NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020602].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 232604 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>02.06.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Velika obmana s prodajom hrvatskih otoka </p>
<p>Kao raj na zemlji u inozemnom se tisku oglašava prodaja hrvatskih otoka, čak i onih u nacionalnim parkovima. Obmanjuju se potencijalni kupci kojima se nudi nedodirljiv idiličan posjed, nudi gradnja kuća na zemljištu koje nije građevinsko pa čak tvrdi da se mogu srušiti i postojeći spomenici kulture. Tako je ponuđeno mirnodopsko razaranje hrvatske zemlje, koju nije uspio uništiti ni rat</p>
<p>Možete li si zamisliti da posjedujete vlastiti otok u srcu Europe, okružen bistrim i čistim morem, okupan suncem što osigurava toplinu bez sparine, otok na kojem vas borova šumica štiti od nametljivih pogleda s plovila što okolo krstare? Otok je to na kojem vam idilu ne može pokvariti tornado, tropska oluja ili neki drugi ekstremni vremenski uvjeti. Uz to, u moru oko njega nema morskih pasa. Nema, dakle, idealnijih uvjeta, od toga otoka koji garantira privatnost vama i vašim prijateljima s kojima se želite lijepo zabaviti. Možda vam to zvuči nestvaran san, ali taj san može postati stvarnost. Vi taj raj na zemlji možete kupiti za cijenu pristojne gradske kuće u Londonu. No, kako postati modernim Robinzonom? Kupnjom nenaseljenog otoka na hrvatskoj obali Jadrana!</p>
<p>To stvarno zvuči nevjerojatno, ali upravo se takav reklamni tekst za prodaju hrvatskih otoka, bogato ilustriran fotografijama, može pročitati u svibanjskom broju specijaliziranog londonskog časopisa »Weekend FT - how to spend it«, koji možete pokupiti (dakle, besplatno) u svakoj europskoj zračnoj luci. Nudeći taj hrvatski raj »razuman u cijeni i isplativiji nego bilo gdje drugdje u svijetu«, nepotpisani autor navodi prednosti tih otoka pred Karibima ili nekim drugim zamamnim otocima u Indijskom oceanu. Uz ugodnu klimu koja omogućava kupanje već od travnja (!), dobre avionske veze do otocima najbližih destinacija, odakle se s lakoćom prebacujete u svoj mali raj i cijena od 10 do 30 eura po četvornom metru zemljišta, stvarno se može učiniti idealnijom od ikoje na takovom tržištu.</p>
<p>Moguću nedoumicu potencijalnih klijenata koji bi mogli zazirati od takve kupnje zbog nedavnog rata na ovim prostorima, autor otklanja upozoravajući da mir tu traje već sedam godina. Osim toga, napominje da su se promijenile i vlade i predsjednici Hrvatske i Srbije, što bi trebalo biti garancijom budućeg mira i stabilnosti. Uz to se ističe da privatnici koji su nakon raspada Jugoslavije u Hrvatskoj dobro prošli jer su im denacionalizacijom vraćena zemljišta i kuće (na koje više nisu računali), žele sada unovčiti svoje nekretnine. Kao ne manje važno naglašava se da i država želi napuniti svoje fondove kako bi obnovila zemlju nakon rata, ali i gospodarstvo. Svi su se, znači, uvjeti za idealnu kupnju poklopili.</p>
<p> Čitajući takovu ponudu stiče se dojam da iza te prodaje stoljeća stoji i država. A da li je to baš tako? Država ne prodaje otoke, kategorički tvrdi Božo Kovačević, ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja, nakon što mu je predočen tekst »Weekend FT - how to spend it«. Zakon o pomorskom dobru jasno govori da su i otoci javno dobro, prema tome ne mogu biti nedodirljivi raj za pojedince. Tu je, dakle, prva obmana ponuđene prodaje. Privatnost na otocima, što se nude na prodaju, nije takva kakvom se prikazuje jer svatko sa svojom jedrilicom ili motorinom pa i čamcem na vesla može pristati uz svaki otok i koristiti ga kao pomorsko dobro - za piknik, kupanje i sunčanje. Privatnik, međutim, može prodati zemlju na otoku, kojoj je vlasnik. Ali to ne znači da onaj koji ju kupi može na njoj graditi i kuću, jer pašnjak, maslinik, vinograd ili borova šuma ne mogu postati građevinskim zemljištem. A to je regulirano planovima prostornoga uređenja, ne samo općina i gradova, nego i onih više razine. To je već druga obmana. Ali ima ih još.</p>
<p>Što se sve nudi i kako? Krenimo od najjužnijeg otoka koji se već godinama bezuspješno nudi na prodaju. Riječ je Daksi, udaljenoj od dubrovačke luke Gruž tek jedan kilometar. Opisujući taj otočić bujne vegetacije koju bi trebao ukrotiti dobar hortikulturac, navodi se da je nenaseljen te da na njemu već postoji stara kamena kuća od 250 četvornih metara te ruševina samostana iz 15. stoljeća. Njih bi kupac mogao obnoviti ili, kako se predlaže, srušiti i na temeljima starih zdanja sagraditi nova. Samostan iz 15. stoljeća, makar bio i ruševina, ne smije srušiti ni jedan Hrvat, a kamo li stranac. To jasno propisuje Zakon o zaštiti kulturnih dobara. A i obnova tih zdanja mora se provesti po izričitim konzervatorskim smjernicama. Prema tome i ta je ponuda obmana. U prezentaciji »zamamne« Dakse, ipak se upozorava da budući vlasnici moraju omogućiti posjet posjedu i drugima, valjda u zakazane dane, jer na otoku postoji spomenik na žrtve rata, ali se krivo navodi da su tu nacisti pobili partizane. Ovdje su, naime, partizani strijeljali brojne ugledne Dubrovčane kojima se redovito odaje počast.</p>
<p>Za razliku od Dakse, mnogi drugi otoci što se nude kao zelena oaza, uopće nemaju vegetaciju. Takvi su stjenoviti Oruda i Palacol južno od Cresa, prekriti tek niskim raslinjem. Njihovom pustoši možda su nekoć tumarale tek ovce. Slično je i s dva otoka u kornatskom arhipelagu. No, obmana je tu tim veća, što oni (ustvari, zemljište na njima), ako se prodaju, moraju prvo biti ponuđeni Upravi Nacionalnoga parka Kornati, što je također propisano Zakonom. Isto, dakako, vrijedi i za ostale otoke u nacionalnim parkovima. Prema tome ne dolazi u obzir ni prodaja nekih Brijunskih otoka, o čemu se već pisalo u hrvatskom tisku. To ovdje nije ni moguće jer na Brijunima ne postoji zemljište u privatnom vlasništvu.</p>
<p>Unatoč svemu tome u ponudi za kornatske otoke tvrdi se da je moguće na njima izgraditi kamene kuće, što je samo jedna u nizu obmana. Interesantni su, međutim, podaci što su nedavno, na temu prodaje hrvatskih otoka, objavljeni u časopisu »Poslovni tjednik«, u kojem ta idila nije predočena tako idealno. Tamo piše kako vlasnici zemljišta na Kornatima (sve zemljište na Kornatima je privatno) ni po koju cijenu ne bi prodali »svoje otoke«.</p>
<p>Prodaja, pak drugih »otoka« problematična je zbog vlasničkih odnosa. Uglavnom je riječ o brojnim vlasnicima raspršenim po svijetu, koje je nemoguće okupiti i dogovoriti prodaju. Pa ipak, netko je shvatio da bi to mogao biti dobar business u zemlji u kojoj se mislilo da je bar 20 godina u zaostatku za ostalim svijetom, što joj sada daje prednost pred drugima. Na koji način? Da se, navodno, unosnom prodajom pokuša uništiti ono što je sačuvano. Poznato je da su sve mediteranske obale uništene »elitnom« gradnjom. Naša je u usporedbi s njima uistinu raj. Ali do kada?</p>
<p>Istina, dosad ni jedan otok nije prodan iako se splitska tvrtka »Broker«, kojoj je vlasnik Ivica Vulić već od 1995. trudi prodati ih bar 15, koliko je sada na njegovom popisu. Između njih Smokvica kraj Primoštena, Sveti Andrija kraj Visa, i jedan od Paklenih otoka kraj Hvara. Ne pomaže mu u tome ni citat Georga Bernarda Shawa koji je zapisao: »Posljednjeg dana stvaranja svijeta Bog je želio okruniti svoje djelo te je od suza, zvijezda i daha stvorio Kornate«. Jednako tako bezuspješno trudi se američka brokerska kuća »Vianello Reality« prodati Daksu.</p>
<p> Pa ipak ima ih još koji u tom poslu naslućuju dobru trgovinu. Na nešto drugačiji način u taj business se uključuje poslovni čovjek Erwin Roth koji pokušava otkupiti hotele na Lopudu i tako ga zaobilazno privatizirati. To čini uz pomoć »Monastery Fondation« koju je osnovala spretna barunica Francesca von Habsburg, a da bi tako obnovila franjevački samostan na Lopudu, što su joj ga franjevci ustupili na 99 godina. Oni su to učinili jer se »barunica« obvezala da će ga u cijelosti obnoviti (riječ je 12.500 četvornih metara površine). Dosad, međutim, nije učinila ništa. A sama neće uložiti ni kune.</p>
<p> Zato je osnovala fondaciju uz pomoć koje će, po već iskušanom receptu »Arch fondacije«, utemeljene za obnovu dubrovačkih umjetnina stradalih u ratu, sakupiti novac po svijetu. Ona, naime, mašući pred svijetom s ugroženom hrvatskom baštinom sakuplja novac od drugih fondacija i ulaže ih u tu obnovu. Ali kako? Dio se koristi za te spomenike, a dio tko zna gdje. Slučajem se, naime, saznalo da je tako u SAD-u priskrbila goleme svote za koje bi se obnovilo daleko više spomenika no što je to učinjeno.</p>
<p>I ona vješta u tim vrstama obmane, lani je prilikom postavljanja restauriranog retabla, što ga je u 15. stoljeću oslikao dubrovački slikar Lovro Dobričević, u Crkvi sv. Marije na Dančama u Dubrovniku, sebe predstavila kao presudnu u toj obnovi. Činjenica je, međutim, da je Dobričevićev triptih restauriran u Zagrebu još za izložbu »Zlatno doba Dubrovnika« (priređenu u Klovićevim dvorima), a sliku Boga Oca iznad njega Hrvatski restauratorski zavod 1999. te da je ona financijski pomogla restauraciju drvene konstrukcije oltara. Tom prigodom ona je tiskala i svojevrsni katalog obnovljenih umjetnina uz pomoć »Arch fondacije« u koji je uvrstila djela, obnova kojih s »Archom« nemaju nikakve veze. Sada je na redu, pak, Lopud koji želi pretvoriti u turistički raj za jet-set. Zato nastupa njezin »Monastery Fondation«.</p>
<p>Koliko će se još fondacija i brokerskih kuća uključiti u taj posao i kako? Poput splitske tvrtke »Broker« koja savjetuje strancima da otvore svoje tvrtke (za što je dovoljno 2500 eura) u Hrvatskoj, što će im olakšati kupnju otoka koje će tada kupovati iz Hrvatske, a ne iz svijeta. Istina je da će i tada trebati puno papirologije, odobrenja različitih ministarstava - od onoga za prostorno uređenje, za pravosuđe do vanjskih poslova, što međutim kupce ne bi trebalo obeshrabriti. Stvar će ipak krenuti tvrdi vlasnik »Brokera«, a u to vjeruje i njegov konkurent »Vianello Reality«, pa su već obojica obznanila svoje provizije: prvi šest posto, a drugi 3,75 posto. Koliko je to u kešu lako je izračunati kad se zna da se cijene po »otoku« kreću od milijun do tri milijuna eura. Samo da posao krene!</p>
<p>Zar je Hrvatska uistinu ponuđena na rasprodaju? Njezinih tisuću otoka veliki su mamac za bogataše. Može li se to unovčiti drugačije? Može li se obala sačuvati? Njezino je bogatstvo upravo u nedirnutoj prirodi koja se sada želi pretvoriti u građevinsko zemljište. Nakon obale, krenut će se i u unutrašnjost. Ne preže se ni pred teritorijem nacionalnih parkova. Kamo to vodi? Može li država tome stati na kraj? Mogu li se stvoriti neki drugačiji planovi razvoja? Mnogo je pitanja, još manje odgovora. A raj na hrvatskoj zemlji, koji nije uništio ni rat, čeka mirnodopska razaranja.</p>
<p>Vesna Kusin</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Pusić: Moramo svim snagama u reviziju...</p>
<p>Ako barem dio kriminalaca završi u zatvoru, vlast će opravdati pred biračima obećanje o reviziji pretvorbe / U HDZ-ovo doba naknadno su mijenjani zakoni, pa se neće moći sankcionirati sva kaznena djela. Međutim, argument da nećete uhvatiti sve lopove, nije argument da ne pokušate uhvatiti barem neke</p>
<p>Čelnica narodnjaka Vesna Pusić u razgovoru za Nedjeljni Vjesnik pojašnjava zašto je njezina stranka ustrajna u poruci vlastima da se s revizijom pretvorbe i privatizacije napokon uhvati ozbiljno u koštac. Ako barem dio kriminalaca, tvrdi, završi u zatvoru, vlast će opravdati pred biračima obećanje o reviziji pretvorbe. I makar je to trebalo učiniti ranije još uvijek nije kasno, poručuje Vesna Pusić. </p>
<p>• Zašto je, po Vašem mišljenju, aktualna vlast do sad izbjegavala reviziju pretvorbe i privatizacije?</p>
<p>- Mislim da ju nije izbjegavala, ali trebalo je za to osigurati neke zakonske pretpostavke. Jedna od njih je bio Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije koji je stupio na snagu pred godinu dana, a donijet je u drugoj godine mandata ove vlasti. Revizija je po tom novom zakonu radila ovo cijelo razdoblje i pojavila se s prvim rezultatima. Moje mišljenje je da bi bilo bolje da se s tim počelo ranije, ali to nije argument da se to ne radi sada, jedino što bi bilo gore od toga jest da se još kasnije s tim počelo. Apsolutno nije kasno, a to se vidi i po panici koja je zavladala s druge strane. U pretvorbi je glavnu ulogu igrao politički klijentelizam, odnosno korištenje političkog položaja i političkog utjecaja za golemo osobno bogaćenje. I to je glavni problem pretvorbe. </p>
<p>• Kažete da je s druge strane zavladala panika misleći na HDZ? S druge strane stiže i poruka da je početak revizije predizborna parola ove vlasti?</p>
<p>- Istina je da je to predizborna parola ove vlasti, ali s prošlih izbora. Prije izbora 2000. sve su se stranke koje danas čine koaliciju najenergičnije zalagale za reviziju pretvorbe i privatizacije. Budući da su se prije izbora za to zalagale, sad to moraju i obaviti. Prema tome, to je ne samo predizborno obećanje prije 2000. nego i zadaća ove vlasti nakon izbora. Sve drugo je pokušaj da se zamuti voda i pokuša smanjiti efikasnost, naročito sankcija koje slijede, i procesuiranja koje je logično posljedica revizije pretvorbe i privatizacije. To se po mom mišljenju ne smije niti hoće dopustiti. </p>
<p>• Može li se ova vlast uhvatiti u koštac s tim u svjetlu pravnih tumačenja da je cijeli kriminal bio zapravo ozakonjen?</p>
<p>- Mislim da to nije istina, ja sam se sada dosta detaljno upoznala i sa rezultatima ove revizije i sa zakonodavstvom koje nam stoji na raspolaganju kao kriterij. Izabrala sam dvadesetak tvrtki birajući nasumce po abecednom redu po jednu od svakog slova. Analizirala sam rezultate revizije i čak iz tog slučajnog uzorka, jasno se vidi, da zbog primjerice nedostatka pojedinih stranica u dokumentaciji nije jasno kud je nestalo, npr. 10 milijuna maraka vrijednosti jedne tvrtke? Ili, kako to da je to 104.000 kvadrata zemljišta koji su se u to vrijeme u toj gradskoj zoni prodavali na tržištu po 31,5 DEM po kvadratu, da bi se kasnije u tvrtki koja se privatizirala prodavali po 19,5 DEM i tako 104.000 puta?!</p>
<p> Dakle, uopće nije istina da je zakonodavstvo loše, ili da je takvo da se sada ne može procesuirati kriminal u pretvorbi. Naravno da se za vrijeme HDZ-ove vlasti mijenjalo zakonodavstvo, kako bi se naknadno olakšale različite vrste pretvorbe, ali i po tom takvom zakonodavstvu da se utvrditi da su vršene radnje koje imaju obilježja kaznenih djela. Za takve radnje treba podnijeti prijavu i to je zakonska dužnost i obveza Državne revizije, a Državno odvjetništvo onda na temelju prijava revizije mora dalje procesuirati te slučajeve. Nema zapreka za niz slučajeva da se procesuiraju. Naravno da se s obzirom da su u HDZ -ovo doba naknadno mijenjani zakoni, neće moći sankcionirati sva kaznena djela. Međutim, argument da ne ćete uhvatiti sve lopove, nije argument da ne pokušate uhvatiti barem neke. </p>
<p>• Smatrate da bi to bila poruka i za neke buduće privatizacije koje slijede?</p>
<p>- Jasno, funkcija procesuiranja kriminala u pretvorbi i privatizaciji jest trostruka: da se vrati novac, da se kazne ljudi koji su počinili kriminalna djela, i treće, možda najznačajnije, da se kaznama za gospodarski kriminal spriječi u budućnosti da ljudima padne na pamet da se takvim kriminalom bave. To je inače funkcija kaznenog zakonodavstva koja je u velikoj mjeri i preventivna. </p>
<p>Kad nekog uhvati policija i kad završi u zatvoru, drugi će se teže upuštati u pronevjere i sumnjive poslove. Zato je važno da se oni koje je moguće, koristeći postojeće zakonodavstvo, kazne i procesuiraju. Postoji naravno vjerojatnost da će se neki provući, iako bi po zakonu trebali biti kažnjeni, ali u budućnosti više nitko neće moći biti siguran da baš on neće biti taj koji se neće provući. A jaukanje kako se revizija ne može provesti, jer zakonodavstvo nije dovoljno restriktivno, još uvijek ne znači da se dio ljudi ne može osuditi za privredni kriminal. </p>
<p>• Jeste li i Vi zamijetili kao neki zastupnici poput Damira Kajina, na primjer, da se ne revidira pretvorba kod nekih ljudi bliskih vlasti? Na primjer, Agrokor ne ide u reviziju, a Diona da? </p>
<p> - Čula sam njegovu raspravu, treba vidjeti što je učinjeno s Agrokorom, ali prostim okom se vidi da Diona propada, a Agrokor je uspješna tvrtka. Prema tome ta činjenica bi morala utjecati na redoslijed revizije pretvorbe - jesu li uništena radna mjesta ili su sačuvana, a tvrtka dalje uspješno funkcionira. Nisam ljubitelj estradnog pristupa u politici, pogotovo kad je riječ o ozbiljnim temama poput ove, na kojoj će mnogi ljudi, da bi sebe zaštitili, pokušati stvari gurnuti na sporedni kolosijek i mislim da im u tome ne treba pomagati. Slažem se sa svim prigovorima - neće se stići sve tvrtke provjeravati, zakonodavstvo je bilo previše tolerantno prema različitim vrstama sumnjivog ponašanja, negdje je došlo do zastare, trebalo je ranije s tim početi - ali sve to su samo sporedni marginalni argumenti. </p>
<p>Naša je zadaća napraviti, a to smo obećali i sada to radimo, reviziju pretvorbe i privatizacije onoliko koliko možemo. Moramo u to uložiti sve snage, jer bez toga je nemoguć pravi oporavak hrvatskog gospodarstva. Ne zato što bi se tom revizijom vratila velika količina novca, nego i zato što je ona znak svim investitorima, i domaćima i stranima, da je ovo jedna ozbiljna zemlja, a ne zemlja u kojoj nestanu stotine i stotine poduzeća, a nikom se ništa ne dogodi. Prema tome, rezultat ove revizije privatizacije bit će poruka, da više nema političkog klijentelizma, da su kažnjeni ljudi koji su na taj način stekli i uništili tvrtke, da se zakoni primjenjuju. </p>
<p>• HDZ tvrdi da ova vlast hajkom na pretvorbu i privatizaciju zapravo želi prikriti prodaju preostalog dijela imovine, INA-e, Janafa, HEP-a, Croatia osiguranja?</p>
<p>- Ništa od toga se još nije prodalo. Ni jedno radno mjesto nije uništeno privatizacijom tih tvrtki, i to je posebna tema. Tu još nije bilo nikakvog kriminala, jer se još naprosto ništa nije dogodilo. Prema tome, pazimo, pa i zbog toga procesuirati pretvorbu, da se u budućnosti i tu eventualno nešto ne bi dogodilo. Temeljita revizija pretvorbi u kojoj su već uništena radna mjesta, upozorenje je da se ne dogodi novi kriminal u sutrašnjim privatizacijama. </p>
<p>• HDZ ide korak dalje i traži popis managerskih kredita, kako bi se potvrdilo da su ih dobili u daleko većem broju pripadnici sadašnje vlasti? </p>
<p>- Bio je to njihov pokušaj koji su uspjeli progurati kroz Sabor, da se reviziji onemogući da radi svoj pravi posao. Naravno da bih i ja isto htjela vidjeti listu ljudi koji su dobili managerske kredite, ali onda treba zadužiti nekog drugog da to radi ili obaviti taj posao nakon što se obavi revizija pretvorbe i privatizacije. To je pokušaj HDZ-a da zaguši posao revizije pretvorbe, čak je i glavna državna revizorica protivno svim običajima izašla za saborsku govornicu usred glasanja i rekla: »Ljudi mi to ne možemo napraviti. Mi nemamo zakonski, organizacijski, formalni instrumentarij da to napravimo«. No, to se u jednoj čudnoj euforičkoj atmosferi u Saboru posve izignoriralo, i to je HDZ progurao kao jedan mogući mehanizam, da se revizija pretvorbe optereti novim zadaćama. Tek treba vidjeti kako će se s tim izaći na kraj. </p>
<p>Očito je da je HDZ duboko zainteresiran da ne uspije ni u kojoj dimenziji revizija pretvorbe i privatizacije, jer je stjecajem okolnosti cijelo to razdoblje upravo HDZ bio na vlasti. A glavni problem privatizacije u to doba bio je politički klijentelizam, upotreba političkih položaja u svrhu pribavljanja materijalnih bogatstava. </p>
<p>• U čemu je po Vama razlika između privatizacije koju je radila HDZ-ova vlast i ove današnje? Imamo slučaj Riječke banke, na primjer, ili prodaje hotela »Excelsior«? I jedni i drugi upropaste poduzeća pa ih vrate državi ili ih prodaju po samo njima znanim kriterijima i cijeni?</p>
<p>- Kad je riječ o Riječkoj banci šok nije izazvala privatizacija banke, već pljačka i kriminal koji se naknadno dogodio i to treba istražiti. Nitko nije ukrao dio banke u procesu pretvorbe i privatizacije, već je naprosto ukrao novac kroz kriminal, što bi se dogodilo i da banka nije bila privatizirana. HNS je bio protiv ovako brze ponovne prodaje Riječke banke upravo zato da bi se kriminal mogao nesmetano istražiti, no banka očito nije propala. </p>
<p>A što se tiče »Excelsiora« tu je također sve poznato - cijena, ulaganja, a ako ima nešto što je protuzakonito, na bilo koji način može se apsolutno i to potegnuti. Ali, tu nema ni petog, šestog ni sedmog ortaka, nema nepoznatih ljudi, tajnih ortačkih ugovora, off shore kompanija u kojima nestaju rizični krediti. Dakle nema ništa od toga, može se samo nagađati je li bilo povoljnije ponude u kupnji, to se može istražiti, ali to nema veze s privatizacijom po HDZ-ovom modelu. Nema nikakvih naznaka da se radi o kaznenom djelu i sve je više-manje dostupno i provjerljivo. </p>
<p>HNS će insistirati na zakonskom procesuiranju i detaljnoj zakonskoj reviziji, a s HDZ-ove strane imamo cijeli spektar poruka od toga da je to nemoguće, do toga da se to neće napraviti i da se moglo i ranije. Njihovi su argumenti irelevantni, očito je velika panika i pokušaj da se revizija na sve načine opstruira. Mislim da je to također neki pokazatelj.</p>
<p>Što je istina o Coningu?</p>
<p>• Vladimir Šeks poručio Vam je da se nada da će se revizija primijeniti i na Vašeg stranačkog kolegu Radimira Čačića, jer je njegovo poduzeće Coning uzelo novac za gradnju škole u Zadru, a posao nikad nije obavljen? </p>
<p>- Riječ je o tvrtci koja više ne postoji, jer je ona privatizirana od strane zaposlenih, a nakon toga je privatizacija poništena od strane Fonda za privatizaciju, a tvrtka je oduzeta i vraćena državi. Da bi se to moglo učiniti, promijenjen je čak i zakon. Dok je tvrtka bila u vlasništvu države, potpuno je uništena, a Ustavni sud je kasnije donio odluku, po kojoj je tvrtka bila protuzakonito oduzeta zaposlenicima. Po procjenama u njoj je uništeno 35 milijuna maraka dok je država njome gospodarila. Dakle, ni Čačić ni zaposlenici nemaju s Coningom, o kojem govori Šeks nikakve veze, već država. Tvrtka je preuzela obvezu gradnje škole u Zadru, a onda je samu tvrtku oduzela država pod HDZ-ovom vlašću i financijski ju uništila. Mislim da Šeks to dobro zna, no logika koja je često uspjevala kroz povijest a to je: sto puta ponovljena laž može postati istina. A ovo s Coningom je provjerljiva materijalna činjenica i te tvrtke nema, uništena je dok je bila u državnom vlasništvu. </p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Šeks: Vlast ne smije zagristi u reviziju pretvorbe</p>
<p>Još 1999. smo rekli, ako dobijemo ponovno povjerenje, da ćemo daleko djelotvornije politički djelovati kako bi državni represivni aparat utvrdio odgovorne nositelje svih oblika različitih kaznenih djela počinjenih u pretvorbi i privatizaciji / Mislim da će Vlada i sada upotrijebiti sve moguće mehanizme, pozivajući se na bankovnu tajnu, da opstruiraju i blokiraju zaključak Hrvatskog sabora kojim se traži popis managerskih kredita</p>
<p>I dok iz redova vlasti stižu najave o početku revizije pretvorbe i privatizacije, oporbeni HDZ u čije je vrijeme sve i počelo, optužuje vlast za prodavanje floskula i predizbornu kampanju. Vladimir Šeks decidirano tvrdi da ova vlast neće ni zagristi u taj problem svjesna da ga - riješiti ne može. </p>
<p>• Vaša stranka žestoko se opire reviziji pretvorbe i privatizacije, tvrdi uz ostalo da današnja vlast revizijskom hajkom pokušava naći pokriće za privatizaciju Ine, Janafa, HEP-a, Croatia osiguranja? Imate li eksplicitne dokaze za to?</p>
<p>- To je samo dio istine koju je u raspravi iznio kolega Dario Vukić u ime Kluba zastupnika HDZ-a. Jedan od motivacijskih razloga Vlade da krene u reviziju je da kroz posebnu interpretaciju izvješća o reviziji pretvorbe i privatizacije nađe alibi za svoju politiku temeljite rasprodaje nacionalnog dobra. 1998. godine »šestorka« je, kao jedan od svojih temeljnih načela iznijela da traži zabranu rasprodaje javnih poduzeća strancima. U razdoblju od 3. siječnja 2000. godine uspjeli su većinom ili rasprodati, ili otvoriti put rasprodaji velikih nacionalnih sustava, Ine, HEP-a, Janafa, Poštanske banke, Croatia osiguranja. Taj posao još nije izvršen ali je taj veliki potez isplaniran i odvijat će se postupnim etapama. I zacijelo jedan od razloga zašto je Vlada dala takvu intonaciju Izvješću državne revizije je da stvori kontra psihološki efekt i odvrati pozornost javnosti od svih poteza koji upućuju jednoj specifičnoj vrsti privatizacije kojom se omogućuje inozemnom kapitalu preuzimanje kontrolnog paketa cjelokupnog nacionalnog bogatstva. </p>
<p>• Što mislite u čemu je razlika između privatizacije iz vremena vladavine HDZ-a i ove koju, kako kažete, u etapama priprema sadašnja vlast.</p>
<p>- Razlika se ogleda u tome što je jedna od temeljnih načela privatizacije rađene u HDZ-ovo doba bilo to da poglavito domaći kapital ovlada svim nacionalnim bogatstvom i resursima. A sada je riječ o tome, što je daleko opasnije, da strani transnacionalni kapital ovlada svim ključnim potencijalima hrvatskog gospodarstva. Zoran primjer je privatizacija banaka. U svim tranzicijskim zemljama, nigdje osim u Hrvatskoj, nije došlo do eksproprijacije cjelokupnog bankarsko financijskog kapitala. Kreditna politika inozemnog transnacionalnog, multinacionalnog kapitala vidljiva je posebno u tome što se ne odobravaju kreditne linije i krediti za razvijanje gospodarske aktivnosti malog i srednjeg poduzetništva, obrtništva, seoskih obiteljskih gospodarstava, stimuliranje otvaranja proizvodnih linija, nego u stimuliranje kredita koji služe za kupnju automobila, inozemne tehničke robe. Na taj se način štednja hrvatskih građana i depoziti hrvatskih tvrtki koriste za stimuliranje uvoza inozemnih proizvoda. </p>
<p>• Vi dakle tvrdite da je za vladavine HDZ-a smišljen dobar model privatizacije jer se stimulirao domaći kapital. No, ne možete poreći da su, kako je to simbolički točno rekao Zlatko Kramarić, neki u Vaše u vrijeme dobili metak a neki imetak?</p>
<p>- Hrvatska demokratska zajednica, od predsjednika Republike na dalje, u svojim je izjavama brojnim poslanicama Hrvatskom saboru i hrvatskoj naciji neprekidno ukazivala na negativan refleks u postupku privatizacije. Jer je privatizacija obavljena na taj način da su potencijalni vlasnici preuzimali vlasništvo i upravljanje propulzivne dijelove hrvatskog gospodarstva i tvrtki, i to tako što su u sprezi s financijsko bankarskim krugovima dobivali ili vlasništvo ili udjele u poduzećima ili tvrtkama koje su se privatizirale tako što su u zalog za ono što nazivamo pežorativno managerskim kreditima, davale ono što će kupiti. A ne treba zaboraviti da su po saveznom tzv. Markovićevom zakonu, dok je Hrvatska bila u sklopu SFRJ, vrlo iskusni i pronicljivi direktori propulzivnih tvrtki elegantno iskoristili priliku da procjene najprofitabilnija poduzeća kojih su postali vlasnici ili većinski dioničari. Radili su to u sprezi sa šefovima banaka a uprave su u svim bankama do 1991. bile su složene tako da su stvarni i formalni dioničari bila različita poduzeća čiji su direktori istodobno bili i upravama banaka. Pa su putem svojih predstavnika elegantno iskoristili priliku da postanu većinski vlasnici najprofitabilnijih poduzeća jer su od tih banaka dobili velike kredite a u zalog dali imovinu koju su kasnije na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> kupili. </p>
<p>• A vi to i dalje smatrate dobrom modelom?</p>
<p>- Teorijsko stajalište nema dobrih i loših modela. Ključni efekti ogledaju se u tome je li neka tvrtka zadržala razinu zaposlenosti, ostvarivanja dobiti i razvoja ili su novi vlasnici i dio managementa isisavali kapital. A takvih je niz slučajeva. Kad su novi vlasnici počeli samostalno raspolagati kapitalom, i kupovati dionice malih dioničara država nije mogla imati kontrolu i nadzor, to je proces na koji je vlast vrlo malo mogla utjecati. </p>
<p>• Hoćete reći da je HDZ-ova vlast izgubila kontrolu nad privatizacijom?</p>
<p>- O tome poglavito i govorim. Kontrolni zaštitni i nadzorni mehanizmi politike u to vrijeme nisu bili djelotvorni, oni nisu uspjeli predvidjeti, blokirati i zaustaviti negativni aspekt privatizacije koji se ogleda u tome da se isisavao i prebacivao kapital iz jedne u drugu tvrtku a za posljedicu je to imalo tečajeve i velika otpuštanja. Država nije imala djelotvorni učinkoviti način za praćenje i promptnu reakciju na socijalnu dimenziju privatizacije. </p>
<p>• Ali to nikako ne može biti alibi za privatizacijske greške u doba vlasti vaše stranke?</p>
<p>- Da, to nije alibi. Ali zašto nije? Izabrani model bio je pionirski put privatizacije u Hrvatskoj. S različitim negativnim oblicima privatizacije suočile su se sve tranzicijske zemlje, jer promjena vlasničkog sustava u zemljama realnog socijalizma, s državnog vlasništva u različite oblike dioničarskog privatnog vlasništva, a u Hrvatskoj s amorfnog društvenog vlasništva na druge vlasničke oblike i teorijski empirijski bio je put s puno nepoznanica . </p>
<p>• Da ste ostali na vlasti, kako bi se nosili s revizijom? Djelotvornije, tvrdite od aktualne vlasti?</p>
<p>- Mi smo i 99. godine zauzeli stajalište da je najveći politički interes HDZ-a skinuti nametnutu kolektivnu stigmu HDZ-a da je cijeli projekt pretvorbe i privatizacije obilježen kriminalom. I zbog toga smo tražili, ako dobijemo ponovno povjerenje da ćemo daleko djelotvornije politički djelovati kako bi državni represivni aparat utvrdio odgovorne nositelje svih oblika različitih kaznenih djela počinjenih u pretvorbi i privatizaciji. </p>
<p>• To sad tražite od ove vlasti ali tvrdite da se s tim nositi ne mogu? Zašto dosad nisu počeli reviziju, što mislite?</p>
<p>- Mislim da nedostaje iskrene i istinske političke volje. Jer, već na prvom zasjedanju novog Sabora 2000. godine Račan je najavio da će donijeti Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije. Uporno se čekalo dugo vremena, odbijen je prijedlog HDZ-a za cjelokupnu reviziju pretvorbe od prvog do zadnjeg poduzeća. Mislim da razlog izostanka motivacije da se efektivno uhvati u koštac s poništenjem pretvorbi privatizacije leži u spoznaji da je zbog različitih promjena vlasničkih odnosa, koji su nastali tijekom svih godina, reviziju i pravno i praktički nemoguće učiniti jer se time diraju prava trećih osoba koje nisu uopće odgovorne a koje su u različitim transakcijama stjecale i dionice i udjele u poduzećima. Tu su inozemni kapital i inozemne investicije. To je nerješiv problem kojeg ne smiju istinski zagristi. </p>
<p>• Drugim riječima mislite da ova vlast odugovlači s revizijom svjesna da nema izlaza ni rješenja? </p>
<p>- Točno, a ovo što sada rade je iskorišteno da se poluči politički efekt kako bi se globalno optužio cijeli projekt pretvorbe i privatizacije kao rezultat kriminalnog plana stvorenog u političkom vodstvu HDZ-a, u vrhu Hrvatske a ozakonjenog u Saboru. </p>
<p>• Vi mislite da ste im sad doskočili zahtjevom da se dostavi popis svih managerskih kredita? Cilj vam je pokazati da je puno takvih kredita otišlo predstavnicima sadašnje vlasti a ne HDZ-ovcima?</p>
<p>- To je jedan od ciljeva. Naime, najminimalniji postotak korisnika managerskih kredita koji su omogućili stjecanje vlasništva u velikom broju tvrtki i pretvorbi i privatizaciji je u bilo kakvoj vezi s HDZ-om. Bit će to vrlo teška borba za popis jer će Vlada i državna revizija nastojati to osujetiti, pozivajući se na bankovnu tajnu. Ali s time će istovremeno ponovno pokazati - kao i kad je Vlada odbila dostaviti imovinske kartice 200 najbogatijih obitelji - da je to samo bila promidžbena floskula koja se koristila do 2000. godine, da je to bio latinsko-američki model privatizacije koji je trebao na 200 obitelji iz HDZ-a ili bliskih HDZ-u distribuirati sav nacionalni kapital. Mislim da će i sada upotrijebiti sve moguće mehanizme da opstruiraju i blokiraju i ovaj zaključak Hrvatskog sabora kojim se traži popis managerskih kredita. Ali mi ćemo razrađenim pravnim i ustavnim instrumentarijem dokazati da takva opstrukcija nema uporište u zakonu. </p>
<p>Gdje su moralni razlozi?</p>
<p>• Čelnica narodnjaka Vesna Pusić traži da se vrate novci opljačkani u pretvorbi i da budu kažnjeni svi koji su opljačkali državu. Vi na to uzvraćate kako se nadate da će revizija dotaknuti i HNS-ova ministra Radimira Čačića?</p>
<p>- On ima najmanje moralne osnove za isticanje teza i tvrdnji da je državni i politički vrh HDZ-a planirao zločin pretvorbe a ozakonio ga kroz Sabor. Za to što je iznio ministar Čačić nema niti jedan moralni razlog, jer je sa svojim suptilnim i sofisticiranim upravama, vlasništvo i prijenosima vlasništva Coninga teško oštetio državu od Dubrovnika do Zadra. </p>
<p>• Imate li dokaze za takve optužbe?</p>
<p>- Ista ona razina dokaza vjerojatnosti koja je u zakonu o reviziji pretvorbe i privatizacije naznačena kao potrebna za utvrđivanje nepravilnosti u pretvorbi i privatizaciji, stoji čvrsto i u pogledu ministra Čačića. </p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Ima li sudac pravo biti neposlušan?</p>
<p>Kakva je to reforma pravosuđa ako je nekome uopće zanimljiva vijest da je bivši predsjednik suda primopredao dužnost novoimenovanom šefu sudske uprave</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Eh, cirkusa. Kakve su to vijesti: »Gredelj: I dalje sam na čelu suda«, »Ortynski tužio Sabor i želi natrag u tužiteljstvo«, »Sudac Kranjec ne napušta predsjedničku sobu u Vrbovcu«. To su grozne vijesti. I to su vijesti koje bi mogle zaustaviti sve reformske procese u pravosuđu, pa ma kakvi oni bili.</p>
<p>Zapravo, sve to pokazuje da su neki suci odlučili biti neposlušnima. pa što onda što je umjesto dva predsjednika dvaju sudova ministrica pravosuđa imenovala dvoje novih. Pa što onda što je Ortynski nakon nekoliko samoubilačkih izjava nečasno otpušten. Zar stvarno treba zakone pustiti po strani, pa danima brinuti nečiju privatnu brigu. I to toliko privatnu da ni jedan od trojice iz naslova vijesti privatno shvaćanje dosadašnjih funkcija nije ni u jednom javnom nastupu čak ni prikrio. Pokazali su, čak što više, da ih uopće ne zanima kako će se u toj grčevitosti da ostanu tu gdje su bili osjećati Mladen Piškorec, Mladen Bajić i Lidija Jakšić, zakonski imenovani nositelji istih dužnosti.</p>
<p>Ortynski i Gredelj probiše uši svojim zaklinjanjem u zakone i ustave. I tvrdili su, ma kakvi, nije nama do stolica, nama je do principa. Sve ostalo je izmišljotina opasnih medijskih tipova.</p>
<p>Sudac Kranjec možda i ne bi ušao u ovu priču da mu cijelih desetak dana baš Vladimir Gredelj nije držao štangu. U ime onih principa, zakona i ustava, zna se.</p>
<p>»Jednoga suca neće pravosudna policija izvoditi iz njegove sobe«, tvrdio je Gredelj da brani sudačku čast jednoga suca. Čast sutkinje Jakšić ga uopće nije zanimala. A i zašto bi. Pa primopredaja u predsjedništvu županijskog suda u Bjelovaru obavljena je uz komisijski nadzor. Gredelj je bio u »pravednoj odsutnosti«. Njegova predsjednička soba ima novog stanovnika, ali ovaj će u nju moći ući tek ovoga ponedjeljka. Krcata raznim Gredeljevim stvarima pokazuje koliko mu je na srcu bilo to mjesto shvaćeno kao depandansa vlastita doma.</p>
<p>Da ne bi, valjda zaostao u principijelnosti, Ortynski je uz pomoć svog odvjetnika Mirka Batarela tužio Sabor Upravnom i Ustavnom sudu. To što se Ustavnom sudu može građanin Ortynski obratiti tek nakon što iscrpi sve druge pravne putove, njih dvojicu ne zanima. Društvo Sokolovo iz Ustavnoga suda, mogli bi se kladiti, odmah će mu vratiti pismeno. A i ono zrinjevačko, iz Upravnoga suda teško da mu može previše pomoći.</p>
<p>I dok su suci Kranjec i Gredelj neposlušni prema zakonu i prema odluci i ovlastima ministrice pravosuđa, Ortynski je u skladu sa zamišljenim značenjem zagrizao u debelo. </p>
<p>Sve to čovjek čita pa se može samo čuditi. Hajdmo ovako. Sva trojica su u pravu. Ministrica je nezakonito smijenila s predsjedničke dužnosti i Kranjeca i Gredelja. Sabor je nezakonito razvlastio Ortynskog i nečasnim mu otpustom onemogućio da zarađuje tužiteljski kruh. Pa u tom nastojanju da dokažu svoje pravo, kako tumačiti da su vijesti o neposlušnosti i tužbama prije stizale novinarima no na adrese nadležnih. Zar njih trojica sumnjaju u sudove da će odbiti njihove tužbe samo zato što su tužene strane jedna ministrica i jedan Sabor. Ako je ta sumnja (njihova) opravdana onda reformu pravosuđa uopće ne treba provoditi. Sudove onda treba zaključati, suce zaposliti u redakcijama pa da vidiš veselja. Kao u starom Rimu i još starijem Babilonu. Kako je teško vjerovati u povratak suđenja na trgovima, onda je valjda kuknjava na placu nad vlastitom sudbinom dozvoljena.</p>
<p>I još. Mogu li se, za svaki slučaj, Gredelj i Kranjec zamisliti u ulozi sudaca sudova kojima više nisu na čelu. Kako će se, recimo, osjećati stranka koja je radi međe ili neplaćenog duga nađe pred njima i s koliko će povjerenja očekivati pravdu kad znaju s koliko su odlučnosti izbjegavali da budu baš to, suci. I može li se nakon svega što je sam sebi i što su mu drugi učinili Radovan Ortynski zamisliti u ulozi tužitelja pred nekim lafom iz podzemlja koji će ga u prvom kontaktu podsjetiti na gomile papira skupljenih u torbi koju nije otvarao. »Budete, gospon tužitelj, i mene zaprli u tu torbu, pa da nastavim s poslom«.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>SDP jedini ukida listu za dijasporu</p>
<p>Svaki izbori u Hrvatskoj, dosad, građanima su donijeli novu verziju izbornog zakona, koji je krojen za aktualnu političku elitu i imao samo jedan cilj - ostaviti tu elitu na vlasti</p>
<p>DADA ZEČIĆ</p>
<p>Ovog mjeseca, prema najavi Mate Arlovića, predsjednika saborskog Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav, sabornike očekuje rasprava o prijedlogu Zakona o političkim strankama, kojeg je izradio Hrvatski pravni centar. Rasprava o tome neizbježno pokreće i raspravu o novom izbornom zakonu, čije bi prvo čitanje također trebalo biti obavljeno u lipnju, dok bi u rujnu Sabor odrađivao zakon o izbornim jedinicama i Zakon o biračkim spiskovima. Izborni bi zakon, prema Ustavnom zakonu o provedbi Ustava, trebao stupiti na snagu godinu dana prije redovnih izbora. </p>
<p>U javnosti se pojavilo već nekoliko verzija prijedloga izbornog zakona. Najpoznatiji je onaj Mate Arlovića, prema kojem bi izborne jedinice bile smanjene sa sadašnjih 12, tj. 10 plus jedna za manjine, a jedna za dijasporu, na pet plus jedna izborna jedinica za manjine. Prema tome, dijaspora ne bi imala posebnu izbornu jedinicu.</p>
<p> Arlović također predlaže razmjerni sustav uz otvorene liste, ističući da pritom građani ne bi samo birali stranke, već bi utjecali i na redoslijed stranačkih zastupnika. Šef SDP-ovog kluba zastupnika zagovara mješoviti izborni sustav, ali da je u razmjernom dijelu tog sustava Hrvatska jedna izborna jedinica, po čemu bi se pola zastupnika biralo razmjerno, a pola većinski. Protiv takvog razmjernog sustava pobunile su se uglavnom manje stranke, koje, ukoliko bude prihvaćen, ne bi imale pretjerane šanse ulaska u Sabor. </p>
<p>HSLS se pak, zauzima da se Hrvatska podijeli na pet do deset izbornih jedinica, gdje bi se po proporcionalnom sustavu biralo od 140 do 120 zastupnika. Također, predlažu da se uvede glasanje putem Interneta. HSLS nema ništa protiv otvorenih lista, zagovara povećanje broja zastupnika manjina s pet na osam, ali i ostanak tzv. liste za dijasporu. Oni bi se, po njima, i dalje trebali birati tzv. sustavom »nefiksne kvote«, koji je primijenjen i na prošlim izborima, a prema kojem se broj zastupnika iz dijaspore izračunava nakon izbora provedenih u Hrvatskoj. Na temelju broja birača izašlih na izbore u Hrvatskoj, izračuna se koliko je »teško« jedno zastupničko mjesto, odnosno koliko je glasova bilo potrebno jednom zastupniku za ulazak u Sabor. Dobiveni se broj dijeli s brojem birača koji su glasovali u inozemstvu, a rezultat toga je broj zastupnika koji predstavljaju hrvatsku dijasporu u Saboru. HSLS predlaže da dijaspora bira u više izbornih jedinica za posebne jedinice svijeta. </p>
<p>Upravo pitanje dijaspore muči HDZ, jer je dijaspora u pravilu birala zastupnike iz redova te stranke. HDZ ne izrađuje novu verziju izbornog zakona, jer im odgovara razmjerni sustav koji se predlaže, a po kojem bi zastupnici te stranke i dalje nastavili sjediti u Saboru. </p>
<p>No, sigurno se neće složiti s ukidanjem liste za dijasporu. Svoj je prijedlog izbornog zakona u saborsku proceduru formalno prvi poslao oporbeni DC, koji predlaže smanjenje broja zastupnika na 120. DC-ov prijedlog potpisuje zamjenica predsjednika stranke, Vesna Škare-Ožbolt, a u njemu je Hrvatska podijeljena na šest plus dvije izborne jedinice, jedna za manjine, a jedna za dijasporu, te bi se u šest izbornih jedinica biralo po 20 zastupnika.</p>
<p>Za razliku od SDP-a, koji manjinama nudi deset ili jedanaest fiksnih mjesta, po modelu tri zastupnika za Srbe, kao najveću manjinu, dva za Bošnjake, jedan za Slovence, jedan za Talijane, jedan za Mađare, te po jedan za Slovake i Čehe, a jedan za Ukrajince, Nijemce, Austrijance i Židove, u DC-ovom je prijedlogu predviđeno osam zastupnika. </p>
<p>Srbi bi također dobili tri mjesta u parlamentu, Mađari, Talijani i Bošnjaci po jedno mjesto, Česi i Slovaci jedno, a jedno Austrijanci, Nijemci, Rumunji, Ukrajinci, Židovi i Slovenci. No i DC, ali i HSLS i SDP se slažu da ukoliko se poveća broj zastupnika manjina u Saboru, ne može biti primijenjen sustav tzv. pozitivne diskriminacije, prema kojem pripadnici manjina imaju pravo glasati i za zastupnike s manjinskih lista, ali i za zastupnike sa stranačkih lista, po čemu faktički njihov jedan glas vrijedi kao dva. </p>
<p>Od »velikih« stranka još jedino HSS nije izašao sa svojim prijedlogom izbornog zakona u javnost. U HSS-u tvrde kako oni nisu za parcijalni pristup izbornom zakonu, već zagovaraju da se pomoću stručnjaka dođe do startnog projekta koji bi se istesao kroz saborsku raspravu. No, i HSS-ovci »u ladici« čuvaju svoj prijedlog izbornog zakona, s kojim će u pravi trenutak izaći na vidjelo. </p>
<p>Međutim, pitanje je koliko će, bilo koji prijedlog izbornog zakona bude usvojen, a još se očekuje i prijedlog Vlade, isti trajati. Jer, svaki izbori u Hrvatskoj građanima su donijeli novu verziju izbornog zakona, koji je krojen za aktualnu političku elitu imao samo jedan cilj - ostaviti tu elitu na vlasti. Stručnih prijedloga izbornog zakona još uvijek nema, jer ih pišu samo političari, stoga je i upitna njihova trajnost.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Novi brak iz dobro promišljene računice </p>
<p>NATO i Rusija formirali su zajedničko tijelo, Vijeće za suradnju. Novo Vijeće omogućit će Rusiji da ravnopravno u NATO-u sudjeluje u kontroli naoružanja, sprečavanju sredstava masovnog uništavanja, zajedničkim mirovnim akcijama, ali prije svega u zajedničkoj borbi protiv terorizma</p>
<p>BRUNO LOPANDIĆ </p>
<p>Kad je britanski ministar vanjskih poslova Jack Straw, na ministarskom sastanku NATO-a u Reykjaviku slavodobitno izjavio da je na djelu pogreb hladnog rata, bilo je jasno da su NATO i Rusija postigle povijesni sporazum. NATO koji je stvoren kako bi kapitalistički zapad obranio od Sovjetskog Saveza, kolijevke komunističke opasnosti, u Rimu je ovoga tjedna u svoja njedra primio Rusku federaciju!</p>
<p> NATO i Rusija formirali su zajedničko tijelo, Vijeće za suradnju. Rusija će po prvi puta sjediti u tijelu zajedno s ostalih 19 zemalja članica. Novo Vijeće omogućit će Rusiji da ravnopravno u NATO-u sudjeluje u kontroli naoružanja, sprečavanju sredstava masovnog uništavanja, zajedničkim mirovnim akcijama, ali prije svega u zajedničkoj borbi protiv terorizma.</p>
<p> Novo vijeće sastavljeno od stalnih članica i Rusije (19+ 1) odvojeno je od stalnog Vijeća NATO-a, vrhovnog političkog tijela u kojem se donose ključne odluke, a Rusija neće imati pravo veta na najvažnije NATO-ove odluke poput one o proširenju saveza.</p>
<p>Novi aranžman donio je koristi svima; NATO-u poljuljanog ugleda i sve snažnijih dvojbi o svrsi njegovog postojanja novi zamah, Rusiji, čija je diplomatsko - vojno - politička uloga u posljednjih deset godina samo kopnila, povratak na međunarodnu scenu u velikom stilu, a SAD je u novom aranžmanu za globalnu borbu protiv terorizma, na svoju stranu dobila snažnog saveznika. </p>
<p>Koliko god danas svi navode kako je riječ o nagodbi širih razmjera, odnosi NATO-a i Rusije u posljednjih su se deset godina razvijali postepeno, a ritam im je nametala puzajuća globalizacija. Raspad Varšavskog pakta po prvi je puta pred NATO postavio nova pitanja. Dotada konzervativni savez morao je pronaći novi modus funkcioniranja u novoj slici svijeta. Vrlo brzo NATO je odlučio da mu se karakter treba promijeniti. Kao staromodna vojna alijansa u novim bi okolnostima zasigurno propala, pa je NATO shvatio kako može odigrati puno snažniju političku ulogu u novom preslagivanju, uglavnom istočnog dijela Europe.</p>
<p> NATO je, što se često zaboravlja, uvijek bio i političko tijelo, a kada su zemlje europskog istoka i jugoistoka zakucale na zapadna vrata, NATO je morao imati odgovor. Odgovor je bio u još snažnijem političkom angažmanu Sjevernoatlanskog saveza. Donijeta je prva revolucionarna odluka, prvo o uspostavi partnerskih odnosa sa zemljama nečlanicama, a zatim i odlukom o formalnom širenju članstva. Kako bi se to ostvarilo NATO je potencijalnim kandidatima odlučio nametnuti standarde koje sam provodi, one standarde koje zemlje bivšeg komunističkog sustava nikada nisu provodile.</p>
<p> Rusija je raspadom Sovjetskog Saveza ostala sama, siromašna i ponižena, a sama pomisao na širenje i jačanje dojučerašnjeg ljutog neprijatelja, kod konzervativnih ruskih generala izazivala je jezu. Rusija se cijelo vrijeme snažno opirala širenju NATO-a, no vrlo je brzo ušla u programa Partnerstva za mir, a u naporu da Rusiji dokaže kako više nije ruski neprijatelj, tek se 1997. godine postignut dogovor o ustanovljavanju zajedničkog stalnog vijeća. U međuvremenu Rusija nije mogla otrpjeti da se bez njezine nazočnosti odvijaju mirovne operacije na Balkanu, a unatoč lošim odnosima Rusije i NATO-a, koju su u Bruxellesu teško priznavali. Malo po malo, Rusija je uspostavljala sve snažniju i intenzivniju suradnju s NATO-om. </p>
<p>Talijanski premijer Silvio Berlusconi ustvrdio je kako je veliki sastanak NATO-a i Rusije organiziran upravo zahvaljujući njemu, no sasvim je sigurno da je novi brak NATO-a i Rusije sklopljen iz dobro promišljene računice uzrokovane političkom pragmatikom.</p>
<p> Početak nije bio obećavajući - Rusija se i dalje, barem na retoričkoj razini snažno protivila širenju NATO-a, posebice na tri baltičke republike - Litvu, Latviju i Estoniju, a dolaskom republikanaca na vlast u Americi, George Bush prema Rusiji nastupio je vrlo oštro. Ipak, Putin je američki otpor počeo lomiti na intenziviranoj suradnji s europskim zemljama, pa se vrlo brzo mogao pohvaliti s uznapredovalim odnosima s svim ključnim zemljama Europske unije. </p>
<p>Svjestan stanja u vlastitoj zemlji, ali i činjenice da pokušaj suradnje s Kinom, Rusiji ne nosi ništa konkretnog. Zahvaljujući otvaranju prema zapadnom kapitalu, Rusija ekonomski napreduje, a u vojno političkom smislu, stvari su se promijenile kada je Putin glavnog tajnika NATO -a Georga Robertsona zamolio za pomoć u reformama ruskih oružanih snaga.</p>
<p>Dodatni zamah donijela je i tragedija 11. rujna. Teroristički napadi na SAD stvorili su sasvim novu situaciju, a Bush je sada trebao sve saveznike uključujući i Rusiju. Nažalost, teroristički napadi bili su potrebni kako bi Amerikanci shvatili da sve probleme ne mogu rješavati sami. Ruska pomoć, procijenio je Bush, izuzetno je važna.</p>
<p> Američki unilateralizam, bolje rečeno onaj najavljeni republikanski, loše se odrazio na sam NATO. SAD je NATO potpuno ignorirao pa su se počela postavljati pitanja kakva je uopće uloga NATO-a u tom novom svjetskom poretku, u kojem globalizacija pritišće sve bez izuzetka, velike i male, bogate i siromašne. Novim ugovorom s Rusijom, NATO se izvukao iz neugodne situacije, no kako je već upozorio njegov glavni tajnik Robertson NATO se mora transformirati ili ga neće biti. Sjevernoatlantski savez dakle, u još jednoj je tranziciji, nakon koje bi se trebalo uspostaviti ono zbog čega je početkom devedesetih odlučeno da će se NATO širiti na europski istok - u novoj arhitekturi, sigurnost se više ne mjeri brojem topova i raketa već sposobnošću da se kroz provedbu i izvoz demokratskih načela poput poštivanja ljudskih prava, uspostave vladavine prava i osiguravanja pune civilne kontrole oružanih snaga.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Marljivost i snalažljivost - out, podobnost - in</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>Način na koji je mladež u HTV-ovoj »Parlaonici« kanila razriješiti dilemu uspijeva li u životu marljiv ili snalažljiv čovjek, simpatično je idealiziranje zamišljenog života koji sa stvarnošću nas i ovdje nema nikakve veze. A naša je stvarnost, nažalost, neprispodobiva s normalnim životom kakav, recimo, vode Finci, Danci, Švicarci ili - da se ne misli kako tranzicija mora biti prokletstvo - Česi, Mađari, Slovenci... Svi oni, sa i bez demokratskih utakmica u nogama, vide perspektivu. Naša se, uz ovakve političare i državni ustroj, nažalost, zasad ne nazire. I zato se u Hrvatskoj živi po drukčijim pravilima koja su na pristojnoj udaljenosti od civilizacijskih dostignuća 21. stoljeća. Bezobrazno nam nameću prošlost. Četrdesetprvu... Sedamdesetprvu... Dakle, godine - a time i način - nekog prošlog života, sustava i morala. </p>
<p>A upravo taj prošlostoljetni i prošlotisućljetni moral ne dvoji između marljivosti i snalažljivosti. Odlučio se trajno za podobnost. Dakle, ako niste podobni, ako se ne savijate onako kako to nalažu moćnici, stranke ili vlast, badava vam natprosječna marljivost ili natprosječna snalažljivost. Podobnost u Hrvatskoj u pravilu otvara sva vrata. Na dobro plaćene, povjerljive položaje ne postavljaju se stručnjaci, već ljudi od povjerenja. Najmanje se vjeruje onima koji znaju najviše. Zašto? Zato što je takvima nemoguće manipulirati. Stručnjaci i znalci ne pristaju biti pokorni izvršitelji ideja političarskih mediokriteta, čija je količina ambicioznosti i želje za vlašću obrnuto proporcionalna znanju stručnosti i moralu. </p>
<p>I snalažljivost na ovim prostorima ima potpuno drukčije značenje od onog o kojem je govorio dr. Brajiša. Praksa nas je naučila da je snalažljivost na hrvatski, točnije, balkanski način, negativna ljudska karakteristika i društvena pojava koja gotovo u pravilu isključuje etiku, moral, znanje i obrazovanje. Snalažljivi su oni koji znaju ukrasti tako da ih nitko ne uhvati, oni koji se dočepaju najviših položaja bez sposobnosti i stručnih kompetencija. Upravo zato na dobro plaćenim, utjecajnim i moćnim mjestima morate svijećom tražiti ljude koji su i pametni, i marljivi, i pošteni, i snalažljivi. To su iznimke koje potvrđuju hrvatsku praksu negativne selekcije. Promijenili smo i sustav i državu, ali ne i ponašanje. I zato se u tunelu u kojem živimo već popriličan broj desetljeća ne nazire svjetlo. </p>
<p>Uz Svjetsko nogometno prvenstvo počela je i HTV-ova Nogometna televizija koju vode, Bogu hvala, osobe čije karijere nisu profesionalno vezane uz sport. I zato je emisija drukčija. Ali ne dovoljno. Odličan par, u kojem je zasad Danijela Trbović Vlajki veći oslonac Reneu Bitorajcu, ponašanjem pred kamerama i načinom općenja s gledateljima, dobro došlo je osviježenje. No, i gospođa Vlajki i gospodin Bitorajac pitanjima nastoje biti što sličniji Boži Sušecu, Ivici Blažičku ili Bruni Kovačeviću. Priželjkujem originalnog, spontanog i otkvačenog Renea Bitorajca te isto takvu Danielu Trbović Vlajki. Dajte da uz jednog nogometnog profesionalca utakmice komentira glazbenik, glumac, pjevač, vaterpolist... I nogomet je, uostalom, (»samo«) show.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>U Hrvatskom saboru počasni zastupnici dijaspore </p>
<p>Predlažem da se razmotri ideja da se u Hrvatskom saboru ustroji mješovito tijelo (s ovlastima saborskoga odbora) sastavljeno od zastupnika iz svih stranaka i određenog broja (četiri, pet) počasnih zastupnika (npr., po jedan za svaki kontinent), koje bi birači iz dijaspore birali istodobno kad putem pošte sudjeluju u izborima za Hrvatski sabor / Vijeće za odnose domovine i dijaspore (ili neki bolji naziv) imalo bi zasjedanja dva puta godišnje u trajanju od po tjedan dana, a završni čin bi bio njihovo sudjelovanje na plenarnoj sjednici Sabora... </p>
<p>IVO ŠKRABALO</p>
<p>Politički, pojam dijaspora obuhvaća hrvatsko iseljeništvo na svim kontinentima, odnosno one iseljene Hrvate ili iseljenike s područja Hrvatske i njihove potomke koji su (i) hrvatski državljani. Zna se njihova velika pozitivna uloga u potpori nastanku i razvitku samostalnosti Hrvatske i otporu agresiji, kao i njihovo sadašnje raspoloženje u kojem prevladava osjećaj da se ta njihova uloga zaboravlja ili ne cijeni dovoljno.</p>
<p>Pojam dijaspore ne bi obuhvaćao hrvatske manjine u susjednim i bliskim državama, odnosno pripadnike hrvatskoga naroda kao konstitutivnog u Bosni i Hercegovini. </p>
<p>Pravno govoreći, trebat će iznaći formulaciju da se zakonski izrazi ta razlika, a da se poštuje (dvojno) hrvatsko državljanstvo pojedinih osoba iz tih kategorija. </p>
<p>Za rješavanje pitanja sudjelovanja dijaspore u izbornom sustavu potrebno je razlučiti tri aspekta toga problema: aktivno izborno pravo (odnosno pravo biranja kandidata za Sabor); pasivno izborno pravo (pravo biti kandidat za Sabor); posebna izborna lista (pravo na posebno birane zastupnike koji predstavljaju dijasporu).</p>
<p>Ustavnopravno utemeljenje za rješavanje toga pitanja krije se u čl. 45, st. 2. Ustava. </p>
<p>Naime, odredba o osiguravanju mogućnosti glasovanja hrvatskim državljanima koji se na dan izbora zateknu izvan države može se tumačiti ekstenzivno, tako da bi se mogla primijeniti i na državljane sa stalnim prebivalištem u svijetu. Za njih bi se moglo organizirati glasovanje putem pošte, ali uz obvezu prethodne registracije namjere da se koriste svojim biračkim pravom.</p>
<p>Uz pretpostavku da će biti prihvaćen razmjerni sustav (ili tzv. mješoviti nesegmentirani), birači iz dijaspore mogli bi glasovati za kandidate u jednoj od nekoliko izbornih jedinica u Republici Hrvatskoj. </p>
<p>Prigodom određivanja jedinica za razmjerni sustav, jedna (npr. Zagreb i dijaspora) nužno bi uključivala i približno očekivan broj birača iz dijaspore. Za državljane s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koji se doista zateknu na dan izbora u inozemstvu, glasovalo bi se u diplomatskim ili konzularnim misijama (kao i do sada) za kandidate njihova prebivališta u zemlji.</p>
<p>Prema Ustavu, svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo birati i biti biran u skladu sa zakonom, pa bi i pripadnici dijaspore imali pravo biti kandidati u skladu s odabranim izbornim modelom (većinskim ili razmjernim), ali pod jednakim uvjetima kao i svi drugi kandidati.</p>
<p>Nigdje u Ustavu nema odredbe koja bi opravdala da određena skupina građana (osim nacionalnih manjina) može imati pravo na posebno birane predstavnike. Stoga posebna lista za dijasporu nema ustavnopravnog utemeljenja. Osim tog pravnog argumenta, javlja se i pragmatičko pitanje: kako bi istinski predstavnici dijaspore (s prebivalištem preko oceana) mogli u punoj mjeri aktivno sudjelovati u napornom radnom programu Hrvatskoga sabora, ali i ostati u vezi sa svojom izbornom bazom?</p>
<p>Ipak, postoji politička potreba da predstavnici dijaspore na neki način budu uključeni u proces donošenja političkih odluka (pa i propisa) koji se tiču njihova odnosa s domovinom.</p>
<p>Predlažem da se razmotri ideja da se u Hrvatskom saboru ustroji mješovito tijelo (s ovlastima saborskoga odbora) sastavljeno od zastupnika iz svih stranaka i određenog broja (četiri, pet) počasnih zastupnika (npr.,po jedan za svaki kontinent), koje bi birači iz dijaspore birali istodobno kad putem pošte sudjeluju u izborima za Hrvatski sabor.</p>
<p>Kandidati bi morali biti istinski pripadnici dijaspore s prebivalištem izvan Hrvatske, a njihov bi status mogao biti ustanovljen bez promjene Ustava.</p>
<p>Vijeće za odnose domovine i dijaspore (ili neki bolji naziv) imalo bi zasjedanja dva puta godišnje u trajanju od po tjedan dana, a završni čin bi bio njihovo sudjelovanje na plenarnoj sjednici Sabora, gdje bi se razmatrali prijedlozi i dokumenti pripremljeni na radnim sastancima prethodnih dana kao i izvješća o provođenju zaključaka s prethodnih zasjedanja. </p>
<p>Taj prijedlog izlazi ususret temeljnom interesu i često izrečenim traženjima dijaspore, koja želi da se čuje i njen glas u Hrvatskom saboru (a bez namjere da njeni predstavnici odlučuju o porezima i svakodnevnom životu ljudi u domovini).</p>
<p>Ujedno, prevladava se ustavnopravna zapreka da se biraju zastupnici s posebne liste za jedan segment biračkoga tijela, a u praktičnom pogledu dva dolaska u domovinu godišnje ne bi značila preveliko opterećenje ni za počasne zastupnike ni za državni proračun. </p>
<p>Autor je saborski zastupnik, član je saborskog Odbora za vanjsku politiku</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Neuljudni i bahati »vladari« bespomoćnih ljudi</p>
<p>Ne nedostaje nama sposobnost prepoznavanja tuđih čuvstava nego nas se ta čuvstva zapravo ne tiču. Nama je svejedno što drugi ljudi, pa i djeca osjećaju. Nas ne zanimaju njihove brige i muke, strahovi i strepnje, pa ih stoga i ne želimo prepoznati. Ono što nam nedostaje, onima »gore« i nama »dolje«, nije emocionalna inteligencija nego temeljna humanost i poznavanje uobičajenih, osnovnih normi uljudna ponašanja</p>
<p>MIRJANA KRIZMANIĆ</p>
<p>Prije nekoliko su dana naši tiskani mediji vrlo pohvalno pisali o tečajevima emocionalne inteligencije koji se za djecu osnovnoškolskog uzrasta održavaju u Otvorenom sveučilištu. </p>
<p>Prema podacima iz medija, tim su tečajevima djeca vrlo zadovoljna, naročito ona koja imaju nekih teškoća ili samo odbojnost prema učenju matematike, a zadovoljni su i njihovi roditelji, jer su se djeca zahvaljujući tim radionicama znatno promijenila.</p>
<p>Na bolje, dakako.</p>
<p>Da su se izvjestitelji potrudili čitateljima malo približiti i sam pojam emocionalne inteligencije, vjerojatno bi mnogi odrasli ljudi poželjeli i sami sudjelovati u nekoj takvoj radionici.</p>
<p>Krenemo li od najjednostavnije definicije emocionalne inteligencije, koja kaže da je to sposobnost koja nam omogućuje bolje prepoznavanje tuđih čuvstava i učinkovitiju kontrolu i izražavanje vlastitih emocija, učinit će nam se na prvi pogled da se uvođenjem toga pojma u suvremenoj psihologiji pojavilo nešto novo i dosad nepoznato.</p>
<p>Ali kao što često novo ime ne znači i novi proizvod, i emocionalna inteligencija već je bila obuhvaćena u tzv. socijalnoj inteligenciji, koja je područje međuljudskih odnosa zahvaćala i na obuhvatniji način.</p>
<p>Problem, međutim, i nije u nazivu. Poznata je činjenica da će djeca radije učiti i bolje se ponašati ako se netko njima bavi, ako im daruje svoje vrijeme i razumijevanje, pa pozitivni učinci radionice posvećene djeci ne bi izostali niti da se održavala pod nekim drugim nazivom a ne pod »cimerom« emocionalne inteligencije.</p>
<p>To, dakako, ne znači da se ne bismo trebali posvetiti boljem prepoznavanju i razumijevanju tuđih i vlastitih čuvstvenih doživljaja i njihova izražavanja nego samo da bi se time, kad je riječ o djeci, ponajprije trebali baviti roditelji.</p>
<p>Roditelji su pozvani prepoznati čuvstva svoje djece, njihove naklonosti i radosti, brige i strahove. Roditelji su pozvani djeci pokazati i vlastita čuvstva naročito ona pozitivna, topla i zaštitnička, koja bi od svake obitelji trebala učiniti sigurno gnijezdo za odgoj mladih.</p>
<p>I sad smo napokon došli do ključnog pojma koji glasi: odgoj.</p>
<p>Ne nedostaje nama sposobnost prepoznavanja tuđih čuvstava nego nas se ta čuvstva zapravo ne tiču. Nama je svejedno što drugi ljudi, pa i djeca osjećaju. Nas ne zanimaju njihove brige i muke, strahovi i strepnje, pa ih stoga i ne želimo prepoznati. </p>
<p>Ono što nam nedostaje, onima »gore« i nama »dolje«, nije emocionalna inteligencija nego temeljna humanost i poznavanje uobičajenih, osnovnih normi uljudnog ponašanja.</p>
<p>Da je to zaista tako najbolje govore mnogi primjeri ponašanja prema ljudima s kojima se svakodnevno susrećemo. </p>
<p>Zanemarimo li, na primjer, srž problema iz kojeg odjednom proizlazi hitna potreba za naplaćivanjem dodatnoga zdravstvenog osiguranja, čiji je temeljni cilj prikupljanje novca od onih koji su ionako cijeli život uplaćivali velik dio svojih prihoda za to osiguranje, suočit ćemo se sa zaista nehumanim i neuljudnim ponašanjem organizatora tog pothvata.</p>
<p>Nigdje nisu objavljene jasne i iscrpne upute o tome što bi trebale učiniti pojedine skupine osiguranika (umirovljeni i nezaposleni, zdravi i bolesni, oni koji će biti oslobođeni dodatnog osiguranja itd); na telefone nitko ne odgovara, stranica na Internetu radi pa ne radi, a i dostupna je samo malom broju ljudi. </p>
<p>Pred podružnicama HZZO-a guraju se invalidi i bolesnici, a neki su preplašeni ljudi pokorno stali u red već u pet sati ujutro.</p>
<p>A sve se to moglo izbjeći, kad bi među »onima gore« bilo samo nekoliko uljudnih ljudi. Trebalo je sve upute otisnuti na letku koji je mogao biti dijeljen na trgovima i u samoposlugama, domovima zdravlja i ambulantama, kinima i kazalištima. Mogao je, dakako, biti objavljen i u svim medijima, tiskanim i elektroničkim, nekoliko puta dnevno, svakog dana prije početka akcije.</p>
<p>Ali zašto bi se prema onima od kojih se ponovno uzima dodatni novac odnosilo s poštovanjem i ljudskom pažnjom? Zar se ti bespomoćni ljudi, kojima se stalno određuju nova davanja, uopće mogu buniti?</p>
<p>Ne moga, dakako, naročito ne oni koji su ionako ispod granice siromaštva, bolesni i u strahu da će ih, ako ne stanu u red već u pet ujutro, opet nešto mimoići. Ne bune se ni oni manje ugroženi, jer smo svi već navikli da se s nama tako postupa. </p>
<p>A navikli smo i da nam se ministri u javnosti služe prostačkim izrazima, da navodno uglađeni predsjednici stranaka spominju svojim sugovornicima majku zajedno s našim »nacionalnim« glagolom, a više se ni svećenici, otvarajući višestruko imenovane mostove, ne ustručavaju spominjati dijelove tijela maršala Tita čije su nazive navodno trebali nositi neki gradovi.</p>
<p>Nepristojno, neuljuđeno i nehumano ponašanje postalo je u našem društvu opće prihvaćen način međusobna ophođenja.</p>
<p>Tako dugo dok svi ne shvatimo da tako ne mora biti, da se protiv toga možemo boriti ne samo u svojoj obitelji na poslu i ulici nego i na demokratskim izborima, množit će se u našem društvu, uz sve ostalo što nas bije, i svi oblici nasilja.</p>
<p>Nema stoga mnogo smisla oslanjati se na krizne intervencije i sofisticirane radionice, gdje će se netko drugi baviti s djecom za koju njihovi roditelji nemaju vremena. </p>
<p>Bilo bi uputno takve radionice organizirati za naše ministre i ostale »vladare«, ali ne samo o emocionalnoj inteligenciji nego i o osnovnim oblicima pristojna ponašanja.</p>
<p>Ima psihologa koji bi im takve radionice ponudili čak i bez naplate, nadajući se da će se tada oni koji upravljaju našim životima možda s poštovanjem odnositi prema svojim biračima i biti u stanju prepoznati strah i zabrinutost ljudi koji ovise o njihovim odlukama.</p>
<p>A možda bi im to pomoglo i da uvide da njihova ministarska budućnost ovisi upravo o glasovima tih ljudi s kojima sada postupaju na, blago rečeno, tako neuljudan i bahat način. </p>
<p>Autorica je sveučilišna profesorica psihologije u mirovini</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Važniji im je image domovine od sudbine žrtava</p>
<p>Samo pak onaj tko smatra da nije bilo masovnih pritisaka na srpsku manjinu (do »kapilarnih«, medijskih, do dizanja kuća u zrak ili noževa pod vratom) mogao bi, eventualno, nijekati etničko čišćenje. I tada bi, međutim, ostalo pitanje o tomu kako su stotine tisuća ljudi (u značajnome postotku iz ruralnih krajeva) samovoljno napustile zemlju u kojoj su tradicionalno prebivale - za što suvremena migracijska sociologija ne poznaje presedan</p>
<p>ŽARKO PUHOVSKI</p>
<p>Iskaz kojim sam smanjivanje udjela srpske manjine u hrvatskome pučanstvu za tri puta u deset godina nazvao rezultatom etničkoga čišćenja izazvao je, kako se i moglo očekivati, niz - na žalost većinom nesuvislih - reakcija. Tri su od njih objavljene u Vjesniku od 29. i 30. svibnja.</p>
<p>Prva, u tekstu Dade Zečić (»Dokad će Hrvatska biti talac brojeva?«), započinje tvrdnjom da sam »izjavu premijera Ivice Račana o neslužbenim rezultatima popisa... komentirao kao konačno rješenje tzv. srpskog pitanja«. </p>
<p>Nasuprot tomu, bio sam upozorio na to da statističke činjenice predstavljaju konačno rješenje toga »pitanja«, a ne bilo čija izjava. Dada Zečić, dalje, tvrdi kako sam »bez imalo zadrške optužio Hrvatsku da je izvršila etničko čišćenje«. </p>
<p>Nasuprot tomu, kako to pokazuje i dio članka Dade Zečić (pogrešno pripisan Pupovcu), govorio sam o »suodgovornosti«, ali sam ustrajao na etničkome čišćenju kao činjenici (jer na to upućuje svjetski relevantno razumijevanje sintagme), ostavljajući (su)odgovornost u drugome planu. </p>
<p>Ne vidim, međutim, kako bi se ta suodgovornost mogla izbjeći - a svakoga tko danas kao da ne zna što su preživljavali Srbi u Hrvatskoj u devedesetima, smatram moralno ili spoznajno inkompetentnim za javni dijalog o temi.</p>
<p>Samo onaj tko smatra da nije bilo masovnih pritisaka na srpsku manjinu (do »kapilarnih«, medijskih, do dizanja kuća u zrak ili noževa pod vratom) mogao bi, eventualno, nijekati etničko čišćenje. </p>
<p>I tada bi, međutim, ostalo pitanje o tomu kako su stotine tisuća ljudi (u značajnome postotku iz ruralnih krajeva) samovoljno napustile zemlju u kojoj su tradicionalno prebivale - za što suvremena migracijska sociologija ne poznaje presedan. </p>
<p>Tragikomičnu razinu doseže nesposobnost Dade Zečić da pojmi problem kada mi prigovara da »ne priznajem da se od popisa stanovništva 1991. godine dogodila i asimilacija i da je mnogo Srba otišlo, jer jednostavno nije željelo živjeti u Hrvatskoj«.</p>
<p> Ponajprije, eksplicitno sam više puta govorio o tomu da je dio Srba bio napustio Hrvatsku, jer im se nije sviđala zastava ili grb, ali da ih je - kako to podaci UNHCR-a i drugih nedvosmisleno pokazuju - više otišlo pod izravnim pritiskom. </p>
<p>Pod demokratski sumnjivom pretpostavkom da je u jednoj zajednici normalno ne smatrati problemom to što dio njenih članova zajednicu napušta, ostaje - očitiji - drugi problem; asimilacija kao izgovor (!?). </p>
<p>Mora da je riječ o osobi koja pretpostavlja ozbiljnu razinu nečiste savjesti u kolektivu koji bi da zastupa kada asimilaciju u ratnim i poratnim uvjetima - koja nedvojbeno nije dopuštena međunarodnim pravom - smatra manjim od mogućih grijeha. Možda Dada Zečić ipak zna što se je još zbivalo, te stanovit broj Srba statistički nedostaje. </p>
<p>Njezina nespremnost da o tomu govori svakako ne pridonosi njezinoj profesionalnosti.</p>
<p>U tom istom broju Vjesnika, u rubrici Stajališta, Tugomir Šurina, svojim tekstom »Društvo slobodnog čovjeka: čemu iritirajuće izjave«, iskazuje nezadovoljstvo »iritirajućim izjavama«; moguće je da mu profesionalno obrazovanje ne omogućuje uvid u teorije javnosti (koje to što on smatra »iritirajućim« vezuju uz bit ove pojave), ali bilo bi - opreza radi - pametnije ne pisati o onome što se ne poznaje dostatno. </p>
<p>Tugomir Šurina, usto, smatra da »sustavno omalovažavam i kriminaliziram poteze Hrvatske vojske tijekom 'Oluje', a da pritom nikada nisam spomenuo sva zbivanja koja su od 1990. do 1995. tomu prethodila«.</p>
<p>Nisam se, dakako, »sustavno« bavio Hrvatskom vojskom, ali sam pisao i govorio o ratnim zločinima, kao što sam objavio više od stotinu tekstova i intervjua koji su se odnosili na ono što je »tomu prethodilo«. </p>
<p>Ti su tekstovi objavljeni pretežno u inozemstvu (pa i, što mi se je činilo i čini važnim, u Jugoslaviji). U Hrvatskoj o tomu - zbog orkestrirana medijskog praćenja domoljubnih medija - nije bilo potrebno toliko govoriti (niti je meni bilo lako objavljivati, ali sam ipak i o tomu objavio više od samoga Tugomira Šurine).</p>
<p>No bitnim mi se čini to što nije moguće konstruirati moralnu poziciju iz opravdavanja jednih zločina drugima.</p>
<p> Navodeći pak jednu moju raniju izjavu (o odnosu srpske i hrvatske kulture) Šurina pokazuje svoje razumijevanje javnosti time što kaže da je ta izjava bila »iritantna«, ali »možda točna«. Pa zar, zaista, u onih koji »vole Hrvatsku«, više uopće nije riječ o točnosti?</p>
<p>Napokon, mojom se izjavom, u svojoj kolumni »Glavom kroz ekran«, bavi i Branko Vukšić, jedan od pripadnika ekskluzivnoga kluba onih Hrvata kojima je razumijevanje domaće politike intelektualno nerješiv problem. </p>
<p>S obzirom na to da mu je, prema vlastitom naslovnome iskazu, glava prošla kroz ekran (i to HRT-a), za to ga i ne treba držati odgovornim. </p>
<p>Delikatnom uporabom frizerske terminologije, Branko Vukšić smatra da sam »zabrijao« govoreći o etničkome čišćenju »kao da agresije na Hrvatsku i nije bilo«. </p>
<p>Specifična logika Branka Vukšića tražila bi, čini se, da se etničko čišćenje rabi kao oznaka samo onih demografijskih promjena kojima agresija nije prethodila. </p>
<p>No ni ta kategorijalna besmislica nema mjesta u mojem slučaju, jer je moj izvorni iskaz jasno spominjao napad JNA na Hrvatsku, premda ne vidim kako to opravdava pljačku, odvođenje i ubijanje Srba koji su ostali na hrvatskoj strani, itd. itd. </p>
<p>Dodatni argument Vesne Škare Ožbolt »da je samo u vrijeme integracije Podunavlja Hrvatsku napustilo 60 tisuća Srba. Dobrovoljno. Kao što su to učinili na poziv velikosrpskih ideologa - nakon 'Bljeska' i 'Oluje'« , nastavak je često ponavljane nesuvislosti koja, dakako, samoj sebi skače u usta. </p>
<p>Zašto je 60 tisuća ljudi napustilo gradove i sela u kojima su živjeli, zbog ideologije? Bilo bi zanimljivo prevesti takve formulacije lokalnih političarki i tv mislilaca u vrijeme kada se - kao moguća prepreka konačnu pristupanju Češke u Europsku uniju - navodi sudbina sudetskih Nijemaca na kraju Drugoga svjetskog rata. </p>
<p>Tada nisu vrijedili današnji moralni niti međunarodno-pravni kriteriji, ti su Nijemci u mnogome podržavali Hitlerovu agresiju, no činjenica da su im uzimali imovinu (to bi možda čak i Branko Vukšić moglo podsjetiti na nešto suvremenije) i tjerali ih iz zemlje, danas se interpretira baš kao etničko čišćenje. </p>
<p>Uostalom, nije li neobično da Vukšić - oponašajući, dakako, intelektualno manje zahtjevne hrvatske političare - daje zapravo post festum legitimaciju »republici srpskoj krajini« i njenu vodstvu, a ne vidi da je bila riječ o kriminalcima koji su bili uzeli nezanemariv postotak hrvatskih državljana kao svoje taoce. </p>
<p>No i da svega toga nije bilo - ubijanje stotina srpskih (ne: srbijanskih, ako je to nekomu važno) civila u Hrvatskoj od 1991. do 1995. čine svaki bijeg u takvim uvjetima odista razumljivom reakcijom. Nerazumljivom ostaje pozicija - ili poza - sve troje člankopisaca kojima je važniji image domovine od sudbine žrtava koje nisu (etnički) »naše«.</p>
<p>Autor je sveučilišni profesor u Zagrebu i u Austriji, predsjednik je Hrvatskoga helsinškog odbora</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Pjesnik s moralom na historijskom minimumu, akademik slab na moć i slab prema moćnicima</p>
<p>Taj pjesnik koji već pola stoljeća piše dopadljivu poeziju, koja doduše visi nad provalijom banalnosti uvijek kad se bavi politikom, toliko je banalan da mu treba javno reći da prestane barem kvariti onu slavnu rečenicu s kojom ga je Antun Šoljan sedamdesetih godina branio od gnusnih pseudopolitičkih potvora Gorana Babića. Tada je pokojni Antun Šoljan upozorio hulitelje pjesnikove da oni ne mogu ništa učiniti protiv najočevidnije činjenice da oni upravo sada bestidno muče onoga kojega će sutra njihova djeca učiti u školama i čitati u čitankama / Za moj je stol prisjeo akademik Mihalić, gnjevan što prestaje njegovo doba dogovorne ekonomije i dogovorne književnosti, sjeo je za taj stol, taj akademik slab na moć i slab prema moćnicima, i odmah nesigurnim pokretima ruke i svojom cigaretom krenuo u napad na moju čašu. U njoj je ugasio cigaretu, jer on uvijek nešto gasi, jednom svijeće, a jednom cigarete, i usput me nagovarao da povučem kandidaturu, da je ugasim, jer što da se stvari kompliciraju</p>
<p>SLOBODAN PROSPEROV NOVAK </p>
<p>Ovih se dana često čulo za akademika Slavka Mihalića. Razlog tih spomena nije bila njegova poezija nego neki banalni izbori na koje se taj čovjek u poodmakloj životnoj dobi odlučio, pa kad je vidio da ima i konkurente, povukao se i ljutito izvrijeđao i javnost i svog protukandidata književnika Dražena Katunarića.</p>
<p>Slavko Mihalić, koji je još predsjednik Društva hrvatskih književnika, poželio je još jednom biti na toj funkciji. To što Mihalić ima sedamdeset četiri godine nije omelo ni one koji su ga predlagali, a ni njega samoga da se prihvati te inače nimalo časne nego vrlo radne dužnosti.</p>
<p>Ništa čudno u biografiji toga čovjeka.</p>
<p>Premda lirik, bio je u životu često akterom političkih sukobljavanja. Taj pisac nekih od najaluzivnijih hrvatskih novijih pjesama, taj tvorac dobre estradne emotivnosti i pjesnik nekoliko dobro prepričanih filozofskih stanja, prije 1990., premda nije bio blizak komunizmu, često je i rado preuzimao vrlo neugodne dužnosti.</p>
<p>Šezdesetih je godina čak bio čelnik društva pisaca Jugoslavije i stolovao je u Beogradu.</p>
<p>Kad je bio sretnije ruke te su njegove dužnosti pomagale književnosti, ali kako je vrijeme prolazilo to je Arhimedov zakon imao na današnjeg akademika sve više utjecaja. Što bi akademik Mihalić više zagnjurio u blato politike, to bi imao manje i manje moralne i društvene težine. </p>
<p>Danas mu je moral na historijskom minimumu i ako se trend predlaganja tog inače onemoćala čovjeka na dužnosti nastavi, može se očekivati da će biti još jedan od starijih hrvatskih književnika koji će u vječnost biti otpremljen osramoćen, i to više nego što je tomu sam mogao pomoći.</p>
<p>Naime, akademik Mihalić ovih se dana javno ljuti, proziva i vrijeđa, jer su mu, navodno, obećali da će postati predsjednikom Društva hrvatskih književnika i što je još važnije, da su mu obećali kako će biti jedini kandidat za to mjesto. Sada, gnjevi se akademik, dogodilo mu se da je čak dobio i konkurenta pa će morati još i izlaziti na neke izbore pred članstvo i to zajedno s još jednim kandidatom.</p>
<p>Akademik Slavko Mihalić tako se usudio na samom početku dvadesetprvoga stoljeća javno ljutiti što se drugovi nisu držali dogovora, javno skičati da je prevaren i da on sada, kad je dobio protukandidata, vraća svoje krpice, jer tko se to uopće usudio njega besmrtnoga birati na istom listiću s običnim smrtnikom koji je od njega mlađi čak i više od dvadeset i pet godina. Doista, strašno je biti zaslužan u svijetu u kojemu već i svaki književni balavac.</p>
<p>Ovih se dana dogodilo da akademik Mihalić hrvatskoj javnosti objašnjava da su demokratski izbori stvar suvišna, a posebno da su suvišni kad se za neku funkciju prijavi neki tako sjajan kandidat kakav je on sam.</p>
<p>Doista, Slavku se Mihaliću toleriralo i tolerira svašta. Ako se taj trend nastavi, staroga ćemo pjesnika morati braniti od njega samog. Toleriralo mu se svašta, jer je odličan pjesnik, ali on to što je dobar pjesnik nije baš uvijek koristio općem dobru nego se često ponašao kao neko nestašno dijete.</p>
<p>Zapravo, ništa čudno za biografiju tog akademika, jer je toga sedamdesetčetverogodišnjeg pjesnika, čim se rodio, neki žiri, a bilo je to upravo u godini u kojoj je ubijen Stjepan Radić, proglasio najljepšim novorođenčetom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.</p>
<p>Taj »naj« status među Srbima, Hrvatima i Slovencima sadašnji akademik i aktualni predsjednik Društva hrvatskih književnika danas zloupotrebljava pa nam još i javno kvari omladinu objašnjavajući da su demokratski izbori s više kandidata potpuno prevladana i nikom potrebno stvar. </p>
<p>Akademika Mihalića užasno je iznerviralo što je dobio konkurenta i što se taj konkurent još usuđuje i javno pojavljivati i potpisivati na neke kandidacijske liste.</p>
<p>Ako je i od Slavka Mihalića, previše je.</p>
<p>Taj pjesnik koji već pola stoljeća piše dopadljivu poeziju, koja doduše visi nad provalijom banalnosti uvijek kad se bavi politikom, toliko je banalan da mu treba javno reći da prestane barem kvariti onu slavnu rečenicu s kojom ga je Antun Šoljan sedamdesetih godina branio od gnusnih pseudopolitičkih potvora Gorana Babića.</p>
<p>Tada je pokojni Antun Šoljan upozorio hulitelje pjesnikove da oni ne mogu ništa učiniti protiv najočevidnije činjenice da oni upravo sada bestidno muče onoga kojega će sutra njihova djeca učiti u školama i čitati u čitankama.</p>
<p>Tom je prigodom Antun Šoljan bio je u pravu. Mihalić je postao školski pjesnik, na njegovim se stihovima uči poezija, ali se od njega srećom nikad neće učiti ništa što ima veze s moralom niti politikom.</p>
<p>Odlučio sam napisati ovih nekoliko redaka upravo u jeku akademikovih navodnih suprotstavljanja, a zapravo javnog blaćenja i vrijeđanja poštena i vrlo uspravna i ispravna čovjeka, pjesnika, prozaika i urednika Dražena Katunarića.</p>
<p>Ne moram braniti kolegu jer on se neki dan izvrsno sam »obranio«, ali sam se javno htio prisjetiti jedne ljigave i vrlo srodne Mihalićeve antidemokratske invektive kojoj sam 1989. nazočio pa joj čak bio i žrtvom. Srećom akademik je svoj bijes tada iskalio na čaši koju sam držao u ruci i u kojoj je pred nekoliko svjedoka, nemoćan i hirovit, ugasio svoju cigaretu.</p>
<p>Te, i989. vidio sam kako se pjesnik Mihalić ponaša kad prostor književnosti zamijeni prostorom političkih kalkulacija, kad umjesto općih interesa on štiti interese klape ili stranke ili mentaliteta.</p>
<p>Godinu 1989. neki nazivaju annus mirabilis europske povijesti. </p>
<p>Ja, koji sam tada imao trideset osam godina, usudio sam se, tako je to Mihalić doživljavao tada, a tako on to doživljava i danas, zajedno s još dvojicom kandidata izići na prave, nenamještene i prethodno nedogovorene izbore za predsjednika Društva hrvatskih književnika.</p>
<p>Druga dvojica kandidata bili su nešto stariji od mene, najprije Tomislav Ladan, koji je tada imao pedeset sedam godina i Nedjeljko Fabrio pedeset dvije. </p>
<p>Rezultati glasanja, a bili su to prvi izbori s više kandidata i o njima se u javnosti tada dosta govorilo, pokazali su da je članstvo Društva književnika Hrvatske bilo vrlo svjesno demokratskih promjena u Jugoslaviji i u čitavoj istočnoj Europi i da je reagiralo tako da su svi kandidati u prvom krugu dobili, s vrlo malim oscilacijama, oko pedesetak glasova.</p>
<p>Kao što je poznato, u drugom krugu, a taj je, ako me ne vara sjećanje, održan nakon nekoliko tjedana, pobijedio je Nedjeljko Fabrio.</p>
<p>Večer prije tih izbora u restoranu Društva hrvatskih književnika za moj stol prisjeo je akademik Mihalić, gnjevan što prestaje njegovo doba dogovorne ekonomije i dogovorne književnosti, sjeo je za taj stol, taj akademik slab na moć i slab prema moćnicima, i odmah nesigurnim pokretima ruke i svojom cigaretom krenuo u napad na moju čašu. </p>
<p>U njoj je ugasio cigaretu jer on uvijek nešto gasi, jednom svijeće, a jednom cigarete, i usput me nagovarao da povučem kandidaturu, da je ugasim, jer što da se stvari koje su inače kristalno jasne sada još s više kandidata kompliciraju. </p>
<p>Kao u vlastitim pjesmama on je uvijek i sebe i druge upozoravao da žive u ozbiljnim vremenima.</p>
<p>Bio je za mene to jedan od onih događaja u kojima se ideali o ljudima ruše, bolje rečeno, kad se ti ljudi pred vama ruše i kad kao na tanjuru vidite da su oni sasvim drukčiji od svojih pjesama.</p>
<p>Zapravo, kod Mihalića ta tvrdnja i nije potpuno točna, jer onaj zgužvan i frustriran glas što tako uspješno govori iz njegove poezije i koji se toliko sviđao njegovim vršnjacima nije bio drugo do pjesnikova osobna mučaljivost, neka samo njegova mizantropska zgađenost nad dijalogom, neki trajan monolog o nama i vama, govor monomanijakalan, ali govor koji, kao književnost, funkcionira sasvim dobro.</p>
<p>Uostalom, nije Slavko Mihalić jedini čovjek koji je književni modernizam pravio od vlastitih mana. To i nije neobično, samo što su u njegovu slučaju mane s vremenom progutale pjesnikov moral, pa se on sada još javno trudi da mu mane postanu i političko dobro. </p>
<p>Nemoral pervertirana akademikova političkog stava o nepotrebnosti demokratske procedure u nas se u posljednje vrijeme, u povodu skandala koji je inscenirao, promovirao.</p>
<p>O tom nedostojnu i nedemokratskom akademikovu stavu ne bi trebalo uopće govoriti, niti je u redu što se njegovu otužnu nedemokratičnost sada još i promovira kao jedan od mogućih stavova o hrvatskoj stvarnosti. Slavko Mihalić još je jedan hrvatski književnik koji ima nedostojne stavove o javnosti i demokraciji, on je još jedan hrvatski pisac koji, umjesto da u svojoj starosti još pojača svoj ugled, sve radi da se taj unizi.</p>
<p>Ne bih želio, ali čini se da ipak moram ovom prigodom podsjetiti i na slučaj akademika Ranka Marinkovića i na političko iskorištavanje njegova staračkog nesnalaženja i uplašenosti. </p>
<p>Slavko Mihalić sada govori navodno svoj tekst, ali to nije točno, jer su iza njegovih stavova o demokraciji skriveni oni koji bi da je sve u Hrvatskoj dogovoreno, nepomično i neupitno, da je sve prestarjelo i zamršeno. </p>
<p>Književnost, o kojoj je u slučaju Mihalićeve kandidature za mjesto predsjednika Društva hrvatskih književnika navodno riječ, tu je samo zamjenica za mnogo opasnije sadržaje iza kojih se kriju oni kojima u Hrvatskoj nije stalo do različitosti.</p>
<p>Autor je sveučilišni profesor hrvatske književnosti, predavač je na Odjelu slavenskih jezika i književnosti pri ruskim i istočnoeuropskim studijima Sveučilišta Yale u New Havenu, Connecticut, SAD</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Prozirnom farsom prikrivaju nemar i neodgovornost</p>
<p>Pokušaj pisanja prigovora odgovornima za stanje cesta - slično je kao i igrati tenis sa spuštenom mrežom... Vozač je podvrgnut liječničkim pregledima i svakodnevnoj kontroli prometne policije, a vozilo redovitim i izvanrednim tehničkim pregledima. Što je s cestom i plaćate li vi unaprijed i svjesno cestarinu pri registraciji vozila da se vozite cestama koje obiluju nedostacima i zakonskim nepravilnostima? / Uzdužnim prometnim smjerovima može pomoći »Jadrolinija« uvođenjem trajekata, koji moraju neprekidno ploviti duž naše obale i prema Italiji. Poprečnim prometnim cestovnim smjerovima mogu pomoći i Hrvatske željeznice prevozeći putnike i automobile, barem do čvorišta u Kninu i time bi se skratile muke i opasnosti putovanja po cestama. Na to nas upućuju i statistički podaci, jer se godišnje na relaciji Zagreb - Split preveze oko 950.000 putnika</p>
<p>IVO JAKOVLJEVIĆ</p>
<p>Što u prometnicama nudimo novo turistima u sezoni 2002.?</p>
<p>Kao ni od radova na novoj autocesti Zagreb - Split, tako ni od radova na autocesti Rijeka - Zagreb ove godine neće biti praktične koristi za vozače. Prema tomu, jedino nam još preostaje - da se napravi prometno sigurnosni redizajn postojećih prometnica.</p>
<p>Dugo se već mučimo s riječkim cestovnim smjerom koji najbliže povezuje Zagreb s morem, odnosno lukom Rijeka. Gradnju te poluautoceste prate od samog početka mnogi potresi i nedaće, počevši od teška gorskog terena, velike nadmorske visine na području Kupjaka 860 metara, problema sa stranim izvođačima radova, raskida ugovora, financijskih teškoća, međunarodne arbitraže, itd.</p>
<p>Prema projektu, ukupna dužina te nove poluautoceste iznosi oko 146,5 kilometara, a kraće je 25 kilometara od sadašnje ceste Zagreb - Rijeka. Prema projektnoj brzini, putovanje od Zagreba do Rijeke trajalo bi oko sat i petnaest minuta, dosta izazovno za vidjeti more?</p>
<p>Nažalost i tom ćemo se suvremenijom prometnicom mi i turisti voziti jednako kao i lani.</p>
<p>Prema programu pojačana održavanja hrvatskih cesta, najkasnije do polovice lipnja popravit će se i urediti oko 80 km državnih cesta, i to na najfrekventnijim smjerovima prema moru. Također je predviđena i obnova prometne signalizacije na državnim i nekim županijskim cestama. </p>
<p>Država je Hrvatskim cestama dala jamstvo za kredit kod Europske investicijske banke od 60 milijuna eura (450 milijuna kuna). Taj kredit je namijenjen obnovi oko 450 kilometara državnih cesta do kraja 2005. i to pretežno na jadranskom turističkom smjeru.</p>
<p>Također si moramo pomoći i tehnologijom prometovanja kako bismo izbjegli incidentne situacije u nasuprotnu kretanju osobnih i teretnih vozila. Naime, pri sudaru jednog osobnog automobila s teretnim vozilom nastaju najkobnije prometne nesreće, jer je riječ o velikoj razlici mase i kinetičke sudarne energije, koja je u funkciji brzine vožnje. </p>
<p>Zbog toga na državnoj cesti - broj jedan, od Karlovca preko Plitvica do Gračaca ni ove godine u ljetnim mjesecima neće biti teških kamiona, jer će se oni usmjeriti na »kamionsku obilaznicu«. </p>
<p>U turističkoj je sezoni nezaobilazna uloga prometne policije, tih danonoćnih čuvara sudionika u prometu. Bit će pojačan nadzor većih graničnih prijelaza i relevantnijih smjerova kretanja turista, kako bi što lakše i sigurnije stigli do mora, kamo se najčešće putuje.</p>
<p>Istina, postoje i drugi alternativni smjerovi, koji bi se mogli koristiti i na koje bi trebalo usmjeriti strane turiste radi smanjenja opterećenosti postojećih prometnica. </p>
<p>Isto nas odmah navodi i na misao o nedovoljno istaknutoj turističkoj prometnoj signalizaciji, osim iznimke u Istri. Opet će se ponoviti i čuti već poznata pitanja strane stranih turista, koji dođu starom Jadranskom magistralom (danas ima oznaku državne ceste: D-8) u Dalmaciji: »Molim vas - postoji li neka druga cesta za nazad«?</p>
<p>Mnogi od nas će biti iznenađeni i zatečeni takvim pitanjem, budu li znali i razumjeli strančev jezik. Dok, postoji i doza naše dovitljivosti, pa ga uputite nazad po drugoj novijoj - ličkoj strani Velebita ili mu preporučite da se vrati trajektom - budu li prometovali?</p>
<p>Još na kraju da ne zaboravimo i našu gospodu cestare i njihovu suodgovornost, kao bitan od tri relevantna čimbenika našega prometnog sustava: vozač - vozilo - cesta, u postojećim okolnostima i zakonskim normama. </p>
<p>Vozač je podvrgnut liječničkim pregledima i svakodnevnoj kontroli prometne policije, a vozilo redovitim i izvanrednim tehničkim pregledima. Što je s cestom i plaćate li i vi unaprijed i svjesno cestarinu pri registraciji vozila da se vozite po cestama koje obiluju nedostacima i zakonskim nepravilnostima?</p>
<p>Odmah nam pada na misao stanje prometnica i prometne infrastrukture, te njihov klasičan odgovor: nema dovoljno novca!</p>
<p>Međutim, često se tom prozirnom farsom prikrivaju nemar i profesionalna neodgovornost - pri čemu odmah pomislite na rupu na cesti s kojom se već dulje susrećete i pomirili se s činjenicom - da ona tu jednostavno mora biti, jer je nema tko sanirati. </p>
<p>Što više - uvjereni ste i u to da se nemate ni komu obratiti, ako biste i htjeli nešto učiniti reagirati. U posljednje vrijeme spominje uvođenje instituta odgovornosti za osobe vezane za upravljanje i gospodarenje cestama.</p>
<p>Pokušaj pisanja prigovora odgovornima za stanje cesta - slično je kao i igrati tenis sa spuštenom mrežom.</p>
<p>Možda će i to doći jednom na svjetlo dana, ali bila bi glupost baviti se tim cestovnim sitnicama u eri raščišćavanja propusta aktualne privatizacije u sklopu pravnog sustava, itd..</p>
<p>Danas, u trećoj dekadi svibnja, kada je već započela turistička sezona što nam potvrđuju grupe stranih turista kroz Kalelargu, jedrilice i jahte uz rivu, te žurbu u marinama zbog uređenja brodova, moramo se i mi trgnuti.</p>
<p>Eto tako se godinama vozimo i živimo u opasnoj prometnoj svakidašnjici iz dana u dan, misleći i gajeći nadu da ćemo jednog dana imati bolje i sigurnije ceste. </p>
<p>Činjenica je da smo u vremenu gradnje novih suvremenijih autocesta, a što potvrđuje sve sagrađeno u posljednje dvije godine, a istodobno se vozimo dotrajalim cestama sa zapuštenom cestovnom infrastrukturom. </p>
<p>Mudrost se sastoji iz toga da život uzmeš onakav kakav je i radiš za boljitak, a samo ponekad sanjaš o tome kakav bi mogao i trebao biti. Opasno je kada se više sanja, a manje radi, jer budućnost Hrvatske najviše ovisi o nama samima i našim racionalnim aktivnostima. </p>
<p>Rad ima značajnu dimenziju u ljudskom životu. Pomoći si ipak možemo ako se u nadolazećim vrućim ljetnim mjesecima pomognemo i drugim granama našeg prometnog sustava: željeznicom, brodovima i avionima.</p>
<p>Uzdužnim prometnim smjerovima može pomoći »Jadrolinija« uvođenjem trajekata, koji moraju neprekidno ploviti duž naše obale i prema Italiji. Poprečnim prometnim cestovnim smjerovima mogu pomoći Hrvatske željeznice prevozeći putnike i automobile, barem do čvorišta u Kninu i time bi se skratile muke i opasnosti putovanja po cestama.</p>
<p>Na to nas upućuju i statistički podaci, jer se godišnje na relaciji Zagreb - Split preveze oko 950.000 putnika.</p>
<p>Od tog broja se najviše preveze autobusima: 547.500 putnika, čak više nego dvostruko u odnosu prema prijevozu vlakom oko: 259.500 putnika. To je vjerojatno dijelom i posljedica toga što dnevno iz metropole put Splita polaze samo dva vlaka u odnosu prema 32 autobusne linije, od kojih je šesnaest izravnih, a ostala polovica ide preko Zadra i Šibenika. </p>
<p>Vožnja u prosjeku traje oko šest i pol sati uz kartu od 130 kuna.</p>
<p>»Croatia Airlines« može također pomoći jeftinijim čarter letovima, prevozeći putnike do udaljena Dubrovnika, koji je dobio za turističku sezonu novi most na dar. </p>
<p>Tako će se i turisti uvjeriti o našim pozitivnim prometnim pomacima i da se ipak nešto radi i događa. </p>
<p>Nemojmo stajati prekriženih ruku s blokadama u glavi, te očekivati strateške partnere iz inozemstva koji bi investirali u pojedine prometne grane, jer što smo jadniji - to smo i jeftiniji!</p>
<p>Autor je doktor prometnih znanosti, diplomirani inženjer, viši je inspektor cestovnoga prometa i cesta u Šibeniku</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="13">
<p>Zagreb iz ptičje perspektive</p>
<p>Tko se nije barem jednom u životu pitao kako li je biti ptica i gledati svijet iz zraka? Dvoje sretnika iz Vjesnikove redakcije u petak su na sat vremena otkrili kako nas vide ptice</p>
<p>ZAGREB, 1. lipnja</p>
<p> - Tko se nije barem jednom u životu pitao kako li je biti ptica i gledati svijet iz zraka? Dvoje sretnika iz Vjesnikove redakcije u petak su na sat vremena otkrili kako nas vide ptice. </p>
<p>Nismo nabavili krila, već smo se uputili prema livadi ispred Nacionalne i sveučilišne biblioteke i pridružili se ekipi koja se spremala vinuti u zrak u šarenim balonima. Deseti po redu međunarodni balon festival »Zagreb Hot Hot Hot 2002« počeo je u petak ispred Nacionalne i sveučilišne biblioteke. Festival u organizaciji marketinške agencije »Unex EURO RSCG New Europe«, pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Zagreba, okupio je balonaše iz Hrvatske, Slovenije, Njemačke i Češke.</p>
<p>Pripreme za polijetanje trajale su sat vremena. Trebalo je odrediti jačinu i smjer vjetra. Meštri od vjetra iz balon kluba »Gral Zagreb« prognozirali su dobar vjetar, let prema zapadu i slijetanje u Španskom. Čim su dobili zeleno svjetlo iskusni balonaši u roku pola sata razmotali su balone, učvrstili ih za pletenu košaru, napunili zrakom i jednosatni let iznad Zagreba mogao je početi!</p>
<p>Mi smo se »ubacili« njemačkoj ekipi. Pilot Jens Endler i vlasnik balona Teo Schroeder, ljubazno su nas primili u svoj balon ili bolje rečeno košaru. Srećom pa smo svi mršavci jer su se uz nas vozila i četiri rezervoara pogonskog plina pa smo morali žrtvovati udobnost. </p>
<p>Let balonom prava je romantika - nosi vas samo zrak. Točnije - vjetar i 2300 kubnih metara vrućeg zraka. Oko vas blažena tišina... Nema semafora, nervoznih vozača i gužve u tramvaju. Nogometna groznica, novinski rokovi i poslovična nervoza u redakciji, tu su potpuna nepoznanica. Svako malo tišinu poremeti buka grijača zraka, ali brzo se priviknete pa više niti ne primjećujete. Zagreb iz ptičje perspektive izgleda poput makete od lego-kockica i odjednom vidite stvari koje ne primjećujete dok hodate ili se vozite gradom. Iza oronulih fasada su terase sa suncobranima, a iza velikih blokova betonske džungle dvorišta u kojima raste trava i suši se rublje. Zbog visine i širokog pogleda koji se otvara sve izgleda manje i humanije.</p>
<p>Preletjeli smo Glavni kolodvor, Zrinjevac, Jelačićev trg i vjetar nas je ponio prema sjeveru, na Medveščak. </p>
<p>Naši domaćini bili su oduševljeni gradom s toliko zelenila. Pilot Jens već je bio u Hrvatskoj, ali ovo mu je prvi put u Zagrebu. Gospodin Teo, kojemu su osamdeset i tri godine prvi je put u Zagrebu nakon Drugog svjetskog rata. Pogled na mirogojske arkade podsjetio ga je na davne dane kraja rata, kada je tu boravio u zarobljeničkom logoru. Obojica su iskusni balonaši koji su preletjeli cijelu Europu, a nadletjeli su čak i Himalaju. Kažu da im je najdraži let bio iznad Alpa na visini 6000 metara. </p>
<p>Zagrepčani nisu bili ništa manje oduševljeni balonima od nas. Na kojih 200 metara iznad Nove vesi i Medvedgradske ulice dobili smo uistinu kraljevski doček - ljudi su nam mahali, klinci vikali, a neki su nas čak i slikali! U obližnjim ulicama (iz zraka je teško raspoznati ulicu, ali bilo je to negdje iznad Rockefellerove) gotovo smo zaustavili promet. </p>
<p>Tu je naše putovanje i završilo, točnije ispred škole u Mesićevoj ulici. Zalihe plina za zagrijavanje zraka su presušile i valjalo se iz divote letenja vratiti u realnost hodanja. Stanari okolnih kuća koji su se u pravom trenutku zatekli na pravom mjestu pomogli su nam sletjeti i ispuhati balon. Naši pratitelji iz ekipe, koji su nas cijelo vrijeme dok smo letjeli pokušavali sa zemlje pratiti u autu, dočekali su nas pred školom i u roku dvadesetak minuta balon je pospremljen. Većina pomagača se nemalo iznenadila kad je vidjela da se ogromni balon može pospremiti u torbu veličine jednog kubnog metra. </p>
<p>Nismo mogli odoljeti napasti i pitati Jensa koliko košta balon i sva prateća oprema. Kad je zbrojio troškove platnenog balona, košare, boca s plinom, ventilatora, grijača zraka, užadi, elektronskih sprava za mjerenje visine, tlaka i gustoće zraka i smjera vjetra, cifra je dostigla nekih 50.000 eura. Pa vi birajte između statusnog simbola na četiri kotača, jahte ili balona. </p>
<p>Martina Ivandić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Adresa - vedra nebesa zemlje izlazećeg sunca</p>
<p>Mnogi navijači ističu da problem nije bio kupiti kartu do Japana, jer se za odlazak na nogometno prvenstvo odlučilo još prošle godine tako da se donekle moglo uštediti. Problem je bio skupiti novce za »džeparac« u Japanu, jer ipak tamo većina njih ostaje dvadesetak dana, a možda i duže</p>
<p>Kad su Vjesnikovi novinari u subotu oko tri ujutro krenuli put Ljubljane, ispratit prve hrvatske navijače »vatrenih,« mogli su samo zamisliti prizor koji ih je očekivao na aerodromu »Brnik«. Kakav smo zamislili takav smo i vidjeli- subota ujutro, pet sati, bunovni ulazimo na ljubljanski aerodrom, želeći šalicu kave dok se ne razbudimo. Prolazeći kontrolu skenera čujemo smijeh, nadvikivanje, »to su naši« prolazi kroz glavu. Oko šanka ugledali smo , vesele navijače »vatrenih« koji uz flašu piva, broje posljednje minute do ulaska u zrakoplov kojim će odletjeti put Tokija. Na okupu su se našli navijači iz Zagreba, Splita, Šibenika, Osijeka, Vinkovaca, Petrinje, Rijeke i Beča.</p>
<p>Ionako mali ljubljanski aerodrom u subotnji je cik zore, koji će većina njih cijeli život pamtiti, vrvio navijačima i njihovim pratnjama, prijateljima i djevojkama, od kojih se rastaju na dvadesetak dana. Kako dečki kažu, njima premalo, jer ipak se nadaju najboljem. Neki će, kažu oni, ako treba, produžiti boravak. Jer ovaj put žele biti na »licu mjesta«, ako vatreni uspiju. A prognoze su prema navijačima, jako dobre. </p>
<p>Nitko od putnika za zemlju izlazećeg sunca nije imao puno prtljage sa sobom. Osim ruksaka, u kojima su dokumenti i novci, dečki su ponijeli naprtnjače na kojima je bila privezana vreća za spavanje. Prema riječima jednog od putnika,sadržaj prtljage svima je isti: desetak pari čarapa i gaća, koje se bacaju, odjeća za kišno i sunčano vrijeme, četkica za zube i kaladont, brijaći aparat i obavezna oprema- zastava.</p>
<p> »Love za hotel nema, a spavat ćemo gdje stignemo«, rekao nam je Mario, jedan od navijača, napominjući kako će to biti savršen provod. »Adresa- vedra nebesa«, rekao je ponosno Mario, koji je »lovu« za kartu do Japana skupljao pola godine. Isprva navijači nisu bili previše razgovorljivi s novinarima, zbog, kako tvrde, »crnih listi« na kojima se nalaze. »Policija prati novine i 'snima' naše face, tako da se ne želimo previše upuštati u razgovore«, rekli su nam navijači, no nakon kratkog uvjeravanja (ili je možda riječ bila u pivu koje su dečki pili od ranih jutarnjih sati) dečki su ipak pristali na razgovor pod uvjetom da im se ne spominju prezimena.</p>
<p>Većina navijača je kartu za Japan kupila već u veljači, po cijeno od 6.000 kuna. Za kartu je bilo mnogo odricanja, od izlazaka do »šparanja« na svim mogućim stvarima. »Lovu sam posudio i onda mjesečno vraćao po tisuću kuna«, rekao nam je Matija, jedan od navijača. Mislav je primjerice u svom domu otvorio »kasicu prasicu« na kojoj je pisalo »Pomozite Mislavu da ode u Japan«, te na taj način skupio kovanice u vrijednosti karte. »Novce su ubacivali svi koji su mi dolazili doma, od rodbine do maminih i tatinih prijatelja«, rekao nam je Mislav.</p>
<p> Peđa, porijeklom iz Ljubuškog, a živi u Beču, kaže kako mu je kartu do Tokija kupio tata! Osim što su neki sami, mukotrpno, skupljali novce za kartu, neki su, priznaju, ulagali na sportskoj kladionici. Što im se očito, vrlo dobro isplatilo. No mnogi navijači ističu da problem nije bio kupiti kartu do Japana, jer se za odlazak na nogometno prvenstvo odlučilo još prošle godine tako da se donekle moglo uštediti. Problem je bio skupiti novce za »džeparac« u Japanu, jer ipak tamo većina njih ostaje dvadesetak dana, a možda i duže. Ovisno o uspjehu »repke«.</p>
<p> Prosječni džeparac navijača iznosi oko 500 eura, no dečki su svjesni da im to neće biti dosta. »U naprtnjačama imamo u prosjeku šest kila konzervi, ribe i mesnog nareska«, rekli su nam, dok se nekolicina navijača razbacivala tatinim i inim kreditnim karticama, Matija, koji nosi 4.000 kuna, snašao se i na drugi način. »Preko neta sam našao neke ljude iz Osake koji su nam sponzorirali karte iz Japana do Koreje«, rekao nam je Matija.</p>
<p>Ono što su oni morali napraviti kao protuuslugu nije bio problem. »Morali smo sašiti zastavu Cerezo Osake, koju ćemo im uručiti na aerodromu, te ćemo morati biti prisutni na utakmici Tunis- Japan u Osaki, kao navijači Japana«, nastavio je. Tako je petnaestorici navijača vatrenih plaćen trajekt i pet dana vožnje vlakom, a kao »šlag na kraju« je prijateljska utakmica navijača vatrenih i Japanaca. »Ma svi su mogli ići u Japan, samo da su se snašli, kao i mi«, rekao je na kraju Matija.</p>
<p>Na kraju su nam dečki otkrili, kako kažu, da im ne bude dosadno na putu, kako su sakrili alkohol. »U dvolitrenoj boci Spritea se nalazi rakija, jer je prozirne boje kao i sok, a u boci Coca Cole se nalazi pelinkovac«, pohvalili su nam se navijači. Dosjetljivo, samo da ih na granici ne uhvate.</p>
<p>Ovaj put nema razlike da li si navijač B.B.B. ili Torcide, i tako će dijeliti isto nebo u vrećama za spavanje.</p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Upornost se isplatila</p>
<p>U Kinematografima d.d. poslije dugotrajnih pregovora potpisan je kolektivni ugovor. Do potpisivanja je došlo, nakon što je sindikatu prethodno na uvid dostavljen tekst koji je parafirala, zatim i potpisala predsjednica Uprave Kinematografa d.d. Ina Čavlina.</p>
<p>»S Upravom smo uspjeli usuglasiti sve točke oko kojih smo se sporili i možemo biti prilično zadovoljni, jer su radnici dobili zaista kvalitetan kolektivni ugovor. Upornost u pregovaranju nam se isplatila«, rekao je povjerenik Saveza samostalnih sindikata za grad Zagreb, Damir Gašparović.</p>
<p> Kolektivnim je ugovorom, naveo je, prihvaćeno plaćanje rada subotom i nedjeljom, za što će se davati dodatak na plaću u iznosu od 15 posto. Plaćat će se i zamjene radnika kojima se pokriva nečiji izostanak zbog bolovanja ili godišnjeg odmora. Za odrađivanje zamjena dobivat će se vlastita plaća ili plaća zamjenjivanog zaposlenika, uvećana za 30 posto. </p>
<p>Naknada (regres) za godišnji odmor stavljena je u raspon od 30 do 50 posto plaće. Obaveznom je postala i isplata božićnica. Uza sve to, prema Gašparovićevim riječima, definirane su posebno zaštićene socijalne kategorije radnika - trudnice, samohrani roditelji i invalidne osobe, koje su na taj način privilegirane u slučaju izmjena u poslovanju i viškova radne snage. Radnicima je kolektivnim ugovorom potvrđeno i pravo na štrajk solidarnosti, pa su, kada se sve zbroji, ispunjeni svi zahtjevi sindikata.</p>
<p>Gašparović je potpisivanje ugovora ocijenio velikim uspjehom mlade sindikalne podružnice, osnovane tek prije godinu dana. »Uspjeh je tim veći što je kolektivni ugovor potpisan u poduzeću sa sedamdesetak radnika i u potpunom stranom vlasništvu. To može poslužiti kao poruka da se kolektivni ugovor može ostvariti i u drugim malim poduzećima«, zaključio je povjerenik SSSH.</p>
<p>Dokument će važiti godinu dana, s obavezom da se nakon njegova isteka potpiše novi kolektivni ugovor. </p>
<p>Kada je riječ o poduzećima u vlasništvu Grada Zagreba, u većini njih počeo se primjenjivati temeljni kolektivni ugovor. Iznimka su, kaže Gašparović, Zagrebački velesajam i Zagrebačke ceste, dok u Vodoprivredi još treba uskladiti pojedine točke ugovora. </p>
<p>B. J.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Radovi će završiti - ali ne zna se kada!</p>
<p>Radovi na obnovi i održavanja električnih vodova tramvajske linije na potezu od Savskog mosta do Sopota, biti će nastavljeni i ovog vikenda, rekao nam je Šimo Jurić, dežurni u ZET-u. Umjesto tramvaja na toj liniji voze autobusi.</p>
<p>Neugodna iskustva nepotrebnih svađa između vozača tramvaja i nervoznih putnika zbog ovih radova, a o kojima smo već pisali, prisilili su zetovce da djeluju preventivno.</p>
<p>Tako, na početnim terminalima dežuraju ZET-ovi službenici koji putnike usmjeravaju na autobuse.</p>
<p>No, iz ZET-a ipak nisu dali obavijest kada će konačno radovi završiti. Naime, prije dva tjedna je rečeno »da će radovi trajati samo dva vikenda«. Ovo dodatno produženje od jednog vikenda dežurni iz ZET-a nam je opravdao da i to spada u ovu akciju redovnog održavanje električnih vodova. Na pitanje da li će završiti krajem ovog vikenda, nije znao odgovoriti. Rekao je da nazovemo u ponedjeljak.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="17">
<p>Koncertni spektakl lanjskih pobjednika</p>
<p>ŠIBENIK, 1. lipnja</p>
<p> - Nekoliko tisuća ljudi okupilo se u petak u hotelskom naselju Solaris gdje su prošlogodišnji pobjednici Hrvatskog radijskog festivala, skupina Colonia, upriličili veliki koncertni spektakl. Indira i dečki iz benda, uz mnogobrojne plesače, puna su dva sata oduševljavali okupljene svojim pjesmama poput »Za tvoje snene oči«, »Svijet voli pobjednike«, »Oduzimaš mi dah«... Iste im je večeri uručena platinasta ploča za više od 30 tisuća prodanih primjeraka albuma »Milijun milja od nigdje«. Njihov veliki, kako su ga organizatori nazvali, futuristički spektakl bio je otvoren za građanstvo, a završen je veličanstvenim vatrometom.</p>
<p> U petak je ispred šibenskog Gradskog poglavarstva održana i humanitarna akcija hrvatskog perinatalnog fonda u sklopu kojeg su poznata lica prodavala proizvode, a sav prihod namijenjen je rodilištu Šibenske bolnice. U akciji u kojoj su sudjelovali članovi Colonie, Maja Šuput, Lana Klingor iz E.T.-ja, Vesna Pisarović, Jadranka Kosor, Vanda Vinter, Marina Tomašević, Snježana Biga Friganović, Silvana Menđušić, Hloverka Novak Srzić i druga poznata lica, dosad je prikupljeno gotovo 30.500 kuna koje će poslužiti kao početna sredstva za radove na rodilištu koji bi trebali započeti 15. srpnja.</p>
<p> Gotovo svi popratni sadržaji 6. Hrvatskog radijskog festivala događaju se na terasi hotela »Ivan«, a u petak je tamo održana i atraktivna modna revija koju su nosile poznate hrvatske manekenke čija je pojava na modnoj pisti oduševila prisutne muškarce. U ulozi manekenki pojavile su se i Đurđa Adlešić, Maja Šuput, Lana Klingor, Ivana Brkić, i voditeljica ovogodišnjeg Hrvatskog radijskog festivala Barbara Kolar. Revija je upotpunjena i nastupom Vesne Pisarović koja je u petak promovirala svoj treći album »Kao da je vrijeme«, a svoj 11-ti album nazvan »Tko je kriv« u Šibeniku je promovirao i Boris Novković.</p>
<p>Irena Maričić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Više od 200 oldtimera na međunarodnom rallyju</p>
<p>ZABOK, 1. lipnja</p>
<p> - U subotu više od 200 vozača »oldtimer« motora starijih od 30 godina u organizaciji »Oldtimer kluba Zabok« krenulo je na međunarodni oldtimer rally Zabok - Triglav. Ova već tradicionalna međunarodna priredba u kojoj svake godine sudjeluje sve više ljubitelja starih vozila okupila je vozače iz cijele Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Italije, BiH, Austrije, Njemačke, Švicarske, Češke i Slovačke, a poznata je u svijetu kao prva organizirana priredba kojom su vozači starih motora ušli kao prva organizirana skupina u Vukovar neposredno nakon mirne reintegracije, a održava se svake godine prigodom bivšeg Dana državnosti i do sada je imala dvodnevni karakter.</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Štrajk gondolijera</p>
<p>VENECIJA, 1. lipnja</p>
<p> - Venecijanski gondolijeri uključili su se u debatu o imigrantima tako što su prestali prevoziti putnike poznatim venecijanskim kanalima. Oko 150 gondolijera blokiralo je glavnu gradsku vodenu prometnicu - Grand Canal, protiveći se sve većem broju useljenika koji uzduž kanala prodaju suvenire. Gondolijerima to otežava posao jer je kanal postao prekrcat. Imigranti u Veneciji čine svega 2,6 posto stanovništva, no gondolijeri tvrde da ih je previše. »Ilegalne trgovine zauzimaju tri četvrtine Trga svetog Marka«, izjavio je Ingo Foster, čelnik Udruge 400-ak gondolijera. Prostor je ograničen pa se s trgovcima moramo naguravati, kad na Trgu pokušavamo naći klijente. Talijanski parlament upravo raspravlja o novom imigracijskom zakonu jer je duga talijanska obala vrlo privlačna za doseljenike iz sjeverne Afrike, istočne Europe i Azije. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Avion se zaglavio u šljunak </p>
<p>LONDON, 1. lipnja</p>
<p> - Putnici koji su putovali iz Britanije na Karibe ostali su zarobljeni na malom otoku Antigua nakon što se njihov avion zaglavio u šljunak na zrakoplovnoj pisti. Zrakoplov je zapeo u šljunku dok se pripremao na polijetanje, rekao je glasnogovornik »British Airwaysa«. Dodao je da su specijalne ekipe cijelu noć oslobađale avion iz šljunka. 140 putnika koji su trebali doći na drugi karipski otok - Svetu Luciju, smjestili su se u hotelu dok su inženjeri popravljali avion. Još se ne može procijeniti kad bi avion mogao biti izvučen iz šljunka. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Robbie najvažniji u svijetu glazbe</p>
<p>Više od 500.000 glasača u istraživanju radio postaje VH1 proglasilo je britansku pop zvijezdu Robbieja Williamsa najbitnijim čovjekom na glazbenoj sceni. Robbie je za više od 77.000 glasova nadmašio kralja popa Michaela Jacksona, a od 3. do 5. mjesta rasporedile su se legende Elvis Presley, </p>
<p>John Lennon i Freddie Mercury. Inače ovih je dana Robbie u središtu pozornosti zbog ljubavne veze sa Rachel Hunter, bivšom suprugom Roda Stewarta. Svježi je par ovih dana izašao u javnost pojavivši se na košarkaškoj utakmici LA Lakersa u Los Angelesu. 27-godišnji pjevač upoznao je pet godina stariju Rachel na sastanku kluba liječenih alkoholičara prije dva mjeseca i od tada se neprestano druže u njegovoj luksuznoj vili u Hollywoodskim brdima. Rod Stewart, koji se 1999. razveo od Rachel Hunter nakon devet godina braka, izjavio je da mladom paru želi sve najbolje, ako je istina da su zajedno. »Nisam se čuo sa Rachel od kada je ova priča izbila van, ali ako je to istina, želim im sve najbolje. U svakome slučaju, njih dvoje si odgovaraju barem po visini«, cinično je zaključio Rod.</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Filmski uspjeh Jennifer Lopez</p>
<p>Latino diva Jennifer Lopez uživa ovih dana u uspjehu svoga najnovijeg filma »Escape«. Iako je film startao istodobno kada još nekoliko velikih naslova za vrijeme »Memorial Day« vikenda, u prvome je tjednu zaradio 17,5 milijuna $. U filmu Jennifer tumači zlostavljanu ženu koja bježi od svoga zlog supruga kojega je utjelovio Noah Wyle, poznat po ulozi u seriji »Hitna služba«. Noah je izjavio da je bio vrlo znatiželjan uoči početka suradnje sa J-Lo na tome filmu, jer ga je njegov bivši kolega iz Hitne službe George Clooney upozorio na težak karakter latino zvijezde. »Očekivao sam da će kasniti na snimanje, da će dolaziti nespremna, ali bilo je upravo obrnuto. Cijelo vrijeme je pjevala i zabavljala ekipu, što me je odmah opustilo. Shvatio sam zašto je toliko uspješna. Ona se daje 110% u ono što radi i iznimno me je impresionirala«.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Moby na broju 1 u 12 zemalja!</p>
<p>Novi Mobyjev album imenom »18« koji je objavljen 13. svibnja ušao je izravno na 1. mjesto top lista u čak 12 država! Osim zauzimanja čelnoga mjesta na top listi najprodavanijih albuma u Velikoj Britaniji, »18«-ca je osvojila liste u Francuskoj, Njemačkoj, Australiji, Kanadi, Irskoj, Novom Zelandu, Švicarskoj, Austriji, Belgiji, Danskoj i Grčkoj. Osim toga nalazi se u Top 5 u Italiji (#2), Norveškoj (#2), Švedskoj (#3), SAD-u (#4), Nizozemskoj (#4) i Portugalu (#4). Ukupna početna prodaja albuma »18« je više od dva milijuna! Moby je također najavio prve datume nastupa u Velikoj Britaniji za studeni ove godine, a uskoro se očekuje raspored europskih koncerata.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Antipušačke kampanje potiču djecu na pušenje! </p>
<p>Reklame koje izbacuje duhanska industrija kako bi ograničila pušenje kod tinejdžera zapravo potiču tinejdžere da požele pušiti, izvijestili su proteklog tjedna istraživači i aktivisti protiv pušenja. Oglasi, čini se, potiču obrnute reakcije mnogih tinejdžera. </p>
<p>Sugerirajući im da ne puše, tinejdžeri se ohrabruju da zapale cigaretu. Stoga aktivisti za borbu protiv pušenja traže od jednog od najvećih proizvođača cigareta »Philip Morrisa« da prekine svoju kampanju »Think. Don't Smoke« (»Misli. Nemoj pušiti«). </p>
<p>»Philip Morrisova« kampanja samo intenzivira duhansku epidemiju, smatraju zagovornici nepušenja.</p>
<p>U »Philip Morrisu«, pak, kažu kako će razmisliti o kritici.</p>
<p> Naime, njihov odio za prevenciju pušenja kod mladih kaže kako će razmotriti studiju i popratne podatke koji podupiru tezu da »Philip Morrisova« antipušačka kampanja potiče tinejdžere na pušenje, kako bi se našla najbolja metoda prevencije pušenja kod mladih. </p>
<p>I dok je »Philip Morrisova« kampanja »Misli. Nemoj pušiti« počela 1998. godine, kampanja American Legacy Foundation pod nazivom »Truths« (Istine), koja ima primjedaba na »Philip Morrosovu« antipušačku kampanju, traje 10 mjeseci. </p>
<p>»Truths« kampanja čini se, međutim, doista djeluje jer mijenja ponašanje mladih spram duhana, dok »Philip Morris« kampanja ima kontraproduktivni učinak. </p>
<p>U kampanji »Truths«, čiji se reklamni spotovi vrte na televizijskim postajama, štakor veličine čovjeka puže iz podzemne željeznice kako bi ukazao na to da otrov štakora i cigarete oboje sadrže cijanid.</p>
<p>Istodobno, šest najvažnijih svjetskih proizvođača cigareta potrošilo je 9,57 milijardi dolara na reklame i promocije u 2000. godini, što je porast od 16,2 posto u odnosu na godinu ranije. (N. K.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="25">
<p>Fascinantni svemir Kožarićeva atelijera</p>
<p>Kompletan sadržaj Atelijera Kožarić preseljen je u Kassel, gdje se 8. lipnja otvara najveća svjetska manifestacija suvremene umjetnosti Documenta 11. Ivan Kožarić će u Kasselu svojim »Atelijerom«, u kojem se uz ostale predmete nalazi 7200 artefakata, ostvariti najradikalniji i najsveobuhvatniji projekt ovogodišnje Documente. Taj projekt morao bi izvršiti korekturu na mapi suvremene svjetske umjetnosti</p>
<p>Četiri dana nakon objavljivanja ovog priloga, 6. lipnja 2002., u nevelikom njemačkom gradu Kasselu otvara se najveća svjetska manifestacija suvremene umjetnosti Dokumenta 11. Uz Muzej Fridericianum, Orangerie/Karlsaue, Dokumenta Halle i Kulturbahnhof, napuštena pivovara Binding, temeljito adaptirana za novu svrhu predstavlja prostornu inovaciju, odnosno znatno proširenje izložbenih površina kasselske Documente. </p>
<p>Upravo u toj velikoj građevini (čije duge hodnike zaposlenici Documente savladavaju biciklima), u jednom od njenih prostora, na površini od 250 kvadrata izlaže hrvatski klasik moderne i suvremene umjetnosti - Ivan Kožarić. </p>
<p>Njegova je izložba već postavljena. Na postavljanju su, uz samog autora, od srijede 22. do nedjelje 26 svibnja, radili Antun Maračić i Ivica Župan. Uz tehničku pomoć domaćih suradnika, mahom studenata i mladih umjetnika pristiglih iz Berlina, Hamburga te ostalih većih centara, oni su se prihvatili ne baš lakog zadatka pronalaženja prihvatljivog načina razmještaja ogromnog broja artefakata i ostalih predmeta koji su, izvirući iz brda kartonskih kutija dopremljenih iz Zagreba, zaprijetili zakrčenjem inače velikog izlagačkog prostora. Služeći se, uz doneseni namještaj, s petnaestak montažnih stolova, većim brojem postamenata, koristeći pod i raspoložive zidove, postavljači su realizirali impresivnu scenu, ambijent koji sadrži čitav jedan veliki autorski opus, čitav jedan stvaralački život.</p>
<p>Kao što je javnosti već poznato, riječ je o preseljenju kompletnog sadržaja autorovog atelijera iz Medulićeve ulice u Zagrebu. U pitanju je 7200 artefakata te barem dvostruko toliko drugih »običnih« predmeta, namještaja, alata, materijala, te konačno - u atelijeru zatečenog smeća. </p>
<p>Kao što je također poznato, ovo je drugi postav »Atelijera Kožarić«, izložbe koja se 1993/94. nekoliko mjeseci održavala u zagrebačkoj Galeriji Zvonimir. Englesko izdanje istoimene knjige, autora Antuna Maračića i Eveline Turković, tiskano 1996. godine, došlo je do ruku jednoga od kustosa Documente 11 - Carlosa Basualda. Oduševljenje Kožarićevim radom i konkretnim projektom, Basualdo je prenio i na direktora Documente 11 Okwuia Envesora koji je umjetnika posjetio u Zagrebu, te odlučio da se čitav projekt ponovno ostvari u Kasselu.</p>
<p>Gotovo je nepotrebno naglašavati razmjere tog pothvata. Već je i zagrebačka izložba bila izuzetno zahtjevna i uključivala brojne rizike. No ovaj put zahvat je daleko složeniji. Prvo, bilo je potrebno popisati i obilježiti sve Kožarićeve umjetnine koje se nalaze u atelijeru (što je zadivljujućom strpljivošću i efikasnošću izveo znalac umjetnikova djela, novinar i likovni kritičar Ivica Župan sa svojim pomoćnikom), osigurati ih, zapakirati i transportirati. Potonje je maksimalno stručno i brzo izvela jedna njemačka transportna firma sa svojom malom, ali agilnom ekipom.</p>
<p> No, nakon postave izložbe problemi ne prestaju. Kako, naime, imajući u vidu veliki broj posjetilaca (u 100 dana Documente očekuje ih se oko 500.000) zaštiti bezbrojne predmete neodoljivo džepnog formata, koji se posvuda, nadohvat ruke nalaze u prostoru, a da se izbjegne neugodno odvajanje stvari konopom? Treba li puštati ograničen broj posjetilaca koji će tako moći uživati u ambijentu i mirnije promatrati fascinantni svemir Kožarićeva atelijera? Također, važno je pitanje kako da se u takvim okolnostima snađe sam autor kojega se, složili su se s time i kustosi i direktor Documente, ne smije sve to vrijeme lišiti njegovih djela, alata, materijala knjiga, fotografija, ukratko svega onoga što predstavlja njegovu povijest i svakodnevnicu. U koncepciji ovog projekta, naime, njegova prisutnost vrlo je bitna komponenta. </p>
<p>Sva ta i slična pitanja još traže svoj definitivni odgovor. No, ono što je posve sigurno jest činjenica da će među djelima više od 100 umjetnika koji će ove godine izlagati na Documenti Kožarić sa svojim »Atelijerom« ostvariti najradikalniji i najsveobuhvatniji projekt. U rentgenski transparentnoj prezentaciji svog opusa i osobe Kožarić će još jedanput materijalizirati i potvrditi svoju čuvenu izjavu: »Uvijek pred javnost izlazim s istinom. Ja sam gol, ne skrivam ništa«. </p>
<p>A njegov nesvakidašnje raskošan opus koji ne poznaje evoluciju, progres, vrijeme, stil..., ali koji u svakoj od svojih bezbrojnih manifestacija sadrži istu, prepoznatljivu, životvornu kožarićevsku supstancu, sada postaje dostupnim cjelokupnoj svjetskoj likovnoj publici. Bit će to i prilika da se unesu novi podatci i izvrši korektura u mapi suvremene svjetske umjetnosti. </p>
<p>Tome će vjerojatno pridonijeti i specijalno izdanje knjige »Atelijer Kožarić« sa ažuriranom bio-bibliografijom i prigodnom naslovnicom na kojoj je slika ispražnjenog zagrebačkog radnog prostora, nakon što je sav njegov sadržaj otputovao u Kassel. </p>
<p>Mario Antonić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Hoće li i zašto hrvatska ostati bez športskoga muzeja?</p>
<p>Iako ima fascinantne zbirke, predmete, bogatu biblioteku, fotografije i drugu građu vezanu uz povijest športa u Hrvatskoj, Športski muzej još nije registriran kao samostalna ustanova! Premda je Hrvatsko muzejsko vijeće podržalo samostalnu registraciju muzeja koju je podržalo i Ministarstvo kulture, zagrebački Ured za kulturu već gotovo godinu dana odbija biti njegovim suosnivačem</p>
<p>Znate li gdje se čuvaju podatci o Hrvatskome sokolu, Krešimiru Ćosiću, Mati Parlovu, Draženu Petroviću, »vatrenima«, Ivici i Janici Kostelić? Jesu li naši sportaši zaslužili svoje »posvećeno« mjesto u povijesti? </p>
<p>Treba li zemlji fascinantne športske kulture Hrvatski muzej športa, koji već danas ima mnogovrsnu građu dostojnu bilo kojega svjetskog muzeja? Sudeći po zagrebačkome Uredu za kulturu - ne, jer već godinu dana odbija biti suosnivačem, a time i pokriti troškove za osamostaljenje i rad Hrvatskog športskog muzeja u iznosu od 250.000 kuna.</p>
<p>Osnivači športskoga muzeja, naime, trebali su biti Republika Hrvatska i grad Zagreb, što je u potpunosti podržalo Hrvatsko muzejsko vijeće Ministarstva kulture, isto kao i odluku o samostalnoj registraciji muzeja. Ministarstvo kulture također je redovito financijski podržavalo rad muzeja, osiguravajući plaću jednog djelatnika, materijalne troškove muzeja i programsku djelatnost, opremivši ga kompjuterima, policama i ormarima. Međutim, formalno-pravna registracija muzeja nije provedena.</p>
<p> Gradski Ured za kulturu još je dopisom od 5. listopada 2001. odbio osamostaljenje športskoga muzeja s obrazloženjem da građa pripada Kineziološkom fakultetu i da »ne znaju ništa o prostoru i smještaju«, iako je dobro poznato da muzej djeluje u skučenu stanu u Ilici 13.</p>
<p>Nakon toga Kineziološki fakultet daje pozitivno mišljenje za samostalnu registraciju muzeja, dostavivši ga Ministarstvu kulture i Gradskomu uredu za kulturu. Neovisni zastupnik Ivan Valek na Gradskoj skupštini (27. veljače 2002.) zatražio je objašnjenje u svezi s osnivanjem Hrvatskoga športskog muzeja. Odgovor gradonačelnice Vlaste Pavić bio je da Zagreb i njegovo čelništvo podržavaju osnutak muzeja i »prihvaćaju prava i obveze u suosnivačkom dijelu«.</p>
<p>Slučaj Hrvatskog športskog muzeja trebao je stoga biti jednom od točaka dnevnog reda na sjednici Skupštine grada Zagreba 25. travnja 2002., ali to se nije dogodilo, iako je Božo Biškupić, član Odbora za kulturu Skupštine grada Zagreba, na sjednici Odbora 18. travnja 2002. postavio je zahtjev da se procedura okonča i da se ide na završetak samostalne registracije muzeja. Ali Gradski ured za kulturu nije pripremio materijale za sjednicu. Sjednica Gradskoga ureda za kulturu o pitanju Hrvatskoga športskog muzeja sazvana dan kasnije Muzeju nije podastrla nikakav odgovor. Unatoč podršci gradonačelnice Vlaste Pavić i dogradonačelnika Milana Bandića te podršci vijećnika HDZ-a i SDP-a, zagrebački Ured za kulturu tako odbija svaku mogućnost suosnutka Hrvatskoga športskog muzeja.</p>
<p> A muzej prebogatih zbirka davno je prerastao okvire djelovanja u sklopu Kineziološkog fakulteta, te je još prije desetak godina započeo akciju osamostaljivanja. Danas u njemu rade tri djelatnika - ravnatelj Zdenko Jajčević, profesor povijesti sporta na Kineziološkom fakultetu, viša kustosica Đurđica Bojanić i Zrinko Grgić koji vodi biblioteku. Djelatnici muzeja smatraju da grad Zagreb treba biti suosnivač, jer je 80 posto muzejske građe nastalo u Zagrebu, u kome je, uostalom, stvoreno i hrvatsko sokolstvo, osnovan Hrvatski športski savez i pokrenute brojne športske organizacije. A o kakvu muzeju govorimo najbolje će posvjedočiti podatci.</p>
<p>Golema biblioteka muzeja od 30. 000 knjiga, kako ističe Đurđica Bojanić, sadrži sva izdanja koja su izašla u Hrvatskoj vezana uz tjelovježbu i šport te građu vezanu za sva velika natjecanja. Unutar biblioteke je i bogat časopisni fond od kraja pretprošlog stoljeća do danas. Potom muzej sadrži nacionalnu zbirku značaka i trofejnih predmeta jedinstvenu u svijetu, sa spomen plakatima i medaljama s brojnih natjecanja. Ta se zbirka evidentira u programu Promus gdje se uz svaki predmet upisuju 42 varijable. Do sada je u tome programu evidentirano 2.500 tisuće predmeta, od kojih je 460 iz zbirke Dražena Petrovića.</p>
<p> Osim toga, muzej ima izvanrednu zbirku od preko 50 tisuća negativa, fotografija, fotografija u albumima, što je posebno važno jer je to često jedini zabilježak sportskog događaja. Potom je tu arhiv s diplomama i plakatima (37.000) te poseban fundus od oko 5.000 biografija športaša i športskih djelatnika. Zbirka tiskovina sadrži manje letke, ulaznice te manje formate plakata, dok posebna zbirka sadrži zastavice i druge platnene predmete. Zbirka opreme i rekvizita, pak, sadrži oko tisuću predmeta iz svih športova, od čega se jedan dio čuva na Kineziološkome fakultetu, zbog nedostatka muzejskog prostora.</p>
<p> Muzej ima i jedinstven arhiv Franje Bučara, oca hrvatskoga modernog športa, u kome su svi njegovi predmeti i velik dio dokumenata, te zbirke Hrvoja Macanovića, Veljka Ugrinića i Borisa Bakrača. Nedavno je muzej zaprimio i cjelokupnu foto arhivu od »Sportskih novosti«. Muzej, kako ističe Đurđica Bojanić, djeluje kao dokumentacijski centar koji prikuplja, obrađuje i predstavlja građu, a kada za to ima mogućnosti, priređuje izložbe u prostorima drugih zagrebačkih muzeja (Mimara, Zvonimirova galerija i dr.).
Tradicija skupljanja, čuvanja i izlaganja predmeta vezanih uz tjelesno vježbanje u Hrvatskoj, valja reći, postoji već stotinu godina. </p>
<p>Središnja ličnost hrvatskoga športskog pokreta bio je Franjo Bučar, koji je izlagao fotografije, dokumente i knjige još na velikoj izložbi u Pragu 1895., a potom i u Insbrucku 1896. Iste godine dobio je priznanje za postav na Milenijskoj izložbi u Budimpešti. Povodom organiziranja hrvatskih svesokolskih sletova u Zagrebu 1906., 1911. i 1925. priređivane su sokolske izložbe, uz izdavanje prigodnih kataloga. Franjo Bučar je u jednom napisu još 1938. spomenuo nužnost osnivanja športskoga muzeja u Zagrebu.</p>
<p>Muzejske zbirke posvećene tjelesnom vježbanju inače postoje u pojedinim državnim, gradskim i zavičajnim muzejima, no zamisao o osnivanju jedinstvenoga muzeja fizičke kulture javila se tek 1959. utemeljenjem Visoke škole za fizičku kulturu. Dio građe prikupljen je u Zavodu za fizički odgoj koji je djelovao od 1954. do 1959. U projektu buduće zgrade Visoke škole za fizičku kulturu predviđen je i prostor za stalni postav muzeja. O problemu muzeja raspravljao je 1961. Koordinacioni odbor tadašnjeg Saveza sportova Hrvatske i Partizana Hrvatske. Odbor je stavio u zadatak Propagandnoj komisiji Saveza sportova Hrvatske, na čelu koje je bio Ivo Kaleb, da hitno pristupi osnutku muzeja pri Visokoj školi za fizičku kulturu. Izrađen je Pravilnik o radu i organizaciji muzeja, a športskim organizacijama i pojedincima upućen je apel za prikupljanje građe.</p>
<p>Inicijativni odbor za osnivanje Muzeja fizičke kulture formiran je 1965. godine pod predsjedanjem Živka Radana. Završetkom izgradnje Fakulteta za fizičku kulturu uređena je prostorija od 84 četvorna metra za stalni postav muzeja, koji je otvoren 24. studenog 1977. Muzej je djelovao do 1984. godine, kada se fakultet proširio, te više nije mogao djelovati u njegovim prostorijama. Tek za vrijeme Univerzijade dobiva prostor u Ilici 7, a potom se seli u Ilicu 13. Od tada se intenzivno radi, kako ističe Đurđica Bojanić, na osamostaljenju muzeja od Fakulteta. Apsurdno, iako »ne postoje« kao samostalan muzej, djelatnici Hrvatskoga športskog muzeja pobiru lovorike po svijetu, što potvrđuje i zlatna medalja dobivena 1996. u Ateni u povodu 100. obljetnice modernih olimpijskih igara.</p>
<p>No, još je veći apsurd da se za Hrvatski muzej športa zalažu i Ministarstvo kulture i Grad Zagreb (barem deklarativno), a da Gradski ured za kulturu onemogućuje provedbu već donesenih odluka. Ako je Ministarstvo spremno s Gradom podijeliti troškove po pola (i obratno), kako to Gradski ured za kulturu može odbiti? Kako taj Ured može tvrditi da u pravnoj državi »ustanove s dva vlasnika imaju problema u sufinanciranju na zakonskoj razini«? Godinama su, primjerice, Muzejsko galerijski centar (Muzejski prostor i Muzej Mimara) bez ikakva problema po pola financirali Ministarstvo kulture i Grad Zagreb, sve do razdvajanja te institucije na Galeriju »Klovićevi dvori« i Muzej Mimara. Potonju je tada u cijelosti preuzelo Ministarstvo kulture, a »Klovićevi dvori« su i dalje u suvlasničkom odnosu Ministarstva i Grada i to bez problema na zakonskoj razini. Zašto onda Gradski ured za kulturu želi da Muzej športa financira samo Ministarstvo kulture? Ministarstvo bi tu lopticu moglo jednako tako prebaciti i na Grad Zagreb. I što onda? Hoće li zbog »igara« Gradskoga ureda za kulturu Hrvatska ostati jedina zemlja bez športskog muzeja?</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Kazališni festival »Glumci u Zagvozdu«</p>
<p>ZAGVOZD, 1. lipnja</p>
<p> - Zagvoščani se ozbiljno spremaju za svoju kulturnu manifestaciju, zakazališni festival »Glumci u Zagvozdu«, koja se redovito održava već petu godinu. U 50 dana festivala (od 29. lipnja do 17. kolovoza) izvest će se najmanje 14 različitih kazališnih predstava, u kojima će nastupiti 50 glumaca iz Zagreba, Splita, Virovitica, Varaždina...</p>
<p>Riječ je o vrlo atraktivnoj i privlačnoj kulturnoj manifestaciji, jedinstvenoj u Dalmatinskoj zagori, pa i šire, koju je 1998. godine sa svojim suradnicima, kulturnim entuzijastima, osmislio i pokrenuo mladi zagrebački kazališni glumac Vedran Mlikota, ponikao u Zagvozdu. Ove godine će, ističe Mlikota, glumci u Zagvozdu obilježiti i petu obljetnicu gostovanja što je i mali jubilej festivala. Zanimljivost je te kulturne priredbe što na svaku predstavu privuče najmanje 1500 posjetitelja od kojih nitko ne plaća ulaznicu. </p>
<p>Nedavno je u Zagvozdu osnovana kulturna udruga »Glumci u Zagvozdu« čijih se desetak članova brinu o cjelokupnoj organizaciji. Na sam dan otvaranja manifestacije u Zagvozdu službeno će se imenovati i svečano proglasiti »Trg glumaca« i to će biti prvi takav trg ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijeloj Europi. Tada će glumci u Zagvozdu službeno predstaviti i himnu svoga festivala pod istim nazivom, a izvesti će je 50 glumaca.</p>
<p> Za festival u Zagvozdu ozbiljno se spremaju i sva kućanstva u tom općinskom središtu, kako bi ugostili sve glumce i posjetitelje kojih će ovog ljeta, kako predviđaju, biti na svim predstavama oko 20 tisuća. Među njima, dakako, i stranih turista. </p>
<p>Uoči otvaranja festivala »Glumci u Zagvozdu«, tog kulturnog i značajnog događaja u Dalmatinskoj zagori, organizatori će nalijepiti plakate na vidnim mjestima zagvoščke općine i cijele imotske krajine te na ljetovalištima Makarske rivijere. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Okovi života u srebrnoj orbiti</p>
<p>Nakit Zlatka Odrčića, predstavljen u zagrebačkoj galeriji ULUPUH, pokazuje da djela primijenjene umjetnosti linijom i formom prate stilske trendove u suvremenoj skulpturi, pa ih se može promatrati i kao djela male plastike</p>
<p>Umjetnička izrada nakita stara je koliko i civilizacija. Djela primijenjene umjetnosti linijom i formom prate stilske trendove vremena u kojem su nastali. To pokazuje i izložba nakita Zlatka Odrčića koji se predstavlja u Galeriji ULUPUH u Zagrebu, a u okviru projekta »Hrvatski umjetnički unikatni nakit«. Riječ je o suvremeno oblikovanom nakitu od srebra, te bakra, bronce, željeza, a ima i reciklažnih materijala. Postav ove, dvanaeste po redu izložbe iz projekta što predviđa šesnaest, potpisuje arhitekt Mario Beusan koji je eksponate u staklenim vitrinama postavio na svjetlozelenoj podlozi, pa se hladna boja povlači pred očima promatrača, a ističe metalni sjaj predmeta.</p>
<p>Postav naoko predstavlja klasičan repertoar ženskog nakita kao što su ogrlice, lanci, privjesci, broševi, narukvice i prstenja. Linijom i formom oni prate trendove u suvremenoj skulpturi, pa ih se može promatrati i kao djela male plastike. Izrađena su tehnikom lijevanja u kalupe, te varenjem metalnih dijelova. Pri tom postupku nastaju vrijednosti enformela, suprotstavljanja ploha različitih tekstura, čime se postiže slojevitost cjeline. Metalni nakit Zlatko Odrčić oplemenjuje poludragim kamenjem ljubičaste, zelene ili žućkaste boje. Kromatski istaci izviruju iz hladne metalne ravnine kroz nasilne raspukline darujući obliku toplinu.</p>
<p>Srebrni lanci različitih dužina, od kojih ima i onih koji se mogu višestruko omatati oko vrata ili čak tijela, pozivaju korisnika da sam postane dizajner svojega nakita koji se može nositi na različite načine. Privjesci što vise na dnu lanca apstraktnog su predznaka i asimetričnih kompozicija. Srebrne linije lanaca podsjećaju na putanje kozmičkih sila, materijalizirane orbite koje su pokupile krhotine satelita i svu svemirsku prašinu naišlu na putu. To su ukrasi spojeni po principu magnetnih sila, a najteži dio priteže pri dnu.</p>
<p>Lanci u svoje karike sakupljaju nakupine vremena, reciklirani materijal, odslužene predmete prizivajući arhaičnost, kao vid umjetničke suvremenosti. U ukrasne predmete umjetnik upleće konkavnu sferu metalne žlice koja odražava prostor i daje obrnutu sliku svijeta. Spirale u svoje radijalne kružnice uvlače šiljaste drvene istake, a navojima se zavlače u mekane šupljine pluta. Zupčanici odsluženoga sata u novome ritmu otkucavaju prolaznost. Umjetnik tako postaje urar koji upravlja s najljepšim i najkompliciranijim mehanizmom svijeta. Očaran rezultatima svojega djelovanja primjećuje, a mi opažamo s njime, kako svaki dio tog vremenskog stroja priziva vječnost, te nosi u sebi autonomnu životnost za sučeljavanje s apsolutnim.</p>
<p>S jedne strane tu su tvorevine organskog predznaka - lijevano srebro u kalupe s oblicima puževe kućice, mekanih oblih linija. S druge pak, strane tu su duguljaste šipke nejednakih dužina sapete u mrežu vertikala i horizontala istkanih po principu potke i osnove. Među cik-cak linije sabijeni su morfološki oblici nastali kapanjem rastopljenog metala pri visokoj temperaturi.</p>
<p>Nakit Zlatka Odrčića formom prati teoriju oblika s oblim primjerima zvanim »molumu« i šiljastim »takete«. Univerzum ovog umjetnika zasniva se na dijalektici muških i ženskih oblika koji su po prirodnim zakonima povezani u vitice njegovih lanaca, kao i nevidljive okove života.</p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Britanski suvremeni ples osvaja Zagreb</p>
<p>Plesna platforma Britanskoga savjeta »Drugi korak« prvi put će se održati u Zagrebu / Od 7. do 9. lipnja zagrebačkoj publici i svjetskim producentima predstavit će se jedanaest britanskih plesnih skupina / U luku od apstrakcije, komičnih i narativnih naznaka, do radikalnih eksperimenata, britanski plesači pronalaze načine da svaki put iznova iznenade publiku</p>
<p>Ono što britansku plesnu scenu danas čini iznimno zanimljivom je prije svega njezina raznolikost, njezino kretanje u različitim smjerovima, njezina otvorenost prema raznovrsnim utjecajima. U luku od apstrakcije, komičnih i narativnih naznaka do radikalnih eksperimenata britanski plesači pronalaze načine da svaki put iznova iznenade publiku. Tako umjetnička voditeljica plesne skupine, Protein Bettina Strickler, opisuje odrednice suvremenog britanskog plesa, koji posljednjih godina zauzima važno mjesto ne samo na europskoj, već i na svjetskoj plesnoj sceni.</p>
<p>U sklopu ovogodišnjega Tjedna suvremenog plesa, od 7. do 9. lipnja, u Zagrebu će se održati Plesna platforma Britanskoga savjeta na kojoj će se predstaviti jedanaest plesnih skupina. Prvi put Britanski savjet organizira smotru britanskoga suvremenog plesa izvan Velike Britanije, koja će okupiti ne samo plesače i koreografe već i tridesetak svjetskih producenata, kritičara i teoretičara plesa. </p>
<p>»Ta inicijativa iskaz je naše podrške Tjednu suvremenog plesa i gradu Zagrebu kao jednom od kulturnih središta Europe. Prvi put plesnu platformu selimo izvan Britanije, nudeći mogućnost zagrebačkim gledateljima da se upoznaju s najnovijim dostignućima britanskoga suvremenog plesa. Također, mnogo producenata iz Mađarske, Slovenije, Poljske, Rusije, Litve, Švicarske, Japana, Kine, Čilea, Švedske i Norveške bit će u prilici odabrati najatraktivnije britanske plesne izvedbe«, kaže Andrew Jones, savjetnik za umjetničke programe Britanskog savjeta u Londonu.</p>
<p> Raznolikost u odabiru tema i tretiranju plesne forme odredili su izbor britanskih plesnih skupina koje će se predstaviti u Zagrebu. Plesnu platformu Britanskoga plesnog savjeta otvara u petak na večer na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta skupina CandoCo, koja je prije nekoliko godina nastupila u programu Tjedna suvremenog plesa.</p>
<p>»Naša skupina postoji već deset godina i okuplja osobe s invaliditetom. Tijekom deset godina radili smo s velikim brojem koreografa i njihovi utjecaji odrazili su se na naše izvedbe. U Zagrebu ćemo premijerno izvesti tri koreografije, posve različite i u načinu iskaza i u atmosferi«, kaže voditeljica skupine CandoCo Celeste Dandeker. Plesači CandoCo izvest će na sceni naše središnjeg teatra »Phasing« u koreografiji Jamie Watton, »Sour Milk« u koreografiji Javiera de Frutosa i »Shadow« u koreografiji Fina Walkera.</p>
<p>I skupina Protein već je nastupala u Zagrebu. Ovaj put će se predstaviti »Duelom« iz 1997. godine. »Zanima nas svakodnevica, ono što se otkriva ispod površine stvarnosti. Nastojimo transformirati život u nešto snažnije od samog života. Želimo da gledatelji u našim predstavama prepoznaju sebe«, kaže Luca Silvestrini, plesač i koreograf, te uz Bettinu Strickle, jedan od voditelja skupine Protein, koja kazališni govor povezuje s plesnim istražujući uvijek zanimljive procjepe što nas dijele od Drugoga.</p>
<p>Mnogo apstraktnijim temama u plesu bavi se Austrijanac Philipp Gehmacher, koji već nekoliko godina radi u Londonu. »Istražujem fizikalnost, prisutnost tijela u prostoru i mogućnost tijela da iskaže ono što osjeća. Kroz fragmente pokreta u dekonstrukcijskim procesima pronalazim mogućnost za svoje konceptualne iskaze«, kaže Philipp Gehmacher.</p>
<p> U njegovoj predstavi »Holes and Bodies« nastupaju dva muškarca i jedna žena koji se bez ikakvih rekvizita na praznoj pozornici sastaju i razdvajaju, opsjednuti i brzinom i sporošću pokreta što određuju njihove odnose i svaki trenutak njihove prisutnosti na pozornici čine drugačijim.</p>
<p>Radeći trinaest godina zajedno s različitim koreografima, plesači skupine Ricochet nastoje predstaviti kako pokret na različite načine može govoriti o našim svakodnevnim opsesijama. »Predstava 'House of Magnet' američkog koreografa Stephena Petronia nastajala je potkraj ljeta prošle godine. Za vrijeme pokusa dogodila se tragedija u New Yorku, dogodio se 11. rujna. Ta su se dramatična zbivanja ocrtala u našoj predstavi, koju bih nazvala predstavom žaljenja ispunjenom elementima destrukcije, no i elementima zajedništva«, kaže Kate Gower, plesačica i umjetnička voditeljica plesne skupine Ricochet.</p>
<p>Koreografa i plesača Colina Poolea u plesu zanimaju ponajprije odnosi između dvoje ljudi, intima o kojoj se rijetko govori na sceni, mogućnost da se približimo Drugomu, naši stalni strahovi i žudnje. U predstavi »Bad faith« svjedoči, zajedno s plesačicom Hannom Gillgren, o onome magičnome što nas privlači u ljubavi. Jezik kojim se služi opisni je jezik ljubavi koji želi pokazati kako se u ljubavi uvijek gubimo i pronalazimo na granicama fikcije i realnosti.</p>
<p>»Naša predstava se bavi, srećom, različitim načinima na koji ljudi reagiraju na sreću, načinima na koje ljudi mogu učiniti sretnim. Ona je duhovita u oslikavanju običnih, svakodnevnih situacija, u slici neuljepšane stvarnosti koju živimo«, kaže producent plesne skupine H2 Gwen Van Spijk. U »Butterfly Belly« nastupaju tri plesačice koje na pozornici plešu, razgovaraju, pripovijedaju šale i iskazuju apsurdnost ljudske prirode. Do sada su predstavu izvodili pred različitom publikom koja je s oduševljenjem reagirala na njihovu potragu za srećom.</p>
<p>Raper Robert Hylton već tri godine uličnu kulturu uvodi na plesnu pozornicu i čini ju sastavnim dijelom suvremene britanske plesne scene. Solo »Two Steps in Urban Classicism« iskaz je njegovih nastojanja za drugačijim razumijevanjem hip-hop kulture. »Zanima me kontekst, a ne pojedinačni istupi. Zanima me ulični ples u interakciji sa suvremenim, takozvanim umjetničkim plesom, zanimaju me veze između različitih medija...«, kaže Robert Hylton, koji u svojoj plesnoj improvizaciji upotrebljava i dva filmska zapisa koje je režirao Oliver Ashton.</p>
<p>U Zagrebu će se predstaviti i prestižna britanska plesna skupina Carol Brown s dvije izvedbe - kratkim solom »Sleeping in Public« i plesnom instalacijom »Shelf Life«. »Santa Pod« koreografa Charlesa Linehanana nudi snovito ozračje sjećanja na prošlo ljeto u izvedbi dviju plesačica. Plesna skupina New Art Club, koja inače svoje predstava izvodi u nekonvencionalnim prostorima, u predstavi »This is modern« »putuje« kroz povijest suvremenog plesa kako bi ocrtala neke od klišeja i njihove krajnje izvode.</p>
<p> Plesna skupina »Walker« koreografa i plesača Fin Walkera u središte svoga istraživanja postavlja prelazak granica što dijele različite umjetnosti. Izvedba »Moment to Moment«, u kojoj sudjeluju Fin Walker i glazbenici Ben Park i Richard Pryce, nudi gledateljima dinamično putovanje po prostorima njihove unutrašnjosti, u svijet nikad do kraja istraženih osjećaja.</p>
<p>Uvid u britansku plesnu scenu, u sklopu 19. tjedna suvremenog plesa, nedvojbeno je značajan događaj u našoj sredini, godinama već na rubu svjetskih kulturnih događanja. Plesna platforma Britanskoga savjeta, pod nazivom »Drugi korak«, korak je što nas povezuje s novim europskim umjetničkim trendovima i približava atraktivnim traganjima recentne europske umjetnosti.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="30">
<p>Meksiko mora pasti!</p>
<p>»Prvenstvo je krenulo putem neočekivanosti. Svi su maksimalno spremni, pa čak i one reprezentacije koje slove za potpune autsajdere. Biti favorit ne znači baš ništa. Smatraju nas favoritima u dvoboju protiv Meksika, a pobjedu ćemo morati grčevito izboriti«, kaže Jozić </p>
<p> TOKAMACHI, 1. lipnja</p>
<p> - Zadnji dan u Tokamachiju, dva dana do Meksika u Niigati. Hrvatska nogometna ekspedicija ušla je u stanje pune pripravnosti, osjetilo se to i na prigodnom druženju s novinarima, posljednjem prije odlaska iz mjesta koje je tako toplo i gostoljubivo ugostilo Hrvate. Oproštajno druženje s novinarima praktički su sami vodili izbornik Mirko Jozić i kapetan Davor Šuker. Iz njihovih uvodnih riječi sve je bilo jasno: Meksiko mora pasti!</p>
<p> Dakle, u ponedjeljak u 15.30 (8.30 po srednjoeuropskom vremenu) Hrvatska će se u Niigati suprotstaviti Meksiku. Znaju to i žitelji Tokamachija koji će u nekoliko autobusa na put od stotinjak kilometara do Niiigate kako bi bodrili Hrvate. </p>
<p> - Odlazimo iz Tokamachija s iskrenim osjećajima zahvalnosti, ovdje nam je bilo prekrasno i preostaje nam samo da potvrdimo uspjehom u utakmici protiv Meksika sve ono što smo uradili među ovim divnim ljudima. Nitko od nas to nema pravo zaboraviti, a ti ljudi ovdje traže samo jednu nagradu - da pobijedimo Meksiko, pričao je Mirko Jozić. </p>
<p> - Nigdje u svijetu nisam vidio kulturnije i gostoljubivije ljude, pobijedimo li Meksiko taj ćemo uspjeh posvetiti baš ovim ljudima u Tokamachiju. Nigdje nisam doživio da se ljudi toliko sa zanimanjem raspituju o nama, o Hrvatskoj, da nam nude toliko pomoći i želje da napravimo uspjeh zbog kojeg smo se ovdje tako teško pripremali, rekao je Šuker.</p>
<p> U uvodu razgovora s novinarima Jozić je istaknuo kako utakmica Francuska - Senegal (0-1) može svima biti »jako dobra lekcija«. </p>
<p> - Svjetsko prvenstvo krenulo je putem neočekivanosti. Svi su ovdje maksimalno spremni, pa čak i one reprezentacija koje slove kao totalni autsajderi. Biti favorit ne znači baš ništa. Mi smo kao nekakvi favoriti u dvoboju protiv Meksika, a pobjedu ćemo morati grčevito izboriti. Francuzi nisu imali čistoću zadnjeg pasa i jasnoću idje. Senegal nije imao što izgubiti, dobro se branio i imao sjanog vratara i tako je francuska prevaga u igri ostala bez rezultata. Ovo je dobra pouka za sve nas. Svi ovdje imaju ambicije iznenaditi velike, pa i same sebe. </p>
<p> Davor Šuker dodao je tek jednu rečenicu.</p>
<p> - Pametni sportaši iz uvertire Svjetskog prvenstva punomogu i moraju naučiti. Tiče se to i nas.</p>
<p> • Gdje bi u kontekstu cijele vaše karijere smjestili utakmicu protiv Meksika? Je li ona jedna od najbitnijih u vašoj bogatoj trenerskoj karijeri? (pitanje za Jozića) </p>
<p> - Uvijek je samo sljedeća utakmica najbitnija. Posebno ovakva koja nas može odvesti daleko ili... Ako bih morao izdvojiti najvažniju onda je to zadnja kvalifikacijska utakmica protiv Belgije. Jer, da nismo pobijedili Belgiju ne bi ni imali priliku igrati protiv Meksika. </p>
<p> • Jeste li konačno odlučili kakvu ćete postavu izvesti protiv Meksika?</p>
<p> - Mi našu prvu momčad spremamo zajedno s alternacijama. Ako nam utakmica ne krene kako želimo, mi s klupe moramo i dobro i na vrijeme reagirati. Zato su bitne alternacija. Mi baratamo s dosta informacija o Meksiku. Znamo da Meksiko u suštini ne može promijeniti svju igru. Kao što ni kod nas neće biti spektakularnih promjena. Mi ćemo nastojati provesti svoj plan igre. Ponavljam po tko zna koji put, kod mene je prva momčad - 15 igrača. </p>
<p> Uslijedilo je pitanje za Šukera...</p>
<p> • Jeste li napredovali u posljednje četiri godine otkako ste bili najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Francuskoj?</p>
<p>- Ako pogledamo statistiku onda možda i nisam toliko, ali u zadnje vrijeme ja sam imao u reprezentaciji drugačije uloge. Znam da sam u dobroj formi, puno iskusniji u mnogim stvarima i svjestan sam da ću se naći u nekoliko prigoda. </p>
<p> • Imate li pričuvnu varijantu ponašanja na terenu ako Meksiko prvi postigne zgoditak? </p>
<p>- Nadam se da ćemo mi prvi zabiti pogodak, to će biti takva utakmica da će pobijediti ona momčad koja prva postigne zgoditak. Ne razmišljam što ćemo učiniti u situaciji negativnog rezultata, znam da će naša obrana sve izvući i da nećemo primiti pogodak. Mi ćemo u napadu postići barem jedan, uvjeren je Šuker.</p>
<p>- Ne mogu vam reći kako ćemo igrati. Vidjet ćete...</p>
<p>A. K. K.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Prestiju pobjeda u francuskom finalu </p>
<p>SPLIT, 1. lipnja</p>
<p> - Francuski jedriličar Phillipe Presti pobjednik je 16. ACI HTcronet kupa u dvobojskom jedrenju. Prvi francuski pobjednik ACI kupa naslov je osvojio pobijedivši u finalnom nadmetanju sa 3-2 sunarodnjaka Betranda Pacea, po idealnim uvjetima za jedrenje sa 20-tak čvorova vjetra. Razlog za slavlje ima i Peter Holmberg s Djevičanskih otoka, koji je u malom finalu sa 2-1 svladao Šveđanina Magnusa Holmberga, te tako i prije finalne, osme regate u švedskom Marstrandu osigurao naslov ukupnog pobjednika Swedish Match Toura, natjecanja s nagradnim fondom od 400.000 dolara, od čega Holmbergu pripada 60.000 USD. </p>
<p>Presti, 37-godišnji Francuz iz Bordeauxa, u Splitu je došao do naslova u svom premijernom nastupu u Swedish Match Touru, i tako si povećao izglede da bude za kormilom francuskog broda na skorašnjem Americas Cupu. Finale sa sunarodnjakom Paceom, koji plovi pod novozelandskom zastavom, obilovalo je uzbuđenjima i ostat će u pamćenju kao jedno od najzanimljivijih u povijesti ACI Kupa. Presti je poveo sa 2-0, mada mu je u drugom plovu protivnik razbio brod prilikom okreta. No i s osakaćenim trupom Presti je uspio prvi proći ciljem. Isusniji Pace potom je dobio dva sljedeća plova, a u zadnjem je Presti pobijedio doslovce za metar, što mu je donijelo nagradu od 12.000 USD i pokal ACI Kupa, koji su osvajali najveći jedriličari svijeta. </p>
<p>Spomenimo da je u subotu okončano i polufinale u kojem je Presti izbacio Magnusa Holmberga sa 3-0, a istim rezultatom Pace je bio bolji od Petera Holmberga. Posada ACI Match Race Teama na čelu s Tomislavom Bašićem zauzela je konačno sedmo mjesto, a za utjehu će im ostati da su oba dvoboja svladali prvaka Prestia. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Savoldelli položio s odličnim</p>
<p>Paolo Savoldelli je svoju prednost povećao za još 13 sekundi, te će u nedjelju slaviti u Milanu</p>
<p>MONTICELLO BRIANZA, 1. lipnja</p>
<p> - Paolo Savoldelli je svoj najveći ispit u karijeri položio s odličnim. U pretposljednjoj, 19. etapi ovogodišnje biciklističke utrke "Giro d'Italia", voženoj na kronometar od Cambiaga do Monticello Brianze u dužini od 42.9 kilometara, Savoldelli je morao braniti 1:28 minuta prednosti u odnosu na Amerikanca Tylera Hamiltona,specijalista za vožnju na kronometar. I ne samo da je uspio obraniti tu prednost, već ju je i povećao za 13 sekundi, te će s pravom slaviti u nedjelju u Milanu.</p>
<p>Još jednom se pokazalo kako majica vodećeg na utrci, u ovom slučaju "ružičasta" vozaču koji ju nosi daje dodatnu snagu. Savoldelli je od prvog do posljednjeg metra subotnje trase kontrolirao Hamiltona i držao razliku od 10 do 15 sekundi u svoju korist. Hamiltonu je tako preostalo tek da se u posljednjih 15-ak kilometara posveti borbi za drugo mjesto s Pietrom Caucchiolijem. Na kraju je ostvario 1:04 minute bolje vrijeme od Caucchiolija, te ga tako pretekao u ukupnom redoslijedu, jer Caucchioli je prije subotnjeg kronometra imao samo 33 sekunde bolje vrijeme od Amerikanca.</p>
<p>Pobjednik etape je Španjolac Aitor Gonzalez koji je još jednom potvrdio svoje odlične penjačke kvalitete, posljednjih 10 kilometara dionice bila je lagana uzbrdica, te stvorio 45 sekundi prednosti u odnosu na nekadašnjeg svjetskog prvaka u vožnji na kronometar, Ukrajinca Swerhija Hončara. </p>
<p>• Rezultati, 19. etapa (Cambiago - Monticello Brianza):</p>
<p>1. Aitor Gonzalez (Špa/Kelme) 55:56, 2. Serhij Hončar (Ukr/Fassa Bortolo) + 45, 3. Paolo Savoldelli (Ita/Index-Alexia) + 1:18, 4. Tyler Hamilton (SAD/CSC-Tiscali) + 1:31, 5. Ralf Grabsch (Njem/Telekom) + 2:23, 6. Pietro Caucchioli (Ita/Alessio) + 2:35... 55. VLADIMIR MIHOLJEVIĆ (HRV/Alessio) + 5:51... ukupni redoslijed: 1. Savoldelli 85;47:09, 2. Hamilton + 1:41, 3. Caucchioli + 2:12, 4. Juan Manuel Garate (Špa/Lampre) + 3:14, 5. Tonkov (Rus/Lampre) + 5:34, 6. Gonzalez +6:54... 35. MIHOLJEVIĆ + 48:41... (Z. M.)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Kanuisti obranili momčadski naslov</p>
<p>Zlatno odličje osvojili su u momčadskoj konkurenciji kanua jednosjeda (C1) Tomislav Hohnjec, Emil Milihram i Goran Čokor, u vremenu 9.36,18</p>
<p>VALSESIA, 1. lipnja</p>
<p> - Nakon srebrnog odličja Tomislava Hohnjeca u petak, naši kanuisti divljovodaši su na 23. svjetskom prvenstvu, koje se održava na rijeci Sesiji na sjeveru Italije, u subotu osvojili zlatnu i brončanu medalju. Zlatno odličje osvojili su u momčadskoj konkurenciji kanua jednosjeda (C1) Tomislav Hohnjec, Emil Milihram i Goran Čokor, u vremenu 9.36,18. Srebro je pripalo Francuzima (9.36,88), dok su broncu osvojili Slovenci (9.46,83).</p>
<p>- Naši su kanuisti vozili sjajno i obranili naslov svjetskih prvaka, osvojen prije dvije godine u Francuskoj, ali smo mogli ostati i bez zlatnog odličja, jer je posljednjih pet metara Emil Milihram, misleći da je prošao ciljnu ravninu, prestao veslati, što je jedini razlog proibližavanja Francuza na samo 70 stotinki sekunde, izjavio je glavni tajnik Hrvatskoga kajakaškog saveza i vođa puta naše reprezentacije Branko Lovrić.</p>
<p>Uspjeh divljovodaša nadopunili su naši reprezentativci u kanuu dvosjedu (C2) Peček-Rauš, Petrić-Guščić i juniori Martinčević-Goić osvajanjem brončane medalje, vremenom 9.47,14. Zlato je pripalo Slovačkoj (9.27,89), a srebro Nijemcima (9.31,04).</p>
<p>U nedjelju, posljednjeg dana SP na programu su prvi put sprinterske discipline na stazi dugačkoj 500 metara, u kojima naši imaju realne izglede još više obogatiti kolekciju odličja, na već dosad za njih najuspješnijem Svjetskom prvenstvu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>(Kuku)riknuo galski pijetao!</p>
<p>Do poraza protiv Senegala nitko u Francuskoj se nije usudio nogometnoj reprezentaciji ništa prigovoriti glasno, ali sada je počelo »razvaljivanje« nacionalnog ponosa, pa se čak javio i predsjednik Chirac ne bi li momčadi i Lemerreu podigao moral </p>
<p>PARIZ, 1. lipnja</p>
<p> - Francuska je u šoku nakon 0-1 poraza od Senegala, svoje nekadašnje kolonije. Na noge su skočili i francuski predsjednik Jacques Chirac te francuski premijer, koji su nakon utakmice telefonirali izborniku Rogeru Lemerreu kako bi ga ohrabrili i poželjeli bolje igre i rezultate u nastavku natjecanja.</p>
<p>Francuzi su na svjetsku smotru najboljih nogometaša otišli ne samo samouvjereno, već prepotentno, prenapuhano. Sponzor francuske vrste, proizvođač sportske opreme Adidas je već otisnuo velike plastične vreće sa dvije zvijezdice, slaveći drugi francuski naslov svjetskog prvaka. Stoga je i razočaranje francuske javnosti, ali i nogometaša veliko, veliko...</p>
<p>Francuska javnost sad zamjera tu aroganciju svojim igračima. Marcel Desailly je, kažu, postao toliko pun sebe da je o sebi izdao knjigu. Izbornik Lemerre je izabrao sustav 4-2-3-1, gurnuvši Thierrya Henrya na desni bok. No, da se ne slaže s time, Henry je jasno pokazivao i na terenu. U stručnom stožeru su sve češća pitanja kad će ti loši odnosi u reprezentaciji eksplodirati i sve su glasnije izjave da je Lemerre napravio loš izbor 23 igrača.</p>
<p>Razočarani i ljutiti francuski mediji također se pitaju na svojim stranicama »treba li sve prekrižiti i napraviti iznova«. Zanimljivo, do prije dva-tri dana nikome nije padalo na pamet napisati da je netko od njih prestar, prespor, pogotovo obrana sa Lizarazuom, Leboeufom, Desaillyem, Thuramom...</p>
<p>Lizarazu je rekao da je je ovaj poraz velika pljuska Francuskoj. Galski je pijetao visoko letio, no nisko je pao. Stoga francuski mediji vrište da je pijetao zakukurikao naopačke. Francuska je prvi puta u povijesti izgubila od neke afričke zemlje, što je popraćeno naslovom: »Dobrodošli na zemlju!«</p>
<p> Laurent Blanc koji je osvojio svjetsko zlato prije četiri godine, komentirao je utakmicu za televiziju i rekao: »Joker je potrošen!« </p>
<p>Francuzi više uistinu nemaju pravo na pogrešku.</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Rekordna pobjeda Njemačke!</p>
<p>Jedino je veću pobjedu u povijesti SP-a ostvarila Jugoslavija protiv Zaira (9-0) 1974., te Mađarska protiv Salvadora (10-1) 1982. godine</p>
<p>SAPPORO, 1. lipnja</p>
<p> - Nikad slabiji, prorijeđeni ozljedama, ni sami Nijemci nisu odisali optimizmom uoči puta na ovo SP. No, nakon uvjerljive pobjede u prvoj utakmici, u kojoj su savladali Saudijsku Arabiju s visokih 8-0 (4-0), samopouzdanje im je sigurno na mnogo višoj razini.</p>
<p>Junak dvoboja bio je Miroslav Klose, strijelac tri zgoditka. Zanimljivo, sva je tri postigao glavom, a na isti su način saudijskog vratara Al-Deayeu svladali Michael Ballack i Thomas Linke. Pogotke nogom postigli su visoki Carsten Jancker i Oliver Bierhoff (!), te Bernd Schneider iz slobodnog udarca. Kod Janckerova pogotka odlično je petom dodao Klose.</p>
<p>Naravno, i Nijemcima je jasno da dvoboj protiv Saudijske Arabije nije pravo mjerilo njihove vrijednosti. U Japan i Južnu Koreju stigle su 32 reprezentacije, 31 koja u svakom trenutku može bljesnuti i - Saudijska Arabija.</p>
<p>• Dome</p>
<p>NJEMAČKA - SAUDIJSKA ARABIJA 8-0 (4-0)</p>
<p>NJEMAČKA: Kahn - Frings, Linke, Ramelow (od 46. Jeremies), Metzelder - Schneider, Ballack, Hamann, Ziege - Jancker (od 67. Bierhoff), Klose (od 77. Neuville).</p>
<p>SAUDIJSKA ARABIJA: Al-Deayea - Tukar, Al-Dokhi, Zubromawi, Sulimani - Noor, Al-Waked, Al-Temyat (Al-Khathran), K. Al-Dossary (od 46. Al-Suwayed) - Al-Jaber, Al-Yami (od 77. A. Al-Dossary).</p>
<p>SUDAC: Aquino (Paragvaj); GLEDATELJA: 32.218</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Klose (20.), 2-0 Klose (25.), 3-0 Ballack (40.), 4-0 Jancker (45.), 5-0 Klose (69.), 6-0 Linke (73.), 7-0 Bierhoff (84.), 8-0 Schneider (92.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Ziege, Hamann, Noor</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Miroslav KLOSE</p>
<p>Z. M.</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Svakom po poluvrijeme i bod</p>
<p>NIIGATA, 1. lipnja</p>
<p> - Kamerunu prvo, Irskoj drugo poluvrijeme, na kraju svakom po bod i pogodak. To je najkraći rezime događanja u prvoj utakmici skupine E Svjetskog prvenstva, u kojoj su Irska i Kamerun odigrali 1-1 (0-1).</p>
<p>Prvo poluvrijeme potpuno je pripalo Kameruncima u čijim redovima se atraktivnim potezima isticao njihov najiskusniji igrač Patrick Mboma. Upravo nakon Mbomina dodavanja Samuel Eto'o je u 18. minuti izbio sam ispred irskog vratara Shaya Givena, ali je Given hrabrim bacanjem u noge spasio svoja vrata. </p>
<p>U sljedećih 20-ak minuta Mboma je zaradio pljesak gledatelja u Niigati s dva proigravanja petom, ali te akcije nisu donijele promjenu rezultata. No, u 39. minuti Geremi je uposlio Eto'oa u kaznenom prostoru Irske, ovaj je izvrtio irskog kapetana Stevea Stauntona, te dodao Mbomi kojemu nije bilo teško s pet metara ubaciti loptu u mrežu.</p>
<p>Nastavak je donio potpuno drugačiju sliku na terenu. Irci su krenuli po izjednačenje i u tome uspjeli već u 52. minuti. Raymond Kalla neuspješno je očistio situaciju pred svojim vratima, lopta je pala pred Matta Hollanda koji je preciznim prizemnim udarcem s 20-ak metara pogodio sam desni kut kamerunskih vratiju. A samo nekoliko sekundi ranije Geremi je imao veliku šansu da Kamerun dovede u vodstvo od 2-0, ali nije uspio iskoristiti grešku Hartea.</p>
<p>Do kraja dvoboja Irci su imali dvije odlične prilike za pobjedu, ali Breenov pokušaj glavom u 63. minuti Boukar je zaustavio na samoj liniji, a Robbie Keane je u 83. minuti pogodio vratnicu.</p>
<p>• Stadion »Big Swan«</p>
<p>IRSKA - KAMERUN 1-1 (0-1)</p>
<p>IRSKA: Given - G. Kelly, Breen, Staunton, Harte (od 77. Reid) - McAteer (od 46. Finnan), Kinsella, Holland, Kilbane - Rob. Keane, Duff.</p>
<p>KAMERUN: Boukar - Kalla, Song, Tchato - Geremi, Lauren, Foe, Olembe, Wome - Mboma (od 69. Suffo), Eto'o.</p>
<p>SUDAC: Kamikawa (Japan); GLEDATELJA: 34.000.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Mboma (39.), 1-1 Holland (52.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: McAteer, Finnan, Reid, Kalla</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Patrick MBOMA</p>
<p>Z. M.</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Tomasson »potopio« Urugvajce</p>
<p>Pobjedonosni pogodak Tomasson je postigao sedam minuta prije kraja utakmice </p>
<p>ULSAN, 1. lipnja</p>
<p> - Dvostruki strijelac Jon Dahl Tomasson osigurao je danskoj reprezentaciji prve bodove na ovom SP-u. Danci, tako, nakon 2-1 (1-0) pobjede protiv Urugvaja, dijele vrh ljestvice A skupine sa Senegalom, koji je dan ranije na otvaranju SP-a svladao aktualne svjetske prvake Francuze.</p>
<p> Pobjedonosni pogodak Tomasson je postigao sedam minuta prije kraja utakmice. Rezervist Jřrgensen, koji je nedugo prije u igri zamijenio Gronkjaera, iskoristio je nespretnost Urugvajca Varele, povukao napad po lijevoj strani i ubacio loptu u kazneni prostor. Tomasson je u skoku bio uspješniji od Soronda i Montera te glavom pogodio gredu, od koje se lopta odbila u - mrežu.</p>
<p> I prvi pogodak Danaca, u posljednjim sekundama prvog poluvremena, postignut je na gotovo identičan način. Ulogu Jřrgensena ovog je puta imao Gronkjaer, koji je »zavrnuo« loptu u suparnički šesnaesterac, gdje je »osvanuo« Tomasson i pored inertnih Mendeza i Montera ubacio loptu u okvir vratiju. Bio je to prvi pogodak na utakmici, no vodstvo Danaca nije dugo trajalo. Dario Rodriguez izjednačio je u drugoj minuti drugog poluvremena. Loptu je udario snažnim volejom s 20-ak metara, pogodivši same rašlje. Ovaj će Rodriguezov potez sasvim sigurno konkurirati za najpogodak SP-a.</p>
<p>• Stadion »Munsu«</p>
<p>DANSKA - URUGVAJ 2-1 (1-0)</p>
<p>DANSKA: Sřrensen - Helveg, Laursen, Heintze (od 59. N. Jensen), Henriksen - Třfting, Gravesen; Rommedahl, Gronkjaer (od 70. Jřrgensen) - Tomasson, Sand (od 88. Poulsen)</p>
<p>URUGVAJ: Carini - G. Mendez, Sorondo, Montero, D. Rodriguez (od 86. Magallanes) - Varela, P. Garcia, Guigou; Recoba (od 80. Regueiro) - D. Silva, Abreu (od 88. Morales)</p>
<p>SUDAC: Mane (Kuvajt); GLEDATELJA: 30.000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Tomasson (45.), 1-1 D. Rodriguez (47.), 2-1 Tomasson (83.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: G. Mendez, Heintze, Laursen</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Jon Dahl TOMASSON.</p>
<p>M. T.</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>JAPANSKI DNEVNIK: Senegal se osvetio poput ostavljene djevojke</p>
<p>ANDRIJA KAČIĆ-KARLIN</p>
<p>Drugi put u gotovo dva tjedna pozvani smo u bazu hrvatskih reprezentativaca, u hotel Belnatio na vrhu brda. Dobro raspoloženi predsjednik HNS-a Vlatko Marković okupio je dvadesetak novinara za jednim stolom, priključio se i izbornik Mirko Jozić, a razgovori su bili opušteni i neslužbeni. Hrana je bila izvrsna, a ugođaj domaći.</p>
<p> U prolazu do hotelskog restorana vidjeli smo i igrače koji su dokoličarili ispred televizora ili za stolom lokalnog bara uz sokove i kavice, a u jednom smo trenutku čuli i zanovijetanje izbornika Jozića. Mali kompjutor koji je na usluzi hotelskom osoblju stalno je radio probleme našem treneru, koji se mučio odaslati e-mail u domovinu. Upornošću kakvom se othrvava novinarima, Jozić je uspio elektronsku poštu poslati na pravu adresu, dodavši kako ne treba pomoć, koju smo mu pristojno ponudili. Navikao čovjek raditi sam...</p>
<p> Jozić i Marković iznenađeni su uspjehom Senegala u uvodnoj utakmici protiv Francuske. No, pokušali su argumentirano opisati što se dogodilo u petak u Seoulu.</p>
<p> - Svako opuštanje na ovom prvenstvu bit će kažnjeno. Francuzi su zacijelo u utakmicu ušli motivirano, no sigurno nisu držali motiv danima prije utakmice. Ne može se čovjek u sekundi motivirati, rekao je Jozić i dodao: </p>
<p>- Sad je kasno i Francuzi će imati problema, iako za mene i dalje ostaju favoriti.</p>
<p> Vlatko Marković složio se s izbornikovim riječima, prisnaživši:</p>
<p> - U prve tri francuske lige igra čak 160 igrača iz Senegala. Mnogi su Senegalci praktički odbačeni iz francuskih mlađih reprezentativnih vrsta kao neperspektivni, takvi vam jedva čekaju uzvratiti nepovjerenje. Ostavljena vam djevojka u životu napravi najviše štete, pokušao je duhovit biti Marković, no zorno je objasnio situaciju u kojoj su Senegalci uspjeli nadvisiti Francuze.</p>
<p> Dogovorenih sat vremena među našima brzo je prošlo, nakratko smo poremetili mir koji uživaju naši nogometaši, ostavljajući ih s dobrim željama da se u ponedjeljak, nakon utakmice, sretnemo u čestitarskom raspoloženju. </p>
<p> Da, naše nogometaše više nećemo vidjeti dok ne istrče na teren »Velikog labuda«, stadiona u Niigati, koji će biti domaćin našeg susreta protiv Meksika, 3. lipnja u 15.30 po ovdašnjem vremenu (8.30 po hrvatskom). Cjelokupna ekspedicija kreće u nedjelju rano ujutro, za njima novinari i nekoliko navijača koji se još smucaju po Tokamachiju. Sretno svima!</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Hrvatski nogometni savez gubi parnicu zbog - »vatrenih« </p>
<p>Ivan Brleković, član IO-a HNS-a, inače pravnik u hrvatskoj Kući nogometa, dan prije puta u Japan smatra da će cjenjkanje »dotičnog gospodina iz Saveza« o uporabi imena »vatreni« trebati platiti »vrlo velikom svotom« </p>
<p>ZAGREB, 1. lipnja</p>
<p> - »HNS će to sitničarenje skupo plati. Dotični gospodin iz Karlovca koji tuži HNS, jer se i dalje bez nadoknade za autorsko pravo rabi njegova riječ »vatreni« kao oznaka za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, u prigodi je dobiti mnogo novca...«</p>
<p>Tim je riječima Ivan Brleković, član Izvršnog odbora HNS-a (inače honorarni pravnik Saveza), odmah okrivio nekoga iz vrha HNS-a, »tko sitničari, a nitko mu ništa ne može«, tko se riskantno cjenka s autorom i tko bi trebao ponijeti krivicu za »veliku gubitak Saveza, budući da HNS sigurno gubi parnicu«.</p>
<p>Pritom nas je Brleković blago »izribao« jer, prema njegovu mišljenju, novinari takve i slične stvari u HNS-u ne žele vidjeti. Okomio se i na Udrugu profesionalnih klubova Prve HNL:</p>
<p>- Zamislite, čelni ljudi Udruge žele da se naše prvoligaško natjecanje zove »Prvenstvo Prve Peugeot nogometne lige«. I to samo zato što će svaki prvologaški klub na korištenje dobiti po jedan automobil marke Peugeot?! Gdje toga ime da Udruga klubova ima tolika prava?</p>
<p>Kad smo ga podsjetili da je i ta, kao i mnoge druge odluke, posljedica odlučivanja članova IO-a HNS-a, kojeg je i sam član, a koji u subotu u svom brojnom sastavu (11) kreću kao gosti HNS-a u Japan i Koreju, Brleković je poskočio:</p>
<p>- Zar samo zbog toga što i vi niste tamo, želite reći kako mi članovi Izvršnog odbora ne zaslužujemo otputovati na SP? Smatram da svoje poslove odrađujem savjesno i profesionalno. Uostalom, ne idemo u Japan samo na izlet, u planu je i sjednica Izvršnog odbora...</p>
<p>Na naš upit hoće li se na toj sjednici aktualizirati pitanje odgovornost dotičnoga djelatnika HNS-a za prouzročenu štetu neovlaštenom uporabom riječi »vatreni«, Brleković nije ništa odgovorio. Bilo je očito da se još ljuti zbog pitanja je li u Japanu mjesto baš svim članovima IO-a HNS-a, a to su: Brleković, Fiorentini, Galić, Herjavec, Katalenić, Šarić, Uljan, Vićan, Vučemilović, Zec i Zirdum. No, nisu svi otišli na put, neki članovi imaju neodgodivog posla kao Zajec, Friščić i Djedović.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Majoli i Pratt u osmini finala igre parova</p>
<p>U natjecanju ženskih parova najbolja je hrvatska tenisačica s Australkom Pratt pobijedila pete nositeljice, Amerikanku Po-Messerli i Francuskinju Tauziat sa 6-4, 6-2 </p>
<p>PARIZ, 1. lipnja</p>
<p> - Na terenima Rolanda Garrosa u subotu se igrao šesti dan drugog Grand Slam teniskog turnira sezone. Nakon što su u pojedinačnom dijelu natjecanja na startu ispali Ivan Ljubičić i Silvija Talaja, a u 2. kolu su ispale Iva Majoli, Jelena Kostanić i Mirjana Lučić, u natjecanju parova Hrvatska i dalje ima svoju predstavnicu. Iva Majoli u natjecanju se ženskih parova, s Australkom Nicole Pratt, plasirala u osminu finala. U 2. su kolu pobijedile pete nositeljice, Amerikanku Kimberly Po-Messerli i Francuskinju Nathalie Tauziat sa 6-4, 6-2. Suparnice će im u osmini finala biti Japanka Asagoe i Australka Musgrave koje su pobijedile Francuskinju Dechy i Amerikanku Tu.</p>
<p>U 3. je kolu zastao nekadašnji »kralj zemlje« Španjolac Carlos Moya, postavljen za 17. nostelja. Iako je vodio sa 2-0 u setovima, na kraju je izgubio od Argentinca Guillerma Canasa rezultatom 4-6, 6-7 (1), 7-6 (2), 6-1, 6-2. Četrnaestopostavljenoga Jirija Novaka je eliminirao Francuz Paul-Henri Mathieu u tri seta. Nikakvih problema u 3. kolu nije imala prva nositeljica turnira, Jennifer Capriati. Australki Evie Dominikovic prepustila je tek četiri gema, baš kao i šesta nositeljica, Monica Seles, Cervanovoj.</p>
<p>• Rezultati 3. kola, tenisači: Corretja (18) - Clement 6-1, 6-2, 4-6, 5-7, 8-6, Haas (3) - Nieminen 6-3, 7-5, 2-6, 6-4, Canas (15) - Moya (17) 4-6, 6-7 (1), 7-6 (2), 6-1, 6-2, Pavel (22) - Montańes 6-1, 1-6, 6-4, 6-3, Zabaleta - Vincente 4-6, 6-3, 6-4, 6-3, Agassi (4) - Robredo (25) 6-2, 6-4, 6-2, Mathieu - Novak (14) 6-4, 6-4, 6-3;</p>
<p>tenisačice: Mauresmo (10) - Bes 6-1, 6-1, Seles (6) - Cervanova 6-2, 6-2, Hantuhova (11) - Panova (18) 6-3, 6-1, Capriati (1) - Dominikovic 6-3, 6-1, Dokić (7) - Lihovceva 6-2, 6-3, Farina Elia (9) - Tanasugarn (17) 6-0, 7-6 (1), Schnyder (20) - Tuljaganova (14) 7-5, 7-6 (6);</p>
<p>parovi, 2. kolo: MAJOLI, Pratt - Po-Messerli, Tauziat (5) 6-4, 6-2, Asagoe, Musgrave - Dechy, Tu 6-4, 6-2.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>»Blanku do Atene zanima samo atletika«</p>
<p>Ne želimo da nam prođe vrijeme pa da nam nakon nekoliko godina bude žao što nismo učinili sve što možemo, kaže Joško Vlašić </p>
<p>SPLIT, 1. lipnja</p>
<p> - Blanka Vlašić, vrhunska atletičarka, potvrdila je svoju uspješnost i u školovanju. Posljednjih tridesetak dana intezivno se posvetila knjigama, završila je s odličnim i četvrti razred medicinske škole, pa joj tako srednjoškolske svjedodžbe krase same petice. Stoga je oslobođena maturalnog ispita. Iako je učenje dosad nije kočilo u sportskom razvoju, a želi završiti i fakultet, ipak će se Blanka u sljedeće dvije godine, do Olimpijskih igara u Ateni, posvetiti samo skoku u vis. O planovima za budućnost otac i trener Joško kaže: </p>
<p>- Blanka je prešla jednu važnu stepenicu u životu, uspješno je završila školu. Odlučili smo da se do Olimpijskih igara u Ateni posveti samo atletici. Želimo se maksimalno posvetiti sportu i pokušati ostvariti najviše moguće. Ne želimo da nam prođe vrijeme pa da nam nakon nekoliko godina bude žao što nismo učinili sve što možemo. </p>
<p>Ovog ljeta Blanka, aktualna juniorska svjetska prvakinja, ima dva velika natjecanja. Sredinom se srpnja na Jamajci (od 16. do 21.) održava Svjetsko juniorsko prvenstvo, a od 8. do 11. kolovoza Europsko seniorsko prvenstvo u Njemačkoj. O ciljevima sezone Joško Vlašić kaže: </p>
<p>- Blanka je kvalitetno pripremljena, što pokazuju predsezonski rezultati. Skakala je na tri natjecanja i iz punog treninga je išla preko 190 centimetara, pa čak 193 i 194. S nestrpljenjem očekujem sezonu, baš kao kad student dobro pripremi ispit. Malo smo nervozni, ali pozitivno. Tijekom treninga bez problema preskače 190 centimetara i nadam se uspješnoj sezoni. Na Jamajci je Blanki cilj obraniti zlato, potvrditi se još jednom u juniorskoj konkurenciji, dok je Europsko prvenstvo u Münchenu najvažnije natjecanje sezone, gdje treba pokazati kvalitetu i znanje vrhunske svjetske skakačice u vis...</p>
<p>Finale Hrvatskoga kupa održava se 8. i 9. lipnja u Zagrebu, a blizina Fakulteta za fizičku kulturu iskoristit će se za analize. Joško pedantno planira svaki Blankin korak te kaže: </p>
<p>- Obavit ćemo biomehaničke analize, pogledati parametre da vidimo gdje imamo prostora za napredovanje. Blanka napreduje iz sezone u sezonu, vjerujemo u ono što radimo. Ima problema i zamki, ali i puno želje da se potvrdimo u svjetskom atletskom vrhu...</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="42">
<p>Kučan i Mesić poručili svojim vladama da ne razgovaraju preko medija</p>
<p>Kučan se založio da Hrvatska prihvati već parafirani sporazum o granicama/Međunarodnom arbitražom Hrvatska i Slovenija izgubili bi kredibilitet u Europskoj uniji, rekao je Mesić</p>
<p>BRDO KOD KRANJA, 1. lipnja</p>
<p> - Unatoč nesuglasicama i otkazivanjima termina hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i slovenski predsjednik Milan Kučan ipak su se drugog dana sastanka srednjoeuropskih država sastali na Brdu kod Kranja. Nakon polusatnih razgovora slovenski predsjednik Kučan naglasio je da se komunikacija između Hrvatske i Slovenije i pregovori trebaju nastaviti tamo gdje su stali. Kučan se založio da Hrvatska prihvati već parafirani sporazum o granicama. »Moramo pregovarati tamo gdje smo stali, jer se u suprotnome sva otvorena pitanja relativiziraju. Granica u Piranskom zaljevu je dogovorena, sporazum je parafiran, a stalno se događa da se stvari relativiziraju, a da ono što je dogovoreno najednom nestane«, naglasio je Kučan. Predsjednik Mesić kazao je da su obje javnosti bile na krivi način opterećene, a uvijek se govori o onome što druga strana dobiva umjesto da se pođe od toga što mi dobivamo. Ta pitanja strše i opterećuju javnost, rekao je Mesić. »Ono što predsjednik Kučan i ja možemo poručiti našim vladama je da prestanu razgovori preko medija i stalna izmjena diplomatskih nota. Treba sjesti ako treba i osam dana, ali i tih osam dana je bolje nego slati osam nota«, kazao je Mesić. On je potvrdio da mu se Kučan na sastanku požalio da u Hrvatskoj postoji veliko nepovjerenje prema Sloveniji, a Mesić smatra da je takvo nepovjerenje stvoreno umjetno. Odgovarajući na konkretno pitanje što učiniti po pitanju granice u Piranskom zaljevu Mesić je komentirajući pregovore premijera Račana i Drnovšeka rekao da se trebalo znati što se priprema. »Možda bi stvari bile drugačije. Ovo je pouka da se ne ide u pregovore bez konzultacije struke, političke javnosti i institucija kojih se to tiče«, kritizirao je Mesić hrvatsku Vladu. Mesić je ponovio da bi rješavanje graničnog spora Hrvatske i Slovenije međunarodnom arbitražom donijelo objema zemljama gubitak kredibiliteta u Europskoj uniji. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Jedinstvena Europa više ne tolerira prekrajanje granica</p>
<p>Predsjednici svih zemalja okupljenih na Bledu složili su se da nastavak integracija u EU i NATO treba ne samo podržati već i pojačati bez obzira na to što sve zemlje nisu u jednakom položaju / U zajedničkoj izjavi predsjednici Mesić i Koštunica ističu da normalizaciju odnosa dviju zemalja treba nastaviti i proširiti za sva područja za koja postoji obostrani interes. </p>
<p>BLED, 1. lipnja (Od Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> - U subotu je na Bledu završio dvodnevni summit 16 predsjednika srednjeeuropskih država na kojemu je zaključeno da europske integracije nemaju alternative, da se unutareuropske razlike moraju prevladati te da je srednja Europa nakon pada Berlinskog zida dobila dodatnu ulogu jačanja euroatlantskih procesa. Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić na Bledu je potpisao zajedničku izjavu s jugoslavenskim predsjednikom Vojislavom Koštunicom kojom se potiče suradnja dviju država.</p>
<p>Slovenski predsjednik Milan Kučan naglasio je kako je, unatoč razlikama pojedinih srednjeeuropskih zemalja, na Bledu postignuta suglasnost da sve zemlje streme ka ujedinjenoj Europi koja je jedini odgovor na izazove budućnosti. Podjele iz prošlosti valja prevladati međusobnom suradnjom zemalja na bilateralnoj i regionalnoj razini a odgovornost za veliki projekt ujedinjene Europe leži upravo na zemljama koje prihvaćaju europske standarde. Ujedinjena Europa seže do onih granica do kojih su države spremne prihvatiti i provoditi zajedničke europske standarde.</p>
<p>Predsjednici svih zemalja okupljenih na Bledu u potpunosti su se složili da nastavak integracija u EU i NATO treba ne samo podržati već i pojačati bez obzira na to što sve zemlje nisu u jednakom položaju; neke su kandidati, neke su već članice a neke zemlje tek trebaju pristupiti integracijskim procesima. </p>
<p>Ujedinjena Europa važna je i zbog toga da može ravnopravno konkurirati ostalim velikim društvima ne samo na gospodarskoj razini već i na političkoj. Isto tako, snažna Europa i međusobna suradnja najbolji su odgovor negativnim učincima globalizacije poput terorizma, ilegalnih migracija i organiziranog kriminala. Za ovaj projekt ekstremni nacionalizam i politički radikalizam velika su smetnja te se ne može prihvatiti ono što ugrožava već postignuto. Europski građani trebaju informacije o ključnim procesima koji se u Europi događaju kako bi ih shvatili a gubitak mogućnosti utjecanja na donošenje političkih odluka, strah od pada kvalitete života podrška su ksenofobiji i političkim ekstremizmima. </p>
<p>Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić također je naglasio kako su se u Europi dosad vodili ratovi za teritorij a sada u ujedinjenoj Europi, gdje granice između država za život ljudi nisu bitne, ratovi za teritorij više nemaju smisla. Nacionalne manjine su stoga društveni analgin, rekao je Mesić. Kada ne bi bilo manjina trebalo bi ih izmisliti jer su upravo one test zrelosti zajedničke Europe. </p>
<p>U zajedničkoj izjavi predsjednika Mesića i Koštunice ističe se da normalizaciju između dviju zemalja treba nastaviti i proširiti za sva područja za koja postoji obostrani interes. Oba predsjednika su se složila da poseban naglasak treba ići u olakšavanju slobodnog protoka ljudi, roba i ideja, u skladu s europskim standardima što treba rezultirati liberalizacijom viznog režima i na kraju potpunim ukidanjem viza između Hrvatske i SRJ. Mesić i Koštunica su također suglasni da treba raditi na uklanjanju preostalih prepreka u povratku izbjeglih i prognanih, kao i povrata privatnog vlasništva i prava nositelja stanarskog prava od 1991. godine. Potrebno je također provesti reviziju kazneno pravnih postupaka vezanih uz protekli rat. Dvojica predsjednika u zajedničkoj izjavi najavljuju i usklađivanje zakonodavstava u pogledu ljudskih prava a dali su snažnu podršku Daytonskom sporazumu i poštivanju BiH kao međunarodno priznate države. </p>
<p>Predsjednik Mesić je izjavio kako se sa slovenskim predsjednikom Kučanom nije susreo, kako je bilo planirano, jer se radilo o nesporazumu u kojem nije bilo političkih konotacija. Govoreći o hrvatsko-slovenskim problemima Mesić je kazao da nažalost mnoga pitanja nisu riješena, no teško je očekivati da će se sva riješiti odjednom. »Parafiranje Sporazuma o granicama bilo je preuranjeno a javnost nije znala da se pregovori pripremaju. Bit sporazuma je da su obje strane zadovoljne. Odnosi Hrvatske i Slovenije su na niskoj razini jer su se obje strane ukopale. Pomoglo bi da se počne razgovarati« - rekao je Mesić. Mesić je još kazao kako se njegov zajednički posjet zajedno s Koštunicom Sarajevu mora dogoditi prije ili kasnije. Hrvati u BiH moraju biti most suradnje kao i Srbi ali svoju sreću i zadovoljstvo moraju tražiti u BiH. </p>
<p>Predsjednik predsjedništva BiH Beris Belkić izjavio je kako nema potrebe da bilo tko sa strane potvrđuje BiH kao samostalnu državu ali je pozdravio zajedničku izjavu Mesića i Koštunice. Ta poruka dobra je za one koji još ne vjeruju da je BiH država, rekao je Belkić. Upitan da li očekuje ispriku zbog ratnih događanja u BiH, Belkić je rekao da bi ga ona veselila, ali je naglasio da to sporo ide, a često izaziva kontra efekte. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Indija i Pakistan razmijenili tešku topničku vatru</p>
<p>JAMMU/SRINAGAR/WASHINGTON/SINGAPUR, 1. lipnja</p>
<p> - Indijski i pakistanski vojnici razmijenili su u subotu žestoku topničku i minobacačku vatru uzduž krizne linije razdvajanja u Kašmiru, objavio je u subotu indijski izvor. Jedna je osoba poginula a petnaestoro ih je ranjeno u napadu nepoznatih militanata, koji su kasno u petak granatirali indijsku vojnu patrolu u jezgri Srinagara - ljetnoj prijestolnici indijskog Kašmira, izvijestila je u subotu indijska policija. Tešku minobacačku paljbu, sukobljene strane razmijenile su i u pograničnom okrugu Poonch. Mjestimična vatra iz minobacača i strojnica razmijenjena je također u okruzima Rajouri, Naushera, Baramulla, Kupwara i Kargil, rekao je izvor. Međutim u tim sukobima nema izvješća o žrtvama i štetama.</p>
<p> Dvije zemlje, koje posjeduju nuklearno oružje, nagomilale su od prosinca prošle godine više od milijun vojnika duž crte razgraničenja. Pucanje preko linije razgraničenja intenziviralo se 17. svibnja. </p>
<p> State Department, Ujedinjeni narodi, Velika Britanija i Japan pozvali su svoje državljane i službenike da napuste regiju zbog povećanih tenzija među tim zemljama. »Uvjeti uz indijsku granicu s Pakistanom i u državi Kašmir su se pogoršali«, navodi se u priopćenju State Departmenta.</p>
<p>Američki službenici rekli su u petak kako postoje »naznake« da je pakistanski predsjednik Pervez Musharraf naredio zaustavljanje ulaska u indijsko područje Kašmira ali da se za to još čeka potvrda. Američki državni tajnik Colin Powell prvi je spomenuo tu mogućnost u intervjuu za BBC. Njegov glasnogovornik Richard Boucher ponovio je to kasnije u jednom komentaru. »Imamo naznaku da je takva instrukciju dana kako bi se pomoglo spriječiti infiltraciju u indijsko područje«, rekao je Boucher. »Još je prerano reći da je infiltracija zaustavljena. Također ne može se još reći, ako se zaustavi, hoće li to biti trajno«.</p>
<p>Indijski ministar obrane George Fernandes umanjio je u subotu na konferenciji o azijskoj sigurnosti u Singapuru zabrinutost da bi iz napetosti s Pakistanom uskoro mogao izbiti rat. Dok SAD i Velika Britanija savjetuju svojim državljanima da napuste Indiju zbog povećanog rizika od sukoba, Fernandes je rekao novinarima da rat za sada ne prijeti. Opisujući stanje uzduž napete granice kao »stabilno«, Fernandes je rekao da sada ne treba brinuti o onome »što bi se moglo dogoditi«.</p>
<p> Američki ministar obrane Donald Rumsfeld sprema se posjetiti Indiju i Pakistan idućeg tjedna kako bi pokušao izvršiti utjecaj Washingtona na dvije zemlje i smiriti napetosti. Međutim, dvodnevna konferencija o sigurnosti, koju je organizirao Međunarodni institut za stateške studije sa sjedištem u Londonu, zahvaćena je zabrinutošću zbog mogućnosti rata u južnoj Aziji. U njezinom radu, koji se većinom održava iza zatvorenih vrata, sudjeluje više od 150 ministara obrane i najviših dužnosnika. Među temama konferencije također su američka stategija u regiji, vojna i sigurnosna politika Kine i uloga Europe u sigurnosti Azije. Organizatori planiraju ovakav skup održavati jednom godišnje.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Đukanović traži »utvrđivanje istine« </p>
<p>PODGORICA, 1. lipnja</p>
<p> - Crnogorski predsjednik Milo Đukanović izjavio je u petak navečer kako još uvijek »ne zna zašto je pokrenuta istraga, ako je zaista i pokrenuta«, te da je »spreman uraditi sve« da bi se utvdila istina u vezi optužbe da je umiješan u šverc cigareta. »Spreman sam sve uraditi da bih istjerao stvar do kraja, da bih zaštitio državno dostojanstvo Crne Gore, funkcije koju obavljam i svoje osobno«, kazao je Đukanović u interviewu agenciji ANSA, koji su u subotu ujutro prenijeli podgorički mediji. </p>
<p> »Već smo pokrenuli određene inicijative i vjerujem da će se uskoro riješiti taj nesporazum«, rekao je Đukanović. Ocijenio je da, što se tiče Crne Gore i njega osobno, neće biti nikakvih posljedica u bilateralnim odnosima Crne Gore i Italije. </p>
<p> Upitan je li se istraga u Bariju oslonila na izjave Srećka Kestnera, kao i telefonska prisluškivanja mafijaša Žerarda Koma, da je 1996. navodno prisustvovao sjednici crnogorske vlade, Đukanović je rekao da »ako se na tome zasniva istraga, to služi za podsmjeh«. »Je li moguće da tako nešto može biti relativno za pokretanje istrage protiv bilo koga, a kamoli protiv šefa strane države«, rekao je crnogorski predsjednik, dodajući kako se »nikada nije susreo s tim ljudima, niti je za njih ikada čuo«. </p>
<p> Pokretanje istrage talijanskog tužilaštva iz Barija protiv crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića, ponajprije je politička odluka, ocijenio je Filip Vujanović, bivši premijer i sadašnji mandatar za sastav nove crnogorske vlade. »Ta odluka nema nikakve veze s pravom«, rekao je Vujanović za TV Crne Gore u petak navečer, dodajući kako je neprimjereno da državni tužitelj Barija tim povodom ne kontaktira s nadležnim organima Italije. »Neprimjereno je da taj tužitelj ne kontaktira ni s državnim tužiteljem Crne Gore, što je nužno i obvezno s aspekta komunikacije«, rekao je Vujanović. Dodao je, da je »neprimjereno i nevjerojatno« da se postupak na takav način vodi protiv predsjednika jedne susjedne države, a da se ne pozicionira s više sluha, na mnogo osjetljiviji i senzibilniji način«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Razgovori Irak - UN u Beču 4. i 5. srpnja</p>
<p>NEW YORK, 1. lipnja</p>
<p> - Glavni tajnik UN-a Kofi Annan organizirat će treći krug pregovora s iračkim ministrom vanjskih poslova Naji Sabrijem u Beču 4. i 5. srpnja, objavio je Annanov glasnogovornik u petak. Dvojica političara su se srela prvi puta 7. ožujka u New Yorku na razgovoru o povratku UN-ovih inspektora za razoružanje u Irak. Ponovno su se sreli od 1. do 3. svibnja. »Radi ogromnog pritiska američkih vlasti na iračko izaslanstvo i formalnosti ulaska u SAD, tražili smo od glavnog tajnika UN-a da organizira sljedeći krug pregovora u jednom od dva sjedišta organizacije u Europi, Ženevi ili Beču«, objasnio je Sabri 26. svibnja. Irački dužnosnik je rekao da će »Irak doći na novo zasijedanje s namjerom postizanja mehanizma koji će dovesti do ukidanja embarga i prekida svakodnevnih agresija u području zabrane leta na jugu i sjeveru Iraka«.</p>
<p> »Ne mislimo da su prva dva ciklusa pregovora bila dovoljna da bi dvije strane izložile svoje stavove. One će to nastaviti činiti tijekom trećeg ciklusa«, rekao je nedavno irački potpredsjednik Taha Yassine Ramadan. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>U Mostaru uhićen »visokorangirani kriminalac«</p>
<p>MOSTAR, 1. lipnja</p>
<p> - Pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije uhitili su u Mostaru 29. svibnja »visoko rangiranog kriminalca« koji je namjeravao vozilo ukradeno u Republici Hrvatskoj, marke passat, prokrijumčariti u Republiku Srpsku, priopćili su u petak iz Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije. Pretresom vozila na kojemu su bile lažne registracijske oznake pronađene su registracijske pločice iz Republike Hrvatske, Nizozemske i Jugoslavije te originalni ključevi vozila marke audi. Pretresom obiteljske kuće E.H., za kojega se u policijskim krugovima tvrdi da je Emir Hodžić, pronađeno je više ključeva i brava vozila audi te putovnica i vozačka dozvola Republike Slovenije na ime Darko Fideršek iz Maribora, a na kojima su bile Hodžićeve fotografije. U priopćenju MUP-a navodi se kako je uhićena osoba s inicijalima E.H. iz Mostara »visoko rangirani kriminalac«. Neimenovani policijski dužnosnik potvrdio je kako je 29-godišnji Emir Hodžić stalno nastanjen u mjestu Buni kod Mostara. Protiv njega je podnesena kaznena prijava a istražna sutkinja Općinskoga suda u Mostaru Irena Pehar odredila mu je pritvor od 30 dana. I protiv Hodžićeve supruge podnesena je kaznena prijava za pomaganje u obavljanju kaznenoga djela. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Izrael nastavio upade na Zapadnu obalu</p>
<p>RAMALLAH/NABLUS, 1. lipnja</p>
<p> - Tri izraelska tenka i jedno oklopno vozilo okružili su u subotu rano ujutro izbjeglički logor Dheiesheh u blizini Betlehema u očitom pokušaju hvatanja militanata, izjavili su palestinski izvori. Tenkovi su napustili logor nekoliko sati kasnije, a do uhićenja nije došlo, rekli su Palestinci.</p>
<p> Izraelska je vojska napustila Betlehem i izbjegličke logore i naselja u njegovoj okolici u čevrtak nakon četverodnevne okupacije. Na sjeveru Zapadne obale, gdje su deseci izraelskih tenkova ponovno okupirali dva grada pod palestinskom vlašću - Tulkarm i Nablus - Izrael je nametnuo policijski sat i provodi pretrese i uhićuje palestinske aktiviste.</p>
<p> Izraelska vojska je u petak navečer ponovno zauzela Tulkarem na sjeveru Zapadne obale, izjavio je guverner tog grada Ezzedine Charif. Izraelska snage su uz potporu desetak oklopnih kola ušle u grad iz tri smjera, rekao je on. Izraelska vojska je demantirala da se odvija operacija tog obujma spominjući samo »rutinsku ophodnju« u Tulkaremu. Charif drži da je izraelska vojska također preuzela kontrolu nad dva obližnja izbjeglička logora. Vojnici su preko zvučnika najavili uvođenje redarstvenog sata u Tulkaremu i dva logora, dodao je on. (dpa/AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Schröderova koalicija gubi povjerenje Nijemaca </p>
<p>BERLIN, 1. lipnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Neposredno pred kongres Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) ispitivanja javnog mišljenja pokazuju sve manje izglede za pobjedu te stranke na saveznim parlamentarnim izborima za četiri mjeseca. Prema »Političkom barometru« Drugog programa njemačke televizije (ZDF) - da su izbori bili u subotu - 35 posto Nijemaca glasovalo bi za SPD, a 40 posto za Kršćansko uniju (CDU/CSU). </p>
<p>Ti rezultati pokazuju trend nezadovoljstva Nijemca socijaldemokratsko-zelenom vladom. Ovaj put je, međutim, i kršćansko - liberalna oporba zabilježila pad povjerenja od jedan posto u odnosu na prošli tjedan. SPD-ov koalicijski partner Savez 90/ Zeleni dobija šest posto, a liberali (FDP), potencijalni koalicijski partner CDU/CSU-a, 9 posto. </p>
<p>Na pitanje koga bi u slučaju izravnih izbora birali za kancelara, 51 posto Nijemaca izjasnilo se za kancelara Gerharda Schrödera (SPD), a 39 posto za njegova protukandidata Edmunda Stoibera (CSU). </p>
<p>Socijaldemokrati pokazuju znakove nervoze rapidnim gubitkom rejtinga, ali najavljuju žestoku borbu za svaki glas. Za Schrödera, zapravo, od nedjelje predizborna kampanja ulazi u tzv. »vruću fazu«. Berlinski dnevnik Der Tagesspiegel od subote piše da se u stožeru u berlinskoj središnjici »Willy Brandt - Haus« grozničavo priprema svaki redak Schröderova govora na socijaldemokratskom kongresu u nedjelju.</p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="50">
<p>Tehnologije za zbrinjavanje otpada razvijaju se brže od svemirskih</p>
<p>Na sljedećem najvećem specijaliziranom sajmu u svijetu, IFAT -u, posjetitelji će moći vidjeti i doznati sve kada je riječ o otpadu i otpadnim vodama. Idući će se zvati IFAT 2005, a ovogodišnji je održan pod nazivom IFAT 2002. Naime, taj se prestižni sajam održava svake treće godine. Nažalost, kod nas u Hrvatskoj o toj manifestaciji u medijima ni slova. Čovjek bi pomislio kako zemlja koja svoj image i razvoj temelji na turizmu i proizvodnji zdrave hrane nema problema s pročišćavanjem otpadnih voda i zbrinjavanjem otpada. Je li baš tako? </p>
<p>Točan bi nam odgovor mogli dati razni ministri (turizma, poljoprivrede, zdravstva, gospodarstva) ili još bolje župani, gradonačelnici i načelnici. Međutim, najrelevantniji odgovor ipak je stanje na terenu, a kada je o otpadu i otpadnim vodama riječ, umjesno je viknuti: upomoć! </p>
<p>Osim što se na toj prestižnoj manifestaciji nude najsuvremenija rješenja za probleme s kojima se svijet suočio (i Hrvatska), šalju se i ciljane poruke koje, ako ih prihvatimo, isključuju nedoumice u kom pravcu ide svijet. Smjer je točno definiran, a o tempu kojim će ići odlučivat će svaka zemlja za se. Kada je o Hrvatskoj riječ, tempo je »tempi passsati«, što znači da Hrvatska ide u krivom smjeru. Argumenti? Navest ću ih kronološkim redom vezano uz poruke s IFAT-a. IFAT '93 - svijetu (i Hrvatskoj) poslana je poruka kako otpad nije smeće, riječ koju i ja često koristim u svojim napisima i koju sam na taj način i promovirao u Hrvatskoj. ZGO je tu poruku koristio kao svojevrsni image, a ove godine objavljena je i knjiga pod naslovom »Otpad nije smeće« troje autora bivših djelatnika ZGO-a, trgovačkog društvu u vlasništvu Grada koje je nestalo. Zaista, čudna je to koincidencija: grad Zagreb osnovao je vlastito poduzeće ZGO s ciljem da nestane smeća, a dogodilo se upravo suprotno - smeće je ostalo, a poduzeće (ZGO) je nestalo.</p>
<p>IFAT '96. - »Tehnologije za zbrinjavanje otpada razvijaju se brže od svemirskih« antologijska je izjava i poruka upućena Hrvatskoj. Objavljena je na HRT-u u svojedobno najgledanijoj emisiji »Slikom na sliku«. Poruku je poslao inž. Stjepan Nikolić, tada direktor nestaloga ZGO-a izravno sa spomenutog sajma u Münchenu, a nakon što se suočio s istinom. I on je »nestao«! </p>
<p>Možda bi »preživio da je šutio i da nije vidio« ono što je vidio. </p>
<p>IFAT '99. - zasjao je u punom sjaju na novoj lokaciji, a prema viđenom, pitanje otpada više se ne postavlja kao problem, već upravo suprotno. Otpad rješava probleme. Otvara nova radna mjesta u raznim aspektima njegova vrednovanja te iskorištavanja i strukama koje su angažirane u razvoju te proizvodnji opreme koju moramo koristiti kako bismo onemogućili sve one negativne popratne pojave koje su proizlazile samo iz drugačijeg neprimjerenog odnosa prema otpadu.</p>
<p>Što kazati za IFAT 2002? Citirat ću poruku s ovogodišnjeg sajma jer ona govori sve: »Waste is Gold«! (Otpad je zlato), pisalo je doduše na engleskom jeziku, ali to ni u kom slučaju ne znači kako je ta poruka bila za »Engleze«. Za kraj malo optimizma i poruka za »Engleze«. Još ove godine Hrvatska će dobiti novi zakon o otpadu, na temelju kojeg će se konačno izraditi i strategija gospodarenja otpadom na nacionalnoj razini što će obvezivati sve. Taj zakon i strategija morat će uključiti i uvažiti i poruke koje nam stižu s IFAT-a. </p>
<p>STJEPAN FURDEK, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Plastika i guma da, ali ne po svaku cijenu</p>
<p>Kao i svaki građanin, u poštanskom sandučiću nalazim sve više najrazličitijih prospekata. Neke odmah bacim u ekološku kutiju, neke od njih i prelistam. </p>
<p>Među njima našao se i prospekt jednog stranog trgovca koji prodaje proizvode za radionicu, kuću i vrt. Listam i nalazim neke opise koji su me potakli na reakciju. Najprije da upozorim trgovca na zapažene netočnosti. </p>
<p>Među ponuđenim proizvodima našli su se i oni od plastike. Međutim, iz nekih razloga prodavač je napisao za sve proizvode da su načinjeni od PVC-a.</p>
<p>Moje stručne i društvene dužnosti potiču me na djelovanje ako je nešto u javnosti pogrešno prikazano a povezano je s plastikom i gumom. Zato sam napisao kao glasnogovornik Društva za plastiku i gumu pismo tom trgovcu i upozorio ga da je pogriješio iz dva razloga.</p>
<p>Prvi razlog za njega je puno opasniji. Ekologistički teror početkom devedesetih godina prošlog stoljeća pribavio je PVC-u na ovim prostorima, istina potpuno pogrešno, image lošeg i opasnog materijala. I to u desetljeću kada se u Hrvatskoj otvorilo najmanje 120 stolarija za PVC prozore ili vrata. Zato sam upozorio prodavača da izbjegava riječ PVC kada je to god moguće. Drugi razlog što gotovo nijedan od tih proizvoda nije bio načinjen od PVC-a. Mnogi, ne samo trgovci, zaista ne razlikuju vrste plastičnih materijala. Postoji li dvojba o vrsti plastičnog materijala, najmanje će se pogriješiti ako se napiše da je neki proizvod načinjeni od plastike.</p>
<p>Zašto pišem ovih nekoliko redaka? To je brzina reakcije. Na telefaks pismo stigao je u roku dva sata odgovor. Sažet odgovor glasi: »Zahvaljujemo na pismu i u najkraćem roku ćemo ispraviti pogrešku na koju ste nam skrenuli pažnju«. Tako ovaj trgovac. A ostali? </p>
<p>Ovaj se put isplatilo uložiti nešto svoga, sve oskudnijega vremena. Ako moram zastupati interese svoje grupacije, a moram, valja to raditi po načelu. »Plastika i guma da, ali ne po svaku cijenu. Samo ako je plastika optimalan ili jedini izbor, ta će industrija ostvarivati i u ovoj zemlji potreban napredak.«</p>
<p>IGOR ČATIĆ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Štetu od pretvorbe i privatizacije opet snose umirovljenici </p>
<p>Pošto je propao pokušaj smanjivanja neoporezivog dijela mirovine, državna je uprava nametnula umirovljenicima naplatu participacije za zdravstveno osiguranje. Ne samo što država odbija vratiti dug umirovljenicima nego smišlja nove načine da ih dodatno financijski optereti i potpuno osiromaši. Samo kamata na dug države prema umirovljenicima višestruko prelazi iznos koji im država planira oteti participacijom, odnosno dopunskim osiguranjem. Minimum poštenja bio bi prebiti dio dugovanja prema umirovljenicima s participacijom na zdravstvene usluge. Cjelokupni zdravstveni sustav ionako je izgrađen minulim radom današnjih umirovljenika. Oni su time stekli vlasničko pravo na barem dio zdravstvenog sistema, od kojeg bi morali dobivati rentu. </p>
<p>Umirovljenici su nasilnim umanjenjem mirovina podnijeli veliki financijski teret u najkritičnije vrijeme Domovinskog rata i tako sudjelovali u njegovu financiranju. Sada, time što im se ne isplaćuje dug, pokrivaju financijsku štetu nastalu pretvorbom i privatizacijom.</p>
<p> Jesu li umirovljenici na udaru zbog toga što su nezgodni svjedoci istine o tome tko je zapravo stjecao te tko je s tog naslova pravi vlasnik imovine za koju vidimo kako se njome krčmilo u pretvorbi i privatizaciji. Predlažem stoga, u interesu minimuma pravde, poštenja ali i Ustava, da se smjesta obustavi teror nad umirovljenicima, da se poništi nezakonita pretvorba i utvrde pravi udjeli u vlasništvu te da se primjereno i pošteno raspodijele dionice svima koji su to vlasništvo i stjecali. </p>
<p>VLADO KOS, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Izvan pameti je da homoseksualni parovi usvajaju djecu</p>
<p>Neki dan u emisiji »Nedjeljom u 2« imali smo prilike slušati predstavnike homoseksualaca, preko čijih se izlaganja ne može prijeći šutke.</p>
<p>Predstavnik udruge »Iskorak« mnogo je govorio o pravima homoseksualaca i potrebi uvažavanja njihove slobode. Opredjeljenje njihovo za intimnim povezivanjem s osobom istog spola kao normalnom, prirodnom pojavom nije točno. Iako to nije bolesno stanje, kako kažu psihijatri, nije ni normalna pojava jer su pojedinci s takvim sklonostima dakako u manjini prema ostalima ljudima. Oni su, dakle, samo iznimka, i kao takvi ne mogu tražiti da se u svojim pravima izjednače s ostalom većinom; da se tisućugodišnji običaji, pravila i zakoni mijenjaju zbog njih (iznimka ne mijenja pravila).</p>
<p>Brak, koji je zajednica muškarca i žene od postanka civilizacije, neće se prema tome mijenjati zbog iznimaka. Ako se oni, homoseksualci, kao slobodni građani žele vezati s osobom istog spola, neka se vežu ako to smatraju demokratskom slobodom. Većina njih je to ionako samo iz obijesti.</p>
<p>Usvajanje djece u takvim zajednicama, kao što oni to traže, bio bi potpuni promašaj - moralna propast za normalno, zdravo dijete, koje bi živjelo u takvoj nenormalnoj neprirodnoj sredini.</p>
<p>Djeca oponašaju svoje roditelje, a roditelji su pravi i najodgovorniji za njihov odgoj. Kako od takve djece tražiti kasnije ljude normalne, prirodne, zdravih pogleda i reakcija na život i njegove pojave - na društvo i njegov poredak? Homoseksualci, koji su to zaista po svojoj prirođenoj opredijeljenosti, neće biti uznemirivani ako sami ne izazivaju svojim ponašanjem; neka ne traže izjednačavanje s pravima ostalih, uvažavanje i prilagođavanje nas većine njima, pojedincima, iznimkama.</p>
<p>Mnogi samci, i muškarci i žene, istinski prijatelji, žive u zajedničkom kućanstvu (radi lakšeg življenja - ili nečega drugoga) i ne traže nikakva posebna prava - status (izjednačenje s brakom; bilo bi to izvan pameti), pa to vrijedi i za ostale skupine povezane nekim zajedničkim interesom. Brak neka ostane kakav je uvijek bio. </p>
<p>M. R., Zagreb (podaci u redakciji)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="54">
<p>U Marinova pucao Vinko Žuljević, bliski prijatelj ubijenog Sliška</p>
<p>ZAGREB, 1. lipnja</p>
<p> - »Prikupili smo dovoljno materijalnih dokaza da je Vinko Žuljević Klica pucao u Veselina Marinova«, rekla je na konferenciji za novinare u subotu glasnogovornica PU zagrebačke Stanka Saraja. </p>
<p>Naime, očevidom koji je trajao do subote u četiri sata utvrđeno je kako je u petak oko 15,20 sati u caffe baru »NBA« u Ulici grada Vukovara 227 s nekoliko hica iz pištolja »magnum 357« ubijen tridesetpetogodišnji Marinov, svojedobno tjelohranitelj Mladena Naletilića Tute te svjedok u istrazi o ubojstvu Vjeke Sliška. Kako je glasnogovornica Saraja izjavila, Marinov, Klica (43) te još jedna osoba sjedili su u kafiću te su se u jednom trenutku posvađali, nakon čega je Klica iz pištolja za koji posjeduje dozvolu u Marinova ispalio najmanje četiri hica, usmrtivši ga na mjestu. Nakon toga Marinov je napustio kafić te se uputio u sjedište zagrebačke policije u Heinzelovoj gdje se sam prijavio oko 16 sati. Službeno je pak uhićen oko 20 sati, a u razgovoru s policijom branio se šutnjom. U popodnevnim je satima pak prepraćen u Istražni odjel Županijskog suda. </p>
<p>Na mjesto ubojstva izašli su djelatnici policije, istražni sudac Županijskog suda Milan Došen, zastupnik državnog odvjetništva te medicinski vještak i vještak balističar. Očevidaca ubojstva nije bilo jer su se gosti i vlasnik kafića Vinko S. nalazili na terasi gledajući na televiziji prijenos Svjetskog nogometnog prvenstva. No, ipak, vlasnik je posvjedočio kako je čuo četiri hica unutar svog lokala. O broju hitaca koji su usmrtili Marinova znat će se nakon obavljene obdukcije. Treća osoba koja se nalazila u društvu s Marinovom trenutno je u bijegu te će se naknadno odlučiti hoće li za njim biti raspisana tjeralica. Nakon njegovog uhićenja te saslušanja Klice policija bi trebala prikupiti dodatne informacije o cijelom događaju.</p>
<p>»Nije potvrđeno je li u trenutku prepirke u lokalu Marinov imao oružje te ga namjeravao upotrijebiti«, rekla je glasnogovornica Saraja. </p>
<p>Mladen Bokulić</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Žuljević tvrdi da je pucao u samoobrani</p>
<p>Vinko Žuljević Klica dao iskaz istražnom sucu / Daljnju obradu slučaja preuzima Uskok, izjavio ravnatelj policije Ranko Ostojić </p>
<p>ZAGREB, 1. svibnja</p>
<p> - U subotu popodne, Vinko Žuljević Klica, osumnjičeni za ubojstvo Veselina Marinova, iznio je svoju obranu istražnom sucu Županijskog suda u Zagrebu Aleksandru Zunderu, tvrdeći de je Marinova ubio u samoobrani.</p>
<p> Klica je izjavio kako je u lokal NBA, gdje se ubojstvo dogodilo došao u ranim popodnevnim satima, a tamo i inače često navraća. Pridružio mu se i njegov kum Vladimir Rajić. U neko doba je došao i Veselin Marinov, kojeg je Žuljević, tvrdi, poznavao površno. Marinov ga je navodno, pozdravio i upitao kako je, a Klica je odgovorio: »Dobro«. Marinov je tada upitao: »Jesi siguran da si dobro«. Na pitanje: »Što ti to znači?«, Marinov je uzvratio: »Dobro ti znaš što to znači« i uz psovku izvukao pištolj kalibra 022. Došlo je do naguravanja i Marinov je ispalio jedan hitac, a zatim mu se pištolj zaglavio. Klica tvrdi da je tada on izvadio svoj revolver »taurus« i ispalio »ne znam koliko metaka«. </p>
<p>Zatim je, tvrdi, izašao iz lokala. »Bio sam u transu i nisam znao je li Marinov živ ili mrtav«, rekao je sucu Žuljević i dodao kako se odmah pješice uputio u obližnju zgradu policije u Heinzelovoj ulici, gdje se sam prijavio. Službeno je uhićen oko 20 sati.</p>
<p>Istražnom saslušanju prisustvovali su i zamjenica županijskog državnog odvjetnika Branka Kipsan i Žuljevićev branitelj, odvjetnik Milenko Umičević.</p>
<p>Vinku Žuljeviću određeno je 48-satno zadržavanje u kojem se vremenu mora odlučiti o podizanju istražnog prijedloga i eventualnom određivanju pritvora. </p>
<p>Inače, u subotu je ravnatelj policije Ranko Ostojić izjavio kako će daljnju obradu ovog slučaja preuzeti Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, Uskok. Ostojić je u izjavi za Hinu rekao »Budući da se osnovano sumnja da u ubojstvu Marinova ima elemenata organiziranog kriminala, čije se procesuiranje očito pokušava spriječiti, s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem dogovoreno je da daljnju obradu slučaja preuzme Uskok. </p>
<p>Dragan Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Sportski zrakoplov srušio se na obiteljsku kuću</p>
<p>ZAGREB, 1. lipnja</p>
<p> - Sportski zrakoplov - jedrilica, kojim je upravljao Ivica P. (50), srušio se u subotu oko 11 sati na krov obiteljske kuće u velikogoričkoj Sisačkoj 22a, doznaje se u zagrebačkoj Policijskoj upravi.</p>
<p> Pilot je ozlijeđen i prevezen u KB »Rebro«, gdje mu je pružena pomoć.</p>
<p> Očevid obavlja policija u suradnji s inspektorima prometa i veza. Prema prvim informacijama iz Ministarstva pomorstva, prometa i veza, zrakoplov se srušio jer mu je otkazao uređaj za navigaciju, no točni razlozi i okolnosti pada letjelice još se utvrđuju. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Ukrao mikrovalku i blagajnički polog</p>
<p>OSIJEK, 1. lipnja</p>
<p> - Kako je izvijestila Policijska uprava osječko-baranjska tijekom noći s proteklog četvrtka na petak nepoznati počinitelj provalio je u kiosk »Fast food big mama« u Osijeku, vlasnika I. P. također iz Osijeka. Tom prilikom otuđena je mikrovalna pećnica, Simpa bonovi, cigarete i blagajnički polog pri čemu je načinjena materijalna šteta od oko 5000 kuna. </p>
<p>S. Č. D.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="58">
<p>Najveća inozemna investicija u Hrvatskoj </p>
<p>Prvi bageri mogli bi izaći na teren početkom rujna ove godine. Ugovorom se S.I.T.E.I. obvezao da će izgradnju industrijskog i sportsko-rekreacijskog centra dovršiti za 24 mjeseca, a cijeli kompleks za 36 mjeseci </p>
<p>Nismo željeli izaći pred javnost, dok nismo imali ugovor u rukama. Eto, to je sva tajna zbog čega smo do sada šutjeli, iako smo na tome zajedno s Talijanima intenzivno radili - kaže, uz osmijeh Ivan Hanžek, gradonačelnik Zaboka, grada s najjačim industrijskim potencijalom Krapinsko-zagorske županije i regije, smještenog u srcu Hrvatskog zagorja, i čvorištu cestovnih i željezničkih pravaca.</p>
<p> Poslije dugih pregovora, koji su se vodili gotovo u tajnosti, u subotu 18. svibnja, u dvorcu Đalski pored Zaboka, gradonačelnik »gospodarski i kulturno najvitalnijeg grada u Hrvatskom zagorju«, Ivan Hanžek i Paolo De Zen, direktor S.I.T.E.I.-a, najjačeg talijanskog investicijskog konzorcija, potpisali su ugovor o najvećoj izravnoj inozemnoj investiciji u Hrvatskoj vrijednoj 457 milijuna eura.</p>
<p>U ovom gradu, koji su talijanski businessmani i projektanti već nazvali »vratima jugoistočne Europe«, naravno sa stajališta svoga projekta, marketinga i općih gospodarskih interesa, S.I.T.E.I. će sagraditi tvornicu za reciklažu i preradu starog papira u novinski papir, čiji će dnevni kapacitet iznositi 700 tona novinskog papira. Osim te tvornice, koja će istodobno biti i snažan energetski izvor industrijske pare i struje, u sklopu tog kompleksa ukupne površine 450.000 četvornih metara, Talijani će sagraditi niz objekata za rekreacijsko-sportski centar i komercijalni centar u kojem će djelovati razni tihi obrti, prodavaonice i uslužni servisi. Na prvi pogled tako formiran kompleks djeluje »neprirodno«, a zapravo radi se o projektu u kojem je svaki objekt na svom mjestu i ima puno gospodarsko opravdanje.</p>
<p>Grupa od ukupno jedanaest talijanskih projektanata i eksperata za razvoj gospodarstva, nije slučajno izabrala Zabok. Saznajemo da su prije toga boravili u Pančevu (SR Jugoslavija), gdje su im nudili besplatno sve potrebno za izgradnju kompleksa, ali unatoč tome, S.I.T.E.I. se odlučio za Zabok. Bio je to povod da od gradonačelnika Hanžeka, komunikativnog poslovnog čovjeka i političara, saznamo što je to sve grad ponudio Talijanima. Predstavljajući svoj grad, gradonačelnik ističe da u Zaboku poslije 1990. nije ugašena nijedna tvornica, a ima ih nekoliko, niti je u doba tajkunizacije i svakakve pretvorbe, koje su ponegdje poharale cijele regije, likvidiran i jedan pogon. »Grad Zabok je 1993. bio jedino područje u kome, zajedno sa cijelom županijom, HDZ nije pobijedio, ali je pobijedila koalicija, koja je i danas na vlasti i dobro funkcionira«, naglašava Hanžek, koji za sebe kaže da je član SDP-a.Ukupna vrijednost talijanske investicije iznosi 457 milijuna eura, a grad, za uzvrat investitoru, ustupa koncesiju za korištenje 450.000 četvornih metara zemljišta na periferiji grada, koje je urbanističkim planom predviđeno za takvu djelatnost. Upravo su u tijeku pregovori o imovinsko-pravnim odnosima s privatnim i drugim vlasnicima tog zemljišta, kojima će grad isplatiti ukupno 1,560.000 eura iz nepovratnih sredstava Fonda za poticanje zapošljavanja.</p>
<p> Na šaljivu opasku da će teško ići s nagodbom o cijeni zemljišta, jer su u pitanju Zagorci, gradonačelnik s osmijehom dodaje: »Pa, i s ove strane su Zagorci«. U troškove grada dolazi još oko 2,500.000 eura iz kreditnih sredstava, što sve, zajedno sa isplatom zemljišta, iznosi manje od jedan posto vrijednosti investicije. S druge strane, Talijani su se ugovorom obvezali da će u tvornici i energani zaposliti 1200 ljudi i 800 u ostalim dijelovima kompleksa, s time da će objekte graditi velika hrvatska građevinska poduzeća.</p>
<p>Na pitanje što će biti sa zahtjevom Talijana da ih se deset godina oslobodi plaćanja poreza na dobit, te da dobiju razne carinske i druge olakšice, gradonačelnik je spremno odgovorio: »Sve je to u skladu sa Zakonom o poticaju ulaganja, koji predviđa čitav sustav poticajnih mjera, te poreznih i carinskih povlastica za domaća i strana ulaganja«. </p>
<p>Strah da bi tvornica mogla zagaditi rijeku Krapinu pa i dio Save u koji ta rijeka utječe, čini se da je suvišan, jer što je najvažnije, u procesu proizvodnje tiskovnog papira iz recikliranog materijala, otpadaju sulfati, koji mogu, nepažnjom ili na drugi način, zagaditi rijeku. S druge strane, stručnjaci Ministarstva okoliša pažljivo prate cijeli projekt i bez njihove dozvole ne može početi realizacija projekta.</p>
<p>Otkuda u projektu energana, jezero i komercijalni kompleks prodavaonica i servisa? Mnogima to kopka pamet, što potvrđuje i brojni upiti građana i poduzeća. Međutim, upravo ta kontinuiranost procesa daje punu vrijednost projektu. Tvornica u proizvodnom procesu troši goleme količine pare, čiji manja količina, nakon što napusti proizvodni proces, služi za zimsko grijanje svih prostorija u sklopu kompleksa, a veći dio je usmjeren na prolaz kroz turbine za proizvodnju struje snage 60 MW. Za ilustraciju snage te energane, spomenimo da termoelektrana Jertovac ima snagu 40 MW, a toplana Zagreb 64 MW, ili ovo: kompletno Hrvatsko zagorje, za kućanstva i industriju, troši struju snage 68 MW! Dakako, struja se može prodati i HE s kojom su već vođeni pregovori.</p>
<p>Jezero je potrebno kao rezervoar vode za slučaj kada razina Krapine zbog suše ili nekih drugih razloga padne ispod egzistencijalnog minimuma za život riba i drugih riječnih stanovnika. Da bi se jezero, čija je površina 10.000 četvornih metara, bolje iskoristilo, projektirano je da se oko jezera sagradi veliki multimedijski centar zabave i sporta s nizom objekata za razonodu i sportske aktivnosti.</p>
<p>Gradnja bi, prema ugovoru, morala početi najkasnije 90 dana nakon dobivanja svih potrebnih suglasnosti. Ugovorom se S.I.T.E.I. obvezao da će izgradnju industrijskog i sportsko-rekreacijskog centra dovršiti za 24 mjeseca, a cijeli kompleks za 36 mjeseci.</p>
<p>Salih Zvizdić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Novo porinuće u »Uljaniku«</p>
<p>PULA, 1. lipnja</p>
<p> - Uz prigodnu svečanost Uljanikovi brodograditelji u subotu su porinuli u more tanker za prijevoz nafte i naftnih prerađevina kojega je naručitelj liberijska kompanija »Splendour I Corporation«. Ugovor za gradnju broda potpisan je u ožujku prošle godine, a kobilica mu je postavljena krajem prosinca 2001. Brod je dug 182,5 metara, nosivosti 47.400 tona, a brzinom od 15,2 čvorova pokretat će ga Uljanikov dizel motor. Nakon porinuća na isti navoz postavljena je kobilica za novi brod namijenjen prijevozu automobila i kamiona naručitelja grupe »Grimaldi« iz Napulja. »Uljanik« je do danas za tog talijanskog naručitelja izgradio četiri broda, svaki kapaciteta 4300 automobila. Budući da su se ti brodovi u eksploataciji pokazali izuzetno racionalnim, peti brod iste serije, po želji vlasnika, bit će dulji 21 metar i prevozit će 700 automobila više (ukupno pet tisuća). S »Grimaldijem«, ugovorena je gradnja za sada još dvaju takvih produženih brodova. </p>
<p>»Uljanik«, inače, kao najuspješnije hrvatsko brodogradilište ima 13 čvrstih narudžbi, a u pregovorima je gradnja još jednog specijalnog broda-farme za prijevoz stoke iz Australije i Novog Zelanda za Bliski istok i Sredozemlje. Tim ugovorima »Uljanikovi« kapaciteti popunjeni su do 2005. godine, a vrlo izgledno je i potpisivanje tzv. ruskog programa. </p>
<p>M. U.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>HSS traži niže trošarine za pivo </p>
<p>ZAGREB, 1. lipnja</p>
<p> - Saborska zastupnica HSS-a Zdenka Čuhnil zatražila je da od 1. srpnja manje pivovare, one koje proizvode do 200 tisuća hektolitara na godinu, plaćaju upola nižu trošarinu na pivo od sadašnje (200 kuna po hektolitru). Uvjet je da su te pivovare samostalne, to jest da nisu vlasnički i financijski povezane s drugim, većim pivovarama. </p>
<p>Tražeći niže trošarine za manje pivovare, zastupnica se poziva na praksu europskih zemalja i navodi da u ukupnoj domaćoj proizvodnji piva manje pivovare sudjeluju jedva sa sedam posto pa niže trošarine za njih ne bi znatnije smanjile proračunske prihode. Zdenka Čuhnil ističe kako su se pokazala utemeljenim upozorenja da će povećanje trošarina na pivo imati negativne posljedice. Po pokazateljima za prva četiri mjeseca, znatno se smanjila prodaja piva, posebice manjih pivovara (Daruvarska, BUP Buzet) koje se ne mogu nositi s velikima, kaže zastupnica. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>HFP prodaje pakrački »Papuk« za samo 250 tisuća kuna</p>
<p>PAKRAC, 1. lipnja</p>
<p> - Većinski vlasnik pakračke drvo-prerađivačke tvrtke »Papuk« Hrvatski fond za privatizaciju (82 posto udjela) u dva pokušaja nije uspio prodati tu tvrtku, jer bi kupac, unatoč povoljnoj cijeni, trebao preuzeti i njene dugove. Osim dugova državnim fondovima, Papuk duguje i oko pet milijuna kuna radnicima za neisplaćene plaće iz 1998. i 1999. godine. Stoga je HFP najavio treću prodaju »Papuka« uz početnu cijenu od samo 249 tisuća kuna, a dražba će se održati 11. lipnja. </p>
<p>HFP ne želi otkriti ima li zainteresiranih za kupnju »Papuka«, no direktor Tomica Lešković potvrđuje informaciju da su u »Papuk« nekoliko puta dolazili predstavnici američke organizacije »Flag«. Oni su zainteresirani za ulaganja u drvnu industriju, posebice na prostorima od posebne državne skrbi. Unatoč činjenici da nisu odgovorili žele li kupiti ovu tvrtku, bili su zadovoljni što u »Papuku« unatoč problemima uspjevaju održavati proizvodnju. </p>
<p>I. F.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Završena sadnja duhana na oko 4200 hektara</p>
<p>KUTJEVO, 1. lipnja</p>
<p> - Tvrtke »Hrvatski duhani« iz Virovitice i »Rovita« iz Kutjeva, a koje su u sastavu rovinjskog duhanskog koncerna, ugovorile su proizvodnju duhana na 4194 hektara površine. Duhanom sorte »Virginija« zasađeno je 3738 hektara, a »Burleyom« 456 hektara.</p>
<p> Prema riječima direktora »Rovite« Mirka Boića, sadnja duhana zahvaljujući dobroj pripremi proizvodne sezone trajala je samo dva tjedna. Ovisno od vremenskih prilika, očekuje se proizvodnja oko 8200 tona »Virginije« i oko 1300 tona »Burleya«, proizvodnja duhana ugovorena je s 2200 kooperanata, obiteljskih gospodarstava. U »Roviti« procjenjuju da će vrijednost ovogodišnje proizvodnje duhana biti 130-140 milijuna kuna. Za sadnju duhana »Rovita« je kooperantima osigurala sav repromaterijal, a stručnjaci će pratiti moguću pojavu bolesti, prvenstveno peronospore. Zahvaljujući vrhunskoj tehnologiji, prvenstveno proizvodnji rasade duhana u hidroponima, »Rovita« se približila svjetskim trendovima u proizvodnji duhana pa i po prinosima. </p>
<p>I. F.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="63">
<p>Tržište kapitala traži brze i korjenite promjene</p>
<p>Promjene na bankarskom tržištu odrazit će se i u vlasničkim odnosima nad mirovinskim fondovima i vjerojatno zahtijevati njihovo spajanje ili restrukturiranje</p>
<p>BRIJUNI, 1. lipnja</p>
<p> - Na domaćem tržištu kapitala potrebne su brze i korjenite promjene u percepciji financiranja kod poslovnih subjekata, ali i države, kako se ne bi nastavila daljnja erozija domaćeg tržišta kapitala. U tome može pomoći i država, tako što će barem kompanije iznad određenog broja zaposlenih ili iznad određene razine prihoda obvezati da postanu članovi prve kotacije burze kako bi se otvorila prilika da mirovinski fondovi mogu ulagati u njihove dionice, što će im omogućiti bolju diverzifikaciju portfelja.</p>
<p> U protivnom, bit će nužne promjene Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, odnosno otvaranje mogućnosti za to da više ulažu u inozemstvo, istakli su predstavnici pet mirovinskih fondova koji su proteklog vikenda sudjelovali na seminaru o mirovinskoj reformi u organizaciji World Learninga i Carana korporacije. </p>
<p>Doprinos države razvoju domaćeg tržišta kapitala očekuje se i u privatizaciji javnih poduzeća koja bi se trebala provesti uvrštenjem njihovih dionica na prvu kotaciju burze, istakli su fond manageri.</p>
<p>Prema njihovim riječima ulaganja su u ovom trenutku ograničena zbog nedostatka dionica u prvoj kotaciji burze, nedostatka korporativnih ili municipalnih obveznica, a još je veći problem i nedostatak interesa da se one izdaju za tržište, što se dosad pokazalo u praksi. Ako se situacija na burzi ne promijeni za dvije do tri godine, kada se u drugom mirovinskom stupu akumulira značajniji kapital, država će fondovima morati omogućiti da u većoj mjeri ulažu u inozemstvu, smatraju u mirovinskim fondovima. </p>
<p>Prije nego što je na dnevnom redu bilo izlaganje Hagene o najavljenim promjenama zakona, Robert Mežnar iz Raiffeisen fonda istaknuo je kako će limite ulaganja domaćih mirovinskih fondova trebati usklađivati sa portfeljima u svijetu čiji je prosjek 30 posto uloga u obveznice, 50 u dionice, te 20 u ostale financijske instrumente, dok je Boris Galić iz AZ mirovinskog fonda istaknuo potrebu promjene pravila u dobrovoljnoj mirovinskoj štednji. Prema njegovim riječima ulazne naknade za članove dobrovoljnih fondova trebale bi biti više nego u drugom mirovinskom stupu (jer će i troškovi poslovanja dobrovoljnih fondova biti veći), a nužne su i porezne stimulacije poslodavaca koji odluče uplaćivati doprinos za svoje radnike, s obzirom na relativno nizak standard hrvatskih građana i vjerojatno mali broj onih koji će moći i na taj način izdvajati za mirovinu.</p>
<p> Fond manageri inače kažu kako su dosad od Regosa dobili podatke o većini svojih članova, te kako je u dogovoru s Regosom zaključeno kako će se pristup osiguranika računima u fondovima omogućiti tek od 1. srpnja, a ne od 1. lipnja kako je bilo najavljeno. Anđelka Buneta, ravnateljica Regosa, to je i potvrdila, a odgađanje obrazlaže potrebom da se do kraja raščiste svi podaci o osiguranicima i uplatama doprinosa u drugome stupu. No, Regos, odgovorila je na pitanje Vjesnikovih novinara, točno zna za koje osiguranike jest, a za koje nije uplaćen mirovinski doprinos za drugi stup. U slučaju osiguranika čiji poslodavci nisu ispoštivali tu obavezu Regos već pokreće postupke prisilne naplate, kazala je Buneta. </p>
<p>Dragan Kovačević, ravnatelj Hagene istaknuo je kako će se promjene na bankarskom tržištu odraziti i u vlasničkim odnosima nad mirovinskim fondovima i vjerojatno zahtijevati njihovo spajanje ili restrukturiranje.</p>
<p> O tome su, kazao je dr. Dragan Kovačević, već započeli prvi razgovori. Ujedinjavanje nadzora bit će potrebno zbog toga što bi fondovi za dvadesetak godina mogli raspolagati sa barem 25 posto bruto društvenog proizvoda, što pokazuje primjer Čilea. Model prema kojem se provodi mirovinska reforma u većini tranzicijskih zemalja pokazao je da fondovi nakon 20 godina od početka reforme drže oko 45 posto bruto društvenog proizvoda. </p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Seminar o budućnosti Caritasa</p>
<p>ĐAKOVO, 1. lipnja</p>
<p> - Više od 120 sudionika, odnosno animatora karitativnog djelovanja iz svih župa đakovačkog dijela Đakovačke i Srijemske biskupije okupilo se u subotu na Seminaru na kojem se raspravljalo o razvoju karitativnog rada i volontarijata u župi. Skup je održan u okviru ovogodišnjih djelatnosti Biskupijskog pastoralnog centra, a u suradnji s Caritasom biskupije Đakovo i hrvatskim Caritasom. </p>
<p>Sudionike seminara pozdravio je đakovački srijemski biskup Marin Srakić koji je tom prigodom istaknuo da Caritas više nisu šleperi hrane koji stižu iz inozemstva, nego spremnost da se organizirano pomogne bratu u potrebi s onim što imamo i znamo. </p>
<p>U okviru Seminara razrađene su tri teme; o volontarijatu kao budućnosti karitativnog djelovanja i o razvoju i organizaciji župnog Caritasa govorili su dr. Milan Špehar i prof. Suzana Ciganović iz hrvatskog Caritasa, a o stanju i perspektivama Caritasa velečasni Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa biskupije Đakovo. </p>
<p>M. Lj.</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Plavu zastavu dobile marine »Jezera« i »Vodice«</p>
<p>JEZERA/VODICE. 1. lipnja</p>
<p> - Plavu zastavu, koja potvrđuje da su ispunjeni najstroži europski ekološki standardi za čistoću mora, u subotu su treći put dobile ACI-jeve marine »Jezera« iz Jezera na otoku Murteru i »Vodice« iz Vodica. </p>
<p> Taj simbol čistoće i ekološke zaštićenosti mora, koji dodjeljuje EZ-ova zaklada (Fundation of environmental education) u suradnji s Pokretom prijatelja prirode »Lijepa naša«, u Hrvatskoj ove godine imaju 33 plaže i 15 marina. </p>
<p> »Dodjela Plave zastave posebice je vrijedna za Šibensko-kninsku županiju, jer su upravo Jezerani i tamošnja tvrtka 'Školjić', na čelu s Dragom Pirijom, bili začetnici turizma na tom području«, rekao je direktor ACI-ja za srednji Jadran Mirko Ježina.
Dodao je kako je Plava zastava, koja se danas vijori iznad ACI-jeve marine »Jezera«, potvrda da se od visokih ekoloških standarda, koje je ta marina postavila prije petnaestak godina, ni danas nije odustalo.</p>
<p> Na svečanom podizanju Plave zastave u ACI-jevim marinama »Jezera« i »Vodice«, osim predstavnika lokalnih i županijskih vlasti, bili su nazočni i koordinator Pokreta prijatelja prirode »Lijepa naša« za Dalmaciju, Petar Bojić i predstavnik Uprave za otoke Mili Bratinčević. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Neraspoređeni policajci: izvješće »sramno i neistinito«</p>
<p>ZAGREB, 1. lipnja</p>
<p> - Neraspoređeni policajci koji na Markovu trgu prosvjeduju 74. dan tražeći da se riješi njihov status, ocijenili su u subotu da je izvješće Vladina Povjerenstva za rješavanje problema neraspoređenih policajaca »sramno i neistinito«.</p>
<p>Po izvješću koje je prihvatila Vlada, u MUP bi trebala ponovno biti primljena 154 policajca, 189 bi prešlo u carinu i pravosudnu policiju, a njih 491 posao će potražiti na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Pravo na mirovinu ostvarilo je 120 policajaca, a 28 je našlo novo zaposlenje.</p>
<p> »Ne vjerujem da će se u policiju vratiti toliko policajaca«, izjavio je na konferenciji za novinare predstavnik neraspoređenih policajaca Filip Lacić, ustvrdivši da u povjerenstvu koje je izradilo izvješće nije bilo legitimnih predstavnika neraspoređenih policajaca, nego »podobnih policajaca koje je izabrala Vlada«.</p>
<p> Zatražio je da o kriterijima za povratak na posao raspravlja Sabor i da se osnuje novo Povjerenstvo koje bi riješilo njihov problem. Lacić se zahvalio građanima i udrugama koji im pružaju podršku te najavio da će neraspoređeni policajci nastaviti s prosvjedom. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>HSP prekida sve koalicije s HDZ-om? </p>
<p>DUBROVNIK, 1. lipnja</p>
<p> - HSP prekida sve koalicije s HDZ-om ako se ta stranka, odnosno stranke u mjestima gdje su aktualne koalicije s HSP-om, u roku od 30 dana ne ogradi od slučajeva koaliranja HDZ-a sa strankama koje nemaju veze s hrvatskim nacionalnim interesima, što znači sa SDSS-om. Istaknuo je to predsjednik HSP-a Anto Đapić na konferenciji za novinare u subotu u Dubrovniku nakon gotovo tri sata, kako je sam rekao, burne rasprave tijekom sjednice Glavnoga stana stranke čija je središnja tema bila vezana uz odnose s HDZ-om poslije već poznatih događanja u Karlovačkoj županiji i Vukovaru. </p>
<p> Pravaši također traže ponavljanje izbora u Karlovačkoj županiji i gradu Vukovaru, gdje je HDZ jednostrano, kažu, prekinuo bez razloga koalicije s HSP-om. Đapić je pri tom kazao da je HDZ u Vukovaru dovela na vlast stranku »aboliranih terorista« za što nije bilo nikakvog razloga niti potrebe. HSP je u sjednicu okončao i zaključkom kako će ta stranka na sve sljedeće izbore, bilo lokalne ili parlamentarne, izlaziti isključivo samostalno. Postizborno će biti otvoreni za dijalog i koalicije sa svim hrvatskim političkim strankama. </p>
<p>Što se tiče donošenja Zakona o nacionalnim manjinama, pravaši kažu da su otvoreni za razgovor, ali da imaju svoje minimalne uvjete kako bi isti uopće mogli podržati - broj manjinskih zastupnika, po HSP-u isključivo ovisi o ukupnom broju zastupnika, a protiv su dva glasa nacionalnim manjinama.</p>
<p>K.C.</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Društvo političkih zatvorenika: »revanšistički odnos Vlade«</p>
<p>VUKOVAR, 1. lipnja</p>
<p> - Predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika Jure Knezović rekao je u subotu u Vukovaru da se Hrvatska vlada odnosi revanšistički prema tome društvu za čiji rad ove godine, naveo je Knezović, nije izdvojila niti jednu kunu. Dodao je i to da se istodobno izdvajaju sredstva za programe SUBNOR-a kao i za promicanje prava homoseksualnih osoba.</p>
<p> Vijeće Društva raspravljalo je i o ponašanju vlasti prema bivšim političkim zatvorenicima. Bilo je to prvi put da zasjeda izvan Zagreba.</p>
<p> Na konferenciji za novinare, održanoj nakon sjednice, Knezović je zamjerio Vladi odbijanje niza projekata koje je predložilo Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, poput izrade leksikona bivših hrvatskih političkih zatvorenika i projekta »Briga i njega starih, bolesnih i nemoćnih političkih zatvorenika - gerontološka skrb«.</p>
<p> »Mi nismo u zatvorima samo ležali, nego i radili i izgrađivali ovu zemlju. Država je naslijedila ta dobra i stoga imamo od nje pravo i na podršku«, kazao je Knezović. </p>
<p> Naveo je da je do sada administrativna komisija Vlade RH bivšim političkim zatvorenicima priznala više od 20 milijuna dana zatvora što je, međutim, kako je kazao tek 13 posto od stvarno izdržane robije. </p>
<p> Kroz komunističke zatvore u Hrvatskoj je prema riječima dopredsjednika Hrvatskog društva političkih zatvorenika Slavka Meštrovića prošlo oko 100 tisuća ljudi. </p>
<p> »Ne daju nam niti lipe, a onda kleknu na Bleiburgu. Kako to drugačije nazvati nego farizejštinom nove hrvatske vlasti«, ustvrdio je Meštrović. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Predstavljanje knjige »Srpska strana rata«</p>
<p>ZAGREB, 1. lipnja</p>
<p> - Voditelj zagrebačke podružnice Zaklade »Heinricha Boella«, Srđan Dvornik, na konferenciji za novinare u subotu je najavio niz okruglih stolova koje će ta zaklada upriličiti u nekolicini hrvatskih gradova u povodu drugoga izdanja knjige »Srpska strana rata«.</p>
<p>Riječ je o zborniku radova koje je nekolicina neovisnih i kritički orijentiranih srbijanskih intelektualaca - sociologa, politologa i dr., objavljivala u vrijeme režima Slobodana Miloševića. </p>
<p>Knjiga je prvi put objavljena 1996., u izdanju mjesečnika »Republika« i u nakladi od 2000 primjeraka, a njezino drugo izdanje u Zakladi smatraju dobrom prilikom da se sa stavovima liberalnih srbijanskih intelektualaca upozna i hrvatska javnost.</p>
<p> Okrugli stolovi o knjizi održat će se u Vukovaru, Osijeku, Zagrebu, Rijeci i Splitu, od 3. do 7. lipnja, a u njihovu će radu, uz dvije autorice - Oliveru Milosavljević i Latinku Perović te urednika zbornika Nebojšu Popova, sudjelovati i brojni hrvatski stručnjaci.</p>
<p> Zaklada »Heinricha Boella«, koja je bliska njemačkoj Stranci zelenih, očekuje da će ti okrugli stolovi pospješiti javnu percepciju knjige te pridonijeti otvaranju razgovora o knjizi kao javnoj činjenici. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Dan Osječko-baranjske županije: »Probleme neće riješiti drugi«</p>
<p>OSIJEK, 1. lipnja</p>
<p> - »Okolnosti u kojima se nalazi Osječko baranjska županija tako su složene da izlaz nećemo pronaći ako se budemo ponašali kao do sada. No, ne treba očekivati da naše probleme riješi netko drugi«, rekao je osječko-baranjski župan dr. Ladislav Bognar na svečanoj sjednici Županijske skupštine održanoj u subotu u HNK u povodu Dana Županije 2. lipnja. </p>
<p> Župan Bognar također je istaknuo potrebu ulaganja u ljude i njihovu stalnu edukaciju, te u tom smislu posebno naglasio značaj razvoja ljudskih resursa i potrebe stvaranja pozitivnog društvenog ozračja. U nastavku on je napomenuo kako je gospodarstvo Županije devastirano zbog ratnih stradanja, gubitka tržišta i nezakonite privatizacije, no unatoč svemu zaključio je ova Županija ima dobru perspektivu zbog mladih ljudi i prirodnih potencijala koje ona posjeduje. </p>
<p>Istom prigodom predsjednik Skupštine Županije Ramir Ristić podsjetio je da je 9. obljetnica osnivanja Županije i vrijeme posljednje faze procesa mirne reintegracije kada je Beli Manastir posjetio predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman.</p>
<p>Na svečanoj sjednici u zgradi osječkog kazališta nazočni su bili saborski zastupnici, predstavnici nekoliko hrvatskih županija, vjerskih zajednica, političkih stranaka, sudbene vlasti, Hrvatske vojske, policije, te udruga stradalnika Domovinskog rata kao i međunarodnih organizacija.</p>
<p>U povodu proslave Dana Županije isti dan položeni su vijenci kod središnjeg križa na Centralnom groblju, te ispred Kapelice kraljice Mira na Krunskoj utvrdi, a upriličena je i svečanost uručenja Nagrade Osječko-baranjske županije.</p>
<p>S. Č. D.</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Započinje izgradnja voćinske crkve i svetišta </p>
<p>VOĆIN, 1. lipnja</p>
<p> - Nakon što je pripremljena sva potrebna dokumentacija za izgradnju voćinske župne crkve i Svetišta Majke od Utočišta, središnjeg Marijanskog svetišta požeške biskupije, raspisan je i natječaj za izvođača radova. S obzirom na dinamiku priprema, prema riječima voćinskog župnika Željka Strnaka, radovi na izgradnji župne crkve Pohoda Blažene Djevice Marije započet će tijekom mjeseca lipnja. Nova crkva bit će izgrađena na mjestu stare crkve i svetišta, a koju su srpske paravojne postrojbe 12. i 13. prosinca 1991. godine razorile do temelja. Zahvaljujući sačuvanoj projektnoj dokumentaciji, nova crkva bit će istovjetna staroj, a postojeći dio zida stare crkve s portalom i numerirani kameni blokovi bit će ukomponirani u zidove nove crkve kao sjećanje i komadići mozaika voćinske sakralne baštine. Izgradnju crkve i svetišta financirat će požeška biskupija, župa Voćin, ministarstvo kulture te brojni donatori iz Hrvatske i inozemstva. O ukupnoj vrijednosti ove najveće investicije u požeškoj biskupiji za sada je teško govoriti. </p>
<p>I. F.</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Otvorena izložba »Tradicija i suvremenost«</p>
<p>ZAGREB, 1. lipnja</p>
<p> - Izložba likovnih radova učenika hrvatskih osnovnih škola i hrvatske nastave u inozemstvu "Tradicija i suvremenost - nove multikulturalne matrice« otvorena je u subotu u Muzeju Mimari. </p>
<p>Izloženo je 500 učeničkih radova o hrvatskome narodnom stvaralaštvu i stvaralaštvu etničkih zajednica Hrvatske. </p>
<p>Ljetovanjem u likovno-kreativnoj radionici Učilišta za likovno obrazovanje, kreativnost i dizajn - Studio Tanay »Kreativni suncobran« u Starome Gradu na Hvaru nagrađeno je 20 učenika, a deset ih je pohvaljeno. </p>
<p> Izloženi su radovi odabrani među više od 5000, koliko ih je stiglo na natječaj »Tradicija i suvremenost«, koji se održava peti put i na koji se prijavilo oko 300 škola (od 4. do 8. razreda) iz Hrvatske te, prvi put, dopunske hrvatske škole iz inozemstva.</p>
<p> Dvadeset najboljih radova ovogodišnjeg i prošlogodišnjeg natječaja sudjelovat će na izložbi »Umjetnost nas uči«, koja će se u sklopu Kongresa Međunarodne organizacije za odgoj umjetnošću (InSEA) održati u New Yorku od 19. do 24. kolovoza. Organizatori izložbe su Udruga hrvatskih učitelja likovne izobrazbe (UHULI) i Lura d.d.</p>
<p> Izložba je otvorena do 16. lipnja. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Salmoneloza uzročnik bolesti kod šezdesetak Bechtelovih radnika</p>
<p>GOSPIĆ, 1. lipnja</p>
<p> - Ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Ličko-senjske županije dr. Dražen Jurković službeno je u subotu potvrdio da je nakon mikrobiološke analize utvrđeno da je u Bechtelovom kampu u Gospiću došlo do zaraze salmonelozom. </p>
<p>Zbog toga je liječničku pomoć zatražilo oko šezdesetak radnika firme »Bechtel« koja je angažirana na izgradnji buduće autoceste Zagreb-Split. Potvrđeno je da su obavljeni poslovi pregleda novoizgrađenog kampa u Gospiću, od kuda su izuzeti uzorci, pri čemu je zabranjen rad radnicima koji ne posjeduju odgovarajuće dozvole za rad (sanitarne knjižice...). Vjesnik neslužbeno doznaje da je u kuhinji u kojoj se priprema hrana za radnike ustanovljeno da ne postoje minimalni higijensko-tehnički uvjeti za rad, stoga je daljnji rad zabranjen u kuhinji dok se ne ishoduju rješenja. </p>
<p>Oboljeli koji su zaprimljeni na odjel intenzivne njege gospićke bolnice odvojeni su od ostalih pacijenata, a riječ je o osobama mlađe i srednje životne dobi, koje su izvan životne opasnosti. U ogulinskoj bolnici na liječenju je oko petnaestak osoba, radnika »Bechtela«, sa istim uzročnicima bolesti. Vjesnik je i prije pisao da postoje indicije da suvremeni Bechtelov kamp u Gospiću, koji može primiti oko 400 radnika, ne posjeduje sve dozvole za rad, s čim se sada otvara pitanje kako je i s čijim odobrenjem isti mogao primiti radnike, ako dozvole nisu izdane. Iz »Bechtela« ne žele komentirati događaje dok se ne obavi kompletna stručna analiza i utvrde svi relevantni pokazatelji.</p>
<p>D. Prša</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20020602].
|
