Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020702].
Next page

<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
                       "http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 281103 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>02.07.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt> 
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>

<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Rodin: Manjinska vlada u Hrvatskoj ne bi funkcionirala</p>
<p>Zakoni i zakonske inicijative koje predlaže kabinet premijera Ivice Račana bile bi zaustavljene, za unutarnje i vanjske procjene tako blokiran rad bio bi najbolji dokaz da Vlada, odnosno izvršna vlast, uopće ne funkcioniraju. Osim toga, premijer Račan bi preuzeo i veliki politički rizik da pokuša odložiti vrijeme izbora funkcioniranjem manjinske Vlade / Politički sustavi Velike Britanije i Italije poznaju tu pojavu, ali ni u jednoj niti u drugoj državi te manjinske vlade nisu imale dugoročan mandat, tvrdi dr. Siniša Rodin</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – »Treba li uopće reći da je manjinska vlada ona koja u parlamentu ne uživa povjerenje većine zastupnika«, rekao je Vjesniku zagrebački profesor ustavnog prava dr. Siniša Rodin. »Uvijek treba imati na umu da manjinska vlada nije normativna činjenica, već politička zbilja«. </p>
<p>Za dr. Rodina, manjinska vlada je fraza koju je netko u Saboru složio i s njom se poslužio kako bi objasnio okolnosti u kojima je HSLS Dražena Budiše »istupio« iz koalicijske zajednice. »Ne treba zaboraviti da je IDS istupio iz izborne koalicije, povukao svojeg ministra, pa se o manjinskoj vladi uopće nije govorilo«, podsjeća dr. Rodin.</p>
<p>Činjenica je da se ne zna što će HSLS učiniti u srijedu, prigodom novog pokušaja da se glasanjem u Saboru ratificira sporazum Hrvatske i Slovenije o Nuklearnoj elektrane Krško. Mogućnost da se zastupnici iz te stranke jednodušno povuku iz saborskih klupa srušila bi kvorum u parlamentu, opcija isprobana prošloga petka, ali još ne bi dovela u pitanje to hoće li Hrvatska do izbora imati manjinsku vladu.</p>
<p>»Ni jedan suvremeni Ustav ne regulira svojim odredbama pojam vlade, koja nema potrebnu većinu u parlamentu. Činjenica da bi premijer Ivica Račan mogao i bez HSLS-ovih ministara nastaviti rad, međutim, upućuje na nužnost da predsjednik Vlade ipak izabere zamjenu za te ljude. To znači da bi morao s novim sastavom kabineta izaći pred saborske zastupnike i otvoriti glasovanje o povjerenju i tim ministrima i tako konstruiranoj Vladi«, kaže dr. Rodin.</p>
<p>Posljednja opaska upućuje na važnost saborskih zbivanja u srijedu dopodne kada će se nastaviti rasprava o ratifikaciji sporazuma o nuklearci dviju susjednih država. </p>
<p>Osvoji li zakonski prijedlog potrebnih 76 glasova, to znači da Vlada zadržava potrebnu većinu u parlamentu i da ni o kakvoj manjinskoj vladi ne može biti riječi. Tih 76 glasova ujedno su i potvrda za nastavak mandata Vlade, bez obzira na to što će Dražen Budiša i njegov dio u HSLS-u politički učiniti.</p>
<p>Dr. Siniša Rodin podsjeća na činjenicu da su manjinske vlade u europskim državama, istina, rijetke, ali ne i nezabilježena pojava. Politički sustavi Velike Britanije i Italije poznaju tu pojavu. Međutim, ni u jednoj niti u drugoj državi te vlade nisu imale dugoročan mandat. Svaki put je bila riječ o pokušaju da se krah političkog sustava privremeno odloži, dok se izborima ne postigne stabilnost sustava. U toj usporedbi, premijeru Račanu, bez ministara iz HSLS-a, preostaje mogućnost da političkim dogovorima uspije zamijeniti pripadnike te stranke nekim drugim ljudima i da u parlamentu osvoji spomenutih 76 glasova potrebne većine.</p>
<p>»Ova Vlada je legalno izabrana i ona kao takva funkcionira sve dok njezine inicijative u parlamentu dobivaju željenu većinu. Međutim, onog trenutka kad ta većina izmakne, neophodno je politički - a ne pravnim sredstvima - postići dogovor o funkcioniranju države do sljedećih izbora. Budući da u Hrvatskoj političke igre nemaju granica, moja ocjena je da bi čak i tzv. manjinska vlada bila samo nastavak agonije sustava«, ocjenjuje dr. Siniša Rodin.</p>
<p>Po njegovoj procjeni, manjinska vlada u Hrvatskoj jednostavno ne bi mogla funkcionirati. Zakoni i zakonske inicijative koje predlaže kabinet premijera Ivice Račana bile bi zaustavljene, za unutarnje i vanjske procjene tako blokiran rad bio bi najbolji dokaz da Vlada, odnosno izvršna vlast, uopće ne funkcioniraju. Osim toga, premijer Račan bi preuzeo i veliki politički rizik da pokuša odložiti vrijeme izbora funkcioniranjem manjinske Vlade. Takvo ustavno-pravno tumačenje pojma manjinske vlade upozorava na moguće posljedice po hrvatski sustav i one koji će destruirati saborsku raspravu i odlučivanje o nuklearci u Krškom i one koji vjeruju da mogu tijesnom saborskom većinom ishoditi nastavak Račanova mandata.</p>
<p>Prvi guraju Hrvatsku u izvanredne izbore. Jedini način da se vrhu izvršne vlasti vrati izgubljeni mandat. Drugi, pak, inzistirajući na manjinskoj vladi, sve društvene poslove stavljaju na tanki led saborskog odlučivanja.</p>
<p>Ni jedno pitanje ne može se postaviti parlamentu na odlučivanje sa sigurnošću da će prijedlog dobiti potrebnu većinu. A, ni malo jače države od Hrvatske ne mogu izdržati pritisak takvoga funkcioniranja i po tim uvjetima. </p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Supek: »Danas svjedočimo najgorem izopačenju parlamentarne demokracije«</p>
<p>U Saboru bi trebali sjediti ne samo stranački ljudi, nego i ugledni građani koji su se sami kandidirali na izborima. Takav bi Sabor onda birao vladu stručnjaka / Hrvatski bi sabor, dakle, bio sastavljen i od pojedinaca koji s više vlastita uvjerenja i savjesti odlučuju o bitnim pitanjima države i društva, predlaže akademik Supek</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – Kako će se razriješiti najnovija kriza vladajuće koalicije, izazvana nemogućnošću izglasavanja u Saboru Vladina prijedloga o ratifikaciji Sporazuma o NE Krško? Političari, i oni na vlasti i oni u oporbi, nude raznorodne prijedloge: od izbacivanja Budišina HSLS-a iz petorke i formiranja manjinske vlade, do osnivanja vlade nacionalnoga spasa koja bi upravljala zemljom do skorih, u svakom slučaju prijevremenih izbora.</p>
<p>S druge strane, pojedini hrvatski intelektualci zagovaraju formiranje vlade stručnjaka u kojoj bi se našli pojedinci koji dobro poznaju društvo i njegove bitne segmente. Među zagovarateljima stručne vlade je i akademik Ivan Supek, kojega pitamo je li to uopće realno, s obzirom na činjenicu da sastav vlade ovisi o izborno najjačoj stranci, odnosno koaliciji stranaka koja ima većinu u Hrvatskom saboru.</p>
<p>U samome parlamentu, smatra akademik Supek, trebali bi sjediti ne samo predstavnici političkih stranaka, nego i ugledni građani, pojedinci koji su se sami kandidirali na izborima. »Hrvatski bi sabor, dakle, bio sastavljen i od pojedinaca koji s više vlastita uvjerenja i savjesti odlučuju o bitnim pitanjima države i društva. Takav bi Sabor onda birao stručnu vladu, i to od ljudi za koje smatra da bi najbolje proveli političke odluke dogovorene u Saboru«. </p>
<p>A sama vlada, nastavlja Supek, u kojoj ne bi bilo više od desetak ministara, trebala bi se povezivati sa stručnim vijećima, koje bi činili kompetentni ljudi iz privrede, znanosti, kulture... »Oni bi, zajedno s vladom, bili odgovorni za funkcioniranje društva. Jer, danas više nisu važne ideološke bitke, to je prošlost. Najvažnije je dobro i racionalno organizirati društvo, a to mogu samo ljudi koji dobro poznaju pojedine segmente društva«. </p>
<p>Akademik Supek smatra i da bi parlamentarci nakon izbora trebali ostati na starim radnim mjestima, vezani za svoju radnu organizaciju ili tvrtku, u kojoj bi i dalje primali plaću. »Time se ne bi, kao danas, stvarala profesija političara odvojenih od naroda i zatvorenih unutar svojih uskih interesa. To što se sada događa u Hrvatskoj, to je najgore izopačenje parlamentarne demokracije«, uvjeren je Supek. To će uvjerenje potkrijepiti tvrdnjom da Sabor danas ne kreira odluke i zakone, nego mu Vlada, sastavljena od političara, servira svoje stavove i odluke, a Sabor ih samo potvrđuje.</p>
<p>To treba mijenjati, kaže akademik Supek, za kojeg zalaganje za to nije nikakva utopija, bez obzira na sadašnju prevlast stranačkih ljudi, odnosno zapostavljenost stručnjaka u svim sferama. Uostalom, podsjeća, tako je i bilo nekada u Hrvatskom saboru, u 19. stoljeću, kada se tek razvijao parlamentarni život u Hrvatskoj. Sabornici su tada ostajali na starom poslu, a dužnost su sabornika doživljavali i obavljali kao veliku čast.</p>
<p>»A ovi današnji zastupnici, birani na četiri godine i dobro plaćeni, misle samo na svoje trenutačne interese. Oni uopće nisu sposobni misliti dugoročno, a danas su svi važni problemi čovječanstva dugoročni. Zato političari, ne samo kod nas, nego svuda u svijetu, ne uspijevaju riješiti temeljne probleme: opasnost od rata i lokalnih ratova, od nuklearne i ekološke katastrofe«.</p>
<p>Naravno, dodaje Supek, ljudi će i dalje ulaziti u stranke, organizirati se na nekim konkretnim idejama i programima. Međutim, bitno je da se ne organiziraju radi osobne koristi. »Danas svi idu u političke stranke jer očekuju više novca i bolji društveni položaj. A Hrvatskoj treba organiziranje ljudi – i stranačko i izvanstranačko – radi općega dobra«, zaključuje akademik Ivan Supek.  </p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>I javno mišljenje određuje sudbinu koalicije </p>
<p>Ispitivanje javnog mišljenja, koje je naručio SDP, trebalo bi odgovoriti na pitanje kome će ići HSLS-ovi izgubljeni glasovi, te ima li HNS jednaku podršku</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> - Koalicijski su partneri još donedavno tvrdili da ne žele prijevremene izbore, čak i kada su natezanja o ministrima  iz redova HSLS-a tjednima blokirala rad Vlade i Sabora.  Tada su, na čelu s premijerom Ivicom Račanom, rezolutno odbijali i mogućnost formiranja vlade četiriju stranaka - SDP-a, HSS-a, HNS-a i LS-a.</p>
<p>No nakon posljednjeg iskakanja HSLS-a iz vlaka koalicijske sloge, sve su glasniji zahtjevi za izlazak na izbore, ali i za formiranje četverostranačke vlade, i to u dvije verzije: kao rješenje koje bi trebalo potrajati do kraja mandata ili kao oblik premošćivanja. Za koje će se rješenje kriza, koje izaziva HSLS, odlučiti Račan, kao vođa koalicije, umnogome će ovisiti i o istraživanjima javnog mišljenja. </p>
<p>Njegov SDP, u kojem su sve glasniji i masovniji zahtjevi za izlaskom na izbore, uskoro će dobiti rezultate vrlo opsežnog istraživanja koje bi se trebalo provesti u sljedećih desetak dana, prije nego što punom parom krene sezona godišnjih odmora. Po dosadašnjim istraživanjima SDP, kao i HDZ, ima relativno sigurnih dvadesetak posto glasova. Stoga će u novom istraživanju SDP-ovci potražiti odgovore koji bi im trebali donijeti još kojih petnaestak posto glasova i tako SDP-u omogućiti da bude lokomotiva koalicijske vlasti i u sljedećemu mandatu. </p>
<p>Među ciljevima istraživanja nalazi se stoga i odgovor na pitanje u kojem će se smjeru kretati glasovi koje je u prošle dvije i pol godine izgubio HSLS, a u SDP-u ne sumnjaju da takvih glasova ima mnogo. </p>
<p>U sjedištu stranke na Iblerovu trgu nikad se nije krilo da SDP dobrim dijelom »puca« na iste biračke skupine kao i HNS Vesne Pusić, koji je prije nešto više od godinu dana doživio priličan uzlet, pogotovo u Zagrebu, dijelom i zato što je upravo ta stranka dala novog predsjednika Republike Stjepana Mesića. Sada, pak, SDP želi provjeriti kako stvari stoje s podrškom toj stranci u biračkom segmentu - prije svega skupine urbanog, srednje i više obrazovanog stanovništva koji zanima i socijaldemokrate.</p>
<p>Budući da se na krajnjoj ljevici još nije pojavila stranka koja može imalo ozbiljno ugroziti lidersku poziciju SDP-a među lijevo orijentiranim biračima, u toj stranci žele provjeriti i stvarnu utemeljenost informacija o jačanju krajnje desnice, točnije HSP-a Ante Đapića. </p>
<p>Ta bi informacija mogla biti važna, među ostalim i zbog pretpostavki, odnosno straha da će birači sadašnje koalicije, razočarani njenim ponašanjem, apstinirati u većem broju. A procjena je svih analitičara da se glasači desnice za apstinenciju rjeđe odlučuju. No podaci o šansama HSP-a govore, naravno, dosta i o šansama HDZ-a kao glavnog protivnika SDP-a na hrvatskoj stranačkoj sceni. Jer, ako HSP uistinu raste, to se događa prije svega na račun HDZ-a.</p>
<p>SDP si ne bi smio dopustiti prazna obećanja</p>
<p>Račanova ekipa od tog istraživanja očekuje i podatke o podršci građana političkom programu utemeljenom na reformama čiju je nužnost SDP dosad zastupao. To je posebno važan podatak za usmjeravanje predizborne kampanje, za koju sve više političara i analitičara vjeruje da će obilježiti već prve dane jeseni, iako je ona neslužbena već odavno počela. Prije svega sa zahtjevom koalicijskih stranaka da se u državnom proračunu nađu »nove« kune koje će zadovoljiti financijske interese biračkih skupina i lobija s čijom podrškom računaju.</p>
<p>Račanu je mišljenje građana o reformama vrlo važno zato što glavnina njegovih bliskih suradnika smatra da si SDP ne bi smio dopustiti prazna obećanja nego bi se trebao koncentrirati na objašnjavanje stvarnog stanja države i koristi koju će građani od reformi i kresanja imati u skorijoj budućnosti, jer one plodove ne mogu donositi u samo nekoliko dana ili mjeseci. </p>
<p>U svjetlu sada već evidentnih problema s ostvarivanjem ovogodišnjeg proračuna, jer se neki troškovi nisu smanjili u predviđenom roku (npr. plaće za vojsku), pogotovo je važno znati što građani misle o do sada temeljnim odrednicama SDP-ova reformskog programa.</p>
<p>Ozbiljna istraživanja javnog mnijenja, sigurno je, neće ovih dana naručivati samo SDP. Bez njih se, naime, teško mogu započeti  i tzv. preliminarni pregovori o eventualnim budućim prije ili poslijeizbornim partnerstvima. No, neki se odnosi mogu nazrijeti i iz nekih dosadašnjih istraživanjima čiji rezultati nisu dospjeli u javnost.</p>
<p>Desetak dana prije izbijanja krize u vezi s ratifikacijom Sporazuma o NE Krško u Vladu su, na primjer, stigli rezultati istraživanja prema kojemu 63 posto građana smatra da koalicija mandat treba odraditi do kraja. Anketu je provela agencija »Puls«, ispitano je 1900 građana, a pitanje je bilo »Smatrate li da bi Hrvatska trebala izaći na prijevremene izbore ili bi koalicija trebala odraditi mandat do kraja«. Za »mandat do kraja« odlučilo se točno 63 posto ispitanika. U SDP-u smatraju da je u tom rezultatu naglasak na riječi »odraditi«, odnosno da je još prije desetak dana većina građana smatrala da bi se petorka trebala konačno uozbiljiti i s prepucavanja prijeći na djela.</p>
<p>Vrlo su zanimljivi i rezultati jednog nedavnog istraživanja usmjerenog na političke stavove branitelja i vojske. Naime, u javnosti se vrti pretpostavka da je ta populacija izrazito konzervativna i pretežno desno orijentirana, odnosno da uglavnom glasa za HDZ i još desnije orijentirane stranke.</p>
<p>Obično se tvrdi da će, ako vojnici i branitelji i razmišljaju o glasovanju za neke druge stranke, svako kresanje njihovih prava – od pomoći i dodataka do broja zaposlenih u HV-u I MORH-u –  značiti definitivan rastanak od njihovih glasova. Zbog toga, tvrdi se često u kuloarima, HSLS i stopira smanjivanje broja zaposlenih u vojsci i MORH-u.</p>
<p>No, istraživanje je pokazalo potpuno drukčije podatke prema kojima je slika političkih sklonosti vojnika i branitelja gotovo jednako šarena kao i slika sklonosti ostalih građana. Rezultati tog istraživanja, dakle, govore da je slika o braniteljima i vojnicima kao desničarima uglavnom utemeljena na dobro organiziranim udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, čija se vodstva više brinu o potrebama stranaka čiji su članovi – najčešće je riječ o HDZ-u – nego o stvarnim stavovima branitelja i pripadnika Hrvatske vojske.     </p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Predsjednik može raspisati i prijevremene izbore</p>
<p>Manjinska se vlada osniva ako ima podršku parlamentarne većine, nakon političkih konzultacija sa strankama koje imaju zastupnike u parlamentu / Raspišu li se u Hrvatskoj ipak prijevremeni izbori, postoje tri varijante koje u tom slučaju propisuje Ustav</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – Manjinska je vlada najvjerojatnije rješenje sadašnje koalicijske krize, jasno, ako HSLS ne istupi ili ne bude izbačen iz vladajuće petorke. </p>
<p>Manjinska se vlada osniva ako ima podršku parlamentarne većine, nakon političkih konzultacija sa strankama koje imaju zastupnike u parlamentu. Hrvatski ustav ne poznaje mogućnost osnivanja manjinske vlade, no ona može biti formirana ako je podrži većina zastupnika. </p>
<p>Manjinska je vlada ona vlada u čijem sastavu ne sudjeluju sve stranke koje su dobile mandat na izborima.  Odnosno, u vladi se preraspodijele dužnosti koje obnašaju osobe iz svih stranka, osim iz onih koje su istupile iz koalicije na vlasti.</p>
<p>Raspišu li se u Hrvatskoj ipak prijevremeni izbori, postoje tri varijante koje u tom slučaju propisuje Ustav. </p>
<p>Jedna mogućnost govori da se, prema članku 77. Ustava, Sabor može raspustiti radi prijevremenih izbora ako to odluči saborska većina, odnosno 76 zastupnika. Izbori se u tom slučaju raspisuju najkasnije 60 dana nakon raspuštanja Sabora.</p>
<p>Druga je varijanta primjena članka 103. Ustava prema kojem predsjednik Republike, na prijedlog vlade i uz supotpis premijera, a nakon savjetovanja s klubovima zastupnika parlamentarnih stranaka, raspušta Sabor u slučaju da se vladi izglasa nepovjerenje u parlamentu.</p>
<p>Treća je mogućnost da, sukladno članku 115. Ustava, nakon što se vladi izglasa nepovjerenje (u cjelini ili samo premijeru), vlada i premijer podnose ostavku. U roku 30 dana predsjednik Republike imenuje novog mandatara vlade, što može biti i dotadašnji premijer. U spomenutih 30 dana u Saboru treba biti izglasano povjerenje novoj vladi, koju predlaže mandatar. Ako parlament odbije takvu vladu, predsjednik Republike donosi odluku o raspuštanju Sabora i raspisivanju prijevremenih izbora.</p>
<p>Ne uspije li mandatar sastaviti vladu u roku od 30 dana, predsjednik Republike mu, prema Ustavu, može produljiti rok za još 30 dana. Ako ponovo ne uspije, ili takva vlada ne dobije povjerenje u Saboru, predsjednik Republike može mandat za sastavljanje vlade povjeriti drugoj osobi. Kad ni to ne bi uspjelo, predsjednik Republike raspisao bi prijevremene izbore.</p>
<p>Mandatar ne mora nužno biti iz stranke koja je osvojila većinu glasova na posljednjim parlamentarnim izborima. To može biti i osoba iz neke druge stranke koja bi dobila potporu svih ostalih stranaka na vlasti.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Doviđenja do sljedeće krize</p>
<p>Ma koliko, međutim, svima na vlasti bila puna usta priča da im je »dosta svega ovoga«, da je sve »postalo cirkus u kojem se ne zna tko pije, tko plaća«, rijetko će se tko od njih sam odlučiti za odlazak. Ipak je vlast u Hrvatskoj, bez obzira na sve, predobro plaćena</p>
<p>ANDREA LATINOVIĆ</p>
<p>Ovisi li rješenje najnovije krize u državi o tome hoće li premijer i predsjednik SDP-a Ivica Račan pozvati na razgovor svojeg (koje li ironije!) zamjenika i šefa HSLS-a Dražena Budišu, ili će to učiniti ovaj drugi - a navodno nijedan od njih ne želi napraviti prvi korak - ne piše nam se dobro. </p>
<p>U kakvu je slijepu ulicu zašla koalicija, pokazalo se prošli petak u Saboru. Uzbuđeni su bili i zastupnici i novinari, koji su »glavinjajući« zapitkivali jedni druge je li Vlada pala, ako nije hoće li, postoji li uopće petorka i što će dalje biti.</p>
<p>Sporni sporazum između Hrvatske i Slovenije o nuklearki Krško razbio je iluzije i posljednjima koji su vjerovali da ova koalicija može zajedno odraditi mandat do kraja. Ti su optimisti vjerovali da će - doduše, sa sve češćim trzavicama - koalicijski vlak s pet vagona ipak dovesti putnike do cilja. Do boljeg života, veće zaposlenosti, modernije i efikasnije države, koju će potom, tako uljuđenu i bez polustoljetnih balkanskih navika, na kraju prihvatiti europske i svjetske asocijacije i integracije.</p>
<p>Te iluzije su se nakon petka raspršile poput mjehura od sapunice, a građani su se ponovno uhvatili za glavu, ne vjerujući da prisustvuju još jednoj koalicijskoj agoniji, koja blokira rad cijele države. Jer, ako premijer, čovjek koji rijetko kad gubi živce i kontrolu, vidno umoran i iznerviran, pred cjelokupnom javnošću kaže da »nije siguran postoji li još uopće petorka«, onda je situacija uistinu dovedena do apsurda.</p>
<p>Istodobno, Zlatko Tomčić, šef Sabora i HSS-a - stranke koja će lakše od ostalih moći ulaziti u neke buduće koalicije - komentira (ako je vjerovati izvorima) da se koalicija može teoretski održati, ali da za HSS »takvo mučenje više ne dolazi u obzir!«. Kad ga pak novinari pitaju o krizi u kojoj - ne svojom voljom, ali ipak - sudjeluje i stranka koju vodi, on zbunjenim građanima uvrijeđeno odbija dati odgovore.</p>
<p>S druge im se strane cinično (ili nam se to samo čini) smiješka Dražen Budiša, kojega bi partneri najradije izbacili iz koalicije, jer im se popeo na vrh glave. Dapače, neki od njih vrlo ozbiljno i gotovo naglas razmišljaju da HSLS jednostavno treba razdijeliti, najprije rascjepljujući njihov klub u Saboru, jer će u suprotnom do kraja mandata neprestano opstruirati rad Vlade.</p>
<p>Budiša, uz poznati zaleđeni smiješak, izvodi svoje zastupnike iz sabornice u trenutku kad ministar iz njegove stranke (!) mora uvjeriti zastupnike da ratificiraju kontroverzni sporazum sa Slovencima! </p>
<p>Gdje je tu, zaboga, logika? Doista, je li Budiša uopće svjestan poteza koje povlači posljednjih godinu dana? Kakav je to političar koji najprije prihvaća nešto u što ni sam nije siguran, da bi dan-dva nakon toga demantirao sam sebe i »minirao« zajedničke dogovore? Kakva je to politika?</p>
<p>Ponovno se svi pitaju zašto Budiša radi to što radi, radi li to u suradnji s HDZ-om, koji - javna je tajna - računa na njega, a priželjkuje Tomčića. Što liberali zapravo žele i zašto unutarnje nesuglasice, bolje reći stranački brodolom, ne rješavaju unutar svoja četiri zida? </p>
<p>Ma koliko, međutim, svima na vlasti bila puna usta priča da im je »dosta svega ovoga«, da je sve »postalo cirkus u kojem se ne zna tko pije, tko plaća«, rijetko će se tko od njih sam odlučiti za odlazak. Ipak je vlast u Hrvatskoj, bez obzira na sve, predobro plaćena. A posljednje informacije to i potvrđuju. Govori se da se koalicija ponovno dogovorila, pa će tako u srijedu, na »Dan D« - kad se očekuje spasonosno rješenje za krizu - zastupnici HSLS-a ipak teatralno ušetati u sabornicu da bi osigurali kvorum, ali većina od njih ruku za ratifikaciju Sporazuma o Krškom - neće podići.</p>
<p>To je uistinu izvrstan uspjeh! Nekoliko dana uvjeravanja da bi »liberal-primadone« ipak zasjele u zastupničke klupe. Želeći tvrdoglavo pokazati da HSLS ne želi iz Vlade, Budiša je uvjerio svoje stranačke kolege kako je ipak bolje da taj posao odrade, pa makar i u »fušu«, iako od njih i neće biti prevelike koristi. Sam Sporazum o Krškom, o tome što stvarno zanima javnost, koliko je štetan ili koristan za nas, potpuno je druga priča. Raspravu je u tom slučaju trebalo prepustiti ekspertima, a ne političarima. </p>
<p>Koliko je javnost zgrožena posljednjim događanjima, pokazuje i anketa u kojoj je čak 60 posto ispitanika sigurno da petorka više ne može izdržati, a više od 50 posto smatra potrebnim prijevremene izbore! Istodobno se, prema istraživanjima, biračko tijelo potpuno polariziralo na glasače SDP-a i HDZ-a. Na pitanje za koga bi glasovali kad bi sutra bili izbori, 21,3 posto izjasnilo se za HDZ, a 19,9 za SDP.</p>
<p>U Hrvatskoj je suludo bilo što prognozirati unaprijed. Bez obzira na to hoće li se koalicija dogovoriti ili ne oko nuklearke, može se izreći samo jedno: doviđenja do sljedeće krize!</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Palestina na prekretnici</p>
<p>Palestinski čelnici, baš poput jeruzalemskog muftije, postali su najgori neprijatelji ne samo mira i pomirenja s Izraelom nego i svoga vlastita naroda. Sad moraju otići. Kad odu, palestinski bi narod mogao još jednom imati šansu za državnost, dostojanstvo i suverenost. Nadajmo se da će ovaj put pronaći hrabrosti da mudro izaberu</p>
<p>PIŠE: SCHLOMO AVINIERI</p>
<p>Dugoočekivani govor američkog predsjednika Georgea W. Busha o Srednjem istoku kombinacija je nade za obje strane i izrazito grubih formulacija. Nada je jasna: Izraelci zaslužuju sigurnost i život bez straha od bombaša-samoubojica i drugih terorističkih akcija; Palestinci zaslužuju dostojanstvo, okončanje izraelske okupacije, suverenost i državnost. </p>
<p>Grubost je pak bila rezervirana isključivo za trenutačno palestinsko vodstvo: bez poimeničnog spominjanja Yassera Arafata, Bush je jasno pozvao na izbor novoga palestinskog vodstva koje neće biti »kompromitirano terorizmom«. Sadašnje čelništvo, ustvrdio je, nije se borilo protiv terorizma nego ga je umjesto toga poticalo i čak »izvozilo«. </p>
<p>Predsjednik SAD-a osudio je palestinsko odbijanje izraelskih mirovnih ponuda i obećao američku potporu palestinskoj državnosti ako Palestinci izaberu novo vodstvo, ponavljajući da se »palestinska država ne može ostvariti terorizmom«.</p>
<p>Oštrija osuda Arafata i cijelog palestinskog vodstva ne može se niti zamisliti. Bush sad nedvosmisleno govori da Arafat nije partner za mir, da su Sporazumi iz Osla zapravo mrtvi, i da stoga palestinska vlast - koja je konstituirana prema njima - više ne postoji. Prihvaćanjem ove politike, Bush hoda na tankoj žici između arapskog pritiska da podupre palestinsku državu i svoje vlastite obveze da se bori protiv terorizma i ne nagrađuje bombaše-samoubojice. </p>
<p>Govor je bio umješan spoj mrkve i batine. Bush se, međutim, u provedbi svoje politike sad suočava s dva izazova - jednim velikim i drugim malim. Veliki izazov je pitanje na kakvu će reakciju naići njegov poziv na promjenu palestinskog čelništva. Ključna karakteristika palestinskoga društva je slabost njegovih institucija: organizacije civilnog društva posve su nerazvijene, a stranačke strukture koje bi prestavljale interese društva ne postoje - osim struktura naoružanih paravojski poput Fataha ili Hamasa. Kao rezultat toga, izbori u Palestini trenutačno znače isto toliko koliko su značili izbori u starom Sovjetskom Savezu. </p>
<p>Kako se u takvom društvu može postići demokratska promjena? Hoće li ono slijediti kaotičan, nasilan primjer kojim je Nicolae Ceausescu izgubio vlast u Rumunjskoj? Ili će Palestinci smijeniti svoje autokratsko vodstvo na miran način, kako su to učinili Srbi kad su svrgnuli Slobodana Miloševića? Nijedno od toga ne može se isključiti. </p>
<p>Predsjednik Bush spomenuo je i arapsku pomoć u mijenjaju palestinskog čelništva. Misli li pritom na nekakvu vrstu saudijskog protektorata nad Palestincima, uz odobrenje Arapske lige? To ne bi bila loša zamisao. No, Palestinci, barem dosad, nisu bili sposobni stvoriti institucije koje nisu kontaminirane terorizmom. Kako ih izgraditi i dalje ostaje središnje pitanje, a Bush tek treba na to dati jasan odgovor. </p>
<p>Manji je izazov kako dobiti potporu Europljana za Bushovu politiku. Neki Europljani mogli bi u njegovu pristupu vidjeti još jedan primjer američkog unilateralizma - i donekle bi bili u pravu. Pa što onda?! </p>
<p>Problem s Europljanima je u tome da su deklaracije i govori  sve što oni imaju - njihova politika prema Srednjem istoku bogata je uzvišenim formulacijama, ali siromašna u sposobnosti da bilo što provedu. </p>
<p>To je, naravno, i prije karakteriziralo politiku Europske unije - najočitije u BiH i na Kosovu. EU nema sveobuhvatnu vanjsku politiku i nema ovlasti da je stvori. Trebala im  je Amerika, odnosno NATO, da spasi bosanske muslimane, a potom i kosovske Albance od gotovo genocidne srpske politike tijekom devedesetih. Isto će se vjerojatno dogoditi i u vezi sa sadašnjom krizom na Srednjem istoku. Europljani će gunđati o Bushovoj politici, a Arafatu bi mogli uputiti i velikodušne izljeve suosjećanja. Kad se sve ogoli, međutim, ostaje činjenica da oni nemaju alternativnu politiku koja bi bila učinkovita. </p>
<p>Bush je upravo smjestio Arafat i njegove kolege - Saeba Erekata, Hanan Ashrawi, Nabila Sha'ata, Abua Mazena - u ropotarnicu povijesti. Oni to i zaslužuju. Počevši s Oslom, ti su čelnici imali priliku uspostaviti palestinsku državu. No oni su tu prigodu »protraćili« 2000. u Camp Davidu, kad je Ehud Barak predložio ono što nijedan drugi izraelski vođa nije spreman predložiti: rješenje za dvije države i podjelu suvereniteta nad Jeruzalemom. Palestinski su čelnici tad odabrali terorizam jer nisu bili spremni na povijesni kompromis sa židovskom državom. </p>
<p>Sadašnje palestinsko vodstvo počinilo je tragičnu grešku, sličnu onoj koju je počinio mufija jeruzalemski kad je 1947. odbio UN-ov plan podjele, nadajući se da se državu Izrael može udaviti još u kolijevci. </p>
<p>Palestinski čelnici, baš poput jeruzalemskog muftije, postali su najgori neprijatelji ne samo mira i pomirenja s Izraelom nego i svoga vlastita naroda. Sad moraju otići. Kad odu, palestinski bi narod mogao još jednom imati šansu za državnost, dostojanstvo i suverenost. </p>
<p>Nadajmo se da će ovaj put pronaći hrabrosti da mudro izaberu. </p>
<p>Autor je bivši direktor izraelskog ministarstva vanjskih poslova, sada gost-profesor na budimpeštanskom Collegiumu</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Političari su uspjeli  ogaditi politiku </p>
<p>TIHOMIR PONOŠ</p>
<p>»Baš me briga za petorku, gade mi se svi!«, rekao je Vjesniku dekan Fakulteta političkih znanosti prof. dr. Ivan Šiber. To je bilo praktično sve što je kazao u anketi provedenoj među intelektualcima o sadašnjoj krizi petorke. Šiber inače nije tako škrt na riječima, ali sudeći prema njegovoj izjavi čovjeku čiji je posao analiza političkog života dosta je i politike i političara. </p>
<p>Šiber je zapravo samo izrekao ono što drugi već dugo misle. Političari su uspjeli ogaditi politiku. To svakako nije političarima bio mudar marketinški potez, jer kakvi su to ljudi koji javnosti ogade posao kojim se bave i od kojeg žive. No, kako se ponašaju, to ne čudi. Dojam je da se koalicija već dulje vrijeme ponaša na sljedeći način: HSLS zaprijeti koaliciji da će je nasmrt zadaviti, a koalicija na to odgovara da će, nastavi li se HSLS tako ponašati, zaista izdahnuti. Kako se ta igra ponavlja otprilike svako godišnje doba, sasvim je jasno da je koalicija tom igrom »davim te - ugušit ću se« svima ne samo dosadila nego i ogadila i sebe i politiku.</p>
<p>Drugi anketirani, akademik Dušan Bilandžić, izjavio je da u ovoj krizi nema ni principa ni općeg dobra. Ono što, međutim, čudi je to da u ovoj krizi nema čak ni elementarne želje za političkim preživljavanjem. U ovom trenutku prilično je izvjesno da će netko ovaj put zaista morati izdahnuti. To znači da u koaliciji trenutačno ne dominira ni želja za ostankom na vlasti. To bi se, pak, moglo protumačiti kao odlučan korak naprijed u razrješavanju krize funkcioniranja vlasti. Jedino još ne znamo tko će sve zbog odlučnoga koraka naprijed završiti u ponoru. No, kako je kod nas izvjesna samo neizvjesnost, moguće je i neko treće rješenje.</p>
<p>Biračima je to sve mučnije gledati. Ono što ih dodatno muči jest činjenica da ako pogledaju na drugu stranu - nemaju što vidjeti. Tamo je HDZ koji je igru »davim te - ugušit ću se« reducirao na unutarstranački »zadavit ću te«. Ponovno ništa privlačno za birače.</p>
<p>Kad se sve zbroji, nije čudno što se mnogi osjećaju kao da trebaju sjesti u kut okrugle sobe. S jedne strane se čini da bi samo izbori razriješili sadašnju situaciju. S druge strane, zbog ogađenosti politike, pitanje je koliko bi ljudi izašlo na izbore. S treće strane se čini da samo izbori koji će promovirati nove ljude i načine ponašanja mogu vratiti politici reputaciju djelatnosti kojoj je svrha opće dobro. A dok se to ne dogodi, ne trebaju čuditi izjave koje neodoljivo podsjećaju na onu glasovitu izjavu iz crtanog filma - »Zec, gadiš mi se«.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Američki veto</p>
<p>FRAN VIŠNAR</p>
<p>Američki veto u Vijeću sigurnosti na produžetak misije SFOR-a u BiH, i povezivanje te mirovne operacije UN-a s negativnim stavom o novom Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu, izravna je ucjena koju nisu očekivali ni bliski partneri SAD-a. No, još prošli tjedan Amerikanci su slali signale da su doista ozbiljni kad je riječ o tom pitanju.</p>
<p>Sadašnja američka administracija ne priznaje stalni Međunarodni kazneni sud i za sve svoje državljane u mirovnim misijama traži imunitet. Bushova vlada tvrdi da su američki vojnici u većoj opasnosti od drugih, pa ne mogu preuzeti dodatni rizik da budu pod jurisdikcijom stranoga suda i da im se eventualno sudi zbog ratnih zločina. Američki strah najviše je vezan uz mogućnost da sudske odluke budu politički motivirane, a da se razne nesreće i incidenti (na primjer, kad Amerikanci nenamjerno ubiju civile i slične kolateralne štete) proglašavaju kaznenim djelima.</p>
<p>Onako kako je zamišljen Međunarodni kazneni sud, zapravo nikome ne odgovara osim sam sebi. Ipak, zašto bi Amerikanci bili iznimka i što raditi kad se sve zemlje slože oko nečega, a jedna, koja je žestoko protiv, istodobno je i najmoćnija svjetska sila s apsolutnom premoći na vojnom i gospodarskom planu?</p>
<p>Američki posao u SFOR-u morali bi sasvim preuzeti Europljani, no odustajanje SAD-a iz sustava mirovnih operacija imalo bi lančane posljedice, posebice u odnosu na Kosovo i Makedoniju. Čini se da Washington jednim udarcem želi ubiti dvije muhe: uvrijeđeno se povući iz BiH (uz poruku »ubuduće se snalazite sami«) i sabotirati Međunarodni kazneni sud u startu. Takva ponižavajuća agresivnost i dramatični potezi Bushove administracije pokazuju da će se SAD suprotstaviti svakome, pa čak i saveznicima, ako su u pitanju američki interesi.</p>
<p>Super-sila, o čijoj bi se licemjernosti i poštivanju ljudskih prava moglo i te kako argumentirano raspravljati, drugima stalno predbacuje da su zbog ovog ili onog pali na najniže moralne i ideološke grane. U svijetu koji je dovoljno nasilan i nehuman, George Bush junior zamislio je jednostavne i konzervativno jasne odnose: Amerikanci se protive svemu što ne mogu kontrolirati svojim vetom u Vijeću sigurnosti ili, gledano iz ove naše perspektive, kad Amerika kihne i svi ostali moraju dobiti gadnu prehladu.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Neki zazivaju Treću Hrvatsku, neki Treći Reich</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Lijepo je, nema što, slušati don Ivana Grubišića kako govori o Drugoj Republici</p>
<p> - za koju se zalagao veliki moralni autoritet, prerano preminuli Vlado Gotovac - što govori o Trećoj Hrvatskoj i kakve vrijednosti u politici zaziva. Tko ne bi odmah potpisao odavna znanu i itekako prihvatljivu tezu o političkim sustavima u kojima je građanin suveren, odnosno, o državnim institucijama kao servisu te, konačno, političarima u službi naroda. Toga što je govorio u »Nedjeljom u 2« svećenik i humanist Grubišić ima samo u idealiziranim američkim filmovima ili u skandinavskim državama koje su svoj društveni i politički sustav izgradile po mjeri građana. One, međutim, »travu šišaju« već stoljećima i kod njih političko kolo ne vode tromi, neinventivni i nepragmatični narcisi kao što je Dražen Budiša, te nacija ne razbija glavu beskrupuloznim tipovima poput Ivića Pašalića. Na Islandu, državi s najstarijim parlamentom (althing), u Finskoj ili Švedskoj nitko ne bi trpio koaliciju kojoj je jedino na pameti podjela fotelja, niti bi se uspio održati na vlasti premijer - a sad je, naravno, riječ o Ivici Račanu - koji u dvije i pol godine vladavine nije sposoban riješiti ni jedno predizborno obećanje.</p>
<p>No, kada bi se - ne daj Bože (a Bog neće dati, jer Finci i Islanđani nisu Hrvati) - Finskoj ili Islandu na trenutak dogodio hrvatski politički sindrom, siguran sam da njihovi Grubišići ne bi govorili u prazno. Njih bi, s obzirom na obrazovnu strukturu, imao tko čuti. Međutim, kako očekivati od građana države u kojoj je tri puta manje visokoobrazovanih, nego u zemljama sa sličnom, hudom političkom sudbinom, da njezini glasači u parlament ne pripuste političare nikakva morala, još manjega poštenja i najnižih (ne)ljudskih strasti?! Ako je u Hrvatskoj manje od osam posto visokoobrazovanih te daleko manje ljudi, kako reče don Ivan Grubišić, s izgrađenim sustavom mišljenja, spremnih na javno iznošenje stavova, ljudi koji će govoriti po savjesti svog vrijednosnog i pojmovnog sustava razmišljanja te pritom neće kalkulirati sa svojom sudbinom ili svojim statusom, zar je čudno što su se u parlament izabrali političari koji su od moderne civilizacije udaljeni nekoliko svjetlosnih godina?! Pa, oprostite, ne možemo imati bolji parlament od zasluženog. Anto Đapić, Anto Kovačević, Drago Krpina, Ivan Milas, Jure Radić, Milan Kovač, Mato Arlović, Zdravko Tomac, Ivica Račan, Dražen Budiša... produkti su našega društva. Oni su »naš« izbor u kojemu intelektualci, moralisti i humanisti poput don Ivana Grubišića ostaju neshvaćeni i na političkoj sceni marginalizirani. </p>
<p>Zašto? Iz dva razloga. Prvi je taj što za većinu neobrazovanih ili poluobrazovanih glasača govore nerazumljivo, a drugi što se ne žele ili ne znaju prilagoditi i trenutku i sredini u kojoj žive. Glasni bi intelektualci poput don Ivana Grubišića napravili velik, za sudbinu Hrvatske izuzetan korak kada bi barem uspjeli iz letargije probuditi ne baš velik ostatak intelektualaca. I što oni mogu zajedno? Njihov glas, naravno, neće prodrijeti do glasača koji zazivaju ne Treću Hrvatsku već Treći Reich, ali će moći, s obzirom na dužnosti i poslove koje obavljaju, prisiliti partitokrate na uzmak ili barem mali kompromis. I to će za državu koja je zapala u preduboku depresiju biti - mnogo.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="10">
<p>Krajnje tendenciozno i iskrivljeno o  popisu  stanovništva</p>
<p>Relativni udio od 0,91 posto odnosi se na osobe koje su iskazale pripadnost Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ostale osobe pravoslavne vjere popisane su kao pripadnici Ruske pravoslavne crkve, Grčke pravoslavne crkve, Rumunjske pravoslavne crkve itd. ili samo kao pravoslavci,  što je učinio najveći broj pripadnika te vjere. To ne znači da među osobama koje su se jednostavno izjasnile kao »pravoslavci« nisu većinom Srbi,  što Globus  ne želi ili neće vidjeti. Za njega su Srbi pravoslavne vjere samo pripadnici SPC-a</p>
<p>NENAD POKOS</p>
<p>Članak »Samo 1,8 posto Hrvata nije se izjasnilo katolicima?«,  objavljen u  Globusu  od 21. lipnja  2002.,  obiluje netočnim i površnim interpretacijama popisa stanovništva 2001. godine. </p>
<p>Već u prvoj rečenici navodi se da porast broja Hrvata u odnosu prema 1991. iznosi 11,53 posto.  Međutim, točan je podatak da se broj Hrvata u prošlom međupopisju povećao 6,4 posto, a je njihov udio u ukupnom stanovništvu Hrvatske povećan 11,53 posto (1991. udio Hrvata iznosio je 78,1 posto, a 2001. povećan je na 89,63 posto). </p>
<p>Nadalje, uredništvo Globusa (članak je nepotpisan op.a.) pogrešno zaključuje da se »prema popisu, čak 87,83 posto Hrvata izjasnilo kao pripadnici katoličke vjere, što je 11 puta više nego prije deset godina«. </p>
<p>Točan navod bio bi da se 87,83 posto ukupnog stanovništva Hrvatske (a ne Hrvata) izjasnilo kao katolici, čime se udjel katolika u ukupnom stanovništvu povećao 11 posto (a ne 11 puta) u odnosu prema 1991.</p>
<p> Naime, sasvim je iskrivljeno tumačenje da su relativni broj od 87,83 posto katolika u ukupnom stanovništvu Hrvatske sačinjavali jedino Hrvati. </p>
<p>Opće je poznato (ali ne i uredništvu Globusa) da se kao katolici, osim Hrvata izjašnjavaju i dijelovi još nekoliko nacionalnih skupina u Hrvatskoj (Talijana, Čeha, Slovenaca, Slovaka, Mađara, Nijemaca…). Iz tzv. križne ili kombinirane tablice koja bi prikazivala vjersku pripadnost osoba pojedinih nacionalnih skupina (a koju Državni zavod za statistiku može prezentirati) vidjelo bi se također da se i dio Srba, Crnogoraca i Makedonaca izjašnjavaju katolicima. </p>
<p>Tako je npr. u rezultatima popisa stanovništva 1953. godine, koji je proveo i rezultate obradio tadašnji Jugoslavenski zavod za statistiku iz Beograda, iskazano da je 0,4 posto ukupnog broja Srba u Hrvatskoj bilo katolika, u Crnogoraca je taj udio bio 2,7 posto, a među Makedoncima je bilo 3,7 posto katolika. Takva bi tablica, također, pokazala koliko se stvarno Hrvata nije izjasnilo katolicima, ako to zabrinjava Globus. </p>
<p>Zbog navedenih razloga to nikako ne može biti 1,8 posto od njihovoga ukupnog broja, do kojeg se, uzgred rečeno u članku došlo na sasvim pogrešno, jer se od udjela Hrvata u ukupnom stanovništvu (89,63 posto jednostavno oduzeo relativni udio katolika (87,83 posto). </p>
<p>U nastavku članka navodi se da je »od 4,5 posto Srba samo 0,91 posto imalo hrabrosti reći i da su pravoslavci. Na popisu iz 1991. bilo je čak 11,1 posto pripadnika Srpske pravoslavne crkve«. Krajnje tendenciozno i iskrivljeno. Službeni rezultati popisa 2001. pokazuju broj od 195.969 pravoslavaca što čini 4,4 posto ukupnog stanovništva Hrvatske. </p>
<p>Dakako da u tom broju nisu samo Srbi već i Rusi, Grci, Bugari itd. Relativni udio od 0,91 posto odnosi se na osobe koje su iskazale pripadnost Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ostale osobe pravoslavne vjere popisane su kao pripadnici Ruske pravoslavne crkve, Grčke pravoslavne crkve, Rumunjske pravoslavne crkve itd. ili samo kao pravoslavci što je učinio najveći broj pripadnika ove vjere. </p>
<p>To ne znači da među osobama koje su se jednostavno izjasnile kao »pravoslavci« nisu većinom Srbi što Globus ne želi ili neće vidjeti. Za njega su Srbi pravoslavne vjere samo pripadnici SPC-a. </p>
<p>Treba napomenuti da se raščlanjenje podataka na pojedine autokefalne pravoslavne crkve prvi puta pojavilo u popisu 2001. godine. Npr., 1991. godine svi hrvatski stanovnici pravoslavne vjere prikazani su kao »pravoslavci« kojih je u ukupnom stanovništvu Hrvatske tada bilo 11,1 posto. </p>
<p>Dakle, 1991. godine bilo je 11,1 posto pripadnika pravoslavne vjere, a ne pripadnika Srpske pravoslavne crkve kako tvrdi Globus. Zašto se samo 0,91 posto stanovništva Hrvatske 2001. godine izjasnilo kao pripadnici SPC-a može se objasniti time da popisanici nisu znali za tu mogućnost izjašnjavanja, neki se možda nisu htjeli izjasniti na taj način ali i zbog nedovoljne obučenosti, pojedini popisivači nisu možda upozorili na tu mogućnost izjašnjavanja ili je jednostavno nisu upisali. </p>
<p>Međutim, Globus u članku navodi da je pravoslavaca 11 puta manje nego 1991. (tekst uz sliku). </p>
<p>Točan podatak jest da se broj pravoslavaca u odnosu prema 1991. godini smanjio 63,2 posto, a njihov je udio u ukupnom broju stanovništva Hrvatske pao s 11,1 posto na 4,5 posto. </p>
<p>Autor je doktor znanosti, viši asistent u Institutu društvenih znanosti »Ivo Pilar«.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Ne izborimo li se za većinski  sustav, bit ćemo osuđeni na ponavljanje društvene lekcije od 1990. do danas</p>
<p>Uvođenje većinskog sustava u izborni zakon jedini je način da u Sabor, a potom i u vladu, uđu ljudi sposobni oduprijeti se politikantskim smicalicama stranačkih vodstava, glasovati po savjesti, a ne za probitke pojedinaca ili interesnih skupina, boriti se za prosperitet, a ne za održanje dotadašnjeg stanja. Sve to stranačka stega onemogućava izabraniku s liste</p>
<p>MARKO TARLE</p>
<p>Iz neslužbenih izjava političkih vrhovnika i objavljenih stranačkih priopćenja,  prilično se jasnim čini stav današnje političke pozicije u odnosu na izborni zakon za predstojeće, izgleda prijevremene, parlamentarne izbore.</p>
<p>Raspravljat će se samo o broju izbornih jedinica i stupnju otvorenosti izbornih lista. Razmjerni izborni sustav, sa značajkama i rezultatima koji su ga u nas dosad pratili, ostat će, čini se, neizmijenjen.</p>
<p>Poziciji se, dakle, sviđa model koji je potvrdio još predsjednik Tuđman, ona bježi od zakona prema kojem se pred narodom mora potvrđivati pojedinac, a ne kolektivitet stranke. Jedino HSS koketira s većinskim sustavom i to, izgleda, zbog velikog broja istaknutih lokalnih dužnosnika. Ni oporba nije digla glas protiv razmjernih lista.</p>
<p>Treba sagledati što to zaista znači, kakav se parlament može konstituirati slijedom takvog izbornog zakona, kakva se vlada iz takvog Sabora može izvesti, kako može djelovati tako izabrana vlast. Grčevito držanje noktima za proporcionalne liste odaje koliko većinski sustav ugrožava pozicije svih današnjih političara.</p>
<p>Nije teško pretpostaviti kako će izgledati strukture vlasti nakon novih izbora razmjernim sustavom. Bit će samo poneko novo ime, no »princip je isti, sve su ostalo nijanse«. Dobro nam poznati stranački vođe, pozicijski i opozicijski, kreirat će »društvene igre« uz malo promiješane karte.</p>
<p>Sve smo to već iskušali, kako u prvih deset, tako i u ove dvije i pol godine. Živjeli smo iz godine u godinu sve lošije, uz mnoštvo obećanja o izlasku iz krize. Zašto bi nepromijenjen izborni sustav dao bitno različit ishod: odgovorniji parlament, kreativniju vladu i nekorumpirano društvo? Najava visokog postotka apstinencije najbolji je odgovor na to pitanje.</p>
<p>Nova igračka i zamka za lakovjerne su »otvorene izborne liste«. Zanemarimo li nesnalaženje mnogih birača u tim izbornim novostima, manipulacije s preskocima u zaokruživanju kandidata neće biti jedina politička igra. Prijelazi iz parlamentarne u izvršnu vlast bit će, prema dosadašnjim iskustvima, široko korišteni za politikantske smicalice i osobnu korist, te za promjenu sastava Sabora prema nahođenju političkih čelnika.</p>
<p>Ukratko, ne vjerujem da će nas nedaće, do kojih su dovele razmjerne liste, sutra mimoići zbog otvorenih izbornih lista.</p>
<p>Dosta nam je »Gulivera riječi i Liliputanaca djela« </p>
<p>Svima nam je dosta riječi iza kojih ne stoji akcija ili, citirajući našeg velikog publicista, dosta nam je »Gulivera riječi i Liliputanaca djela«. Zar nismo čitali i čuli kako se Stjepan Radić suprotstavio svima u Saboru, ostavši u manjini, no i kako se uskoro pokazalo da je bio potpuno u pravu! Ima li danas u vlasti takvih ljudi?</p>
<p>Nažalost, nema ih, a trebamo ih više no ikad. Ne zamijeni li podosta današnjih političara mjesta s protagonistima nove civilizacije, nema poboljšanja u našim životima još dugo, dugo vremena.</p>
<p>Kakav izborni sustav može donijeti nove ljude i istinske promjene?</p>
<p>Većinski, bar u udjelu kojim je bio zastupljen na izborima 1990. Uz polovicu zastupnika na listama stranaka, recimo sljedbenike političkih ideologija, socijalno-demokratske, populističke, seljačke, liberalne i tako dalje, biračko tijelo treba birati i pojedince, iza kojih stoji osobni životopis, profesionalni i politički uspjesi ili neuspjesi, društveni ugled i neokaljano ime.</p>
<p>Kandidat, ali i njegov zamjenik, stajat će pred biračima, slušati njihova pitanja, izlagati im osobne stavove, obrazlagati im što i kako kani poduzeti, reći im kako ga pozvati na odgovornost, pa i smijeniti, ako iznevjeri obećanja. Takav pojedinačni kandidat ne mora biti član neke političke stranke, nego pojedinac, pripadnik društvene udruge, koja, ako to izborni zakon zahtijeva, preraste u političku stranku.</p>
<p>Većinski kandidat mora osobno steći povjerenje birača i njima biti izravno odgovoran, za razliku od onoga s liste koji ulazak u Sabor zahvaljuje najužem stranačkom vodstvu, pa se nužno mora  ponašati poslušnički. </p>
<p>Prijeđe li većinski izabrani kandidat u izvršnu vlast, u Saboru ga zamjenjuje neposredno izabrani zamjenik. Nad kandidatima izabranim većinskim sustavom stranački moćnici nemaju ingerencija sve dok izabranik poštuje građanski moral i lojalnost svojoj zajednici, a posebno svojim biračima.</p>
<p>Uvođenje većinskog sustava u izborni zakon jedini je način da u Sabor, a potom  i u vladu, uđu ljudi sposobni  oduprijeti se politikantskim smicalicama stranačkih vodstava, glasovati po savjesti, a ne za probitke pojedinaca ili interesnih skupina, boriti se za prosperitet, a ne za održanje dotadašnjeg stanja. Sve to stranačka stega onemogućava izabraniku s liste.</p>
<p>To je ujedno i društveni ispit zrelosti za hrvatsko biračko tijelo, jer se jedino tako briše jadikovka »nemamo pravog izbora, svi su oni jednako loši, nema poštenih političara«. Uz većinski izborni sustav pred biračko će tijelo, siguran sam, izaći stotine danas malo poznatih pojedinaca sa svježim idejama o duhovnom i gospodarskom ozdravljenju naroda i države.</p>
<p>Nema uopće sumnje da bi odziv birača bio mnogo veći no u slučaju razmjernog izbornog sustava. Tek bi tako na glasačima bila puna odgovornost za sastav Sabora i vlade.</p>
<p>U svibnju 1990. glasali smo prema izbornom zakonu koji su nam skrojili reformirani komunisti, smatrajući da samo tako izbjegavaju prigovore o namještenim izborima, da samo tako izbori imaju atribuciju potpune demokratičnosti. Zar su ova vlada, ovaj Sabor i današnji političari manje vjerni demokraciji no ona komunističko-jugoslavenska vlast iz 1990. godine?</p>
<p>Nemajmo iluzija, petorka bi nas sve neizmjerno iznenadila pristankom na većinski izborni sustav, jer on znači ne samo rastanak s apsolutnom kontrolom vlasti, nego i pomak prema novom, modernijem putu društvenog razvoja. Mnogi su od njih ljudi starog kova, starih navika i zasada, bez dovoljno znanja potrebnih za izgradnju informatičkog društva. </p>
<p>Pa kako onda doći do izbornog zakona koji je preduvjet za poštenije pravosuđe, procesuiranje korupcije i kriminala, rast gospodarstva i zapošljavanja, za svjetlo na kraju tunela?</p>
<p>Prije tridesetak godina američki je predsjednik Nixon morao, želeći se riješiti upornog istražitelja u aferi Watergate, otpustiti četiri čelnika ministarstva pravosuđa, jer nisu htjeli provesti neprihvatljiv predsjednikov nalog. Javnost je pobjesnjela pa su Bijelu kuću i Kongres tog vikenda preplavila tri milijuna pisama, brzojava i telefonskih poziva s jednom riječju: »Odlazi«!</p>
<p>Tek su tada političari predsjedniku okrenuli leđa, pa je Richard Nixon dao ostavku. Javnost je smijenila najmoćnijeg čovjeka svijeta.</p>
<p>Mislim da i u nas javnost mora odigrati presudnu ulogu, jer je riječ o sudbini cijelog naroda.</p>
<p>Referenduma o izbornom zakonu zacijelo neće biti. Zato bi svaki građanin koji smatra da se sljedeći izbori trebaju održati na većinski način morao to priopćiti čelnicima Sabora, vlade, pa i dnevnom tisku, i to elektroničkom poštom, telefaks-porukom, pismom ili brzojavom. Pa čak i osobno, licem u lice.</p>
<p>Vjerujte, prema starim Latinima, glas naroda je i glas boga.</p>
<p>Izborni zakon iz 1990. doveo je na scenu ljude koji su zadatak tog doba uspješno proveli. Zakon iz 2000. nije uspio dovesti na površinu političare za uspješno provođenje društvenih promjena. Ne izborimo li se sada za većinski sustav bit ćemo, bojim se, osuđeni na ponavljanje društvene lekcije od 1990. do danas.</p>
<p>Veliki Tin Ujević reče: »Mi smo išli putem, put je bio dug/ kasno opazismo, da je taj put krug«.</p>
<p> Želimo li nastaviti to nesretno kruženje?</p>
<p>Autor je doktor znanosti, znanstveni konzultant,  publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Raspada li se hrvatsko društvo: i vlast se očito  upregla u kola rušenja svih vrijednosti </p>
<p>Hrvatska bi trebala progoniti ne samo kršenje zakona nego i nepravedne zakone. No to se radi nevoljko ili nikako. Može se reći da se i ljudi na vlasti prilagođuju općoj klimi nemoći, i oni gledaju da od svoje vlasti izvuku za sebe što veću korist</p>
<p>LUKA VUCO </p>
<p>Ono što je svima već znano rekao je i zagrebački nadbiskup mons. Bozanić u propovijedi na Dan državnosti, nazvavši korupciju najvećim i najpogubnijim problemom hrvatske države.</p>
<p>Riječ »moral«  dolazi od latinske izvedenice, a znači običaj ili zakonitost plemena i društva. Kao što zgrada ima matematičku zakonitost prema kojoj je građena, čije nepoštivanje može dovesti do urušavanja, jednako se događa i s društvom.</p>
<p>Još od plemenskog uređenja, kršenje plemenskih običaja se beziznimno kažnjavalo, jer su bili svjesni da o njima ovisi egzistencija plemena. Jednako je i u današnjim državama. Vlasti je primarna dužnost kažnjavanje i sprječavanje kršenja zakonitosti na kojima počiva društvo.</p>
<p>Činjenica da je Hrvatska duboko na ljestvici korumpiranih ili pokvarenih zemalja trebala bi podići na noge svakog njenog člana, a ponajviše one koji su plaćeni da se za to brinu. Međutim, u  Hrvatskoj je kršenje zakona svakodnevna pojava, gotovo nešto normalno. I, još gore, u Hrvatskoj su se izglasavali zakoni koji nisu išli u korist društva nego pojedinaca, mafijaša. </p>
<p>Hrvatska bi trebala progoniti ne samo kršenje zakona nego i nepravedne zakone. No to se radi nevoljko ili nikako. Može se reći da se i ljudi na vlasti prilagođuju općoj klimi nemoći, i oni gledaju da od svoje vlasti izvuku za sebe što veću korist.</p>
<p>Jednom riječju, Hrvatska se nalazi u stanju raspadanja, nemoćna da sredi pravilnu vrijednost svoje valute prema devizama, što je prvi izvor zla koje donosi korist onima koji jeftino kupuju devize i uvoze. Ujedno, Hrvatska nije u stanju zapriječiti paralelno poslovanje koje se svuda u svijetu naziva mafijaškim.</p>
<p>Velika je šteta što su crkveni ljudi, od kojih se očekuje pravilna riječ kad je u pitanju kršenje morala, neuki kad je riječ o poslovanju, pa svojedobno nisu spoznali pogubnost politike HDZ-a koja se zasnivala na nemoralnom pravilu »Vama pripada Hrvatska, a nama njen novac«. Kao da Hrvatska imalo vrijedi ako se u njoj ne može raditi i dostojno živjeti.</p>
<p>Sve su to bile pogreške dugog čekanja vlastite  države, kad se u ljudima uvriježilo shvaćanje da se može živjeti od postojanja svoje države, dakle od njene ideje, ali i od pretpostavke da smo pošten narod koji cijeni zakone i bez velike kontrole. Sve su to bile iluzije koje na dulji rok ugrožavaju opstanak ovoga naroda i njegove države. </p>
<p>Da se i danas ide istim putem ne iskazuje se time što vlast nevoljko progoni mafijaše, nego time što pridaje važnost pojavama koje su veoma nebitne i sporedne, a do jučer su za društveni moral bile i štetne i perverzne. </p>
<p>Kao da se i vlast upregla u kola rušenja svih vrijednosti dok je istodobno sve više ljudi koji nemaju za svagdašnji kruh ili ga masovno traže vani. Poznato je npr. da je država uvijek tretirala homoseksualizam kao pojavu duševne pogreške i izvitoperenog odgoja, što se i kažnjavalo, a Stari Zavjet ga naziva strahotom (Lev.18.22). Poznato je da sva živa bića njeguju spolni odnos muškog sa ženskim, čime se produžuje vrsta.</p>
<p>Čovjek hoće ono što ni životinja neće i to naš ministar policije smatra razlogom da i on, sudjelovanjem u javnoj povorci, podrži homoseksualce. Želi proglasiti naravnim ono što nije, što je zapravo protunaravno. Jasno je da njegova policija može hvatati samo komarce i da nikome nije do zakona i njihovog poštivanja kad su njihovom ministru, i ne samo njemu u vlasti, vrijedne nevrijednosti.</p>
<p>Pogledate li države na Zapadu koje imaju sličan odnos prema tome, vidjeti ćete da bi propale da ne uvoze mlade ljude iz država u kojima  takva pitanja nisu vrijedna ni spomena. Oni to rade iz bahatosti bogataša, a mi radi oponašanja, makar u tome, kad vlast ne zna kako pokrenuti razvoj.</p>
<p>Misle da smo se takvim obijestima pridružili modernom svijetu, sudjelujući u njegovim izopačenostima kad ne mogu u vrlinama. Čak planiraju dopuštanje lakih droga i nekažnjavanje onih koji ih posjeduju. To bi bilo kao da se u moralu dopuste laki prekršaji, jer se ne mogu usporediti s velikima. Kao da laki nisu uvod u velike.</p>
<p>Pravilo da je dopušteno ono što nije kažnjivo još je jedan znak da vlast, kojoj je primarni zadatak zaštita opstanka društva, vodi u potpuni raspad društva. Sve su to bolesti psihe koje se moraju liječiti kao i bolesti tijela, ali naša ih vlast proglašava zdravljem umjesto da ih liječi.</p>
<p>I nacrt zakona kojim se dopušta ženidba sestrične i bratića još je jedan znak potpune dezorijentacije ovoga društva i njegove vlasti. Pa i životinje u odraslosti napuštaju rodne čopore u potrazi za drugima, kao što i veoma primitivna plemena dovode nevjestu ili zeta isključivo iz drugog plemena.</p>
<p>To što oni »genetski znaju« da je zdravo mi želimo poništiti, iako sve naše medicinsko znanje govori o štetnosti takvih brakova za djecu. Kao da time želimo iskazati: kad ne znamo pratiti svijet u razvoju, možemo u incidentnim pojavama.</p>
<p>Na kraju nam naše »učene« glave, koje ne znaju kako ići ukorak u bogaćenju s razvijenim svijetom, predlažu da prihvatimo eutanaziju kao normalan oblik izlaska iz bolesti i starosti. Dakle, siromahu kojem nisu znali ponuditi put da to ne bude predlažu da se – ubije. Kao da je čovjek stvorio svoj život pa ima pravo s njim raspolagati.</p>
<p>Život je već i za starog Grka Hipokrita bio vrijednost koju i naši liječnici od tih vremena hoće samo štititi. Za vjernike, kojih je u ovom društvu 99 posto, život je dar Božji, a za nevjernike velika tajna. Mi nismo gospodari života, ni svoga niti tuđega.</p>
<p>Ranije je državi bilo dopušteno da teške zločince liši života. Danas, kad imamo trajne zatvore, ni država nema to pravo. Tko bi danas mogao reći da na to ima pravo, osim izvitoperenih i bolesnih glava koje su u stanju baviti se samo onim po čemu će biti poznati, jer nisu sposobni učiniti ništa u korist čovjeka.</p>
<p>Bojim se da ovo društvo, iako na papiru pretežno s katoličkim stanovništvom, dopušta da ga vode upravo takvi ekscentrici. A to je znak da se Hrvatska počela uz smrad raspadati čim se rodila. </p>
<p>Je li tome krivo njeno porođajno osoblje – koje je ovu zemlju i njegov narod unakazilo već tom prigodom, a s tim se žele pomiriti, ili to čak prekriti, njihovi nasljednici, upravo davanjem važnosti incidentnim i bolesnim stanjima pojedinaca – neka odgovori svatko za sebe. </p>
<p>Autor je magistar znanosti, svećenik, publicist iz Kaštela.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Na skupoj, dakle,    Zagrebačkoj  školi  ekonomije i managementa nastavu izvode i nekompetentne osobe</p>
<p>Nakon popisa stanovnika, mnogo se govori o niskoj obrazovanosti Hrvata, a posebno se navodi malen udio visokoobrazovanih. To stanje može nekome poslužiti kao argument za osnivanje, bez kriterija, novih učilišta i povećanje tzv. upisnih kvota za visoka učilišta. Ta bi logika odgovarala onoj o jeftinoj proizvodnji velike količine nedorađenih automobila skalupljenih od slabo obrađenog materijala</p>
<p>IVICA ŠTERN</p>
<p>Ovih dana budući visokokvalificirani nositelji razvoja Hrvatske donose konačnu odluku o visokom učilištu koje žele upisati.</p>
<p>Kandidati za upis imaju mogućnost veoma širokog izbora, ali im je ponekad teško ocijeniti vjerodostojnost onog što piše u materijalima pojedinog učilišta. Mogu si postaviti i niz pitanja. </p>
<p>Na primjer, zašto se na jednom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) knjižica koja sadrži uvjete za upis i zadatke s rješenjima s prethodnih razredbenih ispita, od 1995. godine, dobiva besplatno, a na drugom (Pravni fakultet) se Zbirka pitanja za razredbeni postupak u ak. god. 2002./2003. kupuje za 130 kuna. Uz napomenu:  »Račun ne izdajemo, ali ćemo Vam na omotu napisati cijenu« (prvu sam dobio, a drugu osobno kupio).  </p>
<p>Zašto svi unaprijed ne prodaju ispitne zadatke?</p>
<p>Moglo bi slijediti i potpitanje: zašto i druga učilišta ne učine ono što je učinio Pravni fakultet, te unaprijed objave i prodaju ispitne zadatke? Ili zašto se i na ostalim grupacijama, kao što je već godinama slučaj na tehničkoj, rezultati postignuti na jednom fakultetu ne priznaju i na drugima?</p>
<p> U prvoj se knjižici može pročitati da se na Fakultetu kemijskog inženjerstva priznaju i rezultati postignuti na inženjerskim smjerovima Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i Prehrambeno-biotehnološkog, znači i rezultati postignuti na srodnim fakultetima drugih grupacija.</p>
<p>Kada  visoka učilišta  u suradnji s Ministarstvom znanosti i tehnologije   raspisuju natječaje za upis na pojedine studije i pozivaju zainteresirane da pristupe razredbenom postupku, osim kapaciteta i mogućnosti kvalitetnog provođenja nastavnog procesa trebaju uzimati u obzir i potrebe društvene zajednice za kadrovima određenog profila.</p>
<p>Za održavanje i pokretanje studija trebaju biti ispunjeni i određeni uvjeti. Tako prema radnom tekstu (od 19. lipnja 2002.) Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, dopusnicu za obavljanje djelatnosti može dobiti visoko učilište ako, među ostalim, ima potreban broj i sastav nastavnika i suradnika za izvođenje studija.</p>
<p>Pri izboru studija, Internet je budućem studentu sigurno jedan od izvora podataka. Tako se npr., krenuvši od pretencioznog poziva u Večernjem listu  »Maturanti, koji faks birati, izaberite najbolje«, može doznati da postoji i To je škola koja organizira dodiplomski, poslijediplomski studij i permanentno obrazovanje. Troškovi za prvu  školsku godinu iznose 2700 eura. Nastava se u prvom semestru provodi osamnaest  sati tjedno. Navedene su i osobe koje će predavati u prvom i drugom semestru (pet doktora i pet magistra). Napisano je i da nakladnička kuća  Mate d.o.o. dodjeljuje četiri financijske potpore za najbolje studente prve godine.</p>
<p>Spomenute činjenice pokazuju  kakvi se »studiji« pokreću i kakve se »škole« osnivaju u Republici Hrvatskoj. Ta škola nije na popisu visokih učilišta Republike Hrvatske objavljenom na internetskim stranicama Ministarstva znanosti  (možda ono  kasni).</p>
<p>Na Ekonomskom fakultetu nastava se u prvom semestru održava 32 sata/tjedno, a u drugom semestru 26 sati/tjedno. Školarina iznosi 6500 kn po akademskoj godini. Prema tome, na  Zagrebačkoj  školi  ekonomije i managementa godišnja je školarina, kad se preračuna u kune, više nego tri puta veća (19.710/6500), a kad se uzme u obzir da je nastavni proces 1,6 puta kraći (29/18), očito da je cijena nastavnog sata 4,9 puta veća.</p>
<p>Nadalje, oko 50 posto nastave održavaju magistri, premda je uvjet da se postane sveučilišni nastavnik doktorat znanosti. To znači da na  Zagrebačkoj  školi  ekonomije i managementa nastavu izvode i nekompetentne osobe.</p>
<p>Na internetskoj stranici  Mate  d.o.o. ne može se doznati kakva je to tvrtka – tamo nije navedena ni jedna odgovorna osoba. Uostalom, ni na stranicama Zagrebačke  škole  ekonomije i managementa  nije navedeno ime i prezime dekana ili tajnika.</p>
<p>Prema tome, ako se želi uplatiti dosta eura, malo vremena potrošiti na pohađanje nastave kod nekvalificiranih nastavnika, uz očekivanje financijske pomoći tvrtke Mate  d.o.o. te steći diplomu koja će se negdje možda i priznati, treba upisati Zagrebačku  školu  ekonomije i managementa.</p>
<p>Da se ne ostane samo na podacima s Interneta, treba napisati da nije sve tako anonimno. U Jutarnjem listu  je  (21. i 22. lipnja) objavljen članak iz kojeg se vidi da iza osnivanja  Zagrebačke  škole  ekonomije i managementa stoje Zlatko Mateša, Ljerka Mintas Hodak i Đuro Njavro. </p>
<p>Znači, osobe s političkim, a bez sveučilišnog iskustva. A sveučilišna bi iskustva, uz postignute vjerodostojne rezultate, trebala biti znanstveno-nastavna te ona vezana uz rad na organizaciji nastave.</p>
<p>Kad se piše o potrebi za diplomiranim ekonomistima, treba uzeti u obzir i brojnost nezaposlenih u Hrvatskoj. Trend je veoma negativan: 2400 (1999. godine), 3100 preklani i gotovo 3700 ove godine (brojevi su zaokruženi). Tako ekonomisti među nezaposlenima sveučilišnog profila drže prvo mjesto po ukupnom broju i trendu porasta.</p>
<p>U ovom je tekstu namjerno citiran prijedlog  Zakona o visokom obrazovanju. To je zakon  o kojem se ovih dana dosta raspravlja i od kojeg se mnogo očekuje. Tim se zakonom utvrđuju i uvjeti (prostor, oprema, kadrovi i programi) koje moraju ispunjavati visoka učilišta ako žele provoditi određene studije. Zakon je, premda se svi slažu s potrebom njegova donošenja zbog ciljeva koje treba dostići, doživio i mnoštvo   kritika.</p>
<p>Neki od izvora tih kritika nalaze se i u tzv. visokim učilištima. Takozvanim, jer ili nemaju prostore ili opremu, a najčešće ni kadrove (»Morali su iznajmljivati nastavnike sa sveučilišta«, kako je napisao Mladen  Havelka, predsjednik Zajednice visokih škola i veleučilišta, u Stajalištima 7. lipnja). Prema Hrvatskom enciklopedijskom rječniku, iznajmiti znači: »dati što pod najam, dati pravo upotrebe čega na neko vrijeme za novac…«, pa nije jasno što točno znači: »imati pravo upotrebe«, ovdje nastavnika.</p>
<p>  Očito je da voditeljima »učilišta« ne odgovara ni jedan propis koji uvodi red i odgovornost.</p>
<p>Danas, nakon provedenog popisa stanovnika, često se može čitati o niskoj obrazovanosti Hrvata. Posebno se navodi malen udio visokoobrazovanih. Na statističkim se ljestvicama Hrvatska nalazi veoma nisko. </p>
<p>To stanje može nekome poslužiti kao argument za osnivanje, bez kriterija, novih učilišta i povećanje tzv. upisnih kvota za visoka učilišta. Ta bi logika odgovarala onoj o jeftinoj proizvodnji velike količine nedorađenih automobila skalupljenih od slabo obrađenog materijala. Drukčije rečeno, proizvodnji neupotrebljivih »automobila« koji će najprije zauzimati prostor, a kasnije i zagađivati okoliš.</p>
<p> Analogija nije lijepa, ali je stvarna.</p>
<p>Treba biti jasno da se od neprovjerenog materijala lošim postupcima ne može dobiti dobar proizvod. Postoji samo jedan put, a to je onaj što vodi kroz pozitivnu selekciju, kako materijala tako i postupaka.</p>
<p>Kad se radi o obrazovanju kao procesu i ljudima kao materijalu, tada se odličan rezultat može postići jedino davanjem mogućnosti najboljima, školovanjem u vrhunskim učilištima uz najbolje nastavnike. Potrebno je naglasiti »uz nastavnike«, jer su obrazovanje i razvoj na najvišoj razini mogući samo zajedničkim radom studenata, magistranada, odnosno doktoranada i nastavnika. Na tom je putu Zakon o visokom obrazovanju  kada  predviđa osnivanje centara izvrsnosti.</p>
<p>Autor je umirovljeni sveučilišni profesor.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="14">
<p>U Remetincu počelo, u Čulinečkoj se nastavlja </p>
<p>S Remetinečke ceste miču se kocke, a idući tjedan slijedi polaganje kanalizacije/ U tijeku radovi na izgradnji prometnog prstena oko Bille</p>
<p>Micanjem starih kocaka  počela je u ponedjeljak rekonstrukcija  800 metara Remetinečke  ceste,  vrijedna 20 milijuna kuna.  »Kocke će biti izvađene za dva dana, slijedi iskop jednog metra zemlje te  iskop za nove instalacije«, rekao nam je voditelj radova iz poduzeća Tempo, Jovica Stefanović. Polaganje kanalizacije, dodao je, počet će idući tjedan, nakon čega slijedi postavljanje i ostalih instalacija.</p>
<p>Do završetka radova, najavljenog za 15. listopad, ZET-ovi autobusi vozit će od rotora Jadranskom avenijom, Ulicom Remetinečki gaj do raskrižja s Karlovačkom cestom i dalje postojećim trasama. Promet će se odvijati   i  preko Prekratove i Utinjske, uz Savski gaj.</p>
<p>Nakon kratke nedjeljne pauze –  za vrijeme završne utakmice  Svjetskog nogometnog prvenstva –  ljetni radovi na zagrebačkim prometnicama nastavljeni su. Na drugom velikom gradskom gradilištu, križanju Čulinečke i Branimirove,  upravo se uklanjaju  telekomunikacijski i željeznički signalno-sigurnosni kabeli. Za privremeni smještaj kabela podignuta je, paralelno uz prugu, željezna konstrukcija. Ti radovi bit će gotovi krajem idućeg tjedna nakon čega slijedi podizanje željezničke pruge na privremeni željezni most,  radi iskopa cestovnog podvožnjaka ispod Branimirove i ispod pruge. Sa sjeverne i južne strane Branimirove već su počeli pripremni radovi za kopanje  podvožnjaka i zaštita građevinske jame. </p>
<p>Na sjevernoj strani Branimirove radi se i kanalizacija te uređuju prometnice –  prsten oko trgovačkog centra Billa. Kako saznajemo od predstavnika Gradskog ureda za izgradnju,  kojega smo zatekli na gradilištu,   prsten oko Bille treba svakako završiti do kraja srpnja kako bi se, radi iskopa podvožnjaka,  mogao zatvoriti promet Branimirovom.  </p>
<p>Radi se svakodnevno bez slobodnih vikenda. »Dobro nam je došlo malo zahlađenje, jer prijašnjih tjedana bilo je 'za poludjeti'«, rekli su nam radnici.</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Među napadačima prepoznati bivši redari Močvare</p>
<p>Klub Mama trebalo je osiguravati i nakon završetka povorke, ne zna se tko je naredio  povlačenje policije  /  Za napad odgovorni MUP i Lučin, jer ponašanje skinsa predstavlja organizirano nasilje, smatra  predstavnik HHO-a/  Napadi su bili savršeno planirani  i koordinirani, tvrde organizatori Gay pridea </p>
<p>Kulturni centar Mama u Preradovićevoj 18  trebalo je čuvati i nakon završene prve gay povorke,  održane u subotu u Zagrebu. Rekli su to u ponedjeljak predstavnici Mame, Lezbijske grupe Kontra, Hrvatskog helsinškog odbora, te Instituta Otvoreno društvo, na konferenciji    za novinare, sazvanoj povodom upada skinsa u Mamu te, kako je rečeno, »sistematskih napada skinsa« na sudionike povorke nakon njena završetka.</p>
<p>Samu  povorku čuvali su i pratili kordoni policije, policija u civilu i stotinjak zaštitara Sokol Marića no nakon nje  uslijedili su napadi na njezine sudionike  pa čak i na novinare. U fizičkim napadima skinsa  ozlijeđeno je petnaestak osoba. »Riječ je o očitom propustu i lošoj organizaciji unutar policije«, rekao je Teodor Celekovski, voditelj Mame. »Prva policijska postaja,  koja je trebala čuvati klub i nakon  što je povorka završila, nije to napravila, nego se povukla. Još ne znamo tko je tako naredio«. Celekovski smatra kako su napadi bili organizirani, planirani i koordinirani. </p>
<p>Lezbijska grupa Kontra najavila je   tužbu protiv nepoznatih počinitelja. »Ne znamo imena i prezimena osoba koje su napale sudionike, ali policija je sve snimala te se nadamo da će uskoro identificirati počinitelje. Uz to,  nadamo se da će policija ubrzo otkriti i tko je bacio  suzavac«, rekla nam je Sanja Juras, koordinatorica Kontre.  »Što se nas tiče policija je  za vrijeme održavanja povorke obavila posao savršeno, no činjenica je da je  nakon toga  napravljen propust. Policija je od  nas dobila    popis svih kritičnih točki, odnosno mjesta na kojima bi moglo doći do napada skinsa.  Na njemu je bila i Mama. Ne znamo zašto je se nije nastavilo nadzirati, kad se nadzirala već tjedan dana prije  povorke«, rekla je Sanja Juras.   </p>
<p>Na  Vjesnikovo pitanje  je  li  istina da su među napadačima prepoznati i bivši redari  kluba Močvare, organizatori su rekli da jest. »Istina je, među napadačima u Mami prepoznati su bivši redari  Močvare, ali napominjem da je  riječ o bivšima, jer oni više ne rade u Močvari«, rekao je Danijel Sikora, jedan od voditelja toga kluba.</p>
<p> Tin Gazivoda iz HHO-a dao je punu podršku organizatorima, te izjavio kako su najodgovorniji za napad nakon povorke MUP i ministar  unutrašnjih poslova  Šime Lučin. »Bilo je logično  da će napadi uslijediti nakon povorke, a ne za vrijeme njezina na trajanja.    Ne znam zašto MUP ne tretira ponašanje skinsa kao organizirano nasilje,   jer ono to jest«.</p>
<p> Saša Milošević pročitao je pismo podrške što ga je  organizatorima uputio i Institut otvoreno društvo.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Do kraja 2005. Zagreb  će imati 70 novih tramvaja </p>
<p>Izgradnja tramvaja - jedan od najvećih poslova posljednjih deset godina, vrijedan 112 milijuna eura /  Ugovori bi trebali biti potpisani najkasnije do polovice  listopada / Prvi  bi tramvaj trebao biti isporučen do kraja 2003. / Druga dva ponuđača nisu ispunila se uvjete natječaja </p>
<p>Stručno povjerenstvo ZET-a za nabavu 70 novih tramvajskih vozila u ponedjeljak je u Gradskom poglavarstvu  jednoglasno odlučilo da će posao izrade tramvaja, vrijedan 111,930.000 eura, pripasti tvrtki  Končar-KET-u u suradnji s tvrtkama Đuro Đaković i Janko Gredelj.   To je, zapravo,   nekad često spominjani  konzorcij  Cro-Tram, no zbog pravila natječaja kao nosilac posla nastupa  Končar-KET.  </p>
<p>Prema ugovoru što će se potpisati s tom tvrtkom,  Zagrebom bi od kraja 2003. godine trebao prometovati prvi niskopodni tramvaj TMK 200. </p>
<p>Nakon  prvog tramvaja,  svakoga će se mjeseca isporučivati   još  po tri vozila tog tipa, sve dok se do kraja 2005. ne isporuče svi tramvaji.</p>
<p>»Mislimo da će Zagrepčani biti zadovoljni,  jer će  novi zglobni tramvaji biti pristupačni svima i moderno opremljeni te će imati 159 stajaćih i 45 sjedećih mjesta«, rekao je direktor ZET-a Julius Pevalek.</p>
<p>Julius Pevalek također je ocijenio da bi do potpisivanja ugovora s Končarom moglo doći polovicom listopada. Razlog tome je zakonska procedura i vrijeme koje  mora proteći nakon što ZET pošalje odbijenice talijanskoj tvrtki Ansaldo Breda i njemačkom Siemensu, koji su također poslali  ponudu na natječaj, objavljen u prosincu prošle godine.</p>
<p>»Ako  odbijene tvrtke   ulože  žalbu na našu odluku, potpisivanje ugovora  odgodit će se  do jeseni«, naglasio je pročelnik Gradskog ureda za gospodarstvo i predsjednik ZET-ova povjerenstva Ladislav Prežigalo. </p>
<p>Jamstvo za izradu tramvaja odobrila je Zagrebačka banka, a jedan od razloga potpisivanja ugovora  upravo s Končarom bio je i taj, što ostale dvije tvrtke nisu ispunile uvjete određene natječajem.</p>
<p>»Tvrtka  Končar-KET  ispunila je sve gospodarsko-ekonomske i tehničke uvjete u skladu s tenderom, a  ujedno  je bila i najpovoljniji ponuđač«, istaknuo je  direktor Pevalek,  dodajući kako mu nije poznato hoće li  ta tvrtka uposliti još radnika za, kako je rekao, jedan od najvećih poslova u posljednjih deset godina.</p>
<p>Dubravka Žalac</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Zagrepčane zanimaju Grčka i Dubrovnik</p>
<p>Putnička agencija Globtour predstavila je u ponedjeljak na konferenciji za novinare program »Ljeto 2002«. »Najtraženija domaća  odredišta su Dubrovnik, otoci Rab, Hvar i Mljet, dok su aranžmani na Visu i Komiži rasprodani«, rekla je direktorica Globtoura, Višnja Čerič. Od inozemnih destinacija Zagrepčani su najviše interesa pokazali za Grčku. »Grčka ima  puno atraktivnih otoka, no Rodos i Kreta su najtraženiji. Uz  to,  mi smo jedna od rijetkih agencija u gradu koje nude sedmodnevni aranžman na Siciliji po cijeni od 4800 kuna, s tim da je u cijenu uračunata i avionska karta«, dodala je Višnja Čerič. Za sve one koji ljetni odmor radije provode u planinskom području, agencija Globtour predlaže Begovo Razdolje u Gorskom Kotaru. »Neotkrivena mjesta  pravo su otkriće za  turiste, iako ljudi imaju naviku  provoditi godišnji odmor na moru«, objasnila je Čerič. A. R.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Deset godina marketinške agencije Unex</p>
<p>»Svijet pripada onima koji se usuđuju biti prvi«, slogan je zagrebačke marketinške agencije Unex koja je nedavno proslavila deset godina postojanja. </p>
<p>Od male privatne agencije koja je marketinške usluge obavljala jedino za tvrtku Benetton, Unex je postao petom najjačom marketinškom agencijom u Hrvatskoj, sa 21 djelatnikom i odjelima za sve marketinške discipline. Među više od 50 stalnih klijenata su i tvrtke Agrokor, Citroen, Belupo, Podravka, Medica, Žitogrupa i druge</p>
<p> Prije dvije godine Unex je postao ovlaštenim uredom svjetske agencije Euro RSCG WW za Hrvatsku,  s tendencijom da svoj djelokrug proširi na sve zemlje bivše Jugoslavije.  »U zadnjih deset godina lansirali smo više od 30 novih proizvoda naših klijenata i organizirali 300 oglašivačkih kampanja. Od 1995. organiziralo smo šest humanitarnih projekata i poklonili 800.000 kuna dječjim domovima, bolnicama, SOS dječjem selu i drugim ustanovama. Poseban uspjeh imala je prošlogodišnja Noć gutača reklama, koja će se opet održati 21. rujna. Cijeli prihod od ulaznica ići će u humanitarne svrhe«, rekla nam je suvlasnica i direktorica Unexa Andrea Šumanovac. M. L.</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Prestala agonija  200 radnika Velkoma</p>
<p>Oko 200 radnika nekadašnjeg velikogoričkog poduzeća Velkom koje je završilo u stečaju, nakon dvogodišnje neizvjesnosti dobilo  je  stalni posao u novim velikogoričkim komunalnim poduzećima, pa se može reći da je njihovoj agoniji kraj.</p>
<p> U ponedjeljak su s radom započela poduzeća VG Komunalac i VG Čistoća, koja su preuzela bivše velkomovce, pa ih je sada bez posla oko stotinu. No, i taj bi problem trebao biti riješen. Njih bi trebao preuzeti VG Vodovod, koji će s radom započeti nešto kasnije, nakon što dobije koncesiju od Državne uprave za vodu.  Sva tri poduzeća će, doznajemo od dogradonačelnika Kreše Hubaka, raditi u bivšoj upravnoj zgradi Velkoma, od kojeg je unajmljena i kompletna oprema za rad. Podsjetimo, nova poduzeća osnovao je  Grad nakon što se uvidjelo da stečaj u Velkomu ne može završiti  preustrojem.Time se konačno  razrješava  J. F.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="20">
<p>Nogometni »typisch deutsch« izvlači zemlju iz krize!</p>
<p>BERLIN, 1. srpnja</p>
<p> - Drugo mjesto njemačke nogometne reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu puno je signala za njemačku politiku. Naime, unatoč porazu u utakmici s Brazilom, cijela se nogometna priča vidi kao znak nade za zemlju koja je »tako puna raznih kriza«. Čak i navijači, koji su na trgovima njemačkih gradova pratili finale preko velikih ekrana, pretvorili su njemački poraz u slavlje. </p>
<p>Dakako, u tumačenje nogometnog čuda uključili su se i političari. Kancelar Gerhard Schröder izjavio je nakon poraza da nije razočaran »jer je časno izgubiti od jedne momčadi kao što je Brazil«. U sličnu je tonu govorio i njegov izazivač bavarski premijer Edmund Stoiber, koji je naglašavao da je riječ o velikom uspjehu cijele zemlje i časnom porazu od Brazilaca. </p>
<p>Neki politički komentatori vide cijelu nogometnu priču kao ponovno otkrivanje vrlina »tipisch deutsch« na svjetskoj pozornici. Osim toga, njemačko im nogometno čudo pokazuje da za dobru igru nije dovoljna samo individualnost i inspiracija, nego da se traži osjećaj pripadništva jednoj skupini. Time se može savladati kriza čak i egzistencijalna kao što je bila njemačko-nogometna do svjetskog prvenstva.</p>
<p>U nekim ad hoc teorijama uspjeh njemačke nogometne reprezentacije ne drži se nikakvim društvenim čudom. Uspjeh se vidi kao rezultat tipičnih njemačkih osobina: ustrajnosti u teškom radu i neumornoj borbi; podsjeća se da se u Koreji i Japanu njemačka reprezentacija četiri tjedna bezgranično zalagala i borila do krajnih granica ne bi li na taj način evidentne slabosti u timu potisnula, pa čak i zaboravila. </p>
<p>S druge strane, upozorava se da je njemačka nogometna reprezentacija pokazala duh koji ovoj zemlji nedostaje, ponajviše njezinim političkim timovima. To se u prvom redu odnosi na neprihvaćanje načela »možemo uspjeti - samo u to moramo vjerovati«. U potrazi za tim načelom oba su kandidata za njemačkog kancelara, Schröder i Stoiber, prisustvovala finalu.</p>
<p>Völler je pak slavljen kao nacionalni junak. Čak je postao i počasnim građaninom grada Hanaua u kojem su rođena braća Grimm. No on ipak nije ostvario bajku o osvajanju titule svjetskog prvaka. Naime, nakon ulaska u finale u tu su bajku vjerovali gotovo svi političari i čak 80 posto Nijemaca. </p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Croatia Airlines kasnila zbog prekoračenja 'duty timea' posade</p>
<p>DUBROVNIK, 1. srpnja</p>
<p> - Zrakoplov domaćeg avioprijevoznika Croatia Airlinesa, koji je u ponedjeljak iz Zračne luke u Ćilipima trebao poletjeti za Zagreb u 7.30 sati, zbog prekoračenja tzv. duty timea posade, poletio je tek u 12.20 sati.</p>
<p> U odgovoru Croatia Airlinesa u vezi poremećaja u prometovanju zrakoplova u Dubrovniku stoji, među ostalim, kako je zbog »nedjeljnog poremećaja u prometu u Hrvatskoj i Europi posadi Croatia Airlinesa, koja je jučer odradila letove Dubrovnik - Frankfurt - Dubrovnik, isteklo dopušteno radno vrijeme definirano Pravilnikom o radnom vremenu posada zrakoplova u kojemu stoji da je posada morala dobiti predviđenih 11 sati neprekidnog odmora poslije radnog vremena iz prethodnog dana«. </p>
<p> Ta je posada, kaže se nadalje, trebala odraditi i let od ponedjeljka, OU 663 u 7.30 sati zrakoplovom airbus 319, no zbog prekoračenja spomenutog duty timea let je prebačen za 12.20, da bi se posada odmorila te kako ne bi prekršila spomenuti pravilnik. S obzirom na to da su na istom letu bili predbilježeni ne samo domaći nego i međunarodni putnici, ističu, Croatia Airlines se prioritetno pobrinula za međunarodne putnike, odnosno putnike koji su u Zagreb putovali na liječenje i roditelje s malom djecom. </p>
<p> »Na žalost, neki domaći putnici ostali su u Dubrovniku do 12.20 sati, ali se kompanija pobrinula da im se za vrijeme čekanja leta osigura autobus do grada Dubrovnika i natrag« stoji u objašnjenju kompanije. </p>
<p>K. Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Fossett srušio vlastiti rekord </p>
<p>ST.LOUIS, 1. srpnja</p>
<p> - Američki milijunaš Steve Fossett srušio je svoj vlastiti rekord u samostalnoj vožnji balonom na »duge staze« ne prekidajući let balonom oko svijeta. Fossett je nadmašio rekord postignut 1998. dok je balonom »Duh slobode« putovao preko Indijskog oceana.</p>
<p> To je čikaškom 58-godišnjem burzovnom mešetaru  šesti pokušaj putovanja oko svijeta. Njegov posljednji pokušaj završio je prošle godine nakon samo 12 sati leta. Fossett je sada u zraku 12 dana od kada je poletio iz Australije, a dosad je prešao 78 posto predviđenog putovanja.</p>
<p> Fossett je godinama pokušavao postati prvi balonaš koji je obišao svijet u jednom mahu, no ta je čast pripala švicarskom pilotu Bertrandu Piccardu i njegovu britanskom kopilotu Brianu Jonesu u ožujku 1999. Fossett se zato »bacio« na novi rekord kako bi bio prvi  koji će takav put preletjeti - samostalno. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Zataškani podaci o poginulima u kineskom rudniku</p>
<p>PEKING, 1. srpnja</p>
<p> - Kineska je policija pokrenula potragu za poduzetnicima koje drži odgovornima za eksploziju što se dogodila 22. lipnja u rudniku, kada je život izgubilo najmanje 36 osoba. </p>
<p> Agencija Nova Kina prenosi da su tijela žrtava pronađena na četiri mjesta, udaljena desetak kilometara od mjesta eksplozije, a policija nove žrtve traži na još jednome. Prema izjavama svjedoka na koje se pozivaju kineski mediji, 34 žrtve iz rudnika su izvučene tajno, u rudarskim vagonima, nedugo nakon eksplozije, što je omogućilo podastiranje netočne informacije o broju žrtava.</p>
<p> Nedugo nakon eksplozije mediji su izvijestili o dvjema  poginulim osobama i četiri ozlijeđene. Policija je pokrenula potragu za dvojicom voditelja rudnika Yin Shanom i Wang Quanquanom, koji su u bijegu. Prema izjavama svjedoka, u rudniku je u trenutku nesreće bilo oko stotinu radnika.</p>
<p> Nesreće su u kineskim rudnicima česte, posebno u manjim rudnicima, koji najčešće rade ilegalno, a voditelji poslova ne poštuju pravila  o elementarnim mjerama sigurnosti. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Drniški pršut za britansku Kraljicu </p>
<p>LONDON</p>
<p> - 1. srpnja - Gradonačelnik Drniša Ante Dželalija, te predstavnici IPK Osijek, među kojima i ministar hrvatskih branitelja te predsjednik Nadzornog odbora tog poduzeća, Ivica Pančić, u pratnji hrvatskog veleposlanika Andrije Kojakovića, predali su u ponedjeljak u Buckinghamskoj palači u Londonu čuveni drniški pršut predstavnicima britanske Kraljevske kuće.</p>
<p> Kraljici je darovana i drniška kapa te ženska marama, zatim drniško vino i smokve. Riječ je o poklonu proizvođača drniškog pršuta i grada Drniša Elizabeti II u povodu njene »zlatne obljetnice« – 50 godina otkako je došla na prijestolje.</p>
<p>Drniški pršut bio je Kraljici Elizabeti II i ranije uručen već dva puta - u povodu njezinog vjenčanja te krunidbe, rekli su u Londonu novinarima predstavnici njegovih proizvođača. Nakon ratnog razaranja drniške pršutare, predviđena je izgradnja nove, na Miljevcima, na platou gdje se miješaju gorski i morski zrak. Tamo živi i endemska plemenita gljivica iz porodice penicilina, koja drniškom pršutu daje specifičnu aromu. J.Z.N.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Španjolska domaćin »summita« terorista</p>
<p>MADRID, 1. srpnja</p>
<p> - Španjolska je i ne znajući bila domaćin »summita«  terorista odgovornih za napad na Svjetski trgovački centar 11.  rujna u SAD-u, objavile su španjolske novine El Pais.</p>
<p> Španjolski su istražitelji napisali dug izvještaj na 700 stranica za američki FBI u kojem navode da se šest terorista susrelo dva mjeseca  prije napada na sjeveroistočnoj obali Španjolske, objavio je list. Piloti samoubojice Mohammad Atta, Marwan al-Shehhi i njihov  pomagač Ramzi bin al-Shibh te ostala tri optužena terorista  sastajali su se od 9. do 17. srpnja u nekoliko različitih hotela u turističkom području Tarragone najvjerojatnije kako bi razmotrili  i usuglasili detalje napada. </p>
<p>Bin al-Shibh rezervirao je avionske  karte za Španjolsku iz Düsseldorfa u Njemačkoj, vjerojatno zbog tih susreta. Nije iskoristio povratne karte rezervirane za 19. rujna. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Američka  bomba u Afganistanu ubila možda i više od sto svatova  </p>
<p>KABUL/WASHINGTON, 1. srpnja </p>
<p> – Najmanje 120  osoba koje su sudjelovale na jednoj afganistanskoj svadbi ubijeno  je ili ranjeno u ponedjeljak kada je američki zrakoplov bombardirao  selo u središnjoj pokrajini Oruzgan, 175 kilometara  sjevernoistočno od Kandahara, javlja agencija Reuters pozivajući  se na izjave očevidaca. Glasnogovornik Pentagona potvrdio je da je najmanje jedna bomba  promašila cilj ali nije mogao potvrditi izjave očevidaca da je  poginulo više od 120 ljudi nazočnih na svadbi.</p>
<p> »Najmanje jedna bomba je promašila cilj. Ne znamo gdje je pala«,  rekao je glasnogovornik Pentagona Jeff Davis, dodajući da je  informiran o civilnim žrtvama ali da to ne može potvrditi.</p>
<p> Agencija France Presse međutim javlja, prenoseći izjavu  neimenovanog lokalnog dužnosnika za Afganistansku islamsku  agenciju (AIP) da je u napadu poginulo 40 osoba.</p>
<p> Bombardiranje je izvedeno u noći s nedjelje na ponedjeljak.</p>
<p> »Noćas nije bilo nikoga tko bi pomogao. Jutros smo uspjeli  prebaciti neke od ranjenih u Kandahar. Neki strani helikopteri su  također pomogli«, rekao je očevidac Abdul Soboor.</p>
<p> »Ovdje nema ni talibana, ni al-Qaide, ni Arapa. To su sve bili  civili, žene i djeca«, dodao je.</p>
<p> Afganistanski predsjednik Hamid Karzai je izjavio za lokalnu  Bahtar informativnu agenciju da se dogodio »iznenadni napad« u  okrugu Dehrawood u pokrajini Oruzgan. (H)</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="27">
<p>Zašto Šibenčani više ne vole svoj festival ?</p>
<p>Mnogi su skloni mišljenju da su festivalu promjene nužne, čak spašavajuće / No, dalje od početka nije se maklo, za što su krivi i turistički djelatnici i organizatori festivala / Njima na dušu ide i preklapanje, kriv tajming, kao i pogrešan odabir prostora za pojedinu predstavu</p>
<p>ŠIBENIK, 1. srpnja</p>
<p> – Šibenskom festivalu dogodilo se lijepo priznanje – prepoznat je od  Vijeća Europe, i to ponajprije zahvaljujući Joseu Mariji Balesteru, predsjedniku Odbora za kulturu pri Vijeću Europe, koji se još za ratnih godina pokazao kao dobar prijatelj Šibeniku. U ratom pogođeni Šibenik dolazio je zbog oštećene kupole Katedrale sv. Jakova i sprijateljio se s mnogim Šibenčanima, posebice s pokojnim šibenskim biskupom dr. Srećkom Badurinom. Ove je godine bio gost Šibenskog festivala koji je pozvao da u siječnju iduće godine posjeti Strasbourg i tamo se predstavi, što je za Šibenik i njegov festival posebno dobra prilika za prezentaciju.</p>
<p> S time se slaže i Dragan Zlatović, ravnatelj šibenskog kazališta i Međunarodnog dječjeg festivala. Ističe da je zadovoljan dosadašnjim tijekom ovogodišnjeg festivala, za razliku od lanjskog, kad je zabilježeno više otkazivanje stranih ansambla. No, s tim mišljenjem ne slažu se mnogi, uvjereni da festival danas nije više ono što je bio. Nema onog svima dobro znanog glamura i dinamike,  što je obilježavalo dječju manifestaciju na ulicama i trgovima, nema šarenila i gužve kao nekih prijašnjih godina.</p>
<p> Gdje su se to izgubila djeca? Ove godine postoji čak 16 radionica, koje su izvorni festivalski proizvod, no sve su zatvorene u nekim prostorima daleko od očiju javnosti.</p>
<p> U gradu nema popratnih sadržaja koji su svojedobno, pored predstava, bili teme dana, a sve je manje i poznatih osoba koje pohode Šibenik, kao i novinara što prate tu priredbu dječjeg stvaralaštva. O toj se temi pokušavalo raspravljati, ali bez stvarne ambicije da se nešto promijeni. Ove godine problemi su se počeli nizati od samog početka, od svečanog otvorenja što ga HTV nije direktno prenosio, a repriza, dan kasnije, bila je – po ocjeni stručnjaka – ispod razine ostvarenja uživo.</p>
<p> »Za ljubav je potrebno dvoje«, reći će na tu okolnost Dragan Zlatović ne krijući da veze između televizijskih ekipa koje snimaju strane predstave i festivalske direkcije nisu najblistavije.</p>
<p> Na ponašanje HTV-ovih ekipa primjedbe imaju svi, od organizatora i kritičara do publike, kojoj smetaju dugi televizijski kranovi. Zlatović tek danas pojašnjava zašto u svečanom činu otvorenja nije bilo egzotičnih brazilskih plesačica. Nije tome uzrok, kako se po gradu govori, tange s generalne probe, nego policija koja je dva dana prije zabranila vatromet s tvrđave sv. Ane i premjestila ga na Martinsku. Vatromet sa sv. Ane trebao je biti početak showa brazilskih plesačica na pozornici, nakon završnog čina otvorenja, pojasnio je Zlatović.</p>
<p>Zašto se uz ministra kulture dr. Antuna Vujića na svečanom otvorenju pojavio gradonačelnik Milan Arnautović, a ne i župan Duje Stančić, kao prijašnjih godina, kada je župan po funkciji bio predsjednik festivalskog odbora? – pitaju se Šibenčani. Zlatović odgovara da se to dogodilo zbog nedavne odluke Gradskog vijeća, koje je postalo osnivač kazališne kuće pa tako i festivala. Šibenski festival nekad je imao nacionalnu razinu koju je izgubio, tvrdi Zlatović, zbog brzoplete primjene naziva festivala.</p>
<p>»Naime, trebalo je malo pričekati, kao što su to učinili drugi festivali u Hrvatskoj, a nas je, eto žurba stajala nacionalnog statusa. Sada se stvari pokušavaju ispraviti i vjerujem da će se to uskoro promijeniti«, drži Zlatović.</p>
<p>Festivalu mnogi zamjeraju što se nije uspio uklopiti u turizam, što je unatoč 42 godine starosti turistima potpuno nepoznat, a i danas mu se dešavaju početničke pogreške. Na svakodnevnim zamornim i predugim festivalskim konferencijama, koje vodi Ivo Brešan, razgovara se o programima iz službenog festivalskog dijela. O ostalim programima i problemima koji se svakodnevno uočavaju, tamo se uopće ne razgovara, niti je tko pokazao interes da se na mjerodavnom mjestu progovori o tome: treba li što mijenjati u festivalu koji Šibenčani sve manje osjećaju kao svoj i sve manje posjećuju? Ili je potrebno zadržati status quo?</p>
<p> Mnogi su skloni mišljenju da su festivalu promjene nužne, spašavajuće, jer u suprotnom prijeti mu ishlapljivanje. Značenje stvaralaštva za djecu očito nije u dovoljnoj mjeri prepoznato, a o spoju turizma i festivala da se i ne govori. Dalje od početka nije se maklo. Za to su krivi i turistički djelatnici i organizatori festivala, a njima na dušu ide i preklapanje predstava, kriv tajming pojedinih predstava, kao i pogrešan odabir prostora na kojemu se neka predstava izvodi.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Katarza na jarunskom otoku</p>
<p>Veslica na jedinom zagrebačkom otoku pokazala je koliko nesputana energija afro-beata ukrštena s majstorskom sviračkom podlogom može uzgibati pozitivnu snagu / Iako nije politički angažiran, poput oca Fele, Kuti mlađi svojom glazbom podjednako ističe značaj podneblja crnog kontinenta čija ga je tradicija, pogotovo nigerijska, bitno odredila, zadržavajući panafrikanizam kao ključnu odrednicu rada</p>
<p>Održan pod sponzorstvom Ureda za kulturu grada Zagreba i Centra za razminiravanje, koncert Femi Anikulapo Kutija ujedno je »razminirao« i bilo kakvo loše raspoloženje prisutnih, priuštivši vrhunski glazbeni menu na travi otoka unutar Jarunskog jezera. Zasigurno nije loša ideja da se što više ljetnih koncerta održava baš na tom zagrebačkom prostoru, jer se radi o pogodnoj otvorenoj pozornici koja prima nekoliko tisuća ljudi, a lišava vas sauna efekta zatvorenih klubova. Koncert Femija Kutija (u sklopu turneje posljednjeg albuma »Fight To Win«) i njegove programatske odrednice možda najbolje opisuje naziv njegova pratećeg sastava – Positive Force. Dvosatan nastup bio je iscrpna lekcija s korijenima u afričkoj popularnoj glazbi koju je zdušno propagirao i njegov otac Fela Kuti, uz dodatak nekih zapadnjačkih pop-obrazaca. </p>
<p>Otprilike na tragu kovanice Slya Stonea »free your mind and your ass will folow«, Femi Kuti je koncertom na otoku pokazao snagu strasti tijela i svijesti spojenih u jedno. Iako nije politički angažiran poput Fele, Kuti mlađi svojom glazbom podjednako ističe značaj podneblja crnog kontinenta čija ga je tradicija, pogotovo nigerijska, bitno odredila, zadržavajući panafrikanizam kao ključnu odrednicu rada. Okupljena publika, redom sastavljena od pripadnika urbane mladeži i stareži, pokazala je da zna cijeniti Kutijevo znojenje i majstorske sviračke akrobacije na pozornici. Neki doduše jesu zarolali jointe i doslovno odgledali koncert »na travi«, ali su i oni bistre glave mogli podjednako uživati u ponuđenom programu.</p>
<p>Višeslojne polifone strukture etničkih ritmova majstorski su kanalizirane kroz ruke i usta članova sposobnog pretećeg sastava, zaslužnog za neodoljivo razigranu sviračku podlogu, temelj koji Femi Kutija izbacuje u središte pozornice. Zanatski majstorski izvedena smjesa tradicionalnih afričkih utjecaja  i funk/jazz ukrasa na zagrebačkom koncertu je rezultirala izdašnom ponudom ritma i melodija, koja je kao logičnu posljedicu imala prisnu interakciju s oduševljenom publikom. Dakako, pored nadahnute sviračke rutine, Femi Kuti nije zaboravio ni na socijalne teme, pa je u jednoj desetminutnoj temi/jam-sessionu očekivano dotaknuo i problem AIDS-a od kojeg boluje veliki dio populacije matičnog kontinenta i od kojeg je preminuo Fela Kuti. </p>
<p>Sa četrnaestčlanim pratećim sastavom Femi Kuti na koncertu je podjednako istaknuo hipnotički repetitivne ritmove (uz podršku dva udaraljkaša), raskoš afričke vokalne tradicije (pri čemu mu je pomogla izvrsna četveročlana vokalno/plesna ženska sekcija) i majstorske vlastite solo dionice alt-saksafona ili eskapade članova duhačke sekcije. </p>
<p>Najkraće, nastup Femija Kutija i Positive Force bio je uvjerljivo fizičko iskustvo u kojem neumorni svirači i plesači izvode program bez primisli na posustajanje, a negdje na razmeđi katarzičnog slavlja i povremenih upozoravajućih poruka, koncert je završen skupnim plesnim ritualom izvođača i pripadnika publike na pozornici, među koje se uguralo i nekoliko tamnoputih plesača koji nastupaju na aktualnom Eurokazu. </p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Zona napetosti</p>
<p>Izložbom u zagrebačkom Domu HDLU, francuski teoretičar André Rouillé predstavio je izbor od dvadesetak umjetnika iz Hrvatske, Slovenije, Kosova, Albanije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, koristeći termin nastajanja u svrhu predstavljanja regije </p>
<p>Prostor jugoistočne Europe zbog svojih je turbulentnih političkih, ekonomskih te osobito društvenih promjena već nekoliko godina u središtu interesa pojedinaca koji nastoje prepoznati nove odnose, popraviti veze među ljudima te ih smjestiti u širi geopolitički i umjetnički kontekst. Podrhtavanje tla još nije bilo prestalo, a već su se priređivale izložbe posvećene prevladavanju nastalih pukotina odnosno prepoznavanju nove umjetničke karte Europe – one, koja u prethodnom razdoblju nije bila dijelom dobro poznate, institucionalizirane i višestruko evidentirane svjetske umjetničke prakse. </p>
<p>Francuski teoretičar André Rouillé suvremenu umjetnost jugoistočne Europe doživljava kao svojevrsna nastajanja odnosno zbivanja koja na osobite načine preslaguju kartu širokog područja. O tom dijelu europskog prostora zapadni svijet ne zna mnogo, osim uobičajenih spoznaja proslijeđenih putem medija, filtriranih zavisno o namjerama pošiljaoca, kao i primatelja.</p>
<p> Izložbom u zagrebačkom Domu HDLU, priređenom u okviru obilježavanja 80. obljetnice djelovanja Francuskog instituta u Zagrebu, Rouillé je predstavio izbor od dvadesetak umjetnika iz Hrvatske, Slovenije, Kosova, Albanije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, koristeći termin nastajanja u svrhu predstavljanja regije u kojoj je, po njegovu mišljenju, postojao tradicionalan način gledanja na umjetnost kao »entitet odvojen od svijeta«. </p>
<p>Tu preopćenitu tvrdnju teško je poistovjetiti s ukupnim umjetničkim zbivanjima u sredinama poput naše, gdje su umjetnici i te kako djelovali pulsirajući sa svijetom u kojem žive.</p>
<p>Autor koncepcije evidentno inzistira na radovima koji odgovaraju procesu nastajanja, koji odražavaju napetost prepoznatu u regiji s kojom »razvijeni« svijet uspostavlja pretežno paušalne odnose. No, fenomeni egzodusa, granica ili ekstremnih nacionalnih identiteta nisu potpuna nepoznanica na Zapadu, gdje pristalice antiglobalizacijskih pokreta štite azilante, dok bombe odjekuju u sve više gradova. </p>
<p>Odabir radova djeluje prepoznatljivo, bez iznenađenja. Dio autora bio je uvršten u dosad najcjelovitiji pokušaj predstavljanja suvremene umjetničke prakse nastale nakon pada zida, izložbu After the Wall, kao i na ljubljansko izdanje Manifeste, bečke Aspekte, Pozicije – 50 godina umjetnosti iz Srednje Evrope, zagrebačko Što, kako i za koga. </p>
<p>Većina radova suvereno govori o sredini, problemima i pokušajima prevladavanja istih: tunelu na kraju kojeg nas čeka zajednička sudbina u podzemnoj željeznici Igora Antića, prelaska granice i konačnog susreta sa željenom slobodom koja se plaća prostituiranjem te neizbježnim mahanjem zastavicom ujedinjene Europe Sokola Beqirija, techno-motociklističkoj varijanti ritualnog plesa Sanje Perišić, tranzicijskim modifikacijama simbola osobnog određenja Erzena Shkolollija, patetičnog izbrijavanja tijela u svrhu pronalaženja supruga s europskom putovnicom Tanje Ostojić.</p>
<p> Sumnja je ionako preostala onima koji su uspjeli zadržati dignitet, da parafraziramo Aleksandra Ilića, u okružju neosjetljivom prema reklamiranju nagomilanog otpada Igora Rakčevića, problemima koji djeluju kolektivno, no koji istodobno zadržavaju individualan pristup. </p>
<p>Teza o nepostojanju nostalgije u umjetnosti ovog dijela Europe, spomenuta u popratnom tekstu, nije točna, jer ju primjećujemo u nekim odabranim radovima, dok postupci poput Boltanskova arhiviranja, koje spominje Rouillé, postoje u djelima autora koji ne sudjeluju na izložbi (na primjer, radovi Marijana Molnara iz serije /drugi/ neka govori). </p>
<p>Dakako, jugoistočni europski prostor zanimljiv je ljudima poput Andréa Rouilléa, koji samim činom prepoznavanja nastoji odrediti sebe i druge u odnosu prema nama, potaknuti procese koji će pomoći da pronađemo mjesto u »zajamčenoj budućnosti u srcu Europske unije« (kad za to dođe vrijeme), odnosno, da prepoznatu napetost pretvorimo u stvaralački potencijal trajne vrijednosti, a ne privremene zainteresiranosti. </p>
<p>Sandra Križić Roban</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Sedam filmova u utrci za Zlatnu arenu</p>
<p>Festival  hrvatskog i europskog filma održat će se u Puli od 20. do 25. srpnja /  U posljednji trenutak Ministarstvo kulture odobrilo sredstva za dovršenje tri  filma, pa će u Puli biti prikazano sedam domaćih i 11 stranih  naslova / Koliko će ponuđeni program uspjeti vratiti publiku u Pulsku arenu?</p>
<p>Ovogodišnji  filmski festival u Puli napokon je dobio svoj program koji je izazvao prilično iznenađenja i polemika, već i prije samog početka.  Još do prije nekoliko dana činilo se kako će u službenom programu nacionalnog festivala hrvatskih filmova biti samo četiri filma, da bi u posljednji trenutak  bila ubačena još  tri projekta kojima je Ministarstvo kulture odobrilo  sredstva neophodna za dovršenje, odnosno prebacivanje na 35 mm vrpcu. Tako  će u konkurenciji za Zlatne arene Pule 2002, ove godine biti filmovi »Ne dao Bog većeg zla« Snježane Tribuson, »Serafin« (Svjetioničarev sin) Vicka Ruića, »Potonulo groblje«  Mladena Jurana, »Prezimiti u Riju«  Davora Žmegača, »Sjećanje na Georgiju« Jakova Sedlara, »Fine mrtve djevojke« Dalibora Matanića  i omnibus »24 sata« Gorana Kulenovića i Kristijana Milića.</p>
<p>   Kao što je vidljivo iz ponuđenog programa, samo je omnibus film »24 sata« sastavljen od  kratkih  filmova, rad dvojice debitanata, dakle mladih redatelja dok su ostali autori  koji će se ove godine natjecati u Puli ranijih godina  već iskusili prva pulska iskustva. Snježana Tribuson imala je najviše uspjeha sa svojim  filmom »Tri muškarca Melite Žganjer«. </p>
<p> Dobro je  za pulski festival, ali i za hrvatski film da je ponovno među autorima i jedna žena redatelj, što je rijetka pojava u hrvatskoj kinematografiji, pa je tim vrednija. Doista je pravo čudo što se događa s tim mladim talentiranim djevojkama koje su prošle zagrebačku Filmsku akademiju, potvrdile se u nekim dokumentarnim ili kratkim igranim filmovima na Danima hrvatskog filma ili nekim  svjetskim studentskim festivalima, a da nikada poslije toga nisu dobile šansu za vlastiti film.   Premda činjenice govore  suprotno, bilo bi grubo tvrditi kako hrvatskoj kinematografiji nisu potrebna i autorska razmišljanja »s druge strane«, dakle  ženski pogledi na aktualne ili literarne i povijesne teme i probleme. Pri tome ne mislim na takozvane ženske filmove, nego na ženske autorice koje se podjednako vješto znaju uhvatiti u koštac i s grubljim  situacijama. </p>
<p>  Vratimo se Puli na kojoj  će poslije dugo vremena svi filmovi u konkurenciji biti premijerno prikazani, što je velika prednost za festival ovakve vrste, a koliko će to privući publiku tek ćemo vidjeti.  Jer činjenica je da je posljednjih godina  domaća publika upravo u Puli prilično otvoreno ignorirala domaći film.</p>
<p>Festival europskog filma i dalje je ogledna smotra koja se sve očiglednije pretvara u  reviju nagrađenih filmova s velikih festivala u Berlinu, Cannesu i  Veneciji. Tako se u službenom programu nalazi među jedanaest filmova  čak pet berlinskih »štićenika«.   Francuski  film »Intimnost« Patricea Chereaua, bio je pobjednik  Berlinalea  2001., a publiku u Areni zasigurno bi mogla privući ta žestoka ljubavna drama. U njoj od samog  početka dominiraju seksualne ekshibicije glavnih glumaca  Marka Rylancea i Kerry  Fox, koja je u Berlinu također nagrađena za najbolju žensku ulogu.  S ovogodišnjeg Berlinalea u Pulu stižu tri filma »Ponedjeljkom ujutro«, sjajna priča o usamljenosti i lutanju Otara Iosselianija koji je nagrađen za režiju. Aktualan je i  »Heaven« Toma Tykwera o  ljubavi teroristkinje i policajca, te relativnosti njihovih  položaja, u njemačko-američkoj koprodukciji  s Cate Blanchett i Giovanijem Ribisijem.</p>
<p> »Taking Sides« Istvana Szaba s Harveyem Keitelom i  Stellanom Skarsgadorm  još je jedna grupna europska koprodukcija  (Njemačka, Francuska, Velika Britanija), što daje sliku Berlina neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Ispričana je kroz  ponašanje i akciju američkog zapovjednika koji istražuje nacističke zločine i u svojem crno-bijelom  svijetu  isključivosti i revanšizma, zapostavlja mnoge bitne činjenice nesposoban da  razluči nijanse krivnje i prihvati i mogućnost da nisu  svi Nijemci  bili  opaki  zločinci.</p>
<p>  Talijani dolaze s »Brucio nel vento« Silvija Soldinija koji se proslavio s filmom »Kruh i tulipani« prije tri godine. Ponovno s tematikom ljubavne priče Soldini govori o stereotipnom životu gastarbajtera u Švicarskoj koji iznenada pronalazi svoju staru ljubav i bez obzira  na to što je ona udana i majka, počinje ju opsesivno slijediti, pronalazeći  neku imaginarnu nadu i vjeru u bolji  život za samoga sebe.  Izvrstan, ali vrlo težak  film »Učiteljica glasovira« Michaela Hanekea, prošle je godine s uspjehom prikazan u Cannesu, a Isabelle Hupert, uz osvojenu Zlatnu palmu, proglašena je i najboljom europskom glumicom, zahvaljujući ulozi u ovom filmu.  Riječ je o još jednoj kompliciranoj seksualnoj drami u kojoj nema milosti ni za jednu od strana.</p>
<p>  »Moja sestra Marija« dokumentarni je film Maximiliana  Schella o njegovoj sestri, nekada poznatoj glumici koja je teško oboljela. Istočni blok predstavljat će »Sestre« Sergeja Bodrova iz Rusije, te češki  filmovi »Bablje ljeto« Vladimira Michaleka  i »Tamnoplavi  svijet« Jana Sveraka (dobitnik Oscara za film »Kolja«, kao najbolji strani film 1996. godine).  Van konkurencije u službenom programu Europskog festivala bit će prikazan film »Quo  Vadis« Jerzya Kawalerovicza.</p>
<p>Branka Somen</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Otvorenje u znaku Boljšoj teatra</p>
<p>U Ljubljanu dolazi tri tisuće umjetnika iz dvadeset tri zemlje Europe, Amerike i Azije / Najzanimljiviji  program sastavljen je za mjesec srpanj </p>
<p>MILANO, 1. srpnja</p>
<p> – Ugledni međunarodni ljetni festival u Ljubljani slavi ove godine značajan jubilej – 50. obljetnicu od osnutka i uspješnog djelovanja. Festival počinje 2. srpnja, a završava 14. rujna. U navedenom razdoblju u Ljubljani će svakog dana biti koncerti, opere i balet, uglavnom stranih ansambala i umjetnika. Svakako najzanimljivije bit će gostovanje glasovitog Akademskog državnog Boljšoj teatra iz Moskve koji dolazi s opernim i baletnim ansamblom, a na programu ima 2. i 3. srpnja baletne predstave »Giselle« A. Adama.</p>
<p> Dan kasnije je gala koncert na kojem će nastupiti osam najpoznatijih moskovskih umjetnika, članova Boljšoj teatra, koji će pjevati arije iz opera. Gostovanje ruskih umjetnika završava s dvije predstave, 6. i 7. srpnja, s izvedbama opere »Evgenij Onjegin« Petra Iljiča Čajkovskog. Nedvojbeno je da će gostovanje umjetnika iz Moskve, za kojim vlada znatno zanimanje, biti najinteresantnije. Očekuje se da će stići posjetitelji iz obližnjih država, Austrije, Hrvatske i Italije.</p>
<p>Otkako je na kormilo tog festivala došao u svojstvu generalnog direktora poznati ljubljanski umjetnik prof. Darko Brlek, klarinetist svjetske reputacije, taj je festival postao programski mnogo bogatiji. Navedimo da će ovog ljeta nastupiti u Ljubljani 3000 umjetnika iz 23 zemlje Europe, Amerike i Azije. Teško da koji drugi festival u svijetu ima toliko gostujućih ansambala i umjetnika pojedinaca. </p>
<p>Ovih je dana prof. Brlek boravio u Milanu od kojeg smo doznali pojedinosti o programu. Svakako je najzanimljiviji program u ovom mjesecu kada će, pored Boljšoj teatra, u Ljubljani nastupiti Komorni orkestar Moskovski solisti (9. srpnja), New York Salsa »All Stars« (10. srpnja), Simfonijski orkestar Radiotelevizije Slovenije (15. srpnja), Komorni orkestar Talich uz sudjelovanje jednog od najvećih violinista Shlommo Mintza (17. srpnja), Jugozapadna Njemačka filharmonija iz Konstanze (30. srpnja), Večer glazbe Georgea Gershwina  i Leonarda Bernsteina pod  nazivom »New York, New York« (21. srpnja). Na programu je i balet »Romeo i Julija« Sergeja Prokofjeva, 22., a 23. srpnja nastupa Beogradska filharmonija pod ravnanjem slovenskog dirigenta, odnedavno šefa-dirigenta tog orkestra, Uroša Lajovica. Solist će biti violinist Stefan Milenković.</p>
<p> Budimpeštanski komorni orkestar pod ravnanjem Tamása Gŕla izvodi Mozartov »Requiem«  (24. kolovoza.), a 2. kolovoza na programu je koncert Akademskog komornog orkestra Nacionalnog radija Ukrajine. Osobito je velik broj gudačkih kvarteta: nastupaju kvartet Bartok te kvarteti iz Salzburga, Briançona, Dresdena i drugi. </p>
<p>Dragan Lisac</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Klasika i poslije sezone</p>
<p>Solistički nastup Bojana Čičića i Laure Vadjon / Kratak ljetni festival Zagrebačkih solista završio izvedbom Mendelssohnova »Okteta«</p>
<p>Na drugom koncertu Komornih večeri u svom Domu na Gornjem gradu, Zagrebački solisti u subotu su predstavili još dvoje svojih članova, violiniste Lauru Vadjon i Bojana Čičića. Bojan Čičić izveo je Dešpaljev »Guslački hir br.2 za violinu solo« i pokazao tehničku vještinu, a posebice fin provodni muzikalitet postojane zvučne kvalitete. Laura Vadjon odsvirala je »Ljeto« iz Vivaldijevih »Godišnjih doba«, koja umjetnica s ansamblom inače izvodi u cijelosti, no izvedba nije bila na tragu ostvarenja kakva smo od nje navikli čuti.  U toj izvedbi za čembalom je bila Elisabeth Bachelder, gošća Zagrebačkih solista na Komornim večerima.  Mendelssohnov »Oktet« u Es-duru, op. 20  jedno od standardnih djela repertoara Zagrebačkih solista, s čijom je izvedbom taj mali ljetni festival završio, samo je u stavku »Scherzo« naznačio homogenost ansambla i puls pravog muziciranja. U izvedbi »Okteta« sudjelovao je i violinist Benedict Goodfriend, također gost Zagrebačkih solista.</p>
<p> No, u cjelini, oba programa ovogodišnjih Komornih večeri  u Domu Zagrebačkih solista pokazala su umijeće članova kao solista, i to ponajviše u djelima komorne glazbe, a zagrebačkoj je publici bila pružena mogućnost da i nakon službene sezone uživaju u programu klasične glazbe. </p>
<p>Dodi Komanov</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>POSLJEDNJI ŽAR PRADAVNOG SUNCA</p>
<p>U modernom društvu nema »slobodnih«</p>
<p>Mi smo robovi modernog doba, u vlasništvu robovlasnika naše kulture. Robovlasnici koriste lance i okove hipoteke, kredita za auto, neplaćenih računa kreditnih kartica, poreza na imovinu i mnogih drugih suptilnih i manje suptilnih oblika privrednog i kulturnog pritiska s pomoću kojega upravljaju većim dijelom našeg vremena </p>
<p>PIŠE: THOM HARTMANN</p>
<p>U suprotnosti s Twainovim zapažanjima, Shoshoni su imali složenu i vrlo značajnu kulturu i vjeru. Općenito gledajući, nisu poznavali glad i pomor. Živjeli su udobno i sretno na svojoj zemlji najmanje nekoliko, a možda čak i deset tisuća godina, održavajući zemlju onoliko čistom, zdravom i plodnom koliko je to moguće u tom pustinjsko-planinskom kraju, a živjeli su u slozi sa svojim susjedima.</p>
<p>U vrijeme kad se Mark Twain vozio kroz njihovo područje, Shoshoni su ostvarili - i uživali ga već tisuću godina - drugo dostignuće koje naši politički vođe vole isticati kao najviši cilj čovječanstva. Eliminirali su ratove. U njihovu jeziku više nije postojala riječ za »rat«.</p>
<p>Shoshoni  su vodili plemenski život u jednom od najpustijih područja Sjeverne Amerike, gdje se stopa naseljenosti kreće od jedne osobe na svakih 140 kvadratnih kilometara do jedne osobe na svakih 250 kvadratnih kilometara. Tipična plemenska jedinica sastojala se od jedne šire obitelji, koja je brojila između pet i dvadeset osoba, a polako su se kretali tim velikim područjem. U rijetkim situacijama kad bi ih netko (uključujući i bijelce) došao napasti, jednostavno bi pobjegli i skrili se.</p>
<p>Prigode za napad bile su rijetke, jer nije bilo razloga za njih: Shoshoni nisu imali nikakva bogatstva: nisu imali način stvaranja zaliha hrane, minerala ili drugih dragocjenosti. Imali su samo ono što su mogli nositi, ali nisu bili siromašni: njihovi su životi bili udobni, odnosi unutar obitelji duboki, a hrane je bilo dovoljno. Najuzvišeniji čin za Shoshone bilo je dati drugome sve što imaš. Darežljivost je značila štovanje unutar plemena, za razliku od bijelaca koji su visok položaj u društvu postizali gomilanjem hrane i imetka. </p>
<p>Bijelci su ih nazivali Kopačima zato što su često kopali po zemlji u potrazi za korijenjem i hranom. Bijelci su pretpostavili da to pokazuje neku vrstu poljoprivredne gluposti, a istina je bila potpuno suprotna: Shoshoni su imali duboko i bogato znanje o životu u svome okolišu, ispod zemlje i iznad nje. Za iskapanje hrane koristili su sveti štap za kopanje, a hranu se pripremalo i jelo uz obrede štovanja. Ako se morao maknuti neki kamen, nije se to radilo svetim štapom nego posve drugim. Kad je Shoshon gledao prirodni svijet, vidio je krajolik bogat životom, vidljivim i skrivenim. Taj im je život bio poznat, govorio im je, zvao ih, a često ih i vodio.</p>
<p>Kultura Shoshona  bila je ispunjena obredima i pravilima koja su bila (da citiramo njihova kroničara Petera Farba) »jednako složena kao pravila i obredi u Vatikanu ili na dvoru u Versaillesu«. Tijekom cijeloga života morali su biti svjesni duhova prirode i svjetova koji ih okružuju, paziti da njihovo međudjelovanje s ostalima bude prikladno i uljudno, u mislima voditi evidenciju o obvezama i prošlim susretima s obitelji i drugim klanovima, znati gdje su sveta, a gdje nesveta mjesta, kako bi prva mogli posjećivati, a druga izbjegavati.</p>
<p>Posebno složena etiketa okruživala je njihove obrede, uključujući brak, rođenje, smrt i pubertet.</p>
<p>Život Shoshona bio je najvećim dijelom život jednakih. Vodstvo je imalo savjetodavnu ulogu, a ovisilo je o sposobnostima. Najbolji je lovac predvodio lov, najmudrija osoba s najviše iskustva u liječenju bila je plemenski liječnik, najbolji skupljač hrane vodio je potrage za biljkama. Kako su se te razine znanja i iskustva mijenjale od osobe do osobe tijekom njihovih života, često su se mijenjale i vodeće uloge.</p>
<p>Na vodstvo se gledalo kao na dužnost i obvezu, a ne kao na prigodu za stjecanje moći ili imutka, kao u današnjim »civiliziranim« društvima. Položaj vođe sa sobom je nosio veliki teret odgovornosti, pa se taj položaj cijenio i često se odgovornost dijelila između nekoliko osoba. Nitko se nije trudio postati vođom niti je tome stremio, taj je položaj bivao praktički nametnut najsposobnijoj osobi u plemenu. Ta je karakteristika vladajućeg položaja bila jedna od stvari koje su najviše zbunjivale Europljane kad su se prvi put susreli sa Shoshonima.</p>
<p>Dok današnji poljoprivrednik u Iowi mora svakoga dana proizvesti 12 milijuna  kalorija hrane sa svojom potrošnjom »životne energije« od dvije tisuće kalorija (a to je moguće samo uz pomoć tehnologije pogonjene naftom), Shoshon je morao proizvesti samo četiri tisuće kalorija hrane na dan. Antropolozi to nazivaju »kulturne režije«: što više energije neko društvo ulaže u stvaranje nejestivih stvari (bile to katedrale, ili igračke, ili kuće), to više moraju proizvesti oni koji proizvode hranu. </p>
<p>Dok su naše kulturne režije goleme, shoshonske su bile relativno skromne: dodatne kalorije koje su proizveli odrasli bile su većinom iskorištene za prehranu djece i staraca. To je ujedno i razlog zašto su Shoshoni rijetko imali razdoblja gladi: nisu imali goleme nestabilne strukture proizvodnje i pohrane, koje je lako srušiti. Kad je hrane ponestalo u jednom području, jednostavno su se preselili na drugo.</p>
<p>U tome su smislu Shoshoni (kao i drugi plemenski narodi koji žive u malim skupinama) bili izuzetno oslobođeni tereta bilo kojeg oblika ropstva. Niti jedna osoba nije »radila« za drugu, nitko nije bio ničiji »vlasnik«, nitko nije provodio svoje vrijeme proizvodeći hranu ni za koga izvan svoje najuže obitelji. Posvećivali su sat ili dva dnevno pronalaženju hrane, a ostatak dana u slobodnim aktivnostima ili obredima. (Taj je omjer tipičan za plemenske narode širom svijeta.)</p>
<p>Robovi modernog doba: Za razliku od onih koji žive plemenskim načinom života, u našem modernom društvu malen broj ljudi za sebe kaže da se osjećaju makar i samo približno »slobodnima«: mi smo robovi modernog doba, u vlasništvu robovlasnika naše kulture.</p>
<p>Robovlasnici koriste lance i okove hipoteke, kredita za auto, neplaćenih računa kreditnih kartica, poreza na imovinu i mnogih drugih suptilnih i manje suptilnih oblika privrednog i kulturnog pritiska s pomoću kojega upravljaju većim dijelom našeg vremena i koriste ga u svoju korist.</p>
<p>Kao rezultat toga, svatko od nas poznaje nekoga tko je na lijekovima za smirenje ili je počeo posizati za alkoholom. Ovisnost o televiziji tako je raširena da uzrokuje raspad tradicionalnih društvenih skupina i klubova, a naša su djeca izgubljena u moru boli i konfuzije koja je u protekla tri desetljeća dovela do podvostručenja stope samoubojstva među adolescentima.</p>
<p>Robovi znaju kad su robovi, bez obzira na to kojom se riječju opisuje njihovo ropstvo. I tražit će bijeg iz ropstva, bilo u sve jačim drogama, sve intenzivnijoj »zabavi« ili u psihopatskom i nasilnom ponašanju.</p>
<p>Moramo početi našu djecu i naše građane učiti kako potražiti istinitiju povijest svijeta, moramo ih ohrabriti neka tragaju za istinom sadašnjosti. Tek tada možemo ponovno uspostaviti vezu s našom prošlošću i na taj način početi stvarati veći osobni identitet, skupni identitet i kolektivnu odgovornost.</p>
<p>Iz te nove spoznaje i osjećaja tko smo i koje je naše mjesto u svijetu, stvari koje moramo učiniti da bismo pomogli spasiti svijet postaju i očite i moguće: bez te perspektive doimaju se nemogućima i pretjerano zahtjevnima. U vlastitim istraživanjima u tom polju, zaključio sam da nas narodi Starijih Kultura imaju mnogočemu važnom naučiti. Zaista, mogle bi to biti lekcije koje će spasiti naš svijet...</p>
<p>(Svršetak)SUTRAIvan Supek: ČOVJEK I NJEGOV BOGReligija i humanizam</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>JA I KALISTO</p>
<p>»Razorit ću ti tvoju zvjezdarnicu«</p>
<p>»Misliš da je vašoj tamošnjoj vojsci palo na pamet da instalira radar? Kojeg će njima vraga takav radar za šesnaest  polovnih MIG-ova 21, od kojih su samo dva spremna za polijetanje? NATO treba radar«, pojasnio mi je. »Mi u Mednjanu nabijemo NATO na neku stvar!« »Možda. A onda će NATO nabiti na neku stvar vašu vladu!«</p>
<p>PIŠE: DEJAN ŠORAK</p>
<p>Bio je obučen u trenirku čiji dijelovi nisu pripadali ni istoj boji ni modelu. Preko svega, jer mu je očito bilo hladno, prebacio je kockasti sako, a kao krunu lovački šeširić s fazanovim perom. Ne samo da nije spadao u germansku mitologiju, već bi ga teško bilo prošvercati i kao statista u neorealistički film. Unatoč tome, drhtao sam kao da je preda mnom Wotan osobno.</p>
<p>»Razorit ću ti tvoju zvjezdarnicu!«  začuo se pucketav mehanički glas iz aparatića koji je prislonio uz grlo i koji je podsjećao na starinsku kutiju za sapun.</p>
<p>Otkud je mogao znati za moju buduću zvjezdarnicu!? Bilo je logično da Službe prisluškuju razgovore iz Dolymara, ali kako su uspjele dešifrirati domaći mednjanski dijalekt, koji ni u obližnjem, sedam kilometara udaljenom Ternjanu, ne razumiju bez prevoditelja.</p>
<p>Hans je umjesto odgovora pljusnuo preda me snop svježe otprintanih stranica s prijepisom fonograma mojeg općenja s Mednjanom, na engleskom.</p>
<p>Nećeš ti meni razoriti ništa!«  bezobrazno sam oponašao robotoliki način njegova glasanja.</p>
<p>»To mi je od Waffenrauchera«,  progovorio je bez mašinice, raspuklim baritonom, koji me podsjetio na boju glasa šljakera naše zadruge koji bi dopirao iz bačvi za malvaziju dok bi čistili unutrašnjost.</p>
<p>To je bio duhan za jurišne odrede. Ubijao je podjednako efikasno kao ruski snajperi. Godine 1943. su mi izrezali pola grla, i rekli da nikad neću progovoriti, ali da ću već za šest mjeseci biti mrtav. Prevarili su se i u jednom i u drugom. Progovorio sam 1949. na proslavi za izbor miss rodea na poljoprivrednom sajmu u Južnoj Dakoti. Ali sam se toliko naviknuo na ovu spravu da…«</p>
<p>»Zašto?«   prekinuo sam ga. Znao je, naravno, da se vraćam na temu razaranja moje zvjezdarnice.</p>
<p>»Zato što hoćemo radar, a nećemo zvjezdarnicu!« Gotovo je doslovno ponovio bakinu rečenicu koja je bila podcrtana u fonogramu. Možda se radi o bratstvu progresivne skleroze, pomislio sam. Ona i on mogli su biti približnih godina.</p>
<p>»Tko to vi? I kakve veze imate s tim radarom?!«</p>
<p>»Misliš da je vašoj tamošnjoj vojsci palo na pamet da instalira radar? Kojeg će njima vraga takav radar za šesnaest  polovnih MIG-ova 21, od kojih su samo dva spremna za polijetanje? NATO treba radar«, pojasnio mi je.</p>
<p>»Mi u Mednjanu nabijemo NATO na neku stvar!«</p>
<p>»Možda. A onda će NATO nabiti na neku stvar vašu vladu! Jer vlada s njim ima potpisan ugovor koji uključuje suglasnost na ovakvu vrstu strateških instalacija! </p>
<p>Vlada naravno može izigrati ugovor oko tog radara, ali će joj onda NATO prodati stare lovce F-16, koji su ipak nešto bolji od starih MIG-ova, skuplje nego da su kupili nove MIG-ove posljednje generacije. A to se Vladi ne isplati. Osim toga, NATO rado tužaka, pa vlada neće dobiti kredit koji bi je trebao spasiti da preživi.«</p>
<p>Mi u Mednjanu«, derao sam svoju lokalpatriotsku kozu, »ne nabijemo na neku stvar samo NATO, nego i Vladu. Što će tamo biti, stvar je lokalne samouprave, a zakon o lokalnoj samoupravi usklađen je sa zakonima EU. Prema tome, EU na neki način stoji iza odluke o zvjezdarnici. A što se Amerima, koji i dalje gazdare NATO paktom kao da im ga je Ujak Sam poklonio za Dan nezavisnosti, ne sviđa EU i lokalna samouprava, to je njihov problem.«</p>
<p>»OK. Vi u Mednjanu, otpilite radar i otvorite zvjezdarnicu«, uzrujao se i počeo govoriti gestikulirajući objema rukama vraćajući povremeno spravicu na grlo i odmičući je.</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="35">
<p>Ronaldo: Prilika za seks je svaki dan, za  Svjetski kup jednom u životu</p>
<p>»Želio bih imati i jedinu medalju koju  nogometni Brazil još nema. Zlatnu olimpijsku medalju.  Ako se promijeni pravilo i na Igrama budu mogli nastupati igrači stariji od 23 godine,  ja sam tu«, rekao je Ronaldo  </p>
<p>YOKOHAMA, 1. srpnja</p>
<p> – Dan nakon velikog finala Ronaldo je pronašao vremena za novinare. Uljudno se ispričavši što nakon utakmice u svom ushitu nije bio odveć raspoložen za pričanje o dojmovima.</p>
<p> – Tek sada počinjem shvaćati što smo napravili. Trebalo mi je vremena. Kakva je to sreća u meni!  Sretan sam i dirnut. Veoma me dirnulo oduševljenje ljudi u Brazilu, cijelu noć plačem od sreće.  Mislim da smo odigrali veliku utakmicu protiv velikog suparnika. Mislim da je doista cijeli svijet mogao uživati u našoj  i njemačkoj predstavi.  Mislim da će meni trebati još vremena da shvatim kolika je vrijednost našeg sportskog dosega.  Sad sam još sav u nervozi, teško se osloboditi  onog pritiska kojeg smo osjećali prije utakmice.</p>
<p>  •  Jeste li i u najdivnijim snovima mogli predvidjeti svoja dva pogotka u finalu koja odlučuju o pobjedniku?</p>
<p>  –  Dobro ste rekli, to bi bili najdivniji snovi. Ali, ovo sada je istina, ja sam dvostruki strijelac u finalu, a Brazil je svjetski prvak. Toliko sam sretan, samo to govorim. Moram zahvaliti Bogu, mojoj obitelji, svim prijateljima koji danas nisu sa mnom, a volio bih da jesu.  Da, moram zahvaliti i svom fizioterapeutu koji me nakon svake utakmice oporavljao.</p>
<p>  •  Možete li jurišati na  Peleovih 12 pogodaka na svjetskim prvenstvima, ili na rekord Gerda Müllera koji je na  svjetskim smotrama postigao čak 14 zgoditaka?</p>
<p> – Teško je to pitanje, pogotovo sada kada  razmišljam samo o jednom, imam ovdje Svjetski kup u rukama i to je jedan od najljepših trenutaka u mom životu.  Ali, sve što se ubuduće bude događalo u mome životu –  možda budem opet svjetski prvak ili rekorder u golovima – ovisit će u   skupini koja je sa mnom, o momčadi naravno.  Ova naša današnja momčad je veličanstvena, sjajna, nenadmašna. Mi smo pravi prijatelji, mi smo  drugovi, mi smo spremni jedan za drugoga dati sve.  Nikome od nas nije bila bitna pobjeda jednog od nas, mi smo htjeli samo pobjedu svih nas.  Meni se sada ne slavi samom, ja želim slaviti sa svima njima, sa  cijelom momčadi. Još kada se pridružimo našem narodu u Brazilu... Dobro, dobro, ne bojte se, doći će i novi golovi, no ja sam sada opčinjen našom momčadi i prijateljstvom među nama.</p>
<p>  •  Je li veći užitak  osvojiti Svjetski kup ili doživjeti prvi seks nakon 50 dana, pitao je jedan ambiciozn novinar.</p>
<p> – Jedno i drugo je veoma teško dočekati.  No, ja sam siguran da  seks ne nosi toliko dugotrajnog uzbuđenja kao što je osvajanje naslova Svjetskog prvaka.  Seks traje nekoliko minuta, ali ništa se ne može usporediti sa Svjetskim kupom u rukama. To traje za cijeli život.  Nisam rekao da seks nije dobar, naravno da je dobar, sjajan.  Ovako ću to reći, seks možete imati češće, Svjetski kup je jednom u četiri godine.</p>
<p> Na kraju je Ronaldo zaključio kako bi želio imati i jedinu medalju koju  nogometni Brazil još nema. Zlatnu olimpijsku medalju.</p>
<p> – Uvijek želim biti pobjednikom. Ako se promijeni pravilo i na Igrama budu mogli nastupati igrači stariji od 23 godine ja sam tu. Volio bih osvojiti zlatnu olimpijsku medalju. (A. K. K.)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Svjetski prvaci koji su  i  drugima dopustili igrati</p>
<p>Na svjetskim prvenstvima  još nije  zabilježeno da jedna momčad dosegne vrh  sa svim pobjedama, od prve do posljednje utakmice. Brazil je ovdje nanizao sedam pobjeda, trijumfirajući tako na  veličanstven način </p>
<p>YOKOHAMA, 1. srpnja</p>
<p> – Slika kapetana brazilske reprezentacije Cafua s podignutim peharom i  stotine tisuća malih japanskih ždralova koji su pušteni s vrha tribine stadiona u Yokohami  bila je završna scena Svjetskoga kupa 2002. godine, prvenstva svijeta koje će se pamtiti po  dosad najboljoj organizaciji i neviđenoj  superiornosti jedne momčadi.</p>
<p> Iako će mnogi Brazilcima  prigovoriti  na ponekoj izvedbi, još na Svjetskom kupu nije zabilježeno da jedna momčad dosegne vrh  sa svim pobjedama, od prve do posljednje utakmice. Brazil je ovdje nanizao sedam pobjeda, trijumfirajući tako na  veličanstven način. Peti naslov svjetskog prvaka Brazil i konačno svrstava u najnogometniju naciju na svijetu. </p>
<p> Dok traje ludo slavlje u Brazilu, u Njemačkoj nema odveć tuge. Nijemci su u završnoj utakmici protiv Brazila prikazali možda najbolju partiju na turniru, dugo su držali Brazil u šahu.   Ne iskoristivši svoje prilike, morali su postati žrtva lucidnost brazilskih perjanica, Rivalda, Ronalda, Ronaldinha, pa i Klebersona.</p>
<p> Zapravo, sve brazilske utakmice na Svjetskom kupu nalikovale su jedna drugoj. Brazil je svojim suparnicima dopuštao igrati.  Protiv Brazila najbolje partije pružili su i Turci i Belgijanci, čak su i Englezi odlično stajali  u četvrtfinalu protiv Scolarijeve momčadi. Nijedna momčad to nije iskoristila. Najbliže brazilskoj eliminaciji je bila  Belgija, kojoj je i poništen regularan pogodak u osmini finala. </p>
<p> Sada su i Nijemci u finalu protiv Brazila zaigrali odlično. Ipak, Brazil je pobijedio, time njegov uspjeh još dobiva na vrijednosti. Brazilski obrambeni red još nije oštar kao zadnji redovi  europskih reprezentacija,  Brazilci rijetko posežu za »profesionalnim prekršajima« na sredini terena, kako bi tako onemogućili ili usporili suparnički udar. Brazilci još igraju iskonski nogomet, u kojem je lopta u prvom planu. </p>
<p> Mnogi će reći Scolariju da je »lako tako igrati  kada ima Ronalda i Rivalda«.  No, Brazilci znaju da to nije  istina.</p>
<p>  U kvalifikacijama  za Svjetski Brazil je često imao Rivalda, istina rjeđe Ronalda. No, većina sadašnjih  igrača prodefilirala je kroz vrstu.  Pobjede su bile rijetke. Da nije  pred kraj izlučnog ciklusa za SP Scolari preuzeo momčad od Emersona Leaoa, teško bi Brazil i vidio japanske otoke. </p>
<p> Međutim, Scolari se odmah susreo s velikim kritikama, odmah nakon prve, druge kvalifikacijske  utakmice. Žestoki su kritičari Scolariju zamjerili »sputavanje slobode igrača«. Drugim riječima,  imputiralo mu se da  igrače previše veže obrambenim zadacima. </p>
<p>  To je samo djelomično istina. Scolari je htio posložiti momčad koja neće ovisiti samo o raspoloženju napadača, budući da je znao da  brazilski prednji red svakoj momčad može postići pogodak.</p>
<p> –   Nismo odustajali od napada, no za Svjetsko prvenstvo morate imati i pravu obranu, danas priča Scolari. – Našu današnju obranu smatram najboljom na svijetu. Ona može besprijekorno obaviti   sve obrambene zadaće, ali može kao nijedna druga obrana na svijetu kreirati igru, raširiti suparnika po terenu i točno proigrati napadača.  Obrambeni igrači iz drugih zemalja specijalizirani su samo na obranu, naši znaju i kako se napada. To je ta razlika. No, od prave obrane nismo smjeli odustajati, vidjeli ste koliko je ovdje toga izvukla.</p>
<p> Na dobru obranu  kao osigurač se  prometnuo i vratar Marcos, često kritiziran u kvalifikacijama.  Iako su brazilski novinari preferirali drugog vratara,  Didu, Scolari se ni pod koji cijenu nije htio odreći Marcosa, koji je  bio  jedna od ključnih figura finalne utakmice. </p>
<p> S kojom se to obranom tako ponosi Scolari?  U tom igračkom redu  Scolari tijekom cijelog turnira jedva da je napravio koju izmjenu. Riječ je o pet igrača od kojih svi redom igraju u europskim klubovima. Cafu je »Europljanin od pamtivijeka«, ovo mu je bio treći nastup na Svjetskom kupu i treći finale. Čime se uvrstio u svjetske igračke legende i rekordere.  Siguran i pouzdan član talijanske Rome, bio je jedan od stupova brazilske reprezentacije i na ovom turniru.</p>
<p> Iako ga često svrstavaju i u srednji red, član je najbolje brazilske obrane i Robert Carlos, koji svoj kruh zarađuje u madridskom Realu. Beskompromisan, ujedno i odličan tehničar,  svoju svestranost potvrdio je upravo i kao   odličan čuvar suparničkih krilnih napadača.  Sredinu obrane držao je Lucio (Bayer Leverkusen), koji je vinovnik jedne od »najvećih pogrešaka na prvenstvu«  kada je svojom nesmotrenošću u četvrtfinalnoj utakmici protiv Engleza praktički dodao loptu Owenu za pogodak.  No,  Lucio je   unatoč svemu bio čovjek od velikog   povjerenja Scolarija. On je zapravo tipičan Scolarijev proizvod, od njega su često  i  kretale najopasnije brazilske akcije, jer voli  izlete prema naprijed s loptom u nogama.</p>
<p> Luciju su u obrani sjajno asistirali  Edmilson (Lyon) i Roque Junior (Milan) - vrsni tehničari, ali i  uporni »flasteri«. Svi oni  nadopunjavali su se i izmjenjivali u izletima prema naprijed, no od te petorice uvijek bi barem trojica,  tipičnoga Scolarijeva opreza radi, ostajali blizu Marcosa. </p>
<p> U takvoj »pojačanoj« obrani srednji i napadački red Brazila bili su praktički spojeni. Ne možete reći da su Ronaldinho (PSG),  Kleberson (Atletico Pananaense) i Rivaldo (Barcelona) samo igrači srednjeg reda, kao što ne možete tvrditi da su isključivo  napadači. Ne, oni su i  jedno i drugo. Nije ni Ronaldo (Inter) daleko, netipičan napadač koji zna, i to kako zna, odigrati i kao maestralni »veznjak«. Možda je jedini brazilski tipični srednji igrač Gilberto Silva (Atletico Mineiro).  Ali, moglo se primijetiti, on zna biti upotrebljiv i u obrani. </p>
<p> Scolarijevo je trenersko umijeće s ovom izvanrednom momčadi u tome što je cijelu postavu podijelio  samo u dva dijela - obranu i napad - s time da su članovi i obrane i napada ravnomjerno sudjelovali u igri u sredini polja.  Iskoristivši tako sve tehničke  i individualne prednosti svojih desetorice nogometaša na terenu,  Scolari je  pobijeđivao u svakoj utakmici. Iako je suparniku  hrabro nudio igrati.</p>
<p>–  Najviše sam ponosan na zajednčki duh kojeg sam stvarao na pripremama, a igrači su mi u tome svesrdno pomagali, opet će Scolari potvrđujući tako tezu da  izbornik nije samo trener na klupi ili travnjaku. </p>
<p> Svi su brazilski igrači, osim dvojice pričuvnih vratara Dide (Cointhians) i Rogerija  Cenia (Sao Paolo) osjetili  dah Svjetskog kupa.  Juninho (Flamengo) bio je odličan zadnji vezni kada bi igrao,  Ricardinho  (Corithians) je ulazio tri puta pred kraj utakmica,  Belleti (Sao Paolo), Anderson Polga (Gremio) i Junior (Parma) bili su   alternacije umornoj obrani.  Denilson (Betis) je ulazio čak na četiri utakmice, kao pričuva Ronaldu ili Rivaldu. Koristio je Scolari još i usluge  napadača Edilsona (Cruzeiro), Luizaoa (Gremio) i Kake (Sao Paola), kako bi odmorio svoje najlucidnije članove prve postava kada bi im odmor bio nužan.</p>
<p> –  Mislim da je posao trenera jedne momčadi koja želi otići najdalje u jednom natjecanju i pravilno raspoređivanje snaga svih igrača. Mislim da ni tu nismo pogriješili. K tome, sve igrače sam ovdje imao zadovoljne.  Vidjeli ste kako su zajedno slavili, oni su i veliki prijatelji i u osobonim životima, presretno je govorio  Scolari.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Sajonara Nippon!</p>
<p>ANDRIJA KAČIĆ-KARLIN</p>
<p>Spremajući kovčege posljednjeg dana našeg boravka ovdje nismo se mogli othrvati tuzi. Iako nostalgični za domovinom, iako na povratak dugo čekamo, neće biti lako napustiti Japan, iza sebe ostaviti sedam prekrasnih tjedana, koje su nam jedino kvarili Jozićevi izabranici. Nije važno...</p>
<p>Osjetiti duh Japana bilo je neprocijenjivo iskustvo, sjećanja na zemlju izlazećeg sunca, na ponosne i vrijedne ljude, na savršenu organizaciju, na  toplinu, ljudskost i  prijateljstvo kojima smo bili obasipani, nikad neće izblijedjeti. </p>
<p> Zatvarajući kovčeg s darovima i suvenirima nismo mogli zatvoriti bujicu emocija koje nam naviru iz prošlih pedesetak japanskih dana.</p>
<p>Tokamachi i Toyama, gdje su bile dugotrajne pripreme hrvatske reprezentacije, Niigata, gdje nam je Meksiko pokvario raspoloženje, Kashima, u kojoj smo pjevali i plesali nakon pobjede protiv Italije. Yokohama, u kojoj smo sve priredili za pravo slavlje, ali nismo slavili ni mi, niti Ekvador, koji nas je pobijedio, budući da su jedni i drugi ispali.</p>
<p>Ostali smo u Yokohami, gradu koji je čekao finalnu utakmicu, i odlučili pratiti  Brazil,  tada još samo s pretpostavkom da bi mogao postati svjetskim prvakom. No, najprije smo zbog potrebe posla otišli iznova u Niigatu,  gdje je Engleska pobijedila Dansku u zanimljivoj utakmici osmine finala.  Samo nekoliko dana kasnije evo nas  na brazilskoj utakmici protiv Belgije u Kobeu,  tijesna   pobjeda »carioca« nagovijestila je odlazak Scolarijeve momčadi dalje. Jesmo li dobro procijenili? U Kobeu smo se susreli s našim Brankom Struparom, koji je branio belgijske boje. Nije bio tužan,  i on je htio da Brazil postane svjetski prvak. </p>
<p> - Mislim da ste pogodili, pratite Brazil i nećete pogriješiti. Igraju najljepše,  najbolje, a i s njima je ovdje nekako najljepše biti. Volio bih da sam na vašem mjestu...</p>
<p> Brazil je četvrtfinalnu  utakmicu igrao u Shizuoki, na stadionu ispod monumentalnog Fuji vulkana, protiv Engleske. Dakako, bili smo tamo i svjedočili brazilskom preokretu nakon vodstva Engleza. Lakoćom  i lepršavošću brazilskih napadača oduševljeni su bili svi, pa čak i gubitnici Englezi. </p>
<p> Sljedeća brazilska, sada već polufinalna, utakmica bila je u Saitami, na još jednom savršenom stadionu, kojih je Japan sada prepun. Brazilci su igrali protiv najugodnijeg inenađenja prvenstva, Turske.  Ronaldo se i tu potvrdio kao najjači brazilski adut, njegovim  pogotkom  Brazil je stigao do finala, time i mi s njime. </p>
<p> Došao je i dan finala, u našem prebivalištu, u Yokohami.  Najljepši nogometni dan, nedjelja. Cijeli svijet na ulicama, svi uz ponosite Brazilce i Nijemce. Ostalo već znate.</p>
<p>   Cijelu smo noć ostali budni uz  brazilske bubnjeve i sambu, ali i njemačke harmonikaše i polku. Svi zajedno, navijači jednih i drugih, novinari... Svi su im se priključili na ulicama Yokohame,  Nigerijci, Francuzi, Irci, Ekvadorci, Meksikanci, Portugalci, Škoti, Šveđani, naravno neizbježni Japanci i Korejci, ukratko cijeli svijet. </p>
<p> Ujutro, svi već iscrpljeni od slavlja u čast finala, zapjevali su zajedno...</p>
<p> Sajonara Nippon!</p>
<p> I skandirali...</p>
<p> Arigato!</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Ćiro diže momčad, a   navijači udaraju po Ćiri  </p>
<p>Oni koji najviše skandiraju protiv Blaževića, mahom su članovi Udruge Dinamovih navijača. A tu Udrugu financijski pomaže – sam klub. Slijedom logike, postoji i mogućnost da Ćiru minira netko iz kluba, jer uistinu treba biti jako  motiviran da se organizirano krene na nevažnu pripremnu utakmicu   150 kilometara od Zagreba kako bi se izvrijeđalo trenera  s kojim su i Dinamo  i hrvatski nogomet  ostvarili povijesne dosege </p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – Sjajna igra, gorak okus. Takvo je stanje u maksimirskim odajama nakon suverene pobjede Dinamovih nogometaša u premijernom nastupu uoči nove natjecateljske sezone. »Plavi« su u gostima pobijedili domaćega slovenskog prvoligaša Šmartno 3-0 (0-0), pogocima Petrovića, Mešanovića i Dragičevića, čime su zaključili prvi dio priprema. Nakon devet  dana provedenih na Rogli, u nedjelju su se navečer vratili u Zagreb.</p>
<p>  No, ako je Dinamo igrao dobro i ako je uvjerljivo pobijedio, zbog čega onda onaj gorak okus? Zbog – dijela navijača. Skupina od 20-ak Bad Blue Boysa pogrdno je skandirala treneru Miroslavu Blaževiću, što je doista teško shvatljivo i nepravedno. Pa, Dinamo je na toj utakmici sjajno igrao, »utrpao« čak tri pogotka, te je agresivnom i napadačkom igrom naznačio da bi pred njim doista mogla biti iznimno uspješna sezona. </p>
<p>  – Kako sam? A, kako mogu biti nakon onoga, razočaranim je glasom progovorio Blažević.</p>
<p>  No, ubrzo je povisio decibele. Na upit o ekscesu s navijačima, naglo je planuo:</p>
<p>  – Ma, koji ekscesa!?  Dajete im takav značaj da mi mogu smjestiti »nož u trbuh«! A koji je uopće razlog da me tako napadaju? Recite mi ga vi, ja ne znam. Ma, onaj trener koji je napravio rezultate kakve sam napravio ja, svugdje bi u svijetu bio heroj, a meni ovdje i dalje viču »pederu«! Čime sam to zaslužio? Žao mi je što se to događa, ne mogu dokučiti genezu. Svojedobno sam razgovarao s nekima od njih. Tada su mi rekli da ih je iziritiralo što sam navodno rekao da ću »umrijeti na Dinamovoj klupi«. A to nikad nisam rekao, to je novinar krivo prenio! Osim toga, tvrde da sam bijeli šal nosio zbog Hajduka!</p>
<p>  Genezu, čini se, i nije problem naći. Oni koji najviše skandiraju protiv Ćire, mahom su članovi Udruge Dinamovih navijača. A tu Udrugu financijski pomaže – sam klub. Slijedom logike, postoji i mogućnost da Ćiru minira netko iz kluba. Uistinu treba biti jako dobro motiviran da se organizirano krene na nevažnu pripremnu utakmicu   150 kilometara od Zagreba kako bi se izvrijeđalo trenera  s kojim su i Dinamo  i hrvatski nogomet  ostvarili povijesne dosege. </p>
<p>    Ćiro je naglasio da su to problemi, koji mogu prerasti u nepodnošljivu atmosferu. I doista je u pravu. Čovjek koji je doveden u Maksimir da snagom svog znanja i autoriteta iskleše novu Dinamovu momčad, koji će svojim povratkom  sasvim sigurno i Dinamu, ali i cijeloj hrvatskoj ligi dati novu dimenziju,  pred zaprekom je  koja ne poštuje ni dobru volju, ni rezultat, ni ljudski dignitet.  Baš suprotno, udara po svemu tome!     </p>
<p>  A kakvo je stanje s momčadi? Novi je trener posebno zadovoljan s vratarom Ivanom Turinom, prvom rezervom Tomislava Butine...</p>
<p>  – Butina je zasad prvi vratar, ali Turina se pokazao vrlo dobrim, potvrdio je Ćiro.</p>
<p>  – Očekivao sam od svih igrača da će igrati nadahnuto i doista su pokazali odlike suvremene igre. Jako sam zadovoljan sa svima, a posebno je naglašen onaj voljni trenutak. Ipak, predstoji nam još mnogo posla. Recimo, u završnici akcija moramo imati trojicu igrača i četvrtoga, koji će stajati 20-ak metara od vrata i čekati povratnu loptu. Želimo da Dinamo ima svoj prepoznatljiv stil i da ljudi kažu »evo, tako igra Dinamo!«. Suparnika treba »gušiti« u startu, kada vidi da su njegova vrata ugrožena, on se povuče i instinktivno brani. Ako se po jutru dan poznaje, onda nema dvojbe da smo na odličnom putu, zaključio je Blažević.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Jackson, Johnson i Garcia  trče na »Hanžeku«!</p>
<p>Veliki troboj na Savi upotpunit će i ostali najbolji preponaši sa svjetske ljestvice (Bownes, Trammell, Wade, Olijars), pa je nesumnjivo riječ o najjačoj ovogodišnjoj utrci na svijetu</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> - Hoće li Zagrepčani u ponedjeljak, 8. srpnja vidjeti najjači sportski događaj ikad viđen u Hrvatskoj? Najvjerojatnije da, jer teško je drugim riječima najaviti Memorijalnu utrku »Boris Hanžeković« na 110 metara prepone, u kojoj će se suočiti aktualni svjetski rekorder, Colin Jackson, aktualni olimpijski pobjednik, Anier Garcia i aktualni svjetski prvak, Allen Johnson! </p>
<p>Veliki troboj na Savi upotpunit će i ostali najbolji preponaši sa svjetske ljestvice (Bownes, Trammell, Wade, Olijars), pa je nesumnjivo riječ o najjačoj ovogodišnjoj utrci na svijetu. Osim toga, menadžer zagrebačkoga Grand Prix mitinga, Harald Edletzbeger, u ponedjeljak je najavio da bi ionako jak sastav ženskog skoka u vis (Bergqvist, Mihaljčenko, Acuff, Ljahova...) mogla pojačati i aktualna svjetska prvakinja, Južnoafrikanka Heistre Cloete, što je naročito razveselilo najbolju hrvatsku visašicu, Blanku Vlašić, koja nakon nedjeljne pobjede u Baastadu najavljuje isto i na Grand Prixu u Zagrebu.</p>
<p>Sudeći prema imenima sudionika koje je naveo Edletzberger, ništa slabije neće biti ni šest Grand Prix disciplina Hanžekovićeva memorijala. U skoku u vis će tako nastupiti skoro svi najbolji visaši današnjice (Clinger, Janku, Boateng, Boswell, Hemingway, Braiko...), isto je i s bacanjem kugle (Bloom, Nelson, Toth, Martinez, Ljahov...), dok će na 400 metara prepone Eric Thomas, Jiri Muzik i Boris Gorban zasigurno diktirati ritam za utrku ispod 49 sekundi.</p>
<p>Konkurenciju u utrci na 100 metara prepone predvodit će svjetska prvakinja Anjennete Kirkland i Briggite Foster, na 400 metara nastupit će, među ostalima, LaTasha Colander, Natalija Antjuh i Sandie Richards, a u bacanju diska na Savi će nastupiti skoro kompletna svjetska elita na čelu s Elenom Zverevom, Nicolete Grasu i Jelenom Antonovom. Prema neslužbenim najavama, »strašna« će biti i konkurencija u svim sprinterskim disciplinama, u kojima bi se uz Amerikance mogao pojaviti i Britanac Dwain Chambers, koji je i u Oslu i u Sheffieldu pobijedio Mauricea Greenea.</p>
<p>Ulaznice za »Hanžek« moći će se po 20 i 40 kuna nabaviti u sportskom centru Mladost na Savi, u nedjelju i u ponedjeljak. Miting započinje u ponedjeljak u 18 sati, a sve informacije o njemu moguće je pronaći i na internetskoj stranici mitinga www.zagrebgp.net.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Počinje izbor Jozićeva nasljednika </p>
<p>Igrom riječi Zorislava Srebrića, glavnog tajnika HNS-a, može se zaključiti da bi novi izbornik mogao biti netko tko nije iz redova onih koji se sami nude, a to su Barić, Katalinić, Kranjčar, Poklepović, Novoselac, Mršić...</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – Od utorka, 2. srpnja u Rusanovoj 13 može se očekivati početak zanimljive promenade. Tog bi dana u Kući hrvatskog nogometa već mogli saznati prvog među našim nogometnim stručnjacima  koji vjeruju da upravo oni ispunjavaju optimalne uvjete za upražnjeno izborničko mjesto. S naglaskom da bi možda među očekivanima (Barić, Katalinić, Kranjčar, Mršić, Novoselac, Poklepović, Skoblar...) mogao biti netko koga ne zanima Jozićevo mjesto!?</p>
<p>Do takvog nas je zaključka navela konstrukcija riječi Zorislava Srebrića, glavnog tajnika HNS-a, ali ne kad je govorio o postupku izbora pa primijetio kako svi kandidati za izbornika moraju proći obavezan razgovor. Naime, svi koji se sljedećih dana pojave pred ispitivačkim dvojcem Marković-Uljan trebaju reći imaju li uopće interes za vođenje reprezentacije!? </p>
<p>Ne znači li to da bi se mogao očekivati i neki kandidat koji ni ne zna želi li to biti ili ne, pa ga valja uvjeriti kako bi prihvaćanje izborničke uloge za njega i hrvatski nogomet bilo najbolje što se svima moglo dogoditi?</p>
<p>– Ne, nije to u pitanju, nego želimo kandidatovu pismenu i usmenu potvrdu prihvaćanja svega što mu se nudi i što se od njega traži pod određenim okolnostima. i uvjetima. A traži se, za početak, plasman na EP 2004. godine u Portugalu, bez posebnosti oko plaće. Uostalom, dosad i nismo imali posebnih problema oko izborničkog honorara, rekao je Srebrić.</p>
<p>Dakako da nas je odmah zaintrigiralo što se to posebno od kandidata traži i što bi trebalo presuditi u izboru. Pritom smo se pozvali na nedavnu izjavu Vlatka Markovića, predsjednika HNS–a, kad je kategorički odbrusio da su Barić, Blažević i Ivić prestari za izbornika:</p>
<p>– Riječ je o unikatnom mjestu, koje samim time priznaje – najsposobnijeg! Nekada struka nije ništa smjela zamjerili profilu izbornika, a sada, srećom, aktivno sudjeluje u izboru. Konačan će odabir biti u skladu s općim pravilima koja se primjenjuju pri odabiru važnih inokosnih organa. U rekordno ćemo kratkom roku imati izbornika, najvjerojatnije već do 12. srpnja. Nećemo, kao Englezi kada su angažirali Erikssona, razmišljeti skoro dva mjeseca.</p>
<p> Pri spomenu riječi »profil« podsjetili smo Srebrića na Skoblarovu izjavu kako bi upravo izbornik prepoznatljivog profila trebao povesti reprezentaciju, neovisno o obaveznom razgovoru. </p>
<p>– Uzmemo li taj detalj za osnovni kriterij odabira, onda još prije dolazi u obzir razgovor s kandidatom. I to stoga kako bi se vidjelio odgovara li i budući koncept rada mogućega kandidata njegovu dosadašnjem profilu, prema kojem je stekao prepoznatljivost.</p>
<p>Podsjetili smo Srebrića na Jozićevu opasku pri podnošenju izvješća o nastupu na SP-u, kad je bivši izbornik istaknuo kako naša reprezentacija bolje igra protiv suparnika vertikalnog opredjeljenja  nego horizontalnog. Hoće li i ta konstatacija presuditi o novom  izborniku, budući da »vertikalno« znači sposobnost suprotstavljanja suparniku koji trči gore - dolje, za razliku od »horizontale«, gdje te suparnik razvuče. Hrvatska, kako je primijetio Jozić, u takvoj igri ostaje obezglavljena.</p>
<p>– Opredjeljenje će biti u korist – univerzalca, ispalio je Srebrić.</p>
<p>A na našu opasku kako s izbornikom takvih sposobnosti možemo unaprijed biti spokojni, te da nam je sigurno zajamačen ne samo plasman na EP, nego i finale, glavni je tajnik zaključio:</p>
<p>– Možda bi bilo tako da i drugi to ne misle.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Zlatko Kranjčar već odlazi?</p>
<p>Kranjčar, Rijekin trener,  zatražio je razgovor s predsjednikom Rijeke Sanjinom Kiriginom. Naime, ne želi tumarati u magli nesnalaženja, njegova je intencija Rijeka koja će ploviti prema vrhu. U suprotnom, razlaz je neminovan  </p>
<p>RIJEKA, 1. srpnja</p>
<p> – Riječani su definitivno očekivali više. Iako sezona, prava sezona, praktički još nije ni počela, nogometaši Rijeke snivali su prolaz u 1. kolu Intertoto kupa. Umjesto toga, ispili su čašu gorčine, irski »amateri«, St. Patrick's Athletic, u uzvratnom su susretu pobjedom sa 1-0 Riječanima zatvorili europska vrata. Bez obzira na to što su u prvom susretu Riječani slavili (3-2), u konačnici je sraz s Ircima donio –  razočaranje.</p>
<p>Možda i ne toliko zbog spoznaje da su ispali, iako je i to samo po sebi dovoljan razlog za glavobolju, koliko zbog prezentacije koja je bila mizerna. U oba susreta, nedjeljnom u Dublinu pogotovo. Ne treba, naravno, vrijednosti Rijeke mjeriti kroz ta dva dvoboja, no početni dojam ne nudi previše razloga za optimizam. Naime, Rijeka se nije mogla nositi ni sa, budimo realni, slabašnim Ircima, stoga je ključno pitanje kako će onda izgledati kada krenu »prave« utakmice...</p>
<p>Zlatko Kranjčar, strateg Rijeke, nije zaplivao u vode rezigniranosti i pesimizma, cijelu je priču oslikao pragmatičnim riječnikom.</p>
<p>– Ne bih rekao da je to sramotan poraz. Isto tako, nisam previše zabrinut. Iako smo poraženi, dobio sam odgovore na neka pitanja koja sam tražio. Nismo još u pravoj formi, uvjeren sam da bi sve izgledalo drugačije da jesmo, riječi su Zlatka Kranjčara. </p>
<p>Tako je Cico zborio neposredno nakon završetka dvoboja. Diplomacija? Vjerojatno, jer ispod omota »normalnog poraza« leže golemi problemi. Klub, naime, nije ispunio ništa od onoga što je bačeno na stol kada je dolazio Kranjčar. Pojačanja? Ne dolaze, vjerojatno ni neće,  umjesto toga, na rasporedu su odlasci, arbitraže, dugovi...</p>
<p> Pričalo se na Kantridi da će »od uštede« na konto odlaska Ivana Maroslavca i Dalibora Viškovića klub ta sredstva kanalizirati u nabavku pojačanja. Od toga se nije realiziralo ništa. Goran Vincetić vrlo je konkretno poručio klubu da ga zanima isplata duga. Barem pola. Ako bi se barem to riješilo, Vincetić bi ostao, u protivnom, prihvatit će, definitivno, neku od ponuda iz drugih sredina. Ako se na sve to doda i Stjepan Skočibušić, koji će naplatu potraživanja potražiti preko Arbitražne komisije HNS-a, onda je rezultat – porazan.</p>
<p>I zorno dokazuje da bi Rijeka lako mogla biti daleko, daleko slabija nego lani, a ako se to pretoči u stvarnost, onda će Cico –  otići. Dokaz? Zlatko Kranjčar zatražio je razgovor s predsjednikom Rijeke Sanjinom Kiriginom. Naime, ne želi tumarati u magli nesnalaženja, njegova je intencija Rijeka koja će ploviti prema vrhu. U suprotnom, razlaz je neminovan...</p>
<p>Tomislav Suštar</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="42">
<p>Proširenje Europske unije u vremenskom škripcu</p>
<p>Danska, koja je upravo preuzela predsjedanje, najavila da pregovori s kandidatima za ulazak u EU ulaze u finiš i zatvorit će se 12. prosinca, kada počinje summit u Kopenhagenu / U prvome je krugu deset zemalja kandidata, ali će biti primljene samo one koje do zadnjega roka ispune sva obvezna poglavlja</p>
<p>BRUXELLES, 1. srpnja  (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Prilika za proširenje Europske unije (EU) zatvara se 12. prosinca, kada počinje kopenhaško zasjedanje Europskog vijeća, tvrde Danci koji su preuzeli predsjedanje Unijom. Najkasnije početkom studenoga EU će odlučiti koje su zemlje - od njih deset - spremne za ulazak.</p>
<p> U tih nekoliko kratkih mjeseci kandidatima preostaje s EU-om ispregovarati preostala poglavlja, osobito ona škakljiva poput poljoprivrednoga i razvojnoga, a da bi »neponovljiva šansa stoljeća« bila iskorištena obje strane ne bi se smjele tvrgoglaviti, upozorio je danski ministar vanjskih poslova Per Stig Möller.</p>
<p>To je odgovor na istup šefa poljske diplomacije Cimoszewicza, po kojemu će Poljska  prije odgoditi zaključenje pregovaračkih poglavlja nego pristati na nepovoljan aranžman. U prvome krugu naći će se »do deset zemalja«. To znači da nije isključeno ispadanje u zadnji čas bilo koje od tih država: »Ostajemo pri kriterijima, nećemo ih mijenjati niti ćemo dopustiti da zaostajanje bilo koje zemlje utječe na integracijski ritam ostalih«, zaključio je tu »svatko-prema-zaslugama« poruku šef danske diplomacije. Državama koje nisu zaokružile ciklus i zaostale su u pregovorima, recimo Bugarskoj i Rumunjskoj,  EU  će - obećao je Möller - uputiti dodatnu pomoć, uključujući financijsku, te razmotriti smjernice za prevladavanje razlika prema najuspješnijima.</p>
<p> Möller je naglasio da vrata EU-čekaonice ostaju otvorena zemljama jugoistočne Europe, ali taj će zadatak na dnevni red doći tek nakon summita u Kopenhagenu. »Duh Kopenhagena«, ali sa summita 1993. - kada se EU odlučila da će proširenja biti i da je za ulaznicu nužno ispuniti stroge gospodarske i političke uvjete - našao se i u odgovoru na sve glasnije zahtjeve iz Ankare kako je vrijeme da EU preispita i mogućnost otvaranja pregovora s Turskom. Kandidat bez pregovora čekat će na njih sve dok ne ispuni uvjete, rekao je danski ministar. »Iznimaka neće biti.«</p>
<p>»Takva prilika ne dolazi dva puta, stoga je sada iskoristimo«, apelirao je Danac, podsjećajući da EU na rasporedu, nakon toga šoka proširenja, ima važne teme. Naime,  2003. na redu je zaokruživanje rada konvencije o budućnosti Europe, dakle odluka o tome kako će izgledati i djelovati te u kojemu će smjeru ići »velika Europa tridesetorice«, 2004. bit će potrošena na ratifikaciju novoga sporazuma, 2005. na referendume, 2006. i 2007. na dubinske reforme poljoprivrede...</p>
<p> U nadi da »srebrna zavjesa podjela neće zamijeniti onu željeznu«, predsjedajuća je Danska prizemljila proces proširenja ondje gdje jest: u vremenski škripac u kojemu nema ni sekunde vremena za političko manevriranje. Stavivši kandidate  u taj položaj - računajući da je njima Unija potrebnija nego što su oni njoj - EU je izborila pobjedu, jer će politički vrh svake od kandidatskih zemalja rađe pristati na nejednak status u društvu jednakih nego čekati 2007. da im se otvore vrata Unije.</p>
<p>Lada Stipić - Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Dramatičan  spor SAD - UN: Neke mirovne operacije u BiH samo do četvrtka u ponoć?</p>
<p>Dio mirovnih operacija u BiH mogao bi biti žrtvovan u sporu Washingtona s UN-om oko prvog stalnog međunarodnog suda za ratne zločine / Ako se u zadnji tren ne nađe rješenje, stradala bi međunarodna policijska misija u BiH / Misija SFOR-a, koja potpada pod NATO, ne bi bila neposredno ugrožena, ali bi i ona osjetila posljedice spora </p>
<p>LONDON, 1. srpnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Vijeće sigurnosti UN-a ima vremena samo još do četvrtka u ponoć  razriješiti dramatični spor između Sjedinjenih Država i UN-a, o čijem ishodu ovisi hoće li se mirovne operacije u BiH nastaviti u sadašnjem obliku. Spor je izbio kada su Sjedinjene Države zaprijetile da će minirati nastavak međunarodne mirovne misije u BiH ukoliko njihovi vojnici  ne steknu imunitet pred novim Međunarodnim kaznenim sudom (ICC) u Haagu. </p>
<p>Prvi stalni međunarodni sud za ratne zločine koji je formalno počeo postojati u ponoć na ponedjeljak bavit će se  genocidom i kršenjem ljudskih prava u svijetu. Želeći od tog suda zaštititi pripadnike svojih oružanih snaga, Amerika je od Vijeća sigurnosti UN-a zatražila da izglasa imunitet svim vojnicima angažiranim u mirovnim operacijama pod kapom UN-a. Glavni prigovor Amerikanaca novom haaškom sudu glasi da bi američki vojnici mogli postati žrtve politički motiviranih suđenja. Stav je Vijeća sigurnosti, međutim, da tzv. Rimska povelja  kojom je utemeljen prvi stalni međunarodni sud za ratne zločine sadrži dovoljno mjera koje bi spriječile njegovu političku ili drugu zloporabu. Zato je Vijeće sigurnosti složno odbilo odobriti američku rezoluciju o automatskom imunitetu za vojnike u međunarodnim operacijama UN-a. </p>
<p>Amerikanci su u u nedjelju uzvratili udarac stavivši veto na planove o produžetku mirovnih operacija u BiH, kada je rutinski trebalo izglasati njihov produžetak za idućih pola godine. Na kraju su američki predstavnici pristali da se mandat mirovnim operacijama izvanredno produži za samo 72 sata, dakle do četvrtka u ponoć, kako bi se ostavilo još malo prostora za eventualno pronalaženje diplomatskog rješenja. Drugim riječima, UN je u ponedjeljak imao manje od tri dana da osigura budućnost svoje mirovne misije u BiH. </p>
<p>Valja napomenuti da američki veto ne bi automatski doveo do prekida cjelokupne međunarodne misije u BiH. No stradala bi UN-ova akcija obučavanja novih multietničkih policijskih snaga u BiH, u kojoj je trenutačno angažirano više od 1500 osoba, uključujući i 46 američkih policajaca. </p>
<p>No, što se tiče misije SFOR-a u BiH, NATO tvrdi da nju neposredno ne ugrožava američki veto u UN-u. Ta se misija, naime, vodi pod kapom NATO-a, a ovaj tvrdi da je mandat za nju dobio Mirovnim sporazumom iz Daytona 1995. Stabilizacijske snage za BiH (SFOR) broje 19.000 međunarodnih vojnika, među kojima je i 3100 američkih. </p>
<p>Moguće je, naravno, da Amerikanci povuku svoje vojnike iz SFOR-a, premda do ponedjeljka nije bilo sasvim jasno što će se dogoditi. Također nije isključeno da isto učini još poneka od dvadesetak zemalja koje su dale svoje vojnike za SFOR. Iza scene se međutim i dalje traga za diplomatskim rješenjem. Promatrači nisu previše uvjereni u sretan ishod. BBC-jev dopisnik iz UN-a komentira, primjerice, kako postoje slabi znaci da će razgovori bilo što riješiti, osim što će pribaviti još malo vremena da se aranžira povlačenje iz Bosne. </p>
<p>S druge strane, iskoristivši svoje pravo veta, Amerika je svejedno nastavila pregovarati, što možda upućuje na njenu spremnost da traga za rješenjem. Američki državni tajnik Colin Powell i nacionalna savjetnica za sigurnost Condoleezza Rice vodili su tijekom vikenda na visokoj razini pregovore o razrješenju bosanske situacije, tvrde američki dužnosnici.</p>
<p>Pobornici novog stalnog međunarodnog suda za ratne zločine zgranuti su nad američkom akcijom koja bi se mogla nepovoljno odraziti na još 14 drugih mirovnih misija u svijetu - kada u Vijeću sigurnosti bude trebalo obnoviti njihov mandat. »Povijest će, vjerujem, zabilježiti akcije američke administracije predsjednika Georgea W. Busha na miniranju mirovne operacije UN-a i Međunarodnog kaznenog suda, kao jednu od najsramnijih i najnižih točaka u američkom svjetskom vodstvu«, izjavio je William Pace, šef Međunarodne koalicije za Kazneni sud koja okuplja više od 1000 organizacija što podupiru uspostavljanje stalnog tribunala  za ratne zločine. </p>
<p>Sjedinjene Države protive se i samom postojanju stalnog međunarodnog suda za ratne zločine: »Nećemo tražiti (od američkih vojnika) da prihvate dodatni rizik politiziranih suđenja pred sudom čiju jurisdikciju nad našim ljudima vlada Sjedinjenih Država ne prihvaća«, izjavio je američki veleposlanik u UN-u, John Negroponte. Glavni tajnik UN-a Kofi Annan apelirao je na Vijeće sigurnosti da pojača napore radi postizanja rješenja, rekavši: »Svijet sebi ne može dopustiti situaciju da je Vijeće sigurnosti duboko podijeljeno oko tako važnog pitanja koje bi moglo imati implikacije po sve mirovne operacije.«</p>
<p>Reakcije osude američke odluke dolaze iz mnogih europskih država, a Jacques Klein u BiH izjavljuje kako se intenzivno traži kompromisno rješenje.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Palestinci prekinuli kontakte s Powellom i Sharonovom vladom</p>
<p>ANKARA, 1. srpnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Visoki palestinski dužnosnik Ahmed Abdel Rahman pozvao je svoje sunarodnjake da se ne sastaju sa američkim državnim tajnikom Colinom Powellom kao ni s bilo kojim predstavnikom vlade izraelskog premijera Ariela Sharona. </p>
<p>Ta mjera će, kako je rekao, trajati sve dok se palestinski narod nalazi pod izraelskom opsadom. </p>
<p>Poziv iz vrha palestinskog stožera uslijedio je nakon što je administracija američkog predsjednika Georgea W. Busha priopćila da prekida sve kontakte sa njihovim čelnikom Yasserom Arafatom. Američki državni tajnik Colin Powell, koji je podržao tu odluku, naglasio je kako se osobno ne planira sastajati sa palestinskim vođom. Drži kako Arafat više nije nužan u naporima da se ostvari napredak u srednjoistočnom mirovnom procesu. Dodao je također kako se Washington razočaran u Arafatu. </p>
<p>U arapskim zemljama se američko zaoštravanje odnosa s palestinskom samoupravom i posebno s Arafatom, naznačeno u Bushovoj mirovnoj viziji iznesenoj 24. lipnja, uzima kao posredno davanje potpore »kaznenim ekspedicijama« izraelske vojske na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze. </p>
<p>Iako Sharonova vlada sadašnji vojni pohod pod nazivom »Operacija odlučujući put« opravdava nedavnim napadima palestinskih bombaša samoubojica na jeruzalemske civile, u većini arapskih ali europskih zemalja izražava se uvjerenje da takav »vojni odgovor« nadilazi sve  okvire međunarodnog prava.  </p>
<p>Kao potpora takvoj procjeni navodi se rušenje palestinskog izbjegličkog logora u Jeninu, uz desetke ubijenih (među kojima je najviše civila), dizanje u zrak (u subotu) s oko tri tone eksploziva, zgrade palestinske lokalne uprave u Nablusu. U tom sklopu je i ubojstvo Muhanada Tahera (26) kojega je Sharon u ponedjeljak povezao sa Bushovom borbom protiv terorizma. Mnogi komentatori vide u tome (uz rušenje mnogih privatnih kuća) nastojanje Sharonove vlade da nasiljem i stalnim zastrašivanjem natjera u bijeg mnoge palestinske obitelji. Time se, kako se primjećuje, praktički želi izmijeniti demografska struktura pučanstva na okupiranim palestinskim teritorijima. </p>
<p>No, prema komentaru uglednog izraelskog lista Ha'aretz, objavljenom u ponedjeljak, to nije i najgora nevolja i stradanje gotovo potpuno nezaštićenog palestinskog stanovništva. Najteži udarac mnogi Palestinci su  doživjeli, i još uvijek doživljavaju održavanjem na snazi policijskog sata. Ta drakonska mjera, uvedena prije deset dana, posebice u uvjetima kad temperature u termometru redovito prelaze 40 stupnjeva, dovela je mnoge Palestince u stanje koje, kako se tvrdi, balansira između života i smrti. »Mnogi stanovi, bez rashladnih uređaja, pretvoreni su u toplinske komore koje prijete masovnom smrću«, tvrde pobornici ljudskih prava.</p>
<p>U takvoj situaciji odsustva svakog dijaloga i neravnopravnog odmjeravanja snaga između Izraelaca i Palestinaca, sve nade se polažu u otvoreni otpor izraelskih laburista Sharonovim osvetničkim postupcima. Izraelski ministar obrane Binyamin Ben-Eliezer koji obnaša i dužnost šefa Laburističke stranke napao je Sharonovu odluku da ne dopusti potpredsjedniku vlade i šefu diplomacije Shimonu Peresu da se sastane i razgovara sa visokim palestinskim dužnosnicima. Ben-Eliezer je također najavio ukidanje bespravno sagrađenih naselja za židovske doseljenike na Zapadnoj obali. No, taj potez ima više simboličko značenje, budući da se radi o malim naseljima u kojima živi po nekoliko obitelji. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Visegradska skupina zaprijetila Europskoj uniji</p>
<p>Premijeri Slovačke, Češke, Mađarske i Poljske odbili su bilo kakav korak koji bi novim članicama prilikom proširenja Europske unije namijenio status zemlje »drugog reda«</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> - Premijeri zemalja tzv. Visegradske četvorke (V4) - Peter Medgyessy (Mađarska), Leszek Miller (Poljska), Miloš Zeman (Češka) i Mikulaš Dzurinda (Slovačka) sastali su se ovog vikenda u mađarskom Ostrogonu da bi se dogovorili o zajedničkom nastupu prema Europskoj uniji koja s tim zemljama računa prilikom svoga proširenja, vjerojatno 2004. godine. </p>
<p>Nakon sastanka, četvorica premijera su izdali zajedničko priopćenje prema kojemu njihove zemlje nisu spremne stupiti u Europsku uniju ako bi odmah po ulasku u EU morali odmah plaćati u europski proračun kao i sadašnje članice Unije, što znači da bi u zajedničku blagajnu morali uplaćivati veću svotu nego što bi iz europske blagajne mogli dobiti. </p>
<p>Premijeri su ujedno odbili bilo kakav korak koji bi novim članicama prilikom proširenja Europske unije namijenio status zemlje »drugog reda« što je, kako izvještava agencija Reuters, »jaka poruka« u trenutku sve većih nesporazuma između Unije i desetak zemalja kandidata koje vjeruju da će do 2004. godine postati članice EU-a. </p>
<p>Na zajedničkoj konferenciji za novinare, premijeri su pojasnili svoja stajališta. Poljski premijer Leszek Miller naglasio je da nijedna nova zemlja članica ne može biti »samo uplatitelj« u europsku blagajnu te je, odbivši mogućnost da novoprimljene zemlje budu članice »drugog reda«, u ime sve četvorice premijera izjavio kako smatra da bi nove zemlje članice trebale imati jednake šanse kao i sadašnje. On je ujedno rekao da po njegovu mišljenju ne može doći do proširenja EU-a bez Poljske, jer »kao što je Europska unija nezamisliva bez Njemačke, tako je i proširenje nezamislivo bez Poljske«.  </p>
<p>Mađarski premijer Peter Medgyessy naglasio je da Mađarska, kao ni ostale zemlje, ne može biti suglasna  s predugim sedmogodišnjim prijelaznim razdobljem, nakon čega bi poljoprivrednici trebali dobiti dotacije u punoj visini. »Složili smo se da prijelazno razdoblje mora biti bitno skraćeno«, rekao je Madgyessy.  </p>
<p>Visegradska skupina sastala se ovog vikenda prvi put od veljače, kad su premijeri Češke i Slovačke, a pridružio im se i poljski premijer, odbili sudjelovati na sastanku zbog zahtjeva bivšeg mađarskog premijera Viktora Orbana, koji je u Europskom parlamentu iznio zahtjev da Češka i Slovačka revidiraju poratne odluke o protjerivanju sudetskih Nijemaca iz Češke i etničkih Mađara iz Slovačke, poznate kao tzv. Benešovi dekreti. </p>
<p>Cilj sastanka Visegradske četvorke bio je jačanje zajedničke suradnje u regiji i otvaranje novog poglavlja međusobne suradnje, pri čemu se četiri zemlje, kako je rekao Medgyessy, žele baviti aktualnim  problemima sadašnjosti i budućnosti, a ne prošlim nesporazumima. </p>
<p>Premijeri su se dogovorili o stvaranju zajedničkog Internet portala o Visegradskoj skupini na kojemu će objavljivati dosadašnje rezultate i ciljeve te skupine. Novost je i utemeljenje Visegradskog fonda za stipendiranje studenata iz te regije kao i Visegradske kulturne nagrade. U tu svrhu, dogovoreno je da se od 2003. godine povećaju uplate u Visegradski fond za 20 posto, na 600.000 eura godišnje.  </p>
<p>Mađarski premijer Peter Medgyessy simobolički je predao predsjedavanje zemalja V4 slovačkom premijeru Mikulašu Dzurindi, a češki premijer Miloš Zeman izrazio je uvjerenje da će suradnja zemalja V4, koja će se nastaviti i nakon ulaska tih zemalja u EU, ulaskom u Uniju još i pojačati. </p>
<p>Vlado Bojkić</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Generalova bitka u skupštinskim klupama</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> - Afera oko smjene donedavnog zapovjednika jugovojske Nebojše Pavkovića pretvorila se u klupko uzajamno povezanih događaja koje se ne prestaje odmotavati i koje u mozaik složenih odnosa na političkoj sceni neprekidno unosi nove detalje. </p>
<p>Jugoslavenska se skupština odlučila uključiti u potragu za činjenicama i po izvanrednoj proceduri formirati istražno povjerenstvo za utvrđivanje istine u slučaju bivšeg načelnika generalštaba VJ koji tvrdi da su članovi kabineta jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunice prošle godine pokušavali zloupotrijebiti vojsku u obračunu s vladom Srbije. Pavković je osobno pisao Skupštini pokušavajući dokazati da je vojska trebala biti zloupotrijebljena u političke svrhe, a da se on tome suprotstavio. Vrh vladajuće koalicije DOS vrlo je ozbiljno krajem prošlog tjedna primio problem suočivši se s nekoliko njegovih aspekata: tumačenjem da je vojska imala namjeru rušiti vladu Srbije, da je vojna služba sigurnosti radila mimo prvog čovjeka vojske, da je taj isti čovjek godinu dana šutio o tome i da je progovorio tek kad je dovedena u pitanje njegova karijera, da je u pokušaju da spasi vlastitu kožu odbio poslušati vrhovnog zapovjednika predsjednika države i nije potpisao ukaz o svojoj smjeni i umirovljenju. Stoga je i odlučeno da se slučaj rješava u legalnim institucijama sustava i »transparentno«.</p>
<p>Predsjednik Koštunica je priču o upadu u vladu Srbije odnosno njezin ured za komunikacije (odakle se navodno prisluškivao federalni predsjednik i svi nepoćudni po blok premijera Zorana Đinđića) ocijenio bizarnom. Optuženi članovi predsjednikova najužeg kabineta nisu se oglasili u javnosti, a Pavković je u međuvremenu nastavio s optužbama. Izjavio je da je spreman javno se susresti s Koštunicom i dokazati što se doista dogodilo u noći između 6. i 7. lipnja prošle godine. Rekao je također da se ne boji haaške optužnice za ratne zločine na Kosovu gdje je bio zapovjednik u vrijeme NATO-ove intervencije, ali i da Koštunici »neće biti dobro« ako ga ima namjeru poslati u Haag.</p>
<p>Većina srbijanskih analitičari upozorava da je do ovakvog razvoja događaja došlo zato što je Koštunica više od godinu dana odbijao smijeniti od Miloševića naslijeđenog generala Pavkovića, a ovaj se u međuvremenu, kao osvjedočeni karijerist, počeo okretati Đinđiću koji, čini mu se, uživa veću međunarodnu podršku. Poznavatelji vojne problematike također kažu da je prikriveni razlog sukoba i u nepostojanju zakona o vojsci koji bi trebao osigurati jaču civilnu kontrolu nad vojnim snagama, kao i zakona o saveznim službama sigurnosti kojim bi se glasoviti KOS stavio pod kontrolu Ministarstva obrane. Trenutačno jugoslavenska skupština nema zapravo nikakve ovlasti u pitanjima zbog kojih formira istražno povjerenstvo.</p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Kučan vidi Drnovšeka kao svoga nasljednika</p>
<p>LJUBLJANA, 1. srpnja </p>
<p> - Slovenski predsjednik Milan Kučan  izjavio je u nedjelju navečer da jesenski predsjednički izbori neće  izazvati nestabilnost u državi niti izvanredne parlamentarne  izbore te da kao svojega vjerojatnog nasljednika na mjestu  predsjednika vidi sadašnjega premijera i čelnika najveće stranke,  liberalnih demokrata (LDS), Janeza Drnovšeka.</p>
<p> »U Sloveniji ne postoje socijalni ili politički problemi koji bi  izazvali prijevremene parlamentarne izbore ili nestabilnost, a  zemlja čija bi stabilnost ovisila o dvojici ili trojici ljudi nema  budućnosti«, izjavio je Kučan u nedjelju u podužem razgovoru za  Televiziju Slovenije na pitanje hoće li u Sloveniji doći do  političke krize nakon njegova odlaska s mjesta predsjednika države  i odluke premijera Drnovšeka da kandidira za predsjednika  republike.</p>
<p> Kučan je izbjegao odgovor da li za nasljednika na svojemu mjestu  podržava kandidaturu nekadašnjega guvernera Banke  Slovenije Francea Arhara, ali je dodao da bi Drnovšekov eventualni uspjeh na  izborima za predsjednika države osigurao politički kontinuitet. </p>
<p> Dosadašnjem predsjedniku Slovenije mandat istječe kroz četiri  mjeseca, a istaknuo je da se ni u kojem slučaju ne namjerava  kandidirati za treći mandat, iako sadašnji ustav zabranjuje samo tri  mandata uzastopno, a sebe vidi kao savjetnika kojemu bi se  slovenski političari mogli obraćati s obzirom na njegovo bogato  političko iskustvo. »No, shvatit ću ako od toga ne bude ništa, to se  u politici događa«, rekao je Kučan.</p>
<p> U slučaju da premijer Drnovšek na jesen odstupi s mjesta  predsjednika vlade kako bi se kandidirao na predsjedničkim  izborima, Kučan će, kako je rekao, u skladu s pravilima i ustavom  nakon konzultacije sa strankama mandat za sastav nove vlade dati  najjačoj stranci u parlamentu, odnosno njenom kandidatu koji bude  imao najviše mogućnosti za sastav vlade. </p>
<p>Premijer Drnovšek  predložit će po svoj prilici za svojega nasljednika dosadašnjega  ministra financija Antona Ropa, no ta odluka još nije formalno  donesena. No, kombinira se i s mogućnošću isticanja nepolitičke osobe  bliske najjačoj stranci. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Sastanak predsjednika Hrvatske, SRJ i BiH 15. srpnja u Sarajevu </p>
<p>SARAJEVO/BANJA LUKA, 1. srpnja</p>
<p> - »Sastanak predsjednika Hrvatske, SR Jugoslavije i Bosne i Hercegovine, koji će se 15. srpnja održati u Sarajevu, imat će za cilj prije svega poboljšanje gospodarske suradnje među zemljama regije«, najavio je veleposlanik BiH u Hrvatskoj Zlatko Dizdarević. </p>
<p>U izjavi koju su u ponedjeljak prenijele banjolučke Nezavisne  novine, Dizdarević je potvrdio da će se na dnevnom redu regionalnog sastanka na vrhu naći i pitanja mira i sigurnosti, no Predsjedništvo BiH, koje je sastanak i sazvalo, smatra da je poboljšanje gospodarskih odnosa ključno.</p>
<p>Očekuje se da će državnici triju država pozvati gospodarstvenike na zajednički nastup na trećim tržištima.</p>
<p>Dnevni red skupa na kojem će se naći hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica te sva trojica članova Predsjedništva BiH, Beriz Belkić, Jozo Križanović i Živko Radišić, još nije utvrđen, a na tome je angažirana posebna radna skupina.</p>
<p>Dizdarević je potvrdio da će to biti prigoda za nastavak već započetih rasprava o suzbijanju organiziranoga kriminala i terorizma. Jugoslavenska je, pak, strana iskazala posebno zanimanje da se na dnevnom redu nađe i problem povratka izbjeglica u cijeloj regiji. Očekuje se i nazočnost visokog predstavnika  za BiH Paddyja Ashdowna. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Irački šijiti protiv vojne intervencije u Iraku</p>
<p>Irački šijitski lider Al-Hakim zadao ozbiljan udarac Bushovim nastojanjima da silom sruši Saddama Husseina s vlasti</p>
<p>ANKARA, 1.srpnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Plan američkog predsjednika Georgea W. Busha da nasilno sruši sa vlasti iračkog predsjednika Saddama Husseina, više puta javno obznanjen, doživio je iznenada vrlo ozbiljan udarac. Došao je od šefa šijitskog Vrhovnog vijeća islamske revolucije u Iraku (SCIRI) ajatolaha Mohammada Baqera al-Hakima, čije je sjedište u susjednom Iranu. Ajatolah koji ima oko 8000 naoružanih pristaša kazao je kako se protivi stranoj vojnoj akciji s ciljem da se nasilno sruši režim bagdadskog vlastodršca. </p>
<p>Iako za Al-Hakima nije sporno uklanjanje iračkog diktatora sa vlasti, on smatra da je mnogo bolje da se do tog cilja stigne na temelju rezolucija Ujedinjenih naroda, nego uporabom vojne sile. Uvjeren je da je za tu arapsku zemlju najbolje rješenje »parlamentarna vladavina« kojom bi se, kako je rekao, osigurala ravnopravna zastupljenost svih frakcija. Pritom je izrazio bojazan da bi se američka vojna invazija i duža nazočnost mogle pretvoriti u okupaciju Iraka. Drži također da bi novi  rat mogao prouzročiti goleme ljudske gubitke i uništenje iračke infrastrukture. »Jasno je da bi tada najveću cijenu obaranja Saddamove strahovlade ponovno platilo ionako izgladnjelo i frustrirano iračko pučanstvo«, kaže Al-Hakim.</p>
<p>Znakovito je da se irački ajatolah Al-Hakim, koji od osmogodišnjeg iračko-iranskog rata (1980. do 1988.) živi u Iranu kamo je prebjegao sa oko 500.000 šijitskih sljedbenika, ranije zalagao za savezničku vojnu intervenciju (neposredno nakon 11. rujna prošle godine). U tu akciji bi se, kako je planirano, uključile sve iračke oporbene političke, etničke, vjerske i vojne skupine, među kojima i tamošnji Kurdi. Što je dovelo do obrata u njegovom stavu, nije poznato. Sigurno je, međutim, da bi to moglo utjecati na već utvrđenu dinamiku akcija Busha mlađeg da nasilno sruši Saddamov režim. </p>
<p>Pretpostavlja se da je protivljenje iračkog disidentskog ajatolaha uslijedilo iz dva razloga: prvo, zbog političkog »sufliranja« vladajućih teheranskih šijitskih mula, i drugo, da se jasno stavi do znanja Bijeloj kući da put za obaranje Saddamove strahovlade vodi preko zašite legitimnih prava palestinskog pučanstva na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze. Time se tradicionalni iranski neprijatelj objektivno našao u položaju glavnog iračkog jockera u još nedovršenoj srednjoistočnoj i zaljevskoj igri isprepletenih geopolitičkih, geostrategijskih, gospodarskih i drugih interesa.</p>
<p>Protivljenje iračkog ajatolaha Al-Hakima, dolazi  u vrlo nepovoljnom trenutku za SAD. Iskrsnulo je u jeku nastojanja State Departmenta da se, još ovog ljeta, pod washingtonskom dirigentskom palicom organizira sastanak svih iračkih etničkih, plemenskih, vjerskih i drugih frakcija koji se protive režimu Saddama Huseina. Odustajanje moćnih Al-Hakimovih šijita od sudjelovanja u vojnim operacijama moglo bi, ako ništa drugo, na neodređeno vrijeme produžiti politički život bagdadskom vlastodršcu. </p>
<p>Taj iznenadni potez mora se promatrati i u svjetlu činjenice da je pripadnost iračkoj arapskoj naciji kod mnogih šijita znatno jača od njihove vjerske opredijeljenosti, pa i mržnje prema vladajućem sunitskom režimu iračkog diktatora.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Haag će odbaciti dokaze servirane od AID-a?</p>
<p>SARAJEVO, 1. srpnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - U Bosni i Hercegovini se prije imenovanja prvog direktora Federalne obavještajne službe koja će nastati od sada odvojene bošnjačke i hrvatske tajne službe, razbuktala polemika trebaju li na ove dužnosti biti imenovani sadašnji čelnici AID-a i SNS-a Munir Alibabić i Ivica Vukšić. Vukšiću se zamjera da je previše blizak tvrdoj struji HDZ-a te da je umiješan u skandale kakvi su napadi na međunarodne službenike u mostarskom Liska parku i slične incidente vezane uz Hercegovačku banku. </p>
<p>Kao argument protiv Alibabića navodi se to što je svojim akcijama diskreditirao AID pred Međunarodnim tribunalom za ratne zločine u Haagu. Tvrdi se da je Alibabić pretjerao u slučaju trojice bivših čelnika AID-a Bakira Alispahića, Irfana Ljevakovića i Envera Mujezinovića, koji su optuženi za formiranje ilegalnog kampa za terorističku obuku na Pogorelici 1996. godine, i sada se nalaze u sarajevskom pritvoru.</p>
<p>Alibabić, koji s osumnjičenima ima i neraščišćene privatne račune, navodno je najodgovorniji što su medijima servirane brojne kompromitirajuće informacije o radu ovih bivših čelnika AID-a, uključujući krivotvorenja dokumenata i slično. Budući da nije nikakva tajna kako je značajan dio dokaza protiv Bošnjaka i Hrvata kojima raspolaže haaško tužiteljstvo proteklih godina »serviran« od AID-a, nakon najnovijih otkrića o ilegalnim aktivnostima čelnika te službe, razumnom se čini pretpostavka da su (i) dokazi poslani u Haag mogli biti krivotvoreni. Štoviše, tijekom nekih od haaških procesa, branitelji su već zatražili da se ovi dokazi ne uzimaju u obzir.</p>
<p>S druge strane se međutim tvrdi da je upravo Alibabićev odlučan stav prema raščišćavanju naslijeđenih problema u službi razlog da se glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte pozitivno očitovala o njegovom mogućem imenovanju, te da slično misli i prvi zamjenik visokog predstavnika Donald Hays koji je o ovom pitanju nedavno razgovarao s čelnicima većeg bosansko-hercegovačkog entiteta. </p>
<p>Novog direktora Federalne obavještajne službe treba imenovati Vlada Federacije BiH. Nakon toga, do 15. srpnja trebao bi biti usvojen Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji službe, a potom će biti raspisan natječaj za prijem djelatnika, budući da zakonom nije predviđeno da sadašnji djelatnici AID-a i SNS-a automatski postanu uposlenici nove službe. Konačno spajanje predviđeno je do 15. kolovoza, do kada bi trebali biti objedinjeni dokumentacija, oprema i sredstva te osigurani odgovarajući prostori za rad.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="51">
<p>Stranački lideri najviše vole poslušnike</p>
<p>U osvrtu Petra Pavkovića pod naslovom »Teško onima koji dopadnu pod odredbe malog kaznenog zakona«, Vjesnik 24. i 25. lipnja, pokazao je primjer permanentne štete koju Sabor čini »dijarejom« zakona, sada do već svakome vidljivih apsurda.</p>
<p> Iz tog osvrta, naime, proizlazi da se prekršaji trebaju goniti  žešće nego kaznena djela! Takva upozorenja javnosti i struke (više članaka u Vjesniku) nailaze na gluhoću Sabora, što se može i očekivati s obzirom na to da značajan broj sabornika ima završenu samo osnovnu ili tek srednju školu. Takvi, u kombinaciji sa svojim kolegama pseudointelektualcima, pak čine osnovu saborske glasačke mašinerije. Uzimajući u obzir važnost saborskog odlučivanja, neškolovani su zastupnici posve neupotrebljivi (osim za manipulaciju), time i opasni, kao faktor odlučivanja jer su nesposobni shvatiti osnovne, a kamoli složenije, da i ne spominjem komplicirane specifične stručne zakone i propise koji bi trebali regulirati problematiku najraznovrsnijih aspekata života do u detalje.</p>
<p> Budući da je i vrsnim stručnjacima zakonska regulativa često izazov na granici sposobnosti, spomenuti zastupnici, nakon kraćeg vremena ipak »shvate« - da ništa ne mogu shvatiti, pa je to razlog zašto je sabornica uglavnom poluprazna. To pak objašnjava zašto stranke guraju na liste takve neznalice. Oni služe, jer nemaju kapaciteta za vlastito promišljanje, kao poslušna masa u glasačkoj mašini, po načelu stranačke stege tj. provođenja volje nekolicine stranačkih moćnika. Stranački lideri ih pak jako vole jer nisu sposobni preispitivati ili sumnjati u njihove odluke.</p>
<p>Nikome ne pada na pamet da pučkoškolcu dopusti upravljati jumbo-jetom ili nuklearnom elektranom, a upravo se analogno događa kada u Saboru odluke donose neupućeni zastupnici. Štete koje iz toga proizlaze žalosno dokazuje dnevna stvarnost, među ostalim i neustavna prodaja narodne imovine, kolonizacija, nezaposlenost, gospodarska kriza, pad  standarda, negativni natalitet, ekocid itd. Jasno je da samo konkretna promjena društveno-političkog ustroja države, koja će garantirati stručnjake na  odgovornim položajima, koji će odlučivati o našoj sudbini, jedina može donekle jamčiti opstanak Hrvatske. Političari moraju nestati u sjeni stručnjaka, kao osnovnog uvjeta preživljavanja ili održivog razvoja.  Stranački politički sistem koji je doveo polupismene ljude u Sabor (glasovanjem za liste tj. stranke umjesto za pojedince) dokazao se neprihvatljivim i štetnim društveno-političkim sistemom, koji dakle treba dokinuti, odnosno promijeniti.</p>
<p>SINIŠA KAZIĆ, dipl. jur., Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Upitnici nisu dokaz novinarske neutralnosti</p>
<p>Prema formulacijama većeg broja naslova u izdanju Vjesnika od 24. i 25. lipnja, moglo bi se reći da vlada inflacija upitnika. Evo tih naslova: </p>
<p>U čemu je tajna korejskog uspona; Bin Laden je živ i priprema nove napade; Al Qaida uključena u terorističke napade širom Španjolske; Kuna po kilogramu pšenice poskupljuje brašno i kruh; Nakon izbora novog intendanta u splitskome HNK: pobjeda demokracije ili politikantstva; Do kada pomoć i onima koji mogu bez nje; Krize u koaliciji su uvijek - foteljaške; Škarić inicirao iskazivanje nepovjerenja liberalima u gradskoj vlasti.</p>
<p>Obilata zastupljenost ove interpunkcije na prvim stranicama mogla bi se razumjeti kao ilustracija novinarske ozbiljnosti i neutralnosti, nastojanje da se ne bude pristran; za svaki slučaj dobro je staviti upitnik jer se uvijek može pozivati na hipotetičnost. Ipak, ovakav »alibi«, ako bi ovakvo objašnjenje moglo biti opravdano, ne bi bio priličan ozbiljnim i ambicioznim novinama. </p>
<p>FEDOR KRITOVAC, Orebić</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Tko unosi razdor među vjernike u pečuškoj biskupiji?</p>
<p>Mi hrvatski svećenici pečuške biskupije, kojima je hrvatski materinski jezik, sa žalošću smo čitali u Nedjeljnom Vjesniku od 21. travnja 2002. članak pod naslovom »Agresivnije prema hrvatskoj i prema mađarskoj vlasti«, a priopćenje istog sadržaja slušali smo na mađarskom radiju u emisiji »Nacionalna katolička kronika« 23. travnja 2002.</p>
<p> Prema članku u Nedjeljnom Vjesniku i spomenutoj radio-emisiji Katolička crkva u pečuškoj biskupiji pomađaruje Hrvate. Onaj tko je tu zlonamjernu informaciju dao ili ne poznaje propise crkvenog prava ili je činjenice namjerno krivo prikazao.</p>
<p>U Katoličkoj je crkvi raspoređivanje službi i svećenika koji te službe obnašaju u kompetenciji biskupa. Biskup, poznavajući svoje svećenike i znajući potrebe župa koje treba popuniti, odlučuje o premještaju i položaju župnika. Svaka župa ima svoje specifične zahtjeve koji se, u slučaju ako se radi o hrvatskim vjernicima, ne mogu svesti samo na poznavanje hrvatskog jezika. U tom je odlučivanju biskup slobodan te mu se u posao ne može uplitati ni Savez Hrvata ni bilo koja svjetovna organizacija jer po ustavu Mađarske Republike Crkva uživa autonomiju.</p>
<p> Kao primjer nepoštivanja te autonomije spominjemo voditelje Hrvatske kulturne udruge »August Šenoa« koji su u raspored proslave Hrvatskog dana 9. lipnja 2002. bez dogovora s hrvatskim svećenicima stavili i svetu misu koju svećenici ne mogu preuzeti zbog svojih već prije planiranih i fiksiranih obaveza. Takvi voditelji zajednice podcjenjuju i nevažnim smatraju svete mise, koje se desetljećima služe u Drvljancima, Kašadu, Starinu, Vršendi, Olasu, Marijađudu i drugdje, kao i različite liturgijske i paraliturgijske aktivnosti na kojima se okupljaju hrvatski vjernici.</p>
<p>U pečuškoj su biskupiji svega dvije hrvatske župe i više filijala u kojima vjernici govore hrvatski. U župama Gornji Martinci i Salanta-Nemeti djeluju župnici kojima je hrvatski jezik materinski, a i u ostalim naseljima  gdje je potrebno poznavanje hrvatskog jezika (Pečuh, Harkanj, Olas, Szajk) namješteni su svećenici koji govore hrvatski. To su u pečuškoj biskupiji sve župe u kojima žive isključivo Hrvati. Nažalost broj se svećenika – bez obzira na jezik – neprestano smanjuje, tako da mnogim župama biskup uopće ne može dodijeliti svećenika, a kamoli takvoga koji bi govorio i hrvatski.</p>
<p> Moramo naglasiti i to da je pečuški biskup sklon u biskupiju primiti hrvatske svećenike – više smo puta s njime o tom razgovarali – i dati im jurisdikciju, u skladu s crkvenim pravnim propisima. Za svoj rad oni bi bili plaćeni kao i mađarski svećenici. Tradicionalno, u mjesta naše biskupije gdje žive Hrvati u različitim zgodama dolaze hrvatski svećenici, ali po crkvenim propisima u redovitoj pastoralnoj službi mogu biti samo oni koji su podložni biskupu.</p>
<p>Boli nas što ljudi koji su na vodećim mjestima u zajednici žele posijati razdor među vjernike, među biskupe, biskupske konferencije i države, samo zato da dokažu svoju važnost. Lozinka zavadi pa vladaj sigurno ne donosi dobra nikojoj pa ni hrvatskoj zajednici.</p>
<p>Protestiramo protiv takva napada na pečušku biskupiju i zahtijevamo da osobe na koje se to odnosi svoje stavove raščiste s nadležnom crkvenom vlašću.</p>
<p>FERENC PAVLEKOVICS, u ime hrvatskih svećenika Pečuške biskupije</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Napad na novinare, napad na demokraciju</p>
<p>Po povratku s gay parade koja je u subotu 29. lipnja održana u Zagrebu dvojicu je novinara Internet portala Online.hr., Matiju Babića i Nevena Barkovića, brutalno pretukla nekolicina nasilnika i uništila im fotoaparat.</p>
<p> Sve se dogodilo u Paromlinskoj ulici, kad su na novinare koji su popratili Gay Pride nasrnuli s leđa nasilnici i uz povike »pederi, pederi!« počeli ih tući. Napadači su pobjegli kad je na cestu istrčao naoružani zaštitar iz obližnje poslovnice Zagrebačke banke.</p>
<p> Zanimljivo je što se sve to dogodilo ispred stotinjak ljudi, od kojih su svi, osim dvoje maloljetnika, koji su pričekali policiju, pobjegli prvim autobusom. Ovo je samo posljednji u nizu fizičkih napada na novinare i njihov posao, čime se na najbrutalniji način napada javna riječ, ovoga puta namijenjena transmisiji pomoću četvrtog medija – Interneta.</p>
<p>Iskreno zgroženi, osuđujemo i ovaj i svaki drugi fizički obračun s novinarima, apelirajući na snage reda i mira za veću učinkovitost, jer je napad na novinara mnogo teži zločin od običnoga nasilničkog akta; to je napad i na slobodu javne riječi, a time se ugrožavaju temelji svake civilizacije i demokracije.</p>
<p>BOJAN MUŠĆET, za Zbor informatičkih novinara HND-a</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="55">
<p>Podletio pod putnički vlak</p>
<p>OSIJEK, 1. srpnja</p>
<p> - Četrdeset osmogodišnji Dragan Crljenić iz Viljeva teško je ozlijeđen kada je, zbog brze i neprilagođene vožnje, automobilom probio spušteni polubranik na pružnom prijelazu u baranjskom mjestu Švajcarnici i podletio pod putnički vlak.</p>
<p> Prema podacima koje smo dobili iz PU osječko-baranjske, do nesreće je došlo u ponedjeljak oko 14,10 sati dok se Crljenić kretao osobnim automobilom marke mercedes registracijskih oznaka ZG 8613-E iz smjera Čeminca prema Dardi. Zbog prebrze vožnje nije na vrijeme uočio svjetlosnu signalizaciju koja upozorava na nailazak vlaka, već se nastavio voziti istom brzinom. Tek kad je došao na oko 500 metara od pružnog prijelaza, Crljenić je počeo kočiti. Međutim, bilo je prekasno pa je automobilom proletio kroz spušteni polubranik i podletio pod putnički vlak koji prometuje na relaciji Osijek-Beli Manastir. </p>
<p> Iako je strojovođa na vrijeme uočio da se pružnom prijelazu velikom brzinom približava vozilo, nije uspio u svom naumu da zaustavi vlak. Uspio je tek smanjiti brzinu, ali je mercedes već bio pod prednjim kotačima vlaka, koji se potom zaustavio 500-njak metara od prijelaza. Vozač mercedesa teško je ozlijeđen te je, nakon što su ga vatrogasci izvukli iz potpuno smrskanog automobila, prevezen u osječku Kliničku bolnicu. Od dežurnoga liječnika doznajemo da je Crljeniću prelomljena potkoljenica, udaren je u predjelu trbuha i ima brojne manje ozljede pa je zadržan na liječenju.</p>
<p>  Očevid su na mjestu događaja obavili djelatnici Postaje prometne policije PU osječko-baranjske i istražni sudac Županijskog suda u Osijeku. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Vargić: »Više nisam mogao trpjeti njegova maltretiranja«</p>
<p>OSIJEK, 1. srpnja</p>
<p> – Čitanjem optužnice u ponedjeljak je na osječkom  Županijskom sudu počeo sudski postupak protiv Đakovčanina Franje Vargića (64) optuženoga za kazneno djelo ubojstva. Tereti se da je 12. svibnja ove godine u 20,15 sati u caffe baru »Đego« u Đakovu, sa četiri hica iz pištolja, ubio svog sumještanina Matiju Peceka (45). </p>
<p>Prema optužnici, Vargić je te večeri, nakon prepirke s Pecekom, otišao kući i ubrzo se vratio naoružan pištoljem marke TT kalibra 7,62 mm, za posjedovanje i nošenje kojega je imao dozvolu. Prišavši Peceku optuženi je u njega ispalio četiri hica, u glavu i u prsa, od čega je Pecek na mjestu  preminuo.  </p>
<p>Iznoseći svoju obranu Vargić je, koji je istaknuo kako se osjeća krivim za kazneno djelo za koje se tereti, pojasnio velikom vijeću da ga je  Pecek danima prije ubojstva svakodnevno maltretirao, vrijeđao i prijetio. </p>
<p>»Godinama sam radio u Njemačkoj, a u rodno sam se Đakovo vratio 2000. godine, kada sam umirovljen. U lokalu 'Đego' često sam susretao Peceka, no nismo se poznavali. Početkom svibnja on mi je prišao i počeo me vrijeđati. Kada sam mu rekao da me ostavi na miru jer se ne  poznajemo, on mi je prijetećim glasom rekao da ću tek saznati tko je on«, kazao je optuženi dodavši kako su ga tada on i njegov sin išamarali pred svima gostima.</p>
<p>»Često me pratio, čak me jedanput dok sam vozio bicikl, udario automobilom u stražnji dio te me odbacio na travnjak uz cestu. Molio sam ga da me ne maltretira jer nije imao razloga za to, no nije popuštao«, objasnio je Vargić. </p>
<p>Pema njegovim riječima, tog je dana bio u lokalu »Đego« kad je nešto prije 20 sati došao Pecek.</p>
<p>»Počeo me vrijeđati i slati u p... materinu. Poslije mi je prišao i ošamario me. Tada  sam izišao iz lokala i otišao kući po pištolj. Nisam ga htio ubiti, jako mi je žao što je došlo do toga, namjera mi je bila zaplašiti ga kako bi me ostavio na miru«, naglasio je optuženi. </p>
<p>Dodao je kako se ubrzo vratio u lokal i stao kod šanka kada mu je Pecek prišao te ga pitao: »Šta sad opet tražiš ovdje? Hoćeš da ti odvalim dva-tri šamara?«</p>
<p>»Izvukao sam pištolj, repetirao ga i rekao mu: E, mene nećeš više šamarati! Ispalio sam dva hica u njegova prsa, a kada je pao, mislim da sam ispalio još jedan hitac«, kazao je optuženi. </p>
<p>Nakon toga, priča Vargić, kazao je konobarici da pozove policiju te ih je dočekao na mjestu događaja.  </p>
<p>Svjedokinja Margareta Pecek, supruga ubijenoga, kratko je kazala da nikada nije čula za Vargića te da ge ne poznaje i ne zna da li je njezin suprug doista duže vrijeme bio s njim u svađi. </p>
<p>Saslušana je i Paulina Vargić, supruga optuženoga, koja je kazala kako joj je on ispričao da ga Pecek maltretira bez razloga, zbog čega je, prema njezinim riječima, bio jako ponižen i nesretan. Suđenje se nastavlja. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Poljaci poginuli na putu u Međugorje </p>
<p>BALATONKERSEZTUR, 1. srpnja</p>
<p> - Devetnaestero je Poljaka poginulo, a 32 ozlijeđeno, od čega neki teško, kada je noću s nedjelje na ponedjeljak autobus kojim su putovali na hodočašće u Međugorje sletio s ceste u blizini Balatonskog jezera. </p>
<p> Glasnogovornik mađarske policije rekao je da se autobus prevrnuo dok je vozio zaobilaznicom na glavnoj auto-cesti od Budimpešte prema Zagrebu, nešto poslije jedan sat po ponoći. »Čini se da će biti još žrtava«, rekao je Jozsef Koranyi.</p>
<p> Prema njegovim riječima, nesreća se po svemu sudeći dogodila kada je vozač, koji je također među poginulima, u vožnji zaspao.</p>
<p> Predstavnik lokalne policije priopćio je da je poginulo devet muškaraca, osam žena i dvoje djece, dječak tinejdžerske dobi i djevojčica od oko šest godina. Autobus, u kojemu je bilo 49 hodočasnika, uključujući i svećenika, te dvojica vozača, putovao je na vjersko hodočašće u Međgorje. Većina je putnika putovala iz Stoczeka, gradića u blizini Lublina u istočnoj Poljskoj. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Mladen Jakopec ostao bez branitelja </p>
<p>ZLATAR, 1. srpnja</p>
<p> – Predsjednik Općinskog suda u Zlataru Franc Harapin odlučio je, nakon inzistiranja Općinskoga državnog odvjetništva da branitelj drugooptuženog Mladena Jakopca bude saslušan kao svjedok, da odvjetnik Vidislav Kiš-Šaulovečki ne može biti branitelj i svjedok u istom kaznenom predmetu.</p>
<p> Naime, odlukom predsjednika Općinskog suda Vidislav Kiš-Šaulovečki razriješen je dužnosti branitelja Mladena Jakopca koji se prema optužnici Općinskoga državnog odvjetništva tereti za poticanje na kazneno djelo bivšeg direktora konjščinskoga Komunalca, Stjepana Hajnića, na zlouporabu položaja i ovlasti. On je kao direktor, a bez znanja upravnog odbora konjščinskoga Komunalca, god. 1997. podigao kredit za Mesnu industriju Jakopec pri Kreditnoj banci Zagreb, koji poduzeće Mladena Jakopca nije vratilo te sada Kreditna banka u stečaju potražuje, zajedno s kamatama, oko devet milijuna kuna.</p>
<p> Mladena Jakopca optužnica tereti za dva kaznena djela poticanja na kaznena djelo u vrijeme dok su i Stjepan Hajnić i Mladen Jakopec bili članovi županijskog poglavarstva. Kako Općinski sud u Zlataru ne može formirati izvanraspravno vijeće zbog premalog broja sudaca, spis je dostavljen Županijskom sudu, koji bi trebao raspraviti o žalbi što ju je podnio drugooptuženi Mladen Jakopec, a, kako smo doznali, žalbu je podnio bez znanja svoga izabranog branitelja Vidislava Kiša-Šaulovečkog. Naime, njegov je odvjetnik bio član nadzornog odbora Komunalca u vrijeme kad je podizan kredit u Kreditnoj banci, a, kako doznajemo, u istrazi je iznio neke činjenice koje bi mogle teretiti njegova branjenika.</p>
<p> Iako su svi svjedoci već saslušani u istrazi i postoje njihove potpisane izjave, zakon nalaže i njihovo neposredno saslušanje, pa je predsjednik vijeća koje sudi Stjepanu Hajniću i Mladenu Jakopcu, kao predsjednik Općinskog suda, ukinuo izabranog  branitelja Mladena Jakopca. Ovo je vjerojatno prvi takav slučaj u hrvatskom pravosuđu da sudac priječi jednom optuženiku da ima svoga izabranog branitelja, no prema zakonu, predsjednik vijeća može mijenjati samo branitelja kojega je on postavio po službenoj dužnosti. </p>
<p>Drugooptuženi Mladen Jakopec inzistira na Vidislavu Kišu-Šaulovečkom, koji će ipak morati svjedočiti kao svjedok.</p>
<p> Prema  riječima predsjednika Županijskog suda, Marka Maloče, predmet je zaprimljen na sudu, no još nije riješen, ali kako je riječ o specifičnom problemu koji ni sucima nije baš najjasniji, bit će upućen u ubrzanu proceduru. Iako je rasprava bila zakazana za ponedjeljak, pa otkazana zbog žalbe Mladena Jakopca, na sud je došla i Đurđa Tolić, član bivšega nadzornog odbora Kreditne banke, koja je uredno primila poziv za raspravu na svoju adresu, no nije primila rješenje o otkazivanju rasprave, zbog čega će sud snositi troškove njezina dolaska. </p>
<p>Darko Goluban</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Optuženi se brani da se »samo branio«</p>
<p>ZLATAR, 1. srpnja</p>
<p> – »Ja sam se samo branio od napada policajaca, njih je bilo trojica, a jedan je izvadio pištolj i repetirao ga. Nakon napada onesvijestili su me, a ovaj je svjedok sjedio na meni kad sam došao svijesti te rekao oštećenom - 'sad ga možeš', pa su me tukli po glavi«, rekao je pred vijećem Županijskog suda Marijan Kar (42) iz Oroslavja, kojem se sudi prema optužnici Županijskoga državnog odvjetništva za pokušaj teškog ubojstva i pokušaj sprječavanja  službene osobe u obavljanju službe.</p>
<p> Prema optužnici, on je 2. prosinca 2001. godine narušavao javni red i mir u kafiću »Mikica« u centru Oroslavja prijeteći gostima nožem. Na poziv su stigla tri policajca u  civilu, a kad ih je ispred kafića primijetio, optuženi je pucao na jednog policajca i dao se u bijeg. Kad su ga sustigla druga dvojica, krenuo je na njih nožem, ali je svladan i vezan. Od tada se nalazi u pritvoru. </p>
<p>Uz ponovno saslušanje policajca Darka Mirta, kojega je pogodio jednim metkom iz pištolja kućne izrade, nalik na upaljač, optuženi je tvrdio da policajci lažu te da je on bio napadnut. </p>
<p>Saslušana je i supruga  vlasnika kafića »Mikica«, Nevenka Gojšić, koja je dovela supruga, no on nije mogao svjedočiti zbog toga što je prebolio cerebrovaskularni  inzult, nakon kojeg ne može ni govoriti niti se ičega sjeća. Čak nije mogao odgovoriti ni kako se zove. </p>
<p>Ona je priložila sudu račune ispisane na paragon-bloku od 26. studenoga do 3. prosinca prošle godine iz kojih je trebao biti vidljiv promet u kafiću, a račun broj 47 odnosio se na dva mala piva koja je navodno platio optuženi sebi i prijatelju.  </p>
<p>Kako je rekla svjedokinja, optuženi joj je jedva izbrojio sitan novac plaćajući račun od 12 kuna, na što je Marijan Kar rekao da i ona laže jer je tog dana plaćao samo krupnim novčanicama te da mu vlasnica kafića nije ni htjela izdati račun. </p>
<p> I  braniteljica optuženog Marijana Kara izrazila je sumnju kako u svjedočenje policajaca koji su uhitili optuženoga tako i u vjerodostojnost računa koji su, kako je rekla, napisani kasnije. Osim toga, Marijan Kar je priznao pred sudom da su mu policajci već ranije oduzimali nelegalno oružje, tzv. »štuc« koji je imao uza se u vrijeme uzbuna. Ujedno se protiv njega vodi i kazneni postupak pri Općinskom sudu u Zlataru, koji je pokrenulo Općinsko odvjetništvo za mladež zbog zlostavljanja djece. </p>
<p>Darko Goluban</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Odgođena rasprava pljačkašima župnog dvora </p>
<p>VARAŽDIN, 1. srpnja</p>
<p> – Na novomarofskom se Općinskom sudu vodi kazneni postupak protiv Zlatka Novaka (43), Željka Vurušića (42), Ivana Procaja (49), Dražena Klobučarića (40) i Vjekoslava Procaja (51), koji su optuženi za tešku krađu i prikrivanje. Prošla je rasprava odgođena zato što nisu došli Klobučarić i Procaj. Klobučarić je telefonom obavijestio sud da je bolestan, a Procaj svoj izostanak nije opravdao, pa će ga na iduću raspravu privesti policajci. Privest će i Klobučarića ako svoj nedolazak ne opravda potrebnom medicinskom dokumentacijom.</p>
<p>Novaka, Vurušića, Ivana Procaja i Klobučarića optužnica tereti da su se 25. studenoga 1999. godine dovezli pred župni ured Župe sv. Fabijana i Sebastijana u Oštricama i Klobučarić je ostao čekati u automobilu, a Procaj je ispred župnog ureda »čuvao stražu« pazeći da netko ne naiđe dok su Novak i Vurušić nasilno otvorili vrata ureda i iz kuhinje i radne sobe uzeli 5867 kuna. Taj su novac zatim odnijeli u Čakovec Vjekoslavu Procaju, koji ga je primio na čuvanje, iako je znao da je ukraden.</p>
<p>Okrivljenici su u istražnom postupku u cijelosti priznali djelo, priznali su da su provalu prethodno dogovorili i da su se Klobučarićevim automobilom dovezli do crkve. Klobučarić je ostao u automobilu, Procaj je bio pred crkvom, dok su Novak i Vurušić ušli unutra i uzeli vrećicu s novcem. Procaj im je tada dao znak da netko dolazi, pa su pobjegli.</p>
<p>Vjekoslav Procaj rekao je, pak da su njegov brat i Klobučarić došli u njegov stan i donijeli torbu. Rekli su mu neka torbu spremi, a on tada nije znao što se u njoj nalazi. Tek je idućeg dana, kad su spomenuta dvojica ponovo došla k njemu i počeli prebrojavati novac koji su izvadili iz torbe, posumnjao da se radi o novcu pribavljenom krađom.</p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Izgorjela tri automobila</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – Tri su automobila izgorjela u požaru na parkiralištu na Gračanskoj cesti u ponedjeljak oko 3,30 ujutro. </p>
<p>Kako je priopćeno u zagrebačkoj policiji, iz dosad neutvrđenih razloga izbila je vatra u kojoj su izgorjeli »renault 5« vlasništvo Nine G. (25), »alfa romeo 155« vlasništvo Mladena V. (26) i »VW passat« poduzeća Europapir Croatia. Požar su ugasili vatrogasci. D.Gr.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="62">
<p>Analitičari: Zbog krize vlade Hrvatska na promatranju</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> - Posljednja previranja unutar vladajuće koalicije pet stranaka već se odražavaju na položaj Hrvatske u očima inozemnih investitora i svjetskih financijskih institucija.</p>
<p>Iako, kako ističu hrvatski ekonomski analitičari, neslaganja u vladajućoj koaliciji još nisu pridonijela pogoršanju hrvatskog rejtinga, neosporno je da su neslaganja među vladajućim strankama usporila, ionako prespori proces odlučivanja.</p>
<p>Glavni ekonomist Zagrebačke banke Žarko Miljenović naglašava da kriza Vlade i mogućnost održavanja prijevremenih izbora definitivno povećava neizvjesnost kada je u pitanju profil nove vlade i moguće nove koalicije. </p>
<p>S ekonomskog stajališta, kaže Miljenović, povećana je neizvjesnost osobito u pogledu stavova nove ili prekrojene ekipe na vlasti u vezi s reformama. Zbog najnovijih zbivanja u vladajućoj koaliciji moguće je očekivati i odgodu niza odluka vezanih uz strana ulaganja i privatizaciju, kao i investicijske planove domaćih tvrtki. </p>
<p>Ukupne posljedice krize Vlade vrlo su negativne za gospodarstvo i odnose s međunarodnim financijskim institucijama. U pitanje će se, kaže glavni ekonomist Zagrebačke banke, dovesti i aranžmani s međunarodnim financijskim institucijama, što je pak vezano uz kreditni rejting države.</p>
<p>»Međunarodne novčarske institucije, kao i rejting agencije te financijska tržišta promatrat će u narednom razdoblju još intenzivnije Hrvatsku i pokušati procijeniti smjer u kojem bi se ova kriza mogla rasplesti. U svakom slučaju povećana neizvjesnost vrlo brzo bi se mogla odraziti – negativno – na državni kreditni rejting.</p>
<p>Ante Žigman, ekonomist Raiffeisenbanke, ističe da je primjetan sve veći oprez stranih investitora i međunarodnih financijskih institucija prema Hrvatskoj. On podsjeća da su upravo međunarodne novčarske institucije iskazivale dobru volju prema Hrvatskoj i vrlo konstruktivno gledale na nju. </p>
<p>Posljednje zabrinjavajuće tenzije unutar vladajuće koalicije, kaže Žigman, stvaraju problem primjene već ranije dogovorenih reformi s međunarodnim financijskim institucijama. Mogućnost održavanja prijevremenih izbora negativno se odražava na poziciju Hrvatske na inozemnim tržištima kapitala, kao i na njezinu mogućnost novog zaduživanja, ali i servisiranja postojećeg duga. </p>
<p>Rejting agencije, kaže ekonomist Raiffeisen banke, Hrvatskoj još nisu formalno snizile kreditni rejting, ali su mu pridale neutralni predznak. Vrlo brzo, nastavlja Žigman, ta bi ocjena mogla poprimiti i negativni karakter, osobito ako se povećaju tenzije unutar vladajuće koalicije. To bi, među ostalim, moglo dovesti i do povećanja kamatnog spreada na tržištu, te pada cijena vrijednosnih papira. </p>
<p>Financijska tržišta već su s oprezom reagirala na napetosti u vladajućoj koaliciji, a potraje li spomenuta kriza vrlo brzo će krajnje negativno reagirati. </p>
<p>Iako sve to još nije zabrinjavajuće, kaže Žigman, čini se da nas vrlo malo dijeli od granice kada će rejting agencije, financijska tržišta i međunarodne financijske institucije prestati išćekivati ishod ovih zbivanja u Hrvatskoj i jednostavno negativno se odrediti prema Hrvatskoj. Tek tada će se moći govoriti o konkretnom iznosu šteta koje je kriza vlade i vladajuće koalicije nanijela hrvatskom gospodarstvu. </p>
<p>Darko Markušić</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Izvoz pšenice stajat će porezne obveznike 233 milijuna  kuna</p>
<p>ZAGREB, 1, srpnja</p>
<p> – Porezne obveznike izvoz 250.000 tona tržišnih viškova pšenice ovogodišnjeg roda stajat će 233 milijuna kuna – 143 milijuna za pokrivanje dijela izvoznih troškova i 89,5 milijuna kuna na ime poticaja (1610 kuna po hektaru), rekao je direktor Žitozajednice Boško Pavlović.</p>
<p>Dodao je da Ministarstvo poljoprivrede  i šumarstva  diskriminira pravne osobe, proizvođače pšenice i mlinove jer tri izvoznika imaju obvezu otkupiti i izvesti samo pšenicu proizvedenu na obiteljskim gospodarstvima.</p>
<p>Prema Pavlovićevim riječima, 75 posto pšenice ovogodišnjeg roda proizvela su  obiteljska gospodarstva, a 25 posto pravne osobea. No, ne poklapaju se procjene Ministarstva poljoprivrede i šumarstva te Žitozajednice oko prinosa pšenice na obiteljskim gospodarstvima i kod pravnih osoba. Primjerice, u Žitozajednici su očekivali prosječne prinose od 4,5 tone pšenice po hektaru, a Ministarstvo četiri tone. Kod pravnih osoba očekivali su se  prinosi od  šest tona po hektaru. No, problem je što pravne osobe sad ne mogu prodati pšenicu za jednu kunu po kilogramu, iako imaju kvalitetniju pšenicu. Radi se o 300.000 tona pšenice pravnih osoba, kažu u Žitozajednici.</p>
<p>Što se  tiče  prosječne otkupne cijene pšenice, u Hrvatskoj je ona u posljednjih deset godina iznosila 1,18 kuna po kilogramu, odnosno 161 euro po toni. S otkupnom cijenom od jedne kune po kilogramu i uz poticaje od 1610 kuna po toni, otkupna cijena ove godine iznosi 1,36  kuna po kilogramu, odnosno 185 eura po toni. </p>
<p>Pavlović napominje da će s tako viskom otkupnom cijenom pšenice, koja je znatno viša nego u zemljama u našem okruženju, gdje iznosi 0,70 kuna po kilogramu, osim u Italiji, mlinovi imati gubitke od 35 lipa po kilogramu pšenice. Uz to,  pita što će biti sa pšenicom koja će na tržištu imati nižu otkupnu cijenu od jedne kune po kilogramu?</p>
<p>Kako se čulo, donedavno se pšenica na domaćem tržištu nudila po cijeni od 0,80 kuna  po kilogramu te  oni traže da prevladaju gospodarski razlozi u određivanju otkupne cijene. Pavlović drži da ovogodišnji otkupljivači pšenice (Agrokor, Podravka i Zea) neće  dobro proći, jer će pšenicu koju ne izvezu morati ponuditi na domaćem tržištu. Prema procjeni Žitozajednice, radi se o čak 600.000 tona pšenice.</p>
<p>Govoreći o modelu otkupa pšenice ovogodišnjeg roda, Pavlović je ustvrdio da će on u još gori položaj dovesti domaće tržište brašna. Mlinarima je, naime, preporučeno da  sačakaju s otkupom ovogodišnjeg roda pšenice zbog previsoke cijene. Prerađivači pšenice to mogu zato što imaju velike zalihe prošlogodišnje pšenice, više od 60.000 tona. </p>
<p>Kako se čulo, žetva pšenice je poodmakla, a kvaliteta uroda je nešto bolja nego prošle godine. Na području Virovitice Zea će otkupiti ukupno 30.000 tona pšenice, od čega 18.000 tona mora izvesti. </p>
<p>U Žitaru iz Donjeg Miholjca kažu da su završili sa žetvom ječma i uljane repice, a u silose su spremili 800 vagona pšenice. Nadalje, u Đakovštini je u silose spremljeno 13.000 tona pšenice, a  u Vinkovcima 2100 vagona. </p>
<p>No, umjesto zadovoljstva zbog relativno dobre žetve, s pet-šest posto vlage i nešto šturijim zrnom, mlinari se boje kalkulacije troškova nakon žetve. Računica, naime, pokazuju da će, uz otkupnu cijenu od jedne kune  imati gubitke od 25 do 30 lipa po kilogramu, a vlasnici prošlogodišnje pšenice i do 50 lipa po kilogramu. </p>
<p>Stoga će mnogi od njih (IPK Osijek, Slatina i dr.) ući u žetvu nadajući se otkupnoj cijeni od 0,90 kuna po kilogramu umanjenoj za troškove izvoza.  Ili neće ni ulaziti u žetvu (Kutjevo), dok će drugi otkupiti samo  ugovoreni otkup (Mlinar).</p>
<p>Predstavnik HGK Dubravko Mikulić rekao je da dobit  proizvođači pšenice moraju ostvarivati kroz veće poticaje, a ne kroz otkupnu cijenu poljoprivrednih proizvoda. Dodao je da zbog previsokih cijena domaćih poljoprivrednih proizvoda, koje su 20 do 25 posto veće nego u EU, trpi i naša prehrambena industrija. </p>
<p>Prema njegovim  riječima, Hrvatska je lani uvezla 850 milijuna dolara poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a izvezla u vrijednosti 470 milijuna dolara. Pšenica je jedan od pet proizvoda kojih imamo dovoljno iz vlastite  proizvodnje, ali ceh koji plaćamo zbog njene proizvodnje (sjeme, poticaji i troškovi izvoza)  iznose čak 430 milijuna kuna, zaključio je Mikulić. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>HEP završio 2001. s gubitkom od 180 milijuna kuna </p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – Unatoč brojnim mjerama za poboljšanje poslovanja, Hrvatska elektroprivreda je prošlu godinu završila s gubitkom od 180 milijuna kuna. </p>
<p>Predsjednik Uprave Ivo Čović je kao glavni razlog za to naveo velik porast cijena goriva za termoelektrane i uvozne struje s kojom zadovoljavaju 30 do 40 posto potreba. Negativan utjecaj porasta cijena loživog ulja, plina i ugljena bio je još veći zato što su zbog nepovoljne hidrologije u drugom polugodištu povećali potrošnju tih energenata u odnosu na 2000. godinu, istaknuo je na konferenciji za novinare.</p>
<p>Gubitak je nastao i zbog nefleksibilnog tarifnog sustava koji ne prati rast troškova poslovanja, niske cijene za toplinsku energiju koja nije pokrivala troškove proizvodnje te problema s TE Plomin. Tako je ukupni gubitak iz poslovanja bio 441 milijun kuna, ali su ga u bilanci izvanredni prihodi umanjili na 180 milijuna kuna.</p>
<p>No, Uprava HEP-a je relativno zadovoljna i s takvim rezultatima jer su 2000. godinu u sličnim uvjetima završili s gubitkom od 691 milijun kuna. Na smanjivanje gubitaka su, uz povećanje cijene struje za kućanstva krajem 2000., utjecale i mjere racionalizacije. Plaće i ostali troškovi zaposlenih lani su smanjeni za 165 milijuna kuna (11 posto), opći troškovi poslovanja za 50 milijuna kuna (7 posto), broj zaposlenih za 839, a potraživanja od kupaca su smanjena za 160 milijuna kuna.</p>
<p>Unatoč financijskim problemima, HEP je lani uložio 1,3 milijarde kuna, čime je investicijski plan ostvaren 93,4 posto. Ove godine planiraju uložiti 1,9 milijardi kuna. »Ali to ovisi o raspoloživom novcu jer s postojećim cijenama, unatoč svim mjera za poboljšanje poslovanja, ne možemo napraviti sve što bi trebalo pa je potrebno njihovo povećanje«, upozorio je Čović. No, još nisu prijedlog novog tarifnog sustava, koji će kućanstvima donijeti u prosjeku nešto više cijene, poslali Ministarstvu gospodarstva.</p>
<p>Novinarima je predstavljen i program preoblikovanja dosadašnjeg HEP-a d.d. u HEP grupu. Glavna novost je da se tri osnovne djelatnosti HEP-a: proizvodnja, prijenos i distribucija, od 1. srpnja izdvajaju u zasebne tvrtke-kćeri. Uz njih posebne tvrtke kćeri u stopostotnom vlasništvu matične kompanije bit će: HEP Toplinarstvo, HEP Plin, Toplinarstvo Sisak, APO, ESCO, HEP Odmor i rekreacija, HEP Telekom, dok će tvrtke TE Plomin i NE Krško biti u 50-postotnom vlasništvu HEP-a i stranih partnera. U sklopu reorganizacije iz HEP-a će se izdvojiti Hrvatski nezavisni operater sustava i tržišta, a ostali dijelovi će ostati u HEP-u d.d. (HEP matici).</p>
<p>HEP je na takvo preoblikovanje obvezivao Zakon o energiji i Zakon o tržištu električne energije, a u skladu je i s direktivama EU. Ali time se ne završava restrukturiranje HEP-a i njegove pripreme za što uspješnije nadmetanje na energetskom tržištu, kazao je Čović.</p>
<p>U HEP matici ostao je 441 zaposleni, 10.500 ih je prešlo u HEP Distribuciju, 2500 u HEP proizvodnju, 1150 u HEP Prijenos, oko 400 u HEP Toplinarstvo, 120 u HEP Plin itd. Svim radnicima je, po Čovićevim riječima, zajamčeno da će i ubuduće imati najmanje jednaka prava kao dosad.</p>
<p>Na novinarska pitanja što će HEP sada poduzeti, budući da je jasno da su očekivanja o obostranoj ratifikaciji ugovora o NE Krško do 1. srpnja propala, Čović je odgovorio da još postoje šanse za ratifikaciju tog sporazuma. Stoga nije htio iznositi podatke o novcu koji HEP potražuje od slovenske strane zato što četiri godine ne mogu koristiti svoju polovicu nuklearke. Upozorio je jedino da HEP još mora otplatiti oko 200 milijuna dolara kredita za gradnju Krškog. </p>
<p>»Osim što je najveće hrvatsko ulaganje u inozemstvu, nama je NEK izuzetno važna elektrana za koju dugoročno nemamo odgovarajuće zamjene. Zato ćemo naš interes i imovinu braniti svim raspoloživim sredstvima. Želimo da se u NEK vratimo dogovorom sa Slovencima, ali spremni smo i na ostale načine ako to bude potrebno«, najavio je Čović. </p>
<p>Potvrdio je da pet godina nakon spornog događaja zastarijeva pravo oštećene strane da pokrene međunarodnu arbitražu. »Zato nam ne odgovara produžavanje roka za ratifikaciju hrvatsko-slovenskog ugovora. Ali u svakom ćemo slučaju voditi brigu da ne nastane zastare«, kazao je Čović.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Osiguranje - protuteža bankocentričnom  sustavu</p>
<p>Zakon o osiguranju, donesen 1997. godine i dopunjen dvije godine kasnije, uskoro će se morati iznova mijenjati u skladu s uvjetima Europske unije, ali i sa sve snažnijim razvojem osigurateljnog tržišta</p>
<p>ZAGREB, 1. lipnja</p>
<p> – Hrvatska osigurateljna industrija imat će ubuduće sve značajniju ulogu u financijskom životu zemlje i postat će važna i dobrodošla protuteža sadašnjem bankarskom monopolu, odnosno  svojevrsnom bankocentričnom  sustavu – ocjenjuje Ivan Lovrinović,   profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. </p>
<p>Kako je naglasio, pogrešan je i koncept prema kojem preveliku podršku i ulogu na domaćem financijskom tržištu imaju dvije do četiri banke, a neučinkovitost našeg pravnog sustava smatra glavnom preprekom bržem razvoju ovog tržišta. </p>
<p>Lovrinović se posebno osvrnuo i na strukturu ulaganja novca jer se, u premaloj ponudi drugih mogućnosti trenutno previše sredstava polaže u ionako hiperlikvidne banke. Takav konzervativan pristup ulaganju zbog stalnog pada kamatnih stopa sve je povoljniji po ulagače pa time i osiguratelje, posebno one koji su snažnije razvili životna osiguranja i kapital moraju plasirati kako bi kasnije mogli isplatiti obećanu dobit.</p>
<p>Poslovanje hrvatskog osiguranja u 2001. godini i njihova uloga u financijskom životu zemlje bile su glavne teme stručnog skupa koji je organiziralo Udruženje osiguravatelja Hrvatske gospodarske komore. </p>
<p>Takvi će se tematski sastanci ubuduće održavati svake godine, a glavna je poruka s ovogodišnjeg da se osiguravajuća društva, ako žele napredak cijele branše, trebaju strogo pridržavati »pravila igre«, odnosno Zakona o osiguranju, uz poštovanje svih prava osiguranika. </p>
<p>Nagoviješteno je i da će se Zakon o osiguranju, donesen 1997. godine i dopunjen dvije godine kasnije, uskoro morati iznova mijenjati u skladu s uvjetima za hrvatsko primanje u Europsku uniju, ali i u skladu sa sve snažnijim razvojem osigurateljnog tržišta.  </p>
<p>Hrvatsko osiguranje lani je ostvarilo 5,089 milijardi kuna premije, što je 16 posto više nego u prethodnoj godini, a čak četvrtinu više nego u 1998. </p>
<p>Pet najjačih osiguratelja drže 77 posto, a prvih deset čak 95 posto tržišta, a njegova je glavna značajka da na njemu, unatoč žestokoj konkurenciji, i dalje nema osigurateljnih  proizvoda kakvi su odavno razvijeni u zapadnim zemljama.</p>
<p>O čemu se zapravo radi i koliko su hrvatski građani osigurateljno ustvari slabo zaštićeni najbolje se vidi iz primjera koji je iznio  Dario Lovrić, predsjednik tog strukovnog udruženja. Od svih dosad procijenjenih šteta nastalih 11. rujna prošle godine u terorističkim napadima na SAD, samo 40 posto nadoknadit će se iz ugovora o osiguranju kakvi se sklapaju i u Hrvatskoj. Ukratko, kad bi se slična tragedija dogodila u našoj zemlji, čak 60 posto šteta ostalo bi nepokriveno, odnosno osiguratelji ih na temelju naših polica ne bi isplatili. </p>
<p>Boris Petrović</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Eurozona: Pokazatelji poslovnih očekivanja u industriji postojano rastu </p>
<p>Indeks u Njemačkoj u lipnju prvi put nakon 14 mjeseci iznad 50 bodova, a najviše raste pokazatelj narudžbi za izvoz  /  Francuski indeks sa 53,9 bodova znatno premašuje prosjek EMU od 51,8 bodova</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – Na tečaj eura početkom tjedna ohrabrujuće su djelovali podaci o rastu indeksa poslovnih očekivanja u eurolandu za sektor industrije, iako je u lipnju, a u odnosu na svibanj, registriran tek simboličan rast indeksa sa 51,5 na 51,8 bodova. </p>
<p>Međutim, puno je važnija činjenica da je lipanj već treći mjesec u kojem se indeks nalazi iznad ključne razine od 50 bodova, koja označava granicu između ekspanzije  i kontrakcije, zbog čega je euro, nakon neuspješnog pokušaja da dosegne paritet u odnosu na američki dolar, ponovo živnuo, nadmašivši razinu od 0,99 dolara. </p>
<p>Narudžbe rastu, zalihe padaju</p>
<p>Da podsjetimo, nakon zajedničke intervencije japanske, europske i američke središnje banke, euro je krajem prošloga tjedna vrijedio nešto više od 0,98 dolara. Doduše, ulagače je zatekla vijest o padu obujma trgovine u maloprodaji od 0,6 posto u travnju (u odnosu na ožujak), ali riječ je o iznimno nestabilnom indikatoru, koji ni izbliza nema toliku težinu kao indeks poslovnih očekivanja.</p>
<p>Uz marginalan rast indeksa poslovnih očekivanja (koji izrađuje Reuters i koji pokriva oko 92 posto industrijske aktivnosti u eurolandu), valja spomenuti i kako su sve komponente indeksa u lipnju bilježile rast, izuzevši pad zaliha, što je pozitivan znak jer se smanjenjem zaliha otvara prostor za povećanje proizvodnje i prodaje. </p>
<p>Analitičarima najzanimljivija komponenta – nove narudžbe u industriji, također je ostvarila skroman rast već peti mjesec zaredom, što treba shvatiti kao najavu daljnjeg rasta indeksa. To je u skladu s pretpostavkom o gospodarskom oporavku u zemljama Europske monetarne unije. </p>
<p>Osim zaliha, koje iskazuju tendenciju daljnjeg pada, ispod ključne razine od 50 bodova trenutno se nalazi još jedino komponenta zaposlenosti, ali s očitim trendom rasta, što pokazuje da se intenzitet otpuštanja radnika u industriji smanjuje već više od pola godine. Kreatore monetarne politike trebao bi zabrinjavati jedino rast cijena koje formiraju proizvođači, no aprecijacija eura mogla bi uspješno neutralizirati rastuće inflacijske pritiske koji proizlaze iz rasta ekonomske aktivnosti.</p>
<p>Zaposlenost je dotakla dno (44,2 boda) u studenom prošle godine, nakon čega je uslijedio rast do sadašnjih 49 bodova. Paradoksalno, od vodeće tri zemlje monetarne unije (Njemačka, Francuska, Italija), komponenta zaposlenosti trenutno je u plusu jedino u Italiji, gdje je indeks u lipnju zabilježio značajan pad sa svibanjskih 51,8 na 51,1 bod. </p>
<p>To ne iznenađuje imajući na umu ranije objavljenje podatke o padu industrijske proizvodnje, koji  ukazuju na stagnaciju sektora. Da paradoks bude još veći, sve komponente indeksa poslovnih očekivanja (proizvodnja, narudžbe, zaposlenost, izvozne narudžbe, cijene) za talijansku industriju u lipnju su bile iznad razine od 50 bodova. </p>
<p>Suprotno tome, indeks poslovnih očekivanja za Njemačku u lipnju se prvi put nakon 14 mjeseci našao iznad brojke od 50 bodova (50,2 boda u lipnju, 49,8 bodova u svibnju), pri čemu je najveći rast ostvarila komponenta narudžbi za izvoz, što je za njemačko gospodarstvo izuzetno bitna činjenica. </p>
<p>Uostalom, dovoljno je usporediti negativne implikacije globalne ekonomske krize u Njemačkoj i Francuskoj pa da postane jasno u kojoj mjeri njemačka ekonomija ovisi o potražnji iz inozemstva. Istodobno, ohrabruje i solidan rast komponente zaposlenosti u Njemačkoj, što će biti posebno drago premijeru Schröderu, čiji (ne)uspjeh na predstojećim parlamentarnim izborima prije svega ovisi o visokoj stopi nezaposlenosti.</p>
<p>Francuski indeks već tradicionalno prednjači u regiji, a lipanjska brojka od 53,9 bodova predstavlja nastavak stabilnog pozitivnog trenda već četvrti mjesec zaredom. No, kao i u većini europskih zemalja, zaposlenost je i dalje slaba točka indeksa, a u lipnju je čak zabilježen simboličan pad te komponente sa 49,5 na 49,3 boda. Ali zato ukupne narudžbe te narudžbe za izvoz bilježe rast peti mjesec uzastopno, čime je Francuska potvrdila lidersku ulogu u zoni monetarne unije, zasjenivši, barem privremeno, moćnu Njemačku.</p>
<p>Usporedbe radi, indeks poslovnih očekivanja u Velikoj Britaniji u lipnju je, usprkos optimističnim očekivanjima, zabilježio pad vrijednosti sa 52,7 na 50,5 bodova (najniže od veljače ove godine), uz drastičan pad proizvodnje i narudžbi. </p>
<p>Mario Gatara</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Balkanske se zemlje do 2010. trebaju ekonomski  oporaviti, kaže Busek </p>
<p>BEČ, 1. srpnja</p>
<p> - Koordinator Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu Erhard Busek, u ponedjeljak je izjavio da bi se do 2010. godine zemlje na području Balkana trebale ekonomski oporaviti. »Ne bih želio da se u tim  zemljama razvije umirovljenički način razmišljanja. Zbog toga moramo raditi na strategiji koja će im pomoći da same stanu na vlastite noge i da se ekonomski oporave«, kazao je Busek u intervjuu za austrijski list Standard.  Pakt o stabilnosti osnovan je 1999. godine, kada je dužnost predsjedavateljice EU-a obnašala Njemačka, a zamišljen je kao tijelo koordinacije za područje cijele jugoistočne Europe nakon ratova na tim područjima. Cilj Pakta je stabilizirati regiju i pomoći joj da pronađe put prema ekonomskoj obnovi i razvoju. Busek je novinaru Standarda kazao kako je uvjeren da će SAD napustiti regiju do 2005., što je također razlog da zemlje u regiji stanu na vlastite noge. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Nakon prodaje Biochima, u Bugarskoj samo još jedna državna banka</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – Bugarska je državna Kompanija za konsolidaciju banaka objavila da je prihvatila ponudu HVB-ove Bank Austria za četvrtu po veličini banku u zemlji Biochim. »Njihova je ponuda kao paket bila najbolja«, objasnio je ministar financija Milen Velchev, dodavši da će detalji ponude biti objavljeni nakon potpisivanja ugovora, najkasnije za mjesec dana. </p>
<p>Na prodaju je ponuđen čitav vladin udio u Biochimu – 99,59 posto – te je određena najniža cijena od 95 milijuna leva (48 milijuna dolara). </p>
<p>Druga dva ponuđača bili su konzorciji bugarske Hebrosbank i britanskog fonda Charlemagne Capital te domaće Roseximbank i ruske Međunarodne industrijske banke. Prošlogodišnji pokušaj privatizacije Biochima je propao nakon što je vlada odbila jedinu pristiglu ponudu – onu Hebrosbanke, koja je u vlasništvu hongkonškog investicijskog fonda Regent – zbog niske ponuđene cijene od 26 milijuna eura. Privatizacijom Biochima u državnim će rukama ostati samo DSK Bank, treća po veličini od 28 bugarskih banaka, čija bi prodaja trebala biti dovršena do ožujka 2003. godine.</p>
<p>Krajem prošle godine aktiva Biochima je iznosila 664 milijuna leva (330 milijuna dolara), u usporedbi s ukupno 12,22 milijarde leva u čitavom bugarskom bankarskom sektoru. Dobit Biochima prošle je godine bila oko 10 milijuna dolara, znatno više od oko 800 tisuća dolara prethodne godine. (P. Bu.)</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Kontejneri na dvostrukoj antiterorističkoj provjeri</p>
<p>BRUXELLES, 1. srpnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> – Američki će carinici u suradnji sa svojim domaćim kolegama u najvećoj svjetskoj luci Rotterdamu pregledavati sve kontejnere upućene prema lukama Sjedinjenih Američkih Država. </p>
<p>Pošto su zaključili kako zaštita SAD počinje daleko od njihovih granica, a da je prevencija preporučljiviji način borbe s terorizmom od krpanja šteta i plaćanja osiguranja te, konačno, da bez praktične suradnje nema ni konkretne sigurnosti, Amerikanci su pokrenuli dogovaranje cijele serije bilateralnih sporazuma koji će, kada se sve ispregovara, u najprometnije luke dovesti i američke carinike pojačane američkom sofisticiranom opremom. </p>
<p>Rotterdam je prva luka koja je potpisala takav aranžman, dva dana kasnije slijedio je Antwerpen. Prema dogovoru nizozemskih, a potom belgijskih vlasti s predstavnicima SAD, kontrole će se u mješovitom sastavu provoditi idućih šest mjeseci. Kroz posebne će detektore prolaziti svaki od devedesetak tisuća za SAD adresiranih kontejnera, koliko se preko kontejnerskog terminala u dijelu rotterdamske luke Maasvlakte prebaci u pola godine. </p>
<p>Polugodišnja kvota Antwerpena je šezdesetak tisuća kontejnera. Kontejneri će prolaziti detaljnije provjere sadržaja, prateće dokumentacije, a analizirat će se i potencijalna opasnost tereta u njima ako se radi o, kako su u Nizozemskoj opisali predstavnici američke carinske službe, »visokorizičnim tvarima ili opremi«. </p>
<p>Cilj je kontrola ustvrditi sadrže li kontejneri oružje, pogotovo oružje masovnog uništavanja, pa i teroriste, što je glavni razlog  američkih pojačanja europskim carinicima. Europske carinske službe u pravilu ne raspolažu napravama za otkrivanje nuklearnog materijala te su Amerikanci u kontejnerske luke dovukli svoju novu opremu. Pregledani, kontejneri će biti zapečaćeni pa će nakon toga moći brzo ući u SAD, bez specijalne procedure u nekoj od američkih luka rezerviranih za »sumnjive« i »rizične« terete i pošiljke. </p>
<p>Amerikanci su slične sporazume postigli s Kanadom i Singapurom, a očekuje se da takav način prevencije krijumčarenja pokrije najveće luke svijeta, sve u sklopu američke praktične antiterorističke inicijative.</p>
<p>Lada Stipić – Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Prosječna neto plaća u travnju 3696 kuna </p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća  po zaposlenom u pravnim osobama u Hrvatskoj u travnju  iznosila je 3696 kuna, što je nominalno 2 posto više, a realno 1,5 posto više u odnosu na ožujak.</p>
<p> Prema podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku, prosječna  je travanjska neto plaća bila nominalno 5,2 posto veća nego u istom prošlogodišnjem mjesecu, dok je istodobno realno porasla 3,2  posto.</p>
<p>  Za razdoblje od siječnja do travnja ove godine prosječna  mjesečna isplaćena neto plaća iznosila je 3604 kune i bila je  nominalno 3,1 posto veća nego za isto prošlogodišnje razdoblje, dok  je realni rast iznosio blagih 0,3 posto.</p>
<p>  Po visini prosječne isplaćene neto plaće za travanj prednjači  financijsko posredovanje, osim osiguranja i mirovinskih fondova, sa  7169 kuna, što je inače 10,3 posto veći iznos nego u mjesecu  prije. Slijedi zračni prijevoz sa 6577 kuna, a prosjek iznad 5000 kuna u travnju još je zabilježen u osiguranju i mirovinskim  fondovima, osim obaveznog osiguranja – 5750 kuna.(H)</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="71">
<p>Kriza u koaliciji: SDP,  HSS, HNS i LS spremni odreći se HSLS-a?</p>
<p>Hrvatski premijer sastao se u ponedjeljak sa svim SDP-ovim ministrima, a utorak je predviđen njegov susret s predsjednikom Sabora/ Račan ne može od Sabora zatražiti  glasovanje o povjerenju Budiši/ Takav bi prijedlog mogao doći na dnevni red Sabora ako ga predloži 30 zastupnika/  U SDP-u prevladava mišljenje da se prijevremeni izbori raspišu najesen, a da do tada funkcionira manjinska vlada, bez HSLS-a  </p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> - Najdublja kriza vladajuće koalicije još nema službenog raspleta. Do srijede, kada počinje zasjedanje Sabora, sve stranke koalicije trebale bi održati unutarstranačke konzultacije o tome kako dalje. Poznato je da će Sabor nastaviti zasjedanje ponovnim glasovanjem o ratifikaciji sporazuma o Nuklearnoj elektrani Krško.</p>
<p>Međutim, pregovori o rješavanju krize bili su intenzivni i u ponedjeljak. Premijer Ivica Račan sastao se, doznaje neslužbeno Vjesnik, sa svim SDP-ovim ministrima u Vladi, a u utorak se očekuje njegov susret s predsjednikom Sabora Zlatkom Tomčićem, koji se trenutačno nalazi na službenom putu u Makedoniji. Spekuliralo se i s mogućnošću da se premijer sastane sa svojim zamjenikom i predsjednikom HSLS-a, stranke zbog čijeg je neulaska u sabornicu i nastao problem oko Krškog, no službene potvrde iz Banskih dvora o tome jesu li se u ponedjeljak sastali Ivica Račan i Dražen Budiša nije bilo. </p>
<p>Kad je riječ o  spekulacijama da će Račan zatražiti od Sabora glasovanje o  povjerenju  Draženu Budiši, treba istaći da on to ne može učiniti. Takav bi prijedlog mogao doći na  dnevni red Sabora u  slučaju da ga predloži 30  zastupnika.  </p>
<p>Od SDP-ovih dužnosnika u ponedjeljak se neslužbeno moglo doznati kako u stranci prevladava mišljenje da se prijevremeni izbori raspišu najesen, a da do tada funkcionira manjinska vlada, bez HSLS-a. </p>
<p>To je u suglasju i sa svim izjavama SDP-ovih čelnika koje su se mogle čuti proteklih dana. SDP više, to je sigurno, neće tolerirati neprincipijelno ponašanje Dražena Budiše.</p>
<p>Najjača koalicijska stranka uz podršku ostalih stranaka - HSS-a, HNS-a i LS-a - spremna je odreći se suradnje s HSLS-om, za što postoji i uporište u koalicijskom ugovoru. No, o modalitetima prekida te suradnje i nastavku daljnjeg rada konačnu će riječ dati predsjedništva stranaka »četvorke«, koja se sastaju u ponedjeljak i utorak.</p>
<p>I dok su SDP, HNS i LS odlučni da se raskine suradnja s HSLS-om, u HSS-u obećavaju da će pažljivo razmotriti sve mogućnosti. Neslužbeno se od vodećih ljudi te stranke proteklih dana moglo čuti da se ponašanje HSLS-a ne može više tolerirati, no HSS-ovci ipak ostavljaju mogućnost da se postigne ponovni dogovor među zavađenim partnerima. </p>
<p>Usklađivanje stranačkih stavova očekuje se na sastanku čelnika preostalih koalicijskih stranaka, koji je najavljen za srijedu.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>»Program stručnih škola često je u potpunosti apsurdan«</p>
<p>Stručnim školama potrebna je preobrazba u općenitiji, širi model, jer samo će tako nestati zastarjelost tehničkih programa i povezanost s logikom iz 19. stoljeća da se pitanje školovanja promatra u svjetlu socijalne promocije/  Većina završenih gimnazijalaca opredjeljuje se za studij/ Navala na ekonomske škole pokazuje da ljudi žele papir koji će im omogućiti pokretanje vlastitog posla,  ističe Zlatko Šešelj</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – »Masovna navala učenika na gimnazije i ekonomske škole s jedne strane, a obilaženje stručnih škola s druge strane pokazuje da je školovanje u Hrvatskoj još uvijek  pitanje socijalne promocije«, ocjenjuje saborski zastupnik SDP-a i član Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Zlatko Šešelj.</p>
<p>Problem zanemarivanja stručnih škola vidi i u slaboj afirmaciji veleučilišta, odnosno stručnih studija. </p>
<p>»Ni stručni studiji, kao ni stručne škole, zbog opće društvene klime, ne pokušavaju osuvremeniti svoju ulogu i sadržaje. U takvom svjetlu, većina učenika izlaz vidi u općim školama koje bi im dale perspektivu«, ocjenjuje Šešelj. On smatra  da je stručnim školama potreban interni zamah i preobrazba, jer je njihov program često u  potpunosti apsurdan, zbog čega takve škole  nemaju opravdanja za  postojanje.</p>
<p>»U taj se problem još uvijek nije ozbiljno zadrlo. Smatram da je stručnim školama potrebna preobrazba u općenitiji, širi model, jer samo će tako nestati zastarjelost tehničkih programa i povezanost s logikom iz 19. stoljeća da se pitanje školovanja promatra u svjetlu socijalne promocije«, kaže on.  </p>
<p>Iako je većina  gimnazija zatrpana prijavama za upis, završeni gimnazijalci su i prošlih godina najčešće završavali na burzi rada, a bilježe i najduži rok čekanja na posao. Šešelj smatra da se većina završenih gimnazijalaca ipak opredjeljuje za studij, a rijetki od njih počinju raditi odmah nakon školovanja. </p>
<p>Navala na ekonomske škole pokazuje da ljudi žele papir, koji će im omogućiti pokretanje vlastitog posla. To je sasvim razumljivo, komentira Šešelj. </p>
<p>On ocjenjuje da je zanemarivanje stručnih škola velika šteta, jer je stručno obrazovanje vrlo važan dio sustava, ali, po njegovu sudu – i najzanemareniji.</p>
<p>Većih  pomaka ne vidi ni u novome modelu školovanja kakav predlaže Ministarstvo prosvjete i sporta. </p>
<p>»Volio bih da inicijative o suvremenijim programima za stručne škole dođu iz samoga sustava, a ne da se kreiraju izvana«, ističe Zlatko Šešelj. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>»Zdravstveni sustav može se unaprijediti barem za 30 posto«</p>
<p>Predviđeno je da projekt traje do 2004., a sve ugrađene promjene, nakon šest mjeseci ugrađuju se u hrvatski zdravstveni sustav/ Unatoč primjedbama kako je trebalo pričekati da se noviteti ispitaju na »pilotu« do kraja, i tek tada apliciraju u cjelokupni sustav, za čekanje na reformske poteze na ovom području  više nemamo vremena, ocjenjuje direktor Projekta prof. dr. Stipe Orešković</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – U Koprivnici će u utorak biti  predstavljen Sporazum o suradnji u ostvarenju Pilot projekta novog zdravstvenog sustava. Potpisali su ga prvi ljudi u pojedinim dijelovima zdravstvenog sustava i vlasti, među ostalima  ministar  zdravstva dr. Andro Vlahušić i župan koprivničko-križevački Josip Friščić. </p>
<p>Sporazum sadrži brojna nova i ključna rješenja za primarnu zdravstvenu zaštitu, hitnu službu, mentalno zdravlje, palijativnu njegu, laboratorijske i dijagnostičke usluge, transport pacijenata, javno zdravstvo, intenzivnu njegu u bolnicama, razvoj sestrinstva, financijsku reformu u zdravstvu, itd.</p>
<p>Pilot-projekt počeo je prije godinu dana  na području Koprivničko-križevačke županije. Riječ je o testiranju mogućnosti primjene novog sustava na svim razinama,  a cilj je uvođenje integrirane zdravstvene zaštite, odnosno povezivanje primarne zdravstvene zaštite s bolničkom.</p>
<p>U primarnoj to ponajprije znači uvođenje grupne prakse, koja će omogućiti liječnicima bolju i veću mogućnost pružanja zdravstvenih usluga. To je Vjesniku u ponedjeljak rekao prof. dr. Stipe Orešković, direktor Programa.</p>
<p>U sklopu tog programa, u Općoj bolnici »Dr. Tomislav Bardek« u Koprivnici uvodi se  dnevnu bolnicu, dnevnu kirurgiju, jedinstvenu hitnu službu i hospicij. Te bi promjene trebale omogućiti smanjenje bolničkih troškova te bržu obradu i kvalitetniju skrb o bolesnicima. </p>
<p>Koprivničko-križevačka županija odabrana je uz podršku Svjetske banke, koja je za te potrebe dala Hrvatskoj zajam, kao »idealna prosječna županija« u kojoj su zastupljene sve tri grupe najčešćih oboljenja u Hrvatskoj – srčano-žilne, karcinom pluća i visoka razina ozljeda. Osim toga, to je podjednako i gradska i seoska sredina, a spomenuta bolnica iskazala se djelotvornošću na svim područjima. </p>
<p>»Projekt bi«, kaže prof. Orešković, »trebao pokazati da se cjelokupni sistem, učinci i zaposlenost,  može unaprijediti za najmanje 30 posto«. </p>
<p>Mnoga rješenja već se primjenjuju, ali najvažnija novost je uvođenje grupne prakse  u primarnoj zaštiti gdje će liječnik biti dostupan sve dane i sate u tjednu, pri čemu je više vezan uz svoje pacijente. Novost u financiranju sustava je dvije trećine kroz tzv. glavarine, a ostalo ovisno o ostvarenju programa.  I bolnice očekuju velike promjene od hitnog prijama do dnevne kirurgije i terminalne skrbi, a hitna pomoć dobiva jedinstven broj – 112. </p>
<p>Liječnicima će se omogućiti značajne mogućnosti u dodatnom obrazovanju i edukacija u inozemstvu, te dodatna oprema za klinički rad, kaže prof. Orešković.   </p>
<p>Predviđeno je da projekt traje do 2004., a sve ugrađene promjene, nakon šest mjeseci ugrađuju se u hrvatski zdravstveni sustav. Unatoč primjedbama kako je trebalo pričekati da se noviteti ispitaju na »pilotu« do kraja, i tek tada apliciraju u cjelokupni sustav, kako kaže prof. Orešković, »za čekanje na reformske poteze na ovom području  više nemamo vremena«.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>Zbog ogromnog interesa, prijemni za FF polagat će se na desetak drugih fakulteta!</p>
<p>Po novome, od kandidata se neće tražiti specifična znanja za pojedinu studijsku grupu, već će se testirati opća kultura kandidata, opća i aktualna obaviještenost, fluidna inteligencija te sposobnost za studiranje; testirat će se i pismenost, odnosno znanje gramatike/ Kandidat prije ispita prijavljuje najviše šest studijskih grupa </p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – Koji bi horror-lik u srpnju gladovao na sjeveru Norveške: Frankenstein, čudovište iz močvare, Demian, Drakula ili Mr. Hyde? Niels Bohr je - rekorder u brzom klizanju, nogometaš, tenor, filozof ili fizičar? Robot koji se upotrebljava u industriji naziva se - haker, japaner, romb, indrob ili zombi? </p>
<p>Odgovore na ta pitanja trebali bi znati maturanti koji će se početkom srpnja kandidirati za upis na Filozofski fakultet (FF) Sveučilišta u Zagrebu. Za upis na FF ove će godine biti potrebno položiti jedinstveni test, sastavljen od četiri dijela. Riječ je o novom načinu testiranja kandidata, po kojemu se neće tražiti specifična znanja za pojedinu studijsku grupu (na fakultetu ih ima tridesetak), već će se pisano testirati prije svega opća kultura kandidata, opća i aktualna obaviještenost, fluidna inteligencija te sposobnost za studiranje. Testirat će se i pismenost, odnosno znanje gramatike, a ukupno se na testu može postići najviše 600 bodova. </p>
<p>Dekan fakulteta prof. dr. Neven Budak smatra da će zahvaljujući novome testu fakultet dobiti studente koji neće biti u stanju samo nabubati gomilu podataka koje će uskoro zaboraviti, već će se upisati  studenti s pravim znanjem, odnosno oni koji znaju kako učiti. </p>
<p>Nakon što se isprave testovi, izradit će se jedinstvena rang-lista. Visoko rangirani kandidati, koji će steći uvjete za upis, birat će studijsku grupu. Kandidat prije ispita prijavljuje najviše šest studijskih grupa koje bi želio studirati i tako radi svoju vlastitu rang-listu prioriteta. Svakome kandidatu, koji je zadovoljio kriterije za upis,  odredit će se  točno vrijeme u koje mora doći na odabir studijske grupe, a ako se ne odazove - gubi pravo upisa, upozoravaju na fakultetu. </p>
<p>Fakultet ove godine prima ukupno 940 studenata, a kako saznajemo, broj prijavljenih kandidata mogao bi debelo prijeći očekivanu brojku od 5500.  Zbog velikog kapaciteta fakultetu neće biti dovoljni vlastiti prostori da bi se kvalitetno organiziralo pisanje testova, već će im za to izaći u susret desetak drugih zagrebačkih fakulteta, koji će ustupiti svoje prostore.</p>
<p>Prijemni ispit pisat će se 8. srpnja, u poslijepodnevnim satima, o čemu će kandidati biti na vrijeme obaviješteni.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>Milatić: Cijena brodskog prijevoza za otočane još je previsoka</p>
<p>Država mora uspostaviti sve uvjete da netko na otoku ponudi radno mjesto; nijedan poduzetnik ili investitor neće doći na otok dok on nema potrebnu infrastrukturu; ni mjera kojom bi se subvencioniralo zapošljavanje na otocima također još nije zaživjela / Mora se misliti i na to kako pojeftiniti, a ne uništiti Jadroliniju / Nakon što se razriješe imovinsko-pravni odnosi, pokrenut ćemo i gradnju vodovoda na Elafitima, obnovu vodovoda Neretva-Pelješac-Lastovo te radove na kanalizacijskim sustavima na Braču, Hvaru i Pagu, ističe Milatić</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – Završena dogradnja pristaništa na Visu i niz drugih krupnijih investicijskih infrastrukturnih zahvata, što se trenutačno obavljaju na hrvatskim otocima povod su za razgovor s Ivom Milatićem, pomoćnikom ministra javnih radova, obnove i graditeljstva na čelu Uprave za otočni i područni razvoj.</p>
<p> • Za otočni razvoj u okviru vašeg Ministarstva izdvojeno je 61 milijun kuna za 2002. godinu. U što će ga se uložiti?</p>
<p>- Otočni razvoj ove se godine financira iz Fonda za regionalni razvoj, a raspoređen je u 85 projekata koji se uglavnom odnose na izgradnju otočne komunalne infrastrukture, vodovodnih i kanalizacijskih sustava, sanaciju pristaništa i cesta. Najveće investicije obrnuto su proporcionalne potencijalima tih otoka što znači da najviše pažnje posvećujemo upravo najsiromašnijim i nerazvijenim otocima tzv. prve kategorije. Ministarstvo puno lakše i prije ulazi u projekte u kojima je koinvestitor. </p>
<p>No, prvi i osnovni kriterij koji omogućava pokretanje projekta je tehnička i građevinska dozvola, ali i njegova važnost za razvoj otoka. Naime, uglavnom se potvrđuje da sve ono što nam otočne općine pošalju u vidu zahtjeva, uglavnom je u velikom postotku potrebno otocima. No, osim nedostatka novca u njihovom realiziranju, česta je nepripremljenost na investicije koje se traži.</p>
<p> • Mogu li otoci računati na više novca u odnosu na prošle godine?</p>
<p>- Postoji tendencija laganog porasta financiranja otoka. No, u drugom dijelu 2002. mogli bismo govoriti i o većem porastu zbog pokretanja Zakona o financiranju samouprave kojim se država namjenski odriče 29,2 posto novca od poreza na dohodak koji odlazi upravo u izgradnju infrastrukture na otocima što bi iznosilo oko 35 milijuna kuna godišnje. Taj novac, ako ga se ne bi koristilo jednokratno, također može poslužiti kao zalog za vraćanje određenih kredita. Naime, na temelju tih prihoda možemo ući u nove kreditne aranžmane, umnožiti ih i ostvariti dodatnu dobit za lokalnu samoupravu, a time i investicije.</p>
<p> • Upravo je otvoreno pristanište u Visu, nakon dogradnje vrijedne 12 milijuna kuna. U kojim još kapitalnim projektima sudjeluje vaše Ministarstvo?</p>
<p>- Dogradnjom pristaništa na Visu, u kojem smo mi sudjelovali sa 8, 5 milijuna kuna, Vis će biti puno bolje prometno povezan, a dobit će mogućnost da u njemu pristaju trajekti poput »Hektorovića« i »Dubrovnika«.  Nakon što se razriješe imovinsko-pravni odnosi, pokrećemo i gradnju vodovoda na Elafitima, sanaciju vodovoda Neretva-Pelješac-Lastovo kao i radove na kanalizacijskim sustavima na Braču, Hvaru i Pagu.</p>
<p> • Nedavno ste izjavili kako kroz deset godina na hrvatskim otocima neće biti niti jedne zapuštene kuće. Otkuda tolik optimizam?</p>
<p>- Život na otocima svakim danom postaje sve interesantniji. Turizam se definitivno vratio, a daljnjim rješavanjem prometne povezanosti smatram da ćemo zaustaviti daljnje iseljavanje i potaknuti priljev stanovništva. Pritom ćemo nastaviti raditi na svim mjerama kojima bi se izjednačio život na kopnu i na otocima. Kroz idućih nekoliko godina mislim da će i naši hoteli početi raditi na tržišnoj osnovi. Ulaskom i približavanjem Europskoj uniji otvara se perspektiva za otoke i navala investitora, a samim time i porast cijene nekretnina. S tim razlogom potrebno je nastaviti ulaganje u infrastrukturu koja je pretpostavka turističkog procvata.</p>
<p> • Može li se zaista izjednačiti život na otoku i na kopnu?</p>
<p>- Stanovništvo se može zadržati indirektnim mjerama, a turistička ponuda porasti, ako za to postoje preduvjeti. Cijena prijevoza za otočane, iako subvencionirana, još uvijek je previsoka – na granici podnošljivosti otočnog standarda. Istodobno se mora misliti na to kako pojeftiniti, a ne uništiti Jadroliniju. Stanovnicima otoka omogućit će se i subvencija na vodu iz vodonosca u količini do 20 četvornih metara mjesečne potrošnje. No, tu već postoje objektivne teškoće na terenu koje ovise o kapacitetu cisterni i sposobnosti jedinica lokalne samouprave da organiziraju distribuciju vode.</p>
<p>Država je ona koja mora stvoriti sve preduvjete da netko na otoku ponudi radno mjesto. Nijedan poduzetnik ili investitor neće doći na otok dok on nema potrebnu infrastrukturu. Ni mjera kojom bi se subvencioniralo zapošljavanje na otocima također još nije zaživjela.</p>
<p>Vedran Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="76">
<p>Brže do  kopna, bez gužvi u luci, mjesta i za najveće brodove</p>
<p>Izgradnja pristaništa od izuzetnog je značaja za nas Višane, jer će  prometna povezanost otoka s kopnom biti bolja i kvalitetnija, a  »Jadrolinija« će imati bolju organiziranost prometa prema drugim otocima, jer će u viško pristanište moći uplovljavati i najveći brodovi, istaknuo je Šime Zupčić, gradonačelnik Visa</p>
<p>SPLIT, 1. srpnja</p>
<p> – U Visu je u nedjelju otvoreno obnovljeno lučko trajektno pristanište, a svečanom događaju nazočio je i Radimir Čačić, ministar za javne radove, obnovu i graditeljstvo.</p>
<p> U okviru rekonstrukcije viške luke izgrađene su dvije trajektne rampe, proširen gat i uređene prometne površine za vozila i pješake. Investitor sanacije, rekonstrukcije i dogradnje trajektnog pristaništa u luci Vis i pomoćnog pristaništa u luci Stonca su Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo te Ministarstvo pomorstva, prometa i veza. </p>
<p>Izvođači radova, tvrtke »Montmontaža« i »Pomgrad« radove su obavili u zadanom roku, a u projekt je ukupno uloženo oko 12,5 milijuna kuna.</p>
<p>– Izgradnja pristaništa od izuzetnog je značaja za nas Višane, jer će od sada prometna povezanost otoka s kopnom biti bolja i kvalitetnija. S druge strane »Jadrolinija« će imati bolju organiziranost prometa prema drugim otocima, jer će u viško pristanište moći uplovljavati i najveći brodovi, istaknuo je Šime Zupčić, gradonačelnik Visa.</p>
<p> Pristanište raspolaže s tri prometna traka pa više neće dolaziti do gužvi prilikom ukrcaja vozila u trajekte, dok će ubuduće dvije rampe omogućavati istodobno uplovljavanje dvaju brodova u luku.</p>
<p>– S druge strane rampe organiziran je parking za taxi-vozila i autobuse, pa  će putnici bez većih problema i suvišnog zadržavanja u luci moći krenuti na svoja konačna odredišta. Ovaj projekt obuhvatio je i proširenje gata po metar i pol sa svake strane pa je sada širok osam, a dug 91 metar, kazao nam je gradonačelnik Zupčić. Istaknuo je da  je »Jadrolinija« u subotu, punim trajektom »Petar Hektorović«, organizirala probno uplovljavanje u višku luku, bez i jednoga  problema. </p>
<p>Otok Vis svake godine privlači sve veći broj domaćih i stranih gostiju, jer je, zbog vojne namjene, dugi niz godina bio zatvoren za turistička istraživanja. Gradonačelnik Zupčić ističe kako su hotelski i privatni kapaciteti u Visu stopostotno popunjeni. Do kraja sezone očekuje se dolazak velikog broja izletnika i putnika namjernika koji žele uživati u nekada zabranjenim blagodatima najudaljenijeg srednjedalmatinskog škoja,  okruženog  manjim, egzotičnim otočićima.</p>
<p>– Jedna američka putnička agencija u svom je prospektu posvetila šest stranica Visu i proglasila ga jednim od najljepših otoka svijeta, napomenuo je Zupčić, te zaključio kako su Višani spremni za prihvat gostiju i ostvarenje dobrih turističkih rezultata. </p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="77">
<p>Prodaja dionica spriječila  ljetnu blokadu  splitske Gradske luke </p>
<p>Prednost kupcima koji će zadržati 200 zaposlenih,  ponuditi otvaranje  radnih mjesta kao i ulagački program, a neopohodno je da imaju razvojni plan za iduće petogodišnje  razdoblje. Budući kupac Luke Split mora imati jamstva da će preuzete obveze i izvršiti / Zašto je odugovlačeno s prodajom i tko je kome nanio štetu?</p>
<p>SPLIT, 1. srpnja</p>
<p> - Hrvatski fond za privatizaciju objavio je natječaj za prodaju 40,31 posto dionica  temeljnog kapitala Luke Split d.d., a rok za podnošenje ponuda istječe ove srijede. Cijena dionice je  400 kuna, a prodaje se 16.460 dionica po ukupnoj cijeni od 6,5 milijuna kuna.  Pri odabiru, osim najbolje novčane ponude, HFP će birati i onog ponuđača koji je najspremniji zadržati  200 zaposlenika Luke Split, u roku od jedne godine nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora ili će  zbrinuti eventualni tehnološki višak. </p>
<p>Prednost pri kupnji imat će i oni kupci koji će ponuditi otvaranje  radnih mjesta kao i ulagački program, a neopohodno je da imaju razvojni plan za iduće petogodišnje  razdoblje. </p>
<p>Za sve to budući kupac Luke Split mora imati jamstva da će preuzete obveze i izvršiti. </p>
<p>Naime, prodaja dionica Luke oglašena je još u listopadu prošle godine. Na natječaju je najbolju ponudu  imala brokerska kuća »Faktor«, no prodaja je prekinuta, a »Faktor« je podnio tužbu. Lučki sindikalisti  smatraju kako je razlog prekidu prodaje što Luku na natječaju nije dobila tvrtka »Crodux«, u vlasništvu  generala Ivana Čermaka, a za koju je navijao i bivši direktor Luke, Miro Stolić. Kako bi poremetio  proces prodaje, sindikalisti smatraju da je Stolić pokrenuo aferu prema kojoj je Luka prevarila NATO  za - šest milijuna dolara.</p>
<p>Da HFP nije oglasio prodaju dionica, lučki radnici bi blokirali splitsku Gradsku luku u srcu turističke  sezone. Sindikalisti drže da je odugovlačenjem  prodaje, Fond nanio Luci   štetu od milijun dolara. </p>
<p>Odugovlačenje s prodajom fondovih dionica nije jedini problem Luke Split, jer je, primjerice,  vodoprivredna i komunalna naknada u Luci Split sto puta veća od one u Luci Ploče. Krajem 80-ih Luka Split imala je promet od 800.000 tona, a danas je on svega 60.000 tona. Broj  zaposlenih je, s tisuću pao  na 201 radnika. </p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="78">
<p>Kako i puniti proračun i zajamčiti dostupnost suda</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama u prvom je čitanju, u ponedjeljak na sjednici saborskog Odboru za pravosuđe, doživio nekoliko globalnih kritika. </p>
<p>Ako je prošle godine iz tog prihoda državni proračun dobio 650 milijuna kuna, što znači smanjenje sudskih pristojbi po proračunu za iduću godinu, pitali su članovi Odbora. </p>
<p>Nadalje, koja je to razina isprike zbog socijalnog statusa koja stranku pred sudom oslobađa obaveze plaćanja sudskih taksi? I treće, zašto predlagatelj, Ministarstvo pravosuđa, nije izračunao što Prijedlog zakona znači za  dostupnost suda i najsiromašnijim slojevima građana. </p>
<p>Odgovarajući na ta pitanja, zamjenik ministrice pravosuđa Miljenko Kovač uglavnom je prihvatio zastupničke primjedbe, rekavši da će do sljedeće prigode za raspravu o ovom zakonskom prijedlogu pribaviti potrebne podatke. </p>
<p>Odbor je raspravljao o kandidatima za 58 upražnjenih sudačkih mjesta u županijskim, općinskim, trgovačkim i prekršajnim sudovima. Na natječaj Ministarstva pravosuđa prijavila su se 223 kandidata. S obzirom da Odbor daje mišljenje o kandidatima, a ne sužava njihovu listu, bila je to prilika za raspravu o ulozi sudačkih vijeća u izboru kandidata. Navedeni su primjeri odluka tih vijeća u općinskim sudovima u Dvoru, Hrvatskoj Kostajnici i Gvozdu gdje nijedan od kandidata, a bilo ih je koliko i slobodnih mjesta, nije dobio podršku budućih kolega sudaca. Znači li to, pitali su članovi Odbora za pravosuđe, da će konačnu odluku morati donijeti Državno sudbeno vijeće ili će ministrica pravosuđa morati raspisati natječaj još jednom. </p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="79">
<p>»Istri su u interesu najbolji odnosi Hrvatske sa Slovenijom«</p>
<p>PULA, 1. srpnja</p>
<p> – Istarska županija očekuje nastavak gradnje zapadnog kraka »istarskog ipsilona« već ove godine, a o ukupnoj dužini od Pule do slovenske granice trebao bi biti zgotovljen do 2005. godine. Mi smo, inače, nezadovoljni načinom izvedbe trase od Pazina do Vodnjana, koja je nagrdila istarski pejzaž i tražit ćemo od izvođača da to ne ponovi na zapadnoj dionici, rekao je novinarima u ponedjeljak istarski župan Ivan Jakovčić. On se založio za davanje državnog zemljišta u koncesiju, a ne da se prodaje, kao što je to sve učestalija pojava. Povod novinarskom pitanju u vezi s rasprodajom zemljišta u istarskom priobalju bila je najnovija informacija da je u predjelu Pomera, nasuprot Medulinu, Nijemcima četvorni metar najatraktivnijeg zemljišta prodan za 40 kuna.</p>
<p>Jakovčić se založio da se utvrde kriteriji i lokacije koje će se ponuditi stranim partnerima, a koncesiju je pretpostavio bilo kakvoj prodaji. U vezi s tim, Poglavarstvo i Skupština Istarske županije raspravit će o tome i predložiti rješenja Vladi. Što se pak tiče nesporazuma u vezi s ribarenjem u Piranskom zaljevu, Jakovčić se zalaže da ribari i drugi nezadovoljnici omoguće Vladi normalan rad na razgraničenju, ali je u načelu podržao interese ribara. S druge pak strane, rekao je Jakovčić, interes je Istre da Hrvatska ima najbolje odnose sa Slovenijom.</p>
<p>U vezi s čestim noćnim incidentimata u ugostiteljskim objektima, što je posebice aktualizirao incident u Savičenti kad je županijski pročelnik za lokalnu samoupravu Marino Folo u ranim jutarnjim satima ispalio hitac iz pištolja da bi spriječio divljanje gostiju susjedne ošterije »Ćuk«. Jakovčić je rekao da će se  učiniti sve da se onemoguće oni koji ne poštuju propise o redu i miru, pa tako i samovoljne ugostitelje. Što se pak tiče pročelnika Marina Fola, u utorak Poglavarstvo ima na dnevnom redu reizbor svih pročelnika i neovisno o incidentu u Savičenti, Jakovčić će podržati njegov izbor.</p>
<p>Jakovčić je također rekao da će Istarska županija onemogućiti samovoljno eksploatiranje kamena u priobalju, posebice kad je riječ o izvozu kamena za sanaciju Venecije. »Nama je atraktivnost priobalnog pejzaža i interes tamošnjih žitelja u prvom planu, umjesto zarade pojedinih poduzetnika«, odgovorio je novinarima istarski župan Ivan Jakovčić.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="80">
<p>Bajić: Borba protiv kriminala opterećena nasljeđem  prošlosti</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – Prigodom polaganja prisege u ponedjeljak,  glavni državni odvjetnik Mladen Bajić čestitao je novoimenovanim zamjenicima državnih odvjetnika, na »hrabrosti što su se  uključili u borbu protiv kriminala, u situaciji bremenitoj nasljeđem prošlosti«. Bajić je istaknuo da je uspostava pravne države težak zadatak, no postoje načini uspostave  vladavine prava. </p>
<p> Pred predsjednicom Državnoodvjetničkog vijeća (DOV)  Zlatom Hrvoj-Šipek prisegnuli  su Biserka Šmer-Bajt, zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Varaždinu, Dražen Križevac, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Osijeku,  Tihan Hilje, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Dubrovniku, zatim Zdenka Vukčević, zamjenica općinskog državnog odvjetnika  u Velikoj Gorici, Božena Šoštar, zamjenica općinskog državnog odvjetnika u Ivancu, Mirjana Bogdanović-Kamber, zamjenica općinskog državnog odvjetnika u Koprivnici, Tanja Purić-Stamenković, zamjenica općinskog državnog odvjetnika u Čakovcu, te Katija Blaće, zamjenica općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku.   </p>
<p>Državnoodvjetničko vijeće imenovalo je u ponedjeljak 15 zamjenika općinskog državnog odvjetnika (ODO) u Zagrebu u građanskom odjelu između 39 kandidata, te pet zamjenika, između 11 kandidata,  u kazneni odjel tog zagrebačkog odvjetništva.</p>
<p>U građanski odjel zagrebačkog ODO-a za zamjenice su imenovane Andrea Jendek, Lidija Marenjak, Zvjezdana Verk, Ivana Preglej, mr. Jelena Čuveljak, Snježana Radonić, Anđa Karlović, Nikoleta Prapotnik, Sandra Kričkoviž, Sabina Matijević, Ljiljana Ivošević, Danica Trninić-Vidulin, Mirjana Protić-Gardenal, Jelena Novosel i Manuela Ostojić. Za zamjenike u kaznenom odjelu imenovani su mr. Gordana Mršić, Damir Uroić, Marin Trinajstić, Lea Čavić  i Ranko Rađenović. </p>
<p>Za zamjenicu općinskog državnog odvjetnika u Osijeku jednoglasno je izabrana  Vesna Osmanović, između pet kandidata. Jedan kandidat javio se za županijskog državnog odvjetnika u Karlovcu, no nije imenovan jer je u DOV-u dobio samo jedan glas.</p>
<p>Na mjesta zamjenika u zagrebačkom općinskom državnom odvjetništvu, u građanskom odjelu, izabrani su dosadašnji savjetnici u tom odvjetništvu. Član DOV-a Dragan Novosel rekao je da njima treba dati prednost jer su do sada zapravo radili poslove zamjenika državnih odvjetnika (odnosno, po bivšem zakonu, kao pravobranitelji),  no zbog propusta bivšeg pravobranitelja (Petra Šalea, op.a.)  formalno su bili zaposleni kao savjetnici. Po prijašnjem zakonu, Državno pravobraniteljstvo potpadalo je pod Državno odvjetništvo, a po novom Zakonu o državnom odvjetništvu, došlo je do njihova razdvajanja.</p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="81">
<p>Lički HDZ za koaliciju državotvornih stranaka</p>
<p>GOSPIĆ, 1. srpnja</p>
<p> – Predsjednik ŽO HDZ Ličko-senjske županije dr. Darko Milinović (dožupan ličko-senjski) i predsjednik ŽV HSP-a Ličko-senjske županije Karlo Starčević održali su u ponedjeljak konferenciju za novinare u povodu nedavnog zahtjeva ličko-senjskog HSP-a u vezi s očitovanjem županijskog HDZ-a o postupku vukovarskog HDZ-a.</p>
<p>Naime, nakon jednostrane odluke vukovarskog HDZ-a o razvrgavanju koalicije s HSP-om te stupanja u koaliciju sa SDSS-om, HSP je zatražio da se HDZ ličko-senjski ogradi od postupka vukovarskog HDZ-a i da o tome izvijesti medije. Milinović je izrazio zadovoljstvo dosadašnjom dobrom koalicijskom suradnjom HDZ-a i HSP-a, istaknuvši da se svi dogovoreni odnosi u koaliciji poštuju. Glede postupka vukovarskog HDZ-a, Milinović je kazao da se Županijska organizacija HDZ-a zalaže za koaliciju državotvornih stranaka na svim razinama, a protivi se koalicijama i partnerstvima koja mogu ugroziti opstojnost hrvatskog naroda i hrvatskih nacionalnih interesa, osobito u županijama i gradovima postradalim u ratu.</p>
<p>»Odbacujemo tvrdnje dr. Ivića Pašalića da je predsjednik HDZ-a dr. Ivo Sanader izabran na nelegalan način te dajemo punu podršku predsjedniku stranke dr. Sanaderu«, naglasio je Milinović.</p>
<p>Dražen Prša</p>
</div>
<div type="article" n="82">
<p>Zbog otimanja polovice NE Krško, HEP od Slovenaca traži 251 milijun dolara</p>
<p>HEP priprema i posljednji prijedlog nagodbe za slovensku stranu u kojem će Slovencima predložiti otkup hrvatske polovine Krškog u novcu ili odgovarajućoj količini struje</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> - Budući da do 1. srpnja nije bilo ratifikacije slovensko-hrvatskog ugovora o NE Krško s obiju strana,  ponovno se aktualiziraju dosad zaleđena međusobna velika potraživanja vezana uz tu elektranu. Prema informacijama iz Hrvatske elektroprivrede, oni od NE Krško i slovenske elektroprivrede ELES potražuju oko 251 milijun dolara plus kamate, a Slovenci od njih oko 25 milijuna dolara. </p>
<p>HEP će ovih dana Slovencima poslati kumulirani račun od oko 60 milijuna dolara za posljednjih godinu dana. Naime, sredinom prošle godine, nakon započetih pregovora, prestali su slati mjesečne račune zbog štete koju trpe zato što su Slovenci uzurpirali njihovu polovinu nuklearke te zato što svaki mjesec moraju time izgubljenu struju osiguravati iz drugih, skupljih izvora. Nakon toga, svaki će mjesec slovenskoj strani slati nove račune. </p>
<p>S druge strane, prema HEP-ovim podacima, Slovenci od njih (bez troškova za dekomisiju) potražuju oko 25 milijuna dolara za neplaćenu isporučenu struju iz Krškog, operativne troškove elektrane i troškove ugradnje novih parogeneratora, koji su, prema mišljenju hrvatskih stručnjaka, poprilično napuhani.</p>
<p>No, čudi podatak da Visoki trgovački sud već oko dvije godine nije donio odluku o tome je li Trgovački sud u Zagrebu nadležan za rješavanje tužbenog zahtjeva HEP-a, što Slovenci  osporavaju. Naime, u HEP-u smo doznali da je slovenski vrhovni sud za samo mjesec dana donio odluku o nadležnosti Općinskog suda u Krškom za ocjenjivanje tužbenog zahtjeva NE Krško, koja HEP tuži za 50 milijuna dolara. </p>
<p> HEP priprema i posljednji prijedlog nagodbe za slovensku stranu, što je preduvjet za eventualno pokretanje međunarodne arbitraže. U njemu će Slovencima predložiti otkup hrvatske polovine elektrane kroz isplatu u novcu ili odgovarajućoj količini struje koju bi HEP dobio iz NE Krško do kraja njezina radnoga vijeka. No, prije njegova slanja trebaju dobiti suglasnost svog nadzornog odbora i hrvatske vlade.</p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="83">
<p>Budiša: Nisam mijenjao mišljenje o Krškom </p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> - Zamjenik premijera Dražen Budiša opovrgnuo je u ponedjeljak navode nekih medija da je na sjednici Vlade podržao ratifikaciju sporazuma o nuklerci Krško, a da je kasnije o tome promijenio mišljenje.</p>
<p>U svom priopćenju navodi da je 19. lipnja na sjednici Vladina užega kabineta, na kojoj se utvrđuje dnevni red Vladine sjednice, dogovoreno da će se na sjednicu koja je održana dan kasnije staviti prijedlozi zakona o potporama u poljoprivredi, o poljoprivrednom zemljištu, Strategija razvitka poljoprivrede i Prijedlog zakona o ratifikaciji sporazuma o NE Krško, i to da se ne bi propustili rokovi, a da će o spornim elementima tih zakona koalicija raspravljati nakon što prođu u Vladi.</p>
<p>»Suglasnost o ratifikaciji sporazuma o NE Krško na koaliciji nije postignuta, a ja o tom sporazumu nisam mijenjao mišljenje«, ističe Budiša u priopćenju za javnost. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="84">
<p>Mesić: Tko se ne slaže s Vladinim programom, neka zahvali na suradnji</p>
<p>Hrvatski predsjednik ocijenio je da su situacije u kojima se Vlada nalazi iznuđene/ Neka se stranke nadmeću izvan Vlade, rekao je Mesić/ Predsjednik smatra da se može naći izlaz iz sadašnje situacije, a na pitanja  o mogućim scenarijima daljnjih događanja kazao je da je o tome prerano govoriti </p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> - »Ako netko smatra da ne može više raditi na Vladinu programu koji je prihvatio Sabor, neka kaže: 'Gospodo, ja  vas pozdravljam - negdje ću vam dati podršku, a negdje ću biti  kritičan, ali neću biti više u vašem društvu'«, istaknuo je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić na upit novinara o trenutačnoj krizi u vlasti i koaliciji.</p>
<p>Predsjednik Mesić, koji je u ponedjeljak nazočio svečanoj akademiji povodom 150. obljetnice djelovanja Hrvatske obrtničke komore, ocijenio je da su situacije u kojima se Vlada nalazi iznuđene. »Vlada, koja je sastavljena od koalicijskih partnera, dobila je podršku za svoj program, prihvatio ga je Hrvatski sabor i Vlada ga mora provoditi«, kazao je. »Često govorim da se ne slažem s nikakvim koordinacijama. One mogu biti o pravcima političkog djelovanja, ali Vlada ima svoje obveze, zakonske i ustavne. Kad bi  se na takav način provodila Vladina politika, mislim da bi bilo manje sukoba. Očito je, međutim, da neka djelovanja idu izvan Vlade, i to rezultira pogrešnim rezultatima«, kazao je Predsjednik. </p>
<p>Stranke neka se nadmeću izvan Vlade, rekao je Mesić. Dodao je da mora postojati  konsenzus svih stranaka  koalicije kada se donose pravci djelovanja. »Kod nas su se stranke o pravcu dogovorile, ali su sada u pitanju konkretne odluke. Onaj tko se ne slaže, neka se zahvali na suradnji«, mišljenja je Predsjednik. Mesić smatra da se može pronaći izlaz, a na pitanja o mogućim scenarijima daljnjih događanja odgovorio je da je o tome prerano govoriti. »Sada predstoje usuglašavanja, glasovanja u Saboru. O svemu je tome prerano govoriti, a Hrvatska ima ustavna rješenja«, rekao je Mesić dodavši da će, kad se i ako se to bude od njega tražilo, na vrijeme koristiti svoja ustavna ovlaštenja.</p>
<p>Upitan o odnosima Hrvatske i Libije, koja je na SAD-ovu popisu kao teroristička država, predsjednik Mesić je odgovorio da je Libija »riješila svoj problem vezan uz naknadu štete obiteljima stradalima u zrakoplovu iznad Lockerbyja i suđenja za taj zločin«. »Mislim da sada Libija nije u krugu zemalja koje se optužuje za terorizam«, kazao je Mesić. Spomenuo je tri razloga za dobru hrvatsko-libijsku suradnju, od kojih je prvi povratak tvrtki čiji su deseci radnika radili u Libiji, najviše Ingre i Ine, zatim kvalitetnu libijsku naftu te činjenicu da je Libija prva država izvan Europe koja je priznala  Hrvatsku. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="85">
<p>Mogu li zastupnici biti i gradonačelnici i općinski načelnici?</p>
<p>Arlović u novom izbornom zakonu predlaže da  zastupnici ne mogu biti i gradonačelnici,  župani, gradski vijećnici.../ Čehok: Ako su zastupnici  i gradonačelnici, mogu lakše ostvariti interese svoje lokalne zajednice/ Kramarić:  Izborni zakon treba rješavati druge stvari/ Škare-Ožbolt: To je izvan pameti/ Kolar:  Podržavam razdvajanje funkcija </p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> - Novi izborni zakon će, prema najavi potpredsjednika SDP-a Mate Arlovića, donijeti, osim izborne matematike i načina biranja, i nova pravila o tome tko uopće može biti saborski zastupnik. </p>
<p>Arlović predlaže da zastupnici više ne mogu istodobno biti i gradonačelnici srednjih i velikih gradova, župani i dožupani, dogradonačelnici, gradski vijećnici, ali i profesionalci u izvršnim tijelima lokalne samouprave. Takvu odredbu koja bi bila uvrštena u izborni zakon Arlović tumači željom da se izbjegne situacija da zastupnici podređuju interese države interesima svoje općine ili grada. </p>
<p>Jasno je da takav prijedlog nisu s veseljem dočekali sadašnji saborski zastupnici koji su i gradonačelnici ili načelnici općina. Ivan Čehok, HSLS-ov zastupnik i potpredsjednik stranke, je i gradonačelnik Varaždina. Naglašava da načelno nije dobro udvostručavati funkcije, no kaže da je u postojećim okolnostima, kada je sve centralizirano, ponekad takva situacija nužna. »Ako su zastupnici istodobno i gradonačelnici, imaju mogućnost lakšeg ostvarivanja interesa svoje lokalne zajednice, više su uključeni u rad središnje vlasti, lakše dolaze do ministara i lakše utječu na odluke«, kaže Čehok. Smatra da bi ta odredba, u obliku u kojem je predlaže Arlović, imala smisla kada bi sustav bio decentraliziran. </p>
<p>Zlatko Kramarić, predsjednik LS-a i osječki gradonačelnik s najduljim gradonačelničkim stažem u državi,  ističe da će se složiti s tom odredbom ako ona bude jedini problem u izbornom zakonu. »Izborni zakon treba rješavati druge stvari, a ne da su mu najvažnija pitanja glasovanje dijaspore i manjina ili da se kao problem postavlja pitanje tko može biti saborski zastupnik«, ističe.  </p>
<p>Vesna Škare-Ožbolt, zamjenica predsjednika DC-a koje nema nikakve funkcije u lokalnoj upravi, također se protivi ideji da gradonačelnici, vijećnici ili općinski načelnici ne budu više birani za parlament.</p>
<p>»To je izvan pameti. Neka mi predlagatelj pokaže gdje u svijetu postoji takva odredba«, kaže Škare-Ožbolt. Dodaje da takvo što nije moguće učiniti, jer bi  najkvalitetniji ljudi na hrvatskoj političkoj sceni bili zakinuti. »Ako je netko gradonačelnik, on može uvelike pridonijeti radu Sabora«, ističe, dodajući da i u Vladi postoje ljudi koji gomilaju funkcije. »Koliko funkcija u nadzornim odborima imaju ministar financija Mato Crkvenac ili potpredsjednik Vlade Goran Granić, a sada se želi onemogućiti da saborski zastupnik bude istovremeno i gradonačelnik. To je smiješno«, ističe zamjenica predsjednika DC-a. Ima, međutim, i drukčijih razmišljanja. Ivan Kolar, HSS-ov zastupnik, koji obnaša i dužnost predsjednika Općinskog vijeća u Molvama, slaže se s takvim prijedlogom. »Podržavam razdvajanje funkcija i nekumuliranje funkcija u jednoj osobi«, kaže Kolar. Smatra da gomilanje funkcija onemogućava učinkovit rad lokalne uprave, ali i Sabora. »Postoje i slučajevi u kojima se preferira odnos prema funkciji koja se obnaša i dužnosti koju bi se trebalo obnašati. A to se ne smije događati«, zaključuje Kolar. </p>
<p>Ako  se usvoji Arlovićev prijedlog, neki bi se sadašnji saborski zastupnici našli u poziciji da biraju između zastupničke ili neke druge funkcije. Jasno, ako dobiju povjerenje birača.  Inače, u Saboru trenutačno sjedi sedam gradonačelnika i tri općinska načelnika. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="86">
<p>Manolić: Tuđman je htio smijeniti Oreškovića i Norca, ali tome se protivio Šušak</p>
<p>Sumnjali smo da je Tihomir Orešković ubačeni strani agent, pod velom velikog rodoljublja i hrvatstva, a s ciljem da Hrvatskoj napravi štetu ubijanjem ljudi, kazao je Josip Manolić na suđenju »gospićkoj skupini«</p>
<p>RIJEKA, 1. srpnja</p>
<p> - »Hrvatski državni vrh je potkraj 1991. imao dosta jasnu sliku o nestanku ljudi na gospićkom području. Dr. Franjo Tuđman zapovjedio je Smiljanu Reljiću da na informativni razgovor privede Tihomira Oreškovića, jer su sve prikupljene informacije ukazivale na to da je upravo on bio glavna osoba s kojom se mogu povezati tadašnja ključna zbivanja u Gospiću«, rekao je umirovljenik Josip Manolić (82), svjedočeći u nastavku suđenja »gospićkoj skupini« u ponedjeljak na Županijskom sudu u Rijeci. </p>
<p>Manolić je u to  vrijeme bio predstojnik Ureda predsjednika za državnu sigurnost, a naglasio je da su hrvatskoj državi, koja je u tim trenucima tražila međunarodno priznanje, najmanje trebali zločini poput gospićkoga. »Ponavljam, Tihomir Orešković bio je središnja osoba u Gospiću, a što se, pak, tiče Mirka Norca, on je 1991. bio dvadesetdvogodišnjak koji je u rat išao više srcem, nego razumom, pa ga se kao takvoga nije moglo ocijeniti najodgovornijim za zbivanja u Gospiću, bez obzira i na neke njegove 'glupe političke izjave', poput one da priznaje samo ustaškog generala Drinjanina«, rekao je Manolić.</p>
<p>Manolić tvrdi da su se on, dr. Franjo Tuđman i Josip Perković složili da se  nad Oreškovićem otvori istraga, ali da tako nije mislio i ministar obrane Gojko Šušak, koji je tražio da se Oreškovića preda vojnim istražiteljima, odnosno SIS-u. »SIS je preuzeo 'slučaj Orešković', ali istraga nije nastavljena«, kazao je Manolić, dodavši kako je  Tuđman i dalje ostao kod toga da se Oreškovića makne iz Gospića, a Norca smijeni s mjesta zapovjednika 118. brigade HV-a. Predsjednik države je izdao i nalog načelniku Glavnog stožera HV-a Petru Stipetiću da ode u Gospić i smijeni Norca, što ovaj nije uspio učiniti, kako tvrdi Manolić, zbog fizičkog otpora postrojbe okupljene oko Norca. »Kasnije su peticije podrške Norcu pokolebale predsjednika Tuđmana u njegovoj nakani da smijeni Norca, ali pokolebala ga je i činjenica da su četničke formacije ozbiljno ugrožavale Gospić«, ustvrdio je Manolić, podsjetivši da je Hrvatska u to vrijeme tražila prijem u Ujedinjene narode, te joj nikakvi zločini nisu išli u prilog. »Sumnjali smo da je  Orešković ubačeni strani agent, pod velom velikog rodoljublja i hrvatstva, a s ciljem da Hrvatskoj napravi štetu ubijanjem ljudi«, ustvrdio je Manolić. </p>
<p>»Joža, kako ste?«, pitao je Tihomir Orešković Manolića, na što mu je ovaj odgovorio: »Bolje nego Vi«. Orešković je potom dva sata ispitivao Manolića, od toga kolika mu je mirovina (5600 kuna) do toga što je radio od 1941. do 1991. te tko je kriv za pad Vukovara. »Vukovar je pao zbog pritiska velikih neprijateljskih snaga koje su njegovim razaranjem željele opravdati svoje dotadašnje vojne neuspjehe«, kazao je Manolić, dodavši da su vukovarski zločini u tom trenutku zasjenili zločine u Gospiću.</p>
<p>U ponedjeljak je trebao svjedočiti Josip Perković, ali je svoj nedolazak opravdao bolešću. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="87">
<p>Zbog promjene podataka mirovina kasni 15 dana</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> - »Kako preživjeti s 1700 kuna mirovine koja kasni već 15 dana, a da nitko ne zna reći kad bi novac mogao stići«, upitala nas je u ponedjeljak čitateljica, s molbom da ostane anonimna. Prema njezinim riječima, polovinom lipnja, kad je u banci pokušala podići mirovinu za svibanj, njezinog mirovinskog odreska jednostavno nije bilo. Kako u banci nisu znali reći u čemu je problem, odgovor je potražila u zagrebačkom Mirovinskom zavodu, u Tvrtkovoj ulici, no ni tamo, kaže, nije mogla doznati ništa više.</p>
<p>»Nakon provjere podataka, pokazalo se da smo kod gospođe polovinom svibnja unosili promjene podataka, zbog čega je doznaka za isplatu mirovine obrađena ručno, a ne redovnim putem, pomoću kompjutera. Takve su situacije rijetke, broj onih kojima mirovine zbog takvih situacija kasne zaista se mjeri u promilima, ali se kašnjenje može dogoditi ako se promjene podataka rade nakon što je dovršena obrada svih ostalih mirovina«, rekla je za Vjesnik Dinka Klarić-Flegar iz Odjela za informiranje u središnjoj službi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, dodavši da bi  mirovina čitateljici trebala stići u utorak ili najkasnije srijedu.</p>
<p>No za kašnjenje mirovina ne mora biti »kriv« samo Mirovinski zavod, upozoravaju nas neslužbeno u toj kući. HZMO, naime, od srpnja prošle godine, kada je isplatu preuzela Državna riznica, obavlja samo tehnički dio posla - obradu podataka i tiskanje doznaka. Čim su doznake gotove, bilo redovne ili ručne, podaci »putuju« u Državnu riznicu, koja provodi isplatu. Moguće je, pritom, da u Ministarstvu financija kasne s potpisivanjem naloga za isplatu koji stignu izvanredno, pa isplata mirovine može kasniti.</p>
<p>Umirovljeniku u takvoj situaciji, čini se, ne preostaje ništa drugo osim čekanja da se administrativne zavrzlame riješe, iako to i nije jednostavno. Jer, osim što se od prosječnih mirovina teško živi, poseban problem može biti činjenica da rate kredita dolaze na naplatu točno određenog datuma u mjesecu, zbog čega umirovljenički tekući račun može završiti »u crvenom«. Problem je i to što, ako mirovina preskoči jedan mjesec, a umirovljenik završi u nedopuštenomu minusu može ostati bez njega.</p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="88">
<p>Briga za mandat i dobri zakoni ne idu zajedno</p>
<p>Nastave li saborski zastupnici odrađivati točke dnevnog reda dosadašnjom brzinom (u dva tjedna 16 točaka!), za preostalih 45 će im trebati - odgoda ljetovanja / U borbi za opstojnost koalicije, pa i vlastitih zastupničkih mandata, saborski zastupnici moraju naći vremena u preostalih osam radnih dana zasjedanja za  zakone iz područja pravosuđa, poljoprivrede i braniteljskih prava te niz međunarodnih obveza / Gdje se zagubio zakon o sukobu interesa?</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – Nastave li saborski zastupnici odrađivati točke dnevnog reda dosadašnjom brzinom (u dva tjedna 16 točaka!), za preostalih 45 točaka dnevnoga reda trebat će im - odgoda ljetovanja. Ili to ili na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> odrađen posao za čije će se posljedice već najesen osnivati istražna povjerenstva u potrazi za krivcima? Najjednostavnije bi bilo reći: kriva je nadopuna dnevnoga reda, 26. lipnja, jednostavno nazvana »Krško«. Pa, kad se tome dodaju nadopune uz dnevni red (11 točaka) i nadopune od 19. lipnja (14 točaka), budućim povjerenicima će krivac biti - Vlada. Sve su točke u zadnji čas prenesene s jedne na drugu stranu Markova trga.</p>
<p>Na oglasnim pločama, uz velika slova koja upućuju na zasjedanje u tijeku, mnogo je i malih slova o mjestu i vremenu zasjedanja saborskih radnih tijela. Pa se »omakne«, i saziv radnog tijela padne u vrijeme nogometnog prijenosa, kao prošloga tjedna. U dvorani, tri zastupnika i 10 novinara nakon »akademskih« pola sata čuju da se sjednica odlaže za drugi dan u isto vrijeme, jer zastupnički kvorum - gleda utakmicu.</p>
<p>Brzinu saborskog rada ugrožava i nemila slika sabornika koji prekidaju svoja službena putovanja i s kovčezima hrle u sabornicu ne bi li napunili dvoranu potrebnim brojem. Tko bi trebao sazvati povjerenstvo za utvrđivanje opravdanosti ispisa putnih naloga baš u datumima zasjedanja? Ali, sve je to zastupnički folklor, koji uz političke tenzije međustranačkih sukoba i igara ima dugogodišnju praksu u parlamentu.</p>
<p>No, Sabor je prije samo tjedan dana preuzeo svoj dio odgovornosti za pravosudnu reformu. Na dnevnom redu su zakon o kaznenom postupku, zakon o prekršajima, zakon o sudskim i upravnim pristojbama, zakon o sudačkim plaćama, zakona o kibernetičkom kriminalu, zakon o nasljeđivanju. Poštena bi rasprava radnih tijela i plenarne sjednice samo za te zakone trebali trajati cijeli tjedan (od ponedjeljka do petka, a ne od srijede do petka kako se inače radi). Jer, ostalo je pregršt dvojbi, koje ni konačne verzije nisu izgladile.</p>
<p>Suci i tužitelji nezadovoljni su sadržajem promjena u kaznenom postupku i zakonu o prekršajima. A baš ih oni trebaju provoditi i baš je broj najžešćih kritičara iz njihovih redova do konačnih verzija sveden - na ništicu. Kako u Saboru naći vrijeme za ozbiljan pretres samo tih zakona? Po obrascu rasprave o Krškom? Ni slučajno, jer onda su i srpanj i kolovoz prekratki mjeseci. A kad nema ozbiljne rasprave, a za nju je vrijeme potrošeno strančarskim vojevanjem sa saborske govornice, onda je već sada jasno da je svoj udio u pravosudnim obvezama parlament obavio loše.</p>
<p>Takvih skupina poslova, među preostalih 45 točaka (bez mogućih dopuna nakon ovotjedne sjednice Vlade), ima još nekoliko, s vjerojatno istim učinkom.</p>
<p>Zbog opsežnosti dnevnog reda, na njega nije uvršten i zakon o sukobu interesa. U obrazloženju zgotovoljenog taksta, za koji ni u Vladi nema vremena, navedena je uloga toga propisa kao početne točke u borbi protiv korupcije. Jer, paragrafi tog zakona popisuju pravila imovinske igre za sve državne dužnosnike i administrativnu svitu kako bi se zapriječilo da dužnost donosi i osobnu korist, kako političarima i šefovima upravnih resora tako i njihovim obiteljima.</p>
<p>Znači, i priča o korupciji je adaktirana za jesen, sa svim posljedicama i po korupciju i po ocjenu o korumpiranosti u Hrvatskoj.</p>
<p>Kako u stranačkim nadmetanjima, očuvanju koalicije, izbornim zakonima za moguće izbora i radi borbe za očuvanje vlastitih mandata pronaći vrijeme za zakonodavni posao? Najlošiji je odgovor, s kojim bi se vjerojatno složili i optimisti i pesimisti - nikako.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="89">
<p>HDZ podiže tužbu zbog sporazuma o NE Krško?</p>
<p>Ako sporazum doista bude potvrđen običnom većinom, HDZ će podnijeti tužbu Ustavnom sudu i u stranci su uvjereni da će ta tužba biti prihvaćena / ako bi sud usvojio tužbu, on bi, poništavajući valjanost procedure, poništio i cijeli zakon o ratifikaciji sporazuma o NE Krško</p>
<p>ZAGREB, 1. srpnja</p>
<p> – Ako Hrvatski sabor u srijedu izglasa ratifikaciju sporazuma sa Slovenijom o NE Krško tzv. običnom većinom, odnosno sa 39 glasova, HDZ će najvjerojatnije podići pred Ustavnim sudom tužbu kojom će tražiti da sud ustanovi je li prekršena procedura predviđena Ustavom za ratifikaciju tog sporazuma. Tu je informaciju potvrdio Vjesniku i predsjednik stranke dr. Ivo Sanader, a pravno je tumačenje dao Vladimir Šeks.</p>
<p>Naime, prema članku 138. Ustava RH, međunarodni ugovori na temelju kojih se međunarodnim organizacijama daju ovlasti izvedene iz Ustava RH, moraju u Saboru biti potvrđeni dvotrećinskom većinom. To bi značilo da za potvrdu tog međunarodnog sporazuma u Saboru treba glasati 101 zastupnik, a svakako ne samo njih 39, kategoričan je Šeks.</p>
<p>»U slučaju sporazuma između Hrvatske i Slovenije o primjeni i tumačenju sporazuma, predviđeno je da se sporna tumačenja daju i da o tome odlučuju konačno određeni međunarodni arbitražni sudovi. Budući da je Sabor zakonodavno tijelo i da postoji sudbena vlast u Hrvatskoj, ono što bi oni trebali rješavati sada se prenosi na međunarodni arbitražni sud, a ta je ovlast izvedena iz Ustava«, kaže Šeks.</p>
<p>Objašnjava također da se međunarodne arbitraže u pravnom tumačenju smatraju međunarodnim organizacijama, a posebno stalni arbitražni sudovi.</p>
<p>Ako sporazum doista bude potvrđen običnom većinom, HDZ će podnijeti tužbu Ustavnom sudu i u stranci su uvjereni da će ta tužba biti prihvaćena. Naime, ako bi sud usvojio tužbu, on bi, poništavajući valjanost procedure, poništio i cijeli zakon o ratifikaciji sporazuma o NE Krško. Šeks podsjeća da je u Saboru već zabilježen takav slučaj kada se prije nekoliko godina donosio Zakon o javnom priopćavanju.</p>
<p>Budući da je još u petak saborski Odbor za Ustav i Poslovnik većinom glasova, uz protivljenje HDZ-a i HSP-a, donio zaključak po kojem se taj zakon o ratifikaciji može donijeti običnom većinom, a Sabor prihvatio taj zaključak, očekuje se da će ugovor u srijedu biti prihvaćen upravo na taj način. No, u HDZ-u su uvjereni da će, dogodi li se to, njihovu tužbu Ustavni sud sigurno usvojiti.</p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
</div>

</body>
</text>
</TEI.2>


Next page


NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020702].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar