20. stoljeću, novi strojevi za glačanje i glačala s pogonom za vodenu paru. Svi su ti izumi ubrzali tempo obavljanja krojačkih zadataka[ERROR: no link :]

Najraniji šivaći strojevi mogli su šivati od 800 do 900 uboda u minuti. Upotreba električne struje njihovu je brzinu povećala na dvije do četiri tisuće uboda u minuti. (Helfgott, op. cit., str. 38)

Uvođenje parnog stroja za višeslojno krojenje materijala u sedamdesetim godinama 19. stoljeća bilo je rana iznimka od odnosa jedan naprama jedan između pojedinačnog odjevnog predmeta ili njegova segmenta i pojedinačnog poslužitelja ili poslužiteljice stroja. Njemu je u devedesetim godinama istog stoljeća slijedilo uvođenje prenosivog električnog noža za višeslojno krojenje. Oni su pojedinačnom radniku ili radnici omogućavali istodobno krojiti do dvadeset i četiri sloja tkanine[ERROR: no link :]

Kidwell i Christman, op. cit., str. 81.

Svim radnicima i radnicama u odjevnoj struci bio je zajednički problem rada s mekim i bezobličnim sirovinama koje su stoga zahtijevale — i još zahtijevaju — mnogo individualne ručne obrade prije nego što se prepuste strojevima[ERROR: no link :]

Levine, op. cit., str. 11.

Louise Lamphere, „Fighting the Piece-Rate System” [„Borba protiv sustava plaćanja po komadu”], u Case Studies on the Labor Process [Studije slučaja o radnom procesu], op. cit.

Ta razmjena dobitaka u proizvodnji i porasta kompleksnosti, na industrijskoj razini ponavlja dvosmislenost što okružuje utjecaj šivaćeg stroja na proizvodnju odjeće kod kuće. Premda se šivaći stroj reklamirao kao naprava za uštedu rada, bilo je tvrdnji o tome da je on prije poslužio za povećavanje očekivanja onoga što se od odjeće (te stoga i od švelje) očekivalo, što je vodilo proizvodnji sve kompleksnijih odjevnih predmeta, koja je zahtijevala više šavova, obruba, nabora i volančića[ERROR: no link :]

Ava Baron i Susan E. Clepp, “If I didn’t have my sewing machine... Women and Sewing-machine Technology” [Da nema mojeg šivaćeg stroja... Žene i tehnologija šivaćeg stroja”], u J. M. Jensen i Sue Davidson, ur., A Needle, A Strike: Women Needleworkers in America [Igla, svitak, štrajk: šivačice u Americi], 1984, str. 37.

Vidi Margaret L. Brew, American Clothing Consumption 1879-1909 [Potrošnja odjeće u Americi 1879-1909], Sveučilište u Chicagu, doktorska disertacija, 1948, str. 424.

U tvornicama, novi su strojevi utrli put izvanrednom proširenju zasebnih tipova radnika i radnica, koji su obavljali specijalizirane radne zadatke kao što su obično ravno šivanje, „heftanje”, paranje, priprema glačanja, kontrola kakvoće materijala, itd. Svi su oni olakšali sve veće približavanje prêt-à-porter odjeće kompleksnosti ručno šivanih odjevnih predmeta, a nisu pokazivali sklonost prema razvoju vidljivo različitih, standardnijih proizvoda što bi odražavali novije načine proizvodnje.