NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20021209].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 198090 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>09.12.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Tomac: »Neki naši mediji falsificirali su ono što sam govorio«</p>
<p>Rekao sam da neke stvari povijesno nisu završene i da je teško reći jesam li uvijek bio u pravu ili je možda u nekim stvarima bio u pravu i Tuđman / Govorio sam, jer imam moralnu obvezu govoriti o Tuđmanu. Bio sam dio tog prvog vodstva Hrvatske u razdoblju kad je bilo najteže. Bio sam i jedan od najbližih suradnika predsjednika Tuđmana, rekao je dr. Zdravko Tomac</p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - »Žalosno je kako su neki naši mediji falsificirali i zlonamjerno prikazali ono što sam govorio o dr. Tuđmanu«, rekao je na početku razgovora za Vjesnik u nedjelju dr. Zdravko Tomac, predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku i jedan od SDP-ovih čelnika, u povodu svog izlaganja na subotnjem simpoziju »Tuđmanizam i detuđmanizacija« u Zagrebu. Istaknuo je ipak pozitivan primjer CCN-a koji je, kaže, korektno prenio njegove riječi, uključujući tonsku izjavu o tom pitanju, čime se »najbolje demantiraju novine koje su mi stavile u usta ono što nisam govorio i to stavili u navodnike«.</p>
<p>• Što ste rekli?</p>
<p>- Prvo, tamo sam govorio u svoje osobno ime. Dakle, ne kao potpredsjednik SDP-a ni kao predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku. Cijeli tekst govora, koji je vrlo opširan, napisao sam tako da se može i objaviti ili barem onaj dio koji je izvazvao najviše pozornosti u dijelu medija. Govorio sam, jer imam moralnu obvezu govoriti o Tuđmanu. Bio sam dio tog prvog vodstva Hrvatske u razdoblju kad je bilo najteže. Bio sam i jedan od najbližih suradnika predsjednika Tuđmana i zato se moj referat i zvao »Moj osobni pogled na ulogu dr. Tuđmana u razdoblju 1989.-do 1992.« Tu sam nastojao objektivno prikazati njegovu ulogu. Rekao sam da sam protiv crno-bijelih podjela. Ne treba ga glorificirati, nego govoriti istinu. Naglasio sam također da govorim iz zanimljive pozicije čovjeka koji je tih dana bio njegov bliski suradnik i poslije žestok politički konkurent, jer smo se i razišli upravo 1992., upravo oko BiH. U tim podjelama i sukobima radi borbe za bolju prošlost nastojao sam govoriti istinu i reći da je istina u cjelini.</p>
<p>• Što je izazvalo toliku pozornost?</p>
<p>- Na kraju toga govora rekao sam nešto što u zadnje vrijeme govorim, a to je da su svi veliki sukobi i podjele u hrvatskoj politici na neki način bili vezani uz BiH. I moj sukob je bio vezan uz sporazum Boban-Karadžić. I sada, nakon svega što se dogodilo, a bio sam nedavno i u BiH, kamo često odlazim u raznim prilikama, vidio sam da neke stvari ne idu dobro. To sam povezao s mojim sporenjem s Tuđmanom 1992. godine. Rekao sam da neke stvari povijesno nisu završene i da je teško reći jesam li uvijek bio u pravu ili je možda u nekim stvarima bio u pravu i Tuđman.</p>
<p>• O čemu se radi? </p>
<p>- Riječ je o jednoj hipotezi u kojoj novi događaji bacaju i novo svijetlo na neke podjele i sukobe iz tog razdoblja. Mislim da je to pošteno, odgovorno i da ni u kom slučaju nije ono što piše u nekim novinama da sam navodno rekao da je on bio u svemu u pravu i da je imao ispravne poglede, ali sam rekao da se neke stvari u novoj situaciji moraju preispitati.</p>
<p>• Zašto?</p>
<p>- Važno je znati da sam prije dvije godine bio sam na znanstvenom skupu u Mostaru, koji se zvao »Bez trećeg entiteta nema hrvatskog identiteta«. Tamo sam imao izlaganje, suprotno toj tezi, pod naslovom »Treći entitet ne osigurava hrvatski identitet«. Bio sam, nadalje, na Hrvatskom narodnom saboru u Mostaru, gdje sam se također javno suprotstavio toj ideji trećeg entieta i zalagao se da se dosljednom provedbom odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti i ravnopravnosti svih triju naroda na cijelom teritoriju BiH ustavnim promjenama treba osigurati i ravnopravnost najmalobrojnijeg, hrvatskog naroda. Umjesto toga, istodobno su išla dva procesa. Jedan, prema kojemu ustavne promjene nisu ispunile očekivanja. Razočarale su. Drugi proces, koji je u tijeku i danas, jest da se u stvari Dayton postupno mijenja, a stalno se govori da nema promjene Daytona.</p>
<p>• Kako se mijenja?</p>
<p>- Tako da i ustavno i u praksi Srbi imaju dominaciju u Republici Srpskoj, a Hrvati i Bošnjaci u tom entitetu imaju neka prava, a da sve više u Federaciji BiH, umjesto daytonskog načela da Hrvati paritetom i na drugi način imaju punu ravnopravnost, sve više sliči na Republiku Srpsku, s tim da tu dominaciju imaju Bošnjaci, a Hrvati i Srbi dobivaju neka prava.</p>
<p> Znači, u sadašnjoj BiH, s dva entiteta, u jednom entitetu se štiti i osigurava dominacija jednog naroda, Srba u Republici Srpskoj, a u drugom Bošnjaka, dok su Hrvati u oba entiteta u položaju onoga trećeg, da im se jamče određena prava. U tom smislu, kad sam promovirao knjigu dr. Žepića, koja govori o tome, suprotstavio sam se onima koji sami govor o tome, samo ukazivanje na problem, i načelan zahtjev da Hrvati ne traže ništa više nego da imaju jedna prava kao druga dva naroda, proglašavaju šovinizmom. U sklopu tih kretanja, rekao sam da i neke Tuđmanove stavove treba na novi način prevrednovati. To je sve.</p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Čelnici vladajućih stranaka ne slažu se s Tomcem</p>
<p>Trconić: Tomac je prešao Rubikon i doveo u pitanje svoje ranije ocjene, koje su bile bliže realnosti / Kramarić: U BiH smo počinili sve moguće pogreške i daljnje uplitanje prouzročilo bi nove / Kajin: Umjesto da se izdignemo iznad politike Franje Tuđmana u BiH, mazohistički želimo da svijet ima jednako mišljenje o Hrvatskoj sada kakvo je imao i prije / Đapić: Tuđman je imao pravo, ali njegove su političke metode dvojbene / Kosor: Šteta je što Tomac nije svoje tvrdnje iznio dok je predsjednik Tuđman bio živ / Pašalić: Kako vrijeme prolazi, sve je jasnije da je politika Franje Tuđmana bila strateški ispravna</p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Je li pokojni predsjednik RH dr. Franjo Tuđman imao pravo u vezi s BiH? Na simpoziju »Tuđmanizam i detuđmanizacija«, koji je održan u subotu u Hrvatskom institutu za povijest, dužnosnik SDP-a i predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku dr. Zdravko Tomac je kazao da jest. Očekivano, čelnici vladajućih stranaka ne slažu se s Tomčevim mišljenjem.</p>
<p>Potpredsjednik HSS-a Luka Trconić rekao je Vjesniku da je Tomčeva izjava, bez obzira na njegov angažman oko BiH, »kopernikanski obrat«, bez obzira na to što je javnost na to u izvjesnom smislu bila pripremljena. »Iznenađen sam što je Tomac izašao s takvom ocjenom«, kaže Trconić, dodajući da bi se razgovor o tako ozbiljnim temama kao što je pitanje BiH trebao s velikih skupova preseliti na uži krug znanstvenika. »Tomac je prešao Rubikon i doveo u pitanje svoje ranije ocjene, koje su bile bliže realnosti«, naglašava potpredsjednik HSS-a, koji drži da se zasluge pokojnog hrvatskog predsjednika u uspostavi neovisne Republike Hrvatske ne mogu osporiti, ali politika Franje Tuđmana prema BiH je katastrofalno pogriješila u bitnim pitanjima.</p>
<p>»Ne kažem da nisu moguća drukčija vrednovanja kad jednog dana budemo upoznati sa svim činjenicama o događajima u tom razdoblju, no Tuđmanova je politika dovela do prepolovljavanja broja Hrvata u BiH te preseljenja Hrvata iz srednje Bosne na jug«, kaže Trconić, dodajući da Tomčeva izjava pokazuje nedostatak osjećaja za realno stanje u BiH, a to je da je BiH cjelovita država u kojoj su Hrvati konstitutivan narod. »Hrvatska ni danas nije indiferentna prema BiH, ali opća politika prema toj državi ne može se promijeniti«, zaključuje Trconić.</p>
<p>I dok iz SDP-a nije bilo moguće dobiti nikakvu reakciju na izjave stranačkog kolege, Zlatko Kramarić, predsjednik LS-a naglašava da je njegv osobni, ali i stav njegove stranke poznat od početka: »U BiH smo počinili sve moguće pogreške i daljnje uplitanje prouzročilo bi nove«, kaže Kramarić, dodajući da ne želi komentirati stavove ljudi koji se mijenjaju ovisno o političkom trenutku. Damir Kajin iz IDS-a naglašava da upravo Franju Tuđmana smatra suodgovornim za štetu koju je njegova politika nanijela građanima i Hrvatske i BiH te za izolaciju kojoj je Hrvatska bila izložena, ali i za današnje stanje koje je posljedica toga. »Sve što mogu reći o izjavi Zdravka Tomca je da, umjesto da se izdignemo iznad politike Franje Tuđmana u BiH, mazohistički želimo da svijet ima jednako mišljenje o Hrvatskoj sada, kakvo je imao i prije«. </p>
<p>Iz HSLS-a također nije bilo moguće dobiti reakciju, no prije nekoliko tjedana potpredsjednik stranke Joško Kontić je rekao da je pokojni hrvatski predsjednik, bar što se tiče stavljanja Hrvatske u okvire zapadnog Balkana, bio u pravu, jer to vrijeme sve više pokazuje. Anto Đapić, predsjednik HSP-a, naglašava da je Tomac uvijek imao dosta kvalitetne stavove prema BiH, prožete osjećajima za tamošnje Hrvate. »HSP je mišljenja da nakon opstanka Republike Srpske nema smisla inzistirati na tri entiteta u BiH. Tuđman je imao pravo, ali njegove su političke metode dvojbene«, kazao je Đapić, dajući za pravo Tomcu koji je kazao da su Hrvati u BiH u nepovoljnom položaju.</p>
<p>»Deklaracja o Domovinskom ratu, koja je u Saboru donesena konsenzusom svih stranaka, jasno se odredila prema tom pitanju - Hrvatska se branila od agresije. Samo je šteta, što svoje tvrdnje Tomac nije iznio dok je predsjednik Tuđman bio živ«, kazala je zamjenica predsjednika HDZ-a Jadranka Kosor.</p>
<p>Predsjednik Hrvatskog bloka (HB) Ivić Pašalić je naglasio da Tomčeva izjava pokazuje da je teza HB-a o tuđmanizmu ispravna. »Kako vrijeme prolazi, sve je jasnije da je politika Franje Tuđmana bila strateški ispravna«, kazao je Pašalić, koji u taj kontekst stavlja i izjavu Zdravka Tomca. No, naglašava da je žalosno što je do takvih spoznaja došlo prekasno, »jer se upravo politika prema BiH smatrala 'istočnim grijehom' Tuđmanove politike, a potpuno je jasno da je politika stranke Zdravka Tomca i cijele današnje vlasti dovela Hrvate u BiH u gori položaj, nego što ga imaju nacionalne manjine«, zaključuje Pašalić.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>»U HDZ-u se na Tuđmana pozivaju samo kad govore o stvaranju hrvatske države«</p>
<p>Istup SDP-ovca dr. Zdravka Tomca izazvat će polemike u vladajućoj koaliciji / Nenad Ivanković optužio »Mesić-Račanovu vlast« da, provodeći detuđmanizaciju, »upropaštava Hrvatsku« / Goran Dodig opravdavao Tuđmanovo samostalno donošenje ratnih odluka / Ljilja Vokić zamjerila je što u udžbeniku povijesti, autora Agičić-Jakovina, koji je u školskoj upotrebi nakon 3. siječnja 2000. godine, nema Tuđmanovih slika</p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Udruga hrvatski identitet i prosperitet iz koje je nastala jedna od mlađih hrvatskih stranaka Hrvatski istinski preporod, u subotu je u »Zlatnoj dvorani« Hrvatskog povijesnog instituta održala vrlo buran simpozij pod nazivom »Tuđmanizam i detuđmanizacija«. Najviše pozornosti izazvao je nastup prof. dr. Zdravka Tomca, čelnika SDP-a, koji se u jednom trenutku skoro ispričao nazočnim članovima obitelji Tuđman što je imao različito mišljenje o BiH od pokojnog prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.</p>
<p>Tomac je ispričao kako je s Tuđmanom razgovarao za vrijeme zagrebačke krize, kad ga je podsjetio da je uvijek govorio da je njegov učenik i da slijedi njegovu politiku, ali da se razlikuju u vezi s pitanjem sudbine BiH. Na to mu je, navodno, Tuđman rekao: »Zdravko, vidjet ćemo tko je bio u pravu«. Tomac je odgovorio: »Ja ću se ispričati, ako sam bio u krivu«. SDP-ov političar je zatim kazao da, gledajući na sadašnje stanje u BiH, može reći da je u nekim pitanjima Tuđman ipak bio u pravu, a ne on, na što je dobio gromoglasan pljesak sudionika skupa u Hrvatskom povijesnom institutu.</p>
<p>Izrečene na skupu gdje je većina govornika tvrdila da glavni akteri nove vlasti - predsjednik Stjepan Mesić i premijer Ivica Račan, Tomčev stranački šef - nastoje provesti detuđmanizaciju, Tomčeve riječi jamačno će izazvati oštre polemike u vladajućoj koaliciji. Zanimljivo je da je Tomac u jednom trenutku kazao da u dvorani nema nikog iz HDZ-a na što je ustao saborski zastupnik te stranke Ljubo Ćesić Rojs upitavši: »Kako nema?« To je u publici izazvalo smijeh i dobacivanja: »Nećeš još dugo. Sanader će te izbaciti«.</p>
<p>Govornik nakon Tomca, publicist i potpredsjednik HIP- Nenad Ivanković, kazao je da se »Mesić-Račanova vlast svodi na detuđmanizaciju. Tuđmanizam je jedina produktivna alternativa Mesić-Račanovom upropaštavanju Hrvatske«. Ivanković je bio oštar i prema HDZ-u, rekavši da je ta stranka, koju je utemeljio Tuđman, danas neizravan osporavatelj tuđmanizma. »U HDZ-u se na Tuđmana pozivaju samo kad govore o stvaranju hrvatske države. Oni o tuđmanizmu ne misle u budućnosti«, rekao je. Goran Dodig, čelnik stranke Hrvatska proljeća i jedno vrijeme ratni pomoćnik pokojnog ministra obrane Gojka Šuška za sigurnost, ustvrdio je da danas ne bi bilo Hrvatske da je neki drugi politički lider, umjesto Franje Tuđmana, 1990. godine pobijedio na izborima. Dodig je priznao da je pokojni Predsjednik »mnoge odluke o ratu donosio sam«.</p>
<p>»Zar je trebao dopustiti da se 1992. u Saboru povede rasprava o HV-u, kako su predlagali neki tadašnji opozicionari«, upitao je. U publici je sjedio dr. Mate Meštrović, u ratnim godinama poznat najprije kao saborski zastupnik HNS-a, a potom HSLS-a, koji je znao oštro kritizirati ratnu politiku Franje Tuđmana. Jednom je umalo izbio incident kad je žestoko napao tadašnjeg HDZ-ova zastupnika Vicu Vukojevića, jer je na saborsku sjednicu došao u odori HVO-a. U javnom dijelu simpozija, Meštrović se nije suprotstavljao mišljeninja o Tuđmanovoj ulozi u ratnim zbivanjima.</p>
<p>Goran Dodig se prisjetio jednog svog susreta s pokojnim Predsjednikom u njegovu uredu. »Bio sam kod Predsjednika kad je pao Vareš i na televiziji su bile pokazane kolone izbjeglica iz toga grada. Predsjedniku su išle suze dok je to gledao. Nazvao je Ivu Komšića i rekao mu neka nazove Aliju Izetbegovića. Govorili su posredstvom spikerfona i čuo sam da je Komšić kazao da ne može ništa učiniti«, ispričao je Dodig, zaključivši da je Tuđman bio »osjećajan čovjek«.</p>
<p>Bivša ministrica prosvjete i sporta Ljilja Vokić analizirala je udžbenike povijesti. Ustvrdila je da je u udžbeniku autora Ive Perića iz 1997. godine ispravno napisano da je HDZ imao najpotupuniji politički program i da je Tuđman bio neprijeporno glavna ličnost političkih zbivanja. Autorima udžebenika koji je u upotrebi nakon 3. siječnja 2000. godine, Agičić-Jakovina, zamjerila je što su početke demokracija u Hrvatskoj ilustrirali slikama Vlade Gotovca i Slavka Goldsteina te naglasila da slika pokojnog Predsjednika nema ni u lekcijama o priznanju Hrvatske ili o mirnoj reintegraciji Podunavlja.</p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>»Vidite koliko hrvatska loša politika prema Bosni može biti opasna«</p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Što je dr. Zdravko Tomac govorio o dr. Franji Tuđmanu i njegovoj politici prema BiH u posljednjih 10 godina?</p>
<p>U srpnju 1992., kad je rat već zapalio BiH, Tomac u intervjuu Nedjeljnoj Dalmaciji kritizira Tuđmanovo podržavanje Herceg-Bosne i njegovu strategiju neodrživosti multietničke BiH, suprotstavljajući mu svoj koncept regionalizirane BiH kojom bi upravljalo vijeće naroda. Da nije nikakav politički naivac, Tomac je pokazao rezervnom varijantom. »Dakle, ja sam zastupao tezu da mi jesmo za suverenu Bosnu ali ako druga strana želi podjelu, znat ćemo i mi reagirati«, rekao je tada.</p>
<p>U listopadu 1992., kada je rat u BiH već bjesnio svom žestinom, Tomac na tribini u Šibeniku kaže: »Raspad BiH na tri zasebne države neizbježan je i jedino je riješenje, možda za nju i najbolje, premda ono ne odgovara Hrvatskoj!« Međutim, u svibnju 1993., nakon Washingtonskog sastanka na kojem se dogovaralo o etapnoj provedbi Vance-Owenova plana, Tomac optužuje međunarodni koncept decentralizirane »trojedne« Bosne, smatrajući ga neodrživim i svojevrsnim uvodom u budući raspad BiH. Istodobno priznaje (u intervjuu Večernjem listu, svibnja 1993.: »Koliko god se može politički prigovarati stvaranju Herceg-Bosne, to je, s druge strane, ipak vojno dalo najveće adute Hrvatima, jer se svijet ravna i prema snazi, a ne samo po pravdi«. Tri mjeseca poslije, u kolovozu, Tomac u Slobodnoj Dalmaciji o Herceg-Bosni kaže: »Pokazat će se da Herceg-Bosna nije ispunila ni jednu od svojih zadaća: niti je zaštitila interes Hrvata u BiH, pa čak ni u cijeloj Hercegovini, niti udaljila Srbe od Dalmacije, a po toj najcrnjoj soluciji srpska država prodirat će u meki trbuh Hrvatske. Vidite koliko hrvatska loša politika prema Bosni može biti opasna«.</p>
<p>Godine 1994. na tribini »Kamo ide Hrvatska - dileme i izlazi«, Tomac upozorava da stabilnost Hrvatske ovisi o stabilnosti BiH i opet se zalaže za njenu cjelovitost, upozoravajući da podjela BiH najviše šteti Hrvatima. No, tada je upozorio i na opasnost od stvaranja muslimanske države u BiH, koja bi preuzela međunarodni legitimitet BiH i proširila se od Save do Jadrana. Tom hipotezom je pokazao da je i tada, iako im se načelno suprostavljao, povremeno (i po potrebi) koketirao s </p>
<p>Iste godine, Tomac je nekoliko puta upozorio na pogubnost Tuđmanove politike prema BiH i dogovaranja sa srpskom stranom te u siječnju u Slobodnoj Dalmaciji kaže: »Prije godinu dana kada se biralo koja će biti naša politika, umjesto učvršćivanja saveza s Muslimanima mi smo odabrali sporazumijevanje s Karadžićem«. U kolovozu 1995. opet tvrdi da ne razumije logiku hrvatske vladajuće politike, koja pasivno prihvaća tuđe koncepte podjele Bosne koje joj se svako malo nude te ističe da bi vladajuća hrvatska politika u svakoj sličnoj situaciji morala jasno reći: »Gospodo, nema podjele Bosne, mi smo jasno i glasno za cjelovitu Bosnu!« Što se tiče njegova odnosa prema Tuđmanu, sredinom 1997. govori kao o »istrošenom političaru«. U Novom listu, travnja 1997., Tomac kaže: »On je slavna prošlost, ali ne garantira dobru budućnost. (...) Tuđmanovi istupi pokazuju da se istrošio, da nema viziju«.</p>
<p>U travnju 1998., Tomac govori: »Znate, jedno su zablude Tuđmanove politike i njegova lutanja kada je riječ o BiH, a drugo je stvarna politika. Hrvatska nije izvršila agresiju na BiH«. Rujna 1999. u intervjuu Nacionalu ističe da se s Tuđmanom razišao zbog njegove »tri velike, pogrešne strateške teze« prema BiH: prve, da su muslimani hrvatskog podrijetla i da nisu posebna nacija; druge, da BiH ne može opstati kao multietnička država i treće, da se svi problemi mogu riješiti srpsko-hrvatskom nagodbom.</p>
<p>Tijekom posljednjih godina nakon Tuđmanove smrti, Tomac ponavlja isto u vezi s Tuđmanovom politikom prema BiH, ocijenivši neispravnom njegovu tvrdnju da je u BiH bilo »moguće stvoriti etnički čista područja i da će nakon toga mir vladati tisuću godina« (Slobodna Dalmacija, 12. lipnja 2000). Imajući u vidu sve to, evidentno je da treba razlikovati Tomca kad govori s pozicije politologa-teoretičara i kad nastupa kao političar pragmatik. No, kao što pokazuje navedeno, pa i njegov zadnji javni istupi, nerijetko je granica između tih dvaju Tomčevih diskursa nejasna do neprepoznatljivosti.</p>
<p>Mir tisuću godina?!</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Kako čitati Tomca</p>
<p>IVAN ŠABIĆ </p>
<p>Mogao bih reći da je dr. Tuđman u nekim ocjenama imao pravo, a ne ja, izjavio je dr. Zdravko Tomac u subotu na znanstvenom simpoziju »Tuđmanizacija i detuđmanizacija«, govoreći o Tuđmanovim i svojim pogledima na Bosnu i Hercegovinu. Time je, doduše, samo tri godine nakon smrti, pokojni predsjednik ostao bez jednog od najsustavnijih kritičara svoje »bosanske« politike.</p>
<p>Godinama je BiH, odnosno hrvatska politika prema toj susjednoj zemlji, bila temom kojom je ondašnja oporba dokazivala promašenost Tuđmanova koncepta, a Tomac se, kako je sam rekao na spomenutom skupu, prije deset godina razišao s Tuđmanom upravo zbog politike prema BiH. Bio je jednim od - barem kada je riječ o ljudima sa stranačke scene - najustrajnijih Tuđmanovih kritičara, o čemu najbolje svjedoče tisuće stranica knjiga, novinskih kolumni i intervjua.</p>
<p>Ipak, ne može se reći da je Tomčeva izjava grom iz vedra neba - on je, naime, posljednjih godina pokazivao dosta razumijevanja za probleme Hrvata u BiH, pa i za neke poteze vodstva tamošnjeg HDZ-a, izrekao je dosta oštrih opaski na račun međunarodne zajednice, a postojeća ustavna rješenja u BiH podvrgavao je oštroj kritici. Zbog svojih je stavova došao u sukob sa SDP-om BiH, pa čak doživio da ga pri dolasku u Sarajevo, u svojstvu potpredsjednika Hrvatskog sabora, dočekaju, istina, malobrojni, ali zato jako gnjevni, bošnjački prosvjednici.</p>
<p>Tomčeva izjava može biti rezultat nekih SDP-ovih unutarstranačkih previranja ili proračunato »soliranje«, kako bi se odaslala poruka iza koje vrh stranke službeno ne može stati. No čak i ako bi jedna od tih mogućnosti bila razlogom Tomčeva davanja za pravo Tuđmanu, ono se svejedno dobro uklapa u njegovo ukupno političko djelovanje, ali i u zbivanja koja su se posljednjih nekoliko godina odigrala u BiH i oko njega. Tuđman je mrtav, Milošević u Haagu, u SRJ i Hrvatskoj su se dogodile velike političke promjene, posljednje dvije godine na vlasti u BiH je široka koalicija umjerenih stranaka, ali sve to nije dovelo ni do kakva zamjetna napretka u BiH. U toj je zemlji, i nakon ustavnih promjena, provedenih prema diktatu međunarodne zajednice, na snazi ozakonjena neravnopravnost naroda, neka područja su i dalje bez svojih predratnih stanovnika, gospodarstvo je na rubu totalnoga kraha, na političkoj sceni BiH vode se rasprave o ustavnom (pre)ustroju posve nalik na one koje su se vodile početkom devedesetih...</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Odlučan Bush i nervozan Saddam</p>
<p>JURICA KÖRBLER</p>
<p>Filmskom brzinom odvijaju se dramatični događaji u vezi s Irakom, a iza kulisa, daleko od očiju javnosti, najmoćnija sila svijeta ovog je vikenda donijela odluku o sudbini Saddama Husseina.</p>
<p>Izvješća iz Washingtona naslućuju da su se George Bush i njegovi suradnici upravo u ovom trenutku morali odlučiti što dalje. Na to upućuju i politički i vojno-strateški razlozi. </p>
<p>Dokaz prvi: Irak je u rezoluciji na koju ga je obvezalo UN-ovo Vijeće sigurnosti očekivano odgovorio da ne posjeduje oružje za masovno uništenje, a prva reakcija američke administracije je bila puna skepse prema iračkim tvrdnjama, uz konstataciju da imaju dokaze da je Saddam nastavio, čak i ubrzao razvoj spornog oružja.</p>
<p>Dokaz drugi: Inspektorski timovi se pojačavaju, stižu im i helikopteri, dodatna oprema i munjevite inspekcije se silovito nastavljaju.</p>
<p>Dokaz treći: Saddam je pokazao prve znakove nervoze. Upućuje ispriku kuvajtskom narodu što su Iračani 1990. okupirali Kuvajt i istodobno ih poziva u sveti rat »protiv nevjerničkih i okupacijskih vojski«.</p>
<p>Dokaz četvrti: Izvjestitelji iz Tuske i malobrojni koji su na sjeveru Iraka među Kurdima ističu da se »miris baruta« već osjeća u regiji. Vremenski uvjeti neće još dugo ići na ruku savezničkim vojnicima i neprimjetno se privode kraju posljednji detalji pripreme za vojnu intervenciju.</p>
<p>Sve to upozorava na to da je odluka o ratu ili miru najvjerojatnije već donijeta. Američki je predsjednik izjavio da iračka deklaracija mora biti »cjelovita, vjerodostojna i potpuno točna«, a teško je pretpostaviti da je zaista tako i sročena. Bit će to dobar argument za SAD, a istodobno i otvaranje puta vojnoj intervenciji.</p>
<p>Ostaje još malo izgleda da se Saddam urazumi i da shvati da sadašnje prijetnje nisu iste kao one od prije desetak, pet ili dvije godine. Diktatorov »katalog ispovijesti«, kako neki već nazivaju iračku deklaraciju, u tom bi slučaju trebao biti samo uvod u potpuno i bespogovorno razoružanje i samoinicijativan odlazak s vlasti, a to malo tko može očekivati.</p>
<p>Ratna opcija zato je jedina realna, unatoč pacifističkoj osovini Rusije i Francuske. Amerika se ovaj puta ne šali i sigurno je da će razoružati opasnog diktatora i time potvrditi da su njene prijetnje bile ozbiljne.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Hrvatski europski snovi (i more)</p>
<p>Pomalo mi se smuči svaki put kada čujem ili pročitam da je neki od europskih birokrata zaključio kako Hrvatska ne spada na Balkan ili da je »samo politika kriva da Hrvatska nije u prvom krugu proširenja«. Treba li nam doista uvijek netko »izvana« govoriti tko smo i kamo pripadamo? Moramo li se uvijek toliko oduševiti kada nas u susjedstvu prepoznaju?</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>A što ako uopće ne uđemo u Europsku uniju? Što ako iz tko zna kojih razloga bruxelleski birokrati zaključe da su im i Rumunjska i Bugarska (Albanija?) draže, ili barem poslušnije, od Hrvatske, da će s njima imati manje problema, da će njima, zasad manje prgavima, lakše upravljati na daljinu...</p>
<p>Može li mala Hrvatska doživjeti sudbinu otočja u blizini obale SAD-a kojima je Amerika i danas dalje nego bilo kojem Europljaninu? Ako je doživi, može li preživjeti?</p>
<p>Nema razloga za takve strahove. Prvo, teško je povjerovati da bi se EU zadovoljio da i ubuduće jedna od najljepših svjetskih obala živi brutalno odgrizena iz njena trbuha (ne zbog ljubavi prema lijepom, nego zbog obećavajućeg profita od mogućih budućih investicija). </p>
<p>Drugo, sklonost biznisa, a s njim i politike, prema širenju znatno je veća od cijene koju bi EU trebao platiti kako bi hrvatsko gospodarstvo koliko-toliko uskladio s vlastitim (što je svakom slučaju znatno manje od iznosa koji je dana spreman izdvojiti za neke koji se već guraju pred njenim vratima). </p>
<p>Treće, možda najvažnije, ako sve pođe naopako pa mi i dugo nakon 2007. ostanemo s vanjske strane schengenske granice, što onda? Mora li to doista biti tragedija? Koliko je zapravo uistinu važno da se priključimo Europskoj uniji?</p>
<p>Važno je, jer mi to hoćemo. Hoće li pak Hrvati kao građani EU-a bolje živjeti, to ipak ovisi o nama, Bruxelles nam tu nije nikakvo jamstvo. Štoviše, ne uvjerimo li sami sebe daleko prije navodno za nas sudbonosne 2007. da moramo raditi i ponašati se kao Europljani, nikakva nam unija neće pomoći da se spasimo od jada. </p>
<p>»Ne treba spajati nespojivo, pa ni od Balkana ne treba tražiti da bude jedinstvena regija«, rekao je predsjednik Europske komisije Romano Prodi u petak navečer u Beču, nadovezujući se tako (bez ikakve namjere) svojom rečenicom na Verheugenovo »ne bi bilo fer Hrvatsku smatrati Balkanom« od prošlog ponedjeljka. </p>
<p>Prodi je, govoreći na skupu koji se inače bavio moralom u politici, rekao još nešto: »EU mora napokon odlučiti gdje će joj biti konačne granice i kada će prestati razgovarati o daljem širenju«. Pitanje: Gdje tu sebe smije vidjeti Hrvatska?</p>
<p>Zapravo, pomalo mi se smuči svaki put kada čujem ili pročitam da je neki od europskih birokrata zaključio kako Hrvatska ne spada na Balkan ili kako je »samo politika kriva da Hrvatska nije u prvom krugu proširenja«. Ne zato što ne bih mislio da je to istina, pa čak niti zbog konteksta u komu se to izgovara, a koji nam vrlo često ne ide na ruku, nego zbog domaćeg oduševljenja koje redovito slijedi za tim diplomatskim klepetanjem. </p>
<p>Treba li nam doista uvijek netko »izvana« govoriti tko smo i kamo pripadamo? Moramo li se uvijek toliko oduševiti kada nas prepoznaju? </p>
<p>Osobno, uvjeren sam da nam je EU sudbina. EU, međutim, nije cilj, nego samo sredstvo kojim se do željena cilja dolazi. Cilj je, za nas dakako, bolji život svih hrvatskih građana, a do njega moramo doći sami. Što brže. U Uniji ili izvan nje. Točka.</p>
<p>Sada se, međutim, postavlja pitanje - što tko podrazumijeva kada se kaže »bolji život«. Dok su se Danci i Europska komisija nekoliko godina sporili o promjeru danskih jabučica (navodno premalih za europske tržnice), mi se još borimo s egzistencijom. Siščanima bolji bi život posve sigurno značila oživljena Željezara (i sigurnija budućnost rafinerije), Splićanima, možda, navala turista i manje ozonskih rupa, Zagrepčanima podzemna željeznica... Od svih tih snova, međutim, neće biti ništa budemo li čekali Europu sjedeći na rukama i slušajući diplomate. </p>
<p>Ipak još nisam pesimist. Zapravo prilično me razveselilo kad sam prošli tjedan na predbožićnom okupljanju u Hrvatskoj gospodarskoj komori prvi put iz usta njena predsjednika Nadana Vidoševića čuo da se u ovoj zemlji danas, unatoč većim socijalnim razlikama, živi bolje i s više mogućnosti izbora nego prije desetak godina. Nije bilo onoga, za komoru uobičajena, pjeva o precijenjenoj kuni i upropaštenoj industriji. Neki su odmah zaključili da se predsjednik HGK priprema za još jednu pobjedu koalicije na dolazećim izborima. </p>
<p>Meni je ipak draže Vidoševićev nastup shvatiti kao poruku domaćih proizvođača (jer oni su ti čiji se glas čuje kroz Komoru) da im je napokon krenulo. Ako je doista tako ima razloga optimizmu, čak i s posve neizvjesnim datumom hrvatskog ulaska u EU.</p>
<p>S prihvaćenim i prema mjeri MMF-a friziranim proračunom Vlada čeka utorak i još jedan dolazak Hansa Flickenschilda i njegova tima. Prema Vladinoj računici, sada više nema razloga za oklijevanje s novim stand by aranžmanom. MMF sasvim sigurno i ovaj put dolazi sa svojim brojkama koje se ne moraju nužno podudarati s Vladinima. Oporba, nabrušena zbog odbijanja gotovo svih svojih amandmana na proračun, ovaj put neće oprostiti dodatno poigravanje sa statistikom. </p>
<p>Govoreći u subotu u Beču sudionicima skupa o moralu i politici o toj istoj statistici, nobelovac Joseph Stiglitz nije mogao skriti ironiju: »Što zbog razlike u metodologiji, što zbog mogućnosti pogreške, odstupanja u MMF-ovoj statistici (kao i statistici riznice SAD-a) kreću se od nula do tri posto. To znači da, kada oni govore o rastu ili inflaciji, njihova vrijednost može biti i dva posto i minus jedan posto. Pokušajte sami zamisliti kakve sve mogućnosti takva statistika pruža pri političko-financijskom nadigravanju«. </p>
<p>Tko to kaže da se o nama najlošije govori?</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Sporan izbor Kissingera za istragu o propustima u povodu 11. rujna </p>
<p>The New York Times pita nije li izbor Kissingera za taj posao zapravo lukav manevar Bijele kuće da istragu kojoj se dugo opirala usmjeri onako kako najviše odgovara administraciji / Dodatne sumnje izaziva i rok koji je povjerenstvo dobilo za dovršetak posla - 18 mjeseci. Točno za završni dio predsjedničke izborne kampanje 2004. godine, kada bi nalazom povjerenstva trebale biti neutralizirane kritike zbog neuspjeha obavještajnih i ostalih službi, pa i Bijele kuće </p>
<p>TOMISLAV BUTORAC </p>
<p>Kako se moglo i očekivati, najprije su zaredale službene ili službeno potaknute pohvale odluci predsjednika Georgea Busha da Henryju Kissingeru povjeri predvodništvo povjerenstva kojem je zadatak da ispita zašto obavještajne i ostale službe nisu uspjele spriječiti terorističke napade 11. rujna 2001. godine. </p>
<p>No već se pojavljuju i sve ozbiljnije sumnje u opravdanost, pa i dobronamjernost takva imenovanja. The New York Times u redakcijskom uvodniku čak pita nije li izbor Kissingera za taj posao zapravo lukav manevar Bijele kuće da istragu kojoj se dugo opirala usmjeri onako kako Bushu najviše odgovara. </p>
<p>Naime, počela su se postavljati neugodna pitanja - najčešće ih postavljaju odvjetnici mnogih obitelji žrtava terorističkih napada - zašto predsjednik i njegovi suradnici nisu ozbiljnije shvatili upozorenja koja su primili prije napada. Bijela kuća se brani da informacije nisu izričito govorile da će »Al Qaida« iskoristiti putničke zrakoplove kao rakete za napad na Pentagon i tornjeve-blizance Svjetskog trgovinskog centra. </p>
<p>Bush je najprije zagovarao stvaranje kongresne istrage na koju bi mogao više utjecati, ali je morao popustiti zahtjevima javnosti i osjetljiv posao povjeriti nezavisnim istražiteljima. Odlučujući se za Kissingera, Bush, prema svojim mjerilima i potrebama, nije mogao naći prikladniju osobu. </p>
<p>Iako već ima 79 godina, Kissinger je još poslovno i intelektualno veoma aktivan, a odavno se odlično snalazi u zakulisnim igrama američke politike na najvišoj razini. </p>
<p>U ovom slučaju, dodatno je korisno što Kissinger posjeduje golemo iskustvo s obavještajnim službama, jer je kao dugogodišnji savjetnik bivšeg predsjednika Richarda Nixona za nacionalnu sigurnost (potom kao državni tajnik Nixonove i Fordove administracije), ne samo veteran suvremene svjetske politike, nego je bio i neka vrsta šefa američkim obavještajnim službama. </p>
<p>Ali Kissinger je bio upleten u niz skliskih i spornih poslova po cijelome svijetu. Zbog uloge u Vijetnamskom ratu i teških bombardiranja Hanoja i Kambodže proglašavali su ga i ratnim zločincem. No uvijek se uspijevao izvući, pa čak i dobiti Nobelovu nagradu za mir. Izašao je nepovrijeđen i iz skandala Watergate koji je njegova šefa Nixona otjerao iz Bijele kuće (doduše, bilo je javnih spekulacija da bi upravo Kissinger mogao biti »duboko grlo«, informator novinara o Nixonovim prljavim poslovima). </p>
<p>Prihvaćajući imenovanje, Kissinger je izjavio da povjerenstvu nisu postavljena nikakva ograničenja i najavio da nitko neće biti izuzet, pa ne isključuje preslušavanje ni samog predsjednika Busha. </p>
<p>Trebalo bi to biti barem donekle ohrabrujuće, ali da bi mogao doista i postupati potpuno nepristrano, Kissinger bi morao biti i potpuno nezavisan. A to znači, da ne bi smio biti podložan ni pritiscima administracije, ali i da bi morao prekinuti sve veze s Kissinger Associates, vrlo uspješnim savjetničkim i lobističkim biznisom koji je stvorio posljednjih dvadesetak godina. </p>
<p>Kao savjetnik svakome tko dobro plati, a osobito najkrupnijim multinacionalnim korporacijama, Kissinger nije nudio samo svoju diplomatsko-obavještajnu stručnost, nego i svoju famoznu dostupnost političkim i gospodarskim moćnicima svijeta. A poznato je - profit korporacija često ovisi o dobrim vezama sa stranim vladama i američkim dužnosnicima. Budući da bi Kissingerovo povjerenstvo moralo istražiti i moguću ulogu drugih država u terorističkim napadima 11. rujna, ali i kritički procijeniti ponašanje Bushove administracije, sumnja se hoće li biti nepristran i temeljit istražitelj. </p>
<p>Morao bi, na primjer, postavljati neprijatna pitanja moćnicima i po svijetu i u SAD-u, a neće li, zbog svojih poslovnih interesa, biti obazriv npr. prema milijarderima iz Saudijske Arabije koje se sumnjiči da su financirali Osamu bin Ladena? </p>
<p>Štoviše, u reagiranjima na sumnje o njegovim interesima i o mogućoj pristranosti, Kissinger izjavljuje da ne mora prekidati veze sa svojom savjetničkom tvrtkom, te da može sam procijeniti kada bi njegov posao za nekog klijenta mogao doći na područje sukoba interesa s istragom. Čak ne želi otkriti ni s kime sve posluje. </p>
<p>Dodatne sumnje izaziva i rok koji je povjerenstvo dobilo za dovršetak posla - 18 mjeseci. Točno za završni dio predsjedničke izborne kampanje 2004. godine! </p>
<p>Nije li taj rok smišljen kako bi se nalazom povjerenstva neutralizirale kritike zbog neuspjeha obavještajnih i ostalih službi, pa i Bijele kuće, da spriječe terorističke napade 11. rujna. Kissinger će povjerenstvu dati nužnu ozbiljnost i težinu, a Bijeloj kući mir, jer je dovoljno odan Bushu i njegovoj republikanskoj administraciji, pa sigurno - barem za javnost - neće otkriti ništa ozbiljno kompromitirajuće. Stoga, moglo bi se parafrazirati New York Times: da se željelo doći do uzroka neuspjeha, ne bi se imenovalo Henryja Kissingera; kako se ne želi da drugi dođu do uzroka neuspjeha, imenovalo se Henryja Kissingera.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Jesu li naši humanitarci oni čiji su zrakoplovi i vile s bazenima istodobno i uzrok humanitarne akcije</p>
<p>Dobrih ideja, još boljih načina za njihovo ostvarenje i sretnih ishoda humanitarnih akcija ne manjka. Ako mediji nisu sve registrirali, uvijek za to postoje plaćeni oglasi koji će ispraviti nemar ili nemogućnost novinara da sva dobra djela poprate objektivnim prikazom humanosti na djelu / Tko ne bi kupovao kad zna da će siromašni od toga imati koristi. Kome je teško ući u dopušten minus za još koju tisuću kad je to za opće dobro i kad banka koja vam je izdala karticu i sama čini dobra djela. Tko ne bi glasovao za političara/ku koji se sav daje humanitarnom radu iako je zbog toga propustio važan sastanak s delegacijom poduzeća u stečaju</p>
<p>SINIŠA KUHAR</p>
<p>Bauk humanosti kruži Hrvatskom. Kamo god krenete ovih dana biti ćete svjedokom, a najvjerojatnije (željeli to ili ne) i sudionikom neke humanitarne akcije.</p>
<p>Kupujete li u nekom od trgovačkih lanaca, koristite se uslugama poznate banke, prolazite nekim od gradskih trgova, pokušate u miru pojesti hamburger ili prolistate novine pružit će vam se prigoda da date svoj skroman humanitarni prilog za slatkiše za nezbrinutu djecu, nabavu kakva skupa dijagnostičkog aparata, spasite kakvu ugroženu vrstu, uputite apel javnosti da bi se nešto loše preokrenulo u dobro ili počinilo kakvo drugo Bogu ugodno djelo.</p>
<p>U svemu sudjeluju ugledne tvrtke, udruge, političari, javne i druge osobe koje nesebično promoviraju svoju dobru vjeru u općeljudsku humanost.</p>
<p>Ako vam je štogod promaknulo možete u tisku ili drugim sredstvima priopćavanja (ovisno o rangu humanitarca od lokalnog lista sve do središnjeg dnevnika) naći detalje o tomu kako je ugledni političar gotovo zaplakao pri susretu sa sirotom dječicom, odnosno s koliko je uzbuđenja poznata političarka uređivala prostor u komu će se održati humanitarna akcija, a potom i kakvu je haljinu nosila na humanitarnom balu koji je uslijedio. </p>
<p>Ako ste željni još informacija naći će se neki ženski časopis koji će zaviriti u ormar poznate humanistice i otkriti vam kakvo donje rublje nosi i kojim se skupim parfemom namiriše kad kreće u humanitarnu akciju.</p>
<p>E-poštom vas traže da podržite ženska prava u nekoj dalekoj arapskoj zemlji ili jednostavno pošaljete dopisnicu djetetu komu je posljednja želja da prije nego što njegovom zloćudnom bolesti načetom životu dođe prerani svršetak skupi poštanske marke iz svih gradova svijeta i tako uđe i Guinnessovu knjigu rekorda.</p>
<p>Dobrih ideja, još boljih načina za njihovo ostvarenje i sretnih ishoda humanitarnih akcija ne manjka. Ako mediji nisu sve registrirali, uvijek za to postoje plaćeni oglasi koji će ispraviti nemar ili nemogućnost novinara da sva dobra djela poprate objektivnim prikazom humanosti na djelu.</p>
<p>Uz prigodnu fotografiju sretnih djelatnika i korisnika kakve ustanove, po mogućnosti male dječice iz čijih se očiju može pročitati neizmjerna sreća zbog dobivenih nekoliko paketa pelena, hrane koja ne prolazi najbolje na policama ili rashodovanih računala, moći ćete pročitati da je to samo jedna u nizu takvih akcija koju ugledna tvrtka provodi od trenutka kad je njihovo socijalno odgovorno rukovodstvo shvatilo da oko njih postoji ljudska patnja ublažavanju koje eto daju svoj skroman doprinos. </p>
<p>Ta je pomoć skromna i zbog činjenice da oglasni prostor stoji otprilike kao i iznos pomoći kojom su darivali one koji im noću ne daju spavati. No dobar glas mora se čuti, a ime ugledne tvrtke moći pročitati u naslovu. </p>
<p>Veličina slova iz obavijesti da je riječ o plaćenom oglasu primjerena je skromnosti tih ljudi koji svoju humanost ne bi nikad isticali da tako način ne žele pobuditi druge da čine što i oni - budu dobri.</p>
<p>I dok smo tako humani i uživamo u probuđenoj svijesti i savjesti dobrih ljudi, udruga i tvrtki koji napokon zajednički djeluju za opće dobro, imamo i dobar razlog da budemo još bolji potrošači proizvoda i usluga koje nam pružaju. </p>
<p>Tko ne bi kupovao kad zna da će siromašni od toga imati koristi. Kome je teško ući u dopušten minus za još koju tisuću kad je to za opće dobro i kad banka koja vam je izdala karticu i sama čini dobra djela. </p>
<p>Tko ne bi glasovao za političara/ku koji se sav daje humanitarnom radu iako je zbog toga propustio važan sastanak s delegacijom poduzeća u stečaju. </p>
<p>Ako djeca nezaposlenih obole od kakve teške bolesti rado će ih primiti u naručaj i sa suzama u očima dati da čuju kako je dobar. Do tada će o njihovim roditeljima brinuti za to mjerodavne institucije.</p>
<p>Količine šljokica, šampanjca i uglednika koji nam se smiješe s poprišta dobrotvornog bala razmjerna je količini uspješnosti u zatvaranju radnih mjesta ili evidentiranju jesu li nezaposleni dovoljno aktivni u traženju novog posla. A na tom se balu radi uštede na troškovima organizacije blagajnice i biljeteri regrutiraju iz redova samih dobrotvora i tom prigodom od vlastitih muževa i stranačkih kolega skupo naplaćuju ulaznice za dobru stvar za koju se tako nesebično zauzimaju.</p>
<p>Sve je to razmjerno i količini reformskih napora da se država učini otvorenom za humanitarce iz cijelog svijeta koji svoj kapital zarađen ropskim radom afričke dječice žele uložiti u bolji život hrvatske dječice čiji su roditelji ostali bez posla.</p>
<p>Jer tvornica u kojoj rade ne zapošljava dječju radnu snagu, nego odrasle ljude koji traže nerazumna sindikalna prava, godišnje odmore, božićnice, visoke plaće i slične bedastoće koje opterećuju cijenu njihova proizvoda.</p>
<p>Razmjerno je sve to i broju humanitaraca koji nas uče kako postati članom velike svjetske humanitarne organizacije - globalnog tržišta. </p>
<p>Ovo što nam se događa dokaz je da smo naučili kako svoju bijedu ublažiti vrlinom davanja i svoju suverenost zamijeniti članstvom u klubu humanitaraca.</p>
<p>Znanja o tomu kako pomoći, dakle, imamo, a imamo i mnogo onih kojima treba pomoći. Dok im tako predano i nesebično pomažemo, tko stigne razmišljati o tomu tko je kriv što potrebitih pomoći ima tako mnogo i je li to što radimo najbolji način da im se pomogne. </p>
<p>Tko razmišlja o tomu jesu li sudionici dobrotvornih balova istodobno i oni čiji su privatni zrakoplovi, vile s bazenima ili političke dužnosti možda uzrokom humanitarne akcije.</p>
<p>Na kraju krajeva, ima li dobre novinarske priče i vijesti da je zdravstvo porezima prikupljenim proračunskim sredstvima spasilo život nekom djetetu ili da je neko poduzeće kupilo stan svome zaposleniku? Gdje je tu glamur i topla ljudska priča... </p>
<p>Tekst koji ste pročitali isječak je iz fantastičnohumanitarnog romana s ključem pod nazivom »Humanitarna Hrvatska«. Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama sasvim je slučajna. </p>
<p>Autor je diplomirani socijalni radnik iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Nered u govoru: pojmovi nejasni, rasprave smušene</p>
<p>Od političara nekih drugih država očekuje se da dobro obave povjerene im dužnosti (da se, primjerice, pobrinu za ceste, škole, zdravstvo i prije svega ekonomski rast) ili da riješe neki velik problem, nezaposlenost, a ne da idu u nekom smjeru. O smjeru govore oni koje žele promjene, na primjer, oni koji, kao antiglobalisti, nastoje pokazati da postoji alternativa današnjem poretku, da svijet u cjelini i u pojedinostima nije dobro uređen</p>
<p>NADEŽDA ČAČINOVIČ</p>
<p>Većina građana ove zemlje, sudeći prema reprezentativnu uzorku u ispitivanju javnoga mnijenja, nije zadovoljna smjerom u komu se Hrvatska kreće. Iz novinskih se izvještaja nije moglo razabrati kako je pitanje bilo formulirano, no sastavljači su ankete i komentatori rezultata smatrali samo po sebi razumljivim da je u politici riječ o kretanju u nekom smjeru.</p>
<p>U našoj se javnosti često mogu čuti pritužbe zbog pomanjkanja vizije, što valjda znači slike budućnosti. Riječi poput smjera nisu nužno najvažnije u procjeni politike. </p>
<p>Od političara nekih drugih država očekuje se da dobro obave povjerene im dužnosti (da se, primjerice, pobrinu za ceste, škole, zdravstvo i prije svega ekonomski rast) ili da riješe neki velik problem, nezaposlenost, a ne da idu u nekom smjeru.</p>
<p>O smjeru govore oni koje žele promjene, na primjer, oni koji kao antiglobalisti nastoje pokazati da postoji alternativa današnjem poretku, da svijet u cjelini i u pojedinostima nije dobro uređen.</p>
<p>Ovdje, u Hrvatskoj »promjenu smjera« ne žele samo posebno kritički osviješteni građani. Priroda te promjene očito nije sasvim jasna. Parola »puta u Europu« najčešće je popraćena uvjerenjem da tamo već pripadamo, da to već jesmo, samo »nam ne daju«. </p>
<p>Većina bi građana, doduše, ipak dodala da nekako nismo baš u svemu europski. Pa onda da ima mnogo gorih. Pa onda...</p>
<p>Što se tiče općeg smjera u komu se kreće svijet, u javnosti su najproširenije katastrofične varijante ili barem one koje ne dopuštaju izbor smjera.</p>
<p> Zapravo, u tom istraživanju, u komu toliko visok postotak građana misli da se Hrvatska kreće u pogrešnom smjeru, mnogo manji postotak misli da, na primjer, premijer radi nešto pogrešno: ne misle, dakle, da može utjecati na smjer.</p>
<p>U globalnim okvirima razni sekularni proroci navješćuju sukob civilizacija ili neku ekološku katastrofu, ili jednostavno kraj povijesti, to jest kraj svake mogućnosti kretanja u nekom smjeru. </p>
<p>Prije 1989. to se smatralo postmodernim: stav da je gotovo s idejom napretka.</p>
<p>Rasprave te vrste vodile su se i u državama koje su barem deklarativno bile čvrsto na putu jednoga od modernih projekata: izgradnje socijalizma. No građani njihovih država većinom su smatrali da je napredovanje prema boljem životu na drugoj strani brže.</p>
<p>Nakon 1989. postmoderna su raspravljanja većinom skinuta s dnevnog reda, jer je jedan od rivala u projektu moderne slavio pobjedu. </p>
<p>Danas se o alternativi tako i najviše govori unutar uspješnih modernih država, ali u ime onih koje je napredak mimoišao. </p>
<p>Biti iz »drugog« svijeta, svijeta istočne Europe, nekako je neprilično. </p>
<p>Alternativu traže najčešće djeca tranzicije, ne oni koji su odrasli prije nje. </p>
<p>Promjenu je teško svladati, a prvo što se gubi je sigurnost u vlastiti kritički stav, vlastita iskustva, vlastita prava.</p>
<p>U javnom govoru vlada nered, pojmovi su nejasni i rasprave smušene. Nekima ipak uspijeva pokazivati veliku sigurnost. </p>
<p>Glumica Anja Šovagović-Despot izjavljuje: »Želim da svi znaju da ne mogu surađivati s ljudima koji nisu na mojoj etičko-estetičkoj razini«. Izjava je dana u kontekstu trenutačnih kazališnih rasprava o suradnji sa srpskim i crnogorskim kazalištima i glumica time, prema svojemu mišljenju, ispunjava svoju dužnost intelektualke, jer ne šuti i brani umjetnike koji su »biće svakog naroda«. </p>
<p>Kako čovjek postiže, pa onda brani svoju »etičko-estetičku razinu«? </p>
<p>Želi li Anja Šovagović-Despot reći da neće imati posla s ljudima koji su ružniji i manje moralni od nje? Ili želi reći da je postigla razinu moralne i estetičke osjetljivosti s koje joj se drugi pokazuju nedostatnima?</p>
<p>Je li je ta razina stvar njezine samoocjene ili ovisi o mišljenju drugih ili pak o nekim kriterijima koji se mogu poopćiti, koje, dakle, mogu prihvatiti i drugi? Može li navesti potankosti o svojem dostignuću? </p>
<p>Autorica je profesorica filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Istupa kao pionirka buduće transvestitske, biseksualne i homoseksualne »teologije«</p>
<p>Vrlo mi je teško voljeti čovjeka i ne prezirati njegove uvrede, pogotovo ako ciljaju i na naše dične odgojitelje koji su nas nesebičnom žrtvom i zauzimanjem ispunjali bogoljubljem i domoljubljem i koji su, generacijama mojih starijih i mlađih kolega i meni, davali samo najbolje i time formirali temelj za ono što danas imamo i jesmo / Crkva ne zatvara oči ni pred kojom od tih pojavnosti. Tako bi trebali postupati svi koji o Crkvi razmišljaju i pišu. Pa i gospođa Grünfelder koja se uvijek potpisuje kao doktorica znanosti, teologinja povjesničarka i publicistica. Jer će inače, na temelju njezina dosadašnjeg opusa, neki budući istraživač zaključiti da je d(ot)ična »katolička intelektualka« u Hrvatskoj potrošila svoj život dajući doprinos tzv. lijevoj teologiji, zatim ženskoj, feminističkoj, otvorenoj teologiji </p>
<p>ANĐELKO KAĆUNKO</p>
<p>Nisam sudac a ni mudrac, teško nosim to kamenje, to breme sjećanja...«</p>
<p>Jednom dobrom i iskrenom parafrazom navedenih Thompsonovih stihova, koju nisam uspio složiti, htio bih reći da nisam svetac i nije mi lako, premda je to radost, nositi težinu i veličinu poziva na evanđeosko svjedočenje potpune ljubavi prema Bogu i bližnjemu. </p>
<p>Zato mi se, prateći polemiku nekolicine intelektualaca s kapelanom Pavlom Primorcem, spontano javilo (ipak samo jedno) pitanje: Kako voljeti Annu Mariju Grünfelder?</p>
<p>Naime, ona se u dva vrlo slična osvrta, u Vjesniku od 26. studenoga i Feralu od 30. studenoga 2002., tako žestoko okomila ne samo na mladoga kolegu Primorca nego i na sve svećenike i sav sjemenišni odgoj, kao i pedagoško-psihološke metode u tim našim crkvenim zavodima, da se zapravo, nažalost, toliko samooblatila crnilom koje je hitnula prema »crnomantijašima« te doista djeluje zastrašujuće (to što čini).</p>
<p>Moje je čuđenje nad tim najnovijim postupkom gospođe Grünfelder to veće što za nju ne mogu reći da »pljuje u tanjur iz kojega je jela«. Ali otkud joj pravo da opisuje što sam ja iz sjemenišnih tanjura jeo, kad sigurno znam da ona i ja nismo sjedili za istim stolom. (Dobro, ne mogu joj odreći pravo da piše o dojmovima nekolicine »uspješnih svećenika...« koje jedine hvali, ali ipak ne bi smjela generalizirati, pogotovo zato što svatko pristojan zna da o ukusima ne treba raspravljati.)</p>
<p>Još se odlično sjećam svih naputaka i smjernica u svim fazama svoga sjemenišnog odgoja. Dobro pamtim što i kako su nas odgojitelji i profesori učili, savjetovali i na što upućivali. I što sam stariji to više volim i cijenim onih deset godina provedenih u malom i velikom splitskom sjemeništu.</p>
<p>Stoga mi je vrlo teško voljeti čovjeka i ne prezirati njegove uvrede, pogotovo ako ciljaju i na naše dične odgojitelje koji su nas nesebičnom žrtvom i zauzimanjem ispunjali bogoljubljem i domoljubljem i koji su, generacijama mojih starijih i mlađih kolega i meni, davali samo najbolje i time formirali temelj za ono što danas imamo i jesmo.</p>
<p>Doista mi teško pada, također, kad sada netko po svemu tome pljuje, proglašava sve nas svećenike bolesnim, iskompleksiranim i frustriranim čudacima, koji, prema onoj »prije podne mrze sebe, a poslije podne sve oko sebe«. I još nas podsjeća da nam je profesija voljeti ljude.</p>
<p>Međutim, podsjećam, lako je voljeti (sve virtualne) ljude, pa i (svakog neodređenoga) čovjeka. Ali nije lako, (zapravo, to je najteže), voljeti/ljubiti konkretnog čovjeka. Čak i onoga koji nas progoni, grdi i sve zlo laže protiv nas. </p>
<p>A iz priloga gospođe Grünfelder čini se da ona u tome savršeno uspijeva te se upravo zato nelagodno osjeća u toj crkvi, koja joj izgleda gotovo kao pribježište perverznjaka.</p>
<p>Ipak, želim se gospođi Grünfelder najiskrenije ispovjediti da nema u nama nikakve mržnje ni prema kome od tih ružitelja (stekli smo u komunizmu dobru kondiciju!), premda nam se ne sviđaju njihova djela. Mi smo naučili mrziti grijeh, a ljubiti svakoga (i javnog) grešnika (i grešnicu!).</p>
<p>Zato, koliko god se (po)trudila, »na pasja kola« ružiti vlč. Primorca, omalovažiti i izrugati naše odgojne zavode, u meni, a vjerujem da tako osjećaju i moji kolege, nije uspjela nimalo pomutiti sliku koju nosim o tome razdoblju svojega života.</p>
<p>Da se poslužim trilogijskim nazivljem romana Ivana Raosa, za nas je to doista bilo razdoblje »vječno nasmijanog neba«, a ne, kako gospođa insinuira, »žalosni Gospin vrt«. </p>
<p>Međutim, koliko god svakome čovjeku teško padaju nepravedne pljuske i bezrazložno blaćenje, uvijek je sve lakše podnijeti ako iz (tih) kritika neskriveno viri zajedljiv »smijeh propalih djevojaka«. Dakle, kako bi sve bilo jasnije, valja ponovno istaknuti barem neke »bisere« gospođe Anne Marije Grünfelder iz njenih polemičkih tekstova.</p>
<p>Tako ona ističe da je vlč. Primorac »u principu protiv« (još je dobro prošao što mu nije pripisala »čistohrvatsko« »u načelu«!), da mu je »dijagnoza teško probavljiva zbog crnila i pesimizma«, da je fobičan i ima rušilački poriv, zatim niže fraze o rigidnosti, mračnjaštvu, krutosti... svećenika (Primorca i ostalih) itd.</p>
<p>Međutim, nezgoda je što ugledna gospođa »docta« upada u zamku koju je namjestila drugima: u maniri senilna učitelja održala nam je lekciju o dužnosti svećenika, te srži i jezgri evanđeoske poruke o kršćaninu. </p>
<p>Osim toga, sablaznila ju je Primorčeva dijagnoza da je »naše društvo do srži korumpirano«, ali ne sjećam se da je ikad prigovorila dijagnozi tolikih političara te raznih »neovisnih« intelektualaca i novinara koji su tisuću puta izjavili da smo dotaknuli moralno dno!</p>
<p>No poseban je naglasak stavila na »duh bojovne Crkve« koji zrači iz kapelanovih članaka. Nije, međutim, definirala što je to »bojovnost«, niti je navela na kojem je koncilu Crkva »anatemizirala« tzv. vojujući Crkvu (Ecclesia militans). Jer, znamo, Drugi vatikanski sabor je više dijaloški raspoložen, ali baštinu prethodnih koncila nije odbacio.</p>
<p>Tako se stječe dojam da, premda se »čak i lošeg strijelca poštuje kada prihvati dvoboj« (Chesterton), gospođa dobiva alergiju na sve koji se zapravo usude »ući u ring« i demokratski polemizirati o bilo čemu što nije njen stav. K tome, čini to vrlo bojovno, dajući svoj doprinos (može se reći) »bojovnosti antievangelizacije«!</p>
<p>Upravo radi toga neće biti naodmet posvijestiti (joj) kako sadašnji Papa formulira aktualan fenomen:</p>
<p>»Crkva svakoga dana obnavlja borbu s duhom ovoga svijeta, borbu koja nije ništa drugo doli borba za njegovu dušu. Ako su u njemu s jedne strane nazočni Evanđelje i evangelizacija, s druge strane postoji snažna antievangelizacija koja raspolaže sredstvima i programima i žestoko se opire Evanđelju i evangelizaciji. Borba za dušu suvremenoga svijeta najžešća je tamo gdje se duh ovoga svijeta čini najjači.</p>
<p>U tom smislu Redemptoris missio govori o modernim areopazima, to jest o novim propovjedaonicama. Ti areopazi danas su svijet znanosti, kulture, sredstava komunikacija; to su ambijenti u kojima se stvaraju intelektualne elite, pisci, umjetnici« (Ivan Pavao II., »Prijeći prag nade«, Mozaik knjiga, Zagreb, 1994.).</p>
<p>Znam i razumijem da je od takva razmišljanja mnogo ugodnije i draže »tankoćutnim ušima« slušati teologiziranja o »ekumenizmu« i »dijalogu« (koje Papa, također, snažno promiče na tragu Drugoga vatikanskoga sabora).</p>
<p>Ali istina naše stvarnosti, očito je, ima lice i naličje, a Crkva ne zatvara oči ni pred kojom od tih pojavnosti. Tako bi trebali postupati svi koji o Crkvi razmišljaju i pišu. Pa i gospođa Grünfelder koja se uvijek potpisuje kao doktorica znanosti, teologinja povjesničarka i publicistica.</p>
<p>Jer će inače, na temelju njezina dosadašnjeg opusa, neki budući istraživač zaključiti da je d(ot)ična »katolička intelektualka« u Hrvatskoj potrošila svoj život dajući doprinos tzv. lijevoj teologiji, zatim ženskoj, feminističkoj, otvorenoj teologiji (možda čak kao pionirka buduće transvestitske, biseksualne i homoseksualne »teologije«), dokazujući time da nimalo nismo »zaostajali za naprednim svijetom«!</p>
<p>A ja (ne jedini), »obična katolička konzerva«, iz svega toga ipak neću nikad moći otkriti kakva bi to »Crkva 21. stoljeća« trebala biti u takvoj viziji. Jer ne znam kako bi tzv. otvorena (ili šuplja?) crkva, kao brod pun demokratskih i progresivnih rupa, mogao ploviti po otvorenom moru vrloga novoga svijeta.</p>
<p>Ne shvaćam ni kako bi takva crkva mogla biti »svjetiljka što svijetli svima u kući«, »grad na gori«, »kvasac i sol« u tijestu svijeta. </p>
<p>Bi li takva crkva bila evanđeoski svjetionik ili samo jedan od eksponata (budućeg) svjetskog arheološkog muzeja kršćanstva, koji će arhitekti novog svjetskog poretka u svojoj velikoj filantropiji rado podići kršćanima koji budu »surađivali« (kako je to proročki opisao genijalni Solovjov već potkraj devetnaestoga stoljeća u »Kratkoj povijesti o Antikristu«).</p>
<p>I, na kraju, želim poštovanu sestru u Kristu Annu Mariju (koju ipak volim kao samoga sebe, zato što se i za nju Krist rodio, umro i uskrsnuo), kao onaj koji »treba najprije voljeti čovjeka« i bez ikakva »pomanjkanja ljubavi prema svijetu i pomanjkanja komunikativnosti«, najiskrenije podsjetiti (kad već toliko voli isticati »duh koncila«), na golemu ozbiljnost riječi upravo iz koncilske dogmatske konstitucije o Crkvi. </p>
<p>Jer je u oba članka izrazila dvojbu o smislu svoje pripadnosti Crkvi (»u kojoj može uspijevati plod a la kapelan Primorac«).</p>
<p>Zato, umjesto da se pita treba li Crkvi (još jedna) »neplodna smokva« te može li možda »ta institucija« i bez Grünfelderina članstva, bit će korisnije da se pomoli nad sljedećim riječima koje Sveti Sabor upućuje katolicima, posvješćujući im da je »ova putujuća Crkva potrebna za spasenje«:</p>
<p>»Zato se ne bi mogli spasiti oni ljudi, koji, iako im nije nepoznato da je Katolička crkva od Boga ustanovljena po Isusu Kristu kao potrebna, ipak ne bi htjeli ili u nju ući ili u njoj ostati.</p>
<p> Potpuno se uključuju u društvo Crkve oni koji, imajući Kristov Duh, potpuno primaju njezinu organizaciju i sva sredstva spasenja u njoj ustanovljena i u njenu se vidljivu ustrojstvu združuju s Kristom koji njom upravlja po Vrhovnome Svećeniku i biskupima... </p>
<p>Ipak se ne spašava onaj koji, iako je član Crkve, ne ustraje u ljubavi te ostaje u krilu Crkve 'tijelom', ali ne 'srcem'. Neka se sjete svi članovi Crkve da svoj odlični položaj nemaju pripisati svojim zaslugama, nego posebnoj Kristovoj milosti; a ako njoj ne odgovaraju mišlju, riječju i djelom, ne samo da se neće spasiti nego će biti strože suđeni.« (Lumen gentium, 14).</p>
<p>Zato neću uskliknuti: pokoj vječni svim akademskim titulama, koje je sama pokopala! Radije (kao božićnu čestitku) izražavam želju: živjela (sretno i zadovoljno) Anna Maria Grünfelder!</p>
<p>Autor je slobodni novinar, katolički publicist, svećenik, na službi u Vojnom ordinarijatu u Zagrebu.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Zbog nove lokacije Božićnog sajma grad gubi 700.000 kuna? </p>
<p>Zbog preglednije ponude i manjih gužvi građani zadovoljni s novom lokacijom sajma / U kućicama, iako postoje utičnice, prodavači ne smiju paliti grijalice jer im je već u nekoliko navrata glavna sklopka izletjela zbog dodatnog opterećenja sustava </p>
<p>Božićni sajam sa svojom novom lokacijom završava s prvim tjednom rada, a još uvijek nisu popunjene sve prodajne kućice. Kako nam je rekao Miroslav Pupić Bakrač, zamjenik direktora u Tržnicama za marketing i za odnose s javnošću, nisu potpisani ni ugovori o najmu za svih 40 kućica, pa se priča o Božićnom sajmu nastavlja.</p>
<p>U nedjelju je na Zrinjevcu bilo petnaestak otvorenih kućica s ponudom predmeta »ručne radinosti«. Trgovački obrt »Keramik & glas« od prigodnih božićnih poklona nudi ukrasnu keramiku i ručno bojane posude, po cijenama i po 25 kuna. Najskuplji je lampion za 690 kuna. Na Zrinjevcu su se smjestile i dvije nakladničke kuće koje su već nešto prodale, a to ih čudi jer gužve nema. </p>
<p>Pitali smo i prolaznike što misle o novoj lokaciji, pa nam je Lidija Krvarić rekla da joj se lokacija na Zrinjevcu veoma sviđa. »Nema toliko gužve, pa svaki 'izlog' dolazi do izražaja, a može se i ući u pojedine prodajne kućice«, dodala je. »Sviđa mi se sajam, nitko me ne gura«, rekla nam je Jelena Dulčić. I ostali prolaznici odobravali su novu lokaciju aludirajući na gužve stare lokacije Božićnog sajma.</p>
<p>Na sajmu se nude i ručno izrađeni ukrasi za jelku od stakla, glinamola i ceramofiksa za što su zaslužne ruke Sanje Lončar koja kaže da su i cijene prigodne, a kreću se između 10 i 35 kuna. Sanja dijeli kućicu sa Brankom Cerlinom iz Jastrebarskog koji prodaje »domaće slatkiše«, čokoladne figure u obliku automobila i srca, zatim marcipan, kandirani marcipan te pržene bademe u šećeru. Njihov susjed Croatia film nudi animirane filmove, a djeca, ako im ne smeta zima, mogu pogledati i pokoji film na licu mjesta.
Ugrijati se, pak, može uz travaricu sa propolisom, lozovaču s ljekovitim biljem i votku. </p>
<p>Prodavači su nam se požalili na hladnoću. U kućicama, iako postoje utičnice, prodavači ne smiju paliti grijalice jer im je već u nekoliko navrata glavna sklopka izletjela zbog dodatnog opterećenja sustava. No, složili su se, ugodnije je prodavati u kućicama nego na štandu na kojima »ste na udaru vremena sa svih strana«.</p>
<p>U nedjelju smo naišli i na nekoliko obrtnika koji su ugrađivali police u kućice najvaljujući početak rada s prvim danom tjedna.</p>
<p>Gradonačelnica Vlasta Pavić nije se ovog vikenda složila s tvrdnjom da je Božićni sajam na novoj lokaciji doživio fijasko. No, iz povjerljivih izvora saznajemo da će ove godine proračun grada biti lakši za gotovo 700.000 kuna, jer je otkazivanjem licitacije smanjena cijena kućica s 13.000 kuna, koliko je iznosila samo početna cijena licitacije, na 5000 kuna koliko sada plaćaju izlagači za neposrednu dodjelu kućica. U gradu i Tržnicama, međutim, vjeruju da će Sajam zaživjeti na novoj lokaciji i da će se sav novac vratiti.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>U sanjkanju na Činovničkoj livadi uživala tek nekolicina djece </p>
<p>»Snježna«, ali oblačna i maglovita nedjelja privukla je na Sljeme tek nekoliko roditelja s djecom koja su se na Činovničkoj livadi sanjkala i grudala. </p>
<p>Ove zime to je, na Sljemenu drugi pokušaj početka zimskih radosti. Službeni početak skijaške sezone najavljen je za 1. prosinca, no već smo dobro odmakli od tog datuma, a od skijanja i dalje ništa. Prošle godine skijalište je otvoreno točno mjesec dana prije, 9. studenoga. </p>
<p>Topovi za pravljenje umjetnog snijega bili su u pogonu od ranih jutarnjih sati u nedjelju. </p>
<p>»Bez obzira hoće li snijeg padati ili ne, ako će temperature biti ispod nule i povoljna, što manja, vlaga u zraku nastavit ćemo danonoćno, u tri smjene, s umjetnim zasnježenjem«, najavio je direktor Trgovačkog društva Sljeme-Medvednica, Drago Žiljak. Od centimetra napadalog snijega, dodao je, imamo malo koristi, to je tek dovoljno za grudanje. </p>
<p>»Vjerujem da se umjetni snijeg kojeg ćemo napraviti neće otopiti«, istaknuo je Žiljak.</p>
<p>Probleme s dolaskom na vrh Medvednice nije bilo. ZET-ova žičara je vozila, a Sljemenska cesta posipana je solju već u subotu. Posipavanje je nastavljeno i u nedjelju u jutro na zamolbu djelatnika ZET-a. Naime, u slučaju prestanka rada ZET-ove žičare, osigurani su autobusi za prijevoz izletnika, pa su iz predostrožnosti, zbog sigurnije vožnje, djelatnici ZET-a zatražili da se cesta u nedjelju dodatno posipa. </p>
<p>Još je početkom godine ravnateljica Javne ustanove Park prirode Medvednica Nives Farkaš Topolnik najavila analizu tla uz Sljemensku cestu kako bi se ustanovile posljedice posipavanja solju. Naime, u Austriji je upravo zbog zaštite tla sol zamijenjena šljunkom. No, u Parku prirode Medvednica i ove godine nastavljeno je sa starom praksom.</p>
<p>Narednih dana meteorolozi na Sljemenu ne najavljuju novi snijeg, no bit će hladno s temperaturama ispod nula stupnjeva Celzijusa.</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Počelo »preventivno« posipanje zagrebačkih cesta</p>
<p>Zimska služba ovu je sezonu, sudeći prema već započetim terenskim radovima, dočekala spremno. Tako su kamioni- ralice već u subotu navečer počeli s posipanjem soli po zagrebačkim cestama da se ne bi stvorio led. Posipanje je nastavljeno u nedjelju, već od 5 sati ujutro i to prvo na Sljemenskoj cesti. Zatim u 8,30 sati na nadvožnjacima i mostovima. </p>
<p>»Na izdignutim mjestima postoji veća opasnost od zaleđivanja, no sve se obavljalo preventivno«, rekao je Nedeljko Došen, glavni dežurni u dnevnoj smjeni zagrebačke Zimske službe. Oko 9 sati vozilo je posulo solju i granitnu kocku u Ulici Vida Rošića na Markuševcu, a u 9,40 vozila su izašla na istočne obronke Medvednice. »Taj smo dio posipali također preventivno zbog autobusnih linija koje tamo prometuju«, rekao je Došen. Uz sol, dodao je Došen, kada se posipaju ceste na Medvednici, dodaje se i sipina zbog manje opasnosti od prosklizavanja. </p>
<p>Prema njegovim riječima, zimska služba se nalazi u trećem stupnju pripravnosti. »Dežurstva su cjelodnevna, što znači da imamo spremna 93 vozila«, rekao je Došen. Uz 93 vozila, postoje i 23 rezervna, te 22 manja vozila raspoređena u 11 baza u Zagrebu. </p>
<p>Iz Državnog hidrometeorološkog zavoda doznajemo kako će dnevna temperatura u ponedjeljak biti oko minus dva stupnja, dok će jutarnja iznositi oko minus pet stupnjeva Celzijevih. Temperature ispod nule očekuju se i narednih dana.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>»Da je bezopasan, ne bi ga postavili u tajnosti« </p>
<p>Stanari Ulice Drage Gervaisa 20 do 40 bili su neugodno iznenađeni kada je početkom tjedna na krovu njihove zgrade osvanuo VIPnetov odašiljač. </p>
<p>»Revoltirani smo i ogorčeni jer odluke o svim radovima donosimo uz suglasnost stanara svih 11 ulaza, a ovaj put ta procedura nije poštivana. Suglasnost je potpisalo samo 12 od 19 stanara jednoga jedinoga ulaza, a i od tih 12 koji su potpisali odobrenja, njih šest je promijenilo mišljenje nakon što smo ih upozorili na moguće opasnosti«, rekla je predstavnica ulaza broj 32, Katica Božičković. </p>
<p>Prema riječima stanara, radnici su bez njihova znanja postavili odašiljač na kućnom broju 28. Odobrenje za montažu izdalo je Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, a potpisalo ga je spomenutih 12 stanara s toga ulaza i njihova predstavnica Mirjana Gaura.</p>
<p>Tijekom vikenda stanari su primijetili da se na krovu zgrade izvode neki radovi, no mislili su da je riječ o postavljenju dizala. Osim na krovu, radnici su izvodili radove i u podrumu, gdje su navodno rušili dijelove nosivih zidova. »Ugrožena je statika zgrade, a treba znati da ni krovna konstrukcija nije predviđena da se na njoj nalazi takav odašiljač, a da ne govorimo da VIPnet nije ishodio građevinsku dozvolu za sve to«, upozorava Katica Božičković. </p>
<p>Na poziv stanar, u četvrtak je Špansko posjetila i policija u društvu predstavnika VIPneta i inspektora. Posjet je kažu, rezultirao obustavom rada odašiljača. </p>
<p>Prevareni, ali poduzetni stanari potpisali su peticiju kojom traže trenutnu demontažu odašiljača jer »on obezvređuje njihovu imovinu i predstavlja opasnost po njihovo zdravlje«. »Nitko nas ne može uvjeriti da nema zračenja i da je odašiljač potpuno bezopasan po naše zdravlje. Da je tome tako, VIPnet ga sigurno ne bi postavljao u tajnosti«, ustvrdili su stanari koji naknadu u iznosu od 1400 kuna koju će poduzeće navodno plaćati stanarima ulaza br. 28, smatraju sramotnom. </p>
<p>Na optužbe o bespravnom postavljanju odašiljača, iz VIPneta su odgovorili priopćenjem prema kojemu je »bazna stanica u Španskom postavljena uz potpunu suglasnost stanara« te da »tvrtka ima potpisan ugovor sa stanarima ulaza na kojemu je stanica i postavljena«.</p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Azra Akin, nova miss svijeta, u nedjelju proslavila 21. rođendan</p>
<p>LONDON, 8. prosinca</p>
<p> - Azra Akin, 21-godišnja Turkinja, nova je miss svijeta, kojoj je u subotu navečer miss svijeta za 2001. godinu Agbani Darego iz Nigerije predala krunu. Svečani izbor održan je, nakon svih nedaća i raznih problema s kojima se suočavao, zbog kojih su i mnoge sudionice bojkotirale izbor, umjesto u Nigeriji, u londonskom Alexandra Palaceu.</p>
<p>Akin je pobijedila miss Kolumbije Nataliju Peraltu i miss Perua Marinu Moru Motero, koje su se plasirale na drugo i treće mjesto, primivši tako titule prve i druge pratilje. Među 142 natjecateljice, naša se Nina Slamić plasirala loše, ispavši već u prvom krugu.</p>
<p>»Nadam se da ću dobro predstavljati žene u svijetu«, kazala je nova miss svijeta novinarima nakon pobjede. »Počašćena sam titulom i moje je mišljenje da je za ženu samo dobro da se nalazi na poziciji svjetske ljepotice broj jedan. Vjerujem da ću biti drukčija«, dodala je.</p>
<p>Azra Akin je u nedjelju navršila 21 godinu. Odrasla je u turskoj obitelji nastanjenoj u Nizozemskoj, svira flautu i pleše balet. </p>
<p>Organizatorica izbora Julia Morley, koja je nastavila djelo svog pokojnog supruga Erica, koji je pokrenuo izbor 1951. godine, podsjetila je na moto izbora - »ljepota sa svrhom«. Izbor je vodio Sean Kanan, glumac iz američke sapunice »Dragulji i strasti«, a svečanost je putem malih ekrna pratilo više od dvije milijarde ljudi. U Britaniji međutim, gdje izbor smatraju totalnim kičem, nije bilo televizijskih kanala koji su poželjeli pratiti izbor. </p>
<p>Što se povijesti izbora tiče, često je bio vezan uz skandale. 1970. godine feministice su za vrijeme svečanosti koju je u londonskom Royal Albert Hallu vodio Bob Hope, bacale na pozornicu vreće pune brašna. 1996. godine, kad je finale održano u indijskom Bangaloru, policija je gađala gumenim mecima okupljene demostrante, od kojih je na kraju jedan počinio i samoubojstvo. </p>
<p>Ipak, ova je godina bila najopasnija. Događaji o kojima se već tjednima piše, a što su javnost podijelili u mišljenju treba li se uopće izbor održati, a kamo li u Nigeriji, bili su tek uvertira svemu što se tamo dogodilo. Dobar dio natjecateljica su bojkotirale natjecanje nakon što je islamski sud Nigerije osudio ženu na smrt i to kamenovanjem, zato što je začela vanbračno dijete. Nigerijska je vlada obećala da kazna neće biti provedena, no daljnji su problemi nastali kad se u cijelu priču upleo nigerijski novinar koji je napisao članak tvrdeći da muslimanski prorok Muhamed želi na izboru pronaći ženu. Rezultat njegovih napisa bila je smrt mnogih u sjevernom djelu Kaduna. </p>
<p>Mnogi su kritičari nakon tih nemilih događaja tražili da se show ne održi, no unatoč svim optužbama i napadima, svijet je ipak u subotu dobio svoju novu miss. </p>
<p>P. B.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Održan Bal manekena </p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - U organizaciji vlasnice modne agencije UMAH FASHION Regine Jäger, i ove je godine u Kristalnoj dvorani hotela »Opera« održan tradicionalni Bal manekena pod nazivom »Ulice Amsterdama«. Kako se ova modna manifestacija iz godine u godinu održava u humanitarne svrhe, tako je i ovogodišnji prihod od bala namijenjen za kupnju informatičke opreme zagrebačkoj komuni »Narkotik anonimus« za odvikavanje od ovisnosti droga, koju vodi dr. Robert Torre. </p>
<p>Na reviji, koju su nosili manekeni iz sedam hrvatskih agencija, predstavljene su kolekcije donjeg rublja Chantelle, Passionata, Palmers, Enigma i Polzela, večernje linije tvrtki Sposa, Gala, Cardin, Ghotic, Vision, Prestige, te novi brand DTR-a - Deteer, čiji su glavni modeli Jelena Orešković i voditelj na HRT-u Marinko Leš. Osim nastupa mlade čelistice Ane Rucner i nekoliko pret a porter kolekcija, publika je imala prilike vidjeti i ekskluzivne šešire autorice Staše Chimbur iz Amsterdama. </p>
<p>Na reviji je nastupila i miss Jadrana Darijana Iljkić, te miss turizma Marina Franić koje će uskoro predstavljati Hrvatsku na tim svjetskim izborima. Nakon revije publiku je zabavljala skupina The Bastardz, a kao posebna gošća nastupila je trubačica iz Amsterdama Saskia Laroo sa svojim bandom.</p>
<p>Irena Maričić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Disney priprema film o fotoreporteru Robertu Capi </p>
<p>LOS ANGELES, 8. prosinca</p>
<p> - Disney studio priprema film o američkom fotografu Robertu Capi (1913.-1954.), čije su slike rata obišle svijet, objavio je ovih dana dnevnik Daily Variety. </p>
<p>Disney je naručio scenarij i kupio prava na autobiografiju tog fotografa pod nazivom »Malo izvan fokusa: priča o Robertu Capi«, kao i prava na biografiju koju je sastavio Charles Whelan.</p>
<p>Knjige, kao i neke fotografije i memoari koji su otkupljeni od zaklade Capa, bit će temelj filmu čija će se radnja odvijati između 1943. i dana iskrcavanja u Normandiju.</p>
<p>Fotograf mađarskog podrijetla pravim imenom Andrei Friedmann zajedno s Francuzom Henrijem Cartier-Bressonom jedan je od osnivača ugledne agencije Magnum, koja je nastala 1947. i bila prva međunarodna udruga samostalnih fotografa. </p>
<p>Na jednoj od svojih fotografija iz 1936. prikazao je republikanskog borca kako pada unazad pogođen metkom, držeći pušku u ruci. Ta fotografija ostala je najpoznatijim simbolom španjolskog građanskog rata. Poznate su i njegove slike iskrcavanja u Normandiji. </p>
<p>Capa je u rujnu 1954. stradao od mine u Vijetnamu, gdje je radio reportažu za američki časopis Life. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Slovaci pobjednici »Zlatnog para eurogradova«</p>
<p>VARAŽDIN, 8. prosinca</p>
<p> - U sklopu 19. sezone »Jeseni u Varaždinu« u petak navečer u hotelu Turist održano je četvrto međunarodno natjecanje »Zlatni par eurogradova«. Iako su zbog bolesti Mađari odustali u posljednji trenutak, pet parova iz Češke, Slovačke i Hrvatske pokazali su svoje kvalitete u izvođenju show-programa. </p>
<p>To posebno vrijedi za strane parove koji su bili za nijansu bolji od hrvatskih, te su doživjeli ovacije publike. »Zlatni par eurogradova« postao je slovački par iz Bratislave Miroslava Kosorinova i Matej Chren, dok je srebrnu poziciju zauzeo češki par Alexandra Siebova - Rihard Hrbat. Nastupila su i tri hrvatska para: Tanja Stojko i Bojan Jambrošić iz Čakovca, Franciska Šestanović i Nikola Dračevac iz Dubrovnika, te Varaždinci Iris Šagi i Ivan Pažur. Čakovčani su na kraju zaslužili broncu.</p>
<p>U petak navečer završeno je i 10. natjecanje »Vedre note 2002.«, na kojem je nastupilo deset mladih pjevačica. Nakon trećeg nastupa pobijedila je Rossella Mrkušić iz Varaždina, te osvojila glazbenu liniju. Najveća suparnica Rosselle Mrkušić, Tihana Čanjevac iz Kneginca osvojila je drugo mjesto, dok je Marina Brlić iz Bednje bila treća. </p>
<p>K. Gumbas</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>U pripremi opera temeljena na talk showu Jerryja Springera </p>
<p>LONDON, 8. prosinca</p>
<p> - Opera koja se temelji na talk showu Jerryja Springera premijerno će biti izvedena u Britanskom nacionalnom kazalištu. </p>
<p>»Predstava je upravo ono što bi nacionalno kazalište trebalo raditi: ona je nepristojna, smiješna i prekrasna«, izjavio je ovih dana novi ravnatelj National Theatera Nicholas Hytner.</p>
<p>»Jerry Springer: Opera« u koncertnom je obliku bio jedan od hitova ovogodišnjeg festivala Edinburgh Fringe. Sljedećeg travnja u Londonu će se postaviti cjelokupna produkcija. </p>
<p>Britanski skladatelj Richard Thomas pridružio se ekipi zajedno s humoristom Stewartom Leeom kako bi napravio obradu američkog talk showa, a diljem svijeta postao je popularan emisijama poput »Pregnant by a Transsexual« i »Here Come the Hookers«. </p>
<p>U operi se pojavljuje fetišist koji obožava dječje pelene i sve priznaje svojoj ljubavi, plesači Ku Klux Klana i Isus koji se s vragom upušta u prepirku punu psovki. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Za propucavanje naftovoda dvadesetak godina</p>
<p>ANCHORAGE, 8. prosinca </p>
<p> - Amerikanac koji je u listopadu 2001. godine pijan propucao transaljaški naftovod proglašen je krivim po svih pet točaka optužnice i mogao bi kad se u svibnju bude određivala kazna, dobiti do 22 godine zatvora. Desetak godina će dobiti od saveznog suda za kršenje saveznih propisa o vatrenom oružju. On je, inače, trenutačno u zatvoru, osuđen na tri i pol godine zbog drugog nedjela: u ožujku 2001. provalio je u jednu prijevozničku tvrtku u Fairbanksu, ukrao sef i probao ga odvesti ukradenim kombijem.</p>
<p> Iako potpuno pijan, Daniel Lewis je pucao precizno i iz cijevi je u divljinu iscurilo 1.1 milijuna litara sirove nafte. Bilo je to drugo najveće izljevanje nafte u povijesti Aljaske. Troškovi čišćenja bili su veći od 13 milijuna dolara. (Hina, d.b.)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Pivo već tisućljećima služi kao antibiotik</p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca </p>
<p> - Pivo već tisućljećima nije samo užitak nego mu se odavno pripisuju i ljekovita svojstva.</p>
<p>Antropolozi su u više od 1500 godina starom egipatskim kosturima pronašli tragove antibiotika tetraciklina, koji je preko pivskog kvasca dospio u to pićeprenosi znanstveni časopis »Bild der Wissenschaft«.</p>
<p> Brojna su svjedočanstva starih kultura koja pivo predstavljaju kao ljekovito i kultno piće.</p>
<p>I danas je nepoznato kada je točno zavrelo prvo pivo. Prvi pismeni dokaz star je oko 6.000 godina. Riječ je o sumerskoj pločici s područja današnjeg Iraka na kojoj je detaljno opisan cjelokupni postupak proizvodnje piva.</p>
<p>U Sumerana se riječ »pivo« povezuje s medicinom. Predajom je tako sačuvano »15 recepata za zdrav život«, od kojih deset sadrži pivo, kojim se u prvom redu razblaživao okus oporih biljnih ekstrakta. »Tako se olakšavalo gutanje gorkih lijekova«, pojasnio je stručnjak za pivo Anton Piendli. Čini se da je u Sumerana pivo imalo neku ulogu i u obredima.</p>
<p>Babilonci su proizvodili najmanje dvadeset različitih vrsta piva. Hamurabijev zakonik iz 18. stoljeća prije Krista, općenito najstariji zakonik, sadrži nekoliko članaka vezanih uz pivo i njegovo točenje. Spominje se čak kako se mora utopiti onoga koji skupo prodaje pivo loše kvalitete. </p>
<p> U starom Egiptu pivo se, zbog velike količine hranjivih tvari držalo osnovnom tekućom živežnom namirnicom. Egipćani su začinjavali pivo ne kao danas gorkim hmeljom, nego čak i slatkim datuljama. Egipćani pivom liječili zubno mesa, ali i pročišćavali crijeva.</p>
<p>Znanstvenici drže mogućim da je pivo na otočju Orkney bilo poznato još prije četiri ili pet tisuća godina. </p>
<p>O medicinskoj primjeni piva u povijesti, pisao je antropolog George Armelagos sa Sveučilišta Emory u Atlanti. U kosturima iz Egipta znanstvenici su pronašli tragove tetraciklina, antibiotika širokog spektra. Armelagos je tu tvar otkrio u kosturima iz Nubije i Jordana pa je zaključio da su je ljudi preuzimali preko piva i to 1500 godina prije pravog otkrića i primjene tetraciklina u suvremenoj medicini. </p>
<p>Pozitivno djelovanje na zdravlje imao je antibiotik u pivu samo u jako obogaćenom obliku - nije bila presudna količina konzumiranog piva, nego količina u njemu sadržanog antibiotika, što je dalje ovisilo o području i načinu proizvodnje piva. Nubijski kosturi sadržavali su relativno mnogo tetraciklina, čime bi se mogla djelomično objasniti rijetka pojava infekcija kod tih ljudi. Jak antibiotski sadržaj u pivu pridonosio je poboljšanju cjelovitog zdravstvenog stanja pučanstva.</p>
<p> Pivo su cijenili i Grci i Rimljani - manje kao piće, jer su prednost davali vinu, a više kao ljekovito sredstvo. Hipokrat je, za liječenje nesanice i groznice, preporučivao napitak od ječma.</p>
<p> I germanski suvremenici Grka i Rimljana proizvodili su i pili pivo, ali pitanje kako je pivo došlo u srednju Europu nije potpuno razjašnjeno. Najstariji dokaz potječe iz blizine Kulmbacha, gdje je u grobu jednog Nijemca pronađena čaša za pivo koja potječe još iz 800. godine prije Krista. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="23">
<p>Trijumf Almodovara, Poraz Kaurismakija</p>
<p>Filmu »Razgovor s njom« Pedra Almodovara pripale tri najvažnije europske filmske nagrade - za film, režiju i scenarij / Kaurismaki od šest nominacija ostao bez i jedne nagrade, a »Pijanist« Romana Polanskog dobio nagradu za kameru / Najbolji kratki film »10 minuta« Ahmeda Imamovića</p>
<p>RIM, 8. prosinca</p>
<p> - Rimski filmski vikend pokazao je izvanrednu kakvoću i uzlet europskog autorskog filma, koji je bez premca u svjetskim okvirima, na žalost ne i u popularnosti, a posebno ne u predstavljanju vlastitih vrijednosti. Jer sama priredba dodjele Europskih filmskih nagrada u rimskome kazalištu Opera protekla je u prilično smušenom oponašanju daleko spektakularnijih oscarovskih svečanosti. Mnogi predloženi nisu bili nazočni, predstavljači su imali prilično stereotipno sročene dijaloge, a voditelji nisu djelovali skladno. Talijanska glumica Asia Argento je glumila vođenje spektakla, a britanski komičar Mel Smith treći put se pojavio u ulozi domaćina, dakle što se njega tiče čuli smo sve već poznato. </p>
<p>Trijumf Pedra Almodovara bio je očekivan za onih 1500 članova Europske filmske akademije koji su skloni takvom razbarušenom, nekonvencionalnom, izazovnom stilu koji uvijek izaziva i provocira, ne samo publiku nego i same filmske stvaraoce. Za film »Razgovor s njom« mogli bismo reći da je Almodovarova verzija »Finih mrtvih djevojaka«, ali na jedan još žešći, otkvačeniji i mračniji način, kako samo zna taj kontroverzni filmski autor.</p>
<p>U središtu radnje su dva muškarca koja su zaljubljena u dvije žene koje ih ne mogu čuti ni vidjeti jer su u komi. Marco (Dario Grandinetti) je novinar čija djevojka Lydia (Rosario Flores) je nastradala u ringu i u komatoznom stanju prebačena u bolnicu u kojoj kao bolničar radi Benigno (Javier Camara) koji se posebno brine oko Alicije (Leonor Watling), zgodne balerine koja je već četiri godine u komi poslije automobilske nesreće. </p>
<p>U neobičnim okolnostima, njih dvojica uspostavljaju neuobičajeno prijateljstvo ispunjeno strastima i šokovima, a redatelj spretno isprepliće prošlost, sadašnjost i budućnost igrajući se vizualnim porukama na svoj specifični način ispunjen jarkim bojama i mračnim međuljudskim odnosima. Film je zatvorio ovogodišnji Filmski festival u New Yorku i dobio hvalospjeve američkih kritičara i jakog distributera Sony Pictures Classics.</p>
<p>U Rimu Almodovar je pobrao tri najvažnije nagrade - za najbolji film, režiju i scenarij. Tako je potpuno potukao svoje najveće konkurente. Romana Polanskog, čiji film »Pijanist« je dobio Europsku filmsku nagradu za kameru Pawelu Edelmanu, i Akija Kaurismakija, koji je s filmom »Čovjek bez prošlosti« bio nominiran u šest najvažnijih kategorija, a nije dobio ni jednu nagradu. Glumac Javier Camara uz Almodovarova filma dobio je Nagradu publike kao najbolji glumac, dok je u ženskoj konkurenciji publika glasovala za Kate Winslet i njezinu ulogu u filmu »Iris«. </p>
<p> No, najboljom europskom glumicom 2002. prema mišljenju članova Europske filmske akademije proglašeno je čak osam heroina, to jest cjelokupna podjela filma »Osam žena« Françoisa Ozona. To su Catherine Deneuve, Isabelle Huppert, Emmanuelle Beart, Fanny Ardant, Virginie Ledoyen, Danielle Darrieux, Ludivine Sagnier i Firmine Richard. U konkurenciji glumaca, nagrada je pripala Talijanu Sergiu Castelittu za film «Mostly Martha«.</p>
<p>Najbolji mladi redatelj je Mađar Gyorgy Palfy koji je dobio »Fassbinderovu nagradu«, dok je Screen International Award za ne europski film dobio palestinski film »Divine Intervention« Elia Suleimana. Nagrada Fipresci, međunarodnog udruženja filmskih kritičara pripala je filmu »Slatke šesnaeste« Kena Loach. Za dokumentarni film nagrađen je Nicolas Philibert (»Etre et Avoir«), a za najbolji kratki film nagrada je pripala Ahmedu Imamoviću za njegov izvrsni film »10 minuta«, radnja kojega je smještena u Rimu i Sarajevu 1994. i pokazuje kako se različite stvari mogu dogoditi na dva različita mjesta u istih deset minuta. </p>
<p>Španjolska glumica Victoria Abril nagrađena je za Europsko postignuće u svjetskom filmu, dok je nagradu za životno djelo dobio Tonino Guerra (82), ugledni scenarist i pisac, živa legenda europskog filma, koji je uvijek bio naklonjen otuđenom pojedincu i njegovim potragama za vlastitim identitetom, pri čemu je gubljenje iluzija, ideala i morala bilo svakodnevna pojava. Guerra je radio s redateljima neorealizma i neorealizma duše, od De Santisa i De Sice do Antonionija, pa sve do autora političkog filma poput Petrija i Rosija, a surađivao je i s Fellinijem na njegovu legendarnom filmu »Amarcord«.</p>
<p>Primajući nagradu uz zvuke iz »Amarcorda« i standing ovacije publike, Guerra je progovorio ruskim jezikom ispričavajući se predsjedniku Akademije Wimu Wendersu: </p>
<p>»Ne želim nikoga uvrijediti, ali odlučio sam govoriti ruskim, a ne engleskim jezikom jer je ruski jezik također jako dobar. Posebno kada se njime služe oni divni stvaraoci kao što su Tarkovski, koji nam je poklonio »Rubljova«, jedan od najboljih filmova na svijetu, i Parađanov, koji nam je svojim filmovima darovao jednu neobičnu magiju tražeći od nas da dišemo na drugačiji način i uvjeravajući nas da nije važno zaljubiti se u ženu, mnogo je bitnije zaljubiti se u život, u svoj posao i nastojati uvijek biti ono što jesi na sve načine koje ti život nudi. Zato je i moja poruka svima vama u filmskom svijetu da se zaljubite u život, ako to još niste sami spoznali.«</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Spektakularni dometi </p>
<p>Dinko Bogdanić pokazao se kao zanimljiv koreograf, redatelj i dramaturg predstave / Bujna i živahna izvedba do granica spektakla - realistične masovne scene i susreti glavnih likova / Niz zaokruženih plesnih likova, a osobito zapaženi u glavnim ulogama Edina Pličanić i Jaš Otrin</p>
<p>Balet »Romeo i Julija« Sergeja Prokofjeva osebujno je djelo svjetskoga baletnog repertoara što stoji uz bok najpoznatijim velikim klasičnim baletima. Koreografu pruža mogućnosti za isticanje klasične baletne tehnike solista i ansambla i za stvaranje plesnog spektakla. Nastao je 1935. godine, no kako ga Boljšoj teatar nije odmah prihvatio za izvedbu, prošlo je pet godina do praizvedbe u petrogradskom Marijinskom kazalištu u koreografiji Leonida Lavrovskog.</p>
<p> U Zagrebu je bio često na repertoaru, svako vrijeme imalo je svoj naraštaj odličnih interpreta nesretnih veronskih ljubavnika. Jedan od zvjezdanih trenutaka Hrvatskog narodnog kazališta uopće bilo je prvo predstavljanje baleta »Romeo i Julija« u Londonu na gostovanju 1958. godine.</p>
<p> Sada ga se, u sezoni kada se tema o Romeu i Juliji provlači repertoarom Opere, Baleta i Drame HNK, prihvatio Dinko Bogdanić kao koreograf, redatelj i dramaturg. Glavna karakteristika djela je da su njegovi dramski i plesni dijelovi u savršenoj ravnoteži. To od plesača zahtijeva dodatni glumački angažman, veći nego u nekim drugim baletima. Dinko Bogdanić svjestan je zahtjeva neophodne glumačke preobrazbe plesača. U tom smislu nevjerojatno su realistične neke masovne scene, na trgu u Veroni, kao i susreti glavnih likova, njihova ljubav, mržnja između dviju obitelji Capuleti i Montecchi.</p>
<p> U živosti pojedinih prizora Dinko Bogdanić možda je čak malo i pretjerao, pa je na nekim mjestima nastala prava gužva. Međutim, bujnošću događanja na sceni dodirnuo je i granicu pravog spektakla. Temu baleta izrazio je glatko i neposredno, zahvaljujući i scenografkinji Dinki Jeričević, koja je vrlo dobrom funkcionalnom scenom omogućila brze promjene i dinamičnost zbivanja koja ne ometa priču. Zasmetalo je nespretno izvedeno polaganje Julijina tijela u grob.</p>
<p> Dinko Bogdanić pokazao se još jednom kao pravi znalac za podrške, što je za očekivati s obzirom na to koliko je puta bio nagrađivan u svojoj plesačkoj karijeri kao najbolji partner. Pas de deuxi Grofice Capuleti i Tebalda, Romea i Julije, te još neki prizori privlačili su pozornost maštovitošću pokreta. Romeo i Julija, pogođeni Amorovom strelicom, u tumačenju Jaša Otrina i Edine Pličanić, bili su uigrani i strastveno zaljubljeni plesni par koji pokazuje nježnost u svakome svom susretu. Posebno dojmljivi bili su na susretu na balu i u prvoj slici trećeg čina, u Julijinoj sobi.</p>
<p> Edina Pličanić kao Julija otišla je dalje od tradicionalnog standarda te uloge: bila je djetinjasta, ponegdje čak pretjerano, te je u nekim scenama postala grčevita. Donijela je lik iz naših dana, a ne iz Shakespeareova vremena. Tehničku plesačku stranu uloge precizno je izradila, osim ruku, koje bi još trebala dotjerati. </p>
<p> Gost iz Slovenije Jaš Otrin, prvi put na sceni zagrebačkog HNK, nadasve je uspješno i plesački korektno ostvario ulogu Romea, također osuvremenjenom glumom. Otrin je diplomirao na baletnoj akademiji Heinz-Bosl-Stiftung u Münchenu i nastupao na brojnim europskim baletnim scenama.</p>
<p>Osim naslovnoga para, u predstavi je ostvaren niz zaokruženih likova. Svebor Sečak ostvario je izuzetnu ulogu Tebalda, koja mu po svemu odgovara, po karakteru i snazi. Staša Zurovac bio je plesački razigran Mercuzio. Mihaela Devald ostvarila je gordu, profinjenu groficu Capuleti. Odgovarajuće likove predstavili su Ovidiu Muscalu kao Bonvolio, Anamarija Maksimović kao Rosalinda, Dolores Kerkez kao Julijina dadilja, Dunja Kosanović, Nataša Sedmakov i Snježana Marasović kao tri kurtizane. Ioan Dumitru Moga bio je bezizražajan Paris, a Sorin David loše postavljeni pater Lorenzo.</p>
<p> Kostimografkinje Ika Škomrlj i Diana Kosec-Bourek načinile su lepezu kostima, od tradicionalnih, stilski uvjerljivih, do kičastih u prizoru karnevala. Primjerenu glazbenu izvedbu ostvario je orkestar HNK pod ravnanjem Pavla Dešpalja.</p>
<p>Mladen Mordej Vučković</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Muzejska zgrada 2005. godine </p>
<p>Antun Vujić i Vojko Obersnel potpisali sporazum o uređenju zgrade bivše tvornice »Rikard Benčić« </p>
<p>RIJEKA, 8. prosinca</p>
<p> - Projekt uređenja Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci dobio je u Rijeci nov poticaj. Ministar kulture Antun Vujić i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel potpisali su u subotu Sporazum o financiranju uređenja jedne od nekoliko zgrada unutar kompleksa bivše Rafinerije šećera, odnosno tvornice »Rikard Benčić«, T-objekta, koji će se prenamijeniti u novi prostor Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.</p>
<p>Konačna cijena realizacije bit će poznata tek nakon izrade glavnog projekta, a procjenjuje se da da cijeli posao vrijedi oko 80 milijuna kuna, za što će sredstva u jednakim omjerima osigurati Grad i Ministarstvo. Ako se novac osigura na vrijeme, građevinski dio radova bio bi gotov za godinu i pol dana, rekao je Obersnel, a u pesimističnoj varijanti do svibnja 2005. godine, kada istječe mandat gradske uprave.</p>
<p> Podsjetimo da je »Benčić« u proteklih desetak dana u središtu pozornosti riječke javnosti. Naime, Grad je upravnu zgradu bivše tvornice iznajmio Odsjeku likovne kulture Filozofskog fakulteta. Kako su u realizaciju programa kapitalnih ulaganja riječkog Sveučilišta bile uključene sve njegove članice, započelo se s uređenjem zgrade. No, budući da je riječ o zaštićenom spomeniku kulture, resorno je Ministarstvo obustavilo sve radove do trenutka dok vlasnik ne ishoduje sve potrebne dozvole, na što je Grad uložio žalbu.</p>
<p> Sporazumom je sada dogovoren nastavak istraživačkih konzervatorskih i restauratorskih radova na upravnoj zgradi »Rikarda Benčića«. Vujić je posebno naglasio da su na taj način prevladane sve polemike i rasprave oko uređenja.</p>
<p> Riječki gradonačelnik najavio je mogućnost potpisivanja sličnog sporazuma u idućoj godini, što se odnosi na izgradnju Gradske knjižnice, kada se očekuje i idejno rješenje toga projekta. Rekavši da u Ministarstvu ima dobre volje da se i taj cilj ostvari, Obersnel je izrazio nadu da će to promijeniti sliku o Rijeci, koja je više plod zloće nego istine. Odgovarajući na novinarska pitanja, Obersnel je rekao da će Grad Konzervatorskom odjelu Ministarstva podnijeti zahtjev za utvrđivanje namjene kompleksa Rikard Benčić, u svrhu osnivanja Likovne akademije. Kako je ministar Vujić upozorio da Konzervatorski odjel ima problema s manjkom broja zaposlenih i velikim obujmom posla, Grad će razmotriti mogućnost financiranja rada još jednog konzervatora. </p>
<p>Ljiljana Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>»Političar mora biti loš čovjek«</p>
<p>»Suvremeni ples objašnjava filozofiju današnjega čovjeka - nekad je za ples bio potreban partner, a danas nije«, tvrdi Menzel</p>
<p>PULA, 8. prosinca</p>
<p> - »Kada sam primio Oscara, osjećao sam se kao budala. Bio sam mlad i nisam shvaćao što to znači. Nakon dodjele nismo slavili, jer je toga dana bila nacionalna žalost zbog ubojstva Martina Luthera Kinga«, kazao je glasoviti češki filmski i kazališni redatelj Jiri Menzel na Doručku s autorom, u sklopu 8. sajma knjiga u Puli. Doručkovalo se u prepunoj kavani »Mozart« u Domu branitelja. Kada je riječ o dodjeli Oscara danas, Menzelu se ne sviđa pretjerani snobizam, osim toga »ima sjajnih filmova koji nisu bili niti nominirani, a neke gluposti su ih dobile gomilu«. Za Menzela su »sve nagrade, medalje, pobjede na festivalima jeftina bižuterija kojom se povećava popularnost«, a »mene danas ne znaju po onome što sam napravio, nego po tome što sam dobio Oscara«.</p>
<p>Menzel ne voli gledati svoje filmove, jer uvijek vidi pogreške. To što ne snima filmove »nikomu ne nedostaje, meni najmanje«, kazao je. Nije nikada napravio radiodramu, a to bi volio pokušati. </p>
<p>Mnogi dobri glumci su moralno problematične osobe i s takvima Menzel ne voli raditi. Je li netko dobar čovjek i istodobno dobar u svome poslu, nije povezano, međutim, za Menzela »političar mora biti loš čovjek«.</p>
<p>Smijeh okupljenih izazvao je voditelj Vojo Šiljak kada je Menzelu rekao da djeluje dosta pitomo. Menzel je Šiljku kazao da pitom na češkom znači budala te zaključio da često djeluje pitomo. Menzel više od kazališta, filma i pisanja voli ostati kod kuće i ne micati se. Više od Dostojevskog voli Čehova, a obožava češku književnost. Veoma mu nedostaje Bohumil Hrabal. Zakleo se da više nikada ne će ići u Rusiju. Mobitel mrzi, ali ga treba jer mu olakšava život. Menzel je rekao i to da ne zna zašto da se ženi, jer, pitao je Šiljka, »znate li vi koliko stoje razvodi?«. Sviđa mu se rolanje, a »radio sam gluposti i prije toga«. U filmu Mladena Jurana »Potonulo groblje« glumio je zloduha, što je, prema njegovu mišljenju, vrlo lijepa uloga. </p>
<p>Menzel je u slikarstvu tradicionalist, ne voli modernu umjetnost. Plesati voli, ali ne zna plesati sam sa sobom, nego mora imati ženu pored sebe. »Suvremeni ples objašnjava filozofiju današnjega čovjeka - nekad je za ples bio potreban partner, a danas nije«, tvrdi on. </p>
<p>Na pitanje u što vjeruje, Menzel je rekao kako vjeruje da su dva i dva četiri. Nedavno je kupio satelitsku antenu, pa sada može gledati satelitske dokumentarne programe, koje veoma voli. Na televiziji ne gleda filmove i serije zato što su mu dosadni. Za njega je žena »nešto što proučavamo cijeli život i nikad ne dođemo do srži«.</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>»Varaždin slikovnica« uz Dan grada </p>
<p>VARAŽDIN, 8. prosinca</p>
<p> - »Varaždin je grad u kojem se ugodno živi i koji se zauvijek voli. Tornjevi, fasade, zelenilo i detalji, atmosfera ulica i trgova, tradicija i kulturno nasljeđe snimljeni su kamerom dugogodišnjeg kroničara grada. Ova je knjiga zbirka vizura, fotografska šetnja gradom, tiskana da prizove sjećanja i probudi znatiželju.« To je tekst iz ovitka uz Dan grada Varaždina otiskane i u Gradskoj vijećnici predstavljene fotomonografije »Varaždin slikovnica«, nakladnika varaždinske TIVE i djelo skupine autora Zvonimira Kuštera, Davora Puttara i Darka Sačića. Fotomonografija dodosi prelijepe fotografije varaždinskih trgova, ulica, parkova i detalja starogradskih palača barokne jezgre, a 250 fotografija Davora Puttara svrstano je prema uvriježenim nazivima gradskih lokacija Korzo, Stari grad, Dućanska, Padovčeva, Panus plac, Park i Groblje, dok se na kraju daje i nekoliko vizura i detalja varaždinske okolice. Na kraju fotomonografije »Varaždin slikovnica« je tekst o varaždinskoj povijesti Mire Ilijanić. </p>
<p>K. G.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Jubilarna izložba Zorislava Drempetića </p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - »Četiri slikarska desetljeća« - naziv je izložbe Zorislava Drempetića Hrčića (1934.) kojom taj stubički slikar obilježava značajnu obljetnicu izlaganja, a izložba je postavljena u predvorju velike dvorane Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Prije toga bila je predstavljena u Rijeci, Dubrovniku te Vinkovcima. Po odabiru izložaka postav posebno afirmira umjetnikove osamdesete i devedesete godine, obilježene slikarstvom memorije. To je vrijeme kada Drempetić Hrčić u slikama i crtežu najčešće evocira romantične ugođaje Hrvatskoga zagorja - krajolik naseljen samotnim dvorcima i crkvicama na brežuljku pod oniričkim svjetlom snoviđenja. Umjetnik je rođen u Donjoj Stubici. Završio je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu gdje je 1961. diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti, u slikarskoj klasi prof. Ljube Babića. Njegov jubilarni projekt pomogla je INA d. d. Zagreb. Postav u »Lisinskom« može se razgledati do 18. prosinca. </p>
<p>J. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>»Brački testamenat« </p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Folklorističko-antropološki pogled u nekadašnji život Brača donosi najnovija knjiga arheologinje Vanje Vodanović Kukec »Brački testamenat«, koja je predstavljena u Matici hrvatskoj. </p>
<p>To luksuzno opremljeno izdanje nakladničke kuće »Golden marketing« donosi niz razglednica i fotografija bračke zavičajne baštine, kojim je autorica, rođena Bračanka, na dvjestotinjak stranica predstavila svoje uspomene vezane za taj otok. </p>
<p>Činjenično se oslanjajući na tekstove oporuka, na predsmrtne ili posmrtne inventure uglavnom skromnih imanja, odjeće i nakita bračkih stanovnika, autorica analitički pristupa interpretaciji arhivskih spisa.</p>
<p> Uz oporuke, vrijedni su i bračni ugovori, ugovori o mirazu ili mladenkinoj opremi, koje autorica u maniri vrsne arheologinje povezuje s materijalnim ostatcima. Osim toga, knjiga donosi i crtice i zapise autobiografskog podrijetla. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>CITY</p>
<p>Ptice lete, a geniji idu na sveučilišta</p>
<p>Couverney je mjesto za odrasle, netko tko ima petnaest godina nije odrastao, s dvadeset jest, kada netko ima dvadeset godina onda je odrastao i može, ako želi svoj život baciti u smeće </p>
<p>PIŠE: ALESSANDRO BARICCO</p>
<p>Ne znam. Prije nekoliko tjedana, mislim. Nikada ne znam kada se što odvija. Vama se to nikada ne događa?</p>
<p>- ...</p>
<p>- Gospođice...</p>
<p>- ...</p>
<p>- Vi uvijek znate kada se nešto događa?</p>
<p>- ...</p>
<p>- Tako, pitam iz znatiželje.</p>
<p>- Gould Vam je stvarno rekao da ide u Couverney, profesore?</p>
<p>- Da, u to sam siguran, rekao je to i rektoru Bolderu, znate on bi htio napraviti oproštajnu zabavu, ili nešto slično, a Gould bi to radije izbjegao, kaže da bi...</p>
<p>- Koji bi kurac trebalo značiti oproštajna zabava?</p>
<p>- To je samo zamisao, zamisao rektora Boldera, on je naizgled tvrd i nefleksibilan čovjek, ali u sebi krije osjećajnu dušu, gotovo bih rekao...</p>
<p>- Ma, jeste li svi poludjeli?</p>
<p>- ...gotovo bih rekao...</p>
<p>- Kriste, taj momčić ima petnaest godina, profesore. Couverney je mjesto za odrasle, netko tko ima petnaest godina nije odrastao, s dvadeset jest, kada netko ima dvadeset godina onda je odrastao i tada, eventualno, ako baš želi svoj život baciti u smeće, može razmotriti čudnu mogućnost da se ode zakopati u brlog...</p>
<p>- Gospođice, želim Vas podsjetiti da je taj momčić genij, nije...</p>
<p>- Ma tko je to u kurac rekao? Može li se znati tko je to rekao? Mogu li znati kako to da ste svi najednom odlučili da je malac genij, klinac koji nikada nije vidio ništa drugo nego Vaše proklete učionice i put do škole, genij koji piša u gaće dok spava, i strah ga je pitaju li ga na cesti koliko je sati, i ne vidi svoju majku već godinama, a oca čuje petkom uvečer preko telefona. I nikada se neće uspjeti približiti nekoj djevojci taman da ga moliš na arapskom, kakav to ukupni zbroj daje? Pretpostavljam da daje divni zbroj na za to predviđenoj ljestvici genija, šteta što ne muca, to bi ga učinilo gotovo nedostižnim...</p>
<p>- Gospođice, nije trenutak da...</p>
<p>- Naravno da je trenutak, ako svi profesori kao Vi uporno drže glavu u salamuri vlastitog...</p>
<p>- ...uopće nije trenutak da...</p>
<p>- ...vlastitog samoljublja, uvjereni da su našli kokoš sa zlatnim jajima i dakle posve...</p>
<p>Gospođice, molim Vas da...</p>
<p>- ...posve poblesavili od te priče o Nobelovoj nagradi, jer, recimo to jasno i glasno, tamo želite stići, Vi i...</p>
<p>- Hoćete li začepiti svoju usranu gubicu?</p>
<p>- Molim?</p>
<p>- Pitao sam Vas hoćete li začepiti svoju usranu gubicu.</p>
<p>- Da.</p>
<p>- Hvala.</p>
<p>- Molim.</p>
<p>- Gospođice, to je nesretna okolnost, slažem se, ali momčić je genij. Vjerujte mi. Želim dodati još nešto. Ptice lete. Geniji idu na sveučilišta. </p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="31">
<p>Orkanska bura krojila redoslijed</p>
<p>Naslov prvaka Europe obranio je Ukrajinac Sergij Lebid, dok je prvakinja Europe iznenađujuće postala 36-godišnja Slovenka Helena Javornik / Slavko Petrović je 49. mjestom u utrci seniora ostvario najbolji hrvatski rezultat dosad</p>
<p>MEDULIN, 8. prosinca</p>
<p> - Četverostruki europski prvak u krosu, Portugalac Paulo Guerra, vjerojatno nije bio potpuno iskren kada je rekao da je već trčao po vjetrovitom vremenu sličnom ovom na Europskom prvenstvu u Medulinu. Naleti bure na vrlo zanimljivoj stazi postavljenoj na prostoru auto-kampa Kažela bili su, naime, na trenutke toliko jaki da je na subotnjem treningu 14-godišnja jugoslavenska juniorka Azra Eminović zamalo završila u moru (»Pretjerujete, samo su me malo zalili valovi«). Čak je i veliki video-zid morao biti malo »skresan« kako se ne bi srušio pod naletima orkanskog vjetra. U takvim uvjetima, uz temperaturu zraka od svega 5 stupnjeva, o nekakvim taktičkim zamislima tijekom utrke nije, jasno, moglo biti ni govora.</p>
<p>Tako nema nikakve sumnje da je upravo bura skrojila konačni redoslijed utrke seniorki, u kojoj se prva favoritkinja prvenstva Turkinja Elvan Abeylegesse prerano odvojila od vodeće skupine trkačica, vodila u središnjem dijelu utrke, da bi u završnici do zlata došla puno snažnija i iskusnija 36-godišnja Slovenka Helena Javornik. Jer, tamnoputoj Turkinji je tek 20 godina i teška je (zapravo lagana) svega 38 kilograma, pa je u završnici ostala i bez srebrnog odličja. </p>
<p>Da je na 9. prvenstvu Europe u krosu snaga bila odlučujući faktor pokazala je i utrka seniora, svakako najzanimljiviji događaj dana. Nakon svakog od osam krugova na čelu utrke je bio novi trkač, Portugalci su se kao po dogovoru smjenjivali u vodstvu, no u cilj je s osjetnom prednošću pred pratiteljima prvi ušao onaj koji je to prethodnih dana vrlo samouvjereno i najavljivao - branitelj naslova europskog prvaka Sergij Lebid. Ukrajinac se tijekom utrke držao pomalo rezervirano u vodećoj skupini trkača, a onda je u završnici, trčeći naizgled teškim i umornim koracima, slomio i buru i suparnike. Portugalci koji su vodili većim dijelom utrke na kraju su ostali bez ijednog odličja, osim onog u momčadskoj konkurenciji. </p>
<p>Hrvatska je zahvaljujći činjenici da je Europsko prvenstvo održano u Medulinu po prvi puta imala kompletne reprezentacije u sve četiri utrke. Uobičajenu priču o 80-im i 90-im mjestima naših predstavnika na sličnim utrkama uvelike je popravio Slavko Petrović zauzevši 49. mjesto među 101 sudionikom seniorske utrke. Branko Zorko je, sukladno najavama, krenuo jako prva tri kruga, no nakon toga nije uspio završiti utrku.</p>
<p>Posredstvom Eurovizije u svijet je iz Medulina otišlo puno lijepih slika, no nitko tko nije bio na stazi ne može imati pravu predodžbu o golgoti koju su morali proči trkačice i trkači na 9. prvenstvu Europe u krosu.</p>
<p>• Rezultati, seniori (9830 m): 1. Sergij Lebid (Ukr) 28:58, 2. Mustapha Essaid (Fra) 29:03, 3. Fabian Roncero (Špa) 29:03... 49. Slavko Petrović 30:39... 74. Dalibor Balgac 31.47... 76. Robert Juričić 32:21... 78. Drago Paripović 32:45, 79. Dražen Dinjar 32:53... Branko Zorko je odustao; momčadski: 1. Španjolska 31, 2. Francuska 43, 3. Portugal 57... 12. Hrvatska 277; seniorke (6175 m) 1. Helena Javornik (Slo) 20:16, 2. Galina Bogomolova (Rus) 20:18, 3. Elvan Abeylegesse (Tur) 20:19... 70. Veronika Jurišic 24:03... 72. Ivančica Cvitković 24:37, 73. Lidija Rajčić 25:13, 74. Tina Gačina 26:17... ekipno: 1. Rusija 48, 2. Portugal 54, 3. Velika Britanija 80... 12. Hrvatska 289...; juniori (6175m): 1. Jevgenij Ribakov (Rus) 18:16, 2. Anatolij Ribakov (Rus) 18:17, 3. Halil Akkas (Tur) 18:23... 78. Duje Pedišić 20:34... 84. Dalibor Pavić 20:55... 88. Krešimir Horvat 21:13, 89. Matej Buhac 21:20, 90. Dejan Kopčić 21:26, 91. Mahmud Al-Mufleh 21:53...; momčadski: 1. Rusija 37, 2. Francuska 77, 3. Italija 92... 17. Hrvatska 339...; juniorke (3730 m): 1. Charlotte Dale (VBr) 12:26, 2. Elina Lindgren (Fin) 12:27, 3. Galina Jegorova (Rus) 12:28... 84. Tihana Ribic 14:19, 85. Renata Volf 14:20... 91. Anja Mađarac 15:26 (Maja Cikatić i Katarina Pažur nisu završile utrku), ekipno: 1. Velika Britanija 27, 2. Rusija 35, 3. Belgija 105... 17. Hrvatska 349.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Janica se vraća u Europu s punom torbom bodova</p>
<p>Talijanka Karen Putzer pobjednica je superveleslaloma (1:10.68), ispred Njemice Martine Ertl i Francuskinje Caroline Montillet</p>
<p>LAKE LOUISE, 8. prosinca</p>
<p> - Uspješan vikend u kanadskom Lake Louiseu Janica Kostelić okončala je sedmim mjestom u drugoj utrci superveleslaloma ove sezone. Pobijedila je Talijanka Karen Putzer (1:10.68), ispred Njemice Martine Ertl i Francuskinje Caroline Montillet.</p>
<p>Sa startnim brojem 27 Janica nije uspjela ponoviti uspjeh iz Aspena kada je u prvom superveleslalomu sezone osvojila drugo mjesto. Prilično oprezno skijanje u prvom dijelu staze nadomjestila je velikim ubrzanjem u nastavku pa je na cilj stigla sa 47 stotinki zaostatka za tada vodećom Njemicom Martinom Ertl. Ipak, nakon Janice brža je bila Karen Putzer i Austrijanka Michaela Dorfmeister, koja je osvojila 5. mjesto.</p>
<p>Kako je hrvatska skijašica nastavila tradiciju osvajanja bodova u svakoj utrci Svjetskog kupa, u Europu se vraća sa punom torbom bodova. Istina, u ukupnom redoslijedu Svjetskog kupa Janici, koja ima 44 boda, približila se Francuskinja Carole Montillet, koja je pobijedila u subotnjem spustu, a u nedjelju je bila treća.</p>
<p>• Rezultati: 1. Karen Putzer (Ita) 1:10.68, 2. Martina Ertl (Njem) 1:10.97, 3. Carole Montillet (Fra) 1:11.13, 4. Kirsten Clark (SAD) 1:11.28, 5. Michaela Dorfmeister (Aut) 1:11.42, 6. Genevieve Simard (Kan) 1:11.43, 7. JANICA KOSTELIĆ (HRV) 1:11.44, 8. Emily Brydon (Kan) 1:11.56, 9. Jonna Mendes (SAD) 1:11.60, 10. Daniela Ceccarelli (Ita) 1:11.61...</p>
<p>• Redoslijed skijašica u superveleslalomu: 1. Karen Putzer (Ita) 140, 2. JANICA KOSTELIĆ (HRV) 116, 3. Martina Ertl (Njem) 112, 4. Hilde Gerg (Njem) i Kirsten L. Clark (SAD) po 100, 6. Michaela Dorfmeister (Aut) 81, 7. Carole Montillet (Fra) 78, 8. Corinne Rey-Bellet (Švi) 65, 9. Isolde Kostner (ITA) 60, 10. Jonna Mendes (SAD) 55...</p>
<p>• Ukupni redoslijed Svjetskog kupa: 1. JANICA KOSTELIĆ (HRV) 422, 2. Carole Montillet (Fra) 294, 3. Martina Ertl (Njem) 238, 4. Kirsten L. Clark (SAD) 228, 5. Hilde Gerg (Njem) 214, 6. Karen Putzer (Ita) 207, 7. Anja Paerson (Šve) 202, 8. Corinne Rey-Bellet (Švi) 185, 9. Nicole Hosp (Aut) i Michaela Dorfmeister (Aut) po 182... </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Cibona još bez pobjede s trenerom Petrovićem</p>
<p>Crvena zvezda je još više udaljila Cibonu od »final foura« Goodyear lige, nanijevši im šesti poraz u deset utakmica </p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Košarkaši Cibone VIP nastavili su s porazima u Goodyear ligi, momčad Crvene zvezde je, nakon Splita i Širokog, nanijela cibosima treći poraz u nizu. Beogradska momčad slavila je na gostujućem terenu protiv Cibone VIP 77-73 (44-40) u 10. kolu Goodyear lige i još više udaljila Petrovićevu momčadi od plasmana na »final four«. </p>
<p>Iako je trener Aleksandar Petrović najavljivao kako će Crvenu zvezdu »zbrisati s terena«, još će se morati strpiti za prvu pobjedu po povratku na Ciboninu klupu. Gosti su koristili »propuh« u reketu Cibone i poveli 12-3 u 4. minuti. Ponovno je jedini od cibosa bio raspoložen Jerod Ward koji je ubacio deset poena za deset minuta. U drugoj četvrtini Petrovićeva momčad počela je hvatati zaostatak, Rimac je ubacio tri trice, jednu je dodao Štimac i na poluvremenu je domaća momčad zaostajala 40-44. U 23. minuti Rimac pogodio četvrtu tricu za vodstvo 47-44 i činilo se kako Cibona ulazi u pozitivnu seriju. No, zbog osam promašenih slobodnih bacanja u trećoj četvrtini Petrovićeva momčad nije otišla na osjetniju razliku. </p>
<p>U posljednih deset minuta Igrači Crvene zvezde su predvođeni Amerikancem Scoonyjem Pennom kontrolirali igru i vodili s dva do četiri poena prednosti. Trideset sekundi prije kraja Kus je tricom smanjio na 73-75, cibosi su obranili slijedeći Zvezdin napad, no Kus je brzopleto »prodao« loptu i izgubio priliku za preokret u posljednjim sekundama. </p>
<p>Zbog poraza Cibone mogli su se očekivati veći neredi u dvorani, no brojni redari i osiguranje policije nisu dozvolili nikakve izgrede. Na teren je poletjelo »tek« desetak upaljača. </p>
<p>Aleksandar Petrović, trener Cibone VIP je nakon utakmice izjavio: </p>
<p>- Nije lako biti u koži trenera Cibone, nismo dobro otvorili utakmicu na svim razinama. Dozvolili smo suparniku da se razigra, kao i u Širokom. Moji igrači su igrali kao s psihološkom blokadom, ne znam zašto. </p>
<p>• KC »Dražen Petrović«</p>
<p>CIBONA VIP - CRVENA ZVEZDA 73-77 (17-25, 23-19, 18-13, 15-20)</p>
<p>CIBONA VIP: Krunić, Kus 12 (7-12), Rimac 20 (2-2), Krasić 9, Prkačin 11 (5-6), MUJEZINOVIĆ 5 (1-2), PLANINIĆ 2 (0-4), Štimac 3, MANCE 1 (1-2), RUŽIĆ (0-2), Alihodžić, WARD 10 (4-4). </p>
<p>CRVENA ZVEZDA: JERETIN 10 (2-2), Pavićević, Dozet 4, KOPRIVICA, Aleksić, Tica 13 (5-6), BOLIĆ 10 (2-3), ČAKIĆ 7 (1-2), Šilobad 9 (3-4), Radović 7 (2-3), BOGDANOVIĆ 4, Penn 13 (5-8). </p>
<p>ŠUT: Cibona 22-55 (40%), C. zvezda 27-62 (44%). </p>
<p>TRICE: Cibona 9-29 (31%), C. zvezda (1-13 (8%).</p>
<p>SKOK: Cibona 34 (25+9), C. zvezda 38 (26+12).</p>
<p>SUCI: Ankarali (Tur), Lovšin i Kolar (Slo). GLEDATELJA: 5500. </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Scoony PENN. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Pobjeda oraspoložila Zagrepčane</p>
<p>No, četvrtfinale je i dalje daleko - Zagreb bi u subotu trebao osvojiti barem bod u Kielu, a Vardar bi trebao na svom terenu pobijediti Rumunje</p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Pobjedom 30-25 (17-9) protiv makedonskog Vardara rukometaši Zagreba su ponovno odškrinuli vrata četvrtfinala Lige prvaka. Barem naizgled. Za to im, naime, treba barem bod u posljednjem kolu, u subotu na gostovanju protiv Kiela, no i Vardar bi u Skopju trebao pobijediti rumunjski Fibrexnylon Savinesti. Čak i ako se ispuni najava Vardarova predsjednika, Vladimira Mihajlovskog da će napraviti sve kako bi pobijedili rumunjskog prvaka, teško je vjerovati da bi Zvonimir Noka Serdarušić sa svojim Kielom dao Zagrebu bod. No, nakon pobjede normalno je da su u Zagrebu bolje volje.</p>
<p>Hrvatski je prvak odigrao jako dobro prvo poluvrijeme, čvrsto je držao obranu, njegovi su napadači pucali sa svih pozicija i nije ni čudo da su prvi dio završili sa osam pogodaka razlike. No, jedino što je u Zagrebu sigurno ove sezone jest da Zagrebu pobjeda nije sigurna bez obzira koliku zalihu pogodaka imao. Tako je Zagreb osam pogodaka prednosti u drugom dijelu olako prosipao i tko zna kako bi to završilo da Hrvoje Horvat nije uspio malo primiriti suigrače. U 15 minuta drugog poluvremena Vardar je napravio seriju 10-4, no tad je Horvat povezao redove, nekoliko puta sam pogodio, Renato Sulić mu je pomogao i to je Zagrebu donijelo uvjerljivu pobjedu. - Dok su moji igrači igrali kako smo se dogovorili, sve je bilo u redu. U drugom su poluvremenu mlađi igrači mislili da oni sami trebaju sve riješiti, a to tako ne ide, rekao je nakon utakmice Zagrebov trener Nino Marković. Inače, Tomislav Farkaš nije bio u sastavu. Nakon sukoba s direktorom Bartolom Kalebom, Farkaš je rekao da neće igrati, iako, kaže Marković, trenira s momčadi.</p>
<p>- O Farkaševu će statusu odlučiti uprava. No, čak i da kaže da bi želio igrati, mislim da to ne bi bilo korektno prema suigračima, kratak je bio Marković.</p>
<p>• »Kutija šibica«</p>
<p>ZAGREB - VARDAR 30-25 (17-9)</p>
<p>ZAGREB: Bouček, Matošević, Sulić 8, Maglajlija 1, Ninčević, Obran, Lacković 7, Špoljarić 3, Šprem 3, Markovski 3, H. Horvat 4, Remeta, Z. Horvat</p>
<p>VARDAR: Misovski, K. Kolev, Petkovski, Dimovski, Majnov 1, Jović 4 (4), Atanasovski 7, Stecjuk 3, Sekerovski, Maljcev 1, M. Kolev 1, Aluševski 5, Badev, Pjetlović 3</p>
<p>SUCI: Hakansson i Nilsson (obojica Švedska). GLEDATELJA: 1200</p>
<p>SEDMERCI: Zagreb 1 (0), Vardar 5 (4)</p>
<p>ISKLJUČENJA: Zagreb 10 minuta (Maglajlija 2+2, Sulić, Šprem, Špoljarić), Vardar 6 minuta (Stecjuk 2+2, Dimovski)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Renato SULIĆ</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Lovrek i Ješe jedina osvježenja?</p>
<p>Izvjesno je da će velike polemike izazvati Ćirina odluka o guranju u stranu Balabana i Marića. Zašto su, primjerice, nekim drugima tolerirani znatno veći kiksevi nego ovoj dvojici? / Najznačajnija proljetna pojačanja trebali bi biti Ješe i Lovrek, nogometaši Zagreba. Ješe bi vjerojatno pokrio mjesto prednjega lijevog braniča, dok bi Lovrek mogao igrati ofenzivnog veznog. Na Dinamovoj se meti nalaze i Karić, Blatnjak i Krivić, a nikako ne treba zaboraviti ni na povratak 18-godišnjeg Brazilca Eduarda</p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - »Fizionomija Dinamove momčadi će na proljeće biti posve drukčija«, najavio je maksimirski trener Miroslav Blažžević neposredno nakon poraza protiv Kamen-Ingrada u osmini finala hrvatskoga Kupa. I čini se da je Ćiro sasvim ozbiljno mislio kada je izgovarao ove riječi. Prvi radikalniji zahvati uslijedili su već istoga tjedna, kada su na popisu za »odstrijel«, na iznenađenje gotovo cijele javnosti, između ostalih osvanuli i Boško Balaban i Silvio Marić, igrači koji su, uz Mitua i Olića, donedavno figurirali kao generatori »plavoga stroja«.</p>
<p> Iako su četiri boda prednosti u odnosu na Hajduk golemi kapital u lovu na naslov prvaka, kiksevi na europskoj sceni i u domaćem Kupu bacaju veliku sjenu na uspješnost Dinamove (polu)sezone. Stoga su najave drastičnih promjena i te kako razumljive... Osim toga, tek sad se maksimirskome klubu nameće neupitni imperativ osvajanja konačnog prvog mjesta u hrvatskom Prvenstvu. Taj bi naslov tek donekle kompenzirao krah na dva »fronta«, a ne treba niti pomišljati kakve bi se kritike - s pravom - sručile na Maksimir ukoliko bi na kraju Dinamo zakazao i u nacionalnom Prvenstvu. Ćirina bi »misija« u tome slučaju bila posve neuspješna, a s dva spomenuta jesenska kiksa je već i sad upitna.</p>
<p> Činjenica je tek da se i od samoga Blaževića očekivalo više, ponajprije stoga što je u svojoj momčadi ipak imao prilično »zahvalnu supstancu«. Nisu li, uostalom, Olić, Balaban, Marić... igrači i te kako visokoga rejtinga u hrvatskim okvirima, zvijezde kakve primjerice Hajduk nema? Time se, naime, u javnosti nerijetko znaju pohvaliti i ljudi iz samoga Dinamovoga vodstva. Naravno, može se otvoriti polemika o tome kome opravdano pripada status »zvijezde«, a kome ne. Činjenica je tek da i klupski čelnici, pri nabrajanju i argumentiranju svojih dobrih djela, uporno naglašavaju kako su »doveli vrhunskog igrača Olića, vratili isto tako vrhunskog igrača Balabana, pa vratili opet vrhunskog Marića, doveli Smoju i Mitua...«. Nakon toga katkad slijedi i retorički upit: »Pogledajte što imamo mi, a što ima Hajduk«.</p>
<p> S obzirom da momčad čak niti s takvim imenima ne funkcionira baš onako kako bi to željeli svi oni kojima je Dinamo drag, maksimirski se trener odlučio za radikalne zahvate. Koliko će njegove korekcije biti opravdane, pokazat će proljeće, no zasad je izvjesno da će velike polemike izazvati odluka o guranju u stranu Balabana i donedavnog kapetana Marića. Iako je Balaban svojim pogocima donio doista pregršt bodova Dinamu ove jeseni i iako je, za razliku od Olića, nerijetko bio igrač odluke, sad će se naći u drugome planu. Ćiro ga je označio kao glavnoga rušitelja atmosfere unutar svlačionice, što je, po trenerovom mišljenju, glavni razlog izostanku adekvatnih rezultata. Doduše, isto je tako istina da je velik dio suigrača nezadovoljan i upornim Olićevim soliranjima na terenu.</p>
<p> Marić je, pak, evidentno ušao u svojevrsnu krizu, a u klubu ga očito nemaju strpljenja čekati. Čudno je jedino to što su, primjerice, Dariju Smoji tolerirali doista kardinalne i neshvatljive pogreške, dok je Marić, eto, iz momčadi iskliznuo brzopotezno.
Kako će Ćiro posložiti momčad u nastavku sezone, zasad je teško predvidjeti. Vrlo je vjerojatno da će Mitua vratiti iz veznoga reda u napad. S obzirom da će Mihael Mikić, jedan od slabijih Dinamovih igrača ove jeseni, karijeru nastaviti u moskovskom Spartaku, ostalo je upražnjeno mjesto na desnome boku. Najvjerojatnije će ga popuniti Mario Jurić, koji je ujedno iskoristiv i na lijevoj strani. Naposljetku, Jurić je jedini igrač kojega je Blažević pohvalio nakon kraha u Velikoj. Lako je moguće da će se na lijevi bok preseliti Kristijan Polovanec, koji je dosdad najčešće obavljao zadaću prednjeg lijevog braniča. Na lijevom boku je dosad ordinirao Krznar, no on će na posudbu u Osijek...</p>
<p> A tko će, dakle, preuzeti dosadašnju »funkciju« Polovanca? To će po svemu sudeći biti - Vedran Ješe. Ovaj Zagrebov nogometaš je navodno već na ulaznim vratima Maksimira i njegov potpis ugovora je samo pitanje vremena. Isto vrijedi i za njegovoga suigrača Krunoslava Lovreka, koji je prošloga ljeta bio glavna Hajdukova meta. No, Splićani su u međuvremenu nekako zašutjeli. Lovrek bi, primjerice, mogao igrati ono što je u prvom dijelu sezone najčešće igrao Mitu. Zasad je još neizvjesno kako će teći pregovori s Varteksovim napadačem Veldinom Karićem. Na Dinamovoj se meti nalaze i dvojica reprezentativaca Bosne i Hercegovine - Dragan Blatnjak i Danijel Krivić. Blatnjak je napadač Zadra, dok Krivić pokriva mjesto lijevog bočnog i trenutačno nastupa za Brotnjo iz Čitluka. Ne treba, međutim, zaboraviti ni na povratak 18-godišnjeg Brazilca Eduarda, koji je cijelu jesen pauzirao zbog ozljede zgloba. Bude li ovaj mladi maksimirski napadač posve zdrav, mogao bi biti veliko proljetno osvježenje.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Dok travnjaci miruju, mašta zida kule u zraku </p>
<p>Hajduk zanima slovenski reprezentativac Amir Karič, za kojeg trener Vulić misli da bi bio pojačanje / Na Poljudu su svjesni da će se povratak Bošnjaka i Bubala, kao i dolazak Veldina Karića teško realizirati</p>
<p>SPLIT, 8. prosinca</p>
<p> - Hajduk se, naravno, ne misli predati, te se želi pojačati kako bi u nastavku prvenstva koje starta u veljači mogao ravnopravno parirati Dinamu. Na Poljudu smatrajuda Dinamova četiri boda prednosti nisu nedostižna, dok je trener Zoran Vulić apostrofirao da su mu za šampionske ambicije potrebna pojačanja i to od središnjice momčadi prema naprijed. </p>
<p>Pitanje je kako dovesti pravog igrača s obzirom da je zimski prijelazni rok, prema Fifinoj odluci, sužen. Odnosno dozvoljava se za sada prijelaz samo igračima koji dobiju slobodne ruke odlukom Arbitražne komisije, te igračima koji nisu potpisali u ovoj sezoni ugovor. Ako Fifa ili, pak, HNS ne donesu drugačiju odluku, pa naprimjer sedam dana otvore »granice«, neće biti previše igrača na tržištu. Samim tim bit će otežano pronalaženje nogometaša profila koji bi za Hajduk bili pojačanje.</p>
<p> Prazni hod na travnjacima inicira razne priče oko mogućih pojačanja, a oko Poljuda se automatski počne razgovarati o suradnji sportskog direktora Ivice Šurjaka, te snažnog člana uprave Igora Štimca. Pogotovo se kuloarske priče raspiruju kada je tema Veldin Karić, napadač Varteks, ali s važećim ugovorom još sezonu i pol, kao i kada se spominje »playmaker« Zagreba Kruno Lovrek. </p>
<p>Obojica bi bila pojačanje, ali je vrlo teško u ovom trenutku dobiti papire. Sigurno bi navijačima bio pravi poklon povratak u redove »bijelih« Ivana Bošnjak ili Stanka Bubala, no izvjesnije je da će na Poljud osvanuti Chaswe Nsofwa. Dvadesetdvogodišnji Zambijac trebao bi doći na početak priprema, a snažna preporuka Nsofweu je činjenica da je na Fifinoj listi 100 naboljih mladih igrača.</p>
<p> Ipak, prava Hajdukova želja je vezni igrač slovenske reprezentacije Almir Karič, s kojim je Šurjak u kontaktu, a i ima čiste papire. Sigurno je da će mladi napadač Makedonac Marjan Andonov, nakon što je zadovoljio na probi, potpisati ugovor. Šef struke Šurjak o Hajdukovim aktivnostima u prijelaznom roku kaže:</p>
<p> - Zanima nas Almir Karič. Vulić smatra da bi bio pojačanje i pokušat ćemo realizirati taj prijelaz. Po pitanju Bošnjaka i Veldina Karića nema ništa konkretno i mislim da je to teško realizirati. Uostalom kao i povratak Bubala, premda smatrama da bi Stanko bio najbolje rješenje za naše probleme. Treba vidjeti kakav je ovaj Zambijac. Treba sačekati da vidimo kada će i hoće li biti otvoreni prijelazni rokovi.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>»A koliko dobivam ja, molim lijepo«</p>
<p>Primjerice, cijena za Zagrebova nogometaša Krunoslava Lovreka svakim je danom sve veća, ali ne zbog njegove potražnje na tržištu, nego stoga što se svakim novim danom dozna kako je iz cijene ispuštena provizija za ovoga, pa onoga mogućeg posrednika, suvlasnika ili savjetnika... A treba misliti i na igrača </p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Prije 15-ak dana u Kranjčevićevoj su istakli cijenu za svoj najskuplji artikl čijom bi prodajom ljudi u klubu pokrpali rupe u klupskom proračunu. Rečeno je da Krunoslava Lovreka može odmah odvesti onaj tko položi 200 tisuća eura i time bi priča trebala završiti. No, zanimljivo je da je cijena svakim danom sve veća. Najprije je narasla za 20 tisuća eura, onda za još 30 tisuća, ali to nije posljedica potražnje za tim igračom. Posljedica je to što se svakim danom dozna kako je iz cijene ispuštena provizija za ovoga, pa onoga mogućeg posrednika, suvlasnika ili savjetnika... A treba misliti i na igrača. Tako bi Lovrekov kupac trebao požuriti, jer tko zna na kojoj će cijeni završiti.</p>
<p>Ovim primjerom želimo reći kako ni hrvatsko nogometno tržište nije lišeno istih zakonitosti zbog kojih je Engleski nogometni savez podigao prašinu oko prelaska Boška Balabana u Aston Villu. Razlika je što su brojke u nas simbolične u odnosu na one inozemne. No, princip je isti. Fluktuacija igrača je velika, a sasvim je nebitno je li taj igrač potreban klubu i hoće li uopće, kao što je bio slučaj s Balabanom, dobiti koju minutu nastupa. Sve se radi zbog zarade po svaku cijenu, provizije ili nagrade za ostvareni transfer, koji je najčešće navučen na što veći iznos. A pritom će igrači, osim odabranih i promoćurnijih, dobiti mali dio. Treba naglasiti da se većina tog posla obavlja tajno, internim dogovorima klubova, a ponekad i igrača. Preciznije, to radi netko iz kluba i to onaj tko ima rijetku privilegiju (i moć) biti pregovarač. Pogotovo je dobrodošlo što ne troši vlastiti novac. Nego u našim okolnostima koristi blagodati da sve to plaća netko drugi, jer stvarna privatizacija klubova još ni izdaleka nije provedena.</p>
<p>Tako zapravo dolazimo do odgovora zašto se vode tolike mnoge bitke za prevlast u klubu. Dakako - za mjesto pregovarača u ime kluba. Onoga tko će određivati koji je igrač potreban klubu, a koji ne, i uz koju cijenu.</p>
<p>Nije teško pogoditi čemu te bespoštedne bitke za vlast. Kao što nije teško pogoditi zašto svaki novi trener u klubu obavezno izjavljuje da mu za ispunjenje njegova zadatka trebaju najmanje dvojica novih igrača. I to oni koje će on osobno dovesti u klub po, naravno, njegovim uvjetima. Tu je i odgovor zašto neki poznati treneri, posebno u inozemstvu, mijenjaju klubove kao čarape i uopće im se ne uzima kao mana što su tko zna kad zadnji put bili uspješni kao treneri. Najbitnije je da uvijek imaju spremnu barem dvojicu igrača.</p>
<p>Bezbroj je načina na koji se u klubovima može novac od transfera skrenuti u svoj džep. Jedan od probitačnijih je onaj kojem se stranci ne mogu načuditi. A taj je da pri transferu hrvatskog nogometaša više od pola, ako ne i većina ino-transfera ide u džep pregovarača.</p>
<p>Otkud toliki klupski altruizam prema igraču, primjerice Igoru Bišćanu? Po tom altruizmu, Bišćanu bi od 21 milijun maraka vrijednog posla (a priča se da je bilo i 24 milijuna), pripalo pola?! Znači li to da, recimo, Bišćan ne bi napustio Dinamo i otišao u veliki Liverpool da mu je u džep kapnulo i pet puta manje? Sigurno bi otišao. Zato budimo sigurni da je Bišćan dio onog što mu se pripisuje (10,5 milijuna maraka) s nekim(a) ugodno podijelio. Imao je Bišćan svoje ljude na ovoj i onoj strani posla koji su se pobrinuli za sve. Tako je začuđujuće da je Dinamo uopće dobio koliko je dobio. Pogotovo kad se sjetimo da je Dinamo prije 10-ak godina od Bobanova transfera vrijednog više od 12 milijuna dolara - prema službenim podacima - dobio jedva dva i pol milijuna. A ostalo je otplovilo tko zna kud.</p>
<p>Domaći primjer imamo u naglašeno vrijednom ugovoru jednog starijeg igrača iz Kranjčevićeve. Iako se zna da mu je uporabni vijek ograničen, s dotičnim je sklopljen ugovor do kraja njegove karijere, a ne može se isplatiti nikakvim njegovim odlaskom u inozemstvo, jer mu nitko ne bi toliko dao. Dobro informirani kažu da je ugovor namjerno podebljan kako onaj tko ga je s igračem potpisivao ne bi često postavljao pitanje: »A gdje sam u svemu tome ja, molim lijepo!?«</p>
<p>Upravo je t rečenica prevladavajuća doktrina našeg transferskog podneblja. Zbog nje često momčadi imaju sasvim drugačiji izgled i snagu nego što bi trebale - od onog da se slažu po nacionalnoj, vjerskoj ili plemenskoj pripadnosti, pa do toga da su posljedica one »ruka ruku mije«. Često nije ni važno što je pritom klub totalno opustošen rasprodajom svega što vrijedi. Najbitnije je da je novac sjeo u planirani džep. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="38">
<p>Amerikanci tvrde da je Saddamov režim nastavio proizvoditi zabranjeno oružje</p>
<p>Irački izvještaj o oružju na putu za Beč i New York / Amerikanci će pomno analizirati iračku deklaraciju o naoružanju </p>
<p>WASHINGTON, 8. prosinca </p>
<p> - Sjedinjene Države objavile su da će pomno analizirati iračku deklaraciju o naoružanju. Istodobno je neimenovani visoki američki dužnosnik istaknuo da Washington ima mnogo dokaza da je Saddam Hussein nastavio i čak ubrzao razvoj zabranjenog oružja. </p>
<p> U iračkoj deklaraciji, koju je Bagdad bio dužan sastaviti prema rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a, navodi se da Saddamov režim ne posjeduje oružje za masovna uništenja. Deklaracija je u subotu predana UN-ovim inspektorima u Bagdadu.</p>
<p> »Deklaracija mora biti cjelovita, vjerodostojna i potpuno točna. U suprotnom, irački će diktator ponovo pokazati svijetu da neće promijeniti ponašanje. O sadržaju dokumenta sudit ćemo tek nakon što ga pomno proučimo«, izjavio je američki predsjednik George W. Bush.</p>
<p>Visoki američki dužnosnik, koji nije želio biti imenovan, nešto ranije je izjavio da Washington posjeduje veliku količinu dokaza da Iračani nisu prestali, već naprotiv, ubrzali razvoj zabranjenog oružja.</p>
<p>Skupina UN-ovih inspektora s iračkim izvještajem o programu naoružanja sletjela je u nedjelju na frankfurtski aerodrom, odakle nastavlja put prema New Yorku.</p>
<p>U Frankfurt su stigli u 13.27 sati letom ciparske kompanije Cyprus Airways, javio je Reutersov dopisnik s aerodroma. </p>
<p>Jedan izvor koji nije želio da mu se otkrije identitet, prije je već najavio da će druga skupina inspektora s tim izvještajem odletjeti s Cipra izravno u Beč i predati dokument u Međunarodnu agenciju za atomsku energiju. </p>
<p>Skupina koja leti u New York, predat će izvještaj UN-ovu povjerenstvu za promatranje, verifikaciju i inspekciju (UNMOVIC) kojem je na čelu glavni inspektor za oružje Hans Blix.</p>
<p> Stručnjaci UN-a za razoružanje započeli su u nedjelju u Iraku s novim pregledima sumnjivih postrojenja. Ušli su u postrojenje za geološka istraživanja u središtu Bagdada. Druga skupina istražitelja trebala bi pretražiti drugu sumnjivu lokaciju sjeverozapadno od iračkog glavnog grada.</p>
<p>Inspektori UN-a u Iraku u nedjelju su dobili i dodatnu opremu. Stigli su im prvi od ukupno nekoliko helikoptera koje će im poslužiti kako bi posjetiti udaljena područja zemlje.</p>
<p>U izvješću o naoružanju predanom UN-ovim inspektorima Irak priznaje da je posjedovao planove za razvoj nuklearnog i ostalog oružja za masovno uništenje, piše u nedjelju njemački Bild am Sonntag pozivajući se na diplomate UN-a. </p>
<p> List također piše da se u opsežnoj dokumentaciji na više od 11.000 stranica navode imena tvrtki koje su isporučivale ili nudile tehničku pomoć Iraku u razvoju oružja za masovno uništenje. Među njima su i američke tvrtke. Ti dijelovi izvješća ocijenjeni su kao kontroverzni i vrlo osjetljivi i najvjerojatnije će ostati nedostupni javnosti, zaključuje njemački list. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>»Saddamovo izvješće« na putu za Beč i New York </p>
<p>Iračko izvješće o oružju bit će dostupno Vijeću sigurnosti UN-a tek nakon što se »očisti« od povjerljivih informacija koje bi se mogle koristiti u proizvodnji oružja za masovno uništenje / London ponudio azil iračkim znanstvenicima u zamjenu za informacije </p>
<p>ANKARA, 8. prosinca (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Poseban zrakoplov UN-a odletio je u nedjelju iz Bagdada za Cipar (logističku bazu međunarodnih vojnih istražitelja) s opsežnim izvješćem u kojem je na oko 12.000 stranica iznesena »cjelokupna slika« iračkog oružja i vojne opreme. Dokumenti će biti proslijeđeni u sjedište UN-a u New Yorku i u sjedište Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) u Beču.</p>
<p>Bit će potrebno možda i nekoliko tjedana kako bi se utvrdilo jesu li iračke vlasti poslale lažne ili vjerodostojne podatke. »Saddamovo izvješće«, kako mnogi već zovu te dokumente, bit će dostupno Vijeću sigurnosti UN-a tek nakon što se »očisti« od povjerljivih informacija koje bi se mogle koristiti u proizvodnji oružja za masovno uništenje. </p>
<p>Šef iračke nacionalne direkcije za nadgledanje Hussam Mohammed Amin izjavio je u subotu, neposredno nakon predaje opsežnog materijala inspektorima, kako izvješće jasno potvrđuje da njegova zemlja ne posjeduje nedopušteno oružje. On pritom nije isključio mogućnost da se u popisanoj deklaraciji nalaze djelatnosti i oprema koji mogu imati dvostruku ulogu, odnosno namjenu.</p>
<p>Irački predsjednik Saddam Hussein se u vrijeme predaje izvješća, što je naročito znakovito, javno ispričao kuvajtskom narodu zbog okupacije njihove zemlje 2. kolovoza 1990. U govoru koji je emitiran samo na radiju, ali ne i na nacionalnoj tv mreži, rekao je kako žali zbog poduzetog vojnog pohoda. U svakom slučaju, irački diktator koji nije navikao na ikakve sprike, želio je da i na taj način ublaži nadolazeće američke ratne prijetnje koje bi ga, nakon 23 godine strahovlade mogle nasilno skinuti sa kormila te 24 milijunske arapske zemlje.</p>
<p>Bilo kako bilo, Saddamov se režim izlaže velikoj opasnosti ako se utvrdi da SAD i Velika Britanija imaju čvrste dokaze o tome da je Bagdad poslao krivotvorene podatke o svom »prljavom oružju«. London je, da bi što prije došao do traženih podataka, ponudio iračkim vojnim i drugim znanstvenicima azil ako otkriju lokacije na kojima Saddam Hussein skriva zabranjeno oružje. Njihovo saslušanje obavili bi posebni britanski obavještajci. Postoje određene tvrdnje, koje u nedjelju prenio i turski tisak, da se nekolicini iračkih znanstvenika izgubio svaki trag. Na taj su način međunarodni istražitelji ostali su uskraćeni za važne razgovore koji bi mogli dovesti do skrivenog oružja masovnog uništenja. Što se stvarno dogodilo sa znanstvenicima, teško je dokučiti.</p>
<p>Američki predsjednik George W. Bush je, u međuvremenu, izrazio spremnost da pričeka stručnu ocjenu bagdadskog izvješća. Rekao je kako će za to trebati izvjesno vrijeme. »Deklaracija o oružju mora biti uvjerljiva ako se želi izbjeći vojni napad«, rekao je Bush, i dodao kako je spreman čekati neko vrijeme. No, prema viđenju Washingtona, sama tvrdnja bagdadskog režima da ne posjeduje »prljavo oružje« mogla bi značiti kršenje Rezolucije 1441 Vijeća sigurnosti. </p>
<p>Dok se nastavlja neizvjesnost oko dokaza glede iračkog sumnjivog vojnog arsenala, inspektorska ekipa Hansa Blixa pojačana sa tridesetak novih vojnih stručnjaka nastavila je u nedjelju n istražiteljski posao. Prva na listi tog bila je tvornica pesticida u okolici Bagdada za koju se pretpostavljalo da bi se mogla koristiti i za proizvodnju nedopuštenog oružja. Prema prvim saznanjima, nije pronađeno ništa što bi upućivalo na bilo kakav sumnjivi trag. Sam Hans Blix je izjavio kako još nije vidio dokaze koji bi potvrdili da Irak skriva biološko-kemijsko i nuklearno oružje. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Opširno i po Zapad neugodno izvješće</p>
<p>Iračkom nuklearnom programu potporu su pružale tvrtke iz Francuske, Njemačke, Rusije te ostalih članica EU-a/ U biokemijskim istraživanjima u vojne svrhe nije izostala niti američka izravna ili neizravna pomoć</p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Iračko izvješće UN-u o posjedovanju oružja za masovno uništenje nesumnjivo je novo kupovanje vremena. Iračani su sve što imaju reći o svojim ABK sredstvima napisali na čak 11.807 stranica, pa je očito da su se tog posla prihvatili još mnogo prije donošenja rezolucije Vijeća sigurnosti 1441. Tekst njihove izjave pisan je uglavnom na engleskom, ali su najvažniji dijelovi namjerno dostavljeni samo na arapskom kako bi se i kroz postupak prevođenja ulovio još koji tjedan i američke prijetnje o vojnoj intervenciji što duže odgodile. Realno gledajući, za detaljno proučavanje iračkih dokumenata bit će potrebna barem tri tjedna.</p>
<p>Naime, Saddam Hussein i njegovi savjetnici smislili su još jednu igru za međunarodne inspektore. Sad oni najprije moraju pročitati to megaizvješće i popisati sve nove lokacije koje Saddamov establishment otkriva namjerno. </p>
<p>Kad inspektori zagrizu u ponuđeni mamac, morat će obići vojne i istraživačke objekte koje detaljno spominje iračko izvješće, a koje je iračka strana dosad uspjela u potpunosti zatajiti i zaštititi nizom različitih maskirnih mjera (američka i britanska špijunaža nije ih nikada uočila).</p>
<p>Za ozbiljnu inspekciju nekoliko stotina novih laboratorija, podzemnih tvornica i hangara inspektorima će trebati 6 do 12 mjeseci, što se neće dopasti Washingtonu i Londonu, ali s čim će američka i britanska vlada morati pomiriti ako žele igrati po pravilima koja su sami nametnuli.</p>
<p>Ono što je osobito neugodno, prevelika je i ipak neočekivana iračka iskrenost (također novi Saddamov adut). Amerikanci i Britanci predviđali su da će Saddam u lakonskom stilu samo negirati da je razvijao bilo što nedopušteno. Upravo suprotno. U izvješću se o ABK oružjima ne govori općenito, nego je uslijedilo »totalno« priznanje: »Da, bili smo zločesti, potrošili desetke milijardi dolara i razvijali mnoštvo ABK-programa. Ali to nismo činili sami«. </p>
<p>Pritom se uopće ne izbjegava navesti tko je sve do 1991. godine, a i kasnije pomogao iračkom vojno-industrijskom i biokemijskom kompleksu. Ono što se osobito ističe je činjenica da u sve nisu bile umiješane malobrojne tvrtke nego čitavi koncerni i brojne zemlje, osobito sa Zapada.</p>
<p>Iračkom nuklearnom programu potporu su pružale tvrtke iz Francuske, Njemačke, Rusije (te ostalih članica EU-a), a u biokemijskim istraživanjima u vojne svrhe 80-ih godina prošlog stoljeća kada je Saddam Hussein bio saveznik Sjedinjenih Država u borbi protiv Irana, nije izostala niti američka izravna ili neizravna pomoć (Iračani spominju nekoliko američkih specijaliziranih tvrtki). U Washingtonu su očekivali vruć krumpir, ali ne i toliku količinu žeravice. Umjesto da njihovo izvješće bude pokajničko, kratko i sažeto (i stane u običnu diplomatsku torbu), Iračani su u New York poslali tisuće dokumenata u velikoj i teškoj kartonskoj kutiji koju moraju nositi barem dva jaka čovjeka, a sadržaj prevoditi, čitati i analizirati 200 ljudi.</p>
<p>Fran Višnar</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Doris Pack zatražila od Ivanića da omogući povratak Hrvata </p>
<p>MOSTAR, 8. prosinca </p>
<p> - Predsjednica povjerenstva Europskog parlamenta za jugoistočnu Europu Doris Pack pozvala je predsjednika vlade Republike Srpske Mladena Ivanića da omogući nesmetan povratak Hrvata u taj entitet. </p>
<p> Tijekom rata s područja današnjeg srpskog entiteta u BiH prognano je više od 220.000 Hrvata, a posljednjih sedam godina od potpisivanja Daytonskog sporazuma vratilo ih se tek nekoliko tisuća. U izjavi za novinare nakon susreta s Ivanićem u Banjoj Luci, Doris Pack rekla je da se Hrvati nisu vratili u Republiku Srpsku u očekivanom broju izrazivši vjeru da će se to promijeniti u skoroj budućnosti. Premijer srpskog entiteta Mladen Ivanić ustvrdio je da je u posljednje dvije godine, otkako je na čelu vlade, vraćena polovica objekata prijeratnim vlasnicima. »Povratak Hrvata u Republiku Srpsku nije rezultat samo odnosa domaćih vlasti već i političke potpore ključnih stranaka iz reda hrvatskog naroda. Mislim da se stvaraju uvjeti za povratak za one koji to žele«, rekao je Ivanić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Nacionalne stranke formirat će vlast u BiH </p>
<p>Kandidiranje Dragana Mikerevića za entitetskog premijera Republike Srpske znači da će Mladen Ivanić vjerojatno postati novi ministar vanjskih poslova BiH, dok će Milorad Dodik biti lider oporbe/ Takav rasplet događaja imat će izravnog utjecaja i na uspostavu vlasti na državnoj razini</p>
<p>SARAJEVO, 8. prosinca </p>
<p> - Aktualni predsjedatelj Vijeća ministara BiH Dragan Mikerević dobit će mandat za sastav nove vlade Republike Srpske čime je i definitivno otpala mogućnost uspostave koalicije umjerenih stranaka u BiH. Predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić izjavio je u subotu navečer u Banjoj Luci kako će Mikerevića predložiti za mandatara jer je uvjeren kako postoji većina u entitetskom parlamentu koja će podržati taj prijedlog.</p>
<p>Čavićeva izjava uslijedila je nakon njegovog sastanka s predsjednicima Partije demokratskog progresa (PDP) Mladenom Ivanićem, Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Miloradom Dodikom i Srpske demokratske stranke (SDS) Draganom Kalinićem, organiziranog s ciljem okupljanja tzv. »srpske većine« u entitetskom parlamentu. Ovakva zamisao potekla je iz PDP-a kako bi se prikrilo njegovo otvoreno savezništvo sa SDS-om koji još uvijek djeluje pod snažnim utjecajem ljudi bliskih Radovanu Karadžiću.</p>
<p>Čelnik SNSD-a Milorad Dodik svaku mogućnost izravnog ili neizravnog koaliranja sa SDS-om kao i s bilo kojom od tri velike nacionalne stranke odlučno je odbio inzistirajući da novu entitetsku vladu sastave njegova stranka i PDP uz potporu u</p>
<p>mjerenih stranaka iz Federacije BiH. PDP međutim nije želio vidjeti Dodika na mjestu entitetskog premijera predlažući da on kao i Ivanić preuzmu neka od mjesta u Vijeću ministara BiH koja pripadaju Srbima.</p>
<p>Kandidiranje Mikerevića za entitetskog premijera znači kako će Ivanić vjerojatno postati novi ministar vanjskih poslova BiH, dok će Dodik biti lider oporbe u Republici Srpskoj. Ovakav rasplet događaja imat će izravnog utjecaja i na uspostavu vlasti na državnoj razini.</p>
<p>Do sada je postojala teoretska mogućnost da se u slučaju uspostave savezništva između PDP-a i SNSD-a novo Vijeće ministara BiH formira uz sudjelovanje Stranke za BiH i Socijaldemokratske partije (SDP). Sada je međutim izvjesno kako će u novoj vladi BiH biti tri nacionalne stranke uz PDP kao »ukras« koji bi trebao svjedočiti o njihovom reformiranom političkom profilu.</p>
<p>Uz prešutni dogovor kako će Srbin prvi put nakon rata preuzeti poziciju šefa bosansko-hercegovačke diplomacije, borba za mjesto predsjedatelja Vijeća ministara BiH prepuštena je Stranci demokratske akcije (SDA) i Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). </p>
<p>Vršitelj dužnosti predsjedatelja HDZ-a Bariša Čolak predložen je kao najozbiljniji kandidat za ovu dužnost. HDZ inzistira na ovom prijedlogu uz obrazloženje kako će SDA ionako imati mjesto premijera Federacije BiH. U SDA drže međutim kako prvi čovjek Vijeća ministara BiH treba biti Bošnjak jer je logično da na tako utjecajnom mjestu bude osoba iz reda najbrojnijeg naroda. Predsjednik SDA Sulejman Tihić ponovio je u nedjelju kako ostaje otvoren poziv Harisu Silajdžiću da preuzme tu dužnost. »Poziv se odnosi na Silajdžića kao osobu a ne kao člana ili utemeljitelja Stranke za BiH ... Ne bude li to on, onda će SDA dati svog čovjeka«, kazao je Tihić u razgovoru za sarajevski Dnevni avaz ne krijući razočarenje dosadašnjim pregovorima sa Strankom za BiH.</p>
<p>On je na ovaj način izravno odbacio mogućnost da dosadašnja ministrica vanjske trgovine BiH Azra Hadžiahmetović u ime SBiH preuzme mjesto državnog premijera. Tihić je kazao kako će ime mandatara Vijeća ministara BiH u svakom slučaju biti poznato do kraja narednog tjedna. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Grdešić sumnja da će SAD pristati na zahtjev Hrvatske da preuzme Bušića </p>
<p>NEW YORK, 8. prosinca </p>
<p> - Pod naslovom »Hrvatska traži povratak otmičara s La Guardije«, New York Times u nedjeljnom broju piše o zahtjevu hrvatske vlade da Zvonko Bušić nastavi u Hrvatskoj služiti zatvorsku kaznu.</p>
<p> Autor Joseph Fried navodi činjenice o otmici putničkoga zrakoplova koji je u rujnu 1976. iz New Yorka trebao letjeti u Chicago, pogibiji jednog newyorškog policajca i ranjavanju trojice među kojima je jedan izgubio oko.</p>
<p> Zvonko i Julienne Bušić zbog toga su osuđeni na doživotni zatvor a troje njihovih suučesnika na po 30 godina zatvora za otmicu zrakoplova. U zatvoru Leavenworth još je jedino Bušić.</p>
<p> Hrvatski veleposlanik u Washingtonu Ivan Grdešić objašnjava da je to pitanje pokrenuto kao »humanitarno«, uz jamstva hrvatskih vlasti da Zvonko Bušić neće biti oslobođen.</p>
<p> Fried navodi i Grdešićeve sumnje da će američka vlada pristati na hrvatski zahtjev. »To je posve u redu za Terencea McTiguea, policajca oslijepljenog na jedno oko«, zaključuje NYT, »jer kaže da bi Bušić, ako ga i ne oslobode u Hrvatskoj, tamo bio smješten na ladanje«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Annan: UN postigao uspjeh u BiH, ali ostaju korupcija, kriminal i politička opstrukcija </p>
<p>MOSTAR, 8. prosinca </p>
<p> - Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan u izvješću o BiH u 2002. godini, koje će 12. prosinca razmatrati Vijeće sigurnosti, ocijenio je korupciju, organizirani kriminal i političke opstrukcije ozbiljnim problemima uoči završetka UN-ove policijske misije u BiH potkraj godine. Poslove UN-ovih policajaca od 1. siječnja 2003. preuzet će policijska misija Europske unije. Glavni tajnik pozvao je bosanskohercegovačke vlasti da ubrzaju »pravosudne i zakonodavne reforme« i Haaškom sudu izruče osumnjičene za ratne zločine. Ocijenio je da je »stalna prisutnost dobro poznatih osoba koje su optužene za teške ratne zločine, glavna prepreka za proces poslijeratne normalizacije«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Turska može u EU, ali samo ako ispuni kopenhagenske kriterije</p>
<p>Veliko povijesno proširenje Unije glavna je tema posljednjeg sastanka na vrhu pod danskim predsjedanjem koji će se održati u Kopenhagenu 12. i 13. prosinca </p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Karta Europe ovoga će se tjedna promijeniti zauvijek kad na sastanku na vrhu Europske unije u Kopenhagenu 10 uglavnom istočnoeuropskih zemalja potvrde svoje sporazume s EU-om. Veliko povijesno proširenje EU-a od čak deset zemalja ipak se do zadnjeg časa realizira u nervozi i neizvjesnosti jer će se pregovarati do samog početka summita - zbog podijeljenog Cipra, dogovora o stvaranju europskih snaga i isticanja datuma za početak pregovora o ulasku Turske u EU. </p>
<p>Iako se službeni Bruxelles do posljednjeg trenutka svađao sa zemljama kandidatkinjama oko novca iz zajedničkog budžeta za poljoprivredne subvencije, mnogo je neizvjesnije kako će se završiti pregovori oko ujedinjenja Cipra. Uspjeh tih pregovora, smatraju diplomati u Bruxellesu, ponajviše ovisi o ponašanju nove vlade u Ankari. EU diplomati samo nekoliko dana pred kopenhagenski summit (12. i 13. prosinca) izvode složenu operaciju: pokušavaju nagovoriti Tursku vladu na oštar reformski zaokret, kako bi ta zemlja uopće mogla početi pregovore s EU-om oko članstva, omogućiti obrambeni pakt NATO-a i EU-a kojeg su dosad blokirali i nagovoriti ciparske Turke da potpišu plan o ujedinjenju Cipra.</p>
<p>Pozitivno ponašanje vlade u Ankari, jasno se ističe u Bruxellesu, jedini je način da Turska uopće dođe u poziciju početka pregovora o punopravnom članstvu u EU. Službeni Bruxelles nedvosmisleno je rekao da će u članstvo primiti i podijeljeni Cipar, ako bude potrebno, ali i da pomoć EU-a Turskoj ovisi o tome hoće li se ciparski Turci pridružiti procesu. </p>
<p>Visoki predstavnik EU-a za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Javier Solana već je izjavio kako Turska ima mogućnost izbora. »Ako Turska ispuni kriterije EU-a vezane uz poštivanje ljudskih prava i demokracije i bude kooperativna po pitanju Cipra, Europljani ne mogu odustati od primanja Turske u EU. Samo Turska može odgovoriti na pitanje je li Turska spremna na put u Europu i želi li ga«, izjavio je Solana.</p>
<p>Ključne zemlje Unije usuglasile su se da bi Turska, ako ispuni kopenhagenske kriterije iz 1993. godine, kojima je Unija odredila striktne političke i ekonomske uvjete svim zemljama koje žele u EU, pregovore o članstvu mogla započeti sredinom 2005. </p>
<p>Pred sam sastanak Europskog vijeća, Europska unija morat će riješiti i problem istočnoeuropskih zemalja koje još nisu zadovoljne raspodjelom poljoprivrednih subvencija za nove članice. Od deset kandidata, šest ih se suglasilo s prijedlogom Europske komisije po kojem bi nove EU zemlje od 2004. do 2006. trebale dobiti ukupan financijski paket od 41 milijardu eura.</p>
<p>Više novca za svoje poljoprivrednike traže Mađarska i Češka, no najteži slučajevi u završnim pregovorima su još uvijek Poljska i Malta. Poljska, uz podršku povjerenika Europske komisije za proširenje Güntera Verheugena, traži dodatne dvije milijarde eura, dok se zbog populističke opozicije, ali i srditih poljoprivrednika, koji tvrde da se s Komisijom loše pregovaralo oko novca, poljski premijer Leszek Miller nalazi pod velikim političkim pritiskom. Danski premijer Anders Fogh Rasmussen upozorio je kandidate da ne traže previše, jer će u suprotnome propustiti povijenu priliku za priključenje Europskoj uniji, jer će EU »završiti pregovore s onim zemljama koje su za to spremne«.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Fischerov poraz na stranačkom kongresu</p>
<p>Odluka o novom stranačkom vodstvu Zelenih oslabila je položaj vladajuće crveno-zelene koalicije</p>
<p>BERLIN, 8. prosinca (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Stranka Savez 90/Zelenih, koalicijski partner vladajuće Socijaldemokratske stranke (SPD), izabrala je u nedjelju na kongresu u Hannoveru Angeliku Beer i Reinhardta Bütikofera za nove stranačke lidere. Na kongresu stranke nije postignuta dvotrećinska većina za izglasavanje nove odredbe statuta prema kojoj bi članovi stranke mogli istodobno obnašati vodeće dužnosti u stranci i biti zastupnici u parlamentu. Dosadašnji predsjednici stranke Claudia Roth i Fritz Kuhn tako nisu uspjeli postići suglasnost da se još jednom kandidiraju za predsjednike stranke. </p>
<p>U svibnju iduće godine, definitivno će biti odlučeno o tome hoće li stranačke funkcije biti odvojene od mandata u Bundestagu. Tada će, naime, biti provedeno pismeno izjašnjavanje članova Zelenih. Pitanje je postalo aktualno kada su nakon parlamentarnih izbora u rujnu oboje predsjednika Zelenih Claudia Roth i Fritz Kuhn ušli u Bundestag. Oboje su, naime, željeli zadržati mandate. Zbog toga su oni morali odreći stranačkih funkcija ili je stranka trebala izmijeniti svoj statut. </p>
<p>Ishod glasovanja u Hannoveru je i poraz ministra vanjskih poslova Zelenih Joschke Fischera, jer je i on želio da Kuhn i Roth zadrže pozicije u stranačkom vrhu, uz ostalo i zbog njihova uspješnog izbornog rezultata. Takav ishod kongresa oslabio je poziciju socijaldemokratsko-zelene koalicije u Bundestagu, jer je doveo u pitanje stranačku stegu u tijesnoj kancelarskoj većini. </p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="47">
<p>Hrvatska dobiva sud za ratne zločine, a drugi za dobročine?</p>
<p>Sve su glasnija razmišljanja u Vladi o osnivanju posebnog kaznenog suda za ratne zločine u Zagrebu. Kako se navodi, Ministarstvo pravosuđa izradilo je već i radni nacrt zakona o novom sudu, a isti sud preuzeo bi suradnju s Haaškim sudom, a sudilo bi se za zločine počinjene 1993. u Medačkom džepu, Paulin Dvoru i Sisku. Tako je, naime, prema Vjesniku (petak, 6. prosinca 2002.) skoro sigurno da Hrvatska dobiva sud za ratne zločine. </p>
<p>U svezi progona počinitelja ratnih zločina, postoji koncenzus, ne samo kod nas, nego i u svijetu, no na žalost optužbe, istraga i suđenja pokazuju različitost pristupa zločinima. Različito se tretiraju ratni zločini ovisno o tome u kojoj državi ili državama su počinjeni, tko ih je počinio i kada, te tko je žrtva.</p>
<p>Postupci progona ratnih zločinaca koji su provedeni i koji se provode dokazuju dvostruka mjerila, iako to nitko neće priznati, jer je općepoznato da su pojedinci koji pripadaju nekim državama ili ideologijama unaprijed amnestirani jer su »genetski programirani«, samo za »ratni dobročin« i nikada ne mogu počiniti ratni zločin, a ako ga ipak počine nikada neće biti procesuirani jer su državljani neke privilegirane države ili ideologije.</p>
<p>Na što bi nalikovao Kazneni zakon, kada bi npr. vrijedio samo u ponedjeljak i četvrtak, a za krivična djela koja su počinjena u ostale dane u tjednu počinitelji bi bili unaprijed amnestirani? Svaka sličnost s procesuiranjem ratnih zločina u Hrvatskoj je namjerna, jer činjenice dokazuju da se sudi samo za ratne zločine koji su počinjeni u Hrvatskoj od 1941.-1945. i od 1991.-1995. g. Zašto se ne sudi nikome za zločine kao što je npr. Bleiburg? Da li je to možda bio »dobročin«? Kako je moguće da je sva dokumentacija u svezi Bleiburških žrtava proglašena u V. Britaniji tajnom 50 g., a po isteku toga proglašena ponovno tajnom još sljedećih 30 godina? Na žalost Bleiburg nije usamljen primjer, kako kod nas, tako i u svijetu.</p>
<p>Haaški sud za ratne zločine počinjene na određenom prostoru (bivše Jugoslavije), i u određenom vremenu (od 1991. - 1995.) primjer je za pravosudnu farsu, koju bi mogli izbjeći osnivanjem Suda za ratne zločine u Zagrebu, ali pod uvjetom da isti ima mogućnost progona ratnih zločina bez ograničenja teritorija i vremena kada su počinjeni, te tko ih je počinio.</p>
<p>Majka međunarodnog terorizma je u različitom pristupu osude iste stvari, jer postoje dvostruki kriteriji, jer neki pojedinci (i države) uopće ne mogu biti niti optuženi, a pogotovo proglašeni krivima, te ostali, u koje na žalost spadamo i mi. </p>
<p>VINKO RAFAJAC Osijek</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Prvo odrediti položaj broda, pa odabrati kurs</p>
<p>Aktualnoj hrvatskoj vlasti, tako prema anketama misli 68 posto građana, nedostaje vizije i odlučnosti, a u 2003. godini, može se očekivati kulminacija socijalnih tenzija, Vjesnik, 7. prosinca 2002. komentar na 4. stranici pod naslovom: »Godina opasnih tenzija«.</p>
<p> Što nam je, dakle, činiti?</p>
<p>Najpreče je ustanoviti sadašnje stanje u državi tj. naše slabosti i prednosti, naše potrebe i naše mogućnosti, te prema tome odlučiti što poduzeti (kurs broda) da stanemo na svoje noge i postanemo uvažavajući i poštovani partneri u odnosima s ostalim svijetom (kao na primjer, Slovenija).</p>
<p>Snimanje postojećeg stanja (s dijagnozom) potrebno je za stvaranje programa izlaska iz krize. To je isto što i kad zapovjednik broda treba najprije snimiti (odrediti) položaj broda, pa tek onda odrediti kurs plovidbe prema odredištu. Ista stvar je u tom pogledu, i s brodom Hrvatska, samo puno teže. </p>
<p>Iskustvo Njemačke s njenom Istočnom zonom može nam za za izlazak iz krize puno pomoći.</p>
<p>Pri snimanju postojećeg stanja, najteže će biti suočavanje s našim duhovnim slabostima i s našom zaostalosti; od međusobnog nepovjerenja pa do... nedovoljne konstruktivnosti i zalaganja u poslu, svatko na svom radnom mjestu. Te negativne osobine u našem društvu, naslijeđene iz prošlosti, treba otvoreno iznositi, a na položaje u državnoj upravi birati najpouzdanije građane kakvih ima i kakvih je bilo u svim okolnostima i vremenima. Državne institucije su upravljački mehanizam za cjelokupnu društvenu djealtnost; one su alat u stvaranju uvjeta svekolikog opstanka.</p>
<p>Ovakav pothvat u kojemu moraju sudjelovati svi građani, trebaju pratiti informativni mediji a nadasve HRT.</p>
<p>Ovoga ogromnog posla moramo se latiti sami, vukući se iz poteškoća za vlastiti čuperak. Ali u savladavanju poteškoća je i sreća ovozemaljskih pozitivnih uspjeha i jedina mogućnost opstanka, kakogod ovaj život shvaćali. </p>
<p>ANTUN BRČIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Pozdravljam inicijativu o donošenju zakona o navijačima, ali...</p>
<p>Gusti oblaci dima od stotina petardi, baklji, dimnih bombi, raketa i ostalih priručnih rekvizita, zaogrnuli su Maksimir, a bilo je i prostačkih uvreda. Igrao se vječiti derbi između Dinama i Hajduka.</p>
<p> Razbijeno je pet policijskih vozila, oštećeno sedam automobila na parkiralištu, četiri tramvaja i dva splitska autobusa.</p>
<p>Stoga pozdravljam inicijativu o donošenju Zakona o navijačima. Kako piše u Vjesniku od subote 7. prosinca »Kad bi kolovođa huligana dobio dvije godine zatvora, bila bi to preventiva«.</p>
<p> Država treba svojim pravnim propisima urediti odnos prema navijačima. Dugo se čekalo da se ta tema uvrsti na dnevni red. Kod nas se prvo moraju pojaviti posljedice da bi onda netko reagirao. Srećom, nismo imali žrtava kao što je to slučaj u inozemstvu.
No, ne smije se zaboraviti da je divljanje navijača na stadionima oblik bunta, pa bi valjalo prvo razjasniti njegove dublje uzroke, ekonomske, socijalne i gospodarstvene.</p>
<p>Najveći dio pogona u Dalmaciji je u stečaju ili je prodan za jednu kunu, veliki, nekad eminentni hoteli prodaju se u paketu, dalmatinska brodogradilišta su u dubokom gubitku, a ni brodovi se ne daju porinuti! </p>
<p> Ostala je samo trgovina, mega-lanci i dva mjeseca turizma. Svaka ekonomska suprotnost ima i svoje političke reperkusije, pa tako i sumrak Maksimira ima svoje izvorište u nagomilanom buntu mladih ljudi, mahom bez posla ili bez plaće, a taj bunt se onda artikulira krajnje primitivno i društveno opasno! U takvim uvjetima onda ni kordoni policije ne mogu izaći na kraj s razularenom gomilom. </p>
<p>DAMIR KALAFATIĆ Omiš</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="50">
<p>Pred pokušajima samoubojstva i predoziranja čuvari nemoćni</p>
<p>Unazad tri godine, gotovo svaka tri mjeseca u ionako prenapučenim zatvorima, bilježi se po jedno samoubojstvo / Najpoznatiji primjer je slučaj Alfreda Zimale koji je u ožujku 1999. godine progutao »šaku« čavala </p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Smrt, najvjerojatnije zbog predoziranja kokainom, Igora Žiguna (30), koji je u preminuo u subotu poslijepodne u ćeliji Drugog zatvorskog odjela remetinečkog Okružnog zatvora, ponovno je upozorila na ukupno stanje sigurnosti u hrvatskim zatvorima i postupanju sa samim zatvorenicima.</p>
<p>Nezadovoljavajuće stanje sigurnosti najviše se očituje u sve češćim samoubojstvima i predoziranjima drogom u našim zatvorima i kaznionicama, koje je, tvrde u Ministarstvu pravosuđa vrlo teško spriječiti.</p>
<p>Unazad tri godine, gotovo svaka tri mjeseca u ionako prenapučenim zatvorima bilježi se po jedno samoubojstvo. Razlog tome, najčešće je predoziranje registriranih ovisnika ili samoubojstvo zbog loših uvjeta kojima su izloženi zatvorenici.</p>
<p>Najpoznatiji primjer gotovo »filmske« zatvorske smrti je slučaj Alfreda Zimale, jednog od najpoznatijih hrvatskih zatvorenika, koji je u ožujku 1999. godine nakon »odležanih« 24 godine zatvora nezadovoljan položajem u kaznionici progutao »šaku« čavala, što je uzrokovalo perforaciju tankog crijeva, a ubrzo potom i smrt.</p>
<p>Samo mjesec dana kasnije registrirani dugogodišnji narkoman Petar Brekalo (33) zvani Pepo, pomiješao je kobnu mješavinu heroina i kokakaina, tzv. speedball i umro u ćeliji splitskog zatvora Bilice. Tijekom obdukcije koja je obavljena na zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku na Šalati otkriveno je kako je Brekalo kombinirao drogu s prilično jakim lijekovima za smirenje.</p>
<p>Mjesec lipanj iste godine bio je koban za zatvorenike J. L., koji se plahtom objesio u splitskom zatvoru, dok se R. Č. vezicama za cipele objesio o ventil ispirača toaleta. Obojica su u zatvoru »ležali« zbog droge.</p>
<p>Da u zatvorima ne umiru samo narkomani, dokaz je slučaj Zvonka Milojkovića (36) koji je, unatoč liječenju u zatvorskoj ambulanti remetinečkog zatvora umro od infarkta miokarda, nakon odležane angine pectoris, te slučaj Riječanina Zlatka Vebera (46), koji je umro u zatvoru u Udinama od »suspektne embolije pluća«. On je, podsjetimo, bio u pritvoru talijanskog zatvora nakon što je zajedno s jednim maloljetnikom uhićen na graničnom prijelazu s većom količinom ukrade robe.</p>
<p>Ipak, najsvježiji slučajevi smrti u zatvoru koji datiraju od sredine ove godine pokazuju da je najčešći uzrok smrti ipak predoziranje drogom. Tako su u razmaku od mjesec dana u lepoglavskoj kaznionici od predoziranjaheroinom umrli Marinko Bošnjak (38) i Matko Jonjić (40). Obojicu su, kada je već bilo kasno, nepomične na krevetu u ćeliji pronašli ostali zatvorenici.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Umro, zaspavši poslije ručka</p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Tridesetogodišnji Igor Žigun preminuo je u subotu u oko 18 sati u zatvoru u Zagrebu, priopćilo je u nedjelju Ministarstvo pravosuđa RH. Kako je rekao istražni sudac koji je obavio očevid, točan uzrok smrti tek će se ustanoviti obdukcijom. U međuvremenu se naknadno saznalo, prema riječima ostalih pritvorenika koji su sa Žigunom bili smješteni u istoj sobi, da je noć prije pritvaranja Žigun konzumirao kokain.</p>
<p>Naime, Žigun je bio zaprimljen i pritvoren u subotu u 10,45 jer je za njim bila raspisana tjeralica koju je raspisao zagrebački Općinski sud, broj Ko-1180/98., od 21. studenoga ove godine. Protiv Žiguna se vodi kazneni postupak zbog teške krađe, a u pritvor ga je privela policija PU zagrebačke. Prema iskazima policajaca, Žigun prilikom uhićenja nije pružao nikakav otpor, a prilikom zaprimanja u zatvor »nije bilo znakova upotrebljavanja sredstava prisile«, navodi se u priopćenju.</p>
<p>Prije smještanja u sobu Žiguna je, kako se dalje navodi, pregledao liječnik, a Žigun se nije žalio ni na kakve tegobe. Poslije ručka je legao i, kako su rekli ostali pritvorenici iz te sobe, spavao je i glasno hrkao. Druga su dvojica u 17,50 primijetili da se hrkanje više ne čuje, kao i da ne diše, te je pozvan zatvorski medicinski tehničar. Istovremeno je pozvana i hitna pomoć, no, samo su mogli konstatirati da je Žigun mrtav. </p>
<p>J. I.</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Policajac ranjen vatrenim oružjem</p>
<p>SPLIT, 8. prosinca</p>
<p> - Ivica Goleš (41) iz Solina, službenik solinske Policijske postaje u nedjelju oko 9 sati u Sv. Kaju teško je ranjen iz vatrenog oružja, obavljajući svoj policijski zadatak.</p>
<p>U policajca je, u svojoj kući, pucao Solinjanin Mijo Topić, zvani Francuz (29), kojeg je Goleš, u sastavu ophodnje solinske postaje, zbog sumnje da je sudjelovao u nekoj krađi, trebao privesti na obavijesni razgovor. Nakon što je pucao u policajca Topić je pobjegao i za njim se još uvijek traga.</p>
<p>Policajac je zadobio strijelnu ranu trbuha. Metak mu je ušao dva centimetra iznad pupka, te ozlijedio tanko i debelo crijevo. Nakon operacije, policajac je stabilno, a liječnici očekuju uspješan oporavak.</p>
<p>Kako doznajemo od glasnogovornika Policijske uprave splitsko-dalmatisnke Leona Tabuera, Mijo Topić je od ranije poznat policiji. Očevid je još u tijeku, a policija je blokirala sve izlaze iz Solina kako bi pronašla Topića. </p>
<p>U interesu daljnje obrade, Tauber ne želi iznositi nikakve detalje vezane za događaj, a i za obojicu sudionika sukoba dao je samo inicijale. Mjesto zločina i ranjenog policajca u splitskoj bolnici obišli su zamjenik načelnika PU Marino Dražin i načelnik Ureda načelnika Leon Tauber.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Protiv trojice kaznene prijave, četvrti u bijegu</p>
<p>VINKOVCI, 8. prosinca</p>
<p> - Protiv trojice Vinkovčana, čiji identitet policija nije htjela otkriti, podnesene su kaznene i prekršajne prijave zbog remećenja javnog reda i mira, te zbog napada na policajce. </p>
<p>Naime, policajci koji su bili u ophodnji u subotu oko 4 sata u Dugoj ulici, u središtu Vinkovaca uočili su veći broj vozila parkiranih ispred caffe bara »Plus«. Kako je dozvoljeno radno vrijeme lokala prošlo, policajci su parkirali vozilo i ušli u lokal u kojemu su zatekli petnaestak osoba. Dok su policajci ulazili u »Plus«, iz lokala su izlazila četiri muškarca u vidno alkoholiziranom stanju. </p>
<p>S obzirom da su četvorica, izišavši iz lokala na ulicu počeli vikati, a potom i kidati rotacijsko svjetlo sa službenog automobila, policajci su krenuli za njima. Primijetivši policajce oni su počeli bježati, a nakon kraće potjere i uz pomoć još jedne policijske ophodnje trojica izgrednika su uhvaćena, dok je četvrti pobjegao. </p>
<p>Uhvaćena trojka privedena je u policijsku postaju. Prilikom privođenja, navodi se u priopćenju, policajci su bili prisiljeni upotrijebiti sredstva za vezivanje jer su im pijani izgrednici pokidali odore i više puta ih udarili po licu. </p>
<p>Jedan od njih udario je nogom policijskog službenika a zatim je glavom razbio staklo na ulaznim vratima policijske postaje. Pozvana je Hitna pomoć kako bi mu rana na glavi bila sanirana, a do njihovog dolaska pijani je izgrednik lupao glavom u zid zadavši si više ozljeda. </p>
<p>Nakon triježnjenja, trojica izgrednika saslušana su u kriminalističkoj obradi nakon čega su protiv njih podnesene kaznene prijave. Za četvrtim se još traga. </p>
<p>Načelnik PU vukovarsko-srijemske Marijan Tomurad uporabu sredstava prisile - sredstva za vezivanje, ocijenio je opravdanom.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>U»Zvonu« odzvanjalo od udaraca, tko je prvi počeo?</p>
<p>VARAŽDIN, 8. prosinca</p>
<p> - Na novomarofskom Općinskom sudu u tijeku je suđenje Robertu Šimuncu, Mati Hublinu, Franji Sekovaniću i Nenadu Kušiću, optuženima za kazneno djelo protiv života i tijela nanošenjem tjelesne ozljede. Protiv njih je privatnu tužbu podnio Zvonko Vnučec, jer su ga, kako se navodi u tužbi, 14. listopada prošle godine u buffetu »Zvona« u Butkovcu bez ikakva povoda napali i pretukli.</p>
<p>Na posljednjoj raspravi svjedočio je liječnik vještak Božidar Bačani, koji je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju oštećenoga, ustvrdivši da Vnučecove ozljede u zbroju predstavljaju laku tjelesenu ozljedu. Dodao je i kako smatra da su ozljede nastale s najmanje pet udaraca šakom ili nekog drugog dijela tijela, ili, pak, glave.</p>
<p> Liječnik je rekao i da su ozljede na Vnučecovoj glavi nastale dok je on bio u uspravnom ili sjedećem položaju, a za ozljede grudnog koša nije mogao isključiti ni ležeći ili klečeći položaj.</p>
<p>Vještak smatra i da su ozljede lica mogle nanijeti najviše dvije osobe, dok se o ozljedama prsnog koša nije mogao izjasniti. Vještak je pregledao i povijest bolesti optuženoga Šimunca, no nije mogao odgovoriti na pitanje koliko su stare Šimunčeve ozljede, jer u opisu nije bilo elemenata na osnovu kojih bi to mogao zaključiti.</p>
<p>Svjedočio je i policajac Davor Galina, koji je rekao da je došao na mjesto događaja, prisjetio se da je bilo obavljeno alkotestiranje, te da policajci nisu mogli razgovarati s oštećenim jer je on bio prevezen u varaždinsku Opću bolnicu. Rekao je i da bi bilo zabilježeno da su optuženici imali bilo kakve vidljive ozljede, a jedino čega se svjedok sjeća jesu »neke poderane ili krvave majice«.</p>
<p>Policajac je rekao i da Vnučec nije bilo alkotestiran na mjestu događaja, već u bolnici, tako da ne može reći je li bio pod utjecajem alkohola. Prisjetio se i da je u lokalu bilo nekakve gužve, odnosno galame između njegovog kolege i Vnučeca, te da je Vnučec govorio da ne mora davati nikakve izjave. Rekao je i da su optuženi prilikom alkotestiranja govorili da su bili ozlijeđeni, da je jedan od njih dobio udarac, pa su mu ostali pritekli u pomoć. Sve to, rekao je policajac, saznao sam u razgovoru s optuženima izvan objekta, ali ne zna s kim.</p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Mladiću propucana noga ispred »Colombije«</p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - U nedjelju oko 3.50 sati ispred diskoteke »Colombia« na Krugama hicem iz pištolje teško je ranjen Alen P. (24). Neslužbeno doznajemo da je riječ o redaru lokala.</p>
<p>Kako je priopćila zagrebačka policija, na Alena je pucao njemu nepoznati muškarac koji je sjedio ispred diskoteke u BMW-u. Nakon što je ispalio jedan hitac, vozač BMW-a je pobjegao, dok je teško ozlijeđeni Alen prevezen u Kliniku za traumatologiju, gdje je utvrđeno kako je zadobio strijelnu ozljedu lijeve noge. Prema riječaima pak dežurnog kirurga, dr. Zvonka Kejle, teško ozlijeđeni mladić hitno je operiran i smješten je u u šok-sobu, stanje mu je stabilno.</p>
<p>Potraga za muškarcem koji je pucao intenzivno se nastavlja.</p>
<p>Inače, riječ je bivšem lokalu »Dallas«, u koejm je već bilo pucnjave. Jedan od prjašnjih vlasnika bio je i Stjepan Jurić, koji je pak zbog neriješenih imovinskih odnosa ubio svoaj dva nećaka, za što je osuđen na 30 godina zatvora. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>S djetetom u naručju muškarac s PTSP-om zaustavljao promet</p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Policajci Druge policijske postaje na Črnomercu zatekli su dvojicu hrvatskih državljanina kako u subotu oko 18 sati »remete javni red i mir i ugrožavaju promet« na raskrižju Ulice Republike Austrije i Ilice. Jedan od izgrednika je, kako je priopćila policija, držeći u ruci dvogodišnje dijete zajedno s prijateljem stajao posred kolnika i sprječavao prolazak automobila. Netko od vozača dojavio je policiji o ponašanju dvojice muškaraca pa je na mjesto događaja izašla policijska ophodnja i uhitila počinitelje.</p>
<p>Tijekom kriminalističke obrade utvrđeno je da muškarac s djetetom boluje od PTSP-a, pa je prevezen u Psihijatrijsku bolnicu Jankomir, dok je drugi izgrednik, nakon dovršene obrade, uz prekršajnu prijavu, pušten kući. V. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="57">
<p>HSS predlaže da se dionice Sunčanog Hvara ponude na burzi </p>
<p>Vlada će idući tjedan raspravljati o odluci HFP-a da su slovenske Terme Čatež najizgledniji kupac Sunčanog Hvara</p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Odluka Hrvatskoga fonda za privatizaciju, po kojoj je slovenska tvrtka Terme Čatež dala najbolju ponudu za kupnju Sunčanog Hvara, izazvala je stranačke reakcije. U petak se o tome očitovao HSLS čiji je prijedlog iznio bivši ministar Hrvoje Vojković, no nekadašnja vladajuća stranka nije jedina koja ima prijedlog kako privatizirati turističku tvrtku s otoka Hvara.</p>
<p>Vjesnik iz izvora bliskih vrhu HSS-a doznaje da i u toj stranci razmišljaju o načinu privatizacije Sunčanog Hvara. Za razliku od HSLS-a koji predlaže da se tvrtka razdijeli u dvije ili tri logične cjeline i onda proda, u HSS-u zastupaju ideju da se tvrtkine dionice stave na burzu i da budu dostupne svim građanima. »Masovna privatizacija ili tzv. radničko dioničarstvo pokazala je vrlo dobre rezultate u istočnoeuropskim zemljama«, rekao je za Vjesnik jedan visokopozicionirani haesesovac.</p>
<p>Taj haesesovac naglašava da tvrtke koje su tako privatizirane, iznimno dobro posluju. Naime, i uprava i radnici, ali i građani koji su kupili dionice imaju koristi jer dobivaju zaradu od vlastitih udjela u tako privatiziranom poduzeću. »Ideja da se dionice Sunčanog Hvara stave na burzu, u suglasju je i s namjerom Vlade da dopusti građanima da preko burze kupuju dionice u atraktivnim poduzećima«, ističe Vjesnikov sugovornik, dodajući i da bi burze mnogo bolje poslovale kad bi trgovale s atraktivnim dionicama. </p>
<p>Trenutačno burze u Hrvatskoj ne prodaju udjele u atraktivnim poduzećima pa zato taj haesesovac smatra da na burzu treba pustiti dionice turističkih tvrtki koje su u portfelju HFP-a.</p>
<p> »Kada bi burze trgovale kvalitetnim tvrtkama, kao što su to Sunčani Hvar ili Liburnija hoteli, oživio bi interes za takvu vrstu financijskog poslovanja«, dodaje ukazujući da bi država trebala stimulirati građane da kupuju dionice poduzeća gdje je zarada sigurna jer je to oblik štednje. </p>
<p>»Cijela je stvar utoliko pojednostavljena jer se vrijedonosnim papirima, prema izmjenama Zakona o vrijednonosnim papirima, može trgovati i putem banaka«, objasnio nam je izvor iz HSS-a. </p>
<p>Inače, u subotu se sastalo stručno vijeće te HSS-a koje radi na problemima privatizacije. Također, doznajemo da bi Vlada trebala tek idući tjedan raspravljati o HFP-ovoj odluci po kojoj su Terme Čatež najizgledniji kupac Sunčanog Hvara. </p>
<p>To hvarsko turističko poduzeće od strateške je važnosti jer ostvaruje 70 posto turističkog prihoda na otoku Hvaru, a u njegovu je vlasništvu 11 hotela i velik broj građevinskog zemljišta. Sunčani Hvar završit će ovogodišnje poslovanje s pozitivnom bilancom.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Podravka, farma Božjakovina i Lijanovići žele kupiti PIK Vrbovec? </p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Postoji više pisama namjere pa i usmenih ponuda za kupnju PIK-a Vrbovec, kaže Vjesnikov izvor u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. Ističe da su ovih dana različiti emisari pohodili Ministarstvo, odnosno Hrvatski fond za privatizaciju kako bi zauzeli što bolje pozicije uoči raspisivanja natječaja za prodaju PIK-a Vrbovec. </p>
<p>Prema tom izvoru, neobvezujuće ponude u obliku pisma namjere za kupnju PIK-a Vrbovec predali su Podravka i farma Božjakovina. Riječ je o bivšem kooperantu PIK-a, čiji je vlasnik Enver Moralić, uspješni poslovni čovjek iz Njemačke. U utrku za PIK Vrbovec, nakon propalog pokušaja prije nekoliko godina, mogli bi se vratiti i Lijanovići, a moguće je da bude i više stranih potencijalnih kupaca. Naime, kupnjom PIK-a Vrbovec preuzima se i više od 30 posto hrvatskog tržišta suhomesnatih proizvoda koje drži to poduzeće, te tzv. izvozni brojevi za najprestižnija tržišta u SAD-u i EU. Hrvatska država danas je gotovo stopostotni vlasnik PIK-a Vrbovec. Nakon uspješno provedene konsolidacije, dug poduzeća od 1,012 milijardi smanjen je na 395 milijuna kuna. Potencijalni kupac morao bi preuzeti i 1300 radnika u PIK-u koji će u skladu s nedavno potpisanim granskim kolektivnim ugovorom dobiti 28 posto više plaće. </p>
<p>M. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="59">
<p>Olujna bura zaustavila trajekte prema Pagu i Rabu i promet od Senja do Karlobaga, dio Like bez struje </p>
<p>Bura prouzročila kvar na dalekovodu od Oltara do Zavižana, a otežavala je i vožnju na cestama prema Korenici, Kninu i Sinju, te na dionici Grobničko polje - tunel Tuhobić / Snijeg na Biokovu i Dinari </p>
<p>ZAGREB/ KARLOVAC/ RIJEKA/ SPLIT/ SINJ/ ZADAR, 8. prosinca </p>
<p> - U nedjelju prijepodne na Škrljevu nedaleko od Rijeke izmjeren je nalet bure jačine 106 kilometara na sat, a na Krčkom mostu samo koji kilometar manje. Zbog toga je tim mostom bio zabranjen promet vozilima prve kategorije, a preko Masleničkog i Paškog mosta mogla su samo osobna vozila. Bura je potpuno obustavila trajektni promet za Pag, a za Rab je u nedjelju isplovio samo jedan trajekt.</p>
<p>Zbog orkanskog vjetra bila je zatvorena Jadranska magistrala od Senja do Karlobaga. Na Gornjem Jelenju bura već dva dana čisti snijeg s ceste Rijeka - Zagreb, a na prometnicama kroz Gorski kotar bilo je razgaženog snijega pa je zimska oprema obvezna za sva vozila.</p>
<p> Bura je prouzročila i kvarove na dalekovodima pa je Krivi Put ostao bez struje. U kvaru je bio dalekovod od Oltara do Zavižana, a od noći na nedjelju struju nisu imali stanovnici Jablanca, Karaule i Stinice. Na cesti D 3, na dionici vijadukt Melnik-Kupjak obvezna je upotreba zimske opreme za sva vozila. Na toj dionici u nedjelju je padao snijeg nošen vjetrom, izvijestio je Hrvatski autoklub (HAK). Zimska oprema preporučljiva je i na cesti D 1, Karlovac-Knin-Split. </p>
<p>HAK je upozorio i na jake, pa i olujne udare vjetra na dionici Grobničko Polje - tunel Tuhobić pozivajući vozače da smanje <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> vozila, te izbjegavaju nagla kočenja i nagle promjene smjera kretanja. </p>
<p>Uz buru, mjestimična magla otežavala je promet cestama Like koja je u nedjelju prijepodne bila okovana ledom. Na cesti od Koranskog mosta, nedaleko od Plitvica preko Prijeboja i Korenice, uz snijeg bura je puhala jače od 100 kilometara na sat. Na području Plitvičkih jezera i Ličkog Petrova Sela napadalo je šest, a na Ličkoj plješevici i do 12 centimetara snijega. </p>
<p> Promet je u nedjelju bio otežan na državnoj cesti Zagreb - Split preko Knina i Sinja te prema Bosni i Hercegovini preko Kamenskog - uglavnom zbog susnježice i poledice. Bilo je zastoja, a zabilježene su i teže prometne nesreće. Snijeg je zabijelio vrhove Biokova, Dinare i Kamešnice. </p>
<p> Trajektni promet prema svim otocima zadarskog arhipelaga odvijao se bez prekida. Budući da na potezu od Zadra do Biograda bura gotovo nikad ne puše više od 50 kilometara na sat, prosječna temperatura ovoga vikenda bila je 13 stupnjeva Celzijusa. </p>
<p>I. Dragičević, T. Grkovski, D. Herceg, Lj. Ivićev Balen, N. Musulin, Hina</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Jedriličar Damir Miloš nestao na moru tijekom regate Komiža - Split </p>
<p>RIJEKA, 8. prosinca</p>
<p> - »Ne mogu doći na dodjelu 'Plave vrpce' Vjesnika u četvrtak, jer u petak sudjelujem u regati krstaša za samce Komiža - Palagruža - Blitvenica - Split«, rekao nam je u srijedu skiper i književnik Damir Miloš, koji je već sedam godina član Odbora za dodjelu »Plave vrpce« Vjesnika, da bi u subotu navečer bilo obznanjeno kako je nestao s brodom tijekom regate, koju je pratila jaka bura. U nedjelju su za njim u potragu krenuli brodovi Lučke kapetanije i pomorske policije iz Šibenika, te zrakoplov »Air Dalmacije«.</p>
<p> Kako nam je rekao njegov punac Pere Pelajić, Miloš je zadnji put viđen u subotu u 15 sati kako svoj 12-metarski brod »Knauf« okreće kod otočića Blitvenice u šibenskom arhipelagu, kao u tome času trećeplasirani od deset natjecatelja. Od tada je izgubljena svaka veza s njim, a navodno mu se pokvario i automatski pilot.</p>
<p>Potraga je u nedjelju prekinuta kad se spustila noć, a nastavit će se u ponedjeljak ujutro. U vodama gdje je nestao jaka je bura puhala i u nedjelju navečer. </p>
<p> Prema mišljenju ostalih sudionika u regati, Damira Miloša bura vjerojatno nosi prema Italiji, te vjeruju kako će biti pronađen. U ponedjeljak se u potragu uključuju i talijanske pomorske službe. </p>
<p>Jedriličar Alen Krstulović iz Visa posljednji je od regataša vidio nestalog Damira Miloša. Bilo je to u subotu u 14.45 sati prilikom drugog okretaja nedaleko Blitvenice, otočića u šibenskom arhipelagu. </p>
<p>»Bio je stotinjak metara od mene i onda se okrenuo prema svjetioniku Mulo. Tada se uslijedili jači udari bure i više ne znam što se događalo na ruti od svjetionika Mulo do otoka Drvenika kamo su regataši krenuli. Duboko sam uvjeren da je Damir Miloš živ i da ga jaka bura nosi otvorenim morem prema Italiji. Naime, pretpostavljam da mu je otkazao cijeli navigatorski sustav i da sada njegov 12-metarski brod ide uz vjetar. Ako je i ozlijeđen, siguran sam da će ga bura dovesti do talijanske obale. To što njegov brod nije pronađen govori u prilog ovoj mojoj tvrdnji«, kazuje Alen Krstulović, iskusni jedriličar koji već pune četiri godine živi na svom brodu s kojim tri puta preplovio Atlantik. </p>
<p>Od Krstulovića doznajemo da je brod kojim je regatavao Damir Miloš na Jadranu praktički nepotopiv, jer ima ugrađene uzgonske komore, a i rađen je ciljano za utrku oko svijeta. Miloš ga je iznajmio od jednog Mađara.</p>
<p>»Miloš je iskusan skiper s vrlo dobrom fizičkom kondicijom i vjerujem u sretan završetak ove priče«, kazuje nam dalje Krstulović. Prema njegovim riječima ova je regata vrlo zahtjevna, a razmaci u dolasku na cilj mogu biti dugi više sati, pa čak i do deset sati. Iako se još u subotu popodne vidjelo da ga nema blizu cilja, nitko nije bio posebno zabrinut jer se mislilo da će stići svaki čas.</p>
<p>Tek u nedjelju ujutro o njegovu nestanku obaviješten je Nacionalni centar za traganje i spašavanje na moru, koji je odmah alarmirao i okupio ekipu za pretraživanje akvatorija na kojemu se regatavalo. Kvarovi na brodovima na ovakvim regatama nisu rijetkost, o čemu svjedoči i ova regata na kojoj je upravo zbog kvarova na brodskoj opremi od daljnjeg natjecanja odustalo troje regataša. Krstulovićev je brod pogodila munja, zbog čega je ostao bez komunikacija. </p>
<p>Lučki kapetan iz Šibenika Janez Lakoš u nedjelju prije podne organizirao je potragu za nestalim skiperom Milošem, a u pomoć je pozvan i poseban zrakoplov koji je sve do 16 sati pretraživao akvatorij oko Blitvenice i otoka Žirja. </p>
<p>I brodovi Lučke kapetanije i pomorske policije iz Šibenika također su tragali za Milošem i njegovim brodom, ali neuspješno, a traganje je otežavala slaba vidljivost i jaka bura. Traganje se nastavlja u ponedjeljak u šest sati ujutro, a potraga će u ponedjeljak ujutro biti pokrenuta i s talijanske strane. </p>
<p>Damir Herceg i Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Bobetkovo stanje i dalje pogoršano </p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Stanje umirovljenog generala Janka Bobetka, koji je na liječenju u Kliničkoj bolnici »Dubrava«, u nedjelju je bilo podjednako loše kao i u četvrtak kad ga je posjetio ministar zdravstva dr. Andro Vlahušić.</p>
<p>No, prema izjavi Vjesnikovog izvora u bolnici, nema nikakvih naznaka da bi se moglo naslućivati najgore. Bobetku jest lošije nego prije dva tjedna, potvrđuju u bolnici. Naime, prema nalazima, tada je istisna frakcija na pacijentovu srcu bila 18 do 19 posto, a sada je 16 posto što znači da srce lošije radi. Bolesnici u takvom stanju, potvrđuje iskustvo kardiologa, mogu živjeti i po godinu dana, ali to nije prognoza ni za jednog pojedinačnog srčanog bolesnika pa ni za generala Bobetka. Dakle, stanje se može i popraviti i pogoršati. Liječenje generala Bobetka svakodnevno se mijenja, ovisno o nalazima. Zasad nema potvrde da je nestao ugrušak otkriven ultrazvukom u srcu prije nekoliko dana. Bobetko je stalno je na monitorima i na infuzomatu spojenom na središnju srčanu venu tako da izravno prima potrebne tvari. Pri svijesti je i svakodnevno ga posjećuje njegova obitelj, a supruga je stalno uz njega. </p>
<p>B. L.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Mate Granić: Sporazum o Prevlaci nije idealan, ali je to korak naprijed</p>
<p>Ako sporazum izgleda onako kako je neslužbeno predstavljen u medijima, onda je to korak naprijed jer Hrvatska njime vraća kontrolu nad Prevlakom i dolazi na svoju kopnenu granicu, kaže predsjednik DC-a / Time će se bitno olakšati i pitanje razgraničenja na moru kad dođe na dnevni red, bilo u bilateralnim pregovorima bilo u međunarodnoj arbitraži </p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Sporazum o Prevlaci nije idealan, ali je to korak naprijed u rješavanju tog problema, rekao je za Vjesnik u nedjelju Mate Granić, predsjednik DC-a. »Ako je sporazum onakav kakvim ga se predstavilo u određenim medijima - prema kojima Hrvatska tim sporazumom izlazi na svoju kopnenu granicu dok se pitanje razgraničenja na moru ostavlja za kasnije, onda to nije idealno rješenje, ali je korak naprijed u rješavanju tog problema«, izjavio je Mate Granić.</p>
<p> Ako Hrvatska iziđe na svoju kopnenu granicu u skladu sa svojim zahtjevima da se poštuje avnojska granica između dviju zemalja, time bi se, bez obzira na određeni režim kontrole na moru uz hrvatsku obalu unutar Boke kotorske, stvorile povoljne pozicije i za pitanje razgraničenja na moru kad ono dođe na dnevni red, bilo u bilateralnim pregovorima bilo u međunarodnoj arbitraži, smatra predsjednik DC-a. </p>
<p>Bivši ministar vanjskih poslova u biti podržava sporazum o Prevlaci onakav kako je predstavljen u medijima držeći da se njime stvaraju dobre osnove za povoljno konačno rješenje u vezi s tim pitanjem. </p>
<p>Nakon dugotrajnih pregovora Hrvatska i SRJ za nekoliko dana, kako je najavljeno, trebale bi potpisati sporazum o Prevlaci kojim se uspostavlja tzv. privremeni režim. Tim sporazumom Hrvatska bi nakon dvanaest godina izišla na svoje avnojske granice na krajnjem jugu zemlje odakle bi se povukli UN-ovi vojni promatrači. </p>
<p>Što se tiče morskog pojasa na ulazu u Boku kotorsku, dogovoreno je da dio mora uz hrvatsku obalu kontrolira brod sa zajedničkom hrvatsko-jugoslavenskom posadom. Uspostavljena je i crta udaljena 555,60 metara od Rta Oštro kao krajnja granica do koje mogu prolaziti jugoslavenski trgovački i ratni brodovi pri ulazu u Kotorski zaljev, odnosno izlasku iz njega prema otvorenom moru.</p>
<p> Iako još dosta toga u vezi s tim tzv. privremenim režimom nije jasno, nesporno je da nakon povlačenja UN-ove misije s Prevlake taj prostor preuzima hrvatska policija, iako u sporazumu stoji da je pitanje razgraničenja ne samo na moru nego i na kopnu ostavljeno za kasnije. Do kada, to nitko ne zna jer se u tom dokumentu ne navode nikakvi vremenski rokovi do kad bi vrijedio privremeni režim niti kad bi eventualno trebali otpočeti pregovori u vezi s razgraničenjem na moru.</p>
<p>Ipak, sve će biti jasnije kad se objavi cjeloviti sporazum i kad, prema najavama, najkasnije 15. prosinca, dakle za tjedan dana hrvatska policija preuzme kontrolu nad tim poluotokom na kojem bi, umjesto bivših vojarni, trebao nastati reprezentativni hrvatski turistički kompleks. </p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Predstavnici Zaklade i HDZ-a posjetili Tuđmanovu rodnu kuću </p>
<p>VELIKO TRGOVIŠĆE, 8. prosinca</p>
<p> - U povodu treće obljetnice smrti prvoga hrvatskog predsjednika i osnivača HDZ-a dr. Franje Tuđmana, u nedjelju su njegovu rodnu kuću u Velikom Trgovišću posjetili predstavnici Zaklade Hrvatskoga državnog zavjeta, članovi HDZ-a i petstotinjak štovatelja iz mnogih krajeva Hrvatske.</p>
<p> Ispred Tuđmanova poprsja u dvorištu spomen-kuće položili su vijence i cvijeće, te zapalili svijeće ravnatelj Zaklade Hrvatskoga državotvornog zavjeta Nevio Šetić, HDZ-ov saborski zastupnik Ivan Jarnjak, te predstavnici krapinsko-zagorskog HDZ-a na čelu s predsjednikom Vladimirom Pleškom. U crkvi Majke Božje od sedam žalosti u Velikom Trgovišću služena je misa zadušnica koju je predvodio župnik Ivan Dužajić. Najavljeno je da će u utorak popodne, 10. prosinca, na dan smrti dr. Tuđmana njegovu rodnu kuću ponovo posjetiti predstavnici HDZ-a na čelu s predsjednikom dr. Ivom Sanaderom. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Biskup Jezerinac: Nezaposlenost je posljedica agresije, ali i klanjanja novim božanstvima - tržištu i profitu</p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Vojni biskup Juraj Jezerinac u božićnoj poruci vojnicima i redarstvenicima u nedjelju istaknuo je da je duhovna obnova preduvjet svake druge preobrazbe u hrvatskom društvu. Biskup poručuje da, potičući međusobnu solidarnost, trebamo izdržati i sadašnju krizu kao što smo kao narod izdržali ratnu agresiju.</p>
<p> Današnja se velika nezaposlenost i socijalni nemiri ne javljaju samo kao posljedica agresije na Hrvatsku, nego i »štovanja« tržišta i »klanjanja« profitu kao novim božanstvima koji su podignuti narodima u tzv. tranzicijskim zemljama, ocjenuje biskup Jezerinac. </p>
<p> Iako nam je prijeko potreban »kruh svagdašnji«, ne bismo bili dostojni samih sebe ni svoje braće i sinova koji su dali život za Domovinu ako bi nam tjelesne potrebe bile važnije od slobode, upozorava u pismu biskup Jezerinac. Ističe da upravo Crkva osuđuje neumjereni potrošački mentalitet i preveliku težnju za onim što znači »imati« umjesto »biti« jer čovjek koji teži isključivo materijalnom u većini slučajeva postaje i manje čovjek.</p>
<p> Želimo li blagostanje, sretan narod, te pravnu i pravednu državu, potrebno je da svi poradimo na »duhovnom preustroju«, naglašava vojni ordinarij. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Čačić: Vlada nesposobna kazniti neodgovornost </p>
<p>RIJEKA 8. prosinca</p>
<p> - Hrvatskom graditeljstvu u idućih šest mjeseci bit će potrebno oko 5000 ljudi. Iako na zavodima za zapošljavanje figurira oko 40.000 iz te struke, nigdje ih nema kad ih trebamo. Neki neće raditi, a drugi bi da im je radno mjesto pod nosom - ne žele putovati, izjavio je ministar za javne radove, obnovu i graditeljstvo Radimir Čačić. On je na tradicionalnom susretu građana s čelnicima HNS-a pod nazivom "Na kavi s...« govorio o stanju u državi.</p>
<p> U posljednjih pola godine i više od 10.000 osoba zaposleno je na raznim gradilištima. Među njima je, potvrdio je Čačić, i nekoliko tisuća osoba s dvojnim državljanstvom, uglavnom iz BiH. Naglasio je da HNS u predizbornoj kampanji nije obećao da će broj nezaposlenih evidentiranih u zavodima za zapošljavanje smanjiti za 200.000, nego da će otvoriti toliko novih radnih mjesta. </p>
<p>Istaknuo je da je u zadnjih šest mjeseci broj nezaposlenih manji za 40.000, te da je u rujnu prvi put u posljednjih 20 godina zabilježen osjetan pad nezaposlenosti. Dodao je da ima novca za programe namijenjene razvoju, posebice poduzetništva, ali da Hrvatska nema ni programa, niti poduzetnika. </p>
<p> Čačić je rekao da se u posljednjem desetljeću poduzetništvo nije razvijalo već je vladao lopovluk. Govorio je o dvjema razinama korupcije - onoj na vrhu i u cijeloj državi. Rekao je da u vrhu države prevladava korupcija u politici, a ne u gospodarskoj eliti, jer ona podliježe većoj kontroli. Stoga smatra da je nužno razbistriti sve situacije u kojima dolazi do sukoba interesa i ne ostavljati ih u »mutnom«. Ministar je zaključio da hrvatska vlada nije sposobna kazniti neodgovornost zbog čega je sve manje pozitivnih pomaka.</p>
<p>Ljiljana Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Na nove izbore po starom zakonu? </p>
<p>Stajališta dviju glavnih koalicijskih stranaka, SDP-a i HSS-a, toliko su različita da je moguć samo dogovor o zadržavanju HDZ-ova zakona iz 1999. </p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Dogovor o svojevrsnom embargu na javno nadmetanje o novim izbornim pravilima do 15. siječnja, što su ga nedavno uspjeli postići čelnici vladajuće koalicije, bio je jedini način da se, barem na neko vrijeme, spriječi licitiranje o tome ima li veću političku podršku SDP-ov ili HSS-ov prijedlog. Rok do 15. siječnja, do kada će se vladajuća ekipa pokušati usuglasiti o zajedničkom prijedlogu izbornog zakona, sugerira da ćemo na birališta početkom 2004. godine. Hrvatski ustav, naime, propisuje da nova izborna pravila moraju biti donesena godinu dana prije raspisivanja izbora. </p>
<p>To, međutim, ne znači da iduća godina neće biti izborna kao što su, uostalom, već najavili i premijer Ivica Račan i predsjednik Sabora Zlatko Tomčić. Ona će to, po svemu sudeći, ipak biti, ali ćemo na izbore po starom zakonu, onome što ga je, po »narudžbi« HDZ-a, 1999. godine izradila skupina uglednih pravnika i politologa. Jer, stajališta dviju glavnih vladajućih stranaka, SDP-a i HSS-a, sasvim su oprečna pa je moguć jedino njihov dogovor o tome da se postojeći zakon donekle promijeni, i to ponajprije zato što je u međuvremenu ukinut Županijski dom Sabora. </p>
<p>Kako nam je rekao jedan visoki dužnosnik HSS-a, nema nikakvih šansi da SDP - koji se zalaže za zadržavanje razmjernog sustava i izbornog praga od pet posto, ali i za jednu izbornu jedinicu umjesto dosadašnjih deset - dobije za svoj prijedlog podršku petorke, još manje većinu od 76 glasova u Saboru. HNS je jedina stranka koja ne bi imala ništa protiv sažimanja cijele Hrvatske u jednu jedinicu. </p>
<p>Ali, u Račanovoj stranci svjesni su da im podrška Vesne Pusić malo znači, s obzirom na to da su žestoku odbijenicu dobili i od strateškog partnera HSS-a, kao i od Radoševe Libre i Kramarićeva LS-a te od bivšeg koalicijskog partnera IDS-a. Ustraju li socijaldemokrati na svom prijedlogu, preostaju im, kako je zlobno primijetio potpredsjednik IDS-a Damir Kajin, samo glasovi HDZ-a. </p>
<p>Kajin nije bez vraga spomenuo baš Sanaderovu stranku. Jer, dosadašnja izborna iskustva to govore, a i stručnjaci upozoravaju na to da bi prag od pet posto na nacionalnoj razini lako mogli preskočiti samo HDZ i SDP. Za manje stranke, a pogotovo one regionalne poput IDS-a, jedna izborna jedinica bila bi nepremostiva zapreka, što bi značilo i njihovo definitivno »izbacivanje« iz Sabora. </p>
<p>Tomčićev HSS nedavno je poslao u saborsku proceduru svoj prijedlog u kojem traži uvođenje mješovitog izbornog sustava. U njegovu sklopu, 65 zastupnika biralo bi se većinskim sustavom u 65 jedinica, i to u dva kruga, dok bi se drugih 65 biralo razmjernim sustavom u jednoj jedinici s jedinstvenom listom za cijelu Hrvatsku. Takva izborna pravila, iako im ne odgovaraju u potpunosti, spremni su podržati LS, Libra i IDS. </p>
<p>Ali, i u HSS-u su, kao i u SDP-u, svjesni da im podrška manjih stranaka ni približno ne jamči većinu saborskih glasova, a nisu baš orni ni za otvorenu saborsku bitku oko toga sa SDP-om. Stoga u HSS-u najavljuju spremnost na kompromis, koji bi podrazumijevao zadržavanje HDZ-ova razmjernog sustava u više izbornih jedinica s pragom od pet posto.</p>
<p> Postojeći bi zakon, smatraju u Tomčićevoj stranci, trebalo promijeniti u dijelu koji regulira glasovanje hrvatskog iseljeništva. Dijaspora, u koju se ne bi računali Hrvati iz BiH, imala bi najmanje tri zastupnika - jednog iz Sjeverne i Južne Amerike, jednog iz Australije, Azije i Afrike te jednog iz Europe.</p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Knezović:Dok se stradale časno ne pokopa, neće biti pravog mira na ovim prostorima</p>
<p>OSIJEK, 8. prosinca</p>
<p> - »Na području Hrvatske još uvijek se traži 1334 nestale osobe. Od toga u Osječko-baranjskoj županiji i danas se ne zna prava istina o 108 nestalih i nasilno odvedenih, dok je ekshumirana 201 žrtva rata, a 149 ih je identificirano«, istaknula je Štefica Krstić, predsjednica Udruge obitelji nestalih i nasilno odvedenih branitelja Domovinskoga rata Osječko-baranjske županije na znanstveno-stručnom skupu »Nestale osobe, njihove obitelji i ljudska prava na pragu 21 stoljeća - Ne uskraćujte nam istinu o sudbini nestalih osoba«, održanom u nedjelju u osječkom Domu Hrvatske vojske.</p>
<p>Nakon izlaganja stručnjaka Instituta društvenih djelatnosti »Ivo Pilar« iz Zagreba, dr. Zvonimir Knezović upozorio je na posttraumatski stres obitelji koje iščekuju istinu o svojim najmilijima. »Za psihičko zdravlje tih ljudi bilo bi bolje da ih se dovodi u stanje iščekivanja realnijeg ishoda, uz puno poštovanje postupka identifikacije, dostojanstva pokojne osobe i obitelji«, dodao je. Po njegovim riječima, dok se stradale na častan način ne pokopa, neće biti pravog mira na ovim prostorima.</p>
<p>Dr. Josip Jurčević je ustvrdio kako ne postoje nestale osobe, već one koje su nasilno odvedene, za koje je netko odgovoran, te su zbog ovakvog postupka prekršena sva temeljna ljudska prava. Dr. Slobodan Lang je kritizirao hrvatsku državu, jer javnosti nije predočila detalje o stradanjima ljudi na ovim prostorima temeljem kojih bi se moglo pomoći drugim narodima u svijetu, podsjetivši kako je »odbio sudjelovati u Komisiji za nestale jer nije prihvaćao koncepciju primirja, smatravši da po pitanju nestalih, sve strane moraju bezuvjetno kapitulirati pred humanitarnom odgovornošću«. </p>
<p>Snježana Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Novi zakon o HRT-u zabranjuje Vijeću da pregledava emisije prije objave </p>
<p>Time se osigurava autonomnost uredničkog i novinarskog rada jer je dosadašnje iskustvo pokazalo da je Vijeće pokušavalo utjecati na program / Vijeće će biti prepolovljeno: imat će 11 umjesto 25 članova. Šest članova imenuje se na mandat od četiri, a pet članova na mandat od dvije godine. Oni neće dobivati 500 kuna po sjednici, već godišnju naknadu u vrijednosti pola plaće glavnog ravnatelja HRT-a te besplatni radio i televizor </p>
<p>ZAGREB, 8. prosinca</p>
<p> - Često naglašavani nedefinirani odnosi i ovlasti između tijela HRT-a, te neusklađenost programskih i poslovodnih funkcija doveli su posljednjih dana do raspada uredništva na HTV-u i, smatraju neki, urušavanja samog programa. </p>
<p>Mnogi se nadaju da će novi zakon o HRT-u, poslan prošli tjedan u saborsku proceduru, bolje definirati odnose u kući koji su sada konfuzni pa dovode do apsurdnih situacija. </p>
<p>Iako ni najbolji zakon ne može jamčiti tranziciju HRT-a u javnu radioteleviziju i profesionalizam medija, novi zakon pokušava riješiti djelomično nelogičnu upravljačku strukturu koja je dosad propisivala dvije zapovjedne i komunikacijske linije.</p>
<p> Mnogo je promjena uneseno u odredbe o sastavu i djelokrugu Vijeća HRT-a koji, prema nekima, generira većinu problema u kući. </p>
<p>Radio i televizija neće biti potpuno razdvojeni kako je bilo predlagano, nego se HRT ustrojava kao javna ustanova koju čine tri organizacijske jedinice: radio, televizija i glazbena proizvodnja, čime se omogućuje autonomija, ali i zajedničko obavljanje poslova. </p>
<p>Novost je, po uzoru na mnoge europske radiotelevizije, da se uvode dvije čelne funkcije odgovorne za realizaciju radijskog i televizijskog programa - direktor programa i glavni urednik informativnog programa. </p>
<p>Glavnog ravnatelja HRT-a, koji je nadređen ravnateljima radija, televizije i glazbene proizvodnje, te direktore programa i glavne urednike informativnog programa imenuje i razrješuje Vijeće HRT-a. </p>
<p>Vijeće će imati 11 članova umjesto sadašnjih 25, koje bira Sabor na temelju javnog poziva.</p>
<p> U zakonu se naglašava da Vijeće ne smije pregledavati pojedine emisije ili druge dijelove programa prije negoli su objavljeni, te ne može donositi odluke vezane uz njihovo objavljivanje. Ta je odredba unesena radi osiguravanja autonomnosti uredničkog i novinarskog rada, jer je dosadašnje iskustvo pokazalo da je Vijeće pokušavalo utjecati na program.</p>
<p> Iako se u zakonu navodi da članovi Vijeća mogu biti istaknuti javni djelatnici, u dosadašnjim je raspravama često isticano kako to moraju biti stručnaci koji razumiju radio i televiziju. </p>
<p>Ovlasti su Vijeća velike: ono imenuje i razrješuje glavnog ravnatelja HRT-a, a na njegov prijedlog imenuje i ostala tri ravnatelja - radija, televizije i glazbene proizvodnje. Isto tako, na prijedlog ravnatelja radija, odnosno televizije, Vijeće imenuje i direktore programa te glavne urednike informativnog programa. Uz to, zadatak je Vijeća nadzirati provedbu programskih načela. </p>
<p>Bitno je i da se šest članova Vijeća imenuje na mandat od četiri godine, a pet članova na mandat od dvije godine. Članovi Vijeća, za razliku od dosadašnjih 500 kuna po sjednici, ne dobivaju novčanu naknadu za rad, no imaju pravo na besplatni radio i televizor i godišnju naknadu za svoje troškove u iznosu polovice mjesečne plaće glavnog ravnatelja HRT-a. </p>
<p>Zakon bi, prema najavama, trebao stupiti na snagu sredinom siječnja 2003. Tada će ravnatelj HRT-a Mirko Galić biti privremeni glavni ravnatelj HRT-a, a njegovi pomoćnici Vanja Sutlić i Ivanka Lučev privremeni ravnatelji televizije, odnosno radija.</p>
<p> Privremeni ravnatelji obnašat će tu dužnost do izbora ravnatelja provedenog po novom zakonu, a ista je stvar i s glavnim urednicima.</p>
<p>Anuška Fjorović</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20021209].
|
