NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20021006].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 211280 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>06.10.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Kad završe unutarnja raslojavanja i rascjepi u HDZ-u, steći će se uvjeti za razgovore o nekim koalicijama</p>
<p>SDP je, u koaliciji, dvije i pol godine na vlasti od koje su ljudi previše očekivali, što je neostvarivo za trajanja jednog mandata. Istodobno, SDP je najjača stranka u vladajućoj koaliciji pa stoga najviše kritika ide na njegov račun / Mislim da prijevremeni izbori nikome ne odgovaraju - ni strankama na vlasti, ni opoziciji. Ne znam koliko bi u ovom trenutku HDZ, kao najjača oporbena stranka dobio jer se nisu konsolidirali, što umanjuje njihove želje da se vrate na vlast / Vlada, smatram, ima samo jednu mogućnost, baciti težište na zdravstveno stanje i dob generala Bobetka. Ni Haaški sud ne može negirati nepobitne činjenice. A nepobitna činjenica jest da je riječ o starijem i bolesnom čovjeku</p>
<p>Pavle Kalinić, saborski zastupnik SDP-a za Vjesnik govori o aktualnoj političkoj situaciji u zemlji, o načinima za prevladavanje krize i postizanja željenog prosperiteta, o slučaju Bobetko, kao i o svjedočenju predsjednika Republike Stjepana Mesića u Haaškom procesu protiv Slobodana Miloševića.</p>
<p>• Neko se vrijeme spekuliralo da bi SDP mogao ući u koaliciju s HDZ-om, no iz HDZ-a takve opcije odbijaju. Možete li komentirati?</p>
<p> - Mogu samo nagađati što se i o čemu se špekulira. Što vodstvo SDP-a stvarno želi i namjerava ne znam najtočnije, jer nisam član predsjedništva SDP-a. Moje osobno mišljenje je da je u ovom trenutku vrlo teško reći tko bi s kim a tko ne koalirao. Ovisi i koji HDZ želi i koji ne želi koalirati sa SDP-om, jer sada postoji više HDZ-a. Dijeljenje u tom pokretu-zajednici se nastavlja i taj proces još uvijek nije gotov. Kada unutarnja raslojavanja i rascjepi u HDZ-u budu završeni, vjerujem da će ono što ostane unutra imena HDZ, postati ozbiljna narodnjačka stranka desnog centra i tada će se tek steći uvjeti da bi se moglo razgovarati o nekakvim koalicijama. Za sada držim da je preuranjeno o tome bilo što govoriti. No, svakako treba reći kako je u politici sve moguće. </p>
<p> • Mislite li da bi takva koalicija mogla izvući zemlju iz krize?</p>
<p> - Bez obzira kakva koalicija bila na vlasti, ukoliko stručni i kompetentni ljudi ne budu vodili ovu državu, poglavito resorna ministarstva, nećemo se moći izvući iz krize. Mala zemlja kao što je Hrvatska, napokon bi trebala donijeti strateški plan razvoja - što želimo za pet, pedeset ili sto godina. U svakom slučaju, po meni bi jedna od prvih stvari trebala biti decentralizacija Hrvatske, trebali bi poraditi na naseljavanju pustih prostora, s jedne strane, dok je neophodno usporiti daljnji rast Zagreba, s druge strane.</p>
<p> U Zagrebu živi između jedne četvrtine i jedne trećine cjelokupnog stanovništva Hrvatske. U gospodarskom smislu Zagreb je gotovo pola Hrvatske. Također je tu i koncentracija intelektualnih kapaciteta. Takva koncentracija nije dobra ni za jednu zemlju, pa tako ni za Hrvatsku. Mislim da će u tom smislu pomoći izgradnja autoceste prema Splitu, koja bi trebala biti završena za dvije, dvije i pol godine. Prolaskom autoceste preko Like mislim da bi se moglo krenuti u naseljavanje i razvoj tog dijela zemlje.</p>
<p> Ne vidim razloga zbog čega u Gospiću ne bi postojalo Sveučilište, odnosno da tamo budu dislocirani neki fakulteti Zagrebačkog sveučilišta. Ili da recimo cjelokupno Hrvatsko ratno zrakoplovstvo bude premješteno iz Zagreba u Udbinu, gdje već postoji infrastruktura, pa bi se na taj način naselio taj kraj. Time bi živnula Udbina, a Pleso i Zagreb bi bili rasterećeni. Ili da se Ministarstvo branitelja preseli iz Zagreba u neki drugi grad. Kao i MORH, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, Ministarstvo turizma itd. Sve su to mogućnosti kojima bi se omogućio razvoj manjih gradova u Hrvatskoj, a rasteretio bi se poglavito Zagreb. No, moramo se odlučiti i što želimo, što možemo proizvoditi i koje su naše komparativne prednosti.</p>
<p> Sigurno ne možemo proizvoditi rakete, ali nema razloga da ako uvozimo tako mnogo automobila, da proizvodimo neki dio za njih. Naša i ovako oskudna industrija sposobna je za to. Ne možemo sebi dozvoliti da od hrvatskih proizvoda u automobilima bude samo dopumpani zrak u gumama. Što se tiče poljoprivrede, također možemo na području zdrave hrane imati i proizvodnju i tržište cijele Europe. Naravno, moramo sniziti cijene, ali i okrupnjeti poljoprivredni posjed koji bi objektivno trebao biti minimum oko 30 hektara da bi mogao tržišno funkcionirati.</p>
<p> A kada se govori o jadranskoj orijentaciji, tu imamo značajne komparativne prednosti. No potreban je potpuno nov pristup. Ne možemo ići s floskulama da nemamo dovoljno kapaciteta. Moja teza je upravo suprotna - Hrvatska ima dovoljno turističkih kapaciteta, međutim, problem je što su ti kapaciteti popunjeni samo 30 do 40 dana, a ostatak godine su prazni. Naravno problem su i hoteli sa pet zvjezdica jer njih nemamo dovoljno. Prema tome, nama nisu na prvom mjestu novi kapaciteti, već nam treba marketing koji će te kapacitete popuniti preostalih 300 dana. Ukoliko nemamo management koji to nije u stanju, možemo ga uvesti a novu generaciju hotelijera poslati na školovanje u Španjolsku, Francusku, Italiju itd. </p>
<p> • Jeste li s takvim prijedlozima išli pred Sabor ili u neke druge institucije? </p>
<p> - Ne, no mislim da zemlja mora osmisliti svoju nacionalnu strategiju i valorizirati svoju nacionalnu moć. Mislim da ne bi bio problem okupiti stotinjak kompetentnih ljudi, koji bi dali svoje prijedloge, od čega bi nastala studija, gdje bi bili markirani ciljevi kojima težimo, kao i etape u ostvarivanju, jasno, u odnosu na mogućnosti i BDP. Bitno je poraditi i na promoviranju Hrvatske i njenom repozicioniranju. Dosadašnja hrvatska diplomacija, jer ipak mlada smo država, po mom mišljenu nije dovoljno probitačna. Za jake lobije u svijetu zasigurno treba i vremena i novaca. Ali nikad nije kasno da se krene s realizacijom. Mislim da bismo se trebali fokusirati na SAD, posebno na veleposlanstva u New Yorku i Washingtonu, u Europi na veleposlanstva u Parizu, Berlinu, Londonu, te zasigurno još u Izraelu i Moskvi. Ne možemo se razbacivati na puno mjesta, već strateški odrediti gdje ćemo lobirati, a jasno je da poslovni ljudi po svijetu trebaju biti upoznati s našim komparativnim prednostima te bi ih našim lobiranjem trebalo dovesti u Hrvatsku te bi njihovim investicijama znatno brže rastao BDP-a a time i standard.</p>
<p>• SDP za razliku od ostalih stranaka, ne trpi velike unutarnje razdore, makar se svojevremeno govorilo o mogućim frakcijama unutar stranke, što se nije ostvarilo. </p>
<p> - SDP je stranka koja je 1992. godine dobila ispod tri posto glasova. Sadašnja struktura SDP je uglavnom od onih ljudi koji su je i stvarali zadnjih desetak godina i teško je vjerovati da bi oni ničim izazvani formirali frakcije. Na taj način bi SDP bio oslabljen i mislim da nikome tko je stvarao tu stranku ne pada na pamet stvarati frakcije, jer od slabljenja nitko ne dobiva a svi gube. </p>
<p>• Koliko je SDP izgubio od kad je na vlasti?</p>
<p> - SDP je, uz ostale koalicijske stranke, na vlasti dvije i pol godine. Ljudi su ipak imali prevelika očekivanja, što je neostvarivo za trajanja jednog mandata. Istodobno SDP je najjača stranka u vladajućoj koaliciji i jasno je da najviše kritika ide na račun SDP-a. Što je dobro napravljeno to je napravila koaliciona Vlada. Što je slabo ili loše za to je kriv samo SDP. To nije objektivno, ali to javnost uglavnom tako ocjenjuje. SDP je zbog toga vjerojatno pao na ljestvici popularnosti među građanima, no ne smatram da je to toliko koliko pokazuju ankete. SDP je, na žalost političkih protivnika, uvijek dobivao daleko više glasova nego što su ankete pokazivale. Treba reći da do izbora ima godinu dana i da SDP ima dovoljno prostora i vremena da povuče par dobrih poteza kako bi sebi otvorio vrata i za idući mandat. Mislim da će povijesna zasluga ove garniture na vlasti, a time i SDP-a, biti realizacija autoceste Zagreb-Split. O tome su sve generacije samo slušale, nadale se, pričale, a sada se po tom pitanju prvi puta nešto i radi. I to vrlo brzo! Tko god prođe trasu može vidjeti da se radi na cijeloj dužini autoceste i samo je pitanje vremena kad će biti završena. Vjerujem da će autocesta biti završena i prije roka, uključujući i tunel ispod Male Kapele, koji je do sada najdulji tunel koji se kopa u Hrvatskoj. A kopaju se dvije trake!</p>
<p> • Rekli ste da treba još godinu dana do izbora. Znači li to da ne očekujete prijevremene izbore?</p>
<p> - Mogu se dogoditi prijevremeni izbori. No, mislim da prijevremeni izbori nikome ne odgovaraju - ni strankama na vlasti, ni opoziciji. Ne znam koliko bi u ovom trenutku HDZ, kao najjača oporbena stranka dobio, jer se nisu konsolidirali, što umanjuje njihove želje da se vrate na vlast. </p>
<p> • Slučaj Bobetko je prilično uzdrmao cijelu političku scenu, no u Saboru se dogodio svojevrstan presedan, jer su sve stranke podržale Vladu. Mislite li da bi se, ukoliko Vlada ne uspije u svojim namjerama, mogli dogoditi nemiri u zemlji?</p>
<p> - Ne vidim zašto HDZ ne bi podržao vladu kad je za vrijeme njihove vlasti donesen ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom. Da ne govorim da su uredno surađivali. Kad već spominjete demonstracije, za ovo ili ono, ili protiv ovog ili onog, one su ipak samo nazadovanje. Mi iz ove pozicije možemo izaći samo radom. Nitko nam neće pomoći ako si sami ne pomognemo. Ne znam zbog čega bi se demonstriralo u ovom konkretnom slučaju. </p>
<p>• Ima li Vlada koju mogućnost u obrani generala Bobetka?</p>
<p> - Mislim da Vlada ima samo jednu mogućnost, a to je da težište baci na zdravstveno stanje i dob generala Bobetka. Ni Haaški sud ne može negirati nepobitne činjenice. A nepobitna činjenica jest da se radi o starijem i bolesnom čovjeku. </p>
<p>Milošević od sebe želi stvoriti srpski mit</p>
<p>• Predsjednik Mesić svjedočio je na suđenju Slobodanu Miloševiću, po nekima »suđenju stoljeća«. Prve reakcije u Saboru na njegov nastup nisu bile pozitivne. Mislite li da je Mesić, kada se sve analizira, ipak poentirao?</p>
<p> - Mesić je možda prvi dan imao tremu. Već sam izjavio da je u tom talk-showu Mesić prvi dan bio gubitnik. No, mislim da je u drugi dan ušao konsolidiran bez treme i da je uspio nadoknaditi propušteno, te je po meni ipak odnio tijesnu pobjedu! Mislim da je važno napomenuti da se ne radi o nikakvom »suđenju stoljeća« iz jednostavnog razloga što Haaški sud egzistira samo za područje bivše Jugoslavije i Ruande. Mi smo stvorili famu o suđenju. Znamo koliko je Ruanda utjecajna u Africi, a otprilike isto toliko su zemlje bivše Jugoslavije utjecajne u Europi. Prema tome, ne može se govoriti ni o kakvom »suđenju stoljeća«. To je periferno suđenje, gdje svjetski moćnici, nezadovoljni mnogim svojim epigonima kojima su davali instrukcije, a koji su ih na kraju prestali slušati, sada daju packe. Slobodan Milošević ne brani sebe pred Haaškim sudom, jer zna da neće izaći iz zatvora, već brani svoju povijesnu poziciju i ono što je predstavljao. On od sebe želi stvoriti srpski mit, biti netko tko se žestoko borio za Veliku Srbiju ili za što već on smatra da se borio. Želi ostati zapamćen kao srpski vođa koji nije pokleknuo ni pod američkim bombardiranjem, ni pred sudom, pred kojim je, kako se sada razvija priča, završio jer su ga isporučili domaći izdajnici. Želi ovim suđenjem postati ako ne novi sveti Sava onda barem njegov pobočnik. </p>
<p>• Može li se pretpostaviti da će se u samoj Hrvatskoj zbog Mesićevog svjedočenja dogoditi nova politička kriza?</p>
<p> - Mnogi s desnog krila nisu Mesiću od početka davali podršku. No činjenica je da je ovo slobodna zemlja, da su izbori slobodni i da je Stipe Mesić izabran na slobodnim predsjedničkim izborima i da je u dva kruga dobio najviše glasova. Prema tome, on je legalni i legitimni predsjednik Republike Hrvatske.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>»SDP je bio i jest glavni politički protivnik HDZ-a« </p>
<p>»Stranka Hrvatski blok, jednako kao i slične otpadničke grupice iz prošlosti su nepotrebne stranke. Dok god postoji HDZ, nema potrebe za tim malim strančicama. To će se pokazati i na idućim izborima. Sve te grupice, kada bi se i ujedinile, došle bi do oko tri posto glasova«, rekao je Ivo Sanader</p>
<p>U HDZ-u, potvrđuju to posljednji događaji, ponovo je vrlo »turbulentno«. Stranačko je vodstvo nedavno raspustilo podružnice u Splitsko-dalmatinskoj i Šibensko-kninskoj županiji, tvrdeći kako je tamošnje vodstvo bilo neaktivno; dojučerašnji najljući protivnik predsjednika Ive Sanadera, dr. Ivić Pašalić nedavno je osnovao stranku kojoj je na čelu, Hrvatski blok, a dosadašnja saborska zastupnica, bivša potpredsjednica HDZ-ove Vlade, Ljerka Mintas Hodak, upravo je napustila stranku. Dr. Ivo Sanader, šef HDZ-a, ne uzrujava se uopće zbog ovih događaja, tvrdeći i dalje kako je HDZ definitivno najjača politička snaga u državi i sigurni pobjednik na parlamentarnim izborima, bili oni prijevremeni ili redovni. </p>
<p> • Zašto Vaši neistomišljenici tvrde da strankom vladate čvrstom rukom?</p>
<p> - To je pitanje percepcije. Reda u stranci mora biti. Želim reći da je HDZ u ove dvije godine i osam mjeseci, otkada smo u oporbi, izvukao pouke iz izbornog neuspjeha 3. siječnja 2000. godine. Te pouke su prije svega da trebamo prihvatiti činjenicu da je bilo propusta u našem djelovanju, zbog kojih su birači 3. siječnja odlučili promijeniti vlast. Morali smo povući neke važne poteze u konsolidaciji stranke. Ne obazirem se na takve komentare, jer znam da je politika koju vodim ispravna. Na posljetku, dobio sam dva puta mandat za takvu politiku, ali time još posao nije učinjen. Sve ovo što radimo su krupne pripreme za bitnu zadaću. Jer, bit postojanja političke stranke je izborni uspjeh i preuzimanje odgovornosti za zemlju. I ove smo najnovije poteze povukli u dogovoru sa članstvom. </p>
<p>• Jeste li odluku o raspuštanju splitsko-dalmatinskog i šibensko-kninskog županijskog odbora donijeli zato što su oni podržavali Ivića Pašalića, a što nije nikakva tajna?</p>
<p> - Te su odluke donešene prije svega zato što je to tražilo članstvo iz tih županija. Više od 1200 potpisa u Šibensko-kninskoj županiji i više od 40 potpisa predsjednika općinskih i gradskih odbora te načelnika i gradonačelnika Splitsko-dalmatinske županije. Dakle, više od 90 posto članstva u tim županijama je to tražilo. No, do te je odluke došlo i zbog visokog stupnja neaktivnosti tih odbora u županijama, ali i zbog pripreme stranke za izbore. Naime, mi ulazimo u predizborno vrijeme. U središnjici u Zagrebu bit će formiran središnji izborni stožer, a u županijskim središtima županijski izborni stožeri, koji će po hijerarhijskoj ljestvici slijediti središnju izbornu državnu strategiju. U tom smislu moramo biti organizirani kao vojska, kao što je to HDZ uvijek bio, od prvih izbora 1990. godine. Moramo mobilizirati cjelokupno članstvo, što je uz dobar program i dobre kandidate za Sabor preduvjet za pobjedu na izborima. </p>
<p>• Što kažete na najave iz raspuštenog splitsko-dalmatinskog županijskog odbora o mogućnosti izvanrednog stranačkog sabora, zbog nezadovoljstva načinom na koji vodite stranku?</p>
<p> - To ne treba niti komentirati - psi laju, karavana prolazi. Ne zanima me mišljenje onih koji ne razumiju ove poteze. Za mene je taj slučaj završen, a osobno ću doći u Split na novu izbornu skupštinu, odakle ćemo krenuti u izbornu pobjedu.</p>
<p> • Je li točno da namjeravate raspustiti i zagrebačku organizaciju, jer je navodno također na strani Ivića Pašalića?</p>
<p>- Ne. To su spekulacije po medijima koje vjerojatno imaju svoje utemeljenje u istupima određenih ljudi iz zagrebačke organizacije. Međutim, velik dio zagrebačkog HDZ-a apsolutno je podržavao politiku dosadašnjeg vodstva stranke. Neki sam dan bio u Sesvetama, vrlo indikativnom području, na osnivačkoj skupštini kluba utemeljitelja HDZ-a na tom području, a tamo je bilo tristotinjak ljudi, koji su u ime toga kraja izrazili i meni i vodstvu stranke punu potporu. Najveći dio članstva zagrebačkog HDZ-a slijedi politiku koju smo dogovorili i na petom i na sedmom saboru HDZ-a. Možda su oni koji su u manjini malo glasniji, ali to je uvijek tako. Većina je mainstream.</p>
<p>• Zašto se ljutite kad mediji u kontekstu priče o HDZ-u i dalje spominju Pašalića? Pa, on je gotovo deset godina bio jedan od glavnih simbola stranke, ne možete to poreći.</p>
<p> - Mislite vjerojatno na Pašalićevo komentiranje odnosa u HDZ-u, nakon što je osnovao vlastitu strančicu. Ne ljutim se na to. Apsolutno podržavam slobodu medija, bez ikakvih primjedbi i prigovora. Mediji su ključna pretpostavka funkcioniranja demokracije, prema tome, sve ono što mediji pišu, pa i o HDZ-u, osobno percipiram kao veliki kompliment, bez obzira na koji način pišu. Jer, činjenica da se za nas zanimaju, svjedoči o našoj snazi. Kad HDZ ne bi bio najveća politička snaga hrvatskog naroda, mediji se za nas ne bi toliko zanimali. O nekom komentaru mogu osobno misliti ovo ili ono, ali kao predsjednik stranke nemam pravo, niti ću javno komentirati natpise Vaših kolega ili Vaše.</p>
<p> • Je li osnivanje Hrvatskog bloka uzdrmalo HDZ?</p>
<p>- Ne, nije. Stranka Hrvatski blok, jednako kao i slične otpadničke grupice iz prošlosti nepotrebne su stranke. Dok god postoji HDZ, nema potrebe za tim malim strančicama. To će se pokazati i na idućim izborima. </p>
<p>• Mislite da Hrvatski blok neće prijeći izborni prag?</p>
<p> - Ne da mislim, već sve te grupice, kada bi se i ujedinile, došle bi do oko tri posto glasova.</p>
<p>• I dalje ste uvjereni da HDZ pobjeđuje na izborima, bez obzira kada oni bili?</p>
<p>- Da, HDZ će pobijediti, ne apsolutnom, već relativnom većinom. Sigurno ćemo pojedinačno biti najbolja stranka. Naravno da to što govorim nije samo jačanje samopouzdanja naših članova i simpatizera, već je utemeljeno i u svim istraživanjima, ali i u praksi. Gdje god dođem, vidim da je ugled HDZ-a u porastu, da nam ljudi sve više vjeruju, da nam se oni birači koji su nas tradicionalno birali devedesetih godina, a koji su nam poslije okrenuli leđa, ili oni birači koji apstiniraju, sada nam se sve veći broj njih vraća. I zato sam uvjeren da će HDZ ostvariti pobjedu na izborima.</p>
<p>• Možda ne vjeruju toliko HDZ-u koliko su razočarani sadašnjom vlašću?</p>
<p>- To je teza koja se svako malo provlači kroz hrvatske medije, ali ona nije točna! Jer, ako ste nezadovoljni s nekim, ali nemate pravu i ozbiljnu alternativu, onda se toj alternativi ne možete ni okrenuti jer je nema. Ako, dakle, netko ne vjeruje našem programu i našoj politici, onda unatoč tome što je nezadovoljan ovom vlašću, svejedno neće glasati za HDZ. A mi svjedočimo upravo suprotnome: ljudi nam sve više vjeruju i sve više percipiraju HDZ kao onu snagu koja će Hrvatsku izvući iz ove duboke krize i koja će obraniti hrvatske državne i nacionalne interese.</p>
<p>• Znači li to da teorije o velikoj koaliciji SDP-HDZ ipak možemo odbaciti?</p>
<p> - Apsolutno! To ne dolazi u obzir. Ali je zanimljivo da je još jučer HDZ bio stranka o kojoj se govorilo s prezirom, kao o stranci nedemokrata i kriminalaca, a danas se, eto, spekulira o koaliciji sa SDP-om. Kako to? Moj je odgovor jasan: ni jedno ni drugo nije točno! Niti smo nedemokratska i lopovska stranka, niti ćemo koalirati sa SDP-om. Jedina istina o HDZ-u je to da smo najveća i najjača politička stranka u Hrvatskoj. To smo bili i to ćemo biti! </p>
<p>• Je li bilo ponuda s druge strane?</p>
<p>- Ne, nije bilo nikakvih ponuda između dvije stranke, ali smo vidjeli da su čelnici SDP-a o tome pozitivno govorili u smislu velike koalicije. Ali, nitko iz HDZ-a nije se uhvatio na tu udicu. SDP rapidno gubi ugled u javnosti i sad im treba HDZ! Za nas to ne dolazi u obzir.</p>
<p>• Je li Vam premijer Račan što nudio?</p>
<p>- Ne, jer ta koalicija, ponavljam, za mene ne dolazi u obzir. SDP je bio i jest glavni politički protivnik HDZ-a.</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Maligna narcisoidnost, agresivna umišljenost, autokratska netrpeljivost...</p>
<p>Iskrivljena svijest Slobodana Miloševića nagnala ga je na tolike zamjene pozicija da je izgubio svaku autentičnost i na stanovit način postao je čovjek bez svojstva. Bešćutan i prijetvoran prema drugima, prvo se riješio svoga kuma koji ga je i doveo na vlast, suradnike je mijenjao često i nakon jednokratne uporabe, a privremene namjesnike u »srpskim krajinama« i udaljenim »srpskim republikama« postavljao je prema epigonskom ključu</p>
<p>ANTO DUGONJIĆ</p>
<p>Premda je dospio do dna spirale osobne putanje od bahatog balkanskog silnika do okrivljenika za ratne zločine i haaškog pritvorenika, Slobodan Milošević posljednjih dana ponovno pojačano intrigira ovaj svijet.</p>
<p>Optuženi Milošević bez imalo uvažavanja stvarnosti odmah zauzima poziciju istražitelja, tužitelja, a i konačnog suca istodobno. Upravo se u takvim njegovim nastupima može iščitati okosnica u strukturi njegove ličnosti.</p>
<p>Otkako se pojavio na javnoj političkoj pozornici izdašno se koristio manipuliranjem i onih kojima se izravno obraćao i onih kojima je na taj način »slao« poruke i metaporuke. Od početka svojih istupa služio se riječima snažnog naboja, posloženim u kratkim rečenicama sugestivnog, afirmativnog ili zapovjednog tona. Važan mu je bio dojam, učinak i konačni cilj, a istina mu je pri tome samo smetala. </p>
<p>Zapamćena je tako njegova poruka kosovskim Srbima: »Nitko ne sme da vas bije« koju je ipak izgovorio nesigurnije nego što će kasnije gromoglasno uzvikivati na tim istim prostorima da će Srbi svoja prava ostvariti »ako treba i bitkama«.</p>
<p>Tada je već ikonografija njegovih nastupa dosegnula prijeteće ratno huškačke naboje da se mogla već tada slutiti biblijska prispodoba ratnog ludila što ga pokreće vojska pod zastavama.</p>
<p>I doista se Slobodan Milošević postavio na čelo tih nahuškanih vojnih i paravojnih kolona kao etnarh, kao nedodirljivi tribalni vođa. Tu su se do kraja iskazala obilježja njegove ličnosti.</p>
<p>Maligna narcisoidnost, agresivna umišljenost, autokratska netrpeljivost nisu mu dopuštale kritičniji uvid u stvarnost i njegov otklon od zbilje poprimao je obilježja sumanutosti. Pogubnost sumanutih ideja i misli i jeste u tome što ih se ne može korigirati i dovesti u sklad sa stvarnošću pa sumanuta osoba na stanovit način »izgrađuje svoju stvarnost«, doživljavajući je kao autentičnu i tako se u njoj i ponaša. </p>
<p>A podloga je tu često kompleks inferiornosti kojeg osoba ne može racionalno razriješiti i ulazi u začarani krug od megalomanije, doživljavajući sebe izuzetnom, posebnom i velikom do paranoje jer zbog njene veličine drugi joj zavide, prate je i prijete joj i onda je kod takve osobe logičan korak do njene agresije prema »takvima« i krug se tu zatvara. Zakonitosti logičnog mišljenja tu prestaju.</p>
<p>Kod Slobodana Miloševića kao vještog manipulatora upravo se to može pratiti kako premise i konkluzije u njegovim govorima zamjenjuju mjesta već prema tome koji cilj on želi postići.</p>
<p>A majka svih ciljeva kod Slobodana Miloševića jeste prividno Velika Srbija, ali u samoj srži svoga bića on to doživljava kao vlastitu veličinu, kao Velikog Slobodana Miloševića, jer podsjetimo se da je bit bolesnog narcizma psihopatsko samoljublje koje se ne može odvojiti od sebe ni po cijenu života.</p>
<p>Zar Neron nije plakao kada je bio prisiljen otići u smrt, ne zbog vlastite smrti već stoga što svijet - gubi tako velikog umjetnika kao što je on! Nije li lijepi dječak Narcis pao u jezero i utopio se jer se nije mogao nagledati svoga lika u otsjaju jezera.</p>
<p>Slobodan Milošević toliko je zaljubljen u čarobno carstvo svojih zabluda da iz njega više ne bi mogao izaći sve i kad bi htio. Narcisi će umrijeti u zabludi da su nezamjenjivi, jer kada bi i uspjeli »preživjeti vlastitu smrt« doznali bi kako su obični, mali i beznačajni, a oni to ne mogu podnijeti i stoga im smrt dođe kao nagrada i izbavljenje.</p>
<p>Stoga ne treba čuditi njegova igra sa slikama pred iskrivljenim zrcalima jer on mora uvjeravati i sebe i sav svijet da je on nebeski Mesija, spasitelj srpstva, pravednik kojeg, eto, svijet ne razumije, jer ako prihvati i prizna stvarnost urušit će se njegova slika o sebi a on to ne može podnijeti.</p>
<p>Njegovoj su ličnosti potrebiti toliko snažni mehanizmi obrane da se služi ne samo zamjenom teza već potpuno grotesknom zamjenom pozicija; on koji je nahuškao i u krvavi ratni pohod pokrenuo veliki dio svoga naroda protiv susjeda, nanijevši im golema zla, razarajući i ubijajući prema pripremljenomu planu agresije, sebe prikazuje kao napadnutog pa samim tim i kao branitelja i mironosca.</p>
<p>Iskrivljena svijest Slobodana Miloševića nagnala ga je na tolike zamjene pozicija da je izgubio svaku autentičnost i na stanovit način postao je čovjek bez svojstva.</p>
<p>Bešćutan i prijetvoran prema drugima, prvo se riješio svoga kuma koji ga je i doveo na vlast, suradnike je mijenjao često i nakon jednokratne uporabe, a privremene namjesnike u »srpskim krajinama« i udaljenim »srpskim republikama« postavljao prema epigonskom ključu. S druge stane spram sebe nedosljedan i bez samopoštovanja on zapravo nije ostvario nijedan svoj cilj i sve je bitke izgubio - nema Velike Srbije, nema Nebeskog Slobe. </p>
<p>Morao je otrpjeti tada da mu njegovi najbliži razbješnjelo u lice dobacuju: Slobo, Saddame, a iza leđa s nasladom dovikuju - »Gotov je, Gotov je«.</p>
<p>I kada ga njegovi ruše on ne priznaje poraz, kada ga oni pospreme u zatvor, on prijeti štrajkom glađu i samoubojstvom a sučeljen s neminovnim odlaskom pred međunarodni sud »hrabro« izjavljuje da tamo »živ neće otići« ali dobro ugojen i »dobro živ« poslušno stupa kao uznik u haaški zatvor.</p>
<p>Kočoperno izjavljuje da »ne priznaje« Haaški sud ali se pred njim brani i koristi ga kao pozornicu za svoje groteskne, cinične, samodopadne predstave gdje ponovno može proživljavati svoje fikcije i kao glumac preuzimati uloge propovjednika pa i suca i prema onima koji su bili žrtve agresije koju je on pokrenuo ali dijeliti lekcije i međunarodnoj zajednici o tome što je trebala i što nije trebala učiniti i kao da mu ništa ne smeta što je on u stvarnosti okrivljeni zlikovac i pritvorenik.</p>
<p>Eto to je Slobodan Milošević.</p>
<p>Nije li moćni Cezar pao u rimskom senatu nadomak konačnog trijumfa a Napoleon skončao u kazamatima Sv. Helene, a bio je prije toga gotovo zagospodario cijelom Europom, ali se nije mogao zaustaviti, pa se često ta pojava i označava prema malenom Korzikancu kao »Napoleonov sindrom«.</p>
<p>Slobodan Milošević jeste haaški zatvorenik ali još više je on zatvorenik vlastitih opsjena. Koliko je tome doprinijelo opterećeno obiteljsko nasljedstvo, koliko koncentracija etnopsihologijskih obilježja sa snažnim mitskim elementima da se oblikovala takva psihička struktura s istodobno ugrađenim takvim individualnim svojstvima (Adler) i kolektivnim zasadama (Jung) to bi mogao biti predmet eventualne neke opsežnije analize.</p>
<p>U dobi u kojoj je sada, kada kod većine ljudi popuštaju ranije strasti, njegova strast da manipulira i vlada drugim ljudima ne posustaje.</p>
<p>Makar je sada u žalosnoj, ali zasluženoj, poziciji zatvorenika, lišen svake realne moći, na verbalnoj razini on sebe predstavljao kao »gospodara istine« i da bi se u toj ulozi održao ne susteže se od iskrivljavanja činjenica, podmetanja neistina i perfidno plete mrežu svojih laži.</p>
<p>Ni u položaju u kojem se nalazi on ni ne pomišlja na preispitivanje vlastitih postupaka koji su donijeli toliko nesreće drugim ljudima jer njegovi ratni pokliči pogasili su toliko ljudskih života.</p>
<p>Ali nema kod njega ni trunke kajanja a kamoli pročišćenja i duhovne preobrazbe. Pa barem da je nešto naučio od Pilata ili lady Macbeth! Ali ne. On kao da uživa u svojim prljavim rukama i možda bi i sam Shakespeare, da ga je poznavao, drugačije pisao svoju glasovitu dramu.</p>
<p>A možda mu i međunarodni predstavnici, da su ga ranije prepoznali, ne bi dolazili »na noge« pregovarati »o miru« i ne bi pred njim prostirali crvene sagove po svojim prijestolnicama, jer i to je, možda doprinijelo fenomenu Slobodana Miloševića. </p>
<p>Ako Slobodan Milošević ništa ni od koga nije naučio, obvezni smo svi mi naučiti nešto od fenomena Slobodana Miloševića a to je da takve zločinačke prirode treba zaustaviti na vrijeme, jer lijepo nas poučava Erich Fromm da negdje u malom sokaku čuči neki mali Hitler (ili mali Slobodan Milošević) i vreba priliku da stupi na svjetsku pozornicu. </p>
<p>* Autor je primarijus, specijalist neuropsihijatar</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Suce se ne smije psovati, zar ne?</p>
<p>Da je u TV-seriji »Pravda za sve« optuženi Norac rekao sutkinji Šarić da je nepoštena i neprofesionalna, završio bi u zatvoru s teškom novčanom kaznom jer suci u Americi sudnicu u kojoj rade smatraju svojim privatnim prostorom</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Baš dobro da nisam sutkinja Ika Šarić, Rijeka, Županijski sud, glavna rasprava protiv Norca, Oreškovića i društva. Samo zbog razlike u godinama, a optuženički status da i ne spominjemo, pa ni ratne zločine iza toga, teško bi se profesionalac suzdržao da Norcu ne odrapi kaznu. Jer, on je sebi uzeo za pravo sutkinju ocijeniti kao neprofesionalnu i nepoštenu. Navodno, nešto mu se nije sviđalo.</p>
<p>Hajdmo uzeti, da je optuženik Norac bio u pravu. Terete me za ratni zločin, a onda još i ta sutkinja. Ali, Norac je mlad momak, sutkinja Šarić je gospođa s obitelji. Norac ima staža za jednu stranicu u kalendaru, Šarićka je iskusna sutkinja riječkog županijskog sudišta. Norac je, na koncu optuženik, Šarićka je predsjednica petočlanog Sudbenog vijeća.</p>
<p>I tko je sad tu »gazda«?</p>
<p>Da je slučajno riječko suđenje epizoda američke serije »Pravda za sve« nakon sumnje u poštenje i profesionalnost suca izrečene od optuženika isti bi bio u disciplinskim negvama barem šest mjeseci. »To je moja sudnica i ne dozvoljavam...« stoput se čulo kako tamo u toj Americi suci brane ugled suda i sudačke im funkcije.</p>
<p>Tko je gazda u hrvatskoj sudnici?</p>
<p>Ostanimo do kraja u sudnici spomenute sutkinje Šarić. Ona je dosad zbog nediscipline i nepoštivanja suda kaznila samo četvoricu odvjetnika-branitelja sa po dvije tisuće kuna. Jer, nisu imali sat pa su zakasnili na početak glavne rasprave.</p>
<p>Kome je odrapljena kazna za početni cirkus u sudnici zbog čega je efektivno proces počeo teći s velikim zakašnjenjem. A da podsjetim, riječ je o suđenju za ratni zločin, optuženika je pet, žrtve se još broje u dokaznom postupku. Igrali su svoje branitelji, a da ne zaostanu, i tužitelji. Koga je sutkinja Šarić opalila po džepu? Nikoga.</p>
<p>Onda je došlo vrijeme da se izračunaju dani pritvora pa je ispalo da četiri od petorice optuženika moraju van iz ćorke s velikim rizicima da im se ubuduće sudi u odsutnosti.</p>
<p> Žalio se za otpust Tihomira Oreškovića riječki tužitelj pa je Vrhovni sud vratio toga optuženika natrag, u pritvor. Je li sutkinja Šarić nekoga spomenula u novčanom kontekstu zbog te gluposti: ne znati izračunati trajanje pritvora čista je i nečija profesionalna svinjarija. Nije, makar je time cijeli slučaj s Oreškovićem zaudarao nezakonitošću na sve strane.</p>
<p>Ako je mogla četiri branitelja olakšati za ukupno osam tisuća kuna zašto za ovu »pritvorsku zabunu« nikog nije olakšala za ponekog »starčevića«.</p>
<p>I zašto se onda ja, udaljeno novinarsko piskaralo, uvrijedim, jer je Mirko Norac sutkinju nazvao »nepoštenom i neprofesionalnom«? Pa ona je, dovraga, dozvolila da joj se po sudnici motaju svi i svakakvi. I da joj svjedoci kapaju kao voda iz pokvarene pipe: dođu kad hoće, kažu što hoće i - odu.</p>
<p>A što je tek sa sucem kojemu se svjedokinja skljoka nasred sudnice od udarca optuženika, a onda se optuženi Srđan Mlađan kao klada opruži na istom malom prostoru od udarca nogom u glavu čovjeka iz publike. Tko je kažnjen za to nepoštivanje suda? Nitko živ.</p>
<p>Mato Crkvenac muku muči da pokrpa proračun i barem malo zadovolji potrošačke apetite državnoga novca, a suci iz sudnica u kojima se takve ludorije događaju svoj tolar u tri popodne objese na »aufinger« i odu doma. I drugog jutra im nije neprijatno doći u »svoju« sudnicu. Pustimo mi ministricu pravosuđa Ingrid Antičević Marinović koja tvrdi da su sudnice u većini kao špelunke. Ma ne čine ih oskudnim prostorima brojnost kvadrata, već sudačka indolentnost. </p>
<p>Kad ste, gospodo zainteresirana, zadnji puta čuli da je za nekog suca netko rekao: »On ti je stari moj strašan, čuvaj ga se, navij sat za dan ročišta barem tjedan ranije«. Neću reći nikad, ali se zna da taj »strah« od gospona suca ne postoji već mojih profesionalnih tridesetak godina. I u međuvremenu gledao sam sudnice izvana i iznutra i moram odgovorno reći: što se sudački kolektiv pomlađivao, to je promenada kroz sudnice bila sve veća. Pravosudni korzo je omogućio da i mali odvjetnici postanu medijskim zvjezdama a veliki optuženici simpatični dečki iz susjedstva.</p>
<p>A onda je došla ministrica i krenula je reforma pravosuđa...</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Glave bole i domaćine i goste </p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Kad se teret iz doslovno prepunih automobilskih prtljažnika prenese u hotelsku sobu ili koji drugi smještajni objekt, sobarice svakog jutra iz tih prostora odnose »hrpe« prazne ambalaže, a napose nakon zadnjeg dana boravka, kada ti gosti napuste sobe. Već sljedećeg jutra priča se nastavlja i tako sve do - kraja sezone... To je, prepričano, komentar više naših hotelijera, recepcionera, voditelja kampova, sobarica, domaćica... koji se, poznato je, odnosi na dio stranih gostiju poslovično poznatih po slabu ili nikakvu izvanpansionskom trošenju. Stoga je već godinama aktualno pitanje jesu li ti gosti (inače s naglašenom željom dolazaka na naš Jadran) nenavikli na ljepšu stranu odmora, jesu li siromašni ili jednostavno škrti, imaju li, kako naš narod kaže, »zmiju u džepu«? </p>
<p>I ove je sezone bilo dosta takvih pojava, ponovno je dominiralo spomenuto pitanje, opet se naručivala kisela voda ili na proputovanju kroz Gorski kotar prema rivijeri »...pola kilograma janjetine na njih pet-šest«, a svakoga jutra sa stola sa »švedskim doručkom«, usprkos upozorenjima osoblja da to nije dopušteno, u vrećice se i torbice trpala hrana i nosila na plaže, itd...</p>
<p>Naravno, na hrvatsku rivijeru dolaze i brojni strani gosti koji vjerojatno nikad nisu ni čuli za »zmije u džepovima«, koji su navikli na odgovarajuće ugođaje i provod na godišnjim odmorima, koji ne pune prtljažnike konzervama s jelom i pićem..., ali (dobar) dio se kućama vraća nezadovoljan uslugom i cijenama, točnije odnosom razine usluga s visinom cijene! I zapadni »lovaši« često ustuknu pred restoranskim cjenicima kad pročitaju cijene oborite ribe (od 300 kuna naviše) ili butelja kvalitetnih i vrhunskih vina (od oko najmanje stotinu kuna pa »do neba«...). A kad im se, ako se i pomire s cijenama, još dogodi poslu nedoraslo ili neodgovorno osoblje, onda to znači da se u taj lokal uđe jednom i - nikad više!</p>
<p>Kako sad protumačiti, objasniti, pomiriti... te dvije krajnosti? Ima, naravno, različitih mišljenja, tumačenja i objašnjenja, ali se na kraju sve uglavnom svodi na jedno - gost je gost ili svatko ima goste kakve zaslužuje! Osobno se baš ne slažem da zaslužujemo one goste iz uvodnog dijela ovoga komentara, objašnjivo je što se njihovi domaćini »naježe« kad ih vide, ali treba imati na umu da i te goste animira i ovamo dovodi naša turistička operativa, naše agencije i hoteli s njihovima (ili preko posrednika) prave aranžmane. Eto, ovih je dana, primjerice, predstavništvo HTZ-a u Karlovym Varyma priredilo, kako u službenom izvještaju piše, pravi animir-spektakl »...u elitnom hotelu za 400 uzvanika koji su uživali u bojama, zvucima i okusima Hrvatske«. Ukratko, mi ih zovemo ovamo. Naravno, zovemo i »one druge« iz najpoznatijih emitivnih zemalja. Pa gdje i kako onda dolazi do »kratkog spoja«?</p>
<p>Najvjerojatnije je riječ o kakvoći i raznovrsnosti ponude, usluga i cijena! Razumljivo, određen dio nesporazuma je i u našim poslovično kratkim sezonama zbog čega se u utrci za što većom zaradom u kratku razdoblju i događaju neugode, od smrknutih pogleda na one »cicije« pa do »deranja kože« onima s debelim lisnicama. Ali, kad se sve detaljnije sagleda, ipak je (najkraći) odgovor na spomenuto pitanje - u raznovrsnosti ponude i poštivanju međunarodnog poslovnog pravila »vrijednost za novac«!</p>
<p>Također je, dokazano je davno, u igri i žalosna istina o veliku raskoraku između promocije naše ponude, odnosno animiranja euro-emitivnog tržišta i pripremanja sezona na domaćem terenu. Naime, naši predstavnici nepokolebljivo hodočaste po brojnim europskim turističko-poslovnim sajmovima (čak i nekim prekomorskim), uporno troše vrijeme i novac, a često ne znaju što se u tom vremenu zbiva kod kuće niti znaju kako će sezona biti pripremljena!? </p>
<p>Pa kad ljeti ovamo navale istočni i zapadni turisti i naiđu na već poznatu ponudu po našim receptima - skromni sadržaji po neskromnim cijenama - nije nikakvo čudo da dolazi do (najblaže rečeno) nesporazuma. Poznato je i to da se selektiranje gostiju najbolje može obavljati (obaviti) cjenovnom politikom, jasnije višim (i raznovrsnijim) cijenama. Točno, ali više cijene nedvojbeno podrazumijevaju višu razinu i raznovrsnost usluga! Što je s tim u našoj praksi?</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Gaf za gafom - Ulaga</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>U neki veliki novinarski talent Jasne Ulage Valić sumnjao sam od trenutka kada sam čuo za nju. A tome nema ni godinu dana. Danas, nakon što je povukla još jedan frapantan (da živimo u nekoj pravnoj, civilnoj, a ne od ekstremista ucjenjivanoj državi i (profesionalno) samoubilački) potez, počeo sam sumnjati i u njezinu razboritost.</p>
<p>A što je to učinila glavna urednica HTV-a?</p>
<p>Ono što ne bi palo napamet ni pučkoškolcu opčinjenom politikom i utjecajem političara. Kako bi zaštitila svoju ruletom dobivenu sinekuru, Ulaga se obratila šefovima političkih stranaka pismom u kojem od njih traži da zaštite postojeći ustroj HTV-a, a time, naravno, i nju samu. Od koga? Političara! Kako? Njihovom moći i utjecajem. Dakle, petljanjem u probleme televizije koja se tiče samo - tvrdile su Ulaga forces nakon Vujićeva na papir stavljenog opažanja prisavske profesionalne agonije - javnosti. S tim da se Vujić, dakle, političar, obratio javnosti, a Ulaga, novinarka, političarima, dajući im prilike da se još jednom poigraju najomiljenijom im igračkom.</p>
<p>U samoljubivom, neargumentiranom i tendencioznom, kroz prizmu osobnih interesa napisanom pismu, Ulaga se prvo tuži na neprimjerene napade sročene »nedopustivom retorikom prošlih vremena«. A zašto je Ulaga meta neprincipijelne kritizerske koalicije? Zato što neke vražje, vjerojatno i - neprijateljske, u pismu tek kontekstom naznačene snage žele srušiti nju i njenu ekipu informativno-političkog programa. A što bi, primjerice, moja malenkost imala od rušenja Ulage? Uspostavilo bi se novo programsko vodstvo - tvrdi trenutačna glavna urednica - koje bi bilo pod izravnim nadzorom politike. Prevedeno: Ulaga je demokrat, a svi koji je napadaju antidemokrati, priležni suradnici Sanaderove, Pašalićeve, Račanove, Tomčićeve, Granićeve, Pusićkine ili neke druge stranke. Dakako, sve te njezine tvrdnje, pa i ona kako je lakše manipulirati sa sedam ili devet vijećnika nego s 25, nisu ničim argumentirane. Najlakše je, znaju i vrapci na krovu, manipulirati s nekompetentnima. Što ih je više, manipulacija daje bolje rezultate. Zna Ulaga u čemu je problem. Ona se Vijeću od sedam ili devet medijskih znalaca ne bi mogla dogoditi, dok 25-ero rakove djece, različitih političkih interesa može - i jest, reagirati poput ovnova na brvnu. Tek kada inat nadvlada ratio, događa se, na nesreću HTV-a, situacija kakva danas vlada na Prisavlju.</p>
<p>Iako je Ulaga izabrana po zakonu koji predviđa prodaju Treće mreže i razdvajanje Radija od Televizije, u pismu se političarima predstavlja velikom braniteljicom monolitnog HRT-a. Zbog čega? Ako se zadrži status quo, neće morati na - reizbor. Zbog čega Ulaga u svom predstavljanju Vijeću nije dala do znanja da je za tri programa i cjeloviti HRT? Zašto tada nije imala viziju? Ma, ljudi, ne laje pas zbog sela! No, onoliko koliko mi je jasna (ali ne i bliska) obrana vlastitih pozicija po svaku cijenu, ne mogu vjerovati da jedna glavna urednica televizije koja pretendira javnoj može napisati i ovo: »HTV nema ozbiljne konkurencije«.</p>
<p>Ne bi je nikad ni smio imati, jer se javna treba od komercijalne razlikovati kao nebo i zemlja. Ono što treba raditi javna, komercijalna - i zbog funkcije i zbog love - ne može, a ono što radi komercijalna, javna ne smije. A radi. Kao što Ulaga radi nevjerojatne gafove na koje mi ne bismo smjeli ukazivati?</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Scenarij Hrvatske bez zakona i morala, bez pravne i pravedne države vodi u sunovrat</p>
<p>Optužnicu je trebalo integralno predstaviti javnosti, a ne narod bombardirati stavovima o optužnici interesnih politikantskih skupina i nesmiljenih režisera u redakcijama medija, kojima nije ni do istine, a pokazat će se ni do generala Bobetka, koliko da na tim ozbiljnim pitanjima za sebe zarade po koji bod pred predstojeće izbore / Ovaj narod, čini se, može bolje bez Ustava i Zakona, a vjernici bez deset Božjih zapovijedi, da i ne govorimo o zapovijedi ljubavi, pa bi bilo dobro da ova Vlada raspiše referendum i o formalnom ukidanju Ustava, a da Crkva predloži dokidanje Božjih zapovijedi, jer u našoj balkanskoj krčmi uopće nije važno što nam činjenice znače, što Ustav nalaže i što za 95 posto građana vjernika Bog poručuje, nego što gnjevan narod, odnosno ulica, diktira</p>
<p>IVAN GRUBIŠIĆ</p>
<p>Kad sam jednom negdje pročitao da je najteže upoznati stvarnost, ono što nam se pred nosom događa, nisam bio spreman iz prve prihvatiti da bi to mogla biti istina. </p>
<p>Sada, u slučaju optuženog generala, to mi je mišljenje i te kako očigledno. Eto, ovih dana mogli smo se naslušati i načitati da činjenice nisu važne, pa ni one u Medačkom džepu, koliko je važno što narod o tome misli. </p>
<p>Nije važno što Ustav propisuje, jer su pojedinci i iznad ustava. Nije važno što za 90 posto katolika Bog poručuje, nego je važno »spasiti jedinstvo naroda« da se sve te norme i zakoni podrede politikantsko-interesnoj propagandi koja pustoši ovim prostorima već punih dvanaest godina. Zapravo, još jednom su građani Hrvatske bezočno izloženi grubim i nesmiljenim manipulacijama politikantskih perjanica, kojima ništa nije sveto do vlastita interesa i bespoštedne borbe za vlast, privilegije. Narod stavljaju pred lažnu dilemu i traže jedinstvo naroda jer, navodno, svjetski moćnici ne žele Hrvatsku, ugrožena je opstojnost države. </p>
<p>Ti isti moćnici nam tobože niječu pravo na obranu države, kaljaju dostojanstvo Domovinskog rata i branitelja, izjednačuju agresora i žrtvu itd. </p>
<p>A riječ je samo o jednom, to je ta stvarnost, da se zločini sankcioniraju, i to zapovijeda Bog, propisuje Zakon, zahtijevaju etničke norme i prirodni moral: zločine treba sankcionirati bilo tko ih je i bilo kada počinio. Optužnicu je trebalo integralno predstaviti javnosti, a ne narod bombardirati stavovima o optužnici interesnih politikantskih skupina i nesmiljenih režisera u redakcijama medija, kojima nije ni do istine, a pokazat će se ni do generala Bobetka, koliko da na tim ozbiljnim pitanjima za sebe zarade po koji bod pred predstojeće izbore. </p>
<p>Ne bi se smjelo manipulirati optužnicom u pitanjima tako važnim za budućnost naroda i države i za dostojanstvo samog generala Bobetka! Od jednoga pravnog dokumenta međunarodne zajednice mi smo učinili »štracu«! Suprotno tome stoji istina: ako ne želimo poštivati ustavne odrednice i zakonske propise, u pitanju je Hrvatska kao pravna država i članica Ujedinjenih naroda.</p>
<p>Dobro se prisjetiti što je grčki mudrac rekao: zakone u gradu treba braniti kao i bedeme grada! »Bedemi« nam popuštaju, jer nam zakoni smetaju. Nalazimo se kao narod i država na još jednom presudnom raskrižju - na sudbonosnoj povijesnoj prekretnici naših zabluda ili politikantskih »igara bez granica«. </p>
<p>Još nismo odgovorili ni dobili konsenzus na presudno pitanje: Kakvu Hrvatsku hoćemo?! Nikako da napustimo »pelene« mlade demokracije. Pravo je čudo što smo opstali nakon dvanaest tranzicijskih godina, a da nam pravna država šepa, posrće na svakom koraku, a moral na nesmiljenom izgonu iz društva. </p>
<p>Ovaj narod, čini se, može bolje bez Ustava i zakona, a vjernici bez deset Božjih zapovijedi, da i ne govorimo o zapovijedi ljubavi, pa bi bilo dobro da Vlada raspiše referendum i o formalnom ukidanju Ustava, a da Crkva predloži dokidanje Božjih zapovijedi, jer u našoj balkanskoj krčmi uopće nije važno što nam činjenice znače, što Ustav nalaže i što za 95 posto građana vjernika Bog poručuje, nego što gnjevan narod, odnosno ulica, diktira. </p>
<p>Za neke je, navodno, važnije narodno jedinstvo, homogenizacija na stvarnom dokidanju pravne i pravedne države, nego moral, pravda. Scenarij Hrvatske bez zakona i morala, bez pravne i pravedne države vodi u sunovrat.</p>
<p>Predsjednikovo obraćanje javnosti ocjenjujem ljudski dostojanstvenim, politički hrabrim i državnički mudrim. Ovoga puta prava poruka, u pravo vrijeme, poslana je s Pantovčaka, a ne ni s Griča pa ni s Kaptola. Jednoglasnim prihvaćanjem zaključaka u Saboru priči nije kraj!</p>
<p>Čast rijetkim pojedincima! Ja tako mislim!</p>
<p>Autor je doktor znanosti, predsjednik je Predsjedništva Savjeta Alijanse za treću Hrvatsku.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Jurišem na čovjekovu čast, dr. Jošt, pokušavate suzbiti kritičko raspravljanje o svojim čudnovatim stavovima</p>
<p>Nikada nisam obavljao bilo kakvu partijsku ili državnu dužnost, kupio sam auto iako sam ga kao stopostotni ratni invalid mogao iskamčiti, kupio sam stan iako sam četrdeset godina punio stambeni fond, prodao sam ga nedavno da bi zbrinuo sinove, sada sa suprugom živim u garsonijeri od dvadeset četiri kvadrata. Vidite, profesore, s kakvim sluganom »jakima«, agentom »imperijalizma« i ljubiteljem »vlasti« imate posla. Vaš me neutemeljeni napad zatekao i iznenadio, jer ni na kakav način ne spada u razgovor o genetici / Napad na moj ljudski integritet odvratno podsjeća na kampanju koja se protiv mene vodila u podobnim medijima sredinom devedesetih zbog negativne ocjene kvaziznanstvenika koji se korištenjem političke gužve želio dokopati članstva u HAZU. Kakva je bila i koju je svrhu imala pokazuju sadržaji i optužbe</p>
<p>ADOLF DRAGIČEVIĆ</p>
<p>Profesor dr. Marijan Jošt raspravlja u Stajalištima od 30. rujna i 1. listopada o genetički modificiranoj hrani, protiveći se njenoj proizvodnji u nas. Ne smeta mi ni najmanje što ga je na to potakla moja rasprava o obrazovanju, u Stajalištima od 9. rujna. Isto kao ni kritika mojih pogleda. </p>
<p>Ali me silno pogađaju profesorove insinuacije o mojoj prošlosti, izrečene jezikom ulice i, još više, neosnovano naklapanje o mom sluganstvu domaćim i svjetskim moćnicima, s bezobraznim dovođenjem u pitanje moga ljudskog integriteta, časti i poštenja.</p>
<p>Evo toga pasusa: »Vjerovao akademik Dragičević ili ne, ali povijest se ponavlja. Iako se oduvijek volio priklanjati jakima i onima na vlasti, nekada komunizmu, a danas tehnološkom imperijalizmu, njegova sudbina, pokazalo se, bila je, nažalost, pogrešan izbor«.</p>
<p>Profesor piše o mojim grijesima i zabludama kao da me zna od malih nogu i kao da je pozorno pratio svaku moju stopu, u što sumnjam. On zna da sam se »oduvijek« ponizno »priklanjao jakima«, da neizmjerno »volim vlast«, pogotovu »nekada komunističku«, da robujem »tehnološkom imperijalizmu« i da sam zbog toga »pogrešnog izbora« zaslužio tragičnu »sudbinu«.</p>
<p>Pozivam Marijana Jošta da u odgovoru potanje obrazloži to neviđeno blaćenje kolege. U takozvanom komunizmu toliko sam bio obljubljen da sam dobio besplatno fakultetsko obrazovanje, doktorat znanosti i profesorsko zanimanje. Isto što i Jošt, a možda i malo manje. Pa, zašto je njegova stečevina poštenija i časnija od moje?</p>
<p>Napustio sam iza rata unosan časnički položaj, sa šest razreda gimnazije, školovao se državnom stipendijom, postao asistent i dogurao do redovitoga profesora, sada u mirovini zbog godina.</p>
<p>Bio sam član SK do sredine šezdesetih, kada sam ga napustio zbog neslaganja. Nikada nisam obavljao bilo kakvu partijsku ili državnu dužnost, kupio sam auto iako sam ga kao stopostotni ratni invalid mogao iskamčiti, kupio sam stan iako sam četrdeset godina punio stambeni fond, prodao sam ga nedavno da bi zbrinuo sinove, sada sa suprugom živim u garsonijeri od dvadeset četiri kvadrata.</p>
<p>Vidite, profesore, s kakvim sluganom »jakima«, agentom »imperijalizma« i ljubiteljem »vlasti« imate posla. Vaš me neutemeljeni napad zatekao i iznenadio, jer ni na kakav način ne spada u razgovor o genetici. Očigledno je nešto drugo po srijedi, pa ako držite do sebe i svoje ljudskosti kažite javno što je to?</p>
<p>Napad na moj ljudski integritet odvratno podsjeća na kampanju koja se protiv mene vodila u podobnim medijima sredinom devedesetih zbog negativne ocjene kvaziznanstvenika koji se korištenjem političke gužve želio dokopati članstva u HAZU. Kakva je bila i koju je svrhu imala pokazuju sadržaji i optužbe.</p>
<p>U zagrebačkom magazinu Profit, za svibanj/lipanj 1994., objavljen je žestok napad na ustanove i njihove pritajene vođe koji rade sve da sruše državu. Među njima sam i ja, što dokazuje citat iz moje knjige »Vrijeme promjena« iz 1990. godine. Inkriminirani citat glasi:</p>
<p> »Marxova se vizija kreativnog samodjelatnog individualizma upravo ozbiljuje u vrhunskim svjetskim postignućima. On je taj svijet razotuđena rada, to visoko informatizirano individualističko zajedništvo, nazvao komunizmom. Drugi ga sada nazivaju postindustrijskim društvom, informacijskim društvom itd«.</p>
<p>Na sljedećoj je stranici slika, grafički prikaz u obliku petokrake, na čijim su se kracima udobno smjestile povezane zločinačke organizacije, s imenima i prezimenima lidera koji ih vode i uz njihovu pomoć žele uništiti mladu hrvatsku demokraciju. </p>
<p>Prvi gornji krak čvrsto drži JAZU/HAZU pod vodstvom akademika Adolfa Dragičevića, kojem pomažu preostali »jugoakademici«.</p>
<p>Nije, razumije se, nitko od žigosanih odgovorio bolesnoj mašti, kojoj se ne može suditi. A ona je u znak zahvalnosti orkestrirano nastavila blatiti ljude i tražila od javnosti da ih onemogući u antihrvatskoj raboti.</p>
<p>Naglasak je bio, da zločinci i njihove zločinačke organizacije na perfidan način ruše Hrvatsku, metodama koje joj naizgled žele donijeti probitak, a u sjeni toga, u samoj biti nagovaranja na neke akcije, leži podmukla destruktivna učinkovitost. </p>
<p>U raspodjeli rušilačkih zadataka mene je dopalo nagovaranje državnog vrha da potakne i omogući kupnju kompjutora i robota, a to bi hrvatsku dovelo do bankrota.</p>
<p>U tjedniku Zora, od 14. rujna 1995., najveći prostor zauzima duplerica pod dvocentimetarskim masnim naslovom: »Adolf Dragičević protiv Sabora i Predsjednika«. Protiv njih sam, a preko njih i protiv države, zato što ih nagovaram da započnu razvitak s kompjutorizacijom i robotizacijom nacionalnog gospodarstva. A to je, kaže se u članku, podvala, jer to nama ne treba, a nanijelo bi nam trošak koji bi zemlju bacio na koljena.</p>
<p>Evo razloga zbog kojih nam ne trebaju ni kompjutori ni roboti.</p>
<p>Kompjutori nam uopće ne trebaju jer su samo »pisaći strojevi« koje već imamo. Malu prednost koju imaju u brzini možemo zanemariti, jer »kompjutor niti u najsofisticiranijoj primjeni nije otišao dalje od pisaćeg stroja i abacusa«. Roboti će nam, za razliku od kompjutora, tek u dalekoj budućnosti trebati. Zato, kaže pisac, »treba jednom zauvijek nacrtati Adolfu Dragičeviću, koji sanja robote, da hrvatsko gospodarstvo neće imati niti jednog robota sve dok postoje radnici koji će raditi u najgorim uvjetima za 300 njemačkih maraka mjesečno«.</p>
<p>Slijede optužbe da sam zagovaranjem kompjutorizacije i robotizacije »krenuo protiv hrvatske države sinkroniziran s političkim komunističkim ideološkim konceptom tranzicije« i »tržišne demokracije« koja »podržava pluralizam političkog ustroja a s time i napad na suverenost, samostalnost i ustroj Republike Hrvatske«.</p>
<p>Dakle, u pitanju je smišljena i organizirana diverzija; urotom protiv države i protiv Sabora i Predsjednika. A to radim za to da bi se povratilo društvo u kojem sam bio »onaj koji je imao na raspolaganju 'mercedes'«.</p>
<p>Težinu optužbe nosi i dužnost koju autor obnaša kao »predsjednik Savjeta za gospodarstvo, politiku i razvoj Hrvatske gospodarske komore«. </p>
<p>Duboko je uvjeren da zagovaranjem kompjutorizacije i robotizacije želim da se vrati »sotonomija« s »partijsko-komunističko-politbirovsko-udbaško-jugosrpsko-okupatorskim« vlasništvom, u komu ću se ponovno domoći silnih privilegija koje sam, raspolažući državnim »mercedesom«, prije neograničeno uživao.</p>
<p>Ako Vas je, kolega Jošt, na povredu moga dostojanstva nagovorio netko iz tih redova, imenujte ga javno i sve je zaboravljeno. Ako je to plod Vaše mašte, trebate se zabrinuti, jer pokazujete sklonost da lažnim objedama napakostite ljudima - i zato zaslužujete prijezir. </p>
<p>Zaslužujete ga i u slučaju da jurišem na čovjekovu čast pokušavate suzbiti kritičko raspravljanje o Vašim čudnovatim stavovima. </p>
<p>Ako je i to po srijedi treba Vas, uz prijezir, zbog znanstvenog šarlatanstva, također, i ignorirati.</p>
<p>Na kraju izazov. Opišite znanstveno, imate li hrabrosti i znanja, sadržaj riječi »komunizam« kojom se tako olako s porugom nabacujete. Obećajem, odgovorit ću primjerno, bez teških riječi, ali i bez opraštanja. </p>
<p>Imajte na umu da ne uživate imunitet one saborske zastupnice koja u nedavnom napadu na ministra Flegu lupeta o marksizmu, a o njemu zna manje od srednjoškolaca, i za to će joj, kao i za nedolaženje redovito na radno mjesto i za dizanje ruke s katancem na ustima, uz najbolju plaću pripasti i najveća mirovina.</p>
<p> Tu je pravi korijen hrvatskog dramatičnog zaostajanja. Za nas važi, kao i za drugu stoku sitnog zuba, ona latinska: Quo licet Jovi, non licet bovi. Profesor ste i doktor znanosti pa morate znati dokle sežu, što znače i kakve posljedice mogu izazvati pojomovi koje u pejorativnom značenju upućujete kolegi. </p>
<p>Neću Vas tužiti zbog one izmišljotine koju su nazvali »duševnom boli«. Naprotiv, polemizirat ću s Vašim pogledima o postmodernosti, ako se javno ispričate za izrečenu uvredu. </p>
<p>Autor je akademik, umirovljeni profesor političke ekonomije na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Novoosnovano HDP neće postići ništa, jer se ideja stvaranja rodila iz nepriznavanja drugoga i drukčijega</p>
<p>Pretvaraju sve kolege-pojedince koji imaju svoje ime, svoj svijet, svoju savjest i svoj politički stav, a koji su glasovali za Slavka Mihalića u obezličen kolektivizam s jednodimenzionalnom dušom. Tvrdnjom da je »akademik Slavko Mihalić okružen primitivnom raspojasanošću biračkoga tijela na koji se oslonio... s falangom udruženih proizvođača mržnje« i da su se sami izbori održali »u sjeni Mile Budaka«, pokazali su toliku isključivost koja ne priznaje drukčijega i drugoga / Mržnja koju su iskazali poraženi na izborima ne skriva samo pojedinačnu taštinu, nedemokratičnost i isključivost nego i zajedničko umijeće izražavanja nepodnošljivosti koje sve svoje političke neistomišljenike strpava u stranku HDZ-a, svrstavajući ih, prema marksističkom misliocu, čak u »pojavni lik kolektivnog djela velikoga vođe i učitelja Franje Tuđmana«... Anacionalizmom stvari bi se sasvim drukčije razvijale i dogodile da nije bilo i onih koji su već davno shvatili da će samo slobodna hrvatska država biti utjelovljenje i hrvatske kulture. Upravo takva logika uspostavlja nužne odnose, a anacionalnost koja nije u stanju niti ovladati sobom, ali je stoga toliko agresivna da sve što je nacionalno proglašava ognjištarenjem i neprijateljem napretka i internacionalizma</p>
<p>TOMA PODRUG</p>
<p>Osnivači Hrvatskog društva pisaca svojim činom pokazuju s kojim su sve namjerama pristupili Izbornoj skupštini Društva hrvatskih književnika 23. lipnja 2002. kad ih je poraz toliko poremetio da su ispisanom i izgovorenom isključivosti ne samo klevetali, nego i dalje kleveću pobjednike najozloglašenijim etiketiranjem. Pretvaraju sve kolege-pojedince koji imaju svoje ime, svoj svijet, svoju savjest i svoj politički stav, a koji su glasovali za Slavka Mihalića u obezličen kolektivizam s jednodimenzionalnom dušom.</p>
<p>Tvrdnjom da je »akademik Slavko Mihalić okružen primitivnom raspojasanošću biračkoga tijela na koji se oslonio... s falangom udruženih proizvođača mržnje« i da su se sami izbori održali »u sjeni Mile Budaka«, pokazali su toliku isključivost koja ne priznaje drukčijega i drugoga.</p>
<p>Kao da su svoju sadašnjost našli u svojoj prošlosti, jer su im brojne optužujuće objede i etiketiranja iz arsenala komunističkoga totalitarizma ušle u vlastiti mentalitet.</p>
<p>Jesu li oni tako nasljednici onih koji su uništavali moral i pravila za ljudskije odnose i koji su bez »uviđanja i suosjećanja stvarali ljudsku misao u službi sile«? (Petar Šegedin).</p>
<p>Ne pišem ovaj članak da bih sudjelovao u rješenju u komu se za sukobe hrvatskih pisaca traže pobjednici i pobijeđeni, nego mi je namjera sudjelovati u promišljaju novonastalog i gotovo zaraćenoga književničkog stanja. Mržnja koju su iskazali poraženi na izborima ne skriva samo pojedinačnu taštinu, nedemokratičnost i isključivost nego i zajedničko umijeće izražavanja nepodnošljivosti koje sve svoje političke neistomišljenike strpava u stranku HDZ-a, svrstavajući ih, prema marksističkom misliocu, čak u »pojavni lik kolektivnog djela velikoga vođe i učitelja Franje Tuđmana«.</p>
<p>Ne nadam se da će takav sajam taštine i isključivosti koji i dalje traje, u njihovu novoosnivajućem društvu postići išta vrijednoga osim rastakanja i dijeljenja, jer se i njihova ideja stvaranja toga Društva i rodila iz nepriznavanja drugoga i drukčijega.
Glavni inicijator osnivanja toga društva na pitanje novinara zašto u nazivu društva stoji atribut hrvatsko, odgovara da se ono oslanja na hrvatsku kulturu i da su njegovi budući članovi pripadnici te kulture.</p>
<p>Pitam toga gospodina, može li se hrvatska kultura slobodno i potpuno razvijati bez svoje slobodne hrvatske države? </p>
<p>Anacionalizmom stvari bi se sasvim drukčije razvijale i dogodile da nije bilo i onih koji su već davno shvatili da će samo slobodna hrvatska država biti utjelovljenje i hrvatske kulture.</p>
<p>Upravo takva logika uspostavlja nužne odnose, a anacionalnost koja nije u stanju niti ovladati sobom, ali je stoga toliko agresivna da sve što je nacionalno proglašava ognjištarenjem i neprijateljem napretka i internacionalizma. </p>
<p>Jesu li takvi stavovi u stanju otvoriti krug nacionalnoga stvaralaštva da ono svojim domovinskim licem, narodnosnim impulsom i osobnom kreativnošću s posebnim svijetom može svojim umjetničkim pisanim djelom dublje otvoriti jezik naroda kojemu pripada i tako proširiti dubinu postojanja?</p>
<p>Stoga bi bilo dobro da svi oni pisci koji su odabrali živjeti u Hrvatskoj prestanu braniti mrtvu prošlost i usavršavati svoj osjećaj prema svojoj hrvatskoj domovini kao svojoj prirodnoj središnjoj točki, jer će samo tako usavršavati i svoju prirodnost. </p>
<p>Njihova mržnja prema hrvatskoj državi u kojoj žive, samo se hrani željom da je iznakaze, kako bi je i Hrvati koji su se borili za nju prestali s oduševljenjem usavršavati.</p>
<p>Jesu li oni i takvi pisci svjesni da ljubav prema domovini živi samo od obostranosti, jer oni koji nisu u stanju živjeti takav odnos, iskorijenjeni su iz nje i bivaju najvećim iskorjenjivačima koji lutaju svijetom kao vječni turisti?</p>
<p>Takvi su već 1972. godine iza hrvatskoga proljeća prijetvorno žalili zatvorene i osuđivane hrvatske pisce proglašavane hrvatskim nacionalistima od jugokomunizma, ali su pravdali uzroke zbog kojih su postali žrtve, kao što i sad žale žrtve pri raspadanju Jugoslavije, a zagovarali su tu umjetnu tvorevinu svim svojim snagama koja ih je i uzrokovala.</p>
<p>Stoga oni tako stalno i osuđuju djelovanje u DHK-a samo posljednjih dvanaest godina, jer je u njihovu jugo-komunizmu vladala idila.</p>
<p>Hoće li takvi pisci i njima slični, u novoosnivajućem društvu pisaca svojom slobodoljubivošću i širokogrudnošću koju će nam darivati, što uveliko i obećavaju, biti »drukčija vrsta bola« od ovoga, kako oni tvrde, »proizvođača mržnje« i ksenofobičnosti koji nam pruža staro i stogodišnje Društvo hrvatskih književnika?</p>
<p>Je li njima bio dovoljan razlog za razlaz primitivan istup člana DHK na toj, prema njima, ozloglašenoj izbornoj skupštini, da hrle osnivanjem novoga društva? </p>
<p>Jesu li oni u stanju, iako se nazivaju elitistima, osuditi i svoju ljubimicu (kao što je DHK osudilo svoga člana) koju su proglasili heroinom, a koja je isto tako primitivno ustvrdila da je ova sredina patuljasta?</p>
<p>Je li te »elitiste« kao i njihovu heroinu obuzeo sotonski nagovor da sve tuđe što su pročitali proglase svojim vlasništvom pa tako osvojenim superiornim tuđinstvom osuđuju ovu »patuljastu sredinu«, zaboravljajući sebe stalno upozoravati da »brojne tuđe misli u nama prenoće, a ujutro mislimo da su naše«? (Rilke)</p>
<p>Zar se i oni »elitisti« koji nisu bili prisutni na toj izbornoj skupštini smatraju njenim najboljim svjedocima kad svojim pisanjem ustvrđuju da se na njoj rodio odabir »Krvi i tla«? Tko im je tako vjerodostojno prenio tijek te izborne skupštine?</p>
<p>Autor je književnik iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>Kazalište za mamu i tatu</p>
<p>Klinci se ovdje igraju, crtaju, lijepe šarene papire, a možda koji puta dođu i na koju dječju predstavu</p>
<p>ZAGREB, 5. listopada</p>
<p> - Dok mame i tate gledaju predstavu, klinci od ove subote u Kazalištu Mala scena mogu provesti vrijeme u likovnoj radionici.</p>
<p>»Trudimo se, pa tako petkom i subotom nakon predstava imamo Theatre clubbing u Gjuri II, jednom mjesečno predstavu sa simultanim prijevodom za gluhonijeme, a od sada organiziramo i kreativni likovni babysitting za djecu od četvrte do dvanaeste godine«, rekla nam je voditeljica Male scene Vitomira Lončar. Kreativni babysitting, kojeg vodi akademska kiparica Dunja Niemčić, uključen je u redovnu cijenu karte, treba jedino unaprijed najaviti telefonom ili putem Internet stranice, www. mala-scena.hr, koliko djece dolazi i kojeg su uzrasta, kako bi se pripremio program. </p>
<p>Klinci se ovdje igraju, crtaju, lijepe šarene papire, a možda koji puta dođu i na koju dječju predstavu. </p>
<p>»U Zagrebu ima kreativnih radionica, ali mislim da ih za ovako veliki grad još uvijek nema dovoljno. A ovo je i jedina večernja radionica u gradu«, istaknula je Vitomira Lončar. Cilj nam je, dodaje, u kazalište dovesti roditelje koji do sada nisu imali kome ostaviti djecu na čuvanje. </p>
<p>Dok su roditelji gledali predstavu kod tete Dunje zatekli smo u subotu i prve polaznike likovnog babysittinga, Gabi, Emu, Luku, Idu, Iru i Renea. Njihovi i radovi ostale djece koja će dolaziti na radionicu bit će uoči Božića izloženi u prostorima Male scene. </p>
<p>M. I.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Tko (ne) koristi životinje kao pokusne kuniće </p>
<p>Udruga Prijatelji životinja objavila »bijelu listu«, popis tvrtki koje ne koriste životinje za testiranje svojih kozmetičkih proizvoda/ Na »bijelom popisu«, među ostalima, Avon, Chanel, Oriflame / »Crna lista« slijedi, na njoj je i Pliva </p>
<p>ZAGREB, 5. listopada</p>
<p> - Protekli tjedan prošao je u znaku životinja. Obilježeni su, naime, svjetski dani zaštite životinja uzgajanih na farmama - 2. listopada, laboratorijskih životinja - 3. listopada te Svjetski dan zaštite životinja - 4. listopada.</p>
<p>Mnogi zečevi, mačke, zamorci, psi, majmuni, štakori i druge životinje koriste se za ispitivanje »sigurnosti« kozmetičkih proizvoda. Najčešće reakcije životinja pritom su, upozoravali su građane u subotu u centru grada članovi udruge Prijatelji životinja, trzanja, povraćanje, paraliza, krvarenje iz nosa, očiju i usne šupljine, kao i jaka bol. Zbog toga su članovi Udruge, u sklopu obilježavanja Dana Prijatelja životinja predstavili »bijelu listu« s popisom tvrtki koje svoje proizvode ne testiraju na životinjama. Lista se može na štandu Udruge na Starčevićevom trgu vidjeti sve do 19. listopad, a na njoj su, između ostalih, Milla, Avon, Amway, Chanel, Christian Dior, zatim DM, Lush, Oriflame, Revlon i drugi. Prijatelji životinja pokrenuli su, naime, akciju skupljanja podataka o svim kozmetičkim proizvodima i sredstvima za čišćenje u hrvatskim trgovinama. Da bi sastavili »bijelu listu«, stupili su u vezu s uvoznicima, distributerima i proizvođačima. </p>
<p>»Građane smo prvo htjeli upoznati s tvrtkama koje ne koriste životinje za testiranja, a za nekoliko dana u javnosti ćemo predstaviti i »crnu listu« - popis tvrtki koje za testiranje svojih proizvoda koriste životinje. Organizirat ćemo i prosvjed pred jednom od njih«, najavio je predsjednik Udruge Domagoj Pintarić, nabrojivši za sada samo Plivu, Nevu i P Ostale tvrtke s »crne liste« mogu se vidjeti na Internet stranicama Udruge, www.prijatelji-životinja.hr. </p>
<p>»Njemačka je prva u svijetu uvela u svoj ustav i prava životinja, ne samo prava ljudi«, kaže Pintarić, dodajući da se do 2005. godine u Europskoj uniji mora zabraniti testiranje životinja i prodaja proizvoda koji su testirani na životinjama. Švedska i Danska to su već učinile. </p>
<p>G. P.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Nekad su u njoj živjeli medvjedi i ljudi, danas tu šišmiši spavaju zimski san </p>
<p>U malom udubljenju u stijeni, nazvanom Separe, najstariji je grafit u Veternici. Uz ime Fabrici napisan je i datum - 28. XI '34. Vjeruje se da je to potpis vatrogasca koji se 1923. godine, da bi dokazao svoju hrabrost i spretnost, jer ga nisu htjeli primiti u vatrogasce, popeo na toranj katedrale i napravio stoj na rukama </p>
<p>ZAGREB, 5. listopada</p>
<p> - Iza vrata od željeznih šipki, podno planinarskog doma Glavica na Medvednici, otvara se podzemni svijet špilje Veternice. Vrata su napravljena od šipki kako bi šišmiši, koji obitavaju u špilji, mogli neometano ulaziti i izlaziti iz nje.</p>
<p>Silazeći niz strme stepenice utabane u zemlju, postepeno se ulazi u svijet tišine i sjenki koje se od električne rasvjete stvaraju na okolnim stijenama.</p>
<p>Temperatura u špilji je stalna tijekom cijele godine, i kreće se od 8 do 10 stupnjeva Celzija. Sada je gotovo identična s vanjskom. </p>
<p>»Susret« sa špiljskim medvjedom</p>
<p>Na samom ulazu u Veternicu susrećemo se s tragovima špiljskog medvjeda. Stijene u ulaznom dijelu špilje, naime, uglačane su češanjem špiljskih medvjeda koji su nekada ovdje živjeli. U tom je dijelu pronađeno i nekoliko lubanja medvjeda. Neke od njih bile su »zazidane« u udubljenja stijena, što upućuje na to da su ljudi, koji su također nekad davno živjeli u Veternici, možda štovali kult medvjeda. </p>
<p>U Veternici su pronađeni i ostaci špiljskog lava, vuka, raznih glodavaca, jelena, nosoroga i drugih životinja. </p>
<p>I danas se prilikom posjeta, ako se jako dobro gleda, po špilji mogu vidjeti razne životinje. Riječ je o špiljskim konjicima, leptirima, primitivnim kukcima, grinjama te kornjašima. </p>
<p>Kako se približava zima, u Veternici se počinju okupljati šišmiši prije zimskog sna. Svako buđenje šišmiša iz sna, upozorava vodič Dubravko Kavčić, predstavlja za njih stres i dovodi do trošenja rezervne masti koja im može uzmanjkati na kraju zimskog sna pa se događa da uginu od gladi. Treba izbjegavati i njihovo uznemirivanje u vrijeme razmnožavanja. Kolonije ženki počinju se formirati u svibnju, a u lipnju nastupa okot.</p>
<p>Ulazeći dublje u špilju na stijenama se mogu vidjeti okamine ljuštura školjaka, ostaci ježinaca te gomolji algi. Zahvaljujući vodi, u špilji ima i špiljskih ukrasa - siga. U uređenom dijelu špilje, dugom 380 metara, najveći je Kameni slap - sigasta tvorevina u obliku slapa.</p>
<p> Sige koje vise sa stropa nazivaju se stalaktiti, a sige što »rastu« s poda su stalagmiti. Mnoštvo tankih stalaktita, zvanih špagete, nalazi se pri završetku turističkog dijela špilje. Na više mjesta na stropu, kako nas upozorava nadzornik u Javnoj ustanovi Park prirode Medvednica i vodič kroz špilju Dubravko Kavčić, velika su ovalna udubljenja - vrtložni lonci, nastali od vode koja je nekad ispunjavala špiljski kanal. Sama špilja nastala je poniranjem voda duž pukotina u stijenama. </p>
<p>U malom udubljenju u stijeni, nazvanom Separe, najstariji je grafit-potpis u Veternici. Uz ime Fabrici napisan je i datum - 28. XI '34. Vjeruje se da je to potpis vatrogasca koji se 1923. godine, da bi dokazao svoju hrabrost i spretnost, jer ga nisu htjeli primiti u vatrogasce, popeo na toranj katedrale i napravio stoj na rukama. </p>
<p>Na ulazni turistički dio špilje nastavlja se uska i visoka pukotina nazvana Majmunski prolaz, jer se kroz nju prolazi služeći se rukama i nogama. Slijedi Ramzesovo šetalište - prolaz nalik tunelu niskog kosog stropa s pravilnim stijenama. Pakao je pak ime za provaliju, a Bubreg za nakupine vlažnih bubrežastih spiljskih ukrasa. Nazive su davali speleolozi tijekom istraživanja špilje. </p>
<p>Veternica skriva i podzemni potok, slapove visoke i do deset metara, kanale pune siga i kristalića te velike dvorane, no ti su dijelovi dostupni samo speleolozima. </p>
<p>Veternica je tijekom godina padala u zaborav. Razlog tomu su i razne priče. Jedna od njih je o razbojniku Brzoviću iz sela Borčeca. Seljaci su vjerovali da je u špilji njegovo sklonište i zakopano opljačkano blago. To je bilo dovoljno da se nitko od seljaka dugo vremena nije približavao otvoru špilje. Priče su se stvarale i oko pronalaska uniforme njemačkog oficira, ručne granate, naočala, rukavica i komadića knjige. »Predmeti su nađeni duboko u špilji nakon Drugog svjetskog rata pa se pretpostavlja da se netko u njoj skrivao«, ispričao nam je stručni voditelj u Javnoj ustanovi, Neven Trenc. </p>
<p>I danas su neki samo ponešto načuli o medvedničkoj špilji, ali i ne znaju podatak da se radi o špilji u kojoj su dosad istražena 7104 metra kanala. </p>
<p>Ravnateljica Javne ustanove Park prirode Medvednica, Nives Farkaš Topolnik požalila nam se na slab posjet špilji čiji su prilaz, ulaz i turistički dio nedavno obnovljeni. »Individualnih posjeta ima malo, najbrojniji su organizirani posjeti škola, no škola je tek počela. Nedavno je uz stručno vodstvo Veternicu posjetilo i trinaest pacijenata iz Jankomira«, ispričala nam je ravnateljica.</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="13">
<p>Dva kruga po zidinama, pa spuštanje konopima iznad Onofrijeve fontane...</p>
<p>DUBROVNIK, 5. listopada</p>
<p> - Dubrovnik je ove subote bio domaćinom pustolovne utrke CRO Challenge, u kojoj je nastupilo petnaest dvočlanih ekipa iz cijele Hrvatske, koje su za najviše pet sati morale prijeći stazu približne dužine 35 kilometara. Riječ je, naime, o natjecanju u zahtjevnim disciplinama kao što su plivanje, ronjenje, sea kayak, trekking te spuštanje fiksiranim konopima, što znači da natjecatelji moraju biti izuzetno dobro fizički pripremljeni. Tako je trideset natjecatelja, među kojima i jedan Dubrovčanin, Orsat Žitković, krenulo od Velike Onofrijeve fontane prema portu gdje su ih čekali kajaci dvosjedi. Veslalo se do uvale Portoč na otoku Lokrumu, da bi potom natjecatelji morali trčeći obići Lokrum kako bi otkrili nekoliko postavljenih kontrolnih točaka, a onda ponovno kajacima veslati do plaže sv. Jakova i nastaviti kombinacijom plivanja i veranja po stijenama preko Betine špilje i Komarde na Porporelu, gdje je trebalo navući peraje i otplivati do plaže u Pilama.</p>
<p> Utrka je nastavljena trčanjem do tvrđave Imperial na Srđu, te potom povratkom u Grad. Nakon obilaska zidina u dva kruga slijedilo je spuštanje konopima iznad Velike Onofrijeve fontane, a potom trčanje do cilja na Pilama. Pustolovnu utrku organizirala je Udruga za promociju ekstremnih sportova i zaštitu prirode Split. </p>
<p>K. C.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Odjeća izrađena od organski uzgojenog pamuka</p>
<p>Organski uzgojeni pamuk bez pesticida glavni je materijal koji za svoje proizvode rabi njemačka tvrtka »Lotties«, a čija su odjeća i accessories za djecu predstavljeni u okviru Dana vegetarijanstva. </p>
<p> Odjeća od ručno branog pamuka bio uzgoja, bourette svile, mikrovlakana i merino vune naročito je pogodna za nedonoščad, ali i novorođenčad koju treba u početku njihova života zaštititi od negativnih kemijskih utjecaja. Specijalna odjeća ove tvrtke kreirana je i za djecu s neurodermitisom, kao pomoć kod oštećene kože. Naime, neurodermitis ili atopijski dermitis jedno je od najčešćih kožnih oboljenja. </p>
<p>Riječ je o upali kože praćenoj crvenilom i pojavom mjehurića koji vlaže te krasta i ljuskica. Dijete se, naravno, ne osjeća dobro u svojoj koži koja ga svrbi, vlaži i lijepi se. Zbog toga je vrlo važno imati adekvatnu odjeću te rukavice da se ne ozlijedi s noktićima. </p>
<p> Tvrtka je prvo krenula s proizvodnjom pamučnih pelena-gaćica koje ne sadrže zdravstveno štetne tvari, omogućuju široko povijanje važno za razvoj kukova, a predstavljaju svojevrsnu poboljšanu verziju tetra pelena. Poput jednokratnih pelena uz pomoć čičak zatvarača se prilagođavaju tijelu djeteta, a gumice sa svake strane osiguravaju da beba ostane suha. U »Lottiesu« smatraju da su njihove pelene bolje od jednokratnih jer iako su perive jednostavno se održavaju, a dijete se ranije nauči obavljati nuždu na kahlici. Osim toga, bolje su za okoliš. </p>
<p>Od ostalog asortimana koji se nudi zanimljivo je izdvojiti podložak za ležanje bebe na boku, koji pridržava tijelo bebe u bočnom položaju, a koji se preporučuje u prvim mjesecima života. Punjen je pahuljicama pamuka ili dinkel žitaricom. </p>
<p>U ponudi je i nosiljka poput marame za nošenje bebe kao alternative dječjim kolicima. Zanimljiva je i igračka janje, u čijem se trbuhu nalazi jastučić punjen trešnjinim košticama. Stavite li ga u mikrovalnu ili običnu pećnicu i ugrijanog vratite natrag u janje ono će dugo ostati toplo i grijati dijete, a svojom toplinom pomaže pri ublažavanju bolova ukoliko beba ima grčeve.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Liječit ćemo se antibioticima od muha</p>
<p>Na temelju teze kako muhe hraneći se balegom ili pak pokvarenom hranom zasigurno imaju snažan imunološki sustav, grupa australskih znanstvenika priprema revoluciju u proizvodnji novih antibiotika dobivenih od muha i drugih insekata. </p>
<p>Novi antibiotici zamijenili bi i istisnuli antibiotike na koje zaraze više uopće ne reagiraju odnosno vrlo brzo razvijaju otpornost. To je prvi put da su farmaceutskoj industriji postale zanimljive i muhe. Australci žele proizvesti nešto posve različito od svega dosadašnjeg, a znanstvenici nedavno osnovane Australske zajednice za znanstvena i industrijska istraživanja (CSIRO), imaju cilj proizvesti širok raspon terapeutskih lijekova od dosad neotkrivenih izvora - insekata.</p>
<p>Znanstvenici su istraživanje započeli logikom da insekti koji žive u visokoorganiziranim društvima poput ljudskih, moraju imati jače obrambene mehanizme. Takva se logika i ostvarila pa su patentirali antibiotike dobivene od bikovskih mrava, krupnih agresivnih australskih mrava. Slijedeći tu logiku paukova mreža, komadi čistih proteina koji vise u zraku, može sadržavati super obranu, isto je i s nektarom koji biljke imaju da bi se obranile od zagađivanja i kako bi privukle oprašivače. Bilo da su antibiotici upotrebljeni protiv određenih bolesti ili pak kao opći antiseptici, uspjeh proizvodnje antibiotika od insekata ovisit će od farmaceutskih kompanija. </p>
<p>Istraživanje na muhama usredotočeno je na nove molekule i to predstavlja snagu ovog istraživanja. Većina antibiotika na tržištu su kemijski povezani, razvijanje otpornosti na jedan antibiotik znači razvijanje otpornosti na sve njih. Četiri milijuna vrsta insekata još je netaknut potencijalan izvor antibiotika, antikancerogena, razrjeđivača krvi i drugih terapijskih supstanci.</p>
<p>Komercijalni proizvodi antibiotika od muha mogli bi se naći na tržištu tek za 10-ak godina budući se procedura u farmaceutskim kompanijama odužila. Ali ovaj uvod u proizvodnju antibiotika pokazao je da je ljekoviti spoj od muha djelotvoran protiv bakterija, uključujući i 'supervirus' koji je preplavio bolnice širom svijeta te obični crijevni virus E. coli. </p>
<p>S. Baksa</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Memorija veličine atoma</p>
<p>Možda posljednja granica u minijaturizaciji računalnih komponenti dostignuta je u laboratoriju Sveučilišta Wisconsin-Madison, gdje je napravljen prvi RAM čip koji koristi atome silicija kao memorijske nule i jedinice. Jednako kao i konvencionalni čipovi, i ovaj se može brisati, čitati i formatirati, ali umjesto poluvodičkih komponenti rabi atome kao memorijske jedinice.</p>
<p>Načelo nanomemorije postavio je još 1959. godine Richard Feynman, koji je predvidio »posljednju« memoriju kod koje se svaki bit sprema u jedan atom, s nekoliko atoma razmaka između pojedinih bitova. Uporabom takve memorije sav dosadašnji pisani materijal u ljudskoj povijesti stao bi u kocku silicija veličine jedne desetine milimetra. Znanstvenici iz Wisconsina uspjeli su napraviti sofisticirani tunelirajući mikroskop sposoban za precizno manipuliranje velikog broja atoma. Primjenom nanotehnologije postignut je ne samo tehnički kuriozitet, već je napravljena u cijelosti funkcionalna računalna memorija. Ovakav nano-čip ima gustoću zapisa milijun puta veću od DVD diskova.</p>
<p>Jedna od dobrih strana nano-RAM memorije jest prirodno i predvidljivo poravnavanje atoma u pravi raspored na pločici. Time se izbjegava premještanje svakog pojedinog atoma, a čitanje memorije mikroskopom svodi se na automatsko skeniranje pločice silicija. Pisanje u memoriju nešto je zahtjevnije, jer je za precizno manipuliranje atomima čip potrebno ohladiti do temperature tekućeg helija, na minus 268 stupnjeva Celzija. Tijekom pisanja pri višim temperaturama atomi se lijepe za mikroskop umjesto za čip, no čitanje je jednostavno i moguće ga je obaviti i na sobnoj temperaturi.</p>
<p>Jasno je da nanomemorije nisu upotrebljive za postojeća komercijalna računala, zbog visoke cijene tunelirajućih mikroskopa i još uvijek eksperimentalne tehnologije. Međutim, kako je minijaturizacija računalnih komponenti dostigla svoju fizičku granicu, jedan od načina daljnjeg smanjivanja leži baš u nano-tehnologiji. Za očekivati je skoru primjenu nanomemorija u skupim računalima za posebne namjene, jer se osim znatnog povećanja memorijskog prostora nanotehnologijom postiže i znatno veća brzina pristupa podatcima. Također, u kombinaciji s optičkim diskovima, nanomemorije možda predstavljaju konačno rješenje problema spremanja sve većeg broja podataka u velikim računalnim sustavima i bazama podataka. </p>
<p>A. Matejčić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="17">
<p>Sjajan odjek varaždinskih baroknih večeri</p>
<p>»Koncerti izvan Varaždina imaju sjajan odjek, ne samo u tim sredinama nego i kod publike u Varaždinu, a ima zanimanja i u Zagrebu i drugim mjestima Hrvatske za odlazak na te koncerte. Kad su ti koncerti vezani uz turističku ponudu, o čemu brinu lokalne turističke zajednice, onda je zanimanje za te priredbe još veće. Želio bih samo da se konačno izjednače turistički festivali na moru s ovima u sjevernoj Hrvatskoj - naravno - što se tiče financiranja«, rekao je maestro Vladimir Kranjčević </p>
<p>U nedjelju završavaju 32. po redu Varaždinske barokne večeri, festival koji je u protekla više od tri desetljeća doslovno preporodio kulturni život ne samo najljepšeg hrvatskog baroknoga grada, nego i široke gornjohrvatske regije.</p>
<p> Prije podne u Gradskoj vijećnici dodjeljuju se festivalske nagrade »Ivan Lukačić« i »Jurica Murai«, a u 18 sati u Varaždinskoj katedrali održava se završno misno slavlje, uz nastup Katedralnog zbora Požeške biskupije, pod dirigentskim vodstvom orguljaša Alena Kopunovića-Legetina. Festival se održava pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Pri kraju festivala razgovarali smo s direktorom Varaždinskih baroknih večeri, maestrom Vladimirom Kranjčevićem.</p>
<p>• Jeste li zadovoljni ostvarenim programom 32. Varaždinskih baroknih večeri?</p>
<p>- Vrlo sam zadovoljan ostvarenim programom 32. Varaždinskih baroknih večeri, jer su zadržale kontinuitet novih informacija o hrvatskoj glazbenoj baštini, potvrdile već prije izvedena djela iz te baštine kao sastavnicu repertoara naših ansambala, i pružile novu informaciju o djelima koja nisu izvedena sve tamo od 17. stoljeća - konkretno opera »Pompeo Magno« Francesca Cavallija u obradi Denisa Stevensa. Ove Barokne večeri pružile su i uvid u domet domaćih izvođačkih sastava kao i pojedinaca, pri čemu posebno želim istaknuti četiri vrlo darovita mlada orguljaša: Nataliju Imbrišak, Antu Knešaureka, Anđelka Igreca i Alena Kopunovića-Legetina.</p>
<p>• Barokna opera »Pompej Veliki«, kojom ste otvorili festival, izazvala je iznimnu pažnju glazbene i kazališne javnosti. Kako ste uopće uspjeli dobiti suradnju istaknutih engleskih umjetnika i poklon predstavi od grada Londona?</p>
<p>- Svakako je barokna opera »Pompeo Magno« do sada najveći projekt Varaždinskih baroknih večeri, ostvaren u suradnji stranih - ovaj put engleskih - i hrvatskih umjetnika. Suradnju engleskih umjetnika uspjeli smo ostvariti posredstvom producenta projekta, glazbenog umjetnika Nevena Valenta. Njegovim kontaktima s dirigentom predstave Paulom Esswoodom i muzikologom Denisom Stevensom koji je otkrio i za izvođenje priredio tu zaboravljenu partituru, okupljena je i brojna ekipa engleskih umjetnika, od kojih su neki već prije nastupili na Festivalu sv. Marka u Zagrebu, koji vodi Neven Valent. A posredstvom prof. Stevensa uspjeli smo dobiti sponzorstvo grada Londona, dok su njegova kćer, kostimografkinja Daphne Stevens i redatelji naše predstave Tom Hawks posredovali suradnju s radionicama kostima kraljevske opere Covent Garden u Londonu. </p>
<p>U ostvarenju projekta sudjelovali su i brojni mladi hrvatski vokalni umjetnici koje je odabrao dirigent Paul Esswood.</p>
<p> S njime je u višestrukoj ulozi asistenta dirigenta, šaptača, prevoditelja teksta i urednika programske knjižice surađivao mladi hrvatski dirigent Tomislav Fačini, a u orkestru su se, pored triju izvrsnih engleskih glazbenica našli i članovi naših Zagrebačkih solista. Dekor je kreirala Dinka Jeričević, a izrađen je u radionicama HNK u Zagrebu. Cjelokupni projekt ostvaren je odličnom suradnjom s tehnikom HNK u Varaždinu. </p>
<p>• Bio je to do sada zaista najveći projekt Varaždinskih baroknih večeri. Postoji li mogućnost, ili već ima naznaka da bi taj projekt mogao ponovno zaživjeti, ne samo na našim, nego i na inozemnim pozornicama?</p>
<p>- Vode se intenzivni pregovori o gostovanju u Poljskoj i Velikoj Britaniji. Kako je za taj projekt potrebno okupiti veliku ekipu, raštrkanu po osobnim angažmanima, vrlo je važno pravovremeno ugovaranje termina za takvo gostovanje.</p>
<p>• Da li za iduću sezonu planirate neki drugi, sličan projekt?</p>
<p>- Za iduću sezonu planirani su nastupi ansambla Compagnie Fontainebleau iz Berlina, koji bi izveo baletne odlomke iz opera-baleta razdoblja Baroka, posebno Telemannova »Pimpinona« i Monteverdijevih »Vesprae«, a vode se i pregovori za dvokratno gostovanje Capelle Krakowiane. Predviđamo i nastup ansambla Pro cantionae antiqua s djelima iz hrvatske barokne baštine, što će biti posebna repertoarna rijetkost!</p>
<p>• Jeste li zadovoljni podrškom grada Varaždina i njegovih stanovnika Baroknim večerima?</p>
<p>- Vrlo sam zadovoljan. Svaka naša akcija nailazi na veliko razumijevanje. Želio bih samo da se konačno izjednače turistički festivali na moru s ovim u sjevernoj Hrvatskoj - naravno što se tiče financiranja.</p>
<p>• Kako vaš festival surađuje s medijima? Da li sa te strane priželjkujete veću podršku?</p>
<p>- Mediji nas redovito prate, specijalno Hrvatski radio, Varaždinski radio, Varaždinska televizija i HTV koja gotovo već redovito prenosi prve večeri otvaranja festivala. Sigurno je da želimo još veću prisutnost televizije u praćenju Varaždinskih baroknih večeri. Veoma nam je drago da je od ove sezone »Vjesnik« naš medijski pokrovitelj.</p>
<p>• Šireći se po gornjohrvatskoj regiji, vaš festival je ove godine svojim priredbama u Trakošćanu, Lepoglavi, Varaždinskim toplicama, Ludbregu i Prelogu dodao i koncert u crkvi sv. Martina u Martijancu. Kakav je odjek tih priredaba u tim sredinama? </p>
<p>- Koncerti izvan Varaždina imaju sjajan odjek, ne samo u tim sredinama nego i kod publike u Varaždinu, a ima zanimanja i u Zagrebu i drugim mjestima Hrvatske za odlazak na te koncerte. Kad su ti koncerti vezani uz turističku ponudu, o čemu brinu lokalne turističke zajednice, onda je zanimanje za te priredbe još veće.</p>
<p> Moram reći da su ti koncerti u pojedinim sredinama potaknuli i popratne turističke manifestacije, pa se na primjer u Varaždinskim toplicama u hotelu »Minerva« već godinama održavaju »Dani barokne kuhinje« prema receptima Katarine Zrinske.</p>
<p>• Zašto vaše, toliko hvaljene, priredbe ne stižu i do Zagreba - pa to je samo sat vožnje? Možda da se ostvari zajednička suradnja za pojedine projekte?</p>
<p>- Ove smo godine pokušali prenijeti baroknu operu »Pompej Veliki« bar s jednom izvedbom u zagrebački HNK, no, nažalost, nisu se našla sredstva za ostvarenje takvog gostovanja, a same Varaždinske barokne večeri nisu mogle ući u rizik financiranja takvog projekta u Zagrebu.</p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Berislav Šipuš u prvom planu </p>
<p>ZAGREB, 5. listopada</p>
<p> - Od 5. do 19. listopada u Samoboru će se odvijati bogati kulturni programi ozbiljne glazbe i likovnih manifestacija u okviru Samoborske glazbene jeseni. Unutar programa festival posvećuje zaokružen ciklus osobnostima hrvatske glazbene kulture, pa će ove godine predstaviti Berislava Šipuša, skladatelja, dirigenta, ujedno i direktora Muzičkog biennala Zagreb i ravnatelja Zagrebačke filharmonije.</p>
<p> Tako će u zasebnom »Ciklusu ozbiljne glazbe«, od otvorenja kroz tri subote redom, prvu večer nastupiti Hrvatski komorni orkestar pod Šipuševim ravnanjem i osim djela Frana Paraća i Felixa Mendelssohna-Bartholdija izvesti njegovu skladbu »Play« za glasovir i gudače sa solisticom Andreom Feitl. U subotu, 12. listopada to će biti jedno od najnovijih Šipuševih djela, »Dies Irae« za limeni puhački kvintet u izvedbi slovenskoga Kvinteta trobil, uz niz drugih djela starih i suvremenih autora. </p>
<p>Treću subotu, na završnom koncertu festivala, bit će prva izvedba u Hrvatskoj Šipuševa najnovijeg djela pod naslovom »Tan Hetti«, s nastupom Ansambla Cantus, također pod skladateljevim ravnanjem; praizvedbu će isti ansambl održati tri dana prije na svom gostovanju u Berlinu. Uz Šipuševo djelo na programu te večeri su još skladbe Leoša Janačeka, Borisa Papandopula i Arnolda Schönberga, uz sudjelovanje sopranistice Lidije Orešković. Ti koncerti se održavaju u Župnoj crkvi sv. Anastazije.</p>
<p>Poseban »Samoborski ciklus« predstavit će u Samoborskom muzeju kroz četiri večeri darovite studente zagrebačke Muzičke akademije Antoniju Jelinčić (glasovir), Borisa Kolarića (saksofon), Renatu Novoselec (violina) i Moranu Pešutić (gitara), a nastupit će i Gudački kvartet Glazbene škole »Ferdo Livadić« i mlada orguljašica Željka Spinčić. Ove jeseni nastupaju i Komorni zbor Tyröse iz Švedske pod ravnanjem Hans-Nörjea Lindstroma i orguljaš Mathias Knellgren.</p>
<p>Samoborske glazbene jeseni u proteklih dvadeset i šest godina prerasle su u jednu od važnijih manifestacija u Hrvatskoj. Festival je ugostio mnoge domaće i inozemne orkestre i komorne ansamble, poput Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra i Zbora HRT, Simfonijskoga puhačkog orkestra Hrvatske vojske, Zagrebačkih solista, Varaždinskog komornog orkestra, Hrvatskoga baroknog ansambla...</p>
<p> Festival je stvorio i uvjete za vlastite glazbeno-scenske produkcije, od kojih je osobito zapažena bila izvedba »Priče o vojniku« Igora Stravinskog. Samoborske glazbene jeseni posebnu pažnju poklanjaju hrvatskom skladateljskom krugu, čiji je ugledni predstavnik i rođeni Samoborac Srećko Bradić.</p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Frischov »Don Juan« u HNK-u</p>
<p>ZAGREB, 5. listopada </p>
<p> - »Don Juan ili Ljubav prema geometriji« prva ovosezonska dramska premijera na pozornici zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta izvedena je u subotu navečer. Dramski tekst Maxa Frischa iz 60-ih godina prošlog stoljeća, repliku na popularni mit o seviljskom zavodniku, režirao je Lary Zappia. Predstavio ga je kao duhovito preispitivanje nastajanja mita u malograđanskom društvu, izvedenog s tragikomičnih rubova. U ulozi Don Juana nastupio je Goran Grgić, a ostale Frischove likove interpretirali su: Alma Prica, Siniša Popović, Slavko Juraga, Katija Zubčić, Đuro Utješanović, Ljubomir Kerekeš, Mirta Zečević, Jasna Bilušić, Tomislav Stojković, Damir Markovina... </p>
<p>D. V.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>»Ribica« uhvaćena u mrežu oduševljenja </p>
<p>Uz festivale u Novoj Zagori i Plovdivu, »Zlatni delfin« je jedan od najprestižnijih lutkarskih bugarskih festivala, a izgradio je ugled u europskim razmjerima. Bugarska nema svoju tradicionalnu lutku, kao što susjedna Rumunjska ima Vasilache, no pod utjecajem SSSR-a lutkarstvo se počelo razvijati poslije Drugog svjetskog rata</p>
<p>Dugim pljeskom u prepunoj dvorani DT Filial »Varnenska komuna«, u Varni, nagrađena je predstava »Bajka o ribaru i ribici« u produkciji zagrebačkog GK »Žar ptica«. Komad kojeg je po priči Aleksandra Puškina dramatizirao Ivica Buljan, režirao Robert Waltl, lutke, scenografiju i kostime osmislili Iva Matija Bitanga i Leo Vukelić, a glazbu Dragan Lukić, oduševio je brojne gledatelje i goste trijenalnog Međunarodnog festivala kazališta lutaka »Zlatni delfin«, što se od 1. do 6. listopada održava u Varni.</p>
<p> Lutkarskim znalcima osobito se svidio način na koji je vizualno ispričana priča, s njegovanim osjećajem za likovnost i scenografski detalj, kao i zanimljiva glumačka podjela koja ostvaruje posebnu ravnotežu u toj bajci o siromaštvu, bogatstvu i pohlepi. Naime, uz našu veliku dramsku glumicu, koja je ovdje prvi put nastupila u predstavi za djecu Anu Karić, a tumačila je ribarevu ženu, nastupio je i poznati pjesnik i glumac Enes Kišević u ulozi ribara, te mladi glumci - Maja Kovač, koja predočuje zlatnu ribicu (vidjeli smo je »Sudnjem danu«, »Sunčanom gradu«, a uskoro i u predstavi »Kako je deva dobila grbu«), te član skupine »Odron« Aleksandar Antić (pripovijedač). </p>
<p>Dvoje potonjih, su vrlo svestrane osobe koje se bave plesom, glumom i glazbom i baš zbog toga što su bez formalne glumačke naobrazbe, za koje je malo reći amateri, ali s dosta iskustva, u igru su unijeli neposrednost i istančanost toliko potrebne za zahtjevne forme kazališta za djecu.</p>
<p> Naravno, u bajci posebno treba naglasiti prpošnost, zaigranost i zanesenost Ane Karić, i bolnu skrušenost, nemoć, potištenost kojim je svoju rolu obojio Enes Kišević. </p>
<p>Važno je nadodati, kako je ova kazališno atraktivna priča, nakon premijere u travnju, kao što se u pravilu događa sa kvalitetnim predstavama, rasla i razvijala se na pravi način i počela živjeti svoj život, s vremenom dobivajući na punini. Jezik, na festivalskoj izvedbi, nije predstavljao ni najmanju barijeru, jer je naracija pripovijesti spretno i domišljato građena, čime su dočarani stupnjevi ljudske gramzivosti i nezasitnosti. »Bajka o ribaru i ribici«, a to je pokazala i reakcija publike je poučna priča, bez lažnog dociranja.</p>
<p> Dakle, i te kako razumljiva na univerzalnom jeziku kazališta. </p>
<p>Spomenuta predstava je uz komad »Okom oko oka« varaždinskog HNK bila jedina hrvatska predstava uvrštena u program. Nažalost, zbog financijskih razloga, varaždinska predstava u režiji Dubravka Torjanca, nije dospjela do Varne.</p>
<p>Uz festivale u Novoj Zagori i Plovdivu, »Zlatni delfin« je jedan od najprestižnijih lutkarskih bugarskih festivala, a izgradio je ugled u europskim razmjerima. Bugarska nema svoju tradicionalnu lutku, kao što susjedna Rumunjska ima Vasilache ili Rusija Petrušku, no, pod utjecajem SSSR-a lutkarstvo se počelo razvijati poslije Drugog svjetskog rata. Ideju vodilju začela je grupa entuzijasta iz Varnavskog kazališta lutaka koji upravo ove godine slavi 50. godišnjicu postojanja i to 1970. godine. Dvije godine poslije održan je i prvi Međunarodni festival »Zlatni delfin« na kojem su uz bugarska kazališta gostovala i pet kazališta iz inozemstva.</p>
<p> Zahvaljujući festivalu koji se nakon 1972. godine počeo održavati svake treće godine, bugarsko lutkarsko kazalište postalo je popularno i poznato u svijetu. Naznačeni su neki specifični problemi lutkarske umjetnosti, podcrtana je i njegova iznimna važnost u socijalnom i edukativnom smislu. Do sada su na Festivalu svoje predstave prikazali oko stotinu kazališta iz 25 zemalja iz Europe, Azije, Afrike i Amerike.</p>
<p>Odlična suradnja i pravi kulturni most Bugarske i Hrvatske ostvaren je i putem ovoga festivala. Naime, bugarske lutkarske predstave redovito se prikazuju na uglednom zagrebačkom Festivalu kazališta lutaka PIF-u. Tako su u rujnu predstavljene hrvatskoj publici komadi »Hrabri krojač« Kazališta »Ariel« iz Sofije, te »Priča klupka vune« Kazališta likova iz Sofije. U ostvarenju lutkarskih gostovanja već godinama PIF-u pomaže jedan od njegovih osnivatelja i dugogodišnji član žirija PIF-a, glumac Eugen Fabiani, koji radi na promicanju kulturne suradnje dviju zemalja u veleposlanstvu RH u Sofiji.</p>
<p>Ovogodišnji 12. »Zlatni delfin« donio je sedam bugarskih predstava i 12 inozemnih i to iz Turske, Hrvatske, Rusije, Jugoslavije, Slovenije, Rumunjske, Španjolske, Češke i Tajvana. </p>
<p>S predstavom »Priča o vodi« nastupilo je Slovensko kazalište lutaka. Riječ je metodički razrađenoj i zanimljivoj predstavi za najmlađu publiku, redateljice Bianke Benkove. Iako didaktički precizna, predstava se u animaciji gubila u shematizmu i repetivnosti koja ju je suviše ukoričavala u tipične predstave koje se mogu smjestiti u skupinu onih obrazovnog karaktera.</p>
<p> »Karaghoz Theatre Bursa« iz Turske nastupilo je s predstavom »Vještice«. Umjetnici iz Burse prikazali su tipičnu tradicionalnu predstavu s karakterističnom skupinom plošnih obojenih lutaka u tehnici kazališta sjena.</p>
<p>Osim same atraktivnosti i svojevrsne ekskluzivnosti takvog tipa kazališta za europskog gledatelja, te čitavog dijapazona tradicionalnih lica (trbušna plesačica, bajadera, odaliska), »Karaghoz« u animacijskom smislu pokazuje određeni hermetizam i ograničenost. Najčešće se priklanja ritualnim pokretima i vrsti lutkarskog mima, čime se ulazi u prilično zamornu maniru.</p>
<p>Predstavu koju treba pohvaliti zbog lutkarske inventivnosti, dosljedno ispričane scenske priče i likovne efektnosti jest komad »Nešto dobro, nešto što je samo tvoje« kazališta SHTE iz Sofije u režiji i izvedbi Zdrave Kamenove i Petje Arnaudove. No, svakako najzahtjevnija i dojmljiva predstava bila je »Mušketirski svijet časti« bugarskog pjesnika Valeri Petrova, u izvođenju Ateljea 313 iz Sofije. Redatelji Petar Pashov i Slavcho Malenov pokazali su što može magičan lutkarski svijet. S četiri odlična glumca (Georgi Spassov, Todor Nikolov, Yavor Gigov, Anatoliy Bojinov) i glumicom Jennie Pashovom koja vodi svoju klasu na Akademiji u Varni, jednim kolima, četirima zastavama i isto toliko kopalja, ispripovijedali su dramaturški snažnu, tehnički do savršenstva izvježbanu i animacijski preciznu klasičnu priču o mušketirima. Ukratko, zbog takvih lutkarskih dragulja vrijedilo je brojnoj inozemnoj publici doći do daleke, crnomorske Varne.</p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Ironična interpretacija službene umjetnosti »revolucionarnog realizma« </p>
<p>Izložba »Zlatna žetva« kojoj je cilj prikazati višeslojnost suvremene kineske umjetnosti koncipirana je na tradicionalno zasnovanoj izložbenoj strukturi koja podržava prevladane »povjesničarsko-umjetničke ladice« </p>
<p>Jedan od najzanimljivijih izložbenih projekata realiziranih u posljednjih nekoliko godina zasigurno je Szeemannova dimenzija platforme ljudskosti (Venecijanski biennale 2001.), stav protumačen kao odraz erupcije umjetničkih zbivanja neopterećenih tradicionalnim polaritetima i tematskim podjelama. </p>
<p>Za uglednog kritičara i kustosa, identitet zbivanja i duhovna aktivnost glavne su pokretačke snage mehanizma koji tek djelomično »završava« izložbenim projektom, dok su mu krajnji dosezi dalekosežniji no što bi se to na prvi pogled moglo zaključiti. Iz toga proizlazi raznolikost stavova, svijest o vlastitoj osobnosti te koncentriranost, elementi umjetničkih izraza koje suvremeni globalizacijski pokreti ne promatraju u nekadašnjim strogo zadanim okvirima hladnoratovske podjele te ekonomske nejednakosti.</p>
<p>»Zlatna žetva«, izložba cilj koje je prikazati višeslojnost suvremene kineske umjetnosti u izboru dvojice kustosa (Kineza Fan Di'ana te Mladena Lučića iz Muzeja suvremene umjetnosti), ne uspijeva u svojoj nakani obzirom na potrebe publike dijelom odgojene upravo na načelima usvajanja raznovrsnih elemenata zajedničke platforme. Radi se o tradicionalno zasnovanoj izložbenoj strukturi koja podržava prevladane »povjesničarsko-umjetničke ladice«. </p>
<p>Povezivanje »prostora ovdje s prostorom tamo« tek u pojedinim primjerima uspijeva uspostaviti veze između udaljenih teritorija umjetničkog svijeta koji danas primarno egzistira kao fragmentarna zbirka, odnosno arhiv različitosti, u kontekstu kojeg nije potrebno prethodno poznavati društvenu i kulturnu sredinu u kojoj se namjerava djelovati.</p>
<p>Posljednjih godina svjedočimo osobitom interesu za individualna otkrivanja spoznaja koje umjetnici iznose na razne načine. Te spoznaje ne odgovaraju sustavu zasnovanom na suprotnostima, već osobnim nijansama pomoću kojih umjetnici pojedinačno pridonose refleksiji današnjice. »Ceremonija« Wang Jianweija instalacija je prekrivena crvenim tepihom, postavljena na ulazu u velesajamski paviljon i sastavljena od metalnih i staklenih ploča između kojih je šljunak.</p>
<p> Pri ulasku i izlasku u paviljon osjećaj nesigurnosti pri hodu te neugodni zvukovi dopuna su brojnih konotacija koje taj rad potiče. Hai Bo izložio je stare fotografije dvaju razreda, učenike kojih je pokušao okupiti za potrebe snimanja nove zajedničke fotografije. Djevojački razred je cjelovit, dok ih u mješovitom nekoliko nedostaje. Na njih podsjećaju prazne stolice, nijemi svjedoci ere obilježene, između ostalog, »kulturnom« revolucijom. Gledateljima ostaje nepoznat dugotrajan postupak pronalaženja ljudi sa starih fotografija, kao i nagovaranja i uvjeravanja u važnost ponovnog fotografiranja.</p>
<p>Xu Zhenova trodjelna video-instalacija prikazuje umjetnika kako s mikrofonom u ruci simulira zvukove seksualnog užitka ironizirajući uloge pop-zvijezda i novovjekih »proroka« koji svojim ponašanjem nasilno ulaze u tuđe prostore. Iskeženi likovi Yue Minjuna ironični su autoportreti koji oslikavaju duhovnu prazninu suvremenog kineskog društva. Zhao Bandi izlaže svoj »panda-ciklus«, fotografije pozorno režiranih scena u kojima razgovara s plišanom lutkom medvjedića. </p>
<p>Nekoliko umjetnika na manje-više ironičan način interpretira službenu umjetnost »revolucionarnog realizma«, odjeke kojeg unatoč suvremenim pristupima, novim medijima te većoj slobodi misli i djelovanja i dalje osjećamo. Zanimljivo povezivanje prošlosti i sadašnjosti primjećuje se u projektu Xiong Wenyun, autorice koja u svoj složeni proces uključuje radnike raznih struka. Svi zajedno realizirali su akciju o kojoj govore fotografije kamiona prekrivenih materijalima intenzivnih boja što putuju Kinom. Obojane prekrivke završavaju kao zastori na vratima drvenih i kamenih potleušica kao jedini tragovi promjena koje su ih tijekom dugog vremena zadesile. Činjenica da autori radova žive i rade u Kini, svjedoči o postojanju umjetničke scene koja sve intenzivnije zanima publiku širom svijeta. Brojne galerije te potencijalno veliko tržište elementi su koji utječu na zbivanja slično kao i u drugim sredinama. Treba se nadati, da dio umjetnika neće biti spreman na manipulacije kakve nudi Shi Yong, autor internet-projekta čiji izgled je moguće preurediti prema zapadnjačkim mjerilima. Njihov kredibilitet ionako je potrošen.</p>
<p>Umjetničke manipulacije</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Od karantene za došljake do međunarodnog kulturnog središta</p>
<p>Dubrovački Lazareti postaju pilot projektom sponzorskog financiranja obnove spomenika kulture u Hrvatskoj. Taj projekt, što ga je pokrenula Art radionica Lazareti, trebali bi slijediti i drugi. Obnovljeni Lazareti postati će međunarodnim kulturnim centrom u kojem festivalski projekt »Karanetna« nazivom zadržava memoriju na slavnu dubrovačku karantenu </p>
<p>Dubrovački Lazareti ipak se neće komercijalizirati, pa neće, kako je svojedobno bilo najavljivano, ugostiteljskim objektima biti naplaćen svaki njegov kamen. Svaki taj kamen, kojim je od 1590. do 1628. godine građeno deset lađa kompleksa Lazareta, što je u predgrađu Ploče služio kao karantena (a ime vjerojatno dobio po negdašnjoj Crkvi sv. Lazara uz koju je podignut), bit će sačuvan na drugačiji način, dostojan toga spomenika kulture. U njima će i dalje ostati postojeći kulturni sadržaji: Art radionica Lazareti, humanitarna udruga »Deša«, folklorni ansambl »Linđo«, a pridružit bi im se trebao i baletni odsjek umjetničke škole »Luka Sorkočević«.</p>
<p>Art radionica Lazareti bi uz tri lađe koje već koristi, trebala dobiti još jednu u kojoj bi se ostvario međunarodni residency program. Riječ je o projektu otvorenih atelijera u kojima bi radili eminentni gostujući umjetnici iz svijeta, a koji bi tu mogli imati i smještaj. U donjem dijelu zdanja, što se arkadno rastvara prema jednom od pet unutarnjih dvorišta, nalazili bi se atelijeri, a u gornjem zatvorenom bile bi uređene sobe, što donekle podsjeća na raspored što su Lazareti nekoć imali. U donjim dijelovima su, naime, bili prostori za robu koja se iskrcavala s pristiglih brodova, a u gornjim dijelovima su bila prenoćišta za trgovce i putnike koji su razdoblje karantene, u trajanju od 40 dana, provodili u Lazaretima.</p>
<p> Odluku kojom se »Došljacima iz kužnih mjesta zabranjuje ulaz u Dubrovnik i okolicu« ako prije toga ne provedu 30 dana u karanteni, donijelo je Veliko Vijeće još 27. srpnja 1377. godine, jer su sve dotadašnje protuepidemijske mjere bile bezuspješne. Tom odlukom, zapisanom u »Liber viridis«, Dubrovnik je u povijesti medicine stekao svjetsku slavu. Bila je to, naime, prva primijenjena karantena. I prije te odluke u Dubrovniku se već u 13. stoljeću provodila izolacija gubavaca izvan gradskih zidina - na današnjim Pelinama. Prvi leprozorij, međutim, spominje se 1306. pred istočnim gradskim vratima, na predjelu Ploče, na kojem se nalaze Lazareti iz 17. stoljeća. Prve karantene provodile su se na Mrkanu i u Cavtatu, a potom na Mljetu. U 15. stoljeću, kada je trajanje karantene produženo na 40 dana, otvoren je izolacioni lazaret na Dančama, a 1534. sagrađeni su lazareti na Lokrumu koji još postoje, ali su devastirani. </p>
<p>Dubrovačke Lazarete na Pločama, što su do danas sačuvali svoj izgled, opisao je turski književnik i putopisac Evlija Čelebija koji je tu bio u karanteni 1664. godine. Zabilježio je da su to lijepe zgrade s više katova, da su nalik gostionici u kojoj su jako ugodne sobe. Žalio se samo na stroge propise i na nemogućnost noćnih izlazaka.</p>
<p>Danas je tu slika potpuno drugačija, i danju i noću može se ući, bar u neke lađe Lazareta, pogotovo od 1999. kada je pokrenut međunarodni festivalski projekt »Karantena« u sklopu Art radionice Lazareti koja koristi dio Lazareta od 1993. godine. </p>
<p>U nastojanju da popravi krovište, a onda krene i u obnovu zapuštenih objekata te uređenje interijera, Art radionica Lazareti krenula je i u potragu za potrebnim novcem. Kako je odmah bilo jasno, da oni koji u Gradu žele komercijalizirati te objekte, neće izdvojiti sredstva u korist Radionice, odlučili su se za drugi put. Tražiti, pak, novce od sponzora i zaklada, podrazumijeva i prethodni projekt uređenja. Stoga su angažirani arhitekti Dubravko Bačić i Marko Sančanin, koji su izradili idejno rješenje za tri lađe što ih koristi Art radionica Lazareti. Predviđajući građevinsku obnovu po strogo određenim konzervatorskim uvjetima, oni su interijere pod otvorenim krovištima (bez stropa), predvidjeli raščlaniti unutarnjom gradnjom lakim materijalima, što ne dodiruju originalne zidove i tako stvoriti prostor u prostoru, koji se danas-sutra može prema potrebama i mijenjati.</p>
<p>Prvu donaciju u iznosu od 80.000 US dolara za taj projekt obnove Lazareta dala Zaklada Heathcote Art Foundation putem FACE Croatia programa, koji je pred tri godine kod Arts Internationala u New Yorku pokrenula Mercy Bona Pavelić, dobra duša hrvatske kulture. Ista je zaklada odobrila za tu namjenu dodatnih 20.000 US dolara, za ovu godinu, a spremna je, ako se sve bude odvijalo prema planu, dakle, namjenska obnova Lazareta u kulturni centar u kojem će glavnu ulogu imati residency program, donirati 25.000 dolara godišnje do konačnog završetka projekta.</p>
<p>Toj velikoj donaciji ovog tjedna je pridružena još jedna značajna darovnica iz programa World Monuments Watcha koji su zajednički pokrenuli World Monuments Fund i American Express. Stoga su simbolički ček od 80.000 US dolara, na prigodnoj svečanosti u Lazaretima Slavenu Tolju, voditelju Art radionice Lazareti, uručili Robert A. Glick, direktor Ureda za odnose s javnošću American Expressa iz New Yorka i Nina Oberiter Gluhak, predsjednica Uprave PBZ American Expressa iz Zagreba (hrvatski partner u toj donaciji). Ta svota odobrena je za obnovu Lazareta, nakon što je Art radionica Lazareti svoj projekt nezavisnog kulturnog centra i obnove prijavila na natječaj za upis u listu najugroženijih spomenika kulture World Monuments Watcha. Prilikom te nominacije znatnu pomoć pružile su FACE Croatia fundacija, koju vodi Mercy Bona Pavelić, i Franklin Furnance Archiv Inc. iz New Yorka koju vodi Martha Wilson. Upravo ona je pomogla pri razradi ideje najvažnijeg dijela projekta - međunarodnog residency programa.</p>
<p> Ocijenivši taj projekt, komisija World Monuments Watcha po kriteriju važnosti spomenika, hitnosti sanacije i održivosti objekta kroz predloženu namjenu te reprezentativnosti u odnosu na ostale ugrožene spomenike, uvrstila je Lazarete u listu 100 najugroženijih. Lazareti su prošli i drugu selekciju, jer iz godišnjeg fonda od oko milijun dolara sponzorira se tek 12 do 25 projekata. Iz ovogodišnjeg fonda za Lazarete je odobreno 80.000 dolara, što ne isključuje mogućnost još jedne donacije iduće godine.</p>
<p>Ovim darovnicama nedavno su pridružene i one Leucadia Foundation i Cumming Fondation iz Utaha, O'Grady Foundation iz New Yorka, te nekolicine pojedinaca iz Hrvatske i drugih zemalja, te je tako sponzorski dosad prikupljeno 215.000 dolara. Kako će se ta akcija nastaviti Art radionica Lazareti osnovala je board, cilj kojega je daljnje prikupljanje sredstava i nadzor njihova trošenja. Predsjednica tog boarda je Mercy Bona Pavelić kojoj je cilj u sljedeće tri godine skupiti iznos do milijun dolara. Kako? Vlastitim angažmanom i primjerom. To znači tražiti nove sponzore i naći ih, te ulagati. Mercy Bona Pavelić obećala je da će njena tvrtka Equitas d.d. Zagreb, koja ima i svoj dubrovački ured, donirati maksimum dozvoljenog po sadašnjim zakonima, a to je dva posto na neto profit, sve do završetka kompletnoga projekta. Time poziva i druge hrvatske tvrtke da se uključe u projekt obnove Lazareta. </p>
<p> Tako Lazareti postaju pilot projekt sponzorskog financiranja obnove spomenika kulture u Hrvatskoj, što bi trebali pokušati i drugi, učeći na ovome primjeru. Kod nas se još, naime, ne znaju koristiti razne svjetske zaklade koje financiraju različite oblike obnove spomenika, kako nepokretne tako i pokretne baštine (konzervatorske i restauratorske zahvate), iz kojih su i preko Arch fondacije restaurirane neke umjetnine s dubrovačkog područja, a bit će preko Monastery fondacije (obje potonje su zaklade Francesce Habsburg) obnavljan i franjevački samostan na Lopudu. U svakom slučaju dobro je naučiti tajne tih mehanizama i primijeniti ih, jer Hrvatska nema dovoljno novaca za obnovu brojnih zapuštenih i ratom oštećenih ili razrušenih spomenika.</p>
<p>Za Lazarete je ovakav način financiranja bila jedina i posljednja šansa. Tri stoljeća ostavila su tragove na njemu, posljednji rat također. Nebrigu ne treba izostaviti s toga popisa. A i neprikladne namjene: poput zabavnog centra, disco kluba ili skladišta (koji još uvijek egzistiraju u nekim lađama). Na sreću, pak, nije ostvarena ideja da se Lazareti pretvore u luksuzan hotel (što bi tad ostalo od spomenika), a odmaknuta je i nova opasnost ugostiteljske namjene. Lazaretima se smiješi nova budućnost - međunarodnog kulturnog centra, što i priliči takvom povijesnom spomeniku. Za nadati se je da će taj projekt stvarno biti ostvaren.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="23">
<p>Odlazi nogometni ban </p>
<p>Bobanova sportska karijera već je na prvi pogled raritetna, rijetki su suvremeni nogometaši koji su za svog aktivnog igranja promijenili samo tri kluba. Zapravo je Boban ozbiljno igrao samo u dva, Dinamu i Milanu, pred kraj karijere nastupao je i za španjolsku Celtu, no tek u nekoliko utakmica. Njegova dosljednost u odabiru momčadi pokazuje i njegovu karakternu dosljednost. Stoga nije čudo da su ga svi, u klubovima i reprezentaciji, prometali i oslovljali kapetanom. Kao kapetan hrvatske reprezentacije doživio je planetarnu slavu koju su mnogi vidovito predskazivali još u prvim koracima njegove karijere...</p>
<p>Pripremio </p>
<p>Nije odigrao niti nekoliko utakmica za Dinamo, a čuveni radijski komentator Ivan Tomić milijunima je kraj prijemnika objašnjavao:</p>
<p>- Svjedočimo potezima nogometnog bana, mladog Zvonimira Bobana! </p>
<p>Koliko je pokojni komentator bio u pravu i koliko je bio vidovit sredinom osamdesetih nismo uvidjeli ovih dana, kada se Bobanu priprema veličanstven oproštaj od nogometne karijere, već davno prije. </p>
<p>Zvonimir Boban za života je postao nogometna ikona i legenda. </p>
<p>Bobanova sportska karijera već je na prvi pogled raritetna, rijetku su suvremeni nogometaši koji su za svog aktivnog igranja promijenili samo tri kluba. Zapravo je Boban ozbiljno igrao samo u dva, Dinamu i Milanu, pred kraj karijere nastupao je i za španjolsku Celtu, no tek u nekoliko utakmica.</p>
<p>Njegova dosljednost u odabiru momčadi pokazuje i njegovu karakternu dosljednost. Stoga nije čudo da su ga svi, u klubovima i reprezentaciji, prometali i oslovljali kapetanom. </p>
<p>Mladić iz Imotskoga, točnije iz Bobanove drage, rođen 1968. godine već se kao dječak opredijelio za nogomet. Prve nogometne korake učinio je u Runovićima, mjestašču gdje su nogometne karijere započinjali Ivan Gudelj, Iko Buljan i Branko Tucak. </p>
<p>Kao nadarenog zapazili su ga u Hajduku još 1981. godine, priča kaže da su se u Hajduku razočarali zbog Bobanovih preslabih nogu. </p>
<p>- Zapravo je Dinamo tada nudio besplatno stanovanje meni i bratu Draženu koji je već bio u Dinamu. </p>
<p>U Dinamu je Boban odmah na početku dokazao svoju nadarenost, mnogi su na utakmicama pionirske momčadi Dinama vidjeli njegove sjajne igre, a zanimlivo je reći da je bio nerazdvojni tandem s Robertom Prosinečkim. Kada se cijela obitelj preselila u Zagreb istodobno se i Boban priključio seniorskoj momčadi. Sa samo 16 godina. Trener je bio tomislav Ivić. No, nije dobio pravu prigodu.</p>
<p>No, dolaskom Ćire Blaževića u Dinamo 1985. godine Boban je dobio priliku zaigrati i u prvenstvenoj utakmici. Te je godine odigrao i dvije prvenstvene utakmice. </p>
<p>No, u sljedećoj sezoni Boban je igrao redovitije, čak je i tri puta bio strijelac, protiv Budućnosti, Sutjeske i Crvene zvezde. Pogodak Crvenoj zvezdi iz slobodnog udarca i danas se prepričava. </p>
<p>Cijelo to vrijeme igrao je za mladu reprezentaciju Jugoslavije pod vodstvom Stevana Vilotića, a kada je Vilotića zamijenio Mirko Jozić Boban je i u reprezentaciji preuzeo glavnu ulogu. </p>
<p>S tom je Jozićevom vrstom osvojio i naslov svjetskog prvaka u Čileu 1987. godine, zajedno sa Štimcem, Prosinečkim, Jarnijem, Šukerom, Pavličićem... Boban je odigrao svih šest utakmica na čileanskoj svjetskoj smotri, postigao tri pogotka, zapravo četiri. Četvrti je bio onaj najvažniji, odlučujući jedanaesterac u finalu protiv Njemačke. </p>
<p>U sezoni 1987./1988. Boban je blistao, postigavši čak 13 pogodaka kao vezni igrač, Dinamo je i dalje vodio Ćiro. </p>
<p>Odličnim igrama Boban je dospio i do reprezentacije Jugoslavije, debitirao je u travnju 1988. godine u Beogradu protiv Republike Irske. </p>
<p>Odsluživši vojni rok u sportskoj četi Dinamo se u sezoni 1989./1990. s Dinamom borio za naslov prvaka. Prije nikad odigranog sudara sa suparnikom za prvo mjesto, nakon divljačkog i provocirajućeg ponašanja beogradskih navijača na travnjaku Maksimira došlo je do velikih nereda u kojima se tadašnja milicija obračunavala sa zagrebačkim navijačima. </p>
<p>Zvonimir Boban nije se ustručavao krenuti u pomoć navijačima, sukobio se i s policajem na terenu, uzvratio udarce. Dakako, nakon takvog postupka Boban je praktički postao državni neprijatelj. Kažnjen je najprije s devet mjeseci neigranja, kazna je potom preinačena na četiri. No, Boban stoga nije nastupio na Svjetskom prvenstvu u Italiji te 1990. godine. </p>
<p>Povrtak na teren bio je blistav, u sljedećoj 1990./1991. sezoni Boban je igrao maestralno, postigao čak 16 pogodaka, a uslijedili su i opetovani pozivi za jugoslavensku reprezentaciju. Njegov posljednji nastup za Jugoslaviju zabilježen je 27. travnja 1991. u Beogradu protiv Farskih otoka (7-0).</p>
<p>Nakon osvajanja drugog mjesta sa svojim Dinamom, Zvonimir Boban prešao je u Milan, koji ga je dugo, dugo pratio. Bio je to senzacionalan transfer, gazda Milana Silvio Berlusconi doslovce se zaljubio u hrvatskog nogometaša. Ipak, Bobanov put do zvijezda u Milanu nije bio nimalo lak. Naime, tadašnji zakoni nisu dopuštali da u jednoj momčadi bude više od tri stranca. Kako su u Milanu sjajno u to vrijeme igrali Van Basten, Rijkaard i Gullit, Boban je posuđen u Bari. </p>
<p>Ipak, zaslugom svojih odličnih partija Boban se pod hitno vratio u Milan, koji je vodio Fabio Capello. U toj prvoj sezoni Boban je odigrao dvadesetak utakmica za Milan, igrao je zapaženo u prvenstvu i kupu, ali u Kupu prvaka. </p>
<p>Milan je tih godina harao talijanskom ligom, 1993. godine je osvojio naslov, no poražen je u finalu Kupu prvaka protiv francuskog Olympiquea. </p>
<p>U sljedećoj sezoni Boban je »zacementirao« mjesto u jednoj od najboljih momčadi u povijesti svjetskog nogometa. Osvojivši i prvenstvo i talijanski kup i Kup prvaka, Boban je dokazao da je jedan od najboljih veznih igrača na svijetu. Pobjeda 4-0 u finalu Kupa prvaka protiv Barcelone, u kojoj je Boban bio jedan od najboljih igrača, spada u najsvijetlije trenutke Milanove povijesti. </p>
<p>Milan kasnije osvaja i Superkup pobjedom protiv Arsenala, Boban je strijelac. U finalu Kupa prvaka 1995. godine s Milanom doživljava poraz u finalu Kupa prvaka, u Beču protiv Ajaxa 0-1. No, Boban je još jednom odigrao izvanrednu sezonu. </p>
<p>Potom se nad Bobanom navila velika opasnost, teška bolest, mononukleoza koja je mnoge igrače zauvijek udaljila s travnjaka. No, disciplinom i predanošću Boban se relativno brzo izliječio te je sudjelovao u još jednom osvajanju naslova prvaka za Milano, 1996. godine. </p>
<p>Zvonimir Boban tih je godina predvodio i hrvatsku reprezentaciju u kvalifikacijama za Europsko prenstvo 1996. godine. Nerijetko su njegovi pogoci bili odlučujući, a tek oporavljen od mononukleoze sjajno je igrao i za »vatrene« na samoj europskoj smotri na Otoku. Iako Milan više nije bio tako snažan, Boban je i dalje imao puno povjerenje i trenera i vlasnika kluba Berlusconija. </p>
<p>Kroz kvalifikacije za SP u Francuskoj 1998. godine Boban je u reprezentativnom dresu sjajio punim sjajom. Bio je to odličan nadomjestak za sve slabije rezultate Milana koji je učestao mijenjao trenere. </p>
<p>Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj Boban je unatoč ozljedama igrao izvanredno. No, budući da nogomet nekad zna biti suviše grub, njegova pogreška nakon vodstva protiv Francuske u polufinalu pomogla je Thuramu u izjednačenju. Boban je tada proživljavao, kako sam kaže, najtežu psihološku krizu. </p>
<p>Iz te se krize izvukao odličnim nastupom u dvoboju za 3. mjesto protiv Nizozemske. </p>
<p> U sljedećoj milanskoj sezoni Boban je opet igrao zapaženo, trener mu je bio Zaccheroni. Zvone je ponio desetku u Milanu sezone 1998./1999., a u jesen iz Udinesea kao trener Milana dolazi Albert Zaccheroni. Iako je s dotičnim trenerom bilo nesuglasica, osvojen je naslov, a Boban je bio jedan od najzaslužnijih. </p>
<p>Nažalost, zbog ozljede trbušnih mišića Boban je propuštao neke veoma važne utakmice hrvatske reprezentacije u kvalifikacijama za EP 2000. godine u Belgiji i Nizozemskoj. Nije ga bilo protiv Irske i Jugoslavije, mnogi u tome vide razloge neuspjeha Hrvatske u tim kvalifikacijama. </p>
<p>Od reprezentacije se odlučio oprostiti 1999. godine, učinio je to na pariškom stadionu »Stade France« u dvoboju protiv Francuske (0-3). Kada je Boban zamijenjen Nikom Kovačom 82.000 francuskih navijača je ustalo i pljeskalo nekoliko minuta. </p>
<p>Boban nastavlja igrati u Milanu, ali opet se našao u nemilosti Zacheronija protiv kojeg je sada bila i većina navijača. Naposljetku, Zaccheroni je morao otići, a momčad u kojoj su bili Maldini, Ševčenko, Rossi i Boban zauzela je tek sredinu ljestvice. Milan je preuzeo i Cesare Maldini, no bez većeg pomaka, a kada je Turčin Fatih Terim preuzeo klub Boban je odlučio promijeniti sredinu. Otišao je pred kraj karijere u Celtu iz Viga, »kako bi uz nogomet upoznao novu kulturu«. No, španjolska avantura nije dugo trajala, Boban je odlučio oprostiti se od nogometa i vratiti se u Hrvatsku. Danas je Boban običan građanin koji se »još ne nameće u raspodjeli odgovornih dužnosti«. Mnogi ipak smatraju da današnji Boban, student povijesti na Filozofskom fakultetu, i nakon nogometne karijere može imati isto tako uspješan, recimo to tako, civilan život. </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Nijedan igrač nije iznad reprezentacije</p>
<p>»Da je Arbutina udario šakom o stol, do ovoga ne bi došlo. Mnoge igrače poznaje privatno i previše im je vjerovao, a oni su mu okrenuli leđa«, kaže Laninović</p>
<p>ZAGREB, 5. listopada</p>
<p> - Dejan Laninović jedan je od simbola hrvatske odbojke posljednjih godina. Na njegovim krilima Mladost se prije nekoliko godina plasirala na Final Four Lige prvaka, a i u reprezentaciji je bio jedan od stožernih igrača. Ipak, posljednjih se tjedana više spominje kao jedini igrač, uz Igora Šimunčića, koji nije stao na stranu desetorice štrajkaša. U četvrtak se s ostatkom reprezentacije vratio iz Argentine sa Svjetskog prvenstva koje je za Hrvatsku neslavno završilo.</p>
<p>- U prvom dijelu prvenstva vidjelo se da, osim Jugoslavije, nema pravih favorita i zato se ne mogu oteti dojmu da smo mogli otići puno dalje da nije bilo štrajkova. U svim utakmicama problem su bile pogreške u najkritičnijim trenucima setova, oko 20. poena, najviše je lopti tada dobivao naš najneiskusniji igrač Omrčen. Ja sam se žrtvovao igrajući na mjestu na kojem ne dajem ni 20 posto svojih mogućnosti, jer je tako tražio izbornik. Nakon svega osjećam se izigrano, neiskorišteno, mogao sam sjediti i na klupi.</p>
<p>• Je li atmosfera u momčadi bila bolja nego u Zagrebu?</p>
<p>- Ništa se nije promijenilo. Izvan terena nije bilo nikakve komunikacije, čak ni »dobro jutro«, za vrijeme utakmica je bilo malo bolje, dečki su bili svjesni da se na SP-u stvari moraju promijeniti. I prije je bilo trzavica, ali nikada ovakvih. </p>
<p>• Kakvo je vaše mišljenje o štrajku i njegovim razlozima?</p>
<p>- I prije deset ili osam godina vrijedio je isti pravilnik i nitko se nije žalio. Nikad nitko nije odbijao razgovarati s drugima zbog neslaganja o nekim stvarima. Ali najviše mi smeta stav desetorice - ako nisi s nama, onda si protiv nas. A ako ih pitate što imaju protiv nas dvojice, vjerojatno će slegnuti ramenima. Španjolci su nam se smijali u Argentini kad su vidjeli da Šime i ja sjedimo za odvojenim stolom od ostalih, priča Laninović i nastavlja:</p>
<p>- Činjenica je da problemi postoje, ali tako je oduvijek. I sad nam je rečeno prije priprema da ćemo imati minimalne uvjete za trening i svi su se složili. Zato štrajk nema nikakvih temelja. Meni su dopustili da se zbog kvalifikacija za OI u odbojci na pijesku kasnije priključim pripremama i svi su to znali, nitko se nije bunio.</p>
<p>• Čini se da su najveći problem certifikati.</p>
<p>- Pravilnik o certifikatima sigurno ne ide na ruku igračima, ali nitko ga se nije držao. Svi su se igrači dogovarali o pojedinačnom iznosu certifikata. Slovaci isto plaćaju velike iznose za certifikate. Igrači kažu da se ni u Jugoslaviji ne plaćaju certifikati, ali njima reprezentacija svojim rezultatima godišnje donosi oko 2 milijuna dolara, a mi nemamo rezultata. Sezona uskoro počinje i svi će opet morati sjesti zajedno za stol s čelnicima Saveza i dogovoriti se.</p>
<p>• Štrajk je pokrenut tek nakon suspenzije Ivana Donalda Marića.</p>
<p>- Ako netko narušava atmosferu, Savez mu ima pravo izreći kaznu, a Marić nije bio kažnjen, već samo uklonjen s treninga. I Ćiro suspendira Petrovića, pa nitko od toga ne pravi dramu. Nijedan igrač nije veći od reprezentacije, a Marić nije čovjek zbog kojeg bi bilo vrijedno propustiti SP. I Čošković je lani bio suspendiran, pa za njega nitko nije mario. Siguran sam da se mnogi mladi igrači ne slažu sa štrajkom, ali su iskusniji igrači manipulirali njima.</p>
<p>• Zbog svega je i veliki stručnjak Julio Velasco otkazao suradnju HOS-u.</p>
<p>- To je velika šteta. On je puno pomogao u logistici i stvarima koje se ne vide na prvi pogled. Bit će teško ponovno steći povjerenje ljudi izvana.</p>
<p>• Kakva je budućnost reprezentacije nakon Argentine?</p>
<p>- Ima mladih koji mogu u sljedeće četiri godine vratiti ugled reprezentaciji - Čošković, Krnić, Omrčen, Vulin, Sikirić, Kovačević, Strelec... Ako sam ja problem, spreman sam se povući.</p>
<p>• Je li se izbornik Igor Arbutina trebao drugačije postaviti u cijeloj situaciji?</p>
<p>- Da je udario šakom o stol, do ovoga ne bi došlo. Mnogim je igračima previše vjerovao, a oni su mu okrenuli leđa. Bivši trener Mladosti, Oleg Antropov bio je najveći »terorist« kojeg sam upoznao, ali tada smo imali najbolje rezultate. Jedino se tako može uspjeti.</p>
<p>• Velika vam je želja plasman na OI u odbojci na pijesku, koliko je to realno?</p>
<p>- Vrlo realno. U dvije godine igra se 20 turnira, a uzima se najboljih osam rezultata. U ovom sam renutku 60. na svijetu, ali ispred mene je mnogo brazilskih, američkih i švicarskih parova, a na OI mogu samo dva para iz svake zemlje, pa sam praktički unutra. Sljedeće ću godine igrati u paru s Hanžićem i plasman na OI bio bi kraj svijeta za mene, zaključio je Laninović u vedrijim tonovima.</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Silvija Talaja za treći naslov</p>
<p>»Iako nisam odigrala najbolji meč ovog tjedna, ipak je bilo dovoljno za pobjedu. Nisam trebala igrati previše agresivno, dovoljno je bilo držati loptu u igri, ona je radila sve poene«, rekla je Talaja</p>
<p>TOKIO, 5. listopada</p>
<p> - Nakon deset godina u profesionalnom tenisu Silvija Talaja je zaslužila šesti finale na WTA turnirima i priliku za treći naslov. Završnicu 170.000 američkih dolara vrijednog »Japan Opena« 24-godišnja Makaranka je izborila 6-3, 6-4 pobjedom protiv Amerikanke Sarah Taylor, 87. tenisačice svijeta.</p>
<p>- Iako nisam odigrala najbolji meč ovog tjedna, ipak je bilo dovoljno za pobjedu. Nisam trebala igrati previše agresivno, dovoljno je bilo držati loptu u igri, ona je radila sve poene, komentirala je Talaja.</p>
<p>A u nedjeljnom finalu Talaja će igrati također protiv Amerikanke, ovoga puta bit će to Jill Craybas, 82. igračica WTA ljestvice, koja je u polufinalu nadigrala drugu nositeljicu Tamarine Tanasugarn iz Uzbekistana.</p>
<p>- Nisam nikad igrala protiv Craybas. Tek sam sad prvi put vidjela kako igra, najavila je Talaja.</p>
<p>Inače, uoči turnira u Tokiju Tajala je imala problema sa želucem, no ipak je u ponedjeljak izašla na teren i konačno stigla do finala...</p>
<p>• Rezultati, polufinale: TALAJA - Taylor 6-3, 6-4, Craybas - Tanasugarn (2) 6-4, 4-6, 6-4. </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Podravka pobijedila samu sebe</p>
<p>VOLGOGRAD (Od posebnog izvjestitelja Vjesnika), 5. listopada</p>
<p> - Podravka Vegeta je u prvoj utakmici 2. pretkola Lige prvakinja izgubila u Volgogradu protiv domaće Akve 20-26 (10-11). Tako Koprivničanke uzvrat za sedam dana na domaćem parketu očekuju sa 6 golova minusa. A nadu u uzvratu nudi jedino vratarica Petrakova, koja je u Volgogradu obranila čak 17 udaraca, te činjenca da Akva i nije igrala jako dobro. Podravka Vegeta je zapravo pobijedila sama sebe. O tome govore i statistički podaci. Npr. Hobjila je pucala 12 puta na gol, a dala je 2 gola, Petika je pucala 8 puta i dala također 2 gola, Hodak je pucala 6 puta dala 1 gol i tako redom. Nisu raspoložene bile ni Bilobrk ni Čuljak, jedino se može reći da je Ljerka Vresk odigrala bez greške i postigla pet golova, a da se trudila i Palčić na položaju kružne napadačice. </p>
<p>Podravka se dobro držala u prvom poluvremenu, jer se na odmor otišlo samo s jednim golom razlike, ali je onda slijedilo katastrofalnih 15 minuta drugog poluvremena, kada je u 45. minuti bilo već 20-14 za domaće, da bi se u 53. minuti razlika za domaće popela na opasnih osam golova, jer je bilo 25-17. Međutim, Podravka je uspjela do kraja održati kakvu-takvu ravnotežu i otići iz Volgograda sa »samo« šest golova minusa. Iako i trener Zerzan i najbolja igračica Podravke Petrakova smatraju da je moguće dostići razliku bit će to vrlo, vrlo teško i po svoj prilici Podravka opet neće uspjeti ući u Ligu prvakinja. Zanimljivo, prošle godine prepreka se isto zvala - Akva. </p>
<p>• Sportska dvorana</p>
<p>AKVA - PODRAVKA VEGETA 26-20 (11-10)</p>
<p>AKVA: Alizar, Sedojkina, Močalina 2, Iljukina 8 (3), Kaverina 1, Vašunina 2, Bodnieva 4, Sidorčuk 1 (1), Širova, Rvačeva, Naukovič 5, Polenova 3, Buktienko, Breusova</p>
<p>PODRAVKA VEGETA: Stančin, Petrakova, Vresk 5, Hobjila 2, Harlanjuk, Pensa, Alčić 2, Hodak 1, Raguž 4 (3), Čuljak 1, Bilobrk 3, Sirovec, Petika 2, Franić</p>
<p>SUCI: Hakansson i Nilsson (Švedska). GLEDATELJA: 2000</p>
<p>SEDMERCI: Akva 4 (4), Podravka 5 (3). ISKLJUČENJA: Akva 6 minuta, Podravka 8 minuta</p>
<p>IGRAČICA UTAKMICE: Jelena ILJUKINA</p>
<p>Ivo Čičin-Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Mujezinovićeva dojmljiva premijera</p>
<p>ZAGREB, 5. listopada</p>
<p> - Usprkos lošijoj igri od one koja bi se očekivala od momčadi Cibonina ugleda, košarkaši hrvatskog prvaka u 2. su kolu Goodyear lige svladali slovenskog predstavnika Pivovarnu Laško sa 71-60 (42-29).</p>
<p>Domaći igrači vodili su tijekom čitavog dvoboja. Na startu su poveli sa 9-0, ali na tom vodstvu su mogli zahvaliti gostima koji su u početne tri minute imali nekoliko neshvatljivih promašaja. A da to nije bila večer Laščana pokazuje i njihov šut iz igre na kraju utakmice koji je iznosio tek 30 posto (20-67). Kad se igra protiv takve momčadi, onda se uistinu ne može izgubiti, iako niti »cibosi« nisu blistali. Štoviše, dozvolili su gostima čak 10 napadačkih skokova u prvom poluvremenu, u razdoblju od 27. do 33. minute nisu postigli niti jedan poen, a ipak su na kraju stigli do prilično uvjerljive pobjede.</p>
<p>Razlog lošijem učinku Cibone u napadu velikim dijelom je i obrana kakvu prakticira trener Pivovarne Laško, Predrag Kruščić. Naime, njegova »specijalnost« je zonska obrana, a ta već godinama ne odgovara Ciboni. Mijenjaju se treneri, igrači, ali protiv zone ne mogu...</p>
<p>- Nedopustivo je da nam protivnik sakupi osam napadačkih skokova u jednoj četvrtini, što se nama dogodilo u prvoj. Sastav koji igra u Euroligi mora u svakom trenutku znati što hoće, a mi u trećoj četvrtini nismo znali »tko pije, a tko plaća«, bio je kritičan prema svojoj momčadi trener Cibone, Jasmin Repeša.</p>
<p>Najbolji igrač Cibone u subotu bio je Haris Mujezinović, pridošlica iz Union Olimpije. Postigao je 14 koševa, sakupio 12 skokova i sedam asistencija, od kojih su neke bile vrlo atraktivne. Lijep učinak za prvo predstavljanje zagrebačkoj publici u dresu Cibone.</p>
<p>• KC »Dražen Petrović«</p>
<p>CIBONA VIP - PIVOVARNA LAŠKO 71-60 (20-16, 22-13, 10-17, 19-14)</p>
<p>CIBONA VIP: Krunić 5, KUS 11 (3-4), KRASIĆ, PRKAČIN 7 (5-8), MUJEZINOVIĆ 14 (3-3), Planinić 3 (1-4), Štimac, Mance 9 (1-2), MAMIĆ 16, Ružić 6 (2-4), Alihodžić</p>
<p>PIVOVARNA LAŠKO: NEČAS 9 (6-8), Miletič, KUQO 7, Dojčin, Memčić, Kobale 8 (4-5), Fantinatto, Brolih, DANIELS 6 (1-2), PAVIČ 11 (3-6), Kovačević, WEAKS 19 (1-2)</p>
<p>SUCI: Belošević (SRJ), Zurapović i Husarić (BiH). GLEDATELJA: 1.500</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Haris MUJEZINOVIĆ</p>
<p>• Ostali rezultati 2. kola: Bosna - Zagreb 71-60, Krka - Feal Široki 83-73, Maccabi Tel Aviv - Olimpija 91-72. Redoslijed: Split-CO, Maccabi i Zagreb sa po 4 boda, Olimpija, Cibona, Široki, Krka, Borac i Zadar po 3, a Pivovarna Laško, Bosna i Crvena Zvezda po 2.</p>
<p>Zvonimir Matić</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>»Ostala bih kada bih imala s kime trenirati«</p>
<p>»Bilo bi najbolje kada bi Hrvatski atletski savez ili klub mogli dovesti kvalitetnog trenera za bacačke discipline iz Rusije ili Ukrajine. Koštao bi ih sigurno mnogo manje nego moj boravak u Americi, a radio bi s više atletičara«, kaže Ivana Brkljačić</p>
<p>ZAGREB, 5. listopada</p>
<p> - Juniorski staž u atletici Ivana Brkljačić je okončala s dva svjetska i jednim europskim juniorskim naslovom, te nastupima u finalu kladivašica na OI u Sydneyju i SP u Edmontonu. Prelaskom među seniorke, mnoge će se stvari u njezinoj karijeri promijeniti. Zapravo - sve.</p>
<p>Odmah nakon EP-a u Münchenu, Ivana je okončala višegodišnju suradnju s trenerom Ivanom Ivančićem, a uskoro će promijeniti i kontinent. U četvrtak naša najbolja bacačica kladiva odlazi u Athens (Atenu), u američkoj državi Georgiji, gdje će se pridružiti našem najboljem kladivašu Andrasu Haklitsu, najboljem svjetskom bacaču kugle, Adamu Nelsonu i njihovu treneru Bobitu. Iako se sve to doima obećavajućim, iz Ivaninih bi se izjava dalo zaključiti da najradije ne bi išla u Ameriku.</p>
<p>- Sad sam to prelomila. Sigurno odlazim u Athens 10. listopada i ostajem tamo dva mjeseca, tijekom kojih bi trebala vidjeti odgovara li mi to uopće, kaže Ivana.</p>
<p>• Zašto se onda čini kako biste voljeli da vas netko u Hrvatskoj zamoli da ostanete?</p>
<p>- Zato što bih uistinu voljela da ne trebam otići iz Zagreba. Teško podnosim razdvojenost od obitelji i ne znam kako ću izdržati u Georgiji do OI u Ateni. Bilo bi najbolje kada bi Hrvatski atletski savez ili klub mogao dovesti jednoga kvalitetnog trenera za bacačke discipline iz Rusije ili Ukrajine. Koštao bi ih sigurno mnogo manje nego moj boravak u Americi, a radio bi s više atletičara.</p>
<p>• Znači, kad biste imali trenera, ne biste išli u Ameriku?</p>
<p>- Tako je, iako su i svi ostali uvjeti za trening u Americi neusporedivi s ovima kod nas. Tamo kamo odlazim moći ću, primjerice, trenirati izbačaj u dvorani čitave zime, što je ovdje znanstvena fantastika. Neću trebati razmišljati ni o čemu drugome osim o treningu, a naročito ne o tome hoću li imati dovoljno kladiva za trening. U normalnim okolnostima dogodi vam se, možda, jednom ili dvaput u životu da vam prilikom rotacije pukne žica na kladivu. Meni se to kod nas događalo nekoliko puta tjedno! Stalno smo nešto krpali i popravljali.</p>
<p>• Iako odlazite na sveučilište Georgia, tamo ne namjeravate studirati?</p>
<p>- Želim se do OI u Ateni posvetiti samo atletici. Sljedeće je godine SP u Parizu, a bacanje kladiva boduje se za novu Grand Prix seriju, pa želim nastupiti i na više atletskih mitinga. Sve to je nespojivo sa studiranjem, pa ću fakultet upisati nakon Atene.</p>
<p>• Što namjeravate nakon probna dva mjeseca u Georiji? Kako ćete se i s kim pripremati za SP u Parizu?</p>
<p>- To je pitanje zasad neriješeno. Čini mi se da u HAS-u još uvijek nisu shvatili da je moja suradnja s Ivačićem - s kojim sam postigla mnogo i zbog čega sam mu zahvalna - prošlo svršeno vrijemo, pa mi predlažu da se za SP pripremam s njim. To, nažalost, neće biti moguće. Kada bi se barem Stevimir Ercegovac vratio u Hrvatsku i posvetio se trenerskom pozivu... S njim bih voljela trenirati.</p>
<p>• Slažete li se s vašim bivšim trenerom Ivanom Ivančićem, koji tvrdi da ste već mogli i trebali bacati kladivo preko 70 metara?</p>
<p>- Trener je vjerojatno u pravu, no pitanje je može li to moje tijelo. Što znači danas bacati 73 metra, a sutra biti invalid? Bacat ću kladivo, vjerojatno, još dva olimpijska ciklusa i imam dosta vremena za daljine koje je prognozirao moj trener.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Zadrani bunkerom sačuvali bod</p>
<p>Iako je Zagreb imao nekoliko poluprigoda i objektivno bio bliži pobjedi, najveću prigodu utakmice imali su gosti - Blatnjak je dobro zaobišao dvojicu igrača, čak i vratara Vasilja, a kad mu se smiješio široki prostor nebranjenih vrata, pogodio je pored njih</p>
<p>ZAGREB, 5. listopada</p>
<p> - Teško je reći tko je izgubio, a tko osvojio bod u utakmici u Kranjčevićevoj, obzirom na situaciju u Zagrebu zbog koje je čak dobro da igrači imaju volje igrati. No, unatoč 0-0, domaćina čak treba i pohvaliti, dočim su Zadrani ostvarili ono što su željeli - bunkerom stići do velikog boda. Ne može se reći da nogometaši Zagreba nisu željeli uspjeh u ovoj utakmici. No, unatoč iskazanoj želji, nisu odigrali onako kako mogu. Nema sumnje da klupska situacija prepuna obećanja i nagađanja što će biti s klubom i kako dalje nije mogla mimoići podsvijest igrača.</p>
<p>Bila je to utakmica bez poteza za pamćenje, jedino ćemo se sjećati velikog zadarskog bunkera. Gotovo većinu utakmice proveli su čvrsto zabarikadirani na svom polju, tako da je Zagreb jedino ubacivanjima pred vrata sigurnog Šarlije tražio neku svoju prigodu. Makar je već zarana bilo jasno da se tim putem ne može do odgovarajuće prigode, nekog drugog izlaza »zagrebaši« nisu pronalazili.</p>
<p>Unatoč tome što je Zagreb imao nekoliko poluprigoda i objektivno bio bliži pobjedi, najveću prigodu utakmice imali su gosti i to u 66. minuti. U jednoj od rijetkih protuakcija Blatnjak je dobro zaobišao dvojicu igrača, čak i vratara Vasilja, a kad mu se smiješio široki prostor nebranjenih vrata, pogodio je pored njih. Zbog toga se dugo držao za glavu.</p>
<p>Utakmica je u zadnjoj minuti nepotrebno završila povišenim tonovima. Čak su se Spahić i Surać malo žešće dodirnuli, pa ih je sudac isključio. No, obračun su nastavili u hodniku prema svlačionici.</p>
<p>• Stadion u Kranjčevićevoj</p>
<p>ZAGREB - ZADAR 0-0</p>
<p>ZAGREB: Vasilj 6 - Osibov 6; Ješe 6, Milinović 6.5 - Stavrevski 6, Poldrugač 6 (od 60. Štrok 6), Ćaćić 6.5, Duro 5.5 (od 70. Šimić 5.5), Spahić 5.5 - Lovrek 6, Đalović 5.5 (od 80. Hasančić -)</p>
<p>ZADAR: Šarlija 7 - Nedić 6; Zebić 6, Mikulić 6 - Jurić 5.5, Vulić 5.5 (od 78. Jurjević -), Surać 6, Gondžić 6.6, Lamešić 5.5 (od 62. Čustić 5.5) - Blatnjak 5.5 (od 82. Bilokapić -), Jerković 5.5</p>
<p>SUDAC: Kurtović (Osijek) 7. GLEDATELJA: 800</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Gondžić, Blatnjak, Osibov</p>
<p>CRVENI KARTONI: Spahić, Surać </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Marko ŠARLIJA</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Gosti došli po bod i uzeli tri</p>
<p>Zanimljivo je da u ovoj situaciji, kad Rijeka pada sve niže na ljestvici, nitko ne traži odstupanje trenera Zlatka Kranjčara. Upravo suprotno, Kranjčar ima podršku navijača, koji krivce vide u igračima</p>
<p>RIJEKA, 5. listopada</p>
<p> - Rijeka opet postaje ponornica. Nadali su se na Kantridi da će protiv Slaven Belupa okončati negativno razdoblje, ali su dočekali još jedan poraz, 0-1. Gosti iz Koprivnice doputovali su u Rijeku bez čak sedam igrača i nisu krili da ih zanima jedan bod. Na kraju su, sasvim zasluženo, odnijeli sva tri i gurnuli Rijeku u živo blato borbe za gornji dom.</p>
<p>Bilo je to najgore Rijekino izdanje ove sezone. I dok se gostima ništa ne može zamjeriti, uostalom oni su i najavili obranu, Riječani itekako moraju razmisliti o svemu... Iz općeg sivila može se izdvojiti 31. minuta, kada je Klić dobro prošao po desnom boku, ubacio povratnu loptu, a Goran Brajković je sa deset metara početnički, traljavo, prebacio preko gola. To je, vjerovali ili ne, bilo sve vrijedno spomena u prvom dijelu.</p>
<p>Ništa bolje nije bilo ni u drugih 45 minuta. A onda su, 18 minuta prije kraja, gosti odlučili uzeti sve. U glavnoj ulozi - Marijo Dodik.</p>
<p> Napadač gostiju oslobodio se, izbjegao zaleđe, prešao i vratara Kalinića, i kroz noge Mladena Ivančića pogodio mrežu domaćina. Rijeka se, nakon toga, grčevito pokušala vratiti, u međuvremenu je u 79. Dodik još jednom promiješao domaću obranu, ali ovog puta pucao kraj gola. U 82. minuti, da sve ostane u lošem stilu, pobrinuo se Sandro Klić. Iz slobodnog udarca centrirao je Meštrović, Solomun odletio u prazno, a napadač Rijeke sa pet metara glavom promašio prazna vrata.</p>
<p>U ovoj situaciji, odlazak Zlatka Kranjčara nije nemoguć, bez obzira što navijači žele njegov ostanak i za sve krive igrače.</p>
<p>• Stadion Kantrida</p>
<p>RIJEKA - SLAVEN BELUPO 0-1 (0-0)</p>
<p>RIJEKA: Kalinić 5, Vincetić 5.5, Celišćak 5.5, Ivančić 5, Skočibušić 5, Weiss 5, Brajković 5 (od 38. Meštrović 5.5), Batkoski 5, Rački 5, Šarić 5 (od 59. Mikac 5), Klić 5.</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Solomun 6, Kovačević 6, Višković 6, Amižić 6, Bošnjak 6, Božac 6, Ferenčina 6, Jurčić 6, Dodik 6.5 (od 90. Abaza -), Kovačić 5.5 (od 67. Jurić -), Geršak 6 (od 75. Filipović -)</p>
<p>SUDAC: Šupraha (Kolan) 6. GLEDATELJA: 2000.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Dodik (72)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Weiss (38), Jurčić (66), Filipović (86)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Marijo DODIK</p>
<p>T. Šustar</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Veličani slomili i Cibaliju</p>
<p>Gosti su, očito, bili željni da se iz Velike vrate sa povoljnim rezultatom, zaigrali su otvoreno, a najveća prijetnja za mrežu Veličana bio je njihov istureni dvojac Ratković - Bartolović. No, granitna obrana Veličana izdržala je te napade</p>
<p>VELIKA, 5. listopada</p>
<p> - Nogometaši Kamen Ingrada nastavili su sjajni niz ovosezonskih rezultata, pobijedili su sa 1-0 vinkovačku Cibaliju, slavivši tako i u drugom slavonskom derbiju, nakon Osijeka. Domaći su rano došli u vodstvo, već u 10. minuti, nakon odlične minijature čitavog napadačkog reda. Popović je iz slobodnog udarca dodao do Kopunovića, koji odmah šalje loptu prema Zekiću, koji, pak, rutinom velikog strijelca šalje loptu ispod istrčalog vratara Marića za vodstvo domaćih od 1-0.</p>
<p>Gosti su, očito, bili željni da se iz Velike vrate sa povoljnim rezultatom, zaigrali su otvoreno, a najveća prijetnja za mrežu Veličana bio je njihov istureni dvojac Ratković - Bartolović. No, granitna obrana Veličana izdržala je te napade. </p>
<p>Najizgledniiju priliku gosti su imali u 22. minuti kada je hitri Bartolović izbio sam pred vratara Galinovića, no u posljednjem trenutku se spetljao i prilika je otišla u nepovrat. Do kraja prvog dijela i početkom drugog gosti su iskoristili pad igre domaćih, ali nisu uspijeli stvoriti izgledniju priliku za pogodak. </p>
<p>Veličani su opet napadali, u 71. minuti Zekić iz slobodnog udarca je sa preko 25 metara pogodio prečku, a samo dvije minute potom ni Jakirević nije iskoristio dobro dodavanje Popovića, jer njegov udarac sa ruba šesnaesterca završio pokraj vratnice. Do kraja su Veličani sačuvali minimalnu prednost. i utakmicu okončati u svoju korist.</p>
<p>• Stadion ŠRC Kamen Ingrada</p>
<p>KAMEN INGRAD - CIBALIA 1-0 (1-0)</p>
<p>KAMEN INGRAD: Galinović 6.5, Andričević 6.5, Gusić 7, Poleti 6.5, Balašković 6, Bešlić 6, Brkić 6 (od 46. Jakirović 6), Rendulić 6, Popović 6.5, Kopunović 6 (od 61. Darmopil 6), Zekić 7 (od 85. R. Vidović -)</p>
<p>CIBALIA: Marić 6.5, Pernar 6, Bogdan 6, Jozinović 6, Lajtman 6, Maroslavac 6, Jurić 5.5, Kovačević 5.5 (od 75. Bojko -), Žgela 6 (od 72. Abramović 6), Ratković 6.5, Bartolović 6.5 (od 85. Peraica -)</p>
<p>SUDAC: Svilokos (Sisak) 7. GLEDATELJA: 3.500</p>
<p>STRIJELAC: 1-0 Zekić (10)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Brkić, Kopunović, Poleti, Bešlić; Kovačević, Žgela, Lajtman</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Zoran ZEKIĆ</p>
<p>D. Štajduhar</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="32">
<p>Washington u panici, snajperist ubio sedam osoba </p>
<p>ZAGREB, 5. listopada</p>
<p> - Washingtonska policija nastavila je u petak intenzivno tragati za snajperistom koji je od srijede do petka ubio sedam osoba u predgrađu glavnog američkog grada. Neimenovana žena u dobi od oko 45 godina vjerojatna je sedma žrtva zločinca. Policija u petak popodne još nije mogla sa sigurnošću potvrditi da je žena, ubijena dok je u auto spremala upravo kupljene stvari, a žrtva je istog ubojice kao i prethodnih šestoro. Međutim, ubijena je puščanim metkom u leđa, na način kako su izvršeni i raniji zločini.</p>
<p> Oko podneva u petak policija je objavila da je u sjeveroistočnom dijelu Washingtona ubijen 72-godišnji muškarac koji je sjedio ispred prodavaonice na benzinskoj crpki. Kao i pet prethodnih žrtava, ubijen je iz puške s udaljenosti preko 100 metara. U srijedu navečer i u četvrtak, u razmaku od samo 15 sati ubijena je 35-godišnja bjelkinja koja je na jednoj benzinskoj crpki čistila auto, 40-godišnja žena latinoameričkog podrijetla dok je sjedila na klupi autobusne stanice, 40-godišnji crni taksist koji je uzimao gorivo, 55-godišnji bijelac koji je izlazio iz trgovine i mlađi muškarac latinoameričkog podrijetla dok je kosio travu u javnom parku. Zajedničko svim zločinima jest da su se dogodili na glavnim prometnicama.</p>
<p> Istraga o šest ubojstava od srijede navečer do subote nije daleko odmakla. Prema prvim izvješćima policija pokušava ući u trag dvojici muškaraca, vjerojatno crnaca, koji su opaženi u manjem teretnom vozilu koje se velikom brzinom udaljavalo s jednog od mjesta zločina. Žrtve su po svemu sudeći odabirane nasumce, a jedino im je zajedničko da su se u krivo vrijeme zatekle na nekoj od glavnih gradskih prometnica. Policija je u petak građanima pokazala dva modela lovačkih i automatskih pušaka kakvima se vjerojatno služi ubojica i najavila da FBI pravi psihološki profil zločinca.</p>
<p> Policija u Washingtonu nastavila je i u subotu pretresati sva sumnjiva vozila. U petak je nakon kraće potjere zaustavljen kamionet koji po opisu odgovara vozilu kakvo navodno koristi ubojica. Vozač je uhićen ali policija naglašava da nije osumnjičen za ubojstva nego za drugo djelo.</p>
<p> Nakon jednodnevnog prekida u sjeverozapadnim predgrađima Washingtona, Rockvilleu i Silver Springu u petak je nastavljena nastava u školama i rade predškolske ustanove. U okrugu Montgomery, gdje se dogodila većina ubojstava, u petak je vladala velika napetost i strah. Brojnije policijske snage okružile su škole, trgove i ostala veća mjesta na kojima se okupljaju građani. »Ljudi su jako nervozni«, rekao je Doug Duncan, jedan od čelnih ljudi okruga Montgomery, dodajući kako će se sva najavljena sportska i javna događanja odvijati prema planu. </p>
<p>Policija okruga Montgomery vjeruje da se ubojica i još uvijek nalazi u istom području ponudila je 50.000 dolara nagrade za informaciju koja bi mogla dovesti do počinitelja zločina. U potrazi za ubojicom uključene su i američke tajne službe, FBI i antiterorističke postrojbe. </p>
<p>(Hina/M. B.)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>FBI izradio psihološki profil snajperista</p>
<p>WASHINGTON, 5. listopada</p>
<p> - »Washingtonski snajperist«, koji je od srijede navečer hladnokrvno i nasumce iz vojničke ili lovačke puške poubijao sedmoro ljudi, vjerojatno je bijelac u dobi između 20 i 30 godina, smatraju stručnjaci FBI-ja. Na temelju dosad prikupljenih podataka, FBI zaključuje da ubojica odlično poznaje Washington, osobito njegova sjeverozapadna predgrađa u kojima je ubio petoro ljudi. Šesta žrtva ubijena je u sjeveroistočnom Washingtonu a sedma u Fredericksburgu, južno od američkog glavnog grada.</p>
<p> Moguće je da je ubojica bio vojnik. U dosadašnjih sedam ubojstava pokazao je hladnokrvnost i proračunatost. FBI je uvjeren da je ubojica i ranije bio asocijalan i pokazivao različite oblike agresije. Iako je početni motiv ovako besmislenih ubojstava mržnja prema svemu, stručnjaci upozoravaju da je zločin »opojan« i da se lančano ubijanje može nastaviti. Iznenađuje ih donekle što ubojica ima pomagača, jer su serijski ubojice u pravilu samotnjaci. Stručnjaci FBI-ja ne vjeruju da će se ubojica i njegov pomagač dati uhvatiti živi. Svih sedam žrtava, osoba različitog spola, dobi i rasne pripadnosti ubijeni su danju, na nekoj od glavnih washingtonskih prometnica, jednim metkom s udaljenosti veće od 100 metara. Policija vjeruje da se ubojica i njegov pomagač koriste manjim teretnim vozilom, a na temelju iskaza očevidaca ranije je objavljeno da su u tom kamionu opažena dva crnca. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Izbori u BiH bez incidenata - glasovalo samo 55 posto birača</p>
<p>SARAJEVO, 5. listopada (Od Vjesnikova dopisnika) </p>
<p> - Na općim izborima koji su u subotu održani u Bosni i Hercegovini zabilježen je najmanji odaziv glasača od potpisivanja Daytonskog sporazuma, samo 55 posto.</p>
<p> Prema podacima, koje je po zatvaranju biračkih mjesta u večernjim satima u Sarajevu objavila predsjednica Izbornog povjerenstva BiH Lidija Korać, na izborima je sudjelovalo nepunih 55 posto od dva milijuna i 300 tisuća registriranih birača.</p>
<p> Odaziv je bio nešto veći u Federaciji BiH gdje je glasovalo 57 posto birača dok je u Republici Srpskoj na birališta izašlo tek 51 posto glasačkog tijela.</p>
<p> »Ovi rezultati ispod su mog osobnog očekivanja«, kazala je Korać, ali je istaknula kako srazmjerno nizak odaziv ne dovodi u pitanje regularnost izbornog procesa.</p>
<p> Ona je istaknula kako je iznimno važno to što su izbori protekli bez bilo kakvih izgreda te su zadovoljili standarde koji vrijede u svim demokratkim zemljama.</p>
<p> Voditelj misije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u BiH Robert Beecroft kazao je kako svakako treba analizirati zbog čega su građani BiH odlučili u tako malom broju sudjelovati na izborima no da i takvi ipak nisu loši.</p>
<p> »U brojnim demokratskim zemljama ovakav bi odaziv bio smatran uspjehom«, kazao je Beecroft.</p>
<p> Kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Haris Silajdžić koji je nešto prije 23 sata razgovarao s novinarima u Sarajevu, kazao je tom prigodom kako mali odaziv birača baca mrlju na mnoga očekivanja.</p>
<p> »To je svakako nešto što valja analizirati«, kazao je Silajdžić.</p>
<p>On je u svojoj prvoj izjavi po zatvaranju glasačkih mjesta bio veoma suzdržan u prognoziranju rezultata iako je kazao kako početni trendovi potvrđuju očekivanja o pobjedi njegove Stranke za BiH (SBiH).</p>
<p> »Pobjeđujemo na svim frontama«, kazao je Silajdžić odgovarajući na pitanje kako su prošli on osobno i njegova stranka.</p>
<p> Silajdžić je također odbio govoriti o mogućim postizbornim koalicijama pojasnivši kako će o tome biti spreman razgovarati tek nakon što budu poznati rezultati glasovanja.</p>
<p> Izborno povjerenstvo BiH najavilo je objavljivanje preliminarnih rezultata izbora u BiH za nedjelju navečer.</p>
<p>Građani Bosne i Hercegovine u subotu su izašli na birališta kako bi na općim izborima odlučili o novom sastavu Predsjedništva BiH, Zastupničkog doma državnog parlamenta, parlamenata Federacije BiH i Republike Srpske, deset županijskih skupština u Federaciji, te Općinskog vijeća u Žepču.</p>
<p>Ovo su četvrti opći redovni izbori u BiH nakon Daytona, ali prvi koje su u cijelosti organizirale lokalne vlasti i sukladno zakonu kojeg je usvojio državni parlament. Natjecalo se 57 političkih stranaka, 9 koalicija i tri neovisna kandidata, a za glasovanje je registrirano ukupno 2,343.075 birača. Izbore je pratilo oko sedam tisuća promatrača domaćih nevladinih organizacija, te nekoliko stotina promatrača međunarodne zajednice. Izbori će, kako se procjenjuje, stajati oko 11,4 milijuna konvertibilnih maraka (oko 5,82 milijuna eura), a dio sredstava osiguran je od međunarodnih donacija.</p>
<p>Ovogodišnje izbore osiguravali su ministarstva unutarnjih poslova Federacije BiH i Republike Srpske, čiji su glasnogovornici Nedžad Vejzagić i Zoran Glušac priopćili da niti na jednom od biračkih mjesta nije bilo nikakvih izgreda. Objavljivanje konačnih rezultata izbora očekuje se između 20. i 22. listopada.</p>
<p>Prema predizbornim istraživanjima javnog mijenja, izborni favoriti u Federaciji BiH trebali bi biti SDP, Stranka za BiH, SDA i HDZ, a u Republici Srpskoj SDS, PDP i Stranka nezavisnih socijaldemokrata. No, procjenjuje se da će biti vrlo neizvjesno koji će blokovi nakon izbora moći formirati izvršnu vlast.</p>
<p>Alenko Zornija i Hina</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Bushovo pismo zatoplilo odnose Washingtona i Berlina?</p>
<p>Američki predsjednik uputio je čestitku njemačkom predsjedniku u povodu obljetnice njemačkog ujedinjenja i time prvi put od zahlađenja odnosa između Berlina i Washingtona kontaktirao jednog njemačkog čelnika </p>
<p>BERLIN, 5. listopada (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Bez obzira na različita stajališta o Iraku, američko-njemački odnosi se normaliziraju najjavljuje se u Berlinu. Prema informacijama iz Washingtona Colin Powell, prvi put nakon izbora u Njemačkoj, telefonom je razgovarao sa svojim njemačkim kolegom, Joschkom Fischerom.</p>
<p> Američki predsjednik George Bush uputio je čestitku njemačkom predsjedniku u povodu godišnjice Njemačkog ujedinjenja i time prvi put od zahlađenja odnosa između Berlina i Washingtona kontaktirao njemačkog čelnika. Pismo iz Washintona dočekano je gotovo s euforijom. Jer, kancelar Gerhard Schröder nije dobio čestitke nakon pobjede na parlamentarnim izborima. No, Bush sada piše kako Njemačku i SAD povezuje dugogodišnje prijateljstvo i suradnja. Pad komunizma i Berlinskog zida, najznačajniji je uspjeh Nijemaca i Amerikanaca, naglašava se u pismu američkog predsjednika. </p>
<p>»Amerika slavi s Njemačkom«</p>
<p>»Amerika slavi zajedno sa Njemačkom, ovaj značajan datum«, piše Bush njemačkom predsjedniku, te se potom kurtoaznim tonom osvrće na dugogodišnje prijateljstvo između Sjedinjenih Država i Njemačke i to ne samo na političkoj razini. Naglašava, da to prijateljstvo predstavlja solidnu osnovu za nove poticaje u međusobnoj suradnji.</p>
<p>Rau je u svom neizravnom odgovoru govoreći pred Brandenburškim vratima poslao pomirljive signale u pravcu Sjedinjenih Država, zahvaljujući pomoći Amerikanaca na rušenju Berlinskog zida, ali i objašnjavajući stav oko iračke krize: »Mi izražavamo naše mišljenje, dajemo naš doprinos, ponašamo se odgovorno i ispunjavamo naše obaveze«. To ne znači da je Berlin spreman slijediti Busha u ratu protiv Saddama premda neki mediji špekuliraju da je Schröder iza kulisa obećao američkom predsjedniku da će u situaciji »stani-pani« biti na strani Amerikanaca. Pogotovo ako se podastru novi dokazi o vezama Saddama Hasseina i terorizma.</p>
<p>S druge strane kritičari Bushovih planova tvrde da se istina »krije« u jednom izvješću američkog kongresnog Odbora za proračun prema kojemu će napad na Irak stajati oko 270 milijardi dolara. Po toj teoriji, to je razlog što američki dužnosnici porezne obveznike »pumpaju« patriotizmom, i tvrdnjama da od sloma Saddamova režima »neće biti samo rasipanje novca od koga će koristi imati samo Boeing i Texaco«, nego da će biti pobijeđena recesija. U tim kalkulacijama se dopušta mogućnost da će rasti cijena nafte, da će burze doživjeti potres, ali se tvrdi da će se novac spiskan u novu »Pustinjsku oluju« pokazati kao dobra investicija.</p>
<p>Američki gospodarstvenici jedno, njemački drugo</p>
<p>S druge strane, u njemačkim gospodarskim krugovima se vidi sve suprotno. Rast cijena nafte i potresi na buzama mogli bi njemačko i svjetsko gospodarstvo dugoročnije dovesti u još dublju recesiju. Prema nekim analitičarima različiti interesi američkog i njemačkog gospodarstva ključni su razlozi što je došlo do dubokog poremećaja u transatlantskom njemačko-američkom partnerstvu. Dakako, to ni Bushovo pismo ni Rauove poruke Washingtonu neće lako premostiti.</p>
<p>Neki tvrde da je čitava retorika njemačko-američkog partnerstva već desetljećima puna floskula kojih su bila svjesna oba partnera. Odnosi Njemačke i Sjedinjenih Država bili se određeni njihovom moći. Obojici je partnera, međutim, to odgovaralo, pa se neumorno govorilo o prijateljstvu, zahvalnosti i tradicionalnoj povezanosti. Time su se prikrivali različiti interesi kojih je bilo i prije iračke krize. </p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Ševardnadze »kupio« susret s Vladimirom Putinom</p>
<p>MOSKVA, 5. listopada (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Gruzijske vlasti izručile su u noći na subotu Rusiji pet od ukupno 13 čečenskih boraca koje Moskva optužuje za terorizam. No ekstradicija nije prošla bez incidenata. Najprije su u petak u gradskom zatvoru u Tbilisiju Čečeni određeni za izručenje pružili fizički otpor gruzijskoj policiji i u općoj tučnjavi, u koju su se uključili i ostali zatvorenici, nekoliko je osoba lakše ranjeno. Istovremeno i čečenske izbjeglice koje žive u Gruziji blokirale su cestu prema aerodromu, pa je putnički avion kojim su izručeni čečenski teroristi poletio iz Tbilisija za ruski grad Stavropolj s višesatnim zakašnjenjem.</p>
<p> Komentirajući u subotu izručenje pet čečenski terorista Rusiji, ambasador Gruzije u Moskvi Zurab Abašidze izjavio je kako se nada da su sada stvoreni preduvjeti da u nedjelju ili ponedjeljak- za vrijeme summita šefova država ZND u glavnom gradu Moldavije Kišinjevu - dođe do odvojenog susreta i pregovora ruskog predsjednika Vladimira Putina s gruzijskim predsjednikom Eduardom Ševardnadzeom. »Uvjeren sam da razgovor predsjednika Putina i Ševradnadzea 'u četiri oka' u Kišinjevu može dovesti do normalizacije odnosa između naših dviju zemalja« izjavio je Abašidze.</p>
<p> Medjutim, iako u Kremlju najavljuju da će se u Kišinjevu Putin najvjerojatnije odvojeno sresti sa Ševardnadzeom, pomoćnik ruskog predsjednika Sergej Jastržembskij izjavio je u subotu da je izručenje pet čečenskih terorista »tek prvi ispravan korak gruzijskih vlasti«. Moskva će od Tbilisija tražiti ne samo izručenje preostalih osam uhićenih čečenskih terorista već i likvidaciju svih čečenskih vojnih baza u Pankijskoj klisuri i drugim područjima Gruzije. Zbog tih vojnih baza čečenskih separatista, Rusija je ljetos potpuno zahladila odnose s vlastima u Tbilisiju i zaprijetila zračnim udarima, a ruski je parlament nedavno donio rezoluciju kojom se od kremaljske vlade traži uvođenje ekonomskih sankcija protiv Gruzije i prije svega prestanak isporuke električne struje po privilegirano niskim cijenama.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Nepalski kralj otpustio premijera i preuzeo vlast</p>
<p>KATMANDU/NEW DELHI, 5. listopada</p>
<p> - Nepal je pogođen novom krizom u subotu nakon što je kralj Gyanendra otpustio premijera Shera Bahadura Deubu, odgodio izbore i preuzeo izvršnu vlast po prvi put otkad je ta malena himalajska država napustila apsolutističku monarhiju prije 11 godina. Nepal se bori protiv krvave maoističke pobune i još uvijek se oporavlja od prošlogodišnjeg masakra kraljevske obitelji koji je počinio princ pod utjecajem droge i alkohola. Kralj je u svom obraćanju naciji rekao da je preuzeo vlast samo na neko vrijeme i da je njegov potez izazvalo »pogoršanje stanja zakona i reda«.</p>
<p> Ulice glavnog grada Katmandua bile su mirne i nije bilo znakova pojačane sigurnosti nakon obraćanja kralja. Kralj Gyanendra je rekao da će upravljati zemljom dok ne bude sastavljena prijelazna vlada koja će biti odgovorna za održavanje izbora i reda u zemlji. Maoisti žele svrgnuti ustavnu monarhiju i uspostaviti komunističku republiku, a više od 5.000 ljudi poginulo je u šest godina nasilja u Nepalu. Indija je pozvala u subotu susjedni Nepal da riješi krizu izazvanu otpuštenjem premijera u okviru svog ustava i priopćila je da podržava višestranačku demokraciju te kraljevine.</p>
<p> »Nadamo se da će trenutačna kriza biti riješena u okviru ustavnog procesa za mir, stabilnost i razvitak Nepala«, izjavila je glasnogovornica ministarstva vanjskih poslova Nirupama Rao. (Reuters/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="38">
<p>Iznenadila me »brzina zaključivanja« Zvonka Ivankovića Vonte</p>
<p>Mnogi su zamjerili generalima što se u povodu haaške optužnice protiv generala Janka Bobetka međusobno optužuju, a javio se i Bobetkov vršnjak te školski i ratni drug u partizanima gospodin Zvonko Ivanković Vonta (Vjesnik od 28. rujna, u rubrici Stajališta). Mislim da ni on za svoje pisanje neće dobiti previše pohvala.</p>
<p>Neću reći da gospodina Zvonka Ivankovića Vontu poznajem, ali njegovo pisanje o Bobetku podsjetilo me na njegovo gostovanje na tribini »Antibarbarus« u Sisku, na kojoj su se neposredno prije smjene HDZ-ove vlasti izredali mnogi najviši predstavnici sadašnje vlasti. Kako se ja inače vrlo teško odlučujem javiti za riječ pred većim skupom, tako sam tada i gospodinu Zvonku Ivankoviću Vonti prišao kad je već sve bilo gotovo i kad je uza nj bilo tek nekoliko ljudi. Rekao sam mu da mi se sviđaju načela koja je na tribini zastupao, ali da mi je neobično njegovo tumačenje nekih činjenica. U nepunih pet minuta razgovora on mi je, onako u hodu, uspio reći da sam fanatik i da nisam kršćanin, iako razloge za to niti sam onda shvatio niti ih se danas sjećam. Mene je samo iznenadila ta njegova brzina zaključivanja o mojem fanatizmu i nekršćanstvu.</p>
<p>Ono što gospodin Zvonko Ivanković Vonta piše u spomenutom članku sigurno nije rečeno na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT>, već je to njegovo mišljenje o čovjeku za kojega kaže da ga ponajbolje poznaje pa da on ne piše kao što pišu »najčešće razni manipulanti i oni koji ne poznaju ni problem ni Janka Bobetka«. Ipak je neobično to njegovo javljanje, pogotovo u ovom trenutku.</p>
<p>Gospodin Zvonko Ivanković Vonta odmah na početku ističe da je haaško tužiteljstvo već u prvoj točki optužnice pogriješilo navodeći da se Bobetko borio u partizanskom pokretu otpora od 1941. do 1945. godine. Iz takve formulacije ne mora se nužno zaključiti da se Bobetko borio baš od početka, već da se borio u tom pokretu koji je u nas trajao od 1941. do 1945. godine. Ako je haaško tužiteljstvo nasjelo u ovom slučaju pogrešnim podacima, logično je očekivati da je tužiteljstvo možda i u koječem drugom dijelu optužnice nekomu ili nečemu nasjelo.</p>
<p>Tako iz tog napisa baš i nije jasno što je bilo s Bobetkovim domobranstvom, a budući da je otud pobjegao u partizane, lako je zaključiti da i nije bio pouzdani i uvjereni »kvisling«. </p>
<p>Teško je spojiti navode da je Franjo Tuđman izjavio kako Bobetka 1991. nigdje nije bilo - pa Zvonko Ivanković Vonta na to dodaje komentar kako je Bobetko i tu »špekulirao kao i 1941. godine« - a malo dalje piše kako je on u lipnju 1991. pisao da je »Bobetko zamijenio dres«! Ako je zamijenio dres, onda je valjda u tom dresu počeo i novu igru.</p>
<p>Što misliti o autorovu shvaćanju Domovinskog rata kad on sa svojim ratnim drugovima u rujnu 1991. osuđuje velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i smatra to veleizdajom JNA, a, s druge strane, tvrdi da je Bobetko promijenio dres. Zar se karijeristom može nazvati čovjeka koji se uključio u Domovinski rat i zar doista želi reći da je i Domovinski rat opet nekakva veleizdaja?</p>
<p>Rekao bih da autor olako govori i o Bobetkovoj mržnji prema Srbima. Nećemo valjda nečije sudjelovanje u ratu proglasiti mržnjom protiv nekoga. Zvonko Ivanković Vonta, dakako, nema ništa protiv djelovanja Haaškog suda i optužnice protiv Bobetka. Valjda prema onoj: Izvrši pa se žali! Zvonku Ivankoviću Vonti jedino je žao što na hrvatskom sudu nije uspio istjerati pravdu protiv svoga kolege. To je u ovom trenutku ipak zločesto i nesimpatično.</p>
<p>ZLATKO VIDULIĆ Sisak</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Nominalni vlasnici stanova to će i ostati! </p>
<p>Nominalni vlasnici neuseljivih stanova i dalje se upinju iz petnih žila ne bi li se izjednačili s pravim vlasnicima, što se vidi iz pisma čitatelja Stjepana Kovačevića u Vjesniku od 2. listopada 2002. Naše sasvim opravdane zahtjeve on proglašava »nerealnim«, pa je očito da se time protivi i Rezoluciji 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe! </p>
<p> Kao što kaže, u stambeni fond uplaćivali su nominalni vlasnici i drugi koji nisu ništa dobili. Ali, to je samo dio istine! Nisu uplaćivali samo oni, nego i stanari, a među jednima i drugima ima onih koji su jeftino otkupili društvene stanove. Svima koji nisu dobili stanarsko pravo uplaćeni se iznos treba uzeti u obzir kod rješavanja njihova stambenog problema. Ali treba uzeti u obzir i to da su mnogi današnji nominalni vlasnici jeftino kupili neuseljive stanove oštetivši time izvorne vlasnike radi vlastitog profita, a osim toga su jeftino otkupili i društvene stanove! Zašto čitatelj to prešućuje kad već spominje »odluke vrhovne sudbene vlasti« po kojima je nekim stanarima odobren, u ime socijalne pravde, taj otkup tuđih privatnih stanova, a drugima je to isto uskraćeno te im je, štoviše, neopravdano oduzeta imovina vrijedna devet desetina useljivog stana? Stanari traže tu svoju imovinu, to svoje neumanjeno stanarsko pravo, tu istu socijalnu pravdu i potpuno jednako pravo na otkup tih neuseljivih stanova kakvo su dobili i drugi. Sudske odluke su takve kakve jesu, ali Sabor može i treba izmijeniti nepravedne zakone.</p>
<p> Tko nas to želi učiti poštivanju sudskih odluka! Zar nije najveće i najočitije bezakonje kad »vlasnici« provaljuju u dom »(pre)zaštićenog najmoprimca« pa mu izbacuju stvari bez ikakve sudske odluke? Kamo nas to vodi? Kako taj čitatelj može reći da su ti stanari »prezaštićeni«, da nisu ugroženi? Nije im ugrožena samo imovina, nego i dom i pravo na jednakost. Ali, nije u pitanju samo poštivanje postojećih zakona, nego njihova izmjena, kako bi svi stanari dobili jednako pravo otkupa stana, kao što su SDP i drugi predložili 1999. godine, a što se, bez ikakva opravdanog razloga ne ostvaruje. </p>
<p> Trošak održavanja zgrade trebaju snositi stanari, a normalno je da nominalni vlasnik ne treba dobivati najamninu, nego treba dobiti punu tržišnu naknadu za oduzetu imovinu. Zašto se čitatelj Kovačević uopće brine o »popravcima«, zašto govori o »sve starijim i zgradama i vlasnicima«, a ne spominje i sve starije stanare? Za održavanje stanova i zgrada, sada i nakon otkupa, pobrinut ćemo se mi stanari, kao što smo se brinuli i do sada. Bolje bi bilo da se taj čitatelj zapita je li to pravna, socijalna i humana država, kakvi su to ljudi na vlasti koji dobro znaju i vide da se stanarima oduzima jedini dom (dok nominalni vlasnici imaju drugi dom), i zašto ti isti ljudi koji su ranije predložili u Saboru jednako pravo otkupa za sve stanare, a tržišnu naknadu za vlasnike, nakon toga neodgovorno (možda i nedobronamjerno?) odugovlače čekajući da umremo, umjesto da odmah isprave nepravde, zlouporabe i obmane te da otkriju tko je za to odgovoran. </p>
<p>MIŠE MILOVČEVIĆ Dubrovnik (uz suglasnost ostalih udruga stanara u Hrvatskoj, Hrvatskog helsinškog odbora i Centra za razvoj demokracije)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Znanost Boga nikad neće moći ni dokazati ni zanijekati </p>
<p>Želim se osvrnuti na tekst gospodina Krešimira Cerovca objavljen u Vjesnikovoj rubrici Stajališta 3. listopada 2002. pod naslovom »Znanost Boga ne može dokazati, a još manje zanijekati«.</p>
<p> Već je sam naslov teksta apsolutno točan jer današnja znanost i ne može dokazati Boga, a isključivo zbog toga što počiva na pogrešnim temeljima, a trebali bi odgovoriti na pitanje je li svemir nastao »praskom« ili na drugi način.</p>
<p>Homo sapiens danas je u prevelikom defektu a da bi mogao točno odgovoriti na tako daleka i teška pitanja, ali sigurno je i točno jedno, a to je da vrijeme kao dimenzija ne postoji, već postoji vječnost, koja nema niti početka ni kraja.</p>
<p>Davno je zapisano, Boga se ne može vidjeti i ostati živ. Može se jedino zaključiti da se Bog nalazi u nevidljivom spektru materije i da mu je apsolutna funkcionalnost materijalizacija-dematerijalizacija. Uostalom, Krist nam je dokazao kako funkcionira materija. Da bi znanstvenici danas mogli dati točne odgovore, ali i da bi mogli postaviti točna pitanja, nužno je potrebno da si pomaknu funkcionalnost DNK, a do tada nisu kompetentni raspravljati o Bogu.</p>
<p>J. RADEK Umag</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="41">
<p>Ubijen osječki poduzetnik, bivši boksački prvak Jugoslavije u teškoj kategoriji</p>
<p>OSIJEK, 5. listopada</p>
<p> - Poznati osječki poduzetnik, vlasnik lanca Gradskih mjenjačnica, tridesetsedmogodišnji Darko Dakić ubijen je u subotu s više hitaca u glavu iz, kako se pretpostavlja, automatskog oružja, dok je u subotu oko 5.50 sati sjedio u automobilu ispred svoje kuće na kućnom broju 1c u Baranjskoj ulici. Prema neslužbenim informacijama, u Dakića je za sada još nepoznati počinitelj ispalio rafal te ga pogodio u lijevu stranu glave i vrata s pet ili šest metaka.</p>
<p> Naime, PU osječko-baranjska zaprimila je dojavu u subotu u 5.50 sati od stanovnika Baranjske ulice kako su čuli na ulici nekoliko pucnjeva. Na mjesto događaja odmah je izišla policijska patrola te su našli Dakića mrtvog u njegovom automobilu marke »mercedes cabrio« registracijskih oznaka OS 700-DJ. Kako smo doznali, Dakić je u subotu svojim »mercedesom« stigao nešto poslije 2 sata te se uparkirao na kolniku između svoje i susjedne kuće. Međutim, ostao je sjediti u automobilu iz kojega se čula glasna glazba. Kako se nakon nekog vremena glazba stišala ne zna se još točno da li se Dakić ponovno odvezao ili je ostao sjediti ispred kuće sve dok nepoznata osoba nije prišla automobilu te ispalila kratki rafal u pravcu njegove glave i na mjestu ga usmrtila. Ubojica je, doznali smo, u trenutku ubojstva stajao između kuće i automobila, s Dakićeve lijeve strane. S obzirom da su hici ispaljeni kroz zatvoreni prozor automobila, pretpostavlja se da je pucano iz neposredne blizine čemu u prilog svjedoče i čahure koje je policija pronašla odmah pored automobila. Pretpostavlja se da je Dakić u trenutku ubojstva spavao jer je poznato da je kod sebe uvijek imao pištolj koji bi, da je bio budan i ugledao atentatora, najvjerojatnije u samoobrani i upotrijebio. </p>
<p> Očevid je zajedno s djelatnicima PU osječko-baranjske obavio istražni sudac osječkog Županijskog suda Mladen Filipović koji je zatražio da se na tijelu ubijenoga izvrši obdukcija. Po njegovim riječima, nalaz obdukcije očekuje se u ponedjeljak. Iako se još uvijek ne zna motiv i identitet ubojice, po nekim pričama može se zaključiti kako je atentat na osječkog poduzetnika izvršen vrlo nestručno, odnosno amaterski, jer je ubojstvo počinjeno oružjem bez prigušivača, a čahure su ostavljene na mjestu događaja. S obzirom na obim Dakićevih poslova, te nagađanja da se nekada bavio i utjerivanjem dugova za neke druge poduzetnike, pretpostavlja se da je riječ o obračunu 'osječkog podzemlja'. Inače, Dakić je poznat i sportskoj javnosti jer je u bivšoj Jugoslaviji bio prvak teške kategorije u boksu.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Neoprezni pješak poginuo prelazeći kolnik </p>
<p>SLAVONSKI BROD, 5. listopada</p>
<p> - Prema informacijama iz PU brodsko-posavske, u petak navečer oko 21.50 sati, u prometnoj nesreći u Novom Varošu kod Nove Gradiške poginuo je pješak. Naime, državnom cestom D-5, u naselju Novi Varoš osobnim automobilom marke »citroen«, švicarskih reg. oznaka upravljao je švicarski državljanin D. B. (49). Naletio je na pješaka Jurja Polića (54), državljanina BiH. Pješak je poginuo na mjestu događaja, a lakše tjelesne ozljede zadobili su vozač »citroena« D. B. i suvozač u automobilu. Očevid na mjestu ove prometne nesreće obavio je istražni sudac požeškog Županijskog suda Berislav Devčić i županijski državni odvjetnik Stjepan Haramustek. </p>
<p>Očevidom je utvrđeno da je do prometne nesreće došlo kada su policijski djelatnici obavljali nadzor cestovnog prometa, pri čemu je ustanovljeno prekoračenje brzine kretanja automobila kojim je upravljao D. B. Isto tako, neprijeporno je utvrđeno da ovaj prekršaj nije u izravnoj vezi s nastalom prometnom nesrećom, a koja je rezultat isključivo nepažnje pješaka i neprilagođene brzine »critroena«. Protiv vozača osobnog automobila policija je podnijela kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Novoj Gradiški. </p>
<p>I. F.</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Troje poginulih u petak na hrvatskim prometnicama </p>
<p>ZAGREB, 5. listopada</p>
<p> - Tri su osobe poginule, šest ih je teže, a 33 su lakše ozlijeđene u 240 prometnih nesreća koje su se u petak dogodile na hrvatskim prometnicama. </p>
<p> U nesreći koja se oko 21.50 sati dogodila u mjestu Novi Varoš, kod Nove Gradiške, jedna je osoba poginula, a dvije su ozlijeđene. Nesreća se dogodila kad je švicarski državljanin Dragomir B. (49), upravljajući »citroenom« švicarskih registracija, zbog neprilagođene brzine naletio na pješaka Đurađa Polića (54), državljanina BiH, koji je prelazio cestu. Pješak je na mjestu poginuo, a vozač i njegova suputnica D. B. (38) lakše su ozlijeđeni. Prilikom prelaska kolnika Koprivničke ulice u Križevcima oko 19.30 sati nastradao je pješak Zvonimir Javor (78). Na njega je automobilom križevačkih registracija naletio Jadranko N. (39), a Javor je preminuo u kolima hitne pomoći na putu do bolnice. Na području Trogira, oko 12.40 sati, poginuo je Dario Strize (23), čiji je automobil iz zasad neutvrđenih razloga sletio s ceste u more. Policija još istražuje okolnosti ove nesreće. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Lažni inkasator HEP-a varao Varaždince</p>
<p>VARAŽDIN, 5. listopada</p>
<p> - Varaždinska je policija u naselju Gornji Martijanec uhvatila V. R. (61) kako provaljuje u vikendicu. Daljnjom kriminalističkom obradom nad šezdesetjednogodišnjakom utvrđeno je da postoji osnovana sumnja da je počinio čak 51 krađu na području Varaždina, Ludbrega i Novog Marofa. Policajci ističu i da postoji osnovana sumnja da je V. R. počinio i dva kaznena djela prijevare i to tako što se predstavljao kao inkasator HEP-a, a sumnja se da je to činio i na području Koprivničko-križevačke županije. Kriminalistička obrada se nastavlja, budući da svi vlasnici vikendica u koje je provaljeno nisu to prijavili policiji. V. R. priveden je istražnom sucu Županijskog suda u Varaždinu, a on ga je ispitao i ocijenio da nema uvjeta da mu se odredi pritvor. Kod istražnog se suca osumnjičenik branio šutnjom. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Šest mjeseci zatvora za zlostavljanje učenika</p>
<p>ZLATAR, 5. listopada</p>
<p> - Vijeće Općinskog suda u Zlataru donijelo je presudu profesoru tjelesnog odgoja Juraju Leljaku od šest mjeseci zatvora uvjetno uz rok provjere od dvije godine zbog zlostavljanja učenika. On je, naime, 26. listopada 2000. godine jednog učenika 7. razreda dva puta udario otvorenom šakom po glavi te jedanput pred njegovom razrednicom i prijetio mu da će ga izbaciti iz škole. Povod tome je navodno bilo neprimjereno ponašanje učenika koji je jednu učenicu sa slomljenom rukom u gipsu gurnuo na pod te je ona bolesnu ruku slomila na drugome mjestu. U sudskom postupku profesor Juraj Leljak priznao je to djelo i pokazao kajanje te rekao kako je bio izvan sebe. Presuda je pravomoćna, jer su i tužitelj i branitelj odustali od žalbe. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="46">
<p>»Kupe li Inu, OMV i MOL neće zatvarati sisačku rafineriju« </p>
<p>»Cijene goriva ne povećavamo zbog sve jače konkurencije. Tko misli da Bijele noći vrijede više od 74 milijuna dolara, neka ih kupi od novih vlasnika. Ugovor o prodaji 25 posto plus jednu dionicu Ine bit će potpisan u prvom tromjesečju 2003. godine«, kaže Dragičević</p>
<p>O skorom završetku prve faze privatizacije Ine, ali i mogućnosti da se ona odgodi, o glavnim favoritima za strateškog partnera, sudbini rafinerija, očekivanoj ovogodišnjoj dobiti i razlozima za prodaju Bijelih noći, razgovaramo s Tomislavom Dragičevićem, predsjednikom Uprave Ine. On nam je, uz ostalo, objasnio nam je i zašto već tjednima Ina ne povećava cijene goriva iako bi to mogla učiniti. </p>
<p>• Zašto su tijekom pregleda Inina poslovanja odustale dvije od pet kompanija iz užeg izbora, ruski Lukoil i talijanski Edison Gas? </p>
<p>- Lukoil je odustao zbog vlastitih problema. Možda se radi i o nekom ruskom dogovoru o podjeli interesnih sfera, tko će se i gdje širiti, a nedavno su imali i dosta problema zbog otmice njihovog potpredsjednika. Edison je predložio kombinaciju s grčkim Hellenic Petroleumom koja nije prošla. Ipak, imamo tri ozbiljna kandidata i to je po zakonu dovoljno. </p>
<p> • No ako jedan od njih odustane i ne preda obvezujuću konačnu ponudu prva faza privatizacije mogla bi biti odgođena. To bi se možda moglo dogoditi i zbog različitih stavova SDP-a i HSS-a treba li Vlada u predizbornoj godini početi privatizaciju Ine ili zbog problema koje bi moglo stvoriti odbijanje izručenja generala Bobetka.</p>
<p>- Vjerujem da više nitko od potencijalnih strateških partnera neće odustati, jer će prva prodaja Ininih dionica sigurno biti povoljnija od kasnijih. Ovih smo dana razgovarali s predstavnicima uprava OMV-a i MOL-a, a početkom listopada stižu i predstavnici Rosneftove uprave. U studenom ili najkasnije prosincu očekujemo konačne ponude za 25 posto plus jednu dionicu Ine, što znači da će, ako ne bude neočekivanih problema, ugovor biti sklopljen u prvom tromjesečju iduće godine. Mislim da će privatizacija Ine ići predviđenim tijekom. Ali promjena strukture vlasništva ne mora značiti i prodaju strancima i tek će se vidjeti kako će sve završiti jer nije neminovno da u Inu uđe samo strani kapital. U prvoj fazi je strani strateški partner izabran kao najbolje rješenje jer smo procijenili da bi, primjerice, investicijskim fondovima bilo bitno samo da što brže ostvare što veći profit i prodaju dionice, a ne i razvoj Ine. Treba vidjeti što je dugoročno najbolje rješenje za Inu kao i za državu i njene građane. Nema razloga da ne budemo organizirani kao OMV ili MOL. No o privatizaciji odlučuju Vlada i Sabor. </p>
<p>• Tko je najbolji kandidat za strateškog partnera? </p>
<p>- Dosad smo razgovarali s upravama OMV-a i MOL-a. Obje kompanije imaju prednosti i mana, ali to su dva jaka, prilično izjednačena kandidata. OMV je, primjerice, izrazio želju da nam pomogne u jačanju istraživanja novih ležišta i proizvodnje nafte i plina jer su tu posljednjih godina ostvarili lošije rezultate pa ćemo neovisno o završetku transakcije u tome surađivati u budućnosti. Ovih dana vidjet ćemo što kaže Rosneftova uprava. Oni imaju nešto jaču proizvodnju. Ali bitno je kako će strateški partner podržavati Inin razvoj. Napravit ćemo petogodišnji poslovni plan u kojem ćemo predvidjeti ulaganja. Ako se strateški partner s tim suglasi, neće biti nikakvih problema. </p>
<p>• Česte su spekulacije da bi OMV i MOL kao strateški partneri tražili zatvaranje jedne Inine rafinerije jer imaju dovoljno svojih modernih kapaciteta. Time bi izbjegli velika ulaganja i smanjili broj zaposlenih.</p>
<p>- U razgovorima njihova vodstva nisu spominjala tu mogućnost. Dapače. Sa strateškim partnerom ćemo analizirati naš petogodišnji poslovni plan u kojem ćemo argumentirati zašto ne treba zatvarati nijednu rafineriju. Konkretno, OMV-ove rafinerije već su skoro sasvim zaposlene proizvodnjom derivata za njihovu prodajnu mrežu. To znači da im za sve nove benzinske crpke trebaju novi dobavljači. MOL ima nešto više slobodnih rafinerijskih kapaciteta, ali je nešto jači u proizvodnji. Što se tiče viška zaposlenih, i dosad smo to rješavali korektno, a to ćemo činiti i ubuduće pa se nitko ne treba bojati dolaska strateškog partnera.</p>
<p>• Koliko bi Vlada mogla dobiti za kontrolni paket Ine i hoće li sve ići u državni proračun ili će nešto ostati i Ini za neophodna ulaganja?</p>
<p>- O cijeni je vrlo teško govoriti. No znaju se brojke koje su prikazali Vladini savjetnici Deutsche Bank i PriceWaterhouseCoopers i one su poznate potencijalnim strateškim partnerima. Vjerujem da Vlada očekuje nešto više od četvrtine te procjene. Drugo je pitanje distribucije tog novca, o čemu se trebaju dogovoriti Vlada, strateški partner i Ina. U ugovoru se, primjerice, može predvidjeti da se dividenda nekoliko godina mora reinvestirati ili da se dio novca iz Fonda za razvoj uloži u modernizaciju rafinerija te da toliko doda i strateški partner kako se ne bi mijenjao vlasnički omjer... </p>
<p>• Puno pažnje privuklo je nedavno uvođenje europskih standarda kvalitete uvoznih goriva u BiH pa su se pojavili komentari da Ina zbog zastarjelih rafinerija gubi tržište i da je time uzdrmana uoči privatizacije.</p>
<p> - Ina sigurno ne gubi to važno i veliko tržište niti je uzdrmana. Čak će od svega imati i koristi jer će uvođenje znatno jače kontrole goriva otežati posao švercerima koji su, po mojoj procjeni, držali čak 30-40 posto tržišta. Iza takvih netočnih tvrdnji u medijima stoji neznanje, ali ima i zluradosti. Ina, naime, kvalitetnije gorivo osim u riječkoj, gdje imamo suvremeno postrojenje za uklanjanje sumpora iz goriva, može proizvesti na više načina i u sisačkoj rafineriji. Zato će nam uvođenje novih standarda u BiH povećati troškove, ali neće biti nikakvih poremećaja na tržištu. Što se tiče modernizacije rafinerija, raspisali smo natječaj za izvođača i na proljeće počinje gradnja novih postrojenja u jednoj rafineriji, a drugu ćemo modernizirati postupno nakon toga. </p>
<p>Novac možemo osigurati sami iz profita (ako ga ne uzme država) ili u dogovoru sa strateškim partnerom. Time ćemo omogućiti proizvodnju goriva koje će zadovoljavati standarde što će u EU vrijediti 2005. godine. Ali i dalje će postojati tržište i za manje kvalitetna goriva, jer je i kod nas i u susjednim državama vozni park prosječno vrlo star, a ako njihovi vlasnici počnu koristiti niskosumporna goriva morat će redovno dodavati aditive pa će gorivo nepotrebno plaćati skuplje. Osim toga, i ti aditivi dosta zagađuju okoliš. Zato očekujemo da će mnogi vlasnici starijih vozila i dalje koristiti goriva s više sumpora jer će tako proći jeftinije. </p>
<p>• Mnogi se pitaju zašto Ina nije povećala cijene derivata budući da rastu cijene nafte i derivata na mediteranskom tržištu? Je li na to utjecala Vlada da ublaži energetski udar na standard nakon poskupljenja struje i plina? </p>
<p>- Posljednjih godinu dana Uprava Ine sve je odluke donosila samostalno i za njih odgovara, što znači da nisu točne spekulacije kako Vlada odlučuje o cijeni goriva. U formuli za određivanje cijena goriva piše kolike one mogu biti maksimalno, ali to ne znači da Ina ne može odrediti i manje na račun svoje zarade. Baš to smo nekoliko puta učinili u rujnu i listopadu zbog sve jače konkurencije na tržištu. Ina više nema 25 posto carinske zaštite na uvoz derivata jer je od početka godine ukinuta carina na uvoz iz Mađarske. Procijenili smo da ćemo nešto izgubiti, ali puno više dobiti kroz veću prodaju. </p>
<p>• Jesu li točne glasine o jačanju privatnih veletrgovaca na račun toga što neki imaju posebne pogodnosti u suradnji s Inom?</p>
<p>- Morat ćemo preispitati svoju poslovnu politiku prema sve brojnijim novim veletrgovcima koji su znatno ojačali zahvaljujući suradnji s Inom. Upravo ispitujemo kako su uspjeli narasti toliko da ugrožavaju našu poziciju na tržištu te dobivaju li neki od njih prevelike pogodnosti od Ine. Tzv. stari veletrgovci će, vjerujem, ponovo početi nabavljati robu od nas jer su naše cijene sada konkurentne zapadnima. </p>
<p> • Zašto je Ina prodala velika sibirska naftna polja Bijele noći?</p>
<p>- Za to postoji više razloga. Osim što je kupnja tih naftnih polja nosila velik rizik i sporne ugovore, bilo je i određenih pritisaka s ruske strane i onemogućavanja normalnog poslovanja. Činjenica je da su bila potrebna velika ulaganja da bi se proizvodila nafta te da smo zbog ruskih propisa čak 70 posto nafte morali prodavati na ruskom tržištu po cijenama znatno nižim od svjetskih. Uz to, Ina je naftu iz Bijelih noći plaćala po istoj cijeni kao da je kupuje na svjetskom tržištu te nije imala nikakve pogodnosti kao vlasnik tih polja. Nakon Inine kupnje mnogi su vjerovali da će na Bijelim noćima dobro zaraditi, ali čini se da je zarada barem djelomično izmakla. Zadovoljni smo postignutom cijenom od 74 milijuna dolara. Svatko tko misli da polja vrijede više, neka ih kupi od novih vlasnika. </p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Napušta li »Pevec« Bjelovar? </p>
<p>BJELOVAR, 5. listopada</p>
<p> - Potpisivanje peticije potpore poduzeću »Pevec« na Kvaternikovom trgu u Bjelovaru u subotu su organizirali zaposlenici tog poduzeća. Zbog nemogućnosti da riješi nesuglasice oko iznajmljenog prostora u kojem posluje robna kuća ovog poduzeća, vlasnik »Peveca« Zdravko Pevec odustao je od borbe s gradskom i poreznom upravom. Predmet spora je veličina prostora koji ta tvrtka iznajmljuje od »Dione« d. d. u stečaju. U ugovoru o iznajmljivanju koji »Pevec« ima s »Dionom« nije samo površina robne kuće, već i dio zemljišta uz samu robnu kuću. Gradska uprava navodno osporava »Pevecu« izlaganje robe oko robne kuće tvrdeći da je on zakupio samo unutrašnjost. U ugovoru koji »Pevec« ima s »Dionom« stoji da robnoj kući katastarski pripada i dio zemljišta oko zgrade. Kao argument protiv toga gradska uprava tvrdi da je to greška, te da »Diona« nije katastarski vlasnik tog zemljišta. </p>
<p>Poduzeće »Pevec« jedno je od najprofitabilnijih poduzeća u Bjelovaru, a u gradsku kasu svaki mjesec uplaćuje i 80 tisuća kuna poreza i doprinosa. Sada vlasnik »Peveca« zbog progona kojem kaže da je izložen od strane porezne uprave želi napustiti grad koji se neprijateljski odnosi prema njemu. Porezna uprava mu navodno stoluje u jednom od ureda još od veljače. Zaposlenici su, njih 150, organizirali potpisivanje peticije potpore »Pevecu«, koju su građani vrlo rado potpisivali cijelo prijepodne. Peticiju potpore potpisala je i gradonačelnica Đurđa Adlešić koja kaže da gradska uprava želi pomoći »Pevecu« u pregovorima s poreznom upravom. Prema njenim riječima, gradu je u interesu da Pevec ostane u Bjelovaru, pa je grad prešutio i činjenicu da »Pevec« posluje iako mu nedostaju neke dozvole. Đurđa Adlešić kaže da su Zdravku Pevecu ukazivali na dokumente koje bi trebao prikupiti, no on se na žalost nije odazvao. Usprkos tome, kaže gradonačelnica specijalno za Vjesnik, gradska uprava šuti i pušta ga da radi i bez tih dozvola, nadajući se da će prezaposleni Pevec naći vremena da sredi papirologiju.</p>
<p> »Nipošto nam ne bi odgovaralo da ova bjelovarska tvrtka napusti ovaj grad. Još uvijek tvrdim da će ova uprava izići u susret Pevecu koliko god može, a ja sama ću ga u tome uvijek podržati i nastojati pomoći oko rješavanja eventualnih problema«, rekla je Đurđa Adlešić. </p>
<p>S. B. T.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>»Trimot« vrijedi više</p>
<p>IMOTSKI, 5. listopada</p>
<p> - Vijeće vjerovnika imotskog »Trimota« koji je u stečaju nije prihvatilo ponudu austrijske firme »Clatex« iz Klagenfurta za kupnju ovog poznatog hrvatskog proizvođača donjeg rublja, iako je ponudio i više nego se tražilo natječajem. Odgovor je bio vrlo jednostavan: »Trimot« dobro posluje iako je u stečaju, a 95 posto proizvodnje plasira na zahtjevno njemačko tržište. </p>
<p>Praktički sve se proda unaprijed za poznatog kupca. Mjesečna proizvodnja je preko 400 tisuća eura, a svih tri stotine zaposlenika prima redovito plaće te se podmiruju obveze prema državi te državnim fondovima. Firma »Clatex« iz Klagenfurta ponudila je milijun i 100 tisuća eura te ono što se tražilo natječajem: nastavak proizvodnje u branši, primanje na neodređeno vrijeme svih uposlenih te vraćanje kredita od 12,5 milijuna kuna. Vjerovnici »Trimota« su uvjereni da ovo poduzeće više vrijedi i zato ponovno raspisuju natječaj za prodaju. Kako saznajemo od stečajnog upravitelja »Trimota« Zvonka Silića, 4. prosinca ove godine otvaraju se ponude, a odluka će se donijeti 16. prosinca. Ima naznaka da bi svoju ponudu mogli poslati i neki imotski gospodarstvenici. </p>
<p>A. A.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Od 27. listopada linija Dubrovnik - Frankfurt - Dubrovnik</p>
<p>DUBROVNIK, 5. listopada</p>
<p> - Od 27. listopada ove godine domaći avioprijevoznik Croatia Airlines, u suradnji sa strateškim partnerom Lufthansom, starta s novom izravnom zrakoplovnom linijom na relaciji Dubrovnik - Frankfurt - Dubrovnik. Pogodnosti uvođenja te linije, a letjet će se utorkom, petkom i nedjeljom, prezentirali su predstavnici Croatia Airlinesa u subotu u Dubrovniku. Istaknuto je kako će izravna linija, doprinijeti boljem povezivanju Hrvatske s Europom, a time i cijelim svijetom, što će rezultirati daljnjim gospodarskim i turističkim razvojem Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije. Dubrovački su turistički djelatnici ocijenili kako će ista doprinijeti stalnim nastojanjima za produljenjem turističke sezone, odnosno rastu turističkoga prometa u Gradu i Županiji, dok će njihova obveza uz ostalo biti osigurati otvorene hotele i dodatne programe za goste u zimskom periodu. </p>
<p> U domaćem avioprijevozniku vjeruju da će uvođenje ove linije potaknuti i konkurentne kompanije na letove prema Dubrovniku, što bi se odrazilo na (jeftiniju) cijenu karte, dok će oni sa svoje strane uvesti i tzv. promotivnu cijenu putovanja u iznosu od 199 dolara. Prezentaciji izravne linije Dubrovnik - Frankfurt - Dubrovnik, uz predstavnike gradskih i županijskih vlasti kao i turističkih zajednica i hotelijera, nazočili su i ministrica turizma Pave Župan Rusković te direktor Glavnoga ureda HTZ-a Niko Bulić. </p>
<p>K. C.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="50">
<p>Vlada za suđenje Bobetku u Hrvatskoj, ali samo na temelju individualne, a ne zapovjedne odgovornosti </p>
<p>Vladina strategija obrane generala Bobetka jest proglasiti ga zdravstveno nesposobnim za suđenje. Takve su se naznake neslužbeno mogle čuti od mnogih visokih dužnosnika na Markovu trgu jer su Vladini stručnjaci uvjereni da Bobetko, zbog teškog zdravstvenog stanja, nije sposoban izdržati put i suđenje / Planira se da nadležni županijski sud naloži ispitivanje generalova zdravstvenog stanja, a Vlada je spremna pozvati se na pravo da liječnici Tribunala također pregledaju generala Bobetka. Time Hrvatska ne bi prekršila nijedno pravilo Haaškog suda, a spriječila bi mogućnost da svijet nastavi špekulirati o nametanju sankcija</p>
<p>ZAGREB, 5. listopada </p>
<p> - Vlada je u petak, točno tjedan dana nakon prvog pravnog podneska Haaškom sudu u »slučaju Bobetko«, diplomatskim putem uputila i drugi - zahtjev Republike Hrvatske za preispitivanjem sučeve odluke od 17. rujna, kojom se potvrđuje optužnica protiv umirovljenoga generala Janka Bobetka i nalog za uhićenje i predaju od 20. rujna. Ovim se zahtjevom od Žalbenog vijeća traži ukidanje odluke o potvrđivanju optužnice protiv Bobetka i njene izmjene, te naloga za uhićenje i predaju. Vlada se protivi načinu donošenja optužnice i naloga za predaju, a iz Banskih dvora neslužbeno se moglo doznati da bi odgovor iz Haaga mogao stići tek za nekoliko tjedana. Iako je iz Vlade bilo najavljivano da će Ustavnom sudu Hrvatske biti upućen i zahtjev za ocjenom ustavnosti optužnice protiv umirovljenoga generala Bobetka, to se nije dogodilo, te se očekuje da će taj najavljeni potez Banski dvori povući idući tjedan, a poznato je da ekipa stručnjaka intenzivno radi na pripremi tog zahtjeva. </p>
<p>Kao što je poznato, Vlada je u podnesku upućenom Haaškom sudu prošli petak zatražila da joj se odobri ulaganje žalbe na nalog za uhićenje i izručenje generala Bobetka koji zbog zdravstvenog stanja ne bi smio biti uhićen i izručen, ali se ne ulazi u sadržaj optužnice. Žalbeni sud prema tom podnesku još nije donio odluku, jer i prema pravilima i Statutu suda nema propisanog roka za donošenje odluke, a u Banskim dvorima odgovor očekuju do kraja mjeseca. </p>
<p>Prema izjavi Vladina pravnog zastupnika u »slučaju Bobetko« Gorana Mikuličića na Hrvatskom radiju u petak, Haag može žalbu na optužnicu protiv generala Bobetka »prihvatiti ili odbaciti«. Kako je pojasnio Mikuličić, Sud ima mogućnost prihvatiti pravno stajalište Banskih dvora i u povodu tog podneska dostaviti ga Tužiteljstvu koje ima određen rok očitovati se na navode hrvatske Vlade. Nakon toga bi se, u pravilu, trebala zakazati rasprava na kojoj bi s jedne strane, prema Mikuličiću, argumente iznosila Vlada, a s druge Tužiteljstvo. </p>
<p>Odbije li, međutim, Tribunal žalbu, Hrvatska više ne bi imala pravnih mogućnosti što se tiče Haaškog suda, te u tom slučaju samo preostaje ocjena Ustavnog suda o ustavnosti optužnice protiv Bobetka. </p>
<p>Međutim, kako je Vjesnik već pisao, Vladina je strategija obrane generala Bobetka proglasiti zdravstveno nesposobnim za suđenje. Takve su se naznake neslužbeno mogle čuti od mnogih visokih dužnosnika na Markovu trgu, jer su Vladini stručnjaci uvjereni da Bobetko, zbog teškog zdravstvenog stanja, nije sposoban izdržati ni put u Haag, niti suđenje. </p>
<p>Hrvatska je, neslužbeno doznajemo, spremna osigurati prostore za suđenje Bobetku u zemlji, ali samo na osnovi individualne, a nikako zapovjedne odgovornosti. Planira se također da nadležni županijski sud naloži ispitivanje generalova zdravstvenog stanja, a Vlada je spremna, također sukladno Pravilniku Haaškog suda, odnosno članku 74., pozvati se na pravo da liječnici Tribunala također pregledaju Bobetka. Time Hrvatska ne bi prekršila nijedno pravilo Haaškog suda, a spriječila bi mogućnost da međunarodna zajednica nastavi špekulirati o nametanju sankcija.</p>
<p>U petak je trebala biti održana sjednica proširenog Predsjedništva Sabora na temu odnosa s Haagom, kojoj su trebali nazočiti premijer Ivica Račan i potpredsjednik Vlade i predsjednik Savjeta za suradnju s Haagom Goran Granić, no odgođena je zbog njihove spriječenosti. Prošireno Predsjedništvo trebalo je raspravljati i o HDZ-ovoj inicijativi za izmjenom Ustavnog zakona o suradnji s Haagom, što je Vlada odbacila, tvrdeći da bi to značilo da se Hrvatska upušta u političku, a ne u pravnu bitku s Haagom. </p>
<p>HDZ je na odgodu sjednice Predsjedništva oštro prosvjedovao, upozorivši vladajuću koaliciju da će idući tjedan o tome raspravljati u Saboru. HDZ također očekuje nastavak međustranačkih razgovora kako bi se postigao konsenzus oko izmjene Ustavnog zakona o suradnji s Haagom, a u suprotnom su, kažu, spremni pokrenuti inicijativu za raspisivanje referenduma. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Mesić: Građani ne trebaju strepiti od sankcija</p>
<p>ZAGREB, 5. listopada</p>
<p> - Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić izjavio je u subotu navečer u interviewu za HTV da hrvatski građani ne trebaju strepiti od sankcija, jer sve što Vlada čini u »slučaju Bobetko« u okviru je pravila rada Haaškog tribunala. </p>
<p> U Statutu Haškoga suda predviđene su mjere koje jedna vlada, u ovom slučaju hrvatska, može poduzeti da bi obranila nacionalne interese i upravo to danas Vlada radi, rekao je Mesić ocijenivši da Vlada radi dobro.</p>
<p> Govoreći u Dnevniku Plus o svome nedavnom svjedočenju pred Haškim sudom u postupku protiv Slobodana Miloševića, Mesić je naglasio je da Hrvatska surađuje i da će surađivati s Haaškim tribunalom, jer je to njezina međunarodno preuzeta obveza, koje se moraju držati hrvatska Vlada, Sabor i svi građani. </p>
<p> Napominjući da su mu »hrvatski radikali« i »oni koji se pozivaju na svoje veliko hrvatstvo« prigovarali što ide u Haag, Mesić je rekao da je morao ići i svjedočiti o svim činjenicama koje su mu poznate. </p>
<p> »Na taj sam način manifestirao volju i obvezu da svi hrvatski građani moraju odgovarati na pitanja Haaškog tribunala i to je sada u hrvatskoj javnosti postalo sasvim jasno«, istaknuo je Mesić.</p>
<p> »Ako idem ja, onda moraju i svi drugi odgovarati na pitanja Haaškog tribunala«, rekao je Mesić.</p>
<p> Na pitanje zašto je odgovarao na Miloševićeva pitanja koja se nisu odnosila na optužnicu, Mesić je rekao da je to stoga što suci Haaškoga tribunala dolaze iz raznih dijelova svijeta i o ratu ne znaju ono što zna on i hrvatski građani.</p>
<p> Ocijenio je da njegovo svjedočenje može pomoći da dođe do katarze u Srbiji, koja je tijekom rata bila pod medijskom blokadom i mnogi njeni građani nisu znali za zločinački plan Slobodana Miloševića.</p>
<p> To bi moglo pomoći da srpski građani shvate kuda je Milošević vodio Srbe i Srbiju, da znaju zašto im je uništena privreda i zašto su njihovi sinovi ginuli izvan Srbije, rekao je Mesić. </p>
<p> Odgovarajući na pitanje kako bi moguće svjedočenje Biljane Plavšić utjecalo na suđenje Miloševiću, Mesić je rekao kako bi njeno svjedočenje, kao osobe iz kruga Slobodana Miloševića, pomoglo da se sazna kako se stvarao plan za stvaranje Velike Srbije, kako je došlo do toga da Srbi u BiH prihvate tu ideju i priklone se Miloševićevoj agresiji. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Sankcije prema Hrvatskoj su kontraproduktivne</p>
<p>BRUXELLES, 5. listopada (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - »Jedina kaznena mjera (ili politička 'batina') koja može doći u obzir za Hrvatsku, ne poštuje li prihvaćene uvjete suradnje s Haaškim sudom, mora ostati prijetnja o odgađanju članstva u EU i NATO-u, kako su sugerirala priopćenja Ministarskog vijeća EU-a i NATO-ova glavnog tajnika. Sve ostalo je kontraproduktivno«. Tvrdi to nekadašnji veleposlanik BiH u Bruxellesu, a sad bankar u Beču, Miles Raguž u članku naslovljenom »Ništa se ne dobiva sankcioniranjem Hrvatske«, objavljenom u The Wall Street Journalu. </p>
<p>Namjerava li Zapad uistinu poduzeti kaznene mjere protiv Hrvatske trebao bi to isto učiniti i s ostalim zemljama regije u slučaju nesuradnje, ocjenjuje Raguž. Za razliku od Zagreba, koji je u velikoj mjeri ispunio svoje obaveze prema Tribunalu, naglašava, Beograd je jedva surađivao od Miloševićeva izručenja. Uz to, »srpski entitet u BiH nije nikako surađivao, iako je Biljana Plavšić priznala odgovornost. U slučaju kaznenih mjera samo protiv Hrvatske Zapad stvara bespotrebne rizike hrvatskoj vladi koja se smatra prozapadnom, a takvom mjerom jednostavno otvara vrata strankama za koje se taj isti Zapad zadnjih godina toliko trudio da ih marginalizira«, obrazlaže Raguž svoje stajalište o negativnim posljedicama sankcija. </p>
<p>Osim toga, kaže Raguž, kaznene ekonomske mjere u Hrvatskoj neće dati efekta iz jednostavnog razloga jer je Hrvatska od prvog dana malo ili nimalo ovisila o vanjskoj pomoći. Glavninu njena bankarskog sustava drže stranci i te banke imaju 94 posto financijske imovine u zemlji, što je gotovo jednako iznosu nacionalnog dohotka. Vlasnici banaka mahom su Nijemci, Talijani i Austrijanci, a inozemni novac investiran je i u komunikacije, bankarstvo i turizam. </p>
<p>K tome, Hrvatska je već pod sankcijama, tvrdi Miles Raguž, podsjećajući da ona - iako je ekonomski ispred nekih kandidata za ulazak u EU u prvom idućem valu proširenja, 2004. godine - još nije ubačena ni u skupinu od slabije razvijenih država koje će u Uniju ući nakon »velikog praska« prvog proširenja. </p>
<p>Raguž također podsjeća da je NATO uvijek tvrdio kako samo Slovenija i Hrvatska od svih kandidatkinja imaju zadovoljenu glavninu »striktno tehničkih« uvjeta vojne pripremljenosti i na razini su Španjolske kad je ušla u Atlantski savez 1982. godine. »Kratkoročno, članstvo Hrvatske u obje organizacije i dalje će stajati na ledu bez obzira što Zagreb čini. Neke EU-članice vjeruju da bi rana integracija previše ojačala Hrvatsku u vremenima dok su za rješavanje otvorena još mnoga pitanja sa susjedima BiH i Jugoslavijom. Te zemlje važnije su Zapadu od Hrvatske, prva zbog ideoloških, druga zbog strateških razloga«, kaže se u članku. </p>
<p>Autor se na kraju pita je li vrijeme da se odluči koja je međunarodna organizacija odgovorna za razrješavanje nesporazuma pojedinih zemalja s Tribunalom. »Nijedan sud na Zapadu nije toliko nezavisan do točke nepogrešivosti«, zaključuje Miles Raguž.</p>
<p>Lada Stipić - Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Hrvatska i dalje najmanje u Europi izdvaja za obrazovanje! </p>
<p>»Mnogi misle da je jedino materijalna situacija prepreka za kvalitetan rad. Ali, brojni rezultati škola i pojedinaca to demantiraju«, rekao je ministar prosvjete Vladimir Strugar. »Pompoznošću se želi ostaviti dojam da u školstvu sve besprijekorno funkcionira. Nažalost, u većini zbornica vlada nezadovoljstvo i potištenost«, kazao je predsjednik sindikata Preporod Vinko Filipović</p>
<p>ZAGREB, 5. listopada</p>
<p> - Svjetski dan učitelja obilježen je u subotu u Hrvatskom narodnom kazalištu. Ministar prosvjete i sporta Vladimir Strugar uručio je priznanja prosvjetnim djelatnicima i obrazovnim ustanovama, a učiteljima je čestitao potpredsjednik Vlade Ante Simonić. </p>
<p>»Odgoju i obrazovanju moramo dati veću važnost. Stoga je velika odgovornost u vođenju obrazovne politike, a prije svega u većem ulaganju u materijalne uvjete i društveni položaj učitelja«, istaknuo je Strugar. Napomenuo je da se hrvatsko školstvo susreće s problemima kao što su sve lošija demografska slika u mnogim županijama, što je velik društveni, gospodarski i kulturološki problem s kojim se, smatra on, čitavo društvo mora ozbiljno suočiti. </p>
<p>»Mnogi misle da je jedino materijalna situacija prepreka za kvalitetan rad. Međutim, brojni su ne samo pokušaji nego i rezultati naših kvalitetnih škola i pojedinaca koji to uspješno demantiraju«, rekao je ministar, naglasivši da se škola može promijeniti samo ako se mijenjaju pojedinci u njoj, a ta se promjena, dodao je, ne može ostvarivati prinudom. »Kad stvorimo sustav koji će pridobiti učenike i studente da vole učiti, cijeniti znanje i umijeća, hrvatsko će društvo imati sigurnu budućnost«, zaključio je. </p>
<p>Središnjoj proslavi Dana učitelja u HNK prisustvovali su predstavnici Sindikata hrvatskih učitelja Dalimir Kuba i Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske Andrija Puljević, dok su šefovi Školskog sindikata Preporod Vinko Filipović i Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Marko Ružić protestirali protiv »glamurozne« proslave.</p>
<p>»Ministarstvo prosvjete nesposobno je riješiti ijedan konkretan problem i ove godine pompozno i gotovo glamurozno obilježava Dan učitelja u HNK. Pompoznošću se želi u javnosti ostaviti dojam kako u hrvatskom školstvu sve besprijekorno funkcionira. Nažalost, u većini zbornica vlada nezadovoljstvo i potištenost. Tisuće učitelja i profesora - opterećeni svakodnevni profesionalnim i egzistencijalnim problemima - slavljenje Dana učitelja doživljavaju kao licemjerje«, tvrdi Filipović. </p>
<p>Preporod upozorava da vladajuća koalicija nije ispunila obećanje da će obrazovanje biti razvojna komponenta i imati prioritet u raspodjeli sredstava državnog proračuna. Hrvatska je, napominje Filipović, po izdvajanjima za obrazovanje i dalje na posljednjem mjestu u Europi, a osiromašeno školstvo generira brojne probleme koji vode devastiranju hrvatskog društva. Šef Preporoda upozorava nadalje da su učitelji i profesori materijalno osiromašeni i društveno degradirani, a da se dolaskom nove vlasti status prosvjetara ne da nije poboljšan, nego je i dodatno pogoršan. Potkrjepljuje to podatkom da su u protekle dvije i pol godine plaće prosvjetara smanjene, a zaduženja većine zaposlenika povećana. </p>
<p>Stoga bi, smatra on, zaposlenici u osnovnim i srednjim školama bili mnogo zadovoljniji da je Dan učitelja obilježen konkretnim mjerama koje bi vodile poboljšanju njihova položaja. »Za to, međutim, u prosvjetnom ministarstvu nema sluha ni razumijevanja«, zaključuje Filipović. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Radoš: »Libra će podržati Vladu u Saboru« </p>
<p>»Izjavama o štetnosti parafa koji navodno slabi poziciju Hrvatske u arbitraži oko morske granice u Piranu zapravo se samo šteti Vladi / Neki kao da jedva čekaju da dođe optužnica iz Haaga i da na tome pokupe političke poene«</p>
<p>ZAGREB, 5. listopada</p>
<p> - »Libra će podržati Vladu kad joj se u Saboru bude izglasavalo povjerenje«, kazao je u subotu na sjednici Vijeća Libre predsjednik stranke Jozo Radoš. Govoreći o izglasavanju povjerenja Vladi, koje bi na dnevni red parlamenta trebalo doći idući tjedan, Radoš je naglasio da je dobro što je to pitanje došlo u Sabor i što se raspravlja o sporazumu o granicama sa Slovenijom, zbog čega je oporba i tražila izglasavanje povjerenja. </p>
<p>Predsjednik Libre je ukazao na »veliku neozbiljnost« onih koji povlače to pitanje. »Izjavama o štetnosti parafa koji navodno slabi poziciju Hrvatske u arbitraži oko morske granice u Piranu zapravo se šteti Vladi«, smatra Radoš. »Ljudima koji su pred prvim problemima pobjegli u opoziciju temeljni je interes da se oslabi Vlada, a pritom se ne brinu hoće li time oslabiti poziciju zemlje«. </p>
<p>Govoreći o aktualnom »slučaju Bobetko«, Radoš je naglasio da Libra podržava stavove Vlade. Osim toga, kazao je, veseli nas konsenzus postignut u Saboru, iako se pribojava da bi on mogao biti narušen.</p>
<p> »Neki kao da jedva čekaju da dođe optužnica iz Haaga i da na tome pokupe političke poene«, naglasio je predsjednik Libre ističući da mnogi koji su se bespogovorno pokorili zahtjevima međunarodne zajednice danas nude spasonosna rješenja. </p>
<p>»Neki se sad ponašaju kao da nisu bili u poziciji da bez parlamenta izručuju hrvatske građane Haagu. To je politika podcjenjivanja birača«, naglasio je Radoš. Ocijenio je također da ta dva politička pitanja pokazuju koliko se u Hrvatskoj bježi od stvarnih životnih pitanja. Prema njegovu mišljenju, vraćanje na prošlost je znak nesposobnosti suočavanja s dnevnim realnim temama protiv čega će se, kazao je, trajno i uporno boriti. </p>
<p>»Oni koji stalno inzistiraju da se bavimo Haagom slabe hrvatske pozicije pred tim sudom i drugim međunarodnim institucijama«, rekao je predsjednik Libre, dodajući da će njegova stranka ponuditi programe koji će voditi Hrvatsku prema budućnosti. </p>
<p>Vijeće Libre je u subotu izabralo Darinku Orel za glavnu tajnicu stranke te Nadzorni odbor. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Sanader: Hrvatski blok je nepotreban dok postoji HDZ</p>
<p>VARAŽDINSKE TOPLICE, 5. listopada</p>
<p> - Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Ivo Sanader istaknuo je u subotu da se ta stranka priprema za parlamentarne izbore jer je uvjerena da Hrvatska može postići mnogo više »nego s aktualnom Vladom, te ne prihvaća stanje apatije i malodušja« u zemlji.</p>
<p>Na konferenciji za novinare u Varaždinskim Toplicama, u sklopu trodnevne stranačke programske konferencije na kojoj se utvrđuje strategija za parlamentarne izbore, Sanader je istaknuo da je HDZ politička snaga koja se može prihvatiti rješavanja gorućih hrvatskih problema i zaštititi nacionalne interese, a »ne kupovati vrijeme i otaljavati posao kao što to čini Račanova vlada«. »Formirali smo dvije ekipe stručnjaka koji nam pomažu u pronalaženju rješenja u pojedinom resoru, a dio zadataka smo podijelili i županijskim odborima HDZ-a, koji bi trebali vodstvu stranke predložiti što za svaku od županija treba ući u izborni program«, rekao je, dodajući da »bez snažnog zaokreta u pravosudnom sustavu, nema unutrašnje političke stabilnosti i zaokreta u gospodarstvu«.</p>
<p>Sanader se osvrnuo i na »slučaj Bobetko«, rekavši da bi bilo dobro da se u Saboru postigne nacionalno suglasje i u još nekim pitanjima. Trebalo bi to, kazao je, »postići i u slučaju generala Gotovine«. </p>
<p>»Ne postoje neposlušne HDZ-ove stranačke organizacije, nego samo one koje rade bolje ili lošije«, istaknuo je Sanader, dodajući da su Hrvatski blok i druge stranke nastale iz njegove nepotrebne dokle god postoji HDZ jer »neće preživjeti«. HDZ je prema svim istraživanjima vodeća stranka u Hrvatskoj. Na izbore idemo sami, a potencijalni koalicijski partneri su na poziciji desnog centra, zaključio je Sanader.</p>
<p>Karmen Gumbas</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>U Rijeci i Puli prosvjedi zbog poskupljenja struje</p>
<p>RIJEKA/PULA, 5. listopada</p>
<p> - U subotu je u središtu Rijeke mirno prosvjedovalo 500 građana u povodu posljednjeg poskupljenja struje. Taj prosvjed pod nazivom »Dosta je pljačke« organizirala je riječka podružnica Udruge potrošača. Predsjednik te podružnice Petar Ciganović je ustvrdio da je HEP još jednom prevario građane, te da nije točno kako je struja poskupjela devet posto, jer poskupljenje ovisi o vrsti potrošnje i kreće se od 50 do 150 posto. Još je rekao da bi se Riječani koji nisu došli na prosvjed trebali stidjeti. </p>
<p>Na prosvjedu u Puli okupilo se oko tisuću građana. Predsjednik Sindikata Istre i Kvarnera Bruno Bulić je ustvrdio da je sadašnja koalicijska vlast veliko razočarenje za građane koji su se nadali »boljem i poštenijem životu«. Prema njegovoj ocjeni, HDZ je stvorio temelj za pljačku naroda dok sadašnja vlast to nastavlja i materijalizira. »U Hrvatskoj vlada moderni robovlasnički sustav u kojem je sve manje stalnog zapošljavanja tako da radnik pri kraju mjeseca strepi hoće li mu poslodavac produžiti ugovor o radu«, kazao je. Dodao je da se sadašnji vladajući političari deklariraju kao socijaldemokrati ili socijalliberali, a »nemaju nikakve veze sa socijalom, moralom i poštenjem, zbog čega su se i odvojili od birača.« </p>
<p>Bulić je predložio socijalno najugroženijima, posebice umirovljenicima, da režije plate tek kad kupe hranu za cijeli mjesec, jer u suprotnom neće moći preživjeti. »Ne vrati li se cijena struje na prijašnju, sindikati u Istri organizirat će radikalnije akcije«, zaključio je Bulić. </p>
<p>D. Herceg i Hina</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Ukidat će se bolnički odjeli, a ne bolnice </p>
<p>ZAGREB, 5. listopada</p>
<p> - U subotu je u Novinarskom domu završio dvodnevni stručni skup o projektu decentralizacije Hrvatske koji je načinio Hrvatski pravni centar. </p>
<p>Dr. Stipe Orešković, voditelj projekta decentralizacije i direktor Škole narodnog zdravlja »Andrija Štampar«, u svom izlaganju je upozorio na neke zabrinjavajuće podatke u zdravstvenom sustavu, poput onoga da je između 1990. i 2000. godine broj preventivnih pregleda smanjen za 80 posto. Rekao je i da se godišnje čak 120 milijuna kuna troši na uprave domova zdravlja, a da je udio plaća u bolničkom sustavu takav da je pitanje postoji li taj sustav samo zbog plaća.</p>
<p>»Bolnice se neće ukidati ali brojni odjeli hoće jer je njihovo postojanje neracionalno«, napomenuo je Orešković, ilustrirajući to podatkom da, primjerice, Irska ima dvostruko manje bolničkih kreveta od Hrvatske, a njen zdravstveni sustav jedan je od najučinkovitijih. Orešković je istaknuo da će Hrvatska slijediti svjetski trend prenošenja što više bolničkih funkcija na liječenje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i u kući. Zaposlit će se veći broj medicinskih sestara u kućnoj njezi, pojačat će se medicina rada, a lječilišta će se »radikalno privatizirati«, kazao je, uz ostalo Orešković. </p>
<p>B. B.</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20021006].
|
