NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20010130].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 281649 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>30.01.2001</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Ibler: Slovencima smo nudili veća prava u prolasku do otvorenog mora, ali oni traže suvereni koridor</p>
<p>Hrvatska je davno dala »non-paper« s prijedlogom da u jednom koridoru Slovenija ima - ne samo prolazak, nego tranzitni prolazak do otvorenog mora u kojem bi imala pojačana prava i pojačana jamstva / Slovenija zasad to ne želi nego traži koridor i suverenost nad njim tako da on postane slovenski teritorij / Ne može nikako stajati zahtjev da cijeli akvatorij Piranskog zaljeva bude samo pod suverenošću Slovenije jer, čim bi s hrvatske obale stupili nogom u more, bili biste u Sloveniji / Prijedlog rješavanja problema u paketu ne vodi brzom rješenju jer se radi o pitanjima koja su toliko različita da ih je neprirodno spajati, tvrdi akademik Vladimir Ibler, ugledni stručnjak za međunarodno pravo </p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Problem Piranskog zaljeva već godinama opterećuje hrvatsko-slovenske odnose. Mijenjale su se vlade, metode rješavanja tog i drugih problema, a rješenje nije nimalo bliže. Nedavno su održani razgovori između premijera Ivice Račana i Janeza Drnovšeka te predsjednika Stjepana Mesića i Janeza Drnovšeka. Tom prilikom je rečeno da, ako se u slijedećih tri mjeseca ne postigne dogovor o svim spornim pitanjima »u paketu«, jedino što preostaje je međunarodna arbitraža. O problemu granice na moru razgovorali smo s uglednim stručnjakom za međunarodno pravo akademikom Vladimirom Iblerom, redovnim članom HAZU-a. »Želim naglasiti da u ovom razgovoru iznosim samo svoje osobno mišljenje i to na razini doktrine, a ne prijedloga konkretnih rješenja da poslije ne bi bilo nesporazuma«, kaže na početku razgovora akademik Ibler, ističući da ne istupa kao predsjednik Ekspertne skupine RH za granice ni kao član Mješovite hrvatsko-slovenske komisije za granična pitanja.</p>
<p>• Što mislite o slovenskom prijedlogu da se sporna pitanja rješavaju u paketu?</p>
<p>- Mislim da to nije zgodno, jer su pitanja nuklearke Krško, Piranskog zaljeva i Ljubljanske banke potpuno različita. Svako od ta tri pitanja koja su još neriješena je toliko različito jedno od drugoga da ih je neprirodno spajati. Malo sam začuđen tim prijedlogom, jer pravnici, političari i diplomati znaju onu latinsku: Qui bene distinguit, bene docet. U pravu se obično stvari razdvajaju da budu jasnije, a ne da se pomiješaju. Ta pitanja su nastala na drugim mjestima, u drugo vrijeme, s drugim motivima i smatram da je sasvim loš prijedlog da ih se rješava u paketu.</p>
<p>• Ako Slovenci budu inzistirali na takvom modelu?</p>
<p>- Svačije mišljenje poštujem, ali ga ne dijelim. Sve prijedloge koji dolaze sa slovenske strane držim mišljenjima koja su dana bona fide i kojima je cilj isti koji i ja želim, a to je da se stvari konačno riješe. Veliki sam pristalica dobrih odnosa sa Slovenijom, samo mislim da rješavanje problema u paketu ne vodi rješenju. Barem ne brzom. Uostalom, glavno pitanje je postoji li dobra politička volja da se to riješi. Ako ta volja postoji, onda se čak može ići i u paketu, makar i dalje smatram da to nije dobro. Jaki su razlozi da se to ne rješava na taj način. Ako idete pojedinačno i riješite neki lakši problem, popravljate atmosferu i s boljim izgledima idete ka rješenju sljedećeg problema.</p>
<p>• Znači, modelom »u paketu« će se teško doći do rješenja?</p>
<p>- Zapravo, nikako ne razumijem kako se moglo doći do takvog modela. Uostalom, u pitanjima granice na moru morate primijeniti Konvenciju o pravu mora, koja nema nikakve veze s nuklearkom Krško, a pogotovo ne s dugom Ljubljanske banke. Mislim da je to vrlo nesretna ideja.</p>
<p>• Čini se da je problem granice na moru najvažniji. Što piše u Konvenciji o pravu mora u odnosu na Piranski zaljev?</p>
<p>- Veliki sam prijatelj rješenja tog problema, ali ono što piše u Konvenciji o pravu mora u potpunoj je suprotnosti s onim što se navodi u Memorandumu Slovenije iz 1993. Predsjednik Ekspertne skupine za granicu na moru postao sam 1992. i neke se stvari do danas nisu pomaknule s mjesta. Naime, ne može nikako stajati zahtjev da cijeli akvatorij Piranskog zaljeva bude samo pod suverenošću Slovenije.</p>
<p>• Zašto ne?</p>
<p>- Zato, jer u jednom zaljevu koji ima obale koje su dijelovi državnih teritorija dviju država ili možda više, suverenost nad cijelim akvatorijem ne može biti dana samo jednoj strani, jer to doslovce znači, malo mi je i smiješno to ponavljati tolike godine, da čim na hrvatskoj strani stupite u more, izašli bi iz izvan zemlje. To je jedna sasvim nemoguća situacija. Što je još zanimljivije, Slovenija ne osporava da je to hrvatska obala, a čim bi stupili nogom u more, bili biste u Sloveniji. To je potpuno neprihvatljivo i potpuno suprotno duhu Konvencije.</p>
<p>• Kako bi se to po Vašem mišljenju moglo riješiti?</p>
<p>- Moje subjektivno mišljenje je da granicu u Piranskom zaljevu ne bi trebalo povlačiti crtom sredine. Smatram da ima razloga, odnosno da se može govoriti o tome da nešto veći dio akvatorija u tom zaljevu pripadne Sloveniji. Ali, Hrvatska ne može biti bez mora pred svojom obalom. Zahtjev iz Memoranduma tim više čudi, što već odavna postoje dva pravila koja su temeljna pravila prava mora. More je pripadnost kopna, glasi prvo pravilo i ne odnosi se samo na otvoreno more, i drugo, sva prava koja jedna država ima na moru, ima ih ratione teritorii. Dakle, ta dva pravila bi bila povrijeđena.</p>
<p>• Što bi se dogodilo kad bi se udovoljilo slovenskom zahtjevu?</p>
<p>- Moram citirati članak Konvencije o pravu mora: »Suverenost obalne države proteže se na susjedni pojas mora koji se naziva teritorijalnim morem«. U tom pojasu obalna država nema samo prava, nego ima i dužnosti. </p>
<p>Obalna država, dakle, ne smije se toga odreći, jer je ona odgovorna za štošta što se događa u tom prostoru. Dakle, kad bi to Slovenija dobila, bilo bi joj jako teško, jer bi morala obavljati sve što kao obalna država i suverena u tom prostoru mora činiti. Lučka svjetla, sigurnost, upozorenja, svjetionička služba, itd. Sve bi to državi koja ima more, a nema kopno, bilo gotovo neizvedivo. Njezin bi normalni daljnji zahtjev bio da dobije i kopno.</p>
<p>• Slovenija je istaknula želju za izlazom na otvoreno more?</p>
<p>- Teritorijalno more Slovenije se ne dotiče otvorenog mora. Slovenija je stoga prinuđena ploviti bilo kroz talijansko bilo kroz hrvatsko teritorijalno more. Ali, najprije je potrebno razjasniti termine koji se u svezi s tim često netočno rabe. Riječ izlaz se u pravu mora uopće ne javlja, nego riječ pristup. Slovenija kao obalna država ima pravo ne samo na pristup moru, jer to pravo imaju i države bez morske obale, nego i na mnogo više. Pravo mora počiva na pravu svake države da plovi kroz teritorijalno more svake države. Dakle, Hrvatska sve kad bi i htjela, Sloveniji ne može zabraniti prolazak kroz hrvatsko teritorijalno more do otvorenog mora. To se zove neškodljivi prolazak. Umjesto riječi prolazak, često se rabi riječ prolaz. A to nije isto. Prolaz je prostor, a prolazak je radnja.</p>
<p>• Što zapravo Slovenija hoće?</p>
<p>- Slovenija se želi dotaknuti otvorenog mora. Potpuno je razumijem i želim da u tome uspije. S hrvatske strane smo davno dali jedan non-paper u kojem smo predložili da u jednom koridoru Slovenija ima opsežnija i zajamčena prava. Dakako, ne prava koja postoje u svakom teritorijalnom moru, ali smo Sloveniji predložili ne samo prolazak, nego tranzitni prolazak u kojem bi imala pojačana prava i pojačana jamstva.</p>
<p>• Kakve su bile reakcije?</p>
<p>- Slovenija, barem zasad, ne želi tako nešto. Želi i dalje koridor, ali i suverenost nad njim tako da taj koridor postane dio teritorija Slovenije.</p>
<p>• Je li to moguće?</p>
<p>- To nije moguće. O tome može odlučivati samo Sabor.</p>
<p>• Je li bilo još kakvih ideja o tome?</p>
<p>- Čuli su se prijedlozi da se ono što bi eventualno bio »umetak« između teritorijalnog mora Slovenije i otvorenog mora proglasi otvorenim morem. Ni to bez Sabora ne bi išlo. Dakle, u tom slučaju, Sloveniji se ništa ne bi dalo, nego bi se na štetu Hrvatske povećalo prostiranje otvorenog mora.</p>
<p>• Bi li u tom slučaju Hrvatska zadržala morsku granicu s Italijom?</p>
<p>- O tome bi tek trebalo pregovarati.</p>
<p>Do sporazuma, u Piranskom zaljevu vrijedi crta sredine</p>
<p>• Iz Slovenije se čuju prigovori zašto se granica u Hrvatskoj obično povlači sredinom Piranskog zaljeva?</p>
<p>- U slučajevima kada još nije sporazumno definirana morska granica između dviju država, a tako je u Piranskom zaljevu, prema Konveniciji o pravu mora vrijedi crta sredine.</p>
<p>• Rekli ste da se može govoriti o tome da nešto veći dio akvatorija u Piranskom zaljevu pripadne Sloveniji. Zašto?</p>
<p>- Konvencija o pravu mora u članku 15 dopušta mogućnost napuštanja crte sredine. Dakako, sporazumom obiju strana. Ne radi se o striktnom pravu. Ostavljeno je stranama da odluče kako žele povući laterarnu granicu na moru.</p>
<p>Sloveniji i Hrvatskoj koristila bi međunarodna arbitraža</p>
<p>• Što mislite o međunarodnoj arbitraži kao načinu rješenja ovog spora?</p>
<p>- Još početkom devedesetih godina pojavilo se mišljenje o tome da ne treba ići na međunarodnu arbitražu, odnosno pred sud trećega s opravdanjem da smo susjedne i prijateljske zemlje, pa nam to ne treba, jer je navodno tako nešto znak loših odnosa. Zaista se ne mora ići pred trećega, ako smo u stanju sami riješiti taj problem. Ali, budući da su tolike godine prošle, a nismo ništa bliže rješenju, sada bi, po mome sudu, bilo korisno ići na međunarodnu arbitražu.</p>
<p>• U Sloveniji i dalje tvrde da bi to rješenje bilo znakom loših odnosa?</p>
<p>- Nije istina da je znak loših odnosa među dvjema državama ići pred trećega. Dapače, to je znak dobrih odnosa. To znači da se možemo složiti o pitanju koje ćemo postaviti trećemu, da ga zajednički izaberemo, da u njega imamo povjerenja, što znači da na kraju prihvaćamo njegov sud. To u ovom slučaju nije neophodno, ali ni tu mogućnost ne treba zanemariti.</p>
<p>• Kakve posljedice bi to imalo po unutarnje odnose u jednoj i u drugoj državi?</p>
<p>- Prihvaćanje takvog jednog suda bi i jednoj i drugoj vladi olakšalo odnos prema unutarnjoj politici. Javna je tajna da je u Sloveniji sada jedno kompaktno i duboko neraspoloženje protiv Hrvatske. Svaka oporba, kakva god bila, sklona je vladi predbacivati nepatriotizam, a na ovim prostorima vrlo smo darežljivi i s rječju izdaja. S obzirom na sve te okolnosti, sud trećega bi, po mome mišljenju, pomogao da javnost u svakoj od tih dviju država lakše prihvati konačno rješenje ovog spora.</p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Bolest kravljeg ludila (1): Kuru - bolest gvinejskih kanibala</p>
<p>Pitanje je - je li epidemija kravljeg ludila doživjela svoj vrhunac ili će se to tek dogoditi / Inkubacija može trajati desetljećima / Prionske bolesti, u koje spada i kravlje ludilo, jedinstvene su, gotovo uvijek s kobnim posljedicama, uzrokovane smrtonosnim bjelančevinama - prionima</p>
<p>Pitanje je da li je epidemija kravljeg ludila doživjela svoj vrhunac ili će se to tek dogoditi, s obzirom da mnogi ljudi mogu oboljeti nekoliko godina pa i desetljeća nakon zaražavanja smrtonosnim bjelančevinama. Zbog toga su ljudi vrlo zabrinuti jer nisu sigurni da li su tijekom života konzumirali zaraženo meso.</p>
<p> Prionske bolesti, u koje spada kravlje ludilo, jedinstvene su, gotovo uvijek s fatalnim posljedicama, uzrokovane smrtonosnim bjelančevinama - prionima. Te bjelančevine se od normalnih, bezopasnih, promjenom oblika, mijenjaju u opasne. Prioni su odgovorni i za neke zarazne i nasljedne bolesti. Nije isključeno da tako promijenjene bjelančevine mogu uzrokovati i druge neurodegenerativne bolesti koje su prilično učestale u ljudi, pa tako mogu izazvati bolesti koje napadaju mišiće.</p>
<p> Poznate prionske bolesti (koje su sve redom fatalne) ponekad se nazivaju i spongiformnim encefalopatijama, zbog pretvaranja mozga u spužvastu masu, tkivo prožeto brojnim rupama. Čini se da su ove bolesti široko rasprostranjene među životinjama. Najčešća je forma tzv. scrapie, prema engleskoj riječi koja označava češanje kao dominantan simptom u ovaca ili koza. Oboljele životinje gube koordinaciju pokreta te s vremenom ne mogu niti stajati. U nekim slučajevima razvija se intenzivan svrbež, zbog kojeg se životinje nemilosrdno grebu, čime nastaju otvorene rane.</p>
<p> U sličnu kategoriju bolesti spadaju i oboljenja drugih životinja poput prijenosne encefalopatije kanadske kune zlatice ili spomenute spongiformne encefalopatije goveda. Ova potonja zove se i bolest kravljeg ludila i najviše zabrinjava čovječanstvo. Poznati su još i oblici prionskih bolesti koje se očituju kroničnim slabljenjem i propadanjem mula, jelena i losova. </p>
<p> Bolest kravljeg ludila prvi su prepoznali Englezi Gerald A.H. Wells i John W. Wilesmith iz Središnjeg veterinarskog laboratorija u Weybridgeu, godine 1986. Uočili su, naime, čudno ponašanje goveda; krave su pokazivale nekoordinirane kretnje i bile izuzetno plašljive. Vrlo je brzo izvorom bolesti proglašena stočna hrana - preciznije rečeno dodatci stočnoj hrani sastavljeni od mljevenog mesa i kostiju mrtvih ovaca. Godine 1988. britanska je vlada zabranila korištenje dodataka hrani sastavljenih iz ostataka mrtvih životinja.</p>
<p> Zanimljivo je da je Stanley B. Prusiner, nobelovac koji je sa svojim suradnicima prvi došao na ideju da prioni uzrokuju bolest, bio napadan od znanstvene javnosti zbog svojih heretičnih ideja. Kad je prije dvadesetak godina započeo izlagati svoja razmišljanja, a potom i teorije, o prionima kao uzročnicima bolesti, bilo je nezamislivo da bi prijenosna (zarazna) bolest mogla biti uzrokovana nečim što ne sadrži genetički materijal, tj. nukleinske kiseline (RNK ili DNK), dakle, bakterijama ili virusima. Odnosilo se to dakako na degenerativne bolesti središnjeg živčanog sustava u životinja, a vrlo rijetko i u ljudi. Ukratko, Prusiner je iznio ideju da samo bjelančevine, ništa drugo, uzrokuju te bolesti, što je bilo popraćeno velikim skepticizmom u znanstvenoj javnosti. Bilo je to, u to doba, doista heretično. Sličan skepticizam izazvao je i sam termin - bjelančevinaste infekciozne čestice (engl. proteinaceous infectious particles ili prioni).</p>
<p> Prionske bolesti u ljudi zabilježene su i prije u povijesti. Liječnicima i znanstvenicima nije pritom promakla opskurnost tih bolesti. Kuru - jednu od takvih, zabilježili su 1957. godine Vincent Zigas i D. Carleton Gajdušek, pišući izvještaj za Australski ured javnog zdravstva. Kuru ili »smrt smijanja« zahvaćala je stanovnike Visoke Papue, Nove Gvineje. Brojni žitelji toga područja, inače ljudožderi, obolijevali su od strane, čudne i fatalne bolesti, obilježene gubitkom koordinacije pokreta (ataksija) te kasnijim gubitkom pamćenja (demencija). Bolesnici su vjerojatno oboljeli od kuru nakon ritualnog kanibalizma - jedenja ljudskog mozga. Slijedila je zabrana te prakse, a kuru je prividno nestao.</p>
<p> Za razliku od toga, Creutzfeldt-Jakobova bolest široko je rasprostranjena, a obično postaje očita kad se pojavi gubitak pamćenja. Najčešće se javlja sporadično, napadajući jednu od milijun osoba, tipično u dobi od oko 60 godina. Oko 10-15 posto slučajeva bolesti je nasljedno, dok je za mali postotak oboljelih, na žalost, odgovorno liječenje od nekih drugih oboljenja. Bolest se npr. prenosi uslijed presađivanja rožnice oka, usađivanja tvrde moždane ovojnice ili elektroda u mozak, upotrebom zagađenih kirurških instrumenata ili injekcijom goveđeg hormona rasta iz pituitarne žlijezde (prije no što je započela proizvodnja genetičkim inženjerstvom dobivenog hormona rasta, koji je s toga aspekta posve siguran).</p>
<p> U ljudi postoje barem još dvije slične bolesti. Jedna se zove Gerstmann-Straussler-Scheinkerova bolest, a obilježena je gubitkom koordinacije pokreta te ostalim znacima kao posljedicom oštećenja malog mozga. Druga je fatalna insomnija, u kojoj je gubitak pamćenja praćen teškoćama i poremećajima spavanja. Obje su bolesti obično naslijeđene i tipično se javljaju u srednjoj životnoj dobi. Fatalnu obiteljsku insomniju otkrili su nedavno Elio Lugeresi i Rossella Medori sa Sveučilišta u Bolonji te Pierluigi Gambetti iz SAD.</p>
<p> O uzroku prionskih bolesti započeo je razmišljati Stanley B. Prusiner 1972. godine, kada je radio kao liječnik Odjela za neurologiju Medicinskog fakulteta kalifornijskog Sveučilišta u San Franciscu. Umro mu je, naime, bolesnik s Creutzfeldt-Jakobovom bolešću (CJB). Tražeći literaturne podatke o toj bolesti, ustanovio je da se CJB kao i kuru mogu prenositi ekstraktom oboljelog mozga u zdrave životinje. U početku se mislilo da bolest uzrokuje virus sporog djelovanja, no nitko nije uspio izolirati krivca. Tijekom čitanja literature, Prusiner je uočio iznenađujući podatak Tikvaha Alpera i kolega iz bolnice Hammersmith u Londonu - agensi koji uzrokuju JCB nemaju genetičkog materijala (DNK i RNK), što svaki virus i bakterija moraju imati. Ono što je još više zapanjilo Prusinera jest činjenica, da ultravioletno ili radijacijsko zračenje ne uništavaju uzročnika. Svaki virus ili bakterija bili bi takvim tretmanima uništeni i ne bi mogli izazvati bolest. Bilo je i šaljivih prijedloga poput onih da su za bolest odgovorni linoleum, kriptonit, itd. No, pravih rješenja zapravo nije bilo.</p>
<p> Godine 1974. Prusiner je utemeljio laboratorij u kojem je namjeravao istražiti taj misterij. Prvi je korak bio izolirati i djelomično počistiti infektivni materijal kako bi se mogao proučavati njegov sustav i svojstva. Zadatak je bio upitan i teško izvediv, po nekima već unaprijed osuđen na neuspjeh. Naime, brojni su znanstvenici već pokušali slično, no nisu uspjeli. No, optimizam i poletna mladost urodili su uspjehom. Već 1982.godine Prusiner i njegovi suradnici uspjeli su iz mozga hrčka dobiti isključivo infektivni materijal. Bio je to dobar početak. </p>
<p>(Nastavak u sutrašnjem broju)</p>
<p>Krešimir Pavelić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Umjesto govedine, turisti će jesti više ribe, peradi i povrća </p>
<p>Gotovo u svim hotelijerskim poduzećima u tijeku su izmjene uobičajenih sezonskih obroka / S turističkih menija bitno se reducira govedina i junetina, ali će se umjesto njih više koristiti riba, perad, janjetina, svinjetina, povrće... / Strahuje se da će ribari iskoristiti trenutak za daljnje dizanje ionako visokih cijena </p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Budući da je dobar dio Europe zahvatilo kravlje ludilo i da će se ove godine više nego ikada razmišljati o onome što se jede, hrvatski hotelijeri prilagođavaju menije novonastaloj situaciji. Gotovo u svim hotelijerskim poduzećima koja smo kontaktirali u tijeku su izmjene uobičajenih sezonskih obroka. Hotelijeri s pravom drže da će njihovi gosti u većoj mjeri nego dosad zazirati od svih vrsta hrane koja bi, makar i s minimalnim mogućnostima, mogla naškoditi njihovu zdravlju. Drugim riječima, u tijeku su masovni dogovori o bitnom reduciranju govedine i junetine s turističkih menija.</p>
<p> Te dvije vrste mesa, koje su uz teletinu popunjavale 50-ak posto hotelskih obroka, ne nestaju posve sa stolova, ali će se umjesto njih više koristiti riba, perad, janjetina, svinjetina, povrće... Iako Hrvatska ne spada među zemlje ugrožne kravljim ludilom, već bi zbog očuvanog okoliša zdrava hrana mogla postati njen turistički adut, novoformirani meniji samo će koristiti turistima. Ne treba, naime, uopće raspravljati je li obrok baziran na jadranskoj ribi (svejedno bijeloj ili plavoj) zdraviji od onoga temeljenoga na uvezenoj junetini ili govedini (znamo kakav je bio odnos prema poljoprivredi u proteklih desetak godina i da su stvari diktirali uvozni lobiji). Pitanje je samo koliko će ribari iskoristiti priliku za daljnje dizanje ionako visokih cijena.</p>
<p>Porečka se Rivijera prilagođuje novonastaloj situaciji, a njezin direktor Franco Palma ocjenjuje da će se bauk kravljeg ludila sigurno odraziti na potražnju goveđega mesa. Prema govedini i junetini, tvrdi Palma, posebno su u posljednje vrijeme skeptični Talijani. Iako u smanjenu obujmu, govedina će se i dalje nuditi na jelovnicima porečke Rivijere, a jedna od Palminih alternativa jest veća ponuda plave ribe. </p>
<p>I u Plavoj laguni vjeruju da bi dosadašnja masovna konzumacija govedine i junetine mogla splasnuti, ali ne i da će posve nestati sa stola. Budući da u Plavoj laguni gosti sami izabiru što će jesti (bife, odnosno švedski stolovi...), sve će ostati po starome i gostima će se uz piletinu, puretinu, svinjetinu i ribu i dalje nuditi i govedina i junetina. Darko Ivić, jedan od direktora, napomenuo nam je kako su dosadašnji strani gosti kao po pravilu bili izuzetno zadovoljni kvalitetom svih vrsta ponuđenog mesa. </p>
<p>Direktori i kuhari bolskoga Zlatnog rata također vijećaju o novim menijima. »Očekujemo velike poteškoće, a alternativa je mala. Doduše, možda se situacija stabilizira do berlinskoga sajma, a prihvatit ćemo i eventualnu preporuku turoperatora vezanu uz prehranu turista«, izjavio je Antun Plenković, direktor spomenutog poduzeća, dodavši da se razmišlja o većoj ponudi povrća, ribe i peradi u obrocima, korištenju nekih vegeterijanskih specijaliteta, razvoju zdrave hrane i sl. Problem je, međutim, što našoj državi manjka gastronoma i ostalih stručnjaka koji bi predložili, oformili i promicali nove prehrambene navike. Isto tako, Plenković misli da će ribari iskoristiti ovu situaciju za dizanje cijena. </p>
<p>Pero Pavičić, direktor Sunčanog Hvara, ističe da sada treba forsirati ponudu domaće hrane, ponajviše ribe. I njegovo će poduzeće prilikom nabave namirnica za nastupajuću sezonu voditi računa da se naruči mnogo manje govedine nego prošlih sezona, a mnogo više ribe, peradi, svinjetine pa čak i janjetine. (D. Verković)</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Policija je lani uhitila 23.604 osobe prigodom ilegalnog prelaska granice</p>
<p>Najviše je ilegalaca bilo iz Irana, Rumunjske, Turske i Jugoslavije, a troškovi njihova zbrinjavanja bili su veći od 2,000.000 kuna / Kinez koji želi ilegalno ući u SAD, za taj put plaća i do 20.000 dolara, a hrvatsko-slovenska dionica stoji od 1.000 do 2.500 maraka.</p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - U prošloj je godini pri pokušaju ilegalnog prelaska državne granice hrvatska policija uhitila 23.604 osobe, a među njima najviše je ilegalaca bilo iz Irana, Rumunjske, Turske i Jugoslavije. Prema podacima MUP-a, hrvatski troškovi zbrinjavanja ilegalaca lani su bili veći od 2,000.000 kuna. Tijekom 1999. godine bilo je više od 14.000 ilegalaca, a troškovi njihova zbrinjavanja dosegli su 1,800.000 kuna. Od 1995. godine, pak, procjenjuje se da je broj ilegalnih migranata porastao od 20 do 30 posto, dok je samo u zadnja tri mjeseca lani taj porast iznosio više od 100 posto.</p>
<p>Načini na koje se odlazi na taj dugačak i mukotrpan put su različiti: najčešće se putuje avionom do odredišta do kojih se može doći legalno, obično u BiH i SRJ, pa dalje skriveni u kamionima, čamcima, cisternama... Talijanska je policija otkrila ilegalce koji su brodom stigli u Italiju iz Hrvatske skriveni u kontejneru za robu. No, bilo je i slučajeva kilometarskih pješačenja i skrivanja po šumama. Na tom mukotrpnom putu ilegalci se iscrpljuju i fizički i financijski, a osim uhićenja, veliki su im problem i prijevare krijumčara. Nerijetko se događa da se obećanje kako će ih prevesti preko granice - od BiH, preko Hrvatske do Slovenije - krijumčarima plaća od 1.000 do 2.500 maraka »po čovjeku«, a bjegunci završe prevareni i ostavljeni u nekoj šumi na pola puta.</p>
<p>Osim što je i samo ilegalno putovanje neizvjesno i dugo tisuće kilometara, događaju se i tragedije. U jednom se slučaju skupina rumunjskih ilegalaca ukrcala u Mađarskoj u vagon s trupcima, namijenjenim Hrvatskoj. No, na zagrebačkom Ranžirnom kolodvoru, pri prestrojavanju vagona, trupci su se rasuli i jedan je Rumunj poginuo, dok ih je nekoliko bilo teško ozlijeđeno. Među njima je bilo i djece. Na području Međimurja, pak, pri pokušaju policije da zaustavi vozilo s ilegalcima, došlo je i do pucnjave. Jedan je Iranac preminuo ne izdržavši teško putovanje. To su samo neki od slučajeva ileganih putovanja bijednika koji u svojoj zemlji rasprodaju svu imovinu ne bi li se domogli spasa na Zapadu.</p>
<p>Što se tiče Policijske uprave zagrebačke, koja pokriva 71 kilometar državne granice sa Slovenijom, 1996. godine bilo je 507 uhićenja zbog ilegalnih prelazaka, 1997. godine 1.039, a 1998. je uhićeno 980 ilegalaca, što podrazumijeva uhićenja i hrvatske i slovenske policije. Naša je policija pak 1999. godine protiv stranih državljana podnijela 1.910 prekršajnih prijava, a lani oko 3000. No, prema svjetskim statističkim podacima, do željenog cilja stigne samo oko 30 posto bjegunaca. I, dok misle da su ga se domogli, tada opet nastupaju problemi. Bez ikakvih dokumenata, moraju se skrivati, raditi na crno i zapravo robovati i živjeti bez ikakvih prava.</p>
<p>U pravilu, Hrvatska je za ilegalce »samo« tranzitna zemlja, jedna od usputnih stanica u kojoj se snalaze radi daljnjeg bijega na Zapad. Krijumčarenje ljudi zadnjih je godina postalo vrlo unosnim poslom, koji se u nekim slučajevima pokazao isplativijim i od krijumčarenja droge. Potvrđuje to podatak da, npr. Kinez koji želi ilegalno uči u SAD, za taj put plaća i do 20.000 dolara, a samo se dio puta preko Hrvatske i Slovenije plaća od 1.000 do 2.500 maraka.</p>
<p>Hrvatska je najprije s BiH, odakle dolazi najviše ilegalaca, potpisala ugovor o readmisiji, a potom s još 14 europskih zemalja. Veliki je problem što državljani mnogih zemalja mogu bez viza ući u SRJ i BiH, koje su ujedno prve i posljednje slobodne zone u kojima su ilegalci već u Europi.</p>
<p>Jasminka Ivančić</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Međimurski raj za ilegalne migrante</p>
<p>Na ukupno 123 kilometra hrvatske državne granice na području Međimurske županije, u pokušaju ilegalnog prelaska granice lani je uhvaćeno 2.188 osoba (66 bili su hrvatski državljani) u 263 skupine. Najveći dio uhićen je u neposrednoj blizini slovenske granice. U unutrašnjosti županije, policija je pronašla 1.893 stranih državljana koji su kanili protuzakonito prijeći u Sloveniju. Time je u Međimurju ukupno zatečeno 4.000 stranih ilegalaca - triput više nego godinu prije - ili više od šestine svih uhvaćenih u Hrvatskoj.</p>
<p>Osim prekršajnih prijava protiv hrvatskih državljana, lani je podnesena i 21 kaznena prijava. Kako nas je izvijestio Antun Kvakan, općinski državni odvjetnik u Čakovcu, lanjskih 18 prijava je riješeno, a tri su u postupku prikupljanja dodatnih obavijesti. Podneseno je 10 neposrednih optužnica i sedam istražnih zahtjeva, a jedna je prijava odbačena. Tijekom godine, na sudovima je doneseno osam osuđujućih presuda, dok je ostalo u postupku. Tri su osobe zbog protuzakonitog prebacivanja stranaca preko granice kažnjene zatvorom, tri su uvjetno osuđene, dok su u dva slučaja izrečene novčane kazne. Na Prekršajnom sudu u Čakovcu lani su riješili 3.065 prijava protiv stranih ilegalaca budući da se protiv svih uhvaćenih prijave ne podnose, poglavito ne maloljetnika. U Prekršajnom sudu i Policijskoj upravi međimurskoj tvrde da bi trebalo pooštriti kazne za one hrvatske građane koji se već gotovo profesionalno bave ilegalnim prebacivanjem stranaca u Sloveniju. To bi ne samo smanjilo broj ilegalnih migranata nego probleme kojiz bog toga muče lokalno stanovništa. Kako ističe Vlado Horvat, načelnik općine Štrigova, vodiči stranih ilegalaca otrovali su ne samo njegovog psa, već i velik broj drugih u selima uz granicu, jer lavežom policiju upozoravaju na prisutnost veće skupine ljudi. (D. Ovčar)</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Europa plaća</p>
<p>ČAKOVEC, 29. siječnja</p>
<p> - Probleme s ilegalnim migracijama imaju i Slovenci koji su lani uhvatili 35.000 stranaca koji su u Sloveniju ušli protuzakonito. Najmanje pak 25.000 je neprimjećeno prošlo, uglavnom u Italiju, a razmjerno malo u Austriju. Slovenci računaju da je i preko Hrvatske u njihovu zemlju ušlo oko 24.000 prebjega. </p>
<p>U Sloveniji je prošle godine alarmantno porastao broj ilegalnih stranaca koji nakon otkrivanja odmah zatraže politički azil- lani ih jeto učinilo više od 6.000, a Slovenija je na njih lani potrošila 156 milijuna tolara (5,5 milijuna kuna), dok za ovu godinu planiraju 264 milijuna tolara, ili 9,4 milijuna kuna.</p>
<p> U sprječavanju nezakonitih migracija Slovenci imaju značajnu financijsku podršku Europske unije koja je već dala oko 11 milijuna eura, a obećala dalju pomoć od oko pet milijuna eura.Kako je izjavio Rado Bohinc, ministar unutarnjih poslova Republike Slovenije, sa 330 milijuna tolara (12 milijuna kuna) EU će platiti polovicu troškova gradnje novog doma za azilante, 200 milijuna tolara (sedam milijuna kuna) iz europske blagajne bit će utrošeno za adaptaciju i uređenje prostora za smještaj ilegalnih prebjega određenih za ekstradiciju. </p>
<p>U Sloveniji očekuju da će Europska Unija i Hrvatsku bolje materijalno nego do sada pomagati u borbi protiv ilegalnih migranata. Računa se da bi značajnijoj financijskoj potpori za sprječavanje i suzbijanje šverca ljudima od koristi biti hrvatsko supredsjedanje trećem stolu Pakta o stabilnosti. (D.O.)</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>U krijumčarenje ljudi u BiH umiješane i vlasti?</p>
<p>SARAJEVO, 29. siječnja</p>
<p> - Više od 30.000 državljana Turske, Irana, Kine, Indije, Bangladeša i Tunisa sletjelo je 2000. godine u sarajevsku zračnu luku, a od njih se tek nešto manje od 6.000 vratilo u zemlje iz kojih su došli. Procjenjuje se da su ostali ilegalnim imigrantskim kanalima otišli u Zapadnu Europu, koja im je najčešći cilj. Slični podaci vrijede i za Tuzlu, gdje je lani registrirano 3.737 dolazaka stranih državljana, uglavnom Turaka i Iranaca, a zabilježeno je samo 427 odlazaka.</p>
<p>»Prema podacima kojima raspolaže ministarstvo unutarnjih poslova, krijumčari ljudima naplaćuju usluge od 5.000 do 10.000 maraka po osobi«, tvrdi glasnogovornik tuzlanskog MUP-a Alija Hasić. Lako je izračunati da je riječ o poslu godišnje vrijednom između 140 i 280 milijuna maraka i to samo kad je riječ o ulascima preko tih dviju zračnih luka.</p>
<p>Bosna i Hercegovina postala je jedna od vodećih tranzitnih zemalja za ilegalne odlaske u zemlje Europske unije. U tekstu koji je objavio londonski Observer tvrdi se da je u trgovinu ljudima i ilegalne migracije uključena i lokalna policijska i politička vrhuška, uključujući sina jedne od najuglednijih osoba u BiH. Očito se misli na Bakira, sina Alije Izetbegovića, preciznije na njegove veze s Hasanom Čengićem i kompanijom BIO Tours, koja je organizirala čarter letove »pune Iranaca, koji su jednostavno nestali«.</p>
<p>Ipak, jako je teško dokazati povezanost organizatora putovanja s kriminalcima. Tako su se novinari sarajevskog Oslobođenja svojedobno suočili s mogućnošću zakonske kazne zbog pisanja o turističkoj agenciji Ljubičica posredstvom koje su stotine turskih Kurda došle u Sarajevo. </p>
<p>Pravi problem u BiH je slaba opremljenost i obučenost policije, posebno granične, koja je praktično formirana tek nedavno, a svoju opravdanost pokazala je bilježeći prve uspjehe tijekom prošle godine. BiH očekuje pomoć europskih zemalja, između ostalog i kroz Radni stol o sigurnosti Pakta o stabilnosti. Potrebno je doraditi i zakonodavstvo. Policijski se službenici žale da po sadašnjem zakonu ilegalni boravak nije ni kazneno niti prekršajno djelo, a uz to nema ni prihvatilišta za strance uhvaćene u ilegalnom boravku, pa ih se najčešće odmah pušta na slobodu nakon čega pokušavaju ponovno ilegalno otići na Zapad. (A Zornija)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="8">
<p>Goran Hill će u Novom Sadu tražiti informacije o zatočenima i nestalima</p>
<p>Osim susreta s predsjednikom Skupštine Vojvodine Nenadom Čankom i gradonačelnikom Borislavom Novakovićem u Novom Sadu, zagrebačko će izaslanstvo u Subotici razgovarati i s predstavnicima hrvatskih udruga u Vojvodini / Izaslanstvo će zatražiti i konkretne razgovore vezane uz povratak umjetnina koje su iznijete iz Hrvatske tijekom okupacije / Obilazak Runjaninovog groba i konferencija »Mogućnosti i perspektive gospodarskog povezivanja«</p>
<p>Zagrebačko izaslanstvo predvođeno predsjednikom Gradske skupštine odlazi u srijedu, 31. siječnja u trodnevni posjet Novom Sadu, potvrdio je u ponedjeljak, na konferenciji za novinare, predsjednik Skupštine Grada Zagreba Goran Hill. Uz njega, kao predstavnici Gradske skupštine i zagrebačkih gospodarstvenika u Novi Sad putuju i Šandor Dembitz, Silvije Degen, Stipe Tojčić i Zlatan Frölich.</p>
<p>Prvoga dana posjeta, u srijedu, zagrebačka će delegacija posjetiti izložbu »Vojvodina 2000«, a moguć je i razgovor s gradonačelnikom Novog Sada, Borislavom Novakovićem. U četvrtak, 1. veljače, izaslanstvo će prisustvovati svečanoj sjednici novosadske Skupštine u povodu Dana Grada, nakon čega će se uputiti u Suboticu. </p>
<p>Tamo je zakazan susret i razgovor s izaslanstvom 16 hrvatskih udruga u Vojvodini, u okviru Foruma hrvatskih institucija i organizacija, nakon čega će zagrebačko izaslanstvo primiti gradonačelnik Subotice Jozef Kasa. Po povratku u Novi Sad slijedit će razgovor s predsjednikom Skupštine Vojvodine Nenadom Čankom te svečana akademija u novosadskom Srpskom narodnom pozorištu. </p>
<p>U petak, 2. veljače, zagrebačka delegacija položit će vijenac na grob Josipa Runjanina, autora glazbe hrvatske himne, nakon čega će uslijediti konferencija »Mogućnosti i perspektive gospodarskog povezivanja, na kojoj će sudjelovati i predstavnici osječkih gospodarstvenika, a predviđen je i skupni susret s novosadskim gradonačelnikom Novakovićem. Nakon toga su predviđeni tematski razgovori na nekoliko okruglih stolova i konferencija za novinare, a posjet će završiti odlaskom na večernji koncert u novosadskoj Sinagogi.</p>
<p>Kako je istaknuo Hill, zagrebačko će izaslanstvo tijekom boravka u Novom Sadu pokušati ostvariti pomak u razgovorima o problematici nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja, pri čemu se velike nade polažu na razgovor s predsjednikom vojvođanske skupštine Nenadom Čankom.</p>
<p> - Raspolažemo s nekoliko informacija koje ćemo pokušati ispitati u razgovoru s Čankom. Prema njima, primjerice, postoji mogućnost da je iz Dunava izvučeno 40-ak tijela koja su nakon toga pokopana na grobljima u okolici Novog Sada, a navodno grobnice postoje i u okolici Sremske Kamenice, pa ćemo učiniti sve kako bi saznali istinu o sudbini barem jednog dijela od ukupno 1.567 hrvatskih branitelja i civila, koliko ih se trenutno vodi kao nestali, rekao je Hill. </p>
<p>Predsjednik zagrebačke Gradske skupštine dodao je kako smatra da se o tim temama u Novom Sadu mora razgovarati otvoreno, pa će izaslanstvo zatražiti i konkretne razgovore vezane uz povratak umjetnina koje su iznijete iz Hrvatske tijekom okupacije. </p>
<p> - Vezano uz gospodarsku suradnju, mislim da je došlo vrijeme za početak ostvarivanja razmjene širih razmjera. Suradnja ionako postoji, pa nema nikakvog smisla da ju krijemo, tim više što će to tržište, ukoliko naši gospodarstvenici ne reagiraju na vrijeme, preuzeti netko drugi, zaključio je Hill, koji je nedavno dao intervju novosadskom Dnevniku. Mogući razgovor s premijerom Zoranom Đinđićem neće se održati, jer Goran Hill smatra da se zagrebačka delegacije treba zadržati na susretima s predstavnicima Novog Sada, Subotice i Vojvodine.</p>
<p>Predsjednik Gradske skupštine govorio je i o glavnim točkama dnevnog reda predstojeće sjednice zagrebačkog parlamenta, koja se održava u utorak, 30. siječnja. Sjednica će, najavio je Hill, započeti komemoracijom za nedavno preminulog književnika Ranka Marinkovića, koji je u dva saziva bio vijećnik u Gradskoj skupštini. Od najzanimljivijih točaka dnevnog reda treba spomenuti onu vezanu uz naknade predsjednicima, potpredsjednicima i članovima vijeća gradskih četvrti te onu o mogućim naknadama građanima za promjenu dokumenata zbog preimenovanja ulica ili trgova. Zagrebački će vijećnici raspravljati i o kreditima ZET-u i Zagrebačkoj veletržnici te o Izvješću i Programu unapređenja stanja u gradskom prostoru. (Vedran Flajnik)</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Bez obzira na vrijeme, tijekom sljedećih zima, imat ćemo dva do tri mjeseca snijega</p>
<p>Bandić: Skijaški centar - jedan od najvećih zagrebačkih prioriteta / Do iduće skijaške sezone na Sljemenu petnaestak topova za umjetni snijeg / Rekonstrukcija i produženje ZET-ove žičare / Pristup skijalištima i sa zagorske strane / U Gornjoj Bistri - parkiralište, hotel i bazeni / Ono što se u proteklih deset godina nije napravilo, napravit će se ove godine, kako bi Zagreb približili Sljemenu, a u drugoj fazi i Hrvatsko zagorje, naglašava gradonačelnik </p>
<p>- Izgradnja Skijaškog centra na Sljemenu jedan je od najvećih prioriteta Zagreba, rekao nam je u ponedjeljak gradonačelnik Milan Bandić. Vrijeme je da 100.000 zagrebačkih skijaša vratimo Zagrebu, a prvenstveno da onima koji nemaju sredstava otići u inozemstvo na skijanje, a takvih je tri četvrtine, osiguramo skijalište na Sljemenu, dodao je. </p>
<p>Gradonačelnik nam je cjelokupno uređenje Sljemena predstavio u dvije faze. U prvoj, tijekom ove godine, dovršit će se izgradnja i uređenje skijaških staza. Zgotovit će se i već započeta infrastruktura za snabdijevanje vodom, potrebna za umjetni snijeg. To uključuje izgradnju pumpne i kompresorske stanice za dovođenje vode iz umjetnih jezera, kroz već napravljene cjevovode ispod skijaških staza. </p>
<p>- Izgradit će se i još jedna akumulacija (umjetno jezero) uz Vidikovac, koja će garantirati dovoljno vode za 12 do 15 topova koliko će ih Sljeme imati do iduće sezone, rekao nam je gradonačelnik. Glavno je da osiguramo dovoljno vode i topova, pa da dva do tri mjeseca na Sljemenu bude dovoljno snijega, dodaje. </p>
<p>U naredne četiri godine ostvarit će se i druga faza izgradnje Skijaškog centra vezana uz direktno dovođenje skijaša na skijaške staze. Po tom pitanju Bandić najavljuje rekonstrukciju ZET-ove žičare i produženje njene trase. Donja postaja žičare bit će izgrađena kod tunela, tako da ljudi direktno iz tramvaja uđu u nju, a gornja postaja će biti kod Vidikovca. </p>
<p>Druga će faza obuhvatiti i uređenje pristupa skijaškim stazama i sa zagorske strane Medvednice. Crveni spust će se produžiti do Gornje Bistre, gdje će se izgraditi parkiralište, hotel i bazeni za rekreaciju. </p>
<p>- Svugdje u svijetu popratni sadržaji grade se u podnožju skijaških staza, kako bi se direktno iz hotela izašlo na stazu, naglasio je Bandić. Dok se sve to ne napravi, ističe gradonačelnik, nema svjetskog skijališta na Sljemenu. Gradonačelnik je, prilikom razgovora, najavio i popularne cijene skijaških karata na budućem modernom skijalištu.</p>
<p>Prvu fazu izgradnje, bez obzira na cijenu, financirat će Grad. Za drugu će se potražiti investitori, saznajemo od Bandića, a interesenata već ima.</p>
<p>Od Univerzijade, napominje Bandić, kada je napravljena trosjedežnica na Sljemenu nije ništa rađeno, jer nije bilo političke volje. Sada volje ima i na Sljemenu će, bez obzira na vrijeme, tijekom budućih zima, biti dva do tri mjeseca snijega. Sve to pomalo zvuči nevjerojatno, no ono što se u proteklih deset godina nije napravilo, napravit će se ove godine, kako bi Zagreb približili Sljemenu, a u drugoj fazi i Hrvatsko zagorje. </p>
<p>- Izgradnja Skijaškog centra pun je pogodak, a mislim da je njegova najava dobro prihvaćena u javnosti, rekao nam je na kraju razgovora gradonačelnik Bandić. (Gordana Petrovčić)</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Gradonačelnik priredio primanje za predstavnike Diplomatskoga zbora</p>
<p>Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić priredio je u ponedjeljak u Dvercima tradicionalno novogodišnje primanje za predstavnike Diplomatskoga zbora u Zagrebu. Primanju je bilo nazočno četrdesetak predstavnika Diplomatskog zbora te predstavnika međunarodnih organizacija sa sjedištem u Zagrebu.</p>
<p> U njihovo ime, papinski nucnij msgr. Giulio Einaudi zahvalio je zagrebačkoj izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na dobroj suradnji i gostoprimstvu u Zagrebu. Svima je uputio srdačne čestitke za 2001., a građanima Zageba poželio da im ova godina donese poboljšanje životnog standarda i bude godina mira, napretka i blagostanja. </p>
<p> Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić je zahvalio na dobrim željama i čestitkama te poručio da je upravo rješavanje nezaposlenosti i stvaranje socijalne pravde glavna zadaća kojoj će gradske vlasti posvetiti posebnu pozornost. </p>
<p>Diplomatima je poželio ugodan boravak u Zagrebu kao i da zagrebački šarm i ljubav prema gradu postane dio njihova srca i kad više ne budu u Hrvatskoj.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Potok Kustošak stalno je plave boje zbog obližnje bojadisaonice jeans-materijala</p>
<p>Uništavanje zelenila, stvaranje otpada i stare olupine, zagađivaje voda i zraka, te neodgovornost vlasnika pasa - najčešće pritužbe građana na telefon 062/123-456</p>
<p>Zrak na Medvednici zagađuju planinarski domovi koji se i dalje zagrijavaju naftom, unatoč tome što već srušenih trupaca za ogrjev ima u izobilju. Broj divljih deponija još nije riješen te se stalno pojavljuju nova. Vodcrpilište Petruševac zbog kopanja šljunka i navažanja otpada u nastale rupe, posebno iz Tvornice papira i Žitnjaka u kritičnom je stanju, a tvrtka Industrogradnja to isto čini navažanjem otpada u Lanište. Potok Kustošak stalno je plave boje zbog obližnje bojadisaonice jeans-materijala... Sve navedeno, samo je dio prošlogodišnjih pritužbi Zagrepčana koji su zvali Zeleni telefon 062/123-456, otvoren u nevladinoj udruzi Zelena akcija koja djeluje već osam godina. Zbog problema u Zagrebu, Zeleni telefon je zvonio je ukupno 631 put, a najviše su zvali građani koje je smetalo ugrožavanje i uništavanje zelenila, stvaranje divljih otpada i ostavljanje olupina automobila. Žalili su se i na zagađivanje voda, zraka i šuma, te na buku i na neodgovorne vlasnike pasa. </p>
<p>Najviše pritužbi - njih 116 - pristiglo je od građana s područja Trešnjevke. Divlja odlagališta deponija najviše su ih smetala, pa su na njih upozorili 43 puta, dok je uništavanje zelenila prijavilo njih 34, a olupine automobila - 19 Trešnjevčana. Ostali su se žalili na zagađenje voda i zraka. Stanovnici Centra najviše su se žalili na ugrožavanje ili uništavanje zelenila (36 poziva). No, Zagrepčane iz središta grada najviše od svih drugih smetaju neodogovorni vlasnici pasa koji ne čiste za svojim ljubimcima. </p>
<p>Novozagrepčani smatraju najugroženijim zelenilo, pa je uništavanje prijavio 21 građanin, a 18 ih se požalilo na stvaranje ilegalnih odlagališta smeća. Žalili su se i na olupine i zagađivanje voda i zraka.</p>
<p> Stanovnike Peščenice, njih 57, zasmetao je otpad i uništavanje zelenila što ih je prijavilo 25, a osmero ih se požalilo na kakvoću i zagađivanje zraka.</p>
<p>Iz naselja Dubrave, Maksimira i Trnja Zeleni telefonje nazivan ukupno 141 put, najviše zbog ugroženosti otpada, uništavanja gradskog zelenila i zagađivanja zraka. </p>
<p>Preostali pozivi iz Črnomerca, Sesveta, Medvešćaka i Susedgarada potvrdili su da su tamošnji stanovnici ugroženi otpadom i olupinama automobila, te najviše zagađivanjem voda i zraka. (Claudio Kramarić)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Tko sprječava Astrin preustroj?</p>
<p>Hoće li 150 radnika Astre ostati bez posla zbog nečije prikrivene ambicije za preuzimanjem atraktivnih poslovnih prostora koje su tom posrnulom poduzeću iznajmile gradske vlasti? Premda neodoljivo podsjeća na sagu o 65 zagrebačkih poslovnih prostora, za koje Grad navodno želi raskinuti ugovor o najmu sa Zagrepčanka-trgovinom, to pitanje, ovih dana brine i radnike lanca trgovina Astra Marijana Olujić - u stečaju. </p>
<p>- Radnici neće pristati da se proda i ono malo sto je ostalo od Astrine imovine. Traže da poduzeće nastavi s radom, a ako Stečajno vijeće ne podrži preustroj, spremni su izaći i na cestu, pa i raditi probleme, kaže Dragica Mišeljic, povjerenica Sindikata trgovine Hrvatske (STH) koja je predstavnica radnika Astre, u Odboru vjerovnika. </p>
<p>Priča o Astri najćešće se vezuje uz dolazak Marijane Olujić u tvrtku 1994. godine. Iako su uvjeti postojali i ranije, stečaj je službeno otvoren 11. lipnja 1999., na zahtjev najvećeg vjerovnika, ljubljanske tvrtke Koto, kojoj Astra duguje 67 milijuna, od ukupno 150 milijuna kuna. Većina njenih nekretnina opterećeno je hipotekama, pa je Astra Marijana Olujić danas vlasnik tek jedne trgovine u Zagrebu i četiriju poslovnih prostora u Sloveniji. Nekoliko dućana u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, morao je prodati stečajni upravitelj, kako bi pokrio troškove stečajnog postupka, a tim je novcem podmiren i dio potraživanja radnika.</p>
<p> - Prodajom imovine ugrozilo bi se 500 ili 600 članova obitelji Astrinih radnika, a država bi, prema nekim procjenama, gubila godišnje i do 3 milijuna maraka. Nastavkom poslovanja, vjerovnici bi, uz mogućnost naplate duga, pretvorili svoja potraživanja u dionice na razini od oko 5 posto priznatih potraživanja, dok bi svi radnici sačuvali posao, ističe predsjednik Odbora vjerovnika i zastupnik Kota, Anđelko Jureško. </p>
<p>Međtim, Jureško dodaje kako neki vjerovnici, koji su s Astrom nastavili poslovati i u stečaju, ne podržavaju preustroj, već traže posebna bankovna osiguranja za svoja potraživanja. Pravi razog takvog ponašanja, prema Jureškovim riječima, može biti samo prikriveni interes za preuzimanje Astrine trgovačke mreže, odnosno iznajmljenih gradskih prostora. Naime, Astra Marijana Olujić u stečaju radi i u 35 iznajmljenih prodavaonica u Zagrebu, Rijeci, Splitu... Samo u Zagrebu, na 17 atraktivnih lokacija smjestili su trgovine u gradske prostore.</p>
<p>- Sve to govori o jednoj uroti koja nije bezopasna. Jednostavno postoji želja jedne grupacije da se preustroj spriječi. Teško je to i činjenično dokazati, no to znaju svi oni koji su barem jednom bili na ročištu Astre, misli Jureško, te dodaje kako bi se u slučaju da preustroj ne uspije, raskinuli ugovori o najmu, pa bi oni koji imaju veći utjecaj u gradovima, preuzeli pojedine lokale. Prema njemu, velika je odgovornost na Stečajom vijeću koje se 9. veljače treba izjasniti o predloženom planu preustroja. (Mile Franičević)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Za još kulturniji Zagreb: »Dobrim građanstvom - protiv nasilja« </p>
<p>- Akcijom, »Dobrim građanstvom - protiv nasilja« želimo potaknuti građane Zagreba da njeguju dobre navike, običaje i vrline kako bi Zagreb učinili građanski uljuđenijim, rekao je u ponedjeljak Čedomir Bregant, predsjednik Kluba drevnih Zagrepčana »Zagreb 1899« na konferenciji za novinare u Turističkoj zajednici grada na Kaptolu. Podršku organizatorima akcije koja bi, kako je rečeno, trebala osvješćivati i učiti sugrađane lijepom ponašanju, pružili su i Socijaldemokratski gradski forum žena SDP-a, Turistički ured grada Zagreba, Gradski ured za kulturu, te Policijska uprava zagrebačka.</p>
<p>Prema riječima Katice Sedmak, predsjednice SDP-ovog gradskog foruma žena, to neće biti laka zadaća. Dobrim građanstvom naglasila je, potaknut će se dugoročno održavanje cijelog niza stručnih skupova, okruglih stolova protiv nasilja, sa ciljem tolerantnog i fleksibilnog međusobnog ponašanja sugrađana.</p>
<p>Kako bi u tome uspjeli, u akciju će se uključiti i predstavnici novoizabranih Vijeća gradskih četvrti, te poznate osobe iz svijeta glazbe, politike, sporta i kulture. Oni će svojim porukama, dobrim djelima i autoritetom, utjecati na podizanje i mijenjanje loših navika sugrađana koji trebaju težiti kulturnijem načinu života. Stoga su organizatori od Ministarstva prosvjete i športa zatražili potporu, kako bi se akcija provodila po vrtićima, osnovnim i srednjim školama. Oni učenici koji će težiti odgovornom i uzornom ponašanju, bit će simbolično nagrađeni.</p>
<p>- Nije nam svejedno, kakvo će biti ponašanje naših sugrađana, istaknuo je Mario Zmajević direktor Turističkog ureda Grada Zagreba, jer je jedna od zadaća našeg ureda i promidžba Zagreba kao turističke destinacije. Njegova čistoća, kultura, ljubaznost stanovnika trebaju biti prepoznatljiv znak grada, koji će biti dostupan svakom strancu.</p>
<p>Stipe Pojatina, načelnik Odjela za programe i razvoj kulture Gradskoga poglavarstva, rekao je, kako gradske vlasti podržavaju akciju kao trajan zadatak educiranja građana o kulturi svakodnevice.</p>
<p> Organizatori su tom prigodom pozvali Zagrepčane da svojim prijedlozima, ali i primjedbama potpomognu akciju, a svaku lijepu i hvale vrijednu gestu jave redakciji lista »Cinkuši«, glasilu Kluba »Zagreb 1899«. (Snježana Rajačić)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Prvih gotovo mjesec dana prve zagrebačke milenijske bebe </p>
<p>Ivan Palec bio je prva zagrebačka milenijska beba, rođena 1. siječnja, 40 minuta poslije ponoći. Mali Ivan došao je na svijet u bolnici Sveti Duh, a bio je dugačak 51 centimetar i težak 3.500 grama. Vjesnik je taj sretan događaj zabilježio, no željeli smo vidjeti kako je Ivan danas, gotovo mjesec dana nakon rođenja.</p>
<p> Njegova majka, 21-godišnja Ivanka Feretić-Palec, sada ponajviše zahvaljuje medicinskom osoblju u rađaonici, na njihovoj dobroti, te kaže kako se već potpuno oporavila od poroda. Ivanka, koja je sada na rodiljskom dopustu, zaposlena je kao recepcionerka u Autokampu »Pušča« u Omišlju, a njezin 27-godišnji suprug Robert, trenutačno - nema posla.</p>
<p>Ivanku i Roberta, koji žive u stanu s Robertovom majkom, pitali smo kako su se priviknuli na novog člana obitelji.</p>
<p> - Naš je Ivan mirna beba - najbolja, odgovorili su oni s ponosom.</p>
<p> Mladi su se roditelji ovim putem željeli zahvaliti i hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću na njegovu pismu u kojem je čestitao obitelji Palec na rođenju djeteta, te im uputio dobre želje u novoj godini i novom tisućljeću. (Sandra-Viktorija Antić)</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Rješavanje naših problema usporavaju subjektivne administrativne prepreke</p>
<p>Na konstituirajućoj sjednici Vijeća gradske četvrti Novi Zagreb</p>
<p> - zapad, mr. Josip Imprić izabran je za predsjednika toga Vijeća. </p>
<p>Rođen je 1942. godine u Zagrebu, gdje je završio Kemijsko-tehničku školu i Fakultet političkih znanosti. Magistrirao je na Pravnom fakultetu na području »vođenje poslovnog procesa«. Iza sebe ima trideset godina rada u Ini, u kojoj je radio kao rukovoditelj proizvodnje, kasnije Službe općih i zaštitnih poslova. Sudjelovao je u procesima stvaranja Ine, jer je još 1961. počeo raditi u njenoj prethodnici, rafineriji Enol, a iza sebe ima i dug politički staž. Posebice izdvaja kraj 8o-ih godina, kada je bio u reformskoj grupi Centralnog Komiteta, koja se zalagala za provođenje višestranačkih izbora u Hrvatskoj.</p>
<p> U rad lokalne samouprave na području NovogA Zagreba uključio se kao predsjednik nekadašnjih Vijeća mjesnih zajednica Općine Novi Zagreb. Danas je predsjednik mjesne organizacije SDP-A Novi Zagreb Zapad i član više udruga građana.</p>
<p>- U gradskoj četvrti Novi Zagreb - zapad hitno treba zaštitiTI podzemne vode! Riječ je o vodi izuzetne kvalitete, no kako nema kolektora, većina otpadnih voda ispušta se u propusne sabirne jame, kaže mr. Josip Imprić. Do sada, dodaje, istina, nije bilo epidemija, no obzirom na gustu naseljenost na području Svete Klare, trebalo bi barem redovitije kontrolirati pitku vodu.</p>
<p>Prema njegovim riječima, dinamiku rješavanja tog i sličnih problema usporavaju neke administrativne prepreke, koje su najčešće subjektivne naravi. </p>
<p>- Sredstva za kolektor za Svetu Klaru su osigurana, no sad netko filozofira, pa posao stoji. Tu je i problem Generalni urbanistički plan, koji još uvijek stoji kod pročelnika, pa gradnja privrednih objekata na južnom dijelu, od Jadranske avenije ne može započeti, smatra Imprić. Takvi su zastoji nedopustivi, dodaje, jer je riječ o stranom investitoru koji planira zaposliti dosta ljudi, a administracija ga u tome sprječava. </p>
<p>U teritorijalnom pogledu, Gradska četvrt Novi Zagreb - zapad, većim je dijelom ruralna sredina. </p>
<p>- Ruralna smo sredina, ne zato što se većina ljudi bavi poljoprivredom, već zato jer u većini naselja na postoji komunalni standard, tvrdi Imprić. Postoji i drugi dio četvrti, prije svega naselja Siget, Travno, dio Savskoga gaja i Remetinečkoga gaja koja pripadaju urbanom dijelu četvrti. Treći dio je naša najveća briga. To su naselja koja su nastala doseljavanjem ljudi s područja koja su bila zahvaćena ratom. U njima ne postoji ni minimalni komunalni standard, nema prometnica, vodovoda, kanalizacije ili plinifikacije, kaže Imprić.</p>
<p>- Jedan od prvih mojih zadataka predsjednika Vijeća, je izrada programa koji će se zasnivati na Gradskom proračunu i planskim dokumentima, zaključio je Imprić. (Mile Franičević)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Amerikanci održali svemirsku stožernu ratnu vježbu </p>
<p>WASHINGTON, 29. siječnja</p>
<p> - Američka vojska održala je prošlog tjedna stožernu vježbu ratovanja u svemiru, prvu takve vrste u povijesti.</p>
<p> Pojedinosti vježbe se drže u strogoj tajnosti ali za neke se u ponedjeljak u Washingtonu ipak doznalo. U vježbi, koja je trajala pet dana i održana je u zrakoplovnoj bazi »Schriever« u Coloradu, sudjelovalo je 250 visokih vojnih časnika.</p>
<p> Zamišljeni sukob između »plavih« i »crvenih« odvijao se 2017. godine a vojno-politički okvir bio je spor SAD (plavi) i Kine (crveni) zbog »smeđeg« (Tajvan).</p>
<p> »Nikad dosad nismo cijelu stožernu vježbu zamislili u svemiru«, kazao je general William Looney, zapovjednik posebnog Odjela za svemirsko ratovanje vojnog zrakoplovstva.</p>
<p> Američki vojni izvori kažu da je Zaljevski rat pokazao, a bombardiranje SRJ potvrdilo važnost svemira za vojne operacije - od komunikacija preko prikupljanja obavještajnih podataka do upravljanja snagama na tlu, moru i u zraku. Stručnjaci su na temelju toga zaključili kako bi za ma kojeg neprijatelja najučinkovitije bilo onesposobiti satelitske veze američke vojske.</p>
<p> Vojno zrakoplovstvo je stoga lani osnovalo posebno zapovjedništvo za svemirske operacije koje uključuje 76. eskadrilu za svemirski nadzor i 527. eskadrilu za borbena djelovanja u svemiru.</p>
<p> Jedan od zaključaka vježbe je da ministar obrane Donald Rumsfeld što prije treba u Pentagonu osnovati »svemirski korpus« koji bi uključivao Nacionalni program proturaketne obrane (NMD).</p>
<p> Glavnom prijetnjom satelitima i drugim svemirskim letjelicama pokazali su se laseri i »hackeri« koji su napadali računalne komunikacije.</p>
<p> Utjeha protivnicima ratovanja može biti da su se u vježbi »plavi« i »crveni« suzdržali otvorenog sukoba iako je »crveni« zamalo konvencionalnim oružjem »napao« položaje »plavoga« na Havajima i Aljaski.</p>
<p> Jedan je visoki američki vojni dužnosnik izjavio kako se oružje raspoređeno u svemiru pokazalo kao »dobro sredstvo odvraćanja«. Isto su generali desetljećima govorili za nuklearno oružje. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Svjetski socijalni forum u Brazilu traži UN-ov fond za Treći svijet</p>
<p>PORTO ALEGRE, 29. siječnja</p>
<p> - Sudionici Svjetskog socijalnog foruma u brazilskom Porto Alegru zauzeli su se u nedjelju za osnivanje »svjetskog fonda za naknade gubitaka« zemalja Trećeg svijeta koji bi nadzirao UN i financirao posebni porez zvan Tobinovim porezom, koji bi se ubirao za sve financijske transakcije. Taj fond, čije je osnivanje predložio predsjednik Odbora za poništavanje dugova Trećeg svijeta Eric Toussaint, isplaćivao bi naknade za »višestoljetnu pljačku zemalja Trećeg svijeta«, rekao je Toussaint u raspravi o »finacijskom sustavu za jednakost država«. »Nadzirali bi ga Ujedinjeni narodi, ali ne preko Svjetske banke i MMF-a«, a bio bi financiran prihodima od Tobinova poreza koji bi se ubirao od svih financijskih transakcija u iznosu od 0,05 posto, rekao je. (Tobinov porez dobio je naziv po svom predlagaču Jamesu Tobinu, profesoru s Yalea i nobelovcu za ekonomiju 1981. godine, op.r.)</p>
<p> Sudionici rasprave ocijenili su »nerealnom« zamisao o »Svjetskoj banci siromašnih«, prijedlog nevladinih organizacija nazočnih na Forumu. Toussaint je podsjetio da se dug zemalja u razvoju učetverostručio u posljednjih 20 godina i da je s 520 milijardi američkih dolara, koliko je iznosio 1980.godine, porastao na 2070 milijardi u 2000. Zemlje u razvoju u tom su razdoblju vratile 3350 milijardi američkih dolara, tj. šest puta više od duga 1980. godine.</p>
<p>Svi su se ipak složili da smanjivanje i poništavanje dugova te uvođenje Tobinova poreza ipak neće omogućiti rješenje problema tih zemalja jer prihodi od Tobinova poreza ne mogu biti dovoljni za sprečavanje špekuliranja.</p>
<p>Brazilski ekonomist Luciano Coutinho savjetovao je čelnicima zemalja u razvoju da se »sami pobrinu za sebe ne čekajući reforme izvana«.Sudionici foruma zatražili su također i efikasniju borbu protiv pranja novca. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Arafat: Nitko od palestinskih izbjeglica neće ostati u Libanonu </p>
<p>BEJRUT, 29. siječnja</p>
<p> - Palestinski vođa Yasser Arafat izjavio je u nedjelju nakon razgovora u Davosu sa glavnim tajnikom UN-a Kofijem Annanon da još vjeruje u srednjoistočni mirovni proces. »Ne želimo prekidati mirovni proces. Nastavit ćemo usprkos svim poteškoćama«, izjavio je Arafat nakon što se kasno sinoć sastao s glavnim tajnikom UN-a na Svjetskom gospodarskom forumu. </p>
<p> Arafat je izjavio kako je spreman susresti se sa izraelskim premijerom Ehudom Barakom prije izraelskih izbora 6. veljače. Glavni tajnik UN-a izjavio je da je nekoliko puta telefonom razgovarao s Barakom koji mu je rekao da je ohrabren ishodom prošlotjednih pregovora u Tabi u Egiptu. Arafat je također izjavio je da nijedna od 370.000 palestinskih izbjeglica neće trajno ostati u Libanonu, objavio je u ponedjeljak libanonski dnevni list »An-Nahar«. »Neće biti trajnog naseljavanja Palestinaca u Libanonu čemu se ja protivim. Ni jedna palestinska izbjeglica neće ostati u Libanonu«, rekao je Arafat tijekom jednog sastanaka na marginama Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu. Dodao je da se po tom pitanju slagala i bivša američka administracija Billa Clintona. »Prioritet povratka bit će rezerviran za Palestince izbjegle u Libanon«, rekao je Arafat. Pravo na povratak u Izrael palestinskih izbjeglica iz 1948. i njihovih potomaka, a riječ je o gotovo 3,7 milijuna ljudi, jedno je od glavnih spornih točaka izraelsko-palestinskih mirovnih pregovora. To pravo priznaje i rezolucija Opće skupštine UN-a broj 194. Palestinci pristaju na njezino nešto blaže provođenje, a Izraelci dopuštaju samo mogućnost povratka nekoliko desetaka tisuća izbjeglica u okviru programa ponovnog ujedinjavnja obitelji. Libanonski premijer Refik Khariri ponovio je u nedjelju odbijanje njegove vlade da trajno prihvati palestinske izbjeglice u Libanonu.(AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Turski đaci zameteni u snijegu, jedan umro od »bijele smrti«</p>
<p>ANKARA, 29. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Prava snježna drama zadesila je 24 učenika (do 13 godina starosti) koji su, primivši svjedodžbe za prvo polugodište, autobusom krenuli iz Vana u svoje selo Karaagae, u blizini granice s Iranom. Ali, zbog visokih snježnih nanosa autobus je bio prisiljen zaustaviti se pet kilometara od sela. Nakon kraćeg vijećanja, učenici su odlučili preostali dio puta do svojih domova nastaviti pješice.</p>
<p>Tada je započela njihova borba na život i smrt sa snježnom olujom i nanosima snijega koji su na nekim mjestima dostizali po nekoliko metara. Kretanje učenika otežavali su i kovčezi koje su mnogi usput bacili. Očajni i iscrpljeni učenici, uz to slabo obučeni, morali su se zaustaviti ispred nepremostivih snježnih nanosa na samo kilometar ispred sela. </p>
<p>Roditelji koji su očekivali svoju djecu pokušali su se, ali bezuspješno, probiti kroz snježne nanose. U međuvremenu, telefonima su pozvali pomoć iz Vana. Nakon toga na mjesto učeničke drame stigli su vojni helikopteri. Za učenika Kamurana Turkmena ta je pomoć došla prekasno. Pronađen je potpuno promrznut u snijegu u naručju »bijele smrti«. Ostali njegovi drugovi umjesto kućama prebačeni su u bolnicu u Vanu. Prema tvrdnjama liječnika, njihovi životi su izvan opasnosti. (Salih Konjhodžić)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="20">
<p>Ranko Marinković (1913 - 2001) </p>
<p>ZAGREB/ KOMIŽA, 29. siječnja </p>
<p> - U povodu smrti akademika Ranka Marinkovića, klasika hrvatske književnosti, u srijedu, 31. siječnja, u 13 sati održat će se njemu u čast komemorativni skup u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, izvijestilo je u ponedjeljak Društvo hrvatskih književnika. Komemoraciju na kojoj će još jednom biti govora o vrhunskim Marinkovićevim djelima, zajednički priređuju Ministarstvo kulture, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Društvo hrvatskih književnika, Matica hrvatska, Akademija dramskih umjetnosti te prijatelji i štovatelji Marinkovićeva veličanstvenog stvaralaštva.</p>
<p> Hrvatski književnik Ranko Marinković bit će pokopan u Komiži na Visu u petak, 2. veljače, u 13 sati. Time će biti ispunjena, kako je izjavio komiški gradonačelnik Vicko Mardešić, posljednja pokojnikova želja. Grobnicu za velikana hrvatske književne riječi na mjesnom groblju uredili su pokojnikova obitelj i najbliži prijatelji, a ustupio ju je grad. </p>
<p> U povodu Marinkovićeve smrti u Komiži je osnovan Odbor za doček i pokop posmrtnih ostataka jednog od najvećih hrvatskih pisaca druge polovice prošlog stoljeća. Prije obreda pokopa smrtni ostaci viškoga Voltairea, kako je nazvan, bit će izloženi u Gradskoj vijećnici u Komiži te otvorena Knjiga žalosti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Završio festival »Sundance« </p>
<p>PARK CITY, 29. siječnja</p>
<p> - Film »The Believer« (Vjernik), redatelja Henryja Beana, osvojio je proteklog vikenda grand prix 20. filmskog festivala »Sundance«, održanog u američkoj saveznoj državi Utah, koji je 1981. godine osnovao glumac i redatelj Robert Redford i koji je u međuvremenu postao veliko okupljalište nezavisnog filma u SAD. Film, snimljen po istinitoj priči Dannyja Balinta, pripovijeda o putu religioznog studenta Židova prema vrhu neofašističkog pokreta. Grand prix za dokumentarni film pripao je »Southern Comfort« (Južnjačka utjeha), priči Roberta Eadsa o ženi koja je postala muškarac i oboljela od raka jajnika na američkom jugu. Nagrada publike pripala je filmu »The Road Home« (Put kući) Zhanga Yimoua. Nagrada publike za dokumentarac dodijeljena je filmovima »Dogtown and Z-Boys« Stacyja Peralte i »Scout's Honor« Toma Sheparda. »Scout's Honor« je osvojio i nagradu »Sloboda izričaja«. Nagrada za režiju dokumentarca pripala je Stacyju Peralti za film o početcima skateboarda u Kaliforniji. Nagrade za kvalitetu djela pripale su Gilesu Nuttgensu za »The Deep End« i Albertu Mayslesu za »Lalee's Kin: The Legacy of Cotton«, portretu Lalee Wallace. Nagrada žirija za latinoamerički film dodijeljena je ostvarenjima »Possible Loves« Sandre Werneck i »Without a Trace« Marie Navaro, uz posebno priznanje žirija filmu »Coffin Joe: The Strange World of Jose Mojica Marins«. (Hina/AFP)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Snažno autorsko jastvo</p>
<p>Uglađeni gospodin najuljudnijih manira, kakvih danas nema, sklon istodobno i intelektualnom gegu odnosno konverzacijskom vicu, dobro je znao da su, pascalovski rečeno, »dosjetkaši« u pravilu loši karakteri. Bergsonovac i kročeanac, intelektualac bez krute znanstveničke discipline, Marinković je dobro znao da se humor i rađa iz ponavljanja, iz jednolike dosade života. Jezik sa svojim sustavno danim mehanizmima »glavni je junak« Marinkovićeve jezične umjetnosti. Bio je možda najveći majstor »deautomatizacije«, razgradbene metode jezičnog oblikovanja u svekolikoj hrvatskoj književnosti</p>
<p>ANTE STAMAĆ</p>
<p>I ovaj put je hrvatska smrt imala više ukusa no hrvatsko općinstvo. Ugrabila je, upravo primamila, dovabila k sebi prvaka hrvatske književnosti, koji je svoje velike osobine: intelektualni uvid, moralni stav i dobrodušan rug ponudio čitateljima nažalost suprotnih atributa. Čistoćom svoga vječnosnog izbora sada je rekao zbogom svakodnevnoj zamazanoj močvari i zloslutnu kreketu njezinih žaba.</p>
<p>Odvratio se od nas u starosti od osamdeset i osam godina. Kao, primjerice, i Krleža pred dvadeset godina. Krleža, koga je Marinković i volio i poštovao. I koji ga je, mlada pisca, 1939. godine prihvatio otvorenih ruku, tiskajući mu u »Pečatu« prvu dramu, »Albatros«. Sve do njegova posljednjeg romana, »Never more« (1993.), njegova se književna »razvojna« crta kreće ravnomjerno, bez ikakvih lomova: nije mijenjao intelektualne stavove pa ni stilske izbore. Likovi iz prve drame savršeno su sukladni onima iz zadnjeg romana. Iste su, rasplovljene naravi, živeći između zbiljskog konteksta i moguće, hipotetičke zbilje, u koju, a to i jest paradoks Marinkovićeve literature, čovjek »upada« ne vjerujući da je moguće. A ipak je moguće! </p>
<p>Napisao je Marinković, u grubu nacrtu, tri romana (Kiklop, Zajednička kupka, Never more), dvije knjige pripovjedaka (Ruke, Pod balkonom), četiri drame (Albatros, Glorija, Politeia ili Inspektorove spletke, Pustinja), dvije knjige studija i eseja (Geste i grimase, Nevesele oči klauna), te znatan broj članaka i prigodnih osvrta. Svoj je radni vijek proveo, isprva, prije Drugog svjetskog rata, kao novinar, potom, nakon tog rata, kao urednik u nakladnoj kući, da bi, afirmiran pisac i dramatičar, postao sveučilišnim profesorom dramaturgije i glume na Akademiji dramskih umjetnosti, od početka njezina rada do svoga umirovljenja. Bio je i jedan od najuglednijih članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.</p>
<p>U čemu je važnost Marinkovićeve literature, čime je on to zadužio hrvatski jezik i intelektualnu radoznalost svojih sunarodnjaka? Čime je zaokupio i pozornost čitatelja na drugim jezicima i u drugim europskim kulturama, posebice njemačkog jezičnog područja? Po čemu ga, uz Ujevića, Krležu, Šegedina, Tadijanovića, držimo piscem koji je jezično oblikovao iskustva cijeloga prošlog stoljeća?</p>
<p>Imao je Marinković izrazito snažno autorsko jastvo, koje se od megalomanskih autista, dosta česta tipa hrvatskih književnika, znalo povući u samoironiju, štedeći druge, raspinjući sebe. Uglađen gospodin najuljudnijih manira, kakvih danas nema, sklon istodobno i intelektualnom gegu odnosno konverzacijskom vicu, dobro je znao da su, pascalovski rečeno, »dosjetkaši« u pravilu loši karakteri. To ga je znanje čuvalo od ironije koja bi povrijedila drugoga. Baš kao primjerice Anatole France, njegovao je amalgam ironije i milosrđa. Ironie et pitié! Taj svoj »stav prema obavijesti« što ju je istodobno formulirao, stvarao je u njegovoj rečenici trostruku vizuru: govorio je o nečemu važnomu, govorio je bližnjemu, ali govorio je i s obzirom na kakav vlastiti intelektualni stav, prema kojemu bi mjerio važnost svoga iskaza. Bio je rugač, ne da bi ponizio drugoga, nego jer je znao da osim njegova i sugovornikova stava postoji i tisuću drugih, prema kojima, kadšto prijaznima kadšto opasnima, valja biti oprezno smjeran. U svojim je romanima zato znao reći pa i osporiti, čak i opovrgavati, prethodni iskaz lika, pogotovo onoga koji je za sebe držao, da se moralnost sastoji u ponavljanju jednoga te istoga. Bergsonovac i kročeanac, intelektualac bez krute znanstveničke discipline, Marinković je dobro znao da se humor i rađa iz ponavljanja, iz jednolike dosade života. Tragično je, i u našim iskazima, pa i u životnim odlukama, samo ono što je jednokratno i neponovljivo! I život je jednokratan i neponovljiv, pa tako valja poimati i naslov njegova posljednjeg romana, to njegovo »Nikad više«, što ga je, davno prije Poeova Gavrana, bila formulirala četrnaestogodišnja Goetheova Margareta!</p>
<p>Tako je Marinković »izražavao«, ne »odražavao« zbilju. Na »prvu loptu« padali bi pred Marinkovićem, tim sjajnim driblerom, oni kritičari, koji bi u njegovim romanima bili mogli uočiti samo »tipične sudbine maloga otočkog gradića« (ticalo bi se to Komiže), ili »predratnu situaciju u velegradu« (ticalo bi se to Zagreba). Dakako, bio je to jezični kontekst Marinkovićevih proza, pa, možda, glede većine provjerljivih podrobnosti, i sukladan stvarnu kontekstu. No, daleko od toga da bi početna dokumentarnost mogla imati kakvih njoj prirođenih spoznajnih zaključaka. Baš naprotiv. Početna bi se, eventualno provjerljiva zgoda, prometnula u svoju suprotnost, u područje nemogućega, a ipak, logikom autorskog silogizma, nekom vrsti oštra concetta, prometnula bi se u ono moguće, ali drugačije, drugotno, svakako neočekivano, nerijetko i fantastično. Ali to tragičnije za »junaka priče«! Zbilja nudi, kao da nam veli Marinković, toliko nepredvidljivih ishoda, da je svaka prethodna determiniranost zapravo neistinita: smiješna, jer je ponovljiva. Ozbiljno i zbiljsko jest samo ono neponovljivo, kakav čudan splet likova, pogotovo sudbina kakva intelektualca-osobenjaka koji se zatekne na suprotnoj strani svoga tašto očekivana eldorada. I samo neumitna smrt, ta dosuđena, a ljudski nepredvidljiva kob, ista je i u životu i u umjetnosti. Po zakonu Božjem ponovljiva, po ljudskoj pustolovini jednokratna i neponovljiva. Samo jedan jedini put, rekao bi glede ljudskog opstanka veliki njegov pjesnik, Rilke. Semper idem, uvijek isto, često bi se žalila Ksantipa, Sokratova žena, misleći pritom, jadna, da je to tragično strašno, a ne banalno. No tumači velikog mudraca stavljali bi mu u usta dodatak: sed aliter, no drugačije, misleći, pritom, mudri, da je tek Sokratov moralni čin ono tragično, dakle ljudski i božanski uzvišeno. Nije naodmet pripomenuti, da se Marinković u noveli Poniženje Sokrata kreće u tom rasponu problemske, pa i aksiološke ljestvice.</p>
<p>Ako se zbiljski provjerljive zgode mogu registrirati samo kao stvarni kontekst prostornih, vremenskih i društvenih preduvjeta, u kojima zapravo nema zbivanja naznačenih metafizičkom protegom ljudskog opstanka, ta se, istinita zbivanja, rađaju iz nepredvidljivih odluka ljudi, kojima jezik nudi više no puka bačenost među stvari. Melkior Tresić, Tamburlinac, Glorija, Maestro, na kraju i Marinkoviću predsmrtno autobiografski bliski Bartol Svilić, svojom »nesmještenošću« dolaze do pred prag onoga zbiljskoga, gdje se ovostranost dodiruje s onostranošću, a svakodnevni naši čini nekako se približuju pravoj etičkoj sferi: ravnovjesju vlastite osobnosti, poštovanju bližnjih, i zakonitoj vjeri u kakvo svevladno božansko Načelo. Kao i u nekih drugih hrvatskih pisaca našega stoljeća, primjerice u Šegedinu, jezik je prava zbilja. Jezik sa svojim sustavno danim mehanizmima »glavni je junak« Marinkovićeve jezične umjetnosti. Hrvatski jezični maestro svira na glazbalu svojih proza po beskrajnu hrvatskom jeziku kao kakav fantastični guslač na svojoj savršenoj violoni po beskrajnom moru tonskih suodnosa! Po tome najbliži Jamesu Joyceu, Marinković preklapa zbiljske i nezbiljske dijaloge, izrečene i neizrečene misli, pomišljive i proživljene, a jezično artikulirane zgode, ne libeći se prodoru u »tvarnu stranu jezika«, u njegove označiteljske suodnose, što a posteriori vrcaju kakvim novim smislom. Uopće, igre riječima, kalamburi, homonimi, sinonimi, antonimi, anaciklički iskazi (»Ana voli Milovana«, »Madam, I am Adam«) i palindromi, sve je to iznimno bogato gradivo za kakva proučavatelja hrvatskoga jezika, ali i blistav mikrostrukturni materijal za rekonstrukciju goleme zgrade Marinkovićeva proznog, dramskog i diskurzivnog sloga. Bio je možda najveći majstor »deautomatizacije«, razgradbene metode jezičnog oblikovanja u svekolikoj hrvatskoj književnosti.</p>
<p>Bio sam Ranku Marinkoviću u mnogim pitanjima životne teorije i prakse istomišljenik. U ovom pokušaju »snimke« njegova djela, labirintski razvedene književne zgrade sada velikog pokojnika, u koju se mogu skriti mnogi loši i zločesti nasljedovatelji, u ovoj svojoj dakle oproštajnoj riječi, pozivao sam se i na mnoge od njegovih vlastitih izgovorenih misli, što ih je samo izabranima znao posvećivati u četiri oka. Duboko sam mu zahvalan na darovanu povjerenju. Neka u vječnom miru, uz moju upaljenu svijeću, počiva veliki Maestro.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Majstor Marinković</p>
<p>Marinković nije mogao biti pripovjedač takav kakav je bio bez svog bavljenja dramom i kazalištem, niti je mogao biti pisac drama, u kojima novela također funkcionira kao jezgra, da nije bio prozaik kakav je bio. Ne znam pisca koji se bavi pričom i dramom kod kojeg bi bila fluidnija crta između te dvije vrste. Zato nije čudo što svi njegovi pripovjedački tekstovi funkcioniraju jednako i kad su uprizoreni i kad su štivo</p>
<p>IVAN ARALICA</p>
<p>Čovjek provede godine iščitavajući jednog pisca, čita sve što on napiše i što o njemu pišu, predaje ga u školi i raspravlja o njemu na seminarima, živi u uvjerenju da o njemu mnogo zna, da ga je do kraja pročitao i potpuno doživio, a kad dođe u priliku, da kaže nešto o tom piscu, ne zna što bi od svega toga znanja rekao. Ni stoga jer ga je obuzela zaboravnost, ni stoga što bi od svega za tu prigodu valjalo izabrati, već samo zato što ne želi da se prema tom piscu, koji je bio i ostao dio njegove edukativne intime, stavi ni u ulogu povjesničara ni u ulogu kritičara. Najradije bih da me se, po tri misli što ću ih izreći o Marinkoviću, stavi u odnos što ga šegrt ima prema svom majstoru. Odmah da dodam, šegrt o majstoru kod koga je mnogo šegrtovao u nadi da će ga možda nadvisiti, pa kad je vidio da ga ne može ni doseći, skrenuo u stranu i otišao svojim putem, ne prestajući uvažavati ono što sam nije mogao, iako mu se na trenutke činilo da znade sve tajne majstorova umijeća. </p>
<p>A prvo što bi šegrt rekao o majstorovu djelu jest da u njegovu temelju, kao materijal od kojeg se djelo oblikuje, kao sirovina bez koje ne može književnost kao što ne mogu ni plastične umjetnosti, stoji novela, u značenju kratke usmene priče, dosjetke za kavanskim stolom, intelektualističkog kalambura, vica, slučajnih i namjernih verbalnih premetaljki, novela u značenju kakvoga ima u »Noveli od Stanca« i kakvog je imala u pokušajima nekolicine znanih i neznanih pripovjedača i dramatičara na hrvatskom mediteranskom prostoru, gdje je nastajala kao tipično mediteranska duhovnost i prenašana s generacije na generaciju, obogaćivana i prilagođivana vremenu, jednako sjetna koliko i zajedljiva, ali, s obzirom na svoju rasprostranjenost, dosta rijetko ugrađivana u seriozna umjetnička djela. Iz više razloga, ali i stoga što je ta, formalno neoblikovana vrsta usmenog stvaralaštva, tražila pisca koji će, dajući joj i formu, novelu pretočiti u zrelo umjetničko djelo, gdje je posuđena anegdota samo ishodište individualnog viđenja svijeta i stvari u njemu. Tražila je pisca koji će od roja novela i dosjetaka, tih krhotina usmenog stvaralačkog duha, napraviti koherentnu narativnu strukturu koja po unutarnjoj logici funkcionira kao cjelina, ne prigušujući pri tom sjaj duhovnosti svakog segmenta koji je u cjelinu ugrađen. A to su, moramo priznati, dvije rijetke tvoračke osobine. I zato, od svih koji su to pokušavali, samo je Marinkoviću pothvat savršeno uspio. </p>
<p>A drugo što bi šegrt o majstoru imao reći odnosi se na literarnu upotrebu novelističkog materijala kroz nevjerojatno bogatstvo asocijativnih i aluzivnih tokova iskazanih u orkestriranim dijelovima teksta. Psihologizmima i filozofemima, koji će ostati trajnim izazovom i čitaocu i književnim istraživanjima, ali ni jedni ni drugi svoja istraživanja neće moći smatrati konačnima. Jer, ono što je kod Marinkovića začuđujuće, on komentarom priče ne daje zaključnu riječ o njenu smislu, već daljnje komentare prepušta svima onima koji priču i dalje žele tumačiti. Čitaocima, kritičarima, glumcima i režiserima. </p>
<p>I treće što bi šegrt o majstoru imao reći odnosi se na tetivu koja na jednom kraju luka veže njegovo pripovjedačko djelo s njegovim dramskim djelom s drugog kraja luka i predstavlja, i u luku, gdje naracija graniči s dramskim tekstom, i u tetivi, koja je metafora kuće u kojoj izgovaram ove opaske, jedinstvenu cjelinu. Drugim riječima, čini mi se da Marinković nije mogao biti pripovjedač takav kakav je bio bez svog bavljenja dramom i kazalištem, niti je mogao biti pisac drama, u kojima novela također funkcionira kao jezgra, da nije bio prozaik kakav je bio. Ne znam pisca koji se bavi pričom i dramom kod kojeg bi bila fluidnija crta između te dvije vrste. Zato nije čudo što svi njegovi pripovjedački tekstovi funkcioniraju jednako i kad su uprizoreni i kad su štivo. Štoviše, i kad se Marinkovića čita, najpotpunije se doživljava kad ga sam čitalac uprizoruje. Sva je razlika između Marinkovića dramatičara i prozaika u tomu što interpretativni sloj priče u asocijativnim i aluzivnim valerima u prozi izvodi sam pisac, a u dramama taj dio obogaćivanja i osmišljavanja priče prepušta se majstorima pozornice. U tomu je i tajna vezanosti čitavog Marinkovićeva djela uz kazalište, film i ostale oblike uprizorenja, pa nije neočekivano što mu se ovim slavljem ljudi iz kazališta prvi odužuju. Mogu to činiti i ovom i kojom drugom prilikom, ali će svejedno ostati njegovi dužnici. </p>
<p>I ja zajedno s njima!</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Napustio nas je viški Voltaire</p>
<p> ANTUN VUJIĆ, ministar kulture: Odlazak pisca, jednog od onih rijetkih koji je obilježio hrvatsku književnost druge polovice dvadesetog stoljeća, ne ostavlja prazninu, jer je njegovo djelo puno. Odlaskom osobe, dragog Ranka, poticajnog svjedoka izrastanja tolikih kulturnih generacija, pa i moje, svakog osamljuje. I u vremenu koje propituje nove vrijednosti u književnosti, djelo Ranka Marinkovića stoji kao svjetlo s udaljena otoka, kojemu su se mnogi približili, ali još nitko nije stupio na njega. Pisac koji je u svakoj od književnih vrsta uspio napisati vrhunsko djelo od »Ruku« i »Glorije« do nenadmašnog »Kiklopa«, čak i kada je književnost testamentalno poručio svoj »Never more«, i dalje ostaje kao nepregledno i neistraženo polje pred generacijama koje dolaze. Izražavajući sućut i poštovanje, i ja ću kao i mnogi drugi, još jednom otvoriti mnogu od stranica prebogatih pejzaža Marinkovićeve književnosti.</p>
<p>DALIBOR BROZOVIĆ, akademik: Iako u godinama u kojima odlazak s ovoga svijeta nije začudan, ipak je odlazak Ranka Marinkovića osupnuo hrvatsku javnost, prije svega ljubitelje književne riječi. Marinković je toliko zadužio hrvatsku književnost, proznu i dramsku, da je njegovo napuštanje hrvatskog literarnog života udarac od kojega se ni mi ni hrvatska književnost ne ćemo brzo oporaviti.</p>
<p>ZLATKO KRAMARIĆ, predsjednik LS-a: Napustio nas je viški Voltaire! On je uvijek bio moj favorit što se tiče hrvatske proze i nema sumnje da je njegov prozni opus obilježio drugu polovicu 20. stoljeća i na našu veliku sreću postavio nove i vrlo visoke standarde koje neće biti jednostavno nadmašiti. Njegova smrt je prigoda da se njegov književni opus iznova reinterpretira, jer pruža doista neiscrpne mogućnosti za nova čitanja. </p>
<p>SIBILA PETLEVSKI, predsjednica Hrvatskog PEN centra: Nakon svake fizičke smrti umjetnika postavlja se pitanje o trajnim vrijednostima, ostavštini za budućnost. Marinkovićevo djelo uklopilo se u tradiciju, ali i svojom modernošću i novinama učestalo i u najboljem smislu presijecalo kontinuitet. Treba se sjetiti, primjerice, samo triju djela, načina na koji je »Kiklop« unio urbanost u hrvatske književne teme, kako je »Glorija« odrazila svjetonazorne dileme i preživjela vrijeme svoga nastanka ili kako su »Ruke«odrazile pripovjedačku veličinu u malome žanru.</p>
<p>JOSIP BRATULIĆ, predsjednik Matice hrvatske: Svaka je ljudska smrt tajna. Smrt umjetnika koji je često umirao sa svojim likovima još je veća tajna, pravi misterij. Iako smo znali da je gospodin Ranko Marinković teško bolestan, nismo gubili nadu da će i ovaj put pobijediti neprijaznu suparnicu života i postojanja. Ranko Marinković se svojim pripovijestima, romanima i dramama ugradio u naše intelektualno sazrijevanje još dok smo bili đaci, a i kasnije, te ušao u naš život. Njegova nas je ironija upozoravala na relativnost svakoga ljudskog djelovanja. Prema svemu je gajio duh ironije, osim prema sudbini svoga naroda i svoje domovine. Zbog toga su mu mnogi zamjerali, a on je zbog toga trpio. Vrijeme će posvjedočiti da se svojim djelom bogato ugradio u našu pisanu kulturu i da je njegov prilog toj kulturi neprolazan. Stoga njegovo djelo svjedoči više nego njegova osobna sudbina.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Sućuti obitelji Marinković</p>
<p>PREDSJEDNIK MESIĆ </p>
<p> Kad izgubimo svoga najbližeg, tuga uđe u srce i teško do nas dopiru riječi utjehe. Znam da danas to proživljavate, ali molim Vas, nađite mir i snagu u spoznaji da je Vaš suprug i otac, naš dragi šjor Ranko Marinković, za sobom ostavio djelo koje nastavlja živjeti svojim samostalnim umjetničkim životom.</p>
<p> Njegovo ime upisano je velikim slovima i u povijesti hrvatske književnosti i u kulturi. Književnik, analitičar, kazališni znalac i učitelj, u svim svojim djelima ostavio je toliko životne mudrosti i majstorstva, riječi u kojima mi - njegovi suvremenici, a i naraštaji koji dolaze - imaju stalan izvor i nadahnuće. Njegova rečenica stalno poziva na ponovno iščitavanje i otkrivanje novih slojeva i dubina njegova fantastična književnog opusa. Zbog svega toga nađite snagu i utjehu i molim Vas primite izraze moje duboke sućuti - stoji u brzojavu sućuti Predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića obitelji Ranka Marinkovića. </p>
<p>Predsjednik Republike Stjepan Mesić uputio je predsjedniku Društva hrvatskih književnika Slavku Mihaliću brzojav sućuti u povodu smrti velikana hrvatske književnosti Ranka Marinkovića. »S tugom sam primio vijest o smrti našeg velikog književnika, analitičara, kazališnog znalca i učitelja šjor Ranka Marinkovića. Izgubili ste člana čije je književno djelo trajno obilježilo epohu i povijest hrvatske književnosti i umjetnosti. Vi koji ste s njim dijelili probleme vaše strukovne organizacije, čiji glas i borba za bolji status hrvatskih književnika još nisu dovoljno percipirani u javnosti, najbolje znate kakva je velikana riječi Hrvatska izgubila. Molim Vas čuvajte i promičite njegovo književno djelo kao i uspomenu na svog velikog člana. Vama i svim članovima Društva hrvatskih književnika upućujem izraze moje duboke sućuti«, stoji u Mesićevu brzojavu sućuti DHK. </p>
<p>PREMIJER RAČAN</p>
<p> Predsjednik Vlade Ivica Račan poslao je danas brzojav sućuti obitelji preminuloga književnika Ranka Marinkovića.</p>
<p> »Odlazak velikana hrvatske književne riječi Ranka Marinkovića rastužio je sve poklonike njegova zadivljujućega književničkog opusa. Umro je čovjek, ali njegovi romani, novele, drame i eseji ostaju nepresušnim vrelom čitateljskih užitaka nama i naraštajima koji dolaze. Njegov roman 'Kiklop', novela 'Ruke' i drama 'Glorija' mudrošću i umjetničkom snagom neporecive su vertikale naše moderne književnosti.</p>
<p> Premda je Ranko Marinković cijelim svojim bićem uronjen u rodno mediteransko podneblje, dosezima svojih djela davno je nadmašio granice hrvatske kulture i postao piscem europskog i svjetskog formata. Hrvatska kultura i književnost izgubile su svoga klasika, pisca koji je obilježio epohu«, stoji u brzojavu sućuti premijera Račana.</p>
<p>IVO SANADER, predsjednik HDZ-a</p>
<p>U povodu smrti Ranka Marinkovića dr. Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a, uputio je brzojav sućuti njegovoj supruzi i obitelji. »S tugom Vam želim izraziti duboku sućut zbog gubitka Vašeg cijenjenog supruga, čija će uspomena ostati trajno živjeti i u svima nama koji smo imali sreću i čast poznavati ga. Odlazak gospodina Ranka Marinkovića nenadoknadiv je gubitak za hrvatsku književnost i kulturu, za javni život Hrvatske, kojoj je riječ tako časnog čovjeka uvijek značila i ohrabrenje i putokaz u nedaćama vremena, za našu stranku HDZ, koju je volio i kojoj je dao neizmjerljiv doprinos, za naš hrvatski narod s čijim je težnjama živio. U ime članstva HDZ-a, te u svoje osobno ime, Vama gospođo Marinković, kao i cijeloj obitelji, još jednom izražavam uvjerenje u našu iskrenu bol i nenadomjestiv osjećaj praznine.«</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Ranko Marinković bit će pokopan u Komiži </p>
<p>KOMIŽA, 29. siječnja</p>
<p> - Hrvatski književnik Ranko Marinković bit će pokopan u Komiži na Visu, 2. veljače, u 13 sati. Time će biti ispunjena, kako je izjavio komiški gradonačelnik Vicko Mardešić, posljednja pokojnikova želja. Grobnicu za velikana hrvatske književne riječi u mjesnom groblju uredili su pokojnikova obitelj i najbliži prijatelji, a ustupio ju je grad. U povodu Marinkovićeve smrti u Komiži je osnovan i Odbor za doček i pokop posmrtnih ostataka jednog od najvećih hrvatskih pisaca druge polovice prošlog stoljeća.</p>
<p> Prije obreda pokopa smrtni ostatci viškoga Voltairea, kako je nazvan, bit će izloženi u Gradskoj vijećnici u Komiži te otvorena Knjiga žalosti. Grad Komiža dodijelio je svom uglednom mještaninu 1999. nagradu za životno djelo. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Odlazi Kilina Cremona </p>
<p>SPLIT, 29. siječnja</p>
<p> - Kilina Cremona, francuska koreografkinja, više nije umjetnička ravnateljica Baleta splitskoga HNK, o čemu se intendantica splitskog HNK Mani Gotovac u ponedjeljak oglasila priopćenjem. »U HNK Split sporazumno nije obnovljen ugovor s Kilinom Cremonom, umjetničkom ravnateljicom Baleta. Ugovor nije obnovljen zato što je gospođa Cremona bila mišljenja da je dovoljno napravila za napredak splitskog Baleta i da sada može napraviti druge poslove. Članovi baletnog ansambla zahvalili su Cremoni na godini i pol djelotvorne suradnje, iz koje je nastao baletni divertisman 'Alla Valse', 'Tango Argentino' na gradskim trgovima, koprodukcijska izvedba 'Plavi vuk'. koja je obišla svijet i balet 'Cloe u noći igračaka'. Uprava HNK Split imenovat će v.d. ravnatelja Baleta i potom raspisati natječaj za umjetničku ravnateljicu ili ravnatelja ansambla« - stoji u priopćenju iz splitskoga kazališta. Kilina Cremona, uz obaveze u kazalištu, vodila je i međunarodni centar za suvremeni ples »Athena«, koji je djelovao u Domu mladeži. (M. J.)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Šnajder: Ne mislim egzorcirati svoju publiku</p>
<p>Dramski pisac Slobodan Šnajder, ravnatelj Zagrebačkog kazališta mladih: Deset godina u životu svakog čovjeka, tako isto dramatičara, može biti dramatičan gubitak vremena. Nisu me htjeli. No onda, pitajmo - a koga su htjeli? / Da je sudbina danas politika, izreka je koja se pripisuje Napoleonu. Vrijedi i obrat: da je politika sudbina. U tome nema nikakvog obećanja sreće. Ako je nešto danas jasno, onda je jasno to / S druge strane, teatar zaista mora poraditi na nekim terapijskim postupcima u smislu neke etnopsihoanalize na vrlo širokom kauču na koji bi mogao sjesti cio narod / Na žalost, slika hrvatskog kazališta danas uglavnom odgovara slici hrvatske stvarnosti. Kako mi s tom stvarnošću nismo baš sretni, to ćemo nastojati promijeniti i kazalište </p>
<p>Kontroverzni hrvatski dramatičar Slobodan Šnajder, čije drame deset godina nisu bile izvođene na pozornicama hrvatskih kazališta, prije nekoliko dana postao je ravnateljem Zagrebačkog kazališta mladih. »Naš je cilj orijentirati ZKM u suvremenosti, te ujedno, na kazališni način, priznati specifične potrebe milijunskog grada na ovom polju. Bliže su nam one repertoarne odluke koje nas se tiču, od onih koje bi nas mogle tek formalno zanijeti. Repertoar je sigurno uvelike politički, budući da je politika važna sastavnica naših života, no on nije politički u smislu da bi podupirao jednu politiku protiv druge«, istaknuo je Šnajder odrednice svog programa. A u njemu su za ovu godinu navedeni naslovi u luku od Krležina »Velikog meštra sviju hulja« do Jakovljevićeva »Konclogora na Savi«.</p>
<p>Tijekom proteklih deset godina drame Slobodana Šnajdera izvođene su u inozemstvu - od Beča do Jeruzalema. Godine 1998. natjecao se za mjesto intendanta Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, no odlukom tadašnjeg ministra kulture nije bio potvrđen. Šutnja oko Šnajderovih dramskih tekstova prekinuta je u jesen 1999. kada je na pozornici varaždinskoga Hrvatskog narodnog kazališta redatelj Petar Veček postavio njegovu dramu »Kod bijelog labuda«.</p>
<p>• Deset godina niste bili prisutni u hrvatskom kazalištu. Je li to za Vas izgubljeno vrijeme i koliko je ono izgubljeno za hrvatski teatar?</p>
<p>- Potraga za izgubljenim vremenom, pri tome nemam u vidu samo Marcela Prousta, ne mora biti neko osvetničko svođenje računa. No, ona u mojem slučaju jest nešto kao utvrđivanje liste gubitaka. Lakonski bih mogao kazati - imao sam gubitaka u ljudstvu. To je tako: ljudi se gube i nalaze. Deset godina u životu svakog čovjeka, tako isto dramatičara, može biti dramatičan gubitak vremena. Nisu me htjeli. No, onda, pitajmo - a koga su htjeli? Kao što nije nepoznato, ja sam bio tuda-svuda. Nije mi škodilo. U mojoj emigraciji, koja ipak nije bila, kako neki govore, dobrovoljna, nema ničeg romantičnog. Teško da u ikojoj ima. No, sreo sam sjajne ljude, ponešto sam i naučio. Naučio sam, na primjer, da je kazalište protejska pojava, da uvijek može iznenaditi; da ništa što je nekoć bilo teatar ne valja odbacivati. Je li moje odsustvo neki gubitak za hrvatski teatar ne znam. Mislim da nekako baš nisam »falio«. S druge strane iskoristit ću nešto poput kviska - pravo na jednu malu pakost: »Na onome što je duhu (teatru) dostajalo, valja izmjeriti veličinu njegova gubitka. To je Hegel. Sada sam u »traženju izgubljenog vremena«, to jest, da ostanem pri Proustu (a nikako kod Aralice, to bi bilo fatalno) - u sjeni ocvalih projekata. Učinci vremena, citirat ću sad nakon Hegela Zvonka Mrkonjića, stravični su. Možda nema smisla tražiti izgubljeno vrijeme u teatru. Idemo dalje, pokupit ćemo preživjele. No, gubici su ipak grozni.</p>
<p>• Koji su razlozi odredili tu kazališnu šutnju spram Vaših tekstova?</p>
<p>- Naređeno prešućivanje mojih tekstova bila je klasična politička osveta. No, ta je osveta, kako kažu Talijani, najbolja kad se servira hladna. Bit će, dakle, posluženi oni koji su služili. To što u ovom trenutku nekako nevoljko ulaze u arenu javne borbe svjedoči da je danas više ne kontroliraju. Ta činjenica ih dakako oneraspoložuje, te se oni odlučuju na razne podmuklosti, no uglavnom šute i grade se Englezima. Ja vjerujem u javnost i u javno mnijenje, čak i kad je ono protiv mene.</p>
<p>• Vaše su drame tijekom tih deset godina izvođene na pozornicama mnogobrojnih svjetskih teatara. Kakva je bila njihova recepcija? Što su otkrivale zapadnoevropskoj publici i u kojoj mjeri su bile predstavljane kao disidentske drame? </p>
<p> - Svak je iz ponude uzimao ono što bolje razumije, a ispuštao ono s čim ima teškoća. Razlike su ogromne: u kulturnopolitičkom kontekstu, u mentalitetu, školama glume, od zemlje do zemlje. Uzmite samo likove Marte ili Azre iz »Zmijinog svlaka«: djevojka i žena iz Bosne. Uzmite samo status zmije u respektivnim mitologijama. Mogao bih Vam nadugo pripovijedati o jednom Globetrotteru, stanovitom S. Š., koji putuje od jezika do jezika, ostajući sam uglavnom između jezika, sa svojim dramama u torbi koje su kao neki reagensi koji provociraju ovu ili onu reakciju u spoju s kulturama koje ih prihvaćaju (ili dijelom odbacuju): teatar kao putujući antropo-laboratorij.</p>
<p>Nije da se žalim. Pojam disidenstva u doživljaju Zapadne Evrope jako se promijenio nakon pada Zida. Moje drame nisu bile predstavljane kao disidentske drame, iako je naravno uočen moj otpor tadašnjem režimu u Hrvatskoj. Protivno načinima na koje se pokušava racionalizirati moj takozvani uspjeh na stranim pozornicama (koji je za naše provincijalce naravno nešto najbolnije), to nema nikakve veze s mojim disidenstvom. Uostalom, moja najigranija drama u Evropi opisuje žrtvu masovnih silovanja u Bosni koje su organizirali, dakle skrivili, srpski »iregularni borci«. Inače, baš tu dramu, uz »Nevjestu od vjetra«, spremaju u Beogradu. </p>
<p>• Kako danas, iz ipak ponešto drugačije perspektive, gledate na aferu s Vašom nepotvrđenom intendanturom u riječkom kazalištu? Tko su sve bili protagonisti te drame?</p>
<p>- A tko nije bio? Pro primo, ja sam, protivno onome što promulgira Sandro Damiani, u jednom inače »prijateljskom« tekstu, htio doći u Rijeku, te sam se ozbiljno spremio. No, meni je, dakako, bilo jasno da me ondašnji ministar kulture ne može potvrditi i istovremeno zadržati svoju poziciju. A on je bio čovjek pozicije. Završnica cijele te fertutme odigrana je, međutim, jadno i mimo dogovora. Politika je na mojim leđima odigrala jednu od svojih igara. Žao mi je glumaca u Rijeci, koji su, mislim, u većini željeli da ja dođem. No, njih nitko ništa ne pita. Zato sam ja sam pitao glumce u Zagrebačkom kazalištu mladih, prije no što sam ubacio u sandučić svoju molbu po natječaju za ravnatelja. A pitat ću ih i nadalje neke stvari koje ih obično ne pitaju. Uzgred, moj program, na kojemu sam radio od svibnja do prosinca prošle godine uvelike se razlikuje od programa za Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca. No, zbog dužine priprema, nije mi bilo teško odmah izaći s dvogodišnjim programom, koji naravno ima još otvorenih mjesta koja su prepuštena Kairosu, bogu sretnog trenutka, no osnova je javnosti predočena.</p>
<p>• Kako je bilo disidentsku, osamljeničku poziciju zamijeniti za poziciju moći - mjesto ravnatelja jedne institucije?</p>
<p>- Ne mislim da je to pozicija moći. Moć sebe osigurava, a ja krećem u jednu pustolovinu. Uostalom, programski budžet je tako mali da se moramo dovijati na načine koji pravoj moći nisu potrebni. Mi smo argonauti, ali takvi koji smo svi privezani na jarbole teških uvjeta. Vederemo.</p>
<p>• Najavljujete u Zagrebačkom kazalištu mladih politički orijentiran repertoar. Veliki evropski politički teatar ipak se ugasio krajem osamdesetih godina. To je vrijeme koje je predosjetilo, a onda i doživjelo slom ideoloških sustava i rasulo velikih iskaza. Izostale su ideološke vertikale, dramske agresije i optužnice, polemički tonovi i ono, što je možda najvažnije, prostor za ocrtavanje lica neprijatelja. Kako izgleda političko kazalište 2001. godine? Prema kojoj se politici određuje? Tko mu je neprijatelj?</p>
<p>- Tko mu je neprijatelj? To pitanje podsjeća na Karla Poppera - tko je dakle neprijatelj otvorenog i demokratskog društva? Prognoze o kraju povijesti i ideologija pokazale su se ishitrenima. O kraju povijesti danas najviše trube oni koji su izravni korisnici takve epifanije, takve ozbiljne apokalipse. O kraju povijesti najviše govore oni kojima je na takvom eventualnom kraju dobro, te izražavaju svoju radost i želju da im bude još bolje. Na žalost, da onima kojima je dobro bude još bolje ujedno je i glavni princip po kojemu je skrojen današnji svijet. </p>
<p>Političko kazalište o kojemu ja sanjam zapravo je trans-političko, sigurno je trans-ideologijsko. To je teatar koji zagovara jedan svijet u kojemu politika prestaje biti sve-određujućim faktorom našeg života. Da je sudbina danas politika, izreka je koja se pripisuje Napoleonu. Vrijedi i obrat: da je politika sudbina. U tome nema nikakvog obećanja sreće. Ako je nešto danas jasno, onda je jasno to. </p>
<p>Zanimljiva je Vaša opaska o teškoći ocrtavanja lica neprijatelja. Upravo se bavim tim teškoćama koje imaju svoju civilizacijsku, negativnu utemeljenost. Što više razmišljam o strahu od Drugoga (nakon eksplozije AIDS-a tijelo Drugoga postaje prijetnja, i Drugi biva predbježno virtualiziran pod parolom: siguran seks, no liquids! - sve su tjelesne tekućine sumnjive) - to mi se više čini da se u stvari radi o strahu od sebe samoga. Nešto od toga imate već u »Nevjesti od vjetra« - nitko se u Gemminoj okolini ne boji njezine slobode više od nje same. No, ta će nas tema daleko odvesti.</p>
<p>• Neki Vaši kritičari osporavaju Vašu opsjednutost prošlošću, onom šezdesetosmaškom i onom iz vremena Drugoga svjetskog rata. Je li riječ samo o sjenama prošlosti ili povijesnim frustracijama? Zanimaju li današnji teatar i njegovu publiku opsesivni motivi prošlosti?</p>
<p> - Na neki način, Vi ste sami odgovorili na svoje pitanje. Ako su neki motivi opsesivni, sigurno je da oni moraju zanimati današnju publiku. To je upravo smisao riječi: biti opsjednut. No, ja ne mislim egzorcirati svoju publiku. S druge strane, teatar zaista mora poraditi na nekim terapijskim postupcima u smislu neke etnopsihoanalize na vrlo širokom kauču na koji bi mogao sjesti cio narod. Imate nešto o tome već na kraju »Hrvatskog Fausta«, gdje se o Teatru (znamo kojem) govori kao o utrobi u kojoj bi mogli živjeti mnogi narodi.</p>
<p>Na žalost, Drugi svjetski rat nije na našim prostorima nikada prestao, i tu je razlika - bacaš li nekoga u jamu ili mokriš na njegov grob razlika je u stupnju, a ne u vrsti radnje (brisanje, čišćenje, koje se dakako provodi prljavim, najprljavijim sredstvima, kako smo vidjeli i ekskrementima, izlučevinama). Tako ponekad izgleda naša tisućgodišnja kultura.</p>
<p>Neodrađena prošlost uvijek će se vraćati. To što se netko osjeti pozvanim baciti dvanaestgodišnju curicu, prostrijeljene glave u kontejner kao smeće, jest pir naše neodrađene prošlosti. To što za taj čin biva promaknut i premiran, a oni koji su ga promaknuli i nagradili i dalje u Saboru primaju svoju golemu plačurdu, to je nastavak Drugoga svjetskog rata. Deset godina tuđmanizma - gotovo su nas ispisale iz antifašističke koalicije. Neki kontejneri još uvijek čekaju. Limun, dakako. Za to se vrijeme neki veliki Hrvati cerekaju sebi u rukav. Dokle?</p>
<p>Čime bi se drugim teatar trebao baviti? Ako kažem da ima stvari koje samo teatar može obaviti, onda ih mora obaviti. Takav je repertoar Zagrebačkog kazališta mladih. Mi nikoga nećemo gladiti peruškom, naročito ne zaštitnike ubojica djece. Osuda iz srca neke sredine, ma kako inače oportunistički šutljiva ona bila, bit će teža od bilo kakve sudske presude. U osnovi, tako je bilo u svim velikim kazališnim epohama, o kojima mi današnji doduše možemo samo sanjati. No, to ne znači da smijemo propustiti učiniti ono što ipak još možemo.</p>
<p>• Najavljujete na pozornici Zagrebačkoga kazališta mladih povratak Branka Brezovca, Mire Furlan...</p>
<p>- Tu je i Petar Veček, koji začudo nikada nije radio u Zagrebačkom kazalištu mladih. Tu je cijeli niz ljudi koji će doći.</p>
<p>• Mislite li da hrvatski teatar može krenuti s one točke gdje je početkom 90-ih stao, bez sjećanja na proteklih deset godina?</p>
<p>- Čak i kad bi to bilo moguće, to ne bi bilo dobro. Ne treba zaboraviti ogromnu količinu oportunizma, svu onu služnost i uslužnost koju je hrvatsko kazalište, naročito u svojemu takozvanom mainstreamu, iskazivalo spram perjanica Tuđmanova režima, onu netalentiranu puzavost jednoga Viteza koji danas hodi među nama u nekakvoj proročko-plinovitoj fazi, te nije dobro u njegovoj blizini užgati palidrvce (lijepe li riječi).</p>
<p>• Kako izgleda slika hrvatskog kazališta danas? Odgovara li ona slici hrvatske stvarnosti? Uostalom, koja su pitanja, uspjesi ili promašaji ovakvog hrvatskog teatra?</p>
<p>- Na žalost, slika hrvatskog kazališta danas uglavnom odgovara slici hrvatske stvarnosti. Kako mi s tom stvarnošću nismo baš sretni, to ćemo nastojati promijeniti i kazalište. Međutim, u vidu herojskih napora, kako se to kaže, »nejunačkom vremenu usprkos«, naše je kazalište imalo rezultata. Imao ih je i ZKM, te ja baš ne mislim da u tom smislu počinjem od neke apsolutne nule. U Teatru ITD prilično je živo, o Pricinoj Almi Mahler svi govore s poštovanjem, a ja sam rado gledao i »Ljubavna pisma Staljinu« i zbog redateljice Brozove i zbog glumaca. Naš »Insektarij« sigurno je značajan rad, kao i Magellijevo »Kraljevo« koje kao predstava raste od jedne do druge izvedbe. Rene Medvešek upravo se sprema na jedan od svojih novih pothvata (»Brat - magarac«, o Svetom Franji Asiškom), Borna Baletić počet će uskoro s pokusima za komad Ivane Sajko »Naranča u oblacima«, koji bi mogao imati značaj jednog generacijskog istupa. I tako dalje... Krojim i šijem svašta. Po mjeri, i bezmjerno. Što da vam kažem nego: Dođi pa vidi! Branko Gavella jednom je rekao da se hrvatsko kazalište uvijek nekako propinje na prste, misleći da radi iznad mogućnosti. Što nam drugo preostaje?</p>
<p>• Zamišljate li još uvijek »Hrvatskog Fausta« na sceni kazališta gdje se radnja te drame i događa?</p>
<p>- Sanjam ga. Zamislimo Miru Furlan kao Margaretu, Šerbedžiju kao Fausta/Afrića (no njemu to nikada ne bi dopustio njegov trbušasti Falstaff). Sanjam i Gemmu Boić, na primjer Almu. Ja uopće sanjam obilno i u boji. Lijepa je žuta boja te žute mrlje. U staroj Austriji žuta je boja rezervirana za teatre i za ludnice. Žuta mrlja hrvatske kulture.</p>
<p>• Držite li da Vaša misija u hrvatskom kazalištu odgovara, Vama dobro poznatom, grafitu ispisanom na jednom pariškom zidu u svibnju 1968, a koji glasi: Budimo realni, zahtijevajmo nemoguće?</p>
<p>- Tako nekako. Ispis na Sorboni vrijedi i danas. U nekoj je vezi sa snovima iz prethodnog pitanja. Sanjamo o zasad nemogućem. Ali zaboga, nikako ispod toga. Brezovec bi kazao: Sanjajmo odgovorno! I takav će biti njegov Krleža. Kao i »Susjeda« Zorice Radaković ili Šodanova »Zaštićena zona«. Tu već sanja cijeli niz ljudi, ali to njihovo snivanje jest upravo jedna osobita vrst budnosti.</p>
<p>Budimo realni, zahtijevajmo nemoguće! No, što je uopće moguće? Je li realno ono što je moguće? Mi smo naučili da je baš ono što smo držali nemogućim postalo kod nas itekako moguće. Hans Magnus Enzensberger je kazao: »Kad bi ono što je nužno, bilo makar samo moguće!« I s tim možemo završiti. Upalimo svjetlo!</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Mihočević je uzurpirao moje ingerencije </p>
<p>Ugledni glazbenik Valter Dešpalj govori o razlozima ostavke na mjesto v.d. ravnatelja glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara / Mišo Mihočević priuštio mi je prošlog ljeta vrlo mučno iskustvo. Odbijao je da mi šalje radne materijale, a nije prosljeđivao ni moje pozive umjetnicima koje sam želio vidjeti na festivalu 2001. godine / Otužno je da ovako važna manifestacija može ovisiti o sitnoj lokalnoj politici, natječajima s papirnatim pokrićem i demokratskim procedurama koje su očito paravan za privatne interese - kaže Dešpalj </p>
<p>Nakon što je Gradsko vijeće Dubrovnika prije nekoliko dana za mjesto novog-starog ravnatelja Javne ustanove u kulturi Dubrovačke ljetne igre izabralo Petra Mišu Mihočevića, koji je prošlog ljeta obnašao istu dužnost, Ivica Kunčević i Valter Dešpalj podnijeli su u subotu ostavke na mjesta v.d. ravnatelja dramskog i glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara. Ugledni glazbenik Valter Dešpalj, koji je u srpnju već dao ostavku na funkciju glazbenog ravnatelja Igara, a potom u prosincu na zahtjev ministra kulture Antuna Vujića prihvatio osmisliti glazbeni program za 52. sezonu našega najznačajnijeg kazališta festivala, objašnjava razloge zbog kojih je odlučio ne sudjelovati u daljnim pripremama za Festival.</p>
<p>• Zbog čega ste dali ostavku na mjesto ravnatelja glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara?</p>
<p>- Izbor Miše Mihočevića za ravnatelja kazališne kuće zaista mi nije ostavio drugu mogućnost. U javnosti se mnogo govori o kontroverzama vezanim za njegovo financijsko poslovanje i to je nešto o čemu će se izjašnjavati financijski stručnjaci. Međutim, ono što je u ovom slučaju najrelevantnije za moju poziciju v. d. glazbenog ravnatelja je slijedeće: Mišo Mihočević priuštio mi je prošlog ljeta, još dok sam bio redoviti ravnatelj glazbenog programa, vrlo mučno iskustvo uzurpiravši moje ingerencije time što je odbijao da mi šalje radne materijale, a nije prosljeđivao ni moje pozive umjetnicima koje sam želio vidjeti na festivalu 2001. godine. Tome treba dodati i čuvene eskapade Slobodana Prosperova Novaka koji je otvoreno manifestirao svoju nezainteresiranost za glazbu na Festivalu, a time, dakako, i nezainteresiranost da mi pruži podršku. Sve to je rezultiralo mojom odlukom da poslije Festivala 2000. prekinem svoj angažman na Igrama. Dubrovačka i šira javnost bila je s tim dobro upoznata. </p>
<p>• U glazbenom dijelu kako su tekle pripreme za 52. festivalsku sezonu. Jesu li određeni neki projekti, dogovorena gostovanja?</p>
<p> - U višemjesečnom interregnumu bez umjetničkih ravnatelja vodila se nekakva prepiska i pali su neki poludogovori. Početkom prosinca prihvatio sam ponudu ministra Vujića da u situaciji kad je zaista zadnji čas za ozbiljno planiranje programa pomognem koliko mogu u svojstvu v. d. glazbenog ravnatelja. Željeli smo da se stvore pretpostavke, gdje bih mogao funkcionirati u okviru jednog homogenog tima, kako se ne bi ponovila prošlogodišnja nemoguća situacija. Vjerovali smo da će Mihočević (tada v.d. ravnatelj kazališne kuće) shvatiti da nije vrijeme za inate i da će ovog puta kooperirati sa mnom, ali smo ga, na žalost, precijenili. On je čak nekoliko tjedana odgađao hitan i važan razgovor sa mnom u kojem me je trebao obavijestiti o aktualnom stanju planiranja i financiranja programa kako bih na temelju tih informacija mogao početi konkretno djelovati, a nama je bio važan svaki dan. Nakon pritisaka od samog ministarstva počele su polako kapati neke informacije, ali premalo i prekasno. Bilo bi neozbiljno da sam preuzeo odgovornost za program sljedećeg Festivala kad sam s pravom mogao očekivati daljnje opstrukcije. </p>
<p>• S Vašim odlaskom koliko se uopće realizacija ikakvog glazbenog programa čini mogućom? Je li time upitna i sljedeća festivalska sezona te održavanje Dubrovačkih ljetnih igara?</p>
<p>- Ne osjećam se ni kao da sam došao, jer se moj dolazak na mjesto v.d. ravnatelja glazbenog programa ovakvim postupkom Mihočevića pretvorio u praznu formu. Dakle, ako nisam de facto došao onda ni moj de iure odlazak ne mijenja na stvari. Što se tiče samog sljedećeg Festivala nekakav program će se već složiti. Ako igdje važi ona Krležina »nigdar ni bilo« onda važi ovdje. Dubrovnik je previše privlačan, a da ne bi, ako je imalo sreće, makar i u zadnji čas naletili neki projekti ili umjetnici od formata, pogotovo ako bi im to bilo i financijski interesantno. Smatram, međutim, da je žalosno ako se previše igra na kartu ljepote Grada umjesto da se ozbiljno i savjesno planira.</p>
<p>• Očito je kriza Festivala samo produbljena. Tko su krivci za nju i što je potrebno učiniti da se spase Dubrovačke ljetne igre?</p>
<p>- Spoznaja da je Dubrovački festival u bjelosvjetskoj percepciji naša najznačajnija kulturna manifestacija na žalost nije dovoljno sjela u nekim glavama. Otužno je da ovako važna manifestacija može ovisiti o sitnoj lokalnoj politici, natječajima s papirnatim pokrićem i demokratskim procedurama koje su očito paravan za privatne interese. Festivalu su potrebni jedan jaki menadžer s izrazitim umjetničkim »njuhom« i dva kompetentna umjetnička ravnatelja. Iskustvo je pokazalo da bez jednog ozbiljnog i koordiniranog timskog rada nastaje rasulo i postojeću shemu će svakako trebati mijenjati. Tu je neophodna snažna volja i brzo djelovanje onih ljudi u kulturi i politici kojima je Festival na srcu. To je jedino što mu može osigurati prosperitetnu budućnost.</p>
<p>Dubravka Vrgoč</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="30">
<p>Janica pobijedila reprezentaciju Austrije</p>
<p>U prvoj disciplini na Svjetskom prvenstvu, u superveleslalomu, Janica Kostelić osvojila 13. mjesto i pritom pobijedila skoro cijelu austrijsku reprezentaciju / Zlatnu medalju osvojila je Francuskinja Regine Cavagnoud</p>
<p>ST. ANTON, 29. siječnja</p>
<p> - Janica Kostelić više je nego uspješno započela nastup na </p>
<p>Svjetskom prvenstvu u St. Antonu. Ponajbolja svjetska skijašica osvojila je 13. mjesto u superveleslalomu, zaostavši svega 88 stotinki sekunde za pobjednicom, Francuskinjom Regine Cavagnoud. Janica je na ne pretjerano zahtjevnoj stazi napravila tek jednu veću pogrešku i, uz po običaju dobro »odrađenu« završnicu utrke, osigurala vrlo dobar plasman u disciplini koju vozi tek treninga radi. Janica nakon utrke nije krila zadovoljstvo odličnim nastupom:</p>
<p>- Jako sam zadovoljna ostvarenim rezultatom jer od ove utrke nisam očekivala apsolutno ništa. Bio mi je to, ujedno, odličan trening za kombinacijski spust i mislim da bih ga u petak na ovoj istoj stazi mogla dosta dobro odvesti.</p>
<p>- Janica je dva puta pogriješila i te su je dvije pogreške stajala medalje, uvjeren je Ante Kostelić. </p>
<p>Najzanimljivije od svega je, međutim, to da je Janica baš u superveleslalomu, na Svjetskom prvenstvu koje se održava u Austriji, pobijedila skoro cijelu austrijsku reprezentaciju. Bolja od nje je, naime, bila samo Alexandra Meissnitzer, dok su daleko iza ostale i svjetska prvakinja Michaela Dorfmeister i Tanja Schneider i Brigite Obermoser. Najlošije od svih je, ipak, prošla najveća austrijska uzdanica i glavna Janičina suparnica u Svjetskom kupu, Renate Götschl, koja je pala već u prvom dijelu staze. Na isti način je utrku završila i Amerikanka Caroline Lalive, a baš su ona i Götschl uz Janicu Kostelić najveće favoritkinje natjecanja u kombinaciji. Kako se kombinacijski spust vozi na istoj stazi na kojoj se vozio i super-G, nije teško ocijeniti tko je uoči kombinacije u psihološkoj i ne samo psihološkoj prednosti. Idućih dana Janica će trenirati slalom i spust, a nakon odličnog rezultata u superveleslalomu optimizam u hrvatskom taboru je uoči kombinacije svakako još više narastao. </p>
<p>U prvoj disciplini Svjetskog prvenstva pobijedila je, dakle, apsolutna favoritkinja za zlato, Regine Gavagnoud, pa bi nas jako veselilo da se taj trend nastavi do kraja prvenstva. Istina, razlike su bile vrlo male, pa je, tako, svega 5 stotinki sekunde zaostala drugoplasirana Isolde Kostner, a 8 stotinki iznenađujuće dobra Hilde Gerg. • Rezultati: 1. Regine Cavagnoud (Fra) 1:23.44, 2. Isolde Kostner (Ita) 1:23.49, 3. Hilde Gerg (Nje) 1:23.52, 4. Megan Gerety (SAD) 1:23.59, 5, Carole Montillet (Fra) 1:23.69, 6. Corinne Rey Bellett (Švi) 1:23.72, 7. Pernilla Wiberg (Šve) 1:23.78, 8. Alexandra Meissnitzer (Aut) 1:23.83, 9. Kirsten Clark (SAD) 10. Melanie Turgeon (Kan) 1:23.90... 13. JANICA KOSTELIĆ (HRV) 1:24.32... (maš)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Aljoša Asanović ne dolazi u Dinamo</p>
<p>Transfer Asanovića u naš klub samo je osobna želja nekih ljudi izvan kluba, a pravoga zanimanja za Asanovića s Dinamove strane nema, rekao je jedan od klupskih čelnika </p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Hoće li Aljoša Asanović nastaviti karijeru u Dinamu? Zadnjih se dana, nakon što se legendarni »vatreni« nije dogovorio s austrijskim GAK-om, i ta mogućnost navodi kao realna, a u utrci za Asanovićem još je i Osijek. Dinamov glavni pregovarač, Velimir Zajec, otputovao je u SAD, a od klupskih čelnika koji su ostali u Zagrebu dobili smo - demanti...</p>
<p>- Koliko sam upućen, to je samo osobna želja nekih ljudi izvan kluba, a pravoga zanimanja za Asanovića s Dinamove strane nema. Barem koliko sam ja upućen, rekao nam je naš informator.</p>
<p>Čini se, dakle, kako se medijski stvara »umjetna utrka« između Dinama i Osijeka u svezi Asanovića. Razlog je jasan - »nabijanje cijene«... Inače, »dinamovci« su na na pripremama na Kreti, a prema informacijama koje smo dobili iz Grčke, u »modroj« svlačionici baš i nisu previše oduševljeni viješću da bi Asanović mogao doći u Maksimir. Najglasniji su, dakako, vezni igrači jer su svjesni da bi netko od njih ispao iz momčadi ukoliko dođe Asanović, pa se tako na sunčanoj Kreti čulo i ovakvo razmišljanje:</p>
<p>- Ma što će mu to!? Već je zaradio »100 milijuna maraka«, kakav mu je motiv na kraju karijere igrati u Dinamu? Možda da napokon osvoji naslov hrvatskoga prvaka, ironičan je bio komentar jednog Dinamova »veznjaka«, koji se, usput, nada da će na proljeće doživjeti drugu igračku mladost.</p>
<p>Dinamovi će nogometaši u utorak odigrati i prvu utakmicu, suparnik će im biti četvrtoplasirani grčki drugoligaš, Agios Nikolaos (Sveti Nikola). Ta će utakmica svakako biti jedan u nizu testova novopridošloga zadnjega braniča Borisa Leutara, a trener Hrvoje Braović ovaj put, prema najavi, neće koristiti usluge Abramovića, Cvitanovića i Balabana. Priliku će dobiti preostali napadači, svakome po poluvrijeme.</p>
<p>I dok je momčad na Kreti, a glavni direktor čeka u SAD porod supruge Angele, u Maksimiru je mirno. Iako je bilo najavljeno da će u ponedjeljak predsjednik kluba, Mirko Barišić, svojim potpisom potvrditi Zajecov potpis na aneks ugovora s Robertom Prosinečkim, na osnovi kojega će Dinamo sredinom ove godine u jednome obroku isplatiti »Velikom Žutom« milijun i pol maraka duga, to ipak nije bilo učinjeno. No, ovoga će tjedna i taj problem biti skinut s dnevnoga reda.</p>
<p>Inače, bivši trener Marijan Vlak i sadašnji Hrvoje Braović, još nisu dobili rješenja o svojim novim radnim mjestima. Iako su načelno sve uvjete usmeno dogovorili sa Zajecom, još ništa nije potpisano. Vlak bi, podsjetimo, trebao postati sportskim direktorom kluba (to još uvijek nije!), a Braović bi trebao dobiti rješenje - i bolju plaću -kao prvi trener.</p>
<p>Ako do 1. veljače Dinamo ne isplati oko 400.000 maraka duga Nerminu Šabiću, taj će nogometaš od toga datuma biti slobodan igrač! Kako stvari stoje, nikome u klubu ni na kraj pameti nije isplata spomenutoga duga, pa će tako Šabić, koji je dobio prijepor s klubom na Arbitražnoj komisiji Hrvatskog nogometnog saveza, prvoga dana veljače dobiti papire. I time će Dinamo izgubiti barem milijun maraka, budući da je prije nekoliko mjeseci mogao spomenutoga nogometaša prodati u inozemstvo i zaraditi na odšteti barem spomenutu svotu. A ovako će Šabić, sa čistim papirima, izravno krenuti u pregovore s potencijalnim novim klubom i cjelokupni transfer spremiti u svoj džep.</p>
<p>Predrag Jurišić</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Zboru sudaca prinudna uprava!?</p>
<p>Nedjeljni Zbor nogometnih sudaca HNS-a bio je slika i prilika odnosa u sudačkim i nogometnim redovima, tako da se navodna pobjeda Stjepana Djedovića protiv pučističke struje može smatrati privremenom</p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Za šestsatni, nedjeljni, redoviti Zbor nogometnih sudaca Hrvatskog nogometnog saveza najgore bi bilo reći da je završen nečijom pobjedom ili porazom. Bez obzira što se za internu upotrebu spominje navodna pobjeda Djedovićeve »legalističke« struje, odnosno poraz Sinovčićeve »pučističke«, što bi se - u širim okvirima odnosa u našem nogometu - trebalo smatrati vrlo bitnim. Među ostalim i stoga što se indirektno, preko sudaca, trasira put za krupniji zalogaj: udar na čelnog čovjeka hrvatskog nogometa, Vlatka Markovića.</p>
<p>Poraženi su zapravo svi. Najviše nogomet jer, unatoč u zadnje vrijeme rasprostranjenim ocjenama kako se suđenje popravilo »budući da više nema pritiska politike u ime viših interesa«, ljudi koji vode suce i njihov Zbor, ali i oni koji aspiriraju na te funkcije, pokazali su da su ispod kože crveniji no što je normalno. Zapravo, da su u ime borbe za pozicije i manje ili veće probitke kadri u istom satu više puta promijeniti košulju. I da su pritom uvjereni kako je to sasvim normalno.</p>
<p>Kameleon do kameleona</p>
<p>Nepodnošljiva kameleonština ide ponajprije na dušu tzv. pobjedničke strane. One predsjednika Zbora sudaca Stjepana Djedovića koji je i sam - nakon ključnog trenutka Zbora, glasovanja o prihvaćanju njegova izvješća o radu organizacije kojoj je na čelu, u jednom trenutku - pomislio da je izgubio povjerenje društva kojemu zapovijeda. </p>
<p>Za prolazak njegovog izvješća (što je prešutno shvaćeno kao preduvjet njegova ostanka ili pada), trebalo je 12 ruku »za«, od 22 člana Zbora. Diglo ih se 11. Dovoljno da se Sinovčiću, Bebeku i istomišljenicima iz kategorije rušitelja aktualnog predsjednika vrati osmijeh na lice. Koji je prije toga nestao jer im se činilo, uza svu argumentiranu i vještu retoriku, da nemaju dovoljno pristalica za svoj naum - glasovanje o nepovjerenju Djedoviću.</p>
<p>Procijenili su, naime, da je uskraćivanjem prava »njihovom« čovjeku Nikoli Kalebu iz Dubrovnika - jer je navodno neregularno smijenio Matea Beusana dok je bio na SP u Gvatemali - propao taj dio njihove bitke »za pravdu, regularnost i poštenje«. Posebice što je i predstavniku istarske županije uskraćena pravovaljanost mandata.</p>
<p>Ipak, »pučisti« su smatrali da su nakon glasovanja o predsjednikovu izvješću, unatoč svemu, svoje postigli. I trijumfalistički su napustili Zbor, tvrdeći kako je njegov nastavak nelegalan i ima obilježje izvanrednog.</p>
<p>No, da su znali što će se potom događati, da su znali da će se dva delegata »preobratiti«, povući ostavke i glasove protiv Djedovićevog izvješća i pridonijeti njegovom naknadnom prihvaćanju, vjerojatno se ne bi maknuli iz dvorane. Tim više što su do tog trenutka - uza sve objektivne strahove od njihova povratka na vodeća mjesta u sudačkoj organizaciji - upravo »pučisti« ostavljali dojam suverenih lidera. Argumentiranoj i slikovitoj retorici Veselka Bebeka i Rene Sinovčića postojeće se vladajuće društvo nije znalo suprotstaviti. Ne valjda samo zbog Sinovčićevog upozorenja: »Molim nek me ovdje ne vuku za jezik jer nisam za 'otvaranje grobova'. Ako se pokaže neophodnim, reći ću sve što je bilo, jer nitko ne zna prošlost bolje od Rene Sinovčića.«</p>
<p>No, Sinovčić je, iako dosta nasilno, dominirao scenom i bez spomenute prijetnje. U svakom je rukavu za svako pitanje imao adut i spreman razuman, britak odgovor. Suvereno je vladao paragrafima, pravilnicima i zakonima, tako da ni sva pravnička svita HNS-a nije reagirala da bilo što ospori. Djelovalo nam je stoga sasvim logično da ambiciozni Sinovčić, udaljen sa sudačke scene zbog istrage za djelo izvan nogometa, osjeća potrebu da »razbije« suprotstavljeno društvo »mrtvih pjesnika«. I to zbog previše ljudi koji su, i nama se čini, statisti u sudačkom Zboru, »glas« koji će zbog toga već dobiti svoju nagradu, kao izmišljeni supervizor, delegat na subotnjoj utakmici II. ligi, nedjeljnoj I. lige, zatim lige mladih. Na taj se način dobro može zaraditi i naplatiti vjernost.</p>
<p>Sinovčić otišao, hrabrost došla</p>
<p>A kad se još tomu doda da nitko od Djedovićevog društva, osim njega samog, nije pokazao ni malo odlučnosti da se upusti u boj sa Sinovčićem, nego je to hrabro učinjeno tek kad je Sinovčić sa svojim društvom napustio skup, onda se ne može zaključiti ništa drugo nego da su poslije Zbora svi pobijeđeni. I pobjednici i naknadno pobijeđeni. Ako se zaista želi uvesti red i povjerenje, hitno mora reagirati Izvršni odbor HNS-a.</p>
<p>U tom je smjeru nakon Zbora razmišljao i Šime Zirdum, predstavnik IO-a na ovom skupu. Sugerirajući, na temelju onoga što je čuo i što ga je prestravilo, da čak pod hitno treba raspustiti postojeći Zbor i uvesti privremeno povjerenstvo. Također, hitno treba raspustiti i sve županijske zborove nogometnih sudaca, ponuditi im neka unificirana pravila i nadzor izbora svojih ljudi. A ne da svatko (?) radi i bira po svom pravilniku, mijenja i spekulira u skladu osobnih i inih interesa.</p>
<p>Stoga i nije čudno da su neki zastupnici, tek dolaskom na Zbor, saznali da imaju ili nemaju pravo glasa, jer je to netko, u ime tko zna kojeg lobiranja, smislio i proveo u djelo.</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Elche zove Leku, Vulić ne zna s kim će igrati </p>
<p>Milivoj Bračun, predstavnik španjolskog drugoligaša Elchea, želio bi s Hajdukom dogovoriti prodaju kapetana Ivana Leke / Na Poljudu ne biraju koga bi prodali ako je ponuda imalo ozbiljnija / U takvoj je situaciji najteže treneru Zoranu Vuliću, koji ne zna s kojom će momčadi krenuti u potjeru za Osijekom i Dinamom.</p>
<p>SPLIT, 29. siječnja</p>
<p> - Čelnici španjolskog drugoligaša Elchea silno bi u svoje redove željeli dovesti Hajdukovog kapetana Ivana Leku. Njihov je predstavnik Milivoj Bračun (koji je igrao u Dinamu, Crvenoj zvezdi i španjolskoj ligi) uspostavio telefonski kontakt s Ivicom Šurjakom, šefom struke na Poljudu. </p>
<p>Nije to prvi put da Bračun ima punomoć da dovede Leku u Španjolsku. Lani, nekako u ovo isto vrijeme, Bračun je pokušao nagovoriti Hajdukova kapetana da potpiše za Deportivo iz Malage. To nije uspio realizirati, no vjeruje da će ovaj put biti bolje sreće. Čelnici Elchea su, kako doznajemo, izdašni, i žele da njihova momčad bude u društvu s Realom iz Madrida, Barcelonom... </p>
<p>Na Poljudu ne žele otkriti je li Elche zainteresiran za Leku no, poslužimo li se diplomatskim riječnikom, od jednog smo visoko pozicioniranog čelnika kluba dobili smo potvrdu da su Bračun i Šurjak stalno na »otvorenoj« telefonskoj liniji. </p>
<p>Leko zasad o tome još ništa ne zna, priključio se nogometašima koje je izbornik Mirko Jozić pozvao za utakmicu protiv Rumunjske, u utorak, u Puli. Jedno što je jasno jest da Leko želi što prije napustiti Poljud, da mu se u ovakvoj atmosferi ne ostaje u bijeloj majici, posebno u trenucima kad mu Hajduk duguje više od milijun maraka. Jasno, Leko neće »grlom u jagode«, ali ponuda Elchea je bogata, bez obzira što je riječ o drugoligaškoj momčadi. </p>
<p>Na utakmici u Vicenzi, Leku je gledalo nekoliko menedžera, ali ne samo njega. Sa zanimanjem se promatralo što i koliko mogu Stipe Pletikosa, Vik Lalić, Darko Miladin, Igor Musa... </p>
<p>Na Poljudu ne biraju koga bi prodali - spremni su prodati svakoga ako je ponuda imalo ozbiljnija. Nažalost, u takvoj je situaciji najteže treneru Zoranu Vuliću, koji ne zna s kojom će momčadi krenuti u potjeru za Osijekom i Dinamom.</p>
<p>Odlazak Ante Jažića, koji je potpisao za Bečki Rapid (za njega će Hajduk dobiti 500.000 maraka) otvorio je pitanje tko će zaigrati na lijevom boku. U Vicenzi je Vulić provjeravao Mirka Hrgovića koji nije prošao pripreme na Hvaru, jer je bio na probi u francuskom prvoligašu Toulouseu. Nije prošao, iz jednostavnog razloga - iako je zadovoljio trenera i čelnike kluba, kad su pogledali na internetu koliko je prvoligaških utakmica Hrgović odigrao za Hajduka, otkrili su da nije odigrao ni sekunde u Hajdukovoj majci u I. ligi! A takvog je igrača nemoguće prodati ako nije zaista europska klasa, a takvih u ovom trenutku, nažalost, na Poljudu nema. Zato se Hrgović vratio neobavljena posla, pa će se sad pokušati nametnuti Vuliću. </p>
<p>Razmišljaju u Hajduku i da vrate Igora Bilokapića, koji je posuđen Marsoniji, za proljetni dio sezone. Treba im alternativa za mjesto lijevog braniča jer će Jažićev odlazak biti teško nadoknaditi, posebice što nema vremena za eksperimentiranje i uigravanje momčadi. Od prve minute proljetnog dijela sezone, naime, »bijeli« moraju krenuti na sve ili ništa, ne bi li stigli (i prestigli) vodeći Osijek i drugoplasirani Dinamo.</p>
<p>Na Poljudu je sve u znaku priprema za proslavu 90. obljetnice kluba, 13. veljače. Najprije će, u popodnevnim satima, igrati Hajduk i Dinamo, a potom je u splitskom HNK svečana akademija.</p>
<p>Ujedno, čelnici kluba pokušavaju »vratiti« poljudski stadion u svoje vlasništvo. Bivša je uprava Javnoj ustanovi za održavanje sportskih objekata u gradu Splitu prepustila upravljanje Gradskim stadionom. Na taj je način Hajduk izgubio popriličnu svotu kuna, koju je mogao namaknuti iznajmljivanjem poslovnih prostora. Zato sad u klubu žele dozvolu i odobrenje Gradskog poglavarstva da Gradski stadion ponovno bude njihovo vlasništvo, da s njim gospodare i ubiru najamninu od poslovnih prostora. No, ako se to dogodi, ako Gradsko poglavarstvo pristane, onda će u Hajduku morati sami pronalaziti novac za investicijsko održavanje stadiona koji je u vrlo lošem stanju i kojem su, završetkom prošlog stoljeća, istekli svi mogući certifikati za korištenje. Koliko je to pametan potez teško je u ovom trenutku reći, ali sigurno je da Hajduk iz proračuna Gradskog poglavarstva više neće dobivati onoliko novca koliko dobiva sad (oko dva milijuna maraka). Morat će »bijeli« i te kako mnogo uložiti u sanaciju stadiona kako bi i ubuduće mogli igrati u nekom od europskih natjecanja, jer ne vjerujemo da će tako lako dobiti potrebne dozvole, da će netko s Građevinskog fakulteta u Splitu samo tako potvrditi da je stadion u dobrom stanju. </p>
<p>Ante Cibilić</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Sturm u srijedu u Varaždinu</p>
<p>VARAŽDIN, 29. siječnja</p>
<p> - Poznati austrijski prvoligaš, sudionik Lige prvaka Sturm iz Graza, gostovat će u srijedu u Varaždinu. Atraktivni Austrijanci, predvođeni hrvatskim igračima Ivicom Vastićem i Tomislavom Kocijanom, na stadionu Varteksa u 15.30 sati odigrat će prijateljsku utakmicu s domaćim klubom. Bit će to još jedna u seriji jakih pripremnih utakmica varaždinskog prvoligaša u nakani da uhvati pravu formu uoči proljetnog dijela hrvatskog prvenstva.</p>
<p>Nakon dvotjednih »morskih« priprema nogometaši Varteksa vratili su se iz Poreča i u Varaždinu nastavljaju snažan ritam priprema. Unatoč lošem vremenu trenira se dva puta dnevno, iako nema trenera Ivana Katalinića, koji je ostao u Puli s reprezentacijom i najboljim varaždinskim strijelcem, novim reprezentativcem Veldinom Karićem. Govoreći o pripremama u Poreču, sportski direktor Varteksa, Stjepan Cvek, ocijenio ih je vrlo uspješnim. Iako je naglasak bio na tjelesnoj pripremi igrača, odigrane su i četiri jake utakmice.</p>
<p>Varteks je pobijedio Istru 3-0, igrao neodlučeno 1-1 s Rijekom, izgubio protiv poljske Polonie 2-3 i pobijedio prvoligaša iz Koreje, Pohang Steelers, 2-1. Trener Katalinić radio je sa čak 26 igrača, sve će ih zadržati u mogućoj kombinaciji za prvu momčad. Od pridošlica, zadovoljio je Bilokapić, mladi i visoki lijevonogi prednji branič Primorcaa iz Stobreča, s kojim će uskoro biti potpisan profesionalni ugovor.</p>
<p>Varteks još uvijek traži pouzdanog zadnjeg braniča poslije odlaska Grgice Kovača i nedavne ozljede Kristića. Za sada će na toj odgovornoj poziciji vjerojatno igrati Režić, a očekuje se da će se i Kristić oporaviti do početka sezone. Očekuje se da će dolazeća sezona u prvi plan izbaciti mlade igrače Bjelanovića, Šafarića i Mukaja, koji su već pokazali da se s pravom računa na potvrdu njihova potencijala.</p>
<p>Nakon utakmice sa Sturmom u Varaždinu, Varteks će otići u Graz na gostovanje kod GAK-a. Zatim će, 10. veljače u Varaždinu, ugostiti nogometaše Čakovca, a 14. veljače u Varaždin stiže i slovenski prvoligaš Mura, kojeg trenira bivši »varteksovac« Luka Bonačić. Glavna proba za novu sezonu bit će 17. veljače, kad će Varteks igrati protiv Maribora u Sloveniji.</p>
<p>Dražen Dretar</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Austrijanci se ispričali zbog neisticanja hrvatske zastave</p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Austrijski veleposlanik u Hrvatskoj Hans G. Knitel izvijestio je hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova da je do slučaja s hrvatskom zastavom na Svjetskom prvenstvu u alpskom skijanju došlo zbog nenamjerne tehničke pogreške organizatora, izjavio je za Hinu glasnogovornik ministarstva Goran Rotim. </p>
<p> Veleposlanik Knitel je ponukan nepojavljivanjem hrvatske zastave na svečanom otvaranju Svjetskog skijaškog prvenstva u St. Antonu provjerio kod nadležnih austrijskih organa o čemu je točno riječ te uz ispriku obavjestio hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova da je »nažalost došlo do nenamjerne tehničke pogreške«, jer je zastava jedne druge zemlje bila postavljena dva puta, rekao je Rotim.</p>
<p> Ministarstvo je također izviješteno da je i Austrijski skijaški savez uputio ispriku i objašnjenje Hrvatskom skijaškom savezu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Maier ponovno glavni favorit</p>
<p>ST. ANTON, 29. siječnja</p>
<p> - U utorak na start superveleslaloma izlaze muškarci. Povijest ove discipline nije duga, ali je iznimno zanimljiva. Prvi put je uvrštena u program 1987. godine u Crans Montani.</p>
<p> Prva odličja osvojili su Švicarci, domaćini natjecanja (Zürbrigen, Hangal), ali su kasnije primat preuzeli Skandinavci, točnije - Norvežani, osvojivši ukupno šest medalja u ovoj disciplini. Atle Skĺrdal je sa dvije zlatne najuspješniji veleslalomaš, no dvije medalje osvojio je i njegov sunarodnjak Lase Kjus, koji je i sada u uskom krugu favorita. Na prošlom Svjetskom prvenstvu u Vailu stotinke su odlučivale o medaljama. Tada je upravo Kjus s Hermannom Maierom podijelio zlato, dok se drugi Austrijanac na postolju, Hans Knauss, morao zadovoljiti broncom, iako je zaostao samo stotinku.</p>
<p> Između Christopha Grubera i Hermanna Maiera stajala je samo jedna stotinka nakon posljednjeg superveleslaloma za Svjetski kup u Garmischu. Malo je nedostajalo da pobjednički podij ponovno bude pun Austrijanaca, jer je Stephana Eberhartera od trećeg mjesta dijelilo 20 stotinki. Ovaj skijaš je posebna priča. Prošlo je točno deset godina od Svjetskog prvenstva u Salbachu, kada je osvojio zlato u superveleslalomu i kombinaciji. I ovdje, kao uostalom svi Austrijanci koji izađu na start, imaju ulogu velikih kandidata za medalju. Ovoga puta nastupit će ih petorica, iako svaka zemlja ima pravo na četvoricu svojih predstavnika. No, kako Hermann Maier brani naslov, Austrija će ipak imati pravo na petoricu. Maier je, bez sumnje, i ovoga puta favorit broj jedan za zlato. No, to je jedna utrka u kojoj i najmanja pogreška skupo stoji. Navijači popularnog »Herminatora« nadaju se da je njihov ljubimac kvotu pogrešaka ispunio u Garmischu kada je pao na subotnjem spustu. (M. Jelovac)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Hrvati štedljivo, ali s optimizmom putuju u Marseille </p>
<p> Hrvatska rukometna reprezentacija igrat će u srijedu dvoboj osmine finala Svjetskog prvenstva protiv drugoplasirane momčadi skupine B Ukrajine </p>
<p>MARSEILLE, 29. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Oni su uistinu ludi - bio je komentar mnogih iz hrvatskoga tabora, nakon pobjede Nijemaca nad skromnim rukometašima s Grenlanda od čak 39-8. A, da su Nijemci htjeli, mogli su si »izabrati« daleko lakši put prema četvrtfinalu, te dalje. </p>
<p>Imali su doista prostora za kalkulacije, trebalo im je, poslije poraza naših rukometaša u ogledu s Korejancima prethodnog dana, da u zadnjoj utakmici sa Grenlanđanima pobijede ne s više od osam golova razlike, te nakon toga čekaju eventualnu pobjedu Hrvata u susretu sa Španjolcima, što se i dogodilo. No, oni su ipak, nanijevši katastrofu »nježnim« rukometašima, »izabrali« najteže protivnike. Osudili su sebe na odlazak u d'Albertville. A tamo, u osmini finala, bit će neugodni Tunišani, koji su namučili Ruse (20-23), razbili Norvežane (28-19), te poslali naše sjeverne susjede Slovence (28-23) natrag doma. No, veće je iznenađenje da će ih već u četvrt finalu čekati domaćini - Francuzi. Zaista, ako prođu iskusne i uspješne Tunišane, »panceri« će u četvrtfinalu ići izravno na »trikolore«, koji su, s druge strane, dobili domaćine idućeg svjetskog prvenstva Portugalce u osmini finala. Usput, Portugalci su jedno od najvećih razočaranja, jer su u svojoj skupini izborili samo dvije pobjede, te su s istim brojem bodova (4) uspjeli istisnuti Čehe. </p>
<p>Ostavimo njih na miru, jer je doista bilo zanimljivijih tema. Recimo, na konferenciji za tisak poslije utakmice sa Španjolcima naš izbornik Čos Miljković ne malo iznenadio tvrdnjom:</p>
<p>- Točno je da su Španjolci igrali bez četvorice igrača. I ja bih tako postupio kad bih imao njihove rezultate u prvom krugu. No, ne zaboravite da i nama na ovom prvenstvu ne igraju četiri igrača... Bašić, Saračević, Smailagić, a eto do kraja neće igrati ni Mikulić - začudio je prisutne. </p>
<p>No, ne možemo reći da mu i optimizma nedostaje:</p>
<p>- Da smo bili u prilici birati protivnika, to bi sigurno bila Ukrajina. - sasvim ozbiljno će hrvatski izbornik. </p>
<p>E, sad ćemo se malo preispitati, te uvidjeti da Ukrajinci nisu baš neki bezazleni protivnik. Na samom su startu pomalo bili izgubljeni nakon početnog poraza od Slovenaca (24-28) i Rusa (27-30), da bi poslije toga Oleg Velyky i društvo preslušali Tunišane (28-24), te razbili na kraju i Norvežane (31-22). </p>
<p>Treba zabilježiti da je od mirnog Besançona hrvatska ekspedicija u večernjim satima stigla u prekrasni Marseille: dok su oni s klupe reprezentacije zajedno s igračima poletjeli s vojnog aerodroma u popodnevnim satima, najuže vodstvo reprezentacije na čelu s predsjednikom Kavranom i Zoranom Gobcem, odnoseći se odista štedljivo, putovalo je prema Marseilleu specijalnim busom Croatiabusa, kojim su i doputovali na Svjetsko prvenstvo u Francusku.</p>
<p>- Tako ćemo putovati i u Pariz na polufinale - pomalo u šali reći će iz vodstva hrvatske reprezentacije. </p>
<p>Agron Hajredini</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>»Pokazali smo svoju kvalitetu«</p>
<p>BESANÇON</p>
<p> - »Za nas je ova utakmica bila presudna, ali ne i za Španjolce. No, to ne znači da nismo odigrali dobro, jer u prvih 20 minuta vidjeli ste da smo bili vrlo motivirani i poslije šoka sa Korejcima odlučni da pobijedimo i pokažemo svoju kvalitetu. Znali smo da su Španjolci dobro pripremljeni, da su sjajni u igri jedan na jedan, ali uspijeli smo. Još da se Mikulić ponovno nije ozlijedio, raspoloženje bi bilo još bolje. U nastavku se skoro uključio alarm za uzbunu, ali tu su uspijeli svježi Bilić i iznimno raspoloženi Metličić sačuvati prednost, govorio je hrvatski izbornik Josip Milković na konferenciji za novinare.</p>
<p>Španjolski novinari su bili nezadovoljni neigranjem čak četiri ponajbolja igrača, ali to kao da nije zabrinulo španjolskog izbornika Argilesa.</p>
<p>- Svjetsko prvenstvo ne organizira se u humanitarne ciljeve. Jednostavno smo igrali kako sam ja odlučio, jer sam ipak ja šef parade. Moje je mišljenje da kad smo ostvarili cilj - prvo mjesto u skupini - mogu odmoriti moje stvarno iskusne igrače koji imaju 34-35 godina, a za vratara Barrufeta ovo je bila odlična prilika da se skoncentrira na iduće utakmice, misli Argiles.</p>
<p>Zanimljivo je bilo pitanje Argilesu. Naime, Milković je rekao da bi volio da se Hrvatska i Španjolska sudare ponovno u polufinalu u Parizu. Misli li Argiles da Hrvati mogu do polufinala?</p>
<p>- Ja brinem o Španjolskoj, a hoće li Hrvatska u Pariz, nemam pojma. Ne bih imao ništa protiv da se ispuni želja mom kolegi Milkoviću, filozofski će Argiles. (A. Hajredini)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Kožulj dvostruki pobjednik Svjetskog kupa</p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Ono što je bilo jasno već prije desetak dana potvrđeno je na završnici Svjetskog plivačkog kupa u Parizu: Gordan Kožulj ukupni je pobjednik u disciplinama 100 i 200 metara leđno. Nakon nastupa na sedam natjecanja u sve tri zone Svjetskog kupa (američka, azijsko-oceanijska, europska) Kožulj je sakupio ostvario čak 11 pobjeda, sakupivši 56 bodova na 100 leđno, te 60 na 200 leđno.</p>
<p> U obje discipline daleko iza njega ostao je Nijemac Sebastian Halgasch. Naš najbolji plivač »usput« je isplivao i europski rekord na 100 metara leđnim načinom (52.24), te svjetski rekord na dvostruko dužoj dionici (1:51.62), zaradio je i dva nova automobila (Rover i Chrysler), te solidnu količinu dolara. Jedinim Kožuljevim ozbiljnijim »kiksevima« u minuloj sezoni Svjetskog kupa može se smatrati ispadanje u kvalifikacijama na 100 leđno u Šangaju, te diskvalifikacija na 200 leđno na završnom natjecanju u Parizu. Sve ostalo je bilo vrlo blizu perfekcije. (M. Šarec)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Spahija: Pritisak je na strani PAF-a</p>
<p>Talijani će spremati za nas na osnovi naših ranijih utakmica, a mi smo se baš iz tog razloga maknuli iz Zagreba i nešto promijenili u akcijama kako bi ih iznenadili, rekao je trener Cibone VIP Neven Spahija</p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - U miru Poreča, daleko od neželjenih pogleda, košarkaši Cibone VIP traže smisao ove sezone. On će u mnogo čemu zavisiti od rezultata ostvarenog u osmini finala Eurolige gdje će se zagrebački klub sučeliti s bolonjskim PAF-om. Niz utakmica osmine finala započinje u srijedu u Bologni kamo će Cibona otići u utorak direktno iz Poreča. </p>
<p>Mnogo različitih priča stizalo je posljednjih dana iz Bologne. PAF, ili ako vam je draže Fortitudo, opterećen je nizom problema, no prema posljednjim informacijama čini se da će od ozlijeđenih igrača nastupiti svi osim Žukauskasa. Neven Spahija, trener Cibone, dakle, u Bologni u srijedu očekuje i Myersa, i Basilea, i De Pola , i Meneghina. Sve, navodno, rovite igrače.</p>
<p> - Svi će biti spremni i ništa neće prepustiti slučaju. To je prava, velika momčad u kojoj su ključ Basile, Myers, Bowie, Fučka i Vranković. Bowiea su doveli kao iskusnog Amerikanca koji je sa Žalgirisom osvojio naslov prvaka Europe i ta širina momčadi njihov je zalog optimizmu, smatra Spahija. </p>
<p>Spahija se na tjedan dana uoči utakmice maknuo iz Zagreba, stigli su mu i svi reprezentativci, a i promijenio je ponešto u taktici ne bi li na krivoj nozi dočekao Talijane. </p>
<p> - Taktički ih se može zaustaviti, no ne bih o tome govorio. Radi se nekim promjenama unutar naše igre, kao i o posebnim zaduženjima u obrani. Precizirali smo tko će ići na koga, kako ih braniti. Dobro smo ih snimili. Oni će se, pak, pripremati za nas na osnovu nekih ranijih utakmica, a mi smo baš zbog tog razloga pokušali u posljednjih tjedan dana nešto u akcijama promijeniti. Igrači su to dobro prihvatili, za njih tu nepoznanica nema, prilično tajnovit bio je strateg Cibone. </p>
<p>Kad je lanjske sezone preuzeo Cibonu i u prvoj rundi euroligaškog doigravanja naišao na moskovski CSKA, Spahija nije govorio da je prva utakmica osmofinalnog niza ključna. Premda ju je, tada, dobio. </p>
<p> - I danas ne mislim da je ključ u prvoj utakmici. Treba dobiti dvije od tri za prolaz. Mislim i da je PAF pod pritiskom, mi smo ti koji bi tu nešto mogli profitirati, zaustio je prvi stručnjak Cibone. Uoči stanke Cibona nije izgledala kao momčad koja je mogla nekoga očarati. Iako je trener tvrdio da prije i nakon utakmice sve izgleda sjajno, na parketu su se stvari drukčije razvijale. Psihološka kriza momčadi bila je evidentna, pa ako nema spora o igračkim vrlinama »cibosa«, ostaje pitanje jesu li porečke pripreme popravile psihičku formu.</p>
<p> - Mislim da jesu, barem sudeći po treninzima. No, to je i dosad bio slučaj, pa je na utakmicama sve bilo potpuno različito. Čini mi se da je momčad podlegla utjecaju oko kluba, utjecaju medija i tu se nije najbolje snašla. No, opet, tvrdim da je to razdoblje iza nas, zaključit će Neven Spahija. </p>
<p>U momčadi nema problema s ozljedama, Mate Skelin sredio je probleme s listom, Nikša Prkačin radi punim intenzitetom, Gordan Giriček je u sve boljoj formi, a Josip Sesar u onoj kakvoj smo ga vidjeli na reprezentativnom ogledu u Dubrovniku.</p>
<p>Mogu li nas »cibosi«, stoga, iznenaditi u Bologni? Iako se trener neće složiti, ključ proboja u četvrtfinale bit će prva bolonjska utakmica, jer pobijediti u »majstorici« u euroligaškom doigravanju na gostujućem parketu jako je teško. Iako su lani svladali CSKA u prvoj i trećoj, a izgubili drugu u Zagrebu. No, čuda se ne događaju svake godine...</p>
<p>Tvrtko Puljić</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Kukoč i Tabak na klupi, Shaq O'Neal ozlijeđen</p>
<p>Košarkaši New Yorka svladali su Lakerse 91-81, a Kukočeva Philadelphia Tabakovu Indianu 86-81</p>
<p>NEW YORK, 29. siječnja</p>
<p> - Američka profesionalna košarkaška liga ponudila je u nedjelju navečer samo dvije utakmice. Los Angeles Lakersi ubilježili su poraz na gostovanju u New Yorku, 91-81, a Philadelphia je došla do 13. uzastopne gostujuće pobjede, ovaj put protiv Indiane.</p>
<p>Aktulani prvaci NBA lige, LA Lakersi, morali su igrati bez svog ponajboljeg igrača, centra Shaquillea O'Neala, koji je zbog ozljede stopala utakmicu gledao s klupe. Domaćini su krenuli furiozno, što dokazuje i rezultat prve četvrtine, 33-19 u korist Knicksa. Ostale su tri četvrtine prošle u izjednačenoj igri u kojoj gosti ni u jednom trenutku nisu bili u prilici ugroziti vodstvo domaćih košarkaša. Knickse su predvodili Allan Houston sa 33 poena i Latrell Sprewell, koji je dodao 28, a Larry Johnson je ubilježio 16 skokova. Kod gostiju, najraspoloženiji je bio Kobe Bryant sa 33 koša i 11 skokova, Robert Horry je dodao 18 poena i 11 skokova.</p>
<p>Philadelphia je došla do 13. uzastopne pobjede na gostovanju, ovaj su put nesretno prošli Indiana Pacersi. Bilo je 86-81 za Sixerse. Ponovno je nezaustavljiv bio Allen Iverson, koji je u posljednjoj četvrtini ubacio 16 od ukupno 27 poena. Tyrone Hill je dodao 18 koševa i 11 skokova, Theo Ratliff 12 poena. U posljednju četvrtinu utakmice ušlo se s prednošću domaćina 57-55, no u posljednjih 12 minuta gosti su napravili mini seriju i riješili pitanje pobjednika. Kod Pacersa je najučinkovitiji bio Reggie Miller sa 18 poena, Jalen Rose je dodao 14, a Jermaine O'Neal i Austin Croshere po 12. Toni Kukoč bio je u sastavu 76'ersa, no nije ulazio u igru zbog problema sa leđima, a i Žan Tabak je utakmicu odgledao s Indianine klupe.</p>
<p>• Rezultati nedjeljnih utakmica NBA lige: New York - LA Lakers 91-81, Indiana - Philadelphia 81-86 (Toni Kukoč je bio u sastavu Philadelphije, kao i Žan Tabak u sastavu Indiane, no ni jedan nije ulazio u igru). (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Jozićeva premijera s tzv. pričuvama </p>
<p>Izbornik hrvatskih nogometaša Mirko Jozić suprotstavit će B reprezentaciji Rumunjske (Pula, 14.30) ovaj sastav: Runje, Prišć, Tudor, Rukavina, Cvitanović, Brajković, Banović, Bjelica, Leko, Vlaović, Šokota</p>
<p>PULA, 29. siječnja</p>
<p> - »Cilj nam je da se B nogometna reprezentacija Hrvatske dobro predstavi sportskoj javnosti«, rekao je na prigodnoj konferenciji za novinare uoči utakmice B vrsta Hrvatske i Rumunjske (14.30 Pula) izbornik naših nogometaša Mirko Jozić. Iako dvoboji tzv. pričuvnih vrsti nemaju značenje poput utakmica najboljih, A reprezentacija, nadmetanje hrvatskih i rumunjskih nogometaša bit će zanimljivo iz više razloga. Napose, zbog premijernog nastupa novog hrvatskog nogometnog izbornika Mirka Jozića i zbog predstavljanja nove »Nike« opreme u kojoj će hrvatska reprezentacija nastupati slijedeće četiri godine. </p>
<p>Hrvati će protiv Rumunja nastupati u gostujućim plavim dresovima, iako bi po pravilima mogli nastupati u svojim prepoznatljivim »kockastim«. No, tajnu nam je otkrio glavni tajnik Zorislav Srebrić: </p>
<p>- U »Nikeu« su inzistirali da dresove s »kvadratićima« promoviramo na prvoj utakmici A reprezentacija. </p>
<p>U našoj momčadi ipak će se naći i nekoliko već iskusnih A reprezentativaca, oni će u kombinaciji s ostalim igračima pokušati uz dobru igru nadmašiti također veoma jake Rumunje, čija je momčad prepuna igrača koji su već okusili i utakmice svoje najbolje reprezentacije. </p>
<p>- Želio bih da ponašanjem, pristupom igri, kao i samom igrom odmah zadobijemo simpatije gledatelja. Svi igrači koji su se našli sada u ovoj selekciji, nalaze se u odgovornoj i nezahvalnoj situaciji. Već i stoga što su se mnogi tek ovdje u Puli prvi puta susreli i upoznali. Uz želju za njihovo što bolje pojedinačno predstavljanje, moja je namjera da ipak ponudimo pravu kolektivnu igru. To nećemo steći s jednim ili dva treninga, već ponajprije pristupom i ciljem. A cilj nam je pobijediti, pobjeda uvijek donosi osmjeh, kaže novi izbornik Mirko Jozić. </p>
<p>Pulski organizatori pobrinuli su se da stadion NK Istre bude solidno ispunjen; 1000 ulaznica podijeljeno je hrvatskim vojnicima koji su u najvećem istarskom gradu na odsluženju vojnog roka, još 1000 ulaznica podijeljeno je đacima iz osnovnih i srednjih škola, a uz već 2000 prodanih ulaznica očekuje se posjet od najmanje 5000 ljudi. </p>
<p>Nove zanimljivosti, kao i uvijek, ponudio nam je glavni tajnik Zorislav Srebrić. </p>
<p> - Rumunji su povukli poprilično neočekivani potez, u zadnji čas su pozvali dva-tri svoja najbolja igrača iz A reprezentacije, vratara Steleu, te odlične vezne igrače Mutua i Rosua. Očito je da oni u ovu utakmicu ulaze s neskrivenim ambicijama. Rumunji su veoma jak sastav, pravi i težak ispit za ovu našu tek složenu reprezentaciju. </p>
<p>Izbornik Jozić nije previše očajavao zbog otkaza Bišćana i Tomasa, bez imalo krzmanja ponudio je postavu koja će početi utakmicu u Puli. </p>
<p>- Na vratima će biti Runje, u posljednjoj liniji Prišć, Tudor, Rukavina i Cvitanović, u sredini će igrati Brajković, Banović, Bjelica i Leko, dok će im u napadu biti Vlaović i Šokota. </p>
<p>S druge strane, doznali smo da bi Rumunji trebali nastupiti u slijedećem sastavu: Stelea - Stojcan, Prodan, Iencsi - Dancia, Raboi, Codrea, Mutu, Rosu - Niculae, Mihalcea. </p>
<p>U ponedjeljak ujutro održan je i lagani trening, teži i nije mogao biti, jer je dobar dio naših igrača u nedjelju nastupao za svoje klubove u inozemstvu. </p>
<p>Andrija Kačić Karlin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="43">
<p>Koštunica: Suradnja s Haagom pitanje je života ili smrti </p>
<p>DAVOS, 29. siječnja</p>
<p> - Suradnja jugoslavenskih vlasti s Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) u Den Haagu »pitanje je žvota ili smrti«, rekao je u ponedjeljak u Davosu jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica. Prema njegovim riječima, Jugoslavija je u opasnosti da zemlje NATO-a na nju izvrše znatan pritisak ako odbije suradnju, pritisak zbog kojeg bi zemlja mogla ostati bez ekonomske pomoći koja joj je potrebna.</p>
<p> Šef jugoslavenske države, koji od nedjelje boravi na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, ponovio je da je ICTY politička, a ne pravosudna institucija. »Postoje ozbiljni razlozi da se bude kritičan prema Haškom sudu«, izjavio je Koštunica. »Haaški sud za nas je realnost... ali on nije Biblija, on je institucija nastala prema stranim pravilima.« Naglasio je da bi eventualno izručenje bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića ICTY-ju od njega učinilo »heroja i mučenika«.</p>
<p> »Iz više razloga uvijek je bolje da nacionalni vođe preuzmu odgovornost pred vlastitim narodom«, smatra Koštunica. Glede eventualnih procesa u SRJ protiv bivših bosansko-srpskih vođa - Ratka Mladića i Radovana Karadžića, kazao je da ne zna može li se građanima BiH suditi u SRJ. </p>
<p> Na pitanje hoće li sam učiniti neku vrstu pritiska kako bi se Milošević predao Sudu u Den Haagu, predsjednik SRJ odbio je izravno odgovoriti rekavši: »Nije samo Milošević taj koji se treba predati, ima ljudi sa svih strana - iz Bosne, iz Hrvatske i zašto ne i iz Bruxellesa i iz Washingtona koji se također trebaju predati«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Skup protiv rasizma i ksenofobije</p>
<p>STOCKHOLM, 29. siječnja</p>
<p> - Tvrtke za proizvodnju visoke tehnologije i mediji moraju pomoći da se zaustavi širenje ksenofobije i rasizma preko Interneta, rekla je u ponedjeljak povjerenica Ujedinjenih naroda za ljudska prava Mary Robinson. Internet često služi za širenje mržnje i predrasuda, rekla je ona na međunarodnoj konferenciji o borbi protiv nesnošljivosti koja se održava u Stockholmu, a na kojoj sudjeluju glavni tajnik UN-a Kofi Annan, te deseci ministara i predstavnika pedesetak zemalja. </p>
<p>»Tehnički napredak, koji nosi velike mogućnosti prenošenja znanja i zabave, u rukama manjine postaje oružje rasizma«, naglasila je Robinson i dodala kako »moramo biti svjesni štetnih posljedica takvih poruka i potražiti mogućnosti da proizvođači visoke tehnologije i mediji više sudjeluju u borbi protiv rasizma«. </p>
<p>Švedski premijer Goran Persson, koji je otvorio dvodnevni skup, rekao je da ekonomski problemi i velika nezaposlenost omogućuju i europskim populističkim strankama da nađu pristaše za svoje ksenofobične ideje. »Siromaštvo, osjećaj bespomoćnosti i isključenosti mnoge ljude tjeraju da traže žrtvene jarce. Samo je mali korak od očaja, osjećaja otuđenja i besperspektivnosti do neprijateljskog egoizma, mržnje i vjere u jednostavna rješenja«, upozorio je Persson, naglasivši kako »najveća opasnost nije zlo među onima koji su zli, nego šutnja onih koji su dobri«. Švedski premijer drži da je ključni zadatak da se »zajedno borimo protiv ravnodušnosti, jer nas je povijest naučila kako može biti opasno kad diskriminaciju i progone dočeka ravnodušnost«. (Reuters/G. T.)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Hrvatska i Europa (4) : Hrvatska više nije miljenica Njemačke, ali Nijemci žele investirati u Hrvatsku</p>
<p>Teško je očekivati od pragmatičnog i trezvenog Gerharda Schrödera da će bilo koju od zemalja koje čekaju pred vratima Europe, pa tako i Hrvatsku, proglasiti svojom miljenicom. No potencijal koji pružaju simpatije mnogih Nijemaca mogao bi u budućnosti biti iskorišten da se zaborave neke nesuglasice iz bliske prošlosti</p>
<p>BERLIN, 29. siječnja</p>
<p> - Kada danas kažemo da su odnosi između Republike Hrvatske i najveće europske sile Savezne Republike Njemačke »samo« normalni i prijateljski, to može biti razlog za zadovoljstvo, ali istodobno i za nezadovoljstvo. S obzirom na uspone i padove koje su u posljednjih desetak godina doživjeli odnosi dvaju partnera koje nedvojbeno vežu mnogi povijesni i zemljopisni čimbenici, ovakvo dvojako raspoloženje je potpuno razumljivo. </p>
<p>Kraj »ljubavne veze« koja je počela 15. siječnja 1992. godine priznavanjem Republike Hrvatske od strane Europske zajednice na inicijativu Savezne Republike Njemačke i koja je u mnogim glavama, što će nas kasnije skupo koštati, pobudila iluzije o »obnovi partnerstva« iz mračnih godina Drugog svjetskog rata, započeo je najkasnije padom Starog mosta u Mostaru, dok se definitivno raspuknuo u trenutku kad se saznalo za mračnije strane vojnih akcija »Bljeska« i »Oluje«. </p>
<p>Pljuska koju su potezi tadašnjeg hrvatskog državnog rukovodstva udarili nedvojbenim zastupnicima hrvatskih interesa u Europi, Hrvatsku je definitivno smjestila među »obične« zemlje na listi prioriteta njemačke političke i gospodarske elite, i to u vrijeme dok su Njemačkom vladala, po političkom habitusu Hrvatskoj Demokratskoj Zajednici i tadašnjem predsjedniku Franji Tuđmanu relativno bliska Unija demokršćanskih stranaka. Kredit koji je Njemačka kod, još uvijek naspram tek ujedinjene nove germanske velesile vrlo sumnjičavih, europskih partnera podigla založivši se početkom devedesetih za malu i nepoznatu Hrvatsku nedvojbeno je bio potrošen. Mjesta za nove eksperimente nije više bilo. </p>
<p>Da se situacija po Hrvatsku neće promijeniti dolaskom socijaldemokrata Gerharda Schrödera i njegovih lijevih partnera Zelenih na vlast u rujnu 1998., godina bilo je i najneupućenijima jasno. Ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, čije političko djelovanje na prvom mjestu krasi briga za poštivanja ljudskih prava i slobodu medija, nije nimalo krio svoju odbojnost prema režimu u Zagrebu koji je u tom trenutku, što su nekim svojim potezima pokazivala i hrvatska predstavništva u inozemstvu, potpuno izgubio smisao za političku realnost. No zakašnjela i kroz stisnute zube izrečena čestitka iz Zagreba novom njemačkom kancelaru nije ni u kom slučaju bila razlogom što je i nova Berlinska Republika krajnje suzdržano reagirala na svaki impuls iz Zagreba definitivno razbijajući i posljednji tračak iluzije o velikom europskom bratu koji će malu Hrvatsku za ruku odvesti u Europu. </p>
<p>Sprječavanje povratka izbjeglica, pokušaj gušenja slobode medija te kontraproduktivna politika prema BiH bile su glavni razlozi hladnog odnosa Berlina prema Zagrebu. 3. siječnja 2000. označio je, kao i u mnogim drugim segmentima hrvatske političke stvarnosti, i prekretnicu u odnosima prema Berlinu za kojeg smo opet postali »normalni« partneri poput Mađarske, Poljske ili Rumunjske. Odjednom su i mediji počeli izvještavati o »Tuđmanovom diktaturom dosad blokiranim« mogućnostima Hrvatske na putu prema Europi. Tako je i prilikom susreta kancelara Gerharda Schrödera i predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića njemački domaćin obećao podršku i zalaganje kod gospodarstvenika za ulaganje u Hrvatsku. </p>
<p>Njemačka, koja je na putu prema rekordnim brojkama privrednog rasta i za koju je pojam recesija postao stvar prošlosti, može biti od ključnog značaja za daljnji razvoj Hrvatske. Iako su, uvijek kad su u pitanju investicije njemačkih gospodarstvenika, hrvatskoj javnosti važna zvučna imena poput Daimler Chryslera, Siemensa ili Thyssen Kruppa, potencijal leži, što su pokazala iskustva iz ostalih tranzicijskih zemalja, u srednje velikim poduzetnicima koji su i u Njemačkoj, što je svojom poreznom politikom prema »zlatnoj sredini« uvidio i kancelar Schröder, motor gospodarstva i najveći poslodavac. </p>
<p>Blizina Hrvatske te stručna i pouzdana radna snaga, čega su njemački poslodavci, zahvaljujući hrvatskim radnicima koji žive u Njemačkoj već desetljećima svjesni, najveći su adut Hrvatske u borbi za investicije. Činjenica da se njemačko tržište polako, ali sigurno okreće proizvodima ekološke poljoprivrede mogla bi otvoriti mnoge investicije u Hrvatskoj koja po nezagađenosti još uvijek stoji daleko ispred konkurenata poput Češke ili Poljske. </p>
<p>Tradicionalna gospodarska točka susretanja interesa Hrvatske i Njemačke bila je i ostala turizam. Međutim, današnji njemački turist raspolaže mnogo debljom lisnicom pa shodno i tome većim popisom prohtjeva nego prosječni turist iz zlatnog doba hrvatskog turizma s početka osamdesetih. Mogućnost suradnje i ovdje leži u ekskluzivnosti i ekologiji, daleko od masovnog turizma koji u savršenijem izdanju pružaju zemlje poput Španjolske i Grčke.</p>
<p>Hrvatskoj treba biti jasno da je od pragmatičnog i trezvenog Gerharda Schrödera koji će, kako stvari stoje, i poslije parlamentarnih izbora 2002. godine krojiti njemačku sudbinu, teško očekivati da će bilo koju od zemalja pa tako i Hrvatsku koje čekaju pred vratima Europe proglasiti svojom miljenicom. No, potencijal koji pružaju simpatije mnogih Nijemaca koji su bilo kao turisti ili kroz prijateljstva s hrvatskim građanima nastanjenima u Njemačkoj zavoljeli Hrvatsku mogao bi u budućnosti biti iskorišten da se zaborave neke nesuglasice iz bliske prošlosti.</p>
<p>(Nastavlja se)</p>
<p>Nenad Kreizer</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Karadžić sve nesigurniji u skrovištu u istočnoj Hercegovini</p>
<p>Bivši lider bosanskih Srba se već dulje vrijeme krije na potezu Trebinje-Foča-Višegrad / Karadžić je postao još nesigurniji i nervozniji otkako mu je postalo jasno da više ne može pobjeći u Srbiju</p>
<p>MOSTAR, 29. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Krug oko Radovana Karadžića definitivno se zatvara! »Vjesnik« saznaje iz svojih izvora u istočnoj Hercegovini kako su pad Slobodana Miloševića i najavljena smjena nekolicine jugoslavenskih generala itekako uznemirili bivšeg lidera bosanskih Srba, a dodatnu dozu nemira u njegovo okružje unio je, nakon uhićenja Momčila Karadžića, i nedavni odlazak u Haag Biljane Plavšić. Ionako suženi prostor na kojem se Radovan Karadžić osjećao koliko-toliko sigurnim, potpuno je suženiji. Najtraženiji osumnjičeni za počinjene ratne zločine u BiH postao je još nesigurniji i nervozniji, otkako mu je postalo jasno da bjekstvo u Srbiju, kao jedan od izlaza, više praktično ne postoji.</p>
<p>Nije nikakva tajna da se Karadžić već dulje vrijeme krije na području istočne Hercegovine, na potezu Trebinje-Foča-Višegrad. To područje Karadžić je sasvim logično izabrao kao najsigurnije za svoje skrovište iz više razloga. Prije svega zbog blizine granice sa SR Jugoslavijom, što se u vrijeme Miloševićeve vladavine činilo sigurnom zaleđinom, »zlu ne trebalo«. Druga stvar je svakako ekstremnost bosansko-hercegovačkih Srba iz istočnog dijela BiH u odnosu na one iz zapadnog dijela, posebice nakon raslojavanja koja su se bila dogodila u SDS-u i kada su prije nekoliko godina Biljana Plavšić, a kasnije i Milorad Dodik bili preoteli Banju Luku tvrdolinijašima, odnosno Karadžićevim sljedbenicima. Nadalje, u Crnoj Gori, u Nikšiću živi Karadžićeva najbliža rodbina (majka i dvojica braće), a ratni gradonačelnik nedalekog Trebinja Božidar Vučurević u više je navrata govorio o spremnosti na »ustanak« hercegovačkih Srba u slučaju pokušaja uhićenja bliskog mu prijatelja i istomišljenika. I sam zemljopisni teren područja u istočnoj Hercegovini, ne treba također smetnuti s uma, gotovo da je idealan za skrivanje. </p>
<p>Uza sve, to je područje u zoni odgovornosti francuskih vojnika iz sastava SFOR-a, o čijoj su se (ne)pristranosti kada je o Karadžićevu (ne)uhićenju mogle čuti svakojake priče, sve do onih da su, navodno, susretali Karadžića na kontrolnim punktovima, pa i do takvih da su neki od njihovih zapovjednika bili čak i na »čašici razgovora« s bivšim liderom bosanskih Srba.</p>
<p>U međuvremenu, pojavljivale su se i neke spekulacije da se Karadžić pojavljivao na Palama i nekim drugim mjestima, no naši istočnohercegovački izvori spremni su potvrditi kako se on s područja istočne Hercegovine proteklih godina nije udaljavao. Sa suprugom Ljiljanom, koja živi na Palama, i koja je, navodno, pod jakom prismotrom međunarodnih snaga, ipak je kontaktirao, ne istina na Palama, nego preko svojih najpovjerljivijih jataka, a u nekolikom navrata su se i osobno susreli, nakon uspješno izvedenog prerušavanja, u nekoliko različitih skloništa. </p>
<p>Iako, razumljivo, u krizi i sve nervozniji, za Karadžića se ipak do kraja ne može kazati da je sve do posljednjih tjedana živio kao progonjena zvijer, upravo zbog tog nedostatka potpunog pritiska kojim bi se definitivno zatvorio obruč oko njega. Splet političkih okolnosti o kojima smo u uvodu pisali, istina, pritišće bivšeg lidera bosanskih Srba, ali još uvijek nedostaje konkretna akcija međunarodnih stabilizacijskih snaga (SFOR) ili nekih drugih postrojba koje bi okončale taj lov za Karadžićem i smjestile ga u haaški zatvor. </p>
<p>U međuvremenu, mijenjajući mjesto boravka - ali, ipak, u biti, na jednome ne baš preširokom području - Karadžić i dalje piše svoje memoare na, kažu, nekoliko tisuća stranica. Navodno se preko svoje dvojice braće u Nikšiću stigne još baviti i biznisom, čemu svjedoči i njihovo naglo bogaćenje. Karadžićeva su braća, tvrde bolji poznavatelji prilika u Crnoj Gori, kupila veliki broj skupocjenih kuća i poslovnih prostora u Nikšiću, Podgorici i na Crnogorskom primorju, zahvaljujući upravo Radovanovu kapitalu, odnosno onome što je bivši lider bosanskih Srba za vrijeme svoje vladavine stekao uglavnom pljačkom.</p>
<p>Prema posljednjim informacijama, na umoru je Karadžićeva majka koja živi s njegovim starijim bratom Lukom u središtu Nikšića. Karadžić dvoji hoće li doći na njezin pokop, jer ima dojave svojih jataka kako bi ga crnogorski MUP u tom slučaju odmah uhitio, na temelju suradnje s Haagom, koju je crnogorsko vodstvo na čelu s Milom Đukanovićem prihvatilo još prije dvije godine. O toj mogućnosti piše i sarajevski tisak, pozivajući se na visokopozicioniranog dužnosnika u crnogorskom MUP-u koji, istina, demantira da je cijela Služba državne sigurnosti Crne Gore na nogama, ali i ističe da bi »njegovo uhićenje u Nikšiću lako izvršile dobro obučene specijalne postrojbe crnogorskog MUP-a«. Ta dvojba posebice pritišće Karadžića, uz saznanje kako je posljednjih tjedana ipak porastao i broj onih koji su se »samoorganizirali«, privučeni bogatom novčanom nagradom za informaciju koja bi pomogla uhićenju bivšeg lidera bosanskih Srba, i u istočnoj Hercegovini i u Crnoj Gori. Crna Gora, gdje je rođen, mogla bi, dakle, kako to životne sudbine često znaju »izvesti«, vrlo lako predstavljati Karadžićev početak i - kraj. </p>
<p>Mario Marušić</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Mladić i Župljanin test za suradnju SRJ s Haagom jer su »stranci«</p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Jugoslavija može odmah primijeniti statut i pravilnik Haaškog tribunala i sve optužene koji se nalaze u SRJ izručiti tom sudu, izjavio je srbijanski ministar pravosuđa Vladan Batić u beogradskim Večernjim novostima. Za odnose s Haaškim sudom zadužen je savezni ministar pravosuđa Momčilo Grubač, rekao je Batić u objašnjenju ingerencija između njega i njegovog resornog kolege dodajući i kako ni jedan propis ne predviđa da je takva obveza u nadležnosti republičkog ministarstva. Batić je upozorio da SRJ može donijeti zakon o implementaciji odredbi pravilnika i statuta Tribunala u domaće zakonodavstvo, pa onda, postupajući po tom zakonu, odlučivati o svakom pojedinačnom slučaju. Ova tumačenja rezultat su rasprave koja se na političkoj sceni Srbije začela o nadležnosti sudova odnosno proturječju koje navodno vlada između ustava i zakona Srbije koji ne dopušta, i zakona SRJ koji omogućavaju izručenje Haaškome sudu. </p>
<p>Inače, tajne optužnice koje je glavna tužiteljica Haaškog suda Carla del Ponte predala saveznom ministru pravosuđa Momčilu Grubaču sadrže »dokaze o navodnim ratnim zločinima« koje su počinili Ratko Mladić i Slavko Župljanin, piše dnevnik Blic. Prema ocjeni izvora bliskog sudu, zahtjev za izručenje bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Republike Srpske i člana bivšeg čelništva RS, predstavlja »test spremnosti suradnje s Tribunalom za novu vlast u SR Jugoslaviji«. </p>
<p>List tvrdi da Del Ponte nije donijela u Beograd optužnice koje se odnose na jugoslavenske državljane jer je »izručenje ili ekstradicija stranaca moguća i daleko lakša nego isporučivanje građana SR Jugoslavije«. </p>
<p>Novi premijer Srbije Zoran Đinđić iskoristio je jednodnevni boravak u Davosu da bivšeg kanadskog premijera Briana Mulrooneya angažira kao međunarodnog odvjetnika »srpske stvari«, javljaju beogradski mediji.</p>
<p> Bivši premijer se iz politike povukao 1993. godine, a poznato je da je srpski zet. Kao šezdesetogodišnjak »još ima utjecaja i energije da 'pogura' srpsku stvar«, tvrdi tisak. </p>
<p>Savjetnik predsjednika Skupštine Vojvodine za međunarodne odnose Milan Đukić izjavio je da će pri odlasku u Haag na poziv Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije »pokušati pokrenuti i istragu oko NATO-vog bombardiranja na teritoriju Vojvodine«. </p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Preševska dolina između diplomatskih i oružanih akcija </p>
<p>Jugoslavenska strana predlaže da se zona sigurnosti, uspostavljena Kumanovskim sporazumom u širini od pet kilometara, smanji na samo jedan kilometar, obrazlažući to da pripadnici albanske Oslobodilačke vojske Preševa, Bujanovca i Medveđa taj prostor zloupotrebljavaju za upade na teritorij Srbije</p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Srpsko-albanski sukob u Preševskoj dolini proteklog je vikenda, ubojstvom jednog i ranjavanjem četvorice vojnika Vojske Jugoslavije, te nepotvrđenim ranjavanjem trojice pripadnika albanskih paravojnih snaga, drastično eskalirao. Tim je povodom predsjednik SRJ Vojislav Koštunica ranije napustio skup u Davosu, a nekolicina dužnosnika vlada Srbije i SRJ posjetilo je područje Preševa, Medveđe i Bujanovca. Zajednička karakteristika njihovih istupanja je insistiranje na potrazi za mirnim, diplomatskim rješenjem sukoba s albanskim ekstremistima. Istodobno, izvršen je i diplomatski pritisak na međunarodne političke faktore, prije svega UN, na čiju se pomoć Beograd oslanja u kosovskom pitanju. Jugoslavenski ministar vanjskih poslova zatražio je hitno zasjedanje Vijeća sigurnosti UN-a, a pisao je i protestna pisma američkom državnom tajniku Colinu Powellu te glavnome tajniku NATO-a Georgeu Robertsonu. </p>
<p>Federalni ministar unutarnjih poslova Zoran Živković izjavio je u nedjelju za njemačku postaju Deutsche Welle da će »eventualnu akciju policije u zoni kopnene sigurnosti« moći nadgledati strani promatrači i novinari, dodajući da će jugoslavenske vlasti pokušati u slijedećih mjesec dana, odnosno do proljeća, taj problem riješiti diplomatskim putem. Kao što je već duže vremena poznato, jugoslavenska strana predlaže da se zona sigurnosti, uspostavljena Kumanovskim sporazumom u širini od pet kilometara, smanji na samo jedan kilometar, obrazlažući to činjenicom da pripadnici albanske Oslobodilačke vojske Preševa, Bujanovca i Medveđe (OVPBM) taj prostor, nedovoljno zaštićen međunarodnim snagama, zloupotrebljavaju za upade na teritorij Srbije, te da ga čiste od civilnog stanovništva. Pojašnjavajući svoju izjavu na konferenciji za novinare Živković je rekao da bi daljnje oklijevanje dalo još veća krila »teroristima«, a da će vlast »raditi pametno« i »neće ponoviti gluposti i greške koje je pravio raniji režim«, što znači da će doći do »upotrebe policijskih snaga protiv onih koji nelegalno nose oružje«. </p>
<p>U povodu pogibije vojnika u Bujanovcu je boravio i načelnik Generalštaba VJ general Nebojša Pavković i kazao da je »moral dobar, a vojska spremna reagirati ako to od nje bude tražio državni vrh na čelu s predsjednikom Vojislavom Koštunicom«, a na pitanje hoće li problem biti riješen do proljeća iznio procjenu da će odlučujuću ulogu odigrati međunarodna zajednica. Potpredsjednik vlade Srbije Nebojša Čović izjavio je za boravka na jugu Srbije da će vlast uskoro objaviti program za rješavanje krize, ali se usprotivio (Živkovićevom) preciznom određivanju rokova kao i upotrebi sile tumačeći da su obećanja brzih rješenja zapravo politički marketing. Jedan je od rijetkih koji je predložio i izravne pregovore s Albancima jer je »Srbija prinuđena pregovarati s proizvodima i posljedicama Miloševićeva režima«. </p>
<p>Savjetnik jugoslavenskog predsjednika Predrag Simić izjavio je za beogradski tisak da su »albanski ekstremisti posljednji boravak Carle del Ponte u Beogradu i Javiera Solane na Kosovu iskoristili za intenzivno borbeno djelovanje jer su bili zapali u pat-poziciju«. Po njegovu upozorenju velike će probleme imati SRJ, Makedonija i KFOR, ako se problem u Preševskoj dolini ne riješi do proljeća. Koštuničina stranka DSS upozorava da se dvije godine nije učinilo ništa kao i da se diplomatskim i mirnim sredstvima ne može parirati snajperima i minobacačima u rukama Albanaca. Zapovjednik KFOR-a Carlo Cabigiosu u prištinskom dnevniku na albanskome Koha Ditore rekao je da su »sukobi u Preševskoj dolini unutarnji problem Srbije«, a agencije prenose anonimne bruxelleske izbore koji najavljuju »oštriji nastup EU prema kosovskoj krizi«. </p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Carl Bildt i u Davosu nes(p)retni međunarodni krojač novih balkanskih integracija</p>
<p>Na sjednici o obnovi i stabilnosti Balkana, Bildt zagovara carinsku uniju na Balkanu / Zemlje regije tome pretpostavljaju integriranje u EU / Davos je pokazao da se Hrvatska definitivno smatra dijelom Balkana i na nju se legitimno računa u svim regionalnim projektima </p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Što je ovogodišnji Davos donio Balkanu? Iako su mnogi, uključujući i hrvatskoga predsjednika Stjepana Mesića, u nedjelju navečer u švicarskom zimovalištu na redovnom godišnjem Svjetskom gospodarskom forumu (WEF) raspravljali o perspektivama jugoistoka Europe, teško je reći da je da su u Davosu donesene konkretne smjernice i rokovi za tranziciju Balkana od dezintegracije ka integraciji. Od Svjetskoga gospodarskoga foruma to se, doduše, i nije očekivalo. </p>
<p>Činjenica da je WEF i ove godine organizirao posebnu sjednicu namijenjenu upravo problematici jugoistoka Europe svjedoči da je dugoročno stabiliziranje regije jedna od glavnih zadaća međunarodnih čimbenika. »Obnova i stabilnost Balkana« bila je temom toga sastanka na kojemu su, osim hrvatskog predsjednika Mesića sudjelovali i slovenski premijer Janez Drnovšek, predsjednik SRJ Vojislav Koštunica, makedonski predsjednik Boris Trajkovski, albanski predsjednik Rexhep Meidani, predsjednik Bugarske Petar Stojanov, ministar vanjskih poslova Grčke Georgios Papandreou te Joseph Deiss, šef švicarske diplomacije. Tim je »balkanskim stolom« u Davosu predsjedao, kako se i najavljivalo, posebni izaslanik UN-a Carl Bildt, a moderator je bio publicist Misha Glenny. </p>
<p>Osim općih ocjena da su gospodarska obnova i demokratizacija imperativi budućnosti zemalja u regiji, većina sudionika nije pokazala službeno zanimanje za pitanja političkih integracija u regiji. I dok se jugoslavenski predsjednik Koštunica očitovao o unutarnjim pitanjima funkcioniranja jugoslavenske federacije, hrvatski predsjednik i slovenski premijer zagovarali su gospodarsku suradnju na jugoistoku kao conditio sine qua non stabilnosti. </p>
<p> »Političke kombinacije«, ako je suditi prema njihovim stavovima u nedjelju na WEF-u, međutim, nisu kurentna roba u Zagrebu, odnosno u Ljubljani. Na tom je fonu bio i Boris Trajkovski naglasivši europsku orijentaciju Skopja, koju ne može nadomjestiti niti najintenzivniji oblici regionalne suradnje. </p>
<p>S druge strane stola, međutim, sjedio je UN-ov izaslanik Carl Bildt koji je uoči Davosa 2001. najavio svojevrsnu platformu za rekonstrukciju Balkana. Ta Bildtova »druga povijesna šansa« za oporavak Balkana iskrsnula je s izbornim promjenama u Zagrebu, odnosno Beogradu. On tvrdi sa su potencijali u regiji još prilično zakržljali za veliki zamah ka demokraciji i ekonomiji zapadnoeuropskog tipa. Pritom je i odao priznanje Hrvatskoj za najveće regionalne dosege u tom pogledu. Da bi se Balkan od »balkanizacije u prošlosti okrenuo europeizaciji u budućnosti«, Bildt predlaže stvaranje zone slobodne trgovine, snažni dotok stranoga kapitala te smanjenje naoružanja, u čemu ključnu ulogu moraju imati EU i NATO. </p>
<p>Svrha takvih inicijativa za Balkan koje se nude u sklopu WEF-a jest svojevrsni »brainstorming« kako bi se iznašla sredstva za stvaranje zajedničkoga ekonomskog prostoru u regiji. Carinska unija Balkana, prethodno očišćena od korupcije i umiješanosti u švercerske lance, prva je stepenica do toga cilja. </p>
<p>Unatoč tome što hrvatski predsjednik u Davosu nije propustio priliku negativno se očitovati o raznovrsnim modelima »balkanskih mini europskih unija« - i Drnovšek je uostalom skeptičan spram carinskih unija u regiji - ovogodišnji je Davos ponudio dva osnovna zaključka glede Zagreba. Prije svega, Balkan je legitiman termin koji se rabi na međunarodnim forumima da se označi područje istočnoga Jadrana, bez obzira na to što Hrvati - službeno i kolokvijalno - uglavnom zaziru od njega. Štoviše, potvrdio je i Davos, Hrvatska se smatra legitimnim dijelom balkanskoga prostora ma koliko se prethodna, i sadašnja, garnitura na Markovu trgu zgražala nad kovanicom »zapadnog Balkana«. Naposljetku, Davos je pokazao da je Zagreb dio svih regionalnih kalkulacija i projekata koji potječu s međunarodnih foruma. </p>
<p>Sam Bildt, koji je regiju dobro upoznao posljednjih barem pet godina, izgubio je na vjerodostojnosti i dosljednosti kad je praktički mirno promatrao pokolje u Srebrenici 1995. i to kasnije opravdavao nekoordinacijom između East Rivera i UN-ovaca na terenu. Pokolj 8000 Bošnjaka, kojim je rukovodio Ratko Mladić, nije ga spriječio da se upravo u to vrijeme sastane s njim i Miloševićem u Beogradu. New York Times, štoviše, tvrdi da je sam Bildt insistirao da se u Beogradu sastane s tim srpskim krvnikom. Tamošnji ga je novinar tada ocijenio rijetkim političarom koji bi preživio takav gaf. Bildt je to, dakako, preživio i djelatnost proširio i na Kosovo. I o dezintegracijskim tendencijama u SRJ, Bildt, bez sumnje , ima mišljenje. Apsurdno je i »nema logike« da se Jugoslavija dalje dijeli, tvrdi on, jer je proces samoodređenja na Balkanu dovršen. </p>
<p>Vinka Drezga</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Predsjednik ruske Dume Seleznjov u Sloveniji o ekonomskoj suradnji i sukcesiji </p>
<p>LJUBLJANA, 29. siječnja</p>
<p> - Jačanje ekonomskih, ali i političkih odnosa između Slovenije i Ruske Federacije u središtu su razgovora visoke delegacije ruske Dume koja boravi u višednevnom posjetu Sloveniji, na poziv predsjednika Državnog zbora Boruta Pahora.</p>
<p> Kako je u ponedjeljak nakon susreta s predsjednikom Dume Genadijem Seleznjovim izjavio Pahor, Ljubljana zbog poznatih službenih stajališta Moskve ne očekuje potporu, nego razumijevanje u pogledu svog interesa da se uključi u NATO i Europsku uniju, a zainteresirana je da se riješi i pitanje duga nekadašnjeg SSSR-a. </p>
<p> Seleznjov je u razgovoru s predsjednikom slovenskog parlamenta ocijenio da će problem sukcesije nekadašnje Jugoslavije biti lakše riješiti nakon promjene režima u Beogradu. Predsjednika Dume primio je i slovenski predsjednik Milan Kučan, a razgovarali su o bilateralnim odnosima i stanju u jugoistočnoj Europi.</p>
<p> Važan dio programa najvišeg ruskog parlamentarnog izaslanstva koje je dosad posjetilo Sloveniju, čine razgovori o ekonomskoj suradnji, a Seleznjov će o tome govoriti pred forumom gospodarstvenika i članova Društva rusko-slovenskog prijateljstva. </p>
<p>Predsjednika ruske Dume primit će i ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel, a u utorak će govoriti zastupnicima slovenskog Državnog zbora. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Njemački »crkveni buntovnik« ipak postao kardinalom</p>
<p>BERLIN, 29 siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Papa Ivan Pavao II. imenovao je potpuno neočekivano njemačkog biskupa Karla Lehmanna kardinalom. Lehmann slovi kao jedan od najžešćih kritičara Vatikana i svojim je, među vjernicima popularnim, ali od Pape žestoko osporavanim potezima, poput zalaganja za održavanje katoličkih savjetovališta za žene koje žele prekinuti trudnoću, vrhu katoličke crkve već dugo trn u oku.</p>
<p>Vijest o naknadnom imenovanju novih kardinala, među kojima je i »problematični« poglavar biskupije Mainz, u njemačkoj je javnosti odjeknula poput bombe. Naime, nakon što je prošli tjedan pri službenom činu imenovanja novih kardinala Papa ponovno »preskočio« ime neposlušnog predsjednika Njemačke biskupske konferencije, crkveni su se krugovi pomirili s činjenicom da je Njemačka koja, za razliku od drugih europskih katoličkih sila poput Francuske ili Španjolske ne slijedi uvijek slijepo upute iz Rima, dugogodišnjim prešućivanjem na neki način kažnjena zbog buntovništva. </p>
<p>Simbol buntovništva Njemačke biskupske konferencije naspram Vatikana oduvijek je bio utjelovljen u liku i djelu popularnog biskupa iz Mainza. Njegovo uporno insistiranje na ostanku njemačke Katoličke crkve u sistemu savjetovališta za trudnice toliko je razljutilo Vatikan da je neko vrijeme na potezu Mainz-Rim vladala apsolutna tišina. Naime, da bi u Njemačkoj žena koja se odluči za prijevremeni prekid trudnoće uopće došla do mogućnosti da legalno obavi pobačaj, potrebna joj je potvrda nekog od obiteljskih savjetovališta koja, između ostalih, vodi i njemačka Katolička crkva. </p>
<p>Poznati Papin stav o apsolutnom prioritetu koji ima život nerođenog djeteta pred svjetovnim problemima i naredbu Vatikana za istup njemačke Katoličke crkve iz sistema savjetovališta, biskup Lehmann je, slušajući glas vjernika koji se nisu slagali s naredbom iz Vatikana, ignorirao, ali je nakon nekog vremena ipak morao pokleknuti pred zakonima crkvene hijerarhije. No, Lehmann je svojim javnim istupima, poput intervjua u kojem je indirektno predlagao da se Papa »povuče« sa svog položaja, što je u Vatikanu izazvalo ogorčenje, i dalje prakticirao neposluh. </p>
<p>Lehmann je oduvijek zastupao praksu liberalizacije i prilagođivanja Katoličke crkve vremenu i prostoru u kojem ona djeluje, pogotovo u Njemačkoj u kojoj Evangelistička crkva svojim pragmatičnim pristupom vjernicima na neki način određuje standarde u vremenima kada su njemačke crkve svih konfesija praznije nego ikad. S druge je strane, po ukusu Vatikana prečesto preliberalna, Njemačka je jedan od glavnih financijera katoličke crkve, pa je stoga itekako važno da sukob ne preraste u rat. </p>
<p>Posljednjim imenovanjem, Njemačka je postala bogatija za četiri kardinala te je tako postala, iza Italije i Sjedinjenih Američkih Država, treća najjača sila u Vatikanu. Najnoviji porast moći Njemačke natjerao je neke medije da počnu spekulirati o mogućnosti da na Papinski tron u bliskoj budućnosti zasjedne i jedan Nijemac.</p>
<p>Nenad Kreizer</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Ciampijeva sućut - nagovještaj povratka Savoia u Italiju? </p>
<p>RIM, 29. siječnja</p>
<p> - Smrt posljednje talijanske kraljice Marie José di Savoia ponovo je pokrenula polemike oko povratka kraljevske obitelji u Italiju. Po prvi put se jedan predsjednik Republike Italije službeno obratio kraljevskoj familiji Savoia. Carlo Azeglio Ciampi je poslao telegram sućuti princu Vittoriu Emanuelu. »Izražavam moju iskrenu sućut zbog smrti Marie José. Talijani kao i ja, sjećat će je se s dubokim poštovanjem kao kraljice koja je uvijek osjećala i pokazivala veliku ljubav za Italijom, veliki ponos i napredne liberalne ideje...«</p>
<p>Sućut predsjednika Ciampija u povodu smrti posljednje talijanske kraljice otvara vrata i daje nagovještaj da postoji šansa za povratak obitelji Savoia u Italiju. Princu Vittoriu Emanuelu su telegram sućuti uputili i predsjednik Senata, Nicolo Mancino kao i predsjednik vlade, Giuliano Amato. Giuliano Amato se prisjetio kraljice »koja je vladala samo 27 dana«, kao izuzetno inteligentne i hrabre žene avangardnih ideja. Kćerka belgijskog kralja, zauvijek je ostala vezana za svoju zemlju. Nazivali su je »Belgijanka«. Nikada nije htjela promjeniti svoje drugo ime José, u Giuseppina u doba Mussolinija koji je nametao talijanizaciju svega. Stoga su je zvali, Maria di Piemonte, da bi izbjegli spominjanje stranog imena na talijanskom dvoru. Prijateljici se povjerila da »Savoia nisu obitelj već hladnjak«. Izuzetno obrazovana voljela je putovati i pomagati ljudima. Dosta vremena je provela u Libiji pomažući u bolnicama. Kraljica, koju je Hitler proglasio »modelom arijevske princeze«, kojoj se udvarao Benitto Mussolini, a ona ga je ismijala u svojoj autobiografskoj knjizi »Mladost jedne kraljice«, bila je oštri protivnik fašizma.</p>
<p> Mnogi su joj pripisivali marksističke ideje, ali ona je sama izjavila da je njena »jedina ideologija uvijek bila i ostala samo sloboda«. To je pokazala nakon odlaska u azil. Nije više htjela ni formalno živjeti sa svojim suprugom kraljem Umbertom. On je izabrao mondensko mjesto Csacais u Portugalu, a ona Merlinge u Švicarskoj.</p>
<p>Umrla je sa jednom neostvarenom željom da ponovo posjeti Italiju, osobito Napulj u kojem je provela najsretnije dane svoga života. Zadnji pokušaj bio je u srpnju prošle godine kad je zajedno s unukom, Vittoriom Emanuelom Fillibertom di Savoia, tražila dozvolu za prelazak talijanskog teritorija radi posjeta Vatikanu za vrijeme Jubileja mladosti. Njihov zahtjev su podržali svi iz centra desnice, međutim odbijen je. Nije pomogla ni intervencija Giannija Agnellija, doživotnog senatora. Sada je ponovo na dnevnom redu rasprava o povratku obitelji Savoia. Prvi koji je počeo sa prijedlogom zakonskih promjena za povratak kraljevske obitelji bio je Romano Prodi. Međutim oporba smatra da se nikada nije pokazalo dovoljno dobre volje da se to i provede. Blok Polo izjavljuje da će u sljedećoj legislaturi, kad oni budu na vlasti to pitanje sigurno biti riješeno.</p>
<p>Otvorena je i rasprava o mogućoj sahrani kraljice Marie José u Italiji u Pantehonu pored Vittoria Emanuela II. Umberta I. i Margherite di Savoia. Mišljenja su podijeljena. Neki smatraju da nema nikakvih prepreka u sahrani kraljice Marie José u Italiji, ali se opiru ideji da to bude u Pantheonu, dok drugi tvrde da je to jedino mjesto gdje treba vječno počivati posljednja talijanska kraljica.</p>
<p>Sanja Mihaljinac</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Bjelorsuki predsjednik Lukašenko optužio misiju OESS-a za zavjeru</p>
<p>MOSKVA, 29. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko optužio je Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju za »zavjeru protiv njegove zemlje«. Obraćajući se naciji preko televizije, Lukašenko je u neobično oštrom govoru zaključio da je misija OESS-a u njegovoj zemlji »prešla granice svog mandata«. Prema Lukašenku, misija OESS-a može se baviti samo monitoringom, odnosno snimanjem situacije uoči predsjedničkih izbora, »i ništa više«. </p>
<p>Da »dovede u red« misiju OESS-a, Lukašenko je kao prvu mjeru najavio da će pod osobnu kontrolu staviti njezin financijski proračun u Minsku, kako bi se jasno vidjelo na što se troše sredstva iz tog proračuna. Prema bjeloruskom Ustavu i Izbornom zakonu, predizborna kampanja kandidata za predsjednika države ne smije se financirati novcem iz inozemstva, pa Lukašenko tom svom najavljenom mjerom želi »presjeći dovod kisika oporbi«. </p>
<p>»Zapad je zainteresiran za jačanje svog utjecaja u Bjelorusiji traži sve nove i nove agente utjecaja koje plaća i hrani novcem«, rekao je Lukašenko, dodajući da neće dopustiti da se nakon predsjedničkih izbora u Minsku pojavi »bjeloruski Koštunica«. </p>
<p>Da spriječi pojavljivanje »bjeloruskog Koštunice« Lukašenko je najavio i da će ograničiti broj stranih promatrača koji sa Zapada žele doći na predstojeće predsjedničke izbore. »Svoj dolazak na predsjedničke izbore u Bjelorusiju najavilo je čak 14.000 stranih promatrača ali toliki broj neće biti pušten u zemlju«, izjavio je Lukašenko, naglašavajući da se iza tako velike vojske promatrača zapravo kriju »maskirani korpusi bojovnika« koji planiraju rasplet političke situacije u Bjelorusiji provesti po jugoslavenskom scenariju.</p>
<p>Oštar ton i optužbe Lukašenka na račun promatrača OESS-a, u Minsku i Moskvi objašnjavaju dvjema činjenicama. Ruski državni vrh još se nije jasno opredijelio hoće li na predsjedničkim izborima u susjednoj Bjelorusiji podržati Lukašenka ili će se držati neutralno. U takvoj situaciji, Lukašenkov cilj može biti ustrašivanje Moskve da će u slučaju pobjede »novog Koštunice« na predsjedničkim izborima Rusija izgubiti svoj dosadašnji utjecaj koji ima u Minsku. Istodobno, oštrim napadom na Zapad Lukašenko namjerava spriječiti da misija OESS-a ne prizna rezultate predsjedničkih izbora ako on pobijedi, kao što nije priznala ni posljednje parlamentarne izbore u toj zemlji. </p>
<p>Po mišljenju suradnika neovisnog instituta za socijalno-ekonomska i politička istraživanja u Minsku Vladimira Dorohova, napad na OESS može biti i taktički Lukašenkov potez: zaoštriti situaciju kako bi kasnije pristajao na određene ustupke. </p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="54">
<p>HTV, suprotno pravilima novinarske profesije i etike, prešućuje informacije i događanja koja se tiču ljudskih prava u Hrvatskoj</p>
<p>Tisuće građana Republike Hrvatske više mjeseci je slalo posebne dopisnice predsjedniku Hrvatskog sabora tražeći od njega da se implementira 'Program u 12 točaka za prevenciju mučenja od strane državnih tijela' te da javno proglasi Hrvatsku zemljom bez mučenja. Predsjednik Sabora Zlatko Tomčić je prvi državni dužnosnik u Republici Hrvatskoj koji je 22. siječnja 2001. to učinio pred brojnim okupljenim novinarima stavljajući svoj potpis na izjavu podrške Kampanji protiv mučenja.</p>
<p> Na počeku sastanka predstavnici Amnesty Internationala Hrvatske predali su mu preostale dopisnice, veliku dopisnicu na koju su se građani Zagreba potpisivali 18. listopada 2000. (na dan početka svjetske kampanje protiv mučenja) te materijale vezane uz druge točke razgovora, uključujući i Prijedlog zakona o civilnoj službi, za koji je Predsjednik Sabora pokazao izuzetno zanimanje. Činjenica da je Predsjednik Tomčić prvi državni dužnosnik u Hrvatskoj koji je potpisivanjem izjave Amnesty Internationala Hrvatske javno podržao Kampanju protiv mučenja, naglasivši kako je ova plemenita Kampanja važna za Hrvatsku i svijet, nije bila u potpunosti predočena javnosti.</p>
<p>Nažalost, tu vijest veliki broj medija (osim lokalnih i nacionalnih radija te nekoliko dnevnih novina) nije želio objaviti, usprkos velikom broju novinara koji su snimili ovaj događaj. Posebno mjesto u tome zauzima HTV. Vijest o sastanku Predsjednika Sabora s predstavnicima AIH nije bila objavljena u središnjoj informativnoj emisiji HTV-a kao niti u drugim informativnim emisijama koje su objavljene poslije Dnevnika.</p>
<p>Nadovezujući se na ovu akciju, te uz potporu Predsjednika Sabora, u srijedu 24. siječnja od 13.30 do 14 sati aktivisti Amnesty Internationala Hrvatske, potpomognuti Forumom mladih SDP-a (koji su također podržali ovu kampanju 22. siječnja), okružili su Hrvatski sabor 300 metara dugom i metar širokom žuto-crnom trakom 'zona bez mučenja', te skupljali potpise podrške zastupnika ispred Sabornice u Hrvatskom saboru. Okružujući državne institucije koje predstavljaju Hrvatsku, na simboličan način prikazujemo Hrvatsku kao zonu bez mučenja, ili zemlju u kojoj će se provesti mjere za sprečavanje mučenja ili zemlju u kojoj se kršenja ljudskih prava neće tolerirati. No, niti ova nesvakidašnja vizualna pozadina nije bila dovoljno zanimljiva velikom broju hrvatskih medija, a posebno ne HTV-u, koji se i dalje trude ostati izolirani od ostatka svijeta, gdje su upravo ovakvi događaji interesantni i medijima i javnosti.</p>
<p>Nažalost to još uvijek ne vrijedi za velik broj hrvatskih medija koji i dalje ostaju neosjetljivi na problematiku ljudskih prava, a akcije koje su istovremeno lokalnog, nacionalnog i međunarodnog značaja teško da mogu pojmiti.</p>
<p>Za vrijeme skupljanja potpisa javne podrške od zastupnika u Saboru, u slučajnom susretu s Mirkom Galićem izrazili smo naše nezadovoljstvo. Gospodinu Galiću je navodno žao i stalo mu je do ljudskih prava. Međutim, novinari HTV-a koji su i tada bili u Saboru nisu niti primijetili da aktivisti AIH-a u Saboru skupljaju potpise zastupnika, kao niti da je zgrada Sabora u potpunosti okružena ljudima koji su držali 300 metara dugu i metar široku žuto-crnu traku na kojoj na različitim jezicima piše 'zona bez mučenja'. No, njima se vjerojatno učinilo da se takva akcija događa u ovoj zemlji svaki dan, pa da nije od interesa javnosti. Umjesto novinarske znatiželje novinari HTV-a trčali su između saborskog restorana i saborskih zastupnika, pokušavajući od njih »uhvatiti« nekakvu skandaloznu priču, kao što i svakodnevno čine. Spomenimo samo da HTV nije prikladno popratio ni početak ove svjetske kampanje u Hrvatskoj 18. listopada 2000. na Cvjetnom trgu, ali niti brojne druge akcije ove svjetski poznate organizacije u proteklih osam godina smatrajući da pitanja ljudskih prava nisu od interesa građanima ove zemlje.</p>
<p>Zbog svog osebujnog interesa za senzibilizaciju hrvatskog društva o pitanjima ljudskih prava, odlučili smo uvrstiti i HTV na popis institucija koje ćemo okružiti trakom 'zona bez mučenja' kako bi se i HTV obvezao na promicanje ljudskih prava. Istovremeno ćemo podsjetiti nadležne u HTV-u na članak 13. 'Zakona o javnom priopćavanju' prema kojem su javna glasila »dužna objavljivati točne, cjelovite i pravodobne informacije, poštujući pravo javnosti da bude upoznata o događajima, pojavama, osobama, predmetima ili djelatnostima, kao i druga pravila novinarskoga zanimanja i etike'.</p>
<p>Smatramo da je zbog činjenice da je Predsjednik Sabora javno podržao kampanju protiv mučenja, tisuća građana koje su potpisale razglednice u kojima traže podršku za ovu kampanju kao i onih koji će to tek učiniti, te rezultata istraživanja prema kojem čak 67 posto građana Hrvatske smatra da bi kampanja protiv mučenja bila učinkovita u smanjenju ili ukidanju mučenja nužno upitati velik broj medija zašto prešućuju informacije i događanja koja se tiču ljudskih prava kako u Hrvatskoj tako i u svijetu? Podsjećamo i na činjenicu da Amnesty International Hrvatske predstavlja u Hrvatskoj najpoznatiju i najugledniju organizaciju za ljudska prava u svijetu. Javno podržati Kampanju Amnesty Internationala protiv mučenja znači založiti se za ljudska prava diljem svijeta i u Hrvatskoj. To je napravio predsjednik Tomčić, brojni saborski zastupnici i državni dužnosnici, ali ne i prevelik broj medija u Hrvatskoj. Prate li neki mediji pitanja ljudskih prava samo onda kada se radi o njihovom vlastitom interesu ili promiču ljudska prava i kada su u pitanju drugi ljudi?«</p>
<p>Kampanju nastavljamo uz podršku onih medija kojima se obraćamo ovim pismom ili bez te podrške, građani koji nas podržavaju u našim aktivnostima i naše sve brojnije članstvo bit će itekako upoznato s našim aktivnostima, a pojedini novinari i urednici neka objasne budućim generacijama zašto su samo skandali i političke bitke po sudu novinara interesantne za građane ove zemlje dok u zadnjih godinu dana neprestano spominju civilno društvo. Bojimo se nove ideologije civilnog društva samo za odabrane.</p>
<p>Nakon okruživanja Hrvatskog sabora i drugih brojnih aktivnosti koje provodimo godinama, uz povremen i djelomičan interes medija, kampanju nastavljamo dopisnicama i traženjem od Predsjednika RH, predsjednika Vlade RH, ministara vanjskih i unutarnjih poslova, te HTV-a da javno podrže ovu kamapnju i implementiraju program u 12 točaka. Sve te institucije okružiti ćemo trakom zona bez mučenja. Želimo naglasiti da će se na kraju kampanje javno objaviti popis zemalja čiji su državnici, institucije, organizacije i pojedinci dali glas protiv mučenja.</p>
<p>AMNESTY INTERNATIONAL HRVATSKE</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>HRT u grotlu nepromišljene privatizacije? </p>
<p>Godinama smo slušali da Hrvatska radiotelevizija treba postati javna ustanova, međutim sada kada je potrebno zakonski regulirati takav njezin status odjednom se javljaju kojekakve tendencije, ne da ona odista to i postane, nego da se dezintegrira. Stječe se dojam da je hrvatsko društvo zahvatila manija raznih dezintegracija. Jedni bi dezintegrirali Hrvatsku stvarajući od Hrvatske transgranične regije - koje bi se lakše mogle prodati (IDS) - drugi bi dezintegrirali gospodarstvo - da bi ga se lakše moglo rasproditi - treći kulturu, odnosno njezine kulturne ustanove, da bi se lakše mogle podrediti vlastitim interesima. Svi oni kojima je do napretka opravdano se pitaju kamo nas to vodi? Umjesto da ono što nam je od ratnih razaranja i uništenja još preostalo čuvamo, dalje izgrađujemo i dograđujemo, pojedinci, pojedine skupine i pojedine stranke, iz koristoljublja ili uskogrudnih stranačkih interesa, žele i dalje razgrađivati. Posljednjih dana - u očekivanju novog Zakona - upravo to događa se s Hrvatskom radiotelevizijom. Ako je hrvatski narod u devetnaestom stoljeću utemeljivao i dalje izgrađivao tako značajne nacionalne ustanove kao što su HNK, HAZU i Sveučilišna knjižnica, nema nikakvoga razloga da isto tako ne čuva i jednu izvanredno važnu ustanovu dvadesetog stoljeća - Hrvatsku radioteleviziju. Iz tih razloga apel Ive Horvata, doajena hrvatskog novinarstva, objavljen u Vjesniku (24. siječnja 2001.), u rubrici Pisma čitatelja, hrvatska javnost ni u kom slučaju ne bi smjela ravnodušno prihvatiti, bez obzira na činjenicu što je taj apel upućen zastupnicima Hrvatskog sabora. Sve ono što danas predstavlja Hrvatska radiotelevizija, valja to posebno naglasiti, desetljećima je stvarano sredstvima pretplatnika kao i brojnih naraštaja hrvatskih novinara i tehničara. Potpuno se slažem s gospodinom Horvatom da bi odvajanjem odašiljača i veza Hrvatska radiotelevizija mogla doći u situaciju, ne samo da izgubi sposobnost stožerne nacionalne informativne ustanove, nego još više sposobnost kulturne ustanove. Ne znam koja će to televizija adaptirati djela hrvatske književnosti, koja će to televizija snimati hrvatske filmove? Ili koji će radio - ako ne III. program - voditi brigu o prezentnosti hrvatske kulture u najširim slojevima hrvatskoga naroda. Ako su velike pogreške učinjene u sferama privatizacije u gospodarstvu, nikako si ne bismo smjeli dopustiti da se u grotlo nepromišljene privatizacije gurne jedna takva nacionalna ustanova kao što je to Hrvatska radiotelevizija. Iz tih bi razloga Vijeće HRT-a, HND i zastupnici Hrvatskog sabora kod svojih odluka i kod izglasavanja novog Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji trebali voditi računa, trebali bi voditi računa o općim nacionalnim interesima, a ne o interesima pojedinaca i grupa. Ako si državnu televiziju mogu priuštiti i takve zemlje kao što su Velika Britanija i Italija, dakle zemlje potpuno sređenih odnosa u zakonodavstvu, te tiskanim i elektronskim medijima, sve govori da Hrvatska svoju Hrvatsku radioteleviziju, svoju stožernu informativnu i kulturnu ustanovu posebnom zakonskom regulativom očuva za budućnost.</p>
<p>Dr. ZVONIMIR BARTOLIĆČakovec</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Podržavamo bjelovarsko Gradsko poglavarstvo </p>
<p>U posljednje vrijeme učestale su kritike i primjedbe na rad i ponašanje Gradskog poglavarstva grada Bjelovara. Ovih dana SDP, HNS i HSLS u javnost su odaslali pšorukuda Gradsko poglavarstvo »rasprodaje vlasništvo Grada«. Mi takvu tvrdnju, ne možemo prihvatiti kao istinitu.</p>
<p> Kada prostori komunalne infrastrukture zjape prazni, pitamo se, zašto? Kada netko želi početi proces koji je ne samo u interesu Gradske uprave nego i u interesu građana, takav proces ne treba zaustavljati. Jer onda zapravo se ne vidi u čemu je perspektiva napretka ovog grada. Unatrag nekoliko godina nije bilo sustavnog rješavanja tog problema, oni su i te kako pritiskali naš grad. Građani su suglasni s time da mrtvi kapital treba uvesti u proširenje poslovne suradnje, za poticanje razvoja grada. Javne natječaje i koncesije ne smatramo štetnim. Nipošto ti kompleksi ne smiju ostati izvan interesa, a to je pametnije da sredstva dolaze u proračun, obnavljaju se i obrću. Što zbog mnogih razloga začuđuju takve izjave SDP-a, HNS-a i HSLS-a, mi ih smatramo paušalnim, one ne nalaze realnost te radi se o dekonstrukciji vlasti, izazivanjem negativnog mišljenja. Svima je poznato da su izbori za lokalnu upravu i samoupravu pred nama, znači želja je preuzeti vlast, ne po sposobnosti nego po podobnosti. Ne u pogledu konkretnih akcija koje će voditi boljitku funkcioniranja grada i gradskog poglavarstva. I dalje će opet sve ostati na čekanju. Bez pokazane dobre volje i spremnosti za rješavanje problema nema promjene. Problemi nisu nastali sada, nego puno prije. Smatramo da Gradska uprava dosta dobro radi i da gospodin Josip Heged kao gradonačelnik dobro vodi Grad, krajnje se zalaže i pokazuje rezultate. Nije istina da Grad muči muku sa poslovnim prostorima. Gradonačelnik je realan i principijelan čovjek, koji nepristrano izlazi svakome u susret. Objektivno rečeno nema razloga uplitati se u dinamiku upravljanja gradom. To se još manje može činiti bez određenih činjeničnih dokaza, arhive, dokumentacije, itd. Zato dajemo našu punu podršku Gradskome poglavarstvu grada Bjelovara, uvijek ćemo podržati korisne i napredne ideje. Još jednom naglašavamo da takve političke izjave nisu točne, one su pogrešne, zlonamjerne, nisu korak dalje.</p>
<p>BRANKO STOJKOVIĆBjelovar</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Tri plača Vinka Luncera</p>
<p>U ovoj rubrici 15. siječnja g. Vilko Luncer obznanio je naciji neke svoje privatne preokupacije (iako ga za njih nitko nije pitao) u napisu pod naslovom »Dobro je što Vlada i dalje materijalno pomaže Vjesnik« ili tako nekako. To je bio oveći uradak a podijeljen, što bi Gundulić rekao, u tri plača. U prvom plaču Luncer se jada kako stalno propovijeda »liberalnu demokraciju«, ali ga nitko ne razumije, »ni oni s desna ni oni s lijeva«, ne samo u Hrvatskoj nego bome ni u susjednoj Sloveniji »gdje također često politički polemiziram i istupam« (hopa!). Drugi svoj plač popratio je panegirikom poznatom pajacu i Herostratu naše kulture, braneći ga u svezi njegova intervjua u Novom listu od 4. siječnja. Oba spomenuta plača podrobno je analizirao g. Ivo Horvat na ovom mjestu 22. siječnja pod naslovom »Liberalni demokrat Vilko Luncer brani Igora Mandića«. Toj analizi nije potrebno ništa dodati, nego je smo pozdraviti.Hoću, međutim, nadopuniti g. Horvata u svezi trećeg plača Vilka Luncera, a taj se odnosi na Vjesnik i Vjesnikovu kuću u prošlosti. O tome, naime, kao nekadašnji vjesnikovac znam možda nešto više od g. Horvata. Tu Luncer pozdravlja našu Vladu što navodno materijalno pomaže Vjesnik, a usput znalački napominje kako je i sam između 1975. i 1984. bio direktor Vjesnikove izdavačko-novinske djelatnosti. Ali prešućuje da je to postao ne zahvaljujući možda svojim skromnim sposobnostima sportskog novinara, nego kao nagradu za svoju beskompromisnu rabotu olovnog izvršitelja partijske volje u razdoblju neposredno prije toga - kao sekretar tvorničkog komiteta SKH Vjesnikove kuće. Bilo je to crno postproljećarsko razdoblje od 1973. do 1975. godine kad je Luncer praktički bio politički gazda Vjesnika, oholi i nabusiti doktrinarac s planovima o političkoj karijeri. Ta je uskoro i uslijedila: već 1975. godine postao je članom Predsjedništva Gradskog komiteta partije, a 1978. i članom Gradske konferencije Saveza komunista Zagreba. Dakako, sve to danas ne mora značiti ništa, pa valjda i ne znači, ali čemu onda »igrati partu od tukca«, kako bi rekli Dalmatinci, čemu se »praviti Englez« - ako to nije možda duboko i lukavo promišljeno? Kakvi su zapravo Luncerovi planovi i kad nam danas, poslije svega što je bilo, drži predavanje o »liberalnoj demokraciji« i završava svoju papazjaniju lažno patetično riječima: »Stalo mi je do Vjesnika, na srcu mi je duže od pola stoljeća....« Nije, naime, istina da mu je Vjesnik »uvijek« bio na srcu, to znamo mi, vjesnikovci iz sedamdesetih i osamdesetih godina. Dapače, mislim da mu je Vjesnik bio upravo suprotno - crn pred očima....</p>
<p>BLAŽ JURIŠIĆZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Još o porodiljnim naknadama</p>
<p>Prosvjedi porodilja, majki odgajateljica koje traže svoja zaslužena prava posve su opravdani. Je li politika koja smanjuje i onako mizerne porodiljine naknade pokušava bez riječi materijalnim pritiskom potjerati nazad na posao majku rodilju već nakon tri odnosno šest mjeseci starosti bebe? Očito da.</p>
<p>Pita li se netko u Parlamentu kako na tu malu djecu djeluje vremenska i velika odsutnost majke oko bar 10 sati - a koju često, jer nema mjesta u vrtićima, čuva baka ili skupa dadilja možda hladno i bez veće brige i emocija? Računa li tko na samo te moguće štete za društvo, a da i ne govorimo o čestim izbijanjima porodilja sa posla radi bolesti djece, a dok na burzi rada imamo pola milijuna uglavnom mladih momaka i djevojaka koji čekaju posao. Dakle štete su višestruke i materijalno za državu pa i porezne obveznike.</p>
<p>Još je gora situacija kada oba roditelja, da bi nekako obitelj preživjela, moraju na posao kada kući ostavljaju četvero ili petero male djece na milost i nemilost. Tu su štete deseterostruke u odnosu na to da država provede tim obiteljima plaćeni status majke ili oca i tako omogući normalniji i optimalniji razvoj, odgoj i školovanje te brojne djece, sutra radnika, doktora...koji će radom i porezima, ako se dobro odgoje i usmjere, puniti proračun...A ne naprotiv u slučaju da budu prepušteni samoodgoju biti teret državi i nesposobni za rad zbog ovisnosti o alkoholu ili drogama? Vodi li netko u Parlamentu o tome računa? Vidi li se tu veliki državni propust pa i nebriga i nemar za Hrvatsku sutra, pa i danas? </p>
<p> Predlažem da se svakoj porodilji podigne do godinu dana starosti djeteta porodiljni iznos na 2.000 kuna mjesečno, prvenstveno radi zdravlja i razvoja djeteta i majke. A obiteljima sa četvero i više djece treba bilo majci ili ocu provesti odmah plaćeni status u istom ili većem iznosu od oko 2.500 kuna mjesečno. Govorim iz iskustva struke i rada sa majkama i djecom i pratim iskustva iz inozemstva. Život košta i nema oprosta za nebrigu i nemar oni su teško breme i kočnica za razvoj svake države ako zanemari populacijske i natalitetne zakonitosti. Gospodo djeca vole priče i bajke. One ih mogu uspavati. Ali, od bajki o potrebi rađanja bez materijalne potpore se ne živi. Jer dijete koliko god bajka bila lijepa i zabavna, ako mu kruli želudac od gladi, teško će zaspati i nemirno će spavati. Zato treba i cijeniti i stimulirati rađanje i priznati teški i odgovoran rad jednog od roditelja kroz plaćeni status.</p>
<p>DR. GORDAN ZRINSKIZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Poigravanje s pravima udovica </p>
<p>Mnogi su već zaboravili 1993. godinu. Tada su, primjerice, u pakračkom kraju bili glavni UNPROFOR-ovci, koji su tamošnjem stanovništvu trebali pružiti određenu zaštitu. Međutim, unatoč njihovu nadzoru, sredinom veljače te godine na ulazu u sam grad četnici su iz zasjede mučki ubili dvojicu Hrvata - Petra Sića i Roberta Ivanovića - koji su se vozili traktorom. Sić je bio zaposlenik »Podravke«, a iza sebe je ostavio dva sina, jednu kćer i suprugu. Jedan sin mu je također kao i on bio pripadnik Hrvatske vojske, a još je k tome i ranjen tijekom 1991. godine. Supruga poginulog branitelja Sića sve do 1999. godine borila se da dobije status udovice Domovinskoga rata. Taj status tada je i dobila, ali krajem prošle godine su joj ga - oduzeli. To na žalost nije kraj priči. Naime, tek lani preko Ministarstva hrvatskih branitelja na grob njezina supruga »službeno« je postavljena spomen-ploča. Čim joj je ukinut status, za kojega se ponovno grčevito bori, stigao joj je i račun za ploču - oko 3.000 DEM! Gospođa Sić kaže da to neće ili bolje rečeno nema odakle platiti. Stoga će predložiti da Ministarstvo hrvatskih branitelja jednostavno odnese spomen-ploču s groba njezinog supruga! Da nije žalosno, bilo bi smiješno! </p>
<p>MLADEN PAVKOVIĆnovinar, Koprivnica</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="60">
<p>»Krojf je intelektualno za Jelavića doktor filozofije«</p>
<p>Bagariću je licencu za planirani lanac kockarnica »Planet Hollywood« mogao pribaviti samo Hrvoje Petrač, a sin pokojnog predsjednika nije imao nikakve veze s Bagarićem, kategoričan je svjedok Milan Carić </p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Odgovoranjem Milana Carića, vlasnika nekoliko kasina i poslovnog partnera Nikice Jelavića i Zorana Pripuza, na pitanja tužiteljstva i branitelja u remetinačkom Okružnom zatvoru u ponedjeljak je nastavljeno suđenje tzv. »zločinačkoj organizaciji«.</p>
<p>Naime, Carić je u nastavku svjedočenja naveo da optužene Jelavića i Pripuza poznaje od početka devedesteih te da su obojica radili nešto više od godinu dana u Bagarićevu kasinu »Joker« na tzv. »prodaji novca«, na koju je, prema svjedoku, Bagarić gledao blagonaklono, što je inače praksa i u ostalim kasinima u svijetu. Svjedok je pritom također dozvolio mogućnost da je Nikica Jelavić neko vrijeme bio šef osiguranja u »Jokeru«.</p>
<p>Na pitanje, pak, tužiteljstva o kupovini pogrebnog poduzeća »Palma«, Carić je naveo da Bagarić Jelaviću i Pripuzu nije postavljao uvjete kupovine, ali kako nema saznanja o tehnologiji vraćanja kredita, navevši pritom da prepostavlja da je milijunski kredit vraćen, jer su Jelavić i Pripuz »dobro kotirali, a Bagarić je opet imao toliko novca, pa mu taj dug vjerovatno nije predstavljao nikakav problem«. Upitan za transfer dionica »Palme«, Carić je kazao da pretpostavlja da se time bavilo poduzeće Tomislava Draguna (pravni zastupnik za dionice Kutline »Globus grupe«, op.a).</p>
<p>»Bio sam predsjednik Nadzornog odbora 'Palme', vjerojatno stoga što sam Jelaviću i Pripuzu bio blizak i imali su u mene povjerenje«, nastavio je o poslovnoj suradnji Carić, napomenuvši da je tvrtka »procvala« nakon što su je preuzeli Jelavić i Pripuz.</p>
<p>Tužiteljstvo su posebno zanimala i Carićeva sazanja o otvaranju kockarnice u zagrebačkom hotelu »Dubrovnik«. Svjedok je potom kazao da je ideja o otvaranju te kockarnice, vrijedne milijun i pol DEM-a bila njegova, a da su Jelavić i Pripuz bili najbolji partneri za takvo što.</p>
<p>»Tomislav Jakić je jedini od nas mogao dobiti neophodnu koncesiju za kockarnicu, a ja sam osigurao novac i opremu dopremljenu iz mojih kockarnica u Albaniji i Kazahstanu«, dodao je Carić. Također, svjedok je pritom napomenuo da kako nije sklapao nikakave ugovore s Bagarićem zbog korektnih odnosa otprije.</p>
<p>»No, projekt o otvaranju Jelavićeve, Pripuzove, Jakićeve i moje kockarnice je propao jer nikako nismo mogli dobiti obećanu koncesiju«, dovršio je prije pauze Carić o igračnici.</p>
<p>Na pitanje tužitelja Janjka Grlića o poznanstvu s Vjekom Sliškom i njegovim navodnim sukobom s Zlatkom Bagarićem, Carić je kazao kako je Sliška upoznao u »Jokeru«, te da je tom prilikom najvjerovatnije bio u društvu s Bagarićem, kjer su oni tada bili u dobrim odnosima. Svjedok je, pak, upitan za sukob na relaciji Bagarić-Sliško, kazao kako mu se Sliško jednom prilikom povjerio da ga Bagarić bezrazložno proganja i želi ga ubiti, a da on tome ne zna pravi razlog. Također, prema Cariću, Sliško mu je mjesec dana nakon Bagarićevog ubojstva kazao kako »nema ništa s tim«, te kako je nevin.</p>
<p>O Bagarićevom poznanstvu s Hrvojem Petračem Carić je posvjedočio kako je postojao Bagarićev plan o otvaranju lanca igračnica »Planet Hollywood«, te kako mu je jedino Petrač mogao za to pribaviti licencu, koju je prema Cariću navodno i uplatio u iznosu od 110.000 dolara. Pritom je Carić kazao i kako ne zna jesu li se Sliško i Petrač poznavali.</p>
<p>»Znao sam popiti koji »martell« pa sam dečkima (Jelavić, Pripuz, Petrović i Žaja, op.a.) rekao kako ću im pobacati pištolje u Savu i kupiti im plastične, ali o njima nikad nisam čuo niti jednu ružnu riječ«, odgovorio je zatim Carić na pitanje jesu li optuženi bili naoružani. Pritom je naveo da je Bagarić uživao autoritet među »dečkima s Knežije«, te da je jedini on Bagarića oslovljavao sa »ti«.</p>
<p>Nakon pitanja tužiteljstva, pitanja je postavljao i Jelavićev branitelj, odvjetnik Marijan Svedrović, kojeg je zanimao Carićev iskaz iz istrage u kojem je on naveo da je »Nikica posljednja osoba koja bi mogla biti šef skupine, za njega je čak Žaja Krojf doktor filozofije«. Svjedok je, nakon pročitanog iskaza kazao da je u to vrijeme postojao maleni sukob između njega i Jelavića, kojom prilikom je Jelaviću kazao da je pošteniji i korektniji od njega, na što se, prema Carićevom prisjećanju Jelavić naljutio »kao malo dijete« i nije htio mjesecima razgovarati. Spomenuti razlozi i osjećaj za nepravdu, smatra Carić, pokazatelji su Jelavićeva mentalnog sklopa po kojemu on nikako ne bi mogao biti šef neke zločinačke organizacije.</p>
<p>Branitelje je zanimala i navodna povezanost tzv. »zločinačke organizacije« s Tuđmanovim sinom Stjepanom, koji se pojavio kao gost na otvaranju kockarnice u hotelu »Dubrovnik«. Carić je o toj mogućoj povezanosti kazao kako su to »monstruozna naklapanja« te kako posjet Stjepana Tuđmana nije imao nikakve političke konotacije, »štoviše predsjednikov sin nije imao nikakve veze s Bagarićem« dovršio je Carić.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Svjedokinja zanijekala da je bila ljubavnica optuženog za ubojstvo njezina supruga</p>
<p>ZLATAR, 29. siječnja</p>
<p> - »Ne želim odgovarati na pitanja i ostajem pri obrani danoj u istrazi«, rekao je u ponedjeljak na ponovnom početku glavne rasprave Stjepan Horvat (27) iz Radakova, kojeg optužnica tereti za ubojstvo Ivice Jamrešića (29), također iz Radakova. Prema optužnici on je 27. siječnja 1997. godine navečer sačekao Ivicu Jambrešića pokraj njegovog bistroa »Zlatna kuna«, na kojeg je pucao iz kubure ručne izrade namijenjene za lovačke patrone punjene sačmom, te ga pogodio u desni dio glave i vrata, a dva dana kasnije zbog teških ozljeda oka, vrata i moždanih ovojnica Ivica Jambrešić preminuo je u KB Dubrava. </p>
<p>Supruga pokojnog Ivice, Štefanija Jambrešić (24), pred sudskim vijećem je izjavila da kobnog dana nije vidjela optuženog niti ga je zvala, a suprug je nakon povratka iz Zagreba kasno navečer, nakratko izašao iz bistroa, no kad se vratio bio je ranjen i zvao u pomoć. Kroz suze je zanijekala da su ona i Stjepan Horvat bili ljubavnici te tvrdila da je sa suprugom dobro živjela, ali se ne sjeća se kad su se vjenčali niti koliko im je bilo staro dijete u trenutku kad je suprug ubijen. Ujedno je tvrdila da je Horvata upoznala nakon svoje svadbe. Sudski vještak za balistiku Gordan Mrišić potvrdio je da je iz kubure, pronađene kod Horvata, pucano i to u smjeru pokojnika, a ne pod noge kako je u istrazi objavio optuženi.</p>
<p> Kako doznajemo on je u istrazi izjavio da je na njega Ivica Jambrešić kobne večeri pucao sedam do osam puta, vičući da će ga sada ubiti, iako su u istrazi tragovi baruta pronađeni samo na rukavici Stjepan Horvata. Isto tako, tvrdio je da ga je pokojnikova supruga tog kobnog dana nazvala telefonom i pozvala na razgovor, a kuburu je ponio kako bi eventualno pucao na sitnu divljač. Štefaniju Jambrešić navodno je poznavao još od ranije, odnosno prije nego što se udala. Nastavak suđenja predviđen je za veljaču rekonstrukcijom događaja te saslušavanjem novih svjedoka i sudskih vještaka. </p>
<p>Darko Goluban</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Roditelji ubijenog tvrde: »Ubojstvo je bilo dogovoreno«</p>
<p>ZLATAR, 29. siječnja</p>
<p> - Roditelji pokojnog Ivice, Dragica i Antun Jambrešić, tvrde da su snaha Štefanija i optuženi bili ljubavnici, a da sumnjaju da je ubojstvo bilo dogovoreno, jer je istog dana nestalo oko 20 tisuća DEM, koje su oni i obitelj poklanjali unuku, što su izjavili i u istrazi. Osim toga, snaha je iz kuće otišla još dok je sin bio živ u bolnici, te im ostavila svoje dijete koje do ponedjeljka pune četiri godine nije ni vidjela. »To je prava žena i majka«, kroz suze je rekla Dragica Jamrešić, koja je inače sestra pokojne Veronike Horvatin, koja je siječnju 1998. godine sa suprugom Vjekoslavom ubijena u svojoj obiteljskoj kući u Radakovu. (D. G.)</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Za uvredu i klevetu - šest mjeseci uvjetnog zatvora</p>
<p>Presudom koja još nije pravomoćna osuđeni Marijan Ljubek otići će u zatvor ako u godini dana ponovi slično kazneno djelo / Odvjetnik oklevetanog Milana Lackovića zatražio je za Ljubeka bezuvjetnu zatvorsku kaznu </p>
<p>VARAŽDIN, 29. siječnja</p>
<p> - Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu, Marijan Ljubek osuđen je na šest mjeseci uvjetnog zatvora zbog uvrede i klevete predsjednika Nadzornog odbora Varkoma Milana Lackovića. Kazna se neće primijeniti ako Ljubek u godini dana ne počini slično kazneno djelo.</p>
<p>Ljubeka je lani Lacković tužio jer je posredstvom novinarke Večernjeg lista dao objaviti tekst pod naslovom »Cikač odbio suradnju s Lackovićevim poduzećem Vogel iz Beča čiji je Lacković predstavnik«, čime mu je nanio štetu. U spornom tekstu navedeno je, između ostalog, da je »...Lacković Varkomu prodao 120 kilometara cijevi Symalen za vodovod, koje danas uzrokuju deset puta veće kvarove nego cijevi ostalih proizvođača te da je u listopadu 1996. godine u Auroru uložio oko 4,4 milijuna austrijskih šilinga i to uz kamatnu stopu od 36 do 60 posto godišnje, zbog nezasitne pohlepe i lihvarenja.</p>
<p>Na posljednjoj su raspravi po službenoj dužnosti ponovo svjedočili sam Lacković te bivši Varkomov direktor Zlatko Cikač. Cikač je sudu predao dokumente koji dokazuju da su sporne cijevi kupovane prije 25 godina od proizvođača Symalen iz Austrije, no nije mogao odgovoriti na pitanje kako je sporne cijevi mogao Varkomu predati Lacković, ako je on u to vrijeme radio kao rukovoditelj Vodovoda u Varkomu.</p>
<p>Cikač je potvrdio da je razlog sukoba između njega i Lackovića u Lackovićevim velikim privatnim interesima, a potvrdio je i da je dokumente koje je predao sudu, Ljubek koristio kad je pisao tekst.</p>
<p>Lacković je, pak, ponovio da u Vogelu radi od 1989. godine, nikad nije radio za Symalen te da Symalen nema nikakve veze s Vogelom.</p>
<p>Lackovićev odvjetnik Mirko Ramuščak zatražio je za Ljubeka bezuvjetnu zatvorsku kaznu, jer »to nije prvi put da se Ljubek u novinama javlja s poluinformacijama«.</p>
<p>Ljubek je rekao da svojim tekstovima nije nikad želio vrijeđati, pa tako nije učinio ni ovaj put te da se Lacković ovom tužbom želio prikazati kao žrtva nekakve zavjere. Najavio je i žalbu na presudu.(M. Zagoršćak)</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Uhićeni šverceri umjetničkih slika</p>
<p>Slovenski bračni par u automobilu švedske registracije nije prijavio izvoz tri umjetničke slike za koje nisu imali ni dozvolu za izvoz ni popratne dokumente</p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Djelatnici granične policije PU zagrebačke, u suradnji s carinskom službom, spriječili su u nedjelju navečer nedozvoljeni izvoz umjetničkih slika, velike vrijednosti. </p>
<p>Kako priopćava policija, u nedjelju oko 23,45 sati na graničnom prijelazu Harmica, kod Zaprešića, pregledano je vozilo švedskih registracijskih oznaka, u kojem su se nalazili supružnici Anton (57) i Maja P. (54), slovenski državljani iz Ljubljane.</p>
<p>U prtljažniku automobila nađene su tri slike (ulja na platnu). Dvije su slike nepoznatih autora, a nastale oko 1900. godine. Treća je slika poznatog francuskog slikara Gantiera, naslikana oko 1950. godine, veličine 140 x 50 cm, s motivom dvorske aristokracije. Na druge dvije slike motiv su priroda i pejzaži.</p>
<p>Kako supružnici nisu carinicima prijavili slike, a nisu imali ni prateće dokumente i dozvolu za izvoz, umjetnine su oduzete, a oni su oko 4 sata ujutro privedeni u policijsku postaju Zaprešić gdje su uhićeni pod sumnjom da su počinili kazneno djelo nedozvoljenog izvoza kulturnog ili prirodnog dobra, a u toku dana bit će privedeni istražnom sucu Županijskog suda u Zagrebu. (D.G.)</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Uhićen s 22 grama heroina</p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Službenici Odjela za suzbijanje zlouporabe droga PU zagrebačke, zaplijenili su u petak 22 grama heroina, a jedna je osoba privedena.</p>
<p>Kako je priopćila PU zagrebačka, u petak popodne, na području Dubrave zaustavljen je osobni automobil »VW golf«, oznaka OS 589-CO, koji je vozio Hrvoje K. (24), a suvozač je bio Krunoslav K. (26). Osobnim pregledom u džepu Krunoslava, pronađeno je 22 grama droge heroin. On je već od ranije poznat policiji zbog zlouporabe droga.</p>
<p>Krunoslav K. je nakon obavljene kriminalističke obrade, uz kaznenu prijavu, priveden istražnom sucu Županijskog suda u Zagrebu. (D. G.)</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Priveden zbog maruhuane i ecstasyja</p>
<p>OSIJEK, 29. siječnja</p>
<p> - Dvadesetdvogodišnji Branko P. iz Osijeka priveden je u istražni centar Županijskog suda u Osijeku nakon što je policija kod njega pronašla veću količinu marihuane i tableta ecstasy.</p>
<p> Naime, kako je priopćila PU osječko-baranjska, zbog osnovane sumnje da posjeduje drogu, kriminalistički službenici Odjela za suzbijanje zlouporaba opojnih droga, pribavili su sudbeni nalog i pretažili dom Branka P. Prilikom pretrage pronađeno je oko 210,6 grama marihuane te 22 tablete amfetamina (ecstasy), što je policija uz nalog oduzela. Osim što je zadržan u pritvoru, protiv Branka P. podnesena je kaznena prijava zbog zlouporabe opojnih droga. (M. S.)</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>»Mirovnjak« pretučen u Tkalči došao k svijesti, ali se ničeg ne sjeća</p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - U subotu navečer teško ozlijeđeni pripadnik SFOR-a, došao je u nedjelju k svijesti i pripadnici SFOR-ove vojne policije s njim su već obavili razgovor.</p>
<p>Vojnik je identificiran kao Maguire Chad (21), i on se ničega ne sjeća. Kao što smo pisali, britanski »mirovnjaci« Chad i njegov kolega Aib, šetali su Tkalčićevom ulicom, kad su ih iz čista mira odjednom zaskočili trojica nepoznatih mladića i na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> ih »iscipelarili«. Chad je zadobio potres mozga i u KB Sestara milosrdnica, je bio dovezen u besvjesnom stanju. </p>
<p>Daljnju istragu u ovom slučaju nastavljaju službenici Odjela za suzbijanje općeg kriminaliteta PU zagrebačke u suradnji s vojnom policijom SFOR-a. (D.G.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="68">
<p>Siemens ulazi u hrvatski turizam</p>
<p>Želimo s Končarom, Đuro Đakovićem i Gredeljem napraviti zajednički proizvod - hrvatski niskopodni tramvaj i kao partner njihova konzorcija financirati cijeli projekt / Zbog brzog rasta broja zaposlenih u gradnju nove poslovne zgrade ulažemo 120 milijuna kuna / Planiramo kupiti neku informatičku tvrtku, kaže direktor hrvatskog Siemensa Mirko Barišić </p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Siemens AG jedan je od najvećih svjetskih koncerna na području informatike i telekomunikacija, elektronike i elektrotehnike. O njegovoj veličini možda najbolje govore podaci da ima 447.000 zaposlenih, godišnju vrijednost proizvodnje od 160 milijardi maraka i dobit, koja je ove fiskalne godine premašila sedam milijardi DEM, što je više od polovine državnog proračuna Hrvatske. Činjenica da se Siemens sve više širi i u Hrvatskoj i da namjerava krenuti u nove velike projekte bio je povod za razgovor s direktorom hrvatskoga Siemensa Mirkom Barišićem.</p>
<p>• Siemens je među prvim velikim svjetskim kompanijama koje su još početkom rata počele ulagati u Hrvatskoj. Koliko ste dosad uložili i koliko ljudi zaposlili?</p>
<p>- Siemens je u Hrvatsku ustvari došao još prije 80 godina i pokrenuo proizvodnju na mjestu gdje se danas nalazi Končar. Siemens je bio jedan od rijetkih koji je već 1990., kada su zbog početka rata druge strane kompanije odlazile, u Hrvatskoj ponovo osnovao svoju tvrtku. Krenuli smo tako reći od nule i u međuvremenu mnoga toga napravili. Nakon kupnje bivše tvornice ATM i restrukturiranja njegova za tržište neatraktivnog proizvodnog programa, okrenuli smo se novim tehnologijama i proizvodima 21. stoljeća. Zahvaljujući tome Siemens d.d. gotovo je udvostručio broj zaposlenih i danas zapošljava gotovo 900 ljudi, a cijela Siemens grupa (u nju spada i tvrtka Siemens Končar energetski transformatori u većinskom vlasništvu Siemensa ) ima oko 1200 zaposlenih. Većina zaposlenih ima visoku stručnu spremu. Takvoj strukturi, gdje dominira visokostručni kadar, sigurno možemo zahvaliti što oko 40 posto naše proizvodnje izvozimo, a polovina od toga otpada na »izvoz pameti«. Naši stručnjaci proizvode softverske programe i sustave koje Siemens prodaje u cijelom svijetu. </p>
<p>U Hrvatsku smo dosad uložili oko 40 milijuna DEM. </p>
<p>Prednost je Siemensa u odnosu na konkurente što nije specijaliziran samo za jedan tip proizvoda ili branšu, nego je polivalentan - bavimo se informatikom, energetikom, medicinom, prometom itd. To nam olakšava prilagođavanje situaciji na tržištu, a to radimo i u tvrtkama čiji smo vlasnici. Primjerice, informatička tehnologija prije deset godina zauzimala je oko 40 posto proizvodnje cijelog Siemensa, a danas na to područje otpadaju dvije trećine. Ona je sastavni dio cjelokupne tehnike vođenja procesa, kontrolnih sustava , »distribucijske inteligencije«, bez kojih danas ne funkcionira nijedna elektrana, bolnica, telekomunikacijska mreža, prometni sustav ili industrijsko postrojenje. Vrijednost informatičke industrije u svijetu danas je jednaka vrijednosti automobilske i naftne industrije zajedno. Stoga nije ni čudo što i u Hrvatskoj oko dvije trećine prometa od gotovo milijardu kuna ostvarujemo u području informatičke i komunikacijske tehnologije.</p>
<p>• Kakav je, po vašem mišljenju, odnos Hrvatske prema stranim ulagačima? Zašto strani ulagači dolaze sporije nego što bi htjele prošla i ova vlada?</p>
<p>- Mislim da kod toga nije presudna samo Vlada i njezina politika, jer ona ne može u svakom konkretnom slučaju puno pomoći, a ni odmoći, premda se svi rado pozivaju na Vladu kad propadne neki projekt stranog investiranja. To ne znači da stranom ulagaču nije bitno kakav je u nekoj zemlji pravni ili porezni sustav. Primjerice, mi u Siemensu držimo da nije trebalo mijenjati dosadašnji porezni sustav. To se prije svega odnosi na onaj dio koji se tiče zaštite stranih ulagača i njihovih sredstava. U određenim dijelovima sadašnje je rješenje, prema našoj procjeni, lošije od prijašnjega. Naime, strani bi ulagač sada mogao reći: ako je zaštitna kamata višestruko smanjena, a inflacija znatno prijeđe planirani okvir, onda naš kapital nije dovoljno zaštićen i možemo doći u poziciju da imamo gubitke i na supstanci. </p>
<p>Ipak, i unatoč tome , smatram da ni to nije temeljni razlog zašto strani ulagači dolaze sporije od željenoga. </p>
<p>Najvažnije je stvoriti opću atmosferu i jedinstven, konzistentan milje kakav pogoduje stranim ulaganjima. Naime, u Hrvatskoj uvijek postoje žestoke polarizacije o mnogim temama, pa tako i o stranim ulaganjima i nikako da se dođe do određene strategije bazirane na općem konsenzusu koja bi trajala i omogućila na taj način strancu određenu sigurnost.</p>
<p> Često se ne zna koji lobi što zagovara i tko odlučuje. Jedni, primjerice, kažu da je fantastično što je »dignuta« brodogradnja i da je to hrvatski prioritet, dok drugi tvrde suprotno, uz argumente da hrvatska brodogradnja nema šansi u odnosu prema stranoj konkurenciji. I umjesto da se nađe neki kompromis, polarizacije se zaoštravaju do krajnjih granica i ne donose rješenja, ili ako se odluka i donese, nitko vam ne jamči da neće vrlo brzo biti promijenjena. Sve to pomalo zbunjuje i odbija strane ulagače. Zato bi takav mentalitet trebalo promijeniti. </p>
<p>Tu bi se možda trebalo ugledati na Nijemce. Iako je Siemens izrastao u Njemačkoj, njegov je veći dio sada u drugim zemljama, pa su i dvije trećine zaposlenih izvan Njemačke. Njemačka javnost nije to lako prihvatila, ali su Nijemci ipak shvatili da je to preduvjet globalnog razvoja koncerna i njegova jačanja. Zato i u Hrvatskoj ne bi trebalo odlučivati što valja, a što ne, pritisnuti nekim trenutnim kvaziprednostima ili, još gore, interesima pojedinih lobija. Trebamo se otvoriti stranim ulaganjima, ali štiteći svoj nacionalni interes, a on nikako ne može biti interes određene grupe ili trenutnog raspoloženja.</p>
<p>• Isplate li se strana ulaganja u Hrvatsku uz postojeće administrativne probleme, poreze, trošak radne snage..?</p>
<p>- Siemensova je strategija da se prilagodi danim uvjetima. On za to ima snage. Ti problemi imaju sigurno veći utjecaj na poslovanje manjih tvrtki.</p>
<p>• Predstavnici Vlade posebno naglašavaju važnost tzv. greenfield investicija za Hrvatsku jer one donose velika ulaganja i otvaraju nova radna mjesta.</p>
<p>- U Hrvatskoj se, čini mi se, pomalo radi kult oko tih greenfield investicija. Naime, otvaranje novih radnih mjesta ne donosi samo gradnja novih objekata na ledini, nego i ulaganje u razvoj kupljenih postojećih tvrtki. Tako ni Siemens dosad nije krenuo u greenfield investicije u Hrvatskoj, a ipak je znatno povećao broj zaposlenih zatečen u tvrtkama koje je kupio u Hrvatskoj. A do 2004. godine namjeravamo naš broj zaposlenih povećati na 2000.</p>
<p>• Kakve nove investicije u Hrvatskoj planirate?</p>
<p>- Kad je riječ o ulaganjima, mi to najčešće provodimo zajedno s hrvatskim strateškim partnerima. Pri tome prije svega uzimamo u obzir potencijalne hrvatske resurse. Siemens želi ulagati, na primjer, u hrvatski turizam, jer smo procijenili da je to prioritetni hrvatski resurs, a s druge strane držimo da tu Siemens ima što reći. Želimo stvoriti suvremeni »turistički proizvod« koji će biti na razini potreba - i kvalitetom i sadržajem - današnjega turističkoga potrošača iz inozemstva, koji će se moći koristiti 12 mjeseci i koji će potpuno ispunjavati sve ekološke norme. Naš je interes u takvoj investiciji što svaki turistički objekt danas treba oko dvije trećine Siemensove opreme - gotovo sve osim cigle. </p>
<p>Međutim, u realizaciji tih planova nailazimo na velike probleme: neriješeno pitanje vlasništva, nesređene zemljišne knjige, golemu administraciju, ne zna se tko odlučuje itd. Mislim, međutim, da ćemo i to uspjeti riješiti.</p>
<p>• Znači li to da ste zainteresirani za kupovinu postojećih hotela ili gradnju novih?</p>
<p>- U ovom slučaju nas doista zanimaju više tzv. greenfield investicije, tj. gradnja novih objekata, jer je to puno lakše nego obnavljati postojeće. Određeni su pregovori u tijeku i sve ovisi o »elastičnosti« mjerodavnih institucija.</p>
<p>• Prošle ste godine pokrenuli svoje dijelove u Osijeku i Splitu. Planirate li i daljnje širenje u Hrvatskoj?</p>
<p>- Da, jer želimo »pokriti« cijelu Hrvatsku. U Osijeku, gdje imamo svoj vrlo snažan softverski centar, sada ulažemo i u proširenje njihova Elektrotehničkoga fakulteta. U Splitu, gdje smo uz postojeći ured otvorili prošloga ljeta novi softverski centar, već imamo oko 100 zaposlenih. Sada planiramo otvaranje ureda u Rijeci, ali i u nekim manjim gradovima kao što je, primjerice, Slavonski Brod. Želimo omogućiti ljudima da ostanu u svom kraju i istodobno rade za jednu veliku svjetsku kompaniju i svjetsko tržište. Da smo na dobrom putu, govori i interes ljudi da rade u Siemensu, što najbolje pokazuje podatak da se na naše oglase za zapošljavanje novih ljudi javljaju stotine stručnjaka.</p>
<p>Od nule do 15 najvećih u Hrvatskoj</p>
<p>• Kako ste završili prošlu godinu?</p>
<p>- Prošle smo godine udvostručili promet te očekujemo prihod od milijardu kuna, po čemu spadamo među prvih 15 tvrtki u Hrvatskoj. Kako je među ovih prvih petnaest najviše državnih poduzeća, jasno je o kakvom se brzom rastu Siemensa u Hrvatskoj radi. A već sada imamo ulazne ugovore vrednije od 1,2 milijarde DEM.</p>
<p>Želimo kupiti informatičku tvrtku</p>
<p>• Najavljena je i privatizacija drugog dijela Hrvatskog telekoma, HEP-a i drugih velikih tvrtki. Jeste li zainteresirani za njih ili za neku informatičku tvrtku?</p>
<p>- Postoji vjerojatnost da kupimo neku manju informatičku tvrtku. Što se tiče HEP-a i HT-a , mi već jesmo strateški partneri HT-a, i to je naša razina. Kod HEP-a smo zainteresirani za konzultantsku suradnju ili strateško partnerstvo. Mi nikada nećemo distribuirati struju, ali ćemo proizvoditi suvremene elektrane i informatičke sustave za njih.</p>
<p>Osim toga planiramo s nekim velikim hrvatskim trvtkama koje su proteklih godina doživjele razne kataklizme kao što su Končar, Đuro Đaković i Gredelj napraviti zajednički proizvod - hrvatski niskopodni tramvaj. Mi želimo biti partner konzorcija te tri tvrtke uz financiranje cjelokupnog projekta i napraviti za Zagreb proizvod koji će gradu omogućiti da lakše »diše«.</p>
<p>Smatramo da je Siemens d.d., s obzirom na snagu svoje matične kompanije, najkvalitetniji strateški partner u proizvodnji ovoga hrvatskog proizvoda.</p>
<p>Istodobno, uskoro namjeravamo zbog izrazitog povećanja broja zaposlenih započeti i gradnju naše nove poslovne zgrade, u što ćemo uložiti oko 120 milijuna kuna. Dovršetak se planira za kraj ove godine. </p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>U Rijeku će se iz Kopra vratiti ili automobili ili rasuti teret?</p>
<p>Koprani su terminal za rasuti teret izgradili u neposrednoj blizini onog za automobile, pa sada prašina od ugljena i željezne rudače pada po skupim »limenkama«, što sve više smeta proizvođače i trgovce vozilima/ Neosnovane su tvrdnje da bi Kopar uskoro mogao imati dva puta veći promet nego sve hrvatske luke, kaže direktor Luke Rijeka Miran Cofek</p>
<p>RIJEKA, 29. siječnja</p>
<p> - Luke Kopar i Trst su još prije deset godina najavile svoje udruživanje uz specijaliziranu raspodjelu roba, a minule subote je to udruživanje konačno i potvrđeno, barem su tako javili slovenski i talijanski mediji. Samo dan ranije, predsjednik Europskog povjerenstva Romano Prodi je u jednim talijanskim novinama iznio ideju o udruživanju, ili možda bolje rečeno, priključenju riječke luke koparskoj i tršćanskoj. Međutim, Kopar i Trst očito ne žele dijeliti s Rijekom lučki teret, koji se uglavnom sastoji od mrvica koje sjeverno-europske luke prepuštaju jadranskim lukama. Naime, sjevernojadranske luke rade svega devet posto pretovara lučkih roba u Europi. </p>
<p>Tvrdnje da bi luka Kopar uskoro mogla imati dva puta veći promet nego sve hrvatske luke, direktor »Luke« Rijeka Miran Cofek drži neosnovanima, jer, kako kaže, koparska luka godišnje ostvaruje 8,5 milijuna tereta, od toga 6,5 milijuna krutog i dva milijuna tekućeg, dok riječka luka ostvaruje devet milijuna tona, od toga 2,6 milijuna krutog i sedam milijuna tekućeg. </p>
<p>Na naše pitanje što misli o udruživanju luka Kopar i Trst, magistar Cofek je odgovorio da se u dioničkom društvu »Luka« ne osvrću na sve te »igre i namještaljke« koje se u posljednje vrijeme događaju oko riječke luke, već nastoje vratiti teret, koji su im u minulih deset godina uglavnom preuzele tršćanska i koparska luka. Kad je Volkswagen preuzeo Škodu, automobili te češke tvornice su iz Rijeke preselili u Kopar, a bilo je to vrijeme Domovinskog rata, kad nitko nije htio preko Rijeke ni uvoziti niti izvoziti vrijednu robu kao što su vozila. </p>
<p>Svojedobno je slovenska strana predložila hrvatskoj da se posao između dviju luka tako podijeli da se Kopar specijalizira za prekrcaj automobila, a Rijeka za rasuti teret. Jer, Koprani su još prije dvadesetak godina započeli graditi automobilski lučki terminal, a danas preko te luke godišnje ide 300.000 vozila po čemu spada među vodeće luke u Europi. </p>
<p>Što se tiče prekrcaja rasutog tereta, Slovenci su tako »ispoštovali« taj dogovor, da su koparsku luku proširili za 1,5 milijuna četvornih metara, te izgradili terminal za rasuti teret, preotevši Rijeci 1,5 milijuna tona željezne rudače za austrijske željezare. U tom prostornom širenju »malo« su pogriješili u tome što su terminal za rasuti teret izgradili u neposrednoj blizini terminala za automobile, pa sada prašina od ugljena i željezne rudače pada po skupim »limenkama«, što sve više smeta proizvođače i trgovce vozilima, koji, kako saznajemo, prijete Kopranima da će za svoje aute potražiti neku drugu luku. To bi moglo značiti da bi se u dogledno vrijeme u riječku luku iz Kopra mogli vratiti ili automobili ili željezna rudača. Jer, spomenuta dva terminala nikako ne idu zajedno, a pitanje čega će se i u kojoj mjeri Slovenci odreći. </p>
<p>Kad je riječ o željezničkoj pruzi koja povezuje Sloveniju s Mađarskom, treba reći da je i ona slabije nosivosti od pruge Rijeka-Zagreb, jer je građena za putnički promet, pa je logično da Slovenci žele najprije riješiti taj problem, a tek onda željezničku vezu između Kopra i Trsta. </p>
<p>Koliko će u budućnosti Kopar i Trst surađivati, tek će se vidjeti, jer tršćanska luka je nedavno razvrgnula »brak« sa sjeverno-europskom lukom Rotterdam, jer se nisu ostvarila očekivanja o značajnijem povećanju prometa preko Trsta. Sada je Trst sklopio novi interesni »brak« s Koprom, pun kompromisa oko kojih su se sporili cijelo minulo desetljeće. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>HT otvorio novu poslovnu zgradu u Osijeku</p>
<p>OSIJEK, 29. siječnja</p>
<p> - Predsjednik Uprave Hrvatskog telecoma (HT) Ivica Mudrinić službeno je u ponedjeljak označio početak rada u novoj zgradi HT-a u Osijeku površine 7.000 četvornih metara. U njoj se nalazi tranzitna i lokalna centrala za područje Slavonije i Baranje, prijenosni i informatički sustavi te prateće službe, a zaposleno je 200 radnika. Na prigodnoj svečanosti, upravitelj Telekomunikacijskog centra Osijek Petar Tumir naglasio je da je ta zgrada jedna od najvećih i najsuvremenijih koje HT ima. </p>
<p>Izgradnja je počela krajem 1993., a u realizaciji su sudjelovale poglavito osječke tvrtke - Gradnja, Vodovod, Stratos, »Elektrometal« te zagrebačka Zagreb-Montaža. </p>
<p>Ivica Mudrinić je naglasio da će ove godine HT investirati tri milijarde kuna u različite projekte te dodao da se tako ostvaraju preduvjeti za jačanje pozicije HT-a, kao i njegove uloge i vrijednosti. Prema njegovim riječima, hrvatskoj Vladi je ponuđeno uvođenje Interneta u sve osnovne i srednje škole i to bez naknade te se u tom smislu ove godine predviđa isporuka 1.000 računala. </p>
<p>Naglasivši da je HT spoj tradicije i najsuvremenijih tehnologija, Mudrinić je napomenuo da se treba znati nositi s konkurencijom odnosno podignuti uslugu na najvišu moguću razinu u uspostavljanju kvalitetnog odnosa s korisnicima. Svečanosti su nazočili osječko-baranjski župan Marko Bagarić, gradonačelnik Osijeka dr. Zlatko Kramarić te brojne osobe iz javnog života Grada i Županije. (S. Č. D.)</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Austrijska tvrtka stekla više od 25 posto dionica Tankerske plovidbe </p>
<p>ZADAR</p>
<p> - Austrijska investicijska kuća Vienna Capital Partners stekla je više od 25 posto dionica zadarske Tankerske plovidbe i ovih će dana ponuditi ostalim dioničarima otkup njihovih dionica. Transakcija je vrijedna oko 20 milijuna dolara, izviješćeno je u ponedjeljak. Prema riječima predsjednika Uprave Tankerske plovidbe Stanka Banića time se osigurava opstanak i ostanak Tankerske plovidbe u Zadru, kao i povrat dijela kapitala koji je tvrtka potrošila u posljednje vrijeme za nabavu vlastitih dionica. Predstavnici austrijske investicijske kuće Heinrich Pecina i Gabriel Dielacher izjavili su da su vlasnički udio preuzeli u suglasju s Upravom društva. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Chrysler otpušta 26 tisuća zaposlenih</p>
<p>WASHINGTON, 29. siječnja</p>
<p> - Američko-njemački div »Daimler Chrysler« u slijedeće tri godine otpustit će 26 tisuća radnika u svojim tvornicama u SAD a šest tvornica će posve zatvoriti. Uprava tvrtke kaže da je to jedini način ozdravljenja. U trećem tromjesečju lani Chrysler je imao više od 500 milijuna dolara gubitka, a završna tri mjeseca 2000. mogla bi biti još gora, neki kažu s više od milijardu dolara manjka. Usporavanje gospodarskog rasta u SAD prvo se osjetilo u automobilskoj industriji koja bilježi dramatičan pad prodaje. Američkim proizvođačima već godinama konkuriraju azijski proizvođači. Tako, Toyota uvjerljivo drži prvo mjesto po prodaji obiteljskih automobila srednje klase. Dieter Zetsche, koji je nedavno pruzeo mjesto direktora Chryslera najavljuje da će većina otpuštanja biti u ovoj godini. Bez posla će ostati 19 tisuća radnika i 6.800 činovnika. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="73">
<p>Linić najavio istragu protiv direktora Petrokemije </p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Hrvatska Vlada ne provodi nikakvu štetnu politiku protiv kutinske Petrokemije, a zbog dezinformacija javnosti i štetnih izjava pokrenut ću istražni postupak protiv njezinog direktora, istaknuo je u ponedjeljak Slavko Linić, potpredsjednik Vlade, na konferenciji za novinare. Na konferenciji u Banskim dvorima bili su i ministar gospodarstva Goranko Fižulić, ministar poljoprivrede i šumarstva Božidar Pankretić, te predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević.</p>
<p>Plin se Petrokemiji nije isporučivao zbog tehničke ograničenosti domaće plinovodne mreže kad su niske temperature, objasnio je potpredsjednik Vlade. Prema njegovim riječima, nešto slično može se očekivati u iduća dva mjeseca, o čemu se u posljednja dva tjedna vodi učestala prepiska između Inine i Petrokemijine uprave. </p>
<p> Linić je ponašanje direktora Petrokemije Josipa Jagušta ocijenio »neprihvatljivim«. </p>
<p>Drži da je Jagušt svojim »lažnim izjavama destabilizirao poslovanje naše jedine tvornice umjetnih gnojiva, te doveo u pitanje cijeli poljoprivredni lanac«. Podsjetimo, Jagušt je u pismu premijeru Ivici Račanu tvrdio da je »Ina kriva za prestanak isporuke plina Petrokemiji«, te da će zbog toga doći do nestašice umjetnog gnojiva na tržištu zbog čega bi u pitanje mogla doći i proljetna sjetva.</p>
<p> Vlada se problematikom Petrokemije bavila punih šest mjeseci, kazao je Linić, kako bi konsolidirala poslovanje te tvrtke i pripremila je za privatizaciju. Plan je da se dio dugova otpiše, a dio prenese na teret državnog proračuna, no konačnu odluku sredinom veljače treba donijeti Ministarstvo gospodarstva. Istodobno, Uprava Petrokemije morala je riješiti »unutarnje probleme«. A to znači, kaže potpredsjednik Vlade, da je uz smanjenje troškova, morala organizirati proizvodnju na drukčiji način, jer prema ugovoru s Inom, između 31. listopada i 1. travnja Ina zbog povećane potrošnje ne može isporučivati dovoljne količine plina Petrokemiji.</p>
<p>Ministar Fižulić komentirao je izjave vodstva Petrokemije kao zlonamjerne. Tvrdi da će se u Petrokemiji i dalje proizvoditi umjetno gnojivo za domaće i strano tržište, iako ovih dana Kutinu pohode »viđeniji političari koji žele ispolitizirati cijeli slučaj«.</p>
<p> Ina trenutačno kutinskoj tvornici može isporučiti 464.000 prostornih metara plina na sat, napomenuo je Tomislav Dragičević, predsjednik Uprave Ine. No, kad padne tlak u sistemu zbog niskih temperatura, Ina je prisiljena ili isključiti velike potrošače ili građanstvo. Dodao je da Ina godišnje na plinu izgubi milijardu kuna, te da se s problemi s isporukom plina Petrokemiji mogu očekivati i u iduće dvije godine, sve dok se u »povezivanje domaće plinske mreže« ne uloži 250 milijuna dolara. Pankretić je upozorio da je za proljetnu sjetvu nužno osigurati 224.000 tona umjetnog gnojiva, a Petrokemija proizvodi mjesečno 150.000 tona. Kazao je kako se nada da se neće ponoviti situacija iz prijašnjih godina kad se umjetno gnojivo izvozilo po nižim cjenama, a domaći poljodjelci nisu ga mogli nabaviti.</p>
<p>Odgovarajući na brojna pitanja, Linić je ustvrdio da je Vlada ukinula carine na uvoz gnojiva, ali da nema interesa za »slobodni uvoz«. Fižulić je objasnio da u nama susjednim zemljama nema jeftinijeg gnojiva, što bi Petrokemija »trebala iskoristiti«. (M. Petković)</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>Okrugli stol SDP-a: Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije donosi više štete nego koristi? </p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Hrvatskoj treba revizija pretvorbe i privatizacije, u tome se slažu i oni na vlasti i ekonomski stručnjaci i sindikati. Ali, treba li joj baš zakon o reviziji, ili bi se i postojećim mehanizmima pravnog sustava mogle rasvijetliti sve nezakonitosti i sav kriminal, čega je u pretvorbi i privatizaciji u proteklih devet godina itekako bilo? Ta je dilema dominirala u ponedjeljak na okruglom stolu što ga je o Prijedlogu zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije koji će možda već ovog tjedna u saborsku proceduru, organizirao klub zastupnika SDP-a.</p>
<p>Predsjednica saborskog Odbora za gospodarstvo Dragica Zgrebec (SDP) uvodno je podsjetila na to da je donošenje tog zakona jedno od predizbornih obećanja danas vladajuće šestorke. Reviziju pretvorbe i privatizacije javnost već dugo očekuje, i to prije svega zato jer su u tom procesu dominirali politički i stranački interesi, a nije postignut nijedan od dva zacrtana cilja - niti je restrukturirano postojeće gospodarstvo niti je došlo do gospodarskog rasta, naglasila je Zgrebec. Doduše, napomenula je, premda građani od revizije puno očekuju, treba reći da će politički i moralni učinci ovog zakona možda biti veći od onih gospodarskih. </p>
<p> Dr. Jakša Barbić bio je među onim sudionicima okruglog stola koji je doveo u pitanje potrebu donošenja zakona. Jer, naglasio je, tragedija je da u devet godina nitko nije posegnuo za svim onim brojnim sredstvima u pravnom sustavu koja postoje, pa da se raskinu štetni ugovori, da se izmijeni temeljni kapital, da se sankcioniraju prijevare itd. »Bojim se da bi jednim zakonom koji bi sve to generalno pokrenuo dekuražirali moguća nova ulaganja kapitala u Hrvatsku te da bi se to moglo označiti hajkom«, rekao je dr. Barbić, dodajući da bi se posebno moralo naglasiti, prije no što se krene u reviziju, da ova država poštuje stečena prava savjesnih trećih pravnih osoba. On je mišljenja i da se predloženi tekst zakona o reviziji ne može terminološki i sadržajno popraviti, već da treba napisati sasvim novi tekst.</p>
<p>I dr. Dražen Kalodjera smatra da prijedlog zakona nije dobar te da gotovo u cijelosti »mora na popravni«. Revizija pretvorbe i privatizacije je nužna, ali ona traži »rad skalpelom, a ne sjekirom«, traži da se sačuva ono što je korektno obavljeno, a da se kriminalom pozabavi policija. »Svi ugovori o pretvorbi i privatizaciji trebali bi proći reviziju, njih oko 2.500, ali treba i voditi računa o posljedicama revizije kad se radi o stranim investitorima i novim poslodavcima«, kaže dr. Kalodjera. </p>
<p>Predsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća Vitomir Begović zatražio je da se revizija obavi na dvije razine, odnosno da se država pozabavi ulogom Mirovinskog osiguranja, Fonda za privatizaciju te banaka »koje su bile samoposluživanja nekim tajkunima« u privatizaciji, a da revizorske kuće pročešljaju tvrtke. »U mnogo slučajeva se kod privatizacije i pretvorbe radi o klasičnom gospodarskom kriminalu i zločinu, ali je za mnoge stvari već kasno. Izgubljena su mnoga radna mjesta, gospodarska šteta je nepopravljiva, ugrožene su mnoge ljudske sudbine. To se ne može nadoknaditi«, naglasio je Begović, koji je i zatražio da u zakon uđe odredba po kojoj svi sindikati, a ne samo neki, mogu zatražiti reviziju u pojedinom poduzeću. </p>
<p>Predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Željko Ivančević podržao je dr. Barbića, smatrajući da se uz primjenu postojećih pravnih propisa može obaviti revizija. Treba tražiti odgovornost onih koji ne rade svoj posao, od sudstva nadalje, a ne pokušavati novim zakonom riješiti se kriminala u dijelu pretvorbe i privatizacije. »Bojim se da bi primjena ovakvog zakona kakav je predložen, ali i novog zakona uopće, mogla donijeti više štete no koristi«, zaključio je Ivančević. (Ivka Bačić)</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>Viro: HRM legalno prevozila strojeve do Kornata </p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Brod Hrvatske ratne mornarice koji je na otok Žut na Kornatima dovezao građevinske strojeve, radio je legalno i na temelju ugovora između HRM-a i tvrtke Word d.o.o.«, rekao je u ponedjeljak Vjesniku Dušan Viro, glasnogovornik Ministarstva obrane. </p>
<p>Naime, ta je hrvatska tvrtka za potrebe Hrvatskog telekoma na Žutu nedavno započela graditi odašiljač za mobilnu telefoniju. Kad se ustanovilo da ne HT nema sve potrebne dokumente, gradnja je obustavljena, a javnost je zaintrigirala činjenica da je strojeve Worda prevozila Hrvatska ratna mornarica. </p>
<p>Prema Virinim riječima, tvrtka Word je još 20. studenoga prošle godine Zapovjedništvu HRM-a uputila zamolbu za prijevoz strojeva i materijala na otok Žut brodom HRM-a, »uz plaćanje troškova prijevoza prema odobrenom cjeniku propisanom za brodove HRM-a«. Budući da, kaže Viro, na području Županije šibensko-kninske nema civilnih plovila za takvu vrstu prijevoza, suglasnost za prijevoz izdao je zapovjednik HRM-a kontraadmiral Vid Stipetić. </p>
<p>»Do sada su obavljene dvije plovidbe vojnim brodom do otoka, a u planu su još dvije zbog odvoza tereta«, kazao je glasnogovornik Ministarstva obrane. </p>
<p>U MORH-u najavljuju da će tvrtka Word d.o.o. na žiro račun Uprave za financije uplatiti novac čim dobije račun i specifikaciju utrošenih sredstava. (M. Jelovac)</p>
</div>
<div type="article" n="76">
<p>Kvesić: Prijedlog zakona o udrugama izjednačava branitelje i četnike</p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - »Želimo upozoriti javnost da je Prijedlogom zakona o udrugama, Vlada stala na stranu onih koji žele kriminalizirati Domovinski rat i pretvoriti ga u građanski«, rekao je u ponedjeljak na konferenciji za novinare predsjednik Saveza Udruga Dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga (SUDHOS) Velimir Kvesić.</p>
<p>Naime, Kvesić ističe da prijedlog novog zakona o udrugama »izjednačava četnike i hrvatske branitelje«. </p>
<p>»Umjesto da se zakonom zabrani osnivanje udruge svakom onom tko je sudjelovao u pobuni protiv Hrvatske, prema prijedlogu novog zakona, ne samo da svatko može osnovati udrugu, pa tako i četnik svoju udrugu otadžbinske vojske, nego bi takva udruga imala čak i pravo na financiranje iz državnog proračuna. Isto tako, ostavljena je mogućnost da bilo tko može pokrenuti zahtjev za zabranu djelovanja neke udruge. Prema tome, svaki bi četnik imao pravo pokrenuti zahtjev za ukidanje naše udruge«, pojasnio je Kvesić.</p>
<p>Upozorivši da se u Hrvatskoj očito vodi medijski rat protiv Domovinskog rata, u čemu prednjači HTV, a i neki listovi, »jer više ne spominju četničke zločine i stradanja Hrvata, već stalno prejudiciraju hrvatske zločine«, Kvesić je u prilog toj tvrdnji naveo i »Latinicu« od 26. siječnja, u kojoj su, prema njegovim riječima, Dobroslav Paraga i Mile Dedaković naveli niz laži o dobrovoljcima HOS-a. Kvesić je istaknuo kako je jedna od najvećih laži izrečenih u »Latinici«, to da je Paraga utemeljitelj HOS-a, te da on ima i njihovu evidenciju. »Evidenciju HOS-a može imati samo Josip Manolić, pod čijom je zapovijedi ona i ukradena 1993. iz tadašnjeg sjedišta HSP-a u Domu Ante Starčevića«.</p>
<p>Predsjednik SUDHOS-a Sisačko-moslovačke županije Željko Soldo osvrnuo se na proslavu godišnjice 10. zagrebačkog korpusa, kada je predsjednik Republike Stipe Mesić izjavio »da nije bilo 10. korpusa, ne bi bilo ni Hrvatske«, ustvrdivši da se svi odgovorni moraju boriti protiv veleizdaje i protuhrvatskog djelovanja predsjednika Mesića. (D. Dujmović)</p>
</div>
<div type="article" n="77">
<p>Za Vukovarce predloženi zakon o Vukovaru neprihvatljiv</p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić primio je četveročlano izaslanstvo vijećnika vukovarskoga Gradskog vijeća koji su ga izvijestili o teškom gospodarskom stanju, problemima u obnovi, nezaposlenosti, slabom povratku te problemu sa stanovima. Vukovarski vijećnici Tomčića su obavijestili i o njihovom stavu da je predloženi zakon o Vukovaru neprihvatljiv jer u njemu, prema njihovu mišljenju, prognani i ratni stradalnicima nemaju svoje mjesto. Isto tako upozorili su na potrebu revizije Erdutskog sporazuma. </p>
<p>Kad je riječ o stanovima, Vukovarci su kazali da u gradu ima oko 500 stanova u kojima stanuju ljudi koji za to nemaju zakonsko rješenje. Uz to, u gradu je i 600 stanova s tzv. krajinskim rješenjima. Istodobno, Vukovarcima se predlaže iseljavanje iz hotela u Hrvatskoj i predlaže im se život u naseljima u kojima nisu zadovoljavajući uvjeti života. </p>
<p>Po završetku sastanka, novinarima su kazali kako ih je predsjednik Sabora podržao i obećao im pomoć. (S.O.I.)</p>
</div>
<div type="article" n="78">
<p>Hellman: Haag nije nadležan za agresiju, zanima ga tko je počinio zločin </p>
<p>SPLIT, 29. siječnja</p>
<p> - Pred Haaškim sudom za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije naći će se, prema haaškim procjenama, oko 200 do 250 optuženika, a na domaćem je pravosuđu da procesuira ostale slučajeve počinjenih ratnih zločina. Izjavio je to Matias Hellman, predstavnik tribunala i koordinator između Suda i Republike Hrvatske, govoreći na prvom okruglom stolu o radu Haaškog suda, koji je u ponedjeljak u Vili Dalmacija, organizirao Bedem ljubavi, pokret majki za mir. Osim čelnika udruga proizišlih iz Domovinskog rata, u raspravi o Haaškome sudu sudjelovali su i predstavnici zdravstva te odvjetnici.</p>
<p> Domaće pravosuđe, ustvrdio je Hellman, ne treba nikakvo odobrenje Haaškoga suda za procesuiranje zločina, osim ako Haag kaže da će preuzeti neki slučaj, pa u tom slučaju Haaški tribunal ima prioritet pred domaćim pravosuđem. Obraćajući se nazočnima na odličnom hrvatskom jeziku, Hellman, inače Finac, pojasnio je način prikupljanja dokaza i odnos tužiteljstva i Suda, naglasivši da kao predstavnik programa, kojem je cilj bolje informirati javnost o radu Suda, nema nikakve veze s tužiteljstvom, te stoga ne može govoriti o optužnicama. Prema njegovim riječima, Haaški sud je neutralan, a ne politički sud, koji dokaze prikuplja na sve moguće načine. Haag nije nadležan za agresiju, njega zanima tko je počinio zločin, i baš su ti počinitelji zločina - pojedinci, a ne udruge ili države, predmeti optužnica, poručio je Hellman.</p>
<p> Replicirao mu je prof. Slavko Lozina: »To što vas gospodine Hellman agresija ne zanima, ključni je dokaz da je riječ o političkom sudu, koji, uz to, pravi diskriminaciju među narodima«. Lozina se zgražao nad Hellmanovom izjavom, tvrdeći kako ne pamti da je itko dosad javno priznao da za Haaški sud nije bitno tko je žrtva, a tko agresor. I Vladimir Lasić, roditelj poginulog hrvatskog branitelja, osudio je Hellmanove riječi: »Ako se vratimo deset godina unazad, i političkim slijepcima je jasno da Haag smjera prema kažnjavanju žrtve, odnosno hrvatskoga naroda, i to samo zato što se goloruk uspio obraniti od zločinačke agresije«. </p>
<p>Čelnik Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata (UHBDDR) Luka Podrug zapitao je hoće li pred Sudom u Haagu odgovarati engleski i francuski lordovi i generali za pokolje u Goraždu i Srebrenici ili je Sud ustanovljen samo za niže balkanske rase. »Po čemu je Haaški sud instrument pravde i sud pravednih? To je sredstvo sile i batina jakih kojom se izjednačava krvnik i žrtva, te sprječava nastanak nacionalnih država«, kazao je Podrug, tražeći od Hellmana da mu navede barem jedan primjer iz povijesti kad se sudilo o političkom vodstvu i ratnim junacima napadnute zemlje, a amnestira se genocidnu jugoslavensku agresiju.</p>
<p> Dr. Goran Dodik ukazao je na negativnu percepciju Suda u hrvatskoj javnosti,naglasivši kako su presude bezvrijedne, ako nisu percipirane kao pravedne. Haaški sud je politički sud, koji ima snagu, novac, medije i vojsku, ali nema moralnu snagu i kad-tad će zbog toga kiksati, upozorio je Dodik.</p>
<p> Čelnik Udruge hrvatskih veterana Domovinskog rata (UHVDR) Tonči Turić smatra kako je tužba Republike Hrvatske protiv Jugoslavije za agresiju i ratni zločin, morala prethoditi sadašnjim tzv. pojedinačnim optužnicama. Za zatočene i nestale Hrvate i za masovne grobnice u Srbiji pitala je Jelena Ereš uime Udruge udovica, ali pravog odgovora nije bilo. </p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
<div type="article" n="79">
<p>»Gospićki slučaj«: Svjedokov se vod slučajno zatekao na Lipovoj Glavici </p>
<p>RIJEKA, 29. siječnja</p>
<p> - U ponedjeljak, u nastavku saslušanja svjedoka u »gospićkom slučaju«, pred sutkinjom Županijskog suda u Rijeci Sajonarom Čulina, od četiri pozvana svjedoka pojavio se samo jedan. </p>
<p>Riječ je o Vladi Markoviću, bivšem zapovjedniku voda za osiguranje iz vojarne u Perušiću, koji je po drugi puta pozvan da svjedoči u ovom slučaju. On je trebao pojasniti kako se njegov vod našao na Lipovoj Glavici u vrijeme likvidacije grupe građana srpske nacionalnosti. Marković je kazao da se vod vraćao s osiguranja postupka razmjene, te da se slučajno zatekao u blizini događaja na Lipovoj Glavici. </p>
<p>Jedan od branitelja osumnjičenih Gospićana, odvjetnik Velimir Došen, kazao je da je istražna sutkinja Markoviću postavila neuobičajeno pitanje za ovu fazu postupka - osjeća li se krivim - na što je on odgovorio da se ne osjeća krivim. </p>
<p>U braniteljskom timu došlo je do promjena, te će sada osumnjičenog Tihomira Oreškovića uz Željka Dumančića braniti i odvjetnik Milenko Škrlec, koji je do sada, po službenoj dužnosti branio Stjepana Grandića, dok će Grandića braniti odvjetnik Nenad Škare. (D. Herceg)</p>
</div>
<div type="article" n="80">
<p>Pulski gradski plinovod i dalje propušta - opasnosti nema!? </p>
<p>Gradski plinovod i dalje propušta na nekoliko mjesta, gdje dežuraju posebne ekipe, ali opasnosti od nove eksplozije nema, tvrdi novi direktor Plinare Pula dr. Lenko Uravić/ Bez plina više od 1.000 domaćinstava, te brojna poduzeća/ Izvan upotrebe je i cijeli industrijski plinovod, na čijoj će trasi provjere tek uslijediti </p>
<p>PULA, 29. siječnja</p>
<p> - Iako gradski plinovod i dalje propušta na nekoliko mjesta, na kojima se nalaze posebne ekipe, opasnosti od nove eksplozije nema, rekli su u ponedjeljak novinarima novi direktor Plinare Pula dr. Lenko Uravić i tehnički direktor Aleksandar Mitrović. U međuvremenu, u Pulu je stiglo 25 stručnjaka Gradske plinare Zagreb i Tehnoplina Varaždin koji s Puljanima provjeravaju stanje plinovodne mreže i instalacija po zgradama. Bilo je još nekoliko dojava o propuštanju plina, a trenutačno ekipe saniraju dotrajale plinovode iz kojih je izlazio plin na početku Rakovčeve i Radićeve ulice. </p>
<p>U ponedjeljak poslije podne ponovo su krenuli na nastavu učenici Osnovne škole Šijana koji će do daljnjega biti gosti Osnovne škole Centar, a u gostima su od ovoga tjedna i djeca iz vrtića »Zvjezdice«. </p>
<p>Posebne ekipe stručnjaka za detekciju plina opremljene najsuvremenijim aparatima, prema planu detekcije oštećenja plinovoda rade već treći dan. Istodobno je saniran najoštećeniji dio plinovodne mreže kod hotela Rivijera. Ipak, bez plina je više od 1.000 domaćinstava u gradskom predjelu Šijana, te brojna poduzeća i poslovni prostori. Izvan upotrebe je i cijeli industrijski plinovod, na čijoj će trasi provjere tek uslijediti. Prema riječima Aleksandra Mitrovića, ima stanovitih problema s opskrbom plina, jer i proizvodnja zbog stalnih provjera oscilira pa tako ni kontinuirana isporuka plina nije na ranijoj razini. </p>
<p>Najzanimljivije u cijeloj priči jest da je prema sugestiji stručnjaka iz Zagreba i Varaždina odlučeno prekontrolirati i plinovodne uređaje u svim domaćinstvima koja koriste gradski plin. Dio posla je već obavljen i propusti su otklonjeni. Kako nam je rekao Mitrović, do sada je Plinara brinula o plinovodima do ulaza u zgradu, ali je intencija da ona preuzme brigu o kompletnim instalacijama, pa se slijedom te sugestije i provode kontrole, a masovne će tek uslijediti. </p>
<p>Na primjedbe građana da su se stručne ekipe s mjernim instrumentima za vrijeme kiše povlačile s pulskih javnih površina ispod kojih su plinovodne cijevi, odgovoreno je kako bi oni radili danonoćno i po svakom vremenu, ali da osjetljivi instrumenti ne podnose vlagu. Lenko Uravić je izvijestio novinare da se, nakon jednotjedne stanke i odsutnosti, za sanaciju stanja u pulskoj Plinari i plinovodu zainteresirala i Ina kao suvlasnik pulske Plinare te jedini vlasnik pogona Plinare i cijele i to vrlo dotrajale plinovodne mreže.</p>
<p> U ovoj fazi još uvijek je riječ o otkrivanju potencijalnih uzroka nesreće, te najhitnijoj sanaciji, a zatim će ekipa stručnjaka izraditi temeljiti plan sanacije plinovodne mreže pa i same Plinare, uz troškovnik koji će nedvojbeno biti adresiran gradu Puli i jedinom partneru Ini. </p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="81">
<p>Prijedlogom Prostornog plana Dubrovnik ekskluzivna turistička destinacija</p>
<p>Prvi put naglasak na intenzivnije korištenje akvatorija/ Cijelo obalno područje izuzetno pogodno za rekreaciju na moru, primjerice promatranje iz turističkih podmornica i brodova sa staklenim dnom</p>
<p>DUBROVNIK, 29. siječnja</p>
<p> - Uz koncept prometnog povezivanja, energetskog opredjeljenja i deponiranja otpada, Prijedlog prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije, prvi je put veliki naglasak stavio na intenzivnije korištenje akvatorija. Tretira ga se, naime, ravnopravno s kopnom, što nije bio slučaj s dosadašnjim planovima. </p>
<p>Posljedica izostanka takvog pristupa u dosadašnjim planovima mnogobrojni su konflikti između pojedinih aktivnosti i ekologije mora. Neki od tih konflikata, koji su, poput isušivanja jezera Modrič u delti rijeke Neretve prouzročili velike štete za ribarstvo, izdvojeni su i u sažetku Prijedloga plana županijskog Zavoda za prostorno uređenje. Jezero Modrič, kaže se, bio je značajan lokalitet za mrijest i razvoj raznih faza cipla i lubina. Isušeno je za potrebe poljoprivrede, zbog čega je ribarstvo pretrpjelo velike štete, a u poljoprivredi su izostali očekivani rezultati. Izgradnja, pak, kanalizacijskih ispusta na neodgovarajući način u Župi Dubrovačkoj, o čemu je Vjesnik već pisano, izazvala je značajnu degradaciju priobalnog mora. </p>
<p>Slijedi primjer deponija otpadnog materijala južno od Dubrovnika koji značajno utječe na južni obalni pojas otoka Lokruma, inače predložen za zaštitu. Među ostalim, i uvala Prapratno, zaštićeni krajolik, izgradnjom planiranog trajektnog pristaništa izgubit će takvu zaštitu. Analizom dostupnih, za razvoj marikulture relevantnih informacija, tvrde stručnjaci, valorizirane su potencijalno povoljne zone za razvoj uzgoja. Današnja tehnologija izrade i montaže uzgojnih instalacija, naime, omogućava uzgoj na širim morskim prostorima. Konkretno, u zaštićenim zonama (in shore), poluotvorenim zonama (semi off-shore) i na otvorenom moru (off shore). Uglavnom je to kavezni uzgoj morskih riba kapaciteta od 50 do 200 tona godišnje i uzgoj školjkaša, a o njihovim mogućim uspostavama i kapacitetama, kako je to planom predviđeno, odlučivat će se pojedinačno, prema interesu i potrebama ulagača. Što se tiče lokaliteta pogodnih za izgradnju za potrebe turizma i rekreacije (podsjećamo, gotovo svaki potencijalni ulagač spominje golf-terene i sl.), oni se nalaze na cijelom području Županije u već izgrađenim zonama, no, s vrlo malom mogućnošću proširenja na do sada neizgrađena područja. Međutim, prema Prijedlogu plana, na cijelom obalnom području postoje izuzetne pogodnosti za rekreaciju na moru. Uz jedrenje, uključujući i ono na dasci, izdvaja se i ronjenje, podvodno fotografiranje, sportski ribolov, te, među ostalim, promatranje iz turističkih podmornica i brodova sa staklenim dnom što je, podsjećamo, ranijih godina bilo najavljivano, ali nikad realizirano. Naime, budući da će ugostiteljstvo i turizam i u budućnosti biti nositelji gospodarskog razvitka Županije, realno je predvidjeti razvoj Dubrovnika kao ekskluzivne turističke destinacije. </p>
<p> Na koncu valja naglasiti da su Planom predviđena za zaštitu još 66 objekta, uz dosad registrirano 41 područje prirodne baštine. Kako ona obuhvaćaju 29,8 posto od ukupnog kopna u Županiji (1,62 posto mora), što je zaista mnogo, potrebno je posebnim studijama preispitati obuhvatu i razinu zaštite za sve objekte prirodne baštine. Posebice se to odnosi na, Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske, planirane parkove prirode u Županiji, koji zauzimaju najveći dio zaštićenog prostora, navodi se u Prijedlogu prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije. (Katica Cikoja)</p>
</div>
<div type="article" n="82">
<p>Kolar: Nismo mogli podržati stožer Petrokemije jer štitimo seljake</p>
<p>ČAKOVEC, 29. siječnja</p>
<p> - »Unatoč traženjima, pa i oštrim zahtjevima, nismo mogli podržati stožer Tvornice umjetnih gnojiva u Kutini, jer se to protivi našem stavu o cjelokupnom problemu«, rekao je u ponedjeljak na konferenciji za novinare saborski zastupnik HSS-a i predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza Ivan Kolar. »Mi smo na strani seljaka i ne možemo podržati tvrtku koja nam je cijene podigla i do 40 posto. Tu stvar moraju razriješiti Vlada i nadležna ministarstva, Petrokemija i Ina«, dodao je Kolar, jer, ističe, sadašnjim cijenama umjetnih gnojiva doista dolazi u pitanje proljetna sjetva. </p>
<p>S novinarima su nakon koordinacije dužnosnika Seljačkog saveza Međimurske, Varaždinske, Krapinsko-zagorske i Koprivničko-križevačke županije razgovarali i tajnik Zlatko Orsag, te županijski predsjednici Mladen Čonka i Josip Baneković. Ustvrdili su da pravo na plavu naftu treba dati svim poljodjelcima, jer ovako su oštećeni i krumpiraši i povrtlari, kao i voćari i vinogradari čija proizvodnja nije u sustavu državnih poticaja. Moguće zloporabe, pak, trebaju sankcionirati inspekcijske službe. Upozoreno je na preveliko administriranje u vezi s poljoprivredničkim kreditima. Smatraju da novac treba spustiti na razinu županija ili čak lokalne samouprave te pojednostaviti jamstva za zajmove. Ističu također da nacionalnim socijalnim programom treba riješiti problem seljačkih staračkih domaćinstava, a da mirovine poljoprivrednika iz ranijeg razdoblja koji primaju 380 do 400 kuna treba izjednačiti sa sadašnjima koje su minimalne - 902 kune za žene i 780 kuna za muškarce. (D. Ovčar)</p>
</div>
<div type="article" n="83">
<p>Mirovine za prosinac još kasne, HZMO nema novca za isplate putem Pošte!</p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Unatoč najavama, mirovine za prosinac koje nose poštari još nisu stigle svim umirovljenicima, doznajemo od čitatelja koji su se u ponedjeljak javili Vjesniku. To znači da će mjesec, odnosno razdoblje od jedne do druge mirovine, za neke od njih biti dulje od 40 dana. No, još više zabrinjava činjenica da se i dalje ne zna kad bi im mirovine mogle stići, odnosno da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje tu informaciju ne može dati sa sigurnošću.</p>
<p>Jedina službena informacija koja je stigla iz Odjela za informiranje HZMO-a kaže kako još nisu isplaćene mirovine koje umirovljenicima inače stižu drugog dana isplate putem Pošte te da se za njih još prikuplja novac. Neslužbeno, pak, u HZMO-u komentiraju kako će biti sreća ako sve mirovine budu isplaćene do kraja ovoga tjedna!</p>
<p>HZMO, naime, od Ministarstva financija navodno očekuje oko 100 milijuna kuna. Prema nekim informacijama iz Zavoda, Ministarstvo financija mirovinskoj blagajni još toliko duguje, s obzirom na iznos koji se svakoga mjeseca doznačuje za mirovine po posebnim zakonima. </p>
<p>Istodobno, od pomoćnika ministra financija Branka Štulića doznajemo da je Ministarstvo financija »u cijelosti ispunilo svoju obvezu vezano uz isplatu prosinačkih mirovina«! Pouzdani izvor na istoj adresi objasnio nam je da se ta očekivanja HZMO-a ne odnose na navodni dug, nego na molbu da se doznači novac koji Zavod treba dobiti za usklađivanje mirovina, ali u - sljedećem mjesecu! Time se, pretpostavljaju u Ministarstvu financija, »želi premostiti isplata mirovina za koju vjerojatno nisu osigurane pozajmice banaka u dovoljnome iznosu, ili riješiti mogući problemi Hrvatske poštanske banke«.</p>
<p>Na pitanje hoće li dodatni novac za mirovine, bez obzira na to, biti osiguran, u Ministarstvu odgovaraju tvrdnjom da su već u prosincu za isplatu mirovina prije Božića namaknuli oko 500 milijuna kuna više nego što je predviđeno financijskim planom HZMO-a koji je utvrdio Sabor.</p>
<p>Zatražili smo i komentar ministra rada i socijalne skrbi Davorka Vidovića, no on nas je, prema riječima njegove glasnogovornice Andree Latinović, »uputio na Ministarstvo financija, koje jedino može davati informacije o toku proračunskog novca«. Na upit hoće li resorni ministar pomoći da se riješe problemi umirovljenika, Vidović je poručio da je svakodnevno u kontaktu s ministrom Crkvencem i Mirovinskim zavodom, te da se pokušava postići neki dogovor. No, upozorava i na to, kaže Latinović, da rješenje problema ne ovisi o dobroj volji bilo kojega ministra nego o Zakonu o izvršenju proračuna.</p>
<p>U međuvremenu, ministar Vidović sastao se u ponedjeljak s Dunjom Vidošević, ravnateljicom HZMO-a, potvrdila je za Vjesnik Latinović, no rezultate razgovora nismo uspjeli doznati. (M. Matković)</p>
</div>
<div type="article" n="84">
<p>U Hrvatskoj proizvodnja za bavarsku elektronsku industriju?</p>
<p>Zasad nema naznaka da će se ostvariti hrvatska očekivanja o proizvodnji automobilskih dijelova za Audi ili BMW / Na Bavarsko-hrvatskom gospodarskom forumu 15. i 16. veljače u Münchenu konkretni ugovori o suradnji u elektronskoj industriji? </p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Bavarska očekuje širenje proizvodnje u svojoj elektronskoj industriji, a da bi to ostvarila, trenutačno joj manjka najmanje 4000 inženjera i tehničara elektrotehnike. Ali, umjesto običnog uvoza radne snage, našoj zemlji nudi mogućnost da se dio proizvodnje za potrebe bavarske elektronske industrije odvija u Hrvatskoj. To je u ponedjeljak u Zagrebu najavio dr. Otto Wiesheu, bavarski državni ministar za gospodarstvo, promet i tehnologiju, prilikom susreta s Nadanom Vidoševićem, predsjednikom Hrvatske gospodarske komore. Dvodnevni posjet ministra Wiesheua i njegovih suradnika Hrvatskoj i razgovori u HKG-u dio su priprema za Bavarsko-hrvatski gospodarski forum koji će se 15. i 16. veljače održati u Münchenu. Tada će se, kako se očekuje, dogovoriti konkretni poslovi. </p>
<p>»Smatram važnim da se njemačka, a posebno bavarska, poduzeća što potpunije obavijeste o najnovijem smanjenju poreza na dobit na 20 posto, o trima stopama poreza na dohodak te o drugim novim pogodnostima za strane investitore«, istaknuo je bavarski ministar. »Naime, od svih njemačkih ulaganja, na bavarska ulaganja u Hrvatsku otpada između 30 i 40 posto, a brojne njemačke tvrtke poput Siemensa već su zastupljene u vašoj zemlji i imaju dobra iskustva sa stručnošću hrvatskih radnika. Zato u Bavarskoj postoji znatno zanimanje da se proširi suradnja s Hrvatskom.« Prema riječima ministra Wiesheua, glavni nosioci te suradnje ubuduće će vrlo vjerojatno biti srednja i manja poduzeća koja zapošljaju između 50 i 250 radnika, a u Njemačkoj ne mogu naći dovoljan broj inženjera i radnika elektronske struke. »Takve tvrtke«, dodao je, »žele se što prije upoznati s mogućnostima za kooperaciju i nova ulaganja u Hrvatsku, a posebno ih zanima koji su smjerovi u gospodarskom razvoju vaše zemlje«. </p>
<p>Kako je na izravno pitanje Nadana Vidoševića odgovorio bavarski ministar, zasad nema naznaka da će se ostvariti hrvatska očekivanja o sudjelovanju u proizvodnji automobilskih dijelova za Audi ili BMW. No, postoje znatne još neiskorištene mogućnosti za širenje tradicionalno dobre gospodarske suradnje dviju zemalja. Jer, iako prema njemačkim ocjenama Hrvatska nije od zemalja s jeftinom radnom snagom, među njemačkim poslodavcima uživa velik ugled zbog sposobnosti i radne discipline svojih radnika.</p>
<p>Hrvatska strana je u tim razgovorima podsjetila da su zbog ukidanja izvoznih kvota za zemlje Europske unije stranim ulagačima i poslovnim partnerima naši tekstilci postali još zanimljiviji. Ponuđena je suradnja i u metalnoj i drvoprerađivačkoj industriji, a posebno će biti važna suradnja u gradnji velikih hrvatskih infrastrukturnih objekata. Poslije ulaska Hrvatske u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) očekuje se skori slobodan pristup naših roba na tržišta CEFTA-e pa će, prema očekivanjima, i to povećati zanimanja za strana ulaganja. </p>
<p>Prije susreta u Hrvatskoj gospodarskoj komori, ministar Wiesheu s planovima bavarskih gospodarstvenika za ulaganja u našu zemlju upoznao je Slavka Linića, potpredsjednika hrvatske Vlade. Linić je posebno podržao suradnju na području cestogradnje i privatizacije naših poduzeća te izrazio želju za još čvršćom bavarskom potporom hrvatskom gospodarstvu. </p>
<p>U sličnom ozračju održan je susret s Gorankom Fižulićem, ministrom gospodarstva, koji je goste iz Bavarske upoznao s novostima u hrvatskim propisima te s najnovijim mjerama Vlade za olakšanje položaja gospodarstva. Ministar Wiesheu je ocijenio da Hrvatska ima dobre zakonske propise, ali i probleme u njihovoj praktičnoj primjeni te da prepreke za ulaganja lakše svladavaju krupni ulagači nego manje tvrtke. </p>
<p>Boris Petrović</p>
</div>
<div type="article" n="85">
<p>Fižulić: Izravna komunikacija jedini je način privlačenja stranih investitora </p>
<p>Hrvatskoj trebaju izravna ulaganja u proizvodnju, no ima onih koji se opiru i govore da se zemlja ne smije pretvoriti u Aziju / Nama u Ministarstvu gospodarstva prioriteti su razvoj i smanjenje nezaposlenosti </p>
<p>Ministar gospodarstva Goranko Fižulić</p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - »Nije da baš nitko ne želi ulagati u Hrvatsku, ali nezadovoljan sam time koliko tvrtke koje su na listi 500 najvećih u svijetu poznaju trenutačnu situaciju u Hrvatskoj, i gospodarsku, i političku i poreznu... kao i činjenicom da nas nisu stavili na listu onih o kojima se govori ili razmišlja prilikom otvaranja novih pogona ili tvornica«, istaknuo je u izjavi za novinare Goranko Fižulić, ministar gospodarstva i potpredsjednik HSLS-a, za vrijeme održavanja Gospodarskog foruma te stranke u ponedjeljak.</p>
<p>»Ministarstvo gospodarstva namjerava promijeniti strategiju privlačenja stranih investitora i to tako da počne komunicirati izravno s multinacionalnim kompanijama s liste 500 najvećih koje i jesu najveći izvoznici kapitala i glavni ulagači u nama susjednim i, u tom pogledu konkurentnim, zemljama«, rekao je ministar. »Naveo sam primjer Microsofta za ulaganje u pogon za proizvodnju 'I-boxa' u Mađarskoj, a mogao sam spomenuti i Sony, Intel te niz tvrtki koje su vrlo aktivne u ulaganjima u tranzicijskim zemljama i Aziji, a Hrvatsku jednostavno još nisu stavile na svoju kartu. Mi u Hrvatskoj nemamo nikoga tko bi bio aktivan da na taj način surađuje s tvrtkama«, smatra Fižulić.</p>
<p> Ustvrdio je da je interes bankarskog sektora, konzultantskih kuća, pravnih i financijskih savjetnika... bio primjetan i za turneje po Dalekom istoku, ali očito je da Hrvatska mora poraditi na stvaranju klime da se pojavi kao država - partner velikim stranim tvrtkama.</p>
<p>»Da bismo znali odgovoriti na te izazove, moramo biti suočeni s njihovim prijedlozima kojih danas nema. Ne govorimo o pomanjkanju investicija u trgovinu ili turizam, ili o interesu za privatizaciju velikih poduzeća koji je, štoviše, iznimno naglašen. Bio sam precizan i govorio sam o onome što nam najviše treba - o greenfield investicijama, o ulaganjima u proizvodnju koja otvaraju nova radna mjesta u raznim dijelovima Hrvatske i u kojima samo tako nešto može biti motor razvoja i rješavanja problema nezaposlenosti«, izjavio je ministar gospodarstva.</p>
<p>Prema njegovim riječima, strani investitori mogu trenutačno razgovarati s Ministarstvom gospodarstva koje ima i tehničke i ljudske potencijale da im odgovori. No, navale prema nama - nema, rekao je Fižulić.</p>
<p>Odluka o tome hoće li neka velika tvrtka ulagati u Hrvatsku ovisi o radu gotovo svih ministarstava, ali i o čimbenicima izvan Vlade - od rada sindikata, stanja u sudstvu ili gruntovnici. Postoje, dakle, mnogi elementi koji su izvan domašaja i dosega rada Vlade, a mogu biti prepreka ili pak poticaj nekom velikom ulaganju.</p>
<p>»Trenutačno Hrvatska nema tih problema jer nema navale investitora koji bi onda, suočivši se s neefikasnim državnim aparatom, to iskazali kao osnovnu zapreku ulaganjima. Pokušavam u ovih nekoliko posljednjih mjeseci to staviti na prvo mjesto. Imamo proizvod koji se zove 'Investirajte u Hrvatsku', ali s postojećim marketingom on nije privukao dovoljnu pažnju«, kaže Fižulić. »Dakle, moramo ulagati u marketing tog proizvoda da bismo ga prepoznali na policama, a u međuvremenu pokušati riješiti sve ono za što mislimo da bi moglo biti prepreka«, dodao je on.</p>
<p>Ministarstvo gospodarstva, naglasio je, radi upravo na tome da svoju regulativu i zakonodavstvo prilagodi i velikim ulagačima, no ima u Hrvatskoj i onih, bez obzira iz kojeg miljea dolaze, koji kažu da ne treba Hrvatsku pretvoriti u Aziju. U tom smislu treba uzeti u obzir i postojeće društveno-političke okonosti i prioritete. »Za Ministarstvo gospodarstva osnovni je prioritet rast tog sektora i smanjenje nezaposlenosti, što treba riješiti putem izravnih ulaganja u proizvodnju. Mi smo zbog tih prioriteta spremni neke druge staviti mnogo niže na ljestvici važnosti, ali možda neke druge društvene ili interesne skupine to ne žele učiniti«, zaključio je Fižulić.</p>
<p>Mladen Jambrović</p>
</div>
<div type="article" n="86">
<p>Budiša tvrdi da krupni kapital zaobilazi Hrvatsku </p>
<p>»HSLS kao jedna od stranaka vladajuće koalicije želi od poduzetnika, bankara i predstavnika stranih tvrtki čuti prijedloge o tome što može potaknuti investiranje u Hrvatskoj. Zato smo i organizirali Gospodarski forum«, rekao je Dražen Budiša, predsjednik HSLS-a, čime je ta stranka još jednom iskazala važnost koju pridaje gospodarskim pitanjima i njihovim rješenjima. </p>
<p>Budiša je iznio pokazatelje koji upućuju na činjenicu da krupni kapital zaobilazi našu državu. U posljednjih deset godina u Hrvatsku je uloženo 4,2 milijarde dolara od čega 700 milijuna lani. Istodobno, u Mađarsku je investirano 30 milijardi, u Poljsku 33 milijarde ili u Češku 21 milijardu dolara, čime su te zemlje povećale zaposlenost te izvoz na strana tržišta, u čemu Hrvatska stagnira.</p>
<p>Vlado Markovac, koji je dio radnog vijeka proveo u čelništvu Forda, rekao je da strani investitori promatraju dvije stvari - u kakve će ruke dati kapital, te kakvo je zakonodavno okruženje, administrativni sustav i učinkovitost.</p>
<p>»Pitanje oporavka gospodarstva nije pitanje šesteročlane koalicije, već konsenzusa svih stranaka, i ne samo stranaka. Hrvatsko gospodarstvo važnije je i od koalicija i stranaka i treba suglasnost svih subjekata da bi se oporavilo. Činjenica je da nama nedostaje poduzetničkog i radnog entuzijazma«, rekao je Markovac.</p>
<p>Nekoliko poduzetnika, a među njima i Josip Baotić, upozorilo je na činjenicu da ne postoji kultura komunikacije. »Od 17 pisama svim ministarstvima poslanih 17. veljače prošle godine, do danas nisam dobio niti jedan konkretan odgovor. A zašto ovdje nema investicija? Jednostavno, Hrvatska nema viziju, koncepciju i strategiju toga što želi u idućih 50 godina. Sillicon Valley u SAD ili Bio Valley u okolici Münchena nisu nastali slučajno«, ističe Baotić.</p>
<p>Nakon govornika koji su ukazivali na potencijal dijaspore i na to da se ova vlast odriče Hrvata iz inozemstva, za riječ se javio Josip Kardun, tajnik Ministarstva gospodarstva.»Ne trebamo dijeliti poduzetnike na domaće i strane. Ima onih koji imaju viziju i žele ulagati i onih koji to nemaju. To je jedina podjela«, zaključio je. (M. Ja.)</p>
</div>
<div type="article" n="87">
<p>Osijek: Pronađen eksploziv i oružje </p>
<p>OSIJEK, 29. siječnja</p>
<p> - Djelatnici Policijske uprave osječko-baranjske proteklog su vikenda na tri mjesta pronašli odbačeno oružje i eksplozivne tvari kojih su se nesavjesni građani riješili na neodgovoran način, ne razmišljajući o mogućim posljedicama.
Prema priopćenju Policijske uprave, prošlog je petka u osječkom prigradskom naselju Antunovcu u kanalu uz cestu nađeno sedam ručnih bombi. Istoga dana, također u kanalu uz cestu između Ernestinova i Laslova pronađeno je 43,5 kilograma eksploziva amonal. </p>
<p> Dan kasnije, uz obalu rijeke Karašice, nedaleko od mjesta Popovca, otkriveno je 300 komada raznoga streljiva te raketni projektil kalibra 64 milimetra. </p>
<p> Sve pronađeno oružje na sigurno su sklonili policajci pirotehničari, a kriminalistički službenici provest će istragu kako bi se utvrdio identitet nesavjesnih vlasnika tih ratnih trofeja. (M. S.)</p>
</div>
<div type="article" n="88">
<p>Višestranačko izaslanstvo Sabora na čelu s Tomcem posjetit će BiH</p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Višestranačko izaslanstvo Hrvatskog sabora posjetit će krajem tjedna Bosnu i Hercegovinu, gdje će kontaktirati s predstavnicima hrvatskih institucija, te predstavnicima međunarodne zajednice, u cilju da se izvidi kakvo je stanje hrvatskog nacionalnog korpusa u toj zemlji. Odluka je to Predsjedništva Hrvatskog sabora o kojoj je po završetku sjednice novinare izvijestio predsjednik Sabora Zlatko Tomčić. Na čelu delegacije je Zdravko Tomac, predsjednik Odbora za vanjsku politiku a u njoj su i Milan Kovač (HDZ), Mate Granić (DC), Đurđa Adlešić (HSLS) te Josip Torbar (HSS). Tomčić je međutim ostavio mogućnost da se sastav višestranačkog izaslanstva proširi, ako i druge stranke žele svoje predstavnike u njemu. </p>
<p>Razlog za osnivanje izaslanstva jest odluka Odbora za vanjsku politiku nakon rasprave o zahtjevu HDZ-a da se u zastupničkim klupama preispita provedba Daytona i položaj Hrvata u BiH.</p>
<p> Inače, Ustavni sud BiH 3. veljače odlučuje o sastavu Doma naroda, što je od velike važnosti za položaj Hrvata u toj zemlji. Nakon posjeta saborskog izaslanstva, u Saboru će se osnovati radna skupina koju čine predstavnici klubova zastupnika. Njezina je zadaća usuglasiti deklaraciju, odnosno zaključke o toj problematici. </p>
<p>Predsjednik Tomčić novinarima je kazao kako je sasvim sigurno da će se ta točka naći na dnevnom redu Zatsupničkog doma u trećem tjednu sjednice koja je u toku. Tomčić je kazao kako će na sljedećoj sjednici Predsjedništva biti riječi o smještaju zastupnika. (S. Oruč Ivoš)</p>
</div>
<div type="article" n="89">
<p>Udruga za zaštitu potrošača priprema crnu listu obrtnika </p>
<p>ZAGREB, 29. siječnja</p>
<p> - Hrvatska udruga za zaštitu potrošača (HUZP) traži od Vlade, Hrvatskoga sabora, Hrvatske gospodarske i Hrvatske obrtničke komore te Poglavarstva Grada Zagreba da prihvati Kodeks primjerenog ponašanja u odnosima s javnošću Europske komisije. Kodeks je od 1. studenoga 2000. na snazi u zemljama Europske unije. Alan Miler, član Upravnog odbora HUZP-a, rekao je za Vjesnik da je Služba za odnose s javnošću u Vladi odgovorila na njihov upit tek nakon dva mjeseca dok se ostale institucije još »nisu javile«. Miler dodaje se u Hrvatskoj teško može govoriti o »primjerenom ponašanju u odnosima s javnošću« kad se i državne institucije igraju »gluhih telefona«, pa i »skretničara«. Primjerice, pitanja koja se odnose na Vladu, i to tek nakon 10 do 15 dopisa, najčešće se upućuju na ministarstva i tako se vrtimo »u krug«, kaže. Zakon o Vladi postoji, ali u Udruzi smatraju da u ovim pitanjima on nije dovoljan. </p>
<p>Udruga stoga traži od državnih institucija da, u skladu s Kodeksom primjerenog ponašanja, odgovore na upite građana u roku od 30 dana. U Udruzi ističu da imaju između 150 i 200 slučajeva koje bi lakše riješili da postoji Kodeks. </p>
<p> Također, namjeravaju zajedno s Hrvatskom obrtničkom komorom izraditi tzv. crnu listu obrtnika koji učestalo zakidaju potrošače. Tako postoje »obrtnici« sa sedam, osam prijava koji i dalje pružaju svoje usluge. Nezadovoljne korisnike usluga Hrvatskog telekoma, kojima učestalo stižu po njihovu mišljenju (pre)visoki telefonski računi, Udruga upućuje da u roku od 15 dana podnesu žalbu.</p>
<p> Miler drži da je u Hrvatskoj mnogo više potrošača zakinuto nego što o tome postoji evidencija. Naime, domaći potrošači o prijevarama ili o nezadovoljavajućoj usluzi najčešće pričaju svojim prijateljima, a tek se rijetki odlučuju napisati žalbu. Da bi promijenila takvo stanje, Udruga za zaštitu potrošača tiskala je 20.000 letaka s uputama na što sve potrošači moraju obratiti pažnju kad kupuju neki proizvod. Potrošači trebaju biti oprezni i prilikom kupnje Internetom jer se lako može dogoditi da »kupe mačka u vreći«, a trebaju reagirati i kad na kućnu adresu dobiju robu za koju nikad nisu ni čuli, a kamoli je naručili. Ove godine Udruga, koja je osnovana 1997. u Zagrebu, planira otvoriti podružnice u Splitu, Osijeku i Rijeci. (M. Petković)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20010130].
|
