Philologic Results

Welcome to the Croatian Language Corpus

| | |

<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 305476 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
Copyright Vjesnik d.d.
</availability>
<date>10.03.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
Compiled from the Vjesnik online archive.
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>

<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
Račan i Budiša – tko je izabrao pogrešni trenutak?
Jedan od najbližih suradnika Ivice Račana tvrdi da, nakon što je postalo (navodno) jasno da su članice koalicije dogovorile i prihvatile sve programske elemente, osim SDP-a koji će to tek učiniti , ipak ostaje sumnja – ima li netko figu u džepu? Zašto se stalno proizvode nesporazumi na marginalnim točkama?
Zaoštravanje u vrhu vladajuće petorke nema gotovo nikakve veze sa dosad poznatim problemima. To nije proizvoljna tvrdnja nego skoro identična procjena svih čelnika stranaka i njihovih najbližih suradnika. Nije to ni osobni sukob Ivice Račana i Dražena Budiše, iako su najvidljiviji njihovi nesporazumi. Njihove snažne osobnosti prepreka su i u razumijevanju što bi koji od njih radio, ako se i dogovore o nastavku suradnje. 
Na vrhu ledenoga brijega je i to što posao zamjenika premijera Dražen Budiša shvaća kao prostor za vrlo samostalno političko djelovanje, a Ivica Račan želi da to bude – hijerarhijski odnos. 
Jedan od čelnika vladajuće petorke u Hrvatskoj opisao je dosad poznate događaje tijekom razgovora Dražena Budiše i Ivice Račana, s Vesnom Pusić, Zlatkom Kramarićem i Zlatkom Tomčićem, sljedećom rečenicom: »Ovo je iznuđena kriza jer ovo nije konceptualna kriza nego borba za moć. Car je gol. Konačno, to je od početka bila pogrešna veza.«
Na redu – preustroj koalicije
Znači li to da sadržaj koalicijskog sporazuma zapravo i nije neki veći problem? Nije, tu su manje više svi jednoglasni. Sve je podložno promjeni pa i podešavanju prema modelima iz susjedstva, iako ima i drugih. 
 Mađarski koalicijski sporazum, na primjer, ima dvjestotinjak stranica »osigurača« za svaki – predvidivi – nesporazum. Zbog njegova je sadržaja premijer u Budimpešti, Viktor Orban, napustio Liberalnu internacionalu jer se više nije mogao pridržavati liberalnih načela.
 Zagrebačka tri lista papira napisao je liberal Goran Granić u svojstvu v.d. predsjednika HSLS-a dok se Dražen Budiša natjecao za predsjednika države. Nije u pitanju ni temeljni program Vlade, jer na tome su konačno dobiveni izbori. Drugo je pitanje – koliko je zadovoljstvo ostvarenim?
 Sada kada bi trebale usljediti dvije godine za ubiranje plodova, nakon dvije godine mučnih priprema čini se da je na redu – preustroj koalicije. Stranački su analitičari to vrlo precizno objasnili svojim šefovima. Očito znajući ili predviđajući o čemu bi se moglo raditi u skoroj budućnosti, jedan od parlamentarno najspretnijih hadezeovaca, Vladimir Šeks, prošle je godine u »Vjesniku« rekao da »ova vlada neće pasti u parlamentu« jer se za to neće opredijeliti potrebni broj zastupnika. Danas stvari, vjerojatno nisu drugačije, ali su mogućnosti za preuređivanje koalicije veće.
U središtu sumnje, dubokog nepovjerenja između SDP-a i HSLS-a nije više potencijalna suradnja dvojice stranačkih lidera. U središtu je nepovjerenje prema najvećem broju članova Maloga vijeća HSLS-a kao i u to koliko je Dražen Budiša lider stranke a koliko je zarobljenik članova pomoću kojih se vratio na mjesto predsjednika. 
Jedan od najbližih suradnika Ivice Račana tvrdi da nakon što je postalo (navodno) jasno da su članice koalicije dogovorile i prihvatile sve programske elemente, osim SDP-a koji će to tek učiniti , ipak ostaje sumnja – ima li netko figu u džepu? Zašto se stalno proizvode nesporazumi na marginalnim točkama?
Iz krila SDP-a sugerira se da se pokušava proizvesti redizajn vladajuće koalicije, bez izbora, u parlamentu. Dio vladajućih bi krenuo prema jednom krilu većinske oporbene stranke i uz pomoć zastupnika ostalih stranaka na desnici, usred mandata ove koalicije napravio smjenu – SDP-a. Pri tom bi manje važno bilo što bi to bila prijevara birača koji su glasali za promjene. Aktualni čelnici HDZ-a vjeruju kako je lako moguće da poslije sljedećih parlamentranih izbora sa scene nestanu HSP, HKDU i DC. Naravno da je interes spominjanih manjih stranaka da se to ne dogodi i jasno je da bi podržale rasplet koji bi im omogućio da se afirmiraju u vlasti, a da prije toga ne prođu provjeru među biračima. I u najjačoj oporbenoj stranici nisu neskloni stvaranju uvjeta da HDZ uz pomoć stranaka sadašnje koalicije i bez izbora preuzme vlast. To je po zakonu – ostvarivo.
Ali stvar je u tome što sve procjene pokazuju da ovaj sastav Vlade može dobiti potporu u Saboru. No, ako iz koalicije istupi HSLS, potpora bi ostala, ali koalicija više ne bi imala – stranke. Vlada bi mogla dobiti podršku ali bi vjerojatno došlo do još jedne podjele u HSLS-u. 
Simulacija »koalicijskog prestrojavanja« nije puka fantazija o uroti. To je ustavna mogućnost. U slučaju da Vlada izgubi povjerenje u parlamentu u roku od 30 dana predsjednik države može ponuditi mandat istom ili drugom mandataru, a ako se u tome ne uspije raspisuju se novi izbori. No, kako ostvariti koalicijski redizajn? Nitko na sastancima koalicijske petorke to nije javno izrekao ali na pojedinačnim konzultativnim sastancima vredovala se mogućnost takvog razvoja događaja. 
Prema tom receptu – postane li Dražen Budiša zamjenik premijera, dobije li u djelokrug svojih obveza koordinaciju unutarnje i vanjske politike, suradnju sa Haaškim sudom, za nekoliko mjeseci – eto nove krize. Nastala bi tako, tvrde skeptici, što bi Budiša zatražio da se pristupi izmjeni ustavnog zakona o suradnji sa haaškim sudom. Tražila bi se eksplicitna zabrana bilo kakvih sporova »koji bi Hrvatsku dovodili na optuženičku klupu« pomoću izravnog ili neizravnog upućivanja na »kolektivnu odgovornost«. 
U ljeto prošle godine to je bio uzrok ostavke Dražena Budiše na mjestu predsjednika HSLS-a. Bilo je to razdoblje kada je političku akciju za izmjenu ustavnog zakona o suradnji sa haaškim sudom vodio – Ivić Pašalić. Danas je Ivić Pašalić prividno odmjerena, suzdržana i jaka politička osoba HDZ-a, spremna preuzeti tu stranku. Drugo je pitanje da li će Pašalić pobijediti Ivu Sanadera i njegovu opciju, ali je činjenica da s njim razgovara predsjednik države. U koalicijskom taboru, a posebno među čelnicima sadašnjeg HDZ vodstva to se komentira s jedne strane kao dio »trenda« približavanja Mesića HDZ-u a s druge strane kao popriličnu neopreznost predsjednika države što dopušta da se to – dozna! Tako se uvodi još jedan element u koalicijsku krizu – tko će pobijediti na sljedećim izborima u HDZ-u? Treba li čekati rasplet ili treba onemogućiti da zbivanja u HDZ-u utječu na stanje u vladajućoj koaliciji?
U tom kontekstu, tvrde stranački analitičari, moglo bi doći do raskola u koaliciji (prije svega sa SDP-om) ne na pitanju gospodarske obnove i socijale ili zbog uspjeha u približavanju Europskoj uniji i NATO-u, nego bi sukob bio proizveden – na zaštiti nacionalnih, pa i državnih interesa traženjem promjena ustavnog zakona o suradnji sa Haaškim sudom. 
Tako bi došlo do jačanja osobne pozicije onoga tko će to napraviti, i ako bi k tome još i uspio u naumu, dokazao bi da sadašnja Vlada ne štiti državne, nacionalne interese. Prema tom modelu bio bi stvoren prirodni politički vođa buduće velike koalicije sa – tzv. hrvatskim blokom stranaka. Novi vođa sa svojim suradnicima bio bi središnja os budućeg političkog okupljanja na hrvatskom desnom centru jer je uspio u onome što nije postigao tzv. hrvatski blok stranaka. Kreator toga bloka bio je – Ivić Pašalić.
To je bit stanja političkih stvari u Hrvatskoj, tvrdi dio stranačkih čelnika u petorci. No, okolnosti se mijenjaju. Dražen Budiša, kako ocjenjuju njegovi partneri, razborito je procijenio da kada bi se i primijenio takav plan za preustroj koalicije, nema šanse za uspjeh iz najmanje pet razloga. Prvi je što je za takav zaokret kasno. General Rahmi Ademi se brani sa slobode, hrvatskom je pravosuđu povjereno da samo procesuira gospićki slučaj, a sve ukazuje i na to da će se sve više pogodovati da se tako i nastavi i u eventualno budućim slučajevima istraživanja odgovornosti potencijalnih osumnjičenika.
 Drugo, sasvim je izvjesno da bi se potencijalni birači turbo nacionalne opcije, dođe li do prijevremenih izbora, opredjeljivali stranački izravno za jednu od struja u HDZ –u a ne za HSLS. Četvrto, promjena ustavnog zakona uglavnom je samo za domaću političku upotrebu jer, u slučaju pogoršavanja suradnje pa i hrvatske opstrukcije Suda, Vijeće sigurnosti može Hrvatsku prisiliti da izvrši sve što se od nje zatraži. Tada Zagreb gubi status »prijatelja suda« i kvalitetu uvažavanja državnih jamstava za osumnjičenike i njihovo zastupanje opred sudom. I peto, takav rasplet događaja vodi u međunarodnu izolaciju. 
Svega toga je Dražen Budiša možda svjestan, no da li su svjesni toga, kako je to izjavio jedan od čelnika petorke – »talibani« u Malom vijeću? Treba pričekati, uvjereni su koalicioni partneri, da Dražen Budiša osigura sebi jači politički prostor unutar tijela vlastite stranke. Prevedeno na obični jezik – da objasni razliku između potencijalnih mogućnosti i stvarnosti.
Ova Vlada ima i vrlo ozbiljnu potporu iz svijeta. Međunarodna zajednica nije spremna tek tako dati unaprijed potporu niti izvanrednim izborima niti novoj vladi. Bez obzira na to koja će biti izabrana. Budiša nije od jučer u politici pa da ne zna što znači izgubiti šest mjeseci ili možda godinu dana u reformskim potezima u državi ili u euroatlantskom približavanju.
Dražen Budiša će vjerojatno vrlo brzo prestati biti »zarobljenikom« Maloga vijeća procjenjuju njegovi veći partneri u koaliciji a oni manji su nešto skeptičniji. Ali zato svi zajedno vjeruju da Budiša kupuje vrijeme, traži prostor za ustupke samome sebi u Malom vijeću, ne bi li Malo vijeće »zaokrenuo« prema stvarnom održavanju koalicije. On je iskusan političar i treba vrijeme za uvjeravanje svojih kolega da to što zahtjevaju nije dobro, i da njemu trebaju prepustiti kreiranje politike.
 Jednako tako, potrebno mu je vrijeme za amortizaciju sukoba unutar stranke. U tome treba i podršku koalicijskih partnera, malo više živaca sa svih strana jer pod stalnim pritiskom da može biti optužen za još jedan raskol među liberalima, Budiša treba vrijeme i strpljenje. Ako do unutarstranačkog dogovora u HSLS-u ne dođe, onda neće biti kriv samo Budiša. Bit će odgovorni i ljudi koji žele Budišu i njegovu karizmu upotrijebiti kao instrument za provođenje njihove politike.
Ne uspiju li dogovori, Ivica Račan će sigurno tražiti parlamentranu raspravu o povjerenju. Imat će sigurnu podršku HSS-a i dijela HSLS-ovih zastupnika i izglasavanje povjerenja bit će – pitanje brojanja. Ali rasprava neće biti laka i na vidjelo će izaći mnoge pa i neželjene okolnosti. Vlada neće tek tako i olako dopustiti raspuštanje sabora a da prije toga ne pobere sve što joj ide u prilog i da razotkrije sve što joj je priječilo efikasnost. No to stoji na raspolaganju i njezinim protivnicima. I tada će stvari krenuti drugim tijekom.
Željko Hodonj
</div>
<div type="article" n="2">
MAP već ove godine, a NATO tek 2005.?
 Ako Hrvatska do svibnja usvoji »paket« tzv. sigurnosnih zakona vezanih uz obrambena pitanja, najvjerojatnije će odmah ući u MAP (Membership action plan), zaseban program NATO-a koji kvalificira zemlje za punopravno članstvo u toj organizaciji
Priča o Hrvatskoj i NATO-u traje već više od deset godina - otkako je proglasila samostalnost, kao jedan od ključnih strateških ciljeva naglašavan je i ulazak Hrvatske u punopravno članstvo NATO-a. Nakon dugo vremena, promašenih poteza i nesnalaženja, situacija je napokon nešto jasnija. Ako Hrvatska uspije do svibnja ove godine u Saboru donijeti »paket« tzv. sigurnosnih zakona vezanih uz obrambena pitanja, sredinom svibnja na ministarskom sastanku NATO-a u Reykjaviku, Hrvatska će najvjerojatnije ući u MAP (Membership action plan), zaseban program NATO-a koji kvalificira zemlje za punopravno članstvo u toj organizaciji.
Ulazak Hrvatske u MAP dolazi praktički u posljednji tren kako bismo barem djelomično uhvatili korak s integracijskim trendom kojeg je NATO započeo onoga trenutka kad je odlučio širiti se na europski istok i jugoistok. Diplomatske najave ozbiljnih krugova da će Hrvatska napokon preskočiti još jednu stubu ka punopravnom članstvu, došle su nakon što je Račanova koalicijska Vlada pune dvije godine uvjeravala NATO da je za tu integraciju sposobna, no za takvu tvrdnju nije imala argumenata. 
Dvije godine, s manjim ili većim intenzitetom, koalicija je potrošila na međusobne svađe, umjesto na izvršenje korjenitih reformi u hrvatskim oružanim snagama koje bi Hrvatsku dodatno legitimirale kao ozbiljnu demokraciju koja želi što prije početi provoditi kriterije potrebne za članstvo u NATO-u. Prvo svađa predsjednika Mesića i premijera Račana pa onda Ministarstva obrane i Glavnog stožera oko ovlasti nad oružanim snagama te nedostatak potrebnih zakona (Zakon o obrani, Strategija nacionalne sigurnosti i Obrambena strategija) naveli su čelne ljude NATO-a da zaključe kako Hrvatska još uvijek nije bila sposobna i zrela za preuzimanje više razine odgovornosti u odnosima s NATO-om. 
Nova hrvatska vanjska politika, nakon što je završila era HDZ-ova izolacionizma prema svjetskim integracijama, »nagrađena« je ulaskom u Partnerstvo za mir 2001. godine. Nakon toga je glavni tajnik NATO-a George Robertson ozbiljno shvatio molbu koju mu je uputio premijer Račan za prvog susreta - ne sudite nas po riječima, nego samo po djelima - rekao je tada Račan Robertsonu.
 NATO se nadao da će Račanovoj vladi na poslu reformi ići puno brže, no kako su stvari išle sporije, krajem prošle godine Hrvatska je za ulazak u MAP od NATO-a dobila jasnu odbijenicu. Kako se s reformama čekalo, cijela procedura kasnila je dodatnih šest mjeseci. Zbog kašnjenja Hrvatska je propustila priliku da je NATO eventualno pozove u punopravno članstvo krajem ove godine na velikom summitu koji će se održati u Pragu. Sljedeći summit najvjerojatniji je datum hrvatskog ulaska u NATO, a to je 2005. godina. No, što to Hrvatska dobiva ulaskom u MAP, a onda kasnije i punopravnim članstvom u NATO -u?
Budući da pokojni predsjednik Tuđman osnovu demokracije zapravo nije shvaćao, a euroatlantske integracije percipirao je isključivo kao stvar prestiža, a ne sadržaja, Hrvatska je više godina odbijala prihvatiti demokratske standarde koji su bili potrebni u svim međunarodnim tijelima - tržišna ekonomija, stabilna demokracija, poštivanje ljudskih prava, sređeni odnosi sa susjedima... 
Potpuno se zaboravljalo da je NATO prvo politička, pa tek onda i vojna organizacija. NATO u svoje društvo prima zemlje koje imaju razvijenu i stabilnu demokraciju, s funkcionirajućom pravnom državom. Civilna kontrola oružanih snaga, odvajanje vojske od politike i suradnja s Haaškim sudom, važna su pitanja koja bivša vlast nikad nije prihvaćala. Iste uvjete Hrvatskoj su cijelo vrijeme postavljali EU, OESS i Vijeće Europe.
Svi koraci koje je NATO »izmislio«, poput Partnerstva za mir i intenzivirane suradnje, namijenjeni su postupnom prilagođavanju zemalja bivšeg istočnog bloka na zapadni način funkcioniranja. Kroz te programe NATO sve snažnije surađuje sa zemljama, a krajnji cilj je interoperabilnost - sposobnost da se zajednički, bez ikakvih tehnoloških problema, provode vojne akcije NATO -a. 
Ipak, NATO je u puno većoj mjeri od samog početka bio podložan političkoj odluci kad je riječ o primanju novih članica, nego što je imao do kraja razrađen sustav stroge uvjetovanosti poput sustava Europske unije. U punopravnom članstvu NATO-a, još za vrijeme hladnog rata, primljena je Turska koja već gotovo puna četiri desetljeća ne može ući u EU, a glavni kandidati u novom krugu proširenja su tri baltičke države - Litva, Latvija i Estonija - zemlje koje u ekonomskom smislu zaostaju za državama poput Hrvatske. Ipak, zemlje koje se danas smatraju kandidatima za punopravno članstvo, bile su ponešto mudrije od hrvatskih političara. Na vrijeme su donijele zakonske okvire od važnosti za NATO, što ih je kvalificiralo za ulazak, prvo u Partnerstvo za mir, a onda i u MAP. 
U tu skupinu spada i Albanija, zemlja s velikim problemima u unutrašnjem funkcioniranju. Kada je lani Hrvatska propustila ulazak u MAP, NATO je objavio po Hrvatsku poražavajući podatak: Hrvatska ima 20.000 viška vojnog osoblja, a u isto vrijeme je sposobna u NATO-ovu vojnu operaciju poslati samo stotinu izvježbanih vojnika. Dodatno oklijevanje čelnih ljudi u Bruxellesu, bilo je uvjetovano i nejasnom ulogom vojnih osoba u političkom životu.
Treba svakako napomenuti da svi modeli suradnje NATO-a ne predstavljaju politiku gotovog čina. Partnerstvo za mir i MAP nisu nikakva garancija da će neka zemlja sasvim sigurno i brzo ući u punopravno članstvo NATO-a. Politička odluka ključnih zemalja unutar NATO-a na kraju je ipak odlučujuća. NATO će siromašnim zemljama europskog istoka oprostiti nesavršenost u organiziranju oružanih snaga i nedostatak oružja po NATO-ovim standardima, no političku nestabilnost i upitnu pravnu državu neće. NATO, sasvim sigurno ne želi uvoziti nestabilnost.
Kao jedan od naoko banalnih problema u suradnji sa zemljama jugoistočne Europe pojavilo se i poznavanje stranih jezika. Najveći broj časnika ne govori engleski jezik pa je s njima nemoguće uspostaviti zajednički lanac zapovijedanja. Sâm NATO je od terorističkih napada na SAD proživio teške trenutke. Solidarizirao se sa SAD-om, pozvao se, po prvi puta u svojoj povijesti, na članak 5. kojim se napad na jednu članicu tretira kao napad na sve, a u isto vrijeme je postao žrtvom američkog unilateralizma i ostao u popriličnoj ignoranciji od strane Bushove administracije.
Za područje bivše Jugoslavije približavanje NATO-u ipak objektivno ostaje jedan od najvažnijih strateških ciljeva, kako za zemlje u regiji, tako i za sâm NATO. Svaka integracija bila je, prije svega, sredstvo pritiska da nesređene zemlje na Balkanu prisili na poštivanje standarda koje su zapadne zemlje već usvojile i zbog čega su danas uspješne i bogate.
 Hrvatskoj je približavanje NATO-u i na kraju ulazak u punopravno članstvo važan korak ne samo zato što će onda biti pod NATO-ovom sigurnosnom zaštitom, već i stoga što će joj to članstvo biti snažna demokratska legitimacija za objektivno puno važniju integraciju - primanje u punopravno članstvo u EU. Kada je nedavno hrvatski ministar za europske integracije Neven Mimica upitan ima li Hrvatska rezervnu strategiju ako joj »propadne« Europska unija, on je odgovorio: Rezervna varijanta opet je ispuniti europske standarde, kako bi Hrvatska bila demokratska, uspješna i bogata i kako bi sudjelovala u svjetskom odlučivanju. Sâm čin odluke o učlanjenju je politička odluka. Isto vrijedi i za NATO.
Bruno Lopandić
</div>
<div type="article" n="3">
Šeks:»Prijevremenih izbora neće biti jer koalicija zna da je izgubila povjerenje naroda«
»Budiša je opet ispao naivan. Kad je pristao na mjesto zamjenika Vlade, morao je znati što time dobiva, a što ostaje raspoređeno na nove potpredsjednike Vlade ili ministre. Njegovo traženje da bude koordinator unutrašnje i vanjske politike je traženje da bude predsjednik Vlade!«, osvrće se Vladimir Šeks na sukobe unutar petorke
Žalosni karneval i neodgovorna ludost. Tako je kadrovsku soap operu vladajuće koalicije prokomentirao vođa saborskih zastupnika HDZ-a Vladimir Šeks. U četvrtak kada je gostovao u emisiji »Naprijed-nazad« taj je »karneval« bio na vrhuncu nakon što nikome nije bilo jasno zašto je Dražen Budiša napustio sastanak petorke.
»Budiša je opet ispao naivan. Kad je pristao na mjesto zamjenika Vlade, morao je znati što time dobiva, a što će ostati preraspoređeno na nove potpredsjednike Vlade ili ministre. Njegovo traženje da bude koordinator unutrašnje i vanjske politike je traženje da bude predsjednik Vlade! Račanu ne bi onda ništa preostalo, on bi samo figurirao na tom mjestu. Račan je, pak, imao nakanu dati Budiši djelokrug ovlasti koje bi ga vrlo brzo suočile s donošenjem nepopularnih odluka, a u stvarnim zonama političkog utjecaja bi ga stavio na mjesto fikusa«, ocjenjuje Šeks.
Ističe da je Budiša ostao kao »riba na suhome«, iako je zaslužan za pobjedu koalicije na izborima, zbog čega je logičan njegov zahtjev da promijeni sporazum i vrati ovlasti koje bi po sporazumu HSLS trebao imati. Usprkos krizi Vlade, Šeks je uvjeren da neće biti prijevremenih izbora.
»Mislim da će koalicija opstati do 3-4 mjeseca prije redovnog isteka mandata jer se ne žele izložiti riziku prijevremenih izbora. Očit je pad rejtinga, vjerodostojnosti i povjerenja glavnih stranaka koalicije - SDP-a, HSLS-a i HSS-a - i oni bi počinili političko samoubojstvo kada bi išli raspisivati prijevremene izbore«. Poruke iz SDP-a da im je »puknuo film« Šeks pripisuje političkom pritisku.
»To je Račanova poruka: »Dražene, ako budeš previše tražio, ostat ćeš bez ičega!«. Šeks podsjeća da je još prije tri mjeseca rekao da će se »happy end« dogoditi nakon što Račan i Budiša žrtvuju nekoliko ljudi.
 »Fižulić je u nepravednom ljudskom i političkom položaju. On postaje kamen o kojem sve ovisi. Kasnije će mu sugerirati da se makne«, prognozira Šeks. Ako ipak dođe do raspada koalicije, vođa HDZ-ovih zastupnika vjeruje da će u tome sudjelovati samo manji dio HSLS-a. »Ako Budiša i razvrgne koaliciju, ministri u Vladi i dvije trećine zastupnika HSLS-a, ipak bi ostali u koaliciji zajedno s HSS- om, koji je najtvrđi oslonac Vlade«. 
Činjenica da se Budiša ponovno pokazao kao nepredvidljiv, izaziva pitanje je li takav HSLS ikome poželjan partner, pa čak i HDZ-u? »HSLS koji stalno glavinja nikome nije poželjan. Mi se nadamo da će doći do strateške stabilnosti i da ćemo moći ostvarivati određene političke oblike suradnje sve do koalicije, ali nakon izbora. Nadam se da će doći do stabilizacije političkog mišljenja i djelovanja Dražena Budiše i HSLS-a«.
Na pitanje zalaže li se za promjene sadašnjeg parlamentarnog sustava i za moguće vraćanje polupredsjedničkog, Šeks ističe da su ustavne promjene uzrok aktualne krize i da rezultiraju stalnim napetostima.
 »Vlada nije odgovorna Saboru nego Sabor Vladi. Nismo razgovarali unutar HDZ-a o tome treba li se vraćati na polupredsjednički sustav, ali neke su preinake nužne. Mislim da bi Sabor napokon trebao biti središnje mjesto donošenja strateških odluka izraženih kroz čvrst nadzor Vlade, a Predsjednik Republike bi trebao imati moralni autoritet koji bi u okviru svojih ovlasti utjecao da stvarno središte političke moći bude Sabor, a da Vlada bude politički tehnološki management«.
Vladimir Šeks priznaje da raspisivanje prijevremenih izbora u ovome trenutku ne odgovara niti HDZ-u, zbog unutarstranačkih izbora, ali naglašava da je HDZ uvijek spreman za provjeru raspoloženja biračkoga tijela. U izboru novog predsjednika za Šeksa, kako tvrdi, ne postoji dvojba - Sanader ili Pašalić.
»Mislim da bi Ivo Sanader sada bio najbolje rješenje jer je on integrirajući čimbenik. Nije opterećen nekim odnosima koji su ranije vladali unutar stranke, a prihvatljiv je i međunarodnoj zajednici, a što je najvažnije i - biračima!«. Dodaje kako je indikativno da je Zdravko Tomac jasno ocrtao da SDP želi vidjeti Pašalića na čelu HDZ-a jer bi to oslabilo njihovog glavnog političkog protivnika. Šeks ujedno priznaje da je Pašalić od početka kampanje za predsjednika HDZ-a »promijenio ploču« i da se predstavlja kao umjeren političar, ali odbacuje primjedbu da je Ivo Sanader radikalan.
Pašaliću Šeks ne daje nikakve šanse za pobjedu. Štoviše, prognozira da će osvojiti maksimalno do 25 posto glasova stranačkih delegata. Odbacio je i primjedbu da je on u HDZ-u vječni »broj dva«, još od vremena kada je 1990. godine bio kandidat za predsjednika HDZ-a.
»Kada smo osnivali HDZ, 30 je osnivača željelo da postanem predsjednik stranke, no ja sam ocijenio kako je bolje da to bude dr. Franjo Tuđman. Ne bih rekao da sam bio u sjeni. Bio sam dvije godine predsjednik Vlade, a osam godina koliko sam bio potpredsjednik Sabora, bio sam čovjek »broj jedan« u Saboru«. Na pitanje zašto ne pokuša postati stvarni »broj jedan« u HDZ-u, Šeks ističe da je Sanader sada najrealnija opcija, no da ne znači da se nikad neće kandidirati za predsjednika stranke. Za sada se, zaključuje, zadovoljava kandidaturom za zamjenika predsjednika.
Ilija Jandrić
</div>
<div type="article" n="4">
Ako u Hrvatskoj ne dobiju azil, u domovini ih čekaju ruševine ili zatvor
»Gosti« Rakitja ponajprije su politički emigranti kojima je ostanak u vlastitoj zemlji jednak osudi na zatvor ili smrt. Na pitanje »kupuju« li zato stanovnici doma vrijeme, tek vrijeme koje ih dijeli od zatvora ili povratka u ratom uništenu zemlju, nitko još ne zna odgovor. Broj zahtjeva za azilom u Hrvatskoj u 2001. godini (87) porastao je za čak 350 posto u odnosu na 2000. godinu (23). U Rakitju se azilanti prosječno zadržavaju tri mjeseca, dok je, nakon 11. rujna, zbog opsežnijih provjera i procedura taj rok nešto duži. No, kako god, zanimljivo je da su svi zahtjevi dosad - odbijeni!
Dajte nam azil, bile su prve »čarobne« riječi što su ih, nakon višednevnog tumaranja hrvatskim šumama izgovorili mladići iz jedne ratom uništene države bivšeg SSSR-a kad su stigli do prvog grada u Hrvatskoj. Čarobne zato, jer su ih, odmah po dolasku, odvojile od tisuća drugih uhvaćenih migranata koji iz drugih, potpuno ekonomskih razloga, dolaze na Zapad. S kilom slanine i kojom štrucom kruha, nakon pet dana putovanja u prtljažniku kamiona, na jednoj pograničnoj autocesti ostavio ih je vozač kamiona nekoliko kilometara nakon što su prešli hrvatsku granicu.
 Braća Kulnikov (radi se o pseudonimu zbog »delikatne« situacije) još nemaju ni dvadeset godina, a gotovo devet godina njihovog života ispunjeno je ratnim grozotama koje se ne daju ni prepričati. Njihova zemlja potpuno je razorena ratom u kojem su se oni - kao i tisuće njihovih prijatelja, trenutačno rasuti po svijetu – našli još u školskim klupama.
Rakitje za najosjetljivije slučajeve
Sada se braća Kulnikov nalaze u »Caritasovu« domu za azilante u Rakitju, a u Hrvatskoj, rekli su nam, žele ostati i živjeti. Taj je centar od 1997. godine već »ugostio« azilante iz gotovo dvadesetak zemalja, između ostalog Irana, Iraka, Afganistana, Pakistana, Nigerije i Čečenije.
 »Radi se prije svega o političkim emigrantima kojima je ostanak u vlastitoj zemlji jednak osudi na zatvor ili smrt. Naime, iako su i oni često primorani koristiti metode i pravce ilegalnih migracija, ne radi se o ljudima koji na Zapad bježe iz ekonomskih, već isključivo iz političkih razloga. Iako azilanata ima i u Ježevu, MUP-ovu prihvatnu centru za migrante, u Rakitju su smješteni nešto osjetljiviji slučajevi koji imaju nešto veću šansu da dobiju azil, kao i djeca i obitelji«, objašnjava nam Andrej Mahečić iz Odnosa sa javnošću Ujedinjenih naroda u Hrvatskoj.
Za razliku od centra u Ježevu, radi se o otvorenom »kampu« sa slobodom kretanja. Tako privremeni gosti imaju mogućnost izlaska u grad, dok smještaj i hranu dobivaju u tom domu. Prilikom našeg posjeta, u domu se za ručak spremala piletina s tijestom, a djeca su još pohađala školu, drugim riječima, crtala, pisala i razgovarala sa učiteljicom. Ne treba posebno ni isticati kako je rad na osmišljavanju slobodnog vremena otežan, jer »stanovnici« doma govore različitim jezicima, a i njihov se broj stalno mijenja.
U Rakitju smo zatekli i Yasheeda (također pseudonim), državljana jedne srednjoistočne države u kojoj su na vlasti muslimanski vjerski vođe. 
U domu boravi već 11 mjeseci, a u Hrvatsku je stigao iz Turske.
»U Rakitju čekam na odgovor na moj zahtjev za azilom. Nisam mogao nastaviti put prema Europi i ovdje sam zatražio azil. Moji problemi počeli su prije tri godine«, kaže nam sredovječni Yasheed, koji slobodno vrijeme u progonstvu najradije provodi u knjižnici na Internetu ili pak u kuhinji, gdje pomaže oko spremanja ručka.
Zbog svojeg neslaganja s političkom ideologijom u svojoj domovini, Yasheed nije mogao nastaviti karijeru i posao na Sveučilištu i vladi koje je dotad imao. I ne samo to, morao je ostaviti i obitelj - ženu i dvoje djece s kojima ne može komunicirati ni dan danas. Yasheedu se, rekao nam je, sviđa Hrvatska i mogao bi u njoj ostati i nastaviti živjeti. 
Naravno, rekao nam je, volio bih da mu se mogu pridružiti i žena i djeca. Na mogući negativan odgovor, Yasheed samo prijeđe sjena preko lica. Odbijanje njegovog zahtjeva za azilom i deportacija u njegovu zemlju, značilo bi za njega - u najboljem slučaju dvadeset godina zatvora - i sve to zbog njegovih političkih stavova.
Braća Kulnikov u Hrvatskoj su gotovo deset mjeseci. U Hrvatskoj im se sviđa, svakodnevno izlaze u Zagreb gdje imaju i svoje nove »hrvatske« prijatelje, a sa svojim sunarodnjacima komuniciraju putem Interneta. Njihov »hrvatski« svakog dana sve je bolji i već sada su sposobni za uobičajenu verbalnu komunikaciju. 
Ako se njihov zahtjev odobri, kažu, prvo što ih čeka bit će školovanje, a potom posao, ili u mornarici, ili u kamionskom prijevozu. Jedino što im teško pada je činjenica da ne mogu stupiti u kontakt sa nikim u svojoj zemlji. Tamo, rekli su nam, nema ni struje, ni telefona, a kamoli Interneta.
Azil se naime mora zatražiti u roku od 24 sata nakon što osoba bude uhićena. Kako saznajemo od Mahečića, zasada su svi zahtjevi za azil u Hrvatskoj - odbijeni. Na pitanje, »kupuju« li stoga stanovnici doma vrijeme, tek vrijeme koje ih dijeli od zatvora ili povratka u ratom uništenu zemlju, nitko još ne zna odgovor.
Kako su nam rekli u MUP-ovu uredu za odnose sa javnošću, Zakon o azilu koji bi se trebao donijeti do kraja ljeta 2002. godine još je u izradi, te na naša pitanja o regulaciji statusa azilanata još nije moguće odgovoriti. Broj zahtjeva za azilom u Hrvatskoj u 2001. godini (87) porastao je za čak 350 posto u odnosu na 2000. godinu (23). U Rakitju se azilanti prosječno zadržavaju tri mjeseca, dok je, nakon 11. rujna, zbog opsežnijih provjera i procedura taj rok nešto duži. Inače, Caritasov centar u Rakitju financiraju Ujedinjeni narodi sa 2,450.000 kuna godišnje, kaže nam Mahečić.
Prikladnim smještajem azilanata, ali i donošenjem Zakona o azilu, Hrvatska će se približiti europskoj pravnoj regulativi, ali i, konačno »u praksi« poštivati Konvenciju o izbjeglicama iz 1951. godine, kao i svih kasnije potpisanih protokola. No, prema nekim neslužbenim najavama, novi bi Zakon o azilu mogao biti prilično restriktivan i strog, te ostaviti vrlo malo mjesta za prihvaćanje zahtjeva. U susjednoj Sloveniji, gdje je zakon nedavno donešen, nadležno je ministarstvo zabavljeno sa više od četiri tisuće zahtjeva za azilom.
 Nije potrebno posebno ni isticati kako većim životnim standardom, svaka zemlja, pa tako i Hrvatska, postaje sve zanimljivija strancima iz siromašnog dijela svijeta.
Vedran Horvat
</div>
<div type="article" n="5">
Hajka na komplikacije
Ministar zdravstva dr. Andro Vlahušić odgovara na »Vjesnikovo« pitanje: »Je li strah od neispravnih medicinskih aparata opravdan ili plod manipulacije javnošću«? Tvrdi da problem ne leži u aparatima već u - organizaciji i u ljudima, ali i najavljuje da će »to srediti«
Ne, nema te statistike ni analize koja bi ustanovila vezu između zastarjelosti medicinskih aparata i uzročnika smrti u zdravstvenim ustanovama. To su tek posijane sumnje, nakon nekoliko smrtnih ishoda, kako misli ministar zdravstva dr. Andro Vlahušić, naš sugovornik s vrha hijerarhije zdravstvenih vlasti, i zluradih interpretacija za dizanje tiraže. Tim prije što naša oprema u zdravstvenim ustanovama, unatoč relativnom siromaštvu, nije ni toliko zastarjela (osam se godina nije kupovalo) niti uopće opasna.
Ministar je, kaže odlučno, zbog prave hajke na njega i neargumentiranih optužbi, odlučio zatvoriti sustav iz kojeg su, barem dosad, (relativno) lako curile informacije. Ako to bude tako kako nam je obećao, ovo je zadnji intervju (kojeg nam je dao na kraju jednog dugog radnog dana i nakon predzadnjeg intervjua za jedan tjednik) u dosadašnjem stilu, »otvoreno i transparentno«. Čak i njegovi ljudi u sustavu imaju apsolutnu zabranu govoriti za medije, pod cijenom suspenzije!
Ministar Vlahušić misli da je otvorenošću napravio pravu katastrofu. Umjesto edukacije o zdravstvenoj preventivi, dobio je iracionalni strah od liječnika - nacionalnih razmjera. Novinske ankete koje su zaredale nakon slučajeva u Splitu, Zagrebu (Merkur, Sveti Duh), Varaždinu, a prije toga i slučaja »Baxter«, govore da svaki drugi građanin strahuje od bolnice. Medijima je, eto, zanimljivija smrt s možda dvojbenom intuicijom pokojniku najbližih, a nitko ne piše o tome kako postići zadane ciljeve zdravstvene reforme, a to su - ukratko - produljenje i kvalitetniji život uz manje troškove.
Otvorenost mu se vratila - kako zaključuje - nedopustivim blaćenjem medicinske struke u kojoj je smrt - ma kako bila teška i najbližima i medicinarima, pojava s kojom treba živjeti i prihvaćati je. Inzistira na sada već čuvenom pojmu medicinske komplikacije te na ideji da je medicina »aktivnost s ugrađenom greškom«. No, o njoj možemo razgovarati, dodaje, tek kada se dokaže, a to je posao Liječničke komore, policije i tužiteljstva, a ne ministra.
»Nisu problem aparati, već organizacija, ljudi, ali mi ćemo to srediti«, odlučan je ministar Vlahušić, unatoč svojem, od međustranačkih i unutarstranačkih prepucavanja, ipak poljuljanom stolcu.
 »Mogli bismo dignuti milijardu kuna kredita i vraćati ih po pola županije i država idućih deset godina te s tim novcem kupiti prilično mnogo tih aparata, inkubatora, anestezija. No, to ne rješava pitanje ukupne djelotvornosti u zdravstvu, ne poboljšava zdravlje. Crnogorci, primjerice, izdvajaju za zdravlje četiri puta manje od nas, a imaju bolje zdravstvene indikatore. Danska, s druge strane, izdvaja isto toliko puta više od Hrvatske, no tamošnja je vlada pala – na dugim listama čekanja. Možda smo navikli na ona stara vremena kad se sve davalo na tanjuru. Svijet je dolazio u bivšu Jugoslaviju diviti se kako to sve štima, pa i sada očekujemo isto, a novca nema«.
 Ministar Vlahušić ipak vjeruje u poboljšanje situacije u svojoj domeni već za mjesec dana, a reformska rješenja za nekoliko godina. Vraća se amortizacija, opet se uvodi specijalizacija obiteljske medicine u primarnoj zaštiti, opremaju se i informatiziraju ambulante kako bi se smanjio broj uputnica u bolnicu »za svaku sitnicu«. Nadalje, bolničko liječenje će se plaćati 43 kune po danu, pregledi ovisno o vrsti, a uvode se i plaćanje prema terapijskom protokolu, lista lijekova s dijelom plaćanja koje ne bi trebalo ugroziti najsiromašnije... Vlahušić nam pokazuje knjižurinu s analizom svake pojedine od ukupno 66 medicinskih ustanova u Hrvatskoj kojima izbija argumente kad od njega traže povećanje limita.
»Dosad još nitko u Hrvatskoj nije radio takvu racionalizaciju. Sustav je dozvoljavao povećanje troškova bez prave učinkovitosti, što se svakih nekoliko godina pokrivalo iz državne blagajne. Razvoj je«, kaže, »bio entropičan i dovoditi to u red - luđački je posao«. Svoje žestoke kritičare, međutim, ministar poziva da se izjasne što bi oni napravili na njegovom mjestu.
Cijelom svijetu sređivanje zdravstva, u kojem mora biti solidarnosti (što opravdava monopolizaciju zdravstvenog osiguranja) najveći je i najteži izazov, kaže dr. Vlahušić. Dodaje pritom da nema zemlje na svijetu koja je dogurala reformu do kraja i na opće zadovoljstvo. 
Eto, dok je bio u Velikoj Britaniji, kako nam je ispričao, premijer Blair je počeo provoditi privatizaciju u zdravstvu unatoč ucjeni sindikata da na izborima više neće podržavati laburiste. Tamošnji se parlament priklonio Blairu: umjesto zaštite viška zaposlenih, za veću produktivnost i manje troškove, odnosno za prava pacijenata. Ovih je dana ministar bio i u Kopenhagenu, u europskom odjelu Svjetske zdravstvene organizacije, gdje su podržali hrvatski model reforme zdravstva i priklanjanje europskim normama.
 Na kraju spomenimo i ankete koje, kako misli, demantiraju ad hoc ispitivanja javnog mnijenja. Zdravstveni sustav je jedini u Hrvatskoj koji pita svoje korisnike jesu li njime zadovoljni. 
I oni to uglavnom jesu, ako je suditi prema oko 700.000 provedenih anketa. U takvu ocjenu stanja nije se upustio ni jedan drugi sustav, a imalo bi se što reći i o privatizaciji banaka, obrazovanju, sudstvu...
Što reći na kraju? Ministar Vlahušić vješt je i energičan manager, ali i retoričar, vjerojatno i političar koji možda nije dužan odgovoriti zašto je u Komori, nakon više od 100 pritužbi na liječnike, izdano samo nekoliko disciplinskih mjera? 
Pojedinci to ne mogu dokazati, ali i laicima se čini da netko tu nešto sprema pod tepih. I šutnja prema medijima bila bi u tom smislu katastrofa, najmanje isto tolika kolika je bila, kako kaže, otvorenost Ministarstva. 
Jer, kukolj, u ime onih preostalih 99 posto, treba otvoreno odstranjivati. Istina je i to da je javnost postala osjetljivija nakon nesretnih Baxterovih dijalizatora. Da nije bilo umrlih na tim strojevima za čišćenje krvi pri zatajenju bubrega, pitanje je bi li se javnost tako silovito »zakvačila« za tragedije kojih je bilo i bit će, nažalost, na mjestima na kojima se želimo liječiti, a ne umirati. 
Biserka Lovrić
</div>
</div>

<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="6">
Vlast imamo samo na papiru
Za 17 gradskih četvrti izdvaja se godišnje 1,5 posto iz gradskog proračuna. Ove je godine proračun 3,7 milijardi kuna, od čega je 1,5 posto 55,5 milijuna kuna. Kamo ide ostatak novca, ako je za jednu od najvećih gradskih četvrti, Gornju Dubravu, izdvojeno samo 2,5 milijuna kuna? 
Prema Statutu grada Zagreba, vijeća gradskih četvrti i mjesni odbori (koji još nisu osnovani) pravne su osobe. No, u praksi to nije slučaj.
– Mjesna samouprava sa svojim izravno izabranim predstavnicima, vijećima gradskih četvrti, ima vrlo ograničenu samostalnost u odlučivanju i raspolaganju dodijeljenim novcem, istaknuo je predsjednik Vijeća gradske četvrti Gornja Dubrava Franjo Novosel. O svemu uglavnom odlučuje Gradski ured za izgradnju grada i trgovačka društva, dodao je, a vijeća mogu samo predlagati, iznositi mišljenje, koje se rijetko uzima u obzir, brinuti se i pratiti.
– Umjesto da se dodijeljeni novac troši racionalno, prema prioritetima koje odredi Vijeće, on se često, odlukom Gradskog ureda, preusmjerava na radove koje nismo predložili, napominje Novosel. 
Ove je godine za Vijeće gradske četvrti Gornja Dubrava, koje zauzima površinu od 4034 hektara i gdje živi oko 72.000 stanovnika, namijenjeno 2,5 milijuna kuna. 
– Novac imamo samo na papiru, a ne na žiro-računu, tako da njime ne raspolažemo, iako u statutu piše da vijeća odlučuju o korištenju sredstava namijenjenih gradskoj četvrti u gradskom proračunu, napominje Novosel. 
Za 17 gradskih četvrti izdvaja se godišnje 1,5 posto iz gradskog proračuna. Ove je godine proračun 3,7 milijardi kuna, od čega je 1,5 posto 55,5 milijuna kuna. Kamo ide ostatak novca, ako je za jednu od najvećih gradskih četvrti izdvojeno samo 2,5 milijuna kuna? 
– Vjerojatno će sredstva biti i manja, jer se tek sredinom veljače, što je nezamislivo, u gradu ustanovilo da su 33 milijuna kuna iz ove godine potrošeno prošle, ogorčen je Novosel. 
Plan za ulaganje namijenjenog novca za ovu godinu, napominje Novosel, još ne postoji. 
– Donošenje planova Gradski ured za izgradnju i trgovačka društva otežu do sredine godine, umjesto da je do ožujka sve definirano kako bi mogli početi radovi, ističe Novosel. Kasni se, dodaje, i zbog loše koordinacije. 
– To ide toliko daleko da se predstavnici gradskih institucija ne odazivaju sjednicama na poziv vijeća gradskih četvrti, ističe Novosel. Krajem prošlog tjedna, dodaje, organizirali smo sjednicu kako bismo raspravili o planovima za ovu godinu i nitko od odgovornih nije se pojavio. Kada nastanu problemi, navodi dalje, nezadovoljni građani usmjeravaju se na vijeća, koja su okrivljena da su stopirala pojedine akcije. 
– Mjesni odbori, kao oblik neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju o lokalnim poslovima, još nisu ustrojeni, a nema ni naznaka njihova osnivanja, kaže Novosel. 
Tijekom protekle godine u Gornjoj Dubravi napravljeno je 2000 metara kanalizacije, 1500 metara vodovoda te oko 3000 metara plinovoda. Što se tiče prometnica, uređeno je jedno parkiralište, napravljeni su nogostupi na pojedinim dijelovima ulica te radovi na održavanju prometnica. 
– Još treba oko 100 kilometara plinovoda, a Gradski je ured za izgradnju u ovoj godini plan investicija Plinare za četvrt Gornja Dubrava smanjio sa 14,5 milijuna na samo 2,5 milijuna kuna, napominje Novosel. U Gornjoj Dubravi nezadovoljni su i dinamikom izvođenja vodoopskrbe i odvodnje. Koliko se jedne godine napravi, objašnjava Novosel, potrebo je i sljedeće, zbog naglog širenja naselja i bespravne gradnje. 
– Potrebni su i novi vrtići, škole, sportski objekti, parkovi, a s tako malim ovlastima teško išta možemo napraviti, kaže Novosel. 
Gordana Petrovčić
</div>
<div type="article" n="7">
Za invalide nitko ne haje
Bez razvoja novih sportova, osposobljavanja stručnog kadra, ulaganja u trenerski rad uništit ćemo ono što smo u sportu slijepih stvarali pedeset godina. To više jer (ne)raspolažemo potrebnim novcima za »održavanje« postojećih sportova od zvučnog pikada, goallbala, atletike do onih u kojima se postižu odlični rezultati poput kuglanja i šaha. kaže Stanko Jerković predsjednik Hrvatskog športskog saveza slijepih. 
Kao žalostan primjer naveo je vrhunske rezultate kuglaša Sportskog kluba slijepih Zagreb koji od, na godinu potrebnih 40.000, pravovremeno ne dobiju ni onih 10.000 kuna za rad i opremu. 
– Kako se u Zagrebu i zagrebačkoj Županiji gotovo 15 posto slijepih osoba bavi nekim od sportova pitanje je koliko će njihovi klubovi još dugo moći izdržati kroničnu besparicu kaže Jerković. Dodaje kako se na gradskoj razini svi sportski klubovi invalida od slijepih i gluhih do onih tjelesnih financiraju preko Zagrebačkog športskog saveza invalida koji pak, novčana sredstva prima od Zagrebačkog sportskog saveza. Za sportove svih kategorija invalida potonji im godišnje dotira oko 250.000 kuna što je izuzetno malo ! 
Kada su u pitanju slijepi sportaši na državnoj razini, situacija također nije ružičasta kaže Jerković. U protekle je četiri godine Hrvatski športski savez slijepih od Hrvatskog olimpijskog odbora godišnje dobivao nedostatnih 60.000 kuna ističu u HŠSS- u. No, ubuduće bi se novac potreban za njihove aktivnosti trebao slijevati iz državne blagajne.
Kako prema Jerkovićevim riječima trenutno važeći Zakon o sportu uvažava financiranje samo Hrvatskog Športskog saveza invalida namjenska im sredstva nisu bila dostupna. Ponajprije zbog međusobno nerazriješenih odnosa koji su i inicirali promjenu Zakona o sportu posebice u dijelu koji se odnosi na invalide! »Nadamo se kako će budući Zakon o sportu koji je već u saborskoj proceduri, uvažiti naše prijedloge prema kojima bi se već osnovani nacionalni Savezi (gluhih, slijepih te sportaša u kolicima) uvrstili u sustav proračunskog financiranja poručuju u HŠSS -u«. Dodaju kako bi osnovane jedinice pak, povezao Savez koji bi nosio predznak Hrvatskog paralimpijskog odbora te djelovao prema svjetskom ustrojstvu.
Snježana Rajačić
</div>
<div type="article" n="8">
Kristina Bralo - najklinceza Zagrebačke županije
Osmogodišnja Zagrepčanka Kristina Bralo je najklinceza Zagrebačke županije za 2002. godinu, odlučio je žiri na subotnjem izboru u Centru za kulturu »Trešnjevka«.
Plavokosa Kristina je pobijedila u konkurenciji od 15 djevojčica uzrasta 5 do 9 godina i time zasluženo dobila na poklon bicikl i odjeću M-Karlija i Kika koju je na natjecanju nosila. Na završno državno natjecanje za najklincezu Hrvatske , koje će se održati od 27. do 30. lipnja u Opatiji, uz Kristinu će putovati i sedmogodišnja Klara Maričević iz Jeroslavca, koja je žiri, osim u natjecanju, oduševila i u glazbeno-scenskom programu pjevajući u zboru »Zagrepčanke«. 
Osim zbora, posjetitelji su uživali u nastupima Zagrebačkog gitarskog orkestra, plesne skupine »Happy Girls«, mladog gitarista Tomislava Ubrekića, pjevača Ivana Gerenčira i pjevačkog dua Dina i Lorene.
Prihod od ulaznica bit će poklonjen dječjem vrtiću u Vukovaru. (M.M.)
</div>
<div type="article" n="9">
Bravo Ivice!
Prošetali smo zagrebačkom špicom i pitali osobe iz javnog života što misle o slalomskoj pobjedi Ivice Kostelića u Flachau i osvajanju malog kristalnog globusa.
Mirko Novosel, košarkaški trener
Oduševljen sam Ivičinom pobjedom, pogotovo nakon onog peha na Olimpijadi. Sada je napokon nagrađen njegov silan trud.
Ante Nobilo, pravnik
Drago mi je što je pobijedio. Kod Ivice je ostao određeni naboj nakon što nije osvojio medalju na Olimpijadi. To se vidjelo i u njegovoj izjavi dan prije utrke, dok se na Janici vidjelo da je »ispuhana«.
Vlasta Pavić, gradonačelnica
Super. Ne može biti bolje. I ja sam danas igrala tenis i pobijedila.
Relja Bašić, glumac
Senzacionalno. Drago mi je da se u pobjedi priključio sestri. Odličan primjer za dugotrajno i pažljivo obiteljsko investiranje u formiranje svoje djece u osobe. To bi se moglo primijeniti i u drugim strukama. Naravno, pretpostavka svakog uspjeha je određeni talent, ali prije svega takmičarski duh kojeg ima dosta ljudi, ali ga rijetko upotrijebi.
Zvonimir Boban, nogometaš
Svaka čast. Obožavamo ga! Veliki uspjeh za Hrvatsku. Ajde sad....
Biserka Petrović, majka Dražena Petrovića
Očekivala sam Ivičinu pobjedu jer se takav ustrajan rad mora vratiti kroz pobjedu. Ja sam to imala doma. Bila sam i na dočeku naših skijaša na Trgu bana Jelačića, a sada smo pobjedu proslavili u Charlieu.
Zvonimir Šostar, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb
Pobjedio je, nisam znao! Pa to me jako veseli jer se zalažem za zdrav život i pluća grada - Medvednicu. Otkrit ću vam da u suradnji s Ministarstvom zdravstva ovogodišnju priredbu povodom Svjetskog dana zdravlja, 7. travnja, pripremamo na Sljemenu pod motom »Kretanjem do zdravlja«. Svaka obitelj koja na vrh Medvednice dođe pješice tom će prigodom dobiti majice, grah i voće.
Gordana Petrovčić
</div>
</div>

<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="10">
Najveće šanse za odličnog Borisa i favoriziranu Vesnu 
ZAGREB, 9. ožujka
 – U subotu su završene posljednje probe za finale Dore 2002, koja će se održati u nedjelju navečer u paviljonu V Zagrebačkog velesajma. Bez pretjeranog uzbuđenja, u opuštenoj atmosferi, koja nimalo ne nalikuje onoj od prijašnjih godina, kada se Dora održavala u Opatiji, svih je 20 izvođača isprobalo svoje pjesme uz revijski orkestar HRT-a. Dora, koju i ove godine vode Bojana Gregorić i Duško Ćurlić, započinje kratkim prisjećanjem na dosadašnje pobjednike ovog festivala, a potom na pozornicu izlazi Vanna i pjeva »Strune ljubavi«, pjesmu s kojom nas je prošle godine predstavila na Eurosongu u Danskoj. 
Na Dori 2002 redom nastupaju Ivan Mikulić, Petar Dragojević, Adalbert Turner Juci, Zak, Najbolji hrvatski tamburaši, Alen Lazarić, Branimir Mihaljević, Klub 4'33'', Davor Radolfi, Jacques, Zdenka Kovačiček, Tihana Sabati Goran Karan, Perle, Boris Novković, Joy, Vesna Pisarović, Mladen Burnać, Alen Vitasović, te posljednji Davor Tolja i Ida Burić.
 Što se favorita tiče, ove se godine u medijima kao kandidat za odlazak na Eurosong, koji će se održati 25. svibnja u Tallinnu u Estoniji, isticala jedino Vesna Pisarović. Međutim, nakon što su novinari i ostali glazbenici poslušali sve pjesme, Vesni su se kao favoriti pridružili Boris Novković i Zdenka Kovačiček. Zdenka, međutim, izvodi pjesmu u sebi svojstvenom stilu, koja bi se odlično plasirala na Zagrebfestu ili nekom sličnom festivalu, no na Eurosongu joj, slažu se mnogi glazbenici, pa i sam autor skladbe Marko Tomasović, nije mjesto. Boris Novković je ugodno iznenađenje Dore. Izvodi pjesmu »Eloise«, koja nije tipična Borisova pjesma, premda kvalitetom Borisa vraća u one dane slave s kraja osamdesetih, kad je osvajao publiku hitovima poput »Kuda idu izgubljene djevojke«. Simpatična pjesma u francuskom stilu bila bi, vjeruju mnogi, odličan prezenter Hrvatske na Eurosongu. S druge strane, Vesna Pisarović izvodi pjesmu »Sasvim sigurna«, autorice Milane Vlaović. Budući da je pjesma nadasve u Britney Spears stilu, a ta je pjevačica trenutno jedna od najvećih svjetskih zvijezda, Vesni bi se kao pobjednici moglo dogoditi da na Eurosongu prođe nezapaženo, što je bio slučaj s grupom ENI, koje su u doba najveće popularnosti Spice Girls pokušale pobijediti s pjesmom u njihovom stilu. 
 Dakako, sve su ovo samo nagađanja, treba pričekati nedjelju navečer i vidjeti kako će na 20 pjesama ovogodišnje Dore gledati žiri koji se sastoji od pet žirija hrvatskih regija, umjetničkog ocjenjivačkog suda, te gledatelja i slušatelja iz hrvatskih dijaspora koji će glasovati putem Interneta i gledatelja i slušatelja HRT-a koji će glasovati televotingom. 
Petra Boić
</div>
<div type="article" n="11">
Glazbeni prilog zahuktalom nacionalnom zanosu Talijana
RAI je za festival u Sanremu potrošio 13 milijuna eura. Od toga će se u blagajnu vratiti šest milijuna eura od reklama i prodaje ulaznica u Teatro Ariston. Čisti gubitak je sedam milijuna i 300.000 eura. Ali, budući da je Sanremo za Italiju nacionalni simbol, poput Ferrarija ili pizza, taj gubitak RAI smatra opravdanim, jer samo je jedan Sanremo na svijetu
Ovogodišnji festival Sanremo je prvi nakon uvođenja eura, kao i prvi nakon dolaženja Berlusconijeve vlade na vlast. Poslije dugo vremena mitski festival talijanske glazbe i kancone se vraća u svoj izvorni image. Nema više hollywoodskih zvijezda koje su do sada, uz domaće starlete, bile dekor ovog festivala, ukrašavajući ga svojim golišavim nastupima, uzimajući za to astronomske honorare od minimalno 150.000 eura (300 milijuna lira) za pet festivalskih večeri. Najveći im je napor bio tijekom festivalskih večeri progovoriti desetak prostoraširenih rečenica na lošem talijanskom jeziku.
 Nakon prošlogodišnjeg Sanrema se razvila žučna rasprava trebaju li uopće talijanskoj publici te, inače privlačne, svjetske zvijezde, kao što su bile češka manekenka Eva Herzigova, francuska glumica Laetitia Casta ili španjolska diva Ines Sastre. Većina Talijanki iz svijeta spektakla smatra da ima dovoljno lijepih djevojaka na »domaćem tržištu«, tako da nema potreba po svijetu tražiti skupe zvijezde. Na izvjestan način je i Sanremo ove godine dao svoj skromni prilog zahuktalom nacionalnom zanosu Talijana, opredjeljujući se samo za domaće dive. 
Dugogodišnji voditelj festivala Sanremo koji je postao neka vrsta njegova zaštitnog znaka vječni je Pipo Baudo, sa svježe obojenom kosom i promijenjenim zubima. Njemu je dat izbor pratilja za pet festivalskih večeri. Super Pipo se odlučio za rasnu Manuelu Arcuri (25 godina), foto modela s kalendara i mladu glumicu Vittoriu Belvedere (30 godina). Tako je zadovoljena i temeljna premisa festivala na kojem jedna voditeljica treba biti izrazita crnka, a druga nježna plavuša. 
Službeno objašnjenje za odustajanje od dovođenja stranih diva, bivših predsjednika ili Nobelovaca na festival u Sanremu, je štednja, da netko ne bi pomislio na ksenofobičnu pozadinu festivala koji je postigao svjetsku famu upravo zbog svog internacionalnog ruha. Tako da su ove godine festivalski troškovi nešto umanjeni. Dvije talijanske pratilje će dobiti svaka po 39.000 eura, što je zajedno upola manje nego honorar stranih zvijezda. 
Međutim nešto luksuza se moralo dozvoliti da bi se pokrenula kočija talijanskih kancona, poznata po svom blještavilu i glamouru. Kao gosti u Teatro Ariston su pozvana zvučna imena iz svijeta glazbe kao što je Britney Spears, Shakira, Alicia Keys, čiji su svi kaprici uslišani. Mijenjali su se madraci u hotelskim sobama, naručivalo cvijeće u specijalnim bojama, tražili dog-sitteri za kućne ljubimce koje su neke od zvijezda povele sa sobom… 
Svake večeri u Sanremu je prokomentirano u dnevnom tisku, a posebice na televiziji. Nije se samo raspravljalo o mogućim pobjednicima, jer žiri uvijek iznenadi glazbene kritičare svojim krajnjim izborom, već i o modi, ispadima pojedinaca, ljubavnim vezama. Definitivna zvijezda festivala je Patty Pravo, koja je i ovaj put svojim baršunastim glasom osvojila publiku. Predviđa se, neovisno o tome hoće li ona biti pobjednica ili ne, njezina će pjesma biti najprodavanija.
Ovogodišnji festival je po mnogo čemu poseban. Po prvi put su modeli u kojima su se pojavljivale voditeljice više skrivali nego otkrivali. Melinu i Vittoriu su oblačila dva najpoznatija talijanska modna kreatora. Melina Arcuri je promovirala modele Valentina, a Vittoria Belvedere modele Armanija. Za svaku od njih je napravljeno specijalnih 40 večernjih haljina koje su one više puta mijenjale tijekom večeri.
Najveći honorar među talijanskim akterima dobio je režiser Roberto Benigni koji je tražio 155.000 eura za sarkastični monolog o aktualnoj politici u Italiji. Kako je Benigni poznat kao glumac i režiser koji je najviše ismijavao Berlusconija, njegov nastup na RAI je prvi dokaz pluralizma na državnoj televiziji, nakon dolaska novog rukovodstva. 
Ove godine je Sanremo stajao RAI 13 milijuna eura. Od toga će se vratiti u kase šest milijuna eura preko reklama i prodaje ulaznica u Teatro Ariston. Čisti gubitak je sedam milijuna i 300.000 eura. Ali, budući da je Sanremo za Italiju nacionalni simbol, poput Ferrarija ili pizza, taj gubitak RAI smatra opravdanim, jer samo je jedan Sanremo na svijetu.
Sanja Mihaljinac, Rim
</div>
<div type="article" n="12">
Geronimo ili Orange?
 Prvi put od početka održavanja »Jules Vernes Trophya»« moglo se dogoditi da dvije jedrilice budu istovremeno na »pisti«. I to jedan trimaran i jedan katamaran. Oboje su golemi, a tko god pobijedi, doprinijet će još uvijek neriješenoj dilemi – tko je brži – trimarani ili katamarani. I jasno, tu dilemu još više zakomplicirati...
Nakon dosad neviđene jedriličarske borbe za pobjedničko postolje u četvrtoj etapi regate oko svijeta The Volvo Ocean Race 2001/2, nakon prejedrenih gotovo 7000 milja, u etapi koja se jedrila od Aucklanda (Novi Zeland) do Ria (Brazil), obilazeći slavni Cape Horn, nakon kraćeg odmora, flota je krenula dalje. Cilj pete etape bit će na Floridi.
 Na cilj u Riju pet je jedrilica stiglo u razmaku od samo nekoliko sati. Nevjerojatna ujednačenost posada rezultirala je najtješnjim ulaskom u cilj jedne oceanske etape. A jedrilo se više od dvadeset dana. Na kraju, po treći put u četiri etape, slavio je njemački Illruck, kojemu svi priznaju da nije učinio gotovo nijednu grešku, taktičku ili stratešku, što nije uobičajeno za tako duge etape.
 Ali, jedriličarska pozornost, ne ostavljajući nam niti dan odmora, usmjerena je još jednom spektaklu. Na redu je Jules Vernes Trophy. Pravila su vrlo jednostavna: oko tri najpoznatija svjetska rta na Južnoj polutki i natrag! Bez ikakvog ograničenja i s bilo kakvim jedrilicama. Trenutačno rekord drži Olivier de Kersauson, koji je startao prije desetak dana pokušavajući poboljšati vlastiti rekord (nekoliko sati manje od 72 dana).
 Jules Vernes Trophy ne pretpostavlja zajednički start nekoliko jedrilica, već skiperi sami odlučuju kojeg će dana i u koje doba krenuti. Jasno, premda se čini da skiper može krenuti bilo kada, postoje točno određeni uvjeti, točno određeno doba godine, kada će jedriličare poslužiti dovoljno jak vjetar da svijet obiđu u vremenu novog rekorda. 
 Da bi stvar bila zanimljivija, nekako u isto vrijeme, dvije su se posade spremile za pokušaj obaranja rekorda. Katamaran Orange, sa skiperom Brunom Peyronom, i trimaran Geronimo sa skiperom Olivierom de Kersausonom. Prvi put od početka održavanja ovog trophya moglo se dogoditi da dvije jedrilice budu istovremeno na »pisti«. I to jedan trimaran i jedan katamaran. Oboje su golemi, a bilo tko pobijedi doprinijet će još uvijek neriješenoj dilemi – tko je brži – trimarani ili katamarani (i jasno, dilemu još više zakomplicirati).
 Orange je bio nekoliko dana ranije pripremljen za start, i Bruno se danima premišljao hoće li krenuti ili još malo pričekati. Na kraju se odlučio prijaviti pokušaj rušenja rekorda sa startom ispred francuskog Bresta. Po idealnim uvjetima za te gigantske katamarane - Bruno je morao odustati nakon samo dva sata jedrenja. Naime, slomio se vrh jarbola na katamaranu Orange i to je bio, činilo se, neslavan i vrlo neočekivan kraj njegova pokušaja osvajanja ovog trofeja. Spustili su jedra i uputili se u svoje brodogradilište. I dvoboj s Geronimom činio se izgubljenim.
 Geronimo je strpljivo čekao još nekoliko dana. Gotovo su 24 sata jedrili ispred Bresta, čekajući znak njihova navigatora, njihova meteorologa, da im sa sigurnošću naznači prolazak hladne fronte s kojom su htjeli započeti svoj put oko svijeta. Isplovili su 17. veljače, brzinom većom od 20 milja na sat, Olivier je sa svojom posadom projurio startom i uputio se preko Biskaja do prvog rta, rta Finistera (na južnom kraju Biskaja). Jasno, u regati nema stajanja, nije predviđena bilo kakva pomoć izvan broda. 
 Nažalost, na veliko iznenađenje ljubitelja jedrenja, Geronimo je u blizini brazilske obale zastao, nekoliko se sati posada nikome nije javljala, a onda su zajedrili natrag prema Francuskoj. Olivier de Kersauson uskoro je obznanio da im je otkazao sistem za kormilarenje i da odustaju od daljnjeg pokušaja obaranja rekorda.
 A onda, samo nekoliko dana nakon tog nesretnog događaja s trimaranom Geronimo, katamaran Orange, s popravljenim jarbolom, ponovno izlazi na oceansku pistu. Nakon sjajnog starta danas je negdje na mjestu gdje je Geronimo odustao (u blizini brazilske obale). Geronimo se vratio u Francusku, u matičnu luku. Pitanje je hoće li ponovno zajedriti za Orangeom ili će svoj pokušaj rušenja rekorda ostaviti za drugu godinu. Nama ostaje navijati za Orange koji se na cilju (na mjestu odakle su i krenuli) očekuje negdje početkom svibnja.
Damir Miloš
</div>
</div>

<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="13">
Zamka za Krležu ili banketu u Hrvatskoj
Poveći je broj grlatih, utjecajnih i moćnih koji se trude dokazati da su Krležine književne neurastenije, kaosi i frustracije odlika i hrvatskog duhovnog bića. To nam »poručuju« i mnogi tzv. krležomani, krležofili, ali i krležofobi. A da bi nas u to uvjerili galame. Na sve moguće načine. Bukom nastoje stvoriti kaos, a neurasteniju nametnuti kao kriterij. Intelektualni hrvatski kriterij
Moram otorinolaringologu«, reče poslije kazališne predstave »Meštar sviju hulja« u ZeKaEmu izuzetan poznavatelj Krležina djela. Štoviše, pisac važne knjige o Krležinu leksikografskom radu. Nedugo iza toga, jedan mi je kazališni stvaralac, kojemu sam prepričao tu zgodu, u svojoj iskrenoj ispovijesti o sadašnjem našem kazalištu rekao: »Naše je kazalište svedeno na viku. Pa i u monologu je najcjenjenija vika. Galama je konstanta ne samo hrvatskoga kazališta, već i društva. To je sadašnja naša stvarnost! Viče se i pritom umišlja da se ta vika daleko čuje. Zaboravlja se da iz toga dopire samo jeka. Vjeruje se da će se kroz viku postići intenzitet mišljenja. Da će se kroz galamu čovjeka natjerati da i sam život tako prihvati. To se dobro vidi i u 'Meštru sviju hulja' i u 'Kroatenlageru'. S tim da je u 'Meštru', veli on, kazalište svedeno na plakat, na pamflet, na redateljsko iživljavanje...« 
Doista, buka u predstavi »Veliki meštar sviju hulja« primarno izlazi na vidjelo, dominira u toj predstavi. Gledatelju, zbog toga, postaje nebitnom ljudska sudbina, čovjekova tragedija, a postaje mu bitna buka. Nebitno mu je glavno lice predstave Ljubo Kraljević, individua, i njegov sentimentalni mozak – napunjen, kao nadjeveni kopun, nekakvim idejama o pravdi i pravednosti, o traženju istine i razloga svojem sukobu sa samim sobom i svijetom oko sebe.
Ubitačni ritam monotone agresije u toj predstavi stvara frustracije, kaos i neurasteniju. Stoga i nije čudo da poslije toga netko treba liječnika. I zašto taj netko ne bi završio ne samo kod ušnog doktora, nego i kod psihijatra? Nakon odgledane predstave čovjek se pita je li rastrojenost hrvatska nacionalna dijagnoza? Koja je, za utjehu, po nekima proizvod samo prošlih deset godina a ne višestoljetnih svehrvatskih tragedija. 
Što dakle, ostaje od te predstave ako iz nje isključimo dramu jednog Ljube Kraljevića, pojedinca? Vrtlog vike, kaos u kojem je naša budućnost?! Ludnica permanentnog vjerovanja da je čovjek crv kojega se mora zgaziti!? Ako nikako cijeloga, kompletnoga, onda barem njegov instinkt, njegovu vjeru da postoji pravda i istina.
 Postaje li tada uzaludnim svačije, ne samo Krležino nastojanje da osmisli čovjekovu patnju i hedonizam? Da u ideji pomiri sirotinju i bogate, perfidne i naivne, zabludjele i nevine? Čovjeka i nečovjeka. Je li uzaludna svaka Nada? I je li Nada zauvijek nestala na obzorju kadaverima i utvarama ispunjenog svijeta? Ne prelazi li tada sve u stupor, tupost, u autističnu razglednicu? U dosadu? Prestaje li tada svaki smisao i razlog za bilo kakvo bavljenje životom? 
Meštri i njihovi adlatusi, njihovi potpornji i nasloni, njihovi separei i smočnice, njihovi bordeli i mrtvačnice, kao njihove crkve i ludnice, puni su žuči koju žele strovaliti na one koji to vide. Koji prepoznaju tu igru skrivača, kojima je ta krinka odavna poznata. Koji gaje odvratnost prema svima kojima se to ne gadi. I koliko god je to očito u Krležinoj noveli »Veliki meštar....«, u dance macabru predstave to se ne vidi. Takvu (ne)opredijeljenost kazališnim abonentima priuštio je redatelj Branko Brezovac, poznat po predstavama koje svoj smisao traže i nalaze u atavističkim ritualima. A ne u ljudskim sudbinama, koje su najdublji izvor dramske tragičnosti. Zbog toga se nakon odgledane predstave gledalac može zapitati, ne svodi li ta predstava i Krležu na tu kaotičnu, neurasteničnu i frustrirajuću dimenziju? 
Jer, ako je buka bila redateljeva namjera čemu je onda tu trebao Krleža? Po čemu se tu vidi njegova svevremenost i univerzalnost? Samo po podatnosti!? Samo po tome što ga je redatelj udostojio svoje destrukcije, pri čemu ga je »pretvorio« u amorfnu masu, u ideološko tijesto, u psihijatrijsku ustanovu? Može li ono univerzalno u piščevu djelu dopustiti da ga redatelj u (meandrima) rukavcima i močvari svoje režijske koncepcije svede na mjeru kaotične matice-vizije?
 Može li to biti jedini razlog za predstavu? Pa čak i ako pristanemo na tezu da je Svijet (bez obzira na zazivanje optimizma) klaonica, pljuvačnica, bordel, odakle čovjeka nitko ne može iščupati. I spasiti. Kojemu ne pomaže nikakav red. Nikakva ideologija. Ni jedna istina. Slijedi li dakle, poslije toga, kraj civilizacije, »uzajamno proždiranje kao prijetnja biološkoj egzistenciji našeg svijeta«?, što je o »Kroatenlageru«, svojem najhrvatskijem tekstu rekao sam Krleža. 
Nasuprot »Velikom meštru sviju hulja«, gotovo u isto vrijeme, postavljena je u Dramskom kazalištu Gavella predstava »Kroatenlager«. Režirao ju je Zlatko Vitez. I premda se radi o istom piscu, »Kroatenlager« je posve drukčija predstava. Ona je drukčija po mnogočemu, ne samo po sadržaju. A izrazito je drukčija, humanija, ljudskija po iščitavanju Krležinih poruka.
 Dok Brezovca u »Meštru« malo zanima čovjekova želja za životom sa svim nemoćima i inferiornostima, u »Kroatenlageru« Vitez se bavi Krležinim univerzalnim hrvatskim čovjekom, njegovim manama i vrlinama, u najboljem smislu toga pojma. Bavi se njegovom savješću. Ima u njoj ljudske sakralnosti, čovjek je u njoj, ma kako o njemu sudili i ma što činio, posvećeno biće. Tu je univerzalno »lokalno, bez ograda«. Tu je nacionalno »bogečko« ali nije apriori negativno, kakvim ga predstavlja i doživljava dio naše »osviještene« stvarnosti. Tu lijeve ideje nisu samo parole, kako je to prezentno u Brezovčevoj predstavi. Međutim, i Vitezova predstava obiluje mnoštvom klišeja. Rađena je s figom u džepu. Kompromiserska je, što generira konfuznost.
I koliko god je »Meštar« podilaženje sadašnjoj politici, polarizaciji i kaosu, toliko je »Kroatenlager« podilaženje mentalitetu hrvatske ukletosti, mirenju sa stanjem močvare, tzv. hrvatskoj sudbini sadržanoj u Krležinu stihu »Nigdar ne bu bilo da nam nekak ne bu bilo«. A upravo je to ono protiv čega se je Krleža uvijek bunio, čega se žacao, pred čim se nije ustručavao i čemu se nije klanjao. Kad god se je radilo o čovjeku Krleža se »cijelim svojim umjetničkim bićem otima političkim stegama kojima je sam sebe sputao, probijajući se teško ali sigurno do umjetničke čistoće«. I onda kada je bio najbliže Titovu vlastodržačkom tronu.
Uz to, predstava »Kroatenlager« nastoji potvrditi predrasude o igranju Krleže. I pokazuje kako redatelj malo mari za detalje i glumačku preciznost. Njega uglavnom zanima koncept, kao i Brezovca. Strah ga je upustiti se do kraja u rastvaranje čovjekova bavljenja samim sobom, njegovim psihogramom. Preveć se dakle bavi općim dojmom i općim mjestima. 
Te dvije predstave oslikavaju dva uvriježena modela iščitavanja i razumijevanja Krležina djela. Naravno, takva kvalifikacija ne znači da one ne odražavaju Krležinu umjetničku poetiku, stremljenja i nakane. Naprotiv! No, ima nešto puno ozbiljnije, puno delikatnije u takvom dešifriranju Krleže, i u nas se ono pojavljuje kao pravilo, a to je, da je Krleža mjera sviju stvari. Poveći je broj grlatih, utjecajnih i moćnih koji se trude dokazati da su Krležine književne neurastenije, kaosi i frustracije odlika i hrvatskog duhovnog bića. To nam »poručuju« i mnogi tzv. krležomani, krležofili, ali i krležofobi. A da bi nas u to uvjerili galame. Na sve moguće načine. Bukom nastoje stvoriti kaos, a neurasteniju nametnuti kao kriterij. Intelektualni hrvatski kriterij.
Od straha da ga se ne čuje današnji hrvatski krležijanac »vrišti«. I nije mu bitno razabire li se iz te buke Krležina misao i nije ga briga za misao. On to čini jer ne želi da se iza Krležine »mizerije« i vizije eventualno nasluti njegova »skromna« veličina. On Krležu nikada nije razumio nikako drukčije osim kao onoga iza kojega se skrivao. Zato mu treba vika, histerija, neurastenija. Larma je idealan milje za njegovu interpretaciju Krleže, za umnožavanje i faksimiliranje hrvatske prošlosti. I sadašnjosti.
 Hrvatski krležijanac ne sumnja da Krleža bez njega ne može. On misli kao što je mislio i Josip Broz Tito tridesetih godina prošloga stoljeća kada je Krleži rekao, »partija bez tebe može, ali ti bez partije ne«. Zato on viče da je Krleža na njegovoj strani, a da je čovjek na gubitku! Počesto mu se to i vjeruje jer je u Hrvatskoj ionako najprobitačnije ne zamjeriti se nekomu tko galami. 
Da li zbog toga kojekakvi »književni krojači« proizišli iz Krležinih fusnota, »lijevi teroristi« i pobornici »monološke strukture svijesti« veličaju Krležinu neurasteniju? Da li samo zbog toga Krleža u nas svoju svevremenost i svoju univerzalnost zadobiva ponajviše kroz politiku a ne kroz ono ljudsko, kroz ljudsku tragičnost – koja nikada nije pripadala samo jednoj ideologiji, jednoj religiji, jednom svjetonazoru? Da li se samo zato mnogima njegova književna pozicija čini neizvjesnom? Zašto je to tako? Radi li se tu o hrvatskoj kulturološkoj podlosti i intelektualnom kompromiserstvu? Ili o trajnoj hrvatskoj orijentaciji, trajnoj opredijeljenosti? 
Možda. Jer teško je o toj našoj ambivalenciji govoriti odlučno. Teško ju je zanijekati, a još ju je teže i bolnije priznati. Ponajviše zato što je danas u nas postalo »in«, moda, i ne samo u kazalištu, da se zbog nemušte prosudbe, zbog fige u džepu i nemoći kreacije, tuđe točne misli, poruke i djelo tumače na način koji o tome piscu, osobi ili stvari, svejedno je o kome se radi, stvaraju tek virtualnu sliku. Što se sve uglavnom svodi na fragment i tumači modernitetom, iza čega se skriva zbrka rascijepljene i okljaštrene vlastitosti. Ili pak ideologije i svjetonazora. Zapravo, skriva se kukavičluk i neodlučnost da se do kraja raskrinka kamo sve to vodi. Ne čini se ono što je činio Krleža. A trebalo bi o tome, kako je Krleža napisao, suditi »mrko, okrutno i neumoljivo«!
Dakle, ako je namjera Brezovca i Viteza bila jukstaponirati tu pojavnost, raskrinkati tu konstantu, onda su oni, ponajprije zahvaljujući Krleži, i te kako ispred mnogih drugih. No, ako su tek nastavljači i pristaše mnogih koji su tu neurasteniju, kaos i frustracije prihvatili i forsiraju kao svehrvatsku sudbinu, svehrvatski usud, onda su njihove režije, prije svega, pitanje etike, morala i intelektualne zrelosti. I odnosa prema Krleži!?
 Do tada će njihove predstave, njihov unutarnji kazališni svijet, funkcionirati uglavnom kao kompromis. Ili politički komentar. Živjet će kao rezultanta zbrke i svoj smisao nalazit će pretežito u prihvaćanju laži kao jedine istine. Nadasve, kazalište i to jest po svojoj naravi jer stvara iluziju, dakle lažni svijet. Ali kazalište ga stvara samo da bi ga usporedilo sa stvarnim ili idealnim, koji gledatelj zamišlja. Je li možda u tome zamka? 
Andrija Tunjić
</div>
<div type="article" n="14">
Zavodljiva slutnja smrti
Umjetnički opus Dimitrija Popovića, bez obzira o kojem se njegovom ciklusu radilo, prožet je temom smrti. Baveći se primarno ljudskim tijelom, njegovom prolaznošću ali i vječnošću, što je tek prividna paradoksalnost, Dimitrije dramatične odnose vanjštine i doslovne unutrašnjosti raščlanjenih i izvrnutih njegovih dijelova postiže inspirativnom opsesijom smrtnosti toga tijela. Usredotočenost na fenomen smrti uvjetovala je i njegov interes za uprizorenja te teme u drugih umjetnika. Iskustvo nadrealnog i metafizičkog, kojemu je bio otvoren od samih početaka svog stvaralaštva, pomoglo mu je u pronalaženju slutnja smrti i u onim djelima u kojima ih mnogi ne bi mogli prepoznati. Njegov kreativni nerv, koji se ne ograničava samo na vlastito crtačko, slikarsko i skulptorsko djelo, potakao je i težnju izražavanja riječju te se autor upustio u osobitu, na neki način intimnu interpretaciju tih djela. To je, pak, rezultiralo knjigom izazovna naslova »Smrt u slikarstvu«, koju je ovih dana u knjižnici Saeculum izdala Matica hrvatska (urednjica Jelena Hekman). Premda je pred pet godina Dimitrije objavio svoju prvu knjigu »Veronikin rubac«, u kojoj je tek naznačio temu druge pa nam je već poznat kao pisac iznimnih opservacija i prosudbi, »Smrt u slikarstvu« na posve osebujan način otkriva nesicrpna likovna tumačenja te nedokučive i neobuhvatne teme, koja je baš zbog toga gotovo svevremeno izvorište nadahnuća umjetnosti. Ta tema otvorila je i niz pitanja koja upućujemo autoru – Dimitriju Popoviću.
 • Pretpostavljam da nije slučajnost što je knjiga »Smrt u slikarstvu« izdana, a bit će i predstavljena u razdoblju korizme.
 – Točno. Fenomenološki aspekti teme smrti u izvanrednom su suglasju s tim razdobljem korizme i približavanja Uskrsu kojim slavimo Uskrsnuće što je pobijedilo smrt. A na početku svih smrti kojima se bavim u toj knjizi upravo je Kristova smrt na Golgoti s Isenheimskog oltara Mathiasa Grünewalda.
 • Ta je slika na izvjestan način poveznica između Vaših knjiga »Veronikin rubac« i »Smrt u slikarstvu« jer se pojavljuje u obje. U kojoj mjeri je prva bila uvod u drugu, gdje se one tematski dodiruju, a u čemu se razlikuju?
– »Smrt u slikarstvu« pripremana je na neki način unutar »Veronikinog rupca« pa se neke slike, što pripadaju tematskoj cjelini smrti, ponovno javljaju i u drugoj knjizi. Upravo ta tema što povezuje djela kojima se tu bavim, uvjetovala je drugačije strukturiranje knjige. Dok su u »Veronikinom rupcu« analize umjetničkih djela različitog sadržaja bile kao zasebne cjeline poredane kronološki i tako prezentirale povijesni kontinuitet, »Smrt u slikarstvu«, iako također obuhvaća djela nastala od renesanse do naših dana, ne robuje tom slijedu nego, usprkos različitosti i vremenskim razmacima, povezuje autore koji se bave sličnim motivima, i to ne samo onda kada se na određen način prožimaju, već i onda kada predstavljaju dva pola istoga problema.
 • Možete li to pojasniti primjerima?
– Baveći se temom smrti u krajoliku kod Guercina, Poussina pa onda i Böcklina, povezao sam s njim De Chirica prepoznajući iskustveno onu fascinaciju djelom predhodnika, što je neizbježno nadahnula umjetnika koji je djelovao kasnije. Tako sam sa simbolističkog prešao na metafizičko slikarstvo, jer je ona poetika karakteristična za De Chirica već nagoviještena u Böcklinovoj slici »Otok mrtvih«. De Chirico je, naime, bio toliko opčinjen Böcklinom da je pojedine detalje iz njegovih kompozicija unosio u svoje slike. Dakle, unatoč vremenskom diskontinuitetu, tu je uspostavljen kontinuitet senzibiliteta, finog pretapanja jedne forme u drugu. 
 Dva suprotna pola predstavljaju El Greco i Courbet, djela kojih povezuje isti motiv. El Grecov »Pogreb grofa Orgaza« u manirističkom je zanosu i podrazumijeva preseljenje duše u nebeski svijet vječnog blaženstva, a Courbetov »Pogreb u Ornansu« realistička je preodžba angažiranog slikara, kojega poimanje svijeta ne dokučuje onostranost života. Između te dvije slike odnosno manirizma i realizma, uspostavlja se dramaturški odnos. Na isti način konfrontiram ili vežem Leonardove studije tijela s Géricaultovim, dakle, renesanu i romantizam odnosno egzaktnu znanstveničku anatomsku preciznost, koja nije lišena poetskog izraza, i romantičarsku impresiju smrti.
 Kad govorim o autoportretu, onda Böcklinov, u pozadini kojega je kostur što svira violinu, vežem s Picassovim, koji poprima oblik lubanje. Oba su suočena sa smrću, prožima ih neki metafizički treptaj ili unutarnja zebnja pred onim neodgodivim trenutkom nestajanja.
 • Gdje su korijeni Vaše opsjednutosti smrću?
– Prve misli o smrti doprle su mi u svijest u doba dijetinjstva, kada sam u biblioteci rodne kuće u Cetinju otkrio anatomski atlas u obliku medicinske makete ženskoga tijela, koja kad se lista poput knjige ispod blijede puti idealiziranoga tijela otkriva zamršene slojeve anatomije i stravičnu sliku naše nutrine. Privlačnost toga otkrivanja ipak je izazivala i strah, jer je to listanje makete vodilo do lubanje označujući tako put do smrti. Taj događaj odredio je obzor mojih zanimanja za ljudsko tijelo, razapeto između života i smrti. Fascinacija tijelom i njegovom vitalnošću, naime, ne može odagnati svijest o prolaznosti i nestanku toga tijela. Prihvaćajući egzistencijalističku misao da čovjek počinje živjeti tek kad postane svjestan svoje smrtnosti, shvatio sam da svijest o smrti čovjeku zapravo daje smisao života. Misleći o njoj, on drugačije gleda na život. Upravo zato tu maketu poput relikvije čuvam u svom atelijeru.
 • Nije li i Isenheimski oltar, koji tako često spominjete, imao utjecaja na to?
 – Reprodukciju tog Grünewaldova djela našao sam gotovo istodobno u obiteljskoj knjižnici. Bio je to susret sa slikom smrti. To više nije bilo nizanje anatomskih slika, već impresivna slika Krista koji umire. To tijelo raspeto na križ i izobličeno od boli ostavilo je na me zastrašujući dojam. Sa zaprepaštenjem sam se tada, kao dijete, pitao kako to da Bog, sin Božji, može umrjeti na tako okrutan način. Ta slika i maketa na neki su me način odredili. To je sigurno imalo odraza i na moj ciklus »Corpus mysticum«.
 • Kad već govorimo o poticajima, zanima me i onaj dio leonardovskog.
– Crteže po Leonardu radio sam još u gimnaziji. Kasnije sam, čitajući njegov traktat o slikarstvu, pa knjigu Kenetha Clarca o Leonardovu životu i raspravu o djelu, kao i neke druge autore, te analizirajući njegova djela, pokušao sagledati kao poetu, anatoma, mistika i matematičara. Ali on ostaje nikada do kraja dokučena osobnost koja uvijek iznenađuje, s jedne strane misterioznim, a s druge racionalnošću kojom ljepotu prirodnih oblika svodi na matematičku formu i odnose. Mislim da je time odredio i moj princip stvaranja. Možda je to najbolje pojasniti na primjeru »Judite«. U tom liku trebao sam izraziti odnos erotizma i smrti, kao i tragičnost te osobe koja je odlazeći Holofernu znala da će uspjeti, jer će se koristiti svojim najjačim oružjem – privlačnošću. Njezina tragedija je u tome što je ponovo spoznala svoju ženstvenost u krvniku kojem je odrubila glavu. Judita, dakle, na intimnom planu doživljava tragediju, a na povijesnom slavu. Ja sam htio pokazati istodobno njezin trijumfalizam i sjetu. A to sam postigao upravo preciznim bavljenjem tijelom i kompozicijom. Tu formulu odnosno princip stvaranja u kojem se instinktivno prožima s racionalnim, a koji sam otkrio kod Leonarda, potvrdio sam i u mojim slikarskim postupcima.
• Jeste li svom djelu analitički prilazili od početka, ili je tomu prethodila analiza drugih umjetničkih radova koje ste sada usustavili u knjigu?
– Rekao bih da je to bilo paralelno. Analiza djela je uvijek prisutna. Knjige su posljedica razmišljanja o djelima koja su me intrigirala, opsjedala, privlačila, kojima sam se uvijek vraćao. Analizirajući ih, stjecao sam razna iskustva slike. No, kad sam stvarao cikluse ili pojedina djela analizirao sam ih prije kao problem što se formirao u mentalnom sklopu, u onom osjećajnom dijelu svijesti gdje ta slika ostaje sve dok ju ne sagledam kao jasnu mentalnu sliku. Tek tada to djelo počinjem ostvarivati. Pri tome je karakter njegova obličenja do krajnjih konzekvenca misaono definiran prije početka samog fizičkog stvaranja. Dakle, unutarnja studija prethodi onoj krajnjoj formi artikulacije u umjetničko djelo.
 Nikada u pripremi skicom ne razrađujem ideju. Isto tako nikada ne radim studije. Bez obzira o kakvom se formatu i tehnici radi, uvijek stvaram direktno. Anatomiju tijela kojim se bavim odavno sam prostudirao, i što sam se više njime bavio u onoj njegovoj realističkoj konvenciji, to sam više osjećao fascinaciju tim realnim. A to realno uvijek izmiče i ostaje neiscrpnim u značenju koje nosi ta forma, to tijelo, taj mehanizam – to ljudsko biće. Zahvaljujući dobrom poznavanju anatomije, mehanizma i zakonitosti tijela, mogu kad želim nadići njegov realistički aspekt i preći u ono što se naziva deformirani izraz. No, upravo stupanj poznavanja strukture ljduskog tijela omogućuje da i njegova preinaka djeluje realistično.
 • Je li to tijelo kojim se bavite fikcionalno ili stvarno, prolazno ili vječno?
– Ono je istovremeno prolazno i vječno. U svojoj vitalnosti i ljepoti, skladu i ekspresivnosti, čak i onda kada je izvrgnuto deformacijama, istezanju i razbijanju, ono u detaljima čuva integritet i tako upućuje na ono idealno vječno tijelo.
 • Suprotno tomu, pažnju ipak fokusirate na onu smrtnu varijantu što definira prolaznost i potiče umjetničke invencije, čak i u slučaju arkadije koju nastanjuje smrt. Pri tome mislim na temu »Et in Arcadia ego« koju tumačite u djelima Guercina i Poussina, a i sami je umjetnički artikulirate. 
– Talijanski humanist i filozof Giulio Rospigliosi odnosno Papa Klement IX. izrekao je misao da smrt nastanjuje i idilične predjele. Ilustrirajući tu ideju, Guercino i Poussin u takav krajolik stavljaju lubanju i grob, kao simbol sveprisutne smrti. U mom najnovijem ciklusu »Et in Arcadia ego«, na kojem i sada radim, tu sveprisutnu smrt svodim na vječni element tijela, a to je kost. Slikana ili stvarna, kao savršeni detalj ljudskoga tijela iz kojeg se DNA metodom mogu besprijekorno odrediti biološke i fizičke pa i karakterne osobine davno preminule osobe, ona postoji kao metafizički predmet što konceptualno vraća misao na cjelovitost tijela. Arkadija danas ne postoji onakvom kakvom su je vidjeli Guercino, Poussin ili Joshua Reinolds. Slučaj Černobila nam je pokazao kako u arkadiji danas možemo, a da i ne znamo, biti idilično izloženi smrti koja vreba iz gotovo apstraktnih radioaktivnih čestica. Arkadija postoji još jedino negdje u nama, kao područje nekog sna u kojem čovjek može naći sebe i biti sam sa sobom. Ona postoji samo u svijesti, kao uvjetno rečeno praznina u koju se mi projiciramo.
 • Nije li Vaše prvo djelo toga naziva bila skulptura?
 – Da, bila je izložena na Triennalu europske skulpture u Parizu. A upravo onaj dan kad je postavljena u Jardin des plantes, zbio se teroristički napad na newyorške nebodere blizance. I Pariz je tada postao gradom u kojem se osjećala globalna ugroženost. Usred arkadije, reklo bi se.
 • Govorili smo o svojevrsnom utjecaju anatomskog atlasa, Grünewalda i Leonarda na Vaše umjetničko određenje. Nije li sada i Vaše djelo odredilo pristup temi i izbor invencija u knjizi o smrti?
– Može se reći da sam tragao za slikama što su odgovarale momu senzibilitetu, ali mi se isto tako čini da su i one nalazile mene. Moja analiza, što je u obliku eseja pretočena u knjigu, razlikuje se od uobičajenih pristupa teoretičara, povjesničara umjetnosti i filozofa umjetnosti, koji imaju teoretsko iskustvo. Za razliku od njih, ja imam ono praktično iskustvo slike pa se ne bavim onim što iz toga iskustva proizlazi – kompozicijom, strukturom, stilom ili kloritom, osim ako je to nužno za neko pojašnjenje. Za mene djelo, osim formalne i estetske vrijednosti, ima i simbolično značenje koje i obrazlažem. To je osobni pristup, moj doživljaj djela. Tek ponekad koristio sam citate pojedinih filozofa, teoretičara ili pjesnika da bih potencirao ono o čemu govorim.
 • Razlikuju li se Vaša tumačenja od onih već uvriježenih?
 – Moje viđenje, primjerice, Stančićeva »Mrtva djeteta« potpuno je drukčije od ostalih. Mnogi su po ikonografskim elemntima smrti, kao što su prevrnuti svitnjak ili mračno ogledalo, u toj slici vidjeli definitivnu smrt. Suprotno tomu, ja sam u njoj od prve naslućivao optimističku dimenziju. Meni se činilo da to naslikano dijete nije mrtvo i da ga ne treba sahraniti, nego da spava. Tumačio sam to instinktivnom željom slikara koji se ne miri sa smrću svoga brata, nego upravo njome nastoji nadići činjenicu smrti. Mislim da je i moj pristup Kleinu drugačiji. Govoreći o svim aspektima tijela i njegovom značenju, čini mi se da njegovo nestajanje sa slike ne označuje samo smrt u slikarstvu nego na određeni način i smrt slikarstva. Jer kad ode tijelo sa slike, kad ostane praznina, bila ona koloristička ili minimalartovska, bila ona action-painting ili geometrizam, koliko god se to teoretski može razmatrati kao pikturalnost, struktura ili ritam, to se u krajnjoj liniji ipak svodi na određenu vrstu dekorativnosti.
Dvoumeći se između Fontane i Kleina, za završetak knjige odabrao sam Kleina, i to ne samo zbog njegove tragične sudbine i opsjednutošću smrću, nego i zbog misterioznosti njegova plavetnila koje je na neki način slika neba odnosno dubokog prostranstva onostranoga svijeta. Kod Kleina se zna što ta plavetnila konceptualno znače. A da nema tog konceptualnog zastora iza kojeg se gradi ta slika, pitanje je što bi to plavetnilo bilo.
 • Koliko je iskustvo konceptulanog i metafizičkog odredilo Vaš pristup?
– Apsolutno. Moj izbor nije racionalan. Da je takav, knjiga bi bila leksikon ili udžbenik, mene to nije zanimalo. Moj instinktivan izbor ima metafizički postament. Zato sam mogao povezati uravnoteženog i harmoničnog Poussina s dramatičnim Van Goghom, dakle, jednu racionalnost s nekontroliranom strašću. Zato sam mogao Bruegelovu i Boschovu kaotičnost fantazmagorije suprotstaviti Rembrandtovu lešu svodeći sav taj misterij na jedno tijelo, a onda tomu anonimnom tijelu pridružiti i ono Holbeinovo sveto, koje se u smrti s njim potpuno izjednačuje.
 • Kako je Leonardova »Mona Lisa« dospjela u temu smrti?
– Kao posljedica dvojnog aspekta kod Leonarda: preciznosti, estetizacije i fenomenalnog poznavanja stvari u njihovoj prirodnoj strukturi, s jedne strane, i metafizičkog s druge. Nedokučiv smiješak Mona Lise što sve fascinira, nazvao sam smijehom fantoma. Izazovna aura kojom zrači proizlazi iz Leonardova metafizičkog iskustva. On slika Mona Lisu kao osobu iskustvene unutarnje zrelosti, koja smrt sagledava tek kao korak prema onostranom. Mirnoća kojom to očekuje tajna je njezine privlačnosti i provokativnosti.
 • Kako ste povezujući smrt u klasičnom i suvremenom slikarstvu premostili povijesni jaz u načinu prikazivanja te teme?
– Inspirativnost teme u modernoj je likovnoj praksi postigla izraz koji klasično slikarstvo nije moglo dosegnuti. To se već pokazuje u Dalíjevim transformacijama nadrealističkoga tipa, ili u Piacssovom geometrijskom lomljenju likova i ekspresivnoj stilizaciji. Moderni senzibilitet dobro se može ilustrirati na primjeru Francisa Bacona. Poništavanjem anatomije i potpunog rastvaranja forme, on je na drastičan način pojavnost tijela sveo na smjesu koja jedva podsjeća na corpus humanum. Konceptualni izričaj dopustio je braći Chapman pretakanje Goyine gravure »Veliki podvig s mrtvima« u plastičku formu nove ekspresivnosti, koja ima svoj integritet i pravo na umjetničko postojanje. Warhol svojom »Električnom stolicom« govori o smrti pretvarajući fotografski dokument u umjetničku kreaciju. U usporedbi s rasječenim životinjskim tijelima koje Damien Hirst izlaže u formalinu, Rembrandtova slika rasječenog »Vola« doima se poput neke intimne slike.
 • Nakon što ste prostudirali i raščlanili tolike smrti u slikarstvu, recite jesu li doživljajno snažnija djela o očitoj smrti, ili pak ona koja ju nagovješćuju? 
– Uvijek je snažnija ona smrt koja se tek naslućuje. Pogledajte samo Munchovo »Proljeće«, tu atmosferu koja odiše smrću. Tu se osjeća da će se smrt dogoditi. To iščekivanje, ta slutnja za slikara je izazovnija, zavodljivija i inspirativnija.
 • Zašto u knjizi nema ni jednoga Vašega djela, iako su i ona prožeta temem smrti?
 – Pišući knjigu razmišljao sam o nekim svojim slikama koje bi se problematski, pogotovo u kontekstu Kristove smrti, mogle komparativno razmatrati s nekim drugim djelima. Ali nisam htio da netko pomisli da se vlastitim izborom želim vezati uz velika imena slikarstva.
 • Čini se da bi Vaša Marilyn Monroe osnažila različitost pristupa toj temi u knjizi.
– Hvala na komplimentu, ali mnogi bi to protumačili kao gestu samoljublja. Bez obzira na nekoliko mojih slika koje bi se u tu temu sigurno uklopile, mislim da bi bi bilo zanimljivo vidjeti one razbijene lutke koje sam 1972. radio u Stubici, kada se braća Chapman time još nisu bavila. To se danas zove instalacijama, a onda se govorilo o nadrealističkim objektima u koje se ubraja i moja ondašnja instalacija »Razvrat baroka«.
 • Pomišljate li, nakon tih dviju knjiga, i na neku novu?
– U knjizi namjerno nisam naveo neke slike koje su tematski u njoj mogle biti. To stoga što pripremam studiju o erotizmu u slikarstvu. Ispustio sam, dakle, ona djela koja uz elemente smrti sadrže i one erotizma, često smrt izazvanu erotizmom. To je taj suptilni odnos Erosa i Thanatosa. Knjiga će se zvati »Eros i slika«.
 • Jeste li razmišljali da i vlastitu interpretaciju svoga djela stavite na papir?
– Jesam. Ta bi se knjiga zvala »Autoportret«. To ne bi bilo vrednovanje moga djela nego nego intiman pogled na njega. Mislim da slikar nije odvojen od svoga djela već je cijelim svojim emotivnim i intelektualnim bićem angažiran u njegovu stvaranju. On ga nosi u sebi i živi ga. Dakle, umjetnost uključuje i svjetsan odnos prema onomu što radite. Prema tome, s obzirom na moju sklonost pisanju, nema razloga da ne iznesem viđenje i poimanje vlastitoga djela. 
Vesna Kusin
</div>
<div type="article" n="15">
Zajec: Naša je kultura jako zatvorenja i njome vladaju klanovi i lobiji
Ako netko kupi kartu za određenu predstavu, mora od nje nešto i dobiti, jer predstava treba korespondirati s publikom. Mladi bi se prozaici trebali više zabaviti formom i mogućnostima koje upravo eksperimentiranje formom može pružiti. Ja svaki put u svojim romanima nastojim otkriti novi okvir, pronaći pravi izraz za ono o čemu želim progovoriti, jer mislim da je to podjednako važno kao i ono što želim reći
Tomislav Zajec pripada mladom naraštaju hrvatskih pisaca, dramatičara, pjesnika... Unatoč svojim godinama u djelima progovara čvrstim jezikom pronicljiva analitičara koji, koristeći se ironijom i groteskom, preispituje formu i oblikuje svijet prepoznatljiv naraštajima odraslim u sjeni niza medijskih i društvenih mijena. Za svoje je pjesme i drame primio već mnoge nagrade, a ovih će dana javnosti predstaviti svoj drugi roman »Ulaz u Crnu kutiju«, u nakladi »Znanja«.
 • »John Smith- Princeza od Walesa« nakon Hrvatske kreće na svjetske pozornice. Igrana je u Glasgowu, Sarajevu, Bradfordu...
– Baš sam jučer dobio obavijest da će ovog ljeta igrati na Edinburškom festivalu, što je prilično dobra vijest, jer je to najveći festival takve vrste u svijetu.
 • Čini se da su ljudi jedva dočekali da se crni humor uspne i na kazališne daske? 
– Vjerujem da jesu. Moje su predstave primarno okrenute publici. Nisam od onih pisaca koji pokušavaju uvrstiti nekakve teorijske, analitičke smjerove u svoje drame, iako postoje mlađi dramski pisci koji to prilično dobro i dosljedno rade. Mene zanima nešto drugo. Jednostavno smatram da ako netko kupi kartu za određenu predstavu, mora od te predstave i nešto dobiti, predstava treba korespondirati s publikom. U tome vidim poantu rada u kazalištu pa u tom smjeru i pišem dramska djela.
 • Kada su uprizoreni »Atentatori«, svi su isticali bizarnost karaktera i govorili da je sve podređeno upravo njima, a aktualna je tema ostala neopravdano zasjenjena.
– S jedne je strane to doista istina. »Atentatori« su za razliku od »Johna Smitha« jedna prilično realna drama. Ona je potpuno uzemljena u situaciju koja se događa tu kod nas, iako okrenutu na potpuno ironičan način. Jasno je, s druge strane, da su karakteri preuzeli samu temu, jer doista su bizarni. Ali, mene je kod nekih kritičara iznenadilo što su iščitali pomanjkanje dubine u čitavoj predstavi, na što nismo pretendirali ni redatelj ni ja. To je jednostavno trebala biti groteska usmjerena mlađoj publici, koja je zapravo odrasla na southparkovskom senzibilitetu. Ne bih rekao da je to podilaženje publici ni da je to pogreška predstave ili drame. 
 • Vaš se prvi roman »Soba za razbijanje« našao kao prijedlog lektire uz Kerouaca i Salingera. Pripada li tamo?
– Lijepo društvo. Eventualno može pripadati po tome što je i to roman odrastanja. U ovom slučaju najmlađe zagrebačke generacije, koja je odrasla u specifičnim uvjetima, prepuštena otvorenosti koja je došla s društvenim promjenama. Otvorenost medijima i novoj subkulturi, kulturi i popkulturi odredili su odrastanje naraštaja koji je sad već gotovo i odrastao, a što će tek, recimo internet kultura donijeti novim generacijama? Čini mi se da će stvari biti još drastičnije i to će biti podloga za nove autore da pišu s mnogo više ironije i groteske nego što to postoji u mojim djelima. 
 • Vaši se likovi doimaju poput voajerskog izleta u psihu. 
– Jako me zanimaju principi voajerizma. Čitav drugi roman, »Ulaz u Crnu kutiju«, je svojevrsna studija voajerizma. Riječ je o reality showu koji je u potpunosti satkan na grubom voajerističkom principu, što je, po mome mišljenju, zapravo i budućnost televizije i medija, jer su takvi programi, što-bizarniji-to-bolji doista preplavili televiziju, a određeni eksperimenti koji idu u tome smjeru pomalo se pojavljuju i kod nas.
 • Iz romana se može iščitati Vaš vrlo jasan stav prema televiziji. Znači li to da Vas televizija ne fascinira i da se nećete, poput većine hrvatskih pisaca okušati i u tom mediju? 
– Televizija me doista ne fascinira i nije mi zanimljiva kao prostor umjetničkog izražavanja, no s druge me strane fascinira kao trend, pokazatelj toga kamo idemo, ali i kao forma, jer u moja oba romana postoji preslikavanje određenih televizijskih formi u prozu. Zanimljivo mi je promotriti kako funkcionira taj spotovski princip u prozi, jer mislim da bi se, barem mladi prozaici, trebali više pozabaviti formom, i mogućnostima koje upravo eksperimentiranje formom može pružiti. To je osobito dobro vidljivo u mladoj američkoj književnosti čiji su autori jako usmjereni na formu, tražeći nove načine prezentiranja određenih sadržaja. U svojim romanima svaki put nastojim otkriti novi okvir, pronaći pravi izraz za ono o čemu želim progovoriti, jer mislim da je to podjednako važno kao i ono što želim reći. 
 • Zanimljiv je postupak primijenjen u »Sobi za razbijanje«. Svaki je lik dobio mogućnost u prvom licu reći svoju verziju događanja i da pojedinac nije mjerilo stvari.
– Zanimljivo je stoga što svaki lik ima svoju istinu. Taj postupak donosi otvorenost prema čitatelju da sam izabere istinu koja mu se najviše sviđa i omogućuje mu veću uključenost u događaje koji se u romanu prate. Poigravanje realnošću i istinom i s onim što bi istina zapravo trebala biti linija je kojoj ostajem dosljedan u oba svoja romana, a osobito u drugom. 
 • Vidi se da Vas zaokuplja mjesto pojedinca u društvu. Koliko se pojedinac može oduprijeti utjecaju društveno nametnutoga? 
– Kao piscu, izboriti se za svoj prostor i mjesto u našoj maloj sredini, prepunoj lobija, vrlo je teško. Pogotovo ako vas takva vrsta pripadnosti uopće ne zanima. Odlučio sam se za dulji, teži i samotniji put, ali mislim da na kraju on mora biti pozitivan. A svojim sam likovima želio progovoriti o izgubljenosti mlađe generacije koja je upravo bombardirana medijskim utjecajima i mogućnostima koje su joj odjednom pružene svojevrsnim društvenim oslobađanjem, postala izgubljena. Jasno, svaka je generacija izgubljena na svoj način, no mislim da je naša generacija imala specifične probleme, što se može osjetiti ne samo u mojem pismu, nego i u pismima ostalih mlađih autora. 
 • Postoji li u Hrvatskoj mehanizam regrutiranja mladih pisaca? 
– Postoji jedan prepoznatljiv mehanizam, a taj je da mladi autori krenu s poezijom, preko časopisa ili nagrada za mlade pjesnike, svejedno, a zatim vrlo često napuštaju poeziju koja im je poslužila kao polazište i okušavaju se u drugim vrstama. To je šteta, jer mnogi dobri mladi pjesnici tako prestaju pisati poeziju. 
 • Znači, dobro je što postoje književni natječaji i nagrade?
– Bilo bi odlično da ih ima i više jer je to gotovo jedini način da se pojave novi ljudi.
 • Jeste li se dosad osvjedočili u postojanje spisateljsko-nakladničkih klanova na hrvatskoj književnoj sceni? 
– Potpuno je očito da je naša kulturna sredina jako zatvorena i da njome vladaju klanovi i lobiji. Također je zanimljiv i trend koji mi nikako nije simpatičan, a to je da su pisci ujedno i književni kritičari. To je s jedne strane razumljivo, jer se od pisanja ne može živjeti pa pisci moraju raditi tisuću različitih stvari. No, s druge strane, sasvim je jasna činjenica da velika većina njih onda prilično iskorištava medijski prostor koji im je dan za vlastitu promociju, ili vraćanje usluge drugom kritičaru piscu, što je zapravo jasna slika određenoga klanovskog monopola. 
 • Što mislite o »fakovcima«, njihovu društvenom angažmanu i načinu prezentiranja njihove književnosti?
– U samom su mi početku bili simpatični. Doista su ponudili alternativan način prezentiranja proznog rada i to im je bila najveća kvaliteta. No u trenutku kad su iz alternativne književnosti samoproglašeno zakoračili u A-književnost, mislim da su počeli narušavati prilično zdrave temelje na kojima su utemeljili svoj, uvjetno rečeno – program, i da trenutačno kao pisci rade na rezervi. Vrijeme je da izađu s novim proznim radovima koje su i sami najavili i koji će pokazati u kojem će smjeru FAK krenuti dalje.
 • Kako biste pojasnili razliku u pristupu: drami groteska, romanu realističnost…?
– Zapravo je to vrlo jednostavno. Kad pišem dramu odmaram se od pisanja romana, kad pišem roman odmaram se od drame, a pišući poeziju odmaram se od drame i proze. Ne zanima me ponavljanje nekih parametara koje koristim u prozi i njihovo sagledavanje u drami i obratno. Stoga i ne pišem kratke priče koje su sad izrazito popularne, jer potrebu za kratkom pričom zadovoljavam u poeziji. Žanrovska mi razvedenost omogućava da se odmorim od pojedine vrste i tako napunim baterije. A tu je, s treće strane, i svjestan iskorak prema zahtjevima kazališne publike. Mislim da je drama zanimljiva, jer u svakom trenutku zahtijeva od pisca da s različitih aspekata sagleda napisano, onako kako će tekst čitati redatelj, glumci i ostali uključeni u proces nastanka predstave. Stoga je kazalište odlično mjesto da se mladi pisac prije svega nauči demokratičnosti. 
Snježana Babić Višnjić
</div>
<div type="article" n="16">
»Kad svoje obaviš, pomalo ostaješ sam«
Velikan hrvatske dramske scene i sada tvrdi kako je imao veliku sreću što je nastupao i dijelio radost s publikom pod krovom HNK, a sudbinu s glumcima i redateljima koji su ostavili snažan biljeg u hrvatskom glumištu 20. stoljeća 
Zlatko Crnković (66), hrvatski dramski umjetnik, oprezno prelazi prometnicu, srdačno pozdravlja ljude u prolazu i gleda na sat, jer ne voli zakasniti na dogovor sa studentima Akademije za kazalište, film i televiziju. U Hrvatskom narodnom kazalištu, svojoj dragoj kući, u kojoj je ostvario uloge za pamćenje i ostavio veliki biljeg u hrvatskom glumištu, i gdje je više od četiri desetljeća prenosio poruke pisaca, uživao u tekstovima i izgovorenim riječima, dobivao nagrade pljeska na otvorenoj sceni, prisjeća se početka i poziva kojemu je i sada vjeran. Ljudi obično kažu da se po jutru dan poznaje, a za glumce bi se moglo reći da se njihov učinak i uspješnost dana vidi tek navečer kad se spusti zastor. Kako to tumačite?
 »Kada se zastor digne, glumac počinje živjeti život za koji se priprema kroz svakodnevicu, svoj svakodnevni trud, da pronikne u bit zadatka koji mu je povjeren, da ga se primijeti ili doživi u mehanizmu čitavoga događanja na sceni. Bilo koja predstava uvijek je rezultat trenutačnoga naboja kojim je glumac pripremao svoj nastup. Naravno, kada se spusti zastor i kada se doživi da je publika zadovoljna poslom koji se obavljao, nema ničeg ljepšeg. Pripadam generaciji ljudi koji su od kazališta etički princip Stanislawskog upili još prije svojih akademskih godina, i misli da je etika i stvaranje u velikoj odgovornosti prema poslu uvjet, bez kojega se ne može živjeti za kazalište i u njemu.
U kazalištu smo živjeli tako da sam bio kotačić svake predstave i nije mi bilo važno da li ću kao privatna osoba živjeti od pogleda publike. Važno mi je bilo da u trenutku kad se zastor digne i poteče radnja, budem u životu scene, drame, zadatka zbog kojega jesam u kazalištu i da ga ispunim«.
 – Kako ste kao glumac i čovjek uspijevali rasporediti dnevnu energiju kako bi najznačajnije i najjače u tom naboju izišlo na vidjelo onda kada je bilo najpotrebnije? – pitamo Crnkovića. »Postoji disciplina kojom se glumac treba naoružati. Živio sam vrlo solidnim životom, čuvao se opterećenja izvan posla. U poslu sam bio u punom pogonu. Već kao mladi glumac, kada sam 1959. završio studij na Akademiji, ostao sam vanjskim suradnikom i od 1959. do danas, radim. Radio sam honorarno kao nastavnik na Akademiji, a u Hrvatskom narodnom kazalištu sam angažiran kao član Drame. Od 1989. godine za stalno sam prešao na Akademiju. To je bila moja druga ljubav, moj dug prema mlađima, od kojih su mnogi učinili zavidne uspjehe u kazališnom i filmskom životu«.
 Zlatko Crnković rođen je u Kastvu 1936. godine. Gimnaziju je završio u Delnicama, a Akademiju u Zagrebu, u klasi prof. Gavelle. Dr. Gavella ga je nakon studija i zadržao na Akademiji, a u HNK je došao u sredinu u čijem su ansamblu bili glumci starijih generacija: Božena Kraljeva, Bela Krleža, Ervina Dragman, Mato Grković, Tito Strozzi, Emil Kutijaro i mnogi drugi. Dolazak u HNK značio je novi život, odricanje i davanje publici.
 »Naravno. Ali davanje s radošću. Radimo zbog toga da auditorij doživi, da puno gledalište diše zajedno s glumcem i prati njegove napore kojima ostvaruje dio zamišljenoga, dio nastudiranoga, u komadu u kojem sudjeluje. Imao sam sreću da sam odigrao niz različitih uloga i tako imam iskustva u svim žanrovima kazališnog izričaja«.
 Kad ste spomenuli vašu ulogu na Akademiji kao redovnog profesora, napravio bih jednu usporedbu: prof. Tonko Ninić među svoje studente donosi svoj instrument, svoju violinu. Koje rekvizite među svoje studente donosi Zlatko Crnković?
 »Uvijek sam mladim ljudima bio stariji prijatelj koji ih savjetuje, bira literaturu, navodi ih na upoznavanje razvoja našega jezika kakav je sada i vraća se u prošli izričaj onih dijalekata od kojih je stvoren i satkan naš jezik. Imao sam sreću da sam poznavao vrsne jezikoslovce, među kojima je u prvom redu bio dr. Bratoljub Klaić. S njim sam zajedno posjećivao seminare prof. Ivšića i prof. Hraste na Filozofskom fakultetu i sve dijalektološke seminare. To mi je pomoglo u pronicanju utjecaja dijalekata na suvremeni književni jezik. Toga sam se držao i tome posvećivao pozornost. Od Marulića, početaka naše čakavske riječi do vrhunaca kajkavske riječi, gotovo sve predloške studirao sam s mlađim kolegama, studentima. To je put od 'Judite' do 'Balada Petrice Kerempuha'. Savjetovao sam se sa stručnjacima o pojedinim dijalektima. Godinama sam sudjelovao u recitalu Dragutina Domjanića »Zeleni bregi Zeline«, gdje se čitava kajkavska recentna poezija u nastajanju prezentirala tada kada je predsjednik žirija bio još Gustav Krklec. Tada je niz glumaca kojih danas više nema, od Mladena Šermenta, Svena Laste, Ive Serdara i mnogih koji su mi bili dragi partneri nastupalo na sceni u Zelini. Prof. dr. Šojat precizno je pazio na sve karakteristike mjesnih govora koje smo prezentirali. Bili su zastupljeni autori: Jembrih, Petrović, Crnec, Horvat, Skok, Kalinski i drugi«.
 Spomenuli ste u početku prof. Bratoljuba Klaića koji je sjedio na mnogim prijamnim ispitima. On je bio uz legendu hrvatskoga glumišta dr. Gavellu. Kako biste ocijenili Gavellu kao instituciju koji je stvorio posebnu atmosferu u kazališnom životu Zagreba.
 »Nema ni jednoga glumca mojih godina koji neće govoriti o dr. Gavelli kao svome mentoru, učitelju i idolu, uzoru koji je neponovljiv. On je pedesetih godina prošlog stoljeća osnovao akademsko učilište ili visoku školu glume. Ja sam peta ili šesta generacija i sedam godina sam bio u njegovoj sjeni. On me je ostavio kao suradnika na Akademiji. Radio sam s velikim redateljima koji su nastavljači njegova posla. To su bili Škiljan, Spajić, Radojević, Filić, Paro, Šarčević, Vidošević, Šošić i nedavno umrli Tom Durbešić. Prvu ulogu imao sam u predstavi Kalmana Mesarića, generaciji koja je u međuratnom periodu bila u HNK vrlo moćna. Pratio sam rad i Tita Strozzija i jako ga poštovao«.
 Spomenusmo i dvadesetu obljetnicu od smrti Miroslava Krleže. Kakav ste imali osjećaj kad ste znali da je on u gledalištu?
 »Sjećam se šezdesete godine kada smo slavili stogodišnjicu Hrvatskog narodnog kazališta. Igrao sam Kamerdinera koji dolazi na kraju reći da je gospon doktor zaklao barunicu. Doživljavao sam njegovo kretanje iza scene i prije premijere i nekih predstava. Znao je šetati i slušati kako predstavu prima publika. Imao sam sreću igrati Kamerdinera, Aurela u Ledi, Križovca u Agoniji, Kristijana u Golgoti, nekoliko izbora iz njegove poezije koje smo radili s redateljem Mladenom Škiljanom, do Balada Petrice Kerempuha. Na probama Balada stalo mu je bilo da se kajkavski govor ne pretvori u mjesni, seoski, ograničeni prostor, nego da to bude jedna paradigma, jedan veliki sumarij čitavog kajkavskog zvuka intelektualnoga pristupa. Krleža je pazio na finese u naglascima. Vježbali smo na Trešnjevki. Sjećam se njegovog ugodnog i dobrohotnog reagiranja na naš posao. Tada smo Šovagović, Serdar, Valentić, Galic, Drach i ja igrali jednoga Petricu Kerempuha u tako razdijeljenom izboru«.
 Sada ga oživljava Zlatko Vitez. On je nedavno postavio »Kroatenlager«.
 »Da. Cijenim sve napore Viteza. Gledao sam 'Krležijadu' pogledat ću i 'Kroatenlager'. Tokom godina dobro smo se slagali. Vitez je bio jedan od mojih dragih studenata«.
 Relja Bašić, Vanja Drach, Ana Karić i drugi dali su pečat »Teatru u gostima«. Tako su pokazali da kazalište može živjeti izvan institucije?
»Kazalište živi gdje god se pošteno radi taj mukotrpni, tragalački posao. Institucija nije imperativ, ali institucija kao HNK meni je oduvijek bila ideal. Doživljavao sam kao veliku sreću da mogu raditi pod takvim krovom koji je toliko godina udomio najveće i najljepše predstave i koji je hram kazališne umjetnosti hrvatskoga naroda. I sada ima snažnih glumačkih ličnosti i drago mi je vidjeti da je kazalište neuništivi život umjetničke snage koju crpi iz načina života i umjetničkog angažmana svakoga vremena. Svako vrijeme ima svoj vlastiti lik i fizionomiju, pa se nadam da kazalište neće umrijeti«.
Milan Sigetić
</div>
<div type="article" n="17">
Genijalci ili manijaci - pitanje je sad
Ovogodišnja 74. svečanost dodjele Oscara bit će prilično neizvjesna u kategoriji glavnih muških uloga, nakon što je Russell Crowe »suicidalno« umanjio svoje šanse za drugog Oscara nakon londonskog ekscesa. No, zbog toga su naglo porasle oscarovske »akcije« Denzela Washingtona. Zanimljivo, u konkurenciji sporednih muških uloga Englezi »vode« ispred Amerikanaca s 3-2
Dogodilo se iznenada i neočekivano, baš kao na filmu
 - Russell Crowe je verbalno napao Malcolma Gerriea (51), producenta dodjele nagrada Bafta (Britanske filmske akademije), optužujući ga da mu je skratio pobjednički govor, spreman i fizički nasrnuti na njega. Sve se dogodilo u Londonu, u hotelu »Groswenor House« u kojem je nakon svečanosti dodjele održana zabava.
 Crowe je bio strašno ljut kad je shvatio da je u televizijskom prijenosu skraćen zadnji dio njegova govora u kojem je recitirao pjesmu Patricka Kavanagha i zahvalio se Johnu i Aliciji Nash po čijem životu je snimljen film »Genijalni um«. No, producenti BBC-a imali su stroga naređenja koja nitko nije smio prekršiti, a kako je čitav prijenos kasnio pola sata, našli su se u dilemi - dozvoliti Croweu da kaže sve što želi, ma koliko trajalo i tako onemogućiti govor Warrenu Beattyju koji je dobio nagradu za životno djelo, ili omogućiti i jednom i drugome da se predstave svojim govorima, ali u vremenski ograničenim terminima. 
Tako je Crowe ostao »zakinut« za »one man show« koji i inače nije nikome dozvoljen, posebno ne kad su u pitanju stroga pravila BBC-a. Njegova burna i gotovo ratoborna reakcija nakon toga izazvala je prilično loš odjek u Velikoj Britaniji i SAD-u. S obzirom da je tih dana još bila otvorena mogućnost glasovanja članovima Američke filmske akademije, Croweov ispad zasigurno je utjecao na mnoge od njih koji u svojem konzervativnom načinom razmišljanja zasigurno strepe od njegovog još jednog eventualnog ekscesa na oscarovskoj svečanosti. 
Tom O 'Neil, koji je napisao brojne knjige o dodjelama Oscara i koji je zapravo stručnjak za prognoziranje glasovanja članova akademije, tvrdi da si je Crowe tim postupkom znatno umanjio šanse za trijumf. »Mislim da je Crowe napravio klasičan primjer oscarovskog samoubojstva«, kaže O'Neil dodajući da je tako otvorio znatno veće šanse Denzelu Washingtonu čije akcije su naglo porasle. Crowe se u međuvremenu ispričao Malcolmu Gerrieu, a koliko je njegov eksces utjecao na akademijine glasače, vidjet ćemo 24. ožujka na dodjeli Oscara. 
Objektivno, on je i dalje najveći kandidat jer je u filmu »Genijalni um« doista ostvario izvanrednu ulogu, kompleksnu i razrađenu, emotivno i glumački, do krajnjih granica. Ako je, možda i nesvjesno, poput Marlona Branda, izabrao buntovnički put ratobornog igrača kojim prati svoju karijeru, (premda u privatnim razgovorima odbija bilo kakve usporedbe), onda je očigledno izabrao teži, iako ne i neizvjestan put. Jer, s takvom količinom talenta i karizmatičnosti dosljednost je uvijek isplativa, ali samo kod odabranih. Nadajmo se da je Russell Crowe jedan od tih odabranih i prepoznatljivih »specijalaca« hollywoodskog i napose oscarovskog filmskog imagea. 
Da ne bi izgubio na aktualnosti, najtiražniji američki tjednik People s devetmilijunskom tiražom već je napravio rang listu »pristojnosti« među nominiranima. Tako u prvu grupu »divljih, nepristojnih i neodgojenih« svrstavaju: Russella Crowea, Seana Penna i Halle Berry. U skupini »manje nepristojnih« uvrstili su Denzela Washingtona, Willa Smitha i Judy Dench, dok su u trećoj skupini pod imenom »nepristojni ili ne« svrstane pretežito glumice: Jennifer Connelly, Nicole Kidman, Helen Mirren, Sissy Spacek i Kate Winslet. Na kraju, kao predvodnik skupine savršenih koje su u Peopleu prozvali »anđelima« nalazi se Tom Wilkinson, sjajni glumac iz filma »U spavaćoj sobi«.
Dakle, govoreći o konkurenciji za glavnu mušku ulogu vodit će se velika borba između likova koji su raspoređeni od genijalca (»Genijalni um«) do manijakalnog policajca (»Training Day«), preko jednostavnog liječnika i obiteljskog čovjeka (»U spavaćoj sobi«), ili istinskog gospodara ringa (»Ali«), do hendikepiranog, ali duboko emotivnog oca koji se bori za svoju kćer (»Ja sam Sam«).
No, ne manju bitku imat će i sami glumci između sebe, posebno robustan Russell Crowe i miran Denzel Washington te uvijek pouzdan Tom Wilkinson, razigran Will Smith i agresivno nježan Sean Penn. No krenimo redom, pokušavajući približiti manje poznate uloge i njihove interpretatore u filmovima koji još nisu igrali kod nas, a u konkurenciji su za Oscare. 
Počnimo s »pobjednikom« - Willom Smithom. Gotovo ne postoji filmski ili tv gledatelj koji ne zna tko je Will Smith. Od mega popularne tv serije »Princ iz Bel Aira« do prilično upečatljivog filma »Dan nezavisnosti« ili otkvačenog »Muškaraca u crnom«, on se uvijek ispočetka dokazivao manifestirajući svoj talent i temperament. No, kada se našao pred ulogom velikog boksača Muhammada Alija, nije bio siguran, priznao je pošteno.
»Nisam siguran jesam li dovoljno pametan da mogu razumjeti kako igrati Alija«. Danas, svi znaju da je Smith uspio postati odličan Alijev dvojnik, što je priznao i Angelo Dundee, dugogodišnji trener koji kaže da je Smith izvrsno prenio Alijevu igru nogu u ringu i njegove spretno plasirane udarce, dok je izvan ringa Smith, po Dundeejevu mišljenju, bio pravi imitator njegovih nadobudnih, agresivnih i prepotentnih igrica s protivnicima i novinarima. Isto je tako prenio i njegove stavove prema rasizmu, islamu i Africi, što je jako važno jer to su bitni dijelovi Alijeva života i načina razmišljanja. Redatelj Michael Mann kaže da je Smitha podvrgnuo trostrukom režimu - fizičkom, mentalnom i duhovnom, jer samo tako ga je mogao približiti stvarnom liku čovjeka koji je bio i ostao jedan od najvećih sportaša i humanista našeg doba. 
Sean Penn našao se, na opće iznenađenje, među pet nominiranih za glavnu mušku ulogu, jer većina je mislila da će Bill Bob Thornton uzeti nominaciju za neku od tri uloge koje je lani sjajno odigrao (u filmovima »Bal monstruma«, »Banditi« i »Čovjek kojeg nije bilo«). Čini se da ni sâm Penn nije takvo što očekivao pa je svoju nominaciju iskoristio protestirajući što u konkurenciji za Oscare nije prepoznat film »The Pledge« kojeg je on režirao i u kojem Jack Nicholson ima glavnu ulogu. Tako je odbio doći na dodjelu Oscara 24. ožujka, a Nicholson ga pokušava uvjeriti da je to važno tvrdeći da će ga »kidnapirati« i osobno dovesti na dodjelu Oscara.
»Ja sam Sam« u režiji Jessie Nelson i sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi tipičan je film koji glumcu donosi Oscara. Do sada su često Oscarima nagrađivani hendikepirani likovi od Dustina Hoffmana u »Kišnom čovjeku«, preko Marlee Matlin u »Djeca nekog drugog Boga« do Toma Hanksa u »Forrest Gumpu«, i Geoffreya Rusha u »Sjaju«, želimo li nabrojati samo najistaknutije... 
Penn glumi hendikepiranog dobroćudnog mladića koji radi kao konobar u kafiću, omiljen je među prijateljima i susjedima. Kad se iznenada nađe pred teškim zadatkom samohranog oca, prihvaća ga maksimalnom količinom svojih emocija i instinktivnim senzorima dobrote i poštenja. Zato se čini nepravednom odluka socijalnih službi i odvjetnika koji u lažnoj brizi djevojčicu pokušavaju oteti od života s prirodnim ocem kojem se ona kao zdravo i bistro dijete savršeno prilagodila. No, zahvaljujući spretnoj odvjetnici i humanoj okolini emocije pobjeđuju administraciju i sve je idealno, kao na filmu. Dakako, ova je previše »zašećerena« melodrama više odmogla nego pomogla Pennovim nesumnjivim glumačkim dometima kojima je zaslužio ovu nominaciju.
Tom Wilkinson jedini je predstavnik klasične engleske škole glume među nominiranima za glavne muške uloge. Wilkinson je doista nenadmašan u liku Todda Fielda u filmu »U spavaćoj sobi«. Pritom je tako jednostavan i običan da se i uloga koju ima čini laganom, što može zavarati samo neznalice, jer - najteže je igrati »običan život«. A Wilkinson je maher takvih uloga, prisjetimo se samo njegovog genijalnog Geralda u »Skidajmo se do kraja« ili pionira fotografije u »The Governess«. Uvijek odličan, nikad pamtljiv, to je prednost i sudbina velikih glumaca koji su odlučili ne igrati sebe nego predati se likovima. Tko zna, možda jednom i ta tehnika pobijedi?
Uostalom, upravo najveće šanse da s takvom »tehnikom« osvoji Oscara za sporednu mušku ulogu ima Wilkinsonov kolega i sunarodnjak, engleski glumac Jim Broadbent koji je ostvario nevjerojatno upečatljivu, a tako nenametljivu ulogu supruga u filmu »Iris«. S njim su u konkurenciji Ethan Hawke, zatim još dva engleska glumca klasične škole - Ben Kingsley koji već ima Oscara za »Gandhija«, a ovog je puta nominiran za ulogu manijakalnog ubojice u filmu »Sexy Beast«, te Ian McKellen koji je sjajan kao čarobnjak Gandalf u »Gospodaru prstenova, Prstenova Družina«. Tu je i John Voight koji je nakon Oscara za glavnu ulogu u »Povratku ratnika« dobio šansu nominacijom za sporednu ulogu u filmu »Ali«. 
Branka Sömen
</div>
<div type="article" n="18">
Dvosjed je originalni primjerak »Bečke radionice« 
Osim antikviteta u ovom su prostoru na ponudi i radovi suvremenih slikara, ali i slikara 19. stoljeća
U novouređenom prostoru u sklopu »Centra Kaptol«, Nova ves 11, na drugoj razini, odnedavna posluje Galerija-antikvarijat »Itea« čiji su voditelji otac i sin Andrija Vitomir i Teo Bulaić. Naši čitatelji koji prate situaciju i tržište antikvitetima sasvim sigurno poznaju ime Bulaić. 
Gospodin Andrija Bulaić već tridesetak godina sustavno se bavi antiknim namještajem, a svoj interes i bogato znanje prenio je na članove svoje obitelji, od kojih njegov sin i kćer aktivno sudjeluju u vođenju poslova ove galerije. Osim antikviteta u ovom su prostoru na ponudi i radovi suvremenih slikara, ali i slikara 19. stoljeća. Također, u planu je organiziranje nekoliko samostalnih izložbi afirmiranih i mladih slikara.
 Među izlošcima, posebno su zanimljive i plijene pozornost svojim sadržajem dvije oveće vitrine u kojima se nalaze veći i manji predmeti od stakla i srebra, te poneki raritet kao što je npr. skulptura u srebru Raoula Goldonija visoka 15 cm, po cijeni od 2600 kuna. Poznavajući mogućnosti i trenutačno materijalno stanje publike koja cijeni antikvitete, odlučili su ponuditi manje ali vrlo dobre i probrane komade.
 Atraktivni dvosjed koji pripada vremenu jugendstila, originalni je primjerak »Bečke radionice« u odličnom stanju, restauriran i presvučen prepoznatljivom tkaninom onog vremena, prodaje se po cijeni od 16.500 kuna, što je vrlo prihvatljiva ponuda, s obzirom da se zna da se za kopije iz tog vremena u Austriji traži gotovo isto toliko. Autor dizajna ovog dvosjeda, je poznato ime u svijetu arhitekture Josef Hoffman, arhitekt (1870.-1956.). Pripadnik je i suosnivač radionica »Wiener Werkstätte«, kod nas poznate pod imenom »Bečke radionice«, koju su u svibnju 1903. g. osnovali J. Hoffman i Koloman Moser, oba profesori na Umjetničkoj školi, uz financijsku potporu industrijalca Fritza Waerndorfera.
 Arhitekt J. Hoffman i K. Moser bili su članovi grupe umjetnika koji su na prijelazu iz 19. u 20. st. odlučili sudjelovati svojim radovima u oponiranju akademizmu i konzervativnom umjetničkom izrazu. Promjene do kojih je došlo u društveno političkoj svijesti građana gotovo cijele Europe, tražile su nova, jednostavnija i jeftinija rješenja životnih prilika. No, grupa umjetnika koja se zauzela za nova rješenja – da očisti prostor i arhitekturu od nepotrebno bogate dekoracije, podržanih kulturnim svijetom svog vremena – biva neopravdano optužena od konzervativno nastrojene sredine i prozvana »secesionistima«. Razdoblje pod imenom »secesija«, a naročito formiranje »Bečke radionice« koje je bilo nužno za ostvarenje cilja o sveobuhvatnoj promjeni socijalno društvenih odnosa, otvorilo vrata suvremenim kretanjima. Poznati arhitekt Le Courbusier, koji se i sam bavio socijalizacijom arhitekture piše: »Za mene je Hoffmanov rad najsvjetlija pojava graditeljske evolucije«.
 Poznato arhitektonsko rješenje u svijetu graditeljstva Palais Stoclet u Bruxellesu, građena od 1906. do 1911. g. , projekt je J. Hoffmana u kojem je sudjelovao i slikar Gustav Klimt, uzor je tadašnjeg suvremenog stvaralaštva jednostavnog pročelja na kojoj je jedini ukras staklo u bojama na prozorima.
 Primjenom ideja i financijskom podrškom »Bečkoj radionici«, u kojoj su na izradi suvremenih stilskih obilježja surađivali mnogi iz tadašnjih umjetničkih krugova, formirano je bilo na desetke radionica – stolarskih, staklarskih, tekstilnih... Sam Hoffman je izradio više tisuća stilskih projekata, od namještaja do razglednica i predmeta za svakodnevnu uporabu.
 Nastojanje da se u svakodnevni život unesu promjene u praksi se pokazao vrlo uspješnim, tako da je nekoliko ovakvih »radionica« bilo otvoreno i izvan granica, koje s manje više dobrim rezultatima posluju, ali zbog pogoršanja na sveukupnoj svjetskoj političkoj sceni, nakon tridesetogodišnjeg rada radionice prestaju s radom. Svi su se ovi događaji reflektirali i na našu sredinu i ostavili i tragove i bogatstvo naslijeđa u arhitekturi i stilskim vrijednostima. 
Ivanka Horvat
</div>
<div type="article" n="19">
Kako su »crveni Beatlesi iz Zagreba« oduševili Berlin
Autor »Vjesnikovog« serijala o zagrebačkom rocku 60-tih, Walter Neugebauer, sjeća se ovom zgodom vlastitih početaka, i slavnih dana VIS-a »Mladi«, prvog domaćeg sastava koji je 1964. godine krenuo u svijet i nakon početnih nezgoda postao popularan u klubovima Zapadnog Berlina 
Trojica školskih prijatelja koji sjede u istom razredu srednje strojarske/tehničke škole u Klaićevoj ulici Željko »Pes« Kovačević, Krešimir Radić i Branko-Braco Pečkaj »Korna«, kao mnogi mladi ljubitelji te »opasne« glazbe sa Zapada, počinju poslije škole vježbati melodije, koje su se vrlo stidljivo pojavljivali na našim radio-stanicama, u zabavnim emisijama, pa je slušanje Radio-Luxembourga za te mlade buntovnike bio dio njihovog života. U toj školskoj prostoriji gdje je bio i neki magnetofon, a služio je i kao pojačalo sa zvučnikom, počeli su vježbati Pes, Krešo i Korna, uz asistenciju Brane Živkovića danas cijenjenog zagrebačkog glazbenika (svirao u vrhunskoj postavi Time), koji je uz klavir svirao i bubnjeve.
Toj skupini mladih entuzijasta koji su se prvobitno prozvali »Mladi tehničari« zbog škole koju su pohađali, pridružio se, danas nažalost pokojni, Željko Čupić »Ćup« (poslije je bio fotoreporter u Studiju i Areni). U sastav dolazi još jedan vokalni solista Miroslav »Cok« Goreta (danas priznati psihijatar u Vrapču), a pojavljuju se i prvi nastupi izvan škole (za čudo ne u »Varieteu« kao uglavnom svi VIS-ovi) već pravi plaćeni nastup u Karlovcu u »Zorinom domu«. Svake nedjelje popodne, pred prepunom dvoranom nastupa sada već VIS »Mladi« a ime je dala zapravo jedna skladba Cliffa Richarda »The Young Ones«.
 »Mladi« su u toku školskih ljetnih ferija svirali u Zelini, na bazenu. Sviralo se i na Zlatnim stijenama u Puli za vrijeme filmskog festivala, a dečki su prvi put prenoćili u šumici, na klupici. Kad je izvjesni gospodin uspio svojim intrigama iz »Kristala« potjerati klaviristu, tj. mene, Waltera N. Neugebauera, to je za pokojnog Dodu Drezgu bila fantastična vijest. Sjećam se dobro, kad mi je to ispričao u jednom vrlo iskrenom razgovoru samo nekoliko mjeseci prije njegove tragične pogibelji. 
Bio je svršetak rujna, možda već i početak listopada '63. kad su se jedne večeri pred ulaznim vratima našega stana u Ljubljanskoj ulici 21 (danas Ulica Austrije), predvođeni Dodom Drezgom, pojavili gitarista Pes Kovačević i basista Krešimir Radić i ponudili mi suradnju, ali u prvom redu da se krene i u pravi »business«! Sjećam se još nekih detalja iz tog vremena: Dečki su uredno nastupali to vrijeme u plavim kutama, baš su bili »hercig«. Naravno da sam ja odmah »zabranio« te kute i krenuo u osmišljavanje »uniformi«. 
Kako sam ja tada već bio verzirani pregovarač i nagovarač (ako bi me istjerali kroz vrata, ja sam ulazio kroz prozor), a u zaleđu sam imao mog gospodina oca sa svim njegovim poznanstvima, tako sam punom parom krenuo u napad. U to vrijeme upravo se organizirala velika gitarijada u Varieteu. Koncert nekoliko profiliranih VIS-ovaca, znači stepenica više od »Vašeg prvog pljeska«. Ja s »Mladima« nisam nastupao na Pljesku već sam bezobrazno otišao do Vikija Glovackog i dogovorio da »Mladi« budu uz tada profilirane sastave: »Bijele strijele«, »Bezimene«, »Sjene«, Sekstet mladi za mlade, »Atome«. Jasno da sam kao prvo objasnio gospodinu Vikiju da su me »Kristali« jako uvrijedili, pa su tako umjesto njih uletjeli »Mladi« kao nove nade zagrebačkog rock'n'rolla! 
Sjećam se da nas je Viki bombastično najavio i da smo dobro odradili. Publika nas je fino prihvatila, pa smo odmah na temelju naše kvalitete, a naravno i uz moju poslovnost, dobili mjesečni angažman u Varieteu. Pes sa svojom zlatnom Framus gitarom bio je tada faca za ženski rod. Tako je i jedna zgodna crnka bila oduševljena s njim, a ta ista šarmantna cura postala je moja djevojka i poslije moja prva supruga. Kaj je taj Variete sve prouzročio, to samo Bog zna. 
Za taj mjesečni angažman dali smo kod krojača sašiti prekrasne brokatne sakoe i crne hlače, jasno uz klasične bijele košulje sa smoking mašnama i crne lakaste »špičoke«! Odmah smo se i ovjekovječili kod Foto Marijana u Kraševoj ulici (danas Bauerova). To su bili prvi profesionalni koraci VIS-a »Mladi«.
Nedugo zatim snimili smo za Radio Zagreb prve naše instrumentalce: »Zvjezdanu noć« i »Južno od granice«. Potom smo snimili i reproduktivne hitove za radio: »Bongo Blues« i »Mustang«. Ta četiri instrumentalca sastava »Mladi« vrtjeli su se na radiju gotovo svakoga dana. 
 OK., prvi važni koraci su bili poduzeti. Što sad? Moja zamisao je bila »zakopati« nekaj smišljenijega. Budući da sam stanovao na Črnomercu, a Narodno sveučilište bilo mi je pod nosom, predložio sam tamošnjem direktoru kina/sveučilišta da organiziramo koncert za mlađariju tj. omladinu. Malo se nećkao, ali je ipak pristao, kad sam mu rekao da je bolje da se mlađarija skuplja na takvim feštama umjesto po birtijama! Uz nas »Mlade« smo još »ufurali« »Robote« s kojima je tada svirao i stari Fritz Mavrin, a nastupila je i naša gošća mlada pjevačica Vesna Ungar, sestra tada već poznatog Mire Ungara, člana kvarteta 4M.
 Ohrabreni tim uspjehom (a i zarada nije bila za odbaciti) dobili smo »veći apetit«. Pošto su »Bijele strijele« gotovo pred godinu dana sa 4M održali uspješni koncert u Hrvatskom dramskom kazalištu u Frankopanskoj ulici, bio je red da i mi odradimo isto. »Crveni koralji« koji tada sviraju na Ribnjaku, ali često odlaze na koncerte izvan Zagreba, tako nam često odstupaju »čagerske« termine koje mi uredno »odrađujemo« i to s dobrim uspjehom.
 Za Radio Zagreb snimamo kompoziciju »Naftovod«, što je bila jedina kompozicija sa kojom smo se mi »Mladi« pojavili na televiziji i to u popularnoj emisiji Slavica i Mendo Mendović. Sviramo u Ptuju, sve do ljeta 64. i nastupamo s gostima s naše estrade kao što su Toni Kljaković, Betty Jurković, Ana Štefok, Vesna Ungar, pa i s Ivicom Šerfezijem, Ervinom Štelcl i Markom Novoselom. Nastupili smo i u Virovitici, Pesovom rodnom gradu.
 Od zabavnijih nastupa sjećam se suradnje, naše prve sa Zdenkom Kovačićek u Vili Rebar. Na tim za nas ne baš reklamnim nastupima upoznajemo jednog mladog odličnog imitatora Pata Boona, Seada Alajbegovića Alaja poslije direktora Coca-cole.
 S Ivicom Šerfezijem i Vesnom Ungar gostovali smo u Staroj Pazovi: ljudi moji to je bio tek hit! Ja sam bio svjestan da prije ljeta 64. moram »zakopati« još jedan spektakl u Zagrebu. Bio je to zajednički nastup nas i »Bijelih strijela« u kazalištu Komedija i to »Sto minuta u ritmu Beatlesa«! Bomba! Koncert je bio rasprodan u roku odmah, a Zagreb je samo o tom koncertu pričao, danima, tjednima, ili se meni to tako samo činilo tada u mojoj mladoj »entuzijastičkoj« duši?!
Konačno je došlo vrijeme da se krene na more, na ljetnu gažu: Biograd na moru, a sviralo se je u prekrasnoj šumici u marini! Pozornica u obliku školjke, pianino sav raštiman prislonjen uz zid, nekoliko žarulja u boji a la light show. Sviralo se svaki dan osim ponedjeljka. 
To popodne, sjećam se vježbali smo baš neku Beatles simpa stvar, kad uletava jedan gospodin, punašniji, već malo stariji (valjda je imao 33) i obraća nam se na njemačkom jeziku. Brzo shvatili da je on Guido Bauschmann, živi u Berlinu i to Zapadnom (jako velika razlika od komunjarskog Istočnog), da nas on već tjedan dana svaku večer sluša i gleda i da bi mi bez problema mogli svirati u Berlinu. Jasno, te priče sam već i prije čuo, kao ima »žnjoru« za Ameriku, kaj već nismo bili u Australiji, drobljenja koliko voliš. On gosp. Bauschmann i njegova zaista bolja polovica (nekih osam godina mlađa) ostali su još dva tjedna, pa su nas slušali i na koncertu u Zadru, gdje smo sa zadarskim »Koraljima« održali na njihovom košarkaškom igralištu dobar koncert. U tim zadarskim »Koraljima« svirali su Vedran Božić ali kao orguljaš (postoji fotka kao dokaz!), a pjevali su Đani Maršan i Duško Lokin. Zbilja se rado sjećam tog koncerta, bila je ugodna atmosfera, znam da smo se poslije koncerta do u sitne sate družili. 
 Ljeto jenjava, dani postaju kraći i dobro uigrani sastav »Mladi« vraća se u najdraži Zagreb. Sedam dana po povratku s mora negdje oko deset navečer zvoni telefon – halo – a na vezi gosp. Bauschmann iz Berlina. Moram priznati da sam ostao bez teksta, jer smo mi već odavno zaboravili na sve te »tople spike«. Bez puno »cile mile« Bauschmann nudi, da od polovice sljedećeg mjeseca već nastupimo u Star Clubu Berlin, koji nosi još podnaziv Tabu club! Skakao sam po sobi kao da me je osa ubola; naravno da sam odmah sve dečke obavijestio i da smo sljedeći dan imali zbor. 
 Prije samog odlaska su Dodo Drezga i Pero Bilder organizirali (u Hrvatskom glazbenom zavodu!) prvo Mister Universum natjecanje, uz svirku »Mladih«, kao oproštajni tulum pred odlazak u Berlin. Tisak je tu zaista veselu priredbu izgađao drvljem i kamenjem, i koliko nam je bilo poznato, nakon tog spektakla godine 1964. u Glazbenom zavodu je sve teže dobiti dozvolu za priredbe zabavnog karaktera.
 Krenuli smo navečer 14. studenoga 1964. preko Münchena za Zapadni Berlin. Rubac je već iza prvoga studenoga otišao studirati u Njemačku, tako da smo se mi s njim sastali točno 15. studenoga 1964. na moj devetnaesti rođendan u Berlinu. Gosp. Bauschmann nas je sa suprugom dočekao na berlinskom glavnom kolodvoru (Hauptbanhof Zoo) da bi nas odveli do tog poznatog kluba u berlinskom predjelu Schönneberg, Hauptstrasse.
Stanovali smo u stanu iznad, presvukli se i spustili se na vrijeme da bi oduševili Berlin i Berlinčane. Klub je bio dupkom – prazan! Moram priznati da smo si mi naše prvo berlinsku večer drugačije zamislili, pa smo užasno frustrirani otišli na počinak. Klub je kao takav bio na užasno lošem glasu, već mjesecima se pričalo da je vlasnik pred bankrotom, a i bandovi, koji su tu svirali prije nas su bili neka »žlj-liga«. Naravno, sve te detalje smo doznali, nakon što je klub definitivno bankrotirao nakon samo tri tjedna, i mi smo se našli tako reći na cesti već negdje oko 10. prosinca 1964! Jedno nam je bilo jasno kao dan: povratka u Zagreb nema! Da nam se svi zlobnici smiju! Ne, mi ostajemo tu i prihvaćamo borbu.
 Na svu sreću, nekoliko dana prije same katastrofe, naš je manager doveo jednog gospodina da nas čuje, visokog, krupnog s jačim dioptrijama. Taj gospodin se je zvao Nero Brandenburg, bio je poslovođa tri lokala (Dachluke, Swing Point i Jazz Saloon iako se nije svirao jazz), gdje se skupljala mlađarija Berlina. Gospodin Nero Brandenburg (danas jedan od šefova Radio stanice Rias-Berlin) ponudio nam je suradnju uz uvjet da si prvo poslušamo nekoliko bandova po Berlinu i skužimo kak bi to trebalo izgledati. Sad nam ništa više nije bilo jasno. Koga da mi slušamo, mi »Mladi«!. Je li se on sprda s nama ili..!?
Kao prvu »štaciju« poslao nas je u »Liverpool Hoop« klub u blizini strogog centra. Tu večer je svirao band »Edgar & The Brethless«, pjevač i bubnjar bili su Berlinčani, a basista i gitarista Englezi. Mi smo stigli na sam početak svirke, zauzeli poziciju, naručili coca-cole i s velikim očima očekivali nastup banda. Nedugo zatim su »istrčali« dečki, »skužirung« je jedino bio dosta sličan našemu a žurke - svi do jednoga dugih kosa, za nas kaj smo bili uredno podšišani dečki. Klub se naglo napunio a svirka je bila - odlična! Dal da mi ipak krenemo kući! Ne, ne, ne! Ali, sada nam je bilo jasno kaj je to gosp. Brandenburg mislio kad nam je rekao da si moramo poslušati neke bandove.
Naš manager, koji je inače danju zarađivao svoj kruh kao prodavač namještaja, gosp. Bauschmann je shvatio, da će morati razbiti svoju prasicu-kasicu, pa smo to popodne otišli u jedan muzički dućan, tu gdje smo sve te tjedne znali često stajati pred njegovim izlozima i buljiti u sve te silne instrumente. Tu večer nismo stajali pred vratima.... 
Već nakon nepunih mjesec dana zasvirali smo prvi puta kao gosti nekom berlinskom beat-bandu (naziv VIS je bio prošlo svršeno vrijeme), Nero nas je osobno najavio kao »Crveni Beatlesi iz YU«. Poslije smo uvijek tražili da nas najavljuju kao sastav iz Zagreba, a to se vidi i iz članka, koji je izašao u »Berliner Morgenpost« negdje u toku veljače.
Budući da smo već imali složeni kompletni repertoar i nastupali čak dva dana zaredom u najpopularnijem klubu za mlađariju »Kreuzberger Dachluke«, novinar koji nas je prije toga nekoliko puta već čuo u »Swing Pointu« i u »Jazz-Saloonu« napisao je u tom članku: »U Berlinu toj petorici mladića, zrelih za ugovor njihove prve ploče rijetko koja grupa može im uopće konkurirati, tj. ni prismrditi«. Sada je trebalo nešto napraviti i za sam image sastava, pa smo uz obligatorne čizmice do gležnja (zvane Beatles-čizme) i uske crne hlače kupili i crne kratke kapute (bila je zima). Cijeli ožujak smo nastupali, i to pet dana u tjednu u »Clubu 45« Berlin - Neuköln u to vrijeme jako popularno sastajalište berlinske kreme. 
Gosp. Nero Brandenburg nas je ponovno angažirao za sva tri kluba i to za travanj, svibanj i lipanj i to sada kao prave zvijezde, minimum četiri puta na tjedan, a ponekad smo gostovali i po drugim klubovima, nastupali zajedno i s ostalim berlinskim beat-grupama (The Boots, Hound Dogs, The Boons), nastupali smo i nekoliko puta na velikim feštama u »Neue Welt« (poput naše male sportske dvorane s oko 3500 mjesta); nažalost, sačuvali smo samo jedan takav plakat, gdje smo nastupali s jednom od najpopularnijih grupa iz Švedske »The Balubas«, predgrupe su nam bili berlinski odlični sastavi (The Beat Cats, The Snodons i The Rackets), bandovi, koji su nas još do pred pola godine posprdno i podcjenjivački gledali i smatrali nas valjda »izgubljenim slučajem«!
 Taj non-stop koncert održao se 30. svibnja '65. nepunih mjesec dana prije našeg odlaska za Zagreb. Sada nas je nostalgija sve više vukla doma; meni se je trebao uskoro roditi sin, a htjeli smo i doma pokazati »kaj smo tak nekaj malega« naučili!
 (Nastavak u idućem broju)
Walter Neugebauer
</div>
</div>

<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="20">
Ivica Kostelić najbolji slalomaš svijeta:»Vidio sam samo broj jedan!«
U posljednjem slalomu sezone najbolji hrvatski skijaš pobijedio je s vremenom 1:37.92 i time osvojio naslov pobjednika u nadmetanju slalomaša u Svjetskom kupu. S ukupno 611 bodova 22-godišnji Zagrepčanin je na taj način osvojio mali Kristalni globus i tako postao prvi hrvatski skijaš u povijesti koji je pobijedio u nadmetanju slalomaša. Njegov najveći suparnik za naslov najboljeg slalomaša, Amerikanac Bode Miller, bio je osmi nakon prve vožnje. No, iako je odvozio fantastičnu drugu vožnju i preuzeo vodstvo, ovoga puta nije mogao protiv Ivice, zaostavši za njim 23 stotinke. Na postolje je uz njih još stao i Francuz Jean-Pierre Vidal, olimpijski pobjednik u slalomu, koji je za Ivicom zaostao čak sekundu i osam stotinki.
FLACHAU, 9. ožujka
 – Nakon što se ogrnuo hrvatskom zastavom, kleknuo i poljubio snijeg, te otrčao do navijača kojima je u znak zahvale bacio rukavice i startni broj, oduševljeno je došao i do novinara.
– Rekao sam sam sebi gore u kućici: »Aajde sad kad stojiš zadnji, sad se pokaži!« Isto sam si rekao i u Wengenu, prije nego što sam se spustio do pobjede, samo što je sada bilo još gore, jer je, kao prvo, Bode imao sekundu »fore«. Onda sam vidio kako se dolje pale baklje i cijelo to navijačko ludilo i sve oči uprte u mene, a ja zadnji na startu. I rekao sam si: »Ako sad pobijediš, onda si među najvećima, jer najveći uvijek pobijede onda kada treba i u najtežim okolnostima«. Napravio sam nekoliko pogrešaka, jedna me skoro izbacila, ali u glavi mi je samo bilo to da se poslije pogreške ne zaustavljam, nego da idem dalje i to mi je uspjelo, proživljavao je Ivica opet odlučujuće trenutke.
 • Odluka je, kad se sad sve zbroji, pala u prvoj vožnji u kojoj ste stekli nedostižnu prednost.
– S prvim »laufom« sam posebno zadovoljan zato jer mi je sigurno bio jedan od najboljih u ovoj sezoni - riskirao sam, a nisam napravio niti jednu pogrešku.
 • Je li vas iznenadio Millerov odgovor u drugoj vožnji?
– Ne. Znao sam da on mora ići punom snagom jer je vidio da je u prvoj vožnji nešto zeznuo. Čekao sam Millera da ga pogledam kak' će voziti i koje će vrijeme postaviti. Ja sigurno ne bih toliko riskirao da je Miller slabije vozio. No, on je odvozio sjajno i vrhunac je bio kao u filmovima Jamesa Bonda.
 • Što vam je prvo prošlo kroz glavu kada ste prošli ciljem?
– Samo sam vidio broj jedan!
 • Svi smo dobro vidjeli što piše sprijeda na vašoj majici koju ste nosili ispod kombinezona, »Ja nisam genije«. Ali nismo dobro vidjeli što piše straga.
– Very good. Nek' momci znadu s kim će posla da imadu.
 • Nakon 1997. prvi puta ste kraj sezone dočekali na skijama.
– Da, imao sam pet godina operacija. Uoči ove sezone tata je rekao da će biti uspješna za nas ako je dočekam na nogama. A ja sam s brojem 64 kojeg su mi dali na početku sezone, na kraju osvojio Globus.
 • Atmosfera je bila sjajna. Zamišljate li da se sve to jednoga dana ponovi na Sljemenu?
– Ja mislim da bi došao cijeli Zagreb na Sljeme i svi bi ovi zapadnjaci ostali zaprepašteni.
Bode Miller, veliki gubitnik ove subote, dostojanstveno je stajao iza Ivice u boksu za natjecatelje. Odmah je pristao na slikanje sa svojim velikim suparnikom. Obojica su se zagrlili i još jednom si međusobno čestitali. A onda je Bode rekao:
– Iduće godine bit će revanš. Čestitam Ivici, on je sjajan dečko i na stazi i izvan nje, izvanredan je skijaš, s briljantnom tehnikom. Drago mi je za njega, jer je stigao iz pozadine kao i ja. Cijelu sezonu smo se međusobno natjecali i poticali, gurali naprijed i jedan uz drugoga napredovali.
Romana Eibl
</div>
<div type="article" n="21">
U nedjelju najuzbudljiviji dan hrvatskog hokeja 
Medveščak i Zagreb će u posljednjih 60 minuta prvenstva odlučiti o prvaku Hrvatske. Dok se Medveščak nakon loše sezone u Interligi pokušava iskupiti šestim uzastopnim naslovom, »zagrebaše« vesele povratak Marija Kocijančića i navijači, koji su ih do sada veoma zdušno bodrili
ZAGREB, 9. veljače
 – U nedjelju u 16.30 sati u Ledenoj dvorani Domu sportova započet će posljednji ogled finala prvenstva Hrvatske u hokeju na ledu, sraz velikih rivala Zagreba i Medveščaka, nakon kojega ćemo konačno doznati prvaka države za sezonu 2001/02.
Obje su momčadi do sada u finalnoj seriji upisale po dvije pobjede, te se doista teško prisjetiti kada je posljednji put prvenstvo bilo do posljednjeg trenutka toliko neizvjesno, odnosno, kada je finalna serija bila dramatičnija.
»Medvjedi« se, naime, nakon neuspješne sezone u Interligi, pokušavaju iskupiti osvajanjem šestog uzastopnog naslova prvaka države, no, čini se, ovoga puta imaju vrlo tešku zadaću jer se Zagreb pokazao kao sasvim ravnopravan suparnik, protivnik gladan trofeja nakon stanke od punih šest godina.
Dapače, Zagreb se već dva puta u finalnoj seriji »vraćao u život«, čime je dokazao kako momčad odiše odlučnošću i silnom vjerom u uspjeh, što ranijih godina nije bio slučaj. Baš naprotiv, Zagreb prošlih sezona kao da je patio od »kompleksa Medveščak«, te je redovito popuštao pod pritiskom u izlučnim ogledima.
No, potvrda da se odnos snaga promijenio, te da je Zagreb prerastao u ozbiljnog konkurenta za naslov, bila je već druga utakmica finala u kojoj su »zagrebaši«, nakon teškog poraza u prvom susretu 4-9, uvjerljivo nadvisili »medvjede«sa 5-1. Štoviše, nakon novog poraza u trećem ogledu 5-8, kada su gotovo svi povjerovali da je prvak odlučen, Zagreb je ponovno smogao snage uzvratiti, te je u četvrtom susretu nakon izvođenja kaznenih udaraca izborio petu utakmicu.
Ipak, napomenimo, da su tradicija i statistika i ovoga puta na strani Medveščaka, pa čak što se i samog mjesta održavanja posljednje utakmice tiče. Naime. Zagreb je samo jednom ove sezone svladao Medveščak u Domu sportova, i to u vrlo čudnoj prvenstvenoj utakmici u kojoj je Zagreb nakon loše predstave i deficita 1-4 uspio preokrenuti rezultat. U svakom slučaju, »zagrebaši« se imaju čemu radovati uoči susreta, jer se u momčad vraća Mario Kocijančić, branič kojem je u drugoj utakmici razbijena arkada, a zasigurno će moći računati i na vrlo bučnu podršku s tribina. Naime, iako je zapravo Medveščak naujspješniji hrvatski hokejaški klub posljednjih godina, navijači su se uglavnom opredijelili za Zagreb, te su ga na svakoj dosadašnjoj utakmici zdušno bodrili.
Nedjeljni ogled zasigurno će biti najzanimljivija hokejaška predstava u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina, sjajan poziv štovateljima hokeja da nikako ne propuste 60 minuta grčevite borbe u kojoj će nedvojbeno svaki pojedinac dati sve od sebe ne bi li svoju momčad učinio ponosnim osvajačem nacionalnog prvenstva.
Goran Kosijer
</div>
<div type="article" n="22">
U »ratu« do zadnjeg daha pobjednik je Ivica Kostelić
U prvoj je vožnji Ivica praktički »nokautirao« Millera, koji je eksplodirao na slalomskim stazama ove sezone demonstrirajući bravurozan i agresivan stil. Ali, u prvoj rundi posljednjeg obračuna Ivica je bio bravurozniji i za cijelu sekundu i 35 stotinki brži od svog velikog suparnika. U drugoj je vožnji, međutim, uslijedio zaprepašćujući Millerov odgovor, vrijeme se zaustavilo na brojkama koje nitko nije uspio dosegnuti, ali je jedinoIvica uspio odoljeti Millerovom napadu, jer je uspio sačuvati dio velikog kapitala sagrađenog u savršenoj prvoj vožnji. Bode Miller ostao je tako stubu niže od hrvatskog skijaša za 23 stotinke sekunde. Premda su austrijski organizatori ponovno »zaboravili« na jarbol izvjesiti hrvatsku zastavu, oko četiri tisuće razdraganih hrvatskih navijača su stazu u Flachauu uspjeli obojiti u boje naše trobojnice 
FLACHAU (Od posebne izvjestiteljice Vjesnika), 9. ožujka
 – Do posljednje utrke, do posljednje vožnje, do posljednjih vrata, do zadnjeg daha... Kakav dramatičan dvoboj dvojice tragičara olimpijskog slaloma! Ivica Kostelić pobijedio je u velikom slalomskom ratu Amerikanca Bode Millera, jedinog suparnika koji nije otpao iz borbe za prijestolje do zadnje utrke sezone. I to kako!
U prvoj je vožnji Ivica praktički »nokautirao« Millera, koji je eksplodirao na slalomskim stazama ove sezone demonstrirajući bravurozan i agresivan stil. Ali, u prvoj rundi posljednjeg obračuna Ivica je bio bravurozniji i za cijelu sekundu i 35 stotinki brži od svog velikog suparnika. U drugoj je vožnji, međutim, uslijedio zaprepašćujući Millerov odgovor, vrijeme se zaustavilo na brojkama koje nitko nije uspio dosegnuti, ali je jedini Ivica uspio odoljeti Millerovom napadu, jer je uspio sačuvati dio velikog kapitala sagrađenog u savršenoj prvoj vožnji. Bode Miller ostao je stepenicu niže od hrvatskog skijaša za 23 stotinke sekunde.
Pred četiri tisuće hrvatskih navijača, koji se u tolikom broju još nikada nisu okupili ni oko jednog skijališta u svijetu, čak ni na mnogo bližem Pohorju, 22-godišnji Ivica vrlo je emotivno slavio veliku i čistu pobjedu, u velikom i čistom sportskom dvoboju. Za razliku od sestre Janice koja je čak i svoje zlatne olimpijske medalje prihvaćala ne osobito uzbuđena, svaki je mišić na Ivičinu licu i svaki pokret njegova tijela dočaravali su erupciju emocija koja je ključala u njemu. Široko uzdignutih ruku u kristalno osunčanoj dolini, najprije je zaronio glavu među ruke, kao da pokušava obuzdati sam sebe da se ne raspadne od sreće. Potom je uzeo hrvatsku zastavu i ogrnuo se pobjednički njome. Neka svi vide tko je i odakle dolazi!
Bio je to odgovor ignorantima iz organizacijskog odbora završnice Svjetskoga kupa koji ni u subotu u Flachauu u ciljnoj ravnini nisu na jarbol izvjesili hrvatsku zastavu. Bile su tu zastave svih sudionika završnih natjecanja, Austrije, Švicarske, Njemačke, Norveške, Švedske, Finske, Slovenije, Francuske, Italije i SAD. Ne i Hrvatske.
– Danas smo mi opet pobijedili ovdje, a nema hrvatske zastave, što je velika sramota ne samo za organizatore nego i za Austriju, bile su gotovo prve riječi kojima se Ivica obratio hrvatskim izvjestiteljima.
No, da Flachauu cijeli u nedjelju bude u znaku hrvatske trobojnice i crveno-bijelih hrvatskih simbola, pobrinuo se Ivica sam svojim nastupima tijekom sezone kojima je na uzbudljivu završnicu privukao četiri tisuće Hrvata ne samo iz domovine, nego iz Njemačke, Austrije i Italije. Oni su nekoliko stotina hrvatskih zastava razvukli gotovo cijelom dužinom staze. Ujedinjeni BBB i Torcida bez i jednog su incidenta, zagrljeni i raspjevani, navijali za Ivicu! Udruženi pod transparentima: »Svi smo mi Ivica«, »Iako nimamo sniga, Split se na noge diga«, »Ivek odi na gemišt, Bode ti nemre ništ«, od ranih su jutarnjih sati uz stazu čekali trenutak Ivičinog trijumfa.
Kakva je čudesna, sezona kao iz bajke, iza skijaške dinastije Kostelić! Ivica je otvorio sezonu senzacionalnim nastupom u Aspenu, gdje je sa startnim brojem 64. stigao do prve pobjede u karijeri! To u skijanju dosad nije uspjelo nikome! Janica je na vrhuncu sezone osvojila tri zlatne i jednu srebrnu olimpijsku medalju, što još nikada nikome u svijetu skijanje nije uspjelo! I na kraju, Ivica je zatvorio natjecanje u Svjetskom kupu kao slalomski kralj, a otvorio ga je kao čovjek kojemu je u prvom slalomu sezone uručen broj 64. Iako nismo imali vremena provjeravati statistiku, čini se da ni to dosad nikome nije uspjelo!
Ne samo da je dočekao prvi puta nakon 1997. kraj jedne sezone zdrav i na nogama, nego i na najvišem postolju!
»A sada veliki dvoboj, Ivica Kostelić protiv Bodea Millera!«, gromko je najavio službeni spiker, na što se staza gotovo protresla od uzvika i truba četiri tisuće hrvatskih navijača. Od ranog su se jutra Hrvati pristigli iz svih krajeva Hrvatske, ali i iz Austrije, Italije i Njemačke, razmještali uzduž staze, razvijajući hrvatske trobojnice, Ivičine i Janičine slike i transparente. Hrvati su »okupirali« i gotovo polovicu tribine za vrlo važne osobe (VIP) u podnožju staze, neposredno iza cilja. Tamo su se smjestili sponzori i poduzetnici, uglavnom oni nešto bolje stojeći Hrvati, koji posebnim mjestom i na sportskom borilištu ističu svoj društveni status, no jednako su strastveno navijali za Ivicu.
Točno u 9 sati iz startne je kućice provirio Bode Miller. Pred njim se prostirala osunčana staza na kojoj ga je očekivalo 59 vrata do cilja.
Teško je bilo procijeniti vozi li Bode Miller dovoljno brzo, činjenica je da nije bio agresivan kako zna biti, pa ipak negdje na polovici staze ima je dosta problema da se održi u »sedlu«. Prošavši ciljem, na semaforu je zasvijetlilo 50 sekundi i 71 stotinka. Na stazi se potom pojavio Kjetil-Andre Aamodt, dvostruki olimpijski pobjednik iz Salt Lake Cityja, kojemu slalom ipak nije specijalnost, pa njegov zaostatak u cilju za Millerom od 16 stotinki sekunde još uvijek nije mogao odrediti kako je zapravo vozio Miller. Otkrio nam je to olimpijski pobjednik u slalomu, Francuz Jean-Pierre Vidal, koji je stazu prošao brže od 24-godišnjeg američkog skijaša za 39 stotinku. I Slovenac Mitja Kunc, koji je nastupio unatoč tragičnom slučaju u obitelji prije nekoliko dana (ubio mu se otac), ostavio je u cilju iza sebe Millera.
Prije Ivice još je samo na startu bio Austrijanac Rainer Schönfelder. No, brončanog iz olimpijskog superveleslaloma slomila je slalomska staza u Flachauu, koju je postavio njemački trener, te je nakon mjerenja prolaznog vremena pao. Bode Miller, istisnut već na treću poziciju, iz koridora za skijaše, neposredno uz cilj, nervozno je, bez riječi, pogledavao čas prema startu, čas prema velikom ekranu.
Prolom navijačkih grla najavio je Ivicu Kostelića. »Uvijek je bolje imati startni broj jedan ili dva, nego šest«, govorio je noć uoči dana velike odluke Ivičin otac i trener Ante Kostelić.
Ivica je krenuo napadački, ali tako elegantno i precizno da je svom skijanju oduzimao dojam brzine, odavao je dojam kao da lebdi. Kada je na prolaznom vremenu izbačeno da ima najbolji prolaz, čak 61 stotinku sekunde bolji od dotadašnjeg najboljeg prolaza Mitje Kunca, navijači uz stazu su eksplodirali. Ivica je brzo i ritmično i nepogrešivo prolazio vrata, jedna za drugim, izgledalo je kao da cijelu stazu »guta« u jednome dahu. Semafor se zaustavio na 49 sekundi i 36 stotinki, velikih sekundu i 35 stotinki prednosti ispred jedinog suparnika za slalomsku krunu.
Odlučnim stiskanjem šake Ivica je sam sebi odao priznanje za strašan posao koji je upravo napravio. Ubio je u pojam Millera, koji se ubrzo povukao iz ciljne arene, dok je naš skijaš, još uvijek usredotočen na stazu koju je netom prošao, nakon kratkog pozdrava navijačima, dugo šutio, posvećen sam sebi. Miller je sad već bio četvrti. Do kraja prve vožnje još su od njega brži bili Austrijanci Albrecht i Raich, Francuz Amiez i Slovenac Košir. Ivica je za sve ostao nedostižan.
Rezultati prve vožnje: 1. Kostelić 49.36, 2. Albrecht (Aut) + 0.52, 3. Amiez (Fra) + 0.95, 4. Vidal (Fra) + 0.96, 5. Košir (Slo) + 1.28, 6. Raich (Aut) + 1.29, 6. Kunc (Slo) + 1.29, 8. Miller (SAD) + 1.35, 9. Bourgeat (Fra) + 1.45. 10. Larsson (Šve) + 1.51, 10. Aamodt (Nor) +1.51...
Ivica je vrijeme između dvije vožnje proveo u svojoj hotelskoj sobi, obzirom da je boravio u hotelu smještenom tik do staze. 
Izravno iz sobe, žičarom se uputio na stazu, potom na njezin ogled. Onda je počelo veliko odbrojavanje. Svi su s nestrpljenjem čekali da se na startu pojavi Bode Miller, čovjek s osmim vremenom iz prve vožnje. Jurnuo je niz stazu upravo onako kako smo ga navikli gledati kad je svjestan da mora napadati, bio je silno agresivan, slino precizan i silno brz. Kada se vidjelo da je ostvario čak 1.85 sekundi bolje vrijeme od tada vodećeg Larssona, mnoge je hrvatske navijače zazeblo oko srca. Svi su se pitali kako će na Millerovu vožnju odgovoriti Ivica. Redali su se poslije Millera Kunc, Raich, Košir, Vidal, Amiez, Albrecht, svi su bili »miljama« udaljeni od Millerove vremena u drugoj vožnji. Najbolji Vidal u drugom je »laufu« bio sporiji od Amerikanca 85 stotinku sekunde.
U startnoj je kućici ostao još samo Ivica. Sve je bilo savršeno jasno. Treba biti najmanje drugi da osvoji slalomsku krunu. Kako će podnijeti pritisak sjajne Millerove vožnje? Kako će odgovoriti u najvažnijem trenutku svoje sportske karijere?
Da su ponekad sekunde cijela vječnost, osvjedočili smo se gledajući Ivicu kako borbeno napada vrata u utrci, činilo se, bez kraja. U jednoj je trenutku čak malo izgubio ritam, što je popraćeno kolektivnim uzdahom, no uspio je ostati u liniji, i iako je od prolaza do prolaza i tijekom cijele staze neprestano topio svoju prednost pred Millerom, uspio je slavodobitno projuriti ciljem.
Rezultati druge vožnje: 1. Miller 47.44, 2. Kostelić + 1.12, 3. Vidal + 1.24, 4. Amiez + 1.34, 5. Raich +1.36...
Romana Eibl
</div>
<div type="article" n="23">
Nova sezona apsurda?
Ako je Realovim navijačima ikada bilo važno da njihov klub osvoji koji trofej, onda je to sada, onda je to u sezoni u kojoj se zaokružuje cijelo – stoljeće! I kada bi doista Realovi nogometaši sezonu dočekali bez opipljivoga uspjeha, temperamentni navijači bi to nedvojbeno doživjeli kao njihov – veliki grijeh... 
Slavlje bez šampanjca i torte, slavlje s kiselim smiješkom... Hoćemo li na kraju doista na ovakav način morati okarakterizirati aktualnu sezonu madridskoga Reala, i to sezonu u kojoj »kraljevski klub« slavi svoju stotu obljetnicu? Stoti rođendan, a bez trofeja!? Ovakav bi rasplet sasvim sigurno rastužio sve navijače, sve one koji su na bilo koji način vezani uz ovaj klub. Pa, ako je ikada bilo važno osvojiti koji trofej, onda je to sada, onda je to u sezoni u kojoj se zaokružuje cijelo – stoljeće! I kada bi doista Realovi nogometaši sezonu dočekali bez opipljivoga uspjeha, temperamentni navijači bi to nedvojbeno doživjeli kao - veliki grijeh... Pogotovo uz ovako sjajnu momčad, kakva trenutačno gazi travnjakom drevnoga stadiona Santiago Bernabeu.
Prva prilika za trofej već je odlepršala. Deportivo iz La Coruńe je, naime, u srijedu, 6. ožujka, usred Madrida pobijedio Real 2-1 i tako osvojio nacionalni kup, poznatiji kao Kup Kralja. Realovi navijači su već pripremili scenarij velikoga slavlja, no nisu ga dočekali. Deportivo im je posve pokvario »štimung«. Utakmica je, naime, odigrana točno na Realov 100. rođendan. Klub je utemeljen 6. ožujka 1902. godine. A kada je Kup Kralja »utekao« baš na taj datum, na samu obljetnicu, kod navijača se i pojavila bojazan o kakvoj »zloj karmi«, koja će baš ove sezone njihovu momčad ostaviti bez trofeja.
 Doduše, takva pesimistična razmišljanja madridskih navijača ipak su preuranjena, neovisno o tome što je jedna prilika već propala. Real je i dalje sasvim legitiman kandidat za osvajanje naslova španjolskog prvaka, iako se, međutim, čini kako je pred ovim klubom, zapravo, nova sezona – apsurda.
 U Madridu se, naime, ponavlja priča od prije četiri godine, kada je »kraljevski klub« znatno uvjerljivije nastupe pružao na europskoj sceni, negoli u domaćim natjecanjima. Pa, tadašnji trener Jupp Heynckes je na Santiago Bernabeu doveo naslov europskoga prvaka nakon pune 32 godine i odmah potom – dobio otkaz!
 Real je jedina momčad koja je zasad osigurala nastup u četvrtfinalu Lige prvaka. U četiri nastupa C skupine upisali su sve pobjede i sada praktički mirno čekaju razvoj događaja. Štoviše, s ovakvom momčadi doista figurira kao kandidat broj jedan za naslov europskoga prvaka. Ali, zašto onda, k vragu, nije tako uvjerljiv na domaćoj sceni!?
 Doista zvuči pomalo apsurdno, ali Real je posve nepredvidljiv klub i uz njegovu je povijest vezano mnogo apsurda, velikih preokreta i iznenađenja, bilo ugodnih ili onih drugih... Real je, tako, u finalnoj utakmici Kupa prvaka znao postići čak sedam (!) pogodaka i to »razdijeliti« na samo dva strijelca. Iako je neosporno svjetski nogometni gigant, zalazio je u teška dugogodišnja razdoblja, pa je primjerice imao čak 21 godinu stanke između dva naslova španjolskog prvaka. S druge strane, njegov rekord od pet uzastopnih europskih naslova prvaka još nitko nije srušio, a ovaj je klub, eto, nanizao i čak 32 godine bez naslova europskoga prvaka. Nisu ga dohvatili ni slavni Paul Breitner, Günther Netzer, Uli Stielike i Carlos Santillana u 70-ima, ni Jose Camacho, Ricardo Gallego, Martin Vazquez, Jorge Valdano, Hugo Sanchez, Rafael Gordillo, Bernd Schuster, Emilio Butragueńo u 80-ima, a ni Gheorghe Hagi, Ivan Zamorano, Fernando Redondo i Michael Laudrup u 90-ima...
Realovi europski uspjesi vezani su, eto, za sredinu i sam kraj prošloga stoljeća. Post od 32 godine bez naslova europskoga prvaka prekinuo je 1998. pobjedom protiv Juventusa u finalu u kojem su Talijani figurirali kao apsolutni favoriti. No, jedan pogodak Predraga Mijatovića bio je sasvim dovoljan za konačno Realovo slavlje. Apsurd je što je upravo te sezone, koja je po krajnjem rezultatu zapravo najslavnija u prethodna tri i više desetljeća, Real posve »trokirao« na domaćoj sceni. Ispao je već u osmini finala domaćeg Kupa, u prvenstvu je zauzeo četvrto mjesto s »neoprostivih« 11 bodova manje od prvaka Barcelone. I to je, naravno, razlog zašto je Heynckes dobio otkaz.
 Na klupi su potom vrlo kratko sjedili Guus Hiddink, pa John Toshack, da bi krajem 1999. došao Vicente del Bosque, autor novoga Realovog pothvata. Pod njegovim vodstvom »kraljevski klub« je ponovno osvojio Europu, pobijedivši u finalnom dvoboju Valenciju.
 Sve u svemu, 100. rođendan svakako je prilika i za kratku retrospektivu povijesti ovoga kluba. Utemeljen je, dakle, 1902. godine kao Madrid FC. Uostalom, Realovi navijači i danas uglavnom skandiraju »Madrid, Madrid!«. Primjerice, kraljevske klubove iz Zaragoze, Valladolida ili Ovieda malo tko naziva njihovim punim imenom Real, već jednostavno – Zaragoza, Valladolid, Oviedo... Španjolci na identičan način doživljavaju i onaj madridski Real, kojega uglavnom nazivaju samo – Madrid.
 Kraljevski prefiks, a samim time i naziv Real, klub je dobio 1920. godine, a nadjenuo mu ga je kralj Alfonso XIII. U to su vrijeme igračke zvijezde bile - Santiago i Marcelo Bernabeu. Devet godine kasnije klub je postao profesionalni, a iste godine formirano je i španjolsko prvenstvo.
 Upravo je u to vrijeme u klub »sletjela« i prva velika zvijezda. Iz Espanyola je, naime, pristigao vratar Ricardo Zamora, kojega je zapravo dovukao Santiago Bernabeu, tadašnji čelni čovjek kluba, po kojemu ujedno i najveći madridski stadion nosi ime. Tadašnji naziv Realova stadiona bio je Chamartin, a u vrijeme španjolskoga građanskog rata, kada je i bombardiran Madrid, teško je oštećen i sam stadion. Vodeću ulogu u izgradnji novoga objekta imao je upravo Bernabeu, kojemu je u to vrijeme potporu davao i diktator Francisco Franco.
Ipak, ključna godina u Realovoj povijesti svakako je 1953. Tada je, naime, iz kolumbijskog Millonariosa iz Bogote došao – Alfredo di Stefano. Oni stariji ljubitelji nogometa uglavnom se slažu u ocjeni da je slavni Argentinac jedan od najboljih nogometaša u povijesti ove igre. Primjerice, u izboru čitatelja uglednog mjesečnika »World Soccera«, Di Stefano je zauzeo šesto mjesto na ljestvici najboljih nogometaša u povijesti.
 I prije dolaska u Real bio je slavan, igrao je za argentinski River Plate, a potom za Millonarios. Čak je i Barcelona tada ozbiljno »zagrizla« na ovoga igrača i, štoviše, već je sve dogovorila s River Plateom, koji je imao prava na Di Stefana. No Real je, pak, postigao sporazum s Millonariosom, a Španjolski savez je potom donio jedno – idiotsko rješenje! 
U Savezu su, naime, odlučili da oba kluba imaju pravo na Di Stefana, pa je on tako jednu sezonu trebao igrati za Real, a jednu za Barcelonu. I tako naizmjenično... »Barça« je na kraju odustala od takve farse, a Real u potpunosti prigrabio Argentinca. Di Stefano je u dresu Reala debitirao upravo na utakmici protiv Barcelone i odmah joj postigao četiri gola!
 Tada su osvojili prvi naslov prvaka nakon pune 21 godine, no to je ujedno bio i početak velike Realove europske vladavine. Osvojili su prvi naslov europskoga prvaka, 1955. godine, a Di Stefanovi glavni asistenti na terenu bili su Francisco Gento i Urugvajac Hector Rial.
Puskas 4, Di Stefano 3 gola u finalu KEP-a!
 Tri godine kasnije pridružio im se slavni Mađar Ferenc Puskas. U veličanstvenom finalu Kupa europskih prvaka u Glasgowu 1960. godine Real je pobijedio Eintracht iz Frankfurta čak sa 7-3. Četiri pogotka postigao je Puskas, tri Di Stefano...
 Posljednji naslov europskog prvaka prije 32-godišnjeg posta dohvatila je generacija koju su predvodili Amancio, Pirri i Gento. 
 Di Stefano se početkom 80-ih godina vratio u Real, ali kao trener. I za to je razdoblje vezan novi apsurd – u svih pet natjecanja u sezoni 1982-83. momčad je zauzela drugo mjesto! Naslov španjolskog prvaka izgubili su u posljednjem kolu, Kup su prokockali u posljednjoj minuti, tijesno su izgubili i u finalu Liga kupa, da bi u španjolskom Superkupu i finalu europskog Kupa pobjednika kupova bili poraženi u - produžecima.
Sredinom 80-ih godina pojavio se mladi val predvođen Butragueńom, Sanchisom i Michelom. Prvi veći uspjeh ove generacije je osvajanje Kupa Uefe 1985. glodine. U finalu su pobijedili mađarski Videoton. Real je, zanimljivo, te sezone u drugome kolu igrao protiv Rijeke i – jedva prošao. Nakon 3-1 pobjede Rijeke u prvoj utakmici, Real je u uzvratu u Madridu slavio sa 3-0 i prošao dalje. Na toj su utakmici, naime, isključena čak trojica igrača Rijeke!
 Početkom 90-ih klub je mnogo očekivao od Roberta Prosinečkog, no serija ozljeda nije mu dozvolila da dođe do punoga izražaja, Hugo Sanchez je k tome slomio nogu, a »pojačanja« Gheorghe Hagi i Predrag Spasić nisu ispunili očekivanja. Na sve su se to nadovezala i dva uzastopno izgubljena naslova prvaka, i to u posljednjem kolu. A oba puta je u tom, posljednjem kolu suparnik bio isti. Tenerife!
 Povratak Reala na stare staze slave počeo je zapravo smjenom na mjestu predsjednika. Bolesnog Ramona Mendozu je početkom 1996. zamijenio Lorenzo Sanz. Iz Milana je doveo trenera Fabia Capella, iz Intera Roberta Carlosa, iz Valencije Predraga Mijatovića, a iz Seville – Davora Šukera, koji je već u svojoj premijernoj sezoni u Realu bio prvi klupski strijelac s 24 postignuta pogotka. Hrvatsku koloniju u Realu nešto kasnije je pojačao i Robert Jarni...
 Današnji Real, predvođen Zidaneom, Figom, Raulom, Robertom Carlosom, Hierrom... doista na papiru djeluje zastrašujuće, a pravu vrijednost zasad potvrđuje i u Ligi prvaka. Može li ipak svoju stotu obljetnicu »kraljevski klub« obilježiti barem jednim trofejem? »Barem« onim europskim...
Miroslav Tomašević
</div>
<div type="article" n="24">
Varteks plaća račune 
»U suvremenom nogometu, uvjeravam vas, ne postoji ništa učinkovitije od fanatične borbenosti i jedinstva u igri,, na tome temeljim svoj optimizam«, veli trener Osijeka, Ćiro Blažević 
OSIJEK, 9. ožujka
 – Na startu druge polusezone, nogometaši Osijeka doživjeli su tri uzastopna poraza (Pomorac 0-1, Zagreb 1-6, Dinamo 1-2) i spustili se na tabalici državnog prvenstva na alarmantno, 14. mjesto! To su činjenice od kojih se ne može pobjeći, pa se Miroslav Blažević, kako on to voli reći »u jeseni života«, našao suočen s možda dosad najneugodnijim ispitom u trenerskoj karijeri.
Sudeći prema mladalačkom zanosu, koji Ćiro zorno prikazuje brojnim kibicima na redovnim treninzima u Gradskom vrtu, iskusni strateg ni ne pomišlja na neuspjeh. Štoviše, i dalje, na svakom koraku, širi dobro poznati, reklo bi se zarazni optimizam:
– Obećavam da ćemo svi zajedno učiniti sve, kako bismo Osijek vratili na pozicije koje mu, sukladno bogatoj tradiciji, apsolutno pripada. Nadam se i da će naši rezultati privući mnogo navijača na utakmice, a s ovog mjesta sve ih pozivam na bezuvjetno jedinstvo što će nam olakšati ispunjenje plana, izjavio je Blažević kao posljednji govornik na sjednici Skupštine NK Osijek.
Usmjerili smo tijek razgovora prema narednoj prepreci, nedjeljnom susretu s Varteksom. Ćiro je u prvi plan »gurnuo« oprez: 
– Nema ništa teže od imperativa pobjede, kazat će Ćiro. Zato ćemo i mi u nedjelju morati voditi računa o mnogo čimbenika, morat ćemo zaigrati nadasve oprezno i spriječiti bilo kakve neugodnosti. Varaždinci, naime, imaju jednu od najboljih momčadi u Hrvatskoj i neće nam biti lako postići toliko željeni pun pogodak. Ipak, mladići koje odnedavno vodim, pokazali su već u Maksimiru prije nekoliko dana, da imaju karakter na čemu temeljim i svoj optimizam.
• Hoće li to biti i dovoljno za pobjedu? 
– U suvremenom nogometu, uvjeravam vas, ne postoji ništa učinkovitije od fanatične borbenosti i jedinstva u igri. Takvim pristupom utakmici, može se mnogo toga kompenzirati, ponekad čak i manjak kvalitete.
• Zbog famozne suspenzije, morat ćete sjediti na tribinama, a ne na klupi? 
– Držim da to neće biti neki značajniji hendikep. Uspostavio sam takav odnos s igračima, da će im baš moje bezobzirno i bezrazložno udaljavanje s klupe biti dodatni motiv da svaki iscijedi iz sebe i posljednji atom snage! 
• Zbog tri žuta kartona, ne možete računati na kapetana Damira Vuicu, pa su promjene u sastavu neminovne?
– Dopustite da zadržim pravo određivanja sastava u subotu nakon poslijepodnevnog treninga. Ipak sam ja prekratko vrijeme u Osijeku da bih već imao pravi usid u vrijednost i mogućnosti svakog pojedinca.
Sudeći prema sastavima momčadi na treningu u petak, za Osijek će protiv Varteksa, u nedjelju u 17 sati (HTV 3) nastupiti: Galinović, Radics, Božinovski, Neretljak, Grnja, Brkić, Balatinac, Pavličić, Beširević, Mitu i Alajbeg (Vuković).(D. K.)
</div>
<div type="article" n="25">
Sonji Nef pobjeda i mali Globus, Janica osma
ZAGREB/FLACHAU, 9. ožujka
 – Pobjedom u posljednjem veleslalomu sezone Švicarka Sonja Nef je potvrdila da je najbolja veleslalomašica svijeta drugu godinu zaredom, iako joj je na Zimskim olimpijskim igrama zlatnu medalju uzela Janica Kostelić. Za pobjedu Švicarki je bilo potrebno 2:42.96, druga je bila Šveđanka Anna Ottosson (sa 84 stotinke zaostatka), a treća je bila Finkinja Tanja Poutiainen, 89 stotinki sporija od Nef. Švicarki je ovo treća ovosezonska pobjeda u veleslalomu, a jednom je bila druga i dvaput treća.
Naša skijašica je, pak, u toj utrci bila osma, s vremenom 2:45.51. To je izniman uspjeh, jer je Janica startala s brojem 30 i nakon prve vožnje skočila je na osmo mjesto. Janica je drugu vožnju odvozila još i bolje, no zaostatak iz prve vožnje je bio prevelik (dvije sekunde i dvije stotinke), a da bi Janica mogla napraviti nešto više. Ali naša je trostruka olimpijska pobjednica osvojila nova 32 boda i prošla je granicu od 400 bodova u ukupnom redoslijedu, što joj je bio cilj kako bi sljedeće sezone imala bolje startne brojeve.
Sonja Nef je ovom pobjedom potvrdila i pobjedu u redoslijedu veleslalomašica. Nef je završila ovu sezonu u veleslalomu sa 574 boda, dok druga u natjecanju veleslalomašica, Michaela Dorfmeister (koja je utrku završila na šestom mjestu) ima 494 boda.
– Nadala sam se da mogu pobijediti. Bila sam jako nervozna, jer sam jako, jako željela naslov. Fantastičan je osjećaj osvojiti ovaj trofej drugu godinu zaredom. Na ZOI nisam pokazala ono što mogu, rekla je 29-godišnja Švicarka.
Naša Janica je u veleslalomu startala na račun olimpijske pobjede u veleslalomu, jer u završnici natjecanja nastupa 25 najboljih, a Janica je 30. veleslalomašica Svjetskog kupa. I dobro je iskoristila svoju priliku, iako je vozila s bandažiranom desnom rukom, nakon pada u superveleslalomu u četvrtak. Subotnji Janičin nastup pred nekoliko tisuća hrvatskih navijača koji su došli bodriti nju i brata Ivicu ohrabrujuć je uoči nedjeljnog slaloma. Prva vožnja slaloma počinje u 9 sati, a druga je predviđena u 11.30. Janica je pokalaza da je još uvijek na krilima olimpijskih pobjeda, a slalom je ipak njezina disciplina. Iako ne može računati na obranu lanjskog naslova najbolje slalomašice svijeta, nije isključeno da se Janica od ove sezone oprosti još jednim pobjedničkim postoljem. (I. M.)
</div>
<div type="article" n="26">
Nastavljena žetva bodova 
Pogocima Zahore i Mikića Dinamo iznova osvojio tri boda... 
ČAKOVEC, 9. ožujka
 – Nakon šibenske »packe« i iznimno slabe igre na gostujućoj premijeri ovoga proljeća Dinamovi su nogometaši ove subote ipak popravili dojam, te su na svom drugom gostovanju u proljetnom dijelu prvenstva dohvatili pobjedu. »Stradao« je Čakovec sa 2-0, pogocima Zahore u 50. i Mikića u 70. minuti.
Sjajni prodor Kranjčara po desnoj strani rezultirao je Dinamovim vodstvom, Zahora je uspješno pobjegao domaćem braniču i iskoristio Kranjčarevu asistenciju. Dvadeset minuta kasnije, nakon kornera s desne strane, Smoje je snažnim volej udarcem uputio loptu ka mreži, a praktički na samoj gol-crti dočekao je Mikić i proslijedio u mrežu za konačnih 2-0.
Većina Dinamovih akcija u ovoj utakmici kreairana je po sličnoj »šabloni« po kojoj je postignut i prvi pogodak. Svi su napadi, naime, uglavnom išli preko desnoga boka. Dinamova igra je u svakom slučaju bila iznimno nego prije dva tjedna u Šibeniku, iako to još uvijek nije na željenoj razini. Nekoliko uspješnih »vezova« na sredini terena, nekoliko bljeskova Tomića, Agića i Leke, možda su i mogli donekle zadovoljiti »plave« navijače, no Dinamo ipak može više. Tomić je kreirao dvije velike prilike, i to tako što je na sebe »navukao« dio čakovečke obrane a onda preciznim dugim dodavanjem tražio Leku ili Marića na desnoj strani, kojima se tako otvarao put ka suparničkom 16-ercu. Najveću priliku utakmice propustio je Kranjčar, nakon što su mu Agić i Zahora pripremili baš sve za vodeći pogodak. No, Kranjčar je otišao suviše u desno i tako »upropastio« priliku.
Čakovčani su tek u početku utakmice pokazali dozu ambicioznosti – Režić i Vujić su uspješno pobjegli dinamovoj obrani, Ribić je zaprijetio iz slobodnog udarca, Mužek je sjajnom fintom »izvozao« Agića, Nosek je snažnim udarcem tek za milimetar promašio domaća vrata.
 l Stadion Mladosti
ČAKOVEC – DINAMO 0-2 (0-0)
ČAKOVEC: Perić 5,5 – Poleti 5 (od 77. Majcen -), Mravac 5,5, Škopljanac 6, Ivica 5,5 (od 59. Zrna 5,5) – Šarić 5,5, Režić 6, Mužek 5,5; Bunc 6 (od 59. Nosek 6) – Ribić 5, Vujić 5,5
DINAMO: Butina 6,5 – Drpić 6, Sedloski 6, Smoje 6, Polovanec 6,5 – Leko 7 (od 81. Filipović -), Agić 6,5, Tomić 7; Marić 6,5 (od 68. Petrović 6,5) – Kranjčar 6,5 (od 68. Mikić 6,5), Zahora 7
SUDAC: Bebek (Rijeka) 6
GLEDATELJA: 5.000
STRIJELCI: 0-1 Zahora (50.), 0-2 Mikić (70.)
ŽUTI KARTONI: Agić, Vujić, Polovanec, Poleti, Zrna, Mikić
IGRAČ UTAKMICE: Ante TOMIĆ 
(D.Z. M.T.)
</div>
<div type="article" n="27">
Antun Novalić novi predsjednik Osijeka
Vrlo je brzo, nakon Bučevićeve ostavke, došlo i do izbora novog Izvršnog odbora. Prijedlog s posljednje sjednice dosadašnjeg Izvršnog odbora, da mandatar, time i novi predsjednik, postane dosadašnji dopredsjednik Antun Novalić, nije imao protivnika. Nakon aklamacije nekadašnji (i novi) predsjednik dobio je novih 14 suradnika... 
OSIJEK, 9. ožujka
 – »Tresla se brda, rodio se miš«, najkraći je sažetak pedesetominutne izborne sjednice Skupštine Nogometnog kluba Osijek, održane u prepunoj dvorani hotela Mursa.
 S obzirom na činjenicu, da je momčad osiječkog prvoligaša u nezavidnoj situaciji na tablici državnog prvenstva, kompletan klub ima doista složene financijsko-materijalne teškoće, a u kuloarima se, već tjednima, govorkalo o možebitnim sučeljavanjima na samoj sjednici s izvanrednim obilježjem, razumljivo je da je za Skupštinu vladalo primjereno zanimanje. Na kraju, sve je brzo obavljeno, a odlično pripremljen tijek sjednice brzo je priveden kraju. Štoviše, tenzije su ostale skrivene u ljudima, pa čak ni podaci o milijunskim klupskim dugovanjima nisu potaknuli ni jednog skupštinara da se odvaži i stane za govornicu! Željko Širić, naš najbolji nogometni sudac, i za usmjeravanje kolotečine Skupštine, zaslužio je još jednu najvišu moguću ocjenu! 
Najemotivniji bio je – prvi govornik. Dosadašnji predsjednik Vladimir Bučević, u sažetom izvješću o radu Kluba od posljednje sjednice, 28. prosinca 2000. do početka ožujka ove godine, priznao je i svoje dvije strateške pogreške koje su pridonijele da Osijek dođe u alarmantno teško stanje. Prvo je bilo prihvaćanje kompromisa u sastavljanju Izvršnog odbora (pokazalo se da su pojedinci bili neaktivni ili nesposobni), a kao drugu pogrešku Bučević si zamjera jesensko dovođenje Vjekoslava Lokice na funkciju trenera što se pokazalo, kako je rekao »totalnim promašajem«! 
Dotaknuvši se i katastrofične financijske situacije, dosadašnji predsjednik zamolio je navijače za oproštaj, zbog svih propusta kojima je i on pridonio dolasku u zonu ispadanja iz Prve hrvatske lige, a potom je obznanio odluku da se – povlači sa svih dužnosti u NK Osijek! 
Skupština je, nakon toga, tekla sasvim glatko. Jer, čak ni istup Milana Španjića, donedavnog klupskog direktora, nije nikog potaklo na diskusiju. Bez obzira što je opisao da je pet godina obnašao poslove direktora u nadasve teškim uvjetima za rad, stalne blokade i dugovanja koji se mjere u desecima milijuna maraka, s čestim pregledima komisija raznih službi, a nakon svega dočekao da mora platiti kaznu od deset tisuća kuna za navodnu zloporabu položaja. Ante Vučemilović-Šimunović, u ime Izvršnog odbora HNS-a i Pavo Šarčević, dožupan osječko-baranjski, iza toga, bili su tek »profesionalni oratori«, a financijsko izvješće v.d. direktora Tihomira Maršića, sročeno u nekoliko rečenica, doista je elegantno skrilo pravo stanje, u stvari nemjerljivu financijsko-materijalnu dubiozu. Jer, istina je da je Osijek u 2001. godini imao višak prihoda nad rashodima, ali tko bi vjerovao da je takav pogon kroz blagajnu »usisao« samo 8,989 milijuna, a na listi imao tek 7,786 milijuna kuna?! Zapravo, klub ima aktualnu blokadu od deset milijuna kuna, a dugovi prema igračima i državi, te prema drugim subjektima, zaokružuju nekoliko puta veću brojku. Samo za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, NK Osijek nije izdvojio 29 milijuna. Isto tako, predstavnik »Auditusa d.o.o.« izbjegao je obvezu bilo kakva preciznija pojašnjavanja stanja, obrazloživši to prekratkim rokom od samo tri tjedna, a takav zahvat traži od šest do 12 mjeseci rada. 
Vrlo se brzo, nakon Bučevićeve ostavke i dokazivanja kako se pismena kandidatura Bore Ivkovića (čelnika osječkog drugoligaša Metalca, nap. a.) nije ni mogla razmatrati jer nije član Skupštine prvoligaša, došlo i do izbora novog Izvršnog odbora. Prijedlog, s posljednje sjednice dosadašnjeg Izvršnog odbora, da mandatar, time i novi predsjednik, postane dosadašnji dopredsjednik Antun Novalić, nije imao protukandidata, a nakon aklamacije nekadašnji (i novi) predsjednik dobio je suradnike u ovih 14 imena: Drago Tadić, Pavo Šarčević i Tihomir Maršić (dopredsjednici), te Drago Babić, Vjekoslav Mađarević, Slavko Vukšić, Ivan Raguž, Mirko Matozan, Miroslav Kos, Dragutin Karapetrić, Jurica Maganić, Damir Zorić, Jozo Penavić i Ivica Džalto. Na čelu Nadzornog odbora sada je Zvjezdana Tuma-Pavlov, a članovi su Ivica Novakvić i Zoran Vladović.
– Čim je došao Ćiro, bio sam svjestan da Osijek ne može ispasti. S ovog mjesta vam to jamčim, s tim što se ne odričem ni Europe! A kad u IO uđu svi novoizabrani ljudi, klub će ispoštovati, posebice prema igračima, sve što bude dogovoreno, obratio se skupštinarima Antun Novalić.
Dio recepta, za pokušaj izlaza kluba iz financijske dubioze, prezentirao je novi dopredsjednik Ivan Raguž, inače direktor Osijek-Koteksa:
– Klub više ne može poslovati kao udruga, nego će, sukladno odrednicama Zakona o športu RH, prerasti u dioničko društvo, s tim što će se dionice moći otkupiti kad se pojave na tržištu.
Najviše pljeska, ipak, izazvao je Miroslav Blažević. U svom stilu pojavio se za govornicom i obećao:
– Učinit ćemo sve, da naš klub ostane prvoligaš, da se zadrži tamo gdje mu je pravo mjesto. O lovu Kupa Hrvatske, zasad, ne bih pričao, jer mi je najbitnije da isplivamo iz krizne situacije na tablici Prve hrvatske lige. Apeliram još jednom na bezuvjetno jedinstvo, što je preduvjet da moj beskrajni optimizam dobije snažan temelj. 
Dragutin Kerže
</div>
<div type="article" n="28">
Marsonia zaslužila bod
Nogometaši Zagreba protiv Marsonije odigrali samo 1-1 (1-0)
ZAGREB, 9. ožujka
 – U Kranjčevićevoj iznenađenje, ali samo za one koji nisu nazočili utakmici Zagreb – Marsonia 1-1 (1-0). Gosti iz Slavonskog Broda osvojili su za njih ogroman bod, dočim je vodeći Zagreb platio ceh svim komplimentima koje je dobivao posljednjih dana. Najvjerojatniji prvaci olako su ušli u utakmicu, mislili su da će uspjeh doći sam od sebe, ali si takav luksuz ne mogu priuštiti niti mnogo veće momčadi. 
Bila je to utakmica u kojoj smo gledali jedan polovični Zagreb u odnosu na ono kao što smo ga gledali ga sve do ove utakmice. Zbog toga se i dogodilo da su Zagrepčani prvi put u ovom prvenstvu napustili svoj travnjak, a da nisu uknjižili sva tri boda. Marsonia je zasluženo napustila Kranjčevićevu nepobijeđena, jer su dobro osjetili neraspoloženje Zagrebovih igrača, a velikom srčanošću pokušali su iskoristiti ponuđeno.
Zagreb je ipak u 23. minute, poslije sjajnog topovskog udarca Bulata i pogotka s 20-ak metara,poveo sa 1-0 i podgrijavao uvjerenje kod navijača da će i ovom prigodom pobijediti. No, igrajući s pola gasa, a s Olićem koji očito da baš nije želio »poginuti« protiv svojih Brođana, Zagreb je dobio ono što je i zaslužio. Bod, a mogli su možda i u nekim okolnostima ostati bez sva tri. 
Imali su, naime, Brođani nekih prigoda, tako je primjerice u 62. minuti Bulat spasio siguran pogodak, a tri minute kasnije mogao je biti i dosuđen kazneni udarac u korist Marsonije. Poravnajući pogodak postigao je u 70. minuti Bojko, udarcem iz okreta nakon izvrsnog prodora Antolića i njegove nabačene lopte u peterac Zagreba. 
 l Stadion u Kranjčevićevoj
ZAGREB – MARSONIA 1-1 (1-0)
ZAGREB: Vasilj 6 – Bulat 6,5, Stavrevski 6, Osibov 6,5, Pirić 6 (od 46. Čačić 6) – Šabić 6 (od 46. Franja 6), Poldrugač 6, Duro 6 – Hasančić 6,5 (od 75. Štrok -) – Olić 6, Krpan 5,5.
MARSONIA: Stojkić 7 – Antolić 6,5, Vukojević 6 (od 60. Tomas 6), Rosandić 6, Barišić 5,5 (od 60. Mujčin 6) – Švađumović 6, Petrović 6, Gašpar 6, Bojko 6,5 – Vukić 5,5 (od 46. Mašić 6,5), Ostojić 6,5.
SUDAC: Vitković (Vinkovci) 6,5. GLEDATELJA: 3000
STRIJELCI: 1-0 Bulat (23.), 1-1 Bojko (70.)
ŽUTI KARTONI: Osibov, Petrović, Ostojić
IGRAČ UTAKMICE: Dragan STOJKIĆ
Zlatko Abramović
</div>
</div>

<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="29">
Novi izraelski napadi - uhićeno više od 600 Palestinaca
JERUZALEM/NABLUS, 9. ožujka
 - Izraelska vojska uhitila je u subotu oko 600 Palestinaca, od kojih su 60-ak članovi službi sigurnosti, u izbjegličkom logoru Tulkarem na Zapadnoj obali, javlja AFP pozivajuću se na službene izraelske izvore. Palestinci, koji su uhićeni u posljednja 24 sata, prebačeni su u Izrael na ispitivanje. 
 Izraelska vojska, koja od četvrtka okupira logor Tulkarem i istoimeni grad, u subotu je nastavila s operacijama traženja »drugih terorista« i naoružanih Palestinaca. Prema izraelskom radiju, vojska smatra da je u logoru stotinjak naoružanih Palestinaca. 
 Najmanje je jedan izraelski helikopter ispalio u subotu rano ujutro četiri rakete na Nablus i tamošnji ured guvernera, izjavili su palestinski dužnosnici. Guvernerov ured u tom gradu na Zapadnoj obali je unaprijed evakuiran i zasad nema izvješća o žrtvama u napadu koji je prouzročio veliku materijalnu štetu.
 Prema izraelskoj vojsci, osim na Nablus, izraelsko je zrakoplovstvo izvelo i napade na Khan Younes na području Gaze gdje su helikopteri bombardirali i uništili napuštenu zgradu koja je navodno služila Palestincima kao mjesto s kojeg su otvarali vatru na izraelske snage. 
Izraelsko-palestinski sukob zabilježio je u petak novi crni rekord od 46 ubijenih u samo jednom danu, nakon čega je izraelski premijer Ariel Sharon objavio kako je spreman odustati od svojeg zahtjeva za sedam mirnih dana prije obnavljanja pregovora s Palestincima. 
Najtežu cijenu sukoba platili su Palestinci sa 40 mrtvih, dok je s izraelske strane šest osoba izgubilo život.
»Mislio sam da bi možda moglo doći do smirenja stanja prije razgovora o prekidu vatre. Međutim, u ovom trenutku suočeni smo s ratnim stanjem i pregovori o primirju trebaju se održati i pod vatrom«, rekao je Sharon. On je, međutim, istodobno upozorio kako će, »ako se nastavi terorizam«, nastaviti s operacijama i »boriti se protiv njega sa svom potrebnom žestinom«.
Eskalacija nasilja
Izraelska vojska pojačala je svoje zračne i kopnene napade na palestinske teritorije, nastavljajući ofenzivu započetu 28. veljače zauzimanjem dva palestinska izbjeglička logora na sjeveru Zapadne obale. Nakon tog datuma, nasilje se samo pojačalo, a ukupan broj mrtvih procjenjuje se na najmanje 155. Procjenjuje se da je od ofenzive u rujnu 2000. godine otada ubijeno više od 1000 Palestinaca i 320 Izraelaca.
Unatoč velikom broju mrtvih s palestinske strane, ispitivanje javnog mišljenja objavljeno u petak u listu Yedioth Ahronoth pokazalo je da Izraelci gube povjerenje u Sharona, koji je prošle godine došao na vlast s obećanjem da će vratiti sigurnost židovskoj državi. Prema tom ispitivanju 53 posto Izraelaca nema povjerenje u Sharona. Sharonova popularnost je pala za 19 postotaka od siječnja, kada mu je 64 posto ispitanih dalo potporu. Od njegove politike ograđuju se posljednjih dana i Sjedinjene Države, koje su do sada glavnu krivnju za nasilje pripisivale palestinskim vlastima i Jaseru Arafatu. »Važno je da Izraelci dobro razmisle o svojoj politici, razmisle o posljedicama koraka, jer te posljedice mogu biti tragične«, rekao je glasnogovornik State Departmenta Richard Boucher.
SAD traže trenutačnu primjenu Tenetova plana
 SAD, koje su do sada podupirale i Sharonov zahtjev za 7-dnevnim primirjem, također su u petak zatražile da se odmah počne primjenjivati plan direktora CIA-e Georgea Teneta o razdvajanju snaga, predložen još u ljeto prošle godine. 
Ključnom mirovnom inicijativom i dalje se smatra prošlomjesečni mirovni plan saudijskog prijestolonasljednika Abdulaha, koji je Izraelu ponudio normaliziranje odnosa s arapskim zemljama, dok bi se Izrael povukao s teritorija okupiranih u srednjeistočnom ratu 1967. 
Taj bi se prijedlog trebao naći na dnevnom redu arapskog summita u Bejrutu 27. i 28. ožujka, ali je već dobio potporu Europske Unije, Egipta, Jordana i Sirije, a Sjedinjene Države su ga pozdravile. 
Na summitu u Bejrutu trebao bi biti nazočan i Arafat, kojega Izraelci još od prosinca drže praktički u kućnom pritvoru u Ramallahu. (H)
</div>
<div type="article" n="30">
Amerikanci pripremaju »konačni napad« na talibane
BASE DE BAGRAM/ST: PETRESBURG, 9. ožujka
 - Snage antiterorističke koalicije pripremaju »konačni napad« na pripadnike al-Qaide na istoku Afganistana, rekao je u subotu jedan od glasnogovornika američke vojske, priopćivši da je više od 500 pripadnika te terorističke mreže ubijeno u posljednjih tjedan dana. »Sigurno smo onemogućili veliki dio terorista i ekstremista. Ali ima ih još i sve dok se nastave boriti i ne predaju se operacija će se nastaviti«, rekao je novinarima Bryan Hilferty u američkoj bazi u Bagramu sjeverno od Kabula. Dodao je da je više od 500 neprijateljskih boraca ubijeno u tjedan dana a da koalicija u posljednja 24 sata nije imala nikakve gubitke.
 Hilferty je rekao da će sudionici operacije Anakonda izvesti »konačni napad« kada se poboljša vrijeme na planinama gdje hladnoća i loše vrijeme od petka otežavaju posao američkim snagama.
 U subotu se vrijeme na planini Arma na istoku Afganistana dodatno pogoršalo. Jaki snijeg pada na visoravni Gardez u podnožju planina, uz polarnu hladnoću, niske oblake i gustu maglu, što utječe na udare američkih zrakoplova i ometa uporabu letjelica AC-130, a iz bitke su isključeni i helikopteri.
 Nova saveznička bombardiranja izvedena su u subotu ujutro na planine Arma u istočnom dijelu Afganistana, javlja AFP. Četiri glasne eksplozije mogle su se čuti u subotu rano ujutro iz smjera planina Arma, južno od Gardeza, gdje se snage međunarodne koalicije na čelu s SAD-om od 2. ožujka bore protiv još stotinjak pripadnika al-Qaide. Loše vremenske prilike od petka spriječavaju nastavak operacije Anakonda u Afganistanu. Međutim, u subotu ujutro glasnogovornik koalicije zapovjednik Bryan Hilferty je rekao da američke snage očekuju poboljšanje vremenskih prilika kako bi izvele »konačni napad« na ostatak boraca al-Qaide. 
 Američki predsjednik George Bush upozorio je u petak u St. Petersburgu u Floridi kako se mogu očekivati nove žrtve među američkim vojnicima u Afganistanu. Trinaest američkih vojnika poginulo je do sada u Afganistanu, od kojih čak osam u najnovijim borbama američkih snaga s preostalim snagama terorističke al-Qaide u istočnom Afganistanu.
 Ocjenjujući kako američke snage »dobro napreduju« u borbama kod Gardeza u istočnom Afganistanu, Bush je upozorio da su SAD »odlučne učiniti ono što je ispravno« i spremne »prihvatiti još gubitaka života«.
 Bush je rekao kako nije poznato nalaze li se Osama bin Laden i drugi čelnici al-Qaide kod Gardeza. »Nismo već dugo ništa čuli o njemu. Tih je već mjesecima. Neznam je li živ. Neznam je li mrtav«, rekao je Bush. (H)
</div>
<div type="article" n="31">
Međunarodna krizna skupina: SR Jugoslavija je i dalje izvor nestabilnosti
ZAGREB, 9. ožujka
 - Suradnja s Haaškim sudom, podrška politici međunarodne zajednice na Kosovu i u Bosni te reforma vojske trebali bi biti uvjeti o kojima će ovisiti daljnja integracija SR Jugoslavije u euroatlantske strukture kao i nova financijska pomoć SAD-a, preporučila je Međunarodna krizna skupina (ICG) u novom izvješću o Jugoslaviji. 
Prije nego što SRJ bude primljena u Partnerstvo za mir i Vijeće Europe, odnosno prije nego što započne pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju ili dobije novu američku financijsku pomoć, Beograd bi trebao pružiti dokaze o spremnosti za reforme i to tako što će ispuniti jasno definirane uvjete u četiri spomenute oblasti, navodi se u izvješću naslovljenom »Spore beogradske reforme: Razlog za međunarodnu zabrinutost«. ICG ocjenjuje da »politika i ponašanje postmiloševićevske Jugoslavije i dalje predstavljaju značajnu prepreku za regionalnu stabilnost Balkana«. Kao primjere takve politike ICG navodi nepostojanje civilne kontrole nad vojskom i organizirani kriminal koji se probio na sve razine vojske i policije. Procjenjuje se također da se vlada SRJ i dalje odupire suradnji s Haaškim sudom, kao i da radi protiv Daytona financiranjem vojske RS i časnika VJ u Republici Srpskoj gdje je prilično nazočna u obavještajnom smislu. »SRJ također i dalje financira i održava ilegalnu paralelnu policiju i administrativne strukture na sjeveru Kosova, suprotno rezoluciji UN-a1244, navodi se u analizi ICG-a. Napominje se da je u zatvorima 78 albanskih političkih zatvorenika.
NATO, EU, Vijeće Europe i SAD trebaju uskladiti svoje napore kad je u pitanju SRJ i oduprijeti se svakom iskušenju da snize standarde u korist Beograda, preporučuju tvorci izvješća. Posebno se naglašava da bi američka administracija trebala pažljivo razmotriti spomenute četiri oblasti prije nego što 31. ožujka donese odluku o nastavku pružanja financijske pomoći SRJ. Direktor projekta ICG-a za Srbiju James Lion naglasio je da bi »SAD, EU, Vijeće Europe i NATO trebali inzistirati na promjenama prije nego što ojačaju veze ili obnove pomoć«. Jugoslavenske vlasti moraju shvatiti da je SRJ i dalje izvor nestabilnosti i da se mora pridržavati istih standarda koji su važili za Hrvatsku i BiH, ocijenila je Međunarodna krizna skupina. 
Vesna Fabris Peruničić
</div>
<div type="article" n="32">
Robert Mugabe - od heroja osloboditelja do diktatora
ZAGREB, 9. ožujka
 - Zimbabve, gotovo zaboravljena afrička država, nastala na ruševinama nekadašnje britanske kolonije Južne Rodezije, uoči predsjedničkih izbora, što se održavaju 9. i 10. ožujka, dospio je u središte pozornosti dijela međunarodne javnosti, one zapadne i afričke. Glavni su »krivci« za to ponajprije predsjednik te države Robert Mugabe i Commonwealth, Britanska zajednica naroda, jedna od najvećih međunarodnih organizacija nakon Ujedinjenih naroda, koja sa svoje 54 države članice zastupa 1,75 milijardi pučanstva.
Mugabe je »kriv« zato što se, u 78. godini života, ponovno kandidirao za predsjednika, nakon što je već 22 godine na čelu te države, u kojoj je uveo jednostranački režim, zapravo neku vrstu diktature. Sada je, doduše, prvi put, kao privid demokracije, dopustio da mu se suprotstavi protukandidat, znatno mlađi Morgan Tsvangirai, kojega je kandidirao oporbeni Pokret za demokratske promjene. No, u međuvremenu, Mugabe i njegova ekipa čine sve, prema autokratskom modelu vladanja, da dosadašnji predsjednik bude ponovno izabran.
To se, tvrde očevici, vidi na svakome koraku u Harareu: glavni grad preplavljen je slikama Mugabea i plakatima njegove vladajuće stranke ZANU-PF. Dobri poznavatelji prilika vjeruju kako će se Mugabe poslužiti i sebi vjernom vojskom da bi onemogućio pobjedu oporbenoga protukandidata. Zato su i čelnici zemalja članica Commonwealtha, na zasjedanju u australskome ljetovalištu Coolum, raspravljali o zahtjevu Velike Britanije, Kanade, Australije i Novog Zelanda da se Zimbabve isključi iz te organizacije i da se uvedu sankcije protiv te države.
Sada nije tajna da je taj zahtjev podnesen na »sugestiju«, zapravo pritisak SAD, i to zbog »kršenja ljudskih prava i proganjanja oporbe«, što ih provodi Mugabe u Zimbabveu. No, na tome australskom summitu taj prijedlog nije prošao. Točnije: žestoko su mu se suprotstavili čelnici 17 afričkih zemalja, članica Commonwealtha. U njihovo je ime predsjednik Tanzanije Benjamin Mkapa, kao glasnogovornik »fronte odbijanja«, izjavio: »Gospodo, vi nas unaprijed želite uvjeriti kako će, pobijedi li Mugabe i njegova vlast, izbori biti namješteni.« 
Nakon burnih rasprava na zatvorenoj sjednici, u kojoj su afrički predstavnici bili vrlo odlučni i jednoglasni, odlučeno je, ipak, da se sačekaju rezultati izbora te da se, na temelju izvješća ekipe promatrača Commonwealtha, zaključi jesu li ti izbori bili »pošteni i demokratski«. Međutim, ta »kompromisna« odluka izazvala je gnjev oporbenjaka u Zimbabveu, koji podržavaju izbor Tsvangiraia, jer su uvjereni da će Mugabe i njegov »klan«, bez obzira na sve međunarodne promatrače, uspjeti »naštimati« izborne rezultate u svoju korist.
Da ne bi bilo zabune: kako tvrde objektivni poznavatelji prilika, za Zimbabve bi najbolje bilo da Mugabe, taj veteran antikolonijalne borbe protiv britanske vladavine i zatim protiv izrazito rasističke »samostalne države« Južne Rodezije, koju je 1965., mimo i protiv volje Londona, proglasio Ian Smith, koji je morao odstupiti 1979., kada je proglašen neovisni Zimbabve, sâm spozna kako je krajnje vrijeme da se, nakon 22 godine vladanja, povuče u zasluženu mirovinu. Tako bi taj političar, možda, više ostao upamćen kao heroj i osloboditelj nego kao diktator.
A sve je te faze u svojemu razvoju prošao Mugabe. Sada bi, kako predlažu i njegovi prijatelji, koje očito ne sluša, najbolje bilo da vlast nad 12 milijuna ljudi - od kojih su gotovo 90 posto pripadnici crnačkoga naroda Bantu, samo je tri posto bijelaca, a ostatak su »Azijati« - prepusti mlađim ljudima sa svježim idejama. To više što se Zimbabve nalazi u dosad najtežoj gospodarskoj, socijalnoj i političkoj krizi, iz koje, očito, Mugabe i njegov pokret, Zimbabveanski afrički nacionalni savez - Patriotska fronta (ZANU-PF), nisu više sposobni naći pravi izlaz.
Mihailo Ničota
</div>
<div type="article" n="33">
»Smrad« iz Kölna osjeća se i u Berlinu 
BERLIN, 9. ožujka (Od Vjesnikova dopisnika)
 - Skandal oko kölnske spalionice smeća »radi« lokalno ali odjekuje - nacionalno. Naime, »smrad« od spalionice smeća u Kölnu se osjeća i glavnom gradu Berlinu: u dvorcu Bellevue, rezidenciji njemačkog savezno predsjednika Johannesa Raua (SPD), u socijaldemokratskoj središnjici »Willy Brandt« u uredskom prostoru glavnog tajnika SPD-a Franza Münterferiga i Uredu njemačkog kancelara Gerharda Schrödera. Riječ je o skandalu izazvanom otkrivanjem »donacije« od oko 500.000 DEM u blagajnu kölnskog ogranka SPD-a, kao mita za dobivanje prava na izgradnju spalionice smeća u Kölnu. Njemačke novine od subote donose fotografije policijske racije u zgradi socijaldemokratskoga ogranka u Kölnu. Istraga je, dakle, u tijeku. Zasad je utvrđeno da je jedan kölnski poduzetnik oko pola milijuna DEM ilegalno uplatio - preko više desetaka članova SPD-a - u stranačku blagajnu SPD-a da bi dobio gradnju gradske spalionice smeća. Članovi SPD-a koju su uplatili po 20 tisuća DM, »povukli« su na temelju te lažne doznake porezne olakšice u svoje džepove. U međuvremenu se govori da se ne radi samo o pola milijuna »dobrovoljnih donacija«, nego o oko 30 milijuna koje su lažno knjižene. 
Politička klasa, ne samo Kölna nego i cijele pokrajine Sjeverne Rajne Vestfalije, sada je pod povećalom. Njemački predsjednik Rau, koji je godinama bio predsjednik SPD-a i premijer Sjeverne Rajne Vestfalije, mogao bi se naći pred istražnim povjerenstvom. Rau je, kako prenose berlinske novine od subote, izjavio da nije znao za lažno knjiženje donacija u kölnskom SPD-a. 
Glavni tajnik SPD-a Franz Münterfering, koji je također politički djelovao u Kölnu i Sjevernoj Rajni Vestfaliji, tvrdi da se to nije događalo za vrijeme njegova mandata. Münterfering zahtijeva da se skandal što prije rasčisti i najavljuje da je spreman dati iskaz pred istražnim povjerenstvom Bundestaga, ako ono bude uspostavljeno. 
Predsjednik SPD-a Schröder zabrinut je zbog mogućnosti da mu crni fondovi kölnskih drugova ugroze izglede na jesenskim saveznim izborima. Prema anketama za ispitivanje javnog mišljenja to bi se mogle dogoditi. Anketa koju je proveo ZDF, drugi program njemačke televizije, pokazala je, da su izbori bili u subotu, SPD- e i Zeleni ne bi imali većinu. Po toj anketi CDU/CSU dobiva 41 posto, a liberali 8 posto. Prvi put od studenoga 1999. godine CDU/CSU imala bi većinu, dok SPD dobiva 37 posto, a Zeleni 5 posto glasova. 
U sličnom skandalu se svojedobno našla Kohlova CDU. Razlika je samo u visini sredstava i u činjenici da je glavni akter CDU-ove strane bio predsjednik CDU i kancelar Kohl. To socijaldemokrati sada ističu kao olakšavajući okolnost, uz predbacivanje CDU-u da je licemjerno što ih kritiziraju kad su i sami donedavno bili do grla u donacijskim aferama. 
Neki, međutim, značenje ove afere vide i izvan običnih (predizbornih) stranačkih nadmetanja. Prema tim mišljenjima, od većega je značenja da kölnski socijaldemokratski skandal, nakon donatorske afere Kršćansko-demokratske unije, nastavlja eroziju njemačke pravne svijesti. Besramno stjecanje povlastica na ovakav način »dosad su zapadni propovjednici mogli pronaći samo u državama s velikim brojem sunčanih dana«. Sad je to i njemačka politička stvarnost. Stoga se građani, kako pokazuju novinske ankete, opet s gnušanjem odvraćaju od politike. 
Branko Madunić
</div>
<div type="article" n="34">
Otvorena istraga zbog potapanja broda s ilegalnim imigrantima
RIM, 9. ožujka (Od Vjesnikove dopisnice)
 - U moru pokraj Lampeduse u noći na petak, prema prvim procjenama, izgubilo je život više od 60 ilegalnih imigranata koji su se utopili u uzburkanim valovima Sredozemlja.
 Brod s imigrantima prevrnuo se dok ga je vukla talijanska motorna ribarica »Elide« koja im je prva pritekla u pomoć. Zbog nevremena koje je bjesnilo te noći nije bilo moguće prebaciti putnike na palubu ribarice, pa je prilikom prevrtanja broda većina ilegalnih putnika završila u moru. Među njima je bilo žena i djece, čiji se točan broj ne zna. Spašeno je jedanaest osoba, a pronađeno je dosad 12 utopljenika. 
Većina su bili Afrikanci koji su, prema svjedočenju preživjelih, krenuli iz Turske, ali kapetan Fabio Federici iz policijske uprave Agrigenta tvrdi da je brod s ilegalnim imigrantima krenuo najvjerojatnije iz 'ničije zemlje' na granici Libije i Tunisa, odakle su u zadnje vrijeme počeli dolaziti veliki gumeni čamci proizvedeni u Tripoliju, u Libiji. To je novootvoreni put trgovine ljudima. Svaki od putnika je platio po 1500 dolara kartu za put bez povratka. 
Tragedija se zbila u neposrednoj blizini patrolnog broda talijanske mornarice »Cassiopea«, čiju posadu su optužili ribari da se nije potrudila u spašavanju davljenika. »Mogli su učiniti mnogo više. Spasili su samo dvije osobe«, izjavio je pred tv kamerama Enzo Othomane, jedan od ribara s broda »Elide«. Odgovor mornarice je uslijedio vrlo brzo: »Učinili smo sve što smo mogli, iako je za pružanje hitne pomoći u tom dijelu međunarodnih voda zadužena Malta«.
 Nesreća se dogodila u međunarodnim vodama, 86 milja jugoistočno od Lampeduse i 50 milja sjeverno od Libije. Zbog žučnih rasprava koje su se razvile o ponašanja posade talijanske mornarice, tužilaštvo u Agrigentu otvorilo je istragu o cijelom slučaju. Mogući su kazneni postupci zbog potapanja iz nehata, kao i višestrukog ubojstva iz nehata. 
A glavni krivac za tragediju je zakon o imigraciji koji je zadužio mornaricu za borbu protiv ilegalne imigracije. Nova vlada se opravdava da novi zakon još nije stupio na snagu, ali da je u njemu predviđeno i davanje prve pomoći ilegalnim imigrantima, koji bi potom trebali biti protjerani iz Italije.
Sanja Mihaljinac
</div>
<div type="article" n="35">
Kako je hrčak europski postao noćna mora parlamentaraca EU-a
Sva pitanja, ma koliko neka od njih izgledala blesava, egzotična, plitka, bezrazložna, prenaglašena... ilustriraju koliko je život u Europskoj uniji šaren i što sve ulazi u ovaj beskrajno komplicirani mozaik ljudi, događanja, zemalja, zakona, običaja i interesa zvan Sjedinjene Europske Države. Hrčci europski pojma nemaju...
O ulozi hrčka europskog bruxelleska je dopisnica Vjesnika saznala posredovanjem podebljeg dokumenta koga jednom tjedno proizvedu službe europske Komisije. Sekretarijat euro-vlade njegovih 150 do 200 stranica, ovisno o maštovitosti sudionika, intrigantnosti novinskih članaka, paprenosti afera ali i operiranju lobbysta, sastavlja od pisanih pitanja euro-parlamentaraca i pisanih odgovora povjerenika europske Komisije.
 Većini odgovora povjerenici daju tek ime i prezime, odgovore oblikuju specijalisti, a događa se da se Sekretarijat za pomoć obrati i predmetu upita te su, primjerice, hrvatski diplomati u Bruxellesu ne jednom morali sastavljati pristojan odgovor na neko otkvačeno parlamentarno pitanje.
 Natrag na hrčka europskog. Zahvaljujući ovom zahvalnom štivu gdje se između redaka može detektirati kako Europska unija diše i što je sve pokriveno njezinom sferom interesa, bruxelleska je dopisnica Vjesnika – jer, čovjek se uči dok je živ! – educirana u sljedećem. Hrčak europski ugrožena je vrsta, nekoliko kolonija preživjelo je urbanizaciju i sačuvano je u preostalim europskim hrastovim šumama, usprkos kiselim kišama, autocestama, pesticidima, industriji, podivljalim mačkama, poljoprivredi, dioksinima i plastičnim vrećicama, urbanizmu.
 Hrčak europski postao je noćna mora investitorima proširenja industrijske zone nedaleko pograničnog Aachena (tromeđa Njemačka-Belgija-Nizozemska) budući da su svi planovi za proširenje prekogranične industrijske zone pljusnuli u vodu kada su ekologisti digli prst i kazali »Ne! Ovdje su važniji hrčci europski!«. Problem je da u šumama oko Aachena, u prvom susjedstvu industrijske zone, u svome malome svijetu žireva, duplji i brzih nogu koje glavu spašavaju od preostale leteće zvjeradi, opstoji jedna od rijetkih kontinentalnih kolonija rečene vrste.
 Ako bi se zona širila – sa hrčkom europskim iz susjedstva Aachena je gotovo – i stoga nema novih tvornica! Ovakav je bio odgovor na pitanje euro-parlamentaraca, što će i kako mali glodavac u srazu s velikim businessom. Hrčak europski je pobijedio.
O struji za Grčku!
 U tom izvoru podataka s pitanjima i odgovorima hrčak europski možda jest bizaran slučaj, ali bizarno zasigurno nije kada povjerenici na pitanje grčkih euro-parlamentaraca objasne kako se trafostanica Ernestinovo, Republika Hrvatska, financira europskim povoljnim kreditima prije svega da bi Grčka, Unijina članica odvojena od korpusa EU sivom zonom (ili sanitarnim kordonom?) zemalja jugoistočne Europe (zapadnog Balkana) država procesa stabilizacije i pridruživanja, imala sigurniji dotok električne energije.
 Pitanja i odgovori dali su također informaciju da veliki talijanski gradovi, usprkos svim prijeđenim rokovima i tvrdim EU ekološkim zakonima, počevši od Milana preko Venecije pa do Trsta, svoj otpad izlijevaju netretiran u Jadransko more. Dovoljno moćna informacija za neku epizodu diplomatskog natezanja, dragocjena za ušutkavanje glasova onih koji dijele počasne fašističke zastave optantima iz dalmatinskih gradova - nađena u prepisci dvije EU institucije. 
O šarolikosti interesa parlamentaraca svjedoči najsvježiji primjerak pismenog pitanja i odgovaranja. Što zanima parlamentarce? Zanima ih sljedeće. Znade li Komisija išta o hapšenju člana parlamenta na Maldivima Mohameda Nasheeda. Zašto je grčki parlament odobrio prodaju poljoprivrednih proizvoda ispod cijene? Zašto povjerenik za proširenje Guenter Verheugen nije znao o stavu Nadzornog suda EU da je njegov resor učinio izvjesne propuste provodeći programe Phare i Tacis? Koliko je EU učinila na poboljšavanju sigurnosti nuklearki i poštuju li članice odluke Ministarskog vijeća o politici koja se provodi na razini Unije? Postoji velika razlika u obećanjima i stvarnoj pomoći Albaniji. Koji je razlog raskoraku? (Pomoć smo odgađali iz različitih razloga, zbog nestabilne unutarnje situacije u zemlji, ograničenog administrativnog kapaciteta albanskih vlasti i slabe provedbe dogovorenoga, odvratio je vanjskopolitički povjerenik C. Patten).
 Španjolci, poput većine parlamentaraca iz sredozemnih zemalja, veoma često pitaju o EU investicijama u turizam. Zašto se gradi sportska lučica u Vigu i hoće li ona degradirati okoliš, pogotovo obalu. (Neće, argumentira potom naširoko »ekološka« povjerenica M. Wallstroem). Kako su kompatibilni principi zajedničkog tržišta s francuskom politikom službene neupotrebe jezika koji nije francuski (unutarnja stvar svake zemlje, tumači povjerenica za kulturu V. Reding).
 Kada ćete zabraniti MTBE (inače, dodatak gorivu, nova činjenica naučena čitanjem pisane komunikacije Parlamenta i Komisije, a Komisija će stranicu kasnije obrazložiti da je riječ o tert-butyl-methyl eteru), kako ćete financirati pročišćavanje vode u dva andaluzijska sela i, na kraju balade, »kako Komisija tumači stav francuske države da banke mogu upotrijebiti i nacionalnost kao kriterij pri razmatranju zahtjeva za kredit«, a što su opet drvljem i kamenjem videći u njemu udar na ljudska prava, zasule ne-vladine organizacije.
 »Pitanje nacionalnosti u nekim stvarima može biti relevantno, kao kod sklapanja braka i obaveza koje iz toga proizlaze«, pomirljivo će povjerenik za tržište F. Bolkestein, sve uz opasku da su podaci striktno za bančinu upotrebu, dakle tajni.
 Što Komisija znade o švercu dijamanata? Sve. Pardon, uglavnom sve. Što Komisija misli o multifunkcionalnosti europske poljoprivrede? ( Esencijalna za naše pregovore sa svijetom, tvrdi »poljoprivredni« povjerenik F. Fischler). Je li EU kontaktirala vladu Belizea u vezi gradnje hidroelektrične brane? Nismo ništa dobili od njih, veli povjerenik za humanitarnu pomoć i potporu razvoju nerazvijenih P. Nielsen.
 Što se radilo u ruskim laboratorijima biotehnološkog naoružanja o čemu je nedavno pisao »The Wall Street Journal« i je li EU učinila išta da za dobre, korisne namjere otkupi ruska saznanja i dostignuća. Jeste, i u to je uloženo ukupno 441 milijun eura. Kako će EU financijski pokrivati inicijativu o razvoju njezine »sjeverne dimenzije«? Odgovor: kroz postojeće razvojne programe.
 Po kojim kriterijima se u Europsku uniju uvoze delfini kada je uvoz zabranjen, interesirala se poveća skupina parlamentaraca iz više zemalja i iz svih parlamentarnih skupina povezanih u cjelinu jednim nesvakidašnjim, njima očito vitalnim pitanjem. Za one koji ne znadu, svi relevantni podaci, dakle uvjeti uvoza delfina u Uniju nalaze se u članku 4.1 Uredbe Ministarskog vijeća broj 338/97 od 9. prosinca 1996. godine. Na Internetu se lako nađe, pogotovo otkako je pristup bazi EU zakona besplatan i neograničen.
 Koja je narav novih dažbina na atenskom aerodromu? Koje su sve akcije nužne da bi se EU riješila Lyme bolesti koju prenose krpelji? Dječja su automobilska sjedala u svih 15 članica Unije regulirana zajedničkim propisima, jedna je od informacija iz korespondencije. 
 Što se događa kada belgijska policija zatraži od građanina Irske da napusti grad i zemlju u roku od nekoliko dana, je li ona time krši pravo na slobodan protok ljudi. Čak i u EU-ropi bez granica policija je u pravu zamoliti čovjeka da se odseli ukoliko za to postoji razlog i rečena osoba nema potrebne dokumente i potvrde da je našla zaposlenje na koje, slovom Sporazuma, dakle osnovnog zakona EU, ima pravo u bilo kojoj od država Unije. 
Može li Komisija dati procjenu koliko je u Africi djece osirotjele AIDS-om? Može, njih je 10,4 milijuna mlađih od 15 godina ali se plašimo da će se do 2010. godine broj udvostručiti, zabrinut je povjerenik P. Nielsen. Od Komisije je zatraženo jedno pojašnjenje za pitanje o zajedničkom europskom telefonskom broju za hitne pozive, 113. Nema propisa kojim se određuje jezik komunikacije na europskom hitnom broju, u praksi riječ je o službenom jeziku zemlje u kojoj se broj opslužuje.
 Potom baražna vatra – zašto u Friziji kupe ptičja jaja i je li to protiv europskih ekoloških zakona, kolika je šteta od izraelskih akcija na palestinskim objektima koje je financirala EU i hoće li Unija podnijeti Tel Avivu račun za štete, kada će biti otvoren tunel ispod Mont Blanca, što znadete o mućkama s pomoći Westfalije, koji su kriteriji primijenjeni u dizajnu banknota eura kada na njima nedostaju Kanarski otoci (obratite se Središnjoj europskoj banci za odgovor), koliko će koštati farmaceutski proizvodi kada se proširi EU...
 Sva ova pitanja, ma koliko neka od njih izgledala blesava, egzotična, plitka, bezrazložna, prenaglašena... ilustriraju koliko je život u Europskoj uniji šaren i što sve ulazi u ovaj beskrajno komplicirani mozaik ljudi, događanja, zemalja, zakona, običaja i interesa zvan Sjedinjene Europske Države. Hrčci europski pojma nemaju...
Lada Stipić - Niseteo, Bruxelles
</div>
<div type="article" n="36">
Je li to doista nostalgija za crvenim brigadama?
RAF je postao pop-fenomen... Politika postaje citat. Ubojice postaju moda. Mit o borbi terorista RAF-a protiv ostatka Njemačke ili »šest mrtvih protiv šest milijuna živih« postao je trend u generaciji »novog centra«
Zlo može biti zabavno, dapače, cool! To kao da pokazuje činjenica da u »bivšem glavnom gradu zla Berlinu« (Der Spiegel) cvijeta nostalgija za frakcijom Crvene armije (Rote Armee Fraktion – RAF), ekstremno lijevom terorističkom organizacijom. Naime, na berlinskom Hackeschen Marktu, točnije u njegovim ekskluzivnim buticima, mogu se ovih dana kupiti vojne jakne s natpisima »Parada Meinhof«, seksi majice ukrašene stiliziranim kalašnjikovima ili puloveri s motivima ručnih granata; mogu se kupiti i jastuci za kauče s napisima »teror«... 
RAF je postao pop-fenomen. Stvara se, kako to objašnjava fenomenolog masovne kulture Reinchard Mohr: »Historicizacija oružane revolucionarne borbe ulazi u svoju postmodernu estetizaciju«. Politika postaje citat. Ubojice postaju moda. Mit o borbi terorista RAF-a protiv ostatka Njemačke ili »šest mrtvih protiv šest milijuna živih« postao je trend u generaciji »novog centra«. »Financial Times« je nedavno pisao o »modi Crvene armije«.
Danska revija za modu »Damernes Verden« dala je veliki prilog »estetizaciji oružane borbe«. Ta je revija, naime, još 1997. godine objavila reportažu pod naslovom »Majka revolucije« koja se bavi ulogom Urlike Meinhof u RAF-u. U reportaži (koju su prenijele i njemačke revije), jedna fotografija pokazuje sastanak RAF-a u jednom cafeu s potpisom: »Planira se jedna manifestacija koja treba dokazati da je premalo mira u svijetu«. Naravno Andreas B. i Urlike M. bili su odjeveni u aktualnom modnom trendu. Da se na »estetizaciju« pazilo svjedoči i činjenica da je i u izvješćima o samoubojstvu Urlike M. bilo navedeno što je imala na sebi.
I kazalište ovih dana daje svoj obol »estetizaciji terora«. Premijera komada »Svakodnevne probe« već je bila u Berlinu. »Tišina nakon gluposti«, reče jedan berlinski kazališni kritičar, samo dan prije nego što se počeo igrati komad »Sat nula«, u kojemu Andreas Baader pjeva jednu pjesmu iz Staljinovih vremena. Autor i režiser ovog komada obratio se, štoviše, predsjedniku njemačkih liberala Guidu Westerwelleu da bi ga pridobio za »savjetnika i sponzora za osnivanje jednog reformiranog RAF-a«. 
Neki drže da je bavljenjem ovom temom uzrokovano ponajprije političkim biografijama nekih ministara u aktualnoj njemačkoj saveznoj vladi. Primjerice, njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, morao se prošle godine pojaviti kao svjedok pred sudom zbog svojih poznanstava s ljudima militantne frankfurtske lijeve scene. Fischer se morao ispričati jednom policajcu kojega je u jednim demonstracijama istukao tih godina u Frankfurtu. Tu su i drugi ministri (koji su »dugim maršom kroz institucije došli na državni vrh iz šezdesetosmaške generacije«), kao što su Otto Schily, koji je bio odvjetnik RAF-ovim borcima. 
No, nema sumnje da je za stvaranje pop-fenomena RAF-a presudna bila filmska industrija. Naime, nije slučajno na »Berlinaleu 2002.« čak četiri filma s aktualnim RAF-trendom kao glavnom temom: »Baader«, »Bonnie i Clyde priča«, »Olovna vremena«, »Unutarnja sigurnost«. Bilo je i dokumentarnih filmova, poput »Black Box BRD«. Taj dokumentarac se ne bavi kronologijom postojanja RAF-a, nego neutralnim sučeljavanjem životnih priča glasnogovornika najjače njemačke banke Alfreda Herrhausena i člana RAF-a Wolfganga Gramsa. 
Odkuda »pop-estetika« zla zvanog RAF? Najčešće objašnjenje je da je to refleks na veliku društvenu prazninu nastalu nakon umiranja velikih društvenih utopija. Iako Fukoyamin »Kraj povijesti« još nije nastupio, kao da nedostaje »gradske gerile« koja »sama piše povijest«. Posmoderni pragmatizam je »pisanje povijesti« zamijenio civilnim društvom u kojemu se konflikti rješavaju »konstruktivnim svađama« koje nisu nimalo spektakularne. Zbog toga njemačka tzv. »golf generacija« traži svoju povijesnu avanturu. Tu se ne radi, tvrde poznavatelji fenomena, ni o povijesno-kritičkoj refleksiji, niti o traganju za političkom istinom. 
Politička istina o RAF-u kao da se zaboravlja. Proizvođače i prodavatelje RAF ikonografije na berlinskom Hackeschen Marktu uopće ne zanima što su prvu krvavu stranicu novije njemačke povijesti ispisali 1968. godine, kada su zapalili robnu kuću u Frankfurtu. 
Bombaški napadi, otmice i ubojstva – u kojima je ubijeno 67, a ranjeno 230 ljudi – označavaju put RAF-a, čiji je vrhunac dostignut u atentatima 1977. godine, otmicom i ubojstvom tadašnjega predsjednika udruge njemačkih poslodavaca Hansa Martina Schleira. RAF je nestao sa scene u ožujku 1998. godine. Naime, tada je ostatak te organizacije objavio proglas o gašenju organizacije riječima: »Danas završavamo ovaj projekt«. 
S druge strane neki stručnjaci za terorističku scenu tvrde da RAF nije mrtav. Kao dokaz da »revolucionarna ulična gerila« ipak djeluje u dubokoj ilegali, navodio se slučaj pljačke transporta novca u lipnju 1999. godine u gradu Duisburgu. Istraga je još u tijeku i nije jasno je li u pitanju fantom ili živi RAF-ovac. Međutim, očito u filmovima, kazališnim komadima i elitnim buticima RAF-mitologija živi. 
Branko Madunić, Berlin
</div>
<div type="article" n="37">
Ploveća »država« za milijardere
Ideja je da brod za bogate pristane u Cannesu u vrijeme poznatog filmskog festivala, da se ukotvi pokraj Monaca u vrijeme tamošnjeg automobilskog Grand Prixa, a da u Riju bude u doba karnevala. Brod svojim stalnim stanarima može poslužiti i kao utočište od poreza, jer se ni u jednoj zemlji neće zadržati dovoljno dugo da bi se računalo kako njegovi putnici tamo podliježu poreznim obvezama 
Ovih dana iz Norveške na svoje prvo putovanje kreće prvi privatni brod za krstarenje na svijetu, namijenjen samo najbogatijim stanovnicima planete. Arnold Schwarzennegger navodno je na njemu već kupio apartman, a Roger Moore i Madonna pokazali su zanimanje da to učine. Riječ je o brodu na kome se putnici ne smjenjuju, nego na njemu žive dio godine, ili po želji stalno, obilazeći najatraktivnija mjesta na zemaljskoj kugli. Duži od nogometnog igrališta, teži od nosača aviona, brod je samo otjelovljenje luksuza. 
Ideja je da brod, koji se zove »The World ResidenSea« ili skraćeno samo »The World«, pristane u Cannesu u vrijeme poznatog filmskog festivala, da se ukotvi kraj Monaca u vrijeme tamošnjeg automobilskog Grand Prixa, da u Riju bude u doba karnevala, a da kraj Edinburgha pristane u vrijeme britanskog prvenstva u golfu. Milijunaši su već pokupovali osamdesetak od ukupno 110 apartmana na brodu s kojeg se vidici stalno smjenjuju. Privlačna je stvar za mega-bogate da, plandujući, usput možda mogu izbjeći i plaćanje poreza. Luksuzni brod za krstarenje ni u jednoj se zemlji, naime, neće zadržati dovoljno dugo da bi se računalo kako njegovi putnici tamo žive i podliježu njenim poreznim obvezama. 
Oni koji žele putovati za suncem morali su međutim duboko zagrabiti u svoje bankovne račune. Apartmani, od kojih svaki ima prostranu dnevnu sobu i blagovaonicu s dvije ili tri spavaće sobe te dobro opremljenom kuhinjom, stoje od dva do sedam milijuna dolara. S obzirom na više brodskih restorana, priručna kuhinja vjerojatno neće biti previše u prometu, osim možda da si vlasnici skuhaju čaj ili ispeku jaje. Putnicima na raspolaganju stoje i barovi, sportske dvorane, bazeni, klubovi, kazalište i kino, kapela, dvorana za konferenciju, uredi sa sekretaricama, pa čak i igralište za golf. Loptice koje padnu u more načinjene su od bioloških razgradivog materijala, te se za dva dana otapaju u morskoj vodi. Nabrojanome treba dodati još i igrališta za tenis, stazu za joggiranje, muzej, kasino i umjetničku galeriju, pa čak i »ulicu« za shopping, s prodavaonicom delikatesa, kavanom, dućanom hrane, te putničkom agencijom – za one koji se zasite brodskog života. 
Dok nisu na brodu, stanari svoje apartmane mogu dati u najam. No netko tko bi želio unajmiti jedan od brodskih apartmana morao bi samo za mjesec dana iskašljati više od 40.000 dolara.
 Vjeruje se da će većina kupaca apartmane koristiti u četiri ili pet navrata godišnje, svaki put na po mjesec ili dva. No, na brodu će biti i stalnih stanara, od kojih će dio njih odatle voditi svoje poslove, ali većina će ih se odmarati. »Brod će nuditi najbolji pogled na svijetu, a priroda komunikacija danas je takva da ljudi mogu biti bilo gdje a da ostanu u vezi«, tvrde organizatori cijelog tog poslovnog poduhvata.
Brod za bogate, dugačak više od 200 metara, a težak 400 tona, prvi je iz niza plovećih ljetovališta koje planira norveški poduzetnik Knut Closter. Prvo putovanje broda oko svijeta trajat će dvije godine, a među brojnim lukama koje plovilica kani posjetiti nalazi se i Dubrovnik. Brod je nešto manji nego li je bio u prvim nacrtima. To je učinjeno stoga, da bi se njime moglo ulaziti i u manje luke, primjerice na sredozemnim ili pacifičkim otocima.
Prosječni kupac brodskog apartmana na »The Worldu« navodno je uspješna poslovna osoba stara 49 godina. Ta dob uklapa se, inače, u novi trend na Zapadu, prema kojem se mnogi najuspješniji ljudi, koji su se uspjeli obogatiti u businessu, počinju povlačiti u mirovinu prije pedesete. Premda uprava broda ne želi otkrivati identitet njegovih novih stanara, priopćeno je da je oko 40 posto njih iz Sjedinjenih Američkih Država, 50 posto iz Europe, a 10 posto iz Azije. Radi se, kako se tvrdi, najčešće »o poduzetnicima prve generacije, koji su pronašli uspjeh i znaju vrijednost dolara«.
Tako velika akumulacija ultra-bogatih ljudi mogla bi poslužiti kao neodoljivi mamac za kriminalce i otmičare. Organizatori međutim tvrde kako će osiguranje na brodu biti takvo da gusari neće imati šanse. Nije poznato kakvi planovi postoje za zaštitu od terorista, ako bi ovi na zub uzeli brod napunjen ljudima koji spadaju među najbogatije na svijetu. Kompanija »ResidenSea« već planira novi brod po sličnom obrascu. Mogu se prijaviti svi koji u džepu imaju višak od nekoliko milijuna dolara. Organizatori nisu sitničavi, pa na brod primaju sve, osim kriminalaca i – sirotinje. 
Jasna Zanić Nardini,London
</div>
</div>

<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="38">
Napuštam HNS, jer vrh stranke sluša »samo jedno zvono«
Ne bih želio govoriti o svađi u HNS-u koja je napravila veliku štetu prije i poslije lokalnih izbora. Po mome mišljenju svađe nisu nikada riješile probleme, naprotiv, samo su ih zakomplicirale. Treba kazati da je antagonizme bilo potrebno riješiti na kulturan način. To bi bilo moguće da gospođa predsjednica stranke Vesna Pusić nije bila isključiva i da nije odlučila saslušati i podržati samo jednu stranu. Kao predsjednica, trebala je saslušati, kako narod kaže, »ne samo jedno zvono«.
Nažalost, u Hrvatskoj se misli da biti predsjednik stranke znači - biti zapovjednik kojeg se bez pogovora mora slušati. To je daleko od europskog promišljanja o demokraciji. Time pokazujemo da se još uvijek nismo oslobodili komunističkog mentaliteta. Meni, koji sam živio u Europi i slobodno izražavao svoje uvjerenje bez prozivanja tuđeg mišljenja nije moguće to razumjeti, a kamo li trpjeti. Ušao sam u stranku nadajući se da ću svoja dugogodišnja pozitivna politička iskustva, a bio sam tajnik Republikanske stranke Italije i tajnik Manzinijeve udruge, moći prenijeti u moju domovinu Hrvatsku. Ali to mi je, nažalost, od prvog trenutka bilo onemogućeno. Zašto tako rigidno ponašanje? Mislim da je to stoga što sam interese svoje zemlje i naroda stavio na prvo mjesto. Zbog ovakvih mojih napora osjetio sam udaljavanje mnogih ljudi i osjetio sam se usamljen. Osjećam se veoma žalostan i nemoćan kad razgovaram s ljudima koji su bez posla, s ponižavajuće malim mirovinama, kad razgovaram s mladima bez perspektive, a s druge strane potpuna neosjetljivost za te probleme: obijest, bahatost, neprimjereno bogatstvo, korumpiranost, i - nikakva želja da se to promijeni. Pojedine strukture su se toliko udaljile od naroda, kao da narod ne postoji, ne žele znati za bijedu i potrebe najvećeg broja građana. Možemo se samo nadati da neće upotrijebiti rečenicu kraljice Marije Antoanete. Imamo veliki problem s mladima, a to je droga. Nemojmo ih osuđivati. Svi smo krivi. Nije im pružena šansa da žive dostojanstveno od svoga rada pa bježe u smrt. To su problemi zbog kojih gospođa Vesna ne bi smjela mirno spavati, a ne rasipati energiju na međusobne razmirice, uvredljive riječi, borba do istrebljenja - za pozicije koje omogućavaju lagodan i raskošan život.
 Zaštićeni su bogati, privilegirani, a ne slabi i nemoćni, osobito djeca, žene, stariji ljudi, invalidi. Imao sam prilike razgovarati veoma kratko s predsjednicom i rekao sam joj da je potrebno mijenjati izborne zakone kako bi ljudi mogli izabrati pojedince koji uživaju njihovo povjerenje, a ne samo liste. To što se radi nije demokratski, to je partitokracija. Kad bi postojala ta mogućnost, 60 do 70 posto sabornika bi bili od odlučujuće važnosti za građane, jer bi se trudili da rade na poboljšanju života onih koji su ih izabrali. Već sam više puta rekao da je veoma bitno osloboditi poreza strani kapital - proporcionalno zaposlenosti naših ljudi. Država ne bi dobila taj dio novca od poreza, ali bi se smanjila nezaposlenost i bio bi veći priliv novca u mirovinske i zdravstvene fondove. Samo je predsjednik Mesić razumio i podržao te razloge. Gospođa predsjednica je pokazala da ne poznaje istarski mentalitet. Istrani ili Istrijani mogu sve trpjeti osim nametanja. Time je dala dokaz da nema poštovanja prema članovima HNS-a u Istri, pogotovo prema onima koji su sa dugim stažom u stranci. Cijeli sam se život borio za slobodu i demokraciju i zato ne mogu više surađivati i biti član stranke HNS. 
SERGIO ZUPPINI ZUPIČIĆ, Pula
</div>
<div type="article" n="39">
Vratite nam našu stranku bez »sivih vukova« 
Ponukani priopćenjem HČSP-a iz Berlina, od 3. veljače o.g., u vezi s domaćim psom tornjakom, kao pravaškim simbolom, mišljenja smo da onima koji sebe samo vole nazivati »pravašima«, treba neki novi imidž, jer ih svi doživljavaju onim što zapravo jesu, satelitima HDZ-a.
Istina je, osim toga, da se takvi prečesto javljaju u medijima, kao, uostalom i u ovom slučaju. Točno je, međutim, da je riječ o bivšim članovima HSP-a koji su isključeni iz stranke, a mi koji smo ostali bili smo pod pritiskom da milom ili silom prihvatimo nametnuto vodstvo. Tko nam je to nametao »zna se« i zbog toga smo bili primorani promijeniti ime stranke u HSP1861. 
 Želimo naglasiti da je HSP utemeljena 1861 godine od strane dr. Ante Starčevica i Eugena Kvaternika sa svim simbolima i temeljnim načelima, a obnovljena 1990. godine od strane Dobroslava Parage i pok. Ante Paradžika koji su temeljna načela prilagodili današnjim vremenima i stoga smatramo da se tu nema što više mijenjati nego samo poštivati Statut stranke. S obzirom da gospoda, koja sebe vole nazivati »pravašima«, to nisu u stanju, trebaju im novi simboli za njihove stranke koje služe isključivo »zna se kome«. 
 Današnje vodstvo HSP-a silom je nametnuto, a na čelo mu se stavio krivotvoritelj magisterija i da bi popravilo svoj imidž i imidž stranke koju predstavlja, za stranački je simbol odabrao vuka, oponašajući tako turske »sive vukove«, čiji je jedan od pristalica bio atentator i na Svetog oca (papu Ivana Pavla II). Tako ovaj »pravaš« može biti vrlo ponosan na takve simbole. 
 Želimo još istaknuti da su te dvije stranke (HSP i HČSP) bile koalicijski partneri na pretprošlim izborima, a dobro surađuju i na lokalnoj razini, npr. u Splitu.
Ono što su, međutim, uspjeli u Hrvatskoj, silom nametnuti vodstvo u osobi sumnjivih moralni kvaliteta, svim silama pokušavaju učiniti i nama u dijaspori, u čemu neće uspjeti.
 Mi istinski pravaši još jednom pozivamo mjerodavne u Republici Hrvatskoj da nam vrate našu stranku jer se mi isključivo želimo baviti promicanjem općenarodnih interesa radi prosperiteta hrvatskog naroda u cjelini. 
IVAN MARIĆ i ŽELJKO PAVIČIĆ, u ime Ogranka HSP1861, Berlin
</div>
<div type="article" n="40">
Varljiv je dojam da je država siromašna, a stanovništvo nije 
Netočno bi bilo reći da nam u Hrvatskoj nikad nije bilo gore, ali nam je zasigurno lošije nego ranijih godina.
 Ovoj se vlasti, zbog prelaska na euro, osmjehnula prilika da »zavire« u čarapirane zalihe stanovništva. Tako su stekli dojam da je država siromašna, a narod nije, što je naravno pogrešno. Najviše jedna petina naroda imala je još neke zalihe. No i prije toga svatko tko je to htio mogao je vidjeti da po Zagrebu niču srednjovjekovni dvorci. Trebalo je samo provjeriti tko ih gradi i odakle mu novac. Meni se čini da su mi vlasnici tih velebnih zdanja odnekud poznati. Većina njih bili su direktori raznih poduzeća u socijalizmu. 
U Hrvatskoj sada žive samo dvije skupine ljudi. Oni koji se bogate i bahate i oni koji su sve bliže tome da budu korsnici javnih kuhinja. Zanimljivo bi bilo provjeriti jesam li u pravu kada tvrdim da oni koji gladuju vole Hrvatsku, a da je među onima koji se bahate najviše nadnacionalnih fakina, kojima nacija ne znači ništa. 
IVAN KOKOT, umirovljenik iz Zagreba
</div>
<div type="article" n="41">
Zaista je lijepo biti u opoziciji
Za vrijeme socijalističke Jugoslavije ceste su nam bile razlokane, u lošem stanju, mnoge koje su bile planirane nikad nisu izgrađene, a brodske veze s otocima bile su slabe i neredovite. 
Premalo je prostora da bi se samo pobrojili problemi, npr. u opskrbi s pitkom vodom, strujom, neuređenim odlagalištima otpada, s odmaralištima i javnim WC-ima. Malo tko si je tada trljao glavu s tim problemima, jer je ionako... turizam cvao! Devize su se slijevale u vreće i avionima u večernjim satima slale u Beograd. I uvijek se govorilo, da je godišnja dobit od turizma iznosila dvije milijarde dolara! No, nastupile su demokratske promjene, a mnogo je toga ostalo isto.
Još se sjećam tv-duela između ministra financija prijašnje vlade g. Škegre i ministra financija u »sjeni« g. Mate Crkvenca. Ministar Škegro je vješto i rječito dokazivao kako s novcima nema problema, da sve teče svojim tijekom, iznoseći gledateljima često nerazumljive dokaze.
S druge, pak, strane g. Crkvenac vješto je uvraćao, nudeći novu viziju poslovanja, naravno pod uvjetom da on uzme posao u svoje ruke. Sada, kada je g. Crkvenac već dobrano ugrijao ministarsku stolicu, probijaju ga grašci znoja, dokazujući da sve teče po planu i da nema u nas financijskih problema. Ali, zašto se onda preznojava, zašto ipak škripi u mnogim sektorima?
Sliči mi to šahovskoj igri, kada dva šahista vuku poteze i mnogo toga previde. Kibici unaokolo, vide mnogo više nego igrači za pločom. I zaista shvaćam kako je lijepo biti u opoziciji.
KAZIMIR OREŠKOVIĆ, Zagreb
</div>
</div>

<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="42">
Ispred kafića »Stock« u Brodu ubijen Tomislav Andrić
SLAVONSKI BROD, 9. ožujka
 – Prema informacijama iz PU Brodsko-posavske, u subotu ujutro u 4.50 sati, u Ulici Ante Starčevića, ispred kafića »Stock«, dogodilo se ubojstvo. U službenom priopćenju policije navodi se da je ubijen Tomislav Andrić (37) iz Slavonskog Broda, a osumnjičeni za ovo teško ubojstvo je P. P. (46), također iz Slavonskog Broda koji je odmah i uhićen, a u subotu poslijepodne prepraćen u požeški Istražni centar.
Očevid na mjestu ubojstva obavili su istražni sudac požeškog Županijskog suda Nenad Vlašić i djelatnici Kriminalističke policije PU brodsko-posavske. Zasad je utvrđeno da je u subotu ujutro, oko 1 sat, u kafiću »Stock« došlo do verbalnog sukoba između njih dvojice, nakon čega su napustili lokal. No, Andrić se vratio u kafić i zatim otišao u 4.45 sati krećući se Starčevićevom ulicom. P. P. je ispalio više hitaca u njega pa je Andrić od zadobivenih ozljeda preminuo. Njegovo tijelo prevezeno je na Odjel patologije slavonskobrodske Opće bolnice gdje će se obaviti obdukcija. Službene verzije ubojstva, prije istražnog postupka nad osumnjičenim, nema, no neslužbeno saznajemo da je Andrić ubijen hicima iz pištolja call. 9mm (»duga devetka«). Nađene su čahure što potvrđuje da je osumnjičeni ispalio više hitaca te da su ubojstvu prethodili neki prijašnji događaji. Prijepori između ubijenog i osumnjičenog bili su dobro poznati, pa se ovakav rasplet događaja mogao i očekivati. 
Navodno, riječ je o obračunu dvaju gradskih klanova u tamošnjem, uvjetno rečeno podzemlju, odnosno osobnoj netrpeljivosti. Priču oko ovog teškog ubojstva sigurno će dodatno rasvijetliti i očevici koji su čuli buku i pucnjavu.
Ivan Fadljević
</div>
<div type="article" n="43">
U Požegi eksplodirala mina
POŽEGA, 9. ožujka
 – Prema informacijama iz PU požeško-slavonske u Donjem Čagliću (na Lipičkom području), u Ulici Roberta Žilija 97, vlasnik obiteljske kuće A.V. (58) spaljivao je korov iza kuće. Pri paljenju korova došlo je do eksplozije zasad nepoznate minsko-eksplozivne naprave, najvjerojatnije zaostale iz Domovinskog rata, a pri eksploziji A.V. je teško ozlijeđen. Očevid djelatnika PU požeško-slavonske još je u tijeku. I. F.
</div>
<div type="article" n="44">
Pijan pretukao oca na smrt 
ZAGREB, 9. ožujka
 – U Vukojevcima, blizu Našica, u petak navečer Ivan Kopecki (45) u alkoholiziranom stanju na smrt je pretukao oca Josipa (84), nakon čega je uhićen, doznalo se u subotu iz MUP-a.
 U obiteljskoj kući u Ulici kralja Tomislava u petak su se oko 20,30 sati posvađali otac i sin. Ivan, pod utjecajem alkohola, napao je i pretukao oca Josipa koji je od ozljeda umro.
 Nedugo zatim policija je uhitila Ivana i privela ga u policijsku postaju, a kriminalistička obrada se nastavlja. MUP je izvijestio i da su u petak oko 4,40 sati u Novom Vinodolskom trojica maskiranih muškaraca provalili u kuću Boje (83) i Dragice K. (61), vezali ih samoljepljivom vrpcom i tukli tražeći da im kažu gdje je novac i zlato.
 Nakon što im je Dragica rekla gdje su dragocjenosti, razbojnici su uzeli plijen vrijedan oko 45 tisuća kuna, izvijestio je MUP. (H)
</div>
<div type="article" n="45">
Neuspio bijeg iz bjelovarskog zatvora - čuvar u bolnici 
BJELOVAR, 9. ožujka
 – Odvalivši metalni komad od zatvorskog kreveta u bijeg su se u petak dali zatvorenici Okružnog zatvora u Bjelovaru, njih nekoliko na čelu sa N.J., koji se u pritvoru nalazi od 2. ožujka 2002. Nakon večere N.J. se zajedno s ostalima pokušao probiti prema izlazu udarivši zatvorskog službenika metalnim dijelom kreveta nekoliko puta po glavi, a slomio mu je i prst. Čuvar je odmah prevezen u bolnicu gdje je utvrđeno da je zadobio potres mozga i djelomičnu amneziju zbog koje se, prema riječima dežurnog na kirurgiji Opće bolnice dr. Đure Vlašića, uopće ne sjeća događaja. 
 Zatvorenici su spremljeni natrag u zatvor, a u gradu se uveliko se špekulira da se iza inicijala N.J. krije dvadesetogodišjak koji je upravo prošle subote, 2. ožujka, pritvoren zato što je nožem izbo 24-godišnjeg mladića ispred jednog bjelovarskog kafića. Spomenuti J. N., sin bivšeg načelnika policije, došao je na zao kad je, prije četiri mjeseca, u disco klubu pucao iz pištolja, koji je posjedovao bez dozvole, i teško ranio jednog ročnog vojnika. 
 U policiji o tom slučaju nitko ne želi govoriti, niti potvrditi ili opovrgnuti takve špekulacije, a kako bi od sebe odvratili novinare, šalju ih dežurnoj sutkinji koja je na uviđaju bila samo kako bi utvrdila tragove, ali još nije razgovarala sa svjedocima niti se bjeguncima. (S. B. T.)
</div>
<div type="article" n="46">
U nesreći u Savskoj teško ozlijeđen motociklist
ZAGREB, 9. ožujka
 – Češka državljanka Barbara N. (29) u petak navečer u zagrebačkoj Savskoj ulici automobilom je skrivila prometnu nesreću u kojoj je teško ozlijeđen motociklist, a lakše njegova suputnica, izvijestila je u subotu zagrebačka policija.
 U petak oko 20,20 sati Barbara N. je automobilom »mazda premacy« čeških oznaka skrenula ulijevo preko pune crte i u tom je trenutku na nju motociklom naletio Tomislav G. (31).
 Motociklist je u nesreći teško ozlijeđen i liječnička mu je pomoć pružena u bolnici Sestara milosrdnica, a lakše je ozlijeđena njegova suputnica Tamara V. (26) koja je prevezena u Kliniku za traumatologiju.
 Nesreća je uzrokovala i polusatni zastoj u tramvajskom prometu Savskom ulicom, kažu u policiji. (H)
</div>
<div type="article" n="47">
Ubio majku i predao se policiji 
RIJEKA, 9. ožujka
 – Ubojstvo u riječkoj četvrti Krasica, prema neslužbenim podacima hladnim oružjem, u prijepodnevnim satima 9. ožujka počinio je Zoran Janković usmrtivši svoju majku Maricu Cuculić. Ona je u kući živjela sama, a Janković, inače sin iz prvog braka s prebivalištem na Pelješcu, u posjet joj je došao dan ranije. Istražna sutkinja riječkog Županijskog suda Sajonara Čulina odbila je dati bilo kakve informacije, a susjed Josip Radelj kazao je kako je vidio Jankovića krvavog lica, dok je lijevu ruku držao na leđima.
 »Pitao sam ga što se događa, a on mi je rekao da bježim odavde jer to nije moja briga. Policija je došla 45 minuta poslije«, rekao je Radelj novinarima. Ubrzo potom Janković se sam predao policiji. Lj. P.
</div>
</div>

<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="48">
Je li ruska naftna tvrtka TNK, čiji je potpredsjednik Davor Štern, kradljivac? 
To u tužbi američkom sudu tvrdi kanadska kompanija Norex Petroleum optužujući TNK za nasilno otimanje njihove ruske kompanije Yugraneft. Da se u Rusiji ne preza od bilo kakvih pritisaka upozorila je i Ina tvrdnjama kako im je transport nafte s njihovih sibirskih polja prekinut kako bi ih što jeftinije prodali ruskom Slavneftu 
ZAGREB, 9. ožujka
 - Je li jedna od najvećih ruskih naftnih kompanija - TNK, čiji je potpredsjednik Davor Štern, bivši hrvatski ministar gospodarstva i predsjednik Uprave Ine, veliki kradljivac koji bezobzirno otima tuđe vlasništvo? 
To, naime, tvrdi kanadska kompanija Norex Petroleum koja je američke suvlasnike TNK krajem veljače tužila okružnom sudu u New Yorku. Optužili su ih da su im nasilno oteli rusku naftnu kompaniju Yugraneft čijih je 97,3 posto dionica bilo u vlasništvu Norexa. U tužbi se navodi da je TNK prvo krivotvorio zapisnik sa sastanka glavne skupštine Yugranefta, a potom su službenici TNK i 16 naoružanih ljudi upali u prostorije Yugranefta i preuzeli kontrolu nad tvrtkom. 
Zanimljivo je da je sve, navodno, krenulo od Yugraneftove posudbe nekoliko tisuća tona nafte Chernogorneftu, koji je bio vlasnik 2,7 posto dionica Yugraneftu, i drugoj naftnoj kompaniji NNG. Nakon toga je, prema tužbi, TNK kroz lažni stečajni postupak preuzeo Chernogorneft i NNG, a prvi potpredsjednik i izvršni direktor TNK German Khan je Yugraneftu ponudio da odustanu od cjelokupnog potraživanja ako im vrate samo 30 posto vrijednosti posuđene nafte.
Štoviše, u tužbi se navodi kako im je Khan zaprijetio da, ako ne prihvate tu ponudu, neće dobiti ništa jer TNK »ima svoje ljude na svim razinama Vlade te da kontroliraju i Vrhovni arbitražni sud Rusije gdje se rješavaju svi trgovački i komercijalni sporovi«. Kako Yugraneft ipak nije popustio TNK im je, tvrdi se u Norexovoj tužbi, nasilno oteo kompaniju, a svi njihovi napori da pravnim putem vrate svoje vlasništvo osujećeni su na korumpiranim lokalnim sudovima.
U tužbi protiv američkih suvlasnika TNK kompanija Access Industries i Renova navodi se da je urotničko djelovanje na preuzimanju Yugranefta obuhvaćalo krivotvorenje službenih korporativnih zapisnika, fizičke prijetnje, iznuđivanje novca i dobara, porezne prijevare i pranje novca. Prema tužbi, optuženi čine dio velike organizacije koja je primjenjivala sofisticirane metode pranja novca i reketiranja radi korumpiranja ruskog pravnog i gospodarskog sustava. Uz tužbu su priložene i fakture na više od 60 milijuna dolara za navodno lažne usluge koje su optuženi telegrafski slali na bankovne račune »prividnih« kompanija lociranih u poreznim oazama kao što su Isle of Man i Bahami, koji su se navodno koristili kao fondovi za podmićivanje i druge prljave poslove.
»Radi se o grupi američkih građana koji sjede u njujorškim uredima i iskorištavaju ruski sistem putem korupcije velikih razmjera i pritom ostvaruju pozamašne profite«, izjavio je predsjednik Norexa Phil Murray.
Oni u tužbi navode da je i nekoliko nezavisnih institucija, poput EBRD-a i američkog Stade Departmenta izrazilo zabrinutost zbog ponašanja optuženih osoba tijekom zadnjih godina. Na primjer, navode da su službenici američke vlade prije tri godine upozoravali na slično ponašanje TNK. Tadašnja državna tajnica Madeleine Albright je zbog toga naredila Exim banci da ne da jamstvo za kredit TNK-u od 500 milijuna dolara. To je bila reakcija na pritužbe kompanije BP Amoco koja je tvrdila da je TNK ukrao imovinu Sidanka, naftne kompanije koja je bila u djelomičnom vlasništvu BP Amoca, o čemu se vodio sudski spor 1999. u New Yorku.
Ako su optužbe kanadske kompanije točne, što će odlučiti sud, to će biti novi dokaz kakvim se sve mutnim poslovima bave ruske naftne kompanije, za koje upućeni tvrde da su možda utjecajnije i od države. Da se, kad je zarada u pitanju, ne preza od bilo kakvih pritisaka nedavno je upozorila i Ina. Njeni čelnici istaknuli su da su im Rusi s vrlo prozirnim razlozima prekinuli transport nafte s njihovih sibirskih naftnih polja Bijele noći kako bi ih prisilili da ih što jeftinije prodaju velikoj ruskoj naftnoj kompaniji Slavneft. 
Željko Bukša
</div>
<div type="article" n="49">
Banke u tišini snizuju kamate na štednju
Nakon sniženja kamata na kredite, na red su došle i kamate na štednju. Kamate na štednju dosad je snizilo 10 banaka u rasponu od 0,10 do 2,5 posto, a jedino je Zagrebačka banka u dobroj maniri »fair playa« to objavila - oglasom 
Hrvatske banke nisu još nažalost prihvatile svjetsku praksu istovremene promocije novog financijskog proizvoda 
u medijima, na vlastitom šalteru i internet stranicama
Kao što su i slabi znalci predviđali, nakon sniženja kamata na kredite, na red su došle i kamate na štednju. Još je 15. veljače Dubrovačka banka potiho smanjila kamate na depozite, a od 1. ožujka krenula je prava lavina nepopularnih poteza, što banke ipak obavljaju u tišini. Kamate na štednju smanjilo je 10 banaka, a samo je Zagrebačka banka to u dobroj maniri »fair playa« objavila oglasom - uz to se, dakako, promovirala - i transparentno obavijestila svoje štediše i potencijalne klijente što ih u nje čeka.
Kamatne stope, osim u Zagrebačkoj i Dubrovačkoj, snižene su i u Kreditnoj banci Zagreb, Splitskoj, Credo, Dalmatinskoj, Riječkoj, Centar, Karlovačkoj i Hrvatskoj poštanskoj banci. U Zagrebačkoj banci, na primjer, smanjene su kamate za oročeni euro do 1,05 posto, a za neke stavke bankarskom su gimnastikom i povećane za 0,70 posto, također za euro. Tamo su smanjili, naime, raspone oročenja iznosa eura sa sedam razreda na četiri pa su neki bivši razredi s nižom kamatnom stopom po novome u razredu s višom kamatnom stopom. Primjerice, stari najniži razred do 999 eura s kamatom od dva posto za oročenje na mjesec dana, po novom je u razredu do 2499 eura s kamatom 2,10 posto.
No, bivši razred od 1000 do 2499 eura s kamatom od 2,20 posto, u novom je najnižem razredu do 2499 eura s kamatom od 2,10 posto. Dakle, kamata je nešto povećana za manje iznose, a na veće je snižena.
U ZABI se nisu mijenjale kamatne stope na uloge po viđenju - za kunske štedne knjižice i žiro račune i dalje je to nepravednih 0 posto, za kune na tekućem računu prosječnih 1,5, za deviznu štednu knjižicu najnižih 0,25 i devizni tekući račun niskih 0,50 posto. No, promijenili su naniže kamate na kunsku oročenu štednju, u nekim stavkama za velikih dva posto. Kamate na kune oročene na 12, 24 i 36 ili više mjeseci nisu više 8, 8,5 i 9 već niskih 6, 6,5 i 7 posto. To su redovne promjenjive kamate, a štednja uz fiksnu kamatnu stopu u ZABI je za jedan posto niža od postojeće promjenjive kamate, s maksimalnim rokom oročenja do 12 mjeseci.
 U kunama se i dalje može štedjeti uz valutnu klauzulu, ali samo na rok do tri mjeseca uz fiksnu kamatnu stopu od 2,4 posto na godišnjoj razini. Po novome se kamata dogovara s klijentom već za uloge od 100.000 kuna, umjesto za uloge veće od 200.000 kuna kao dosad. Kamatne promjene u ZABI obrazlažu novim načinom obračunavanja kamatnih stopa. Banka se po novome ravna prema Liboru, referentnoj kamatnoj stopi koja se formira po visini odabranih kamata s londonskog tržišta, a sve izmjene u vezi s kamatama i dalje će objavljivati i u plaćenim oglasima.
Privredna banka još nije mijenjala kamate na depozite, a odnedavno treća banka po aktivi u zemlji - Riječka - smanjila je kamatu na oročene kune od 0,5 do 1,5 posto. 
Na oročeni euro nije mijenjala kamatu, već je suzila raspon iznosa oročenja s 500 do 99.999 na 250 do 49.999 eura, s time da, primjerice, kamata od 4,65 posto, koja je ranije vrijedila za iznose do 99.999 eura, sada vrijedi za iznose veće od 49.999 eura, što je, naravno, za štedišu bolje. 
Za dolare i švicarske franke nisu mijenjali kamatu ni raspone, ali su zato smanjili kamatnu stopu tekućih i žiro računa s dva na jedan posto godišnje.
U Dubrovačkoj banci smanjili su kamatu na oročene kune za pola posto za oročenja na 6, 12, 24 i 36 mjeseci - sa 7,5, 8,5, 9 i 9,5 na 7, 8, 8,5 i 9 posto - a za oročenja na jedan i tri mjeseca kamata se nije mijenjala - i dalje je 5,5 odnosno 6,5 posto. Za euro po viđenju kamata je smanjena s jedan na 0,80 posto, a za oročenja na godinu dana za 0,10 do 0,60 posto - sa 4 do 4,80 na 3,40 do 4,70 posto na godišnjoj razini. 
Preostalih sedam banaka iz našeg istraživanja smanjilo je kamatnu stopu ovisno o valuti i ročnosti od 0,10 do 2,5 posto, najviše na kune, a manje na devize. Želite li se detaljnije informirati o kamati nego što je to u Vjesnikovim tablicama, ne činite to preko interneta, već, nažalost, osobnim posjetom banci - u gužvu, na šalter. Hrvatske banke još nisu prihvatile praksu zapadnoeuropskih novčarskih kuća istovremene promocije novog financijskog proizvoda u medijima, na vlastitom šalteru i internet stranicama. Tamo je internet službeni dokument kao i faks poruka, a u našim je bankama »zadnja rupa na svirali«. U tome prednjači HVB Croatia banka koja još nije ažurirala niti kamatne stope propisane u 23. svibnja prošle, 2001. godine! 
Igor Michieli
</div>
<div type="article" n="50">
Magaš:Naš turizam postao tržnica za plasman tuđih roba i usluga
Niti jedan turistički objekt u Primorsko-goranskoj županiji, osim opatijskog hotela »Millenium«, nije spreman za turističku sezonu, ako se vodi računa o zahtjevima tržišta i međunarodnoj konkurenciji
Prema informacijama s međunarodnih sajmova, čiji je sudionik i Hrvatska turistička zajednica, očito je kako će rezultati nadolazeće turističke sezone biti gotovo identični prošlogodišnjim – bitnih povećanja neće biti, jer za to nemamo ni kapacitete, a ni kvalitetu. K tomu, treba uvažiti i situaciju u okruženju, primjerice recesiju u Njemačkoj, čije je stanovništvo disciplinirano pa će većina slobodno vrijeme iskoristiti za putovanje svojom zemljom.
 S tom ocjenom složio se i naš sugovornik, član Vijeća Hrvatske turističke zajednice i predavač na opatijskom Fakultetu za turistički i hotelski menadžment, prof. dr. Dragan Magaš navodeći kako će struktura gostiju ostati ista, odnosno da će prevladati oni s jačom platežnom moći. To pak treba ubrojiti među veće uspjehe u okolnostima kada nam dolazi oko 74 posto individualnih gostiju, a od Rijeke do Dubrovnika ne postoji niti jedan informativni punkt na Jadranskoj magistrali. Nadalje, 500 metara od glavne crikveničke plaže nema pitke vode; zaobalni dio crikveničko-vinodolske rivijere, turistički fenomenalan, potpuno je zapostavljen - nema vodu, struju, telefoniju, zapravo ništa od potrebne infrastrukture.
No, Magaš upozorava, kako niti jedan turistički objekt u Primorsko-goranskoj županiji, osim opatijskog hotela »Millenium«, nije spreman za turističku sezonu, misleći prije svega na preferencije i zahtjeve tržišta u odnosu na međunarodnu konkurenciju. »Milleniumu« je svakako uz bok stajao novoobnovljeni »Ambasador«, gdje je požar poremetio sve ovogodišnje planove. Hoteli crikveničko- vinodolske rivijere opterećeni su problemima devastacije, neinvestiranja, blokade i stečajeva.
 Iako oni koji od turizma žive, često razgovaraju o tome tko su najpoželjniji, a koji manje poželjni gosti, Magaš smatra kako se na taj način ne smije ni razmišljati, jer svaku situaciju diktira tržište.
 Dakle, pitanje je koliko svojom ponudom izazivamo potrošnju. Na opasku ministrice turizma Pave Župan-Rusković da nam je ponuda loša, Magaš je odgovorio pitanjima: »Što ako netko ima dobru ponudu; tko će ga u tome financijski pratiti- banke, država, Županija?« Drugim bitnim problemom smatra bježanje od tzv. imputa. Ugostitelji danas, primjerice, ribu nabavljaju po vrlo visokim cijenama, za što najčešće ne dobiju račune. Tako u konačnom obračunu tu istu ribu moraju prikazati, a njenu potrošnju nemaju čime pravdati.
 Stoga, ističe Magaš, problem gostiju treba malo šire elaborirati, a filozofiju okrenuti na način da krenemo od sebe, definiramo koncepciju, ciljeve i tržište koje ne funkcionira zbog šverca. 
»Naš turizam postao je tržnica za plasman tuđih roba i usluga, a dokaz tomu je da smo u zadnjih nekoliko godina iz Rumunjske uvezli ogromne količine mesa, blitvu iz Španjolske, češnjak iz Kine, krumpire iz Nizozemske, itd. Ako je tržište poremećeno, kao što jeste, postavlja se pitanje krajnje cijene koja odbija potrošača, pa i najbogatijega, jer on principijelno odbija platiti« - rekao je Magaš poručujući da hrvatski turizam mora postati metoda za prodaju vlastitih resursa.
 Najvećim nedostacima hrvatskog turizma Magaš smatra nekoegzistentnu turističku politiku koju naša zemlja još nema pa tako nije ni poznato što mi od turizma hoćemo. Osim toga, turisti su sve zahtjevniji i više ih ne mogu, kao proteklih 40 godina, zadovoljiti sunce, more i klimatski uvjeti, već očekuju selektivne oblike ponude poput raftinga, biciklizma, motociklističkih utrka... To je zapravo i jedini odgovor na monoturističku ponudu sunca i mora.
 Iako Županijska turistička zajednica ulaže ogromne napore u promotivne aktivnosti poput označavanja biciklističkih staza, pokušaja valorizacije Kupe, podvodnih aktivnosti, promicanja proizvoda Gorskog Kotara, novi problem koji se pritom javlja potječe s administrativne, odnosno županijske i državne razine. Premda, dakle, imamo ponudu s jedne strane, s druge nemamo posrednika koji bi ju poticao, točnije, destinacijske menadžment kompanije, čija bi zadaća bila sve umrežiti, prodati paket od primjerice sedam dana boravka, ali s alternativnim oblicima. To znači da bi gost znao što će raditi prvi, što drugi i treći dan, ali i u slučaju da, recimo, pada kiša.
 »Tu smo se pak stavili na zadnje noge onog trenutka kada je »novi županijski menadžment« ukinuo Upravni odjel za turizam. Sada u PGŽ vlada nakaradna politika koja će u konačnici uroditi i takvim rezultatima, a upravo oni će pokazati da je spajanje turizma i gospodarstva potpuni promašaj. Turizam nije ništa drugo nego metoda za prodaju vlastitih sociokulturnih, prirodnih, ekoloških i gospodarskih čimbenika« - smatra Magaš.
 Mišljenja je da bi mozak ekipe koja bi provodila takvu politiku, uz HTZ trebao biti Županijski Upravni odjel za turizam koji bi inicirao jedan produkt gradskog turizma u Rijeci, produkt Gorskog Kotara, pojedinog otoka i cijelu regiju. Krivnju za nepostojanje jednog takvog Odjela snose, dodao je, visokopozicionirani ljudi u ministarstvima i Vladi koji se ne snalaze u cijeloj toj priči, iako su u Zagreb došli upravo s područja Kvarnera.
 Magaš navodi kako bi i Hrvatska mogla slijediti austrijski primjer, gdje se »prodaju brda«. Za žičaru koja vas dovodi do vrha brda Austrijanci uzmu 300 šilinga, a potom i 200 za buhtlu i napitak koji vas dočekaju na vrhu. Sve to platite samo radi lijepog krajolika. Stoga je očito kako se i mi moramo koncipirati, bazirati na svojim resursima, među ostalim i Velebitu, ali i cijeloj PGŽ koja čini 25 posto hrvatskog turizma, te navedene segmente poticati, a ne još više ih devastirati.
 Podsjetimo kako PGŽ kroz segmente zapošljavanja, noćenja, deviznog priljeva..., državi daje oko 85 posto od dobiti ostvarene kroz turizam, dok tek 15 posto ostaje u njenoj blagajni. K tomu, svaku sezonu u Hrvatskoj prate brojne nelogičnosti, a jedna od prošlogodišnjih je da je litra mineralne vode u hotelu koštala 15 kuna. Podsjetivši kako je u zadnjih deset godina na Kvarneru otvoreno oko 300 »novih šankova« i slastičarni, Magaš ističe da nije čudno što ljudi svoja sredstva i investicije u sezoni štite visinom cijena po sistemu »što uhvatiš, uhvatiš u špici«, tj. od prve dekade srpnja do kraja kolovoza.
Ovih dana aktualna je i rasprava o nacrtu prijedloga Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, što donosi novu regionalizaciju. Kako je njome Primorsko-goranskoj županiji dodana i Ličko-senjska, predsjednica Primorsko- goranske turističke zajednice, mr. Gordana Medved predložila je da se Turistička zajednica regije Kvarner definira u granicama Primorsko-goranske županije. Također je predložila da sadašnje turističke zajednice mjesta zadrže status prema postojećim zakonskim propisima.
 Kod definiranja minimalnih uvjeta turističkih zajednica općina ili rada, zanemarena je bitna odrednica, a to je turistički promet i raspoloživost smještajnih kapaciteta. Čelništvo Županije uvjereno je da novi Nacrt predstavlja bitku za novac i boravišne pristojbe, zbog čega smatra potrebitim posjet ministrice Pave Župan-Rusković i predsjednika HTZ-a, Nike Bulića, kako bi se zajednički raspravila ta problematika.
Ljiljana Pandža
</div>
<div type="article" n="51">
Analitičari preporučuju kupnju Plivinih dionica
ZAGREB, 9. ožujka
 – Nakon što je farmaceutska kompanija Pliva objavila da je u prošloj godini ostvarila 5,27 milijardi kuna prihoda i gotovo 1,1 milijardu kuna dobiti, analitičari investicijskih kuća Merrill Lynch i Lazard izvijestili su da su Plivini rezultati bolji od njihovih očekivanja. Shodno tome povećali su ciljnu cijenu Plivinih GDR-a sa 16 na 18,50 odnosno 22 dolara (pet GDR je jedna dionica) i preporučili kupnju Plivinih dionica.
 Uprava Plive u subotu je u razgovoru s novinarima izvijestila da je Pliva treća kompanija po prodaji farmaceutskih proizvoda na tržištu srednje i istočne Europe.
U zadnje dvije godine kupljene su ili osnovane tvrtke u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Španjolskoj i Italiji (gdje uskoro otvaraju poslovanje), a u ovoj je godini Pliva kupnjom tvrtke »2K Pharmaceuticals« zakoračila i na nordijska tržišta, rekao je mr. Željko Čović. 
Nives Matijević
</div>
<div type="article" n="52">
Hoće li se ispuniti ministričina želja?
BUDIMPEŠTA, 9. ožujka
 – Mađarski turisti, poznato je, poslovično su naklonjeni hrvatskom Jadranu, a jedna je blic-anketa, provedena na dosadašnjim ovogodišnjim turističkim sajmovima u ovoj zemlji, pokazala da je zanimanje Mađara za ovoljetne odmore veliko, upravo za Hrvatsku, da je čak, objavljeno je, na prvom mjestu ispred npr. Cipra, Tunisa, Francuske i još nekih sredozemnih receptivnih zemalja. Koliko Mađari drže do turističke Hrvatske vidjelo se i prigodom posjete (petak i subota) naše ministrice turizma Pave Župan-Rusković budimpeštanskom Sajmu: njezin mađarski kolega Zoltan Budai dočekao je kolegicu na granici dvije zemlje u Goričanu i na putu do Budimpešte pokazao joj neke domaće turističke zanimljivosti, zatim su zajedno posjetili Sajam UTAZAS i, naravno, hrvatski štand, razgovarali su o trenutačnim i sutrašnjim turističkim odnosima dvije zemlje, a navečer je gospodin Budai bio gost na promotivnoj priredbi »Hrvatska večer«.
No, koliko je Hrvatska zainteresirana za turiste iz Mađarske? Zoltan Budai je u razgovoru s Pavom Župan-Rusković, uz ostalo, konkretno i korektno iznio određene primjedbe na ponašanje hrvatskih domaćina prema mađarskim gostima koji su (što je nažalost točno, op.) svrstavani u »drugu ligu«... Kako će biti danas i sutra? Što bi se reklo ni »Mađari više nisu kao što su nekad bili«, ali je idalje važno pitanje, zapravo sada tim važnije, kako ćemo ih prihvatiti ili kako će naša operativa prilagoditi ponudu i uskladiti je s njihovim zanimanjem za ljetovanjem na Jadranu?!
Ako je suditi po izgledu našeg štanda na ovome Sajmu, ponašanju promotora i, posebno, po priredbi »Hrvatska večer« u poznatoj Palači Dunav, koju je vrlo dobro organizirao predstavnik Hrvatske turističke zajednice u Mađarskoj Marin Skenderović u suradnji sa TZ Grada Zagreba i TZ Primorsko-goranske županije, te programu te priredbe »Zagrebački barokni ansambl, riječka klapa Fortunal i Vinko Coce, te zagrebačka tamburaška skupina 'Gazde', uz naš eno-gastro folklor stječe se dojam da je ipak »ploča okrenuta«...
Ali, drugi dio ove priče odvijat će se na našoj rivijeri i prometnicama od granice do tamo i natrag, pa pitanje glasi: Kako je naša operativa pripremila sezonu na našemu terenu? Naravno, i za turiste iz Mađarske i za sve ostale! Uostalom, naša je ministrica na priredbi »Hrvatska večer« zaželjela mađarskim turistima – ugodan ovosezonski odmor u Hrvatskoj! Hoće li se njezina želja ispuniti?
Pero Gabrić
</div>
<div type="article" n="53">
Kutjevačka vina osvojila šest zlatnih medalja 
KUTJEVO, 9. ožujka
 – Na ovogodišnjem splitskom Međunarodnom sajmu prehrane, pića i ugostiteljske opreme »Gast«, na kojemu je predstavljeno oko 230 uzoraka vina iz Slovenije, Hrvatske, Austrije, BiH, Češke, Slovačke, svih šest uzoraka vina »Kutjeva d.d.« osvojilo je zlatne medalje. 
Od toga su četiri osvojila velike zlatne medalje, a ledena graševina iz berbe 1999. godine dobila je najvišu ocjenu u kategoriji predikatnih vina – proglašena je šampionom. Ovo je prvi slučaj da su svi uzorci vina na jednom sajmu dobili zlatne medalje. Prema riječima glavnog enologa u »Kutjevu d.d.« Ivice Peraka, dobili su dvije zlatne medalje za vina iz kasne, ledene berbe, a nagrađena je graševina iz 1999. godine obrana na minus 22 stupnja Celzija. Velike zlatne medalje osvojile su ledena graševina berbe 2000., traminac iz ledene berbe 1998. godine, traminac iz berbe 2000., Sauvignon suho vino iz 2001. godine i graševina suho vino iz 2001.(I.F.)
</div>
</div>

<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="54">
Mesić: Podržavam dogovor na načelima, a ne ambicijama
ZAGREB, 9. ožujka
 – U okviru obnovljene akcije Ureda predsjednika »Na kavi s predsjednikom«, predsjednik Mesić je u subotu na Pantovčaku primio nekoliko grupa građana, pretežito učenike osnovnih i srednjih škola te studente.
 U stanci prijema, predsjednik Mesić je s novinarima pratio pobjedničku vožnju Ivice Kostelića. 
 U svom duhovitom stilu prokomentirao je reklamu na Ivićinim leđima:
 - Uvijek se štrecnem kad vidim da negdje piše Milka.
 Vidno uzbuđen zbog Ivičinog uspjeha, predsjednik je osoblju Ureda naložio da se žurno pošalje brzojav s njegovom čestitkom. Kada je Ivica Kostelić publici pokazao majicu s natpisom: »Ja nisam genije!«, Mesić se nasmijao i zatim dodao: 
- To je stavio jer sam ja rekao da je Janica genije.
 Komentirajući krizu koalicijske Vlade, Mesić je napomenuo da još nije došlo do razrješenja krize te da mu je zbog toga žao, jer drži da »postoje svi razlozi da se skupe glave i obavi posao koji su izborni pobjednici obećali u izbornoj kampanji«.
 - Bilo bi dobro kad bi sada svi shvatili što su opće potrebe, a osobne preokupacije bi trebali maknuti na stranu, kazao je.
 Na pitanje koga smatra glavnim krivcem za nastalu situaciju, predsjednik Mesić je odgovorio da je to onaj za koga to smatra većina hrvatskog naroda. 
 Novinari su pitali ostaje li pri svom stajalištu o potrebi glasovanja u Saboru o povjerenju Vladi.
 Mesić je podsjetio da je na početku krize predlagao da se ostavke ministara ne prihvate.
- Međutim, smatra li netko da Vlada nema većinu u parlamentu, jedna petina zastupnika može zatražiti glasovanje o povjerenju Vladi. Članovi koalicije trebali bi znati opredjeljuju li se za program koji moraju ostvariti ili za traženje novog razloga da bi se otvorila kriza. 
Željko Peratović
</div>
<div type="article" n="55">
Dragovan: SDP prestaje šutjeti
DUBROVNIK, 9. ožujka
 – »SDP je spreman prihvatiti svaku odluku koalicijskih partnera, ali nećemo biti taoci ni zarobljenici ničijih ambicija. Koalicijski partneri trebaju se odlučiti najkasnije do ponedjeljka prihvaćaju li ili ne program što su ga potpisali prije pet godina. Zašto danas nisu među nama, odgovor vjerojatno znaju samo oni. SDP je do sada šutio i radio, nije se bavio strančarenjima, ali je sad prestao šutjeti«, rekao je Igor Dragovan, glavni tajnik SDP-a, u subotu u Dubrovniku, na Izbornoj konvenciji Županijske organizacije SDP-a Dubrovačko-neretvanske županije, na kojoj se, osim predstavnika HNS-a, nije pojavio nitko ni iz HSLS-a niti HSS-a. 
Dragovan je, uz to, kazao da SDP ne bježi od problema niti ih »gura pod tepih«. Osvrnuvši se još jednom na aktualna zbivanja na državnoj razini, rekao je da je SDP protiv prijevremenih izbora i da je cilj stranke završetak mandata i ispunjenje obećanja. 
»Vjerujem da ćemo svi skupa smoći snage da se ova situacija završi do nedjelje«, zaključio je Dragovan naglasivši da, kad je riječ o njihovim koalicijskim partnerima, SDP ima više zastupnika nego što ih imaju svi njegovi partneri zajedno, ali manje dužnosnika u Vladi.
Katica Cikoja
</div>
<div type="article" n="56">
»Vladin prijedlog povratnicima ukida sva prava« 
OSIJEK, 9. ožujka
 – Za novoga predsjednika osječko-baranjske županijske podružnice Zajednice povratnika Hrvatske izabran je na današnjoj izbornoj skupštini Tomo Povreslo, a osnovan je i novi Upravni odbor. 
 Tomo Povreslo najavio je da će Udruga nastojati i dalje primjenjivati Zakon o područjima od posebne državne skrbi te zaustaviti postupke koji se protiv hrvatskih prognanika vode zbog plaćanja najma za korištenje kuća i stanova u progonstvu. Pozornost će usmjeriti i prema razminiranju te naknadi ratnih šteta. 
 Dosadašnji predsjednik Vlado Čerina ocijenio je u izvješću da Vladin Prijedlog zakona o područjima od posebne državne skrbi ukida sva prava povratnika. Dodao je da su povratnici spremni ponovno zapriječiti autocestu Zagreb-Lipovac ako se ne budu rješavali njihovi problemi i ako im se ne omoguće uvjeti za dostojanstven život.
 Pročelnica osječkoga Regionalnog ureda za prognanike i izbjeglice Nada Arbanas izvijestila je kako se, prema Vladinim podacima, vratilo više od 200.000 prognanika, među kojima više od 77.000 u hrvatsko Podunavlje i 26.000 u Osječko-baranjsku Županiju.
 Istaknula je da Hrvatska još ima 19.991 prognanika, među kojima 3950 u Osječko-baranjskoj Županiji. Ako se kuće budu obnovile kako je najavljeno, procjenjuje se da bi se do kraja godine moglo vratiti 60 posto prognanika. (H)
</div>
<div type="article" n="57">
Srpski povratnici na Plitvicama uništavaju hrvatska obilježja
PLITVIČKA JEZERA, 9. ožujka
 – U općini Plitvička jezera, sa sjedištem u Korenici, u 43 naselja živi 4600 stanovnika, od čega i 2000 naseljenika iz BiH i Vojvodine. Donačelnik općine Petar Aračić koji je to mjesto izborio na HIP-ovoj nezavisnoj listi osigurao je i tri vijećnička mjesta, te se time izborio za sadržajnije uvažavanje prava i brige prema naseljeničkoj populaciji. Oko 400 obitelji iz BiH ustrašeno je predstojećim izmjenama i dopunama Zakona o područjima od posebne državne skrbi, jer govoto svi koriste privremene imovine.
 »Naseljeni Hrvati iz BiH lutaju kao Kurdi. U općini činimo sve kako bismo tim ljudima pomogli u rješavanju egzistencijalnih pitanja, od kojih je najvažnije trajno stambeno zbrinjavanje. Oko 240 naseljeničkih obitelji u općini treba iseliti iz srpskih kuća, stoga je čelništvo općine poduzelo konkretne mjere za njihovo zbrinjavanje putem iznalaženja zemljišta na kojima bi se gradile nove kuće, a značajan dio posla odrađuje i APN«, kazao je Aračić. 
S obzirom da je ne tako davno u Korenici bilo i međuetničkih sukoba, još uvijek izbijaju povremeni izgredi - pri čemu se najviše ističu mlađi povratnici srpske nacionalnosti koji uništavaju razna hrvatska obilježja. »Ti slučajevi«, kaže Aračić, »nastoje se zataškati što nije dobro, jer tako mladom povratniku, koje god on nacionalnosti bio, nije mjesto u Korenici, ali ni u Hrvatskoj«. (D. P.)
</div>
<div type="article" n="58">
Vidović: Ne samo restrikcije, već i otpremnine za one koji su radili na određeno vrijeme
O novima tredovima: Na sigurnim i trajnim poslovima i kod nas i u svijetu smanjuje se broj zaposlenih i na taj trend socijalna država mora odgovoriti. Nedopustivo bi bilo tolerirati stanje u kojem ogroman broj ljudi radi i stvara društveno bogatstvo, a isključen je iz sustava socijalne sigurnosti. Jačanje socijalne sigurnosti naš je prvi motiv i zapravo jedini mogući odgovor na stvarne probleme i izazove novih trendova u svijetu rada
Nakon što je Ministarstvo rada i socijalne skrbi Vladi uputilo prijedlog za smanjenje prijevremenih i najnižih mirovina s obzirom na godine staža, prijedlog za uvođenje obveze plaćanja doprinosa i na honorare te izmjene niza zakonskih odredbi koje će poslodavcima omogućiti lakše otkazivanje radnicima, ministar rada Davorko Vidović je u razgovoru za Nedjeljni Vjesnik pojasnio motive takvih odluka.
 • Po nekim procjenama prihode od honorarnog ili povremenog rada ima oko 100.000 građana. Što se konkretno treba promijeniti za njih, s obzirom na najavljene izmjene propisa o plaćanju doprinosa, u čijoj je izradi sudjelovalo i Vaše ministarstvo?
– U Hrvatskoj sasvim sigurno i znatno više od 100.000 ljudi zarađuje kroz neke oblike honorarnog ili povremenog posla i to kao dopunsku ili osnovnu djelatnost. Mnogi od njih se vode kao nezaposleni, a nerijetko temeljem takvih radnih aranžmana ostvaruju i natprosječno visoke prihode. Svi ti ljudi rade, ali njihov je radni status krajnje nesiguran i nedefiniran te oni, za razliku od stalno zaposlenih, iako stvaraju društveno bogatstvo, ostaju izvan sustava socijalne sigurnosti. To ih, zapravo, čini neravnopravnima. Cilj promjena s kojima upravo idemo jest omogućiti ljudima, bez obzira u kojoj se vrsti radnog aranžmana nalazili, da se njihov rad prepozna, registrira i pristojno vrednuje i to ne samo kroz honorar ili plaću, već i kroz socijalna prava koja se na radu temelje, od osiguravanja mirovinskog staža do zdravstvene zaštite.
To je posebno važno danas kad ima sve manje poslova »na neodređeno vrijeme i u punom radnom vremenu za cijeli život«, a sve je više povremenih, privremenih tzv. part-time poslova. Izmjenama zakona omogućit ćemo mirovinski staž i zdravstveno osiguranje i onima koji rade te poslove. Predviđamo proširivanje nekih prava koja sada imaju isključivo oni koji rade na neodređeno vrijeme. Predviđamo, primjerice, otpremnine i za one koji će biti otpušteni, a radili su na određeno vrijeme.
 • S obzirom da je riječ o oblicima rada od kojih prihodi nisu redoviti i teško ih je predviđati, koliko je realna procjena da po toj osnovi proračun može računati na milijardu kuna do kraja godine, što predviđaju Vaši kolege iz Ministarstva financija? Teško se, osim toga, oteti dojmu da država ove promjene ne uvodi toliko da zaštiti honorarce ili one koje poslodavci ponekad izrabljuju, koliko zato da pokrpa proračunske rupe.
– Na žalost, i u vašem je pitanju sadržana nevjerica u dobre namjere, koju mnogi izražavaju spram svega što predloži vlast. Ta se nevjerica temelji na možda ne sasvim neutemeljenom negativnom iskustvu građana s državom koju sve više doživljavaju kao nekoga tko ne brine o potrebama ljudi. Ponavljam, cilj su ovih promjena zaštita ljudi i proširivanje prava iako, naravno, ni proračun nije nevažan, niti za one koji odlučuju, a ni za građane. U konačnici, riječ je o njihovom novcu koji im se treba i vraćati, ali punjenje proračuna ni slučajno nije glavni i jedini motiv za ove promjene. Naime, iz povećanih prihoda financirat će se i povećani broj korisnika prava na mirovinsku i zdravstvenu zaštitu. Na sigurnim i trajnim poslovima i kod nas i u svijetu smanjuje se broj zaposlenih i na taj trend socijalna država mora odgovoriti. Nedopustivo bi bilo tolerirati stanje u kojemu ogroman broj ljudi radi, stvara društveno bogatstvo, a isključen je iz sustava socijalne sigurnosti. Jačanje socijalne sigurnosti prvi je naš motiv i zapravo jedini mogući odgovor na stvarne probleme i izazove novih trendova u svijetu rada.
 • Hoće li se i doprinosi od honorara dijeliti na dva mirovinska stupa i imate li podataka o tome kakva će prava na temelju njih biti zajamčena u zdravstvenom sustavu?
– Status mirovinskih uplata po bilo kojoj osnovi bit će izjednačen, kao i prava koja iz toga slijede. To znači da će se u istom postotku kao i za stalno zaposlene doprinos od atipičnih poslova također dijeliti u oba obvezna stupa, naravno za one koji se sukladno zakonima nalaze u tim sustavima osiguranja. Što se pak tiče prava iz zdravstvenog osiguranja, još se traže operativna rješenja, posebno kad je riječ o pravu na naknadu u vrijeme bolovanja. Nadam se da će se ovih dana i to zadovoljavajuće riješiti.
 • Budući da su poslodavci na proširenje kruga onih za koje će plaćati doprinos pristali samo ako se istodobno smanji stopa doprinosa, možete li im to obećati? Zapravo ste već najavili mogućnost da se mirovinski doprinos umanji za jedan posto, no kakvi bi mogli biti učinci tog poteza, ako uzmemo u obzir da zadnje smanjenje tog doprinosa s 21,5 na 19,5 posto nije opravdalo očekivanja? Nema, naime, bitnijeg porasta zaposlenosti, a to bi trebao biti prvi učinak takvih rasterećenja za poslodavce.
– Prvo, nisu poslodavci ništa ni sa čime uvjetovali, a drugo, nisam ni ja bilo što obećavao kad je riječ o smanjenju doprinosa. U razgovoru smo se složili s ocjenom da su nameti na i iz plaća u Hrvatskoj još uvijek previsoki i da objektivno umanjuju kompetitivnost našeg gospodarstva. U našem prijedlogu nije riječ ni o kakvom povećanju financijskih obveza spram poslodavaca, već o proširenju broja potencijalnih uplatitelja doprinosa, a to znači samo unošenje više reda i pravde u cijeli sustav doprinosa i uklanjanje nelojalne konkurencije ozbiljnim i socijalno odgovornim poslodavcima. Istina je da očekujemo povećane prihode države po toj osnovi, ali povećat će se i broj korisnika prava.
• No, ako odgovorite na zahtjev poslodavaca za smanjenje doprinosa, znači li to da ste njihove interese stavili na prvo mjesto, u odnosu, recimo, na mogućnost da se uskoro možda osigura i neko dodatno povećanje današnjih mirovina, osim redovnog usklađivanja s kretanjem troškova i plaća? I koliko takva mjera uopće ima smisla, s obzirom da se istodobno najavljuje mogućnost smanjenja razine niza prava iz sustava mirovinskog osiguranja?
– U ovoj zemlji, u kojoj je svima jasno da je najveći problem nezaposlenost, nema tko otvarati radna mjesta osim poslodavaca. Država to više nije i neće niti biti. Ono u čemu jest odgovornost države je stvaranje dobrog poduzetničkog ambijenta, što se može činiti na različite načine, između ostalog i tako da se visina poreza i doprinosa uskladi s jedne strane objektivnim potrebama za pokrivanje općih potreba društva i države, a s druge da ta opterećenja ne budu destimulirajuća za one koji žele ulagati u proizvodnju i otvaranje novih radnih mjesta. U ovom slučaju »interes» poslodavca nije nesukladan interesu cijelog društva, a prvenstveno interesu onih koji godinama uzalud čekaju posao. Poslodavci su važan čimbenik razvitka društva i svako arhaično antagoniziranje države, poslodavaca i radnika ne vodi produktivnom traženju rješenja za teške probleme masovne nezaposlenosti. Različiti interesi postoje, ta je različitost legitimna, a na nama je da te razlike ne potiremo, već na produktivan način i na opće dobro usklađujemo.
Dakle, na prvo mjesto stavljamo, ne interes poslodavaca, već interes građana ove zemlje. Naravno, kad govorimo o poslodavcima, mislimo na one koji svoje interese vide ne u suprotnosti s društvenima, već usklađene s njima. Nažalost, dosadašnja praksa hrvatskog kapitalizma opravdano nas čini skeptičnima spram fakinske politike novopečenih kapitalista i poduzetnika koji svoje vlasništvo, protivno elementarnoj logici kapitala, nisu stavili u funkciju proizvodnje i otvaranja radnih mjesta, već devastaciji onog društvenog bogatstva koje su neopravdano stekli nakaradnim sustavom pretvorbe. Ti će kvazipoduzetnici ionako proćerdati tu svoju imovinu, ili su to već učinili, a mi ćemo se morati potruditi oko ozbiljnih i odgovornih poduzetnika.
 Sadašnja antipoduzetnička klima nije dobra i potencijalno je vrlo opasna. Mi ćemo u Hrvatskoj napokon morati izići iz klišeizirane slike po kojoj je s jedne strane svaki radnik dobar, vrijedan i pošten, a svaki poduzetnik ništarija, lopov i bešćutni eksploatator te, s druge strane, slike po kojoj su poduzetnici motori razvoja i jedini istinski graditelji razvoja, a radnici lijena zanovijetala. Na ekscesima i lošoj praksi ne treba graditi politiku. Što se pak mirovina tiče, s obzirom da se isplaćuju temeljem tekućih prihoda, jasno je da se ti prihodi moraju povećati, ako hoćemo povećati mirovine i to ne da se još više optereti bruto cijena rada, već da se povećaju ukupni prihodi temeljem veće proizvodnje nove vrijednosti. Razvoj je najbolja socijalna politika. Formula je jasna: Što je više zaposlenih i što je veći nacionalni proizvod, i mirovine će biti više. 
 • Prema prvim procjenama, kad se uvede obveza plaćanja doprinosa i na honorare, oko četvrtina prosječnih zarada građana ići će u državne fondove. Najčešće je riječ o prihodima kojima su krpane rupe u kućnome budžetu - očekujete li da bi to moglo utjecati i na socijalnu sigurnost?
– Na žalost, i plaće, s obzirom na njihovu visinu i troškove života, većini služe za krpanje rupa u kućnom budžetu. Ne vidim razlog da plaće i honorari ne budu u istom statusu. Dakle, i s obzirom na doprinose i na socijalna prava koja iz toga slijede.
 • Građane s prosječnom plaćom ljuti činjenica da u mirovinskom sustavu postoji niz neopravdanih razlika: što je, na primjer, s pjevačima ili glumcima od kojih neki zarađuju i desetak puta više od prosječne plaće, a država im - kao »zaslužnima« - plaća doprinos? Hoće li i tu biti promjena? A što je s najavom da će saborski zastupnici, ministri i drugi povlašteni umirovljenici primati mirovinu na temelju staža, isto kao i obični građani, uz mogućnost da im se osigura određeni dodatak na ime posebnih funkcija koje su obavljali?
– Smisao svih mjera je uvođenje općih načela i istih standarda u socijalne sustave, što znači izjednačavanje građana i u obvezama i u pravima. Temeljno načelo socijalne sigurnosti podrazumijeva vezivanje ostvarivanja uplata, dakle dužine i visine uplata, s pravima koja temeljem toga slijede. U mirovinskom sustavu gradimo sva nova rješenja na tom načelu. Osobno zagovaram pristup neprivilegiranja u tom sustavu. Ako se nekoga želi privilegirati, neka mu se odredi visoka plaća i javno i transparentno daju beneficije, ali ne u mirovinskom sustavu.
 • Najavljuju se i izmjene Zakona o radu, u okviru kojih bi se poslodavcima olakšalo otpuštanje. Je li to dobar potez u trenu kad imamo više od 400.000 nezaposlenih, a očekuje se i priljev novih na evidenciju Zavoda za zapošljavanje?
– Upravo zbog tih 400.000 nezaposlenih i idemo u izmjene Zakona o radu, jer bez fleksibilnijeg pristupa radu nemamo šansi povećati zaposlenost. Istina, sama po sebi fleksibilizacija nije dostatna za otvaranje radnih mjesta, ali rigidni propisi mogu biti i jesu ozbiljna smetnja dinamizaciji tržišta rada. Nije najvažnija stvar pojednostaviti otkazni postupak, važnije je osigurati brzinu ulaska u svijet rada. Želim reći da je važnija sigurnost da ću dobiti novi posao, ako ga nemam, nego sigurnost da neću ostati bez posla kojeg trenutačno imam. 
Marijana Matković
</div>
<div type="article" n="59">
Strugar: U kolovozu očekujem niže cijene udžbenika i knjižare bez gužvi!
 Izdvajanja za školstvo: Zadovoljan sam sredstvima koje imamo jer njima možemo financirati određeni standard 
Zbog naputka Vladinog ureda za odnose s javnošću, s ministrom prosvjete i sporta dr. Vladimirom Strugarom, ovom prilikom nismo mogli razgovarati o aktualnom prijedlogu reforme hrvatskog školstva. Ministar će, naime, o reformi školstva moći govoriti tek kad prijedlog bude predstavljen Vladi. U razgovoru za Nedjeljni Vjesnik, dr. Strugar ocjenjuje stanje u kojem se nalazi hrvatsko školstvo, energično odbacujući ocjene da je riječ zabrinjavajućem ili kritičnom stanju. Model decentralizacije, koji je na snazi od srpnja prošle godine, a zahvaljujući kojemu, prema informacijama s terena, neke škole nemaju ni osnovnih sredstava za funkcioniranje, prema ministru Strugaru prolazi sasvim dobro. Moguće je, kaže, da se u pojedinim sredinama dogodilo da škole nisu dobile na vrijeme sredstva od županija za pojedine troškove, ali to se popravlja...
• Prema nekim ocjenama, hrvatsko je školstvo u katastrofalnom stanju. Vi se sigurno ne slažete s time? 
– Nažalost ne znam tko na takav neargumentiran način ocjenjuje jednu najrašireniju, najrazgranatiju i najsloženiju djelatnost u državi. Mogao bih konkretno odgovoriti na pitanje kad bi mi netko rekao u kojem je to djelu katastrofalno stanje i što je tu toliko dramatično. Govorimo li možda o 45.000 učitelja, koji prema tim kritičarima ostvaruju katastrofalne rezultate? Naravno da to energično i u potpunosti odbijam. Ako se misli na sredstva koja se izdvajaju za prosvjetu, tu opet ne treba izmišljati toplu vodu. Znamo da se danas izdvaja oko tri posto iz BDP-a, a da se u razvijenim zemljama izdvaja nešto više. No moramo biti svjesni da živimo u vremenu koje nije vrijeme blagostanja, pa svoje potrebe moramo prilagođavati ukupnoj gospodarskoj situaciji.
 • Mnogi vam zamjeraju što se kao ministar niste izborili za bolju poziciju obrazovanja u državnom proračunu. Zbog toga se tražila i vaša ostavka. 
– Kada bi oni koji su sugerirali moju ostavku znali u kojim teškim okolnostima živi ova zemlja i to razumjeli, onda to ne bi govorili. Ništa se ne rješava smjenom ministra, kad su u pitanju izdvajanja za školstvo. 
 • Zvučite kao da ste zadovoljni izdvajanjima od tri posto BDP-a za odgoj i obrazovanje. 
– Zadovoljan sam sredstvima koje imamo jer njima možemo financirati određeni standard. No naše vizije su takve da treba više ulagati u školstvo da bismo ga popravili, da bi ono doživjelo progres. U ovoj situaciji, hrvatski školski sustav funkcionira sasvim dobro ali njegove razvojne potrebe nisu time zadovoljene. Želimo više i kvalitetnije. 
 • Kad dakle očekujete porast državnih izdvajanja za školstvo?
– To ne mogu reći. Mogu se samo osvrnuti na program Vlade u kojem piše da će se za školstvo, znanost i kulturu izdvajati postupno više, da bi se dostigla visina izdvajanja kao u razvijenim zemljama. Brojne okolnosti vam idu na ruku ili ne, no u svakom slučaju tendencija Vlade je sasvim jasna i možemo reći da će se u idućem razdoblju sasvim sigurno izdvajati veća sredstva za školstvo. 
 • Dotad, standard škola vrlo je različit. Događa se da jedna škola ima vrhunski opremljenu informatičku učionicu, za razliku od drugih koje nemaju niti jedan kompjuter. 
– Opremljenost jest različita. O izdvajanjima za informatizaciju mogu konkretno govoriti u iznosima. 
Primjerice, 1996. godine izdvojeno je 4,5 milijuna kuna i kupljeno je 400 računala; 1999. godine izdvajanja su porasla na 12,5 milijuna kuna čime je kupljeno 891 računalo. Prošle godine izdvojeno je 20 milijuna, uz donaciju HT-a, škole su dobile 2500 računala, a u 2002. godini raspolažemo s 50 milijuna kuna, što znači da ćemo za osnovne i srednje škole nabaviti nekoliko tisuća računala. 
 • Koja je, prema vašem mišljenju, glavna boljka sustava odgoja i obrazovanja?
– Mogli bismo razgovarati o više problema. Prije svega, nužno je promijeniti sustav odgoja i obrazovanja stoga predlažemo određenu viziju u sklopu kojih će se promijeniti nastavni planovi i programi. Moramo utvrditi određene standarde znanja i sposobnosti, uvesti nove načine vrednovanja učenika i učitelja te opremiti škole nastavnim sredstvima i pomagalima. Trebamo omogućiti novu poziciju učitelja u kojoj bi on bio samostalniji, autonomniji. Školu valja povezati sa sredinom a naš obrazovni sustav uskladiti s europskim modelima i standardima. Cijeli sustav mora omogućiti bolju prohodnost. Primjerice, 32 posto djece pohađa trogodišnje strukovne škole, a to je za njih ujedno i završna škola. Moramo koncipirati takav sustav koji će svakom učeniku ovisno o njegovim sposobnostima, omogućiti napredovanje. Za sada nažalost takav sustav nemamo.
 • Koji su prioriteti, što prvo treba riješiti?
– U ovom trenutku razvoja treba sustavno rješavati obrazovanje učitelja za informatičku pismenost. Jer nabavljamo informatičku opremu ali se nedovoljno ulaže u informatičko obrazovanje onih koji ostvaruju nastavni proces. Uvjeren sam da moramo dodatno obrazovati i sadašnje ravnatelje i pripremiti one koji to kane biti. Jer kvalitetan učitelj ne znači da će on biti i uspješni ravnatelj. Za složenu i odgovornu funkciju ravnatelja treba se pripremati, zato predlažemo tzv. škole za ravnatelje. Osim toga, nužno je više sredstava dati odgoju i obrazovanju, radi popravljanja društvenog i osobnog položaja onih koji rade u prosvjeti. Jedna od mogućnosti rješavanja tih problema je decentralizacija, pri čemu neke sredine pokazuju dobru tendenciju poboljšanja stanja. 
 • Ali, prema podacima Školskog sindikata »Preporod«, stanje je u određenim regijama alarmantno jer nemaju novca za svoje škole. Neke županije navodno uzimaju novac iz Fonda za poravnavanje namijenjen školama, ali ga njime ne prosljeđuju.
– Ne mogu očekivati da Školski sindikat »Preporod« bilo što drugo kaže jer je to stil njegova predsjednika. Ne osporavam tom sindikatu da bude kritičan, no ne smije se generalizirati. Ono što pouzdano možemo reći jest da je model decentralizacije dobar. Prvi i drugi mjesec u godini u centraliziranom ili decentraliziranom sustavu uvijek pokazuje određene odmake od očekivanog. 
Skinuti učenicima dio tereta
 • Dakle, u potpunosti ste zadovoljni modelom decentralizacije?
– Da, jer sustav daje dobre rezultate. Ovo što navodite mogu biti samo trenutne slabosti pojedinog osnivača ali ne i modela. Prikupljamo podatke i iskustva, a na osnovu kojih ćemo ove godine uočiti kroz dobre i loše strane modela, da bismo u 2003. godini, ako bude potrebno, korigirali određene kriterije. Želim istaknuti da nećemo decentralizirati plaće prosvjetnih djelatnika, kao što je bilo rečeno u javnosti. To nema nikakvog realnog uporišta. 
 • Možete li pojasniti kako je došlo do toga da je jedan školski sindikat podnio u ime svojih članova 10.000 tužbi protiv Ministarstva prosvjete, zbog neisplate regresa za godišnje odmore?
– Nisam siguran da se zaista radi o deset tisuća tužbi. Mogu reći samo to da ukoliko zaposleni u srednjem školstvu smatraju da su uskraćena neka njihova prava, imaju ih pravo i tražiti. Mi smatramo da ta prava više nisu aktualna nakon potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora u prosincu 2001. godine. Mislim da je time riješen problem regresa, no pustimo sudu da presudi. 
 • Stručnjaci upozoravaju da radni dan učenika traje duže od radnog dana odrasle osobe. Što je Ministarstvo prosvjete učinilo po pitanju preopterećenosti učenika školskim obvezama?
– Tu su stručnjaci u pravu, a to najbolje znaju naši učenici koji taj teret nose na svojim leđima. Trebalo bi određenije utvrditi uzroke zbog kojih su djeca opterećenija od odraslih. Možemo reći da je jedan od uzroka u preteškim zahtjevima koje često dobivaju u školi no sigurno je da su i obveze djece izvan škole opterećujuće. Ako učenik ima obveze koje nisu primijenjene njegovim psihofizičkim mogućnostima, on će se osjećati opterećenim. No, ima učenika koji doista mogu ostvariti sve obveze i ne osjećaju ih kao teret. To opterećenje je dakle individualni osjećaj, možete li se nositi s obavezama ili ne. No to nas naravno ne oslobađa obveze da propitujemo količinu i složenost obveza koje određujemo učeniku. Moramo, a to sada i činimo, preispitati nastavne sadržaje iz svih predmeta radi određenog smanjenja. 
 • Kad će se učenicima ponuditi udžbenici s novim sadržajima, bez nepotrebnih podataka?
– Pokrenuli smo proces analize nastavnih programa i udžbenika. Time ne mislim da će se udžbenici trenutačno mijenjati, već će učitelji dobiti upute na koji će način koristiti te udžbenike, odnosno koje sadržaje ne bi trebalo obrađivati. Ne možemo jednake zahtjeve postavljati svim učenicima, s obzirom na individualne razlike. Taj će se problem kvalitetno riješiti tek s donošenjem novih nastavnih planova i programa koji idu uz novu koncepciju sustava. 
 • Dakle, tu će se dati učiteljima odriješene ruke?
– Da, u potpunosti se zalažem da naši učitelji, uzimajući u obzir individualne razlike i sposobnost učenika, svoj rad i nastavne sadržaje prilagode učenicima. Nitko tu ne može i ne treba arbitrirati, učitelj ima odlučujuću ulogu. 
 • Hoće li roditelji i ovoga kolovoza čekati u redu pred knjižarama da bi kupili skupe udžbenike?
– Vjerujem da redova zbog kojih bi se javnost trebala uzbuđivati neće biti. No, bilo je i bit će situacija u kojima će ljudi morati pričekati ne samo da bi kupili knjige, već i olovku, gumicu, bilježnicu, jer se sve to kupuje u knjižarama, osobito pred početak školske godine. Mi često vidimo red pred knjižarom, misleći da ljudi kupuju samo školske knjige. Vjerujem da gužvi zbog školskih knjiga ove godine neće biti, prije svega jer za iduću školsku godinu nećemo odobravati nove udžbenike i čitav će posao biti znatno prije pripremljen u usporedbi s ranijim godinama. 
 • Cijene udžbenika?
– U katalogu udžbenika za iduću školsku godinu bit će i cijene. Roditelji će tako pri izboru knjige unaprijed znati cijene. Sukladno tome, moći će izabrati između kvalitetnih i jeftiniji udžbenik. 
 • Znači li to da očekujete niže cijene udžbenika?
– Valja očekivati niže cijene školskih udžbenika, ako djeluje logika konkurencije i tržišta. 
 • Mnogi predbacuju da je svaki novi sastav Ministarstva prosvjete ekipiran isključivo po političkoj liniji. Smatrate li da ste oko sebe okupili dovoljan broj stručnjaka da pobijete takav stav u javnosti? Koliko ste uopće zadovoljni svojim suradnicima u Ministarstvu?
– Pri odabiru svojih pomoćnika vodio sam se isključivo po načelu stručnosti. Niti jedan od mojih pomoćnika nije postavljen po političkoj liniji i potpuno sam zadovoljan njihovim radom. Tu dakako izuzimam zamjenika ministra gospodina Ivana Vavru koji dolazi prema odredbama koalicijskog sporazuma. 
 • I s njim ste zadovoljan?
 – Sa zamjenikom Vavrom sam izuzetno zadovoljan. U našem odnosu i radu nema nikakvih problema. 
 • Gospodine ministre, zašto ste novinarima tako teško dostupni?
– Možda se to vama samo čini...
 • Na većinu upita pismeno odgovara tajnik vašeg kabineta, dok se, primjerice, na svaki poziv i gotovo u svakom trenutku u Ministarstvu znanosti osobno javlja vaš kolega ministar dr. Kraljević. 
– Dostupan sam onoliko koliko mi omogućavaju poslovi i obveze. Nikada nisam rekao novinaru da ne želim razgovarati s njim, no djelatnost je uistinu široka i složena. Volio bih da se stoga razumije moj položaj, kao i položaj mojih suradnika. 
 • Bi li vam bilo lakše kad bi se Ministarstvo prosvjete i sporta razdijelilo na dva zasebna sektora, kao što predlaže savjetnik predsjednika Mesića dr. Zdravko Jelenović? 
 – Dr. Jelenović govori o iskustvu koje postoji u svijetu. Primjerice, u Mađarskoj je posebno ministarstvo mladih i sporta. U nekim državama zajedno su ministarstva prosvjete i znanosti. Rješenja su različita. U sklopu našega rješenja moramo raditi što kvalitetnije.
Mirela Lilek
</div>
<div type="article" n="60">
Zašto Hrvatska još nije tužila Sloveniju zbog nuklearke?
Slovenija i dalje inzistira na tužbi protiv Hrvatske oko minornog problema u vezi s prijevozom naftnih derivata dok Hrvatska ni četiri godine nakon što je izvlaštena iz nuklearke Krško još nije zatražila arbitražu na koju ima pravo prema Energetskoj povelji koju su potpisale obje zemlje
Koliko se pravo, pravda i zaštita nacionalnih interesa mogu različito shvaćati u pojedinim zemljama možda najzornije pokazuju primjeri Hrvatske i Slovenije. Naime, ni četiri godine nakon što je Hrvatska jednostranom odlukom slovenske vlade izvlaštena iz nuklearke Krško, ni bivša ni sadašnja hrvatska Vlada nisu podnijele tužbe, odnosno zahtjev za arbitražu, pred odgovarajućim međunarodnim tijelima za naknadom štete. Iako je Hrvatska pedesetpostotni vlasnik te nuklearke, već četiri godine ne sudjeluje u upravljanju njome, niti dobiva polovicu energije koju ona proizvodi. Tu »hrvatsku struju« Slovenci prodaju na međunarodnom tržištu protiv čega Hrvatska čak nije ni podnijela tužbu pred odgovarajućim tijelima i zatražila odštetu.
 Nasuprot takvom pristupu, Slovenija danas i dalje inzistira na tužbi protiv Hrvatske zbog zapravo, u usporedbi s nuklearkom, minornog problema u vezi s prijevozom naftnih derivata kroz našu zemlju.
 Prema nedavnom Rupelovom tumačenju, inzistirat će na toj tužbi i dakako odšteti sve dok se režim provoza nafte ne vrati na stanje prije više ili manje (ne)spretnih odluka hrvatske Vlade.
 Ako pravilno shvaćamo zadnje poteze koje se u vezi s tim povlače iz Banskih dvora, nema dvojbe da će Hrvatska ili popustiti Sloveniji ili će pak ta zemlja na kraju, sudskim putem dobiti odštetu zbog navodno diskriminirajućeg odnosa prema njihovim poduzećima. U tome je nedavno uspjela i BiH pa nema razloga vjerovati da se i Slovenija, kudikamo naprednija od te države, u vezi s tim ne može u odnosu prema današnjoj Hrvatskoj pokazati kao neka vrsta velesile. 
No, cijeli spor u vezi s provozom nafte kroz Hrvatsku zapravo je i financijski i politički gotovo beznačajan u odnosu na problem vezan uz nuklearku Krško. U potonjem slučaju riječ je o ponajprije o, kako se to pravnim jezikom kaže, eksproprijaciji stranog investitora a potom i o neisporuci električne energije tijekom ove četiri godine od kada je slovenska vlada povukla takav potez. 
Prema nekim tumačenjima, bilo je dovoljno da u vezi s tim bivša ili sadašnja hrvatska Vlada odnosno Hrvatska elektroprivreda (HEP) pokrenu tužbu, odnosno zahtjev za arbitražom pred odgovarajućim međunarodnim tijelima zbog kršenja Energetske povelje koju su obje zemlje potpisale. Za takvu arbitražu ne treba suglasnost druge strane jer je u pitanju jednostrano kršenje načela iz spomenute Povelje na što su se obje zemlje njenim prihvaćanjem obvezale. 
U Zagrebu ima dovoljno pravnika koji su znali za to, međutim, po svoj prilici, politički naputci i iz bivše HDZ-ove, kao i iz sadašnje Račanove vlade, uvijek su sugerirali da se odustane od takve krajnje mjere da se ne bi ozlovoljilo političko vodstvo u Sloveniji. 
Takvo stajalište imalo bi smisla kada bi se i u Ljubljani na sličan način ponašali. Međutim, kako vidimo u vezi spora oko provoza naftnih derivata, Slovenci se uopće ne zamaraju potrebom zadržavanja dobrih odnosa sa Hrvatskom na taj način nego pokreću tužbe odnosno pravne procese uvijek kada drže da su na neki način oštećeni nekim hrvatskim potezima. Na tome im se nema što zamjeriti. Pravo je i dužnost svake vlade svim zakonitim sredstvima štititi vlastite nacionalne interese. 
To što i hrvatske vlade to ne čine, ili barem ne u dovoljnoj mjeri, nije problem ni Slovenije, ni BiH nego možda raspoloženja koje u vezi s tim vlada u hrvatskim vladajućim krugovima. Kod nas su očito inertnost i kompromiserstvo koje često ide i na vlastitu štetu kudikamo prihvatljivije opcije od rezolutnog inzistiranja na zaštiti vlastitih nacionalnih interesa. 
U tom pogledu dovoljno se osvrnuti na sadržaj parafiranog sporazuma o granici sa Slovenijom. Iako nedavno potpisani ugovor o nuklearci nije takva tragedija ipak ni taj sporazum nije nešto čime bi se aktualna ekipa iz Banskih dvora mogla ponositi. Podsjetimo se, taj sporazum bi se trebao ratificirati u parlamentima obaju zemalja do 1. travnja dok bi, ako se to dogodi, struja iz nuklearke prema Hrvatskoj trebala poteći 1. srpnja ove godine. Sva međusobna potraživanja i dugovi, pa tako i ona za neisporučenu električnu energiju Hrvatskoj tijekom protekle četiri godine, su eliminirani. Nula je stavljena s obje strane računa, što je zapravo ustupak hrvatske strane. HEP nije ni mogao financijski sudjelovati u troškovima oko obnove i funkcioniranja nuklearke kada je bio jednostrano isključen iz upravljanja njome. Tu međutim, nije kraj hrvatskih ustupaka.
Novim ugovorom se, naime, Hrvatska obvezala i na pedesetpostotno sudjelovanje u troškovima dekomisije, razgradnje nuklearke kojoj radni vijek službeno istječe 2023. godine. Prema procjenama nekim stručnjaka, to će koštati oko 700 milijuna USD. Osim toga, hrvatska strana također se obvezala i na preuzimanje polovice radioaktivnog otpada te nuklearke. Ako se ne uspije dogovoriti da se taj otpad izveze u neke treće zemlje i za to primjereno plati, trebat će pronaći lokaciju u našoj zemlji gdje će se taj opasni materijal pohraniti. Zanimljivo je da u postojećem ugovoru nije bilo tih obveza za hrvatsku stranu. Naime, Hrvatska i Slovenija svojevremeno su se dogovorile da će zajedničkim sredstvima izgraditi najprije nuklearku Krško a potom i drugu nuklearku nedaleko Zagreba na lokaciji Prevlaka. 
U oba ta objekta dvije sadašnje države, tada jugoslavenske republike bile bi po pedesetpostotni vlasnici s tim da bi, kako je stajalo u dosadašnjem ugovoru, svaka strana sama snosila troškove razgradnje tih objekata i skladištenja nuklearnog otpada. 
S obzirom da, nakon izgradnje Krškog, zbog mnogih razloga a dijelom i zbog slovenske opstrukcije, nije došlo do izgradnje nuklearke Prevlaka, novim se ugovorom Hrvatska obvezala i na ono što po starom nije trebala: sudjelovanje u troškovima razgradnje nuklearke u Krškom i skladištenju nuklearnog otpada. Međutim, ni takav relativno nepovoljan ugovor nije najlošija verzija raspleta koju Hrvatska u vezi s nuklearkom može očekivati. 
Naime, u Krškom je nedavno održan prosvjedni skup na kojem su sudjelovali i političari iz Drnovšekove stranke kojim se tražilo da ta nuklearka ostane samo slovenska. Osim toga, poznata je činjenica da Drnovšekova vlada uvjetuje ratifikaciju ugovora o nuklearci hrvatskim potpisom na sporazum o granici.
 S obzirom da je većina hrvatske političke javnosti odbacila sporazum o granici kao neprihvatljiv, nije posve izvjesno da će slovenski parlament ratificirati potpisani ugovor o nuklearci. Ako se to ne učini do 1. travnja, kako je predviđeno ugovorom, vjerojatno ni struja prema Hrvatskoj neće poteći 1. srpnja. U tom slučaju će Hrvatska umjesto dobivanja svoje morati kupovati struju od drugih zemalja. Nije isključeno da, preko posrednika, bude morala kupovati vlastitu »hrvatsku struju« iz nuklearke Krško koju Slovenci i dalje prodaju na međunarodnom tržištu. 
Sada slijedi i najlošija varijanta. Iako u vezi s tim još postoje pravne dvojbe a unatoč činjenici da međunarodne norme jamče zaštitu imovine kako pojedinaca tako i poduzeća u drugim državama, treba je uzeti u obzir jer u takvim sporovima nije bez značaja i domicilno (u ovom slučaju) slovensko zakonodavstvo.
 Naime, prema tim tumačenjima, ako Hrvatska uskoro ne reagira tužbom, odnosno, zahtjevom za arbitražu, pred odgovarajućim međunarodnim tijelima a imajući u vidu da bi slovenski parlament mogao otezati s ratifikacijom ugovora o nuklearci, mogla bi, prema nekim pravnim tumačenjima, već slijedeće godine nastupiti zastara u vezi s tim pitanjem.
 Slovenci su jednostrano preuzeli nuklearku 1998. te ako do 2003., dakle, ni nakon pet godina, Hrvatska i pravno ne izrazi neslaganje s takvim potezom pred odgovarajućim međunarodnim tijelima, priča bi mogla i završiti. Slovencima bi tako mogla ostati nuklearka u potpunom vlasništvu dok bi Hrvatima u tom slučaju vjerojatno preostalo čuđenje kako je do toga uopće moglo doći u vremenu kada imamo vladu veću od bilo koje zemlje u Europi i u njoj tako vrsne radoholičare i pregovarače čiji umovi, kako se u dijelu javnosti stvara dojam, gotovo graniče s - genijalnošću.
 Iako ta varijanta raspleta nije tako izgledna, ipak se mnogi pitaju ne bi li bilo pametnije pri rješavanju sporova sa Slovenijom postupiti na - slovenski način. 
Najprije tužba, pa onda pregovori, s tim da se tužba pred međunarodnim institucijama ne povlači dok god se ne okončaju pregovori ako ne na potpuno pravedan onda barem na najmanje nepravedan način.
Marko Barišić
</div>
<div type="article" n="61">
Mons. Puljić: Međunarodna zajednica pokušava razjediniti Crkvu u BiH
ZAGREB, 9. ožujka
 – U povodu 10. obljetnice početka rata u Bosni i Hercegovini, u Župi Sv. Križa u Sigetu održan je susret s vrhbosanskim nadbiskupom, kardinalom Vinkom Puljićem. Susretu su, uz velik broj vjernika, mahom prognanika iz Bosne i Hercegovine, nazočili i predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku dr. Zdravko Tomac, donedavni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, te redatelj dokumentarnog filma »Vinko Puljić, kardinal iz Sarajeva«, Zdravko Fuček. Nakon prikazivanja spomenutog filma, kardinal Puljić je odgovarao na pitanja sudionika. Ocjenjujući sadašnje stanje u Bosni i Hercegovini, kardinal je rekao da je »daytonski mir« – nepravedan mir, koji je Hrvate »žive pokopao«.
 »Ne možemo ostvariti prava na povratak, prava na život... Mnogi naši ljudi misle da BiH više nije njihova domovina. Mnogi su mi rekli: 'Mi tu teško možemo ostati Hrvati!'«, istaknuo je mons. Puljić. Dodao je da dodatan problem čini razjedinjenost hrvatskih političara u BiH, nesklonost Hrvatima međunarodnih upravitelja od Vestendorpa do Petrića, ali i nedovoljna potpora Vlade Republike Hrvatske povratku prognanika i ostvarenju njihovih legitimnih prava u BiH. Međunarodna zajednica u BiH radi vrlo podlo i pokušava nas razjediniti i unutar Crkve, jer ne mogu podnijeti naš utjecaj u narodu i našu duhovnu snagu«, upozorio je mons. Puljić.
 Dr. Zdravko Tomac upozorio je da borba za suverenost Hrvata u BiH još nije gotova, jer u njoj sve više postaju nacionalna manjina. Tim više što međunarodna zajednica sudi Slobodanu Miloševiću zbog etničkog čišćenja, ali priznaje Republiku Srpsku koja je rezultat tog čišćenja – zaključio je dr. Tomac.
Gordan Pandža
</div>
<div type="article" n="62">
Šibenčani pomažu teško oboljelim mališanima 
ŠIBENIK, 9. ožujka
 – Unatoč svoj težini gospodarsko-socijalne situacije u Županiji koja je opterećena s preko 15 tisuća nezaposlenih i s preko deset tisuća osoba sa socijalnom iskaznicom, Šibenčani nisu ostali gluhi na upućene im apele da pomognu dvoje svojih malih teško oboljelih sugrađana. Pomoć je ustrebala šestogodišnjem Krešimiru Paratu koji je preboljevši meningitis zapao u tzv. vigilnu komu pa mu je hitno trebalo liječenje u Mađarskoj na Institutu »Peto Andras« u Budimpešti. Brojni građani, ustanove i poduzeća odazvali su se i svoja skromna sredstva uplatili na žiro račun, a zahvaljujući mađarskoj putničkoj agenciji »Mira Mare travel« koja ispostavu ima i u Šibeniku, roditelji malog Krešimira - Jelena i Tomislav, otputovali su potkraj veljače u Budimpeštu sa svojim sinom gdje će boraviti do 28. ožujka do kada će mali Krešimir biti podvrgnut spasonosnoj terapiji. Mađarska agencija snosi , naime, troškove smještaja roditelja i troškove njihova višetjednog boravka u Budimpešti. 
 Malenoj 13-mjesečnoj sugrađanki Dori Hrga liječnici oftamolozi dijagnosticirali su zloćudni tumor na jednom oku bez kojeg je uskoro malecka ostala, a onda su specijalisti iz jedne zagrebačke klinike posumnjali da je teška bolest zahvatila i drugo oko što je nedavno potvrđeno i u klinici u gradu Essenu u Njemačkoj. Roditelji male Dore žive, kao i roditelji teško oboljelog Krešimira Parata, u zaista teškim životnim prilikama i nisu imali novca za odlazak u Essen na liječenje kako bi se spasilo drugo oko njihove djevojčice. Prijatelji ove porodice pokrenuli su tako dobrotvornu akciju za prikupljanje sredstava za odlazak Dore na Sveučilišnu očnu kliniku u Essen i akcija još uvijek traje. 
Sve je počelo nastupom šibenskih klapa - Fortice, More, Bilice i Galera u Katoličkom domu i tom je prilikom za malu Doru prikupljeno 8,6 tisuća kuna. Potom su se u dobrotvornu akciju uključili i mnogi drugi tako da se vjeruje da će uskoro mala sugrađanka na nužne terapije u Njemačku gdje bi morala odlaziti u nekoliko navrata. Zanimljivo je da su se u obje akcije prikupljanja pomoći uključila i dvojica uličnih svirača koji su u nekoliko navrata na šibenskim ulicama i kalama svirali za dvoje malih i bolesnih Šibenčana. 
Jadranka Klisović
</div>
<div type="article" n="63">
»Gacka« izvozi pastrvu u Njemačku i Egipat?
OTOČAC, 9. ožujka
 – Jedno od najvećih ribogojilišta pastrve u Hrvatskoj - ribnjak »Gacka« u Sincu, nedaleko Otočca kojeg je za milijun DEM kupio zagrebački poduzetnik Josip Leko - nakon lanjske agonije kada je zbog nedostatka hrane i lijekova ugibalo na desetke kilograma pastrve, sad bilježi značajne uspjehe u proizvodnji. Josip Leko kazao je za Vjesnik da je od prošle godine u ribnjak uložio 300.000 DEM sa čime je obnovljeno mrijestilište, izgrađen sanitarni čvor i moderno prodajno mjesto te doveden vodovod, što je, uz ostalo, utjecalo da se proizvodnja pastrve i pastrvskog mlađa značajno poveća.
 S nekadašnjih 60 tona pastrve, koliko se procjenjivalo da je ima na ribnjaku, Leko kaže da sada u ribnjaku ima više od 100 tona pastrve i pastrvskog mlađa iznimne kvalitete. Pastrva iz rijeke Gacke, zbog kvalitete vode, prirodnog okružja, flore i faune, najkvalitetnija je vrsta pastrve u Europi, a možda i u svijetu, pa stoga ne čudi, kako kaže Leko, da su u tijeku pregovori nakon kojih bi se značajnije količine pastrve iz ribnjaka »Gacka« mogle izvoziti u Egipat i Njemačku.
Zbog stečajne agonije koja je zahvatila »Zagrepčanku« kao nekadašnjeg vlasnika ribnjaka, Leko kaže da su netragom nestala prodajna mjesta tog poduzeća tako da sada pastrvu prodaje samo na trešnjevačkom placu. Leku najviše smeta visok PDV jer ako je, kako kaže, »veleprodajna cijena kilograma pastrve od 20 do 22 kune, a u maloprodaji i više od 35 kuna, onda je jasno kuda ide tržišno poslovanje ove zemlje«. Osim poslova s uzgojem i proizvodnjom pastrve, Leko za Vjesnik ističe i podatak da je iskazao namjeru uključiti se u poslove oko obnove nekad najreprezentativnijeg ribičkog hotela u Hrvatskoj – hotela »Gacka« u Ličkom Lešću. U tijeku su, kaže, i poslovi oko realizacije projekta uzgoja pastrve u podvelebitskim vodama. 
Dražen Prša
</div>
<div type="article" n="64">
Delta Neretve postaje zaštićeni park prirode 
METKOVIĆ, 9. ožujka
 – Nakon jednogodišnjih prikupljanja podataka i stručne obrade svih pitanja, u Metkoviću je održana radionica o »Pripremama prekograničnog uporabljanja donjim tokom rijeke Neretve«, a u okviru Ramsarske konvencije čiji su potpisnici Hrvatska i BiH.
Naime, područja Hutovog Blata u BiH i delte Neretve u Hrvatskoj upisana su u Ramsarski popis močvarnih područja od posebne međunarodne važnosti te stoga treba osigurati zajedničko upravljanje tim područjem, osigurati stalni nadzor iskorištenosti i onečišćenja prostora, sačuvati dijelove prirode za buduća pokoljenja te istovremeno osigurati stanovništvu gospodarsko iskorištavanje područja.
Prema riječima Bože Kovačevića, ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja RH, riječ je o prikupljanju spoznaja za konačni prijedlog teksta zakona o proglašenju delte Neretve parkom prirode.
U tome treba pomiriti interese stanovništva, gospodarstva i znanosti te ispuniti odredbe Ramsarske konvencije u okviru Pakta o stabilnosti.
Na skupu je istaknuto da je delta Neretve devastirana u hidrološkom, pedološkom i svakom drugom značenju, ali je i rečeno da još uvijek nije kasno zaustaviti narušavanje prirodne ravnoteže i dio izvornih močvara prilagoditi gospodarskim potrebama. 
Pero Jakić
</div>
<div type="article" n="65">
Oružje ima svaki jedanaesti Hrvat
GOSPIĆ/SISAK, 9. ožujka
 – U Republici Hrvatskoj registrirano je 383.300 komada oružja, pa po tim podacima ispada da na 1000 stanovnika »dolazi« 87 komada oružja, ili, drukčije rečeno, svaki 11. stanovnik u Hrvatskoj posjeduje neko vatreno oružje.
 Po naoružanosti, mislimo samo na legalizirano oružje, na prvom su mjestu stanovnici Ličko-senjske županije kod kojih se bilježi 192 komada oružja na 1000 stanovnika, pa ispada da oružje ima svaki peti stanovnik Županije. 
Na drugom su mjestu po broju oružja stanovnici Sisačko-moslavačke županije. Ipak, prema podacima PU Sisačko-moslavačke do 15. siječnja ove godine ostvaren je značajan povrat oružja i minsko-eksplozivnih naprava. Potvrđuje to i podatak koji kaže da je predano 68 komada različitog automatskog vatrenog oružja, 67.000 komada raznog streljiva, 618 eksplozivnih sredstava, 1260 ručnih bombi, 47 improviziranih eksplozivnih naprava i 156 kilograma vojnog i gospodarskog eksploziva.
U prekršajnim postupcima oduzeto je 47, a po kaznenim postupcima 15 komada oružja. U Ministarstvu unutarnjih poslova ističu da se, u usporedbi s brojem legaliziranog oružja, pretpostavlja kako ga ima pet do šest puta više negoli ga je prijavljeno. MUP stoga opet poziva građane da predaju oružje u cilju sigurnosti stanovništva.
Dražen Prša
</div>
</div>

</body>
</text>
</TEI.2>

with extensions by D. Ćavar