NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020906].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 304353 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>06.09.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Petogodišnji mandat: političari tvrde da takva odluka ne bi dobro odjeknula</p>
<p>Tomac: Četiri godine su dovoljno velik zastupnički mandat / Šeks: Arlovićev prijedlog je nerealan i motiviran pustom željom SDP-a da si produži mandat / Adlešić: Sada bi bilo kvalitetnije baviti se konceptom manje Vlade / Trconić: Produženje mandata je neprihvatljivo i to bi bilo izigravanje biračkog tijela / Pusić: Riječ je o individualnom Arlovićevom prijedlogu / Kajin: Valjda nećemo svake godine jednom mijenjati Ustav, a kad smo bolje volje - čak i dvaput! / Kramarić: Arlovićev prijedlog nije dobar, dapače, neozbiljan je i vodi stvaranju velike koalicije koja bi značila smrt političke demokracije u Hrvatskoj / Đapić: Riječ je o nespretnom prijedlogu iskusnog političkog vuka / Granić: Mandat treba trajati četiri godine / Canjuga: Taj prijedlog i ne mora biti tako loš</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – »Četiri godine su dovoljno velik zastupnički mandat u kojem se može obaviti posao, a duži bi mandat više štetio nego koristio«, kaže dr. Zdravko Tomac (SDP), osvrćući se na prijedlog potpredsjednika Hrvatskog sabora Mate Arlovića (SDP). Naime, Arlović je upravo predložio da se mandat saborskog zastupnika s uobičajenih četiri produži na pet godina, navodeći pritom bavarski model. Istaknuo je da bi o tom prijedlogu trebalo u Saboru postići suglasnost među strankama, a da bi prijedlog »zaživio«, valjalo bi najprije osigurati dva uvjeta: ili donijeti zakon kojim se tekući mandat produžuje za godinu dana ili u novom izbornom zakonu donijeti novi ustavni zakon. Doduše, Arlović je kazao da bi se taj prijedlog zapravo odnosio na idući saziv Sabora, a ne na sadašnji.</p>
<p>Stranački čelnici, koji ujedno obnašaju i dužnost zastupnika u Saboru, gotovo jednoglasno odbijaju Arlovićev prijedlog. Smatraju da takva odluka jamačno ne bi dobro odjeknula u javnosti, jer je u njezinim očima pozicija saborskih zastupnika ionako prilično negativna. No, slažu se da bi možda bolji prijedlog bio da se u Saboru, ali i u javnosti, otvori rasprava o poziciji zastupnika uopće i o njegovoj ulozi, jer bi se time možda razriješile i mnoge dvojbe u vezi sa Saborom i njegovom ulogom.</p>
<p>Predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Vladimir Šeks podsjeća da bi za donošenje takve odluke najprije trebalo promijeniti Ustav, koji određuje da mandat saborskog zastupnika u Hrvatskoj traje četiri godine. »Ako bi uvela mandat na pet godina, Hrvatska bi se time svrstala među 'rijetke, čudnovate kljunaše'«, tvrdi Šeks. On smatra da je Arlovićev prijedlog nerealan i »motiviran pustom željom SDP-a da si produži mandat. Ta želja samo pokazuje SDP-ov strah od izbora«. Jer, nastavlja Šeks, nema realnih osnova da bi u Saboru bila prihvaćena još jedna promjena Ustava. Uostalom, podsjeća, mandat se po Ustavu može produžiti na više od četiri godine samo u slučaju rata i ratne opasnosti.</p>
<p>Odluku o eventualnom produženju mandata saborskih zastupnika trebalo bi povjeriti novom sazivu Sabora, a sada bi bilo kvalitetnije baviti se konceptom manje Vlade i pripremiti dobar zakon o Vladi, ističe potpredsjednica HSLS-a Đurđa Adlešić. Podsjeća da Hrvatska, iako mala i ekonomski siromašna zemlja, ima najveću vladu u Europi. »Još bi ljudi mogli pretpostaviti da želimo ostati što duže u Saboru ili na vlasti. Budući da je to još jedan od neobičnih Arlovićevih prijedloga, HSLS će pričekati i vidjeti hoće li ga on iznijeti i u pisanom obliku«, kaže Adlešić.</p>
<p>Da je Arlovićev prijedlog »složeno i problematično pitanje«, drži i HSS-ov potpredsjednik Luka Trconić. »Produženje mandata je neprihvatljivo i to bi bilo izigravanje biračkog tijela, a u pitanje bi se dovela i ustavnost«, kaže Trconić. Smatra da razlozi koje je Arlović naveo kao argument za prihvaćanje svog prijedloga - nisu dovoljno jaki. »Takvo produženje ne bi bilo dobro i izazvalo bi čitav niz vrlo kompliciranih situacija. Meni Arlovićev prijedlog više sliči testiranju javnosti, a ne ozbiljnom prijedlogu«, ističe Trconić.</p>
<p>Predsjednica HNS-a i saborska zastupnica dr. Vesna Pusić je uvjerena da je riječ o »individualnom Arlovićevom prijedlogu« te podsjeća da se o tome nikad i nigdje nije govorilo u koaliciji. »Ovakvo iznošenje u javnost nije dobar način da se takvi prijedlozi testiraju kao probni baloni prije negoli se otvori rasprava u koaliciji«, napominje dr. Pusić. O smatra da je upravo promjena ljudi koji obnašaju dužnost saborskih zastupnika jednako važna kao i svi drugi elementi demokratske procedure. »Uostalom, ako su američkom predsjedniku dovoljne četiri godine, onda su dovoljne i saborskim zastupnicima u Hrvatskoj«, zaključuje HNS-ova čelnica.</p>
<p>»Valjda nećemo svake godine jednom mijenjati Ustav, a kad smo bolje volje - čak i dvaput!« - naglašava potpredsjednik IDS-a Damir Kajin, dodavši da se Arlović poziva na Bavarsku kao da ne zna da je ona federativna jedinica unutar SR Njemačke. »Bilo bi bolje da primjer decentralizacije koju primjenjuje Njemačka pretoči u zakonske norme, a ne da dužinu mandata hrvatska vlast pretače u ustavnu normu.« Kajin objašnjava da parlamentarni mandati u Europi u pravilu traju četiri godine, a mandati predsjednika države godinu dulje, ili najviše tri, kao u slučaju Francuske. »Možda Arlović upravo zbog spoznaje da se problem Piranskog zaljeva neće riješiti do kraja mandata ovog Sabora, a vjerojatno ni u nekom produženom, predlaže tako čarobna rješenja«, zaključuje Kajin.</p>
<p>Produženje mandata saborskih zastupnika prekrupno je pitanje da bi se o tome samo tako licitiralo, ali trenutačno nije moguće od prve reći je li to dobro ili loše, smatra predsjednik LS-a dr. Zlatko Kramarić. Upozorava da stabilnost Vlade ne ovisi o tome traju li mandati zastupnika četiri ili pet godina. »Novim izbornim zakonom mogu se projektirati poželjni politički odnosi, ali ovaj Arlovićev prijedlog nije dobar, dapače, neozbiljan je i vodi stvaranju velike koalicije koja bi značila smrt političke demokracije u Hrvatskoj«, navodi dr. Kramarić.</p>
<p>Predsjednik HSP-a Anto Đapić drži da je riječ o »nespretnom prijedlogu iskusnog političkog vuka Arlovića«, ali da je taj prijedlog vjerojatno motiviran težnjom vladajuće koalicije da produži svoj mandat još godinu dana »ne bi li sanirala posljedice svog lošeg vođenja politike i države«. Đapić je uvjeren da bi apsolutno bilo nelogično da aktualni saziv Sabora sam sebi produžava mandat, ali drži da bi možda bilo dobro da se u Saboru otvori rasprava o položaju zastupnika. »Položaj zastupnika nije dobar, ali sami smo krivi za to i za svoju percepciju u očima javnosti. Nije rješenje u produžetku mandata, već u pravom pozicioniranju zastupnika«, smatra Đapić.</p>
<p>Dr. Mate Granić, predsjednik DC-a, podsjeća da doista postoje države u kojima saborski mandati traju pet godina, ali su rijetke. Kaže da DC-ov prijedlog izbornog zakona predlaže da saborski mandat traje četiri godine, a stranka će i ostati pri tom stavu. »U zemljama tranzicije, promjene na političkoj sceni brže su i to je dodatan razlog da mandat traje četiri godine«, ističe Granić.</p>
<p>Da bi o Arlovićevu prijedlogu ipak valjalo otvoriti ozbiljnu raspravu i u Saboru i u javnosti, mišljenja je HND-ov zastupnik Zlatko Canjuga: »Taj prijedlog i ne mora biti tako loš. Bez obzira na strah od kritike javnosti, treba otvoriti raspravu«. Canjuga smatra da se u javnosti stalno obezvrjeđuje uloga Hrvatskog sabora, ali i zastupnika, pa bi o obavezama i pravima zastupnika trebalo otvoriti raspravu. »Treba jasno definirati što je uloga zastupnika i tu dužnost možda profesionalizirati. Tada bi i zastupnici bili odgovorniji i točno bi se znalo što je njihov posao. Ne treba se plašiti kritika javnosti, sve treba saslušati«, kaže Canjuga. Stoga je on uvjeren da bi Arlovićev prijedlog, zapravo, trebao biti uvod u širu i ozbiljniju o Hrvatskom saboru i zastupnicima uopće.</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Mujica: UN ne želi ostati na Prevlaci više nego je potrebno</p>
<p>Vijeće sigurnosti UN-a bi trebalo 15. rujna ponovno razmotriti razloge za eventualno produljenje boravka svojih promatrača na Prevlaci / Vojni šef UN-ove misije pukovnik Rodolfo S. Mujica ističe da je iznimno zadovoljan suradnjom hrvatske i crnogorske strane te da incidenata u stvari nema / Vlasnici zemlje na Prevlaci i brojni turisti najčešće krše odredbu UN-a o zabrani ulaska u »plavu zonu« / Calver: Da objema vladama i - hrvatskoj i crnogorskoj, odnosno jugoslavenskoj - Prevlaka nije strateški važna, UN ne bi imao razloga biti ovdje</p>
<p>PREVLAKA, 5. rujna</p>
<p> – UN-ova promatračka misija na Prevlaci posljednja je misija Ujedinjenih naroda u Hrvatskoj. Hrvatska Vlada se nada da bi misija svoj mandat mogla završiti 15. rujna ove godine kada će Vijeće sigurnosti UN-a ponovno razmatrati razloge za eventualno produljenje boravka svojih promatrača na Prevlaci. Zapovjednik misije pukovnik Rodolfo S. Mujica, Argentinac s dugogodišnjim stažom u UN-u, u srijedu je rekao Vjesniku da namjera UN-a nije ostati na Prevlaci »više vremena, nego što je to potrebno«. Međutim, da bi UN otišao s Prevlake, potrebna je o tome konačna odluka Vijeće sigurnosti, koje ocjenjuje je li sigurnosno stanje na Prevlaci i u toj regiji zadovoljavajuće ili nije.</p>
<p>Pukovnik Mujica je iznimno zadovoljan suradnjom hrvatske i crnogorske strane te ističe da incidenata u stvari nema. »Stanje je mnogo bolje, nego što je bilo u prošlosti«, kaže vojni šef misije. UN bilježi ulaske u tzv. plavu zonu, koja obuhvaća Prevlaku i oko tri kilometra zemlje koja je okružuje, a u koju je ulaz dozvoljen samo pripadnicima UN-a. Izvještaje o ulascima u plavu zonu, UN mjesečno šalje hrvatskome Ministarstvu vanjskih poslova. Na plavu zonu se nastavlja tzv. žuta zona, demilitarizirana zona prema sporazumu koji su SR Jugoslavija i Hrvatska potpisale, a u kojem piše da pet kilometara od granice ne može biti nazočna vojska.</p>
<p>UN-ova misija na Prevlaci ima 26 promatrača, kazao je Vjesniku politički savjetnik pri misiji Richard Calver. Tome treba pribrojati i njega kao političkog savjetnika i još jednog civilnog člana misije iz UN-a te šef prevoditelja. Misiju čine vojnici iz 22 zemlje - od Finske, Norveške i Ruske Federacije do Argentine. No, vodeći ljudi UN-ove misije na Prevlaci nisu željeli predviđati koliko će dugo ostati u Hrvatskoj, već očekuju odluku iz New Yorka. Šef misije pukovnik Mujica naglašava da ne zna ništa o tehničkim problemima između dviju zemalja, a pod tim podrazumijeva rješavanje granice na moru.</p>
<p>Što se pak tiče problema s vlasnicima zemlje na Prevlaci, koji najčešće uz brojne turiste i krše odredbu UN-a o zabrani ulaska u plavu zonu, Richard Calver je kazao da je UN razmotrio stanje te je u New Yorku odlučeno da se UN neće miješati ni u kakve pravne aspekte u vezi s povratom zemlje na Prevlaci. »Odlučeno je da u plavu zonu ne smije nitko ući, osim pripadnika UN-a«, kazao je Calver Vjesniku. Također naglašava da članovi misije nemaju nikakve veze s tvrdnjama nekih dubrovačkih političara da bi UN otišao s prevlake kad bi zemlja bila privatizirana niti o njima razmišljaju.</p>
<p>»Ne možemo spekulirati o tome što će biti u budućnosti«, naglasio je Calver, dodavši da je ova misija UN-a isključivo promatračka i da drugih aspekata njihova boravka na Prevlaci nema. Po ocjeni i šefa misije i političkog savjetnika, stanje na Prevlaci je stabilno. »Gotovo predvidljivo«, kaže Calver. On ističe da UN dobro surađuje i s hrvatskom i s crnogorskom stranom. Govoreći o sigurnosnom, odnosno strateškom aspektu Prevlake, Calver naglašava da je i danas Prevlaka strateški iznimno važna. »Ako pogledate zemlju na njoj, nema ništa osim kamenja i grmlja, no zbog položaja - strateški je važna i to je razlog zbog kojeg je UN ovdje«, naglašava, podsjećajući da su UN na Prevlaku pozvali 1992. godine pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i bivši jugoslavenski predsjednik Dobrica Ćosić.</p>
<p>Strateški razlozi, ističe, nisu nestali te dodaje da u Bokokotorskom zaljevu ima brodova crnogorske ratne mornarice. Naglašava također da dvije države nisu riješile pitanje razgraničenja na moru. »Da objema vladama i - hrvatskoj i crnogorskoj, odnosno jugoslavenskoj - Prevlaka nije strateški važna, UN ne bi imao razloga biti ovdje«, zaključuje.</p>
<p>UN, inače, blagonaklono gleda na suradnju Hrvatske i Crne Gore, a Calver naglašava da se ta suradnja poboljšava, kao i općenito atmosfera među dvjema zemljama. »Pozdravljamo otvaranje granice i suradnju dviju zemalja u vezi s turizmom. Ohrabrivat ćemo i hrvatsku i crnogorsku vladu da nastave suradnju, što će uvjeriti i Vijeće sigurnosti da nazočnost UN-a na ovom području više nije potrebna«, poručuje politički savjetnik pri UN-ovoj promatračkoj misiji na Prevlaci.</p>
<p>Milan Jelovac, Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Vlada proziva birokrate, ali ne čisti ni pred svojim vratima</p>
<p>Birokrate prozivaju i premijer i ministri, ali nikome se ništa neće dogoditi sve dok ne uvedu stroga pravila igre i dok za pokrivanje ili nesankcioniranje nerada, nestručnost i korupcije ne budu odgovarali i šefovi, pa i članovi Vlade </p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – Potpredsjednik Vlade Slavko Linić osuo je u srijedu, po tko zna koji put, drvlje i kamenje na državnu birokraciju zbog njene sporosti, nestručnosti pa i korumpiranosti. Slično je prošlog tjedna na sjednici Vlade, u raspravi o poticanju ulaganja u gospodarstvo, govorio i premijer Ivica Račan, napomenuvši da su »velike birokratske prepreke uklanjanju birokratskih prepreka«.</p>
<p>No, Linić je u Donjem Lapcu otišao i korak dalje, ustvrdivši da neki birokrati ambicioznim ljudima klipove pod noge bacaju i zbog nacionalne nesnošljivosti. Za sve te grijehe, Linić je optužio županijske službenike, ali i službenike Hrvatske banke za obnovu i razvitak te ministarstva obnove i javnih radova. </p>
<p>I što sad? Ništa! Nikome se ništa neće dogoditi. Baš kao što se nikome ništa nije dogodilo zbog sada već popriličnog kašnjenja Vladina programa uklanjanja birokratskim prepreka ulagačima. Odrađen nije čak ni tako banalan zadatak poput omogućavanja strancima, koji žele otvoriti tvrtku u Hrvatskoj, da sve potrebne dozvole dobiju na jednome mjestu. I tako će to biti sve dok se točno ne utvrde jasna pravila igre za svaku dozvolu, potvrdu ili suglasnost koju izdaje uprava, bilo državna bilo lokalna. K tome, mora se točno znati koliko izdavanje nekog dokumenta smije trajati i što će se dogoditi onome tko taj rok ne poštuje. Ali i što će se dogoditi nekom šefu koji »pokriva« ili ne sankcionira nerad ili loš rad svojih podređenih. I to sve do najviših razina, dakle - članova Vlade. Jer, građani Vladu plaćaju za učinkovito upravljanje državom.</p>
<p>Da Vlada nije toliko nemoćna u uklanjanju birokratskih prepreka, kad joj je doista stalo da ih ukloni, mogli smo na prošlotjednoj sjednici Vlade čuti na primjeru izdavanja dozvola za autocestu Zagreb-Split. Izdavanje je šepalo i šepalo sve dok iz Zagreba nije poslano stručno pojačanje nadležnim županijskim službenicima. Ne samo što su nakon toga dozvole za cestu vrlo brzo ugledale svjetlo dana, nego se od tada i sve ostale izdaju mnogo brže, rečeno je.</p>
<p>Ako netko kredit od HBOR-a može dobiti samo ako intervenira potpredsjednik Vlade, postoje samo dvije mogućnosti. Ili potpredsjednik intervenira za loš projekt ili onaj tko odobrava kredite ne zna ili neće kvalitetno raditi svoj posao. U svakom slučaju, netko mora odletiti s posla. Doduše, HBOR nije dio državne uprave, ali mu je država vlasnik pa »pranja ruku« ne bi smjelo biti. Pogotovo, ako se ustanovi da neki službenik ili institucija, koji rade pod državnom kapom, uredno ignoriraju ustavne odredbe o jednakosti građana, pa redom i slijedom odbijaju zahtjeve građana jedne nacionalnosti.</p>
<p>Nigdje u svijetu birokracija ne funkcionira tako brzo i učinkovito da su građani njome oduševljeni. Sve se vlade svijeta muče s tim problemom. No, to hrvatskoj Vladi ne daje za pravo da samo kuka. Kao što nam je prije kojih godinu dana jedan ministar kukao da se broj zaposlenih u državnoj upravi ne može bitno smanjiti, jer je »pravilo da će se tek među pedesetak zaposlenih naći 10 ili 20 onih koji doista znaju raditi svoj posao«. Bilo bi zanimljivo vidjeti bi li ministri, kad bi bili poduzetnici, po istom principu vodili i kadrovsku politiku svojih privatnih tvrtki.</p>
<p>Budući da je vođenje države strogo hijerarhijski organizirano, Vlada pravo na veliku kuknjavu nema ni zato što ni na samom svome vrhu ne poštuje neke temeljne principe. Primjerice, sam premijer Ivica Račan ne tako davno priznao je da nije zadovoljan radom nekih ministara, ali ih ne smjenjuje zbog mira u koaliciji. Da ne spominjemo navadu stranaka da se rukama i nogama ne bore samo za ministarske fotelje nego i za sve moguće i nemoguće položaje po ministarstvima i važnim paradržavnim institucijama. </p>
<p>Čak se i mjesta pomoćnika ministara »dijele« isključivo po stranačkim ključevima i kriterijima, iako se radi o glavnim operativcima koji moraju, prije svega, biti i te kako stručno potkovani, za razliku od ministara i njihovih zamjenika, koji su svugdje u svijetu prije svega političari.</p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Prosvjeta još tegli ugljen iz podruma</p>
<p>Jedan je učitelj iz Zagreba rekao da je prosvjeta bolesnik priključen na aparate i da mu treba sanacija. Ministar Strugar, dan nakon njega, obavijestio je javnost da će prosvjetni bolesnik, umjesto sanacije, dobiti reformsku šok-terapiju za koju će u proračunu za 2003. biti osiguran novac. Nije rekao znači li to da će država za prosvjetu napokon izdvojiti više novca i - koliko</p>
<p>MIRELA LILEK</p>
<p>Mijo sjedi za kuhinjskim stolom i piše. 'Što pišeš tako marljivo, Mijo', pita ga majka. I Mijo joj preda račun. U kojemu je ispisao majčine dugove: šest puta odnio smeće stoji toliko i toliko, tri puta donio kruh - toliko i toliko, 11 puta donio ugljen iz podruma - toliko i toliko... Sve je to Mijo preračunao u nacionalnu valutu i predao majci na naplatu«. </p>
<p>Oni koji se sjećaju ove priče iz udžbenika »Katekizam« (vjeronauk, četvrti razred osnovne škole), znaju da ona donekle ima smisla. Završetak u kojem majka poentira svojom računicom (među kojima ga podsjeća da ga 11 godina odgaja, odijeva, pere i ljubi, pa to sve zbroji, oduzme i račun ispadne - nula) edukativan je i simpatičan. No, zaboli glava kad shvatimo da je riječ o 31. izdanju istog udžbenika, doslovce prepisanog i neizmijenjenog više od 30 godina (na fotografijama u udžbeniku prepoznaje se stil odijevanja šezdesetih), čiji se izdavač - Kršćanska sadašnjost - nije potrudio promijeniti ni podatak da Mijo (osim što još uvijek nosi ugljen iz podruma), svoju računicu piše u dinarima! </p>
<p>Treba li se pomiriti s činjenicom da osam godina nakon što je Hrvatska dobila novu valutu, pa su i naše bake prestale spominjati »svoje dinare« i prešle na kune, učenici na vjeronauku i dalje računaju u dinarima? </p>
<p>Roditeljima bi netko trebao preporučiti da, prije no što u ponedjeljak počne nova školska godina, dobro prelistaju školske udžbenike. Većina ih je novoizdana - barem tako piše na koricama. Ipak, učenici iz njih uče da se Dan državnosti slavi 30. svibnja. Ili da je u Hrvatskoj četiri petine Hrvata. Zanemarimo li da ni posljednji primjer nije točan (barem prema novom popisu stanovništva), bolna je spoznaja da učenici u četvrtom razredu iz prirode i društva uče o petinama Hrvata, a da se na matematici još nisu ni približili razlomcima.</p>
<p>Još apsurdnije zvuči to da devetogodišnjak mora znati za što su se Hrvati izjasnili na referendumu 1991. godine. Na to isto pitanje odgovaraju studenti prve godine politologije, uz to što se njima ne nameće da su važni pojmovi koje moraju zapamtiti - HDZ i Franjo Tuđman.</p>
<p>I nije stoga zamjeriti prosvjetnoj vlasti što od ove školske godine pokušava krenuti s programom tzv. rasterećenja učenika (od prezahtjevnoga i preobilnoga gradiva). Povukli su liniju između onoga što bi učenik morao znati i onoga što, ako ne želi, ne mora znati. I učitelji će odsad tako predavati.</p>
<p>Unatoč strci koja se zbog tog rasterećenja navodno digla, jasno je jedno: učitelj koji se imalo razumije u zdravu logiku ionako nije od učenika tražio da nauči apsolutno sve što piše u knjizi, nego je samostalno reducirao gradivo, koliko mu je dopuštao nastavni plan i program. Sad za to ima i licencu, ili - stvar je, bolje ili lošije, stavljena crno na bijelo. </p>
<p>Valjda zato jer je riječ o osjetljivom području, u prosvjeti se često diže halabuka oko - ničega. Rodi se miš sasvim druge boje nego što se očekivalo. Tako je, primjerice, s najavom uvođenja vjeronauka u dječje vrtiće od nove pedagoške godine. Pritom se zaboravlja da je u Hrvatskoj barem tri puta više vjerskih vrtića nego što je privatnih. I da određeni oblik vjere u Boga odgajateljice ionako već godinama usađuju u svu djecu. Pred Božić im pričaju priče o Isusu, zamole ih da nacrtaju Mariju, za Uskrs s djecom oslikavaju jaja... </p>
<p>Učenici bi se, valjda, trebali veseliti početku škole. I ne bi nikako smjeli zaboraviti da od kuće donesu toaletni papir jer će bez njega školski zahodi biti nepotpuni. Početku nastave trebali bi se, valjda, veseliti i učitelji. I ne bi nikako smjeli zaboraviti da je njih 60.000 bilo na godišnjem odmoru oko dva i pol mjeseca. I neka su bili. Treba se odmoriti od bjesomučnoga guranja prosvjete prema boljemu, ili još gore, od uzaludnog čekanja da prosvjeti, valjda samoj od sebe, postane bolje. </p>
<p>Jedan je učitelj iz Zagreba rekao da je prosvjeta bolesnik priključen na aparate. I da mu treba sanacija. Ministar Strugar, dan nakon njega, u Osijeku je obavijestio javnost da će prosvjetni bolesnik, umjesto sanacije, dobiti reformsku šok-terapiju za koju će u proračunu za 2003. godinu biti osiguran novac. Nije rekao znači li to da će država za prosvjetu napokon izdvojiti više novca i, ako hoće, koliko. </p>
<p>No, zato je ministar znanosti Gvozdan Flego barem u pitanju školstva primirio odnose Hrvatske i Slovenije. Potpisao je Protokol o suradnji u obrazovanju koji će hrvatskim i slovenskim učenicima i studentima omogućavati školovanje u drugim zemljama pod jednakim uvjetima. Slovenija i Hrvatska stupit će tako zajedno u jedinstveni europski obrazovni prostor. </p>
<p>Tko kaže da se prosvjetnom bolesniku događaju samo loše stvari?</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Oskudni rezultati, ali i proboj oko Kyota </p>
<p>Skoro ratificiranje sporne povelje iz Kyota, nakon razvoja događaja na sastanku u Johannesburgu, znak je da je Ameriku, unatoč njezinoj golemoj vojnoj moći, moguće zaobići u nekim velikim svjetskim odlukama te da ona pritom moralno gubi</p>
<p>JASNA ZANIĆ NARDINI</p>
<p>Mršavi rezultati upravo završenog sastanka o zaštiti okoliša i razvoju, razljutili su različite ekološke skupine nazočne na tom mastodontskom skupu koji je deset dana trajao u Johannesburgu. Sastanak o Zemlji okupio je desetke tisuća izaslanika iz cijelog svijeta, a u završnici i više od stotinu državničkih glava. Na kraju je donio niz vrlo neodređenih mjera, poput one da se »znatno poveća« korištenje čiste energije, da se »bitno smanji« nestajanje biljnih i životinjskih vrsta, ili da čvršće treba povezati trgovinu, okoliš i razvoj. </p>
<p>Poticanje takva povezivanja bilo je i jedan od glavnih ciljeva sastanka u Johannesburgu ne bi li se Treći svijet industrijalizirao ne ponavljajući dosadašnje ekološke pogreške razvijenih zemalja. No mnoge od predlaganih mjera bile su, nakon lobiranja ove ili one strane, drastično razvodnjene u konferencijskoj dvorani, te donesene u vrlo apstraktnom obliku, bez ikakvih konkretnih parametara. </p>
<p>Mnoge od očekivanih ekoloških odluka nisu pak ni donesene niti su proglašene mjere koje bi znatnije umanjile bijedu na Zemlji. Stoga su zadnji dan skupa u Johannesburgu neminovno obilježili razočaranje i ljutnja. Ti osjećaji došli su do najpunijeg izražaja u trenutku kada su izaslanici pogrdnim povicima popratili izlaganje američkog državnog tajnika Colina Powella. Skupine za zaštitu okoliša kritizirale su Sjedinjene Države za opstrukciju koja je urodila donošenjem razblaženoga završnoga dokumenta. Razljutila ih je i činjenica ja je George W. Bush, predsjednik najmoćnije nacije i najvećeg zagađivača na planetu, svojim nedolaskom zapravo sabotirao skup. </p>
<p>Sastanak o Zemlji je, doduše, zabilježio i neke manje uspjehe poput dogovora o zaštiti i obnovi ugroženih ribljih jata u svijetu, ili odluke da se do 2015. u Africi prepolovi broj ljudi koji nemaju ni osnovne sanitarije. </p>
<p>Glavni tajnik UN-a Kofi Annan na kraju je priznao da konferencija nije ostvarila sve svoje ciljeve, ali, prema njemu, »Johannesburg nije kraj svega, nego početak«. Annanov zamjenik Jan Pronk rekao je, međutim, za BBC da »postoji golem jaz između onog što su izaslanici uspjeli postići i onoga što su ljudi od njih očekivali«, te da je sastanak u Johannesburgu bio »blizu sloma«. Međunarodne skupine za zaštitu okoliša tvrde, pak, da mjere dogovorene u Johannesburgu samo »jačaju međunarodni gospodarski i financijski sustav, koji nije kompatibilan sa ciljevima održivog razvoja«.</p>
<p>Jedna svjetla točka sa Sastanka o Zemlji jest vijest da je Rusija na njemu najavila kako će uskoro ratificirati Protokol iz Kyota, o smanjivanju emisija štetnih plinova. Ruska podrška znači poljubac života tom dokumentu. Protokol iz Kyota zahtijevao je, naime, da ga, prije nego što će biti primijenjen, potpiše većina proizvođača štetnih plinova, odgovornih za 55 posto svjetskih emisija ugljičnog dioksida. Taj je prag sada prevaljen u Johannesburgu, zahvaljujući Rusiji, ali i Kanadi, koja je također obećala potpis. Počela se predomišljati i Australija, koja je dosad podržavala američki stav o sabotiranju povelje. </p>
<p>Podršku Protokolu iskazala je na sastanku u Johannesburgu i Kina, iako kao zemlja u razvoju nije obvezna ograničavati svoje emisije ugljičnog dioksida. No Kina je drugi po veličini zagađivač ugljičnim dioksidom u svijetu, te ju je Washington dosad često spominjao kao jedan od razloga zašto SAD ne želi potpisati povelju. Kao veliki neprijatelj dokumenta iz Kyota, američki predsjednik George W. Bush ima sada argument manje. Kad je on svojedobno najavio da bi potpisivanje povelje previše opteretilo američko gospodarsko, činilo se da je SAD tim potezom sabotirao cijeli sporazum, tim više što Amerika sama proizvodi više od trećine svih štetnih ugljičnih emisija. No jedan važan svjetski dokument profunkcionirat će sada bez američkog patronata - kao svojevrsni protest protiv izolacionizma Washingtona i promicanja američkih interesa na štetu okoliša i šireg svjetskog dobra. </p>
<p>Cinik bi mogao reći da će Kyoto upravo i proraditi zato što su od njega digli ruke Amerikanci - koji su u ranijim pripremama dokumenta kočili dogovor. Pripreme za povelju su, naime, krenule s mrtve točke tek kada su se iz njih kao aktivni sudionici povukli američki izaslanici. Skoro ratificiranje sporne povelje nakon događaja u Johannesburgu znak je da je Ameriku, unatoč njezinoj golemoj vojnoj moći, moguće zaobići u nekim velikim svjetskim odlukama te da ona pritom moralno gubi. Ta lekcija sa Sastanka o Zemlji vjerojatno neće proći sasvim nezapaženo u Washingtonu.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Dobre Vladine želje u tvrdim koricama?</p>
<p>MARIJANA MATKOVIĆ</p>
<p>»U Hrvatskoj nije problem imati petero, šestero ili sedmero djece, u Hrvatskoj je ozbiljan problem imati dvoje djece«, kazao je u četvrtak na Vladinoj sjednici ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović, predstavljajući socijalne mjere iz različitih područja kojima je cilj poticati demografsku obnovu.</p>
<p>Pogodak »u sridu«, nema što. Posebice kad se u obzir uzmu i brojke iz Vidovićeva izlaganja: čak 46 posto obitelji u Hrvatskoj ima samo jedno dijete, 40 posto ih ima dvoje, a svega 13 posto troje i više djece. </p>
<p>Od niza mjera koje se predlažu teško je izdvojiti bolje: od sufinanciranja stambenih kredita bračnim parovima s djecom, otvaranja mogućnosti za skraćeno radno vrijeme roditelja djece predškolske dobi, pravnog uređivanja rada u kući ili osnivanja centara za pomoć obiteljima u nizu poslova koje je teško uskladiti s radnim obvezama. Sasvim sigurno, na demografsku sliku pozitivno će utjecati i nedavno najavljene promjene porezne politike, opet s ciljem da se podupire obitelj, ili osnivanje fonda za isplatu alimentacija koje će država onda potraživati od neodgovornih roditelja da bi se zaštitilo djecu.</p>
<p>U zemlji u kojoj realna prosječna plaća ne iznosi više od 3200 kuna i u kojoj oko 400.000 zaposlenih prima minimalac ili tek malo više od toga, a prosječna rata za stambeni kredit nije manja od 1000 kuna, najavljene mjere zvuče kao melem. Nema, doduše, razloga da sve to ne bude moguće, bez obzira na činjenicu da sada vrtići ne priznaju roditelje koji rade i nakon 16 sati, a iz Uprave HEP-a majkama predlažu da se »djelatnostima kuhanja, peglanja i pranja rublja bave nakon 22 sata«, ako im je važna baš svaka kuna. Pitanje je ipak hoće li nam za to trebati stogodišnji san.</p>
<p>Vlada je, naime, sve te mjere u četvrtak samo načelno nabrojala, iako Ministarstvo rada na većini njih radi već dulje vrijeme. Tek za tri mjeseca mogli bismo znati koliko svaki detalj može stajati te ima li država za to novac, a nakon toga bi se mijenjali zakoni. Svi naši snovi upravo zbog nedostatka novca često padaju u vodu, ako se već u Vladin vidokrug u međuvremenu ne ubace haaški svjedoci, sporni zaljevi ili strujni krug prema Krškom. Vjerojatno je zato unaprijed rečeno da će mjere biti provedene u djelo do 2007., iako je jasno da je za dio njih potrebno tek donijeti odluku.</p>
<p>Što do tada? Možda ne bi bilo loše prihvatiti prijedlog jednoga od Vladinih ministara prema kojem bi želje trebale biti - ukoričene. Ako uvez bude tvrđi, bajka bi mogla potrajati bar za desetak sljedećih predizbornih godina.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Susret prevelikih očekivanja</p>
<p>MARKO BARIŠIĆ</p>
<p>Susret između Račana i Drnovšeka planiran za sljedeći utorak u Zagrebu dobro će doći kao prilika da u izravnom razgovoru predsjednici dviju vlada pokušaju smanjiti napetosti i iznaći barem privremeno rješenje da bi se izbjegli incidenti u Piranskom zaljevu.</p>
<p>To je, čini se, bila i glavna namjera pisma koje je Račan uputio Drnovšeku u kojem je slovenskog premijera pozvao da napokon prihvati kako je svojevremeni paraf na Nacrt ugovora o granici bio tek »pokušaj bez pravnih učinaka« te da sporna granična pitanja riješe obvezujućom arbitražom.</p>
<p>Ako je suditi prema tonu brzog Drnovšekova odgovora, nije potpuno sigurno da će se u Zagrebu lako doći do nekih konkretnih rezultata. Naime, Drnovšek je pitanje moguće arbitraže prebacio na parlament, dok je u vezi »slučaja Joras« zaoštrio svoj odnos prema, za Sloveniju, spornim zaseocima uz granicu rekavši da se o njima »od početka razgovaralo kao o spornim« te da hrvatski granični prijelaz Plovanija ima status privremenog prijelaza čime je pokušao osporiti postupke hrvatske policije i suda prema Jorasu.</p>
<p>Osim toga, ako Drnovšek imalo dijeli stajališta koja je u svojoj prosvjednoj noti Hrvatskoj iznio slovenski ministar vanjskih poslova Rupel, onda će dvojica premijera teško moći dogovoriti i privremenu crtu razgraničenja u Piranskom zaljevu.</p>
<p>Prema Rupelu, Hrvatska polazi samo od prvog stavka članka 15. konvencije UN-a o pravu mora, a negira »povijesne činjenice«, iz kojih je slovenski ministar zaključio da se nedavni incident među ribarima dogodio u »slovenskom moru« zbog čega je Piculi uputio »oštar prosvjed«.</p>
<p>Kada se takvim stajalištima koja nemaju uporište kada je u pitanju kopnena granica u Badinterovim načelima a u vezi razgraničenja namoru u međunarodnim konvencijama koje su dužne poštivati obje zemlje, priloži i slovenski pokušaj internacionalizacije slučaja Joras, dobija se ne baš optimistični kontekst predstojećeg susreta Račan-Drnovšek.</p>
<p>Iako se od njihovog zagrebačkog susreta u objema zemljama dosta očekuje, osim ako se nešto u međuvremenu ne promijeni, teško je nadati se i nekom konkretnom rezultatu tih razgovora. Osim ako se, s obzirom na trenutnu situaciju, i uobičajeni poziv na smirivanje napetosti, može tumačiti i kao određeni uspjeh.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Umjesto Mikuljana, trebalo je otići Vijeće</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Naivno se u »Meridijanu 16«, koji je s voditeljicom i urednicom Ivom Gačić dosegao dno nesposobnosti, neuvjerljivosti i infantilnosti, Sunčica Findak zabrinula znaju li saborski zastupnici što čine. Ne znaju, naravno. Ako znaju, njihove bezrazložno, partijskom stegom i naputkom nekakva Arlovića ili Šeksa u zrak podignute ruke dokazuju da ih za nas koje zastupaju nije briga. Bilo je riječi o jeftinoj rasprodaji Hrvatske, izlovu riba u Piranskom zaljevu te udžbenicima ili nekom drugom problemu školstva, kojim Sunčica Findak želi saborskim partitokratima otvoriti oči. No njezine se utemeljene, pitke, jasne i oštre analize ne mogu probiti u vatom začepljene uši parlamentaraca, koji - kladim se - ne znaju koliko košta kilovat struje, litra ulja, sindikalna, dakle posna, košarica za četveročlanu obitelj i obvezatno školovanje jednog djeteta.</p>
<p>I zato Sunčica Findak u svim onim sadržajem opskurnim informativnim emisijama izgleda poput donkihotice nasrnule na vjetrenjače, koje na saborskim seansama odvrte svoje jezike i odu za svojim pametnijim poslovima. Koga boli glava zato što iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu ministarstva, savjeti, prosvjetari i tiskari prevrću stogove uvijek istih riječi o reformi školstva, te se iz petnih žila trude napraviti što veći metež u odabiru udžbenika. Je li ikad itko u sabornici prozborio o tome kako je u metežu i mutežu izlov iz naših džepova u tuđe, lopovske, najbrži i najlakši tako glasno i argumentirano da barem ministru »padne glava«? Nije, jer ministra, zna se, štiti većina. Prije hadezeovska, danas koalicijska. Kada i koliko je parlamentaraca - bez obzira tko bio na vlasti - diglo glas protiv laži da je u Hrvatskoj osnovno obrazovanje besplatno? Uostalom, Findakičine analize hrvatskoga školstva nisu SF samo za saborske zastupnike već i za urednike HTV-ovih emisija poput »Meridijana 16« u kojemu prije spomenuta Iva Gačić postavlja svom sugovorniku ovako sročeno pitanje: »Tko će snositi sredstva?«.</p>
<p>Odvalila je to bez pardona, sigurno, HTV-ovski samouvjereno. To što glagol zbog smisla zahtjeva drugu imenicu ili pak imenica pretpostavlja neki drugi glagol, u bijelo te konačno prigodno odjevenoj Ivi Gačić svejedno je. Uz riječ »snositi« logični su »troškovi«, a uz »sredstva«, primjerice, glagol »osigurati«. Nije, naravno, Gačićkino besmisleno pitanje lapsus, već djelić agonije koje sustavno potiče Vijeće HRT-a, a onda i Jasna Ulaga Valić.</p>
<p>I umjesto da se bavi kadrovskim i koncepcijskim promašajima Jasne Ulage Valić, Vijeće pristaje sudjelovati u cirkusu iskrivljenih ogledala u čiju varljivu sliku već mjesecima upire glavna urednica. U kadrovskoj piramidi na čijem su vrhu Ulaga i Kristić urednik poput Miroslava Mikuljana doima se KAO planina prema krtičnjaku izrovanih taštinama prisavskih antitalenata. No, čim je Vijeće moglo izabrati za glavnu urednicu Ulagu, iluzorno je očekivati da zna razabrati loše od dobrog, kvalitetu od nekvalitete. Zato i jest jučer pao Mikuljan, čiju je smjenu iz osvetničkih pobuda - ma koliko god to negirao - potaknuo član Vijeća Ivo Goldstein. Otvoreno i jasno, odlaskom Mikuljana s uredničke pozicije HTV će više izgubiti nego što je dobio ostankom Goldsteina u Vijeću, koje je već odavno trebalo doživjeti sudbinu mnogih profesionalaca nad kojima se Ulaga-forces iživljavaju.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Nema obrambenoga rata i bez nedjela branitelja</p>
<p>Rat je nešto najstrašnije što ljudi mogu doživjeti. On nije nikome brat, jer vraća čovjeka u odnose koji vladaju u čoporu. I tada nije čudo da mogu nestati u ljudima odlike prema kojima se čovjek razlikuje od životinje. Zato nije sramotno, nego pošteno priznati da su nekada i neki naši najhrabriji branitelji popustili u bitkama koje lako poništavaju u čovjeku plemenitost. </p>
<p>To ne dovodi u pitanje veličinu obrambenog Domovinskog rata, nego mora izazvati razumijevanje i suosjećanje s ljudima koji nisu očuvali ljudskost u neljudskim ratnim uvjetima</p>
<p>LUKA VUCO</p>
<p>Poznato je da se Nijemci kulturno nakon ujedinjenja s bivšim DDR-om razlikuju i međusobno dijele nazivajući se Ossi – Istočnjaci (bivši DDR) i Wessi – Zapadnjaci (stari dio savezne države). Bivša podjela još traje u glavama i srcima ljudi što vlast nastoji, ali s usporenim uspjehom, ukloniti. </p>
<p>Nakon najnovijih poplava rijeke Elbe istočni dio, ionako siromašniji, ostao je opustošen. Na televiziji su prikazane izvanredne emisije koje pozivaju ljude na pomoć stradalnicima na istoku. </p>
<p>Nikada u Njemačkoj nije skupljena tolika pomoć. </p>
<p>Ali još više nego novac rađa se solidarnost i ljubav prema ljudima tog područja. Njihova nevolja je probudila ljubav prema njima koja jedina pravo ujedinjuje zemlju u cjelinu. </p>
<p>Hrvati su stoljećima živjeli razdijeljeni u više zemalja i kultura. Znatan broj je služio režimima koji su često bili i protuhrvatski. Zato su i svi ratovi dijelili naš narod na protivničke strane. </p>
<p>Domovinski rat je prvi put ujedinio Hrvate tako da prvi put nisu pucali jedan u drugoga, nego su branili svoja ognjišta i domove ljudi koji žive daleko od njih: Slavonci su ginuli pred Zadrom, Zagrepčani pred Dubrovnikom, a mnoštvo svih pred Vukovarom. </p>
<p>Hrvate nije ujedinjavao ratni žar za osvajanjem tuđih područja, dakle, nečim zlim, nego čistom ljubavlju za obranu života svojih sunarodnjaka od Vukovara do Dubrovnika. </p>
<p>I to je ono najdragocjenije u Domovinskom ratu, ako uopće u ratu može biti išta dragocjeno. Španjolci kažu da je samo jedno dobro u ratu, a to je mir kojim završava. </p>
<p>Hrvati se mogu ponositi obrambenim ratom, jer se njime iskazala plemenitost i ljubav mnogih mladih ljudi u dosada neujedinjenom narodu. Iz te ljubavi, koja je zalivena krvlju desetina tisuća onih koji su u toj obrani dali život za sve nas, rođena je današnja Republika Hrvatska, kao zemlja ljubavi svih Hrvata i svih njenih građana. </p>
<p>Zato je Domovinski rat za sve građane Hrvatske neupitna svetinja satkana ljubavlju prema ugroženima, a ne mržnjom i pljačkom drugih. </p>
<p>Otkrivanje slučajeva napada, paljenja, pa i ubojstava nevinih mnogo ljudi ne može samo tako prihvatiti, jer im čini da to dovodi u sumnju njihovu vjeru u plemenitost onih koji su bili najhrabriji stavljajući na kocku svoj život za sve nas. </p>
<p>Ipak rat je nešto najstrašnije što ljudi mogu doživjeti. On nije nikome brat, jer vraća čovjeka u odnose koji vladaju u čoporu. </p>
<p>I tada nije čudo da mogu nestati u ljudima odlike po kojima se čovjek razlikuje od životinje. Zato nije sramotno, nego pošteno priznati da su nekada i neki naši najhrabriji branitelji popustili u bitkama koje lako poništavaju u čovjeku plemenitost. </p>
<p>To ne dovodi u pitanje veličinu Domovinskog rata, nego mora izazvati razumijevanje i suosjećanje s ljudima koji nisu očuvali ljudskost u neljudskim ratnim uvjetima. </p>
<p>Sigurno da je zbog neljudskih uvjeta borbe za goli život njihova odgovornost veoma umanjena. </p>
<p>Misliti da je pozivanje na sud tih ljudi napad na cijeli Domovinski rat je isto što i ne dirati zrna kukolja u žitu, jer bi netko mogao pomisliti da je žito kukolj. </p>
<p>Kao što nema pšenice bez korova tako nijedan obrambeni rat nije postojao bez kažnjivih nedjela branitelja. Zlato koje se čisti ne postaje tamnije nego svjetlije. </p>
<p>Napadački rat se ne može očistiti, jer sav prljavština i zločin. Srbi i ne pokušavaju svoje zločince izvesti pred sud jer im je sav rat namjeravani i počinjen zločin. </p>
<p>Oni se jedino brane time da su svi bili jednaki ili da tuđe zločine uvećavaju, a svoje niječu, kao što ovih dana tvrdi, na zgražanje i međunarodnih predstavnika, »vlada Republike Srpske«, da je u Srebrenici pobijeno u borbama 1000 Bošnjaka, a ne 8000 većinom nenaoružanih ljudi. Ljudi koji su zločin planirali i njime dobili svoju paradržavu ne mogu priznati zločine, jer bi tako stavili u pitanje i rezultate zločinom osvojenog tuđeg područja. </p>
<p>Jedno je kad se ljudi udružuju u zlu, a drugo je kad se ljudi udružuju u međusobnom poštovanju i ljubavi. </p>
<p>Domovinski rat je ujedinio ljude ove zemlje i požrtvovnošću iskazao svjetlo, a ne mržnju prema drugome. Hrvatska je zato nikla iz ljubavi. </p>
<p>Poslije rata su u ovom narodu i njegovoj državi nastali grabež, nebriga za ljude i manjak poštovanja i ljubavi prema narodu ponajprije vodećih ljudi. Zato bi ljudi to vrijeme nakon rata s političarima najradije zaboravili. </p>
<p>Možda neke stranke žele dobiti podršku naroda stvaranjem napetosti u Piranskom zaljevu. To bi jedino mogli pokazati prozivanjem svih onih koji su opljačkali ovaj narod i neodgovorno se odnosili u vođenju njegove države. </p>
<p>Ljubav prema narodu se može iskazati velikim projektima razvoja koje samo mogu učiniti sposobni ljudi, a ne oni koji su se dokopali nenadano i nespremno vlasti pa ne znaju što bi s njom osim da im bude od koristi. </p>
<p>Jedino što na svijetu vrijedi je ljubav. </p>
<p>Poslije Domovinskog rata narod je malo od toga doživio. Ljudi na vlasti u državi, a nerijetko i u Crkvi, umjesto da služe narodu dopuštaju da vlast vlada njima upravo kao što droga upravlja mladima na štetu njihovu i svih nas. </p>
<p>Hrvatska je nastala, kao i Crkva, iz ljubavi dokazane vlastitom krvlju, te može opstati samo ako njeni stanovnici udišu zrak ljubavi, solidarnosti, međusobna poštovanja i tolerancije. </p>
<p>To su jedina sredstva jedinstva i narodne sloge koja su u stanju probuditi snage za opće dobro. Niti kapitalizam bez duše neće uspjeti, kao što je komunizam u početku uspijevao dok se nije vidjelo da se iza humanizma skrivaju zločini. </p>
<p>Zato je Domovinski rat stalno svjetlo za budućnost koje traži ljude što će pretočiti požrtvovnost za zajedničko dobro u zakone i rad da ovaj narod osjeti brigu i ljubav onih koje je odabrao.</p>
<p>Autor je magistar znanosti, svećenik, publicist iz Kaštela.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Srozavanje sudovanja na struku avet je jednoumlja</p>
<p>Ako ministrica smatra da Hrvatskoj treba još dvjesto pedeset sudaca, tada načinom »Bog daj veći kup« inaugurira kvantitativne, a ne kvalitativne promjene, priprema teren za dodatno »kadroviranje mraka«, a ne rasvjetljavanje puta i uopće ne zna što hrvatskom pravosuđu treba. A ako ne zna što treba – tada to sigurno ne može ni pronaći i može samo »podmazivati« daljnja lutanja bogatstvom bespuća hrvatske (ne)stvarnosti</p>
<p>JADRANKO ČRNKO</p>
<p>Svojim izjavama (Vjesnik, 30. kolovoza) ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović, najavljujući »korjenite promjene od ogromnog značenja«, budi nadu, ali pročitavanjem razveseljava, a dočitavanjem plaši. </p>
<p>Kako s »tim promjenama« nije upoznata ni šira stručna javnost, a kamoli građani, razveseljava ministričina tvrdnja da su građani »oduševljeni« onim s čime nisu upoznati? </p>
<p>Ovidije je davno rekao: Dum sibi quisique placet, credula turba sumus (Dok se svatko sebi sviđa, lakovjerna smo gomila). Je li u ministrice riječ o lakovjernosti ili promišljenom političkom marketingu stranačkog vojnika za ne previše daleke izbore? </p>
<p>Navodom da su u »...izradi sudjelovali i pravni praktičari, dakle, suci...« cvijet ministričine misli naznačuje da raste iz korijena jednoumnih vremena kada su odvjetnici (i pravo) bili »ukras« koji se formalno trpi, ali stvarno ne uvažava!</p>
<p>U vremenu golemih pravosudnih i drugih problema, Hrvatskoj, kao maloj zemlji, nije pametno da »ogromne promjene određuju uski krugovi«, bez obzira na izvrsnike među njima, bez angažiranja raspoložive intelektualne snage struke i naroda kojem se »kapa kroji«. </p>
<p>Narod ne donosi dobre odluke zato što bi bio uskostručan nego zato što je kao bogatstvo iskustva i različitosti sposoban najšire promisliti, pa se prema cjelini naroda kao »najpametnijem među nama« treba tako i ponašati, osobito sada. </p>
<p>Zato ministrice, i svi političari, karte na stol, jer narod (koga 75 posto smatra da treba prosvjedovati) nije »oduševljeni« vol! </p>
<p>Bolje kasnije donijeti zakone, nego brzopleto griješiti, jer u konačnici brzopletost je najsporija i najskuplja.</p>
<p>Hrvatska nema prostora za nove pogreške, korjenite promjene sudskih postupaka (nedvojbeno potrebne) moraju proći »kritičko sito« najšire javnosti kako bi ozakonili stvaranje procesnog okvira koji će učinkovito biti u funkciji pravnog reda i općeg dobra – bez obzira na nemogućnost savršenosti.</p>
<p>Ministričine opće crtice o »institutima anglosaksonskog i kontinentalnog prava« sličnije su »pravnom zemljopisu« nego »zemljopisanju prava«, a općeniti navodi da promjenama suci trebaju biti »gospodari« u sudnicama i da istodobno »slabi sudačka uloga u izvođenju dokaza« pokazuju opet inkvizitorno-akuzatorni okvir dosadašnjega procesnog prava, uspostavljenog u socijalizmu, koji se narodski opisuje »ni vrit ni mimo«!</p>
<p>Ministrici čast organiziranja, ali ne i vlast odlučivanja o kardinalnim promjenama koje Hrvatskoj »život znače«!</p>
<p>Navodi ministrice da je zadatak izvršne vlasti da sucima »omogući dobru i trajnu izobrazbu«, te da je »uvijek vlast, posebno izvršna, odgovorna za funkcioniranje pravosuđa« je »miješanje lončića« iz kojih ne može nastati ni skromna marenda, a kamoli dobar pravosudni ručak.</p>
<p>Izvršna vlast je najizravnije svakodnevno upravljanje zajedničkim poslovima u uređenoj zemlji i predstavlja »kormilara, a ne zapovjednika broda« ozbiljno utemeljene zgrade vlasti, koju određuje zakonodavna, a čuva sudska ruka vlasti. </p>
<p>To su dva temeljna stupa stvarne vlasti u kojoj zakonodavna daje okvir za sutra, a sudska jamči provođenje danas. U tom kontekstu svaka sudska vlast koja ne čuva zakonodavna određenja u realnom vremenu nije valjana – kao što je slučaj u Hrvatskoj.</p>
<p>Izvršna vlast u odgovorno ustrojenu društvu nije vlast u pravom smislu riječi nego izvršitelj ovlasti i zadataka zakonodavne i sudske ruke vlasti i kreator svakodnevnog organiziranja i nadzora provođenja volje građana izražene zakonodavnom vlasti kao organizator poveznice različitih tekućih potreba.</p>
<p>Kako iz ministričinih riječi proizlazi gotovo tutorstvo i naredbodavateljstvo izvršne ruke vlasti prema sudskoj i zakonodavnoj (traženi proračun se mora odobriti, prema ministrici), zaključiti je da u ministrice nije nastupila potrebna promjena doživljavanja vlasti koja bi mogla oživjeti u socijalizmu zamrlu snagu ozbiljne zakonodavne i sudske ruke vlasti.</p>
<p>Promjene se trebaju činiti brzo, ali s oprezom (na koji i prof. Krapac upozorava) svijesti o elementima utjecanja – jer, stvarnost se može mijenjati samo ako ju se respektira.</p>
<p>Ministrica predlaganjem »osnivanja pravne akademije kao conditio sine qua non cijele reforme i njene uspješnosti« pogađa »iz prve u ništa«, jer, ako će tek akademija, kako kaže, »dati sucima osjećaj sigurnosti, pomoći obnovi svijesti o standardima struke i biti oslonac njihove povećane odgovornosti«, to argumentum a contrario znači da suci sada nemaju osjećaj sigurnosti, potrebnu svijest o standardima struke i oslonac povećane odgovornosti! Kao činjenica bilo bi strašno, a kao način ispravljanja pogreška.</p>
<p>Smatrati da postoji »sudska struka«, znači miješati kruške i jabuke.</p>
<p>Struka je stvar stručnog znanja, pa govorimo o pravnoj, limarskoj struci, i dr., ali ne i o sudskoj struci. »Sudska stručnost« pokrivena je u stručnom smislu pravnom strukom, a posao sudske uprave i sudskog poslovnika nije djelatnost suđenja.</p>
<p>Kod sudovanja govorimo o djelovanju vlasti te svijesti i savjesti koja odluke donosi brzo i učinkovito primjenom zakona, kao okvira kretanja općem dobru i odgovornosti. Pravna stručnost je elementarna komponenta, njen »alat«, za ostvarivanje svoje veće zadaće – gotovo »božanskog« prava odlučivanja o sudbinama ljudi u kaznenom i građanskom postupanju.</p>
<p>Tragikomično je i dalekosežno opasno vlast odlučivanja o sudbinama ljudi nazivati strukom! Stručnost sudaca je conditio sine qua non za ostvarivanje ciljeva općeg dobra, a ne cilj sam, pa je ministričina tvrdnja misaoni aberratio ictus.</p>
<p>Srozavanje sudovanja na struku jedna je od aveti jednoumlja radi manipuliranja sudskom rukom vlasti (koja vlast traži visoku stručnost, moralnost i odgovornost) od izvršne ruke (u kojoj je lako »politikantskim manikircajgom preskočiti tarabe«) kojoj je »glava« bila u partijskom samoumlju s oduzimanjem sucima i pravu snage uzvišenog smisla, zadatka i cilja koji trebaju imati u životu zajednice koja teži općem dobru. </p>
<p>Posljedice su stradanje mnogo čega – uključujući i najgore: zatupljivanje individualne i društvene svijesti i moralna anemija!</p>
<p>Gledanje na sudovanje kao struku, a ne »vlast naroda samom sebi« radi ostvarivanja društvenog reda, otvara vrata destrukciji i beznađu.</p>
<p>Ako ministrica smatra da Hrvatskoj treba još dvjesto pedeset sudaca, tada načinom »Bog daj veći kup« inaugurira kvantitativne, a ne kvalitativne promjene, priprema teren za dodatno »kadroviranje mraka«, a ne rasvjetljavanje puta i uopće ne zna što hrvatskom pravosuđu treba. </p>
<p>A ako ne zna što treba – tada to sigurno ne može ni pronaći i može samo »podmazivati« daljnja lutanja bogatstvom bespuća hrvatske (ne)stvarnosti!</p>
<p>Autor je odvjetnik iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Kamo je iz tekstova profesora Prosperova Novaka otišao duh tolerancije, snošljivosti i dobronamjernosti</p>
<p>Na udaru su, ponajprije, ljudi koji nisu spremni trgovati svojim političkim uvjerenjima, ljudi političkih nazora kojima je lojalnost pokazivao i Prosperov, ali samo dok je bio pomoćnikom ministra prosvjete i kulture u Tuđmanovo vrijeme. Dok je bio dužnosnikom HDZ-ove vlasti. Svojim je nedavnim primitivnim obrušavanjem na nadbiskupa Marina Barišića pokazao bit svoje metode javnoga linča. Profesor s Yalea prvi zapuca, a nakon toga, neovisno o tomu je li pogodio ili nije, kreće novinarska pješadija, lake postrojbe za brza ideološka djelovanja </p>
<p>IVAN BEKAVAC</p>
<p>Smijemo li barem apelirati, tražiti tolerantan javni razgovor i poštovanje oponenta, čak i onda kad »razgovor« započinje Slobodan Prosperov Novak? </p>
<p>Ima li granica njegovu javnom nasilništvu, ili te granice i mi, svojom šutnjom, proširujemo? </p>
<p>Ma kako, danas, izgledao besmislen pokušaj javnoga prosvjeda, protiv metoda koje hrvatskim javnim prostorom širi gospodin Prosperov Novak, čovjek, u ime zajedničke odgovornosti za javnu stvar, ne može o svemu tomu šutjeti. </p>
<p>Prosperov, u svojoj bahatosti, aroganciji i nesnošljivosti, očito, vjeruje da se nitko neće usuditi prigovoriti, kad vidi u kakvoj je relaciji s medijima taj sveučilišni nastavnik.</p>
<p>A možda je ispravnije ono što radi akademik Slobodan (ali ne Prosperov) Novak. On je, naime, prema »polutanskim nadnacionalnim i nekim sličnim koncepcijama i idejama« Prosperova zadržao »jednostavno odbojnost i prezir« (»Digresije«, str. 306).</p>
<p>Nedavno je u Vjesniku gospođa Dubravka Šuica, dubrovačka gradonačelnica, opet bila metom žestoka Prosperova napadaja. </p>
<p>Da bismo bolje razumjeli otkud tolika silina animoziteta Prosperova prema dubrovačkoj gradonačelnici, vratimo se korak unatrag i neke ćemo stvari bolje razumjeti.</p>
<p>Usred ljeta Prosperov se opet oženio. Ženik tu činjenicu nije htio ostaviti u sferi privatnost. Mediji su priskočili u pomoć. </p>
<p>Kakva je »kozmička važnost« njegova vjenčanja najbolje ilustrira tekst u Nacionalu: »Zanimljivo, baš u prvoj bračnoj noći Saše Kolarić i Slobodana Novaka na Hvaru je osim nevremena zabilježen i potres« (u rubrici »portfolio: tehnologija, film, knjige, glazba, estrada«, 18. kolovoza 2002., str. 73).</p>
<p>Osim potresa i nevremena, ne bi se obazirali na taj događaj da se s njim u vezi ne pojavljuje i – špilja. </p>
<p>Kao da je upravo ta riječ, koja je iznenada izašla u javnost, ključ za razumijevanje nesnošljivosti i nasilništva. </p>
<p>Na udaru su, ponajprije, ljudi koji nisu spremni trgovati sa svojim političkim uvjerenjima, ljudi s političkim nazorima kojima je lojalnost pokazivao i Prosperov, ali samo dok je bio pomoćnikom ministra prosvjete i kulture u Tuđmanovo vrijeme. Dok je bio dužnosnikom HDZ-ove vlasti.</p>
<p>Svojim je nedavnim primitivnim obrušavanjem na nadbiskupa Marina Barišića pokazao bit svoje metode javnoga linča. </p>
<p>Profesor s Yalea prvi zapuca, a nakon toga, neovisno o tomu je li pogodio ili nije, kreće novinarska pješadija, lake postrojbe za brza ideološka djelovanja protiv hrvatskih nacionalista. </p>
<p>Bilo je dovoljno, da u propovijedi na Veliku Gospu, nadbiskup upozori i na neke nepoželjne učinke novih medija, pa da to Prosperov javno nazove »nečuvenim skandalom«, a nadbiskupa »neukim« i »nastranim čovjekom«. </p>
<p>Zapravo, nadbiskup nije trebao ništa reći, on je već svojim ukupnim stavom postao Prosperovom metom. Čekala se samo zgoda.</p>
<p>Isto tako, bilo je dovoljno da prof. dr. Miroslav Tuđman javno prezentira argumente koji pokazuju svu mizernost laži Paddyja Ashdowna ( o salveti), pa da Prosperov u Slobodnoj Dalmaciji proglasi kako je Miroslav Tuđman bio šefom hrvatske tajne policije (!?). </p>
<p>»To da čovjek (M. Tuđman, op. I. B.) bude vodeći policajac (!?, I. B.) i da u isto vrijeme potpisuje indekse studentima teško da se može dogoditi igdje nego u režimima s okusom banana«.</p>
<p>Kakve bijedne izmišljotine sveučilišnog nastavnika Prosperova! Je li sve to zbog raskrinkavanja »slavna« Paddyja?</p>
<p>Priča ženika s Yalea, vraća mi u svijest upozorenja iz djetinstva da se ne smijemo naginjati nad jame (bezdanke) i špilje. Zato bih najradije izbjegavao Prosperove privatne stvari, pa i one koje on sam plasira u javnost. </p>
<p>Tjednici su uz tekstove o ženidbi objavljivali i mnoge fotografije. Na jednoj se vidi i neki umoran konj, malen u odnosu prema jahaču, koji prema špilji nosi krupnoga kuma (Ivo Banac). </p>
<p>Nas nimalo ne zanima zbog čega jedan sveučilišni profesor svoju privatnu, zapravo intimnu stvar, želi učiniti javnom, ali kad nam je već javio za špilju, pokazao je, i ne hoteći, da je upravo to adekvatna riječ, metafora koja obilježava i donekle tumači njegove medijske, osvetničke pohode na krivovjernike. </p>
<p>Kamo je iz tekstova profesora, koji nam donosi glasove moćnih, otišao duh tolerancije, snošljivosti i dobronamjernosti!?</p>
<p>Kult mraka, dakle, objašnjava i narav Prosperova napadaja na gospođu Dubravku Šuicu nakon njezina govora na otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara. </p>
<p>Prosperov je uz taj govor ispisao mnoge teške riječi, nazivajući ga i »bestidnim«. Htjeli smo se podsjetiti i ponovno otvorili ta dva lista papira. </p>
<p>Gradonačelnica je održala kratak, efektan govor, a samo to što nije htjela prešutjeti da su i u Grad, u taj grad ljepote i sklada, još jučer pucali iz topova, rušili ga, opkoljavali i htjeli osvojiti, dakle, to nezaboravljanje jučerašnjeg dana, ta odlučnost da se ne izdaju i ne zaborave hrvatski branitelji, naveli su Prosperova na izljeve silne mržnje i primitivnih objeda.</p>
<p>Kad su Igre uspješno okončane bilo je lako predvidjeti da će Prosperov opet napasti. To se i dogodilo u Vjesnikovoj rubrici Stajališta (28. kolovoza 2002., str. 10). Nije se ni potrudio naći kakav suvisli razlog, nego je uzeo vijest da je gradonačelnica bila među onima koji su u dubrovačkoj luci dočekali dr. Bojana Glažara, koji je bio uspješno okončao plivački maraton. </p>
<p>Prosperova je, tobože, izazvalo samo to što je Dubravka Šuica iskazala poštovanje postignuću jednoga čovjeka, u aktivnosti koju civilizirani svijet itekako potiče i poštuje. </p>
<p>On se nije znao suzdržati nego u bijesu piše kako bi sve s »Dubrovačkim ljetnim igrama bilo dobro kad ne bi bilo one već legendarne provincijske dubrovačke vladalačke ekipe koja je i završetak jednako kao i početak, ovogodišnjih ljetnih igara pretvorila u komsomolsku manifestaciju dostojnu vremena zrelog staljinizma«. </p>
<p>Nije, kaže Prosperov, problem što je časnik hrvatske dr. B. Glažar preplivao maraton od Cavtata do Dubrovnika, nego u nečemu drugom. </p>
<p>»Čak i da svoje plivanje posveti nekome ili nečemu njegovo je sasvim legitimno pravo, premda je već sasvim sumnjivo da se o toj mišićnoj posveti odmah obavijeste mediji«. </p>
<p>To je taj grijeh dubrovačke gradonačelnice, to je taj komsomolizam zrelog staljinizma. Međutim, kad Prosperov izvijesti medije o svojoj ženidbi u špilji, onda to nije »beskrajno provincijski«. </p>
<p>Da je hrvatski časnik jahao na kobili, kao što je jahao Prosperov kum Ivo Banac, hitajući u špilju na Prosperovo vjenčanje, onda bi to bila vijest bez natruha staljinizma i provincijalizma. </p>
<p>Da je umjesto o toj »mišićnoj posveti« javljeno o posveti vina u špilji, ili da su se iz današnjega dubrovačkog poglavarstva sklonili u slovensko carstvo vina i pjenušca, kamo se nakon naporna ljeta sklonio Prosperov, o čemu nam javlja u Globusu, upoznajući naciju od čega je sve ženik umoran, onda bi to bilo kozmopolitski, a ne komsomolski. </p>
<p>»Saša i ja htjeli smo se odmoriti od Hvara, od Humca, od Grapčeve špilje, od našega podzemnog vjenčanja, pa smo za tu svrhu odabrali Šampanjsku klet Istenič nedaleko od Bizeljskog«. </p>
<p>Priča o plivanju maratona trebala je Prosperovu samo za to da bi zaključio kako »dubrovačka vladalačka garnitura doista nema nikakve veze s ovogodišnjim uspjehom ljetnoga dubrovačkog festivala«. </p>
<p>Eto, to je, taj je uspjeh srž Prosperove drame.</p>
<p>I Dubravka Šuica je, sasvim sigurno, zaslužna za uspjeh ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara, kao što bi nosila i dio odgovornosti da toga uspjeha nije bilo.</p>
<p>U mraku podzemnih rijeka i jezera pliva, tako, Prosperov svoj dugi i njemu očito korisni maraton, izroni ponekad u Šampanjsku klet, a mi se, u ime ljudske solidarnosti i dobronamjernosti, nadamo da će ga neki vir izbaciti na površinu i da će tu ostati.</p>
<p>Ma kako, dakle, izgledalo apsurdnim javno se suprotstaviti Prosperovoj metodi, u situaciji kad mu svi hrvatski mediji stoje na raspolaganju, a oponentima ni jedan, osim nekoliko rubrika za pisma čitatelja, šutnja ne može biti dobro rješenje – ispovjedit ćemo se – credo, quia absurdum. </p>
<p>Autor je magistar znanosti, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Zagreb dobiva novi Generalni urbanistički plan</p>
<p>»GUP nove generacije«, kako ga je nazvala gradonačelnica Vlasta Pavić, jer postojeći je iz 1986., trebao bi do kraja mjeseca proći provjeru Ministarstva za zaštitu okoliša, a potkraj mjeseca naći će se pred članovima Gradske skupštine</p>
<p>Od 11. rujna cijene plina za kućanstva i industriju bit će više za 11,8 posto, potvrdilo je u četvrtak Gradsko poglavarstvo, a nakon 16 godina na putu je da bude prihvaćen i novi Generalni urbanistički plan na kojemu su posljednje četiri godine radili stručnjaci Zavoda za planiranje i razvoj grada i zaštitu okoliša. GUP je izrađen i za područje Sesveta.</p>
<p>Prema najavama, Poglavarstvo je odobrilo zahtjev Plinare, pa nova cijena prostornog metra plina za kućanstvo iznosi dvije, a za industriju i ostale potrošače 2,05 kuna. Prema riječima pročelnika Ureda za gospodarstvo Ladislava Prežigala, rezultat je to najnovijih poskupljenja dobavnih cijena i transporta prirodnog plina koje je Ini odobrila Vlada.</p>
<p>Usvajanjem dopuna Prostornog plana Zagreba, koji je usklađen sa Zakonom o prostornom uređenju, Poglavarstvo je u četvrtak prihvatilo Generalni urbanistički plan (GUP) Grada Zagreba koji obuhvaća urbani prostor od oko 220 tisuća četvornih kilometara sa 690 tisuća stanovnika, a koji su izradili stručnjaci Zavoda za planiranje. </p>
<p> »GUP nove generacije«, kako ga je nazvala gradonačelnica Vlasta Pavić, jer postojeći je iz 1986., trebao bi do kraja mjeseca proći provjeru Ministarstva za zaštitu okoliša, a potkraj mjeseca naći će se pred članovima Gradske skupštine. Iako je riječ o temeljnom dokumentu, svojevrsnoj Bibliji gradskih planera i razvoja grada, članovi Poglavarstva primijetili su da GUP ne spominje lokacije za spalionicu komunalnog otpada. Zamjenik gradonačelnice za gospodarstvo Stipe Tojčić upozorio je kako nije definirano zemljište koje bi 2010. trebalo zamijeniti sadašnji deponij na Jakuševcu. </p>
<p> I zamjenik za društvene djelatnosti Milan Bandić zatražio je brže donošenje detaljnih planova. »Sukladno našim obećanjima, treba brže izdavati lokacijske i građevinske dozvole, moramo pojasniti gdje se može 'socijalno' graditi, moramo ponuditi alternativu bespravnoj gradnji«, rekao je Bandić. Prijedlozi oba dogradonačelnika, bit će, dogovoreno je, pripremljeni u posebnom materijalu za iduću sjednicu Poglavarstva. </p>
<p>Claudio Kramarić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Kaldrmu zamjenjuje asfalt</p>
<p>Zbog sanacije dotrajalih kolnika nekoliko će zagrebačkih prometnica dobar dio rujna biti zatvoreno za promet. Nešto duže promet će biti obustavljen u Ulici kneza Branimira i Remetinečkoj cesti</p>
<p>Katastrofalna Remetinečka cesta, od rotora do tvornice Mega, konačno će izgubiti svoj zaštitni znak - »kocke za testiranje amortizera«, kao i udarne rupe. Asfaltiranje tog dijela ceste već je počelo i novi sloj trebao bi biti gotov oko 15. listopada. Zagrebačke će ceste, pak, najduže raditi na podvožnjaku u Čulinečkoj ulici, tako da će Branimirova ulica, u dijelu od Južne ulice do Čulinečke ceste, biti zatvorena za promet sve do Nove godine. </p>
<p>Prema riječima glasnogovornika Zagrebačkih cesta Milana Golubića, ostvaren je već velik dio plana sanacije zagrebačkih kolnika i poštuju se svi zakazani rokovi. Ovih dana asfaltiran je Prilaz baruna Filipovića u potezu od Zagrebačke do Selske. Kako je rekao Golubić, o financijama ovisi, hoće li se asfaltirati i prilično oštećeni produžetak te ulice. To pravilo, dodao je, vrijedi i za ostale ceste. Ipak, asfaltirana je barem polovica Prilaza, pa se barem u tom dijelu ne moraju, kao prije, zaobilaziti neravnine, udarne rupe i pukotine. Ovih dana će se na Prilazu baruna Filipovića povući crte i nacrtati pješački prijelazi. Takva cestovna signalizacija, kaže glasnogovornik Golubić, radit će se na svim upravo obnovljenim prometnicama. </p>
<p>Nedavno je asfaltiran i dio Bolničke ceste u Stenjevcu (u potezu Gospodska - Medpotoki), i pred obližnjom osnovnom školom već postavljeni »ležeći policajci«. </p>
<p>»Pogubne kocke« po kojima je bila poznata Samoborska cesta, do 7. rujna zamijenit će novi asfaltni sloj od ulice Velimira Škorpika do Podsusedskog mosta. Nakon rekonstrukcije moći će se bez bojazni za automobil prema Samoboru i po »staroj« cesti. </p>
<p>Do 10. rujna za promet će biti zatvorena Wickerhauserova ulica i s njom paralelna Čačkovićeva na Šalati, također zbog asfaltiranja. Postavljanje kanalizacije razlog je što će do 23. rujna biti zatvoren dio Šestinske ceste, a do tog datuma zbog izmještanja kolektora kanalizacije za promet je zatvoren i dio Horvaćanske, od križanja sa Selskom do ulice Tina Ujevića. Do 11. rujna neće se voziti niti dijelom ulice Bukovac Gornji, od Ulice Korana do Bukovačke ceste. Tamo se, naime, sanira cesta nakon izgradnje vodoopskrbnog cjevovoda. Do 19. se rujna također neće voziti dijelom ulice Vida Ročića. </p>
<p>Još samo u petak, 6. rujna, zbog radova na glodanju i asfaltiranju cesta, otežano će se prometovati Adžijinom ulicom od Žajine do Nove ceste, te Ulicom Dubravica, na dijelu od Kancelaka do Kundekovog puta. Zbog polaganja cjevovoda otežano će se prometovati i Prigorskom u Čučerju i to od 7 do 18 sati svakoga dana do 15. rujna. Cijevi magistralnog vrelovoda polažu se u ulici Ivane Brlić Mažuranić, što je razlog da se jednim dijelom ulice neće moći prometovati do 9. rujna.</p>
<p>Promet Zelinskom cestom kod prilazne ceste u Žerjavincu (županijska cesta 3010), zbog proširenja kolnika i rekonstrukcije raskrižja, bit će otežan do 19. rujna, a regulirat će se posebnim semaforima.</p>
<p>Boris Jagačić,Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Supek, Parun, Kačić Miošić od 10 do 20 kuna </p>
<p>Pedesetak nakladnika koji izlažu na prvom sajmu knjiga pod nazivom »U jesen s knjigom«, što se održava na Cvjetnom trgu, svoje knjige nudi na nešto manjem broju štandova – njih 40-ak, što govori da današnje potrebe za knjigom ne procjenjuju velikima. </p>
<p>Toj ocjeni u prilog govore i brojni popusti koji u zadnje vrijeme redovito prate sajmove. Kako nam je rekao Edvard Herman, predstavnik izvršnog organizatora – Udruge hrvatskih nakladnika – na ovom sajmu neki popusti veći su od uobičajenih. </p>
<p> Za to se u prvom redu pobrinula nakladnička kuća »Nova stvarnost« koja, uz redovitu ponudu, na dodatna tri štanda nudi »Sve po 10 kuna« i »Sve po 20 kuna«. </p>
<p> Više od 100 naslova, među kojima se mogu pronaći zbirke pjesama Vesne Parun, »Razgovori ugodni naroda slovinskoga« Andrije Kačića Miošića, Supekova »Buna Janusa Pannoniusa« ili nešto najnovije, poput »Rođenja Venere« Tita Bilopavlovića, brojne posjetitelje nije ostavilo nezainteresiranima Ti su štandovi dobro posjećeni, a dobra je i prodaja, čak i tijekom poslijepodneva kad je, kako tvrdi organizator, posjećenost slaba.</p>
<p>Prodavači objašnjavaju da je razlog za velike popuste ili staro izdanje ili velik broj knjiga koji je već dugo u skladištu. Najžalosnije je, kažu, da su neki izdavači prisiljeni knjige iz skladišta prodavati i po jednu kunu jer je kod nas neki naslov teško prodati u 5000 primjeraka, a on se tiska i u više desetaka tisuća primjeraka.</p>
<p>Ljepši razlog za popuste je, kaže Edvard Hemar, i ljubav prema kupcima, koje žele razveseliti i jeftinom knjigom.</p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Za stadion u Maksimiru 155 milijuna kuna</p>
<p>Gradski oci složili su se i s prijedlogom dovršetka stadiona Maksimir, a za provedbu toga prijedloga imenovano je i peteročlano povjerenstvo.</p>
<p>Prema usvojenom dokumentu, za dovršetak prve faze radova u Maksimiru (sjeverne i zapadne tribine) potrebno je izdvojiti 155 milijuna kuna, a potom još 70 milijuna kuna za izgradnju garaže ispod nogometnog terena. </p>
<p>Pribroje li se tome dosad utrošena 362 milijuna kuna, stadion u Maksimiru koštat će nevjerojatnih 590 milijuna kuna. I to usprkos smanjenju prvobitno planiranog kapaciteta, jer kad bude dovršen, stadion bi trebao primati 38 (a ne više 60) tisuća gledatelja, kako je to prvotno bilo planirano. </p>
<p>Grad još ne zna na koji će način financirati radove na stadionu, s obzirom na to da se sada raspolaže sa sedam milijuna kuna.</p>
<p>Prvi korak bit će izdavanje uporabnih dozvola za postojeće tribine.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Provjerite dimnjake prije početka grijanja</p>
<p>Iako se u Zagrebu ne koristi svih 600.000 dimnjaka koliko ih ima, kako nam je rekao majstor dimnjačar Slavko Jambrešić, u posljednje vrijeme redovito se događa da se na stare dimnjake instaliraju novi aparati.</p>
<p>Ljudi priključuju uređaje jer ih monteri nagovore na to. A, kako je rekao Jambrešić, prošle godine dimnjačari su morali intervenirati gotovo kod svakoga novopostavljenog kotla.</p>
<p>»Sve se to događa zato jer prije nego što nabave uređaj, domaćinstva ne traže stručno mišljenje dimnjačara o tome može li se on priključiti na postojeći dimnjak ili ne može. Tako, umjesto da plate 25 eura za atest, naknadno plaćaju štetu i do 2500 eura«, rekao je.</p>
<p>Peći nove generacije zahtijevaju i nove dimnjake, takve koji se grade od šamota i inoksa. Stari dimnjaci su od opeke koja je hidroskopna pa upija kondenzat, vodenu paru koju stvara nova peć. </p>
<p>Sve nove peći, naime, objasnio je, iskorištavaju energiju gotovo 105 posto, tako da sva toplina ostaje u stanu. Stare peći odaju okolini samo 80 posto topline, a razliku ispuštaju u dimnjak. Dimnjaci su napravljeni za stare peći, koje ispuštaju u dimnjak plinove temperature 120 do 130 stupnjeva Celzija, a to je temperatura potrebna da bi dimnjak povukao dim i izbacio ga u atmosferu. </p>
<p> Iz novih peći izlazi dim temperature oko 80 stupnjeva Celzija, koji se do vrha dimnjaka ohladi do 30 stupnjeva. Ta temperatura nije dovoljna da povuče dim te on ostaje u dimnjaku kondenzira i stvara vodenu paru. Posljedica su mrlje na zidovima, velike i 20 četvornih metara, koje uništavaju i nove zidove«, kaže Jambrešić. Sve bi bilo lakše, dodaje, kad bi prodavači prije prodaje pitali kupce koju vrstu dimnjaka imaju i uputili ih mogu li ili ne priključiti ono što bi željeli. (A.N.)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Kako i gdje do iskaznica ZET-a</p>
<p>Mjesečne iskaznice za osnovnoškolce, srednjoškolce i studente izrađivat će se svakoga radnog dana od 9. rujna do 31. listopada u Ozaljskoj 105, Heinzelovoj, Zapruđu, na terminalima u Dubravi na Savskom mostu i u Velikoj Gorici te u Zaprešiću i u Martićevu prolazu. </p>
<p>Za izdavanje iskaznice potrebno je ispuniti molbu koji ovjerava škola ili fakultet te dvije fotografije, ne starije od šest mjeseci. Molbe se mogu dobiti od otpremnika na svim okretištima, prodavaonicama karata i mjestima gdje se izdaju iskaznice. Uz X-icu, studenti moraju pri izdavanju iskaznice donijeti na uvid i indeks s upisanim tekućim semestrom. </p>
<p>Đaci i studenti iz Velike Gorice, Zaprešića, Kravarskog, Orla, Pokupskog, Stupnika, Bistre i Luke molbu moraju ovjeriti u poglavarstvu grada odnosno općine. Cijena iskaznice je 30 kuna. </p>
<p>Godišnje karte prodaju se od 2. rujna i to samo u Odsjeku prodaje karata ZET-a u Ozaljskoj ulici 105. Korisnici godišnjih karata ostvaruju popust koji za Grad Zagreb iznosi 30 posto ako kartu plaćaju gotovinom, a u ostalim slučajevima plaćanja - čekovima, ugovorom – 25 posto. Za izdvojene gradove i općine cijena godišnje karte ovisi o subvenciji tih mjesta. Postupak za izdavanje iskaznica isti je kao i za izdavanje mjesečnih iskaznica. A.R.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>»Upravu ZET-a treba smijeniti«</p>
<p>»Poskupljenje struje i ZET-ovih usluga najviše će osjetiti socijalno najugroženije populacije Zagrepčana. Riječ je o 55.000 nezaposlenih, 5000 obitelji, 700 korisnika stambenih subvencija, te velikom broj prognanika«, istaknuo je u četvrtak na konferenciji za novinare predsjednik Gradskog vijeća HSLS-a, dr. Herman Vukušić. </p>
<p>» Umjesto da se smanje, dotacije iz gradskog proračuna ZET-u povećane za 41 posto u odnosu na prošlu godinu, dok unaprijed planirani gubici iznose 45 milijuna kuna«, rekao je član GV HSLS-a, Darinko Kosor. Prema njegovim riječima, to je rezultat kolektivnog ugovora koji je na štetu građana Poglavarstvo sklopilo sa ZET-om, nepostojanje kontrole Gradskog ureda za gospodarstvo i loš rad Uprave «, kaže Kosor.</p>
<p>HSLS-ovci smatraju kako će poskupljenja biti još, a jedino rješenje vide u smjeni sadašnje Uprave ZET-a. Za novu bi upravu, predlažu oni, trebalo raspisati međunarodni natječaj. B. J.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="19">
<p>Smrad gareži podmoskovskih požara dopire sve do južnih dijelova Švedske</p>
<p>MOSKVA, 5. rujna (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Glavni grad Rusije osvanuo je u četvrtak pod nezapamćenom gustom zavjesom dima. Naime, već danima zbog dugotrajne suše u Podmoskovlju orgijaju požari, a njihov se dim, nošen laganim istočnim vjetrom, koncentrira u desetmilijunskoj Moskvi.</p>
<p>Zbog dima je u četvrtak u pojedinim dijelovima grada vidljivost bila tek 50 metara, pa je došlo do kaosa u automobilskom prometu, a poremećen je avionski promet na nekoliko moskovskih aerodroma.</p>
<p>Zagađenost zraka u gradu je, prema upozorenjima ekologa, triput veća od dopuštenog, pa su liječnici pozvali Moskovljane da dobro zatvaraju prozore, a na ulice izlaze samo u krajnjoj nuždi. Zabranjene su i sportske aktivnosti na otvorenom. Trenutno u Podmoskovlju, u 140 požara, gori 600 hektara šume, ali glavnim je problem vatrogascima što gori i treset, u sloju od deset metara. Zbog brojnih požara, u 22 podmoskovske općine uvedeno je izvanredno stanje</p>
<p>. Na gašenju vatre anagažirano je, osim aviona i helikoptera, i 3800 ljudi, ali vatrena je stihija uzela takve razmjere da je malo vjerojatno da će požari biti ugašeni u slijedećih nekoliko dana. </p>
<p>Meteorolozi i ekolozi upozoravaju Moskovljane da će se visoka koncentracija smoga, odnosno gusta dimna zavjesa zadržati u gradu najvjerojatnije do utorka. Stoga je u ovom trenutku upitno, hoće li se u subotu u Moskvi održati i prva utakmica između Rusije i Irske u okviru kvalifikacija za Europsko nogometno prvenstvo. </p>
<p>O razmjerima požarne stihije i ekološke katastrofe, govori i činjenica da je u četvrtak vjetar donio smrad gareži podmoskovskih požara sve do južnih dijelova Švedske. </p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Dosad najopsežnije istraživanje Jadrana počinje 16. rujna </p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> - Isplovljivanjem istraživačkog broda »Alliance«, 16. rujna, iz talijanske luke La Spezia, počet će osmomjesečno intenzivno međunarodno istraživanja Jadrana, pod nazivom »Adria 23«, najavljeno je u četvrtak iz Prirodoslovno- matematičkog fakulteta u Zagrebu. </p>
<p>Riječ je o najvećem fizičko-oceanografskom istraživanju ikad provedenom u Jadranu. U tom razdoblju kontinuirano će se, pomoću suvremenih strujomjera, mjeriti morske struje na 20-ak mjesta sjevernoga i srednjega Jadrana. Tijekom četiri velika krstarenja (po jedno u rujnu i u siječnju, te dva u svibnju 2003. godine) obavit će se vertikalna profiliranja temperature i slanosti na velikom broju postaja. Ispred Dugog otoka takva će se mjerenja obavljati češće - jednom mjesečno. </p>
<p>Tijekom krstarenja u more će se položiti i stotinjak driftera, čije će se gibanje pratiti sa satelita i tako određivati polje površinskog strujanja. Sa satelita će se stalno registrirati i površinska temperatura te boja mora.</p>
<p>Posebna novost je daljinsko mjerenje saliniteta koje će se po prvi put obavljati u području Jadrana, i to iz zrakoplova. Važan dio projekta su i radarska mjerenja površinskih struja koja će se neprekidno obavljati s tri postaje (Ravena, Ancona, Pescara), tako da prekriju veći dio sjevernog i srednjeg Jadrana. Sva će se mjerenja u moru povezati s istodobnim mjerenjima meteoroloških parametara, i rutinskih i dodatnih.</p>
<p>Svrha istraživana je, pokazati kako Jadransko more reagira na različite vanjske utjecaje, kao što su vjetar, površinski protoci topline i vlage, te riječni dotoci.</p>
<p>Na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu ističu, da će, možda, najzanimljiviji rezultat eksperimenta biti detaljan opis zimskih konvektivnih procesa u Jadranu. Takvi se procesi javljaju u danima, kad nad morem puše jaka bura, što dovodi do hlađenja mora i intenzivnog isparavanja te, posljedično, do silaznog strujanja u moru. Istodobno, pojačava se dotok mora kroz Otrantska vrata, pa se toplina prenosi iz Sredozemlja u Jadran. </p>
<p> Eksperiment »Adria 23« je međunarodan, inicijativu za njega dali su američki istraživači koji će u njemu najviše i sudjelovati, uz pomoć hrvatskih, slovenskih i talijanskih istraživačkih skupina. U njemu će sudjelovati i svi hrvatski oceanografski instituti.</p>
<p> Dio eksperimenta »Adria 23«, u kojem su okupljeni istraživači iz zagrebačkoga Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, te splitskih Instituta za oceanografiju i ribarstvo i Hrvatskog hidrografskog instituta, financiraju američki Ured za pomorska istraživanja i hrvatsko Ministarstvo znanosti i tehnologije. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Znanstvenici ne znaju je li ecstasy štetan koliko se misli </p>
<p>LONDON, 5. rujna </p>
<p> - Ecstasy je možda opasan za ljudski mozak, ali su dugoročni učinci te droge još nepoznati, rekli su znanstvenici. </p>
<p> Ta, kod posjetitelja techno-partyja vrlo popularna droga, povezuje se s psihološkim problemima i poteškoćama u pamćenju, no britanski i američki znanstvenici kažu da mediji iskrivljeno i senazacionalistički tumače rezultate istraživanja.</p>
<p> »Pretpostavljamo da ecstasy može biti opasan, no sadašnja metodologija ne dopušta nam da to sa sigurnošću tvrdimo«, rekao je dr. Harry Sumnall s liverpoolskog Sveučilišta.</p>
<p> Da ta pretpostavka još nije znanstveno dokazana upozorili su Sumnall i ostali znanstvenici u studiji objavljenoj u časopisu »The Psychologist«.</p>
<p> »Proučili smo druge studije koje navode da je ta droga štetna i u njima otkrili neke nejasnoće«, rekao je Sumnall u intervjuu. »Možda doista dugoročno šteti zdravlju, ali dok uživateljima ecstasyja sa sigurnošću ne budemo mogli reći kakve će biti posljedice, možemo savjetovati samo – oprez«.</p>
<p> Uživatelji ecstasyja, koji je poznat pod kemijskim imenom 3,4-metilendioksimetamfetamin ili MDMA, kažu da im ta droga potiče izrazitu svjesnost i raspoloženje, te jača osjećaje. </p>
<p> Njemački znanstvenici kažu kako se čini da se kod osoba koje nekoliko mjeseci konzumiraju ecstasy razvijaju dugotrajna oštećenja spoznajnog procesa. Američki stručnjaci također su otkrili da ta droga oštećuje živčane stanice u mozgu kada oslobađa serotonin - spoj koji utječe na raspoloženje, pamćenje, spavanje i seks. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Izgubljeni kostur neandertalca pronađen u muzeju </p>
<p>PARIZ, 5. rujna</p>
<p> - Jedan je francuski antropolog pronašao gotovo cijeli kostur djeteta neandertalca i to u ladici muzeja u koju je pospremljen prije 88 godina, kad je i otkriven. Pretpostavlja se da je riječ o kosturu djeteta starog četiri mjeseca ili mlađeg, koje je umrlo prije 40.300 godina.</p>
<p>Kosturu nedostaju lopatica i preponična kost, pa se smatra jednim od najpotpunijih ostataka neandertalaca. To otkriće, opisano u novom broju časopisa »Nature«, vrlo je bitno, jer omogućuje znanstvenicima, da još detaljnije prouče kako su se neandertalci pojedinačno razvijali, rekao je Bruno Maureille sa Sveučilišta u Bordeauxu.</p>
<p>Zasad je pronađeno samo nekoliko stotina ostataka neandertalaca, a kosturi djece iz tog razdoblja vrlo su rijetki.Kosti djeteta neandertalca pronađene su 1914. u sedimentu ispod stijene kod rijeke Vezere u jugozapadnoj Francuskoj, području punom pretpovijesnih nalazišta. Pronalazak je dokumentiran 1921., ali su kosti nestale kad su, navodno, poslane u Pariz. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Padobranci spašeni pred kraljicom Elizabetom</p>
<p>LONDON, 5. rujna</p>
<p> - Britanska kraljica Elizabeta dobila je neočekivane goste kada je dvoje padobranaca prisilno sletjelo u dvorište njezina dvorca Balmoral u blizini Aberdeena, objavila je kraljičina glasnogovornica. </p>
<p>Padobranci su sudjelovali na lokalnom natjecanju, no morali su se spustiti zbog snažnih turbulencija. Piloti - muškarac i žena - sigurno su prizemljili i, nakon što je policija utvrdila da nisu opasni, odletjeli su zrakoplovom.</p>
<p> Glasnogovornica je rekla da je kraljica, koja se u Balmoralu odmara od višemjesečnog napornog obilježavanja 50-godišnjice ustoličenja, promatrala tijek događaja. </p>
<p>Kraljica je bila na licu mjesta i sve je vidjela. Bilo joj je jako drago što je par spašen, naglasila je glasnogovornica dodavši da je to bio prvi prvi takav incident koji je ikad vidjela. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Samoga sebe poslao u preranu smrt</p>
<p>LASCARI, 5. rujna</p>
<p> – Giovani Greco doslovce je samoga sebe poslao u preranu smrt. Greco (63) bio je toliko opčinjen svojim mauzolejem da ga je svakodnevno obilazio kako bi se uvjerio da ga radnici grade baš po njegovoj želji. No, posljednji obilazak mauzoleja pokazao se kobnim. </p>
<p>Lokalni mediji prenose da je Greco kao i svaki dan dotada došao na groblje u rodnom gradu Lascari.</p>
<p> Popeo se na ljestve da bi bolje pogledao mauzolej, okliznuo se, udario glavom o rub kamena i mrtav pao u vlastiti grob. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Cepelini na vrući zrak pomažu policiji</p>
<p>RIO DE JAINERO, 5. rujna </p>
<p> - Policija u prekrasnom, ali i opasnom Rio de Jaineru može se pohvaliti novim sredstvom u borbi protiv kriminala - vrućim zrakom. </p>
<p>Unajmljenim cepelinima nadzirat će opasne gradske četvrti i nadgledati gužve na autocestama. Cepelini će letjeti osam kilometara iznad grada, dovoljno visoko da ih se hicima sa zemlje ne može oboriti, izjavio je Flavio Kaufman, direktor tvrtke koja se bavi iznajmljivanjem letjelica. Dodao je da će dvočlana posada biti zaštićena neprobojnim staklom.</p>
<p> Najam cepelina mjesečno će stajati 190 tisuća dolara, a bit će opremljeni snažnim kamerama kojima će se s visine i do 15 kilometara moći razaznati vozačke dozvole ili ljudska lica. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Zvona s ugraviranim imenom Vladimira Putina</p>
<p>MOSKVA, 5. rujna</p>
<p> - Dva crkvena zvona s ugraviranim imenom ruskoga predsjednika Vladimira Putina, podignuta su na najveći ruski zvonik, zamijenivši tako zvona uništena 1930. godine u Staljinovom progonu vjernika. </p>
<p>Zvona, jedno teško 30, a drugo 38 tona, postavljena su u 160 metara visok toranj katedrale Uzašašća Isusova u sklopu samostana Svetoga Sergeja sjeveroistočno od Moskve, objavili su mediji.</p>
<p> Samostan je jedno od najsvetijih mjesta u Rusiji, a svečanosti je prisustvovao i patrijarh ruske pravoslavne crkve, Aleksej II. </p>
<p>U posveti na zvonima stoji da su izrađena za vrijeme Putina kao ruskoga vođe koji, smatra vrh pravoslavne crkve, Rusiji vraća sjaj nekadašnjeg carstva. Po njihovim riječima, na tu su se gestu odlučili i da bi se odužili Putinu za njegov doprinos oživljavanju crkve u Rusiji. </p>
<p>Zvona je izradila tvrtka »Zil«, poznata po proizvodnji limuzina za Staljina i druge čelnike bivšeg SSSR-a. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Hrvatska daje višak oružja afganistanskoj vojsci </p>
<p>ZAGREB, 5. rujna </p>
<p> - U skladu s podrškom antiterorističkoj koaliciji i nastojanjem da se spriječi jačanje međunarodnoga terorizma u Afganistanu, hrvatska Vlada darovat će vojnu opremu za potrebe obuke postrojbi Afganistanske narodne vojske. O tome je odlučeno u četvrtak na zatvorenoj sjednici Vlade. </p>
<p> Vojna oprema koju će Vlada donirati, na popisu je viška naoružanja, a riječ je o 12 netrzajnih topova (73 mm), 20 tisuća različitih mina i dva milijuna metaka, navodi se u priopćenju Vladina ureda za odnose s javnošću. </p>
<p> Prihvaćen je i Memorandum o suglasnosti između hrvatske Vlade i Ujedinjenih naroda o doprinosu sustavu stand-by aranžmana UN-a kojim se definiraju kapaciteti s kojima Hrvatska može sudjelovati u UN-ovim mirovnim operacijama. </p>
<p> Potpisivanje Memoranduma ne znači automatski obvezu, već mogućnost sudjelovanja u mirovnim operacijama na način i u opsegu koji država sama odredi. Memorandum stoga nema obilježja međunarodnog ugovora, kojim se preuzimaju međunarodnopravne obveze, već međunarodnog akta. </p>
<p> Njime se potvrđuje spremnost Hrvatske kao sudionice stand-by aranžmana sudjelovati u mirovnim postrojbama UN-a i naznačuje osoblje koje je Hrvatska u načelu spremna dati na raspolaganje. Riječ je o policijskim službenicima (civilnoj policiji) i vojnom osoblju (vojnim promatračima, stožernim časnicima, vojnim ekspertima i vodu vojne policije). Osoblje će biti upućeno tek ako se o tome donese posebna odluka u skladu s hrvatskim zakonodavstvom, navodi se u priopćenju. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="28">
<p>Dugo putovanje u ljubav</p>
<p>Jedan od boljih Eastwoodovih filmova posljednjih godina »Blood Work« s oduševljenjem primljen u Veneciji / Eastwood redatelj je do kraja svladao taštinu Eastwooda glumca, na korist i uživanje gledatelja / Takeshi Kitano ponovno osvojio Mostru, ali ljubavnim filmom s puno boje i malo nasilja </p>
<p>VENECIJA, 5. rujna (Od posebne Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> – Andrej Končalovski u nadahnutom govoru novinarima o situaciji u filmskoj industriji danas i odnosu američke i »ostalih« kinematografija naglasio je da se i u samoj Americi dijele filmovi u dvije skupine, oni nastali u nezavisnim produkcijama s artističkim namjerama te oni koje proizvodi Hollywood. Kao autor koji je dugo godina živio i radio u Americi, prije nego se ponovno vratio u Rusiju, Končalovski s punim pravom i poznavanjem prilika govori o Hollywoodu kao izdvojenom carstvu koji proizvodi »brze filmove« za laku zaradu.</p>
<p> »To vam je kao McDonalds, koji je poznat po fast foodu ( brzoj hrani), uvijek s istim dodatcima i na isti način. Tako su postoje i 'fast movies' koji se uvijek rade po istom klišeju izbora glumaca, tema, dijaloga, akcije i intrige«, tvrdi Končalovski, te nas dalje uvjerava da, bez obzira na interplanetarnu popularnost McDonaldsovih hamburgera i hollywoodskih akcija, on sam je ipak pristaša »sporih« varijanti; spore hrane i sporih filmova, dakle nečega što je napravljeno na klasičan način i temeljito osmišljeno, ali nikad predvidivo i već viđeno. Samo nekoliko dana poslije dva »spora«, ali sjajna filma potvrdila su ono što je Končalovski branio.</p>
<p>Film »Blood Work« Clinta Eastwooda gotovo da je slijedio upute i razmišljanja ruskog redatelja. Premda stari hollywoodski revolveraš u svojoj 72. godini može raditi što hoće, on srećom hoće ono najbolje, na klasičan način, bez žurbe i specijalnih efekata, s mnogo osjećaja i humanog odnosa prema likovima i radnji.</p>
<p>Budući da je već njegova pojava na ekranu novinarske projekcije u Veneciji izazvala burne izljeve oduševljenja, jasno je koliko je minuli rad omogućio Clintu Eastwoodu otvorene ruke i blagajne hollywoodskih gazda. On to nije zloupotrebio, nego je samo iskoristio da napravi film po vlastitom ukusu, to znači klasičnu žanrovsku thriller priču u kojoj je u središtu radnje umirovljeni agent FBI-a koji nakon operacije presađivanja srca saznaje da je njegova darovateljica bila slučajno ubijena za vrijeme pljačke trgovine u za policiju neriješenim okolnostima. Instinkt policajca nadvladava bolest i kondiciju, te on kreće u potragu za ubojicom i istinom.</p>
<p>Scenarij je nastao prema popularnom romanu Michaela Connelyja, a napisao ga je Brian Helgeland (autor scenarija za »L. A. povjerljivo«), dakle predložak snova za Clinta Eastwooda, koji je kao redatelj, producent i glavni glumac maksimalno iskoristio priliku koja mu se pružila stvarajući jedan od svojih najboljih filmova posljednjih desetak godina, možda i najbolji nakon filma »Unforgiven«, za koji je nagrađen Oscarom, kao producent filma i kao redatelj. </p>
<p>»Blood Work« je klasičan thriller u kojem nema hororskih ataka niti tehničkog ekshibicionizma, nema čak ni histerične akcije, sve je u granicama normale i dobi glavnog junaka koji ne krije svoje godine i svoju ne baš znatnu tjelesnu spremu. Eastwood redatelj tako je do kraja svladao taštinu Eastwooda glumca, na obostranu korist i uživanje gledatelja koji u takvoj vrsti »spore hrane« uvijek mogu naći dobar razlog za još veći apetit.</p>
<p>Na Mostri uvijek dobro došli Takeshi Kitano predstavio se u sasvim novom svjetlu s ljubavnom pričom u filmu »Lutke« u kojem maksimalno iskorištava boju, a sve u ritmu dobrodošlog »sporog« filma. »Lutke« slijede tri ljubavne priče inspirirane lutkama Bunraku teatra (jedan od tri klasična japanska teatra uz Kabuki i Noh), koji se osniva na savršenoj skladnosti triju elemenata – lutaka, priče, odnosno pripovjedača i glazbe. Da bi do kraja iskoristio svoju ideju, Kitano se poslužio motivima priče Monzaemona Chikamatsua (1653. – 1724.), slavnog japanskog pisca, autora 110 Bunraku i 30 Kabuki predstava, kojeg smatraju japanskim Shakespeareom.</p>
<p>Kitano kroz četiri godišnja doba opisuje dugi put kroz koji prolaze dvoje mladih ljudi, bez riječ i otpora, svjesno žrtvovani jedno drugomu u zajedničkoj tragediji neostvarene ili izdane ljubavi, vezani crvenom vrpcom, oni su trajni patnici i sretnici vlastitih zabluda i osjećaja, lutke koje upravljaju same sobom. Između njihovih dugih i tihih putovanja bez cilja isprepliće se druga priča osamljenog japanskog bogataša i njegove davno napuštene ljubavi koja ga uporno čeka dugi niz godina te slavne i obožavane pjevačice koja se nakon automobilske nesreće osamljuje ne želeći nikoga u blizini, osim...najupornijeg fana, najzaljubljenijeg od svih koji žrtvuje i život za nju.</p>
<p>To je jedan novi Kitano, koji pršti emocijama i bojama, koji spaja tradiciju s današnjim svijetom, koji uspijeva na »spori« način, ali uvjerljivo pokazati vrijednosti i prednosti istine i iskrenih osjećaja nad gramzljivošću i manipulacijama, nad pohlepom i malograđanštinom, nad gramzljivošću i nasiljem.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Mračna vizija vlastohlepnosti</p>
<p>»Tragedija o Macbethu« Regionalnog kazališta lutaka Gordo iz Bjelorusije je estetski dorađena i promišljena predstava koja stvara zanimljiv teatarski kozmos</p>
<p>Nakon »Molierea« Nevillea Trantera u srijedu je na scenu kazališta »Komedija u okviru PIF-a stigao još jedan klasik. »Tragedija o Macbethu« u režiji i scenografiji Olega Žjugžde je lutkarsko-dramska predstava Regionalnog kazališta lutaka Grodno iz Bjelorusije, nagrađivana na međunarodnim festivalima u Bjelorusiji, Rusiji, Ukrajini i Poljskoj. </p>
<p>To kazalište djeluje dvadesetak godina i bavi se istraživanjem tradicionalnog lutkarstva i bjeloruskih narodnih priča, čime su stekli veliku popularnost kod publike. Upravo spomenutu predstavu Ministarstvo kulture Republike Bjelorusije je proglasilo najboljom predstavom 2001. godine, a glavna glumica Larisa Mikulič na mnogim je festivalima proglašena najboljom glumcima. </p>
<p>Takav glas »Macbetha« kojim je stigao na PIF raspirio je očekivanja, no ona su samo djelomično bila opravdana. Veliku Shakespeareovu tragediju o častohleplju, hipokriziji i uraganskoj i neutaživoj požudi za vlašću četvero glumaca prikazalo je s nekom odsutnom i pomalo demonskom psihologizacijom, čiji je efekt bio više no pogođen. </p>
<p>Tragedija se događa na komornoj sceni u nekoj vrsti arene posutoj pijeskom, što pojačava njen ritualiziran okvir i otvora mogućnosti – za mnogoznačenjske prostorno-vremenske igre. U zatvorenom krugu (je li to metafora grada, države, svijeta, kazališta) krvav zločin je klimaks u kojem na vidjelo izlaze najniže strasti. Sudari protagonista na malom djeliću zemlje bit će za sve kobni.</p>
<p>Mračni i zagrobni ugođaj predstave glumci pojačavaju obrednim plesom, dok dramaturški raste naboj komada što se istodobno događa na nekoliko planova. Jedan prizemni, svakodnevni pripada lutkama, pijunima u toj šahovskoj igri, marionetama. Drugi je pak u vlasti kraljeva i kraljica koji se igraju svojim malim lutkicama kao potrošivim artefaktima, dok su njihova tampon zona tradicijske narodne lutke kao predstavnici savjesti obaju svjetova.</p>
<p> Riječ je o estetski dorađenoj i promišljenoj predstavi koja s minimalnim, no praktičnim elementima stvara zanimljiv teatarski kozmos. Pohvaliti treba i ekspresivne glumačke izvedbe, ali ne animatorske (Ivana Dobruka, Vasilija Probodjaka i Olega Žjugžde), no predstava se, na žalost, ipak gubila u praznom hodu i vlastitim traženjima, čije nakane nije uspjela dekodirati ni publika.</p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Od nevinosti do rušenja muškog poretka</p>
<p>Izlaganje prof. dr. Krešimira Nemeca o ženi u hrvatskoj književnosti 19. stoljeća / Četiri su etape na putu osvještenja žene / Dnevnik Dragojle Jarnević ispisuje krajnje granice ženske samosvijesti u hrvatskom društvu i književnosti pretprošloga stoljeća </p>
<p>DUBROVNIK, 5. rujna</p>
<p> – Središnja tema ovogodišnje 31. zagrebačke slavističke škole za strane kroatiste, to jest proučavanje žene u hrvatskoj književnosti i kulturi, doživjela je svoj vrhunac u izlaganju prof. dr. Krešimira Nemeca, pisca dviju knjiga povijesti hrvatskoga romana. Dr. Nemec spomenuo je uz glavne nosive grane europskoga i hrvatskoga romana i sve one romaneskne izdanke na tome stablu koji su odavno zameteni vremenom. </p>
<p>Govoreći o slici žene u hrvatskoj književnosti 19. stoljeća, točnije u romanu i drami toga razdoblja, dr. Nemec je izlučio četiri temeljna tipa onako kako ih je kreirala muška književnost toga vremena. To su kućni anđeo, fatalna žena, produhovljena krhka žena i na kraju začetak subverzivne emancipirane žene. No, kada se prije dvije godine prvi put pojavilo opsežno cjelovito memoarsko djelo Dragojle Jarnević, što je također bilo plod uredničke ženske ruke Irene Lukšić, dotadašnja falokratska slika svijeta žene u iznenađujućoj mjeri je potisnuta u stranu.</p>
<p>Naime, Dnevnik Dragojle Jarnević nameće upravo jednu ženu kao ključnu stvarateljicu slike toga do tada isključivo muškoga svijeta. Po Nemecovu sudu tek danas tiskani Dragojlin Dnevnik ispisuje krajnje granice ženske samosvijesti u hrvatskom društvu i književnosti pretprošloga stoljeća. </p>
<p>Kućni anđeo, svetica i tomu primjerena progonjena nevinost vuče korijen iz pralika koji su stvorili Dante i Petrarca uz puno uvažavanje vrijednosti kršćanskoga moralnoga kodeksa. Proći će stotine godina, a Šenoina Dora Krupićeva kao da će biti odslik davne Beatrice i Laure. Nasuprot pasivnoj svetici koja je tek objekt muške žudnje postavljen je tip fatalne žene kao spoja fascinacije ljepote, inteligencije, ali i želje za uništenjem. Takav ženski karakter, zanimljivo je, manipulira željama muškarca namećući se muškom svijetu kobnom privlačnošću, razvratnošću i neodoljivom agresivnošću.</p>
<p> Prototip takvog ženskog lika stvorilo je i Šenoino pero – to je junakinja »Zlatarova zlata«, a najpopularniji takav tip postala je glasovita hajdučica Laura iz Kovačićeva romana »U registraturi«. Ta loza femme fatale bit će plodonosna i u 20. stoljeću, ponajviše u cijeloj galeriji Krležinih fatalnih žena, počevši od barunice Castelli pa do njegove Mariane, Bobočke ili Ane Borongaj.</p>
<p>Tijekom vremena tip žene kućnog anđela dobio je svoju suvremeniju inačicu u liku femme fragile, dakle, žene krhke, produhovljene i boležljive. Krajem 19. stoljeća velika pripovjedačka pera kao što su bila ona Maeterlincka ili D'Annunzia stvorila su protutip i takve žene koja se rado uspoređuje s ljepotom Madone u ranorenesansnih talijanskih slikara. I sam predodređen za takvo što upravo je Janko Leskovar uveo, također krajem 19. stoljeća, u hrvatsku književnost prvi takav lik, i to u romanu »Sjene ljubavi«. Njegova junakinja Ljerka odustaje od životne borbe i svu svoju ljudsku energiju usmjerava na vlastitu unutrašnjost, u prodore duha. Klasičan lik takve žene stvorio je, međutim, Vjenceslav Novak u liku Lucije Stipančić, za koju dr. Nemec tvrdi da je možda najsnažniji ženski karakter u cijeloj književnosti 19. stoljeća. </p>
<p>Evolutivni niz žena u književnosti dobit će krajem 19. stoljeća i svoje prve junakinje feminističkoga vala kao što su Marija Jurić Zagorka ili Vojnovićeva sestra Gjena. Međutim, evoluirao je i muški kut gledanja na žensko pitanje jer će na samom početku 20. stoljeća i Dežman i Matoš beskompromisno tražiti afirmaciju ženskog pokreta, obojica bodreći žene u borbi za njihova prava i slobode. Na kraju dr. Nemec zaključuje da će se 80-ih godina prošlog stoljeća, dakle u naše dane, žensko pismo konačno i cjelovito afirmirati u svoj svojoj punini i autentičnosti i u hrvatskoj književnosti. </p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Senzacija na otvorenju</p>
<p>Večeri započinju svojevrsnom senzacijom – suvremenom svjetskom praizvedbom ranobarokne opere »Pompej Veliki« talijanskog skladatelja Francesca Cavallija u zajedničkoj englesko-hrvatskoj produkciji </p>
<p>Varaždinske barokne večeri, koje se ove godine održavaju po 32. put, trajat će od 20. rujna do 6. listopada. I ove festivalske sezone barokni Varaždin i neka okolna mjesta ispunit će ljepota stare glazbe od velikih majstora do skladatelja s hrvatskih područja, u izvođenju uglednih stranih i domaćih umjetnika. U samome gradu Varaždinu, njegovim koncertnim, kazališnim i crkvenim prostorima, odvijat će se ukupno dvanaest programa, od kojih će neki biti izvedeni i u okolnim mjestima: Matijanecu, Trakošćanu, Lepoglavi, Varaždinskim Toplicama, Ludbregu i Prelogu. </p>
<p>Od uobičajenih koncertnih programa barokne komorne, ali i oratorijske glazbe ističe se priredba u subotu, 28. rujna u varaždinskoj Katedrali u povodu 5. obljetnice uspostave Varaždinske biskupije i 150. obljetnice Zagrebačke metropolije, kada će Simfonijski orkestar i Mješoviti zbor Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem maestra Vladimira Kranjčevića izvesti značajna djela iz hrvatske glazbene baštine: dvojice varaždinskih orguljaša i skladatelja Ivana Wernera (»Benedictus«) i njegova vjerojatnog učenika Leopolda Ebnera (oratorij »Pod križem«) te Misu u D-duru Amanda Ivančića.</p>
<p> Istaknimo između ostalog i koncert Varžadinskoga komornog orkestra s nastupom poznate violinistice Catherine Mackintosh te koncert Hrvatskoga baroknog ansambla koji će pod ravnanjem Saše Britvića predstaviti prve suvremene izvedbe nekih djela Tomasa Cecchinija, značajnog predstavnika ranoga glazbenog baroka u Dalmaciji. I ovoga puta na Varaždinskim baroknim večerima gostuju slovenski umjetnici. Već u subotu, 21. rujna u spomen jednomu od osnivača VBV-a akademiku Jurici Muraiju Slovenski komorni zbor i orkestar sa solistima nastupit će pod ravnanjem Mirka Cudermana, a najavljen je krajem rujna i koncert slovenskoga Tartini kvarteta. Završno misno slavlje u nedjelju 6. listopada popratit će nastup Katedralnog zbora Požeške biskupije pod ravnanjem orguljaša Alena Kopunovića-Legetina.</p>
<p>No unatoč takvom uobičajenom festivalskom programu, ovogodišnje Varaždinske barokne večeri započinju svojevrsnom senzacijom: suvremenom svjetskom praizvedbom ranobarokne opere »Pompej Veliki« talijanskog skladatelja Francesca Cavallija. Mlađi suvremenik Monteverdija, Cavalli je sa svoje 42 opere (28 iz je sačuvano) bio u svoje vrijeme toliko slavan da je iz Pariza dobio narudžbu za novu operu, izvedenu u čast vjenčanja francuskog kralja Luja XIV. Djelovao je inače čitav život u Veneciji, gdje mu je 1666. izvedena opera »Pompeo Magno« na libreto Nicoloa Minata. Od tada djelo, čini se, nije izvođeno i sada ga je za suvremenu izvedbu pripremio ugledni engleski muzikolog Denis Stevens.</p>
<p> Zahvaljujući nastojanjima zagrebačkoga glazbenika Nevena Valenta, utemeljitelja i ravnatelja Festivala sv. Marka u Zagrebu, projekt praizvedbe »Pompeja Velikog« povjeren je Varaždinskim baroknim večerima, i to uz značajnu suradnju glazbenih i kazališnih krugova iz Londona.</p>
<p> Tako će izvedbom dirigirati poznati kontratenor Paul Esswood (opetovano smo ga pozdravili i kod nas), režirat će međunarodno vrlo ugledni Tom Hawkes, dok će scenografiju i oblikovanje svjetla dati Dinka Jeričević, voditeljica scenografskog odjela zagrebačkoga HNK. Kostime za tu praizvedbu kreirala je također engleska umjetnica Daphne Stevens-Pascucci, a kostimi se izrađuju u radionicama Kraljevske Covent Garden opere u Londonu!</p>
<p>No i to još nije sve u ovom, zaista za nas senzacionalnom projektu; glavne među mnogobrojnim većim i manjim ulogama pjevat će osmero gostiju iz Engleske, među njima i jedna korejska sopranistica. Kako se radi o ranobaroknoj operi, u njoj ima nekoliko uloga gdje muške likove pjevaju žene (vjerojatno se radi o pjevačkim dionicama kastrata), a uz inozemne goste nastupaju i u većim ulogama naši mladi vokalni umjetnici, na čelu s Valentinom Fijačko, uz Nevena Valenta, Tvrtka Stipića, Dubravku Šeparović i druge. Orkestar uz troje engleskih gostiju u sastavu continua čine Zagrebački solisti. Djelo će imati tri izvedbe, 20., 22. i 23. rujna, naravno u zgradi varaždinskoga kazališta.</p>
<p>Na kraju napomenimo da i ovogodišnje Varaždinske barokne večeri imaju bogate popratne programe, od kojih istaknimo simpozij filozofa i teoretičara umjetnosti 27. i 28. rujna pod naslovom »Promišljanje umjetnosti« te predstavu »Igre u dvoje« Tita Strozzija na sceni »Rogoz« HNK Varaždin u režiji Vladimira Gerića.</p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Ugovori s majstorima starih obrta</p>
<p>Kako čuvati i pokazivati stare obrte – raspravljaju predstavnici muzeja iz Švedske, Nizozemske, Belgije, Slovenije, Mađarske, Bugarske, Rusije i Hrvatske / Hrvatska nacionalna baština bit će predstavljena Europi i svijetu, a oni će se predstaviti Hrvatskoj</p>
<p>STUBIČKE TOPLICE, 5. rujna</p>
<p> – »Demonstracija tradicijskih obrta u muzejima na otvorenome – što bliža autentičnosti« tema je konferencije ICOM-ove sekcije Europskoga društva muzeja na otvorenome koja je počela u četvrtak u dvorani hotela »Matija Gubec« u Stubičkim Toplicama.</p>
<p> Konferenciju su uz ICOM-ovu sekciju organizirali Muzeji Hrvatskog zagorja i njezin domaćin Muzej »Staro selo« u Kumrovcu. U programu referatima uz projekciju dijapozitiva i videa sudjeluju predstavnici Muzeja na otvorenom iz Švedske, Nizozemske, Belgije, Slovenije, Mađarske, Bugarske, Rusije i Hrvatske. </p>
<p>Svrha radnog sastanka predstavnika europskih muzeja na otvorenome je predstavljanje uloge, ciljeva i zadataka vezanih uz demonstraciju starih obrta i razmatranje programa u okviru složenih muzejskih aktivnosti. Konferencija je sazvana radi razmjene iskustava i upoznavanja načina rada, što bi trebalo pridonijeti primjeni najnovijih dostignuća u muzejskoj praksi takve vrste. </p>
<p>Konferencija je počela u srijedu razgledanjem Muzeja »Staro selo« u Kumrovcu, četvrtak i petak su predviđeni za izlaganja dok je za subotu predviđena stručna ekskurzija kroz Hrvatsko zagorje, gdje će sudionici biti upoznati s kulturno-povijesnim znamenitostima Krapinsko-zagorske županije u kojoj i danas živi tradicijski obrt kao što je čipkarstvo na batiće u Lepoglavi ili pak licitarstvo, svjećarstvo, lončarstvo ili košaraštvo u Mariji Bistrici.</p>
<p>Konferenciju je otvorio dr. Michael Dauskardt, predsjednik ICOM-ove sekcije, ističući da je tema ovogodišnjeg programa raznolika, a obuhvaća istraživanje i demonstracije, a sudionici će govoriti o uporabi starog oruđa, opremanju radionica i izvornoj odjeći obrtnika. Razlog odabira teme skupa je u činjenici da se muzeji ne trebaju baviti samo izlošcima nego i ljudima i njihovim radom, u što spada i obrt. </p>
<p>U ime suorganizatora skupu se obratila mr. Branka Šprem-Lovrić, muzejska savjetnica Muzeja »Staro selo«. ističući da je konferencija prema pristiglim referatima podijeljena na tri podteme. Prva tema razmatra organizacijske probleme Muzeja na otvorenome kao što su potrebe za promjenama u stalnim postavima te način predstavljanja tradicijskih obrta. Druga tema je demonstracija (pokazivanje, izvedba) tradicijskih obrta uopće, dok je treća usredotočena na muzejsko-pedagoške radionice. Zaključujući uvod, izrazila je nadu da će ove predložene teme, izlaganja i rasprave pridonijeti pozitivnim promjenama u radu svih muzeja te vrste u Europi i u svijetu.</p>
<p>Goranka Kovačić, ravnateljica Muzeja Hrvatskoga zagorja, predstavila je tu pedesetogodišnju ustanovu, naglasivši nužan rad muzealaca na povezivanju muzeja s lokalnom sredinom, posebice majstorima starih obrta, koji su aktivno uključeni u njihove programe kao što su turističke i edukativne aktivnosti, a sve sa svrhom očuvanja bogate tradicije i baštine kraja. </p>
<p>Predsjednica Nacionalnog komiteta ICOM-a u Hrvatskoj Željka Kolveshi kazala je da ova europska organizacija postoji od 1981. godine, dok je naša zemlja njezina članica od 1992. Svake godine konferencije se održavaju u drugoj zemlji, a ove godine prvi put u Hrvatskoj. Samim članstvom u ICOM-u našim muzealcima se omogućuje kontakt s kolegama iz čitavog svijeta. </p>
<p>Na ovome skupu bit će predstavljeni tradicijski obrti, njihova povijesna važnost, multidisciplinarnost, lokalne karakteristike i nadahnuća. Hrvatska nacionalna baština bit će predstavljena na taj način Europi i svijetu, a oni će se predstaviti Hrvatskoj. </p>
<p>Prva izlagačica Annick Boesmans govorila je na temu »Učenje zanata u Muzeju na otvorenome u Bokrijku u Belgiji«. Izdvojila je četiri pristupa zanatima. Prvi je čuvanje obtza zbog same tehnike, drugi je kreativan pristup materijalu i obliku, treći je demonstracija zanata kao hobija, a četvrti približavanje rada publici. Ukazala je na probleme s kojima se pritom suočava njihova ustanova kao što su pronalazak uzoraka jer se nisu sačuvali, te prikladnog materijala za rad. Obrtnike muče egzistencijalni problemi jer od svojega rada ne mogu živjeti pa zanati izumiru. Nedostaje im i potražnja za obrtnim proizvodima koje sve više potiskuje suvremena tehnologija. Izdvojila je problem publike koja je nestrpljiva i želi u što kraće vrijeme vidjeti što više od procesa rada koji je često dugotrajan.</p>
<p>Mr. Branka Šprem-Lovrić govorila je na temu »Načini prezentacije tradicijskih obrta u Muzeju 'Staro selo' u Kumrovcu te o nekim problemima vezanim uz organizaciju prezentacije«. Istaknula je dva postojeća načina prezentacije. Prvi način je demonstracija obrta majstora bez aktivnog sudjelovanja posjetitelja. Drugi način je demonstracija obrta putem muzejsko-pedagoških radionica s aktivnim sudjelovanjem djece i majstora u ulozi učitelja.</p>
<p> Planira ostvariti demonstracije obrta pomoću malih škola tradicijskih obrta u kojima bi posjetitelji mogli naučiti osnovne tehnike rada, te uz pomoć majstora nešto i sami izraditi. Od organizacijskih problema izdvojila je potrebu potpisivanja ugovora s majstorima tradicijskih obrta zbog trajnih prezentacija i izradu godišnjeg rasporeda događanja. </p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Umijeće čitanja od knjige do videa</p>
<p>U Hrvatskoj je malo nepismenih – dva posto, ali je samo 11 posto građana s visokom stručnom spremom / Stručni skup o čitanju održat će se u Puli </p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – »Umijeće čitanja: od knjige do video igre« naziv je stručnog skupa kojim Hrvatsko čitateljsko društvo, u suradnji s Gradskom knjižnicom i čitaonicom Pula, ove godine obilježava 8. rujna, Međunarodni dan pismenosti. Stručni skup i osnivanje ogranka Hrvatskoga čitateljskog društva za Istru održat će se u srijedu 11. rujna u Puli, a uz hrvatske stručnjake i znanstvenika sudjelovat će i gosti iz Italije, Austrije i Japana.</p>
<p>Organizatori toga skupa podsjećaju da je Međunarodni dan pismenosti ustanovio Unesco 1967. godine u svrhu promicanja značenja čitanja i pismenosti kako u životu pojedinca tako i društva u cjelini. Danas u svijetu oko 800 milijuna odraslih (od toga su dvije trećine žene) ne zna čitati i pisati, a više od 120 milijuna djece nema pristup obrazovanju i osnovnom opismenjavanju. Unesco upozorava da je napredak postupan, no prednosti novih tehnologija ne dovode, na žalost, do smanjivanja provalije između bogatih i siromašnih na području pismenosti.</p>
<p>Hrvatsko čitateljsko društvo, kao nacionalna podružnica Međunarodne čitateljske udruge (International Reading Associatin), više od deset godina širi u našoj sredini svijest o potrebi poboljšanja pouke čitanja te istraživanja i promicanja svih oblika pismenosti. Novi statistički podatci potvrđuju nizak stupanj osnovne nepismenosti za Republiku Hrvatsku (dva posto), ali i zabrinjavajuću činjenicu da je samo 11 posto građana s visokom stručnom spremom, a više od 15 posto s nezavršenim temeljnim školovanjem. Uz čestitku povodom Međunarodnog dana pismenosti Hrvatsko čitateljsko društvo upućuje hrvatskoj javnosti poruku na tragu zaključaka stručnog skupa održanoga početkom ove godine u Rijeci.</p>
<p>U toj poruci kaže se da su u multimedijalnom okruženju dobro usvojena umijeća čitanja i pismenosti uopće temeljne pretpostavke funkcioniranja demokratskog društva. Stoga je imperativ hrvatskoga društva da u strategiji vlastitog razvoja daleko više pozornosti posvećuje podizanju kakvoće pismenosti, da više ulaže u razvoj škola i knjižnica kao i u »lanac« koji u svojoj složenosti obuhvaća autore, prevoditelje, nakladnike, distributere, knjižare i čitatelje. Bez sposobnosti spretnog čitanja i pisanja nemoguće je uključivanje u život suvremenog društva i odlučivanje o pitanjima od osobnog i društvenog interesa. K. R.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Dvije premijerne pretplate u HNK </p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – U Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu počeo je upis pretplatnika za sezonu 2002./2003. Do 14. rujna traje upis za prošlosezonske pretplatnike, a iako se radi o starim pretplatnicima čija su mjesta unaprijed rezervirana, velike su gužve na ulazu u Talijin hram. Upis za nove pretplatnike trajat će od 16. do 28. rujna. HNK ove sezone pripremio je 16 različitih pretplata. Novost je mogućnost da pretplatnici pogledaju predstave već na premijeri. Uvedene su dvije premijerne pretplate. Broj pretplatnika prema pristiglim rezervacijama veći je od prošlosezonskoga. Vikend pretplate 6, 7 i 8 i ove godine već su gotovo popunjene. Mjesta ima u ostalim pretplatama i u premijernoj. Pretplatnici uživaju popust od 30 posto (50 posto škole i umirovljenici u pretplatama od 3 do 16), a uplata se može obaviti u dva obroka. K. R.</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>ČOVJEK I NJEGOV BOG</p>
<p>»Slobodno tržište« služi najrazvijenijima</p>
<p>Kaptol nije otpočetka bio naklon braći Radić i njihovoj stranci, jer su se i Antun i Stjepan usprotivili klerikalizmu koji se u nedovoljno razvijenoj građanskoj svijesti vukao kroz hrvatsku povijest sa slijedom biskupa-banova i drugih carskih crkvenodostojanstvenika</p>
<p>PIŠE: IVAN SUPEK</p>
<p>Uzroci za promašaje i jalovost vlada su mnogostruki. Ponajprije su u dominantnom neoliberalnom poretku u komu su državnici velesila i njihovi trabanti pupčano vezani s financijskim kapitalom i globalnom ekspanzijom multinacionalnih kompanija. Geslo »slobodnog tržišta« služi najviše interesima najrazvijenijih industrija.</p>
<p>U 20. stoljeću nastale su totalitarne partijske države, a na demokratskom zapadu formirala se profesija političara koja je sebi zakonima osigurala prosperitet kad su se cijela privreda i kultura razvijale autonomno s povremenim regulacijama ili intervencijama vlade, što često biva poticaj korupciji ili podmićivanju.</p>
<p>Svakako, vlade djeluju najviše u vanjskoj politici i obrani skopčanoj s ratnom industrijom, u uzajamnu namicanju profita. O toj vezi najčešće ovisi pobjeda na izborima, svakako uz agitaciju političkih stranaka.</p>
<p>Izbori se u parlamentarnoj demokraciji provode obično svake četiri godine. Kako bi održale vlast ili je stekle, stranke na vlasti i u opoziciji moraju izaći s programima ili obećanjima što će trenutačno najviše privući birače. Svakako bi za političare bilo pogubno da istupe s idejama koje bi, ispunjene, bile korisne i štoviše spasonosne u daljoj budućnosti.</p>
<p>Lukavi »četverogodišnjaci«</p>
<p>Cijeli današnji sustav parlamentarne demokracije zatvara pamet političara u kratki vremenski interval. To su »četverogodišnjaci«, dakako, ne s razumom djeteta, nego s lukavim i opasnim intelektom, nipošto sposobni rješavati dugoročne i zamašne svjetske probleme.</p>
<p>Svakako ne uspostavom totalitarnih režima nego reformom parlamentarne demokracije. Politika mora biti briga svih ljudi za opće dobro, a ne unosan posao političarske profesije koja se otuđila od naroda. </p>
<p>Sa slomom boljševičkog imperija ugasila se ideološka borba i politici ostaje najvažnija zadaća da pomaže napretku i usklađuje različite društvene djelatnosti i institucije.</p>
<p>Prošlo je vrijeme kad je kakva grupa u kabinetu sebi umišljala da upravlja društvom. </p>
<p>Moderne vlade moraju voditi sposobni i iskusni dužnosnici, vezani s vijećima od predstavnika privrede, znanosti i cijele kulture. A u parlamente bi se birali zastupnici poznati narodu po svojem poštenju i radu, a ostali bi na svojim radnim mjestima.</p>
<p>Takav sabor od neovisnih osoba mogao bi donositi bitne političke odluke koje bi tad efikasna vlada pretvarala u stvarnost. </p>
<p>Može li svijet i u njemu naša domovina izvesti takvu političku preobrazbu? </p>
<p>Dakako, to će svim sredstvima priječiti stranke sastavljene od čvrstog vodstva i poslušnika koje u tom sklopu najviše promiču negativnu selekciju. </p>
<p>Ali ako ljudi ne provedu taj politički preokret, kakvi su im izgledi da prežive ovu globalizaciju? </p>
<p>Crkva u Jugoslaviji i osamostaljenoj Hrvatskoj: Vatikan se u Drugom svjetskom ratu teško snalazio, a to se prenijelo i na crkvu u Hrvatskoj. Jako antikomunističko raspoloženje priječilo je rimskoj kuriji i hrvatskom svećenstvu da uvidi svu složenost i proturječnost antifašističkoga i poslije partizanskog pokreta.</p>
<p>Ponajprije je zbunjivalo identificiranje komunizma s Lenjinovim boljševizmom. Ideja komune potječe iz antičkog doba, a u renesansi su mislioci kao Thomas More u »Utopiji« i Tommasso Campanella u »Sunčanoj državi« maštali o društvu osnovanom na radu i sposobnosti, bez bogatih i siromašnih, bez izrabljivanja i klasnih podjela.</p>
<p>Oba su se utopista usprotivila feudalizmu s nasljednim imanjima i povlasticama, ali to nije uzrokovalo njihov žalostan kraj. Pobožni kancelar More je bio pogubljen što se opirao još jednoj ženidbi Henrika VIII., protivnoj sakramentu i papinoj odluci. </p>
<p>Prekinuvši s Rimom, razvratni se i bahati kralj sam postavio za glavara Crkve. </p>
<p>Svakako početak anglikanske religije s Henrikom VIII. na čelu nije baš bio častan. A Campanellu je zbog krivovjerja više puta zatvorila i mučila Inkvizicija da bi proveo u tamnici više od četvrt stoljeća. Ideja zajedništva i besklasnog društva mnoge je tražitelje pravde i slobode privela komunizmu ili socijalizmu. Međutim, Lenjin je zastranio od prvobitnih komunističkih ideala, gradeći radikalnu ideologiju na četiri stupa: klasna borba sa svjetskome revolucijom na kraju, diktatura proletarijata, avangardna uloga monopolističke Partije i dijalektički materijalizam. </p>
<p>Ta revolucionarnost potkovana materijalističkom filozofijom najžešće je nasrnula na crkvu, jednako pravoslavnu, katoličku ili protestantsku, jer je podupirala carsku, feudalnu i buržujsku vlast i bila »opijum naroda«. </p>
<p>Kad su boljševici u porazima Prvoga svjetskog rata i stradanjima naroda, iako u manjini, ugrabili vlast, razmahali su se protuvjerski progoni i nasilja »bezbožnika« u Savezu Socijalističkih Sovjetskih Republika. </p>
<p>Taj militantan ateizam prenio se na sve filijale Kominterne, pogrešno nazvane komunističkim partijama, jer su uistinu bile boljševičke, iako je među njihovim članovima bilo mnogo iskrenih pobornika jednakosti, slobode i mira. </p>
<p>Rimokatolička crkva vidi u »komunizmu« najvećeg neprijatelja, a i sam Lenjin je prognozirao da će na kraju ostati samo dva protivnika: Partija i Crkva. </p>
<p>Kad je antifašizam okupio u Europi protivnike Hitlerove i Mussolinijeve strahovlade i pripremane najezde, a Etiopija je već bila prvi plijen i general Franco vodio u puč protiv Španjolske republike, komunističke partije su se odricale revolucije, diktature i jednopartijnost da bi se našle u zajedničkoj fronti sa socijalistima i liberalima, jedni komunisti iskreno a drugi himbeno kao trenutačni strateški ustupak.</p>
<p>Zbog mnogih konfuzija sve do danas valja istaći da antifašizam nije značio samo otpor nacističkoj Njemačkoj, fašističkoj Italiji i falangističkoj Španjolskoj, nego je afirmirao načela ljudske jednakosti i slobode, nacionalne ravnopravnosti i svjetskog mira. </p>
<p>Prema tome nisu se antifašistima mogli nazivati Staljin i njegovi privrženici koji su provodili strahovladu ili se borili za boljševičku diktaturu.</p>
<p>To su otpočetka bila proturječja u antifašističkoj fronti koja će se raspasti nakon pakta Hitlera sa Staljinom potkraj kolovoza 1939., tim infernalnim preludijem Drugoga svjetskog rata.</p>
<p>Kako u Kraljevini Jugoslavije nije bilo respektabilne socijaldemokracije, hrvatski ljevičari i komunisti su potražili savezništvo u Hrvatskoj seljačkoj stranci, glavnoj demokratskoj opoziciji protiv kraljevske, polufašističke diktature. </p>
<p>U tim godinama uoči rata naglo je s privrednom ovisnošću rastao utjecaj njemačkog i talijanskog fašizma u Kraljevini. </p>
<p>Žalibože, katoličko, pravoslavno i muslimansko svećenstvo nastavlja s antikomunističkom propagandom, a da nije jednako odlučno, ili nije nikako suzbijalo uvezenu rasnu ili nacionalističku ideologiju, suprotnu mirotvorstvu Isusa Krista i Antuna i Stjepana Radića.</p>
<p>Kaptol nije otpočetka bio naklon braći Radić i njihovoj stranci, jer su se i Antun i Stjepan usprotivili klerikalizmu koji se u nedovoljno razvijenoj građanskoj svijesti vukao kroz hrvatsku povijest sa slijedom biskupa-banova i drugih carskih crkvenodostojanstvenika.</p>
<p>Kao u španjolskom građanskom ratu, tako se i ovdje nacionalisti usmjeruju prema fašističkoj Italiji i Njemačkoj.</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>NAGODBA</p>
<p>Tamni anđeo titra pred zastorom kišice</p>
<p>Moram se zapitati, koja je to utvara šmugnula nasuprot četvorini tamnog neba, iz dubina šupljeg dvorišta? Tko nas to uhodi?</p>
<p>Kažem:</p>
<p> – A Beltran? – I Beltran. – Nikad mi niste ispričali o svom putu u Makedoniju 1987.</p>
<p>Mislio sam da ću ga zbuniti, no on kaže:</p>
<p>– Slažemo se, dakle, da je dr. Gredelj privlačna žena, zar ne? Dođite. Svratite do mene. Popit ćemo konjak.</p>
<p>Iz tame hodnika stupamo u klaustar, načas mi se učini da sam zamijetio njegov obris pred zastorom rosulje, no koraci već odzvanjaju daleko naprijed, pod sjenama maskerona i prasaca u ophodnom hodniku klaustra. </p>
<p>Moram se zapitati, koja je to utvara šmugnula nasuprot četvorini tamnog neba, iz dubina šupljeg dvorišta? Tko nas to uhodi? Nas? Ili mene? Je li to uhoda koji prema naredbi fra Dinka bdije nada mnom, bdije od one večeri u baru hotela »Hellas«? </p>
<p>I, molim vas, nemojte mi reći i tvrditi da je to neki anđeo, jer anđeli za ovakvih kišnih noći nisu ovdje, ne levitiraju oni za vlažnih noći u teška vremena između vitkih stupića. </p>
<p>Ne javljaju se kao lijepe utvare uz zaobljene obraze široko nasmijanih glava. Oči bez lica, lica bez glava, glave bez tijela. Smijeh, lavež bez zvuka. Tko je, dakle, to bio i je li uopće bio? </p>
<p>Ne, ne usuđujem se izreći to ime, pa pokušavam naći eufemizam: car tmine, vladar sjena... </p>
<p>Ovdje? Zar ovdje? Bio je možda iskopati oči iz lica, oderati lice s glave, odvojiti glave od tijela. Sa svojim čeličnim zubima sažvakati i stupiće, i mrka čela, i iskežene usne, i raspjevane lučiće, i tmasti toranj pod poluloptastom kacigom. </p>
<p>Ipak, pitam se, jer valja nam biti fer, objektivan i neupleten, bi li se u to upustio fra Dinko? Bi li se...? Jer u njega su strašne knjige i možda je stoga imun; možda sam, u tom slučaju, imun i ja.</p>
<p>No u tom slučaju, zašto me hoće uhoditi?</p>
<p>Ili jezdi paralelnim svemirom, kojih, nagađam, postoji bezbroj, i to me podsjeća kako jednom s njim moram raspraviti pitanje što je beskonačnije – pravac ili ravnina?</p>
<p>Ispred mene stupaju riječi:</p>
<p>– Vrlo mirna noć, zar ne?</p>
<p>– Ispucali su se jučer?</p>
<p>– Bilo je mrtvih i ranjenih. Neće se lako zaboraviti neke od naših žrtava.</p>
<p>»Gospođo Doktor, za Gospu, mladi život, dvadeset i četiri godine, jedino Vi možete...«</p>
<p>Ruke, stisnute šake. </p>
<p>Isparava se tanjur špageta. Uz njega diskretno miriše čašica rakije. Ruke, stisnute šake, ruke koje bi se otvarale i darovale živote. Anđeo? Tamni anđeo? Još jedno pitanje za fra Dinka, možda iz područja, quasi egzaktnoga onih, malo prije spomenutih, objektivnih zapažanja.</p>
<p>Nebo bez zvijezda.</p>
<p>Grad bez golubova.</p>
<p>Možda ipak tamni anđeo titra pred zastorom kišice, nad krunom bunara. Tamni anđeo, koji je istodobno personifikacija života. No ne i svjetlost.</p>
<p>Fra Dinko kaže:</p>
<p>– Zatvorite vrata. Sad ću zapaliti svijeću.</p>
<p>No još u mraku čujem zvuk – nešto mekano, zapravo mekše klizi uz glatku, hladnu površinu; zatim miris.</p>
<p>– Courvoisieur.</p>
<p>– Bravo! Čestitam. Pogodili ste.</p>
<p>Skače iskra, plamičak, miris voska. Fra Dinkova sjena, svijetla sjena, nadvijena nad stol puni kristalne čašice. Ruke na rubu stola, dugi, odmoreni prsti, bez pitanja i dilema.</p>
<p>– Beltran.</p>
<p>Otpijam sićušni gutljaj.</p>
<p>– U Makedoniji, pod jesen 1987. Prije kiša.</p>
<p>– Odnosno, počelo je kišiti...</p>
<p>– I Vi ste primijetili.</p>
<p>Prsti počivaju i dalje bez pitanja. Možda mu zavidim što je prije mene stigao do »lijepe doktorice«?</p>
<p>Fra Dinko kaže, a govori vrlo polako, razgovijetno. Ono što sada govori nije izazovno niti egzaltirano. Riječi ne odskakuju poput ping-pong loptica, nego se lagano spuštaju na debeli sag.</p>
<p>– Bio sam jednom u Cognacu. Henessy, Courvoisieur, Martell, Remy-Martin. Miris destilata. Posvuda. Podiže čašicu. Lagano je trese. Udiše.</p>
<p>– Posvuda. Težak poput vojničkog gunjca. Mjesecima nisam mogao smisliti konjak.</p>
<p>– Bio sam jednom kod franjevaca u Latrunu. To je tridesetak, a možda i više kilometara od Tel-Aviva. No kad bi zapuhalo s mora, bilo je kao da ste u oblaku čokolade. Tvornica »Elite« u Ramat-Ganu. Nikad nisam znao da Izraelci rade sasvim dobru čokoladu. Naranče i čokolada. »Sabra-liker«, Vama vjerojatno dobro poznat.</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="37">
<p>Barić: Svaki će igrač znati svoju ulogu protiv Estonaca</p>
<p>»U petak ćemo svakom igraču pojasniti njegovu zadaću i detaljno dogovoriti pojedinosti, tko s kojeg mjesta i kada izvodi slobodan udarac, tko gdje treba biti u određenom trenutku, utrčavati, motriti na mogući protunapad«, kazao je Barić / Izbornik zna sastav za subotnji susret, ali će ga objaviti tek uoči utakmice</p>
<p>ČATEŽ (Od posebnoga Vjesnikova izvjestitelja), 5. rujna</p>
<p> – Dan nakon što je u jedinoj provjeri hrvatska nogometna reprezentacija sa 7-1 (3-0) pobijedila trećeligaša Samobor, izbornik Otto Barić bio je vrlo raspoložen, čak toliko da je u četvrtak prijepodne igrače oslobodio predviđenog vježbanja, tumačeći to riječima:</p>
<p>– Ritam treniranja ipak je vrlo naporan, a na dan utakmice žestoko smo vježbali. Zato ćemo to malo ublažiti i više se posvetiti taktičkim finesama.</p>
<p>Barić je osjetio potrebu da nanovo progovori o utakmici u Samoboru:</p>
<p>– Što se tiče želje i trčanja, djelovali smo kao prava momčad i pristup je bio na razini mojih želja. Jedino me brine mnogo promašaja. </p>
<p>Napomenuo je Barić kako se o svemu tome među igračima otvoreno razgovara, pa nam je pritom lansirao još jednu originalnost:</p>
<p>– Svaki od mojih pomoćnika također ocjenjuje učinak pojedinih igrača pa ih onda uspoređujemo, analiziramo i pokazujemo igračima. </p>
<p>Nakon toga, kako kazuje Barić, igračima je objašnjeno na koji način igra Estonija i, dakako, kako valja igrati protiv njih:</p>
<p>– U petak ćemo pak svakom igraču pojasniti njegovu zadaću i detaljno dogovoriti pojedinosti, tko s kojeg mjesta i kada izvodi slobodan udarac, tko gdje treba biti u određenom trenutku, utrčavati, motriti na mogući protunapad. </p>
<p>Time što je izrekao da će i alternativni igrači u petak znati što im je raditi, Barić je naznačio da zna početnu jedanaestoricu:</p>
<p>– Naravno da znam sastav. Imam dvije, tri alternative, ali Rapaić i Živković do subote moraju biti zdravi, u petak ću ih provjeriti. </p>
<p>Nema sumnje da je Barić razočarao sve koji su očekivali da će reći početnu postavu.</p>
<p>– Što da vam govorim, znate i sami. No, čak ni u petak na završnoj konferenciji za novinare u 10 sati ujutro u Čatežu, neposredno prije polaska u Vinkovce, gdje ćemo biti do utakmice, neću objaviti sastav, nego tek u subotu. Vi, pak, slobodno kombinirajte, a ja ostajem pri obećanju da ću najtočnijem darovati veliku Vincekovu tortu. </p>
<p>Ističući kako smo na putu da stvorimo zdravu momčad, Barić je na kraju rekao:</p>
<p>– Sretni smo da u pozadini imamo tri, četiri prava igrača s kojima ćemo, kad ozdrave, biti još jači. Pratimo susret između Bugarske i Belgije, a taj su zadatak dobili Vlak i Frančić. Kao što vidite, ništa ne prepuštamo slučaju.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Janica »penzionerski«, Ivica punom snagom</p>
<p>Iako će oboje skijati veleslalomske utrke na otvaranju sezone, 26. i 27. listopada u Söldenu, Ivica i Janica Kostelić priznaju da se vesele američko-kanadskoj turneji potkraj studenoga: »Tamo je milina skijati, odličan snijeg, široke staze, nigdje nikoga u blizini«, kaže Janica, a da im odgovaraju tamošnje staze potvrđuju i rezultati na koje se Kostelići ne mogu požaliti</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – Koliko skijaška obitelj Kostelić voli zagrebačku Medvednicu Sljeme nije nikakva tajna. Tako se i posljednje dane Kostelići pripremaju na Sljemenu, pogotovo otkako je Janica imala problema sa šavovima nakon operacije koju je imala početkom kolovoza. Tako joj se pridružio i brat Ivica, koji je s ocem Antom stigao s Badije. Dobrog im raspoloženja ne nedostaje, rade ono što vole i, što im je najvažnije, nitko ih pritom ne smeta.</p>
<p>– Volimo biti ovdje, mirno je, tiho... Možemo raditi u miru, dobro nam je trenirati, kažu trenutačno najpoznatiji brat i sestra skijaškog svijeta.</p>
<p>Budući da je Janica još pod liječničkom paskom zbog rane koja sve bolje zacjeljuje, radi manje.</p>
<p>– Šećem se, rolam, onak' penzionerski, kroz smijeh će Janica.</p>
<p>Ivica, koji je prošlih sezona imao i previše problema s ozljedama, ovu je završio bez ozljeda. Istina, išao je na magnetsku rezonancu koljena, ali više preventivno negoli zbog potrebe. Mnogo je ljeta proveo opravljajući se i krećući ispočetka, no sad se jedino može požaliti na umor nakon naporne i uspješne sezone.</p>
<p>– Bilo mi je super na odmoru, pravi aktivni odmor, s mnogo plivanja, ronjenja... A imao sam se i od čega odmoriti, sad mi je odlično, kaže Ivica, dodavši:</p>
<p>– Na Sljemenu trčim, rolam, zbilja dobro radim.</p>
<p>Janica se, pak, ubacila:</p>
<p>– A ja sa strane navijam i dajem ritam. Prava sam mu moralna podrška!</p>
<p>Prijepodnevni je trening završio, ručali su lagano, tjesteninu, a na kraju mnogo voća. Dok se Janica odlučila za jabuke, Ivica je dohvatio bananu i rekao:</p>
<p>– U banani je tajna uspjeha!</p>
<p>Iako paze na prehranu, kažu da to ovisi najviše o hotelu u kojem odsjedaju. Janica je poznata kao ljubiteljica Medolina, a stariji će brat uz smijeh:</p>
<p>– Ali to sad ne jede, Medolino je samo u sezoni, za vrhunske domete.</p>
<p>U nedjelju će naša skijaška obitelj krenuti u svoju bazu, austrijski Hintertux. Iako snijega baš i nema, Kostelići se nadaju da će ipak uspjeti nešto napraviti. Nakon Hintertuxa, početkom studenoga, naši skijaši kreću na američko-kanadsku turneju od gotovo tri tjedna, koja počinje potkraj studenoga. I dok će Janica voziti sve, Ivica će ostati samo na slalomu i veleslalomu.</p>
<p>– Jedino će slalom voziti još brže, s mnogo vjere u brata rekla je Janica.</p>
<p>Zanimljivo je da će Međunarodni skijaški savez (FIS) od sljedeće sezone propisazti da skijaši moraju skijati na skijama dugačkim 165 centimetara. Janica vozi na kraćim skijama, ali ona inače nema problema s prilagodbom. Ona to komentira na svoj način:</p>
<p>– A skijam na onome kaj mi daju...</p>
<p>No, Ivica će biti u prednosti pred svojim suparnicima.</p>
<p> On, naime, vozi na skijama dugačkim 164 cm, dok su njegovi suparnici poklonici »skijica« od metar i pol.</p>
<p>– To će biti zanimljivo, veli Ivica, a Janica dodaje:</p>
<p>– Nekima će to biti novo, bit će tu svega.</p>
<p>Prije odlaska na američki kontinent, Kostelići će voziti veleslalom na otvaranju sezone, 26. i 27. listopada u Söldenu.</p>
<p>– To će nam biti usput, pravo skijanje slijedi u Americi. Tamo je milina skijati, odličan snijeg, široke staze, nigdje nikoga u blizini, s veseljem se prisjetila Janica.</p>
<p>A očito je i da im oboma odgovaraju američko-kanadske staze u Park Cityju, Aspenu, Lake Louiseu i Beaver Creeku. O idućoj sezoni zasad ne razmišljaju previše. Kažu da im je predaleko, imaju tek dvije želje:</p>
<p>– Da budemo zdravi i da bude dobro društvo!</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Barić slijedi nedosljednost</p>
<p>RENCO POSINKOVIĆ</p>
<p>Ne želimo brzati sa zaključcima, ali izgleda da je hrvatski nogometni izbornik Otto Barić zagazio u slijed nedosljednosti. Kvalifikacijska je utakmica europskog prvenstva protiv Estonije pred vratima i sigurno ih se ne trebamo bojati, pogotovo ne na našem travnjaku. No, ni Wales nije reprezentacija zastrašujuće kvalitete, prije bismo rekli da je slabašna. Premda nije nastupila u Varaždinu s najboljim igračima, nismo je pobijedili. Nismo ni uočili probleme.</p>
<p>Naš izbornik Barić nigdje ne vidi opasnost, neustrašiv je, a izjave mu pršte optimizmom. Svaki početak razgovora o taktici, našim igračima, suparnicima i drugome prekida u startu. Podiže ruku i ponavlja: »Nema straha. Sve znam. Sve će biti u redu. Nema nikakvog razloga za bojazan. Sredit ćemo sve...«</p>
<p>Međutim, je li sve tako ružičasto kao što to Barić vidi i može li mu se bezuvjetno vjerovati? Uglavnom je dojam da je nastavio Jozićev put sa Svjetskog prvenstva, gdje je tadašnji prvi stručnjak hrvatske reprezentacije u samo 45 minuta odustao od zamišljene i uvježbavane taktike i igrača. Nedosljednost ga je stajala brzog povratka kući. Ali Jozić i Hrvatska su bili u Japanu, osjetili su slast Mundijala!</p>
<p>Danas, kada počinje borba za Portugal, osjeća se konfuzija zamotana u golemi optimizam, premda bi mrvica straha, bolje kazati opreza, dobrodošla. </p>
<p>Krug igrača koji Barić spominje svakog je dana širi, što pak govori da nema jasnu sliku sastava, a još manje koncepcije. Da zna što hoće, ne bi središnjeg obrambenog igrača Šimunića, nakon otkaza zbog teže ozljede, zamijenio Hrmanom, igračem koji »ordinira« lijevim bokom. Nadamo se da u slučaju ozljede Pletikose neće pozvati napadača Klića.</p>
<p>Također, Barić ponavlja da neće računati na igrače koji ne igraju u svojim klubovima. Pa ipak pozive dobivaju Vranješ, Babić, Šarić... Stoga se moramo pitati zašto ne poziva Bišćana, Ivana Leku (vezni igrači, za koji je Barić ustvrdio da su slabiji dio momčadi, iako Leko igra svaku utakmicu za Malagu), Šerića..., igrače koji su nastupima u mladoj reprezentaciji izborili ugovore u kvalitetnim ligama. Valjda treba proći vremena da Barić prođe »sito i rešeto« njemačkoga govornog područja (nije se još sjetio Biliškova, standarnog igrača udarne postave Wolfsburga), pa da uoči da se i drugdje igra nogomet. Možda i bolji.</p>
<p>U posljednje četiri utakmice imali smo tri kapetana, a protiv Estonije četvrti će dobiti kapensku traku. Kapetan je produžena ruka trenera na terenu i svojom bi osobnošću trebao dati pečat momčadi. Stoga se kod izbora mora voditi računa o mnogočemu i paziti da ne bude kapetan za jednokratnu uporabu. Baš kao što se dogodilo nama. Šuker, Jarni i Vlaović imali su tu čast u poljednja četiri ogleda i svi su se oprostili od reprezentacije, makar savez nije primjereno reagirao. Valjda neće i Šimić nakon subote!? </p>
<p>Barić se kroz povijest potvrdio kao vrhunski trener i nema potrebe voditi zamišljeni rat sa svojim prethodnicima. Njegovo je samopouzdanje poželjno, ali prijeđe li okvire realnoga, prerasta u prepotenciju i vraća se poput bumeranga. Ravno u glavu.</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Agassi i Hewitt u finalu prije finala</p>
<p>Braniteljica naslova Amerikanka Venus Williams u polufinalu očekuje raspoloženu Francuskinju Amelie Mauresmo, koja žarko želi prekinuti dominaciju sestara na Touru, a branitelj naslova Australac Lleyton Hewitt do finala će pokušati stići preko 32-godišnjeg Andrea Agassija, koji potvrđuje »vinsko pravilo« – što stariji, to bolji</p>
<p>NEW YORK, 5. rujna</p>
<p> – I dok je američki tenisač Pete Sampras sa svakom godinom više na leđima sve bliže prestanku karijere, Andre Agassi potvrđuje »vinsko pravilo« – što je stariji, to je bolji. Veličanstveni ćelavac ispustio je prvi set na ovogodišnjem »U. S. Openu«, ali je usprkos tome izborio polufinale. A kako ga tamo očekuje prvi tenisač svijeta i branitelj naslova Australac Lleyton Hewitt, ogled je već proglašen finalom prije finala.</p>
<p>Sukladno snazi i visini, Bjelorus Max Mirnji je na Touru dobio nadimak Zvijer. Ali ništa mu to nije pomoglo protiv 32-godišnjeg Amerikanca, fizički sjajno pripremljenog i iznimno izoštrenih refleksa. Iako je 16 centimetara viši Mirnji pokušao razornim servisima uzdrmati samouvjerenog Agassija, na kraju je ostao bez »raketa«. A reterni šestog nositelja nisu prestali pogađati kuteve na suprotnoj strani igrališta.</p>
<p>– Ne želim predviđati, ali kako Agassi igra ovo ljeto i posebno na ovom turniru, moram reći da će on i pobijediti, komentirao je Mirnji.</p>
<p>Marokanac Younes El Aynaoui okončao je dvoboj osmine finala u 2.14 poslije ponoći, a nakon masaže i kasne večere zaspao je oko šest sati. Stoga sljedeće večeri nije mogao držati tempo sa najupornijim tenisačem na Touru, 21-godišnjim Australcem. Hewitt tako ostaje u konkurenciji za sedmog tenisača koji je uspio obraniti naslov na newyorškom Grand Slamu. Veliki optimizam uoči polufinala protiv Agassija nalazi omjeru pobjeda i poraza protiv Amerikanaca – 23-0!</p>
<p>Kako turnir odmiče, tako je finale sestara Williams sve izvjesniji. Venus nije ponovila lošu igru iz osmine finala, kad se provukla protiv Chande Rubin, do polufinala je stigla nadmoćnom pobjedom protiv Monice Seles. Sada je na redu Francuskinja Amelie Mauresmo, koja je još jednom ponovila kako je iritira dominacija sestara na Touru.</p>
<p>– Kada sam gubila 6-5 u drugom setu, vidjela sam vas u kutu igrališta, no htjela sam da čekate još malo, rekla je u šali francuska tenisačica Mauresmo službenom voditelju zaduženom za intervjue s pobjednicima nakon meča. I uistinu je morao čekati još sat vremena.</p>
<p>Amerikanka Jennifer Capriati asom je zaključila nadahnutu igru u prvom setu, a u drugom je stigla do, činilo se, presudnog »breaka« u 11. gemu. I kada je povela sa 6-5, kada je trebala na svoj servis dovršiti posao, napravila je četiri neprisiljene i dvostruku pogrešku za početak kraja.</p>
<p>Nakon dva sata i 17 minuta onaj isti službeni voditelj čestitao je 23-godišnjoj Francuskinji za izniman preokret i prvo polufinale US Opena. Ujedno je Mauresmo nastavila pobjedonosni niz protiv Capriati, pobijedila je u posljednja tri ogleda, ukupno četiri od sedam, uključujući ovosezonske pobjede u četvrtfinalu Wimbledona i finalu Toronta. Očito ima igru za 26-godišnju Amerikanku, a osim toga, ovoga puta je bila i fizički spremnija za veliku vrućinu i vlagu koja ih je dočekala na središnjem Arthur Ashe terenu.</p>
<p>l Rezultati, četvrtfinale, tenisači: Agassi (6) – Mirnji (32) 6-7 (5), 6-3, 7-5, 6-3, Hewitt (1) – El Aynaoui (20) 6-1, 7-6 (6), 4-6, 6-2;</p>
<p>tenisačice: Mauresmo (10) – Capriati (3) 4-6, 7-6 (5), 6-3, V. Williams (2) – Seles (6) 6-2, 6-3. I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Ne žalim ni zbog čega!</p>
<p>»Cilj mi je na SP-u napraviti rezultat koji ću pamtiti cijeli život. U klubovima se igra zbog novca, a nastupi na svjetskim prvenstvima se ne zaboravljaju«, kaže Marić</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – Trakavica o suspenziji Ivana Donalda Marića i svojevrsnom ultimatumu igrača Hrvatskom odbojkaškom savezu, napokon se, čini se, približava kraju. Kao što je cijeli slučaj bio pun neočekivanih obrata, tako je i odluka o ukidanju Marićeve suspenzije imala prilično neobičan tijek. Naime, umjesto da donese odluku o Marićevom oslobađanju ili eventualnoj kazni, disciplinski sudac HOS-a Mladen Gajski donio je nešto drugačiju odluku – podnio je ostavku. Tako je cijela suspenzija jednim potezom pala u vodu, a Marić se našao na popisu putnika za Svjetsko prvenstvo u Argentini potkraj rujna.</p>
<p>– Još nisam dobio nikakvu pismenu odluku o svom statusu, niti me tko iz Saveza zvao. Znam ono što sam pročitao u novinama, zborio je Marić u četvrtak, dan nakon oslobađajuće presude.</p>
<p>– Dogodilo se upravo ono što sam i očekivao. Sretan sam što mogu nastaviti trenirati. Želim zahvaliti svima koji su objektivno prikazali stvarnu sliku hrvatske odbojke. Tri naša zahtjeva još su neispunjena, ali se nadam da će se do petka sve riješiti na najbolji način.</p>
<p>Tako bi i trebalo biti, jer je, prema riječima glavnog tajnika HOS-a Slobodana Momića, oprema za treniranje već stigla u Savez, a Prva sportska kladionica i Allianz osiguranje pokrit će troškove osiguranja igrača do završetka SP-a. Uz to, u petak bi trebao biti gotov i novi pravilnik o certifikatima za igranje u inozemstvu.</p>
<p>– To je dokaz da se sve može riješiti kad se hoće, kratak je komentar Marića.</p>
<p>Događaji u proteklih nekoliko dana već su se počeli odražavati na igru naše reprezentacije. Na pripremnom turniru u Češkoj, hrvatski su odbojkaši doživjeli dva poraza, od domaćina 0-3, te od Slovačke 1-3.</p>
<p>– Ovi su događaji uzrokovali nervozu kod svih, a najviše kod igrača. Nervoza iscrpljuje, pa su ovi porazi u Češkoj očekivani slijed događaja. Ne možemo očekivati da će se sve riješiti preko noći, ali priča se pomalo bliži pozitivnom kraju. Sada se treba usredotočiti na treninge i na što je moguće bolju pripremu za SP, veli Marić.</p>
<p>Budući da su igrači iz sukoba sa Savezom izašli kao pobjednici, javnost će od njihova nastupa u Argentini očekivati barem prolazak u drugi krug natjecanja.</p>
<p>– Cilj mi je na SP-u napraviti rezultat koji ću pamtiti cijeli život. U klubovima se igra zbog novca, a nastupi na svjetskim prvenstvima se ne zaboravljaju.</p>
<p> • Mislite li da je ovo popuštanje igračima samo privremeno i da će kasnije opet sve biti po starom?</p>
<p>– Teško je reći. No, nadam se kako današnji mladi igrači u budućnosti neće imati nikakva negativna iskustva.</p>
<p> • Žalite li sad što ste dao intervju koji je uzrokovao vašu suspenziju i sve ostalo?</p>
<p>– Ne žalim ni zbog čega. I dalje sam uvjeren kako nisam napravio ništa loše, zaključio je Marić. HOS je sada potpisao kapitulaciju, no time je, čini se, riješio samo jedan problem. Naime, Riječki sportski savez optužio je HOS da mu duguje oko 200 tisuća kuna za organizaciju lanjskog SP odbojkašica za kadetkinje, a Varaždinci traže ostavku vodstva Saveza jer je dozvolio odlazak njihovom igraču Strelecu.</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Narušena maksimirska idila</p>
<p>Neki Dinamovi igrači smatraju kako ih klub, s novim ponuđenim ugovorima – podcjenjuje. Neki su čak toliko razočarani da tvrde kako pod takvim uvjetima ne bi imalo smisla igrati niti u drugoj ligi</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – Idilična slika, koju su u javnosti uporno propagirali Dinamovi čelnici, slika o klubu koji nema financijskih problema i koji redovito ispunjava sve svoje ugovorne obaveze prema igračima, naglo je – narušena. Dva dana nakon poraza protiv Hajduka na Poljudu čelnici maksimirskoga kluba ponudili su svojim nogometašima revidirane ugovore sukladne klupskim mogućnostima, u kojima su igračke plaće smanjene oko 60 posto. Oni koji ne žele prihvatiti modificiranu varijantu moraju znati da će imati problema pri naplati dugovanja, pa će pravdu morati tražiti nekim drugim putem. Tako, barem, tvrde u samome klubu.</p>
<p> – Čestitam igračima što su shvatili situaciju i prihvatili je onakvu kakva jest. Ponosan sam na njih, sa zadovoljstvom je naglasio Dinamov trener Miroslav Blažević.</p>
<p> No, pitanje je ima li ovakvo Ćirino zadovoljstvo temelje. Još istu večer je dio igrača ustvrdio da ih klub, s novim ponuđenim ugovorima – podcjenjuje. Neki su čak toliko razočarani da tvrde kako pod takvim uvjetima ne bi igrali niti u drugoj ligi.</p>
<p> Mnogi smatraju da je i relativno nagla prodaja ponajboljeg Dinamovog igrača, Jerka Leke, bio jasan pokazatelj kako klub doista muče financijski problemi. A maksimirsko je vodstvo još do jučer uzvikivalo kako »klub nikad nije bolje financijski stajao nego danas«. I kome sad vjerovati? Sasvim je razumljivo da obaveze treba svesti u podnošljive okvire, da ne treba obećavati ono što klub nije u stanju ispuniti, no čemu onda onakve euforične izjave? U klubu su, primjerice, svečano obećavali kako u sljedeće tri godine neće prodati nijednoga važnog igrača, a sada su, eto, prodali čovjeka koji je bio jedan od nositelja projekta stvaranja jakoga Dinama. Istina, prodali su ga uspješno i pod doista sjajnim uvjetima, ali su ga ipak – prodali.</p>
<p> – Ako je Lekinim odlaskom itko oštećen, onda je oštećen – trener. Često rabim poslovicu »sila zakon mijenja«. Bili smo prisiljeni riješiti se usluga našeg najboljeg igrača. Ali, treba nekako živjeti u ova teška vremena, dodao je Blažević.</p>
<p> Ovakav razvoj događaja izravno utječe na raspoloženje u svlačionici, što će, jasno, i samome Ćiri značiti prepreku u radu. No, on je i dalje nepopravljivi optimist.</p>
<p> – Ostajem kategoričan u onome što sam tvrdio i neposredno nakon derbija – Dinamo će prvi presjeći vrpcu!</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Je li Šimunić pravilno odlučio?</p>
<p>ČATEŽ, 5. rujna</p>
<p> – Josip Šimunić ipak nije operirao gležanj, iako su to objavili svi mediji prije dan-dva. O Šimunićevu statusu, a i općenito zdravstvenoj slici raspoloživih reprezentativaca progovorio je dr. Boris Nemec, liječnik reprezentacije:</p>
<p>– Šimunić nije pristao na operaciju, makar je to bio jedini razuman izlaz. Noga mu je trenutno u gipsu, sam je odlučio liječiti se konzervativnom metodom što prevedeno znači – mirovati, i nadati se ozdravljenju, kaže Nemec.</p>
<p>Liječnik, međutim, ističe da se liječnička struka reprezentacije ne želi pomiriti s takvom obavijesti. Žele vidjeti snimku Šimunićeva gležnja, pa da i oni izreknu svoje mišljenje i pritom prosude je li ono što je Šimunić učinio dobro ili ne.</p>
<p>Novinare je zanimalo što je s Mikijem Rapaićem, budući da je i iz zrakoplova bilo vidljivo kako je u utakmici u Samoboru naletio na suparnikovo istureno koljeno njemu točno u butinu.</p>
<p>– Radi se o nešto jačem udarcu, ali vjerujemo da će sve biti u redu.</p>
<p>Izbornik Otto Barić imenovao je i Živkovića kao svojevrsnog rekonvalescenta.</p>
<p>– U zadnje je vrijeme Živković puno igrao i požalio se na bol u lijevom koljenu, istom onom s kojim ponekad ima lagane probleme. Nema nikakvog otoka, Živković je pod kontrolom i lakše će trenirati.</p>
<p>Novinare je zanimalo kakva je točno ozljeda Alena Bokšića zbog koje nije došao. Nemec je rekao da zna isto što i mi – kako je riječ o ozljedi mišića. Tada je Barić primjetio:</p>
<p>– Ne treba dvojiti koliko Bokšić znači svom klubu, potreban im je kao kruh, a protiv Manchestera u utorak nije bio među 18. Trebao bi to biti nedvojbeni dokaz da vjerujemo u ono što nam je Bokšić javio, jer ga trebamo ga zdravog i najbolje je da ne gubi vrijeme, nego neka se liječi tamo gdje živi i igra. </p>
<p>Z. Abramović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="44">
<p>Bush i Blair na »ratnom vijeću« u Camp Davidu </p>
<p>Skraćivanje godišnjeg Blairovog druženja s Kraljicom ovog vikenda najbolje svjedoči o urgentnosti prekoatlantskog poziva na sastanak s američkim predsjednikom Bushom</p>
<p>LONDON, 5. rujna (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> sazvani sastanak Georgea Busha i Tonyja Blaira novi je znak da se pripreme za vojnu intervenciju u Iraku ubrzavaju. Britanski premijer putuje krajem tjedna preko Atlantika, da bi u subotu vijećao s američkim predsjednikom u njegovoj službenoj rezidenciji za odmor u Camp Davidu.</p>
<p>Poremetivši time svoj ranije planirani godišnji vikend s Kraljicom. Blair odmah nakon Camp Davida putuje natrag noćnim letom, kako bi barem nedjelju proveo s britanskom kraljicom u njenom škotskom dvorcu Balmroal.</p>
<p>Blairovo skraćivanje druženja s Kraljicom najbolje svjedoči o urgentnosti prekoatlantskog poziva. Bush i Blair će u Camp Davidu prvenstveno raspravljati o tome kako da osiguraju međunarodnu podršku planiranoj intervenciji. Bivši američki predsjednik, George Bush stariji, koji je poveo Pustinjsku oluju protiv Saddama, svoga je sina opomenuo da se u takvu vojnu akciju nipošto ne upušta sam, tvrde britanski izvori. Isti savjet stigao je Bushu mlađem i od drugih važnih pripadnika administracije njegova oca, te od generala Pustinjske oluje, Normana Schwarzkopfa.</p>
<p>Nakon što s Blairom utanači zajedničku američko-britansku poziciju, Bush kani telefonirati vođama drugih stalnih članica Vijeća sigurnosti, Rusije, Kine i Francuske. Tony Blair putovat će u Moskvu, na sastanak s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a kineski vođa Jiang Zemin posjetit će Busha na njegovom ranču u Texasu. </p>
<p>Premda to još nije službeno potvrđeno, američki predsjednik također razmišlja o tome da zatraži odobrenje UN-a za svoju planiranu akciju protiv Saddama. Navodno će od Vijeća sigurnosti zatražiti da donese rezoluckoja bi odredila rok do kojeg se inspektori UN-a mogu vratiti u Irak.</p>
<p> Zapadni tisak naveliko citira izvješće iz Los Angeles Timesa, po kome Bushova vlada sada razmatra opciju po kojoj bi inspektori naoružanja u Iraku nastupili uz podršku snaga za brzu reakciju, stacioniranih u regiji. Te bi snage bile spremne intervenirati na prvi znak da Bagdad sabotira rad inspektora i ne dopušta im pristup na mjesta koja žele pregledati.</p>
<p>Američka administracija ranije je signalizirala da se u vojno kažnjavanje Iraka spremna upustiti i sama, ako treba. No, državni tajnik Colin Powell potvrdio je proteklih dana kako je potrebno da Washington više konzultira svoje saveznike. Unutar EU, neki od njih nemaju međutim volje za vojnu intervenciju – uključujući njemačkog kancelara Gerharda Schrödera. I Javier Solana, povjerenik EU za vanjsku politiku, javno se usprotivio »preventivnom ratu protiv Iraka«, rekavši da »takvu akciju ne bi pokrivalo međunarodno pravo«.</p>
<p>Neki važni američki saveznici u regiji tijekom Pustinjske oluje poput Egipta, Jordana, Saudijske Arabije – pa čak i Kuvajta, koji je u tom prošlom ratu bio oslobođen od iračke okupacije, ovaj put uskraćuju podršku SAD-u. Bushova administracija vjerojatno se nada da bi joj podrška UN-a mogla vratiti dio te izgubljene međunarodne potpore. </p>
<p>Važan igrač u Vijeću sigurnosti je Rusija, sa svojim vrlo jakim trgovinskim i naftnim interesima u Iraku. Rusi nesumnjivo žele zaštititi te interese ako zbog američke intervencije padne Saddam. Ruske naftne kompanije koje u ograničenoj mjeri posluju s Bagdadom zbog sankcija Iraku, nadaju se da će biti prve na poprištu ako nakon Saddamova odlaska te sankcije budu ukinute. Administracija u Washingtonu morat će stoga razmisliti kako da zaštiti jaki ruski interes - ako želi da joj predsjednik Putin u iračkoj akciji pruži jednako čvrstu podršku, kao što je to učinio u nedavnom afganistanskom ratu. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Od »Svi smo mi Amerikanci« do otvorenog antiamerikanizma </p>
<p>Antiamerikanizam nije ništa novo, postoji odavno, ali nikad nije bio snažan kao sada / SAD širom svijeta reagira nervozno, nervoznije nego prije 11. rujna 2001., jer se osjeća ugroženim, a za sadašnju generaciju Amerikanaca ugroženost je bio uglavnom nepoznat osjećaj </p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> - Ozračje uoči godišnjice dana koji je izmijenio svijet, daleko je od onoga u kojem je Le Monde, poslije 11. rujna 2001., pogodio ondašnju solidarnost većine svijeta: »Svi smo mi Amerikanci«. Simpatije i suosjećanja sa žrtvama terorističkih napada su ostale, ali imidž Amerike sve je crnji a podrška za njenu politiku slabi. Antiamerikanizam nije ništa novo - postoji odavno, ali nikad nije bio snažan kao sada. Novo je da su i najbliži saveznici u Europi sve kritičniji prema američkom ponašanju. </p>
<p>Kod kuće i u svijetu, američki dužnosnici zagovaraju - i odlučno se bore za slobodnu trgovinu, vladavinu prava, zaštitu vlasništva, sigurnost i slobodno kretanje ljudi i kapitala. I tako postupaju sve dok ne osjete da poštivanje tih načela ugrožava interese Amerike u cjelini ili interese američkih utjecajnih krugova. A kada to osjete, skloni su pojednostavljivanju i apsolutističkom odlučivanju. </p>
<p>Bush je svojom osobinom da ne trpi prigovore počeo djelovati jednostrano. Izvukao je SAD iz niza međunarodnih sporazuma. Europljani, i ne samo oni, iz dana u dan suočavaju se s novim dokazima američkog presamostalnog i bezobzirnog djelovanja. Zato što mu je smetao u stvaranju proturaketnog štita napustio je Sporazum o protubalističkim raketama koji su 1972. potpisali Richard Nixon i Leonid Brežnjev. Bez dogovora sa saveznicima u Europi objavljuje da je Protokol iz Kyota o zagađivanju zasnovan na »lošoj znanosti« i da je za SAD taj sporazum »mrtav«. A Amerikanci troše četvrtinu svjetske energije i proizvode više od četvrtine stakleničkih plinova, zagađivača koji uništava ozonski omotač oko Zemlje i mijenja klimu, što se drastično osjetilo i ovoga ljeta širom globusa. </p>
<p>Bush ne priznaje Međunarodni kazneni sud, jer se pribojava da bi i američki sudionici mirovnih i ostalih interventnih snaga mogli dospjeti pred suce na koje Washington ne bi mogao utjecati. Stoga prijeti prekidom vojne pomoći svima koji ne pristaju na bilateralni sporazum o neizručivanju mogućih počinitelja ratnih zločina - zapravo traži izuzeće za američke građane. Amerikanci ne pristaju na zabranu protupješačkih mina, jer su im tobože još uvijek neophodne na nepouzdanom Korejskom poluotoku. Štiti interese američkih banaka i odbacuje sporazum protiv pranja novca koji je usvojila Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj.</p>
<p>Suprotno pravilima Svjetske trgovinske organizacije Bush je ograničio uvoz čelika u SAD, čime je pogodio ne samo suparnike iz Rusije i Kine nego i saveznike iz Europe, Japana i Južne Koreje. Zbog prosvjeda saveznika koji bi mogli biti nužni u ratu protiv Iraka ili terorizma, krajem kolovoza ukinute su zaštitne tarife na uvoz čelika iz Australije, Indije, Japana, Švedske i Tajlanda. Još će se razmotriti uvoz čelika iz Argentine, Belgije, Brazila, Kine, Rusije, Južne Koreje i Turske. </p>
<p>Američka administracija oštro osuđuje subvencije europskih država njihovim poljoprivrednicima, a sama - pod utjecajem snažnih lobija - povećava subvencije svojim farmerima - sada na 190 milijardi dolara godišnje. To je zapravo najveći udarac poljoprivrednim proizvođačima iz siromašnijih zemalja koji će još teže konkurirati američkim farmerima. </p>
<p>I posljednje, Bush nije došao u Johannesburg, na Svjetski summit o održivom razvoju, čime je Colina Powella izložio prosvjedima i pokazao da SAD ignorira najveće svjetske probleme... Ukratko, Bush ne prihvaća ništa što bi američkoj politici i biznisu moglo ograničavati slobodu djelovanja. </p>
<p>Kritičniji analitičari, brojni i među saveznicima, zaključuju da SAD širom svijeta reagira nervozno, nervoznije nego prije 11. rujna 2001., jer se osjeća ugroženim. A za sadašnju generaciju Amerikanaca ugroženost je bio uglavnom nepoznat osjećaj. Stoga je riječ prije svega o sebičnoj reakciji na još uvijek otvorenu ranu i povrijeđenu sujetu nego neki novi internacionalizam. A u tome predvodi administracija i to toliko zdušno da se čini kako uživa u odbacivanju međunarodnih sporazuma i jednostranom djelovanju, bez dogovora s ostalima, tako da bi američki aktivizam uskoro mogao prerasti u avanturizam. </p>
<p>Povijesno, na nerede u svijetu Amerikanci su odgovarali jačanjem i proširenjem međunarodnog prava, što je bila američka politika od prve vlade Theodora Roosevelta do druge vlade Billa Clintona. Bushova administracija zahtijeva potpuno slobodne ruke u svome međunarodnom djelovanju. Želi moć koju nitko nema prava nadzirati ni dovoditi u pitanje. A opravdava se strahom od terora. Objavljena je i nova američka »doktrina prvog udara«, prema kojoj SAD mogu napasti svim oružjima, pa i nuklearnim. </p>
<p>Pritom, u korištenju vojne sile Washington traži da ostali - čak i saveznici - preuzmu troškove i podnesu ljudske žrtve, dok sam čuva svoje vojnike. I ne čini to zbog dragocjenih života Amerikanaca, nego zbog bojazni od neprijatnog dojma koji povratak svakog mrtvačkog kovčega s američkim vojnikom u njemu ostavlja na birače i uopće najširu američku javnost. </p>
<p>Čak i marketinški stručnjaci, koje je Bijela kuća angažirala ne bi li poboljšali američki ugled u svijetu, kažu da su glavnu štetu u srozavanju ugleda pričinili upravo Bush i njegova administracija, u prvom redu bahatim ponašanjem prema svijetu, odustajanjem od međunarodno preuzetih obveza, prisvajanjem povlaštenog položaja i dvostrukim mjerilima. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Pripremite se za sljedeći Dugi rat</p>
<p>PHILIP BOBBITT, TIME</p>
<p>Možda će se jednoga dana kazati da je 21. stoljeće započelo 11. rujna 2001. godine. To će biti točno pokaže li se da rujanski napadi navještavaju novi, epohalni rat i drastičnu izmjenu ustavnog poretka koji slijedi za takvim ratom. Al Qaida, grupa odgovorna za napade toga dana, predstavlja novu i vrlo opasnu vrstu organizacije – onu koja bi se mogla nazvati »virtualnom državom«. Virtualna država ima mnoge osobine drugih država (pripravnu obučenu vojsku i inteligenciju; riznicu i izvor prihoda; administrativni sustav te čak i neku vrstu sustava socijalnog osiguranja za obitelji njenih boraca), ali ona nema granice; ona objavljuje ratove, sklapa savezništva s drugim državama i po svojim je ciljevima globalnog karaktera, ali ona nema definiranu lokaciju na zemljopisnoj karti.</p>
<p>Na dan 11. rujna, virtualna država je dokazala da su moderna društva ranjiva kao nikad do sada – ranjiva zbog toga što i napredna tehnologija i otvorenost društva koje su ostvarili s tolikim uspjehom mogu biti upotrijebljeni protiv njih. SAD je tijekom godina naučio kako odvraćati prijetnje protivnika kao što je bio Sovjetski savez; sada mora naučiti kako zaustaviti mnogo neuhvatljivije prijetnje koje donose virtualne države. Kako bismo shvatili koliko dugo mogu potrajati takve borbe, vrijedilo bi nakratko pogledati unazad.</p>
<p>Često se znalo reći da je 20. stoljeće započelo 1. kolovoza 1914. godine, s prvim napadima onoga što se pretvorilo u Dugi rat – rat koji je s vremenom obuhvatio prvi i drugi svjetski rat, boljševičku revoluciju, španjolski građanski rat, ratove u Koreji i Vijetnamu te hladni rat. Kada je Dugi rat konačno završio, ponovnim ujedinjenjem Njemačke i padom komunizma u Sovjetskom Savezu, mislili smo da ćemo imati mir jer smo riješili pitanje koje je povezivalo sve te ratove u jedan: koji će oblik nacionalne države – fašističke, komunističke ili parlamentarne – naslijediti imperijalističke države 19. stoljeća? Kada je na to pitanje odgovor dao trijumf parlamentarne demokracije, neki su pomišljali da je stigao »kraj povijesti«, da je borba za postizanje ustavnog uređenja završila.</p>
<p>Ali ono što se našlo pred završetkom nije sama povijest nego povijest nacionalne države – ustavno uređenje koje karakteriziraju vlade što obećavaju da će poboljšati materijalno blagostanje određenog povijesno definiranog naroda. I Roosewelt, i Staljin i Hitler su to obećavali, unatoč tome što su imali potpuno različito polazište o tome što čini nacionalnu državu i kako ostvariti njen cilj. </p>
<p>Pa ipak, unutar trijumfa parlamentarne nacionalne države ležalo je sjeme njene konačne propasti. Univerzalni sustav ljudskih prava opirao se njenoj nadmoći i potkopavao njenu sposobnost kontrole građana. Međunarodni trgovinski i financijski sustav oteo joj je kontrolu nad nacionalnom valutom. Globalne komunikacije ugrozile su njenu nacionalnu kulturu. Transnacionalne prijetnje kao što su sida ili oštećenja ozonskog sloja su izvan kontrole svake nacionalne države. A naglo bujanje oružja za masovno uništenje učinili su beznadno neadekvatnim pojam obrane nacionalnih granica od invazije strane vojske.</p>
<p>Uz tu perspektivu svi možemo uočiti stvarnu važnost 11. rujna. Nije to bio samo teroristički čin. Na koncu, i prije je bilo terorističkih napada; mnogi u Europi smatraju da je jedina novost rujanskih napada to što su se dogodili Amerikancima. Zapravo, toga se dana dogodilo nešto od goleme važnosti, ne samo za Ameriku nego i čitavi svijet. Tijekom pet stoljeća za rušenje jedne države bila je potrebna druga država. Samo je jedna država mogla prikupiti dovoljna sredstva, mobilizirati vojsku i organizirati logistiku potrebnu da bi se ugrozilo preživljavanje druge države. Uskoro tako nešto više neće vrijediti i to zbog napretka računalne tehnologije, komunikacija i oružja za masovno uništenje. Ulazimo u razdoblje u kojem mali broj ljudi, koji rade bez otvorene potpore države, ali koristeći ogromnu snagu suvremenih računala, biogenetičkih patogena, zračnog prijevoza i čak manjeg nuklearnog oružja može biti u stanju iskoristiti strahovitu ranjivost današnjih otvorenih društava. Kako se porijeklo tih napada može uspješno prikriti, temeljne odrednice nacionalne države će se promijeniti.</p>
<p>Na primjer, odvraćanje napada, koje je desetljećima bilo ključni dio politike nacionalne sigurnosti SAD-a, temelji se na prijetnji o uzvraćanju, koja, pak, ovisi o točnom saznanju tko ti je neprijatelj i gdje se on nalazi. Kad se agenti neopipljive virtualne države domognu oružja za masovno uništenje, suočavamo se s protivnikom koji se ne može podvrgnuti uobičajenom odvraćanju. U ovom novom svijetu, dakle, odvraćanje mora biti nadopunjeno strategijama koje se temelje na obrani, usredotočuju na smanjenje naših ranjivih mjesta, a uključuju i mogućnost napada kako bi se »spriječilo, a ne liječilo«. Motiv koji potiče Bushovu administraciju da u Iraku zahtjeva promjenu režima i prijeti da će prvi napasti nije strah od napada iz te zemlje. </p>
<p>Na koncu, SAD je uspio odvratiti napad Sovjetskog Saveza; ne bi trebao imati mnogo problema s odvraćanjem Iraka. Stvarni razlog za strah jest da bi takav neprijatelj mogao pokušati ugroziti SAD dajući oružje za masovno uništenje nekoj virtualnoj državi kao što je Al Qaida, koju se ne može odvratiti.</p>
<p>Ako je 11. rujna prethodnica novog svjetskog sukoba, pokušaji nošenja s takvim sukobom možda će donijeti novo ustavno uređenje. U 21. stoljeću nacionalne države moglo bi zamijeniti nešto što bi se moglo nazvati »tržišnim državama«. Tržišne države će imati jednake granice i političke sustave kao i nacionalne države, ali će ključne odgovornosti biti prebačene s vlade na privatni sektor; multinacionalne korporacije će postati zamjenska tijela vlade, preuzimajući uloge koje vlada više ne može ispunjavati i brišući granice između političkog i korporativnog liderstva. Upravo zbog toga što je tržište privatno, globalno i transnacionalno, tržišne se države mogu bolje nego nacionalne nositi s ratom koji je dijelom privatni, dijelom međunarodni i dijelom obrambeni, kakvi će biti ratovi u budućnosti.</p>
<p>SAD već sad evolvira u tržišnu državu, iako će biti potrebna desetljeća da se proces dovrši. Na primjer, tržišna država će za sobom ostaviti pristup nacionalne države temeljen na zakonima i regulaciji i prijeći ka poticajima tržišta. Već sad je industrija deregulirana; reforma socijalnog osiguranja zamijenila je velikodušne naknade za nezaposlenost s obrazovanjem koje bi nezaposlenome omogućilo da se natječe na tržištu rada; potpuno dobrovoljno služenje vojske je zamijenilo regrutaciju.</p>
<p>Evolucija će se nastaviti. Kako privatna poduzeća upravljaju najvećim dijelom ključne infrastrukture razvijenog svijeta, tržišne države će biti prisiljene uključiti privatni sektor u strateško planiranje. Morat će razviti oblike međunarodne suradnje – udruživanje inteligencije, na primjer – ili izgubiti rat protiv terorizma. Prije svega, tržišne države će izmijeniti premisu upravljanja državom: s obzirom na to da neće moći ispuniti obećanje o neprekidnom povećavanju blagostanja za sve, države će obećati samo da će, kako najbolje umiju, svima povećati mogućnosti za uspjeh i umanjiti rizike. A kako tržišta nisu uspješna u poticanju pozitivnih oblika kolektivnog ponašanja kao što je vjernost, poštivanje obiteljskog života, požrtvovnosti i privatnosti, evolucija ka tržišnoj državi društvo će prisiliti da pronađe nove načine poticanja takvih javnih dobara. Iako mnogi Amerikanci smatraju da će za povećanje sigurnosti platiti gubitkom građanskih sloboda, ja smatram da samo jača država može obraniti naše građanske slobode od virtualnih država i drugih prijetnji 21. stoljeća.</p>
<p>Dan 11. rujna bi se dogodio ranije ili kasnije. Trebali bismo biti zahvalni što se dogodio prije nego su naši protivnici dobili nuklearno oružje kojim bi nas napali. Rat ne može biti proglašen protuzakonitim; kao i zakon, rat je jedna od funkcija države, koja je, pak, ustanovljena da stvori zakon i vodi ratove. Kao i smrt, rat će doći kad dođe. </p>
<p>SAD bi mogao pomoći u određivanju toga kakav će Dugi rat doći. Taj rat mogu karakterizirati nacionalne države sa sve starijim stanovništvom koje se pokušavaju oduprijeti sve snažnijim tržišnim državama, dok se virtualne države priklanjaju bilo jednoj bilo drugoj strani. Vjerojatnije je da ćemo vidjeti sukobe između konkurentnih oblika tržišnih država. Može to biti i kronični rat s intervencijama slabijeg intenziteta – policijskih akcija s humanitarnim motivima; kako bi se poduprlo države u kojima je došlo do kolapsa zakona, ili protiv terorizma. Ili bi taj rat mogao biti niz regionalnih kataklizmi, možda između nuklearnih sila na indijskom potkontinentu ili u sjevernoj Aziji ili na Srednjem istoku. Rat bi čak mogao biti između pojedinih regija, možda između velikih sila koje pokreću prikrivene virtualne napade – da bi zatim ti hakerski napadi prerasli u oružani sukob.</p>
<p>Kad SAD prestane ispunjavati ulogu vođe koju samo ona može igrati u svjetskim događanjima, kataklizme unutar regija postaju vjerojatnije, kao što smo već vidjeli na Srednjem istoku. </p>
<p>Znači li to da mira neće biti jer će uvijek biti terorista, čak i kad Al Qaida bude poražena i njeni saveznici kažnjeni? Ne. Fraza rat protiv terorizma je nesretni izbor naziva za sadašnji sukob jer u sjećanje priziva pseudo ratove koji nikada ne završavaju, kao što je rat protiv droge ili kriminala. Ali ovaj rat će završiti, tako bi možda bilo primjerenije dati mu ime »prvi teroristički rat«. Još je uvijek prerano da bi se moglo prognozirati kada će on završiti ili hoće li naše ustavno preživljavanje biti dovedeno u pitanje. Ali promijenit će se mnoge stvari prije nego ponovno budemo uživali u miru kakav smo poznavali prije 11. rujna.</p>
<p>Philip Bobbitt je autor knjige Ahilov štit: Rat, mir i tijek povijesti.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Rusi žele poništiti liniju razgraničenja sa SAD- om u Beringovom moru </p>
<p>Moskva istražuje zašto je tadašnji sovjetski ministar vanjskih poslova Eduard Ševardnadze neočekivano prepustio američkoj državi 7700 četvornih kilometara morske površine u Beringovom moru </p>
<p>MOSKVA, 5. rujna (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Rusija i SAD također imaju problem razgraničenja na moru, svoj »Piranski zaljev«. Riječ je o Beringovom moru kojim ide granična linija između dvije velike države. Spor su ovog tjedna službeno pokrenuli članovi ruskog Gornjeg doma zahtijevajući od svojih kolega iz američkog Senata da sjednu za zajednički stol i ponovno preispitaju liniju razgraničenja između dviju zemalja u Beringovom tjesnacu.</p>
<p>Posljednji put SAD i SSSR, odnosno Rusija utvrđivali su graničnu crtu u Beringovom i Čukotskom moru u lipnju 1990. godine. Naime, tada su šef State Departamenta James Baker i kremaljski šef diplomacije Eduard Ševardnadze u Washingtonu potpisali sporazum »O razgraničenju morskih prostranstava u Beringovom i Čukotskom moru« prema kojem je Moskva potpuno neočekivano prepustila američkoj državi 7700 četvornih kilometara morske površine. Čuđenje je bilo tim veće što nova granična linija nije povlačena na jednakoj udaljenosti od obala SSSR i SAD tako da je na pojedinim dijelovima američka ekonomska zona bila čak 250 milja, a sovjetska samo 150.</p>
<p>Američki Kongres odmah je ratificirao taj sporazum, a sovjetski parlament koji je bio u rasulu kao i sovjetska država, nije. Međutim, taj sporazum nije htio tada, a nije ni do danas ratificirati ni parlament Rusije koja je pravna nasljednica sovjetske države. Štoviše, zbog neuobičajenog i vijugavog crtanja granice moskovski su je političari ubrzo posprdno nazvali »linija Ševradnadze«. Ministar Ševardnadze je zbog tih i mnogih drugih kritika podnio ostavku potkraj 1990. godine ne čekajući i formalni skori raspad sovjetske države.</p>
<p>Prve pregovore o razgraničenju u Beringovom i Čukotskom moru, Moskva i Washington vodili su još 1977. godine. Tada je Moskva Amerikancima prepustila 23.700 četvornih kilometara morskih voda s tim da se Washington obvezao da će kao kompenezaciju što će zbog toga ostati bez 150.000 tona ribe, godišnje Sovjetskom savezu isplaćivati 200 milijuna dolara. Prve tri godine SAD su tu kompenzaciju isplaćivale. Ali nakon sovjetske vojne intervencije u Afganistanu, Amerikanci su prekinuli isplatu. Sada ruska strana traži Washington da obnovi isplatu kompenzacije ugovorene 1977. godine, ali i da se poništi »linija Ševradnadze« koja je povučena 1990. i utvrdi nova u skladu s međunarodnim pomorskim pravom.</p>
<p>Za osporavanje »linije Ševardnadze« ruska strana sada iznosi nekoliko argumenata. Teritorijalni ustupak u Beringovom moru nije proveden uobičajenim obostranim ratifikacijama dvaju parlamenata, već razmjenom diplomatskih nota šefova diplomacija dviju zemalja. Drugo, ministar vanjskih poslova nije državni činovnik koji ima samostalno pravo predavati drugoj zemlji teritorij svoje države. Štoviše, predsjednik ruskog parlamentarnog odbora za Sjeverne krajeve, Aleksandar Nazorov podnio je u srijedu Državnom tužiteljstvu zahtjev da se utvrdi je li potpisivanjem takvog sporazuma Eduard Ševardnadze 1990. godine prekoračio svoje službene ovlasti.</p>
<p> Ako je to učinjeno, tada Nazorov od Tužiteljstva zahtijeva da pokrene kaznenu optužnicu protiv Ševardnadzea i da se ispitaju okolnosti i uvjeti zbog kojih je to tadašanji ministar vanjskih poslova, a sada predsjednik Gruzije poklonio Amerikancima 7700 četvornih kilometara u Beringovom moru tako da su u ekonomsku zonu SAD ušle vode bogatije ribom i čije dno navodno skriva velike zalihe nafte i plina.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Sharonovo obećanje bez ponuđenih rješenja</p>
<p>Izraelski premijer izjavio kako prvi put vidi mogućnost da se postigne politički dogovor s Palestincima/ Je li ta izjava stvarni pomak u smjeru mira ili ima neke druge prikrivene svrhe?</p>
<p>ANKARA, 5. rujna (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Izraelski premijer Ariel Sharon rekao je kako prvi put vidi mogućnost da se postigne politički dogovor s Palestincima. Sharon je od početka palestinskoga ustanka, Intifade, prije gotovo dvije godine (28. rujna 2000.) odbijao izravne pregovore sve dok, kako je često ponavljao, traje palestinsko nasilje. Najnovija je pomirljiva izjava, kako se zamjećuje, došla nakon mjesec dana tijekom kojega Palestinci nisu ubili nijednoga Izraelca na ozemlju židovske države.</p>
<p>Čvrstorukaški izraelski premijer, govoreći na izraelskoj televiziji u srijedu navečer, poručio je kako bi mogao razgovarati s Palestincima koji su zaključili da se terorizmom ne može ništa postići. »Sada, prvi put, vidim mogućnost otvaranja puta koji bi vodio političkom rješenju međusobnih sukoba«, naglasio je. Drži kako to neće biti ni jednostavno niti lako. »No, ipak, prvi se put ukazuje takva mogućnost«, rekao je Sharon. Međutim, nije propustio priliku da ponovno optuži palestinskoga čelnika Yassera Arafata kako ohrabruje napade ekstremnih terorističkih skupina na Izrael. </p>
<p>Pritom je znakovito da je Sharon od izbijanja najnovije, zapravo druge, Intifade odbijao pregovore s palestinskom stranom sve dok se ne osudi i zaustavi val nasilja, posebice samoubilački bombaški napadi na izraelske ciljeve. U svakom slučaju, vrijedna je pozornosti i njegova izjava prema kojoj se nastavljaju »diskretni« izraelsko-palestinski kontakti.</p>
<p>Sharonova izjava došla je samo nekoliko sati nakon što je palestinski vođa Arafat izrekao oštre kritike na račun izraelskoga protjerivanja dvoje Palestinaca (brata i sestre) s područja okupirane Zapadne obale u Gazu. Oni su navodno bili rođaci osoba koje pripremaju terorističke napade. Arafat je optužio Sharonovu vladu za zločin protiv čovječnosti i nasilje nad svim humanim i međunarodnim zakonima. Upozorio je kako Izrael, a ne Palestinci, bojkotira razgovore o prekidu srednjoistočnih sukoba. »Umjesto uspostave pravednoga i trajnoga mira, svjedoci smo sve većega izraelskog nasilja«, rekao je palestinski čelnik.</p>
<p>Srednjoistočni promatrači, nakon Sharonova govora, čini se, s pravom se pitaju: Je li njegova izjava stanoviti pomak u smjeru mira ili je promovirana u neke druge svrhe? Odgovor na to vrlo složeno pitanje mora se potražiti slijedom mnogih prijašnjih Sharonovih izjava. To se ponajprije odnosi na njegove kritike izraelsko-palestinskog mirovnog sporazuma iz Osla (1993.), za koji je rekao da je bio povijesna greška koja se teško može ispraviti. Također je dao do znanja kako bi se moglo razgovarati o uspostavi neovisne palestinske države, ali - kako je rekao - na kraju dugoga mirovnog procesa. </p>
<p>No, u međuvremenu, Sharonova vlada nije povukla nijedan konkretan potez koji bi mogao označiti barem konture buduće palestinske države. Štoviše, ustrajava na doseljavanju židovskih doseljenika na okupiranim dijelovima Zapadne obale i Pojasa Gaze. Istodobno odbija i svaku pomisao na poštivanje davno prihvaćenih rezolucija Vijeća sigurnosti UN, kojima se od Izraela zahtijeva da se povuče na granice od prije izbijanja rata s Arapima 1967. To je, uostalom, od židovske države zahtijevao i američki predsjednik George W. Bush, ali i cijela međunarodna zajednica. Sharon posebice neće ni čuti za podjelu Jeruzalema na istočni palestinski i zapadni izraelski dio, te pravo na povratak palestinskih izbjeglica. </p>
<p>Promatrano s toga kuta, Sharonovova izjava o mogućnosti postizanja političkog dogovora s Palestincima doima se više kao propagandni manevar, a ne istinska nakana. To prazno obećanje, bez ponuđenih rješenja - upozorava se u arapskim političkim i diplomatskim krugovima - došla je u trenutku kada američka vojna operacija svrgavanja s vlasti iračkoga predsjednika Saddama Husseina postaje sve sigurnija. Prema opreznijim arapskim analitičarima, riječ je o manevarskom pokušaju s ciljem da se najavom izraelskoga sporazuma sa Palestincima koliko toliko umire arapski i, ne samo arapski, duhovi koji se protive reprizi Zaljevskoga rata.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Powell nakon Johannesburga u Angoli i Gabonu</p>
<p>JOHANNESBURG, 5. rujna</p>
<p> - Američki državni tajnik Colin Powell u četvrtak je otputovao u Luandu gdje će se sastati s predsjednikom Angole Joseom Eduardom dos Santosom i predstavnicima UN-ova povjerenstva te će posjetiti kamp u kojemu žive angolski civili smješteni ondje po završetku građanskog rata. </p>
<p> Angola ima bogata nalazišta dijamanata i nafte. Nakon Nigerije to je druga po redu izvoznica sirove nafte u subsaharskom području, a Sjedinjenim Državama prodaje veću količinu nego Kuvajt. No, nakon gotovo tri desetljeća stalnih sukoba Angola je opustošena, a procjenjuje se da je na teritoriju te zemlje ostalo oko četiri milijuna mina. Trećina od 12 milijuna stanovnika te zemlje tijekom rata bila je prisiljena napustiti svoje domove, a oko 500.000 ljudi umire od gladi.</p>
<p>Rat u toj zemlji počeo je nakon dobivanja neovisnosti od Portugala 1975. Rat je završio početkom travnja, pet tjedana nakon što je angolska vojska ubila pobunjeničkog vođu Jonasa Savimbija.</p>
<p> Powell će u Luandi provesti nekoliko sati, a zatim će nastaviti put prema Gabonu, posljednjoj fazi kratke afričke turneje. Ondje će obići s domaćinima razgovarati o nastavku napora da se očuva priroda duž rijeke Kongo.(H)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Stijović: Milošević je zapovjedio da se uklone tragovi zločina</p>
<p>HAAG/ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> - Istražitelj jugoslavenske službe državne sigurnosti Zoran Stijović u četvrtak je u Haagu, na suđenju Slobodanu Miloševiću, kazao da je tvrdnja bivšeg šefa službe državne sigurnosti Srbije Radomira Markovića, prema kojoj je Milošević zapovjedio uklanjanje tragova zločina na Kosovu, autentična. Marković je u Haagu u srpnju kazao da je sporna izjava dana MUP-u Srbije u 2001., a za tužiteljstvo je jedan od najvažnijih dokaza, rezultat »slobodne interpretacije radnika državne sigurnosti« i da sadrži riječi koje on nije izgovorio. U toj izjavi, koju je potpisao, Rade Marković je rekao da je Milošević, nakon što je na jednom sastanku u Belom Dvoru u 1999. upozoren na postojanje leševa albanskih civila na Kosovu, zapovjedio njihovo iskopavanje i uklanjanje tadašnjem ministru unutarnjih poslova Vlajku Stojiljkoviću. Izjava je vjerna prezentacija onoga što je gospodin Marković rekao«, kazao je Stijović koji ju je na temelju razgovora s Markovićem u zatvoru i sastavio. »Nisam ništa dodao što nije bilo rečeno«, rekao je svjedok. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Američka pomoć Srbiji po prošlogodišnjim uvjetima </p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> - U američkom je Kongresu pripremljena nova raspodjela novca namijenjenog pomoći drugim državama. Prijedlogom zakona za Srbiju je za 2003. godinu predviđeno 115 milijuna dolara, a pomoć će biti dostupna 31. ožujka sljedeće godine. Pomoć se određuje uvjetima među kojima je najvažniji opet suradnja s Haaškim sudom za ratne zločine.</p>
<p> Novca će biti ako se pokaže, a američki predsjednik to i potvrdi, da Srbija surađuje sa Sudom što uključuje pristup istražitelja arhivama, svjedocima i dokumentima, kao i predaju ili izručenje optuženih te pomoć u njihovom pronalaženju, piše srbijanski tisak. </p>
<p>Od Srbije se također zahtijeva da poduzme korake u poštivanju prava manjina i vladavine zakona, kao i okončanje financijske, političke, sigurnosne i druge podrške koja služi održanju odvojenih institucija Republike Srpske. Time je popis uvjeta i rječnik zakona gotovo identičan prošlogodišnjemu. Nema tek uvjeta oslobađanja albanskih političkih zatvorenika, ali je uveden novi koji se odnosi na srpsko financiranje paralelnih struktura vlasti na sjeveru Kosova. V.F.P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="52">
<p>Jesam li manje privržen Zadru ako mi auto ima zagrebačke tablice?</p>
<p>Pismo gospođe Nevenke Ratković iz Zagreba objavljeno u Vjesniku od 4. rujna, pod naslovom »Prečesto su zagrebačka vozila u Splitu meta iživljavanja«, izaziva različite komentare.</p>
<p>Moje iskustvo u Zadru potvrđuje njezine navode. Pri kraju prošle godine kupio sam na leasing »fiat punto« (ZG 9745-AB); znano je da se po toj osnovici mogu dobiti samo registracijske oznake zagrebačke, splitske ili riječke. Izabrao sam zagrebačke, Zagreb je za mene sačuvatelj svekolike hrvatske opstojnosti u prošlosti, grad koji je dao najviše boraca u Domovinskom ratu i grad koji je hrvatski reprezent u napretku. Druga je stvar što su tomu gradu podređeni Zadar i Dalmacija. Zato treba kazniti na sljedećim izborima ljude s ovih područja koji to nisu znali izbjeći, a ne nedužne vozače sa zagrebačkim registracijama.</p>
<p>Doživio sam da mi je na Badnji dan prošle godine, kod crkve sv. Ivana (parkirao automobil kod apoteke) izrezana guma. Zatim, kod zgrade Županije izbušene dvije gume, više puta otrgnuti brisači, antena itd. A tek koliko sam vrijeđanja doživio od pješaka, čekajući na semaforima ili prigodom parkiranja. Nažalost, dvaput sam se čak morao fizički obračunavati (čega se stidim, bio sam u afektu, pljuvali su mi ženu i psovali joj majku).</p>
<p>Inače, na središnjem retrovizoru visi mi oveliki privjesak »Tornado Zadar« (športskih navijača Zadra). To nisam stavio, kako mi neki poznanici kažu, zbog straha ili dodvoravanja nekome, nego na spomen pokojnom Nikpalju (Lafu - nekadašnji vođa navijača), koji mi ga je darovao, a i na moje uspomene kao navijača kada smo palili voštanice, bili batinani, prokazivani partijskom komitetu i SUP-u.</p>
<p>Drugi mi opet kažu da mi se to čini što sam, uvjetno rečeno, desne političke orijentacije (bio sam član HSP-a do 1998.), a ne znaju da sam tada potrošio podosta energije da spriječim neke stranačke kolege (koji su doživjeli progone i nepravdu u komunističkom sustavu) za osvetom na ovom području, da sam odbio zahtjev da postanem direktor (trebao sam organizirati smjenu jednog direktora koji je bio postavljen u komunističkom sustavu).</p>
<p>Ponižavajuće mi je nekomu dokazivati privrženost Zadru, ali ipak ne mogu prešutjeti da sam podosta patio zbog toga grada, u kojem14 godina svojedobno nisam mogao dobiti posao, a sada se to događa mojoj djeci, iako su završili atraktivne fakultete.</p>
<p>Odbio sam 1997. god. biti saborski zastupnik (dogovor Đapića i Pašalića) s liste Ličko-senjske (prihvatio Miroslav Rožić iz Zagreba i danas je saborski zastupnik) jer sam smatrao da jedino to mogu činiti za voljeni Zadar i Zadarsku županiju.</p>
<p>Na koncu, morama reći da mi sin ima automobil zadarskih registracija u Zagrebu (treću godinu, gdje živi i radi kao arhitekt) i da mu nije dirnut, iako je uvijek parkiran na ulici. </p>
<p>ALOJZ PAVLOVIĆ</p>
<p> Zadar</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Zakon je nepravedan prema vlasnicima i stanarima</p>
<p>Nakon članka »Neustavan tretman i vlasnika stanova i najmoprimaca«, objavljenoga u Vjesniku od 4. rujna 2002., potrebno je iznijeti još neke činjenice, kako bi čitatelji bili ispravno informirani. </p>
<p>Prema riječima gospođe Branke Petrović Matešić iz Udruge vlasnika nekretnina, Europski sud za ljudska prava odbio je zahtjev nekih stanara za otkupom stanova. To je obrazloženo time što pravo na otkup nije zajamčeno Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Ali, važno je uzeti u obzir i sljedeće: Ne samo da je država poštivala pravo na imovinu i dom, tj. stanarsko pravo stanara u društvenim, nacionaliziranim te u jednom dijelu i tuđih privatnih stanova (čl. 48. Zakona o najmu stanova) nego je tim stanarima još i povećala ta prava omogućivši im jeftin otkup svih spomenutih stanova. Naprotiv, drugim je stanarima oduzela i uskratila ta prava! Na temelju nekih odluka Europskog suda za ljudska prava, Jacobs i White kažu, u knjizi »The European Convention on Human Rights« (Clarendon Press, Oxford, 1996., str. 286.), da je zabranjeno provoditi diskriminaciju zakonima kojima se ostvaruju zajamčena prava, »čak ako se tim zakonima nadilaze obveze koje su izričito određene Konvencijom«.</p>
<p> Drugim riječima, ako država daje nekima veća prava nego što je dužna dati po Konvenciji, onda ta veća prava mora dati i drugima koji su u »sličnom« ili »analognom« položaju.</p>
<p> Osim toga, treba znati da je Europski sud, u najboljem slučaju, bio neistinito informiran tj. obmanut. Čijom krivicom? Tko bi to mogao reći policiji ili državnom odvjetništvu ako ne gospođa prof. Nina Vajić, koja je tada bila u Vijeću toga suda? (Podsjećam na moju prijavu policiji u povodu neistinitih navoda u odluci tog suda.) </p>
<p> Nadalje, trebalo bi provjeriti koliko stanova, navodno upisanih na tuđe ime, imaju zaštićeni najmoprimci, a koliko najmodavci, da li zaista »trećina vlasnika stanova nema riješeno stambeno pitanje«, itd. Stanari ne bi »trebali plaćati znatno višu najamninu« jer je zaštićena najamnina dva do tri puta viša od prijašnje stanarine, a ta zanemarivo mala stanarina uvijek je bila bitna značajka stanarskog prava, koje nam je sasvim neopravdano oteto! </p>
<p> Nije pitanje kako treba ispravno riješiti cijeli problem, nego kakva je to država i vlast koja vlasnicima ne daje pravednu naknadu za davno oduzetu imovinu, a nama stanarima, drsko opljačkanima i osiromašenima na očigled sviju, u »pravnoj« državi, kroz tolike godine ne vraća naše zauvijek nasljedivo stanarsko pravo, pa čak ni kada je stečeno voljom izvornog vlasnika!</p>
<p>Dr. med. BRANKO SORIĆ</p>
<p> Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Partnerstvo između javnosti i države u Hrvatskoj ne postoji</p>
<p>Republika Hrvatska potpisnica je Aarhuške konvencije kojom država preuzima obvezu o informiranju javnosti o svim relevantnim događanjima i podacima vezanima za projekte što se odnose na zaštitu okoliša. Time su građani i nevladine udruge postali ravnopravan partner državi, što podrazumijeva i njihovo izravno uključivanje u projekte. To je praktički utemeljeno i Zakonom RH o zaštiti okoliša.</p>
<p>Naša udruga već tri i pol godine vodi bezuspješnu borbu s nadležnima da nam se dadu punopravna jamstva da će međunarodni projekt »Eko-Kaštelanski zaljev - ispust Stobreč«, koji kreditiraju EBRD i IBRD, ispunjavati pravo na zdrav i čist okoliš, utemeljeno Ustavom RH, Zakonom RH o zaštiti okoliša i međunarodnim obvezama. Već je učinjeno bezbroj protuzakonitih radnji prema javnosti, pa je moguće nabrojiti samo neke:</p>
<p> U Stobreču i Podstrani, mjestima uz ispust, nije bilo javne rasprave i javnog uvida, iako RH ima zakon koji to regulira.</p>
<p> Ne postoji odgovorna osoba za projekt, ili je za javnost nepoznata, iako je Hrvatska obvezna to regulirati na nivou županije.</p>
<p>Izvođač radova i nadležne službe daju vrlo različite podatke o projektu. Sam ministar Kovačević npr. izjavio je: projekt će ići u rad s odmah ugrađenim bio-kemijskim pročistačem, a potom se »ispravio« i poručio: ako ga žele, neka ga Stobrečani kupe sami!</p>
<p> Dokumentacija koju je izvođač dao mjesnom odboru Stobreč, kao i ona koju ima naša udruga sadrži potpuno drugačije podatke od javno iznesenih. Izvođač naziva građane i udrugu »Epetium«, koji se bore da dobiju jamstva za svoja zakonska prava, »teroristima«, a gradonačelnik Splita »manipulatorima«.</p>
<p> Policija je na Portu zapisivala mještane Stobreča koji ničim nisu ugrožavali javni red i mir, spisak slala izvođaču na čiji je zahtjev Općinski sud u Splitu donosio privremene mjere protiv tih građana.</p>
<p>Policija je poslije dolazila na teren i maltretirala građane, a 21. lipnja i 23. srpnja o. g., uz odbijanje da predoči nalog za akciju, policija je napala kupače, udarala ih i potapala. Akcija je izvedena u dogovoru s Ministarstvom zaštite okoliša i prostornog uređenja.</p>
<p> Dana 31. srpnja 2002. izvođač je počeo s miniranjem u podmorju a da prethodno nisu kontaktirani mještani, a nije izvršen ni uvid u stanje zgrada i imovine. Posljedice miniranja već se osjećaju na našim kućama.</p>
<p>Eto, tako u Hrvatskoj izgleda »partnerstvo« između javnosti tj. nevladinih udruga i države. Kako hrvatsku državu primorati da se počne ponašati civilizacijski, da poštuje ljudska prava svojih građana te vlastite zakone i preuzete međunarodne obveze.</p>
<p>MATKO PLOSNIĆ</p>
<p> predsjednik Udruge »Epetium«</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="55">
<p>»Za ljubav NATO« oštetili splitsku Luku za 3,2 milijuna dolara?</p>
<p>Predmet protiv četvorke, među kojima je i bivši časnik NATO-a i vlasnik dviju off shore kompanija, koja je oštetila splitsku luku, vraćen na dopunu istražnom sucu / Osumnjičeni zaključili više štetnih ugovora sa SFOR-om i IFOR-om i, navodno, džentlmenski zaradu podijelili</p>
<p>SPLIT, 5. rujna</p>
<p> – Županijsko državno odvjetništvo u Splitu vratilo je istražnom sucu na dopunu predmet u kojem se bivši direktor »Luke«, Miro Stolić (57) iz Splita, predsjednik Upravnog odbora Igor Matajić (50) iz Podstrane, direktor tvrtke »Biro Urlić« Nikša Urlić (55) iz Splita, te engleski državljanin, bivši časnik NATO snaga i suvlasnik off shore poduzeća »Milford«, Ken Ford (61), terete da su počinili više kaznenih djela u gospodarskom poslovanju, kojima je »Luci« s.p.o. Split nanesena šteta od 3,2 milijuna američkih dolara. </p>
<p>Četvorka je osumnjičena za više kaznenih djela zaključivanja štetnog ugovora, zloporabe položaja i ovlasti, zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i krivotvorenja službenih isprava.</p>
<p>»Nismo bili zadovoljni financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, jer smatramo da vještak nije dao odgovore na sva potrebna pitanja. Stoga smo zatražili kontrolno vještačenje«, kazala je vršiteljica dužnosti županijskoga državnog odvjetnika u Splitu, Inka Jurišić. </p>
<p>Prema prijavi Odjela gospodarskog kriminaliteta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, podnesenoj u veljači ove godine, Stolić je, sumnja se, od 1995. do prošle godine zaključio više štetnih ugovora sa SFOR-om i IFOR-om, kojima je u najam i na korištenje dao skladišta i otvorene prostore »Luke« a da se nije pridržavao međudržavnih ugovora pod nazivom SOFA i PAT, koje je Vlada RH potpisala s NATO snagama. Tim ugovorima Vlada je NATO snagama omogućila pravo na 50 posto popusta na važeće lučke tarife u zemlji, pa je temeljem toga i »Luka« Split trebala ugovoriti najam lučkih pristojbi prema toliko umanjenoj cijeni. </p>
<p>No osumnjičeni je Stolić navodno cijene najma umanjio za 75 posto od važećih. Sumnja se i da je Stolić na korištenje SFOR-u odnosno IFOR-u dao i dio prostora bez ikakve naknade pa je i time oštetio »Luku«. </p>
<p>Nadalje se navodi da je Urlić, kojega je sa situacijom u »Luci« upoznao Ford, kao bivši pripadnik Civilnog sektora IFOR-a stacioniranoga u Divuljama do '97. godine, sredinom lipnja 1996. »Luci« podnio ponudu o posredovanju pri podnošenju odštetnog zahtjeva »Luke« protiv IFOR-a. </p>
<p>Po prispjeću te ponude, navodi se u prijavi, Stolić i Matajić su zajednički i dogovorno, znajući da je Stolić s IFOR-om sklopio štetne ugovore, umjesto da sami zatraže odštetu, članovima Upravnog odbora tvrtke tu su ponudu prikazali u pozitivnom smislu. Od Upravnog odbora tvrtke u lipnju 2000. godine ishodili su odluku o prihvaćanju te ponude, da bi Stolić u ime »Luke« s Urlićem potpisao ugovor o podnošenju toga odštetnog zahtjeva, a sve uz ugovorenu nesrazmjerno visoku posredničku proviziju od 50 posto od eventualne odštete. </p>
<p>Policija sumnja i da je Urlić sa suradnicima iz Splita, koristeći se materijalima i uputama Kena Forda kao glavnog suradnika i inicijatora te inozemne off shore tvrtke »Milford« s Malte i »Finco« iz Wyominga u SAD-u, sačinio odštetni zahtjev u ime »Luke« koji se odnosio na materijalnu i nematerijalnu štetu. Taj zahtjev predstavio je i komandi vojske Velike Britanije koja je na devizni račun »Luke« kod Splitske banke od veljače do srpnja prošle godine isplatila 6,4 milijuna američkih dolara. </p>
<p>Umjesto da po pristizanju sredstava Matajić i Stolić, kao odgovorne osobe, o svemu izvijeste nadležne državne institucije, a posebice većinskog vlasnika Hrvatski fond za privatizaciju, dvojac je pristizanje novca proglasio »službenom tajnom«. </p>
<p>Od članova Upravnog odbora, pod prijetnjom otkaza, tada su zatražili da potpišu izjavu o poslovnoj tajni, što su oni i učinili. Prema Stolićevu nalogu, stoji u prijavi, s računa »Luke« na devizni je račun »Biroa Urlić« prebačeno 3,2 milijuna dolara u ime ugovorene provizije. </p>
<p>Po primitku novca Urlić je navodno temeljem fiktivnih računa, konzalting uslugama kao i ranije zaključenim ugovorima između njegove tvrtke te »Milforda« i »Finca« prebacio tim off shore poduzećima veći dio novca. </p>
<p>»Milford« je tako primio dva milijuna dolara, a »Finco« 370.000 dolara. Ostatak novca Urlić je zadržao za sebe, plativši PDV i predporez nu dobit. </p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Osuđen samo Benko jer je pucao »u cilju da ubije«</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – U slučaju međusobnog pokušaja ubojstva, za koje je tužilaštvo teretilo Milenka Vladića i Ivana Benka, nepravomoćnom je presudom vijeća Županijskog suda, kojem je predsjedao sudac Marin Mrčela, osuđen samo Benko, i to na godinu i osam mjeseci zatvora, a Vladić je oslobođen optužbe.</p>
<p>Riječ je o slučaju u kojem su se njih dvojica, nakon svađe i manjeg fizičkog obračuna u bistrou »Jaslice« u Sesvetama, sukobili ispred auto-salona TOŠ. Prema optužnici, prvooptuženi je Vladić automobilom naletio na Benka i njegova prijatelja, a Benko je istodobno zapucao iz automata na automobil u kojem je Vladić bio sa sinom.</p>
<p>Zastupnik optužbe županijskoga državnog odvjetnika Ivan Plevko u završnim je riječima ustvrdio da je tijekom postupka dokazano da su oba optužena počinila pokušaj ubojstva te da su svoje obrane (u kojoj je Vladić negirao krivicu, a Benko rekao da se ničega ne sjeća, op. a.) »prilagodili poziciji u postupku«. </p>
<p>Vladićev povratak, nakon što je otišao iz lokala, ne može se drugačije objasniti nego da se obračuna s Benkom, kao ni Benkov odlazak kući po automat, a kada mu se auto približio, zapucao je na nj. »Nije pucao u gume, to nisu bili hici upozorenja, pucao je u ravnini lica osoba u autu«, rekao je Plevko. Vladić pak, umjesto da bježi nakon prvih pucnjeva, on autom kreće na Benka i prijatelja mu »s očitom namjerom da ih pregazi, o čemu govori i brzina, a nije ni kočio«. Uz to, za obojicu je predložio i sigurnosnu mjeru liječenja od alkohola.</p>
<p>Odvjetnik Ilija Ivanić, Vladićev branitelj, ustvrdio je da ne stoji tužiteljev zaključak o prilagođavanju obrane jer optuženi u određenim trenucima ni sam ne zna što da kaže. Toksikolog i psihijatar rekli su da je bio pijan u trenutku događaja, što je dovelo do toga da ne zna što radi ni kuda ide (što se odnosi na njegovo vraćanje prema lokalu, op. a.).</p>
<p>A kako smo pisali, odvjetnik je smatrao da je ovo »unikatni« postupak, s obzirom na činjenicu da su obojica optužena za pokušaj međusobnog istodobnog ubojstva. Skretanje auta prema drugoj dvojici Ivanić je objasnio podatkom da je u vožnji Vladić desnom rukom pritisnuo sinovljevu glavu, radi zaštite, a vozio je samo lijevom.</p>
<p>»Ljutnja je bila u lokalu, no nakon izlaska nagoni za agresijom su se ohladili, naravno da nije kočio kad je pod paljbom, a i vještak govori o strahu i ugroženosti; osim toga, ne možemo u istu razinu staviti auto i automat... tvrdim da nema dokaza za pokušaj ubojstva, on više nije mogao vladati autom kao sredstvom izvršenja«, rekao je Ivanić.</p>
<p>Benkov branitelj odvjetnik Petar Pavković, i tijekom postupka i u završnim riječima, osporavao je da su utisnuća na rubu vjetrobranskog stakla bila od metka koji je, kako je rekao balističar, rub samo okrznuo, što znači da je zrno udarilo pod malim kutem.</p>
<p>Odvjetnik se osvrnuo i na različite iskaze svjedoka, koji su sami sebe pobijali. Za jednu grupu svjedoka rekao je kako su na sudu izjavili da su u trenutku pucanja čučnuli iza auta, što znači da nisu mogli vidjeti ništa. Zaključio je kako nema sigurnog dokaza da je pucano prema autu, odnosno Vladiću i njegovu sinu. Osporavao je balističko vještačenje i zbog činjenice da je balističar vještačio samo na temelju spisa, da nije vidio auto, a ni automat.</p>
<p>U svojem pak obrazloženju presude sudac Marin Mrčela rekao je da je Benko započeo pucati »u cilju da usmrti Milenka i Nikolu Vladića«. Za svaki pokušaj ubojstva dosuđeno mu je po godinu dana zatvora, no jedinstvena je kazna godinu i osam mjeseci. Sudac se djelomično složio sa završnim Ivanićevim riječima, uz opasku da je vještačenjima zaključeno da je ipak došlo prije do pucanja, a zatim do naleta auta, koji je skrenuo nakon pucanja, što je izmjereno u desetinkama sekunde. »Ono što je bilo pravno relevantno, automat je trebalo dignuti i uperiti«, rekao je Mrčeala.</p>
<p>Jasminka Ivančić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Tko je i zašto došao glave Tačiju?</p>
<p>ZAGREB, 5. studenoga</p>
<p> – O tome tko je ubio Špejtima Taćija postoji nekoliko verzija, ali ni jednu od njih u četvrtak u Remetincu nije mogao potvrditi bivši djelatnik SZUP-a Miroslav Ružić (36). Optužnica »zločinačkoj organizaciji« za to ubojstvo tereti Rajka Momčilovića.</p>
<p> Svjedok Ružić pozvan je u Remetinec zbog prijašnjih iskaza prijatelja pokojnoga Taćija, koji su nakon ubojstva proveli privatnu istragu. Domagoj Bibić i Branko Alinčić tvrdili su da im je informacije o ubojicama njihova prijatelja, osim ostalih, i on »dilao.</p>
<p>Ružić je osobno, tvrdi, čuo tri verzije, ali one »nisu vjerodostojne«. On je također ustvrdio kako tada u »istrazi« nije prikupio ni jednu vjerodostojnu informaciju.</p>
<p>Prema prvoj verziji, kaže svjedok, ubojstvo je počinio jedan od braće Momčilovića. Druge dvije verzije Ružić nije želio ni spominjati, zbog čega ga je sudac Ratko Šćekić kaznio sa 500 kuna. Sudac međutim nije nakon toga dalje inzistirao na odgovoru očito ne pridajući pitanju veliku važnost (a da je inzistirao, svjedok je mogao »zaraditi« mjesec dana zatvora).</p>
<p>Branitelj prvookrivljenog Nikice Jelavića, odvjetnik Anto Nobilo, uspio je kroz pitanja koja je sudac zabranio prezentirati javnosti i druge teze o Taćijevu ubojstvu. Tako je upitao svjedoka zna li štogod o reakciji Ankice Tuđman, supruge pokojnog predsjednika, na incident u jednoj zagrebačkoj diskoteci.</p>
<p>Taći se navodno bio sukobio s osiguranjem predsjednikova unuka, a palo je i nekoliko šamara.</p>
<p>Nobilo je također pitao svjedoka ima li saznanja da je nakon tog događaja netko iz I. gardijskog zdruga (koji je, osim ostalih dužnosti, osiguravao predsjednika Republike) tražio fotografiju Špejtima Taćija.</p>
<p>Nobilo je pitao i o navodnom sukobu generala Mile Ćuka i Milenka Filipovića (nadređeni i podređeni u Zdrugu) a u vezi s Taćijem, ali Ružić tvrdi da o tome ne zna ništa.</p>
<p>U ponedjeljak bi u Remetincu trebao svjedočiti Zlatko Ferat, kojega je obrana prije ljetne pauze predložila kao zaštićenog svjedoka »D«. Ferat je međutim na posebnom ročištu izjavio da ne traži status zaštićenog svjedoka. On bi trebao iskazivati o svojim zatvorskim razgovorima s nekim ranijim svjedocima u ovom postupku.</p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Na putu u »bolji život« ubio prijatelja </p>
<p>VARAŽDIN, 5. rujna</p>
<p> - Na varaždinskom je Županijskom sudu u četvrtak završeno suđenje Siniši Dukariću iz Bjelovara optuženom za ubojstvo Dražena Kučeka.</p>
<p> Optužnica tereti Dukarića da je 20. svibnja ove godine u 19,55 sati na brijegu zvanom Krč u naselju Hrastovec nedaleko od Varaždinskih Toplica, tijekom prepirke, ispalio u Kučeka jedan metak iz kubure ručne izrade i usmrtio ga. </p>
<p>Dukarić je priznao djelo, a u svojoj je obrani naveo da je Kučeka sreo 16. svibnja u Bjelovaru, kad se išao prijaviti na burzu rada. Inače su se znali iz lepoglavskog zatvora, a Dukarić ga kasnije nije viđao. </p>
<p>Toga ga je dana sreo slučajno, a potom su otišli na pivo. Nakon nekoliko pića odlučili su krenuti u »bolji život«, a Kuček je predložio da odu u Španjolsku. Autobusom su otišli u Malo Trojstvo, gdje je Kuček imao kuću, u kojoj se presvukao. Potom su pješice krenuli preko Bilogore, a u jednom su naselju provalili u klijet za koju je Kuček znao da u njoj ima oružja. Tamo su uzeli nož i kuburu i uputili se prema Molvama. </p>
<p>Nakon što su tako nekoliko dana provaljivali u vikendice u kojima su jeli, pili, uzimali odjeću i spavali, 20. svibnja došli su na područje Varaždinskih Toplica. Tamo su, pored jedne klijeti, primijetili čovjeka i »žicali« ga cigarete, no on ih nije imao, ali ih je ponudio kobasicama i žemljama. Kuček mu je cijelo vrijeme, rekao je Dukarić, pokušavao ukrasti novčanik, što je Dukarića smetalo i Kučeka je otjerao od tog čovjeka. Krenuli su zatim dalje, provalili u jednu vikendicu, a Kuček ga je počeo provocirati, na što se Dukarić jako uzrujao i ispalio hitac u Kučekovu smjeru. </p>
<p>Kuček je zatim na njega krenuo nožem, no Dukarić je u njega opet uperio pištolj, pa je Kuček zastao, glasno se nasmijao i pitao: »Pa ne bi ti mene valjda ubio?«. </p>
<p>Kuček je zatim otišao malo »prolunjati« ne bi li našao nekoga da mu da cigarete, a Dukarić ga je čekao. Nakon nekog vremena Kuček se vratio vodeći sa sobom okrvavljenog čovjeka u kojem je Dukarić prepoznao čovjeka koji im je dao kobasice i žemlje. Čovjek, za kojega je kasnije ustanovljeno da se zove Vjekoslav Horvat, govorio je Kučeku: »Nemoj ako Boga znaš, pusti me da idem kući«.</p>
<p> Kuček je rekao Dukariću da je Horvata »malo pretukao«, a Horvat je stalno molio da ga više ne tuče, što je Kučeka još više razljutilo te je u jednom trenutku, kaže Dukarić, izvadio nož i svom ga silinom zabio Horvatu u vrat. Zatim je počeo divljati i još je nekoliko puta ubo Horvata nožem. </p>
<p>Dukarić to, kako je rekao, nije mogao gledati, pa se maknuo, a Kuček je nakon nekog vremena došao k njemu i rekao da ga je »zaklao kao prase«. Rekao je i da je uzeo novac od pokojnika i da sad »konačno ima za cigarete«, a potom novac dao Dukariću. Zatim su se spustili u selo, nagovorili nekog mještanina da ih odveze u gostionicu da kupe cigarete, što je on i učinio. </p>
<p>U gostionici u Hrastovcu popili su nekoliko pića, kupili cigarete, a kad se vani počelo mračiti, krenuli su prema obližnjoj šumi. Dukarić je rekao da je bio jako ljut na Kučeka, koji je bio jako pijan, teturao je i psovao mu mater i govorio da je »on glavni«. Dukarić ga je pokušao smiriti, no Kuček ga nije prestajao vrijeđati, pa mu je Dukarić dao novce i predložio da odu svaki na svoju stranu. </p>
<p>Kuček je na to »podivljao«, pitao ga da li želi »završiti kao onaj na brdu«, govorio je i da je on »glavni i vođa« i stalno je ponavljao, kaže Dukarić, da će »silovati i ubijati jer njemu nitko ništa ne može«. Sve je to Dukarića jako uzrujalo, izvadio je pištolj i ispalio metak u Kučeka. Kuček je ostao ležati, a Dukarić je još neko vrijeme lutao po šumi, dok ga nisu ulovili policajci, koji su bili u zasjedi. Policajcima ih je, pak, prijavio tamošnji policajac, kojem je vlasnik spomenute gostionice kući otišao reći da su kod njega bili neki »sumnjivi tipovi«. </p>
<p>Njih su dvojica stajala na dvorištu i vidjeli Dukarića i Kučeka kako idu prema šumi, a zatim su čuli i pucanj. Dukarić je inače dosad bio osuđivan za teške krađe i pokušaj ubojstva, a u zatvoru je proveo oko 12 godina.</p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Tko je zapravo bio Riccardo Cetina? </p>
<p>ŠIBENIK, 5. rujna</p>
<p> - U nastavku dokaznog postupka u predmetu optuženih bivših policajaca Josipa Bačića, Nikice Gulina, Petra Blaževića, Ivice Kartela, Ivice Karabatića i Mirka Nakića, koji se terete da su kao službene osobe u obavljanju službe zlostavljali i tjelesno ozlijedili pok. Riccarda Cetinu, talijanskog državljanina iz Genove prije četiri godine, saslušan je svjedok Ivo Gaćina, policajac.</p>
<p> On je bio pozvan na mjesto blizu marine Kremik iznad Primoštena, gdje se pokojni Cetina, dok je bježao policijskoj potjeri, sudario sa vozilom njemačkih registracija. Pozvan je da regulira promet. Vidio je 3-4 službena policijska vozila, a tada je pozvana i »marica«, ali mu nije poznato tko ju je pozvao i zašto. Na pitanje jednoga od optuženika je li na mjestu događaja vidio Zdravka Sedlara, načelnika krim-policije u Šibeniku, svjedok je odgovorio niječno. </p>
<p>Prof. dr. Šimun Anđelinović, patolog koji je obducirao tijelo pok. Cetine, ostao je u cijelosti pri svojem prijašnjem nalazu i mišljenju, a u ovoj fazi glavne rasprave za njega pitanja nisu imali ni branitelji optuženih ni Branko Ivić, zamjenik općinskoga državnog odvjetnika. Pitanja su zato imali optuženi bivši policajci. Drugooptuženi Nikica Gulin, koji se tereti da je pok. Cetini nanio teške tjelesne ozljede i zlostavljao u obavljanju dužnosti, pitao je vještaka patologa jesu li ozljede na prsnom košu pokojnoga Cetine mogle nastati kao posljedica prometne nesreće. Dr. Anđelinović je odgovorio da to nije moguće jer je posrijedi bila lakša prometna nesreća, zapravo bočno okrznuće dvaju vozila. </p>
<p>Gulin je nadalje pitao za pojašnjenje kako se muškarac s onoliko prijeloma rebara i drugih ozljeda po tijelu mogao onako snažno opirati čak četvorici policajaca koji su ga pokušavali unijeti u »maricu«. Dr. Anđelinović je odgovorio da serijski prijelomi rebara kakvi su bili kod Cetine izazivaju krvarenja i veliku bol zbog pritiska živaca, pa je u znatnoj mjeri smanjena mogućnost fizičkih pokreta i radova. Stoga je vrlo teško pretpostaviti da se muškarac s takvim prijelomima rebara mogao odupirati i čak odgurnuti četiri policajca.</p>
<p> Trećeoptuženog Petra Blaževića zanimalo je mišljenje vještaka o fizičkoj konstituciji i kondiciji pokojnoga Cetine. Obdukcijskim je nalazom utvrđeno da je Cetina bio izuzetno mišićava osoba, atletske građe. Imao je izuzetnu građu mišića, bez naslaga masti i bez suvišnih kilograma, iz čega se dade zaključiti da se bavio nekim sportovima, odgovorio je dr. Anđelinović.</p>
<p>Branitelji optuženih u nastavku dokaznog postupka inzistirat će na provođenju novih dokaznih radnji koje u prvom suđenju sud nije prihvatio, a pokazalo se da bi one mogle rasvijetliti neke pojedinosti ovog slučaja. Tako će, među ostalim, inzistirati da se sasluša vozač vozila o koje se Cetina »očešao«, zatim da sud ispita tko je zapravo bio Riccardo Cetina. Ovo potonje pitanje sve glasnije zauzima važno mjesto u ovom predmetu koji je zainteresirao hrvatsku javnost.</p>
<p> Špekuliranja o tome tko je bio Cetina, zašto se tako uporno opirao uhićenju čak sedmorici policajaca, i to u trenucima kada je zadobio ozbiljne ozljede, poprimaju sve veće razmjere.</p>
<p>Suđenje se nastavlja u petak kada će sudac Živko Pašara te obrana i optužba ispitati vještaka prometne struke Zdravka Perana te jednog policajca. Glavna rasprava trajat će neprekidno puna dva tjedna, a moguće je i dulje. </p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Više zločina počine »zdravi« ljudi nego bolesni</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – Nakon što je Branko Matejček (49) u ponedjeljak rano ujutro na izuzetno brutalan način usmrtio svoju suprugu Sonju (50), u javnosti se postavilo pitanje kako je moguće da višegodišnji alkoholičar i ovisnik o tabletama, koji je duže vrijeme i u nekoliko navrata liječen u duševnim bolnicama, nije bio pod nadzorom liječnika psihijatra ?</p>
<p>Odgovor na to pitanje potražili smo kod ravnatelja Psihijatrijske bolnice Vrapče, Vlade Jukića. </p>
<p>Ogradivši se od slučaja Matejček, Jukić je načelno pojasnio razliku između, uvjetno rečeno, zdravih i bolesnih ljudi, napomenuvši kako više zločina počine upravo »zdravi« ljudi nego bolesni. Taj je navod ravnatelj Psihijatrijske bolnice Vrapče usporedio s činjenicom kako veći broj ljudi strada u automobilu nego u zrakoplovu.</p>
<p>»Mali je broj duševnih bolesnika opasan za okolinu. Stravične zločine uglavnom počine osobe koje uglavnom znaju što čine, i za to nikako ne mogu odgovarati psihijatri. Ne možemo preuzeti odgovornost za zločine duševno oboljelih osoba kao što pravosuđe ne odgovara za eventualno ponovljeni zločin osobe koja je tek izišla iz zatvora«, kazao je Jukić. </p>
<p>Govoreći o zločinima koje počine duševni bolesnici, Jukić je objasnio kako psihijatrija ne može sa stopostotnom sigurnošću utvrditi hoće li bolesnik počiniti zločin.</p>
<p>»U takvim slučajevima psihijatri se ravnaju po razini vjerojatnosti počinjenja zločina. Stoga postoji i sudska odluka po kojoj se nekome može odrediti obavezna mjera liječenja u psihijatrijskim ustanovama, i to u trajanja od 30 dana. </p>
<p>Nakon tretmana u bolnici liječnici utvrđuju valja li osobu pustiti van prije isteka roka ili pak nakon isteka roka obavijestiti sud o predloženom dodatnom zadržavanju i odgovarajućem liječenju. Opasnost uvijek postoji, no to je 'tvrdi kruh' psihijatrije, koja se redovito susreće sa stupnjem rizika hoće li netko počiniti zločin o kojem halucinira ili će se nakon nekog vremena 'ohladiti'«, naveo je Jukić.</p>
<p>Svoje mišljenje o prisutnom stupnju rizika ravnatelj Vrapča dodatno je pojasnio ekvilibriranjem između zaštite ljudskih prava bolesnika koji se liječe u odgovarajućim ustanovama i straha od potencijalne opasnosti za okolinu.</p>
<p>Matejček je, podsjetimo, iz samo sebi poznatog razloga, u stanu, gotovo pred očima njihovo troje djece, suprugu Sonju izudarao pepeljarom i zatim dokrajčio kabelom za videorekoder. Nakon što je brutalno usmrtio suprugu, pobjegao je iz stana zaprijetivši i najmlađem djetetu istim završetkom. Policija je ubojicu uhitila tri sata kasnije kada je pokušao ući u svoj automobil.</p>
<p>Matejček je navodno tijekom kriminalističke obrade hladnokrvno, bez ikakvih znakova kajanja, priznao strašni zločin.</p>
<p>Susjedi i osobe dobro upoznate sa situacijom u obitelji Matejček pripovijedaju da je riječ o agresivnoj i ljubomornoj osobi koja je često zlostavljala suprugu, a nerijetko i vlastitu djecu; izvan stana doimao se vrlo uglađenim. Susjedi dalje govore kako je u susretima s njima na stubištu bio vrlo fin, »vjerojatno pod utjecajem tableta za smirenje«, koje je pak često kombinirao s alkoholom. Takva kombinacija u noći na ponedjeljak ovaj je put bila kobna za njegovu suprugu.</p>
<p>Ovaj posljednji slučaj prilično podsjeća na slučaj »sisačkog monstruma« Srđana Mlađana (21) koji je, pušten na vikend iz kaznionice u Požegi gdje je služio kaznu zbog ubojstva, opljačkao banku i zatim usmrtio policajca.</p>
<p>Očito duševni bolesnik, koji je pedesetak puta pogledao film »Rođeni ubojice«, tijekom služenja kazne za prvi zločin vjerojatno se bio »primirio« i na taj način zavarao odgovorne u zatvoru. Upravo je to odličan primjer ekvilibriranja između zaštite ljudskih prava i potencijalne opasnosti koju je pojasnio ravnatelj Psihijatrijske bolnice Vrapče dr. Vlado Jukić.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Oslobođen optužbi za pokušaj ubojstva, kažnjen samo zbog droge</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – Na zatvorsku kaznu u trajanju od dvije godine i tri mjeseca u srijedu je na zagrebačkom Županijskom sudu osuđen zbog zlouporabe opojnih droga Murat Zahirović, a oslobođen je optužbi za pokušaj ubojstva nevjenčane supruge. Zahirovićeva nevjenčana supruga nije ga ni teretila za djelo koje mu se stavljalo na teret.</p>
<p>Prema navodima iz optužnice, Zahirović se 6. veljače ove godine uvečer posvađao s nevjenčanom suprugom Narcisom Kuburaš, a zatim je bacio na pod te dohvatio nož kojim ju je više puta ubo u rame i nadlekticu. Kada je Zahirović pokušao ubosti Narcisu u glavu, ona se zaklonila rukama, pa je stoga zadobila i više ozljeda po šakama obiju ruku. Osuđeni je nevjenčanoj supruzi nanio i više ozljeda rukama i nogama u vidu hematoma po glavi i tijelu. No ona se pridigla i uspjela pobjeći te liječničku pomoć zatražila u KBC Merkur.</p>
<p>Tijekom svjedočenja Narcisa Kuburaš nije teretila svoga nevjenčanog supruga, pa je on oslobođen optužbi.</p>
<p>Nasuprot tome, Zahirović je osuđen za zlouporabu opojne droge, koju je policija pronašla u njegovu stanu dan nakon što je isprebijao suprugu.</p>
<p>U stanu u Brckovljanskoj ulici pronađeno je pretragom pet medicinskih injekcija s tragovima heroina, dno limenke i metalna žlica s tragovima heroina, 65 tableta heptanona, tri tablete normabela te dvije tablete xamaxa koje sadrže drogu i pripadaju psihotropnim tvarima.</p>
<p>Osim zatvorske kazne Zahiroviću je izrečena i sigunosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti opojnih droga te sigurnosna mjera oduzimanja pronađenog narkomanskog pribora i psihotropnih tvari. (V.M.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="62">
<p>Naftaši u Riju najavljuju stabilnu cijenu nafte, unatoč američkim ratnim prijetnjama Iraku</p>
<p>RIO DE JANEIRO, 5. rujna (Od posebnog izvjestitelja Vjesnika)</p>
<p> - Prema dosadašnjim najavama na svjetskom naftnom kongresu u Rio de Janeiru cijena nafte ne bi se trebala bitno mijenjati u narednom periodu. </p>
<p>Predstavnici zemalja OPEC-a sastat će se za dva tjedna u Tokiju gdje će, kako se očekuje, dogovoriti proizvodne kvote i cijene barela nafte, a sastanak koji u Riu na kraju kongresa organiziraju sa Međunarodnom energetskom agencijom (IEA) bit će prethodnica tom skupu i pokazat će u kom će pravcu ići dogovor. </p>
<p>Predsjednik OPEC-a Rilwanu Lukman je u Riu najavio da zemlje članice te utjecajne organizacije smatraju prosječnu cijenu od 25 dolara po barelu zadovoljavajućom jer je podnošljiva za industriju i omogućava ulaganja u razvoj i zaštitu okoliša. No, postizanje te cijene na tržištu ovisi o raspodjeli proizvodnih kvota unutar OPEC-a kao i njihovom dogovoru sa zemljama proizvođačima nafte van te organizacije i što je možda najvažnije poštivanju dogovorenog. O tome ovisi ponuda nafte na tržištu, a uobičajena je praksa da brojne zemlje u utrci za profitom i boljim punjenjem svojih proračuna, probijaju dogovorene kvote. </p>
<p>Na kongresu se puno raspravlja i o korištenju novih tehnologija u naftnom i plinskom biznisu. Posebno o istraživanjima i proizvodnji tih energenata u dubokim morima za što je posebno zainteresiran domaćin naftnog summita - Brazil.</p>
<p> Zbog poboljšanja zaštite okoliša i usporavanja klimatskih promjena raspravlja se i kako od loše nafte dobiti kvalitetnije gorivo te o ulozi autoindustrije u ostvarivanju tog cilja. Istaknuto je da zbog svojih ekoloških karakteristika i sve većih problema s okolišem plin postaje energent budućnosti. </p>
<p>Predsjednik Uprave Ine dr. Tomislav Dragičević kaže da je upravo korištenje novih tehnologija i razmjena znanja jedna od središnjih tema njihovih razgovora s potencijalnim poslovnim partnerima. </p>
<p>Prema njegovim riječima Ina trenutno pregovara o novim poslovima u čak 14 zemalja. Radi se o novim koncesijama za istraživanje i proizvodnju nafte i plina, ali još više o revitalizaciji starih naftnih polja. Tu se naime brzo dolazi do rezultata, Ina ima potrebnu infrastrukturu i takve je poslove lakše dogovoriti pa ćemo ih forsirati u budućnosti, naglašava Dragičević.</p>
<p>No, Ina je s velikom brazilskom nacionalnom naftnom kompanijom Petrobras već pregovarala o kupovini novih koncesija. Ali, koncesije su im ponuđene za područja gdje ne postoji potrebna infrastruktura što bi im znatno povećalo troškove tako da bi istraživanja bila preskupa pa zasad, po riječima člana Uprave Ine Željka Belošića, nisu postigli dogovor. </p>
<p>Ali to ne znači da i dalje nisu zainteresirani za suradnju s južnoameričkim naftnim i plinskim kompanijama koje, kao i Ina, traže partnere za nove poslove. S nekim južnoameričkim kompanijama Ina već surađuje. </p>
<p>»Sa čileanskim Sitepom zajednički radmo u Egiptu gdje Ina ima koncesiju za proizvodnju nafte, a zainteresirani smo da tu suradnju proširimo i na druge dijelove svijeta«, naglašava Belošić. </p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Plivina polugodišnja dobit 609,36 milijuna kuna </p>
<p>Ukupni prihodi Plive u prvih šest mjeseci 2002. porasli su za 20 posto / Neto dobit kompanije u prvoj polovici godine porasla više od 25 posto na godišnjoj razini / Plivini prihodi s međunarodnih tržišta porasli su za 30,7 posto, a njihov udio u ukupnim prihodima kompanije povećan je sa 71,4 na 77,8 posto</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – Ukupni prihodi Plive u prvom polugodištu ove godine porasli su za 20 posto na 2,93 milijarde kuna, odnosno za 17,6 posto na 1,37 milijardi kuna u drugom tromjesečju 2002. godine. </p>
<p>Kako je u četvrtak objavljeno iz Plive, bruto dobit u prvih šest mjeseci 2002. iznosila je 1,81 milijardu kuna, što je porast od 15,5 posto prema financijskim izvještajima, odnosno 17,2 posto na usporedivoj osnovi. Radi se, naime, o tome da je u međuvremenu Pliva prodala neke kompanije (primjerice Cedevitu Atlantic Tradeu), a druge kupila (njemački AWD).</p>
<p>Plivina neto dobit u prvom polugodištu, prema revidirani i konsolidiranim podacima, iznosila je 609,36 milijuna kuna, što predstavlja godišnji porast od 25,9 posto, odnosno na usporedivoj osnovi od čak 27,9 posto.</p>
<p>U prvom polugodištu Dobit po pojedinoj Plivinoj dionici porasla je čak za 38,2 posto, odnosno na 34,81 kunu. </p>
<p>Komentirajući netom objavljene rezultate poslovanja za prvo polugodište 2002. godine Željko Čović, predsjednik Uprave Plive, kazao je među ostalim kako je Pliva i dalje odlučna u širenju proizvodnog asortimana, što potvrđuje i ulaganje u istraživanje i razvoj od 239,5 milijuna kuna, odnosno povećanje od 26,9 posto. Zahvaljujući razvoju snažnog portfelja generičkih farmaceutskih proizvoda, Pliva u ovom trenutku ima 32 nova generika koji očekuju registraciju u 17 država srednje i istočne Europe, te 3 zapadnoeuropske države i Sjedinjenim Američkim Državama.</p>
<p>Na razini cijele 2002. godine poslovodstvo Plive očekuje rast prihoda za više od 20 posto, ojačanih proizvodnim asortimanom kupljenih kompanija AWD i Sidmak, kao i organskim rastom potaknutim novim proizvodima. Očekuje se i porast dobiti po dionici od oko 25 posto.</p>
<p>Kada se govori o porastu Plivinih prihoda, prodaja lijekova na recept (Rx lijekovi) ostvarila je porast od 54,6 posto, na 1,43 milijarde kuna prvenstveno kao rezultat organskog rasta i doprinosa AWD-a.</p>
<p>Prodaja azitromicina porasla je u prvoj polovici godine za 9,1 posto, na 418,4 milijuna kuna, no udio prihoda vezanih uz azitromicin u ukupnim se prihodima smanjio s prošlogodišnjih 44,3 posto na 37,4 posto u prvoj polovici 2002. godine.</p>
<p>Prihodi s međunarodnih tržišta u prvom polugodištu ove godine porasli su 30,7 posto, na 2,27 milijardi kuna, čime je povećan njihov udio u ukupnim prihodima kompanije sa 71,4 na 77,8 posto. Rastu prihoda najviše su pridonijeli konsolidacija AWD-a i dobri rezultati ostvareni na ruskom i njemačkom tržištu. Njemačka je postala Plivino najveće međunarodno tržište lijekova na recept i to zahvaljujući akviziciji AWD-a. </p>
<p>No zahvaljujući nedavnoj kupnji Sidmaka, u Plivi očekuju da će u 2003. godini SAD postati vodeće Plivino tržište lijekova na recept.</p>
<p> Prihodi na hrvatskom tržištu smanjeni su, inače, u prvom polugodištu za 6,6 posto i iznose 651,8 milijuna kuna kao rezultat smanjene prodaje u segmentu DDDI (proizvodi za dijagnostiku, dijalizu, dezinficijensi i infuzije) i OTC (lijekovi u slobodnoj prodaji) te nematične Kozmetike.</p>
<p>Tijekom prve polovice ove godine Pliva je nastavila ulagati u istraživanje novih kemijskih entiteta i razvoj generika. Tako su trenutačno u kliničkim ispitivanjima tri nova kemijska entiteta.</p>
<p> U prvih šest mjeseci ove godine investicije Plive su iznosile 326,7 milijuna kuna, od čega je 296,3 milijuna kuna uloženo u kapitalna ulaganja. Najveća pojedinačna kapitalna investicija bila je nastavak izgradnje novog Istraživačkog instituta u Zagrebu, u što je uloženo 43,7 posto kapitalnih ulaganja. U Plivi, inače, očekuju da će Institut početi s radom u listopadu ove godine.</p>
<p> Ostala ulaganja u visini od 30,5 milijuna kuna odnosila su se na preuzimanje danske tvrtke 2K Pharmaceuticals za 4,1 milijun eura u veljači ove godine.</p>
<p>Troškovi prodaje i distribucije su u prvoj polovici godine porasli za 46,5 posto na 456,9 milijuna kuna, u prvom redu zbog osnivanja razgranate mreže u Europskoj uniji (Italiji, Španjolskoj i skandinavskim zemljama).</p>
<p>Darko Markušić</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Britanci trpe neželjene posljedice privatizacijske terapije</p>
<p>Privatizacija se pokazala kao sjajno sredstvo da se lijena i uspavana poduzeća, navikla na državne dotacije, podvrgne tržišnoj disciplini. Neka loša britanska iskustva pokazuju međutim da ima situacija kada privatizirano nije i najbolje</p>
<p>LONDON 5. rujna, (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Osamdesetih godina privatizacija je bila lijek koji je tadašnja konzervativna premijerka Margaret Thatcher propisala za spas ili saniranje mnogih državnih poduzeća – smatrajući da će ona, otrgnuta od državnih jasala, poslovati efikasnije. Britanci svoju znatnu ekspertizu na polju denacionalizacije izvoze danas i u mnoge druge zemlje. No premda su kod kuće polučili znatne uspjehe u nekim sektorima, drugdje se pojavljuju problemi. Najnoviji su primjer dramatični gubici koje je pretrpila British Energy, najveća privatizirana nuklearna energetska kompanija na Otoku. </p>
<p>Kada je u Britaniji devedesetih godina privatiziran energetski sektor, stvoreno je dvadesetak poduzeća – umjesto ranijeg jednog. Tvrtka British Energy formirana je 1996. na taj način, da su ulagači izabrali najbolja vladina nuklearna postrojenja. No taj se poduhvat u zadnje vrijeme pretvara u gospodarsku moru. </p>
<p>Kompanija koja danas isporučuje petinu britanske energije iz svojih osam nuklearnih elektrana, u zadnjoj je fiskalnoj godini pretrpila gubitke od 39 milijna funti (gotovo 60 milijuna dolara). Razlog su različiti ekološki nameti koje mora plaćati, no još više činjenica da je dobivanje struje iz nuklearnih elektrana naprosto skuplje nego li iz najmodernjih i vrlo efikasnih plinskih. </p>
<p>Pritisnuta gubicima, British Energy počinje se sada ponašati slično kao nuklearni sektor dok je bio u državnom vlasništvu. Drugim riječima, firma sada traži pomoć od države, proizvodeći istodobno skupu struju. Teško je zamislivo da bi vlada dopustila bankrot tako važnog poduzeća – pa makar ono bilo u privatnim rukama, te sada razmišlja kako mu pomogne. </p>
<p>U sličnoj situaciji britanska vlada već je morala priskakati u pomoć i Railtracku – jednoj od kompanija nastalih nakon privatizacije željezničke mreže. Railtrack, koji brine o britanskim prugama, počeo je bilježiti dramatične gubitke, pruge kojima upravlja su zastarjele i loše održavane, pa se na njima događaju prometne nesreće. </p>
<p>Cijela britanska željeznička mreža bila je nakon privatizacije rasparcelirana na niz manjih kompanija, koje djeluju nekoordinirano. Jednom poduzeću pripadaju tračnice, tri poduzeća raspolažu lokomotivama i vagonima koje iznajmljuju prijevoznicima. Prijevoz putnika organizira čak 25 poduzeća, a četiri prevoze teret. Šest poduzeća bavi se održavanjem pruga, a sedam održavanjem ostale infrastrukture.</p>
<p> Tako razdrobljena, željeznička služba ne uspijeva utanačiti ozbiljna dugoročna ulaganja u bolje, sigurnije vlakove i pruge. Kompanija Railtrack, koja brine o prugama, bilježila je neko vrijeme velike profite, koje su pojeli dioničari, no sada je pala u dugove. Kada se sve zbroji, izlazi da britanske željeznice ne spadaju samo u najgore i nesigurnije, nego i u za putnike najskuplje u zapadnoj Europi. . </p>
<p>Redovno se čuju prijedlozi da bi cijelu željezničku mrežu na Otoku trebalo natrag nacionalizirati. Za laburističku vladu, koja je privatizirane željeznice naslijedila od konzervativaca, bio bi to međutim enormno skup potez. Umjesto toga, ona priskače u pomoć novčanim transfuzijama Railtracku. Slična situacija već se ponavlja i s nedavno djelomično privatiziranom britanskom službom kontrole letenja – koja također već bilježi gubitke. </p>
<p>U slučaju British Energy, vlada upravo pokušava nagovorit drugu energetsku firmu, British Nuclear Fuels da British Energy ustupi dio svojih ugovora i tako joj pomogne. Širi je problelm međutim u tome da je tržište struju dobvienu iz nukearnih izvora jednostavno proglasilo preskupom. </p>
<p>Neki sada predlažu partnerstvo javnog i privatnog sektora, kakvo se već počinje iskušavati u željezničkom sektoru. Radi se o formuli po kojoj kompanija ostaje u privatnim rukama, ali se dobit koju ostvari ulaže u poboljšanje usluga koje pruža. </p>
<p>Privatizacija se pokazala kao sjajno sredstvo da se lijena i uspavana poduzeća, navikla na državne dotacije, podvrgne tržišnoj disciplini. Neka loša britanska iskustva pokazuju međutim da ima situacija kada privatizirano nije i najbolje. </p>
<p>Direktora putničkog poduzeća koji je odgovoran dioničarima, po definiciji će više od svega, pa i od sigurnosti putnika, zanimati dividende i dobit. </p>
<p>Područja od iznimnog javnog interesa nisu idealan teren za privatizaciju – posebice ne ako je ona izvedena u žurbi i s profitom kao glavnim ciljem. Na temelju sage o britanskim željeznicama, British Energy ili kontroli letenja, mogao bi se stoga napisati priručnik – zanimljiv svakoj tranzicijskoj zemlji o tipovima privatizacija kakve treba izbjegavati.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Ukupni depoziti u bankama u srpnju porasli za 2,8 milijardi kuna</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – Ukupni depoziti u poslovnim bankama su tijekom srpnja porasli za 2,8 milijardi kuna, dok su štedni i oročeni depoziti porasli za 2,5 milijardi kuna. Na taj način je trend pada depozita, koji traje od veljače ove godine, konačno zaustavljen i preokrenut. </p>
<p>S obzirom da je taj trend pada bio posljedica pada deviznih depozita, dok su kunski depoziti pali samo kao posljedica afere u Riječkoj banci te sljedećih mjeseci rasli, glavni uzrok porasta depozita u srpnju leži u porastu deviznih depozita za 2,1 milijardu kuna (3 posto). Razina deviznih depozita od 69,2 milijarde kuna je viša nego u travnju ove godine, ali i za 5,7 milijardi kuna niža u odnosu na kraj 2001. godine. </p>
<p>Transakcijski depoziti, navode analitičari Raiffeisen banke, su povećani u odnosu na lipanj za 0,3 milijarde kuna (1,6 posto), a kunski štedni i oročeni depoziti za 0,4 milijarde kuna (4,1 posto). Ukupni su depoziti tako dostigli razinu od 99,3 milijarde kuna, najviše ove godine, i gotovo stigli razinu s kraja 2001. godine. </p>
<p>Na godišnjoj su razini ukupni depoziti 34,9 posto viši, a štedni i oročeni depoziti 32,6 posto. </p>
<p>Rast depozita u srpnju očigledno je najava povratka povjerenja štediša u bankovni sustav, uzdrmanog tijekom zbivanja u ožujku.</p>
<p>To potvrđuju podaci da je najveći rast ostvaren kod štednih i oročenih deviznih depozita, koji su i najviše povučeni iz bankovnog sustava. Rast kunskih štednih i oročenih depozita koji je prisutan već nekoliko mjeseci je samo dodatni dokaz. Isto tako je porast deviznih depozita posljedica i turističke sezone i priljeva deviza ostvarenih iz pruženih turističkih usluga. S druge strane, rast transakcijskih depozita je normalna sezonska pojava. Naime, transakcijski depoziti bilježe najveći rast u ljetnim mjesecima zbog turističke sezone, te na kraju godine kada se bliže novogodišnji blagdani i dani velike potrošnje. D. M.</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>D: Rejting Hrvatske i u rujnu nepromijenjen </p>
<p>Iako se povoljno izražavaju o prioritetima novog Račanova kabineta, analitičari D sumnjaju u mogućnost da oni u cijelosti budu ostvareni</p>
<p>do novih izbora</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – Rejting Hrvatske kod bonitetne kuće Dun & Bradstreet (D) i u rujnu ostaje nepromijenjen, objavio je zagrebački BonLine, koji u Hrvatskoj zastupa ovu britansku rejting-agenciju. </p>
<p>Rizičnost ulaganja u nas, dakle, D i u svom najnovijem izvješću ocjenjuje s DB4d, što je oznaka za zemlju umjerenog rizika, sa stabilnim izgledima (outlook). U tranzicijskom svijetu najmanji rizik ulaganja još uvijek uživaju Mađarska i Slovenija, koje D ocjenjuje s DB2d. Za njima slijede Češka, Poljska, baltičke zemlje i Slovačka, te Hrvatska. Dno ljestvice već godinama drže pojedine bivše sovjetske republike i Jugoslavija, koje D ocjenjuje s DB6d, što je oznaka za zemlje visokog rizika. </p>
<p>U D objašnjavaju da je profil rizičnosti Hrvatske u rujnu određen nedavnim izglasavanjem povjerenja novoj Vladi Ivice Račana. Takav je razvoj događaja, tvrde oni, pozitivan, jer je izbjegavanje prijevremenih izbora otklonilo neizvjesnost oko sudbine reformi i privatizacije u Hrvatskoj. Za D stručnjake pozitivan ishod predstavlja i ispadanje HSLS-a iz vladajuće koalicije, jer je time, kako tvrde, »uklonjena značajna barijera reformama«.</p>
<p>D se afirmativno izražava o objavljenim prioritetima novog Račanova kabineta, te ističe kako je njihova provedba neophodna za daljnje jačanje međunarodne pozicije naše zemlje. Riječ je, podsjetimo, o pet ciljeva koje garnitura u Banskim dvorima želi ostvariti do kraja mandata - smanjenju nezaposlenosti, unapređenju konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva, s naglaskom na izvozni sektor, zatim o smanjenju javnoga duga, ubrzanju reformi i modernizaciji državne uprave. Ističu, međutim, kako je riječ o ambicioznim projektima, koje će teško biti u cijelosti ispuniti u samo godinu i pol, koliko još - u najboljem slučaju - ostaje do novih izbora. Osim vremenskog stiska, ostvarenju ovih ciljeva na ruku ne ide ni velik broj ministarstava, kao ni ovisnost nove parlamentarne većine o malim strankama, što bi moglo usporiti proceduru usvajanja novih zakona. (A. M.)</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>U Croatiji sve zavisi o izvozu</p>
<p>Zagrebačka tvornica svjetiljaka (ne više baterija) Croatia u svijet plasira 94 posto proizvodnje, od čega oko 80 posto ide u njemačku Vartu i neke druge tvrtke, a ostatak u Mađarsku, Češku, Španjolsku i Tunis. U poduzeću su svjesni da takva jednostrana poslovna usmjerenost može biti i loša strana poslovanja</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> - U zagrebačkoj tvornici svjetiljaka Croatia koja je dioničko društvo srednje veličine sa 180 zaposlenih, sve se vrti oko izvoza. Izvoz je sve: i izvor prihoda, i tržište, i temelj egzistencije za radnike jedne stare dobro poznate tvrtke hrvatskog gospodarstva. Zašto? Zato što gotovo 94 posto proizvoda plasira u svijet, ponajprije u Njemačku, u tvrtku Varta i neka druga njemačka poduzeća (70 posto svjetiljki) dok ostatak odlazi u Mađarsku, Češku, Španjolsku i u Tunis. Pri tome Croatia postiže konkurentnost spram nekih azijskih zemalja koje nerijetko nastupaju sa damping cijenama. Tome Croatia konkurira brzinom izrade proizvoda i kvalitetom, što se uvažava na izbirljivom europskom tržištu. </p>
<p>Ako je izvoz neizbježan u priči o Croatiji, još je važnije ono što čini njegovo naličje. To je gotovo potpuna jednostrana izvozna usmjerenost na njemačku tvrtku Varta za koju Croatia u Hrvatskoj plasira Vartine baterije, a obratno Varta preuzima Croatijine svjetiljke. </p>
<p>Tu jednostranost rukovodstvo Croatije uočava kao opasnost za neka druga buduća vremena u kojima bi zagrebačka tvornica mogla izgubiti tržite u Njemačkoj i tada se naći u proizvodno-poslovnim teškoćama.</p>
<p> »Da bi se od toga osigurali«, kaže direktor Društva Dražen Ivanešić, »odlučili smo potražiti nova tržišta i tamo plasirati svoju robu. To su ponajprije Ukrajina, Turska i Rusija«. </p>
<p>Od toga posla mogla ovisiti budućnost Croatije, pogotovo zato što proizvodi respektabilnu količinu svjetiljki, oko 2,2 milijuna komada, od čega se tek oko 150 tisuća plasira u Hrvatskoj. </p>
<p>Tom proizvodnjom stvara se 50 milijuna kuna prihoda i oko 200 tisuća kuna dobiti u proizvodnom procesu koji je potpuno opskrbljen sirovinama i narudžbama do proljeća 2003. godine. I to također, zahvaljujući Varti koja je dala dio svojih narudžbi Croatiji. </p>
<p>Zahvaljujući svim spomenutim okolnostima tvornica već nekoliko godina unatrag posluje s dobiti. Godine, poput 1991. i 1995., ružna su prošlost u kojoj je bilo gubitaka i krize u proizvodnji i to prije svega zbog raspada tržišta bivše SFRJ, kao i zbog jednog promašenog investicijsko-razvojnog projekta.</p>
<p>Poslujući sada na dvije lokacije u Zagrebu (uprava, financije, knjigovodstvo, izvoz-uvoz i prodaja) i u Ivanić Gradu gdje je smještena proizvodnja i zaposleno 140 radnika, Croatia je odavno već racionalizirala proizvodnju i sada nema potrebe za reorganizacijom i restrukturiranjem tvrtke.</p>
<p> Jedan od važnijih poslova koje je trebalo provesti u reorganizaciji bilo je napuštanje proizvodnje baterija što je učinjeno postupno kroz sedam godina, a ne naglo sa velikim stresovima. Tako se zagrebačka tvrtka riješila problematične proizvodnje pa je danas postala poznata samo po proizvodnji svjetiljki.</p>
<p>U poslovnoj politici Croatia je stvorila tzv. poslovne centre – trgovinu, proizvodnju i usluge – koje funkcioniraju svaki po svojoj logici. Uslužni centar obuhvaća slobodne prostore koji su nastali nakon reorganizacije tvrtke i sada ih se iznajmljuje. To predstavlja značajan dio prihoda (osam do deset posto), čime poduzeće dopunjuje proizvodno-poslovne rezultate privređivanja.</p>
<p>Minulih godina Croatia je ulagala u infrastrukturu, informatizaciju tvornice a sada ulaže u nove proizvode i u osuvremenivanje procesa rada gdje su alati najvažniji. To bi u dogledno doba trebalo dati novi suvremeniji proces rada što bi zagrebačku tvrtku još više učvrstilo u tržišnom natjecanju s nadirućim zemljama Dalekoga istoka. </p>
<p>Davor Drezga</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>EBRD-ov zajam od 25 milijuna eura za Hrvatsku kontrolu zračne plovidbe</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> - Da bi se modernizirao sustav za upravljanje zračnim prometom, Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) odobrila je Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe zajam od 25 milijuna eura, uz državno jamstvo, o čemu je ugovor potpisan u četvrtak. </p>
<p> Zajam je namijenjen projektu Centra za oblasnu kontrolu Zagreb, a odobren je na 11 godina, što uključuje i tri godine počeka. Kamatna stopa je Euribor plus 1 posto. </p>
<p> Projekt je vrijedan 46,9 milijuna eura, od čega će 20 milijuna eura Hrvatska kontrola zračne plovidbe (HKZP) osigurati zajmom Europske investicijske banke (EIB), rekao je nakon potpisivanja ugovora direktor Hrvatske kontrole Dražen Ramljak. Bit će zamijenjeni temeljni sustav za upravljanje zračnim prometom, sustav za obradu radarskih podataka i podataka o letu te komunikacijska oprema. Predviđeno je i proširenje zgrade kontrole zračne plovidbe u Zračnoj luci Zagreb. Rok za dovršetak projekta je 2004., a novi sustav bit će u uporabi od 2005. godine, najavio je Ramljak.(H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="69">
<p>Obiteljima s djecom niže kamate na stambene kredite, biračko pravo na lokalnim izborima već sa 16 godina</p>
<p>U prvom prijedlogu nacionalne obiteljske politike koji je dobila Hrvatska, građane će najviše zanimati predloženo subvencioniranje kamata na stambene kredite za obitelji s djecom i nove porezne olakšice / Predlaže se i osnivanje fonda za uzdržavanje iz kojeg bi se plaćale alimentacije / Država mora osigurati svim zaposlenima da za obavljeni posao dobiju plaću / Mladima bi se već sa 16 godina omogućilo biračko pravo na lokalnim izborima</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> - Nakon dvije sjednice na kojima su se izglasavale odluke koje će i te kako duboko zadrijeti u novčanike građana - poskupljenje struje i plina, Vlada je u četvrtak raspravljala o skupu nacionalnih politika i programa vezanih uz obitelj, mlade, invalide, djecu i siromašne. No, te materijale prepune vrlo zanimljivih podataka tek treba pretočiti u konkretne prijedloge zakona i mjera koji će građanima olakšati život. </p>
<p>U prvom prijedlogu nacionalne obiteljske politike koji je Hrvatska dobila, na primjer, građane će najviše zanimati predloženo subvencioniranje kamata na stambene kredite za obitelji s djecom te nove porezne olakšice. Uz te izravne novčane poticaje, predlažu se i korjenite promjene u sustavu podrške obiteljima - od više vrtića i jaslica do afirmacije očinskog dopusta i omogućavanja roditeljima da dio svog posla, umjesto na radnom mjestu, obavljaju kod kuće. </p>
<p> Demografska slika Hrvatske turobna je i zabrinjavajuća, upozorio je ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović. U Hrvatskoj je prisutan kontinuiran pad stanovništva, 1991. Hrvatska je imala oko 4,5 milijuna stanovnika, a prema popisu 2001. godine 4,4 milijuna ili 2,6 posto manje. Hrvatska je prvi put devedesetih godina prošlog stoljeća imala negativne stope prirodnog priraštaja stanovnika. U deset godina više je stanovnika umrlo nego što se rodilo, rekao je Vidović.</p>
<p> U Hrvatskoj nije problem imati petero, šestero ili sedmero djece, već je ozbiljan problem imati obitelj s dvoje djece, kaže ministar rada Vidović. Potkrijepio je to podacima da 46 posto obitelji u Hrvatskoj ima samo jedno dijete, 40 posto dvoje djece, a samo je 13 posto obitelji s troje i više djece.</p>
<p>Obiteljima s djecom niže kamate na stambene kredite, biračko pravo na lokalnim izborima već sa 16 godina </p>
<p>Vlada, uz ostalo, predlaže sufinanciranje stambenih kredita bračnim parovima ovisno o broju rođene djece. Moguće je, ističe se u prijedlogu, da država za jedno dijete sufinancira 50 posto kamata za stambeni kredit i da se ta subvencija povećava s brojem djece. </p>
<p>Predlaže se i osnivanje fonda za uzdržavanje kao državnog fonda iz kojeg bi se plaćale alimentacije, a država bi na sebe preuzela njihovo utjerivanje od obveznika.</p>
<p>Mjere iz nacionalne politike trebaju biti detaljno razrađene, uz procjenu potrebnog novca u roku od tri mjeseca. Krajni rok za provedbu svih mjera je 2007.</p>
<p>U nacionalnom programu djelovanja za mlade veliku će pažnju sigurno privući prijedlog da se mladima već sa 16 godina omogući biračko pravo na lokalnim izborima. Kako se obrazlaže, ako se sa 16 godina smiju zaposliti, trebalo bi im se omogućiti i izravan utjecaj barem na lokalnu politiku. U Zakon o političkim strankama trebalo bi ugraditi kvotu mladih. Predviđa se i da se izjednači trajanje civilnog i vojnog roka.</p>
<p>Predloženi program okvirnog je karaktera, pa zacrtane mjere tek trebaju razraditi i operacionalizirati resorna ministarstva.</p>
<p>Program se odnosi na mlade od 15 do 29 godina, kojih je po posljednjem popisu 898.000 ili petina hrvatskog stanovništva. Ostale predložene mjere uglavnom se svode na poboljšanje šansi mladih na tržištu rada, jer svi podaci ukazuju na trend produženja socioekonomske nesamostalnosti mladih.</p>
<p>Nova nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s invaliditetom pred državu stavlja zadatak da izjednači prava invalida s istim stupnjem oštećenja, koja danas u ekstremnim slučajevima dosežu omjer i do 1 naprema 17! Uz već uobičajene prijedloge mjera poput uklanjanja arhitektonskih barijera, strategija predviđa i da se do kraja 2003. godine razmisli o uvođenju institucije pravobranitelja za prava osoba s invaliditetom. </p>
<p>Na kojoj se razini borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti nalazi Hrvatska, više od svih statističkih podataka svjedoči zaključak da država mora osigurati svim zaposlenima da za obavljeni posao dobiju plaću!</p>
<p>Prema nacionalnim mjerilima, u Hrvatskoj je 10 posto stanovništva siromašno. Ali, stopa subjektivnog siromaštva vrlo je visoka, kaže Vidović - 80 posto stanovnika smatra da je siromašno. </p>
<p>A razinu društvene svijesti o važnosti problema o kojima se na razini strategije i prijedloga u četvrtak bavila Vlada, potpredsjednik Goran Granić opisao je napomenom kako smo »svjedoci da se više energije troši na probleme oko dvije lignje u Piranskom zaljevu nego na rješavanje problema obitelji i mladih«. </p>
<p>Premijer Ivica Račan predložio je, pak, da se na sljedećoj sjednici raspravi »prijedlog ambicioznije promocije ovih politika« te da se ti strateški materijali ukoriče. </p>
<p>Nešto konkretnije mjere Vlada je prihvatila vezano uz prava djece, odobrivši prijedlog zakona o pravobranitelju za djecu koji bi, među ostalim, trebao promicati djelotvorniju suradnju između pojedinih službi u sustavu vlasti kad je riječ o djeci. Pravobranitelja za djecu imenovao bi Sabor, a za rad te institucije godišnje bi bilo potrebno 3,2 milijuna kuna. </p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Logoraši srpskih konclogora podnose prijavu za ratni zločin </p>
<p>VUKOVAR, 5. rujna</p>
<p> - Društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora podnijet će u petak državnom odvjetniku kaznenu prijavu protiv više stotina nepoznatih osoba za počinjene ratne zločine protiv zatočenika srpskih konclogora za vrijeme srpske okupacije dijela Hrvatske 1991. i nakon nje. Na konferenciji za novinare u četvrtak to je najavio predsjednik Društva Danijel Rehak.</p>
<p> Punih sedam godina prikupljali su dokumentaciju i svjedočenja bivših logoraša o ubojstvima, mučenjima, silovanjima, psihičkim, fizičkim i drugim zlostavljanjima kojima su bili izloženi ratni zatočenici u srpskim konclogorima u SRJ i na bivšem okupiranom području Hrvatske. </p>
<p> Kaznena prijava napisana je na temelju svjedočenja oko 3000 anketiranih logoraša, rekao je Rehak dodajući da će u njihovo ime Društvo do kraja godine podnijeti tužbu protiv SRJ i Vojske Jugoslavije, u kojoj će se naći odštetni zahtjev za pretrpljena psihička i fizička zlostavljanja logoraša. </p>
<p> U srpskim konclogorima, prema podacima Društva, bilo je zatočeno oko 8000 Hrvata i ostalih nesrba koji su u logorima bili više od 15 dana. U Društvu smatraju da je u srpskim logorima ukupno bilo više desetaka tisuća zatočenih, a mnogi su tamo ubijeni. </p>
<p> »Zatočenici koji su u logorima proveli manje od 72 sata kao odštetu za zatočenje trebaju dobiti najmanje 100.000 eura«, ustvrdio je Rehak. Prema tablici stradanja logoraša koju je sastavilo Društvo, za slučaj smrti u logorima predviđena je isplata odštete od 400.000 eura.</p>
<p> Uz kaznenu prijavu u kojoj su imena 300 do 500 osoba, državnom odvjetniku bit će uručeno i oko 100 kilograma popratnog pisanog materijala. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Odgađa se suđenje za ratni zločin u Lori? </p>
<p>SPLIT, 5. rujna</p>
<p> - Optuženi u »slučaju Lora« Miljenko Bajić i Josip Bikić u bijegu su od 31. srpnja. Ako se ne pojave na raspravi 19. rujna, moguće je da se suđenje odgodi do donošenja odluke o tome da im se sudi u odsutnosti. Potvrdila je to u četvrtak vršiteljica dužnosti županijskog državnog odvjetnika u Splitu Inka Jurišić.</p>
<p> Takvu odluku, naime, može donijeti samo predsjednik sudskog vijeća sudac Slavko Lozina. </p>
<p>Ako se rasprava odgodi, a sudskom pozivu odazove se 14 svjedoka iz Srbije i Crne Gore, oni najvjerojatnije neće biti ispitani. Ipak, zakon predviđa i njihovo izvanraspravno ispitivanje. </p>
<p>Budući da je riječ o vrlo složenom procesu, stranke u postupku najvjerojatnije će inzistirati da svjedoci prepoznaju optuženike. </p>
<p>Neslužbeno doznajemo kako je malo vjerojatno da će se svih 14 svjedoka odazvati pozivu splitskog suda, jer se njih osmorica već izjasnila da ne želi svjedočiti u Hrvatskoj. </p>
<p>Podsjetimo, izvanraspravno vijeće Županijskog suda, na čelu sa sucem Lozinom 22. srpnja odlučilo je pustiti iz pritvora sedmoricu optuženika za ratni zločin u Lori. Na tu odluku žalilo se Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, što je Vrhovni sud prihvatio zatraživši da optuženici budu vraćeni u pritvor.</p>
<p> Pritvoreni su Tonči Vrkić, Davor Banić, Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić, dok su Bajić i Bikić još na slobodi te je za njima raspisana tjeralica. I prvooptuženi Tomislav Duić, bivši upravitelj vojnog zatvora Lora, još nije uhićen, a za njim je tjeralica raspisana prije godinu dana. Optužnica tereti tu osmoricu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Prema navodima optužnice, od ožujka do rujna 1992. oni su u vojnom zatvoru u Lori, protivno Ženevskoj konvenciji zlostavljali i ubili civilne zarobljenike srpske nacionalnosti Gojka Bulovića i Nenada Kneževića. </p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Sindikat sumnja da će se špekulanti uključiti u privatizaciju Uljanika </p>
<p>PULA, 5. rujna</p>
<p> - Sindikat metalaca Hrvatske nezadovoljan je jer ga Vlada kao socijalnog partnera nije konzultirala u vezi s odlukom o sanaciji brodogradnje niti mu je dostavila program. Ipak, podržavamo Vladinu odluku, rekao je u četvrtak novinarima predsjednik Sindikata Ivo Marjanović nakon zatvorene sjednice na kojoj su hrvatski sindikalci raspravljali o stanju u brodogradnji i Vladinim mjerama. Đino Šverko iz Uljanika posebno je naglasio sumnju spram najavljene privatizacije Uljanika iz bojazni da će se u nju ubaciti razni špekulanti. Svoje nezadovoljstvo Marjanović je ilustrirao činjenicom da su izvan sanacijske strategije ostali ne samo sindikati pet brodogradilišta već i njihova krovna organizacija. Značenje brodogradnje za hrvatsko gospodarstvo golemo je jer izravno uza sebe veže 500 poduzeća i još 2000 neizravno. Dinamika sanacije otvara brojne dileme, a pogotovo su loši izgledi u riječkom brodogradilištu koje još nema ni upravu. Zbog tih dvojbi sindikalci su zatražili za idući tjedan razgovor s ministrom gospodarstva. Zainteresirani smo za očuvanje radnih mjesta i želimo znati kakav je koncept privatizacije u Uljaniku i tko se u nju može ubaciti, pojašnjava Šverko. Zabrinuti su da se ne ubace razni špekulanti koji bi u brodogradilišta mogli preseliti svoju »prljavu proizvodnju«. Naime, mogli bi ugasiti postojeću proizvodnju da bi plasirali svoju, upozorava.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Kriteriji za izbor viška osoblja posljednja prepreka reformi</p>
<p>S posebnim se zanimanjem očekuje pravilnik o načinu ocjenjivanja kriterija za odabir viška osoblja u MORH-u / Proces zbrinjavanja bi, potvrdila je ministrica Antunović, mogao biti brzo gotov, no prije treba osigurati novac za provedbu / Odobri li NATO programe zbrinjavanja, Svjetska bi banka Hrvatskoj ponudila oko 200 milijuna eura kredita, ako Banski dvori, kako se nagađa, za istu namjenu izdvoje još oko 400 milijuna kuna</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – »U Ministarstvu obrane neće biti otpuštanja nego će se višak osoblja zbrinuti posebnim mjerama.«</p>
<p>»Na početak reforme obrambenog sustava izgubljeno je previše vremena, no taj osjetljivi proces ipak počinje idućeg mjeseca.«</p>
<p> »Zbrinjavanje, a ne – kako to neki tvrde – otpuštanje viška vojnika i službenika iz MORH-u, ali uz nedvosmisleno podsjećanje da je manji sastav HV-a i MORH-a nego danas jedan od preduvjeta o kojem ovisi uspjeh cjelokupne obrambene reforme.« Riječ je, dakako, o najvažnijim naglascima iz izjave ministrice obrane Željke Antunović nakon prvog službenog posjeta Zapovjedništvu Hrvatske ratne mornarice u Splitu.</p>
<p>Premda u obrambenom sustavu (od Sabora i Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost pa do vrhovnog zapovjednika, Vlade i Glavnog stožera) u prošle dvije godine nitko nije javno ni govorio da će u MORH-u biti otpuštanja bez zbrinjavanja, Radoševa je nasljednica već na početku mandata prepoznala važnost koju će u procesu smanjenja broja osoblja imati mediji.</p>
<p>»Višak osoblja zbrinut će se posebnim mjerama, a njih ćemo uskoro vrlo detaljno predstaviti javnosti i svim zaposlenima u MORH-u«, poručila je ministrica u srijedu. Prema njezinim riječima, međutim, još nije vrijeme da se detaljnije govori o svim modelima zbrinjavanja. Razlog ministričinog opreza treba, ponajprije, tražiti u činjenici da se do kraja mjeseca očekuje definiranje preostalih, ali vrlo važnih provedbenih reformskih akata.</p>
<p>Jedan od takvih dokumenata – čije objavljivanje javnost s posebnim zanimanjem očekuje – je pravilnik o načinu ocjenjivanja kriterija za odabir viška osoblja u MORH-u. Riječ je o dokumentu koji će odrediti težinu kriterija predloženih još početkom ove godine. Navodno nikad nisu bili sporni tzv. bezuvjetni kriteriji (medicinski, sigurnosni, službena ocjena, nekažnjavanje pred civilnim i vojno-stegovnim tijelima...), no o tome kojom će se ocjenom ocijeniti, primjerice, Domovinski rat, a kojom pak vojno obrazovanje ili poznavanje stranog jezika – rasprave traju već dugo.</p>
<p>Tijekom Radoševa mandata govorilo se da bi u skupini razlikovnih kriterija mogli biti Domovinski rat, vrijeme provedeno u službi u MORH-u ili oružanim snagama, uspješnost u karijeri, vojno i civilno obrazovanje u zemlji i inozemstvu, socijalni status, dob, poznavanje jednog ili više stranih jezika.... Nikad, međutim, nije objavljeno kolika bi se ocjena čemu dodjeljivala. O tomu je Radoš ponudio svoje viđenje neposredno prije odlaska s Krešimirova trga.</p>
<p>Na posljednjoj konferenciji za novinare u ulozi ministra, on je kazao da je od svih čimbenika koji su u hijerarhiji iznad ministra obrane tražio neupitnu potporu za stroge kriterije pri izboru viška osoblja. Navodno je želio da državni vrh jasno stane i iza predloženog načina bodovanja jer je to, prema Radoševom mišljenju, bila posljednja prepreka za početak procesa smanjenja broja ljudi u sustavu.</p>
<p>S druge strane, mjesec dana nakon preuzimanja MORH-a, Željka Antunović je u Splitu izjavila da ima potporu državnog vrha za početak obrambene reforme i da o preustroju postoji suglasnost Glavnoga stožera, Predsjednika Republike i Vlade. Znači li to da je postignut konsenzus državnog vrha? Mnogi se nadaju da bi među provedbenim aktima, čije je usvajanje ministrica najavila do kraja rujna, mogao biti i »sporni« pravilnik o kriterijima za odabir viška osoblja u MORH-u. Cijeli proces zbrinjavanja, kako je i Antunović potvrdila, mogao bi brzo biti gotov, no – prije toga – treba osigurati novac za njegovu provedbu. </p>
<p>Novca očito nema dovoljno, pogotovo ne za zahvat u kojem bi iz MORH-a i Oružanih snaga, prema nekim procjenama, trebalo otići oko 12.500 ljudi. Jedan od načina rješavanja tog problema je potpora Gospodarske uprave NATO-a. Naime, ako iz Bruxellesa stigne »zeleno svjetlo« za naše programe zbrinjavanja, Svjetska bi banka Hrvatskoj ponudila oko 200 milijuna eura kredita. Uvjet bi, kako se dulje nagađa, bio da Banski dvori za istu namjenu izdvoje još oko 400 milijuna kuna.</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>»Civilna služba nije područje rada ministrice Antunović«</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – »Grupa za prigovor savjesti pri Antiratnoj kampanji Hrvatske iznenađena je izjavama ministrice obrane Željke Antunović izrečenim 4. rujna u Splitu, a vezanim uz civilnu službu u Republici Hrvatskoj«, navodi se u priopćenju Antiratne kampanje Hrvatske objavljenom u četvrtak.</p>
<p>»Kao prvo, ministrica Antunović se, nažalost, i dalje koristi izrazom 'civilno služenje vojnog roka' (umjesto civilna služba), koji je u potpunosti nelogičan i odavno izbačen iz hrvatskog zakonodavstva. Nadalje, ministrica ocjenjuje da je trend sve većeg broja prigovarača savjesti prolazan i najavljuje: 'Uvođenjem čvrstih i strogih pravila i kriterija i u civilnom služenju, uvjerena sam da će mnogi izabrati ročništvo i vojno služenje'.</p>
<p>Ta rečenica ostavlja dojam da ministrica strogim pravilima želi demotivirati mladiće za civilnu službu, odnosno da želi utjecati na donošenje što strožih pravila u Zakonu o civilnoj službi, koji će uskoro biti na dnevnom redu Hrvatskog sabora. Podsjećamo ministricu Antunović da je novi Zakon o obrani civilnu službu u potpunosti izbacio iz svog sadržaja, te da civilna služba nije više ni na koji način pod nadzorom MORH-a. Zato nas buni zašto ministrica želi stroga pravila unutar civilne službe kad civilna služba nije njeno područje rada i nadležnosti! Jednako tako, ministrica Antunović najavljuje prekid 'trenda civilnog služenja'. Pretpostavljamo da je ministrica zamislila realizirati 'prekid trenda civilnog služenja' uvođenjem 'strogih pravila' u civilno služenje.</p>
<p>Ali to nije sve. Čula se i rečenica 'Svi misle da će civilno služenje biti izbjegavanje bilo kakvog služenja', što je bespotrebna generalizacija i još jedna propagandna parola. Držimo da su takve izjave neprimjerne i usmjerene ka diskriminaciji prigovarača savjesti. Podsjećamo da je prigovor savjesti jedno od temeljnih ljudskih prava koje štiti i članak 47. Ustava. Hrvatska se upravo nalazi pred donošenjem Zakona o civilnoj službi i Antiratna kampanja Hrvatske nikako neće dopustiti da civilna služba na bilo koji način bude 'kazna', tj. da sadrži diskriminatorne odluke ili, blaže rečeno, 'stroga pravila'.</p>
<p>Pozivamo ministricu da ne strepi od 'trenda civilnog služenja' i prigovarača savjesti te da svoj rad usmjeri na brojne reforme potrebne MORH-u«, zaključuje se u priopćenju Antiratne kampanje Hrvatske.</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>Na spornoj snimci, Dasović za zločine optužio Norca i Oreškovića</p>
<p>Da se snimka, koja je preslušana u četvrtak, izdvoji iz spisa na suđenju su zatražili branitelji prvooptuženog Tihomira Oreškovića i četvrtooptuženog Mirka Norca, Željko Olujić i Ivan Kern</p>
<p>RIJEKA, 5. rujna</p>
<p> – Vrhovni sud mora odlučiti je li snimka razgovora Smiljana Reljića, nekadašnjeg pomoćnika ministra unutarnjih poslova, i Ivana Dasovića, nekadašnjeg načelnika gospićke policije, o zločinima u Gospiću potkraj 1991. zakonit sudski dokaz. Bude li snimka proglašena nezakonitim dokazom, bit će izdvojena iz sudskog spisa na suđenju »gospićkoj skupini«. Da se snimka, koja je preslušana u četvrtak, izdvoji iz spisa na suđenju su zatražili branitelji prvooptuženog Tihomira Oreškovića i četvrtooptuženog Mirka Norca, Željko Olujić i Ivan Kern. </p>
<p>Zanimljivo, Orešković je rekao da nema ništa protiv da snimka bude dokaz u ovom sudskom postupku! To što misli drukčije od svog branitelja Orešković je objasnio činjenicom da se nisu imali vremena konzultirati. Branitelj Stjepana Grandića Miljenko Škrlec je upozorio da nitko nije ustanovio autentičnost onoga što se slušalo, odnosno jesu li to doista glasovi Reljića i Dasovića. Škrlec je još napomenuo da Sudsko vijeće nije dalo službeno obrazloženje zašto nedostaje dio snimke. Norčev branitelj Ivan Kern smatra da snimka ima karakter izjave svjedoka policiji. »To što je policajac Dasović pristao na snimanje ne daje legalnost snimci, jer on je svjedok u ovom sudskom procesu, pa ono što je rekao policiji ne može biti dokaz«, mišljenja je Kern.</p>
<p>Ovaj razgovor je Reljić navodno obavio s Dasovićem nakon što su glasine o nestancima i likvidaciji Srba iz Gospića doprle u Zagreb, a Tuđman zatražio da se slučaj istraži. Prema zabilježenome na u četvrtak preslušanoj snimci, Dasović za zločine na gospićkom području optužuje Mirka Norca i Tihomira Oreškovića. Dasović tako govori da im je »Norac na smrtonosnom sastanku« rekao da u ime Vlade moraju učiniti određene egzekucije. Dasović kaže da je »na mjestu egzekucije desetak srpskih civila na Lipovoj Glavici vidio Norca da jednu staricu odvodi u žbunje i ubija, te se potom vraća i puca u potiljak jednom srpskom mladiću«. </p>
<p>Reljićev sugovornik još tvrdi da su ga »Norac i Orešković natjerali da puca na već pobijene civile«, a da je on ispalio rafal iznad tih leševa. Dasović smatra da je teško pogriješio što o tome nije izvijestio svoje ministarstvo, »ali, bjesnio je rat usred Gospića«. Dasović priča i o tome da je jedan čovjek najprije izbrojio 27, a potom 31 leš iznad Lipove Glavice. Bivši šef gospićke policije tvrdi da je u Gospiću vojna policija uhićivala prema nalogu Tihomira Oreškovića, kojeg su se svi bojali. Još optužuje zapovjednika specijalne jedinice u Gospiću Miru Lacu da je u taj grad doveo oko 15 »notornih kriminalaca«, čime je emigrantski HDP dobio na utjecaju u gradu. Prema Dasovićevim riječima, Franjo Tuđman je za posjeta Gospiću pred svima kritizirao Oreškovića, koji je šutio. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="76">
<p>Rožić je osumnjičen za 13 podmetnutih bombi, a pravosuđe nije ništa poduzelo</p>
<p>Hoće li se Tihomir Orešković i Ivica Rožić Roka, unatoč sumnjama u umiješanost u druga kaznena djela, u nastavku suđenja u Rijeci nakon 12. rujna braniti sa slobode? / Ravnatelj MUP-a Ranko Ostojić napominje da su istražnom sucu Županijskog suda u Gospiću još u rujnu 2001. predani dokazi protiv Rožića za počinjenje 13 kaznenih djela postavljanja bombi u Lici</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – Nedavno su prošle dvije godine otkako je, u dvorištu rodne kuće, od eksplozije podmetnute bombe poginuo Milan Levar, dragovoljac Domovinskog rata koji je godinama, u domaćim medijima i Haagu, svjedočio o zločinima pripadnika HV-a nad gospićkim civilima 1991. Za nekoliko dana, 12. rujna, istječe dvogodišnji pritvor dvojici okrivljenika u riječkom procesu, Tihomiru Oreškoviću i Ivici Rožiću, koje se povezivalo i s Levarovim ubojstvom. Sad se nagađa da bi se izlazak iz pritvora barem jednog okrivljenika, Rožića, mogao spriječiti okrivljavanjem za Levarovo ubojstvo.</p>
<p>Postojale su mnoge indicije da je Ivica Rožić Roka, čija je kuća u Gospiću nasuprot Levarovih, podmetnuo »bombu iznenađenja« od čije je eksplozije poginuo haaški svjedok. Pisalo se da je Rožić u istrazi o Levarovom ubojstvu priznao atentat, ali se priznanje ne može koristiti kao dokaz jer je dano bez nazočnosti branitelja. Pisalo se i da je Rožić glavni osumnjičenik za kaznena djela postavljanja eksplozivnih naprava Srbima povratnicima u Lici od 1996. do 1999., te da je Levarovo ubojstvo »ispisano istim rukopisom«. Ranko Ostojić, ravnatelj MUP-a, nije za Vjesnik komentirao istragu o Levarovom ubojstvu, rekavši samo da su »ubojstva počinjena eksplozivom forenzički teško istraživa«. No u vezi s istragama o ubojstvima Srba povratnika spomenuo je manje poznatu činjenicu.</p>
<p>»Policija i državno odvjetništvo su u lipnju 2001. predali istražnom sucu Županijskog suda u Gospiću kaznenu prijavu protiv Ivice Rožića Roke za 13 djela podmetanja eksplozivnih naprava u Lici. Zašto pravosuđe nije do danas ništa poduzelo, pitajte njih«, odlučan je Ostojić. </p>
<p>Prema Ostojiću, istraga o ubojstvima Srba povratnika obavljena je profesionalno i prikupljene su jake indicije da je baš Rožić postavljao bombe. Zašto istražni sudac u Gospiću protiv Rožića nije podignuo optužnicu moguće je objasniti i subjektivnošću Županijskog suda u Gospiću, zbog čega je i suđenje za ubojstva iz 1991. premješteno u Rijeku.</p>
<p>Istražni sudac Županijskog suda u Gospiću Pavo Rukavina, kojem su predani dokazi protiv Rožića, je i istražni sudac u Levarovom ubojstvu, a radio je na gospićkom sudu i u vrijeme koje pokriva optužnica na suđenju za ratne zločine u Rijeci. Istraga o ubojstvima Srba povratnika započeta je još za vladavine HDZ-a 1999., nakon snažnih pritisaka međunarodne zajednice. </p>
<p>Možda su sustavnost i pretpostavljena namjera kojima su počinjeni zločini razlog zašto nitko iz Ministarstva pravosuđa ili Vrhovnog suda nije postavio pitanje podizanja optužnice za navedenih 13 kaznenih djela.</p>
<p>Neki analitičari smatraju da bi se procesuiranjem ovog slučaja ustanovilo da je dio tadašnje državne vlasti, ako ne planirao, a onda barem odobrio i brižljivo logistički pokrivao ubojstva povratnika.</p>
<p>Postoje indicije da je Rožić imao pomoć pripadnika bivše postrojbe MUP-a za specijalne namjene, kojoj je na čelu bio general Mladen Markač. Navodno su specijalci osiguravali teren i izviđali pri postavljanju »bombi iznenađenja« točno određenim ljudima u točno određeno vrijeme.</p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
<div type="article" n="77">
<p>»Ulazak u NATO smanjuje izdatke za obranu« </p>
<p>DUBROVNIK, 5. rujna</p>
<p> – Izlaganjem ministrice obrane Željke Antunović na temu »Hrvatska i NATO« u srijedu navečer je na otoku Šipanu završio međunarodni seminar »NATO na jugoistoku Europe«. Ministrica je istaknula potrebu provođenja reformi naših oružanih snaga, prihvaćanja standarda NATO-a i izgradnje javnog mišljenja o vrijednostima i perspektivama hrvatskog približavanja i kasnijeg učlanjenja u NATO. </p>
<p>»Čitav se niz kompleksnih pitanja vezuje za mogućnosti ulaska Hrvatske u NATO. Radi se prije svega o političkim aspektima te priče, o stručno-vojnim aspektima te, prema meni, najvažnijem – kako hrvatskoj javnosti približiti proces pridruživanja NATO-u, što bi to za nas značilo i koje sve tranzicijske procese trebaju proći naše oružane snage da bi se ostvario taj cilj. Također, pitanje je na koji način osigurati veću obrambenu sigurnost uz manje troškove. Važno je reći da ulazak u NATO ne ugrožava suverenitet Hrvatske i spremnost HV-a nego da znači upravo suprotno, jačanje te spremnost i smanjenje izdataka u obrambene svrhe«, rekla je među ostalim ministrica Antunović. Na međunarodnom znanstvenom seminaru koji su organizirali Atlantsko vijeće Hrvatske i Odjel za tisak i informiranje NATO-a predavali su brojni dužnosnici NATO-a te političari i znanstvenici zemalja jugoistočne Europe.</p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="78">
<p>Pupovac: »Izbore treba raspisati već sredinom rujna«</p>
<p>Po zakonu, izbore bi trebalo raspisati 90 dana nakon objave rezultata popisa stanovništva iz 2001./ Provelo bi ih se tamo gdje pripadnici nacionalnih manjina nisu zastupljeni u predstavničkim tijelima razmjerno svom udjelu u ukupnom broju stanovnika/ Po rezultatima popisa srpska zajednica trebala bi u zagrebačkoj Gradskoj skupštini imati jednog predstavnika, a također i bošnjačka, kaže Pupovac </p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac i predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke Vojislav Stanimirović zatražili su od Vlade i Ministarstva pravosuđa raspisivanje dopunskih izbora u jedinicama lokalne uprave i samouprave, u kojima pripadnici nacionalnih manjina nisu zastupljeni u predstavničkim tijelima razmjerno svom udjelu u ukupnom broju stanovnika. </p>
<p>Dopunske izbore trebalo bi, prema Zakonu o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne samouprave, raspisati 90 dana nakon objave rezultata popisa stanovništva iz 2001. godine, a oni su objavljeni u lipnju.</p>
<p>»Podsjećamo Vladu, pet minuta do 12, na zakonsku obvezu prema kojoj izbori trebaju biti raspisani sredinom ovog mjeseca, a pogotovo zato jer su izgledi za skoro usvajanje novog prijedloga zakona o manjinama sve slabiji«, istaknuo je u četvrtak na konferenciji za novinare Milorad Pupovac, pozvavši se pritom na članak 18 važećeg Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina te članke 9 i 61 Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne samouprave. </p>
<p>Dopunski izbori, kaže Pupovac, trebali bi se raspisati u desetak županija (Bjelovarsko-bilogorska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Zadarska, Karlovačka...). »Prema rezultatima popisa stanovništva srpska zajednica trebala bi u zagrebačkoj Gradskoj skupštini imati jednog predstavnika na 51 vijećničko mjesto, a također i bošnjačka«, kaže Pupovac, ističući da je slična situacija i u Sisku, Ogulinu, Petrinji, Šibeniku, Dubrovniku, Zadru, Novoj Gradiški, Grubišnom Polju, Obrovcu, Benkovcu, Hrvatskoj Kostajnici, Staroj Gradiški, Karlovcu i Osijeku te u velikom broju općina. </p>
<p>»Pozivamo Vladu i Ministarstvo pravosuđa na provođenje zakona, a pisanim putem zatražit ćemo od potpredsjednika Vlade Gorana Granića i ministrice pravosuđa Ingrid Antičević Marinović objašnjenje o tome što Vlada poduzima u pogledu dopunskih izbora te što misli poduzeti prema gradovima i općinama koji u svojim statutima nisu osigurali provođenje zakona«, istaknuo je Pupovac. Oni koji zagovaraju da se manjinska problematika rješava preko takozvanog principa političkog hrvatstva, dodao je, pali su na iskustvu ovog, jer nisu ništa učinili da manjine integriraju u njihove političke stranke. »Hrvatska treba izaći iz etničke demokracije i integrirati svoje manjine u politički život«, zaključio je.</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="79">
<p>Hebrang: Vlast ne oprašta dr. Bosanac to što je vratila hrvatske liječnike u Vukovar</p>
<p>Članovi Udruge skinuti su sa svih pozicija te je jedina na rukovodećem mjestu od dragovoljaca ostala upravo dr. Bosanac/ Ni mi ne osuđujemo ministra prije nego se obavi istraga o njegovoj krivici oko Baxterovih dijalizatora zbog kojih su u bolnici u Dubrovniku umrli prvi pacijenti, kazao je predsjednik Udruge Andrija Hebrang </p>
<p>VUKOVAR, 5. rujna</p>
<p> – »Medijski linč na dr. Vesnu Bosanac je politički linč i nastavak linča na hrvatske branitelje, invalide, generale i hrvatsku ratnu vladu, dok je izvješće HZZO-ova povjerenstva nevješto sročeno i puno neutemeljnih optužbi i izmišljotina«, kazao je u četvrtak na konferenciji za novinare u Vukovaru Andrija Hebrang, predsjednik Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca Domovinskoga rata.</p>
<p>On je poručio ministru zdravstva Andri Vlahušiću »da zaustavi politički pritisak na istražne i pravosudne organe«. Udruga je zbog izjava koje je ministar dao, a nije ih demantirao, zatražila njegovu neopozivu ostavku. </p>
<p>»Ni mi ne osuđujemo ministra prije nego se obavi istraga o njegovoj krivici oko Baxterovih dijalizatora zbog kojih su u bolnici u Dubrovniku umrli prvi pacijenti«, kazao je Hebrang. </p>
<p>»Od vukovarske bolnice dr. Bosanac je napravila centar obrane grada, a agresija na tu ustanovu i pokolj ranjenika, bolesnih te dijela osoblja nije dobio epilog na sudu kao što ga dobivaju dobivaju pogreške hrvatskih branitelja«, kazao je. Po njemu, »grijesi« dr. Bosanac su što je uspjela očuvati bolnicu u Vukovaru i njezin značaj u obrani Hrvatske te vratiti u Vukovar hrvatske liječnike i osoblje uz revitaliziranje bolnice. To, po mišljenju dr. Hebranga, ne oprašta današnje vodstvo države. Primijetio je i da su u posljednje dvije godine članovi Udruge skinuti sa svih pozicija te je jedina na rukovodećem mjestu od dragovoljaca ostala upravo dr. Bosanac. Sve je. dodao je, počelo anonimnom prijavom, da bi se rezultati istrage pojavili bez adrese pošiljatelja u novinskim redakcijama. </p>
<p>»Vukovarskoj bolnici treba puno više političke, financijske i moralne podrške a umjesto toga od medija dobivamo šamare«, istaknula je dr. Vesna Bosanac.</p>
<p>Snježana Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="80">
<p>Država još duguje građanima više od 200 milijuna kuna </p>
<p>Od 646.478 prijava poreza na dohodak za prošlu godinu, dosad obrađeno 85,75 posto ili 555.374 / Nakon povrata poreza - država će biti u minusu oko 400.000 kuna/ Za neke tvrtke kontrolom utvrđeno da su honorarcima izdavale potvrde o plaćenom porezu, a nisu ga platile </p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> - Od 646.478 prijava poreza na dohodak za prošlu godinu, dosad su obrađene 555.374 ili 85,75 posto. U postocima, posao ide najsporije u Zagrebu gdje su poreznici obradili 74 posto ili 128.107 od ukupno pristiglih 173.015 prijava.</p>
<p>Kako saznajemo u Poreznoj upravi Ministarstva financija, država je predvidjela da će obveznicima ove godine vratiti oko 700 milijuna kuna preplaćenog poreza na dohodak, od čega je dosad vraćeno 489 milijuna. To znači da među preostalih petnaestak posto obveznika što čekaju porezna rješenja, još ima onih koji trebaju dobiti povrat i država im ukupno duguje više od 200 milijuna kuna. </p>
<p>No, među neriješnim prijavama najviše je obrtnika, odnosno velikih obveznika koji će državi morati platiti porez. Ukupno, Ministartvo financija ove bi godine obveznicima na naplatu trebalo poslati 300 milijuna kuna poreza na dohodak, što je nešto manje nego lani. Nakon što izravna račune s obveznicima, vrati i naplati porez na dohodak za prošlu godinu, država će, procjenjuju u Poreznoj upravi, biti u minusu oko 400 milijuna kuna. </p>
<p> U Poreznoj upravi odbacuju sve glasine da država nema novca i da se namjerno kasni s povratom poreza. Glavni razlog zašto svi još nisu dobili povrat jest nedovoljan broj poreznih referenata u odnosu na broj pristiglih prijava, posebno u Zagrebu. Istodobno, neki od onih koji još nisu dobili porezna rješenja, mogu očekivati da će ih porezni referenti pozvati na razgovor jer su im prijave ili nepotpune ili se sumnja da su naveli netočne podatke. Ponajprije je riječ o obrtnicima, odnosno onima koji su državi dužni pa nastoje proći što jeftinije. </p>
<p>Sumnjive obveznike posjetit će porezni inspektori, a u nedavno provedenim kontrolama već su otkriveni neki prekršitelji. Primjerice, jedno osrednje poduzeće svojim je honorarcima uredno izdavalo potvrde o plaćenom predujmu poreza na dohodak, iako uopće nije za njih ništa bilo plaćeno. </p>
<p>U takvim slučajevima loše prolaze upravo ti djelatnici, jer, iako imaju pravo na povrat poreza, svoj novac ne mogu dobiti dok njihov poslodavac ne plati porez. Poreznici obrazlažu to činjenicom da ne mogu vraćati porez koji nikad nije ni bio plaćen. </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="81">
<p>Trenutačno, 25 tvrtki gradi 1200 »Čačićevih stanova« </p>
<p>U programu POS-a već sudjeluje 75 hrvatskih gradova i općina, a u različitim fazama izvođenja, projektiranja i(li) dogovaranja ukupno je dosad obuhvaćeno 3367 stanova/ U programu Poticane stanogradnje, stan za četveročlanu obitelj ne može biti veći od 65 četvornih metara, niti skuplji od 55.000 eura</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – Zagrepčani ovih dana odbrojavaju zadnje trenutke prije nego prva lista prvenstva za kupnju stanova iz programa POS-a ugleda svjetlo dana, a stanovi se u većem broju počnu graditi i u glavnom gradu.</p>
<p>Za to vrijeme u ostalim dijelovima Hrvatske oko 25 građevinskih tvrtki gradi oko 1200 stanova (od toga 150 u Španskom i Oporovečkoj u Zagrebu), još ih je 1300 u fazi izrade projektne dokumentacije, za 200 stanova u tijeku je natječaj za projektiranje, a njih 600 je u pripremi za potpis predugovora, doznajemo od Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo.</p>
<p>Do danas su, doznajemo od Alenke Košiše Čičin-Šain, pomoćnice ministra javnih radova, obnove i graditeljstva, na području cijele Hrvatske (Varaždin, Osijek, Rijeka) predani ključevi za 171 stan iz programa POS-a. U spomenutom programu već sudjeluje ukupno 75 gradova i općina, a u različitim fazama izvođenja, projektiranja i(li) dogovaranja ukupno je obuhvaćeno čak 3367 stanova.</p>
<p>Iako program nerijetko nailazi na kritike nevladinih stručnjaka, ne može se poreći kako bi, ako se pokrene i u glavnom gradu, dao jači zamah građevinskoj industriji, a onda i svim pratećim granama čime bi se indirektno utjecalo na smanjenje broja nezaposlenih i rast BDP-a. No, ono što je još važnije, izgradnja stanova iz POS-a bitno podiže godišnji prosjek izgradnje stanova koji je zadnjih nekoliko godina pao na manje od 1000. Stanovima kojima je najviša cijena četvornog metra oko 850 eura neki zamjeraju »malu« veličinu, odnosno princip prema kojemu se grade - 35 četvornih metara za jednu osobu, te deset četvornih metara za svaku slijedeću. Tako npr. stan za četveročlanu obitelj ne može biti veći od 65 četvornih metara, niti skuplji od 55.000 eura.</p>
<p>Od 25 građevinskih tvrtki koji sudjeluju u izgradnji »Čačićevih stanova«, najveći broj stanova grade tvrtke »Fortis« (161), Lavčević (147), Tempo (131) i »Zagrebgradnja« (104).</p>
<p>Vedran Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="82">
<p>Jukić: Ravnatelji bolnica još ne znaju hoće li potpisati nove ugovore sa HZZO-om</p>
<p>U Udruzi su zadovoljni povećanjem bolničkih proračuna, ali kad je riječ o komercijalnom dugu odobrenom HZZO-u, 820 milijuna kuna, za vraćanje dugova i sanaciju bolničkog i zdravstvenog sustava, Jukić kaže da taj novac neće biti dovoljan za pokrivanje dugova u prvih šest mjeseci ove godine</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – U Udruzi poslodavaca u zdravstvu još nisu odlučili hoće li s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO) potpisati nove ugovore o financiranju. Ipak, kako ravnatelje već zovu na potpisivanje ugovora za 2003., poslodavci u zdravstvu iznijet će službeni stav i preporuku krajem idućeg tjedna, kaže doc. dr. Vlado Jukić, dopredsjednik Predsjedništva Udruge poslodavaca u zdravstvu i ravnatelj psihijatrijske bolnice »Vrapče«.</p>
<p>Kako će se novac ravnomjerno podijeliti?</p>
<p>Upravna vijeća bolnica i klinika odbila su potpisati ugovore o financiranju koje im je, do 30. lipnja, ponudio (HZZO). Vlada je u međuvremenu odobrila 400 milijuna kuna za povećanje bolničkih proračuna, pa će bolnicama biti ponuđeni novi ugovori o financiranju, koji bi vrijedili retrogradno, od 1. srpnja.</p>
<p>Prema Jukićevim riječima, ekonomsko-financijsko povjerenstvo Udruge zadovoljno je povećanjem bolničkih proračuna. No kad je riječ o komercijalnom dugu odobrenom HZZO-u – 820 milijuna kuna – za vraćanje dugova i sanaciju bolničkog i zdravstvenog sustava, Jukić napominje da taj novac neće biti dovoljan za pokrivanje dugova u prvih šest mjeseci ove godine.</p>
<p>»Ako se ti dugovi sasvim ne saniraju, opet će se prebaciti na iduću godinu, kad će kamate samo povećavati svotu«, kaže Jukić, naglasivši da nisu sigurni ni kako će se taj novac ravnomjerno podijeliti između 65 hrvatskih bolnica i klinika. </p>
<p>Komentirajući izjave čelnika HZZO-a, da će prvi put u zdravstvu novac biti dodijeljen na izgrađenom sustavu prema strogo određenim kriterijima i planski, Jukić je rekao da su to govorili i »oni prije« i upitao što to zapravo znači. Na napade da su za gubitaško poslovanje bolnica dijelom krivi i sami ravnatelji, istaknuo je da je ta tvrdnja uvredljiva i da je osnovni razlog gubicima neravnomjeran unos novca u odnosu na potrebe zdravstva, što je praksa već godinama. </p>
<p>»Pa 90 posto troškova bolnica u startu ide na plaće, dijagnostiku, lijekove i potrošni materijal! Dakle, ravnatelji bolnica u pet minuta mogu vidjeti hoće li ponuđeni iznos za bolnički proračun u novim ugovorima biti dovoljan za pozitivno poslovanje«, kazao je Jukić. </p>
<p>Opraštanje dugova?</p>
<p>Pritom upozorava da mjerodavni ne trebaju misliti da su novčanom injekcijom riješili sve probleme zdravstva i očekivati smanjenje troškova.</p>
<p>»Uostalom, zdravstvo u cijelom svijetu bilježi trend povećanja troškova. I mnogo bogatije zemlje, poput Amerike i Njemačke, ne mogu platiti sve potrebe zdravstva. Tehnologija je napredovala i ako želite pratiti nove, suvremene načine liječenja i osigurati ih građanima, morate kupiti nove lijekove, nove instrumente. A sve je to vrlo skupo«, pojašnjava Jukić.</p>
<p>U zaključcima Vlade o sanaciji bolničkog i zdravstvenog sustava, smatraju u Udruzi, ima još dosta nelogičnosti i nedefiniranih stavova. Zato se, među ostalim, pitaju hoće li bolnice u državnom vlasništvu (na primjer KBC Zagreb) oprostiti dugove bolnicama u vlasništvu županija (na primjer »Sveti Duh«), kao što je Vlada, dakle država, oprostila županijama 129 milijuna kuna duga?</p>
<p>Danijela Dujmović</p>
</div>
<div type="article" n="83">
<p>Herman: U HSLS-u već postoje frakcije</p>
<p>Herman smatra da bi »bilo vrlo dobro da SDP i HDZ što prije naprave koaliciju, jer bi se birači tada uvjerili da je to potpuni politički apsurd« </p>
<p>OSIJEK, 5. rujna</p>
<p> – Saborski zastupnik HSLS-a i predsjednik osječko-baranjskog Vijeća te stranke Vilim Herman izjavio je u četvrtak u Osijeku da pravo na osnivanje frakcija u HSLS-u i dalje smatra posve legitimnim i da bi bilo kakva stranačka disciplina – koja ne bi uvažavala nastojanja Županijskog vijeća da djeluje na projektima strateški važnim za Županiju i Slavoniju – značila ukidanje sloboda u stranci.</p>
<p>Herman je na konferenciji za novinare kazao da »realno gledati stanje u HSLS-u znači gledati postojanje nečega što već jesu frakcije«, te da politički pošten odnos prema tome znači »pronalaženje mehanizama koji će otkloniti proturječnosti«.</p>
<p>On smatra da metode izbacivanja iz stranke znače izostanak dijaloga te da ni jednoj stranci ne mogu donijeti uspjeh, nego su u funkciji »liderstva i autokratskog obrasca u strankama«.</p>
<p>»HSLS mora definitivno osvajati poziciju centra i ne dopuštati nekima u hrvatskoj politici da osvajaju taj prostor na falsificiran način, čime bi on bio zagušen«, dodao je Herman, zapitavši se nisu li najave o mogućoj koaliciji SDP-a i HDZ-a potvrda ovakvog razmišljanja.</p>
<p>Herman smatra da bi »bilo vrlo dobro da SDP i HDZ što prije naprave koaliciju, jer bi se birači tada uvjerili da je to potpuni politički apsurd«, a da bi eventualni uspjeh takve koalicije značio potpuno uništavanje svega što u političkom smislu ne pripada tim strankama, odnosno kraj srednjih i malih stranka i gušenje političkoga života.</p>
<p>»Budući da je potpredsjednik Vlade Slavko Linić u proljeće pohvalio programe županijskih tekstilnih poduzeća i kazao da treba učiniti sve kako bi se ta proizvodnja očuvala«, Herman je pozvao Linića »da se drži riječi« i najavio da će tražiti hitan razgovor. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="84">
<p>Prevladavanje suprotnosti o položaju Roma u Međimurju</p>
<p>Okrugli stol organizira Ured za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske / Osim Vladinih predstavnika i dužnosnika romskih udruga, te predstavnika Međimurske županije, u radu će sudjelovati i međunarodni stručnjaci / Seminar se održava u sklopu programa Pakta o stabilnosti, a u suradnji s Vijećem Europe / U sklopu radne skupine o obrazovanju romske djece, poseban osvrt na navode o segregaciji u školama</p>
<p>ČAKOVEC, 5. rujna</p>
<p> – Od 8. do 10. rujna, Čakovec će biti domaćin seminara, odnosno okruglog stola o obrazovanju Roma, kojeg organizira Ured za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske. Osim Vladinih predstavnika i dužnosnika romskih udruga, te predstavnika Međimurske županije, u radu će sudjelovati i međunarodni stručnjaci. Kako ističe mr. Milena Klajner, zamjenica predstojnika Ureda za nacionalne manjine, seminar se održava u sklopu programa Pakta o stabilnosti, a u suradnji s Vijećem Europe. </p>
<p>U nedjelju će sudionici seminara posjetiti romska naselja Sitnice kod Murskog Središća i Piškorovec u općini Mala Subotica. </p>
<p>Radni dio počet će u ponedjeljak, uvodnim izlaganjima koja će podnijeti dr. Ante Simonić, potpredsjednik Vlade, Branko Levačić, međimurski župan i Dragutin Lesar njegov zamjenik, dr. Furio Radin, predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Sabora, mr. Milena Klajner, zamjenica predstojnika Ureda za nacionalne manjine i Michael Guet iz Odjela za Rome Vijeća Europe. </p>
<p>Potom će slijediti izlaganja Jadranke Huljev, savjetnice za nacionalne manjine u Ministarstvu prosvjete i sporta, te Đurđe Horvat i Emilije Slaković, ravnateljica osnovnih škola Mala Subotica i Podturen. S posebnim zanimanjem očekuju se izlaganja Juana Pabla Ordoneza, šefa Misije Visokog povjerenika za ljudska prava UN u Hrvatskoj, Suzanne Salopek iz Odjela za demokratizaciju u Misiji OESS-a u Hrvatskoj, Eneriquea Aguadoa Asenja, programskoga menadžera u delegaciji Europske komisije u Hrvatskoj i Tomislava Reskovca, izvršnoga direktora Instituta Otvoreno društvo Hrvatska. </p>
<p> Zanimljivo će biti i što o politici obrazovanja Roma u Sloveniji misli Alenka Pavlovec, viša savjetnica Vlade i ekspert za romska pitanja u Ministarstvu prosvjete Republike Slovenije. Iskustva iz Rumunjske iznijet će dr. Gheorghe Sarau iz rumunjskog Ministarstva prosvjete. </p>
<p>Svi će oni izlagati u sklopu radne skupine o obrazovanju romske djece, s posebnim osvrtom na navode o segregaciji u školama.</p>
<p> Druga radionica imat će temu obrazovanja Romkinja, a u trećoj će se radionici razmatrati konkretne mogućnosti za poboljšanje položaja Roma. </p>
<p>Zadnjega dana bit će usvojen akcijski plan s konkretnim prijedlozima, preporukama i pobudama koje bi trebalo poduzeti na državnoj i lokalnoj razini u oblasti obrazovanja. Pri tome će se posebno rasvijetliti pojedinosti Nacionalnog programa za Rome kojeg je donijela hrvatska Vlada. </p>
<p>Općenito se smatra, da bi ovaj seminar trebao pridonijeti prevladavanju suprotnosti o stanju i položaju romske djece u Međimurju. Poznato je, naime, da je 57 romskih učenika (od kojih je petero u međuvremenu odustalo), podiglo tužbu protiv Ministarstva prosvjete i športa, Međimurske županije i četiri međimurske osnovne škole zbog obrazovne segregacije. </p>
<p>Drago Ovčar</p>
</div>
<div type="article" n="85">
<p>Zadarski ugostitelji obnavljaju zgradu kazališta </p>
<p>ZADAR, 5. rujna</p>
<p> - Nakon mnogobrojnih uspješno provedenih akcija prikupljanja novca za pomoć gradu, zadarski Ceh ugostitelja, pokreće novu – skupljanje novca za obnovu stražnjeg dijela fasade zgrade Hrvatske kazališne kuće u Ulici Jurja Dalmatinca. Vlasnici ugostiteljskih lokala, restorana, kafića, osim svojih novčanih priloga vjerojatno će organizirati i posebnu akciju prikupljanja novca, a možda organiziraju i dobrotvorni koncert. U zadnjoj akciji kad su prikupili novac za oboljele od multiple skleroze u svim su lokalima postavili kutije u koje su građani ubacivali novac. Istodobno je i Matica Zadrana, upravo u zadarskom kazalištu organizirala koncert, »Da te mogu pismom zvati« na kojemu su nastupile zadarske klape i Meri Cetinić. Bio je to jedan od najljepših koncerata, a da se održao i drugi dan zaredom još bi se tražila karta više.</p>
<p> Nema sumnje da će i ovom akcijom Ceh ugostitelja uspjeti prikupiti novac za obnovu fasade kazališta, koja je već i ozbiljno počela prijetiti prolaznicima, jer pada žbuka. Nedavno je na to upozorila i inspekcija.</p>
<p> Ravnateljica kazališta Jadranka Svaguša pohvalila je ideju i zahvalila ugostiteljima, a Zadrani već žale što je u petak održana posljednja pučka fešta, koju je u dva ljetna mjeseca svakoga petka također organizirao Ceh ugostitelja u suradnji s Turističkom zajednicom.</p>
<p>Ljubica Ivićev-Balen</p>
</div>
<div type="article" n="86">
<p>Jasenovac prvi u županiji dobio suglasnost </p>
<p>JASENOVAC, 5. rujna</p>
<p> – Općina Jasenovac prva je na području Županije sisačko-moslavačke dobila suglasnost Ministarstva poljoprivrede na ponuđeni program raspolaganja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države. </p>
<p>Inače u Jasenovcu su na vrijeme, a to će reći do 25. travnja, Ministarstvu poljoprivrede ponudili izrađeni program raspolaganjem poljoprivrednim zemljištem. </p>
<p>– Prije toga, mjesecima smo intenzivno radili na izradi programa koji se sastoji iz osam katastarskih općina. O njemu svoje su rekli i članovi Općinskoga vijeća. No vjerujemo da nam tek sada predstoji složeniji i odgovorniji posao kako bi 2833 hektara prodali, dali u zakup ili u koncesiju, izjavila je pročelnica jedinstvenog upravnog odjela općine, Vesna Tomaz. </p>
<p>Zanimanje za raspodjelu zemlje je veliko, a prije izrade programa i njegove sadašnje potvrde, jasenovačka općina u zakup je dala 1400 hektara zemljišta. </p>
<p>Novim programom u prodaju će 723 hektara, a u zakup 1925 hektara. Iako bi već sada mogli raspisati natječaj, Jasenovčani će pričekati dok od Ministarstva poljoprivrede ne saznaju cijene po kojoj će se hektar zemljišta prodavati.</p>
<p>Zdravko Sever</p>
</div>
<div type="article" n="87">
<p>»Za legalizaciju prostitucije država mora imati jak i sposoban pravni sustav«</p>
<p>S aspekta javnog zdravstva bolje je prostituciju kontrolirati, ističe pomoćnik ministra zdravstva dr. Ivo Afrić/ Ono što vrijeđa dostojanstvo ljudske osobe, za Crkvu nije prihvatljivo, komentira glasnogovornik HBK-a msgr. Vjekoslav Huzjak/ Dekriminalizacija je važnija, ona bi onemogućila kažnjavanje žena odnosno zaštitila bi ih od nasilja, kaže Izvanredni profesor Sociologije spolnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu dr. Aleksandar Štulhofer/ Legalizacija prostitucije značila bi prihvaćanje eksploatacije seksualnosti čovjeka, ocjenjuje dr. Lada Magdić iz Centra za planiranje obitelji i reprodukcijskog zdravlja Petrove bolnice </p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – Vijest da će Šime Lučin, ministar unutarnjih poslova, pokrenuti inicijativu za dekriminalizaciju i legalizaciju prostitucije uzbudila je duhove. Kako je ministar Lučin na putu u inozemstvu njegov komentar o pripremi novog zakonskog prijedloga nismo uspjeli dobiti. Glasnogovornica MUP-a Zinka Bardić Vjesniku je rekla da se upravo završava analiza »koja bi trebala opravdati dekriminalizaciju i legalizaciju prostitucije«. Napomenula je i da bi se trebala formirati radna skupina koja će pripremiti prijedlog izmjene postojećih zakona.</p>
<p>Kao glavni motiv pokretanja takve inicijative spominje se činjenica da je tržište seksualnih usluga u rukama organiziranog kriminala.</p>
<p>Osim trgovine bijelim robljem kao argumenti spominje se zdravstvena kontrola. »Ne znam koliko je taj argument bitan bar što se Hrvatske tiče. Spolne bolesti su ionako pod kontrolom i posljednjih godine bilježimo stagnaciju«, doznajemo iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. </p>
<p>Pomoćnik ministra zdravstva dr. Ivo Afrić, pak, smatra da je sa zdravstvenog aspekta daleko bolje odrediti mjere kojima bi se zarazne bolesti držale pod nadzorom. »Iako mogućnost zaraze nije isključena ni u situaciji legalizirane prostitucije, s aspekta javnog zdravstva bolje je prostituciju kontrolirati«, ističe dr. Afrić. </p>
<p>Što se borbe protiv sive ekonomije kao argumenta tiče, iz Porezne uprave saznajemo da bi legalizacija prostitucije za državni proračun bila »jako dobra«. »U svakom slučaju radi se o velikim 'crnim' brojkama a legalizacijom bi utajeni porez ipak završavao u proračunu«, kažu u Poreznoj upravi Ministarstva financija, dodavši kako ne žele ulaziti u raspravu o etičkim i moralnim pitanje legalizacije. </p>
<p> Glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije msgr. Vjekoslav Huzjak kaže da je »poznat crkveni nauk o prostituciji odnosno da ono što vrijeđa dostojanstvo ljudske osobe, nije prihvatljivo«. U slučaju da se o tom pitanju povede javna rasprava, kaže Huzjak, Crkva će se svakako u nju uključiti i »javno braniti dostojanstvo čovjeka«.</p>
<p>»Pozicija crkve vrlo je jasna. Crkva prostituciju ne gleda kao biznis niti će je ikad tako gledati, iako ima onih koji ju upravo tako percipiraju«, kaže msgr. Huzjak.</p>
<p>Izvanredni profesor Sociologije spolnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dr. Aleksandar Štulhofer Lučinovu inicijativu također smatra dvojbenom. »Načelno mislim da je to dobra ideja, ali... Mislim da je dekriminalizacija važnija. Njome bi se Hrvatska priključila europskom trendu koji je započeo u Nizozemskoj i onemogućila bi kažnjavanje žena odnosno zaštitila bi ih od nasilja«, smatra Štulhofer. </p>
<p> »Za legalizaciju prostitucije država mora prije svega imati jak i sposoban pravni sustav«, rekao je i dodao: »Loša legalizacija potvrdila bi da se država ne može boriti protiv prostitucije što dovodi do getoizacije osoba koje se prostituiraju, zaključio je Štulhofer.</p>
<p>Dr. Lada Magdić iz Centra za planiranje obitelji i reprodukcijskog zdravlja Petrove bolnice kaže kako bi dekriminalizacija i legalizacija prostitucije značila »liberalizaciju stava prema društvenom zlu«.</p>
<p> »Legalizacija bi značila prihvaćanje takvog ponašanja kao normalnog načina života odnosno eksploataciju seksualnosti čovjeka«, naglašava dr. Magdić. »Ako se MUP nije u stanju boriti protiv represije nad osobama koje se prostituiraju, najgore rješenje je legalizirati i zakonski omogućiti čitavu stvar. Mislim da bi Hrvatska trebala iskoristiti pozitivna iskustva skandinavskih zemalja odnosno hvatati svodnike, a ne prostitutke«, dodala je dr. Magdić. S medicinskog stajališta smatra kako bi se žene i muškarce koji se bave prostitucijom trebalo zaštititi od maltretiranja a ne spolnih bolesti. </p>
<p>Književnik Predrag Raos smatra da prostituciju »apsolutno treba legalizirati«.</p>
<p> »Ona je dio ljudskih prava i tko se time želi baviti, neka se bavi. Pa legalno se snimaju pornografski filmovi koji su gnjusni«, kaže Raos. On smatra da u državi vlada opći promiskuitet te da bi se legalizacijom prostitucija smanjila. »Legalizacija je ujedno i jedini način zaštite žena u prostituciji«, zaključio je Raos.</p>
<p>Ana Rukavina, Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="88">
<p>Kninjani ne mogu ispuniti uvjete poslovnih banaka </p>
<p>Od čak 12 milijuna kuna koliko se imalo na raspolaganju za poduzetničke kredite, realizirano je svega 1,3 milijuna kuna - Kninjani nemaju riješeno stambeno pitanje, nemaju što položiti pod hipoteku i ne mogu pronaći jamce za kredite/ Na području grada trenutačno živi oko 15.000 stanovnika te oko 10.000 na širem području; čak ih je 4632 mlađe od 19 godina; u gospodarstvu zaposlenih gotovo da i nema, a oko 2500 radi u MUP-u, MORH-u, željeznici, pošti, bankama i gradskoj upravi; nezaposlenih je samo u Kninu više od 4500, socijalnu pomoć koristi čak13.000 osoba/Grad je besplatno ustupio zemljište za gradnju stanova i kuća za alternativni smještaj te se pedesetak privatnih objekata već gradi</p>
<p>KNIN, 5. rujna</p>
<p> – Na kninskome području trenutačno je najakutniji problem iseljavanje 135 kijevskih porodica iz stanova u Kninu i njihov povratak u obnovljene kuće u Kijevu. </p>
<p>Da Kijevljani ozbiljno misle kada kažu da ne kane postupiti po odluci Ministarstva javnih radova, obnove i graditeljstva koje im je dalo rok za iseljenje do početka školske godine, svjedoči njihovo organiziranja u Udrugu za zaštitu prava Kijevljana. Njihove kuće nisu obnovljene, kako kažu, kvalitetno i do kraja izbog stoga će, najavljuju, ustrajati u zadržavanju stanova u Kninu. </p>
<p>Osim Kijevljana, još bi oko 800 privremenih stanara trebalo do kraja godine napustiti privremeno prebivalište. Za njih bi se morao pronaći alternativni smještaj, na čemu se sporo radi. </p>
<p>Naime, više od 860 Srba podnijelo je kninskoj gradskoj upravi zahtjev za povratom svoje imovine te bi oni do kraja godine trebali svoje kuće dobiti u posjed. </p>
<p>Grad Knin besplatno je ustupio zemljište za gradnju stanova i kuća za alternativni smještaj i pedesetak privatnih objekata već se gradi. U planu je i uređenje prostora koje sada koristi MORH za alternativni smještaj velikog broja doseljenih obitelji koje žele nastaviti živjeti u Hrvatskoj. </p>
<p>Što će biti s dvadesetak obitelji bosanskih Hrvata koje su se prije više mjeseci doselile s područja Drvara u izbjeglički kamp u Golubiću, još je neizvjesno. </p>
<p>Na području Grada Knina, po riječima gradonačelnika Vinka Marića, trenutačno živi oko 15.000 stanovnika, a još desetak tisuća ih je na širem području općina Civljane, Ervenik, Kistanje, Kijevo i Orlić. U gospodarstvu zaposlenih gotovo da i nema, a njih oko 2500 radi u MUP-u, MORH-u, željeznici, pošti, bankama i gradskoj upravi. Nezaposlenih je samo u Kninu više od 4500, socijalnu pomoć koristi čak 13.000 osoba. Na širem području Knina još je 2500 osoba u tretmanu socijalne skrbi. </p>
<p>No, Knin je i grad mladih što bi trebala biti njegova snaga za budućnost. Zadnji popis stanovništva pokazao je da su na području Knina čak 4632 osoba mlađe od19 godine. Knin danas broji 2000 osnovaca koji nastavu pohađaju u dvije osnovne škole. Srednjoškolaca je 900, a od ove godine u Kninu radi i Veleučilište iz Splita koje će upisati oko stotinjak studenata. Djece vrtićkog uzrasta ima tristotinjak. </p>
<p>Fra Petar Klarić, gvardijan Samostana sv. Ante i prvi čovjek Caritasa, govori o teškom stanju navodeći da je u tretmanu Caritasa čak 2308 kninskih obitelji. Riječ je o doseljenicima iz BiH, ali i s drugih područja, te onima koji su posljednjih godina ostali bez posla. Budući da kninske obitelji imaju najmanje četvoro djece, nije teško izračunati koliko osoba živi od pomoći Caritasa. Osim toga, u pučkoj kuhinji svakoga dana po jedan topli obrok primi 130 obitelji. Pritisak je sve veći, ističe fra Klarić, koji ovih dana kninskoj školskoj djeci dijeli obuću. Šleper humanitarne pomoći u obući došao im je čak iz Irske. </p>
<p>»Umorili smo se i mi prosci od traženja i darovatelji od darivanja«, komentira najnovije stanje humanitarne pomoći fra Klarić, koji se boji jeseni i zime kada su potrebe veće nego ljeti, a hrane je na skladištima sve manje. Veće se pošiljke očekuju tek za Božić.</p>
<p>Gospodarsku snagu zasad predstavlja dvjestotinjak obrtnika. Naime, od 12 velikih poduzeća koja su u stopostotnom vlasništvu države nema veće koristi. Sva su ona ili u postupku sanacije ili su otišla u likvidaciju. Neka nakon »Oluje« nisu ni uspjela pokrenuti proizvodnju kao što je to primjerice slučaj s tiskarom »Mladost«. U TVIK-u je proizvodnja bila krenula kao i u Agropreradi, Krki, Mljekari..., ali su ta poduzeća sada sva u stečajnom postupku. </p>
<p>Gradonačelnik Marić podsjeća na sjednicu hrvatske Vlade koja je 29. ožujka 2001. održana u Kninu i čiji su zaključci bili dobri, međutim, ističe on, od njihove provedbe nije bilo gotovo ništa. Premijer Ivica Račan je obećavao reviziju provedbe 14 zaključaka, ali se dogodilo ni to. Jedino je »Konzum« otvorio trgovinu, podsjeća Marić, ističući posebno teškoće u kreditiranju. Naime, od čak 12 milijuna kuna koliko se imalo na raspolaganju za poduzetničke kredite, realizirano je svega 1,3 milijuna kuna. Poslovne banke još uvijek ne nalaze mogućnosti da kreditiraju pojedince koji nemaju riješeno stambeno pitanje, nemaju što položiti za hipoteke i ne mogu pronaći jamce za kredite. Marić podsjeća da je Vlada donijela odluku o osnivanju agencije za područja posebne državne skrbi, međutim nje do danas nema. </p>
<p>Koliko je stanje na ovome području teško svjedoči i podatak da je u Erveniku i Civljanima samo općinski načelnik porezni obveznik. Stanovništvo tog kraja i danas živi bez struje, vode i telefona, a kuće su im ruševne, mahom neobnovljene.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="89">
<p>Sindikati predlažu jeftiniju struju vikendom </p>
<p>Sindikalne središnjice će na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća u petak od Vlade zatražiti obrazloženje zašto ih je zaobišla pri donošenju odluke o poskupljenju </p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> – Sindikalne središnjice će na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća u petak od Vlade zatražiti obrazloženje zašto ih je zaobišla pri donošenju odluke o poskupljenju struje i plina, te sanaciji brodogradnje i zdravstva. Čelnici pet središnjica dogovorili su na sastanku u četvrtak da Vladi ponude prijedlog za ublažavanje posljedica poskupljenja.</p>
<p>»Predložit ćemo uvođenje jeftinije tarife tijekom vikenda, kao i osiguranje sredstava za pokriće izdataka za struju i plin najsiromašnijim skupinama stanovništva« ističe predsjednik Hrvatske udruge sindikata Zdenko Mučnjak. Jedan je od prijedloga i povećanje minimalne naknade za nezaposlene. </p>
<p>O daljnjim potezima sindikati će odlučiti ovisno o obrazloženju Vlade i uvažavanju njihovih prijedloga. Ovih je dana, nakon poskupljenja energenata, dio središnjica (SSSH, HUS i URSH) najavljivao mogućnost istupanja iz GSV-a, optužujući Vladu da ponovo ignorira socijalne partnere. </p>
<p>Na sastanku u četvrtak nije, međutim, postignut nikakav dogovor o istupu iz GSV-a, jer sindikalne središnjice različito gledaju na mogućnost napuštanja tog tripartitnog tijela. Sve središnjice ocjenjuju da je Vlada napravila veliki graf time što ih je zaobišla u donošenju odluke, no Matica sindikata javnih službi zasad nije sklona radikalnom potezu.</p>
<p>»Vlada je napravila nedopustivi eksces, koji zaslužuje najoštrije kritike, no ne smatramo da je time cijeli proces socijalnog dijaloga završen,« ističe potpredsjednik Matice Vilim Ribić. Istup iz GSV-a, odnosno potkopavanje institucije koja je hrvatskom društvu potrebna na duži rok, sindikatima bi se mogao vratiti kao bumerang, smatra Ribić.</p>
<p>»Rast cijena energenata izaz je nemoći Vlade da sredi stanje u javnim poduzećima, a opstanak u takvom GSV-u, koji bi bio politički paravan za takve odluke, i za Maticu je neprihvatljivo,« kaže Ribić. Zato treba prvo razgovarati o unapređenju rada GSV-u, a tek onda o istupanju, ali u tom slučaju sindikati moraju dogovoriti koje će akcije poduzeti, smatra Ribić te ističe kako će sljedeći potezi sindikat biti poznati već nakon sjednice GSV-a. </p>
<p>Ljubinka Marković</p>
</div>
<div type="article" n="90">
<p>Moramo kontrolirati mlijeko radi zaštite potrošača, a ne zbog EU, kaže Tomčić</p>
<p>KRIŽEVCI, 5. rujna</p>
<p> - Predsjednik Hrvatskoga sabora Zlatko Tomčić otvorio je u četvrtak središnji državni laboratorij za kontrolu mlijeka u Centru za reprodukciju, pokraj Križevaca. </p>
<p>Moramo kontrolirati mlijeko da bismo zaštitili potrošače, a ne zbog Europske unije, naglasio je Tomčić. Prema njegovim riječima, laboratorij za kontrolu mlijeka važan je dio poljoprivrednog 'mozaika', posebno kad je riječ o reformi i restrukturiranju te grane. </p>
<p>Božidar Pankretić, ministar poljoprivrede i šumarstva, rekao je da je Hrvatska 1999. uvozila 25 posto mlijeka za svoje potrebe, a ove godine povećana je proizvodnja mlijeka za 18 posto.</p>
<p>Ministar je napomenuo da je novi sustav ispitivanja kvalitete mlijeka osigurava maksimalnu objektivnosti u njegovoj analizi. To će pridonijeti boljim odnosima između mljekara i proizvođača mlijeka koji su pristali podijeliti trošak od 50 kuna za pregled mlijeka u laboratoriju.</p>
<p>Krešimir Kuterovac, ravnatelj Hrvatskog stočarskog selekcijskog centra, napomenuo je da Hrvatska ima 65.000 proizvođača mlijeka koje će educirati kako bi mogli bolje živjeti od proizvodnje. Novi sustav kontrole mlijeka u skladu je s europskim normama što bi domaće mlijeko trebalo ponovo vratiti na strano tržište. Naime, zbog niske razine kvalitete, ponajprije nezadovoljavajuće higijenske ispravnosti, domaće mlijeko se od travnja ne može izvoziti u EU. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="91">
<p>Hoće li ribari nastaviti razgovore na moru ili na kopnu?</p>
<p>SAVUDRIJA, 5. rujna</p>
<p> - Ribarsko primirje u Savudrijski uvali poštivalo se i u četvrtak, rekli su Vjesniku i hrvatski slovenski ribari, a potvrđeno je i iz Policijske uprave istarske. U međuvremenu traju intenzivne pripreme za nastavak ribarskih pregovora zakazanih za subotu prijepodne, kada će se obje strane izjasniti o ponuđenim inicijativama. Iako postoji dobra volja da se pronađe barem kompromis za ribarsko razgraničenje, još uvijek na objema stranama dio ribara nije za to spreman. Velik dio savudrijskih ribara i dalje inzistira na središnjoj crti u Savudrijskoj uvali, zamjerajući svojim pregovaračima ponuđene ustupke od nekoliko milja.</p>
<p>Zasad nije poznato gdje bi se pregovori trebali nastaviti. »Slovenci bi željeli da to bude kod njih, u piranskoj gradskoj vijećnici«, kaže Daniele Kolec, dok ribari Bujštine traže da susret bude na moru. M. U.</p>
</div>
<div type="article" n="92">
<p>Velagić, koji je pod prisilom kopao jamu u Pakračkoj Poljani, boji se svjedočiti </p>
<p>Munib Suljić</p>
<p>Svjedok izjavio da najradije ne bi bio u sudnici. Optuženi Mikola rekao mu da je »korektan«, na što je sutkinja upozorila optuženika da se suzdrži od komentara / Suđenje se ponavlja jer je Vrhovni sud 2001. ukinuo oslobađajuće presude za ubojstvo Antića i uhićenje trojice Zagrepčana srpske nacionalnosti </p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> - U nastavku suđenja petorici optuženika u slučaju »Pakračka Poljana«, u četvrtak je u zagrebačkom Županijskom sudu saslušan svjedok Branko Velagić (63) iz Grubišnog Polja. </p>
<p>Riječ je o postupku u kojem su za nekoliko ubojstava u Pakračkoj Poljani optuženi bivši pripadnici »Merčepove postrojbe« iz 1991. godine - Munib Suljić (43), Igor Mikola (31), Siniša Rimac (29), Miro Bajramović (45) kojem se sudi u odsutnosti i Branko Šarić (43). Za Bajramovićem je raspisana tjeralica.</p>
<p>Prema optužnici, Velagića su zajedno s Nikolom Pelešem, optuženici jedne večeri izvukli iz improviziranog zatvora u Pakračkoj Poljani i natjerali da kopa jamu na jednoj livadi u koju je bačeno tijelo ubijenog Aleksandra Antića, koje do danas nije pronađeno. </p>
<p>No, nakon što je u četvrtak sutkinja zagrebačkog Županijskog suda Rajka Tomerlin-Almer postavila pitanje svjedoku, što može reći, Velagić je rekao: »Ja bih najradije da vi mene pustite na miru«. </p>
<p>Nakon što ga je sutkinja upozorila da mora svjedočiti, Velagić je nastavio: »Kako biste se vi osjećali da sjedite ovdje?«. Sutkinja je ponovila upozorenje upitavši ga ostaje li kod prijašnjih iskaza, na što je Velagić odgovorio: »Neka bude kako sam rekao«. Na pitanje bi li prepoznao mjesto gdje se sve dogodilo, svjedok je odgovorio potvrdno.</p>
<p>Suđenje je u četvrtak formalno krenulo ispočetka zbog proteka vremena. pa je formalno pročitana optužnica, te niz drugih spisa i iskaza svjedoka. Na ponovni upit sutkinje, svi optuženici izjasnili su se da se ne osjećaju krivima. </p>
<p>Optužnica, koju zastupa zamjenik županijskog državnog odvjetnika Ivan Plevko, tereti ih za ubojstvo pripadnika HV-a Aleksandra Antića počinjeno u rujnu 1991. na području Pakraca, te za nezakonito lišavanje slobode i iznudu nad Milošem Iviševićem, Radom Pajićem i Markom Grujićem. Oni su u listopadu 1991. oteti u Zagrebu i odvedeni u Pakračku Poljanu gdje su ih nepoznate osobe ubile.</p>
<p>Na suđenju u četvrtak, svjedoku Velagiću, koji je, kako smo saznali, »u istrazi bio detaljniji«, sutkinja je predočila dvije Antićeve fotografije i još pet fotografija ostalih ubijenih. No, svjedok se tome protivio. Velagić je rekao da ne poznaje te osobe, na što je sutkinja rekla da fotografije nije ni pogledao. Nakon kratkog pogleda, svjedok je ponovo odgovorio niječno.</p>
<p> Sutkinja je upitala Velagića: »Bojite li se danas«, a Velagić je odgovorio: »Biste li se vi bojali na mojem mjestu, pođite uvijek od sebe?«. Na to ga je sutkinja ponovo upozorila da ne može postavljati pitanja i upitala ga prijeti li mu tko i zašto se boji. Velagić je na to odgovorio da mu nitko ne prijeti, ali ne voli biti u sudnici.</p>
<p>Svjedoku se u prolazu obratio Mikola zahvalivši mu i rekavši: »Vi ste korektan čovjek«. Sutkinja Tomerlin Almer upozorila je optuženika da se sudrži od komentara. </p>
<p>Inače, na suđenju 1999. Velagić je pak izjavio da se većine stvari ne sjeća, kao i da zbog »smrtnog straha« nije mogao pratiti što se događalo oko njega dok je kopao jamu.</p>
<p>U četvrtak u sudnicu nije došla svjedokinja Elza Đapić, koja je bila u vezi s ubijenim Antićem. Njezina majka Zora, koja je također trebala svjedočiti, u međuvremenu je umrla. Nije se pojavila ni Višnja Iris, bivša pripadnica postrojbe pričuvnog sastava hrvatskog MUP-a u kojoj su bili i optuženi, kojom je početkom Domovinskog rata zapovijedao Tomislav Merčep. Sud će putem MUP-a zatražiti adrese svjedokinja.</p>
<p>Taj je sudski postupak ponovljen nakon što su optuženici bili nepravomoćno osuđeni također na Županijskom sudu u Zagrebu, na temelju presude koju je 1999. donio sudac Ratko Šćekić (sada sudi u slučaju »zločinačke organizacije«).</p>
<p> Vrhovni je sud 2001. ukinuo dio presude kojom su bili oslobođeni po dvjema točkama optužnice - za ubojstvo Aleksandra Antića, kao i za nezakonito uhićenje trojice Zagrepčana srpske nacionalnosti.</p>
<p>Slučaj »Pakračka Poljana« započeo je 1992. nakon što je u istrazi o ubojstvu zagrebačke obitelji Zec policija došla do podataka o navodnim zločinima u tom mjestu. Predmet je »mirovao« do 1997. kad je Županijsko državno odvjetništvo podiglo optužnicu. Zanimljiv je podatak da je u vrijeme istrage oko Pakračke Poljane tužitelj bio Ante Nobilo, sada odvjetnik koji u Haagu brani Tihomira Blaškića. A zbog proceduralnih propusta svi optuženici koji su priznali ubojstvo troje članova obitelji Zec, oslobođeni su optužbe.</p>
<p>Jasminka Ivančić</p>
</div>
<div type="article" n="93">
<p>Vijeće HRT-a smijenilo Mikuljana </p>
<p>Ulaga-Valić odbila insinuacije o političkoj smjeni / Goldstein povukao ostavku / Milić imenovan urednikom političkih i kontakt-emisija </p>
<p>Miroslav Mikuljan</p>
<p>ZAGREB, 5. rujna</p>
<p> - Miroslav Mikuljan, urednik Dokumentarno-povijesnog programa HTV-a, smijenjen je u četvrtak na sjednici Vijeća HRT-a s te dužnosti, a na to mjesto imenovan je njegov dosadašnji zamjenik Miro Branković. </p>
<p>Vijećnici su nakon višesatne žučne rasprave, obrazloženja glavne urednice Jasne Ulaga-Valić i samog Mikuljana donijeli takvu odluku.</p>
<p> Glavna urednica odbacila je sve insinuacije političke naravi vezane uz Mikuljanovu smjenu, obrazloživši da se neke ideje izrečene u Dokumentarnom programu »nisu uklapale u ideje javne televizije«. Isto tako, navela je da su primijećene tri emisije koje su bile više marketinške nego dokumentarne. Riječ je o emisiji iz ciklusa »Tajne uspješnih« o autopodozetniku iz Vukovara, te o emisijama iz ciklusa »Kultura življenja«, gdje su reklamirane neke tvrtke.</p>
<p> »Da su te emisije rađene pod pokroviteljstvom, cijena bi im iznosila 135 tisuća kuna«, navela je Jasna Ulaga-Valić, dodavši da zbog Milkuljanovih »uredničkih propusta« zamalo nije emitirana emisija o prvom hrvatskom branitelju. »Mikuljan je na Filmski festival u Cannesu poslao i dva filma na koja Hrvatska radiotelevizija nije imala zakonska prava«, zaključila je glavna urednica. Mikuljan je dematirao sve tvrdnje, apeliravši na Vijeće da posluša glas javnosti. »Javnost je uvijek hvalila Dokumentarni program, što je donedavno činilo i samo Vijeće«, kazao je s čim se složio i velik dio vijećnika, no ishod glasovanja ipak je bio drukčiji. </p>
<p>Vijeće je prihvatilo Gorana Milića za urednika političkih i kontakt-emisija, a Domagoj Božidar Burić promoviran je za urednika Radne jedinice programa za kulturu, znanost i obrazovanje. Na njegovo mjesto za urednicu Znanstveno-obrazovnog programa imenovana je Marija Vuković-Siriščević. </p>
<p>Ivo Goldstein povukao je svoju ostavku od 14. svibnja, o kojoj se već triput odgađala rasprava. </p>
<p>Anuška Fjorović</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020906].
|
