NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020902].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 233302 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>02.09.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>»To je provokacija slovenskih nazoviintelektualaca, a hrvatska je policija postupila na najbolji mogući način«</p>
<p>Tomac: Potrebno je u miru riješiti te sporove na razini državnih institucija, a ne da svatko uzima pravdu u svoje ruke, jer svaka akcija izaziva protuakciju, a svaki estremizam izaziva novi ekstremizam, što nije dobro ni za slovenski niti za hrvatski narod / Trconić: Slovenski bi intelektualci, kojima je stalo do interesa svoje zemlje, trebali smirivati tenzije / Šeks: To je papirnata i simbolična agresija na Hrvatsku, osporavanje hrvatskog suvereniteta i nastavak u nizu provokacija tog jednog militantnog, provokatorskog dijela slovenske politike / Kajin: Osuđujem pokušaj slovenskih akademika da dodatno zaoštravaju teritorijalni spor / Đapić: Ta akcija slovenskih nazoviintelektualaca je samo jedan normalan niz njihovih provokacija prema Hrvatskoj / Kontić: Važno je da nije došlo do većih incidenata</p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> – Kao rijetko kada, hrvatski su političari u nedjelju bili jedinstveni u osudi provokacije slovenskih, kako kažu, nazoviintelektualaca, koji su u subotu pokušali ući u Hrvatsku i održati prosvjedni skup ispred kuće Joška Jorasa. Svi se također slažu s tim da je hrvatska policija postupila na najbolji mogući način te je, vrativši s granice slovenske aktiviste i članove Odbora za zaštitu slovenskih državljana u inozemstvu spriječila daljnje incidente i zaoštravanje odnosa. Vjesnik je zamolio za mišljenje o tom incidentu čelnike hrvatskih političkih stranaka i akademike HAZU.</p>
<p>Predsjednik saborskog vanjskopolitičkog odbora, Zdravko Tomac (SDP) istaknuo je da bi bilo dobro da se i jedna i druga strana, a pogotovo intelektualci suzdrže od bilo kakvih poteza koji povećavaju napetost i krizu i otvaraju prostor za jačanje ekstremizma. »Potrebno je u miru riješiti te sporove na razini državnih institucija, a ne da svatko uzima pravdu u svoje ruke, jer svaka akcija izaziva protuakciju, a svaki estremizam izaziva novi ekstremizam, što nije dobro ni za slovenski niti za hrvatski narod«, kaže Tomac.</p>
<p>Potpredsjednik HSS-a Luka Trconić ističe da su ovakve manifestacije ispod razine ozbiljnih intelektualaca. »Mislim da bi slovenski intelektualci, kojima je stalo do interesa svoje zemlje, u ovakvim sitaucijama trebali djelovati upravo suprotno - smirivati tenzije i svojim ponašanjem ukazivati na to da su upravo ovakve nepromišljene manifestacije na štetu i jedne i druge zemlje«, komentira Trconić. Dodaje da je činjenica da je Jorasova kuća, bez ozbira na sve i po svim vladajućim regulama i priznanjima - u Hrvatskoj. »Ako je netko intelektualac, onda mora znati i koji je put za osporavanje te činjenice. A ovo sve što čine je ispod intelektualne razine i više šteti vlastitoj zemlji nego koristi. To svakako treba osuditi«, zaključio je Trconić, dodavši da je naša policija reagirala primjereno.</p>
<p>»Radi se o provokaciji i ustrajavanju na nikad povučenoj odluci slovenske skupštine iz 1993. godine, koja je proglasila da su ta četiri zaseoka u Istri sastavni dio općine Piran i Slovenije. To je papirnata i simbolična agresija na Hrvatsku, osporavanje hrvatskog suvereniteta i nastavak u nizu provokacija tog jednog militantnog, provokatorskog dijela slovenske politike«, komentar je predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru Vladimira Šeksa. On dodaje da je takvo ponašanje slovenskih akademika na tragu Memoranduma iz 1993. godine slovenskog parlamenta, koji cijeli akvatorij Piranskog zaljeva, zajedno s podmorjem i zračnim prostorom, proglašava slovenskim državnim teritorijem. Šeks ističe da je jedino rješenje te situacije međunarodna arbitraža, jer je ovo sada neriješena, pat-pozicija sa stalnim incidentima te ističe da je ključna pogreška premijera Ivice Račana što je parafirao granični sporazum sa Slovenijom bez podrške Sabora.</p>
<p>»Duboko sam nesretan zbog svega što se događa u slučaju Piranskog zaljeva. Osuđujem pokušaj slovenskih akademika da dodatno zaoštravaju taj teritorijalni spor umjesto da oni budu prvi koji će smirivati napetosti oko Piranskog zaljeva. Osuđujem i poruke pojedinaca: 'Ili arbitraža ili rat!' - jer vjerujem da nitko dobronamjeran ne bi trebao zazivati rat«, istaknuo je pak potpredsjednik IDS-a Damir Kajin.</p>
<p>Dodao je da je dolazak akademika jasna poruka da slovenska vlast neće pristati na arbitražu samo morske granice, nego će otvoriti arbitražni postupak za čitavu granicu. Isto tako, Kajin ističe da nema nikakvog razloga da naša Vlada, odnosno njezin potpredsjednik Ante Simonić otvara pitanje šest kilometara kopnene granice u blizini Piranskog zaljeva, jer to ne stoji i taj je dio spornim parafom Račan - Drnovšek korektno riješen. Kajin ističe da ovo »događanje slovenskih akademika« na »ničijoj zemlji« u Plovaniji ni na koji način ne poistovjećuje s ulogom koju su imali srpski akademici iz Francuske 7 u Beogradu. Isto tako, ni neke teške riječi s hrvatske strane ne poistovjećuje s naoko sličnim parolama iz 1991. godine. Što se tiče hrvatskih vlasti, Kajin smatra da su one, kao i u slučaju Joras, dobro postupile, jer su slovenski akademici na neakademski način htjeli demonstrirati nepriznavanje hrvatskog suvereniteta na Jorasovom posjedu, površine 800 četvornih metara.</p>
<p>»Ništa neočekivano. Ta akcija slovenskih nazoviintelektualaca je samo jedan normalan niz njihovih provokacija prema Hrvatskoj, to je očekivana i vrlo koordinirana akcija slovenske politike«, komentirao je predsjednik HSP-a Anto Đapić. On kaže da su Slovenci vrlo ofanzivni u cijeloj priči o hrvatsko-slovenskim odnosima, »što i nije loše, jer će to konačno razbuditi hrvatsku političku javnost«.</p>
<p>»Dosad je pitanje odnosa sa Slovenijom bilo gotovo nevažno pitanje i svako naše upozorenje na te odnose se dočekivalo kao da mi mutimo neku vodu i da su naši odnosi sa Slovenijom izvrsni. Sad se pokazuje da to ni približno nije tako. I zato, što nas više budu provocirali, naš zahtjev za arbitražom treba biti jasniji«, kaže Đapić. Po njegovu mišljenju, problem je u tome što naša službena politika na sve to odgovara jalovo ili se pak ide u krajnost, pa naši ribari kažu: »Ili arbitraža ili rat!«, što je samo znak da Vlada nema kontrolu i da je prepustila ofanzivu slovenskoj strani. Zaključuje da ne treba dramatizirati, nego pričekati saborsku sjednicu, raspraviti o odnosima sa Slovenijom i zauzeti političku platformu o tome, što bi trebalo biti na tragu saborske Rezolucije iz 1998. godine, kojom se tražio odlazak Slovenaca sa Svete Gere i međunarodna arbitraža za granice.</p>
<p>HSLS-ovac Joško Kontić kratko je rekao da je hrvatska policija profesionalno obavila posao, a važno je da nije došlo do većih incidenata.</p>
<p>Marija Pulić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Vidan: »Opasni otpad je najveći problem zaštite okoliša u nas«</p>
<p>Zbog novog ugovora s Rusijom o izvozu njihove nafte našim naftovodom, promet tankerima od Omišlja do Otrantskih vrata dramatično će se povećati. Svaki će dan jedan tanker ploviti tom rutom, a za višegodišnju tešku devastaciju Jadrana potrebna je samo jedna havarija / Ako Ministarstvo zaštite okoliša ne može nadzirati spalionicu otpada udaljenu samo nekoliko kilometra zračne linije od svog sjedišta, što može? / Potpuno je neprihvatljiv Inin prijedlog da se opasni otpad utiskuje u naftne bušotine</p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> – O aktualnim pitanjima zaštite okoliša u Hrvatskoj, Ininu prijedlogu da se opasni otpad utiskuje u naftne bušotine, zagrebačkoj spalionici Puto, uvozu i proizvodnji genetički modificiranih organizama (GMO) te projektima za zaštitu okoliša, razgovarali smo s programskim koordinatorom Zelene akcije Tonijem Vidanom.</p>
<p> • Koji su najveći problemi zaštite okoliša u Hrvatskoj?</p>
<p>- Opasni otpad je problem broj jedan. Žalosno je koliko se malo u vezi s tim napravilo u prošle dvije i pol godine. Hrvatskoj je neophodno kvalitetno odlagalište, jer i nakon spalionice ostaje pepeo. Karika po kojoj bi trebalo funkcionirati je nadzor - prikupljanje - transport - odlagalište. Spalionice ne bi smjele biti u blizini urbanog područja, jer čak i najmodernije spalionice zahtijevaju jako dobar nadzor, a Hrvatska ga nema. Ako Ministarstvo zaštite okoliša ne može nadzirati spalionicu udaljenu samo nekoliko kilometra zračne linije od svog sjedišta, što može? Najisplativija politika u zbrinjavanju otpada je - preventivna. Kad se ekonomski valorizira neka investicija, treba uzeti u obzir realne troškove zbrinjavanja otpada. Kad bi se to radilo u bankama i poduzećima, mnoge projekte bi se zaustavilo čime bi Hrvatska postupno išla prema gospodarstvu koje bi proizvodilo manje opasnog otpada.</p>
<p>Drugim problemom smatram nesposobnost države za pokretanjem razvojnih programa koji bi Hrvatsku usmjerili ka boljoj zaštiti okoliša i održivom razvoju kao krajnjem cilju. Pod tim smatram ekopoljoprivredu, ekoturizam te korištenje obnovljivih izvora energije. I, treći veliki problem zaštite okoliša u Hrvatskoj je rizik naftne havarije na Jadranu. Zbog novog ugovora s Rusijom o izvozu njihove nafte našim naftovodom, promet tankerima od Omišlja do Otrantskih vrata dramatično će se povećati. Svaki će dan jedan tanker ploviti tom rutom, a za višegodišnju tešku devastaciju Jadrana potrebna je samo jedna havarija.</p>
<p> • Podržavate li Inin prijedlog da se opasni otpad utiskuje u naftne bušotine?</p>
<p>- To je potpuno neprihvatljiv način zbrinjavanja opasnog otpada. Njega treba izolirati iz okoliša, jer, iako bi se on utiskivao na 3000 metara dubine, to je i dalje okoliš. I tko jamči da se ne bi zbrinjavao i pliće, jer znamo kakav nadzor i kontrole imamo? Europsko zakonodavstvo ne prihvaća takav način zbrinjavanja opasnog otpada. Stručnjaci EU-a su, u razgovoru s nama, ocijenili Inin prijedlog neprihvatljivim načinom uštede na zbrinjavanju opasnog otpada. Privatizacija Ine povoljan je trenutak da se to pitanje potakne. Treba tražiti od potencijalnih kupaca da se odrede o zbrinjavanju otpada, jer je Ina najveći proizvođač opasnog otpada u Hrvatskoj.</p>
<p> • Hoćete li tražiti da vam se dostavi kompletan izvještaj o događaju u zagrebačkoj spalionici Puto?</p>
<p>- Ako u izradi izvještaja budu sudjelovale iste institucije koje su nadzirale rad Puta i obavljale potrebna mjerenja, izvještaj ću uzeti s rezervom. Zelena akcija podržava zahtjeve Jakuševčana koji traže da se napravi temeljita i nezavisna stručna analiza utjecaja spalionice na zdravlje ljudi. No, ne vidim načina na koji bi Zelena akcija ili sami Jakuševčani mogli pokrenuti nezavisnu analizu, jer novac potreban za to nadilazi financijske mogućnosti Zelene akcije i mještana. To treba pokrenuti Grad Zagreb ili država.</p>
<p> • Podržavate li nastavak rada Puta?</p>
<p>- Ne podržavamo, jer je neodgovorno i neprimjereno locirati takav objekt samo nekoliko kilometara od centra grada. Podržavamo zahtjeve Jakuševčana za premještaj spalionice. U protivnom, organizirat ćemo akcije podrške Jakuševčanima. Objekt spalionice je zastarjela tehnologija upitne kvalitete. Da Puto radi ono što mu je prvotno bila zadaća, sanacija smetlišta Jakuševac, mogla bi se opravdati njegova lokacija, no uvoz opasnog otpada iz inozemstva i njegovo spaljivanje u Putu - ne.</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Bosanac: Napadi na mene prevršili su svaku mjeru</p>
<p>VUKOVAR, 1. rujna</p>
<p> – »Vukovarska bolnica do sada je obnovljena samo pet posto od ukupne njezine razorenosti i šteta koje je pretrpjela u ratu, a od toga nisu obnovljeni zdravstveni sadržaji. Za njezinu kompletnu obnovu trebalo bi uložiti oko 10 milijuna eura«, tvrdi dr. Vesna Bosanac, ravnateljica vukovarske bolnice. U razgovoru za Vjesnik izrazila je veliko ogorčenje zbog učestalih napada i medijskih napisa koji govore o njezinoj krivnji za nepravilnosti u toj bolnici, po mnogo čemu simbolu Vukovara i cijele Hrvatske.Veliki broj stipendija za liječnike izvan Vukovara, koji nakon toga nisu ostali u gradu, visoke plaće liječnika, financijske malverzacije i zloporabe zapravo su razlozi zbog kojih na tome sada radi i Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru. O tome dr. Bosanac kaže: »Nakon golgote rata, progonstva i povratka, Vukovarci su se masovno vratili ni u što i unatoč tome što im je bilo iznimno teško, gotovo 100 posto djelatnika vratilo se u bolnicu koja do danas ima devastiranu infrastrukturu, a zbog takvog stanja još kroz zgradu puše na sve strane«.</p>
<p>Po riječima dr. Vesne Bosanac, koja je na mjesto ravnateljice došla 1991. godine, u ratu je bila odvedena u zarobljeništvo i potom razmijenjena, današnji ukupan dug te ustanove je 17 milijuna kuna, a svakog mjeseca načini se minus od dodatnih 400.000 kuna. Više od 90 posto prihoda troši se na plaće 474 zaposlenika.</p>
<p>Na Vjesnikovo pitanje o tome zašto bolnica grada heroja Vukovara prošlih godina - dok se obnavljao velik broj objekata u Hrvatskoj - nije imala prednost, dr. Bosanac odgovara: »Imali smo podršku Ministarstva zdravstva i HZZO-a, obnavljale su se, primjerice, vinkovačka i osječka bolnica, ali vukovarska nije došla na red, što potvrđuje podatak da je u čak pet godina obnovljeno samo pet posto od ukupnih potreba«. Vjesnikova sugovornica tvrdi da su napadi na nju »uistinu prevršili svaku mjeru, a milijunske makinacije koje se događaju u državi na različitim područjima čini se da nisu ništa u odnosu na ono o čemu se govori i usmjerava na navodne makinacije u ovoj bolnici. Vukovarska bolnica ostala je na repu svih repova«.</p>
<p>Vukovarsko-srijemski župan Nikola Šafer za desetak dana sazvat će sjednicu Upravnog vijeća bolnice, kojem je ujedno i predsjednik, kada se očekuje očitovanje o izvješću revizije, nalazu koji je navodno sporan. Komentirajući zbivanja u bolnici, Šafer je rekao Vjesniku da su nastali dugovi - dugovi sustava: »Riječ je o reintegriranoj bolnici i nepravedno je reći da je za nepravilnosti koje su se dogodile kriva samo ravnateljica dr. Vesna Bosanac«. On dodaje da je »u vrtlogu rata i poraća te rada u tim okolnostima dr. Bosanac pravila akrobacije«, a o njezinoj se smjeni samo spekulira. Izvješće koje će biti podneseno nije financijsko, nego stručno, pojašnjava Šafer.</p>
<p>Činjenica je da postoje pitanja o liječničkim specijalizacijama u razdoblju od 1993. do 2001. godine, posebice zato što su liječnici odlazili iz Vukovara, pa je bolnica gubila potencijalne djelatnike. On također navodi da je u tom smislu bilo i intervencija bivših ministara. »Zato nije korektno sve svaliti na jednu osobu, već odgovornost moraju snositi svi koji ju u tom slučaju imaju«, zaključio je vukovarsko-srijemski župan Nikola Šafer.</p>
<p>Snježana Čanić-Divić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Ribljim ratom prema Europi regija?</p>
<p>Istru su donedavno smatrali »politički opasnom« upravo zbog njene transnacionalne, regionalne politike. Otkud sad baš odatle stiže poziv na rat sa susjedima s kojima se često bolje slagala nego s matičnom Hrvatskom? Zbog sezone lista? Pričajte to nekome drugome!</p>
<p>VIKTOR VRESNIK</p>
<p>Rješenje spora u Piranskom zaljevu je</p>
<p> - ili međunarodna arbitraža ili rat, a Slovenci nažalost ne žele arbitražu.«</p>
<p>Citat Danielea Koleca, predsjednika Ceha ribara Bujštine od one je vrste od koje se svakom razumnom čovjeku ledi krv u žilama. </p>
<p>Svako spominjanje rata u zemlji u kojoj se baš ovih dana objavljuju popisi nestalih u nedavnom, svima mora biti poziv na uzbunu. A kad poziv na rat stiže iz sredine koja već dugo (a ponekad i opravdano) sama sebe proglašava za najciviliziraniju, najeuropskiju i reformama najotvoreniju u državi, onda se treba upitati i koji je motiv onoga koji taj poziv upućuje. </p>
<p>Istru su donedavno smatrali »politički opasnom« upravo zbog njene transnacionalne, regionalne politike. Otkud sad baš odatle stiže poziv na rat sa susjedima s kojima se često bolje slagala nego s matičnom Hrvatskom? Zbog sezone lista? Pričajte to nekome drugome!</p>
<p>Nisam sklon teorijama zavjere, ali ne vjerujem da je Daniele Kolec u Zagrebu zastupao interese istarskih ribara. Ne vjerujem čak ni da je zastupao interese Istrana, a moguće je (zapravo, volio bih da je tako) da ni sam ne shvaća da njegov prirodni ribarski strah od krađe sadržaja njegovih mreža netko grubo koristi u svoje političke svrhe. </p>
<p>Tko? Možda ga treba potražiti iza invalidskih kolica ispolitiziranog ratnog veterana Mirka Čondića (jer nije Čondić sam od sebe odjednom jurnuo prema Istri), u onim istim krugovima koji i Sinjsku alku već godinama, od turističkog spektakla koji bi prema siromašnom Sinju mogao usmjeriti rijeku novca, pretvaraju u jeftin, ali škodljiv politički cirkus. Nisam, istina, još donedavno takvu vrstu retorike mogao zamisliti u Istri, ali… </p>
<p>Možda se Istra upravo svojim regionalizmom i manjkom sirovog nacionalizma, uz istodobni turistički bum u vrijeme dok je ostatak obale još trpio posljedice ratnih godina, nekima učinila suviše uređenom (i opasnom, jer još bi netko mogao preuzeti takav model), pa danas, kad je izborna groznica zavladala susjednom Slovenijom, pitanje lista (ribe) uzdižu na razinu nacionalnog ponosa? </p>
<p>»Ne dajmo nikome da rasprodaje našu zemlju! Ne dajmo nikome naše ribe, makar i po cijenu života! Uostalom, ni Istra ni Slovenija nisu baš nadrapale u prošlom ratu, vrijeme im je da i same to malo osjete!« Nije to, istina, nitko tim riječima izrekao, ali ni ne treba. Dovoljno smo, nadam se, svi proživjeli da znamo prepoznati nečije prljave, loše skrivene namjere.</p>
<p>Sljedećih nekoliko dana ne bih bio u Račanovoj koži ni za deseterostruku hrvatsku premijersku plaću! Kako riješiti problem hrvatsko-slovenske granice prije početka te nesretne sezone izlova lista (a premijer, nažalost, mora priznati da je svojim brzopletim parafom tu i sam zabrljao)? Kako objasniti sindikalcima da bi se bez još jedne sanacije brodogradilišta i zdravstva (uskoro i PIK-ova) tisuće njihovih kolega našlo na ulici? Kako narodu približiti matematiku državnog proračuna koja dopušta to sanacijsko manevriranje i na koji način sve građane uvjeriti da su nedavna poskupljenja nešto što se čini za njihovo dobro?… </p>
<p>Usput, naravno, treba urazumiti pomahnitale proizvođače šećera pa ih naučiti razliku između trske i repe i što znači potpisani sporazum, uvjeriti (još jednom) ribare da list ne pita mreže za narodnost, ali i pokazati Slovencima jasno gdje im je mjesto, u kojoj zemlji živi Joško Joras i da granica nije sredstvo kojim se u civiliziranim zemljama pobjeđuje na izborima. Uhhhhh...</p>
<p>Da sad u Hrvatskoj traje izborna kampanja i da se osobno natječem za premijersko mjesto, odustao bih. I zato mi nije ni nakraj pameti da danas, unatoč ponekad teško oprostivim gafovima, pozivam premijera na ostavku. Pozivam ga, međutim, na čvrstoću, što dosad možda i nije bila jedna od njegovih vidljivih odlika.</p>
<p>Račan danas mora biti svjestan da mu je povjeren mandat da državu izvede iz siromaštva i, po mogućnosti, istodobno oslobodi od gluposti. Bude li i dalje oklijevao i bio sklon prevelikim ustupcima i strančarenju, taj mandat neće ispuniti. I da bude jasno, nije mi u tom slučaju žao njega, nego nas koji ostajemo.</p>
<p>Račan, međutim, nije jedini od koga se nešto očekuje. Sindikalni vođe (kao i predsjednici cehova) također su izabrani da zastupaju interese radnog dijela nacije, onoga koji plaćanjem poreza puni državnu blagajnu. Oni, međutim, nisu izabrani da brane »radni narod« od »vlasti«, nego da zaposlenima osiguraju bolje uvjete rada i da se pobrinu da poslodavci poštuju jednom postignute sporazume. </p>
<p>Koristeći se, međutim, svojim položajem socijalne sile, oni vrlo često surađuju sa strankama oporbe (bilo kad i bilo koje) i putem sasvim izravnih ucjena pokušavaju utjecati na rad vlasti, loveći pritom bolje startne pozicije za buduće pregovore o položaju svoje struke (opravdano), ali i dodatne bodove za svoju buduću političku karijeru (što je zloupotreba položaja). </p>
<p>Nije to nikakav hrvatski specijalitet i ne mora uvijek i nužno biti loše, ali kao i sve drugo, u krhkoj i novoj demokraciji kao što je Hrvatska svaki takav pokušaj vrlo brzo uzdrma vlast i usporava proces neizbježnih promjena. </p>
<p>Kad su ovih dana neki od sindikalnih (cehovskih) lidera pozivali građane na »neposluh prema državi« jesu li oni bili iskreni prema onima koje zastupaju? </p>
<p>Jesu li, recimo, sindikalni (cehovski) vođe razgovarali prije svojih poteza sa šefovima sindikata u brodogradilištima, Hepu, Ini? S pravim ribarima u Istri (onima koji uistinu žive od ribolova)? Što bi za njihovo članstvo značilo odustajanje države od brodogradnje ili zamrzavanje cijena energenata? Što bi za Istrane, ali i za ostatak Hrvatske, značio ribarski ili bilo kakav rat sa Slovencima?</p>
<p>To su pitanja na koja bih volio dobiti odgovor.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Hrvatska između dvije vatre ne mora savijati kičmu</p>
<p>Hrvatska je američkom ponudom o neizručivanju američkih građana Stalnom sudu stavljena u nezahvalan položaj između dvije vatre. Ako su primarni principi, pravde mora biti i ona je jednaka za sve. Hrvatskoj je lakše poštovati principe u ovoj neželjenoj situaciji jer neće uskoro ni u NATO ni u EU. Ne treba kupovati ulaznicu kao desperatna Rumunjska. Ne treba čak niti čekati što će Bruxelles kazati. Izostanak izravnih interesa daje Hrvatskoj pravo na vlastito mišljenje</p>
<p>PIŠE: LADA STIPIĆ NISETEO</p>
<p>Međunarodni sud za ratne zločine sigurno nije stvoren radi »zločestih« Amerikanaca koji ne poštuju ženevske konvencije, podržalo ga je više od stotinu zemalja da bi ispunio prazan prostor od zločina do kazne koji obično postoji u zemljama tipa demokratizirajućih i europeizirajućih balkanskih državica ili Ruande. </p>
<p>Stvaranje stalnog međunarodnog suda pozdravljeno je kao stvaranje pravde. Američka Clintonova administracija podržala je sud, nova, Bushova, povukla se iz koncepta i u tradicionalno uzburkane euro-atlantske odnose unijela nov element razilaženja. Amerikanci su zamutili vodu prihvaćanjem zakona koji pred očima američkog pravosuđa ozakonjuje akciju izvlačenja američkih građana s UN-ova teritorija, dakle prostora suda. </p>
<p>Rečeno nisu tako shvatili Nizozemci koji su nespretan pokušaj zaštite američkih nacionalnih interesa pročitali crno na bijelo kao invaziju na vlastitu zemlju. Potom je uletjelo američko ucjenjivanje u Vijeću sigurnosti i mirovne su misije spašene jer su pripadnice Vijeća sigurnosti teška srca pristale na jednogodišnje izuzeće Amerikanaca od međunarodne pravde. </p>
<p>Da, novi je sud zamišljen da bi ispunio praznine u nefunkcionirajućim državama - da bi ga pod upitnik stavila zemlja koja se, vrlo često s debelim razlogom, može hvaliti da je kolijevka demokracije i pravne države. Amerikanci namjeravaju potpisati seriju bilateralnih sporazuma o izuzeću svojih građana od sudske jurisdikcije. Četiri dosadašnje potpisnice »pazarile« su na svom žrtvovanju principa, Rumunjska desperatno potrebno članstvo NATO-u, potrebnije naravno političkoj vrhuški negoli bukureštanskoj sirotinji, Izrael jer i onako često funkcionira kao američka država pogotovo na američkim dolarima, Istočni Timor broji svaki cent donacija kao i Tadžikistan.</p>
<p>Američki niži dužnosnici uvjeravali su svijet da će vojna pomoć curiti tek uz potpis o izuzeću Amerikanaca. Njihovi su šefovi pak s manje uspjeha tvrdili da veze, dakle ucjene, nema. Pritiske će osjetiti i EU, što su prvi shvatili Britanci. Uostalom, oni i onako figuriraju kao američka ispostava u Europi (o čemu najbolje govori onaj duhoviti video-spot Georgea Michaela »Upucaj psa«), a tu su i Talijani. Obje zemlje skrivene su iza dimne zavjese »mi jesmo u principu za sporazum, ali će biti kako se dogovorimo«. </p>
<p>Dogovora u EU neće biti do 30. rujna, kad je na dnevnom redu prvo zasjedanje Ministarskog vijeća. Komisija EU-a sugerirala je kandidatima da se suzdrže potpisivanja, Češka može sebi dopustiti taj luksuz jer želi u EU, a već je u NATO-u, Estonija baš i ne jer hoće u NATO a ne samo u Uniju. </p>
<p>Pravni stručnjaci pročešljali su američku ponudu i zaključili da je u bilateralnom sporazumu zamka koja ide više na podrivanje ugleda još - radno - nepostojećeg suda nego što štiti američke interese od politiziranja pravde. (Rječnik Amerikanaca kao da je prepisan od Miloševićeva show programa u haaškoj sudnici - samo u ovoj baladi nema suca Richarda Maya sa svojim čarobnim gumbićem za isključivanje mikrofona kad govornik pretjera...) </p>
<p>Nijemci su u Hamletovu dvorcu na neformalnom skupu šefova EU diplomacija bili najbliži istini. Članak 98. osigurava primjeren legalan okvir za izuzeće građana jedne demokratske države, iako u svojoj biti ubija duh i smisao ovog prvog projekta stalne pravde za sve tirane i zločince. EU je glasovao za princip - i u tome je osnovni razlog nerazumijevanja dvaju strana. Amerikanci će i dalje ucjenjivati, uključujući i prijetnju slabljenjem NATO-a s tim da preko svojih produženih ruku, igrom interesa i ucjena, mogu uvijek držati Europljane u nezahvalnoj ulozi taoca: koncept zajedničke europske obrane i sigurnosti nije blokiran radi tvrdoglavosti Ankare ili Atene, nego stoga što moćnici u Washingtonu nisu još na sigurnome koliko utjecaja gube. </p>
<p>Hrvatska je američkom ponudom stavljena u nezahvalan položaj između dvije vatre. Ako su primarni principi, pravde mora biti i ona je jednaka za sve. Hrvatskoj je lakše poštovati principe u ovoj neželjenoj situaciji jer neće uskoro ni u NATO ni u EU. Ne treba kupovati ulaznicu kao desperatna Rumunjska. Ne treba čak niti čekati što će Bruxelles kazati. Izostanak izravnih interesa daje Hrvatskoj pravo na vlastito mišljenje. S druge strane, otvorena podrška Amerikancima iz nekih političkih krugova u Hrvatskoj upucavanje je u vlastitu nogu europskih ambicija: teško je vjerovati da će njemački demokršćani u europsku udrugu narodnjačkih stranaka pripustiti HDZ dok god on glasno drži stranu Amerikancima. </p>
<p>Stvar sa sudom najbolje je prepustiti vremenu kad je Hrvatskoj već na raspolaganju rijedak luksuz da nije u situaciji da ili savijanjem kičme ili odustajanjem od principa zarađuje euroatlantsku ulaznicu. Mislimo na gospodarstvo: bogatiji su uvijek jednakiji među jednakima. Dobro će nam doći kad nam budu otvarali vrata.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Granica nije glavni Račanov problem</p>
<p>SANJA KAPETANIĆ</p>
<p>Jedni misle da Hrvatskoj nije bilo dosta rata. Drugi da nam sad najviše treba baš još jedna kriza vlade, odnosno izbori. I sve to zbog granice u Savudrijskoj vali, odnosno Piranskom zaljevu. I jedni i drugi, naravno, dobro znaju da rata neće biti odnosno da Račan neće odstupiti. </p>
<p>Baš kao što dobro znaju da je morska granica sa Slovenijom idealna prigoda za podizanje političkih tenzija u zemlji koja je svoje pravo na život izborila u krvi, a ratne rane su tek počele zarastati. Pogotovo u trenutku kad je građanima život poskupio zbog poskupljenja struje i plina, a nacionalna gospodarska kola još nisu krenula uzbrdo. Nije najveći problem koalicije državna granica, nego raspoloženje birača zbog neostvarenih obećanja. Kao i svim drugim zemljama, i u Hrvatskoj stranke prije izbora obećavaju previše. Znaju to i birači, pa na izborima vlasti glasove ne uskraćuju zato jer nije ostvarila obećanja nego zato jer su uvjereni da je mogla napraviti mnogo više na područjima koja smatraju najvažnijim. Na izborima 2000. to je bilo gospodarstvo odnosno standard građana. Birači nisu okrenuli leđa HDZ-u zato jer nije ratne uspjehe okrunio detaljno utvrđenom granicom, nego zato jer nisu vjerovali da će im omogućiti bolji život - punije novčanike, posao, pravedniji društveni i gospodarski sustav... </p>
<p>Ankete pokazuju da HDZ i SDP danas imaju skoro istu biračku podršku. A to govori o razočaranju birača rezultatima koalicije na čelu sa SDP-om. Opozicija to, naravno, koristi gdje god može. U ratu »dokazanom« HDZ-u i njihovim potencijalnim partnerima, granice su idealan teren za to. Na ruku im ide i ponašanje stranaka na vlasti, koje u protekle dvije i pol godine prostor nisu uspjele dovoljno agresivno i argumentirano ispuniti temama zbog kojih su dobile izbore. Pa je teme nametala opozicija. A vlast je nerijetko panično glavinjala u obrani ne bi li spriječila primanje fatalnoga gola. Sjetimo se samo bure zbog generala i Haaga, na čijem repu su se odvijale obje ovogodišnje krize vlade. Da je krenula u ozbiljno pripremljen napad, to joj se sigurno ne bi događalo.</p>
<p>Ponašanje opozicije je legitimno, ali ne pokazuje da se na sceni pojavila snaga koja ozbiljno priprema novi, kraći put do onoga do čega je građanima najviše stalo - boljeg života. A on bi mogao biti jako dobar čak i ako bi se granica sa Slovenijom riješila na privremeni način, a o konačnom se raspravljalo još 20 godina.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Mitingašenje uz granicu </p>
<p>MARKO BARIŠIĆ </p>
<p>Nema sumnje da je hrvatski interes razvijanje dobrosusjedskih odnosa sa Slovenijom. Prilog takvoj budućnosti moraju davati obje strane. Ali put kojim je u subotu krenula skupina slovenskih akademika, književnika i kulturnih djelatnika, s namjerom da svojevrsnim mitingom izrazi potporu Jošku Jorasu koji godinama osporava hrvatski suverenitet na tom području, vodi u suprotnom smjeru.</p>
<p>Štoviše, način na koji su izveli predstavu na graničnom prijelazu Plovanija sa zaustavljanjem prometa, zastavom, pjevanjem budnica, pozivima na pomicanja postojeće granične crte i pričama o ugroženim im sunarodnjacima, podsjeća na neke skupove s početka devedesetih za koje smo mislili da se više neće događati. Akademici i drugi intelektualci skupljeni su u autobus koji ih je preko hrvatske granice trebao dovesti do Jorasove kuće, tamo su namjeravali uzvikivati »tudi tukaj je Slovenija« (početkom devedesetih popularnije je bilo »ovo je Srbija«), Jorasova supruga ih je trebala dočekati »s kruhom i soli«, u prigodnim recitalima Joras bi, iako je u zatvoru jer ne želi platiti kaznu od nekoliko tisuća kuna, dobio aureolu slovenskog mučenika, da bi se na kraju zapjevala rodoljubna pjesma i Jorasova kuća, eto - prema njihovu mišljenju - više ne bi bila u Hrvatskoj nego u Sloveniji.</p>
<p>Takav način mijenjanja međudržavnih granica, s obzirom na to da smo takve filmove već odgledali, i to u vremenu kad su iza nekih drugih akademika i njihova memoranduma stupali tenkovi, većinu u Hrvatskoj ne impresionira. Pokazao je to i hrvatski policajac na graničnom prijelazu kad je akademicima, uljudnije nego su to zbog svog nastupa zasluživali, uskratio gostoprimstvo uputivši ih da svoj domoljubni igrokaz uprizore s druge strane mosta preko kanala Sv. Odorika na kojem se nalazi međudržavna granica. Uostalom, prvi slovenski prijedlog o granici s Hrvatskom iz 1991. išao je upravo preko tog mosta i dalje kanalom Sv. Odorika te sredinom Piranskog zaljeva. I sam Joras je tu granicu priznavao sve do 1998., kad je prihvatio poziv nekih političkih krugova iz Slovenije da im postane marioneta. </p>
<p>Ako slovenski akademici i tamošnja vlast smatraju da je granica na tom dijelu nepravedno povučena, to se civilizirano rješava arbitražom, na što Hrvatska već dugo poziva. Mitingašenjem uz granicu ne samo što se otvaraju zle slutnje i ruše godine rada na izgradnji dobrosusjedstva nego se i Slovenija predstavlja kao država u kojoj su, unatoč njenu skorom ulasku u EU, čak i unutar važnih nacionalnih institucija još živi porivi za balkanskim modelima rješavanja graničnih pitanja.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Kad će mrtvi pustiti Hrvate da žive u sadašnjosti</p>
<p>Koliko će dugo Račan trpjeti Tomčevu frakciju u svojoj partiji. Ipak, Račan nije Tito, a ni nesporazumi oko Savudrijske uvale ne bi trebali biti kopija krize oko Trsta. Hrvatski političari i u prvoj i u drugoj vladi ponavljaju u blijedom izdanju prijašnja zbivanja, a zanemaruju traženje gospodarskih rješenja sadašnjosti. Zašto? Jer Ninić i drugovi još ne vide da je njihov antifašizam bio jednako krvav kao i omraženi fašizam</p>
<p>LUKA VUCO</p>
<p>Podjele u SDP-u, izražene u međusobnim optužbama dvojice njegovih čelnika Zdravka Tomca i Ivana Ninića, nakon velikih privrednih neuspjeha Vlade posve su očekivane. To je znak da glavna stranka na vlasti više nije onako kompaktna oko svoga vođe kao prije. Traže se druge strategije. No najžalosnije je da se podjele događaju oko ideologija koje su mrtve, a ne oko izlaza iz sadašnje nezavidne situacije u državi.</p>
<p>Prošlost koja nije stavila sve svoje događaje na pripadajuće mjesto, ponovo se vraća kao neprokuhana hrana. Kad se gradi kuća na lošim temeljima, mora se stalno vraćati na temelje umjesto da se gradi zdanje. Nažalost, to je slučaj na koji nisu imune ni druge stranke. </p>
<p>Hrvati općenito nisu riješili prijepore iz svoje prošlosti, ponajprije iz Drugoga svjetskog rata, pa im taj uteg oko vrata ne da da se posvete sadašnjosti. </p>
<p>Političke rasprave nalik su na ono što smo već vidjeli. Imali smo doba vladavine HDZ-a koji je htio ujediniti sve političke opcije prošlosti uzimajući od njih što je bilo dobro, ali nije se odrekao - makar jasno i glasno - onoga što je bilo loše, pa su se podjele nastavile. </p>
<p>Njegovi pripadnici bili su bliži desnoj prošlosti, što je poslije pada komunista bilo očekivano. Njima za inat veličalo se ono što je bilo kažnjivo pod komunizmom, kao stvaranje hrvatske države za NDH ne razmišljajući dovoljno što je tu bilo moralno dobro, a što zlo. </p>
<p>Tako smo imali jednog vođu, isti naziv valute, Sabora, tajnih službi i tendenciju da se još toga uvede iz tog doba. Neke stvari iz tog doba čak su se i ponovile: nastanak države Hrvatske, ustanak naših Srba, rat i njihov odlazak jer prije svega nisu bili spremni živjeti u državi koja nije i srpska. </p>
<p>Zato je mnogima bilo normalno što su neki veličali junake iz prijašnjeg rata sa Srbima. Uostalom, i oni su slavili one koji su mrzili ovaj narod i njegovu državu. Dakako, službeno fašizam nije bila službena politika, već antifašizam. Ipak se htjelo radi sloge među Hrvatima zaboraviti na fašizam i antifašizam. Zato je i bila skinuta ploča s Trga fašizma.</p>
<p> I taj pokret imao je svoje Vokiće i Lorkoviće koji su se htjeli oduprijeti politici koja ne vodi nikamo, posebno prema Bosni, pa su morali biti žrtvovani odstupom, a ne glavom, kao oni pravi ranije. </p>
<p>Jasno je da je to doba ipak po nekim idejnim stavovima bilo blijedom kopijom vremena kad je nastala prva Hrvatska. Tito je sa svojim komunističkim snagama došao poslije NDH. Smatrao se dijelom europskog antifašističkog pokreta, iako mu nije bilo do antifašizma, jer je preko njega mogao dobivati pomoć i lako kao komunist doći na vlast. </p>
<p>Pritom je od velike koristi bio ban Šubašić kao član prve vlade i jamac Europi da će to biti ne komunistička, već koalicijska vlada. No, to nije priječilo da svu vlast preuzmu komunisti i zavedu teror i progon ljudi, pa je Šubašić brzo odbačen. To je vrijeme nazvano antifašizmom u jugoslavenskom izdanju. </p>
<p> Komunistička ideologija proizvodila je progon ljudi koji se nisu uklapali u nju. </p>
<p>Ovih je dana Ivan Ninić izjavio u idejnom sukobu s partijskim kolegom Tomcem na njegovu primjedbu da u SDP-u jača komunistička struja: Ako biti antifašist znači biti lijevi radikal, onda se toga ne sramim. Za mene je novo da danas još ima komunista nakon svjetskog sloma toga pokreta. Dr. Tomac sigurno zna što govori. </p>
<p>Stranka nasljednica Komunističke partije i lijeve socijaldemokratske orijentacije, međutim, nije u stanju vidjeti zlu stranu antifašizma balkanskog izdanja, kao što oni prije nje nisu bili u stanju makar jasno istaknuti zlo fašizma našega podneblja. </p>
<p>Niti je »naš fašizam« isto što i europski, a niti je to »antifašizam«. Uvezeni su iz Europe kao njihove ispostave, kao pokriće za »namirivanje balkanskih računa«. I jedan i drugi je krvav, samo im je boja odijela različita. Tito nije htio to vidjeti pa smo posvuda imali ulice posvećene »žrtvama fašizma«. </p>
<p>Nije loše što ih je ova vlast vratila, ali se pokazala jednostranom, kao i ranije komunisti. No, nije postavila ploče posvećene žrtvama komunizma, a naš je antifašizam »proizveo« mrtvih glava nimalo manje od onih prije. </p>
<p>Oni to vjerojatno ne čine jer su pripadali partiji koja ih je stvorila, iako za te žrve nisu bili odgovorni. Da današnji esdepeovci to priznaju, stavili bi točku na i ili događaje naše povijesti na svoje mjesto, a žrtvama dali zasluženi mir kod živih.</p>
<p>Prof. dr. Zdravko Tomac ističe i nacionalne interese i dobra kod protivnika te nalikuje pokojnom Andriji Hebrangu. Ninić igra ulogu lijevog teoretičara Bakarića, koji je među svojim antifašistima vidio samo dobro kojim se ponosi.</p>
<p>Ideološki vjernici kao slijepci nisu u stanju pogledati u lice povijesnim istinama. Dakako da je Dražen Budiša prava slika bana Šubašića koji je pomogao da lijevi dođu na vlast, no kojeg se nije mnogo pitalo pa je brzo otišao. Kao što su u Titovo vrijeme Slovenci uzeli neka mjesta Hrvatskoj, to rade i sada. Srpski ratnici protiv Hrvatske vraćaju se u kuće i stanove kao i poslije Drugoga svjetskog rata, i iz njih izgone one koje je njihova politika protjerala, prave »krajinsku samoupravu« koja ne poštuje hrvatske vrijednosti i zakone tamo gdje postaju većina, kao i 1990. </p>
<p>Još se samo čeka koliko će dugo Račan trpjeti tu Tomčevu frakciju u svojoj partiji. Ipak, Račan nije Tito. I nesporazumi oko Savudrijske uvale ne bi trebali biti kopija krize oko Trsta.</p>
<p>Očito, hrvatski političari i u prvoj i u drugoj vladi ponavljaju u blijedom izdanju prijašnja zbivanja, a zanemaruju traženje gospodarskih rješenja sadašnjosti. Zašto? Jer gospodin Ninić i drugovi još ne vide da je njihov antifašizam jednako krvav kao i omraženi fašizam.</p>
<p> Dok se to ne uvidi i ne prizna, mrtvi neće dati Hrvatima mira da počnu živjeti u sadašnjosti. </p>
<p>Autor je magistar znanosti, svećenik, publicist iz Kaštela.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>»Nije bilo gotovo ni kad su ga dizali na stup s kukom s koje je visjela omča, gdje bi svatko drugi klonuo...«</p>
<p>Ispod samih vješala na početku zagrebačke Dubrave uspjeli su te kišne večeri 19. prosinca 1943., u nastaloj gužvi, pobjeći ing. Milovan Kovačević i Istranin Pio Jurčić. Začudo, trebalo je proći pola stoljeća da se rukopis toga povijesnog svjedočenja o nevjerojatnom stradanju hrvatskih ljudi za ustaške NDH pojavio oblikovan u knjigu</p>
<p>IVO HORVAT </p>
<p>Ovih dana kad listovi javljaju o novim provokacijama malobrojnih neoustaških skupina (na primjer kod Šibenika), jedna se knjiga pojavila u Zagrebu – u izdanju »Disputa« – kao novo svjedočenje o stravičnom ustaškom vješanju šesnaest hrvatskih talaca, pripadnika većinom zagrebačke intelektualne elite, od kojih su poznati: prof. Bogdan Ogrizović, prof. Radovan Reicherzer, novinari Petar Mihočević i dr. Branko Ivakić, fizičar dr. Aleksandar Florić, ing. Stjepan Tomaš, pravnik Ljubomir Sokolović, zatim Josip Šolaja, Pavao Budisavljević, Alojz Kocmur, Ivan Šimecki, Antun Puklavec, Stjepan Kozjak-Grandja, Nikola Truta, Ivan Lepušić i Ljubo Stanković.</p>
<p>Ispod samih vješala na početku zagrebačke Dubrave uspjeli su te kišne večeri 19. prosinca 1943., u nastaloj gužvi, pobjeći ing. Milovan Kovačević i Istranin Pio Jurčić. </p>
<p>Knjiga književnika Andrije Kovačevića (1879.-1946.) »Bijeg s vješala« napeta je romansirana priča o tragičnoj sudbini njegova sina Milovana (1905.-1946.), od njegova uhićenja 12. svibnja 1943. do bijega ispod vješala i spasa među partizanima u Vugrovcu u okolici Zagreba 24. prosinca te godine.</p>
<p>Začudo, trebalo je proći pola stoljeća da se rukopis toga povijesnog svjedočenja o nevjerojatnom stradanju hrvatskih ljudi za ustaške NDH pojavio oblikovan u knjigu. Za to je zaslužna novinarka Zlata Bujan-Kovačević. </p>
<p>Ustaško glasilo Hrvatski narod objavilo je 20. prosinca 1943. na prvoj stranici opširan izvještaj o vješanju šesnaestorice hrvatskih talaca, opravdavajući taj zločin odmazdom za partizanski napad na vojno skladište u Sopnici kod Sesveta. </p>
<p>Povijesni je kontekst tog čina početak velike ruske ofenzive na Istoku i njemačko povlačenje kao nagovještaj konačnog sloma Hitlerove soldateske.</p>
<p>Zločin u Dubravi bolno je odjeknuo Zagrebom. Moja generacija pamti te događaje. U spomen na nevine žrtve ta je ulica u Dubravi nazvana Ulicom prosinačkih žrtava. U njihovu čast podignut je poslije i spomenik. Nekome je to 1990. zasmetalo pa je naziv ulice promijenjen, a spomenik je nedavno devastiran.</p>
<p>Sramota! Zna li to sadašnje gradsko čelništvo Zagreba? Zna li i za to da je tad u Dubravi ukinut i naziv ulice prve ustaške žrtve na Zagrebačkom sveučilištu, studenta prava Krste Ljubičića, Hrvata iz Arbanasa, kojega su frankovci zaklali u studentskom domu u Runjaninovoj ulici 1938.? </p>
<p>Knjiga Andrije Kovačevića »Bijeg s vješala« ide u red velikih djela hrvatske literature, onih koja vjerodostojno svjedoče o tragičnom razdoblju novije hrvatske povijesti, onom za NDH: povijesnom svjedočenju Ilije Jakovljevića »Logor na Savi« o ustaškim zločinima u Jasenovcu i Staroj Gradiški, gdje je 1942. ubijen i poznati radićevac i seljački književnik Mihovil Pavlek Miškina, te impresivnim poglavljima memoara kipara Ivana Meštrovića »Uspomene na političke ljude i događaje« o njegovom zatočenju u ustaškom zatvoru na Savskoj cesti u Zagrebu, gdje je bio zatočen i Milovan Kovačević.</p>
<p>Te bi se knjige morale naći u svakoj hrvatskoj obiteljskoj knjižnici.</p>
<p>Prema ocjeni arh. Aleksandra Lasla, Milovan Kovačević bio je pripadnik generacije zagrebačkih arhitekata koja je fundirala funkcionalističku arhitekturu internacionalnog stila. Množinom natječajnih uspjeha širom države bitno je pridonio ugledu i primatu zagrebačke arhitektonske škole.</p>
<p>Njegova supruga Katarina pokušala je s Miroslavom Krležom 1963. organizirati retrospektivnu izložbu petstotinjak Milovanovih dokumenata, skica, nacrta i fotografija. To je uspjelo tek ove godine u Muzeju arhitekture HAZU, uz reprezentativnu monografiju, zaslugom arhitekta Lasla.</p>
<p>U pogovoru Kovačevićeve knjige akademik Ivan Supek piše da je junaka te knjige ing. arh. Milovana Kovačevića sreo na Kongresu kulturnih radnika u lipnju 1944. u Topuskom. Priča o Milovanovu nevjerojatnom bijegu s vješala u Dubravi one večeri u prosincu 1943. uistinu je vrijedna zapisa, ističe Supek. </p>
<p>To je jedan od najuzbudljivijih događaja iz Drugoga svjetskog rata na našim prostorima. Bila je to gojevska freska strašnih prilika u Pavelićevoj NDH.</p>
<p>Dok su osuđenike vozili kamionom na pogubljenje, onako svezane dvoje po dvoje, ljudi su gubili nadu. Svi osim Kovačevića.</p>
<p>Supek nastavlja: »Potreslo me njegovo svjedočanstvo da se u jedan trenutak ukazala toj skupini prigoda, svakako vrlo sićušna, da se obruše na stražare i pokušaju pobjeći. Kad je tu mogućnost neslomljivi inženjer prišapnuo glavnome među njima, Ogrizović je rezignirano odmahnuo rukom: 'Sve je već gotovo'. Za arhitekta, međutim, nije bilo gotovo ni kad su ga dizali na stup s kukom s koje je visjela omča, gdje bi svatko drugi klonuo, ah, ne vrijedi se više opirati, on je smogao volju da se dalje bori. I pobijedio je smrt.«</p>
<p>Takav kakav je bio, Milovan Kovačević ostaje u trajnom sjećanju generacija hrvatskih ljudi.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>U idućih pet godina u Zagrebu 15.000 novih stanova </p>
<p>Još samo nekoliko dana do objave prve liste prvenstva za »Čačićeve stanove«/Više od 18. 000 zahtjeva za stanove govori o potrebi izgradnje stanova za najmanje 60. 000 Zagrepčana/Najveću prepreku stanogradnji u Zagrebu predstavljaju nerazriješeni imovinsko-pravni odnosi i nesređene zemljišne knjige zbog kojih i ozbiljnije inicijative mogu lako propasti</p>
<p>Kroz otprilike tjedan dana nešto više od 8. 000 Zagrepčana trebalo bi ugledati svoje ime na prvoj objavljenoj listi prvenstva za kupnju stanova iz Programa poticane stanogradnje u Zagrebu (POS). To će značiti da su među 40 posto onih koji su zadovoljili uvjete za kupnju stana od njih ukupno 18 620 koliko ih se početkom godine prijavilo za tzv. »Čačićeve stanove«. Iz tog će razloga, za pretpostaviti je, slijedećih dana u HNS-ovim gradskim i državnim resorima biti izuzetno radna atmosfera.</p>
<p>Tako bi već do kraja 2002. godine, najavio je nedavno nadležni ministar Radimir Čačić, nakon izlaska konačne liste i uz snažn(ij)u podršku Vlade, mogla početi izgradnje oko dvije tisuće stanova, a približno istim tempom nastaviti se u slijedećih nekoliko godina. No, ostaje pitanje: »Gdje je još u gradu moguće izgraditi nove stanove, gdje su moguće stambene zone?«.</p>
<p>Naime, veliki interes građana za stambenim zbrinjavanjem bilo je moguće uočiti u brojci od više od 18. 000 zahtjeva, što, ako se pomnoži sa tri (što je prema zadnjem popisu prosječan broj stanara u stanu u Hrvatskoj) znači da je u samom gradu potrebno još izgraditi mali novi grad sa 60. 000 stanovnika !</p>
<p>No, kako tvrde u Gradskom zavodu za planiranje i zaštitu okoliša, Zagreb ne oskudijeva potencijalnim stambenim zonama i u slijedećih nekoliko godina u gradu je s prostorne strane vrlo lako moguće izgraditi i do 15. 000 stanova, tvrde u Gradskom zavodu za planiranje i zaštitu okoliša. I sam Generalni urbanistički plan predviđa takvu mogućnost.</p>
<p>»Zagreb ima resurse za izgradnju priličnog broja novih stanova. Na prostoru grada moguće je u idućih desetak godina izgraditi i do milijun četvornih metara stambenog prostora, bilo u većim neizgrađenim zonama, bilo u dijelovima grada koji su u rekonstrukciji«, objasnio nam je Silvio Bašić, načelnik Odjela za urbanistički razvoj grada pri spomenutom Zavodu.</p>
<p>Prema njegovim riječima najprihvatljivije nove stambene zone bile bi one na zapadnom dijelu grada, na prostoru Petrine-Županići i Vrbana 3. Također, prostori za izgradnju novih stanova nalaze se na području bivše vojarne u Selskoj, vojarne Špansko i bivše tvornice Kemikalije, potom zapadno od Gajnica, Malešnice i Španskoga. Ujedno je u te svrhe, kaže Bašić, atraktivno i zemljište na Susedskom polju kod Podsuseda gdje je moguće izgraditi i do 800. 000 četvornih metara stambenog prostora.</p>
<p>Za nove stanove mjesta ima još i u Dubravi (prema Poljanicama) gdje je moguće izgraditi još jedan stambeni blok od par stotina stanova. Na istočnom dijelu grada postoje još i lokacije između radne zone Žitnjak i Vukovarske avenije, kao i na području istočno od džamije. U Novom Zagrebu moguće je još graditi na prostoru Središća, Remetinca, Blata i Klare, dok bi se nešto južnije, gdje se prema novom GUP-u predviđa južni ulaz u grad (kod Ranžirnog kolodvora), prema Bašićevim riječima, teško moglo zamisliti stambena zona. I na području Trnja, Knežije i Trešnjevke postoje sitne zemljišne parcele na kojima je moguće poduzeti manje građevinske zahvate.</p>
<p>No, ono što svakako treba istaknuti kao najveću prepreku gradnji stanova u Zagrebu, nerazriješeni su imovinsko-pravni odnosi i nesređene zemljišne knjige zbog kojih i ozbiljnije inicijative za stanogradnjom mogu lako propasti. S druge strane, upravo se na toj »stavci« otvara prostor za korupciju i nastavak afera kakve su jednom već prodrmale i sam POS.</p>
<p>Vedran Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Savska cesta od nedjelje otvorena za promet</p>
<p>Radovi na obnovi Savske ceste od Vodnikove do Frankopanske ulice su dovršeni i jedna od glavnih gradskih prometnica je u nedjelju otvorena za tramvajski i automobilski promet. Nakon nešto više od dva mjeseca kopanja, buke i prašine odahnuli su i stanari obnovljenog dijela ceste ali i Zagrepčani koji više nisu prisiljeni do centra grada dolaziti obilaznim putovima. </p>
<p>Na obnovi Savske ceste odnosno tramvajske pruge i prometnice te vodovodnih cijevi starih 104 godine radile su tvrtke »Zagrebačke ceste« i »Vodovod« a Grad je projekt financirao s 12 milijuna kuna. Iako nije bilo planirano u Frankopanskoj ulici je na insistiranje ZET-a zamijenjeno i tri para tračnica u duljini 60 metara. Radovi koje su tijekom izvedbe dodatno ometale loše vremenske prilike ipak su dovršeni na vrijeme. </p>
<p>Osim Savske ceste, na području grada tijekom ljeta uređivano je još 20-ak prometnica za koje je Grad izdvojio 122 milijuna kuna. »Troškovnici se donose aproksimativno, što znači da su doneseni u 'grubo'. Pravo stanje ako je riječ o rekonstrukcija ili sanacija neke ceste ili križanja može se procijeniti tek kad se prometnica otvori«, rekao je glasnogovornik »Zagrebačkih cesta«, Milan Golubović dodavši kako će osim radova koji se obavljaju, biti izvedeni još neki. Njihov početak, nastavio je Golubović, ovisi o dinamici kojom će biti dovršeno planirani. »Ljetnu sezonu iskoristili smo maksimalno«, zaključio je Golubović.</p>
<p>Gradonačelnica Zagreba Vlasta Pavić najavila je za ponedjeljak obilazak rekonstruirane Savske ulice.</p>
<p> Sezona uređenja gradskih prometnica započela je zatvaranjem Remetinečke ceste koja bi prema najavama trebala biti otvorena 15. listopada. Radovi na kanalizaciji, vodovodu i električnim instalacijama su završeni a u tijeku su oni na kopanju plinovoda.</p>
<p> Otvaranje Samoborske ceste od Ulice Velimira Škorpika do Podsusedskog mosta koja je također zatvorena zbog rekonstrukcije očekuje se krajem rujna.</p>
<p>A. Rukavina/N. Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Kad birokracija odlučuje umjesto liječnika </p>
<p>U Zagrebu ima 50 tisuća dijabetičara / Zdravstveno osiguranje plaća njihovo liječenje i lijekove, no unatoč tome imaju problema </p>
<p>»Ako zamislite da je krvotok rijeka, a šećer kamenje koje razara obalu, onda će vam biti jasnije što je to dijabetes«, slikovito nam je objasnila Andrijana Buklijaš, predsjednica Zagrebačkog dijabetičkog društva. U Zagrebu je trenutno evidentirano 50 tisuća dijabetičara, a Društvo okuplja 1000 članova, od kojih 90 posto čini starija populacija.</p>
<p> U svijetu, pak, ima 170 milijuna dijabetičara. Predviđa se da će ih do 2025. godine biti skoro dvostruko više, čak 300 milijuna! </p>
<p>Uoči Svjetskog dana dijabetesa koji se obilježava 14. studenoga, aktivnosti Društva sve se više usmjeravaju prema informiranju javnosti o toj bolesti. U skladu s tim u četvrtak, 5. rujna u 16 sati, u dvorani Tribine grada Zagreba održat će se predavanje prof. dr. Željka Rainera, Dijabetes, infarkt srca i povećanje masnoća u krvi. </p>
<p> »Kod nas se jako malo ulaže u prevenciju mnogih bolesti, pa tako i dijabetesa, Vrlo je važno da se ta bolest otkrije što ranije, jer bolesnike zatim očekuje poseban režim prehrane i liječenja«, istaknula je Andrijana Buklijaš. </p>
<p>Iako su svi troškovi liječenja i lijekova pokriveni zdravstvenim osiguranjem, zagrebački dijabetičari imaju problema s ograničenim količinama trakica za mjerenje šećera. Svaki pacijent dobiva, naime, godišnje određenu količinu, primjerice, 1500 trakica, a zapravo mu ih treba 1800. No iako 50 trakica košta oko 200 kuna nije problem samo u novcu, već i u birokraciji. Da bi se trakice podigle u ljekarni, potrebno je prethodno otići k liječniku opće prakse, zatim specijalisti, posjetiti »zdravstveno«, pa tek onda ljekarnu. Dijabetičari se nadaju kako bi jednog dana kroničnim bolesnicima bilo omogućeno da preskoče prva tri koraka i da odmah odu u ljekarnu. S.D.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Posljednju »gozbu« krpelji pripremaju u ranu jesen</p>
<p>U potpunom uživanju u prirodi mnoge nerijetko sputava strah od malih krvopija, krpelja. Njih zaista ima svugdje – u parkovima, na Sljemenu, kao i uz savski nasip. </p>
<p>Srećom, samo ih je mali broj opasan za čovjeka. »Ove je godine od krpeljnog virusnog meningoencefalitisa oboljelo 28 osoba, dok je njih dvjestotinjak napala lajm borelioza«, rekao nam je dr. Borislav Aleraj, epidemiolog iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. </p>
<p>Obje bolesti iziskuju višemjesečno liječenje. Pri liječenju borelioze, koja se u početnoj fazi manifestira crvenom mrljom na mjestu uboda, pomažu antibiotici, dok meningoencefalitis, koji prate visoka temperatura, mučnina i povraćanje, zahtijeva intenzivnu njegu. Prema savjetu dr. Aleraja, najbolji način da do ovih bolesti ne dođe, jest da se nakon izleta u prirodi obavi samopregled. </p>
<p>Krpelji se najviše vole ugnijezditi na mjestima na kojima je koža tanja, poput prepona ili područja ispod pazuha ili grudi. Krpelja valja odmah skinuti što se najučinkovitije postiže mehaničkim okretanjem u svim smjerovima, Pri tome nestašnog krvopiju treba zahvatiti što bliže rilcu. Iako je zbog boljeg osjeta uputnije koristiti prste, može se koristiti i pinceta. Za skidanje nametnika nisu preporučljivi ulje ili eter, bolje je ipak uzeti 75 postotni medicinski alkohol.</p>
<p>Za one koji često, zbog prirode posla, borave u prirodi, najbolje rješenje je cijepljenje protiv meningitisa. No, ono se mora ponoviti nekoliko puta, najprije nakon mjesec dana, onda nakon godinu dana pa i tri i pol godine.</p>
<p>»Sezona krpelja počinje kad prolista šuma. Posljednju 'gozbu' priređuju za tople jeseni, u rujnu i listopadu. Nakon toga postaju nepokretniji i preživljavaju na malim glodavcima«, otkrio nam je dr. Aleraj.</p>
<p> Krpelji najviše vrebaju sa žbunja u visini od metra do metra i pol. Kako bi se izbjegao njihov prihvat, preporuča se nošenje odjeće dugih nogavica i rukava, kao i odjeća s manje vunenih dlačica. S. D.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Hoće li se proračun za 2003. smilovati stanovnicima Prečkog?</p>
<p>Izgradnja društvenog doma u Prečkom počela je još 1987. ali je prestala kad je počeo rat i kad su ukinute mjesne zajednice i samodoprinosi u njima / Sad se sav društveni život u Prečkom odvija u baraci koja će se rušiti, jer se proširuje obližnja tržnica </p>
<p>Dovršenje zgrade Društvenog doma u Prečkom moglo bi početi za nekoliko mjeseci ako gradskim proračunom za iduću godinu bude predviđen novac potreban za to. U protivnom, to zagrebačko naselje s oko 20.000 stanovnika i dalje će biti bez primjerenog prostora za kulturne djelatnosti, aktivnosti raznih udruga i mjesnu samoupravu. Prema neslužbenim procjenama, za dovršenje radova trebat će više od milijun kuna.</p>
<p>»Najveći dio radova trebalo bi napraviti u unutrašnjosti zgrade, dok bi izvana trebalo obnoviti zidove i fasadu koji tijekom posljednjih godina propadaju. Potrebno je postaviti električne, vodovodne i plinske instalacije te sustav za grijanje i obaviti sve ostale građevinske i obrtničke radove kako bi se Društveni dom doveo u funkciju«, rekao nam je predsjednik Vijeća Gradske četvrti Trešnjevka-jug Saša Molan. </p>
<p>Prema njegovim riječima, glavnina radova mogla bi biti dovršena u roku šest mjeseci, no najviše sredstava i vremena zahtijevat će uređenje polifunkcionalne dvorane, površine oko 300 četvornih metara. Kad bi se dvorana uredila i kad bi se postavila sjedala, u njoj bi se mogle održavati i kazališne predstave, što bi znatno obogatilo kulturni i društveni život Prečkog. </p>
<p>Izgradnja Društvenog doma u Prečkom, smještenog uz novoizgrađenu ambulantu, počela je još 1987. novcem prikupljanim samodoprinosom građana tadašnje Mjesne zajednice Prečko. Prvotno je bila planirana velika zgrada površine 4000 četvornih metara koja se trebala prostirati sve do ugla ulice Prečko i Petrovaradinske, no od toga se odustalo, pa sadašnja zgrada ima 1254 četvorna metra.</p>
<p>Gradnju je usporio rat, a radovi su i potpuno prestali nakon ukidanja mjesnih zajednica. Obveza da se dovrši izgradnja tada je prešla na Grad koji sve do sada nije nalazio dovoljno novca za to. Nedovršene prostore počeli su za svoje aktivnosti koristiti Mjesna samouprava, ogranak HDZ–a i razne udruge. Kako nam je rekao HDZ–ov predstavnik u Vijeću Gradske četvrti Trešnjevka–jug iz Prečkog Ivan Ribičić, 2000. godine Gradsko poglavarstvo svim tim organizacijama zabranilo je okupljanje u nedovršenom prostoru. </p>
<p>»Od tada nedovršene prostore povremeno koristi jedino Mjesna samouprava, dok ostali prostori, među njima i dvorana, služe kao skladište građevinskog materijala«, rekao nam je Ribičić. Dodao je da se već dvije godine cjelokupan rad raznih udruga s područja Prečkog odvija u maloj baraki pokraj tržnice. No, zbog proširenja te tržnice baraka bi se za nekoliko mjeseci trebala rušiti. Ako uskoro ne bude dovršen Društveni dom, stanovnici Prečkog ostat će bez ikakvog prostora za svoje društvene i kulturne aktivnosti.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Otvorena prodavaonica i igraonica TCG igara</p>
<p>U Frankopanskoj 22, u nedjelju je otvorena prva zagrebačka specijalizirana trgovina i igraonica s Trade card game (TCG igrama) »Land of magic«. Prvih 200 posjetitelja dobilo je prigodne nagrade (promotivne CD–e i igraće karte. Po prvi put je javnosti predstavljeno i najnovije Pokemon izdanje »Legendary Collection«, čije su karte u svakom Boosteru tj. svojevrsnom setu velikog broja karata već postojećih igara. Prema riječima direktorice marketinga organizatora i dobavljača TC igara tvrtke LM Informatika Gordane Kurečić, u novootvorenoj igraonici, Zagrepčani će se moći igrati kartama. Riječ je o igrama Pokemon, Harry Potter, Magic the gathering, Star wars, Football itd. </p>
<p>Otvaranju trgovine prisustvovao je i aktualni prvak Hrvatske u Pokemon TCG Robert Paulić (14) iz Osijeka, koji je u pratnji roditelja, bio prepun dojmova s nedavnog svjetskog Pokemon prvenstva u Seattlu (SAD) gdje je sudjelovalo 8o.–tak igrača. T.G.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Ubojstva i silovanja preplavila francusku književnost</p>
<p>PARIZ, 1. rujna</p>
<p> - Serijski ubojice, silovatelji i pedofili-ubojice preplavili su francusku književnost, iako se treba čuvati generalizacija s obzirom na činjenicu da se od 442 romana samo njih desetak bavi spomenutom tematikom. </p>
<p> Za izdavače i niz autora nema ništa čudno u tome što će francuska književna jesen obilovati djelima kategorije X: nasilje, i to ne nužno seksualno, pristuno je posvuda, u gradovima, selima i predgrađima te pisci samo rade svoj posao baveći se takvim temama.</p>
<p> Zabraniti autorima da pišu o nedoličnim stvarima bio bi »napad na njihovu pjesničku slobodu«, procjenjuje Liga za ljudska prava, vezano uz roman »Rose bonbon«.</p>
<p> Gallimard je odlučio povući iz prodaje taj roman Nicolasa Jonesa- Gorlina nakon intervencije udruge za zaštitu djeteta »L'Enfant bleu« jer je glavni lik u romanu pedofil-ubojica. Svoju je tužbu protiv romana najavila i druga slična udruga za zaštitu djece.</p>
<p> »Sigurno se ne radi o apologiji pedofilije. Autor se jednostavno želio postaviti uz rame tom »divu«, čovjeku koji nema baš nikakvo opravdanje za svoje postupke«, navodi izdavač ukazujući na literarnu kvalitetu djela.</p>
<p> Sličan je slučaj s romanom Louisa Skoreckog »Postao bi legenda« koji je izdavač Lio Scheer okarakterizirao kao »djelo koje je zapanjujuće do komičnosti«. Autor priča o životu serijskog ubojice čija ga »apsolutna ljubav prema ženama i djevojčicama tjera u zločin«. U romanu ima ukupno 2323 krvave scene.</p>
<p> Jean Vautrin, dobitnik nagrade Goncourt 1989. godine za roman »Veliki korak prema dobrom Bogu« upravo je objavio »Dnevnik Louise B«, priču o mladoj profesorici Louise A koju siluju njezini učenici i koja nakon toga izmišlja svoje drugo »ja« - Louise B, koja postaje ubojica i osvetnica. Vautrin uspijeva prijeći od nasilja do poezije, pokazujući kolika je neznatna granica između dobra i zla.</p>
<p> »U našem društvu, nasilje se nalazi na svakom koraku, a u našim je srcima i dušama kaos«, objašnjava autor. U Francuskoj se objavljuje još niz naslova slične tematike, a možda bi trebalo završiti riječima slavnoga Baudelairea: »Bože, daj mi snage i hrabrosti da promatram svoje srce i svoje tijelo bez gađenja«. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Operacije glave navodno su obavljane još u brončano doba </p>
<p>ZAGREB/LONDON, 1. rujna </p>
<p> - Kirurški zahvati na glavi obavljali su se u na području Londona još u brončano doba, što se vidi na lubanji spašenoj iz Temze u sredini koje je rupa nastala, po svemu sudeći, kao rezultat operativnog zahvata. </p>
<p> Britanski arheolozi pronašli su ljudsku lubanju staru gotovo 4000 godina na kojoj su uočeni tragovi operacije na mozgu, prenosi njemački tjednik »Der Spiegel«.</p>
<p> Čovjek koji je živio u brončanom dobu, po spoznajama znanstvenika, preživio je operaciju obavljenu bez prethodnog omamljivanja.</p>
<p> Na lubanji je pronađena rupa veličine četiri i pol sa tri centimetra, što upućuje na postupak tzv. trepanacije, odnosno otvaranja kostiju lubanje pri kojemu se živom pacijentu uklanja dio vrha lubanje.</p>
<p> Budući da su kosti oko rupe ponovno srasle, znanstvenici su zaključili da je odrasli čovjek kojem je operacija učinjena 1750 godina prije Krista, zahvat preživio.</p>
<p> »Trepanacija je vjerojatno najstariji poznati oblik kirurgije«, ustvrdio je Simon Mays, znanstvenik iz Zavoda za zaštitu spomenika engleske kulturne baštine. Zahvat je vjerojatno učinjen tehnikom struganja kremenom i to oprezno kako se ne bi ozlijedio mozak.</p>
<p> Trepanacija je trebala ublažiti pritisak u lubanji a koristila se i protiv glavobolje i migrene. Vjerovalo se da kroz rupu u lubanji mogu izići zli duhovi koji izazivaju epilepsiju ili duševne bolesti. Dosad je u Velikoj Britaniji pronađeno oko 40 lubanja na kojima je napravljen takav 'kirurški zahvat', a najstarija među njima stara je oko 5000 godina.</p>
<p> Postupak trepanacije u Velikoj Britaniji očito je bio jako razvijen, jer je tehnika struganja, nasuprot uobičajenim tehnikama piljenja i bušenja, imala visoku stopu preživljavanja pacijenata. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Victoria Beckham rodila sina</p>
<p>LONDON, 1. rujna</p>
<p> – Victoria »Posh Spice« Beckham i njezin suprug, nogometna zvijezda David, u ekskluzivnoj su londonskoj bolnici Portland Hospital u nedjelju drugi put postali roditelji. Kako je to uvijek kad su Beckhamovi u pitanju, novinari i fotoreporteri okupili su se ispred bolnice i čekali sretnu vijest, koju im je Beckham sam došao reći – postao je otac malom Romeu. </p>
<p>»Dječak je... Romeo«, kazao je uzbuđeno Beckham. »To ime nekako oboje volimo, pa smo se odlučili za njega«, nastavila je zvijezda Manchester Uniteda, upitana jesu li ime izabrali po djelu Williama Shakespearea. Dječak je težak 3,36 kilograma, a majka i dijete osjećaju se dobro. »Oboje smo presretni. Victoria je zaista dobro, već sjedi na krevetu«, kazao je novinarima Beckham. »Brooklyn je ušao tek kad je Romeo izašao... Romeo je presladak, već sad nalikuje Brooklynu, ima njegov nos i Victorijine obraze«</p>
<p>U istoj je bolnici, prije tri godine, Victoria rodila njihova prvog sina Brooklyna, carskim rezom, baš kao što je i ovaj put slučaj. </p>
<p>Par je u bolnicu stigao u nedjelju rano ujutro, zajedno s Brooklynom. Kasnije su im se pridružile i Victorijina sestra i majka. </p>
<p>»Ova nam je godina zaista izvanredna. Engleska se nalazi na Svjetskom nogometnom prvenstvu, Victoria je imala dva hita među prvih deset najslušanijih pjesama«, izjavio je par u veljači, kad su svojim obožavateljima obznanili da će ponovno postati roditelji. P.B.</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Umro pionir vibrafona Lionel Hampton</p>
<p>NEW YORK, 1. rujna</p>
<p> - Američka jazz ikona i pionir koji je u svijet glazbe uveo vibrafon kao instrument koji će postati svojevrstan simbol jazza, Lionel Hampton, umro je u subotu u 94. godini u New Yorku. Hamptonova glazbena karijera započela je prije šest desetljeća, a tijekom nje poznati je glazbenik svirao s mnogim jezz legendama, od Louisa Armstronga i Bennyja Goodmana do Charliea Parkera. </p>
<p>Hampton je napisao više od 200 glazbenih komada, uključujući i brojne jazz hitove poput »Flying Home«, »Evil Gal Blues« i »Midnight Sun«. Uz to, za mnoge je glazbenike bio i ostao trajna inspiracija, izjavio je njegov menedžer Phil Leshin, koji je s Hamptonom surađivao od 1960. godine. Među njima su tako Quincy Jones, Dinah Washington, Joe Williams, Charles Mingus i drugi koji su imali priliku raditi s Hamptonom. </p>
<p>Zanimljivo je da je Hampton bio jedan od prvih glazbenika koji je uspio premostiti rasne razlike između bijelih i crnih džez glazbenika. Uz bubnjara Genea Krupu i klavijaturista Teddyja Willsona još u tridesetim godinama prošlog stoljeća osnovao je »Benny Goodman kvartet«. U njegovom velikom bendu Hampton je imao važnu ulogu sve do 1940. godine, kada osniva vlastiti orkestar. </p>
<p>Zanimljivo je da je Hampton bio i veliki poklonik američkih reopublikanaca te je svirao i za nekoliko predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, od Harryja Trumana do Georgea Busha. Godine 1985. bio je imenovan »Veleposlanikom glazbe Ujedinjenih Naroda«, a primio je i posebno odličje za umjetnost predsjednika Billa Clintona. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Pakistanski silovatelji osuđeni na smrt</p>
<p>ISLAMABAD, 1. rujna</p>
<p> - Šestoricu ljudi koji su prema naredbi lokalne seoske porote ritualno silovali jednu ženu u provincijskom mjestu Dera Ghazi Khan, posebni pakistanski antiteroristički sud u nedjelju je osudio na smrt. Slučaj tridesetogodišnje Mukhtar Mai još jednom je ukazao na svu brutalnost koju trpe žene u Pakistanu. </p>
<p>Članovima njezine obitelji, naime, nekoliko je puta zaprijećeno smrću »ako počinitelji budu osuđeni«. Četvorica od šestorice na smrt su osuđeni zbog sudjelovanja u silovanju, dok su dvojica istu presudu donijela zbog toga što su kao članovi seoske porote naredili silovanje. Uz smrtnu kaznu, osuđeni su dužni i platiti po 40.000 rupija (oko 675 američkih dolara) svaki. Preostala osmorica osumnjičenih, koji su također bili članovi seoske porote, pušteni su na slobodu. </p>
<p>Mai je, podsjetimo, na ritualno silovanje bila »osuđena« nakon što su njezinog 12-godišnjeg brata silovali članovi obitelji Mastoi u znak odmazde zbog nezakonite veze s jednom njihovom rođakom. </p>
<p>Seoska porota odlučila je čast obitelji Mastoi spasiti tako da 12-godišnjaka prisili na ženidbu sa spomenutom ženom, a Mai, koja je prije toga bila razvedena, trebala je biti vjenčana s jednim članom te obitelji. </p>
<p>Kada je odbila pristati na to, brutalno je silovana i poslana kući potpuno gola, pred nekoliko stotina ljudi. Obitelj Mastoi najavila je žalbu protiv presude. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Macaklini se po okomitim površinama penju - dlačicama</p>
<p>WASHINGTON, 1. rujna </p>
<p> - Macaklini se uz okomite površine penju uz pomoć sićušnih dlačica, a ne nekakve vrste kemijskog ljepila, objavili su američki istraživači. To bi otkriće moglo pomoći znanstvenicima da izume bolja ljepila koja će se moći koristiti na svim površinama, izjavili su istraživači s koledža Lewis & Clark te sveučilišta Stanford i California.</p>
<p> »Otkrili smo stoljetnu tajnu i pronašli odgovor na pitanje što macaklinove nožice čini tako ljepljivima«, kazao je Kellar Autumn, biolog s koledža Lewis & Clark. </p>
<p> Macaklini i njihova sposobnost penjanja nisu nepoznanica u znanosti, ali biolozi dosad nisu uspjeli ustanoviti kako im to uspijeva. Najprije su pretpostavljali da imaju ljepilo na prstima, ali je ispitivanje elektronskim mikroskopima pokazalo da je riječ o milijunima sićušnih dlačica.</p>
<p> Te su dlačice dugačke samo 100 mikrometara, što je jednako širini dviju ljudskih vlasi, a svaka završava s 1.000 još sićušnijih jastučića na vrhu. Jedna takva dlačica može podnijeti težinu mrava, dok milijun podiže čak 20 kilograma. Macaklin koji dlačice upotrebljava istodobno mogao bi podignuti 125 kilograma. Sitni jastučići djeluju molekularnim privlačenjem zvanim Van der Waalova sila. »Potvrdili smo da geometrija gušterima omogućuje da samo jednim prstom podignu težinu vlastita tijela«, kazao je Autumn. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="22">
<p>Savršeno autorsko razobličavanje Amerike</p>
<p>Nenadmašan, nov, drugačiji, izvrstan film »Put do pakla« Sama Mendesa s Tom Hanksom u glavnoj ulozi / Razočaravajuća »podmornica« s Harrisonom Fordom / Europljani zaokupljeni brzim automobilima, seksom i nacizmom</p>
<p>VENECIJA, 1. rujna (Od posebne Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> – Premda misle o sebi mnogo više i nadobudnije, čini se da Amerikanci ne mogu pogriješiti samo kada rade gangsterske filmove, one o mafiji u svim mogućim razdobljima i na različite stilske, idejne i emotivne kodove. Od klasičnih remek-djela tridesetih i četrdesetih, preko kasnijih godina kada su na ove teme nastajali filmovi različitih žanrova, pa se u taj vječni trend spretno uklopio i pronicljivi Billy Wilder sa svojom nenadmašnom komedijom »Neki to vole vruće« pa sve do »Bonnie i Clyde« ili »Bugsya«, trilogije »Kuma« ili Scorseseovih autorskih opservacija, ili gotovo savršenog »L.A. povjerljivo«... </p>
<p>Sve do pojave Engleza Sama Mendesa i njegovog novog i neponovljiog filma »Put do pakla« (»Road To Perdition«). Nakon što je za svoj prvi film »Vrtlog života« (»American Beauty«) osvojio Oscara za film i režiju, Mendes je postao ljubimac Amerike, autor kojem je sve dozvoljeno, čak i uhvatiti se u provokativni izazov rada na njihovoj kultnoj žanrovskoj opsesiji. Ako je s prvim filmom, kao promatrač sa strane, tako savršeno umješno i uspješno pogledao kroz prozor američkog društva, onda je Mendes s ovim drugim filmom, još probitačnije ušao u srž Amerike i razgolitio njezinu gangstersku prošlost.</p>
<p>I ponovno kao i u prvom filmu, obitelj je u središtu radnje kao okosnica drame. Obitelj koja nije savršena i koja je neka vrste metafore američkog društva, kao što je »Vrlog života« metafora sadašnjosti, tako je besumnje »Put do pakla« metafora »slavne« prošlosti, ali s aktualnim naznakama današnjih događanja. Središnjica drame »Puta do pakla« je obitelj s posebno naglašenim odnosom oca i sina koji u ovom filmu ima nekoliko značenja, jer svjedoci smo triju odnosa otac-sin, dva biološka i jedan emotivni.</p>
<p> Michael Sullivan je tihi čovjek iz predgrađa, koji živi naoko stereotipnim životom sa ženom i dvojicom sinova. No, on je istodobno i član mafije koji štiti svoga vođu u najtežim danima 1931. godine u Chicagu. No, sticajem nesretnih okolnosti kada njegov starij sin postaje svjedokom loših navika njegovog šefa, počinje potjera u kojoj Michael koristi sva svoja znanja, eliminirajući jednog po jednog neprijatelja koje za njim i sinom šalje ozloglašeni mafijaš...</p>
<p> Martin je tragični junak ove mračne filmske priče s nadom koje ipak ima premda je poruka teška i tužna. Jer čini se da, ma kako i kome, lojalan bio, čovjek i njegova obitelj nikada ne mogu do kraja biti zaštićeni, sve dok ne krenu svojim putevima pravednosti, a to znači biti bolji, pametniji, spretniji i krvoločniji od svojih neprijatelja. Tom Hanks još jednom je, možda najuvjerljivije do sada, pokazao svoje glumačke bravuroznosti, tako da će zasigurno zajedno s filmom ponovno biti u oscarovskoj borbi. </p>
<p> I dok su američki filmaši uz pomoć britanskog redatelja napravili dobar posao s gangsterskim temama, čini se da im mnogo slabije ide s podmornicama. Jer film »K-19, The Widowmaker« Kathryn Bigelow čisti je promašaj. Dosadan, predugačak, pretenciozan u pokušaju da američkim stilom govori o događajima na ruskoj podmornici u vrijeme najžešćeg hladnoratovskog mahnitanja 1961. godine. Vjerojatno je namjera bila izazvati asocijacije na još svježu tragediju ruske podmornice koja je zajedno s posadom bila žrtvovana pod nepoznatim okolnostima. Na žalost čak ni Harrison Ford nije uspio spasiti katastrofu ovog filma nego se u uklopio, neuvjerljivom glumom s mnogo paradiranja i muke bez ikakvog konačnog efekta. Liam Neeson nešto je uvjerljiviji premda ni njemu ova uloga neće biti upisana u značajniji dio njegvog filmskog opusa.</p>
<p>U službenom programu prikazana su još četiri europska filma – dva francuska na temu ljubavi, te talijanski o brzinama i njemački o nacizmu Francuski film »Petak, na večer« Claire Denis govori o slučajnom susretu i magičnoj, intenzivnoj ljubavi, ali za jednu noć, koja se odvija gotovo bez riječi i s mnogo erotske tenzije.</p>
<p>»Nedaleko raja« Tonie Marshall francuski je film o ženi razapetoj između sigurnih maštanja o prošlosti i nesigurnih, premda željenih, ljubavnih iskušenja sadašnjosti. Catherine Deneuve je izvrsna u naslovnoj ulozi, jer je drugačija. Ona je naime baš kao i junakinja koju igra, u sudaru između vlastite sofisticirane nedodirljivosti i temperamenta žene željne novih izazova.</p>
<p>Talijani su se predstavili s »Maksimalnom brzinom« Daniele Vicari koja je maksimalno predvidiva i u klišejima američkog filma, dok je »Fuehrer Ex« Winfreda Bonengela u trendu najnovijih njemačkih filmova koji su grubi, teški, puni nasilja i pesimizma. Sudbina dvojice prijatelja iz Istočnog Berlina koja počinje 1986. ispunjena je mladenačkom neprilagođenošću i okrutnim okolnostima sazrijevanja u zatvoru što kasnije, u današnje doba, izaziva gubljenje identiteta i prilagođivanje fašistoidnim neo-naci idejama. A otrežnjavanje ne može proći bez posljedica...</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Čarolija s marionetama</p>
<p>Ugodno iznenađenje je bio nastup Albrechta Rosera koji je odlično animirao marinete u predstavi »Gustav i njegov ansambl« / Australac Neville Tranter u predstavi »Moliére« bavi se posljednjim danima velikog francuskog komediografa s mnogo zdravog humora</p>
<p>Animacija marioneta pretpostavlja veliko lutkarsko umijeće. Na žalost ova stara tehnika, koja se u Zagrebu njegovala, posebice između dva rata danas je u Hrvatskoj gotovo iščeznula. Točnije, već godinama na repertoaru nismo imali jednu kompletnu marionetsku predstavu. Stoga je ugodno iznenađenje jubilarnog 35. PIF-a, već na samom početku, bilo gostovanje uglednog stručnjaka za marionete prof. Albrechta Rosera iz Njemačke s predstavom »Gustaf i njegov ansambl«. U prepunom kazalištu ITD, u petak, zagrebačka je publika imala prigodu istinski uživati u Roserovoj virtuoznosti. </p>
<p>Jer zaista je riječ o predanom umjetniku, koji od 1951. godine eksperimentira s marionetama, s naglaskom na jedinstvu konstrukcije lutke i mogućnostima izvedbe. Za njega su marionete poput glazbenih instrumenata, kojima pokretima, umjesto tonovima može izraziti različita raspoloženja, stanja, emocije. Začudan je dijapazon izražajnih sredstava kojima mrtvim lutkama majstor udahnjuje život podarujući im magičnost radosti i tuge. Rosereva predstava mala je promenada marioneta, onih životinjskih (žaba, roda) ili ljudskih (klauni).</p>
<p> Iako je nastup sastavljen od odvojenih točaka koje ne povezuje neka tematska datost, kroz čitavu predstavu proteže se melankolična linija koja im daje šarmantnost i zajedničku potku. To se posebno odnosi na klauna Gustafa koji je ove godine proslavio 50 godina života na sceni, neobičnog tragikomičnog lutka koji odlično svira klavir. Njegova vezanost s majstorom Roserom na trenutke je ganutljiva i dirljiva. Gustafom je dočarao pomalo groteskni karakter, animirao ga s mnogo preciznosti i osjećajem za taktilno. Dojmljiva je bila animacija pauka, kao i malog ansambla španjolskih plesačica, dok je najbolje finale Roser izveo s nastupom bakice koja je na hrvatskom s publikom ostvarila duhovit i topao kontakt. Odlike Roserova lutkarstva - smisao za parodiju, pantomimu i ritam, a sve to uz glazbenu podlogu sklopilo se u simbiozu zanimljive marionetske fantazije koju ćemo dugo pamtiti </p>
<p>Druga predstava vrijedna pozornosti, donosi sasvim različitu lutkarsku poetiku, no ne i manje kazališnog zadovoljstva. Već poznati gost festivala Australac Neville Tranter, osnivač nizozemskog »The Stuffed Puppet Theatra« u predstavi »Moliére« bavi se posljednjim danima velikog francuskog komediografa. Priču u kojoj se prožima prošlost i sadašnjost Tranter je začinio s mnogo zdravog humora, a inspiraciju je pronašao i u commediji dell'arte. </p>
<p>Mimičke lutke odlikuje promišljena i profinjena likovnost s naglaskom na najvažnije karakterne osobine lica koje lutka predočuje. Tranter se pokazao kao dovitljiv i spretan glasovni animator. No, ova komorna predstava s mnogo dramatičnog naboja, bila bi bolja da se na trenutke nije zaodjevala u hermetizam i patila o zastajkivanja u dinamici. </p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Nepresušna svježina Tadijanovićeve poezije</p>
<p>Ovo petoknjižje Dragutina Tadijanovića nije samo odraz dara i znanja, nego i ljubavi i velikog mara / Prve dvije knjige posvećene su poeziji / Treća je puna dokumentarne i autobiografske proze, a četvrta sadrži članke, feljtone i bilješke o hrvatskim piscima / Završni dio ovog divot-izdanja je Knjiga razgovora sa stotinu pedeset i četiri sudionika / Tadijanovića je portretiralo 48 slikara od Jerolima Miše do Stjepana Pompera </p>
<p>Ovo divotno petoknjižje Dragutina Tadijanovića prebogato je poezijom, prozom, feljtonima, člancima i razgovorima da bi se o njemu moglo razglabati u sažetom novinskom prikazu. Prve dvije knjige posvećene su poeziji, tom temeljnom daru i najvećoj ljubavi. Te opsežne knjige ne dijeli samo vrijeme, nego i promjena registra, tona i boje pjesama. Protjecanjem vremena, u njegovu lirskom dnevniku tematika se mijenjala i bogatila, ali su se u njoj dugo javljali ishodišni motivi: djetinjstvo, rodno Rastušje, snovi mladosti, ljubav. A navirali su i novi: životna stvarnost živoga grada, socijalni problemi, prolaznost svega i smrt kao jedina izvjesnost.</p>
<p> Prva knjiga obuhvaća pjesme napisane između 1920. i 1945., a druga one između 1950. i 2000. godine. Bez egzaltacije, bez patetike, pribrani i mudri Tadijanovićevi stihovi nose sadržaj vlastitog poimanja i osjećanja da je život najbogatiji izvor stvaralačkog čina. Ne sjećam se tko reče da je »poezija nepresušna svježina svijeta«, i u toj svježini je magnetična snaga Tadijanovićeve poezije. </p>
<p>A u drugoj knjizi je na početku pjesma Elegija o pjesniku koji nije dugo godina pjevao (1953.), kojom započinje neki novi stvaralački razdio, u kojem je pjesnik sve više zamišljen nad životom, sve je prisutnija samoća, govor tišine i tema prolaznosti. Ali ovaj pjesnik zna u svakom motivu iznaći nove akcente i nove tonove.</p>
<p>Obje knjige sadrže i Komentare pjesama, što je neobično, jer pjesma govori sama o sebi, ali su ti komentari zanimljivi, i bit će sigurno korisni đacima, studentima i kritičarima. Spomenut ću samo jedan primjer. Pjesma Samoća počinje i završava izdvojenim stihovima Adian Ganan, živi u bijeloj sobi (1921.). Iz komentara saznajemo da je Tadijanović, osim pseudonima Adian Ganan, nadjeo sam sebi i druga imena: Gayon Matadram, Tin Deon, Lem Kamen.</p>
<p>Ovaj naš pjesnik je i vrstan pripovjedač, pa je treća knjiga puna dokumentarne i autobiografske proze, a naslovljena je Knjiga o svoma i o sebi. Tu saznajemo da je prvi pisac iz njegove obitelji bio Blaž Tadijanović, rođen u Rastušju 1728., franjevac, provincijal i autor knjige Svašta pomalo iliti kratko složenje imena i ričih u ilirski i njemački jezik, Magdeburg, 1761., a drugo prošireno izdanje objavljeno je u Troppavi 1766. Jedini primjerak te knjige čuva se u trezoru Sveučilišne knjižnice u Zagrebu. I taj daleki predak bio je dio Tadijanovićeve seminarske radnje na Filozofskom fakultetu.</p>
<p>U predgovoru kaže da je podatke o precima prepisivao iz knjiga Matice rođenih, vjenčanih i umrlih, ali ovih pedesetak proza puno je više od kronike ili ljetopisa. Ti brojni likovi raznoliki su i živi, okružje slikovito, zbivanja iskričava, puna duhovitih dosjetki. Čudesno pamćenje i bogata imaginacija preobratili su dokumentarni vid materije i realnost u neko senzibilno lirsko tkanje, koje odlikuje vrcava i bogata leksika, što osobito dolazi do izražaja u drugom dijelu knjige, gdje govori o ljudima svoga zavičaja, o svojem djetinjstvu i ulomcima autobiografije. A u dijalozima utkana je tuga za nečim neodređenim, ali svijetlim. Gotovo je bajkovit taj psihološki proces pun lirskih izleta u prošlost, to čuvanje u sjećanju različitih zbivanja, imena, ponašanja i davno izrečenih rečenica.</p>
<p>Dirljiv je zapis Riječ o mojem ocu, sa svojom sakritom misli da drage osobe i vrednote života najbolje spoznajemo kad ih izgubimo. A u crticama ciklusa Mlade godine Lema Kamena zapažanja, jezik i sklop rečenice tako su prirodno dječji, iako je ta proza napisana u Zagrebu 1965.</p>
<p> Dugo pamćenje, ali i duhovitost, nalazimo u prozi Prve godine moga školovanja, koja se ovako otvara: »Prije polaska u školu nisam znao ni čitati ni pisati kao druga djeca, pametnija od mene. No, sjećam se u ono sam doba, kod kuće u Rastušju, samo listao i prelistavao knjige sa slikama: požutjelo izdanje Reljkovićeva Satira, narodne pjesme o Kraljeviću Marku, izdanja Društva svetog Jeronima, osobito Danicu, pa pojedine brojeve humorističkog lista Koprive, koje bi, katkada, u Brodu, kupili moj otac i djed, u vrijeme Balkanskih ratova.«</p>
<p>Iz te knjige, koja se tako rado čita, izdvojila bih još dva zapisa: O Goranu i o sebi, pisan 1963., i posljednji: Moj doživljaj Leopardija (1990.). Treba pročitati početak i kraj (samo je to navedeno) prvog pisma Ivana Kovačića Tadijanoviću. Te dvije guste stranice napisane u dvadesetoj godini, otkrivaju ljepotu prijateljstva te bogatstvo i plemenitost duha i srca Goranova.</p>
<p> A susret s Leopardijem počinje 1924. u sedmom razredu gimnazije, kada je u časopisu Jugoslavenska njiva našao studiju Alberta Halera O poeziji Giacoma Leopardija, a želja da vidi Leopardijev rodni Recanati ostvarila mu se u lipnju 1990., prisućem svečanosti 192. godišnjice rođenja toga velikog pjesnika. Dan kasnije Nacionalni centar studija o Leopardiju priredio je susret s pjesnikom Tadijanovićem, na kojem je prof. Ivo Frangeš pročitao na talijanskom njegov tekst Moj doživljaj Leopardija.</p>
<p> I ta treća knjiga zatvara se pjesmom Ad honorem et gloriam, s podnaslovom: Sjeni Giacoma Leopardija, napisana u Zagrebu 21. lipnja 1990., četvrtak, pred ponoć, uoči odlaska u Recanati. Prvi stihovi glase: Neopazice ušao si u moje mlado srce, / koje u davno ono doba nije moglo / Ni slutiti da ćemo nas dvojica, Giacomo, / Potajno prijateljevati čitav moj vijek. </p>
<p>Četvrta knjiga sadrži članke, feljtone i bilješke o hrvatskim piscima, njih osamnaest, od Stanka Vraza do Ivana Gorana Kovačića, a plod je Tadijanovićeva istraživanja književne građe, urednika i redaktora izabranih i sabranih djela pjesnika i pisaca, koji nisu uspjeli sve svoje tekstove za života povezati u korice. Primjerice, članci o Kranjčeviću ispunjaju trideset stranica, a rad na sabranim djelima trajao je deset godina, za koje vrijeme je ovaj marni istraživač utvrdio da su tisuće pjesnikovih stihova ostale nepoznate do 1958., dakle pola stoljeća poslije Kranjčevićeve smrti. A o radu na Sabranim djelima Tina Ujevića (17 svezaka) najbolje govori mala statistika sustavnog i preciznog Tadijanovića, iz koje ću navesti samo jedan podatak. Tin je za života objavio 27.500 stihova, a u Postumi ih je oko 9.300.</p>
<p>Niz tekstova o Ujeviću zatvara se bogatim i dirljivim Tadijinim tekstom Pred sjenom Tina Ujevića. U tom dugom razgovoru s mrtvim pjesnikom nižu se sjećanja od prvog susreta s njegovom poezijom daleke 1922., pa posjeti, pisma, razgovori sve do Sabranih djela. I te brojne stranice ovako završavaju: Mjesec dana pred izlazak Žednog kamena na studencu popratio si ga riječima: »Putuj knjižice, u svijet i doživi uspjeh!« Dopusti mi da i ja ovaj svoj mali razgovor završim riječima sličnim Tvojima: »Putujte 'Sabrana djela' u svijet i doživite uspjeh!«</p>
<p>Treba pročitati članak o Nikoli Šopu i Tadijanovićeve komentare njegovih pisama, koja su iz Banje Luke u Brod počela stizati 1921., a upoznali su se 1926. da se spozna mjera pamćenja i preciznosti u navođenju sjećanja i podataka. </p>
<p>Ova knjiga iznimno bogata imenima, podacima i prilozima zatvara se s tri teksta o Goranu Kovačiću, a posljednji je naslovljen Otići ću u šume, s podnaslovom Sjećanje na Gorana. Godina je 1938. i Goran je snova u Lječilištu Brestovac, na Sljemenu pa mu na svoj dvadeset i peti rođendan piše dugo pismo, u kojem posljednje rečenice glase: Samoto, sestro moja. Mrače, brate moj. I u toj beznadici knjiga je jedino tješilo moje, ona me opasuje snagom da ne klonem. Voli te mnogo Tvoj Ivan. Tadijanović mu nije odgovorio, ali je napisao pjesmu Onome koji leži u šumama bolestan, za koju reče: Ne sjećam se jesam li za ikoju od mojih pjesama trebao tako malo vremena da je napišem.</p>
<p>I Goran ju je za mjesec dana dobio već objavljenu u časopisu. Na to je slijedilo dugo pismo s ovim početnim riječima: Dragi moj stari Tadija! Danas, pred suton, otišao sam daleko u šumu, daleko od svih. Prostro sam svoj kaput na lišće i plakao sam nad Tvojom pjesmom. Ja se suza ne stidim. A zadnja rečenica glasi: Otputovat ću, otići ću u šume, među tvrda debla, udarat ću u njih štapinom, da plaču sa mnom. Slijede posljednje rečenice ove knjige, odnosno pismo mrtvom prijatelju: </p>
<p>Dragi moj stari Gorane!</p>
<p>Pišući mi ove retke nisi ni slutio da ćeš za nepunih pet godina doista otputovati, otići »u šume, među tvrda debla« i u njima, u šumama, izgubiti svoj mladi život, za kojim će one, crne šume, sa svima nama koji te znamo i onima koji te ne znaše, tugovati i plakati, dokle god bude lišća i suza na zemlji, na čemernoj ovoj zemlji. </p>
<p>Vjesnik, 24. 3. 1968. Ova knjiga, sadržaj koje je istraživački rad, urednički i redaktorski, zatvara se dubokim lirskim tonovima.</p>
<p>Završni dio ovog divot-izdanja je Knjiga razgovora sa stotinu pedeset i četiri sudionika od 1933. do 2000., i ti su razgovori često duži u pitanjima, a sažeti, britki i duhoviti u odgovorima.</p>
<p>Primjerice, Mladen Hanzlovsky ga pita koja mu je pjesma najuspjelija i kako se osjećao kad ju je završio? - Prsten, kao Bog kad je stvorio svijet, sedmi dan. Ivan Hetrich je snimio dvije tv-emisije »Srdačno vaši«, i na pitanje: Imate li vlastiti arhiv, složene uspomene, knjige... odgovara: Imam primjerke knjiga što sam ih nabavio kao gimnazijalac. U Slavonskom Brodu bila je knjižara Kapoon, u kojoj sam kupovao knjige i časopise. Evo, imate baš pred sobom Kritiku iz 1922., uvezano godište s mojim potpisima na svakom broju.</p>
<p> U povodu osamdesetoga rođendana novinarka Draga Ungaro ga pita: Je li to mnogo? Osjećate li ih? A Tadija: Eto, upravo smo jučer otpješačili do Kraljičina Zdenca, da nekako obilježim 60-godišnjicu svoga dolaska u Zagreb, 13. X. 1925. Taj dugi razgovor pjesnik ovako završava: Budući da je osamdeseta došla tako brzo i neprimjetno, najpametnije bi bilo zaokružiti je na 100!</p>
<p>Još puno toga sadrže ove brojne, guste stranice, a spomenut ću samo jedan podatak, koji je vjerojatno jedinstven, a to je ikonografija. Tadijanovića je portretiralo 36 slikara, od Jerolima Miše 1923. do Stjepana Pompera 2000. Ovo petoknjižje nije samo odraz dara i znanja, nego i ljubavi i velikog mara, jer papiru treba udahnuti dušu, a priči istinu. A mit rada je osnovna vrijednost i stvarnosti, koju predajemo drugima. Svaka od ovih knjiga traži pomno čitanje, taj čudesni vez koji je dokaz neuništivosti pjesničke evokacije.</p>
<p>Karmen Milačić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Bogata riznica razigrane mašte</p>
<p>Slovačka izložba predstavlja kazališne plakate za lutkarske predstave od osnivača slovačke lutkarske scenografije do apsolvenata likovnih akademija / Radoičićeva izložba predstavlja kazališne plakate, plakate izložaba, modele scenografija, te lutke i slike </p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> – U okviru 35. PIF-a u Klovićevim dvorima otvorene su izložbe »Slovačko lutkarstvo u ogledalu kazališnog plakata« i »Kazalište« Vjekoslava Voje Radoičića. Slovačka izložba predstavlja kazališne plakate za lutkarske predstave, zemlje koja se diči tradicijom ove dramske vrste dugom više od pola stoljeća.</p>
<p>Na izložbi su zastupljeni plakati različitih naraštaja od osnivača slovačke lutkarske scenografije do apsolvenata likovnih akademija. Pozivajući na razgledavanje izložbi Olga Vujović, povjesničarka umjetnosti i članica PIF-a, kazala je da će one posjetiteljima izmamiti osmjehe na licima. Izložbe je otvorio Marian Balaž, tajnik – konzul Veleposlanstva Republike Slovačke u RH rekavši kako one pokazuju sklonost prema likovnoj i kazališnoj umjetnosti naših dvaju slavenskih naroda. </p>
<p>Predstavljeni su plakati nastali za pet lutkarskih kazališta u Žilini, Nitri, Bratislavi, Košicama i u Banskoj Bystrici, te plakati festivala »Minifest Top« u Topolčiankama, »Susret« u Nitri i »Lutkarska Bystrica« u Banskoj Bystrici. Slovački umjetnici zarana su shvatili kako je za plakat važna njegova kompozicija i uravnoteženost cjeline pomoću slova, boja i motiva koji privlače pozornost. Namjera im je bila istaknuti smisao dramskog ostvarenja, karakter glavnog lika i poetiku predstave. </p>
<p>Postav pokazuje kako je slovački plakat za lutkarske predstave, nakon razdoblja naturalizma i deskriptivnosti, oblikovao vlastiti skraćeni način likovnog izražavanja i stilizaciju. Kroz poetsko – lirski način prikazivanja slovački su scenografi djeci otkrivali, na pristupačan i topao način, izražajno bogatstvo narodnih i suvremenih bajki. U scenografije su unosili filozofsko – poetsku atmosferu, ludičnost i humor, stilsku čistoću te jasno likovno mišljenje. </p>
<p>Izložba Vjekoslava Voje Radoičića »Kazalište« predstavlja kazališne plakate, plakate izložaba, modele scenografija, lutaka i slika tog našeg slikara, grafičara, ilustratora, scenografa i kipara. Gradeći scenske kulise umjetnik se igra oslanjajući se na svoju bogatu riznicu razigrane mašte. Nižu se makete scena za predstave »Duhi« Drage Gervaisa, »Bijeli jelen« Vladimira Nazora, te vlastitu »Ptica i brod«...</p>
<p>Umjetnik je u scenografijama ostao dosljedan svojemu likovnom izrazu i poetici. Pozornica je za njega jednako intrigantan zadatak bilo da pristupa gradnji intimnih kutaka ili potpalublja broda oblikujući prostornu cjelinu za sudbine junaka. Arhitektoniku mu odlikuje spontanost, mjestimična naivnost i čitka kompozicija, te poetičnost, maštovitost i raznolikost, što Radoičića čini jedinstvenim autorom u suvremenoj hrvatskoj scenografiji. Grafički dizajn njegovih kazališnih plakata odlikuje duhovitost i ozbiljnost, ljepota i izazovnost čime odgovaraju svrsi i mame na gledanje predstave. </p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Dan hrvatskog performancea</p>
<p>VARAŽDIN, 1. rujna</p>
<p> – Varaždinski trgovi i ulice, a kasnije prostori varaždinskog HNK, kafići, umjetnički atelijeri i drugi prostori koje su izabrali autori, bili su u subotu idealna pozornica za »Dan hrvatskog performancea«, cjelodnevnog projekta suvremene umjetnosti. Prvi se predstavio umjetnik Darwin Butković na središnjem varaždinskom Trgu kralja Tomislava, inače poznat publici po neobičnim eksponatima svojih izložbi. Nakon što je prošlog ljeta uspješno održan prvi Dan hrvatskog performancea u sklopu Međunarodne manifestacije »Utisak – otisak«, koja se održavala u Varaždinu, pokazalo se da je središte ovog grada dobra scena za jedan takav projekt, koji bi po najavama Ivana Meseka, predsjednika varaždinskog HDLU-a trebao postati tradicionalan i održavati se svake godine krajem ljeta. Ovaj jedinstven projekt dobio je već u svom drugom izdanju potporu Ministarstva kulture, a pri njegovoj realizaciji su pomogle tvrtke FIMA, Bernarda, Levis, Varaždinske vijesti i Varaždinska banka. K. G.</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Odličan kazališni putopis</p>
<p>Ovogodišnji PIF-a posvećen je Daliboru Foretiću (1943.-2001.) kritičaru koji je bio njegov prvi selektor/ Zbirka kazališnih kritika, objavljivanih u Novom listu od 1992. do 2000., ocjenjena kao hvalevrijedna proza velikog erudita i novinskog pisca. </p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> – »Bio je uvijek i prije svega etički kritičar, otvoren za nova učenja, koji poštiva kazalište i glumce pošteno i točno opisujući predstavu. U svojim kritikama nije vrijeđao, nije posezao za skandaloznim ocjenama, ni dijelio uloge na velike i male«, istaknula je u nedjelju u Teatru ITD kazališna kritičarka Nataša Govedić prigodom zagrebačkog predstavljanja knjige Dalibora Foretića (1943.- 2001.) »Iluzija nije opsjena«. Ono se održalo u okviru ovogodišnjeg PIF-a u cijelosti posvećenog velikom kazališnom kritičaru.</p>
<p>Riječ je o zbirci kazališnih kritika objavljivanih u Novom listu od 1992. do 2000. godine, koje su odabrale Nataša Govedić i Svjetlana Hribar, izašloj u nakladi »Novi list – Adamić« i kao šesti naslov u Biblioteci »Veljko Vičević«. Knjiga je tematski podijeljena na tekstove koje se odnose na riječku scenu, zatim zagrebačke premijere, splitske izvedbe, sisačko glumište, varaždinsku pozornicu, »Glase iz Držićeve Dubrave«, lutkarske predstave, gostovanja, ne/poznata kazališta i festivale. »Iluzija nije opsjena« je po riječima kritičara Igora Ružića odličan kazališni putopis i hvalevrijedna proza iznimnog erudita i novinskog pisca. Kako stoji u uredničkom pogovoru Nataše Govedić »Daliborove kritike nisu u prvom redu polemičke, ne pripadaju modernističkoj tradiciji matoševske duhovite surovosti pod svaku cijenu, ali time nas dragocjenije primiču standardima suvremene kritike, kompetentne i u profesionalnim argumentima iznošenja manjkavosti uprizorenja... </p>
<p>One nisu ni 'sivkasto' lišene stava jer tako nešto kao 'neutralna kritika' još uvijek, nigdje, na svijetu nije napisano'«. Urednica nadalje procjenjuje kako su Foretićeve kritike fenomenalan izvor informacija jer se trudi i vizualno opisati određeno uprizorenje, čime omogućuju precizniju analitičku rekonstrukciju.</p>
<p>Omiljenog kritičara koji je bio prvi predsjednik UNIME i prvi selektor PIF-a , prisjetio se i Boris Festini, koji je naglasio velik Foretićev doprinos u razvoju i promicanju hrvatskog lutkarstva.</p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>ČOVJEK I NJEGOV BOG</p>
<p>Britka kritika praznovjerja i predrasuda</p>
<p>Voltaire je u briljantnom romanu »Candide« ismijao Leibnizov zaključak da je ovaj svijet najbolji od svih mogućih. Veliki francuski prosvjetitelj bio je žestoki protivnik Katoličke crkve kao stupa feudalizma i mistike, ali je odbacivao ateizam. Kolebao je u pitanjima besmrtnosti duše... </p>
<p>PIŠE: IVAN SUPEK</p>
<p>Katolička će crkva uz mnoga vrludanja pristati uz nazor svojeg najvećeg skolastika Tome Akvinskoga o ograničenoj slobodi, naime da se vjernik mora tako ponašati da predestinacija bude što bolje ispunjena - ne baš konzistentan zaključak. Dosljednije su pak Muhamedovi sljedbenici zastupali kismet, sudbinu koju im određuje Alah.</p>
<p>Prema takvom fatalizmu, što god činiš u međuvremenu, čeka te ono neizbježno. U takvoj bi potpunoj predestinaciji crkva, sa svećeničkom organizacijom, džamijama ili katedralama, misama, milodarima, hodočašćima i drugim obredima postala suvišna.</p>
<p>Martin Luther je, preuzevši Augustinovu predestinaciju, odrekao čovjeku slobodu. No njegov prvi suborac i nasljednik Philipp Melanchthon, nazvan Praeceptor Germaniae (Branitelj Njemačke) približio se potkraj katoličkoj doktrini o ograničenoj slobodi volje.</p>
<p>Onako umjeren, uskoro je nakon Lutherove smrti učinio ustupke Rimu koje je nalagao kajzer da bi ga odmah kao izdajicu napao Matthias Flacius Illyricus, istarski Matija Vlačić, vjeran prvobitnom Lutherovu protestantizmu. No i on će biti protjeran s univerziteta, optužen da se priklonio manihejstvu izjavivši u jednoj weimarskoj diskusiji da je nasljedni grijeh čovjekova bit (pa bi dobro i zlo bilo ljudski dualistički karakter). </p>
<p>Doduše, Baruch Spinoza obarao je Descartesov dualizam duha i materije kao dviju neovisno ili zasebno postojećih supstancija, ali je ostao pri strogom determinizmu. Kao što se vidi iz podnaslova njegova glavnog djela »Ethica ordine geometrico demonstrata«, objavljenog nakon njegove smrti 21. veljače 1677., Spinoza je želio preuzeti euklidsko dokazivanje, što je Cartesiusu bilo uzorom za njegovu metodu dedukcije, logičko izvođenje iz aksioma. Međutim njegovi izvodi ostaju dvojbeni, ali ipak poticajni, dapače i za sljedbenike psihoanalize jer je i Sigmund Freud polazio od principa kauzalnosti.</p>
<p> Kako su se svjesni postupci činili nesuvisli i slučajni, uveo je Freud podsvijest ili predsvijest da bi duševne pojave vezao u deterministički lanac. S jedne strane priznaje Spinoza strogu kauzalnost materije, a s druge strane nužnost logike, ali to su za njega tek dvije strane iste zakonitosti.</p>
<p> Simultano ili paralelno odvijanje tjelesnih i duševnih procesa objašnjavalo bi usklađenost ljudskih radnji. Psihofizički paralelizam zastupao je i Richard Avenarius potkraj 19. stoljeća želeći poput Ernsta Macha nadići opreku idealizma i materijalizma. Spinoza je ipak strogu determiniranost omekšao intelektualnom ljubavlju prema Bogu koja potječe od metafizičke spoznaje i oslobađa od patnji i ropstva strastima. Identitet kauzalne i logičke nužnosti zastupali su već skolastici, a otac panteizma to svodi na jednu jedinu supstanciju s više atributa.</p>
<p>Agnostik Arthur Schopenhauer ironično je primijetio kako je Spinozina formula Deus sive natura najelegantniji način da se Bog eliminira. No Spinoza nije bio ateist ni materijalist, nego njegova formula želi »oduhoviti« Descartesov pojam materije.</p>
<p>Temeljeći »Etiku« na determinizmu, Spinoza veli da se čovjek smatra slobodnim zato što je svjestan svojih voljnih čina i žudnji, ali ti voljni čini i žudnje imaju svoje uzroke.</p>
<p> Slično piše filozof i Cromwellov ljuti protivnik, a učitelj Charlesa II., Thomas Hobbes: »Sigurno je da ja mogu postupiti kako želim, ali reći da ja mogu željeti kako hoću, besmislen je iskaz«. U takvom zaključivanju gubi se kriterij slobode da čovjek može i drukčije postupiti nego što je postupio.</p>
<p> Hobbes je s jedne strane bio naturalist koji je svjetsku povijest svodio na animalne nagone pa je ostavio slavnu krilaticu: Bellum omnium contra omnes (Rat sviju protiv svih), a s druge strane zastupao je kraljevski apsolutizam koji bi pitomio ljudsko divljaštvo, a kao anglikanac podređivao je crkvu državi.</p>
<p> Determinizam je imao jaku podršku u Newtonovoj svemirskoj mehanici, tako da se načelo kauzaliteta uzimalo vodičem svega znanstvenog istraživanja ne samo prirode nego i društva i psihe. Spinozino uvođenje materije i duha kao dvaju atributa njegove supstancije ne valja poistovjetiti s dva različita pristupa, istraživanjem objekata izvan nas i subjektivnom refleksijom, jer to ne svodim na jednu supstanciju ili bitak. </p>
<p>Svakako, govor je ljudski jedan - ta i pjesništvo se iskazuje vanjskim stvarima, cvijećem ili ptičjim cvrkutom! - samo što pjesnik ostaje pri dojmovima boja, zvuka, mirisa i oblika dok fizika tu nalazi geometrijske simetrije ili različite akustične frekvencije. Svakako, kvantna teorija pokazala je da svijetom atoma vladaju iste simetrije ili invarijantnosti kakve su stvarali matematičari i umjetnici u teoriji grupa, arhitekturi, ornamentici, tepisima ili glazbi. </p>
<p>Skolastičari su se spoticali na pitanju: Ako je Bog, Stvoritelj svijeta, savršen i beskrajan u svojstvima pa i u pravednosti, kako može toliko zla biti na zemlji? Ne bi li Svemogući mogao jednom riječi odstraniti sve ljudske patnje? Nicolaus Cusanus je oko 1450. potražio izlaz u dijalektici, u nerazdvojivosti opreka. Uz jedno dobro dolazi nužno jedno zlo, a u svijetu bi količina dobroga bila veća od količine zla - ne baš uvjerljiv sud. </p>
<p>Skolastici i bogumili pripisivali su zlo djelovanju Vraga. No, ako je Vrag jednako moćan kao Bog, tada se upada u manihejski dualizam, što je već Sveti Augustin žigosao kao herezu. Prema biblijskoj priči je Lucifer poveo pobunu anđela protiv Boga i bio za kaznu otjeran s neba u pakao da bi tamo otada pržio grešnike i napastovao ljude na zemlji. No, ako je Bog moćniji i sve predviđa, zašto je uopće stvorio Lucifera?</p>
<p>Čitatelje Biblije je također smućivao posljednji Kristov boravak u getsemanskim vrtovima (masliniku) prije uhićenja. Kako bi jedan bog mogao tako pasti u očaj i zavapiti: »Oče, zašto si me napustio!?« I, kako bi inferiorni Vrag mogao tako, nudeći gospodstvo svijeta, iskušavati Boga? Nije čudo da su među proučavateljima Evanđelja nastale mnoge heretičke sekte, a arijanizam kako je Isus čovjek biva trajni izazov ortodoksnima. Argument da je Isus bio čas čovjek pa opet Bog ne čini se baš uvjerljiv. </p>
<p>Želeći izmiriti različite filozofije i religije, Gottfried Wilhelm Leibniz je u Božjoj milosti potražio harmoniju između slobode kao zahtjeva morala i kauzaliteta prirode. </p>
<p>Njegov spis iz godine 1710. »Principes de la nature et de la grace«, posvećen slavnom vojskovođi i prijatelju Eugenu Savojskom, izlaže da je Bog mogao stvoriti i drukčiji svijet, ali uvijek u skladu sa zakonom ili logikom, dakle jedino bi Bog bio slobodan, i to ograničeno, a po svojoj milosti izabrao je ono najbolje za ljude - svakako zaključak po volji aristokracije. </p>
<p>Voltaire je u briljantno pisanom romanu »Candide« ismijao Leibnizov zaključak da je ovaj svijet najbolji od svih mogućih. Veliki francuski prosvjetitelj bio je žestoki protivnik Katoličke crkve kao stupa feudalizma i mistike, ali je odbacivao ateizam i shvaćao Boga personalno ili antropomorfno, no suprotno katoličkoj dogmatici.</p>
<p> Voltaire nije u teološkim nazorima, kao ni u filozofiji i historiografiji, bio originalan ni konzistentan. Za azila u Engleskoj približio se Lockeovu empirizmu i njegovu zalaganju za tolerantnost, a također se zanio Newtonovom mehanikom i, začudo, s priličnim je shvaćanjem popularizirao u Francuskoj Newtonovu mehaniku protiv Descartesove filozofije.</p>
<p> Kolebao je u pitanjima besmrtnosti duše; zastupao je u mladosti slobodu volje da bi u starosti to poricao. Ako i nije imao filozofske dubine, njegova su duhovitost i britka kritika praznovjerja i predrasuda fascinirale suvremenike.</p>
<p> On je prvi izvikao geslo: slobodu i jednakost, ali nije zagovarao revoluciju, nego je reforme očekivao od prosvijećene monarhije. Stoga je otišao na pruski dvor Friedricha II. Velikog, ali je naposljetku ipak uvidio da kralj neće pristati uz njegove reforme pa se razočaran vratio u Francusku. </p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>NAGODBA</p>
<p>Ana bi se upletala u čin uskrsnuća</p>
<p>Pare se dižu, zastiru lica, no ipak jasno vidim da Ana i dalje promatra svoje zgrčeno strateško oruđe... Poslušat ću fra Dinka i zabiti klin između Ane i Franje. Ostavljam za kasnije pitanje je li sve to fra Dinkova popara </p>
<p>PIŠE: VLADIMIR P. GOSS</p>
<p>Dr. Antić, radi se o mladom životu. Za Gospu, dvadeset i četiri godine!</p>
<p>Ana se okreće za četvrt kruga, zastaje, vraća se na početni položaj. Znam da u mraku traži moje lice, pokušava pročitati poruku. Ništa od toga, srce. Ne da stric Patrick.</p>
<p>- Nitko vas nije tjerao da se bunite...</p>
<p>Ana se ponovno lecnula na Franjine riječi. Kao da se želi vratiti do prozora... i odustaje.</p>
<p>- Gospar Antić, pa ovo je i Vaša zemlja!</p>
<p>Gledaj, Ubaldo, na kako niske grane spadnu ljudi kad im mozak zamute emocije!</p>
<p>- Dr. Gredelj i ja smo američki državljani - kaže Franjo hladno. - Američka službena politika je neutralnost. Dakle, dr. Gredelj i ja ostajemo neutralni!</p>
<p>Gotovo s užitkom Franjo se povlači korak natrag i bez žurbe zatvara šalaporke.</p>
<p>- Laku noć...</p>
<p>Šalaporke su zatvorene.</p>
<p>Zatvaraju se i stakla prozora.</p>
<p>U kuhinju se ulije svjetlo.</p>
<p>Ana je na ulazu s tanjurićem u ruci. </p>
<p>Na stubama Vetranićeve teški koraci, polakši, sve dalji i dublji. Franjo nam toči po još jednu travaricu.</p>
<p>- Jesam li mu dobro odgovorio?</p>
<p>- Dobro si mu odbrusio, Franjo. Pravi američki patriot. U mom sljedećem izvješću pohvalit ću te izravno Georgeu Bushu.</p>
<p>- Umjesto toga nabavi nam propusnice...</p>
<p>Franjo sjeda do Ane, lagano joj dodirne rame, onjuši čašicu s travaricom. No Anine su se ruke zgrčile u male čvrste šake i ukopale na rubu stola, do tanjura sa špagetima. Pare se dižu, zastiru lica, no ipak jasno vidim da Ana i dalje promatra svoje zgrčeno strateško oruđe.</p>
<p>Ana bi rezala! Ana bi krpala! Ana bi se upletala u čin uskrsnuća!</p>
<p>Iz te poruke - pitam se je li Franjo također primijetio i ako jest, kakve korake namjerava poduzeti - očitavam svoju veliku šansu. Poslušat ću fra Dinka i zabiti klin između Ane i Franje. Ostavljam za kasnije pitanje je li sve to fra Dinkova popara. Nema veze, u ovom smo času prirodni saveznici, iako ne znam kakva je njegova igra.</p>
<p>Bezbrižno grabim špagete.</p>
<p>Još jedna travarica.</p>
<p>Za sretan put.</p>
<p>Pri odlasku Ana kaže:</p>
<p>- Doći ćeš opet, Pat, zar ne? Dovedi nam i Van Aalsta.</p>
<p>Sitno kiši.</p>
<p>U potpunom mraku (no koji je mrak potpun?) silazim oprezno (i, oh, tako bešumno!) desetak klizavih stuba, niz Vetranićevu do plitkog proširenja pred nečijim vratima. </p>
<p>Vetranićeva je dugo, strmo stubište. Stube su nejednake, različitih visina i širina. Prelijevaju se u isto tako nejednaka odmorišta i proširenja pred ulaznim vratima. Iznad zida uz kućni broj 20, nasuprot prebivališta Ane i Franje, strše gole grane nekog krošnjatog stabla. Eto dokaza da tama nije potpuna.</p>
<p>Hitno vadim slušalice, stavljam ih na uši, trpam prste u prsni džep i pritišćem dugme prijemnika. Slušam.</p>
<p>»... bi nam mogao?«</p>
<p>»Ma sigurno, Franjo. Zar ne vidiš da je tip seksualno ugrožen. Pokaži mu pedalj noge iznad koljena i trese se kao nadrkani k...«</p>
<p>Veseli smijeh. Onda zvuk koji mi šalje trnce uz kralježnicu. Prvo neki lagani udarac batom, zatim kao da je netko zagazio u ne baš predebelo blato, pa pucketanje i škripa. Nejasno za neukog, jasno i čitljivo za iskusne. Franjina su se koljena spustila na jastuk sofe, nad glavom mog uhode, dok se Ana zavalila i valjda širi noge. Pucketaju remeni ispod jastuka, pod pritiskom neumoljivog ritma, sofine nožice stružu kamenim podom.</p>
<p>»Ana, valjda se nisi narajcala na tog bijelog gnjecavog puža!«</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="30">
<p>Hajduk potkresao Dinamova krila</p>
<p>Odluka Dinamova trenera Miroslava Blaževića da dvoboj na Poljudu započne sa čak šest napadački orijentiranih igrača nije se pokazala isplativom. Mnogo borbenija i odlučnija momčad Hajduka zagospodarila je sredinom terena, te Dinamo u prvom poluvremenu praktički nije ušao u kazneni prostor Hajduka </p>
<p>SPLIT, 1. rujna</p>
<p> – Pogotkom Vlatka Đolonge iz slobodnog udarca u 28. minuti nogometaši Hajduka na svom su terenu pred punim tribinama svladali Dinamo sa 1-0 (1-0), te se tako bodovno izjednačili sa svojim najvećim konkurentima za naslov prvaka.</p>
<p>Odluka Dinamova trenera Miroslava Blaževića da dvoboj na Poljudu započne sa čak šest napadački orijentiranih igrača nije se pokazala isplativom. Mnogo borbenija i odlučnija momčad Hajduka zagospodarila je sredinom terena, te Dinamo u prvom poluvremenu praktički nije ušao u kazneni prostor Hajduka.</p>
<p>Kao što je to i običaj u dvobojima Hajduka i Dinama, početak utakmice protekao je u igri isprekidanoj brojnim prekršajima, bilo očigledno da sudac Željko Širić ne želi ispustiti kontrolu utakmice iz svojih ruku. Već u prvih sedam minuta dosuđeno je čak osam prekraja, većinom u korist »bijelih«. Nekoliko njih bilo je u zoni udarca, ali Đolonga u toj ranoj fazi utakmice nije bio dovoljno precizan. </p>
<p>Dinamo se oslobodio jakog pritiska Hajduka tek nakon 10 minta igre, te su njegovi igrači prvu kakvu-takvu priliku stvorili u 13. minuti, ali udarac Dumitrua Mitua završio je nekoliko metara pored vratnice Hajdukova gola. Nakon neuspješnih pokušaja iz slobodnih udaraca Đolonge i Carevića iz izglednih situacija, prvi udarac u okvir gola s bilo koje strane uputio je Dinamov vezni igrač Niko Kranjčar, ali njegov pokušaj sa 30-ak metara išao je ravno u Pletikosu.</p>
<p>Konačno je u 28. minuti Vlatko Đolonga »namjestio« svoj udarac, te udarcem s 23-24 metra pogodio lijevi gornji kut Butininih vratiju. Vratar »modrih« nije imao nikakvih izgleda zaustaviti taj udarac. Zgoditku je prethodio prekršaj Darija Smoje na Srđanu Andriću zbog kojega je posljednji igrač Dinamove obrane dobio i žuti karton. Pogodak Đolonge bio je znak za bakljadu »torcide« zbog koje je dvoboj morao biti prekinut na nekoliko minuta dok vjetar nije rastjerao dimnu zavjesu na terenu. </p>
<p>Pred sam kraj prvoga dijela Hajduk je mogao udvostručiti svoje vodstvo, ali pogrešnu procjenu Butine prilikom izlaska na korner Hrvoje Vejić nije kaznio pogotkom. Njegov udarac glavom sa samo pet metara prošao je par centimetara pored vratnice. Samo minutu kasnije Vejić je pogriješio u obrani, ali njegov poklon Ivica Olić nije kaznio. Otišao je previše ustranu, te zatim uputio vrlo slab udarac.</p>
<p>Na poluvremenu je iznimno slabog Boška Balabana zamijenio Edin Mujčin čiji zadatak je bio osmisliti igru Dinama, koje u prvom dijelu nije bilo. Iako je Dinamo zagospodario sredinom terena, razlog tomu nije bio ulazak Mujčina, već pomalo svjesna odluka domaćih igrača da se povuku bliže svomu golu. </p>
<p>Kako osim jednog proboja Mitua po desnom boku, te neuspješnog pokušaja Kranjčara, Dinamo u prvih 25 minuta drugog poluvremena nije ozbiljnije zaprijetio Pletikosi, Blažević je u igru uveo još jednog klasičnog veznog igrača. Jasmin Agić zamijenio je Kranjčara.</p>
<p>Posljednje dvije prilike za izjednačenje propustio je kapetan Dinama Silvio Marić. Prvu u 79. minuti nakon što je glavom pucao malo pored gola, dok je u 89. iz izgledne situacije sa 16 metara pogodio – sjevernu tribinu.</p>
<p>U posljednjim sekundama utakmice Mihael Mikić zaradio je crveni karton jer je u izglednoj situaciji za pogodak srušio Zvonimira Deranju.</p>
<p>Renco PosinkovićMiroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Nebo rashladilo navijače</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – U ćudljivoj igri navijača i (ne)vremena prošla je nedjelja, dan »derbija« u Splitu. Iako Split na dan ovakvih velikih utakmica po običaju od ranih jutarnjih sati živi »sto na sat«, ovaj je put do utakmice sve bilo neuobičajeno mirno. Domaći poznavatelji prilika smatraju da je kasniji početak utakmice, tek u »osam i po« glavni razlog mirnog grada sve do večernjih sati. K tome, velika sparina i jako sunce bacilo je Split u fjakastu atmosferu, a onda tri do četiri sata prije utakmice Split zadesilo veliko nevrijeme, prolom oblaka popraćen grmljavinom i bezbrojnim munjama. </p>
<p>Ipak, da je nedjelja dan utakmice moglo se naslutiti čim biste zavirili u kafiće, gdje su Hajdukovi navijači, pristigli iz unutrašnjosti Hrvatske, kratili vrijeme do početka utakmice. Dinamovi navijači, pak, nisu imali šanse doći do jezgre Splita. U organizaciji policije petnaestak autobusa s Dinamovim navijačima ispraćeno od policije u Zagrebu, te praćeno jakim redarstvenim snagama, u Split je stiglo neposredno prije utakmice. Ti su isti navijači iskrcani iz autobusa negdje izvan Splita i pola sata prije utakmice još nisu bili iskrcani kod stadiona. </p>
<p> Split je ipak živnuo nakon 17 sati, brojni su se »drukeri« povukli sa plaža i gostionica i krenuli su svom prepoznatljivom koloritu prema nogometnom hramu. Tisuće zastava, šalova, kapica izvučeni su iz ormara od valjda prošlog derbija. I taman kada je atmosfera unaokolo stadiona uzavrela nebo se pobrinulo za rashlađenje. Tipično ovogodišnje nevrijeme praćeno kišom i grmljavinom sručilop se oko poljudskog stadiona tako da je u samom stadionu nastala jagma za onim najboljim mjestima - ispod krova. To što krov »poljudske ljepotice« odavno nije siguran nikoga u tom trenutku nije brinulo.</p>
<p>Srećom, nevrijeme se smirilo, i sat vremena prije utakmice stadion je već bio dopola ispunjen. Začudo, nije bilo ni verbalnih vrijeđenja navijača, tek se gromoglasan zvižduk stadionom prolomio kada su na upoznavanje terena istrčali Dinamovi igrači. Bilo je to sat prije utakmice. U tom trenutku iznad novinarske lože primjetili smo i velikog Hajdukovog navijača, Gorana Ivaniševića koiji je nedavno na izvlačenju parova za ždrijeb Kupa Uefa u Monte Carlu čak bio i službeni Hajdukov predstavnik. Djelovao je nervozno kao pravi navijač, uz česte gestikulacije i s primjetnom nervozom čekao je »derbi«. </p>
<p>Dugo, dugo, Split i Poljud nisu mirnije dočekali derbi. Svi su se pitali što nosi sama utakmica... Hajdukovi navijači su, slušali smo to u kafićima satima prije utakmice, djelovali pesimistično, davajući veće šanse Dinamu. Nalazeći u toj činjenici razloge svoje imperativne podrške svom klubu.</p>
<p> Navijači su se ipak malo uznemirili kada je u jednom navratu zbog pada napona na stadionu, negdje 50 minuta prije utakmice nestalo struje. No, struja se ubrzo vratila, a neki su skandirali: »Redukcija, redukcija!«</p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Varteks mogao i uvjerljivije pobijediti</p>
<p>Tijekom svih 90 minuta Varaždinci su bili mnogo bolja momčad, a rezultat je mogao biti još povoljniji za domaćine da su u drugom dijelu utakmice strijelci bili prisebniji</p>
<p>VARAŽDIN, 1. rujna</p>
<p> – Nogometaši Varteksa su nastavili seriju pobjeda vrlo uvjerljivo, sa 3-0 (2-0), nadjačavši pred svojom publikom Kamen Ingrad iz Velike. Tijekom svih 90 minuta Varaždinci su bili mnogo bolja momčad, a rezultat je mogao biti još povoljniji za domaćine da su u drugom dijelu utakmice strijelci bili prisebniji. </p>
<p>Već u 11. minuti Varaždinci su poveli kada je Karić presjekao jednu dodavanje, u 16-ercu pronašao Huljeva koji je zapucao prema golu, a loptu je u mrežu skrenuo Halilović. U 37. minuti bilo je već 2-0. Hrman je oduzeo loptu gostima i ubacio je na peterac, odakle je Karić lagano svladao Galinovića. Nekoliko minuta kasnije gostujući vratar s velikim je naporom obranio udarac Mumleka, a pred kraj prvog dijela kombinacija Mumleka i Karića završila je udarcem tek nekoliko centimetara od gola.</p>
<p>U drugom dijelu nastavila se dominacija Varaždinaca, a gosti su tek u 68. minuti odigrali akciju koja se mogla nazvati šansom, no udarac Zekića Rumbak je uspio obraniti što je bila i njegova jedina prava intervencija tijekom cijelog susreta. U 75. minuti Varaždinci su odigrali jednu od najljepših akcija »od noge do noge«, no kada je petorica igrača pripremilo situaciju Hrman je sa deset metara, nažalost domaće publike, promašio gol. Sabolčki je u 77. postavio konačnih 3-0 nakon što je Šafarić uputio vrlo preciznu dubinsku loptu u protivnički 16-erac, a brzonogi Sabolčki ju je tek spretno pogurnuo ispod istrčalog Galinovića u mrežu. </p>
<p>Rezultat je mogao biti i veći da su napadači Varteksa iskoristili brojne prilike poput one Miljenka Mumleka u 90. minuti kada je sam bio ispred vratara gostiju, ali nije uspio pogoditi mrežu. No, i ovako Varteks je pokazao da mu je forma na zavidnoj razini i da s pravom očekuje rezulate za sam vrh ligaške ljestvice.</p>
<p> l Stadion Varteksa</p>
<p>VARTEKS – KAMEN INGRAD 3-0 (2-0)</p>
<p>VARTEKS: Rumbak 7, Toplak 7 (od 84. Granić 7), Fumić 6, Hrman 8, Kristić 7, Karić 8,5, Mumlek 8, Huljev 7, Šafarić 8 (od 85. Sklepić 7), Sabolčki 7, Halilović 6 (od 77. Petričević 6).</p>
<p>KAMEN INGRAD: Galinović 5, Darmopil 6 (od 64. Kelemen 6, od 84. Garba 5), Gusić 5, Bešlić 6, Zekić 6, Balašković 5, Andričević 5, Kopunović 6, Kralj 5, Poleti 5 (od 57. Perković 5), Smoje 5.</p>
<p>SUDAC: Marić (Zagreb) 7. GLEDATELJA: 3.000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Halilović (11.), 2-0 Karić (37.), 3-0 Sabolčki (77.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Kristić, Zekić, Toplak, Karić</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Veldin KARIĆ</p>
<p>Dražen Dretar</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>HOO osudio cijelu momčad! </p>
<p>Odbojkaši su predložili HOS-u da suspendirani Marić do odluke disciplinskoga suca trenira s reprezentacijom, HOS to nije prihvatio, pa su reprezentativci odlučili do daljnjega ne trenirati te ne ići na turnir u Češku / »Nije dobro što igrači stavljaju nož pod grlo. Riješena su im tri zahtjeva i još nisu zadovoljni. Osuđujemo cijelu momčad zbog ovoga i protiv njih će biti pokrenut disciplinski postupak«, kaže v. d. glavnog tajnika HOO-a Josip Guberina </p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> – Iako se činilo da se sukob između odbojkaša i Saveza počeo riješavati, u nedjelju je sve vraćeno na početak. Možda je čak bolje rečeno da je sve došlo do kraja. Na žalost, za hrvatsku odbojku nimalo ugodnog kraja.</p>
<p>Dok su igrači pod palicom izbornika Igora Arbutine trenirali na parketu Doma odbojke, u susjednoj prostoriji trajao je sastanak predsjednika Hrvatskog odbojkaškog saveza Livija Tončinića i glavnog tajnika Slobodana Momića s jedne strane, te predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora Zdravka Hebela i v.d. glavnog tajnika Josipa Guberine s druge strane. Nakon treninga sastanku se priključio i kapetan reprezentacije Ante Jakovčević. Tončinić je iznio prijedloge da se problemi s opremom i osiguranjem riješe u suradnji s HOO-om do sredine sljedećeg tjedna. Izvršni odbor HOS-a bi, pak, do kraja tjedna trebao donijeti pravilnik o certifikatima koje igrači moraju plaćati pri odlasku u inozemstvo. Visina iznosa određivala bi se po zalaganju igrača i ostvarenim rezultatima. Predloženo je, također, da suspendirani Ivan Donald Marić mora proći cijelu proceduru kod disciplinskog suca Gajskog kad se ovaj vrati s puta. Marić bi morao dati izjavu i tek tada bi sudac odlučio o njegovoj kazni. Do tada, pak, ne bi smio trenirati sa suigračima. Kapetan Jakovčević se nakon saslušanih prijedloga otišao savjetovati sa suigračima, nakon čega nam je priopćio odluku.</p>
<p>– Imamo jamstva da će se problemi opreme i osiguranja riješiti u najkraćem roku. Što se certifikata tiče, tražimo da se točno odrede njihovi iznosi, a ne da se oni stalno mijenjaju prema potrebi i da nas se pomoću njih ucjenjuje. Marić je, pak, suspendiran na nezakonit način, odlukom samo jednog čovjeka i tražimo da na takav način bude i vraćen u momčad. Moj je prijedlog da on trenira s nama do odluke disciplinskog suca jer nema smisla da tako važan igrač gubi treninge. Budući da HOS to nije spreman prihvatiti mi do daljnjega ne treniramo i ne idemo na turnir u Češku. Na Marićevu mjestu mogao je biti bilo tko od nas trinaestorice jer svi stojimo iza njegovih riječi.</p>
<p>Tončinić je na to odgovorio da HOS ne želi odstupiti od svojih odluka, te da je Marić suspendiran zbog izjava u novinama. Na upit postoji li prijava protiv Marića u pismenom obliku i može li nam je pokazati, Tončinić je kazao kako prijava postoji, ali da nam je ne želi pokazati. Zašto, pak, uz Marića nisu suspendirani i ostali igrači koji javno stoje iza njegovih riječi, ostaje nejasno, predsjednik Saveza na to nije želio ili nije znao odgovoriti.</p>
<p> Bez odgovora je ostalo i Jakovčevićevo logično pitanje zašto po istom pravilniku po kojem je suspendiran Marić, nije suspendiran i dopredsjednik HOS-a Zdeslav Barač koji je sve igrače prozvao ekshibicionistima, a Marića je dodatno nazvao i lažovom.</p>
<p>Predsjednik HOO-a Hebel kazao je da je prijedlog HOS-a kvalitetan i da mu nije jasno zašto ga igrači ne žele prihvatiti. Nezadovoljan je bio i v. d. glavnog tajnika Guberina.</p>
<p>– Nije dobro što igrači stavljaju nož pod grlo. Riješena su im tri zahtjeva i još nisu zadovoljni. Osuđujemo cijelu momčad zbog ovoga i protiv njih će biti pokrenut disciplinski postupak, kazao je Guberina. </p>
<p>Jakovčević je odgovorio kako se u ovom slučaju ne radi samo o reprezentativcima, već da iza njih stoji još mnogo igrača iz svih hrvatskih klubova.</p>
<p>– Svjesni smo da je Svjetsko prvenstvo za nas vrhunac karijere i da sve dolazi u pitanje, ali mi smo uvjereni da radimo pravu stvar i ako treba spremni smo se žrtvovati za buduće generacije.</p>
<p>Središnji lik priče, suspendirani Marić, najviše je ogorčen na izjave Zdeslava Barača. </p>
<p>– U svim svojim izjavama Barača sam nazivao dopredsjednikom HOS-a, a on mene zove ekshibicionistom i lažovom. Dvije sam godine igrao u Italiji s igračima koji su osvajali svjetska i olimpijska zlata, dvije sam godine proveo u prvaku Turske, imam 12 igrača na svojoj strani i nisam zaslužio takve riječi.</p>
<p>Reprezentacija bi u ponedjeljak u 14 sati trebala otputovati na turnir u Češku, no od toga čini se neće biti ništa. A prema Tončinićevoj tvrdnji bez puta u Češku, nema ni puta na SP u Argentinu. Bez nastupa na SP-u, pak, Hrvatska bi bila izbačena iz Svjetskog odbojkaškog saveza i naši bi igrači mogli igrati samo u Hrvatskoj.</p>
<p> Jasno je da će zbog obostrane tvrdoglavosti najviše štete imati naša odbojka i sport uopće. Ostaje pitanje zašto HOS ne želi prihvatiti konstruktivan prijedlog igrača da Marić trenira s njima do odluke disciplinskog suca koju su igrači spremni poštovati. Znači li to da Savez prejudicira Marićevu krivicu? Ili je takvu odluku jedan čovjek već donio samostalno?</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Kakav moćan kvartet: Zidane, Figo, Raul i Ronaldo </p>
<p>Real je pedesetih godina prošlog stoljeća suvereno gospodario europskim nogometom / Imena tadašnjih nogometnih velikana - Alfredo di Stefano, Ferenc Puskas, Paco Gento i Raymond Kopa mogla bise usporediti s Realovim današnjim zvijezdama Zidaneom, Figom, Raulom i naposlijetku Ronaldom, koji je u subotu finalizirao svoj transfer iz Intera za 47 milijuna eura </p>
<p>MADRID, 1. rujna </p>
<p> – Dolazak Ronalda u madridski Real je samo dodatak u skupini trenutačno najvećih nogometnih zvijezda na svijetu, a ovim potezom čelnici Reala pokazuju kako žele da njihov klub dominira Europom, slično kao i pedesetih godina prošloga stoljeća, kada je Real proživljavao svoje »zlatne godine«. Imena tadašnjih nogometnih velikana - Alfredo di Stefano, Ferenc Puskas, Paco Gento i Raymond Kopa mogla bi se usporediti s Realovim današnjim zvijezdama Zidaneom, Figom, Raulom i naposljetku Ronaldom, koji je u subotu zgotovio svoj transfer iz Intera u kraljevski klub.</p>
<p>Nakon »zlatnih godina«, Real je osvojio najjače klupsko natjecanje još samo jednom, 1966. godine, a nakon toga uslijedio je dugogodišnji post, sve do prije pet godina kada su nagovijestili povratak u europski klupski vrh, te u tih pet godina u tri navrata su osvojili Ligu prvaka.</p>
<p>Dolaskom preporođenog Ronalda, koji je odveo Brazil do osvajanja Svjetskog prvenstva sa osam pogodaka, malo je onih koji će se kladiti da Real neće podići pokal Lige prvaka nakon finalne utakmice na Old Traffordu u svibnju sljedeće godine. Ipak, pred Realom je težak put što se moglo vidjeti i u petak kada je Real osvojio europski Superkup pobijedivši nizozemski Feyenoord 3-1. Sa Zidanom, koji je »dirigirao« u sredini terena, i Figom, koji se skoro u potpunosti oporavio nakon ozljede gležnja Real je nadvisio svoje protivnike. </p>
<p>No, ubuduće će ispred njih biti sigurno najjači napadački dvojac na svijetu Raul-Ronaldo, a s bokova će prijetiti »razarači« Roberto Carlos i Michel Salgado, pa bez imalo oklijevanja možemo ustvrditi kako Real ne bi trebao imati problema u napadu. Ako Ronaldo dostigne formu koju je imao prije brojnih ozljeda, Real neće imati problema s realizacijom, no Ronaldov bivši trener Hector Cuper tvrdi da je Ronaldo najbolji igrač na svijetu čak i ako igra sa 70 posto svojih mogućnosti.</p>
<p>Čini se da je Realov predsjednik Florentino Perez našao pobjedničku formulu koja će im osiguravati mjesto u vrhu europskog nogometa još neko vrijeme. Nakon dolaska Luisa Figa iz Barcelone za 56 milijuna dolara, uslijedio je transfer Zidanea iz Juventusa za nevjerojatnih 66 milijuna. Potom je Perez izjavio kako će klub ubuduće samo kupovati najbolje igrače i oslanjati se na vlastiti igrački pogon. </p>
<p>Imaju li, dakle, Realovi rivali uopće izgleda za osvajanje trofeja u bližoj budućnosti? Ukoliko žele ugroziti Madrižane trebali bi slijediti primjer kluba iz Španjolske. Naime, kad Real igra u Ligi prvaka protivničke momčadi izgledaju poput uplašenih zečeva, a umjesto da pokušaju iskoristi slabosti Realove obrane oni se povuku duboko u svoju polovicu terena i napolsijetku posustanu pred pritiskom igrača Vicente del Bosquea. U španjolskom prvenstvu to nije bio slučaj prošle sezone. Momčadi poput Mallorce, Las Palmasa i Deportiva nisu čekale da ih Real »skalpira« nego su se upustile u nadigravanje što se pokazalo kao najbolje oružje protiv kraljevskog kluba. Kao rezultat toga Real je prvenstvo okončao na trećem mjestu sa 10 poraza u 38 utakmica. Pokazalo se da je obrana najveći problem Reala. Salgado i Carlos su bili previše uposleni u napadu, pa je Realova obrana često plaćala danak protiv momčadi koje su bile željne nadigaravanja.</p>
<p>Naravno, tijekom prošle sezone bilo je govora kako je pametnije angažirati vrhunskog obrambenog veznog igrača, koji bi pokrio nastale rupe u obrani, no dolaskom Ronalda taj problem je ostao neriješen pa ostaje pitanje hoće li i ove godine Real platiti danak zbog šupljikave obrane... (Reuters) / Lj. P.</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Cibalia pobijedila prvaka i zasjela na vrh ljestvice</p>
<p>Nakon udarca iz ugla u 85. minuti u velikoj gužvi pred vratima Vasilja najbolje se snašao bivši igrač Zagreba Benedikt Panić koji je iz blizine postigao pogodak</p>
<p>ZAGREB </p>
<p> – Momčad Cibalije nastavlja biti najugodnije iznenađenje dosadašnjeg dijela prvenstva. U prilog tome ide im i 1-0 (0-0) pobjeda u Kranjčevićevoj protiv aktualnog prvaka Zagreba koji, obzirom na izmijenjeni kadar igrača nije ni približno na razini onog Zagreba od prije godinu dana. Dapače, čini nam se da treneru Nikoli Jurčeviću predstoje vrlo teški dani.</p>
<p>Vinkovčani su tijekom cijele utakmice ostavljali dojam momčadi koju previše ne zanima pogodak, izgledalo je kao da im je najvažnije ne izgubiti. Pojačana obrana s naglašeno aktivnim igračima iz veznoga reda obilježila je njihovu igru. Sve u svemu Cibalia je ostavila dojam vrlo dobro izbalansiranog sastava u svim linijama, pa je stoga i jasno zašto Zagreb tijekom utakmice nije ostvario neke ozbiljnije prigode. Istina, u nekoliko je navrata vrlo sigurni vratar gostiju Ivica Marić spriječio pokušaje Zagrebovih igrača, čija je igra uglavnom bila okrenuta na to što će u vrhu napada učiniti Radomir Đalović i Sead Brunčević. No, spomenuti dvojac, bez dovoljne pripomoći suigrača djelovao je suviše usamljeno, samim time i neiskorišteno. Zagrebove su glavne opasnosti dolazile jedino nakon prekida, pa možemo zaključiti kako Cibalia i nije imala isuviše težak posao kako bi sačuvala svoju mrežu. </p>
<p>A kako je vrijeme prolazilo, Vinkovčani su preko brzonogih Bartolovića i Ratkovića, uz pripomoć Leutara, sve češće kretali prema Zagrebovim vratima, ali su praktički do zadnjih minuta zavaravali domaćine u uvjerenju da im pogodak nije bio presudan nego da im je bilo najbitnije otići iz Kranjčevićeve bez poraza.</p>
<p>Čini nam se kao da su Zagrebaši upali u takvu zamku. Nakon udarca iz ugla u 85. minuti u velikoj gužvi pred vratima Vasilja najbolje se snašao bivši igrač Zagreba Benedikt Panić. Iz blizine je postigao pogodak, pa u preostalih pet minuta domaćini nisu imali snage za navalu kojom bi možda stigli do izjednačenja. Dapače, Vinkovčani su nastojali povisiti vodstvo. No, i spomenuti ih je ishod itekako obradovao, a pogotovo stotinjak njihovih glasnih navijača koji su utakmicu zaključili povicima: »Mi smo prvaci«. </p>
<p>l Stadion u Kranjčevićevoj</p>
<p>ZAGREB – CIBALIA 0-1 (0-0)</p>
<p>ZAGREB: Vasilj 6 - Osibov 6,5; Ješe 6 (od 46. Samardžić 6) , Milinović 6 - Stavrevski 6,5, Poldrugač 6, Štrok 6,5 (od 75. Šimić -), Čačić 6, Spahić 6 - Đalović 6 (od 65. Hasančić -), Brunčević 6</p>
<p>CIBALIA: Marić 7 - Lučić 6, Leutar 6,5, Pernar 6,5 - Pavličić 6 (od 62. Panić 7), Maroslavac 6,5, Jurić 6, Lajtman 6 (od 55. Kovačević 6) - Žgela 6 (od 82. Bogdan - ) - Ratković 6, Bartolović 6,5 </p>
<p>SUDAC: Kovačić (Križevci) 7. GLEDATELJA: 2000</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Panić (85)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Lučić, Ratković, Šimić, Maroslavac </p>
<p>CRVENI KARTONI:</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivica MARIĆ</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Prve pobjede Rusije i Turske </p>
<p>Reprezentacija SAD-a je protiv Kine odigrala najgoru utakmicu dosad. Amerikanci su pobijedili 84-65, ali su se protiv Kineza dugo mučili, u prvoj četvrtini su zaostajali 16-28, a na poluvremenu imali tek minimalnu prednost 43-42 </p>
<p>INDIANAPOLIS, 1. rujna</p>
<p> – Završen je prvi krug natjecanja na Svjetskom prvenstvu košarkaša u Indianapolisu. Po tri reprezentacije iz svake skupine idu dalje, tako se u drugom krugu natjecanja formiraju dvije skupine po šest momčadi, s time da se prenose rezultati iz prva tri kola. Posljednjeplasirane momčadi po skupinama – Kanada, Libanon, Alžir i Venezuela, razigravat će za plasman od 13. do 16. mjesta. </p>
<p>Košarkaši Rusije i Turske su nakon 0-2, uspjeli pobijediti u 3. kolu i osigurati daljnje natjecanje. Rusi su pobijedili Venezuelu 86-69, a najraspoloženiji je bio Andrej Kiriljenko s 24 poena, 12 skokova i 6 asistencija. Turci su ozbiljno shvatili utakmicu protiv Libanona, već na poluvremenu su vodili 18 razlike, nakraju je bilo 107-80. Mehmet Okur, krilni centar turske reprezentacije, bio je najbolji s 27 poena i 13 skokova. </p>
<p>Brazilci su odigrali još jednu neizvjesnu utakmicu. Protiv Portorika, u dvoboju za prvo mjesto skupine B, slavili su 90-86. Ponovno su ih izvukle trice, Giovannoni je pogodio kod 83-83, i uspio »odlijepiti« svoju momčad. S druge strane, Portoriku nije pomogao niti Elias Ayuso s 31 poenom (25 u drugom poluvremenu). </p>
<p>Argentinci su »pomeli« Novi Zeland 112-85 i čvrsto uhvatili prvo mjesto skupine D. U posljednjoj četvrtini Argentina je napravila razliku 38-13, a ponovno je svoju klasu dokazao Emanuel Ginobili (24 poena). </p>
<p>U skupini C, reprezentacija SAD-a je protiv Kine odigrala najgoru utakmicu dosad. Amerikanci su pobijedili 84-65, ali su se protiv Kineza dugo mučili, u prvoj četvrtini su zaostajali 16-28, da bi na poluvremenu imali tek minimalnu prednost 43-42. Ponovno je najviše ubacio Paul Pierce (19 poena), dok je kod Kineza Yao Ming bio skroman s 10 poena i šest skokova. </p>
<p>Košarkaši Njemačke uvjerljivo su pobijedili Alžir sa 102-70. Dirk Nowitzki je već u prvoj četvrtini ubacio 11 poena, do kraja je skupio 24. Dobra podrška su mu bili Pešić (14) i Okulaja (13). </p>
<p>U skupini A, Španjolci su potvrdili prvo mjesto pobijedivši Angolu rezultatom 88-55, dok je Jugoslavija protiv Kanade slavila sa 87-71. Kanađani su pobjedom protiv Jugoslavije mogli čak i do druge pozicije, ovako će razigravati za poredak od 13. do 16. mjesta. </p>
<p>Nedjelja je na SP slobodan dan, natjecanje se nastavlja u ponedjeljak. </p>
<p> l Rezultati, 3. kolo, skupina A: SRJ – Kanada 87-71, Španjolska – Angola 88-55; redoslijed: Španjolska 6 bodova, SRJ 5, Angola 4, Kanada 3; Skupina B: Brazil – Portoriko 90-86, Turska – Libanon 107-80; redoslijed: Brazil 6, Portoriko 5, Turska 4, Libanon 3; skupina C: Kina – SAD – Kina 84-65, Njemačka – Alžir 102-70; redoslijed: SAD 6, Njemačka 5, Kina 4, Alžir 3; skupina D: Argentina – Novi Zeland 110-85, Rusija – Venezuela 86-69; redoslijed: Argentina 6, Novi Zeland 5, Rusija 4, Venecuela 3. </p>
<p> l Skupina E: Španjolska, Brazil (prenose 6 bodova), SRJ, Portoriko (4 boda), Angola, Turska (2 boda); Skupina F: SAD, Argentina (6 bodova), Njemačka, Novi Zeland (4 boda), Kina, Rusija (2 boda). I. P.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Osječani ispustili pobjedu u sudačkoj nadoknadi</p>
<p>Antun Dunković, omalena gostujuća »sedmica«, s ruba kaznenog prostora svojim »bomba« udarcem izjednačio u 91. minuti na 2-2, donio gostima neopisivu radost, a Osječanima ostavio brojne teškoće</p>
<p>OSIJEK </p>
<p> – Toliko potrebna pobjeda, koja bi omogućila bijelo-plavima mirne treninge i nastupe u predstojećem razdoblju, a čelništvu kluba rješenje niza teškoća poglavito angažiranja novog trenera, izmakla je osječkom prvoligašu u prvoj minuti sudačke nadoknade vremena subotnjeg susreta s Pomorcem. Prerano veselje domaćih kaznio je Antun Dunković, omalena gostujuća »sedmica«, koji je s ruba kaznenog prostora uputio pravu bombu u suprotne, lijeve rašlje nemoćnog Malovana, te izjednačio rezultat na konačnih 2-2. Tako je donio gostima neopisivu radost, a Osječanima ostavio brojne teškoće...</p>
<p>Obje momčadi zaigrale su bez respekta i već u prvom poluvremenu stvoreno je obostrano nekoliko lijepih prigoda. No, pogotke smo vidjeli tek u završnici prvog dijela i to u razmaku od samo tri minute. Osijek je poveo kad je Božinovski izveo outloptu sa strane uposlvši Pavličića koji je s desne strane ušao u suparnički 16-erac. Varkom tijela oslobodio se Grubišića, a onda ljevicom s 12-13 metara iskosa precizno smjestio loptu u suprotni, desni donji kut. Nemoćan je, nažalost malobrojnih navijača Osijeka, bio i domaći vratar Malovan tek tri minute kasnije. Dijagonalu s lijeve strane upustio je Skočić, u 16-ercu Osijeka bili su neoprezni domaći obrambeni igrači, Ostojić je sačekao loptu i s 10-ak metara iz voleja pogodio desni donji kut za poravnanje rezultata.</p>
<p>Već u 5. minuti nastavka veselili su se navijači Osijeka. Popovića je s leđa srušio Kurilić, a sudac Čulina bez razmišljanja pokazao na 11-erac. S bijele točke nepogrešiv je bio tada već dvostruki strijelac Pavličić šutirajući pod samu gredu. Uslijedilo je razdoblje Osijekove najkvalitetnije igre u subotnjem susretu, Najidealnija prilika za povećanje vodstva ukazala se Popoviću koji je u 62. minuti prvo topovski uzdrmao desnu vratnicu, a odbijenu loptu poslao prema desnom kutu kad se istakao vratar Knez i spriječio siguran pogodak.</p>
<p>Neugodnosti za Osijek najavio je u završnici Ostojić. U 66. i 88. minuti iz slobodnih udaraca precizno je gađao lijevi, pa desni kut, ali se Malovan pokazao kao vrstan vratar. Ipak, ni on u 91. kobnoj minuti za Osječane nije mogao spriječiti sveukupno realan ishod 2-2. </p>
<p>l Stadion Gradski vrt</p>
<p>OSIJEK - POMORAC 2-2 (1-1)</p>
<p>OSIJEK: Malovan 7, Radics 6,5, Tkalčević 6, Mikulić 6,5, Božinovski 6 (od 77. Milardović -), Brkić 5 (od 46. Vratović 6), Turković 6 (od 62. Bučinski 5), Balatinac 6,5, Pranjić 6, Pavličić 7, Popović 7.</p>
<p>POMORAC: Knez 6,5, Ivančić 6, Brajković 6, Kurilić 6, Krpan 5,5 (od 37. Komar 5,5), Grubišić 6, Ostojić 7, Prpić 6, Skočić 6 (od 73. Kremenović -), Mujanović 6, Flego 6 (od 63. Dunković 7).</p>
<p>SUDAC: Slavko Čulina (Zagreb) 6,5. GLEDATELJA: 1000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Pavličić (31), 1-1 Ostojić (34), 2-1 Pavličić (51 - 11 m), 2-2 Dunković (90).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Kurilić, Ivančić, Ostojić, Turković, Tkalčević, Božinovski.</p>
<p>CRVENI KARTONI:</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Stjepan OSTOJIĆ</p>
<p>Alan Kerže</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="38">
<p>Uhićenjem u Stockholmu spriječen novi teroristički udar? </p>
<p>Karim Chatty planirao je oteti avion i zaletjeti se njime u zgradu nekog veleposlanstva u Europi, tvrdi švedska tajna služba. No to nije mogao izvesti sam, pa se, ako je teza točna, postavlja pitanje tko su mu bili suradnici</p>
<p>LONDON, 1. rujna (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Kakve su bile nakane Šveđanina tuniskog porijekla koji je u četvrtak uhićen dok je pokušavao prokrijumčariti pištolj na let između Stockholma i Londona? Švedska tajna služba Sapo, tvrdi da je 29-godišnji Karim Chatty planirao oteti avion i njime se zaletjeti u jednu od američkih ambasada u Europi. Britanski list Mail on Sunday nagađa da bi najprestižniji i najvjerojatniji cilj takvog napada mogla biti zgrada američkog veleposlanstva na trgu Grosvenor u Londonu. Uoči 11. rujna, godišnjice terorističkog udara na Ameriku, švedski incident daje povoda za nove bojazni. </p>
<p>Karim Chatty, dijete tuniskih doseljenika u Švedsku, uhićen je u stockholmskoj zračnoj luci Vastera kada je u svojoj ručnoj prtljazi pokušao prokrijumčariti pištolj spremljen među toaletni pribor. Bilo je to uoči ukrcaja na avion kompanije Ryanair koji je letio za Stansted, zračnu luku sjeverno od Londona. Slično poput šest od 19 otmičara koji su lani upriličili udarna Svjetski trgovački centar i Pentagon, i Chatty je polazio letačku obuku u Americi. Postavlja se pitanje odakle mu novac za putovanja u Ameriku i skupe satove letenja kada nije imao redovan posao. </p>
<p>Nakon njegova uhićenja, izbila je svađa u Švedskoj. Tamošnja tajna služba tvrdi da je Chatty bio dio peteročlane terorističke ćelije bazirane u Švedskoj koja se avionom planirala zaletjeti u jedno veleposlanstvo u Europi - premda se ne precizira koje. Direktorica švedske sigurnosne policije Margareta Linderoth tvrdi, međutim, da ne raspolaže podacima da se Chatty avionom planirao zaletjeti u neko veleposlanstvo te navodi da se ne traga za nikakvim njegovim suradnicima. </p>
<p>Izvori u švedskoj tajnoj službi odgovaraju kako je vlada naredila Linderoth da zataška incident koji se dogodio u osjetljivo trenutku - dva tjedna prije općih švedskih izbora. Vlasti u Stockholmu strahuju, naime, da bi incident mogle pokušati politički iskoristiti ekstremnije grupe koje se bore protiv useljenika. </p>
<p>Tehnički nije bilo moguće da Karim Chatty sam izvede otmicu aviona i zalijetanje u objekt. »Nije vjerojatno da bi usamljeni otmičar mogao imobilizirati posadu, preuzeti kontrolu i savladavati putnike dovoljno dugo da može upravljati avionom i zaletjeti se njime u neki cilj«, tvrde visoki britanski izvori. Stoga se nameće pitanje je li imao suradnike na istom letu, koji su možda kasnije izmakli pažnji policije. Skupa s grupom od dvadesetak muslimana, Chatty je putovao na jednu islamsku konferenciju u Britaniji. Ostale iz te grupe, uglavnom Somalijce, uhitila je, a potom pustila švedska policija, zadržavši samo jednoga. Spominje se i druga mogućnost: da je Chattyja, koji nikad nije uspio završiti svoju letačku obuku, Al Qaida odbacila kao kandidata da postane otmičar samoubojica, te da se on sada namjeravao dokazati u nekoj samostalno izvedenoj akciji. </p>
<p>Karim Chatty je zadnjih godina postao vjerni musliman koji je naokolo tvrdio da se želi boriti za islamsku stvar. No, bio je poznat i u švedskom podzemlju, često je hodao naoružan pištoljem, a odležao je i zatvorsku kaznu zbog napada na jednog američkog vojnika u Švedskoj. Njegovi odvjetnici tvrde da mu je nošenje pištolja naprosto navada, a ne dokaz da je planirao oteti avion. </p>
<p>Zanimljivo je, međutim, da Chatty u nečemu nalikuje nekim drugim simpatizerima Al Qaide koji su nakon 11. rujna uhićeni zbog sumnji da su pokušali izvesti vlastite terorističke akcije. Zajedničko im je to što svi potječu iz kriminalnog miljea, te da su se obratili na islam. Richard Reid, rođen u Britaniji, koji je uoči Božića, pomoću eksploziva sakrivenog u cipeli, pokušao dići u zrak avion na liniji Pariz-Miami, također je smatran takvim jednim usamljenim fanatikom, dok se nije pokazalo da je bio povezan s Al Qaidom. Reid, odrastao u Londonu, bio je sitni gangster koji je u zatvoru postao musliman. </p>
<p>Sličnog je profila bio i Jose Padilla, uhićen u svibnju u Americi zbog sumnje da je pokušao izvesti napad pomoću radiološke bombe. Stručnjaci za sigurnost tvrde kako Al Qaida ima posebne ljude koji po džamijama diljem Zapada pronalaze nezadovoljne mladiće i vrbuju ih za svoje akcije. Je li jedan od njih bio i Karem Chatty pokazat će istraga. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Na skupu o Zemlji kompromis o Kyotu</p>
<p>»Države koje su potpisale sporazum iz Kyota pozivaju one koje to nisu učinile da ga potpišu u dogledno vrijeme«, navodi se u kompromisnom tekstu / Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić otputovao na UN-ov sastanak na vrhu o održivom razvoju </p>
<p>JOHANNESBURG, 1. rujna</p>
<p> - Ministri na sastanku na vrhu o Zemlji u Johannesburgu usuglasili su se da će podržati Protokol o izmjeni klime iz Kyota ne dovodeći Sjedinjene Države, državu koja izbjegava ratificiranje sporazuma, u neugodan položaj. </p>
<p>»Uspjeli smo se usuglasiti u pogledu Sporazuma iz Kyota«, izjavio je danski ministar okoliša Hans Christian Schmidt. Malim, ali važnim napretkom u pregovorima, ministri su se uspjeli dogovoriti o prihvaćanju kompromisnog teksta koji bi trebao zadovoljiti zemlje zagovornice sporazuma iz Kyota i one koje ga odbijaju. </p>
<p>»Države koje su potpisale sporazum iz Kyota pozivaju one koje to nisu učinile da ga potpišu u dogledno vrijeme«, kaže se u tekstu.</p>
<p> Protokolom iz Kyota iz 1997. godine od razvijenih zemalja traži se da smanje emisiju štetnih plinova kako bi se, zbog mogućih katastrofalnih posljedica za život na Zemlji, smanjio »efekt staklenika«.</p>
<p>Da bi se realizirao Protokol, moraju ga ratificirati sve zemlje koje stvaraju 55 posto štetnih plinova. Trećinu ukupne količine štetnih plinova stvaraju Sjedinjene Države koje su se prošle godine »povukle« iz sporazuma o klimatskim promjenama. </p>
<p>No, američki predsjednik George Bush neće doći u Johannesburg gdje će se okupiti više od 100 šefova država ili vlada. </p>
<p>Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić otputovao je u nedjelju ujutro u Južnoafričku Republiku, gdje će sudjelovati u radu UN-ova svjetskog sastanka na vrhu o održivom razvoju, doznaje se iz Predsjednikova ureda.</p>
<p> Kako se očekuje, predsjednik Mesić će sudjelovati u završnom državničkom dijelu tog najmasovnijeg sastanka u povijesti svjetske organizacije, s očekivanih 60.000 sudionika.</p>
<p> U hrvatskom izaslanstvu koje vodi Mesić, još su ministri zaštite okoliša i financija, Božo Kovačević i Mato Crkvenac, članovi saborskog Odbora za zaštitu okoliša i predsjednik HBOR-a Anton Kovačev koji na skupu sudjeluju od početka rada 26. kolovoza. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Izraelci nastavljaju s ciljanim ubojstvima Palestinaca</p>
<p>Izraelski predsjednik Moshe Katsav žali zbog ubojstva djece koja su poginula prilikom raketiranja automobila </p>
<p>s trojicom pripadnika Fataha</p>
<p>ANKARA, 1. rujna (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Izraelski vojnici su u nedjelju ujutro na okupiranoj Zapadnoj obali ubili četvoricu palestinskih mladića. Oni su se, navodno, presijecanjem bodljikave žice, pokušali ubaciti u naselje židovskih doseljenika Kiryat Arba. No, činjenica da ni jedan od ubijenih nije bio naoružan dovodi u sumnju da se radilo o takvoj namjeri. U jednom drugom incidentu, kod židovskog naselja Her Bracha na Zapadnoj obali ubijen je jedan naoružani Palestinac. Riječ je, navodno, o pripadniku Narodne fronte za oslobođenje Palestine. Javlja se isto tako da je izraelski tenk ispalio granatu na jednu kuću u izbjegličkom palestinskom logoru u Gazi. Teže je ranjeno pet članova palestinske obitelji. </p>
<p>U Ramallahu, gdje se u okruženju izraelskih tenkova nalazi palestinski čelnik Yasser Arafat, nastavlja se akcija uhićenja Palestinaca. Izraelski izvori navode da je u obiteljskoj kući uhićen lokalni vođa Hamasa, Hasan Yusef. Izraelci kažu da su za Yusefom tragali nekoliko mjeseci. Prema nepotvrđenim informacijama, Izraelci su od početka Intifade uhitili više od 100.000 Palestinaca. </p>
<p>U logoru Jenin ubijen je Abdel Karim Bassam Sadi (16), sin lokalnog vođe Islamskog džihada, Bassama Sadija. palestinci tvrde da se radi samo o nastavku serije ciljanih ubojstava odabranih Palestinaca. Ona su, nakon kraće pauze, započeta u subotu napadom izraelskih jurišnih helikoptera »Apache« na jedno vozilo u blizini Jenina. Do napada je došlo kod mjesta Tubas, a na vozilo je ispaljeno više raketa. U plamenu je izgorjelo vozilo zajedno sa troje putnika. Među poginulima su i desetogodišnja djevojčica i šestogodišnji dječak koji su se slučajno našli u blizini raketiranog vozila.</p>
<p>Radi se, upozorava se iz glavnog palestinskog stožera, o ubojstvima bez suđenja i presude. U takvim napadima, koji nailaze na opću osudu zapadnoeuropskih zemalja, ubijeno je dosad oko 70 Palestinaca. Njihova ubojstva je, kako se tvrdi, osobno odobrio izraelski premijer Ariel Sharon. Arapski listovi upozoravaju kako se izraelska lista stalno nadopunjava novim palestinskim imenima. Jer, svako ciljano ubojstvo dovodi do regrutiranja novih palestinskih boraca otpora. </p>
<p>Izraelski predsjednik Moshe Katsav izrazio je osobno žaljenje zbog ubojstva palestinske djece. Istodobno, ministar obrane Binyamin Ben Eliezer naredio je provođenje istrage kako bi utvrdile okolnosti pod kojima su djeca ubijena. Palestinski izvori su u međuvremenu potvrdili da se u raketiranom vozilu nalazio jedan od pripadnika Brigade mučenika Al Aqse (ekstremno vojno krilo pokreta Al Fatah) Rafat Daragmeh. </p>
<p>Glavni palestinski pregovarač Saeb Erekat je izraelski helikopterski napad na vozilo nazvao »brutalnim činom ubojstva«. </p>
<p>Izraelska mirovna skupina »Mir sada« osudila je također najnovija ciljana ubojstva Palestinaca. Pokrenula je prikupljanje novčanih priloga od izraelskih građana za financiranje prebacivanja židovskih doseljenika sa Zapadne obale i iz Pojasa Gaze unutar izraelskih granica prije izbijanja rata sa Arapima 1967. Na adrese židovskih doseljenika (pretpostavlja se da ih ima oko 200.000) poslano je tisuće pisama. A ministar obrane Ben Eliezer je ponovno zaprijetio da će narediti rušenje svih nastambi koje bespravno grade židovski doseljenici.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Amnesty poziva NATO da uhiti Karadžića</p>
<p>SARAJEVO, 1. rujna</p>
<p> - Organizacija Amnesty International zatražila je u nedjelju od SFOR-a da prekine »s vježbama komunikacije« i da konačno uhiti Radovana Karadžića i ostale ratne zločince. </p>
<p> »Nakon godinu dana prakticiranja odnosa s javnošću, vrijeme je da se prijeđe na konkretne akcije«, ističe se u priopćenju Amnesty Internationala, objavljenom u povodu Međunarodnog dana nestalih osoba. Pripadnici SFOR-a ove godine dvaput su izveli neuspjele akcije uhićenja Radovana Karadžića.</p>
<p> Tužiteljica Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije Carla del Ponte nedavno je izjavila kako bi snage NATO-a u BiH trebale prestati prakticirati »odnose s javnošću«, već se usredotočiti na uhićenje bivšeg srpskog političkog čelnika u BiH. </p>
<p> »Unatoč napretku postignutom kad je riječ o ekshumacijama i identifikaciji nestalih, neznatan napredak postignut je prilikom uhićenja osumnjičenih za ratne zločine i kršenja ljudskih prava«, kaže se u priopćenju Amnestyja. Zamjetan je, ističe se, nedostatak političke volje, posebno među pripadnicima srpskog entiteta u BiH. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Irak šalje izaslanike u europske države</p>
<p>BAGDAD, 1. rujna </p>
<p> - Irak će uputiti svoje izaslanike u više europskih zemalja, posebice u Francusku i Njemačku, kako bi objasnio svoje stajalište prema američkim prijetnjama da će srušiti vladajući režim u toj državi, izjavio je u nedjelju irački potpredsjednik Taha Jasin Ramadan.</p>
<p> »Irak će poslati svoje izaslanike u više europskih zemalja, među kojima i u Francusku i Njemačku, kako bi objasnio odnos prema američkim prijetnjama upućenim iračkom narodu i opasnosti toga za svjetski mir i sigurnost«, rekao je Ramadan. Osvrćući se na protivljenje nekih europskih zemalja američkim napadima, među kojima su i Francuska i Njemačka, Ramadan je ocijenio da to »stajalište znači kako su europske zemlje svjesne opasnosti američke politike hegemonije usmjerene na cijeli svijet«.</p>
<p> »Europsko neprijateljsko stajalište prema arogantnoj i agresivnoj politici američke administracije protiv Iraka osjetljivo se produbljuje«, dodao je.</p>
<p> EU je pooštrila ton protiv Sadama Huseina i zatražila od Iraka da otvori vrata inspektorima UN-a ostajući i dalje distancirana od SAD-a. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>SAD zaustavlja pomoć Egiptu jer je osudio - američkog državljana</p>
<p>SAD nametnuo Egiptu djelomične sankcije zbog presude egipatskom borcu za ljudska prava koji ima i američko državljanstvo</p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> - Egipatska je politička scena posljednjih dana vrlo uzburkana. Egipatsko-američki odnosi silno su zaoštreni, kao nikada od vremena Gamala Abdela Nassera koji je u Kairu vladao od 1954. do smrti 1970. I to se događa u trenutku kada se vjerovalo da je Egipat najpouzdaniji strateški partner SAD-a na Srednjem istoku.</p>
<p>Uzrok i povod su isti: presuda kairskoga suda američko-egipatskom aktivistu za ljudska prava i Bushovo uvođenje djelomičnih financijskih sankcija Egiptu. Naime, 63-godišnji Saad Eddin Ibrahim, Egipćanin s dvostrukim državljanstvom (američkim i egipatskim) koji je dugo živio u Americi, »najistaknutiji američki zagovornik demokracije i borac za ljudska prava u Egiptu« kako ga nazivaju mediji, osuđen je 29. srpnja na sudu u Kairu na sedam godina strogog zatvora. Optužba, napisana na više od tisuću stranica »dokaza«, nakon šestomjesečnog suđenja koje je održano u dubokoj sjeni javnosti jer mediji gotovo ništa nisu objavljivali, može se ukratko svesti na: »klevetu i uvredu Egipta«.</p>
<p>Kako je rečeno na sudu, još prije dvije godine otkriveno je da se Ibrahim koristio tajnim fondovima Europske komisije, namijenjenim »usmjeravanju« izbora u Egiptu u korist »neprijatelja nezavisne politike« te za »ocrnjivanje domovine« u svojim izvješćima o stanju ljudskih prava. Odmah nakon te presude, američka administracija predsjednika Georgea W. Busha najavila je djelomične sankcije protiv Egipta. Riječ je o dodatnoj financijskoj pomoći od oko 200 milijuna dolara predviđenoj za pokrivanje velikog manjka u platnoj bilanci.</p>
<p>Te se sankcije, barem zasad, ne odnose na već odobrene dvije milijarde dolara pomoći koja je vrlo važna u sadašnjem teškom stanju u kome se nalazi egipatsko gospodarstvo. Egipatski turizam, na primjer, kao važna grana gospodarstva ove je godine zabilježio veliki pad što je ponajprije, kako ističu službeni krugovi u Kairu, izravna posljedica antiameričkih terorističkih atentata od 11. rujna 2001. Ipak, ta je odluka Washingtona, i izravno predsjednika Busha, izazvala ogorčenje i pojačala antiameričko raspoloženje većine Egipćana.</p>
<p>To se osjećanje izražava i u egipatskim medijima. Tako je tjednik Akhbar Al Yom naglasio »proturječnosti Amerike koja se prikazuje kao svjetski šampion demokracije, miješajući se istodobno u pravne odluke drugih zemalja«. Pritom je američkoga ministra obrane Donalda Rumsfelda, koji je nedavno bio u Kairu i navodno prijetio predsjedniku Hosniju Mubaraku, uvodničar toga tjednika nazvao »novim Hitlerom«. Kairski dnevnik Al Akhbar osudio je američku politiku »dviju težina i dviju mjera« u obrani ljudskih prava.</p>
<p>No, diplomatski spor između Kaira i Washingtona u povodu osude »aktivista za ljudska prava« Ibrahima, kako tvrde objektivni analitičari, samo je povod koji je otkrio dosad prikrivene »napukline« koje bi mogle ugroziti strateško savezništvo između Egipta i SAD. Odluka Washingtona o uskraćivanju dodatne financijske pomoći Kairu dio je, zapravo, rastuće napetosti oko širih pitanja kao što su izraelsko-palestinski sukob, mir u Sudanu i eventualni rat s Irakom, što zacijelo potkopavaju tradicionalno dobre veze između Kaira i Washingtona.</p>
<p>»Saad Eddin Ibrahim samo je površina toga pitanja. Znatno su dublji problemi između Egipta i SAD-a koji su se pojavili otkad je Bushova administracija došla na vlast«, izjavio je Hassan Nafaa, dekan Fakulteta političkih znanosti na Kairskom sveučilištu. Te su nesuglasice, kako izvještava Reuters, uslijedile nakon američko-saudijskih napetosti u svezi s izvješćem Pentagonove skupine u kojemu se Saudijska Arabija, domovina Osame bin Ladena, proglašava novim neprijateljem zbog »pružanja utočišta odbjeglim članovima Al Qaide«. </p>
<p>Sada se, nakon kritika i djelomičnih sankcija protiv Egipta, analitičari pitaju: »Zašto bi SAD riskirao otuđivanje arapskih saveznika pred mogući napad na Irak?« Amerikancima je izravno pokušao odgovoriti Nafaa: »To je vrlo glupa i pogibeljna politika. Imate krizu sa Saudijskom Arabijom, a sada je gotovo imate i s Egiptom. Ako nastavite s tom politikom, tko će na Srednjem istoku ostati saveznik SAD?« Uzrok silnog ogorčenja Egipćana pokušao je objasniti Abdel Monem Said, egipatski stručnjak za političke i strateške studije. »Nova je stvar da od 11. rujna SAD pokušava koristiti pomoć kao javni pritisak na Egipat kako bi utjecao na unutarnje poslove«, tvrdi taj načelnik Instituta Al Ahram u Kairu. A Daniel Neep, stručnjak londonskoga Kraljevskog istraživačkog instituta tvrdi kako je Egipat »dobar pokusni slučaj« za poticanje pozitivnoga razvoja u pravcu demokracije koja je u vrlo ozbiljnom zastoju posljednjih godina, kao primjer i uzor drugim zemljama u regiji. A veze između SAD i Egipta dovoljno su snažne da bi mogle podnijeti i »malo više udara«, tvrdi Neep.</p>
<p>Mihailo Ničota</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Četiri Chiracova vanjskopolitička prioriteta</p>
<p>PARIZ, 1. rujna</p>
<p> - U govoru pred sudionicima Desete godišnje konferencije ambasadora, francuski predsjednik Jacques Chirac je odredio četiri prioriteta u francuskoj vanjskoj politici: novi impulsi europskog izgradnji, jačanje »sigurnosti Francuza«, djelovanje u prilog »mira i demokratizacije«, kao i na izgradnji »solidarnijeg i ekološki odgovornijeg svijeta«. </p>
<p>Prvi put nakon petogodišnje kohabitacije, Chirac ima odriješene ruke u vanjskoj politici, slobodu akcije koja je još više naglašena činjenicom da je novi šef francuske diplomacije Dominique de Villepin bio njegov višegodišnji »najbliži suradnik« u predsjedništvu Republike, te da se premijer Raffarin posvetio rješavanju najhitnijih pitanja na unutarnjoj sceni. </p>
<p> S drugom po veličini diplomatskom mrežom u svijetu - 268 veleposlanstava, konzulata i stalnih predstavništava ministarstva inozemnih poslova, kao i 438 predstavništva drugih državnih ustanova - Francuska želi sačuvati svoj utjecaj, te je u tu svrhu Chirac posegnuo za nekim prepoznatljivim golističkim naglascima i ambicijama. </p>
<p> Francuski predsjednik podržava proširenje EU, ali ono ne bi smjelo biti »izgovor za prijevremenu reformu zajedničke poljoprivredne politike (PAC), do koje ne smije doći prije 2006. ne prije, dakle, prijema prve skupine kandidata. </p>
<p>Chirac predlaže da šefovi država i vlada Petnaestorice imenuju predsjednika Europskog vijeća i ministra vanjskih poslova Unije, te se zauzeo za »produbljenje njemačko-francuskih odnosa«. Izrazio je želju da prigodom 40. obljetnice Elizejskog ugovora koji su u siječnju 1963. potpisali Chrles De Gaulle i Konrad Adenauer, Francuska i Njemačka »zaključe novi utemeljujući pakt«. </p>
<p> Chirac je posebno ukazao na »uznemirujuću evoluciju« kakvu predstavljaju američke prijetnje »unilateralnom i preventivnom intervencijom« protiv režima u Bagdadu i naglasio kako je takva odluka u nadležnosti Vijeća sigurnosti UN-a. </p>
<p>Veći dio govora Chirac je posvetio »održivom razvitku« i globalizaciji te najavio povećanje od 50 posto francuske javne pomoći, u narednih pet godina, nerazvijenom Jugu, posebno zemljama Crnoga kontinenta. U tu svrhu Francuska će, kao domaćin summita G8, u lipnju iduće godine u Evianu, organizirati novi tip sastanka čijem će se radu pridružiti i najviši predstavnici zemalja u razvoju«.</p>
<p>Novi dinamizam francuske vanjske politike već je dobio prvu svoju potvrdu u iznimno bogatom diplomatskom itinereru novoga šefa diplomacije koji je za nešto više od sto dana obišao čak 28 zemalja Europe, Sjeverne Amerike, Srednjeg istoka i Afrike, a do kraja rujna planirani su posjeti Tadžikistanu, Afganistanu, Jeruzalemu i Zapadnoj Obali, Pakistanu, Indiji, Angoli i zemljama iz područja Velikih jezera te Bosni i Hercegovini, te Kosovu. »Putnička pomama«, piše pariški Le Monde, »kakva se ne pamti u sjećanju diplomata«. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Washington protiv palestinskih izbora </p>
<p>GAZA, 1. rujna</p>
<p> - Sjedinjene Države protive se održavanju palestinskih predsjedničkih i parlamentarnih izbora početkom 2003., izvijestio je u subotu palestinski dužnosnik nakon američko-palestinskog sastanka. »Amerikanci ne žele da se izbori održe predviđenog datuma što će utjecati na proces palestinskih reformi«, izjavio je Nabil Abu Rudeina, savjetnik predsjednika Palestinske samouprave Yassera Arafata. Članovi palestinskog parlamenta potvrdili su informaciju o održavanju predsjedničkih i parlamentarnih izbora u siječnju iduće godine. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="46">
<p>Kasno Janez (Drnovšek) na Breganu stiže</p>
<p>Slovenac Drnovšek vara se ako misli da će se hrvatska strana prestrašiti njegove prijetnje arbitražom oko avnojskih granica. Ta i Milošević je htio »arbitrirati« u istoj stvari, pa je loše prošao. Jer kopnene granice uopće ne stoje na dispoziciji jer su apsolvirane Badinterovom arbitražom. A ta se arbitraža temelji na granicama koje potječu iz XI. odnosno XII. stoljeća.</p>
<p> »Hrvatsko-kranjska granica u XI. stoljeću podudara se sa starom granicom Zagrebačke biskupije (i to) na donjoj Krki, te na Žumberačkom gorju. Tek otprilike između 1135. i 1172. godine prodiru koruški Spanheimovci (Spanheimer) i »Višnjegorci« (Weichelsburger) u Hrvatsku te potiskuju Hrvate do Bregane i Kupe« (Šišićev zbornik, Zagreb, 1929.). Otada se te granice (osim u Žumberku) više nisu mijenjale. Žumberak je nakon naseljenja uskoka 1578. uključen u Hrvatsku vojnu krajinu. Od 1746. godine pod Karlovačkim je generalatom, a 1881. je razvojačenjem konačno pripao banskoj Hrvatskoj.</p>
<p>Tu se dakle više nema što »arbitrirati«. Arbitraža je obavljena u srednjem vijeku. Avnojska granica koja ide od te prastare hrvatsko-kranjske granice pa do ušća Kanala sv. Odorika utvrđena je još u 19. stoljeću kao jezično-etnička granica između dva naroda u toku nacionalnog osvješćivanja istarskih Hrvata i Slovenaca.</p>
<p> Tu su granicu odredili još za vrijeme Drugoga svjetskog rata hrvatski i slovenski partizani u veljači 1944. godine kao razgraničenje područja svojeg djelovanja. Ta je linija išla ovako: Dragonja – Topolovec – Pregara – Črnica/Obrov-Rupa. Ta je granica označena kao granica upravnih okruga već godine 1945., također i u oglasu za Nacionalni katastar Istre. »S tim razgraničenjem u biti je odlučeno i o današnjem razgraničenju između republika« (B. Grafenauer, Acta Histriae I, Koper 1993.).</p>
<p> »Sjeverna granica katastarske općine Kaštel nije išla po glavnom toku Dragonje, nego po starom Kanalu sv. Odorika na jugu sečoveljskih solana, po kojem je bilo 1946. godine provedeno glavno korito Dragonje; prenošenje toka Dragonje uz granicu nije ništa mijenjalo na stvari (tako Grafenauer). Ipak je još unutar STT-a (Slobodnog Teritorija Trsta) stvorena nova hrvatsko-slovenska granica, koja više nije išla po staroj, nego po novoj Dragonji. To je stanje potvrđeno 1954. godine. Ipak vidimo da se taj kanal smatrao i »katastarskom granicom«.</p>
<p> Kako bilo da bilo, nova Dragonja postala je konačna republička granica i kao takva vrijedila je i na dan proglašenja Badinterove linije. Irelevantno je to što je nekad davno dio teritorija Hrvatske južno od nove Dragonje pripadao »katastarskoj općini Piran«. Pa više slovenskih teritorija je do 1956. spadalo pod NRH. Pokušaj ekspanzije preko nove Dragonje mogao bi se Sloveniji jednog dana vratiti kao bumerang. Jer ako ne vrijede stare državne granice prema Hrvatskoj, onda ne vrijede ni granice prema Italiji, pa bi neki talijanski Joras (ili Drnovšek) mogao zatražiti i arbitražu za tamošnje granice. </p>
<p>Sve u svemu, bilo bi slovenskoj strani bolje da i ne pokušava ići na međunarodnu arbitražu za granice na kopnu. Naime, ako se poriče valjanost svojih kopnenih (slovenskih) granica, jer one su ovdje u pitanju, a ne samo hrvatske granice, onda se ruši osnovni princip postojanja cjelokupnih granica svoje države, tj. stavlja se na kocku cjelokupnost državnih granica. A to je neodgovorno i prema svojoj zemlji i šire. Summa summarum: rušenje helsinških principa (i) na svoju štetu.</p>
<p> A našim bi se ribarima moralo utuviti u glavu neka se smire i reći im ono što sam već napisao: nemojmo biti kao Slovenci! </p>
<p>Dr. medicine JOSIP SERŠIĆ, Beč</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Vlast je dužna štititi teritorijalnu cjelovitost</p>
<p>Jedno od temeljnih uvjeta postojanja neke države među ostalim je i teritorij, koji mora biti jasno označen granicama. Najčešći uzrok svih ratova u povijesti bio je upravo u svezi s granicama, koje je netko htio pomaknuti, odnosno proširiti teritorij vlastite države. Najnoviji je primjer za to Domovinski rat, koji je okončan stvaranjem i priznanjem Republike Hrvatske. Međutim, svjedoci smo posezanja za našim teritorijem, što dokazuju najnovija zbivanja u Piranskom zaljevu, Posavini i Podunavlju, te već »zaboravljena« Prevlaka. </p>
<p>Mislim da su sva spomenuta područja izuzetno značajna, kako za nas tako i za naše susjede, ali izdvojio bih Podunavlje, odnosno rijeku Dunav, kojim često prolazim čamcem. Činjenica je da manji dio desne obale Dunava po svim meni dostupnim podacima pripada teritoriju SR Jugoslavije, veći dio s lijeve strane Dunava pripada Hrvatskoj, na većem dijelu granica je sâm Dunav. </p>
<p>Sadašnje stanje na Dunavu je sljedeće: »kompromisna« granica između Hrvatske i Jugoslavije dogovorena je (dok se ne postigne sporazum!) da se nalazi na sredini rijeke. Hrvatska granična policija nadzire desnu stranu Dunava, a lijevu riječna mornarica Jugoslavije. Naša policija ima plastične glisere i naoružana je samokresima, a jugoslavenska mornarica posjeduje riječne ratne brodove s topovima. Hrvatska vojska ne smije se približiti Dunavu još od »mirne reintegracije Podunavlja«. Jugoslavija ima riječnu carinarnicu u Apatinu, a hrvatske carinarnice nema niti jedne od mađarske granice pa do ušća rijeke Drave u Dunav.</p>
<p> Svi brodovi koji plove Dunavom nose zastavu matične države u kojoj su registrirani te zastavu države kroz koju prolaze, bez obzira na to da li plove uzvodno ili nizvodno, uvijek je to jugoslavenska zastava. Ni jedan brod neke europske države nema hrvatsku zastavu, ali svi imaju i jugoslavensku. Na moje pitanje hrvatskoj pograničnoj policiji zašto ni jedan brod nema hrvatsku zastavu, policajci su mi odgovorili protupitanjem: zašto to pitate nas, a ne »one gore«? Hrvatska policija, kao i svi čamci registrirani kod nas imaju i moraju imati našu zastavu. U Osječkoj kapetaniji složili su se da to što se događa nije po međunarodnim propisima, ali je činjenica da »naša strana na tome ne inzistira«. Ako »oni gore« ne znaju što bi trebalo učiniti, preporučio bih neka neki hrvatski riječni brod uđe Dunavom u Mađarsku ili Jugoslaviju bez zastave dotičnih država pa će se moći brzo uvjeriti kako se treba štititi suverenitet svoje države.</p>
<p>Šlamperaju s našim granicama značajan su doprinos dali naši vrli političari. Izdvojio bih izjavu sada već bivšeg ministra obrane Joze Radoša kako Hrvatska vojska nije u stanju obraniti državu (zar se nakon toga treba čuditi što je Jugoslavenska vojska ušla na hrvatski teritorij i osim ostalih zarobila i župana).</p>
<p>VINKO RAFAJAC, Osijek</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Udžbenici završavaju u smeću kao da smo prebogati</p>
<p>Pišem potaknuta člankom gospođice Mirele Lilek u Nedjeljnom Vjesniku od 28. srpnja 2002. godine. U njemu je bilo riječi o velikom broju udžbenika, njihovoj neprimjerenosti i međusobnoj neusklađenosti te o činjenici da »...udžbenik mora kupiti roditelj...«.</p>
<p>Zanemarujući na trenutak veliki broj udžbenika, njihovu neprimjerenost i neusklađenost, želim se osvrnuti na ono potonje, tj. činjenicu da roditelji svake godine za nabavu školskih udžbenika moraju duboko posegnuti u džep.</p>
<p>Zašto se u našim školama ne bi mogla uvesti praksa kakvu, primjerice, primjenjuju mnoge bogate zemlje na Zapadu (SAD, Njemačka, Velika Britanija i sl.), po kojoj škola posjeduje komplet relevantnih (i usklađenih) udžbenika za svakog pojedinog učenika. Ti se udžbenici na početku školske godine posuđuju učenicima na njihovo ime, a oni knjige moraju paziti i vratiti ih u dobrom stanju na kraju školske godine. Time roditeljima jedino preostaje kupnja bilježnica, olovaka i drugog potrošnog materijala potrebnoga za nastavu.</p>
<p>Ne samo što je taj princip povoljniji za roditelje (iako se na prvi pogled možda čini nepovoljniji za državu) već se time potiče ekološko razmišljanje. Valja se samo sjetiti koliko udžbenika godišnje završava u smeću, jer učenicima više nisu potrebni i ne znaju kamo bi s njima! S obzirom na ekonomske i ine (ne)prilike u Hrvatskoj, takvo rasipničko ponašanje baš i nije lako shvatiti.</p>
<p>Ako si država ne može priuštiti nabavu takvih kompleta udžbenika, možda bi se sadašnja generacija učenika mogla pridobiti za dobrotvornu akciju poklanjanja svojih knjiga školi. Kratkoročno i dugoročno svi bi od toga imali koristi.</p>
<p>KSENIJA IVIR, Ashworth, V. Britanija</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="49">
<p>Nepotrebno uznemiravanje javnosti moglo se izbjeći </p>
<p>PETAR PAVKOVIĆ</p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> – Nastavak istrage o monstruoznom ubojstvu sedamnaestogodišnje Sinjanke Anđele Bešlić ponovo je opterećeno nepotrebnim, ali i nedopuštenim curenjem raznoraznih informacija. Početkom prošloga tjedna jedan je dnevni list objavio ekskluzivni tekst kojim je najavio nastavak posustale istrage o tom ubojstvu. Prvoosumnjičeni Ivan Bulj, nakon što je prestao uzimati tablete za smirenje, kontaktirao je istražnog suca splitskoga Županijskog istraženog centra Stanka Grbavca i porekao sve što je ranije rekao: »Nisam ubio Anđelu Bešlić«.</p>
<p>Objavljen je i niz detalja u kojima Bulj govori kako je u vrijeme ubojstva bio kod poznanika, kako je njegov renault 4 bio na popravku u vrijeme kada se dogodilo ubojstva i štošta dugo. Ostali se dnevni tisak odmah nadovezao na »vrući« trag koji je potekao iz redova istrage, pa se došlo i do imena osobe na koju se Bulj poziva da je kod nje bio na večeri. Izjavu te osobe objavili su gotovo svi: osoba je odlučno porekla Buljeve tvrdnje oborivši mu alibi. </p>
<p>Činjenica da je prvoosumnjičeni Ivan Bulj, nakon samoprijavljivanja u policiji i priznanja ubojstva, sada sve porekao prvorazredan je podatak za istragu, no svakako i vrlo povjerljiv. Ne bi ga smjeli znati, barem ne preko dnevnih novina, ni drugoosumnjičeni, a pogotovu ne eventualno treća osoba, o kojoj se opet uvelike govori. Za dobrobit istrage nije ni podatak da je alibi Bulju oborio njegov poznanik. Postavlja se pitanje tko je novinarima dojavio njegov identitet te zašto se od važnog svjedoka nije tražila prisega na šutnju. Jer njegova izjava ima važno mjesto u rekonstrukciji kretanja osumnjičenoga.</p>
<p>A koliko je bilo mudro objavljivati činjenicu da su u istražni centar stigli nalazi vještačenja, pokazat će daljnji tok istražnog postupka, no naglašavati kako su pronađeni i potvrđeni tragovi koji govore da se u renaultu 4 nalazila i pokojna djevojka u najmanju je ruku amaterizam, ni i nedopušten potez. O tome da li je ona bila u automobilu i na temelju kojih je tragova to utvrđeno posao je nadležnoga državnog odvjetništva kada bude pisalo optužnicu, odnosno sudskog vijeća koje će odlučiti o (ne)krivici optuženih. Ovako se samo ponovo stvara atmosfera sumnjičenja, ponegdje i straha. Iz Sinja stiže i vijest da je otac ubijene Anđele Bešlić organizirao čuvanje kćerkine grobnice jer se straši da bi netko(!?) mogao izvaditi i uništiti tijelo i tako onemogućiti eventualnu ponovnu obdukciju. </p>
<p>Mnogo nesporazuma i nepotrebnog uznemiravanja javnosti moglo se izbjeći da su se stručnjaci iz splitskoga Istražnog centra, a prije svih istražni sudac Grbavac prisjetili osnova istražnog postupka: istraga je tajna dok njene rezultate ne prihvati državno odvjetništvo. Osim za stranke u postupku. Ovako će ostati dilema: cure li informacije iz istrage, a to dosad nitko nije opovrgao, ili pak od odvjetnika?</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Kazna mu povišena za šest mjeseci </p>
<p>VARAŽDIN, 1. rujna</p>
<p> - Varaždinski je Županijski sud preinačio presudu novomarofskoga Općinskog suda i Krešimira Stančićeka (25) osudio na godinu dana i devet mjeseci zatvora zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj je jedna osoba smrtno stradala. </p>
<p>Stančićeka se teretilo da je 27. svibnja 2000. godine oko 14 sati vozio mercedesov kamion zagrebačkih registarskih oznaka cestom Varaždin - Zagreb, pa je u naselju Paka počeo pretjecati dva vozila ispred sebe. Prethodno se nije uvjerio može li to učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu te je počeo pretjecati nakon izlaska iz zavoja. Prešao je na drugi kolnički trak i izravno se sudario s automobilom čakovečke registracije koji je vozila Karmen Kapustić. Iako su oboje kočili kako bi izbjegli nesreću, do sudara je ipak došlo, a Karmen Kapustić je u nesreći zadobila teške tjelesne ozljede od kojih je i preminula. </p>
<p> Stančićek je na glavnoj raspravi kod novomarofskog suda rekao da se smatra krivim, no ne onako kako je to napisano u optužnici. Rekao je i da mu je jako žao zbog nesreće te da on »jednostavno nije vidio oštećenu«, pa se zbog toga osjeća odgovornim za taj događaj. Kad je vidio automobil iz suprotnog smjera, već je bilo prekasno i više nije uspio zaustaviti svoj kamion, a vozač je od svoje 18. godine i nikad nije imao nikakvih problema u prometu, pa tako nije ni prekršajno ni kazneno odgovarao. </p>
<p>Rekao je i da je razmišljao da li je mogao što učiniti da ne dođe do nesreće, pa je zaključio da nije mogao skrenuti na lijevu stranu zbog zaštitne ograde na kolniku, a nije mogao ni desno jer se tamo nalazilo vozilo koje je pretjecao. Jedino je, kako je rekao, mogao kočiti, što je i učinio, a prije negoli je počeo pretjecati, provjerio je može li to učiniti bez opasnosti i tek kad se u to uvjerio, krenuo je u pretjecanje. U tom času, izjavio je, oštećenu nije vidio. </p>
<p> No iz nalaza prometnog vještaka proizlazilo je da se optuženi upustio u pretjecanje kamiona i automobila kada je mogao uočiti automobil oštećene, koji je dolazio iz suprotnog smjera. Stančićek je, tvrdio je vještak, počeo kočiti 1,65 sekundi prije sudara, iako je imao veliku preglednost i mogao je vidjeti automobil Karmen Kapustić na udaljenosti do 530 metara. Optuženi je kočenjem <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> svog kamiona uspio minimalno smanjiti, dok je oštećena počela kočiti ranije i uspjela smanjiti brzinu na svega 12,4 km/h. Pa i da je, tvrdili su i prometni i medicinski vještak, oštećena zaustavila svoje vozilo, do nesreće bi ipak došlo i posljedice bi bile iste.</p>
<p> Novomarofski je sud Stančićeka osudio na godinu i tri mjeseca zatvora, no tužitelji su se žalili, a Županijski je sud uvažio žalbu i kaznu povisio za šest mjeseci. Izrečenu kaznu smatrao je preblagom jer, ističe se u obrazloženju, nije dostatno da kazna samo utječe na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, već je neophodno da ona utječe i na sve stvarne i potencijalne sudionike u prometu te da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>U sudaru BMW-a i »mercedesa« poginuo mladi suvozač</p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> – U teškoj prometnoj nesreći što se dogodila u nedjelju rano ujutro oko tri sata u zaprešićkoj Ulici maršala Tita smrtno je stradao Denis Volar (24), a šest je osoba ozlijeđeno.</p>
<p>Do nesreće je došlo kada je vozač BMW-a zagrebačkih registracijskih oznaka, čiji identitet policija nije otkrila, iz zasad nepoznatih razloga izgubio nadzor nad upravljačem, prešao na suprotni trak kolnika i izravno se sudario s »mercedesom« njemačkih registracijskih oznaka.</p>
<p>Tom prilikom smrtno je stradao Denis Volar, suvozač u BMW-u, a teško su ozlijeđeni putnici u BMW-u, A. T. (18), A. D. (20) i M. V. (21). Vozač »mercedesa« V. Š. (52) i njegova suvozačica Lj. B. (48), oboje hrvatski državljani, prošli su samo s lakšim ozljedama.</p>
<p>Ozlijeđenima u ovoj prometnoj nesreći liječnička je pomoć pružena u bolnici Sveti Duh. V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Kako se utopio 43-godišnji Mladen Brodarić </p>
<p>ČAKOVEC, 1. rujna</p>
<p> – Teška tragedija dogodila se u subotu u međimurskom selu Zasadbreg, koje spada u općinu Sveti Juraj na Bregu. U 40 metara dubokom bunaru utopio se Mladen Brodarić (43), limar iz Zasadbrega. Brodarić je bio razvojačeni hrvatski branitelj, limar po zanimanju, razvedeni otac dvoje djece. </p>
<p>Prema podacima iz Policijske uprave međimurske, u subotu oko 11 sati zbio se nesretni događaj u dvorištu kuće broj 198 u Zasadbregu, vlasnik koje je Josip Škvorc zvani Đango. Navodno je u bunar palo vedro, a Mladen Brodarić odlučio je spustiti se u bunar i izvaditi ga. </p>
<p>Dvojica nazočnih muškaraca vitlom su ga spuštala u bunar, a kad je bio na visini od 10 metara, lanac je puknuo i on je pao u vodu. Počeo je dozivati u pomoć, nakon čega su nazočni odmah obavijestili vatrogasce i policiju. Kada su pristigli profesionalni vatrogasci iz Čakovca, Brodarić više nije bio na površini, pa su u pomoć pozvani ronioci ronilačkog kluba »Drava« iz Varaždina, koji su izvadili utopljenika.</p>
<p> Iako na tijelu nije bilo vidljivih tragova nasilja, istražni je sudac Županijskog suda u Varaždinu naložio obdukciju, koja će se obaviti u ponedjeljak na Odjelu patologije Županijske bolnice u Čakovcu.</p>
<p>Neposredno nakon događaja čula se i drukčija verzija od one u policijskom izvješću. Navodno je Mladen Brodarić sjedio na rubu ograde bunara, a da ga je jedan od nazočnih u šali gurnuo i on je pao u bunar, za koji domaćini kažu da je dubok 40 metara. Ronioci su, prema policijskom izvješću, izmjerili dubinu vode od 10 metara. </p>
<p>Drago Ovčar</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="53">
<p>Dobre vijesti iz Podravke podigle cijenu dionice </p>
<p>Polugodišnji prihod i dobit Podravke veći nego lani / U četvrtak objava šestomjesečnih rezultata poslovanja Plive, a 11. rujna Podravke / Gubitnik tjedna redovna dionica Croatia osiguranja kojoj je cijena pala više od 10 posto / Promet obveznicama vrijedan 134,5 milijuna kuna / Na Varaždinskoj burzi u kolovozu 45,84 milijuna kuna prometa</p>
<p>Iako se cijena Plivine dionice prošloga tjedna uspinjala i do 490 kuna, tjedan je ipak završila sa 0,63 posto nižom cijenom nego prethodni (zaključno 475 kuna). I promet je u odnosu na prethodni tjedan prepolovljen i dosegao je 2,4 milijuna kuna.</p>
<p>No, najvažnija vijest za Plivu, farmaceutsku branšu u regiji, ali i hrvatske investicijske fondove koji ulažu u slovenske dionice, prvenstveno Lekove, jest izgledno preuzimanje slovenskog Leka od strane švicarskog Novartisa. Iako u Plivi na tu (zasad još potencijalnu, ali po svemu sudeći izvjesnu) akviziciju službeno gledaju kao na »poticaj Plivi i generalnom razvoju tržišnih odnosa u regiji«, posljedice toga preuzimanja koje će zasigurno promijeniti odnose snaga farmaceutskih tvrtki u regiji, tek treba pričekati.</p>
<p>Podsjetimo i da je za četvrtak, 5. rujna, najavljena objava polugodišnjih rezultata poslovanja Plive.</p>
<p>Ni prošli tjedan nije prošao bez novih dobrih vijesti iz Podravke. Priličan odjek izazvao je posjet vodećih ljudi Nestlea Koprivnici. Potom je objavljeno da sredinom rujna počinje izgradnja nove tvornice gotovih jela, a vrijednost investicije u kompaniji ne žele otkriti dok ne počnu radovi, pa su zasad poznati tek njezini razlozi. </p>
<p>Kako je ovih dana objasnio jedan od Podravkinih direktora, juhe i ostali proizvodi iz ove grupe prodavali su se u velikom broju zemalja uz prilične napore, jer zbog zastarjele tehnologije nisu bili konkurentni ondje nazočnim multinacionalnim kompanijama. Događalo se stoga da se prodajom juha i ostalog umjesto zarade ostvaruju gubici, jer su konkurenti bili jeftiniji. Da bi se, kako kažu u Podravci, »mogli tući« s Knorrom, Maggijem i drugima, morali su naći načina kako proizvoditi jeftinije juhe nego što je to omogućavala sadašnja tehnologija. Ako radovi budu išli prema planu, nova bi tvornica trebala biti otvorena za Dan državnosti sljedeće godine.</p>
<p>Također, iz Podravke su izvijestili i da je za 10. rujna sazvana sjednica nadzornog odbora, na kojoj se očekuje utvrđivanje rezultata poslovanja za prvih šest mjeseci 2002. godine. Kako saznajemo, i prihod i dobit su veći nego u istom razdoblju 2001, što znači da bi se trebalo ostvariti obećanje o isplati dividende na Podravkine dionice i drugim dioničarima osim EBRD-a.</p>
<p>Zbog svega nije ni čudo da je Podravkina dionica prošloga tjedna preskočila granicu od 200 kuna, odnosno tjedni porast iznosi 6,15 posto (zaključno 207 kuna). No, trgovalo se manje nego prethodnoga tjedna, pa je ukupni promet bio vrijedan 1,82 milijuna kuna.</p>
<p>Od 32 aktivne dionice u nižoj kotaciji gotovo polovica ih je zabilježila pad cijene. </p>
<p>Gubitnike predvodi redovna dionica Croatia osiguranja s tjednim minusom većim od 10 posto (zadnja cijena 2.415 kuna), a promet ovom dionicom bio je nešto veći od 900 tisuća kuna. Slijedi nova runda razgovora s Allianzom i Triglavom, a privatizacija Croatie time se odgađa do daljnjega.</p>
<p>U TN kotaciji najveći je volumen protrgovanih dionica Dom fonda (tristotinjak tisuća kuna prometa), te Sunčanog Hvara (330.000 kuna), što je u potonjem slučaju posljedica najave skore prodaje najveće hvarske hotelske kuće. Dobitnik tjedna je dionica Riječke banke s porastom od 14,29 posto, na zaključno 80 kuna.</p>
<p>Od ukupno 142,84 milijuna kuna tjednoga prometa na Zagrebačkoj burzi, 134,5 milijuna otpada na obveznice, što je gotovo 60 milijuna više nego tjedan ranije. Najveći iznosi naravno odnose na transakcije koje su burzi samo prijavljene.</p>
<p>Tjedni promet dionicama na Varaždinskoj burzi dosegao je 9,19 milijuna kuna, dakle, kad je o dionicama riječ - više nego u Zagrebu. Milijunske promete bilježe dionice Dom fonda, Slavonskog fonda SNF-a, Varteksa, te ZIF-a Pleter. Dionice svih fondova osim Velebita su nešto porasle. Također je zanimljivo da je povlaštena dionica Croatia osiguranja u Varaždinu pala na samo 2000 kuna (51 posto), dok se u Zagrebu održala na 2600 kuna. No, tu se radi o beznačajnim volumenima.</p>
<p>Varaždinska burza objavila je i mjesečno izvješće. Tako je u kolovozu promet dosegao 45,84 milijuna kuna. Najveći udio pritom tu ima 13,87 milijuna kuna vrijedna transakcija dionicama Hotela Tučepi. Veći dio ostalog prometa na slobodnom tržištu ostvaren je dionicama ZIF-ova (najviše Expandie, 6,72 milijuna kuna). U usporedbi sa srpnjem, u kolovozu su pale cijene dionica ZIF-ova i to Dom fonda 5,09 posto, Expandie 5,95 posto, Slavonskog 2,28 posto. Dionice PIF-a Pleter bilježe mjesečni gubitak od 2,67 posto, a Sunca 0,04 posto.</p>
<p>Nives Matijević</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>SAD: Nema brzog gospodarskog oporavka</p>
<p>Broj nezaposlenih u porastu, osobna potrošnja koja predstavlja gotovo dvije trećine američkog BDP-a bitno smanjena / Podbacili su i maloprodajni lanci, pa čak i vodeći Wal-Mart bilježi loše rezultate prodaje</p>
<p>Nakon nekoliko dobrih dana na američkim burzama u pravilu slijedi loši tjedan. Tako je bilo i proteklih dana kada su pesimisti podsjetili ulagače na neizvjestan gospodarski oporavak i skromne poslovne rezultate američki tvrtki, koji definitivno nalažu oprez. Optimistične prognoze o završetku silaznog trenda na Wall Streetu tako su još jednom dovedene u pitanje, iako njihovi zagovornici tvrde da u cijeloj priči datum i nije osobito bitan, već je najvažnija promjena raspoloženja ulagača, koji očito imaju sve više povjerenja u dionice i tržište kapitala. </p>
<p>No, ako već govorimo o datumima, dno je čini se dotaknuto sredinom srpnja ove godine, kada se Dow Jones Industrials spustio na 7700 bodova, što je najniža razina od listopada 1998. godine. Od tada je oporavak, tvrde oni suzdržaniji, bio odveć brz i intenzivan, naravno, u odnosu na sivu ekonomsku realnost, koja ne pruža dovoljno razloga za optimizam. </p>
<p>Makroekonomski indikatori zaista ukazuju na usporeni gospodarski oporavak, koji teško može opravdati snažan rast vrijednosti burzovnih indeksa, zbog čega je prošlotjedna korekcija malo koga iznenadila. Tim više što i najnovije makroekonomske vijesti potvrđuju špekulacije o skromnom rastu domaće potražnje, koja je definitivno razlog za zabrinutost. Naime, izostala je očekivana pozitivna revizija podataka o stopi gospodarskog rasta u drugom tromjesečju ove godine (potvrđene su ranije objavljene brojke o 1,1 posto rasta), a uznemirujuće su na investitore djelovali i podaci sa tržišta rada, gdje je ponovo porastao broj nezaposlenih osoba. Istodobno, početkom tjedna objavljeni su i podaci o neočekivanom padu indeksa povjerenja potrošača na najnižu razinu u posljednjih devet mjeseci.</p>
<p>Samo nekoliko loših vijesti navest će prosječne Amerikance da razmisle o svojoj budućnosti i povećaju štednju, naravno, na štetu potrošnje, koja predstavlja gotovo dvije trećine američkog BDP-a. S obzirom na nisku razinu gospodarske aktivnosti osobna će potrošnja još određeno vrijeme biti u središtu pozornosti investitora.</p>
<p>Tome valja dodati i podatak da je brokerska kuća Merrill Lynch objavila čak 16 negativnih preporuka za dionice maloprodajnih lanaca i robnih kuća, temeljeći svoje analize na razočaravajućim poslovnih rezultatima većine tvrtki u tom sektoru. Opravdanje za ovakav potez dovoljno je potražiti u priopćenju najvećeg svjetskog maloprodajnog lanca, kompanije Wal-Mart, u kojem se govori o iznimno slaboj aktivnosti kupaca i lošim rezultatima prodaje. </p>
<p>Nakon niza loših vijesti, korekcija se u potpunosti uklapa u sivilo koje trenutačno vlada na Wall Streetu, a koje nije uspio promijeniti niti Alan Greenspan, pokušavajući se tijekom svoga govora krajem tjedna obraniti od optužbi o krivim prosudbama središnje banke. Greenspan je u svoju obranu istaknuo kako je iznimno teško procijeniti u kojoj mjeri instrumenti monetarne politike mogu spriječiti iracionalni optimizam ulagača i zaustaviti ničim utemeljeno napuhavanje vrijednosti dionica, čije su posljedice tek u posljednjih nekoliko godina vidljive. Shodno tome, od monetarnih vlasti sada ne treba očekivati nikakvu pomoć u vidu primjene ekspanzivnije monetarne politike, te bi se erozija cijena dionica mogla nastaviti i tijekom rujna, koji je tradicionalno iznimno loš mjesec za tržište kapitala.</p>
<p>Mario Gatara</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Novartis nudi 95.000 tolara po dionici Leka</p>
<p>Službenu ponudu za preuzimanje Leka švicarski Novartis će objaviti 28. rujna / Vrijednost dionica Krke porasla za 9 posto / Nastavlja se tzv. pivarski rat za ljubljansku pivovaru Union</p>
<p>Na slovenskom tržištu kapitala prestalo je zatišje. Nakon što je objavljeno da švicarski farmaceutski gigant Novartis priprema preuzimanje Leka, cijene dionica koje kotiraju na burzi porasle su do rekordne razine. </p>
<p>Vijest o preuzimanju Leka bitno je utjecala na cijenu dionica druge slovenske farmaceutske kompanije – Krke iz Novog Mesta, čija je cijena u petak porasla za 9 posto.</p>
<p>Vrijednost Krkinih dionica u srijedu je iznosila 42.245 tolara, dok je u četvrtak dosegnula i cijenu od 44.000 tolara, što znači da je njena vrijednost u samo tjedan dana narasla za gotovo 25 posto.</p>
<p>Burzovni indeks SB120 porastao je sa 2.800 indeksnih bodova na rekordnih 3.256 bodova. Nakon objave vijesti o preuzimanju Leka, na slovenskoj burzi je kratkotrajno bilo obustavljeno trgovanje dionicama Leka.</p>
<p>Nakon ponovnog puštanja u promet Lekove dionice dosegnule su cijenu od 90.000 tolara, iako se u pojedinim transakcijama plaćalo i po 100.000 tolara po dionici. Sredinom tjedna cijena Lekove dionice se zaustavila na 86.049 tolara, a pojavile su se vijesti da će Novartis prilikom preuzimanja ponuditi između 85.000 i 91.000 tolara, što je manje od prvotnih očekivanja. Vjerovalo se, naime, da bi cijena mogla dosegnuti i 150.000 tolara po dionici. Krajem tjedna je iz Novartisa pristigla vijest da će službenu ponudu objaviti tek 28. rujna i da će ona iznositi 95.000 tolara za dionicu. </p>
<p>Burzovni analitičari tu cijenu smatraju preniskom i mišljenja su da se ona treba kretati od 105.000 do 120.000 tolara. Kakva će biti cijena preuzimanja ovisi prije svega o pregovaračkim sposobnostima vlasnika Leka - primarno fondova.. </p>
<p>Nastavlja se i tzv. pivski rat. Belgijski Interbrew dao je, naime, prijedlog da se Union dokapitalizira izdavanjem novih dionica koje bi mogao kupiti samo Interbrew i koji bi time postao većinski vlasnik pivovare Union. Inače, Ured za zaštitu konkurencije Laškome je dopustio glasovanje na skupštini s 24,24 posto glasova. Ta odluka svakako pogoduje Laškome, jer do ponedjeljka, 2. rujna, za kada je sazvana izvanredna skupština Interbrew ne može sakupiti potrebnih 75 posto glasova.</p>
<p>Predstavnici Uniona i Interbrewa najavljuju da će glasovanje predstavnika Laškoga protiv dokapitalizacije Uniona shvatiti kao nelojalnu konkurenciju, jer Union bez priljeva svježeg kapitala ne može ostvariti svoje srednjoročne strateške ciljeve – porast proizvodnje na domaćem tržištu i širenje na tržišta zemalja jugoistočne Europe.</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Europska komisija ne pristaje na povećanje fiskalnih deficita </p>
<p>Europska komisija je ponovila svoje protivljenje bilo kakvim izmjenama Pakta za stabilnost i rast iz 1997. godine, koji od članica euro-zone traži da u srednjem roku ujednače svoje proračunske prihode i rashode.</p>
<p>»Ne vidimo potrebu za nikakvim izmjenama Pakta za stabilnost i rast. Njegova su pravila opće poznata«, kazao je Jonathan Faull, glasnogovornik Komisije.</p>
<p>U posljednje vrijeme u zemljama Europske monetarne unije sve više jača pritisak za izmjenu odredbi Pakta. Podaci vlade u Lisabonu pokazuju da je Portugal prošlu godinu zaključio s fiskalnim deficitom od 4,1 posto bruto domaćeg proizvoda, iako je gornja granica fiskalnog deficita još ugovorom iz Maastrichta 1991. godine postavljena na najviše tri posto BDP-a. Stoga Portugalu sada prijete sankcije Europske komisije.</p>
<p>Slične muke s proračunskom potrošnjom imaju i tri najveće ekonomije zone eura. Njemačka je, primjerice, zajedno s Portugalom u prvoj polovici godine za dlaku izbjegla službeno upozorenje Komisije. Njezin je ministar financija Hans Eichel tada kazao kako u najjačem gospodarstvu eurozone nije toliko problem potrošnje središnje države, koliko saveznih pokrajina i lokalnih zajednica, te da će Berlin uraditi sve što je u njegovoj moći da prisili pokrajine na štedljivost. No, procjene pojedinih analitičara pokazuju da će Njemačka u ovoj godini najvjerojatnije probiti gornju granicu dopuštenog fiskalnog deficita. Primjera radi, prognoze banke Barclays govore o fiskalnom deficitu od 3,4 posto BDP-a u ovoj godini, što je uglavnom rezultat pada poreznih prihoda i recesije.</p>
<p>Francuski premijer Jean-Pierre Raffarin ovih je dana pak javno izrazio svoje sumnje u mogućnost da francusko gospodarstvo u idućoj godini ostvari očekivanu stopu rasta od tri posto. Prema tvrdnjama samih vladinih stručnjaka, ta je stopa rasta neophodna za postizanje uravnotežena proračuna u 2004. godini. I talijanske su vlasti pozvale Bruxelles da »olabavi« pravila o proračunskoj disciplini, a sve ukazuje na to da bi i vlada Silvija Berlusconija ove godine mogla probiti granice Pakta. A. M.</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Italija razmatra zamrzavanje cijena usluga javnih poduzeća</p>
<p>Talijanska vlada razmatra mogućnost da od iduće godine »zamrzne« cijena usluga javnoga prijevoza i niza drugih javnih poduzeća. U Rimu vjeruju kako bi time dali svoj obol zauzdavanju sve jače inflacije u Italiji i u zoni eura.</p>
<p>Prema ovom prijedlogu, talijanski premijer Silvio Berlusconi iskoristio bi svoj moralni autoritet i prisilio javna poduzeća da ne povećavaju cijene. Naime, vladi u Rimu praktički ništa drugo - osim pozivanja na moral - niti ne stoji na raspolaganju, jer se cijene usluga koje pružaju javna poduzeća formiraju na tržištu, a za njihovu su eventualnu korekciju nadležna neovisna regulatorna tijela.</p>
<p>Nekoliko javnih poduzeća već je najavilo da će na jesen povisiti cijene svojih usluga od dva do šest posto. Budući da je riječ o cijenama usluga, poput prijevoza, struje ili telefona, koje se domino efektom prelijevaju u više cijene na policama trgovina, u Rimu strahuju da će inflacija dodatno dobiti na jačini. Njihova strahovanja dodatno potiču i tvrdnje raznih potrošačkih udruga, oporbenih političara i sindikata, prema kojima stopa inflacije u Italiji u ovom trenutku iznosi 4,5 posto. To je dvostruko više od inflacije koju iskazuje nacionalna statistička agencija Istat. Prema službenim su podacima, naime, cijene na malo u Italiji u kolovozu porasle 2,3 posto na godišnjoj razini.</p>
<p>Osim »zamrzavanja« cijena usluga javnih poduzeća, u Rimu su predložili da se eurozona sve jačim inflacijskim pritiscima odupre i tiskanjem novčanice od jednog eura. Kako tvrdi talijanski ministar financija Giulio Tremonti, zamjena kovanica od jednog eura jednako vrijednom novčanicom imala bi psihološki učinak, jer Talijani baš i ne cijene kovanice. U Europskoj središnjoj banci (ECB) zasad nisu komentirali ovu Tremontijevu inicijativu. A. M.</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Deutsche Telekom neće žuriti s poljskom akvizicijom</p>
<p>Predstavnici Deutsche Telekoma prošloga su tjedna kazali da grupacija neće žuriti s povećanjem svog udjela u najvećem poljskom mobilnom operateru Polska Telefonia Cyfrowa (PTC) sa sadašnjih 49 posto. Naime, iako DT namjerava kupiti dodatni udio u PTC-u od poljske energetske grupacije Elektrim kako bi stekao potpunu kontrolu, ne želi olako na svoju bilancu sa 64,2 milijarde eura duga dodati i dug poljskog mobilnog operatera. </p>
<p>Početkom prošloga tjedna isteklo je tromjesečno razdoblje ekskluzivnih pregovora o prodaji 51-postotnog udjela u PTC-u između Elektrima i konzorcija na čelu s BRE Bankom, čiji je većinski vlasnik njemačka Commerzbank. Dogovor nije postignut, jer sam DT u pitanje dovodi Elektrimovo vlasništvo nad PTC-om. Naime, njemački telekom tvrdi da su francuski Vivendi Universal i Elektrim na nezakonit način stekli vlasništvo nad holding kompanijom koja upravlja PTC-om – Elektrim Telekomunikacjom – te se o tim navodima već više godina vodi arbitražni proces.</p>
<p>Protekloga su tjedna također objavljeni povoljni rezultati DT-ovog providera internet usluga T-Onlinea. Naime, T-Online je u drugom tromjesečju ostvario svoju prvu kvartalnu dobit – 1,5 milijuna eura prije kamata, poreza, deprecijacije i amortizacije u usporedbi s gubitkom od 56,9 milijuna eura u prvom tromjesečju. Njegov talijanski rival Tiscali, koji je zajedno s T-Onlineom i francuskim Wanadoom među najveća tri Internet providera u Europi, je pak u drugom tromjesečju zabilježio pad broja korisnika sa 7,3 na 7 milijuna. Osim toga, Tiscali je zabilježio i gubitak od 9,5 milijuna eura nakon što je u prva tri mjeseca ostao na pozitivnoj nuli. P. Bu.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="59">
<p>Hoće li susret Račana i Drnovšeka smanjiti napetosti</p>
<p>Hrvatska želi arbitražu o Piranskom zaljevu i spornih sedam kilometara kopnene granice, a za Sloveniju je to zadnje rješenje / Zbog problema s granicom, u pitanju i provedba Sporazuma o pograničnoj suradnji / No, nedovoljno se ističe da hrvatski ribari njime dobivaju pristup na određene slovenske tržnice / Hrvatski političari jednoglasno osudili incident slovenskih »nazoviintelektualaca« na Plovaniji </p>
<p>Ovaj tjedan, prema najavama, trebali bi se sastati premijeri Hrvatske i Slovenije, Ivica Račan i Janez Drnovšek, kako bi pokušali smanjiti napetosti između dviju zemalja izazvane nesporazumima oko graničnih pitanja. No, datum susreta, kako Vjesnik saznaje, nije potvrđen ni s hrvatske, ni sa slovenske strane. A hrvatski političari u nedjelju su jednoglasno osudili provokacije slovenskih, kako kažu, »nazoviintelektualaca« koji su u subotu pokušali ući u Hrvatsku i održati prosvjedni skup ispred kuće Joška Jorasa.</p>
<p> Kad je riječ o mogućem susretu dvojice premijera, hrvatska strana - kako je dogovoreno na sastanku članica vladajuće koalicije - predložit će Sloveniji da se u vezi s razgraničenjem na moru i spornih sedam kilometara kopnene granice dvije države dogovore o međunarodnoj arbitraži. </p>
<p>No, iz Slovenije je već rečeno da je arbitraža za njih zadnje rješenje. </p>
<p>U tom slučaju na arbitražu bi trebala ne samo morska nego i cijela kopnena granica, s tim da bi takva arbitraža trebala uzeti u obzir i parafirani sporazum o granici između dviju zemalja.</p>
<p>Osim toga, iz Slovenije je također predloženo da se, umjesto dogovaranja o arbitraži, na određeno vrijeme zamrzne rješavanje graničnih pitanja, a da se problemi ribarenja riješe u sklopu Sporazuma o pograničnoj suradnji koji će biti na snazi od listopada. </p>
<p>Istini za volju, tim sporazumom mogao bi se razriješiti dio problema. Međutim, opet bi ostalo pitanje gdje je granica u Piranskom zaljevu, odnosno kad slovenski ribari love preko crte sredine u tom zaljevu treba li smatrati da love u hrvatskom moru ili, kako službena slovenska politika tvrdi, u slovenskom.</p>
<p>Odgoda rješavanja graničnih pitanja - makar i pristajanjem obiju strana na arbitražu - može dovesti i do problema u vezi s provedbom malograničnog sporazuma. </p>
<p>Tim sporazumom koji je Hrvatska ratificirala još 1997. a Slovenija tek nedavno (nakon parafiranja sporazuma o granici), slovenskim ribarima omogućuje izlov u hrvatskom moru sve do Vrsara. To je izazvalo prosvjede hrvatskih ribara, koji nemaju interesa loviti u ionako malom slovenskom teritorijalnom moru. Predloženo je da se hrvatskim ribarima u tom području isplati novčana odšteta iz hrvatskog proračuna za količinu ribe koju će izloviti slovenski ribari. Ali, u vezi sa Sporazumom o pograničnoj suradnji, nedovoljno se ističe da hrvatski ribari njime dobivaju pristup na određene slovenske tržnice. Hrvatski političari podržavaju postupak hrvatske policije, koja je u subotu s graničnog prijelaza Plovanije vratila slovenske intelektualce, na što su oni uzvratili negodovanjem zbog »uskraćivanja njihovih demokratskih prava«. Političari ističu kako su uvjereni da je policija time spriječila incidente i zaoštravanje odnosa.</p>
<p>Marko Barišić, Marija Pulić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Kajin: Nije riječ o »političkoj provali« u riječki IDS </p>
<p>RIJEKA, 1. rujna</p>
<p> - U riječke podružnice Istarskog demokratskog sabora i Demokratskog centra, te u norveški konzulat, koji su na drugom katu zgrade u Ulici žrtava fašizma, provaljeno je u noći na subotu. O provali se saznalo tek u subotu popodne, a policija traga za počiniteljima. </p>
<p>Iz IDS-ovih prostorija odneseno je računalo s disketom na kojoj je popis članova riječkog IDS-a i zapisi o aktivnostima ogranka. Iz prostorija DC-a i norveškog konzulata nije ništa odneseno. </p>
<p>O provali je obaviješten potpredsjednik IDS-a Damir Kajin koji je za Vjesnik izjavio da tom činu ne bi pridavao političku dimenziju, iako je uzeta disketa s popisom članova riječke podružnice te stranke. »Mislim da je to djelo sitnih kriminalaca kojima je valjda dogorjelo do noktiju, pa sada provaljuju i u prostorije političkih stranaka koje su imućne poput 'crkvenih miševa'«, rekao je Kajin. Dodao je u šali kako bi lopovi možda bolje prošli da su »sreću potražili« u prostorijama sadašnje ili bivše vodeće stranke u Hrvata. Kajin je poručio članovima riječkog IDS-a kako je uvjeren da se ne trebaju bojati da će imati neprilika zato što se netko nepoznat dokopao diskete s popisom njihovih imena i adresa. Naime, vjeruje da je riječ o provali iz koristoljublja. </p>
<p>Kajin je podsjetio da su 1994. iz pulskog IDS-a »u političkoj provali« odnesene diskete s popisom članova. </p>
<p>Za razliku od Kajina, predsjednik riječkog IDS-a Ivan Šilobad smatra da je možda riječ o političkom napadu na stranku koja je u usponu u Rijeci.</p>
<p>Iako iz prostorija riječkog DC-a ništa ne nedostaje, predsjednik tog ogranka Valter Lisica također ne isključuje politički motiv provale. Podsjeća da je DC prošli tjedan prikupljao potpise za peticiju protiv sporazuma Račan-Drnovšek, pa sumnja da je netko možda htio doći do tih lista.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Malčić: »Izbor sutkinje Šernhorst je nezakonit «</p>
<p>Nisam vjerovao da bi se, nakon izbora sudaca Ustavnog suda 1999., slična situacija sada mogla ponoviti/ Ne bih mogao tvrditi da je o izboru presudio čvrst dogovor stranaka, no, činjenica je da se može raditi o dogovoru dijela stranaka ili nekih njihovih predstavnika/ Ne zanima me traženje satisfakcije izvan Hrvatske; ipak, o tome ću konačno odlučiti kad se izjasni Ustavni sud/ Ne isključujem da su mi vladajući zamjerili što sam u Usavnom sudu zagovarao da se ažurno rješavaju politički osjetljiviji predmeti, kaže Malčić </p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> – Donedavni sudac Ustavnog suda Jurica Malčić podnio je ovih dana ustavnu tužbu, nakon što ga Hrvatski sabor nije ponovno izabrao na tu dužnost, koju je obnašao osam godina. Na Malčićevo mjesto u Ustavni sud izabrana je Nevenka Šernhorst, bivša savjetnica u tom sudu. U tužbi Malčić navodi da je kod izbora novog ustavnog suca učinjen niz pravnih propusta.</p>
<p>Izbor Šernhorst za ustavnu sutkinju bio je veliko iznenađenje, a u stručnim krugovima bilo je nevjerice zbog takvog ishoda izbora u Saboru. Naime, Malčić je, kao dugogodišnji sudac Ustavnog suda, još iz »Crnićevog saziva«, slovio kao neprikosnoveni kandidat s dokazanom stručnošću za ponovni dolazak na to mjesto. Kuloarska nagađanja govore da je u izboru novog ustavnog suca presudio dogovor SDP-a i HDZ-a, a u prilog tomu govore i neka medijska nagađanja o približavanju dviju najjačih stranaka. Ne isključuje se, međutim, da je u svemu »solirao« Mato Arlović, kao predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, koji se navodno s Vladimirom Šeksom dogovorio da se izabere Šernhorst, a ne Malčić. </p>
<p>Malčić u razgovoru za Vjesnik objašnjava razloge podizanja tužbe na Ustavnom sudu. </p>
<p>– Podigao sam ustavnu tužbu ponajprije zato što sam iz materijala o izboru ustavnog suca koje sam dobio na uvid, vidio da je postupak proveden protivno Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu, te saborskom Poslovniku. Činjenica je da je izbor za ustavnog suca stvarno proveo Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav, a da je Hrvatski sabor dobio prijedlog na potvrdu sa samo jednom kandidatkinjom (Nevenkom Šernhorst, op. B. B.), i to neposredno prije glasanja. Taj prijedlog bio je i bez potrebnih obrazloženja i ocjena o stručnim kvalitetama kandidatkinje. Htio bih naglasiti da ne osporavam izbor kolegice Šernhorst. Samo želim da Ustavni sud utvrdi da je postupak izbora proveden nezakonito. Nisam vjerovao da bi se, nakon izbora sudaca Ustavnog suda 1999., slična situacija sada mogla ponoviti. </p>
<p> • Tada ste se usprotivili zbog načina na koji je izabran sadašnji saziv Ustavnog suda. </p>
<p>– Jedan od razloga zbog kojih sam sada podnio ustavnu tužbu je i taj što sam načela koja sad branim, branio i tada, 1999. godine. Možda u tome na neki način treba tražiti i razloge sadašnjih poteza oko izbora suca ustavnog suda. Naime, 1999. sam javno istupio i osudio postupak izbora sudaca Ustavnog suda koji je napravljen dogovorom stranaka, bez gotovo ikakva prethodnog javnog i transparentnog postupka. Također, u povodu ustavnih tužbi nekih kandidata koji 1999. nisu izabrani u Ustavni sud, zajedno s još nekoliko sudaca, izrazio sam neslaganje u formalnom obliku kroz izdvojeno mišljenje, u odnosu na te odluke Ustavnog suda. Tada sam branio prava drugih koji nisu izabrani u Ustavni sud. No, nisam mogao vjerovati da će doći do toga da moram braniti svoja prava. Za mene je epizoda u Ustavnom sudu završena jer ne osporavam izbor kolegice Šernhorst. No, smatram da bi trebalo ocijeniti provedbu postupka izbora ustavnog suca, što je zadatak Ustavnog suda. </p>
<p> • U odnosu na 1999., sada se čini kao da je sve još i sklonjeno od očiju javnosti. Je li u ovom izboru ključan bio dogovor SDP-a i HDZ-a? </p>
<p>– Ne želim spekulirati o tomu niti opterećivati postupak u povodu moje ustavne tužbe. Da je, pak, nedavni postupak izbora ustavnog suca proveden nejavno i netransparentno, govori i činjenica da su mjerodavni imali šest mjeseci vremena da izaberu ustavnog suca, a sve se na kraju »zguralo« u jedan dan. Sjednica Odbora za Ustav na kojoj se odlučivalo o kandidatima održana je iza podneva, a Sabor je o tome glasao istoga dana navečer i to na posljednoj sjednici ljetnog zasjedanja. Sabor je o tome, pak, dobio prijedlog sa samo jedinim kandidatom za ustavnog suca, što je također protivno zakonu. Smatram zato da sama ta činjenica da je Odbor učinio sve da se izbjegne razgovarati o stručnim i drugim kvalitetama kandidata, ukazuje na sumnju o načinu izbora ustavnog suca. No, o tome će odlučiti Ustavni sud. Ne bih mogao tvrditi da je o izboru presudio čvrst dogovor stranaka. No, činjenica je da se može raditi o dogovoru dijela stranaka ili nekih njihovih predstavnika. </p>
<p> • Bili ste i ministar u HDZ-ovoj Vladi, no niste iznenađeni što HDZ-ovi zastupnici nisu glasovali za vaš ponovni izbor za ustavnog suca. No, nisu ni SDP-ovi.</p>
<p> – Bio sam u HDZ-ovoj vladi, ali nikad nisam bio član te stranke, kao ni još neki ministri u toj vladi – Zlatko Tomčić i moj kolega, sada predsjednik Vrhovnog suda Ivica Crnić. Čini se da neki ljudi smatraju da sam se, nakon što sam s ministarskog mjesta otišao u Ustavni sud, trebao u sudu drukčije ponašati, odnosno da sam više trebao slijediti političku volju HDZ-a. No, svima je poznato da je Ustavni sud u vrijeme vlasti HDZ-a donosio neke odluke koje nisu bile po volji toj stranci. No, smatram da su te odluke bile dobre i za HDZ i za hrvatsku državu i da bi toj stranci, trebalo biti stalo da u Ustavnom sudu i dalje ima neovisnog suca koji odlučuje po svojoj savjesti. Nikad nisam smatrao da bih u Ustavnom sudu trebao glasovati u skladu sa stranačkim interesima. Podržavao sam dobre odluke HDZ-a, ali nisam propuštao one loše. Čini se da mi je to HDZ zamjerio. Ne znam što je o mom postupanju u Ustavnom sudu mislila tadašnja opozicija. No, ne isključujem da su mi sada kada su na vlasti, zamjerili moje postupanje u Ustavnom sudu jer sam zagovarao da se ažurno rješavaju politički osjetljiviji predmeti. No, ne vjerujem da u tomu treba tražiti razloge mog neizbora za ustavnog suca. </p>
<p> • Hoćete li se za zaštitu svojih prava obratiti i Europskom sudu za ljudska prava? </p>
<p>– Ne. Smatram da je riječ o povredi ustavnih prava predviđenih našim Ustavom. Osim toga, smatram da je važnije da se odluka o tomu donese kod nas. Riječ je o načelnom pitanju i nitko nas ne bi trebao poučavati o postupcima u takvim slučajevima. Ne zanima me traženje satisfakcije izvan Hrvatske. No, o tome ću konačno odlučiti kad se izjasni Ustavni sud.</p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>»Zašto Mijalić nastoji otjerati PIK Vrbovec u stečaj«</p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> – »U svom stalnom nastojanju da otjera PIK Vrbovec u stečaj Jadranko Mijalić, saborski zastupnik i vijećnik u Gradskom vijeću Vrbovca, dezinformira javnost, tendencioznim i netočnim podacima, rečeno je Vjesniku u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva.</p>
<p>Nije točno, tvrde u Ministarstvu, da je »sanacija« PIK-a Vrbovec teška četiri milijarde kuna, odnosno da nema pozitivnih pomaka u poslovanju PIK-a, kako tvrdi Mijalić. Obveze PIK-a Vrbovec na dan 30. lipnja 2002., iznosile su, uzvraćaju, 974 milijuna kuna, dakle četiri puta manje. Što se tiče poslovnih rezultata PIK-a, u Ministarstvu kažu da je gubitak kombinata u 2000. iznosio 411 milijuna kuna, dok je u 2001. s dolaskom novog menadžmenta iznosio 83 milijuna kuna, tj. pet puta manje. </p>
<p>Za prvih šest mjeseci ove godine ukupan prihod PIK-a povećan je za 21 posto, a gubitak je smanjen za 77 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Do svibnja ove godine u postupku nagodbe otpisano je 20 posto duga, 22 posto je reprogramirano, a 58 posto duga je dokapitalizirano.</p>
<p>Država je postala gotovo stopostotni vlasnik PIK-a, nakon što je preuzela hipoteku nad imovinom od Zagrebačke banke, i imat će odlučujuću ulogu i poziciju u postupku privatizacije kombinata.</p>
<p>U Ministarstvu napominju da Uprava PIK-a dovršava nagodbu s preostalim vjerovnicima, te očekuju da poduzeće koje drži 30 posto hrvatskog tržišta mesa i mesnih prerađevina u ovoj godini posluje pozitivno. </p>
<p>Boris Bevc, predsjednik Uprave PIK-a Vrbovec, rekao nam je da se različito tumače rezultati kriznog menadžmenta, koji je na tu dužnost došao iz PIK-ova predstavništva u New Yorku. Ističe da je proizvodnja u PIK-u povećana, iako se »u hodu« moralo i promijeniti dobavljače i povratiti povjerenje potrošača.U Sindikatu zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji Hrvatske (PPDIV) kažu da taj sindikat već godinu-dvije podmeće leđa kako bi se provela konsolidacija u PIK-u. Pitaju zašto se PIK Vrbovec nije našao među četiri poljoprivredna kombinata za koje je Hrvatski fond za privatizaciju (HFP) objavio natječaj da se prodaju. »Netko mora objasniti PIK-ovim radnicima, kojih je 1200 nakon što je 500 radnika završilo na cesti, koja je njihova sudbina«, napominju u Sindikatu. Osim toga, menadžment PIK-a koji broji četiri člana prima mjesečnu naknadu od 80.000 dolara, a ne godišnju, kako to tvrdi Mijalić, podvlače u PPDIV-u.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Žužul: Potpisivanje sporazuma nije izbor za Ameriku ili protiv Europe</p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> - »Ne postoji jedinstven stav u Europskoj uniji o američkom zahtjevu i pitanje je kako će pojedine države reagirati u vezi s njim. Ponavljam, ovo nije izbor jesmo li za Ameriku ili protiv Europe«, komentirao je za Vjesnik pritisak SAD-a zbog potpisivanja sporazuma o neizručivanju američkih građana Međunarodnom kaznenom sudu Miomir Žužul, bivši hrvatski veleposlanik u SAD-u i član HDZ-a.</p>
<p>Podsjetimo da su u vezi s tim zahtjevom Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a i Žužul, za razliku od ostalih hrvatskih stranaka, izrazili spremnost da Hrvatska potpiše takav sporazum sa SAD-om, čime su u javnosti izazvali dosta reakcija. </p>
<p>HDZ, kazao nam je Žužul, o tome još nema službeni stav, ali se zalaže za umjereniji pristup. »Hrvatska mora razvijati odnose i s jednima i s drugima, a ni sve zemlje EU-a nemaju jedinstven stav o tom američkom zahtjevu. Uostalom, poziv EU-a na nepotpisivanje odnosio se na zemlje kandidatkinje«, podsjeća Žužul.</p>
<p>Osim toga, kaže, američka je inicijativa u hrvatskim medijima predstavljena na pogrešan način, »kao ultimatum koji sve druge države stavlja u podređen položaj, a to je izvađeno iz konteksta«.</p>
<p>Upozorava da bi nepotpisivanje sporazuma sa SAD-om Hrvatskoj »otežalo odnose s Bruxellesom, ali je pitanje bi li to Hrvatsku udaljilo od Unije, jer naša država, nažalost, u nju neće ući u skoroj budućnosti«.</p>
<p>Kako se može čuti iz krugova bliskih HDZ-u, Sanader računa upravo na Žužula kao na budućeg ministra vanjskih poslova, pobijede li na idućim parlamentarnim izborima.</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Bez Vladine pozajmice i cijela tvornica na bubanj</p>
<p>SPLIT, 1. rujna</p>
<p> – Na splitskom Trgovačkom sudu u srijedu će se otvoriti ponude pristigle na natječaj za prodaju »Iskre« i »Transporta«, dijelova tvornice ferolegura »Dalmacija« iz Dugoga Rata, koja je u stečaju gotovo godinu dana.</p>
<p>»Iskra« zapošljava 42 radnika, a prodaje se za 4,6 milijuna eura. Kupac se obvezuje preuzeti sve radnike, uz uvjet da im otkaz ne smije dati idućih pet godina. </p>
<p>Zaposlenici se zalažu da se taj dio »Dalmacije« proda strateškom ulagaču, »Iskri« iz Kranja. </p>
<p>»Transport« zapošljava 28 radnika, a njegova je cijena 1,4 milijuna eura. Prednost pri kupnji imat će kupac koji se obveže zaposliti najveći broj radnika. Ukoliko se »Iskra« i »Transport« prodaju, 465 radnika »Dalmacije«, koji su sredinom srpnja dobili otkaz, mogli bi primiti tri, od dvadesetak zaostalih plaća. </p>
<p>Posljednji pokušaj prodaje metalurškog dijela tvornice nije uspio, pa je Odbor vjerovnika odlučio od Hrvatskog fonda za privatizaciju ili Vlade zatražiti pozajmicu od 36 milijuna kuna, kako bi se podmirila radnička potraživanja. Ukoliko je ne dobiju, raspisat će se natječaj za prodaju tvornice, bez ikakvih uvjeta, a novac od prodaje pripast će – državi.</p>
<p> Tvornica se, prema mišljenju stečajnog upravitelja, Vladimira Sprečkića, nije prodala zbog rigoroznih uvjeta kupnje, iako je bilo zainteresiranih. Naime, »Dalmacijin« kupac trebao je preuzeti sve radnike i nikome od njih u idućih deset godina ne dati otkaz kao tehnološkom višku. Optimalan broj radnika za održavanje proizvodnje je 200. Više od polovice »Dalmacijinih« zaposlenika stariji su od 45 godina, a izrazito su loše kvalifikacijske strukture.</p>
<p>Ukoliko ni jedna od opcija ne uspije, spas »Dalmacije«, stečajni upravitelj vidi isključivo u ublaživanju uvjeta prodaje, kako bi radnici dobili svoje optremnine. </p>
<p>Druga mogućnost je da se tvornica proda ovrhom, no tada bi prvi na redu za isplatu bili HEP, banke i komunalne službe. Dugoratska je tvornica dužna 110 milijuna kuna, a vrijedna 90 milijuna eura.</p>
<p>Početna cijena tvornice u cjelini bila je šest milijuna eura – u visini utvrđenih tražbina zaposlenika, troškova postupka i potraživanja vjerovnika prvog višeg isplatnog reda, odnosno radnika i fondova zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.</p>
<p> Iduće stečajno ročište zakazano je za 12. rujna na splitskom Trgovačkom sudu.</p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Velik broj vjernika iz Hrvatske i BiH</p>
<p>LUDBREG, 1. rujna</p>
<p> - »Danas se nameće pravo bogatijega i jačega. I nije to problem samo hrvatske države, to je problem Europe i svijeta, iako je proklamirano da je svaki čovjek jednakopravan - od nerođenoga do staroga i bolesnoga. Potrebno je vrednovati život, ali i odgovorno živjeti«. To je u propovjedi tijekom Svete mise na Ludbreškom svetištu, u nedjelju rekao msgr Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski.</p>
<p> Sveta misa koja je održana uz suslavlje msgra Marka Culeja, varaždinskog biskupa i Josipa Đurkana, upravitelja Svetišta, bila je završni vjerski sadržaj manifestacije »Deset dana svete nedjelje«, koja je i ove godine okupila velik broj vjernika iz Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine. </p>
<p>Nadbiskup Puljić je rekao kako je u Proštenište došao obnoviti zavjet,a sa sobom je donio rane razapete Crkve u Bosni i Hercegovini. I on se, kao i varaždinski biskup Culej, osvrnuo na »bijelu kugu« - ubijanje nerođenih koja prijeti Hrvatskoj, te dodao kako se ne treba bojati života. </p>
<p>Pokrovitelj »Deset dana svete nedjelje« je i ove godine bio Hrvatski sabor, čiji je potpredsjednik dr. Ivica Kostović, uz saborske zastupnike, te župana dra Zvonimira Sabatija i ludbreškog gradonačelnika, Marijana Krobota, bio nazočan središnjoj Svetoj misi. </p>
<p>Ludbreško proštenište ima gotovo pet stoljetnu tradiciju. Utemeljio ga bulom, papa Leon X, a na čast i štovanje predragocijene krvi Isusove.</p>
<p>Karmen Gumbas</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Hrvatska će pričekati stav Unije prije no što odgovori Amerikancima </p>
<p>Službeni stav Europske unije o američkom zahtjevu očekuje se potkraj rujna. U skladu s tim ponašat će se i hrvatska Vlada / Očekuje se da Washington i Bruxelles postignu kompromis </p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> - Najave da bi neke zemlje Europske unije mogle popustiti pritisku SAD-a zbog potpisivanja sporazuma o neizručivanju američkih građana Međunarodnom kaznenom sudu, ne mijenjaju bitno hrvatsko stajalište o tom pitanju, izjavili su za Vjesnik hrvatski diplomatski izvori.Predstavnici hrvatske diplomacije potvrdili su da će hrvatska Vlada pričekati službeno stajalište Europske unije u odnosu na američke zahtjeve, pa će se u skladu s tim i ponašati.</p>
<p>Oni smatraju da će Europska unija i SAD postići svojevrsni kompromis prema kojem se Unija neće suglasiti da se svi američki građani izuzmu od procesuiranja pred Stalnim sudom za ratne zločine, već će se to odnositi samo na vojnike u mirovnim operacijama.</p>
<p> Prve neslužbene reakcije da bi Velika Britanija i Italija mogle popustiti pred zahtjevima SAD-a moguće je objasniti tradicionalno snažnim vezama Sjedinjenih Država i Velike Britanije, dok je talijanska vanjska politika oduvijek naglašavala snažnu transatlantsku komponentu. No, SAD će teško nagovoriti na popuštanje ostale zemlje članice Unije, poput Francuske, koja je oduvijek smatrala da u transatlantskim organizacijama, na primjer u NATO-u, europske zemlje moraju imati mnogo snažniji glas. </p>
<p>Kad je riječ o Hrvatskoj, u praktičnom smislu njezina pozicija i ponašanje ne bi se trebali mijenjati, jer Hrvatska ima obvezu surađivati s Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu. Hrvatska vlada sasvim sigurno će se očitovati o tom pitanju nakon što Europska unija potkraj rujna o tome iznese službeno stajalište, rekli su Vjesniku hrvatski diplomati.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Studente bez plaćanja primaju čak Medicinski i Fakultet političkih znanosti </p>
<p>Najviše brucoša mogu primiti Katoličko-bogoslovni, Tekstilno-tehnološki i Prirodoslovno-matematički fakultet te Fakultet strojarstva i brodogradnje </p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> - Nakon dva ljetna upisna roka tijekom kojih se na fakultete upisalo 10.436 novih studenata, u ponedjeljak počinje jesenski upisni rok. </p>
<p>Fakultetima Sveučilišta u Zagrebu ostala su slobodna 2893 mjesta, od toga 956 uz potporu Ministarstva znanosti i tehnologije, 833 uz plaćanje, 303 mjesta rezervirana su za strane državljane, a 801 mjesto za izvanredne studente. </p>
<p>Fakulteti na kojima je ostalo slobodnih mjesta u ponedjeljak će do 12 sati primati prijave za upis, od 5. do 7. rujna bit će prijemni ispiti, a upisi od 9. do 12. rujna.</p>
<p> Zagrebačkim je visokim učilištima ove godine odobren upis 12.950 studenata, a na ljetnom roku prijavilo ih se čak 23.733. Prag na razredbenom ispitu prošlo je 16.838, a »ispod crte« ostala su 6524 kandidata. </p>
<p>Iako će jesenski upisni rok biti organiziran na gotovo svim fakultetima jer im je ostalo slobodnih mjesta ili uz plaćanje ili barem za strane državljane odnosno izvanredne studente, upis na studije uz potporu Ministarstva znanosti organizirat će svega 16 od 33 zagrebačka fakulteta i akademije.</p>
<p>Najviše slobodnih mjesta na studiju bez plaćanja ostalo je Katoličkom-bogoslovnom fakultetu, kojem je Sveučilište odobrilo 340 upisnih mjesta. U ljetnom je roku taj fakultet uspio popuniti svega 161 mjesto, pa mu je za jesenski rok ostalo čak 179 slobodnih mjesta. Po broju nepopunjenih mjesta slijedi Tekstilno-tehnološki fakultet (156 mjesta). Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, koji je ujedno s najvećom upisnom kvotom (ove godine upisuje čak 932 studenta uz potporu Ministarstva znanosti) ostala su slobodna 142 mjesta. </p>
<p>Nešto više od sto mjesta za jesenski rok ostalo je i Fakultetu strojarstva i brodogradnje, a sedamdesetak novih studenata može još primiti Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije.</p>
<p>Nešto manje mjesta za studij bez plaćanja ostalo je Fakultetu prometnih znanosti (33), Rudarsko-geološko-naftnom (37), Metalurškom u Sisku (44), Agronomskom (22), Učiteljskoj akademiji (9), Hrvatskim studijima (54), Akademiji dramskih umjetnosti (26), Akademiji likovnih umjetnosti (2) te Muzičkoj akademiji (30). </p>
<p>Zanimljivo je da je i Medicinskom fakultetu, koji ove godine prima 190 studenata uz potporu Ministarstva, ostalo nepopunjeno osam mjesta. Fakultet političkih znanosti također nije popunio 34 mjesta na studiju bez plaćanja od ukupno 130 mjesta. </p>
<p> Ekonomski fakultet prima još 341 studenta, ali samo na izvanredni studij. Potpuno se popunio u svim upisnim grupama jedino Filozofski fakultet, koji je tijekom ljeta preživio navalu više od 4000 kandidata na oko 950 odobrenih mjesta na studij uz plaćanje i bez plaćanja. </p>
<p>Studente će u jesenskom roku primati i Tehničko veleučilište kojemu je ostalo slobodno čak 705 mjesta: 79 na elektrotehničkom odjelu, 106 na graditeljskom, 37 na informatičkom, 466 na prometnom i 14 na strojarskom odjelu. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Već iduće godine brže do mora </p>
<p>U 2003. ulazi u promet cijela dionica Karlovac - Bosiljevo - Josipdol - tunel Mala Kapela, čime će se već za turističku sezonu rasteretiti Karlovac i olakšati promet u pravcu Senja i Gospića/ Znatno će se skratiti promet prema Zadru, nakon što se 30. lipnja 2003. pusti u promet dionica Sv. Rok - Zadar 2./ Autocestu koja treba biti dovršena 2005. danju i noću gradi 3500 hrvatskih radnika i 250 radnika i stručnjaka iz Turske, Austrije, Italije i SAD-a/ Bechtel, glavni izvođač na trasi Bosiljevo - Sveti Rok, sa četiri tunela i devet vijadukata, posao mora okončati do kraja 2004./ Probijanje tunela Mala Kapela izvode Talijani s kooperantima - u lipnju 2005. pustit će se u promet zapadna tunelska cijev; iskop s južnog portala počet će krajem rujna </p>
<p>ZAGREB/ SPLIT, 1. rujna</p>
<p> – Na izgradnji autoceste Zagreb-Split duge 372 kilometra (bez prilaza čvorištima), danas najvećoj hrvatskoj investiciji, radi danju i noću oko 3500 većinom kvalificiranih i visokokvalificiranih građevinskih radnika, tehničara i inženjera iz Hrvatske, i oko 250 radnika i stručnjaka iz Turske, Austrije, Italije i SAD-a. Većina ih radi u sklopu američke multinacionalne građevinske kompanije Bechtel. </p>
<p>Izgradnja trase i čvorišta na sektoru Bosiljevo - Sveti Rok dugom 147 kilometara, ugovorena je s Bechtelom, kao glavnim izvođačem, čiji su podizvođači mnoge veće hrvatske tvrtke i neke turske, talijanske i austrijske. </p>
<p>Radna disciplina koju su uveli Bechtelovci nadilazi naše pojmove o tome, jer radnik zatečen bez kacige biva kažnjen, a otkaz može dobiti radnik u čijoj krvi alkotesteri koji povremeno obilaze gradilište, nađu i kap alkohola. Prosjek mjesečne zarade radnika kreće se oko 4500 kuna, a tehničari i inženjeri zarađuju mnogo više.</p>
<p>Prema potpisanom ugovoru Bechtel treba do kraja 2004. završiti cijelu tu svoju dionicu s time da u taj ugovor nije uključeno probijanje tunela Mala Kapela koje s kooperantima rade Talijani. Bechtel će, inače, s podizvođačima na toj trasi sagraditi četiri tunela (Brinje, Brezik, Plasina i Grič) ukupne dužine 5720 metara, zatim devet vijadukata (Krajine, Modruš, Mokro polje, Jezerane, Borići, Vršci, Pečine, Vučjak i Gacka), te od značajnijih mostova Miljanica. Izgradnja čvora Bosiljevo koji spada u složenije zahvate, ugovorena je sa zagrebačkom »Industrogradnjom«, koja tamo već uvelike radi. Radovi trebaju biti dovršeni u studenome ove godine, a čvor će se pustiti u promet u lipnju 2003. </p>
<p>Na bušenju tunela Mala Kapela, dugačkom 5680 metara, koji će kada se završi biti najduži u Hrvatskoj, radovi su sa sjeverne strane počeli 26. kolovoza, a radi ga u tri smjene talijanska specijalizirana tvrtka Coopcostruttori iz Argente i hrvatska manja tvrtka Produkt. Luciano Gallo, talijanski inženjer, kaže da, unatoč teškom iskopu terena, kakav se po geolozima očekuje, svaki dan će se bušiti oko 30 metara tunela. Istodobno se buše obje tunelske cijevi, što inače nije uobičajeno, ali će se u lipnju 2005. pustiti u promet samo jedna, desna (zapadna), iako će i druga biti tada probijena u gruboj izvedbi. Cijena gradnje iznosi oko 318 milijuna kuna, a iskop tunela s južnog portala počet će krajem rujna. </p>
<p>Sektor Sv. Rok - Split dio je buduće jadransko-jonske autoceste od Trsta do Soluna koja od Rijeke teče trasom sjevernijom od sadašnje jadranske magistrale i na ličkom području u čvoru Žuta Lokva spaja se s autocestom Bosiljevo - Sv. Rok, te nastavlja prema Splitu. Cijeli sektor od Sv. Roka do Splita dugačak je 169,75 kilometara s pripadajućim autocestovnim prilazima u čvorištima, i podijeljen je u deset dionica. Na svim se dionicama radi ili se završavaju ugovori s poduzećima i rješenja imovinsko-pravnih odnosa. </p>
<p>Iako su na pojedinim dionicama rokovi dovršetka različiti, cijeli taj sektor, kako kaže jedan od nadzornih inženjera HAC-a »mora biti završen« do kraja 2005. godine.</p>
<p>Nadzorni inženjeri iz uprave Hrvatskih autocesta, Ante Balažić, Zvonko Galar i Hrvoje Milas, koji nadziru radove na trasi od čvora Sv. Rok do Zadra 2 (kod Islama Latinskog) dugoj 54,59 kilometara, potvrđuju tvrdnje više stručnjaka da je ta trasa najteža na cijelom potezu od Zagreba do Splita. Treba autocestu spustiti s visine od 660 metara na ulazu u tunel Sv. Rok do mosta Maslenica (90 metara nadmorske visine), zbog čega su serpentine, koje su inače veoma rijetke na autocestama, ovdje bile nužne da bi se sačuvao stupanj nagiba do nekih pet metara. Uz tunel Sv. Rok dugačak 5,67 kilometara, treba na toj trasi dugoj 15 kilometara od Sv. Roka do mosta preko Ždrila (»masleničkog«), osim serpentina doslovno uklesanih u goli kamen, sagraditi i niz drugih značajnijih objekata u koje spadaju četiri tunela (Ledenik dug 770 metara, Bristovac - 628, Čelinka - 180 i Krpani - 122), te vijadukt Krpani kojim autocesta preskače s brda na brdo. </p>
<p>Složena je gradnja i čvorišta Maslenica s prilaznim cestama iz pravca postojećih cesta prema Zagrebu, Zadru i Rijeci. Na tunelu Sv. Rok praktički je pri završetku desna tunelska cijev, a do 30. lipnja iduće godine bit će završen i iskop lijeve cijevi u gruboj izvedbi.</p>
<p>Od ostalih velikih objekata na trasi do Splita, među najsloženije spada 250 metara dug most preko Krke kod Skradina, koji će graditi splitski Konstruktor i slavonskobrodski Đuro Đaković. </p>
<p>Do 30. lipnja 2003. izgradit će se ukupno 161 kilometar trase Zagreb-Split (uključe li se i već ranije sagrađene dionice), koja će kada se potpuno dovrši, biti duga 382,5 kilometara zajedno s prilaznim čvorištima. U 2003. ulazi u promet cijela dionica Karlovac - Bosiljevo - Josipdol - tunel Mala Kapela, čime će se već za turističku sezonu ne samo jako rasteretiti »kritičnu točku Karlovac«, nego i olakšati promet u pravcu Senja i Gospića.Posebno će se znatno skratiti i rasteretiti promet prema Zadru, nakon što se 30. lipnja 2003. pusti u promet dionica Sv. Rok-Zadar 2. Osim toga, modernizacija i proširenje postojeće ceste od Udbine do Gornje Ploče i dalje prema Gračacu također će znatno rasteretiti i ubrzati promet prema Splitu. </p>
<p>Salih Zvizdić</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Prvi hrvatski vod vojne policije spreman za mirovne misije </p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> - Njemački inspekcijski tim Sjevernoatlantskog saveza potvrdio je potkraj prošloga tjedna da je hrvatski vod vojne policije spreman sudjelovati u međunarodnim mirovnim operacijama u sklopu Partnerstva za mir (PFP). Priopćila je to u nedjelju Uprava za odnose s javnošću Ministarstva obrane, naglasivši da je to prva postrojba hrvatskih Oružanih snaga koja je ispunila mjerila i standarde NATO-a i time postala spremna da bude raspoređena u neku od mirovnih misija diljem svijeta. </p>
<p>Certifikatom o spremnosti i službeno je ispunjena obveza Službe VP hrvatskog Ministarstva obrane koja se prva obvezala da će pripremiti 44 pripadnika za osiguranje borbenih djelovanja u operacijama Partnerstva za mir pod NATO-ovim vodstvom. Cilj je ispunjen 1. siječnja ove godine. No ocjenu uvježbanosti naših vojnih policajaca za najteže zadaće i verifikaciju spremnosti cijele postrojbe službeno je mogao dati samo inspekcijski tim NATO-a ili takav tim jedne od zemalja članica Saveza, kažu u Ministarstvu. </p>
<p>Nakon bilateralnih razgovora s predstavnicima njemačkog ministarstva obrane, četvorica njemačkih vojnih eksperata stigla su u Hrvatsku potkraj prošlog mjeseca i od 26. do 29. kolovoza ispitali spremnost i uvježbanost hrvatskih pripadnika. </p>
<p>Pod vodstvom brigadira njemačke vojne policije (German Feldjeager Corps) brigadira Obersta Stumppa, procijenjene su sposobnosti na pet različitih područja (od individualne sposobnosti do različitih pokaznih vježbi cijele postrojbe). Vodu je uručen certifikat o spremnosti za upućivanje u misiju. </p>
<p>Njemački časnici ocijenili su hrvatske vojne policajce najvišim ocjenama. Štoviše, za spremnost i obučenost cijele postrojbe ustvrdili su da je na razini koja jamči provedbu svih zadaća, naglašava se u priopćenju Ministarstva obrane. </p>
<p>Premda se još ne zna na koje će krizno područje biti upućen, vod s 44 hrvatska vojna policajca mogao bi biti pozvan u mirovnu misiju već u listopadu ili studenom.</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Starman: Joras nastavlja štrajkati glađu u »interesu Slovenije«</p>
<p>PULA, 1. rujna</p>
<p> - »Joško Joras danas je jedini politički zatvorenik u Europi«, rekao nam je u nedjelju njegov odvjetnik Daniel Starman. </p>
<p> Tvrdi da ga je stražar u Okružnom zatvoru u Puli spriječio da Jorasa obavijesti o prosvjednom skupu u subotu ispred njegove kuće u Mlinima i da mu uruči knjigu pjesama koju su mu poslali prosvjednici. </p>
<p>Starman je najavio da će prosvjedovati kod hrvatske ministrice pravosuđa jer nisu poštovana ljudska prava, što Hrvatskoj i Sloveniji nalaže članstvo u Vijeću Europe, jer Joras ne može dobiti knjige i tisak. </p>
<p> Odvjetnik je izjavio da je Joras smršavio osam kilograma. No kaže da je njegov klijent psihički čvrst i nastavlja štrajk glađu tvrdeći da u cijelom »slučaju nije bitan on nego interes Slovenije«.</p>
<p> U Pulu su sa Starmanom stigli i član Slovenske građanske inicijative za granice u Istri Marko Jakomin i Jorasov brat Dušan. U nedjelju popodne Jorasa su posjetile supruga Olga i njegove kćeri. (M. U.)</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Načelnik Rabar demonstrirao odlučnost i ljubaznost</p>
<p>BUJE, 1. rujna</p>
<p> - I slovenski mediji su u nedjelju hvalili hrvatsku policiju na izvrsno obavljenom zadatku u subotu navečer, kad su zbog njihove osobne sigurnosti zaustavili slovenske intelektualce-prosvjednike na hrvatskom graničnom prijelazu Plovanija. Ljubazno, ali odlučno, odbili su zahtjev članova Svjetskoga slovenskoga kongresa da im se omogući prolaz do kuće Joška Jorasa, piše Delo u nedjelju. Osmočlana ekipa Policijske postaje Buje, koju je predvodio načelnik Neven Rabar, demonstrirala je tom prigodom uljuđenost, ali i odlučnost hrvatske policije. U jednoipolsatnom boravku Slovenaca neposredno pred hrvatskim graničnim prijelazom tenzije su porasle samo u trenutku kad su prosvjednici - na samom dolasku - kanili krenuti prema Jorasovoj kući. Tad se načelnik Rabar okrenuo prema svojim policajcima, rekavši im: »Postupite prema mom naređenju«. Načelnik Rabar dio policijske karijere proveo je u Umagu u Pomorskoj policiji, brinuvši se o sigurnosti u Savudrijskoj uvali, odnosno Piranskom zaljevu, pa dobro poznaje tamošnje ribare. Prije dvije godine preuzeo je Policijsku postaju Buje.</p>
<p>M. Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Bivši ročnik osumnjičen da je ukrao vojni laptop</p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> - Kako je za Vjesnik u nedjelju rekao brigadir Dušan Viro, kriminalistički odjel Vojne policije u suradnji s civilnom policijom u nedjelju je pronašao vojni laptop ukraden iz vojarne Taborec u Samoboru između 14. i 20. kolovoza. Zbog krađe osumnjičen je i priveden bivši ročnik B. M. </p>
<p>Ministarstvo je priopćilo u nedjelju da je Vojna policija obavila desetak obavjesnih razgovora i poligrafskih testiranja, te vještačenja pronađenih tragova na mjestu događaja. Prema nalazima, računalo je ukrao bivši ročnik Vojne pošte 1030 Samobor B. M., kojem je redovito služenje vojnog roka isteklo u srijedu, 28. kolovoza. </p>
<p> Bivši je ročnik u preliminarnom razgovoru otkrio da je računalo skriveno u visokom raslinju ograđenog parka neposredno uz crkvu sv. Marije u Samoboru, navodi se u priopćenju Ministarstva obrane. B. M. bit će u ponedjeljak prepraćen u Istražni centar Županijskog suda u Zagrebu, a sumnjiči ga se za kazneno djelo - tešku krađu počinjenu na osobito drzak način iz koristoljublja.</p>
<p>Neslužbeno Vjesnik saznaje da je osumnjičenik otkriven tako što se u nedjelju na Glavnom kolodvoru u Zagrebu, kamo je stigao iz Slavonskog Broda, u pripitom stanju pred skupinom vojnika hvalio da je on kradljivac laptopa kojega nitko ne može već tjednima otkriti Prema Vjesnikovim informacijama, nije bila riječ o običnom prijenosnom računalu, nego onom izuzetne sigurnosne vrijednosti. Njegova materijalna vrijednost procjenjuje se na 50.000 eura.</p>
<p>U službenom priopćenju MORH-a navodi se da je laptop s pripadajućim radnim programima vrijedan 50.000 kuna.</p>
<p>Ž. Peratović</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Pregledano mlijeko ne zadovoljava po kvaliteti </p>
<p>ZAGREB, 1. rujna</p>
<p> - Mlijeko koje se prodaje na tržištu od četvrtka, 5. rujna, mora imati certifikat o kvaliteti središnjega državnog laboratorija za kvalitetu mlijeka iz Križevca, koji će onda i službeno biti otvoren, rekao je u nedjelju Vjesniku Krešimir Kuterovac, ravnatelj Hrvatskoga stočarsko-selekcijskog centra.</p>
<p>Kuterovac ističe da je dosad probno pregledavanje mlijeka u nezavisnom laboratoriju u Križevcima pokazalo da mlijeko ponajprije ne zadovoljava po kvaliteti, odnosno po broju mikro-organizama. Uz to, 25 posto pregledanog mlijeka ne zadovoljava po broju somatskih stanica, tj. zdravstvenom stanju vimena krava. </p>
<p>Prema Kuterčevim riječima, mlijeko će se odsad dva puta mjesečno kemijski analizirati, a jedanput mjesečno će se analizirati štetne tvari. To znači da proizvođači ne bi smjeli predavati mlijeko, ako, primjerice, kravi daju antibiotike i sl. </p>
<p>Zabrinjava, međutim, da još nije riješeno tko će mjesečno platiti 50 kuna za jedan pregled mlijeka. Proizvođači mlijeka su, naime, predložili da podjele troškove s mljekarama koje se tome opiru. </p>
<p>Mljekare se, naime, uzdaju u Pravilnik o kontroli kvalitete mlijeka, koji ne traži ispitivanje u nezavisnom državnom laboratoriju, iako isti pravilnik propisuje »veću kvalitetu mlijeka«. Međutim, upravo je zbog niske kvalitete mlijeka zabranjen njegov izvoz iz Hrvatske u Europsku uniju.</p>
<p>Kuterovac ističe da zbog zaštite potrošača ne bi smjelo doći od poskupljenja mlijeka. Uvođenjem jedinstvenog laboratorija za ispitivanje kvalitete mlijeka za oko 60.000 njegovih proizvođača u Hrvatskoj, mljekare bi mogle smanjiti troškove njegove analize. </p>
<p>No, mljekare se ne žele odreći toga da same ispituju kvalitetu mlijeka na osnovi koje plaćaju (nisku) otkupnu cijenu proizvođačima mlijeka. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020902].
|
