dovoljno upravnog iskustva” (Thieme 1984, 524, 525). Za kakav ćemo se izbor osoblja odlučiti ovisi i o tome, shvaćamo li strojni sustav AOP-a kao posebnu cjelinu koja funkcionira po svojim pravilima i u izvjesnoj je mjeri izdvojena iz uprave ili smatramo kompjutor pomoćnim instrumentom kojim se služe, i treba da se služe, upravni službenici tijekom svoga normalnog upravnog posla. U vezi s kompjutorizacijom, pojedinci prilično kritički upozoravaju na načelno problematičan karakter tehničkih inovacija u organiziranom radu. Tako Cotterau (1974) razlikuje tri posljedice tehničkih inovacija za organizirani rad: povećanje materijalne efikasnosti, intenzifikacija rada, nove mogućnosti discipliniranja rada, naglasivši da je kod nekih inovacija, pa tako velikim dijelom i kod automacije u uredima, posrijedi uglavnom kombinacija između drugog i trećeg obilježja, dok povećanje materijalne efikasnosti nije uopće dokazano. Ona pridonosi raslojavanju službenika, njihovoj dekvalifikaciji i pojačanoj eksploataciji (Cotterau 1974, 467, 470, 471).

Informacijski sustavi na temelju AOP-a trebali bi ponajprije poboljšati djelovanje uprave u odnosu na građane, povećati brzinu i transparentnost upravnog djelovanja, osigurati građanima punu informiranost. Međutim, upravo se u odnosu na građane ukazuje niz spornih učinaka uvođenja AOP-a. Odluke više ne nose potpis odgovornog službenika, često je takve odluke tiskane u kompjutorskom štampaču teško čitati, česte su pogreške u pisanju osobito kod imena, tekst vrvi teško razumljivim kraticama. U pogledu banaka podataka, kao izvora informacija, građane smeta značajan stupanj inercije velikih informacijskih sustava; između trenutka zanimanja za neki podatak i trenutka kad se taj podatak počinje voditi u skladištima AOP-a protekne previše vremena (Thieme 1984, 532).

U odnosu na upravne strukture posljedice su uvođenja AOP-a izrazito višeznačne. Automatizacija obrade informacija znači uvođenje posve novog režima gospodarenja informacijama u upravi, koji otvara mogućnost napuštanja hijerarhije kao specifičnog komunikacijskog sustava uvjetovanog koncentracijom za radni proces nužnih informacija na vrhu hijerarhijske piramide. Međutim, to se djelovanje ograničuje na organizacijske jedinice u kojima se obavljaju rutinski masovni zadaci, a ne zahvaća konceptualnu upravu u užem smislu riječi. Već smo napomenuli da kompjutorizacija informacija omogućuje centralizaciju uslijed koncentracije samog posla u računskim centrima velikog kapaciteta. Ali omogućuje također i decentralizaciju odlučivanja sve do lokalnih organa koji, pomoću terminala, mogu biti u vezi s velikim centrima podataka. AOP olakšava planiranje i izgrađivanje određene politike time što odlučiteljima stavlja na raspolaganje veću količinu informacija. Ali se istodobno izražava bojazan da će nova tehnologija usmjeriti pažnju na činitelje koji se mogu kvantitativno izraziti, a odvratiti je od značajno važnijih kvalitativnih činitelja. Vladanje informacijama postaje glavnim izvorom moći u organizacijama, ali nije unaprijed jasno u čijim će rukama biti koncentrirana ta moć, odnosno hoće li biti moguće izgraditi primjereni društveni nadzor informacijskih tijekova u AOP unutar državne uprave. Prikupljaju li se goleme količine podataka prije svega za državne potrebe ili one trebaju podjednako poslužiti svima (Pitt i Smith 1984, 192 – 201)?

8. POSTUPCI U UPRAVI

105. Postupak u upravi jest način rada kod kojeg je propisano ili uobičajeno da se određene radne operacije ili elementi radnih operacija obavljaju na jednak način u svima istovrsnim slučajevima.

Previous page

Next page