NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020616].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 270333 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>16.06.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Arlović:Dijaspora će imati nezavisnu listu za koju će glasovati svi hrvatski građani </p>
<p>O odnosima u kolaciji: Ovo sada je mnogo ozbiljnije nego što je bila kriza prije nekoliko mjeseci</p>
<p>Mato Arlović, predsjednik saborskog Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav, za Vjesnik govori o nacrtu prijedloga novonastalim odnosima u koaliciji i novom izbornom zakonu, koji će se, kako kaže, do ljetne stanke naći na zastupničkim klupama. </p>
<p> • Kako komentirate novonastale odnose u koaliciji nakon što su odbačene Vladine izmjene Zakona o otocima?</p>
<p>– Ovo sad je mnogo ozbiljnije nego što je bila kriza prije nekoliko mjeseci. U Saboru je stvorena tiha koalicija naših partnera s HDZ-om. Nedopustivo je da zastupnici koalicije podilaze biračima ugrožavajući proračun. Naši partneri morali bi biti svjesni da su potrebni i nepopularni potezi da bi država funkcionirala. Složili smo se da moramo imati državu u kojoj će se trošiti koliko je zarađeno, a ovakvim neodgovornim potezima čini se potpuno suprotno. </p>
<p> • Što bi po Vašem mišljenju trebalo učiniti? </p>
<p> – Ako naši partneri žele tako nastaviti, neka formalno koaliraju s HDZ-om i zatraže raspravu o povjerenju Vladi. Ako se u Saboru zaključi da ova Vlada ne valja, onda idemo na izbore. SDP neće više prikrivati slabosti koalicijskih partnera. </p>
<p> • Najavili ste da će SDP zatražiti rebalans proračuna. </p>
<p>– Da, jer ne želimo da se prije izbora, bilo redovnih ili prijevremenih, dogodi da se mora donijeti odluka o privremenom financiranju. Proračun mora biti čist i ako dođe bilo koja nova vlast, mora naći čistu situaciju u državnoj blagajni.</p>
<p> • Kojim ćemo sustavom birati na slijedećim izborima i u koliko izbornih jedinica?</p>
<p> – Nemoguće je isključiti utjecaj stranaka i oko izbora kandidata i oko stvaranja političkih programa. No, svi građani nisu članovi političkih stranaka, ili nisu članovi stranaka koje uđu u parlament. Treba razmotriti kako da građani mogu više utjecati na kvalitetu i raspored onih koji će ih predstavljati. </p>
<p>U tom pogledu mene ne brine koncept ako se govori o proporcionalnom sustavu, ili ako govorimo o mješovitom sustavu u onom dijelu koji je dio proporcionalnog, treba biti i otvorenih lista. Time se otvaraju dvije stvari; stranke slažu kandidate, ali građani mogu odlučiti o konačnom redoslijedu izabranih kandidata. Građani time mogu korigirati eventualne stranačke pogreške. Što se tiče izbornih jedinica, mislim da ih je sasvim dovoljno pet, plus jedna za manjine. Tada bi se išlo na otvorene liste i na proporcionalni sustav, makar mi nije niti strana varijanta da se u jednom dijelu ide na tzv. većinski, odnosno da se napravi mješoviti izborni sustav. Kada bih ja prihvaćao zakon, ne bi imao ništa protiv te varijante, iako mislim da je ona moguća nakon što se u Hrvatskoj okrupni politička scena. </p>
<p> • Jedno od najvažnijih pitanja u izbornom zakonu je način na koji će glasati dijaspora i hoće li uopće moći glasati. Kako će to biti regulirano?</p>
<p>– Treba precizno reći da veliki dio dijaspore ne može glasati, jer nema hrvatsko državljanstvo. Dosadašnji model prema kojem je dijaspora s pravom glasa glasala u posebnoj izbornoj jedinici, sveo ih je na razinu nacionalne manjine, što nije u redu. Kada govorimo o posebnoj listi i posebnoj izbornoj jedinici za dijasporu, nikada nisam rekao da hrvatski državljani koji imaju dvojno državljanstvo, a borave izvan Republike Hrvatske, ne bi trebali glasati. Mislim da trebaju imati i pasivno i aktivno biračko pravo, ali se ne smiju razlikovati od drugih državljana u ovoj zemlji. Ukoliko su prijavljeni u Hrvatskoj, a što se određuje Zakonom o prebivalištu i boravištu, moći će se kandidirati na bilo kojoj stranačkoj listi, kao i svi ostali državljani. Isto tako će moći složiti svoju nezavisnu listu, ali za nju će moći glasati svi građani ove zemlje u izbornim jedinicama gdje se te liste pojavljuju, odnosno gdje državljani s dvojnim državljanstvom imaju prebivalište. </p>
<p> • Što se time mijenja?</p>
<p> – Predstavnici dijaspore, odnosno onog užeg dijela koje ima dvojno državljanstvo, su do sada birani s posebne liste u posebnoj izbornoj jedinici. Kome su oni ikada odgovarali? Nikome. Oni trebaju odgovarati državljanima koji žive u Hrvatskoj, a ne kao do sada da su provodili politiku stranke s čije su liste izabrani, od čega Hrvatska kao građanska zajednica nije imala nikakve koristi, kao niti dijaspora. To mogu i ilustrirati: u dva mandata od kako se na ovaj način biraju zastupnici dijaspore u Sabor, nikada se nije dogodilo da netko iz dijaspore postavi pitanje, gdje je novac koje je dijaspora poslala Hrvatskoj za pomoć u ratu i za borbu za samostalnost. Tek se sad otvaraju rasprave i to nakon što su građani koji su sami u tome sudjelovali zahtijevali istragu. Prema tome, ako se to pitanje nije moglo postaviti, koju je korist imala dijaspora s ovakvim svojim predstavnicima u parlamentu? Ne kažem da bivša vlast možda nije imala neke koristi od njih kao stranka, no birači zapravo nisu.</p>
<p> • Političko je pitanje i broj manjinskih zastupnika u Saboru. Čuju se razni prijedlozi kako ga riješiti. </p>
<p> – Broj zastupnika manjina u Saboru prije svega je pitanje Ustavnog zakona o pravima manjina, no to se pitanje također razrađuje i u izbornom zakonu. Ono što bih preferirao jest da u Hrvatskoj imamo sustav biranja predstavnika nacionalnih manjina po tzv. građanskom nacionalnom modelu. To podrazumijeva da zapravo svi predstavnici manjina mogu glasati za sve liste i za sve kandidate, ali i obratno - svi građani mogu glasati i za predstavnike manjina. To ne znači da predstavnici manjina trebaju dobiti glas više u odnosu na druge građane, već imati jednak broj glasova kao i svi drugi. Tada se, s obzirom da Ustav jamči neka prava manjinama, treba ustanoviti tzv. korektivni element u kojem se treba propisati da, ako s lista stranaka i nezavisnih lista ne bude izabran odgovarajući broj predstavnika nacionalnih manjina, koji bi otprilike trebao proporcionalno odgovarati broju predstavnika svih državljana Republike Hrvatske u parlamentu, primjerice dvije trećine ili tri četvrtine, ovisno koja će se kvalificirana većina uzeti, tada bi se morali raspisati dopunski izbori. U tim dopunskim izborima izabrao bi se preostali dio manjinskih zastupnika. Time bi se dobio i građanski i politički legitimitet svakog zastupnika, jer predstavnici nacionalnih manjina ne predstavljaju samo manjine, već i neku političku opciju, kao što je to sada slučaj. U tom pogledu oni posredno dobivaju dvostruki glas, jer djeluju i kao stranački ljudi u parlamentu, ali i kao zastupnici manjine. </p>
<p> • No čulo se i drugačijih prijedloga, kao na primjer primjena tzv. pozitivne diskriminacije.</p>
<p> – Ovo što predlaže SDP, je opcija za 21. stoljeće, ali svjesni smo da to još nije realno, zbog toga ćemo ići na drugu opciju, koju ne zagovaraju svi. Ne radi toga što to neće prihvatiti neki ljudi u opoziciji, jer za takav ustavni zakon treba dvotrećinska većina, nego se radi o tome da na interesnoj razini takav prijedlog neće prihvatiti niti predstavnici manjina. Radi se o tzv. pozitivnoj diskriminaciji. Ako bi se to prihvatilo, a to je SDP-u suvremenije od onog što smo do sada imali, onda ukoliko manjinski birači imaju dva glasa, tj. biraju i predstavnika manjina i stranačku osobu, onda predstavnika manjina treba biti manje u parlamentu nego što je sad. Jer ti predstavnici trebaju predstavljati sve manjine, a oni drugi, izabrani sa stranačkih lista drugim glasom, trebaju također predstavljati i manjine, ali i stranku. To neće proći jer bi bilo manje manjinskih zastupnika. </p>
<p> • Treća bi opcija ipak bila da manjine imaju 10 ili 11 zastupnika?</p>
<p>– To je ideja koja je najviše prisutna u javnosti. Ako se dogovori postignu, ona je pragmatična i realna, jer ako ima 120 zastupnika u Saboru i prema preliminarnom popisu stanovništva oni odgovaraju nacionalnoj strukturi, onda se unutar manjinskih zastupnika mora postaviti određeni okvir. Najveća nacionalna manjina, srpska, imala bi tri zastupnika, a također smatramo da neke manjine, nastale raspadom bivše države, kao što su slovenska i bošnjačka, trebaju imati odgovarajući status i trebaju imati svog zastupnika. Kao i Romi, Talijani, Mađari, itd. Kada se to zbroji, bilo bi 11 zastupnika. Predstavnici manjina su uglavnom za to rješenje, jer jedan dio članova manjina može izabrati te zastupnike, a drugi dio može glasati po stranačkim listama i to je prikrivena pozitivna diskriminacija. Negativna je strana toga što se građanin na biračkom mjestu mora nacionalno opredijeliti. Ono što bi SDP želio postići da se u Ustavnom zakonu o manjinama nađe neko rješenje koje zagovara prvu opciju, ali dok se ne steknu uvjeti, mogu se primijeniti i druge opcije, ovisno o dogovoru manjinskih predstavnika, Vlade, koalicije i stručnjaka u sklopu rješavanja pitanja manjina. Ako prođe treća varijanta, onda treba biti i posebna izborna jedinica za manjine. </p>
<p> • Koliko će zastupnika imati Sabor ukoliko budu usvojena vaša izborna pravila? </p>
<p> – Smatram da je Hrvatskom saboru dovoljan broj od 120 zastupnika. Mislim da taj broj zastupnika može sasvim dostatno prezentirati stanovništvo Hrvatske i velika masa ne mora biti uvijek operativna i efikasna, ali stranke moraju voditi računa o kvaliteti predloženih kandidata. Broju od 120 treba pribrojiti predstavnike manjina, a ako prođe onaj broj od 10 do 11 manjinaca, u Saboru bi broj zastupnika bio 130 ili 131. No, ukoliko prođe opcija o manjinama koju zagovara SDP, onda bi se broj zastupnika povećao s obzirom na proporcionalni sustav, a mogao bi biti 8 i 11 zastupnika, samo što bi bili drugačije birani.</p>
<p> • HSLS je predložio mogućnost glasanja putem Interneta, što je svakako novost. Što mislite o tome?</p>
<p> – Internet je zanimljiva opcija. Mnoge ju zemlje prihvaćaju kako bi motivirale građane da glasaju na jednostavan način, ne odlazeći od kuće. No, kod nas se još uvijek može postaviti pitanje kontrole. Treba se samo prisjetiti izbora za predsjednika SAD-a i svega što se događalo. Internet glasanje će biti realno i potrebno, i za desetak godina će biti sigurno dobro riješeno, no trebat će se prije toga zakonom zaštititi takav način glasanja.</p>
<p> • Godinama je tema vezana za izbore bila i njihova građanska kontrola.</p>
<p> – Utjecaj javnosti na kontrolu izbora mora biti pojačan - od utjecaja na kontrolu kampanje, glasanja itd. Važno je da se udruge građana koje se time bave mogu konkretno uključiti. Također, važno je, ali još nije zrela situacija, da se razmišlja da državna izborna komisija bude profesionalna. </p>
<p> • Hoćemo li na budućim izborima glasati po istom izbornom zakonu?</p>
<p> – Ne, jer ma koliko mi to htjeli ili ne, uvijek će politička većina o izbornom zakonu razmišljati na način što joj on donosi ili ne donosi. Trebalo bi se postići da dođemo do takvog izbornog sustava, koji bi sadržavao toliki stupanj pravednosti za sve sudionike u izborima, da ga nema razloga mijenjati, no to je teško očekivati u situaciji kada imamo puno stranaka koje se bore za vlast, ali i pokreta i udruga koji najavljuju da će izaći na izbore, što znači da politički djeluju. Zato mislim da bi recimo, bilo poštenije da se udruge, kao što je npr. Udruga za treću Hrvatsku, registriraju kao stranke, da se vidi što nude, a ne da se govori da će ići na treću Hrvatsku. Koju treću Hrvatsku? Bez političkih stranaka ako bi samo udruge bile na izborima? To smo imali. Zvalo se socijalističko samoupravljanje koje su nosile udruge građana, naravno samo s drugačijim ideološkim predznakom.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Korupcija u Hrvatskoj: neugodna tema o kojoj nitko ne voli govoriti javno</p>
<p>Kad treba poduzeti korak dalje te prijaviti onoga tko je zatražio ono protuzakonito, ljudi obično odustaju. Ne žele riskirati ni ono malo što imaju, a za što se plaše da će izgubiti pa svi razgovori o korupciji uglavnom ostaju manje-više na međusobnim žalopojkama. I što sad? Čekati dobre zakone, koji nikako da u Hrvatskoj budu doneseni? Sankcionirati drastično one za koje se utvrdi da su prekršili zakon i tražili nešto »ispod ruke«? </p>
<p>Ima li u Hrvatskoj korupcije? Ima, dakako, i to u golemim količinama i u gotovo svim društvenim sferama. Ima je i više nego što bi itko to želio priznati, ali kad se o toj neugodnoj temi počne javno govoriti, većina će najčešće šutjeti kao zaliveni. Jedni zato što se korupcijom bave »aktivno«, tražeći novac ili razne druge usluge za ono što bi inače u opisu svog posla profesionalno trebali raditi, a oni drugi će šutjeti zato što su najčešće, kako bi uopće dobili ono što trebaju, za to morali nešto dati. A sve je na koncu - protuzakonito. </p>
<p>Mito i korupcija, jedna od najvećih »bolesti« suvremenog svijeta (iako korijene vuku još iz antičkih vremena), nisu, dakako, mimoišli ni Hrvatsku. Iako mlada država, tranzicijska je Hrvatska uz mnogobrojne loše strane sustava koji iz polustoljetnog komunističko-boljševičkog prelazi u kapitalizam, prolazeći pritom i onu bolnu međufazu zvanu »prvobitna akumulacija kapitala«, također pod velikim udarom upravo korupcije i svih onih posljedica koje nosi, kao neminovne popratne pojave tranzicije. </p>
<p>Doduše, pojam je korupcije dobro poznat još iz vremena bivše države, samo što se tada govorilo o svima poznatom pojmu »plavih kuverti«, umjesto što se stvari nazivalo pravim imenom – mitom i korupcijom. </p>
<p>U gotovo svim međunarodnim relevantnim istraživanjima vezanim uz raširenost korupcije, Hrvatska se obično nalazi negdje na sredini ljestvice, ovisno o godini istraživanja. No, čini se da je promjenom vlasti i Hrvatska ipak malo »skočila« na toj ljestvici, u pozitivnom smjeru, s jedva primjetnim smanjenjem tog zla. </p>
<p>Korupciju je očito praktički nemoguće iskorijeniti (kao i drogu), složili su se svi naši sugovornici iz politike, odnosno, Hrvatskog sabora, kao vrhovnog zakonodavnog tijela države, a s kojima smo pričali o ovom ozbiljnom problemu.</p>
<p> U svim medijskim istupima vodeći ljudi države gotovo redovito spominju problem korupcije u Hrvatskoj i apsolutnu potre bu učinkovite borbe protiv nje, ne bi li se barem njezini opsezi smanjili. Naglašavaju potrebu donošenja kvalitetnih zakona, ne bi li se ublažile posljedice korupcije koja doista razara tkivo svake države i sustava koji je u njoj. Razgovarajući s građanima, gotovo svaki će vam reći kako je barem jedanput u životu bio doveden u situaciju da se od njega (ne)izravno traži nešto »ispod stola« ne bi li im usluga bila obavljena. No, kada treba poduzeti korak dalje te prijaviti onoga tko je zatražio ono protuzakonito, ljudi obično odustaju. </p>
<p>Ne žele riskirati ni ono malo što imaju, a za što se plaše da će izgubiti, tako da svi razgovori o korupciji uglavnom ostaju manje-više na međusobnim žalopojkama.</p>
<p> Neki će, istini za volju, možda i podnijeti anonimne prijave protiv tražitelja takvih usluga, ali u pravosuđu će vam ionako reći da se te prijave najčešće na koncu svode na to da netko nekoga želi »cinkariti« i srušiti mu ugled.</p>
<p> I što sad? Čekati dobre zakone, koji nikako da u Hrvatskoj budu doneseni? Sankcionirati drastično one za koje se utvrdi da su prekršili zakon i tražili nešto »ispod ruke«? </p>
<p>Šutjeti i pustiti stvari da se odvijaju svojim tijekom? Javno govoriti i riskirati? Ili javno govoriti kao većina ljudi iz zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti, kojima su puna usta potrebe borbe protiv korupcije, a u stvarnosti se praktički ništa ne događa? Tranzicija je zaista vrlo, vrlo bolan proces...</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Hrvatski vojnici uskoro u novim mirovnim misijama</p>
<p>Američki i hrvatski dužnosnici nisu razgovarali o detaljima angažmana hrvatskih vojnika kao ni o mogućoj lokaciji pa se još uvijek ne zna hoće li Hrvatska vojska u sklopu »mirovnjaka« možda ići u Afganistan ili negdje drugdje. Takva misija značit će i dodatnu pripremu hrvatskih oružanih snaga za NATO. Zagreb i Washington nikada dosad nisu tako pozitivno i ugodno razgovarali, ali još se ne može govoriti o uspostavljanju nekog velikog strateškog partnerstva </p>
<p>Predsjednik hrvatske Vlade Ivica Račan završio je višednevni posjet SAD-u koji se smatra ključnim u hrvatsko-američkim odnosima otkako je došlo do promjene vlasti u Hrvatskoj. Američka je administracija pozdravila rezultate izbora u siječnju 2000. godine, no u protekle dvije godine odnosi dviju zemalja svodili su se većim dijelom na kontakte preko multilateralnih organizacija poput NATO-a. </p>
<p>Račanov posjet, od strane američke administracije ocijenjen je izuzetno povoljno, no osim sadržaja razgovora s najvišim američkim dužnosnicima uključujući i predsjednika Busha, ovaj je posjet važan i zbog nekoliko razloga koji su sasvim psihološke prirode. Američka je strana u potpunosti poduprla nastavak reformskih procesa u Hrvatskoj, ali je Račanov tim upozorila kako treba što prije riješiti pitanje povratka izbjeglica I njihove imovine jer će se na taj proces gledati kada Hrvatska postane istinskim kandidatom za ulazak u punopravno članstvo NATO-a. </p>
<p>Račanov posjet bio je koristan i zbog uklanjanja barijera nastalih zbog nekih ustaljenih klišeja u Hrvatskoj politici. </p>
<p>Prvo, unatoč činjenici što Zagreb i Washington nikada dosad nisu tako pozitivno i ugodno razgovarali, teško se može govoriti o uspostavljanju nekog velikog strateškog partnerstva iz jednostavnog razloga što je Hrvatska mala zemlja u regiji za koju SAD, pritisnuta velikim svjetskim problemima, poput Afganistana, indijsko-pakistanskog sukoba i borbe protiv terorizma, trenutačno nema toliko vremena. </p>
<p>Nazočnost SAD-a u regiji će se postepeno smanjivati, no regiju ipak neće naprasno napustiti.</p>
<p>Upravo zbog tog razloga Washington je dodatno ohrabrio premijera u dodatnom sređivanju zemlje koja mora biti čimbenik stabilnosti. Kada je riječ o borbi protiv terorizma Hrvatska ima ograničene kapacitete, no tijekom sastanka dogovoreno je da će Hrvatska uskoro poslati svoju postrojbu u sklopu mirovne misije. </p>
<p>O detaljima se nije razgovaralo, kao ni o mogućoj lokaciji pa se još uvijek ne zna hoće li Hrvatska vojska u sklopu mirovnjaka možda otići u Afganistan ili negdje drugdje.</p>
<p> Amerikanci smatraju kako bi zbog političko psiholoških razloga misija u BiH, ali i na Kosovu mogla biti problematična. Takva misija značit će i dodatnu pripremu hrvatskih oružanih snaga za NATO, budući da je u NATO-u važna interoperabilnost. Pojednostavljeno, vojske moraju biti u mogućnosti zajednički djelovati i međusobno komunicirati. Američka diplomacija smatra izuzetno dobrim što hrvatski političari nisu u javnosti govorili kako bi Hrvatska mogla već u studenom ove godine ući u NATO, jer to jednostavno nije realno. </p>
<p>Diplomatski izvori naglasili su kako je trebalo raspršiti i nade hrvatskih dužnosnika da će NATO u studenom na sastanku u Pragu, najaviti poimence zemlje koje namjerava primiti u punopravno članstvo nakon tzv. drugog vala.</p>
<p> Hrvatska priželjkuje da je na praškom sastanku proglase zemljom kandidatom za članstvo u NATO-u, no američki su im sugovornici rekli kako se to najvjerojatnije neće dogoditi. Ono čemu se Hrvatska može veseliti, smatra američka diplomacija, jest izjava da će nakon Praga, vrata NATO-a i dalje ostati otvorena. Od Hrvatske se očekuje da u tom trećem valu proširenja bude vodeći kandidat. </p>
<p>Suradnju Hrvatske s Haaškim sudom američka strana je označila dobrom, a pozdravljen je i napredak odnosa sa susjednim zemljama. U detalje nekih sporova, poput aktualnog sa Slovenijom, nije se ulazilo, ali kada je riječ o BiH, američka strana je oduvijek smatrala kako je Hrvatska prva učinila izuzetno dobar potez i prekinula »stare« veze s BiH. No, nakon toga pretjerali su s prekidanjem svih ostalih veza. Američka diplomacija naime smatra kako u posebnim odnosima nema ništa loše, pod uvjetom da se ti odnosi odvijaju transparentno. </p>
<p>SAD-u je stalo da se pitanje Prevlake riješi što prije, te će insistirati na stajalištu da se UN-ovi promatrači s Prevlake povuku što prije i to ne samo zbog Hrvatske i Jugoslavije već i zbog UN-a. SAD smatra da se promatračke misije UN-a ne trebaju zadržavati na mjestima na kojima one više nemaju smisla. </p>
<p>Ipak, američka je strana jasno rekla Račanovom izaslanstvu kako se još puno toga treba učiniti na području gospodarstva. </p>
<p>U Hrvatskoj još uvijek vlada nepovoljna ulagačka klima, što rezultira odustajanjem stranih investitora. Na strane ulagače u Hrvatskoj se još uvijek dobrim dijelom gleda kao na neprijatelje. Za uklanjanje takvih predrasuda odgovorni su najviši državni dužnosnici, smatraju Amerikanci. Osim toga jasno je naznačeno da se suradnja s MMF-om treba nastaviti što je važno za WTO, čija su pravila ujedno i dio EU-standarda. </p>
<p>Ipak najveći problem i dalje ostaje pitanje povratka izbjeglica i njihove imovine. Na ovom pitanju, SAD kao uostalom i EU insistiraju, jer smatraju kako se proces odvija presporo, a za rješavanje problema stanarskog prava, SAD je Hrvatskoj ponudila neka rješenja. </p>
<p>Američki je državni vrh predstavnike hrvatske Vlade primio na najvišoj razini. Od ostalih susreta svakako su bili najvažniji oni koji su se odvijali u Kongresu. Koliko god mi sami sebi bili važni, treba napomenuti da je među američkim kongresmenima ima malo onih koji znaju gdje je Hrvatska i da se u toj zemlji stvari mijenjaju.</p>
<p> Budući da je HDZ relativno dobro povezan s nekim američkim krugovima, Račanov posjet je barem zasada ispunio prazninu nedostatka kontakata s američkim sugovornicima. Visoka razina razgovora u pravilu uvijek donosi razgovore na načelnoj razini.</p>
<p> Stoga je za Račana bilo vrlo važno shvatiti kako na čelu SAD-a više nisu Bill Clinton i Madeleine Albright i da nova administracija ne zna toliko detalja o regiji. O Hrvatskoj i susjednim joj regionalnim problemima odlučuju dužnosnici na nižim razinama komunikacije, pa isključivo o njima i njihovim procjenama ovisi kakvu će odluku donijeti politički vrh, počevši od ambasadora. </p>
<p>Na uspostavi odnosa sa zemljom poput SAD-a treba stalno i naporno raditi. Račanov posjet najavio je takvu mogućnost i o uspješnosti takvog posla ovisit će i rezultati.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Južnjački grad s poviješžu starijom od Amerike</p>
<p>Napoleon ga je zvao »Otok Orleans«, Mark Twain pisao je upravo o njemu u »Životu na Mississippiju«, a Louis Armstrong i Mahalia Jackson krenuli su u svijet šireći zvukove rodnog grada, postojbine jazza i gospela. New Orleans je grad s poviješću starijom od vlastite, američke države, ali i s »mrtvacima koji slobodno marširaju«, baš kao što maškare luduju za vrijeme tradicionalnog Mardi Grasa, a turisti se ne mogu nauživati neponovljivih specijaliteta creolskih i cajunskih kuhinja...</p>
<p>Zasigurno vam se događalo da odete u neku svjetsku prijestolnicu, poput New Yorka ili Pariza, misleći da o tim gradovima sve znate, a onda zaključite da ste, po tko zna koji put, »izgubljen, mali turist u velikome gradu«. Iskustvo s New Orleansom potpuno je suprotno jer vam je prva pomisao da o tom dalekom južnjačkom mjestu ne znate gotovo ništa, a onda vas zaskoči bezbroj prepoznatljivih sitnica koje život znače... I na kraju morate kapitulirati priznajući da već dugo u sebi nosite zvukove i ritmove, okuse i slike New Orleansa, a da toga niste bili svjesni.</p>
<p>Počnimo od djetinjstva i Marka Twaina čiji »brodovi« još i danas plove Mississippijem, isti oni staromodni, lijeni i romantični u svom čarobnom »okretanju kotača« rijekom, sivom i usporenom, uspavanom ritmom zvukova koji se probijaju kroz uspaljenu ravnicu i nepregledna polja. </p>
<p>Nije slučajno nadimak ovoga grada »Big Easy«, jer to je pravi ravničarski kraj u kojem je sve sporo i jednostavno.</p>
<p> Na trenutke podsjeća na Panoniju ljeti kad je okus života krcat, užaren, vlažan i ljepljiv, a priroda se nudi u paklenim bojama strasti koje umiruje spora, siva i mutna rijeka. Ljudi su usporeni i lijeni, naoko strašno mirni i hladnokrvni, premda je atmosfera nabijena nekim pritajenim elektricitetom koji svakog trenutka može planuti s nepredvidljivim posljedicama. </p>
<p>Tipičnost ravničarskog opuštanja osjeća se i navečer kad se većina predaje glazbi i hrani kao glavnim okosnicama životnih užitaka. </p>
<p>U Francuskoj četvrti obvezatan je »korzo«, tradicionalne večernje šetnje glavnom ulicom, u kojima se mladi međusobno odmjeravaju u živahnim kolonama zvukova i boja. Međutim, korzo u New Orleansu ima jednu specifičnost koja je postala turistička atrakcija: dok djevojke dolje šeću, na okolnim balkonima skupljaju se mladići koji ih mame ogrlicama od raznobojnih perli i svaki put kad neka od njih pokaže grudi, oni je nagrađuju bacanjem ogrlica. </p>
<p>Dakako, danas se taj »običaj« pretvorio u zaigrani turistički ritual koji podjednako zabavlja lokalne »glumce«, kao i razigrane goste.</p>
<p>U tim igrama svjetla i sjene, dana i noći, živčani su tek komarci, baš kao i kod Williama Faulknera u istoimenoj pripovijetki u kojoj opisuje Crescent City, kako neki zovu New Orleans, u kojem je živio od 1925. godine. </p>
<p> No, uz američke legende Twaina i Faulknera, New Orleans je poznat i po Tennesseeju Williamsu, jednom od najvećih američkih dramskih pisaca koji je svoju inspiraciju pronalazio usisavajući duh i dušu tog grada u koji je prvi put došao 1930. godine. Za njega je to mjesto bilo inkarnacija slobode, osjećaj nesputanosti kojeg nikad nigdje nije imao. </p>
<p>To ga je poticalo u njegovim emocionalnim i dijaloškim oslikavanjima likova, a posebno u kultnoj drami »Tramvaj zvan čežnja«, čija se radnja odvija upravo u jednom od mračnih dvorišta Francuske četvrti. A vrijeme kao da je stalo u tim istim ulicama kojima i dalje vlada duh Stanleya Kowalskog, čiji gromoglasni urlici upućeni ženi: »Stellllaaaa!« kao da se još i danas miješaju sa zvukovima starog, idiličnog tramvaja i tužnim vapajem trube u pozadini.</p>
<p>Osim što je inspirirao najveće američke književnike, u New Orleansu su i rođeni neki od »najvećih«, kao Truman Capote, Lillian Hellman, John Kennedy Toole, sve do Anne Rice koja upravo u današnje vrijeme izaziva sudbinu svojim »Vampirskim kronikama«. Uostalom, odakle i bi, ako ne iz grada duhova i mrtvaca koji marširaju, iz grada u kojem je kult sprovoda »poseban doživljaj«, a zvukovi glazbe neizbježni u svakoj prigodi, bez obzira bili razlogom veselja, žalosti, molitve, politike ili mudrovanja... </p>
<p>Jazz, gospel, rythm and blues... krenuli su putovima svjetske slave upravo s ovih ravnica, iz nesputanih crnačkih četvrti u kojima je sloboda vladala i mnogo prije građanskog rata, a valovi Mississippija bili su prva zvučna kulisa Louisu Armstrongu, Mahaliji Jackson, Antoineu, »Fatsu« Dominu i mnogim drugim glazbenim velikanima kojima su zauvijek u krvotoku ostali sound i splin rodnog podneblja.</p>
<p> Zašto je New Orleans tako poseban, inspirativan i neobičan, zašto za njega kažu da ima povijest stariju i od Amerike? Charles Dudley Warner napisao je 1889. godine u Harper's Magazineu: »New Orleans je najkozmopolitskiji od svih provincijskih središta, ili je najprovincijalniji od svih kozmopolitskih gradova«. </p>
<p> To je vjerojatno bila njegova snaga i njegova prednost kroz cijelu povijest. A sve je počelo 1718. godine kad je Jean-Baptiste le Moyone de Bienville, tu lokaciju izabrao za naseljavanje. New Orleans je otok između rijeke Mississippi i sedmog po veličini američkog jezera Pontchartrain. </p>
<p>Napoleon Bonaparte prozvao ga je »Otok Orleans«, koji je skoro 250 godina bio izoliran i zatvoren pa je mogao njegovati i zadržati vlastitu kulturu, arhitekturu, kuhinju i glazbu. Sve to se tek potvrdilo kad se New Orleans pokazao kao najnezavisniji otok na cijelom području američke države.</p>
<p>Do 1890. godine na njemu su živjele odvojene skupine doseljenika, bilo je to kao da ste u susjedstvu bez susjeda, najugledniji su bili, dakako, francuski, a zatim i španjolski Creoli koji su i prvi došli, zatim Cajuni (kanadski Francuzi), a nasuprot njih su, 90 godina kasnije, pristigli »Les Americaines« kako su Francuzi zvali sve druge pridošlice, među kojima je bilo Nijemaca, Iraca, Talijana, Hrvata...</p>
<p>Oni su sve do 1952. živjeli u dva odvojena dijela grada - creolskom i američkom, a između njih se prostirala Canal Street kao neutralna zona. Postoji nekoliko definicija Creola, a posebno danas kad je sve izmiješano, no opće je mišljenje da se Creolima smatraju oni koji su rođeni u koloniji, dakle porijeklom francuski doseljenici kojih je bilo najviše, zatim Španjolci i Afroamerikanci, ali rođeni u Louisiani. Kako su u vrijeme doseljavanja u New Orleans Francuzi bili u većini, oni su se dug niz godina potpuno izolirali - jezikom, mjestom stanovanja i stilom života, uz geslo »joie de vivre, laissez faire, bon apetit!« </p>
<p>Cajuni su također francuskog porijekla, ali potiču od francuskih Kanađana iz Nove Škotske u koju su se naselili 1604. godine i nazvali je Acadia. Danas su poznati po svom univerzalnom francuskom naglasku iz 18. stoljeća, ljutoj hrani, specifičnoj glazbi i vrlo slobodnom načinu života. Država Louisianna čiji je New Orleans glavni grad, jedina je američka država koja je bila francuska kraljevska kolonija. Skoro 100 godina ona je funkcionirala kao strana provincija prema francuskim i španjolskim pravilima (od 1718. do 1803.), a njezin građanski zakon i danas se temelji na romanskom, a ne anglosaksonskim zakonima. To je i jedina država u SAD-u u kojoj je uvedeno vraćanje poreza na promet robe za strance, a New Orleans je, uz Las Vegas, jedini američki grad s otvorenom zonom za kockanje 24 sata dnevno. </p>
<p>Još i danas su vidljivi francuski utjecaji, posebno u hrani i arhitekturi. Na početku Francuske četvrti tako dominira spomenik Jean-Baptista le Moyone de Bienvillea, dok na drugoj strani, u središtu Francuske tržnice, stoji ratoborni spomenik Joan D'Arc na konju i u punom jurišu.</p>
<p>Na drugoj strani grada, uz rijeku, u Woldenberger Parku, nalazi se zanimljiv Monument to the immigrants, u bijelom i plavom mramoru, čiji je autor lokalni kipar Franco Allesandrini. Na jednoj strani Božica Slobode okrenuta je prema rijeci, dok su lica imigrantske obitelji okrenuta prema Francuskoj četvrti, gdje ih je većina živjela kad su stizali ovamo. </p>
<p> Na postolju spomenika piše »Drago i Klara Cvitanović, imigranti iz Hrvatske, u lipnju 1964., s vizijom da samo naporan rad i ustrajnost mogu donijeti rezultate. Ono što su pružili svojim sinovima i drugima može poslužiti kao primjer budućim generacijama«.</p>
<p>Nekad je bilo dosta hrvatskih imigranata u New Orleansu kad su pristizali u godinama prije Prvog i Drugog svjetskog rata, čak i prije Iraca i Talijana. Oni su teško radili na plantažama i stjecali sredstva da bi mogli slati djecu na više škole. A kako su im djeca odlazila, školovala se i ostajala na drugim poslovima i u drugim američkim mjestima, tako se gubio identitet hrvatskih doseljenika u New Orleansu.</p>
<p>I za kraj spomenimo još jednu nezamjenjivu specifičnost New Orleansa - to je čuveni karneval Mardi Gras koji već dva stoljeća, krajem veljače, u 12 dana razbuktava sve moguće vatre Juga u jedinstvenom plamenu koji na jednom mjestu uspijeva koncentrirati energiju, tradiciju, nasljeđe i spontanost multikulturalnog ludila u jedinstven doživljaj. Ta grandiozna maškarada diže na noge cijeli grad koji se »odijeva« u bezbrojne varijacije triju službenih boja fešte: ljubičastu, zlatnu i zelenu. Zelena simbolizira borbenost, ljubičasta pravednost, a zlatna je pojam moći.</p>
<p>A da bi gostima Pow Wowa dočarali neponovljivu privlačnost karnevala, domaćini su ga jednostavno »ponovili« u nezaboravnom okružju, glazbe, hrane, pića i maštovitih kostima, dakako s obiljem ogrlica i šarenih ukrasa. </p>
<p> I tako, između pravednosti, borbenosti i moći, živi svoj naoko miran ravničarski život ovaj neobični grad s tisuću lica, prepun kontrasta i nepredvidljivosti - istovremeno izoliran i otvoren, staromodan i otkvačen, usporen i britak, raspjevan i rasplakan, inspirativan i banalan, najkonzervativniji ostatak romanske Europe, ali najneopterećeniji i u povijesti najslobodniji dio crne Amerike..., inspiracija književnicima, azil umjetnicima, muza glazbenicima, središte kulinarstva... New Orleans je doista otok uživanja i za uživanje.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Ministre, držimo vas za riječ</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Svršetak prvoga lipanjskog vikenda dugo će se pamtiti po velikoj sramoti na prometnicama, kad se s Jadrana prema unutrašnjosti putovalo sedam-osam sati, a dezorganizacija u tome dijelu priprema za (glavnu) sezonu potvrdila je potpunu neodgovornost odgovornih. Kolika je i kakva je ta odgovornost govori i podatak da je od spomenute blamaže trebalo proći čak osam dana da bi se sazvala i održala sjednica Povjerenstva za pripremu sezone (sastav: 24 člana iz sedam ministarstava i drugih raznih foruma i udruga), umjesto da su primijenjene tzv. vatrogasne mjere.</p>
<p>Drugi lipanjski vikend pamtit će se po izjavi (u novinama) ministra pomorstva, prometa i veza Marija Kovača: »Odlazim ako do 15. lipnja ne maknem kamione s cesta«, dok je početak ovoga tjedna obilježila nova najava carinika o tzv. »bijelom štrajku« na graničnim prijelazima, što praktično znači cjepidlačenje u pregledavanju putnika i vozila (»... stvorit će se kolone do Beča«), a razlog je što je državna birokracija i dalje gluha prema zahtjevima carinskog sindikata za poboljšanje uvjeta rada.</p>
<p>Što će i kako će dalje biti vidjet će se uskoro, a što se tiče izjave (namjere i želje) ministra pomorstva, prometa i veza, ona zaslužuje osvrt. Prvo, teško je povjerovati da i uz najbolju volju i ustrajnost do navedenog roka (ako je doista tako rekao) može »maknuti« kamione s prometnica u danima vikenda i turističkih smjena. Propisi o zabrani prometovanja teških vozila u dane vikenda i turističkim smjenama, već su godinama aktualni, a sasvim je drugo pitanje kako su se i koliko poštivali i kakva je bila kontrola provedbe te sankcije. Istina, bilo ih je manje nego običnim danima, ali ih je bilo više nego ih je smjelo biti, zahvaljujući, uz ostalo, i famoznim »posebnim dozvolama«...</p>
<p> Uostalom, u (sezonskom) discipliniranju vlasnika i vozača kamiona i šlepera trebaju aktivno sudjelovati i drugi odgovorni resori i službe, a ne samo resor prometa i veza! Ako se to ne osigura najnovija odluka Povjerenstva i ministrova nakana (obećanje) neće puno vrijediti.</p>
<p> Ali, ako ministru Kovaču usprkos svemu to uspije (makar i s manjim zakašnjenjem), onda doista zaslužuje – pljesak i pohvalu! No, ministar Kovač može zaslužiti još veći pljesak! Kako? Jednostavno: ako ne uspije maknuti kamione, a održi riječ o ostavci! To bi bila prava lekcija i drugim šefovima pojedinih resora i službi koje su »zahvaćene« birokratizmom i reagiranjima u stilu »ima vremena«, stereotipom kako je »... važno odraditi ovu sezonu, a za sljedeću ćemo se bolje pripremiti« itd.</p>
<p>No, valja imati na umu da nas dugogodišnja praksa uči kako se vjerojatno neće dogoditi ni prvo – ostvarenje precizno planiranog uklanjanja kamiona, ni drugo – ostavka... I dalje će se, kao i dosad, neumorno tapšati turizmu da je »grana broj jedan našega gospodarstva«, »lokomotiva naše ekonomije«, »tvornica deviza« i tome slično. A što se tiče pripremanja aktualne sezone, i ove je godine već sad primjetan velik raskorak između promocije naše ponude na emitivnom tržištu i priprema na terenu. Izravna posljedica toga je (i) raskorak između – fizičkog i financijskog prometa. </p>
<p>Dakle, sve isto ili slično kao i lani i kao u nizu godina dosad, a što se tiče Povjerenstva za pripremu sezone i lani se, primjerice, oglasilo izjavama potkraj svibnja i početkom srpnja da je s pripremama sve u redu. Da, bilo je, ali uglavnom »na papiru«...</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Uloga domjenka u radu pravnih tribina</p>
<p>Svaki pravnički skup sliči na susrete osrednje brojne obitelji: svi se poznaju i pozdravljaju na dolasku i odlasku, u međuvremenu se malo međusobno tračaju, a onako usput pokupe i poneki podatak, između mnogih ponuđenih činjenica</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Čudesna su stvar pravničke tribine. Održavaju se u nevjerojatna vremena, u razmaku od 16 sati i 48 sekundi do 19 sati i akademski »frtalj« sata. Dani u tjednu biraju se žmirečki, jer samo tako je moguće (slučajem, naravno) okupiti tri ili više uvodničara pretrpanih poslovima.</p>
<p>Na tribinama svi se znaju više po licu nego po imenu, smješkaju se na dolasku i odlasku. Iskusni tribinaški lisci odmah znaju ima li nakon skupa nešto za prigristi i za natočiti ili ne, a ako da, gdje će domjenak biti i s kojim izborom jela.</p>
<p>No, pustimo to!</p>
<p>Posljednjih mjeseci dio pravničko-sudačke branše je u tribinama našao medij kojim se valja poslužiti svaki puta kad u pravosudnoj oblasti nešto zapne. Znajući za, na primjer, ministričinu sudbenu reformu, Klub zagrebačkih pravnika je doveo na lice mjesta šefa hrvatskih notara Antu Ilića da bi on poručio: ne zatrpavajte sudove ostavinskim stvarima u kojima nema spora. I učinak je došao brže od očekivanog. U Saboru upravo počinje prvo čitanje zakona o nasljeđivanju u koji je upisana i spomenuta javnobilježnička nadležnost. </p>
<p>Potkraj svibnja se na pravničkoj tribini pretresalo paragrafe o drogi i borbi zajednice protiv toga zla. U Ministarstvu pravosuđa je nekako istovremeno pokrenuta reforma kaznenog zakonodavstva i posjedovanje droge je iz kaznenog preseljeno u prekršajno pravo.</p>
<p>Već nekoliko puta su se pravničke tribine posvećivale problemu pristupnosti sudu svakog građana bez obzira na njegovo imovinsko stanje. Kad, ministrica pravosuđa pred Vladu donese zakon o smanjivanju sudskih pristojbi kao prvi korak u tom pristupanju.</p>
<p>Onda se vidjelo da problem ravnopravnosti pred sudom koji počinje dostupnošću ne završava samo na kasama. Pa su nedavno inicijatorima te teme, zagrebačkim profesorima dr. Mihajlu Diki i dr. Alanu Uzelcu pridodana i Lidija Lukina Karajković i dr. Jasna Omejec. Prva je govorila o posljedicama nastupa hrvatskih građana pred Međunarodnim sudom za ljudska prava, a ustavna sutkinja o uzrocima povećanja broja ustavnih tužbi u razmjeru prema pravosudnom stanju. Sad će biti zanimljivo vidjeti kad će i tko će prvi reagirati na te njihove teoretske i praktične ocjene.</p>
<p>Ima toga još. Baš je s pravne tribine poteklo upozorenje na posljedice, pravne prije svega, zaostale i neefikasne medicinske opreme po ovdašnjim bolnicama i ambulantama. Nažalost upozorenje stručnjaka je zakasnilo, smrti zbog neispravnih uređaja za narkozu bile su brže.</p>
<p>Hoću reći, ima to tribinaško pretresanje svojega smisla. Posebno kad se na nekim raspravama pojave jake sudačke snage, pa dođe grupa tužitelja sa svojim šefovima. Ali, onoga koga nema su saborski zastupnici. Ne bi ti ni nosa promolili na pravničke tribine. Ni greškom. Šteta, svašta bi mogli naučiti. Posebno kad netko pitanjem iz publike zapapri na sporu i ponekad neuku zakonodavnu vlast, koja je sabornicu pretvorila u alkemijski laboratorij: nikad ne znaš hoće li se kamen pretvoriti u zlato ili obratno. </p>
<p>A s druge strane, možda je to i razumljivo. Nerijetko su sjednice radnih tijela i plenarna raspravljanja više tribina, a manje zakonodavstvo.</p>
<p>Zato si potpisnik uzima slobodu naputiti pravničku, a posebno saborničku javnost da će u ponedjeljak na Pravnom fakultetu govoriti dr. Nina Vajić. To je ona profesorica međunarodnog javnog prava koju su svojevremeno izabrali za sutkinju Međunarodnog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Uvjerivši se na vlastitoj koži u krhko znanje o tome sudištu i njegovu funkcioniranju kao korektora nacionalnoga sudovanja, pred preciznošću i poznavanjem činjenica koju dr. Vajić traži i od svojih sugovornika, bilo bi dobro navratiti do Pravnog fakulteta podvečer, oko 19.30 sati. Jer, u strahu da negdje ne pogriješim, ipak ću reći: možda se iz njena izlaganja sazna zbog čega je Hrvat u Strasbourgu uglavnom zato što mu suđenja traju neumjesno dugo, a ponekad i zato što mu u državi nema zakona koji bi branio neko njegovo pravo.</p>
<p>A pored svega, nakon tribine predviđen je i – domjenak.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>U kupaonici je najsigurnije</p>
<p>ANDRIJA KAČIĆ-KARLIN</p>
<p>U petak se Japan doslovce tresao. Najprije je ujutro potres pogodio glavni grad Tokyo, da bi se poslijepodne cijela zemlja zatresla, četiri najveća otoka i tisuće otočića poskakivalo je u ritmu slavlja. Pobjedom protiv Tunisa japanska je nogometna vrsta osigurala prvo mjesto u svojoj skupini i dvoboj osmine finale protiv Turske, 21. lipnja u Shizouki, gdje je inače Igor Cvitanović.</p>
<p>Kad smo došli u Japan, dobili smo brošuru od Organizacijskog odbora SP u kojoj se navode svi bitni podaci za putnika u Japanu. Tako u jednom poglavlju piše: »Japan je zemlja potresa. Svaki dan zemlja u Japanu podrhti nekoliko stotina puta. Ako osjetite potres, nemojte paničariti, ostanite mirni. Velika većina ovih potresa je potpuno bezopasna«.</p>
<p>Tako to piše u publikaciji, a u hotelu u Yokohami, gdje smo smješteni na 13. katu piše malo drugačije. »Ako osjetite jak potres, nađite mjesto ispod potpornih zidova koji se nalaze u kupaonicama vaših soba. Tamo pričekajte da jak potres prođe i onda izađite van po stepenicama«.</p>
<p>Potres nas je zatekao u krevetu, zapravo probudio. Treslo je jako, gotovo jednu minutu. Onaj moderni kufer na kotačićima, koji je stajao uspravno, pao je. Sve se pomicalo. Naravno da smo se bacili u kupaonicu, čekajući, po uputama »da sve prođe«. Ipak, iz glave je teško izbiti sliku kako te tisuće tona betona, čelika i željeza zatrpa praktički u kadi.</p>
<p>Epicentar potresa bio je blizu grada Kashime, stotinjak kilometra od Tokya, nekih 150 od Yokohame gdje smo se mi smjestili. Sjećate se Kashime, tamo smo mi pobijedili Italiju sa 2-1. Potres je bio 6 stupnjeva Rihterove ljestvice, a i poslovične hladne Japance na potres ova je trešnja natjerao je na oprez. Djeca su odmah evakuirana iz škola i vrtića, a zračne luke bile su zatvorene sat vremena kako bi se povjerilo da se precizni uređaji nisu pokvarili.</p>
<p>Vele da je potom treslo još nekoliko stotina puta. Nismo to osjetili. No, ako još koji put bude ovako, mogli bismo se svi ovdje stalno smjestiti u kupaonicama. Tamo je, piše, najsigurnije.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Kakva to mašta mora biti</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Teško je i autorima s najbujnijom maštom zamisliti takav scenarij. Jer izgleda, vidjet ćete, nevjerojatno i, naposljetku, toliko je nemoguć da nam se čini prebanalnim. Ono što ne može proći niti u kinu, na filmu, može, bogme, na hrvatskoj političkoj sceni.</p>
<p>Pozove političar na visokoj funkciji - čuven kao najveći znalac svih pravnih akata, zakona, rupa u zakonu te spretan verbalni dribler kojem može parirati jedino Vladimir Šeks - na pressicu sve novinare te održi, kočopereći se prevažno pred kamerama, poduku o prijevari i izdajstvu. Tko bi to trebao biti prevaren, a tko i koga izdaje? Varaju, sugerira taj u vladajućoj koaliciji važan političar, nas birače. A kog bi drugog. Izdaje pak dio neprincipijelne principijelnu, poreznim obveznicima odanu vlast. Ti neprincipijelci podupiru dodvoravanje oporbe koja udara ispod pojasa. Jer, udružili su se HDZ, HSLS, HNS i HSS te odbili SDP-ove izmjene Zakona o otocima, čime je jako i osobno pogođen moj, točnije naš protagonist Mato Arlović. Naime, SDP je predložio da Krčani, Crešani i Malološinjani plaćaju mostarinu. Zašto? Da im još više poskupi ionako preskup život te da tako stimulirani u što većem broju zbrišu na kopno. </p>
<p>Kako mu suptilno protjerivanje kvarnerskih otočana u ovom pokušaju nije uspjelo, Arlović je optužio narodnjake, seljake i Budišine liberale za tihu koaliciju s HDZ-om, što je znak, tvrdi Arlović, da je započela predizborna kampanja u kojoj se stranke prestrojavaju u nove, rekao bi Ivo Sanader (poučen vođom i učiteljem dr. Franjom Tuđmanom), prirodnije koalicije. Lako za to. No, nenaplaćivanjem prijelaza preko Krčkoga mosta bit će, tvrdi Arlović, probijen proračun pa će drugi otočani, recimo Bračani, Šoltani, Višani ili Pažani dobiti manje novca. Po Arloviću, sve će se srušiti poput kule od karata. Samo zato što svi ne misle kao SDP.</p>
<p>I nakon što je prevažno pojasnio kako SDP misli na sve građane, a Milanka Opačić dometnula da njezina stranka ne obmanjuje glasače lažnim obećanjima (o čemu bi se itekako dalo raspraviti), saborski je dribler koalicijskim partnerima zaprijetio. Kao maloj djeci koju je zatekao u krađi pekmeza. Zagrozio se novim izborima. Prijevremenim. </p>
<p>I tad mu je, drugi dan, sve palo u vodu. Jer, naime, u Ministarstvu financija koje pod kontrolom drži Arlovićev stranački drug i imenjak Crkvenac, ispravljaju krivi navod saborskog driblera: »Novac od mostarine ne ide u državni proračun«.</p>
<p>Pa se tako i ne može odbijanjem SDP-ova prijedloga da otočani ne plaćaju mostarinu, ni srušiti. I što još ima reći čovjek kojem je čitava teorija zavjere, na temelju koje je već počeo graditi izvanredne izbore, pala u vodu?! Smislit će on, budite bez brige, neki novi štos. Bez ikakvih posljedica, naravno. Do izbora.</p>
<p>Tko kome želi preoteti Novu TV? Kontroverzna priopćenja zbunjuju gledatelje koji ipak moraju znati kome imaju zahvaliti što HTV napokon dobiva, korak po korak, konkurenciju. OK, Nova TV do sada nije imala dionice, ali je stvarala program. Tu je činjenicu bar nemoguće pobiti.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Nogomet i hrvatska politika: dame i gospoda proroci</p>
<p>Uzmite škare ili nož, izrežite ovaj tekst, spremite ga u ladicu i zapamtite gdje ste ga spremili. Izvadite ga kad vam se učini da je došao trenutak kad bi vam on mogao dobro doći. To može biti jedan od onih trenutaka u kojima (se) čovjek pita koliko (se) ljudima takva profila, odnosno njihovim najavama, može vjerovati. Taj trenutak mogli bi biti, recimo, neki izbori na kojima bi se za neke položaje natjecali dame i gospoda proroci navedeni na izrezanu popisu</p>
<p>ŽELJKO BRIHTA</p>
<p>Dva dana prije no što se skupina izabranih</p>
<p> - ili možda bolje reći odabranih - hrvatskih nogometaša na Svjetskom nogometnom prvenstvu (SNP) u Japanu igrati s isto takvom ili sličnom skupinom iz Meksika, evo što je (u) nekim hrvatskim novinama (pro)rekla skupina odabranih - ili možda bolje reći izabranih - hrvatskih političara.</p>
<p>Pobijedit ćemo, najvjerojatnije s dva jedan (Željka Antunović, SDP).</p>
<p>Dva jedan za nas (Dražen Budiša, HSLS).</p>
<p>Jedan nula za naše (Goran Granić, HSLS).</p>
<p>Mislim da će biti neriješeno (Damir Kajin, IDS).</p>
<p>Tri nula, a golove će dati Prosinečki, Bokšić i Šuker (Joško Kontić, HSLS).</p>
<p>Dva jedan za nas, a jedan gol će sigurno dati Šuker (Jadranka Kosor, HDZ).</p>
<p>Dva jedan za Hrvatsku, strijelci Bokšić i Šuker (Zlatko Kramarić, LS).</p>
<p>Sigurno ćemo pobijediti (Stipe Mesić).</p>
<p>Tri jedan, a golgeteri će biti Bokšić i Prosinečki (Jozo Radoš, HSLS).</p>
<p>Dva nula za Hrvatsku, a golove će dati Šuker i Kovač (Vladimir Šeks, HDZ).</p>
<p>Utakmica je - za one koji su možda zaboravili, ali i uopće - završila jedan nula (za Meksiko).</p>
<p>Ekvadorski proroci</p>
<p>Dva dana prije no što će uvodno navedena nogometna skupina u Japanu igrati s isto takvom ili sličnom iz Ekvadora, slična političarska (pro)rekla je (u) istim hrvatskim novinama sljedeće: </p>
<p>Pobijedit ćemo s najmanje dva gola razlike (Željko Glavan, HSLS).</p>
<p>Pobijedit ćemo s najmanje dva nula (Jadranka Kosor).</p>
<p>Pobijedit ćemo rezultatom dostatnim za plasman u osminu finala (Stipe Mesić).</p>
<p>Nadam se da će biti dva nula (Ivan Ninić, SDP).</p>
<p>Nadam se da će Hrvatska pobijediti sa dva razlike (Furio Radin, IDS).</p>
<p>Dva nula za nas, sigurno (Ante Simonić, HSS).</p>
<p>Tri jedan za Hrvatsku (Ivica Škarić, HDZ).</p>
<p>Pobijedit ćemo (Tonči Tadić, HSP).</p>
<p>Utakmica je - ponavljamo opet - završila kao i ona navedena prije, odnosno jedan nula (za Ekvador).</p>
<p>Poznato se na ovom mjestu ponavlja zato što je poučno, a uz želju i savjet čitateljima: uzmite škare ili nož, izrežite ovaj tekst, spremite ga u ladicu i zapamtite gdje ste ga spremili. </p>
<p>Izvadite ga kad vam se učini da je došao trenutak kad bi vam on mogao dobro doći. To može biti jedan od onih trenutaka u kojima (se) čovjek pita koliko (se) ljudima takva profila, odnosno njihovim najavama, može vjerovati.</p>
<p>Taj trenutak mogli bi biti, recimo, neki izbori na kojima bi se za neke položaje natjecali dame i gospoda proroci navedeni na izrezanu popisu. Ili, uopće, neka prigoda u kojoj bi oni osjetili potrebu priopćiti vama, odnosno široj javnosti, i neke svoje političke i(li) stranačke a ne samo nogometaške zamisli, poglede i predviđanja.</p>
<p>Ne treba smetnuti s uma ni hipotezu da je čovjek kao takav cjelovito biće, bavio se nogometom kao politikom ili politikom kao nogometom. Nije samo nogomet (prema nekim teorijama) najvažnija sporedna stvar na svijetu, a nije ni samo to. Za neke je on i posao i zabava, a ima i takvih kojima je isto to i politika.</p>
<p>Utješno je stoga, ipak i unatoč svemu, što i među majstorima politike ima različitih i svakojakih, baš kao što ih je bilo i ima i među majstorima lopte na SNP-u i drugdje. Zato novinar sad navodi još dva imena koja se, makar se na njima nalaze, ipak ne uklapaju u dosad imenovanu naivno-optimistično-domoljubnu hrvatsku političku proročku vrstu s popisa broj jedan (ono s Meksikom) i dva (s Ekvadorom).</p>
<p>S popisa broj jedan: Ne želim ništa prognozirati (Ivica Račan, SDP).</p>
<p>S popisa broj dva: Gledajući realno, teško je biti siguran da se može ikoga pobijediti sa dva gola razlike (Zlatko Canjuga, HND). </p>
<p>Sigurno je samo jedno: korist bavidbe političara nogometom, razmjerna je koristi bavidbe nogometaša politikom, svaka čast jednima i drugima, ali svakom posebno. </p>
<p>Za jedne i druge podjednako vrijedi poznata izreka izmišljena za političare ali još prije otkrića nogometa (i Hrvatske) u starom Rimu: si tacuisses, philosophus mansisses. Kako ona sad vrijedi i za nas, prevodimo - u duhu političke korektnosti - na hrvatski barem djelomice: bolje mudro šutjeti...</p>
<p>Autor je novinar iz Zagreba</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>To Grubiša dramatizira navodna europska stajališta</p>
<p>Umjesto da se čimbenike na političkoj sceni potiče na konstruktivne inicijative i izradu konkretnih programa s kojima će suočiti i kojima će angažirati glasače, odgovornost se prebacuje na strane sile. Pasivizirani građani se dovode u situaciju da stalno ispunjavaju nekakve nametnute zadaće, iza kojih - nerijetko s razlogom - naslućuju tuđe interese. To svakako pridonosi tendencijama društvene paranoje koje opterećuju naše političko podneblje / Nisu baš svi političari uvijek sasvim naivni u predstavljanju stranih receptura. Dio njih se igra dvostrukih zrcala, pokušavajući u javnost i sustav odlučivanja plasirati vlastite zamisli i vrednovanja, maskirane kao nepogovorne zadaće strogih stranih učitelja. To im često i uspijeva, jer politički sustav ne zapaža takve mućke, a hrvatski su mediji toliko zaokupljeni crnim kronikama da nemaju ni prostora ni energije za ozbiljno istraživačko novinarstvo</p>
<p>BRANKO SALAJ </p>
<p>Mnogi hrvatski političari misle da se zbog političkih slabosti i nezrelosti samo pod pritiskom izvana možemo prilagoditi političkim, gospodarskim i tehnološkim kretanjima u svijetu. </p>
<p>Ta doktrina potrebe »biča Božjega«, ili neke babaroge izvan uobičajena sustava odlučivanja jedne suverene zemlje, težak je kamen o vratu mladoj i neiskusnoj hrvatskoj demokraciji. </p>
<p>Umjesto da se čimbenike na političkoj sceni potiče na konstruktivne inicijative i izradu konkretnih programa s kojima će suočiti i kojima će angažirati glasače, odgovornost se prebacuje na strane sile.</p>
<p>Pasivizirani građani se dovode u situaciju da stalno ispunjavaju nekakve nametnute zadaće, iza kojih - nerijetko s razlogom - naslućuju tuđe interese. To svakako pridonosi tendencijama društvene paranoje koje opterećuju naše političko podneblje.</p>
<p>No nisu baš svi političari uvijek sasvim naivni u predstavljanju stranih receptura. Dio njih se igra dvostrukih zrcala, pokušavajući u javnost i sustav odlučivanja plasirati vlastite zamisli i vrednovanja, maskirane kao nepogovorne zadaće strogih stranih učitelja. To im često i uspijeva, jer politički sustav ne zapaža takve mućke, a hrvatski su mediji toliko zaokupljeni crnim kronikama da nemaju ni prostora ni energije za ozbiljno istraživačko novinarstvo.</p>
<p>Čitajući kolumnu dr. Damira Grubiše u Novom listu (»Hrvatske domaće zadaće«, 17. svibnja 2002.) bio sam osupnut nediplomatskim tonom i prepotencijom zahtjeva, koje je, prema njemu, Europska komisija uputila Hrvatskoj u izvješću o napretku (Progress Report) u sklopu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. </p>
<p>U svom, inače hvalevrijednu, pokušaju da upotpuni službenu, prema običaju, izlakiranu sliku europskih »zadaća«, sam autor dodatno dramatizira navodna europska stajališta: »Javnost još nije s tim zadacima upoznata, pa ćemo ih stoga nabrojiti. Nisam, uostalom, siguran niti da svi članovi Vlade znaju za njih, a kamoli šira javnost. Na primjer, da je oporba upoznata samo s prvim zadatkom - već bi vrisnula.«</p>
<p>Srećom, najneprimjereniji među navedenim zahtjevima, koji ne pristaje suverenim državama, ne dolaze od Europske komisije nego su proizvoljna tumačenja samoga dr. Grubiše. Pogledajmo.</p>
<p>Grubiša spominje sedam političkih uvjeta u izvješću Europske komisije. </p>
<p>Četiri od tih uvjeta Grubiša prenosi kratko i o njihovim tumačenjima nema posebnih dvojbi: Potreba strategije za reformu pravosuđa, brzo donošenje zakona o nacionalnim manjinama, zakoni o HRT-u, odnosno telekomunikacijama te pitanje suradnje s Haaškim sudom. </p>
<p>To je veći raskorak u bitnim naglascima u ostala tri pitanja.</p>
<p>Prvo od njih - koje će, prema autoru, izazvati oporbeni vrisak - svodi se u znatnoj mjeri na nešto što on prepričava kao »redefiniranje dijaspore u novom izbornom sustavu, što znači njeno redimenzioniranje, pa čak i definitivno uklanjanje 'liste za dijasporu' u Hrvatskom saboru.«. Tako Grubiša.</p>
<p>No izvješće Komisije u svom opisu problema govori samo o »planovima Vlade (koja se sprema) u proljeće 2002. podnijeti parlamentu prijedlog novoga izbornog zakona. </p>
<p>Glavni su mu ciljevi - sažima Europska komisija te Vladine planove! - ukinuti glasovanje hrvatske 'dijaspore' i naći pravedniji sustav razmjerne zastupljenosti, uključivši one manjina. </p>
<p>Čini se da postoji opći konsenzus o potrebi ukidanja specifična glasovanja 'dijaspore', ali postoji podrška mehanizmu koji bi omogućio hrvatskim građanima koji žive u inozemstvu da budu zastupljeni.« (str. 5) </p>
<p>U sažetku »prioritetnih područja koje zahtijevaju pozornost tijekom idućih dvanaest mjeseci« (str.13) kaže se pak samo kratko: »Prihvaćanje novoga izbornog zakonodavstva za redefiniciju zastupanja 'dijaspore'«. </p>
<p>Dakle, dok se dr. Grubiša hvata za riječ »redefiniranje« pa u nj uključuje redimenzioniranje pa čak i »definitivno uklanjanje«, Europska komisija u svom opisu problema samo spominje da u Hrvatskoj o ukidanju prava glasa dijaspore postoji neki »opći konsenzus« [?!].</p>
<p>U sažetku »prioriteta«, što se u našem autoritarnom/podložničkom žargonu prevodi sa »zadacima«, Komisija govori samo o »redefiniciji« zastupanja dijaspore. Kakvo bi to redefiniranje trebalo biti, Europa mudro prepušta odluci hrvatske politike!</p>
<p>Uz dijasporu Europska komisija aktualizira i pitanje zastupanja manjina. Prema Grubišinu opisu Komisija »zahtijeva adekvatno predstavljanje manjina (što znači da one sada nisu odgovarajuće predstavljene!), i imperativno zahtijeva objavljivanje popisa stanovništva iz 2001., što ga Vlada još taji pred javnošću«. </p>
<p>Tom se formulacijom stvara se dojam da se Komisija miješa u aktualnu diskusiju o problematici manjinskog zastupstva u Hrvatskom saboru i važnosti, koju u tom pogledu mogu imati rezultati popisa pučanstva. </p>
<p>A što zapravo kaže Europska komisija? Ponajprije, u opisnu dijelu izvješća ustanovljuje lakonski da »broj zastupničkih mjesta (u Saboru) rezerviranih za nacionalne manjine ostaje sporan« (str. 5). To je sve što je Bruxelles domislio o manjinskim mandatima u Saboru. I ne bez razloga. </p>
<p>U sređenim zemljama zapadne Europe manjine su dio jedinstvenoga političkog naroda, a svoj manjinski status u vjerskom, etničkom, kulturnom ili nekom drugom smislu ostvaruju kao slobodni, suvereni građani većinom u sklopu lokalne samouprave. </p>
<p>Osim jednostavna, ali važna i nadasve zahtjevna poučka o građanskoj odgovornosti i jednakosti Europa nam u tom smislu zapravo i nema što reći.</p>
<p>Zato tri stranice dalje Komisija i stavlja naglasak na samoupravu i podsjeća da hrvatski »Zakon o izborima u lokalnoj samoupravi, donesen u travnju 2001., manjinama jamči zastupstvo razmjerno njihovu broju, ali se o provedbi može odlučiti jedino na osnovi vjerodostojnih podataka o etničkoj strukturi stanovništva«. </p>
<p>Zato bi, prema Komisijinu mišljenju, »konačne rezultate popisa 2001. trebalo objaviti barem unutar godine dana, odnosno do travnja 2002., a dodatna kašnjenja u njihovu objavljivanju jedva bi se mogla tumačiti jedino tehničkim problemima«. (str. 8). Ipak, nigdje nije ustanovila da je Vlada ta koja »još taji podatke pred javnošću« kako uzastopce tvrdi dr. Grubiša. </p>
<p>U zemlji s tako sumornom upravom kao što je naša, sva je prilika da će rezultati popisa milijuna ljudi biti rekordno brzi - kad god dođu! </p>
<p>U sažetku prioriteta, koje stavlja na dušu hrvatskoj Vladi tijekom idućih dvanaest mjeseci, Komisija spominje i potrebu da se »osigura razmjerno i primjereno zastupanje manjina«. </p>
<p>Već iduća rečenica pokazuje da se pritom ne misli, kako daje naslutiti dr. Grubiša, na saborske mandate ili neku prosudbu Komisije da manjine sada nisu adekvatno zastupljene: »Žurno objavljivanje konačnih rezultata popisa 2001. omogućit će punu primjenu odredbi novog zakona o razmjernu zastupanju manjina u lokalnim izborima«. </p>
<p>Nije, dakle, riječ o neadekvatnosti rješenja nego želji, da se manjinsko zastupanje na lokalnoj razini što prije utemelji na stvarnu brojčanu stanju.</p>
<p>Drugi od triju prioriteta, koje je Grubiša iskrivio, tiče se regionalne suradnje. On, naime, tvrdi da Europska komisija izričito zahtijeva »ratifikaciju (dakle, ne ponovno pregovaranje!) sporazuma o granici sa Slovenijom«, što bi bilo dalekosežno miješanje u odluke suverene države. </p>
<p>Europska komisija pak kaže nešto sasvim drugo: »Budući da u Hrvatskom saboru manjka dvotrećinska većina u korist sporazuma (...), on još nije ratificiran. Saznanje da pitanje granice i spor o dugovima Ljubljanske banke treba riješiti i da će to zahtijevati kompromise na objema stranama, upozorilo bi na viši stupanj političke zrelosti«. I to je to. </p>
<p>U popisu prioritetnih zadaća u istom se duhu kaže: »Raditi na iznalaženju konačnih rješenja u aktualnim pitanjima granica, posebice Prevlake i ratifikacije graničnog sporazuma sa Slovenijom«. </p>
<p>Dakle, termin ratifikacija ovdje označava potrebu konačna rješenja, tako da se, nakon pregovora i kompromisa koje Komisija predviđa, ne bi ponovio diplomatski perpetuum mobile.</p>
<p>Treća Grubišina netočnost odnosi se na problem povratka izbjeglica i prognanika i raznih njihovih prava. On je u izvješću Komisije kao zadaću Hrvatskoj iščitao »povratak imovine, a osobito stanarskog prava izbjeglicama i prognanicima i ukidanje svih administrativnih i pravnih prepreka za njihov povratak«. </p>
<p>Komisija je daleko realističnija od Grubiše pa, spominjući »stanarska/zakupna prava koja su ukinuta kada su ljudi napustili svoje stanove tijekom sukoba«, utvrđuje da je to »složeno pitanje i Vlada bi trebala učiniti ozbiljan napor da se s njime pozabavi i nađe prihvatljiva rješenja. Pozitivan korak učinjen je u prosincu 2001.... (ali) dosad nije došlo do konkretne provedbe«. </p>
<p>U tom smislu Komisija kao prioritet ističe »Ubrzan povratak imovine, pronalaženje primjerena rješenja za stanarska/zakupna prava i uklanjanje svih administrativnih i pravnih smetnji povratku«. </p>
<p>Ukratko, dr. Grubiša prodaje pod firmom EU-a hrvatskoj javnosti - i Vladi! - neka svoja privatna razmišljanja i vrednovanja. Kako se autorovo ime pojavilo i u inicijativnu krugu Supek-Grubišićeva »trećeg smjera«, nameće se pitanje, nije li s te strane trebalo očekivati intelektualno korektniji pristup.</p>
<p>Autor je magistar ekonomije, publicist</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Slabi političari traju u riječima, a dobri u djelima</p>
<p>Ako gđa Pusić, kao »komesar nad pravnicima« smatra da »zakonodavstvo uopće nije loše i da može procesuirati kriminal u pretvorbi«, to može značiti i da su zakoni doneseni sa HDZ-ovom većinom dobri (što u mnogo čemu nije točno) i da »ova vlast« nije sposobna za procesuiranje eventualnog kriminala (što je točno) / Političari u nas bi trebali jednom za svagda naučiti prvo slovo pravne abecede koje glasi: ako nešto u vrijeme činjenja ili nečinjenja nije bilo kazneno djelo tada za njegova počinitelja nikada više ne može biti u pravnoj državi niti odgovornosti za to djelo! I tu je potpuno irelevantno s kaznenopravnog stajališta je li ono moralno ili nemoralno, je li bilo gospodarski učinkovito ili nije </p>
<p>JADRANKO ČRNKO</p>
<p>Izjave predsjednice HNS-a Vesne Pusić u intervjuu Vjesniku (2. lipnja 2002.) klasičan su primjer maglomilozvučna promicanja stranačke i osobne predizborne pozicije umjesto odgovorne politike.</p>
<p>Na pitanje je li početak revizije predizborna parola odgovara: »Istina je da je to predizborna parola ove vlasti, ali s prošlih izbora«.</p>
<p>Valja čestitati na istini, ali nije za čestitanje što »ova vlast« nije ništa učinkovito pozitivno napravila pa mora s istim praznim parolama i na nove izbore.</p>
<p>Gđa Pusić bi trebala pokušati objasniti zašto bi joj građani trebali vjerovati ako nije ispunila obećanja prošle predizborne kampanje pa sada kao novu nadu nudi »prošli predizborni snijeg«!</p>
<p>Napadi nekih članova aktualne koalicijske neuspješnice na izvještaj Državne revizije upozoravaju na nedostatak znanja i prebacivanje odgovornosti na druge, jer: čl. 14. Zakona o reviziji odredili su da treba obvezno ustanoviti izvor sredstava za otplatu dionica. </p>
<p>To bi značilo i svojevrsno ispitivanje porijekla imovine fizičkih osoba, za što Državna revizija nije mjerodavna niti ima zakonsku osnovu.</p>
<p>Ako gđa Pusić, kao »komesar nad pravnicima« smatra da »zakonodavstvo uopće nije loše i da može procesuirati kriminal u pretvorbi«, to može značiti i da su zakoni doneseni sa HDZ-ovom većinom dobri (što u mnogo čemu nije točno) i da »ova vlast« nije sposobna za procesuiranje eventualnog kriminala (što je točno).</p>
<p>Gđa Pusić očito ne zna da njezina »funkcija procesuiranja kriminala« uopće ne postoji, da je sintagma nepostojećeg čina i brzopleto političko nabacivanje, riječju nogometnih znalaca, efektnih, ali neučinkovitih lopti. </p>
<p>Postoji procesuiranje nečijeg djelovanja ili nedjelovanja za koje se opravdano sumnja da ima obilježja kaznenog djela, a svako procesuiranje znači ozbiljno i odgovorno provođenje pravno dogovorenog reda i tzv. pravne države ako postoji opravdana sumnja da je narušen.</p>
<p>Kako takvoga učinkovitog procesuiranja za vrijeme »vlasti« koalicijske petopojke nije bilo, može se zaključiti je da ista nije dala hvalevrijedan doprinos pravnom redu.</p>
<p>S obzirom na to da gđa Pusić kaže da »prostim okom se vidi da 'Diona' propada, a 'Agrokor' je uspješna tvrtka«, možda je u čl. 11. Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije kao moguće podnositelje zahtjeva za pokretanje postupka revizije trebalo navesti i nju osobno.</p>
<p>Ili ju uključiti barem izmjenama i dopunama, s obzirom na njezino, navodno, izuzetno poznavanje situacije u hrvatskim tvrtkama s jedne strane i činjenicu da su dva ovlaštena podnositelja u međuvremenu »otpala« kao nepostojeća (Financijska policija i Državno pravobraniteljstvo)!</p>
<p>Nije jasno je li njezin kriterij ustanovljavanja »prostim okom« znači da je lopovluk prihvatljiv i nekažnjiv ako eventualni lopov dobro iskoristi ukradeno, a neprihvatljiv i kažnjiv ako ukradeno upropasti? </p>
<p>Znači li to inauguriranje licemjerja da samo eventualni lopov koji loše postupa s ukradenim treba odgovarati? Je li to nov i originalan doprinos Vesne Pusić i HNS-a i pravnoj teoriji i osobito praksi?</p>
<p>Ako formalno značajne političke osobe koje odlučuju o postavljanju i smjenjivanju državnog odvjetnika i pravosudnih struktura imaju takve teorijske i praktične postavke o funkcioniranju tzv. »pravne države« i pravnog reda nije čudo da se u pravnom redu u državi (ne)događa to što se (ne)događa!</p>
<p>Inauguriramo licemjerje da je eventualno uspješno rukovođenje eventualno ukradenim svojevrsna ekonomska indulgencija kojom se lopovluk oprašta uspješnu lopovu u postlopovskom životu?</p>
<p>Ako je to tako, onda nema razloga zamjerati niti HDZ-u na modelu pretvorbe i privatizacije - osim ako se ne dokaže eventualno da je namjera konstituiranja takvog modela bila veleizdajnička - da se sve upropasti, što, vjerujem, nije bila namjera.</p>
<p>Druga je stvar što često dobre namjere diletanata vode u pakao.</p>
<p>Napokon, za ustanovljavanje eventualna kriminala u pretvorbi nije trebalo donositi nikakav novi zakon o reviziji nego jednostavno radnje za koje se sumnja da imaju obilježja kaznenog djela podvrgnuti odgovarajućoj odgovornoj i zakonski slobodnoj istrazi i postupku.</p>
<p>Političari u nas bi trebali jednom za svagda naučiti prvo slovo pravne abecede koje glasi: ako nešto u vrijeme činjenja ili nečinjenja nije bilo kazneno djelo tada za njegova počinitelja nikada više ne može biti u pravnoj državi niti odgovornosti za to djelo! I tu je potpuno irelevantno s kaznenopravnog stajališta je li ono moralno ili nemoralno, je li bilo gospodarski učinkovito ili nije. </p>
<p>Ako nije bilo predviđeno kao kazneno djelo - tada za njega nema ni odgovornosti, a ako je bilo tada se po pozitivnim zakonima treba procesuirati, ako nije nastupila zastara i bez donošenja ikakvoga novog zakona.</p>
<p>To prvo slovo pravnog reda nisu poštivali boljševici, a čini se da ne poštuje, barem na riječima predizborne namjere, niti Vesna Pusić i neki članovi koalicijske petopojke radi očitoga predizbornog nuđenja praznih šarenih paketa s lijepo vezanim mašnicama!</p>
<p>Licemjerno je i neučinkovito s aspekta općeg dobra »izvlačiti zmazani veš« ako ga se ne može oprati. Umjesto toga treba koncipiranjem boljih zakona stvoriti situaciju da se može zakonito normalno i učinkovito poslovati, učiniti gospodarstvo i obveze propulzivnijima (pa i eventualno bivše lopove odgovornijima) kako bi svako odgovarao za svoj daljnji čin ili nedjelovanje - od onih u gospodarstvu do onih u pravosuđu.</p>
<p>Politika koja to zna učiniti jeste politika, a politika koja to ne zna učiniti nego samo »nabacivati se blatom na one prije«, govoriti da se »ništa preko noći ne može napraviti« i iz izbora u izbore ići s istim parolama jeste političko prenemaganje radi osobnih probitaka!</p>
<p>Ako je HDZ nepopravljivo uništio Hrvatsku - tada sve više nema niti smisla. Ako se pak stvari mogu poboljšati (a mogu) - tada treba raditi na njihovom poboljšanju, a ne »prodavati žalopojke« i »štancati« zakone zamjenjujući njihovu nekvalitetu količinom.</p>
<p>Ako su se pak i HDZ i koalicijska petorednica pokazali nedovoljno sposobnima za koncipiranje prosperiteta naroda i države, tada, u nedostatku drugih političkih snaga, trebaju poslušati one koji nisu upregnuti u »stranačka kola« i koji slobodom svog djelovanja i pameti mogu pomoći u nalaženju puta za opće dobro naroda i države. </p>
<p>Ali ne kako je to, na primjer, HNS pokušao činiti sa Velimirom Srićom, SDP s ubrzo marginaliziranim i nikad profunkcioniranim Savjetom SDP-a ili HDZ sa (zlo)upotrebom niza vrsnih i ozbiljnih ljudi.</p>
<p>Domovinu treba čuvati uvijek, a loše političare nikada - oni se čuvaju sami! Slabi političari traju u riječima, a dobri u djelima.</p>
<p>Autor je odvjetnik iz Zagreba</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Srednje škole upisuju 12.100 učenika</p>
<p>Iako su radnici iz obrtničke i industrijske struke na Zavodu za zapošljavanje najtraženiji, sve manje završenih osnovaca ide u ta zanimanja/ Čak 540 učenika ove godine ponavlja prvi razred / Tri zagrebačke gimnazije upisuju u dvojezične razrede, engleske i njemačke, a od jeseni i jedan francuski/ Za jednogodišnju školarinu u privatnim srednjim školama treba izdvojiti oko 20 tisuća kuna</p>
<p>Zagrebačke će srednje škole u slijedeću školsku godinu upisati oko 12.100 završenih osnovaca. Prijave za prvi ljetni krug upisa su u školama 27. i 28. lipnja od 8 do 16 sati, a objava rezultata 2. srpnja do podneva. Idući dan učenici će se upisivati u prvi razred.</p>
<p>Prema podacima Gradskog ureda za obrazovanje i sport od navedenog broja, samo je 8.490 učenika osnovnu školu završilo na području grada Zagreba. Naime, čak ih tri tisuće dolazi iz drugih hrvatskih županija, a u tu brojku spadaju i učenici povratnici i strani državljani. Zanimljivo je da čak 540 učenika ove godine ponavlja prvi razred, što je u odnosu na broj učenika koji se ove godine upisuju u prvi razred, oko 5 posto učenika.</p>
<p>Najveći će se broj učenika i ove godine upisati u tehničke škole, njih oko 4500, a na drugom mjestu su upisi u 19 zagrebačkih javnih gimnazija, u koje će ove godine oko 3200 bivših osnovaca.</p>
<p>Najviše će učenika – njih 330 – upisati XV. prirodoslovno- matematičku gimnaziju Mioc, a najmanje – njih 66 – Sportsku gimnaziju, dok će većina ostalih gimnazija upisati između 120 i 150 učenika.</p>
<p>Učenici su na otvorenim danima škola koji su se održavali u svibnju i lipnju, veliko zanimanje pokazali i za tri zagrebačke gimnazije u kojima se izvodi dvojezična nastava čiji se program još od 1964. provodi u XVI. gimnaziji, popularnoj Križanićevoj. Kako smo saznali od ravnatelja Ante Gulina, od prošle je godine u tu gimnaziju kao pilot-projekt uvedena englesko-hrvatska nastava, a zaživjela je toliko, da se već sada pola predmeta sluša na engleskom jeziku. Utrinska IV. gimnazija ove godine također upisuje jedan englesko-hrvatski razred, dok XVIII. gimnazija na Šalati osim u njemačko-hrvatski, od ove godine upisuje i u jedan francusko-hrvatski razred. Svi programi realizirani su uz pomoć Njemačkog i Francuskog instituta i veleposlanstva, odnosno Britanskog savjeta u Zagrebu, koji su osim potrebne opreme, školama pružile i stručnu pomoć izvornih lektora.</p>
<p>Ove će se godine u obrtničke škole upisati oko 2200, a u industrijske oko 1075 učenika. Budući da su prema podacima Područne službe Zavoda za zapošljavanje mnoga od tih zanimanja deficitarna – pogotovo zidar, tesar, krovopokrivač, podopolagač, armirač, dimnjačar, izolater, krojač, obućar, stolar, slastičar, pekar, elektromonter, bravar, limar i dr. – HZZ snosi troškove obveznog liječničkog pregleda kod liječnika medicine rada. Naime, zbog mogućih zdravstvenih smetnji (straha od visina, alergije na neke kemijske preparate, kožne bolesti, epilepsije itd.) učenicima se ne preporučuju pojedina zanimanja u strojarstvu, energetici, mehanici i elektrotehnici.</p>
<p>Kako saznajemo iz HZZ-a, njihovi su djelatnici ovog proljeća obišli dosta zagrebačkih škola u svrhu povećanja zanimanja upravo za ta deficitarna zanimanja.</p>
<p> »U zanimanjima poput zidara može se dobro zaraditi, čak i do 7, 8 tisuća kuna, a ti radnici na tržištu rada već neko vrijeme zaista nedostaju. Svejedno, sve se manje učenika zanima za te škole, što iz imidža, što iz nepoznavanja istih«, kažu u Područnoj službi HZZ-a Zagreb naglašavajući da je na burzi rada trenutno oko 4 tisuće maturanata, najviše ekonomista i gimnazijalaca.</p>
<p>U umjetničkim je školama za likovne programe predviđeno 180 mjesta, a u vjerske će se škole upisati oko 210 učenika. Prema programu za učenike s posebnim potrebama upisat će se 167 srednjoškolaca. Ukoliko se roditelji odluče da je dobro da njihov sin ili kći uče, na primjer, kineski jezik, da školu pohađaju samo ujutro i da borave u klimatiziranom prostoru s najviše dvadeset drugih učenika, odluka će pasti na jednu od ukupno 12 privatnih srednjih škola s pravom javnosti u Zagrebu u kojima je godišnja školarina od 20 tisuća kuna pa naviše.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Nova prodavaonica za knjigoljupce u središtu grada</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – U subotu je u Bogovićevoj ulici 5 počela s radom nova, moderno opremljena knjižara Mozaik knjige, a samo se otvorenje u srcu grada, u subotnjoj špici, pokazalo punim pogotkom, jer se u novu prodavaonicu knjiga, veličine 75 četvornih metara, nije moglo ući zbog velikoga interesa Zagrepčana. Osim bogate ponude sjajnih naslova, zanimanje je dodatno podgrijalo i petpostotno sniženje cijena svih izdanja. Knjižara će u budućnosti kupce privlačiti i organiziranjem različitih promocija i izložbi. Otvorila ju je Julijana Matanović, autorica Mozaikovih uspješnica »Zašto sam vam lagala« i »Bilješka o piscu«.</p>
<p>»Mozaik knjiga je kao velik izdavač zaslužio ovakvo mjesto u samome središtu grada. Naime, knjigu ne vrijedi samo napisati i objaviti, već i lijepo mjesto pomaže da ona dođe do svojih čitatelja«, rekla je Matanović, koja je ujedno kuma te knjižare.</p>
<p>Nova knjižara, otkrila nam je Živana Šašlić, zamjenica poslovođe, nosit će naziv jednog od velikih hrvatskih književnika – A. G. Matoša, Miroslava Krleže, S. S. Kranjčevića, Vladimira Nazora, I. G. Kovačića ili pak Ivana Gundulića, no zasad još nije odlučeno kojega. Inače, riječ je o trećoj po redu Mozaikovoj knjižari u Zagrebu, a u planu je otvorenje još jedne velike, koja bi se prostirala na 500 do 1000 četvornih metara, kao i otvorenje novih prodavaonica širom Hrvatske.</p>
<p>»Ovo je prva službena knjižara Mozaik knjige po svome interijeru, jer upravo će ovako izgledati sve naše knjižare«, rekao nam je Marijan Grošej, direktor Mozaik knjige. Grošej nam je otkrio i to da taj nakladnik ove godine planira objaviti 140 novih naslova i 100 reprinata, te da će u studenome izaći »Veliki atlas Hrvatske«, najnoviji prikaz naše domovine.</p>
<p>Na otvorenju nove knjižare u Bogovićevoj bili su i glumica Anja Šovagović-Despot, te pisac i prevoditelj Fadil Vejzović, a među prvim kupcima bio je i zagrebački dogradonačelnik Milan Bandić. </p>
<p>S. V. Antić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Do 2005. svaka škola bit će priključena na Internet</p>
<p>Prema riječima ministra prosvjete i sporta Vladimira Strugara za nabavku 3400 računala za osnovne i srednje škole ove je godine osigurano 50 milijuna kuna / Do 2005. svi zaposleni u osnovnom i srednjem školstvu trebali bi se snalaziti u osnovama informatike</p>
<p>Nakon što je 10. lipnja u Ministarstvu prosvjete i sporta predstavljen projekt izobrazbe zaposlenika za primjenu informacijskih i komunikacijskih tehnologija u školstvu, u subotu su se u Pučkom otvorenom učilištu u Vukovarskoj 68, održali prvi predprojektni seminari za nastavnike Elektrostrojarske škole iz Zagreba.</p>
<p>Na početku seminara sudionike su pozdravili ministar prosvjete i sporta Vladimir Strugar, njegov zamjenik Ivan Vavra i predsjednik Vijeća za informatizaciju školstva Nenad Prelog. Kako je rekao ministar Strugar ove je godine za nabavku 3400 računala za osnovne i srednje škole osigurano 50 milijuna kuna, a do 2005. godine svi zaposleni u osnovnom i srednjem školstvu trebali bi se služiti osnovama informatičke pismenosti.</p>
<p> »U budućnosti će uspjeti onaj tko govori tri jezika – engleski, španjolski i informatički«, citirao je Vladimir Strugar narodnu poslovicu.</p>
<p>Zamjenik ministra Ivan Vavra naglasio je, da će do 2005. godine svaka škola biti priključena na Internet, a na jedno školsko računalo doći će manje od deset učenika. »Cjelokupna školska administracija i komunikacija škola s Ministarstvom odvijat će se putem Informacijsko- komunikacijskih tehnologija (ICT), u prvom redu Internetom«, istaknuo je Vavra napominjući da će ministarstvo objavljivanjem knjige rezimirati ovaj prvi projekt po njegovu završetku.</p>
<p>Prema riječima Nenada Preloga, ICT predstavljaju infrastrukturu obrazovanja i mijenjaju ga u cjelini, a pridonijet će, kaže ovaj stručnjak, efikasnijem i boljem školstvu.</p>
<p>Nastava će se održavati u prostorijama Pučkog otvorenog učilišta u skupinama od 15 polaznika, a prvi seminar za stjecanje osnovne informatičke pismenosti trajat će desetak dana.</p>
<p>»Završetkom seminara ne završava cijeli proces, potrebno je ostvariti program podrške u nastavi, odnosno opskrbiti škole opremom, dalje usavršavati nastavnike, te pokrenuti niz drugih aktivnosti«, zaključio je ministar Vladimir Strugar.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Volonteri Crvenog križa odradili »zamišljenu nesreću«</p>
<p>Pokazati mogućnosti Hrvatskog Crvenog križa s postojećim ljudskim i materijalnim potencijalima u slučaju masovnih nesreća ili katastrofa bio je cilj pokazne vježbe HCK »Zagreb 2002«, koja se u subotu održala u parku na Trgu Francuske Republike. Volonteri Crvenog križa odradili su »zamišljenu nesreću« većih razmjera do koje dolazi zbog eksplozije industrijskog pogona u blizini naselja, nakon čega prijeti kemijsko zagađenje okoliša.</p>
<p> U oko dvadesetak postavljenih šatora članovi Crvenog križa prema scenariju su pružali prvu pomoć unesrećenima sanirajući im prijelome kostiju, krvarenja, zastoj rada srca nakon strujnog udara te zbrinjavali one koji zbog (ne)sigurnosti nisu mogli ostati u svojim domovima. </p>
<p>Kako je rečeno ovom prilikom, vježba je pokazala da je u masovnim nesrećama, među ostalim, važno i uspostavljanje centra za smještaj stradalih s popratnim sanitarnim čvorovima. Sudionici vježbe pokazali su i tehniku podizanja šatora od oko tridesetak četvornih metara za smještaj osmero osoba te opremu za čišćenje bunara i osiguranju pitke vode. </p>
<p>Ocjenjujući vježbu uspješnom sudionici su istaknuli kako bi im dobro došlo da odgovorni, osim u obuku specijaliziranih volonterskih timova HCK, financijski pomognu i pri nabavci suvremene opreme za spašavanje unesrećenih. S. R.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Osnovan novi autoklub u Zagrebu</p>
<p>Za 20 kuna koliko treba izdvojiti za mjesečnu članarinu, novi autoklub nudi cjelodnevne usluge pomoći na cesti u slučaju nezgode ili kvara, te mogućnost iznajmljivanja klupskog vozila po povlaštenoj tarifi</p>
<p>U naselju Prečko u Beethovenovoj 3 nedavno je započeo s radom Autoklub Zapad. Klub već broji 150 članova kojima pruža cjelodnevne usluge pomoći na cesti u slučaju nezgode ili kvara, te mogućnost iznajmljivanja klupskog vozila po povlaštenoj tarifi. Predsjednik AK Zapad, Željko Lugarić najavljuje kako će za dva mjeseca započeti s prijevozom članova na principu taxi službe, pri čemu će korisnici plaćati samo prijeđenu kilometražu, po također posebnoj cijeni (procjenjuje se kako će iznositi 3, 5 kuna po prijeđenom kilometru).</p>
<p>Lugarić ističe kako članovi AK Zapad bez dodatne naknade imaju pravo na neograničeni broj prijevoza »šlep službom« do najbližeg mehaničarskog servisa ili svog doma u slučaju nepokretljivosti vozila zbog kvara ili nezgode. To pravo vrijedi na cijelom teritoriju Hrvatske. </p>
<p>Vučna služba zasad broji deset kamiona ugovornih djelatnika, tri rent a car automobila, a očekuje se isporuka još jednog vozila.</p>
<p>Za nekoliko mjeseci, prema Lugarićevim riječima izradit će se zlatna klupska karta s popisom autopraonica, vulkanizera, trgovina automobilskih dijelova i mehaničarskih radionama koje će članovima odobravati određeni popust. </p>
<p>Iznos članarine je 20 kuna mjesečno i može se plaćati u mjesečnim obrocima putem trajnog bankovnog naloga. Informacije se mogu dobiti na telefon: 3878-861. B. J.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="17">
<p>Rekordna dva sata plesa</p>
<p>Sjajan plesač i još bolji pjevač, frontman grupe Jay Kay, odmah je na početku započeo s hitovima, a prva u nizu svima znanih pjesama bila je »Cosmic Girl« </p>
<p>PULA, 15. lipnja</p>
<p> – Premda su poklonici glazbe britanske acid Jazz skupine Jamiroquai već nebrojeno puta mogli čuti kako taj band uživo zvuči još bolje nego na studijskim snimkama, u trenutku dok je Jay Kay sa svojih šest glazbenika i tri prateća vokala izišao na pozornicu u pulskoj Areni i zapjevao »Twenty Zero One« s posljednjeg albuma, oko 7000 ljudi, koliko je došlo dati potporu ovoj svjetski poznatoj grupi, moglo je shvatiti da se radi o izvrsnim glazbenicima te da ta glazba zaista zvuči i nekoliko puta bolje – uživo. </p>
<p>Koncert je započeo sat kasnije no što je najavljeno, no to je vrijeme, dok je publiku zabavljala pulska grupa Dogma, bilo taman dovoljno da se okupe svi koji su u Pulu stigli zbog ovog, po mnogima najvećeg koncertnog spektakla te da padne mrak koji je još više podigao atmosferu u amfiteatru. Jamiroquai se nalaze na svjetskoj turneji »A Funk Odysey«, nazvanoj prema posljednjem albumu, no grupa se glazbeno nije koncentrirala isključivo na pjesme s tog albuma. Sjajan plesač i još bolji pjevač, kontroverzni frontman grupe Jay Kay, odmah je na početku započeo i s hitovima, a prva u nizu svima znanih pjesama bila je »Cosmic Girl«. Ubrzo su slijedili i ostali veliki hitovi poput »Virtual Insainity« ili »Deeper Undergound«. </p>
<p>Jamiroquai su u Puli svirali točno dva sata, što je u neku ruku i njihov rekord, budući da im koncerti obično traju jedva sat. Nastup u amfiteatru, za kojeg je Jay Kay rekao da je prekrasan te priznao kako je oduševljen što ima priliku pjevati na tako čarobnom mjestu, britanska je grupa iskoristila i za snimanje spota za novi singl s posljednjeg, petog albuma – »Corner of The Earth«. </p>
<p>»Ljudi, odlična ste publika! Biste li došli ponovno kad bismo se vratili?«, pitao je nakon jedinog bisa odlično raspoložen Jay Kay. Odgovor je dakako suvišan jer visoka produkcija, odlično ozvučenje i rasvjeta te fenomenalni Jamiroquai, dovoljan su razlog da se u Puli ponovno okupe njihovi obožavatelji iz svih gradova Hrvatske, kao i iz susjednih zemalja Italije, Slovenije i Mađarske. </p>
<p>Petra Boić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>»Subjektivna« nesvjestica</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – Val vrućine koji je ovih dana zahvatio Hrvatsku, u mnogima je izazvao osjećaj kako je »naprosto neizdrživo«. Međutim, dežurna liječnica u zagrebačkoj Hitnoj pomoći, dr. Mirjana Sorić, rekla je u subotu za Vjesnik, da nemaju ništa više intervencija nego bilo koje godine u ovo vrijeme. Na ovako topao dan uobičajeno je dvadesetak posto više intervencija nego inače, ali ne padaju u nesvijest ili im je loše, kako bi pomislili, kronični bolesnici, nego ljudi koji su se zatekli u tramvaju ili stojeći u nekom redu na tržnici, na vrućem suncu. Obično je riječ o dehidraciji pa je i oporavak nakon premještanja u hladovinu i dodatak tekućine brz. Savjet se podrazumijeva: lagana odjeća, hladovina i tekućina. Dežurni sinoptičar Državnog hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu, pak, potvrđuje da je subota, dosad, bila najtopliji dan ove godine, ali da je 29 stupnjeva Celzija u Zagrebu (oko 13,30 sati), Bjelovaru i Splitu 31, te Kninu 32 stupnja, daleko od vršnih ljetnih temperatura. Dojam da je »strašno toplo« više je subjektivan jer je to dosad prvi najtopliji dan. Ono što vjerojatno pridonosi osjećaju neugode u odnosu na temperaturu je relativna vlažnost zraka od 51 posto. Takva vlažnost bila bi podnošljivija uz koji stupanj manje. Kako kaže, sinoptičar, za osjećaj ugode bitne su kombinacije temperature i vlage.</p>
<p>Ovakve temperature, od 28 do 33 stupnja (najviše u Kninu, a slično primjerice i u Daruvaru, Varaždinu, itd.) očekuju nas još idućih četiri do pet dana uz povremeno osvježenje u popodnevnim satima zahvaljujući kratkotrajnim ljetnim pljuskovima koji se očekuju od nedjelje. B. L.</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Spot pjesme »Mirakul« s natečenim zubom</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> - »Mirakul koncert«, službeni je naziv centralnog Gibonnijeva koncerta, Porinima ovjenčanog albuma, koji će se održati u Opatiji na velikoj ljetnoj pozornici, u subotu 6. srpnja, 2002. s početkom u 21 sat. Ovaj glazbeni »mirakul« najavljen je na press konferenciji u Zagrebu, upravo na Dan grada Opatije.</p>
<p> Na konferenciji je uz Gibonnija, Ozrena Kanceljaka, predstavnika »Dallas Recordsa« koji organizira ovaj koncert, sudjelovao i Ranko Vlatković, gradonačelnik Opatije.</p>
<p>»Svi ljudi koji su sudjelovali u ovom projektu istrčat će na pozornicu, a uz standardnu prateću ekipu program će dodatno obogatiti brojni gosti«, rekao je Kanceljak.</p>
<p>Najavljen je Vlatko Stefanovski, već standardni suradnik, bubnjar Manu Katche, basist Pino Palladino i riječka skupina Putokazi.</p>
<p>»Zahvalni smo Gibonniju što je izabrao upravo naš grad. Imamo lijepa iskustva jer kada je nastupio za Novu godinu »grad je pukao«, rekao je gradonačelnik.</p>
<p>Već od 1. srpnja svi će biti smješteni u vili Anđelina, u kojoj je i snimljen spot. Tu će se pripremati za koncert jer kako je rekao Gibonni: »Iako je album davno izišao, po prvi put će nastupiti i svi sudionici u projektu tako da će zvuk biti kao i na nosaču zvuka«.</p>
<p>Na press konferenciji premijerno je prikazan i spot za pjesmu »Mirakul«, no samo 75 posto verzije, jer režiser Zoran Pezo zbog zahtjevnosti nije stigao dovršiti.</p>
<p>Kao zanimljivost u spotu je to što je sve snimano s desne strane Gibonnijeva profila iz razloga što je upravo tih dana imao upalu umnjaka s lijeve strane lica, što i pažljivi promatrač može uočiti promatranjem spota, rekao je Gibonni. Opatiju je izabrao iz razloga što je ona neutralni teren, a i na koncu nitko mu se u rodnom gradu do danas nije ponudio da bi organizirao ovaj koncert.</p>
<p>U prodaju će se pustiti 7000 karata, no tek nakon 20. lipnja kada kreće službena kampanja, a moći će se kupiti po jedinstvenoj cijeni od 120 kuna u trgovinama mreže »Dallas Music Shopova« u Rijeci, Zagrebu, Puli, Rovinju i Sisku.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>U olujama u Kini poginulo 260 osoba</p>
<p>PEKING, 15. lipnja</p>
<p> – Snažne oluje i poplave ubile su 260 osoba, mahom u sjeverozapadnoj kineskoj provinciji Shaanxi, a prema riječima glasnogovornika dosta toga u pokrajini je u potpunosti uništeno. </p>
<p> Iako su telefonske veze većinom ponovno uspostavljene, ulice u pokrajini nisu prohodne pa se helikopterima dostavljaju lijekovi i hrana. U Popingu mnogo osoba pati od proljeva. »Trebamo pokrivače i gotovu hranu«, izjavio je dužnosnik. </p>
<p> Oko 100 tisuća vojnika mobilizirano je kako bi pomogli žrtvama poplava.</p>
<p> Meteorolozi u pokrajini Shaanxi kazali su da se takve ekstremne poplave događaju jednom u stotinu godinu. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Prva službena posjeta Hrvatskoj</p>
<p>DUBROVNIK, 15. lipnja</p>
<p> – U sklopu prve službene posjete Republici Hrvatskoj ministar vanjskih poslova Kneževine Andore Juli Minoves sa suradnicima boravio je u subotu u Dubrovniku. Nakon obilaska Grada, ministar Minoves, njegova pomoćnica Roser Sune i šef kabineta Esteve Vidal sastali su se s predsjednikom Gradskoga vijeća Grada Dubrovnika Nikolom Obuljenom. Tom se prigodom ministar Minoves, među ostalim, zanimao za obnovu Grada, dubrovačke ljetnikovce te mogućnostima ulaganja u ovo područje. S obzirom na 30 milijuna turista koliko ih godišnje posjeti Andoru, zemlju sa samo 600.000 stanovnika, goste je posebice zanimala i turistička ponuda Grada. </p>
<p>Tijekom razgovora istaknute su i neke sličnosti Andore i Dubrovnika, s naglaskom na diplomaciju, dok su domaćini gostima ukratko predstavili i ostalu bogatu kulturno-povijesnu prošlost Grada. Posjet Dubrovniku inače je uslijedio nakon sastanka Minovesa i suradnika s hrvatskim ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom u Zagrebu, gdje ih je primio i predsjednik Republike Stjepan Mesić.</p>
<p>K. Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Običaji i kulturno nasljeđe</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – Hrvatska javnost moći će se upoznati s bogatom kulturnom baštinom zagrebačke židovske zajednice na Danu židovske kulture i baštine koji Židovska općina u Zagrebu (ŽOZ) priređuje u nedjelju, 16. lipnja.</p>
<p> Ove godine Europski dan židovske kulture obilježit će se u 23 europske zemlje. Hrvatska židovska zajednica sudjeluje u tomu projektu od početka pa je tako Dan židovske baštine već dva puta priredila osječka Židovska općina, a sada joj se u tomu pridružuje i zagrebačka.</p>
<p> Europski dan židovske kulture organiziraju B'nai B'rith Europa i Europski savjet židovskih općina. Obilježavanje toga dana u Hrvatskoj potaknuo je hrvatski ogranak B'nai B'ritha »Gavro Schwartz«.</p>
<p> U sklopu programa Dana židovske kulture bit će priređene i izložbe na kojima će biti prikazani običaji proslave nekih židovskih blagdana, mali postav bogate zbirke judaice koju ima ŽOZ te kalendar židovskih blagdana kroz dječje crteže. Bit će prikazan i film autorice Mire Wolf o izložbi »Blago svete kehile zagrebačke« na kojoj je javnost prošle godine prvi put mogla vidjeli rijetke i vrijedne predmete židovske sakralne baštine.</p>
<p> Predavanje pod nazivom »Sjećanje na zagrebačku sinagogu« održat će Teodor Gruener, bit će priređena i prodajna izložba knjiga, a posjetitelji će moći kušati i izraelske specijalitete.</p>
<p> Program će trajati od 11 do 15 sati, a ulaz je slobodan. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="23">
<p>Kulturnjaci u politikantskoj areni</p>
<p>Predizborna kampanja za predsjednika Društva hrvatskih književnika samo je ogledni primjerak hrvatske kulturne stvarnosti u kojoj se nikada ne vrednuje stručnost, već politička podobnost. Takova praksa, očito kao odraz mentaliteta, prakticira se bez obzira na to koja je politička stranka na vlasti</p>
<p>Kulturnjačke »ljetne igre« počele su prije no što su obznanjeni programi Splitskoga ljeta, Dubrovačkih ljetnih igara, Histria festivala i Zagrebačkoga ljetnog festivala. Iako su ih otvorile kulturne institucije, njihova javnosti iznenadno predočena »platforma« pokazala se više politikantskom no kulturnom. Igrači, koji nisu glumci, skinuli su svoje maske pokazujući svoju kulturnu razinu koja ne odgovara njihovu intelektualnom habitusu. Glavna scena na kojoj se te »ljetne igre« upravo odvijaju je u Društvu hrvatskih književnika. U borbi za vodeću poziciju na njoj nitko nije ostao hladne glave. Dramaturški pokretači te »farse« bile su strasti. Glavni protagonisti toga scenskog uprizorenja su akademik Slavko Mihalić, sadašnji predsjednik DHK, i njemu suprotstavljeni kandidat za čelno mjesto toga Društva Dražen Katunarić.</p>
<p> Premda je osnovni motiv priče bila »demokratičnost« izbora novoga predsjednika Društva, upotrebljena sredstva izvučena su iz arsenala prljavih političkih igara, u kojima nije nedostajalo prebrojavanja »krvnih zrnaca« što su određivala njihovu političku prošlost. A upravo je to u glavnu radnju uvuklo i druge epizodiste, koji nisu trebali potvrditi programatski stav protukandidata, nego njihovu ideološku opredijeljenost. Dok je Mihalić Katunariću, kojeg je proglasio »zaplotnjačkim« proizvođačem »kaosa i anarhije«, predbacivao isticanje Miljenka Jergovića i Predraga Matvejevića kao njegovih političkih istomišljenika, Katunarić je Mihaliću istom žestinom uzvratio ideološki udarac ukazujući na njegove pobočnike Ivana Aralicu,Vlatka Pavletića, te uvodeći u »igru« i Ivana Sanadera, a sve u želji da pokaže kako je riječ o sprezi DHK – HDZ. Koristeći se istim metodama, njihova je uigranost na sceni DKH ostala gotovo »ravnopravnom«, unatoč pokušaju Upravnog odbora da odlukom o dvotjednoj predizbornoj šutnji kandidata onemogući njihovo nadmetanje u javnim glasilima. Predimenzionirajući čak i politička pravila, koja predizbornu šutnju ograničavaju na jedan dan, Upravni odbor je izbore u Društvu hrvatskih književnika pretvorio u pravu politikantsku arenu.</p>
<p>Društvo u rasapu</p>
<p>Zaokupljeni prebrojavanjem pripadnosti članova DHK raznim političkim strankama i ocjenjujući trenutnu njihovu političku podobnost, koja je uvijek promjenljiva (ne samo zbog konvertitstva), suprotstavljene strane, optužujući se javno, nisu ponudile konkretne programe djelovanja Društva u novome mandatu, koji bi jedini trebali biti predmetom diskusije u takvoj stručnoj udruzi. Ako su i ponuđeni uz kandidaturu, o njima nitko javno nije prozborio ni riječi. Tek se zaključivalo da je to borba starih i mladih, pri čemu je potonjima osporena mladost, što je u starosnim kategorijama kandidata ipak relativno uspostavljen odnos. No, nevažan u odnosu na mogući program.</p>
<p>Društvo u rasapu, ne smo stručnom nego i moralnom, na granici je mogućega opstanka. U takvoj situaciji groteskno zvuči Mihalićeva prijetnja da Društva hrvatskih književnika više neće biti »dojaše li« u njega »na bijelom konju« Matvejević. Nastave li se takve politikantske igre, ni s Matvejevićem, Jergovićem i Katunarićem, a niti s Aralicom, Pavletićem, Mihalićem, pa i Sanaderom Društva neće biti. A oni mu neće ni pomoći da opstane. Društvo će se urušiti samo u sebe.</p>
<p>Zabrinjava li to koga, teško je zaključiti. Zabrinjavajuće je k tomu što se u »ljetne igre« DKH pokušava uvući još jedna strukovna udruga pisaca – Hrvatski PEN centar. Mihalić, naime, »akademski« baca PEN-u rukavicu tvrdnjom da preko svog potpredsjednika Katunarića izaziva revoluciju u DKH. O politikantskoj pozadini i takvih objeda ne treba dvojiti. Scenarij je tu u detalje razrađen, a dramaturgija bi trebala dobiti na jačini. No, PEN centar se nakon svega ne oglašava, ne demantira, drži se po strani. Zašto? Jer ne želi otvoriti drugu bojovnu scenu? Moglo bi se protumačiti i drugačije – šutnja je priznanje. Možda postoji i treća varijanta. Možda se tek razvija strategija za »nastup«. Samo dugo traje.</p>
<p> No, »ljetna scena« nije rezervirana samo za pisce. Oni su trenutno iskočili u prvi plan. Na drugoj pozornici vodi se i bitka za intendantsko mjesto splitskoga HNK. Ni tu nitko ne govori o programima. Poznato je već odavno da ih nitko i ne čita, iako se svi kunu u to da samo stručnost treba prevagnuti u izboru čelnoga čovjeka. Tabori, dakako, postoje i djeluju pozadinski. Mani Gotovac i Milan Štrljić ne vrijeđaju se i ne optužuju javno. Ali predizborna je kampanja dobrano začinjena politikantstvom. Neprekidno odgađanje odluke i ponavljanje natječaja s istim kandidatima samo daje nove mogućnosti »prljave igre«. </p>
<p>Poznati predlošci</p>
<p>Tako se u iščekivanju izbora na sceni pojavljuju umnožene kopije Štrljićeve ćirilicom ispisane radne knjižice, koje kolaju među vijećnicima, sa svrhom da upozore na njegovo beogradsko razdoblje rada, što bi »moralo« biti karakteristika o njegovoj nepodobnosti. S druge strane u tu se izbornu trku javno upleću i političke stranke, doduše, preko Kluba mladih, primjerice, HSP. Nekompetentno se miješajući u stručnost Mani Gotovac, ne poznavajući ni izveden repertoar, oni pozivaju vijećnike hrvatskoga bloka da glasuju za Štrljića. Kojeg li apsurda, kad se zna da je Mani Gotovac došla na intendantsko mjesto u vrijeme HDZ-a i da ju je potvrdio sâm ministar Božo Biškupić. </p>
<p>Takvi politikantski predlošci već su odavno poznati. Koriste se i u drugim kulturnim institucijama, pa i strukovnim udruženjima. Hajke na ljude koje je bivši ministar kulture imenovao na ravnateljska ili selektorska mjesta uvijek su imale politički predznak. Unatoč tomu što ti stručnjaci nisu pripadali bivšoj vladajućoj stranci, proglašavani su produženom rukom ideologije HDZ-a. Iako se nekima priznavala stručnost, a strukovna udruženja predlagala nadmetanje natječajnim programima, presudno je bilo nekoga proglasiti politički nepodobnim, i izabrati onoga podobnijeg.</p>
<p>To je, nažalost, slika hrvatske kulturne scene, na kojoj nisu aktualne samo »ljetne igre«. Ovdje igre bez granica permanentno traju. I nisu vezane samo za jednu političku stranku. To je, izgleda, stvar mentaliteta. Kultura je, zapravo, na margini nečijih političkih interesa, danas jednih, a sutra drugih. Programi se, doduše, pišu, ali nikoga stvarno ne zanimaju, bar kad se vode bitke za vodeća i odlučujuća mjesta. S takvim našim »igrama« mi sigurno ne možemo konkurirati na europskoj kulturnoj sceni koja, kako pokazuje ovogodišnja kasselska Documenta, drugačijim politički angažiranim »platformama« dolazi do umjetničke selekcije.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Zagreb kao trajno središte animiranog svijeta</p>
<p>Od 18. do 23. lipnja u Zagrebu će se održati 15. svjetski festival animiranih filmova. Festival je u trideset godina postojanja Zagreb otvorio svijetu sklonom autorskom i kreativnom crtiću koji je ostvario nepredvidive mogućnosti »osme umjetnosti« </p>
<p>Z kao Zagreb trideset godina stari je, u cijelom svijetu prepoznatljivi znak Zagrebačke škole crtanog filma, Svjetskog festivala animacije i grada Zagreba, domaćina, bez sumnje, jednoga od najuglednijih i najdražih svjetskih okupljališta autora animiranih filmova.</p>
<p> Z međutim može značiti i Zauvijek jer to je sada nakon trideset godina sigurna odrednica ovog festivala koji je izdržao mnoge nevolje i nepogode; jedan strašni rat, velike i male političke promjene, organizacijske (ne)sporazume, kreativne nedoumice, konkurentske podvale, zatim neke namjerne odlaske ili nenamjerne previde, nespretne površnosti i sudbinske gubitke kao što su smrti velikih i dragih ljudi, autora i stvaratelja velikog Z koje će zajedno sa šestinskim šeširom trajno ostati zabilježeno u povijesti svjetske animacije, ali i u hrvatskoj kulturnoj ostavštini kao jedna od njezinih postojećih vrijednosti trajnog ugleda koji nikada i ni sa čime nije bio narušen. </p>
<p> Trideset godina i 15 svjetskih festivala to je vrijedno divljenja, i ne samo zbog okolnosti i nepogoda kroz koje je morao proći, nego i potvrde kontinuiteta u kojem nikada nisu dolazile u pitanje tri »sigurne«, nepobitne činjenice koje su istodobno i glavne prednosti i vrijednosti ovog Festivala:</p>
<p>Na prvome mjestu je umjetničko pokriće prikazanih filmova jer je Festival uvijek bio isključivo okrenut autorskoj i umjetničkoj animaciji, a nikada nije prevladala komercijalna strana. </p>
<p>Druga sigurna okosnica je znalačka publika koja je uvijek cijenila i raspoznavala prave vrijednosti premda raznoliko sastavljena od svih generacija zanesenjaka crtića, likovnih otkvačenjaka, filmskih fanova, kreativaca i promatrača, šminkera i stručnjaka.</p>
<p> I naravno tu su gosti, autori iz cijeloga svijeta, koji s radošću dolaze u Zagreb priznajući vrijednost te i takve koncepcije te dosljednost organizatora, ali isto tako cijene i publiku među kojom su opušteni i razigrani, upravo onakvi kakvi jesu bez protokola i uštogljenosti. Sve je počelo prije trideset godina, kada je od 19. do 24. lipnja 1972. održan Prvi svjetski festival animiranih filmova. Zapravo, sve je počelo prije, kada je Želimir Matko, tadašnji direktor Zagreb filma, neumoran i vječno zaslužan za svjetsku promociju hrvatske animacije, odlučio iskoristiti trend velikog zanimanja u svijetu za Zagrebačku školu crtanog filma i dovesti taj svijet u Zagreb. Nakon što je 1961. osnovano Međunarodno udruženje animiranog filma (Asifa) kao vrhunac napora entuzijasta koji su organizirali festival u Annecyju (prvi je održan 1960.), odlučeno je da se uz njega i festival u Mamaji, u Rumunjskoj (koji je pokrenut 1966.) prihvati kandidatura Zagreba za treći svjetski festival u Europi tako da bi se oni svake tri godine izmjenjivali u organizaciji.</p>
<p> Premda su u konkurenciji bili i drugi veliki europski gradovi poput Londona, Zagreb je prošao ponajprije zahvaljujući ugledu koji je u to vrijeme već naveliko imala Zagrebačka škola, čija je svjetska slava započela u svibnju 1958. na festivalu u Cannesu kada se Zagreb film predstavio svijetu sa sedam svojih ostvarenja i požnjeo uspjeh koji je nadmašio sva očekivanja. Kritičari su se natjecali u komplimentima, među njima i ugledni Georges Sadoul i Marcel Martin, koji su prvi upotrijebili kasnije opće prihvaćenu sintagmu Zagrebačka škola crtanog filma.</p>
<p> Njihov autorski pristup i primjena takozvane reducirane animacije oduševili su stručnjake. To je način pokretanja figure u kojem se i pokret i karakter stiliziraju, a stilizacija postaje estetski i kreativni kriterij. Uslijedio je povijesni ponedjeljak, 9. travnja 1962. godine kada je na 34. svečanosti dodjele Oscara bilo pročitano ime animiranog filma »Ersatz« (»The Substitute«) autora Dušana Vukotića u proizvodnji Zagreb filma. Bio je to dakako Oscar Vukotićevu filmu »Surogat« i prvi Oscar za animirani film koji je u povijesti te nagrade otišao izvan SAD-a.</p>
<p>Nakon što je svijet upoznao Zagrebačku školu crtanog filma i oduševio se njezinim autorima, originalnim stilom i autorskom beskompromisnošću, trebalo je svijet dovesti u Zagreb, a Želimir Matko znao je kako.</p>
<p> Tako je 1972. priređen Prvi svjetski festival animiranog filma, koji je bio originalan po tome što je Asifa dopustila da ga organizira produkcijska kuća, to jest Zagreb film, a ostao je zapamćen i kao prvi koji je uveo međunarodnu selekcijsku komisiju, čime je povećana objektivnost izbora i ujednačenost kvalitete na unaprijed utvrđenim visokim kriterijima. U početku je bilo pravilo da zagrebački, to jest domaći autori ne mogu sudjelovati u programu konkurencije, no već nakon prva dva festivala na inzistiranje međunarodne javnosti to je promijenjeno. </p>
<p> Matko je bio direktor prvih dvaju festivala, a već na drugome je 1974. organizirao posebno atraktivan program retrospektive američke komercijalne animatorske kuće, osim Disneya (predstavnici kojeg su »snimili« cijelu situaciju i već na sljedećem 3. festivalu sami ponudili retrospektivu svojih filmova). Nakon što 1976. Festival nije održan jer je u međuvremenu rumunjski grad Mamaja iskočio iz igre, pa su Annecy i Zagreb krenuli u dvogodišnji ritam, 3. festival je održan 1978., godinu dana nakon što je Želimir Matko umro (1977.) </p>
<p> Zagrebački svjetski festival osim po svojim autorskim i umjetničkim opredjeljenjima bio je u tim godinama privlačan i kao jedina moguća veza Istoka i Zapada. Na njemu su se mogli susresti, upoznati i razmjenjivati dobra i loša iskustva, autori Istoka i Zapada, bez opterećenja i kontrola, bez zadrški i strahova. Bila je to istodobno i prilika jednima i drugima da u ravnopravnoj konkurenciji pokažu tko je najbolji, najoriginalniji ili koji su ih trendovi na jednoj ili drugoj strani njihovih politički podijeljenih svjetova.</p>
<p> U Zagrebu su 1986. prvi u svijetu uveli dodjelu međunarodne Nagrade za životno djelo, koja je te godine pripala uglednom kanadskom autoru Normanu McLarenu, jednom od najistaknutijih predstavnika svjetske autorske animacije. Nagrade su kasnije pripale Amerikancu Chucku Jonesu, kojeg su u Zagrebu s oduševljenjem dočekali dajući mu zaslužene počasti mnogo prije nego što su ga priznali i prepoznali kao izvanredno vrijednog autora u SAD-u. Dobitnici te ugledne nagrade također su Britanci John Halas i oscarovac Bob Godfrey, koji je jedan od najodanijih posjetilaca Svjetskog festivala u Zagrebu, čije održavanje nikada ne propušta. Dušanu Vukotiću ta nagrada je pripala 1994., a kasnije su je još dobili Kanađanka Caroline Leaf, Talijan Bruno Bozzetto i Čeh Jan Švankmajer.</p>
<p> Ove godine kao trinaesti dobitnik te nagrade, bit će predstavljen Paul Driessen, nizozemski crtač, animator i redatelj (1940.), koji se animacijom počeo baviti krajem šezdesetih godina, nakon čega odlazi u Kanadu gdje neko vrijeme radi iznimne filmove, među kojima su »Zrak«, »Na kraju konca« i »Priča kao svaka druga«. S radom nastavlja i nakon povratka u Nizozemsku. Njegovi likovi su otkvačeni i luckasti, razigrani i jarko obojeni, često okrenuti bajkovitim doživljajima za koje autor crpi inspiraciju iz poznatih bajki i legendi.</p>
<p> Toliko o povijesti i prošlosti, s uvjerenjem da će zagrebački Animafest kao i uvijek do sada biti okrenut budućnosti, slobodi stvaralaštva, nesputanosti autorske imaginacije, uzbudljivosti animiranog izričaja i ljepoti kreativnosti, likovne, filmske, kompjutorske, ...i još mnogo toga što pruža čarolija bavljenja animiranim filmom, kao »osma umjetnost« duše i pokreta (anima latinski znači duša), ali i srca čovjeka dovoljno zaigranog i talentiranog da se prepusti igri boja, plastelina, pijeska, olovke i papira, lutaka i crteža pretvarajući ih u maštovite kombinacije umjetnosti i zabave, mašte i relaksacije, eksperimenta i genijalnosti.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Visokokalorična audiovizualna ekspresivnost</p>
<p>Tri koncertna DVD izdanja Bjork djelotvorno pokazuju način kojim islandska pop-kraljica audio-vizualnom konstrukcijom koncerte pretvara u scensko glazbene događaje najveće artističke vrijednosti. Kako se probiti iz geta south-central Los Angelesa na naslovne stranice magazina ili pak na gornja mjesta top lista, može se saznati iz priče rappera DMX-a, na DVD-u koji uz koncertne snimke donosi autentične slike o odnosima unutar američke hip hop zajednice </p>
<p>Briljantnu sezonu započetu zadnjim studijskim albumom »Vespertine« darovita Bjork završila je objavljivanjem tri DVD naslova koji, promatrani zajedno, iscrpno predstavljaju njen koncertni rad u devedesetim godinama. A prije skorašnjeg DVD zapisa sa zadnje turneje, podsjetnik na dosadašnju koncertnu karijeru Bjork izuzetno su kaloričan aperitiv i glavno jelo istovremeno. Sva tri DVD-a – radi se o snimkama »Live At Sheperd's Bush Empire« iz 1997., »Live At Cambridge« 1998. i DVD zbirci koju čine dva MTV nastupa, »Unplugged« i »Live'n'Loud« iz 1994. godine (Universal/Aquarius) – pokazuju ambiciozan pristup kojim Bjork nadahnutom audio-vizualnom konstrukcijom koncerte pretvara u događaje najveće umjetničke vrijednosti. Kao što je već odavno poznato, Bjork je scenu za svoje nastupe pretvorila u pravi work in progress poligon koji visoke albumske dosege uvjerljivo prebacuje u koncertni ugođaj, podižući istodobno razinu audio-vizualne ekspresivnosti za još jednu stepenicu više.</p>
<p>Nije nimalo čudno da se DVD »Unplugged/MTV Live'n'Loud« formom i sadržajem potpuno razlikuju od uobičajene fast-food MTV ponude. Čak i za standarde Bjork, formalno slična »nastup bez struje« donosi nekoliko unikatnih instrumentalnih kombinacija, pa u jednome trenutku na sceni nastupa s osam perkusionista odjednom. DVD-i sa snimkama iz Cambridgea i londonske dvorane Sheperd's Bush Empire dokumenti su kasnije faze karijere Bjork i dokaz više njene različitosti spram danas prevladavajućih pop-strategija. Gdje se drugi drže provjerenih kombinacija, Bjork se na koncertima zapućuje stazom improvizacije i eksperimenta, predstavljajući poznate pjesme u unikatnim sviračkim varijacijama, poput nastupa uz pratnju gudačkog okteta. </p>
<p>Vizualni dio priče na koncertima Bjork slučaj je za sebe. Nadahnuto snimljena DVD trilogija, s nekonvencionalnim radom kamera i inventivnom scenskom rasvjetom – iako u stereo zvuku, bez 5.1 surround tonskog zapisa – adekvatno je zabilježila začudnu atmosferu koncerata autorice pune inovativnih skladbi, profinjenih interpretacija i sklonosti prema pomicanju izražajnih mogućnosti moderne pop-glazbe. Ukratko, Bjork je kilometrima daleko od uobičajenih pop-strategija današnjice, a tri DVD-a čine se savršenim suvenirom koncertnog putovanja autorice koja se nakon ambicioznih radova Laurie Anderson nametnula kao najzanimljiviji ženski izvođač današnjice. </p>
<p>Kako se probiti iz geta south-central Los Angelesa na naslovne stranice magazina ili gornja mjesta top lista može se saznati i iz priče rappera DMX-a, vlasnika albumske liste vrlo sugestivnih naziva »Tamno je, a u paklu je vruće«, »Tijelo moga tijela«, »And Then There Was X« posvećen Malcomu X-u ili »Velika depresija«. Ako tako eksplicitno imenovanje zatečene situacije na terenu geta nije dovoljno, DMX-ov DVD »Angel« (Def Jam/Aquarius) u više od dva sata trajanja može vam još izravnije pojasniti situaciju. I vrapci znaju da je kao najizgledniji ventil, pomoću kojega se siva svakodnevica može zamijeniti životom u boji, hip hop postao prečac prema boljoj budućnosti obojene Amerike, ali u DMX-ovoj priči možemo provjeriti kako stvari funkcioniraju u praksi. </p>
<p>Kratkometražni igrani film uključen na DVD, s Mary J. Blige u jednoj od uloga, možda simplificira svakodnevne napore hip hop trudbenika, ali zato dokumentarac »One More Road To Cross« o nastajanju albuma »And Then There Was X« i snimke s prve DMX-ove turneje znakovita naziva »Preživljavanje najbolesnijih« donose autentične slike o odnosima unutar američke hip hop zajednice. A DMX se u njoj snalazi poput ribe koja nikako ne želi završiti na suhome asfaltu, što dokazuje i zbirka dosadašnjih videospotova i uvjerljiv dokumentarac o životnom i glazbenom putu glavne zvijezde priče. </p>
<p> Udruživanje potencijala protagonista rap scene, naravno, nije nikakva novost, jer radi se o gotovo plemenskoj povezanosti. Ako se u pojedinim trenutcima nastoji spojiti najbolje od više mikrosvjetova, ovaj put mekšeg Mary J. Blige i tvrđeg DMX-ova, usput se dokazuje i poznata činjenica da se radi o jednom od najstrastvenijih poslova na današnjoj glazbenoj sceni, kojem upravo odnosi među protagonistima dodaju kolanje svježe krvi. Sve to potvrđuje »streeterska« strastvenost koju DMX demonstrira na svakome koraku ovako ispričane odiseje, pune standardnih rapperskih procedura, ali i dosljednosti u angažiranoj tematici, tek toliko da se izbjegnu prigovori o napuštanju izvornih principa rada. </p>
<p>Ako su poruke o gorućim problemima najistaknutiji dio priče, majstorski uglazbljena DMX-ova opereta tvrdokuhanog hip hop djelokruga – u kojoj geto-tematika još uvijek ima vidljivu ulogu – jedna je od nesumnjivo ambicioznijih hip hop priča u kojoj pored agitpropa punokrvni ritmovi i nadahnute vokalne eskapade DMX-a intenzivno frcaju na sve strane. Najkraće rečeno, ako vas zanima priča o hip hopu ispričana bez friziranja i u prvome licu jednine, DVD »Angel« jedna je od sugestivnijih ponuđenih opcija.</p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Animacija izlazi iz kulturološkog geta</p>
<p>Annecy ima mnogo novaca, a Zagreb mnogo šarma. Annecy je prijestolnica animacije, a Zagreb bi trebao postati prijestolnica animatora. Animacija je i veliki biznis, a upravo u Annecyju taj vid prevladava, dok Zagreb po tradiciji u prvi plan ističe umjetnost. Zagreb je festival koji animatori priređuju za animatore. I dobro je da je tako – kaže Midhat Ajanović </p>
<p>Umjetnički direktor 15. jubilarnog izdanja Animafesta, koji se u Zagrebu održava od 18. do 23. lipnja, jest Midhat Ajanović Ajan. Taj je animator i profesor rođen u Sarajevu 1959. gdje je studirao novinarstvo, a u Zagrebu je završio tečaj animacije. Sredinom 90-ih seli u Švedsku u Göteborg, gdje je završio filmske studije. Autor je sedam animiranih filmova, a radi kao profesor povijesti filma na Višoj umjetničkoj školi u Eksjöu. Ovih se dana svijet okrenuo naopačke zbog Svjetskoga prvenstva u nogometu, a Ajanović je strastveni ljubitelj »najvažnije sporedne stvari na svijetu«. Tako smo razgovor morali zakazati tek nakon presudnog susreta Švedska – Argentina. Švedska se probila u drugi krug natjecanja, a zadovoljstvo i osmijeh nisu silazili s lica umjetničkog direktora Animafesta. Prvo se pitanje u razgovoru nametnulo samo po sebi.</p>
<p> • Na 15. animafestu očekuje se velik broj gostiju i odličan odaziv publike. Može li Svjetsko nogometno prvenstvo pomrsiti te optimistične najave?</p>
<p>– Možda ne bi bilo loše da publika zbog nogometa propusti neke dijelove našega programa, ako bi to podrazumijevalo da hrvatska reprezentacija prođe u daljnje krugove natjecanja (kroz smijeh). Ja ne bih imao ništa protiv toga. Ali ipak olakotna je okolnost što su sve utakmice u jutro ili u ranim poslijepodnevnim satima.</p>
<p> • No, dobro, vratimo se ipak na ozbiljnije teme. Jesu li se od prošloga Animafesta na svjetskoj sceni pojavili neki novi trendovi u animaciji?</p>
<p>– Nekoliko vrlo revolucionarnih trendova pojavilo se od početka 90-ih godina, a posebno su na svjetskoj animacijskoj sceni uzeli maha u protekle dvije godine. Na prvome je mjestu kompjuterska animacija. Danas je kompjuter u animaciji nezaobilazno pomoćno sredstvo, baš kao što su nekad bile olovke i boje. Treba istaknuti i procvat japanske animacije, koja uvjerljivo vodi kako na području komercijalnih, tako i na području autorskih radova. Proboj japanskih animiranih filmova toliko je uzeo maha da čak ugrožava giganta poput Sjedinjenih Američkih Država. Najbolji primjer za to je Hayao Miyazaki, autor dugometražnih crtića »Princeza Mononoke« i »Spirited Away« koji ne samo na festivalima animiranih filmova nego i na filmskim festivalima kupi glavne nagrade.</p>
<p> Sljedeći trend koji je vrlo zanimljiv jest činjenica da se više uopće ne zamjećuje kvalitativna razlika između studentskih i profesionalnih filmova. Osobno radim kao profesor na školi animacije i znam da mnogi moji studenti u školi imaju jednake uvjete za snimanje filmova kao i u nekim profesionalnim studijima. I, konačno, zapažam da je posljednjih godina animacija izašla iz svoga kulturološkog geta i ušla na gotovo sva kulturna, marketinška i komunikacijska područja ljudskog djelovanja. Međutim, Animafest postoji da bi pokazao kako je animacija prije svega umjetnost.</p>
<p> • Zašto na Animafestu ne će biti prikazan »Spirited Away« Hayaa Miyazakija, film koji je u Berlinu osvojio Grand prix?</p>
<p>– Razlog tomu je vrlo jednostavan. Vodstvo se festivala svim silama trudilo da u Zagreb dovede Miyazakija i njegov film, ali su nam iz Japana javili da je taj autor »rasprodan« za festivale već za nekoliko godina unaprijed. To je još jedna činjenica koja potvrđuje njegovu popularnosti. Međutim, uvjeren sam da će Miyazaki posjetiti jedno od budućih izdanja Animafesta, jer će mu sigurno za koju godinu biti i dodijeljena nagrada za životno djelo. Ali ljubitelji japanske animacije ne će ostati zakinuti. Imamo odličnu zamjenu. Riječ je o dugometražnom manga anime filmu »Metropolis« koji je nastao prema stripu genija strip umjetnosti i animacije Osamua Tezuke, dok scenarij potpisuje Katsuhiro Otomo, koji se proslavio najkomercijalnijim japanskim filmom svih vremena »Akira«, a to je ostvarenje ujedno katapultiralo manga anime stil u čitav svijet.</p>
<p> • Mnogo se pripovijeda o velikom broju i kakvoći koreanskih filmova koji su pristigli na Animafest. Je li uistinu riječ o velikom i ugodnom iznenađenju?</p>
<p>– Ja namjerno nisam gledao filmove dok ih je odabirala selekcijska komisija. Dio filmova sam, naravno, pogledao na drugim festivalima, ali želim s ostatkom publike u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga uživati u iznenađenjima. Uz velik uspon korejske produkcije, posebno bih izdvojio i uspon njemačke animacije. To prije svega dokazuje da u posljednje vrijeme jača potreba za animacijom koja nalazi svoje primjene i u drugim neumjetničkim područjima. Njemačku animaciju poznajem posebno dobro i predviđam da će ta zemlja za koju godinu postati velesila na tome području, budući da se ovih godina u toj zemlji mnogo ulaže u razvoj profesionalnih studija, ali i škola.</p>
<p> • Koliko Animafest može pomoći autorskoj animaciji, koju sve više zasjenjuje ona komercijalna?</p>
<p>– Mnogo, vrlo mnogo. Čak sam mišljenja da će ovogodišnje izdanje Animafesta ponuditi mnogo atraktivniji i bolji program od onoga koji smo imali prigodu vidjeti u Annecyju u Francuskoj, koji je više okrenut upravo komercijalnoj animaciji. Festival u Annecyju je vrlo komercijaliziran, a Zagreb je oduvijek bio okrenut autorima i doživljavao je animaciju kao umjetnost. Upravo je to naša najveća prednost koju, uostalom, stručnjaci prepoznaju i hvale. Na žalost, istina je da profitabilna ostvarenja danas u svijetu zasjenjuju ona autorska, a tomu je tako jer je kapitalizam pobijedio u čitavome svijetu. Nadam se da je to samo privremena situacija.</p>
<p> • U zadnje vrijeme aktualne su priče o sukobu Zagreba i Annecyja. Kakav je zapravo odnos snaga tih dvaju festivala ?</p>
<p>– Slučaj je prilično jednostavan: Annecy ima mnogo novaca, a Zagreb mnogo šarma. Annecy je prijestolnica animacije, a Zagreb bi trebao postati prijestolnica animatora. Animacija je, između ostaloga, kao što sam već spomenuo, veliki biznis, a upravo u Annecyju taj vid prevladava, dok Zagreb po tradiciji u prvi plan ističe umjetnost. Zagreb je festival koji animatori priređuju za animatore. I dobro je da je tako. Istina je da je Animafest imao određenu krizu kojoj uzrok nije toliko bio usko vezan uz organizaciju, već iznad svega za rat i sve druge tegobe kroz koje je, nadam se, Hrvatska zauvijek prošla.</p>
<p> • Kakvo je Vaše viđenje Animafesta u budućnosti ?</p>
<p>– Nisam protivnik komercijalne animacije, ali ovaj festival mora inzistirati na posebnosti, jer ga je upravo ona dovela na svjetski glas. Vjerujem da će se takav pristup u konačnici i novčano isplatiti. Onoga trenutka kada Hrvatska uđe u Europsku uniju, a nadam se da će to biti što prije, Animafestu će biti otvorene sve moguće novčane podrške s područja kulture na europskoj razini. U takvom optimističnom, ali krajnje realnom razvoju događaja, Animafest bez ikakvih problema ulazi u ligu najcjenjenijih i najvažnijih festivala u svijetu.</p>
<p>Goran Jovetić</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Politički putokazi likovnih nomada</p>
<p>Transnacionalnost i nomadizam prevladavajući su pojmovi najvažnijega zemljovida svjetske umjetničke scene, Documente 11, u Kasselu. Na popisu sudionika hrvatski su umjetnici u manjinskom krugu onih koji su rođeni, žive i djeluju u svojoj zemlji</p>
<p>Prema popisu sudionika Documente 11 najviše je umjetnika njemačkog podrijetla te s njemačkom adresom. Slijede ih Amerikanci i oni koji su emigrirali u Sjedinjene Američke Države, Kanađani su zastupljeni s čak sedam umjetnika, Francuza ima manje od onih s pariškim prebivalištem, a nomadske tendencije nisu zabilježene samo u smjeru Istok – Zapad ili Jug – Sjever. Dakle, prebjezi nisu napuštali samo nerazvijeni Treći svijet te »trbuhom za kruhom« grabili prema »trulom kapitalizmu«. Mnogo je, naime, »zapadnjaka« koji su Njemačku zamjenjivali Francuskom ili Veliku Britaniju Nizozemskom. Razlozi su u svakom pojedinom slučaju različiti, no nisu isključivo političke ili ekonomske prirode.</p>
<p> Premda smo po podrijetlu i nacionalnom afinitetu direktora Documente 11, Nigerijca Okwuia Enwezora, očekivali prevlast afričkih i neeuropskih umjetnika, podatci su demantirali sumnje. Gotovo dvije trećine sudionika, kao i na dosadašnjim Documentama, rođeni su ili žive i djeluju u Europi i Sjevernoj Americi. Kako se onda, u kontekst podataka o nacionalnosti sudionika, uklapaju Enwezorove najave o ovogodišnjem izdanju Documente kao prvoj postkolonijalističkoj manifestaciji koja će označiti prekid s eurocentrističkim tendencijama te olabaviti ograničenja i nadmoć svjetskih umjetničkih središta? </p>
<p> Ponajprije, ako se kunemo u kulturu i umjetnost bez granica i vjerujemo u izvikane parole Documentinih kustosa o transnacionalnosti, inspirativnom umjetničkom nomadizmu ili ako shvaćamo umjetnika kao stranca u bilo kojoj sredini, onda nam doista mjesta rođenja i adrese umjetničkog djelovanja ne znače ništa. Druga mogućnost razmišljanja o novoj umjetničkoj kartografiji s postkolonijalističkim mjerilima temelji se na činjenici kako teme koje zaokupljaju današnje umjetničke djelatnike ne moraju nužno pripadati njihovoj vlastitoj sredini, naciji ili državi. Prema tome, na Documenti Izraelac Eyal Sivan, koji kao disident živi u Parizu (a poznat je po filmovima o životu u palestinskim izbjegličkim kampovima te filmu o Eichmanovom suđenju pod naslovom »Specijalist«, što ga je nadahnuo glasoviti esej »Eichman u Jeruzalemu« autorice Hannah Arendt), ne predstavlja rad o pokoljima u svojoj zemlji, već bilježi masakr u Ruandi.</p>
<p> Amerikanac Allan Sekula izlaže monumentalni fotografski ciklus »Riblja priča« u kojem pratimo »kruh sa sedam kora« pomorskog proletarijata, od norveškog kapetana do jeftine filipinske posade koja plovi pod zastavama Malte ili Paname. Jesu li možda ta dva primjera manje kvalitetno obradila općeljudsku tragediju genocida i gotovo robovlasnički odnos prema radnicima u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća? Bi li to neki ruandski ili filipinski umjetnik potresnije prikazao? Nikad se ne zna, vjerojatno bi, no kustosi Documente odabrali su upravo navedene radove i nimalo nisu pogriješili, sudeći barem po interesu publike.</p>
<p> Na Documenti 11, osim toga, potpuno su izostale neke nacije. Nema, primjerice, bugarskih, albanskih, slovenskih, čeških, poljskih, grčkih ili egipatskih umjetnika. Austriju, primjerice, predstavlja Njemica Lisl Pogner koja živi u Beču, a čije smo fotografije iz ciklusa »Strani Beč« nedavno imali priliku vidjeti u zagrebačkoj galeriji »Gradec«. Zašto su se onda na najvažnijem pregledu suvremene svjetske umjetnosti našli upravo hrvatski umjetnici koji su rođeni, žive i djeluju u Hrvatskoj? Za Sanju Iveković koja je prvi put na Documenti izlagala 1987. i Andreju Kulunčić odgovor nalazimo u kontekstu prevladavajućih tema Documente. Preneseni atelje Ivana Kožarića, smješten u bivšoj kasselskoj pivnici, pripada onoj manjinskoj grupi predstavljenih opusa koji su postavljali nove temelje pristupa i promišljanja umjetnosti 20. stoljeća.</p>
<p> Kožarićevo djelo vrednuje se kao iznimno blisko mlađim naraštajima umjetnika. Sloboda i spontanost, a nadasve promišljanje temporalnosti umjetničkog djela, također je jedna od važnih postavki na kojoj su kustosi Documente 11 gradili dijagnostičku (a ne prognostičku) mapu umjetnosti 20. stoljeća. Naš akademik i klasik upravo zato prima komplimente sa svih strana, a ni u kojem slučaju ga ne treba uspoređivati s tek na izgled sličnim postavom izložbe Dietera Rotha, slikara, grafičara, pjesnika, filmaša i nomada njemačkog podrijetla. U Muzeju Friderecianum izložen je, naime, Rothov ambijent »Velika ruševina stola«.</p>
<p> Ukratko, od Kožarićeva transportiranog, no »živog« ateljea, Rothov se ambijent (kojega je od 1970. godinama povećavao akumuliranjem raznih predmeta) razlikuje po tome što predstavlja svojevrstan relikt njegova djela, dakle, završenu pripovijest, okamenjeni odraz njegova kreativnog procesa. Radovi s kojima je Sanja Iveković zaslužila smještaj u Friderecianumu, poput projekta Andreje Kulunčić, potpuno se slažu s duhovnom odrednicom jedanaestog izdanja Documente. Posjetivši prostor njezina »arhiva«, naišla sam na grupicu mladih ljudi koja je razgovarala o političkoj slici bivše nam socjalističke države. Oko Andrejinog stola s računalima u Documenta – Halle također se neprekidno vrzmaju posjetitelji tražeći od umjetnice informacije o uključivanju u njezin projekt »Distributivna pravda«.</p>
<p>Premda sumnjam da bi akademik Kožarić odbio nekog posjetitelja da aktivno sudjeluje u radu njegova privremenog ateljea, u slučaju naših dviju predstavnica interakcija s publikom i te kako je planirana. Ivekovićkin poznati video-performans iz 1982. godine »Osobni rezovi« namijenjen je, naravno, promatranju, no primjerice gledatelj iz Nigerije teško će shvatiti što je pjesnik htio reći ako ne poznaje našu nedavnu prošlost. Međutim, ako i sazna nešto o nekadašnjoj Jugoslaviji, zajednici naroda i narodnosti, shvatit će kako umjetnica ipak govori o općeljudskom problemu kolektivne memorije i kolektivne amnezije. Crnu čarapu kojom je prekrila glavu, Sanja Iveković škarama postupno izrezuje, a u trenutku reza pojavljuju se kadrovi iz televizijske arhive, poput sleta, Josipa Broza ili izloga nekadašnjih dućana. </p>
<p>Njezin drugi rad, arhivističko istražiteljski projekt, nosi naslov »Tražim mamin broj«. Potresna pripovijest umjetničine majke, skojevke Nere Šafarić koja je preživjela Auschwitz, a nakon rata nije mogla postići zaslužena socjialna prava, temelj je potrage za njezinim logoraškim brojem. Apsurdno nepravedan odnos državne administracije prema pojedincu, a osobito prema ženi, također je univerzalna tema, kao i odnos javnoga i privatnog što ga Sanja Iveković provlači gotovo kroz cijeli opus. Nevjerojatno je dirljiva fotografija sretnih oslobođenih logoraša, a iznimno potresan portret njezine majke, odjevene u logorašku košulju, koja ljepotom i pozom izgleda poput glumice.</p>
<p> U potrazi za izgubljenom mladošću majke, Sanja Iveković pronašla je njezin dnevnik iz kojega saznajemo za njezino ilegalno djelovanje i način na koji je uspjela preživjeti strahote Auschwitza. Također je izložila povećane dijelove majčinih pjesama što su objavljene samo u beogradskom časopisu »Pobeda oktobra« 1983. na ćirilici. Potraga za maminim brojem nastavlja se ne samo u Kasselu nego i u Zagrebu, a ideja toga projekta oduševila je direktora Enwezora.</p>
<p> Naša najmlađa predstavnica Andreja Kulunčić nastavlja svoj projekt »Distributivna pravda«, a posebno se priprema okrugli stol s temom »Socijalna pravda – dobra stara teorija i loša praksa« na kojem će sudjelovati filozofi i sociolozi iz Njemačke, Irske i Hrvatske te Sarat Maharaj, jedan od kustosa Documente.</p>
<p>Renata Margaretić Urlić</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Smrt kao opsesija</p>
<p>Izložba »Posljednji portret« u pariškom Musee d'Orsay predstavlja slavne i anonimne osobe u lijesovima ili na odru, njihov izgled u trenutcima vječitih odlazaka, postavljajući pitanje koliko su njihove posmrtne fotografije, portreti ili maske mogle pomoći u vrijeme žaljenja te u modificiranju kolektivnog sjećanja. O smrti i Francuskoj revoluciji </p>
<p>Oduvijek je smrt bila temom umjetničkih djela, središnjim mjestom trajnih nedoumica i spekulacija praćenih strahom, patnjom, boli, žaljenjem… U igri erosa i thanatosa, od civilizacijskih prapočetaka do danas, ovaj potonji je naposljetku uvijek pobjeđivao i ne samo zbog svoje beznadne konačnosti, nego i zbog svoje zavodljivosti koja je u pojedinim slučajevima bila izraženija od bilo kojeg nagona za samoodržanjem. Povijest svjetske umjetnosti mogla bi se iščitavati i po načinima na koji se smrt ocrtavala u njoj tijekom stoljeća, kako su je vidjeli i tumačili te kako su joj se obraćali oni koji su vjerovali da je barem svojim pjesmama, romanima, dramama, skulpturama, slikama ili skladbama na kratko mogu potisnuti ili pobijediti. No, smrt nije bila samo opsesijom umjetnika, tom su se zagonetkom bavili filozofi, matematičari, političari… i svi ostali protagonisti i epizodisti svijeta u kojem se pitanje o smrti neprestance obnavljalo i zasigurno će se vječito obnavljati.</p>
<p> Različita vremena i različite sredine drugačije su tumačili i odnosili se prema smrti. Na dijametralno suprotnim stranama rođenje i smrt prisvajali su svoje kulturološke formule i rituale u identifikacijskom krugu dolaska u život i odlaska iz njega. Zaziranje od odlaska te nemogućnost spoznavanja konačnosti i kraja trajno je nadahnuće i jedno od rijetkih koje se, na žalost, ne može izvesti iz našeg iskustva. S onu stranu svega što nam je poznato, smrt pruža neograničene mogućnosti za imaginarna putovanja u halucinantne krajolike što se ne mogu imenovati i što se na kraju očitavaju kao strepnja ili neko od novih pitanja – je li smrt doista naše trajno udaljavanje od svijeta i postoje li načini da se u njemu i poslije našeg odlaska nekako zadržimo? »Moj otac je umro i ostao je zauvijek kraj mene. Kad želi izgovoriti Swinburneove stihove, činim to, kažu, njegovim glasom. Samo ono što je mrtvo jest naše, samo je naše ono što izgubismo. Troja je bila, ali Troja i traje u heksametrima što je oplakuju. Izrael je postojao kad je bio davna čežnja. Svaka pjesma s vremenom postaje elegija«, bilježi Jorge Luis Borges u kratkom zapisu pod nazivom »Posjedovanje jučerašnjice«.</p>
<p> Kako su izgledali neki od velikih vođa, književnika, skladatelja, slikara…, ali i anonimna djeca, muškarci i žene iz sirotinjskih četvrti u trenutcima smrti, nastojala je zabilježiti po mnogo čemu neobična izložba »Posljednji portret« predstavljena u pariškomr Musée d'Orsay. »Njezina namjera je bila evocirati na prošle običaje portretiranja preminulih osoba na njihovu odru ili u mrtvačkom kovčegu«, kaže Emmanuel Heran, kustosica Musée d'Orsay. Crteži, platna, posmrtne maske i fotografije umjetnikove rodbine, prijatelja ili znanaca te slavnih osoba koje su obilježile neko vrijeme postavljeni su u nekoliko prostorija na prvom katu popularnoga pariškog muzeja. Izložba svjedoči o zapadnoeuropskim običajima iz 19. i početka 20. stoljeća koji su nalagali da se prije polaganja u grob mrtvac ovjekovječi u »posljednjem portretu« koji se potom izlagao u javnosti kao dokazni materijal u prizivnom postupku pamćenja.</p>
<p> Ono na što izložba želi upozoriti, ili barem potaknuti na razmišljanje, sažima se u pitanju – koliko su posljednji portreti mogli pomoći u vrijeme žaljenja te u modificiranju kolektivnog sjećanja? Slike Claudea Moneta, Georgesa Seurata, Nadara, Rodinove skulpture i fotografije Mana Raya svaka na svoj način prenosi vjerno ne samo izgled mrtvog tijela, već i atmosferu što prati vječiti odlazak. Od smrtnog grča do gotovo uspavanog opuštanja svatko se na odru čini drugačijim, čime se dokazuje da su i u smrti ljudska bića različita, te da ni smrt ne uspijeva postaviti znak jednakosti pri zadnjem oproštaju. U Orsayu su izložene maske, crteži, platna, fotografije mrtvoga Napoleona, Gericaulta, Léona Gambetta, Victora Hugoa, Marcela Prousta, Alfreda Jarryja, Jeana Cocteaua, Edith Piaf… S njima su ravnopravno raspoređeni i posljednji portreti novorođenčadi, malene djece, mladih žena, siromašnih muškaraca, plemstva, starica… </p>
<p>Ta umjetnička svjedočanstva o smrti nesumnjivo, osim znatiželje, izazivaju i zazornost kod posjetitelja koji u prostorijama muzeja postaju ne samo promatrači, već i u suučesnici u igri smrti, svjedoci možda najintimnijih ljudskih trenutaka, onih što prate vječni odlazak. </p>
<p>Ukidanjem granica javnoga i privatnoga, prisjećanjem na neke prošle i zaboravljene rituale, strane suvremenoj kulturi, mijenja se perspektiva promatranja i »posljednji portreti« nude neke možda odveć prisne zalome, ali i još jednu kariku u slici slavnih i manje slavnih osoba, no i u razumijevanju same smrti.</p>
<p> O smrti je bilo riječi i u najspektakularnijoj pariškoj kazališnoj izvedbi ovog proljeća – uprizorenju Büchnerove »Dantonove smrti« u kazalištu Odeon, koji je prije nekoliko dana zbog renoviranja zgrade iz atraktivnog prostora u blizini Bulevara St-Germain-des-Prese preselio na dvije godine u Bulevar Berthier u 17. okrug. Fragmenti prizora, izvedeni u gotovo filmskim sekvencama, što ih je 1836. ispisao dvadesetjednogodišnji Georg Büchner, postavljaju na pozornici Odeona pitanja o idealima Francuske, ali i drugih revolucija.</p>
<p> Tragična pozicija Georgesa Dantona koji se razočarao u revolucionarnim slikama i Robespierreovim nepopustljivostima te umire pod giljotinom kao progonjeni dramski junak kojem ni smrt ne obećaje utočište, središnje je mjesto predstave čiji izvodi postaju opsesije i naše suvremenosti.</p>
<p> Vizualno atraktivne slike, u redateljskom viđenju Georgesa Lavaudanta, uz scenografsko-kostimografsku pomoć Jeana-Pierrea Vergiera, nude znakove prepoznavanja vremena Francuske revolucije, no način na koji su izvedene suvremen je, odnosno ponajviše odgovara kazališnim spektaklima iz 80-ih godina prošlog stoljeća, iz današnje perspektive možda i posljednjim velikim teatarskim događajima. Levaudantova smionost prepoznaje se ponajprije u prevođenju za svoje vrijeme također iznimno hrabrih Büchnerovih dramskih vizija u univerzalne prostore tragedija što prate svaku revoluciju i što junake predstavljaju kao žrtve. Mehanizam manipuliranja narodom, pitanja vjere, sumnje i mjesta pojedinca u svijetu ispisuju povijesnu dramu čiji je junak sama povijest, no postaje i iznimno aktualan kazališni materijal koji upozorava na vječite neriješenosti nas samih u stalnim povijesnim nevoljama.</p>
<p> »Nismo mi stvorili revoluciju, nego je revolucija stvorila nas. – Tko će prokleti ruku na koju je palo prokletstvo riječi Moraš? Tko je izrekao to Moraš, tko? Što je to što u nama laže, pari se, krade i ubija? Mi smo lutke, a nepoznate nas sile vuku na žici, ništa, ništa mi sami! Mačevi kojima se bore duhovi – samo se ruke ne vide, kao u bajci«, viče Danton na sceni pariškoga Odeona. Na kraju će giljotina odnijeti glave revolucionara, povijest će bez obzira na pojedinačne tragedije opet pobijediti, crveno platno pokrit će pozornicu, a slika svijeta neznatno će se od tada do danas promijeniti. Patrick Pineau kao Danton i Gilles Arbona kao Robespierre izgledaju kao naši suvremenici, izgovarajući tekst bez patetike i velikih gesta, sabrani oko pitanja povijesnih dvosmislica, osobnog snalaženja u nesklonim nam vremenima i uvjerljivosti političkog teatra koje dakako ostavljaju otvorenim, kao što i izložba u Musée d'Orsay posjetitelje ostavlja začuđenima pri susretu s tuđom smrću.</p>
<p>provokativnim kazališnim govorom progovara uprizorenje Büchnerove »Dantonve smrti« u pariškome Odeonu</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Tegoban život mitske ptice</p>
<p>Izložba »Želite li stvarnost ili mit – priča o bjeloglavom supu« autora Irene Grbac i Gorana Sušića, a u atraktivnom postavu arhitekta Željka Kovačića u Prirodoslovnom muzeju nudi uvid u život ove jedinstvene i ugrožene ptice</p>
<p>Pod naslovom »Želite li stvarnost ili mit</p>
<p> – priča o bjeloglavom supu« – u Hrvatskome prirodoslovnome muzeju otvorena je atraktivna izložba autora Gorana Sušića i Irene Grbac što prati razvoj fascinantne, mitske, no ugrožene ptice za koju u Hrvatskoj skrbi tek brižna creska udruga Eko centar Caput Insulae Beli.</p>
<p> Zanimljivo je da otvorenju izložbe nisu nazočili predstavnici Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, što samo pokazuje kolika je stvarna »skrb« države za ovu ugroženu vrstu. Štoviše, isto Ministarstvo bjeloglavog supa čak nije uvrstilo među prioritetne vrste kojima treba posvetiti pažnju, istodobno uvrštavajući u prioritete 15 drugih vrsta ptica! A izložba ima što pokazati! U tri prostorije arhitekt Željko Kovačić panoima, fotografijama, punjenim pticama i CD-romom predočio je život ove nesretne ptice pred istrebljenjem. Bjeloglavi sup (Gyps fulvus fulvus) ima fantastičan raspon krila od tri metra. Kako pokazuju panoi u prvoj sobi, pripada potporodici strvinara, porodici jastrebova i redu sokolovki. Jedan je od četiri vrste strvinara koji još danas žive u Europi. U Hrvatskoj su izumrle preostale tri vrste: kostoberina, sup starješina i crkavica. Bjeloglavi sup ima posebne odlike koje mu omogućuju da se hrani – velik kljun, loptast jezik, izvanredan vid, dugačak vrat koji im omogućuje da uvuku glavu u strvinu, te vrećastu tvorevinu volju koja služi kako bi se u što kraćem vremenu pospremila što veća količina mesa.</p>
<p> Punjenim pticama Kovačić je rekonstruirao i pravo hranilište bjeloglavih supova na koje (u prirodi) poslije manjih ptica (svraka, vrana, gavranova), dolaze najstariji, najiskusniji i najdominatniji supovi, koji jedu prvi. Posebno su fascinantne i metode kako supovi lete prikazane fotografijama: podižu se u »liftu« koji nastaje udaranjem vjetra u litice ili se u krugovima podižu u stupovima toplog uzlaznog strujanja zraka.</p>
<p>U prvoj sobi muzeja velika je replika stvoritelja svijeta Ahura Mazde koji je prema zorasterskom mitu imao krila i rep bjeloglavog supa. Na njemu su prikazana drevna vjerovanja vezana uz bjeloglave supove. Prvi je put sup prikazan na 4.650 godina staroj »supovoj nadgrobnoj ploči« kojom sumerski kralj Eannatum obilježava pobjedu nad neprijateljem. Prve zabilježene dokaze o ekskarnaciji, pak, izlaganju mrtvaca bjeloglavim supovima nailazimo na 8000 godina starim oslikanim zidovima podzemnih gradova u Anatoliji, a istovrsan je običaj postojao i na Tibetu.</p>
<p> U Egiptu su dvije gornjoegipatske božice prikazivane u liku supa Nechbet, kći boga Ra te Mut, žena Amona, koja je prikazivana s ukrasom na glavi u obliku supa, a koji je ujedno i hijeroglifski ideogram njena imena u značenju »sup«, »strvinar«, ali i »majka«. I u Grčkoj postoji predanje da su žene tijekom poroda, držeći u ruci supovo pero, vjerovale da će im porod biti brz i bezbolan. Rimljani su, pak, svirali na frulama od supove kosti, a supove su kao i Grci smatrali prvorazrednim prorocima, što se i danas zadržalo u nekih južnoafričkih naroda. Iako će za mnoge biti iznenađujuće, no upravo je sup u ranom kršćanstvu simbolizirao Djevicu Mariju i Isusa Krista (Biedermann). Znajući to, ne začuđuje ni teorija A. Collinsa (1996.) po kojoj su anđeli, zapravo, nekad bili bjeloglavi supovi. Od svih europskih naroda sup ima najznačajnije mjesto u legendi Mađara. Drevna priča govori kako je sup jednom spasio mađarsku princezu od neprijatelja. Od tada sup je ptica koju Mađari izvanredno štuju i podignuli su joj spomenik na jezeru Balaton.</p>
<p> Na našem Cresu bjeloglavi je sup bio dio plemičke heraldike, ali i čuvar obiteljskih grobnica, trajno uklesan i raskriljen, a s vremenom je ostao u pjesmama mnogih Cresana od Andre Vida Mihičića, suvremenog pjesnika Valtera Mužića pa sve do mlade pjesnikinje Dalide Tolić.</p>
<p>U hodniku muzeja fotografijama u obliku ptica predstavljen je život supa u Hrvatskoj te izvanredni uspjesi udruge Caput Insulae Beli, iz koje je Goran Sušić. Najsjevernija prirodna kolonija bjeloglavog supa u Europi, kako se ističe, nastanjena je upravo na Kvarnerskim otocima, i to na okomitim liticama, što je jedinstven slučaj u čitavom arealu rasprostiranja. Osim na Cresu, gnijezdeće kolonije su i na liticama Plavnika, Krka i Prvića.</p>
<p>Broj gnijezda u kolonijama kreće se od pet do više od sto parova, ali obično oko 15 do 20 parova. Vrlo je malo poznato o sparivanju supova. Nakon što su se sparile, ptice odlaze na mjesto gniježđenja oko mjesec dana prije polaganja jaja, jedreći zajedno iznad gnijezda. Izlegla jaja su okruglo eliptična, a mladi izlaze nakon 48 do 55 dana s otvorenim očima, pokriveni paperjem, ostajući u gnijezdu četiri mjeseca. Tijekom prvih pet godina mladi dio populacije ima znatno veću smrtnost, pa stoga vrlo malo jedinki doživljava spolnu zrelost.</p>
<p> No, osim toga, supovima najveća opasnost prijeti od čovjeka, koji ih truje ili ubija. Supovi su u Hrvatskoj pod zaštitom Zakona o zaštiti prirode, a njihovo je ubijanje kažnjivo djelo za koje je propisana kazna 40.000 kuna, no još nitko nije kažnjen, niti kada je postojala sumnja na počinitelje. Zaštitu supova provodi udruga Eko Centar Caput Insulae Beli (ECCIB) koja je tijekom proteklih osam godina ostvarila fascinantne rezultate: proglasila je obitavališta supova posebnim ornitološkim rezervatima, otvorila je posebno hranilište u nastojanju da smanji smrtnost mladih supova, izgradila je ornitološku promatračnicu te oporavilište za bjeloglave supove, posebice za one mlade koji prilikom prvog leta padnu u more. Osim toga, započela je provedbu mjera da osigura mir supovima tablama upozorenja, te ih uključila u turističku ponudu, tj. »ekološki« image otoka Cresa. U zgradi bivše škole u Belome utemeljen je međunarodni obrazovni centar i baza za trajno praćenje populacijske dinamike supova na čitavom Kvarneru.</p>
<p> Tijekom trinaest godina 400 supova je označeno krilnim markicama, od kojih su mnogi kasnije viđeni u Italiji, Sloveniji, Austriji, Bugarskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Izraelu, Francuskoj, pa čak Španjolskoj i Africi. Kao najveći rezultat, broj gnijezdećih parova povećao se na Cresu sa 25 na 72 para! Na posljetku, u trećoj sobi muzeja nalazi se CD-ROM na kojem posjetitelji mogu pratiti let i selidbe ptica.</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="30">
<p>Mirko Jozić – čovjek s premalo hrabrosti i previše taštine </p>
<p>Čovjek koji se jedva jedvice dao nagovoriti na izbornički posao i koji je dva tjedna prije SP-a rekao da odlazi, nakon poraza protiv Meksika pod pritiskom je javnosti promijenio i svoja strateška opredjeljenja i pobjegao iz unaprijed zamišljenog sastava i sustava, pa je Hrvatska uspjela pobijediti Italiju / Ali, onda je iz Jozića progovorila taština i poželio je da se u utakmici s Ekvadorom obavezno vidi njegov rukopis, pa je mimo svake logike odustao od sastava koji pobjeđuje i hrabro se opredijelio za ispadanje sa Svjetskog prvenstva </p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – Istina je će nas veći dio građana ove sve depriminarije zemlje zbog toga uzeti na zub, ali u biti je i dobro što su naši nogometaši na SP izgubili protiv Ekvadora. I što nisu otišli u slijedeći krug natjecanja. Dobro je, jer tko zna što bi nam se smjestilo da je pobjeđen Ekvador. </p>
<p>Nije se još, naime, bio stišan urnebesni izljev prvotnog oduševljenja većine građana ove zemlje nakon senzacionalne pobjede protiv Italije, a autoritativni su glasovi s dalekovidnice odmah požurili iskoristiti priliku. Dakako, objavili su da će, i to vrlo drastično, poskupiti struja i plin. Uz popratne komentare javnosti kako je to tek početak.</p>
<p>Pamtimo tim povodom karikaturu jednog našeg lista kojom se izriče hamletovska dvojba u smislu što je bolje. I dalje pobjeđivati i tom prigodom žrtvovati tramvaje, autobuse, javna dobra i opći red i poredak u ime pretjeranog izljeva nacionalnog naboja i oduševljenja. Ili, pustiti da se narod u ime kratko vraćenog dostojanstva makar nakratko raduje. </p>
<p>Očekujemo da se opet oglasi spomenuti karikaturist. Vjerujemo da će za temu svoje karikature uzeti izbornika Mirka Jozića! I da će ga u najmanju ruku proglasiti svekolikim dobrotvorom, točnije – humanistom. Jer, Jozić je shvatio što zapravo znači za Hrvatsku i dalje pobjeđivati na SP-u. Pa je, želeći zaštititi napaćene građane od novih poskupljenja hrabro odustao od osmine finala.</p>
<p>No, (gorku) šalu na stranu, ali ne treba uopće dvojiti da je Jozić, kao uostalom i većina naroda, unatoč esencijalnim energentima, istinski želio uspjeh i protiv Ekvadora. A ne tamo nekih 0-0, kao što je cinično primjetio Josip Skoblar, čudeći se zašto je i u toj utakmici Jozić želio biti suvišno originalan, a to znači – uobičajeno defanzivno preoprezan? </p>
<p>Drugim riječima, iskusni trener mu predbacuje (a nije jedini), narušavanje osnovnog pravila svake uspješne igre, a to je da se sastav i duh koji pobjeđuje, ne mijenja! Što, naravno, znači da su protiv Ekvadora trebali otpočetka zaigrati svi oni igrači koji su protiv Italije napravili veliki preokret i uveli Hrvate u sjajnih 2–1. Znači, i Vugrinec i Vranješ, koji su doduše dobili priliku i protiv Ekvadora u zadnjih pola sata kada je sve već djelovalo konfuzno. </p>
<p> Nitko ne može jamčiti da bi i uz nazočnost Vugrineca i Vranješa u igri otpočetka ishod bio drugačiji, ali bi barem Jozić danas bio mirniji i savjest bi mi bila čišća. Evidentno je, međutim, da je Jozić želio da se u utakmici s Ekvadorom obavezno vidi njegov rukopis ako ni zbog čega drugoga, onda zbog – taštine. Ne treba, naime, isticati kako je momčad koja je zaigrala protiv Italije, bila posljedica totalnog promašaja sastava iz prethodne »sporovozne« utakmice s Meksikom. Nakon debakla protiv Meksika progovorili su brojni stručnjaci i stopili se s glasom naroda, a to se nije smjelo ignorirati. I nije, zbog čega je čak Joziću odano priznanje, jer »veličina i mudrost je poslušati i druge«. </p>
<p>Tako je umjesto godinu dana zagovaranih 4-4-2, zaigrano »spasonosnim« a »Hrvatima jedino prihvatljivim« sustavom 3-5-2, kako je isticao Miroslav Blažević. S čistačem, dva braniča, pet igrača u vezi i dva u napadu. Što je u biti sasvim drugačije od Jozićevog opredjeljenja otkako je prije godinu i pol nasljedio Blaževića. Što, međutim, ne znači da Jozić isključivo sebi nije pripisao spasonosno opredjeljenje. Vidjelo se to kroz njegov glasoviti »bosanski grb« pokazan onima koji su mu najžešće spočitavali što u strateškom opredjeljenju odabranom za utakmicu protiv Italije nije otpočetka pripremao momčad za SP. Istu strategiju Jozić je pozivao u pomoć, što je vrlo indikativno, isključivo u svim presudnim kvalifikacijskim utaknicama: i protiv Škotske u gostima (0–0) i Belgije u Zagrebu (1-0). </p>
<p>U Japanu je ta promjena opredjeljenja i bijega iz unaprijed zamišljenog sastava i sustava upalila protiv Italije kad se hvatala slamka spasa i kad Hrvatska nije bila u ulozi favorita, pa se i moglo sve staviti na jedan broj kao na ruletu. Kad je, pak, protiv Ekvadora Hrvatska ponovno trebalo biti na razini visokog ugleda kojega je zasadila francuska bronca koja se uzgred »kovala godinama«, na vidjelo su još više izašle sve javne i skrivane mane izbornikovog pogleda na objektivnu stvarnost. </p>
<p> Istina, valja Joziću odati priznanje jer je sa samo jednim primljenim pogotkom u njegovu mandatu apsolvirano šest kvalifikacijskih utakmica »što je jedino Jozić bio u stanju«, pojašnjavao je Vlatko Marković, predsjednik HNS-a. Sretan što je uopće uspio nagovoriti Jozića na taj posao, budući da je sadašnji još izbornik svoju budućnost vidio u radu s mladima.</p>
<p>No, valja se s razlogom upitati kakvo to ozračje može oko sebe isijavati čovjek koji se teškom mukom dao nagovoriti na takav posao, koji ponekad ne traži samo pretjeranu stručnost začinjenu s bezbroj logičnih dijagrama i poznavanja materije. Ponekad je pri obavljanju izborničke funkcije presudnija intuicija, munjevita procjena, sposobnost sugestivnosti začinjene optimizmom kad možda i nema prtjeranih razloga za to. Čak i fakinština na razini minhauzenštine, ako se već svi slažemo s postavkom da cilj ne bira sredstva. Poglavito kad je cilj tako velik zalogaj kao što je plasman u slijedeći krug SP-a.</p>
<p>A Jozić, s anatemom trenera koji si je uoči odlaska na SP dozvolio i takvu nesmotrenost da izjavi kako završnim činom napušta izborničko mjesto, teško da je bio predodređen za stepenicu više, no što je to plasman na SP. Teško već i zbog činjenice što je možda previše vjerovao u moć skupine igrača koji su svoje domete i strasti, apsolvirali nastupom u Francuskoj, te neuspješnim kvalifikacijama za EP. Jest, zadužio je Jozić naciju plasmanom na SP. No, očigledno nije uspio za nastup na najvećoj sceni odabrati na vrijeme ni taktiku ni igrače koji bi je iznijeli. A kad je već i slučajno, kao protiv Italije, napipao dobitnu kombinaciju, nije imao hrabrosti ostati hazarder do kraja. Imao je premalo hrabrosti, a previše taštine. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Mladi će znati braniti »vatreno« nasljeđe</p>
<p>Vatrena generacija nije na odlasku – ona je već otišla. Naši mlađi igrači nisu poput »Čileanaca«, svjetskih juniorskih prvaka 1987. godine, ali treba vjerovati Pletikosi, Oliću, Šeriću, Šimuniću, Vranješu, Balabanu, zatim Kranjčaru, Srni, Careviću... / Vatrenima treba napraviti veličanstven oproštaj s kojim bismo im rekli jdno veliko hvala, a mladima pokazati kakvo nasljeđe moraju štititi</p>
<p>YOKOHAMA, 15. lipnja</p>
<p> – Na teren izlaze redom Ladić, Štimac, Jerkan, Bilić, Prosinečki, Asanović, Šuker, Boban, Bokšić... Za njima, ili ispred njih, ide Miroslav Ćiro Blažević, a nekoliko desetaka tisuća gledatelja frenetičnim ovacijama pozdravlja najdraže Vatrene. Tako bi u ne tako dalekoj budućnosti morao izgledati oproštaj od nogometaša koji su najviše zadužili hrvatski nogomet.</p>
<p>Da, vatrena generacija nije na odlasku – već je otišla. Neigranje Šukera i Prosinečkog na zadnje dvije naše utakmice na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji zapravo je simbolična najava konačnog odlaska igrača koji su u najtežim vremenima, danima Domovinskog rata i osamostaljivanja hrvatske države, proslavili ne samo naš nogomet, nego i hrvatsko ime.</p>
<p>Nema nikakve sumnje da će tek sada početi prava, istinska smjena generacija. Dosad su i Blažević, a potom i Mirko Jozić koristili usluge dijela »vatrene generacije«. Nakon što su se od reprezentacije oprostili Ladić, Boban i Asanović, mnogi su to tumačili kao kraj jedne ere. Ipak, kvalifikacije su iznijeli i igrači koji su za Hrvatsku nastupali nekoliko godina, tako da se ne može govoriti o kompletnoj smjeni momčadi. Našim mlađim snagama pomagali su i Prosinečki i Šuker i Jarni i Soldo, naravno i Bokšić koji nam je osigurao nastup na SP. Sad, nakon kraha na SP, posve je razvidno da na sve te igrače nećemo moći računati u sljedećim akcijama – najprije za EP u Portugalu za dvije godine, te za SP u Njemačkoj za četiri godine.</p>
<p>Istina, Robert Jarni tvrdi da će se i dalje odazivati pozivu novog izbornika, a u neslužbenom razgovoru isto smo čuli od Davora Šukera. Mogu oni odigrati još koju utakmicu za reprezentaciju, ali su i sami svjesni da je prirodno, biološko pomlađivanje hrvatske nogometne vrste neophodno.</p>
<p>Koliko god bili u nekim trenucima nezadovoljni našim mlađim igračima, ipak bismo im trebali pružiti podršku. Nije to generacija poput one »čileanske«, koja se okitila i naslovom svjetskih juniorskih prvaka 1987. godine, ali da u našem nogometu ima zanimljivih igračkih pojava ne smijemo sumnjati. Zar nije u Japanu bljesnuo Ivica Olić, mladić oko kojeg se već trgaju najveći europski klubovi, zar nije kao jocker s klupe ulazio Jurica Vranješ koji svoju snalažljivost u igri mora najprije potražiti u činjenici što ga izbornik Jozić uopće nije provjeravao u prijateljskim pripremnim utakmicama za SP. Imamo vrlo dobrog i mladog vratara, Stipu Pletikosu, tu su i dva naša pouzdana Australca, Anthony Šerić i Josip Šimunić. Ne smijemo zaboraviti ni Boška Balabana koji tek čeka svoju pravu priliku, iako nas je već oduševljavao pogocima u kvalifikacijama za svjetsku smotru. Iza njih dolaze još mlađi, ništa lošiji igrači, poput Nike Kranjčara iz Dinama te Marija Carevića i Darija Srne iz Hajduka...</p>
<p>Uglavnom, hrvatska nogometna reprezentacija doživjet će potpuni remont. A to nas nikako ne smije staviti na kušnju da im na početku – zbog koje loše partije – oderemo kožu.</p>
<p>Hrvatski će nogomet u nove bitke krenuti s mladim snagama, ali te mlade snage moraju znati koliko su našem i svjetskom nogometu značili njihovi prethodnici, ti naši dragi »Vatreni« koji su nam priuštili toliko veselja. Ti mladi moraju znati s koliko smo ponosa i ljubavi pratili svaku utakmicu Blaževićeve momčadi, jer će samo tako shvatiti što znači igrati za hrvatsku reprezentaciju. Zato i Hrvatski nogometni savez i svi mi moramo tim našim zaslužnim nogometašima pružiti još jednu priliku da zajedno istrče na teren. Napraviti im veličanstveni oproštaj s kojim bi im rekli veliko hvala, a mladima poručili kakvo nasljeđe moraju štititi i braniti.</p>
<p>U Japanu svaki novinar i svaki mladi igrač zna napamet najveće zvijezde svoje reprezentacije u prethodnih 30 ili 50 godina. Želimo li sačuvati duh hrvatske nogometne reprezentacije, onda i mi moramo tako postupati.</p>
<p>Našoj će novoj reprezentaciji trebati i novi čovjek na klupi. Bivši je hrvatski izbornik, Ćiro Blažević iskreno rekao da najbolju vrstu treba preuzeti netko mlađi, pun energije i vedra duha. Zaista, i Blažević i Jozić, Barić, Ivić... dugo su u nogometu, imaju odličnu reputaciju, ali mladoj momčadi treba i mladi, energični stručnjak.</p>
<p>Nije tajna da su dva glavna kandidata za novog izbornika upravo naši mlađi treneri – Zlatko Kranjčar i Ivan Katalinić. Koji god od njih preuzme našu tešku trenersku klupu (i sudbinu) trebat će mu najveća moguća podrška. A ono što na kraju tJer ni Kranjčar niti Katalinić ne gaje defanzivni nogomet. </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>»Momčad se ponaša onako kako je vođena«</p>
<p>»Kompozicija momčadi je u sve tri utakmice bila slaba. Tek se u utakmici protiv Italije, koju smo i odigrali najbolje, iskristalizirala prava momčad«, kaže Josip Skoblar / »Našem je narodu suvišno objašnjavati, on sve zna! Narod je sve vidio!«, tvrdi Miroslav Blažević /»Ne treba zaboraviti da je Jozić svojim idejama i sustavom igre ipak odveo reprezentaciju na SP i to mu nitko ne može oduzeti«, kaže Zlatko Kranjčar / »Najlakše je reći da nemamo, a ne potruditi se stvoriti i trenere i igrače. Treba sagledati situaciju i ne dozvoliti da nam prođe vrijeme«, veli Tomislav Ivić / »Mi smo morali jednostavnom, snažnom i energičnom igrom razbiti taj Ekvador«, kaže Otto Barić</p>
<p>Što i kako dalje, ima li u ovome mračnom nogometnom tunelu, kakav nam se čini nakon brze eliminacije sa SP-a, ikakav tračak svjetlosti? Možda se ovo pitanje čini prenaglašenim, ali činjenica je da se većina hrvatskoga navijačkog puka osjeća deprimirano i nemoćno. A je li baš sve tako crno, znači li posrtaj Jozićeve momčadi na SP baš kraj našega nogometa? Naravno da ne znači... Naposljetku, ta je reprezentacija igrala na SP i onaj tko to smatra neuspjehom i tko olako prolazi preko toga, nema baš suviše nogometnoga znanja.</p>
<p> No, pitanje je što i kako učiniti da bi naša reprezentacija u dogledno vrijeme ponovno zaigrala na velikoj sceni. Prvo, naravno, treba učiti na pogreškama, ali nažalost – vlastitima, a ne tuđima.</p>
<p> Na ovu smo temu kontaktirali neke hrvatske nogometne stručnjake i postavili im četiri ista pitanja:</p>
<p>1. Koji je glavni uzrok neuspjeha na SP?</p>
<p>2. Kakva je pojedinačna kvaliteta naših reprezentativaca u odnosu na učinak same momčadi?</p>
<p>3. Tko nakon Jozića? Hoćete li se vi kandidirati za mjesto izbornika?</p>
<p>4. Treba li u reprezentaciji, uoči kvalifkkacijskog ciklusa za EP, načiniti radikalne rezove?</p>
<p>Joško Skoblar:</p>
<p>1. – U prvoj utakmici protiv Meksika hrvatska reprezentacija nije bila adekvatno pripremljena zahtjevima SP. Bili smo bez dinamike, ritma i bez igre. Kompozicija momčadi je u sve tri utakmice bila slaba. Tek tijekom druge utakmice protiv Italije, koju smo i odigrali najbolje, iskristalizirala se prava momčad. Olić je unio živost, a Vranješ je svojim znanjem donio kvalitetu igre. No, mislim da je protiv Ekvadora trebala započeti momčad koja je startala s Italijom. Opredijelili smo se za momčad disciplinirano, ali bez kreativnosti. U posljednjih pola sata protiv Ekvadora bilo je mjesta i za Prosinečkog i za Šukera. Obojica su svojim znanjem i lucidnošću mogli donijeti preokret. S tim da je umjesto Solde trebao početi Vranješ, a ne Tomasa prebacivati u vezni red.</p>
<p>2. – Nismo bili dobro pripremljeni, a mislim da imamo kvalitetne igrače, koji su morali proći u drugi krug. Uostalom, protiv uvijek natjecateljski spremne Italije odigrali smo dobru utakmicu što potvrđuje da naši nogometaši znaju igrati. Uostalom, većina ih igra u vrhunskim europskim klubovima, a za mene su prava osvježenja bili Šimunić i mali Olić.</p>
<p>3. – Zanima me posao izbornika i kandidirat ću se. Podsjetit ću da me kod prošlih izbora predsjednik Vlatko Marković zvao na razgovor i govorio da sam sasvim blizu izborničkog mjesta. No, bilo me strah da me se ne izigra i nisam otišao na razgovor. Ne želim nikoga potcjenjivati, mislim da svatko ima svoju vrijednost, ali mislim isto tako da sam i sigurno u najužem krugu kandidata. Nadam se razgovoru s Markovićem, a čelništvo mora brzo donijeti odluku, jer su kvalifikacije za EP blizu.</p>
<p>4. – Nisam za nikakve drastične rezove. Savez je na potezu, ali mi nemamo ogromni izbor igrača da bismo sad radili neku novu selekciju. Mislim da je ova reprezentacija više-manje temelj i za iduća natjecanja. »Kidanje glava« je nepotrebno. Treba ostati korektan, gospodski rasčistiti situaciju i pripremiti se za kvalifikacije. Ovaj neuspjeh treba sagledati i prihvatiti sportski. Imamo kvalitetnih igrača i možemo izgraditi vrhunsku momčad.</p>
<p>Miroslav Blažević:</p>
<p>1. – Ne bih ja ništa govorio. Loše sam plasiran da bih se upuštao u takvo što. Našem je narodu suvišno objašnjavati, on sve zna! Narod je sve vidio!</p>
<p>2. – Prvaci svijeta smo morali biti! Po kvaliteti igrača morali smo biti prvi!</p>
<p>3. – Svi osim mene!</p>
<p>4. – Sine, ne trebaju radikalni rezovi u momčadi. Pa, momčad je najmanje kriva i ona se uvijek ponaša onako kako je vođena. Radikalne promjene treba načiniti u svim strukturama Hrvatskog nogometnog saveza! I to nije samo poraz izbornika Jozića, već svih njih.</p>
<p>Zlatko Kranjčar:</p>
<p>1. – Nismo igrali adekvatno situaciji, koja je bila pred nama, ali o tome ja ipak ne bih trebao govoriti, to bi trebalo pitati izbornika Jozića. Ja ne znam kako su se oni pripremali. Znam samo da je prije utakmice protiv Italije izbornik prihvatio neke moje opservacije vezane za Talijane, s obzirom da sam analizirao njihove utakmice. I izbornik je prihvatio igrati s posljednjim čovjekom obrane. Drugo ne znam...</p>
<p>2. – U svakom slučaju. Imali smo takav kapacitet grača, da smo s dobrim sustavom mogli napraviti veliki rezultat. No, svi su generali nakon bitke i ne bih ja sada htio prigovarati. Uostalom, Jozić je svojim idejama i sustavom igre odveo reprezentaciju na SP i to mu nitko ne može oduzeti.</p>
<p>3. – Nemam se ja što kandidirati. Niti ja, niti bilo tko drugi... U HNS-u mora postojati model, moraju postojati kriteriji po kojima će se izabrati novi izbornik. Odabir je na njima.</p>
<p>4. – Ma, nema se tu što radikalno mijenjati. Kostur momčadi postoji, svi igrači igraju u inozemnim klubovima. Sada se otvara mogućnost da netko iz naše lige uskoči u reprezentaciju. Uostalom, mladi nagovješćuju lijepu budućnost. A što se tiče »vatrene« generacije... Pa, kad mojoj generaciji nije upriličen nikakav svečani oproštaj, bilo bi lijepo to učiniti za njih. I oni bi se što prije trebali uključiti u sve strukture našega nogometa, jer tu mogu mnogo učiniti.</p>
<p>Tomislav Ivić:</p>
<p>Ivić je jedva pristao na razgovor i nije se držao navedenih pitanje nego je ponudio monolog:</p>
<p> – Uspjeh je što smo se plasirali na SP, ali mislim da smo utakmice u Japanu trebali iskoristiti već kao pripremu za kvalifikacijske za EP. Velika pogreška je što smo na mundijal otišli puni euforije, nekakvog zanosa o ponavljanju uspjeha iz Francuske. Nismo bili adekvatno pripremljeni za sve što nas čeka. Premda je izbornik Jozić najmanji krivac. Živimo u prošlosti i uopće ne razmišljamo o budućnosti. Trebalo je napraviti pravu analizu što nas očekuje na SP, pa odrediti strategiju. Naša momčad ima dobre obrambene igrače, koji igraju u velikim klubovima, ali nisu u mogućnosti kreirati početak napadačkih akcija. Sve su to kvalitetni igrači, no mislim da se pogriješilo u procjenama. Ni u veznoj liniji nije bilo igrača koji mogu konstruirati igru tako da su nam napadači bili odsječeni. Nismo imali izbalansiranu igru napada i obrane. Držali smo se nazad, čekali i onda pokušavali oduzeti loptu te napasti kontranapadom. To danas više ne prolazi. Kasnimo u nogometnim zahtjevima. Nema sreće ili nesreće, kako mi sada objašnjavamo naše igre na SP. Treba razmišljati o nogometu, a politiku kreirati nogometno čelništvo i prenositi je na klubove. Najlakše je reći da nemamo, a ne potruditi se stvoriti i trenere i igrače. Najgore je ako se sada bude upiralo prstom jedan u drugoga, prebacivalo krivicu na drugoga. Treba istini pogledati u oči, sagledati trenutačnu situaciju našeg nogometa i ne dozvoliti da nam prođe vrijeme.</p>
<p>Otto Barić:</p>
<p>1. – Glavni razlog su nedovoljno ozbiljne pripreme. Želim reći da se nismo dovoljno pripremali za utakmice protiv južnoameričkih momčadi. I tu smo pali! Uostalom, naši igrači u dvije utakmice nisu uspjeli učiniti ono što su uspjeli u onoj jednoj. Osim toga, željeli smo nešto učiniti s momčadi, koja očito to nije bila u stanju fizički iznijeti. Onda smo, nakon Meksika, sve mijenjali i pronašli dobru igru. No, Meksiko nam očito nije bila dobra škola, pa smo Ekvadoru slično pristupili kao na prvoj utakmici. Ma, mi smo morali jednostavnom, snažnom i energičnom igrom razbiti taj Ekvador.</p>
<p>2. – Pojedinačna kvaliteta naših igrača, koji su bili na SP, je dovoljna za plasman u drugi krug. Ma, pred nama je u trećoj utakmici bio relativno jednostavan zadatak. Trebalo je ubaciti Vugrineca od početka, s obzirom da smo Soldu izgubili. Niku Kovača je trebalo povući malo natrag i, normalno, Tomasa postaviti na njegovo pravo mjesto, u obranu. Dvojica-trojica igrača su igrala na krivom mjestu. Uz sve to, vidjelo se da niti Oliću baš i nije išlo...</p>
<p>3. – Mislim da bi bilo pošteno i korektno da HNS pokrene javni natječaj za novoga izbornika, pa nek' se onda netječe tko želi. U komisiji bi trebalo biti desetak najeminentnijih ljudi iz HNS-a, pa neka oni odluče. Ne bih sad govorio o sebi.</p>
<p>4. – Vidjelo se da neki igrači više ne mogu. A oni se čak niti ne bi ljutili kada ih više ne bi zvali u reprezentaciju. Soldi, primjerice, treba skinuti kapu, on ionako već ima 35 godina... Jedan Šuker i jedan Prosinečki nakon ovoga SP više ne bi trebali biti pozvani. A hoće li netko iz generacije »vatrenih« i dalje biti u reprezentaciji, ovisit će o njegovoj formi. A što se tiče budućnosti našega nogoeta, ne trebamo se brinuti. Imamo Tudora, Carevića, Vranješa, imamo još mladih igrača u Dinamu i Hajduku, kao i u inozemstvu. Moći ćemo opet složiti dobru momčad.</p>
<p>Priredili: Miroslav Tomašević i Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Engleska brzopotezno u četvrtfinale</p>
<p>Malo je tko očekivao ovako slabašan otpor Danaca i njihovu tako brzu kapitulaciju. U prvome krugu ostavili su posve solidan dojam </p>
<p>NIIGATA, 15. lipnja</p>
<p> – Sa tri brzopotezna »projektila« u prvome poluvremenu engleski su nogometaši izbacili Dansku sa Svjetskoga prvenstva i izborili plasman u četvrtfinale, gdje će igrati protiv pobjednika dvoboja Brazil – Belgija.</p>
<p> Malo je tko očekivao ovako slabašan otpor Danaca i tako brzu kapitulaciju. U prvome krugu ostavili su posve solidan dojam. Naposljetku, iza sebe su ostavili i aktualne svjetske prvake Francuze. No, protiv Engleza su pokazali posve drukčije lice. S druge strane, niti njihovi suparnici im nisu ostavili dovoljno prostora da se razmašu. Ofenzivni danski bokovi – Rommedahl na desnoj i Grřnkjaer na lijevoj strani – bili su prilično bezopasni. Većina se danskih akcija bazira upravo na prodorima s bokova, a kako je spomenuti dvojac teško izlazio na kraj s engleskim braničima Millsom i Ashleyem Coleom, automatski je i igra danseke reprezentacije bila znatno siromašnija.</p>
<p> Na sve se to nadovezao i dekoncentrirani vratar Thomas Sřrensen. Ovo definitivno nije bio njegov dan. U prvome je krugu bio jedan od boljih pojedinaca u Olsenovoj selekciji i svakako je jedan od zaslužnijih što se Danska plasirala u osminu finala. No, dvije njegove pogreške izravno su utjecale na brzo vodstvo Engleza, vodstvo koje je kasnije bilo praktički nemoguće loviti.</p>
<p> Sřrensen je krahirao već u petoj minuti. Beckham je izveo udarac iz kuta, Ferdinand je pored Helvega zahvatio loptu i uputio je prema golu. Danski je vratar »zaplivao« i izbio loptu. Ali, tek nakon što je ona već prešla gol-crtu...</p>
<p> U ovoj se akciji ozlijedio desni branič Danske, Thomas Helveg, tako da je Olsen već u petoj minuti morao promijeniti igrača. Ušao je Břgelund...</p>
<p> U 22. minuti Sinclair je s lijeve strane proigrao Butta u kaznenom prostoru, ovaj je pored Gravesena loptu proslijedio u for Owenu, koji se uspješno othrvao Henriksenu i smjestio loptu u mrežu. Hesekyev volej sa 16 metara potkraj prvoga poluvremena definitivno je zaključio priču o putniku u četvrtfinale. U toj je akciji danski branič Niclas Jensen mirno predao loptu Beckhamu, ovaj je asistirao Heskeyu, nakon čijeg je udarca lopta završila u golu. </p>
<p> l »Big Swan«</p>
<p>ENGLESKA – DANSKA 3-0 (3-0)</p>
<p>ENGLESKA: Seaman – Mills, Ferdinand, Campbell, A. Cole – Beckham, Butt, Scholes (od 48. Dyer), Sinclair – Owen (od 46. Fowler), Heskey (od 68. Sheringham)</p>
<p>DANSKA: Sřrensen – Helveg (od 5. Břgelund), Laursen, Henriksen, N. Jensen – Třfting (od 57. C. Jensen), Gravesen; Rommedahl, Grřnkjaer – Sand, Tomasson</p>
<p>SUDAC: Merk (Njemačka); GLEDATELJA: 40.582</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Ferdinand (5.), 2-0 Owen (22.), 3-0 Heskey (44.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Mills; Třfting</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Rio FERDINAND M. T.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>»Njih ne zanima lijep nogomet«</p>
<p>INCHEON, 14. lipnja</p>
<p> – Južnokorejski izbornik Guus Hiddink najavio je kako će njegova momčad i protiv Talijana u osmini finala SP-a igrati napadački.</p>
<p>– Ova reprezentacija ne zna igrati na nulu, bez obzira da li igramo protiv trećerazredne momčadi ili svjetskih prvaka. Talijane, pak, zanima samo rezultat i potpuno im je svejedno kako do njega dođu. Njih lijep nogomet ne zanima, kazao je nizozemski stručnjak. </p>
<p> Korejci, odnosno njihova braća iz Sjeverne Koreje, »skalpirali« su Talijane na SP 1966., porazivši ih 1-0.</p>
<p>– Bilo je to jako davno, tada je nogomet bio drugačiji, rekao je Hiddink, koji je u početku imao dosta problema s igračima i medijima, a sada ima status božanstva. </p>
<p>– Sa igračima sam izgradio vrlo otvoren odnos, ponekad sam bio i grub. No, pokazali su se kao vrlo dobri učenici. Također, odlično se nose s pritiskom publike, umjesto da im to bude teret, oni ga pretvore u prednost. Ponosan sam na njih, zaključio je Hiddink. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Oliver Neuville spasio Nijemce mučenja</p>
<p>Pogotkom Olivera Neuvillea u 88. minuti Nijemci su svladali Paragvaj s 1-0 (0-0) te se plasirali u četvrtfinale Svjetskog prvenstva</p>
<p>SEOGWIPO, 15. lipnja</p>
<p> – Oliver Neuville spasio je i Njemačku i sve gledatelje dodatnog polusatnog mučenja u dvoboju osmine finala protiv Paragvaja, te pogotkom u 88. minuti odveo svoju reprezentaciju među osam najboljih na svijetu. Jedini pogodak u vrlo napornoj i dosadnoj utakmici postignut je nakon što je Bernd Schneider prošao po desnoj strani, te ubacio na peterac. Tamo je najbrže stigao Neuville i zakucao loptu u mrežu pored ukopanog Chilaverta.</p>
<p>Prvo poluvrijeme bilo je jedno od najlošijih na čitavom prvenstvu. Paragvajci su se, baš kao i prije četiri godine u dvoboju osmine finala protiv Francuske, odlučili igrati na 0-0, te eventualni prolaz tražiti u izvođenju jedanaesteraca. Nijemci su, pak, bili bitno oslabljeni u odnosu na sastav koji je bio uvjerljiv u natjecanju u skupini, pogotovo u veznom redu gdje su zbog žutih kartona nedostajali Hamann i Ziege, te stoga nisu mogli napraviti dovoljan pritisak na paragvajsku obranu.</p>
<p>Jedini pravi udarac u prvih 45 minuta uputio je paragvajski napadač Jorge Campos u 37. minuti, ali njegov pokušaj s vrha kaznenog prostora efektno je obranio Kahn. Već u drugoj minuti nastavka vidjelo se da će Njemačka biti mnogo opasnija po Chilaverta. Neuville je lijepo ostavio loptu za Schneidera, ali njegov udarac s 10-ak metara je završio u Chilavertovim rukama. Do trenutka odluke Nijemci su stvorili još tri izgledne prilike, ali Neuville, Frings i Klose nisu bili dovoljno precizni.</p>
<p> l Jeju World Cup stadion</p>
<p>NJEMAČKA – PARAGVAJ 1-0 (0-0)</p>
<p>NJEMAČKA: Kahn – Rehmer (od 46. Kehl); Linke, Metzelder (od 60. Baumann) – Frings, Schneider, Jeremies, Ballack, Bode – Klose, Neuville (od 93. Asamoah)</p>
<p>PARAGVAJ: Chilavert – Arce, Gamarra, Ayala, Caceres, Cańiza – Bonet (od 84. Gavilan), Acuńa, Struway (od 90. Cuevas) – Cardozo, Santa Cruz (od 29. Campos)</p>
<p>SUDAC: Batres (Gvatemala). GLEDATELJA: 25.176</p>
<p>STRIJELAC: 1-0 Neuville (88.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Acuńa, Schneider, Cardozo, Baumann, Ballack</p>
<p>CRVENI KARTON: Acuńa (92 – udaranje protivnika)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Oliver NEUVILLE</p>
<p>Z. M.</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Zagreb povlašten pri ždrijebanju </p>
<p>Zagreb je privilegiran jer je zajedno s još 13 klubova u skupini svojevrsnih nositelja </p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – U Kranjčevićevoj je velika grobna tišina. Praktički nigdje nikoga, ali nešto ipak podsjeća na činjenicu da je Zagreb nogometni prvak Hrvatske. Na adresu kluba je, naime, pristigla obavijest da se u petak 21. lipnja u Genevi izvlače parovi prve dvije kvalifikacijske runde Lige prvaka, kao i prvo kvalifikacijsko kolo Kupa Uefa.</p>
<p>Na izvlačenje će, dakako, u ime Zagreba ići direktor kluba Drago Marić. Tko drugi, jer teško da u klubu u kojemu je lutrija nekoga nači, postoji kvalificirano lice za tako složene zadatke.</p>
<p>Jest, mogao bi to obaviti i novi trener Ivan Katalinić, ali ne bi bio red da već dan nakon prozivke i početka priprema napusti momčad. Pogotovo jer ga u klubu nije bilo od trenutka njegovog angažiranja, budući da je zdušno u Japanu, i prije toga na pripremama reprezentacije, pomagao Mirku Joziću. Marić će put Geneve nositi ugodu saznanja da je Zagreb na izvjestan način privilegiran jer je zajedno s još 13 klubova uvršten u skupinu svojevrsnih nositelja. To drugim riječima znači da se Zagreb u 2. pretkolu (od tri) ne može sastati sa sljedećim momčadima: Spartom (P), Club Bruggom, Sturmom, Boavistom, Brondbyem, Maccabi Haifom, Legiom, Lillestromom, Baselom, Partizanom, Levskim (S), Mariborom i Hammarbyem. </p>
<p>O mogućim igračkim kombinacijama praktički se trenutačno ne zna ništa. Osim da je još prije 15–ak dana iz Širokog Brijega došao u Zagreb donedavni vratar mlade hrvatske reprezentacije Marić , te brat Josipa Bulata – Ivan. Vratar Vladimir Vasilj je, pak, na odmoru, pa se 20. lipnja ne treba javiti na prozivku. Sve se ostalo događa u velikoj tajnosti, negdje izvan Kranjčevićeve. No, zna se da još nije bilo riječi o statusu Antonija Franje, a Ivica Pirić je već više puta navraćao u Kranjčevićevu da bi poručio kako ga Hajduk zdušno nagovara da dođe. On bi, međutim, ipak i dalje ostao u istom društvu ako se prihvate njegovi uvjeti:</p>
<p>– Neka ode u Hajduk, I on, i Krpan koji im se navodno nudi, primjećuje Marić, želeći time reći da osim Ivice Olića praktički nijedan Zagrebov igrač nije posebno tražen, što još više uvečava ulogu Zlatka Kranjčara u osvajanju naslova prvaka.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Navratilova opet u singlu!</p>
<p>Četrdesetpetogodišnja Navratilova prihvatila je pozivnicu za turnir u Eastbourneu, koji se igra na travnatoj podlozi</p>
<p>EASTBOURNE</p>
<p> – Nakon osam godina Martina Navratilova, jedna od najvećih tenisačica u povijesti, ponovno će igrati u pojedinačnoj konkurenciji na WTA Touru. Četrdesetpetogodišnja Navratilova prihvatila je pozivnicu za turnir u Eastbourneu, koji se igra na travnatoj podlozi.</p>
<p>– Martina je legenda u Eastbourneu i mi smo uvijek znali cijeniti njezin doprinos, kaže direktor turnira John Feaver.Navratilova je nakon završetka karijere prije osam godina tek ponekad, od 2000., nastupala u parovima, prvenstveno kako bi uspjela izjednačiti rekord Amerikanke Billie Jean King, koja ima 20 naslova u Wimbledonu. Navratilova se zaustavila na 19 – devet u singlu, sedam u parovima i tri u mješovitim parovima. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="38">
<p>Jeruzalem - ključ srednjoistočnog rata i mira?</p>
<p>Palestinci predlažu Amerikancima dvogodišnji rok za uspostavu neovisne palestinske države: u prvoj godini vodili bi se pregovori o konačnom ustroju nove državno-pravne i političke tvorevine, a u drugoj bi došlo do praktične provedbe potpisanih sporazuma</p>
<p>ANKARA, 15. lipnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> – Nabil Shaath, jedan od ključnih suradnika palestinskog čelnika Yassera Arafata, predložio je Amerikancima dvogodišnji rok za uspostavu neovisne palestinske države. U prvoj godini vodili bi se pregovori o konačnom ustroju nove državno-pravne i političke tvorevine, a u drugoj bi došlo do praktične provedbe potpisanih sporazuma. Shaathova izjava uslijedila je nakon razgovora koje je vodio sa američkim državnim tajnikom Colinom Powellom, ali bez jasne naznake postoji li za tako nešto i puna suglasnost administracije američkog predsjednika Georgea W. Busha.</p>
<p>Powell je slične srednjoistočne konzultacije imao i sa zapovjednikom Glavnog stožera izraelske vojske generalom Shaulom Mofazom i saudijskim »trećim čovjekom« – šefom diplomacije princom Saudom al-Faisalom. O istoj problematici u State Departmentu razgovarali su i visoki dužnosnici SAD, Rusije, Europske unije i Ujedinjenih naroda. Cilj je bio da se ispita »politički teren« za pripremu i održavanje srednjoistočne mirovne konferencije. Do tog skupa bi, kako se najavljuje, moglo doći još tijekom ovog ljeta. Zanimljivo je da se generalni tajnik Arapske lige Amr Moussa usprotivio održavanju takvog skupa. Rekao je, naime, kako za to još nije došlo »pravo vrijeme«.</p>
<p>Rezultati Powellovih razgovora poslužit će predsjedniku Bushu da, možda, već idućeg tjedna iznese američka stajališta glede okončanja izraelsko-palestinskih sukoba, ali i cjelokupnog dugogodišnjeg srednjoistočnog sindroma. To američko »određivanje«, koje bi moglo odrediti zemljopisne koordinate i sudbinu palestinske države, nalazi se pod snažnim pritiskom kako Izraela i moćnih židovskih krugova tako i arapskih i islamskih zemalja. U tom zamršenom kolopletu, majka svih otvorenih pitanja ostaje Jeruzalem, sveti grad tri monoteističke religije. Po mnogim ocjenama, »biblijski grad« mogao bi odrediti konačni ishod cjelokupnog srednjoistočnog rata i mira.</p>
<p>Međutim, ono što se događa na Zapadnoj obali i pojasu Gaze daje malo nade u brzi izlazak iz srednjoistočne slijepe ulice. Izraelske trupe su u subotu ponovo ušle u palestinski izbjeglički logor u Jeninu. Nešto prije, okončale su »kažnjeničku misiju« u gradu Tul Karmu. Istodobno, glavni palestinski pregovarač Saeb Erekat opovrgnuo je u subotu tvrdnje izraelskog šefa diplomacije Shimona Peresa o međusobnim pregovorima o uspostavi prijelazne palestinske države. Rekao je da su razgovori obuhvatili isključivo humanitarna pitanja, posebice glede raspodjele hrane i lijekova na područjima palestinske samouprave.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Američki biskupi odlučno protiv svećenika-pedofila</p>
<p>WASHINGTON, 15. lipnja</p>
<p> - Američka biskupska konferencija u petak navečer je u Dallasu (Teksas) uvjerljivom većinom glasova odlučila da ubuduće u svećenićkim redovima neće biti mjesta za pedofile i pojedince koji napastuju djecu. Prihvaćeno načelo »nulte snošljivosti« u stvarnosti znači da će svi svećenici koji su ma kada dosad ili oni koji bi ubuduće napastovali djecu, odmah izgubiti službu župnika, ali bi mogli ostati zaređeni. Ostala je nedorečena odredba po kojoj bi se nekima od dosadašnjih prekršitelja omogućilo da dragovoljno napuste župe i povuku se u samostane ili na liječenje u crkvene bolnice. Za ovakav prijedlog glasovalo je 239 članova Biskupske konferencije dok je protiv bilo 13. Ova odluka obvezuje svih 178 biskupija u SAD, ali za primjenu u stvarnom životu mora je potvrditi Vatikan. Nadbiskup Harry Flynn, koji je predsjedao radnom skupinom za pripremu odluke ocjenjuje da se glasovanjem pokazalo kako Katolička crkva u SAD želi »jednom zauvijek iskorijeniti rak iz svojih redova«. Župama i biskupijama su također zabranjene nagodbe sa žrtvama napastovanja, što se dosad koristilo radi zataškavanja skandala. U biskupijama bi se trebali osnovati posebni nadzorni odbori, sastavljeni većinom od vjernika-laika koji će pomno pratiti poštivanje ovih odluka i postupke crkvenih vlasti. Predsjednik američke Biskupske konferencije, biskup Wilton Gregory javno se ispričao zbog »tragično sporog odgovora Crkve i priznanja da postoji užas spolnog napastovanja«.</p>
<p> Od početka ove godine u SAD je otpušteno ili je odstupilo 250 svećenika optuženih za pedofiliju i napastovanje, a četvorica biskupa su odstupili jer su prikrivali i štitili svećenike pedofile. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Kriminal pod maskom ideologije?</p>
<p>Teroristička »Baza« mogla bi se koncentrirati na organizirani kriminal i poslove s podzemljem, a aktivnosti bi i dalje maskirala radikalnim porukama i ekstremnom islamskom ideologijom, procjenjuju stručnjaci iz Europola</p>
<p>BRUXELLES, 15. lipnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Francuska se može plašiti terorista s »prljavom bombom«, Njemačka možda i ne, većina zemalja EU ne računa na ovakav »najgori od svih scenarija«, no nema zemlje u Europskoj uniji koja ne drži da će u obranu od potencijalne nove prijetnje, napada biološkim oružjem, morati uložiti više rada i sredstava. Prve europske reakcije na američke velike naslove na temu »prljave bombe« bile su kao i sve dosadašnje, rezervirane. Europski su NATO-vi saveznici izbrifirani od američkog ministra obrane o svim opasnostima koje prijete tzv. slobodnom, demokratskom svijetu, no da li su baš svi ozbiljno i stopostotno prihvatili informacije diskutabilno je. </p>
<p>Većina je, onako privatno i u diplomatskim rukavicama, komentirala izabranim novinarima da vrag nije tako crn kakvim ga prikazuju. Nešto kasnije Amerikanci su se, kako bi kazao Carl Bildt, upucali u vlastitu nogu neozbiljnim, neargumentiranim spekuliranjem ima li ili nema bin Ladenove »Baze« (al Qaide) u pakistanskom dijelu Kašmira.</p>
<p>Europljani brinu druge brige. Teroristički su ih udari i istraga nakon njih upozorili da na vlastitom terenu imaju dovoljno problema i potencijalnih prijetnji da ih moraju skidati s dnevnog reda žele li sigurnost u državama Unije. Belgija je, primjerice, objavila izvještaj nacionalne sigurnosne službe Parlamentu - izvještaj je trebao biti povjerljiv no ništa nije sveto čim nosi etiketu »državne tajne«! - u kome se tvrdi da od 300 džamija u zemlji u tridesetak gostuju ekstremisti i sakralni su objekti umjesto adresa duhovnog uzdizanja zloupotrijebljeni za rasadnike mržnje.</p>
<p> Slično je saznanje iskrsnulo u Nizozemskoj i u srazu tradicionalne tolerancije za drukčija mišljenja s političkim aktualnostima i pozivima na politiku čvršće ruke prema strancima iz arapsko-muslimanskog svijeta u prostor je javne rasprave upravo ušetala tema treba li iz zemlje istjerati militantne propovjednike. Javna je tajna, naime, da je nekoliko punktova u ovoj zemlji rezervirano za nizozemskom društvu neprihvatljivo pozivanje na sveti rat, ubijanje nevjernika i pljucanje po tekovinama društva koje su Nizozemsku postavile na sam vrh zemalja visoke tolerancije. </p>
<p> Nakon što su policijske racije pročistile podzemlje i povezale dijelove terorističke mreže od Hamburga do Madrida a političari konačno Europolu, EU varijanti Interpola, dali veće ovlasti od činovničkih, analize daju nove naznake o trendovima. Rezime je sljedeći: teroristička »Baza« mogla bi se koncentrirati na organizirani kriminal i poslove s podzemljem a aktivnosti bi i dalje maskirala radikalnim porukama i ekstremnom islamskom ideologijom. Procjenu su dali stručnjaci iz Europola, saslušale su je vlade i nadležne službe a nad njom se zabrinuli euro-parlamentarci.</p>
<p> Pošto su vojne akcije u Afghanistanu razbile velik dio uporišta terorističke mreže a politička akcija svjetske antiterorističke koalicije navela većinu vlada arapsko-muslimanskog svijeta da teroristima okrenu leđa i uzdrže se od bilo kakve, makar javne potpore - tvrdi analiza - preživjeli dijelovi »Baze« mogli bi se preorijentirati na nove, striktno kriminalne aktivnosti.</p>
<p>»Baza« u podzemnom poslu ima zamjetnih iskustava, uključujući balkanske veze ili interesne spone u zemljama srednje Azije - koje su bile više biznis lukrativne trgovine oružjem i održavanja putova droge nego li ideološka borba džihada - te se razjedinjeno tkivo organizacije oporavlja crpeći financijska sredstva iz kriminalnih aktivnosti. Ideologija će biti samo paravan, kao što je i do sada u dijelu pothvata skrivala osnovnu svrhu podzemne organizacije, kriminal, tvrde Europolovi specijalisti. A da stvari nisu naivne i da nemaju baš prevelike veze sa stihovima muslimanske svete knjige veli i Europolova procjena po kojoj »Bazi« za djelovanje treba do pedeset milijuna dolara. Trećina sredstava sustavno se osigurava nedozvoljenom trgovinom drogom. Odlazak Talibana poremetio je financijske interese terorističkog podzemlja oduzevši mu teren djelovanja i profite no tržište će preuzeti druge skupine, tako da se stvari bez kontole mogu promijeniti samo na gore, zadnje je upozorenje Europola. Europol nadalje smatra, temeljeći procjenu raspoloživim podacima i saznanjima o trednovima, da će Afganistan bez čvrste ruke talibanskog režima i uz onih nekoliko patetičnih predstava uništavanja nasada maka ekskluzivno za TV kamere, za tri, najviše četiri godine ponovno postati glavnim svjetskim izvoznikom opijuma. »Baza« je, naravno, svoje financijske interese ostvarivala i ostvarivat će različlitim vrstama trgovine te je pitanje samo koliko će sigurnosne organizacije i tvrde mjere zaleđivanja računa i imovine biti u stanju spriječiti njezin financijski oporavak i povratak na scenu, sada s ulogom mafije skrivene iza maske svetoga rata.</p>
<p>Lada Stipić - Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Vikend šarenih zastava </p>
<p>BERLIN, 15. lipnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> – Berlin je i inače šaren - od ovog vikenda još je šareniji. Posvuda zastave različitih boja. Nakon pobjede njemačke nogometne reprezentacije nad Paragvajem gradom leprša najviše crno-crveno-zlatnih zastava. Najveća fešta nacionalnih zastava (i eksplozija javnog oduševljenja) bila je na Potsdamer Platzu, gdje se pratio prijenos sa Svjetskog nogometnog prvenstva.</p>
<p>Samo dan prije Potsdamer Platz i Ku'damm bili su preplavljeni crvenim zastavama s bijelim polumjesecem. Turci, nabrojniji stranci u njemačkom glavnom gradu, slavili su nacionalnu nogometnu pobjedu. Berlinski tabloid »B.Z« pod naslovom »Polumjesec nad Ku'dammom« piše da se raduje s najvećom pobjedom Turaka u njihovoj nogometnoj povijesti. </p>
<p>»B.Z«, međutim, nije nimalo oduševljen zastavom koja od ovog vikenda vihori ispred berlinske vijećnice. Na jarbolu je najšarenija berlinska zastava - zastava lezbijki i homoseksualaca. Zastavu nije podigao neki nepoznati borac za prava na drukčiju seksualnu orijentaciju, nego - gradonačelnik Berlina Klaus Wowereit u povodu »Christopher Street Daya« koji se 22. lipnja održava u Berlinu. </p>
<p>Wowereita je zbog podizanje zastave homoseksualaca žestoko kritizirala oporba. Glavni oporbeni prigovor je da na mjestu gdje se »vješaju« državni i gradski simboli ne smije »visiti« simbol pripadnika jedna seksualne orijentacije, te da se tim presedanom i dugim alternativnim grupama i pokretima otvara mogućnost da ističu svoje simbole na istom mjestu. Neki gradonačelniku, štoviše, prigovaraju da je iskoristi prigodu da promiče simbole vlastite seksualne orijentacije. Wowereit je, naime, prvi gradonačelnik Berlina koji se javno deklarirao kao homoseksualac i to u vrijeme predizborne kampanje. Osim toga Wowereit nije ove godine samo simbolično »šarenom« zastavom odao počast 23. berlinskom homoseksualnom heppeningu »Christopher Street Day« (na kojemu se očekuje više od 400.000 sudionika koji će u techno ritmu »maršrati« kroz Brandenburška vrata) - on će i sudjelovati na njemu.</p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Amerikanci Indiji nude antiradijacijske pilule </p>
<p>NEW DELHI, 15. lipnja</p>
<p> - U Indiji stanvništvo i dalje strahuje od mogućeg nuklearnog rata s Pakistanom, a bolnice se nalaze u stanju pripravnosti kako bi što spremnije primile žrtve nuklearnog rata. Iako su iz oba sukobljena tabora stigli znakovi popuštanja napetosti, američke tvrtke Indiji i dalje nude antiradijacijske pilule. Nekoliko tvrtki ponudilo je svoje stručno osoblje osposobljeno za rad u opasnom okruženju iako su Indija i Pakistan povukli ratne brodove naoružane nuklearnim arsenalom. Više od milijun vojnika i dalje se nalazi u blizini spornog područja Kašmir, glavnog uzroka najnovijih napetosti i prijetnji atomskim oružjem. </p>
<p>Američka tvrtka Anbex objavila je u petak reklamu u indijskom dnevniku »Times of India« nudeći tablete za »zaštitu od radijacije nuklearnog oružja sa certifikatom 'sigurnog i efikasnog lijeka odbrenog od američkog ministarstva za granu i lijekove'«. »Dokazano u Černobilu«, ističe se u reklami koja upućuje čitatelje na web stranicu www.anbex.com. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>SRJ: Ili suradnja s Haagom ili izostaje pomoć SAD-a</p>
<p>BEOGRAD, 15. lipnja</p>
<p> - Postoji »realna opasnost« da Kongres SAD-a najesen donese novi zakon o uvjetovanju pomoći SAD-a SR Jugoslaviji, kazao je jugoslavenskom predsjedniku Vojislavu Koštunici američki veleposlanik za pitanja ratnih zločina Pierre Richard Prosper. U priopćenju iz ureda jugoslavenskog predsjednika navodi se da je Prosper tijekom razgovora vođenih u petak navečer u Beogradu Koštunici najavio da bi takva odluka Kongresa podrazumijevala i ograničenja suradnje s financijskim organizacijama »ukoliko SRJ ne postigne još značajniji napredak u suradnji s Haaškim sudom za ratne zločine«. Prosper je Koštunici rekao da »poseban problem za administraciju SAD predstavlja činjenica da su neka važna imena s haaških optužnica i dalje na slobodi, naročito pritom ukazujući na slučaj bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića«, kaže se u priopćenju ureda jugoslavenskog predsjednika.</p>
<p> »Predsjednik Koštunica je ukazao na problem selektivne pravde Haaškog tribunala, potkrijepivši to činjenicom da, osim na srpskoj, niti na jednoj drugoj strani nisu podignute optužnice protiv visokih političkih dužnosnika ili vojnih zapovjednika, koji su nesumnjivo utjecali na ratna zbivanja, kao i da na albanskoj strani nije optužen ni jedan jedini čovjek«, dodaje se u priopćenju. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Milošević sakrio blago vrijedno 650 milijuna eura</p>
<p>RIM, 15. lipnja</p>
<p> - S novcem koje je prebacivao u strane banke i tvrtke, a riječ je navodno o više od 650 milijuna eura, bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević kupovao je i oružje i novu tehnologiju, tvrdi u svom subotnjem izdanju talijanski list Corriere della Sera. List piše o Miloševićevu blagu i načinu prebacivanja više od 650 milijuna eura, u razdoblju od 1992. do 2000. u oko 50 banaka, financijskih ustanova i tvrtki u raznim zemljama među kojima su Njemačka, Austrija, Cipar, Grčka, Luksemburg, Singapur, Švicarska itd.Istraga o Miloševićevu blagu pokrenuta je na zahtjev glavne tužiteljice Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, Carle del Ponte, koja je optužila bivšeg jugoslavenskog predsjednika za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu.</p>
<p> Jedan od načina prebacivanja novaca iz Beograda na Cipar, primjerice, bio je i ručno, odnosno u torbi. Opisuje se kako je Mihalj Kertes, tadašnji šef državnih carina i Miloševićev prijatelj, državnim zrakoplovom na Božić 1998. prebacio u torbi na Cipar 18 milijuna eura. Iz banaka i izmišljenih ustanova kao što su Antexol, Cabocom, Hillsay, Lamoral itd. novci su odlazili u druge tvrtke kao što je na primjer tvrtka Miloševićeva brata Borislava - Neocom, ili u Microtri (Austria) ili Nitrako (Panama), a otuda u Izrael, SAD, Rusiju i Ukrajinu. Za veći iznos novca još se ne zna gdje je završio, a veliku ulogu u prebacivanju novaca iz Beograda u druge zemlje imala je, navodno, Branka Vučić, direktorica Beogradske banke i Miloševićeva prijateljica. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>EU podiže visinu zida</p>
<p>Skorašnji sastanak EU-a u Sevilli posebni će naglasak staviti na temu očuvanja granica Europske unije. Razmišlja se čak o Prijedlogu sankcioniranja zemalja »izvoznica imigranata«. I lijeve i desne vlade EU-a veoma će spremno uložiti snažne napore i dio nacionalnog suvereniteta da europski zid naraste za koji metar </p>
<p>Ksenofobi zaista neće pisati dnevni red Europske unije, kako se to u Luxembourgu, nakon zasjedanja ministara pravosuđa i unutarnjih poslova EU-a kleo Šveđanin Jan Karlsson, ali će podići zidove za ulazak imigranata, pogotovo ilegalnih, do te mjere da su svoje svete nacionalne suverenitete spremni žrtvovati čak i stvarajući zajedničku pograničnu policiju.</p>
<p> Tjedan dana uoči sastanaka u Sevilli, na kojemu će čuvanje EU granica, dakle borba s ilegalnim imigrantima, biti glavna tema, ministri unutarnjih poslova i pravosuđa išli su dovoljno daleko da počnu glasno, u javnosti, razmatrati opciju sankcioniranja zemalja koje proizvode valove izbjeglica, no ipak su ispali dovoljno politički mudri da ovakav razvoj situacije stopiraju konstatacijom u stilu »mi ih ne možemo ovim uvjeriti«. To je rekao francuski ministar unutarnjih poslova Nicolas Sarkozy.</p>
<p> Prijedlog o sankcioniranju zemalja – izvoznica imigranata – nije napisala desna vlada, čak ni Haiderovi narodnjaci, još manje Jean - Marie. Autorstvo pripada lijevima na Otoku i s idejom je izašao britanski ministar unutarnjih poslova s podrškom, tvrde bruxelleske pouzdane priče, još jedne vlade lijevog centra – njemačke. Budući da ksenofobi ipak pišu dnevne redove, Francuska svoga najmoćnijeg člana vlade ima baš u liku ministra unutarnjih poslova, dakle drugog čovjeka Pete Republike, Sarkozy je preuzeo unutarnje poslove, gdje treba Francuzima - djelom a ne riječima (želi li preživjeti kao ministar), konkretno odgovoriti na sve one biračke strahove koji su sirovog populistu i nasilnika Le Pena, doveli do predsjedničkog kandidata u finalu.</p>
<p> Dakle, za sada nema ništa od sankcija. »Ne možemo baš odaslati poruku da će bogate zemlje kažnjavati siromašne kao što sankcijama nećemo zaustaviti struju ljudi«, ponavljao je Francuz kolegama.</p>
<p> Iza britanske ideje o gospodarskim sankcijama stale su Italija i Španjolska - odličan dokaz da se europske lijeve i europske desne vlade veoma lijepo dogovaraju oko agende koju kroje ksenofobi! – potom je iza njih stigla još i Danska no dogovor je izostao. Ministri pravosuđa prepustili su igru oko sankcija radi izbjeglica, uglavnom ekonomskih , ministrima vanjskih poslova u ponedjeljak u Luxembourgu, i oni će nastaviti spajati paket za Sevillu, pa dokle stignu dobro stignu.</p>
<p> Paket je već poluzapakiran na sastanaku EU-a u prosincu prošle godine u Laekenu potvrđivanjem svih obaveza preuzetih 1999. godine na sastanaku u Tampereu. Sevilla bi sve to zaklinjanje morala pretočiti u praksu, »učiniti razliku između obećanja naših vlada i realnosti na terenu«, kako je zadatak opisao trenutačno jedan od najuposlenijih članova europske Komisije, povjerenik za unutarnje poslove i pravosuđe Antonio Vittorino.</p>
<p> Portugalac pragmatično veli da EU ne može očekivati rezultate ne ubrza li proceduru primjene svih novih propisa, tako da će sastanak u Sevilli dati dogovor o zajedničkom financiranju nadzora vanjskih granica EU-a, europskim policijskim snagama za kontrolu zidova »tvrđave Europe« kao i ispeglanoj, izniveliranoj, unificiranoj politici izdavanja viza. Portugal je u ovim pripremama učinio korak dalje zalažući se za harmonizaciju radnih viza. Prema riječima ministra unutarnjih poslova Antonia Figueireda dozvola za rad garantirala bi se samo neeuropljanima sa sklopljenim radnim ugovorom. Schengenska bi se zona za turiste poklopila sa Schengen-landom za radnike gastarbajtere.</p>
<p> Portugalski je slučaj zanimljiv stoga što je Portugal sve do nedavno bio veliki unutareuropski izvoznik radne snage, pa je na primjer, najveći dio stanovnika Luxembourga koji nisu građani Velikog Vojvodstva iz Portugala. Portugal je interesantan Ukrajincima, Ukrajinci tvore većinu od oko 180.000 imigranata na radu u ovoj zemlji. Ukrajinac u Portugal stiže koristeći turističku vizu izdatu u Ukrajini u njemačkoj ambasadi (Portugal ne drži veleposlanstvo u Kijevu), potom, nakon tri mjeseca kada mu viza istekne, nastavi živjeti i raditi ilegalno, koristeći zakonsku mogućnost dobivanja jednogodišnje dozvole boravka podastre li vlastima valjan radni ugovor koji mu istovremeno omogućava da u Portugalu s urednim papirima živi i radi dodatne četiri godine. Ne duže.</p>
<p> Portugalci, pozivajući se na svoja iskustva, zahtijevaju tvrđi, koordiniran EU pristup kako bi turiste spriječili da postanu radnici. U susjednoj Španjolskoj, također donedavnom velikom unutareuropskom izvozniku radne snage, dolazi do male revolucije među ilegalnim radnicima: tradicionalna gastarbajterska armija za branje naranača i rajčica sa sjevera Afrike sada je naletjela na konkurenciju s istočnih europskih strana. Španjolci, bune se stari gastarbajteri, sada radije davaju sezonske poslove Poljacima ili Litvancima nego li njima.</p>
<p> U Belgiji nitko ni ne gleda Poljake koji obavljaju - ilegalno - usluge od popravka struje i pločica, do sve popularnijih kućnih pomoćnica. Ljudi ispunjavaju praznine na tržištu rada, a Belgijanac će više dobiti od naknade za nezaposlenost nego li radom koji Poljacima donosi, po njihovim mjerilima, kraljevske prihode. Razlika je da će Poljak ili Estonac doći, zaraditi i otići - Afganistanac ili čak Marokanac, dočepa li se europskih obala, ne vraća se doma.</p>
<p> Nakon što je britanska lijeva vlada Uniji podastrijela projekt kakvoga se nisu usudili pisati niti EU desni, poput Italije, ideja o sankcioniranju zemalja - izvoznica imigranata ostala je visjeti u zraku, sve skupa garnirano opaskom predstavnika lijeve britanske vlade da njegovu zemlju zanimaju samo imigranti s diplomama. Ako ne ništa drugo, čovjek je pošten. Čak i ako se sankcije službeno ne prihvate kao dogovorena EU politika prema Afganistanu, kandidatu Turskoj (Kurdi), kandidatu Rumunjskoj ili Maroku, ostavljen je manevarski prostor za usvajanje »nespecifiziranih političkih mjera«. To je nastavak priče.</p>
<p> Naravno, da će uspjeh borbe s problemom ilegalnih imigranata i trgovinom ljudima predstavljati jedan od značajnih elemenata budućih ugovornih odnosa Europske unije s nekom partnerskom zemljom. U praksi to znači da će u 2004. – kada Hrvatska, bude li sve po planu i ne zabrljaju li domaći opet svoje integracijske izglede – otpočne svoj kandidatski pregovarački ciklus za ulazak u Europsku uniju pregovarački tim europske Komisije i pojačanja iz zainteresiranih država članica biti spremni više vrednovati čvrstoću hrvatskih granica nego li vitalnost njezinog gospodarstva. </p>
<p>Kandidatima će uvijek naći da ne zbrinjavaju ili siročiće ili pse lutalice primjereno nekoj od onih 80.000 stranica acquisa i na tome će insistirati sve dok se ne uvjere da građani zemlje - kandidata neće ilegalno i u velikim količinama juriti ispod tunela La Manche za Britaniju.</p>
<p> Sustav zaštite tek počinje lijegati na prava mjesta, on čeka da države - članice usuglase neke njegove ključne sastojke poput procesuiranja zahtjeva za dobivanje azila. Britanija je država koja je nekako najbučnija radi azilanata iako je na samom začelju EU-a, pogotovo kada se dođe do statistike razmjera broja stanovnika i azilanata, no kada se u EU krugovima povede diskusija o shoppingu azila predstavnici ove zemlje bit će prvi u raspravama.</p>
<p> EU želi brzo procesuirati azilante na način da se izbjegne njihovo šetanje Unijom sve dok ne nalete na državu s najvelikodušnijom ponudom. Unifikacija procedure je cigla više u zidu tvrđave Europe, smatraju stručnjaci, upozoravajući da su neki praktični koraci već učinjeni, poput sistema Eurodac, EU baze otisaka prstiju svih aplikanata za azil. Princip jeste da zainteresirana osoba može zatražiti azil samo jednom na jednom mjestu. Proces identifikacije Eurodac prihvaćen je kao zajednička EU politika 2000. godine. Tek nakon rujna prošle godine EU članice su počele usuglašavati politike pokušavajući rasplesti zmijski čvor u kojem su se beznadno prepleteni gurali trgovci ljudima, mafija, političke elite, krajnja desnica, populizam, ljudska nesreća, azilanti i politički imigranti, te najbrojnija, ekonomska imigracija koja ovog trenutka zapravo jedinu pravu šansu da se s čistim papirima sredi u nekoj od Unijinih država ima sa etiketom i statusom političkog azilanta.</p>
<p>U Sevilli će biti vruće. Bit će i španjolski anarhično, a ova komplicirana tema u kojoj je nemoguće sačuvati netaknute temeljne principe EU-a poput solidarnosti, tu će anarhiju samo povećati. Slutimo, dakle, svađe.</p>
<p> Sastanak u Sevilli kreirat će dio rješenja problema europskih zidova prihvati li - kako se očekuje - izvještaj o napretku pregovora za proširenje Europske unije i odluči li se jasnije i glasnije progovoriti o načinima na koje će sklapati financijske aranžmane s novodošlima, misli se na raspodjelu izravne pomoći EU poljoprivrednicima i solidarne potpore razvoju, što sada apsorbira osamdesetak posto proračuna EU-a, a što bi se ulaskom »do deset« novih država, primijene li se na društvo jednakih ista pravila, mahom prelilo u novodošle zemlje. </p>
<p>S Velikom Europom problem imigranata, azilanata, ilegalaca, trgovaca ljudima i one rijeke ljudske nesreće koja se u brodovima, hladnjačama i vlakovima naplavljuje na prag Europe, bit će udaljen od njezinog srca.</p>
<p> S nešto birokratskog manevriranja, zemlje koje su sve do danas smatrane zemljama nepoštivanja ljudskih prava i visokog rizika za one koji misle drukčije, pretvorit će se u zrele demokracije iz kojih EU ne prima političke azilante, jer se oni ne stvaraju u demokratskim društvima.</p>
<p> K tome, do srca Europe, onog dijela gdje leži novac i gdje leži posao, zainteresirani će morati preskakati granice i administracije. Sevilla će testirati retoriku EU vlada i kako sada stvari stoje - budući da ksenofobi ipak kroje dnevne redove i oblikuju dnevnu politiku - i lijeve i desne vlade veoma će spremno uložiti sve svoje napore i dio nacionalnog suvereniteta da europski zid naraste za koji metar. A to može i bez sankcija.</p>
<p>Lada Stipić-Niseteo,Bruxelles</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Od prodaje hrvatskih otoka bolji je najam</p>
<p>Republika Maldivi, arhipelag što ga čini 1200 uglavnom nenastanjenih otoka, veoma mudro koristi svoj turistički potencijal. Svojim rajskim plažama, netaknutom prirodom i promišljenim turističkim razvojem, Maldivci bi mogli biti ogledni primjer mnogima koji još razmišljaju o tome što činiti s vlastitim nenapučenim otočnim blagom </p>
<p>St. Jean-Cap-Ferrat, mondeno ljetovalište na poluotočiću blizu Nice diči se s kilometar-dva mirnog šetališta uz more, neometanog od prometne buke. To je svojevrsni raritet na Azurnoj obali, gdje su plaže često smještene tik uz cestu, a gužva raste već od svibnja, da bi u špici sezone kulminirala trosatnim automobilskim kolonama na kratkoj relaciji između St. Tropeza i Cannesa.</p>
<p> Na takvim mjestima čovjek sa zahvalnošću mora pomisliti na kilometre i kilometre nedirnutih mjesta diljem hrvatske obale - prije svega po našim otocima. Razvijeni Zapad ima svoje restorane sa dvije i tri zvjezdice, uređene plaže s tuševima, WC-ima i pijeskom – koji se po potrebi i uvozi, ima aerodrome na svakom koraku, svježi broj International Herald Tribunea svako jutro, u svakom pristojnijem manjem gradiću, ima luksuzne prodavaonice i zanimljivo zaleđe do kojeg se lako i brzo stiže po dobrim prometnicama. Mi pak imamo svoj razmjerno neiskvareni prirodni šarm. No znamo li što ćemo s njime? </p>
<p>U posljednje doba pokrenula se debata o tome što s hrvatskim otocima, koja se vodi u rasponu od zgražanja nad mogućom rasprodajom tog nacionalnog blaga, pa do prijedloga da ovaj ili onaj otok treba »dati« kakvoj poznatoj stranoj ličnosti.</p>
<p> Istina, bogati i slavni, takozvani beautiful people u anglosaksonskom izričaju, doista pribavljaju besplatni publicitet svakome mjestu na koje kroči njihova noga. Jedan posjet Caroline od Monaca Brijunima vjerojatno vrijedi više nego li desetci oglasa koje bi platila naša Turistička zajednica, pogotovo ako londonski tisak potom objavi, kako se to nedavno dogodilo, da je naša obala postala »magnetom za jet set«.</p>
<p>Po sličnom načelu, princeza Margaret, pokojna sestra britanske kraljice, bila je zaslužna za to da je na glas došao mali karipski otok Mustique. Britanski aristokrat Colin Tennant, koji je bio vlasnik cijelog otoka, darovao je 1960. princezi za vjenčani dar komad zemlje na Mustiqueu, na kome je ona podigla kuću. Od anonimne točkice na zemljovidu, otok je preko noći postao jet-setterskom Mekom.</p>
<p> Selo Deya na Mallorci, simpatično ali ni po čemu izuzetno, pročulo se kao mjesto gdje ljetuje Michael Douglas i gdje je velik dio života proveo britanski pisac Robert Graves (pjesnik, kritičar i autor romana »Ja, Klaudije«). Mallorca je, uostalom, šik još od vremena kada je George Sand tamo odvela Chopina, u uzaludnom pokušaju da zaliječi njegovu sušicu. Ernest Hemingway bio je živa reklama za Kubu, gdje je posjedovao kuću, hvatao velike ribe i stjecao nadahnuće za svoju novelu »Starac i more«. </p>
<p>U dilemama što činiti s našim nenastanjenim otočnim blagom, mogu se čuti ideje da ovaj ili onaj otok valja »dati« nekoj poznatoj ličnosti. Razumljivi su motivi takvih prijedloga, ali moramo paziti da se previše ne zaletimo ako je u pitanju išta veće od pristojne građevinske parcele. Jadranski otoci su krunski dragulji ne samo ove, već i idućih generacija, pa s njima valja postupati oprezno. Poznate i slavne doista treba privlačiti i dovlačiti u što većem broju, ali je od darovanja bolji najam - na 25, 30 ili čak 50 godina.</p>
<p> Načelo najma može se uspješno primijeniti i kad je riječ o turističkoj izgradnji nenastanjenih otoka. Pritom čak nije potrebno otkrivati toplu vodu. Mnogo je jednostavnije pogledati što sa svojim otočnim blagom rade neki koji ga imaju na pretek. Na pamet odmah padaju Maldivi, arhipelag sastavljen od 1190 malih koraljnih otoka raštrkanih po Indijskom oceanu. Istina, let od Londona do tamo traje punih 12 sati, ali je napor vrijedan truda. Kada čovjek izađe iz aviona, zabljesne ga tropsko sunce i tirkizno blještavilo prozirnog mora. Slijedi idilični odmor koji se ni sa čime ne može usporediti. </p>
<p>Golema većina tih otoka je nenastanjena, pa su maldivske vlasti mudro zaključile da tu ima obilje prostora za turistički razvoj. Do danas je već sedamdesetak čarobnih ali pustih otočića, na kojima nije bilo ničeg do bijelog pijeska i kokosovih palmi, pretvoreno u elitna ljetovališta, sve zahvaljujući stranom kapitalu i know-howu.</p>
<p> No presudnu je ulogu odigrala i domaća maldivska pamet, koja je odlučila da treba postupati odmjereno i oprezno, te nadasve paziti da se ne devastira okoliš. Posljedica toga je da gotovo svako od maldivskih ljetovališta odgovara prosječnoj predodžbi zemaljskog raja. Za to su zaslužne jednostavne ali vrlo udobne turističke nastambe u lokalnom stilu, koje ne bodu oko, zatim djevičanski čiste plaže, koje se svakog jutra metu od lišća da bi se zadržao rajski ugođaj, pa palme kao s razglednice, kristalno čista voda gdje u plićaku plivaju malene raže, šarene tropske ribe i mladunčad morskih pasa.</p>
<p> Na većim dubinama, koje su eldorado za ronioce, mogu se vidjeti i krupniji izdanci istih ribljih vrsta: raže dugačke nekoliko metara, te veliki morski psi, koji su, srećom, toliko siti od obilja tune da ne nasrću na ljude. No sveopći dojam nedirnute čistoće i nepomućene prirode nije slučajan. </p>
<p>Otpadna voda svakog malog maldivskog turističkog naselja najprije se pročišćava, a tek nakon toga pušta u more. Voda za tuširanje i pranje dobiva se desalinizacijom, a svaki otok proizvodi i vlastitu struju. Mineralna voda za piće te sva hrana osim ribe dopremaju se izdaleka. Premda je Republika Maldivi u biti vrlo nerazvijena zemlja, riječ je, dakle, o krajnje sofisticiranoj turističkoj operaciji. Kako je to bilo moguće?</p>
<p> Maldivska je vlada donijela zakon o turizmu kojim je otoke otvorila domaćim i stranim ulagačima. Prihvaćena je politika »jedan otok jedno ljetovalište«, koja također propisuje da se otoci namijenjeni za turistički razvoj mogu dati u najam od najviše 25 godina. Jedino ako je ulaganje veće od deset milijuna dolara, najam se smije produžiti na 35 godina. Ako ulagač 50 posto svojih dionica u nekom ljetovalištu ponudi na javnu prodaju, najam mu se smije produžiti na 50 godina. </p>
<p>Prije nego li otoke ponudi ulagačima, vlada određuje po kojoj će ih cijeni dati u najam. Ona se uglavnom kreće između 2500 i 7500 dolara po svakom turističkom krevetu na godinu. Maldivska vlada strogo pazi da turizam ne bi škodio okolišu, pa se provodi najstroža kontrola, radi očuvanja ekološke ravnoteže otočja.</p>
<p> Maldivi su, inače, mala i tradicionalna muslimanska zemlja, pa vlada turistima ograničava posjete na otoke nastanjene domaćim življem, da bi spriječila navodno loš utjecaj došljaka. Turisti to dosta spremno prihvaćaju, kao cijenu boravka u otočnom raju. </p>
<p>Mnogi maldivski otoci toliko su mali da ih čovjek može obići u manje od pola sata. Zakon nalaže da turistička izgradnja na njima ne smije zauzeti više od 20 posto otočne površine, turističke zgrade i hoteli ne smiju biti viši od dva kata, a ulagači imaju obvezu da sagrade postrojenje za tretiranje otpadnih voda i otpadaka. Zakon također propisuje da i lokalni ljudi moraju imati koristi od turizma, te su strani ulagači dužni u ljetovalištima upošljavati lokalne ljude.</p>
<p>Maldivska se shema pokazala toliko uspješnom da sada i Indonezija, zemlja s najviše otoka na svijetu, 17.000, nastoji učiti na tom primjeru. Indonežani upravo razmišljaju o tome da u turistički zakup na 35 godina ponude čak 10.000 svojih nenastanjenih otoka. Ako je ta, najveća otočna nacija, spremna učiti od Maldivaca, vjerojatno bi to mogla i Hrvatska. Naša proklamirana orijentacija je ionako elitni turizam – kakav Maldivi neobično uspješno razvijaju. Tjedan dana na tom bajnom otočju, stoji sa zrakoplovnom kartom, preračunato, između 15.000 i 50.000 kuna. </p>
<p>U Europi jedino Grčka raspolaže s više otoka od Hrvatske. Ne valja zaboraviti o kakvom se prirodom blagu radi. Obala je obično svuda gusto napučena, a otoci nude prostor, zrak, netaknute uvale i plaže. Vjerojatno je još dugi put potreban da se kod nas srede zemljišne knjige, utvrde imovinski odnosi i načine prostorni planovi za sve naše nenastanjene otoke, ali valja požuriti ako želimo iskoristiti barem dio tog našeg mrtvog turističkog kapitala. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini,London</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="47">
<p>G. Marinković nije vrijeđao, za razliku od nekih urednika na HTV-u </p>
<p>U listu »velikog formata« objavljena je Hinina vijest u ponedjeljak 10. lipnja pod naslovom: Jasna Ulaga Valić prijavila Gojka Marinkovića Vijeću časti HND-a.</p>
<p> Slučajno sam na CCN-u prvi put gledao emisiju »Replika« urednika Miroslava Šafera. Nakon pročitane vijesti koju ste objavili, vrlo brzo sam se opredijelio za novinara Gojka Marinkovića, koji je, prepričano, rekao: Istina je da je glavna urednica Ulaga Valić izabrana u demokratskoj proceduri, ali ona nema potrebne kvalifikacije za glavnu urednicu HTV-a. Nema četiri godine uredničkog staža, nije poznati novinar, ne posjeduje stručno iskustvo i nije poznata u javnosti. Dodao je također da i cijela njezina glavnourednička ekipa na čelu s gđom Željkom Markić, dr. medicine, nema tražene kvalifikacije i novinarske kvalitete. Odnosi se to pretežito na uredničko iskustvo potrebito za ovako važne i odgovorne novinarske zadatke na državnoj dalekovidnici.</p>
<p>Dozvoljavam da je pretenciozno, pomalo i nonšalantno i na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> olako dao negativne ocjene o urednici Jasni Ulagi Valić, koja se na to jako uvrijedila i to proglasila objedama i neistinama na njezin račun. Izjava - ocjena g. Marinkovića svodila se na to da ona nema tražene stručno-uredničke kvalitete i da nije siguran da ona može uspješno obavljati taj posao.</p>
<p>Zaista, Jasna Ulaga Valić pojavila se u javnosti tek početkom ove godine, iako je ranije nešto sitno radila na radiju i televiziji (dječje emisije). Kad bih osobno bio u mogućnosti birati glavnog urednika HTV-a, ne bih joj dao svoj glas iz sličnih razloga koje je u emisiji izrekao i Marinković. Za tako važnu i odgovornu dužnost potreban je prije svega vrstan i poznat novinar s velikim profesionalnim iskustvom, pogotovo kad stvaramo javnu televiziju.</p>
<p>Prije svega, Gojku Marinkoviću se ne može u konkretnom slučaju pripisati »govor mržnje«, a mislim da nije imao namjeru govoriti objede. Nije govorio pola sata, jer je na njegove »objede« opširno uzvraćao predsjednik Vijeća HRT-a g. Silobrčić braneći »demokratsku proceduru«. </p>
<p>Govorio je i voditelj sporne tv-emisije Miroslav Šafer, tako da se zna, a ne samo Marinković. Ne vjerujem da od gospodina Marinkovića dolazi govor mržnje, prije bi se moglo reći da to čine urednici na HTV-u.</p>
<p> Zašto, primjerice, glavna urednica nije reagirala na skandalozan istup Vladimira Šeksa koji je nedavno rekao u Saboru: »Ova Vlada gora je od Staljinove, Hitlerove i Mussolinijeve!« Pa zar to nije za svaku osudu, ali ne i na HTV-u!</p>
<p>Koliko smo puta slušali i gledali upravo govor mržnje koju je slikovito prenosila HTV u glavnom Dnevniku ili zasjedanju Sabora. Te govore mržnje često su javno izricali sabornici Anto Đapić, Ljubo Česić Rojs, Vladimir Šeks, Drago Krpina, Anto Kovačević i drugi upravo u Hrvatskom saboru, što je HTV prenosila izravno ili je objavljivala izvatke u glavnom Dnevniku i drugim informativnim emisijama, koje su najgledanije u Hrvata, a i šire. Naslušali smo se teških uvreda, ne samo objeda, na račun demokratski izabranog predsjednika Republike Stjepana Mesića, premijera Ivice Račana i drugih javnih osoba koje po zanimanju nisu »Hrvati«.</p>
<p>Nažalost, urednici se nijedanput nisu oglasili i osudili takav govor mržnje prema spomenutim državnim dužnosnicima, da i ne spominjem čest govor mržnje spram Srba u Hrvatskoj. A sada Jasna Ulaga Valić diže glas protiv jednoga novinarskog profesionalaca koji nema dlake na jeziku, ali nema ni mržnje u sebi. To je nju osobno uvrijedilo i traži zaštitu HND-a. No unatoč činjenici što je za glavnu urednicu izabrana legalno i legitimno u demokratskoj proceduri, u ovom slučaju nije u pravu.</p>
<p>DRAGAN JURIĆ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Pred galopirajućom engleštinom zaboravit ćemo svoj jezik</p>
<p>U Vjesniku od 10. lipnja u rubrici »Pisma čitatelja« javlja se čitatelj iz Rijeke koji u tekstu »Događaj ili dogođaj na nekoliko primjera« iznosi tezu, odnosno tvrdnju da oblikovanje imenica događaj/dogođaj ovisi o izvedenici iz trajnoga ili svršenoga glagola.</p>
<p> Sve veće je i tako svakodnevno događanje da građani reagiraju na jezične izričaje u hrvatskom jeziku, pogotovo u medijima, što bodu oči ili paraju uši. U emisiji »Hrvatski naš svagdašnji« Radio-Sljemena u ono pola sata ponedjeljkom prof. Stjepko Težak i ne stigne odgovoriti na primjedbe i pitanja brojnih slušatelja. Doista, od kada je narodne svijesti, neprekidna je borba za priznanje narodnoga, tj. hrvatskoga jezika. Ivan Kukuljević Sakcinski ušao je u povijesnu legendu kad je godine 1843. u Hrvatskom saboru prvi održao govor na hrvatskom jeziku.</p>
<p> Ova je borba za hrvatski jezik trajala za sve vrijeme dvojne monarhije, da bi se i nakon 1918. nastavila u državi SHS, najprije s nametanjem srpsko-hrvatskoga, odnosno hrvatsko-srpskoga naziva, pa nadalje do novosadskoga »sporazuma«. Slijed takvog toka bila je reakcija godine 1967. u Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika. Pa kako onda rastumačiti da se u svojoj, neovisnoj državi ponavlja Štoosova »... svoj jezik zabit Horvati«, u svakodnevnom naletu galopirajuće engleštine. Na Trnjanskoj cesti u Zagrebu koči se nad trgovinom natpis »Second hand shop«, kao da se očekuju Kinezi i Japanci, kako bi izdaleka vidjeli gdje su »cajnki«. Isto je tako u Frankopanskoj ulici trgovina cipela s natpisom »Any way«. Najnovije je časopis Story jer uredništvo očito smatra da bi tjednik ili zabavnik zvučalo otrcano. Isto tako nigdje više zahoda, jer sve je toillet ili toilette. Očito da će i nama trebati u natpisima dvojezičnost kakvu su ozakonili Mađari, s istom veličinom mađarskih slova kolika je u stranom jezičnom tekstu.</p>
<p>Je li onda posljedica takvog jezičnog trenda, također u Vjesniku od 10. lipnja »Ministrica pravosuđa mora obrazložiti svoj izbor«, kad člankopisac navodi da je Državno sudbeno vijeće »odstupio od mišljenja«. Nije »lapsus calami« jer se na još jednom mjestu navodi da je DSV »odstupio«. Ako je vijeće imenica srednjeg roda, o čemu očito ne može biti spora - a što već i djeca u vrtiću znaju po sluhu, zar onda nije vijeće »odstupilo«, a ne »odstupio«? </p>
<p>Dr. MILORAD ANDRIČEVIĆ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>»Dalmatinka« prodana za sitniš, uz dokapitalizaciju »na časnu riječ« </p>
<p>Dođe mi prijatelj, mlađi čovjek, tajkun po zanimanju, pred kuću s novim BMW-om (sedmicom), plus neka slova (TDI), automatik, klima, koža, satelitsko navođenje, stani pa gledaj. Brat-bratu 100.000 sada već pokojnih maraka, a upravo na vijestima gledam »Hrvatsku danas« i taman je objavljena vijest da je sinjska »Dalmatinka« prodana za četiri milijuna kuna.</p>
<p> Dakle, jedna tvornica, 6000 četvornih metara proizvodnih hala i 200.000 četvornih metara skupog zemljišta vrijedi koliko i deset automobila. Moj prijatelj kaže mi, a pravi je stručnjak za kupoprodaje, da se cijena takve zemlje u predgrađu Sinja kreće oko 50 eura po metru, pa sad izračunajte... deset milijuna eura! Kupac, Friulijanac iz Trsta, pouzdan je i ne treba ga ni provjeravati, ni pitati za bonitet, jedan jedini bez konkurencije: kojeg li interesa, ali tko zna? Obvezao se da neće otpustiti 400 radnika i daje časnu riječ za dokapitalizaciju punih 1,5 milijun eura. Sve mislim bolje da je platio odmah te eure, a kune će, ionako, stići kad Cetina poteče uzbrdo.</p>
<p>Ali, mom tekstilu izgleda sviću bolji dani. Na mjestu TIK-a, ili negdašnjeg kombinata »Boris Kidrič« u Zadru, građevinska tvrtka Gortan d.d. počela je s rušenjem ruina toga nekad ponosnog tekstilnog diva, ravnaju teren. Do početka glavne turističke sezone sagradit će se veliko automobilsko parkiralište, a parking će biti gratis, da se ljudi sjete svog hranitelja, a bilo ih je prilično, nešto manje nego u »Dalmatinki«, dvije tisuće obitelji!</p>
<p>Velika, diljem zemlje poznata trgovačka kuća NIRD d.o.o. iz Kaštela (nikad čuo!) postade strateški partner nekad uzorne i svjetski afirmirane tvornice konca Unitas. Tko nije čuo za perlgarn, heklgarn... svilene konce i goblene i, zamislite što se u Unitasu radi - vjerovali ili ne, sklapaju se bicikli. Kako je počela reforma tekstilne industrije, na koncu će proizvoditi automobile. Kupac »Dalmatinke« zove se La Distributrice (raspakiračica), pa će spretni talijanski trgovci uvoziti iz Italije recimo skupocjene »lamborghinije« i prodavati ih bogatoj klijenteli Sinja i Cetinske krajine!</p>
<p>I, na koncu, ovako uspješnu prodaju »Dalmatinke« trebalo bi i proslaviti. Ima jedan krasan ugostiteljski objekt, vlasništvo moje »Dalmatinke«, tik uz Peručku branu. Običaj je, kod nas vlaja, kad se mlada udaje, da se istakne barjak i na nj objesi živog pijetla i dvije debele vunene čarape! Pa kad gozba završi, neka naši prodavači, HFP-ovci, navuku čarape na glavu da ih narod ne prepozna. Neka se ipak čuvaju da pijetao ne kukurikne, jer će onda morati priznati svoje grijehe i zablude! </p>
<p>DAMIR KALAFATIĆ, umirovljenik</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="50">
<p>Djevojci iz ruke istrgnuli novčanik</p>
<p>ZADAR, 15. lipnja</p>
<p> – Nekoliko dana nakon što je jednoj 85-godišnjoj starici na zadarskoj gradskoj tržnici iz ruku istrgnut novčanik s osobnim dokumentima i novcem, isto se ponovilo i u petak oko 21.50. Dva su nepoznata muškarca Ivani Š. (24) iz ruku istrgnuli novčanik u kojemu je bilo svega stotinjak kuna i osobni dokumenti. Lupeži su krali i u mjestu Islam Latinski, provalivši u trgovinu »Krešimir«, vlasništvo Krešimira K. (23), iz koje su ukrali veću količinu suhomesnatih proizvoda i cigareta i oštetili vlasnika za 4000 kuna. Također je provaljeno i u obiteljsku kuću u Preku na otoku Ugljanu, vlasništvo Z. S. (72), iz koje je ukraden mobitel i ručna pila. Počinjena materijalna šteta je 2500 kuna.</p>
<p> Iste noći netko je provalio u hotelsku sobu u hotelu »Pinija« u Petrčanima kod Zadra. Iz sobe kojom se koristi I. H. (24), ukradene su sunčane naočale. Počinjena materijalna šteta je 1200 kuna. Djelatnici Pomorske postaje Policijske uprave zadarske u zadarskome su akvatoriju zatekli I. P. (47) kako sa svojom koćom lovi ribu na mjestu gdje je takva vrsta ribolova zabranjena. Mreža i ulovljena riba su mu oduzete, a protiv njega je podnesena kaznena prijava. U petak u 16.45 izbio je požar na jednom teretnom vozilu na cesti kod Jankolovice. Požar je izbio zbog kvara na instalacijama, a ugašen je u 17.10. J. Ž.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Bomba uz zgradu Muzeja u Županji</p>
<p>ŽUPANJA, 15. lipnja</p>
<p> – U blizini Zavičajnog muzeja »Stjepan Gruber« u Županji, u jutarnjim satima subote ophodnja PP Županja pronašla je minsko-eksplozivno sredstvo. Djelatnici Protueksplozijske zaštite PU Vukovarsko-srijemske utvrdili su da se radi o ručnoj obrambenoj bombi M-75, koju su preuzeli i uništili otklonivši na taj način neposrednu opasnost i za posjetitelje te ustanove. S. T.</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Pronašao mrtvo tijelo</p>
<p>ANDRIJAŠEVCI, 15. lipnja</p>
<p> – Stjepan R. iz Andrijaševaca dojavio je PP Vinkovci da je u Retkovcima, u Ulici J. J. Strossmayera br. 46, u pomoćnim zgradama obiteljske kuće u vlasništvu M. Rupčić koja se nalazi na privremenom radu u Njemačkoj, u subotnje jutro pronašao obješeno mrtvo tijelo nepoznate muške osobe. Obavljenim očevidom utvrđeno je da se radi o Franji R. (31) iz Andrijaševaca. Tijelo je zatečeno u stanju raspadanja i prevezeno na Odjel patologije OB Vinkovci gdje će biti izvršena obdukcija. S. T.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>»Nestao« automobil vrijedan 120.000 kuna</p>
<p> ŽUPANJA, 15. lipnja</p>
<p> – Ispred kbr. 16 u županjskoj Aleji Matice hrvatske, noću na subotu nepoznati počinitelji ukrali su osobni automobil »VW golf«, švicarske registracije BE-486370, vlasništvo Zdenka S. (37) iz Zagreba. Prema izjavi vlasnika »nestalo« vozilo vrijedi 120.000 kuna. Policija poduzima operativne mjere i radnje da bi otkrivala i kaznila počinitelja krađe. S. T.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="54">
<p>Ugovor o NEK-u Hrvatskoj ne jamči vlasnička prava </p>
<p>Prethodnim ugovorima, koji su svakako bili bolji za Hrvatsku, nismo imali obvezu zbrinjavanja otpada, a po novom imamo, čak i onog koji je proizveden u vrijeme dok Hrvatska nije uzimala struju NE. Sada je potpuno izvjesno da se NEK neće rješavati u paketu s granicama, već zasebno</p>
<p>Sporazum o NE Krško trebao bi se uskoro naći na sjednicama slovenskog i hrvatskog parlamenta, kako bi nakon potpisa ministra gospodarstva s Hrvatske i ministra okoliša sa slovenske strane, prošao ratifikaciju. Međutim po svemu sudeći to se uskoro neće dogoditi. </p>
<p>Također, Slovenska ljudska stranka na čelu s Francom Butom, cijeli je slučaj dovela pred slovenski ustavni sud i to iz razloga što ugovor navodno stavlja NEK u eksteritorijalni položaj. U posljednje su se vrijeme i neke hrvatske stranke, usprkos tome što je Sporazum prošao prvo čitanje u Saboru, zainteresirale za sve njegove stručne aspekte, pa su tako i oporbeni HSP, ali i HSS i HSLS organizirali okrugle stolove na temu Krškog. Stručnjaci jasno upozoravaju - Ugovor nije dobar i svaka međunarodna arbitraža bi bila bolje rješenje. I sam premijer Račan dao je naznake da bi se mogla angažirati međunarodna arbitraža za sva otvorena pitanja sa Slovenijom, a sada je i potpuno izvjesno da se NEK neće rješavati u paketu s granicama, već zasebno. </p>
<p>Stručnjaci, među kojima su prof. Marko Branica sa zagrebačkog Instituta Ruđer Bošković, upozoravaju na sigurnosni aspekt, o kojem se do sada nije javno govorilo. Jer, u slučaju havarije NEK-a nije regulirano što će se dogoditi s rijekom Savom, koja u svojoj najvećoj duljini teče kroz Hrvatsku. </p>
<p>Također, ne zna se, a sve, jasno, dolazi u obzir ukoliko ugovor bude ratificiran, kako će visokoradioaktivni nuklearni otpad biti prevezen do zemalja - Rusije ili Njemačke - gdje bi trebao biti razgrađen. Naime, upozorava prof. Branica, a s njime se slaže i prof. Esad Prohić, savjetnik Ureda predsjednika Republike za znanost, obrazovanje i zaštitu okoliša, nema infrastrukture koja bi izdržala prijevoz tog otpada do luke - ili Rijeke ili Kopra. </p>
<p>Jer, da bi se prevezla jedna tona takvog nuklearnog otpada, potrebno je oko njega staviti 20 tona sigurnosnog bloka. Teško je i zamisliti i jednu Hrvatsku (ali i slovensku) cestu koja bi taj teret izdržala. </p>
<p>No, možda najvažniji aspekt koji je u ugovoru nejasan, jest da on Hrvatskoj uopće ne jamči vlasnička prava nad NEK-om, već samo sudjelovanje u upravljanju elektranom. Po prethodnim ugovorima, koji su bili svakako bolji za Hrvatsku, nismo imali obvezu zbrinjavanja otpada, a po novom imamo, čak i onog koji je proizveden u vrijeme dok Hrvatska nije uzimala struju iz nuklearke. Drugo je pitanje skladištenja nisko i srednje radioaktivnog otpada, koji bi trebao završiti na Trgovskoj gori, udaljenoj samo 10 kilometara od granice s BiH. Trgovska gora odabrana je nakon što su stanovnici Moslavačke gore peticijom spriječili izgradnju skladišta u svom kraju. Lokacijske studije radila je Agencija za posebni otpad, koja se time bavi već 20 godina, no još se uvijek ne zna cijena tog posla. Kada se već govori o novcu, važno je reći da prema svim informacijama NEK posluje s gubitkom, te da se zapravo niti ne zna kolika bi bila tržišna vrijednost hrvatskog udjela u elektrani. Struja iz NEK-a koja bi hrvatskim dalekovodima trebala poteći 1. srpnja ove godine zadovoljila bi oko 18 posto energetskih potreba Hrvatske, no poznato je da je naša zemlja, nakon što je 1997. ostala bez struje iz NEK-a, kupovala električnu energiju na svjetskom tržištu po znatno nižoj cijeni nego što Slovenija cijeni struju iz Krškog. U svijetu još nije niti zabilježena praksa prodaje nuklearne elektrane, što bi, se, tvrde Banski dvori, moglo dogoditi ukoliko ugovor bude ratificiran. Upitna je i cijena po kojoj bi eventualno Rusija, koja je i promijenila zakon, te dozvolila uvoz visokoradioaktivnog otpada zbog zarade, tražila od Hrvatske i Slovenije da zbrine otpad. Poznato je da je bazen u sklopu elektrane u kojem se ta vrsta otpada čuva, gotovo pun (ne zna se točno stanje), te da će ga svakako trebati odande maknuti. Procjene govore da bi samo Hrvatska trebala platiti od 600 milijuna do nekoliko milijardi dolara za razgradnju visokoradioaktivnog otpada. </p>
<p>Tome jasno, treba pribrojiti i izgradnju skladišta na Trgovskoj gori, što je isto tako upitno, jer se Vlada u Sarajevu ima puno pravo pobuniti protiv smještanja niskoradioaktivnog otpada u blizinu njihove granice. Također, ne zna se niti koliko će daljnjih obveza Hrvatska preuzeti, ako se ide po načelu 50:50, jer je NEK u međuvremenu moderniziran, za što Slovenija otplaćuje kredite. </p>
<p>Koliki su troškovi vezani uz NEK govori i podatak da samo održavanje okoliša stoji 3,5 milijuna eura godišnje, a tvrtka koja to radi je u vlasništvu čovjeka koji sjedi u upravi elektrane.</p>
<p> Stoga bi bilo izuzetno važno napraviti pravu bilancu stanja u nuklearki, koliko što košta i koliko Hrvatska mora platiti. </p>
<p>Podsjetimo, nakon što je izgrađena nuklearka u Krškom, plan je bio, kada se krenulo u zajedničku izgradnju, izgraditi još jednu u Hrvatskoj, u mjestu Prevlaka kod Siska. Međutim, 1987. godine, Slovenija je na republičkoj razini donijela jednostranu odluku kojom se zabranjuje izgradnja nuklearnih elektrana u Sloveniji, ali se zabranjuje i slovenskim tvrtkama da grade nuklearke izvan Slovenije. Zahvaljujući lobiranju u tadašnjem saveznom parlamentu u Beogradu, i uz pomoć srpskih lobija koji su željeli ojačati srpske termoelektrane, Zakon je prihvaćen i na saveznoj razini i gradnja NE u Prevlaci je pala u vodu. </p>
<p>Nije za zanemariti i odredba Ugovora koja kaže da ukoliko NEK bude jednostrano zatvorena od strane Slovenije, Hrvatska i dalje mora zbrinuti razmjerni dio otpada. Vrlo se lako može dogoditi da Slovenci zatvore NEK pod pritiskom Austrije. Treba reći da je milijun austrijskih birača, potpisalo peticiju za zatvaranje češke nuklearke u Temelinu, koja je na približno istoj udaljenosti od Austrije kao i Krško. Stoga niti taj aspekt ne treba zaboraviti. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Tročlanoj obitelji za sedam dana ljetovanja treba najmanje 2600 kuna</p>
<p>Apartmanski i hotelski smještaj ove je godine poskupio u prosjeku dvadesetak posto, a spas su jedino otplate na kartice i čekove. Nude ih gotove sve agencije, ali po različitim uvjetima</p>
<p>Ove će godine osam posto Hrvata manje na ljetovanje. Tako barem tvrde u turističkim agencijama nakon zbrajanja prvih rezultata pred turističku sezonu. Koliko stoji ovogodišnje ljetovanje? Kako će ljetovati oni koji si to mogu priuštiti? Tražeći odgovor na to pitanje obišli smo zagrebačke turističke agencije i saznali - najbolje se prodaju najjeftiniji i najskuplji aranžmani, a sredina - teško. </p>
<p>Najjeftiniji aranžman pronašli smo u »Generalturistu« - sedam polupansiona u Svetom Jurju pokraj Senja u hotelu »Kalić« s jednom zvjezdicom, nekadašnjom C kategorijom, u terminu do 13. srpnja, s uključenom boravišnom pristojbom, košta 795 kuna. Doplata za puni pansion je 170 kuna ili 24,28 kuna dnevno, dijete do dvije godine noći besplatno, popust za dijete od dvije do šest godina je 50, a popust za dijete starije od šest godina na trećem ležaju je 20 posto. </p>
<p>Dakle, za sedam dana najjeftinijeg, više nego skromnog ljetovanja, prosječna tročlana hrvatska obitelj, samo za spavanje, dva obroka dnevno i put autobusom, potrošit će najmanje 2600 kuna. (Povratna autobusna karta Zagreb - Zadar stoji od 147 do 172 kune, ovisno o prijevozniku.)</p>
<p>Doda li se tome i prosječni izvanpansionski trošak domaćeg gosta od osam eura dnevno, ispada da »najjeftinije od najjeftinijih« ljetovanja na Jadranu s prosječnom hrvatskom plaćom od 3622 kune - ipak stoji velikih 3800 kuna.</p>
<p>Pritom treba imati na umu da je hotel »Kalić« najjeftiniji agencijski aranžman u posljednjih nekoliko godina. Tamo čak i kućne ljubimce primaju gratis kako bi privukli goste, a za usporedbu, prošle se godine u istom terminu najjeftinije ljetovalo u Veloj Luci u hotelu »Jadran« B kategorije - sedam polupansiona stajalo je 945 kuna. Kako je hotelski smještaj ove godine u prosjeku poskupio od 15 do 20 posto, za doista pristojno - ni preskromno, ni luksuzno - hotelsko ljetovanje s djetetom do 12 godina valja izdvojiti u srpnju ove godine i više od 6900 kuna. Sedam dana polupansiona, naime, u hotelima s tri zvjezdice prosječno stoji oko 2100 kuna, a u hotelima s dvije zvjezdice oko 1750 kuna. </p>
<p>Hotel »Puntamika« s tri zvjezdice u hotelskom naselju Borik kod Zadra u terminu od 22. lipnja do 20. srpnja stoji 2095, a hotel »Astarea« u Mlinima kod Dubrovnika također s tri zvjezdice, od 6. srpnja do 13. srpnja 2065 kuna. Hotel »Mlini« s dvije zvjezdice, primjerice, u istom terminu plaća se 1575, a hotel »Adria« s dvije zvjezdice u Veloj Luci između 6. i 20. srpnja 1765 kuna.</p>
<p>To je, dakako, zlatni prosjek, a može se proći i jeftinije. Zagrebački »Integral« u pothodniku kod Glavnog kolodvora u posebnoj akciji nudi sedam polupansiona u hotelu »Hrvatska« s dvije zvjezdice u Baškoj vodi po 1440 kuna od 22. lipnja do 13. srpnja, dok u najskupljem terminu - od 13. srpnja do 24. kolovoza - isti hotel stoji 1640 kuna. Hotel »Alem« s dvije zvjezdice u Baškom Polju u istim terminima u »Integralu« stoji 1300, odnosno 1460, a depadansa »Alem« 1165 i 1330 kuna.</p>
<p>Tročlana obitelj jeftinije može proći samo u kampu, jer oni u istim terminima dvije odrasle osobe, dijete i automobil koštaju oko 1100 kuna. U apartmanu se, dakako, može proći i jeftinije, naročito ako štedite na hrani i izvanpansionskoj potrošnji. Cijene trokrevetnih apartmana kreću se u srcu sezone od 3200 do 3800 kuna.</p>
<p>I tu se može proći povoljnije. »Zagrebtours«, primjerice, povoljno nudi kvalitetne apartmane »Zelena Punta« u Kukljici na Ugljanu. Svi su s telefonom, satelitskom televizijom i dobro opremljenom kuhinjom. Dvokrevetni, trokrevetni, četverokrevetni i peterokrevetni apartmani u terminu od 29. lipnja do 13. srpnja stoje 2155, 2490, 2825 i 3230 kuna, u terminu od 13. do 20 srpnja 2555, 2925, 3360 i 3755, a od 20. srpnja do 17. kolovoza 2960, 3360, 4000 te 4405 kuna.</p>
<p>Cijene soba, što najviše zanima mlade, ove se godine kreću u istim okvirima kao i lani, samo što su izražene u eurima. U Supetru na Braču, primjerice, dvokrevetna soba u hotelu s jednom zvjezdicom u srcu sezone, od 22. srpnja do 18. kolovoza, stoji 17, s dvije zvjezdice 23, a s tri 29 eura. U terminu od 6. do 22. srpnja i od 17. do 31. kolovoza iste sobe koštaju 15, 21 i 26 eura.</p>
<p>Skupljih je aranžmana koliko volite. Sedam polupansiona u dubrovačkom »Excelsioru« s pet zvjezdica od 30. lipnja do 29. rujna stoji 5110 kuna, najam kuće za četvero na pustim Kornatima od 13. srpnja do 17. kolovoza platit ćete 6370, a lovranska vila »Adela«, također za četiri osobe, cijelo ljeto po danu stoji 1700 kuna.</p>
<p>Kako to platiti? Većina agencija nudi otplatu na čekove ili kartice, ali po različitim uvjetima. Manje agencije u pravilu su fleksibilnije i nude povoljnije kreditne uvjete. Naprimjer, zagrebački »R.T.A.« iz Dugava, u Hribarovom prilazu 6a, ili »Adriatours«, na Rooseveltovom trgu 4, prodaju aranžmane na sedam rata čekovima bez kamata. »Kon Tiki Tours« u »Importanne galeriji« na Iblerovom trgu uz sedam rata čekovima svoje aranžmane prodaje i na tri rate karticom »Diners« odnosno četiri rate »American Expressom«, sve bez kamata. </p>
<p>U »Kolumbo travelu« u Berislavićevoj 16 može se plaćati i na sedam rata čekovima i šest obroka karticama bez kamata. »Mediaturist« svoje aranžmane nudi na sedam rata čekovima, s time da na prvih pet ne obračunava kamatu, a na 6. i 7. ratu ipak će zaračunati tri posto kamate. »Croatia Express« sve prodaje na šest jednakih rata čekovima te na četiri rate »Dinersom«, »Amexom« i »Visom«, sve bez kamata. </p>
<p>»Integral« iz Pothodnika nešto je nepovoljniji - sve uplate do 30. lipnja dat će na šest rata čekovima, ali na sve obroke koji dospijevaju na naplatu nakon polaska na put zaračunat će tri posto obračunskih troškova. Aranžman možete kupiti i na četiri obroka »Amexom« ako ga uplatite do 30. lipnja, a opet će na sve rate nakon polaska na put naplatiti tri posto kamate. Nakon 30. lipnja moguća su četiri jednaka obroka čekovima i tri rate Amexom, s tri posto kamata na sve rate nakon odlaska na put.</p>
<p>Od velikih agencija u kreditiranju je najpovoljniji »Globtour«. Ako je ukupna cijena aranžmana veća od 6000 kuna, aranžman se može platiti na šest jednakih rata čekovima ili karticom »American Express« bez kamata, a aranžmane od 1000 kuna naviše i potrošačkim kreditom kartice »American Express« do 24 rate. Godišnja kamata je 13 posto. U »Kompasu«, među ostalim, aranžmane prodaju na četiri jednaka mjesečna obroka čekovima i »Americanom«, s tim da samo 3. i 4. obrok, po 20 posto cijene aranžmana, idu na naplatu nakon polaska na put, a na te dvije rate zaračunavaju tri posto obračunskih troškova. Aranžmani se mogu platiti i na tri jednaka obroka čekovima ili »Amexom«, a na svaki obrok nakon polaska na put opet naplaćuju po tri posto kamate.</p>
<p>»Atlasairtoursu« je nešto nepovoljniji. Tamo aranžmane daju na šest jednakih mjesečnih rata karticama »Diners« i »American Express«, ali na sve rate nakon polaska na put zaračunavaju pet posto kamata. Čekovi građana 'igraju' na šest rata - s tri 3 posto kamata na sve rate nakon polaska. Ako se aranžman plaća sa četiri čeka, kamata na rate nakon polaska je dva posto.</p>
<p>»Generalturist« nudi najširu, ali ukupno i najnepovoljniju lepezu kreditiranja. Aranžmani se tamo mogu platiti »Dinersom« na četiri i šest rata, ali na svaku ratu naplaćuju 1,5 posto manipulativnih troškova. Svi aranžmani od 9000 kuna tamo se obročno mogu platiti Dinersom na 12 rata. Godišnja kamata je 8,88 posto - plaća se u prvoj rati -ali na svaku ratu dodaju još i 1,5 posto manipulativnih troškova. Kad se sve obračuna, »Dinersovi« krediti uz kamatu od 8,88 posto nepovoljniji su ne samo od »Amexovih« uz 13 posto godišnje kamate, već i od »MasterCardovih« potrošačkih kredita uz 13,99 posto kamate godišnje. Na primjer, aranžman vrijedan 10.000 kuna kreditom »MasterCarda« na 12 mjeseci ukupno ćete platiti 10.757,76, a Dinersom 11.037,84 kuna. </p>
<p>Aranžmani se u »Generalturistu« mogu platiti i čekovima na šest rata - 60 posto prije puta i 40 posto na dva čeka nakon puta, a na te posljednje dvije rate zaračunavaju dva posto kamate. U »Generalturistu« svoj odmor možete platiti i potrošačkim kreditom »MasterCard« - do šest obroka kamata je 9,99, a od sedam do 24 obroka 13,99 posto. Plaćate li »Americanom« ili »Visom«, 30 posto aranžmana plaća se po rezervaciji, a ostatak obvezatno do 14 dana prije puta.</p>
<p>»Integral«, »Kompas« i »Adriatours« umirovljenicima ipak odobravaju pet posto popusta na aranžmane iz kataloga, uz predočenje odreska o mirovini. U »Adriatoursu« taj popust vrijedi samo za aranžmane bez prijevoza, a u »Kompasu«, uz pet posto popusta na aranžmane iz kataloga »Ljeto - Hrvatska, Slovenija i Austrija«, umirovljenicima će obračunati i sedam posto popusta na aranžmane iz kataloga »Mediteran - Grčka, Španjolska, Tunis i Turska«, ali samo za polaske do 4. srpnja i poslije 27. kolovoza.</p>
<p>No, na mladence misle samo u »Kompasu«. Uz predočenje vjenčanog lista ne starijeg od tri mjeseca mladenci će dobiti 5 posto popusta na sve aranžmane iz kataloga 'Hrvatska, Slovenija, Austrija«, a za ljetovanja iz kataloga »Grčka, Španjolska, Tunis, Turska« - sedam posto popusta.</p>
<p>Sobu, apartman ili kuću možete iznajmiti i putem »Plavog oglasnika« - 20 do 30 posto jeftinije. No, problem može nastati kad stignete na odredište i shvatite da apartman ne izgleda baš onako bajno kako su vam ga opisali ili da ste akontaciju poslali »privremeno nestaloj« osobi koja vam je »povoljno« iznajmila zapravo nepostojeći apartman. To, dakako, nije pravilo, ali ta vam utjeha neće mnogo značiti kad se usred ljeta s djecom i teškim koferima u ruci nađete u prepunom mjestu. A noć pada...</p>
<p>Igor Michieli</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>U dva dana državni će proračun izgubiti 120 milijuna kuna </p>
<p>Hrvatska carina dnevno u korist državnog proračuna naplati oko 60 milijuna poreznih, carinskih i trošarinskih prihoda. Budući da zbog štrajka, u četvrtak i petak carinici neće normalno raditi, država će pretrpjeti velike izravne, i još veće neizravne materijalne štete s obzirom da carinici kolone na graničnim prijelazima najavljuju na samom početku turističke sezone. </p>
<p>»Carinicima nitko ne može zabraniti da rade i primjenjuju sve svoje zakonske ovlasti, u skladu kojima ćemo postupati i tijekom štrajka u četvrtak i petak. Ako se Vlada i dalje bude oglušivala na naša traženja, carinici će štrajkati svaki tjedan«, najavljuje predsjednik Carinskog sindikata Hrvatske Željko Popović.</p>
<p>On napominje kako se carinski posao osniva na velikom iskustvu na temelju kojeg u normalnim okolnostima carinik selektivno procjenjuje koje je vozilo sumnjivo pa ga treba pregledati. U četvrtak i petak pregledavat će se svako vozilo što će posebno u kamionskom prometu prouzročiti velike gužve. </p>
<p>Popović naglašava da se nada da Vlada neće na štrajk carinika odgovoriti silom, no kaže da ga ništa ne bi čudilo, budući da ni gotovo tjedan dana nakon objave štrajka nitko iz Vlade i Ministarstva financija nije ni na koji način reagirao niti se obratio sindikatu. </p>
<p>Teoretski, ističe predsjednik CSK-a, štrajk bi se mogao izbjeći kad bi ministar financija Mato Crkvenac potpisao dokumente kojima bi se carinicima povećale plaće i vratio dodatak na posebne uvjete rada, koji im je prošle godine oduzet uz Crkvenčevo obećanje da je to samo privremeno. </p>
<p> Tijekom proteklih tjedan dana sindikat je pokušao kontaktirati ravnatelja Carinske uprave Antona Uljara koji se, kaže Popović, također oglušio na te pozive.</p>
<p>»Ministar financija ne shvaća ozbiljnost situacije. Vlada je započela proces kolektivnog pregovaranja, ali ga Crkvenac nije nastavio tamo gdje je trebao. Očito je sustav odgovornosti u Vladi poremećen«, zaključuje Popović. Otkriva kako odgovorni u Ministarstvu financija očito ne shvaćaju ozbiljnost carinskog posla. Kao primjer navodi nedavno postavljenog šefa jedne carinarnice koji je na tu funkciju došao s posla šefa samoposluživanja, dakako bez i jednog dana iskustva u carinskoj službi. </p>
<p>»Zbog takvih pojava, kao i malih plaća neki su carinici skloni korupciji. Kad bi carinicima porasle plaće, korupcija bi bila svedena na najmanju moguću mjeru«, priznaje Popović i tvrdi da sindikat ne želi zastupati carinike koji su umiješani u neke ilegalnosti, te da će se za prava carinskih službenika boriti isključivo zakonom predviđenim sredstvima. Podsjetimo, prosječna plaća carinika je 2993 kune, što je osjetno manje od plaća u drugim državnim sektorima, primjerice policiji.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>O strateškim robnim zalihama odlučuju Zakon i Vlada</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – Hrvatska Vlada utvrdila je konačnu verziju zakona o strateškim robnim zalihama po kojemu bi se te zalihe koristile isključivo za osnovnu opskrbu stanovništva u doba rata, velikih prirodnih nepogoda ili ekoloških katastrofa. </p>
<p> Robne se zalihe, izričita je odluka Vlade, ne bi mogle koristiti za otklanjanje poremećaja i nestabilnosti na tržištu. Mogle bi se pak koristi za slanje žurne pomoći drugim državama kad ih pogode katastrofe, te kad hrvatske snage sudjeluju u inozemnim mirovnim i humanitarnim operacijama. </p>
<p> Robne zalihe činile bi osnovni poljoprivredni i prehrambeni proizvodi poput žitarica, mesa i mesnih konzervi, šećera, meda, konzerviranog povrća, dječje hrane. U zalihama bi se čuvali i naftni derivati, građevni materijal i sredstva za obnovu.</p>
<p> Za popunu roba prema bilanci strateških robnih zaliha kroz pet godina trebat će oko 600 milijuna kuna. Sredstva bi se osiguravala iz državnog proračuna, od zakupnine skladišta i najma opreme robnih zaliha, te od viška prihoda ostvarenog iz poslovanja robnim zalihama prethodnih godina. </p>
<p> Robnim zalihama upravljala bi Vlada koja bi jednom godišnje Saboru podnosila izvješće o njihovu stanju. Vlada bi donosila i bilancu strateških robnih zaliha, u kojoj bi odredila vrstu i količinu roba i njihov teritorijalni razmještaj koji bi bio državna tajna. </p>
<p> Po programu robnih zaliha iz 1999., u zalihama su se čuvale robe dostatne za osnovnu opskrbu oko 50.000 građana za 15 do 60 dana. </p>
<p> Upravne, stručne i gospodarske poslove oko zaliha obavljalo bi Državno ravnateljstvo za robne zalihe čiji bi se ustroj i djelokrug propisao posebnim zakonom. Ravnateljstvo, dakle, više ne bi bilo u sastavu Ministarstva gospodarstva, nego bi bilo samostalno. Radi nadzora nad upravljanjem robnim zalihama, Hrvatski sabor bi osnovao Savjet za robne zalihe u kojem bi bila tri saborska zastupnika i dva ugledna gospodarska stručnjaka. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="58">
<p>Sanader smijenio Pašalića: Kraj sukoba ili početak raskola?</p>
<p>Za Pašalićevo je razrješenje glasalo 55 članova Središnjeg odbora HDZ-a dok ih je 37 bilo protiv / Za v.d. ravnatelja Zaklade izabran je Nevio Šetić, a umjesto Jose Škare za glavnog tajnika HDZ-a izabran je Branko Vukelić / Andrija Hebrang poručio Pašaliću pred svim nazočnima da je on »zlo HDZ-a i da ga treba odstraniti ne samo iz Zaklade, već i iz stranke«</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – Kao što je i najavljivano, gotovo dva mjeseca nakon što je ponovno izabran za predsjednika HDZ-a, dr. Ivo Sanader je uspio u subotu smijeniti dr. Ivića Pašalića s mjesta ravnatelja Zaklade Hrvatskog državnog zavjeta, a na njegovo je mjesto kao v.d. ravnatelja izabran Nevio Šetić. </p>
<p>Za Pašalićevo je razrješenje glasalo 55 članova Središnjeg odbora, dok ih je 37 bilo protiv, a na izravno pitanje upućeno Sanaderu, koji je razlog smjene Pašalića, ovaj je odgovorio da je to zato što je »Zaklada korištena u pokušajima vođenja paralelne politike u stranci«.</p>
<p> Joso Škara, donedavni glavni tajnik HDZ-a, nije formalno razriješen, ali je za novog glavnog tajnika izabran Branko Vukelić, bivši gradonačelnik Karlovca, dok je za zamjenika glavnog tajnika izabran Vlado Kurečić. Za zamjenika predsjednika Središnjeg odbora u subotu je izabran Vladimir Šeks, nova tajnica Središnjeg odbora je Ivana Sučec-Trakošćanec, dok je glavni urednik Glasnika HDZ-a Božo Biškupić. S neskrivenim osjećajem trijumfa Sanader je na konferenciji za novinare izjavio kako HDZ ima snage i nove ljude za predstojeće izbore na kojima će, ponovio je, osvojiti vlast, a izvijestio je hrvatsku javnost kako je Središnji odbor donio političku odluku da se novac s paralelnog računa Zaklade Hrvatskog državnog zavjeta, koja će se u buduće zvati »Zaklada dr. Franjo Tuđman«, prebaci na račun državnog proračuna za školovanje djece, u prvom redu branitelja. </p>
<p>Sanader je poručio i svima kojima ove subotnje odluke možda i nisu »dobro sjele« da prihvate sve što je odlučeno na sjednici Središnjeg odbora, ali na izravni upit ima li možda naznaka da »poražena« struja neće prihvatiti odluke, Sanader je smirivao loptu rekavši da su mu neki ljudi već sami dali »izraze lojalnosti«, ali nije želio precizirati o kojim je ljudima riječ. </p>
<p>No, kako doznajemo od ljudi koji su bili nazočni burnoj sjednici Središnjeg odbora, Pašalićeva je opcija već na početku sjednice tražila verifikaciju mandata, da se vidi tko uopće sjedi na toj sjednici. No, Sanader je odbio zahtjev iz Pašalićevog tabora da se verificiraju mandati svih nazočnih na sjednici, a »Pašalićevci« smatraju da je sjednici bilo nazočno osam ljudi iz HDZ-ovih koordinacija te četiri iz Zajednice »Katarina Zrinska«, koji nisu legalno izabrani, ali i Đuro Perica kao predsjednik Zajednice utemeljitelja »Franjo Tuđman« kojemu je već istekao mandat. </p>
<p>Sjednica Središnjeg odbora HDZ-a je već u ranim jutarnjim satima započela sukobom oko verifikacije mandata nazočnih, a Pašalićeva struja tvrdi da je u cijelom dvomjesečnom procesu od izbornog sabora stranke do konstituirajuće sjednice Središnjeg odbora, predsjednik Sanader cijelo vrijeme svjesno kršio stranački statut i pravilnik. Također bivši tajnik Joso Škara, iako je bio nazočan na sjednici kao gost, nije imao pravo glasati. </p>
<p>Pašalićevci tvrde i da je Sanader doveo još dvadesetak gostiju kako bi mu služili kao glasački stroj, ali prema sudu svih nazočnih unatoč vrlo polemičnih tonova i burne atmosfere, nije se išlo ni na kakvo izazivanje ekscesa. </p>
<p>Unatoč tome što su pojedini članovi Središnjeg odbora željeli govoriti na sjednici, Sanader im to nije dopuštao, a kad su se konačno izborili za riječ, Sanader je pozvao na glasanje tako da se prekine rasprava. Kako doznajemo, u kritici prema razriješenom Pašaliću, najžešće i najradikalnije je nastupio potpredsjednik HDZ-a dr. Andrija Hebrang, poručujući mu pred svim nazočnima da je on »zlo HDZ-a i da ga treba odstraniti ne samo iz Zaklade, već i iz stranke«. Prisutni se slažu da je upravo Hebrang zadao »najniže« udarce Pašaliću, dok je istovremeno jedan od najodanijih Sanaderovih suradnika Vladimir Šeks cijelo vrijeme sjednice šutio. </p>
<p>Branimir Lukšić navodno je optužio Sanadera da je suradnik Udbe, na što je predsjednik HDZ-a stavio na glasovanje prijedlog da se u HDZ-u zabrani uporaba riječi Udba i KOS.</p>
<p>Inače u povodu 13. obljetnice osnutka stranke, u predvorju Središnjice HDZ-a otkrivena je bista dr. Franje Tuđmana. Bistu je otkrila unuka prvog hrvatskog predsjednika, a nazočan je bio i sin Stjepan. Sanader je kazao da je HDZ ponosan što može slijediti put Franje Tuđmana, te je odbacio ocrnjivanja i klevete koje se u posljednje vrijeme čuju na račun Tuđmana. </p>
<p>Po prvi puta od osnutka HDZ-a novinari su izbačeni na ulicu. Naime, zaposleni u Glavnom tajništvu ispričavali su se novinarima koji su pristizali da se radi o nalogu predsjednika HDZ-a Sanadera, a novinare je neposredno prije otkrivanja Tuđmanove biste, a nakon konzultacija sa Sanaderom, u Središnjicu HDZ-a pustio Branimir Glavaš. </p>
<p>Tako je, dakle, Središnji odbor podržao Sanaderov prijedlog o političkoj detronizaciji Pašalića, no mnogi promatrači procjenjuju da će tek sada doći do otvorenog sukoba i velikih podjela, a oni najradikalniji čak procjenjuju da bi moglo doći i do rascjepa u HDZ-u!</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Sisački političari u ribolovu</p>
<p>SISAK, 15. lipnja</p>
<p> – Da političari ne love samo u mutnom, potvrdio je njihov športski susret održan na rijeci Kupi u Sisku gdje su odmjerili snage i umijeće u ribolovu. Bio je to, inače, tradicionalni susret i druženje predstavnika političkih stranaka Grada Siska na kojem se natjecalo šest političkih stranaka. </p>
<p>Osim sve očitijeg natjecanja i nadmetanja u »političkim vodama«, ribičkom strpljivošću, ali i znanjem, potvrdilo se da HDZ svojim dugogodišnjim iskustvom zna iskoristiti i političku strategiju lova velikih riba, tako da je u jakoj konkurenciji osvojio prvo mjesto. Pojedinačni »politički« mamci bili su najbolji kod Mije Didovića iz HDZ-a, potom Miše Minanova iz HSP-a, te Darka Pavlaka iz HDZ-a koji već godinama obilazi najskrivenije i najbolje ribičke pozicije na rijeci Kupi odnosno u gradu Sisku u kojem je do nedavno bio gradonačelnik. Drugo mjesto pripalo je HKDU, treće HNS, četvrto HSP, peto SDP a šesto, ne računajući izvučene trklje i štapove, DC.</p>
<p>Iako se na odmjeravanje snaga nisu odazvali predstavnici svih političkih stranaka nazočne je najviše razočarao nedolazak predstavnika sisačke Hvidre. </p>
<p>Gradonačelnik Siska Dinko Pintarić uručio je priznanja, medalje i pehare najsretnijim odnosno najspretnijim političkim ribolovcima nakon čega su na red došli kotlići i fiš-paprikaš. D. P.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Mesić: U koaliciji nema sukoba, nego samo razlika u mišljenjima</p>
<p>Da je u koaliciji došlo do sukoba osobno je mišljenje Mate Arlovića a ne SDP-a ili stranačkog vodstva, poručio je hrvatski Predsjednik u pauzi druženja s građanima na Pantovčaku</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – Aktualni sukob u petorki i najave saborskog potpredsjednika SDP-ovca Mate Arlovića kako je to naznaka prijevremnih izbora predsjednik Stjepan Mesić smatra njegovim osobnim stavom. »To je mišljenje Mate Arlovića a ne SDP-a ili stranačkog vodstva. Mislim da se ne radi o sukobu, već o određenim različitim mišljenjima što ne mora značiti odmah da je riječ o sukobu. A upravo to se događa, čim u petorki netko izađe sa svojim stavom to se odmah smatra sukobom«, kazao je novinarima ove subote, u pauzi druženja s građanima na Pantovčaku, predsjednik Mesić. </p>
<p>Arlović je, podsjetimo, ocjenio nedopustivim da koalicijski partneri, radi podilaženja biračima, neodgovorno probijaju proračun. U srijedu su, naime, HSLS, HSS i HNS bili suzdržani prilikom glasovanja o izmjenama Vladinog prijedloga Zakona o otocima čije bi neprihvaćanje značilo probijanje državnog proračuna, a Arlović je to ocjenio, među ostalim, tihom koalicijom s HDZ-om. Predsjednikov je komentar na to: »Vjerojatno je Mato Arlović izvukao zaključak iz jednog slučaja gdje je možda došlo do različitih stavova unutar odbora ili Sabora. No to još ne znači da su se stranke drukčije povezale ili izašle iz jedne koalicije da bi stvarale drugu. Mislim da su to ipak samo zaključci pojedinaca«. Sukobe o petorki predsjednik je i ovim povodom usporedio sa »stanjem u strankama koje se tuku na svojim skupovima a tvrde da su u izvanrednim odnosima« aludirajući neizravno na najjaču oporbenu stranku HDZ. </p>
<p>Šef države stvarnim problemom smatra stanje u gospodarstvu i ponavlja: »Puno je problema, treba što prije zahuktati hrvatski privredni stroj, a ima prijedloga koji to mogu omogućiti. Pripremljena je regulativa koja može motivirati strani kapital da dođe u Hrvatsku, a dogovorili smo da se u područjima stradalima u ratu ili na otocima omogući otvaranje slobodnih zona čime ćemo privući novu tehnologiju i povećati zaposlenost. U tome trebamo koristiti tuđa iskustva i to je u Vladi prošlo pa očekujem brže zapošljavanje već od ovog ljeta«.</p>
<p>Na novinarski upit prokomentirao je i Sporazum o granici sa Slovenijom. Smatra da je raspravama u stručnim i u političkim krugovima trebalo pripremiti parafiranje tog Sporazuma i pojašnjava: »Tad bi se sve lakše riješilo, uz male modifikacije potpisanog to bi, pretpostavljam, moglo proći. Ali, mi sa Slovenijom sva otvorena pitanja ne možemo rješiti u paketu. Sad se vidi da treba ići od najtežih pitanja ka lakšima ili obratno, ali se mora sjesti za stol i razgovarati. Nikako nije dobro da se obje strane ukopaju u svojim stavovima jer tada nema pomaka. Ako obje strane priznaju da Sporazum sada nije za potpis – jer je hrvatska javnost i politička i stručna protiv toga – treba sjesti za stol i vidjeti što se može učiniti. Prije nego uđemo u Europu, mi te probleme moramo riješiti«.</p>
<p>Koliko će najavljeno poskupljenje energenata opteretiti budžet hrvatskih građana, predjednik zasada ne može komentirati s obzirom da nema dostatne pokazatelja. Stoga se, kazao je, oslanja na poruke s relevantnih adresa kako to neće teže opteretiti kućne blagajne. »Ako je tako, bit će u redu jer energenti poskupljuju i svijetu pa mogu i kod nas. Ali, neće biti dobro ako to bude prevelik udar građanima«, poručio je predsjednik Mesić ove subote. </p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Vlada općinama i gradovima nameće nove obveze, ali ne šalje novac </p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – »Zbog izmjena brojnih zakona i novih obaveza koje se jedinicama lokalne uprave i samouprave nameću usred godine, a da za to nisu predviđena sredstva iz proračuna, u funkcioniranju lokalnih vlasti stvaraju se sve veći problemi. Tako je, na primjer, s obvezom lokalne uprave da podupire protupožarnu zaštitu, vodi katastar vodova i instalacija, ili sa obvezom zbrinjavanja komunalnog otpada«, upozorio je Dragutin Lesar, zamjenik župana Međimurske županije u subotu, na HNS-ovom okruglom stolu o funkcioniranju lokalne uprave i samouprave. Zaključke sa tog skupa stranka će pretočiti u prijedloge izmjena propisa o lokalnoj upravi i samoupravi, najavljeno je.</p>
<p> Prema njegovim riječima, zbog nepostojanja međuresorske suradnje predstavnici lokalnih vlasti često su prisiljeni jednome ministarstvu objašnjavati što traži neko drugo, dijelom i zbog toga što su propisi u velikoj mjeri neusklađeni sa stanjem u praksi. Kao primjer za to Lesar je istaknuo činjenicu da je jedinicama lokalne vlasti Zakonom o lokalnoj upravi dopušteno da određuju radno vrijeme ugostiteljskih objekata i ljekarna na svome području. No, kako za to trebaju dozvole drugih tijela, česta je situacija da općina određenu ljekarnu radi njenog položaja predloži za noćno dežurstvo, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje taj prijedlog odbije. Drugi je primjer obveza općina da sudjeluju u organizaciji primarne zdravstvene zaštite na svome području, što je gotovo nemoguće provesti obzirom da je taj sustav u međuvremenu privatiziran.</p>
<p>Zlatko Koračević, načelnik općine Bednja rekao je kako je postojeća kadrovska struktura u lokalnoj vlasti neefikasna, ali ne postoje zakonske pretpostavke da se taj problem riješi. On je istaknuo kako bi mjesni odbori mogli biti jedna od važnijih poluga vlasti. No, izbor članova odbora preko stranačkih lista smatra lošim rješenjem, jer se u praksi može dogoditi da izabrani predstavnici ne pokrivaju čitavo područje općine.</p>
<p>Na lokalnu upravu prenesene su i obaveze financiranja osnovnih škola i ustanova za predškolski odgoj. Uz predstavnike lokalnih vlasti, okruglome stolu nazočila je i predsjednica stranke Vesna Pusić, te saborski zastupnik Srećko Bijelić, a pitanje funkcioniranja lokalnih vlasti privuklo je samo - dvoje novinara.</p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Sergej Morsan novi predsjednik zagrebačkog DC-a</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – Gradska organizacija Demokratskog centra održala je u subotu svoju prvu konvenciju na kojoj je za predsjednika umjesto dosadašnjeg Joška Morića kao jedini kandidat izabran Sergej Morsan, nekadašnji ministar turizma i veleposlanik u Španjolskoj, a za zamjenicu predsjednika prof.dr. Marina Ivanišević. </p>
<p>Izabrano je i 20 članova Gradskog odbora, u koji ulazi i 15 predsjednika organizacija gradskih četvrti, Nadzorni odbor, Sud časti, a konstituirano je i Predsjedništvo GO DC–a. U svom govoru, Morsan je istaknuo da je DC razumna politička stranka centra koja svojoj sposobnošću i stručnošću nudi alternativu koju građani trebaju prepoznati. </p>
<p>Na konvenciji je govorio i predsjednik stranke Mate Granić koji je rekao da je DC ozbiljna i zrela stranka koja teži uspjehu na parlamentarnim i lokalnim izborima kako bi mogla bitno utjecati na političku scenu Hrvatske. »Naš cilj je moderna i demokratska hrvatska država i stvaranje poduzetničke atmosfere radi privlačenja domaćih i stranih ulaganja. Od jeseni krećemo u ozbiljnu predizbornu utakmicu, a cilj nam je osvajanje oko 10 posto glasova«, rekao je Granić dodavši da polet, snagu i kvalitetu DC–u daje velik broj žena među članstvom.</p>
<p>Zamjenica predsjednika DC–a Vesna Škare–Ožbolt spomenula je da DC želi aktivirati građane među kojima vlada pasivnost i apatija, nudeći konkretna rješenja i programe za ostvarenje boljeg života.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Rojs: Tuđman i Šušak bili su otrovani!</p>
<p>Ante Prkačin je po prvi put »otkrio« da su dragovoljci HOS-a 6. 11. 1991. u Crnoj Gori minirali prugu Beograd-Bar, kako bi crnogorskim rezervistima i JNA bila onemogućena dostava oružja</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> - U dvorani »Globus« na Zagrebačkom velesajmu u subotu je održana 1. konvencija hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata. Konvenciji je nazočilo 300-injak izaslanika iz svih udruga članica Republičke koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata.</p>
<p> U ime organizatora Slavica Hruškar, predsjednica Nezavisnih dragovoljaca Hrvatske, upozorila je izaslanike neka ne zvižde nazočnom ministru hrvatskih branitelja Ivici Pančiću, već premijeru Račanu i predsjedniku Mesiću koji se nisu odazvali pozivu na konvenciju.</p>
<p> Prvi dio konvencije protekao je u pozdravnim govorima predstavnika parlamentarnih stranaka i udruga koje nisu članice Republičke koordinacije. Saborski zastupnik HDZ-a Ljubo Ćesić Rojs, govoreći ispred Udruge hrvatski ponos i čast, što ju je osnovalo 12 generala HV-a koje je 2000. umirovio predsjednik Mesić, izmamio je najviše ovacija i pljeska. </p>
<p>On je upozorio da je Hrvatska danas »obezglavljena«. Da dragovoljci trebaju slijediti nauk prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Da se trebaju udružiti i na parlamentarne izbore izići s vlastitom listom. U zanosu, Ćesić je kazao da čvrsto vjeruje kako su pokojni predsjednik Tuđman i ministar obrane Šušak, otrovani jer da »nije moguće da su obojica imali rak na istom mjestu...«.</p>
<p>Ministar branitelja Ivica Pančić, govorio je pomirljivo, pozdravljajući inicijativu udruživanja svih dragovoljačkih udruga, »bez obzira« što kako je rekao »sve vlade u svijetu žele da su slične udruge razjedinjene«.</p>
<p> Umirovljeni general Miljenko Filipović, potpredsjednik Udruge branitelja »Gojko Šušak«, optužio je Pančićevo ministarstvo da je ono širilo famu o lažnim invalidima, te to Ministarstvo nazvao »ministarstvom progona branitelja«.</p>
<p>Ante Prkačin, član radnog predsjedništva 1. konvencije hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, govorio je o doprinosu HOS-ovaca u Domovinskom ratu, te po prvi put »otkrio« da su dragovoljci HOS-a 6. 11. 1991. u Crnoj Gori minirali prugu Beograd-Bar, kako bi crnogorskim rezervistima i JNA bila onemogućena dostava oružja. Istaknuo je da su HOS-ovci početkom listopada 1991. »srušili kninsku prugu«.</p>
<p>Založio se za ujedinjavanje dragovoljaca, kako bi nerevolucionarnim metodama ostvarili svoja prava zbog kojih su se 1990/91. i odazvali pozivu obrane Domovine.</p>
<p>Predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, Tomislav Merčep, za većinu problema, optužio je bivšu HDZ-ovsku vlast, u kojoj je bilo kako je rekao »dosta komunista i udbaša«. Za ministra Pančića kazao je da je »pošten čovjek« koji ima dosta problema s ljudima iz vladajuće koalicije, kako bi se uspješnije izborio za prava branitelja i njihovih obitelji.</p>
<p>Na kraju pročitano je i 13 zaključaka 1. konvencije u kojima se između ostalih traži promjena postojećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, realizacija ratne odštete od agresora na RH, ustanovljavanje posebnog odličja za dragovoljca Domovinskog rata, zakonsko izjednačavanje prava dragovoljaca Domovinskog rata s pravima ostalih hrvatskih branitelja itd.</p>
<p>Pjevač Niko Bete podigao je na noge izaslanike pjesmom o generalu Gotovini, čime je skup i završio. </p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Strpljenje HSS-a ima kraja</p>
<p>HSS-u se neće moći prišiti da je destabilizirajući faktor koalicije, no »to je bilo danas, a što će biti sutra, vidjet ćemo«, kazao je Tomčić</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – »Ako je netko očekivao da će HSS danas govoriti o nekim novim koalicijama, prevario se«, kazao je predsjednik HSS-a i Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić, po završetku sjednice Glavnog odbora te stranke u subotu u Zagrebu. Tomčić je nastavio kako se HSS-u neće moći prišiti da je ta stranka destabilizirajući faktor koalicije, no kako je kazao, »to je bilo danas a što će biti sutra, vidjet ćemo« jer, kako je rekao, strpljenje HSS-a ima kraja.</p>
<p> Članovi Glavnog odbora većinu svoje sjednice su posvetili analizi aktualne političke situacije te je zaključeno kako će ta stranka u koaliciji uskoro pokrenuti pitanje novih aktivnosti te intenzivnijeg i sustavnijeg rada. Tomčić je naglasio da među koalicijskim partnerima ima premalo međusobnih koordinacija i razgovora, a to se odnosi i na predsjednike stranaka i na predsjednike klubova zastupnika u Saboru. Kaže, kako HSS nije zadovoljan što se neki važni projekti za koje se oni zalažu, kao što su strategija poljoprivrede, Zakon o poticajima i potporama u poljoprivredi, koncepcija odgoja i obrazovanja, ne nalaze na dovoljno adekvatnom mjestu u Vladi već su i dalje »u debelim ladicama u Vladi«, ističe Tomčić. Također je najavio da će njegova stranka insistirati da se ta pitanja stave na dnevni red parlamenta prije ljetne stanke koja će biti 15. srpnja. </p>
<p>Što se pak tiče optužbi predsjednika Kluba SDP-a Mate Arlovića da HSS zajedno sa HSLS-om i HNS-om stvara tihu koaliciju i probija državni proračun suzdržanim glasanjem o Zakonu o otocima, Tomčić kaže kako je to marginalna financijska tema kojom se Glavni odbor nije bavio. »Mostarine preko Krčkog mosta bi koštale četiri do pet milijuna kuna a ne 20, te su izjave na tu temu ishitrene kao i one o rebalansu proračuna«. HSS-ovci su na sastanku izrazili nezadovoljstvo što Vlada presporo ulazi u konkretne gospodarske poslove te što nema dovoljne koordinacije među partnerima. Tomčić je slikovito rekao: »Kakvo je to koordiniranje kad još nemamo ravnatelje tajnih službi, čelne ljude u HFP-u i HZZO-u«. </p>
<p>Komentirajući ispitivanje javnog mnijenja, po kojima je popularnost koalicije opala, predsjednik HSS-a kaže kako ga to ne čudi, te kako su rezultati upozorenje javnosti da je koalicija usporila rad i da je neuspješna u rješavanju problema koje treba riješiti. </p>
<p> Inače, na Glavnom odboru je promijenjen i Statut stranke po kojem sada Predsjedništvo HSS-a broji 20 članova, Glavni odbor oko 120, a Skupština preko tisuću. Najvažnija promjena u Statutu, prema riječima predsjednika Tomčića, je ozbiljna decentralizacija same stranke jer je formirano pet regionalnih organizacija koje će koordinirati rad na terenu, a čiji će se predsjednici birati na Glavnom odboru. Također povećana je uloga tog tijela. Statut je na sjednici u subotu prihvaćen većinom glasova.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Ipak nastavak gradnje »istarskog ipsilona«</p>
<p>Dioničko društvo Dina-Istra snizilo gotovo 15 posto cijenu gradnje zapadnog kraka »istarskog ipsilona«, što je bio jedan od uvjeta Vlade odnosno Ministarstva obnove</p>
<p>PULA, 15. lipnja</p>
<p> – Sukladno očekivanja istarskih županijskih vijećnika ali još više turističkih djelatnika i motoriziranih žitelja Istarske županije, nastavak gradnje istarskog cestovnog »ipsilona« je izgledan, možda već i ovoga ljeta. Prema informacijama koje su pristigle iz Uprave dioničkog društva Dina-Istra, ta je tvrtka snizila gotovo 15 posto cijenu gradnje zapadnog kraka »istarskog ipsilona«, što je bio jedan od uvjeta Vlade odnosno Ministarstva obnove.</p>
<p> Ovoga ponedjeljka, 17. lipnja, ističe rok za zatvaranje financijske konstrukcije za zapadni krak »ipsilona«, kada se Vlada i nadležno Ministarstvo sa koncesionarom moraju dogovoriti o cijeni i nastavku izvođenja radova. Kao što je poznato Vlada i nadležno Ministarstvo insistirali su na sniženju cijena odnosno ponudi koju jamče i hrvatski izvođači. To je do sada Dina-Istra odbijala ali na isteku roka za posljednji dogovor odlučili su cijenu gradnje smanjiti po kilometru za 10 do 15 posto. Riječ je, naime, o dionici od Medaki do Nove Vasi, o čemu dogovori traju nepune dvije i pol godine, a za to je vrijeme, nakon zgotovljenja istočnoga kraka, građevinska mehanizacija napustila trasu. Kolike su štete zbog tog odgađanja nastale teško je procijeniti, ali turistički djelatnici tvrde da je svake godine gubitak gotovo 75 milijuna dolara, jer se procjenjuje da bi toliki dio indirektni pozitivni efekat zgotovljenja ove za Istru presudne prometnice.</p>
<p> Ukupna investicija do sada se cijenila na 430 do 500 milijuna maraka, a kolika će biti konačna brojka nakon usuglašavanja u ponedjeljak dade se tek nagađati. U svakom slučaju najbitnije je da je taj isti cestovni pravac hrvatska operativa bila spremna graditi za oko tristo milijuna maraka, dok se s druge strane barem u Istri računa na angažiranje gotovo sve raspoložive građevinske operative, što bi trebalo osjetno smanjiti nezaposlenost u Istarskoj županiji.</p>
<p> Najbolja vijest u susret početku glavne turističke sezone zapravo je najava nastavka radova na ovoj prometnici bez koje, kako je nedavno rečeno na sjednici Županijske skupštine, nema razvoja u Istri uopće, a ne samo u turizmu.</p>
<p>M. Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Petersen: Povratak izbjeglica više nije političko, već ekonomsko i socijalno pitanje</p>
<p>ZAGREB, 15. lipnja</p>
<p> – Željka Antunović, potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske, primila je u subotu Soren Jessen-Petersena, predsjedavajućeg Upravnog odbora Pakta o stabilnosti za izbjeglička pitanja, priopćeno je iz hrvatske Vlade.</p>
<p> Petersen je izrazio zadovoljstvo postignutim napretkom Republike Hrvatske u posljednje dvije godine, te se složio s potpredsjednicom Antunović da povratak izbjeglica više nije političko, već ekonomsko i socijalno pitanje. Potpredsjednica Antunović istaknula je potrebu oživljavanja gospodarstva u područjima povratka i naglasila važnost poticanja ulaganja upravo u ta područja.</p>
<p>Petersen je izjavio kako razumije veliko financijsko opterećenje Vlade Republike Hrvatske kad je o obnovi riječ, te informirao potpredsjednicu o mogućem zajedničkom sastanku sa Svjetskom bankom i ostalim financijskim institucijama, naglasivši da će se osobno založiti za osiguranje financijskih pretpostavki za finalizaciju procesa povratka i obnove.</p>
<p>Potpredsjednica Antunović izrazila je u ime Vlade RH želju da sva pitanja proistekla iz ratnog razdoblja zauvijek postanu prošlost, a gospodin Petersen složio se kako je upravo to cilj Pakta o stabilnosti, unutar kojeg bi Republika Hrvatska mogla preuzeti vodeću ulogu, kaže se na kraju priopćenja. M. B.</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Za HE Peruča – 110 milijuna kuna</p>
<p>SINJ, 15. lipnja</p>
<p> – U obnovu koja je počela na postrojenju HE Peruča na rijeci Cetini , uloženo je oko 110 milijuna kuna. Kad se u cijelosti završi, ugrade nove turbine, prosječna godišnja proizvodnja struje u toj hidroelektrani će se povećati sa sadašnjih 120 na 140 milijuna kilovat sati.</p>
<p>Tijekom remonta uklonit će se stari, a postavit će se dva nova agregata od kojih je svaki instalirane snage po 21,3 megavata. Peruča je počela proizvoditi struju još 1960. godine, a 1993. pobunjeni Srbi su je teško oštetili. Najnovijom rekonstrukcijom u sadašnjoj će strojarnici ostati betonski pod, dok će istrošeni agregati biti uklonjeni. Na njihova mjesta će se instalirati nove turbine, novi spojni vodovi i blok-transformatori. </p>
<p>Prema riječima Stipe Lovrića, direktora HEP-ova proizvodnog područja HE Jug u Splitu, novi instalirani agregati će imati pojedinačnu snagu od 30,6 megawata, dakako, jednaku potrošnju vode baš kao i stari agregati i davati će čak 15 posto više električne energije, a ukupno za 20 milijuna kilovat sati. Ujedno će se izgraditi potpuno novi sustav upravljanja proizvodnjom, a prema sadašnjim planovima HEP-a – nije predviđeno nikakvo smanjenje broja zaposlenih zbog modernizacijei daljinskog upravljanja. Očekuje da će obnova HE Peruče završiti za četiri godine. </p>
<p>Uprava HEP-a do kraja ove godine mora donijeti i odluku o rekonstrukciji HE Zakučac u blizini Omiša u kojoj će se istrošeni agregati zamijeniti novim, snage s po 108 megawata. Rekonstrukcija postrojenja HE Zakučac je vrlo zahtjevna ali nije poznato koliko će biti »teška«. Može se ipak reći da su ti HEP-ovi projekti iznimno značajni za cijelu srednju Dalmaciju glede sigurne, bolje opskrbe strujom svih potrošača, i šire.</p>
<p>N. Musulin</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020616].
|
