Philologic Results

Welcome to the Croatian Language Corpus

| | |

<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 248441 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
Copyright Vjesnik d.d.
</availability>
<date>03.02.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
Compiled from the Vjesnik online archive.
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>

<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
Pusić: »Nedopustivo je da do krize u odnosima dviju stranaka dolazi kada se gradonačelnik napije i napravi incident« 
»Mene je to apsolutno šokiralo, no treba vidjeti o čemu se radi. Hoće li se frustracija zbog konzekvenci zbog Bandićeva incidenta pretvoriti u rušiteljsku energiju i destrukciju funkcionirajuće i objektivno poželjne koalicije, ili oni tim glasanjem s HDZ-om poručuju da izlaze iz koalicije? Koalicija se, naime, raspada samo tako da jedan partner iz nje iziđe. HNS neće izlaziti iz koalicije, a SDP može izići ili može sustavno nastaviti glasovati s HDZ-om. Ali i to je izlazak iz koalicije!« 
Kako će se riješiti zagrebačka kriza nakon odlaska gradonačelnika Milana Bandića, za Nedjeljni Vjesnik govori predsjednica Hrvatske narodne stranke Vesna Pusić. Vjeruje da novih izbora neće biti u našem gradu, no pitamo je, mogu li se HNS i SDP, kao koalicijski partneri, dogovoriti još o bilo čemu, nakon najnovije sprege SDP-a s HDZ-om na razini grada. U čemu je njihov ključni problem i zašto su iz partnerstva prešli u rivalstvo.
– Uopće ne vidim zašto je između nas došlo do rasprave o konceptualnim razlikama, kad je problem u Zagrebu nastao zbog toga što je bivši gradonačelnik pod utjecajem alkohola napravio incident i nakon toga pobjegao od policije. I to je stvarni problem, a ne ovo što se sad umjetno stvara. SDP se odlučio za neopozivu Bandićevu ostavku i time se problem počeo rješavati. Svako drugo proizvođenje krize, poput ovoga sada, nepotrebno je i umjetno. I nedopustivo je da do navodne krize u odnosima dolazi kad se gradonačelnik napije i napravi incident! Čini mi se stvarno pretjeranim da zbog toga raspravljamo o našim međusobnim odnosima. Što se nas tiče, mi u tome nismo i nećemo sudjelovati.
•U čemu je onda problem? U neslaganjima oko upravljanja gradom?
 – Problem nije u razilaženju oko ideja što bi sve u Zagrebu trebalo napraviti, već oko toga kako to napraviti. I prije Bandićeva incidenta bilo je puno problema u radu Poglavarstva, a bit će ih i ubuduće. Sasvim su različiti stilovi rada HNS-a i bivšeg gradonačelnika koji je davao ton SDP-ovu načinu rada u Poglavarstvu. Naši članovi Poglavarstva inzistiraju na nekakvom redu, a ne da se nikad ne zna kad će se ono sastati. Od dvadeset i nešto sjednica, devetnaest je bilo izvanrednih, materijali dolaze u zadnji čas a ljudi koji vode pojedine resore u gradskoj vladi, doznaju za mnoge stvari također u zadnji čas, iz novina... Naprosto, bilo je mnoštvo dokumentirano dokazanog nereda i improvizacije u načinu upravljanja gradom, a sve je bilo kombinirano s estradnim nastupom i pristupom gradonačelničkoj funkciji. To može biti nečiji stil, ali samo u kombinaciji s uređenim funkcioniranjem rada Poglavarstva. Ali, tako nije bilo i HNS-ovi članovi Poglavarstva skretali su pažnju na to. I to nije nerješiv problem, sve dok nemamo različite ideje o tome što bi sve u Zagrebu trebalo napraviti. A incident Bandić je dobra ilustracija toga problema – bivši gradonačelnik proizvede incident, snosi konzekvence zbog toga i nakon toga sve se pretvara u problem odnosa između SDP-a i HNS-a! 
•Vi i dalje inzistirate na spuštanju tenzija i rješavanju problema. SDP-ovci se, pak, okreću HDZ-u i traže da se istraže moguće zloporabe projekta poticane stanogradnje koji vodi Vaš stranački kolega i ministar Radimir Čačić.
– To je bio posve apsurdan i neumjeren potez zagrebačkog SDP-a. Prvo, ministar Čačić vodi projekt poticane stanogradnje na razini države a ne grada Zagreba i gradska skupština ne može imati nikakvu nadležnost nad ministrima u Vladi. Drugo, u Zagrebu taj projekt vodi Gradsko poglavarstvo u kojemu većinu ima SDP. Treće, za taj projekt su zasad tek prikupljene prijave na natječaj koje su pokazale golem interes građana za te stanove. Četvrto, SDP glasa za HDZ kad oni predlažu istražno povjerenstvo od svih projekata upravo za ovaj, čija realizacija još nije ni počela pa se nema što niti istražiti. I konačno, SDP kao većinska stranka u Gradskom poglavarstvu prepušta zagrebačkom HDZ-u kontrolu poštenja u radu tog poglavarstva čiji je većinski nositelj sam SDP! Probajte se sjetiti nečeg apsurdnijeg. Ako, međutim, izbjegnemo takve, blago rečeno nelogičnosti, sigurno je da se svi problemi koji postoje u suradnji SDP-a i HNS-a mogu i trebaju riješiti. Trebamo funkcionirati na definiranim temeljima koalicijskog sporazuma. Mi s SDP-om nemamo nesuglasica na projektima za Grad Zagreb, a i koalicijski sporazum koji je na snazi daje nam čvrste temelje za suradnju. 
•Nije li to ipak poruka HNS-u?
– Ne shvaćam to tako, mislim da je to više SDP-ova poruka HDZ-u i građanima biračima. Ako su pak poslali poruku HNS-u, moram reći da ju ne razumijem pa molim da nam se napiše općim riječima. 
•HDZ-u poručuju: koalicija je moguća, a građanima – prevarili smo vas... Na to ciljate?
– Neka građani sami procijene. Mene je to apsolutno šokiralo, no treba vidjeti o čemu se radi. Hoće li se frustracija zbog konzekvenci zbog Bandićeva incidenta pretvoriti u rušiteljsku energiju i destrukciju funkcionirajuće i objektivno poželjne koalicije, ili oni tim glasanjem s HDZ-om poručuju da izlaze iz koalicije? Koalicija se, naime, raspada samo tako da jedan partner iz nje iziđe. HNS neće izlaziti iz koalicije, a SDP može izići ili može sustavno nastaviti glasovati s HDZ-om. Ali i to je izlazak iz koalicije! 
•Ali kako sada stvari stoje, koalicijski partneri idu u idućih 30 dana u pregovore. S kojim će argumentima izići HNS? 
– Što se nas tiče, ne vidim uopće o čemu bi se trebali puno dogovarati. Moramo se držati postojećih zakona i pravila, a to znači da SDP ima pravo, po našem koalicijskom sporazumu, nominirati za gradonačelnika nekoga iz redova vijećnika u Gradskoj skupštini. Red je da o tome i s nama razgovaraju, no načelno mi njihovoga gradonačelnika prihvaćamo. Poglavarstvo, dakle, nije u ostavci, po zakonu, u ostavku dolazi tek kad se izabere novi gradonačelnik. Naši članovi Poglavarstva poznati su i ostaju na istim mjestima, a mi nećemo ulaziti u kadroviranje SDP-ovih članova Poglavarstva. Sve je, dakle, jasno. Ne vidim oko čega bi se dalje trebali dogovarati, osim o tome da se ovakva umjetna proizvođenja krize i glasanja s HDZ-om više ne ponavljaju.
•Mogu li vas koalicijski partneri u predstojećim pregovorima ičim ucijeniti? Šalju se signali kako o vašem ponašanju ovise novi zagrebački izbori. 
– Kako to mislite o našem ponašanju? Ponašanje HNS-ovih članova Gradskog poglavarstva i Skupštine nije se ni na koji način promijenilo ili bilo incidentno. 
Pa mi se nismo pijani vozili, napravili incident i onda pobjegli od policije. Niti je HNS u Skupštini poslije toga glasao za HDZ! Pogledajmo činjenicama u oči i zapitajmo se oko čega da se mi sad dogovaramo? 
•Oko toga tko će i kada glasati s HDZ-om?
– Mi njima nećemo uzvratiti na isti način i nećemo glasati s HDZ-om. Mi smo, naime, dosljedni u svom političkom stavu i uvjerenju, i nećemo nikoga marginalizirati, omalovažavati i izigrati. Naša je politička pozicija ravna i dosljedna i ne damo se izmanipulirati ni u jednom smjeru. 
 •Možebitna tema pregovora su sumnje vašeg koalicijskog partnera u zloporabe socijalno poticane stanogradnje, koju vodi vaš stranački kolega Čačić. On govori o korumpiranosti gradske uprave. 
– Ministar je govorio o birokratskim preprekama koje su se pojavile na nivou gradske uprave. Nema uopće sumnje da je bilo problema s raspisivanjem natječaja za projekt poticane stanogradnje i tome u prilog govore činjenice. Projekt traje godinu i pol, u Zagrebu je pokrenut tek ove jeseni, do prosinca je prikupljeno manje od 500 prijava da bi u zadnjih dvadeset dana, kad se Poglavarstvo stvarno prihvatilo posla, stiglo još osamnaest tisuća. Što treba dalje reći na to? Argumenti očito pokazuju da se u godinu i pol za poticanu stanogradnju nije napravilo ništa, a u zadnjih dvadeset dana pokazalo se da za to postoji golem interes građana. Treba vidjeti zašto je Poglavarstvo bilo inertno i kako povećati efikasnost, a prepreka funkcioniraju Gradskog poglavarstva ne može biti to je li se netko uvrijedio ili nije. 
•Vjerujete li da je moguća koalicija SDP-a s HDZ-om? 
 – Nadam se da nije, barem ne na državnoj razini. Ali to se ne mjeri riječima nego djelima, a djela koja će o tome svjedočiti, jesu: glasovanje u Skupštini, proizvodnja konflikta ili spuštanje lopte i normalno dogovaranje, definiranje daljnjeg vođenja grada ili proizvođenje krize... To je test za naš zajednički posao. 
•No, u idućih trideset dana ništa od toga neće se moći testirati. Bude li pak SDP ubuduće s HDZ-om nadglasavao HNS, kako ćete uzvratiti?
– Ako u gradu budu sustavno glasali s HDZ-om, mislim da najprije treba reagirati njihova stranka. Što da radimo mi u tom slučaju? To za nas znači da oni izlaze iz koalicije! Vjerujem da do toga neće doći jer bi bilo neodgovorno da se problem osobnih gradonačelničkih karijera rješava preko leđa građana. No prije svega treba čekati novog gradonačelnika.
Miroslava Rožanković
</div>
<div type="article" n="2">
Veću kaznu od Latinove zaslužila je Nemčićka
Tko je odgovoran, odnosno, kriv za dovođenje novinarstva u prilježničku ulogu? Osoba koja je Denisa Latina prijavila Etičkom povjerenstvu HTV-a, osoba koja preko besprizornog prisavskog lika zvanog Krešimir Macan prijeti uredniku Latinice - otkazom. O Mariji Nemčić je, naravno, riječ. Ona je - kao v. d. glavne urednice HTV-a - a ne Radovan Ortynski, trebala Latinicu prije emitiranja pogledati i, ako je sadržaj emisije neprihvatljiv, ne pustiti je na ekrane
Pokušavam, istina, nevoljko (razloga je više), biti načas u Latinovoj koži. I, nije nimalo ugodno, jer su mu ulogu Pedra namijenili oni koji bi, da je pravde, časti i morala, trebali »visjeti« prije njega. Evo kako bi slučaj sličan Latinovu izgledao u novinama. Recimo, Vjesniku. Recimo da na okrugli stol o maćehinskom odnosu Ministarstva kulture prema hrvatskome filmu uz Antuna Vrdoljaka, Ivu Gregurevića, Lukasa Nolu, Krstu Papića, Nenada Polimca i Boru Radakovića pozovemo i, dakako, ministra Antuna Vujića, koji – znajući što ga čeka – nedolazak unaprijed opravdava neobvezno zabavnim tonom razgovora, što, dakako, dodatno razljuti ugledne goste. 
Zamislimo da je u dugom i nabrijanom razgovoru izrečeno i nekoliko neutemeljenih uvreda na račun ministra i zatražena, među ostalim, njegova ostavka. Na dan kada tekst treba otisnuti, glavni urednik, upozoren od Papića, zatraži tekst na čitanje i, nezadovoljan tonom i mojim isprivatiziranim odnosom prema Vujiću, traži korekcije, na koje, naravno, ne pristajem. Tekst prije objavljivanja završi i, dakako, na Vujićevu stolu. Ali se, ipak, objavi. Zamislimo da onda konsternirani Vujić najavljuje tužbu, Vrdoljak se ograđuje, optuživši me – jer sam, logično, zbog ograničenog prostora, razgovor morao sažet i– za cenzuru, a glavni urednik – zato što je uvredljiv tekst pustio u novine – prijavljuje etičkom povjerenstvu i prijeti otkazom.
Razložno, pametno i principijelno etičko povjerenstvo odbacilo bi u roku od dvije sekunde prijavu protiv moje malenkosti i na optuženičku klupu posjelo, naravno, glavnog urednika, kojem je bila dužnost uvredljiv, utuživ i diskriminatorski, ali – priznali su mnogi – intrigantan tekst, ne objaviti.
Licemjerje koja vlada na Prisavlju doista nema granica. Pa tko odgovara za program HTV-a? U trenutku nastanka i emitiranja emisije (glavna) Marija Nemčić, koja umjesto da radi svoj posao – uređuje program – tužaka svoje novinare etičkim povjerenstvima i daje, omogućava ili dopušta (svejedno je) iznošenje kazete izvan Prisavlja te pregledavanje njezina sadržaja prije nego što je Latinica i prikazana. A što je to ako ne cenzura?! Po tom bi istom modelu državno odvjetništvo imalo pravo zatražiti svaki (sporan) tekst prije objavljivanja u Jutarnjem, Večernjem, Feralu ili Novom listu!? U tom slučaju glavni bi se urednici pretvorili u kurire Radovana Ortynskog i(li) Krunoslava Canjuge. Pribavljanje Latinice državnom odvjetništvu, točnije: Ortynskom, prije nego što je emisija emitirana, eklatantan je primjer u novijoj hrvatskoj povijesti još neviđena kršenja slobode medija. A tko je odgovoran, odnosno, kriv za dovođenje novinarstva u priležničku ulogu? Osoba koja je Denisa Latina prijavila Etičkom povjerenstvu HTV-a, osoba koja preko besprizornog prisavskog lika zvanog Krešimir Macan prijeti uredniku Latinice – otkazom. 
O Mariji Nemčić je, naravno, riječ. Ona je – kao v. d. glavne urednice HTV-a – a ne Radovan Ortynski, trebala Latinicu prije emitiranja pogledati i, ako je sadržaj emisije neprihvatljiv, ne pustiti je na ekrane. Zagovaramo li time cenzuru? Ne, nego odgovornost. Sloboda (medija) nema nikakve veze s osobnim ratovima novinara, besplatnim ustupanjem prostora za blaćenje suparnika te neukusno protežiranje svojih (novih) gazda. HND-ov novinar godine sebi to nije smio dopustiti. A kad već jest, kad je dopustio da strasti nadvladaju razum i novinarski profesionalizam, kad je (ne)svjesno ugrozio i svoj, ali i – što je bitnije – dignitet i autoritet kuće u kojoj radi, trebala je na scenu stupiti Marija Nemčić, ili Velimir Đuretić, urednik Zabavnog programa, kojemu, eto još jednog prisavskog apsurda, Latinica formalno pripada. Emisija bi sasvim dobro funkcionirala i bez dijela u kojem Pukanić i Latin nasrću na Ninu Pavića, kojemu nije pružena ama baš nikakva mogućnost obrane.
Latinova pogreška, bez ikakve dvojbe, jest velika, no još je veća ona Marije Nemčić. I, ako Latin dobije ukor, ona bi, zbog neovlaštenog davanja Državnom odvjetništvu snimke Latinice prije njena emitiranja i zbog nesavjesnog obavljanja uredničkog posla, svakako trebala biti i oštrije kažnjena. Navodno je Latinu sugerirano da sporne, isprivatizirane dijelove Latinice izbaci, na što on – znajući da će bučnim ekscesom dići veliku prašinu i povećati gledanost – nije pristao. A zašto to nije učinila Marija Nemčić? Zato što se bojala da će je kolege i javnost proglasiti cenzoricom. Ista bi je sudbina snašla i kad bi emisiju skinula s programa. Treba li se onda snebivati nad anarhičnim, antiprofesionalnim informativnim emisijama, nad zahvalom koju je Hloverka Novak Srzić uputila u Forum uključenom sijaču međunacionalne mržnje, nad u 28. minutu strpanu ekskluzivnu izjavu Račana o prijevremenim izborima i mogućoj koaliciji s HDZ-om...?!
Osim očitog sukoba interesa (urednik Latinice piše kolumnu u Pukanićevu Nacionalu, a s Pavićem, kojeg su Pukanić i Latin popljuvali uzduž i poprijeko, sudi se zbog honorara) Latinu ne treba ništa više vezano uz posljednju emisiju – rekao bi pokojni Broz – pakovati. Imao je hrabrosti - na čemu mu može zavidjeti čak i Stipe Šuvar – reći popu pop, a bobu bob. S nekoliko je doista drastičnih primjera, na koje se u svom šest stranica dugom obraćanju javnosti zagrebački državni odvjetnik Krunoslav Canjuga ni slovcem osvrnuo nije, ukazao da je pravda u Hrvata iluzija bedaka. 
Kako vjerovati u pravnu državu kad, istaknuo je to Latin više puta tijekom emisije, ubojice, pljačkaši, šverceri, prevaranti, silovatelji i kriminalci svih drugih mogućih fela slobodno šeću ulicama?! Ako nije vjerovati Latinu i njegovim možda i ne pravnički besprijekorno educiranim novinarima da za hrvatske sudove i suce još uvijek postoje građani prvog i drugog reda, oni koji moraju poštovati čak i pješačke prijelaze, te oni koji mogu nekažnjeno krasti i ubijati, kako osporiti znane odvjetnike poput Nobila i Prodanovića koji su svjedočili o metežu koji vlada na sudovima. I zato se državno odvjetništvo toliko češe i naveliko razmišlja kako bi uz spomenute odvjetnike gonilo i Srećka Jurdanu koji je u Latinici prednjačio u efektnoj kritici sudstva. Za procesuiranje Prodanovića, Jurdane i Nobila Canjuga čeka ovlaštenje šefa Ortynskog, koji je na račun sudova i policije izrekao sto puta teže, ničim argumentirane optužbe i ni za jednu nije snosio čak ni moralnu odgovornost. Ili, što je dozvoljeno Jupiteru, nije volu.
Posebna je, pak, priča Latinice kontroverzni predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Vladimir Gredelj, koji ne samo da je nakon velike prašine naglo reterirao, već je i otvorenim pismom Latinovo uređivanje emisije okarakterizirao cenzurom. Jer, ono što je prikazano, jada se Gredelj, razlikovalo se od onog što je snimljeno, pa tako hrvatska javnost nije mogla čuti baš svaku riječ bjelovarskog (???) suca. Tu nepravdu treba, svakako, ispraviti. 
I što, naposljetku, čeka Latina, a što njegove goste? Ukori ili otkazi (na HTV-u), stegovni postupci u Odvjetničkoj komori te kazneno gonjenje zato što su komentirali one sudske procese koji su u tijeku. A takvih je – milijun, što znači da u Hrvatskoj nitko nikad, pa ni kasnije, ne bi smio o sucima i sudovima ni riječ prozboriti. Jer oni očito između neovisnosti i nedodirljivosti stavljaju znak jednakosti.
Branko Vukšić
</div>
<div type="article" n="3">
Trkači za hrvatskog predsjednika dvije godine kasnije
Pregled sudbina i političkih opcija hrvatskih predsjedničkih kandidata pokazuje stanovitu bliskost među onima koje je politika trajno obilježila. Mogli bismo reći – oni politiku dišu, a ona pak izdiše njih. Folklorni sudionici (među njima) nisu pogrdni dio, nego su sastavni dio vjere da svatko može biti predsjednik 
Tko će vladati, u skoroj budućnosti Hrvatskom? Odgovor na pitanje trebao bi podrazumijevati i odgovor na pitanje – kako će vladati? Ova su pitanja posljedica događaja koji su u dvije godine zgusnuli hrvatsku političku scenu. Prijevremeni su izbori gotovo neizbježni. Možda ne samo zbog toga što se na velika politička vrata vraća Dražen Budiša, nego zato što su politička pregrupiranja uzela daleko većega maha nego je vidljivo.
 Dvije godine nakon pobjede građanina predsjednika, Stjepana Mesića, u političkim se radionicama provjeravaju nove mogućnosti. Prva među njima je da nakon novih, prijevremenih parlamentarnih izbora, Sabor u novom sastavu eventualno – bira predsjednika države.
 Ne samo zato što sadašnji neke »živcira« svojim samostalnim potezima, posebice u vanjskoj politici, pa i zato što ubire »previše« javne naklonosti na domaćem i međunarodnom terenu, nego i zato što eventualno nova pravila igre mogu osigurati »dogovorenog«, pa izabranog predsjednika države. To je normalno u rasporedu političke igre i nagrada u njoj. Takav se model primijenjuje u većini europskih država parlamentarne demokracije, ali za to je potrebno promijeniti hrvatski Ustav. 
Najave prijevremenih parlamentarnih izbora i potencijalna nadmoćna dvotrećinska pobjeda neke grupe stranaka, omogućila bi eventualno željenu promjenu Ustava. U hrvatskim se političkim kuloarima već licitira s imenom predsjednika jedne od sadašnjih koalicijskih stranaka. Riječ je o HSS-u, jer kakva god bila neka buduća koalicijska vlada, HSS će biti u njoj. Drugo je pitanje bi li se stranačko vodstvo HSS-a priklonilo opciji koja bi nakon toga definirala položaj predsjednika Republike Hrvatske. Naime, nove ustavne promjene svele bi funkcije predsjednika države na isključivo protokolarne obveze. Uporišta za takve promjene mogu se pronaći u zapadno europskim iskustvima. Na drugoj strani veći dio tranzicijskih zemalja, poput Poljske ili Slovenije predsjednika države biraju neposredno. To je rezultat procjene da je potreban koliko toliko uravnotežen međusobni nadzor. 
Na europskom zapadu, osim Irske, Finske, Islanda i Austrije, koje predsjednika države biraju neposrednim izborima, sve ostale velike europske demokracije predsjednika biraju u parlamentu ili su – ustavne monarhije. I Francuska je prije De Gaulleove reforme predsjednika birala u parlamentu. Pomalo bizarni je izuzetak Izrael, gdje Kneset (parlament) bira predsjednika a neposrednim se izborima bira izraelski premijer.
Kada s tih, možebitnih budućih polazišta vrednujemo pozicije nekadašnjih kandidata za predsjednika hrvatske države onda sadašnji predsjednik ne bi bio predsjednik. Predsjednik Republike Hrvatske – da je tada biran u Saboru – bio bi sasvim sigurno Dražen Budiša, jer bi imao iza sebe koalicijski dogovor. Naravno, riječ je o hipotezama stoga se vratimo stvarnosti.
Dođe li do prijevremenih izbora, pitanje o tome kako birati predsjednika države bit će jedna od ključnih tema o kojima će se morati dogovoriti koalicijski partneri. 
Među argumentima za i protiv sadašnjeg modela, bit će i podsjećanje na to što se dogodilo s kandidatima za predsjednika 2000. godine. Između ostaloga i zato što se neće moći zaobići naglašena biračka volja za personalizacijom/identifikacijom osobe kojoj udjeljuju svoje povjerenje. 
Sudbine bivših predsjedničkih kandidata pokazuju koji među njima pripadaju hrvatskom političkom folkloru, ili imaju takav tretman u javnosti, a koji pak miješaju političke karte i sudjeluju u kreiraju političke scene. 
Medijska slika predsjednika HSP-a, Ante Đapića, dvije godine nakon predsjedničke kandidature, svela ga je na neugodnu poziciju političkog ridikula. Optužen da je stranačkog kolegu i svog mentora na poslijediplomskim studijima prof. dr. Borisa Kandarea poticao na zloporabu položaja i ovlasti s tumačenjima koja mu mogu ići u prilog, ili s drugima koja ga diskvalificiraju kao nemoralnu osobu, Anto Đapić teško će se više pojaviti u utrci za slavodobitničko mjesto predsjednika države, iako je lani izjavio da nije bez ambicija. Razborito je procijenio da je u Hrvatskoj potrebna promjena političke klime. Misleći pri tom na odgovornost, pa i moralnost. 
Bivši ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić, dvojbeni kandidat HDZ-a na predsjedničkim izborima, morao je osnovati novu stranku, jer je samo tako mogao politički preživjeti dramu svoje dotadanje, temeljne stranke. U samo dvije godine pokazao se medijski uvijek zanimljivim prognostičarom novih političkih recepata. Najvažniji među njima je najava velike koalicije desnice koju bi činili njegov Demokratski centar, HSS, HSLS i reformirani HDZ. To je otišlo čak tako daleko da je i predsjednik SDP-a Ivica Račan neki dan rekao da bi i on (SDP) s dijelom HDZ-a mogao surađivati. Uzvratio mu je Ivo Sanader, odbivši da mu šef SDP-a propisuje koji bi to HDZ »bio dobar«.
 Miješanje političkih karata u radionici Mate Granića ima učinke bar na retoričkoj pokusnoj razini. Dr. Granić sasvim sigurno zna što govori kada zagovara zajedničko stvaranje umjerene konzervativne koalicije. Pritom je krajnje legalistički lojalan novom hrvatskom predsjedniku, pokazujući pripravnost za suradnju i razgovor o »bitnim pitanjima u državi i važnost postizanja konsenzusa«. Još u kolovozu prošle godine Granić je najavio neizbježnost prijevremenih izbora u Hrvatskoj. Među glavnim su razlozima dana bili – neizvjesna sudbina ratifikacije sporazuma sa Slovenijom, smanjivanje socijalnih prava i poteškoće u ostvarivanju obveza dogovorenih sa MMF-om, veliki problemi u suradnji sa Haaškim sudom i krajnje dvojbena suradnja sa HSLS-om. Iako je »iskušenja« Račanove Vlade najavljivao kao tešku dramu za prošlogodišnju jesen, to bi mu se moglo obistiniti u rano proljeće ove godine.
 Granić se u dvije godine profilirao u političara koji zna izabrati teme i modele koji ga trajno zadržavaju u svakodnevici. Njegove kolumne i izjave, dokazuju da zna izabrati dobar trenutak za plasman svojih procjena. Dobar je primjer okrugli stol DC-a »Sporazum o stabilnosti i pridruživanju u svjetlu novih balkanskih inicijativa - perspektive za Hrvatsku«. Sve što je tada i kasnije drugdje rekao, pažljivo se komentira i općenito ga se u hrvatskoj političkoj i diplomatskoj zajednici u Zagrebu shvaća kao upućenu i važnu osobu, bez obzira na položaj i utjecaj njegove stranke. 
Predsjednički kandidat, Granićev kolega, dr. Zvonimir Šeparović, također je bio ministar vanjskih poslova. Na njegovu žalost, usprkos ugledu poznatog viktimologa, javnost ga uglavnom percipira kao ridikula na političkoj sceni. Od njegova prosvjedovanja s omanjom skupinom istomišljenika i nedužnih gusaka protiv održavanja Zagrebačkog summita, javnost ga zaboravlja i kao ministra vanjskih poslova. Nije se uspio poput svoga kolege profilirati u respektabilnu političku osobu. On s primjetnom rezignacijom tvrdi da su »zvjezdani trenuci (kada je on bio ministar) iz vremena 1991. godine i 1992. otišli u nepovrat s dolaskom Mate Granića na čelo Ministarstva. Upropastio je sve što je mogao, a stvorio nije ništa..« Vrijeme od predsjedničke kandidature do sada u dobrom ga je dijelu demantiralo. Mate Granić stvara uvjete za trajni ostanak u politici a od Šeparovića će sigurno ostati uspomene i dnevničke bilješke. 
Socijaldemokrat po uvjerenju, bez stranačke pripadnosti, dr. Slaven Letica u predizbornoj se kampanji više zabavljao nego uistinu »zalagao«. To mu je dalo prednost i u kasnijim zbivanjima. Njegove kolumne potvrdile su ga i među onima koji ga ne trpe kao osobu koju moraš uvažiti u javnom prostoru. Prije svega zato što ga ne možeš zaobići. Prije dvije godine izjavio je da namjerava unijeti u predsjedničku politiku bitne promjene - nove ideje, nove vizije, novi jezik i nove ljude. Dvije godine kasnije rezignirano je u jednoj od svojih kolumni napisao da je »priprosta istina o našoj dubokoj intelektualnoj krizi. tj. nesposobnosti da se nosimo s problemima koji su po prirodi predznanstvene naravi – korumpirani i nesposobni političari, grabežljivi i nesposobni poduzetnici-tajkuni, svođenje vladavine i upravljanja državom na logiku gole sile i otimačine, rasprodaja svega što se rasprodati dade, sluganski i dodvornički građanski mentalitet«. 
 Dio je to iz teksta s naslovom »Mogu li Tomac, Gregurić, Rudolf i Ramljak odgonetnuti tajnu »hrvatske šutnje«?« Letica se »odrekao« nabudo prijatelja i predsjednika Mesića, a s grožnjom upozorava na rast popularnosti HDZ-a. Njegova recentna poruka vladajućoj petorici glasi: »Što smo učinili, što smo krivo učinili i što nismo učinili u prvoj polovici mandata? I: što još možemo učiniti u ove dvije godine koje su pred nama?«
Među onima koje politika u dvije godine nije »prepoznala« svakako je nedavno smijenjeni direktor zagrebačkog komunalnog poduzeća »Zrinjevac« Ante Ledić. On je procijenio da je to posljedica njegova političkog angažmana u hrvatskim demokršćanima i njegove namjere korjenitih promjena u međuljudskim odnosima. Za svoju je smjenu optužio zagrebačkog gradonačelnika u ostavci Milana Bandića. Paradoksalno, upravo to zagrebačko gradonačelničko mjesto nuđeno mu je sredinom devedesetih.
Tomislav Merčep, s velikim popisom tužbi protiv novinara i krajnje proturječnom ulogom u Domovinskom ratu, među natjecateljima za predsjednika bio je i ostao je zabilježen kao vrijedan prilog za tumačenje velikih mogućnosti hrvatskog političkog folklora. 
Ante Prkačin nije u predizbornom razdoblju vidio »sposobnijeg od sebe«, iako je sve šanse dodijelio Budiši i Mesiću. Posvetio se poduzetništvu i ugodi vođenja disco kluba. 
Na kraju dolazi čovjek zbog kojeg se mnogo toga zbivalo na hrvatskoj političkoj sceni u posljednje dvije godine, čovjek koji će utjecati na mnoga buduća zbivanja.
Dražen Budiša, stvorio je, s Ivicom Račanom, pobjedničku koaliciju, doveo je potom na sam rub propasti, i sada joj se vraća kao osoba oko koje će se formirati kritična masa opstanka sadašnje vlade ili formiranja buduće vlasti u Hrvatskoj.
 Dok jedni utvrđuju (HDZ) da je HSLS izgubio političku prepoznatljivost nakon suradnje sa SDP-om, a drugi (SDP) da je previše njegova ucjenjivanja i da se s njim ne može surađivati, Budiši prigovaraju da se povukao s mjesta predsjednika HSLS-a zato da bi se mogao vratiti. Vjerojatno je procjenjivao – kada kao političar mora učiniti ustupak, kao i to kada je najpovoljniji trenutak za njega kao i kolika je snaga opozicije u HSLS- i u državi. Njega politika nije mogla zaobići i on ju je definirao kao svoj izbor. Podržao je potpis na Sporazumu o pridruživanju i stabilizaciji, ali je bio protiv precjenjivanja njegove važnosti, tražio je što bolju suradnju sa svim susjedima, ali je protivnik da Hrvatska bude inicijator rješavanja političkih problema na Balkanu, tražio je suradnju s BiH bez stvaranja sanitarnog kordona prema istoku, a prigovorio je Vladi neiskorištenu naklonost međunarodne zajednice za osiguranje bolje pozicije Hrvatske u pregovorima za individualni pristup EU. 
Pregled sudbina i političkih opcija hrvatskih predsjedničkih kandidata pokazuje stanovitu bliskost među onima koje je politika trajno obilježila. Mogli bismo reći – oni politiku dišu, a ona pak izdiše njih. Folklorni sudionici nisu pogrdni dio nego su sastavni dio vjere da svatko može biti predsjednik. Ta optimistična vjera, bez obzira na utemeljenost nauma, možda je farsični dio optimizma s kojim treba zavirivati u budućnost. Oni drugi, kojima je politika životno određenje, s nama ili bez nas, željet će odlučivati o budućnosti Hrvatske. Hoće li u tome uspjeti, ovisi (i) o nama.
Željko Hodonj
</div>
<div type="article" n="4">
Svaka tri dana jedno zagađenje vode!
U prosjeku se u Hrvatskoj godišnje dogodi 120 eko incidenata u kojima su zagađene kopnene vode ili pak Jadran sa zagađenjem koje dospije s kopna. Najgori je zagađivač svakako industrija, a slijede je puknuća naftovoda te prometne nesreće cisterni
Budući da se volimo dičiti čistoćom naših voda, ovih bismo dana svi morali roniti krokodilske suze. Godina, naime, za vode nije mogla početi gore (eko nesreće u Solinu, Zadru, Sisku, a sad i naftne kaljuže po Jadranu), dok po umu pesimista, poput kakve crne mrlje, pluta i riječ - katastrofa. U prilog te tvrdnje navodimo zaključne riječi iz izvješća Odjela državne vodopravne inspekcije Državne uprave za vode: »Zagađenje rijeke Jadro mazutom iz tvornice cementa »Dalmacijacement« jedno je od većih ekoloških nesreća koje su se ikada dogodile u Hrvatskoj«!
O njoj se sve zna - izazvala ju je ljudska greška pri manipulaciji mazutom, ali i tehnički nepravilna veza u tvornici čiji objekti »stogodišnjaci« ne zadovoljavaju, gle čuda, kriterije zaštite okoliša. A kako i bi kad se pretakalište nalazi 10 metara od obale, pri čemu od zaštite ni »maloga z«. U prvoj fazi sanacije (koštala je oko 1,7 milijuna kuna, iz Jadra je uklonjeno oko 2500 kg mazuta), očišćene su obale, lokalne udruge zbrinule su i očistile životinje, što je snašlo i 66 brodica. Dopustimo li si mrvu ironije, može se reći da je rijeci Jadro takvo zagađenje bilo - prijeko potrebno! Pri čišćenju je iz nje, naime, uklonjen sav nađeni otpad – kanisteri, boce, auto-gume... - pa je danas Jadro možda i najčistija rijeka u zemlji!
Ali, ne zadugo, sudimo li po činjenici da je Državna uprava za vode u zadnje vrijeme protiv »Dalmacijacementa« podnijela već četiri zahtjeva, od čega su tri obustavljena - zbog apsolutne zastare. U četvrtom, u svezi sličnog zagađenja Jadra 12. siječnja 2000., sudac Prekršajnog suda u Kaštel Sućurcu iskazao je svu ljubav prema prirodi i prezir spram zagađivača, izrekavši im - ukor. Za ovogodišnju nesreću MUP je, doduše, već podnio prijavu protiv šest osoba, no tko zna hoće li te mjere biti dostatne da spriječe nove incidente.
Podaci koji se spominju u »Izvješću o aktivnostima prilikom onečišćenja i zagađenja voda« Državne uprave za vode, alarmantni su. U dvije i pol godine, od 1. siječnja 1999. godine do 31. kolovoza 2001. godine, u Hrvatskoj se, doznaje »Nedjeljni Vjesnik«, dogodilo 285 zagađenja voda. Podijelimo li to na 32 mjeseca, zagađenja se događaju u prosjeku devet puta mjesečno, odnosno čak – svaka tri dana! 
U Državnom planu za zaštitu voda, objašnjava mr. Željko Makvić, načelnik Odjela državne vodopravne inspekcije, zagađenja voda dijele se u dvije skupine - izvanredna i iznenadna zagađenja. Izvanredna su bezazlenija, a nastaju kad zbog smanjenog protoka ili inih okolnosti prijeti opasnost ili dođe do pogoršanja vode u vodotoku. Izvanredna se zagađenja uvijek bilježe između svibnja i rujna, najviše tijekom ljeta. Najugroženiji su mali vodotoci uz koje se nalaze veći gradovi ili zagađivači iz gospodarstva«, navodi dijelove Izvješća mr. Makvić. Riječ je o lijevim pritocima Save - Sutli, Krapini, Česmi, Glogovnici, Ilovi i Pakri, zatim Toplici, Bistri i Karašici u Podravini i Slavoniji, a tu je i Mirna u Istri.
Drugu skupinu čine iznenadna zagađenja. Ona podrazumijevaju iznenadno izlijevanje opasnih i drugih tvari koje mogu pogoršati utvrđenu vrstu vode ili zagaditi površinske i podzemne vode ili more uslijed zagađenja s kopna. Njihovi uzroci leže izravno u ljudskoj aktivnosti. Od 1. siječnja 1999. do kraja kolovoza 2001. zabilježeno je 250 iznenadnih zagađenja, a ostalih 35 zagađenja spada pod iznenadna. Po godinama, u 1999. ih je bilo 72, u 2000. najviše - 120, a u osam mjeseci 2001. 93 zagađenja. Slijedi i podatak da se, kao posljedica, u 42 navrata dogodio i pomor ribe. Najviše zagađenja zbilo se na vodnom području savskog sliva, što je razumljivo s obzirom na broj stvarnih i potencijalnih zagađivača te više manjih vodotoka koji prolaze uz veće industrijske objekte«, ističe Makvić, pri čemu misli na Karlovac, Bjelovar i Vrbovec. 
Na vrhu popisa uzroka eko nesreća kočopere se nekontrolirana otjecanja iz industrijskih i komunalnih otpadnih voda. U 1999. bilo ih je 22, godinu potom 31, a do kraja lanjskog kolovoza 27, ukupno - 80. Najugroženija područja su šira okolica Siska i Karlovca, Hrvatsko zagorje, Moslavina i istočna Slavonija te Kaštelanski i Kvarnerski zaljev. U Izvješću nalazimo i zanimljiv podatak - povećan broj zagađenja događa se petkom te u dane vikenda. Počinitelji vjerojatno misle, objašnjava Makvić, da će proći neopaženi. Neslavno drugo mjesto po broju izazvanih incidenata dijele puknuća naftovoda i prometne nesreće. 
 Osim jednog slučaja u kojemu je propustio naftovod Janafa, sve se ostalo zbilo na objektima Ine, no srećom, nijedan incident nije izazvao ozbiljnije onečišćenje. U prijetećim se prometnim nesrećama u pravilu prevrću - cisterne. »Najteža je svakako bila nesreća kod Slunja kad se prevrnula cisterna puna sumporne kiseline, a slijedi cisterna s motornim gorivom prevrnuta kod Ljubuškog u BiH, jer su posljedice ugrozile naše crpilište Prud«, prisjeća se Makvić. 
 Zasigurno nikog neće iznenaditi podatak da se najviše eko nesreća u prometu zbilo na cestama kojima se odvija gust tranzitni promet te onaj prema rafinerijama u Sisku i Rijeci. Najgore četiri ceste po tom su pitanju bez premca Karlovac-Udbina-Gračac, Sisak-Kutina-Virovitica, Rijeka-Zadar te zagrebačka obilaznica. Što se, pak, željezničkog prometa tiče, definitivno je na prvome mjestu Ranžirni kolodvor u Zagrebu, kao najveće željezničko čvorište u zemlji. U trećem segmentu prometa, onom riječnom, bilježi se tek nekoliko manjih incidenata, a ugroženiji su vodotokovi Dunav i Drava na dionici od ušća do Osijeka.
Antun Krešimir Buterin
</div>
<div type="article" n="5">
Ajduković:»Pod brigom o interesima djece, često se štite neka struka, moć ili monopol«
»Nužno je povećati broj zaposlenih u osnovnim i srednjim školama te u centrima za socijalnu skrb, dok je broj većeg prijavljivanja zlostavljane djece rezultat suradnje zakonskih promjena i inicijativa nevladinih sektora«, tvrdi Marina Ajduković. »Kroz rad u fokusnim grupama, u reviziji Nacionalnog programa sudjelovat će i djeca«, najavila je
Krajem ožujka trebala bi se privesti kraju revizija Nacionalnog programa za djecu. Hoće li i na koji način novi Nacionalni program poboljšati položaj djece u hrvatskom društvu, razgovarali smo s dr. Marinom Ajduković, predsjednicom Vijeća za djecu pri Vladi RH i predstojnicom Studijskog centra za socijalni rad pri Pravnom fakultetu u Zagrebu.
»Priprema za reviziju Nacionalnog programa za djecu je složen zadatak koji je zahtijevao cjelovitu analizu dječjih potreba i mogućih područja kršenja ili neprovođenja Konvencije o pravima djeteta u Hrvatskoj. Dosad je urađena radna verzija «situacijske analize o djeci» i suočili smo se s nekim podacima koji nisu ugodni ni zadovoljavajući. S druge strane, oni su snažan poticaj da se intenzivnije primimo posla. Ostaje pitanje kako ćemo čitati takav dokument, kao politiziranu analizu postojećeg stanja ili kao dokument koji se koristi kao poticaj za promjene«, kaže ona.
»Naime, postoji nešto što se zove paradoksalna teorija promjene«, navodi dr. Ajduković. »Mi ne možemo promijeniti nešto dok to ne prihvatimo. Ako smatramo da je učinjeno sve za djecu što smo mogli, da je skrb za djecu odlična, onda nećemo ništa ni promijeniti. Ako uspijemo identificirati teškoće i probleme, na pravom smo putu da napravimo prvi korak prema promjeni«. Ajduković ilustrira to s nekoliko primjera. »U javnosti je značajnu pozornost privukao podatak o stopi smrtnosti novorođenčadi. U Hrvatskoj je 2000. godine stopa smrtnost na 1000 živorođene djece iznosila 7,4 promila. Da bismo procijenili stvarni značaj tog podatka, trebamo pogledati trend u zadnjih nekoliko godina, kao i ono što se zbiva u nama referentnim zemljama. Tako je danas stopa smrtnost novorođenčadi u odnosu na 1990. ili 1991. godinu znatno niža. Također, među tranzicijskim postsocijalističkim zemljama samo su Češka i Slovenija imali niže, i to znatno niže stope smrtnosti od Hrvatske. Prosjek zemalja EU-a je nešto iznad 5 promila. Dakle, situacija u Hrvatskoj nije alarmantna, no takva je da s njom nismo zadovoljni i da je potrebno planirati odgovarajuće mjere kako bismo što prije bili u skladu s prosjekom EU-a«, kaže dr. Ajduković.
No, pritom, po njenim riječima, treba pohvaliti inicijative struke, primjerice ginekologa, kad je riječ o podizanju kvaliteta usluga u bolnicama u manjim mjestima. Inicijativa akcije »Dajmo da prežive« koja je krenula u siječnju da poveća broj rođene djece i smanjila broj smrtnosti novorođenčadi, primjer je u kojem je struka krenula poduzeti ozbiljne korake.
»S druge strane, kad govorimo o porastu nasilja nad djecom u obitelji«, nastavlja dr. Ajduković, možemo ponajprije govoriti o porastu broja evidentiranih slučajeva zlostavljane djece. Znanstveno i empirijski utemeljeno ne možemo reći da se doista povećao broj zlostavljane djece s obzirom da u nas ne postoji nijedno epidemiološko istraživanje o opsegu i pojavnim oblicima nasilja nad djecom ili ženama, što je, kako znate, međusobno u uskoj vezi. Kako ipak možemo objasniti podatke o porastu prijavljenih slučajeva? Postoji nekoliko okolnosti koje su utjecale na to. Kao prvo bih izdvojila nevladin sektor koji je u senzibilizaciji javnosti na problem zlostavljanja djece dao značajan doprinos. Također, u zadnjih nekoliko godina država je kroz donošenje novih i promjene postojećih zakona jasno stigmatizirala bilo kakvo nasilje u obitelji. No, broj većeg prijavljivanja djece«, objašnjava dr. Ajduković, »može održavati, između ostalog, i stvarni porast nasilja u obitelji, što se često javlja u razdobljima nakon rata ili društvenih kriza«.
»O utjecaju rata na ponašanje djece i mladih slikovito govori broj malodobnih prijavljenih počinitelja kaznenih djela. Ako pogledamo unazad, vidjet ćemo da je najveći broj prijavljenih maloljetnih počinitelja kaznenih djela bio između 1992. i 1994. godine, dakle - u vrijeme rata. U tom razdoblju, zbog ratnih okolnosti, uobičajen sustav pružanja skrbi za djecu s poremećajima u ponašanju bio je bitno sužen. Zanimljivo je da je u tom istom razdoblju došlo do značajnog pada prijavljenih i osuđenih osoba za zlostavljanje djece«.
Većina ljudi koji rade s djecom, to čine savjesno i dobro, misli Ajduković, no također smo suočeni da ljudi koji rade s djecom nisu dovoljno pripremljeni tijekom primarne profesionalne edukacije za rad s djecom čiji je razvoj ugrožen. Ono što danas ozbiljno nedostaje jesu stručne službe u osnovnim i srednjim školama.
»Stručni tim, sastavljen od pedagoga, psihologa i socijalnog radnika, u svakoj je školi nužan i to je dugoročno ulaganje koje se, sigurna sam, isplati«, kaže Ajduković. »Voljela bih kad bi netko u Hrvatskoj mogao i htio izračunati vrijednost takvih dugoročnih ulaganja. Zemlje koje su radile slične analize, došle su do zaključaka da se ulaganje u prevenciju višestruko isplati. Osim toga, nužno je i povećati broj djelatnika u centrima socijalne skrbi koji rade s djecom s poremećajima u ponašanju ili žrtvama nasilja u obitelji«.
Najdjelotvornije ćemo pristupiti prevenciji i olakšavanju problema s kojima se suočavaju djeca i mladi ako svi u tom »krugu« djeluju kao saveznici. Jedna od pretpostavki za to je dodatno međuresorsko obrazovanje stručnjaka na pojedinim specifičnim temama kao što je npr. nasilje nad djecom. »Novac za takvo zajedničko, strukturirano i osmišljeno dugoročno ulaganje u obrazovanje stručnjaka ne bi trebao biti problem. Upravo to bi, kaže dr. Ajduković, trebao biti izazov Vladi da suočena s nizom ekonomskih teškoća i dalje ulaže u budućnost djece. 
Zanimljivo, revizija Nacionalnog programa za djecu donosi jednu bitnu novost. To su fokusne grupe za diskusiju u koje će biti uključena i sâma djeca kao i oni koji s njima neposredno rade, a zajedno trebaju raspraviti radne materijale Vijeća za djecu po pojedinim područjima djelovanja za djecu kao što su, npr., ishrana i zdravlje, obrazovanje, odgoj u obitelji, slobodno vrijeme te specifičnosti djece koja žive u lošim uvjetima bez obzira na razloge. 
»Za svako od tih područja treba izdvojiti tri prioriteta koji se trebaju ostvariti do 2005. godine. Dosadašnji Nacionalni program nije bio dovoljno konkretan i primjenjiv te djeca nisu sudjelovala u njegovom stvaranju. Mi želimo izraditi poticajni dokument koji će kroz manji broj prioritetnih i realno ostvarivih aktivnosti pridonijeti poboljšanju položaja djece«, kaže naša sugovornica. 
»Ured UNICEF-a s kojim odlično surađujemo dostavio nam je materijal koji se odnosi na iskustva zemalja koja su u sličnoj ekonomskoj situaciji u desetogodišnjoj provedbi njihovih nacionalnih programa djelovanja za djecu. Pokazalo se da se kao najčešća teškoća javlja tendencija ritualizacije Nacionalnog programa za djecu kao događaja. Misli se - usvojili smo program i to je to. Najlakše je«, nastavlja dr. Ajduković, »donijeti i usvojiti neki dokument, a da se ne pita što će biti s njim nakon usvajanja. Njegova primjena zahtijeva vrijeme, participaciju djece, političara i onih koji će to provoditi. Od goleme je važnosti što Vijeće za djecu ima podršku Vlade, no na nama je da je učinimo još konkretnijom. U skladu s tim su vrlo su jasne sugestije UNICEF-a da je veoma važno stalno podsjećati nositelje političke vlasti na primjenu Konvencije o pravima djeteta i praktične primjene i načela u najboljem interesu djeteta. Zemlje kakva je naša trebaju biti posebno posvećene tome jer se pokazalo da se baš u tranzicijskim vremenima, u doba reformi, interesi djece spuštaju niže u hijerarhiji društvenih i državnih interesa. To je nešto što mi moramo izbjeći«.
Dakle, ako se već mora ići na smanjivanje troškova javnog sektora, Ajduković upozorava da se mora voditi računa da to što manje moguće ili uopće ne pogodi djecu. »Na reviziji Nacionalnog programa djelovanja za djecu radi gotovo stotinu stručnjaka okupljenih u manje grupe u kojima surađuju na konkretnim zadacima, a čine ih predstavnici ministarstava, znanosti i visokog obrazovanja i nevladinog sektora«.
 Kao okosnica Nacionalnog programa podrazumijeva se Konvencija o pravima djeteta i deklaracija »Svijet po mjeri djece« koja je upućena vladama svijeta kako bi ih podsjećala da interes djece mora biti imperativ. Često se, naime, događa, da se pod interesom djece štite određena struka, pojedinac, neka moć ili monopol nad određenim resursima i to treba izbjeći, ističe na kraju dr. Marina Ajduković.
Vedran Horvat
</div>
</div>

<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="6">
Bandić:Dosta nam je optužbi iz HNS-a!
Vrijeme je da čelništva obiju stranaka u gradu sjednu za stol i raščiste sve što se događalo u posljednjih mjesec dana, rekao je Milan Bandić
ZAGREB, 2. veljače
 - »Zadnji je trenutak da se zaustavi lavina optužbi koje dolaze iz HNS-a«, rekao je Zdravko Tomac, potpredsjednik zagrebačkog SDP-a na konferenciji za novinare, održanoj u subotu, a povodom događaja na posljednjoj sjednici Skupštine Grada Zagreba. 
»U ime SDP-a odgovorno tvrdim da SDP nije revidirao svoju politiku poštenog i odgovornog odnosa prema obnašanju vlasti«, rekao je Milan Bandić. Prema Bandićevim riječima, SDP nije glasovao za prijedlog Hrvatskog bloka o osnivanju povjerenstva za utvrđivanje korupcije u gradskoj upravi, već je naprotiv taj prijedlog bio na tragu odgovorne politike SDP-a prema građanima. 
»Na neodgovorne izjave, laži i insinuacije HNS-a morali smo odgovoriti na primjeren način. SDP-u ne preostaje ništa drugo nego da svim sredstvima raščisti nastalu situaciju ili neće biti ništa od zajedničkog rada koalicijskih partnera. Vrijeme je da čelništvo obiju stranaka u gradu sjednu za stol i raščiste sve što se događalo u posljednjih mjesec dana. To ćemo i učiniti već početkom sljedećeg tjedna«, rekao je zagrebački gradonačelnik u ostavci. »Uskoro ćemo vidjeti«, najavio je Bandić, »koliko je tko uopće bio u koaliciji kad se govori o pitanju odgovornosti. Čelnici gradskog SDP-a napomenuli su kako su na račun rada Gradskog poglavarstva i prije iz redova HNS-a stizale primjedbe i optužbe, no u SDP-u su, u interesu građana to prešutjeli. SDP nije za izbore i imao bi najmanje razloga da bude za njih.
 »Hrvatski blok iskoristio je situaciju i sada su pune novine navodne koalicije sa HDZ-om. Naši koalicijski partneri umjesto da prestanu s optužbama dok se ne utvrdi istina i dalje nastavljaju s objedama da smo iznevjerili naše birače i prevarili ih kao partnere«, rekao je Zdravko Tomac.
 Prema njihovim riječima protiv prijedloga o osnivanju povjerenstva nije bilo moguće glasovati. Na taj način, povjerenstvo ne bi moglo obaviti svoj posao i utvrditi istinu, a građani bi ostali uznemireni jer očekuju rješavanje svojih stambenih problema. 
HNS se sada našao u proturječju jer se boji da bi se moglo dokazati da korupcije nema. Čak se i Morana Paliković Gruden, Bandićeva zamjenica iz redova HNS-a, izjasnila kako nema saznanja o korupciji u Gradskoj upravi, rekao je Tomac. Prema njegovim riječima HNS radi u korist opozicije. »Nije kriv SDP, već onaj koji je dao povod prijedlogu za osnivanje povjerenstva«, tvrdi Tomac.
»Zalažemo se za koaliciju sa HNS-om, ali ne pod svaku cijenu«, rekla je Ljiljana Kuhta, dopredsjednica Gradskog odbora SDP-a. 
Vedran Horvat
</div>
<div type="article" n="7">
Svrgnuto samoborsko Gradsko poglavarstvo kupilo je karikaturu Princa Fašnika
Samobor, 2.veljače
 - Nakon što je u petak navečer predajom gradskih ključeva u ruke Princu Fašniku proglašena Slobodna Fašnička Eurogena zona, cijeli je grad, kako to i pristoji u fašničkim danima, pod maskama do sitnih noćnih sati nastavio »norijati, piti, lumpati i tancati« u gradskim lokalima i restoranima. U središtu zbivanja ipak je bio pompozno najavljen »Fašnički pravosudni bal pod maskama« u restoranu »Lavica«, kojeg su, govorilo se, trebali posjetiti političari, estradna zvijezde i ostala 'krema' hrvatske (ponajprije sudbene) vlasti, među ostalima i državni odvjetnik Radovan Ortynski, koji, objasnili su nam organizatori, nije mogao doći iz sigurnosnih razloga. Zagrebački gradonačelnik u ostavci, Milan Bandić, također je bio na popisu pozvanih, no na balu se nije pojavio.
Međutim, te se večeri ni suci ni odvjetnici nisu odazvali na poziv niti posjetili »Pravosudni bal pod maskama« za koji je ulaznica koštala 400 kuna. Na balu koji je osim pokojeg umaskiranog odvjetnika bio pravosudni uglavnom zbog fašničkog »Suca«, osim predstavnika »svrgnute« lokalne vlasti uočili smo tek hrvatskog liberala Zlatka Kramarića koji je uživao u šarmantnom ženskom društvu. Bal je posjetio glumac Kristijan Ugrina u pratnji supruge, poznati karikaturist Srećko Puntarić Felix i HTV-ov urednik Vanja Sutlić koji je, čini se, fašnički imperativ »tancanja« shvatio ozbiljno.
Tijekom bala održana je aukcija fašničkih karikatura (fašničkim žargonom »erekcija«) čiji je prihod namijenjen kupovini računala za Samoborsku osnovnu školu, u kojoj se nerijetko licitiralo »odozgo prema dole«. Prodajom karikatura fašničkih likova sakupljeno je oko 17.000 kuna. Karikaturu Princa Fašnika (u stvarnosti bivšeg samoborskog dogradonačelnika) kupio je za gotovo pet tisuća kuna Drago Plečko, samoborski dogradonačelnik u ime cijelog Gradskog poglavarstva. Kako smo doznali, ovogodišnji Princ Fašnik uistinu zaslužuje taj naslov jer je jedne noći srušio rampu i udario policajca čime je svojedobno razriješen dužnosti dogradonačelnika. No, u staroj fašničkoj maniri, Princ Fašnik opet se dočepao vlasti i svrgnuo Gradsko poglavarstvo.
Vedran Horvat
</div>
<div type="article" n="8">
Gradonačelnik mora biti efikasan i stručan
Najaktualnija gradska tema posljednjih je dana svakako ostavka zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića i izbor njegova nasljednika. Kakav bi, prema mišljenju naših sugrađana - osoba iz javnog života, ali i 'običnih' ljudi, trebao biti prvi čovjek grada, doznali smo prošetavši se popularnom zagrebačkom subotnjom 'špicom' i popričavši s njima.
MIRJANA RAKIĆ, novinarka i urednica na HTV-u:
– Zagrebački gradonačelnik trebao bi biti po volji Zagrepčana i uz to efikasan. Efikasan gradonačelnik znači da u gradu sve štima, u prvom redu promet, ceste i rasvjeta. Pri izboru gradonačelnika, građani bi se trebali poimenično odlučivati, što znači da ne bi trebali birati listu, već se odlučiti za jedno ime. 
BRANKO MIKŠA, nekadašnji zagrebački gradonačelnik, danas savjetnik u »Agrokoru«:
– Budući da je grad jedno veliko poduzeće koje treba znati profesionalno, zanatski voditi, gradonačelnik bi morao ispunjavati takve uvjete. On u prvom redu mora zadovoljiti građane i ispuniti njihovu volju. Posljednjih nas se godina dosta promijenilo na čelnoj poziciji grada, pa bi bilo potrebno postići i to da se gradska vlast dugoročnije stabilizira te da se postigne kontinuitet.
DRAGUTIN NOVAK, umirovljenik:
– Milan Bandić je bio donekle dobar gradonačelnik. No u svemu tome veliku ulogu igra politika, jer svaka stranka želi nametnuti svog kandidata. Gradonačelnik ovisi o stranačkoj stezi, a Bandić je uspio izići iz nje.
HRVOJE TEKOVČIĆ, radnik u »Francku«:
– Bandić je legenda i Zagreb nikada neće imati boljega gradonačelnika! Što se tiče onog događaja kad je vozio pod utjecajem alkohola, mislim da zbog toga nije trebao dati ostavku, jer svi smo mi samo ljudi od krvi i mesa.
ZLATKO KRAMARIĆ, osječki gradonačelnik:
– Gradonačelnik u prvom redu mora biti građanin - prijatelj na dispoziciji, gradonačelnik svih građana. Bitna je ta ljudska komunikacija, da ljudi u ovim teškim vremenima imaju osjećaj da ih netko želi barem saslušati. Naravno, prvi gradski čovjek mora imati i viziju grada kakav bi on trebao izgledati.
Dr. IVAN MAJDAK, bivši ministar poljoprivrede:
– Želimo li imati demokraciju, moramo imati i neposredni izbor gradonačelnika, načelnika i župana. Tada je i odgovornost na biračkom tijelu i nema više igre skrivača.
ANITA NAKIR, studentica:
– Naš gradonačelnik mora biti Zagrepčanin! Također, treba definitivno biti čovjek, obrazovan, iskusan u politici i ne smije imati nikakvih skandala iza sebe, pogotovo u vezi s korupcijom.
VERA MOROVIĆ, umirovljenica:
– Zagrebački gradonačelnik mora biti sposoban, pametan, poduzetan i mlad - onda će valjda nekaj i napraviti. Mora poduzeti nešto da se popravi stanje nas umirovljenika i nikako ne smije dopuštati da u penziju idu mladi ljudi, jer to prouzrokuje mnogo problema - droge, alkohola, samoubojstava...
Sandra-Viktorija Antić
</div>
<div type="article" n="9">
Prosvjed protiv NATO-a
Dvjestotinjak prosvjednika okupilo se na zagrebačkom Cvjetnom trgu u subotu ujutro protiveći se ratnoj politici NATO-a i Europske unije. Prosvjed su organizirali pripadnici Zagrebačkog anarhističkog pokreta i Zelene ljevice Hrvatske u znak podrške prosvjednicima u Münchenu, gdje se ovoga vikenda održava Konferencija o sigurnosti.
 Oko trinaest sati okupljeni antiglobalisti i anarhisti krenuli su prema Ministarstvu obrane i veleposlanstvu SAD-a izvikujući parolu »Dolje NATO!«. Kako smo doznali u PU zagrebačkoj, prosvjed je protekao bez problema i nije bilo potrebe za intervencijom policije.
»Na ovaj način izražavamo podršku prosvjednicima u Münchenu te naše protivljenje NATO-u kao takvom, rekao je glasnogovornik Zelene ljevice Hrvatske Zoran Oštrić. Prosvjednici su, također, izrazili protivljenje pristupanju Hrvatske NATO-u, te su istaknuli potrebu široke javne rasprave o tome. (M. K.)
</div>
<div type="article" n="10">
Međimurski fašnik na zagrebačkim ulicama
Brojni su Zagrepčani, koje je sunčano vrijeme u subotu prijepodne izmamilo na ulice, mogli doživjeti ozračje popularnog Međimurskog fašnika, koji će se za tjedan dana održati u Čakovcu. Središtem su Zagreba svečano, uz pratnju mažoretkinja i limene glazbe, prodefilirale živopisne maske iz međimurskoga kraja, a na Trgu su održale i koncert dobrih starih popevki. 
Međimurski će fašnik idući petak, 8. veljače, u 18.30 sati svečano otvoriti humoristično-satirična večer i izložba novinskih karikatura, u Centru za kulturu Čakovec. Glavna svečanost održat će se u subotu i nedjelju, 9. i 10. veljače, kada će na čakovečkom Trgu Republike nastupiti različite fašničke skupine, uz bogat program. (S. V. A.)
</div>
<div type="article" n="11">
Počeo seminar o promociji zdravlja u školama
U Školi narodnog zdravlja »Andrija Štampar« u subotu je počeo dvodnevni stručni seminar za predstavnike Hrvatske mreže škola koje promiču zdravlje i voditelje županijskih stručnih vijeća biologije. Na seminaru će se raspravljati o promociji zdravlja u školama, rasterećenju učenika, kao i ulozi školskih liječnika u zdravstvenom odgoju mladih.
 Projekt stvaranja Hrvatske mreže škola koje promiču zdravlje počeo je u Hrvatskoj 1992. godine na poticaj Vijeća Europe, Komisije Europske unije i Svjetske zdravstvene organizacije, a danas je u projekt uključeno 50-ak škola diljem Hrvatske. Projektom se nastoje u rad škole uključiti roditelji i školski liječnici kako bi stvorili prostor koji djeci pruža osjećaj sigurnosti te ugraditi u nastavu promociju zdravlja, rekla je Sanja Ankon, koordinatorica mreže.
Svake godine organiziraju se radionice s ciljem prevencije pušenja, konzumiranja alkohola i droge te informiranja djece o spolnom odgoju, dodala je Ankon. U nedjelju će se u okviru seminara održati promocija knjiga »Promicanje zdravlja u školi« i »Kako rasti i odrasti«. Stručni seminar prvi je u nizu događaja povodom 75. godišnjice Škole »Andrija Štampar«. (H)
</div>
</div>

<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="12">
Bengalska Majka Tereza iz Hrvatske
LONDON, 2. veljače 
 – Sestra Ivana iz Hrvatske, stara oko 95 godina, posljednjih je 55 godina provela među indijskim siromasima. Posljednjih sedam mjeseci leži u komi u bengalskom mjestu Silguri, u maloj sobi »ashrama« kojeg je sama podigla, javio je 30. siječnja indijski list »The Times of India«.
 Njena suradnica, sestra Mallika, ispričala je da sestra Ivana potječe od oca »inženjera i kršćanina iz nekadašnje Jugoslavije« , da se zaredila »nadahnuta stricem koji je bio biskup«, da je kao mlada došla u Indiju i tamo ostala. Tijekom indijsko-pakistanskog rata 1971., kada su mnogi siromašni izbjeglice slijevali u sjeverni Bengal, tamo je pošla i sestra Ivana i zadržala se do kraja. Razumjela se, kažu, u odgoj djece, liječenje pacijenata, psihološko savjetovanje i do duboke je starosti vozila auto-rikšu. 
U mjestu Silguri osnovala je »ashram«. U Indiji je to naziv za mjesto u kakvo se hindusi povlače na meditacije. No »ashram« sestre Ivane sadrži bolnicu sa 320 kreveta, s općim odjelom, te odjelima za tuberkulozu i gubu. Tamo svakoga tjedna dolazi i 1000 vanjskih pacijenata, za koje je sve besplatno. 
Za sestru Ivanu, koja je sada u dugotrajnoj komi, sestra Mallika kaže: »Ona je naša majka. Ljudi je zovu Majkom Terezom sjevernog Bengala«. Zanimljivo bi bilo znati nešto više o toj nesvakidašnjoj ženi, kojoj članak u »The Times of India« nije naveo obiteljsko prezime. 
Jasna Zanić Nardini
</div>
<div type="article" n="13">
Umjesto s pripremama za karneval, Rio se bavi denga groznicom 
MONTEVIDEO/ RIO DE JANEIRO, 2. veljače
 – Dok su u Urugvaju u petak otpočele karnevalske parade, najpoznatiji karneval na svijetu, onaj u brazilskom Rio de Janeirou otpočet će slijedećeg tjedna. Međutim, nadležni zdravstveni djelatnici bore se svim snagama kako bi stavili pod kontrolu opasnu denga groznicu, koja hara Riom. Turistička meka, pogotovo u veljači, Rio de Janeiro, i ove se godine pripremila za domaćina milijuna posjetitelja koji svake godine ovdje dolaze na nezaboravnu proslavu karnevala. Denga groznicaje, međutim, malo pokvarila planove. U petak su nadležni objavili da je bolest vjerojatnousmrtila 17 ljudi, a u Rio de Janeirou ih je zaraženo 10.500. 
Nadležni se svim silama trude dokazati da su poduzete sve mjere na suzbijanju groznice, ali naravno ne mogu tvrditi da se nitko tko dođe na karneval u Rio, neće zaraziti. Čak je i Rey Momo, debeli Kralj karnevala, zaražen denga groznicom. Dio ljepotica koje plešu sambu tijekom karnevalske parade, propustile su probe zbog bolesti. A broj slučajeva zaraženih se brzo povećao od prošlog petka kada je evidentirano 6.700 slulčajeva obojelih od denga groznice. Lani je u siječnju u Rio de Janeirou zabilježeno oko 4.000 slučajeva bolesti. 
 Smatra se da je čak tri puta više ljudi taraženo denga groznocom od službenih brojki, ali mnogi se ne javljaju liječniku jer nemaju tako izražene simptome bolesti. To bi značilo da trenutno oko 30.000 boluje od denga groznice u Rio de Janeirou. Na tako snažan proboj bolesti pogodovale su velike kiše, kojih je u Brazilu proteklih mjeseci bilo napretek. A virus denge se razmnožava u vodi. Oboljeli od denge osjećaju veliku bol, groznicu, glavobolju, mučninu. Iako bolest obično prođe za tjedan dana, pacvijente treba liječiti kako bi se izbjegle komplikacije. Rio je najtežu epidemiju denga groznice zabilježio 1991. godine, kada je umrlo 24 osoba, a 85.891 je bilo zaraženo. (N. K.)
</div>
<div type="article" n="14">
Dalaj Lama izašao iz bolnice
BOMBAJ, 2. veljače
 - Dalaj Lama, tibetanski duhovni vođa, napustio je u subotu bolnicu u Bombaju, gdje se liječio od crijevne infekcije. Dalaj Lama, kojeg je pri izlasku iz bolnice bolničko osoblje obasipalo cvjetnim laticama, izišao je sam bez ičije pomoći i otišao u jedan bombajski hotel. 
»Osjećam se puno bolje«, rekao je 66-godišnji Dalaj Lama novinarima u bolnici u kojoj je proveo tjedan dana na antibioticima. Liječnici tvrde da će za dva dana biti potpuno spreman preuzeti svoje normalne dužnosti i početi putovati.
Tibetanci Dalaj Lamu smatraju reinkarnacijom dugoga niza budističkih kraljeva.
Dalaj Lama razbolio se u indijskome gradu Bodh Gayi. Osjetio je bolove u trbuhu uoči propovijedi koju je morao održati na velikoj budističkoj svetkovini pred dvjesto tisuća ljudi. (H)
</div>
<div type="article" n="15">
Arsenu Dediću nagrada Grada Šibenika za životno djelo 
ŠIBENIK, 2. veljače
 – Najveće gradsko priznanje, nagrada Grada Šibenika za životno djelo uručena je u subotu poznatom skladatelju, pjevaču i pjesniku iz Šibenika Arsenu Dediću. Ovo visoko gradsko priznanje Šibenčaninu Arsenu Dediću uručio je Vlatko Mrša, predsjednik Gradskog vijeća ističući kako je Grad prepoznao sve ono kvalitetno što je Arsen napravio, a što je najprije prepoznala višestranačka komisija, a potom i vijećnici Gradskog vijeća. Oni su, pak, jednoglasno prihvatili prijedlog da se ovom poznatom pjesniku i skladatelju uruči najveće gradsko priznanje koje mu je trebalo biti uručeno početkom prosinca prošle godine, ali tada Arsen opravdano nije mogao biti prisutan na svečanosti pa mu je ova nagrada uručena u subotu. Vijećnik Gradskog vijeća Vinko Batinica na prigodnom je prijemu pročitao Arsenovu pjesmu »Nelagodnost u povodu nagrade«, te Arsenu poručio kako Šibenik od njega očekuje nova djela. 
Zahvaljujući se na priznanju Arsen je naglasio kako je velika stvar dobiti priznanje u rodnom gradu. Raduje ga što je njegov rad prepoznat i sada nagradjen. »Kad te prepoznaju u vlastitom dvorištu, onda znaš da tvoj rad nije ostao nezamijećen i to mi je veliko priznanje«, izjavio je Arsen. 
Prijemu su bili nazočni i Arsenova supruga Gabi Novak, pjevač Ivo Pattiera, Ratko Milovac, predsjednik Društva Šibenčana u Zagrebu, pisac Ivo Brešan i mnogi drugi. 
Jadranka Klisović
</div>
<div type="article" n="16">
Predstavljene prijave za Međunarodni dječji festival 
ŠIBENIK, 2. veljače
 – Prijave pristigle za 42. Međunarodni dječji festival koji se održava u Šibeniku, prezentirane su u subotu na sjednici Festivalskog vijeća Međunarodnog dječjeg festivala. Na natječaj za dramski program stiglo je čak 17 prijava od 13 izvođača, za lutkarski program stiglo je osam prijava, za glazbeni program 15 prijava, a za inozemni čak 36. 
Prema riječima Dragana Zlatovića, ravnatelja Šibenskog kazališta, od 36 prijava pristiglih na natječaj za inozemni program osam njih već je izabrano u uži izbor, a riječ je o predstavama ansambala iz Italije, Poljske, Irske, Njemačke, Austrije, Slovenije i Mađarske. Urednici tih programa obvezni su do konca ožujka selektirati pristigle prijave nakon čega će se znati konačnio odabir za pojedine programe. 
»Filmski program još nije definiran«, rekao je urednik-selektor Vinko Brešan, pojašnjavajući kako za to još ima vremena jer je filmski program vezan uz distribuciju. Brešan se ironično osvrnuo na činjenicu da je Šibenik ostao bez jedinog kina pa je napomenuo kako će neki filmovi koji će se prikazati za trajanja festivala za Šibenčane biti zapravo premijerno prikazani. 
Do konca ožujka definirat će se i ostali popratni programi festivala koji će se ove godine održati od 22. lipnja do 6. srpnja. (J. K.)
</div>
</div>

<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="17">
Srebrna ekstaza ili »beštek buržoazija«
U Muzeju za umjetnost i obrt može se vidjeti nevjerojatan skup vještina nastalih iz stroja i sna. Ti talijanski izlošci pripadaju drugoj polovici 20. stoljeća, točnije šezdesetim i sedamdesetim godinama, kada perfekciju ručne izrade predmeta zamjenjuje načelo multiplikacije
 i masovna proizvodnja
Kamenice optočene kavijarom, škampi u pršutu, brudet od škarpine, jastog u vrhnju, puževi omotani peršinom, fazan u umaku od divljih bobica.... 
Tko bi nabrojao sve te slasti! Rijetki su oni koji neće priznati da su neke od najsretnijih životnih trenutaka proveli – upravo za stolom! Od rimskih kušačkih orgija, srednjovjekovnog mesnog mljackanja divljači, baroknih čarolija od slatkiša – traje ekstaza u kojoj posebno i zaslužno mjesto, jasno, pripada priboru za jelo! Kraljevi i carevi naručivali su specijalno izrađeno posuđe ne bi li hranu pretvorili u svečanost prekratka dana i života! Kao nenadmašni umjetnički majstori u svemu čega su se dotaknuli, Talijani su i u dizajnu tanjura, vrčeva, žlica, vilica i noževa dosegli najviše razine u kojima se kovina pretakala u mala blistava čudesa.
Stoga je i »Suvremena talijanska srebrnina« još jedna u nizu vrhunskih izložbenih ponuda Muzeja za umjetnost i obrt, kulturnih svečanosti koje uvijek nude nazaboravne umjetničke doživljaje, ovoga puta s najvećim majstorima talijanskog dizajna! Riječ je o već drugoj izložbi (nakon talijanskog autorskog nakita), koju MUO pod ravnanjem agilnog ravnatelja Vladimira Malekovića ostvaruje u suradnji sa Zakladom Sartirana Arte u sklopu koje djeluje Muzej suvremene srebrnine. Dakako, u obje je izložbe bio uključen i Talijanski institut za kulturu. Štoviše, njegova ravnateljica Patrizia Raveggi i potpisuje zapažen članak o povijesti dizajna srebra.
Pošto je u srednjemu vijeku bila povjerena cehovima zlatara i srebrnara, obrada skupocjenih kovina – koja se razlikovala po mjestu proizvodnje, kao i po službenoj oznaci, žigu što ga je prema zakonu utiskivala mjesna kovnica, u renesansnim je radionicama dosegla tehničko i oblikovno umijeće, ističe Patizia Raveggi. U renesansi se, međutim, takve male umjetnosti, (među koje Leonardo ubraja i kiparstvo) svrstavaju u nižu razinu naspram tzv. velikih umjetnosti artes liberales, kao što je slikarstvo.
 U 16. stoljeću, vremenu nenadmašnog Benvenuta Cellinija, zanimljivo, malo se radi u srebru zbog nedostatka kovina, te se srebro uglavnom rabi »u svrhu kovanja novca ili za crkvu, ili kad su u pitanju bili posebno važni predmeti«. U 17. stoljeću, pak, kada iz meksičkih rudnika »ponovno pristiže materijal« bilježi se »obilnija uporaba srebra za crkveni pribor, svijećnjake, uveze misala, kadionice, kaleže, dok se građanska uporaba srebrnih predmeta uvelike širi«.
 Sve veća potražnja za proizvodima svih vrsta i potaknula je prijelaz s radionice na manufakturu, koja se tijekom 18. stoljeća razvija pri gotovo svim europskim dvorovima. No, kako upozorava Patrizia Raveggi, proces pravog poštovanja »malih umjetnosti« započet će ne samo industrijskim izložbama u Parizu (1798, 1867.) i Londonu (1851.), već prije svega osnutkom Muzeja manufakturnih predmeta u potonjemu 1852. (jezgre slavnog Victoria and Albert Museuma). 
Upravo u tradiciji takvih muzeja manufakturnih predmeta, u skladu s obnovljenim zanimanjem za povijesnim istraživanjem, nastaje i Muzej suvremene srebrnine Zaklade Sartirana.
Izložena djela suvremenih talijanskih majstora i kovača srebra u Muzeju za umjetnost i obrt (postav – Ariana Koprčina i Koraljka Vlajo), stoga, rekli bismo, pripadaju jednoj buržoaziji »bešteka« i finog posuđa slavne povijesti, predstavljajući apoteozu vrhunske talijanske kulture jela, koja bolno podsjeća na uvijek aktualno pitanje nepostojanja domaće proizvodnje (a uvelike i prepoznatljive kuhinje). Hrvatskih, i to vrlo dobrih dizajnera kao što znamo ima, no ne i proizvođača koji bi se bili voljni upustiti u rizik...
Svi talijanski izlošci, valja reći, pripadaju drugoj polovici 20. stoljeća, točnije 60-im i 70-im godinama, kada perfekciju ručne izrade predmeta zamijenjuje načelo multiplikacije i masovna proizvodnja. »Dok je kovanje, iskucavanje i prešanje u prošlosti omogućavalo posebnosti rukotraga, primjena strojne obrade uvodi standarde geometričnosti i arhitektoničnosti oblika u kojima dominiraju prave linije, ravne plohe i čisti volumeni kao determinirajuće vrijednosti«, ističe Vladimir Maleković. Štoviše, većinu suvremenih talijanskih oblikovatelja karakterizira i izuzetna sposobnost reakcije na svojstva materijala što rezultira efektima opalescencije, zrcaljenja i odbljesaka, a da se kod toga ne gubi smislenost cjeline. A Italija je »imala sreću da je do naših dana uspjela održati u životu nekoliko proizvodnih, odnosno promotivnih zajednica srebrnine kao što su Elite, San Lorenzo, Cleto Munari, De Vecchi, Monti, Mazzuccati, Filipini, Memphis, Vitali, Pampaloni i Bulgari«.
Suvremeni kovači srebra kreirat će zrcalne tvorevine čija imena prizivaju nordijsku studen (Aljaska, Labrador, Antarktik, Bering, Murmansk, Anchorage), morske obzore (Zapljuskivanje, Valovi, Školjke i Jedra), te mit i arheologiju (Labirint, Jazon, Jan, Magna Graecia, Etnejka). Djela su to koja zaista dokazuju, kako kaže Aldo Colonetti, da je »industrijski dizajn sve složeniji sustav kojemu je teško odrediti granice, odnose i identitete«.
 Veza između umjetnosti i serijalizacije industrijske proizvodnje potpuno se preobrazila, »ne idući više od odozgo prema dolje, niti obrnuto«. »Ne postoji više povlašten pravac, ne postoji čak ni progresivna usmjerenost – u organizaciji vrijednosti i simboličkih odnosa prevladava horizontalnost, nasuprot klasifikacijskom sustavu što je počivao na razgovjetnoj prepoznatljivosti funkcija i jezika. Oblik, materijali, ali i najnaprednije tehnologije, postupno gube povijesne razloge postojanja, koje je bilo opravdano u određenom funkcionalnom i simboličkom kontekstu, da bi se vinuli do razine 'metafizičke potpore', poprimajući drukčije jezike i organizacijske sustave. S toga gledišta odnos između dragocjenosti i industrijskog dizajna uvijek je bio problematičan jer se u njemu sudaraju prividno protuslovne vrijednosti: umjetnost i demokracija«, ustvrdit će Colonetti.
Gabriele De Vecchii spaja poduzetnički posao s eksperimentatorskim i dizajnerskim radom. U njegovim je predmetima presudna funkcija, ali »više skopčana sa stilom ponašanja. Takvo poimanje srebra koje »ne proizvodi samo oblike već i slike« suprotno je Aldu Vitaliju, koji stoji »na razmeđu tradicionalnih vrijednosti i njihova nadilaska«. U njegovu se radu ističe nit koja ga »vezuje uz povijest srebrnarstva« ističe Tersilla Gaicobone. Moderne, a istodobno klasične težnje, pak, odlike su slavne srebrnine Bulgari. Tradiciju oprezno iščitava i San Lorenzo, čija tvrtka prva svoju djelatnost osniva na vrijednostima inovativnima za 70-te kao što su »odnos kontinuiteta prema partnerima u oblikovanju i usklađenost oblikovnog procesa s organizacijom posla«.
 Za San Lorenzo radi Antonio Piva (kolekcija Filo, zdjelica Pannochia), Franco Albini i Franca Helg (servis za čaj i kavu), te Afra i Tobia Scarpa (čajnici Lucida, Cortecca, šećernica Lobata...). Za kuću Vavassori čaše će potpisati Marco Zanini. Gemma Gioelli prvi će put nastupiti izlažući kolekciju Claudia Salocchija: stolić, piticu i svijećnjake racionalističkog kova. Od Olge Finzi mogu se vidjeti servis za čaj, čaše, pladnjevi, pribor za jelo, te svijećnjaci Elite. »Jezik provokacije«, pak, prožima sveukupna iskustva kuće Memphis, odnosno nevjerojatne i fantastičke kreacije Ettorea Sottasa. Skupocjenošću odišu dizajn kreacije kuća Cleta Munarija i Pomellato... Ukratko, u Muzeju za umjetnost i obrt može se vidjeti nevjerojatan zbir vještina nastalih iz stroja i sna.
Marina Tenžera
</div>
<div type="article" n="18">
Matula:Stvari će se promijeniti tek kad shvatimo da je za opasne eksperimente prikladnija kazališna nego povijesna scena
Je li kazalište zrcalo društva? Prije će biti obratno, tj. da bi društvo trebalo biti zrcalo umjetnosti. Ili, ako hoćete, suvremena umjetnost upravo je u ovom stoljeću razobličila i sebe i zrcalo i društvo 
Politika umjetnosti poručuje: »Pokažite me, pokažite moje slabosti, ali ne pretjerujte, da se ne uvrijedim. Jer, ako se uvrijedim, oduzet ću vam i to malo novaca što dajem«
Glumac Vili Matula pripada vrhu hrvatskoga glumišta. No osim ulogama, hrvatsku javnost intrigira i svojim buntovničkim istupima, kao i političkim angažmanom. Povod za razgovor s njim bili su dometi njegove posljednje uloge, Ljube Kraljevića u »Velikom meštru sviju hulja« Miroslava Krleže, u predstavi koju je režirao Branko Brezovac.
•Jednom ste rekli da je glumac dobar toliko koliko je dobra njegova zadnja uloga. Pa kakav je glumac Vili Matula? 
– Rastvoren i u dilemama. Uloga Ljube Kraljevića za mene je najjači izazov u posljednje vrijeme. S jedne strane zato što je to tekst koji je Krleža napisao na početku svojega proznog rada, kao mlad i buntovan, u vrijeme Prvog svjetskog rata, kada se čovječanstvo suočilo s do tada neviđenim razaranjima, a s druge pak strane zato što je to i tekst koji korespondira sa sadašnjošću, s vremenom poslije našeg nedavnog rata. Krležin se tekst doima kao jezivo proročanstvo ali i kao prokazivanje stereotipa, koji se, nažalost, ponavlja svako toliko vremena. 
•Koliko je ta uloga pečat vremena? Čini se da se ništa nije promijenilo, da se jednako manipulira čovjekom. 
– Uloga koju igram traži od glumca nešto što je Craig svojevremeno, kao teoretičar redateljskog kazališta, nazvao nadmarionetom. Ako pogledamo bilo kojeg stručnjaka u bilo kojem poslu u simuliranom prostoru u kojemu danas živimo, prepoznat ćemo nadmarionetu. Brezovčeva predstava stvara strastvene slike koje još strastvenije ruši. U tom smislu to je sigurno radikalna predstava. U posljednje vrijeme svi smo pod snažnim dojmom jezivog, radikalnog primjera ikonoklazma, terorističkog rušenja blizanaca u New Yorku, koje se dogodilo upravo dok smo radili predstavu. Taj čin nasilja upravo rezultira novim nasiljem. Stvari će se promijeniti tek kad shvatimo da je za opasne eksperimente podesnija kazališna nego povijesna scena. Umjetnost je jedini prostor u kojem čovjek može bez bojazni konfrontirati vlastite strahove. Uvjeren sam da će Veliki meštar sviju hulja u Brezovčevom postupku probiti mnoge predrasude, ne samo o Krleži već i o kazalištu i o našoj stvarnosti. 
•Danas već mnogi sumnjaju u Krležinu veličinu. S pravom?
– Krleža je jednima pasę dok će drugi reći da je i veći no što smo u stanju pojmiti. Krleža je svoju veličinu stekao do Drugog svjetskog rata, ali iza toga suočava se s Titovom veličinom. Njih dvojica tada su se »udružili« i nakon toga je 50 godina građen kult i jednoga i drugoga, što je mnoge smetalo ali tek danas o tome mogu kritički govoriti. Mnogi ne mogu Krleži oprostiti njegovu fascinaciju Titom. Ili, kako kaže Malraux, žalosno je gledati intelektualce kako se fasciniraju »junacima«, izgaraju i sline za njima, gore od zadnjih šiparica. 
• Može li Krleža biti model za današnju književnost? Pogotovo zato što je sve više onih koji misle da je Krleža sputao hrvatsku književnost svojom tzv. neprikosnovenom veličinom.
– Svi veliki umjetnici učili su i uče na starim majstorima. Krleža je sigurno i veliki umjetnik i majstor, što ne znači da je sve u njegovu opusu jednako vrijedno. Budući da sam imao priliku odigrati više uloga u Krležinim djelima, koje su me uvijek iznova inspirirale, mislim da će Krleža tek postati snažno uporište, kako sljedbenicima tako i kritičarima. Međutim, danas književnost gubi moć i značenje, zbog televizije i filma. Danas, kada mediji ištrcavaju na površinu virtualnu stvarnost, u kojoj se ne zna što je prošlost, što sadašnjost i budućnost, pisana riječ nema utjecaja i snagu koju je nekada imala. Zato danas Krleža nikome ne može biti krivac što ne može biti veliki pisac. Jednostavno nije vrijeme velikih pisaca. 
•Živimo u vremenu kada svatko glumi i želi biti netko drugi. Kako u tome prepoznati, raspoznati glumu i glumljenje života? 
– Čovjek glumi oduvijek. To je pitanje hipokrizije koje čovjek inače postavlja sâm sebi. Mimikrija je nešto što je poznato u prirodi, samo što je to glumcu glavno sredstvo. Zato je njegova odgovornost da prokazuje. Glavni posao glumca nije da samo uobličava već, prije svega, da razobličava uloge, klišeje, streotipe u koje upadamo. Zato ljudima moramo pokazati distancu između sebe i uloge, uloge u odnosu na život, kako bismo im na taj način omogućili da razmišljaju i propitaju vlastite uloge. Kako bi shvatili da su uloge mogu mijenjati i da to nije loše. Ali i da u svakoj ulozi postoji pitanje etičnosti i da je to vrlo važan korektiv. 
O svemu tome davno je govorio Brecht. Ali drago mi je da se danas u Hrvatskoj radi i po postupku Augusta Boala, koji, dovodeći publiku na pozornicu, daje čovjeku mogućnost da se suoči sa životnim problemima u imaginarnim situacijama i da na sebi osjeti pažnju ljudi fokusiranih na njegov problem. Dakako da je učinak terapeutski i za onoga tko je na sceni i za onoga u publici. 
• Svojedobno ste izjavili da je važno željeti biti glumac. Pravite razliku između moći i znati glumiti. Znači li to da je želja važnija od talenta? 
– Želja i volja oblik su dara, talenta. Ipak, želja je jedno, a volja drugo. Želja pokreće maštu a volja djelovanje. Talent ili dar nejasan je pojam. Netko je nadaren intelektom, netko senzibilnošću, a netko voljom. Sve to imati zajedno prava je rijetkost. No ta cjelovitost može se postići isključivo ozbiljnim radom. 
•Što onda znači moći i znati glumiti, koja je razlika u tome?
– Glumiti znači igrati. Recimo, mi ćemo se složiti da Michael Jordan zna igrati košarku ali jednu večer može je igrati, a drugu ne može. 
•Što to znači u glumi? Da glumac gubi koncentraciju?
– Ponekad mi se događa da glumim iznad svojih mogućnosti. To je nažalost rijetko, jer puno češće osjećam da glumim ispod svojih mogućnosti. To svakako ima veze s koncentracijom, što ja zovem sabranošću ili usredotočenošću. Kada sam usredotoče, onda glumim iznad svojih mogućnosti, osjećam se jedinstvenim sa svima oko sebe, kako s partnerima tako i s publikom. Ali nekada dođem na scenu, sve znam, s redateljem sam se oko svega složio, a ipak ne ide. Jednostavno ne ide. U sebi osjećam pomanjkanje neke posebne energije koju je teško objasniti i suvremena znanost je još uvijek ne može mjeriti. To je nešto za što ne možemo reći da je ništa, a nevidljivije je od zraka, neopisivo je to nešto. Naravno, ovo zvuči kao teška mistifikacija. 
•Koliko su emocije važne u glumačkoj umjetnosti? I što mislite kada vam netko kaže: ti si racionalni a ne emotivni glumac?
– To znači da nisam dobro odigrao ulogu. Emocije su uvijek posljedica našeg djelovanja. Ili nemogućnosti djelovanja. Problem je kada se glumcu izmiješaju emocije pa zbog neracionalnog korištenja razuma sve zaplete unutra sebe, pa se glupo smije kada treba plakati ili bjesni kada bi trebao biti miran. To je tipična Krležina neurastenija. Neurastenije je za glumu uvijek loša, to je kada su sve emocije pomiješane, ne idu van, a rezultat je histerija. Kod dobro istreniranoga glumca znak je dobre glume upravo adekvatno izražen impuls, kada su emocije usklađene i kad vidimo da su njegova misao, emocija i djelovanje usklađeni. To je sigurno znak dobre glume. 
• Glumci su tašti. Pa kakva je to, što je to glumačka taština? 
– Taština me zanima, ali ne znam odakle dolazi i koja joj je svrha. Isto kao što ne znam što je to pažnja ili pozornost, koja me također silno zanima. Zbog toga što živim na pozornici. Gluma je upravo jedna od mogućnosti da se istražuje odnos između pažnje i vlastite taštine. S tim da to uvijek ima veze s mojom pažnjom i pažnjom drugih ljudi. Mislim da je taština odnos između slike o vlastitim potencijalima i onoga što smo ostvarili. Evo, pravi primjer je ovaj razgovor na koji sam sigurno pristao iz taštine. Mojoj taštini godi da želite razgovarati sa mnom a sve što kažem, moja taština uglavnom ne drži dostojnim nje. 
•Je li kazalište zrcalo društva?
– Zrcalo je stari koncept. Prije će biti obrnuto, tj. da bi društvo trebalo biti zrcalo umjetnosti. Ili, ako hoćete, suvremena umjetnost upravo je u ovom stoljeću razobličila i sebe i zrcalo i društvo. No kada bismo običnog čovjeka pitali koliko mu je to popravilo svakodnevni život, onda bismo se opet našli na početku. Ali za to nije kriva suvremena umjetnost nego politika koja ne poznaje istinski njezine dosege. Dok silan novac ulaže u razne znanosti i tehnologije, čije rezultate koristi za proizvodnju oružja i vrlo često nepotrebnih predmeta, koje nam agresivnim marketingom prodaje u vrijeme mira, politika umjetnosti istodobno poručuje: »Pokažite me, pokažite moje slabosti, ali ne pretjerujte, da se ne uvrijedim. Jer, ako se uvrijedim oduzet ću vam i to malo novaca što dajem«.
• Fascinira li vas vlast? Biste li voljeli biti vlast?
– Fasciniran sam moći. Time što privlači pažnju, poštovanje, respekt, a što je zapravo, ako hoćemo priznati, strah pred moćnicima. Jer živimo u civilizaciji u kojoj se vole oni kojih se bojimo. To je zanimljiv oblik potiskivanja, u kojemu strah oblažemo prividom ljubavi. Fasciniran znači biti očaran. Ali to je opasna čarolija. To me je oduvijek zanimalo. Kao klinac ušao sam u politiku i sudjelovao u njoj. I nisam si postavljao pitanje zašto baš ja. Jednostavno mi se činilo da bi sve bilo bolje kada bi svi poslušali mene i radili ono što im kažem. A onda sam otkrio da me ne slušaju i da ne dobivam njihovu pažnju. Srećom, nisam imao istinsku moć, jer tko zna kakav bih diktator postao! Zato mi je drago da me je život izbacio iz toga i bacio u umjetnost. Sada nemam nikakve želje za vlašću, umjetnost me zbilja zanima, ispunjava, ali u umjetnosti se i dalje volim baviti i najviše me zanima upravo to pitanje vlasti. 
• Ljudi vas doživljavaju kao ljevičara. Što bi za vas danas bila ljevica? 
– Ljevica si utvara da je kreativna, da stvara nešto novo, a desnica vjeruje u Stvoritelja i teže prihvaća promjene. No ja mislim da su to prejednostavna objašnjenja jer danas svatko sebe vidi u nekakvom centru. To ima veze s usredotočenošću o kojoj smo već govorili. Ja iz centra sebe ulazim u bit stvari, u svrhu, i kada uđem u samu bit, onda su prva vrata lijevo – lijevi centar, a prva vrata desno su desni centar. Očita besmislica. 
•A gdje vidite sebe? 
– Evo tu. I to je to. 
•To mi izgleda kao da ste mistik.
– To bi silno godilo mojoj taštini. Istina, zanimam se i čitam mistike, ali kako sam glumac, moje prosvjetljenje ne može se dogoditi u pećini kad buljim u jednu točku, već pred stotinama pari očiju, uperenih u mene. 
•No vratimo se kazalištu. Kakvo je današnje hrvatsko kazalište – tromo, dosadno, kaotično? Ili intrigantno?
– Ovaj razgovor vodimo prije nego što ću obaviti funkciju selektora Festivala glumca, kada ću imati priliku odgledati 40-ak predstava u mjesec i pol dana i imati bolji uvid u to kakvo nam je doista kazalište. Ali i bez toga svima je jasno da nam je institucionalno kazalište već godinama u glibu. Najveći problem je HNK u Zagrebu. I mislim da ima simbolike u tome da je upravo zadnja odluka intendanta Georgija Para da režiju Pirandellova komada »Večeras improviziramo« povjeri Zlatku Svibenu, bila jedina dobra odluka u deset godina njegova mandata.
Želim vjerovati da će se vijeća za kulturu popuniti nekim novim imenima a ne pripadnicima stare kazališne mafiokracije. Zahvaljujući toj mafiokraciji imamo situaciju da nam kao redatelji u Zagrebu debitiraju 50-godišnjaci, kao što su Brezovac i Sviben, i da se uspjesi Bobe Jelčića na itekako važnim kazališnim međunarodnim festivalima sustavno prešućuju. Sve to podsjeća na ono, što su godinama radili Ivici Boban, kojoj nikada nisu oprostili svjetski uspjeh njezine predstave »Pozdravi«. 
• Što je u svemu tomu onda glumac? Samo sredstvo za određeni koncept, ideju? A ne osobnost?
– Baš zato što je osobnost, može ući u odnose. Baš zato što je osobnost, može biti vođen redateljskom palicom. Recimo, ako imam povjerenje u vas i ne znam doći nekamo, a vi to znate, ja onda puštam da me vodite. Vi ste vođa, ako me do tamo dovedete sigurno i zdravog. A manipulator ste, ako mi obećate da ćete me odvesti u Nedođiju, u neku idealnu sliku koja ne postoji, i žrtvujete me za svoju svrhu i svoje ciljeve.
Andrija Tunjić
</div>
<div type="article" n="19">
Betoniranje barokne palače u Dubrovniku 
»Revitalizacija« stare jezgre Dubrovnika počela je još jednom devastacijom povijesnog zdanja – obnovom hotela »Dubravka«, odnosno barokne palače Pucić u kojoj konzervatori nisu prepoznali njezinu arhitektonsku i urbanističku vrijednost 
Jedno je vijećničko pitanje, unatoč tomu što je ostalo bez pravoga odgovora, minulog tjedna u Dubrovniku otvorilo javnu diskusiju o onome o čemu već danima bruji čitav Grad. Riječ je o adaptaciji barokne palače Pucić, u središtu zaštićene jezgre Dubrovnika, koja je kao prvi hrvatski spomenik kulture uvrštena na UNESCO-ovu listu svjetske baštine. Mnogima poznatija kao hotel »Dubravka« negoli kao palača Pucić, ta se reprezentativna kamena građevina, podignuta u 18. stoljeću na početku Gundulićeve poljane, naime, preuređuje za potrebe hotela koji bi ove sezone trebao otvoriti svoja vrata prvim gostima. Iako se u njoj izvode tek grubi građevinski radovi, tempom koji je novi vlasnik (nakon prošlogodišnje privatizacije) krenuo u velike zahvate, vjerojatno je moguće očekivati ih do planiranoga roka. 
Dubrovčani, međutim, protestiraju iako bi po onima koji odlučuju trebali biti zadovoljni što je napokon počela obnova hotela (u petak je svečano obilježen i početak obnove hotela »Imperial«), pogotovo tog jedinog unutar zidina jer time, kako se ovdje »službeno« naglašava, kreće stvarna revitalizacija Grada. Ono što Dubrovčane opravdano revoltira je »nadogradnja« palače. Upravo stoga je i postavljeno vijećničko pitanje: »Tko je odobrio nadogradnju hotela 'Dubravka' i, obzirom da se radi o objektu u staroj jezgri, postoje li za to potrebne dozvole i suglasnosti? A ako postoje, tko ih je i zašto izdao, te tko će snositi odgovornost da se pred očima sviju nas betonskim blokovima nadograđuju barokne palače?«. Premda još javno i službeno na ta pitanja, koja su zatekla i nespremnu gradonačelnicu, nitko nije odgovorio, Vjesnik provjerom na terenu saznaje da su svi radovi pokriveni potrebnim dozvolama i suglasnostima – od građevinske do konzervatorske. Znači, sve se radi legalno! 
Ispada tako da Dubrovčani samo nastavljaju manifestirati svoje početno nezadovoljstvo izazvano prodajom hotela turskom investitoru (vlasniku). No, zar je to baš tako? Nije. Jer, iako palača nije dograđena u klasičnom smislu (dograđen kat), ona je znatno povišena čime se mijenjaju gabariti u slici toga dijela grada. U dubrovačkome Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu baštine Ministarstva kulture, koje je izdalo suglasnost za te radove, tvrde da je zgrada povišena za deset centimetara. Svakome je, međutim, jasno, pa valjda i ravnateljici tog Odjela Žani Baći, koja je to izjavila, da se prostim okom takvo neznatno povišenje ne bi moglo primijetiti. Nedvojbena je, pak, činjenica da se s pozicije Umjetničke škole, odakle se do sada iznad krova palače Pucić mogla vidjeti cijela kupola Crkve sv. Vlaha, nakon zahvata u krovištu hotela »Dubravka«, nazire tek polovica kupole.
 No, i gledajući s Boškovićeve poljane ispred Jezuita jasno se razabire počinjeno: na kameno zdanje palače, nakon što joj je skinut završni krovni vijenac (i cijelo krovište) stavljen je visoki betonski cerklaž, a potom podignuta nova krovna konstrukcija te tako stvoren viši potkrovni prostor u kojem se, očito, mogu urediti i novi hotelski apartmani. Dokaz tomu je i južni krovni zabat, koji je iznad betonske cerklaže dograđen siporeks bloketama koje se jasno vide. 
To otvara još jedno dvojbeno konzervatorsko pitanje – može li se barokna palača, pročelja koje su izvorno građena od pravilnih kamenih blokova dograđivati siporeks bloketama ili je u tom slučaju trebalo bar uvjetovati dosljedni nastavak gradnje kamenom? 
Nije to, dakako, jedina konzervatorska nedoumica u slučaju hotela »Dubravka« ili palače Pucić. Početak radova, skriven od očiju javnosti, zbio se unutar same palače u kojoj je kompletno srušena njezina unutrašnjost izuzev baroknog stubišta nad kojim su jedino sačuvane izvorne svodne konstrukcije. Novo odvajanje etaža započelo je u prizemlju postavljanjem betonske ploče koja je već dovršena (prema prvom katu).
 Konzervatori zaduženi za taj objekt tvrde da nije riječ o betonskoj ploči već tzv. suspregnutoj konstrukciji koja podrazumijeva betonsku plohu debljine pet centimetara položenu na drvenu konstrukciju – koje nema. Međutim, provjerom u samom objektu lako se konstatira da je riječ o betonskoj ploči debljine dvadesetak centimetara. U njoj je na jednom mjestu ostavljen otvor kroz koji se još izbacuje materijal te se tako vidi stvarna debljina ploče. Ona je ugrađena iznad zidnih kamenih konzola koje su nekoć nosile drvene grede stropne konstrukcije, i to tako da ne naliježe na njih već je ostavljen prostor za debljinu takve grede. Stoga bi se moglo zaključiti da će se kasnije fingirati drvena konstrukcija kojom će se »poduprijeti« betonska ploča.
 Postavlja se, dakle, pitanje – zašto betoniranje barokne palače? Službeni odgovor glasi: to su uobičajene konzervatorske metode. Ali se to ne pojašnjava – onom riječju – zastarjele. Primjer za to je Knežev dvor (u blizini) koji je nakon potresa 1979. godine, početkom osamdesetih slično zabetoniran a vidljive posljedice čega se i danas manifestiraju zbog različitog naprezanja neprimjereno spojenih građevnih materijala – pucanjem originalnih konstruktivnih dijelova Dvora. Drugi primjer je Sorkočevićev ljetnikovac na Lapadu, u koji su također ugrađene betonske ploče što su mnogo godina kasnije uzrokovale odvajanje originalnih nosivih zidova koji su potom morali biti stezani posebnim obručima i zategama. Unatoč tim primjerima u samome Dubrovniku, sada se dozvoljava isto a odgovornost se pokriva tzv. stručnim komisijama. 
Nikoga pri tome ne zabrinjava što praksa pobija ta stručna mišljenja. No, ni time se ne iscrpljuju sva pitanja koja u obnovi graditeljske baštine otvara slučaj hotela »Dubravka«, a o kojima nikada nije otvorena javna rasprava i usuglašeni stavovi struke na razini ne samo Ministarstva kulture već i Ministarstva obnove, graditeljstva i javnih radova, te Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša. Stoga jedno od opravdanja ugradbe betonske ploče je i tzv. protupožarna zaštita bez koje se ne može ishoditi uporabna dozvola objekta. A ne postoji izuzeće u slučaju spomenika kulture na kojima se nekad obavljaju bezdušni zahvati koji uništavaju njihovu spomeničku vrijednost. Slično je i sa seizmičkim osiguranjem objekta u trusnoj zoni kakva je Dubrovnik, iako su češće velike štete u potresima upravo tamo gdje se u klasičnu konstrukciju gradnje naknadno ugrađuju betonske ploče nego li tamo gdje ostaje unutarnja drvena konstrukcija (primjer Stona).
Ali, zašto toliko buke oko jedne stambene zgrade, kako kaže jedan od dubrovačkih konzervatora, koja je građena za najam? Od zgrade za najam do iznajmljivanja apartmana ionako je tek jedan korak – žalostan je konzervatorski zaključak. Prvi takav korak napravljen je još potkraj 19. stoljeća kada je ta palača, preuređenjem u «Hotel de la Ville« doživjela prvu, a nakon Drugog svjetskog rata adaptacijom u hotel »Dubravku« drugu devastaciju. U logičnom slijedu je i ova treća, koja će to zdanje privesti svrsi novoga »Pucić Palace Hotela«. Istina je da je barokni raspored unutrašnjih prostora već odavno uništen, te da novi investitor čuva još preostalo barokno stubište. On, k tome, respektirajući neke povijesne datosti, zdanju vraća prvotno ime palače – nazivajući budući hotel »Pucić Palace Hotel«. Za razliku od njega, zaduženi konzervatori za to spomeničko zdanje neprekidno se čude zašto se ono naziva palačom kad je ona evidentno tek jedna od stambenih dubrovačkih kuća. 
Odgovor na to pitanje se vrlo lako može naći u tek tiskanoj knjizi Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu u kojoj je »Barokne palače u Dubrovniku« vrlo opširno obradila i sistematizirala Katarina Horvat-Levaj, pokazujući kako je barokni urbanizam Grada nakon katastrofalnog potresa 1667. godine suptilno poštivao srednjovjekovnu strukturu Dubrovnika.
 U nizu tada podignute reprezentativne stambene arhitekture, u drugoj polovici 18. stoljeća sagrađena je i trokatna palača Pucić – u onom rezidencijalnom predjelu grada na kojem je dugo nakon potresa bio deponij građevnog materijala. Njezinom gradnjom, uz koju će se nastaviti niz kuća u liniji prema Passalacquinoj skalinadi, što vodi do Jezuita, odnosno Boškovićeve poljane, formira se jedan od dva nova trga u Gradu. Uz Držićevu (pred glavnim ulazom u Katedralu) tako nastaje i Gundulićeva poljana, početna uglovnica koje je palača Pucić. Upravo tom palačom Gundulićeva poljana dobiva dostojnu arhitektonsku dominantu. Tako ona, uz neke graditeljske osobitosti čitavog kompleksa Pucić, kojim su karakteristično barokno objedinjene srednjovjekovne građevinske čestice, sama palača ima i izrazitu urbanističku vrijednost, te već stoga zaslužuje osobitu pozornost. 
Ta, kako je ovdje konzervatorski prozvana obična stambena kuća kakve su sve u dubrovačkoj staroj jezgri, jedan je od posljednjih velikih pothvata određenog baroknog arhitektonskog tipa. To monumentalno zdanje kvadratičnog tlocrta, obogaćeno terasom, na kojoj je u razini prvoga kata podignuta kapela – u drugome bloku (ulica Od Puća), predstavlja, kako kaže Katarina Horvat-Levaj potpunu tipološku konsolidaciju kako u pogledu impostacije pročeljnog predvorja tako i začeljnog dvokrakog stubišta, koji su se protezali duž središnje osi cijelom dubinom palače, tako i tlocrtnim rasporedom katova s velikim pročeljnim dvoranama i manjim prostorijama bočno su uz stubište. Osobitost palače Pucić je i terasa s kojom je palača spojena na razini prvoga kata gdje je mostićem premošćena Ranjinina ulica. Na njoj podignuta kapela barokni je nastavak renesansne tradicije. Cijelim tim kompleksom (palača, terasa, kapela) u gradsku je sredinu unešen karakteristični motiv dubrovačke ladanjske arhitekture.
Sve to, dokidajući konzervatorsku običnost, upućuje na izniman objekt dubrovačke kasnobarokne arhitekture u kojoj se u pročeljnoj artikulaciji palače (na kojoj se u punoj dužini prvog kata proteže balkon) lezenama što naglašavaju središnju os zdanja naslućuje i klasicistički element. Upravo zbog te njezine povijesne kompleksnosti kao i stilskih karakteristika, a unatoč prijašnjim devastacijama, palači Pucić se prilikom najnovijeg preuređenja trebala posvetiti posebna pozornost kako bi se ranije pogreške ublažile a ne podcrtale novim neprimjerenim zahvatima kakvi mogu postati primjerom i pravilom kod svih budućih obnova u dubrovačkoj povijesnoj jezgri. 
Vesna Kusin
</div>
<div type="article" n="20">
Prlender: Njarnjas Grad i Dubrovnik tek su dva imena za istu hrid na kojoj živi samo jedna sudbina
Ni Igre nisu mogle umaći određujućim procesima, pa ni iskušenjima hrvatskoga društva. No, polustoljetna živa baština jedne od najvrednijih nacionalnih kulturnih institucija, zalog je vjere da će upravo Igre prednjačiti u projektu redefiniranja hrvatske kulture. Jer ne smijemo zaboraviti kako su Igre proživljavale krizu upravljanja, ali ne i krizu umjetničkog razloga. Sviđalo se to nekome, iz ovih ili onih razloga, ili ne, Dubrovnik će zauvijek biti ključno mjesto provjere hrvatske svjetskosti. Njegov genius loci, uostalom, nikada nije posustao
O Dubrovačkim ljetnim igrama posljednjih se sezona govorilo i još uvijek se govori mnogo. One su od prostora scenskih preispitivanja literarne prošlosti i suvremenosti, sve više postajale mjestom preispitivanja tranzicijskih opsesija i (ne)snalazaka, opterećene polemičkim tonovima i prozivkama, nerijetko dnevnopolitičkog, a ne umjetničkog predznaka. Nakon ostavke Petra Miše Mihočevića, za v.d. ravnatelja Dubrovačkih ljetnih igara izabran je dr. Ivica Prlender, Dubrovčanin, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, scenograf – suradnik u brojnim predstavama koje se odredile sliku suvremenoga hrvatskog glumišta. S Ivicom Prlenderom razgovaramo o prošlosti i budućnosti Igara, ovoljetnom glazbenom i dramskom programu, njihovoj autonomiji, njihovu mjestu u hrvatskoj kulturi i društvu. 
• Dubrovačke ljetne igre posljednjih godina bile su u središtu pažnje naše javnosti. Nažalost ne po njihovim estetskim dometima, nego po prepirkama, sukobima, ostavkama, skandalima… Kako je moguće riješiti nesporazume u i oko našeg najznačajnijeg festivala?
– Bilo bi mi najjednostavnije okriviti medije! Čini se da je to čak prilično popularan stav u posljednje vrijeme. Dijelom bih bio i u pravu, ali bi mi na taj način izmakla suština problema. A ona je svodiva na tranzicijsku stvarnost koju živimo posljednjeg desetljeća. Pomak pozornosti javnosti prema političkom diskursu naprosto je povijesno zadat na golemom prostoru sluđenih društava od Jadrana do Japanskog mora. Utješno je što se ipak naslućuju prvi vjesnici kretanja prema stanovitom ravnovjesju, makar u hrvatskom intelektualnom prostoru.
 Možda i zato što je sve manje onih koji još vjeruju u svemoć politike. Naravno, ni Igre nisu mogle umaći određujućim procesima, pa ni iskušenjima hrvatskoga društva. No, polustoljetna živa baština jedne od najvrednijih nacionalnih kulturnih institucija zalog je vjere kako će upravo Igre prednjačiti u projektu redefiniranja hrvatske kulture. Jer ne smijemo zaboraviti kako su Igre proživljavale krizu upravljanja, ali ne i krizu umjetničkog razloga. Tako su na margini javnog interesa artisti, jedini istinski osnivači, ili ako hoćete vlasnici Igara, gotovo u tišini, ali zato nepopustljivo, nastavili zidati svoj neusporedivi Njarnjas grad. Njarnjasi ga gospoduju. Oni su mu i zakone dali. U ovom je gradu svaka liberta.
• Ministar kulture nedavno je izjavio da su Igre uspjele umjetnički, ali nisu uspjele, niti će ubuduće uspjeti, ako se ne ukine proturječnost između očekivanja i mogućnosti, države i grada, građanske solidarnosti i zluradog podrivanja, odgovornosti i neodgovornosti… Postoji li način da se ukinu te proturječnosti?
– Navedene mi riječi, iako se izrijekom odnose na Igre, zvuče gotovo kao javni apel koji se zapravo odnosi na cjelokupnu hrvatsku situaciju. Shvaćam ga kao poziv na tolerantni i argumentirani dijalog. I mislim da on nije bez ohrabrujućih odziva. Jedan od njih je, usuđujem se reći, jednoglasni izbor ravnatelja Dubrovačkih ljetnih igara u gradskom vijeću Dubrovnika. 
• Koliko, odnosno u kojoj mjeri su Igre dubrovački, a u kojoj državni festival? I ne bi li trebalo biti riječi o zajedničkom interesu pri realizaciji atraktivne smotre hrvatskog, ali i svjetskog glazbeno-scenskog stvaralaštva?
– Kako je moguće odvojiti nešto što je ne samo mjestom rođenja i prebivanja dubrovačko od državnog kada se radi o hrvatskoj državi? Naravno smjeram suštinskoj pripadnosti, a ne govorim o tehnologiji vladanja Igrama. No, kada je već neizbježno govoriti i o ovome drugome recimo i to kako je i tu izlaz jednostavan. I isti je za čitavu hrvatsku kulturu! Jer istinsko posvajanje vrijednosti suvremenih europskih društava neizbježno podrazumijeva punu autonomiju kulturnih institucija. Kada ona bude konačno izborena mnogi će zaoštreni razgovori postati posve izlišnima. Jedino, ako još uvijek nema onih koji bi, makar i iz najplemenitijih pobuda, htjeli biti tutorima umjetnicima. A mjesto Dubrovnika u posttranzicijskom hrvatskom kulturnom pejzažu je zadato kako poviješću tako i sadašnjošću. Sviđalo se to nekome, iz ovih ili onih razloga, ili ne, Dubrovnik će zauvijek biti ključno mjesto provjere hrvatske svjetskosti. Njegov genius loci, uostalom, nikada nije posustao. 
• Prošlog su se ljeta posjeti kraljevskih i obitelji i filmskih zvijezda činili važnijim u Gradu od bilo koje festivalske predstave ili koncerta. Na koji se način Igre svojim programom mogu nametnuti Gradu i ponovno biti središnjim mjestom ne samo kulturne, već i turističke ponude?
– Medijska slika je doista bila takva. I to se ne može mijenjati, ni dekretima, ni nekim oblikom kulturnog prosvjećivanja. Naprosto su se u tržišnim uvjetima najprije osovili mediji revijalnog karaktera, a oni bi svuda u svijetu reagirali upravo kako su reagirali. I nema ih opravdanja zbog toga prozivati. Drugi je problem, i to jedan od vjerujem najžurnijih problema hrvatskog društva, kada ćemo biti u stanju upotpuniti lepezu medija. Kada će ponovno svi koji drže do hrvatske kulture u Dubrovniku akreditirati samu elitu najkompetentnijih kritičara. Kada će, posebice u elektronskim medijima, na uredničkim deskovima vijest o nekom od europskih uspjeha hrvatske kulture biti jednako vrednovana kao vijest o sportskom rezultatu koji značenjem ne premašuje županijske okvire.
Igre kao oznaka identiteta
•A na koji bi način Igre mogle imati značajniju ulogu u turističkoj slici Grada?
– U pogledu uloge Igara u turističkoj ponudi valja podsjetiti kako ni turističku sastavnicu gospodarstva nisu zaobišla tranzicijska iskušenja.
 I zapravo još uvijek traju. Nemojte zaboraviti kako se dubrovački turizam još od sverazornog rata bori za goli život. 
A tek ga čeka jasno profiliranje. Njega ne mogu zamisliti drugačije nego u okvirima onoga što se najčešće naziva elitnim turizmom. A tu Igre, prvenstveno kao oznaka identiteta, jedine mogu imati presudnu ulogu. 
• Imenovani ste v.d. ravnateljem Dubrovačkih ljetnih igara nešto više od pet mjeseci prije njihovog svečanog otvorenja. Je li to ipak suviše kratak rok za osmišljavanje njihova programa?
– Na ovo neizbježno pitanje volim odgovoriti kako mojih sto dana traje šest puta po 24 sata. 
Pa ipak, šes Pometnika u šes dana nisu ga ni mogli ni morali žđeti i sklopiti. Jer, umjetnici na njemu nastoje i nad njim bdiju već više od pola stoljeća.
• Koje su smjernice dramskog, a koje glazbenog programa ovogodišnjih Igara? Koji će projekti obilježiti njihovu 53. sezonu, a koja gostovanja?
– Glazbena i dramska programska sastavnica odvazda imaju drugačiji ritam pripreme. Naime, u glazbenom je svijetu, zbog njegove kapilarne povezanosti s internacionalnom scenom, neophodno znatno ranije definirati programska određenja. Tako je prošlogodišnje povjerenstvo za glazbu, pod vodstvom maestra Mladena Tarbuka još prošle godine pred Festivalskim vijećem verificiralo pretprogram glazbe za ovoljetne Igre. Budući su Igre stara i ugledna kuća taj nacrt programa, naravno u okvirima financijskih mogućnosti, mora biti realiziran. Jer izmjena vodstva nikako ne smije ugroziti kontinuitet djelovanja. Tako ćemo ovoga ljeta u Dubrovniku, uz niz prominentnih svjetskih glazbenih imena, kako solista tako i ansambala, imati i dvije operne premijere. W. A. Mozart: »Cosi fan tutte«, te G. Caccini-P. Primović: »Euridice«. Prvim će projektom ravnati Mladen Tarbuk, dok će redatelj biti Krešimir Dolenčić. Drugim će ravnati Saša Britvić, a režirati će ga Ozren Prohić. Uvaženom čitateljstvu Vjesnika nije potrebno posebno obrazlagati razloge produciranja slavne Mozartove opere. Zato bih radije rekao ponešto o drugom projektu. Njega dugujemo našem velikom muzikologu Enniju Stipčeviću. Naime, Dubrovčanin Paskoje Primović je autor najranijeg europskog prijevoda slavnog Riniccijevog libreta s talijanskog jezika. Pouzdano je da se taj tekst u baroknom Dubrovniku ne samo kazivao, nego i pjevao uz Caccinijevu glazbu. Na ovoj podlozi od maestra Britvića i redatelja Prohića očekujemo znatno više od puke rekonstrukcije jedne, makar i vrlo značajne, činjenice iz hrvatske kulturne povijesti. 
•Koji se dramski izazovi očekuju ovog ljeta u Gradu?
– U dramskom dijelu programa zadržat će se Vojnovićeva »Dubrovačka trilogija« u režiji Joška Juvančića. Sjetimo se, prema ocjeni hrvatskog glumišta, najbolja i najnagrađivanija dramska produkcija 1999. godine. Potom ne manje uspješna »Četvrta sestra« Jurija Glowackog, u režiji Ivice Boban. I na kraju, ali ne na posljednjem mjestu je Ghelderodov »Kristofor Kolumbo«, u režiji Georgija Para, s predivnim asocijacijama na Krležinu dubrovačku korablju od prije trideset godina. Novi dramski naslov biti će Brechtova »Opera za tri groša«, u režiji Paola Magellija. I ovdje se Igre sjajno referiraju na vlastitu baštinu. Sjetite se samo karizmatičnog Parovog »Eduarda II.« na Lovrjencu, koji je bio prekretan za čitavo naše glumište. No, kako Brecht nije prvi puta na dubrovačkim otvorenim scenskim prostorima, tako nije ni Magellijeva kazališna magija. Festivalska publika i te kako dobro pamti njegove antologijske Euripidove »Feničanke«, kao i zloslutećeg Držićevog »Dunda Maroja« s razrušene Pustijerne. Još jedan ćemo dramski naslov realizirati u okvirima Majstorske radionice Akademije dramskih umjetnosti iz Zagreba. Do toga mi je posebno stalo, jer trajna i čvrsta umjetnička povezanost Igara i Akademije jamči mladenačku vitalnost Festivalskog dramskog ansambla. Siguran sam da iza realizacije ovoga programa neće stajati samo Njarnjas grad. Stajat će i cijeli Dubrovnik. Uostalom tko bi mogao otkriti gdje se razgraničavaju ta dva grada? Nisu li to tek dva imena za istu hrid na kojoj živi samo jedna sudbina!?
Dubravka Vrgoč
</div>
<div type="article" n="21">
Rajski početak za filmove u gradu anđela
Mnogo biografskih filmskih priča, dominacija europskog autorskog filma, navala oscarovskih kandidata, američke zvjezdane staze i australska glumačka škola, sve je to ovogodišnji Berlinski filmski festival u znaku nove uprave i starih navika. Hrvatsku kinematografiju, pak, zastupa Vinko Brešan kao član žirija Foruma mladih
Između raja i anđela, tako bismo mogli nazvati ne samo početak ovogodišnjeg Berlinalea, nego i njegov cjeloviti program u kojemu dominiraju snažne filmske priče, najčešće biografije stvarnih ljudi u sukobima sa samima sobom ili vlastitim dilemama, traumama, bolestima i mukama. Festivalskim programima istovremeno dominiraju djela izrazitih predstavnika autorske kinematografije, bez obzira iz kojeg dijela svijeta dolazili, i je li riječ o starim europskim vucima poput Koste Gavrasa ili Istvana Szaba, ili onima mlađima kao što su François Ozon ili pak Kinez Zhangu Yimou, Amerikanac Wes Anderson, Šveđanin na privremenom radu u Americi Lasse Hallstrom ili Nijemac Tom Tykwer koji je krenuo rukopisnim stazama jednog od najsenzibilnijih europskih autora, prerano preminulog Krzysztofa Kieslowskog.
 Tu je i uvijek dobro došli gost Berlina, Miloš Forman, koji predstavlja svoju, autorsku verziju »Amadeusa« kakvu je zamislio i montirao bez prisila producenata i američkih studija, koji su željeli Mozarta pretvoriti u zabavljača. 
 Nakon Sundancea u Berlin stiže John Malkovich sa svojim redateljskim debijem, filmom »The Dancers Upstairs« koji je dugo godina pripremao i skupljao novac, jer nije želio popustiti komercijali, nego ostati vjeran svojim autorskim umjetničkim vizijama. Dakako, publiku će, kao i uvijek, privlačiti američki filmovi, posebno oni kojima je Berlin posljednja stanica prije konačne trke za Oscare, kao što je »Genijalni um« Rona Howarda sa sjajnim Russellom Croweom u glavnoj ulozi. Ili zabavna komedija »Obitelj čudaka« Wesa Andersona koju predvodi razigrani Gene Hackman. »Gosford Park« Roberta Altmana primjer je mudrosti i iskustva starog redatelja, ali i nenadmašnih glumačkih bravura dvadesetak britanskih glumaca i glumica.
Ako su anđeli uvijek bili zaštitni znak i zaštitnici Berlina, ove godine Festival će bez sumnje imati nad sobom još jednog anđela više - to je nenadmašni »Plavi anđeo«, čuvena Marlene Dietrich, kojoj ovaj grad, nakon mnogo godina i nakon što je iz njega bila gotovo protjerana, odaje dužno poštovanje. Bolje ikad nego nikad, pa makar i samo izložbom, i dokumentarnim filmom u programu Panorame »Marlene Dietrich - njezina pjesma« Davida Rive u kojem sudjeluju Burt Bacharach, Beate Klarsfeld, Hildegard Knef, Maria Riva, Volker Schlondorff i Nicholas von Sternberg.
 I dok u programu konkurencije ovogodišnjeg Berlinalea nema filmova iz Srednje Europe, čak ni balkanskih predstavnika, u programu panorame nalazi se slovenski film »Čuvar granice« Maje Weiss, talijanski »Zima« Nina di Maja, kanadsko-jugoslavenski »Boomerang« Dragana Marinkovića i austrijski dokumentarac o Hitlerovoj sekretarici Andrea Hellera i Othmara Schmiderera.
 Što se hrvatske kinematografije tiče, u Berlinu je samo Vinko Brešan kao član žirija za nagrađivanje filmova u konkurenciji Foruma mladih. To je ista ona nagrada »Wolfgang Staudte« koju je Brešan dobio prije dvije godine za film »Maršal«.
Branka Sömen
</div>
<div type="article" n="22">
Od pokreta otpora šezdesetih do rojalista
Mick Jagger i Paul McCartney 3. lipnja službeno će se, u duetu, pokloniti pred britanskom Kraljicom, što je samo po sebi pristojna gesta. No, znajući za nekadašnje čvrste antiestablishment pozicije zbog kojih su, naoko umiveni Beatlesi i »zmazani« Rolling Stonesi, i dobili auru prvoboraca britanskog rockerskog pokreta otpora šezdesetih, današnji obrat možda i nije najsretnija opcija
Na nekoliko skorašnjih sportskih i društvenih gala manifestacija glavne zvijezde programa i mamac za planetarnu publiku uhvaćenu pred televizijskim ekranima bit će pop glazbenici, što još jednom pokazuje korporativnu orijentaciju današnje show-business industrije. Paul McCartney glavna je zvijezda koncerta posvećenog »duhu slobode i svakodnevnim herojima«, koji će se održati u sklopu programa uoči finala američkog Super Bowla, dok će Sting biti jedan od gostiju otvaranja zimske Olimpijade u Salt Lake Cityju.
 Otprilike u isto vrijeme stigla je i glavna vijest koja »težinom« ima sve šanse prebrisati neke udomaćene postavke iz prošlosti, makar i na simboličnoj razini. Jer, vremena se mijenjaju. Sir Paul McCartney bit će među zvijezdama velikog koncerta koji će se održati 3. lipnja ispred Buckinghamske palače, u čast 50. obljetnice vladavine britanske kraljice Elizabethe. Društvo će mu u toj svečanoj prilici činiti Mick Jagger, s kojim se McCartney nakon snimanja emisije »All You Need Is Love« 1967. godine , na istoj pozornici, prvi puta mimoišao tek na nedavnom »Koncertu za New York City« u Madison Square Gardenu.
 Usprkos stalnim kampanjama javnosti »za« ili »protiv« Beatlesa ili Rolling Stonesa tijekom šezdesetih, zapravo se radilo o namještenom dualizmu kojeg su pametno isprogramirali manageri Brian Epstein i Andrew Oldham. Zna se da su Beatlesi i Stonesi bili kolege, a ne neprijatelji, do te mjere da su i diskografske projekte planirali prema neaktivnosti onih drugih. Iako ih je javnost jedne doživljavala kao čiste i umivene, a druge kao prijetnju ćudoređu, kao prvotimci rockerske subkulture šezdesetih, Beatlesi i Stonesi jednako su iskazivali otpor prema (malo)građanskim vrijednostima i bili simbolima istog. 
Dakle, Mick Jagger i Paul McCartney 3. lipnja službeno će se, u duetu, pokloniti pred britanskom Kraljicom, što je samo po sebi pristojna gesta. No, znajući za nekadašnje čvrste antiestablishment pozicije kojima, naoko pristojni Beatlesi i »zmazani« Rolling Stonesi, duguju auru prvoboraca rockerskog pokreta otpora tijekom šezdesetih, današnji obrat možda i nije najsretnija opcija. Iako se nekadašnji glasoviti rock buntovnici danas u svijetu prigodničarske politike snalaze kao ribe u vodi, jer su i sami postali dio britanske tradicije, nije uzalud podsjetiti se na neke ranije, manje idilične susrete s kraljevskim establishmentom.
 Mick Jagger, kao član uvijek besprizornih Rolling Stonesa u šezdesetima, nikada se nije niti približio prijemu kod Elizabethe. Beatlesi su bili bolje sreće. Ili lošije, znamo li da su potom dospjeli na crnu listu, nakon što je John Lennon kao jedan od liverpoolske četvorke vratio odlikovanje kraljice pred kojom će za par mjeseci službeno nastupiti McCartney. Ako taj podatak nije doslovan pokazatelj promjene položaja u krugu od tridesetak godina i istupljene oštrice nekad buntovne prirode rock glazbe, što nam drugo treba kao dokaz prebacivanja nekadašnjih subverzivnih enfant terriblea na rezervne položaje građanski pristojnih rojalista.
 Najavljen zajednički nastup Jaggera i McCartneya pred Buckinghamskom palačom, ovog će puta i simbolično pokazati da se pred britanskom kraljicom brišu sve ideološke i glazbene razlike zbog kojih je vječni dualizam Beatlesa i Stonesa, makar i namješten, učinio šezdesete zanimljivima. A sve zajedno rezultat je promjene koja se dogodila odavno. Uostalom, na godišnjim gala koncertima za humanitarni fond princa Charlesa, započetim tijekom osamdesetih, iskristalizirala se postava »umivenih« glazbenika poput Philla Collinsa, Stinga, Marca Knopflera, Erica Claptona, Eltona Johna ili Georgea Michaela, koja je do savršenstva dovela bljedunjavu glazbenu šprancu, stavljenu na raspolaganje višim ciljevima.
Doduše, idejni »spor« rockera s kraljevskom obitelji u šezdesetima inspirirao je niz nastavaka, što je u Britaniji uvijek isplativa medijska senzacija. Razinom beskompromisne borbe protiv institucija sustava najviše se isticao dolazak Sex Pistolsa sredinom sedamdesetih. Punk himna »God Save The Queen« jednako je eksplicitno kao i »Anarchy In The UK« opisala društvenu situaciju, podjele na »nas« i »njih« i nabrojio »grijehe sustava«. Ritualno potpisivanje ugovora Sex Pistolsa s diskografskim kućama pred Buckinghamskom palačom jednako brzo zamjenjivalo je raskidanje istih zbog straha diskografa od negativne reklame koju su potencirali iznervirani patrioti pa se čak i šakama udaralo po članovima Pistolsa. 
Danas je situacija, dakako, potpuno suprotna u dvoboju pop glazbe i »državnog vrha«. Prema ovakvim pretvorbenim nastojanjima Jaggera i McCartneya, nastup Boba Dylana pred Papom u Vatikanu 1997. godine čini se poput artističkog trijumfa autora koji je tom prilikom Svetom Ocu izveo svoju omiljenu nebesku temu »Knockin' On Heavens Door« pa zatim »A Hard Rain Is Gonna Fall«. Još samo da se pred Buckinghamskom palačom 3. lipnja pojave reformirani Sex Pistolsi i ode k vragu sva priča o rock provokativnosti koju pamtimo kao vjerodostojnu.
Hrvoje Horvat
</div>
</div>

<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="23">
Trener Lončarević pronašao lijek ?
Dribling Brazilca Da Silve, nakon kojega je suparnik duže vrijeme ostao ležati na travi, kandidira za najbolji potez Dinamovih priprema. Glavni konkurent je europogodak Darija Zahore Slovanu iz Bratislave
ZAGREB, 2. veljače
 – Je li Ilija Lončarević napokon pronašao rješenje tegobama na koje se žali već nekoliko mjeseci? Ne mislimo pritom na njegove zdravstvene tegobe, već na one vezane za momčad. Naime. praktički još od ljeta, odnosno od početka aktualne sezone, Dinamov je trener svoje igrače »papagajski« upozoravao na tri segmenta igre koja imperativno moraju popraviti. A to su dekoncentracija, pogreške u dodavanju, te nekvalitetna završnica napada, odnosno problem »zadnjeg pâsa«. Maksimirski je trener upravo ove detalje detektirao kao glavni problem njegove momčadi u dosadašnjem dijelu sezone i to je, shodno njegovim razmišljanjima, zasigurno i glavni razlog slabome Dinamovom plasmanu na prvenstvenoj ljestvici...
 Je li, dakle, Dinamov trener u ovome zimskom pripremnom razdoblju, uspio koliko-toliko odagnati navedene nedostatke? Problem »nekvalitetne završnice napada« bi, ako je suditi po zimskim pripremama, uskoro doista mogao nestati. Novi maksimirski napadač Enes Mešanović dosta se dobro uklopio u novu sredinu i s Darijem Zahorom tvori obećavajući napadački dvojac. U igri se, kako tvrdi Lončarević, razumiju kao da već godinama igraju zajedno. No, hoće li tako biti i u prvenstvenim okršajima, koji su ipak nešto posve drugo od prijateljskih dvoboja?
 U osam pripremnih utakmica ove zime Dinamo je upisao sedam pobjeda i jedan poraz. Statistika je impresivna, neovisno o tome što je kvalitativni raspon suparnika bio širok. Jasno je da, primjerice, 8-0 pobjeda protiv Umaga ne može biti pravi parametar snage nove maksimirske momčadi, no isto je tako jasno da 2-1 pobjeda protiv nezgodnoga Slovana iz Bratislave, pa 1-0 protiv ruskoga Toma iz Tomska, ili visokih 3-0 protiv Hrvatskoga dragovoljca ipak ukazuju na to da Lončarević doista kreira »supstancu« koja bi u proljetnome dijelu sezone mogla bljesnuti. Hoće li to biti dovoljno i za najavljenu borbu za naslov prvaka, teško je prejudicirati... Doduše, Lončarević je, usprkos uvjerljivoj pobjedi protiv »dragovoljaca«, bio prilično ljutit na svoje igrače, naglasivši kako su obrana i vezni red bili »za osudu«...
 Sve u svemu, nakon ovih osam nastupa već se nazire udarna postava s kojom će Dinamo krenuti u prvenstvene okršaje. Jedina je dvojba, zapravo, koja će trojica od četvorice »legitimnih« kandidata okupirati mjesta u napadu. Ulogu polušpice trebao bi preuzeti povratnik Silvio Marić, no problem je u tome što on, uslijed ozljeda i bolesti, još nije odigrao ni jednu utakmicu u svome novom mandatu u maksimirskome klubu. No, za početak prvenstva, 23. veljače, trebao bi biti spreman. Istureni napadački dvojac činit će već spomenuti Zahora i Mešanović. U takvoj će »križaljci«, čini se, otpasti Vladimir Petrović, koji će biti svojevrsni »joker«, baš kao i 17-godišnji Niko Kranjčar. Vezni red je učvršćen dolaskom iskusnoga Spomenka Bošnjaka, koji će skinuti velik dio tereta s Jasmina Agića. Društvo u veznoj liniji pravit će im Jerko Leko. Povremeno će uskakati Renato Pilipović, Ivan Landeka i 18-godišnji Ante Tomić. Obrambeni zid je, također, već profiliran, tvorit će ga Mario Jurić, Goce Sedloski, Dario Smoje i Boštjan Cesar, uz pripomoć Kristijana Polovanca i Dina Drpića. Na vratima je, jasno, Tomislav Butina.
 Kakav će biti status oporavljenika Mihaela Mikića i Damira Krznara, u ovome je trenutku teško reći. Nadalje, za koju prvenstvenu »minutu« mogli bi se izboriti i iznimno talentirani juniori Patrice Kwedi, Ivan Ćosić, Eduardo da Silva... Mladi maksimirski Brazilac Da Silva privlači posebnu pozornost. Na ovim je pripremama ostavio iznimno dobar dojam, kojega će možda najbolje ilustrirati »crtica« s prvog dijela priprema u Istri. Buzetu je, naime, postigao dva pogotka, Dinamo je pobijedio 4-1... »Legenda« kaže da je u svlačionici nakon utakmice mladome Brazilcu pristupio kapetan Butina i ozbiljnim mu glasom zapovjedio:
 – Da Silva! Vadi novac, i to odmah! Ako nemaš, posudi...
 Zbunjeni Da Silva je pomalo uplašeno pogledao svoga kapetana, ne znajući što ovaj zapravo hoće.
 – Kako »kakav novac«, nastavio je Butina. – Moraš onome igraču platiti liječenje nakon onoga driblinga. Tako si ga izvozao da se na kraju sav »polomio«...
 Doista, Da Silvin dribling nakon kojega je suparnik duže vrijeme ostao ležati na travi, kandidira za najbolji potez ovih priprema. Glavni konkurent je europogodak Darija Zahore Slovanu iz Bratislave...
Miroslav Tomašević
</div>
<div type="article" n="24">
Prvo veleslalom, onda Igre
»Bitno nam je da ostanemo među 25 veleslalomaša, dakle Ivica treba ući u drugi 'lauf'. Kako ima broj 17, mislim da tu neće biti problema«, veli Ivičin trener, Vincencij Jovan
ZAGREB/ST. MORITZ, 2. veljače
 – Posljednji nastup u Svjetskom kupu prije Zimskih olimpijskih igara skijaši će imati u sedmom veleslalomu sezone koji će se voziti u St. Moritzu. Tamo će biti i naš najbolji skijaš Ivica Kostelić koji se od noćnog slaloma u Schladmingu prije deset dana pripremao u stalnoj bazi u Innerkremsu. Ivica je dobro radio s ocem Antom i trenerom Vincencijom Jovanom.
– Super smo radili, trenirali dvaput dnevno. U Innerkremsu su uvjeti odlični, ima snijega, vrijeme je bilo prekrasno, zbilja bolje nismo mogli zamisliti, kaže trener Jovan.
Kad je tako, onda ima razloga za optimizam. Kako kaže trener, staza u St. Moritzu je po Ivičinom ukusu, bez prevelikih strmina.
– Bitno nam je da ostanemo među 25 veleslalomaša, dakle Ivica treba ući u drugi »lauf«. Kako ima broj 17, mislim da tu neće biti problema, veli Ivičin trener.
Kako je ovo posljednja utrka Svjetskog kupa prije ZOI, ne bi bilo čudno da su misli već na pola puta do Salt Lake Cityja.
– Ma, ne, razmišljamo samo o ovoj utrci. O olimpijskim igrama imamo vremena razmišljati kasnije, ovaj veleslalom je prvi na redu, kaže Jovan.
Nakon nastupa u St. Moritzu, Ivica će se sa svojim stožerom vratiti u Innerkrems, gdje će nastaviti pripreme za ZOI. Nakon toga će tri dana provesti u Selcu, zatim dva dana odmora u Zagrebu i onda lete put Salt Lake Cityja.
Iva Markulin
</div>
<div type="article" n="25">
Sve manje romantičara i među jedriličarima
Potencijalnih je heroja sve manje, a oni koji su stekli status heroja, razapeti između zahtjeva moćnih sponzora i nemilosrdnosti medija, svoju snagu i iskustvo ulažu u sve ekstremnije načine jedrenja u kojima njihovo iskustvo više nalikuje privjesku moćnih tehnoloških strojeva
Organizatori velikih sportskih natjecanja neprestano priželjkuju da njihov projekt, natjecanje koje oni organiziraju, dobije titulu - najbolje na svijetu. Kako je svaki sport podijeljen na svoje discipline, kao što je to slučaj s trčanjem, jer postoje kratke, srednje i duge dionice, unutar svakog pojedinog sporta organizatori (o kojima je ovdje riječ) žele biti najbolji makar u jednoj od postojećih disciplina. Postoji najatraktivnija staza za spust na svijetu, među mnogim automobilističkim pistama postoji najpoznatija, postoji najpoznatiji atletski miting na svijetu, najpoznatija biciklistička utrka… i njima je teško oduzeti tu davno zasluženu titulu. Indianapolis će, na primjer, uvijek nositi auru nekakve posebnosti.
Tako je i u jedrenju. Postoje regate koje su već stekle poseban status, za jedriličare kultni. Među njima je svakako i regata kojoj je ime »Around Alone«. Dakle, riječ je o samcima koji jedre oko svijeta. Među jedriličarima (i onima koji prate jedrenje) najcjenjenije su dvije samačke regate. Osim već spomenute, druga je »Vendee Globe«. Organizatori tih natjecanja trude se na sve moguće načine dokazati da je jedna bolja, vrednija, teža… od druge. 
U »Around Alone« jedri se tako da samci krenu iz Newporta, odjedre do najjužnijeg rta Afrike, tu zastanu nekoliko tjedana, pripreme jedrilicu za nastavak i krenu prema Australiji. Tu ponovno zastanu, poprave sve što su na jedrilicama slomili, a nakon nekoliko tjedana krenu za Južnu Ameriku. I onda natrag odakle su krenuli, dakle, u Newport.
»Vendee Globe« slična je opisanoj regati po tome što i u njoj smiju sudjelovati samo samci. Ali u toj regati nema stajanja, dakle nije etapna, već se od mjesta polaska do povratka (u to isto mjesto) nigdje ne smije pristati i ni od koga se ne smije prihvatiti pomoć. U slučaju potrebe jedriličari se usidre u nekoj usamljenoj uvali i sami pokušavaju otkloniti štete.
Svaki od organizatora nalazi opravdanje i prednosti za koncepciju koju provodi. Etapna regata samaca oko svijeta, prema njihovim riječima, daleko je atraktivnija jer jedriličari neprestano jedre na granici izdržljivosti broda i posade, tj. jedinog skipera. To im je omogućeno upravo zastancima tijekom kojih mogu popraviti svoje jedrilice, jer one se moraju oštetiti pri tako velikim naporima i brzinama.
Organizatori »Vendee Globea« tvrde da je njihova regata 'jača', jer od jedriličara zahtijeva ne samo maksimalnu brzinu već i procjenu koliko njihov brod može izdržati. Odnosno, ako slomi neki od vitalnih dijelova jedrilice, nema više mogućnosti za pobjedu.
Ipak, cilj organizatora nije svijetu dokazati koja je regata bolja. Njima je jedini cilj privući na svoju regatu najbolje samce. Činjenica jest, premda se regate o kojima je riječ održavaju svake tri ili četiri godine, da se na prste mogu nabrojiti samci koji su jedrili u jednoj i drugoj. To je, jednostavno, odveć naporno i za vrhunske profesionalce. Svaka od spomenutih regata ima svoje heroje. Ali herojima postaju uistinu najbolji, i za njih se organizatori bore. 
Tijekom 2001. godine odjedrena je posljednja regata »Vendee Globe«. Ta je regata stvorila novu zvijezdu jedrenja, danas svima dobro poznatu djevojku - Ellen MacArthur. Pobjednik posljednje »Around Alone« bio je naš susjed, Talijan Giovanni Soldini (1998./99). Za jedriličare steći slavu na tim regatama znači stvoriti mogućnost za potpisivanje novih ugovora sa sponzorima i tako osigurati nekoliko godina jedrenja bez financijskih problema. 
Na žalost, potencijalnih je heroja sve manje, a oni koji su stekli status heroja, razapeti između zahtjeva moćnih sponzora i nemilosrdnosti medija, svoju snagu i iskustvo ulažu u sve ekstremnije načine jedrenja u kojima njihovo iskustvo više nalikuje privjesku moćnih tehnoloških strojeva. Jedrilice na kojima jedre gotovo da se više ne mogu nazivati tim imenom jer izgledaju kao da su izašle iz nekog futurističkog filma.
Posljedica takvog razvoja jedrenja bit će (vjerojatno) sve manji broj onih koji će po drugi put pobijediti u jednoj od spomenutih regata. Nekad su samci bili dovoljno 'ludi' da se po dva-tri puta upuste u borbu (oko svijeta) s istim protivnicima, dobro se sjećajući gdje su pogriješili, ili gdje su od protivnika bili bolji. 
Oni su se natjecali međusobno. Danas se nadmeću organizatori regata, jer znaju da će nekog jedriličara na svojoj regati moći ugostiti samo jednom. Istodobno, to najavljuje i polako odumiranje takvih natjecanja. Šteta.
 Ali, moramo biti realni. Sve je manje romantičara među organizatorima regata, a samci su oduvijek bili i veliki romantičari.
Damir Miloš
</div>
<div type="article" n="26">
San Antonio Spursi idu iz poraza u poraz
I u trećem ovosezonskom ogledu Washington Wizardsi su slavili protiv Kukočevih Atlanta Hawksa, dok je trener LA Lakersa Phil Jackson ostvario 700. pobjedu u karijeri
ZAGREB/NEW YORK, 2. veljače
 – Od devet dvoboja odigranih u petak navečer u NBA ligi najzanimljivije je bilo u Bostonu, gdje su domaćini poraženi u produžetku od Minnesota Timberwolvesa 95-98. Gosti su imali priliku dobiti utakmicu u regularnom dijelu, ali je Kevin Garnett promašio šut sa zvukom sirene. Ono što su propustili u regularnom dijelu košarkaši Minnesote su nadoknadili u produžetku, u kojem je najbolji bio Terrell Brandon koji je ubacio 6 od ukupno 21 poena. Garnett je postigao također 21, te dodao 15 skokova.
 Paul Pierce sa 22 i Kenny Anderson sa 21 košem bili su najbolji kod Celticsa. Ovom pobjedom Minnesota je prekinula niz od četiri poraza.
 Lakersi su lakoćom došli do pobjede u gostima kod Memphisa 100-85. Utakmica će se pamtiti po tome što je to 700. pobjeda u trenerskoj karijeri Phila Jacksona, koji je sa osam NBA prstenova već osigurao mjesto u Kući slavnih. Shaquille O'Neal je ubacio 26, Kobe Bryant 13, a Derek Fisher 21 koš za Lakerse.
 Probuđeni New York Knicksi, koji su nanizali četiri pobjede, zaustavljeni su u gostima od Indiana Pacersa 87-92. »Krvnik« Knicksa ponovno je bio Reggie Miller koji je od 20 poena 10 ubacio u posljednjoj četvrtini. Odlično su mu pomagali Jermaine O'Neal i Jonathan Bender sa po 18 koševa. Allan Houston sa 27 poena bio je najefikasniji kod Knicksa. Brune Šundova nije bilo u momčadi Indiane.
 I u trećem ovosezonskom ogledu Washington Wizardsi su slavili protiv Kukočevih Atlanta Hawksa. Za pobjedu domaćina 97-90 najzaslužniji je bio Michael Jordan sa 28 koševa i 8 asistencija. Kod Hawksa najbolji je bio Shareef Abdur-Rahim sa 25 poena. Toni Kukoč je i dalje na listi ozlijeđenih.
 Sacramento Kingsi su u odličnoj formi, ubilježili su 15 pobjeda u posljednjih 16 utakmica. Sinoć su »pregazili« Denver Nuggetse sa 132-96. Chris Webber ubacio je 29, Mike Bibby 21, a Predrag Stojaković 20 koševa.
 Branič Miamija Rod Strickland presudio je tricom svojim bivšim suigračima iz San Antonia. Za pobjedu 88-83 ubacio je 17 koševa, a najefikasniji igrač domaćina bio je Eddie Jones sa 24 poena. Spursima, kod kojih je Tim Duncan ubacio 29 poena, ovo je osmi poraz u deset susreta.
 Zvijezda Orlanda Tracy McGrady ubacio je u drugom poluvremenu protiv Detroita samo dva poena, no njima je dvije sekunde prije kraja susreta donio pobjedu Orlandu 85-83. Ukupno je postigao samo 12 koševa uz očajan šut 5-17. Ovim je prekinut niz od četiri pobjede Pistonsa. (H)
</div>
<div type="article" n="27">
»Ovo je sračunat udar na Metkovce!«
Najčešće se spominje metkovska trojka Metličić-Balić-Dominiković, koja je, navodno, zbog klupskih interesa namjerno bojkotirala reprezentaciju na EP / »Žao nam je zbog tri poraza i općeg dojma. Sram nas je i za lošu igru nema opravdanja. Međutim, da nas se ovako, posebno nas mlađe, nabija na kolac, nije u redu. To nismo zaslužili«, kažu optuženi 
METKOVIĆ, 2. veljače
 – Nakon neuspjeha hrvatske rukometne reprezentacije na EP u Švedskoj, a prema medijskim interpretacijama i viđenjima članova reprezentacije, glavni krivci za neuspjeh bili su mlađi igrači, Dominiković, Baltić, Balić, Metličić, Zrnić, i ostali. Iz izjava izbornika Milkovića dade se isčitati također ocjena da su mladi krivci, ali i to da su neki od njih odgojeni na ulici! 
Među reprezentativcima najčešće se spominje metkovska trojka Metličić-Balić-Dominiković, koja je, navodno, zbog klupskih interesa namjerno bojkotirala reprezentaciju! Izjasnili su se o tomu mnogobrojni rukometni radnici, od onih iz vrha rukometne kuće (HRS-a) do epizodista u rukometnom sportu, ali i sami igrači reprezentacije prije svih Božidar Jović kojemu neke izjave Metkovci nikada neće zaboraviti.
Metkovska trojka priznaje katastrofalnu igru i nemoć u sudarima protiv Jugoslavije (posebno) te Njemačke, i nešto bolju igru protiv Francuske, ali ne mogu otrpjeti objede, prozivke, laži i podmetanja od strane vlastitih (starijih) suigrača pa i struke koju ne žele poimence prozivati, ali žele reći da već dugo u našim reprezentativnim redovima puno toga nije u redu te da se krivnja za novi neuspjeh ne može odjednom prebaciti samo na leđima mladih, onih koji su igrama u svojim klubovima zavrijedili poziv u reprezentaciju. 
- Žao nam je zbog tri poraza i općeg dojma. Sram nas je i za lošu igru nema opravdanja. Međutim, da nas se ovako, posebno nas mlađe, nabija na kolac, nije u redu. To nismo zaslužili. I najboljima se na svijetu događa da zakaže, da ne igra dobro, pa nikome ništa. U nas je drugo, nas se i prije početka prvenstva optuživalo da bojkotiramo prvenstvo. Lani smo bili dobri, sada nismo. Kako to? Mi živimo od rukometa, i teško mi pada kada nakon svega netko napiše da se nismo borili. Što će reći hrvatski ratnik kad me sretne, što će reći navijači? Kako objasniti izjave da smo neki od nas za psihijatriju, da smo luđaci, da se želimo tući? U normalnim uvjetima morao bih tužiti onoga tko to izjavljuje. Da sam bolestan čovjek ne bih bio tu, a sa sucima se svi svađaju, kaže Petar Metličić i u dahu nastavlja: 
– Loše stvari u našoj igri se skrivaju, kako bi neki digli ruke od posljedica. Ja vam kažem, svi smo krivi za neuspjeh, i HRS, i trener i igrači. Priznajem pogreške, promašaje, ali da mi netko kaže da sam za psihijatriju, da se hoću tući, da nisam normalan ili da tražim novac, to je suludo. Mene je sram šetati sada ulicama Metkovića, ali što mogu, ogorčen je Metličić.
Stavljati pojedince na stup srama bez analiza kolektivne krivnje, zaista je loše, i s tim se ne slažu igrači Metković Jamba. Boje se, nakon medijskih napisa, kako će reagirati njihovi poslodavci koji im daju kruh.
Metkovska je trojka u petak navečer otvorila dušu novinarima. Metličić, Baličić i Dominiković bili su smrknuta lica, ni traga životnom i sportskom optimizmu. Dotukle su ih insinuacije, objede i laži. Ne traže sportsku amnestiju, već onu ljudsku, moralnu i praktičnu. 
- Želimo samo odgovoriti na sustavno pljuvanje po nama mladima, posebno nama iz Metkovića. Ja priznajem, a i moji suigrači, da smo igrali jadno i zbog toga nas je sram, ali ne dopuštam Božidaru Joviću da govori neistine. On je najveći destruktivac u reprezentaciji godinama, on je prenio informacije »alfa i omege« hrvatskog rukometa da će učiniti sve da dođe do neuspjeha kako bi mogao optužiti igrače Metkovića za bojkot reprezentacije, potom ih medijski prizemljiti, a onda u Zagrebu u prvenstvu dobiti i ostvariti svoj naum! Kako Jović može govoriti o neposluhu mladih kada je nakon poraza od Nijemaca otišao u noćni klub, i nakon toga pita se zbog čega se ne poštuje trener. Takvi nam ne mogu biti autoritet, za razliku od Načinovića, Jelčića ili Čavara, ogorčen je Davor Dominiković. 
Pero Jakić
</div>
<div type="article" n="28">
Šuškov vrhunac karijere
Poznati hrvatski nogometni trener došao u privatiziran klub poznatog gruzijskog medijskog magnata s ciljem da napravi svoje »životno djelo« 
ZAGREB, 2. veljače
 – I službeno je potvrđeno da je Ivo Šušak, poznati hrvatski nogometni trener potpisao 18-mjesečni ugovor s osmorostrukim gruzijskim prvakom, Dinamom iz Tbilisija. Informacije kazuju da Šušak izabran u konkurenciji deset ponuđenih imena od kojih su neka vrlo zvučna, kao npr. Bernda Kraussa.
Sam Šušak ne krije zadovoljstvo angažmanom u klubu velike europske tradicije. Dinamo je osnovan još 1925. godine, a od 1936. do 1989. godine nastupio je u Prvoj ligi tadašnjeg Sovjetskog Saveza. U tom je razdoblju dvaput osvajao prvenstvo –1964. i 1978. godine. Među najznačajnije uspjehe tog gruzijskog kluba ubraja se osvajanje Kupa pobjednika kupova 1981. godine, kad su u finalu u Düsseldorfu sa 2-1 pobjedili tada istočnonjemački Carl Zeiss iz Jene.
Šušak je ugovor sklopio na 18 mjeseci i to posredstvom Academy Colsuntans – zagrebačkog predstavništva međunarodne sportske menedžmentske organizacije. Godi mu ukazano povjerenje, pogotovo jer je već pri prvim koracima osjetio neskrivene klupske ambicije prema nečemu velikome. A one se ogledaju i iz same činjenice što je od listopada prošle godine u klub ušao privatni kapital. Gruzijski medijski magnat Badri Patarkatccishvili je, naime, uz nekolicinu zapadnoeuropskih investitora od države otkupio 90 posto dionica.
 Tim je činom izmijenjeno kompletno vodstvo kluba, naučeno dosad da netko daje, a oni će samo trošiti bez polaganja računa. S naglaskom da je svaka sličnost i aluzija s nekim našom klubovima – slučajna. Na posljetku je izmjenjen i trener, pa eto sad Šuška koji i sam priznaje da mu je vođenje Dinama iz Tbilisija možda i vrhunac trenerske karijere.
Zlatko Abramović
</div>
<div type="article" n="29">
Renate Götschl najbrža 
ĹRE, 2. veljače
 – Austrijska skijašica Renate Götschl pobjednica je spusta u švedskom Ĺreu, koji se sa nedjeljnim slalom boduje za kombinaciju. Drugo mjesto pripalo je njezinoj sunarodnjakinji Selini Heregger, koja je zaostala osam stotinki, a treća je bila vodeća u poretku spustašica Talijanka Isolde Kostner sa zaostatkom od 67 stotinki.
Ovo je druga pobjeda Renate Götschl u spustu u samo osam dana, čime dokazuje da je u odličnoj formi uoči Olimpijskih igara u Salt Lake Cityu.
Budući da je Götschl pobijedila i prvoj ovosezonskoj kombinaciji, ispred Janice Kostelić koje ovdje nema, austrijska skijašica ima veliku šansu da iz Ĺrea ode sa 200 bodova na svom kontu. 
Subotnji će se spust, osim po tome što su zbog kratkoće staze održane dvije vožnje, pamtiti i po teškom padu Nijemice Petre Haltmayer, koja je ozlijedila ključnu kost i po svemu sudeći neće vidjeti Olimpijske igre.(H)
</div>
<div type="article" n="30">
Bush ipak ne dolazi na Super Bowl 
NEW ORLEANS, 2. veljače
 - Američki predsjednik George W. Bush ipak neće biti nazočan na Super Bowlu, najvećem američkom sportskom spektaklu. Finale profesionalne lige u američkom nogometu (NFL), koje će se održati u nedjelju u New Orleansu pred 72.000 gledatelja, pratit će dosad neviđene mjere sigurnosti. Iz predsjedničkog ureda nije stiglo nikakvo objašnjenje zašto Bush neće biti na Super Bowlu, gdje će se sučeliti St. Louis Ramsi i New England Patriotsi. Veliki sportski spektakl ipak neće proći bez nazočnosti Bushovih, budući da će biti prisutan George Bush stariji, koji je bio predsjednik SAD-a od 1988. do 1992. (H)
</div>
</div>

<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="31">
Europa i svijet moraju se zajednički suprotstaviti međunarodnom terorizmu
Na konferenciji o sigurnosti u Münchenu sudjeluje 400 sigurnosnih stručnjaka iz 43 zemlje te 38 ministara obrane i vanjskih poslova, među kojima je i hrvatski ministar Tonino Picula / Policija poduzela stroge mjere protiv antriglobalista, koji su prijetili demonstracijama 
MÜNCHEN, 2. veljače
 - Borba protiv međunarodnog terorizma i budućnost NATO-a središnja su pitanja o kojima raspravlja konferencija o sigurnosti koja je u subotu počela u Münchenu. Među 400 sigurnosnih sturčnjaka iz 43 zemlje koji sudjeluju na 38. münchenskoj konferenciju su i 38 ministara obrane i vanjskih poslova i 58 članova parlamenata iz Sjeverne Amerike, Europe i Azije. 
 Otvarajući konferenciju predsjednik bavarske vlade Edmund Stoiber je rekao da se sigurnosna politika u svijetu nakon terorističkih napada od 11. rujna prošle godine nalazi pred temeljnom izmjenom. Naglasio je da su vanjska i unutarnja sigurnost podjednako ugrožene međunarodnim terorizmom i međusobno povezane. »Djelovanje religijskih ili ideološki motiviranih terorističkih skupina sa skoro neograničenim opsegom djelovanja su postale svjetska prijetnja«, rekao je Stoiber. 
 Stoiber vidi sigurnost kao prioritet u svijetu i Europi, te misli da se mora uspostaviti međunarodna suradnja u borbi protiv terorizma. Ne zanemarujući jačanje međunarodne suradnje u pomoći zemljama u razvoju, te korištenju ograničenih resursa, kao što je voda, Stoiber smatra da su u postizanju sigurnosti u svijetu neophodna i vojna sredstva. »Vojne opcije su neophodne u zaštiti mira i ljudskih prava«, rekao je on. Stoiber smatra da je uloga NATO-a u postiznanju međunarodne sigurnosti neophodna, ali da se NATO mora dalje razvijati, kako bi dorastao novim rizicima i prijetnjama. On je istaknuo kako posebno Europljani moraju pojačati svoj udio u NATO-u, budući da, kako je rekao, sve širi tehnološki jaz između vojske SAD-a i vojnih potencijala europskih zemalja čak stavlja u pitanje i zajedničke vojne akcije. 
 Na münchenskoj konferenciji sudjeluje i hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula, koji se treba susreti s njemačkim ministrom obrane Rudolfom Scharpingom, austrijskom ministricom vanjskih poslova Benitom Ferrerom Waldener, australskim šefom diplomacije Alexanderom Downerom, te američkim senatorima, demokratom Josephom Liebermanom i republikancem Johnom McCainom. 
 Strahujući od nasilja na nizu međunarodnih susreta u posljednje vrijeme policija je zabranila prosvjede u užem dijelu Münechena. Unatoč zabrani oko 1500 protivnika globalizacije okupilo se u petak navečer na Marienplatzu, u središtu grada. Policija je međutim, ispraznila trg i privela oko 200 prosvjednika, koje je pustila u subotu ujutro. 
 Mjesto održavanja Konferncije, hotel Bayerischer Hof, i dio užega središta grada oko njega su blokirani. Oko 4000 policajaca opremljeni, među ostalim, i vodenim topovima za suzbijanje nereda, osiguravaju skup. Njemačka služba za zaštitu ustavnog poretka očekuje oko 3000 nasilnih prosvjednika, iz cijele Europe, a policija je uspostavila kontrole i na autocestama i u vlakovima prema Münchenu, kako bi spriječila njihov dolazak i prosvjede najavljene za subotu i nedjelju, kada konferencija završava. (H)
</div>
<div type="article" n="32">
Bezuspješni pokušaj hvatanja Pandurevića
SARAJEVO, 2. veljače
 - Pripadnici američkih postrojbi u sastavu SFOR-a u petak su u okolici grada Sokolca bezuspješno pokušale uhititi bivšeg generala Vinka Pandurevića, optuženog za ratne zločine u Srebrenici, potvrdio je u petak navečer SFOR. 
Koristeći se s nekoliko vojnih helikoptera i vojnih transportera američke postrojbe beuspješno su pokušale uhititi Pandurevića, koji je kao bivši zapovjednik Zvorničkog korpusa Vojske Repubilke Srpske bio izravno umiješan u pokolj 8.000 Muslimana u Srebrenici. 
Taj pokušaj uhićenja izveden je u skladu s optužnicom koju je protiv Pandurevića podigao Haški sud. 
 Budući da nisu pronašli Pandurevića u njegovoj kući u selu Jasiku kraj Sokolca, pripadnici mirovnih snaga NATO-a i UN-ovih međunarodnih policijskih snaga, uručile su njegovu ocu sudski poziv Haaga. Taj poziv obvezuje Pandurevića da se dragovoljno preda Haškom sudu u narednih 20 dana.
 Prema neslužbenim izvorima, to je bio drugi neuspješan pokušaj uhićenja Pandurevića od početka ove godine. (H)
</div>
<div type="article" n="33">
Italija: Ratnom mornaricom protiv ilegalnih ulazaka
RIM, 2 veljače (Od Vjesnikove dopisnice)
 - Talijanska vlada usvojila je u petak izmjenu prijedloga Bossi-Finijeva zakona o imigraciji, koji se već nalazi na raspravi u Parlamentu. Taj prijedlog zakona, koji je u svojoj originalnoj verziji izazvao žestoke polemike, poslednjim prijedlogom izmjena izazvat će, po svemu sudeći, još žustrije rasprave. Naime, na inzistiranje ministara iz Sjeverne Lige, a posebno ministra Bossija, usvojen je prijedlog po kome će i talijanska ratna mornarica moći intervenirati protiv »piratskih« brodova koji tajno dovoze očajnike iz raznih mediteranskih zemalja. Čašu strpljenja prelio je dolazak turskog broda »Engin« na kojemu je bilo 500 Kurda koji su se pokušali iskrcati na obalama Puglie. Brod s Kurdima, koji su za prijevoz platili oko pet tisuća dolara po osobi, isplovio je iz jedne turske luke što je bio povod da predsjednik vlade Silvio Berlusconi, inače i ministar vanjskih poslova ad interim, izrazi turskom ambasadora Nekatiju Utcanu protest talijanske vlade, koja smatra da turske vlasti ne poduzimaju dovoljno mjera da bi spriječile trgovinu ljudima što je za zemlju, koja želi ući u UE nedopustivo. 
Prema usvojenom prijedlogu ratna mornarica moći će presretati plovila, kontrolirati dokumente i teret, te plovilo koje nema uredne dokumente i teret vratiti u polazišnu luku. U ekstremnim slučajevima ratna moranarica moći će zaplijeniti plovilo ili ga čak uništiti. Tako će po prvi puta u novijoj povijesti Italije ratna mornarica preuzeti policijske prerogative. 
Talijanski premijer Berlusconi požurio je pojasniti tu odluku vlade i izjavio da se radi samo o simboličnom angažmanu. Iako je i ministar odbrane Antonio Martino bio rezerviran prema, jastrebovi u vladi ishodili su predloženu izmjenu, dok su predstavnici ljevice osudili taj prijedlog. 
Nasuprot njima poznati ksenofobičar, gradonačelnik Trevisia, Giancarlo Gentilli, rekao je »da treba korisititi ratna sredstva, pa čak i s granatom iz bazuke uništavati gumene čamce« i to prije iskrcavanja, kada su čamci još puni očajnika koji su albanskoj mafiji platili pravo malo bogatstvo za prelazak Otranskog kanala. Očito je Speroni zaboravio 28. ožujka 1997. kad se albanski brod »Kater« sudario s ratnim brodom talijanske ratne mornarice »Sibilom« i kad se u Otranskom kanalu utopilo 120 Albanaca, a preživjeli su optužili talijanski ratni brod da je namjerno udario njihov brod i potopio ga. 
U 2000. godini je registrirano je 26.817 stranaca koji su pokušali tajno ući u Italiju na obalama Puglie, Calabrie i Sicilije, a oko 21.000 ih je pokušalo ući u Italiju kopnenom granicom. 
Sanja Mihaljinac
</div>
<div type="article" n="34">
Ecevit priprema novo pismo upozorenja Saddamu Husseinu
ANKARA, 2. veljače
 - Turski premijer Bulent Ecevit priprema se, treći put za posljednjih mjesec dana, upozoriti iračkog predsjednika Saddama Husseina da bude otvoreniji za suradnju s Ujedinjenim narodima, doznaje se u subotu u Ankari. U nacrtu pisma bagdadskom vlastodršcu, kojega je Ecevit u petak počeo pisati u suradnji s visokim dužnosnicima ministarstva vanjskih poslova, ukazuje se na nužnost da se inspektori za kontrolu naoružanja međunarodne zajednice ponovno vrate na već započeti posao. 
 Ecevitovo pismo će, kako se doznaje, sadržavati poziv Saddamu da prestane s »razvitkom oružja za masovno uništenje«. To praktično znači da Turska ne dovodi u sumnju američke tvrdnje prema kojima irački režim proizvodi neke otrovne kemijske supstancije, istodobno nastojeći da se domogne i nuklearnog oružja. 
 Što bi Ecevitova poruka Saddamu mogla sve značiti, nije dovoljno poznato. Znakovito je, međutim, da su upozoravajuće poruke službene Ankare u smjeru Bagdada uslijedile nakon susreta i razgovora koje je turski premijer 16. siječnja održao u Bijeloj kući s američkim predsjednikom Bushom. 
 Vodeći listovi Hurriyet i Milliet u subotu prenose, pozivajući se na članak uvodničara New York Timesa Williama Safirea, da će turski tenkovi ući u Bagdad zajedno s posebnim američkim jedinicama. Tursko sudjelovanje označit će, prema istom izvoru, drugu fazu operacije potiv iračkog režima. 
 Turski ministar obrane Sabahattin Cakmakoglu odbacio je navode Safirea da je između Ankare i Washingtona postignut sporazum o zajedničkoj vojnoj akcji na iračkom tlu. Točnost pisanja poznatog kolumniste New York Timesa opovrgnulo je i tursko ministarstvo vanjskih poslova u posebnoj informaciji dostavljenoj rtv mreži. 
 Izvan svake sumnje je da se Turska, dugogodišnji američki saveznik, nalazi pod snažnim pritiskom SAD da pruži potporu konačnom obračunu s režimom Saddama Husseina.
 Neki promatrači kroz tu prizmu tumače i najavu pomoći Međunarodnog monetarnog fonda (IMF) Ecevitovoj vladi u iznosu od 16 milijardi dolara. Tim sredstvima, koja bi se navodno trebala odobriti 4. veljače, osigurao bi se izlazak iz sadašnje iznimno teške financijske i gospodarske krize u toj velikoj euroazijskoj zemlji. (H)
</div>
<div type="article" n="35">
Američki specijalci ipak pogriješili
WASHINGTON, 2. veljače
 - Dužnosnici Pentagona, iako nevoljko, priznaju da su pripadnici američkih specijalnih postrojbi prije desetak dana u Afganistanu pobili i zarobili krive ljude, pristaše nove prijelazne vlasti uvjereni da napadaju pripadnike Al Qaide ili talibane. U tom napadu 23. siječnja, na zgradu jedne islamske škole - medrese, stotinjak kilometara sjeverno od Kandahara ubijeno je 15 osoba a 27 je zarobljeno. Jedan američki vojnik ranjen je u gležanj iako još nije objavljeno tko ga je pogodio, Afganistanci ili netko od njegovih suboraca.
 Neki visoki vojni dužnosnici, koji su željeli ostati anonimni, kažu da su specijalci »vjerojatno« napali skupinu pristaša novog predsjednika Hamida Karzaija, među kojima su bili neki bivši talibani ili kriminalci. 
 Zapovjednik afganistanske operacije general Tommy Franks naredio je cjelovitu istragu. Obvezao se pustiti na slobodu zarobljene ako se pokaže da nisu teroristi ili talibani. Zarobljenici su još u logoru u Afganistanu.
 Odmah nakon američke akcije lokalni afganistanski vođe tvrdili su da je napadnuta skupina ljudi koji su u Kandahar pratili veću količinu zaplijenjenog oružja jer su ga željeli predati vlastima. Govorili su da je među poginulima bilo i djece.
 U prvom američkom opisu akcije tvrdilo se da su specijalci obračunali s pripadnicima Al Qaide. Dan kasnije zapovjednik združenog stožera general Richard Myers rekao je da su napadnuti bili talibani. Prošlog ponedjeljka je glasnogovornik Pentagona admiral John Stufflebeem priznao da »nije posve jasno« koga su američki vojnici napali, ali je izrazio uvjerenje da je napadnut »legitimni cilj«. Čak je i ministar obrane Donald Rumsfeld izjavljivao kako opravdanost akcije potvrđuje količina zaplijenjenog oružja i streljiva.
 S vremenom se mijenjala i priča o sudionicima napada jer je u početku to bilo opisivano kao samostalna akcija američkih specijalaca da bi se danas govorilo kako su u akciji sudjelovale i neke afganistanske snage.
 Već duže vremena se u krugovima američkih vojnih stručnjaka i obavještajnim službama upozorava da suparnički afganistanski plemenski vođe mogu pokušati američke vojnike uvući u svoje međusobne obračune ili navesti u klopku ostataka talibana i pripadnika Al Qaide. (H)
</div>
<div type="article" n="36">
Iz Afganistana stiže svjetski mister 'Cool'
Dok je posve neizvjesno kako će na modne eskapade svog lidera reagirati osiromašen afganistanski narod u porušenoj zemlji, doznaje se da svi vodeći londonski muški kreatori za iduće ljeto planiraju »Hamid Karzai look«, u znaku svilenih kaftana i nehruovskih odijela. Karzaijeva formula ležernog šarma, čini se, prolazi u modi, no hoće li i u politici? 
Hamid Karzai, predsjednik privremene vlade Afganistana, koga je kreativni direktor Guccija, Tom Ford, nedavno proglasio »najelegantnijim čovjekom na svijetu«, ovih je dana šarmirao London. U klasičnom sakou, košulji bez ovratnika tipa »Nehru«, te prebacivši preko ramena svileni kaftan, gospodin Karzai se doista doimao kao oličenje muškog šika, pravi Mister Cool. Možda još samo Nelson Mandela, sa svojim etničkim haljetcima uspješno konkurira Karzaiju u kategoriji političkog »smart casuala«. Zapad međutim pokazuje opasnu tendenciju da Karzaija i općenito tretira kao afganistanskog Mandelu, dakle čovjeka goleme karizme i popularnosti, koji sve probleme može riješiti snagom svoje osobnosti. 
Karzai je doista fascinantna osoba. Gledajući ga onako elegantnog i dotjeranog, kako s novinarima i političarima razgovara na najsavršenijem engleskom, promatrači ne mogu doći k sebi od čuđenja da jedna tako elegantna i rafinirana figura može potjecati iz najkaotičnije zemlje na planetu. No, Hamid Karzai ipak nije Mandela, niti među svojim zemljacima uživa Mandelin kultni status. On je samo uljuđeni izabranik Zapada, te kao takav treba osigurati prijenos vlasti na (još nepostojeće) afganistanske političke institucije. Uostalom, ruševina od zemlje zvana Afganistan i nije nešto što bi jedna osoba sama mogla ponijeti na svojim leđima. 
Imajući to na umu, Karzai se ovih dana zaputio u Washington, newyorški UN, te London, apelirajući za dodatnu vojnu pomoć u trupama. No Amerika se čini više zainteresiranom za brze i spektakularne vojne intervencije, nego li za kasnije razvučene mirovne operacije. UN je bio neodređen, a ni u Londonu Karzai nije bio velike sreće. On želi da UN pošalje svoje mirovne snage i dalje od Kabula, gdje su one trenutačno stacionirane. Htio bi, dakle, da te trupe budu raspršene po cijelom Afganistanu, po kojem se još vode sporadične borbe. Blair mu međutim nije ništa obećao, rekavši samo da Britanija na vojnom planu već čini dovoljno. Britanci, koji trenutačno prevode međunarodne snage za Afganistan, kane se za nekoliko mjeseci povući te tu dužnost, prema ranijem planu, prepustiti Turskoj. 
London je vojno dao košaricu afganistanskom vođi, ali ga je na druge načine dočekao kao najuvaženijeg gosta. Karzaiju je ukazana nesvakidašnja čast, da se mogao obratiti cijelom britanskom kabinetu. Prije njega istu je počast doživio samo još Bill Clinton. Karzai je Blairovim ministrima ispričao kako su talibani na odlasku opelješili afganistansku državnu blagajnu »do zadnje novčanice«. Također je pohvalio Blaira što je nedavno imao petlje doći u Afganistan i sletjeti blizu Kabula, premda su »u brdima još bili teroristi«. 
Nesretni Afganistan totalno je uništen dugogodišnjim ratovanjem. Premda je talibanska strahovlada poražena, sada se različiti plemenski vođe među sobom čerupaju za vlast po udaljenijim džepovima. (Baš dok je Karzai pregovarao u Londonu, naveliko se prašilo oko grada zvanog Gardez, jugoistočno od Kabula, gdje su dva paštunska plemenska lidera oružjem pokušavali odrediti koji će od njih preuzeti vlast u tom području. U obračunu je poginulo šezdesetak ljudi, a na desetke ih je ranjeno). 
Imajući sve to u vidu, Hamid Karzai računa da bi mu dobro došla malo izdašnija vojna pomoć. No unatoč šarmu afganistanskog lidera, Zapad je bio spremniji da pred njime razmota crveni sag i obaspe ga počastima, nego li da mu obeća pojačane mirovne snage. Britanski dužnosnici žurno su iza scene brifirali novinare da Downing street želi Karazaija čim više poduprijeti kod kuće time što ga tretira kao najuvaženijeg gosta. No takav VIP-tretman ima i svoje opasne strane. Kako ovih dana ističe uvodnik u »Timesu«, »Vođe za koje Afganistanci misle da su u džepu stranih sila završavaju na vješalima«. Nije jasno niti kako će narod po afganistanskim gudurama reagirati na modne eskapade svog lidera, ma kako obilno one bile začinjene etničkim šikom. Čujemo da svi vodeći muški kreatori za iduće ljeto planiraju »Hamid Karzai look«, u znaku svilenih kaftana i nehruovskih odijela. I u modi i u politici prolazi Karzaijeva formula ležernog šarma. 
Jasna Zanić Nardini,London
</div>
<div type="article" n="37">
Pariz u škarama između Arapa i Židova
Žestoki »antisemitski napadi« što posljednjih mjeseci potresaju Francusku, posljedica su činjenice da u toj zemlji živi mnogo Židova i još više muslimana, uglavnom Arapa. Zato se tvrdi kako će napadi francuskih Arapa na francuske Židove prestati tek kad prestane rat između Izraela i Palestinaca 
Je li Francuska »antisemitska zemlja«? Je li čak »najantisemitskija« među zapadnim državama i članicama Europske unije (EU)? Francuska je javnost osupnuta i uznemirena zbog, čini se (tako tvrde neki medij) usklađenih napada dijela domaće židovske zajednice i izraelske vlade premijera Ariela Sharona na francusku državu i vlast. Dva su događaja u posljednje vrijeme, čija podudarnost, vjerojatno, i nije slučajna, izravan povod žestokim reakcijama francuskih medija, osobito tiska, koji posvećuju veliki prostor temi »antisemitizma«.
Sve je počelo prije dva tjedna kada je na prosvjednome skupu u Créteilu 800 gnjevnih ljudi, uglavnom Židova i »njihovih prijatelja«, s razmahanim izraelskim zastavama, prosvjedovalo protiv »akata antisemitske agresije«. U tom su francuskom gradiću, naime, u novogodišnjoj noći napadnute i oštećene židovska škola i sinagoga. Pritom je Moďse Cohen, čelnik pariškog ureda Središnje hebrejske udruge u Francuskoj, pokušao ublažiti napetost: »Francuska nije antisemitska zemlja, ali ništa ne opravdava val mržnje protiv židovske zajednice«.
Cohen je dodao kako se taj val »širi već 15 mjeseci« i njegovi učinci »nisu samo obični akti vandalizma«. Time je pokrenut novi val »otkrivanja prave istine o antisemitizmu«, što posljednjih dana preplavljuje francuske medije i javnost. Tako se saznalo kako antižidovsko nasilje i incidenti bilježe očit rast gotovo od početka nove Intifade, palestinskoga »ustanka protiv izraelske okupacije«. Točnije: počelo je 10. listopada 2000., kada je u gradu Trappes, blizu Pariza, uništena sinagoga, što je prvi takav slučaj od Drugoga svjetskog rata.
Nakon toga, do listopada 2001., kada je u Marseilleu zapaljena židovska škola, zabilježeno je - ističe se u upravo objavljenom izvješću francuskoga Nacionalnoga savjetodavnog povjerenstva za ljudska prava (CCNDH) – 116 »teških slučajeva antisemitskog nasilja«: od verbalnih ispada i premlaćivanja rabina do skrnavljenja židovskih groblja te napada Molotovljevim koktelima na sinagoge i druge židovske simbole. Nakon toga, kao kap koja je prelila čaša, dogodili su se incidenti u malome Créteilu, što su izazvali židovske prosvjede.
No, »normalni« Francuzi, kao i dio francuskih Židova, oni »objektivni i hladnih glava«, vjeruju kako je »slučaj Créteil«, odnosno »židovski prosvjed«, posljedica usklađene akcije nakon poruke koja je stigla iz Izraela. Naime, nekoliko dana prije toga prosvjeda Michael Melchior, zamjenik izraelskoga ministra vanjskih poslova, izjavio je pariškome Le Mondeu: »Francuska je najgora među zapadnim zemljama kada je riječ o antisemitizmu. Francuska je europska zemlja u kojoj je bilo najviše slučajeva nasilja nad Židovima i židovskim simbolima.« 
Pritom je bitno da je Melchior, za razliku od njegova izravnoga šefa Shimona Peresa, koji je, kao čelnik Radničke stranke, znatno umjereniji i snošljiviji, vrlo blizak radikalnome premijeru Sharonu te ga smatraju njegovom produljenom rukom u ministarstvu vanjskih poslova. Stoga se njegova izjava u Parizu tretira kao (polu)službena ocjena izraelske vlade i njezina čelnika da je Francuska »najantisemitskija zemlja« u Zapadnoj Europi, što je šokiralo francusku javnost i izazvalo burne polemike te prijeti, čini se, zaoštravanjem odnosa s Izraelom.
Na dramatični pad razine tih odnosa utjecalo je, čini se, i reagiranje francuskoga veleposlanika u Izraelu Jacquesa Huntzingera, porijeklom Židova. Potonji je, nakon terorističkih napada u New Yorku i Washingtonu 11. rujna, odbio zahtjev izraelske vlade da javno stavi znak jednakosti između Bin Ladenova terorizma i »palestinskoga nasilja«. Time je francuski veleposlanik samo izrazio stajalište svoje vlade u Parizu kako se palestinska Intifada ne može izjednačiti s terorizmom talibana jer joj je cilj »stvaranje samostalne države«.
U cijelome tom uzavrelom ozračju francuska je vlada pokušala, što se kaže, »loptu spustiti na zemlju«, opovrgavajući izvješća o »dramatičnome rastu« antisemitskoga nasilja. To je nasilje, naprotiv, tvrdi se u vladinu odgovoru, znatno palo 2001. u odnosu na godinu prije, 2000., kada je bio zabilježen najveći rast. Smirujuće je pokušao djelovati i Jean Kahn, predsjednik Središnje hebrejske udruge u Francuskoj, koja je više vjerska nego etnička organizacija, koji je Melchiorovu izjavu, kao (polu)službenu ocjenu izraelske vlade, ocijenio »prilično pretjeranom«.
Bit je toga problema, međutim, u unutarnjem francuskom političkom sustavu i u sastavu stanovništva. U Francuskoj, naime, zahvaljujući demokratskoj tradiciji i politici useljavanja, koja je najliberalnija barem u Europi, danas živi 600.000 Židova, najviše od svih zemalja na svijetu nakon SAD (oko 6 milijuna) i Izraela (gotovo 5 milijuna). No, istodobno u toj zemlji sa svim građanskim i radnim pravima boravi i gotovo šest milijuna muslimana, velikom većinom Arapa iz zemalja Magreba, bivših francuskih kolonija (Alžirci, Tunižani, Marokanci).
No, iz te velike razlike – da Arapa i muslimana ima deset puta više nego Židova – ali i iz stalno, već pola stoljeća, vrlo napetih arapsko-izraelskih odnosa, koji su sada zaoštreni zbog palestinske borbe za stjecanje samostalne države, sudeći prema zaključcima dobro upućenih francuskih analitičara proizlaze i pojačani antižidovski napadi, osobito posljednjih 15 mjeseci u Francuskoj. Točnije: u velikoj većini tih 116 zabilježenih težih »antisemitskih incidenata« riječ je o napadima arapsko-islamskih na židovsko-hebrejske useljenike i građane.
To, zapravo, znači da su se Francuzi, njihova država te vlada u Parizu i vlast u zemlji našli u škarama između Arapa muslimana i Židova, koji su na ovaj ili onaj način francuski građani, ali također u prisnim obiteljskim, imovinskim i emocionalnim odnosima sa svojim pradomovinama. 
No, stoga Francuska, kako tvrdi Le Monde, ne može biti »antisemitska zemlja«, iz jednostavnoga razloga što su Arapi i Židovi istoga semitskoga porijekla, a razlikuju se samo etnički, vjerski, jezično i povijesno. A napadi Arapa na Židove prestat će kada i rat između Izraela i Palestinaca. 
Mihailo Ničota
</div>
<div type="article" n="38">
Agenti provokatori u službi demokracije 
Stručnjaci procjenjuju da čak oko stotinu »najgorljivijih aktivista« na desnoekstremnoj sceni, uz to što promiču neonacističke ideje, istodobno i informiraju tajne službe
Sa špijunima uvijek nevolje i skandali. Berlin, špijunska metropola iz doba hladnog rata, nije ni danas bez špijunskih skandala i to ponekad takvih kao u jeftinim špijunskim romanima. Trenutačno je, primjerice, u fokusu medijske pozornosti skandal oko Wolfganga Frenza i drugih »unutrašnjih špijuna«, zapravo agenta Službe za zaštitu ustava (BfV) i visokih dužnosnika u redovima Nacionaldemokratske stranke Njemačke (NPD). Oni su otkriveni nakon jednoga (navodno) slučajnog telefonskog poziva u sjedište Saveznog ustavnog suda u Karlsruheu iz Ministarstva unutarnjih poslova u Berlinu. Naime, telefonska poruka iz berlinskog sjedišta tajne službe je bila: neki koji su bili predviđeni kao ključni svjedoci su naši agenti, a to je protuzakonito. To je rezultiralo i odgađanje procesa zabrane te desnoradikalne stranke pred Ustavnim sudom. 
U isto vrijeme dogodilo se otkriće sa »stare« špijunske scene što podsjeća na dobar špijunski roman. Naime, manje je skandalozno prošli tjedan u kulturnoj javnosti odjeknulo otkriće da njemački književnik Carl Zuckmayer (autor među ostalim i drame »Đavolov general«), u emigraciji u SAD-u za vrijeme nacizma, nije pisao samo pjesme i drame nego špijunska izvješća za potrebe Office of Strategic Servicea. 
Otkrivanje suvremenih agenata u redovima neonacističkog NPD-a je za stručnjake, zapravo, bilo otkriće tople vode u bojleru. Međutim, »doušnike u neonacističkim redovima nitko ne pribija na društveni stup srama kao, primjerice, doušnike iz vremena DDR-ova režima« žale se u istočnoberlinskom listu »Neues Deutschland« . Doista, otkrića imena agenata tajnih službi označena su samo velikim šlamperajom i ocijenjena kao velik udarac borbi njemačke policije protiv desnog radikalizma. 
Same metode tajnih službi prema tzv. unutrašnjim neprijateljima njemačke demokracije dakako nisu nikakva tajna. Naime, još prema pripadnicima Frakcije crvene armije u sedamdesetim godinama upotrebljene su iste metode infiltracije kao i prema NPD-u. Tako se također, među inim, tretiraju islamističke ekstremne organizacije, pa čak i Stranka demokratskog socijalizma (PDS) koja je zastupljena u njemačkom Bundestagu. Informacije se, naime, skupljaju svim tehničkim sredstvima. Ali jedna od najdjelotvornijih metoda je vrbovanje pripadnika tih organizacija ili ubacivanje vlastitih agenata u njihove redove da bi se prikupile informacije. 
Njemačke tajne službe, u prvom redu Služba za zaštitu ustava, su uspješne u vrbovanju NPD-ovih dužnosnika. Stručnjaci procjenjuju da čak oko stotinu njihovih »najgorljivijih aktivista« na desnoekstremnoj sceni, ne promiče neonacističke ideje nego i istodobno informira tajne službe. Tajne službe su toliko »uspješne« da je ugledni münchenski »Süddeutsche Zeitung« povodom skandala napisao da to stvara dojam da tajne službe manipuliraju radikalnim krilom NPD-a. 
To je pokazao i nedavni slučaj Tina Brandta visokog dužnosnika NPD-a u Erfurtu. Brandt je (pod kodnim imenom Otto) najvažniji informator tajnih službi u Thüringenu. Otto je svojim poslodavcima slao gomile dragocjenih informacija s neonacističke scene i pritom zarađivao i do 40.000 maraka. Vrhunski honorar za vrhunskog agenta. 
No, Otto je taj novac koristio i za stranačku agitaciju tako da se već tada primijetilo da na taj način nestaje granice između tajne službe i desne scene. Čak je, Udo Voigt, predsjednik NPD-a cinično izjavio: »Bez kamarada Otta mi bi se teško konsolidirali u Thüringenu«. 
Glasnogovornici tajnih službi tvrde da je Otto prestao biti njihov agent provokator još 1994. godine. Prema tjedniku »Der Spiegel« u 2001. godini je čak 2045 agenata, koji su se popeli visoko na neonacističkoj sceni, postalo je za svoje poslodavce »prevruće«. Svi su oni otišli diskretno, samo Otto je i nakon otpuštanja iz službe ostao s svojim kamaradima. 
Neki političari kažu da Otto i suradnici tajne službe u skandalu oko zabrane NPD-a nisu agenti provokatori nego suradnici državnih službi sigurnosti. Stručnjaci, pak, podsjećaju da je policijski instrument nazvan »agent provocateur« prvi uporabio francuski ministar policije Joseph Fouche. On je, u međusobno neprijateljskim francuskim režimima – konventu Francuske revolucije, kao i za vrijeme Napoleona i Luja XVIII. – koristio njihove dragocjene usluge. 
Neki su slučaj pisca Zuckmayera stavili u kontekst »agent provocatuer«, što nema nimalo pozitivnu moralnu konotaciju. Zuckmayer je, naime, za potrebe američkih tajnih službi, naime, pisao izvještaje, ali i portrete oko 150 pisaca, pjesnika, filmskih i kazališnih djelatnika. Njegovi poslodavci tih godina u SAD-u su htjeli znati s kim računati kad se jednog dana sruši nacistički režim. 
Nije to radio samo književnik Zuckmayer. Radili su to mnogi drugi iz njemačke emigrantske elite, uključujući i velikog Thomasa Manna. Zbog toga ih nitko nije kritizirao. Štoviše, mnogi se dive CIA-i koja je za svoje ciljeve protiv totalitarnih režima uspjela mobilizirati šareno društvo: liberale, bivše komuniste, demokratske socijaliste, antinacističke konzervativce... 
Zašto onda tolika galama na agente DDR-ove tajne službe Stasi među intelektualnom elitom? Nije li to dvostruki moral? Je li zapadna pravda, pravda pobjednika? Ta si retorička pitanja, u povodu slučaja Zuckamyer, postavlja tjednik »Die Zeit« i daje kategoričan odgovor: »Jednostavno zato što Stasiju njegovi agenti dostavljali informacije – ne protiv jednog totalitarnog režima – nego za njega!« 
Slijedom te logike Otto i njegovi kamaradi koji diljem Njemačke dostavljaju informacije tajnim službama o onima koji bi obnovili desni totalitarni sustav nisu prezira vrijedni. Naprotiv. Dakako, takva je percepcija u većem dijelu javnosti i agenata infiltriranih na ekstremno lijevom krilu političkog spektra u »Frakciji crvene armije« ili u lijevom krilu PDS-a. Zapravo, može se reći da je u njemačkoj javnosti samorazumljivo (parafraziramo li obrambeno geslo »borbene« demokracije) da se protiv neprijatelja liberalno-demokratskog poretka treba boriti i agentima provokatorima. 
Branko Madunić,Berlin
</div>
<div type="article" n="39">
Wolfowitz: Zemlje koje toleriraju terorizam bit će pod paskom
Zamjenik američkog ministra obrane Paul Wolfowitz izjavio je u subotu da su zemlje koje toleriraju ili podupiru terorizam upozorene, da se nalaze pod budnom paskom i da će ih se smatrati odgovornima u slučaju nekog budućeg napada. Wolfowit nije poimenice naveo niti jednu zemlju o kojoj govori, ali je prošloga tjedna američki predsjednik George W. Bush u govoru o stanju države i nacije Irak, Iran i Sjevernu Koreju nazavao »osovinom zla« - zemljama koje posjeduju oružje za masovna razaranje. »Zemlje koje su odlučile tolerirati terorizam ili još gore, one koje ga podupiru, bit će suočene s posljedicama«, kazao je Wolfowitz. »Ono što se dogodilo 11. rujna u Americi, koliko god strašno bilo, bit će tek blijeda sjena onog što će se dogoditi ako teroristi upotrijebe oružja za masovna razaranja. Stoga treba djelovati preventivno«, naglasio je zamjenik američkog ministra obrane.
</div>
<div type="article" n="40">
Faisal smatra da je Bin Laden još uvijek živ
WASHINGTON, 2. veljače
 - Bivši šef saudijske obavještajne službe Turki al Faisal kazao je u petak kako vjeruje da je još uvijek živ najtraženiji svjetski terorist Osama bin Laden koji je optužen za planiranje terorističkih napada na SAD 11. rujna. 
 »Vjerujem da je Bin Laden sada u bijegu i da nije mrtav« izjavio je u razgovoru za američku televizijsku postaju CNN saudijski princ al Faisal, koji je prošle godine umirovljen. Dodao je da osoba koja bježi misli uglavnom na sigurnost svog života i stoga ne komunicira sa svojim operativcima.
 Saudijski princ procijenio je da možda ima drugih Bbin Ladenovih pristaša koji mogu, ali i ne moraju biti u Afganistanu, a koji preuzimaju vodstvo i izdaju zapovijedi. On je kazao da nema informacije o nedavnoj naznaci pakistanskog predsjednika Perveza Musharrafa da je Bin Laden možda umro od posljedica bolesti bubrega. 
 »Već sam nekoliko mjeseci izvan obavještajnih krugova i nisam primio nikakvu obavijest naše obavještajne službe o tome, pa ne mogu ni potvrditi, ali niti zanijekati Musharrafove tvrdnje«, rekao je princ i dodao da je zadnja obavještajna procjena koju je vidio bila da je bin Laden bio dobra zdravlja. (H)
</div>
</div>

<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="41">
Banke će hrvatskim novcem graditi industriju susjednih zemalja
Svakodnevno slušamo samohvale vlasti i bankara kako povjerenje u naše banke tobože stalno raste. Kao razlog se navodi enormno povećanje devizne štednje, iako je svima jasno da je tomu jedan jedini razlog zamjena evropskih valuta u euro. Ta činjenica, koja nikome ne pruža mogućnost izbora ako želi sačuvati štednju, i zapravo je oblik prisile, ali ne sprječava degutantno reklamiranje bankarstva i time impliciranu tobožnju stabilnost hrvatske države, a sve kao zasluge »pametne« politike.
 »Naše banke« tobože stječu povjerenje građana, iako su u 90-postotnom vlasništvu stranaca, pa osim poneke nazivom, zapravo i nisu naše. Bankari su te floskule oduševljeno, ali neinteligentno prihvatili u promotivne svrhe. Sama činjenica što se svima jasan razlog zamjene u euro tako lažno prikazuje i žestoko medijski eksploatira dokazuje koliko je hrvatsko bankarstvo na niskim granama. Kakvo povjerenje možete ukazati onome tko vam, bez pravog povoda, toliko laže i time vrijeđa vašu inteligenciju, a novac ste u banku donijeli jer drugačije ne možete obaviti konverziju? Banke, kako nas je iskustvo naučilo, osobito u Hrvatskoj, nestaju i propadaju u fantastično kratkom vremenu, to znači da se od ušteđevine, u koju ste možda uložili i čitav život, možete oprostiti u nekoliko sekundi. Čak ako banka i ne propadne, sa samo nekoliko spretnih kompjutorskih zahvata kompletan saldo neke banke može nepovratno napustiti zemlju, a što nama preostaje, mogli bi nam reći štediše Ljubljanske banke.
 Cijela situacija u bankarstvu je mutna i posljedica je privatizacije, koja je menedžerskim kreditima poharala našu privredu i uništila naše banke, koje su opet spašavane poreznim novcem, a onda ozdravljene i poslovno sposobne, apsurdno, prodane strancima! Cilj i posljedica ovih manipulacija jest oteti Hrvatima vlasništvo nad svime i svačim, osiromašenje i uspostava kolonijalnih odnosa.
 Koliko je ustavnih i zakonskih odredaba pritom prekršeno ne smije se ni spominjati, a kamoli analizirati ili krivično goniti. Zbog toga je korupcija vlastodršcima toliko važna, a borba protiv nje toliko neučinkovita.
Normalan odnos prema bankarskom sustavu bio bi da svi u banci drže novac jednakom ležernošću, kao što ih drže u novčaniku i o tome uopće ne razmišljaju. Činjenica da u novijim istraživanjima jedva 50-ak postotaka građanstva iskazuje povjerenje u banke ravna je katastrofi, a nikako nešto čime se treba neumjereno hvaliti.
 Čime će banke zaraditi kamate za štednju građana posve je upitno jer naša nejaka privreda ne može prihvaćati i otplaćivati kredite. Banke, da bi zaradile, moraju plasirati kapital, a kako to u hrvatsku privredu nije profitabilno, kapital će se morati plasirati u inozemstvo, te će hrvatskim novcem izgrađivati industriju susjednih zemalja i time neminovno i apsurdno jačati konkurenciju našoj privredi.
ALFRED BORIĆ, Zagreb
</div>
<div type="article" n="42">
Licemjerno je odavati počast mrtvima, a blatiti preživjele
Ozbiljnih analiza uzroka PTSP-a, rasprava o tome kako pomoći oboljelima te iskrenog priznanja i razumijevanja za njihovu žrtvu u Domovinskom ratu dosad nije bilo ni u političkim krugovima ni u sredstvima javnog priopćavanja. Svi smo mi krivi za njihove probleme. Kada im je trebalo razumijevanje, nismo im ga pružili.
 Danas branitelji umjesto moralne potpore doživljavaju odbojnost i prezir. Takav odnos zajednice prema svojim braniteljima razlog je većeg broja oboljenja od PTSP-a. Izostanak razumijevanja, priznanja i moralne potpore, osobito kada takva potpora izostane iz političkih i intelektualnih krugova, ne može nadomjestiti ni najbolja stručna njega ili terapija. No ako je, uz izostanak potpore, prisutna izravna ili prikrivena osuda, posljedice su još teže i bolnije.
Sam rat nije uzrokovao tolika oboljenja branitelja koliko upitni postupci nekih političara i novinara koji su širili dojam da je taj rat u tolikoj mjeri okaljan da ga se trebamo stidjeti. Nije moguće kvalificirati rat na jedan način, a sudionike na drugi, stoga su negativne ocjene rata automatski postale i negativne ocjene branitelja, i obratno. Istina je da je u ratu bilo individualnih zločina, što svakako treba osuditi, i da su za neke rat i poraće značili priliku da izvuku znatnu osobnu korist. Odgovornost za to, međutim, ne može se pripisati braniteljima. To su radili i nastavljaju raditi neki ugledni i manje ugledni političari.
Polaganje vijenaca i prigodne fraze ne mogu izbrisati gorčinu koja se godinama taloži u srcima onih na koje je bačena ljaga. Licemjerno je odavati počast mrtvima, a ignorirati i blatiti preživjele. Nešto slično nije se nikada zbilo ni u jednoj drugoj zemlji.
Neki branitelji trebaju psihijatrijsku njegu, neki posao da vrate samopouzdanje i dostojanstvo, neki materijalnu pomoć za zbrinjavanje obitelji. No ono što svi trebaju jest priznanje da je rat bio častan i da je njihova žrtva bila plemenita.
ANĐELKO BERIĆ, v.d. glavnog tajnika Hrvatske republikanske zajednice
</div>
<div type="article" n="43">
Gredelju smeta ažurnost koprivničkoga Županijskog suda?
U drugoj polovini siječnja (18. siječnja 2002.) u Kloštru Podravskom održan je sastanak predsjednika svih općinskih sudova i sudskih odjela s područja za koje je nadležan Županijski sud u Koprivnici s predsjednikom i svim sucima toga suda. Analizirani su rezultati rada sudova za 2001. godinu.
 Analiza je pokazala da je koprivnički Županijski sud tijekom te godine ostvario ažurnost od 1:1,3 mjesečna priljeva, pa je krajem godine u dudu ostalo neriješeno 307 drugostupanjskih predmeta.
Visoki stupanj ažurnosti ostvario je đurđevački Općinski sud sa stupnjem ažurnosti 1:2,1 mjesečnog priljeva, koprivnički Općinski sud imao je stupanj ažurnosti 1:2,9 a križevački 1:3,5. Kako je đurđevački sud riješio i sve zaprimljene predmete u Zemljišno-knjižnom odjelu (2.708) te još izdao i 10.714 zemljišno-knjižnih izvadaka, ponovo se uvrstio u sam vrh po ažurnosti među svim sudovima u Hrvatskoj.
Zbog tako dobrih rezultata, posebice kad se zna da mnogi sudovi u Hrvatskoj imaju na tisuće i tisuće neriješenih višegodišnjih predmeta, ostaje nejasno zašto je g. Vladimir Gredelj, predsjednik Udruge sudaca Hrvatske, mišljenja da treba ukinuti koprivnički Županijski sud, o čemu su nedavno izvijestili pisani mediji.
ZDRAVKO ŠIMUNIĆ, Đurđevac
</div>
<div type="article" n="44">
»Povijesna pljuska« biskupu J. J. Strossmayeru i Matiji Mesiću
Svjedoci smo nezamislive hajke u povodu izbora za rektora Zagrebačkoga sveučilišta prof. dr. Tomislava Ivančića. Prava bura i oluja protiv tog izbora digla se s Filozofskog fakulteta Zagrebačkoga sveučilišta.
 Podsjećam čitatelje da je davne 1874. utemeljitelj Zagrebačkoga sveučilišta bio đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer. Prvi rektor Zagrebačkoga sveučilišta je »bogoslov« Matija Mesić (1826-1876.) »Bogoslov« je utemeljio Zagrebačko sveučilište (J. J. Strossmayer) i »bogoslov« mu je bio i prvim rektorom. Međutim, u ovo naše doba, danas, u suverenoj hrvatskoj državi, jedan »bogoslov« koji je na to mjesto izabran posve zakonito ne može, zapravo ne smije obnašati tu visoku i časnu dužnost.
 »Dvojcu« s Filozofskog fakulteta, dr. Žunecu i dr. Budaku, priključio se i prof. dr. Slobodan Prosperov Novak. I on je dosta dugo bio profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Naime, svako malo prof. dr. Slobodan Prosperov Novak plasira kanonadu napada na nekoga od »bogoslova« ne birajući riječi. Najnovija žrtva bio je časni i pošteni isusovac Vladimir Horvat (Vjesnik, 21. siječnja 2002.). Svatko tko ne misli kao Slobodan Prosperov Novak »neprijatelj je čovječanstva«! Ispada, dakle, da je prof. Novak mjerilo svih stvari i svih ljudi
 Bio sam student Zagrebačkoga sveučilišta pa mi savjest i dužnost nalažu da branim ugled i dostojanstvo te visoke ustanove.
ŽIVKO STRIŽIĆ, Zagreb
</div>
</div>

<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="45">
Braća »Mistera morgena« potražuju više od pola njegovog nasljedstva
U jednom dijelu podneska odvjetnice braće Robić navodi se i kako Marta nije dokumentirala način stjecanja imovine. A jesu li braća dokumentirala stjecanje Ivine imovine, i mora li Marta jedan dio svog života opravdavati braći pokojnog supruga. Što li bi samo rekao Ivo?
Nepune dvije godine nakon smrti, 9. ožujka 2000. godine, jednog od najvećih estradnih umjetnika na hrvatskoj, ali i međunarodnoj sceni, ime Ive Robića, poznatog i kao »mister morgen«, osim u mislima bliskih prijatelja i obožavatelja nažalost se povlači i po Općinskom sudu u Zagrebu. 
Naime, kako to nerijetko i biva, nedugo nakon smrti pojave se bliži i dalji rođaci, među kojima su nerijetko i osobe koje nisu sudjelovale u stjecanju imovine, ali po slovu zakona, imaju pravo na nasljedstvo. 
Kako bračni par Robić, Marta i Ivo, nisu imali djece, po 13. i 14. članku Zakonu o nasljeđivanju, pravo na njegovu imovinu imaju i njegova braća Rajko i Miroslav. 
Riječ je o iznosu od oko 440.000 njemačkih maraka u koju je uključen stan u kojem živi udovica Robić, luksuzni »mercedes«, te novčana sredstva položena na nekoliko štednih računa.
 Smrt bez oporuke
Velebnu vilu i zemljište u Ičićima, vrijedno oko milijun njemačkih maraka, a u kojoj je pokojni Robić nerijetko provodio dane, još je za života darovnim ugovorom poklonio riječkoj nadbiskupiji. 
Premda je riječ o velikom iznosu, Marta Robić do okončanja ostavinske rasprave ne može podići niti jednu lipu, te bez obzira na veliko nasljedstvo, živi vrlo skromno, s obzirom da joj mirovina iznosi 1100 kuna. Kako piše u tužbi Marte Robić, kojom je tužila braću svojeg pokojnog supruga, imovinu »s osnova bračne stečevine« kao i iz ostavine još ne može koristiti. Zbog toga je na sudu i oslobođena sudskih pristojbi. Uspjela je jedino podići oko dvanaest tisuća njemačkih maraka kojima je platila troškove suprugovog sprovoda. 
Nažalost, sva je imovina i pokretna i nepokretna glasila na Ivu Robića, koji iza sebe nije ostavio oporuku kojom bi se reguliralo nasljeđivanje. 
Budući da se Marta Robić s braćom pokojnog supruga nije uspjela dogovoriti oko nasljedstva, a s novcima ne može raspolagati, bila je prisiljena podnijeti tužbu na Općinskom sudu. Naime, braća nisu htjela potpisati sporazum o podjeli imovine na jednake dijelove. 
Marta je bila spremna isplatiti braću iznosima koja im i pripadaju, a to je polovica, što znači oko 220.000 njemačkih maraka, svakome po 110.000. No, braća smatraju da im pripada više, te potražuju oko 250.000 njemačkih maraka. Naravno, udovica Robić na to nije pristala zbog čega je i podnijela tužbu, u kojoj se posebno navodi da ona, koja je s pokojnim Ivom u braku bila preko pedeset godina, ne može koristiti zajedničku imovinu. 
Što se pak tiče skupocjenog automobila koji je kupljen 1996. godine, već je dvije godine neregistriran i propada. Naime, niti u pogledu automobila Robićeva braća i žena nisu se uspjeli dogovoriti, zbog čega je vozilo iz usluge pjevaču bilo pohranjeno kod riječke nadbiskupije. Međutim, nedavno su iz nadbiskupije, premda su dobili vilu na poklon, javili Marti Robić kako mora ukloniti automobil. Zbog toga je odvjetnik Jadranko Črnko, koji u ovom postupku zastupa Martu Robić, zatražio od sutkinje Andreje Krstanović-Čada izricanje privremene mjere kojom bi se automobil predao Marti Robić na čuvanje, a što je sutkinja i odobrila.
Također se u tužbi, a zbog male mirovine Marte Robić, zatražila i privremena mjera kojom bi se njoj iz Zagrebačke banke isplatio određen iznos do okončanja postupka. Sudskom je odlukom Zagrebačkoj banci naloženo da isplati 55.000 maraka, koliko se tužbom i tražilo, a što je banka i učinila. 
No, odvjetnica braće Robić, Zvjezdana Znidaršić-Begović u svom je podnesku sudu napomenula kako je tužba preuranjena, jer bi se stranke vjerojatno na sudu dogovorile oko podjele imovine. Također se navodi kako u ostavinskom postupku nije utvrđen status stranaka, što bi značilo da se nisu izjasnili prihvaćaju li ili se odriču nasljedstva. No, budući da se braća Robić nisu izjasnila o statusu, odvjetnik Marte Robić smatra da oni odugovlače postupak. 
Braća Robić i njihova odvjetnica ne slažu se s privremenom mjerom, te je njihova žalba, premda na nju nemaju zakonsko pravo, poslana na Županijski sud u Zagrebu. Naime, navodno se ne slažu s odlukom o dodjeli mercedesa i novčanih sredstava Marti Robić, izjavivši: »Što će staroj ženi auto i novci«, (Marta Robić, naime, ima 81. godinu, op.a). Navodno su tada izjavili kako Marta Robić nije lošeg imovinskog stanja. 
Zatražen je i prometni vještak na okolnost, propada li sporni automobil, premda je i običnom laiku jasno da automobil s vremenom gubi na cijeni, i da je najbolje da ga se proda dok se za njega još može postići veća cijena. Trenutačno je automobil procijenjen na 30.000 njemačkih maraka, no, poznato je kako automobili svake godine gube na cijeni i po nekoliko tisuća maraka. Naravno, nije potrebno posebno napominjati da Marta Robić ne vozi automobil.
Cijeli ovaj postupak umanjuje sjećanja na dugi niz godina proživljenih s Ivom. Sjećanja na sretni polustoljetni brak umanjuje i osobna tragedija koju su prouzrokovali Ivini najbliži rođaci, njegova braća, osporavajući njegovoj udovici zajednički stečenu imovinu. Tako će jedna priča koja je mogla imati sretan kraj za sve Robiće, svoj konačni ishod doživjeti na sudu. 
U jednom dijelu podneska odvjetnice braće Robić navodi se i kako Marta nije dokumentirala način stjecanja imovine. A jesu li braća dokumentirala stjecanje Ivine imovine, i mora li Marta jedan dio svog života opravdavati braći pokojnog supruga. Što li bi samo rekao Ivo?
Mladen Bokulić
</div>
<div type="article" n="46">
Suljić: »Da sam htio bježati, pobjegao bih u inozemstvo«
Činjenica je da se Suljić nije pojavio na raspravi u Općinskom sudu gdje mu se sudi zbog napada na novinara. Njegov je odvjetnik tvrdio da se liječi, no svjedoci su ga vidjeli u gradu. Suljić sad tvrdi da je na dnevnom liječenju i da je inače slobodan ...
Ne radi se ni o kakvom izbjegavanju rasprava. Da je tako, pobjegao bih u inozemstvo. To što ste o meni napisali vrlo je nekorektno, netočno i radi se o medijskom linču. U svim dosadašnjim procesima nije protiv mene ništa dokazano«. To je izgovorio Munib Suljić u telefonskom razgovoru s novinarima Vjesnika, nakon napisa objavljenog 28. siječnja pod naslovom »Upitan nastavak suđenja u 'slučaju Pakračka poljana'«. Suljić se, naime, 21. siječnja nije pojavio na zagrebačkom Općinskom sudu, a tada ga je trebala privesti i policija, jer se nije odazvao na više sudskih poziva. No, sudu je faksom poslao potvrdu po kojoj je 17. siječnja primljen na bolničko liječenje, do daljnjeg, na Odjel psihološke medicine KBC Rebro, kako je na raspravi priopćila sutkinja Lidija Vidjak.
Kako je pak na Županijskom sudu u Zagrebu za 28. siječnja bila zakazana rasprava o »slučaju Pakračka poljana«, u procesu u kojem je Suljić prvooptuženi, uslijedio je tekst u Vjesniku, jer se logički postavljalo pitanje neće li ga bolest spriječiti da se pojaviti i na toj raspravi. Uz to, nakon odgođene rasprave na Općinskom sudu, kako smo napisali, redakciji su se javili čitatelji i rekli da je Suljić viđen u gradu, u kafiću na Knežiji te pri useljavanji u stan u Ilici.
U telefonskom razgovoru Suljić je ustvrdio da je na Rebru na dnevnom liječenju, od 9 do 12 sati, te da je »pravo svakoga čovjeka da se liječi, a u moje slobodno vrijeme moja je stvar gdje ću biti i kako ću ga provoditi. Cijenim svakog čovjeka i njegov rad, ali anonimne dojave o nečijem kretanju...«. Napomenuo je da mu je kod poznanika taj napis jako naštetio te da se sad mora skrivati. »Rastrgnut sam između tri klinike, zbog dijabetesa idem i na 'Vuk Vrhovac', a na Rebru se liječim od 1997.«, rekao je. Nakon primjedbe da na upit sutkinje na Županijskom sudu, radi li se o dnevnom tretmanu ili je Suljić neprestano na bolničkom liječenju, njegov branitelj Petar Šale nije znao odgovoriti, Suljić nam je samo rekao da Šale nije njegov odvjetnik.
Inače, na Općinskom sudu Suljiću se sudi zbog nasrtaja na novinara Željka Peratovića, koji se dogodio 14. rujna 1999. godine, oko 10 sati u Mandaličinoj ulici. Kaznenu je prijavu tada podnijela odvjetnica Orhideja Martinović, zastupnica Hrvatskog novinarskog društva, za kazneno djelo povrede izražavanja misli i prijetnje. Suljić je tada, naime, navodi se u prijavi, uhvatio desnom rukom Peratovića za bradu i gurnuo ga prema zidu stambene zgrade te mu prijetio. »Suljićev je cilj bio ograničiti slobodu govora i zastrašiti novinara kako ne bi pisao o njemu«, navodi se u prijavi, nakon koje je općinsko državno odvjetništvo podnijelo optužnicu.
Nakon tog događaja Suljić je najprije bio kod prekršajnog suca, Marija Meštrovića, kod kojega je sve najprije negirao. Nakon što je sudac saslušao Peratovića koji je pokazao kako ga je to Suljić »dograbio«, opet je upitao Suljića ostaje li i dalje pri svojoj tvrdnji te da će se ići na daljnji dokazni postupak. Nakon toga je Suljić, u dogovoru s braniteljem, odvjetnikom Damirom Marcziusom, ipak priznao što je napravio, uz primjedbu odvjetnika da su olakotne okolnosti to što je Suljić nervozan, da se liječi, itd. Bio je tada kažnjen sa 662 kune, a prilikom izricanja kazne rasplakao se.
Potom je uslijedio i kazneni postupak na Općinskom sudu. Na raspravu zakazanu za 21. siječnja Suljića je trebala privesti policija jer se nije odazivao na sudske pozive, koje je, po riječima sutkinje Vidjak, uredno primao i potpisivao. No, na raspravi 15. studenoga prošle godine Suljić je izjavio da pozive nije nikada primio te da je iz novina saznao da treba biti priveden. 
U međuvremenu je završio na liječenju, o čemu je podnio dokumentaciju i sutkinji Općinskog i sutkinji Rajki Tomerlin Almer, koja na Županijskom sudu vodi postupak u vezi s Pakračkom poljanom. U tom je slučaju riječ o ponovljenom suđenju. Suljić je prvooptuženi, a njega i još četvoricu tereti se za ubojstva, otmice i iznude počinjene u jesen '91., kada su bili pripadnici jedinice rezervnog sastava MUP-a, kojom je tada zapovijedao Tomislav Merčep. Suljić je bio i jedan od optuženih u »slučaju Zec«, terećenih za ubojstvo Mihajla Zeca, njegove žene i maloljetne kćeri. No, zbog proceduralnih propusta cijeli je slučaj pao u vodu i svi tada optuženi bili su oslobođeni.
U »pakračkom slučaju«, pak, sutkinja Tomerlin Almer odredila je da se nad Suljićem provede psihijatrijsko vještačenje, kako bi se utvrdilo može li ili ne sudjelovati u suđenju i aktivno ga pratiti.
Jasminka Ivančić
Mladen Bokulić
</div>
<div type="article" n="47">
Optužuju nas, a ponašamo se gospodarstveno 
Nedavno su dobrovoljni vatrogasci prozvani zato što je njihova zajednica oročila tri milijuna kuna »zbog osobnih probitaka i vatrogasnih zabava«, kako se ustvrdilo. Istina je, međutim, drukčija: od kamata je kupljena vatrogasna oprema, a oročeni novac čekao je nova vozila 
U Vatrogasnoj zajednici Grada Zagreba 50 je dobrovoljnih vatrogasnih društava, koja svojim radom brinu o sigurnosti i zaštiti građana. U njima su 1593 člana vatrogasne postrojbe, 1518 pričuvnih članova, 742 su mladi vatrogasci – od 12 do 16 godina, a 430 su članovi podmlatka – od 6 do 12 godina.
No, uza sav njihov entuzijazam, tradicionalno, obiteljsko pripadanje redovima vatrogasaca i rad bez naknade, veliki su im problemi vozila stara u prosjeku 26 godina, a i i to što se dovodi u pitanje moralnost njihova poslovanja. Svojedobno su, naime, prozvani u »Latinici« u kojoj je riječi bilo o moralu, zato što su oročili 3 milijuna kuna. Ustvrdilo se da su to napravili zbog nečijih »osobnih probitaka i vatrogasnih zabava«.
O ipak ozbiljnom radu ove zajednice, kao i o težini posla koji obavljaju, i o nerazumijevanju s kojim se susreću, porazgovarali smo s predsjednikom Vatrogasne zajednice Zagreba, Zlatkom Križanićem.
»Nakon smrti ing. Pavla Bonettija nemamo svojega člana u Upravnom vijeću Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba, pa nam je komunikacija bila malo u prekidu. No, pretpostavljam da se u zadnje vrijeme to popravlja, s obzirom na dobru suradnju sa zapovjednikom Javne postrojbe, te da će suradnja biti zadovoljavajuća, jer nam je to u zajedničkom interesu, a na dobrobit građana«, objašnjava Križanić.
Što se tiče stare vatrogasne opreme i vozila, predsjednik dobrovoljnih vatrogasaca objašnjava da imaju IMV-ove kombije, za koje se više ne mogu nabaviti ni dijelovi pa je održavanje teško, a sve to, dakako, utječe na mobilnost i operativnost u poslu. Isti problem sa zastarjelošću tehnike imaju i profesionalni vatrogasci, pripadnici Javne vatrogasne postrojbe. »Vatrogasna zajednica ove će godine krenuti u pojačanu nabavu i promjenu starog voznog parka, a broj vozila koja ćemo mijenjati ovisit će, naravno, o novcu. Njega ćemo dobiti iz proračuna Grada Zagreba i od premije osiguranja, što je i inače stalni način financiranja«, govori predsjednik.
Unatrag dvije godine pojačan je dolazak mladih snaga u vatrogasne redove dragovoljaca, u 52 društva od kojih je njih 48 stalno udruženih. To znači, kako dalje objašnjava Križanić, da nisu svi ostvarili zakonom postavljene uvjete da bi postojali kao vatrogasna društva. Zakon, naime, zahtijeva najmanje 10 operativnih članova sa završenim tečajevima, odgovarajuću opremu, itd.
Kako se radi o vatrogasnim dobrovoljcima, svi oni imaju svoj drugi, redovni posao. Na pitanje kako je to regulirano, Križanić kaže da se zna dogoditi da nakon nekoliko dana borbe s vatrenom stihijom, ljeti na moru, kad se vrate u Zagreb – dobiju otkaz. »Pita gazda gdje je čovjek bio, on mu odgovori da je gasio požar, na što mu gazda kaže 'gasi i dalje!', te mu uručuje radnu knjižicu«, priča Križanić. 
Zakonom to, naime, nije riješeno nikako. Ljudi su entuzijasti, a pristupom u vatrogasnu zajednicu potpadaju pod Zakon o vatrogastvu i podložni su hijerarhiji. U trenutku požara ili neke druge katastrofe, moraju krenuti, ako ih se pozove. 
Što se pak tiče oročena tri milijuna kuna, točno je da je taj novac oročen, no samo zato što, kako kategorično tvrdi Križanić, u vatrogasnoj zajednici razmišljaju gospodarstveno. Imali su potpisan ugovor s poduzećem Magirus, kojemu je novac trebalo isplatiti po završetku isporuke vozila. Kako je to značilo da će novac biti sedam mjeseci slobodan, on je oročen, a iz razlike kamata kupljene su dvije vatrogasne opreme. 
Druge županije nisu oročile sredstva, već su ih čuvale na žiro-računu, pa je nakon pregleda njihova poslovanja zagrebačka zajednica bila kažnjena. »A mi smo iz kamata na novac grada Zagreba kupili vatrogasno vozilo«.
Križanić tvrdi kako su im štetu napravili ljudi koji govore o zatvaranju dobrovoljnih vatrogasnih društava, makar je njihovo otvaranje i osnivanje svjetski trend. A kod nas govore da su vatrogasni dobrovoljci suvišni i da Grad Zagreb koštaju previše. Primjer za to da su potrebni jesu i teroristički napad u New Yorku i nedavni požar u Bolnici sestara milosrdnica u zagrebačkoj Vinogradskoj ulici, kaže Križanić.
 Glasnogovornik zagrebačkih dobrovoljnih vatrogasaca, pak, Mladen Stražimir napominje kako se dobrovoljci osuvremenjuju i u obuci, što podrazumijeva moderan program, koji obuhvaća i intervenciju u slučaju potresa, izvlačenje unesrećenih u drugim katastrofama i elementarnim nepogodama. »Naše postrojbe moraju biti interventne i u svakom potrebnom trenutku dostupne, radi zaštite građana«, kaže on.
Jasminka Ivančić
</div>
<div type="article" n="48">
Eksplozivom oštećena dva automobila 
ZADAR, 2. veljače
 – U noći na subotu, u mjestu Pridraga kod Zadra, zasad nepoznati počinitelj, bacio je eksplozivnu napravu na automobile »lancia thema« i »fiat bravo« vlasnika Slavka Gospića, koji su se nalazili u dvorištu ispred njegove kuće. Policija je u subotu ujutro obavila očevid i u potrazi je za počiniteljem. Vlasnik Slavko Gospić je rekao kako mu nitko nije prijetio, a automobili su znatno oštećeni. (J. Ž.,H)
</div>
<div type="article" n="49">
Preminuo za vrijeme proslave Zlatnog pira
ZAGREB, 2. veljače
 – Prilikom proslave pedesete obljetnice braka, tzv. zlatnog pira, u restoranu u Sesvetama u noći s petka na subotu preminuo je Stanko Delavec (75), izvijestila je u subotu zagrebačka policija.
 Nesretni slučaj dogodio se oko pola sata iza ponoći u sesvetskom restoranu »Taverna Kraljevac«, u vrijeme kada je Stanko Delavec plesao sa suprugom Marijom.
 Po iskazima članova obitelji, Delavec je bolovao od srčanih tegoba, a unazad tri godine doživio je dva srčana infarkta. Tijelo preminuloga prevezeno je u Zavod za sudsku medicinu i obdukciju na zagrebačkoj Šalati. (H)
</div>
</div>

<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="50">
Nitko ne zna koliko će vrijediti dionice fonda za 30 ili 40 godina, niti kolika će biti mirovina
Tko može jamčiti da će se na osobnom računu u nekom od mirovinskih fondova za 30 ili 40 godina doista nalaziti novac kojega smo čitavo to vrijeme izdvajali za mirovinu? Posve iskreno, odgovor je: Nitko! Ipak, je naime, to predugo razdoblje za garancije, budući da će naša štednja biti vezana uz tržište i vrijednosne papire čija stvarna vrijednost oscilira iz dana u dan te propada ovisno o nizu detalja koji s tržištem kapitala često nemaju veze. Najbolji je primjer za to teroristički napad na New York
Usprkos vrlo čvrstim državnim jamstvima i ograničenjima koja su propisana Zakonom o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, ovih su nas dana na hodnicima »Vjesnikovog« nebodera (i šire, naravno), najčešće pitali: Tko može jamčiti da će na osobnom računu u nekom od mirovinskih fondova za 30 ili 40 godina biti novac kojeg smo čitavo to vrijeme izdvajali za mirovinu?
 Posve iskreno, odgovor je: Nitko. Jer, ipak govorimo o predugom razdoblju da bi bilo kakve garancije bile moguće, s obzirom na činjenicu da će naša štednja biti vezana uz vrijednosne papire i tržište, točnije, papire čija stvarna vrijednost na tržištu oscilira iz dana u dan i propada ovisno o nizu detalja koji sa samim tržištem kapitala često nemaju izravne veze. Najbolji je primjer za to teroristički napad na newyorške »blizance« prošlog rujna. 
Već rušenje jednoga od njih strmoglavilo je krivulju koja održava vrijednost papira na burzi, da bi se ona već nekoliko dana kasnije - kad je bilo moguće sagledati razmjere katastrofe- počela kretati u drugome smjeru. 
Sa stajališta osiguranika (ako je riječ o vrijednosti imovine mirovinskih fondova), takva se situacija ne mora negativno odraziti po njihove mirovine, upravo s obzirom na činjenicu da je riječ o dugoročnoj štednji, iako može ostaviti traga: Pogođeni će, pritom, biti osiguranici koji su baš u godini, ili mjesecu u kojem je burzom vladao krah, odlazili u mirovinu. Oni koji mogu pričekati neko vrijeme ne moraju proći loše.
Zašto? Sve je jasno – ono što se najčešće ističe kao najveća prednost novog mirovinskog sustava (kakav u tranzicijskim zemljama promiče i zastupa Svjetska banka), ujedno je i njegova najveća mana: Za vrijeme štednje našim doprinosom fond kupuje vrijednosne papire, koje u trenutku odlaska u mirovinu prodajemo, prema onoj vrijednosti koja je u tom trenutku aktualna.
 Rizik je, pritom, i više nego očit - svatko od nas može odabrati krivi trenutak za umirovljenje, čak i utoliko što će zahtjev podnijeti u povoljnom trenutku, a rješenje o mirovini dočekati sa štednjom koju je nagrizla neka nepredviđena situacija. Svi ostali rizici - kao, na primjer, mogućnost da fond jednu ili dvije poslovne godine završi s lošim rezultatima, ili da naš novac ponekad uloži i mimo strogih odredbi Zakona (što će sankcionirati Hagena) - pred ovim su, zapravo, »mačji kašalj«. Naravno, ako kontrola ulaganja mirovinskih fondova bude sukladna onome što predviđa Zakon, u što ovog puta - nećemo sumnjati.
 Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima predviđa, naime, čitav niz zaštitnih mehanizama, na primjer, za slučaj lošije poslovne godine za fond kojeg smo odabrali. Prvi je korak u tome zakonska regulativa koja gotovo da onemogućava postojanje fondova koji ulažu s visokom dozom rizika, pri čemu će se to da li fondovi poštuju propise kod ulaganja kontrolirati gotovo svakodnevno. Tako, naime, najavljuju u Agenciji za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja. 
Podsjetimo: Najmanje 50 posto imovine fond, prema Zakonu, mora uložiti u državne obveznice, koje se smatraju najsigurnijim ulogom. Država, naime, može predvidjeti proračunske prihode iz kojih će vraćati glavnicu i osigurati kamate. Osim toga, »na sigurno« su određeni i limiti ulaganja u vrijednosne papire s većim rizikom. Osim toga, odaberu li fondovi najveću dopuštenu dozu rizika, ulozi osiguranika dodatno se štite zahvaljujući obvezi mirovinskih fondova da osiguranicima na račun u najmanju ruku pripišu zajamčeni prinos.
 Riječ je, zapravo, o srednjoj vrijednosti prinosa svih fondova na tržištu koju fondovi jamče vlastitom imovinom. Prvi izvor novca za isplatu razlike između prinosa kojeg je ostvario fond i onog kojeg osiguranicima kao zaštitu jamči Zakon, jamstveni je polog, drugi je »osigurač« u tom slučaju temeljni kapital mirovinskog društva koje je osnovalo fond, a potom i imovina osnivača. U konačnici, za sigurnost doprinosa izdvojenog u drugi stup mirovinskog osiguranja jamči i država svojim budžetom.
Marijana Matković
</div>
<div type="article" n="51">
Je li prijelaz u Slavonskom Brodu kompromisno rješenje?
ZAGREB, 2. veljače
 - Nakon što je hrvatska Vlada više nego diskretno odlučila za cestovni prijevoz naftnih derivata iz Hrvatske u BiH ipak otvoriti i granični prijelaz Slavonski - Bosanski Brod, nameće se pitanje je li time nađeno kompromisno rješenje koje će zadovoljiti obje strane i prekinuti višetjedni »naftni rat«. 
Naime, taj se prijelaz nalazi na popisu kojeg je prihvatilo Vijeće ministara BiH što znači da bi njegovo otvaranje moglo zadovoljiti njihovu stranu i privoljeti ih da odustanu od inzistiranja na otvaranju prijelaza Ličko Petrovo Selo - Izačić, koji je hrvatskoj strani neprihvatljiv zbog više već poznatih razloga.
 S druge strane, prijelaz u Slavonskom Brodu nije na popisu koridora i graničnih prijelaza kojeg je prije tjedan dana usvojila hrvatska Vlada pa stoga ispada da je još jednom popustila pred stranim pritiscima.
Međutim, posljednjih dana su predstavnici Vlade više puta isticali da su spremni na moguća poboljšanja u sklopu usvojenih koridora. Sada je konačno jasno na što se to odnosilo. Naime, autocisterne će do Slavonskog broda ići usvojenim koridorom po postojećoj autocesti, a hrvatska Vlada je napravila ustupak otvarajući put za cisterne od autoceste do graničnog prijelaza između Slavonskog i Bosanskog Broda.
No, takvo rješenje će vjerojatno zabrinuti stanovnike Slavonskog Broda jer prometnica od auto-ceste do graničnog prijelaza vodi kroz središte grada, zbog čega hrvatska Vlada dosad nije ni pristajala na to rješenje. Mještane su posebno uplašile najave iz nekih medija da bi kroz njihov grad na putu u BiH godišnje moglo proći čak 20.000 autocisterni punih naftnih derivata, što znači oko 55 na dan!
No, iz Ine stižu donekle umirujuće informacije da će oni većinu od oko 500.000 tona naftnih derivata, koliko sada godišnje prodaju u BiH, u susjednu državu transportirati vlakovima i riječnim brodovima, uz ostalo i zbog niže cijene. No, ne treba zaboraviti da će istim putem ići i autocisterne ostalih hrvatskih i BiH prijevoznika jer je to jedini usuglašeni cestovni pristup. Zato stanovnike Slavonskog Broda jako zanima je li taj pristup samo privremeno rješenje, kako tvrde u Ini, ili bi, u nedostatku boljeg, moglo postati i trajno jer se o tome još službeno nije izjasnio nitko iz hrvatske Vlade. Također je otvoreno pitanje hoće li to naizgled kompromisno rješenje dovesti do smirivanja razbuktalog »naftnog rata«.
Sada je, očito, na potezu Vijeće ministara BiH koje je najavilo dodatne mjere pritiska na Hrvatsku, prije svega kroz zabranu uvoza nekih visokotarifnih roba poput alkoholnih pića i cigareta koje, uz naftne derivate, čine glavninu hrvatskog izvoza u tu državu.
Željko Bukša
</div>
<div type="article" n="52">
Još jedna šala ili ćemo doista doći do vinogradarskog katastra?
Na našoj vinskoj sceni uglavnom nikad nije, niti može biti dosadno, jer se kolo vrti tako da i stare priče mogu zagolicati, pa makar i one iz dugačke »sapunice« s našim vinogradarskim katastrom 
Konačno ili napokon, što bi reklo! To je ono kad se dogodi nešto što se godinama i godinama najavljuje, ono što se u tim najavama po običaju naziva nasušnom potrebom ili slično, a što se istodobno ne događa, odugovlači, izvlači, »mulja«, prenosi na sutra i do godine, itd. O čemu se radi?
Potkraj tjedna objavljeno je da su u Zagrebačkoj županiji krenule pripreme za izradu vinogradarskog katastra, što znači da počinje popisivanje vinogradara i njihova trsja, a prijaviti se moraju svi koji imaju više od pet stotina »kvadrata« vinograda, odnosno više od stotinu loza. Navodno je ista akcija pokrenuta i u Primorsko-goranskoj, te u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Vinogradarima su podijeljeni obrasci (upitnici) koje oni moraju popuniti do 26. veljače, a zatim će komisije izlaziti »na teren«, evidentirati stanje, itd. Kad će napokon stići i nedokučivi katastar nije baš izvjesno i jer je to duži, zahtjevan i odgovoran posao i jer su nas dosadašnja zbivanja i komedije oko izrade toga temeljnog »papira« naučile da treba i na hladno puhati...
Trenutačno nitko u vinogradarsko-vinarskoj Hrvatskoj ni približno ne zna koliko je hektara zemljišta pod vinovom lozom, barata se samo s nekim procjenama koje se razlikuju od izvora do izvora, pa im je »raspon« od oko desetak ili 12-ak do 50-ak ili 60-ak tisuća hektara (!?), pa nakon tih vic-podataka ne treba nikoga čuditi da, na primjer, na otvaranju predlanjske »Vinovite« naš ministar poljoprivrede u uvodnom govoru izjavi kako Hrvatska proizvodi između dvije i tri stotine milijuna litara vina, ili da viši savjetnik za »vinologiju« u istome resoru kaže (ponavlja) kako je u nas pod kontrolom tek oko jedna trećina prometa grožđem i vinom. U uvjetima nepostojanja katastra, odnosno već poslovičnog odugovlačenja izrade toga vinogradarsko-vinskog evanđelja, takve podatke zapravo i ne treba nazivati smiješnima ili neozbiljnima jer drukčiji niti ne mogu biti. 
Može ih se nazvati – žalosnima, ali što se može kad ta »žalost« očito mnogima odgovara, recimo onima koji su u one dvije trećine nekontroliranog prometa...
Nije, dakle, nimalo teško zaključiti koliko smo mi još daleko od organizirane proizvodnje grožđa i vina, što je kočnica i izvozu i plasmanu naših vina na EU tržište gdje bi nam, uz ostalo, to pomoglo i u promociji hrvatske turističke ponude »kroz vino«. Bilo kako bilo, treba pozdraviti start »akcije katastar«, bez obzira koji je to po redu, te početi vjerovati kako će se ipak nešto dogoditi... Kako dotle? Kako drukčije nego kao i dosad – koga od vina zaboli glava nek' popije tableticu!
Ali, naša cjelokupna vinska priča ima, naravno, i zanimljivih poglavlja i novosti, jedno od njih se baš zbiva u posljednjih desetak dana – zaredale su kao malokad dosad u ovo doba godine, koje je inače rezervirano za »predahe« nakon (pre)napornog prosinca, ponude i degustacije domaćih i stranih vina i to većinom tzv. ciljane.
 Bilo je, na primjer, i korisno (edukativno) i ugodno nedavno u Blatu na Korčuli, u konobi »Zlinje«, gdje je klub »Vino u tradiciji življenja« priredio tradicionalnu degustaciju i ocjenjivanja vina (21 bijelo, 17 crnih i pet rose), a sve je to bilo začinjeno nezaobilaznim klapskim pjevanjem i recitalima vinske poezije.
 U Malome Lošinju prava rijetkost: boravak na pripremama mariborskih nogometaša iskorišten je za promociju poznatog slovenskog vinara »Vinag«, kuće s još poznatijim podrumom kapaciteta sedam milijuna litara, a među ponuđenim vinima bilo je i ono naziva »NK Maribor« koje je zaštitni znak kluba!
 U Rijeci smo vidjeli prodajni centar opatijske tvrtke »Milenium« i njezinu vinoteku u središtu grada. Na malo i veliko nude se domaća i strana, većinom vrhunska vina, a kako tvrtka surađuje s zagorskim staklarom »Vetropack« (Hum na Sutli) u ponudi je i vinsko staklovinje. Šef pogona Goran Martinović stanje na vinskoj »pjaci« je opisao jednom rečenicom: »Vino je u trendu, zanimanje pilaca sve je veće!«.
U zagrebačkom restoranu »Azzurro« vinoljupce su svojim suvremenim načinom prezentacije vrhunskih stranih vina ugodno iznenadili predstavnici vinoteke »C.C.V.« i tvrtke neobična imena »Divlji zapad« (Rijeka, Zagreb) koji su predstavili tri australska vina znane kuće Rosemount Estase, čiji su oni predstavnici u Hrvatskoj. Ukupnom dojmu pridonijelo je i iskusno osoblje restorana. 
Pero Gabrić
</div>
</div>

<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="53">
Dražen Budiša ponovo predsjednik HSLS-a 
Sabor HSLS-a pozdravili predsjednici odnosno predstavnici mnogih stranaka, a pridružio im se i Willi De Clark, naglasivši da je »projekt Europske unije liberalni projekt i upravo zato je uloga liberala veoma važna«. Premijer Račan: »Zajedničku koaliciju i zajednički projekt ka daljnjim promjenama, vjerujem, možemo nastaviti«
ZAGREB, 2. veljače
 – U izvješću o djelovanju HSLS-a između dvaju sabora HSLS-a Jozo Radoš govorio je o političkim procesima u Republici Hrvatskoj, a unutar toga posebno o položaju i djelovanju HSLS-a. Posebno je naglasio značajne uspjehe u gospodarskoj reformi, decentralizaciji u obrazovanju i zdravstvu, ali i nedjelotvornost pravosuđa »koja je postala kronična i koja ima razorne posljedice na pravnu sigurnost građana«. Najznačajnije aktivnosti što su otpočele odmah nakon formiranja vlasti odnosile su se na promjene Ustava, kako bi se polupredsjednički sistem pretvorio u parlamentarni. Ukinut je Županijski dom Sabora, razrađena ustavna pozicija predsjednika Republike, no »sigurnosni sustav i danas djeluje na temelju primitivne zakonske regulative iz vremena bivše vlasti«, istaknuo je Radoš. Pitanje suradnje s Međunarodnim sudom u Haagu, dodao je, postalo je pitanje snažne konfrontacije u unutarnjim političkim odnosima, što je protivno duhu konsenzusa u kojemu je donesen Ustavni zakon o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom.
 »HSLS je pasivno i sa zakašnjenjem reagirao na izazove, promovirao teme od sekundarnog značenja, odnosno mnoga pitanja postavljao više kao osobni stav njegovih najviših dužnosnika, a ne kao stav cjelovitog HSLS-a«, rekao je Radoš, podsjetivši na neuspjeh stranke na lokalnim izborima u Zagrebu. Težinu situacije u međuvremenu povećalo je forsiranje razlika u stranci, »splitski slučaj« kada je HSLS koalirao s Hrvatskim blokom protivno političkom stavu Malog vijeća, te isključenje ministra Tušeka iz stranke.
 Rasprava o Radoševu izvješću prošla je uglavnom u tonu žaljenja zbog današnjeg položaja HSLS-a. »Nemojte da se dogodi da stranka koja je dala toliko kadrova drugim strankama završi nigdje«, upozorio je tako Goranko Fižulić. Bilo je i predbacivanja na račun SDP-a i njegove nelojalnosti prema HSLS-u, posebno u predsjedničkim izborima, no većina kritika išla je na račun stranačke politike. Radoševo izviješće prihvaćeno je na kraju, uz 164 glasa protiv. 
Pozdravljajući Sabor stranke u ime Predsjednika Republike, Igor Dekanić, savjetnik predsjednika za unutarnju politiku, istaknuo je kako je HSLS prevalio težak put na koji može biti ponosan. 
Uspješan rad izaslanicima poželio je i premijer Ivica Račan, kao predsjednik SDP-a.
 »Prije tri i pol godine naše su dvije stranke uspostavile suradnju, kako bi zajedno provele neophodne reforme. Duboko vjerujem da razlozi za taj čin nisu prestali ni danas i da i nadalje postoji potreba da zajednički nastavimo reforme. Zajedničku koaliciju i zajednički projekt ka daljnjim promjenama, mi, vjerujem, možemo nastaviti«, rekao je premijer.
Predsjednik Hrvatskog sabora i predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić također je podsjetio na razdoblje od prije dvije godine, te dodao da »i dalje vjeruje da nedostatke možemo otkloniti samo dogovorom«. Vesna Pusić, predsjednica HNS-a podsjetila je da je upravo HSLS bila prva stranka u demokratskoj Hrvatskoj koja je okupila ljude koji su Hrvatsku vidjeli kao zemlju liberalne demokracije. Jadranka Kosor (HDZ) založila se za veće međusobno uvažavanje političkih stranaka.
 Zlatko Kramarić, predsjednik LS-a, rekao je da koalicijski partneri moraju učiniti sve da Hrvatska bude sposobna graditi liberalnu alternativu, koja je jamac reformi i pozitivnih procesa. Potpredsjednik IDS-a Emil Soldatić također vjeruje u jačanje liberalne hrvatske opcije, kao i Vesna Škare-Ožbolt, zamjenica predsjednika DC-a. U ime najmlađe hrvatske stranke, HIP-a, sudionike sabora HSLS-a pozdravio je Miroslav Tuđman. Predsjednik HIP-a nada se kako će većina stranaka »zaštititi i promicati nacionalne vrijednosti i usvojiti zajednički koncept dugoročnog razvoja Hrvatske«. Sudionike skupa pozdravili su i Zlatko Klarić (ASH), Anto Kovačević (HKDU), te Miroslav Rožić (HSP).
Prisutnima se obratio i Willi De Clark. »Projekt Europske unije je liberalni projekt i upravo zato uloga liberala je izuzetno važna. Ujedinjeni liberali moraju se boriti za ujedinjenu Europu«, rekao je Willi De Clark, naglasivši važnost proširenja Europske unije koja se mora temeljiti na pravdi, sigurnosti i miru.
Marija Pulić
</div>
<div type="article" n="54">
Dan Grada i zaštitnika Sv. Vlaha
DUBROVNIK, 2. veljače
 - U sklopu Feste Sv. Vlaha i Dana Grada Dubrovnika u Kazalištu »Marina Držića«, održana je u subotu svečana sjednica Gradskoga vijeća Grada Dubrovnika, na kojoj su tradicionalno dodijeljena javna priznanja, te potpisana Povelja o prijateljstvu s njemačkim Bad Homburgom. Nagradu Grada Dubrovnika dobio je dr. Antun Česko, povjesničar književnosti, a za životno djelo akademski slikar Ivo Grbić. U nazočnosti brojnih gostiju i uzvanika, predstavnika političkog, kulturnog i crkvenog života, vjerskih zajednica, ovogodišnjih festanjula, veleposlanika i izaslanika hrvatskih gradova, te udruga proizašlih iz Domovinskog rata i drugih, nagrade su uručili dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica i predsjednik Gradskoga vijeća Nikola Obuljen. 
Gradu su njegov Dan i Dan njegova zaštitnika, u ime nazočnih čestitali i dubrovačko-neretvanski župan Ivan Šprlje i ministar kulture Antun Vujić. Obrativši se nazočnima dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica osvrnula se i na bogatu povijest Dubrovnika, tvrđave koja je, kako je kazala, ostala neoborena zahvaljujući domoljublju i svome zaštitniku Svetome Vlahu. Podsjećajući, međutim, na aktualna zbivanja i probleme u kojima se Grad danas nalazi zapitala se mora li se Grad i danas oslanjati na svoga zaštitnika. Gradonačelnica je, naime, između ostaloga naglasila kako je najveća nevolja Grada što nema utjecaja ni konkretnih zakonskih ovlasti nad mnogim gradskim resursima, izdvojiši primjer privatizacije dubrovačkih tvrtki. Spominjući neke od problema izdvojila je prometnu izoliranost, te najavila niz projekata što ih gradska vlast planira realizirati. Tijekom prijepodneva polaganjem vijenaca na groblju Boninono odana je počast poginulim braniteljima Dubrovnika. U gruškoj je luci otkriveno spomen-obilježje poginulim braniteljima, pripadnicima HRM Dubrovnik, obnovljen je i gliser naoružanih brodova Dubrovnik »Sveti Vlaho«, te organiziran obilazak raketne topovnjače Petar Krešimir IV. 
Katica Cikoja
</div>
<div type="article" n="55">
Svečana sjednica u povodu Dana Grada
DUBROVNIK, 2. veljače
 – U povodu Dana Grada i Feste Sv. Vlaha danas je u kazalištu Marina Držića u Dubrovniku održana svečana sjednica Gradskoga vijeća.
 Na sjednici su bili i ministar kulture Antun Vujić, ministrica turizma Pave Župan Rusković, dubrovački biskup msgr. Želimir Puljić, gradonačelnici Splita i Vukovara, te drugi gosti. Gradonačelnica Dubrovnika Dubravka Šuica, govoreći o stanju u Dubrovniku i budućnosti toga grada 100 dana nakon uspostave koalicijske vlasti, izrazila je žaljenje što sve pozitivne snage u Dubrovniku nisu prihvatile poziv HDZ-a da se okupe i što kvalitetnije zajedno rješavaju gradske probleme.
 Kao prioritet nove Gradske uprave Šuica je istaknula oživljavanje stare gradske jezgre, radi čega je pripremljen i projekt poticane stanogradnje kako bi se mlade obitelji naselile u povijesno središte i tako ga ponovno oživjele.
 Najavila je i gradnju montažne garaže, dovršetak kongresnog centra u tvrđavi Revelin, završetak gruškog plivališta, rješavanje problema vodoopskrbe i rasvjete na Elafitskim otocima, te izdvajanje veće svote za kulturu. Na današnjoj sjednici dodijeljene su i nagrade grada Dubrovnika akademskom slikaru Ivi Grbiću i dr. Antunu Česku. Također je potpisana povelja o prijateljstvu između grada Dubrovnika i njemačkoga grada Bad Homburga. (H)
</div>
<div type="article" n="56">
Preporod: Nedopustivo miješanje sindikata u odnose unutar HSLS-a
ZAGREB, 2. veljače
 – »Hrvatski školski sindikat Preporod drži nedopustivim miješanje triju sindikalnih središnjica (SSSH, MHS i HUS-a) u odnose unutar HSLS-a, osobito uoči predsjedničkih izbora u toj stranci. Time su se sindikalne središnjice (ne)svjesno stavile u službu interesa određenih političkih krugova u i izvan stranke«, stoji u priopćenju koje je Preporod redakcijama poslao u subotu prije podne.
 Otvoreno pristajanje na stranu Gorana Granića je opredjeljenje za jednu političku opciju unutar HSLS-a, i dovodi u pitanje političku neutralnost sindikalnih središnjica, kaže se u priopćenju, što stavlja pod sumnju i njihovu sindikalnu autonomiju.
Sindikat Preporod ne zagovara niti jednu političku opciju u HSLS-u jer smatra da se o tome u demokratskoj izbornoj proceduri trebaju opredijeliti sudionici Sabora.
</div>
<div type="article" n="57">
Mesić:»Izbori sada ne odgovaraju nikome pa ih, budite bez brige, nitko neće izazvati«
»Možda se moglo brže djelovati. Sad kad sam bio sasvim uvjeren da je Vlada nakon dvije godine pronašla instrumente kojima će riješiti probleme, vidim da opet u koaliciji imamo nesporazume. Može sve dobro završiti, ali to ostavlja dojam da Vlada ne vlada dovoljno odlučno«, tvrdi Mesić te izražava nadu da će sve stranke, uključujući i oporbene, postići konsenzus oko bitnih strateških pitanja poput modernizacije vojske, ulaska u NATO i EU
Svijet je prepoznao politiku koju vodim. Od prvog dana otkad sam ušao u politiku zalažem se za suradnju među ljudima i narodima. Osudio sam one koji su svoje ideje htjeli nametati silom i ratom«, tim je riječima predsjednik Republike Stipe Mesić prokomentirao međunarodna priznanja koja je proteklih dana zbog zalaganja za mir i demokraciju dobio od Zaklade Svjetskog Foruma i Američke odvjetničke komore. 
Na početku emisije Predsjedniku sam uručio priznanje za »političara koji je u 2001. najviše išao naprijed«, a prema ocjeni 26 novinara-komentatora gostiju emisije »Naprijed-nazad«. 
Rekao je da ga to priznanje posebno veseli jer dolazi od novinara »koji su sigurno informirani i sigurno su sve uzeli u obzir«. 
Kao glavni razlog za Mesićev izbor novinari su isticali promjenu vanjskopolitičkog imagea Hrvatske te posebno posjet Izraelu i ispriku Židovima.
Prošlog tjedna Mesić je bio na dodjeli najvećeg priznanja države Izrael »Pravednici među narodima«, kojeg je dobilo deset hrvatskih građana. Svečanost je organizirana u Srednjoj tehničkoj školi u Zagrebu, kako bi se mladima skrenula pozornost na tragediju šest milijuna ubijenih Židova u Drugom svjetskom ratu. 
Mesić ističe da je to posebno važno jer se holokaust često tumačio pogrešno ili se nedovoljno isticala istina o toj velikoj tragediji. »Mislim da mladi ne uče dovoljno o tom dijelu povijesti i zato bi trebalo istaknuti što je to bilo i koje su to organizacije pomutile odnose među narodima da je moglo doći do takvog zločina. Ne smijemo ni zanemariti zločine boljševizma. To je isto zločin, samo su ciljevi bili različiti. Ta je ideja nudila med i mlijeko budućim generacijama, a u njoj su ljudi završavali u logorima po Sibiru«. 
Gledajući na učinjeno u dvije godine svog i Vladinog mandata, u kojima je Hrvatska doživjela promjene Ustava kojima su ovlasti Predsjednika bitno smanjene, zanimalo me slaže li se Mesić s ocjenama da premijer Račan danas ima ovlasti kakve je imao pokojni predsjednik Tuđman? 
»Ja se ne slažem s tom tvrdnjom ni na kraj pameti. Račan nema te ovlasti. Nije točno da imamo onaj čisti kancelarski sustav. Predsjednik Tuđman mogao je donijeti odluku kakvu je zaželio - ako se ticalo privatizacije, odnosa s drugim zemljama, stanja u Hrvatskoj, on je samo zaželio i to se ostvarilo. A sad vidite i sami da premijer vodi velike bitke da bilo koju namjeru provede, jer su tu potrebni mehanizmi Vlade, parlamenta, dogovaranja s koalicijskim partnerima«. Mesić kaže da su ovlasti danas izbalansirane i da je svojima zadovoljan. Komentirajući kašnjenje u provedbi reformi, Mesić je naglasio da je bilo potrebno uskladiti politiku različitih stranaka u koaliciji, od kojih je svaka zatečeno stanje htjela drukčije rješavati.
»Možda se moglo brže djelovati. Sad kad sam bio sasvim uvjeren da je Vlada nakon dvije godine pronašla instrumente kojima će riješiti današnje probleme, vidim da u koaliciji imamo opet neka nesnalaženja i nesporazume. Može sve dobro završiti, ali to u javnosti ostavlja dojam da Vlada ne vlada dovoljno odlučno«. Izrazio je nadu da će sve stranke, uključujući i oporbene, postići konsenzus oko bitnih strateških pitanja kao što su modernizacija vojske, ulazak u NATO i EU. »Tu ne smije biti nikakvih lutanja. Netko može reći da je ovo što smo dosad ostvarili tek jedan centimetar na putu u Europu, netko drugi može reći -to je kilometar! Ali važan je pravac i zato to treba prihvatiti konsenzusom«.
Na pitanje kako mu se, gledajući s Pantovčaka, čine zakuhani odnosi u vladajućoj koaliciji, Mesić kaže: »Moram reći iskreno - kao da sami nas dvojica razgovaramo i kao da nas nitko ne čuje - ja sam optimist! Nikome sad izbori ne odgovaraju. Pitam se kako bi prošao onaj tko bi u ovoj besparici i sada kad moramo što prije naći rješenja za goruća pitanja, uzeo sebi luksuz da ide na novo preslagivanje i isti odnos snaga. Taj jednostavno mora izgubiti na izborima. Zato nitko neće isprovocirati izbore, to budite bez brige«! Ocijenio je da sve stranke koalicije trebaju stajati iza programa Vlade.
»Ne može se trgovati tako da tvoj ministar glasa legitimno za odluku Vlade, a onda ga povlačiš jer se to nekome ne sviđa u njegovoj stranci«. Komentirajući stranački veto kojeg predlaže Dražen Budiša, Mesić je kratko rekao da bi to možda i bilo prihvatljivo kad bi negdje u svijetu postojao takav primjer demokracije, ali da ne postoji!
 U najjačoj oporbenoj stranci počela je izborna kampanja za predsjednika koju javno vode Ivo Sanader i Maja Freundlich, a polutajno i Ivić Pašalić. Predsjednik Mesić ponavlja da je ključni problem HDZ-a, čiji je nekad i on bio član, to što je još uvijek pokret, a ne moderna politička stranka centra te što ne želi priznati svoje greške.
 »Ne treba se držati, kako narod kaže, kao pijan plota nečega što nije bilo dobro. Po meni HDZ bi trebao sad smoći snage da se transformira u pravu stranku, ali demokratsku stranku s demokratskim mehanizmima, gdje druge neće smatrati neprijateljima, nego će predstavnike drugih stranaka smatrati ljudima koji o različitim problemima ne misle kao HDZ. Tada se ne bi dogodilo da vam potpredsjednica HDZ-a Maja Freundlich ode u Ameriku i održi govore koji nisu prihvatljivi nigdje na svijetu«! Freundlich je naime, obećala da će u slučaju povratka HDZ-a na vlast Mesiću i Račanu biti suđeno za izdaju.
»Ma, ona meni može obećati što hoće, jer to sa zdravim razumom nema veze. S takvim HDZ-om sigurno nisam za konsenzus, ali pretpostavljam da će pobijediti u HDZ-u demokratska struktura. Ja nikome ne prijetim suđenjem, samo pozivam da sudovi rade neovisno.
Ali ako ćemo se na ovaj način prijetiti, trebalo bi reći zašto? Zašto bi sad meni netko sudio? Zato što se borim za provođenje hrvatskih zakona ili zato što sam legalno izabran. To se ne mora svakome sviđati, ali ja sam i Maji predsjednik. Ona to, doduše, ne razumije sasvim«.
Komentirajući kritike na svoj govor u Saboru povodom obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske, Mesić je naglasio da je tada bio i samokritičan. »Govorio sam o vlasti koja je vukla i krive poteze. I ja sam bio u toj vlasti i možete reći da je to bilo i samokritično. Naglasio sam da je vlast HDZ-a učinila dobro kad je prepoznala slom socijalizma i da postoji šansa da se Hrvatska osamostali. Ali je vukla i određene krive poteze, poput privatizacije u jeku rata ili politike prema Europi i BIH. Drugi su u različitoj poziciji od mene. Premijer može govoriti o onome što danas Vlada radi i što planira učiniti. Predsjednik Sabora govori o funkcioniranju parlamenta, ali ja moram reći i zašto sam se rastao s tom politikom. Jer kad bih ja to pohvalio, svaki normalan čovjek bi rekao, pa ovaj Stipe Mesić hvali politiku od koje se rastao! Pa je li on sasvim pri sebi!?« Predsjednik je komentirao i zahtjev Slobodana Miloševića da ga Haaški sud pusti na slobodu. 
»Svatko tko se nalazi u zatvoru želi ići na slobodu i ja sasvim razumijem Miloševića da žarko želi biti opet na slobodi. To je njegovo pravo da to želi, samo ga nikad neće ostvariti. On je bio glavni arhitekt rata na ovom prostoru i za to mora odgovarati. To što on priča graniči sa zdravim razumom! On kaže da je Hrvatska htjela rat, a on se borio za mir. Dakle, znači da je ono što se radilo u Vukovaru, Baranji, Slavoniji, Škabrnji i na ostalim bojištima u Hrvatskoj, bila njegova borba za mir? Ne može Milošević smatrati da su suci u Haagu tako naivni da će misliti da je JNA prešla na hrvatsku stranu pa da smo mi s JNA došli do Zemuna, htjeli okupirati Vojvodinu i Srbiju, a on se, jadnik, borio za mir. Njegov problem je što je bio uvjeren da će povijest pisati pobjednik i da će to biti on. Ali se prevario, išao je na genocid i sad za to mora odgovarati«. Na pitanje je li pročitao transkripte koje su prisluškujući Miloševića prikupile obavještajne službe, a objavio Globus, Mesić je kratko rekao: »Znao sam da Milošević sebe smatra vrlo pametnim, ali nisam znao da se smatra i ljepotanom. Vidim da kaže svome sinu - Sine, lep si ko slika, sav si ko svoj otac! (smijeh…).
Na kraju me zanimalo kakvom Mesić želi vidjeti Hrvatsku u veljači 2005., na kraju svog mandata: »Vidim Hrvatsku u Europi ili pred EU-om. Ali vidim i Hrvatsku u daleko boljem ekonomskom stanju. Vidim Hrvatsku kao prosperitetnu, modernu, u kojoj građani jedni drugima neće biti neprijatelji, nego će o različitim problemima različito misliti, ali kad su interesi Hrvatske u pitanju, bit ćemo jedinstveni«. 
Ilija Jandrić
</div>
<div type="article" n="58">
Budiša: »HSLS nije za turorstvo, već za partnerstvo«
Ponavljajući svoja tri politička cilja: HSLS mora ostati samostalna politička stranka u postojećoj, ili nekoj drugoj koaliciji, biti jedna od tri najsnažnije stranke u Hrvatskoj i najsnažniji među strankama političkog centra, Dražen Budiša u kandidatskom govoru poručio je izaslanicima Sabora kako njihova odluka ne smije biti posljedica emocija niti tradicije, već programskog usmjerenja pojedinog kandidata.
Odgovarajući nekim tezama i stavovima što ih je čuo na ovom Saboru, Budiša je poručio: HSLS, otkad je pobijedio na izborima nije sačuvao pozicijski već liberalni mentalitet, a on kao predsjednik HSLS-a nije ni privatno ni u politici određivao profesionalne ni stranačke sudbine. Međutim, onaj tko se vezao za političku stranku, svoju je sudbinu vezao uz nju. »Ja osobno svoju sam političku sudbinu vezao uz HSLS. Time što sam se na Saboru pojavio kao običan član i što sam se kandidirao za predsjednika, provjeravam vlastitu političku poziciju u stranci«.
 Kampanja koja se vodila uoči Sabora i dosegla vrhunac »nevjerojatnim miješanjem sindikata u unutarnje stvari jedne stranke« je sramotna, rekao je Budiša. »Dok sam bio predsjednik HSLS-a nikada nisam izrekao ni jednu ocjenu o odnosima unutar drugih političkih stranaka, niti sam posredovao u tim odnosima. HSLS tako shvaća partnerstvo: ono mora biti javno i transparentno, a ne da se zasniva na lukavosti i na izigravanju dogovora«, dodao je, te naglasio da HSLS nije za tutorstvo već partnerstvo.
»Ako je netko mislio na mene govoreći o 'figi u džepu', ponavljam: nikada se nisam pokajao što sam HSLS vodio i uveo u vladajuću koaliciju. Tadašnji model upravljanja Hrvatskom vodio je u slijepu ulicu i trebalo ga je mijenjati«, rekao je Budiša. (A.C., M.P.)
</div>
<div type="article" n="59">
Radoš: »Problemi u stranci su izmišljeni da bi se sakrile greške u vođenju«
Svoj kandidatski govor za predsjednika stranke Jozo Radoš započeo je komentarom kako se lijepo osjeća jer je napokon završilo razdoblje u kojem se od njega tražilo da učini ono što objektivno nije mogao, te ga se optuživalo za ono za što objektivno nije kriv.
»HSLS je danas pred izmišljenom dilemom i sve što se događa je plod loših odnosa koji su u stranci nastali bez razloga i bez smisla. U HSLS–u nema otuđenja, izdaja i obmana, sve je to izmišljeno kao paravan da bi se sakrile pogreške koje su učinjene u vođenju stranke«, rekao je Radoš, popraćen pljeskom dijela izaslanika Sabora. Radoš je pozvao izaslanike da ne glasaju za one koji su otvorili proces diferencijacije u stranci. »Nemojmo raditi protiv sebe i javno se napadati«, poručio je, ističući da je problem liberala u tome što su se javno svađali, a nisu rješavali probleme na stranačkim tijelima.
Govoreći o svom programu Radoš je istaknuo da je to program kojem su birači 2000. dali povjerenje i kojeg HSLS ostvaruje djelujući u Vladi. Upozorio je kako je HSLS u opasnosti da bude kriv za nestabilnost Vlade i nove izbore, te pozvao izaslanike da takvoj odgovornosti kažu »ne«. Reagirao je i na Budišin govor u kojem je on govorio o potrebi partnerstva a ne tutorstva.
 »Nitko mi nikad nije, niti može biti tutor. Ako bi netko to i mogao biti, to bi bio Dražen Budiša, ali ni on, a Boga mi ni ja, nisam takav čovjek«, rekao je. Zaključio je kako je i ovaj »mir na Saboru rezultat njegovog racionalnog rada iako je stranku preuzeo u takvom trenutku i stanju da je mogao napraviti kaos od nje«.
</div>
<div type="article" n="60">
Granić: »Gospodine Budiša, sve vam opraštam«
Najviše pozornosti od svih izaslaničkih govora izazvao je onaj Gorana Granića. Vrlo konkretno i osobno Granić se obratio Budiši koji ga je u medijima optužio za izdaju zbog koje će morati otići s mjesta zamjenika premijera.
»Gospodine Budiša, ja vam opraštam za sve što ste rekli na moj račun. Mogu ići dalje i reći 'oprostite ako sam vas na bilo koji način povrijedio'. Gospodine Budiša, pružam vam ruku, i za vas i za mene ima mjesta u stranci, mene ne plaše razlike. Ali ne mogu vam povjeriti svoju budućnost i karijeru jer me u to niste uvjerili u protekle dvije godine«, rekao je Granić. On je priznao i vlastitu odgovornost. Odgovoran je, rekao je, što je sklopljen ovakav koalicijski ugovor i napisan ovakav program Vlade, te što je vjerovao u tu Vladu i njezin program.
»Priznajem da sam svim svojim snagama radio na ostvarenju tog programa, pomagao svim ministrima u Vladi, rješavao sporove među njima i radio sve najteže stvari u Vladi, jer sam želio da ona uspije i uvjeren sam da je ona uspjela. Priznajem da nisam znao prodavati maglu i informacije medijima, da nisam govorio ružno o kolegama i da to nikad neću raditi«, rekao je Granić, na što se prolomio burni pljesak u dvorani. Naveo je kako mu je Budiša jedanaest godina povjeravao najteže zadaće koje je on prihvaćao, te da nije bježao od odgovornosti ni kad mu je Budiša rekao da će tražiti da on bude premijer.
 'Priznao' je Granić da ne voli biti u prvom redu i da ne zna reklamirati svoj rad, te da je u Vladu došao raditi. HSLS je pak, rekao je, startala kao oporbena stranka i nažalost zadržala taj mentalitet pa je zato bilo teško sastaviti Vladu i uopće naći ljude koji su u nju željeli ući, pa stranka tako nije dobila ni svoju potpredsjednicu Vlade jer su HSLS-ovke to odbile.
Ne pokazujući je li ga i koliko dirnuo Granićev govor, Budiša je odmah nakon njega izišao u lobi ispred dvorane zapaliti cigaretu u društvu novinara, no ni riječju se nije osvrnuo na ono što je Granić rekao. (A.C., M.P.)
</div>
<div type="article" n="61">
Državna matura već iduće školske godine!
Iako se još ne zna koliko će uvođenje državne mature koštati državu, u Prosvjetnom vijeću tvrde da će njeno provođenje stajati manje od prijemnih ispita!
Želja je Vlade da se što prije uvede državna matura. Nažalost, za ovu školsku godinu je prekasno, no državna matura sigurno će se uvesti u idućoj školskoj godini. Ona će biti jeftinija od sadašnjih prijemnih ispita na fakultetima«, kaže za Vjesnik prof. dr. Hrvoje Vrgoč, predsjednik Prosvjetnog vijeća Ministarstva prosvjete i športa, čiji je prijedlog reforme školstva pod nazivom »Okvirni nacionalni program promjene sustava odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj«, upućen u Vladu. Očekuje se da će ministar prosvjete dr. Vladimir Strugar reformu predstaviti Vladi već idućeg tjedna.
Prema prijedlogu Prosvjetnog vijeća, učenici bi nakon završene srednje škole birali između dvije vrste matura: školske i državne. Školska matura je obavezna, a državna izborna. Međutim, polaganjem školske mature neće se stjecati uvjeti za izravan upis na fakultet, već bi se s maturalnom svjedodžbom morao polagati prijemni ispit. Nakon državne mature učenici bi se upisivali na fakultete bez prijemnog ispita. S tim ciljem osnovao bi se i državni ispitni centar, koji bi nadzirao provođenje mature. 
Zasad još nije poznato koliko će koštati uvođenje državne mature (a kamoli cijela reforma školstva). Tek kada (i ako) Vlada usvoji prijedlog reforme, bit će potrebno izraditi izvedbeni projekt, a prema Vrgoču, tada će se znati koliko će sve to koštati. Bit će potrebno osnovati posebna stručna tijela za svaki nastavni predmet, a u izradi desetak novih projekata sudjelovat će nekoliko stotina stručnjaka i znanstvenika za pojedina područja. Prema Vrgoču, to će biti najteži dio posla, jer treba krenuti u izradu novih nastavnih planova i programa, ali i udžbenika, te organizirati seminare, odnosno dodatnu izobrazbu za učitelje, radi uvođenja opisnog ocjenjivanja.
 »Učitelji se protive uvođenju opisnih ocjena upravo zato jer ne znaju što je to. Zato im treba edukacija«, smatra Vrgoč. Dodaje da bi se s organiziranjem seminara za učitelje, ali i s promjenom nastavnih planova i programa, te osnivanjem škole za ravnatelje također trebalo krenuti u idućoj školskoj godini. 
»Ne bojim se financiranja reforme, jer se sredstva za obrazovanje postupno moraju osigurati. Bojim se, međutim, materijalnih uvjeta u našim školama koje, bez obzira na reformu, moramo poboljšati«, ističe dr. Vrgoč, misleći prije svega na opremanje učionica i dogradnju škola. 
Po njemu, izdvajanja za obrazovanje koja uključuju osnovno i srednje školstvo, trebala bi porasti na 4,5 posto BNP-a, »a ne, kako neki kažu, na 5,6 posto jer su tu uključena i izdvajanja za visoko obrazovanje«. Paralelno s Prosvjetnim vijećem, na svojem prijedlogu reforme radila je i Vladina radna skupina na čelu s dr. Nikolom Pastuovićem. I taj je prijedlog reforme završen, a kako doznajemo, moguće je da se dvije verzije predstave u Vladi paralelno. Kolike su šanse da Vlada podrži obje verzije? Prema jednoj od pretpostavki postoji mogućnost da se prihvate obje, te da ih se iz Vlade pošalje na zajedničku doradu. 
Dr. Vrgoč ocjenjuje da je Pastuovićeva verzija općenita, zbog čega se ne kosi s operativnim dokumentom Prosvjetnog vijeća. No, što u slučaju ako Vlada odbije prijedlog reforme Prosvjetnog vijeća, čemu se zdušno nada dio prosvjetnih stručnjaka, znanstvenika ali i predstavnici nekih školskih sindikati? »Neće se dogoditi ništa. Ostat ćemo tamo gdje smo bili prije 12 godina i onda će sve ići ispočetka. Smatram da je bolje usvojiti bilo kakav dokument, nego nikakav. Osim toga, prijedlog reforme nosi naziv Okvirni nacionalni program (...), upravo zato jer ga se može popraviti tijekom izrade izvedbenih projekata«, kaže dr. Vrgoč. Ističe primjer slovenske reforme, koja je bila uzor Prosvjetnom vijeću. Pred slovenskim su se parlamentom, naime, našle čak tri verzije reforme, a na koncu je prihvaćena njihova zajednička verzija. 
Osnivanje dviju stručnih skupina u javnosti je prije nešto više od godinu dana izazvalo popriličnu buru. Prema mišljenju struke, formiranje dviju grupa koje su radile zasebno, predstavlja uzaludno bacanje novaca. Pastuovićeva ekipa dobila je iz državnoga proračuna posebna sredstava za izradu dokumenta, 
Vrgočeva je također dobila novac, ali iz budžeta Ministarstva prosvjete. Iako neki »pouzdano tvrde« da je sâm ministar Strugar za izradu reforme dobio 500.000 kuna, u Ministarstvu i Prosvjetnom vijeću to poriču. Kažu, da će autorski honorari za 60-ak stručnjaka koji su radili na prijedlogu reforme, biti isplaćeni tek ako Vlada prihvati reformu... 
Mirela Lilek
</div>
<div type="article" n="62">
Mimica: Hrvatska se želi »ugurati« u drugi krug proširenja EU
Proces stabilizacije i pridruživanja, kojeg su eurokrati nakon kosovske krize osmislili za pet zemalja »zapadnog Balkana«, trenutno funkcionira jedino u Hrvatskoj
ZAGREB, 2. veljače
 – »Hrvatska je svjesna da zaostaje za zemljama obuhvaćenim prvim krugom proširenja Europske unije (EU), no cilj Zagreba ostaje »ugurati« se u drugi krug proširenja ove integracije, zajedno sa sadašnjim kandidatima koji također neće uspjeti ući u Uniju u prvom krugu«. Naglasio je to ministar za europske integracije Neven Mimica, u izlaganju koje je u subotu održao u Europskom domu, u sklopu međunarodne konferencije »Jugoistočna Europa: Izazov procesu proširenja EU«, koju je Europski pokret Hrvatska organizirao u petak i subotu.
Mimica, koji se tek vratio iz posjeta Bruxellesu, ponovio je odanost Zagreba procesu stabilizacije i pridruživanja na jugoistoku staroga kontinenta. Štoviše, tvrdi on, proces stabilizacije i pridruživanja, kojeg su eurokrati nakon kosovske krize osmislili za pet zemalja »zapadnog Balkana«, trenutno i funkcionira jedino u Hrvatskoj. Istaknuo je i spremnost Hrvatske na suradnju s ostalim zemljama u toj regiji, ali samo na bilateralnoj osnovi. Za tvrdnje da prošle godine potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) Hrvatsku vraća na Balkan, Mimica je kazao da ih treba gledati u svjetlu političkog nadmetanja u zemlji. Ipak, ostaje otvoreno pitanje mogu li zemlje regije usporiti hrvatski put ka EU-u, a odgovor na to pitanje stići će 2004. godine, kada će summit na vrhu proširene Unije odlučivati o daljnjem širenju ove integracije, ističe Mimica.
Inače, Hrvatska će, kako sada stvari stoje, zahtjev za ulazak u EU podnijeti početkom iduće godine. Cilj je Banskih dvora do kraja 2006. godine u potpunosti pripremiti našu zemlju za punopravno članstvo u EU, što, međutim, ne znači da će ona to tada i postati.
»Proces proširenja EU sada postaje ozbiljan: do nedavno se uglavnom govorilo o politici, a sada se pregovara o najdelikatnijem pitanju - novcu«, zaključio je Mimica, misleći pritom na pregovore koje Bruxelles s kandidatima vodi o poljoprivrednim subvencijama i pomoći iz regionalnih fondova. 
Nakon prevrata u listopadu 2000. godine, slične ciljeve imaju i nove jugoslavenske vlasti. Glavni je dugoročni cilj nove vlade u Beogradu ulazak Jugoslavije u EU, u čemu uživa i potporu građana, tvrdi Živorad Kovačević, predsjednik Europskog pokreta Srbija.
Kovačević se pritom poziva na jedno nedavno provedeno istraživanje javnoga mnijenja, koje pokazuje da čak 80 posto građana Srbije želi da njihova zemlja uđe u EU. No, potpora tom cilju lomi se na konkretnim pitanjima: većina onih koji podržavaju ulazak Jugoslavije u EU istodobno su skeptični prema uvjetima koje je Bruxelles postavio Beogradu, a to su suradnja s Haaškim sudom i ukidanje smrtne kazne.
 Osim toga, daljnje uključivanje Jugoslavije u eurointegracijske procese dodatno komplicira teška politička, gospodarska i socijalna situacija u toj zemlji.
Kovačević tvrdi da je srbijansko javno mnijenje jako konzervativno. To ilustrira podatkom jednoga istraživanja javnoga mnijenja, koje pokazuje da najveće povjerenje građana ove jugoslavenske republike imaju Srpska pravoslavna crkva (SPC), vojska i savezni predsjednik Vojislav Koštunica. Za Kovačevića je puna suradnja s Haaškim sudom svih država nastalih raspadom bivše Jugoslavije preduvjet njihova približavanja EU-u, no o tome u Beogradu ne postoji suglasnost unutar vladajuće koalicije DOS.
»Nije trebalo sačekati još jednu obljetnicu vukovarske tragedije, a da 'vukovarska trojka' nije izručena Haagu«, zaključio je on. Založio se i za to da nedavno produženi polugodišnji mandat Ujedinjenih naroda (UN) na Prevlaci ujedno bude i posljednji, jer, kako tvrdi, nitko u Jugoslaviji danas nema teritorijalnih pretenzija prema Hrvatskoj.
Predsjednik Demokratskog centra (DC) i bivši ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić ističe kako bi regionalna politika trebala biti temelj hrvatske vanjske politike, jer će to u velikoj mjeri odrediti i politiku EU-a prema našoj zemlji. Granić ističe i da bi se Hrvatska trebala izboriti za značajniju ulogu u Paktu o stabilnosti i ostalim regionalnim organizacijama na ovim prostorima.
Janez Potočnik, ministar za europske poslove Slovenije, koja bi u EU trebala ući za dvije godine, tvrdi da će od proširenja profitirati kako buduće, tako i sadašnje članice Unije. Ekonomske prednosti proširenja u sadašnjim kandidatima kratkoročno gledano neće biti velike, ali dugoročno su one neupitne i ogledat će se u koristima za proizvođače i potrošače, kaže on.
Jacques Paul Klein, poseban predstavnik generalnog tajnika UN-a i koordinator aktivnosti ove institucije u BiH, smatra da će pojedinačni odnosi zemalja jugoistočne Europe s EU biti hendikepirani, ako one prethodno ne uspostave bolju međusobnu suradnju. 
»Hrvatska mora igrati važnu ulogu u regiji, to je njena obveza koju ne može izbjeći«, poručio je Klein.
Adriano Milovan
</div>
<div type="article" n="63">
Politički zatvorenici izgubili zajamčena prava
VARAŽDIN, 2. veljače
 - »Aktualna vlast osluškuje u prvom redu želje naših stvarnih i potencijalnih gospodara, a ne vlastitog naroda. Rovovsku bitku su hrvatski bivši politički zatvorenici izgubili, što dokazuje između ostalog i ukidanje starog Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika, čime se toj kategoriji ljudi, koji su u mladosti robijali za Hrvatsku, rektroaktivno ukidaju neka materijalna prava«. 
Dio je to izviješća što ga je na 5. izbornoj skupštini varaždinske podružnice Hrvatskog društva političkih zatvorenika, održanoj u subotu, iznio dosadašnji predsjednik podružnice Josip Ljubomir Brdar. On je naveo i kako predsjednik RH uveličava skupove bivših partizana, te s njima pjeva »Po šumama i gorama«, a u svom političkom vrednovanju ljudi i povijesnih događaja koji su trasirali ostvarenje hrvatske države, nije nikada spomenuo političke zatvorenike. Jure Knezović, predsjednik HDPZ, govorio je o zahtjevu koje je HDPZ uputio Ustavnom sudu da se ukine novi Zakon o pravima bivših političkih zatvorenika. Na Izbornoj skupštini za novog predsjednika varaždinske podružnice HDPZ izabran je Alfred Obranić, a za dopredsjednika Ivan Brlek. (K.G.)
</div>
<div type="article" n="64">
Reagiranja na najavu godišnjeg skupa esula 
ZADAR, 2. veljače
 – »Budući da je Zadar upleten izravno, kao mjesto planiranog idućeg godišnjeg zasjedanja esula, te kao dio Hrvatske koji bi bio među prvim žrtvama remećenja sustava temeljenog na Osimskim sporazumima, moramo još jednom službeno upozoriti na dalekosežnost negativnih posljedica neodgovornog djelovanja određenih, nimalo nevažnih čimbenika u talijanskom javnom i političkom životu«, upozorio je na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Zadra povjesničar prof. dr. Slobodan Čače, vijećnik s Nezavisne liste Stanislava Antića.
 Čačino upozorenje uslijedilo je nakon sve češćih najava revizije Osimskih sporazuma i namjera esula da sljedeće godišnje zasjedanje održe u Zadru. U Rimu i Trstu, uz blagoslov izvršne vlasti, počele su s radom komisije pravnika s ciljem da u poslijeratnim sporazumima između Italije i Jugoslavije, odnosno Slovenije i Hrvatske, nađu manjkavosti kojima bi pobijali njihovu valjanost. »Manipulatori tragedijom istarsko-talijanskog autohtonog i doseljenog življa, po potrebi mijenjaju uzroke poslijeratnog odlaska«, upozorava, među ostalim, i slovensko »Delo«, ističe Čače i dodaje: »Novija zbivanja ukazuju na to da se pasivno službeno ponašanje s hrvatske strane u određenim krugovima Italije tumači kao znak slabosti i uzima kao poticaj agresivnijim nastojanjima.
 Povijesna je i tragična činjenica da je proces razgraničenja bivše države s Italijom nakon Drugoga svjetskog rata bio popraćen brutalnostima i zločinima. Pred talijanskom javnošću i, što je još relevantnije, europskom, zapravo se zamagljuje činjenica da je hrvatski jadranski pojas 1941. godine bio žrtvom agresije, tijekom koje je u desetcima tisuća dokumenata i u barbarskoj praksi očitovana politika etnocida, brisanja svega hrvatskog s anektiranih područja, uz represivne mjere koje po svim mjerilima spadaju u kategoriju ratnih zločina«.
 »U eri velikih pokajanja i kolektivnih ispričavanja, čini se da desetci tisuća hrvatskih žrtava, valjda jedini u Europi, nemaju pravo na bilo kakav oblik isprike«, nastavlja Čače, »Ti ratni zločini ne samo da nisu procesuirani, nego su gurnuti u potpuni zaborav. Ne znamo čak ni jasna gledišta službene Italije, kao ni samih esula. Ako se već poziva na prošlost zašto se onda samo iz te prošlosti izrezuje ono što odgovara trenutačnim interesima. Zato se javljaju sumnje je li se Italija zaista odrekla fašističke politike. Nije nam svrha zaoštravati situaciju nego onemogućiti one koji imaju zle namjere. Ne želimo da se shvati da je naše istupanje u ovom slučaju uzurpacija prerogativa države i njezinih organa, samo želimo potaknuti Vladu na čvršći i jasniji stav.
 Razvijanje svakovrsnih veza s Italijom, kao i s odseljenim osobama, nedvojbeno je potrebno i korisno i za Zadar i za Hrvatsku, a ujedno je i naš doprinos europskim integracijama. Opstrukcija i destrukcija Osimskih sporazuma velika su opasnost jer su sporazumi sustav na kojemu se nešto moglo izgraditi, a ujedno su i minimalni preduvjet za odnose dviju država.
 No, istinska učinkovita suradnja mora počivati na priznavanju i prihvaćanju ne samo realiteta opstojnosti Republike Hrvatske nego i na uvažavanju povijesne opstojnosti hrvatskog naroda na jadranskom prostoru«, izrekao je dr. Slobodan Čače. 
 Gradsko će vijeće sljedeću sjednicu posvetiti isključivo raspravi o ovim prijedlozima Antićeve Nezavisne liste i zatražiti službeni stav Vlade.
Ljubica Ivićev-Balen
</div>
</div>

</body>
</text>
</TEI.2>

with extensions by D. Ćavar