnja </p>
<p> – Znanstveno-kulturna manifestacija Lošinjski dani bioetike održat će se od 17. do 19. lipnja u Malome Lošinju u organizaciji Hrvatskoga filozofskog društva, Hrvatskoga bioetičkog društva i grada Malog Lošinja. U sklopu manifestacije održat će se i međunarodni simpozij »Bioetika i nova epoha«, okrugli stol o aktualnoj temi te kulturno-umjetnički program.</p>
<p> Kad je prošle godine (od 24. do 26. rujna) u sklopu Desetih dana Frane Petrića održan međunarodni simpozij »Bioetika i znanost u novoj epohi«, bio je to povod i idealna prilika da se uspostavi stalni institucionalni okvir u kojem bi se svake godine održavali bioetičlki skupovi i popratna kulturno-umjetnička događanja u Malom Lošinju. Tako su ustanovljeni ovogodišnji Lošinjski dani bioetike, čijom je stalnom temom postavljen tematski okvir kako bi se osigurao raspon bioetičke rasprave, dok se izabranom temom okruglog stola manifestacija svake godine posebno tematski poentira.</p>
<p>Okrugli će stol ove godine biti posvećen »Mjestu i ulozi etičkih komiteta u bioetičkoj teoriji i praksi«, na kojem će u izlaganjima brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenika i etičara do izražaja doći iskustva o načinu rada i o aktualnim pitanjima i problematici bioetičkih tijela koja se obično zovu etički komiteti, komisije,odbori i povjerenstva.</p>
<p> Kako je najavljeno, rasprava će obuhvatiti pitanja strukture etičkih komiteta, njihovih glavnih ciljeva i svrhe te načina na koji se obrazuju i uvode u rad njihovi članovi. Posebna će pozornost biti posvećena metodama donošenja etičkih odluka i iskustava u rješavanju pitanja s kojima se ta tijela bave. </p>
<p>U sklopu kulturno-umjetničkih programa predviđaju se raznovrsni sadržaji, od kazališnih predstava i koncerata ozbiljne glazbe do izložbi i književnih priredbi.</p>
<p>Lidia Černi</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Zagorje kroz stoljeća</p>
<p>GORNJA STUBICA, 16. lipnja</p>
<p> – Novi stalni postav Muzeja seljačkih buna u Gornjoj Stubici, gotovo tri desetljeća od prvog postava iz 1973., otvorio je u petak na večer ministar kulture Antun Vujić. Autor koncepcije je ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt Vladimir Maleković. On je rekao da je Muzej seljačkih buna u dvorcu Oršić dosadašnjim postavom predstavljao Veliku seljačku bunu iz 1573., a da je novi postav usmjeren poglavito na sociokulturni ambijent Hrvatskog zagorja od srednjeg vijeka do polovine 19. stoljeća. Cilj je prikazati povijesni i kulturni identitet Hrvatskog zagorja i stvaralaštvo njegovih stanovnika u arhitekturi, odijevanju, običajima, vjerovanjima, političkim nazorima, književnosti i drugima umjetnostima, rekao je Maleković. </p>
<p> Jedan dio te baštine, dodao je, predočen je već samim dvorcem Oršić i njegovim pejsažnim ambijentom sa spomenikom Matiji Gupcu, te kapelom sv. Franje Ksaverskoga u sklopu dvorca, koja predočava sakralnu umjetnost Hrvatskoga zagorja. Rekonstrukcijom načina života zagorskoga plemstva od 16. do 19 .stoljeća nastojale su se bilježiti promjene u društvu tijekom vremena. Suvremenim multimedijskim pomagalima predočena je profana arhitektura uglavnom gotička i barokna kao istaknuti prostorni znamen Hrvatskog zagorja.</p>
<p> Otvarajući novi stalni postav Muzeja seljačkih buna, Antun Vujić rekao je da će on pomoći u razumijevanju važnosti zagorske regije koja obuhvaća cijeli sklop vrhunskih zdanja, prvenstveno dvoraca kao što su Veliki tabor, Trakošćan, zatim Galerija Augustinčić u Klanjcu i drugo. Ovo će biti i poticaj za izgradnju novog muzeja krapinskog pračovjeka na lokalitetu Hušnjakovo, rekao je Vujić. O prostornoj zamisli i oblikovanju postava govorio je arhitekt Mario Beusan. Nazočne je pozdravila i ravnateljica Muzeja Goranka Kovačić. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>»Ptičice« na međunarodnoj sceni</p>
<p>Za nastup na prestižnom festivalu koji se ove godine pod nazivom »Euro Thalia« održava u Bratislavi, od 24. do 30. lipnja, uz splitske »ptičice« izabrano je još 12 predstava iz Litve, Portugala, Švedske, Gruzije, Mađarske, Slovenije, Belgije, Francuske, Slovačke, Velike Britanije i Njemačke</p>
<p>SPLIT, 16. lipnja</p>
<p> – Drama »Ptičice« Filipa Šovagovića, u izvedbi splitskoga Hrvatskoga narodnog kazališta, krajem lipnja bit će prikazana na uglednom 6. festivalu Europske kazališne konvencije koji se ove godine pod nazivom »Euro Thalia« održava u Bratislavi. </p>
<p>Za nastup na tome festivalu od 24. do 30. lipnja izabrano je još 12 predstava iz Litve, Portugala, Švedske, Gruzije, Mađarske, Slovenije, Belgije, Francuske, Slovačke, Velike Britanije i Njemačke. U isto vrijeme u Bratislavi će se održati godišnja skupština Europske kazališne konvencije.</p>
<p> »Splitski HNK jedino je hrvatsko kazalište koje je postalo članom Konvencije. Ove godine Skupština će najvjerojatnije promovirati i program projekata koprodukcija, a bit će predstavljena i publikacija s prijevodima dramskih tekstova europskih zemalja. Od hrvatskih tekstova u toj će publikaciji biti objavljene 'Ptičice' Filipa Šovagovića, 'Trovačica' Jurice Pavičića i 'Zaštićena zona' Damira Šodana«, saznajemo u press službi splitskoga Hrvatskog narodnog kazališta.</p>
<p>»Ptičice« su prije dvije sezone premijerno s uspijehom izvedene u sklopu Splitskog ljeta. Predstavu je režirao Paolo Magelli, a u njoj nastupaju Goran Navojec, Milan Pleština, Milan Štrljić, Nikola Ivošević, Josip Genda, Milivoj Beader, Nives Ivanković, Arijana Čulina, Bruna Bebić, Trpimir Jurkić i Elvis Bošnjak. </p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Baštini s ljubavlju</p>
<p>Unatoč ansamblu sastavljenom od članova nekoliko orkestara i zborova, Ivan Repušić je ostvario izvedbu koja ostavlja trag / Zvučna slika koju je dirigent poticao i oblikovao također je stvorila prostor izražajnosti koji je ocrtavao vanjske rubove izvedbe u cijelosti</p>
<p>Dobrotvorni koncert »Baštini s ljubavlju«, za izgradnju župne crkve Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije (Oranice – Zagreb), u petak je održan u Koncertnoj dvorani Lisinski. </p>
<p>Prvi dio bio je posvećen nastupima vokalnih ansambala (»Zajednica Cenacolo«, »Grupa Osvit«, »Zajednica Mir«, klape »Dišpet« i »Jelsa«), a u drugome smo čuli Mozartovu Krunidbenu misu u C-duru, K.O. 317.</p>
<p>Izvedbom je ravnao Ivan Repušić, zagrebački student Vjekoslava Šuteja koji se sada nalazi na usavršavanju kod Kazushija Onoa u Karlsruheu. Ansambli kojima je Repušić ravnao bili su sastavljeni od članova nekoliko orkestara (glazbenici Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT-a i orkestra Opere HNK u Zagrebu), a zbor je činilo šest ansambala. Bili su to pjevači Akademskog zbora »Palma, oratorijskog zbora »Cantores Sancti Marci«, potom ansambl »Collegium pro musica sacra« te župni zborovi župa sv. Blaža, sv. Nikole Tavelića i bl. Augustina Kažotića. </p>
<p>Solističke dionice izveli su sopranistica Klasja Modrušan, mezzosopranistica Martina Gojčeta - Silić, tenor Damir Fatović i bas Ozren Bilušić.</p>
<p>Unatoč ovako neobično složenom sastavu, izvedba je postigla kvalitetu u prvome redu jasne dirigentove koncepcije i sasvim uvjerenog muzičkog stava. </p>
<p>Repušićevo dirigentsko umijeće očito se razvija proporcionalno u svim segmentima, što je na koncertu bilo najprepoznatljivije u njegovu čitanju stila, odnosno pametnom uvažavanju temeljnih odrednica partiture. </p>
<p>Rezultat toga bili su snažan i pregnantan pokret, dinamika jasne izražajnosti, artikulacija (posebice u zborskim dionicama) i formalna preglednost, ali ne zatvorenost. Zvučna slika koju je Repušić poticao i oblikovao također je stvorila prostor izražajnosti koji je ocrtavao vanjske rubove izvedbe u cijelosti.</p>
<p>Posebno treba istaknuti nastupe zbora koji je, iako ne jedinstveno tijelo, ostvario izvedbe muzički zaokružene i poticajne, primjerice u Gloriji i Credu, koji su zvučali doista nadahnuto i stvarno. Orkestar je dirigenta pratio istovjetnom pozornošću, i njihov je angažman bio na razini ozbiljnog izvodilaštva, no dolazilo je do nespretnosti. Međutim, to sve nije pomutilo ni cjelovitost izvedbe ni njezinu provodnost. Najslabiji nastupi bili su oni solista koji nisu ostvarili ni individualnu, a posebice ne kvartetsku homogenost, što je šteta, jer njihove dionice neodvojivi su dio cjeline.</p>
<p>Dodi Komanov</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>POSLJEDNJI ŽAR PRADAVNOG SUNCA</p>
<p>Pobjeda se činila kao slatka žrtva</p>
<p>Ratovi većine naroda starije kulture i gotovo svih starosjedilačkih američkih plemena, nemaju namjeru istrijebiti protivnika. Na kraju krajeva, susjedi su potrebni da bi se s njima trgovalo, da bi se međuplemenskim vjenčanjima donijeli novi geni i da se osigura kuturološka različitost. Većina plemena ne bi ni željela zemlju svojih susjeda, jer bi ih brinulo oskvrnuće svetoga tla drugog naroda</p>
<p>THOM HARTMANN</p>
<p>Živimo u kulturi koja uključuje načelo: ako netko ima ono što mi trebamo, a ne želi nam to dati, a mi imamo način kako ga ubiti i to mu uzeti, nije nerazumno tako i postupiti te pritom koristiti sva sredstva i svu potrebnu silu. U nekim slučajevima to ne da nije nerazumno, nego nam je to i dužnost.</p>
<p>»Dužnost« vam se možda čini kao prejaka riječ, ali često se baš na nju pozivala američka vlada kad je slala pionire i vojnike ubijati američke starosjedioce tijekom prvih stoljeća povijesti SAD-a. </p>
<p>Isticao ju je i Hitler ne bi li motivirao svoje vojnike tijekom Drugoga svjetskog rata, pogotovo kad je riječ o oduzimanju tuđe zemlje za »stambeni prostor njemačkoj rasi«. Julije Cezar izvikivao je istu riječ kao razlog za pokolj Kelta, Druida i Pikta, među ostalima. </p>
<p>Pol Pot pozivao se na istu riječ kad su njegovi Crveni Kmeri poubijali više od dva milijuna svojih sunarodnjaka. Tijekom vlade Georgea Washingtona, punih 80 posto američkoga državnog proračuna bilo je posvećeno »Indijanskim ratovima«. </p>
<p>Popis se nastavlja: za boga, za domovinu, za obitelj, za mamu i njezino pravo da peče vašu pitu od njihovih jabuka.</p>
<p>U Sjedinjenim Državama, prvi »Indijanski rat« u Novoj Engleskoj bio je Pequotski rat iz 1963., u komu su kolonisti okružili najveće pequoško selo, zapalili ga čim je svanuo dan, a onda su ispunili svoju 'dužnost': pucali su u sve – muškarce, žene, djecu i starce – koji su pokušali pobjeći. </p>
<p>Kao što je puritanski kolonist William Bradford opisao: »Bilo je strašno gledati ih kako se prže na vatri koju gase potoci krvi, a stravičan bijaše zadah, ali pobjeda se činila kao slatka žrtva pa kolonisti odaše zahvalu Bogu koji ih je tako divno nagradio...«.</p>
<p>Narrangasetti, koji su do tog dana bili »prijatelji« kolonista, bili su tako šokirani tim primjerom europskoga stila ratovanja da su odbili daljnju suradnju s bijelcima. Kapetan John Underhill ismijavao je Narrangasette i njihovo odbijanje sudjelovanja u genocidu, govoreći da su narrangasettski ratovi s drugim plemenima više za razonodu nego u svrhu osvajanja i pokoravanja.</p>
<p>U tome je Underhill imao pravo: narrangasettski oblik rata, kao i 'ratovi' većine naroda starije kulture i gotovo svih starosjedilačkih američkih plemena, nemaju namjeru istrijebiti protivnika. </p>
<p>Na kraju krajeva, susjedi su potrebni da bi se s njima trgovalo, da bi se međuplemenskim vjenčanjima donijeli novi geni i da se osigura kuturološka različitost. </p>
<p>Većina plemena ne bi ni željela zemlju svojih susjeda, jer bi ih brinulo oskvrnuće svetoga tla drugog naroda. Plemenski ratovi često za cilj nisu imali ni ubijanje protivnika: obično bi se borili do neke unaprijed dogovorene 'pobjede'. Na primjer: pobjednik je tko prvi prijeđe određenu crtu ili tko se prvi dočepa svetog štapa ili kad poteče prva krv.</p>
<p>Europsko genocidno ratovanje ima relativno kratku povijest i seže unatrag samo do doba Gilgameša. Prakticirao ga je Hitler protiv nearijevaca, Pol Pot protiv građana Kambodže, Kolumbo protiv sad izumrlih Taina i Arawaka na Hispanioli, kao i dobro naoružani britanski, francuski, portugalski, belgijski, nizozemski i španjolski osvajači protiv južnih i sjevernoameričkih starosjedilaca. </p>
<p>Prakticirali su ga Hutu protiv Tutsija u Ruandi i Tutsi protiv Hutua u Zairu kad je postao Kongo. (U središtu tih bitaka, obje su skupine ubijale i ubile gotovo svih 3000 preostalih Pigmeja, posljednje plemenske lovce-skupljače u središnjoj istočnoj Africi koji su tad živjeli u prašumama Zaira i Ruande.) </p>
<p>U Bibliji ima takvih priča (pogledajte Jošuu), a i u povijesti gotovo svih civilizacija koje vuku korijene iz prvih gradova/država Srednjeg istoka ili koje su bile u dodiru s njima ili od njih osvojene. Taj tip ratovanja svakoga dana provode farmeri i rančeri širom svijeta protiv vukova, kojota, kukaca, životinja i drveća u prašumi, te protiv autohtonih plemena koja žive u džunglama i prašumama.</p>
<p>To je naš način života. </p>
<p>Potječe iz naših temeljnih kulturoloških postavka. Stoga nas ne treba čuditi što je u proteklih 37 godina uz udvostručenje svjetske populacije došla i eksplozija nasilja i surovosti.</p>
<p>Američka vlada i danas još uzima zemlju desetinama plemena i prenosi prava za rudarenje korporacijama koje daju velikodušne priloge raznim političkim tijelima; starosjedilački narodi na svim kontinentima bivaju s vlastite zemlje prognani na jednak način, surovo i nemilosrdno.</p>
<p>Ali zašto?</p>
<p>Evo nekih priča iz naše kulture o tome »kako su stvari postale ovakve«. </p>
<p>Žene su krive za to: Jedna priča, koju nam prenose muškarci koji su pomogli izgraditi temelje naše moderne kulture, jest to da su za sve krive žene.</p>
<p>Jedna od priča kaže da je prva žena Eva bila glupa i neiskrena, da je pala na zmijin 'štos' pa je Bog kaznio sve žene poslije nje. Druga pak kaže da Pandora nije mogla obuzdati svoju znatiželju. Budući da su žene uzrok svih naših problema, ima smisla – a i vjerska nam je dužnost – potlačiti ih i kazniti ih i izdvojiti ih iz društva. </p>
<p>Imena žena, s nekoliko izuzetaka, maknuta su iz tekstova modernih religija; samo su imena muškaraca vrijedna da ih se čuva kao rodoslovne zapise.</p>
<p>Stvoritelj nas je stvorio grješne i zle (zamisao isključivo mlađih kultura): Druga priča kaže da smo svi mi rođeni zli ili glupi. Zbog Evina izvornoga grijeha svaka osoba – muškarac ili žena – koja je otad izišla iz ženske utrobe, rađa se okaljana zlom i s lošom moći prosudbe.</p>
<p>To je bila priča koju su, nakon susreta s kršćanima, mnoge kulture najteže shvaćale i prihvaćale. Jonathan Edwards je 1822. napisao knjigu Memoirs of Rev. David Brainerd: Missionary to the Indians (Memoari svećenika Davida Brainerda: Misionara Indijancima), koju Jack Forbes citira u svojoj knjizi »Kolumbo i drugi ljudožderi«. U tim memoarima Edwards navodi Brainerda:</p>
<p>»Gotovo je nemoguće dovesti Indijance do razumna uvjerenja da su po prirodi grješnici i da su im srca pokvarena i puna grijeha... Da im pokažem da su svi skloni grijehu i pokvarenosti, kažem im da možda jest tako, ali da oni toga nisu svjesni zbog sljepoće svoga uma i da nema dokaza da nisu grješni...«</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>JA I KALISTO</p>
<p>Čekanje na vrućini nagoni na bijeg</p>
<p>I u Japanu znaju za mednjansku malvaziju, a sto kilometara od Mednjana, nitko ne zna za Mednjan. Ali danas, znaju za još nešto mednjansko osim vina. To je Mednjanska zvjezdarnica. Moja mednjanska zvjezdarnica. Možete li zamisliti </p>
<p>zvjezdarnicu koja zaudara po kozama?</p>
<p>PIŠE: DEJAN ŠORAK</p>
<p>Oko kilometar od mora. U gradu su slavili što nemaju Unescovu zaštitu. To je značilo da se sve može rušiti i graditi za turističke potrebe.</p>
<p>Ali tih potreba nije bilo, makar ga magistralna cesta presijeca na pola. Na jedinom semaforu su zastoji od pola sata. Čekanje na vrućini stvara antipatiju i nagoni na bijeg. Grad pritom više sliči nekoj meksičkoj selendri, negoli mediteranskoj poeziji u kamenu. </p>
<p>Upravo su zato jednom tu snimali završnu sekvencu koprodukcije s Amerima, u kojoj se moj grad zvao El Tijuedo. Svi su čekali kada će se film pojaviti u našem kinu. Nakon pet godina to se i dogodilo. </p>
<p>Bilo je rasprodano tri puta više ulaznica nego što smo imali stanovnika. Svi iz El Tijueda htjeli su po nekoliko puta vidjeti svoj grad. No nisu ga vidjeli. Film se događao u El Pasu. Glavni se junak cijelo vrijeme spremao ići u El Tijuedo, da bi negdje pred kraj filma odustao i rekao: »Jebeš El Tijuedo!«</p>
<p>Ta je rečenica omiljena u žargonu ročnika koji su u Mednjanu gotovo u većem broju od lokalnog stanovništva. To je i dodatni razlog nepostojanja turizma u našem gradu. </p>
<p>Garnizon, naime, nije neka turistička atrakcija.</p>
<p>Njegova strateška svrha jednako je opravdana kao i svrha silosa za žitarice u vinorodnom kraju. Osim ako nije riječ o blizini rezidencijalna Predsjedničkog otočja, koje je jednako udaljeno od dvaju drugih gradića koji su, za razliku od nas, spomenici nulte kategorije s turističkim blagodatima. Samo je Mednjan neka vrsta tvrđave u sjeni helikoptera.</p>
<p>Prvih tisuću godina moj grad je bio poznat po dvije stvari – merlotu i malvaziji. Čuveni mednjanski merlot. Čuvena mednjanska malvazija. Za prošli Dan zahvalnosti bili su rezervna ponuda u Bijeloj kući. Biti rezervna ponuda na tome mjestu, znači što i sedamdeset četvrta ponuda na nekom drugom. U Bijeloj kući nemaju pojma o vinu. Jer da imaju, onda bi makar naš merlot bio glavna ponuda. I u Japanu znaju za mednjansku malvaziju, a sto kilometara od Mednjana, nitko ne zna za Mednjan. Ali danas, znaju za još nešto mednjansko osim vina. </p>
<p>To je Mednjanska zvjezdarnica. Moja mednjanska zvjezdarnica.</p>
<p>Možete li zamisliti zvjezdarnicu koja zaudara po kozama? To je vjerojatno lakše nego zamisliti zvjezdarnicu u Mednjanu. Jer što će u Mednjanu bilo što, a kamoli zvjezdarnica?! </p>
<p>Nikom nije palo na pamet graditi zvjezdarnicu, nego su gradili omanji silos, što je još veća besmislica, jer se i iz Mednjana vide zvijezde, ali ne rastu žitarice za koje silosi služe, nego rastu samo vinogradi. </p>
<p>Zato silos nikad nije dovršen, pa je u njemu moja baka čuvala koze. </p>
<p>Njima je bilo dosadno u okruglom betonskom prostoru, te bi po cijele noći gledale zvijezde, jer silos nije imao krova. Ali to nije poslužilo kao nadahnuće autoru zvjezdarnice nego lokalnom pjesniku za poemu »Koze pod zvijezdama«.</p>
<p>Zvjezdarnica zapravo i nema konkretna autora, osim anonimna, kojeg obično nazivamo sudbina.</p>
<p>Sve je počelo, kako to obično u Mednjanu i biva – od malvazije. Za deset tisuća butelja berbe 1990., koje je naša poljoprivredna zadruga prodala poduzeću »Krasnaja« s Dnjepra, trebali su robnom razmjenom dobiti sto motokultivatora za okopavanje vinograda. </p>
<p>Našoj je zadruzi uvrh glave dovoljno dvadeset motokultivatora, ali plan im je bio ostatak prodati po dvostrukoj cijeni na cijelom obalnom području. Nitko se pritom nije pitao, tko to na gornjem toku Dnjepra proizvodi motokultivatore za vinograde, jer ta je vrsta logike bila normalna za socijalističku privredu. Uglavnom, Sovjetski Savez se raspadao, na Gorbačovljevom se oproštajnom domjenku pila čuvena mednjanska malvazija, a od motokultivatora ništa.</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="32">
<p>Hrvatska po »danskom modelu«</p>
<p>Danci su kvalitetan nogomet počeli igrati dosta kasno, ali čine sve da ostanu među najboljima. Radimo li i mi tako? Ako ne, slobodni smo preporučiti – »danski model«. Po svemu smo slični, male smo zemlje, s malo stanovnika, lige su nam takve kakve jesu, najbolji su igrači u inozemstvu, a mladi jedva čekaju da odu za starijima. Gledajući Dansku, to ne bi trebala biti prepreka za dobru reprezentaciju</p>
<p>Kada je bilo jasno da će hrvatska nogometna reprezentacija igrati svoju prvu utakmicu protiv SAD-a u listopadu 1990. godine, u teškim danima kada smo još iščekivali hrvatsku neovisnost, vaš se reporter iz Azije u jednom napisu 1990. godine pokušao pozabaviti kako bi mogla izgledati hrvatska nogometna vrsta.</p>
<p>Ne znajući kako će izgledati naša momčad, reporter se odlučio na usporedbu hrvatske reprezentacije s – danskom nogometnom selekcijom. Zašto?</p>
<p>Danski su nogometaši osamdesetih godina bili hit. Igrači poput Sivebaeka, Nielsena, Mortena Olsena, Simonsena, Arnesena, Lerbyja, Elkjaera-Larsena, Berggreena, Bastrupa, potpuno nepoznati i neafirmirani danski nogomet digli su do neslućenih visina. Raritet te reprezentacije bila je činjenica da su svi ti nogometaši nastupali u inozemstvu. Tu je reprezentaciju vodio Sepp Piontek, a naslov gore spomenutog napisa od prije 12 godina bio je »Jerković poput Pionteka«. Da, Jerković je bio prvi hrvatski izbornik koji se mučio sastaviti reprezentaciju za prvu utakmicu protiv Amerikanaca.</p>
<p>I doista, hrvatski su nogomet, u nešto kasnijoj eri Miroslava Ćire Blaževića, proslavili upravo naši igrači koji su igrali za inozemne klubove. Danas takve reprezentacije više nisu raritetne. Zbog golemih transfera i rušenja svih barijera prijelaza nakon »Bosmanova zakona« mnoge se reprezentacije oslanjaju samo na svoje »legionare«. Međutim, možemo reći da je Hrvatska tadašnjim »danskim modelom« našla svoje mjesto, istaknuto u nogometnom svijetu, kada je većina reprezentacija imala igrače iz svojih liga.</p>
<p>Danas bi se, nakon kraha naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, opet pozvali na »danski model«, ali ne zbog većine igrača koji dolaze igrati za Hrvatsku i Dansku iz stranih klubova. Željeli bismo da naš nogomet opet krene specifičnim danskim putom koji cijene svi nogometni stručnjaci. Naime, Danci su nekoliko puta bili u situaciji izgubiti svoju odličnu generaciju, i kao po pravilu, uvijek su se izvukli i oformili opet dobru momčad, ravnopravnu svjetskim veličinama.</p>
<p>Danci su krajem osamdesetih izgubili svoju zlatnu generaciju. No, nogometni su djelatnici u toj zemlji kapitalizirali imena poput Elkjaerova, Arnesenova, Lerbiyeva, kako bi nogomet u svojoj zemlji podigli na još veću razinu. Zanimanje za nogomet, zbog višegodišnje sprege medija i nogometnog saveza, i te kako je naraslo te je dansku reprezentaciju uvijek na gostovanjima pratilo tisuće navijača. Klubovi su i dalje stvarali dobre igrače koji su odlazili u inozemstvo, ali su žudili za reprezentativnim dresom. Liga je smanjena sa 16 na 12 klubova. Malo-pomalo stvoren je kult reprezentacije i takav je rad prije ili kasnije morao donijeti velike rezultate. Donio ih je jako brzo. Iako je Dansku tadašnja reprezentacija Jugoslavije eliminirala iz kvalifikacija za EP 1992. godine u Švedskoj, Danci su stigli na to natjecanje nakon rezolucije Ujedinjenih naroda, kojom se krnjoj Jugoslaviji zabranio nastup na sportskim priredbama.</p>
<p>Potpuno nenadano, mlada je danska momčad postala europski prvak. I danas se tadašnji danski trijumf smatra najvećom senzacijom europskih smotri. Schmeichel, Vilfort, braća Laudrup i ostali šokirali su nogometni svijet i u finalu porazili Njemačku, spriječivši je tako da osvoji dvostruku kruni – svjetski i europski naslov.</p>
<p>Nestala je prije nekoliko godina i ta briljantna danska generacija. No, danski nogomet i dalje drži visoko mjesto. Danski klubovi izbacuju čak i Lazio iz kvalifikacija za Ligu prvaka, iako im najbolji igrači i dalje igraju u inozemstvu. Danci su u kvalifikacijama za ovogodišnje SP osvojili prvo mjesto u skupini, bez ijednog poraza. U kvalifikacijama za prošlo SP Danci su bili ispred Hrvatske. Znamo kako je to bilo...</p>
<p>Ovdje su na SP opet ostavili lijep dojam. Prošavši skupinu u kojoj su bili i svjetski prvaci Francuzi, iznenađenje prvenstva Senegalci i uvijek jak Urugvaj, u dvoboju osmine finale namjerili su se na Engleze. Unatoč porazu 0-3, danska je javnost oduševljena igrom svojih nogometaša.</p>
<p>Istina, danske je ambicije ovog puta razbio nesretni i nes(p)retni vratar Sorensen i rana ozljeda Helvega. Međutim, Danci su protiv Engleza igrali kvalitetan i brz nogomet i ostavili dojam jake, borbene momčadi, koju je u takvoj utakmici izdala sreća. Kada momčad tako izgubi, onda je nitko nema pravo optuživati za opstrukciju. Naši su porazi izgledali kudikamo bjednije.</p>
<p>Danci su ostali dio najkvalitetnijega svjetskog nogometa zbog predanosti poslu, zbog sjajne suradnje nogometnog Saveza i medija, zbog visoke sportske kulture i svijesti da se nogometom svoja zemlja sjajno promovira. Danski nacionalni nogometni sastav obavezno uza sebe ima najjače sponzore iz svoje zemlje, Danski nogometni savez tjedno ima dva posebna sastanka s medijima kako bi se što više popularizirao nogomet i reprezentacija, danska je liga nepresušni izvor odličnih igrača za najpoznatije europske klubove.</p>
<p>Na kraju, Danci su za izbornika izabrali jednog od svojih najboljih nogometaša svih vremena, Mortena Olsena, za kojeg je još naš Tomislav Ivić govorio da je najkompletniji i najpametniji igrač kojeg je trenirao.</p>
<p>Danci su kvalitetan nogomet počeli igrati dosta kasno, ali čine sve da među najboljima i ostanu. Radimo li i mi tako? Ako ne, možemo preporučiti – »danski model« opet treba aktivirati. Po svemu smo slični, male smo zemlje, s malim brojem stanovnika, lige su nam takve kakve su, najbolji su igrači u inozemstvu, a mladi jedva čekaju da odu za starijima. Sudeći prema »danskom modelu«, to ne treba biti prepreka za dobru reprezentaciju.</p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Počeo lov na blago iz hrvatske Kuće nogometa</p>
<p>Nakon neuspjeha hrvatske nogometne reprezentacije sve su glasnije rečenice da treba smijeniti kompletnu garnituru hrvatske Kuće nogometa, na čelu s predsjednikom Vlatkom Markovićem / No, to nije ništa drugo nego namjera ugrijati se na prepunim trezorima HNS-a</p>
<p>ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> – Najavljenim odlaskom izbornika Mirka Jozića, zbog neodlaska reprezentacije u sljedeći krug SP-a, krenula je i sve otvorenija kampanja protiv hrvatske Kuće nogometa kao sukrivca za rezultatski podbačaj, jer, tvrdi se, oni u hrvatskoj Kući nogometa su izmislili Jozića. No, to nije ništa drugo nego početak velikog lova na blago. Stoga nam se čini da će Zorislav Srebrić, glavni tajnik HNS-a, koji je također na meti nekih janjičara, sa žaljenjem shvatiti kako je velika njegova pogreška što je nekoliko milijuna HNS-ovih eura ljubomorno vezanom štednjom zabunkerirao za »crne dane« u nekim našim postojanijim bankama (poput Glumine, Komercijalne, Slavonska...), umjesto da ih je lagodnije trošio. I to ne samo na više od 200 međunarodnih utakmica, nego i okupljanja, pripremanja, nagrađivanja i drugoga.</p>
<p>Moglo se, naime, izmisliti stotinu načina kako da taj novac »ispari«, pa se, među ostalim, njegov dio mirne duše mogao raspodijeliti onima koji, naizgled, osiguravaju nogometnu reprodukciju, a to su – klubovi. Iako na travnjaku japanska avantura nije bila ni približno očekivano uspješna, poslovni je učinak plasmana na SP-u takav da se s pravom otvaraju neskriveni apetiti sa svih strana. Te je apetite rasplamsavao i sam Marković posljednjih godinu ili dvije dana, govoreći kako se Kuća hrvatskog nogometa ne oslanja ni na kakve društvene proračune, nego na vještinu nekih čelnih ljudi Saveza, zahvaljujući čijim je vezama odigrano mnogo profitabilnih utakmica.</p>
<p>Nakon što je, »zahvaljujući Joziću, kojeg je samo Svevišnji poslao za nasljednika Blaževića«, reprezentacija izborila plasman na SP, svojim su se prilozima brojni sponzori natjecali tko će izdašnije popločiti svaki japanski korak »vatrenih«. Uključi li se u to i pola iznosa od 4,6 milijuna švicarskih franaka za plasman na SP (pola je pripalo igračima i stručnom stožeru reprezentacije), i sve ono što je mimo javnih računa (kao i u Francuskoj) dobiveno zato što se u Japanu naša reprezentacija opredijelila upravo za to i to između pedesetak mjesta željnih udomljavanja nekog od sudionika, postaje jasno odakle pojava tolikih dušobrižnika za »ugroženu budućnost hrvatskog nogometa«.</p>
<p>Nema sumnje da bi se sad svi vrlo rado ugrijali na vatri, potkurenoj francuskim plamenom brončanog sjaja, koji je i otvorio vrata većeg dotoka novca.</p>
<p>Napad koji se s više strana i pod više različitih lozinki priprema na nogometnu tvrđavu u Rusanovoj ulici, međutim, nije taktički jednostavno osmisliti. Iako se taj napad već dulje smišlja, s različitim, u načelu vrlo sumnjivim i diskutabilnim sudionicima, uvjerenim da su sad oni na potezu. Sve to kako bi HNS počeo živjeti i sa svojom nogometnom bazom, sa svojim nogometnim narodom, a ne da s nevjerojatnom mirnoćom godinama promatra sve što se događa s nogometnom loptom i oko lopte. Betoniraju pritom grozno stanje time što se sve brojniji domaće probleme guraju pod tepih, smatrajući ih manje važnima u odnosu na »visoku međunarodnu politiku« koju Rusanova lakoćom rješava i namrgodi se svakoj situaciji kad se treba pozabaviti domaćim temama.</p>
<p>Stoga se u strategiji rušenja hrvatske Kuće nogometa nekima jako važnim čini ne samo pošto–poto srušiti Markovića, nego pritom i ustoličiti takvog izbornika koji se neće samo time baviti. No, ima i Rusanova streljivo za uzvratiti? Poruka im glasi: »Živimo u pravnoj državi pa će se onda valjda sve najavljivano rješavati prema utvrđenom postupku i – zakonu«. Drugim riječima, razni Vedriši, Ćire, Sinovčići, Novalići i tko zna kakvi sve kandidati trebali bi biti bez izgleda. No, kad se prisjetimo kako pravna država stvarno funkcionira, ti »likovi« uopće nisu bez izgleda. Dapače...</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Dvojica Amerikanaca u idealnih 11</p>
<p>U prvoj postavi bi se, primjerice, našli jedan Senegalac, Japanac i – čak dvojica Amerikanaca. No, kreiranje najbolje momčadi je subjektivno i svatko ima svoju viziju i svoje argumente. Tako je i »Vjesnik« napravio svoj izbor</p>
<p>ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> – Dvojica Amerikanaca u idealnoj momčadi Svjetskoga nogometnog prvenstva? Tako nešto je malo tko mogao predvidjeti uoči početka ovoga natjecanja, no ovogodišnje SP ionako nas je već naviknulo na iznenađenja. Uostalom, nije li Senegal, kao debitant, prošao u četvrtfinale, nisu li Južna Koreja i SAD u skupini D izgurali Portugal i Poljsku, nisu li već u prvom krugu zapeli svjetski prvaci Francuzi ili Argentinci...</p>
<p>A kako bi, shodno takvome razvoju događaja, izgledala idealna momčad dosadašnjega dijela SP? Pa, u najmanju ruku bi izgledala – egzotično. U prvoj postavi bi se, primjerice, našli jedan Senegalac, Japanac i, kako smo već spomenuli – čak dvojica Amerikanaca. Naravno, kreiranje najbolje momčadi je ipak subjektivne prirode i svatko će imati svoju viziju i svoje argumente. Ovo je »Vjesnikov« izbor i nastojali smo ga učiniti što objektivnije.</p>
<p>Svaka selekcija na ovome SP u svome kadru ima 23 reprezentativca, pa smo, shodno tome, i mi kreirali idealni sastav s identičnim brojem igrača. Potom smo iz takvoga, šireg popisa napravili dvije momčadi – udarnu i rezervnu 11-oricu. U onoj, pričuvnoj postavi se nalaze dvojica vratara... Obje momčadi složili smo u formaciju 3-4-3.</p>
<p>U konkurenciji za prvoga vratara su bili Nijemac Oliver Kahn i Amerikanac Brad Friedel. Odlučili smo se za Friedela, jer je on član uvjetno slabije reprezentacije i na većoj je streljani nego njemački vratar. Istina, u tri utakmice Friedel je primio čak pet pogodaka i to automatski dovodi u pitanje kvalitetu našega izbora. No, ni za jedan primljeni pogodak nije kriv, a njegova je selekcija ipak prošla u osminu finala. On je, ujedno, oba puta obranio 11-erce svojim suparnicima, a nekoliko puta je spriječavao gotovo sigurne pogotke, vadivši loptu sa same gol-crte.</p>
<p>Ulogu posljednjega čovjeka obrane povjerili smo Japancu Tsenuyasu Miyamotu, a u pričuvi je Meksikanac Rafael Marquez. Prednji braniči su Englez Rio Ferdinand i Brazilac Edmilson, koji je ujedno autor možda najljepšega pogotka na dosadašnjem dijelu turnira, kada je škaricama zatresao mrežu Kostarike. Alternativni stoperi su Šveđanin Johan Mjällby i Englez Sol Campbell. Razmišljali smo i o Stjepanu Tomasu, koji je sjajno uštopao Francesca Tottija. U preostale dvije utakmice je igrao na posve drukčijoj ulozi, u veznome redu, a kao prednji branič je ipak bio sjajan. No, odustali smo, jer je jedna utakmica premali uzorak.</p>
<p>Vezni red »naše« udarne 11-orice čine Englez David Beckham na desnoj i John O'Brien na lijevoj strani, te Senegalac Pape Bouba Diop i Belgijanac Marc Wilmots u središnjem dijelu veznoga reda. Pričuvna četvorica su Korejac Yoo Sang Chul, Japanci Hidetoshi Nakata i Junichi Inamoto, te Šveđanin Anders Svensson.</p>
<p>Najbolji napadački trojac, po našem izboru, čine Španjolac Raul, Talijan Christian Vieri i Nijejac Mirosalv Klose, još uvijek prvi strijelac ovoga SP. Napad B-selekcije tvore Danac Jon Dahl Tomasson, Meksikanac Cuauhtemoc Blanco i Brazilac Ronaldo. Treći vratar je Šveđanin Magnus Hedman.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Zbog nogometa Japanci naglavačke</p>
<p>ANDRIJA KAČIĆ-KARLIN</p>
<p>Nedjelja popodne, nogometni dan</p>
<p> – kaže stari stih. U Japanu je u posljednjih dvadesetak dana svaki dan – nogometni. Zacijelo su i u Fifi veoma zadovoljni organizacijom prvenstva i naglom popularnošću nogometa u ovom podneblju, što je, uostalom, i bio cilj kada se svjetska nogometna smotra dala Japanu i Južnoj Koreji. Nedjelja je tako doista svakodnevna u ovim zemljama.</p>
<p>Da sve bude idealno, oba su se domaćina plasirala u drugi krug, što jamči zanimanje publike i sponzora, pa makar to išlo nauštrb proslavljenih veličina poput Portugala. Pomagavši Korejcima protiv Portugalaca, i suci su pripomogli organizaciji natjecanja. Tako to uvijek ide na SP-u, još se nije dogodilo da domaćin prvenstva nije prošao barem prvi krug. Suci su u tim pričama najčešće imali presudne uloge.</p>
<p>U Japanu vlada totalna euforija zbog uspjeha reprezentacije. Slavi se na sve strane. U Yokohami, primjerice, slavlje zbog plasmana u drugi krug nije prestajalo danima. Ipak, nakon prva 24 sata urnebesnog skakanja i vrištanja po ulicama, navijači su se dosjetili svojim obavezama. Naime, lutrijom su izabrali stotinjak ljudi iz svojih redova i oni su počistili sve što su slavljenici u neredu ostavili iza sebe. Tone papirića, boca i ostalog smeća ti su ždrijebom izvučeni nesretnici skupljali nekoliko sati. Iscrpljeni i izmrcvareni od dugotrajnog slavlja, svoj su posao obavili bez ijedne riječi zamjerke. Neki su odmah nakon svršenog posla legli na klupe i zaspali.</p>
<p>Neviđeni je optimizam zahvatio Japan, svi očekuju da će Japan preskočiti i osminu finala. U utorak će se Nippon sučeliti Turcima, iza 11 japanskih nogometaša bit će vojska od 130 milijuna ljudi, koja će nakon posljednjega sučeva zvižduka istrčati na ulice. Onih nekoliko milijuna koji će čistiti tone smeća nakon slavlja, mala je žrtva. Naime, japanske se novine već glasno pitaju kako će se izgubljene noći odraziti na produktivnost i stopu rasta bruto proizvoda. S obaveznim dodatkom – netko to mora platiti. Eto, dogodilo se da i Japanci zaborave na sve. Što sve može nogomet...</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Fenomenalni Casillas zaustavio Irce</p>
<p>U 4-3 (1-1, 1-1, 1-0) pobjedi Španjolaca protiv Iraca, nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca, Casillas se proslavio s dva obranjena udarca, ali i u 120 je minuta obranio još jedan udarac s bijele točke, te nekoliko teških udaraca irskih igrača</p>
<p>SUWON, 16. lipnja</p>
<p> – Iker Casillas junak je španjolske pobjede protiv Irske u osmini finala Svjetskog prvenstva. U 4-3 (1-1, 1-1, 1-0) pobjedi Španjolaca, nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca, Casillas se proslavio s dva obranjena udarca, ali i u 120 je minuta obranio još jedan udarac s bijele točke, te nekoliko teških udaraca irskih igrača.</p>
<p>U ruletu s bijele točke Casillas je obranio udarce Connollyja i Kilbanea, dok je Holland pogodio gredu, pa stoga promašaji Juanfrana i Valerona za Španjolce nisu imali posljedica. </p>
<p>Nes(p)retnim izvođenjem jedanaesteraca Irci su ispali sa SP-a bez ijednog poraza, te uistinu mogu biti tužni, jer su u svim svojim utakmicama pokazali veliko srce i za to uvijek bivali nagrađeni. Sve do ovog ruleta, gdje ih je »uništio« sjajni Casillas.</p>
<p>Poveli su Španjolci već u osmoj minuti. Carles Puyol odlično je ubacio pred irska vrata, a na prvoj je vratnici Fernando Morientes nadvisio Garyja Breena i poslao loptu iza leđa Shayu Givenu. </p>
<p>Nakon tog brzog vodstva, španjolski su reprezentativci pokušali umiriti igru i to im je u prvom poluvremenu potpuno uspjelo. Tek je u 43. minuti Robbie Keane prvi put dočekao kiks španjolske obrane, ali je iz prilično nepovoljne pozicije iz okreta prebacio vrata.</p>
<p>Na početku drugog poluvremena Morientes je imao meč-loptu za Španjolsku. Raul se fenomenalno oslobodio dvojice čuvara, gurnuo loptu prema Morinetesu, ali ovaj je umjesto mreže pogodio Givena. Sve do kraja na terenu je igrala samo jedna momčad – Irska. </p>
<p>Prvo je Kevin Kilbane u 50. minuti pogodio Fernanda Hierra na crti španjolskih vratiju, da bi desetak minuta kasnije švedski sudac Frisk kontakt Juanfrana i Damiena Duffa u kaznenom prostoru Španjolske okarakterizirao kao kazneni udarac. No, tada na scenu prvi put stupa Casillas i brani udarac Iana Hartea, a Kilbane je odbijenu loptu poslao na tribine.</p>
<p>Posljednju veliku priliku za Španjolsku propustio je Raul, koji je u 72. minuti s pet metara pogodio Givena u nogu. Nakon toga je španjolski izbornik Camacho odlučio čuvati rezultat, te iz igre izvadio svoja dva najbolja napadača, Morientesa i Raula. </p>
<p>To mu i nije bio najbolji potez u karijeri, jer je do isteka produžetaka lopta gotovo stalno bila pred vratima Casillasa. Nakon što je u 84. Casillas sjajnom intervencijom zaustavio Keanea, činilo se da će Španjolska ipak sačuvati minimalnih 1-0, ali tako nije mislio sudac Frisk, koji je u 89. minuti dosudio još jedan kazneni udarac za Irsku. Hierro je praktički skinuo dres Niallu Quinnu u svom kaznenom prostoru i Frisk je drugi put pokazao na bijelu točku. Robbie Keane nije ponovio Harteovu pogrešku i odveo utakmicu u produžetke u kojima, unatoč inicijativi, Irci nisu uspjeli postići »zlatni pogodak«.</p>
<p> l World Cup stadion</p>
<p>ŠPANJOLSKA – IRSKA 4-3 (1-1, 1-1, 1-0)</p>
<p>ŠPANJOLSKA: Casillas – Puyol, Hierro, Helguera, Juanfran – Luis Enrique, Baraja, Valeron, De Pedro (od 66. Mendieta) – Morientes (od 72. Albelda), Raul (od 80. Luque).</p>
<p>IRSKA: Given – Finnan, Breen, Staunton (od 50. Cunningham), Harte (od 82. Connolly) – G. Kelly (od 55. Quinn), Kinsella, Holland, Kilbane – Duff, Rob. Keane.</p>
<p>SUDAC: Frisk (Švedska). GLEDATELJA: 38.926</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Morientes (8.), 1-1 Rob. Keane (90., 11m)</p>
<p>JEDANAESTERCI: 0-1 Rob. Keane, 1-1 Hierro, Holland – prečka, 2-1 Baraja, Connolly – Casillas obranio, Juanfran – promašio, Kilbane – Casillas obranio, Valeron – stativa, 2-2 Finnan, 3-2 Mendieta</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Juanfran, Baraja, Hierro</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Iker CASILLAS Z. M.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Englezi od ružnog pačeta do labuda</p>
<p>NIIGATA, 16. lipnja</p>
<p> – Engleski navijači, poznati po svom nasilničkom ponašanju, u Japanu su najomiljeniji. Nijedan incident nisu zabilježili ti navijači koji su se po svijetu »proslavili« razbijanjem, tučnjavama, krađama, prekidima utakmica, pa čak i ubojstvima. U Japanu je njihova priča drugačija. I u Fifi se čude otkuda tolika promjena u njihovu ponašanju.</p>
<p>Unatoč tome što je pomna provjera ulaska svih navijača u Japan učinila svoje, unatoč opsežnim mjerama administrativnih zabrana koje su spriječile tisuće huligana da uđu u Japan, ostao je strah od temperamentnih Engleza, koji su dosad na svim velikim natjecanjima napravili »cirkus«. Čak i kada su na Otoku ostali oni najgori.</p>
<p>Na utakmicu Danska – Engleska putovali smo iz Yokohame do petstotinjak kilometara udaljene Niigate. Yokohama je na obali Tihog oceana, Niigata na obali Japanskog mora. U samo tri sata putovanja vlakom, presjekavši Japan napola, upoznali smo engleske navijače koji su se od ružnog pačeta pretvorili u labuda. Zanimalo nas je otkud tolika promjena njihova ponašanja. Sjedili smo s njih nekoliko, obučenih u kratke hlače, visoke planinarske cipele (!) i obavezni engleski dres. Desetak tisuća takvih momaka kruži Japanom i čeka finalnu utakmicu, 30. lipnja u Yokohami.</p>
<p>– Nigdje nam nije bilo bolje nego u Japanu. Gdje god smo došli, svi su nas izazivali. Ovdje su nas dočekali raširenih ruku, toliku ljubaznost nigdje nismo doživjeli. I kako sad tim ljudima napraviti incident?! U Europi nas u svakoj zemlji napadaju, a znate nas. Uzvraćamo stostruko. Kome da ovdje uzvratimo? Djevojčicama koje nas obasipaju cvijećem, kazao je 40-godišnjak, koji englesku reprezentaciju prati 22 godine.</p>
<p>Zacijelo je i u pravu. No, uz otvorenost i dobroćudnost Japanaca, koji su »zvijeri« razoružali osmijehom, razloge za smirivanje temperamentne navijačke mase valja tražiti i u besprijekornoj organiziranosti. Svima su engleskim navijačima nakon dolaska predočene mjere osiguranja u posebnim brošurama, a dobili su i »Japanski kazneni zakon«.</p>
<p>– Ovdje smo svi pravi navijači, no malo nam problema stvaraju neki naši navijači koji su u Japan stigli iz Hong Konga. Oni ne razumiju sve, kakav nas glas prati i kako se moraju ponašati. Ovdje uživamo, s Japancima, ali i s ostalim navijačima pijemo i zabavljamo se. Čak nas i djevojke vole, priča nam navijač u vlaku za Niigatu.</p>
<p>Mnogi od njih došli su ovdje bez smještaja i ulaznica, pa utakmice gledaju po malim japanskim podrumskim barovima.</p>
<p>– Kako se samo ti momci zabavljaju, nekima je bolje nego nama na utakmicama. Sprijateljili su se s Japancima i sada zajedno putuju Japanom i navraćaju na naše utakmice. Pa, vidite da više od dvadesetak tisuća Japanaca u engleskim dresovima prati naše utakmice, dodao je Englez.</p>
<p>A kako se snalaze oni koji nemaju smještaj? Ima ih posvuda, a zastave koje šire po ogradama stadiona dom su im, pokrivač i najbolji prijatelj. Hoteli su, kažu, preskupi, a taj je novac bolje popiti...</p>
<p>Na utakmici u Niigati svjedočili smo navijanju kakvo nikada nismo vidjeli. Desetak tisuća Engleza, uz pomoć dvostruko više Japanaca, pjevali su tijekom cijele utakmice, a svoje engleske melodije često su pratili i popularnim plesom, nalik našem »vlakiću«. Podršku dosad neviđenom nogometnom plesu dao je i orkestar limene glazbe, koji su Englezi unajmili iz Sappora, gdje su igrali protiv Argentine. U takvom je ugođaju njihova reprezentacija nadvisila Dansku, koja je plijenila igrom, ne i učinkovitošću.</p>
<p>– Sad čekamo Brazil. Kad ga eliminiramo, idemo do kraja. Valjda smo sada dokazali da smo najbolji navijači na svijetu, na kraju je rekao naš suputnik. (A. K. K.)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Neuhvatljiva Alshammar i majstor Popov</p>
<p>Plivački znalci su prognozirali da će u utrci na 50 metara slobodnim načinom brži od Popova biti Bart Kizierowski i Mark Foster i tome je uistinu bilo tako – do desetak metara prije cilja. U samome cilju prvi je bio Popov</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Aleksandar Popov je prognozirao da na »Zlatnom medvjedu 2002« neće biti tako brz kao lani i tome je uistinu bilo tako. Plivački znalci su prognozirali da će u utrci na 50 metara slobodnim načinom brži od njega biti Bart Kizierowski i Mark Foster i tome je uistinu bilo tako – do desetak metara prije cilja. U samome cilju prvi je, međutim, ponovno bio Popov! Iako je njegov vrlo dobar pobjednički rezultat (22.31) manje impresivan od izvanrednih prošlogodišnjih 22.06, subotnja utrka na Šalati je pokazala da je nakon višemjesečne pauze Popov ponovno Popov, što u plivačkom žargonu znači »onaj koji pobjeđuje«. </p>
<p>Utrka plivačica na 50 metara slobodno to zapravo i nije bila jer Therese Alshammar je ponovno bila u izdanju koje za suparnicu »priznaje« samo Inge de Bruijn. Kako nje na Šalati u subotu nije bilo, Alshammar je prve pratilje ostavila za dužinu tijela, isplivavši odličnih 24.89, što je drugi rezultat sezone na svijetu. Ako je Alshammar bila apsolutno nedodirljiva, to se ne može reći za drugu (zapravo prvu) veliku zvijezdu Janu Kločkovu. Kločkova vjerojatno nije očekivala da će za pobjedu u Zagrebu morati plivati najbrže vrijeme na svijetu na 400 m slobodno, no trebalo je plivati upravo toliko. Uspjelo je to Mađarici Evi Risztov, koja je uvjerljivo pobijedila ispred dvostruke olimpijske pobjednice, a po plivačkim tablicama 4:09.32 je najvrijedniji ženski rezultat prvog dana mitinga. Kod plivača je epitet »najjače« utrke dana pripao utrci na 100 leptir u kojoj je europski rekorder Thomas Rupprath sa 52.87 uvjerljivo pobijedio aktualnog svjetskog i olimpijskog prvaka Larsa Frolandera (53.32) i svjetskog rekordera (25–m) na 100 mješovito Petra Mankoča (54.85). Još će zanimljivije biti na dvostruko kraćoj dionici jer je prije nekoliko dana u Barceloni Frolander plivao odličnih 24.00. Čeka se odgovor Ruppratha... </p>
<p>Za domaće plivanje posebno je zanimljiva bila utrka na 200 metara leđno, budući da je rivalstvo između Gordana Kožulja i Marka Strahije poprimilo donedavno sasvim neočekivane razmjere. U subotu je puno brži bio Kožulj, čijih 2:00.64 nagovještava da je krizno razdoblje iza njega, pa mirno možemo čekati EP u Berlinu, krajem srpnja. Ante Mašković je na 50 metara leđno sa 26.20 srušio hrvatski rekord Tomislava Karla u čemu mu je svakako pomogao i odlični Alex Lim (25.98) sa sveučilišta Berkeley. Isto nije uspjelo Vanji Rogulju na 100 prsno. Štoviše, sa 1:02.71 bio je vidno razočaran: </p>
<p>– Uopće nisam zadovoljan jer sam očekivao rezultat nešto preko 1:01. Znam da trenutno toliko vrijedim, pojasnio je svoje nezadovoljstvo Rogulj. </p>
<p>Sanja Jovanović i dalje neumoljivo ruši vlastite hrvatske rekorde u raznim disciplinama. U subotu su »na redu« bile 50 leđno (29.67) i 200 leđno (2:17.81), u nedjelju će to biti neke druge discipline i tako redom...</p>
<p> l Rezultati, plivači, 50 m leđno: 1. Alex Lim (SAD), 25.98 – rekord mitinga), 2.ANTE MAŠKOVIĆ (HRV) 26.20 – hrvatski rekord), 3. Steffen Driesen (Njem) 26.30..., 100 m prsno: 1. Karoly Guttler (Mađ)1:02.30 – RM, 2. VANJA ROGULJ (HRV)1:02.71, 3. Bastian Kampmann (Njem) 1:04.93... 400 m slobodno: 1. Ištvan Bathazi (Mađ) 4:03.54, 2. Tamas Szucs (Mađ) 4:04.33, 3. NENAD BULJAN (HRV) 4:05.38..., 100 m leptir: 1. Thomas Rupprath (Njem) 52:87, 2. Lars Frolander (Šve) 53.32, 3. Petar Mankoč (Slo) 54.85..., 200 m leđno: 1. Vladimir Nikolajčuk (Ukr) 2:00.40, 2. GORDAN KOŽULJ (HRV) 2:00.64, 3. MARKO STRAHIJA (HRV) 2:02.20..., 50 m slobodno: 1. Aleksandar Popov (Rus) 22.31, 2. Bart Kizierowski (SAD) 22.37, 3. Mark Foster (VB) 22.43...</p>
<p>plivačice, 100 m prsno: 1. Agnes Kovacs (Mađ)1:09.72 – RM, 2. Diana Remenyi (Mađ) 1:11.35, 3. Tamara Sambrailo (Slo) 1:12.54..., 400 m slobodno: 1. Eva Risztov (Mađ) 4:09.32 – RM, 2. Jana Kločkova (Ukr) 4:10.69, 3. Anja Čarman (Slo) 4:19.06..., 50 m slobodno: 1. Therese Alshammar (Šve) 24:89 – RM, 2.Mette Jacobsen (Dan) 26.72, 3. Anna Nyiry (Mađ)..., 50 m leđno: 1. SANJA JOVANOVIĆ (HRV) 29.67 – HR, 2. Nikolett Szepesi (Mađ) 30.10, 3. Jana Korbašova (Svk) 31.47..., 200 m leđno: 1. SANJA JOVANOVIĆ (HRV) 2:17.81 – HR, 2. Nikolett Szepesi (Mađ) 2:19.92, 3. Jana Korbašova (Svk) 2:22.25..., 100 m leptir: 1. M. Jacobsen (Dan) 1:01.32, 2. K. Taray (Mađ)1:02.59, 3. Anna Nyiry (Mađ) 1:02.60... </p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Jozić tvrdi da se igralo napadački</p>
<p>»To mogu svakomu dokazati jer se igralo sa šest igrača prema naprijed. Koncept je bio dobar ali nije bilo odgovarajuće igre«, pojašnjavao je Jozić</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Dan nakon igrača pristigao je u Zagreb iz Japana preko Frankfurta i stožer hrvatske nogometne reprezentacije. Dakako da je glavna »meta« sedme sile bio izbornik Mirko Jozić, koji se ne slaže sa svekolikom ocjenom da se protiv Ekvadora igralo defanzivno:</p>
<p>–To mogu svakomu dokazati jer se igralo sa šest igrača prema naprijed. Koncept je bio dobar ali nije bilo odgovarajuće igre koja bi dala željeni rezultat, pojašnjavao je Jozić.</p>
<p>Pridodao je još žureći:</p>
<p>– Nismo bili pravi i s razlogom je ostala gorčina. Pogotovo jer smo imali veće ambicije ali u sportu se događaju iznenađenja. Nadam se da će slijedeće generacije biti uspješnije. Ne prihvaćam glasine kako je unutar naših redova bilo zategnutosti i da u tomu treba tražiti razloge podbačaja.</p>
<p>Jozić je još naglasio:</p>
<p>– Nisam dao ostavku nego sam samo najavio da se povlačim s 31. srpnja do kada mi traje ugovor. To je bila moja odluka još i prije SP–a, sad još čvršča jer je moja misija koja je sa SP-om trebala završiti skončana neuspješno.</p>
<p>Dragu Katalenića, člana Izvršnog odbora HNS-a priupitali smo o sve jasnijim glasovima nekih bivših »vatrenih« kako račun za japanski podbačaj treba platiti i predsjednik HNS–a Vlatko Marković, te kako u Kući nogometa valja štošta promijeniti:</p>
<p>– Pravna smo država i ne može si netko samo tako zamisliti da će sve pomesti kako je poželio. Postoje regularne procedure, pa neka se vidi što će biti..</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="40">
<p>»Berlinski zid« na Srednjem istoku</p>
<p>Vlada Ariela Sharona predstavila je plan izgradnje elektronskog zida kao fizičke prepreke između židovske države i tri palestinska grada/ Pitanje je međutim može li ograda učinkovito zaštiti Izrael, s obzirom da će unutar nje, pod izraelskom kontrolom, ostati 4000 Palestinaca</p>
<p>ANKARA, 16. lipnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Ministarstvo obrane i glavni stožer izraelske vojske predstavili su u nedjelju na sjednici Vlade plan izgradnje prijeporne zaštitne elektronske ograde između kontrolnih točaka Kafr Salam i Kafr Qacin na Zapadnoj obali. Tim »građevinskim pothvatom«, čiji će svaki kilometar koštati milijun dolara, želi se od židovske države odijeliti tri palestinska grada, uključujući i Jenin. Glavni zagovornik te inicijative, koja se već oživotvoruje, je izraelski premijer Ariel Sharon. Gotovo je sigurno da će ubojstvo dvojice i ranjavanje četvorice izraelskih vojnika, u židovskom naselju Dugit na sjeveru Gaze, ojačati blok snaga koje se zalažu za »fizičku podjelu« između Izraelaca i Palestinaca.</p>
<p>Prva faza uspostave sigurnosne »obrambene zone« bit će duga oko 130 kilometara, a u konačnoj izvedbi mogla bi se protezati na 360 kilometara. Drugi zaštitni elektronski zid uspostavit će se na području oko Jeruzalema. Računa se da će radovi, koji su praktički započeti početkom ovog mjeseca, biti završeni u roku od 15 mjeseci. Inače, izraelski »radovi bez svečanosti«, trebali su započeti još daleke 1968., odnosno samo godinu dana nakon okončanja šestodnevnog izraelsko-arapskog rata. Ideja je potekla od bivšeg šefa izraelske diplomacije Yigala Allona, ali se od toga odustala pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice.</p>
<p>No, znatno prije nego što je izraelski premijer Ariel Sharon naredio najnovije mjere zaštite od terorističkih upada sa palestinskih teritorija, otvorilo se krupno pitanje: hoće li postavljanje crveno-zelenih stupova, isprepletenih najsuvremenijom elektronskom opremom, biti u funkciji zaštite židovske države? Odgovor na to vrlo složeno pitanje pokušao se naći i na nedjeljnoj sjednici Sharonova kabineta. Tim više, jer nikakve fizičke prepreke, kako se upozorava sa mnogih strana (počevši od drevnog Kineskog do novijeg Berlinskog zida), nisu se pokazale dovoljno učinkovitima da zaštite bilo koju zemlju ili njihove narode.</p>
<p>U arapskim zemljama i tamošnjoj javnosti vijest o početku izoliranja palestinskih područja dočekana je sa zamjetnim uzbuđenjem. Egipatski šef diplomacije Ahmed Maher nazvao je podizanje zaštitne ograde »besmislenim činom«. »Samo mir može garantirati izraelsku sigurnost«, rekao je. Drži da bi se ta crta podjele, ako se odista želi ustanoviti, trebala povući na granici razgraničenja prije izbijanja izraelsko-arapskog rata. Slični komentari dolaze i od drugih arapskih političara, ali se čuju i u samom Izraelu. Ljevičarski list Haáretz u nedjelju upozorava da elektronska ograda nije »laka odluka«. Ističe se da će postavljene prepreke samo usporiti, ali ne i zaustaviti napade »palestinskih terorista«.</p>
<p>Mnogi Arapi slažu se u ocjeni da se »fizičkim »odjeljivanjem« nastoji ustanoviti politička granica između Izraela i palestinskih teritorija. Na taj način, kako se zamjećuje, želi se sačuvati sadašnji teritorijalni »status quo«. A to praktički znači da bi se unutar Izraela zadržali i teritoriji koji su okupirani nakon izbijanja palestinske intifade u rujnu 2000. </p>
<p>No ograda će, kao i svaka druga, imati i druge slabe točke. Unutar nje, točnije unutar tampon zone, ostat će pod stalnom izraelskom kontrolom oko 4000 Palestinaca, ali i 140 naselja židovskih doseljenika. To bi, dakako, moglo stvoriti i stvarati nove pukotine.</p>
<p>Kako će se odvijati dinamika radova na, kako ga mnogi Arapi nazivaju »palestinskom zidu plača«, zavisit će od nove mirovne inicijative američkog predsjednika Georgea W. Busha. Iz krugova bliskih Bijeloj kući saznaje se da će se Bush sljedećeg tjedna založiti za uspostavu prijelazne palestinske države i obustavu izgradnje novih naselja za židovske doseljenike na Zapadnoj obali. Pritom se, po svoj prilici, neće izjasniti o trajnom razrješenju srednjoistočne jednadžbe sa mnogo nepoznanica. Sigurno nimalo slučajno u nedjelju se oglasio i sirijski predsjednik Bashar al-Assad. Rekao je kako se Bushova mirovna inicijativa mora temeljiti na ranije usvojenim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN i arapskom mirovnom planu.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Srbijanski socijalisti u »kongresnom ratu« </p>
<p>Tvrda većinska jezgra socijalista, predvođena Mirkom Marjanovićem, želi na jesen izabrati novog predsjednika, a »otpadnici« na čelu s Branislavom Ivkovićem - odmah / Hoće li Milošević presuditi iz haaške ćelije?</p>
<p>ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> - Srbijanski socijalisti sljedećih dana imaju pune ruke posla zbog dva najavljena stranačka kongresa. Javnost živi u iščekivanju odgovora na pitanje hoće li Socijalistička partija Srbije (SPS) održati šesti izvanredni kongres 23. lipnja u organizaciji »pobunjenih« socijalista okupljenih oko formalno isključenog, a nekad viđenog dužnosnika Branislava Ivkovića i akademika Mihaila Markovića, samo redovni, u rujnu, ili možda čak oba? </p>
<p>Tvrda većinska jezgra socijalista, predvođena bivšim srbijanskim premijerom i aktualnim direktorom prosperitetne tvrtke Progres Mirkom Marjanovićem, želi na jesen izabrati novog predsjednika i čelništvo na svim razinama, ali i, što nije nevažno, na okup pozvati sve stranke ljevice - Demokratsku socijalističku partiju (DSP) Milorada Vučelića, Srpsku socijalističku demokratsku partiju (SSDP) Zorana Lilića i Partiju demokratske ljevice (PDL) Aleksandra Vulina. </p>
<p>Međutim, na lidere ovih stranaka i njihovo članstvo računaju i organizatori izvanrednog lipanjskog kongresa SPS-a. Zoran Lilić je, ako je vjerovati medijima koji su također u većini zauzeli strane u unutarstranačkom sukobu, navodno obećao pripojiti svoju stranku novom, »reformiranom« SPS-u. Središnjica drži da manjinska struja »cijepa« stranku i da treba uložiti veliki napor i trud da se »izmanipulirani i zavedeni« socijalisti poput zabludjelih ovaca vrate u »stado«, kao i da se onemogući održavanje njihovog kongresa. </p>
<p>Između dva tabora nekad poslušnih Miloševićevih sljedbenika vlada pravi verbalni i medijski rat. Tvrdi se da je Slobodan Milošević dao suglasnost za redovni kongres 28. rujna jer bi to trebao biti kongres obnove i jačanja stranke budući da su republički izbori na pomolu. Zato će i »kadrovska rješenja biti dogovorena s predsjednikom Miloševićem«, a kruna svega trebao bi biti kongres s rješenjima za sva pitanja koja tište građane, najavio je dužnosnik stranke Branko Ružić. </p>
<p>Većinski socijalisti spominju i »ujedinjenje svih patriotskih snaga«, a pretpostavlja se da će na kongresu odlučiti i tko će biti kandidat stranke na predsjedničkim izborima u Srbiji.</p>
<p>Činjenica da je dosad 35 »otpadničkih« općinskih odbora (od ukupno 189) zatražilo izvanredni kongres nije ni od kakvog utjecaja na aktualni promiloševićevski vrh stranke.</p>
<p> Podrugljivo ocjenjuju da je izvanredni kongres koji se najavljuje za 23. lipnja zapravo »skup ljubitelja Branislava Ivkovića«. Inače, uz Ivkovića je navodno i dvadesetak skupštinskih zastupnika, a u slučaju cijepanja SPS-a struja Mirka Marjanovića mogla bi u parlamentu ostati u manjini sa samo petnaestak zastupnika.</p>
<p>Prema nekim tumačenjima, jedan od ciljeva podjele leži i u miniranju protestnog mitinga SPS-a planiranog za 28. lipnja na Trgu Republike u Beogradu kojim bi se iznudilo raspisivanje izvanrednih izbora na svim razinama.</p>
<p> Protestu bi se, kako se najavljuje, trebao pridružiti SPO Vuka Draškovića, dok su radikali za isti datum sazvali miting na beogradskom Ušću.</p>
<p> Porivi ovih stranaka da prosvjeduju na crkveni blagdan Vidovdan, dan kad je Milošević prošle godine izručen Haagu, ima, s njihove strane, jednostavno objašnjenje.</p>
<p> Ako se DOS mogao ujediniti pod parolom »gotov je«, zašto to ne bi mogli učinili i SPS, SRS i SPO, imajući na umu, naravno, drugu osobu ili možda cijeli sustav. Milošević, koliko se zna, svakih par dana komunicira telefonom sa svojim sljedbenicima, a oni mu ponekad idu »u goste« u haaški zatvor. Hoće li on lupiti šakom o stol, kako je običavao, i hoće li ga svi poslušati?</p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Ministri financija G7 vjeruju u svjetsko gospodarstvo </p>
<p>HALIFAX, 16. lipnja</p>
<p> - Ministri financija G-7 završili su u subotu dvodnevni sastanak u Halifaxu izrazivši vjeru u globalno gospodarstvo. </p>
<p>Ministri financija sedam najbogatijih zemalja na svijetu raspravljali su o stanju svjetskoga gospodarstva, kriznim žarištima, poput Argentine, i o reformama programa za poticanje razvoja koje bi trebale omogućiti nove odnose između razvijenih i nerazvijenih.</p>
<p> »Od našeg posljednjeg sastanka, rast naših gospodarstava nastavljen je, te bi se tijekom godine trebao dalje konsolidirati«, stoji u zajedničkom priopćenju ministara SAD-a, Velike Britanije, Kanade, Francuske, Njemačke, Italije i Japana.</p>
<p>Većina rasprava vođena je oko reformi programa za poticanje razvoja.</p>
<p>Temeljno načelo je da zemlje u razvoju preuzmu odgovornost za stabilnost kako bi postale privlačne i donatorima i stranim ulagačima.</p>
<p>Ministri su postigli kompromis o obliku pomoći Svjetske banke najsiromašnijim zemljama prema kojem bi oko 20 posto te pomoći trebale biti donacije bez obveze vraćanja, umjesto tradicionalnih zajmova s niskim kamatama ili bez njih.</p>
<p>Objava nove pomoći zemljama u razvoju očekuje se na sastanku G7 26. i 27. lipnja u kanadskom Kananaskisu.</p>
<p>Ministri su raspravljali i o nesuglasicama oko opraštanja duga siromašnim zemljama.</p>
<p>Argentinu, koja je zapala u tešku krizu, pozvali su da poduzme strože mjere za njezino rješavanje koje uključuju restrukturiranje bankarskoga sektora.</p>
<p>Ministri su također izrazili zadovoljstvo napretkom koji je postignut u borbi protiv financiranja terorizma u svijetu. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Raskidom ABM Sporazuma Amerikanci »pokopali« i START-2</p>
<p>Nakon izlaska SAD-a iz ABM Sporazuma, Rusija je odustala od Ugovora o smanjivanju strateškog nuklearnog oružja START-2/ Time odnose Rusije i Amerike na području strateškog nuklearnog oružja regulira samo jedan dokument (START-3), kojeg još nisu ratificirali ni Kongres ni Duma </p>
<p>MOSKVA, 16. lipnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> – U subotu, samo dva dana nakon formalnog prestanka važenja Sporazuma o antibalističkim projektilima (ABM) koji je Rusiji i Americi trideset godina zabranjivao stvaranje vlastitog nacionalnog »raketnog štita«, Amerikanci su na Aljasci svečano položili kamen temeljac za svoju novu proturaketnu bazu, na kojoj će u roku dvije godine biti izgrađeno šest lansirnih lampi. Riječ je o bazi Ford Grill koja se praktički nalazi nadomak ruske državne granice, ali u Kremlju na taj potez Washingtona i Pentagona nisu uopće javno reagirali.</p>
<p>Uostalom, službena je Moskva krajnje suzdržano reagirala i na sam prestanak važenja ABM Sporazuma, koji je istekao 14. lipnja. Šef kremaljske diplomacije Igor Ivanov samo je kratko izjavio da »Rusija žali zbog izlaska SAD iz Sporazuma«, napominjući da je sada za Moskvu glavni zadatak da se ublaže negativne posljedice tog američkog postupka. </p>
<p>Ruski ministar obrane Sergej Ivanov ponovio je Moskva jednostrano američko raskidanje ugovora i dalje ocjenjuje »greškom«, ali da umiri svoju, pa i međunarodnu javnost dodao je kako američki plan o izgradnji vlastitog nacionalnog raketnog štita zasad ima »isključivo virtualni karakter«. Prema Sergeju Ivanovu, »virtualna faza« američkog plana izgradnje zasebnog raketnog štita zasad je glavni razlog što Rusija nakon raskida ABM Sporazuma neće poduzimati konkretne uzvratne poteze. </p>
<p>Jedini konkretni, ali i otprije najavljivani odgovor Moskve na američko raskidanje ABM Sporazuma bilo je njezino odustajanje od Ugovora o smanjivanju strateškog nuklearnog oružja START-2 koji su Rusija i SAD potpisale 1990. godine, ali koji nikada nije ni stupio na snagu. Naime, START-2 je ruski parlament ratificirao još prije pet godina, a američki Kongres je tom ugovoru uskratio ratifikaciju. </p>
<p>Strateška stabilnost u gustoj magli</p>
<p>Na taj način odnosi Rusije i Amerike na području strateškog nuklearnog oružja sada su utvrđeni samo jednim dokumentom. Novim Ugovorom o smanjivanju strateškog potencijala (START-3) koju su potkraj svibnja u Moskvi potpisali predsjednici Putin i Bush i prema kojem dvije zemlje u roku od deset godina trebaju broj svojih nuklearnih glava smanjiti sa sadašnjih 6000 na 1700-2200. No i taj ugovor prije stupanja na snagu trebaju još ratificirati američki Kongres i ruska Duma. </p>
<p>Uz to, novim još neratificiranim ugovorom, uopće nije predviđen mehanizam kontrole smanjivanja broja nuklearnih glava, što sve govori da se nakon raskida starog sporazuma strateška stabilnost i situacija u proturaketnoj obrani našla u gustoj magli.</p>
<p> Međutim, dok službena Moskva umiruje svoju javnost da se »ništa strašno nije dogodilo«, i da zbog istupanja SAD-a iz ABM Sporazuma njihovoj zemlji ne prijeti opasnost jer će Rusija uvijek imati dovoljno interkontinentalnih nuklearnih raketa koje mogu probiti američki proturaketni štit, neovisni vojni analitičari drugačije razmišljaju.</p>
<p> Baziranje prvih elemenata američkog »raketnog kišobrana« na Aljasci, u blizini Rusije, a u perspektivi na moru i u svemiru, kod tih vojnih analitičara izaziva zabrinutost. Među ostalim i stoga što Rusija mora voditi računa i o »kineskom faktoru«, jer ako Peking neće sada forsirati razvoj svog nuklearnog strateškog oružja Moskva se može lišiti mogućnosti nanošenja učinkovitog proturaketnog udara Americi. S druge pak strane, ako Kina, što je i očekivano, ubrza rast svog nuklearnog strateškog potencijala, a Rusija nastavi smanjivanje broja svojih nuklearnih glava i raketa, Moskva će izgubiti sposobnost da vojno kontrolira odnosno »suzdržava« Peking i Washington. »To su razlozi zbog kojih Rusija na dalji razvoj strateške situacije ne smije gledati pasivno i što mora ubrzano tražiti nova rješenja za svoju raketnu protuobranu« upozorava general Anatolij Sokolov, bivši zapovjednik ruske raketno-svemirske obrane.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Granice zasjenile proširenje EU</p>
<p>Specijalni odnosi i dobre veze zemalja koje su izvan Unije sa EU susjedstvom osjetno će ublažiti pritisak na granice prostora koga Romano Prodi - iz razumljivih razloga - odbija nazvati »tvrđavom Europom«</p>
<p>BRUXELLES, 16. lipnja ( Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Vruća je tema sve bližeg zasjedanja Europskog vijeća u Sevilli problem imigracije, izjavio je ovih dana euro-parlamentarcima predsjednik europske Komisije Romano Prodi, podržavajući namjeru španjolskog predsjedavanja Unijom da ovo pitanje postavi na sam vrh dnevnog reda summita EU Petnaestorice.</p>
<p>»Ne možemo dopustiti da ljudi smatraju kako nacionalistička rješenja osiguravaju vrijedan odgovor za problem ljudi koji prelaze granice, problem koji nadilazi mogućnosti pojedinih država, a problem imigracije nije vezan s problemom proširenja«, istaknuo je Prodi, zalažući se za povezanost nadzora vanjskih granica EU s politikom dobrosusjedstva.</p>
<p>Specijalni odnosi i dobre veze zemalja koje su izvan Unije sa EU susjedstvom osjetno će ublažiti pritisak na granice prostora koga Prodi - iz razumljivih razloga - odbija nazvati »tvrđavom Europom« iako je i u svome govoru zastupnicima Parlamenta najavio da će Sevilla pripomoći podizanju sigurnosnih zidova. Prodi je potvrdio da će summit u Sevilli, osim što se od njega očekuje da potvrdi i ojača sve zajedničke instrumente zaštite vanjskih granica EU koje je na mjesto ali ne i u praksu postavio summit u Tampereu, donijeti konačna rješenja. </p>
<p>Isto je obećao i predsjedavajući Europskim vijećem, španjolski premijer Jose Maria Aznar. Sevilla će biti zanimljiva i stoga što će rafinirati brojne ideje o funkcioniraju buduće Europske Unije. Prodi osobno i u ime Komisije pozdravlja inicijativu Javiera Solane o koordiniranoj vanjskoj politici i raspodjeli poslova.</p>
<p> »Ovo je, uostalom, kritično razdoblje za budućnost svih naših institucija. Konvencija radi na novom političkom i institucionalnom okviru EU, a i proširenje nam je sve bliže«, kazao je predsjednik Europske komisije vlade. </p>
<p>Uoči otvaranja velike parlamentarne rasprave o proširenju, u već naelektriziranoj atmosferi u kojoj kandidati, ali i EU ulaze u veliko finale procesa priključivanja, Prodi je potvrdio i pohvalio napredak kandidata, najavio da će summit u Sevilli ( istina, kao marginalnu temu u konkurenciji životnijih i hitnijih, poput imigracije i nadzora granica) čuti i izvještaj Komisije o napretku kandidata, a završna će ocjena Komisije, dakle njezin stav kojoj je zemlji iz EU čekaonice mjesto u EU obitelji, biti objavljen u listopadu ove godine, uoči bruxelleskog zasjedanja Europskog vijeća. Prodijevo je obećanje prvi pravi konkretan datum u procesu širenja Unije. </p>
<p>Lada Stipić-Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Protiv Miloševića brojne tajne snimke, dokumenti, ali i njegove izjave</p>
<p>HAAG, 16. lipnja</p>
<p> - Haaško tužiteljstvo dokazivat će odgovornost bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića za zločine u Hrvatskoj i BiH brojnim tajnim snimkama njegovih razgovora s najbližim suradnicima, nizom tajnih dokumenata, ali i službenim odlukama institucija hrvatskih i bosanskih Srba te svjedočanstvima nekih političara.</p>
<p>U predraspravnom podnesku tužiteljstva o Hrvatskoj i BiH, koji je objavljen u Haagu, na više od 300 stranica nižu se citati iz telefonskih razgovora koje je u drugoj polovini 1991. Milošević vodio s najbližim suradnicima te Radovanom Karadžićem, Jovicom Stanišićem, Adžićem i Uzelcom. Tako u razgovoru od 1. srpnja 1991. o akciji JNA u istočnoj Slavoniji s Karadžićem, Milošević kaže da je sve proteklo dobro, da ima mnogo žrtava na hrvatskoj strani, te da »sada treba izvesti ozbiljnu operaciju o kojoj smo razgovarali«. »Mislim da su svi koraci koje sam poduzeo do sada urodili plodom«, zaključuje Milošević. Isti je mjesec u razgovoru s Karadžićem zapovjedio da se u BiH »blokiraju centri HDZ-a« i obećao da će bosanski Srbi »biti naoružani i bit će im dano sve što im treba«. </p>
<p>Tužiteljstvo njegovu odgovornost za zločine gradi na tomu da je Milošević, tada predsjednik Srbije, kontrolirao srpski blok predsjedništva SFRJ i JNA i tako zloupotrebljavao te institucije, da je kontrolirao crnogorsko vodstvo, te vodstvo hrvatskih i bosanskih Srba u provođenju plana etničkog čišćenja i pripajanja osvojenih teritorija Hrvatske i BiH.</p>
<p>Financijsku kontrolu nad vojskom hrvatskih i bosanskih Srba tužiteljstvo će dokazati i Miloševićevom žalbom na pritvor u Beogradu, u kojoj je u travnju 2001. zapisao: »Pomoć je dostavljena onima kojima je bila najpotrebnija, i to je bila moja čvrsta orijentacija i direktiva. Što se tiče sredstava potrošenih na oružje, streljivo i druge potrebe vojske Republike Srpske i Republike Srpske Krajine, ti su troškovi predstavljali državnu tajnu i zbog državnih interesa nisu mogli biti spomenuti u zakonu o proračunu«.</p>
<p>Protiv Miloševića će govoriti i njegove izjave, poput one iz 1991. koju je dao za list NIN, da je zapovjedio mobilizaciju policijskih snaga u Srbiji radi obrane interesa Srbije, ali i »interesa srpskog naroda izvan Srbije«.</p>
<p>Tužiteljstvo je posegnulo i za izjavama njegovih suradnika, od Jovana Raškovića, koji je kazao da je Milošević njihov fizički zaštitnik, do Karadžića, koji u 1990. kaže da Srbi u BiH »nikad neće dopustiti« međudržavnu granicu prema Srbiji. </p>
<p>Na suđenju protiv Miloševića koristit će se i zapisnici sa sjednica predsjedništva SFRJ, sjednica predsjedništva i parlamenata hrvatskih i bosanskih Srba na kojima se otvoreno razgovaralo o etničkom čišćenju. Izvor su i knjige Borislava Jovića (»Posljednji dani SFRJ« i »Knjiga o Miloševiću"), Veljka Kadijevića (»Moje viđenje raspada«) i Branka Mamule (»Slučaj Jugoslavija«). </p>
<p>Tužiteljstvo bi popis svjedoka trebao predati do kraja tjedna. Najavljeni su svjedoci »iznutra«. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Schröder: Njemačka ne može financirati subvencije seljacima </p>
<p>FRANKFURT, 16. lipnja</p>
<p> - »Njemačka nije u stanju financirati poljoprivredne subvencije budućim članicama Europske unije«, istaknuo je njemački kancelar Gerhard Schröder u kolumni u nedjeljnom listu Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitungu.</p>
<p>»Proširenje na 25 članica pomoći koja se trenutačno dodjeljuje u sklopu poljoprivredne politike izazvalo bi dodatni godišnji trošak od osam milijardi eura, od čega bi četvrtinu, dakle dvije milijarde eura, trebala financirati sama Njemačka«, piše njemački kancelar.</p>
<p>No, »mi to ne možemo prihvatiti, sve kad bismo i htjeli. Njemačka je dosegnula gornju granicu svojih mogućnosti u financijskim prilozima«, istaknuo je Schröder u kolumni objavljenoj samo pet dana uoči početka sastanka EU-a u Sevilli.</p>
<p>Osim Njemačke, Nizozemska, Švedska i Velika Britanija odlučno se protive prijedlogu Europske komisije da odobri progresivne subvencije budućim članicama Unije, koje bi se tek 2013. izjednačile u ukupno iznosu koji dobivaju poljoprivrede sadašnjih zemalja članica. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Bush s Kurdima ruši Saddama? </p>
<p>BERLIN, 16. lipnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Washington priprema iznenadni napada na režim Saddama Husseina, a ključnu ulogubi mogli bi odigrati Kurdi. Naime, vođa Patriotske unije Kurdistana (PUK) Dschalal Talabani sastao se u Frankfurtu s predstavnicima vlade i tajne službe Sjedinjenih Država, tvrdi njemački tjednik Der Spiegel od ponedjeljka. </p>
<p>Ako Saddam napadne Kurde na sjeveru Iraka oni će se boriti, izjavio je Talabani za Spiegel i pozvao Nijemce da budu na strani Kurda, ako Irak uporabi kemijsko i biološko oružje. </p>
<p>Berlin je, međutim, oko Bushovih mogućih akcija kranje suzdržan. Najčešće se ponavlja kako je američki predsjednik nedavno njemačkom kancelaru Gerhardu Schröderu u Berlinu rekao da nema planova za napad na bagdadskog diktatora. Berlin, naime, stalno govori da je njemačka potpora intervenciji u Iraku moguća samo na temelju rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a. </p>
<p>Prema vijestima koje u Berlin diplomatskim kanalima stižu iz Washingtona Bush se intezivno priprema za obračun s Saddamom. Nisu isključeni ni iznenadni napadi. Očito odlučnost američkog predsjednika nije pokolebala ni suzdržanost europskih saveznika, ni krize od Srednjeg istoka do Kašmira. Kako prenose izvjestitelji iz Washingtona, šef Bijele kuće je gnjevno reagirao na vijesti u američkom tisku da u američkoj vojsci postoji skepsa prema akciji protiv Saddama. </p>
<p>No očito je da Berlinu nije jasno na kakvu će se opciju protiv režima u Bagdadu odlučiti Bush. Procjenjuje se da je u igri široka »protusaddamovska« koalicija, ali i iznenadni vojni napad. Međutim, sudeći prema napisima o Saddamovom posjedovanju kemijskog oružja, iznenadni napad je najvjerojatniji. Prema procjenama američkih vanjskopolitičkih stručnjaka bliskih Bijeloj kući, ne smije se čekati da zločinački režim upotrijebi oružje za masovno uništavanje, pa da se onda reagira. </p>
<p>Također se prenosi da ljudi kao Saddam ne smiju biti upozoreni prije nego što ih se napadne. Potonje se može prevesti da nema smisla čekati rezultate istrage UN-ovih inspektora u Iraku i rezoluciju Vijeće sigurnosti UN-a da se krene u akciju. </p>
<p>Uostalom, Bush je u američkom Kongresu, Bagdadu (ali i svojim saveznicima) dao na znanje: »Neću čekati da se nešto dogodi, dok opasnost raste«. A, prema američkim procjenama, opasnost doista raste. Washington, naime ne vjeruje Bagdadu koji tvrdi da nema ni kemijsko-biološko ni atomsko oružje. U Berlinu se govori o novoj američkoj strategiji protiv zemalja »osovine zla«. Osim iznenadnog konvencionalnog vojnog napad u igri su operacije tajnih službi s protivnicima režima u samom Iraku. Kurdski pak vođa Talabani tvrdi da Saddam ne bi izdržao ni tri dana ako Amerikanci napadnu. </p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Kineske nevolje s izbjeglicama iz »prijateljske Sjeverne Koreje« </p>
<p>Prizori sa sjevernokorejskim bjeguncima, koji nastoje upasti u strana diplomatska predstavništva u Kini kako bi potražili politički azil, neodoljivo podsjećaju na bježanje istočnonjemačkih građana na Zapad uoči pada Berlinskog zida i raspada komunizma u istočnoj Europi / Organizatori ili pomagači bjegunaca, među kojima je skupina Exodus 21, koju predvodi Amerikanac korejskog podrijetla, Douglas Shin, izjavljuju da od Kine i Sjeverne Koreje traže da narodu dozvole odlazak »upravo onako kako je Mojsije tražio od faraona« </p>
<p>ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> - Prizori sa sjevernokorejskim bjeguncima, koji nastoje upasti u strana diplomatska predstavništva u Kini kako bi potražili politički azil, neodoljivo podsjećaju na bježanje istočnonjemačkih građana na Zapad uoči pada Berlinskog zida i raspada komunizma u istočnoj Europi.</p>
<p> Doduše, zasad je teško zamisliti prizore poput onih kad je Mađarska omogućila tisućama bjegunaca iz Istočne Njemačke da prijeđu u Austriju. Sve je još u fazi pojedinačnih ali sve češćih incidenata. Prošli četvrtak u Pekingu, pred konzulatom Južne Koreje, »pograbili« su se kineski policajci i južnokorejski diplomati. Natezali su se oko Sjevernokorejca koji se pokušao priključiti svome 13-godišnjem sinu, koji je uspio ući u konzulat. </p>
<p>Južnokorejski diplomat izjavio je novinarima da je njegovo veleposlanstvo formalno prosvjedovalo zbog incidenta, proglasivši ga kršenjem Ženevske konvencije, jer su diplomatska predstavništva strani teritorij. Također su zatražili da im se vrati odvedeni potencijalni azilant. </p>
<p>Odlučnost kineskih policajaca da se upuste čak i u fizički obračun sa stranim diplomatima tumači se kao ozbiljno pogoršanje izbjegličke krize koja traje od prošlog ljeta, a vrije od 14. ožujka, kad su učestali upadi Sjevernokorejaca u diplomatska predstavništva. Dosad su kineske vlasti dozvolile da samo 38 građana Sjeverne Koreje na taj način ode u treće zemlje. No, 28. svibnja su prvi put javno zatražili da im se izruče Sjevernokorejci koji su se sklonili u konzulat Južne Koreje. Također su dio grada s diplomatskim predstavništvima okružili bodljikavom žicom i postavili kontrolne točke na ulicama. Sve diplomatske misije u Pekingu obaviještene su da moraju izručiti strane državljane kojima su dali utočište. </p>
<p>Bjegunci se na razne načine dovijaju kako izmaći kineskim čuvarima stranih predstavništava. Dvadeset i pet onih koji su 14. ožujka uspjeli upasti u španjolsko veleposlanstvo, ponašali su se kao da su grupa turista u obilasku gradskih znamenitosti - svi su na glavi imali iste kape za bejzbol. Pokazalo se da imaju pomagače, među kojima je i skupina Exodus 21, koju predvodi Amerikanac korejskog podrijetla, Douglas Shin. On izjavljuje da od Kine i Sjeverne Koreje traži da njegovom narodu dozvole odlazak »upravo onako kako je Mojsije tražio od faraona«. </p>
<p> Za kineske vlasti je višestruka nevolja što dijeli dugu i poroznu granicu s represivnim režimom čiji narod gladuje i spas traži u bijegu, pa i preko Kine. </p>
<p>Izbjeglice najčešće ilegalno prelaze graničnu rijeku Jalu i nalaze privremeno utočište u korejskoj nacionalnoj manjini s druge strane granice. Međunarodne službe procjenjuju da ih je dosad oko 300.000 prešlo u Kinu, odakle bi najradije produžili u Južnu Koreju ili treće zemlje, pa i na ruski Daleki istok. </p>
<p>Peking se suočava s brojnim dilemama - ponadati se kao prijatelj Sjeverne Koreje, vraćati izbjeglice i trpjeti osude svjetske javnosti ili poštivati međunarodne konvencije o zaštiti izbjeglica i ne vraćati ih zemlji u kojoj će ih progoniti? Zbog obzira prema prijateljskom režimu u Pyongyangu, pa i kad iznimno odluči da ne izruči bjegunce, Peking im ne dozvoljava da odu izravno u Južnu Koreju, nego u treće zemlje.</p>
<p> Štoviše, proglašava ih osobama u potrazi za poslom i ne priznaje im status izbjeglica, jer bi to značilo da bježe pred ugnjetačkim režimom. Osim toga, kad bi im priznala izbjeglički status, Kina bi bila dužna omogućiti međunarodnim humanitarnim organizacijama da djeluju u pograničnom području i otvore prihvatne logore.</p>
<p> Uz sve ostalo, obazrivost bi potakla još veću navalu izbjeglica. Stoga se kineske vlasti najčešće odlučuju za izručenje Sjevernoj Koreji, bez obzira što izbjeglice kod kuće čeka proglašenje izdajicama, logor ili - ako su bježali više puta - strijeljanje. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Novac talijanskog Telecoma završio na Miloševićevu računu?</p>
<p>RIM, 16. lipnja</p>
<p> - Iznos koji je talijanski Telecom platio za 29 posto srbijanskog Telekoma 1997. godine otišao je na račun triju izmišljenih off-shore tvrtki Slobodana Miloševića na Cipru, piše u nedjelju talijanski list Corriere della Sera.</p>
<p>List svoje navode temelji na nalazima financijskih istražitelja koji su po nalogu Haaškog suda istraživali gdje se nalazi Miloševićevo blago. Istražitelji, koji su radili po nalogu glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte, otkrili su da je uplata 500 milijuna eura 26. lipnja 1997. dospjela na račun triju »lažnih« tvrtki na Cipru, koje se mogu povezati s bivšim jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem.</p>
<p>Samo dva tjedna prije toga talijanski je Telecom »uplatio režimu u Beogradu oko 260 milijuna eura. Taj novac je zatim, najvjerojatnije, položen na račune na Cipru«, piše Corriere della Sera.</p>
<p>List dodaje da su novci još nekih talijanskih tvrtki najvjerojatnije završili na Miloševićevim bankovnim računima te na računima njegovih vjernih ljudi. Riječ je, dodaje Corriere della Sera, o iznosu od 650 milijuna eura. Devetorica Miloševićevih suradnika položila su u četiri švicarske banke sedam milijuna eura, koje su sada švicarske vlasti »zamrznule«. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Bush ovlastio CIA da sruši Saddama?</p>
<p>WASHINGTON, 16. lipnja</p>
<p> - Američki predsjednik George W. Bush početkom ove godine potpisao je uredbu kojom CIA-i zapovijeda provođenje tajne operacije za rušenje Saddama Husseina, objavio je u nedjelju Washington Post.</p>
<p>Taj tajni program sadržavao je i ovlasti za upotrebu smrtonosne sile za zarobljavanje Saddama, prenosi Post riječi dobro informiranog izvora. </p>
<p>Bush je otvoreno izrazio želju za smjenjivanje iračkoga predsjednika, ako treba i vojnom silom, ali nije detaljno objasnio kako to kani učiniti. Prema pisanju Washington Posta, uredba američkog predsjednika CIA-i omogućava upotrebu svakoga sredstva.</p>
<p>Može, na primjer, pojačati pružanje pomoći oporbenim skupinama i snagama u Iraku i izvan njega, u novcu, naoružanju, opremi, obuci i obavještajnim podacima. Može i pojačati obavještajni rad u iračkoj vladi, vojsci, sigurnosnim službama i cjelokupnoj populaciji, gdje god su uočeni primjeri snažnoga neslaganja sa Saddamom Husseinom.</p>
<p>CIA i američka vojska mogu slati i specijalne ekipe slične onima koje su uspješno upotrijebljeni u Afganistanu. Takve snage imale bi ovlasti da u samoobrani ubiju iračkoga predsjednika.</p>
<p> Direktor CIA-e George Tenet rekao je Bushu da taj program bez vojne akcije ili diplomatskog i gospodarskog pritiska ima samo 10 do 20 posto izgleda za uspjeh, navodi Washington Post i dodaje da je CIA-in glasnogovornik odbio komentirati te podatke. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="51">
<p>Hajka na pljačkaše samo je dimna zavjesa</p>
<p>Što se krije iza galame o opljačkanom novcu? Ovih su dana sve novine, radio i televizija preplavljeni vijestima i komentarima o opljačkanom novcu naše dijaspore. Počela je i istraga o opljačkanom novcu Zaklade hrvatskoga državnog zavjeta. Zašto ta galama baš sada?</p>
<p> Razloga je više, a svi bi trebali zabrinuti hrvatske građane. Navest ću neke od njih, a svi su podjednako važni. Jedan je razlog prekrajanje hrvatskih granica. Opet će se pokušati dovršiti parafirano razgraničenje sa Slovenijom, a nije riječ samo o Piranskom zaljevu nego i o kopnenoj granici u Gorskom kotaru, Hrvatskom zagorju, o Dravi i Međimurju.</p>
<p> U Hrvatskoj se može očekivati završno discipliniranje koalicijskoga glasačkog tijela u Saboru i izglasavanje tih promjena. Slijede isto takvi »dogovori« o granicama sa Srbijom, Crnom Gorom i BiH. Na redu je i dogovor u Ljubljanskoj banci i nuklearki Krško. Bijes hrvatskih građana prekrit će dimna zavjesa aktualne afere.</p>
<p>Drugi je razlog socijalno stanje goleme većine hrvatskih građana, pogotovo umirovljenika. Vrhunac je famozno dopunsko zdravstveno osiguranje, o kojem suvislo obrazloženje kaosa koji vlada u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju od Vlade i nadležnog ministarstva još nismo čuli. Ova podmukla odredba dopuna je rješavanju naše socijalne krize, pod parolom »S posla na Mirogoj«.</p>
<p>Treći su razlog predstojeći izbori. Iako ovakav HDZ i nije neki opasniji protivnik sadašnjoj koaliciji, ipak je sigurnije grogiranog protivnika konačno dotući. Uvjeravati glasače da je HDZ skup lopova i kriminalaca daje koaliciji veće izglede za pobjedu na izborima. Ako se pri tome još dokazuje da je bivša vlast opljačkala našu dijasporu, uspjeh je osiguran. Dakako, razloga ima još, npr. sindikalne prijetnje, jesenski porast nezaposlenosti, nova poskupljenja, još veće srozavanje standarda i porast narodnog nezadovoljstva, odnos prema BiH i bosanskohercegovačkim Hrvatima itd., ali pametnome i ovo je dovoljno.</p>
<p>RAJKO BLAŽIĆ, Varaždin</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Tvornica papira opasnija od nuklearke</p>
<p>Kada u Krško ulazite s auto-puta, dočeka vas gust golem oblak dima što suklja iz male tvornice celuloze i papira. Odmah pomislite da je to iz atomske centrale, ali nije. Svaki građanin Krškoga odmah će vam reći da je za to kriva tamošnja tvornica papira.</p>
<p>To me ponukalo da uz opće (pa i moje) zadovoljstvo što napokon Talijani i Francuzi ulažu pola milijarde eura u najveću europsku tvornicu papira u Zaboku obnovim sjećanje na Krško. Nije dobro i nije mi namjera podmetati klipove pod uspjelo ulaganje u Hrvatsku, ali ako ona mala tvornica u Krškom zagađuje cijeli grad i okolinu, pitam se koliko će to činiti takav gigant. A Hrvatsko je zagorje pitoma oaza čistog zraka i zelenila kakvih je u Europi sve manje, a posljedice će se osjetiti i na Medvednici i zagušit će se pluća Zagreba. Naravno da bi tada ekološka šteta bila veća od koristi.</p>
<p>U Hrvatskoj nažalost ima tako pustih i kamenitih predjela gdje bi bilo bolje locirati takvu tvornicu zagađivača, pod uvjetom da se tamo zaposle stanovnici tih krajeva, koji druge šanse i nemaju. Primjerice, lokacija nekadašnjeg »Obrovca«, područje između Drniša i Muća, ravnica kod Gračaca, između Knina i Biskupije, okolica Vojnića i sl.</p>
<p>U Zagorju bi trebalo forsirati ulaganje u turističku ponudu. Tu su prilijepi dvorci, sve brojniji mali poduzetnici, bolnice i lječilišta, poznate toplice i razgranata infrastruktura i prava je šteta to zagaditi. Napokon, zar se glavni grad Zagreb treba naći u okruženju atomske centrale i dimnog zagađivača kakva bi bila ogromna tvornica papira?</p>
<p> Poznato je da Zagreb nije grad vjetrova, pa bi u njegovu zelenilu dim lutao kao u alveolama pušača! Držim da je ta cijena previsoka i da ne moramo baš na sve pristajati. Hvale je vrijedno nastojanje SDP-ova gradonačelnika Zaboka što pokušava zaposliti ljude u svojem kraju i time podići životni standard svojih građana, ali to ne smije ići na štetu zdravlja našega najvećeg grada i njegovih pluća tj. Medvednice. </p>
<p>IVAN KOKOT, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Vatreni »pogašeni«, kaj god!</p>
<p>Iako mi je nogomet daleko od »specijalnosti«, objavljeni osvrti na ishod odlične igre tima Hrvatske na Svjetskom prvenstvu sile me na reagiranje zbog nesuvislih optužbi za »neuspjeh« vatrenih.</p>
<p> Barem od onoga što sam pročitao u Vjesniku, komentatori su se okomili na hrvatsku momčad kao da druge utakmice nisu ni pogledali, a možda i nisu. Jer da jesu, trebalo bi im »svanuti« da nogomet današnjice, u svjetskom okviru, nije više nogomet iz polovine prošlog stoljeća.</p>
<p>Dosadašnje utakmice na ovom SP jasno su pokazale da se Amerika (SAD i tzv. Latinska Amerika), Afrika i Azija mogu uspješno nositi s Europom i Južnom Amerikom, te da je svako njihovo podcjenjivanje arhaično. U tom kontekstu nema vise »iznenađenja«, što je izgleda nekima u nas teško prihvatiti, i što je tipičan hrvatski sindrom umišljene superiornosti. Meksiko i Ekvador ne bi se plasirali na SP kad bi doista bili mačji kašalj, a to je nekim našim komentatorima, iz ovog ili onog razloga, promaklo. Da nije, onda Hrvatsku ne bi gledali zdravo za gotovo u osmini finala, napose ne nakon poraza s Meksikom i uoči utakmice s Ekvadorom. Da nije, onda ne bi čitateljstvu pamet solili o »taktičkim promašajima« naše momčadi koja je na terenu protiv Ekvadora izgarala u tako teško podnošljivim klimatskim uvjetima o kojima se u Hrvatskoj ni sanjati ne može; protiv Ekvadora koji je u kvalifikacijama za SP napravio dar-mar u svojoj skupini. </p>
<p>Usprkos tome što se vatreni ne vraćaju kući s kolajnama oko vrata, treba ih dočekati s poštovanjem i zahvalnošću. Ako je to promaklo našim nezajažljivim komentatorima sa SP, a možda i hrvatskom općinstvu, napominjem da su latinskoamerički i angloamerički (odakle trenutno pišem) tv-komentatori tehničke odlike i požrtvovnost naših vatrenih tokom sve tri odigrane utakmice kovali u nebesa. Sve ostalo je u sportu, a posebno u nogometu današnjice, moć sudbine. Vatreni, što se mene tiče, kapa vam dolje!</p>
<p>ZDENKO ŠULC-SMODEK, New York</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Baš sam »sretnica«, na specijalistički ću čekati samo godinu dana</p>
<p>U studenome 2001. godine osjetila sam teškoće s vrtoglavicom u nekim položajima glave i vrata, što je dolazilo naglo, i pala bih na tlo. To mi se nekoliko puta dogodilo kada nisam na vrijeme uspjela nasloniti se na zid ili bilo što, odnosno uhvatiti se za neki čvrst predmet.</p>
<p> Osim toga, povremeno sam imala šum u jednom ili drugom uhu, a ponekad u oba. Imam 60 godina i već sam u mirovini. Moja liječnica opće prakse ustanovila je prošle godine da imam »spondilotične promjene vratne kralježnice« i da se vjerojatno radi o oslabljenoj cirkulaciji krvi. Dobila sam uputnicu za neurološki pregled i snimanje UZV »karotidnih i vertebralnih arterija« u području vrata zbog sumnje na slabu cirkulaciju krvi u žilama na potiljku (vertebralno-bazilijarni sliv).</p>
<p>Odmah sam se s uputnicom za pregled i snimanje javila neurologu u Kliničkoj bolnici sestara milosrdnica (Vinogradska), gdje spadam po mjestu stanovanja. Bio je kraj godine i svi su termini bili popunjeni, pa mi je sestra kod neurologa rekla da se javim početkom iduće, to jest, ove 2002. godine. Odmah početkom siječnja javila sam se toj sestri, koja mi je dala termin 4. studenoga 2002. u 9 sati, kada se trebam javiti neurologu s novom uputnicom za pregled i snimanja.</p>
<p>Moje su teškoće s vrtoglavicom sve veće i ja sa strahom izlazim na tržnicu ili u dućan, jer mi to nema tko drugi učiniti zato što mi je muž bolestan i kreće se veoma otežano, gore od mene. Kada sam se u siječnju ove godine javila sestri radi predbilježbe za pregled, bila je velika gužva na šalteru, a čula sam od nekih bolesnica da se za pregled i snimanje čeka i dulje od godine dana te da sam ja sretnica što ću čekati samo godinu. Iz razgovora s onima koji su osuđeni da isto ovako kao i ja čekaju termine, koje mnogi do nas možda i neće dočekati, saznala sam da Vinogradska bolnica nije nikakva iznimka, jer da su slične, ili čak i gore, situacije s čekanjem za specijalističke preglede pa i operacije. Ne znam koji je uzrok tome jer se ranije nikada nije čekalo dulje od desetak dana, a sada su ti termini sve dulji, iako za one koji imaju novaca rade i brojni privatni specijalisti opskrbljeni najsuvremenijim aparatima za razne preglede.</p>
<p>Pažljivo pratim vaš prilog Zdrav život u Nedjeljnom Vjesniku u kome ima veoma poučnih članaka o zaštiti i prevenciji zdravlja, ali kada sam prisiljena da ovako dugo čekam, preostaje mi jedino da se okrenem tamošnjim dragocjenim savjetima o liječenju ljekovitim biljem, koje se dobije badava na poljima (i tu nažalost samo za one koji mogu šetati po poljima). Jedino me je strah da prije toga zakazanog termina ne padnem i ne ozlijedim se toliko da ni na taj termin ne bih mogla otići.</p>
<p>B. S., Zagreb (podaci u redakciji)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="55">
<p>»Nikada više ne bih odabrao put kojim sam prošao...«</p>
<p>PIŠE: BRANKO LAZAREVIĆ</p>
<p>Mato već nekoliko dana nije ništa jeo, odavno je bio gladan. Ušao je s Borisom u robnu kuću, razdvojili su se. Boris je prišao trgovkinjama i zagovarao ih, a Mato je sam prošetao između vješalica. Na trenutak je zaboravio glad i prisjetio se da prvi put u životu mora ukrasti. Sav se naježio, protrnuo, srce mu je snažno lupalo. Iako nikoga nije bilo u blizini, mislio je da ga svi gledaju. Skinuo je jedno odijelo s vješalice i stavio ga pod baloner. Krenuo je prema izlazu, najradije bi potrčao, ali nije smio, išao je mirnim korakom, noge su bile teške, kao olovne, koljena su mu klecala.</p>
<p> Na ulici je odahnuo. Nije mogao a da se ne okrene. Boris ga je već stizao. Stariji kriminalac potapšao ga je po ramenu: »Bio si dobar«, pohvalio ga je. Boris je za ukradenu robu imao sigurno tržište. Podijelili su novce i razišli se.</p>
<p>Mato je ušao u prvi restoran da se pošteno najede, a odatle ravno u svoju sobu. Zavalio se u krevet, dugo je razmišljao. Nije mogao zaspati. Nije mogao vjerovati da je sada, prvi put u životu, ukrao. Što bi samo roditelji rekli. Njima je obećao da će se ovdje, u Rijeci, zaposliti. Od svega toga ništa. Ovdje, u velikom gradu, nije nikoga poznavao. Novac koji je donio od kuće već je bio potrošio. Nije mu se išlo kući, nije mu se išlo na one nepregledne slavonske ravnice. Sada, u sedamnaestoj godini, htio se odvojiti od njive, htio je postati nešto drugo, ali ni sam nije znao što. Jedno je znao: nije ovamo došao da krade, a, eto, već je postao lopov.</p>
<p> Duboko je vjerovao da je ovo samo prolazno, Boris ga je nagovorio. Prišao mu je na kolodvoru dok je bio sam, izmoren, bez novaca i gladan. Ponudio mu je da kradu: »Ja ću te naučiti, to je lako«, rekao je stari kriminalac. Tog trenutka to je za Matu bio spas i jedini način da gladan dođe do novca. Boris je prvi ukrao dok je Mato zagovarao trgovkinje. Vidio je da to i nije teško. Sada je on ukrao dok ih je Boris zagovarao.</p>
<p>Nije ni primijetio kada je zaspao, san ga je prevario. Spavao je kratko. Ujutro se ponovo našao s Borisom. Mati je trebalo još novaca. Treba platiti stan, a trebalo je i jesti i oblačiti se dok ne nađe nekakav pošten posao. Ipak, iz dana u dan je krao. Svaki je put bilo lakše, manje je bilo treme i straha. Nešto su garderobe ostavljali i za sebe. Bili su dobro odjeveni, a imali su i novaca. Ne zna ni zašto, ali Mato se zasitio Rijeke i Borisa. Došao je u Zagreb. Opet se zadržavao na kolodvoru. Novac je polako nestajao. Jednostavno, nikada ga nije znao trošiti. Na kolodvoru, u restauraciji, prišao mu je Jura i zatražio cigaretu. Mato mu je dao cigaretu i još mu platio piće. Krenuo je razgovor.</p>
<p> Već su bili dobro popili, i otvoreno razgovarali. Jedan drugome su priznali da su lopovi i dogovorili se da kradu zajedno. Jura već ima provalnički alat, ali nije htio krasti u Zagrebu. Mati nije smetalo u kojem gradu krade, zlato je zlato, novci su novci. Za početak su izabrali Osijek.</p>
<p>U Osijek su stigli prije podne. Ušli su u zgradu i krenuli nasumce. Došli su do vrata, nisu ništa znali o vlasniku stana, ali su pretpostavljali da će ipak nešto naći. Mato je do sada krao samo po trgovinama. Bila je to prva provala u stan, i nova škola. Jura je gurnuo svoju napravu u bravu. Za samo nekoliko sekundi brava je popustila. Tu su ukrali 25.000 DEM i nešto zlatnine. Tog su dana provalili u još jedan stan, i tu su nešto pronašli, a onda su se zadovoljni vratili u Zagreb.</p>
<p>Mato se zaželio svoga sela i roditelja. Lijepo odjeven došao je kući. Roditeljima je rekao da se zaposlio u Rijeci i da je došao na dopust, oni su pak bili ponosni na svoga sina. Ipak, Mato ni kod kuće nije sjedio skrštenih ruku. Napravio je istu onakvu napravu kakvu je imao Jura. Kriomice, da ne vide roditelji, vježbao je otključavanje svojih brava i išlo je, bio je zadovoljan. Još neko vrijeme provaljivao je s Jurom, a onda se osamio, to je sigurnije.</p>
<p>Nemirni Matin duh odveo ga je ponovo u Rijeku. Borisa više nije mogao pronaći. Dugo je sam krao po Rijeci. Već je dobro »ispekao zanat«, toliko dobro da je to već postalo rutina. Pažnja je vremenom popustila. Jednom, dok je s ukradenom zlatninom izlazio iz provaljenog stana, policajci su ga pričekali pred vratima i uhitili. Završio je na sudu i dobio godinu dana zatvora.</p>
<p>Bilo mu je teško kada je prvi put došao u zatvor. Trebalo mu je vremena da se privikne. U svojoj je sobi upoznao Iveka, poznatoga zagrebačkog provalnika. Družili su se onoliko koliko su mogli u zatvoru. Izmjenjivali su iskustva. Ivek je bio oduševljen kada mu je Mato pričao kako on provaljuje. Poznati je lopov poželio da njih dvojica rade zajedno kada iziđu van. Mato je prije izišao. Već je bio zaboravio obećanje Iveku kada su se slučajno sreli, i to opet na Glavnom kolodvoru. Dugo su zajedno »radili«, bilo mu je dobro s Ivekovom grupom. U toj je grupi bio i Ilija, čovjek nenadmašan u tome da sazna tko ima puno novaca i gdje ih drži, uvijek su išli na sigurno. S Ivekovom je grupom sudjelovao u tridesetak provala.</p>
<p>Ponovo, dok je sam provaljivao, uhićen je na djelu. Ovaj je put dobio dvije godine zatvora i ponovo se našao u Staroj Gradiški. Ostala su još tri mjeseca do izlaska iz zatvora kada mu je slučajno pod ruke došla Arena. U njoj je pročitao da je Ivekova grupa uhićena zbog ubojstva u Sesvetama. Strahovao je da i njega ne odaju za provale u kojima je s njima sudjelovao. Tako je i bilo. Kada je imao još 15 dana do izlaska, pozvan je u Đorđićevu. Policajci su imali sve priređeno, Ivekova je grupa sve priznala. Dobio je još pet godina zatvora.</p>
<p>Mati je starost već odavno pokucala na vrata, šezdeseta nije daleko. Dobar dio svoga života proveo je u zatvorima i na kolodvorima. Danas se može sresti na zagrebačkom kolodvoru. I danas on čeka da sretne nekoga s kime bi krenuo u neki pošten život, ali uvijek su brži oni koji ga povedu na onu, drugu stranu. Ni danas mu ne polazi za rukom da se skrasi, da pošteno živi, onako kako je to davno obećao roditeljima. San na kolodvorskim klupama </p>
<p>Često zamišljen hoda dugim peronima. Razmišlja i lista svoje životne stranice. Na nekima zastane, prisjeti se koliko je u životu preko ruku premetnuo novca, a sada ih uopće nema, puši jeftine cigarete. Najteže mu je noću, duge su, nikako da prođu, kad zadrijema na klupi u čekaonici, policija ga često probudi, legitimira. Onako mršav, visok a pogrbljen i neobrijan izgleda nekako manji i još stariji. Onima u koje ima povjerenja uvijek otvori dušu. Mutna pogleda, obično uperena u pod, govori da nikada više neće krasti: »Sve je to bio promašaj, kada bih se ponovo rodio, nikada više ne bih odabrao put kojim sam prošao...«</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Videoteku opljačkali, a prodavača zaključali </p>
<p>ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> – Zagrebačka je policija u subotu zabilježila tri razbojništva; u videoteci, kiosku te u sportskoj kladionici. U subotu oko 13.15 sati u sportsku je kladionicu »Super sport« u Varićakovoj ulici ušao nepoznat mladić i prišao službenici Ameli R. (24) zamolivši je da mu da bilten kladionice, nakon čega je izišao van. Već nekoliko minuta kasnije mladić se vratio u kladionicu i prijeteći pištoljem zatražio od Amele da mu preda sav novac iz blagajne. Kako se Amela uplašila prijetnji, razbojniku je predala oko 2500 kuna, nakon čega je razbojnik pobjegao.</p>
<p>Istog dana, nešto kasnije, oko 18 sati, dvojica su nepoznatih muškaraca naoružana pištoljem opljačkala kiosk »Sabol« na Novoj cesti.</p>
<p>Ušavši u kiosk dok se tamo sama nalazila prodavačica Ivana Z. (24), jedan je od razbojnika izvukao pištolj i zatražio sav novac. Prodavačica se uplašila pa je razbojnicima predala oko osam tisuća kuna, a jedan je od njih »nagradio« njezinu suradnju udarivši je drškom pištolja po glavi lakše je ozlijedivši. Kada su se domogli plijena, dvojica su razbojnika pobjegla.</p>
<p>Nešto prije ponoći dvojica su maskiranih i naoružanih razbojnika opljačkala videoteku »Fox« na Svetom Duhu. Kako je priopćila policija, dvojica su razbojnika upala u videoteku kada se tamo nalazio prodavač Dubravko D. (43) i odmah zaprijetili prodavaču tražeći od njega dnevnu zaradu.</p>
<p>Dubravko je pružio otpor jednom razbojniku, pa se umiješao i drugi, nakon čega su prodavača obadvojica počela udarati. Kada se Dubravko srušio na pod, jedan je od razbojnika sam uzeo novac, oko 1600 kuna, iz blagajne i obojica su istrčali iz videoteke ostavivši Dubravka zaključanoga u videoteci . V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Slovacima opljačkali auto </p>
<p>ZADAR, 16. lipnja</p>
<p> - U subotu između 18 i 19 sati u Ulici kneza Domagoja u Zadru pokradena su dva neoprezna slovačka državljanina, J. P. i D. B., oba dvadeset dvogodišnjaci. Oni su sportsku torbu u kojoj se nalazilo 760 kuna, 200 eura, 100 slovačkih kruna te novčanici s osobnim dokumentima ostavili na sjedalu nezaključanog automobila marke »renault 9«, vlasništvo J. P. Njihovu je neopreznost iskoristio nepoznati lopov, koji je ukrao torbu sa svim što se nalazilo u njoj. Oštetio ih je za oko 3000 kuna. </p>
<p>Istog je dana između 17 i 17.30 u Ulici majstora Radovana u Zadru opljačkan i Joseph G. (27), koji se za to vrijeme kupao u moru. Netko mu je ukrao pojas-torbicu u kojoj je bio mobitel marke »ericsson« te osobni dokumenti, a koju je on ostavio na plaži. Počinjena materijalna šteta iznosi oko 2000 kuna. </p>
<p>U Ulici Antuna Gustava Matoša 8 u Zadru netko je provalio u kiosk slastičarnicu »Kornati«, vlasništvo Ćemala M. (62). Nepoznati se provalnik popeo na krov slastičarnice i razbio kupolu, pa kroz otvor ušao u unutrašnjost gdje je iz rashladne vitrine ukrao dvije prazne posude za sladoled i pri tom oštetio vlasnika za 500 kuna. J. Ž.</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>U lovu smrtno ranio brata</p>
<p>GRUBIŠNO POLJE, 16. lipnja</p>
<p> – Tragično je završio nedjeljni organizirani lov na divlje svinje u režiji Lovačkog društva »Bilogora«. U lovnoj jedinici Fazan, Grubišno polje, u šumskom predjelu Vodnici između Velike Barne i Malog Grđevca. lovac I. Č. (62) pucao je u gustišu iz puške glatke cijevi, a metak je pogodio njegova brata F. Č. (61) u prsa. </p>
<p>Unesrećenog lovca nastojali se što hitnije prevesti u Dom zdravlja Grubišno polje, no putem je umro.</p>
<p> Očevid je obavila dežurna istražna sutkinja Županijskog suda u Bjelovaru Dajana Barberić-Valentić, te odredila obdukciju. Protiv I. Č. slijedi kaznena prijava zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti.</p>
<p>S. Budimir Tasić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Kasno uočila 75-godišnjeg pješaka</p>
<p>BELI MANASTIR, 16. lipnja</p>
<p> - U teškoj prometnoj nesreći što se u subotu oko četiri sata dogodila na državnoj cesti D-7 između Belog Manastira i Kozarca poginuo je pješak Osmo Muratović (75) iz Belog Manastira. </p>
<p>Prema podacima Policijske uprave osječko-baranjske, nesreća se dogodila kada je Svetlana I. (37) iz Šećerane, upravljajući osobnim automobilom s oznakama BM 831-Z, zbog neprilagođene brzine kasno uočila pješaka Osmu Muratovića, koji se kretao sredinom kolnika. Kako nije stigla zakočiti, Svetlana I. je prednjim lijevim dijelom automobila naletjela na pješaka. </p>
<p>Od siline udarca Osmo Muratović je odbačen na suprotni kolnički trak gdje je potom na nj naletio automobil s registracijskim oznakama BM 825-I, kojim je upravljao Predrag M. (29), a koji je u tom trenutku nailazio iz suprotnog smjera. </p>
<p>Od zadobivenih teških tjelesnih ozljeda Osmo Muratović preminuo je na mjestu nesreće. </p>
<p>Očevid su obavili djelatnici Prometne policije PU osječko-baranjske i istražni sudac osječkoga Županijskog suda. Protiv vozačice Svetlane I. podnesena je kaznena prijave belomanastirskom općinskom državnom odvjetništvu. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="60">
<p>Žamboki: Prvi natječaj za projekte objavit ćemo u srpnju ili kolovozu</p>
<p>Jedan od glavnih ciljeva Fonda je povezivanje s Europskim fondom za regionalni razvoj i privlačenje sredstava iz njihova proračuna teškog više od 70 milijardi eura / U 2002. planirani je prihod Fonda 511,5 milijuna kuna od privatizacije te još 100 milijuna kuna / Zasad na računu Fonda 74 milijuna kuna, ali ostatak prihoda nije upitan </p>
<p>Novoosnovani Fond za regionalni razvoj Hrvatske planira već krajem srpnja ili u kolovozu objaviti prvi natječaj za prikupljanje ponuda i odabir projekata koji će se dijelom financirati njegovim sredstvima. Tako, barem, kaže Danijel Žamboki, predsjednik Uprave i zasad jedini zaposleni u spomenutom Fondu. </p>
<p>Žamboki (HSS), ekonomist po struci, na to je mjesto došao iz Rektorata Sveučilišta. Prije toga bio je direktor Gradskog stambeno-komunalnog gospodarstva, a radio je i u gradskom uredu za gospodarstvo u Jamnici.</p>
<p>Inače, bespovratno je do 50 posto sredstava koje Fond odobri za financiranje infrastrukturnih projekata što ih predlože područja čija je financijska snaga manja od 65 posto hrvatskog prosjeka. To jamči da će interes županija za ovim izvorom novca vjerojatno biti veći od mogućnosti. Sredstva će se distribuirati preko Hrvatske banke za obnovu i razvitak i vjerojatno Hrvatske poštanske banke.</p>
<p> Naime, zadatak je ovoga Fonda u budućnosti smanjiti razlike u stupnju razvijenosti pojedinih regija u Hrvatskoj. Fond bi posebno trebao poticati razvoj područja pogođenih ratom, slabo naseljenih i područja od posebne državne skrbi, otoka, brdsko-planinskih, graničnih i pograničnih područja, područja sa strukturnim problemima te onih koja ostvaruju bruto domaći proizvod niži od 65 posto prosječnog BDP-a u Hrvatskoj.</p>
<p>Prema planu sredstva bi na račun Fonda trebala pritjecati od privatizacije, iz državnog proračuna, od dugoročnih obveznica, zajmova financijskih institucija, bilateralnih zajmova i donacija.</p>
<p>Prema Žambokijevim riječima, za ovu godinu je planirani prihod Fonda 511,5 milijuna kuna od privatizacije te još 100 milijuna kuna iz proračuna. Inače, veći dio prihoda od privatizacije ide u drugi fond – Fond za razvoj i zapošljavanje. Njegov je ovogodišnji planirani prihod od privatizacije 1,8 milijardi kuna.</p>
<p> • Koliko je trenutačno sredstava na računu Fonda za regionalni razvoj?</p>
<p>– Trenutačno je na raspolaganju 74 milijuna kuna priteklih od privatizacije koji su namijenjeni financiranju kapitalnih objekata. Fond će, inače, iz privatizacijskih prihoda sa 246,5 milijuna kuna sudjelovati u financiranju projekata Ministarstva obnove, javnih radova i graditeljstva, odnosno nacionalnih razvojnih projekata, u razvoju jadranskih otoka, izgradnji vodnogospodarskih objekata, izgradnji infrastrukture u pograničnim područjima. Nadalje, sa 40 milijuna kuna sudjelovat ćemo i u financiranju programa Poduzetnik II Ministarstva obrta malog i srednjeg poduzetništva. Zatim, zajedno s Hrvatskim vodama financirat ćemo sa 225 milijuna kuna obnovu i održavanje vodnogospodarskih objekata.</p>
<p> • Zašto se sve to financira preko Fonda?</p>
<p>– Zato što se željelo da se prihodi od privatizacije poduzeća utroše u kapitalnu izgradnju, a ne u tekuću potrošnju. Ministarstvo obnove već je pripremilo i dostavilo nam program za točno određene projekte koje ćemo sufinancirati, konkretno na pojedinim otocima, i program njihova financiranja kreće za desetak dana. Fond će imati točan uvid što se gdje radi i gdje je to moguće izravno će plaćati izvođačima, pa se neće moći dogoditi da se taj novac utroši za druge namjene. </p>
<p> • Mislite li da će se ostvariti svi planirani prihodi Fonda? </p>
<p>– To uopće nije upitno. Iako zakon definira i druge izvore prihoda, ove će godine glavnina novca doći od privatizacije i iz proračuna. No, naravno da će privatizacijski prihodi za neko vrijeme presahnuti. Zato je jedan od glavnih ciljeva Fonda povezivanje s Europskim fondom za regionalni razvoj (European Regional Development Fund – ERDF) i privlačenje sredstava iz tog izvora, naravno kad Hrvatska ostvari uvjete za prihvat tih prihoda, odnosno postane pridruženi član EU.</p>
<p>Računamo da bismo u iduće dvije do tri godine mogli povući dio sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj, a važno je reći da su to bespovratna sredstva. Zato uskoro odlazim u Bruxelles da bude jasnije na koji način bismo mogli dobiti jedan dio sredstava za regionalni razvoj Hrvatske. Za usporedbu, Europski fond za regionalni razvoj potiče razvoj regija čiji je bruto domaći proizvod per capita ispod 75 posto prosjeka EU te u razdoblju od 2000. do 2006. godine ima proračun veći od 70 milijardi eura. </p>
<p>ERDF je, inače, osnovan 1975. godine s namjerom da pomogne smanjenju neravnoteže među europskim regijama. Fond osigurava financijsku potporu razvojnim projektima u najsiromašnijim regijama, a jedan je od najvećih tzv. strukturalnih fondova Unije.</p>
<p> • S obzirom na to da regije čiji bi razvoj Fond trebao poticati obuhvaćaju više od dvije trećine Hrvatske, a novca nema previše, kako će se on raspodijeliti po županijama?</p>
<p> – Napravit ćemo kvote za svaku županiju tako da će svi znati koliko će od sredstava koja su na raspolaganju svaka od njih moći iskoristiti. Tako se neće dogoditi da jedna županija koja ima deset dobrih projekata i agilne urede za gospodarstvo pokupi sav novac. Idealno bi bilo kad bismo imali regionalni BDP, jer bi se onda točno znalo koja regija ostvaruje BDP niži od 65 posto prosječnog BDP-a u Hrvatskoj. Zasad ćemo kvote izraditi vodeći se brojem stanovnika u pojedinoj županiji koja ima područja čiji razvoj treba poduprijeti, jer je to jedino što možemo kvantificirati.</p>
<p> • Kada će biti objavljen prvi natječaj za projekte koje će sufinancirati Fond? </p>
<p>– Planiramo ih u srpnju, ali najvjerojatnije ipak u kolovozu. Sada izrađujemo uvjete financiranja zajedno s ministarstvima obnove, obrta i gospodarstva i HBOR-om. Zbog pritužbi da će se naš dio posla preklapati s programima drugih institucija želimo zajednički dogovoriti uvjete za plasman sredstava. Prioritet će pri odabiru imati infrastrukturni projekti, a svaki projekt morat će zadovoljiti zadane standarde, od ekoloških, zatim da je odabran pomoću cost benefit analize, da postoji investicijska studija, građevinska dozvola i slično. Želimo aktivirati županije, odnosno njihove urede za gospodarstvo da naprave prvi odabir što bi htjele financirati. Drugi, uži izbor radi Fond. Zasad će se županije moći natjecati iako nisu napravile planove razvoja. No, predviđeno je da Fond organizira izradu četverogodišnjih i godišnjih planova razvoja. Kad budu imale te planove, financirat će se isključivo projekti koji su sadržani u njima. Da je interes velik uvjerio sam se na nedavnom savjetovanju o malom gospodarstvu u Šibeniku, no o samom se Fondu još ne zna dovoljno.</p>
<p>Nives Matijević</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Otvorenje »Lava« do godine, »Lavica« čeka kupca</p>
<p>Sudeći prema prvim najavama, sljedeće godine u »Lavu« će se odmarati mnogo stranih i domaćih turista, a u »Eurodomu« ističu da su već sklopljeni predugovori sa deset najjačih hrvatskih turističkih agencija</p>
<p>SPLIT, 16. lipnja</p>
<p> – Hotelski centar »Lav«, nekadašnji miljevački prvokategornik i jedan od najluksuznije opremljenih hotela na cijelom dalmatinskom području, prije više od deset godina zatvorio je vrata za turiste da bi tijekom rata primio prognanike i izbjeglice. </p>
<p>Od kada je prije godinu dana hotelski centar »Lav« u stečaju prodan splitskoj građevinskoj tvrtki »Eurodom«, za pet milijuna eura, Odbor vjerovnika hotela čeka, hoće li novi vlasnik naći strateškog partnera od kojeg se očekuje obnova hotelskog kompleksa, ali i eventualna kupnja izdvojena apartmanskog naselja »Lavica«, u kojem još živi 70-ak prognanika. </p>
<p>Dijana Vujević iz »Eurodoma« tvrdi da će pitanje financiranja i ugovaranja sa strateškim partnerom uskoro biti riješeno. </p>
<p>»Definirali smo strateškog partnera, čija bi zadaća bila vođenje hotelskog managementa, marketinga i rezervacija, te svih aktivnosti koje je potrebno riješiti prije otvaranja vrata hotela«, istaknula je Vujević. </p>
<p>Dodaje da s imenom potencijalnog partnera još ne može izlaziti u javnost. Doznajemo, ipak, da je riječ o domaćoj tvrtki, s međunarodnim renomeom, koja ima kvalitetne reference i iskustvo u turizmu i hotelijerstvu. </p>
<p>»Bilo je dosta zainteresiranih za sudjelovanje u financiranju, a odabrani strateški partner najbolja je varijanta, jer ćemo s njim ostvariti dobru suradnju, te imati uvid u sve poslove«, istaknula je Dijana Vujević.</p>
<p>U toj splitskoj tvrtki tvrde da će obnovljeni hotel prve goste dočekati već u lipnju 2003. godine, a u tijeku su i radovi na uređenju plaže i ugostiteljskog objekta »Lavić«. </p>
<p>Sudeći prema prvim najavama sljedeće godine u »Lavu« će se odmarati mnoštvo stranih i domaćih turista, a u »Eurodomu« ističu da su već sklopljeni predugovori sa deset najjačih hrvatskih turističkih agencija. Hotel će biti luksuzno opremljen najsuvremenijim turističkim sadržajima, a imat će 445 smještajnih jedinica i 1235 ležajeva. </p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Tržište novca: Kamatne stope niže od 1 posto</p>
<p>Ponuda novca proteklog je tjedna na Tržištu još uvijek bila bitno veća od potražnje. U dnevnom trgovanju ponuda slobodnih sredstava (650 milijuna kuna) bila je 3,2 puta veća od potražnje (204,5 milijuna kuna).</p>
<p>Ponuda novca ipak je smanjena i na tjednoj razini iznosila je manje od 40 posto one ih prethodnog tjedna. Potražnja za pozajmicama, s druge strane, porasla je čak 7,5 puta u odnosu na prethodni tjedan, kada je potražnja za slobodnim sredstvima bila tek simbolična.</p>
<p>U dnevnom trgovanju najveća je ponuda novčanih viškova bila u četvrtak (200 milijuna kuna), kada je zabilježena i najveća potražnja u dnevnom prometu (160 milijuna kuna) te najveći dnevni volumen trgovanja (138 milijuna kuna). S druge strane, u noćnom trgovanju najveći dnevni volumen trgovanja ostvaren je u srijedu (50 milijuna kuna).</p>
<p>Prosječan dnevni promet iznosio je 36,5 milijuna kuna, dok je prosjek u noćnom trgovanju bio 31 milijun kuna. U odnosu na prethodni tjedan prosječan dnevni promet porastao je gotovo sedam puta, dok je prosjek u noćnom trgovanju povećan oko 2,5 puta. </p>
<p>Prosječna kamatna stopa u dnevnom trgovanju iznosila je 1,68 posto, dok je u noćnom trgovanju prosjek bio 1,84 posto. U odnosu na prethodni tjedan prosječne su kamatne stope smanjene uslijed povećane potražnje, ali i bitno uvećanog prometa.</p>
<p>U dnevnom trgovanju prosječne kamatne stope kretale su se tijekom tjedna od 0,6 do 2,55 posto, dok su u noćnom trgovanju varirale od 0,41 posto do čak 4 posto. Uslijed povećanog prometa u drugoj polovici tjedna, prosječne kamatne stope tjedan su završile na razini nižoj od jedan posto. D. M.</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Velika rasprodaja na Wall Streetu</p>
<p>Nasdaq i S 500 izgubili po dva posto, a Dow Jones 1,2 posto, spustivši se ispod 9500 bodova, što je rezultiralo novim padom vrijednosti dolara / Američki indeks povjerenja potrošača u lipnju je pao sa svibanjskih 96,9 na 90,8 bodova / Tjedni pad njemačkog indeksa DAX 6,7 posto, a londonskog FTSE 5,9 posto </p>
<p> Kontinuirani pad američkih burzovnih indeksa doveo je prošlog tjedna i do pada indeksa na europskim burzama </p>
<p>Slično kao i tjedan ranije, američki su se burzovni indeksi protekloga tjedna oporavili na samom završetku trgovanja (Nasdaq Composite je čak zabilježio skroman dnevni rast), ali samo u odnosu na gubitke zabilježene u petak u jutarnjim satima. Rast, međutim, nije bio dovoljan da nadoknadi gubitke nastale tijekom tjedna, u čemu su ponovo prednjačile dionice visoke tehnologije, ali ni ostali sektori nisu zaostajali.</p>
<p>Tjedni pad vrijednosti Dow Jones Industrials indeksa iznosi 1,2 posto, a Nasdaq Compositea i S 500 dva posto u odnosu na prethodni tjedan. </p>
<p>Međutim, negativni trend blue-chip dionica izuzetno je bitan zbog spuštanja Dow Jones indeksa ispod psihološki vrlo važne razine od 9500 bodova, što je rezultiralo novim padom vrijednosti dolara. Euro je tako u nekoliko navrata dosegnuo najvišu razinu u posljednjih 17 mjeseci u odnosu na američku valutu, a ako je suditi na temelju (ne)raspoloženja američkih investitora, rast europske valute mogao bi se nastaviti i idućih tjedana.</p>
<p>Prošli je tjedan bio već četvrti za redom kako burzovnim indeksima pada vrijednost, a u tom je razdoblju ukupni gubitak Nasdaq Compositea 13,6 posto te Dow Jonesa 8,5 posto. </p>
<p>Da stvar bude gora, indeks S 500 samo korak dijeli od važne barijere od 1000 bodova, a slično je i s Nasdaq Compositeom koji je tjedan, usprkos gubicima, uspio završiti iznad granice od 1500 bodova. Pesimisti ukazuju na vrlo visok obujam trgovine prošloga tjedna, koji pokazuje kako su ulagači bili prilično aktivni prodavatelji, očito izgubivši strpljenje nakon višemjesečne korekcije, koja je spustila burzovne indekse sasvim blizu vrijednostima zabilježenim neposredno nakon terorističkih napada na SAD u rujnu prošle godine. </p>
<p>Pritom treba imati na umu jednu vrlo bitnu činjenicu – dio zasluga za kratkotrajni oporavak pripada i short selling strategiji, kojom ulagači naprijed prodaju dionice koje ne posjeduju očekujući pad njihove cijene. Budući da u određenom roku te dionice moraju isporučiti kupcima, moraju ih kupiti (po nižim cijenama), što u ovakvim uvjetima može rezultirati privremenim rastom vrijednosti burzovnih indeksa.</p>
<p>Kako je jedan od aktera na Wall Streetu zgodno primijetio, tržište je poharala »perfect storm« – kombinacija negativnih vijesti s makroekonomske fronte, pesimizma nekoliko velikih kompanija čije dionice kotiraju na NYSE te napada na američki konzulat u Pakistanu. </p>
<p>Sigurno je da je napad na američki konzulat u Karachiju ponovo podsjetio ulagače na opasnost od sličnih terorističkih napada na SAD, zbog čega je početak trgovine u petak obilježila pomalo panična prodaja i likvidacija dugih pozicija uoči nadolazećeg vikenda. Zatim su uslijedile negativne preporuke nekoliko brokerskih kuća za sektor telekomunikacija, koje su izazvale snažan pad cijena dionica nekoliko većih kompanija, kao što su Sprint (26 posto), Qualcomm (8,5 posto) i AT Wireless (9,5 posto). U hi-tech sektoru znatno su pale cijene dionicama Adobe Systemsa i Lucent Technologiesa, ponajprije zbog negativnih prognoza prodaje u trećem tromjesečju.</p>
<p>I konačno, indeks povjerenja potrošača u lipnju je (prema preliminarnim podacima) zabilježio neočekivani pad sa svibanjskih 96,9 na 90,8 bodova, što je sasvim razoružalo investitore. </p>
<p>Većina ulagača stoga očekuje nastavak negativnog trenda, čak i ako da se ostvare naoko nevjerojatne prognoze da će FED ponovo spustiti ključne kamatne stope u pokušaju da oživi učmalo tržište kapitala. </p>
<p>Snažan pad doživjeli su i europski burzovni indeksi, koji u petak nisu dočekali kasni oporavak na Wall Streetu. </p>
<p>Europski su ulagači ipak ostali dovoljno dugo da čuju negativne preporuke za sektor telekomunikacija, pa je tako njemački DAX tjedan završio u zastrašujućem minusu od 6,7 posto, dok je londonski FTSE prošao nešto bolje, s minusom od 5,9 posto. Naravno, i u Europi su u središtu pozornosti bile dionice telekomunikacijskih divova (France Telecom, Vodafone...), a pesimizam ulagača odrazio se i na kretanju dionica financijskih institucija.</p>
<p>Mario Gatara</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Pad cijena gotovo svih dionica</p>
<p>Prošli tjedan na Ljubljanskoj burzi obilježio je pad cijena vrijednosnih papira, ali i negativna atmosfera koja se odrazila i na opseg sklopljenih poslova, kojih je bilo manje nego što je bilo uobičajeno u posljednje vrijeme. Pala je vrijednost gotovo svih dionica, indeks SBI 20 trgovanje je u petak završio na 2792 bodova, a otklizale su i cijene PIF-ova.</p>
<p>Dionica Leka, koja je zadnjih mjeseci, a osobito zadnjih tjedana stalno rasla, našla se među dionicama s najvećim padom vrijednosti – s oko 65.000 tolara po dionici na ispod 63.000. Čuju se glasine kako je pojačani pritisak na njezinu cijenu posljedica dogovora o strateškom povezivanju Leka s jednom inozemnom kompanijom, što je uprava demantirala u priopćenju za javnost. Uprava je naglasila da povećano zanimanje za Lekovim dionicama proizlazi iz dobrih poslovnih rezultata poduzeća. Sljedeće se godine na slovensko tržište kapitala uvodi novi financijski instrument – hipotekarne obveznice, koje se na zapadu uvelike koriste. Ministarstvo financija priprema zakon kojim bi se uredilo uvođenje tog vrijednosnog papira. Još nije poznato hoće li te obveznice izdavati specijalizirana ustanova – hipotekarna banka, ili će ih moći izdavati i poslovne banke, odnosno one koje od Banke Slovenije dobiju odgovarajuću licenciju.</p>
<p> Među tranzicijskim zemljama koje su već završile reformu hipotekarnog bankarstva, Češka i Slovačka su se odlučile za model po kojem obveznice izdaju poslovne banke, a Mađarska i Poljska su odabrale da obveznice izdaju specijalizirane banke. </p>
<p>Bez obzira na izabarani model, slovenske će banke emisijom hipotekarnih obveznica dobiti dugoročne financijske izvore, koji bi omogućili ponudu nekretnina s dužim rokom otplate i nižim kamatnim stopama. Povećat će se postotak udjela kredita u odnosu na vrijednost cijele nekretnine za čiju se kupovinu uzima kredit. Sada kredit ne prelazi u prosjeku 40 posto vrijednosti nekretnine, a hipotekarne banke bi ubuduće odobravale kredit i do 60 posto vrijednosti nekretnine. </p>
<p>Uvođenje hipotekarnog bankarstva sigurno će pomoći rješavanju stambenih problema mnogih Slovenaca, ali i pridonijeti daljem razvoju tržišta kapitala.</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Ni ECB više ne vjeruje u stabilne cijene</p>
<p>Srednjoročni izgledi za stabilnost cijena slabiji nego što se ranije mislilo, poručili su analitičari ECB-a / Gotovo svi analitičari očekuju da će Frankfurt ubrzo povisiti kamate / Njemačka industrija presporo se oporavlja od recesije, ali očekivanja rastu</p>
<p>Europska središnja banka (ECB) upozorila je da će stopa inflacije u zoni eura i u ostatku godine ostati iznad dva posto, što je gornja inflacijska granica Frankfurta.</p>
<p>Prema najnovijim prognozama frankfurtskih analitičara prosječna godišnja stopa inflacije u Europskoj monetarnoj uniji u ovoj će se godini kretati u rasponu od 2,1 do 2,5 posto. </p>
<p>Njihove su ranije prognoze govorile o rastu cijena na malo u ovoj godini između 1,1 i 2,1 posto. </p>
<p>Čini se da je pesimizam zahvatio analitičare i kada je riječ o izgledima za iduću godinu. Naime, njihove najnovije prognoze govore o očekivanoj stopi inflacije u 2003. između 1,3 i 2,5 posto, dok su ranije računali kako cijene na malo neće rasti iznad 0,9 do najviše 2,1 posto.</p>
<p>»Povisit će kamate, to je sigurno! Treba još samo vidjeti hoće li se to dogoditi u srpnju, kolovozu ili rujnu«, prokomentirao je jedan ekonomist. </p>
<p>I brojni drugi nezavisni analitičari očekuju skoro povećanje kamatnih stopa. Prema nekima, to bi se moglo dogoditi već na idućem zasjedanju ECB-ova Upravnog vijeća zakazanom za 20. lipnja ili najkasnije početkom srpnja. U prilog tome govori i ton kojim odišu polugodišnje prognoze ECB-a, u kojima se nedvosmisleno poručuje kako su »srednjoročni izgledi za stabilnost cijena slabiji od ranije očekivanih«, kao i retorika kojom se posljednjih tjedana služi predsjednik ECB-a Wim Duisenberg. </p>
<p>Ipak, pojedini analitičari upozoravaju kako će odluke čelnika ECB-a ponajviše ovisiti o dinamici (inače sporog) oporavka EMU-gospodarstva od recesije te o kretanju tečaja eura. Naime, više kamate središnje banke značile bi nižu inflaciju, ali i još sporiji oporavak gospodarstva. S druge strane, nastavi li euro jačati prema dolaru, to bi već samo po sebi djelovalo antiinflatorno, pa zaoštravanje uvjeta monetarne politike možda ni ne bi bilo potrebno. Problem je, međutim, u tome što u ECB-u još uvijek nisu sigurni kakve su stvarne karakteristike ovih dviju pojava. </p>
<p>Inače, ključna kratkoročna kamatna stopa ECB-a još je od studenoga 2001. usidrena na 3,25 posto. Kamatne stope na zapadu Staroga kontinenta nalaze se na jednoj od najnižih razina u europskoj povijesti.</p>
<p>Prema podacima njemačkog Ministarstva financija, industrijska proizvodnja u Njemačkoj, koja daje trećinu outputa zone eura, u travnju je porasla jedva 0,2 posto u odnosu na ožujak. No, i taj je rast uglavnom rezultat porasta proizvodnje u energetskom sektoru za 2,4 posto. Znatno je manji rast, samo 0,3 posto, iskazala prerađivačka industrija, na koju otpada čak četiri petine njemačkog industrijskog outputa. S druge strane, građevinarstvo, na koje otpada 12 posto industrijskog outputa Njemačke, i dalje ostaje u recesiji, budući da je u travnju zabilježen njegov mjesečni pad od tri posto.</p>
<p>Ovi su podaci razočarali ekonomiste, koji zaključuju kako Njemačka i dalje ostaje pri dnu ljestvice u eurozoni po dinamici oporavka od prošlogodišnje recesije. Ipak, većina ističe kako je oporavak sada vidljiv i u njemačkoj ekonomiji. Tome u prilog govori i ZEW, indeks gospodarskih očekivanja, čiji je lipanjski rezultat pokazao rast od 3,3 boda u odnosu na svibanj, dosegavši 69,6 bodova.</p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Među poslodavcima dvostruko manje žena nego muškaraca</p>
<p>I u Europskoj uniji građani se najlakše i najčešće samozapošljavaju u sektoru trgovine</p>
<p>Čak 15,8 posto zaposlenih stanovnika EU sami su sebi poslodavci, a taj je udio kod žena 7,9 posto / Znatno je veći udio samozaposlenih u južnim nego u sjevernim članicama Unije</p>
<p>U Europskoj uniji gotovo je dvostruko više samozaposlenih muškaraca nego žena, pokazuju najnoviji podaci Eurostata, statističke agencije EU, za 2000. godinu.</p>
<p>Naime, dok je 15,8 posto stanovnika Europske unije zaposlenih u industrijskom i uslužnom sektoru svoj vlastiti poslodavac, taj je udio kod žena gotovo dvostruko manji i iznosi 7,9 posto.</p>
<p>Eurostatova statistika otkriva i velik nesrazmjer između muškaraca i žena poduzetnika koji su poslodavci samo sebi i onih čije tvrtke zapošljavaju i druge radnike. Dok je 7,3 posto ukupnog broja zaposlenih muškaraca poslodavac i drugim ljudima, kod žena je taj postotak znatno manji i iznosi jedva 2,9 posto ukupnog broja zaposlenih stanovnica EU. Svoji jedini zaposlenici su 8,5 posto ukupno zaposlenih muškaraca u EU i pet posto zaposlenih žena.</p>
<p>Kod obje spolne skupine u EU dominira samozapošljavanje u sektoru trgovine: tom se djelatnošću bavi 29 posto žena-poduzetnica koje osim sebe zapošljavaju i druge radnike te 23 posto muškaraca. Međutim, dok je kod samozaposlenih žena na drugom mjestu hotelijerstvo i restoraterstvo, djelatnost u kojoj je svoje poduzetničke sposobnosti okušalo 13 posto samozaposlenih žena s radnicima, kod muškaraca su druga i treća po važnosti djelatnost industrija i građevinarstvo, pri čemu svaka od njih obuhvaća po 16 posto ukupnog broja samozaposlenih muškaraca s radnicima. Treća po važnosti djelatnost u kojoj rade žene-poduzetnice jesu »osobne i društveno korisne usluge«, u koje spadaju mediji, zabava, knjižnice, muzeji, praonice i frizerski saloni.</p>
<p>Analiza Eurostatovih brojki dovodi nas do još nekih zanimljivih zaključaka. Jedan je od njih da je znatno veći udjel samozaposlenih kod južnih članica Unije, koje se obično smatraju slabije razvijenima, nego kod sjevernih, koje slove za naprednije i liberalnije. Tako, na primjer, udio samozaposlenih žena u Grčkoj, jednoj od najsiromašnijih članica EU, doseže 16,7 posto ukupno zaposlenih žena, dok je udio samozaposlenih muškaraca u ukupno zaposlenoj muškoj populaciji čak 31,2 posto. Do sličnih su rezultata EU-statističari došli i u Italiji, Španjolskoj i Portugalu. </p>
<p>U Italiji, recimo, broj samozaposlenih žena u ukupnom broju žena koje rade iznosi 15,2 posto, dok taj broj kod muškaraca doseže 27,5 posto. </p>
<p>S druge strane, najmanji udio samozaposlenih žena u ukupno zaposlenoj ženskoj populaciji imaju Danska, samo 3,6 posto, Francuska 4,9 posto, Švedska 5,1 posto, i Austrija 5,3 posto. </p>
<p>U sjevernim dijelovima Petnaestorice znatno bolje ne prolaze ni muškarci-poduzetnici: u ukupnoj zaposlenoj muškoj populaciji, najmanje ih je u Luksemburgu, 8,7 posto, Austriji 9,4 posto, Danskoj 9,7 posto i Nizozemskoj 9,9 posto.</p>
<p>Najmanji jaz između samozaposlenih muškaraca i samozaposlenih žena EU-statističari iz Luxembourga uočili su u Nizozemskoj. U toj zemlji, naime, samozaposlenih je muškaraca 2000. godine bilo samo 1,5 puta više nego samozaposlenih žena. Na drugoj strani linije usporedbe stoje Danska, Irska i Švedska u kojima je broj samozaposlenih muškaraca između 2,6 i 2,8 puta veći od broja samozaposlenih žena. Najviše žena-poduzetnica koje su ujedno i poslodavci drugim ljudima Eurostat je pronašao u Italiji. </p>
<p>U toj je zemlji, naime, na ovu kategoriju otpadalo 8,2 posto svih zaposlenih žena. U svim ostalim članicama Unije udio samozaposlenih žena koje zapošljavaju i druge ljude bio je manji od četiri posto u ukupnoj zaposlenoj ženskoj populaciji. Najmanje ih je pak u Danskoj i Velikoj Britaniji, samo po 1,5 posto ukupnog broja zaposlenih žena, te u Nizozemskoj i Švedskoj, po 1,7 posto.</p>
<p>Italija drži rekord i kada je riječ o udjelu samozaposlenih muškaraca koji kruh osiguravaju i drugim ljudima, a kojih je u ukupnom broju zaposlenih muškaraca 14,9 posto. Za Italijom slijedi Grčka, u kojoj je taj udio 10,9 posto. Najmanje je muškaraca-poduzetnika koji osim sebe zapošljavaju i druge ljude Eurostat pronašao u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji: u prvoj je njihov udio 4,2 posto ukupno zaposlene muške populacije, dok je u drugoj četiri posto.</p>
<p>Usporedba samozaposlenih muškaraca čije tvrtke zapošljavaju i druge ljude i samozaposlenih žena najveći jaz pokazuje u Danskoj, Francuskoj, Irskoj i Švedskoj. U njima je, naime, razlika čak tri puta veća u korist muškaraca. Najmanji jaz zabilježen je u Italiji i Luksemburgu, iako je i u tim zemljama broj samozaposlenih muškaraca gotovo dvostruko veći od broja samozaposlenih žena. </p>
<p>A. Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Europska komisija odobrila prodaju slovačkog plinskog monopola</p>
<p>Europska komisija u petak je odobrila prodaju 49-postotnog udjela u slovačkoj plinari Slovensky Plynarensky Priemysel (SPP) konzorciju francuskog Gaz de France, njemačkog Ruhrgasa i ruskog Gazproma za 2,7 milijardi dolara (127 milijardi kruna). Gazprom oko 70 posto plina namijenjenog zapadnoeuropskom tržištu izvozi upravo putem SPP-ovog plinovoda, a francuska i njemačka kompanija su među njegovim najvećim krajnjim korisnicima. </p>
<p>Međutim, kako su ostali korisnici plinovoda s SPP-om potpisali dugoročne tranzitne ugovore, Komisija je zaključila kako privatizacija slovačkog plinskog monopola, koji na domaćem tržištu opskrbljava oko 1,3 milijuna korisnika, neće zapriječiti tržišno natjecanje. </p>
<p>Privatizacija SPP-a – kojom će uprava kompanije prijeći u ruke inozemnih ulagača, ali će vlada zadržati pravo veta pri važnijim odlukama – jedna je od ključnih točaka gospodarskog plana slovačke vlade. Naime, prihodi od prodaje udjela u SPP-u namijenjeni su financiranju mirovinske reforme, za što će biti izdvojeno 66 milijardi kruna, i smanjenju državnog duga (50 milijardi kruna). </p>
<p>Privatizaciji SPP-a, jednoj od najvećih do sada u regiji, protivila se opozicija tvrdeći da je ponuda, jedina koja pristigla na natječaj, preniska. Za kupnju većinskog udjela češkog Transgasa se, suprotno tome, javilo nekoliko ponuđača, a na kraju ga je kupio njemački RWE za 3,6 milijardi dolara.</p>
<p>Gaz de France i Ruhrgas, koji će imenovati četiri od sedam članova upravnog odbora i jednog predstavnika u dvanaesteročlanom nadzornom odboru, isplatit će punu cijenu udjela u SPP-u, a Gazprom će postupno moći povećavati svoj udio. SPP će, prema očekivanjima, ove godine ostvariti dobit nakon oporezivanja od oko 185 milijuna dolara, u usporedbi s prošlogodišnjim gubitkom od 10 milijuna dolara. (P. Bu.)</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Mol zbog gubitaka prodaje odsjek za plin</p>
<p>Mađarska naftna kompanija Mol najavila je da će prodati odsjek za plin, nakon što je nova vlada odustala od plana svojih prethodnika o ponovnoj nacionalizaciji plinskoga sektora. </p>
<p>Naime, mađarska je vlada prije dvije godine zamrznula cijene plina za krajnje korisnike kako bi ih zaštitila od rasta cijena. Međutim, Mol zbog toga od 2000. godine bilježi znatne gubitke jer su cijene plina na domaćem tržištu daleko niže od uvoznih te je bivša mađarska vlada početkom godine obećala da će otkupiti odsjek za plin pošto je mađarska grupacija objavila da za njega traži kupca.</p>
<p>Od kada je nova vlada poništila tu odluku, cijena Molovih dionica na Budimpeštanskoj je burzi zabilježila pad od oko 15 posto zbog strahovanja da će grupacija i dalje biti opterećena gubitaškim odsjekom, koji je njenu dobit od 2000. umanjio za gotovo milijardu dolara. </p>
<p>Prema riječima Molova predsjednika i izvršnog direktora Zsolta Hernadija, ti su gubici umanjili mogućnosti širenja grupacije. Naime, ostale su naftne kompanije u regiji, kazao je Hernadi, proteklih godina za razliku od Mola uspjele prikupiti znatna sredstva za akvizicije zahvaljujući visokoj dobiti koju su osigurale visoke cijene nafte na svjetskom tržištu. </p>
<p>Hernadi je u intervjuu za mađarski dnevni list Nepszava također rekao da postoji velika vjerojatnost da će hrvatska vlada udio u Ini prodati upravo Molu, a ne austrijskom OMV-u, jednom od njegovih najvećih rivala u regiji. Hernadi je, osim toga, istaknuo da će Mol iznijeti ponudu i za srpski Beopetrol bude li raspisan natječaj. »Ondje smo dugo prisutni, poznajemo to tržište i njegove sudionike«, kazao je Hernadi. </p>
<p>»To je vrijedno tržište koje se razmjerno brzo razvija i neprekidno će rasti.« Izvršni direktor Mola dodao je i da grupacija planira udvostručiti broj benzinskih postaja u Rumunjskoj, ali i da će prodati niskoprofitabilne crpke u Ukrajini. P. Bu.</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>WAZ prodaje manjinski udio u RTL-u</p>
<p>Njemačka izdavačka grupacija WAZ razmatra prodaju udjela u RTL-u. </p>
<p>Naime, WAZ je navodno s njemačkom medijskom grupacijom Bertelsmann započeo neformalne pregovore o prodaji svog 20-postotnog udjela u BWTV-u, investicijskoj kompaniji koja kontrolira 37 posto RTL-a. </p>
<p>Preostalih 80 posto je u rukama Bertelsmanna, koji osim izravnog udjela u RTL-u od 52 posto, preko BWTV-a kontrolira dodatnih 29,5 posto. WAZ-ov udio u Bertelsmannovoj podružnici se prema trenutačnoj cijeni RTL-ovih dionica procjenjuje na oko 500 milijuna eura. P. Bu.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="70">
<p>Pašalić uzvraća udarac!? </p>
<p>Pusić: Pokušaj stvaranja političke stranke i distanciranja od kriminala dok su bili na vlasti/ Škare-Ožbolt: Poznavajući Pašalića, takva akcija neće ostati bez odgovora/ Nikolić: Unutarnja stvar HDZ-a/ Kajin: Pašalić očito ne može volju manjine nametnuti većini/ Trconić: Takva su događanja daleko od profilacije HDZ-a/ Kalinić: Uopće me ne zanima/ Rožić: Očito u HDZ-u postoje dvije nepomirljive struje </p>
<p>ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> - Hadezeovci su u subotu odlučili detronizirati svojega kontroverznog političara dr. Ivića Pašalića. Predsjednik stranke Ivo Sanader smijenio ga je s mjesta ravnatelja Zaklade državnog zavjeta uz objašnjenje da je »kroz Zakladu vodio paralelnu politiku u stranci«. </p>
<p>Je li to pad Pašalićeve političke karijere i koji će biti njegovi uzvratni udarci, pitali smo u nedjelju predstavnike stranaka vladajuće petorke. </p>
<p>Dok jedni, poput Vesne Pusić i Dorice Nikolić, smatraju da je to HDZ-ova unutarnja stvar, neki, kao bivša hadezeovka, danas dopredsjednica DC-a, Vesna Škare-Ožbolt ili IDS-ovac Damir Kajin prognoziraju da će »Pašalićev imperij uzvratiti udarac«. </p>
<p>Činjenicu da je Sanader konkretizirao najavljen obračun s Pašalićem, čelnica narodnjaka Vesna Pusić smatra pokušajem da se napravi korak naprijed u profiliranju te stranke. »Smatram da to jest pokušaj da naprave političku stranku i da se distanciraju od kriminala i svoje desetogodišnje prošlosti dok su bili na vlasti. No, pitanje je hoće li u tome uspjeti, jer su i jedni i drugi 10 godina zajedno sudjelovali u vlasti«, kaže Pusić. </p>
<p>S tom se ocjenom slaže i Vesna Škare-Ožbolt koja dodaje da se to trebalo dogoditi i ranije. »Vidjet će se koliko će se profilacija brzo ostvariti. Iako su to veliki potezi, možda najveći otkako nema predsjednika Tuđmana, oni neće sigurno ostati bez posljedica«, smatra dopredsjednica DC-a. </p>
<p>Pod posljedicama smatra reakciju Pašalićeve struje koja će sigurno uslijediti. »Poznavajući Pašalića, sigurno je da takva akcija neće ostati bez odgovora«, kaže Škare-Ožbolt koja ostavlja otvorenom mogućnost da Pašalić političku karijeru nastavi u nekom drugom bloku, izvan HDZ-a. Jednako je tako moguće i da se primiri i ostane u stranci. </p>
<p>Pašalićevo detroniziranje Dorica Nikolić iz HSLS-a smatra unutarnjom stvari te stranke, ne želi se u to miješati uz opasku da to drugi uvijek rado čine kad su u pitanju unutarstranački problemi liberala. »Teško je sad prognozirati je li to njegov politički kraj, to je ipak samo smjena na čelu zaklade. U nas očito još vrijedi mentalitet socijalizma prema kojem je, kad se nekog makne s funkcije, taj gotov«, rekla je u nedjelju za Vjesnik. Moguć Pašalićev protuudar glavna HSLS-ova tajnica prokomentirala je riječima: »Ovisi o samom HDZ-u hoće li to dočekati vodeći politiku za građane ili za sebe kao stranku«. </p>
<p>Polemiziranje, teške riječi i podmetanja očekuje i IDS-ovac Damir Kajin koji to smatra razumljivim i prirodnim. »Definitivno se može reći da je Pašalić detroniziran. On ima podršku dijela HDZ-a koji nije nebitan, ali očito ne može volju manjine nametnuti većini. Za očekivati je da će se i ta manjina priključiti pobjednicima, kako vrijeme bude odmicalo napustit će i oni Pašalića«, procjenjuje Kajin. </p>
<p>Prema njegovu mišljenju, Sanaderu, Šeksu, Hebrangu i drugima odgovara da ga prikažu kao »HDZ-ovu rak-ranu koju treba amputirati da bi postali simpatičniji«. </p>
<p>Ako građani u takvo što povjeruju, Kajin im poručuje da su skup naivaca i podsjeća biračko tijelo da »problem nije u Pašaliću, nego u desetogodišnjoj vladavini HDZ-a koju su jednako bespogovorno provodili Pašalić, Sanader, Šeks, Hebrang i ostali«. Najvećom pak tragedijom aktualnog političkog trenutka Hrvatske Kajin smatra činjenicu da ni takvo stanje u HDZ-u vladajuća petorka ne može okrenuti u svoju korist, jer su građani definitivno izgubili povjerenje u to da ekipa na vlasti može bilo što bitno u zemlji promijeniti. Kajin ne vjeruje da će jaki, a detronizirani HDZ-ov političar krenuti u osnivanje novog političkog bloka, jer bi ga podržalo »samo 400 tisuća HDZ-ovih birača, i to iz redova branitelja i potpisnika peticije za zaštitu digniteta Domovinskog rata«.</p>
<p> »Nova stranka koju bi eventualno pokrenuo, Pašalića bi proskribirala kao desničara, a malo tko bi ga iz njegove stranke slijedio. Siguran sam da većina HDZ-ovaca zna da jedino ako ostanu zajedno mogu biti opcija koja se realno može, uz neke nove kombinacije, vratiti na vlast. Pritom mislim na kombinacije s HSLS-om i HSS-om. Ako su mogli u koaliciju ići s reformiranim komunistima, mogu i s nepatvorenim nacionalistima, ali bez Pašalića, Rojsa i te ekipe«, procjenjuje Kajin.</p>
<p>Luka Trconić, potpredsjednik HSS-a, očekivao je da će Pašalića razriješiti, jer se vodila vrlo oštra borba između suprotstavljenih strana. »HSS se ne želi miješati u HDZ-ove unutarnje stvari, ali smatram da su takva događanja daleko od profilacije HDZ-a. Ne samo zato što bi HDZ sam po sebi trebao proći svoju unutarnju 'katarzu', nego bi to bilo dobro i za ukupnu političku sliku Hrvatske. HDZ se treba kritički osvrnuti na svoju prošlost, ali to se još nije dogodilo i još je daleko od toga da se može nazrijeti što će biti u HDZ-u«, smatra Trconić. Njegovo je mišljenje da bi zbog ukupnih odnosa u politici i državi, bilo dobro da se profilacija HDZ-a dogodi što prije.</p>
<p>»Uopće me ne zanima ni Pašalić ni komentar toga što je smijenjen!«, decidiran je bio Pavle Kalinić, SDP-ov saborski zastupnika. </p>
<p>Miroslav Rožić, saborski zastupnik HSP-a, smatra da to jest HDZ–ova interna stvar, ali dodaje da je očito kako u stranci postoje dvije nepomirljive struje. »HSP-u je samo žao što se HDZ iz jednog pokreta, umjesto u političku stranku, pretvorio u dva pokreta«, kazao je Rožić. </p>
<p>Andrea Latinović,Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Institut za postkonfliktne studije u budućem sinagoga centru Vukovar</p>
<p>OSIJEK, 16. lipnja</p>
<p> – U Osijeku je u nedjelju održana tradicionalna manifestacija Dani židovskog nasljeđa u sklopu koje je otvorena izložba fotografija »Židovska groblja u Slavoniji«, a sadrži izložbu dopisnica slanih iz Jasenovca te židovskih kalendara. Jedna od autorica filma »60. godišnjica stradanja Židova u Osijeku« Zora Dirnbach održala je predavanje na temu »Stradanje Židova na prostoru Osijeka te Slavonije«. Predsjednik Židovske općine u Osijeku dr. Darko Fischer tom je prigodom promovirao projekt »Sinagoga centar Vukovar«. Židovska općina u Osijeku broji stotinjak Židova, a sudionici manifestacije obišli su i osam židovskih groblja na području Slavonije. Prema riječima dr. Fischera, budući sinagoga centar Vukovar imat će više različitih sadržaja – od muzeja holokausta i ekumenskog centra za međuetnički i međureligijski dijalog, do instituta za postkonfliktne studije, centra za socijalnu transformaciju te centra za pomoć i edukaciju psihotraumatiziranih. S.Č.D.</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Ulaga Valić dobiva suradnika za medije</p>
<p>ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> – Novinar zagrebačkog Radija 101 Đivo Đurović od ponedjeljka će biti suradnik za medije u Uredu glavne urednice HTV-a Jasne Ulage Valić.</p>
<p>»Ulaga Valić je sredinom prošlog tjedna poslala zahtjev Upravi za pomoćnika u Uredu«, potvrdio je Vjesniku pomoćnik ravnatelja HRT-a za televiziju Vanja Sutlić. »Uprava je glavnoj urednici, zbog velikog broja obaveza, odobrila suradnika«, rekao je Sutlić. Dodao je, kako Đurović ne može biti pomoćnik glavne urednice, jer nije stalno zaposlen na HRT-u, a nema ni uvjete koji su nužni za tu funkciju - završen fakultet i četverogodišnje uredničko iskustvo. Tako će Đurović raditi kao vanjski suradnik preko ugovora o djelu, koji će se produžavati svaki mjesec. A.F.</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Blewitt najavio nove haaške optužnice za visoke hrvatske dužnosnike</p>
<p>Rješavanje pitanja povratka izbjeglica i povratka njihove imovine bit će ključno u daljnjem napredovanju Hrvatske u europskim i transatlantskim integracijama</p>
<p>ZAGREB, 16.lipnja</p>
<p> - Međunarodni predstavnici traže od hrvatskih vlasti da što prije i što učinkovitije riješe pitanje povratka izbjeglica i povratka njihove imovine. SAD i Europska unija suglasni su da se mora riješiti i problem vlasnika stanarskog prava, jer taj proces ide presporo. Učinkovitost i politička volja koalicijske vlasti u rješavanju tih pitanja bit će ključna u daljnjem napredovanju Hrvatske u europskim i transatlantskim integracijama, jer se nalaze visoko na popisu političkih uvjeta na koje se Hrvatska obvezala u EU i NATO -u, kazali su Vjesniku diplomatski izvori.</p>
<p>Posebna pozornost u sljedećih nekoliko mjeseci posvetit će se suradnji Hrvatske s Haaškim sudom. Međunarodni kazneni sud za ratne zločine u Haagu planira uskoro podići novih 35 optužnica među kojima se nalaze i optužnice protiv hrvatskih građana, najavio je zamjenik glavne tužiteljice Haaškog suda Graham Blewitt. </p>
<p>Prema njegovim riječima, nove optužnice rezultat su opširne istrage koja će rezultirati optužnicama protiv stotinjak pojedinaca - Hrvata, bosanskih Hrvata, Bošnjaka, bosanskih Srba, pripadnika bivšeg OVK te protiv nekih Srba. Neka od tih suđenja predat će se lokalnim sudovima u BiH, no u Hrvatskoj i Srbiji takvih suđenja neće biti, jer su osumnjičeni iz tih zemalja »pojedinci na najvišoj razini«, izjavio je Graham Blewitt. Haaški sud od samog je početka usvojio način rada prema kojem se koncentrira u svojim istragama na »velike ribe«. Iako je postignuta suglasnost da će odsad slučajeve srednje i niže razine predati u ruke hrvatskom pravosuđu, optužnice se za Hrvatsku, kako je najavio Blewitt, pripremaju za visoko pozicionirane, najvjerojatnije bivše hrvatske dužnosnike. </p>
<p>O »timingu« optužnica zasad se ne zna gotovo ništa, a u diplomatskim se krugovima spekulira da su moguća dva termina: do kraja lipnja ili najesen. Također nisu poznata imena novih hrvatskih osumnjičenika, a diplomati smatraju da bi Račan uskoro mogao dobiti »jednu do dvije optužnice«. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>Kontić: Izbori su jedino rješenje ako kolicija ne može riješiti marginalna pitanja</p>
<p>U zemlji gdje Vlada ne može riješiti probleme s PIK-ovima i imenovati šefove tajnih službi, neozbiljno je govoriti o stanju u koaliciji, kazao je glasnogovornik HSLS-a/ Prošlo je vrijeme HSLS-ove šutnje, a ovaj tjedan trebaju se riješiti neka bitna pitanja, istaknuo je Kontić</p>
<p>OTOČAC, 16. lipnja</p>
<p> - »Prošlo je vrijeme HSLS-ove šutnje. Prešutjeli smo mnoge uvrede, poniženja, nismo se nekoliko mjeseci htjeli eksponirati, htjeli smo sagledati stanje stvari. Koalicija se ovih dana bavi Krčkim mostom dok 410.000 ljudi tumara ulicama. U zemlji gdje Vlada ne može riješiti probleme s PIK-ovima i imenovati šefove tajnih službi, neozbiljno je govoriti o stanju u koaliciji. Ako ova koalicija za pet minuta ne može riješiti pitanje Krčkog mosta i ako ne rješava druge vitalne probleme, postaju upitne brojne stvari koje vežu koalicijsku vlast«, rekao je u nedjelju Joško Kontić, glasnogovornik HSLS-a i saborski zastupnik, na izbornoj skupštini ličko-senjskoga HSLS-a. </p>
<p> »Hrvatskoj javnosti otvoreno treba reći da su izbori jedino rješenje ako koalicija ne može riješiti marginalne probleme, jer nije sramota izgubiti izbore, sramota je izgubiti obraz«, istaknuo je Kontić. Rekao je da je HSLS dva i pol mjeseca podmetao leđa, trpio uvrede, a sve zbog nekih trulih kompromisa. »Ovaj tjedan trebaju se riješiti neka bitna pitanja i tek onda moći ćemo reći tko je tko i gdje je tko«, kazao je. </p>
<p>Izbjegavajući konkretan odgovor na pitanje je li njegova najava mogućega HSLS-ovog izlaska iz koalicije, Kontić je rekao da »stanje stvari u državi upućuje na potrebu hitnog rješavanja sve otvorenijih problema te da ovaj tjedan donosi bitna rješenja, kako na političkom, tako i na koalicijskom planu«.</p>
<p>Saborski zastupnik HSLS-a Ante Grabovac naglasio je da se Hrvatska »nakon zadnjih izbora nije puno odmakla od ondašnjeg stanja, dok je razjedinjenost sve očitija«. </p>
<p>Za predsjednika ličko-senjskog HSLS-a ponovno je izabran Branko Mileta.</p>
<p>Dražen Prša</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>Mesić: Pašalić je za politiku izgubljen</p>
<p>ZAGREB, 16.lipnja</p>
<p> - Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić rekao je u nedjelju da nije iznenađen smjenom dr. Ivića Pašalića s mjesta ravnatelja HDZ-ove Zaklade, te ocijenio da je taj hrvatski političar za politiku »izgubljen«.</p>
<p>Tijekom boravka na Međimurskom proštenju novinari su Mesića upitali za mišljenje o odluci Središnjeg odbora HDZ-a. »Ako me pitate jesam li iznenađen, reći ću da nisam. Pašalić je za politiku izgubljen, jer je zastupao i promicao politiku koja ne može uspjeti, jer se bavio politikom kojom je HDZ izgubio izbore«, kazao je, dodavši da se ne može jednom politikom izgubiti izbore, a onda pokušati istom tom politikom ponovno doći na vlast. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="76">
<p>Vino postaje prehrambeni proizvod i moći će se reklamirati</p>
<p>Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU-om, domaćim vinarima otvoreno bescarinsko tržište Unije za 45.000 tona vina u ovoj godini/ Predviđeno uvođenje vinarske inspekcije pri Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, i osnivanje Hrvatskog fonda za vino kojemu je zadaća praćenje i unaprjeđenje kvalitete vina, te sve promotivne aktivnosti</p>
<p>ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> – Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju neće biti dopuštena sadnja novih vinograda. Stoga se u nekoliko sljedećih godina planira sadnja najmanje 20.000 do 30.000 hekatara vinograda, odnosno godišnje po vinogradarskoj županiji 100 do 300 hektara novih vinograda.</p>
<p>Dr. Vinko Milat, viši savjetnik u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva kaže da je Vlada pripremila zakon o vinu koji će nakon javne rasprave poslati u zakonsku proceduru. </p>
<p>Zakon o vinu, naime, usklađen je s propisima EU-a i maksimalno ide na ruku proizvođačima i potrošačima vina.</p>
<p>Hrvatska ima dovoljno vina</p>
<p>Prema Milatovim riječima, nijedno poljoprivredno područje u EU nije tako kvalitetno uređeno i regulirano kao područje proizvodnje grožđa i vina. U zemljama Unije potiče se čak vađenje vinograda da se ne bi povećavala proizvodnja, odnosno smanjila cijena. </p>
<p>Hrvatska je potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU-om preuzela određene obveze. Domaćim proizvođačima vina otvoreno je bescarinsko tržište Unije za ukupno 45.000 tona vina u ovoj godini, uz mogućnost godišnjeg povećanja od 10 posto. </p>
<p>S druge strane, ustanovljena je količina od 8000 tona uvoza vina za 2002., godinu iz EU-a u Hrvatsku. Na domaćem je tržištu sve više vina, primjerice, iz Makedonije i Slovenije, iako Hrvatska ima dovoljno vina za svoje potrebe. </p>
<p>Međutim, Sporazum s EU-om, obvezuje sređivanje zakonske legistative u roku šest godina. To znači da će se pooštriti kontrola kvalitete vina u prometu.</p>
<p>U zakonu o vinu pojednostavljena je zaštita geografskog podrijetla vina (bez suvišne papirologije) te je vino napokon definirano kao prehrambeni proizvod. To znači da će se moći reklamirati. Novo je poglavlje zaštita imena i žiga vina, a predviđeno je i uvođenje vinarske inspekcije pri Mi nistarstvu poljoprivrede i šumarstva, jer se sad na tržištu može naći vina koje je jeftinije od grožđa. </p>
<p>Cilj je, naime, povećati registriranu potrošnju vina koja u Hrvatskoj iznosi samo 15 litara po stanovniku, dok je to još prije desetak godina bilo 40 litara po stanovniku. S druge strane, u Hrvatskoj se godišnje, u prvom redu zbog osjetno niže cijene, ali i mogućnosti reklamiranja, popije 80 litara piva po stanovniku.</p>
<p>Zakon o vinu, među ostalim, predviđa osnivanje Hrvatskog fonda za vino kojemu je zadaća praćenje i unaprjeđenje kvalitete vina, te sve promotivne aktivnosti kako bi Hrvatska opet postala zemlja vinogradarstva i vina. </p>
<p>Fond za vino financirat će najvećim dijelom (75 posto) proizvođači grožđa i vina, a manjim dijelom i iz državnog proračuna. Riječ je o milijun kuna za provođenje zakona o vinu, odnosno financiranju Fonda za vino. </p>
<p>Ohrabruje da država potiče sadnju novih vinograda sa 5000 eura po hektaru. Riječ je o 28.000 kuna po hektaru na ravničarskom dijelu, odnosno 40.000 kuna na područjima posebne državne skrbi, otocima i poluotocima. </p>
<p>Predviđa se i izrada vinogradarskog katastra (započeta je u tri županije), jer je trenutačno od 69.000 hektara vinograda u Hrvatskoj samo 12.330 hektara ili 21 posto vinograda pod nadzorom države. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="77">
<p>Crnićev »razvoj« i »reforma« Antičević Marinović na istom tragu</p>
<p>Dvadeset točaka Ivice Crnića »razvoja prvosuđa« i koncept reforme pravosuđa ministrice Ingrid Antičević Marinović razlikuju se najviše u – potpisima tih dokumenata/ Oboje se zauzimaju za instituicionaliziranje sudačkog doobrazovanja i upozoravaju: dosad su za ono što je predlagala Vlada, a izglasavao Sabor, posljedice snosili isključivo suci/ Traži se donošenje normi koje bi ojačale izvansudske oblike rješavanja sporova, jer bi 36 posto spisa mogli rješavati javni bilježnici</p>
<p>ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> – Prošli je tjedan Ivica Crnić, predsjednik Vrhovnog suda, sve što misli da treba reći o »razvoju pravosuđa« posložio u programskih dvadeset točaka. Prošlog je tjedna i ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović dovršila na sedamdesetak stranica koncept reforme pravosuđa, prema zadatku zaprimljenu prije mjesec dana u Vili Prekrižje.</p>
<p>Iako je oštrom novinarskom konferencijom na račun ministrice Crnić stvorio dojam da se ograđuje od učinka radne skupine (ministrica, Arlović, Bajić, Crnić), da čak istupa iz toga sastava, pisani učinci »zaraćenih strana« razlikuju se većinom samo prema potpisu. </p>
<p>Zato, kad vjerojatno ovoga tjedna Račan sazove novi sastanak na Prekrižju (to je bilo i njegovo američko obećanje dato nakon razgovora u Washingtonu) pred sobom će možda imati dva papira, ali dosta je čitati samo jedan.</p>
<p>I ministrica i predsjednik Vrhovnog suda govore o »efikasnu popunjavanju sudova sucima i sudskim savjetnicima«. Jedino što ministrica raspolaže podatkom da se od njena dolaska u Ministarstvo, a nakon zakonskih nevolja i natječajnih ponavljanja koji su pratili mandat njena prethodnika Stjepana Ivaniševića, prošlih mjeseci u hrvatskim sudovima zaposlilo 228 pravosudnih dužnosnika, savjetnika i činovnika, a tom broju valja dodati i sudske vježbenike. Potonji su budućnost sudova, jer je riječ o diplomantima prava koji prije dobivanja sudačke licence moraju 18 mjeseci stažirati i učiti za pravosudni ispit.</p>
<p>A kad je već o sudačkom učenju riječ, Crnić i ministrica predlažu instituicionaliziranje doobrazbe, Ingrid Antičević Marinović to zove čak Pravosudnom akademijom. Zajedničko zauzimanje za osiguranje potrebne stručne literature i ostalih izvora prava nužnih za kvalitetno suđenje, Crnić nadograđuje prijedlogom da se pri Vrhovnom sudu osnuje Centar za sudsku praksu. </p>
<p>Zaključno, šef sudstva i šefica resora, traže mogućnost da se za specijalizirane predmete zaposle eksperti koji bi sucima pomogli u razumijevanju sporova o kojima trebaju odlučiti.</p>
<p>Ojačati izvansudsko rješavanje sporova</p>
<p>Naravno, mnogo toga ovisi o zakonima. Zato se traži donošenje normi koje bi ojačale izvansudske oblike rješavanja sporova. Ministrica je izračunala da u godišnjem priljevu novih predmeta 36 posto spisa otpada na slučajeve koje bi mogli rješavati javni bilježnici. Time bi se u konačnoj bilanci za 2001. godinu broj neriješenih predmeta smanjio sa 1,2 milijuna na samo 188.000.</p>
<p>Najveći dio obaju materijala posvećen je, dakako, novcu. Iskustvo iz završnice lanjskoga proračunskog dogovaranja kad je pravosuđu namijenjena sitna stavka, nesrazmjerna očekivanjima sudova, ponukala je i ministricu i Crnića da na vrijeme ponude okvire sudačkih troškova. </p>
<p>Od plaća za sudačke savjetnike i činovnike, do zajedničkog zahtjeva za zakonskim povratom dodatka sucima od 0,5 posto za svaku godinu staža, ukinutim krajem devedesetih. Nadalje, prvi put su na jednom mjestu pobrojene sve stare i ruševne zgrade, tijesne sudnice i trošni krovovi. Detalji tih rekonstrukcija izvedeni su čak do ocjene stanja instalacija za struju i odvodnju.</p>
<p>Popis od nekoliko stotina sudova i državnih odvjetništava u stotinjak gradova služi Ingrid Antičević Marinović i Ivici Crniću da sugeriraju početak rasprave o reformi mreže sudova. </p>
<p>Osnovni cilj bi bio razgradnja sudskih mastodonata, u Zagrebu prije svega, a potom i u Splitu, te širenje mreže zemljišnoknjižnih odjela. Isto se tako u oba dokumenta traži proračunska samostalnost pravosuđa i ravnopravnost u proračunskim pregovorima s izvršnom i zakonodavnom vlašću.</p>
<p>Međutim, nazvati te zahtjeve ucjenom i isključivim svođenjem reforme na visinu pravosudne kvote u državnoj blagajni je čista zlonamjernost. Jer iz te financijske ravnopravnosti (a ne ekskluzivnosti sudačke kune) proističe i drugi golem problem na koji ministrica i sudac Crnić upozoravaju: dosad su za ono što je predlagala Vlada, a izglasavao Sabor, posljedice snosili isključivo suci. </p>
<p>Sudačka svakodnevica upozorava da bi trebalo razmotriti brojnost zakonskih prekršaja i ustanoviti s kojim to ljudima, bez dodatna zapošljavanja, se povećani opseg poslova iz novih propisa misli ostvariti. Procesna disciplina stranaka (odzivanje pozivima, na primjer) povjerena je pošti, iako se već dugo predlaže da to čine sudski dostavljači ili barem vojni ročnici na civilnom služenju roka. Od Vlade i Sabora se traži da se pozabave i takvim problemima.</p>
<p>Trebalo je doći do zida pa da se mnoge notorne stvari iz pravosudne svakodnevice pretvore u razvojni koncept. Oklijevanje pravosuđa, neodlučnost Ministarstva, zanemarivanje u Vladi i zakonodavne zastupničke intervencije prisilili su oba autora da se u konceptima bave i banalnostima poput padanja žbuke s fasade Županijskog suda u Zagrebu. A ta žbuka već pada četiri-pet zima.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="78">
<p>Ne zna se je li svinjska kuga suzbijena u Lonjskom polju</p>
<p>NOVSKA, 16. lipnja</p>
<p> – Iako za sada među svinjama uzgojenim na imanjima seoskih kućanstava nema pojave svinjske kuge, svi uzgajivači s područja Novske, Jasenovca i Lipovljana više su nego zabrinuti. Naime, nitko sa sigurnošću ne može reći da je svinjska kuga suzbijena u samome žarištu - Parku prirode Lonjsko polje. Tamo je još uvijek veliki broj necijepljenih svinja.</p>
<p> Upravo u Parku prirode Lonjsko polje veterinarska inspekcija i šumari proteklih su dana našli mnogo uginulih svinja. Na nekim mjestima, kraj na brzinu podignutih nastambi, vlasnici su spaljivanjem lešina pokušali zametnuti tragove. No u tome nisu uspjeli, a uz domaće, lešinama su se hranile i divlje svinje te su lovci i vlasnici lovišta pogotovo Hrvatske šume, zabrinuti za zdravstveno stanje divljači ali i zbog mogućeg narušavanja ugleda kojeg su kod inozemnih lovaca uživala lovišta na novljanskom području.</p>
<p>Na štetu zbog pojave svinjske kuge upozorava i direktor novljanske Šumarije Dinko Hatc, ističući da je u šumama znatno više pitomih nego divljih svinja. U novljanskoj Šumariji imaju i ekipu koja uklanja ilegalno podignute nastambe a potom nakon utvrđivanja vlasništva podnose prijave.</p>
<p>U Parku prirode Lonjsko polje, ustanovi koja gospodari ovim površinama, Darko Kovačić za Vjesnik je izjavio: »Stanje će se popraviti onoga trenutka kad donesemo pravilnik o unutrašnjem redu. U njemu će biti mehanizmi koji će nam omogućiti puni nadzor, ali i mjere koje možemo poduzeti«, rekao je Kovačić. </p>
<p>Pravilnik bi trebao na snagu stupiti tijekom jeseni. Dotad, Upravi Parka su vezane ruke što neodgovorni vlasnici koriste puštajući necijepljene svinje u šumu. </p>
<p>I sve dok se šumama u okolici Novske, Jasenovca i Lipovljanima, kad je riječ o nezakonitoj i nekontroliranoj ispaši svinja ne uvede reda, dotle će područje Lonjskoga polja biti stalno žarište životinjskih bolesti nekada s većim, a nekada s manjim posljedicama ne samo za stočni fond već i za vlasnike. Da bi se stanje popravilo potrebno je, između ostalog, i više suradnje između Parka prirode Lonjsko polje, Hrvatskih šuma i veterinarske službe.</p>
<p>Zdravko Sever</p>
</div>
<div type="article" n="79">
<p>Povrat poreza ove godine veći nekog ikad!</p>
<p>Prema grubim procjenama, država će obveznicima vratiti oko 710 milijuna kuna – nekoliko puta više nego što će obveznici morati nadoplatiti / Dok obveznici iz cijele Hrvatske već otprilike dva tjedna uredno podižu porezni novac koji im je država dugovala, Splićanima će, tvrde u Ministarstvu financija, prva rješenja o povratu poreza na kućne adrese stići najkasnije do kraja ovoga tjedna </p>
<p>ZAGREB, ČAKOVEC, POŽEGA, OSIJEK, VARAŽDIN, SPLIT, ŠIBENIK, ZADAR, 16. lipnja</p>
<p> – Od 643.168 prijava poreza na dohodaka za prošlu godinu, županijske porezne ispostave dosad su obradile i u središnji ured Porezne uprave u Zagreb poslale 340.965 rješenja o povratu poreza. Od tog su broja verificiranih prijava, poreznici obveznicima poslali njih 127.509, što je 30,7 posto svih poslanih prijava. </p>
<p>Kako doznajemo u Ministarstvu financija, riječ je o prvoj pošiljci obrađenih poreznih prijava, u koju su uključeni obveznici iz svih županija osim Splitsko-dalmatinske gdje je obrada kasnila pa je stoga posljednja stigla na rad za slanje rješenja. </p>
<p>Naime, iz Središnjeg ureda u Zagrebu obično u jednom danu šalju na naplatu prijave iz samo jedne županije. Dok obveznici iz cijele Hrvatske već otprilike dva tjedna uredno podižu porezni novac koji im je država dugovala, Splićanima će, tvrde u Ministarstvu financija, prva rješenja o povratu poreza na kućne adrese stići najkasnije do kraja ovoga tjedna. </p>
<p>U Poreznu upravu – Područni ured Split iz Zavoda za automatsku obradu u Zagrebu dopremljeno je 46.000 prijava za lanjski dohodak građana. Prijave se trenutačno provjeravaju, te se na temelju njih ispisuju rješenja. One prijave koje su bile nepotpune trebale bi biti riješene do kraja rujna.</p>
<p>Upućeni u Ministarstvu tvrde da je država veoma likvidna i da u državnoj blagajni ne nedostaje novca za povrate poreza, te da će unatoč kašnjenju u obradi, većina obveznika svoj preplaćeni porez moći podići prije početka sezone godišnjih odmora. </p>
<p>Prema grubim procjenama Porezne uprave, država će obveznicima morati vratiti oko 710 milijuna kuna, nekoliko puta više nego što će obveznici morati nadoplatiti.</p>
<p>Također, iznos povrata poreza ove će godine biti veći nego ikada prije, što je dokaz da se građani sve bolje razumiju u porezni sustav i koriste sve zakonom predviđene načine da umanje svoju poreznu osnovicu, i što više prihoda ostvarenog od samostalnoga, ali i nesamostalnog rada, prikažu kao poreznu olakšicu. Porez na kraju moraju doplatiti najčešće samo obrtnici. </p>
<p>U zakonskom roku na području Međimurske županije porezne prijave podnijelo je nešto više od 14.000 obveznika. Voditeljica Područnog ureda Porezne uprave u Čakovcu Marija Žnidar, kaže da je već obrađeno više od 75 posto prijava, što je daleko više od državnog prosjeka. Većina je poreznih obveznika već dobila rješenja, a preostalima stižu ovih dana. </p>
<p>Za razliku od prethodnih godina, povrat poreza u Požegi nije počeo ni do sredine lipnja. U požeškom Područnom uredu porezne uprave primili su oko 11 tisuća prijava, sve su obrađene, a rješenja o povratu ili uplati manje plaćenog poreza slat će Ministarstvo financija putem poreznih uprava.</p>
<p>Prema podacima koje je za Vjesnik dao Željko Mekovec, pročelnik varaždinskog Područnog ureda Porezne uprave, u Varaždinskoj županiji podnijete su 21 011 porezne prijave, a do sredine lipnja građanima je odaslano 13.037 rješenja. Građani su obvezni uplatiti još oko 1,2 milijuna kuna poreza, dok će na ime povrata poreza dobiti osam i pol puta više - oko 10,9 milijuna kuna. Konačni iznosi znat će se do kraja lipnja, do kada će svi građani dobiti sva rješenja.</p>
<p>U šibenskoj ispostavi dosad je primljeno 16.093 porezne prijave, a očekuje se da bi povrat poreza trebao iznositi oko 17,5 milijuna kuna. Oko tri tisuće obveznika državi će morati podmiriti 7,3 milijuna kuna dugovanja. Oko 10 tisuća poreznih obveznika rješenja o povratu poreza dobit će ovih dana, a ostali tek početkom rujna. </p>
<p>Isplata povrata poreza u Zadru je počela prošloga tjedna, za razliku od prošle godine kada su se prvi povrati poreza mogli dobiti već u travnju. </p>
<p>Kako doznajemo u osječkoj Poreznoj upravi, ove su godine zaprimili ukupno 44.613 prijava. Obrađeno ih je 55 posto, odnosno 23.700 prijava koje se uglavnom odnose na povrat preplaćenog poreza, a manji dio na uplate. </p>
<p>Boris Orešić, Irena Dragičević, Drago Ovčar, Ivan Fadljević, Karmen Gumbas, Jadranka Klisović, LJubica Ivić Balen i Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="80">
<p>Master-studij za europsko obrazovanje nastavnika</p>
<p>ZAGREB, 16. lipnja</p>
<p> – Na prijedlog Instituta za globalizaciju i interkulturalno učenje (IGI) Zagreb je izabran za sjedište tzv. master-studija, koji bi u budućem centru za europsko obrazovanje nastavnika i europske studije, bio otvoren za sve zemlje jugoistočne i srednjoistočne Europe. </p>
<p>U centru bi, doznajemo od koordinatorice IGI-ja Irene Horvatić Čajko, studirali i polaznici iz Europske unije, kako bi svi imali prigodu razmjenom i zajedničkom suradnjom iskusiti važnost europskog procesa ujedinjenja. </p>
<p>IGI se, naime, bavi promjenama obrazovnog sustava u Hrvatskoj, potaknutim procesom europske integracije i globalizacije, a jedan od njegovih suosnivača je Učiteljska akademija Sveučilišta u Zagrebu. </p>
<p>Osnivanje međunarodnog sveučilišnog centra u Zagrebu dosad su podržala ministarstva prosvjete i znanosti, vanjskih poslova i europskih integracija, a podrška je stigla i od njemačkog veleposlanstva u Zagrebu te Goete-instituta. </p>
<p>Jednogodišnji master-studij (master of european education) u centru za europsko obrazovanje nastavnika i europske studije u Zagrebu, studentima bi omogućio dolazak do međunarodno priznate diplome iz područja europskog obrazovanja nastavnika (na primjer, bilateralna diploma u kooperaciji s nekim od njemačkih sveučilišta-partnera).</p>
<p>Master-studij je planiran kao poslijediplomski studij za apsolvente i diplomante nastavničkih studija i za administrativni podmladak u resornim ministarstvima. Nastava će se odvijati na njemačkom i engleskom jeziku, a osim nastave u Zagrebu, planira se i učenje na daljinu putem videopredavanja i Interneta. </p>
<p>Nastavnički kadar bit će, najavljuju u IGI-ju, međunarodnog sastava. </p>
<p>Sadržaj studija, prema sadašnjemu planu, pokrivao bi područja europske obrazovne politike i politike školstva, multikulturalnost i višejezičnost u Europi, europske institucije proces integracija, projekte o Europi u školama i upravljanje projektima, te nove medije i medijsku pedagogiju, kao nove oblike učenja. </p>
<p>Tijekom studija bilo bi govora o globalizaciji i europskom identitetu, odgoju za mir, civilnom društvu i ljudskim pravima, ali i načinu upravljanja školom. U nastavu bi bio uključen i početni tečaj francuskog jezika, a praktična nastava bila bi integrirana na europskim školama.</p>
<p>»Centar bi trebao ponuditi bitne poticaje za izradu nove generacije interkulturalnih nastavnih materijala europske orijentacije«, ističu u IGI-ju.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020617].
|
