NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020811].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 201475 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>11.08.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Proračunski deficit u ovoj godini bit će veći od šest posto BDP-a</p>
<p>O DEFICITU: Vlada sigurno neće u idućoj godini, koja je izborna, uspjeti smanjiti fiskalni deficit na najavljenih 1,4 posto BDP-a / O ZADUŽENOSTI: Zaduženost hrvatskog stanovništva iznosi 18 posto BDP-a, dok u zemljama Europske unije doseže i do 50 posto BDP-a / O INOZEMNOM DUGU: Dok je inozemni dug krajem srpnja porastao na 12,35 milijardi dolara, razina vanjskoga duga u eurima se istodobno smanjila / O KREDIBILITETU: Zbog probijanja pojedinih proračunskih stavki u pitanje dolazi fiskalni kredibilitet države</p>
<p>Velimir Šonje, član Uprave Raiffeisen banke i bivši (u razdoblju od ožujka 1996. do rujna 2000. godine) izvršni direktor sektora za istraživanja i statistiku Hrvatske narodne banke, govori o trenutačnom stanju u hrvatskom bankarstvu, promašenoj ideji osnivanja velike državne banke, razini inozemne zaduženosti i zabrinjavajuće visokom proračunskom deficitu.</p>
<p>• Nakon što je riješen slučaj Riječke banke, kako ocjenjujete stanje u hrvatskom bankarstvu?</p>
<p>- Pokazuje se da je u Hrvatskoj stvoren jedan od najstabilnijih bankarskih sustava izvan grupe najrazvijenijih zemalja. Slučaj Riječke banke i nesmotrene izjave o stanju u nekim drugim bankama, bili su tek prolazna epizoda. Potvrdilo se da izolirani problemi u jednoj banci i niz konfuznih informacija ne mogu poljuljati bankarski sustav koji je u osnovi zdrav. Štednja ponovo raste, a kreditiranje nije ni na trenutak zastalo. Ne govorim samo iz perspektive Raiffeisen banke, gdje su pozitivni trendovi posebno izraženi, nego mislim da je to obilježje cijeloga sustava. Visoka otpornost sustava na krizu povjerenja postoji i zato što u njemu ne dominiraju državne banke. </p>
<p>• Kako komentirate ponovne najave o osnivanju velike državne banke - bilo agroobrtničke, bilo spajanjem Croatia i Poštanske banke?</p>
<p>- Što će državi, pored poreza, taksi, subvencija, carina, dozvola, administracije, nadzora tržišta, razvojne banke Hrvatske banke za obnovu i razvitak, razvojnih fondova koje više ne znam napamet nabrojati i velikih državnih tvrtki, još i velika banka?</p>
<p> Poziv na formiranje takve banke tumačim kao iskaz nesigurnosti ljudi koji makroekonomsko upravljanje izjednačavaju s jakim državnim uplivom u tržišne odnose. Ideja se rađa iz osjećaja da država gubi kontrolu nad gospodarstvom, premda je taj osjećaj iracionalan u uvjetima kada država s veoma brojnom administracijom i dalje pod kontrolom ima cijeli spektar instrumenata ekonomske politike. K tome, ideja o moćnoj državnoj banci lako odzvoni u ušima dobronamjernika, koji nemaju dovoljno znanja za spoznavanje optimalnog ekonomskog instrumentarija za rješavanje pojedinih gospodarskih problema. </p>
<p>Primjerice, poljoprivredne banke i poljoprivredno poticajnu monetarnu politiku imali smo desetljećima, pa je poljoprivreda svejedno zaglavljena u strukturnim poteškoćama čije rješenje očito treba tražiti drugim instrumentarijem. Zato projekt državne banke nema realnih preduvjeta za uspjeh. </p>
<p>Pitajmo se: otkud bi ta banka financirala plasmane? Država nema taj novac, jer prevelik broj etabliranih ministarstava i fondova konkurira za novac što se uspije skupiti od poreza i ostalih državnih prihoda. Državnoga će novca biti sve manje, jer fiskalni deficit i porezni teret su preveliki i treba ih smanjivati, a zahtjevi za subvencijama, plaćama i transferima uvijek su veoma jaki. Što se drugih izvora tiče, provedite anketu među vašim čitateljima o tome tko bi svoju štednju uložio u državnu poljoprivrednu banku ako bi ona sutra bila osnovana? No, čak i kad bi se takva banka osnovala, njezino bi značenje u usporedbi s privatnim bankama bilo minorno.</p>
<p>• Smatrate li utemeljenima primjedbe o prevelikom rastu kreditnih plasmana stanovništvu, te s tim u svezi mogućem prerizičnom poslovanju banaka u sektoru stanovništva? U kolikoj je mjeri, prema Vašim spoznajama, hrvatsko stanovništvo uopće kreditno izloženo? Koliko to iznosi u usporedbi s drugim europskim i tranzicijskim zemljama? Ima li još prostora za rast kreditnih plasmana građanstvu i pogoršava li se stupanj naplate tih kredita?</p>
<p>- Stupanj naplate kredita stanovništvu iznenađujuće je visok i stabilan. Opet, mislim da je to karakteristika sustava, a ne samo Raiffeisen banke koja je u protekle tri godine napravila velik iskorak u kreditiranju stanovništva. To je još jedan neizravan dokaz koji govori u prilog teze da službene statistike ne zahvaćaju velik dio izvora dohodaka iz kojih se vraćaju krediti. Zbog manje konkurencije u kreditiranju građana nego poduzeća, u poslovima s građanima dobit banaka je veća, a rizik manji. Dodatni razlog razvijenosti kreditiranja stanovništva je u tome što su naši ljudi već tridesetak godina navikli živjeti sa standardnim bankarskim produktima - računima, čekovima, depozitima, kreditima, karticama. Poznavanje bankarstva, pa time i potražnja za bankarskim produktima, puno su veći nego u drugim tranzicijskim zemljama, osim u Sloveniji. </p>
<p>S druge strane, kreditni kapacitet stanovništva još nije iscrpljen. Na istoku Europe zaduženost stanovništva puno je manja nego u Hrvatskoj, jer gdje do pred 10 godina nije bilo ni pravog depozita ni pravog kredita, nema još ni velike potražnje. Međutim, u razvijenim zemljama, sa stoljetnom bankarskom tradicijom, relativna, dakle usporediva zaduženost, puno je veća nego u Hrvatskoj. Tamo se dug sektora stanovništva penje i do 50 posto bruto domaćeg proizvoda, dok je u Hrvatskoj potkraj 2001. taj pokazatelj dosegnuo 18 posto. To znači da postoji prostor za dugoročno brži porast kredita stanovništvu od rasta BDP-a. Bankari koji u tim uvjetima ne bi razmjerno brzo povećavali plasmane stanovništvu propustili bi dobru zaradu.</p>
<p>Naravno, neće ekonomija vječno biti u stanju kreditnog booma i ekonomska aktivnost neće uvijek rasti po visokoj stopi od 4,6 posto godišnje. I u Hrvatskoj postoji poslovni ciklus. Na to s pravom podsjećaju oni koji imaju primjedbe o prevelikom rastu kreditnih plasmana. Međutim kada se izrekne općenito i javno, ta primjedba podsjeća na kucanje na otvorena vrata. Naime, bankari znaju što su poslovni ciklusi i nastoje voditi računa o tome da u kapitalu, rezervama i rezervacijama imaju dovoljne amortizere za moguće gubitke. </p>
<p> • U prvom tromjesečju ove godine evidentiran je rast od 4,6 posto BDP-a, nakon čega su uglavnom korigirane procjene gospodarskog rasta u 2002. godini. Kakve su Vaše procjene gospodarskog rasta do kraja godine s obzirom da se on temelji u značajnom dijelu na rastu osobne potrošnje?</p>
<p> - Osim na osobnoj potrošnji, rast se osniva i na investicijama, koje najbrže rastu. S obzirom na obujam započetih radova na infrastrukturi, taj će investicijski impuls sigurno djelovati do kraja graditeljske sezone. Hoće li rast BDP-a biti bliže 3 posto ili oko 4 posto, to pak ovisi o međunarodnoj razmjeni, posebno turizmu. Zasad je dosta različitih informacija i o razini potrošnje i o obujmu aktivnosti, a sumnja se dodatno rađa zbog izrazito loših turističkih vijesti iz Italije, Francuske i Portugala. Izgleda da su usporavanje aktivnosti u Europskoj uniji i neizravni psihološki efekt »11. rujna« ostavili dublje tragove na turizmu nego što se mislilo. No, s konačnim ocjenama ipak treba pričekati. U svakom slučaju, Hrvatska će ove godine zabilježiti znatno veću stopu rasta od EU-a i veću stopu rasta od većine tranzicijskih zemalja. O daljnjim izgledima teško je govoriti, jer će oni u velikoj mjeri ovisiti o razvoju događaja povezanih s državnim financijama. </p>
<p> • Središnja država je u prvih šest mjeseci ostvarila proračunski deficit od 1,9 milijardi kuna, a značajno su probijene stavke za isplate plaća ministarstava obrane, unutarnjih poslova i prosvjete. Kako to komentirate?</p>
<p> - Strogo. Sam po sebi, deficit me manje muči, jer on je uvijek sezonski veći u prvoj polovici godine. Brine me sama činjenica da dolazi do ne baš malog probijanja pojedinih proračunskih stavki, jer o takvim stvarima ovisi fiskalni kredibilitet države. Stoga treba pažljivo pratiti Vladine korektivne akcije koje će vjerojatno uslijediti radi stavljanja pojedinih proračunskih stavki pod kontrolu. Te akcije ne bi smjele izostati. </p>
<p>• Je li u takvim okolnostima (povećane potrošnje i smanjenja prihoda čak i od trošarina) realno očekivati najavljeno daljnje smanjenje fiskalnog deficita na 4,25 posto ove godine i čak 1,4 posto u 2003. godini? </p>
<p>- Bio bih ugodno iznenađen kada bi se to ostvarilo. No činjenica je da je sljedeća godina izborna i da je svršetku barem dijela autoceste Zagreb-Split pridan najviši politički i emotivni prioritet uz veliku potporu javnosti, bez obzira na raširenu spoznaju o tome da se infrastrukturne investicije financiraju zaduživanjem. Volio bih da me za godinu i nešto dana prozovu da sam bio u krivu, no ne očekujem veliku fiskalnu prilagodbu od gotovo tri postotna boda bruto domaćeg proizvoda u idućoj godini.</p>
<p> • Osim prevelike javne potrošnje (iznad 50 posto BDP-a?) najčešće se kritizira i razina inozemnog duga. Je li ta razina (veća od 12 milijardi dolara), prema Vašoj procjeni, ipak kritična i nalazi li se Hrvatska u zoni visoke i pretjerane zaduženosti?</p>
<p>- Razmjer javne potrošnje prema BDP-u nije više naš glavni problem. Niti razina inozemnog duga nije na kritičnoj razini. Problematičan je visoki deficit proračuna, koji će ove godine vjerojatno biti veći od šest posto BDP-a kada se uključe fondovi i Hrvatske autoceste (HAC). Posebno je problematičan nedostatak izgleda da se taj deficit, pa time i daljnje akumuliranje duga, u kratkom roku smanje. Problem treba promatrati u tom okviru. Pokušajmo prvo razjasniti iracionalne momente u cijeloj priči.</p>
<p>Kao prvo, o vanjskome dugu se ponovo počelo puno pisati kada je prešao brojku od 12 milijardi dolara. Zanimljivo je da nitko nije primijetio da se iza toga krije efekt oslabljenog dolara. Dolarski iznos duga povećan je s 11,2 milijarde potkraj prošle, na 12,35 milijardi potkraj srpnja ove godine, što daje porast od 10,4 posto. Međutim, u istom je razdoblju dolar oslabio 12 posto. Da naši statističari prikazuju dug i u eurima, što bi trebali činiti, možda biste pročitali da se vanjski dug u eurima smanjio. Naravno, istina o rastu ili padu je negdje u sredini, jer bi za precizan izračun trebalo detaljno poznavati valutnu strukturu vanjskog duga koji je još umjeren, ali koji ipak dugoročno raste.</p>
<p> • U posljednje dvije godine došlo je do značajnog porasta domaćega duga, kao i do bujanja državnih jamstava (domaćim i inozemnim bankama). Smatrate li da je razina spomenutoga dosegnula zabrinjavajuće razmjere i u kolikoj mjeri naplata dijela državnih jamstava može ugroziti državni proračun?</p>
<p> - Priznajem da se na ovom odgovoru lomim. Kao bankar, s državnim jamstvom u ruci ne osjećam se loše, jer to je odličan instrument osiguranja plasmana. Kao porezni obveznik i ekonomist, osjećam se načelno loše kada se izdaju državna jamstva, premda uvijek razmišljam je li se neko izdanje državnoga jamstva moglo izbjeći. Ponekad to nije moguće i potrebno je pažljivo i mudro prosuđivati situacije s izdavanjem državnih jamstava. Nije uvijek bolje ne izdati državno jamstvo, no treba biti više nego oprezan, jer trošak jamstva ponekad je veći od koristi koju gospodarstvo jamstvom dobiva. Što se razmjera izdavanja jamstava i ugroze proračuna tiče, odgovor bi se mogao podvesti pod odgovor na prethodno pitanje, jer jamstvo je potencijalni dug: a percepcija zaduženosti mijenja se ovisno o stanju domaćega gospodarstva i globalnoga okruženja. Ovoga trenutka Hrvatska komotno skače iznad letvice prezaduženosti. No, živimo u svijetu i vremenu u kojem se letvica ne podiže postupno, za centimetar ili dva; dvije-tri nesmotrene fiskalne odluke, dodatni financijski potres na nekoj dalekoj strani svijeta i tržišni suci, zvani kupci državnih obveznica, začas mogu podići letvicu za petnaestak, dvadeset centimetara. A tko će onda skočiti? </p>
<p>Traume prezadužene zemlje</p>
<p>• Kakvi su pokazatelji za Hrvatsku kad je riječ o razini inozemnog duga, u odnosu sa zemljama koje imaju velike probleme s otplatom?</p>
<p>- Kada se razina inozemnog duga stavi u omjer prema izvozu ili kada se gleda otplata duga prema izvozu roba i usluga, ti su pokazatelji za Hrvatsku još uvijek nekoliko puta bolji nego u zemljama koje imaju velike probleme s otplatom, poput Argentine. Stoga su usporedbe s takvim zemljama potpuno promašene. Međutim, s Argentinom nas može povezati jedan drugi financijski mehanizam. Nedavno prelijevanje argentinske krize na Urugvaj i rastuća neizvjesnost u Brazilu i Peruu u jednom su trenutku zaprijetili globalnom promjenom raspoloženja međunarodnih investitora. Ako bi došlo do ponavljanja situacije iz 1998./1999., kada su se međunarodna tržišta obveznica na nekoliko mjeseci praktički zatvorila za nova izdanja s takozvanih tržišta u nastajanju, svi dužnici koji bi morali financirati deficite i refinancirati stare dugove našli bi se u nepremostivim poteškoćama. </p>
<p>Zasad nema naznaka tako drastične promjene na tržištu, posebno nakon što je u srijedu Međunarodni monetarni fond odobrio zajam od nevjerojatnih 30 milijardi dolara Brazilu. K tome, za razliku od 1998. godine, kada su loše informirani investitori teško razlikovali Rusiju, Hrvatsku, Brazil i Mađarsku, danas izgleda vrlo jasno razlikuju Južnu Ameriku od europskih tranzicijskih zemalja. To je velika pozitivna promjena. No kada jednom to proživite, onda znate da se tijekom kriznih epizoda percepcija zaduženosti zemalja drastično, gotovo preko noći, mijenja. Zaduženost neke zemlje u kratkom roku nije objektivna, fiksna kategorija, već subjektivna, psihološka kategorija. Do jučer umjereno zadužena zemlja u krizi postaje žrtvom percepcije prezadužene zemlje. Jedina prava linija obrane u tom slučaju je nagla fiskalna prilagodba i otplata duga radi ponovne uspostave kredibiliteta. Na taj se način najbrže izlazi iz krize. No, kratkoročno takva prilagodba može biti bolna, jer podrazumijeva preispitivanje političke i emotivne ravnoteže na kojoj počiva visina i struktura državnih rashoda.</p>
<p>Prednosti stabilnoga tečaja kune </p>
<p>• Unatoč turističkoj sezoni kuna lagano deprecira. Kako objašnjavate taj trend? Moguće posljedice?</p>
<p>- Zasad se nikako ne može govoriti o trendu deprecijacije. Promjena je blaga i privremena. Nikakvih posebnih posljedica neće biti. Tečaj se ponaša prema predviđanjima, a buduća će kretanja imati uobičajen sezonski karakter. Ako ne bude nekih iznenadnih kapitalnih priljeva, kuna će godinu završiti na nešto slabijoj razini od sadašnje. Svi igrači na tržištu, a posebno Hrvatska narodna banka, ove se godine ponašaju stabilnije nego prošle, što nas uvodi u hrvatski tečajni paradoks.</p>
<p> Zbog tradicionalno prevelike osjetljivosti na tečaj, prošle su se godine od ožujka do listopada tržišni akteri međusobno optuživali tko je odgovoran za nagle promjene tečaja u oba pravca, stvarajući pritom veliku neizvjesnost i nervozu. Prema teoriji, veća hirovitost tečaja trebala je pogodovati gospodarstvu, no reakcija je bila upravo obrnuta. To je glavni razlog neusporedivo veće ovogodišnje stabilnosti tečaja. No, iz toga nitko ne izvlači pouke, niti teoretske, niti praktične. </p>
<p>Postoji, naime, i druga teorija prema kojoj hirovitost tečaja šteti gospodarstvu, no kako ta teorija nije osobito popularna, ustraje se na tome da je sadašnji tečajni režim najbolji za Hrvatsku. Činjenica je da on funkcionira to bolje što je tečaj stabilniji, premda bi teoretski glavna korist trebala dolaziti od promjena tečaja. Od 1999. sam uvjeren, o čemu sam javno pisao i govorio, da su koristi od ovakvog tečajnog režima iscrpljene i da Hrvatska treba tražiti čvršću vezu s eurom. Ovogodišnja kretanja potvrđuju da je u ponašanje glavnih tržišnih aktera već ugrađena neka vrsta prirodne težnje k stabilnom tečaju.</p>
<p>Darko Markušić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Austermiller: Predsjednik Mesić prošao je test na »slučaju Norac« </p>
<p>U povodu dodjele godišnje nagrade Američke odvjetničke komore, Pravne inicijative za središnju i istočnu Europu (ABA CEELI, American Bar Association, Central and East European Law Intiative), hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću, razgovarali smo sa Stevenom Austermillerom, direktorom tog ureda u Hrvatskoj. Gospodina Austermillera smo pitali o kakvoj je nagradi riječ, te zašto i kome se dodijeljuje?</p>
<p>»Godišnja nagrada ABA CEELI-a najprestižnija je nagrada koju mogu nekome dodijeliti. Nagrada se dodijeljuje političkim vođama, predsjednicima zemalja u nekoj od zemalja u kojima djeluje CELLI. Nagrada je namijenjena onim predsjednicima koji pokazuju svoju stalnu predanost demokratskim promjenama i pokazuju jaku želju da se promovira pravna država i vladavina prava. Lani je, primjerice, tu nagradu dobio češki predsjednik Vaclav Havel«.</p>
<p>Austermiller govori kako je, prilikom donošenja odluke o dodjeli nagrade ove godine, CELLI-evo uvjerenje da je »predsjednik Mesić svojim zaslugama i svojim načinom rada i postupanja u proteklih godinu, godinu i pol, zavrijedio tu nagradu«. Primjerice, kaže Austermiller, ono što je impresioniralo CEELI, je to da je predsjednik Mesić bio voljan odustati od nekih svojih prava i autoriteta koje ima i kojim se može poslužiti, »što je vrlo hrabro i teško učiniti u bilo kojoj državi«. Odgovarajući na pitanje čime bi potkrijepio takvo uvjerenje, Austermiller je rekao da se »predsjednik Mesić nije uplitao u dnevne događaje i to je prepustio premijeru i Saboru. I to je mnogo sigurnije za društvo, nego da je sve koncentrirano u rukama jednog autoriteta«.</p>
<p>»Predsjednik Mesić pokazao je želju i spremnost da daje potporu nezavisnosti hrvatskog pravosuđa. Jedan od primjera je i suđenje u 'slučaju Norac', bez obzira na osobne poglede na progon, i s obzirom na tu političku situaciju, predsjednik je rekao 'ostavimo to pravosuđu' i odbio se umiješati, jer to se rješava u sudu i prema mišljenju CEELI-a, to je značajan i jak pokazatelj da je predsjednik prošao izvjesni 'testing'«, rekao je naš sugovornik.</p>
<p>U Hrvatsku i Zagreb na ovo je radno mjesto stigao početkom studenog 2000. godine. S njim smo razgovarali i prošlog ljeta, o dojmovima koje je stekao nakon pola godine boravka u »našoj pravnoj sredini«. Austermiller je imao pozitivno mišljenje o promejnama koje su se počele događati. No, danas smo ga upitali kako objašnjava da hrvatski građani danas nemaju tako pozitivan stav o promjenama u pravosuđu, naprotiv, sve su nezadovoljniji.</p>
<p>»Možda imam realističniji stav o promjenama za razliku o hrvatske javnosti, a u odnosu na promjene nastale od prije dvije godine. Odnosno, drugačije vidim i koliko je potrebno vremena i što sve treba učiniti da bi se promjene mogle primijetiti u konkretnim slučajevima i radu pravosuđa. Sada bolje i ja razumijem koliko je vremena i snage potrebno da bi se neke stvari promijenile, iako ostajem vrlo optimističan pri pogledu na budućnost. Razlozi tome su da vidim da političko vodstvo Hrvatske shvaća kolika je važnost efikasnog pravosuđa za Hrvatsku«, smatra Austermiller.</p>
<p> Smatra da će izazov biti u tome hoće li političko vodstvo uspjeti donijeti hrabre odluke i promjene, a te odluke se odnose npr. i na određivanje financijskih sredstava pravosuđu, koje prije nije dobivalo u odgovarajućoj mjeri.</p>
<p>»Radi se i o želji da se daje prilika kreativnim rješenjima, jer nema jednostavnog odgovora odnosno rješenja na probleme u pravosuđu. Tako da će najvažnija biti otvorenost i želja da se isprobaju različita rješenja i ostaje da se vidi postoji li ta želja ili ne, a ja vjerujem da postoji«, kaže.</p>
<p>Sudeći prema dodjeli nagrade hrvatskom predsjedniku, ABA CEELI u Washingtonu ima vrlo dobre povratne informacije što se i koliko radi u području pravosuđa u Hrvatskoj, a što se osobito odnosi na rad ureda u Zagrebu. U svojem osvrtu na to Austermiller je rekao:</p>
<p>»ABA daje vrlo veliku potporu svim našim nastojanjima u Hrvatskoj, čak toliku važnost pridaje da je u srpnju prošle godine u Zagrebu održana naša godišnja konferencija, a u kojoj je predsjednik Mesić aktivno sudjelovao. Možemo ujedno reći i da naš rad u Hrvatskoj može biti primjer ostalim zemljama u regiji. Primjerice, počeli smo jedan program alternativnog rješavanja sporova, konkretno radi se o suradnji s Hrvatskom odvjetničkom komorom, vezano uz medijaciju i arbitražu, odnosno alternativno rješavanje sporova. Još jedan od primjera naših dostignuća je i suradnja u izrađivanju Kodeksa sudačke etike. Mnogi uredi ABA CEELI-a u regiji obraćaju se uredu u Zagrebu nastojeći ostvariti iste ciljeve kao što smo mi ostvarili. Traže od nas potporu, informacije, materijale, pristup nekom problemu, itd. A to je moguće ovdje postići jer su i naši »lokalni« partneri u Hrvatskoj sofisticiraniji kao i suradnja s njima. Među njima su među ostalim i Hrvatska udruga sudaca i Hrvatska odvjetnička komora, te niz drugih institucija vezanih uz rad pravosuđa«.</p>
<p>Austermiller je naglasio da se njihov Ured ne miješa u politiku. Unazad dvije godine, i nastalih promjena u političkoj vlasti, surađivali su i s Ministarstvom pravosuđa, tako da s obzirom na to smatraju da su spremni surađivati sa svim bitnim stranama zainteresiranim za pravosuđe u Hrvatskoj. Ured u Washingtonu, gdje je sjedište ABA CEELI-a, a koji je u Hrvatskoj od 1994. godine, svjestan je postignuća njihova Ureda u Zagrebu, o čemu govori i nagrada koja se dodijeljuje hrvatskom predsjedniku.</p>
<p>Jasminka Ivančić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>»Podjele u Novoj TV počele su s borbom za vlašću i novcem«</p>
<p>Miroslav Lilić, jedan od najboljih poznavatelja televizijskog posla i zanata, koji je nakon bogate karijere na HTV-u, sudjelovao i u osnivanju Nove TV, na kojoj je bio direktor i glavni urednik, za »Nedjeljni Vjesnik« govori o šansama za opstanak prve komercijalne televizije u nas, o istinama i lažima o protivnicima i istomišljenicima na Novoj TV. Lilić odbacuje mogućnost povratka na HRT, ali najavljuje - jednu noćnu emisiju u ime ljubavi</p>
<p>Miroslav Lilić, legenda televizijskog novinarstva, urednik koji se snalazi u svim prilikama, od onih krajnje teških do ludo zabavnih, rijedak je primjer profesionalca koji se ne lišava vlastitog duha u ime stereotipne uštogljenosti, a istodobno je u stanju lako i na pravi način iskoristiti vijest, plasirati sliku i motivirati ljude oko sebe da budu najbolji.</p>
<p>Nakon uspješne karijere na HTV-u te nekoliko godina rada u »Jadran filmu« i »Croatia Recordsu«, Lilić se vratio televiziji, ali ovoga puta još većem izazovu - Novoj TV, u doslovnom smislu, komercijalnoj, drugačijoj, izazovnijoj od svega što je do tada radio. Nakon više od dvije godine novog iskustva, a upravo zbog zbivanja posljednjih tjedana, učestalih polemika, optužbi i različitih tumačenja, zamolili smo Miroslava Lilića da nam ispriča svoju verziju istine i događanja oko Nove TV.</p>
<p>• Kako je sve počelo i zašto se zakompliciralo?</p>
<p>- Kako na početku projekta nitko od dioničara nije mogao investirati u projekt, osnovali smo Operativnu kompaniju koja je trebala za Novu TV prikupljati reklamne poruke. Ta se kompanija obvezala ugovorom od pet godina da će zauzvrat financirati sve naše obveze - koncesiju, tantijeme Hrvatskom društvu skladatelja, troškove HRT-u, financiranje svih 39 odašiljača, opremu cjelokupnog programa, te sva druga davanja. Vodili smo razgovore s Pop TV-om, Amerikancima, Nijemcima, Talijanima te s nekim hrvatskim tvrtkama, ali nitko nije bio zainteresiran. Osobno sam bio za varijantu da uopće ne počnemo emitiranje programa, ali na nagovor nekih dioničara, posebno Mire Požara (njegov »Gama studio« je pristao preuzeti emitiranje i dati pomoć u tehnici, uz popust i veliku odgodu plaćanja), pristao sam na emitiranje. Samo je u odašiljače u dvije godine uloženo oko 32 milijuna kuna, a za sva davanja u program visoke kvalitete, treba godišnje 120 milijuna kuna. Kad smo poslali pismene ponude marketinškim agencijama u Hrvatskoj nudeći jednake uvjete oglašavanja, samo su dvije agencije, »GRP« i »Global«, potpisale ugovor avansnog plaćanja u ukupnom iznosu od 40 milijuna kuna. </p>
<p>Nitko nije vjerovao u uspjeh i isplativost projekta. Nakon eksperimentalnog emitiranja od šest mjeseci, kupili smo, ili da budem precizniji, odabrali serije, filmove, dokumentarce, sport, dječji program, glazbu... Ono što najbolje znam je uspostaviti programsku shemu vodeći računa o terminima emitiranja i programu kojeg u isto vrijeme emitira HRT. Kako se financiramo isključivo iz marketinga, znali smo da se Operativna kompanija treba slagati s budžetom i tražili smo klijente koji će to sve platiti. Nikad nisam imao problema s Operativnom kompanijom kod kupnje svjetskog prestižnog programa. Primjerice, kad sam preko svojih veza došao u mogućnost pregovora za kupnju 60 posto televizijskih prava prijenosa natjecanja za Svjetski kup u skijanju, sa mnom je, uz tog prijatelja, na pregovore u Milano otišao i vlasnik »GRP-a«, taj često spominjani Ivan Čaleta.</p>
<p>Kad smo nakon dva dana pregovora došli do određene svote - oko 250.000 eura po sezoni. bez troškova linija i komentatorskih mjesta - Čaleta me pogledao, zajedno s prijateljem koji nas je doveo u Milano i rekao: »Janica je zdravstveno slaba, ja to ne mogu pokrivati marketingom, moja agencija će izgubiti velik novac, odustanimo«. Odgovorio sam mu da me se to ne tiče, neka »popuši« lovu, jer to je pitanje prestiža za Novu TV i zato jednostavno ne dam da propustimo takvu priliku. Pet minuta kasnije ugovor je bio potpisan, a sav rizik preuzeo je Čaleta, ne Nova TV. Tako je bilo i za sve serije od kojih su mnoge imale europsko premijerno prikazivanje upravo na Novoj TV.</p>
<p>Naravno da je bilo trenutaka kad smo se svađali, no za svo vrijeme mog mandata kao direktora i glavnog urednika, do 6. veljače ove godine, bio sam vrlo zadovoljan suradnjom s Operativnom kompanijom, uz neke manje zamjerke. Nijedna jedina minuta programa nije emitirana bez moje prethodne pismene suglasnosti. Da spomenem i ulogu Ivice Blažička, direktora Operativne kompanije i izvršnog direktora. Ljudi iz marketinga Operativne kompanije, Blažičko i ja radili smo programske sheme, a sve što smo stavili na papir, stotine sati serija, filmova, sporta, trebalo je nabaviti, kupiti, titlovati, sinhronizirati, pregledati i na kraju emitirati. Taj ogroman i odgovoran posao je visokoprofesionalno i na vrijeme obavljao Ivica Blažičko radeći s ekipom od 8 sati ujutro do 20 navečer. Bio bih presretan da sam kao glavni urednik programa na HRT-u imao takve uvjete. A za tu istu je plaću Blažičko odlično komentirao i bezbroj sportskih događaja.</p>
<p>No, postoji jedna stvar u kojoj se s njim ne slažem, a to su njegove povremene polemičke usporedbe s HRT-om. Mišljenja sam da je nas jednostavno nemoguće uspoređivati: Nova TV je komercijalna televizija, a HRT javna. To su dva sasvim različita cilja i dvije potpuno drugačije uloge. Uvijek sam to govorio, a sad želim posebno istaknuti, da HRT ima iznimno kvalitetne emisije domaćeg programa i prestižan strani, a naravno i sportski program. Mi smo pokazali da za svakog ima dovoljno prostora. Kad već spominjem imena, red je da progovorim i o Tomislavu Marčinku. O njegovoj profesionalnosti mogli su prosuditi gledatelji kad je bio urednik Informativnog programa, posebno za vrijeme Domovinskog rata. Marčinko je na moje inzistiranje, ali i inzistiranje predsjednika Nadzornog odbora Nove TV, Envera Hadžiabdića, došao na mjesto izvršnog direktora Nove TV, sa zadatkom da vodi poslovanje, jer je točno da ja ne volim papire i zato se ponekad događa da svašta potpisujem, ali nikad ništa nezakonito i štetno. Marčinko je sve to odradio s vozačem i malom »Alficom«, da bi u zadnje dvije godine donio Novoj TV oko 15 milijuna kuna dobiti.</p>
<p>• Nedavno ste mi rekli da je, kad je Nova TV u pitanju, istina »negdje u sredini«? </p>
<p>- Znate, svaka istina ima dvije strane. Ja, naime, nikad ne volim polemizirati, ali ne volim ni podmetanja i poluistine. Zato želim spomenuti još nekoliko bitnih činjenica. Ovaj Nadzorni odbor izabran je na Skupštini krajem lipnja prošle godine, i on od tada ima svoju ulogu i odgovornost. Moram reći da sam imao odličnu, konstruktivnu suradnju sa svim članovima, a također i profesionalan odnos temeljen na osobnom povjerenju. Krajem godine došlo je, ne do svađe, ali do bitno različitog gledanja na razvoj Nove TV, uključujući i odnose s Operativnom kompanijom. Znate onu staru izreku: »Lako je nakon rata biti vojskovođa!« Naravno da se događalo da smo pravili pogreške u svom poslu, i ja i Marčinko i ljudi iz Operativne kompanije. Kad bih sad morao odlučivati o nekim stvarima, odluke bi sigurno bile drugačije u odnosu na prošlih godinu i po dana. No, to je bilo drugo vrijeme, bez novca i sigurnosti, te uz nepovjerenje većine marketinških tvrtki.</p>
<p> Danas smo vrlo respektabilna i poznata televizija, s nešto vrlo dobrog programa, da budem skroman, i odličnim marketingom, pa je normalno da na neke stvari gledamo drugačije. Ako se vratimo malo unazad, treba spomenuti ono što sam već naglasio -Operativna kompanija financira sve, a u pet godina će samo u odašiljače i tehniku uložiti više od 40 milijuna kuna, kako bi vlasnici toga postali i dioničari koji nisu uložili nijednu jedinu lipu. Dakle, za 10 posto udjela netko ti daruje četiri milijuna kuna. I ne samo to, za 10 posto dionica plaćeno je 10.000 kuna, da bi vrijednost dionica sada porasla 400 do 500 puta. </p>
<p>Molim lijepo, pa takvu zaradu bez velikog posla i truda, ne možete postići nigdje u svijetu. I kad je Operativna kompanija, prvi put u zemljama tranzicije, počela nakon dvije godine pozitivno poslovati, pojavili su se apetiti nekih dioničara koji su htjeli uzeti ono što im ne pripada. Dakle, nije im bila dovoljna zarada u kojoj su uzeli sve, već bi i dijelili dobitak s Operativnom kompanijom. Pitam se bi li tako promptno dijelili i gubitak? Problemi su iskrsnuli i kad su pojedini dioničari, ujedno i članovi Nadzornog odbora, umjesto da brane interese Nove TV, zastupali osobne interese i interese svojih privatnih tvrtki.</p>
<p> • Što je to konkretno značilo?</p>
<p>- Iako se mnogo toga izbjegava reći glasno, za sve postoje dokumenti koji se mogu provjeriti, baš kao i o namjeri Nadzornog odbora koji želi raskinuti ugovor s Operativnom kompanijom i daje nalog Upravi da to provede. No, ja sam procijenio činjenice i pravu istinu i zato otišao s mjesta direktora Nove TV. Nakon mene je za direktora došao Orsat Zovko, koji je bio za raskid ugovora s Operativnom kompanijom i koji je nakon dva mjeseca pregovora izborio odlične uvjete za Novu TV. No, neki dioničari su i nakon toga rekli ne, iako je Operativna kompanija bila spremna na daljnje ustupke Novoj TV. Vidjevši o čemu je riječ, Zovko je dao ostavku i na mjesto direktora i člana Nadzornog odbora Dodate li tome podatak da je 28. siječnja 2002. Hadžiabdić dao neopozivu ostavku, a Mladen Kuzmanović umro, možemo zaključiti da Nova TV - nema legalan Nadzorni odbor. </p>
<p>To je jedinstven slučaj na ovim područjima da nakon samo godinu i pol dana, jedna komercijalna televizija tako uspješno posluje. Kada se tome dodaju istraživanja nezavisnih agencija koja daju podatke o iznimnoj kvaliteti i gledanosti našeg programa, onda je jasno čemu sukobi. Nitko od dioničara, osim Marčinka i neko vrijeme Zovka, ničim nije doprinio tom uspjehu, osim destabilizacije. A imali su golemu korist za svoje tvrtke, o čemu govore sljedeći podaci: »Orlando film« je od Operativne kompanija zaradio 1,250.000 kuna, a »Continental film« 980.000 dolara za paket filmova i serija »Foxa« i »Raia«, iako posvuda u svijetu televizije potpisuju te ugovore izravno s kompanijama, kao što to čini i HRT. »Continental film« je, također, imao dug od četiri milijuna kuna za reklamiranje koje je pokrio kompenzacijom i istodobno prodao svoje dionice u zajedničkom ugovoru tvrtki »Pitos«, kao i Marčinko i »Croatia Records«.</p>
<p> • Tako oštre podjele i konfrontacije bile su, čini se, neminovne? </p>
<p>- Sve je krenulo kad je počela borba za vlast i novac. Tu se trebalo opredijeliti između dviju opcija - u prilog onih dioničara koji nisu uložili nijednu kunu u projekt, i ničim ga nisu podržali, ili Operativne kompanije koja je u Novu TV već uložila 240 milijuna kuna od marketinga i za nas obavila sve organizacijske, tehničke i druge poslove. A onda se počnu javljati »anonimusi« koji televiziju poznaju toliko da uzmu daljinski, i viču da oni hoće upravljati i žele kontrolu tvrdeći da su nositelji koncesije. Neki od njih su već pokazali svoje »znanje«, urušivši projekt »Mreže«. Nova TV je apsolutno upravljala sa cjelokupnim programom, a Operativna kompanija je bila na razini zadatka kojeg smo joj dodijelili. Jest da još nemamo dovoljno domaćeg programa, ali smo i njega počeli raditi. Televizija je timski rad pa mi osobno nisu smetale neke inicijative Operativne kompanije, ako su bile dobre i uspješne za projekt. Na ovom poslu nema mjesta za taštinu i rušilaštvo.</p>
<p>• Kakav je bio odnos Nove TV i »Jadran filma«?</p>
<p>- Kad govorimo o Vinku Grubišiću koji je većinski vlasnik »Jadran filma« i značajni dioničar Nove TV, rekao bih da se ničim, ama baš ničim nije miješao u program. Posebno sam bio protiv bilo kakvih političkih emisija jer mi smo komercijalna televizija, što su i drugi dioničari podržali. No, događalo se da smo imali potpuno različite stavove o ulozi »Jadran filma« u svemu tome. Razumljivo da je »Jadran film« trebao sudjelovati s većim angažmanom, posebno u tehničkom pogledu, kao i u domaćoj produkciji. No, ja sam se tomu suprotstavljao, ne zato što to ne bi bilo korisno, nego zato što nisam želio Novu TV opterećivati svim pričama o problematičnoj privatizaciji »Jadran filma«. Želio sam Novu TV sačuvati od mogućih udara, kako zbog onih koji su nas podržavali i veselili se našem uspjehu, tako i zbog onih koji su nas željeli rušiti.</p>
<p> • Vjerujete li u Novu TV? </p>
<p>- Vjerujem u razum naših dioničara i obostranu zainteresiranost za daljnji napredak projekta. Nova TV i Operativna kompanija moraju naći kvalitetne modele suradnje, svjesni da jedni bez drugih ne mogu. Tu nema pobjednika, svi mogu biti gubitnici, a bez obzira na trenutne razlike, nikome od dioničara ne želim gubitak. Ako bude pameti i kompromisa, za što sam se uvijek osobno zalagao, Nova TV može bez problema postati još jača i još bolja.</p>
<p>• Koja je trenutačno vaša funkcija na Novoj TV? </p>
<p>- Još uvijek sam glavni urednik. Ako se stvari srede i postigne se dogovor u interesu projekta, spreman sam i dalje pomagati svojim znanjem i iskustvom. Zajedno s drugima sam dosta uložio u Novu TV da bi mi sad bilo svejedno. No, budu li se vodili neprincipijelni ratovi, otići ću bez gorčine, razočaranja i negativnog stava prema bilo kome. Treba voditi računa da je u dvije godine obavljen velik posao na najbolji mogući profesionalan način.</p>
<p>• Vidite li se ikad opet na nekoj od funkcija na »velikoj TV«? </p>
<p>- Nikad ne reci nikad, ili, kako ja volim reći, nikad se ne vraćaj na mjesto zločina. Bilo kakva funkcija ne, a to ne bi bilo korektno ni prema Novoj TV. Međutim, ozbiljno razmišljam da Jasni Ulagi-Valić ponudim jedan vrlo originalan koncept noćnog programa petkom ili subotom. Kao što znate, još sam 1990. godine, u Klubu kod Drageca, 48 sati prije izbora, a nakon završne emisije o izborima, osnovao Stranku noći i ljubavi. Sad možda nije vrijeme za politiku, već za zanimljiv noćni program. Ima prostora i za HTV, Novu TV, Treći program... Važan je gledatelj. Neka cvjeta tisuću cvjetova! </p>
<p>»TV program u čast 5. kolovoza bio je skandalozan!«</p>
<p>• Domaći tv program, bez obzira je li riječ o HTV-u ili Novoj TV, ipak ne zadovoljava. Bez nostalgičnih vas namjera, ipak kao iskusnog stručnjaka moram pitati što je tomu uzrok. Zašto ljudi s više slobode imaju manje novinarske hrabrosti, znanja, instinkta i sposobnosti televizijskog načina razmišljanja?</p>
<p>- Evo vam najbolji mogući primjer - 5. kolovoza, proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, dakle, jedan od najznačajnijih dana hrvatske povijesti. Umjesto da se na jednom programu napravi cjelodnevni prigodni program, imali ste na prvom programu uobičajen program, a tek navečer prigodne emisije koje su bile stare i po dvije godine. Skandalozno! U Dnevniku su doslovno bili nabacani arhivski snimci »Oluje«, izvješća s proslava također su bila nabacana, ali je zato središnji prilog o Kninu, pun depresije i dojmova bez bitnih činjenica. Pa, zaboga, nije samo Knin oslobođen u »Oluji«, država je od tada do danas na mnogim područjima napravila nešto. </p>
<p>U odnosu na to koliko su ta područja bila uništena, u njih je do danas mnogo uloženo. Nisam ja za lažni optimizam, moji su Dnevnici u ona vremena bili itekako kritični, a danas je u tim emisijama premalo analitičkog i istraživačkog novinarstva.</p>
<p>Posebno je žalosno što se ne koriste, bar ne u punoj mjeri, prednosti televizijskog novinarstva. Broje se, primjerice, ulasci stranih gostiju, nižu se brojevi, a nema akcije koja će potaknuti kvalitetu u turizmu. Ja bih poslao 20 ekipa na obalu i svakodnevno na neki način stimulirao hotele da potenciraju sadržaje koji su kvalitetni i nužni u afirmiranju Hrvatske kao turističke zemlje. Dijelio bih i financijske nagrade. S druge strane bih svake večeri doslovno pokazivao gostionice uz autocestu čiji su toaleti i parkirališta neuredni, a cijene neumjerene. Isto bih činio i s hotelima koji su »nabili« cijene, a nemaju osmišljene sadržaje. Poručivao bih putem televizije - »nemojte stati u tom mjestu jer nemaju to i to, stanite drugdje gdje su bolji i jeftiniji«.</p>
<p>Nevjerojatno je da pučke fešte bez naročitog sadržaja okupljaju desetke tisuća ljudi, a veliki hotelski kompleksi sadržajno su prazni. Samo u Vodicama se 4. kolovoza okupilo više od 50.000 turista, dok se u malom Tribunju, gdje ljetujem, više od 10.000 ljudi okupilo na utrci magaraca. Kad magarci mogu činiti dobro našem turizmu, što je onda sa svim tim umnim ljudima koji cijelu godinu dobivaju plaće od turizma, a rade tek dva do tri mjeseca?! Televizija može snagom slike pokopati fakine i one koji žele zaraditi na brzinu, ali i afirmirati kvalitetu i tako biti aktivan sudionik. Govorim o turizmu jer je to sad aktualno, ali tako bi trebalo raditi na svim područjima.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Bez učinkovitog nadzora, zakoni su mrtvo slovo na papiru</p>
<p>Probleme često stvaraju i razni stručnjaci čija se mišljenja je li nešto opasno za okoliš, nerijetko dijametralno razlikuju. Kao da ne govore o istom objektu. Stoga se njihove analize i izjave često ne mogu bezrezervno prihvatiti jer su često u nečijem interesu</p>
<p>ŽELJKO BUKŠA</p>
<p>Iako se još ne zna što je izazvalo veliki požar u zagrebačkoj spalionici opasnog otpada Puto i što je sve tamo izgorjelo, zna se da je ta nesreća još jednom pokazala poprilično lošu efikasnost postojećeg sustava zaštite okoliša.</p>
<p>Jer, za zaštitu okoliša nije dovoljno samo imati dobre zakone. Ali bez dobre kontrole njihove provedbe oni ostaju samo mrtvo slovo na papiru. Tako, na primjer, našim ljudima u Njemačkoj ili SAD-u neće baš pasti na pamet da opuške i drugo smeće iz auta bace van, dok u Hrvatskoj to mnogi rade bez razmišljanja, jer znaju da ih nitko neće strogo kazniti. No, kako organizirati takav efikasan nadzor i kontrolirati provedbu mnogih zakona o zaštiti okoliša kad je u Hrvatskoj do prije nekoliko godina bilo samo desetak inspektora zaštite okoliša koji nisu raspolagali ni s odgovarajućim, kako se to popularno kaže, osnovnim sredstvima za rad. Konkretno, vrlo često su u inspekcijske preglede, pa čak i one hitne, morali ići javnim prijevozom, jer nisu imali dovoljno automobila. Zato je bilo normalno da u neku tvrtku-zagađivača u kontrolu dođu jednom godišnje ili da se neko zagađenje odavno razrijedi dok oni stignu. O djelotvornosti takvog nadzora ne treba puno trošiti riječi.</p>
<p>Sada je, srećom, stanje ipak nešto bolje jer je povećan broj inspektora, a i nešto su bolje opremljeni. Ali da to još uvijek nije dovoljno za dobru zaštitu okoliša vidjelo se i kod požara u zagrebačkoj spalionici. Jer nakon njega je utvrđeno da su i inspektori, kao i mnogi drugi, znali za brojne nepravilnosti u radu te zagrebačke komunalne tvrtke. No, sve se, nažalost, svodilo samo na pisanje rješenja, na koje se u Putu nisu puno obazirali, i podnošenje prekršajnih prijava. </p>
<p>Ali ni od njih nije bilo nikakve koristi jer su, po svemu sudeći, zapele u labirintima poslom pretrpanog hrvatskog pravosuđa. A Puto je i dalje radio ono što nisu smjeli i što je, čini se, na kraju rezultiralo požarom koji je Zagreb zamalo pretvorio u opasnu plinsku komoru. Zato je zanimljivo pitanje - zašto nitko od nadležnih nije zatražio zatvaranje Puta dok se ne otklone uočeni propusti?</p>
<p>No, šteta je sada već nastala, a samo je sretna okolnost da su izbjegnute puno teže posljedice. Ipak, od požara će možda biti i neke koristi ako bude povod za poboljšavanje očito nedovoljno efikasnog sustava zaštite okoliša te ako motivira nadležne da puno pažljivije prihvaćaju i provjeravaju prijave o opasnom zagađivanju okoliša.</p>
<p>Nakon te nesreće u Hrvatskoj će nesumnjivo dodatno ojačati i tzv. Nimby efekt (akronim engleske uzrečice Not in my backyard), tj. protivljenje mještana gradnji i radu brojnih nepopularnih objekata u njihovom susjedstvu. Vidljivo je to i iz zahtjeva mještana Jakuševca, da se Puto trajno demontira i preseli na neku drugu lokaciju za što će se, kako najavljuju, boriti svim mogućim sredstvima.</p>
<p>U takvim situacijama vezanim uz Nimby efekt i razne nepopularne objekte velike probleme često stvaraju i razni stručnjaci i znanstvenici čija se mišljenja je li nešto opasno za okoliš, nerijetko dijametralno razlikuju. Kao da ne govore o istom objektu. To najbolje dokazuje da se njihove analize i izjave često ne mogu bezrezervno prihvatiti jer su često u nečijem interesu.</p>
<p>Popularno rečeno, mnogi su spremni utvrditi baš ono što neki investitor ili mještani traže, neovisno od toga koliko je to točno. Doduše, neki to rade nešto pažljivije pa se kod davanja stručnog mišljenja, ovisno o naručenom i očekivanom, zanemari samo jedna strana medalje, a maksimalno ističe ona druga, za uši naručitelja poželjna strana.</p>
<p>Dosta problema nastaje i zbog činjenice da većina ljudi voli biti - homo duplexi. Jer s jedne strane svi stvaraju neku vrstu otpada ili žele koristiti jeftinu struju iz NE Krško, ali malo je onih koji će bez problema pristati da se neka spalionica, odlagalište otpada ili podmorski ispust izgradi u njegovom susjedstvu. Štoviše, često se prosvjedima maksimalno trude uvjeriti nadležne u veliku opasnost od takvih objekata, a pritom mrtvi hladni predlažu da se on preseli negdje drugdje. Pritom, čini se, mnogi zanemaruju činjenicu da se takav objekt, ako je baš tako opasan kao što tvrde, ne bi smio graditi - nigdje.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Koliko vrijede »Noći punog mjeseca« </p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Ovoliko natezanja oko pitanja kakva je aktualna sezona, bolja ili slabija od lanjske, zašto, kako, kome, tko je zatajio, tko muti vodu i u čije ime, tko što hoće... odavno se ne pamti. Gube se živci i vrijeme u jedva korisnim raspravama ili u već predosadnom prebrajanju gostiju i noćenja umjesto brojanja novca, dok se o pravim razlozima, odnosno krivim potezima manje raspravlja. Što je ovaj put čudno, nejasno ili (ne)očekivano? </p>
<p>Uglavnom ništa ili vrlo malo - pripremanje sezone po starome je običaju bilo nepotpuno, neodgovorno i zakašnjelo, čini se da je u tome ipak ponajmanje zatajila turistička operativa, a puno više svi drugi tzv. faktori (npr. cestari, komunalci, nadležni za određivanje radnog vremena važnih javnih uslužnih djelatnosti, svi oni što su neopravdano ili bez pokrića dizali cijene, državna birokracija koja je najviše »pridonijela« da pojedine važne službe prijete štrajkom na početku turističke sezone, itd.). </p>
<p>»Proslavio« se i dio hotelijera s cijenama »u nebo«, pa kasnijim snižavanjima, nakon srpanjske rupe koja je ovaj put bila izrazita panika je uhvatila i nuditelje smještaja i ugostitelje, uglavnom, aktualna je bila slika punih šetnica i plaža i praznih terasa, lokala, trgovina, zabavišta i ostalih mjesta »za potrošnju«. Gosti nisu pokazivali neko zanimanje za izvanpansionske doživljaje - ili je neprivlačna ponuda, ili su im džepovi plitki, ili su cijene (pre)visoke, ili... Uglavnom, od početka do kraja rivijere aktualne su tužaljke na slabašan financijski promet i zaradu, a još je aktualnija živčanost hoće li i koliko kolovoz i njegova »špica« spasiti situaciju. Uostalom, vidjet će se!</p>
<p>Ali, u istome tome razdoblju od početka do kraja srpnja, te i početkom kolovoza na našoj rivijeri ima mjesta u kojima je kuknjava o slabom prometu bila manja, odnosno nije stalno bila u prvom planu.</p>
<p> Nije baš ni trebala biti jer domaćini nisu prekriženih ruku čekali »spas« iz Italije (ferragosto), Njemačke i Slovenije (raspoloženiji gosti dubljih džepova!). Na primjer: u Umagu doista nesvakidašnji festival rajčica, u Kanfanaru smotra istarskih volova - boškarina, u gradu Rabu dočaravanje srednjovjekovnih zbivanja i života, u Novalji na Pagu atraktivan sajam sira i janjetine, u Zadru prava atrakcija pod nazivom »Noć punog mjeseca« koja je ugodno iznenadila čak i same priređivače, a o uživanju gostiju u tome spektaklu da se i ne govori, te u zaleđu Dubrovnika također atraktivan »Safari Konavle«, dok je start špice sezone, uz niz ostalih lokalnih priredbi, obilježen pravim spektaklom u dolini rijeke Neretve - maratonom lađa (obnovljenih starinskih plovila bez kojih je život neretvanskog težaka, ribara, lovca... bio nezamisliv), priredbom koja je uz obje obale rijeke, od Metkovića do ušća, okupila na desetke tisuća gledatelja.</p>
<p>Prema izvještajima s tih zbivanja dogodilo se »čudo«. Određeni dio onih, zbog netrošenja (i punih prtljažnika) »prozivanih« gostiju, odjednom je živnuo pa na stolovima, klupama, šankovima... na poprištima gotovo nije bilo mjesta.</p>
<p> Besplatne ponude uglavnom nije bilo ili tek toliko »za aperitiv«, ali ni cijene ponuđenog na tim predstavama nisu bile »nebeske«. Naprotiv, bile su u kategoriji tzv. popularnih i - radnja je radila. Dakle, i jedna i druga strana dobro su prošle pa je sasvim izvjesno da će turisti nakon povratka s odmora govoriti o tim ugodnim doživljajima.</p>
<p>Klasika u turističkoj ponudi već je prošlost i dobro je da je tako, usluge od tzv. sitnih do onih »naj« treba naplaćivati i tako poštivati i svoj posao i turistički ugled odredišta, ali u određivanju cijena, načinima pružanja usluga te ukupnim odnosima prema mušterijama jednostavno se mora poštovati međunarodno (ne samo turističko) pravilo o vrijednosti za novac.</p>
<p> Kad to pravilo u nas napokon dobije »državljanstvo« smanjit će se nesporazumi na relaciji domaćini - gosti (i obratno).</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>Zašto još jedna stranka uz osamdesetak postojećih koje su se građanima popele na vrh glave</p>
<p>Ciljeve nove stranke koju zagovaram ne može ostvariti ni nova četveročlana koalicija, ni druga vlada premijera Račana. Premijer je, nasuprot iskustvu, sastavio novi tim od starih igrača koji nisu pobjeđivali. Ovo je nogometna nacija. Svi znaju da se s drugoligaškim igračima ne može igrati u europskoj ligi. Samo je osnažio ideju izbora na kojima će građani izabrati novu političku elitu u državnome vrhu i odlučiti o istinskim promjenama / Za razliku od postojećih stranaka u Hrvatskoj, u toj novoj političkoj organizaciji stožer i cilj okupljanja - umjesto klasičnih ideologija (lijeve, desne, liberalne) - mogao bi biti samo jedan: Hrvatska! Napredna i europska. Složna, tolerantna, bez svađa i revanšizma. Spremna za utakmicu na svjetskim tržištima. Hrvatska kakvu svi želimo. Stranka bi, dakako, bila otvorena svim građanima koji vole svoju domovinu i ponosni su što su građani Hrvatske, bez obzira na svjetonazore</p>
<p>DAVORIN RUDOLF</p>
<p>Nakon što sam u Vjesniku (Stajališta, 3. kolovoza) objavio motrište da se s globalizacijskim Molohom gospodarski onemoćala i financijski posrnula Hrvatska može nositi jedino s novom političkom generacijom na vlasti, okupljenom u svježoj političkoj stranci, zasuli su me pitanjima. </p>
<p>I telefonski i na ulici i u pismima. Ona najvažnija mogu se sažeti ovako: jesu li nevladine udruge, poput Foruma hrvatske sloge (komu sam predsjednikom) doista nemoćne i ne mogu utjecati na društvene, političke i gospodarske uvjete u zemlji, i - kakva bi ta nova politička stranka, koju zagovaram, morala biti kad se osamdesetak postojećih stranaka i partija u Hrvatskoj građanima popelo na vrh glave?</p>
<p> Bilo bi dobro, kažu mi, da tu zamisao pojasnim. </p>
<p>Na prvo pitanje najbolje je odgovoriti iznošenjem vlastita iskustva. Forum hrvatske sloge, civilna, nevladina udruga za dijalog, toleranciju i zajedništvo, osnovana je potkraj prošle godine radi poticanja i ostvarivanja projekta mirne, uredne, demokratske i napredne Hrvatske, za sve nas ugodnije, bolje i pravednije, u kojoj ćemo živjeti s više zadovoljstva i s manje briga.</p>
<p>Da bismo ostvarili taj cilj, evo što smo, među ostalim, dosad poduzeli i kako su naši doprinosi i nastojanja primljeni. </p>
<p>Podržali smo, u gospodarstvu, model tzv. »skokovitog razvoja«, poput onoga u Irskoj, Tajvanu i Koreji, jer su klasični razvojni modeli za Hrvatsku spori. Zagovaramo da se u tripartitne dogovore vlasti, poslodavaca i sindikata uključi još i znanost.</p>
<p>Radi ublažavanja tradicionalnih domaćih antagonizama ustvrdili smo da su antifašistički rat (1941. - 1945.) i veliki Domovinski rat (1991. - 1996.) bili snažni, povijesni otpori hrvatskoga naroda stranim zavojevačima i svakovrsnim uljezima. </p>
<p>Svaki se zbio u posebnome povijesnom ambijentu i proizveo je, na kraju, različite društvene, političke i gospodarske režime. Među njima nema kontinuiteta, ali da nije bilo jednoga i drugoga danas ne bismo imali samostalnu državu Hrvatsku. Vladi i Saboru smo predložili suzbijanje političkog revanšizma tako da se prihvati i obznani popis državnih dužnosnika koji se mijenjaju poslije promjene vlasti na izborima. I da se smjenjivanja djelatnika u vlasti, javnim poduzećima i institucijama tu zaustave. Na taj prijedlog ni Vlada ni Sabor nisu nam odgovorili.</p>
<p>Predložili smo Saboru donošenje zakonskih propisa o neposrednom izboru gradonačelnika i njihovoj smjenjivosti (npr. referendumom građana). Nikakav odgovor nismo dobili, čak ni pisamce da je taj naš prijedlog stigao u kabinet predsjednika Sabora.</p>
<p>U Zagrebu smo organizirali javno predstavljanje (nikakvo zagovaranje) tzv. projekta AFCO, mogućega američkog investiranja oko pet stotina milijuna dolara u turističke objekte u Splitu (kad bi se ostvario, bila bi to jedna od najvećih investicija u Hrvatskoj). </p>
<p>Uputili smo pedesetak poziva zastupnicima u Saboru, članovima Vlade i ministarstava. Nijedan od njih nije došao na taj skup. U Splitu smo organizirali javnu raspravu o prometnoj izoliranosti Dalmacije. Nitko se nije pojavio iz Splitsko-dalmatinske županije. Itd.</p>
<p>Eto, to su naša iskustva. Kazuju da Forum, a ni ostale udruge pretežito političke naravi (osim, možda, Helsinškog odbora i Gonga) ne mogu utjecati na središta odlučivanja. Gluhu vlast ne mogu impresionirati ni nevladine organizacije koje su stekle stanovitu tradiciju i djeluju izvrsno, poput Europskoga pokreta Hrvatska. Civilno društvo je u nas još u povojima, a vlast se, uz to, izolirala i otrgla ne samo od udruga, nego i od građana. </p>
<p>U takvoj situaciji, uvjeren sam, gospodarski onemoćalu i financijski posrnulu Hrvatsku, užasno politički podijeljenu (na »lijeve« i »desne« npr.) i moralno osiromašenu, može trgnuti iz letargije i osnažiti jedino svježa politička snaga okupljena u stranci koja će počivati na ideji i projektu napredne i europske Hrvatske. </p>
<p>Jedino bi nova generacija hrvatskih političara, kojima bi ta stranka - dovoljno nacionalna i dovoljno kozmopolitska - omogućila dolazak na vlast poslije izbora, mogla brzo i efikasno ostvarivati dva najvažnija projekta u zemlji: ubrzanog zapošljavanja i postavljanja na čvrste temelje učinkovitoga i pouzdanog sudstva (pravne države). I suzbiti dva velika zla, korupciju i partitokraciju. </p>
<p>Za razliku od postojećih stranaka u Hrvatskoj, u toj novoj političkoj organizaciji stožer i cilj okupljanja - umjesto klasičnih ideologija (lijeve, desne, liberalne) - mogao bi biti samo jedan: Hrvatska! Napredna i europska. </p>
<p>Složna, tolerantna, bez svađa i revanšizma. Spremna za utakmicu na svjetskim tržištima. Hrvatska kakvu svi želimo. </p>
<p>Stranka bi, dakako, bila otvorena svim građanima koji vole svoju domovinu i ponosni su što su građani Hrvatske, bez obzira na svjetonazore, jesu li pripadali nekoj stranci ili partiji, sada ili prije. Okupljala bi i one koji misle drukčije. Mogla bi, dakle, imati obilježja pokreta. Vrijeme je, uostalom, da se ponovno uhvatimo svi za jedan štap.</p>
<p>Stranka bi morala ponuditi biračima odgovorne i moralne političare, ljude s elementarnim poštenjem, energične, kreativne, koji znaju i mogu. </p>
<p>Njen cilj bi bio takav rezultat na izborima koji će omogućiti njenim protagonistima sudjelovanje u vlasti i razbijanje političkoga bipolarizma neinventivnih, umornih i tromih SDP-a i HDZ-a.</p>
<p>Jasan i jezgrovit program i cilj te nove stranke lišio bi građane isprike: »Neću izaći na izbore, jer nemam za koga glasati«. Ili: »Glasat ću za ove samo zbog toga, jer sam protiv tih drugih«. </p>
<p>Ulogu nove političke stranke (a ni postojećih stranaka) ne mogu nadomjestiti udruge civilnoga društva. U suvremenim demokracijama one, prema svojoj naravi (motivima okupljanja, ciljevima, unutarnjoj organizaciji, članstvu i dr.), nisu u stanju obavljati funkcije političkih stranaka. </p>
<p>Ako se neka od udruga želi uključiti u utakmicu za osvajanje vlasti, mora se preobraziti (registrirati) u političku stranku.</p>
<p>Ciljeve nove stranke koju zagovaram ne može ostvariti ni nova četveročlana koalicija, ni druga vlada premijera Račana. Premijer je, nasuprot iskustvu, sastavio novi tim od starih igrača koji nisu pobjeđivali. </p>
<p>Ovo je nogometna nacija. Svi znaju da se s drugoligaškim igračima ne može igrati u europskoj ligi. Samo je osnažio ideju izbora na kojima će građani izabrati novu političku elitu u državnome vrhu i odlučiti o istinskim promjenama. </p>
<p>Tko će potaknuti i kada osnivanje nove, svenarodne stranke - ne znam. </p>
<p>Ali osjećam, dopire odnekud, potmuli tutanj njena formiranja.</p>
<p>Autor je predsjednik Foruma hrvatske sloge, nevladine udruge za dijalog, toleranciju i zajedništvo</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Nova koalicijska vlada bez programa i prioriteta </p>
<p>Čini se da su autori bili svjesni manjkavosti Vladina programa. I zato su, za svaki slučaj, u naslov dodali da su to istodobno i programski prioriteti. Ali nisu pogodili. Jer pod prioritetima svatko misli na ono što ima prednost u odnosu prema nečemu drugom. A u tom dokumentu toga nema ni iz daleka. Ima samo popis s nešto manje od sto pedeset Vladinih redovnih i većinom započetih poslova, potpuno neodređenih prema ciljevima, sredstvima i metodama / Nema nijedne jedine riječi o povećavanju standarda građana i njihovih obitelji, te smanjivanju nezaposlenosti, a pogotovu ne postoje konkretni brojevi koji bi točno objasnili ono najvažnije. Koliko će biti manje nezaposlenih u posljednjem mjesecu mandata druge koalicijske vlade i koliko će tada biti veća realna primanja u odnosu prema današnjim!? </p>
<p>ZLATKO I MILA JAZBINŠEK</p>
<p>Od prošlog se tjedna počeo primjenjivati program druge koalicijske vlade, a da još nitko nije ozbiljno posumnjao u njegov smisao ili sadržaj. </p>
<p>Pa bi se moglo pretpostaviti da su hrvatski političari, nakon mnogih peripetija i kritika, naučili izrađivati prave strateške dokumente. I da je došlo vrijeme kada se o tome više i neće morati javno raspravljati.</p>
<p>Tako bi barem mogli pomisliti svi oni koji program nisu pročitali i koji nisu upućeni. A što je s onima koji će ga pročitati i koji se u to nešto razumiju? </p>
<p>Svi oni će vjerojatno ostati zapanjeni veličinom drame hrvatske politike - program nove vlade potpuno je rastrojen i praktički ne postoji. A u onome što postoji nepomirljive suprotnosti bodu u oči od samog početka!</p>
<p>U naslovu piše da je riječ o jednoipolgodišnjem programu Vlade, ali istodobno i o programskim prioritetima. Zato se već na početku čitanja ne zna o čemu je stvarno riječ, o programu, ili o prioritetima. Jer to su ipak dvije potpuno različite stvari.</p>
<p>Ako je riječ o programu stvari nisu nikako u redu i daleko su od tog pojma.</p>
<p>Većina onih koji razmišljaju svojom glavom i oni koji čitaju knjige sigurno bi se složila kako svaki program, da bi to uopće bio, mora najprije utvrditi ciljeve. </p>
<p>A odmah zatim i načine i sredstva za njihovo ostvarivanje. U Vladinu programu od toga nema ništa.</p>
<p>Čak u prioritetu nad prioritetima autocesti Zagreb - Split nema ni govora o tome koliko će se kilometara ceste završiti do kraja mandata Vlade, ili će možda biti završena čitava, i kako? </p>
<p>A o željeznici, vjerovao to tko ili ne, pišu samo dvije riječi, i to - modernizacija HŽ-a! </p>
<p>I tako slično, redom, sve do kraja dokumenta!</p>
<p>Čini se da su autori bili svjesni manjkavosti Vladina programa. I zato su, za svaki slučaj, u naslov dodali da su to istodobno i programski prioriteti. Ali nisu pogodili.</p>
<p>Jer pod prioritetima svatko misli na ono što ima prednost u odnosu prema nečemu drugom. A u tom dokumentu toga nema ni iz daleka. </p>
<p>Ima samo popis s nešto manje od sto pedeset Vladinih redovnih i većinom započetih poslova, potpuno neodređenih prema ciljevima, sredstvima i metodama. </p>
<p>Uostalom, da nije riječ o nikakvim prioritetima vidi se i na samom početku. Tamo se kao prioriteti nabrajaju sve autoceste. I one koje se grade i one koje se pripremaju. </p>
<p>Najprije Zagreb - Split, zatim Rijeka - Zagreb, Zagreb - Goričani i Zagreb- Lipovac. Nisu zaboravljene niti one koje se još na papirima i na kojima tek za koju godinu trebaju početi prvi radovi.</p>
<p>Pa bi se onda svatko, nakon takva nabrajanja, mogao s pravom i čuđenjem upitati: Koja je to onda autocesta stvarno ima prednost u odnosu prema drugima, kada su doslovno sve obuhvaćene kao vladini prioriteti?</p>
<p>Sada kada je već nedvojbeno da papir na koji se nova koalicijska vlada poziva kao na svoj program i prioritete, nije u stvarnosti ni jedno ni drugo, može se još dublje zaviriti i u njegov iskrivljen smisao. </p>
<p>Prvo i najvažnije, u čitavom dokumentu nema ni jedne rečenice koja bi uspostavila vezu i odgovornost između Vlade i građana, birača, a što bi, prema svakoj normalnoj političkoj logici, morao biti jedini i isključiv prioritet.</p>
<p>Nema nijedne jedine riječi o povećavanju standarda građana i njihovih obitelji, te smanjivanju nezaposlenosti, a pogotovu ne postoje konkretni brojevi koji bi točno objasnili ono najvažnije. </p>
<p>Koliko će biti manje nezaposlenih u posljednjem mjesecu mandata druge koalicijske vlade i koliko će tada biti veća realna primanja u odnosu prema današnjim!? </p>
<p>Jer jedino radi odgovora na ta dva pitanja služe izbori, programi, potprogrami, prioriteti, Vlade, ministri i institucije, i sve ostalo što oni rade. Pa zato svaki program koji nema takve unutrašnje relacije upućuje na to da je nastala velika praznina između tekuće politike i njene životne svrhe. </p>
<p>Uz temeljnu deformaciju u odnosu prema građanima Vladin programsko-prioritetni papir ima i druge velike i bitne poremećaje.</p>
<p>Jedan od njih je izrazito neobuzdan potrošački duh. </p>
<p>Vlada, u sljedećih godinu i pol dana, namjerava više nego raskošno trošiti, a malo zarađivati. </p>
<p>Trošit će se na autoceste, željeznice, riječne putove i luke, energetska postrojenja, štiti će se okolica, utemeljivati mnogobrojne agencije i ustanove... </p>
<p>Što i nije loše, ali samo onda kada bi se barem s istom pozornošću nešto ozbiljno poradilo i na zarađivanju. Ili kada bi se konkretiziralo kako se misli, i za koliko se misli, u sljedećih pet stotina dana povećati udjel hrvatskih poljoprivrednih proizvoda na domaćem tržištu. </p>
<p>Ili kako se namjeravaju spriječiti gubici brodogradnje. Ili kako bez odlaganja hrvatski sezonski turizam pretvorit i cjelogodišnji. I kako se planira povećati izvoz. </p>
<p>Zasad je u pogledu zarađivanja do kraja 2003. godine situacija zastrašujuća. </p>
<p>U uvodnom dijelu Vladina dokumenta koji govori o konkretnim strateškim razvojnim projektima ima deset krupnih stavki potrošnje, od autocesta, preko željeznice do društveno poticane stanogradnje. Nasuprot tome u istom dijelu dokumenta postoji samo jedna, jedina skromna točka koja upućuje na zarađivanje. </p>
<p>U toj se točki govori o tome kako će Vlada poticati kreditiranje poduzetničkih inicijativa u gradnji obiteljskih hotela i apartmana.</p>
<p>Pa je tako planirani razvojni omjer između trošenja i zarađivanja do kraja vidljiv i prepoznatljiv i iznosi fatalnih deset prema jedan u korist potrošnje. </p>
<p>Svemu tome više i nije potreban neki dalji komentar. Osim možda da je takva disproporcija između, iz prošlih vremena naslijeđene, navike trošenja i još neprihvaćene navike zarađivanja sigurno potpuno neodrživa u realnom okruženju tržišnog gospodarstva.
Pri kraju, opet bi se moglo podsjetiti na najzanimljivije.</p>
<p>Hrvatski vladajući političari ipak još nisu naučili proizvoditi dokumente na strateški način. Pa zato imamo ono što imamo - Vladu bez programa i prioriteta, a koja se ponaša kao da to nije tako. </p>
<p>Nad tim bi se zaključkom netko mogao i zaprepastiti, te povezati sa onim što on inače radi u životu. </p>
<p>Inženjer brodogradnje bi mogao zamisliti kako to izgleda kada bi on gradio brod bez nacrta. I kako će taj brod na moru nesigurno ploviti i potonuti tko zna kada. </p>
<p>Ili dirigent bi mogao zamisliti kako bi to izgledalo dirigirati bez nota. Svatko bi svirao kako hoće i umjesto glazbe dobili bi škripu.</p>
<p>Na svu sreću, premda bez programa i prioriteta, Hrvatska vjerojatno neće potonuti. Ali će sigurno nastaviti i te kako glasno i neugodno škripati! </p>
<p>Autori su strateški i poslovni konzultanti iz Splita</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Tuđman uopće nije vjerovao u mogućnost rata </p>
<p>»Evo vam ruske puške rumunjske proizvodnje i svakome pet metaka i idete u Benkovac umiriti pobunu balvanskih revolucionara«, rekoše u Policijskoj upravi u Zadru kasna ljeta 1991. nekolicini policajaca-redarstvenika koji se uputiše do zuba naoružanim »srpskim« bjesomučnicima. To bi bio »Kip domovine jeseni 1991.«... Ne može se govoriti o nekakvu utanačenju rata, savezu Tuđman - Milošević, još se manje može govoriti da se Slovenci i slovenski predsjednik »još« ljute na Tuđmana što im nije pružio pomoć - oružanu. Kakvu, pobogu, oružanu pomoć, kada Tuđman nema ništa, jer nije vjerovao u mogućnost rata, jer je bio takav kakav je bio</p>
<p>RADOSLAV DABO </p>
<p>Ništa neobično što u medijima dominiraju divergentna mišljenja o Tuđmanu, prvome hrvatskom predsjedniku »po rušenju Berlinskog zida«. Svi se slažu da mu osobna taština, a i osobna korist, bijahu »ljudskom prvom slabošću«, ali je posve smiješno da je Tuđman s Miloševićem utanačio rat. </p>
<p>Tuđman u rat do duboke jeseni 1991. nije vjerovao! Otuda i činjenica što je Hrvatska sve do potkraj 1991. bila gotovo bez oružja. »Evo vam ruske puške rumunjske proizvodnje i svakome pet metaka i idete u Benkovac umiriti pobunu balvanskih revolucionara«, rekoše u Policijskoj upravi u Zadru kasna ljeta 1991. nekolicini policajaca-redarstvenika koji se uputiše do zuba naoružanim »srpskim« bjesomučnicima.</p>
<p>To bi bio »Kip domovine jeseni 1991.«. Tko je za to odgovoran, kriv? Tuđman, jer nije vjerovao u mogućnost rata!</p>
<p>I sada su česte i u Vjesniku tirade da Slovenci, a i predsjednik Kučan, neće nikada Tuđmanu i Zagrebu oprostiti što im uskratiše vojnu pomoć na prijelazu iz lipnja u srpanj 1991., za kratkotrajna rata u Sloveniji, gdje će biti prolivene kapi slovenske krvi kao i krvi ipak više, onih Hrvata koji ometahu jugosrpske tenkove prema Sloveniji. </p>
<p>Iz tih su tenkova pucali po Hrvatima, koji su na njih bacali molotovljeve koktele, jer sila Boga ne moli. I eto ti za Sloveniju hrvatske krvi obilato na asfaltu za cicibanskog rata u Sloveniji, rata koji me zadivio odlučnošću slovenske mladeži da brani svoje, a bez i najmanjeg trunka mržnje prema agresoru. </p>
<p>I sada, kako da sâm Tuđman pomogne Kučanu kada nije imao čime?</p>
<p>Nikako! I s tim će se svatko složiti, kada se složiše, i to odmah, oni koji stanje poznavahu. </p>
<p>A evo nam malo dokaza: 1990. i 1991. Tuđman i njegovi iz HDZ često su u Ljubljani na »razgovorima«. A zna se o čemu mogu razgovarati.</p>
<p>Sretnem, nekako u toplo proljeće 1991., znanca mi, prijatelja, potpredsjednika slovenske vlade, inače odličnog pisca. </p>
<p>»Što si tako namršten, slabe volje?« pitam ga. </p>
<p>»Upravo idem sa sastanka s Tuđmanom... Kako je s njim teško... Gotovo nemoguće. Govorimo mu: Franjo, rat je neizbježan, ne troši novac na parade i za sebe, kupuj oružje za obranu, dobio si dosta dolara u Americi od hrvatskih iseljenika. Srpska JNA će te rastreskati, jer ona će ti pokazati zube, samo, nenaoružanom; agresori su toliko pametni da te sliste tek praznorukog.«</p>
<p>Ali Tuđman nije vjerovao u mogućnost rata. »Rata neće biti i kvit«, govorio je. »Franjo, rata će biti i još kakva, ne paradiraj...« itd. I Tuđman kao Tuđman. Dočekao je rat kao Tuđman. </p>
<p>Kao čovjek specifična karaktera, već je znao kako i kamo će kanalizirati dio iseljeničkog novca.</p>
<p>Otkuda njegovu unuku novac za banku, itd.? Paraga je, čini se, u pravu kada kaže da je Tuđman Hrvatsku pretvorio u svoju kravu muzaru. A to vuče korijene još iz ljeta/jeseni 1971., kada je krema »rodoljubaca« matičara, ne svi, danomice iz Matice hrvatske vukla torbe tisuća dinara u svoje kuće »budući da je Tripalo Matici hrvatskoj dao prosti konto«. </p>
<p>»Sada ja, kume moj, vidim što je to hrvatsko rodoljublje!«, govorio mi je razočaran i potišten urednik Matičina Kola uoči sloma maspoka. Tko je sve vukao teške torbe tisuća dinara svojim kućama, najbolje će znati tobožnji hrvatski rodoljubi iz Matice hrvatske, među kojima bijaše i Tuđman. Ali ovdje ne ponavljam ono što već rekoh u zadnjem broju Ognjišta 1999., za Tuđmanova života.</p>
<p>»Dabo! Dođi u Zagreb, u našu stranku, imat ćeš bolju plaću. Eto, bili smo u Americi kada i Tuđman. I nama su iseljenici dali dolara. Darko i ja za sebe smo zadržali po dvadeset tisuća dolara, a ostalo je za rad stranke...«, govori mi 1991. »hrvatski čelnik« uoči rata (u Ljubljani). </p>
<p>Toliko dolara za sebe »i za Darka«, a koliko za Tuđmana? Tajnu je (smatram) ponio sa sobom, u grob podignut na nedopuštenu mjestu. </p>
<p>»Neka, neka, neka se sve, sve ispita, tako da sve dođe na vidjelo!«, valjda se još netko sjeća tih riječi na Hrvatskoj televiziji u proljeće 2000., Ljerke Mintas-Hodak, posve očerupane, poput osuđenice na električnoj stolici.</p>
<p>Ali, pojela maca miša i basta, rekao bi Krleža. </p>
<p>Ponovno 5. srpnja 1991. bijah sa znancem mi, prijateljem, potpredsjednikom slovenske vlade. »Rat je gotov, u Sloveniji, završen je. Zdaj bojo tako raztreščili Hrvaško. Sada će Hrvatsku tako rastreskati. Bojim se... Nije nimalo naoružan Tuđman, mi smo dosta oružja zadržali od Teritorijalne obrane, ali Hrvatska baš ništa... Bojim se za Hrvatsku...«, govori mi očito zabrinut, nespokojan unatoč miru koji je prije dva sata potpisao. </p>
<p>»Za Sloveniju je gotovo, ali sada je na redu Hrvatska... Bojim se, za nas postoji izlaz, ali kako će biti s Hrvatskom... Raztreščili jo bojo zaradi Tuđmana...«. </p>
<p>To me živo podsjeti na riječi Ivana Gorana Kovačića upućene kasna proljeća 1941. prijatelju Edvardu Kocbeku. Goran, naime, mišljaše, govorio mi je Kocbek, da će Hrvatska nekako izbjeći Drugi svjetski rat, dok strahovaše za Sloveniju koja neposredno graniči s Austrijom, već kada Hitler polaže »pravo na veći dio Slovenije kao njemački«. </p>
<p>Dakle, ne može se govoriti o nekakvu utanačenju rata - savezu Tuđman - Milošević, još se manje može govoriti da se Slovenci i slovenski predsjednik »još« ljute na Tuđmana što im nije pružio pomoć - oružanu. </p>
<p>Kakvu, pobogu, oružanu pomoć, kada Tuđman nema ništa, jer nije vjerovao u mogućnost rata, jer je bio takav kakav je bio!? </p>
<p>Dogodilo se što se dogodilo, ako u rujnu ratne 1991. čak i Manolić na sjednici vlade SFRJ kaže: »Prestanite već jednom drkati oružjem...«, odmah nam je jasan mozgovni kôd, tada, svih onih hadezeovih glava oko Tuđmana, koje se nisu tada usudile kontrirati mu, jer im je tada Tuđman bio primaran, a Hrvatska sekundarna. </p>
<p>Autor je doktor znanosti, sveučilišni profesor, hrvatski je pisac i prevoditelj koji živi i radi u Ljubljani</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Lanac moralne propasti mora se prekinuti odlučnošću da se vrati povjerenje u zakon i pravdu</p>
<p>Planovi o aktiviranju državnog poduzetništva i društvenog intervencionizma zvuče razumno, iako ih je dosta teško ograničiti opsegom i vremenom. Previše su nalik na samoupravljanje, a pomalo sliče Rooseveltovu obrascu uspješnosti od prije sedamdesetak godina. No, ipak, svaka bi vlada pokušala i tako intervenirati u ovim teškim okolnostima... Izlaz treba, ma koliko da već kasnimo, ponajprije tražiti u sustavnoj primjeni novih znanja, propulzivnih tehnologija i sposobnih stručnjaka, uz povlačenje naših uspješnih menadžera iz stranih zemalja i neodložno školovanje darovitih mladih stručnjaka u najboljim institucijama svijeta / Odvijanje društvenoga i državnog sustava nalikuje na djelovanje satnog mehanizma sa pedesetak nazubljenih kotačića. Kad sat stane, kao što je danas naše društvo pred zatajenjem sustava, popravak samo jednog kotačića, pa bio on i od švedskog čelika, neće uspostaviti rad sata. Porezni sustav je značajan kotačić, ali bez popravka svih ostalih javnih sfera društvo i država ne mogu uspješno djelovati</p>
<p>MARKO TARLE</p>
<p>Vrhunski gospodarstvenici, saborski čelnici i istaknuti ministri tvrde da su »sredili« makroekonomske probleme, te najavljuju okretanje prema mikroekonomiji. Nisam kvalificiran za ovu raspravu, no znam da se za postizanje svih pozitivnih parametara platila previsoka cijena u rastu vanjskog duga, rasprodaji svega vrijednog u gospodarskom naslijeđu, a posebnu u visokoj i perzistirajućoj nezaposlenosti. Ocjenu makrogospodarske strategije dat će glasači na izborima.</p>
<p>Planovi o aktiviranju državnog poduzetništva i društvenog intervencionizma zvuče razumno, iako ih je dosta teško ograničiti opsegom i vremenom. Previše su nalik na samoupravljanje, a pomalo sliče Rooseveltovu obrascu uspješnosti od prije sedamdesetak godina. </p>
<p>No ipak, svaka bi vlada pokušala i tako intervenirati u ovim teškim okolnostima. Uostalom, nismo li svjedoci energičnih zahvata američke vlade u prljavštine korporacijskog banditizma, koji ozbiljno prijeti burzovnom sustavu najmoćnije privrede svijeta? </p>
<p>No možemo se i moramo pitati što se u nas čekalo s tim potezima, ako su tako očito potrebni i prilično jednostavni? </p>
<p>Problem je jasan: deficitarni proračun puca na mnogo strana. Pozitivni zahvati u Ministarstvu obrane neće ga previše rasteretiti, jer se vojsku ne baca na ulicu bez visoke i dugotrajne otpremnine, a nije ni pogodno vrijeme za diranje u radnička prava. Otkud golem novac za državne poticaje velikoj industriji, kad se sav prihod od privatizacije odmah prebacuje u proračunsku vreću bez dna? </p>
<p>Uz stabilnu kunu jedino će povišenje potrošnje dopuniti državni proračun: više plaće uz istu produktivnost devalvirale bi valutu, snažna kuna onemogućava uspješniji izvoz, čak kad bi inozemstvo bilo i više zainteresirano, a strani kapital ne želi riskirati ulaganja u korumpiranu državu niske akumulativnosti i njima preskupe radne snage. </p>
<p>Nisam ekonomist, no čini mi se da je riječ o klasičnom slučaju kafkinijanske logike i školskom primjeru za circulus vitiosus. </p>
<p>Izlaz treba, ma koliko da već kasnimo, ponajprije tražiti u sustavnoj primjeni novih znanja, propulzivnih tehnologija i sposobnih stručnjaka, uz povlačenje naših uspješnih menadžera iz stranih zemalja i neodložno školovanje darovitih mladih stručnjaka u najboljim institucijama svijeta. </p>
<p>No to su sve dugoročna rješenja. Možemo li štogod mudro učiniti sada i odmah? Itekako možemo, te time dobiti milijarde kuna na godinu.</p>
<p>U jednom malom mjestašcu na Jadranu tijekom turističke sezone obalom vozi desetak sati na dan mali vlak na električni pogon sa pet-šest vagona. Ta atrakcija privlači znatnu pozornost turista, mladih i starih: teško je naći slobodno mjesto u prijepodnevnim, a kamoli u večernjim satima. </p>
<p>Čuvši iz pouzdanih izvora podatak o poreznom paušalu kojim općina mjesečno tereti vlasnika vlaka u iznosu manjem od pet stotina eura, sjedio sam kod stanice na polovici trase njegova puta u različita doba dana i počeo računati prihod agilna poduzetnika. Brzo sam došao do zaključka da ukupan promet u sezoni od tri mjeseca iznosi oko 80 do 90 tisuća eura, od kojih država dobiva čak skoro punih tisuću i pet stotina! Bez velikog računa o troškovima, anuitetima, kamatama i plaćama trojice mladića koji vode tehničke i financijske poslove, jasno je da se dosjetljiv privatnik na jednoj od rijetkih atraktivnih zabava u tom obalskom mjestancetu dobrano obogatio. </p>
<p>To je hvale vrijedno, čak i poželjno, no čini se da je država, znači vi i ja, u toj akciji podosta zakinuta: ova zemlja ne pozna porez od dva-tri posto prometa, što je otprilike postotak koji plaća »junak« ove priče. </p>
<p>Poznavajući tradicionalnu domaću praksu potkradanja pri prelijevanju novca iz osobne lisnice u zajedničku i neiscrpnim domišljanjima na temu »kako prevariti državu«, siguran sam da naš »poduzetnik« nije dobio tako »lukrativan« posao bez »sudjelovanja« nekog od lokalnih moćnika i primjerene naknade za »susretljivost«. </p>
<p>Kao i obično u takvim »poslovima« ima nekoliko sudionika na raznim razinama lokalne moći, koji uspijevaju spriječiti curenje podataka, preveliku znatiželju i neugodne svjedoke, uz, dakako, sudjelovanje u razdiobi ukradenog kolača. Uključimo malo maštu i zamislimo koliko »nepodopština« sličnih malom vlaku ima diljem Hrvatske, koliko novaca iscuri u džepove nezasitnih »dosjetljivaca«, koliko se demonstratora moći na najnižim, malo višim i visokim razinama tako bogati iz dana u dan, dok se naše porezne obveze stalno dižu? </p>
<p>Pa netko mora napuniti proračun kad »mali vlakovi« upućuju naš novac prema privatnim računima tisuća nekažnjenih kriminalaca. Čudimo li se još ogorčenim natezanjima za mandat u lokalnoj upravi i stvaranjima »neprincipijelnih koalicija« na općinskoj, gradskoj, županijskoj i kojoj li sve ne razini? </p>
<p>Takvi lokalni moćnici i njihovi izvršni djelatnici zarađuju neusporedivo od menadžerskih plaća, i to bez znanja i znoja, a samo uz, možda, ipak malo straha. Kako li se osjećaju umirovljenici koji plaćaju porez na primanja iznad oko tri stotine eura, a na očigled se deseci tisuća eura trpaju u lisnice korumpiranih moćnika i njihovih jataka? </p>
<p>Što misli stotinjak tisuća djelatnika koji rade, a ne primaju plaću ili im ne uplaćuju zdravstveno i mirovinsko osiguranje? Što kažu nezaposleni branitelji o čijim se bijednim primanjima vode beskonačne rasprave u poglavarstvima, općinama, saboru i vladi? </p>
<p>Vjeruju li svi oni u nastojanja za uspostavu pravne države, kad se takvi primjeri na mnogim društvenim razbojima, njih na stotine i tisuće, rijetko iznose pred javnost, kad se o njima na meritornim mjestima ništa ne poduzima. </p>
<p>Dignut će se u ovoj državi cijene svemu i svačemu, ali se neće upustiti u prikupljanje otuđenoga poreznog novca. Najlakše se proračun napuni PDV-om, porezom koji jednako plaća prosjak i tajkun.</p>
<p>Što načiniti? Treba slijediti primjer država u kojoj je utaja poreza jedan od najvećih prijestupa. Potpredsjednik Sjedinjenih Država Spiro Agnew smijenjen je, procesuiran i osuđen radi utaje poreza. </p>
<p>Otac Steffi Graf podulje je odsjedio u zatvoru, uz golemu novčanu kaznu, radi pogrešna obračuna poreza na prihod svoje kćeri. Znate li sličan primjer u nas? </p>
<p>Ne možete ni znati, jer mi nemamo financijsku policiju i porezni ured neovisan o vlasti, naš Internal Revenue Service, koji samostalno ispituje porezne utaje, a zatim podatke šalje pravednom, ekspeditivnom i politički neovisnom sudstvu, a usporedno i nezavisnim medijima. </p>
<p>Naše banke dopuštaju korisnicima računa crveni saldo, čak im i unaprijed određuju limit. Kad u Sjedinjenim Državama prekoračite svoj iznos na čekovnom računu za nekoliko centi, sutradan dobijete obavijest o deseterostrukom iznosu kazne. </p>
<p>Imate li kod te banke bilo kakav zajam, čitav vam iznos istog časa dospijeva na naplatu. Ako je stav naših banaka odraz opće pauperizacije, izlaz će biti vrlo teško naći. Banke nas, zbog visokih kamata, potiču na trošenje nezarađena novca. </p>
<p>Tu počinje spirala lakomislenosti, nastavljena s utajama, prijevarama i pronevjerama, sve do organiziranog kriminala i »poslovnih ortaka«. Slično kao i s ovisnosti o drogama, gdje priča započinje s travom, a završava na groblju.</p>
<p>Hrvatska je, čini se, težak moralni bolesnik. Odavno sam čuo opći stav da krađa društvene imovine nije grijeh i prijestup, jer se njom i tako vraća mali dio onoga za što nas je država već zakinula, a to i dalje čini. </p>
<p>Taj se lanac moralne propasti mora prekinuti odlučnošću vlasti da vrati povjerenje u zakon i pravdu, u poštenje javne službe. Lako reći, no kako provesti? Živimo u informatičkom dobu. </p>
<p>Zar nije moguće se da ugovor o korištenju malog vlaka odmah po potpisivanju, putem elektronske pošte, nađe na stolu Poreznog ureda u Zagrebu, ali i kod županijskog poreznog inspektora u regionalnom središtu. Malverzacija će biti to teža što je kontrola čvršća, kazne oštrije, a inspektorov postotak od pronađenoga utajenog poreza pozamašan.</p>
<p>Odvijanje društvenoga i državnog sustava nalikuje na djelovanje satnog mehanizma sa pedesetak nazubljenih kotačića. Kad sat stane, kao što je danas naše društvo pred zatajenjem sustava, popravak samo jednog kotačića, pa bio on i od švedskog čelika, neće uspostaviti rad sata. </p>
<p>Porezni sustav je značajan kotačić, ali bez popravka svih ostalih javnih sfera društvo i država ne mogu uspješno djelovati. To nije lagan zadatak, ali nemamo drugog izlaza nego zasukati rukave i popravljati naš satni mehanizam. Moramo znati kako to učiniti, ali i kome povjeriti taj posao.</p>
<p>Autor je doktor znanosti, znanstveni savjetnik, publicist iz Zagreba</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>Povišena radioaktivnost u filternom pepelu u Putu!</p>
<p>Filterni pepeo je najopasniji »produkt« spaljivanja. Neke od vreća s filterskim pepelom, koje se nalaze u Putu, oštećene su prilikom požara</p>
<p>ZAGREB, 10 kolovoza</p>
<p> - Stručnjaci iz Instituta »Ruđer Bošković« u petak su u spalionici opasnih otpada Puto na Jakuševcu izmjerili Geiger-Müllerovim brojačem povišenu radioaktivnost u vrećama koje sadrže filterski pepeo. </p>
<p>Naime, po nalogu Policijske uprave zagrebačke koji je ravnatelju Instituta prof. dr. Stjepanu Marčelju uručen u petak, Institut je dobio zadatak da izmjeri radioaktivnost u tim vrećama, te da Institut obavi analizu tla iz okolice Puta. Stručnjaci Instituta su u petak također uzeli uzorke iz vreća s filternim pepelom na dodatnu analizu radioaktivnosti. Rezultati analize, saznajemo od Stanke Saraje, glasnogovornice Policijske uprave zagrebačke, javnosti će biti poznati u ponedjeljak. </p>
<p>»Radioaktivnost može biti 'prirodno' povećana jer je riječ o koncentraciji teških metala u pepelu. Prilikom spaljivanja otpada filter-pepeo skuplja teške otrovne metale. S obzirom da se spaljuje velika količina otpada, naravno da je riječ o velikoj koncentraciji teških metala u pepelu. Otuda najvjerojatnije i povišena radioaktivnost«, objasnio je Vjesniku jedan od stručnjaka za radioaktivnost.</p>
<p>Na pitanje Vjesnikova novinara kolika je mogla biti radioaktivnost, stručnjak nam je odgovorio kako »u principu dozvoljene granice nema, ona je relativna«. »Granica se određuje s dozom zračenja. Iz mjerenja se računa doza zračenja, primjerice, kakvo bi bilo zračenje ako bi se stajalo neko duže vrijeme na mjestu radijacije. Osim toga, radijacija ovisi i o građevnom materijalu«, pojasnio nam je stručnjak. </p>
<p>Filterni pepeo je najopasniji »produkt« spaljivanja. Neke od vreća s filterskim pepelom, koje se nalaze u Putu, oštećene su prilikom požara. O zbrinjavanju pepela trebala bi se brinuti zagrebačka tvrtka »Eko tehning« s kojom Puto ima ugovor. U utorak su radnici »Eko tehninga«, za koje se ispostavilo da su bili »na crno«, prebacivali filterski pepeo iz oštećenih u čitave vreće. Radnici koji su prebacivali pepeo nisu imali nikakvi zaštitu. Bili su u kratkim rukavima i bez maski za lice. Međutim, u srijedu je Puto posjetila Inspekcija rada Državnog inspektorata, te ustvrdila kako nitko od radnika, ali ni kriminalističke policije, koja obavlja očevid, nama pravilnu zaštitu. Inspekcija je naredila obavezno nošenje zaštitnih odjela i gas maski. »Radnici na crno« više se nisu pojavili u Putu, a vreće s filterskim pepelom i dalje stoje rasparane pokrivene plastičnom ceradom. Ni nakon nekoliko dana uzastopnih poziva i traženja nitko od nadležnih iz »Eko tehninga« se ne javlja.</p>
<p>Inače, jedan od pripadnika Kriminalističke policije u petak je, nakon mjerenja radioaktivnosti, Vjesnikove novinare i prisutne radnike uvjeravao kako radioaktivnosti nema. »Veće je zračenje mobitela koji držite u ruci, nego vreća u kojima se nalazi filterski pepeo«, rekao nam je krim-policajac. </p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>»Filterni pepeo i izgorene bačve do daljnjeg ostaju u Putu«</p>
<p>Filternog pepela sada u »Putu« ima oko 80 tona. Filterni pepeo koji je bio u skladištu interventno će biti zbrinut da ne bi došao u dodir s vodom, zrakom ili vjetrom, rekao je novi direktor »Puta« Milivoj Mucko</p>
<p>ZAGREB, 10. kolovoza</p>
<p> - Na sjednici Skupštine trgovačkog društva Puto u petak je za novog direktora »Puta« izabran inženjer Milivoj Mucko. Mucko je donedavno obavljao dužnost tehničkog direktora. Podsjećamo, Vladimir Gažić je smijenjen s mjesta direktora »Puta« nakon što je prošli četvrtak u skladištu »Puta« izbio požar. U požaru je izgorjelo oko 100 tona opasnog otpada, a materijalna šteta se procjenjuje na 300 do 400 tisuća eura. O ekološkoj šteti će tek biti govora jer se još uvijek očekuju rezultati analize tla, vode i zraka. Samo dan nakon imenovanja Mucka za novog direktora »Puta«, koji je ekskluzivno za Vjesnik izjavio: »Sastavljen je plan aktivnosti nakon požara koji se sastoji od dva dijela. Prvi dio je operativan, a podrazumijeva raščišćavanje požarišta«. </p>
<p>»Nakon završenog očevida Ministarstva unutarnjih poslova požarište je slobodno za raščišćavanje. Sad demontiramo čeličnu konstrukciju međuskladišta, te izvlačimo izgorjele ostatke uskladištenog materijala«, izjavio je. </p>
<p>Drugi dio odnosi se na sanaciju filternog pepela, kojega, tvrdi Mucko, sada u Putu ima oko 80 tona. »Filterni pepeo koji je bio u skladištu interventno ćemo zbrinuti da ne bi došao u dodir s vodom, zrakom ili vjetrom«, rekao je. Mucko tvrdi kako je u tijeku izrada odgovarajućeg kontejnera s vodonepropusnim pokrovom u koji će se odložiti pepeo. Na pitanje zašto to ne radi tvrtka »Eko tehning« s kojom »Puto« ima ugovor o zbrinjavanju pepela, Mucko je odgovorio kako još ne zna sve detalje oko tog ugovora. »Ako su dužni to napraviti prema ugovoru onda će ga morati zbrinuti«, nadodao je. </p>
<p>Na pitanje što će biti s bačvama koje su izgorjele u požaru, Mucko je odgovorio kako »rješenja postoje«. »Bačve ćemo najvjerojatnije izrezati odnosno usitniti i odložiti na odgovrajući ili slobodni prostor unutar postrojenja«, rekao je te nadodao kako će se to napraviti uz suglasnost nadležnih službi. »Naravno, dok će biti unutar postrojenja bačve će se obavezno osigurati«, dodao je. Na pitanje što će se napraviti s bačvama nakon što se usitne, Mucko je odgovorio kako će ići na »daljnju obradu«.</p>
<p>Odgovarajući na pitanje hoće li se poboljšati hidrantska mreža unutar »Puta«, jer su u posljednjem požaru, zbog pada tlaka, cisterne Čistoće i Vodoopskrbe i odvodnje dopremala vodu, Mucko je odgovorio kako se to još ne zna. »Moramo pričekati sve rezultate istrage, a osim toga, to je gradska odluka«, odgovorio je Mucko.</p>
<p>»Rizik od ponovnog požara je stalno prisutan, a njegovo dovođenje na prihvatljivu razinu spram sigurnosti zahtijeva i odgovarajuća i stalna učenja, djelovanja kao i ulaganja, za što stalno moramo biti spremni«, zaključio je Mucko.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Bandić: »Zazirem od ljudi koji ni za što nisu odgovorni«</p>
<p>ZAGREB, 10. kolovoza</p>
<p> - »Neka svako prvo očisti ispred svog dvorišta. Ja sam odgovorna osoba i zazirem od ljudi koji ni za što nisu odgovorni, ali vjerujte građani će to znati prepoznati«, kazao je u subotu za posjeta Bundeku dogradonačelnik Milan Bandić, komentirajući izjavu ministra Bože Kovačevića, koji odgovornim za požar u skladištu spalionice opasnog otpada smatra upravu Puta, a time i Grad Zagreb. »Da je Vladimir Gažić jedina odgovorna osoba, njegovom ostavkom problem bi bio riješen. Ako Zagrebu ne treba spalionica opasnog otpada, nitko sretniji od nas. Međutim, postavlja se pitanje gdje ćemo otpad spaljivati? «, dodao je Bandić. </p>
<p>Na pitanje hoće li održati obećanje dano u listopadu 2002. godine, da će se spaliti na Jakuševcu ako smetlište ne bude sanirano u dogovorenom roku, Bandić je kazao: »Do toga neće doći, jer će Jakuševec biti saniran i prije roka«. Bandić je za utorak najavio konferenciju za novinare na kojoj će, osim novih pojedinosti oko požara, javnosti biti predstavljen novi direktor Puta Milivoj Mucko. </p>
<p>A. Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Puto ostao i bez računala</p>
<p>ZAGREB, 10. kolovoza</p>
<p> - Priča o spalionici opasnog otpada Puto se nastavlja. Nakon požara koji se dogodio prošlog četvrtka u skladištu spalionice na Jakuševcu, u petak je na Zelenom trgu 3 provaljeno u ured direktora Puta.</p>
<p>Kako doznajemo, za vrijeme održavanja sjednice Skupštine trgovačkog društva Puta koja je trajala od 12 do 16 sati u Gradskom poglavarstvu, na kojoj je Vladimir Gažić službeno razriješen dužnosti, a imenovan je novi direktor Milivoj Mucko, iz Gažićeva ureda ukradeno je uredsko računalo.</p>
<p> »Računalo se nalazilo na stolu pokraj prozora na kojemu se nalaze rešetke. Provala se dogodila tijekom radnog vremena«, kazao je Vjesniku Vladimir Gažić, dodavši kako se vrijednost ukradenog računala procjenjuje na 22.000 kuna. U računalu je prema Gažićevim riječima, bilo pohranjeno stotinjak dokumenata. »Uglavnom je riječ o dopisima, ugovorima, pravilnicima i sličnom. Ne postoje dokumenti na temelju kojih bi netko mogao kompromitirati rad tvrtke«, dodao je Gažić. </p>
<p>Na pitanje ima li saznanja tko bi mogao biti počinitelj kaznenog djela, Gažić je kazao kako ne želi špekulirati i nagađati već da će pričekati završetak policijske istrage. </p>
<p>U Policijskoj upravi zagrebačkoj su nas izvijestili da je istraga u tijeku. »Tragamo za počiniteljem koji je iz prostora poduzeća Puto kroz otvoreni prozor, nadohvat ruke, ukrao »laptop« marke »Omnibook««, kratko su nam objasnili u PU zagrebačkoj.</p>
<p>A. Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Može li Bundek ponovo biti gradska oaza?</p>
<p>ZAGREB, 10. kolovoza</p>
<p> - Članovi udruge Bokci, organizirali su u subotu akciju čišćenja Bundeka. Uz 30-ak članova udruge, u akciji čišćenja divljeg deponija sudjelovalo je i poduzeće Čistoća, čiji su kamioni prevozili otpad - stare štednjake, kade, građevinski materijal i drugo, na obližnje jakuševačko smetlište. </p>
<p>»Javni radovi naše udruge znače puno za Zagreb jer zauzvrat ne tražimo nikakva financijska sredstva, a činimo dobra djela. Nakon Bundeka, planiramo slične akcije u Maksimiru, Dotrščini i na Trešnjevačkom placu«, rekao je predsjednik udruge, Josip Krznarić. Nakon odrađenog posla Bokci su, već tradicionalno, nagradili svoje članove podijelivši oko 300 kilograma povrća i 200 kilograma njoka, donaciju hipermarketa »Ipercoop«. </p>
<p>Dobrovoljnoj akciji čišćenja Bundeka pridružio se i zamjenik gradonačelnice, Milan Bandić koji je kazao kako su ovakve akcije važne za razvoj ekološke kulture grada. »Nadam se da će Bundek ponovno biti gradska oaza mira i da neodgovorni građani više neće dovoziti otpad«, rekao je Bandić, dodavši da bi to područje bilo idealno za golf terene. ></p>
<p>A. R.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="15">
<p>Osuđena žena koja je odrezala ljubavnikov penis</p>
<p>HONG KONG, 10. kolovoza</p>
<p> - Žena iz Hong Konga, koja je svome ljubavniku odrezala penis jer je želio prekinuti njihovu ljubavnu vezu, osuđena je na 4,5 godine zatvora, objavili su mediji.</p>
<p> Poon Shuk-Yee (27) uvjerila je ljubavnika da bi trebali provesti posljednju zajedničku noć i tijekom vođenja ljubavi rezačem papira odrezala mu je penis.</p>
<p> Nesretnom Chan Chiu (35) kirurzi su uspjeli vratiti spolovilo, no pretrpio je strašan emotivni šok i više nije radno sposoban, objavio je list South China Morning Post.</p>
<p> Poon, koja je priznala zločin počinjen u studenom prošle godine u ljubavnikovu stanu, osuđena je na visokom sudu u Hong Kongu zbog namjernog ozljeđivanja.</p>
<p> Obrazlažući presudu, sudac Derek Pang opisao je zločin kao izuzetno brutalan i dodao da Poon nije pokazala nikakve znakove kajanja. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Tajkunski zlatnici</p>
<p>MOSKVA, 10. kolovoza</p>
<p> - Novopečeni ruski tajkuni poznati po rastrošnosti i dubokim džepovima uskoro će morati nabaviti još dublje i šire džepove. Ruska središnja banka, naime, slijedeći će tjedan u opticaj pustiti zlatnike koji ne stanu u uobičajene novčanike, jer su veliki poput kompakt diskova i teški jedan kilogram.</p>
<p> Zlatnici će biti legalno platežno sredstvo i morat će se prihvatiti bez iznimke, priopćila je banka. Pa ipak, neće biti potrebno da »dobro potkoženi« tajkuni zlatnicima plate svoje visoke račune u restoranu, jer iako im je nominalna vrijednost oko 300 dolara oni stvarno vrijede 10 tisuća zelembaća.</p>
<p> Golemi zlatnici ipak neće ući u Guinessovu knjigu rekorda, jer je kineska banka 2000. godine izdala zlatnike od kojih je svaki bio težak 10 kilograma. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Liječnik usred operacije otišao u banku</p>
<p>CAMBRIDGE, 10, kolovoza</p>
<p> - Jedan je liječnik suspendiran jer je usred operacije ostavio pacijenta i otišao položiti čekove u banku, objavili su dužnosnici. Državni Ured za medicinu izvijestio je da je David Arndt, kirurg-ortoped, pričinio štetu javnom zdravlju i ugrozio ljudski život tako što je prošloga mjeseca na operacijskom stolu ostavio pacijenta s otvorenim rezom na leđima.</p>
<p> Arndt je za zamjenu odredio kirurga koji nije bio kvalificiran dovršiti operaciju. Nakon 35 minuta provedenih u banci liječnik se vratio u operacijsku salu i za nekoliko sati dovršio zahvat. Pacijentu, koji je cijelo vrijeme bio pod narkozom to srećom nije naškodilo, pa se uredno oporavio na intenzivnoj njezi bolnice »Mount Auburn«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Oporavljaju se gvatemalske sijamke </p>
<p>LOS ANGELES, 10. kolovoza</p>
<p> - Maria Teresa, jedna od bivših gvatemalskih sijamskih blizanki odvojenih prošli utorak, otvorila je oči nekoliko sati nakon sestrice Marie Jesus, izjavili su kirurzi medicinskog centra kalifronijskog sveučilišta u Los Angelesu koji su ih operirali. »Dvije Marie«, koje su bile povezane glavama mogu otvoriti oči i micati rukama i nogama, precizira se u priopćenju. Liječnici su im prepisali jake sedative radi opuštanja mišića, kako bi izbjegli pretjerane pokrete koji bi mogli dovesti do cerebralnih oštećenja nakon operacije razdvajanja. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="19">
<p>Srpanjske kišne sonate pod sljemenom</p>
<p>Odličan anasambl »Cantus« s dirigentom Tarbukom i s mezzosopranisticom Martinom Tomčić. Čak tri večeri šarmantnog španjolskog ansambla Solista festivala »Pablo Casals«. Posebno nas je obradovala solistička večer sopranistice Martine Zadro uz klavirsku pratnju Lane Bradić. Zar nije bilo moguće dovesti na Grič omiljeni švedski zbor »Romeo i Julija«? </p>
<p>Dio zagrebačkoga ljetnog glazbenog programa je završen. Zagrebačke ljetne večeri u organizaciji agilne, već pola stoljeća djelatne Koncertne direkcije Zagreb, već se mogu pozvati na 20-godišnju tradiciju, kada su uglavnom na pozornicama i u crkvenim prostorima Gornjega grada nastupali i renomirani ne samo domaći nego i inozemni orkestri, uz gostovanja pa i produkcije kazališnih predstava.</p>
<p> Ovoga ljeta u takve se zahvate organizatori ni slučajno nisu mogli upuštati, jer su im u tu svrhu na raspolaganje stavljena zapravo skromna sredstva. Obaviješteni smo o tome još prije početka ljetne sezone: Zagrebačke ljetne večeri 2002. dobile su 770.000 kuna, od čega se najviše isprsio gradski Ured za kulturu sa 420.000 kuna; Ministarstvo kulture iz svog budžeta za ljetne festivale (njih ukupno 25, uglavnom uz Jadran) od ukupno deset milijardi kuna dalo je Zagrebačkim ljetnim večerima svega 300.000 kuna, čemu je Turistička zajednica grada Zagreba dodala 50.000 kuna.</p>
<p>Čitali smo i pogrešne teorije o tome da bi se takve kulturne manifestacije trebale komercijalizirati, međutim u nas to nije moguće, pogotovu ne u nekim okolnostima. Jedan festivalski Split planirao je vlastite prihode od milijun i sto tisuća kuna, od čega unatoč predviđenim 11.000 prodanih ulaznica, gotovo polovina otpada na prihod od sponzora, dok glavninu troška iznose sredstva Ministarstva kulture, grada Splita, lokalne županije i Hrvatske turističke zajednice - sve skupa više od tri milijuna, uz napomenu da u izvedbi Splitskoga ljeta sudjeluje osoblje tamošnjega Hrvatskoga narodnog kazališta.</p>
<p>Komercijalizacija takvih kulturnih priredaba u nas je neizvediva, i one uglavnom ovise o dodijeljenim novcima. U usporedbama je spominjano i reprezentativno Ljeto na Križankama u Ljubljani, gdje su opetovano gostovali i hrvatski kazališni ansambli (ove godine to je trebala biti Zagrebačka opera, koju je u posljednji čas istisnuo Boljšoj teatar iz Moskve); no upozorimo: taj festival raspolaže s više od dva milijuna eura.</p>
<p>Na te sve činjenice trebalo je ovdje upozoriti kada se ocjenjuju dometi ovogodišnjih Zagrebačkih ljetnih večeri, koje su održale sve najavljene priredbe, njih ukupno 33, s dodanih nekoliko nenajavljenih koncerata. I zagrebački organizatori pomogli su si u planiranju svojevrsnim sponzorstvom, pa je prvih deset dana održavanja koncerata u Atriju Klovićevih dvora te u Katedrali i Katarinskoj crkvi sadržajno posvećeno danima francuske komorne glazbe prve polovice 20. stoljeća.</p>
<p> Izbor izvođača i repertoara donio nam je odmah prvoga dana sjajan nastup zagrebačkoga komornog ansambla »Cantus« pod ravnanjem maestra Mladena Tarbuka, s već afirmiranom mladom mezzosopranisticom Martinom Tomčić. U nastavku toga programa, upriličenog u povodu 80. obljetnice djelovanja Francuskoga kulturnog instituta u Zagrebu, posebno su još zapaženi nastupi Gudačkoga trija iz Züricha, zatim koncert skupine mlađih hrvatskih glazbenika na čelu s flautisticom Renatom Penezić te čak tri večeri šarmantnog španjolskog ansambla Solista festivala »Pablo Casals«.</p>
<p> A posebno nas je obradovala solistička večer mlade sopranistice Martine Zadro uz klavirsku pratnju Lane Bradić; njih dvije već su se uspele u prvi red naših interpretatora popijevke (Lieda). Taj nesumnjivo zanimljiv program novije francuske glazbe završili su u jednu večer Zagrebački gudački kvartet i pijanisti Vladimir i Katarina Krpan te Srđan Filip Čaldarović.</p>
<p>U tome ljetnom programu nizali su se, poslije predaha s već također tradicionalnim priredbama Smotre folklora, atraktivni koncert u Klovićevu atriju i Katarinskoj crkvi, od kojih su se posebno isticali nastupi francuskoga Ansambla Perceval, zatim iznimno toplo pozdravljeni koncert violinista Tonka Ninića i gitarista Viktora Vidovića, pa nastup pijanista Veljka Glodića s neuobičajenim programom sonata, gdje smo čuli jedno zaboravljeno, a vrijedno djelo starije hrvatske glazbe, kao što se svidio i nastup Igora Pomykala s njegovim vokalno-instrumentalnim interpretacijama stare trubadurske i barokne glazbe.</p>
<p> Cijelo to vrijeme održavani su i koncerti na orguljama, pretežno u Katedrali, a svježi dodatak bio je u Katarinskoj crkvi nastup dvoje vodećih hrvatskih orguljaša Ljerke Očić i Alena Kopunovića Legetina. Prvi dani kolovoza donijeli su nam još solističku večer pijanistice Ide Gamulin, susret s odličnim austrijskim Triom Unicorn, šarmantno predstavljanje Kvinteta Cavaliere i 6. kolovoza završni nastup talijanskog gitarista Aniella Desiderija. Na svim tim priredbama posjet publike bio je u prosjeku dobar, osobito u redovito punim crkvenim prostorima. Što se tiče posjeta priredaba na otvorenome, prisjetimo se da je ovaj srpanj bio najtopliji u posljednje 132 godine, a ujedno najkišniji unatrag deset godina! </p>
<p>Takvim programom, održanim u nepovoljnim okolnostima, možemo biti više nego zadovoljni. Ali za nečim ipak žalimo: zar nije bilo moguće dovesti i ovoga ljeta na Grič omiljeni švedski zbor »Romeo i Julija«, kad je već gostovao na Dubrovačkim ljetnim igrama gdje je, čitali smo, čak s dva različita programa ponovno doživio slavlje?</p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Publika na mukama </p>
<p>Događalo se da se dvije zanimljive kulturne priredbe odvijaju u isto vrijeme na razdaljini od pet minuta hoda. Zašto preklapanje termina kulturnih događaja? Nužno je da mnogi shvate da kultura nije samo ukras života, već ozbiljan posao kojim se treba baviti stručno, da ne kažemo - s ljubavlju </p>
<p>Zagrebački mjesec kolovoz ne će biti glazbeno sušan, iako je smanjen na prorijeđeni program Klupske kazališno-glazbene scene Amadeo u atriju Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja na Gornjemu gradu. Srpanj je bio mnogo bogatiji ne samo zahvaljujući upravo završenim Zagrebačkim ljetnim večerima 2002., nego i pohvalnoj inicijativi Gradskoga kazališta Komedija s njegovim »predstavama na vodi« Jaruna, kao i predstavama Histriona na Opatovini.</p>
<p> Međutim, u tom razdoblju postavilo se staro pitanje povremenog preklapanja termina priredaba. </p>
<p>Iako će netko reći da pojedini programi imaju svoju publiku, te da na primjer stariji ljubitelji orgulja sasvim sigurno ne će ići na rock-operu na jezero Jarun, ipak se usklađenjem termina pruža veća mogućnost izbora širim krugovima posjetitelja kulturnih priredaba.</p>
<p>Tako se u zagrebačkoj kulturnoj javnosti istakla zamisao da bi sve ljetne priredbe u Zagrebu trebalo objediniti djelovanjem jednoga organizatora, koji sasvim sigurno ne bi sam sebi gazio po prstima. No, i to je samo uvjetno točno, jer je na primjer Koncertna direkcija Zagreb kao organizator Zagrebačkih ljetnih večeri 2002. čak četiri puta preklopila svoje priredbe na različitim mjestima, što se opravdavalo raznovrsnošću programa.</p>
<p> A do osjetljivijeg preklapanja došlo je u neposrednom susjedstvu između Ljetnih večeri i Amadea s priredbama na Gornjemu gradu, u razdaljini pet minuta hoda. Problem je, čuli smo, bio u tome što je Koncertna direkcija Zagreb, kao profesionalna organizacija, svoje termine imala utvrđene nekoliko mjeseci prije, dok je Amadeo, koji vodi skupina kulturnih entuzijasta, još početkom ljeta improvizirao svoj nesumnjivo također vrijedan, pa i raznovrsniji program - tako smo bilten Amadeovih priredaba u kolovozu dobili u ruke tek posljednjega dana srpnja.</p>
<p>Već to ovdje navedeno upućuje da objedinjavanje organiziranja ljetnih priredbi u jednoj organizaciji nije izvedivo, već stoga što su im sadržaji (srećom) veoma različiti. Prema tome, nije potrebno objedinjavanje, nego usklađenost rada nekoliko organizatora, a za dobrobit ljetnoga kulturnog života grada, čiji stanovnici vjerojatno s čežnjom prate informacije o kulturnim zbivanjima uzduž Jadrana, od vrhunskih programa ozbiljne glazbe do dramskog i glazbenog kazališta i filma.</p>
<p> Potrebna je objedinjavajuća inicijativa koja ne će ograničavati izbor sadržaja, jer gdje je angažirane dobre volje tu su i vrijedni rezultati - što potvrđuje upravo iskustvo s Klupskom kazališno-glazbenom scenom Amadeo. </p>
<p>A gdje usredotočiti spomenutu objedinjavajuću inicijativu? Ondje, gdje bi trebao biti najbolji pregled kulturnih potreba i zbivanja u gradu i odakle u pravilu stižu i određena sredstva - u Uredu za kulturu grada Zagreba. </p>
<p>Ministarstvo kulture, bez obzira na veća raspoloživa sredstva, u tome može biti samo sudionik, jer se mora baviti kulturnim zbivanjima u cijeloj Hrvatskoj. Pri tome se također spominje nelogičnost manjih ljetnih kulturnih manifestacija u pokrajini, ne samo onim mjestima uz Jadran nego i u unutrašnjosti.</p>
<p> A zaboravlja se koliko su korisna upravo takva buđenja zanimanja za kulturne tekovine. Naravno, u nekom manjem slavonskom ili ličkom mjestu ne može se graditi koncertna dvorana koja bi služila u zimskoj sezoni, ali se mogu ljeti organizirati kulturna događanja na otvorenim prostorima.</p>
<p>Takva situacija prenesena na sam Zagreb upućuje jednako na potrebu usklađivanja, kao i na nužnost sezonskog pa i dugoročnog planiranja, koje će uskladiti zamisli i rad pojedinih organizatora, kojima će pri tome ostati puna sloboda njihova djelovanja.</p>
<p>Tako bi se na vrijeme mogli pridružiti i sponzori, od kojih su veoma važni ne samo oni koji pomažu novčano, nego i tzv. medijski pokrovitelji koji svojim udjelom mogu osigurati potrebno obavještavanje i animiranje javnosti; tada se ne bi - kao sada - ukazivalo da se zagrebačke ljetne priredbe odvijaju bez ikakve reklame.</p>
<p> Kultura jest ukras života, ali i ozbiljan posao kojim se treba baviti stručno i s punim angažmanom, da ne kažemo - s ljubavlju. </p>
<p>N. T.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Kršćanske freske iz Nubije </p>
<p>Iz katedrale u gradu Farasu koju sada pokriva voda iza Asuanske brane na Nilu izvađene su freske, kameni stupovi i grobni nalazi koji daju uvid u kršćansku umjetnost od 7. do 12. stoljeća u Nubiji. Dojmljiva slika jedne davne značajne kulture koja se razvijala u okviru širenja kršćanstva na granici između Egipta i crne Afrike</p>
<p>Trenutno je jedna prostorija Kunsthistorisches muzeja u Beču pretvorena u katedralu da bi u odgovarajućem ambijentu predstavila izložbu »Faras - katedrala iz pustinjskog pijeska«.</p>
<p>Kako se radi o izložbi koja sadrži više od sedamdeset zidnih slika, ravnatelj Muzeja Wilfried Seipel objašnjava: »Freska u crkvenom objektu je imala određeno mjesto u sklopu određene ikonologije. Zbog toga je nastala i zamisao da se eksponate ponovno ugradi u jednu crkvu koja bi barem dočarala dimenziju prostora. Izložbeni prostor ima jednaku duljinu kao i faraska katedrala, on je doduše nešto uži, ali to ne smeta.«</p>
<p>Katedrale, ili njezinih ostataka, danas više nema; nakon dugih stoljeća pod pijeskom, od kraja je šezdesetih katedrala u Farasu prekrivena vodama rijeke Nila. Gradnjom Asuanske brane u Egiptu, kad je postalo jasno da će se stvaranjem umjetnog jezera potopiti oko 500 kilometara površine, došlo je pod pokroviteljstvom Unesca do velike međunarodne akcije spašavanja brojnih antičkih građevina smještenih na obalama Nila, između prvoga i drugog katarakta, iznad, ali i ispod zemlje. Najpoznatija od njih je možda veličanstveni hram Abu Simbel, koji je u cijelosti rastavljen i preseljen na obale novonastalog jezera. </p>
<p>Čak 22 hrama su spašena od vode i preseljena na sigurno ili dana kao dar egipatske i sudanske vlade zemljama koje su sudjelovale u njihovu spašavanju. Danas se tako, na primjer, hram Dendur nalazi u Metropolitan Museum of Art u New Yorku, hram Debod je u Madridu, a vrata hrama Kalabscha u Berlinu itd.</p>
<p>Između 1960. i 1964. godine skupina arheologa Varšavskoga sveučilišta započela je pod vodstvom profesora Kazimierza Michalowskog iskapanja kod seoca Faras u današnjem Sudanu, smještenoga uzvodno od hrama Abu Simbel, a koje je u prošlosti bilo važno središte Nubije. Radovi su započeli kao »normalna« arheološka iskapanja u sklopu akcije spašavanja vrijednih objekata područja, a pretvorila su se u pravu znanstvenu senzaciju. »Čudom iz Farasa« nazvali su poljski znanstvenici dotad pijeskom zatrpanu katedralu, a u njoj više od 120 zidnih slika. </p>
<p>Nazvane još i netočno »Freske iz Farasa«, ove zidne slike su rađene takozvanom suhom, tj. seco, a ne fresco tehnikom, a u katedrali su prekrivale zidove jedna preko druge i jedna pored druge u više slojeva (čak do tri!) i bilo ih je iznimno složeno jedne jedne od drugih odvojiti. Danas one čine izvanredno očuvanu zbirku srednjovjekovnog nubijskog slikarstva, a visoka kakvoća izvedbe pokazuje da je Faras bio najvažnije žarište umjetnosti na sjeveru kršćanske Nubije. Slike su nastale u razdoblju od 700 godina - najranije potječu iz 8. stoljeća, a one najkasnije nanesene - iz 14. stoljeća. Jedno od remek dijela iz katedrale je slika sv. Ane, vjerojatno nastala u 9. stoljeću.</p>
<p> Karakteristično za stil ovog doba je ovalno lice s golemim, široko rastvorenim bademastim očima, obrvama koje prelaze prema ravnom nosu i malim ustima. Sveta Ana, majka djevice Marije, ovdje je prikazana kao mlada žena, a budući da je veći dio slike bio uništen, nije bilo moguće utvrditi je li prvotno bila prikazana sama ili s malom Marijom u naručju. Gesta šutnje - kažiprst položen preko usana - u pravilu izražava molitvu, čuđenje ili duboku meditaciju i poznata je još iz egipatskih i palestinskih samostana.</p>
<p>Faras - ili Pachora, kako je prije bio nazivan, bio je vrlo važna metropola pod utjecajem kulturnih i gospodarskih razmjena sa susjednim Egiptom. U doba pokrštenja Nubije u šestom stoljeću Faras je bio glavni grad jednoga od triju nubijskih kraljevstava - Nobatije, i službeno je preuzeo kršćanstvo 543. godine. To je vladarima donijelo i mogućnosti stvaranja novih veza sa značajnim političkim i kulturnim središtima Bizantskog carstva. Tako od samog početka liturgijski jezik nubijske Crkve nije bio koptski, već grčki. Već od oko 625. godine je Faras postao sjedištem biskupije pod nadzorom aleksandrijskog patrijarha, i doživljavao znatan kulturni razvoj, s vrhuncem oko 11. i 12. stoljeća.</p>
<p> Međutim, kako je Nubija ostala politički neovisna i bila daleko od važnih suvremenih kršćanskih središta, razvila je neovisnu kulturu unatoč bizantinskim utjecajima. »Nubija je bila jedan koridor koji je kroz Egipat spajao Afriku sa Sredozemnim morem i obratno«, kaže Seipel. »Tada su postojala nubijska kraljevstva kao što je npr. Meroe, a koje je preuzelo puno egipatskih elemenata. Značajno je da su preko Egipta do Farasa dospjeli utjecaji iz Bizanta i sredozemlja.« </p>
<p>Pad grada Farasa je započeo u 13. i 14. stoljeću. Na ruševinama samoga središta kršćanskoga grada nadograđena je arapska citadela koja je bila u uporabi do 19. stoljeća; nakon toga je tu nastalo malo selo imena Faras-in-Diffi.</p>
<p>Nalazi iz katedrale podijeljeni su između Nacionalnog muzeja u Khartumu u Sudanu i onoga u Varšavi, gdje su nakon osam godina restauracije izloženi. Trideset godina su krhke slike tek pojedinačno posuđivane, a do rujna ove godine su prvi put u punom sastavu izložene izvan Poljske. Izložba je priređena u okviru »Godine Poljske u Austriji« i prava je šteta što organizatori nisu uspjeli posuditi ostatak slika, ili barem jedan dio, i od sudanskog muzeja.</p>
<p> U svakom slučaju, ova izložba od ukupno oko 70 zidnih slika, kamenih stupova i grobnih nalaza iz faraske katedrale nudi, s jedne strane, vrlo opsežan pregled kršćanske umjetnosti od 7. do 12. stoljeća u Nubiji, a, s druge strane, predstavlja jednu davnu vrlo značajnu kulturu koja se razvijala u okviru širenja kršćanstva na granici između Egipta i crne Afrike.</p>
<p>Helena Kralj</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Umjetnost puna duha i narodne baštine</p>
<p>Brojni svjetski kolekcionari svoje su kolekcije skulpture u keramici upotpunili figurama ove nadahnute autorice. U vrijeme procvata turizma osamdesetih godina, u turističkim gradovima na Jadranu, poput Dubrovnika, Splita, Šibenika i Rijeke, među turistima je nastajala prava jagma za njenim skulpturama</p>
<p>Kad je riječ o recentnoj autorskoj keramici kod nas, kojoj su temelji postavljeni još davnih tridesetih godina, nezaobilazno je ime Ivane Jelačić, o kojoj se malo čuje i još manje zna. Ova samozatajna autorica, svojim je dugogodišnjim radom zadužila hrvatsku likovnu scenu cijelom jednom plejadom likova iz našeg podneblja, dajući im šarm, duhovnost i profinjenu formu.</p>
<p>Rođena je u Jastrebarskom 1918. godine, a djetinjstvo je provela u Batini Donjoj podno Ivančice, gdje je posjed i kurija Jelačićevih, odakle je ponijela jedinstveni svijet likova ljudi i duha Zagorja, jednog minulog vremena. Nedvojbeno je da je na odluku životnog poziva naše autorice utjecala između ostalog i tradicionalna izrada lončarskih i ukrasnih predmeta u blizini njezina rodnog kraja. Tradicija keramičkog oblikovanja izražena je u Hrvatskom Zagorju zbog nalazišta bijele i čiste gline u Bedekovčini, u blizini Zlatara, a to se područje smatra jednim od najstarijih i najistaknutijih centara narodnog lončarstva.</p>
<p>Kad je u Engleskoj krajem 18. stoljeća izumljen postupak proizvodnje kamenine, trajnije od fajanse, a jeftinije od porculana, koji su u ono doba mogli imati tek imućniji slojevi, raširila se proizvodnja diljem Europe. Već 1800. godine grofovi Vojkffi su u Krapini osnovali tvornicu kamenine koja po ugledu na tadašnje građansko društvo oblikuje proizvode u stilu ampira i bidermayera. Brojni su inozemni majstori sudjelovali u formiranju i dekoriranju proizvoda krapinske tvornice kamenine u kojoj se proizvodilo stolno posuđe, većinom ukrašeno modrom bojom. Tvornica je radila sve do polovice 19. stoljeća kad prestaje s radom zbog konkurencije jeftinijih industrijskih proizvoda. </p>
<p>Budući da se u Obrtnoj školi u Zagrebu koja je osnovana 1885. godine proizvodi tek ponešto od keramičkih upotrebnih predmeta, a rad se pretežito svodi na dekoriranje vlastitog i dopremljenog materijala, postojala je potreba za osnivanjem vlastitih umjetničkih i proizvodnih programa. Dvadesetih godina prošlog stoljeća kipar Hinko Juhn (1891.-1940.), stekavši keramička iskustva u Beču, inicirat će osnivanje razreda za umjetničku keramiku na Školi za umjetnički obrt. Odličnim pedagoškim radom i poznavanjem keramičarskih tehnika, okuplja znatan broj likovnih umjetnika. Od slikara su to bili Ivan Tabaković, Ernest Tomašević, Nevenka Đorđević, Oton Postružnik i Anton Motika te kipar Lujo Beseredy koji će postaviti temelje umjetničke i suvremene hrvatske keramike. </p>
<p>Privučeni izražajnim mogućnostima glazurnih efekata, grupa mladih umjetnika stvara u keramičkoj skulpturi formu pojednostavljenih i gestualnih linija. Godine 1935. kada se u Zagrebačkoj obrtnoj školi otvara »keramičarski razred« pod stručnim vodstvom Blanke Dužanec (1908.-1989.) koja je studij keramike završila na Akademiji likovnih umjetnosti u Varšavi, pridružuje se i Juhn sa svojim razredom. </p>
<p>U naponu stvaralačkog i umjetničkog okruženja koje je tada vladalo u Školi za umjetnost, godine 1938. Ivana Jelačić se počinje baviti keramikom na satovima modeliranja kod Blanke Dužanec i crtanju kod prof. Tomaševića. Iako je parelelno studirala na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu i tamo 1949. stekla diplomu inženjera, uspješno polaže majstorski ispit keramičarske struke na tada tzv. II Industrijskoj školi 1948. godine. Čuvena Obrtna škola privremeno je nosila naziv »Industrijska« da bi kasnije postala Škola primjenjene umjetnosti, a »keramičarski razred« vodile su umjetnice Stela Skopal i prof. Dužanec.</p>
<p>Prvi ciklus Ivane Jelačić »Forme« iz šezdesetih godina, odnosi se na radove tzv. glazirane forme. To je prije svega uporabna keramika elegantnih oblika inspiriranih narodnom tradicijom, oblih i bučastih terakota, najčešće glaziranih u crnoj boji. Pedesetih i početkom šezdesetih godina značajan utjecaj na ukupna umjetnička događanja imala je pojava modernog dizajna koja se reflektirala i na predmetima utilitarnog sadržaja, kada se najčešće proizvodila jednostavna monokromna forma bez ukrasnih dodataka.</p>
<p>Izvjesno vrijeme autorica se uspješno bavi izradom suvenira u plitkom reljefu, na temu glagoljaške i srednjovjekovne baštine, kao što je to »Sv. Staš-mučenik« sa zvonika Splitske katedrale iz 13. stoljeća. Od 1950. godine kad se pridružila strukovnoj udruzi ULUPUH, nastupa sa svojim radovima na mnogobrojnim domaćim i međunarodnim izložbama, a također je nagrađivana za likovna ostvarenja kao i za uspješno izvedenu keramiku u formi suvenira.</p>
<p>Brojni svjetski kolekcionari svoje su kolekcije skulpture u keramici upotpunili figurama ove autorice. U vrijeme procvata našeg turizma osamdesetih godina, u turističkim gradovima poput Dubrovnika, Splita, Šibenika i Rijeke, nastajala je prava jagma za njenim skulpturama. </p>
<p> Duhovno nasljeđe baštinjeno generacijama kao i vrijeme mladosti provedeno u Zagorju, ova je umjetnica najrječitije utkala u ciklus skulptura pod naslovom »Zagorci«. Galerija je to običnih likova u svakodnevnim okvirima od kojih svaki ima svoje ime, kao što su Kum Fuček, Pijanec, Štefina, Fulek, Bogica i Bara. Sve su to likovi odabranih sjećanja, čija poetika podsjeća na rane radove pokreta »Zemlje«.</p>
<p>Opusom »Petrica Kerempuh« osvrnula se Ivana Jelačić 1980. godine svojom terakotom, u manje-više poznatom duhu Krležine i zagorske kajkavštine. To su romantični likovi huncuta, obješenjaka i »kajmebrigaša« u kojima je autorica pokazala svoju najbolju stvaralačku osobnost. Iz tog je razdoblja, točnije 1979. godine, nastala i jedna od rijetkih figura iz »stvarnog svijeta« - duhovito i vješto izrađen lik Miroslava Krleže. Neprirodnost, taštinu, pomodnost i samodopadnost gornjogradskih, donjogradskih i prekosavskih gospođi i milostiva Ivana Jelačić je interpretirala u ciklusima »Milostiva« i »Dame« u razdoblju od 1984. do 1990. godine. Niz naglašenih detalja na figurama iz ovog ciklusa, frizure, nosevi, velike grudi, lančići, nakićeni šeširi i cvjetne aplikacije, još su jedan dokaz neuništivog duha i radosti stvaranja.</p>
<p>Autorica živi i radi u Zagrebu, a svoje je radove sve donedavno izlagala u »Likumovim« salonima. Ipak, potrebno je puno sreće i snalažljivosti da se u slobodnoj prodaji nađe još po koji rad, dok bi ih se sadašnji vlasnici - teško odrekli.</p>
<p>Ivanka Horvat</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="23">
<p>Nikad nije gotovo dok ne završi</p>
<p>Čak četiri finalne discipline pretposljednjeg dana EP u atletici okončane su preokretima u dramatičnim završnicama/ Suci »eksperimetirali« u kvalifikacijskim utrkama štafeta 4x100 metara</p>
<p>MÜNCHEN (Od posebnog izvjestitelja Vjesnika), 10. kolovoza</p>
<p> - »Nikad nije gotovo dok sudac ne odsvira kraj«, rekao je jednom prigodom, ispravljajući vlastitu pogrešnu procjenu, legendarni TV-komentator Mladen Delić. U atletici, istina, suci »ne sviraju kraj«, no ni ovdje nije gotovo dok uistinu ne završi. Naučili su to u subotu na Olimpijskom stadionu u Münchenu mnogi koji to, možda, dotad nisu znali. Naučili i nekoliko puta utvrdili gradivo.</p>
<p> Lekcija 1: Simon Vroemen, europski rekorder na 3.000 metara zapreke, imao je na ulasku u ciljnu ravninu u finalnoj utrci Europskog prvenstva sigurno vodstvo. Čak ni kad je na posljednjoj zapreci izgubio ritam nije se činilo da se ta prednost može istopiti. Kasnije je rekao da je, sukladno svojoj navici, pogledao ima li koga iza njega, no gledao je na krivu stranu, jer Španjolac Antonio Jimenez ga je upravo prestizao s druge strane. A, Vroemen je baš mislio kako je utrka gotova i kako je već osvojio zlato. Lekcija 2: Finkinja Heli Koivula je već na početku finala troskokašica za skoro pola metra (!) popravila osobni rekord i povela. Tih njezinih 14.83 sasvim je »umrtvilo« natjecanje i vjerojatno je i ona sama mislila kako je sve gotovo. No, nije bilo. U posljednjoj, šestoj seriji (slično njezinom sunarodnjaku Backleyu u bacanju koplja) Ashia Hansen je »uhvatila« dobar vjetar (+3.1 m/s) i doskočila na 15 metara. Tek tada je bilo gotovo. Lekcija 3: Sonia O'Sullivan je već nakon odustajanja Paule Radcliffe i Gabriele Szabo od utrke na 5.000 metara počela razmišljati o zlatu. U svakom slučaju, o njemu je mogla razmišljati 200 metara prije cilja finalne utrke, kada je jako finiširajući stekla značajnu prednost i čuvala ju do - pola metra prije cilja! Kada je mislila da je utrka gotova počela je usporavati, a Španjolka (opet ti Španjolci!) Marta Dominguez bila je u silnom naletu. Na kraju je bila 9 stotinki sekunde brža od Irkinje. Utrka je, naime, i u ovom slučaju završila tek prolaskom ciljne linije. Sonja O'Sullivan kao da to nije znala... Lekcija 4: Ne može se sa sigurnošću reći što je mislio i je li išta mislio Stanislav Olijars kada je na zadnjoj preponi finalne utrke na 110 metara prepone bio sasvim poravnat ili malo ispred Colina Jacksona. U svakom slučaju, sekundu kasnije Jackson je u cilju bio uvjerljivo ispred Olijarsa, osvojivši najboljim europskim rezultatom sezone (13.11) svoje četvrto europsko zlato.</p>
<p> U danu iznimno dramatičnih završnica, i natjecanje sedmobojki je razriješeno tek u posljednjoj disciplini. Pobjedom u utrci na 800 metara 18-godišnja Švedanka Caroline Kluft, inače svjetska juniorska prvakinja iz Kingstona, sakupila je 6542 boda (svjetski juniorski rekord) i postala europskom prvakinjom. Više nego dvostruko starija njemačka sedmobojka, Sabine Braun, srebrnom se medaljom oprostila od atletike. Poprilično besmislen presedan suci su nam priuštili u kvalifikacijama ženskih štafeta 4x100 metara. Nakon što su diskvalificirali nizozemsku štafetu zbog navodne pogrešne izmjene, Nizozemke su se žalile i čak dokazale da su njihove trkačice, zapravo, bile ometane. Tri i pol sata nakon kvalifikacijskih utrka nizozemskoj štafeti je omogućeno da trči sama (!?) i pokuša ostvariti rezultat kojim bi osigurala finale, tj. iz istog »izgurala« Poljakinje. Tko zna kako bi sve završilo (vjerojatno žalbom Poljakinja) da u potpuno neprimjerenim uvjetima (počela je padati i kiša) i nestimulirajućem ozračju Nizozemke nisu za potrebnim rezultatom zaostale sekundu i pol. Malo je vjerojatno da su i gledatelji na stadionu shvatili što se zapravo događa, što i nije bilo posebno teško jer događalo se nešto sasvim besmisleno...</p>
<p>• Reztultati finala, atletičari, 110m prepone: 1. Colin Jackson (VBr) 13.11, 2. Stanislav Olijars (Lat) 13.22, 3. Artur Kohutek (Polj) 13.32, 3.000m zapreke: 1. Antonio Jimenez (Špa) 8:24.34, 2. Simon Vroemen (Niz) 8:24.45, 3. Luis Miguel Martin (Špa) 8:24.72, motka: 1. Aleks Averbuh (Izr) 5.85, 2. Lars Borgeling (Nje) 5.80, 3. Tim Lobinger (Nje) 5.80;</p>
<p> atletičarke, 5000m: 1. Marta Dominguez (Špa) 15:14.76, 2. Sonia O'Sullivan (Irs) 15:14.85, 3. Jelena Zadorožnaja (Rus) 15:15.22, maraton: 1. Maria Guida (Ita) 2:26:05, 2. Luminita Zaituc (Nje) 2:26:58, 3. Sonja Oberem (Nje) 2:28:45, troskok: 1. Ashia Hansen (VBr) 15.00, 2. Heli Koivula (Fin) 14.83, 3. Jelena Olejnikova (Rus) 14.54, kugla: 1. Irina Koržanenko (Rus) 20.64, 2. Vita Pavliš (Ukr) 20.02, 3. Svetlana Kriveljova (Rus) 19.56, sedmoboj: 1. Caroline Kluft (Šve) 6542 - SJR, 2. Sabine Braun (Nje) 6434, 3. Natalija Sazanovic (Blr) 6341...</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Ako je novo, ne znači da je i dobro</p>
<p>Osim što se svaki dan na Olimpijskom stadionu u Münchenu stvara neviđena zbrka zbog pogrešnog rasporeda, organizatori svojim (opet pogrešnim) uvođenjem i izborom glazbe otežavaju sportašima kojima je ritam vrlo bitan</p>
<p>MÜNCHEN (Posebno za Vjesnik), 10. kolovoza</p>
<p> - Sjajne borbe i izvrsne rezultate na Europskom atletskom prvenstvu u Münchenu nadmašila je publika koja je dala, ne samo pečat, nego i najvišu moguću ocjenu o ovom sportskom događaju. Posebno se istakla, ne samo živim praćenjem zbivanja na stadionu, nego i objektivnim povlađivanjem koje se - od onoga za domaćeg i stranog - razlikovalo samo, i to donekle, u jačini aplauza. U tome treba istaknuti poznavanje atletike što se osjećalo u aplauzima kod predstavljanja ili čak neuspjeha nekog natjecatelja, kao što je to bio slučaj sa odustajanjem slavnog kopljaša Jana Železnog.</p>
<p>No, ta je publika žestoko bila prikraćena u sjajnom praćenju samog natjecanja zbog neshvatljivog postupka (navodnih stručnjaka Europskog atletskog saveza) kod sastavljanja satnice i rasporeda disciplina na borilištima. Tako su, na primjer, u četvrtak morali razlučivati neviđenu zbrku kad su se na južnom dijelu borilišta odjednom našli skakači uvis, bacačice koplja i bezbrojni trkači u čak šest utrka, što prednatjecanja što finala.</p>
<p>U isto doba sjevernim dijelom protrčavali su razrijeđeni trkači i svoj je posao obavljalo tek šest sudaca bacanja koplja. Čovjek se zaista mora upitati gdje je znanje i navodno iskustvo tih stručnjaka EAA...</p>
<p>Uz to, neki se veliki menadžer dosjetio da bi sportska (!) priredba postala mnogo privlačnija (kao da EP to nije samo po sebi) kad bi je pratila ne tiha, nego bučna glazba jednoličnog ritma. Očito je da taj menedžerski genijalac ništa ne zna o sportu i njegovoj tehnici.</p>
<p>Prigodom nedavnog prvenstva Hrvatske u atletici oko skakališta uvis okupilo se mnogo gledatelja koji su srdačno, kao što su to vidjeli još od vremena američkog troskokaša Banksa, ritmičkim pljeskom pratili zalete skakačica. No ritam, neizmjerno važan u sportu, nije isti za svakoga, na primjer za Nevenu Lenđel. Kad je ona zamolila gledatelje da ne prate njezine zalete pljeskom, jer to remeti njezin ritam, gledatelji su to s razumijevanjem prihvatili, a Nevena je postigla svoj najbolji rezultat i izborila put u München.</p>
<p>Primjerice, trčanje prepona izričito ovisi o ritmu. Na primjer, na 400 m prepone najbolji moraju utrku protrčati u ritmu od 13 koraka između prepona do, recimo, šeste ili sedme prepone, a onda prijeći na ritam od 15 koraka. »Izumitelj« ove pratnje u Münchenu pustio je pri utrkama na 400 m prepone veoma bučnu i monotonu pratnju, točnije glazbu bubnjeva koju, naravno, »nije bilo briga« o toj bitnoj promjeni ritma. To je jako ometalo natjecatelje osjetljivog sluha, a smetalo je i gledateljima da dobro čuju izvrsno praćenje stadionskih spikera zbivanja na stadionu.</p>
<p>Nije svaka izmišljotina baš dobra zato što je nova i što si netko utvara da ima »genijalnu« ideju.</p>
<p>Žarko Susić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Kenteris s druge planete</p>
<p>Nekad sasvim prosječan četristometraš, kojem je osmo mjesto na svjetskom juniorskom prvenstvu bio maksimalni domet, u posljednje se dvije godine premetnuo u najvećeg »terminatora« svjetske atletike</p>
<p>MÜNCHEN, 10. kolovoza</p>
<p> - Na zajedničkoj večeri u petak, poslije još jednog iznimnog dana na Europskom prvenstvu u Münchenu, hrvatski su se novinari, naravno, dotaknuli i famoznog grčkog dvjestometraša Konstantinosa Kenterisa.</p>
<p>Nakon što je pobjedom i »neeuropskim« rezultatom 19.85 postao jednim od malobrojnih europskih atletičara koji su istovremeno bili olimpijski, svjetski i europski prvaci, jedan se kolega zapitao je li Kenteris uopće čovjek. Nekad sasvim prosječan četristometraš, kojem je osmo mjesto na svjetskom juniorskom prvenstvu bio maksimalni domet, u posljednje se dvije godine premetnuo u najvećeg »terminatora« svjetske atletike. Nisu, stoga, za odbaciti tvrdnje kako je, zapravo, riječ o kiborgu ili replikantu, dakle svojevrsnom robotu.</p>
<p>Na press-konferenciji u Sydneyju, poslije njegove super-senzacionalne olimpijske pobjede, novinari su bili uobičajeno zločesti i postavili su se poprilično posprdno prema cijelom tom slučaju. Tada je, zanimljivo, Kenterisa branio samo Ato Boldon, trećeplasirani u spomenutoj utrci. Kenteris je, rekao je tada Boldon, zasluženo i pošetno pobijedio svoje favorizirane suparnike, pa su novinarske insinuacije sasvim neutemeljene.</p>
<p>Danas Kenterisa svi shvaćaju puno ozbiljnije, no on je još uvijek najveći misterij svjetske atletike. Trči (i pobjeđuje) vrlo rijetko, uglavnom samo na velikim natjecanjima i malim mitinzima u Grčkoj, a nije još do kraja razjašnjeno ni to kako se na latiničnom pismu piše njegovo prezime. Bio je i Kenderis i Kederis, a u Münchenu ga, eto, pišu Kenteris. Problem je, kažu, u transkripciji s grčkog pisma. Kako bilo, svi se s određenom dozom »straha« pitaju što će tek Kenteris i društvo napraviti na Olimpijskim igrama u Ateni za dvije godine. Grčki atletičari i atletičarke su i u Münchenu vrlo uvjerljivi, pa svi vjeruju kako će kod kuće osvojiti »milijun« medalja.</p>
<p>U svijetu atletike svi su uvjereni kako će, uz Grke, medalju u Ateni osvojiti i Blanka Vlašić. Štoviše, nikoga ne bi previše čudilo kada bi se to dogodilo već ovdje u Münchenu, iako to nije bilo ni u kakvim planovima. Pa što sad?! A, u kakvim je to planovima, primjerice, u Sydneyju bio Kenteris? </p>
<p>M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Hrvatski juniori četvrti</p>
<p>BARI, 10. kolovoza</p>
<p> - Hrvatska juniorska vaterpolska reprezentacija na Europskom je prvenstvu u Bariju zauzela četvrto mjesto. </p>
<p>U dvoboju za treće mjesto bolji od naših igrača bili su Talijani sa 5-3 (0-0, 1-1, 2-1, 2-1). </p>
<p>- Još jednom se pokazalo da nam je igra s igračem više slabija strana. Čak devet puta smo imali brojčanu prednost u bazenu, ali samo smo je jednom uspjeli iskoristiti. Nažalost, ostali smo bez medalje, ali iskreno, četvrto mjesto je i realan domet ove reprezentacije, rekao je vođa hrvatske momčadi u Bariju Milan Jadrić. Pogotke za Hrvatsku postigli su Bezić, Ribičić i Brletić.</p>
<p>U finalu je reprezentacija Jugoslavije svladala Mađarsku s 5-3, te tako osvojila naslov europskih prvaka. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Prva pobjeda Varteksa</p>
<p>Osječka vrata nisu mogli otključati napadači Varteksa, pa su to učinili stoperi Vučković i Kristić</p>
<p>VARAŽDIN, 10. kolovoza</p>
<p> - Nogometaši Varteksa prvu ovosezonsku pobjedu ostvarili su u kvalitetnoj utakmici koju su odigrali protiv Osijeka pred tri tisuće svojih navijača. Kao što se i predviđalo Varteks je tijekom cijelog susreta organizirano napadao dok su gosti svoje prilike tražili u brzim protunapadima. Već u 7. minuti Halilović je izbio sam pred vratara Osječana Domagoja Malovana koji mu je krajnjim naporom obranio udarac. Veliku priliku propustio je u 14. minuti Karić kada je u idealnoj poziciji sa samo pet metara nakon ubačaja Mumleka udarcem glavom promašio cijela vrata. I gosti su imali svoje prilike u protunapadima. U 17. minuti obrani domaćina pobjegao je Popović, ali se ovaj puta istaknuo vratar Varaždinaca Rumbak. U 44. minuti Huljev je pogodio prečku od koje se lopta odbila blizu gol-linije pa je dio publike čak povjerovao da je postignut gol. No, golovi su pali tek u drugom poluvremenu. Kad osječka vrata nisu mogli otključati napadači Varteksa, susret su riješili stoperi. U 55. minuti Karić je vratio loptu na vrh kaznenog prostora odakle je Vučković preciznim udarcem pogodio mrežu gostiju. Pobjedu domaćina potvrdio je Kristić u 70. minuti kada je nakon ubačaja Mumleka glavom skrenuo loptu u protivničku mrežu. Do kraja susreta bilo je još nekoliko povoljnih prilika, no i 2-0 bilo je dovoljno za prvo ovosezonsko slavlje Varaždinaca.</p>
<p>• Stadion Varteksa u Varaždinu</p>
<p>VARTEKS - OSIJEK 2-0 (0-0)</p>
<p>VARTEKS: Rumbak 7 - Fumić 6 (od 77. Gregurić 6), Hrman 7, Kristić 7, Karić 7, Mumlek 7,5, Huljev 6 (od 66. Halini 6), Vučković 8, Šafarić 7, Sabolčki 6, Halilović 6 (od 73. Petričević 6).</p>
<p>OSIJEK: Malovan 7 - Božinovski 6, Tkalčević 7, Turković 6, Brkić 5, Pranjić 5, Popović 6, Mikulić 5, Đalog 6 (od 45. Milardović 5), Grnja 6 (od 67. Dinjar 6), Pavličić 7.</p>
<p>SUDAC: Goran Marić (Zagreb) 7. GLEDATELJA: 3000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Vučković (55), 2-0 Kristić (70).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Božinovski, Tkalčević, Fumić</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Nenad Vučković</p>
<p>Dražen Dretar</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Hajduku svih devet bodova</p>
<p>Šibenik je bio bolji u prvom dijelu, Hajduk u nastavku kada je i postigao jedini zgoditak na utakmici, strijelac je bio Vejić u 58. minuti </p>
<p>ŠIBENIK, 10. kolovoza</p>
<p> - Izvanredan dekor, ne pamtimo kada je tako bio popunjen stadion. Deset tisuća gledatelja uživalo je u utakmici u kojoj je Hajduk pobijedio sa 1-0, strijelac je bio Vejić u 58. minuti. </p>
<p>U prvih 45 minuta domaćin je igrao odlično, Splićani su spašavali svoja vrata. </p>
<p>U 4. minuti Matas se našao sam pred Pletikosom, ali je loše tukao pa je lopta završila pored vratiju. Samo dvije minute kasnije isti igrač ponovo se našao sam pred Pletikosom, ali je njegov udarac Pletikosa sjajno obranio. Nakon toga Splićani su stvorili jedinu priliku u prvom poluvremenu, kada je Bule oduzeo loptu Žiliću, ubacio pred vrata domaćina, a udarac glavom Ercega završio preko vratiju. Nakon toga ponovo su Šibenčani redali akcije, ali nije bilo igrača koji bi prilike pretvorio u pogodak. Uočio je trener Hajduka Zoran Vulić da mora nešto mijenjati pa je iz igre izvadio nezapaženog Andrića, a uveo Deana Računicu. Uz to, Miladina je postavio na stopera, a Vejića ubacio u vezu. To je donijelo rezultata, jer su Splićani uspostavili ravnotežu i otišli na odmor s netaknutom mrežom.</p>
<p>U nastavku Splićani su zaigrali kao preporođeni, a domaćin je igrao sve slabije i njegova obrana postala je sve nesigurnija. To je već u 58. minuti donijelo i jedini pogodak na utakmici. Srna je izveo slobodan udarac sa nekih 30-ak metara, a Mrčela izbacio u korner. Korner je izveo Carević, a Mrčela ponovo izbacio u korner koji je bio koban. Srna je ubacio iz ugla, a Vejić je bio najviši u skoku i savladao nemoćnog Mrčelu. Do kraja susreta trener Šibenčana Bogdan uveo je tri nova napadača, ali to ništa nije pomoglo, jer su se Splićani odlično branili, a u protunapadima bili vrlo opasni, ali bez prave završnice. </p>
<p>• Stadion Šubićevac</p>
<p>ŠIBENIK - HAJDUK 0-1 (0-0)</p>
<p>ŠIBENIK: Mrčela 6, Žilić 6, Kulenović 6,5, Raić 6, Pranjić 6,5, N. Jović 6,5, Bedeković 6, Šiklić 6,5, Župan 5,5 (od 78. Bulat -), D. Jović 5 (od 66. Božić 5), Matas 6 (od 66. Alajbeg 5,5)</p>
<p>HAJDUK: Pletikosa 7, Miše 6,5, Miladin 6,5, Neretljak 6, Srna 7, Vejić 7, Carević 6, Andrić 5 (od 27. Računica 6), Đolonga 5,5, Bule 6 (od 90. Deranja -), Erceg 6 (od 90. Vuković -)</p>
<p>SUDAC: Ivan Novak (Varaždin) 7. GLEDATELJA: 10.000</p>
<p>STRIJELAC: 0-1 Vejić (58)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Bedeković, Žilić, Đolonga, Srna</p>
<p>CRVENI KARTONI:</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Stipe Pletikosa</p>
<p>Josip Drenski</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Zagreb sjajan, Rijeka još bolja</p>
<p>Na Kantridi se igrao izvanredan nogomet. Nogomet koji privlači gledatelje na stadion. Riječani su, s obzirom na sva događanja u Zagrebu slovili kao favoriti, jedva su na kraju pobijedili sa 3-2 nakon što su dva puta stizali vodstvo gostiju</p>
<p>RIJEKA, 10. kolovoza</p>
<p> - Lijepu utakmicu odigrali su nogometaši Rijeke i Zagreba. Iako su uvjeti bili gotovo nemogući, jer je skoro cijelo vrijeme pljuštala kiša, na Kantridi se igrao izvanredan nogomet. Nogomet koji privlači gledatelje na stadion. Riječani su, s obzirom na sva događanja u Zagrebu slovili kao favoriti, jedva su na kraju pobijedili sa 3-2 nakon što su dva puta stizali vodstvo gostiju. </p>
<p>Već u prvim minutama se vidjelo da ih čeka pakleno težak posao. Jer, gosti su poveli već u četvrtoj minuti. Nakon kornera i gužve u kaznenom prostoru domaćih, Ješe je prihvatio loptu i vratio povratno za Osibova, koji je sam sa 13 metara pogodio mrežu Tafre. Riječani nisu potonuli, čak su zaigrali i daleko bolje, imali su dvije odlične prigode, Brajkovića i Shkembija, a posao im je olakšan u 19. minuti, kada je isključen Zagrebaš Đalović. Ipak, do poluvremena nisu uspjeli poravnati, a najbliže je bio Mario Meštrović, čiji je udarac u 34. minuti završio na vratnici. Poravnanje je stiglo u 57. Vincetić je nabacio s desne strane, Klič glavom pogodio gredu, a odbijenu loptu u gol je spremio Rački. Tri minute kasnije, »pjesnici« stižu do nove prigode za vodstvo. Lacić je oborio Samardžića, Kovačić pokazao na bijelu točku, a Duro sigurno poentirao. </p>
<p>Rijeka se uspjela sasvim vratiti i okrenuti utakmicu u svoju korist. Čovjek odluke bio je Sandro Klič. Prvo je nabačaj Marija Meštrovića u 71. sa četiri metra pospremio u gol, a u 83. je postigao fantastičan pogodak. Sa 17 metara pogodio je neobranjivo lijeve rašlje Vasiljeva gola i odveo Rijeku do pobjede. </p>
<p>• Stadion Kantrida</p>
<p>RIJEKA - ZAGREB 3-2 (0-1)</p>
<p>RIJEKA: Tafra 6, Vincetić 6,5 (od 90. Ivančić -), Lacić 5,5, Šarić 6 (od 66. Mikac -), Skočibušić 6, Batkoski 6, Brajković 6, Meštrović 6,5, Rački 6,5, Shkembi 6, Klič 7,5 (od 87. Čaval -).</p>
<p>ZAGREB: Vasilj 5,5, Osibov 6,5, Ješe 6,5, Duro 6,5, Hasančić 6 (od 64. Milas -), Stavrevski 6,5, Samardžić 6, Šimić 5,5, Đalović -, Milinović 7, Verhas 6 (od 77. Spahić -).</p>
<p>SUDAC: Draženko Kovačić (Križevci) 6,5. GLEDATELJA: 3000</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Osibov (4), 1-1 Rački (57), 1-2 Duro (61, 11 m), 2-2 Klič (71), 3-2 Klič (83).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Đalović, Skočibušić, Ješe, Šarić, Batkoski, Vasilj, Duro</p>
<p>CRVENI KARTONI: Đalović </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Sandro Klič</p>
<p>Suštar Tomislav</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Cibalia - Pomorac 1-1</p>
<p>VINKOVCI, 10. kolovoza</p>
<p> - Neodlučeni ishod više uzbudljivog nego kvalitetnog nadigravanja Cibalije i Pomorca, 1-1 (1-1), posve je realan epilog utakmice između ovih dviju momčadi. Složila su se s tom konstatacijom i obojica trenera, Milan Petković iz Cibalije i Predrag Stilinović iz Pomorca.</p>
<p> Povela je Cibalia u 28. minuti preko svog najboljeg strijelca Zorana Ratkovića koji igra u životnoj formi. Za goste je izjednačio Prpić u zadnjoj minuti prvog poluvremena. </p>
<p>• Stadion HNK Cibalia</p>
<p>CIBALIA - POMORAC 1-1 (1-1)</p>
<p>CIBALIA: Marić 7 - Pavličić 7, Žgela 6,5 (od 87. Bogdan - ), Lučić 6, Leutar 6,5, Pernar 6,5, Jurić 6,5, Be. Panić 6 (od 57. Bojko 6), Ratković 7 (od 70. Peraica -), Lajtman 6, Bartolović 7</p>
<p>POMORAC: Knez 7 - Kurilić 6,5, Krstulović 6,5, Grubišić 6,5, Komar - (od 18. Br. Panić 6), Brajković 7, Dunković 6,5 (od 76. Živković -), Ostojić 7, Prpić 7, Vujić 6,5, Skočić 6,5 (od 58. Krpan 6)</p>
<p>SUDAC: Petir (Kašina) 6; GLEDATELJA: 800</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Ratković (28.), 1-1 Prpić (45.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Lajtman, Pernar, Ostojić</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivica MARIĆ</p>
<p>David Beidenegl</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Kamen Ingrad - Zadar 1-1</p>
<p>VELIKA, 10. kolovoza</p>
<p> - Nogometaši Kamen Ingrada i Zadra odigrali su u prvenstvenom dvoboju u Velikoj neodlučeno, 1-1. Posljednjih 30 minuta utakmice domaći su igrali s igračem manje nakon što je, zbog drugog žutog kartona, isključen Darmopil. Gosti su uspjeli iskoristiti brojčanu prednost i postići izjednačujući pogodak šest minuta prije kraja. Zadarski vratar Šarlija je potkraj prvoga dijela obranio 11-erac Jošku Popoviću, pri vodstvu Kamen Ingrada 1-0.</p>
<p>• Stadion SRC Kamen Ingrad</p>
<p>KAMEN INGRAD - ZADAR 1-1 (1-0)</p>
<p>KAMEN INGRAD: Galinović - Andričević, Gusić, Bešlić - Darmopil, Kralj, Brkić (od 65. Poleti), Rendulić - Popović; Perković (od 54. Balašković), R. Vidović (od 79. Garba)</p>
<p>ZADAR: Šarlija - Zebić, Nedić, Mikulić (od 77. Kordić) - Surać, Butić, Vulić, Gondžić (od 57. Pintar), Jurić - Brašnić (od 72. Čustić), Blatnjak</p>
<p>SUDAC: Vukić (Rijeka); GLEDATELJA: 5.000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Andričević (30.), 1-1 Kordić (84.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Surać, Gusić, Brašnić, Darmopil, Jurić, Berkić, Bešlić; CRVENI KARTON: Darmopil (61. - drugi žuti)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Marko ŠARLIJA</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="32">
<p>Mesić: Ostvarivanje pravne države - nezaobilazan uvjet demokracije </p>
<p>WASHINGTON, 10. kolovoza</p>
<p> - Hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću u subotu u Washingtonu predana je nagrada Američke odvjetničke komore (ABA) za doprinos demokratskim i ekonomskim promjenama.</p>
<p> Svečanosti uručenja koja je održana u sklopu 125. godišnjeg zasjedanja ABA-e nazočilo je više od 500 uzvanika - članova Komore, američkih državnih dužnosnika i diplomata. </p>
<p> Zahvaljujući, Mesić je rekao da nagradu smatra priznanjem politici koja se u Hrvatskoj vodi nakon izbora 2000. godine. Izrazio je zadovoljstvo što svijet našu zemlju »prepoznaje kao državu u kojoj se izgradnji demokracije i vladavine prava pridaje iznimna važnost«.</p>
<p> Nagradu hrvatskom predsjedniku predao je predsjednik ABA-e Robert Hirshon koji je pritom istaknuo da je pod Mesićevim vodstvom »Hrvatska postala uvaženi i pouzdani partner i članica međunarodne zajednice«.</p>
<p> O doprinosu predsjednika Mesića demokratskom razvoju u Hrvatskoj govorila je Patricia Wald, donedavna američka sutkinja Međunarodnoga suda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY). Podsjetila je da on nije prezao od toga da osobno svjedoči istražiteljima ICTY-ja, čime je »uvelike pomogao da se (s Hrvata) otkloni breme kolektivne krivnje«.</p>
<p> »Ostvarivanje pravne države nezaobilazni je uvjet građenja i održavanja čvrste i stabilne demokratske strukture«, rekao je Mesić.</p>
<p> Naslijeđena svijest o povlasticama </p>
<p> Upozorio je da se Hrvatska, kao i druge tranzicijske zemlje suočava s nasljeđem sustava u kojem je pravni poredak bio u službi vladajuće ideologije. To je za posljedicu imalo stvaranje mentaliteta »kojemu je svojstveno da vlast veže uz privilegije, a kao sredstvo stjecanja privilegija prihvaća korupciju«. Pritom je jedna od ključnih povlastica izuzetost od udara zakona, napominje Mesić.</p>
<p> Po njegovu mišljenju ovakvu svijest nisu naslijedili samo pojedinci u vladajućoj strukturi nego i mnogi građani.</p>
<p> Države koje poput SAD imaju dugogodišnju demokratsku tradiciju mogu tranzicijskim zemljama pomoći »iskustvom, znanjem pa i povremenim pritiskom« ako je on potreban, rekao je hrvatski predsjednik.</p>
<p> Godišnju nagradu za doprinos demokratskim i ekonomskim promjenama dodjeljuju članovi Pravne inicijative za središnju i istočnu Europu (CEELI) ABA-e, a prijašnjih godina dobitnici su bili češki predsjednik Vaclav Havel, slovački predsjednik Michal Kovač i bugarski predsjednik Peter Stojanov.</p>
<p> Na subotnjoj svečanosti CEELI je prvi put dodijelio nagradu za predani rad jednom svom članu, suosnivaču i sadašnjem predsjedniku izvršnog odbora Homeru Moyeru.</p>
<p> Američka odvjetnička komora je dobrovoljna profesionalna udruga s više od 400 tisuća članova, a smatra se jednom od najutjecajnijih organizacija u SAD. CEELI, kao dio ABA-e ima 41 ured u 29 zemalja, a u tim uredima je radilo ili radi oko 5.000 američkih sudaca i odvjetnika.</p>
<p>Bush nije došao </p>
<p> Protivno dugogodišnjoj tradiciji, sadašnji američki predsjednik George W. Bush nije se odazvao pozivu da bude gost 125. godišnjeg zasjedanja ABA-e. Ispričao se ranije preuzetim obvezama iako je poznato da se odmara na svom teksaškom ranču u Crawfordu. Javna je tajna da Bush »ratuje« s ABA-om, dijelom zbog toga što je podržavala njegova predsjedničkog suparnika Ala Gorea.</p>
<p> Samo dva mjeseca nakon ulaska u Bijelu kuću Bush je objavio da prekida 50-godišnju praksu prethodnog savjetovanja s Komorom o prijedlozima za imenovanje sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika.</p>
<p> Nedavno je ABA od Kongresa tražila da obuzda izvršnu vlast u postupku prema zarobljenima u Afganistanu, navodnim pripadnicima Al Qaide i talibanima, kao i osobama pritvorenima u SAD nakon prošlogodišnjih terorističkih napada, kojima je uskraćena pravna zaštita i pravo na suđenje. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>»Večer«: Hrvatska incidentima želi iznuditi arbitražu</p>
<p>LJUBLJANA, 10. kolovoza</p>
<p> - U zadnje vrijeme učestali incidenti u Piranskom zaljevu pokušaj su Hrvatske da iznudi međunarodnu arbitražu za granicu na moru, ocjenjuje u svom broju od subote mariborski dnevni list Večer. »Hrvatska poruka je jasna: Želi se iznuditi arbitraža o granici. Slovenija se u načelu toga ne bi smjela bojati, a arbitraža bi trebala uključiti ne samo morsku nego i kopnenu granicu, na primjer južno od rijeke Dragonje«, piše Boris Jaušovec. List podsjeća da se Hrvatska u pravu na ostvarivanje kontrole polovice Piranskog zaljeva poziva na 15. članak međunarodne Konvencije o pravu mora iz 1982., te da je stajalište službene Ljubljane kako taj članak u primjeni na razgraničenje treba primijeniti u cijelosti jer u svom drugom stavku određuje da »crta sredine« u razgraničenju ne važi ako postoje posebne povijesne ili druge okolnosti.</p>
<p> Na koje bi se povijesne okolnosti u slučaju međunarodne arbitraže Slovenija mogla pozivati. »Postojanje posebnih okolnosti Slovenija bi morala dokazati, a s tim u vezi važna je povijesna i ekonomska povezanost Piranskog zaljeva s gradom Piranom i sa Slovenijom«, rekao je za Večer, asistent na katedri za pomorsko pravo na Fakultetu za pomorstvo i promet u Ljubljani. On tvrdi kako bi u slučaju novih pregovora s Hrvatskom slovenski pregovarači morali inzistirati na prolazu u otvoreno more bez koridora jer bi tako zadržali stanje koje je u tom dijelu mora bilo na dan raspada bivše Jugoslavije. </p>
<p>Slovenski pomorski stručnjak upozorava da bi za Sloveniju osobito opasno bilo ako bi Italija i Hrvatska proširile svoj ekonomski pojas u Jadranskom moru na onaj dio mora koje sada ima status međunarodnih voda. I to bi, smatra Gerbec, mogao biti slovenski argument pred eventualnom međunarodnom arbitražom o Piranskom zaljevu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Turska vojska u stanju pune spremnosti</p>
<p>ANKARA, 10. kolovoza (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Glavni stožer turskih oružanih snaga opovrgnuo je pisanje dva vodeća ovdašnja lista Sabah (Zora) i Hürriyet (Sloboda) o prelasku 5.000 vojnika na sjever Iraka, koji su, navodno, u potpunosti zaposjeli zračnu luku Bamerni. »Informacija o slanju trupa, elektronske opreme i vojne mašinerije u regiju nije točna«, kaže se u pismenoj izjavi turske vojske. Ističe se da je spomenuta zračna luka razorena još tijekom Zaljevskog rata 1991., te da više nije u prvotnoj funkciji. </p>
<p>Zanimljivo je da je Hürriyet na prvoj stranici donio i sliku prijeporne zračne luke smještene kod grada Dhohuka pod naslovom »Turska je stavila pod punu kontrolu snažne aktivnosti na iračkom sjeveru«. Štoviše, rečeno je da su turske oružane snage u tom području, blizu 36 paralele, uspostavile sigurnose i obavještajne centre. </p>
<p>Neuvjerljivi demanti?</p>
<p>Turski listovi su naveli i izjavu čelnika Domoljubne unije Kurdistana (PUK) Jelala Talabanija koji je izrazio zahvalnost turskoj vojsci što je zaštititila zračnu luku Bamerni. Riječ je o području koje se nalazi pod kontrolom vođe druge kurdske plemenske frakcije Massouda Barzanija. Slične tvrdnje o prelasku turskih trupa na irački teritorij prenijela je i ovdašnja rtv mreža CNN-TÜRK.</p>
<p>Ovdašnji mediji smatraju kako demanti turske vojske nije dovoljno uvjerljiv. Desničarski list Yeni Safak (Nova zora) piše u subotu kako je Glavni stožer turskih oružanih snaga upoznao premijera Bülenta Ecevita s »opcijama« vlastite akcije. U slučaju da dođe do američke vojne invazije na Irak, tvrdi list, Turska bi morala angažirati oko 12.000 vojnika koji bi u tom slučaju pod kontrolom držali sjeverni Irak. Na taj način ustanovio bi se sigurnosni koridor koji bi ulazio 40 kilometara u dubinu iračke teritorije. </p>
<p>Prema pisanju Hürriyeta, dvije druge zračne luke u iračkom Kurdistanu stavljene su pod kontrolu SAD. Navodi se da su zračne luke već opremljene najsuvremenijom elektronskom opremom kojom će kontrolirati uzlijetanje i slijetanje borbenih zrakoplova. Ranije je bilo javljeno da je slična oprema instalirana i na turskoj teritoriji. Također je u opticaju informacija da se u sustavu turskih snaga nalaze i jedinice za posebne namjene. Riječ je, kako se vjeruje, o specijalno uvježbasnim komandosima koji vrlo dobro poznaju područje na kojem se nalaze. </p>
<p>Bilo kako bilo, javna je tajna da su turske postrojbe stavljene u stanje najviše borbene spremnosti. Ecevitova vlada i vojni vrh, očito, ne želi ništa prepustiti slučaju. Tim više, što je Turska svoje savezništvo u izvedbi savezničke »Pustinjske oluje«, kojom je oslobođen Kuvajt, platila izravnim gubitkom od oko 40 milijardi dolara. </p>
<p>Cilj: Sačuvati cjelovitost i zaštiti Turkmene</p>
<p>Ovog puta, pozornost je usredotočena na dva ključna čimbenika: prvo, da se sačuva teritorijalna cjelovitost Iraka i, drugo, da se zaštite milijuni iračkih Turkmena. </p>
<p>Turska se, isto tako, pribojava da bi bogata naftna polja oko Kirkuka i Mosula mogla potpasti pod vlast Barzanijevih snaga. Znakovito je da su pojedini elektronski mediji iznijeli zemljopisne karte budućeg preuređenja postsaddamovskog Iraka. Prema toj shemi regionalizacije ustanovila bi se četiri autonomna područja - šiitski, sunitski, turkemenski i kurdski. Turkmenima, koji govore varijantom književnog turskog jezika, pripala bi sjeverna naftna polja, a šiitima na jugu zemlje izvorišta na granici s Kuvajtom. Regija Bagdada ostala bi bez tog energetskog bogastva. Tako prekrojeni Irak ne bi, kako se vjeruje, predstavljao više opasnost za svoje susjede. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Specijalci »postavljaju« prometne znakove na »Arizoni«</p>
<p>BRČKO, 10. kolovoza</p>
<p> - Vlasnici privatnog zemljišta na tržnici »Arizona«, koje podliježe eksproprijaciji, upozorili su brčanske vlasti i Ured supervizora da bi situacija na tržnici mogla izmaći kontroli ukoliko se ubrzo nešto ne poduzme i ne zaštite njihova prava. Oni su zaprepašteni postupcima Vlade Brčko distrikta koja je prilikom postavljanja prometnih znakova u srijedu i u četvrtak na tržnici »Arizona« angažirala velik broj policajaca, vozila i druge opreme. Postavljanje novih znakova uz »obične« policajce osiguravalo je i pedesetak pripadnika specijalne policije u punoj opremi. Novopostavljenim prometnim znakovima zabranjeno je skretanje vozilima s glavne prometnice Orašje -Tuzla na dio »Arizone« koja je još uvijek u njihovom privatnom vlasništvu, čime im je praktički onemogućen dalji rad. </p>
<p> »Pitamo se da li mi zaista predstavljamo toliku opasnost da treba angažirati toliko policajaca. Ukoliko su nas s policijom željeli uplašiti u tome neće uspjeti. Branimo svoju imovinu i branit ćemo je do kraja«, kazao je za Vjesnik Toma Tomšić, jedan od vlasnika zemljišta. </p>
<p>Nesuglasice između vlasnika privatnog zemljišta na »Arizoni« i Vlade Brčko distrikta počele su nakon vladine odluke da im oduzme zemljište i dodijeli ga mješovitom poduzeću »Italproject« koje ima koncesiju na tržnicu u idućih 20 godina. Ovakvu odluku podržala je i Skupština distrikta unatoč protivljenju svih zastupnika iz redova hrvatskog naroda. Privatno zemljište na tržnici »Arizoni« u vlasništvu je brčanskih Hrvata koji se energično suprotstavljaju odluci o eksproprijaciji istićući da će »braniti svoju imovinu do kraja«. Svi predstavnici hrvatskog naroda u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti kao i predstavnici političkih stranaka s hrvatskim predznakom protive se eksproprijaciji i naglašavaju da je odluka donijeta preglasavanjem, što je u suprotnosti s arbitražnom odlukom i Statutom Brčko distrikta.</p>
<p>Predsjednik Hrvatske seljačke stranke (HSS) Ilija Šimić uputio je pismo visokom predstavniku za BiH Paddyju Ashdownu i supervizoru za Brčko Henryju Leeju Clarkeu u kojemu traži da njihovi pravni eksperti razmotre pitanje eksproprijacije zemljišta na tržnici »Arizona«. »Uvjeren sam da se radi o »vrućem« političkom pitanju (podložnom svim vrstama zlouporaba), o osjetljivom gospodarskom pitanju, a bojim se da može postati i opasno sigurnosno pitanje«, stoji u Šimićevu pismu uz napomenu da se u to osobno uvjerio kad je prošle srijede posjetio područje Brčko distrikta.</p>
<p>Na nezakonitost i štetnost ugovora što ga je Vlada Brčko distrikta sklopila s »Italprojectom« ukazano je i u tužbi koju je pravni zastupnik vlasnika privatnog zemljišta podnio sudu u Brčkom 22. svibnja. Uz tužbeni zahtjev predloženo je i izdavanje privremene mjere za čije rješenje su prošli svi rokovi a sud još ništa nije poduzeo. Najavljena je nova tužba, ovoga puta kod Međunarodnog suda pravde.</p>
<p>Zoran Matkić</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Njemački političari koristili »bonus-milje« za privatne izlete </p>
<p>BERLIN, 10. kolovoza (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Podaci o besplatnim letovima njemačkih političara (uglavnom iz vladajuće koalicije) dobivenim bonusima od službenih putovanja ipak su »procurili« iz ureda njemačke zrakoplovne kompanije «Lufthansa». To je u subotu novinarima priznao glasnogovornik «Lufthanse» dodavši da se sumnja u jednog službenika koji je dostavio podatke redakciji bulevarskog lista Bild, te je protiv njega pokrenuta istraga jer je prekršio propise o zaštiti podataka. «Lufthansa» je dugo opovrgavala da su podaci došli iz njenih izvora, a ignorirala je i ultimatum koji je dobila od predsjednika njemačkog Bundestaga Wolfganga Thiersea, koji je tražio da se ispita kako su podaci mogli »procuriti« u javnost. </p>
<p>Međutim glavni tajnik SPD-a Franz Müntefering, tužio je Bild da je objavljivanjem informacija o privatnim letovima prekršio propise o zaštiti podataka, koji se koriste za vođenje predizborne kampanje protiv SPD-a. Ta je tužba iz uglednih novinarskih redakcija ocijenjena kao napad na ustavom zajamčenu slobodu medija, a urednik tjednika Focus, Helmut Markwort, nazvao ju je »drskom« dodavši da »medije nitko ne smije zaustaviti u istraživanju te da su oni otkrili većinu afera u Njemačkoj«. </p>
<p>U sukobu Münteferinga i novinara, u drugi plan pala je sama afera. A riječ je o povlasticama (bonus-milje) koje imaju oni koji često lete »Lufthansom« . Naime, takvim putnicima zrakoplovne kompanije daju posebne povlastice - nakon što »prikupe« određeni broj zračnih milja na dar dobiju besplatne letove, često i za udaljena i egzotična odredišta. </p>
<p>U istraživanju Bilda otkrivene su zloporabe zastupnika stranke Zelenih, Cema Özdemira i berlinskog senatora gospodarstva, člana PDS-a, Gregora Gysija, koji su priznali svoje grijehe i podnijeli ostavke. Oni su službene letove kod zrakoplovnih kompanija predstavljali kao privatne. Političar Zelenih Rezzo Schlauch, priznaje da je stečeni nagradni let od »Lufthanse«, koristio za privatni let u Tajland, ali mu ne pada na pamet podnijeti ostavku. </p>
<p>Nitko ne dvoji da ima još sličnih slučajeva. Tako se sumnja da su savezni ministar za zastitu okoliša, Jürgen Trittin (Zeleni), berlinski političar Güntera Nookea (CDU) i državni ministar u Ministarstvu vanjskih poslova Ludgera Volmera, također Zeleni, da su navodno službeno ostvarene bonus-milje koristili za dobivanje privatnih letova.</p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>SAD: Vojna pomoć samo uz imunitet pred ICC-em</p>
<p>WASHINGTON, 10. kolovoza</p>
<p> - Vlada SAD će uvjetovati vojnu pomoć drugim zemljama potpisivanjem bilateralnih ugovora o izuzeću američkih vojnika od odgovornosti pred Međunarodnim kaznenim sudom (ICC), otkriva u subotu New York Times (NYT). Dnevnik navodi da je ovoga tjedna skupini stranih diplomata na sastanku u State Departmentu preneseno takvo upozorenje. Nije objavljeno, niti su u State Departmentu htjeli reći, iz kojih zemalja su bili ti diplomati.</p>
<p> Dosad su Izrael i Rumunjska sa SAD-om potpisali sporazume po kojima su američki vojnici izuzeti od izručenja i postupka pred ICC-em. Američka diplomacija je u srpnju pritiskom ishodila rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom se suspendira nadležnost ICC-a za pripadnike mirovnih misija svjetske organizacije iz zemalja koje nisu pristupile Statutu Suda.</p>
<p> NYT piše da vlada predsjednika Georgea W. Busha zahtjev državama koje primaju američku vojnu pomoć temelji na odredbama novog zakona o borbi protiv terorizma. Jedna od odredaba daje Bushu ovlasti da oslobodi američke vojnike ili druge američke državljane iz pritvora međunarodnog suda »svim potrebnim i primjerenim sredstvima« uključujući i uporabu vojne sile. Kongresni pravni stručnjaci objašnjavaju da su od zahtjeva za davanjem imuniteta američkim vojnicima izuzete članice NATO-a i još nekoliko država poput Australije, Egipta, Izraela, Japana i Južne Koreje. Predsjedniku je prepušteno ocijeniti i Kongresu predložiti i druge iznimke »kada je to u nacionalnom interesu SAD«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Eksplozija u Afganistanu nije djelo terorista</p>
<p>ISLAMABAD, 10. kolovoza</p>
<p> - Visoki dužnosnik afganistanske nevladine organizacije, u čijim je uredima poginulo 50 ljudi u eksploziji u petak, isključio je mogućnost terorističke akcije kao uzroka eksplozije, javila je u subotu afganistanska novinska agencija AIP. »Imali smo odgovarajuće mjere sigurnosti. Ne vidim tragove terorizma. Mislim da je eksploziju prouzročila (ljetna) vrućina«, rekao je za AIP Mohammad Karim, direktor u afganistanskoj agenciji za izgradnju i logistiku (ACLU). Snažna eksplozija potresla je urede ACLU-a u Darunti, oko 10 kilometara zapadno od Jalalabada. Budući da je ta agencija, koja radi na izgradnji cesta, u svojim je uredima uskladištila eksploziv koji se koristi u te svrhe. Kako navodi dpa, 50 ljudi je poginulo, a 94 je ranjeno u eksploziji u kojoj su također oštećeni deseci obližnjih kuća. (dpa/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Milan Ivanović pobjegao u Srbiju</p>
<p>PRIŠTINA, 10. kolovoza</p>
<p> - Kosovski dnevnici na albanskome pridaju golemu važnost prosvjedima lokalnih Srba u Kosovskoj Mitrovici i reagiranjima nakon neuspjelog uhićenja srpskog čelnika sa sjevera Kosova Milana Ivanovića za kojim je policija UN-a raspisala potjernicu. Kosovski dnevnik Koha Ditore piše, pozivajući se na pouzdane srpske izvore, da je Ivanović, čelnik Srpskog nacionalnog vijeća sa sjevera Kosova, optužen za pokušaj ubojstva, pobjegao s Kosova u Srbiju. </p>
<p>Civilna Misija UN-a na Kosovu (UNMIK) nema obavijesti o tomu gdje bi mogao biti Ivanović kojeg nisu uspjele uhititi u četvrtak snage KFOR-a i policije UNMIK-a. Koha Ditore piše da je Ivanović prešao granicu Kosova i ušao u Srbiju sporednim cestama i u pratnji takozvane organizacije »Čuvari mosta« iz Kosovske Mitrovice, grada koji je rijekom Ibar podijeljen na sjeverni (srpski) i muslimanski dio. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Predsjednički izbori u Nagornom Karabahu </p>
<p>STEPANAKERT, 10. kolovoza</p>
<p> - Nagorno Karabah, međunarodno nepriznata republika koja je imala status autonomne oblasti u bivšem SSSR-u, održat će predsjedničke izbore 11. kolovoza, javlja u subotu ruska novinska agencija Interfax. Središnje izborno povjerenstvo te regije registriralo je četiri kandidata: sadašnjeg predsjednika Arkadija Gukasjana, bivšeg predsjednika parlamenta Artura Tovmasjana, supredsjedatelja društveno-političke organizacije »Jedinstvo« Grigorija Afanasjana i predsjednika Kršćansko-demokratske stranke Alberta Gazarjana. To će biti treći po redu izbori za predsjednika otkad se Nagorno Karabah proglasio republikom, a niti jedne nije priznala međunarodna zajednica. U toj enklavi koja pripada Azerbajdžanu pretežito žive Armeni, a nakon raspada Sovjetskog Saveza oko nje su se zaratile Armenija i Azerbajdžan. (Interfax/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="41">
<p>Višestranačje je nužan, ali ne i dovoljan uvjet demokracije</p>
<p>U inače lucidnom članku (Terzić.: »Negacija osnovne ideje i smisla demokracije«, Vjesnik od 6. srpnja 2002.) autor nije dovoljno ukazao na sve očitiji antagonizam kapitalizma i demokracije, što me potiče na ovu dodatnu analizu.</p>
<p>Rušenje posttitovske jugo-države obavljeno je pod parolom uvođenja demokracije tj. višestranačkih izbora. To je bio i ostao gotovo jedini demokratski akt koji se zbio od 1990. Izborima utemeljena vlada ponaša se zatim potpuno neodgovorno prema narodu tj. glasačima ne ispunjavajući predizborna obećanja i protiv volje naroda grozničavo mijenja zakone kako bi što više oslabila narod i državu učinivši ih podobnima za nesmetanu kolonizaciju.</p>
<p> Uništavanje se provodi bezočnom pljačkom pod firmom privatizacije, a kolonizacija instaliranjem strane vlasti (u bankama je kolonizacija već dovršena!) pod firmom »ulaska u Europu«, odnosno europskih integracija (potčinjavanje NATO-u, MMF-u, Svjetskoj banci, WTO-u i sl.). Kao uzor demokracije nameće nam se društveno-političko ustrojstvo SAD-a, gdje od demokracije više nije mnogo ostalo. Dapače, ondje se ubrzanim tempom uvode totalitarni principi pod firmom globalizacije i neupitnog prava na gospodarenje čitavim svijetom.</p>
<p> SAD imaju samo dvije stranke, koje se izmjenjuju na vlasti, na bazi uloženog kapitala, a ne nekih programa i ideja. Američki je narod to već davno shvatio i sustavno bojkotira izbore jer ionako nema za izbor potrebne alternative.</p>
<p> Slično se stanje uspostavlja i kod nas, tj. tko ima kapital da financira izbore, taj ih i dobiva. Takav stranački sistem financiranja i slijepog poslušništva stranačkim liderima polučio je destruktivni efekt na hrvatsko gospodarstvo, standard i život uopće. Stoga treba izmijeniti izborni zakon u smislu glasanja za pojedince, program i ideju, a predizbornu promidžbu i reklamne kampanje, oglase tj. sve što se može kupiti treba izričito zabraniti. Na takav način mora se spriječiti negativna moć kapitala, koji se brine samo za svoj profit, a ne za interese naroda. </p>
<p>JOSIP RAJKOVIĆ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Struka ispred politike</p>
<p>U sklopu demokratizacije obećavana nam je i depolitizacija medijskog prostora. Bilo je čak postavljeno pitanje smiju li novinari napisati pokoji komentar ili trebaju iznositi samo činjenice. To se posljednjih godina pretvorilo u suprotnost, tako da imamo priliku čuti komentar prije nego što nam je priopćena vijest na koju se taj komentar odnosi.</p>
<p> Izgleda tako da su za medije zanimljive isključivo političke igre, ne i strukovna rasprava, a to onda često dovodi i do iskrivljavanja smisla. Tako je bilo kada se raspravljalo o prihvaćanju sporazuma o NE Krško, pa je posve u drugi plan potisnuta rasprava o ekološkim, gospodarskim i energetskim parametrima. Detaljno su tom prigodom eksploatirane političke igre u vezi s »političkim nestašlucima« gospodina Budiše. Najzanimljivije, da ni sami akteri nisu htjeli, ili možda nisu znali, objasniti u čemu su im stavovi suprotni - ako ih oni ne razumiju, mogli su angažirati stručnjake da nam to objasne. Tako je u magli ostala srž problema, koji će ostaviti dugoročne posljedice i kada igre budu zaboravljene.</p>
<p> Drugi zoran primjer bilo je suđenje Fikretu Abdiću. Nismo doznali koja su mu nedjela dokazana, već je bila važnija atmosfera u kojoj se suđenje odigravalo s takvim političkim okvirom da se s pravom može reći da su mediji pravnu problematiku pretvorili u političku. To će im onda pothraniti tezu da se politika miješa u pravosuđe.</p>
<p>Sličan je primjer i s ovogodišnjom Alkom. Naime, možda je Alka, kako izvještavaju novine, okupila desnicu, ali ljevica nije bila onemogućena u dolasku, pa kako su u demokraciji obje opcije ravnopravne, nema osnove za medijski otrov prema onima koji su došli. Obilaženjem ili nepoznavanjem srži Alke, te, u početku, vojno-športske, a sada, zbog tradicije, i kulturne priredbe, prikladne za eksploataciju i na planu turizma, dovodi je na rub ilegale jer su opet u prvi plan istaknute stvarne, ali i izmišljene političke igre.</p>
<p> Budu li mediji svu kulturu pretvarali u politiku, ostat ćemo samo gomila ljudi bez kulture.</p>
<p> DUBRAVKO HEINRICH, prof., Karlovac</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Hoće li Balokovićeva violina ugledati svjetlo dana</p>
<p>Ovih je dana gostovao u Hrvatskoj poznati violinist Stefan Milenkovich. Svuda je isticano da svira na violini staroj 300 godina, koju mu je na raspolaganje stavila jedna zaklada, vlasnica toga skupog instrumenta.Ta zaklada zna da se na violini mora svirati ako se želi sačuvati njezina vrijednost. </p>
<p>Pitanje koje se nameće glasi. U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti čuva se violina koju je poklonio naš glasoviti violinist Zlatko Baloković. Što je s tom violinom? Hoće li ona ostati u »vječnom grobu«? Ili postoji u Hrvatskoj violinist koji bi na njoj trebao svirati? Zna se odgovor, tako glase uvjeti darovnice. Zar se zaista ništa ne može učiniti da ta violina ugleda »svjetlo dana«?</p>
<p>Dr. sc. SILVIJA RABAČEVIĆ, Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="44">
<p>U nepuna dva dana gotovo 400 prometnih nesreća</p>
<p>ZAGREB, 10. kolovoza</p>
<p> - Na hrvatskim cestama se u 24 sata, od petka do subotnjeg prijepodneva, dogodilo 397 prometnih nesreća u kojima je jedna osoba poginula, 13 ih je teže, a 51 je lakše ozlijeđena, rečeno je u subotu u MUP-u. Sudeći prema izvješćima o nesrećama ovaj vikend će vjerojatno završiti s puno više crnih brojaka. Tijekom subote stigle su informacije i o nesreći kod Krčkog mosta gdje je poginula suputnica, u dva sudara stradali su vozači u Požegi, a iz Šibensko-kninske županije Vjesnikovi dopisnici javlaju da je tijekom srpnja na tamošnjim cestama bilo također 400 prometnih nesreća.</p>
<p>Pri padu s motocikla u petak je oko 17,40 sati na području Gračaca poginuo strani državljanin Christophe Fran Burette (40), rečeno je u subotu u MUP-u. Do nesreće je došlo kada je Burette kod mjesta Otrić zbog neprilagođene brzine izgubio nadzor nad motociklom »BMW«, pao na cestu i udario u zaštitnu ogradu. Od zadobivenih teških ozljeda preminuo je u vozilu hitne pomoći na putu do zadarske bolnice. Zagrebačka policija izvijestila je da je u petak oko 19,30 sati na Slavonskoj aveniji kod Ivanje Rijeke od posljedica srčanog udara tijekom vožnje umro bosanskohercegovački državljanin J.M. (44).</p>
<p> Vozeći automobil on se u jednom trenutku zanio na cesti i okrznuo zaštitnu ogradu, te se zaustavio. Iako su ga djelatnici hitne pomoći pokušali reanimirati, preminuo je na putu do zagrebačke Kliničke bolnice Dubrava. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Tijekom srpnja na šibenskim cestama 40 posto više nesreća nego lani </p>
<p>ŠIBENIK, 10. kolovoza</p>
<p> - U srpnju ove godine na cestama Šibensko-kninske županije dogodilo se 385 prometnih nesreća, što je 40 posto više nego u istom razdoblju lani, ali je u njima poginulo manje ljudi nego prošle godine, izvijestila je policija. Lani je poginulo šest osoba, a ove godine jedna. </p>
<p> Čak polovicu prometnih nesreća koje su se na šibenskim prometnicama dogodile u srpnju ove godine uzrokovale su osobe mlađe od 30 godina, a 52 posto nesreća osobe s manje od pet godina vozačkog iskustva.</p>
<p> Policijska statistika je pokazala da je na cestama najkritičnije između 10 i 16 sati.</p>
<p> Najčešći uzroci nesreća su neprilagođena i nepropisna brzina, zbog čega se dogodilo 95 nesreća, te neprilagođeno i nepropisno okretanje na cesti i vožnja unazad, što je uzrokovalo 62 nesreće.</p>
<p> Pod utjecajem alkohola bila su 23 sudionika nesreća koje su se dogodile u srpnju.</p>
<p> Prometne nesreće najčešće su se događale na cesti Drage-Šibenik-Podorljak, na jadranskoj magistrali, te na državnoj cesti D1 Gračac-Knin-Split, izvijestila je šibensko-kninska policija. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Poginula u izravnom sudaru</p>
<p>RIJEKA, 10. kolovoza</p>
<p> - Jedna osoba smrtno je stradala, a tri su teško ozlijeđene u direktnom sudaru osobnih automobila riječkih registarskih oznaka, što se rano u subotu dogodio pred krčkim mostom. </p>
<p>Prometnu nesreću neprilagođenom brzinom, potvrđeno je u Operativnom dežurstvu PU Primorsko-goranske, uzrokovao je vozač »BMW-a« S.M. (28) koji je neprosredno prije krčkog mosta izgubio kontrolu nad upravljačem i prešao na lijevi prometni trak. </p>
<p>Pritom se izravno sudario s »fiat puntom« kojim je, iz pravca kopna prema Krku, upravljao S.M. (59) iz Stare Baške, čija je supruga S.M (55) smrtno stradala. </p>
<p>Uz vozača »fiat punta« teške ozljede zadobili su i putnici u »BMW-u« I.P. (25) i M.P. (24). Lakše je ozlijeđen vozač »BMW-a«, te putnik u njegovu vozilu G.D. (30). Zbog prometne nesreće promet je nekoliko sati bio otežan i odvijao se jednim prometnim trakom. </p>
<p>Lj. P.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Građani masovno predaju oružje</p>
<p>ZAGREB, 10. kolovoza</p>
<p> - Tragični događaji koji su se u zadnje vrijeme dogodili uporabom nelegalnog oružja probudili su, izgleda, savjest mnogih građana. U policiji, naime, tvrde da se u zadnja dva tri dana bilježi prava navala vraćanja oružja i minsko eksplozivnih sredstava. Po podacima zagrebačke policije koji su predočeni u subotu prijepodne, na području Zagreba su u posljednja 24 sata predane 53 ručne bombe, 26 protuavionskih granata kalibra 20 i 30 milimetara, 600 grama TNT-a, 500 grama plastičnog eksploziva i velike količine streljiva raznih kalibara. Policija podsjeća da je do kraja godine u sklopu nacionalnog programa »Zbogom oružje« moguće predati nelegalno oružje bez ikakvog straha da će se ispitivati njegovo porijeklo odnosno da će građani biti na bilo koji način evidentirani. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Opljačkan za 190.000 kuna dok je mijenjao gumu</p>
<p>ZAGREB, 10. kolovoza</p>
<p> - Dok je Senad M. (54), u petak ujutro zaustavljao svoj automobil na zaustavnoj traci autoputa Zagreb - Bregana kako bi promijenio gumu koja mu je upravo eksplodirala u vožnji, nije ni slutio da je to najmanja nezgoda koja će ga zadesiti to jutro.</p>
<p>Senad koji se upravo vraćao iz Švicarske gdje je na privremenom radu, izašao je iz automobila i otvorio prtljažnik kako bi izvadio rezervnu gumu i alat. Tada se iz obližnjeg grmlja stvorio nepoznati lopov koji je u munjevitoj »akciji« otvorio vrata automobili zgrabio dvije torbe sa zadnjeg sjedala i pobjegao preko ograde auto ceste. U jednoj torbi nalazili su se dokumenti i novac. Senad je u ovoj pljački oštećen za oko 190 tisuća kuna. </p>
<p>D. Gr.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="49">
<p>Vijest koja je iznenadila Osječane</p>
<p>OSIJEK, 10. kolovoza </p>
<p> - Najveći trgovački lanac u istočnoj Hrvatskoj »Alastor« od ponedjeljka će biti u stopostotnom vlasništvu »Konzuma«. Naime, poznati osječki poduzetnik Mato Škojo povlači se sa čela te uspješne tvrtke i mjesto 'prepušta' Ivici Todoriću. Vijest o prodaji »Alastora« iznenadila je sve Osječane jer se zna da je Škojo u gradnju poslovnog carstva uložio 9 godina rada. Krenuo je od 'nule', kao uvoznik papirne konfekcije i »Alastor« je tada, samo kao veleprodaja, radio na periferiji u malom skladištu. Iz godine u godinu Škojo je širio poslovanje i danas »Alastor« djeluje kao najveći trgovački lanac na ovom području, odnosno treći po veličini u Hrvatskoj. </p>
<p>Ukupno 13 »Alastorovih« maloprodajnih i veleprodajnih poslovnih objekata na oko 40.000 četvornih metara razgranalo se po Osijeku, Čepinu, Đakovu, Vinkovcima, Vukovaru, Županji, Valpovu i Belišću. Danas »Alastor« zapošljava 900 radnika, njegov je ukupan promet prošle godine iznosio oko 700 milijuna kuna, pa je Škojo za svoje poslovanje više puta primio priznanja. </p>
<p>Ovu odluku, donesenu u samo sedam dana pregovora s Todorićem, Škojo obrazlaže čtime što smatra da je spajanje ova dva velika trgovačka lanca najbolje rješenje za borbu sa stranom konkurencijom. »I ja sam iznenađen. Ovo nije bilo planirano. No, smatram da će se 'Alastor' sada lakše oduprijeti inozemnoj konkurenciji. Zapošljavam 900 ljudi i odgovoran sam prema njima i prema partnerima koji su pretežito domaći proizvođači. Baš zbog te odgovornosti, odlučio sam se za tu varijantu koja će 'Alastoru' osigurati budućnost.« - kratko je prokomentirao Škojo. </p>
<p>Tvrdi da se »ništa se bitno neće promijeniti osim vlasnika«, dok će novi direktor biti njegov dosadašnji zamjenik Boris Jurić. »Alastoru« ostaje dosadašnje ime, a novi se vlasnik obvezao zadržati i sve radnike, te će kao i dosad, prednost imati domaći proizvodi. Iako se do danas uspješno borio s konkurencijom te je prije desetak dana najavljivao nove velike investicije, Škojo se naglo povukao pa se Osječani s razlogom pitaju je li zaista samo riječ o strahu od konkurencije? </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Za kapitalna ulaganja sedam milijuna kuna</p>
<p>POŽEGA, 10. kolovoza</p>
<p> - U devet godina postojanja svoga Požeško-slavonska županija svake godine, bez obzira na skroman proračun, ulaže značajna sredstva u kapitalne projekte. Tako će i ove godine u projekte, u raznim dijelovima Županije biti uloženo oko sedam milijuna kuna.</p>
<p>Prema riječima požeško-slavonskog župana Ante Bagarića, u akumulacijski sustav »Londža« kod Čaglina uložit će se oko milijun kuna, a za ostale vodoprivredne objekte »naći« će se još milijun kuna. U vodoopskrbu na području općina Kutjevo, Čaglin i Brestovac Županija bit će uloženo 400.000 kuna, a za završetak športske dvorane u Lipiku više od milijun kuna. </p>
<p>U gradu Pakracu sufinancirat će stambenu obnovu, uređenje Češkog doma u Prekopakri, a za daljnje radove na uređenju požeške Županijske palače osigurano je više od 500.000 kuna. Ove godine Županija će sufinancirati izgradnju još nekoliko športskih dvorana i izradu prostornog plana Parka prirode »Papuk«. Veća sredstva Požeško-slavonska županija izdvaja i za gradnju nove gimnazije u Požegi. </p>
<p>I. F.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Oko 300 tona jabuka na 20 hektara površine </p>
<p>VRGORAC, 10. kolovoza</p>
<p> - Na plantažama jabuka površine 20 hektara u vrgoračkom polju i Rastoku, čiji je vlasnik »LM Commerce« iz Vrgorca, ovogodišnjeg ljeta i jeseni ubrat će se više od 300 tona kvalitetnog ploda. Kako su izvanredne vremenske prilike pogodovale ranijem dozrijevanju plodova, djelatnici tvrtke »LM Commerce« ove godine berbu jabuka počeli su znatno prije, čak među prvima u Hrvatskoj. Potvrdio nam je to direktor te vrgoračke tvrtke Lujo Mihaljević koji je očito zadovoljan količinom i kakvoćom tog voća. On očekuje da će se sve jabuke, čija se berba trenutačno odvija na površini 20-ak hektara, prodati na domaćem tržištu: dubrovačkom, splitskom, riječkom, zagrebačkom...</p>
<p>Mihaljević također očekuje i veće količine uroda jabuka na svojim plantažama idućih godina. Ističe uspješnu poslovnu suradnju svoje tvrtke sa zagrebačkim »Konzumom«, ponajprije u plasmanu jabuka. Podsjetimo i na činjenicu da vrgorački kraj - posebice tri plodna polja Vrgoračko, Rastok i Bunina - nije prepoznatljiv samo po glasovitim jagodama, vinogorjima, slatkovodnom ugoru, dakako i izvorima pitke vode u čijim su dubinama staništa čovječje ribice, nego i po dobrim jabukama te proizvodnji pčelinjeg meda.</p>
<p>Riječ je o zdravoj hrani u zaleđu Makarske rivijere koja u Gradac, Podacu, Živogošće, Tučepe, Podgoru, Makarsku... može stići za 30 minuta ili najviše sat vremena nakon ubiranja plodova ili završetka proizvodnog ciklusa. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="52">
<p>Prema moru u kolonama, ali bez većih zastoja </p>
<p>Za razliku od prošle subote kada je zbog vozila koja su se kretala prema moru ili se vraćala od mora, te zbog većeg broj stranih turista, na većini hrvatskih prometnica došlo do pravog kolapsa, ove subote promet se odvijao bez većih teškoća </p>
<p>ZAGREB, 10. kolovoza</p>
<p> - I ovog vikenda, prema svojim odredištima na Jadranu, uputio se veći broj stranih turista, uglavnom iz Mađarske, Češke, Njemačke i Austrije, kao i domaći turisti. Za razliku od prošle subote kada je zbog vozila koja su kretala prema moru ili natrag, na većini hrvatskih prometnica došlo do prometnog kolapsa, ove subote promet se odvijao bez većih teškoća. Na autocesti Zagreb-Karlovac nije bilo gužvi koje se na naplatnim kućicama u Lučkom i Karlovcu vikendom uobičajeno stvaraju već u ranu zoru. Jedino je u subotu oko osam ujutro zbog prometne nesreće kod Drežničkog Selišta u blizini Slunja došlo do kraćeg zastoja u prometu kroz Karlovac i na cesti za Dalmaciju preko Turnja i Tušilovića. </p>
<p>Kolona vozila bila je duga deset kilometara i stvarala se odmah nakon naplatnih kućica u Karlovcu u Prilazu Većeslava Holjevca i na mostu preko Kupe, sporo se krećući prema izlazu iz grada. Zbog crvenog svjetla na semaforu i ubacivanja automobila iz sporednih cesta, na križanju s ulicom Banija vozila su u koloni stajala i do deset minuta pa su mnogi putnici čekali na otvorenom. Zastoj je u »uskom grlu« riješen prije deset sati kad su kolone vozila nastavile put prema Dalmaciji, odnosno Rijeci.</p>
<p>Još slabiji promet opazili smo na cestama od mora u smjeru Zagreba. Dok su prije tjedan dana zbog smjene turista i produženog vikenda južni prilazi Karlovcu bili zakrčeni još od petka u podne, ovaj put zabilježen je manji broj vozila u povratku s mora pa su neki dijelovi autoceste prema Zagrebu u subotu ujutro bili potpuno prazni.</p>
<p>Slabiji promet prema Karlovcu zabilježen je i na staroj karlovačkoj cesti te na cesti preko Lučkog, Pisarovine i Jamničke Kiselice do Tušilovića.</p>
<p>Osim zbog manjih gužvi, putovanje na more ove je subote bilo ugodnije i zbog hladnijeg vremena, popraćenog povremenom kišom i maglom. Stoga djelatnici Turističke zajednice Karlovca kod naplatnih kućica ovaj put putnicima nisu dijelili boce s vodom, nego jedino turističke brošure i karte Hrvatske na raznim jezicima. </p>
<p>No, putnici s hrvatskim registracijama, koliko smo opazili, bili su prikraćeni za ovakve darove.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Olujno nevrijeme potapalo brodice, obaralo stabla i kidalo električne instalacije </p>
<p>ZAGREB, 10. kolovoza</p>
<p> - Državni centar za obavješćivanje izvijestio je u subotu kako je tijekom petka nevrijeme pogodilo Zadarsku županiju, Šibensko-kninsku, Splitsko-dalmatinsku, Krapinsko-zagorsku, Zagrebačku, grad Zagreb, te područja Like, Gorskog kotara, Korduna i Slavonije.</p>
<p> Zapadni dio Zadarske županije, otoke i grad Zadar od 12.30 do 14 sati zahvatilo je grmljavinsko nevrijeme uz jaču kišu i jugozapadni vjetar. Udari groma zabilježeni su u Zadru na području Borika i kod mjesta Preko na otoku Ugljanu. Vjetar je srušio dva bora na magistralu kod izlaza iz Zadra prema Ninu, ali oni su brzo uklonjeni. Uslijed jake kiše dogodio se lančani sudar sedam vozila na državnoj cesti D1 između Bibinja i Sukošana. Jedna je osoba lakše ozlijeđena, a promet se odvijao naizmjenično uz regulaciju prometne policije.</p>
<p> Na mnogim mjestima došlo je do prekida električnih vodova, ali je stanje brzo normalizirano.</p>
<p> Druge štete zbog nevremena nisu zabilježene. Šibensko-kninsku županiju nevrijeme je zahvatilo između 16 i 18 sati. Nije bilo drugih problema osim što su kiša i grmljavina uzrokovali prekide u isporuci električne energije u gradu Šibeniku, murterskom, vodičkom, rogozničkom i primoštenskom području i na području električnog voda Donje Polje-Vrpolje-Brodarica- Žaborić. Djelatnici Elektre su odmah pristupali otklanjanju kvarova, tako da je opskrba u potpunosti normalizirana do 21 sat. Srednje dalmatinsko područje u posljednja dva tjedna više je puta bilo zahvaćeno nevremenom s jakim vjetrovima i kišama koje je potapalo brodice i jedrilice i ometalo plovidbu Jadrolinijinoj brodskoj floti na relaciji Split-srednjedalmatinski otoci. U petak su na području Splitsko-dalmatinske županije zabilježeni prekidi u opskrbi električnom energijom zbog obilne kiše i grmljavine. U gradu Splitu morala se na tridesetak mjesta ispumpavati voda iz podrumskih prostorija, a na Hvaru su zabilježena tri udara groma. Na području Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije, te Grada Zagreba, od 16 do 17.45 sati djelovala je protugradna zaštita ispalivši ukupno 133 protugradne rakete. Nigdje nije zabilježena pojava leda i šteta od nevremena. Grmljavinsko nevrijeme uz jače oborine zahvatilo je i područje Like, Gorskog kotara, Korduna i neke dijelove Slavonije, ali bez pričinjene štete. </p>
<p>M. Jurković, J. Klisović, Lj. Balen i Hina</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Crno nebo se spustilo do mora, a temperatura naglo pala za deset stupnjeva</p>
<p>Kako smo se približavali Kornatskom otočju, valovi su postajali sve veći, more uzburkanije, nebo se već pomalo počelo siviti, a vjetar je osnažio / Na putu prema Opatu »dogodila« nam se nevera - crno nebo odjednom se spustilo do mora, koje se tako uskomešalo da smo na ovećem brodu jedva držali ravnotežu / Svi su pred neverom pobjegli ranije, zaposjevši restoran na Ravnom Žaknu u koji smo jedva uspjeli ući - odrasli, djeca, psi, zajedno su dijelili klupe i stolove restorana / Zaredali su udari gromova praćeni sijevanjem, a djeca su plakala / Oni hrabriji, provirivali su prema moru, no ni »prst pred okom« nije se vidio</p>
<p>KORNATI, 10. kolovoza</p>
<p> - Murter nas je u petak ujutro dočekao kao okupan suncem. Tek u daljini, tamo prema Kornatima, kamo smo se i uputili brodom Nacionalnog parka »Kornati«, zajedno s ekipom HTV-a, nazirali su se ne baš prijeteći oblaci koje smo u startu zanemarili. </p>
<p>Više smo se ljutili zbog čuvara parkirališta u murterskoj marini Hramini, gdje nas je čekao brod, koji je za parkiranje vozila u krugu marine tražio 20 kuna. Prognostičari su, istina, za popodnevne sate najavili mogućnost manjih neverina, ali kako Kornate pamtimo samo po lijepom, na taj prognostički »detalj« nismo se obazirali. </p>
<p>Kako smo se približavali Kornatskom otočju, valovi su postajali sve veći, more uzburkanije, nebo se već pomalo počelo siviti, a vjetar je osnažio. Samo da prođemo preko »mrtvoga mora«, glasno smo komentirali, svjesni koliku opasnost za nautičare predstavlja »mrtvo more«. Za one koji ne znaju što je mrtvo more, dovoljno je kazati da se radi o unutarnjim valovima, zaostalim od jakog vjetra kojih se, inače, i ribari i nautičari najviše boje.</p>
<p>Stigavši do »vrata od Opata«, zapravo do ulaza u Kornatski arhipelag i uputivši se prema prvom odredištu, marini Piškera na otoku Panitula, vidjeli smo da je »vrag odnija šalu« i da će nas nevera sustići. </p>
<p>Optimizam je na mahove bio jači od prijetećih, crnih grmljavinskih oblaka. Tako smo već počeli polako odrađivati posao zbog kojeg smo došli na ovo jedinstveno otočje, koje je, posljednjih desetljeća, postalo omiljeno mjesto sve većeg broja nautičara. To što smo na svom putu do Piškera, sreli samo nekoliko brodova i to onih izletničkih, opominjalo nas je da budemo oprezni i da se »držimo kraja«.</p>
<p> Sve prirodne vale oko otoka Opata, Smokvice i Panitule, bile su krcate brodovima, a u marini u Piškeri brodove smo zatekli načičkane jedne do drugih, da se ni igla ne bi mogla provući. Na Piškeri smo sreli Romea Jelovčića, šefa ACI-jeve marine koji je sat ranije krenuo prema Šibeniku malim gliserom. Međutim, vidjevši da su valovi veliki, oblaci sve crnji, a vjetar počeo ozbiljno prijetiti, vratio se u marinu, preporučivši nam da sačekamo i ne idemo »grlom u jagode«. </p>
<p>Dobro, nećemo još otići, ali želimo vidjeti otok Vrulje, rekli smo i krenuli prema tom otočiću na kojem se nalazi najgušće naseljeno naselje. U mjestu su i dva restorana, te zgrada bivšeg odmarališta splitskoga Lavčevića, sada u vlasništvu Uprave NP-a, koja ju uređuje u izložbeno-prezentacijski centar. </p>
<p>Više izletničkih brodova sklonilo se u sigurnost uvala, a mi smo, nakon kraćeg predaha, odlučili krenuti kući, uvjereni da ćemo pobjeći neveri koja se opasno približavala. Nažalost, nismo uspjeli - na putu prema Opatu »dogodila« nam se nevera. </p>
<p>Crno nebo odjednom se spustilo do mora, koje se tako uskomešalo da smo na ovećem brodu jedva držali ravnotežu. Valovi su nas preskakali, pa smo u trenutku svi bili mokri do kože. Nitko nije negodovao zbog mokrog odijela, ali su snimatelji HTV-a, Igor Bralić i fotoreporterka Vjesnika, Josipa Baranić, kukali zbog mokrih kamera i fotoaparata, koje su ogrnuli u suhu »odjeću«.</p>
<p> Iskusni kapetan broda, Edi Kulušić, navrijeme je shvatio da dolazi prava oluja, pa je pramac broda, umjesto prema Murteru, okrenuo prema Ravnom Žaknu, gdje smo pristali minutu prije najjačeg nevremena. Bili smo, zapravo, zadnja posada koja se za nevremena nalazila na moru. Svi su pred neverom pobjegli ranije, zaposjevši restoran na Ravnom Žaknu u koji smo jedva uspjeli ući. Odrasli, djeca, psi, zajedno su dijelili klupe i stolove restorana.</p>
<p> Zaredali su udari gromova praćeni sijevanjem, a djeca su plakala. Atmosfera nije bila nimalo ugodna. Oni hrabriji, provirivali su prema moru, no ni »prst pred okom« nije se vidio. U samo petnaestak minuta najžešćeg nevremena, izmijenila su se čak četiri vjetra, a temperatura se sa jutarnjih 28 stupnjeva, spustila na 18. Promrzli, čekali smo smirivanje nevremena, koje se nije tako lako dalo. </p>
<p>Srećom, na moru nitko od nautičara nije stradao. Poučeni iskustvom od nekoliko dana prije, kada je ovim prostorom prostrujila pijavica, nautičari su se ovoga puta na vrijeme sklonili i izbjegli opasnost. </p>
<p>Za prošloga nevremena, rekao nam je Jordan Travica, suvlasnik restorana u kojem smo pronašli utočište, teško su oštećene tri skupe jedrilice. </p>
<p>- Nekoliko posada brodova primili smo u svoje privatne prostorije na spavanje. Jer, ljudi su na moru u nevremenima vrlo solidarni, dodao je Travica. Isto nam je potvrdio i kapetan našeg broda, koji je već više puta bio u prilici pomoći brodovima u nevolji.</p>
<p>- Prvo se se spašava ljudski život, a tek potom brod, dodao je Kulušić, uz napomenu, da brodovi NP-a nisu registrirani za spašavanje brodolomaca. Potvrdio nam je to i ravnatelj NP-a Kornati, Goran Baranović koji nam je obećao da će se potruditi, da se u tom dijelu Pravilnik i Zakon izmijene.</p>
<p>Nakon nekog vremena, nevera se stišala, a mi smo krenuli po uzburkanom moru prema Murteru. </p>
<p>Murtersko more je, baš kao i ovo ljetno vrijeme prevrtljivo, pa nas je svako malo iznenađivalo svojom snagom. Zato smo morali tražiti čvrste držače po brodu. Naša je sreća, kazuju nam bolji poznavatelji (ne)prilika na moru, što smo na put krenuli dobrim i brzim brodom, pa smo se, kad je zagustilo, brzo sklonili na Ravni Žakan. </p>
<p>Nekoliko stotina plovila zateklo se u petak, 9. kolovoza, na prostoru Kornatskoga arhipelaga i svi su izbjegli ljetnu neveru. Meteorolozi i dalje najavljuju promjenjivo vrijeme s mogućim neverinima, a nautičari s posebnom pažnjom ovih dana osluškuju njihove riječi.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Slovenske ribarice pobjegle pred policijskim gumenjakom i pijavicom</p>
<p>UMAG, 10. kolovoza</p>
<p> - Slovenski ribari održali su obećanje. Kao što su najavili i ove subote prije podne krenuli su u ribolov u hrvatske vode. Nešto iza osam sati zamijetio je dvije ribarice u hrvatskom moru umaški ribar Danilo Latin i o tome izvijestio pomorsku policiju koja je poslala na mjesto incidenta gumeni patrolni policijski čamac. Četrdesetak minuta kasnije, slovenske ribarice koje su bile u hrvatskom moru pobjegle su pred hrvatskim policijskim gumenjakom, a vjerojatno i od straha pred nevremenom, jer se nad Tršćanskim zaljevom pojavila i morska pijavica.</p>
<p> Slovenske ribarice su bježeći prema crti razgraničenja za sobom vukle i netom bačene ribarske mreže. Poslije bijega više nije bilo slovenskih ribarskih brodova u incidentnom području, a u rano subotnje poslije podne s hrvatske strane crte razgraničenja akvatorij kontrolira policijski gliser, koji je pristigao u pripomoć iz Lošinja. </p>
<p>Istodobno u subotu su se umaški ribari sastali u Umagu sa čelnicima istarskoga HSS-a i tom prigodom ih iscrpno upoznali s problematikom razgraničenja na moru i njihova insistiranja da slovenska strana poštuje teritorijalni suverenitet Republike Hrvatske u predjelu Savudrijske uvale. Slovenci to, naime, uporno odbijaju, tumačeći u svom interesu poziciju crte razgraničenja. Danilo Latin nas je izvijestio da će se čelnici Stožera bujskih ribara sljedećeg utorka u Puli susresti s ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom, razgovor koji su tražili posredovanjem zastupnika Damira Kajina, ali je susret - kako nam reče Latin - utanačen drugim kanalom.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>HSP: »Pomorski sukob Hrvatske i Slovenije«</p>
<p>ZAGREB, 10. kolovoza </p>
<p> - Hrvatska stranka prava (HSP) smatra da Slovenija ulascima ribarskih brodova u hrvatske teritorijalne vode želi uspostaviti »posebne okolnosti« u Piranskom zaljevu i postići bolje polazne osnove u budućoj međunarodnoj arbitraži.</p>
<p> U subotnjem priopćenju koje je potpisao predsjednik HSP-a Ante Đapić, navodi se da ulasci slovenskih ribarica u hrvatske vode, 5. i 8. kolovoza, uz zaštitu slovenskoga patrolnog broda, nisu izolirani incidenti već dio plana negiranja hrvatskoga suvereniteta u Piranskom zaljevu.</p>
<p> Slovenski incident u Piranskom zaljevu predstavlja pomorski sukob Hrvatske i Slovenije, koji se može dobiti jedino odlučnom pomorskom akcijom flote Ministarstva unutarnjih poslova i brodovima Hrvatske ratne mornarice, drži HSP.</p>
<p> Dosadašnji prosvjedi Vlade su »neprihvatljivi, jadni, sramotni i neučinkoviti« čime se potvrđuje inferiornost hrvatske vanjske i sigurnosne politike u odnosima sa Slovenijom, tvrdi se u priopćenju. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>U Čakovcu zajedno konji i motorkotači</p>
<p>VARAŽDIN/ČAKOVEC, 10. kolovoza</p>
<p> - Sve upućuje da će ovogodišnji šesti konjički maraton arapskih konja Hrvatske biti završen prema planu. U to uvjerava i peti, pretposljednji dan s prejahanih 450 kilometara. U petak navečer, osam jahača ponosno je ušlo u Varaždin. Ispred Gradske vijećnice, u ambijentu kakav se samo poželjeti može, u večernjoj šetnji, dočekali su ih brojni Varaždinci. U ime njih, riječi dobrodošlice uputili su im zamjenik gradonačelnika Zlatko Horvat, izaslanik župana Varaždinske županije Miroslav Pečevski te Ivo Loborec, predsjednik UDVDR koja je i bila organizator svečanog dočeka. Noćili su u varaždinskoj vojarni.</p>
<p> Na jutarnjem izlasku u subotu, pozdravila ih je i prava, živa puma, zaštitni znak VII. gardijske brigade. Točno u 10 sati u subotu, konjanici su već bili na Trgu Republike u Čakovcu. U to vrijeme prema Triglavu kretala je kolona motorkotača - oldtimera, među kojima je najstariji bio iz 1926. godine. Tako se spojio doček konjanika i vozača motora, a građani su ispunili središnji čakovečki trg. Reklo bi se, da je i jednima i drugima odgovarao slogan konjičkoga maratona - »Tradicija prošlosti - potreba budućnosti«. </p>
<p>U subotu poslije podne, konjanici iz Moslavine pridružili su se slavlju Dana Varaždinskih Toplica.</p>
<p> U nedjelju, nakon 500 prijeđenih kilometara, u Podrutama će, iznad Novoga Marofa, odati počast poginulim časnicima europske promatračke misije. A to je svrha njihove ovogodišnje misije na konjima, započeta na Dan domovinske zahvalnosti u moslavačkom selu u Voloderu. </p>
<p>Dragutin Pasarić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>»Slučaj ACI« osjećat će se još godinama</p>
<p>ACI se »trese« po istom modelu po kakvom se može destabilizirati bilo koji segment države kada nema jasnog stava i izostane kazna za sve one koji se usude djelovati na takav način</p>
<p>ZAGREB, 10. kolovoza</p>
<p> - Slučaj ACI, interesno-politička diverzija turizma, događa se zato jer Vlada nikada nije zauzela stav o tom jedinstvenom i u svijetu poznatom sustavu marina. Nedavne najave premijera Račana, doduše, da se ACI neće privatizirati i razdvajati na manje jedinice, ne idu u prilog svima onima koji već godinama mute oko ACI-ja. Ove je sezone kriza dostigla vrhunac s posljedicom da se nije napravilo niti dio onoga što se u pripremnom razdoblju trebalo obaviti.</p>
<p> ACI doslovno živi na staroj slavi, što dokazuje koliko je to svojedobno bila kvalitetna institucija. Novac koji je bio namijenjen za pripremu sezone potrošen je, doznajemo, u druge namjene. Umjesto da se razmišlja kako poboljšati proizvod, odnosno kako da se naprave novi vezovi, ACI se iscrpljuje u problemima s istom pozadinom. </p>
<p>ACI se »trese« po istom modelu po kakvom se može destabilizirati bilo koji segment države kada nema jasnog stava i izostane kazna za sve one koji se usude djelovati na takav način. Jedan ili dva zainteresirana, u ovom slučaju za raskol ACI-ja, formiraju lobi od nekoliko ljudi, koje izlože prema javnosti, privole nekoliko novinara da zastupaju njihove stavove i povežu se s nekoliko ljudi u vlasti.</p>
<p> I to je to - jednostavan obrazac koji će možda već sutra drmati poljoprivredom ili nekom trećom granom. (Bez stava i kazne može se, kako je krenulo s Udbinom, dogoditi da Hrvati uskoro neće smjeti ni pisnuti u pojedinim područjima vlastite države. Je li, dakle, takve pojave bolje spriječiti u začetku ili ponovno ratovati za nekoliko godina?). </p>
<p>U ovom slučaju vjerojatno će, uz niz ustupaka, doći do dogovora SDP-a i HSS-a, ali ako se ne kazne oni koji su ga uzrokovali, to će dodatno naštetiti ionako narušenim imageima tih stranaka. Zanimljivo je, međutim, da slučaj ACI nije krenuo ni od Vlade, ni od Ministarstva turizma, već od male grupice zainteresiranih ljudi koji su, pomnom taktikom i silovitim pritiscima, uspjeli doći do najviših instanci. Sve skupa previše nalikuje nešto sofisticiranijim svojedobnim pretvorbama HDZ-a. </p>
<p>Strani mediji pomno prate i analiziraju sav taj cirkus oko ACI-ja. Nekoliko uglednih austrijskih, njemačkih i talijanskih novinara brižno prenose, njima vjerojatno nesvatljive, poteze hrvatske strane uz, naravno, negativne konotacije. </p>
<p> Nakon Ive Markusovića, dugogodišnjeg direktora ACI-ja, koji je otišao u veljači prošle godine, sustavom je vladalo četiri predsjednika Uprave što dovoljno govori o ozbiljnosti države da riješi dugogodišnji problem. </p>
<p>»ACI-jem su prodefilirali ljudi koje uglavnom nije zanimalo kako ACI unaprijediti, niti im je to bilo presudno. U trenutku kada sam ja bio udaljen, poslovanje ACI-ja je bilo transparentno, dug je smanjen na polovicu i uopće nije bilo upitno da će ACI u sljedećem razdoblju moći uredno servisirati sve svoje obaveze. Mene su smijenili isti oni ljudi koji danas drmaju ACI-jem. Oni su i na mene radili pritisak«, izjavio je za Vjesnik Ivo Markusović, u javnosti prozivan jer nije želio vratiti stan u Ičićima koji je dobio od ACI-ja. </p>
<p> Direktori marina iz sustava ACI-ja danas su, u srcu turističke sezone, vrlo uznemireni i umjesto da rade svoj posao, čekaju razvoj situacije i šalju pisma Vladi, premijeru, predsjedniku države...</p>
<p>Nautičara istodobno ima više nego lani (u prvih šest mjeseci hrvatske nautičke luke posjetilo je 180.000 turista ili devet posto više nego lani) i jedino je sigurno da ubuduće nećemo imati gdje primati brodove. Marine su pune i nema slobodnih vezova. U ovom je trenutku dostignut »plafon« i već se odavno trebalo razmišljati o novim uzusima poslovanja. </p>
<p>Marine su u pripremu ove sezone uložile vrlo malo. Umjesto da se razmišlja o tome, samo se raspetljavaju razni čvorovi zainteresiranih lobija. Šteta nanesena ACI-ju već je danas nemjerljiva. Nešto što bi bez ikakvih problema trebalo donositi zaradu, grca u dugovima, bez jasnog raspleta. Hoće li se i »slučaj ACI« »raspetljati« preko kupnje političkih fotelja u državi, gdje su najvažniji politički ustupci? </p>
<p>Ako se to dogodi i slučaj se ACI svede samo na to, onda je bolje da taj sustav i ne postoji. Jer, tko jamči da se već sutra neće pojaviti nova skupina zainteresiranih ljudi i ponovno početi isti cirkus. Zašto bi se ustručavali kada ni ovi najvjerojatnije neće biti kažnjeni, odnosno kada je sigurno da se u ovoj državi uzročnici kriza ne kažnjavaju. </p>
<p>Nije ni čudno da nam ovako ide - sličnih lobija ima na sve strane, a ne samo u turizmu. Štoviše, afere u turizmu tek su manji dio te žalosne priče.</p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Grad sv. Vlahe i dalje u iščekivanju turista</p>
<p>Gdje tražiti razloge neuspjeha? Vrijeme ove godine definitivno nije sklono turističkome Jadranu. Pijavice, bure, nevere, dosadna kiša... </p>
<p>DUBROVNIK, 10. kolovoza</p>
<p> - Mjesto radnje - Mali Stradun u dubrovačkom naselju Babin Kuk. Vrijeme radnje - špica turističke sezone. Slika je otužna. Šeće tek nekolicina turista, gdje koji sjedi u gusto načičkanim kafićima. Trgovine, barem one otvorene, poluprazne su. Ogroman park što spaja Mali Stradun s hotelom »President« koji se nalazi uz samu obalu, priča posebnu priču. Govori o tome kako je to kad si usamljen i napušten, jer park koji ima stolove za stolni tenis, mali kutak za najmlađe i brojne klupice, kao da se tek priprema za sezonu, kao da smo njegovim stazama prošli tamo negdje u ožujku. A i tada bismo očekivali više ljudi.</p>
<p>Šetalište u dubrovačkoj uvali Lapad nešto je posjećenije. Možda zato što su ovogodišnji hit dubrovačkih ugostitelja ljuljačke za dvoje, koje se mogu naći u svakom od brojnih kafića ovoga šetališta. No, šalu na stranu - dubrovačka turistička sezona je »debelo« podbacila. Bez gledanja u statistike i brojke to je očita činjenica. </p>
<p>I sami Dubrovčani priznaju da su ih u kolovozu spasili Talijani, jer je srpanj bio još slabije posjećen. Gdje tražiti razloge neuspjeha? Vrijeme definitivno ove godine nije sklono turističkom Jadranu. Pijavice, bure, nevere, dosadna kiša... Usprkos tome, razloge slabe posjećenosti Dubrovnika nećemo pronaći u vremenu, već, između ostalog, i u onoj staroj boljki naših vrlih turističkih i ugostiteljskih djelatnika. </p>
<p>Umjesto da se maksimalno potrude produžiti turističku sezonu koja se na Jadranu definitivno svela tek na dva ljetna mjeseca, oni kalkuliraju kako što više zaraditi u tako kratko vrijeme, e da bi preostalih 10 mjeseci mogli uživati u blagodatima svoga rada. A ako žele u tome i uspjeti, moraju itekako precijeniti, drugim riječima, napuhati cijene do besramnosti. Jer, kako inače objasniti da obična voda u boci od pola litre na plaži hotela »President« košta 13 kuna, ili da mali espresso s mlijekom na terasi hotela »Kompas« stoji devet kuna. </p>
<p>Cijene u dubrovačkim hotelima posebna su priča. Smještaj se ovdje plaća kao da će vam u najmanju ruku ružama posipati put kojim hodate. Doduše, uvjerili su se neki dubrovački hoteli da s takvim cijenama neće puno postići jer su ostali poluprazni pa su na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> proglasili povoljne aranžmane u akciji s gotovo dvostruko nižim cijenama, poput recimo hotela »Minčete«.</p>
<p>Čini se, međutim, da im i to nije puno pomoglo. Ili su se prekasno dosjetili. Naravno, ne sugeriramo da je Dubrovnik prazan. Uvijek će biti turista koji će željeti vidjeti ovaj čudesan grad i diviti se njegovim zidinama, bez obzira na siromašnu ponudu i nerealne cijene. Dubrovnikom i ove godine prolaze poznati i slavni. Pravi dubrovački Stradun navečer je i dalje žila kucavica, njime i dalje teče rijeka ljudi. Doduše, ne Amazona nego - Sava.</p>
<p>Dubrovački restorani i kafići u Gradu i dalje su puni. Doduše, u svakome od njih slobodan stol možete pronaći kad god zaželite, a čak će i ona vječita borba za slobodan parking, u Dubrovniku ovih dana završiti u vašu korist. Vjerojatno ćete ga ipak morati platiti jer će se mjesto naći samo na parkiralištima s naplatom. Ali, lani je u kolovozu i to bilo neostvarivo.</p>
<p>Nataša Kovačić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Najbrži Rogotin diskvalificiran, štit kneza Domagoja Doljanima Donjim </p>
<p>METKOVIĆ/PLOČE, 10. kolovoza</p>
<p> - Lađari ekipe Rogotina najbrže su u subotu popodne odveslali niz Neretvu od Metkovića do Ploča na 5. maratonu lađa Neretva 2002. No, već na samom startu stručna komisija zadužena za nadzor regularnosti maratona na čelu koje je bio Mate Nikolić odlučila je diskvalificirati tri ekipe Udrugu lađara Komin, Doljane Donje i Rogotin, jer njihove lađe nisu odgovarale propozicijama maratona. </p>
<p>Diskvalificiranim ekipama je omogućeno da zamijene lađe, što su ekipe Komina i Doljana Donjih i učinile, te su regularne nastavile maraton, dok su lađari iz Rogotina do cilja veslali lađom koja je manja i lakša, a time i brža od tradicionalne neretvanske lađe. Tako je usprkos brojnim negodovanjima navijača ekipe Rogotina prijenosni štit kneza Domagoja pripao ekipi Doljana Donjih.</p>
<p> Peti neretvanski maraton lađa, jedinstvena utrka na svijetu, ove je godine tako bio u znaku afere iz koje su organizatori, Udruga lađara Neretve, izvukli pouku i odlučili do idućeg maratona nabaviti dovoljan broj novih lađa kako bi sve ekipe imale iste uvjete za vožnju. </p>
<p> U utrci održanoj pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića sudjelovale su 33 ekipe. U svakoj je lađi bilo 10 veslača, kormilar i bubnjar. Trebalo im je nešto više od dva sata da prevale 22 km dugu stazu, a na pola puta, u Opuzenu, umorni veslači mogli su se zamijeniti.</p>
<p>Prigodna svečanost dodjele nagrada održana je navečer u Pločama, gdje se zabava nastavila do kasno u noć. U maratonu je sudjelovala i ekipa Hrvata iz talijanske pokrajine Molise. Među brojnim uzvanicima koji su iz broda pratili veslače bio je i potpredsjednik Sabora Mate Arlović, potpredsjednik Vlade Goran Granić, ministar kulture Antun Vujić, dubrovačko-neretvanski župan Ivo Šprlje, saborski zastupnik i predsjednik DC-a Mate Granić te mnogi drugi, čime je definitivno potvrđeno da je neretvanski maraton prerastao granice Dubrovačko-neretvanske županije.</p>
<p> Pobjednicima je pripala velika čast da iduće subote, kada će se održati večer šampiona, počaste i u svojim domovima ugoste sve Neretljane, brojne goste i druge ljude dobre volje kojima je stalo do očuvanja višestoljetne tradicije. Naime, tradicionalne lađe od hrastova drveta na Neretvi su bile glavno prijevozno sredstvom još u 9. stoljeću u doba vladavine kneza Domagoja, a kako se njihov broj počeo osjetno smanjivati, tako se prije sedam godina rodila ideja o pokretanju maratona kojim bi se sačuvala lađarska tradicija, a kraj uz Neretvu istodobno je dobio pravu turističku atrakciju koja iz godine u godinu privlači sve veću pozornost.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020811].
|
