Jednu od najopširnijih sistematizacija gradova s obzirom na njihove planove načinio je Tricart (1954). Njegova shema izgleda ovako:

Većina gradova u svijetu ima heterogenu strukturu. Naglašeno složenu strukturu imaju gradovi s dugom urbanom tradicijom, koji su se razvijali tijekom nekoliko stoljeća. Zbog toga su se s protekom vremena izvornoj gradskoj jezgri dodavali novi dijelovi, najčešće s drukčijim rasporedom ulica. Katkad se izvorni plan grada mijenjao naknadnom planskom intervencijom. To pokazuju i planovi izdvojenih velikih gradova u svijetu.

Ako se općenito analizira i uspoređuje razvoj gradova s pravilnim i nepravilnim shemama ulica, onda se svakako, moraju analizirati i društveno-ekonomski uvjeti vremena u kojemu su se razvijali gradovi. Gradovi s pravilnim mrežama ulica uglavnom odgovaraju onim društvima u čijoj organizaciji grad ima važnu ulogu. Najčešće su jake centralizirane društveno-političke državne tvorevine u kojima su gradovi centri političke i gospodarske moći. U takvim uvjetima gradovi se najčešće podižu planski, s unaprijed zamišljenim pravilnim rasporedom ulica i drugih sadržaja. Pravilne sheme ulica redovita su pojava u novosagrađenim gradovima u osvojenim krajevima. U takvim se prilikama najčešće primjenjuje pravokutna mreža, što je razumljivo zbog više razloga. Gradovi su se često planirali i podizali na brzinu, a pravokutni je raspored bio najpraktičniji za kretanje vojnih trupa, organizaciju gradskoga prometa i cjelokupnog života u gradu.

Gradovi s nepravilnim shemama ulica razvijali su se neplanski, spontano. Ulice tih gradova različitih su širina i smjerova pružanja. Izrazit primjer gradova s nepravilnim planom islamski su gradovi u kojima je, uz nepravilnu shemu ulica, došao do izražaja i sustav slijepih ulica. Osim nekoliko glavnih, širokih ulica, koje povezuju cijelo urbano tkivo i promet usmjeravaju prema izlaznim gradskim vratima, u tradicionalnim islamskim medinama postoji mnoštvo malih slijepih ulica koje od glavnih ulica vode u stambene ćelije grada. Iako je grad bio u žarištu organizacije islamskog društva, razvijao se neplanski, spontano, u uvjetima stroge planske pripadnosti i krvne veze.

I ulice srednjovjekovnih europskih gradova pretežno su imale nepravilne sheme, što je posljedica spontana razvoja. S obzirom na to da su se srednjovjekovni gradovi razvijali oko neke jezgre, feudalnog zamka, samostana, gradskoga trga ili sl., u njihovim se planovima nazire koncentričan raspored ulica i drugih elemenata.