NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20021104].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 196067 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>04.11.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Je li Vlada dobro iskoristila navodni time out dobiven najavom optužnica?</p>
<p>Dosad je haaško tužiteljstvo Hrvatsku isticalo kao primjer zemlje koja solidno surađuje s Međunarodnim sudom za ratne zločine / Postoji li mogućnost da je tužiteljstvo u slučajevima Gotovina i Bobetko, poštujući tu suradnju, ipak obavijestilo Vladu o optužnicama, kako bi joj dalo manevarski prostor u domaćim političkim prilikama?</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Glavna je haaška tužiteljica Carla del Ponte izvijestila Vijeće sigurnosti UN-a da je hrvatsku vladu o zapečaćenoj optužnici protiv generala Gotovine obavijestila još u lipnju 2001., a u svibnju ove godine o optužnici protiv generala Bobetka. Goran Granić, u Vladi zadužen za suradnju s Haaškim sudom, demantirao je da je Vlada bila unaprijed obaviještena o optužnicama.</p>
<p>Novinski analitičari bliski Vladi u izjavi Carle del Ponte Vijeću sigurnosti vide politički karakter Haaškog suda jer, pojašnjavaju, prema pravilima Suda tužiteljstvo ne bi smjelo ni s kim raspravljati o tajnim, haaškim optužnicama.</p>
<p>Dosad je haaško tužiteljstvo Hrvatsku isticalo kao primjer zemlje koja solidno surađuje s Međunarodnim sudom za ratne zločine. Uostalom, Haag je hrvatskom pravosuđu prepustio procesuiranje slučajeva »Gospić«, »Lora« i »Paulin Dvor«.</p>
<p>Je li haaško tužiteljstvo u slučajevima Gotovina i Bobetko - poštujući suradnju s Hrvatskom - ipak obavijestilo Vladu o optužnicama, kako bi joj dalo manevarski prostor u domaćim političkim prilikama? Je li Vlada dobro iskoristila time out koji joj je navodno omogućio Haaški sud najavom slanja optužnica? </p>
<p>Optužnica protiv generala Gotovine izazvala je snažnu političku krizu Vlade. Dražen Budiša, čelnik HSLS-a, predsjednik tada druge po snazi vladajuće stranke, usprotivio se načinu Vladine suradnje s Haaškim sudom. No koalicijska se vlada održala, a Budiša je postao i zamjenik premijera.</p>
<p>U vezi s optužnicom protiv Gotovine, Vlada nije Haagu upućivala ozbiljnije, pa ni službene prigovore. Analitičari bliski Sudu procjenjuju da je Vlada - ne objavljujući na vrijeme postojanje optužnice protiv Gotovine - umirovljenom generalu dala vremena da se skloni. A kad se više nije znalo gdje je Gotovina, odnosno kad se on prestao oglašavati u javnosti, obznanjeno je postojanje optužnice, koja je proslijeđena sudu. Sud ju je trebao uručiti Gotovini, ali njega više nije bilo ni na jednoj poznatoj adresi.
Gotovinini su odvjetnici otvorili pravnu bitku s Vladom pred domaćim sudovima. Od Ustavnog su suda zatražili ocjenu ustavnosti Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom i tužili Vladu Općinskom sudu u Zgrebu, tražeći dokumente potrebne za obranu svoga klijenta.</p>
<p>Kad je, lani u studenome, Međunarodni kazneni sud putem Interpola raspisao »crvenu tjeralicu« za Gotovinom, Goran Granić je kazao da Gotovina nije u Hrvatskoj i da se Vlada ne osjeća obveznom kad je riječ o tjeralici.</p>
<p>Carla del Ponte je za nedavna posjeta Zagrebu, a i pred Vijećem sigurnosti, kazala je da je Gotovina, prema informaciji iz pouzdanih izvora, ipak u Hrvatskoj.</p>
<p>Vladin predstavnik za suradnju s Haagom u najnovijim izjavama nije posve otklonio tu mogućnost, kazavši u jednom intervjuu: »General Gotovina je istreniran u Legiji stranaca i zna se ponašati u ovakvim situacijama. Vrlo dobro poznaje sve sigurnosne mehanizme... Ako se želite od nečega skriti, odabrat ćete sredinu u kojoj se lakše uklopiti se. To bi mogla biti Hrvatska ili čak Zagreb«.</p>
<p>O optužnici protiv generala Bobetka dulje se nagađalo u sklopu istrage u kojoj su haaški istražitelji ispitivali načelnika Glavnog stožera Petra Stipetića, te, posebno, vezano uz optužnicu protiv generala Rahima Ademija. Ta su dva slučaja vezana uz Medački džep, vojnu akciju za koju je general Bobetko sam kazao da je ostvarena prema njegovoj zamisli.</p>
<p>Da je optužnica protiv Bobetka u Hrvatskoj obznanio je sam general, koji je u rujnu, u intervjuu »Globusu«, rekao da se nema namjeru predati Haaškom sudu. Nakon tog razgovora i Vlada je potvrdila postojanje optužnice.</p>
<p>Za razliku od Gotovinina slučaja, u Bobetkovom je Vlada uložila službeni prigovor na optužnicu. Premijer je osobno razgovarao s optuženim. Generalu Bobetku je ostavljena mogućnost da ode u bolnicu i da se od haaške optužnice obrani lošim zdravstvenim stanjem. </p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Kregar: Ako nema procesuiranih slučajeva, ne znači da nema korupcije u sudstvu</p>
<p>Prema istraživanjima Svjetske banke, korupcija u Hrvatskoj ima specifičan oblik, kaže prof. dr. Josip Kregar, redovni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i prvi predsjednik Transparency Internationala Hrvatska, ogranka svjetske udruge osnovane radi borbe protiv korupcije / U usporedbi s drugim zemljama, u Hrvatskoj je razina svakodnevne korupcije relativno niska, ali je korupcija pri donošenju važnih ekonomskih i političkih odluka na visokoj razini</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Prema rezultatima istraživanja Transparency Internationala o percepciji korupcije u svijetu, Hrvatska je ove godine na 47. mjestu, s Češkom i još nekim zemljama u tranziciji. Godinu prije bila je na 52. mjestu, a prema preklanjskom istraživanju provedenom za 1999. godinu bila je na 74. mjestu, vrlo blizu dna ljestvice. To nije jedina, ali je relevantna lista koja pokazuje koliko je korupcija opasan, bitan društveni i ekonomski problem u pojedinoj zemlji. Tradicionalno, na vrhu liste zemalja koje se doživljavaju kao najmanje korumpirane su skandinavske zemlje, pa Novi Zeland, Singapur i Hong Kong, a na dnu su stalno Bangladeš, Indonezija, Nigerija i Jugoslavija.</p>
<p>O tome smo razgovarali s prof. dr. Josipom Kregarom, redovnim profesorom na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i prvim predsjednikom Transparency Internationala Hrvatska, ogranka svjetske udruge osnovane radi borbe protiv korupcije. Članice udruge, lokalne organizacije, samostalne su u radu, ali su ujedno dio opće mreže. Transparency International organizirao je skup sličnih udruga s područja jugoistočne Europe.</p>
<p>O procjeni korumpiranosti u pojedinoj zemlji, prof. Kregar kaže: »Ta se ocjena temelji na ispitivanjima stručnjaka i ljudi iz biznisa koji posluju s određenim zemljama. Uza to, temelji se i na procjenama rizika korupcije za pojedinu zemlju koje daju savjetničke kuće. Za svaku su zemlju potrebna najmanje tri nezavisna istraživanja. Rizik korupcije je ocjena ulagača vlada li u nekoj zemlji korupcija i u kojoj mjeri. U ovom slučaju, za Hrvatsku, radilo se o procjeni na temelju pet istraživanja, koja su utjecala na mijenjanje percepcije ljudi koji posluju s hrvatskim partnerima«.Hrvatska je, ocjenjuje Kregar, doživjela velik napredak, koji treba pripisati promjeni slike zemlje u očima poslovnog svijeta. Na upit koliko su ta istraživanja realna, Kregar kaže: »Hrvatska je napravila velik korak naprijed. No, kako je riječ o percepcijama, radi se o nečemu što ne mora biti trajno, dakle podložno je vrlo promjenjivim trenutačnim okolnostima u politici, u ekonomiji i uopće u hrvatskom društvu. Stoga mi se čini da treba raditi na stabilizaciji tog napretka, na izgradnji institucija, kulture ponašanja... koji čiste korupciju«.</p>
<p>Korupcija prožima cijelo društvo, ona je sistemski fenomen, no nije svuda podjednako izražena niti opasna. Prema istraživanjima Svjetske banke, korupcija u Hrvatskoj ima specifičan oblik, ističe profesor Kregar. U usporedbi s drugim zemljama, u Hrvatskoj je razina svakodnevne korupcije, iako nam ona najviše smeta, relativno niska. Nasuprot tome, navodi se u istraživanju, tzv. state capture, korupcija pri donošenju važnih ekonomskih i političkih odluka, koncesija i slično na visokoj je razini.</p>
<p>Ono što Svjetska banka, u usporedbi s drugim zemljama, prepoznaje kao zabrinjavajuće je sudstvo. Zato je pomoć Svjetske banke Hrvatskoj uglavnom usmjerena u razvoj institucija, reguliranje javnih natječaja, zapravo javne potrošnje, te pravosuđa. To je glavna strategija Svjetske banke.</p>
<p>»Kad je riječ o stanju u hrvatskom pravosuđu, mislim da postoji temeljno nesnalaženje s obiju strana 'barikade'. S jedne strane, suci su čvrsto uvjereni u ispravnost svog posla. Vjeruju da je njihov zadatak primjenjivati zakon i drugo ne gledaju. Suci imaju desetke, stotine slučajeva u kojima se dokazuje koliko oni pošteno rade. Ali, opet, neshvatljivo je njihovo ignoriranje ocjene javnosti. Kritičari koji upozoravaju na korupciju u pravosuđu, čak i da su u krivu, nesporno pokazuju da se smanjilo povjerenje u pravosuđe, da se gubi legitimitet. Vraćanje povjerenja treba biti prva briga, a ne povod za obranu«, smatra Kregar.</p>
<p>S druge strane, dodaje, građani nemaju povjerenja i nemaju dobro mišljenje o sudstvu, ne samo zbog dugih rokova, proceduralnih formalnosti, nego i zbog sumnje u poštenje i ispravnost suda.</p>
<p>»U tome pretjeruju, mogu biti u krivu, no ono što se ocjenjuje nije otkrivanje kaznenih djela nego ugled suda u očima javnosti. Građani ne sude, oni procjenjuju stvarnost i imaju pravo tražiti odgovornost. Ono što je bitno, što je u očima i mislima, ocjenama ljudi o sudu, jest je li to nezavisna, poštena institucija koja dijeli pravdu. Suci to smatraju napadom na svoju profesiju i pritiskom na sud, iako su i oni svjesni da u tome ima elemenata istine. Na kraju, podcjenjuju važnost takvih ekscesa, smatrajući dovoljnim osobni integritet, osobnu čast koja im je najvažnija«, pojašnjava Kregar.</p>
<p>Pitanje korupcije u pravosuđu, prema Kregarovu mišljenju, ne svodi se na ocjenu njene raširenosti ili dokaza i sumnji o djelu u pojedinom slučaju. Svođenje korupcije na njenu kazneno-pravnu dimenziju isto tako prikriva i zamagljuje problem, koji nije problem pravne kvalifikacije nego stvaran društveni problem. Pravi pristup, kaže Kregar, nije rasprava koliko je sudaca u zatvoru zbog korupcije - činjenica da ni jedan za to nije osuđen ne mora biti dokaz da korupcije nema.</p>
<p>»Korupcija se u sudstvu ne može pobijati argumentom da nema procesuiranih slučajeva, jer je riječ o fenomenu koji je teško dokaziv i teško se otkriva. Zato slučajeva i nema. A kad ih i ima, što je pokazala studija kaznene politike u antikorupcijskim slučajevima, sudovi oslobađaju ili, kad kažnjavaju, kažnjavaju uvjetnim ili novčanim kaznama. Tako samo 13 slučajeva u sedam godina završava kaznom zatvora«, zaključuje Kregar.</p>
<p>Jasminka Ivančić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Zbog ugovora o najmu osjećaju se kao građani drugog reda</p>
<p>Zajednica povratnika Hrvatske predlaže Vladi da produlji rokove za otkup stanova sa stanarskim pravom samo za područja posebne državne skrbi / Vukovarske gradske vlasti misle da novac od prodaje treba uložiti u otvaranje novih pogona / Samo na vukovarskom području je više od 10.000 stanova iz nekadašnjeg društvenog stambenog fonda</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Desetak tisuća stanova samo u istočnom dijelu Hrvatske, u kojima su prije rata živjeli stanari sa stanarskim pravom, ponovno su, čini se, tema s kojom će se morati suočiti u Vladi. Akciju kojom traže pravo na otkup tih stanova ovih su dana pokrenuli Vukovarci, potpisivanjem peticije u Vukovaru, Borovu naselju i Zagrebu, pitajući Vladu zašto bi oni plaćali najam, dok ostali plaćaju otkup.</p>
<p>Zakon o stanarskom pravu ne vrijedi gotovo pet godina, od 1997. godine. U vrijeme kad su se Vukovarci i drugi Hrvati vratili u oslobođene krajeve, zakonski rokovi za otkup stanova već su prošli, dakle vratili su se u stanove koje više nisu mogli otkupiti. Izmjenama Zakona o područjima od posebne državne skrbi ponuđen im je ugovor o najmu koji i danas vrijedi i zbog kojeg se, poručuju, osjećaju kao građani drugog reda.</p>
<p>Samo na vukovarskom području ima oko 6000 do 7000 stanova čiji su stanari izgubili stanarsko pravo, ostavštinu nekadašnjeg društvenog vlasništva. Otkupljeno je samo nekoliko stanova - to je uspjelo ljudima iz Ministarstva pravosuđa koji su, rezignirano zaključuju »obični« Vukovarci, na vrijeme znali zakonske mogućnosti.</p>
<p>Čelnik Zajednice povratnika Hrvatske Josip Kompanović potvrdio je u nedjelju, u razgovoru za Vjesnik, da podržava akciju Vukovaraca i svih drugih na taj način zakinutih povratnika. </p>
<p>»Riječ je, doista, o dvije razine prava za građane u slobodnim dijelovima Hrvatske i one u nekad okupiranim područjima. Smatramo da se to može i treba ispraviti jer ti ljudi, kad su bježali spašavajući živu glavu, sigurno nisu razmišljali gdje su im papiri od stana! Niti su, kad su se vratili, imali čime dokazati stanarsko pravo, niti su ih upozorili da su rokovi za otkup stanova istekli. Mi u Zajednici podupiremo peticiju, ali mislimo da rokove za otkup stanova ne treba produljiti za cijelu Hrvatsku, nego samo za područja od posebne državne skrbi i to za povratnike koji imaju ugovor o najmu«, kaže Kompanović.</p>
<p>Prema mišljenju prvog čovjeka Zajednice povratnika Hrvatske, Vlada ne bi trebala donositi nikakav poseban zakon za rješavanje ovog problema, nego bi mogla donijeti podzakonski akt kojim bi riješila problem otkupa samo stanarima koji koriste nekadašnje društvene stanove po ugovoru o najmu. A takvih je samo na vukovarskom području 6000 do 7000 tisuća. </p>
<p>Vukovarci, ali i svi drugi povratnici na područjima posebne državne skrbi, podsjećaju Vladu da su nekadašnji društveni stanovi građeni novcem gradskih poduzeća, iz stambenih fondova u koje su i sami izdvajali. Samo na vukovarskom području je više od 10.000 stanova iz nekadašnjeg društvenog stambenog fondaDok se s jedne strane Vladi predlaže da nađe zakonski način za produljenje rokova za otkup stanova - ali samo za one s Ugovorom o najmu - s druge strane stižu drukčiji prijedlozi. Primjerice, vukovarske gradske vlasti već su Vladi i mjerodavnim ministarstvima predložile prodaju stanova izgrađenih novcem vukovarskog gospodarstva, a dobiveni novac, predlažu, može se upotrijebiti za otvaranje novih pogona i radnih mjesta. Zasad, tvrde iz vukovarskog Poglavarstva, odgovor iz Vlade nije stigao.</p>
<p>Za koju će se varijantu odlučiti i hoće li uopće biti odštete, teško je prognozirati. No problem je osjetljiv i ne može se riješiti produljenjem rokova za cijelu Hrvatsku, jer bi to značilo novu nepravdu. Naime, u većini stanova danas žive neki drugi stanari koji su ih već otkupili ili je otkup u tijeku.</p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Predsjednik, vrijeđanje i cenzura</p>
<p>TIHOMIR PONOŠ</p>
<p>Izgleda da je zadnji čas da se, bez rizika zatvorskoga kažnjavanja, napiše ili izgovori rečenica: »Predsjedniče, baš ste blesavi«. Naime, usvoje li se predložene izmjene Kaznenog zakona, zbog takve bi se rečenice u zatvoru moglo provesti od tri mjeseca do tri godine. Predložene izmjene vraćaju kaznenu odredbu za vrijeđanje, odnosno izvrgavanje ruglu, predsjednika Republike. Nekoga nazvati blesavim stvar je osobnog dojma nekoga o nekome, i uopće nije isto što i nekoga nazvati lopovom.</p>
<p>Predloženo je zakonsko rješenje već naišlo na osudu većeg dijela javnosti. U tom je dijelu javnosti i sam predsjednik Stjepan Mesić, koji se zalaže za prekršajno kažnjavanje zbog vrijeđanja predsjednika.</p>
<p>Tim se rješenjem kani zaštiti institucija predsjednika Republike. No, na mjestu institucije Predsjednika nalazi se redovito čovjek. Budući da nije poznato kako bi se to mogla uvrijediti institucija, svatko tko bude izabran za predsjednika Republike morao bi napisati i objaviti što ga sve vrijeđa, pa bi građani znali u kojim slučajevima mogu završiti u zatvoru. Jasno, to bi bio sasvim osoban popis mogućih uvreda, jer svi se mi razlikujemo i po tome što koga od nas vrijeđa. Nadalje, čovjek koji bi se nalazio na mjestu institucije predsjednika Republike bio bi, dokle god je predsjednik, zakonski neravnopravan s drugim građanima. Naime, privremeno se čovjeka na mjestu institucije ne bi smjelo vrijeđati, bez rizika kažnjavanja, dok bi se sve druge građane moglo. </p>
<p>Predsjednika se Republike ne bi smjelo izvrgavati ruglu (a tu bi opet netko trebao definirati nešto nemoguće, odnosno što je to ruglo), pa postaje potpuno nemoguće zamisliti da netko u Hrvatskoj snimi seriju kakva je snimljena u SAD-u - »To je moj predsjednik«. Rizik gledanja vlastitog igrano-serijskog uratka u zatvoru bio bi prevelik. Takvim odredbama ponovno bismo se vratili u doba ilegalnog pričanja viceva o predsjedniku. Umjesto predsjednika Republike, birali bismo svetu kravu. </p>
<p>Čovjeka koji je izabran za predsjednika Republike, naravno, ne treba vrijeđati, baš kao što ne treba vrijeđati ni bilo kojeg drugog čovjeka. Ali, vrijeđanje treba izbjegavati ne zato što je netko predsjednik, nego zato što je čovjek. Takve kaznene odredbe bi, s obzirom na diskrecijsku ocjenu što je vrijeđanje i izvrgavanje ruglu, a što nije, vratile cenzuru u medije. A možda oni koji su predlagali izmjene Kaznenog zakona ne znaju da cenzuru zabranjuje 38. članak Ustava.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Ima li zakonodavca na terenu?</p>
<p>ANDRIJA KAČIĆ KARLIN</p>
<p>Svi se sramimo zbog učestalih incidenata naših navijača. Svi, osim onih koji bi trebali</p>
<p> - zakonodavaca.</p>
<p>Uistinu, zakonodavci, koji bi morali biti glavno oružje u borbi protiv ekstremnih nogometnih navijača, huligana, ni ovaj put neće osjetiti sram. Unatoč tome što smo se naslušali priča saborskih zastupnika, političara i svih onih koji se u našem društvu moraju osjećati važnima, o tome »kako zaustaviti eskalaciju nasilja na tribinama«.</p>
<p>Godinama, pa i desetljećima ponavlja se ista priča na našim nogometnim terenima. Tučnjave, napadi na policiju, ozlijeđeni, prekidi utakmice... Ne nazire se kraj crnoj seriji. Policija ih uhiti, ali ih sudstvo ili ne sudi ili dosuđuje blage kazne... </p>
<p>S druge strane, autoriteti u društvu obećavaju »Thatcheričin zakon« koji će inicijatorima nereda dodjeljivati dugotrajne i teške zatvorske kazne. Bivša britanska premijerka Margaret Thatcher spriječila je, naime, gotovo stoljetno divljanje po britanskim stadionima.</p>
<p>Prema onoj »sve je već izmišljeno, a dobre stvari treba kopirati«, dobar dio zemalja postupio je kasnije kao Velika Britanija.</p>
<p>Ovaj smo vikend, međutim, bili svjedoci nereda na utakmicama slovenske nogometne lige u Mariboru, gdje je domaćin poražen protiv Olimpije. Koji dan ranije, u Turskoj su se sukobili turski i grčki navijači načinivši sami sebi medvjeđu ulogu. Prokockali su mogućnost da zajedno gledaju utakmice EP-a 2008. godine, za što su Turska i Grčka zajedno istakle kandidaturu. Nakon krvi Fenerbacheovih i Panathinaikosovih navijača, ta je kandidatura bespredmetna. </p>
<p>I Hrvatska je, zajedno s Bosnom i Hercegovinom, kandidat za istu europsku smotru. Međutim, kandidat s malim izgledima. Hrvatska, naime, godinama ne može donijeti zakonske mjere kojim bi suzbila navijačko nasilje, pa se postavlja pitanje tko će joj normalan dati priliku ugostiti nogometnu Europu?</p>
<p>Naši autoriteti, i nogometni i zakonodavni, toga još očito nisu svjesni.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Mora li proračun imati ime?</p>
<p>Kada Vlada danas najavljuje »razvojan, ali štedljiv« proračun koji se temelji na petpostotnom rastu gospodarstva u sljedećoj godini, treba li joj vjerovati? Biste li, međutim, glasovali za političara koji vam najavljuje daljnje smanjivanje vašeg standarda? </p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Sljedeće godine država će smjeti potrošiti četiri posto više novca nego danas. Sljedeće godine svima će, barem malo, porasti plaća. Sljedeće godine Hrvatska se priprema za (redovne) parlamentarne izbore.</p>
<p>Sve je, znači, u redu.</p>
<p>Naoko i jest, jer posve je uobičajeno da svaka vlast, kada se približi izborna godina, kreće s obećanjima olakšica, većim plaćama državnih službenika, nižim porezima i doprinosima. </p>
<p>Zašto se onda neki, poput sindikata, danas bune i govore da ih je ova vlast izigrala već samom činjenicom da i oni nisu bili uključeni u kreiranje državne financijske politike?</p>
<p>I to je, također, u redu.</p>
<p>Sindikati su svugdje, gotovo bez iznimke, produžena ruka politike (ili čekaonica za odlazak na političku funkciju), a gotovo uvijek riječ je o politici oporbe. Čak i kada je na vlasti sindikatima obično bliskija ljevica, sindikalci će prijetiti priklanjanjem desnima, ili čak zastupati njihove stavove (pogotovo kada je riječ o radnim dozvolama za imigrante ili zaštiti domaćeg tržišta), samo zato da bi dobili dodatni manevarski prostor u borbi za ustupke. Što su izbori bliži, sindikati su »oporbeniji«, štrajkovi češći, neredi predvidljiviji...</p>
<p>Kada Vlada danas najavljuje »razvojni, ali štedljiv« proračun koji se temelji na petpostotnom rastu gospodarstva u sljedećoj godini, treba li joj vjerovati?</p>
<p>Biste li glasovali za političara koji vam najavljuje daljnje smanjivanje vašeg standarda? Nekoga tko skrušeno priznaje da nema pojma kako će državu izvaditi iz dreka, ali vam posve iskreno obećava da vas nikad neće napustiti, unatoč nevoljama u koje će vas dovesti? Brrr...</p>
<p>Vlada najavljuje da će ovu godinu završiti s gospodarskim rastom nešto višim od četiri posto, uz tendenciju daljnjeg porasta. Umjereno suzdržani, neovisni, ali ipak poslovno zainteresirani zapadni analitičari isti statistički pokazatelj vide negdje na gornjoj granici od oko 3,8 posto, uz napomenu da će stagnacija zapadne Europe u sljedećem razdoblju vjerojatno zahvatiti i Hrvatsku. Prosječni Hrvat koji stanuje u Državnom zavodu za statistiku u kolovozu je od plaće zaradio neto 3738 kuna. Pitanje glasi: što njemu znači najavljena četiri (ili 3,8) posto?</p>
<p>Kada je riječ o statistikama za godinu koja je već većim dijelom iza nas, nju i »Prosječni« iz statistika može smatrati bivšom i zato za njega nezanimljivom. Hoće li sljedeća godina završiti s pet ili tri, to je već nešto drugo, jer što se brojka više povećava, i njemu će biti bolje. Ali...</p>
<p>Što je, međutim, »Prosječni« spreman sam učiniti da bi se sanjanih (i obećanih) pet posto i ostvarilo? Tu me, priznajem, polagano hvata panika.</p>
<p>U poplavi priča iz života koje se ovih dana mogu vidjeti na hrvatskim TV kanalima izronio je odnekud (prosječni?) direktor jedne škole bjesneći na odnos države prema njegovoj ustanovi, jer, eto, ni trava oko zgrade nije pokošena. »Nismo li mi sami uređivali okoliš naših škola?«, komentirala je moja kolegica. Jesmo. Ako mi i možemo reći da smo školu završili u »ono doba«, američkim (britanskim, danskim, švicarskim...) studentima koji danas kose travu oko svojih učilišta takve političke doskočice ne padaju na pamet. Oni su ti koji žele živjeti u uređenom okolišu. Ponosni su kada ga urede sami. Od vlasti oni ne očekuju da kosi travu, nego da im osigura kvalitetno školovanje. Razlika između »njih« i »nas« na ovom naoko nevažnom pitanju postaje sve vidljivija.</p>
<p>»Hrvatska isključivo zbog političkih razloga nije u prvoj skupini od devet zemalja koje bi se 2004. trebale priključiti Europskoj uniji«, rekla je Marianne Kager, glavna ekonomistica Bank Austria Creditanstalta, sudionicima prošlotjedne međunarodne financijske konferencije u Cavtatu, tvrdeći da sljedeći krug, najvjerojatnije 2007. godine, za Hrvatsku nije pod upitnikom. </p>
<p>Čini mi se da gospođa Kager pritom baš nije bila previše iskrena. Ne zbog toga što to ne bi bilo moguće, nego zato jer ona to ne zna, ali dobro zna da će njoj i njezinoj kompaniji slatkorječivost pomoći u odnosima s malom, frustriranom Hrvatskom, koja pati od kompleksa manje vrijednosti. Košnju je, pak, čak i ako je shvatimo kao metaforu, teško svrstati u politička pitanja. Austrijanci su među prvima koji će upozoriti susjeda da njegova neuredna okućnica kvari sliku njihova urednoga susjedstva, a teško je vjerovati da nas baš oni toliko ne poznaju.</p>
<p>Da pravih pomaka u razmišljanju ipak ima, pokazuje inicijativa Sindikalne stambene zadruge Zagreb. Marko Kljaić, predsjednik njezina nadzornog odbora tvrdi: »Država ne treba graditi, nego kreditno osposobiti kupce stanova«. </p>
<p>Tvrdeći da se Programom društveno poticane stanogradnje (POS), tzv. Čačićevim stanovima, država zapravo stavila u nedopustivu poziciju monopolista na tržištu stanogradnje, Kljaić predlaže drugi model prema kojemu bi (u pojednostavljenoj verziji) država pomagala građanima da otplaćuju kredite stambenim zadrugama, koje bi, neovisno od svake vlasti, pronalazile najbolje investitore i izvođače. Taj je model, navodno, Vlada odbacila kada je odlučila na sebe preuzeti ulogu vjerovnika i investitora.</p>
<p>Pitanje je, međutim, i to koliko je današnja vlast spremna podijeliti odgovornost s građanima. Nije, naime, isključeno da i tu postoji određena doza straha i sumnjičavosti - kome će se u tom slučaju pripisati zasluge, vladi ili građanima? </p>
<p>Doista, jednom kada se nauče na vlastitu inicijativu, građani bi mogli zaključiti da politika baš i nije toliko važno zanimanje. Baš onda kada više ne bude važno zove li se proračun razvojni, štedljivi ili predizborni, nego koliko on svakom od nas koristi, posao političara postat će još teži i odgovorniji nego što je danas.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Nije Budiša čist ni sa sobom a kamoli s Račanom</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Je li vas Ivica Račan</p>
<p> - osobno - razočarao?« - pitala je Hloverka Novak Srzić Dražena Budišu u talk showu »Nedjeljom u 2«.</p>
<p>Nije, naravno. Jer, nikad Budiša Račanom nije bio ni očaran da bi se mogao, kasnije, razočarati. Koalicija HSLS-a i SDP-a bio je čisti pragmatizam. Računica. Budiša i Račan jedan su drugom bili joker u penjanju na vlast, koja ih je - nakon što su je osvojili - počela dijeliti kao i prije devedesete.</p>
<p>Ona dobra, stara poslovica: »Daj im malo vlasti pa da vidiš kakvi su!« - razotkrila je odnos i Budišine namjere s Račanom, te Račana s Budišom, koji je očekivao idilu u obliku, valjda, jedinstva misli i djelovanja dva lidera i dvije stranke različitih ideoloških predznaka. To samo pokazuje da Budiša nije znao u što se upušta. Uostalom, razlika između Budiše i Račana jest u tome što jedan Račanov potez najavljuje, po logici stvari i pragmatizmu, drugi a Budišin, gotovo u pravilu, kontroverzu.</p>
<p>Iako se najavio povući iz politike, nikog nije, naravno, iznedadio Budišin povratak. Kao što i ne iznenađuju njegovi vunbacitelsko-samoubilački potezi nakon unutarstranačke pobjede. Budišina u »Nedjeljom u 2« Hloverke Novak Srzić izrečena tvrdnja kako se njemu ne može predbaciti autoritarnost, žestina i nekorektnost jest zvučala licemjerno ali je, moj Bože, očekivana. Zašto? Nakon što je izgubio autoritet i političku vjerodostojnost, Budiša je pokušao kažnjavanjem onih koji drukčije misle - a takvih je u HSLS-u sve više - vratiti svoje negdašnje pozicije.</p>
<p>Vjerujem Budiši kad kaže da nije žestok. Jer ne ostavlja dojam žestoka ali ni autoritativna čovjeka. Ne ostavlja dojam lidera koji je sposoban povući za sobom glasače. Budiša je počeo glumiti odlučnost, koja, na žalost HSLS-a, žanje neuspjeh za neuspjehom. Kako, uostalom, liberalna, urbana stranka - kakvom se HSLS voli predstavljati - može biti bez ijednog vijećnika u Skupštini grada Zagreba?! Krivo, krivo pitanje... Kako predsjednik koji je priskrbio nekoliko doista teških poraza može i dalje biti na čelu stranke?</p>
<p>Kako na političkoj sceni može egzistirati stranka koja - kako tvrdi Budiša - ne radi ankete, stranka koju ne zanima javno mnijenje, stranka koja ne želi znati što misle birači?! Budišu bi trenutačni rejting - koji pak se može utvrditi jedino anketama i istraživanjima - zanimao jedino kada bi zamijenio cifre o podršci glasača s, recimo, barem HSS-om.</p>
<p>I nisam siguran da je hrvatstvo ponovo postalo pobunjenički sindrom zahvaljujući konfuznoj vlasti, kao što tvrdi Budiša u »Nedjeljom u 2« Hloverke... Oprostite, čini mi se da ipak talk show nije vodila gospođa Novak. Tip koji nije uspio nametnuti svoju volju a ni uspostaviti red u studiju počeo mi je odjednom sličiti - zbog kose - izvjesnom Aleksandru Stankoviću. Shvatio sam to tek u 45. minuti, kao što su i HTV-ovi realizatori shvatili da krivo potpisuju novinarke Dadu Zečić i Natašu Božić. No, vratimo se osjećaju ponovnog ugnjetavanja hrvatstva. Osjećaj je u najvećoj mjeri nametnula oporba a ne vlast, koja, istina, ne zna uspostaviti pravi odnos ni prema državnim blagdanima ni prema ičemu što simbolizira državnost. Tu slabost koalicijske vlasti zlorabe ekstremisti koji sto puta ponovljenom laži pokušavaju stvoriti privid antihrvatskog ozračja.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Osporavanje haaške optužnice neznatan je grijeh u usporedbi s trgovinom oružjem sa »silom zla«</p>
<p>Kad je otkrivena nedopuštena trgovina vojnom opremom između SRJ i Iraka, Vojislav Koštunica je izjavio da je riječ o »neugodnoj« aferi koja »ne može drastično štetiti ugledu zemlje«. U tome je u pravu, jer ugled njegove države baš nije osobit i nova mrlja ne predstavlja veliko iznenađenje / Slučaj vojne suradnje SR Jugoslavije, Republike Srpske i Iraka pokazuje da su stare veze ostale čvrste i neprekinute. Ono što se desetljećima činilo u doba SFRJ nastavljeno je u poretku Slobodana Miloševića, pa i nakon njegova pada, unatoč embargu na isporuke oružja režimu Saddama Husseina. Činjeno je to zbog velike financijske dobiti, ali i političkih, prijateljskih razloga, jer je Beograd i Bagdad vezala zajednička nesnošljivost prema Sjedinjenim Državama</p>
<p>ŽELJKO SABOL</p>
<p>Bivša SFRJ bila je obećana zemlja za teroriste s raznih strana, osobito arapske, koji su i nakon svojih krvavih pothvata u njoj nalazili sigurno utočište. Također je predstavljala bogat dućan oružja za brojne diktatorske režime i pobunjeničke pokrete. Jaka vojna proizvodnja i trgovina, skrivena od očiju javnosti, davala je JNA veliku moć. Potkraj osamdesetih planirana je čak izrada nadzvučnog zrakoplova.</p>
<p>Veliki je kupac desetljećima bio Irak u koji se izvozilo streljivo, mine, oružje, od pušaka do oklopnih vozila. U iračkoj pustinji su sedamdesetih godina beogradske građevinske tvrtke izgrađivale tvornice bojnih otrova i oružja. U tim velikim poslovima sudjelovalo je čak pedeset tisuća ljudi, a poduzeća iz ostalih krajeva Jugoslavije mogla su se pojaviti samo kao mali suizvođači.</p>
<p>Sljednik u tim poslovima s oružjem je SR Jugoslavija. Nositelj prodaje vojne opreme Iraku je beogradska tvrtka »Jugoimport«, koja je imala predstavništvo u Iraku. Na čelu »Jugoimporta« bio je Jovan Čeković, koji je nakon Miloševićeva pada nastavio raditi kao i prije, a za vlasti Vojislava Koštunice unaprijeđen je u čin generala.</p>
<p>Kad je otkrivena nedopuštena trgovina vojnom opremom s Irakom, bagdadsko je predstavništvo zatvoreno, smijenjen je pomoćnik saveznog ministra obrane Jovan Đokić, koji je izdavao izvozne dozvole, a Koštunica je izjavio da je riječ o »neugodnoj« aferi koja »ne može drastično štetiti ugledu zemlje«.</p>
<p>U tome je u pravu, jer ugled njegove države baš nije osobit i nova mrlja ne predstavlja veliko iznenađenje.</p>
<p>O izvozu srpskog oružja u Irak i kršenju embarga nametnutog Bagdadu piše pariški Liberation i iznosi da je Washington mjesecima upozoravao Beograd da prekine suradnju s Irakom. Ističe se da je Zoran Đinđić odmah svalio krivnju na Koštunicu, a ovaj je to protumačio kao »nove napade na federalnu vlast, vojsku i na mene samog«.</p>
<p>Nin ističe da je bilo nepažljivo držati predstavništvo jugoslavenske državne tvrtke u Bagdadu, da SAD pretpostavlja kako je »Jugoimportova« suradnja s bosanskim »Orlom« samo vrh ledenog brijega i da je Srbija jedan od najvećih svjetskih dobavljača oružja Iraku. Objavljuje se izjava potpredsjednika Vlade Srbije Žarka Koraća da su »neke vojne i druge institucije izvan demokratske kontrole«.</p>
<p>U unosnu trgovinu uključeno je i čedo međunarodne zajednice, Republika Srpska. Banjolučke Nezavisne novine pišu kako je bijeljinski zavod »Orao« posredovanjem »Jugoimporta« izvozio u Irak rezervne dijelove i opremu za borbene zrakoplove i obavljalo remont motora iračkih migova 21 i 29. Uza to je organizirana i stručna obuka Iračana. </p>
<p>Zbog svega toga može se očekivati povlačenje financijske pomoći i međunarodne potpore koju uživa Republika Srpska.</p>
<p>Na kraju beogradski tjednik ističe kako Sjedinjene Države očekuju obustavu vojne suradnje, punu istragu i odgovornost svih dužnosnika upletenih u taj slučaj.</p>
<p>Vijesti, podgorički list, izvještava da su, osim Čekovića i Đokića, u skandal prodaje oružja upletene i druge osobe, spominju šefa KOS-a generala Acu Tomića, ministra obrane Velimira Radojevića. Od visokih dužnosnika najviše veze s Irakom imao je nekadašnji predsjednik SRJ Zoran Lilić, a uvaženi gost Saddama Husseina bio je i vođa radikala Vojislav Šešelj.</p>
<p>Iznosi se da je Jugoslavija stvorila iračko vojno zrakoplovstvo i odatle njegova ovisnost o jugoslavenskoj vojnoj industriji.</p>
<p>Cijela BiH se zbog »afere 'Orao'« našla na pragu sankcija, jer međunarodna zajednica ne priznaje dijelove države nego isključivo državu BiH kao pravni, diplomatski i politički subjekt, upozorava sarajevsko Oslobođenje. Ističe da autonomnost entiteta ne smije ugroziti opstanak države i traži da se uspostavi nadzor središnjih institucija nad vojnim sektorom.</p>
<p>Nakon otkrića velike trgovine s Irakom oglasio se i visoki predstavnik Paddy Ashdown, zahtijevajući brzo i žestoko djelovanje, jer »kada sve ode pred Odbor za sankcije UN, i možda pred američki Kongres... rezultati bi zaista mogli biti sumorni za BiH«.</p>
<p>Najavljujući da će za istragu možda biti potrebna međunarodna pomoć, Ashdown je još iznio da slučaj pokazuje nedostatak političkog i demokratskog nadzora oružanih snaga, osobito vojne industrije i carinske službe, pa će se morati reformirati.</p>
<p>Slučaj bliske vojne suradnje SR Jugoslavije, Republike Srpske i Iraka pokazuje da su stare veze ostale čvrste i neprekinute. Ono što se desetljećima činilo u doba SFRJ nastavljeno je u poretku Slobodana Miloševića, pa i nakon njegova pada, unatoč embargu na isporuke oružja režimu Saddama Husseina. Činjeno je to zbog velike financijske dobiti, ali i političkih, prijateljskih razloga, jer je Beograd i Bagdad vezala zajednička nesnošljivost prema Sjedinjenim Državama.</p>
<p>Hrvatskoj se sa svih strana oštro prijeti, iako koristi legalna sredstva kad je riječ o optužnici protiv generala Janku Bobetku, zbog čega je došlo do zastoja u suradnji s Haaškim sudom. To je svakako neznatan grijeh u odnosu na trgovinu vojnom opremom s Irakom, »silom zla«. S koliko će oštrine i s kojim mjerama međunarodna zajednica postupiti prema SR Jugoslaviji? </p>
<p>Autor je doktor pravnih znanosti, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Pak kaj onda, samo bi bili jezično bogateši</p>
<p>Danas se, zbog golema utjecaja radija i televizije, u mlađim generacijama sve više gubi govorna jezična povezanost s jezikom njihovih djedova. Osobito je to primjetno u kajkavskim krajevima. Kao da se neki mlađi ljudi srame govoriti kajkavski, jer da je to tobože seljački, a govoriti štokavski tobože je gospodski... Govoriti danas o nekakvoj opasnosti od učenja kajkavskog jezika u školama za jedinstvo hrvatske nacije, po »ionako krhku koheziju hrvatskoga etnosa« (Babić) krajnje je neumjesno. I u najtežim vremenima represije, kad je u pitanju bio čak i opstanak samog imena hrvatskoga književnog jezika, znali smo očuvati svoj jezik, i baš u obrani jezika pokazalo se puno jedinstvo hrvatskog naroda. Kako bi onda učenje hrvatskih narječja u školama moglo ugroziti »koheziju hrvatskog etnosa«? </p>
<p>IVO HORVAT </p>
<p>Loš odnos prema kajkavštini proistječe ponajprije iz prezira školovanih kajkavaca samih prema svojem zavičajnom govoru, a onda se tako ponašaju i mediji i cjelokupno društvo u svim svojim segmentima«, izjavio je jednom mr. Đuro Blažeka, profesor na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu.</p>
<p>Potvrda toga nalazi se i u članku prof. Tugomira Šurine, objavljenom na ovim stranicama 23. listopada, pod naslovom »Varmeđinski dani ili kako se Horvat bori za kajkavštinu«.</p>
<p>Nasuprot promicateljima kajkavštine, Šurina (koji se, kako čujem, odriče i kajkavskog izgovora svoga prezimena s naglaskom na drugom slogu) tako tvrdi: »Uvođenje kajkavskog jezika u škole poteže nekoliko pitanja. To bi s pravom mogli tražiti i Dalmatinci i Slavonci i Istrijani. To bi olabavilo teško stečeno jezično jedinstvo, s vjerojatnim političkim implikacijama«.</p>
<p>Pak kaj onda ako bi se Dalmatinci, Slavonci i Istrani vučili v školi, osim standarda, i svoje rojene govore? Samo bi bili jezično bogateši. Sačuvali bi iskonski jezik svojih stareših štere je praf njihov jezik občuval da su kak narod ostali Horvati. Tak je bilo i v Međimorju, i v Istri i sigdi drugdi.</p>
<p>A danas se, zbog golema utjecaja radija i televizije, u mlađim generacijama sve više gubi govorna jezična povezanost s jezikom njihovih djedova. Osobito je to primjetno u kajkavskim krajevima. Kao da se neki mlađi ljudi srame govoriti kajkavski, jer da je to tobože seljački, a govoriti štokavski tobože je gospodski. Za njih kajkavski nije »in«. A u modi je koristiti se tuđinskim engleskim izrazima.</p>
<p>Na sreću, u Dalmaciji to nije tako izrazito. Slušajte ih kad govore svojom ikavicom, svojom čakavicom. Slušajte Gorana Ivaniševića kako se lipo izražava svojim dalmatinskim govorom. Milina ga je slušati.</p>
<p>A Šurina, kao rođeni kajkavac, veli da se nerado sjeća »sočnoga kajkavskog pokojnoga saborskoga zastupnika Josipa Pankretića na saborskim sjednicama«, jer kako bi to izgledalo, pita Šurina, da zastupnik iz Hvara govori po »forski«.</p>
<p>Naj govori saki kak mu je volja, ljefko se bomo razmeli. Se je to naš horvatski jezik. Se razme, v Saboru i drugdi na službenim mesti bomo največ govorili po štokavskom standardu.</p>
<p>Sačuvati hrvatska narječja znači sačuvati golemo blago naših narodnih, zavičajnih govora. S tim se možemo dičiti kao što se možemo dičiti i književnim djelima nastalima na kajkavskom, čakavskom i drugim narječjima u minulim stoljećima.</p>
<p>Govoriti danas o nekakvoj opasnosti od učenja kajkavskog jezika u školama za jedinstvo hrvatske nacije, po »ionako krhku koheziju hrvatskoga etnosa« (Babić) krajnje je neumjesno. I u najtežim vremenima represije, kad je u pitanju bio čak i opstanak samog imena hrvatskoga književnog jezika, znali smo očuvati svoj jezik, i baš u obrani jezika pokazalo se puno jedinstvo hrvatskog naroda. Kako bi onda učenje hrvatskih narječja u školama moglo ugroziti »koheziju hrvatskog etnosa«? Upravo obrnuto.</p>
<p>Sada je nastupilo vrijeme da se nastava hrvatskog jezika proširi na sve njegove dijelove, a ne samo standard. Suprotno rezoniraju samo naši prikriveni vukovci. </p>
<p>Sada je nadošlo i vrijeme da se u obilje kajkavske pisane riječi, izražene mnoštvom kajkavske lirike i drugih književnih oblika, dogovorno unosi malo jezičnog reda, da se s vremenom stvori i prihvati kajkavski jezični standard u književnosti i publicistici, za što se zdušno zalaže književnik Željko Funda (Vjesnik, Stajališta, 29. listopada), kako bi se u književnim djelima donekle prevladalo stanje »svako selo svoje narječje«.</p>
<p>Inicijator takvog kajkavskog književnog dogovora moglo bi biti Kajkavsko spravišče ili pak Visoka učiteljska škola u Čakovcu, organizator dosadašnjih simpozija o kajkavskom jeziku u nastavi. Kako je nedavno rekao njen dekan prof. dr. Stjepan Hranjec: »Visoka navučiteljska škola vu Čakovcu bode vu tom smislu i nadalje otpreta za se takve plemenite vučene posle«.</p>
<p>Bila bi to prigoda da se napokon ozbiljno progovori i dogovori i o zajedničkim nadslovnim oznakama za pisanje kajkavskih vokala, koji su temeljna značajka kajkavskog jezika.</p>
<p>Presudna je uloga direktora škola i županijskih službi za prosvjetu u nastojanjima da se učenje kajkavskog jezika uvede u nastavu. Upravo su oni odgovorni što se u mnogim školama ne obrađuje ni minimum građe o narječjima propisan sadašnjim nastavnim planovima. U tome je, veli mi prof. Stjepko Težak, glavni problem.</p>
<p>Dakako da takvi neaktivni direktori i županijske službe nisu sklone pokrenuti širu nastavu o zavičajnim govorima i na tome aktivirati učenike. Eto, tu je mjesto građanskim udrugama za kajkavski jezik, udrugama koje bi, prema uzoru na onu u Zaboku, trebalo osnovati u svim mjestima širom kajkavske Hrvatske, svuda gdje djeluju škole, osnovne i srednje.</p>
<p>Mediji, osobito lokalne radijske i televizijske postaje, mogu u tome silno pomoći objavljujući razgovore, čitave emisije, posebno glazbene, pa i vijesti, obavijesti i reklame na kajkavskom. U svojim programima kajkavski treba učiniti ravnopravnim jezikom sa standardom koji nam je svima zajednički.</p>
<p>Nažalost, Hrvatska radiotelevizija ne pokazuje razumijevanje za njegovanje hrvatskih narječja u svojim programima. Čuju se čak iznenađujuće osude narječja. I to u doba kad se na kajkavski prevode Shakespeareova djela (Funda, Lipljin) i kad se izdaju kajkavski rječnici (Lončarić-Večenaj, Lipljin) koji svjedoče o golemom leksičkom bogatstvu kajkavskog jezika.</p>
<p>Da na HRT-u ima sluha za te probleme, programi bi se i sadržajno i jezično obogatili i približili milijunskom gledateljstvu i slušateljstvu.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Što se sve kulturnim aktivnostima Goethe-Instituta u Zagrebu namjerava postići i što se stvarno postiže</p>
<p>Ciljevi koji proizlaze iz smjernica rada Goethe-Instituta u Zagrebu kao što su »promicanje njemačkog jezika u inozemstvu« ili »poticanje kulturne razmjene« široki su i apstraktni okviri, koje valja ispuniti konkretnim sadržajima. Određivanje zadaća i ciljeva Goethe-Instituta koji bi vrijedili u cijelom svijetu, i to dugoročno, u stvarnosti </p>
<p>nije provedivo, jer se uvjeti od zemlje do zemlje, od grada do grada razlikuju, baš kao što ni zadaće i ciljevi nisu neka konstanta</p>
<p>RUDOLF BARTSCH</p>
<p>Kakva je uloga Goethe-Instituta u Zagrebu? Možda se to pitanje nekome može činiti čudnim, jer se pretpostavlja da je uloga te ustanove dobro poznata i da se o njoj ne treba raspravljati. Ali ona nije i ne smije biti čvrsto određena. </p>
<p>Goethe-Institut je ustanova koja djeluje u skladu s inozemnom kulturnom politikom SR Njemačke, ali s vlastitom odgovornošću, bez državnih ili političkih naputaka. </p>
<p>Tu slobodu određivanja oblika i sadržaja rada s jedne strane svakako valja pozdraviti, ali ona je, s druge strane, teška i odgovorna, jer nas prisiljava da zadaće i ciljeve sami određujemo te da ih s vremena na vrijeme kritički preispitujemo i u svakom pojedinom slučaju prilagodimo novim okolnostima. </p>
<p>Ciljevi koji proizlaze iz smjernica rada Instituta, kao što su »promicanje njemačkog jezika u inozemstvu« ili »poticanje kulturne razmjene«, široki su i apstraktni okviri koje valja ispuniti konkretnim sadržajima. </p>
<p>Određivanje zadaća i ciljeva Goethe-Instituta koji bi vrijedili u cijelom svijetu, i to dugoročno, u stvarnosti nije provedivo, jer se uvjeti od zemlje do zemlje, od grada do grada razlikuju, baš kao što ni zadaće i ciljevi nisu neka konstanta. </p>
<p>Vremena se mijenjaju - sjetimo se samo razvoja događaja u Hrvatskoj, Njemačkoj i Europi u posljednjih deset godina - i ako mi, kao ustanova, ne vodimo dovoljno računa o društvenom, političkom, gospodarskom i kulturnom razvoju, te ustrajemo na ciljevima otprije pet ili deset godina, postoji opasnost da ubrzo postanemo beznačajni. </p>
<p>Stoga moramo sebe vidjeti i razumjeti kao dio globalnog i nacionalnog razvoja, a naše zadaće i ciljeve u tom smislu uvijek iznova promišljati, te redefinirati našu ulogu u kulturnim događanjima Hrvatske.</p>
<p>Upitamo li ljude u Zagrebu koja je uloga Goethe-Instituta, lako možemo zamisliti kako bi njihovi odgovori mogli glasiti. Da Goethe-Institut predstavlja Njemačku, promiče njemački jezik u Hrvatskoj, organizira kulturne priredbe, ima informativni centar i knjižnicu... </p>
<p>Dakako, takve izjave nisu netočne, ali su nedostatne za opravdanje postojanja Goethe-Instituta. Važnije je zapitati se što se tim aktivnostima namjerava postići i što se stvarno postiže.</p>
<p>Uzmimo primjer kulturnih priredbi. Bez sumnje, uobičajeno je da jedan kulturni institut organizira kulturne priredbe, samo je pitanje zbog čega se to čini. Zar u Zagrebu nema dovoljno kulturnih priredbi? Mora li se broj dnevnih i tjednih priredbi uvećavati i zašto? </p>
<p>Budući da to sigurno nije dovoljan argument za postojanje nekog kulturnog instituta, moglo bi se dodatno argumentirati da je posebnost zadaće Goethe-Instituta predstavljanje njemačke kulture u Hrvatskoj. To bi, međutim, bio uvjerljiv razlog samo ako u Hrvatskoj ne bi bilo pristupa njemačkoj kulturi ili kad bi on bio nedostatan, odnosno kada ljudi u zemlji ne bi imali informacija o Njemačkoj, niti mogli steći iskustvo o njenoj kulturi, u što svakako valja sumnjati. </p>
<p>Takvu će se gledanju usprotiviti svi oni prema čijem shvaćanju kulturne priredbe moraju biti neovisne, slobodne od neke određene svrhe, baš poput znanstvenih istraživanja. Za lijep koncert s izvrsnim glazbenicima, izvanrednu izložbu, mnoštvo zainteresiranih gostiju i pozitivan odjek u medijima nije potrebno nikakvo dodatno opravdanje, moglo bi se pomisliti. </p>
<p>Uspješna priredba govori sama za sebe, odnosno ona uključuje opravdanost. Takav način razmišljanja podjednako susrećemo kod mnogih i njemačkih i hrvatskih kulturnih radnika, koji u potrazi za izvorima financiranja pojedinih festivala ili pojedinih priredaba traže potporu i u institucijama kao što je Goethe-Institut u Zagrebu. </p>
<p>Uza sve razumijevanje njihovih stajališta, moramo im, nažalost, kazati da su se vremena promijenila. U vremenu oskudnih blagajni za kulturu i sve većeg pritiska na one koji gospodare javnim sredstvima, smisao i cilj kulturnih aktivnosti ne može više biti sam po sebi razumljiv, nego ga je potrebno jasno opravdati.</p>
<p>Zagreb ima dovoljan broj zanimljivih kulturnih događanja. Dakako da bi ih moglo biti i više, dok podizanje kvalitete, kao što je poznato, nema granica. To, međutim, ne može biti primarna zadaća inozemnoga kulturnog instituta kao što je Goethe-Institut, nego i zbog toga što će brojčano njegov doprinos u odnosu prema ukupnom broju priredbi u svakom slučaju biti malen, a podizanje kvalitete ionako bi trebala biti zadaća svih priređivača. </p>
<p>Kako bi se, dakle, moglo bitno pridonijeti kulturnim događanjima u Zagrebu? </p>
<p>U svojim razmišljanjima polazim od toga da je kulturno događanje - bez obzira na to o kojoj je zemlji riječ - u konačnici samo onda zanimljivo ako je dio općega razvojnog procesa, kao što je to slučaj s razvojnim procesom pojedinca, jezika, gospodarstva, politike itd. </p>
<p>Kultura nije samo kultura u tradicionalnom značenju, koja se stalno vraća na postojeća ostvarenja umjetnosti, glazbe itd. i prezentira ih u bezvremenskom kontekstu, ne pokazujući pritom da je to ostvarenje, kao i svako drugo, također, rezultat određena razvoja. </p>
<p>Kultura istodobno obuhvaća i živo kulturno događanje, eksperiment, proces nalaženja, aktualan, težak i neizvjestan proces oblikovanja, koji može dovesti do tog ostvarenja. Tako je za Goethe-Institut vrlo važno da osim predstavljanja, možda već ionako poznate njemačke kulture, prati i potiče kulturne inicijative koje prekoračuju uske granice, te da time barem malo pridonese snazi i živosti kulturnih događanja. </p>
<p>Njegova je zadaća pritom prepoznavanje aktualnih tema okrenutih budućnosti, koje imaju vrijednost novosti i koje zanimaju širu publiku, a ne samo uzak krug stručnjaka. Može biti riječ o davno znanim temama, koje se sada svojom obradom - primjerice, interdisciplinarnim polazištima i inovativnim pristupima - pojavljuju u novom svjetlu, pri čemu mašti nisu postavljene nikakve granice. </p>
<p>Zanimanje za takve teme i njihovu aktualnost često mogu pobuditi proturječna stajališta u odnosu prema nacionalnim, europskim ili globalnim situacijama i razvojnim tendencijama. </p>
<p>Na primjer, možda se o nekoj određenoj temi već dulje raspravlja u zatvorenim krugovima umjetničke i intelektualne scene, ali se ona nije pokušala ozbiljnije obraditi u široj javnosti, uz sudjelovanje priznatih stručnjaka iz Hrvatske, Njemačke i drugih zemalja. </p>
<p>Kulturna razmjena iskustava i stajališta na međunarodnoj razini može dati poticaje za nove perspektive i razvoje, a to je jedan od glavnih ciljeva Goethe-Instituta.</p>
<p>U raspravama o kulturnim događanjima s umjetnicima i kulturnim stvaraocima u Zagrebu nerijetko sam čuo pritužbu kako Zagreb, u usporedbi, na primjer, s Ljubljanom, može manje toga ponuditi, pri čemu novac igra važnu ulogu. </p>
<p>Gdje ima puno novca, tamo se, primjerice, mogu pozvati Berlinski filharmoničari da održe koncert, mogu se organizirati izložbe slavnih starih ili suvremenih umjetnika... </p>
<p>Uz sve to, želio bih pritužbu o novcu relativizirati i upozoriti na to da vrsnoća kulturnih događanja nipošto ne ovisi samo o izvrsnosti i reprezentativnosti kulturnih priredbi. Takva su događanja prije ponavljanje već postojećih dosega i više služe postizanju ugleda i zabavi negoli što su poticajna.</p>
<p> Prominentni gosti obično dolaze na dan svoga nastupa i sljedećega jutra nestaju, čime mogućnost razmjene sa zainteresiranim i zanimljivim osobama zemlje domaćina praktično i ne postoji. </p>
<p>U takvim slučajevima uvoz vrijednih kulturnih ostvarenja čini mi se manje vrijednim od kulturnih događanja koja nastaju u dotičnoj sredini. </p>
<p>Umjesto da predstavim znamenitoga gosta za jednu večer, radije bih na tjedan dana ili više pozvao možda manje slavnu, ali ništa manje kompetentnu, a možda i komunikativniju osobu, stvarajući temelj za buduću razmjenu informacija i iskustava sa srodnim osobama u Hrvatskoj.</p>
<p> U idealnom slučaju takav bi susret mogao rezultirati zajedničkim dogovorenim temama i dugoročnom suradnjom umjetnika i kulturnih stvaralaca iz dviju ili više zemalja.</p>
<p>U temelju je svih tih oblika djelovanja kulturnog instituta partnerska suradnja s pojedincima i institucijama zemlje domaćina. To u konkretnom slučaju znači da se na temelju srodnosti zanimanja zajednički razvijaju teme i projekti koji iz njih proizlaze. </p>
<p>Taj je proces za Goethe-Institut veoma važan, jer bez ekspertize osoba koje žive u zemlji i poznaju situaciju vrlo rijetko mogu nastati programi koji odgovaraju stvarnim, aktualnim potrebama. Bez sudjelovanja Goethe-Instituta u oblikovanju sadržaja, a to je upravo bit suradnje, on ostaje isključen iz procesa razumijevanja i učenja, koji je tako važan za uspjeh u radu. </p>
<p>To nam je teže prihvatiti slučajeve kada njemački ili hrvatski priređivači u nama vide institut čija je uloga reducirana na subvencioniranje kulturnih priredbi - uloga, prema kojoj bi naša prisutnost u zemlji bila gotovo suvišnom. </p>
<p>Budući da se gotovo svi organizatori s područja kulture, uključujući i Goethe-Institut, moraju boriti s oskudnim financijskim sredstvima, zajedničko razvijanje dobrih ideja utemeljeno na jasnim konceptima ima vrlo praktično značenje, a to je da se potencijalni davatelji novca uvjere u određeni projekt, jer za dobre ideje i u lošim vremenima ima novca.</p>
<p>Uloga Goethe-Instituta Zagreb, koji je u međuvremenu napunio tridesetu godinu svoga postojanja, bila je uvjetovana vremenom u kojemu je Institut djelovao. U vrijeme kad je Hrvatska bila dio Jugoslavije trebalo je tu ulogu bez sumnje drukčije definirati nego u razdoblju nakon osamostaljenja Hrvatske, upravo kao što su i promjene koje su nastupile posljednjih godina utjecale na ulogu Instituta. </p>
<p>Od većine spomenutih polazišta mnoga nisu mogla biti ostvarena u prijašnjem razdoblju. Međutim, uzmemo li u obzir današnju situaciju, ne postoji ništa što bi nas moglo spriječiti u ostvarenju visoko postavljenih ciljeva, dakako, uz pretpostavku da uvijek postoji mogućnost dobre suradnje s našim domaćinima.</p>
<p>Autor je doktor znanosti, ravnatelj Goethe-Instituta u Zagrebu.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Narkomani u krizi dolaze po šprice i taksijem</p>
<p>U ljekarni u Ozaljskoj noću se prosječno proda tridesetak šprica »za dijabetičare«/ Prodajom toga pribora djeluje se po principu smanjene štete, jer se tako smanjuje rizik da će se ovisnik zaraziti uzročnikom AIDS-a ili hepatitisa / U sitne sate u ljekarnu dolazi šareno društvo, tražeći svašta, od lijekova protiv grlobolje do pilula za kontracepciju </p>
<p>»Molim vas, imate li test za otkrivanje droge«, uzbuđenim je glasom u nedjelju poslije ponoći sredovječni muškarac pitao tada dežurnu ljekarnicu mr. Melitu Petrović, voditeljicu ljekarne u Ozaljskoj 1, koja djeluje u sklopu Gradskih ljekarni Zagreb. Ne čekajući odgovor, ispred zatvorenih je vrata ljekarne usplahireno nastavio »... dijete mi se čudno ponaša, bojim se da ne koristi kakvu drogu... izlazi s čudnim društvom ...«, isprekidano se u sitne sate ispovijedao očigledno zabrinuti roditelj, kojeg smo iz unutrašnjosti ljekarne promatrali pomoću portafona s videom nadzorom!</p>
<p> Pomno slušajući kako testova za drogu ima više vrsta, od onih za otkrivanje opijata u urinu (heroina, morfina, kodeina), odnosno marihuane i hašiša, do onih koji otkrivaju konzumiranje posebnih amfetaminskih droga, poput ecstasyja, usplahireni se roditelj istodobno pitao »što ako dijete, zapravo adolescent, ipak bude čist? Kako ću se opravdati pred njim«. »Dijete prvo morate privoljeti na kućno testiranje a ako nalaz bude negativan, vi ćete biti sretan roditelj«, odgovorila mu je mr. Petrović. </p>
<p>Nedugo zatim, sumnjičavog je roditelja ispred zatvorenih vrata ljekarne zamijenio plavokosi mladić u nekad modernoj rockerskoj jakni i trendovskim trapericama. Nestrpljivo cupkajući nogama glavu je hitro zagnjurio pod kameru video-portafona ljekarne, pristojno zatraživši dva inzulinska pribora i znakovitu limunsku kiselinu. Ljekarnici je molećivo naznačio »brzo, brzo, požuri«! Nakon što ga je uredno platio, zgrabio je dragocjeni pribor i otrčao do komfornog vozila u kojemu ga je nasred ceste s otvorenim vratima pod okriljem noći čekao vozač. Vjerojatno iz istog razloga nestrpljiva je osoba za upravljačem automobilu silovito dodala gas, pokrećući ga s mjesta uz zaglušujuću buku!</p>
<p>Te, inače mirnije večeri, ljekarnica je od 2 do 3 sata ujutro prodala petnaest šprica »za dijabetičare«, odnosno intravenske ovisnike. Kasnu kupovinu ovisničkog pribora konzumenti su, uglavnom uz istu priču i pravdajući se, obrazlagali u stilu »baš sam stigao s puta« ili »ma, radio sam do kasno ...«. To je bio čak i manji promet šprica nego inače, jer ih noću prosječno plane i do trideset komada. </p>
<p>Ljekarnica nam je rekla kako u sitnim satima ima svakakvih »pacijenata«, od ovisnika o drogama, do onih koji traže savjete za smanjenje temperature, lijekove protiv grlobolje ili zubobolje, onih koji se raspituju o roku valjanosti lijeka, pa sve do djevojaka koje kupuju testove na trudnoću ili se raspituju za kontraceptivne pilule »za dan poslije«. Upravo je jednu takvu u maglovito jutro zatražila mlada djevojka, žurno prebrojavajući novac. No, umjesto da dobije hormonsku tabletu, upućena je u Petrovu bolnicu dežurnom ginekologu s objašnjenjem kako će je tamo pregledati liječnik. »Hoću li kod njega dobiti tu pilulu? Molim vas, ne mogu čekati do jutra!«, gotovo je plačnim glasom zapitkivala ljekarnicu koja joj je smireno govorila kako će tamo najbolje riješiti problem. </p>
<p>Osim djevojaka koje zbog neželjene trudnoće moraju voditi bitku s vremenom, posebna su priča, doznajemo, nervozniji sugrađani koji znaju biti bijesni što pričaju s nekim koga ne vide. No, kako telefonska veza s Petom policijskom postajom, u Nehajskoj ulici na Trešnjevci, odlično funkcionira, ljekarnicu Petrović i njezine kolegice koje noću dežuraju - nije strah. U svojih dvadeset godina staža mr. Petrović, kaže, nije imala dramatičnih iskustava osim što je jedanput pacijent, koji nije mogao bez recepta dobiti Apaurin, porazbijao stakla ljekarne. Umirujuće je sredstvo začas stiglo u obliku policijske patrole!</p>
<p>Prema iskustvima ljekarnika u Ozaljskoj, ovisnici o drogama, posebice heroinu, uglavnom su izgledom i ponašanjem »pristojni dečki« koji, kad su u krizi, po pribor dolaze i taksijem! Kako doznajemo, u zagrebačkim Gradskim ljekarnama bilježe i zamjetan broj tzv. vikend ovisnika koji preko tjedna »naporno« rade, nestrpljivo čekajući subotu i nedjelju kako bi si priuštili heroinsko zadovoljstvo! Za vrijeme održavanja glazbenih koncerata u Domu sportova povećava se prodaja šprica.</p>
<p>»Prodavanje šprica narkomanima netko bi mogao protumačiti podržavanjem te ovisnosti. To, naravno nije tako. Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, Liječničke odnosno Ljekarničke komore, naša struka može slobodno prodavati sterilni pribor za intravenske ovisnike«, objašnjava mr. Petrović, dodajući kako su upravo ljekarnici zdravstveni djelatnici najdostupniji svima, te da moraju djelovati po principu »smanjenja štete«. To među ostalim, znači da se prodajom sterilnih šprica smanjuje rizik da se ovisnici zaraze virusom AIDS-a, ili uzročnicima hepatitisa B i C. </p>
<p>Mr. Melita Petrović objašnjava nam da jedan gram heroina na zagrebačkom tržištu košta oko 100 bivših njemačkih maraka koje se sad preračunavaju u eure. »Žuti prah oštećuje moždane strukture i povisuje toleranciju, što znači da ga treba sve više i više da bi se čovjek 'sredio'«.</p>
<p> Tako se počinje razvijati psihička a potom i fizička ovisnost koja s vremenom, za nekoliko mjeseci, stvara žudnju i iščekivanje sljedeće doze. Osoba u kratkom vremenu postaje ovisnik koji bez heroina ne može izdržati ni jedan dan, što vodi u kriminal, dilanje ili snalaženje na razne načine, ponajprije krađom! Nerijetko se kradu prazni formulari za recepte a ovisnici, rekla nam je dežurna ljekarnica, izvrsno i falsificiraju pa i skeniraju recepte za liječenje odnosno odvikavanje u metadonskoj terapiji. No, ljekarnici brzo prepoznaju takve »uratke« pa terapiju propisanu takvim receptom i provjeravaju.</p>
<p>U zadnje vrijeme kako doznajemo, Zagrepčani zamjetno više nego prije traže psihoaktivne lijekove poput Xanaxa ili Apaurina koji se ne mogu dobiti bez odgovarajućeg recepta a daju se u točno propisanoj doze. Naime, bez liječničkog nadzora i ovi psihofarmaci u samo dva tjedna konzumiranja mogu izazvati probleme što ih donosi ovisnost!</p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Kako to da se žohari šeću tržnicom dan nakon dezinsekcije?</p>
<p>Korisnici lokala tvrde da se postupak ne provodi kako treba, odgovorni u Tržnicama spominju i »isporuku« žohara s robom što stiže iz drugih skladišta, poduzeće koje obavlja dezinsekciju, deratizaciju i dezinfekciju upozorava da sve lokale i prostore treba tretirati u isto vrijeme </p>
<p>Ugostiteljski objekti na polukatu tržnice Dolac nezadovoljni su tvrtkom kojoj su Tržnice ove godine dale koncesiju za obavljanje dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije. Prve reklamacije o tome da se žohari pojavljuju već dan nakon obavljenoga posla, svih osam ugostitelja, od kojih šest radi s hranom, uputilo je Tržnicama još sredinom ovog ljeta.</p>
<p>Neki od vlasnika angažirali su drugu tvrtku za dezinsekciju i rezultati su navodno vidljiviji, dok su dva ugostitelja u zadnja dva mjeseca odbila uslugu koncesionara. Prema riječima nezadovoljnog vlasnika prodavaonice bureka, sanitarna inspektorica nije mogla vjerovati da se skupo plaćeni posao obavlja tako loše.</p>
<p>»U srpnju, kolovozu i rujnu više od dvadeset korisnika tržnih prostora odbilo je dezinsekciju, dezinfekciju i deratizaciju«, rekao je Božo Granić, pomoćnik direktora Tržnica za sva tržna područja. Mora, rekao je, saslušati i drugu stranu. Dodao je da će se idućih deset dana provjeravati situacija i da će sljedećem tretmanu u ime Tržnice prisustvovati stručni ljudi, veterinari, koji će provjeravati i nadzirati postupak. </p>
<p>Koncesionar je Granića izvijestio da su na polukatu u zadnja dva mjeseca dva ugostitelja odbila tretman, isto kao i njih više od 20 u zatvorenom prostoru ispod tržnice, »a onda nema nikakve fizičke prepreke za žohara jer će se on, čim prestane učinak tretmana u prostorima u kojima je obavljen, vratiti kroz ventilaciju i ispod vrata«.</p>
<p>Jako je bitno da se u isto vrijeme tretira cijeli prostor tržnice - sva skladišta i objekti na polukatu, na plohi tržnice i u zatvorenom dijelu, no redovito se događa da se to ne može obaviti, jer neki komitenti to odbijaju, objasnio nam je Miroslav Pupić-Bakrač, zamjenik direktora Tržnica za marketing i za odnose s javnošću. »Moramo pronaći način da privolimo komitente na taj tretman«, rekao je i dodao kako u krajnjoj liniji može doći u pitanje i ugovor s Tržnicama.</p>
<p>Vlasnik prozvanog koncesionara, Mijo Kuzmec, tvrdi pak: »Ne daju nam raditi i tako pripremaju teren da izletimo«. Na tri izvanredne dezinsekcije, obavljene nakon pritužbi, u tim je prostorima pronađen samo jedan žohar, kaže. I u toj tvrtki tvrde da je bitno da se tretman u isto vrijeme obavi u cijelom prostoru, i voljni su obaviti ga na svoj trošak. </p>
<p>Prema mišljenju odgovornih u Tržnicama, tretman ipak ne može potpuno riješiti problem žohara, jer velik dio žohara svakodnevno se dovozi i u ambalaži s robom dopremljenom i iz drugih skladišta. </p>
<p> Tržnice će stoga u bližoj budućnosti morati poraditi i na tome da se uz dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju spriječe i nove »isporuke« žohara, zaključio je Pupić-Bakrač. </p>
<p>Ante Novak</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Satovi na sv. Mariji za desetak dana</p>
<p>U sklopu radova na obnovi tornja crkve svete Marije na Dolcu izgrađenog 1742. nedavno je završeno postavljanje oko 150 pozlaćenih ukrasnih dijelova na bakreni dio tornja koji je tako dobio izgled kakav je imao prije 200 godina kada je postavljen.</p>
<p> Radi zaštite i kako bi ukrasi bolje došli do izražaja, bakar je u srpnju patiniran posebnim kemijskim sredstvom pa ima zelenu boju koju bi inače dobio nakon nekoliko godina.</p>
<p> U srpnju je na vrh tornja uz blagoslov postavljen i pozlaćeni križ s jabukom u koju je položena povelja s podacima o obnovi. Kako bi toranj dobio svoj konačni izgled, potrebno je postaviti novi satni mehanizam i četiri brojčanika, nakon čega bi se zidani dio tornja još jednom preličio.</p>
<p> Prema riječima župnika Župe svete Marije Danijela Labaša, postavljanje satova trebalo bi početi za desetak dana, a trajanje radova ovisit će o vremenskim prilikama. Satni mehanizam postavit će tvrtka Lebarović, brojčanike izrađuje tvrtka Petković-inženjering, a ukrase je obnovila i izradila nove Ljevaonica Ujević.</p>
<p>Kad obnova tornja, započeta u lipnju 2001, bude završena, skinut će se skele i započet će obnova bakrene kupole s tornjićem iznad svetišta. Troškovi prve potpune obnove tornja nakon 200 godina iznose preko milijun kuna.</p>
<p> Najveći dio novca prikupljen je dobrovoljnim prilozima vjernika, a dio su dali sponzori, među kojima su Gradsko poglavarstvo i Trgovačko društvo »Tržnice Zagreb«.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Izlošci čekaju otvorenje rudnika-muzeja na Medvednici </p>
<p>Ministarstvo zaštite okoliša osiguralo za obnovu 100.000 kuna / Rudnik kao depandansa Tehničkog muzeja</p>
<p>U Javnoj ustanovi Park prirode Medvednica proteklog tjedna su sa suradnicima i voditeljima projekta uređenja rudnika Zrinski, prof. Jerkom Nuićem s Rudarsko-naftno-geološkog fakulteta i geologom Srečkom Božičevićem, imali prvi obilazak područja rudnika Zrinski. Nakon gotovo dvije godine čekanja, naime, grad je, saznajemo od ravnateljice Javne ustanove Nives Farkaš Topolnik, izdao lokacijsku dozvolu za uređenje rudnika i to na površini od 1,2 hektara. »Iz Ministarstva zaštite okoliša za obnovu je već osigurano 100.000 kuna«, rekla nam je Nives Farkaš Topolnik. </p>
<p>Rudnici Zrinski, iz kojih se u 16. stoljeću vadila olovno-cinkova ruda, nalaze se u jugozapadnom dijelu Medvednice podno Planinarskog doma Grafičar. »Tijekom obilaska terena iskolčili smo lokaciju na kojoj će se uređivati rudnici. Ustanovljeno je, po konfiguraciji terena, gdje su se protezala rudarska okna iz kojih se izvlačila ruda i gdje se ta ruda odlagala. Osposobit ćemo i nekoliko nekadašnjih odlagališta, danas uočljivih zbog humaka, na kojima se i danas mogu naći ostaci olovnog sjajnika iz kojeg se dobivalo srebro. Treba odrediti i ulaz i izlaz iz rudnika koji ima nekoliko razina«, priča ravnateljica. Cijela lokacija koja će se uređivati obuhvaća područje nazvano Rudarski vrt, unutar kojeg se nalazi crkvica sv. Jakoba, više jama koje su, pretpostavlja se, bile nekadašnji ulazi u rudnik, te područje oko Planinarskog doma Grafičar.</p>
<p>»Rudnik je u prijašnjim dogovorima zamišljen kao depandansa Tehničkog muzeja, pa se razmišlja da se dio eksponata iz toga muzeja prebaci u rudnik«, rekla nam je Nives Farkaš Topolnik. Unatrag pet godina, kada se u Hrvatskim šumama javila ideja o uređenju rudnika, počelo je skupljanje vagona, šljemova, rasvjete, oruđa i drugih eksponata iz napuštenih rudnika. »Najviše smo ih donijeli iz rudnika Tupljak u Istri«, kaže ravnateljica. </p>
<p>Kako bi izletnicima što zornije dočarali rudarenje, dodaje, u planu je i postavljanje lutaka-rudara, a na ulazu i oltarčića svete Barbare, zaštitnice rudara. </p>
<p>»Ministarstvo zaštite okoliša predložilo je da se kompletan prostor Rudarskog vrta zaštiti jednim od oblika zaštite u sklopu donošenja prostornog plana područja posebnih obilježja Parka prirode Medvednica. Na to su Hrvatske šume, načelno, pristale«, kaže Nives Farkaš Topolnik, dodajući da nema smisla da se gospodarska aktivnost obavlja na području koje se uređuje, a spada u jednu od tri povijesne lokacije na Medvednici, koje kao takve treba zaštititi. Uz rudnik Zrinski to je područje Slanog potoka gdje se u 14. stoljeću vadila sol, i Francuski rudnici iz 17. stoljeća. </p>
<p>Rudnici bi trebali biti otvoreni do kraja iduće godine.</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="15">
<p>Džoni je koncert pratio putem telefona</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Dok su mnogi u prepunoj Tvornici subotnji koncert posvećen grupi Azra pratili s nostalgijom i pomalo razočarani da se nije pojavio glavni lik, Branimir Džoni Štulić bio je nazočan, ali samo putem telefona. Naime, Džoni je, kako doznajemo iz povjerljivih krugova, bio razočaran organizacijom koncerta koji je »donio novac svima samo ne njemu«, te je svoju prijateljicu koja se nalazila u publici nazvao i tražio da posluša taktove nekih pjesama, uz, kako je rekao, piće u svom utrechtskom stanu. </p>
<p>Da je nedostajao na pozornici, to nema sumnje. Istina je da je tamo bila njegova bista i da su se »Azra minus Džoni«, kako je nazvan band kojeg su sačinjavali Boris Leiner, Jurica Pađen i Tomislav Šojat, trudili što bolje predstaviti program Azre, no ipak su mnogi pravi osjećaj tog banda koji je označio razdoblje Novog vala dobili tek pogledavši na zid nasuprot pozornice, na kojem je tijekom cijelog koncerta puštana video snimka s koncerta Azre u maloj dvorani Doma sportova iz 1987. godine.</p>
<p>Uz Zorana Predina, najljepše iznenađenje večeri, koji je otpjevao »Između nas«, publiku u prepunoj Tvornici, na koncertu za koji su ulaznice rasprodane dva dana ranije, najviše je oduševio »najoriginalniji« član Azre Boris Leiner. Osim što je u potpunosti »skinuo« Štulića, upravo je on započeo koncert izvedbom »Provedimo vikend zajedno« i »Marinom«, te završio pjesmama »Lijepe žene prolaze kroz grad«, »Klinček stoji pod oblokom« i »Ne prodajem nasmiješenog psa«.</p>
<p>Na jednoipolsatnom koncertu, koji je kasnio bezobraznih sat vremena, gostovali su Mile (»Pit... I to je Amerika«, »Fa fa fa«), Marijan Ban (»Kurvini sinovi«, »A šta da radim«), El Bahattee (»Poljubi me«), Ivanka Mazurkijević (»Poljska u mom srcu«, »Iggy Pop«), grupa Novo nebo (»Gracija«, »Plavi golub«), Jura Stublić (»Užas je moja furka«), Davorin Bogović (»Krvava Mery«, »Džoni budi dobar«) i grupa Aerodrom (»Nemir i strast«).</p>
<p>Manje-više svi gosti koncerta zahvalili su Džoniju što je napisao toliko lijepe glazbe, a Bogović mu se obratio porukom »Džoni dođi doma, makar nam je ovdje koma«. Koncert je kulminirao pjesmom »Balkan«, koju su izveli Jura Stublić i Max Juričić.</p>
<p>»Ovu sam pjesmu pjevao kao pjevač Azre prije 25 godina. I tada nam je bila branjena, a ono što je zabranjeno, najslađe je pjevati. 'Balkan'«, najavio je Stublić i rasplesao uzavrelo mnoštvo u Tvornici. Koncert je završio zajedničkom izvedbom svih gostiju pjesme »Odlazak u noć«.</p>
<p>A Džoni je samo slušao...</p>
<p>Petra Boić</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Nastassja Kinski dobro čuvana u hotelu »Ambasador«</p>
<p>OPATIJA, 3. studenoga</p>
<p> - Poznata slavna američka glumica Nastassja Kinski od subote popodne boravi u opatijskom hotelu »Ambasador«, a u ponedjeljak bi u Istri trebala početi sa snimanjem svoje uloge lady Bolton u filmu »Mušketirka« (»La Femme Musketeer«) američkog redatelja Stevea Bojuma u kojem igra zajedno sa slavnim britanskim glumcem Michaelom Yorkom i francuskim Gérardom Depardieuom. </p>
<p>U hotelu »Ambasador« i oko njega opsadno je stanje, da obožavatelji, novinari, a posebice fotoreporteri ne bi uznemiravali ovu slavnu gošću, koja je, kako su naglasili ljudi iz njene pratnje, posebno alergična na sijevanje fleševa fotoaparata. Ako tom traženju ne bude udovoljeno direktor »Ambasadora« Mile Maruna je upozoren da će Nastassja Kinski i njena svita promijeniti hotel.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Santanin novi album debitirao na prvom mjestu ljestvice najslušanijih albuma </p>
<p>LOS ANGELES, 3. studenoga</p>
<p> - Tri godine nakon objavljivanja super uspješnog albuma »Supernatural«, koji mu je donio devet Grammyja i tri latino Grammyja, gitarist Carlos Santana prvi je put u karijeri doživio da mu je novi album debitirao na prvom mjestu ljestvice najslušanijih albuma. </p>
<p>Njegov novi album »Shaman« rasprodan je u gotovo 300.000 primjeraka u samo tjedan dana, što je četiri puta više no što je u prvom tjednu u prodavaonicama zabilježio »Supernatural«, u rujnu 1999. godine. </p>
<p>Poput »Supernaturala«, koji je širom svijeta rasprodan u 25 milijuna kopija, Santana je i na novom albumu uposlio niz gostujućih zvijezda, uključujući Macy Gray, Seala, Michelle Branch i Not Musiq. </p>
<p>No, za razliku od »Shamana«, album »Supernatural« je postepeno stigao do mega hit statusa, debitirajući na 19. mjestu liste najprodavanijih albuma i popevši se na prvo mjesto tek nakon 18 tjedana. </p>
<p>Santanin dupli retrospektivni CD, »The Essential Santana«, koji je također objavljen prošlog tjedna, prodan je u samo 9000 primjeraka i zauzeo je 125. mjesto na listi 200 najprodavanijih albuma. </p>
<p>Najnoviji uradak country pop dive Faith Hill »Cry« pao je na drugo mjesto, s prodanih 195.000 primjeraka u drugom tjednu, što ukupan broj prodanih primjeraka povećava na 668.000. </p>
<p>Dva preostala albuma koja su objavljena ovog tjedna, »One by one« Foo Fightersa i »It Had to Be You... The Great American Songbook« Roda Stewarta, zauzela su treće i četvrto mjesto, dok je kompilacija hitova Elvisa Presleyja, »Elvis: 30 #1 Hits«, pala na peto mjesto. </p>
<p>Četvrto mjesto je najbolji plasman jednog Stewartovog albuma u prvom tjednu prodaje u posljednjih deset godina. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Hollywood planira vlastitu Dvoranu slavnih </p>
<p>LOS ANGELES, 3. studenoga</p>
<p> - Zvijezde Hollywooda naći će svoje mjesto među besmrtnicima nakon otvaranja Dvorane slavnih američke filmske industrije koja će koštati 25 milijuna dolara.</p>
<p>Hollywoodska bi Dvorana slavnih trebala biti otvorena u Los Angelesu 2004., a njezin će najzanimljiviji dio činiti spomenici najvećim zvijezdama filma, javlja BBC.</p>
<p>Među filmskim uglednicima naći će se, osim glumaca, i redatelji, producenti i scenaristi, a sama će dvorana obuhvaćati interaktivne prostore posvećene različitim žanrovima poput strave, komedije ili znanstvene fantastike.</p>
<p>Iza čitavoga projekta nalazi se skupina poslovnih ljudi koja je iznjedrila ideju da u filmsku Dvoranu slavnih pretvori poslovnu zgradu smještenu na mjestu gdje se križaju bulevar Hollywood i Vine Street.</p>
<p>Prema zamisli, svake bi godine Dvorana slavnih dobila šest novih stanara - glumca, glumicu, redatelja, scenarista, producenta i skladatelja.</p>
<p>Za iznošenje prijedloga imena slavodobitnika bit će zaduženi kritičari i novinari koji prate industriju zabave, a odluku o finalistima donosit će građani glasovanjem putem Interneta.</p>
<p>Oni izabrani dobit će kao nagradu zlatni kipić nazvan Max, sličan nagradi Oscar, ali s razdvojenim nogama i laktovima. Svečanost dodjele bit će izravno prenošena diljem SAD-a.</p>
<p>Dvorana slavnih uključivat će interaktivne izložbe kao što su »šetnja divovskom kamerom« s uvećanim pokretnim dijelovima ili »stupovi slave«, odnosno monumentalni izlošci nagrađenih.</p>
<p>No, po riječima hollywoodskog lokalnog dužnosnika Johnnyja Granta, Dvorana slavnih ipak nije zamišljena kao muzej.</p>
<p>»To će biti multimedijalno iskustvo teško više milijuna dolara«, kazao je Grant.</p>
<p>Brojne filmske zvijezde već su ostavile otiske svojih prstiju na cementnoj podlozi ispred Graumanove kineske kinodvorane u Hollywoodu.</p>
<p>Osim toga, njihova su imena upisana na nogostupu bulevara Hollywood, a njihovi voštani likovi izloženi u Hollywoodskom muzeju voštanih figura.</p>
<p>U akciji promicanja Dvorane slavnih već su se angažirali glumci Mickey Rooney, Red Buttons, Elliott Gould i Martin Landau. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Napoleon nije umro od arsena nego od raka</p>
<p>PARIZ, 3. studenoga </p>
<p> - Skupina francuskih znanstvenika tvrdi da je Napoleon umro od raka želuca i da nije otrovan arsenom. </p>
<p>Već četrdeset godina traju polemike stručnjaka o pravom uzroku Napoleonove smrti nakon njegova zatočenja na otoku Sv. Helena, a sada je mjesečnik »Science et Vie« prenio tvrdnje trojice znanstvenika koji su proučili uzorke Napoleonove kose odrezane poslije, ali i prije njegove smrti, odnosno 1805. i 1814., prije progonstva na otok u južnom Atlantskom oceanu.</p>
<p> U svim dosadašnjim analizama uzoraka kose otkrivena je vrlo velika prisutnost arsena. Tako je dr. Pascal Kintz iz Instituta za sudsku medicinu u Strasbourgu u lipnju 2001. izjavio da je prisutnost arsena u Napoleonovoj kosi od 7 do 38 puta veća od dopuštene.</p>
<p> Unatoč tome, kako piše časopis »Science et Vie«, teza o trovanju arsenom ipak nije točna.</p>
<p> Profesor Ivan Ricordel, voditelj toksikološkog laboratorija pariške policijske uprave, Pierre Chevalier iz Laboratorija za korištenje elektromagnetskih zračenja u Orsayu i Georges Meyer iz Odjela za istraživanje čvrstih tvari, atoma i molekula u Parizu analizirali su 19 Napoleonovih vlasi, obavili više od tisuću mjerenja, gotovo do 100 mjerenja na jednoj vlasi u razmacima od 0,5 mm.</p>
<p> Uz pomoć sinkrotronskog zračenja, najsuvremenijeg i najboljeg načina analize, pronađene su kemijske čestice koje odgovaraju arsenu, a nalazile su se na cijeloj vlasi.</p>
<p> Ispitivanje svih uzoraka kose, bez obzira na godinu u kojoj je odrezana (1805., 1814. ili 1821.), pokazalo je da na njoj postoje velike količine arsena. Međutim, neke činjenice dokazuju da nije došlo do trovanja putem hrane: arsen je prisutan u svim uzorcima kose uzetima u razdoblju od 15 godina, a količine su prilično homogene i ravnomjerno raspoređene po cijeloj vlasi.</p>
<p> To znači, tvrde znanstvenici, da arsen u kosu nije došao iz hrane nego bi njegovi izvori mogli biti drvo za ogrjev, otrov za štakore ili streljivo, koje je u to doba sadržavalo i arsen. Najvjerojatnija je pretpostavka o tome da arsen potječe iz tadašnjih kozmetičkih proizvoda za zaštitu kose.</p>
<p> Napoleon je umro 5. svibnja 1821. u dobi od 51 godine, a nalazi obdukcije i svakodnevne bilješke o njegovu zdravlju pokazuju da je umro od komplikacija uzrokovanih rakom želuca. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="20">
<p>Intimne drame u kaotičnom vremenu</p>
<p>Drama Tille Durieux svjedoči o zagrebačkoj stvarnosti u zadnjim danima Drugoga svjetskog rata / Kontekstualizirajući priču o ženi u povijesno nemogućim prilikama, redateljica Dubravka Crnojević-Carić ocrtava rasutu sliku svijeta kroz fragmente dramskih događanja</p>
<p>Svoje je glumačko umijeće glumica Tilla Duriex iskazivala u predstavama velikih redatelja s početka 20. stoljeća, Maxa Reinhardta i Erwina Piscatora. Bježeći iz Njemačke, zatječe se ratnih 40-ih godina u Zagrebu gdje »plete čarape za partizane, zatvara u boci prikupljeni novac te zakapa metalne kutije s dragocjenim dokumentima o djeci s Kozare«. U tom vremenu piše i jedinu dramu - »Zagreb 1945.«, praizvedenu u ožujku 1946. u Gradskom kazalištu u Luzernu.</p>
<p>Ta je drama, u prijevodu Nenada Popovića, poslužila kao predložak redateljici Dubravki Crnojević-Carić za predstavu »Tillina kutija«, premijerno izvedenu u subotu na večer na Sceni »Miško Polanac« Zagrebačkog kazališta mladih. No, u »Tillinoj kutiji« Dubravka Crnojević-Carić koristi i ulomke iz autobiografske proze Tille Durieux »Mojih prvih devedeset godina«, Pessoine »Knjige nemira«, Lowithove »Filozofije povijesti« te eseje Slobodana Šnajdera. Njezin je scenski kolaž posvećen ulozi žene i njezinim intimnim dramama u nesklonim joj, povijesno kaotičnim, vremenima.</p>
<p>Rasuta struktura scenskog prikaza nastoji se okupiti oko priče o zanjim danima Drugoga svjetskog rata što ih, iz različitih perspektiva, proživljuju žene različitih generacija. Fragmente prizora povezuje iznimno efektna pokretna scenografija Miljenka Sekulića, nekoliko zidova što putuju kroz prostor i omogućuju redateljici da označi putovanje kroz vrijeme u neuhvatljivosti povijesnih događaja, koji se izravno upisuju u sudbine protagonistica nesigurnog doba.</p>
<p>Problem se javlja u nagomilavanju scenskog materijala raznolikog određenja i u pomalo pretencioznoj potrebi da se kroz govor o specifičnom problemu jednog društvenog trenutka (u odlasku jedne i dolasku druge vojske) oslikaju brojne »velike teme«, koje na mjestima opterećuju tu komornu predstavu. Naime, ponegdje se, upravo zbog naglašene potrebe za interpretacijom odnosno za scenskim komentarom dramskih zbivanja, gubi učinak intimističkog iskaza u dodirima osobnih i povijesnih nesreća o kojima svjedoči Tilla Duriex. Pretencioznost se ogleda i u dramatičnoj impostaciji glazbe Igora Savina te u kostimskim neodređenostima Danice Dedijer. </p>
<p>No, Dubravka Crnojević-Carić ipak uspijeva u »Tillinoj kutiji« nelinearno ocrtati atmosferu povijesnih prijeloma iz »kućne vizure«, što tragičnim izvodima pripisuje i komične izglede te ih čini životnim, a samim tim prihvatljivim za publiku. Cjelina koja se na kraju uspostavlja u razlomljenom zrcalu kazališno-životnih iskaza nudi teatarsku fluidnost što upućuje na autentičnost scenskog pristupa. </p>
<p> Za one drukčije glasove koje izvedbu čine višeznačnom zaslužne su, ponajprije, Ksenija Ugrina, Suzana Nikolić i Zdenka Marunčić. One su uvjerljivo na pozornici preslikale životne nestalnosti, u luku od tragičnog do komičnog, obojene uvijek različitim bojama. Nešto više nesigurnosti prepoznavalo se u nastupu mladih glumica Ivane Krizmanić, Csille Barath-Bastaić i Anice Tomić. Saša Anočić bio je odveć neurotičan u portretiranju Freida Greinza, dok su Kristijan Ugrina i Rajko Bundalo imali priliku tek naznačiti epizodne uloge - slučajne prolaznike u dramskom krajoliku što ga je Tilla Durieux posvetila ženama.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Osobni svjetovi Jacquesa Rivettea</p>
<p>Na ovogodišnjem Viennaleu program retrospektive bio je posvećen francuskom redatelju Novog vala / Prikazano je dvadesetak njegovih filmova, zatim dvanaestipolsatna tv serija te izbor redateljevih najdražih filmova i autora</p>
<p>Jedan od najistaknutijih, no široj publici i najmanje poznatih predstavnika francuskog Novog vala</p>
<p> - Jacques Rivette (1928.), predstavljen je na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Beču cjelovitom retrospektivom njegovih filmova, nastalih zadnjih četrdeset godina, a zahvaljujući kojima je zauzeo istaknuto mjesto unutar europske intimističke, autorske kinematografije. Tako je, uz igrane filmove, prikazana dvanaestipolsatna televizijska serija »Out 1: Noli me tangere« nastala 1970. godine, kao i filmovi autora koje on najviše cijeni i preporučuje, poput »Zlatnih kočija« Jeana Renoira, »Dugog putovanja kući« Johna Forda, »M« Fritza Langa, »Strombolija« Roberta Rossellinija i drugih. </p>
<p>Rivette je zadržao misterioznost ostajući sve ove godine možda najmanje spominjan i znan među glasovitom autorskom grupom francuskog Novog vala, premda je, s druge strane, njegova posebnost i estetska kohezija bila upravo primjerom autorske dosljednosti. Počeo je karijeru kratkim filmom »Udarac pastira« 1955. godine inspirirajući se Balzacom, ali na svoj način. Tek pet godina kasnije uspijeva završiti prvi igrani film »Pariz nam pripada«, koji je započeo još 1952., ali je zbog financijskih problema morao nekoliko puta odustati da bi ga napokon završio 1960. uz pomoć kolega Truffauta i Chabrola. </p>
<p>Već tada dolazi do izražaja fanatičnost filmofila koji je cijeli život provodio u kinodvoranama upijajući s filmskog platna ono što su njegovi prethodnici, i uzori, napravili. Tako je Rivette s godinama postao neka vrsta filmske mitologije miješajući u svojim realizacijama filmske motive s narativnom strukturom i sudarajući maštu s planiranim, unaprijed konstruiranim zapletima strastvenih odnosa. Njegovo djelo se sastoji od bezbroj najrazličitijih ideja i likova koji stižu iz raznih miljea, kazališta, gradova, snova, intriga, laži, misterioznih kuća i drugih tajnovitih mjesta.</p>
<p>Istodobno, očita je njegova predanost glumcima. S njima je potpuno suživljen i kazuje im svoje ideje s naoko otvorenim povjerenjem, no iza toga se nazire promišljenost redatelja koji spretno kalkulira, »režirajući« glumcima mogućnost potpune slobode i improvizacije. Ta njegova igra s improvizacijom koja se sudara s unaprijed određenim zadatcima možda je najbolje došla do izražaja u dvanaestipolsatnoj tv seriji »Out 1«, od koje je kasnije složio i film i u kojoj se predaje svom omiljenom motivu - prikazivanja nastajanja predstave. Odnosno, kreativnom činu koji se isprepleće s realnošću privatnog života aktera. </p>
<p> Unatoč svoj toj senzibilnosti, Rivette slovi kao nekomunikativan autor čiji filmovi nisu pretjerano gledani, premda su krajnje intimistički i duboko kreativni, dakle, autorski u punom smislu. </p>
<p>Oni primarno privlače filmske estete i ljude s velikim filmskim predznanjem, dok se većina gledatelja osjeća izgubljenima u tim hermetičkim filmovima, koje redatelj kao da radi samo za vlastito zadovoljstvo. </p>
<p>Čak i kada se hvata u koštac s povijesnim i političkim temama, poput filmova »Le Pont du Nord«, ili »Secret defense«, on ih realizira tako da sudara konkretna povijesna iskustva s »neobjašnjivim« osjećajima, što sve zajedno daje dojam »nečega u zraku«, ali ničega definitivnog ni definiranog. </p>
<p>Rivette ostaje zapamćen kao jedan od najosebujnijih i najzagonetnijih autorskih ličnosti modernog europskog filma, koji svojim hermetičkim razmišljanjima izaziva divljenje uskog kruga, ali ne i oduševljenje široke filmske publike, što nikada nije ni bila njegova namjera.</p>
<p>U sklopu retrospektive koju je Viennale priredio u zajednici s austrijskim Filmskim muzejom, izdana je i knjiga posvećena filmovima Jacquesa Rivettea, u kojoj nekoliko autora daje cjelovit i opširan prikaz ne samo njegove biografije i filmskih ostvarenja, nego i redateljevih razmišljanja o temi umjetnosti i ostvarenjima drugih autora, ponajprije njegovih uzora: Jeana Renoira, Kenjia Mizoguchija, Alfreda Hitchcocka, Fritza Langa, Johna Forda, Roberta Rossellinija i drugih.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>»Sretne ulice« za širu publiku </p>
<p>U prvome kolu nove edicije objavljeno šest knjiga - Ede Popovića, Lucije Stamać, Dušana Mitana, Aleša Debeljaka, Marcela Mariëna i Guillamea Apollinairea </p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Izdavačka kuća Meandar pokrenula je novu ediciju »Sretne ulice«. Prvo kolo, u kojem je izašlo šest naslova, predstavili su u Knjižnici Bogdana Ogrizovića urednik Branko Čegec, autori Lucija Stamać i Edo Popović te prevoditelji Višnja Machiedo i Siniša Habijanec. </p>
<p>»Edicija 'Sretne ulice' objavljivat će uglavnom prozna djela, ali i popularno pisanu esejistiku, kako bi ozbiljne problema na lakši način približila i široj publici. U svakom kolu objavljivat ćemo suvremene domaće i strane autore, kao i djela koja su na neki način ostavila važan trag u književnosti«, najavio je Branko Čegec. Slijedeći tu logiku u prvom kolu izašle su nove knjige Ede Popovića i Lucije Stamać i prvi hrvatski prijevod slovačkog autora Dušana Mitana i ponovljena izdanja Debeljakova eseja iz sredine osamdesetih, Mariënove zbirke nadrealističkih priča i Apollinaireovi »Podvizi mladog Don Juana«, djelo u kojem kroz seksualno sazrijevanje trinaestogodišnjeg Rogera autor kritizira društveno licemjerje. </p>
<p>»Koncert za tequillu i Apaurin« Ede Popovića, priča o neprilagođenom piscu s ruba i njegovoj neobičnoj djevojci nastao je, prema autorovim riječima, u roku od šest tjedana, a naslov mu potječe iz Prattova stripa Corto Maltese. »Muke po Veneri« prvo su prozno djelo Lucije Stamać, koja je knjigu opisala kao »improvizaciju s nizom jednodimenzionalnih likova koji se kreću poput likova u crtanom filmu«. </p>
<p>Slovački autor Dušan Mitana u domovini je dosegao kultni status, osobito među mlađom publikom. Roman »Patagonija« nastao je nakon sloma Praškog proljeća 1968., a tek sada ga, u prijevodu Siniše Habijanca, mogu upoznati hrvatski čitatelji. »Mitanova djela karakterizira iracionalnost, umjerena morbidnost, paradoks i apsurd, a sve prožeto humorom. Mitanini likovi najčešće su neprilagođeni i individualci u stalnom sukobu s okolinom. Pišući uglavnom u doba »tvrdog« socijalizma (rođen je 1946.), Dušan Mitan izruguje se socijalizmu na najbolji način - ignorira ga, na užas cenzora«, ukratko je predstavio Siniša Habijanec. </p>
<p>»Podvizi mladog Don Juana« Guillaume Apollinairea iz 1916. godine, u prijevodu Marina Andrijaševića prvi je hrvatski prijevod s potpisom i bez cenzure. Esej o raspadu bivše Jugoslavije Aleša Debeljaka »Sumrak idola« hrvatska je publika imala priliku upoznati već sredinom osamdesetih, a sada ima ponovno u prijevodu Branka Čegeca.</p>
<p>Zbirku nadrealističkih pripovijedaka belgijskog autora Marcela Mariëna »Likovi s krme« predstavila je prevoditeljica Višnja Machiedo. Kroz kratke priče o problemima koji se prelamaju preko leđa malih ljudi, čudaka i antijunaka provlači se egzistencijalna dilema »imati ili biti«. Zbirka je nastala krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, no autor na mnogim mjestima duhovito anticipira brojne pojave tipične za naše doba - debljina, genetski preinačena hrana ili diletantsko oponašanje istočnjačkih mudrosti. </p>
<p>Martina Ivandić</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Gostovanja Walserove »Snjeguljice«</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Hrvatsko-slovenska predstava »Snjeguljica« (»Schneewittchen - After Party«), u produkciji ljubljanskog Mini teatra i režiji Ivice Buljana, vratila se s mini-turneje u Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori. Riječ je o dramoletu ekscentričnoga švicarskog pisca Roberta Walsera što je prvi put u nas prikazan na festivalu Karantena u Dubrovniku ovoga ljeta.</p>
<p> Nakon premijere u Cankarevom domu u Ljubljani, suvremena interpretacija »Snjeguljice« koja se izvodi na slovenskom i hrvatskom jeziku prikazana je na festivalu Ex Ponto u Ljubljani. Na sarajevskom MESS-u izvedena je u službenoj međunarodnoj selekciji s predstavama Roberta Wilsona, Franka Castorfa, skupinama Théâtre de Complicité, Fanny and Alexander, a odmah potom pozvana je u Kraljevski teatar na Cetinju. U Crnogorskom narodnom pozorištu u Podgorici »Snjeguljica« je izvedena 1. studenoga prigodom Dana kazališta u Crnoj Gori. </p>
<p>U predstavi glume Ana Karić, Veronika Drolc, Niko Goršič i Robert Waltl, a autorsku ekipu čine hrvatski umjetnici Tomo Savić-Gecan, Ana Savić-Gecan i Mare Sesardić, dok je autor izvorne glazbe slovenski skladatelj Mitja Vrhovnik-Smrekar. Predstava je koncem studenoga pozvana na međunarodni festival Oriente u Venezueli. </p>
<p>K. R.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Dva ciklusa Zvjezdane Perović</p>
<p>ZAGREB, 3. studenog</p>
<p> - Umjetnička keramika iz ciklusa »Breza II« i »Košnice« - naziv je izložbe zagrebačke keramičarke Zvjezdane Perović (1949.) što se u ponedjeljak, u 19 sati, otvara u Galeriji »Mirko Virius«, a posvećena je evokaciji predodžbe o zdravu životu i nezagađenoj ljekovitoj prirodi. Naime, nimalo slučajan odabir. Živimo u onečišćenoj urbanoj sredini i zato je rečena keramika, na neki način, djelo osvješćivanja, iskaz želje za ravnotežom između čovjeka i elementa koja je u moderno doba ozbiljno narušena. Zvjezdana Perović rođena je u Zagrebu. Završila je Školu za pravosuđe i upravo, a kreativnom keramikom bavi se od 1997. Polazila je odgovarajuće tečajeve u Likovnom centru Narodnog sveučilišta »Dubrava« i surađivala s istaknutom umjetnicom na polju keramike Ivanom Jelačić. Izlaže samostalno od 1999. u Zagrebu, Sesvetama, Varaždinu i Kutini. Sudjelovala je i na kritički vrednovanim prezentacijama keramike u zemlji i inozemstvu. Izložba se može razgledati do 14. studenog. </p>
<p>J. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Muzika za sinagogu</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Koncertom glasovitog ansambla Julian Rachlin & Friends, u Koncertnoj dvorani »Vatroslav Lisinski« započinje 4. studenoga ciklus dobrotvornih koncerata »Muzika za sinagogu«. Julian Rachlin (violina), Mischa Maisky (violončelo) i Itamar Golan (klavir) izvest će Klavirski trio u e-molu Dmitrija Šostakoviča i Klavirski trio u a-molu Pjotra Iljiča Čajkovskog, a u sklopu koncerta bit će prikazan i dokumentarni film »From Dubrovnik with Love«, snimljen prigodom boravka članova toga ansambla na Dubrovačkim ljetnim igrama. Ciklus koncerata »Muzika za sinagogu« dio je kulturnoga programa u sklopu priprema za gradnju Židovskoga kulturnog centra i Memorijalne sinagoge u Zagrebu, gdje je od 1867. do 1942. godine bila sinagoga, srušena u doba NDH. Koncerti će se održavati dva puta na godinu do otvaranja Kulturnog centra i sinagoge. Ulaznice po cijeni 100 i 150 kuna mogu se nabaviti na blagajni KD »Vatroslav Lisinski« i u Židovskoj općini u Zagrebu. </p>
<p>S. V. A.</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Čestitka DHK Dragutinu Tadijanoviću </p>
<p>ZAGREB, 3. studenog</p>
<p> - U povodu 97. rođendana pjesnika Dragutina Tadijanovića, koji je rođen 4. studenog 1905. u Rastušju kraj Broda, iz Društva hrvatskih književnika upućena je bardu hrvatske književnosti rođendanska čestitku što ju je potpisao dopredsjednik DHK Anđelko Novaković. - Brojne generacije čitatelja i nezalutalih poštovatelja i proučavatelja hrvatske književnosti - kaže se u čestitki DHK - rasle su »sa srcem u srdačnome krugu« - i u trajnom zajedništvu i prijateljstvu s Tvojom poezijom, s Tvojom primjerno jednostavnom i nadasve začudnom, iskrenom i nadahnjujućom pričom i porukom koja nas krijepi, njiše i čuva na valovitim stazama i raskrižjima ovoga svijeta. Desetljećima, neporočno, i sve odanije »Prijateljstvo riječ« kao nasušni »Kruh naš svagdanji«. Poštovani Tadija, svaka Ti čast i čest! Živio! </p>
<p>K. R.</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>PLAVA TOČKA U BESKRAJU</p>
<p>»Apollo«: premještanje svemirskog dvoboja </p>
<p>Nakon »Apolla 11« uslijedilo je još šest putovanja s, osim kod jednog, uspješnim spuštanjem na površinu Mjeseca. »Apollo 17« bio je prvi koji je nosio znanstvenika. Čim je tamo stigao, program je bio poništen. Ista je osoba bila prvi znanstvenik i posljednji čovjek koji se spustio na Mjesec</p>
<p>PIŠE: CARL SAGAN</p>
<p>To je dostignuće pobudilo mješavinu strahopoštovanja i brige. Neki su zapamtili priču o Babilonskoj kuli. Neki, među kojima su i ortodoksni muslimani, osjećali su da je stavljanje noge na površinu Mjeseca besramnost i oskvrnuće. Mnogi su to pozdravili kao prekretnicu u povijesti.</p>
<p>Mjesec više nije nedostižan. Desetak ljudi, svi Amerikanci, su izvodili ta neobična, skakutava gibanja koja su nazivali »šetnje po Mjesecu« po škripavoj, staroj sivoj lavi punoj kratera. Počelo toga srpanjskog dana 1969. </p>
<p>Nakon 1972. se, međutim, nitko, bilo koje nacionalnosti, nije tamo uputio. Zaista, nitko od nas nije otišao nikamo od slavnih dana »Apolla«, osim u nisku stazu oko Zemlje - poput malog djeteta koje načini nekoliko pokušaja koraka, a zatim se bez daha vrati u sigurnost majčinih skuta.</p>
<p>Jednom smo se vinuli u Sunčev sustav. Na nekoliko godina. Tada smo požurili natrag. Zašto? Što se dogodilo? Što je zapravo »Apollo«? Doseg i smjelost poruke Johna Kennedyja na plenarnom zasjedanju Kongresa, 25. svibnja 1961., o »hitnim potrebama države«, govor koji je pokrenuo program »Apollo«, su me zbunili. </p>
<p>Koristit ćemo rakete koje još nisu smišljene, legure koje još nisu napravljene, načine navigacije i spajanja svemirskih letjelica koji još nisu izmišljeni, da bismo poslali čovjeka na nepoznat svijet - svijet koji još nije istražen, niti preliminarno, koji nisu istražili ni roboti i sretno ga vratili natrag, i sve ćemo to učiniti prije kraja desetljeća.</p>
<p> To je proročanstvo puno samopouzdanja bilo izgovoreno prije nego što je uopće neki Amerikanac bio u stazi oko Zemlje.</p>
<p>Kao novopečeni doktor znanosti, smatrao sam da sve to u svom središtu mora imati vezu sa znanošću. Predsjednik, međutim, nije govorio o otkrivanju podrijetla Mjeseca, čak niti o donošenju uzoraka s Mjeseca natrag na Zemlju u cilju proučavanja. </p>
<p>Činilo se je da ga jedino zanima poslati nekoga tamo i dovesti ga natrag kući. Bila je to vrsta geste. Kennedyjev savjetnik za znanost Jerome Wiesner, kasnije mi je rekao da se pogodio s predsjednikom: Ako Kennedy ne bude tvrdio da »Apollo« ima veze sa znanošću, on, Wiesner, će to podržati. Dakle, ako ne o znanosti, o čemu je riječ?</p>
<p>Drugi su mi govorili da je »Apollo« zapravo politika. To je zvučalo kao da više obećava. Nesvrstane zemlje će poželjeti pomaknuti se prema Sovjetskom Savezu ako će on biti ispred nas u istraživanju svemira, ako Sjedinjene Države ne pokažu dovoljnu »nacionalnu snagu«. Nisam to razumio. Tu su bile Sjedinjene Države, ispred Sovjetskog Saveza u doslovno svakom području tehnologije - svjetski, gospodarski, vojni i, katkad, čak i moralni vođa, a Indonezija da će krenuti u komunizam, jer je Jurij Gagarin pobijedio Johna Glenna u stazi oko Zemlje? Što je tako posebno u svemirskoj tehnologiji? Odjednom sam shvatio.</p>
<p>Slanje ljudi u stazu oko Zemlje, ili robota u stazu oko Sunca zahtijeva rakete, velike, pouzdane, snažne rakete. Te se iste rakete mogu rabiti u nuklearnom ratu. Ista tehnologija koja donosi čovjeka do Mjeseca može nositi nuklearne bojeve glave pola puta oko svijeta. </p>
<p>Ista tehnologija koja postavlja astronoma i teleskop u stazu oko Zemlje može tamo postaviti i lasersku »bojnu postaju«. Čak je i tada postojao maštoviti govor u vojnim krugovima, i na Istoku i na Zapadu, o svemiru kao novom »visokom tlu«, o naciji koja »kontrolirajući« svemir »kontrolira« Zemlju. Strateške rakete su, dakako, već bile isprobane na Zemlji. No izbacivanje balističkih projektila sa školskom bojevom glavom u metu usred Tihog oceana nije baš tako slavno. Slanje ljudi u svemir zaokuplja pozornost i maštu svijeta.</p>
<p>Ne biste potrošili novac za lansiranje astronauta samo iz tog razloga, ali od svih načina pokazivanja moći rakete, ovaj je najbolji. Bio je to obred muškosti države: oblik pogonske rakete je to učinio posve jasnim bez da je to itko morao objašnjavati. Izgleda da je komunikacija išla od nesvjesna uma k nesvjesnom umu, a da umnije sposobnosti ljudi nisu uhvatile i dašak onoga što se zbivalo.</p>
<p>Možda su moji kolege danas, kada se bore za svaki dolar za znanost o svemiru, zaboravili kako je lako bilo dobiti novac za »svemir« u slavnim danima »Apolla«, i nešto prije njih. </p>
<p>Razmotrimo, među mnogim primjerima, razgovor u Potkomitetu za dodjelu sredstava za obranu u Senatu 1958., samo nekoliko mjeseci nakon »Sputnjika 1«. </p>
<p>Svjedoči pomoćnik tajnika ratnog zrakoplovstva Richard Horner, njegov je sugovornik predstavnik u Kongresu Daniel J. Flood (demokrat, predstavnik Pennsylvanije):</p>
<p>Horner: Zašto je, s vojnog stajališta, poželjno imati čovjeka na Mjesecu? Djelomično zbog klasičnog stajališta, jer je tamo. Djelomično stoga što bi se mogli bojati toga da bi Sovjetski Savez tamo mogao stići prvi i ostvariti prednosti koje nismo niti predvidjeli...</p>
<p>Flood: Ako vam damo sav novac za koji kažete da je nužan, bez obzira na to koliko bi to bilo, možete li vi u zrakoplovstvu doći na neki način do Mjeseca, bilo kako, prije Božića?</p>
<p>Horner: Uvjeren sam da bismo to mogli. Uvijek postoji izvjesna količina rizika pri takvoj vrsti pothvata, ali osjećamo da bismo to mogli učiniti. Da, gospodine.</p>
<p>Flood: Jeste li pitali bilo koga u zakoplovstvu ili ministarstvu obrane da vam dade dovoljno novaca, opreme i ljudi, počevši od ponoći noćas, da otkinete dio od te lopte od zelenog sira kao božićni dar ujaku Samu? Jeste li to tražili?</p>
<p>Horner: Podnijeli smo takav program uredu ministra obrane. Upravo se razmatra.</p>
<p>Flood: Ja sam za to da im se [novac] da ovog trena, gospodine predsjedajući, s našim dodatkom, da se ne čeka da se netko u donjem gradu predomisli i pita za to. Ako ovaj čovjek misli ono što govori, i ako zna što govori, a ja mislim da zna, tada ovaj komitet ne bi trebao danas čekati ni pet minuta. Trebali bismo mu dati sav novac, svu opremu i sve ljude koje želi, bez obzira na ono što netko drugi govori ili želi, i reći mu da se popne na vrh nekog brda i učini to bez ikakvih pitanja.</p>
<p>Kada je predsjednik Kennedy formulirao program »Apollo«, m</p>
<p>Ministarstvo obrane je imalo gomilu svemirskih projekata u razvoju - načine prenošenja vojnog osoblja u svemir, sredstva da ih se prebacuje oko Zemlje, robotska oružja na postoljima u stazi oko Zemlje koja bi trebala rušiti satelite i balističke projektile drugih država. »Apollo« je istisnuo te programe. Oni nikada nisu dospjeli do djelatna statusa. </p>
<p>Može se, dakle, tvrditi da je »Apollo« služio drugoj svrsi, za premještanje svemirskog dvoboja SAD - SSSR s vojne na civilnu pozornicu. </p>
<p>Ima onih koji vjeruju da je Kennedy namjeravao da »Apollo« bude zamjena za utrku oružja u svemiru. Možda.</p>
<p>Za mene je najironičniji simbol tog trenutka povijesti plaketa koju je potpisao predsjednik Richard M. Nixon i koju je »Apollo« ponio na Mjesec. Na njoj piše: »Došli smo u miru, za cijelo čovječanstvo«. </p>
<p>Dok su Sjedinjene Države ispuštale sedam i pol megatona konvencionalnih eksploziva na male države u jugoistočnoj Aziji, mi smo si čestitali na našoj humanosti: nikome nećemo naškoditi na beživotnoj stijeni. </p>
<p>Ta je plaketa još tamo, pričvršćena na dno Mjesečeva modula »Apolla 11«, u pustoši bez zraka, u moru tišine. Ako je nitko ne poremeti, moći će se pročitati i za milijun godina od sada.</p>
<p>Nakon »Apolla 11« je uslijedilo još šest putovanja s, osim kod jednog, uspješnim spuštanjem na površinu Mjeseca. »Apollo 17« je bio prvi koji je nosio znanstvenika. Čim je tamo stigao, program je bio poništen. Ista je osoba bila prvi znanstvenik i posljednji čovjek koji se spustio na Mjesec. Program je već poslužio svojoj svrsi te srpanjske noći 1969. Šest putovanja koja su uslijedila bili su samo inercija.</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>CITY</p>
<p>Želiš li znati kako se postaje mit</p>
<p>Za pistolera nema ničega goreg od neumiranja. Ogledajući se uokolo, svako lice može pripadati dežurnom idiotu što je došao izdaleka kako bi postao onaj koji je ubio Claya Birda Pullera </p>
<p>PIŠE: ALESSANDRO BARICCO</p>
<p>Nešto poput umora, što obuzima. Ista glazba na koju je plesao Bird. Stari pistolero.</p>
<p>- Gospođice Shell, pitam Vas o kakvu je problemu riječ, možete li mi odgovoriti?</p>
<p>S cestama na licu, kojima su prohujale beskrajne pucnjave, govorila bi Shatzy. Očiju što ih je progutala lubanja, i ruku poput stabla masline, brzih ruku, zimskih grana. Umornih. </p>
<p>Češalj, ujutro, namočen vodom, zalizuje unazad bijele vlasi, sada već gotovo prozirne. Duhanska pluća u glasu koji polako govori: Kakav vjetar, danas.</p>
<p>Za pistolera nema ničega goreg od neumiranja.</p>
<p>Ogledajući se uokolo, svako lice može pripadati dežurnom idiotu što je došao izdaleka kako bi postao onaj koji je ubio Claya Birda Pullera. </p>
<p>Želiš li znati kako se postaje mit, poslušaj onda: događa se to kada se u dvoboju uvijek nađeš s leđa. Dok ti dolaze u susret sprijeda, samo si pistolero. Slava je trag od govana, za leđima. </p>
<p>Požuri papčino, reče, ne okrećući se. Momak je nosio crni šešir, a u džepu nekoliko gluposti kao spomen na davnu mržnju, i kao zakletvu na osvetu. Prekasno, papčino.</p>
<p>S tim cestama na licu, podla starosti, pišajući noću u gaće, prokleta boli podno pojasa, poput užarenog kamena između trbuha i dupeta, dan nikada ne stiže, a kada stigne samo je pustinja praznog vremena, kojim valja proći, kako li sam ovdje dospio?</p>
<p>Kako je pucao Bird? Držao je korice u suprotnom smjeru, pa su dršci pištolja virili sprijeda. Izvlačio ih je križajući ruke, desni pištolj lijevom rukom i obratno. </p>
<p>Tako, kada bi ti dolazio ususret, prsti bi mu znali okrznuti drške pištolja, djelovao je poput osuđenika, nešto kao zatvorenik koji ide put stratišta, ruku vezanih sprijeda. Trenutak kasnije postajao bi grabežljivom pticom što rastvara krila, zamah kroz zrak i geometrijski let dvaju metaka. Bird.</p>
<p>Što je onda ovo grebanje mog katarakta po magli, dok sam prisiljen brojati sate, ja koji sam poznavao trenutke, i jedino je takvo vrijeme za mene postojalo. </p>
<p>Nagli pokret zjenice, pobijeljeli zaglavci prstiju oko čaše, mamuza o konjski bok, sjena sjene na plavom zidu. Živio sam čitavu vječnost, tamo gdje su drugi vidjeli trenutke. </p>
<p>Njima je bilo poput munje ono što je meni bio atlas, zvijezda u kojoj sam vidio nebesa. Razmišljao sam u naborima vremena koji su njima već postali sjećanje. Nije bilo drugog načina, tako su me naučili, kako bih vidio smrt prije negoli stigne. </p>
<p>Što je onda ovo grebanje mog katarakta po magli, dok sam prisiljen uhoditi tuđe karte, proseći viceve sa svoje stolice, uvijek iste, u drugom redu, uvečer bih bacao kamenje na pse. U džepu novac starca kojeg kurve ne žele, uzet će ga kakav mariachi, kada dođe, neka bude duga i tužna tvoja pjesma, momče, blaga tvoja gitara i polagan glas, želim plesati, noćas, sve do zalaska noći, plesat ću.</p>
<p>Govorilo se da Bird sa sobom uvijek nosi neki rječnik. Francuski. Proučio je sve riječi u njemu, jednu za drugom, abecednim redom.</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="29">
<p>Deranja zadržao Hajduk na vrhu </p>
<p>Hajduk se ne zadovoljava bodom, već riskantno traži sva tri. Težište igre se prebacuje na protivničku polovicu, a obrana, bez obzira na otvorenu igru nije primila puno pogodaka, taj model pokazao se uspješnim i u Rijeci </p>
<p>SPLIT, 3. studenoga</p>
<p> - Hajduk je na Kantridi nadvisio Rijeku sa 1-0, potvrdio dobru formu i nastavio pobjednički niz. Bez obzira što su nedostajali bitni igrači u koncepciji trenera Hajduka Zorana Vulića, Neretljak, Srna i Vuković, do tri boda se došlo superiornijom igrom. Formacija 3-3-3-1, koja je donijela kvalitetnija izdanja »bijelih« u odnosu na početak sezone, i na Kantridi se pokazala pobjedničkom. A silina »bijelih« se očitovala i u činjenici da najbolji igrač Hajduka u dosadašnjem dijelu sezone, vratar Stipe Pletikosa, nije imao prigode pokazati u kakvoj je formi. </p>
<p>Vulić je rasporedom igrača ponudio nešto novo na hrvatskim travnjacima, ali je ideja stara. Ista kao i prije dvije sezone kada je tandem Šurjak - Vulić potpisao naslov. Napadačkom igrom traži se pobjeda. Hajduk se ne zadovoljava bodom, već riskantno traži sva tri boda. Težište igre se prebacuje na protivničku polovicu, a obrana, bez obzira na otvorenu igru nije primila puno pogodaka.</p>
<p>Besprijekorna partija Hrvoja Vejića na Kantridi veliki je dobitak za Vulićevu momčad. Vejićeva uloga nije jednostavna. On je središnji igrač obrane, koji stoji u istoj liniji s dva srednja braniča, a posljednje igre dokazuju da je pronašao sebe u teškom zadatku. Splićane ohrabruje također i novi Deranjin pogodak. Nakon što se upisao u strijelce u dvije uzastopne utakmice, protiv Varteksa i Rijeke, može se kazati da je kriza iza njega.</p>
<p>Vulić, pak, stoji čvrsto na zemlji i poziva na oprez, makar mu je momčad u više nego dobroj formi:</p>
<p>- Zadovoljan sam igrom svoje momčadi. Pogotovo smo drugo poluvrijeme odigrali odlično. Tri posljednja igrača, Đolonga, Vejić i Radeljić bili su odlični. Momci su shvatili što želim. Ipak prvenstvo je dugo i čeka nas još mnogo truda. Moramo čvrsto stati na zemlju, razmišljati samo o sljedećoj utakmici. U prošlosti smo naučili lekcije. Premda je put do cilja dug i mukotrpan samo je jedan i mi moramo ići njime.</p>
<p>Nakon utakmice dosta se govorilo o prekidu u 77. minuti kad je nekolicina neodgovornih navijača utrčala na travnjak. Na Poljudu ističu da Hajduk i Torcida nemaju nikakve veze s nemilim scenama, a trener Vulić je istakao:</p>
<p>- Mislim da nije bilo nekih dramatičnih događaja. Tri momčića su utrčala na travnjak, skinula gaće i to je sve. Tragikomično je bilo, ali nije bio tako drastičan incident da bi došlo do prekida. Mi nismo ni pomislili da bi se zbog toga utakmica mogla prekinuti. Jest da smo otišli u svlačionicu, ali smo čekali da se situacija smiri.</p>
<p>Već neko vrijeme je izvjesno da će se borba za naslov voditi između Hajduka i Dinama, ali Vulić ne želi komentirati ništa vezano za maksimirski klub. No, s druge strane dopresjednik Dinama Zdravko Mamić rado pogleda preko plota u poljudski vrt. Valjda da bi sakrio neke svoje zablude, pa kaže kako Hajduk ima skoro 1200 sudskih sporova. Koliko god se dva predsjednika Branko Grgić i Mirko Barišić trudili uspostaviti prijateljske odnose klubova svako malo ih se netko, s jedne ili druge strane, potrudi poremetiti. Grgić pak o Mamićevoj izjavi kaže: </p>
<p>- Imamo puno manje sporova nego što Mamić tvrdi, a i spor je relativan pojam. Ipak moram kazati da više novca iznosi Dinamovih pet nego svi naši sporovi. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Boll pobjednik, Primorac treći</p>
<p>JINAN, 3. studenoga</p>
<p> - Nijmac Timo Boll pobjednik je Svjetskog stolnoteniskog kupa igranog u kineskom Jinanu. On je u finalu sa 4-1 pobijedio olimpijskog pobjednika Konga Linghuia i tako naslovu europskog prvaka osvojenog na EP u Zagrebu u travnju pridodao još jedan važan naslov. Baš kao i na Europskom prvenstvu u Zagrebu, treće mjesto je zauzeo Zoran Primorac, inače dvostruki pobjednik ovog natjecanja. Njemu je meč za treće mjesto Austrijanac Werner Schlager predao zbog ozljede ramena nakon samo jednog odigranog seta. Dvoboj istih suparnika u kvalifikacijskoj skupini okončan je, inače, pobjedom Primorca 4-2. Glavne favorite za osvajanje Svjetskog kupa, Kineze Wanga Liqina i Ma Lina, Boll i Primorac su izbacili već u četvrtfinalu. Boll je za pobjedu na Svjetskom kupu nagrađen sa 44 tisuće dolara, Kong je za drugo mjesto dobio 22 tisuće, a Primorac za treće 15 tisuća dolara. </p>
<p>• Rezultati, finale: Timo Boll (Njem) - Kong Linghui (Kina) 4-1 (8-11, 12-10, 11-9, 11-9, 13-11), za 3. mjesto: Zoran Primorac (Hrv) - Werner Schlager (Aut) 4-0 - Schlager predao nakon prvog seta </p>
<p>M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Tko može spasiti Rijeku?</p>
<p>Da je Rijeka konfuzan i izgubljen klub, svjedoči i činjenica da su na sastanak Predsjedništv kluba u nedjelju, umjesto svih pet članova, došli samo predsjednik Grabovac i član Komen / Krajnje je vrijeme i da se riješi Zlatko Kranjčar - ili neka mu uprava Rijeke uruči otkaz ili decidirano kaže da ostaje, pa makar ispali u Drugu ligu</p>
<p>RIJEKA, 3. studenoga</p>
<p> - Umjesto veselja - tuga. Žalosna i tužna večera na Kantridi. Dvoboj Rijeke i Hajduka bi, u normalnim okolostima, ponudio uživanje u nogometu, neizvjesnost, dinamiku... Nažalost, u moru izopačenih stvarnosti ni nogomet nije pošteđen. Jadranski derbi se izrodio u noć divljaštva, nogomet se povukao u kut i čekao što će se dogoditi, hoćemo li svjedočiti čemu gorem od »obične« tučnjave i navale razularenih divljaka... Što se, zapravo, uopće može reći o nogometu u takvim okolnostima? Malo. Uostalom, svi su redom, Riječani i Splićani, ponavljali kako su »misli bile negdje drugdje, teško je igrati kad znaš da stalno u zraku visi nesreća...«</p>
<p>Hajduk, ipak, ima pravo tražiti razloge za zadovoljstvo u pobjedi. A Rijeka? Ostaje u okovima briga, koji stežu sa svih strana. Pet su već kola Riječani uredno žrtve, samo se mijenjaju imena krvnika, pet kola zaredom je Rijeka - izgubila. Dakako da je toga svima dosta. Pa i navijačima, koji će opravdanje za prekid tražiti u nagomilanom nezadovoljstvu lošim rezultatima njihovih ljubimaca. Ali to, ipak, nije i ne može biti opravdanje.</p>
<p>U klubu sad traže slamku spasa. Cilj je bio Liga 6, a danas je taj cilj nedohvatljiv. Na sve se nakalemio i novi ispad navijača, stoga nije čudno da je predsjednik kluba, Duško Grabovac, potiho priznao: »Svega mi je dosta, zaista ne znam što mi je ovo trebalo«.</p>
<p>Koliko je Rijeka, zapravo, konfuzan i izgubljen klub, sugerirat će nedjeljna zgoda. U situaciji kad su svi alarmi već užareni, Grabovac je za nedjelju sazvao sastanak Predsjedništva kluba. I umjesto svih pet članova, pojavili su se samo Robert Komen i on?! Grabovac je preiskusan da bi olako sam donosio radikalne odluke, ali teško je povjerovati da se ostatak društva nije udostojio pojaviti.</p>
<p>Baš kao što je neshvatljivo da traje saga o ostanku ili odlasku Zlatka Kranjčara. On sâm »ne namjerava dati ostavku, ali ako mu je uruče, sve će stoički podnijeti«. Zgodno. S druge strane, Uprava mu se izjasnila i navodno mu bezrezervno vjeruje. Tko je onda kriv? Ne zna se. Doduše, u ponedjeljak je sazvana konferencija za novinare, a prije nje bi se, navodno, moralo sastati vodstvo kluba i odlučiti kojim putem krenuti da bi se nešao izlaz iz mraka. Stvar je jasna, pogotovo što se tiče trenera. Ili će mu vodstvo bijelih uručiti otkaz ili će decidirano reći da »Kranjčar ostaje do kraja sezone, pa makar ispali u Drugu ligu«.</p>
<p>Ovakvo poigravanje živcima ne koristi nikome, klubu ponajmanje. A opet, tko zna, možda Predsjedništvo, »slušajući glas naroda«, odluči podnijeti kolektivnu ostavku. Ni to ne bi bila prevelika novost na Kantridi.</p>
<p>Činjenica je da onaj pravi nogomet u Rijeci više ne stanuje. Momčad je izgubljena i ne može je, čini se, spasiti nitko. Navijači, ili točnije »navijači« su uzeli stvar u svoje ruke i krenuli u rušilačke pohode.</p>
<p> Tu nikako ne treba zaboraviti ni poraznu činjenicu o katastrofalno lošoj redarskoj službi, što se stalno ponavlja. Možda zvuči radikalno, ali Rijeka, trenutačno, stanuje u - paklu. Utjeha? Gore, valjda, ne može. Iako nikad se ne zna...</p>
<p>Tomislav Suštar</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Veličani ne posustaju</p>
<p>VELIKA</p>
<p> - Nogometaši Kamena Ingrada pobijedili su Pomorac sa 2-1 u 13. kolu 1. HNL. Dvadesetak minuta trajao je pritisak domaćina. Ipak, u 22. minuti umalo je poveo Pomorac, no udarac Živkovića Galinović je uspio obraniti. U drugom poluvremenu domaćin je ponovno bio mnogo bolja momčad, ali u 53. minuti Grubišić je doveo goste u vodstvo nakon pogreške domaćeg vratara Galinovića. Domaćin se ipak nije predao i u 72. minuti, na dodavanje Kopunovića, Vidović je uspio izjednačiti. Samo šest minuta kasnije Zekić je iz slobodnog udarca sa 30-ak metara osigurao pobjedu. </p>
<p>• Stadion SRC Kamen Ingrad</p>
<p>KAMEN INGRAD - POMORAC 2-1 (0-0)</p>
<p>KAMEN INGRAD: Galinović 5,5, Darmopil 6, Gusić 7, Bešlić 6,5 (od 62. Jakirović 6,5), Zekić 6,5, R. Vidović 7 (od 86. Poleti -), Andričević 5,5, Brkić 5 (od 53. Kopunović 5,5), Rendulić 6,5, Kralj 6, D. Vujica 6.</p>
<p>POMORAC: Knez 5,5, Komar 5 (od 81. Ostojić -), Krpan 5, Grubišić 6 (od 75. Dunković -), Panić 5, Brajković 5,5, Mujanović 5, Ivančić 5, Prpić 6, Mohorović 5,5 (od 53. Vujić 5), Živković 5. </p>
<p>SUDAC: Igor Križarić (Čakovec) 6. Gledatelja: 3500.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Grubišić (53.), 1-1 R. Vidović (72.), 2-1 Zekić (79.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Komar, Krpan, Vujica, Andričević, Brajković, Gusić, Vujić.</p>
<p>Drago Štajduhar</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Prvak pao u Varaždinu</p>
<p>Varteks je riješio sve dvojbe nakon što je Jančevski proigrao Petričevića, koji je vještim lobom prevario istrčalog Vasilja </p>
<p>VARAŽDIN </p>
<p> - Iako su nastupili bez čak sedmorice prvotimaca, nogometaši Varteksa u 13. su kolu 1. HNL zasluženo pobijedili Zagreb sa 2-0. </p>
<p>Varaždinci su od prve minute krenuli agresivno i napadački i tijekom cijelog prvog poluvremena imali su potpunu dominaciju na igralištu. Nakon propuštenih prilika Halilovića i Mumleka, Varteks je do vodstva došao u 29. minuti nakon akcije Jančevskog i Sabolčkog koji je nesebično poslužio Mumleka. </p>
<p>Početkom nastavka trgnuli su se i gosti. Pokušali su otvorenijom igrom iznenaditi domaćina, no vrlo brzo do prilike za konačnu pobjedu došao je Varteks. U kaznenom prostoru Zagrepčana Stavrevski je srušio Halilovića, sudac Kovačić pokazao je na 11-erac, no kapetan domaćina Mumlek nije bio koncentriran i njegov slab udarac Vasilj je obranio. Ipak, samo četiri minute kasnije Varteks je riješio sve dvojbe nakon što je Jančevski proigrao Petričevića, koji je vještim lobom prevario istrčalog Vasilja. </p>
<p>• Stadion Varteksa</p>
<p>VARTEKS - ZAGREB 2-0 (1-0)</p>
<p>VARTEKS: Rumbak 7, Fumić 6,5, Režić 6 (od 83. Gregorić -), Mumlek 6,5, Granić 7, I. Jančevski 7,5, Vučković 6, Petričević 7, Šafarić 6 (od 70. Sklepić 6), Sabolčki 7,5, Halilović 6,5 (od 88. Jolić -).</p>
<p>ZAGREB: Vasilj 6,5, Stavrevski 6, Poldrugač 5,5, Ješe 5, Duro 5, Hasančić 5,5 (od 46. Štrok 6,5), Šimić 6, Pahić 5,5, Milas 5 (od 46. Brunčević 5), Čačić 6, Đalović 5,5.</p>
<p>SUDAC: Draženko Kovačić (Križevci) 7. Gledatelja: 2000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Mumlek (29.), 2-0 Petričević (56.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Šimić, Jančevski, Poldrugač, Brunčević.</p>
<p>Dražen Dretar</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Koliko kartona ima Verhas?</p>
<p>Zbog nesigurnosti u broj žutih kartona, u Varaždinu za svaki slučaj za Zagreb nije igrao Domagoj Verhas</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Cijeli tjedan uoči utakmice u Varaždinu Zagreb je uvježbavao igru s Domagojem Verhasom. No, dotični igrač ipak nije nasupio zbog »sigurnosnih« razloga. </p>
<p>Dogodilo se, naime, da je Verhas u prošlom kolu dobio žuti karton, a on sam nije bio siguran je li mu to bio drugi ili treći. Nije bila sigurna niti klupska administracija, tako da se na na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> na dan utakmice nastojalo utvditi pravo činjenično stanje. No, kako u subotu ured Udruženja prvoligaša nije radio, izostala je željena informacija.</p>
<p> Tako je, zlu ne trebalo, Verhas za svaki slučaj izostavljen iz momčadi, kako se ne bi dogodilo da Zagreb u slučaju pobjede izgubi sa 0-3. No, više od spomenutog propusta boli saznanje da je i taj detalj dokaz urušavanja kluba u kojemu se sve manje zna tko što treba raditi. </p>
<p>Uzgred, od Drage Marića direktora sportskog sektora, pokušali smo saznati nešto o pozadini glasina kako bi njihov reprezentativni vratar Vladimir Vasilj trebao u zimu preći u Dinamo, a tim bi putem pošao i Poldrugač. Bez obzira što pravila ne dozvoljavaju da isti igrač u jednom prvenstvu igra u dva kluba:</p>
<p>- Znam da Dinamo želi sve što je u nas dobro. No, da je po mom Vasilj ne bi smio otići, ali očigledno da se mene za to neće pitati. A to da igrač ne može u jednom ciklusu promijeniti klub, to je pravilo za - male. Velikima će se već izmisliti način da dobiju što žele kad žele.</p>
<p>Zanimljivo da unatoč sve češćem Zagrebovom posrtanju, potaknutom između ostalog neispunjenim obećanjima, Marić još uvijek vjeruje da momčad može u Ligu za prvaka. Iako ga još očekuju susreti s Dinamom i Hajdukom, pa svim ostalim glavnim kandidatima za plasman među prvih 6, ali i onima koji žele izbjeći zonu ispadanja:</p>
<p>- U igri je još 27 bodova pa tko kaže da smo već otpisani? No, da se i ne plasiramo u Ligu za prvaka ne smije se to shvatiti tragično, jer smo ovu sezonu i tako označili kao - prelaznu. Odnosno - kao jedno veliko pospremanje.</p>
<p>Za momčad koja je prije šest mjeseci osvojila naslov prvaka ovo je zaista - utješna misao.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Dinamova »potreba« za 30 novih skupštinara</p>
<p>Predsjednik Dinama, Mirko Barišić, izvijestio je da je posljednjih deset mjeseci klub zaključio s financijskom pozitivom od 300.000 kuna, dodavši da je jedan od ciljeva u doglednoj budućnosti pronaći vlasnika kluba. S druge strane, predsjednik Nadzornog odbora, Stjepan Brolich, aktualizirao je pitanje o »misterioznom« nestanku 550.000 eura od transfera Marija Tokića i Eddya Bosnara prije dvije godine. No, odgovor je još uvijek u zraku</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Aktualna Dinamova Skuppština je u nedjelju, na redovnom godišnjem zasjedanju, dodatno učvrstila svoju poziciju. Prema riječima klupskoga odvjetnika Marijana Hanžekovića, »pojavila se potreba« za imenovanjem 30 dodatnih članova, čime je broj skupštinara sa 50 porastao na 80. Uzgred, na sjednici su se pojavila 33 od 50 članova, čime je ispunjen kvorum... Od nedjelje su i formalno zaživjele nove funkcije izvršnoga dopredsjednika, koju će obavljati Zdravko Mamić, te zamjenika glavnog direktora, koja će pripasti Nikkyju Arthuru Vuksanu.</p>
<p> Ovogodišnja Skupština apsolvirana je u doista ekspresnome roku, za samo 32 minute, iz čega je vidljivo da ondje baš i nije bilo polemičkih tonova. Predsjednik kluba, Mirko Barišić, izvijestio je da je posljednjih deset mjeseci Dinamo zaključio s financijskom pozitivom od 300.000 kuna, dodavši da je jedan od ciljeva u doglednoj budućnosti pronaći vlasnika kluba. S druge strane, predsjednik Nadzornog odbora, Stjepan Brolich, aktualizirao je pitanje o »misterioznom« nestanku 550.000 eura od transfera Marija Tokića i Eddya Bosnara, otprije dvije godine... Odgovor je, naravno, još uvijek u zraku. To su, eto, glavni detalji vezani za godišnju Skupštinu maksimirskoga kluba, koju je otvorio sam Barišić, izvješćem o financijsko-materijalnom poslovanju u razdoblju od 1. siječnja do 31. listopada.</p>
<p> - Klub je u spomenutom razdoblju imao uredno i pozitivno poslovanje, naglasio je Barišić. - Ukupni prihodi su 38 milijuna i 800.000 kuna, a rashodi iznose 38 milijuna i 500.000 kuna. Dakle, poslujemo s pozitivom od 300.000 kuna. Najveći dio prihoda dolazi od sponzora, 24 milijuna i 740.000 kuna, dok je na ime transfera prihodovano deset milijuna kuna. Najveća stavka u rashodima su brutto naknade igračima, koje iznose 20 milijuna i 600.000 kuna. Radimo na tome da organiziramo izvore financiranja za sljedeće tri godine, i to u iznosu od 40 milijuna kuna godišnje.</p>
<p> O sportskim dosezima nije bilo suviše riječi. Barišić je podsjetio na osvojeni hrvatski Kup prošle sezone, te na naslov pobjednika Superkupa. A što je s Europom? Dinamo je, podsjećamo, krahirao u prvoj utakmici 2. kola Kupa Uefe u četvrtak, kada ga je u Maksimiru pobijedio engleski Fulham sa 3-0.</p>
<p> - To je slika gdje se mi u ovome trenutku nalazimo u europskom nogometu. I pritom ne mislim samo na Dinamo...</p>
<p> Barišić je podsjetio da će napokon početi rješavanje problematike samog stadiona. Gradsko poglavarstvo je odlučilo nastaviti radove, kranovi će se napokon pomaknuti 15. studenoga, za projekt je predviđeno 155 milijuna kuna, a u ovoj prvoj fazi cilj je dovršiti sjevernu i zapadnu tribinu.</p>
<p> Zanimljiv je bio i apel bivšega Dinamovog direktora Velimira Zajeca, ujedno i člana Skupštine, koji se ispričao, uz napomenu kako nije u mogućnosti doći.</p>
<p> - Zajec me zvao iz Grčke i kaže da ne može doći na Skupštinu. Molio me da ne širimo mržnju... A ja kategorički tvrdim da nema nikakve mržnje! Dinamo je klub koji ne rasipa i ne žiguje svoju djecu!</p>
<p> Zajeca je nedavno na mjestu glavnoga direktora zamijenio bivši izvršni dirtektor Damir Vrbanović. Njegovo je imenovanje potvrđeno prije nekoliko dana, a od nedjelje su, pak, i u Statutu zaživjele funkcije izvršnoga dopredsjednika i zamjenika glavnog direktora.</p>
<p> - Pojavila se potreba da direktorsku funkciju proširimo na tri osobe. Novu Upravu bi, dakle, činili glavni direktor, njegov zamjenik, te izvršni dopredsjednik, pojasnio je klupski odvjetnik Marijan Hanžeković.</p>
<p> Neposredno nakon Skupštine je zasjedao i Izvršni odbor, koji je potvrdio imenovanja Zdravka Mamića na mjesto izvršnog dopredsjednika, a Nikkya Vuksana u ulogu zamjenika glavnog direktora.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>»Jedna osoba ne može biti vlasnik kluba«</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Predsjednik Dinama, Mirko Barišić u svojem se govoru pred Skupštinom Dinama dotaknuo i jednog od najaktualnijih pitanja u maksimirskom klubu, onog o budućem vlasniku. Poznato je kako sesvetski poduzetnik i trgovac oružjem Zvonimir Zubak već duže vrijeme javno ističe da je voljan biti vlasnikom zagrebačkog prvoligaša, ali nakon Barišićevog nedjeljnog izlaganja čini se kako će Zubak ostati »kratkih rukava«.</p>
<p>Kako tvrdi Barišić, Dinamo bi trebao počevši od sljedeće sezone, točnije 1. lipnja, potpisati ugovor sa zainteresiranim tvrtkama (možda i samo jednom, op. a.) koje bi se kroz tri godine obvezale podmiriti proračun kluba u tom razdoblju u iznosu od 120 milijuna kuna.</p>
<p>- Već smo u pregovorima s nekim tvrtkama, ali ne bih govorio o imenima, jer bi to cijeli projekt dovelo u pitanje. Mogu samo reći kako nije riječ o državnim poduzećima. Ovime želimo osigurati klubu poslovanje bez trzavica, jer iznos od 40 milijuna kuna godišnje je potreban za osnovno funkcioniranje kluba. Napominjem kako takav ugovor nikada neće biti ponuđen privatnoj osobi, nego isključivo pravnoj. Dinamo je prevelika institucija da bi si mogao dopustiti da jedna osoba kaže da je vlasnik kluba, kazao je Barišić.</p>
<p>Naravno, ulagač bi bio ukjučen u funkcioniranje kluba sukladno pravu o kontroliranju uloženih sredstava. Barišić je napomenuo da već postoji zainteresirana pravna osoba koja bi preuzela financiranje Dinamovog takozvanog edukacijsko-pedagoškog centra, koji bi dječacima iz Dinamove nogometne škole ponudio i dodatno obrazovanje, primjerice učenje stranih jezika, slično kao što je običaj u nizozemskom Ajaxu, koji je poznat po odličnom, ne samo nogometnom, već i radu s dječacima.</p>
<p>Lj. Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Repeša: »Za rezultat trebam pravog Planinića i Rimca«</p>
<p>I dok Rimac i Planinić još traže svoju igru, Davor Kus proživljava najbolje dane od dolaska u Cibonu. U svojoj trećoj sezoni »pod tornjem«, Kus se pokazuje kao igrač od Repešinog povjerenja </p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Košarkaši Cibone VIP tek su u završnici su uspjeli »slomiti« momčad Krke, Davor Kus ubacio je dvije trice, a Slaven Rimac zapečatio pobjedu svoje momčadi na 84-76. </p>
<p>Zagrepčani su nakon poraza u Euroligi protiv Benettona upisali važnu pobjedu protiv Krke koju vodi hrvatski izbornik Neven Spahija. </p>
<p>Repešina momčad izbjegla je nezgodnu situaciju, u kojoj bi protiv najvećih konkurenata za prva četiri mjesta u Goodyear ligi (Maccabi, Olimpija, Zadar, Krka) skupila četiri poraza. Cibona je ovako na sredini ljestvice u društvu Crvene zvezde, s tri pobjede i poraza. </p>
<p>- Prije utakmice postojala je bojazan iz dva razloga, zbog našeg ritma i trošenja na utakmicama, te zato što Krka igra odlično u posljednje vrijeme, pobijedili su Estudiantes i Coop Trieste, kazao je trener Cibone VIP Jasmin Repeša.</p>
<p>- Vrlo teško ćemo u slijedećim utakmicama ovako imati pobjedu na pladnju. Napravli smo par pogrešaka u obrani, koje je Cibona kaznila. Naš »play« nije iskusan i odigrao je lošije nego ne dvije posljednje utakmice, istaknuo je Neven Spahija. </p>
<p>Oporavljenici Zoran Planinić i Slaven Rimac, koji su bili najslabije karike u Ciboninoj momčadi u Trevisu, protiv Krke su ipak pružili više. Rimac je bio najbolji strijelac svoje momčadi s 17 poena, uz 5 skokova i 5 asistencija. Planinić je za 18 minuta u igri ubacio 7 poena, uz stopostotni učinak. Trener Repeša svjestan je koliko mu za momčad znače ta dva igrača: </p>
<p>- Ako hoćemo nešto napraviti, bez vrhunskog Planinića i bez Rimca kao iz najboljih dana, bit će jako teško. </p>
<p>I dok Rimac i Planinić još traže svoju igru, Davor Kus proživljava najbolje dane od dolaska u Cibonu. U svojoj trećoj sezoni »pod tornjem«, Kus se pokazuje kao igrač od Repešinog povjerenja. Iako je protiv Krke 24-godišnji Riječanin odigrao još jednu dobru utakmicu i odlučio pobjednika, sumnjamo da je izbornik Neven Spahija promijenio mišljenje o njemu kao prvom organizatoru igre reprezentacije. Poznato je izbornikovo mišljenje o tome - »ne u mom mandatu«. Prednost imaju, prema Spahiji, Mulaomerović i Planinić. </p>
<p>Momčad Cibone je protiv Krke bila na najboljem putu da doživi prvi domaći poraz ove sezone, do 40. minute tražila je put do pobjede. Porozna obrana u suprotnosti je sa Repešinim željama. </p>
<p> Kada uđu u »minus fazu«, cibosi primaju poene u velikim serijama, bez obzira tko se nalazio s druge strane. </p>
<p>- Činjenica je da ne igramo kako bi trebali, priznao je Jasmin Repeša.</p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Jugu finale prije finala</p>
<p>Upravo su situacije s igračem više, segment igre koji je mladostaše i prošle sezone koštao bolnih poraza, presudile u korist izabranika Veselina Đuhe</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Finale prije finala hrvatskog vaterpolskog Kupa okončano je slavljem dubrovačkog Juga protiv zagrebačke Mladosti. Preostaje im lagan posao u završnim utakmicama 14. i 21. prosinca. Teško je vjerovati kako će riječko Primorje uspjeti ponoviti 1995. godinu, kada su na opće iznenađenje nadigrali Dubrovčane i osvojili Kup.</p>
<p> Nakon 9-6 pobjede protiv najvećeg i jednog rivala u domaćem prvenstvu, Dubrovčani su ne samo nadoknadili pogodak minusa iz prve polufinalne utakmice, već i uhvatili odličan zalet uoči europskih ispita. S druge strane, izabranici Ozrena Bonačića pomalo razočarani okreću se zahtjevnim suparnicima u kvalifikacijskom turniru za Ligu prvaka.</p>
<p>- Ponajviše smo samo krivi za ovakav rasplet. Imali smo na početku posljednje četvrtine neodlučenih 6-6 i situaciju s igračem više koju smo morali materijalizirati. No, sve se okrenulo na njihovu stranu, u završnici su bili maštovitiji i s više koncentracije, komentirao je Bobnačić.</p>
<p>Upravo su situacije s igračem više, segment igre koji je mladostaše i prošle sezone koštao bolnih poraza, presudile u korist izabranika Veselina Đuhe. Tvrdnja trenera Mladosti kako četiri od devet iskorištenih prilika s igračem više u zagrebačkoj utakmici »i nije tako loše«, dobila je potvrdu na plivalištu u Gružu. Samo dva puta mladostaši su pogodili iz šest napada s igračem više. Ukoliko tome pridodamo i 0-6 šut iz igre Dubravka Šimenca, koji je raspoložen bio samo u obrani, vidljive su konture »potopa« Zagrepčana. Neodlučen rezultat do posljednje četvrtine Mladost je održala zbog odlične igre u obrani i zahvaljujući pogotcima s vanjskih pozicija. Ali, furioznim igrom u završnici Dubrovčani su prekinuli neugodnu seriju poraza protiv Mladosti, koja je u prethodnih pet utakmica četiri puta pobijedila, a jednom je rezultat bio neodlučen.</p>
<p>- Iako Mladost uvijek ima imperativ juriša na sve moguće trofeje, ovo trebamo što prije zaboraviti, u interesu Lige prvaka. Domaćin smo kvalifikacijskog turnira i ne smijemo dozvoliti nikakvo iznenađenje. A imamo prilično tešku grupu, rekao je Bonačić.</p>
<p>Nakon svega, najveći profit upisao je hrvatski vaterpolo. Jug je s neznatnim promjena u momčadi najavio pohod na otmicu naslova prvaka od Mladosti, koja će ove godine biti koncentrirana na najprestišnije europsko natjecanje. A osim toga, ohrabruje i kvaliteta koju su iskazali Primorje i Jadran, čime su pokazali kako u prvenstvu mogu i divovima iz Zagreba i Dubrovnika pomrsiti račune...</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="39">
<p>Italija ispratila 29 žrtava potresa u San Giulianu</p>
<p>Tijekom noći na nedjelju tlo u regiji Molise opet podrhtavalo/ Talijanska vlada na svojoj posebnoj sjednici u nedjelju odlučila dati </p>
<p>50 milijuna eura za pomoć stradalima</p>
<p>CAMPOBASSO/RIM/, 3. studenoga</p>
<p> - Pljesak i krici bola pratio je izlazak svakog od 29 ljesova iz sportske dvorane u San Giulianu di Puglia, gdje je u nedjelju na otvorenome, pod bijelim tendama, održan svečani ispraćaj poginulih u potresu od četvrtka.</p>
<p>Crkvenom obredu nazočio je šef talijanske države Carlo Azeglio Ciampi te predstavnici vlade i predsjednik zastupničkog doma Pierferdinando Casini. Bijeli ljesovi dvadesetšestero djece stradale pod ruševinama školske zgrade u San Giulianu di Pugli bili su prekriveni vijencima od bijelog cvijeća. Bol u srcima prisutnih se gotovo osjećala u zraku. </p>
<p>Nakon čitanja Evanđelja po Marku o Kristovu uskrsnuću, nadbiskup Termolija Tommaseo Valentinetti, održao je homiliju kazavši da pred »misterijem smrti trebamo biti u potpunosti svjesni svoj slabosti i konačnosti«. »Očekujemo otkupljenje za ta tijela otrgnuta od ljubavi«, kazao je, pozvavši predstavnike vlasti da pomognu u obnovi. </p>
<p>Papa Ivan Pavao II. je tijekom nedjeljnog angelusa na Trgu Sv. Petra u Rimu ponovio da moli Gospu za žrtve potresa u San Giulianu di Puglia. Papinu poruku žiteljima San Giuliana di Puglia, u kojoj je potvrdio svoju »očinsku bliskost s obiteljima žrtava« i Gospodinu povjerio »živote mladih«, na ispraćaju je pročitao vatikanski nuncij u Italiji, mons. Paolo Romeo.</p>
<p>Tijekom cijele noći na nedjelju tlo je u regiji Molise ponovno podrhtavalo. </p>
<p>Najsnažniji potresi zabilježeni su oko jedan sat u nedjelju, i to u seriji podrhtavanja jačine 3,9 i 3,7 po Richteru i pet stupnjeva po Mercalliju. </p>
<p>Čak je 27 općina regije Molise pogođeno potresom, a i u glavnom gradu te regije, Campobassu, ima oštećenih kuća, objavila je civilna zaštita. Bez krova nad glavom ostalo je 5500 osoba. Civilna zaštita je u pojedinim mjestima podigla gotovo 550 šatora u kojima ima mjesta za 2800 osoba. Ostale osobe smještene su u kamp-kućicama ili kod obitelji.</p>
<p>U San Giuliano bi trebale stići montažne kućice u koje će se smjestiti osobe iz evakuiranoga grada, jer će obnova toga mjesta potrajati vjerojatno nekoliko godina. </p>
<p>Talijanska vlada je na svojoj posebnoj sjednici u nedjelju donijela odluku o izdvajanju 50 milijuna eura za pomoć stradalima u potresu u Moliseu.</p>
<p>Talijanski premijer Silvio Berlusconi je na konferenciji za novinare u nedjelju kazao da je »današnji dan dan bola i tuge«, te najavio da će na mjestu srušene školske zgrade biti podignut spomenik. </p>
<p>Berlusconi je kazao da je vlada odlučila dati i 10 milijuna eura za pomoć pokrajini Cataniji, na Siciliji, za ublažavanje posljedica erupcije vulkana Etne. </p>
<p>Na dan ispraćaja 29 žrtava potresa u San Giulianu di Puglia u nedjelju je na svim javnim nastupima održana minuta šutnje u spomen na tragično stradale. (AR/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Umjereni islamisti dobili većinu u turskom parlamentu </p>
<p>ANKARA, 3. studenoga</p>
<p> - Stranka pravde i razvoja (AK, umjereni islamisti) dobila je oko 350 od ukupno 550 mjesta u turskom parlamentu odnosno oko 35 posto glasova, objavilo je u nedjelju navečer, na temelju preliminarnih rezultata, više turskih tv kanala, među kojima i državna televizija TRT. Ta stranka sudjeluje prvi put na izborima, a nastala je na temeljima zabranjene islamističke stranke. Na čelu joj je Recep Tayyip Erdogan, bivši gradonačelnik Istanbula. Stranka odbacuje optužbe da je islamistička tvrdeći da provodi prozapadni, konzervativni program.</p>
<p>No, kako javljaju agencije, zbog toga što je svojevremeno bio osuđen zbog vjerskog ekstremizma, Erdogan neće moći ući u parlament niti postati premijer.</p>
<p> Narodna republikanska stranka (CHP, socijaldemokratska) dobila je 20 posto glasova i oko 190 zastupnika u budućem parlamentu, prema predviđanjima.</p>
<p> Prema NTV-u, konzervativna Stranka pravoga puta mogla bi prijeći prag od 10 posto i ući u parlament, dok prema drugim tv kanalima niti jedna od 16 drugih stranaka, među kojima su tri članice vladine koalicije dosadašnjeg premijera Bulenta Ecevita, neće uspjeti prijeći granicu od 10 posto glasova na državnoj razini, što je minimalni prag za ulazak u parlament.</p>
<p> Erdogan je u nedjelju navečer izjavio da će njegova stranka zadržati prozapadnu orijentaciju zemlje. »AKP je spremna preuzeti odgovornost za jačanje političke volje kako bi se ubrzao proces ulaska Turske u Europsku uniju i jačanje integracije naše zemlje u svjetsko gospodarstvo kao i implementacija gospodarskog programa«, rekao je na tiskovnoj konferenciji u Istanbulu. </p>
<p> Odbacujući sumnje i strahovanja da bi njegova stranka mogla više inzistirati na islamu i pokušati narušiti sekularnost turske države, Erdogan je rekao: »Neka ljudi primjenjuju sekularna načela u Turskoj, a ne da samo govore o njima. Mi ćemo primjenjivati sekularna načela točno onako kako je zapisano u ustavu«.</p>
<p> Ocijenivši da koalicija neće biti potrebna, dodao je da će, ako ipak nije osvojila većinu, stranka biti spremna na koaliciju s bilo kojom drugom strankom. </p>
<p> Najmanje desetero ljudi ozlijeđeno je u nedjelju u sukobima pristaša suparničkih stranaka. Incidenti su se dogodili u mjestima Van i Batman na istoku zemlje.</p>
<p>Riječ je o prijevremenim izborima sazvanim 18 mjeseci prije roka zbog narušenog zdravlja premijera Bulenta Ecevita i podjela do kojih je došlo unutar vladajuće koalicije koja je na vlasti od prošlih izbora 1999. godine. (AFP/Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Iranci zatočili Bin Ladenova sina?</p>
<p>LONDON, 3. studenoga</p>
<p> - »Iranske snage sigurnosti zatočile su jednog od sinova Osame bin Ladena zajedno s nekoliko stotina osoba za koje se sumnja da su povezani s Al Qaidom«, izvijestio je u nedjelju britanski Financial Times. </p>
<p>»Navodni teroristi uhićeni su na iranskom teritoriju nakon bijega iz Afganistana«, piše list pozivajući se na izjavu neimenovanoga iranskog dužnosnika. Također je kazao da je Bin Ladenov sin izručen saudijskim ili pakistanskim vlastima. Nije želio otkriti pojedinosti o njegovu identitetu, te nije mogao potvrditi informacije prema kojima je i jedna od Bin Ladenovih žena zatočena u Iranu. Iranska vlada vjeruje da je Bin Laden mrtav. Novinari nisu uspjeli dobiti potvrdu spomenutih navoda od teheranskih vlasti.</p>
<p>Iranski ministar vanjskih poslova Kamal Kharrazi rekao je su Iranci zatočili oko 250 osoba za koje se sumnja da su povezani s Al Qaidom, te da su svi oni vraćeni u njihove domovine. Iranski dužnosnici nisu željeli objaviti njihov identitet.</p>
<p>Istodobno je list Sunday Times izvijestio da se najmlađa, peta Bin Ladenova supruga Amal al-Sadah nalazi u kućnom pritvoru te da je ispituju jemenske vlasti. List navodi, pozivajući se na arapske diplomatske izvore, da je zatočen i njezin otac.</p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Različiti pogledi ruskih političara na rješenje čečenske krize</p>
<p>Povećao se broj ruskih političara koji drži da se krvava čečenska drama ne može riješiti silom, odnosno vojnim putem </p>
<p>MOSKVA, 3. studenoga (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Tragedija s taocima u moskovskom kazalištu potakla je u ruskoj javnosti, a posebno među političarima, rasprave o tome kako se može i treba riješiti čečenska kriza koja svakodnevno odnosi desetke ljudskih života. </p>
<p>Osnovna je značajka te diskusije da se povećao broj političara koji drži da se ta krvava drama ne može riješiti silom, odnosno vojnim putem. To odavno tvrde lideri ruskih desnih i liberalnih političkih stranaka koji su nakon posljednje čečenske terorističke akcije u Moskvi jedino korigirali svoju poziciju s kim se od istaknutih predstavnika čečenskog separatističkog pokreta treba i može pregovarati o mirnom rješenju krize.</p>
<p>Još nedavno, lider Saveza desnih snaga Boris Nemcov i lider Demokratske stranke »Jabuka« Grigorij Javlinski uvjeravali su javnost i prije svega predsjednika Putina da glavni partner na pregovorima o mirnom rješenju čečenskog čvora treba biti Aslan Mashadov koji je prije sedam godina (nakon pogibije generala Dudajeva) bio izabran za predsjednika samoproglašene Čečenske republike. Međutim, Nemcov i Javlinski su sada promijenili svoj stav. Zbog sumnje da je Mashadov umiješan u organizaciju terorističke akcije u moskovskom kazalištu, Nemcov je izjavio da lider čečenskih separatista »u ovom trenutku« ne može i ne smije biti partner Kremlju na pregovorima o miru. Javlinski pak drži da će daljnju političku sudbinu Mashadova »opredijeliti vrijeme« i njegovo eventualno ograđivanje od moskovske terorističke akcije u kojoj je poginulo više od 119 talaca. Pritom, kao i ranije, Nemcov i Javlinski kategorički traže od Putina da čečensku krizu rješava na jedini mogući način, a to su politički mirovni pregovori. </p>
<p>Nemcov je sada predložio i da se što skorije održi »okrugli stol« na kojem bi, isključujući teroriste, sudjelovali predstavnici svih političkih snaga u Čečeniji. Predložio je i da se zatim uz sudjelovanje međunarodnih promatrača održi referendum u Čečeniji o tome da se toj republici u sastavu Ruske Federacije dade široka politička autonomija i ustavno ustroji kao parlamentarna republika.</p>
<p>Za razliku od Nemcova i Javlinskog, »lijevi centrist« i šef ruskog parlamenta Genadij Seleznjov zagovara da se čečenski problem rješava sinkronizirano »političkim i vojnim metodama«. Svojim stavom Seleznjov je praktički podržao političku liniju predsjednika Vladimira Putina koji provodi vojnu operaciju protiv čečenskih gerilaca i istovremeno pokušava u Čečeniji graditi nove institute vlasti s ljudima koji prihvaćaju da njihova republika dobivanjem široke autonomije ostane u sastavu Ruske federacije. </p>
<p>Naravno, pobornika rješavanja krvavog čečenskog čvora isključivo vojnom silom među ruskim političarima i dalje ima, ali oni u ovom trenutku šute. Vjerojatno i stoga što nitko u Kremlju, ali ni u parlamentu sada ne izgovara imena predstavnika čečenskog oružanog otpora koji bi za Moskvu bili »podobni« da sjednu za pregovarački stol i pokušaju dogovoriti mirni izlaz iz krize. Za njih je to znak da će i bez njihovih ratničkih pokliča ruska vojna operacija u Čečeniji biti nastavljena. Uostalom, nakon moskovske tragedije s taocima, ruske vojne snage u Čečeniji intenzivirale su svoje operacije »čišćenja« terena.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Štiti li Paddy Ashdown Radovana Karadžića od uhićenja?</p>
<p>Ashdown se bavi zakulisnim igrama u režiji dijela međunarodne zajednice kojem nije u interesu da se Karadžić pojavi u Haagu, jer bi tamo bio »neugodan svjedok«, pišu sarajevski listovi</p>
<p>SARAJEVO, 3. listopada (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH okvalificirao je potpunom besmislicom tvrdnje sarajevskih listova Oslobođenje i Slobodna Bosna, po kojima je Paddy Ashdown nedavno smijenio direktora Federalne obavještajne službe (FOSS) kako bi spriječio uhićenje bivšeg lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića kojeg je za ratne zločine optužio Haaški tribunal i koji se već godinama nalazi u bijegu.</p>
<p>Ovu špekulaciju u uvodnom je tekstu najnovijeg broja prvo objavila Slobodna Bosna, da bi zatim i Oslobođenje i pod egidom »ekskluzivno« nastavilo nagađati, pozivajući se na vlastite izvore, u kojima nije teško prepoznati smijenjenog direktora Alibabića.</p>
<p>Scenarij priče koji izravno ili između redaka sugeriraju ovi sarajevski listovi izgleda ovako: Ashdown, kao umirovljeni britanski špijun u BiH bavi se zakulisnim igrama u režiji dijela međunarodne zajednice kojem nije u interesu da se Karadžić pojavi u Haagu, jer bi tamo bio »neugodan svjedok« licemjerne politike iste te međunarodne zajednice tijekom rata u Bosni.</p>
<p>Međutim, odjednom mu zasmeta Munir Alibabić koji je bio na putu uhititi Karadžića: »Ashdown je donio odluku o Alibabićevoj smjeni nakon što je saznao da je uhićenje bivšeg vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića postalo izvjesno, odnosno da je to pitanje vremena, jer mu je tadašnji direktor FOSS-a ušao u trag. U međunarodnim institucijama znaju da se u posljednje vrijeme Karadžić na jednom mjestu zadržava više od tjedan dana. Znali su i da to Alibabić zna. I zbog toga je uslijedila njegova smjena«, piše Oslobođenje, dodajući da je neuvjerljivo objašnjenje po kojem je Ashdown smijenio Alibabića zbog »curenja« povjerljivih podataka Obavještajno sigurnosne službe Federacije BiH, koji su se pojavljivali u medijima tijekom predizborne kampanje.</p>
<p>Navodno, i glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte želi s Ashdownom razgovarati o Alibabićevoj smjeni, a tobože je ovaj potez iznenadio i američkog veleposlanika u BiH Clifforda Bonda.</p>
<p>Špekulacije sarajevskih listova, doduše, nisu sasvim bez osnova. Činjenica da se Radovan Karadžić već sedam godina uspješno krije od potjera, može ukazati samo na dvije stvari: ili su međunarodne snage u BiH, a sada je to SFOR, nesposobne da ga uhite, ili to jednostavno ne žele. Uostalom, o postojanju zakulisnih džentlmenskih dogovora, primjerice onog s tvorcem Daytonskog sporazuma Richardom Holbrookeom, u kojima je Karadžiću obećano da neće biti uhićen, postoji više relevantnih svjedočenja.</p>
<p>Ipak, kada je riječ o Alibabiću, vjerojatnije je da ogorčeni direktor FOSS-a zlorabi uvjerenje u javnosti da međunarodna zajednica ne želi uhititi Karadžića kako bi se osvetio Ashdownu. Visoki predstavnik, već je danima meta prave histerije u sarajevskim ljevičarskim listovima nakon što je smijenio Alibabića. </p>
<p>Već su objavljene najmanje tri »spektakularne priče« o »pravoj« pozadini ove smjene. Jedna od njih govori o tome da je izravno Alija Izetbegović zatražio od Ashdowna Alibabićevu smjenu, obećavši za uzvrat podršku SDA imenovanju Harisa Silajdžića za mandatara Vijeća ministara BiH. Po drugoj priči, Alibabić je smijenjen jer je odbio zahtjev iz Ashdownovog ureda da sudjeluje u kompromitiranju jednog lokalnog političkog lidera.</p>
<p>Duga je priča zbog čega listovi poput Slobodne Bosne ili Oslobođenja tako žustro brane Alibabića, a njegova odlučna borba protiv kriminala samo je dio razloga. Spomenimo tek da je u tim listovima on bio izvor za veliki broj tekstova u kojima su na osnovu obavještajnih podataka kompromitirane različite osobe s političke pozornice.</p>
<p>Ashdown se sada, uz sve ono što se objektivno može zamjeriti bivšem vođi britanskih liberala, suočava i s nizom primitivnih napada, koji su znatno ispod granice dobrog ukusa i profesionalne objektivnosti. Od podsjećanja na njegovu davno zaboravljenu seksualnu aferu, preko ismijavanja njegove sklonosti alkoholu, do tvrdnji da je 1993. godine izjednačavao muslimansku i srpsku odgovornost za agresiju na BiH.</p>
<p>Ironično je da se sarajevski listovi sada služe istim metodama za koje optužuju svoje protivnike na medijskoj sceni: do jučer, Ashdown je u tekstovima tih listova bio jedan od rijetkih principijelnih međunarodnih političara kada je riječ o »bosanskom pitanju«, a njegovi kritičari s ovih prostora su stigmatizirani (recimo, i jedan Hrvat, Nenad Ivanković). Sada, preko noći, Ashdown je »djelitelj Bosne«.</p>
<p>Brojni su razlozi zbog kojih je ovako nešto moguće. Ipak, vratimo se na komentar priče o tome da Asdown nastoji spriječiti Karadžićevo uhićenje: »Imajući u vidu angažman Paddyja Ashdowna za vrijeme i poslije rata u BiH, njegova sva svjedočenja pred Haškim tribunalom i ono koje se treba dogoditi, jednu ovakvu špekulaciji možemo okvalificirati samo kao besmislicu«, kazao je glasnogovornik Ureda visokog predstavnika Mario Brkić.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Möllemannov antiizraelski letak uzdrmao njemačke liberale </p>
<p>Unatoč opetovanim zahtjevima iz vlastite stranke, Möllemann šuti o izvorima novca za svoju izbrnu kampaju koju je obolježio i antisemitski letak</p>
<p>BERLIN, 3. studenoga (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Slobodna demokratska stranka (FDP), odnosno njemački liberali preživljavaju ozbiljnu krizu koja je eskaliralo antiizraelskim letkom što ga je uoči saveznih parlamentarnih izbora u rujnu dao podijeliti predsjednik FDP-a u njemačkoj saveznoj zemlji Sjevernoj Rajni Vestfaliji (Nordrhein Westfalen) Jürgen Möllemann. </p>
<p>Čitava ta promidžbena akcija stajala je 840.000 eura koji su u manjim iznosima uplaćeni na posebni Möllemannov bankovni račun kako bi se izbjeglo imenovanje donatora. Prekršen je zakon o financiranju stranaka. Skandal dobiva sve veće razmjere i nije zahvatio samo pokrajinski ogranak liberala u Düsseldorfu. </p>
<p>Möllemann je to akcijom zapečatio svoju političku sudbinu a svojoj stranci nanio toliku štetu da za njega više nema povratke u redove FDP-a. Međutim, politički štetne posljedice koje je nanio svojim antisemitizmom još dugo će pratiti FDP i njegova predsjednika Guida Westerwellea. </p>
<p>Ono što se trenutačno događa FDP-u izgleda kao napeti kriminalistički roman u nastavcima. Glavni junak tog političkog krimića Möllemann je u prethodnim nastavcima, najprije bježao u bolnicu, potom na Kanarske otoke, da bi ipak dao ostavke na sve položaje od saveznih do pokrajinskih.</p>
<p>No, ostaje ključno pitanje: tko je dao novac za sporni letak. Jesu li antiizraelski letak financirali njegovi arapski prijatelji? Unatoč opetovanim zahtjevima iz vlastite stranke, Möllemann i dalje šuti o izvorima novca. On, koji je uživao pojavljivati se pred kamerama i mikrofonima, sada pred novinare šalje svoju čistačicu s porukom da nema ništa nova.</p>
<p>Savezni FDP je protiv Möllemanna podnio tužbu kojom od njega zahtijeva otkrivanje imena donatora. I ne samo to, nego je i šef stranke Westerwelle morao priznati da je njegov ured čak tri tjedna prije raspačavanja letka bio upoznat s tom akcijom. O tome ga je pismom obavijestio jedan stranački kolega. </p>
<p>No to pismo, navodno, nikada nije stiglo do njega. Westerwelle, naime, tvrdi da mu to pismo nije predočeno, te da to dokumentiraju oznake mojih suradnika na tom pismu, a to je jedan od njih i potvrdio u službenoj izjavi. Šef njemačkih liberala također je izjavio da su suradnici koji mu nisu proslijedili pismo, zbog te pogreške smijenjeni s dužnosti. </p>
<p>Nakon uvida u bankovne račune stranačkog ogranka Sjeverne Rajne Vestfalije, rizničar saveznih liberala Günter Rexrodt morao je priznati da su tamo pristizali, kako je izjavio, u najboljem slučaju »čudni i sumnjivi« dobrovoljni prilozi koje nisu u skladu sa Zakonom o političkim strankama.</p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="45">
<p>Uzalud sam Branku Vukšiću tumačio ulogu Vijeća HRT-a </p>
<p>Opetovano sam Vjesnikovu kolumnistu, gospodinu Branku Vukšiću, pokušao objasniti (vidi na primjer Vjesnik, Stajališta, 3. srpnja 2002., str. 11) ulogu Vijeća HRT-a, kako je ona zamišljena u postojećem Zakonu o HRT-u. Po njegovim istupima i tekstu u posljednjem broju Antene (Vjesnik, 31. listopada 2002., str. 2) očito je da nisam uspio.</p>
<p> Na nekoliko napisa gospodina Vukšića nisam odgovarao jer mi se činilo da nemam za to dovoljno dobrog razloga. Ovaj put sam ipak odlučio napisati ovo pismo i još jednom pokušati razjasniti ulogu pluralističkog Vijeća. </p>
<p> U svome tekstu u Anteni gospodin Vukšić dosta piše o meni. Ne dovodi u pitanje moju profesionalnu (biomedicinsku) kompetentnost ali smatra da me ona ne kvalificira za Vijeće HRT-a. Slažem se s njime. Ipak, loše misli o meni ako vjeruje da sam prihvatio imenovanje u Vijeće zbog toga što sam doktor medicinskih znanosti! Pristao sam zato što sam smatrao da mogu, na temelju svoga dosadašnjeg društvenog djelovanja, predstavljati interes bar dijela hrvatske javnosti.</p>
<p> Izbjeći ću napast da ovdje nabrojim sva svoja dosadašnja društvena djelovanja jer ih sigurno nisam obavljao zato da se njima hvalim. Gospodin Vukšić može o njima doznati ako to doista želi.</p>
<p> Ako se gospodin Vukšić potrudi i pažljivo pročita sadašnji Zakon o HRT-u, morat će mu biti jasno da je Vijeće tijelo sastavljeno od predstavnika pojedinaca, ustanova i udruga koje predstavljaju pluralizam interesa hrvatske javnosti. Legitimno je pravo gospodina Vukšića da se s takvim rješenjem ne slaže, ali nema pravo uporno dovoditi u pitanje kompetentnost sadašnjeg Vijeća HRT-a da zastupa interese hrvatske javnosti. Time, naime, bez ikakve osnove, najprije dovodi u pitanje važeći Zakon, te kompetentnost pojedinaca, ustanova i udruga koje su u Vijeće izabrale/imenovale svoje predstavnike. Nadalje, u Vijeću su ugledni ljudi iz različitih dijelova hrvatske javnosti, i bilo bi od gospodina Vukšića pošteno, u ime te javnosti koju bi trebao objektivno informirati, da se zapita odakle mu pravo da tako uporno i neargumentirano dovodi u pitanje njihov ugled i javni angažman!</p>
<p>Dr. VLATKO SILOBRČIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Najviše prava na prigovore HTV-u imaju gledatelji</p>
<p>Za vrijeme bivše Vlade, a ne vlasti, predstavnici Zapada, uz ostalo, žestoke prijekore upućivali su nam zbog uređivačke politike, posebno na Hrvatskom radiju i televiziji, jer im je, navodno, program u službi vlasti, a ne, kako to oni očekuju, u službi javnosti. </p>
<p>No, najviše prigovora HRT-u dolazi od domaćih političara, jer oni taj medij doživljavaju kao vlastito ogledalo. Kad im slika koju vide nije po volji, krivo je, tko drugi, nego ogledalo. </p>
<p>Upinjala se, doduše, tadašnja i sadašnja vlast da u tom pogledu nešto učine, jer ako ne, nema ulaska u Europsku uniju. Dolaskom koalicijske vlade smatralo se da će ona to pitanje riješiti bez poteškoća. Pokušavalo se novim Zakonom o masmedijima, preustrojavanjem vodstva i upravljača (Vijeće HRT-a), no prijekori i dalje stižu. Znači li to da u tom pogledu ništa nije postignuto, ili da rješenja nisu po ukusu slobodnih zapadnih demokrata.</p>
<p>Pa i običan naš čovjek je u nedoumici kada ni sam zapravo ne zna kakav bi se to epitet trebao staviti ispred HRT-a.</p>
<p>Neki iz sadašnje oporbe HRT nazivaju »biltenom SDP-a«. Neki HRT nazivaju trgovačkim društvom, da bi valjda time izbjegli političke konotacije. Međutim, najveći broj ih ističe da je HRT nacionalna ustanova, a drugi pak rabe riječ »javna«.</p>
<p>Mijenjaju se doduše ljudi na »našoj« jedinoj televiziji (to je jedini točan izraz dok i HRT ne prodamo strancima), ali što se programa tiče njime nisu zadovoljni ni gledatelji a još više kritičari. </p>
<p>Koliko je slobodna najviše se može ogledati u emisiji »vijesti« i u dnevnicima, jer, iako više nema cenzure, ima još mnogo toga što bi se moglo smatrati »autocenzurom«.</p>
<p>Hoće li se svidjeti ono što novinar HRT napiše, a drugi pročitaju, vodstvu HRT, brojnim političkim strankama i profesionalnim političarima pitanje je, koje ih izgleda, najviše brine. Dokle? Kada će prema svom radu HRT dobiti i pravi epitet?</p>
<p>Gledatelji od HRT-a očekuju da ih izvješćuje, zabavi i poduči, a ne samo da ih sapunicama i mnogim drugim emisijama zaglupljuje. Najviše prava na kritiku stoga imaju gledatelji, jer oni taj program i plaćaju.</p>
<p>KAZIMIR OREŠKOVIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Usred grada djeca nam gacaju po blatu i mraku</p>
<p>S dolaskom zime, sada kad su i dani mnogo kraći, a učestalije su vremenske neprilike s kišom i snijegom, teški su dani nastupili za 65-ero djece iz Branovečine, novoizgrađenog naselja u istočnom dijelu Zagreba.</p>
<p> Da bi stigli do svoje škole, Osnove škole Antuna Branka Šimića u Trnovčici, naša djeca moraju proći duž 300 metara neasfaltirane ceste od mosta do svojeg naselja, jer je samo dio ove ceste asfaltiran. Ona je, uz to i bez javne rasvjete, pa je djeci put iz škole u noćnim satima »osvijetljen mrakom«. </p>
<p>Do nedavno su, dok nije izgrađen novi most, i preko potoka koji se nalazi na putu do škole prelazili preko drvenog i »drndavog« mosta. </p>
<p>Djeca i roditelji su u strahu, tim više što se u zadnjih godinu dana dogodilo i nekoliko pokušaja seksualnog napastovanja. </p>
<p>Imali smo više dojava da se naseljem šeta goli čovjek. Tako su u proljeće, vraćajući se kući navečer, nakon obilježavanja Dan naše škole, dvije djevojčice susrele čovjeka koji im je pokazivao prostote, a više su puta vidjeli i odrasli ljudi. Što je to, ako nije manijak? </p>
<p> Naši vijećnici u Vijeću gradske četvrti sredinom listopada, jednoglasno su odlučili da će pokrenuti radove barem na uređenju privremenog osvjetljenja ove ulice a da će je asfaltirati naknadno, kada za to dobiju potreban novac. Iz neraspoređenih sredstava financijskog plana izdvojili su za ovu potrebu 39.000 kuna.</p>
<p>Roditelji su i prije upozorili na ovaj problem i pisali peticije, a škola je poslala najmanje desetak dopisa na razne adrese u gradu, jer je sa svim upoznata i ravnateljica škole. </p>
<p>Doznajemo tako da je za ovu godinu grad za dokumentaciju za uređenje ove ceste izdvojio samo 18.000 kuna, a ona nije ušla ni u Program pojačanog održavanja cesta, već je u planu za uređenje tek za 2005. godinu.</p>
<p> Uređenjem Oporovečke ulice, koja se proteže sjeverno od Studentskog grada, riješio bi se i problem Branovečine. I Oporovečka je neasfaltirana i neosvijetljena, ali je Grad za njenu dokumentaciju i gradnju samo za 2002. i 2003. godinu izdvojio ukupno 150.000 kuna. </p>
<p>Sporna ulica u Branovečini križa se s Oporovečkom, a budući je u Oporovečkoj predviđena i skora gradnja javne rasvjete, vjerujemo da bi se radovi u obje ulice mogli povezati.</p>
<p>Takav zahtjev podržava i Vijeće gradske četvrti Gornja Dubrava, jer nam je ponajprije stalo do sigurnosti djece, a želimo pokrenuti i drugu akciju osvjetljenja ulice od nove crkve do parka u Trnovčici, jer je i to put kojim djeca idu u školu. </p>
<p>MIRJANA PADOVAN Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="48">
<p>Odgovornost za smrt mlade padobranke bez prave adrese </p>
<p>Djevojka je iskočila iz zrakoplova i trebala je doskočiti na zadano mjesto na travnatoj površini, no, pala je na propeler drugog zrakoplova na zemlji/ Povjerenstvo je obvezno izvješće o nesreći dostaviti ministru Ministarstva pomorstva, prometa i veza i Državnom odvjetništvu</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Smrt dvadesetdvogodišnje Deane Skender iz Vrsara, padobranke koja je prije mjesec dana, 3. listopada, poginula pri prvom skoku na sportskom aerodromu Lučko, još uvijek se istražuje, priopćeno nam je iz Ministarstva pomorstva, prometa i veza, odgovarajući na upit Vjesnika koliko se odmaklo u istrazi o uzrocima pogibije mlade padobranke.</p>
<p>Istragu vodi Povjerenstvo za istraživanje nesreće, u sastavu Dražen Pečnik, iz Ministarstva obrane, Miljenko Bartolić (predsjednik Povjerenstva), iz Ministarstva pomorstva, prometa i veza, dopredsjednik Nenad Pešut, predstavnik EKOS-a, a članovi su Vlado Gozdek, iz MUP-a i Dinko Vodanović, tajnik Ministarstva pomorstva prometa i veza.</p>
<p>Prema priopćenju koje smo dobili, Povjerenstvo »intenzivira radnje radi donošenja zaključka o uzroku nesreće«, a »dosadašnji rezultati istrage ukazuju da je vrijeme u trenutku njezina skoka bilo vedro i bez vjetra idealno za padobranske skokove, a prvi dio skoka bio je idealan«. Naputak pak kojim je regulirano odvijanje prometa i skokova na Zračnoj luci Lučko, odobrile su mjerodavne institucije, a rukovođenje letenjem u nadležnosti je Hrvatske kontrole zračne plovidbe Lučko i temeljeno je na Naputku o letenju.</p>
<p>U dosadašnjem tijeku istrage Povjerenstvo je prikupilo izjave većine očevidaca, meteorološke podatke, prijave za letenje Deane Skender, spravu padobrana, svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti, testove s pismenog ispita, knjigu evidencije, dnevni plan, dnevnu listu padobranskih skokova, ovjeren prijepis trake Hrvatske kontrole zračne plovidbe Lučko, i niz drugih dokumenata.</p>
<p>Ono što još Povjerenstvo očekuje, a neophodno je za cjelokupno provođenje istrage i utvrđivanja uzroka nesreće su: analiza ispravnosti padobrana, fotoelaborat i nalaz patologa. Obavljaju se i dodatni razgovori s očevicima. Kako se na kraju priopćenja navodi, temeljem Zakona o zračnom prometu, Povjerenstvo je obvezno izvješće o nesreći dostaviti ministru Ministarstva pomorstva, prometa i veza i Državnom odvjetništvu.</p>
<p>Dakako, tek nakon potpuno završene istrage moći će se govoriti o (ne)čijoj krivnji, osnovano osumnjičenoj osobi ili osobama, odgovornim za smrt djevojke, te mogućem podizanju kaznene prijave i procesuiranju. </p>
<p>Tragedija se dogodila u četvrtak 3. listopada, u 13 sati. Djevojka je iskočila iz zrakoplova i trebala je doskočiti na zadano mjesto na travnatoj površini, no, pala je na propeler drugog zrakoplova koji je imao uključen motor. Prema nekim »špekulacijama« u medijima, napisima u vrijeme kada se tragedija dogodila, avion je navodno rulao po pisti.</p>
<p>Očevid su obavili ekipa PU zagrebačke i Dinko Vodanović, samostalni inspektor za zrakoplovne nesreće, imenovan za taj slučaj, koji je tada rekao da se najvjerojatnije radi o nesretnom slučaju. Vodanović je tada također ustvrdio da je djevojka poginula prilikom doskoka, te najavio da će ministar formirati navedeno Povjerenstvo. </p>
<p>Ovaj je slučaj podsjetio i na tragediju koja se dogodila 1997., prilikom koje je poginuo padobranac šesnaestogodišnjeg iskustva, Željko Petranović. Tada je za taj slučaj bio optužen instruktor Duško Jurčić, iz istog kluba u kojem i danas radi, a koji je uvježbavao ekipu za Univerzijadu. </p>
<p>Optužnica ga je teretila »da kao odgovorna osoba nije postupao po tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama, čime je 'izazvao opasnost za život ljudi, uslijed čega je nastupila smrt jedne osobe'«. U međuvremenu je bio nepravomoćno osuđena na dvije godine odnosno uvjetno na pet godina zatvora, a potom pravomoćno oslobođen optužbe. </p>
<p>(Nastavak u idućem broju)</p>
<p>Jasminka Ivančić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>»Navodi u Nacionalu su odgovorni i nisu bezazleni«</p>
<p>Na mirenje ne pristaje general Ćosić, a Pukanić je izjavio da ne razumije zašto ga se tuži/Pukanićev branitelj navodi kako glavni urednik ne odgovara za opremu teksta</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - »Mislim da nema razloga za mirenje jer to što se navodi u Nacionalu zahtijeva provođenje postupka i utvrđivanje činjenica zato što su te tvrdnje vrlo odgovorne i nisu banalne«, rekao je general Krešimir Ćosić na Općinskom sudu tijekom pokušaja mirenja između njega i direktora Nacionala Ive Pukanića. </p>
<p>Naime, privatnu je tužbu general podnio zbog teksta objavljenoga u tom tjedniku od 11. kolovoza 1999. godine pod naslovom: »Skandal u MORH-u: Gdje su nestali projekti turbomotora«? U podnaslovu teksta, koji je u biti intervju drugookrivljene Višnje Gotal i trećeokrivljene Barke Guine, navodi se: »Milan Guina, glavni inženjer američkog Westhousea i glavni tajnik belgijskoga HDZ-a, koji je umro 1995. godine u sumnjivim okolnostima, za MORH izradio projekt žiroskopa i turbomotora za krstareće projektile: njegova supruga Barka Guina optužuje MORH i Slavka Canjugu, vlasnika karlovačke tvornice plinskih turbina, za krađu autorskih prava na tim projektima«. </p>
<p>U tekstu je Barka Guina izjavila: »Moj muž bio je agent SIS-a i glavni inženjer Westhousea, kojem su bile dostupne brojne tajne te je smetao mnogima i zato sumnjam da je ubijen. Njegove projekte Krešimir Ćosić iskoristio je za napredak u karijeri, a Slavko Canjuga prodao je po svim indicijama turbomotor Francuzima«. </p>
<p>Također je tada u intervjuu rekla kako je Ćosić do položaja došao zahvaljujući njezinom suprugu. </p>
<p>Tijekom rasprave Pukanić je izjavio kako ne razumije zašto ga se tuži je on nije dao nikakve izjave, a poznato je da on ne odgovara za tekst ako je poznat autor teksta ili osoba koja je dala intervju. Njegov je pak branitelj odvjetnik Nenad Grof istaknuo kako se ni u jednom naslovu i podnaslovu ne spominje generalovo ime, zbog čega nema osnove za Pukanićevu odgovornost, s obzirom na to da glavni urednik odgovara za opremu teksta. </p>
<p>Zastupnica generala Ćosića odvjetnička vježbenica Marijana Tomić predložila je saslušanje svoje stranke. </p>
<p>Sudac Siniša Pleše dokazni je prijedlog uvažio te sljedeću raspravu zakazao za prosinac ove godine. </p>
<p>Mladen Bokulić</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Ubijen sjekirom u vlastitoj kući, policija traga za osumnjičenim</p>
<p>Beživotno tijelo Paje Ćalete pronašao je njegov brat / Policija identificirala osumnjičenog i za njim traga</p>
<p>SPLIT, 3. studenog</p>
<p> - Beživotno tijelo Paje Ćalete (45) pronašao je u subotu oko 18 sati njegov brat Jere Ćaleta (49) na podu kuhinje u njihovoj obiteljskoj kući u zaseoku Ćalete kod Vinovaca. </p>
<p>Policija osnovano sumnja da je Pajo Ćaleta ubijen udarcima sjekirom po glavi, a sjekira je pronađena nedaleko od mjesta zločina. Jedna se osoba dovodi u vezu s ubojstvom, no policija za njom još traga i ne želi otkrivati njezin identitet. O pojedinostima zločina od glasnogovornika Policijske uprave splitsko-dalmatinske Lea Taubera ni u nedjelju, nakon završetka očevida nije se ništa moglo doznati. Tauber je pojasnio da kako bi objavljivanje bilo kakvih detalja moglo štetiti eventualnom poligrafskom ispitivanju osumnjičenika. </p>
<p>Jere Ćaleta policiji je kazao kako je u bratovu kuću, koja je nedaleko od njegove, došao jer je čuo da se dva sata ranije uključio zajednički hidrofor koje se nije gasio.</p>
<p>Očevid na mjestu ubojstva obavio je istražni sudac Županijskog suda u Splitu Stanko Grbavac, koji je naredio da se tijelo ubijenoga preveze na Odjel patologije splitske Kliničke bolnice, gdje će se obaviti obdukcija.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Razbojnici na kotačima ženama oteli torbice</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Razbojnici na dva kotača opljačkali su u subotu dvije Zagrepčanke. </p>
<p>Kako je u nedjelju priopćila Policijska uprava zagrebačka, u subotu oko 17 sati jedna sedamnaestgodišnja djevojka prolazila je križanjem Hondlove i Maksimirske ulice, kad su je presrela dva razbojnika na skuteru. U vožnji su joj oteli torbu s ramena i zatim pobjegli s plijenom od 2500 kuna. </p>
<p>Oko sat vremena kasnije, dogodilo se slično razbojstvo. Na križanju Vukovarske i Strojarske ceste razbojnik na biciklu oteo je torbicu četrdesetogodišnjoj ženi koja je stajala na tramvajskom stajalištu. Biciklist je pobjegao a žena je oštećena za 600 kuna. </p>
<p>D. Gr.</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Ukrao oružje, zlatni prsten i noževe</p>
<p>OGULIN, 3. studenoga</p>
<p> - Iz kuće Mile M. (42) u Josipdolu, Karlovačka 70, nepoznati lopov ukrao je pušku »mauser M-98«, cal. 7,9 mm, 50 komada, te streljiva za pištolj cal. 7,65 mm, priopćila je Policijska uprava karlovačka.</p>
<p>Uz oružje iz kuće je »nestao« i jedan zlatni vjenčani prsten.</p>
<p>Kako je rečeno, oružje je otuđeno iz ormara namijenjenog za držanje oružja, a za njegovo držanje u kući Mile M. posjeduje oružani list i dozvolu.</p>
<p>Kradljivac se time nije zadovoljio, pa je s tavana kuće ukrao još neke stvari, raznu rob, među kojom su bila i dva noža, te brus za noževe. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Hladnokrvna ubojstva hrvatskih hladnokrvnjaka</p>
<p>PLETENO, 3. studenoga</p>
<p> - Na Pletenom, brdskom području u zaleđu Vinodola, nepoznati počinitelj ubio je dvije kobile, nakon što je ranije ubio još dvije kobile i dva ždrebeta vlasnika Petra Jurčića iz Batera. Očevid su obavili policajci uz pomoć veterinara mr. sc. Steve Mirića, koji je ustanovio da je riječ o prostrijelnim ranama trbuha iz lovačkog oružja. Ubijene kobile evidentirane su pri Hrvatskom stočarsko selekcijskom centru i pripadaju pasmini hrvatskog hladnokrvnjaka. </p>
<p>Petar Jurčić u ima još deset kobila i 20 ždrebadi, te jednog licenciranog pastuha koji su registrirani pri HSSC-u. </p>
<p>To nije prvi slučaj da se konje ubijaju, što svjedoči i nedavni primjer s područja Krmpota, kada je početkom listopada zabilježeno da su zasad nepoznati počinitelji ubili konje. Na području Pletenog nalazi se više od stotinu konja, tako da su vlasnici u strahu od daljnje mogućnosti pohoda ubojice konja. </p>
<p>D. Prša</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="54">
<p>Osim lošeg vremena, sjetvu koči izostanak poticaja</p>
<p>Prvi put proizvođači neće dobiti 50 posto novca prije sjetve, nego će ukupni iznos poticaja dobiti nakon žetve / </p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Kasni li jesenska sjetva zbog lošeg vremena ili seljaci ne žele sijati na vlastiti rizik, s obzirom na to da se, prvi put, državni poticaji ne dobivaju unaprijed? Dosad je, naime, zasijan manji dio sjetvenih površina, iako su agrotehnički rokovi za jesensku sjetvu prilično odmakli.</p>
<p>Božidar Pankretić, ministar poljoprivrede i šumarstva, kaže da seljaci prvi put nisu zasijali više pšenice nego što je bilo planirano. Ove su godine sjetvene površine za pšenicu smanjene za 16.000 hektara ili 10 posto u odnosu na 2001. godinu. Sjetva drugih zimskih kultura predviđena je na jednakoj površini kao i lani. Riječ je o ukupno 206.000 hektara.</p>
<p>Ministar objašnjava da je plan jesenske sjetve promijenjen kako bi se proizvodilo onoliko koliko zadovoljava potrebe domaće potrošnje. Hrvatska je, naime, ove godine imala gotovo milijun tona pšenice, odnosno proizvela je 300.000 tona tržišnih viškova pšenice.</p>
<p>Jesenska će se sjetva prvi put obaviti prema novom Zakonu o državnim potporama u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu, što znači da proizvođači neće dobiti 50 posto novca prije sjetve, nego će ukupni iznos poticaja dobiti sljedeće godine, dakle nakon žetve. </p>
<p>Reforma sustava poticaja, kako kaže ministar, prvi je korak prema stvaranju konkurentnog poljoprivrednog sektora. Naime, važan dio reforme je utvrđivanje razlike između komercijalnih ili potencijalno uspješnih obiteljskih gospodarstava koja mogu proizvoditi za tržište i onih koja su nekomercijalna.</p>
<p>Kad je riječ o odluci da se poticaji isplaćuju jednom godišnje, u Ministarstvu kažu da će im to umnogome olakšati posao, jer su bili zatrpani zahtjevima. Primjerice, lani je samo korisnika poticaja za pšenicu bilo 44.000. Ukupno je različitim poticajima i subvencijama u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu obuhvaćeno više od 280.000 fizičkih i pravnih osoba.</p>
<p>S druge strane, Antun Laslo, predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje, tvrdi da država na seljacima hoće uštedjeti 341,9 milijuna kuna, koliko iznose poticaji za ovogodišnju sjetvu. Ovako su troškovi sjetve, zbog 'rupe' u državnom proračunu za ovu godinu, prebačeni na trošak državnog proračuna za 2003. godinu.</p>
<p>Ako seljaci ove godine žele sijati u sustavu državnih poticaja, kaže Laslo, moraju sami financirati nabavu sjemena, umjetnoga gnojiva i zaštitnih sredstva. No, kako na selu nema novca za samofinanciranje sjetve, seljaci će biti prisiljeni sijati sjeme s tavana, bez zaštitnih sredstava i umjetnoga gnojiva. </p>
<p>Seljaci su u sustavu poticaja do 2001. godine dobivali 50 posto vrijednosti poticaja u repromaterijalu, a lani su prvi put dobili polovicu novca za sjetvu na ruke, odnosno sami su mogli izabrati dobavljače sjemena, umjetnoga gnojiva i zaštitnih sredstava.</p>
<p>U Zajednici udruga seljaka ocjenjuju da zaokruživanje iznosa poticaja za pšenicu sa 1610 na 1650 kuna po hektaru znači dovođenje seljaka na prosjački štap. Osim toga, nisu zadovoljni ni 20-postotnim povećanjem državnog proračuna za poljoprivredu. »Nema mjesta zadovoljstvu kad se radi o 2,329 milijuna proračunskih kuna za poljoprivredu«, kaže Laslo, podsjećajući da je Pankretić, dok je bio u oporbi, tražio četiri milijarde kuna za agrar.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Otkupljeno 8300 tona »virginia« duhana </p>
<p>Da tuča u kolovozu nije uništila duhan na više od 700 hektara, ova godina bila bi rekordna, jer su prinosi »virginie« bili do 2500 kilograma po hektaru</p>
<p>KUTJEVO/ VIROVITICA, 3. studenoga</p>
<p> - Virovitička tvrtka »Hrvatski duhani« i kutjevačka »Rovita« otkupile su više od 8300 tona duhana sorte »virginia« s oko 3800 hektara površina. Duhan je otkupljen od oko 2400 kooperanata iz obiteljskih gospodarstava.</p>
<p>U ovogodišnjoj proizvodnoj sezoni zabilježeni su vrhunski prinosi »virginie«, po kojima se Hrvatska nalazi na trećem mjestu u Europi. Da tuča u kolovozu nije uništila duhan na više od 700 hektara, ova godina bila bi rekordna, jer su prinosi »virginie« bili do 2500 kilograma po hektaru. Po riječima direktora kutjevačke »Rovite« Mirka Boića, prosječna cijena kilograma »virginie« iznosi s državnim poticajem 13,50 kuna, vrijednost ovogodišnje proizvodnje procjenjuje se na oko 140 milijuna kuna, a od toga u »Roviti« 53 milijuna kuna. Tijekom proizvodne sezone »Hrvatski duhani« i »Rovita« akontirali su proizvodnju duhana s oko 47 milijuna kuna.</p>
<p> Ovih dana počeo je i otkup duhana sorte »burley«. Sa 456 hektara površina, od 1360 kooperanata bit će otkupljeno više od 1300 tona »burleya«. Duhan iz ovogodišnje proizvodnje bit će po obračunu isplaćen najkasnije do Božića ove godine.</p>
<p>Ivan Fadljević</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Poduzetnički krediti po najpovoljnijim uvjetima</p>
<p>KRAPINA, 3. studenoga</p>
<p> - Poglavarstvo Krapinsko-zagorske županije raspisalo je natječaj za poduzetničke kredite kreditne linije Poduzetnik II, kojim će biti dodijeljeno 124 milijuna kuna pod dosad najpovoljnijim uvjetima. Najniži iznos kredita je 5.000 eura, dok gornji iznos nije definiran, već ovisi o kvaliteti predloženog programa. </p>
<p>Krediti se mogu ostvariti uz godišnju kamatu od 7 posto, poček od 6 godina i na rok otplate do 12 godina. Korisnici tih kredita mogu biti obrtnici, mala i srednja poduzeća, zadruge, profitne ustanove i fizičke osobe u slobodnim zanimanjima, te obiteljska gospodarstva. Iz proračuna Krapinsko-zagorske županije osobama u dobi od 18 do 30 godina, obiteljskim gospodarstvima i osobama koje se nalaze u evidenciji Zavoda za zapošljavanje bit će subvencionirana kamata u iznosu od jedan posto, a onima koji još nemaju otvoren obrt ili poduzeće, iz proračuna Županije financirat će se i troškovi osnivanja obrta ili poduzeća.</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Voćari zadovoljni cijenom, prinosom i kvalitetom</p>
<p>PAKRAC, 3. studenoga</p>
<p> - Berba jabuka je završena, a voćari pakračkog i lipičkoga kraja više su nego zadovoljni urodom.</p>
<p>»Unatoč mrazu i čestim kišama, članovi zadruge 'Voćko' sa svojih plantaža ubrali su više od 200 tona jabuka. Budući je kvaliteta dobra, dio jabuka odmah je plasiran na tržište, dok će ostatak u novu hladnjaču kapaciteta 200 tona«, rekao je upravitelj zadruge, Igor Matek. </p>
<p>»Zadovoljni smo i cijenom od četiri kune po kilogramu«, nastavlja Matek te ističe da je to više od prošle godine. Stoga se ovogodišnji posao i ulaganje u voćnjake isplatio.</p>
<p>Osim domaćih jabuka spremnih za hladnjaču, za koju su grad međunarodne udruge i Ministarstvo obrta izdvojili milijun 40 tisuća kuna, bit će smještene i jabuke proizvođača iz drugih krajeva Hrvatske.</p>
<p>Hladnjača raspolaže suvremenim sustavom za dugotrajno čuvanje voća pa će jabuke na tržište i idućeg proljeća kad se zbog nestašice, zbog mraza u drugim krajevima, očekuje daleko veća cijena. To će još više popraviti materijalno stanje pakračkih i lipičkih voćara koji već razmišljaju o proširenju voćnjaka.</p>
<p>Upravo stoga u »Voćku« nastoje proširiti hladnjaču za novih 200 tona što će zadrugare stajati daljnjih 850 tisuća kuna. Međutim, unatoč činjenici da projekt za proširenje hladnjače postoji te da je ishođena građevinska i sve ostale dozvole, Privredna banka Zagreb još uvijek nije pozitivno odgovorila na zahtjev zadrugara da im se odobri kredit. Sporan je rok otplate kredita. Naime, zadrugari su s Ministarstvom obrta potpisali ugovor po kojem se kredit nakon počeka mora vratiti u narednih devet godina. No, banka je sada vrijeme otplate smanjila na sedam godina, što zadrugarima ne odgovara. U zadruzi su svjesni da je banka oprezna i da ne vjeruje zadrugama, pogotovo nakon činjenice da su u pakračkom kraju prethodne tri zadruge propale nepodmirivši svoje obveze.</p>
<p>U »Voćku« vjeruju da se njima to ne može dogoditi i da će se narednih godina voćarske površine povećati. Ukoliko ne budu imali dovoljno kvalitetnog smještajnog prostora za jabuke, može se lako dogoditi da se planirano širenje voćnjaka ne ostvari.</p>
<p>Zdravko Sever</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Hrvatski inovatori u Nürnbergu osvojili trinaest medalja </p>
<p>ZAGREB/NÜRNBERG, 3. studenoga</p>
<p> - Na međunarodnoj izložbi inovacija u Nürnbergu (IENA) hrvatski su inovatori od predstavljenih 28 inovacija osvojili 13 medalja, i to po četiri zlatne i srebrne i pet brončanih, priopćio je u nedjelju Hrvatski savez inovatora (HSI). </p>
<p> Od osvojenih medalja seniori su dobili dvije zlatne, jednu srebrnu i tri brončane. Prvi put je na tom prestižnom sajmu inovacija, jedan hrvatski inovator - novinar, dopisnik »Jutarnjeg lista« Jasmin Brajlović iz Ploča dobio priznanje za svoju inovaciju - novu sportsku igru »coccoball«, navodi se u priopćenju. </p>
<p> Na ovogodišnjoj međunarodnoj izložbi inovacija u Nuernbergu, sudjelovale su 32 države s više od 650 inovacija, što je oko 20 posto više nego lani. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="59">
<p>Prijedlozi zakona prepuni rupa, tajkuni mogu mirno spavati</p>
<p>Najčešće se u krugovima pravnih i političkih analitičara može čuti da su prijedlozi zakona o jednokratnom porezu i uvođenju imovinskih kartica samo dio predizborne kampanje, te da će njihova sudbina biti ista kao i sudbina svih dosadašnjih »ispitivanja porijekla imovine« kojima su narodu povremeno »mazali oči« već i političari u komunizmu</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Od 1. siječnja 2003. hrvatski bi bogataši trebali doći pod udar dvaju zakona koje je Vlada u četvrtak poslala u saborsku proceduru. Zakon o jednokratnom porezu na imovinu predviđa drastične poreze (u stvari kazne) za one koji su proteklih godina bogatstvo stekli na sumnjiv način. Uvođenjem imovinskih kartica želi se, pak, pod kontrolu poreznika staviti izvore imovine vrednije od 75.000 kuna koja će se stjecati u budućnosti.</p>
<p>No, u stručnim krugovima ti zakoni nisu dobili dobre prognoze za plodan život u praksi. Najčešće se u krugovima pravnih i političkih analitičara može čuti da su oba zakona samo dio predizborne kampanje, te da će njihova sudbina biti ista kao i sudbina svih dosadašnjih »ispitivanja porijekla imovine« kojima su narodu povremeno »mazali oči« već i političari u komunizmu.</p>
<p>I to ne samo zbog uočenih »rupa« i pravnih nejasnoća, poput one u zakonu o jednokratnom porezu na imovinu o tome da bi pod udar poreznika trebala doći imovina stečena protivno »načelima javnog morala«. Uostalom, već i objašnjenje »osnovnih pitanja koja se trebaju urediti zakonom« jasno ukazuju na pomalo čudnu ograničenost ciljeva tog zakona. Jasno se priznaje da je prijedlog zakona ukorijenjen u programskom prioritetu Vlade (koji je Sabor odobrio 30. srpnja 2002.) djelovanja protiv kriminala u pretvorbi i privatizaciji. A u temeljnim odredbama zakona stoji da će se jednokratni porez po tom zakonu plaćati na imovinu stečenu u pretvorbi i privatizaciji, u poslovanju državnom, regionalnom i lokalnom upravom te poslovanju s tvrtkama u vlasništvu države i lokalne uprave.</p>
<p>No, što je s onima koji u pretvorbi i privatizaciji nisu kupili ni stolac, a kamoli tvornicu, koji nisu poslovali ni s državom niti s državnim poduzećima, a ipak imaju goleme stanove, kuće, jahte i skupe automobile iako su po poreznim prijavama gotovo zreli za socijalnu pomoć?</p>
<p>Prema Prijedlogu zakona o jednokratnom porezu, koji je već popularno prozvan »zakonom za tajkune«, svi oni i dalje mogu mirno spavati i uživati u imovini kupljenoj na temelju prihoda na koje nisu platili ni lipu poreza. To otvara nimalo nevažno pitanje jednakosti građana - u ovom slučaju utajivača poreza - pred zakonom. O onim jadnicima koji su svih ovih godina uredno plaćali poreze na svoje plaćice od dvije-tri tisuće kuna da se i ne govori. Njima je, umjesto porezne pravde, ponuđena »zadovoljština« u obliku sankcioniranja poreznih utajivača po zakonu s velikim rupama. </p>
<p>Ni imovinske kartice neće biti ništa djelotvornije ako se hrvatsko pravosuđe i poreznici budu ponašali kao i dosad. Mediji su ovih dana, na primjer, otkrili da ni zastupnici u Hrvatskom saboru, točnije Ljubo Ćesić Rojs, ne bježe od izbjegavanja plaćanja poreza hrvatskoj državi. Čine to tako što voze super skupe automobile na leasing, a porez i carinu ne moraju platiti jer automobil formalno nije njihov, nego je vlasništvo neke tvrtke sa sjedištem u nekoj drugoj zemlji. </p>
<p>Slični štosovi mogući su i s jahtama. Dokazali su to (opet!) mediji na primjeru estradnih i nogometnih zvijezda koje masovno, s par stotina eura, »utemeljuju« poduzeća u Češkoj ne bi li izbjegli platiti hrvatske poreze na jahte, uredno usidrene u hrvatskim lukama, koje prosječni uredni hrvatski porezni obveznik ne može kupiti ni s 20 godišnjih plaća.</p>
<p>Što s porezom loptačkih i estradnih zvijezda?</p>
<p>Prije otprilike dvije godine, poreznici su dosta vremena potrošili na uspoređivanje poreznih prijava zvijezda hrvatske estrade i imovine kojom raspolažu. Ustanovili su da većina plaća porez jedva dovoljan za kupnju garsonijere i tjedan dana na moru s »luftmadracom« iako su novine pune dokaza da posjeduju kuće, luksuzne stanove i jahte. Poreznicu su tada novinare uvjeravali da im postojeći zakoni ne daju mogućnost djelovanja, odnosno sankcioniranja tako očitog nesrazmjera između legalnih primanja i stvarnog imovinskog stanja. Kakav lov na Al Caponea, tvrdili su poreznici, naši zakoni ne mogu stati na kraj nacionalnim pjevačkim ili loptačkim zvjezdicama!</p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Kraj stranačkoga kadroviranja u diplomaciji? </p>
<p>U procesu zamjene 16 diplomata, koji je započeo, razmišlja se, rečeno je »Vjesniku«, o tome da na slobodno mjesto zamjenika ministra dođe Ivan Šimonović, koji je trenutačno na mjestu šefa misije pri UN -u, dok bi hrvatski predstavnik pri EU, veleposlanik Vladimir Drobnjak, zauzeo Šimonovićevo mjesto na East Riveru </p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Sudeći prema posljednjim informacijama iz Ministarstva vanjskih poslova, ali i prvim kadrovskim potezima, šef hrvatske diplomacije Tonino Picula pokušava iskoristiti veliku diplomatsku rotaciju da bi diplomatsku službu na ključnim mjestima, u inozemstvu i na zagrebačkom Zrinjevcu, osnažio iskusnim profesionalcima koji nisu vezani uz koalicijsko stranačko kadroviranje. </p>
<p>Povratak tih ljudi na važna mjesta predstavlja svojevrsnu rehabilitaciju onih diplomata koje je koalicijska politika namjeravala ukloniti s tvrdnjom da su »služili bivšem režimu«. Na ključna mjesta u diplomaciji u najvećem broju slučajeva vraćaju se diplomati koji su u vrijeme HDZ-ova režima imali velikih problema jer ih je tadašnja vlast smatrala nepodobnima te slugama međunarodne zajednice. Takav bi potez, iako dolazi dosta kasno, Hrvatskoj trebao osigurati uspješno svladavanje velikih vanjskopolitičkih izazova poput odnosa sa susjedima (Italija, BiH, Jugoslavija, Slovenija, pitanje Prevlake) i poboljšavanje zanemarenih odnosa s ključnim zemljama EU-a poput Njemačke i Velike Britanije.</p>
<p>U procesu zamjene 16 diplomata, koji je započeo, razmišlja se, rečeno je Vjesniku, da na slobodno mjesto zamjenika ministra dođe Ivan Šimonović, koji je trenutačno na mjestu šefa misije pri UN-u, dok bi sadašnji hrvatski predstavnik pri EU, veleposlanik Vladimir Drobnjak, zauzeo Šimonovićevo mjesto na East Riveru. Od »stare garde« diplomata u Strasbourgu se kao hrvatski predstavnik pri Vijeću Europe nalazi Neven Madey, a pri OESS -u Vladimir Matek. Iz istog razloga na mjesto ministrova pomoćnika za multilateralu došao je Mario Nobilo, a iz Zagreba je u London poslan Joško Paro, dosadašnji pomoćnik ministra za odnose sa susjednim zemljama, koji je u posljednjih nekoliko godina »odradio« glavninu najosjetljivijih pregovora sa susjednim zemljama.</p>
<p>Namjera ministra Picule, kako izgleda, da se i na Zrinjevcu okruži profesionalcima te da se na taj način prekine trend upletanja koalicijskih ambicija u diplomaciji, koji su gotovo u pravilu u posljednje dvije godine nanosili samo štetu, nije ništa novo. Recept je već oproban, a koristio ga je bivši ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić. Svi diplomati koji se sada vraćaju na važne položaje u hrvatskoj diplomaciji, bilo da je riječ o ključnim mjestima u inozemstvu ili zamjeničkim i pomoćničkim mjestima u Ministarstvu, činili su jezgru najbližih Granićevih suradnika. </p>
<p>Nije slučajno da su sva jača imena sa Zrinjevca svoj ugled stekla radeći u UN-u. Ujedinjeni narodi bila su neko vrijeme jedina integracija u koju je Hrvatska mogla, pa su diplomatski zanat na East Riveru ispekli diplomati poput Vladimira Drobnjaka, a svoj ugled potvrdili veleposlanici Mario Nobilo, Ivan Šimonović i Neven Madey. Iz Madrida se uskoro vraća još jedan »stari i iskusni kadar«, veleposlanik Frane Krnić. Darko Bekić, koji se vraća iz Portugala najvjerojatnije će postati šef analitike. Još uvijek nije poznato na koje će mjesto doći veleposlanik Hidajet Bišćević, koji se trenutačno nalazi u Moskvi.</p>
<p>Ako dođe do odluke da Ivan Šimonović dođe u Zagreb na mjesto zamjenika ministra, a Vladimir Drobnjak ode u New York, Drobnjaka, diplomata s velikim iskustvom u radu s UN-om, čeka teška zadaća. Hrvatska namjerava 2006. godine postati stalnom članicom Vijeća sigurnosti UN-a na mandat od dvije godine. No, da bi se to ostvarilo, već sada treba početi s diplomatskim pripremama tj. intenzivnim lobiranjima sa svim zemljama članicama UN-a. </p>
<p>Povratkom iskusnih veleposlanika na Zrinjevac ispraznit će se važna mjesta u inozemstvu, poput onog koje bi za hrvatsku vanjsku politiku trebalo biti najvažnije - u Bruxellesu. </p>
<p>O kandidatima se još ne govori ozbiljno, no u slučaju Drobnjakova odlaska u New York, kao jedno od mogućih rješenja za hrvatskog predstavnika pri EU spominje se ime Mirjane Mladineo, zamjenice ministra za europske integracije, koja je autoritet u poznavanju procesa europskih integracija. Na mjesto Joška Para privremeno je postavljena Jelena Grčić-Polić, no takvo rješenje ne bi trebalo biti problematično ako se pokaže i trajnim jer je bivša šefica odjela za Sjevernu Ameriku iskusan profesionalac. </p>
<p>Iako se u diplomatskim kuloarima pokušaj zaokreta prema profesionalizaciji diplomatske službe već komentira pozitivno, nije sigurno hoće li sve zamisli proći unutar koalicije koja je u posljednje dvije godine uvela dosta nereda u diplomatskoj službi. Sam ministar Picula dosad nije tu temu uspio nametnuti kao prioritetnu, pa je dopustio da se uloga Ministarstva vanjskih poslova u sukreiranju vanjske politike poprilično minorizira. U tom je procesu Ministarstvo izgubilo nekoliko kvalitetnih ljudi. </p>
<p>»Pospremanje« diplomatske službe, kako se već komentira, pozitivan je korak. Međutim, ako vanjskopolitički potezi oko ključnih pitanja (suradnja s Haagom, ispunjavanje EU uvjeta) o kojima se odlučuje kod kuće, ne budu dobri i na vrijeme, i najbriljantnija diplomacija takvoj politici neće biti od velike pomoći.</p>
<p>Buno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Zašto pompozno otvaraju zdravstvene ustanove koje potom ne rade</p>
<p>ZAGREB, 3. studenoga</p>
<p> - Kako protumačiti otvaranje nekih zdravstvenih ustanova koji, nakon svečanosti i zdravica s puno lijepih riječi, ne rade. Najnoviji slučaj otvaranje je nove ambulante na otoku Šipanu gdje su vrpcu svečano prerezali dr. Andro Vlahušić, ministar zdravstva i Marc Danzon, direktor Regionalnog ureda za Europu Svjetske zdravstvene organizacije. </p>
<p>Dan kasnije, javljaju dopisnici, instalirani se uređaji demontiraju i vraćaju u Dubrovnik odakle su, kako se čini, posuđeni kao ukras kako bi se pokazalo da je na korist otočana potrošen zdravstveni novac. </p>
<p>Ministar Vlahušić je za Vjesnik kratko izjavio da će nam »sve objasniti ravnatelj šipanskog doma zdravlja«, da je »stvar vrlo komplicirana«, a dodao je »da je riječ o formalnoj proceduri« te još nešto o zastarjelosti opreme u staroj ambulanti...</p>
<p>Ispada da je otvaranje upriličeno da bi se gostu »lijepo vidjelo«, ali i da se narod veseli tome kako će konačno imati lijepu novu ambulantu. Imat će je, ali ne odmah. </p>
<p>S pitanjem što nama to sve treba, sjetimo se da je nedavno u nazočnosti predsjednika države Stjepana Mesića svečano otvorena i magnetna rezonanca u KBC-u »Zagreb«, a vrpcu je presjekla ministrica Željka Antunović. Koji dan kasnije, pokazalo se da je i to tek šminkersko pokazivanje zdravstvenog sjaja koji će proraditi za mjesec dana. Radiolozima, naime, toliko otprilike treba da ih u rad tog sofisticiranog dijagnostičkog stroja uputi inženjer iz inozemstva. </p>
<p>Nedvojbeno, hrvatsko se zdravstvo ima čime pohvaliti. </p>
<p>Tu su ponajprije stručnost i medicinski uspjesi, pa uz njih lakše »otrpimo« loše stvari kao što su duge liste čekanja, gužve, skraćivanje prava osiguranih pacijenata (iako nadležni tvrde suprotno). Tu je i niz reformskih poteza koji u konačnici imaju plemenite ciljeve o višem zdravstvenom standardu. Stoga, čemu lagati o otvaranju ambulante koja ne radi i pitanje je kad će (tu je sad i problem s vodom iako je uporabna dozvola izdana)? </p>
<p>Ta nesretna epizoda nameće paralelu s još jednim velikim događajem u zdravstvu. Još u bivšoj državi u Novom je Zagrebu svečano zakopan kamen-temeljac buduće bolnice. No, tresla se brda, a rodio se miš kojeg su građani puno platili. Šipanska ambulanta, pa i rezonancija na Rebru, jamačno nisu tako teški »grijesi«, ali nije li vrijeme da se počnemo hvaliti pravim rezultatima. Makar pritom i strancima pokazivali kakvi smo zapravo. </p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Policija »Corelu« oduzela meso, čekaju se nalazi</p>
<p>PULA, 3. studenoga</p>
<p> - U pulskoj i riječkoj bolnici u nedjelju do 12 sati nije primljen nijedan novi pacijent zaražen trihinelom. Trenutačno se u te dvije bolnice od zaraze trihinelom liječe 72 osobe. </p>
<p>Glasnogovornica istarske Policijske uprave potvrdila je da je policija pregledala kuću vlasnika tvrtke »Corel« u Poreču, osumnjičenog za prodaju mesa zaraženog trihinelom.</p>
<p>Istarska policija i Veterinarska inspekcija zajednički su u dva navrata otpremili za Rijeku u tamošnje sabiralište životinjskog otpada gotovo šest tona neupotrebljivog mesa koje je pronađeno u rashladnoj komori Branka Korelića, vlasnika tvrtke »Corel« iz Poreča. Tu informaciju u nedjelju je potvrdila glasnogovornica istarske policijske uprave Štefanija Prosenjak Žumber, ne navevši točne količine mesa ni okolnosti pod kojima su pronađene i oduzete. </p>
<p>Prema njezinim riječima, policija neće poduzimati nikakve mjere protiv vlasnika »Corela« dok se ne dobiju konačne analize oduzetog neupotrebljivog mesa, a predane su na uzorkovanje Veterinarskom zavodu u Rijeci.</p>
<p>Kako Vjesnik doznaje, meso pronađeno u garaži na obiteljskom imanju Branka Korelića, gdje se nalazi i posebna komora, oduzeto je najprije u četvrtak kada su dvije i pol tone otpremljene u Rijeku, a gotovo tri i pol tone mesa odvezene su u subotu. Prema riječima voditelja Županijske sanitarne inspekcije, to će se meso spaliti u Sesvetskom Kraljevcu, a prema izjavi Branka Korelića istu nakanu imao je i on s neupotrebljivim mesom. Prema njegovim riječima, meso iz svojih triju mesnica koje nije bilo za upotrebu skupljao je u rashladnoj komori od početka 2000., a zadnje količine tamo je spremio u svibnju ove godine.</p>
<p>»Za razliku od drugih mojih kolega koji neupotrebljivo meso bacaju u šumu, ja sam ga propisno odlagao i namjeravao odvesti na spaljivanje u Sesvetski Kraljevac«, rekao je u nedjelju Branko Korelić. </p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Delbianco optužuje Jakovčića i Pašalića </p>
<p>PULA, 3. studenoga</p>
<p> - Predsjednik Istarskoga demokratskog foruma (IDF) Luciano Delbianco u nedjelju je najavio da će IDF poduprijeti izradu protukorupcijskog programa na lokalnoj razini, te je, uime stranke, izrazio zabrinutost zbog navodne suradnje predsjednika Istarskoga demokratskog sabora (IDS) i Hrvatskog bloka (HB) Ivana Jakovčića i Ivića Pašalića.</p>
<p>Na konferenciji za novinare u Puli Delbianco je istaknuo da će njegova stranka poduprijeti izradu zakona o slobodi informiranja i da će u pulskome Poglavarstvu i Vijeću poduprijeti i protukorupcijski program na lokalnoj razini. Irazio je nadu da će Vijeće prihvatiti taj program, kako se »u Puli i Istri nikada više ne bi ponovile milijunske štete koje je građanima učinila bivša apsolutna IDS-ova vlast«.</p>
<p>Osnovni elementi tog programa bili bi potpuno otvaranje svih gradskih odjela i službe građanima i slobodnim medijima, te kontinuirano informiranje građana o glavnim projektima i njihovoj realizaciji, rekao je predsjednik IDF-a.</p>
<p>Delbianco je ustvrdio da predsjednici IDS-a i HB-a Ivan Jakovčić i Ivić Pašalić surađuju »na više razina«. IDF-u najviše smetaju, kako je rekao, pokušaji Jakovčića i Pašalića da »preko nezakonitog monopolističkog saveza 'Grupo' ovladaju istarskim medijskim prostorom«.</p>
<p>»Iako nam nije teško shvatiti da Jakovčić trguje 'Glasom Istre', ogorčeni smo takvim pokušajima i pritiscima na medije i spremni smo, ako zatreba, cijelu Istru dići na noge kako bi se sačuvao dnevnik 'Glas Istre'«, rekao je Delbianco. </p>
<p>Uime stranke izrazio je zabrinutost što je IDS, iako nikad nije slao svoje predstavnike na kongrese HDZ-a, poslao glavnog tajnika Emila Soldatića na osnivačku skupštinu Pašalićeve stranke. »To nas jako zabrinjava. To je suradnja koju, sigurni smo, velik broj članova IDS-a ne može prihvatiti. Pretpostavljam da su u pitanju poslovne veze između Jakovčića i Pašalića«, izjavio je Delbianco, dodajući da bi »Pašalić Jakovčiću mogao dati dobre instrukcije kako trgovati istarskim zemljištem«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Filipović opet predsjednik, sukob produbljen</p>
<p>MLINI, 3. studenoga</p>
<p> - Dosadašnji predsjednik dubrovačko-neretvanskog HSS-a Marinko Filipović u nedjelju je, na vrlo žučljivoj izbornoj skupštini u hotelu »Astarea«, ponovno izabran za predsjednika županijske organizacije. Filipović nije imao protukandidata, a izabran je velikom većinom glasova.</p>
<p>Prije glasanja, a nakon Filipovićeva izvješća o radu u prošla 22 mjeseca, eskalirao je višegodišnji sukob između dubrovačkog i županijskog HSS-a, odnosno njihovih lidera Vida Bogdanovića i Marinka Filipovića.</p>
<p>Govoreći o radu županijskog HSS-a, Bogdanović je kazao da bi se izvješće Marinka Filipovića trebalo zvati »izvješće o neradu«, s obzirom na malo sastanaka stranačkih tijela i njihove teme, prema kojima se »HSS ponajprije bavio sam sobom«.</p>
<p>Nazvavši županijsku organizaciju »netransparentnim skupom ortaka koji sastanče po krčmama s ljudima koji ne pripadaju HSS-u nego drugim interesnim i političkim skupinama«, Bogdanović je naglasio da »HSS-ovu politiku u Dubrovačko-neretvanskoj županiji kreiraju pojedinci isključivo za svoje privatne interese«. Potom je podsjetio na Filipovićev pokušaj koaliranja sa HDZ-om, nakon posljednjih lokalnih izbora, što je dolaskom u Dubrovnik morao spriječiti sam predsjednik stranke Zlatko Tomčić. </p>
<p>O atmosferi koja je potom uslijedila najbolje govori izlaganje Zdeslava Medaka iz Ploča. On je ustvrdio da »među nazočnim HSS-ovcima sjede brojni Puniše Račići« (ubojica oca HSS-a Stjepana Radića, op.), što je izazvalo prosvjede malobrojnih dubrovačkih delegata.</p>
<p>Odgovarajući na optužbe, Filipović je - aludirajući na izborni fijasko dubrovačkog HSS-a - rekao da »gubitnici ne bi trebali davati lekcije pobjednicima«. Potom je istaknuo da se o koaliranju sa HDZ-om nikad nije ozbiljno razmišljalo i da je to pogrešno protumačeno. </p>
<p>Ono što je dubrovačkom HSS-u najviše zasmetalo je gotova kandidacijska lista za županijska tijela, na kojima se našlo samo nekoliko HSS-ovaca iz Dubrovnika. Naime, prema vrijedećem statutu, na čijoj izmjeni - kako neslužbeno doznajemo - ustraje Zlatko Tomčić, županijski odbor odlučuje hoće li prihvatiti kandidate koje predlažu gradske i općinske organizacije dubrovačko-neretvanskog HSS-a, dok kandidiranje na samoj izbornoj skupštini nije moguće predlagati. </p>
<p>Zato je, u znak prosvjeda, svoju kandidaturu povukao Dubrovčanin Karlo Đuratović, a Roko Tolić je - kako je kazao - u interesu zajedništva odustao od kandidature za potpredsjednika županijskog HSS-a. </p>
<p>Kako je u županijska tijela izabran manji broj članova nego je bilo predviđeno kandidacijskom listom, a bez prije donesene odluke Skupštine, može se očekivati da će dubrovački HSS tražiti poništenje izbornih rezultata, čime će se nastaviti unutarstranački sukob na relaciji Dubrovnik - Neretva. </p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20021104].
|
