NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20010128].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 202318 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>28.01.2001</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Opačić: Sve loše poteze Vlade javnost svaljuje na leđa SDP-a </p>
<p>Čim netko od nas progovori o radu pravosuđa, dobivamo silne povike, kao da je pravosuđe svetinja u koju se ne može taknuti. Naši sudovi puštali su na slobodu narkodilere, a neka djela koja su u najmanju ruku kaznena, sudovi su tretirali kao prekršaje... Zakoni na papiru ne znače ništa, ako ne postignemo veći stupanj odgovornosti sudaca </p>
<p>Najjačoj parlamentarnoj stranci, SDP-u, očito je postalo jasno da treba učiniti određene zaokrete u socijalnoj politici. Potvrdu za to šira je javnost dobila u ponedjeljak, nakon SDP-ova okruglog stola, na kojemu su se zastupnici, poput predsjednika Kluba zastupnika SDP-a Mate Arlovića i njegove zamjenice Milanke Opačić, stavili na stranu sindikata i podržali sindikalne prijedloge o smanjenju radnog vremena i o članstvu radnika u nadzornim odborima. Jesu li SDP-ovi ministri zakazali u socijalnoj politici i preuzimaju li njihovu ulogu u vođenju socijalnog dijaloga zastupnici te stranke? Odgovor na to pitanje potražili smo u razgovoru sa zastupnicom Milankom Opačić.</p>
<p>• Jeste li se Vi i drugi zastupnici SDP-a, prihvaćanjem prijedloga sindikata zapravo na neki način suprotstavili Vladi? </p>
<p>- Vlada nije SDP-ova, nego je čini koalicija šest stranaka, pa se i odluke donose većinom glasova. Smatramo da neka Vladina rješenja u Zakonu o radu ne idu na ruku radnicima. Prvenstveno smo istaknuli da je radni tjedan ipak trebalo skratiti na 40 sati, jer je u većini poduzeća tako i regulirano, pa svakodnevicu treba samo ugraditi u zakon. S druge strane, Svjetska banka inzistira da zbog lošeg gospodarskog stanja u zemlji, a u cilju bržeg gospodarskog oporavka, radni tjedan ipak ostane na 42 sata. Mi se s time nismo složili i mislimo da treba radni tjedan skratiti i služeno. </p>
<p> • Imaju li sindikati dobre argumente za takav stav? </p>
<p>- Glavni je argument da već i sad većina firmi radi 40 sati. Premda se teško možemo uspoređivati s visokorazvijenim europskim zemljama, u nekima od njih radni tjedan ima 37 ili čak samo 35 sati. Ostalo je vrlo malo zemalja koje imaju tjedno radno vrijeme od 42 sata. Mislimo da smanjenje na 40 sati ne bi imalo loše efekte u gospodarskom smislu.</p>
<p>• Je li to službeni stav SDP-a ili samo jedne skupine zastupnika?</p>
<p>- Mogu reći da je to stav stranke i Kluba zastupnika SDP-a.</p>
<p>• Što vam je na to rekao predsjednik Vlade Ivica Račan?</p>
<p>- On je bio na okruglom stolu i nije se izjašnjavao. Poslije nismo o tome razgovarali. No Vlada je odlučila da vjerojatno neće predložiti skraćenje radnog vremena. Vidjet ćemo što će donijeti saborska rasprava, možda poslije nje Vlada promijeni svoj stav.</p>
<p> Zastupnici u elegantnijoj poziciji nego ministri </p>
<p>• Koliko Klub zastupnika SDP-a može utjecati na odluke Vlade?</p>
<p>- Možemo utjecati utoliko da glasamo za svoj amandman o skraćenju radnog vremena, neovisno o tome što ga Vlada možda neće prihvatiti.</p>
<p>• Hoće li u tom slučaju za taj amandman glasati svi zastupnici SDP-a?</p>
<p>- Da. </p>
<p>• Očekujete li i podršku zastupnika drugih stranaka?</p>
<p>- Nemam još o tome točnu informaciju. Bilo bi dobro razgovarati s drugim klubovima zastupnika da vidimo koji su njihovi stavovi i da se, kad je riječ o Zakonu o radu, naprave neki pomaci ne samo u korist radnika, već i poslodavaca, a sve u cilju povećanja broja radnih mjesta.</p>
<p>• Sve su učestalije kritike na račun Vlade, kojima joj se zamjera da nije dovoljno socijalna i demokratska. Kako biste Vi, kao zastupnica, ocijenili rad Vlade i je li ova podrška kluba SDP-a sindikatima pokušaj stranke da pokaže kako je ipak socijalna i demokratska?</p>
<p>- Bojim se da je u javnosti stvorena klima da je sve, što se napravi, dobro djelo Vlade, a ono što se učini loše pada preko leđa SDP-a. Kad nema novca za porodiljne naknade, svi upiru prstom u SDP. Vlada nije nesocijalna niti je nastrojena protiv radnika. Zbog nedostatka novca Vlada je građanima neka prava smanjila, ali je mnoga i povećala. Za 30 posto povećan je proračun Ministarstva rada i socijalne skrbi. Neki su čak prigovarali da se previše daje za socijalu, dok drugi tvrde da je Vlada socijalno neosjetljiva.</p>
<p>• Ako je Vlada prvenstveno socijalna, zašto prihvaća ultimatum Svjetske banke koji je u sukobu s interesima radnika?</p>
<p>- Mi u Saboru ipak imamo nešto elagantniju poziciju od one kolega u Vladi, jer oni moraju razmišljati i o drugim komponentama, pa i o međunarodnim odnosima. Mi se, kao socijaldemokrati, u Saboru možemo boriti isključivo za socijaldemokratski pristup problemima. To smo učinili i prilikom donošenja stečajnog zakona, pa ćemo i sada, kad je aktualan Zakon o radu. Kod stečajnog zakona bilo je prihvaćeno pet SDP-ovih amandmana koji su bili u korist radnika. </p>
<p>Na crno zapošljavaju uvijek jedni te isti </p>
<p>• Mislite li da je Vlada ipak povukla previše nimalo socijaldemokratskih poteza?</p>
<p>- Nije bilo socijaldemokratski smanjiti porodiljne naknade. Ali povećana su druga socijalna prava, primjerice svi su dobili pravo na dječji doplatak. Moramo se prilagoditi gospodarskom stanju u kojem nema novaca za bivšu razinu porodiljnih naknada. </p>
<p>• Neki su sve to objašnjavali nesuglasicama u SDP-u, stvaranjem frakcija...</p>
<p>- Nema stvaranja frakcija u SDP-u. Naše mišljenje dijele i SDP-ovi ministri, no oni su u Vladi preglasani. Nije riječ ni o kakvom sukobu u SDP-u. Zbog niza objektivnih faktora, Vlada ima ponekad poprilično vezane ruke i nema lakih rješenja. </p>
<p> lJedan od tih objektivnih faktora su i sindikati koji se na svoj način bore za prava radnika. Vi ste, izgleda, s njima lakše našli zajednički jezik. Hoće li i ubuduće teret pregovaranja sa sindikatima pasti s Vlade na klub zastupnika SDP-a?</p>
<p>- Sindikati su naši socijalni partneri i uvijek ćemo nastojati razgovarati s njima, pa i onda kad mislimo da se njihovi zahtjevi ne mogu ostvariti. Više brige za radnike mogli bismo pokazati upravo donošenjem nekih zakona koji ništa ne koštaju državni proračun. Naši radnici, doduše, imaju neka prava veća nego radnici u zapadnoeuropskim zemljama, ali imamo i posve drukčiju gospodarsku situaciju. Otkazni rok u Švedskoj je mnogo kraći od šest mjeseci, ali tamo radnik, ako dobije otkaz, može već u kratkom vremenu naći novo radno mjesto, što kod nas nije slučaj. Sa sindikatima svakako treba više razgovarati, i Vlada to čini, iako ne onoliko koliko bi sindikati htjeli. Šestorka koja je u Vladi, potpisala je sa sindikatima ugovor o pravednoj Hrvatskoj koji je i obvezuje. </p>
<p>• Kolike su šanse da se ozakoni prijedlog o suzbijanju rada na crno, po kojemu bi svi poslodavci, kod kojih se otkrije takav rad, morali platiti globu od najmanje 100.000 kuna?</p>
<p>- To je odlično rješenje. Predlagali smo čak da se poslodavcima, koji i nakon što ih se jednom otkrije, i dalje zapošljavaju na crno, firma čak i zatvori. Na crno ljude zapošljavaju uvijek jedni te isti poslodavci. Radom na crno izrabljuju se ljudi, a država je zakinuta za doprinose. K tome, stvaraju se generacije ljudi koji nemaju socijalno osiguranje ni staž te će jednog dana biti socijalni slučajevi. Trebalo bi doraditi neke birokratske stvari oko prijava, kako bi se prekršitelji brže sankcionirali.</p>
<p>Hrvatska nema radnih sudova </p>
<p>• Je li opravdana bojazan da će se kažnjavanjem rada na crno još više ljudi naći na ulici?</p>
<p>- Ti se ljudi ni danas ne vode kao zaposleni. Jedan dio njih sigurno će biti zaposlen, a slika o zaposlenima svakako će postati transparentnija. </p>
<p>• Rekli ste da država zna koje tvrtke zapošljavaju na crno.</p>
<p>- Naravno da zna. Svi su podaci u Državnom inspektoratu. Problem je u Inspekciji rada koja nema dovoljno inspektora. Protiv rada na crno država će ići svim silama i svim raspoloživim oštrim metodama. Dobili smo podatak da bez ikakvih prava u trgovinama i kod malih poslodavca radi između 50 i 60 tisuća ljudi. </p>
<p>• Događa se da inspekcija otkrije takve slučajeva, napiše prijave i pošalje sudovima koji onda prekršiteljima izriču simbolične novčane kazne, ili samo usmene ukore. Koliko zakonodavna i izvršna vlast mogu po tom pitanju utjecati na sudsku, kako bi pravosuđe stvarno bilo efikasnije, jer zakoni ne znače ništa, ako se ne provode?</p>
<p>- Naravno da zakoni, ako su samo na papiru, ne znače ništa. To je problem koji imamo s pravosuđem. A eto vidite, čim netko od nas progovori o radu pravosuđa, dobivamo silne povike, kao da je pravosuđe svetinja u koju se ne može taknuti. Hrvatska nema ni radne sudove, putem kojih bi radnici mogli ostvarivati svoja prava. Nitko se na bavi tom problematikom.</p>
<p>• Što napraviti?</p>
<p>- Netko će morati provesti reformu pravosuđa koja uključuje i specijalizaciju sudaca na sudovima. Na svakom sudu treba odrediti suce koji će se baviti samo radnim sporovima i koji će biti educirani na tom području. Taj posao mora obaviti Ministarstvo pravosuđa, no ni to neće značiti mnogo, ako ne postignemo i određeni stupanj odgovornosti sudaca i svijest da oni svoj posao naprosto moraju odraditi.</p>
<p>• Dok do toga ne dođe, jao onom političaru koji kaže nešto protiv pravosuđa, poput Slavka Linića...</p>
<p> - Slavko Linić je reagirao možda malo pretemperamentno, no bio je dijelom u pravu. Normalno je da se čovjek naljuti kad netko donese odluku kojom se ruši sve što je napravio u godinu dana da bi spasio Luku. Naši sudovi puštali su na slobodu narkodilere, neka djela, koja su u najmanju ruku kaznena, sudovi su tretirali kao prekršaje... A sve to skupa ne smijete reći jer time zadirete u sudbenu vlast.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Prerano je za histeriju, ali opasnost postoji!</p>
<p>Stanje u Hrvatskoj u ovom trenutku nije ništa alarmantnije niti dramatičnije nego što je to bilo prije mjesec dana. Dva slučaja kravljeg ludila u Italiji ne moraju značiti da su zaražene životinje uvezene i u Hrvatsku, tvrdi Mate Brstilo iz Ministarstva poljoprivrede. Na pitanje jede li govedinu on sâm, odgovara potvrdno, dodajući da nema razloga da je ljudi miču sa svojih jelovnika</p>
<p>Kako se otkrivanje novih slučajeva kravljeg ludila sve više pomiče prema europskom jugu, odnosno hrvatskim granicama, tako se čini da i mi ovih dana proživljavamo prve efekte panike. Scenarij je sličan onome po kojem su se prije nekoliko mjeseci ponašali stanovnici Italije i Austrije, u vrijeme kad kod njih bolest još nije bila otkrivena, ali je već bila utvrđena u Francuskoj i Njemačkoj. Dok su povlačili govedinu iz vrtića i preko noći je prestajali kupovati u mesnicama te je počeli skidati s jelovnika, Talijani i Austrijanci ipak su se nadali da se kravlje ludilo neće dogoditi i u njihovu dvorištu. No ono najgore uskoro je postalo istinom.</p>
<p> Mi tek sad počinjemo paziti što jedemo, sudeći po naglom padu prodaje govedine u mesnicama. Znači li to da je samo pitanje dana kad će hrvatske novine na naslovnicama objaviti da je prva luda krava nađena i u nekoj hrvatskoj štali? </p>
<p>Makar se možemo zvati oazom koja (još uvijek) nije pogođena kravljim ludilom, državnim institucijama nije lako. One će, po europskom scenariju, do posljednjeg trenutka uporno ljudima savjetovati da bez straha jedu govedinu. Svima je istodobno jasno da će se, ako se, ne daj Bože, u Hrvatskoj otkrije samo jedna oboljela krava, sva sigurnost u hrvatsku govedinu u trenutku srušiti kao kula od karata. Gledamo li, međutim, na problem s optimistične strane, možemo ustvrditi da toliko dugo, dok se kravlje ludilo u Hrvatskoj ne otkrije, možemo živjeti u nadi da to toga nikada neće ni doći.</p>
<p>Ravnatelj Uprave Ministarstva poljoprivrede i šumarstva za veterinarstvo, Mate Brstilo, koji je tijekom proteklih mjeseci dao najviše izjava u vezi s tom bolešću u Europi i s mogućim učincima što bi ih ona mogla imati u Hrvatskoj, u razgovoru za Nedjeljni Vjesnik u šali priznaje da je već »izluđen od kravljeg ludila«. Podsjetili smo ga da je u doba, dok je ludilo haralo samo Velikom Britanijom, Francuskom i Nizozemskom, s olakšanjem govorio kako je Hrvatska krave uvozila samo iz manje rizičnih zemalja, među kojima su Austrija i Italija. Danas su to prilično loši argumenti za navodni mali rizik da bi se kravljeg ludilo moglo pojaviti i u Hrvatskoj. Crnu prognozu danas više ne može potpuno odbaciti ni inače optimistični Mate Brstilo. </p>
<p> »Što se tiče kravljega ludila, stanje u Hrvatskoj u ovom trenutku nije ništa alarmantnije niti dramatičnije nego što je to bilo prije mjesec dana. Dva slučaja kravljeg ludila u Italiji ne moraju značiti da su zaražene životinje uvezene u Hrvatsku«, tvrdi Brstilo. Na pitanje jede li on sâm govedinu, odgovara potvrdno, no i njegov optimizam ima granice. </p>
<p>»Nije da nema opasnosti. Nitko ne može biti sto posto siguran. Zbog toga upravo pojačano kontroliramo sva goveda u Hrvatskoj, uz pomoć brzog testa kojim se pregledavaju krave«, objašnjava Brstilo, dodajući da će država, odnosno nadležna ministarstva - ministarstva poljoprivrede i šumarstva te zdravstva - kao i do sada činiti sve, kako bi se rizik od pojave i širenja kravljeg ludila u Hrvatskoj sveo na najmanju moguću mjeru. </p>
<p> Na pitanje bi li preporučio građanima da govedinu ipak skinu sa svog jelovnika, Brstilo odgovara da je ljude posljednjih dana zahvatila opća histerija. Doista nema razloga da se prestaje jesti govedina ili da se bilo što bitnije mijenja, tvrdi on.</p>
<p>Na kraju krajeva, svatko ima pravo sâm odlučiti što će jesti. No realno gledajući, ako ste dosad jeli govedinu, zbilja za svoje zdravlje nećete učiniti mnogo, ako preko noći prestanete konzumirati tu vrstu mesa. Osim što će vam možda savjest biti donekle čišća. Naime, ako u Hrvatskoj ima kravljega ludila, i ako je stvarno samo pitanje vremena kad će to biti i stručno i laboratorijski dokazano, to bi značilo da ste se, jedući govedinu tijekom proteklih 10-ak godina, već mnogo puta imali priliku zaraziti.</p>
<p>Iva Belaj, Petra Bulić i Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Sanja Šeparović: Ne možemo biti potpuno sigurni da u Hrvatskoj nema kravljeg ludila</p>
<p>Unatoč svemu, što se tiče sigurnosti hrvatskih potrošača u odnosu na zapadnoeuropske, tvrdim da su u ovom trenutku vjerojatno i sigurniji zbog svih proteklih godina, unutar kojih je Hrvatska i prije interesa javnosti provodila mjere zaštite od unosa ove bolesti na svoje područje</p>
<p>Teško je bilo prošloga tjedna dobiti sugovornika iz Ministarstva poljoprivrede na temu sprječavanja pojave kravljeg ludila u Hrvatskoj. Ministar Božidar Pankretić ispričao se neodgodivim obvezama i umjesto sebe preporučio svog pomoćnika Matu Brstila. </p>
<p>On je, pak, svega nekoliko sati prije početka emisije preko tajnice poručio da ne može doći, a vruć krumpir uvjeravanja javnosti da je Hrvatska sigurna od ove bolesti prebacio je u ruke načelnice Odjela zdravstvene zaštite i veterinarske prakse Sanje Šeparović. Osim nje, o poljoprivrednim poticajima slušateljima je odgovarao i Ljupko Tabaković iz Odjela za poljoprivrednu proizvodnju.</p>
<p> Izdvojio sam najzanimljivije odgovore gđe Šeparović na pitanja o kravljem ludilu: </p>
<p>• Strah od pojave kravljeg ludila pojačan je nakon podatka da su prvi slučajevi evidentirani u Austriji i Italiji iz kojih je u Hrvatsku u prosincu uvezena govedina. Jesu li potrošači posve sigurni da ne postoje zaražena goveda na našem tržištu? </p>
<p>- Mogu objaviti da je u Austriji obavljeno ispitivanje spornog goveda i utvrđeno je da ono nije bilo bolesno od kravljeg ludila. Što se tiče Italije, Hrvatska je do sada uvozila meso iz te zemlje, ali naravno da od sada to više neće biti moguće. </p>
<p>• Zašto Ministarstvo ne želi obznaniti koje je poduzeće uvezlo 40 tona goveđeg mesa iz Italije? </p>
<p>- Ne bih se složila s vama da ne želimo to objaviti... </p>
<p>• Gospodin Mate Brstilo to nije želio otkriti na konferenciji za novinare! </p>
<p>- Gospodin Brstilo ne radi na izdavanju rješenja o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima kojima je reguliran svaki uvoz žive životinje ili proizvoda životinjskog porijekla. Prema tome, ovakav upit zahtijeva uvid u datoteku i arhivu. Budući da se svako ovo rješenje uz original dostavlja na još sedam adresa, ne bih se složila da je to tajna.</p>
<p>• No, je li to meso ispitano i hoće li biti ispitano ako je već na tržištu? </p>
<p>- To sada nije moguće provesti. Svi testovi provode se histopatološkom metodom - ispitivanjem mozga. Od 1. siječnja ove godine Europska unija je uvela tzv. »brze testove« koje će u dogledno vrijeme uvesti i Hrvatska, ali se i oni dobivaju od uzoraka mozga životinje upućene na klanje. Tada je postupak dobivanja rezultata kraći.</p>
<p>• Znači li to da ne možemo biti sasvim sigurni da na hrvatskom tržištu ne postoje zaražena goveda? </p>
<p>- Sasvim sigurni ne možemo biti ni u što, budući da je ovo bolest koja u znanosti ne sadrži sasvim sigurno potvrđene činjenice. Međutim, možemo biti sigurni da uvidom i pretraživanjem unatrag možemo utvrditi je li bilo koje goveđe meso bilo u kontaktu s tim jednim sada potvrđenim slučajem u Italiji.</p>
<p>• Možete li pojednostavljeno objasniti proceduru zaštite od kravljeg ludila koja se provodi u Hrvatskoj? </p>
<p>- Vrlo je važno napomenuti da sve životinje prolaze mnoge kontrole i da je svaka živa životinja u Hrvatskoj pod stalnom veterinarskom kontrolom. U to su uključena i dijagnostička ispitivanja i na mnoge druge bolesti, a ne samo na goveđu spongiformnu encefalopatiju (»kravlje ludilo«), koja je trenutačno aktualna. Znači, pod stalnom je veterinarskom kontrolom svaka životinja koja se upućuje na klanje, ona u tom trenutku mora biti zdrava i uvidom u dokumentaciju mora biti potvrđeno da do klanja nije bila liječena određenim lijekovima ili tretirana preparatima koji imaju određeno vrijeme za karenciju. Također, na samoj liniji klanja od dopremanja u klaonicu pregledava se zdravstveno stanje životinja, pregledavaju se točno određeni dijelovi mesa i iznutrica koji su indikativni na sve moguće bolesti.</p>
<p> • Ministarstvo poljoprivrede je izrazilo spremnost da se spali sva uvezena govedina. Riječ je o 10.000 goveda, što bi bio vrlo skup pothvat. No, postavlja se pitanje, ako je Ministarstvo to spremno učiniti, kako onda građani mogu vjerovati da među tim govedima nema zaraženih? </p>
<p>- Mi ne možemo nikada govoriti da nema opasnosti...</p>
<p>• Naravno, sve je to lutrija! No ponavljam - ako pomoćnik ministra izrazi spremnost spaliti toliko goveda kao mjeru opreza, ne otkriva li to ipak jedan veći stupanj sumnje nego što se javno tvrdi?</p>
<p>- Ne bih se složila s tom tezom. Sve odluke koje se donose kod ovako osjetljive stvari kao što je slučaj sa zaštitom zdravlja ljudi i životinja te na kraju i gospodarstva, treba donijeti isključivo na utvrđenim znanstvenim činjenicama. To znači sav rizik koji je poznat apsolutno treba ukloniti, a sljedeći je korak smanjiti svaki mogući rizik na najmanju moguću mjeru. Ako je moguće treba ići i jedan korak ispred. Odluka da se unište i spale sva uvezena goveda nije odluka koja se donosi za jedan dan. Ona zahtijeva veliko promišljanje o tome što to znači za hrvatsko gospodarstvo i koliko se time povećava rizik zaštite zdravlja potrošača.</p>
<p>• Do kada ćemo čekati tzv. brze dijagnostičke testove, koji su skupi, te koliko smo mi zbog loše ekonomske situacije u većoj opasnosti od potrošača u Europskoj uniji gdje se takvi testovi provode?</p>
<p>- Ovi testovi su za potrebe Hrvatske naručeni. Međutim, zbog izrazito velike potražnje u cijelom svijetu vrlo je teško reći kada ćemo ih dobiti. Samo uvođenje tih testova zahtijeva i uvođenje dodatnih laboratorijskih aparatura i edukaciju ljudi. </p>
<p>A što se tiče sigurnosti hrvatskih potrošača u odnosu na zapadnoeuropske, dopustila bih si ocjenu da kažem da su u ovom trenutku vjerojatno i sigurniji zbog svih proteklih godina, unutar kojih je Hrvatska i prije interesa javnosti provodila mjere zaštite od unosa ove bolesti na svoje područje.</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Tajnica ne može biti honorarno zaposlena, novinar da, ako nije svaki dan u redakciji </p>
<p>Radom na crno smatraju se neprijavljen rad u »fušu«, pružanje svih usluga bez izdavanja računa, rad neregistrirane tvrtke, kao i bavljenje djelatnošću za koju tvrtka nema dozvolu. No, na crno rade i svi novinari-honorarci kojima kuća ne plaća zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a koji su svaki dan u redakciji i imaju radno vrijeme, što znači da se ne bave samostalnim radom</p>
<p>Alarmantni brojevi o radu na crno svakodnevno nas obasipaju sa svih strana, no mnogima u Hrvatskoj zapravo nije jasno što se sve podrazumijeva pod tim pojmom. Iako čak nekoliko različitih zakona donosi pojedine propise o radu, ni u jednom hrvatskom zakonu nema definicije rada na crno. Jedini pokušaj da se većina tih propisa objedini zakonom o radu na crno, neslavno je završio, jer je zakonski prijedlog Ministarstva obrta, kako pouzdano doznajemo, bio veoma nekvalitetan i nestručan. </p>
<p> Istodobno se pouzdano ne zna koliko ljudi u Hrvatskoj radi na crno. Vlada barata s podatkom od 50.000 do 60.000, dok glavni inspektor Državnog inspektorata Branko Jordanić računa po strožem kriteriju i tvrdi da čak polovica od 400.000 službeno nezaposlenih zapravo radi na crno. Budući da je Državni inspektorat postao središnja institucija koja će se baviti otkrivanjem ilegalno zaposlenih, pokušali smo otkriti kriterije po kojima će se određivati zaposleni na crno. Za početak, rad na crno nisu samo radnici koji rade bez prijave čime poslodavac izbjegava plaćanje poreza i doprinosa, već i oni čiji ugovori o radu nisu u skladu sa zakonima. </p>
<p>Ta će skupina zasigurno biti najproblematičnija jer Zakon o autorskim djelatnostima određuje tko sve može biti zaposlen honorarno, po ugovoru o djelu. To su odvjetnici, liječnici, zubari, umjetnici, redatelji, novinari, lektori i prevoditelji. Sve ostale poslodavac mora zaposliti na određeno ili neodređeno vrijeme, uz puno ili nepuno radno vrijeme i za njih platiti porez na dohodak te zdravstveni i mirovinski doprinos. To nipošto ne mogu biti tajnice, kao što je slučaj na HRT-u, gdje je, pouzdano doznajemo, nastala prava panika nakon što je Nedjeljni Vjesnik prije dva tjedna objavio da je u toj kući ilegalno zaposleno više od 3.000 djelatnika. </p>
<p>Ali, rada na crno ima i u većini novinskih redakcija koje je, prema prijavi Sindikata novinara Hrvatske, nedavno obišla inspekcija rada koja će uskoro posjetiti i sve ostale novinske kuće. Naime, ako je novinar svaki dan u redakciji i ima stalno radno vrijeme, ne smije biti honorarac, već ga se mora primiti u stalni radni odnos. Slobodnim novinarima, kojima se plaća po ugovoru o autorskom djelu, smatraju se samo oni koji pišu povremeno i rade od kuće. Neke novinske kuće već su zaradile prekršajne prijave zbog rada na crno jer stalne djelatnike nisu primili u stalni radni odnos, kako bi izbjegli plaćanje doprinosa. Kad se takvi slučajevi otkriju, po zakonu odgovara samo poslodavac. Problem je u tome što tzv. slobodne profesije, od novinara do umjetnika, primaju male honorare i skoro nitko ne uplaćuje mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Također je zamijećeno još nešto što je vrlo teško dokazati - neke kuće svoje djelatnike prijavljuju na minimalne plaće, dok im ostatak isplaćuju u »kešu«. </p>
<p> U prvu skupinu tipičnog rada na crno spadaju stalno zaposleni koji uz svoj posao izvan radnog vremena rade u »fušu«. Najčešće su to zanatlije, poput električara ili automehaničara koji svoj posao naplaćuju u »kešu« bez izdavanja računa, ali tu su i profesori koji rade u školama i istodobno daju privatne satove poduke. Ova skupina državi zapravo predstavlja najmanji problem jer je riječ o ljudima koji su u sustavu zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Doduše, država ostaje uskraćena za porez, ali si zbog malog broja inspektora ne može dozvoliti luksuz da masovno otkriva prekršitelje koji ipak predstavljaju nelojalnu konkurenciju onima koji legalno rade i plaćaju poreze. Rad u »fušu« prisutan je i u mnogo bogatijim zemljama od naše, no u tim je zemljama na višoj razini svijest potrošača koji će nerado posao povjeriti nekome tko im za to neće izdati račun. </p>
<p>Druga i to veoma zabrinjavajuća skupina ilegalno zaposlenih su svi oni koji nisu u radnom odnosu, a bave se najrazličitijim poslovima. Riječ je o ljudima koji su u većini slučajevi prijavljeni na burzi rada i službeno se vode kao nezaposleni. Bez dana radnog staža, ti ljudi godinama ostvaruju prihod, država od njih ništa ne dobiva, a u budućnosti će kao potencijalni socijalni slučajevi biti još veći teret državi jer neće ostvarivati pravo na mirovinu. Velik dio njih bavi se raznim oblicima trgovine, od šverca do akviziterske prodaje za fantomske strane tvrtke koje u Hrvatskoj najčešće prodaju kozmetiku, posuđe i farmaceutske preparate. Riječ je o teško dokazivom obliku rada na crno jer inspektor nikoga ne može natjerati da prizna kako 100 lonaca ili sapuna nije kupio za osobne potrebe nego za preprodaju. U velikom je porastu i pružanje raznih telefonskih usluga, od horoskopa do vrućih linija, od kojih zarađuju vlasnici priključka i HT, ali ne i država. </p>
<p>Kako doznajemo od onih koji se bave otkrivanjem rada na crno, u Hrvatskoj je u posljednje dvije godine postalo popularno odjaviti obrt ili samostalnu djelatnost i isti posao nastaviti obavljati na crno. To je treća skupina ilegalaca, poznatih kao nadriobrtnici, koji su procijenili da će više zaraditi ako prestanu plaćati poreze i doprinose.</p>
<p>U četvrtu skupinu rada na crno ubrajaju se oni koji se bave djelatnostima koje nisu registrirali. Tipičan primjer je ljekarna koja prodaje bicikle, a kad dođe inspektor tvrde da su i bicikli naprave koje su itekako važne za održavanje ljudskog zdravlja. Tu su i brojni inozemni poslodavci, najčešće iz Slovenije i BiH, koji u Hrvatskoj nisu registrirani. Zakon o trgovačkim društvima nalaže da strana tvrtka može u Hrvatskoj raditi samo ako je ovdje registrirala svoju podružnicu. Najčešće su to građevinske tvrtke koje grade po Hrvatskoj, a izdaju slovenske ili bosanskohercegovačke račune, ili ih uopće ne izdaju. U svakom slučaju Hrvatskoj ne plaćaju ni kune poreza. </p>
<p>Tako dolazi do apsurdnih situacija za koje je tipičan primjer izgradnja nove sjeverne tribine stadiona u Maksimiru. Na javnom natječaju taj je posao dobila najveća zagrebačka građevinska tvrtka koja je, svjesno kršeći zakon i zasigurno uz ogroman mito, gradnju prepustila svojim neregistriranim kooperantima iz BiH, za koje je kasnije utvrđeno da su izgradili i novu zgradu HRT-a. Poseban oblik rada na crno protiv kojeg se treba boriti Ministarstvo financija je klasično poslovanje bez urednih poslovnih knjiga što podrazumijeva nabavku i prodaju robe koja nije registrirana u poslovnim knjigama, niti je prilikom prodaje kupcu izdan račun. </p>
<p> Na državi je da visokim kaznama destimulira poslodavce da zapošljavaju radnike na crno. Po sadašnjim je zakonima za to najviša predviđena kazna 30.000 kuna, no sudovi često izriču daleko niže, gotovo simbolične kazne.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="5">
<p>Dugo putovanje starih Kelta od sesvetskih šljunčara do zagrebačkoga Poglavarstva</p>
<p>Muzej Prigorja mogao bi ove godine otvoriti vrata široj publici/Autor stalnog postava je arhitekt Željko Kovačić, koji je postavio i stalni postav u Muzeju Grada Zagreba/Svi predmeti već su kataloški obrađeni i konzervirani/Na prostoru stalnog postava, na 400 četvornih metara, već je postavljen i dio vitrina/U stalnom postavu Muzeja bit će tri bogate zbirke - arheološka, povijesna i etnografska</p>
<p>Muzej Prigorja u Sesvetama, koji je, kako to voli reći njegov ravnatelj Vladimir Sokol, »jedini muzej između zapadne polovice Zrinjevca i Kutine«, mogao bi, tijekom ove godine očima javnosti, napokon, predstaviti svoj stalni postav. Nakon dugogodišnjeg iščekivanja dovršetka stalnog postava, ovaj muzej, koji postoji od 1977. godine, tako će široj publici predstaviti svoje zanimljivosti koje se u njemu zasad »nenamjerno kriju«. No, do konačne realizacije otvorenja stalnog postava Grad Zagreb i država trebali bi Muzeju pripomoći s oko 850.000 kuna. </p>
<p>- Autor stalnog postava je arhitekt Željko Kovačić, koji je postavio i stalni postav u Muzeju Grada Zagreba. Svi predmeti koje ćemo izložiti, već su kataloški obrađeni i konzervirani. Na prostoru stalnog postava, na 400 četvornih metara, već smo postavili i dio vitrina, rekao nam je Sokol, dodajući da će se izložbe slika i dalje održavati na 120 četvornih metara u prizemlju. </p>
<p>U stalnom postavu Muzeja bit će tri bogate zbirke - arheološka, povijesna i etnografska. Među najdojmljivije predmete muzeja svakako spadaju i keltska kaciga iz I. stoljeća prije Krista, istočno-keltski novčić iz II. stoljeća pr. Krista, te monoksil - čamac izdubljen iz jednog debla hrasta star 550 godina. Novčić je iskopan 1991. godine na višeslojnom arheološkom lokalitetu Kuzelin, nedaleko Sesveta, čijem je otkriću, 1975. godine »kumovao« i naš sugovornik. </p>
<p>- Kuzelin nam otkriva da se na tom lokalitetu nalazila keltska utvrda, izgrađena od drva i kamena, koju su kasnije Rimljani samo preslojili i nazidali na nju utvrdu, koristeći se vapnom. Kelti su ovamo stigli, najvjerojatnije, u IV. stoljeću prije Krista. Otuda nam i brojni ostaci njihove materijalne kulture. Kacigu je, pak, muzej otkupio od nalaznika koji je na »zanimljiv ulov« naišao u jednoj sesvetskoj šljunčari krajem 1990. godina. Stručnjaci Arheološkoga muzeja su u laboratoriju restaurirali kacigu, otkriva nam Sokol, dodajući da u srednjoj Europi postoji još samo jedna takva kaciga i to u Novom Mestu u Sloveniji. </p>
<p>Prema njegovim riječima, Kelti, jednako i muškarci i žene, voljeli su se urešavati. Stoga se nerijetko na području Sesveta nailazilo upravo na takve predmete, poput kopči i ziherica za muške plašteve i košulje ili narukvice iz vremena od I. do IV. stoljeća prije Krista. No, na takve se predmete ne nailazi svakodnevno, već se, kako je rekao Sokol, događa da se deset godina ne nađe apsolutno ništa, a onda se u jednoj godini naiđe na više stvari. </p>
<p>Lokaliteti istočnoga dijela Zagreba pokazuju, govori nam ravnatelj, da postoje izuzetne vrijednosti koje treba varolizirati. Po zanimljivim arheološkim nalazima, Zagreb ne zaostaje za drugim europskim prijestolnicama. Kuzelin je, što se tiče keltskih nalaza, tvrdi Sokol, najveći lokalitet u sjevernoj Hrvatskoj. On se nalazi na važnoj strateškoj točci, jer pokriva prostor od istočnih Alpa do Jadrana. </p>
<p>No, osim keltskih nalaza, šljunčare kriju i zanimljive predmete »novijeg doba«. U šljunčari između Zagreba i Dugoga Sela, krajem 1999. godine, radnici poduzeća IGM pronašli su, slučajno, na dubini od šest metara - monoksil, star oko 550 godina. Njegovu starost utvrdio je Institut »Ruđer Bošković« s preciznošću unutar 50 godina. Monoksil, dužine od oko šest i pol metara je »odnekud« doplovio i »legao« na šljunak, kojega je vremenom zatrpala zemlja. To znači, otkriva nam Sokol, da je rijeka Sava tada bila niža za šest metara. Monoksil, koji datira iz kasnog srednjeg vijeka, vjerojatno je služio kao plovilo koje je nosilo konstrukciju savskih mlinova. Inače, takva su plovila služila i kao ratne brodice. </p>
<p>Monoksil je trenutno u završnoj fazi konzervacije. Kako nam je rekla Dubravka Habuš Skendžić, restauratorica-konzervatorica u Muzeju Prigorja, čamac se morao zaštititi polietilen glikolom kako se ne bi raspucao ili izgubio formu. Sada se, pak, redovito suši i provjetrava. </p>
<p>Ravnatelj Sokol je nedavno predložio Gradskom poglavarstvu da se svi interesantni predmeti izlože u auli zagrebačkoga Gradskog poglavarstva. </p>
<p>- Ako u Poglavarstvu pristanu, predmete bi mogli izložiti već u svibnju ili lipnju. Tamo bi ostali oko mjesec dana do dva. Uz njih bi stavili i odgovarajuće panoe s dokumentacijom, te reflektore, najavio je Sokol. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Proslavljen blagdan sv. Save</p>
<p>ZAGREB, 27. siječnja</p>
<p> - Blagdan svetog Save, kojeg danas slavi Srpska pravoslavna crkva, proslavljen je i u Zagrebu, u hramu Svetog Preobraženja Gospodinova. Svečanu liturgiju predvodio je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan Pavlović, uz asistenciju čelnika Srpske pravoslavne općine u Zagrebu protojereja Milenka Popovića i njegova zamjenika eparha Marinka Juretića. Na svečanoj liturgiji mitropolit Jovan uveo je u službu mladog đakona Milomira Gojića, koji će služiti u Bjelovarskoj eparhiji. Govoreći o proteklim godinama, mitropolit je istaknuo da su bile ispunjene mržnjom i sukobima, te da se nada boljoj i sretnijoj budućnosti naroda koji žive na tom području. Osobito je istaknuo sestrinsko zajedništvo Katoličke i Pravoslavne crkve na početku trećeg tisućljeća, za što se zauzima Ivan Pavao II. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Donacija bolnici u Gornjoj Bistri</p>
<p>Lions Club »Tuškanac«, klub u osnivanju, predao je u subotu šest specijalnih kreveta ravnateljstvu i osoblju Specijalne bolnice za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri. Specijalni kreveti kupljeni su prihodom s dobrotvornog koncerta koji je 23. studenoga prošle godine održan u bazilici Srca Isusova u Zagrebu, a jedan je krevet darovala i Hospitalija. Na tom koncertu barokne glazbe nastupili su Ljerka Očić na orguljama, Stanko Arnold na trubi, Elvira Happ na timpanima, te ansambl trublji, a pjevala je Lidija Horvat-Dunjko.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Humanitarni koncert ADRA-e u HNK-u</p>
<p>Humanitarna organizacija ADRA već unazad nekoliko godina organizira dobrotvorne koncerte čiji su prihodi namijenjeni ustanovama za zbrinjavanje napuštene djece, djece s poteškoćama u razvoju i ljudima s posebnim potrebama. Tako će i 18. veljače organizirati koncert duhovne glazbe u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, pod pokroviteljstvom gradonačelnika Milana Bandića. Prihod od prodanih ulaznica bit će namijenjen Centru za odgoj i obrazovanje »Vinko Bek« u Zagrebu, ustanovi za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju slijepih i slabovidnih osoba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Močvarin natječaj za mlade bendove </p>
<p>Poznati slovenski festival Rock Otočec će u suradnji s Močvarom, ove godine u svoj program uvrstiti dva hrvatska benda koji pobijede na Močvarinom natječaju. Zainteresirani bendovi (isključivo autorski) trebaju najkasnije do 15. veljače poslati kasetu, CD ili minidisc s najmanje tri pjesme na adresu: Klub Močvara, Trnjanski nasip bb, 10000 Zagreb (za Rock Otočec). Osam najboljih nastupit će na dvodnevnom koncertu u 3. ili 4. mjesecu u Močvari, od kojih će dva najbolja nastupiti u Otočcu. Rock Otočec će se držati od 6. do 8. srpnja.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Automodelarska škola</p>
<p>Automodelarski klub Croatia model organizira automodelarsku školu za djecu i mladež grada Zagreba (uzrast osnovne i srednje škole). Polaznici škole će imati priliku sudjelovati na utrkama za Otvoreno prvenstvo Hrvatske. Za obuku, tečajeve i utrke koristit će se modeli 1/8 sa motorom od 3,5 ccm. Modeli postižu brzine i do 100 km/h. Škola se održava utorkom i srijedom od 10 do 12 sati, te četvrtkom od 15 do 17 sati. Svi zainteresirani mogu se javiti na miniautodrom »Ayrton Senna«, Truhelkina bb ili na telefon 38 39 073, 3837 444.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="11">
<p>Duran Duran stigli u Zagreb!</p>
<p>ZAGREB, 27. siječnja</p>
<p> - Redovnim letom »Croatia Airlinesa« iz Londona su u Zagreb u subotu, u tri sata poslijepodne, stigli Simon Le Bon, Nick Rhodes i Warren Cuccurullo, glazbena trojka koju svijet poznaje pod zajedničkim imenom Duran Duran. </p>
<p>I ne znajući da za koncert još uvijek ima karata, kao i da neće, kako doznajemo od organizatora, biti rasprodan, Le Bon je na pitanje što očekuje od koncerta rekao:</p>
<p>»Nadam se da će se svi jako dobro zabaviti, pjevati s nama i prije svega plesati. U Zagrebu smo, kao i u Hrvatskoj, prvi puta u životu i vjerujemo da će nam ostati u lijepom sjećanju«.</p>
<p>Dakako, jedno od pitanja upućeno Duranovcima koji će održati koncert u nedjelju u Domu sportova, a na isti će navodno stići i fanovi iz Italije, Njemačke i Austrije, bilo je o pjesmama koje će izvesti.</p>
<p>»Svirat ćemo najgore moguće pjesme, sve ono što ljudi ne vole«, našalio se Le Bon, no ubrzo ga je Rhodes ispravio. »Nikad ne znamo unaprijed koje ćemo pjesme pjevati, jer to dogovorimo pet minuta prije koncerta. To uvijek ovisi o trenutku, kako se osjećamo, kako vidimo ljude u dvorani. No, sasvim sigurno, svirat ćemo stare hitove i nekoliko pjesama koje još većina nije niti čula«, rekao je Rhodes. </p>
<p>Duranovci su se prije tri tjedna vratili s turneje po SAD-u, a malu turneju od pet koncerata, od kojih i jedan u Zagrebu, a ostali u Kijevu, Moskvi i Sankt Petersburgu, nazivaju istočno-europskim odmorom. Naime, u deset dana turneje imaju samo pet koncerata, pa će im ostati dovoljno vremena da prošetaju gradovima.</p>
<p>»Pristali smo na ovu turneju jer nas zanimaju gradovi u kojima nikada nismo bili, želimo upoznati što više svijeta«, objasnio je Simon Le Bon. </p>
<p>Koncert će trajati oko dva sata, ovisno o tome koliko će Duranovci govoriti na pozornici, objasnio je Cuccurullo. U nedjelju u Zagreb dolaze ekipa tehničara, bubnjar i basist koji sviraju s Duranovcima, a odlaze iz Zagreba u ponedjeljak, kada kreću prema Moskvi. Na pitanje gdje će u Zagrebu biti smješteni, organizatori iz agencije »Bina« nisu željeli odgovoriti. Pri izlasku s aerodroma, Duranovci su se susreli s nekolicinom nestrpljivih fanova, koji su ih čekali gotovo dva sata.</p>
<p>Petra Boić</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Bono Vox se pridružio političarima u Davosu</p>
<p>DAVOS, 27. siječnja</p>
<p> - Bono Vox, frontman grupe U2, ovog se vikenda sastaje s Billom Gatesom, prvim čovjekom Microsofta i Kofijem Annanom, generalnim tajnikom UN-a na Svjetskom ekonomskom forumu u Švicarskoj. </p>
<p>Pjevačka je zvijezda odlučila pridružiti se imućnim i moćnim ekonomistima i državnicima u nastojanjima da se ukinu dugovi Trećega svijeta. Konferencija se održava u Davosu, mjestu u švicarskim Alpama, a u razgovorima u kojima će sudjelovati i Bono, jesu »Korak ispred digitalne i biotehničke revolucije«, »Potencijal među nama« i »Vrednote koje tresu društvo«.</p>
<p>Na konferenciju bi trebali stići palestinski vođa Yasser Arafat i izraelski vođa Shimon Peres, a znamo da je naš predsjednik Mesić već u Alpama. Novi američki predsjednik George W. Bush neće biti prisutan, jer, kako je poznato, ne voli putovati izvan svoje zemlje. (P.B.)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Celine Dion presretna zbog rođenja sina Rene-Charlesa</p>
<p>WEST PALM BEACH, 27. siječnja</p>
<p> - Celine Dion, kanadska pjevačica koja je prije godinu dana najavila prerano povlačenje iz svijeta glazbe zbog bolesti svoga supruga Rene Angelila, u četvrtak je, svega tri tjedna prije određenog datuma, rodila dječaka Rene-Charlesa teškog 2800 grama. Dječak, začet oplodnjom »in vitro«, rođen je u bolnici »Palms West«, blizu West Palm Beacha na Floridi, nedaleko rezidencije u kojoj žive Celine Dion i njezin suprug. </p>
<p> Vijest o Celininoj trudnoći bila je uvelike iznenadila sve njihove prijatelje, a posebno same roditelje, budući da su već bili sigurni kako neće imati djece. Celin je svog supruga upoznala prije 14 godina i strastveno se u njega zaljubila, pritom ne mareći o velikoj razlici u godinama, budući da je Rene stariji punih 26 godina. Kako je Celine nedavno priznala u intervjuu španjolskom časopisu Hola, Rene je u početku izbjegavao druženja s popularnom pjevačicom, no kad se zaljubio, više ga nije smetala niti neljubaznost njezine majke koja se protivila njihovoj vezi. Našalila se Celine, na dan njihova vjenčanja 1994. godine, nije se znalo tko je u Renea zaljubljeniji, ona ili njezina majka. Budući da se Rene, koji je prošle godine uspješno operiran i odlično se oporavio, protivio Celininoj ideji o prestanku pjevanja, Celine se namjerava vratiti na scenu kad njezin sin bude imao više od godinu dana. (P.B.)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Ruski aerodrom zatvoren zbog letećeg tanjura!</p>
<p>MOSKVA, 27. siječnja</p>
<p> - Kontrolori letenja aerodroma kod Barnaula, u južnom Sibiru, bila je prinuđena u petak tijekom sat i pol prekinuti slijetanja i polijetanja zrakoplova jer se iznad aerodromske piste pojavio neidentificirani leteći objekt (NLO), javila je agencija Interfax. Promet je prekinut nakon što je posada teretnog zrakoplova Iljušin-76 odbila poletjeti jer je primijetila nepoznati svjetleći objekat iznad piste, dok je pilot drugog teretnog zrakoplova iz istog razloga odlučio sletjeti na jedan drugi aerodrom.</p>
<p> NLO se, prema izjavi direktora lokalne zrakoplovne tvrtke Ivana Komarova, iznad piste zadržao sat i pol, nakon čega je nestao. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Teretni svemirski brod pristao uz postaju Mir</p>
<p>BAIKONUR, 27. siječnja </p>
<p> - Ruski teretni svemirski brod bez posade uspješno je u subotu pristao uz Mir nakon čega je započelo odbrojavanje do potpunog uništenja te 15 godina stare svemirske postaje izgrađene u sovjetsko vrijeme. </p>
<p>Ruski dužnosnici su objavili da je svemirski brod Napredak, natovaren gorivom za Mir, pristao bez problema uz svemirsku postaju oko 8,33 (05,33 GMT) po lokalnom vremenu. Nesreće koje su zaredale u posljednjih nekoliko godina ruske su dužnosnike natjerale da donesu odluku o uništenju nekadašnjeg »bisera u kruni sovjetskog svemirskog programa«.</p>
<p>Inženjeri će iz svemirskog centra na Zemlji teretni brod Napredak iskoristiti za uklanjanje 130-tona teškog Mira iz orbite krajem veljače, a zatim je predviđeno njegovo rušenje u Tihi ocean početkom ožujka. </p>
<p>»Uništenje i rušenje Mira planirano je na otvorenom južnom dijelu Tihog oceana, daleko od pomorskih i zračnih prometnih puteva«, izvijestilo je rusko ministarstvo vanjskih poslova.</p>
<p>Stručnjaci su objasnili kako bi se Mir, nakon što prođe kroz Zemljinu orbitu trebao srušiti u područje promjera oko 3.000 km, istočno od južnoga dijela Novog Zelanda. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Silovano oko 1,7 posto američkih studentica</p>
<p>WASHINGTON, 27. siječnja</p>
<p> - Oko 1,7 posto američkih studentica silovane su tijekom školske godine 1996.-97., a njih 1,1 posto su bile žrtve pokušaja silovanja, rezultat je istraživanja koje je provelo američko ministarstvo pravosuđa. Po tom istraživanju procjenjuje se da je 13 posto studentica bilo progonjeno na koledžu, što je znatno veći broj nego što su utvrdila ranija istraživanja. Telefonsko ispitivanje na zahtjev Kongresa proveo je Nacionalni institut za pravosuđe na uzorku od 4.445 i 4.432 studentice upisane na koledž početkom zimskog semestra 1996. Istraživanje je provedeno između veljače i svibnja 1997.</p>
<p> Studija je napravljena tako da počne prikupljati podatke koji bi riješili spor između feministica koje tvrde da je seksualno zlostavljanje ozbiljan problem u studentskim naseljima i konzervativnih komentatora koji smatraju da je problem prenapuhan ideološki opterećenim istraživanjima. Naglašavajući teškoće u istraživanju silovanja, izvješće navodi da se 48,8 žena čije iskustvo odgovara definiciji žrtve silovanja nije smatralo žrtvama silovanja, a 4,7 posto je reklo da ne znaju jesu li bile silovane. </p>
<p> Studija pod naslovom »Seksualna viktimizacija žena na koledžu« definira silovanje kao neželjeno, dovršeno spolno, oralno ili prodiranje predmetom, izvedeno nasilno ili prijetnjom nasiljem.</p>
<p> Prva telefonska anketa bila je usmjerena ka ispitivanju »neželjenih seksualnih iskustava«, a druga kao istraživanje žrtava zločina. Prva anketa je pokazala da je postotak žena koje izvješćuju o silovanju bio 11 puta veći nego u drugoj anketi: 1,7 posto u usporedbi s 0,16 posto. Prva anketa zabilježila je šest puta veći postotak izvješća o pokušaju silovanja nego druga, 1,1 posto prema 0,18 posto. Istraživači smatraju da rezultati ispitivanja ukazuju da Ministarstvo pravosuđa i njegove statistike o žrtvama kriminala »podcjenjuju stvarnu raširenost silovanja« jer rabi pitanja poput onih u drugoj anketi. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Boje za kosu povećavaju rizik od raka mjehura </p>
<p>ZAGREB/LOS ANGELES, 27. siječnja</p>
<p> - Trajne boje za kosu pri redovitoj uporabi izazivaju kod žena, a još više kod frizera, veći rizik obolijevanja od raka mokraćnog mjehura, zaključili su istraživači Medicinskog fakluteta pri Sveučilištu Južne Kalifornije. Istraživači su utvrdili da su, čak i nakon uzimanja u obzir utjecaja pušenja koje je dokazano jedan od faktora rizika za pojavu raka mokraćnog mjehura, žene koje tijekom godine dana ili dulje koriste barem jednom mjesečno trajne boje izložene dva puta većem riziku pojavljivanja tog raka nego one koje ne koriste te boje. Kod frizera i brijača rizik je nakon deset godina rada pet puta veći nego kod drugog stanovništva. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="18">
<p>Requiem za sjećanje</p>
<p>Uz stotu godišnjicu smrti slavnog Giuseppea Verdija (1813.- 1901.) izvedbe njegova veličanstvenog Requiema diljem svijeta najdirljiviji su hommage velikom opernom skladatelju. I Zagrebačka filharmonija izvela je Requiem u petak i subotu u Koncertnoj dvorani »Vatroslav Lisinski«</p>
<p>Uz stotu godišnjicu smrti slavnog Giuseppea Verdija (1813.- 1901.) izvedbe njegova veličanstvenog Requiema diljem svijeta, najdirljiviji su hommage velikom opernom skladatelju. Naime, uz 26 opera, nešto komorne i crkvene glazbe, najvažnije mjesto u njegovom stvaralaštvu zauzima grandiozni Requiem za sole, zbor i orkestar. Prvi poticaj za stvaranje upravo takvog djela bila je smrt jednog drugog velikana operne umjetnosti Gioacchina Rossinija (1868.). Verdi je tada zamislio i predložio da zajedno s još trinaest skladatelja ostvari neku vrstu »kolektivnog requiema«, koji bi se izveo samo tom prigodom, »kao poštovanje prema čovjeku čiji gubitak oplakuje sav svijet«. </p>
<p>No, ta zamisao ipak nije ostvarena, a drugi poticaj nakon četiri godine bila je smrt velikog talijanskog književnika i pjesnika Alessandra Manzonija (1873.). Tada Verdi sâm pristupa skladanju. Komponirao je skoro čitavu godinu na temeljima svojih ranijih zamisli i skica te je djelo dovršeno i izvedeno na godišnjicu pjesnikove smrti 22. svibnja 1874. godine u crkvi San Marco u Milanu. Uslijedile su tih dana još četiri uspješne reprize u milanskoj Scali, a za nekoliko tjedana skladba je šest puta uzastopce izvedena i u Parizu. Od tada je Verdijev Requiem nezaobilazno repertoarno djelo, naročito u posebnim prigodama sjećanja na pokojnike, a skladatelj je i sam više puta dirigirao izvedbama tog svojeg remek-djela u Londonu, Beču i Kölnu.</p>
<p>Verdi je Requiem stvorio u svojim zrelim godinama, nakon velikih uspjeha opernih djela počevši od »Nabucca«, svojega prvog hita, praizvedenog 1842. godine u milanskoj Scali do »Aide« praizvedene 1871. u Kairu. Unutar tog okvira nastajala su sve bolja i zrelija remek-djela operne umjetnosti - »Machbeth«, Latinska trilogija (»Rigoletto«, »Trubadur« i »Traviata«), »Sicilijanska večernja«, »Simon Boccanegra«, »Krabuljni ples«, »Moć sudbine« i »Don Carlos«. Nakon »Aide«, Verdi se bogat i slavan povukao na svoje imanje Sant'Agata nedaleko rodnoga sela Roncole kraj Busseta. Bilo je to razdoblje tzv. »velike šutnje« koju je, međutim, ipak prekinuo Requiemom. </p>
<p>Potaknut ponovnim uspjehom i nagovorima svojih štovatelja i prijatelja, Verdi sa svojim najboljim libretistom, pjesnikom i skladateljem Arrigom Boitom stvara još svoje dvije posljednje opere, obje prema Shakespeareu koje su apsolutni vrhunci njegova impresivnog stvaralaštva. Bile su to »Otello« (1887.) i »Falstaff« (1893.), jedina njegova komična opera »Smijeh mudrosti« i »Vedri pozdrav životu s ruba groba«. </p>
<p>Kako je Verdi bio prvenstveno operni skladatelj iznimnog osjećaja za glazbeni teatar, tako i njegov Requiem ne skreće od opernog stila. Iako inspiriran tradicionalnim latinskim liturgijskim tekstom mise za mrtve i stoljetnom duhovnom glazbenom tradicijom, Verdi ipak ostaje vjeran svojem opernom stilu, ali Requiem se i »uzdiže iznad svih opera, on postaje punokrvna glazbena drama par exellence, trijumf poezije, pročišćenja i spasenja, katarze i uzašašća«.</p>
<p>Zagrebačka filharmonija je više puta izvodila Verdijev Requiem, dakako i sa svojim dugogodišnjim šefom-dirigentom maestrom Lovrom plemenitim Matačićem (1899. - 1985.). Njemu u spomen Zagrebačka filharmonija jednom godišnje priređuje tradicionalne koncerte. </p>
<p>Tako je i prva izvedba Verdijeva Requiema u petak u Koncertnoj dvorani »Vatroslav Lisinski« kao Koncert na dar bila »In memoriam Lovri pl. Matačiću«, dok se druga izvedba u subotu, 27. siječnja, na dan Verdijeve smrti, uklopila u ciklus »Lisinski subotom«. </p>
<p>Za ovu dvostruku izvedbu angažiran je talijanski dirigent Pier Giorgio Morandi (1958.) koji je studirao na milanskom Konzervatoriju Giuseppe Verdi, i na salzburškom Mozarteumu. Usavršavao se kod Riccarda Mutija i Giuseppea Patanéa. Studirao je i u SAD kod Leonarda Bernsteina i Seiija Ozawe. Bio je dirigent rimske opere, gost-dirigent budimpeštanske opere, a surađivao je i s ostalim orkestrima u svojoj domovini i inozemstvu. Posebno se pročuo po izvedbama Verdijevih opera. Sudjelovali su i strani, pretežito talijanski solisti i akademski zbor »Ivan Goran Kovačić«. </p>
<p>Smanjenom sastavu Zagrebačke filharmonije nesrazmjeran je, doduše, bio veliki zbor, unatoč vrlo solidnoj izvedbi i lijepim ujednačenim glasovima (zborovođa Luka Vukšić). Ugledni solisti ostavili su bolji dojam u pojedinačnim solo nastupima negoli u skupnim, zahvaljujući razlikama u boji glasova i njihovom intenzitetu. Izražajne i dojmljive trenutke pružile su talijanska sopranistica Maria Billeri i mađarska mezzosopranistica Ildikó Komlósi te talijanski tenor prodorna glasa Antonello Palombi, dok je talijanski bas Antonio Gobbi većim dijelom glasovno oscilirao. </p>
<p>Unatoč impresivnim trenucima, posebice u mirnim i tihim dijelovima partiture, izvedba u cjelini nije bila dovoljno ujednačena i kompaktna zbog prevelikih i grubih kontrasta u dinamici i akcentima. Nije lako dostići umjetničku razinu izvedbe velikog maestra Lovre plemenitog Matačića, čiju nezaboravnu interpretaciju Verdijevog Requiema pamtimo s nostalgijom. I on i autor svakako su zaslužili impresivniji »In memoriam«.</p>
<p>Višnja Požgaj</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Zagrebačka galerija Verdijevih glasova</p>
<p>Stotrideset godina prošlo je od prve izvedbe »Trubadura« u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, prve Verdijeve opere u izvođenju nacionalnog opernog ansambla. Ta obljetnica pridružuje se stotoj godišnjici smrti Giuseppea Verdija što je ove godine obilježava kulturni svijet. Tim povodom u Hrvatskome narodnom kazalištu postavljena je izložba o izvedbama skladateljevih djela. Autorica izložbe Marija Barbieri, glazbena spisateljica i urednica, željela je na četrdeset panoa prikazati plejadu istaknutih pjevača koji su postizali velike uspjehe u Verdijevim operama, od kojih su mnogi postigli svjetsku karijeru i postali vodeći verdijanci, dirigente i ravnatelje koji su zaslužni za postavljene ukupno trinaest Verdijevih opera (Trubadur, Ernani, Rigoletto, Krabuljni ples, Nabucco, Traviata, Aida, Moć sudbine, Macbeth, Otello, Simon Boccanegra, Falstaff i Don Carlos), i specifičnosti pojedinih razdoblja u odnosu na veću ili manju zastupljenost izvođenja pojedinih naslova.</p>
<p>Marija Barbieri istražila je dvije i pol tisuće programskih cedulja s podjelama uloga. Izložila je dvjestotinjak fotografija - portreta opernih umjetnika u Verdijevim ulogama i prizora iz predstava - i mnoštvo programa iz arhive HNK, Teatrološkog instituta i privatnih zbirki. Već se u početnom djelovanju Zagrebačke opere za ere Ivana pl. Zajca posebno ističu dva pjevačka imena. Bariton Josip Kašman koji će se otisnuti u svijet i ostvariti jednu od najvećih karijera naših pjevača u inozemstvu, bio je kao verdijanac stup svekolike Zajčeve Opere. Tenor Giovanni De Negri pjevao je u osam od devet opera što ih je Zajc postavio. On će postati jednim od vodećih talijanskih tenora i Verdiju draži Otello čak od prvog tumača Francesca Tamagna.</p>
<p>Poslije Ivana Zajca, Nikola pl. Faller na kraju 19. stoljeća postavlja »Otella« i jedini put u zgradi HNK izvodi »Requiem«. Preostala tri naslova postavlja Krešimir Baranović tridesetih godina. Nekoliko vrhunskih svjetskih pjevača pjevalo je Verdija u HNK. Na prvoj izvedbi »Traviate« u novoj zgradi naslovnu ulogu pjevala je Gemma Bellincioni, gostovala je i Rosina Storcchio. Na gostovanju Rimske opere s »Aidom« nastupili su Baniamino Gigli i Maria Caniglia.</p>
<p>Giuseppe Verdi u svojim je melodijama uvijek s najvećom ljubavlju vodio brigu o ljudskom glasu, pružajući pjevačima mogućnost da iskažu njegovu ljepotu, podatnost i muzikalnost i tako zadive i osvoje slušatelje. Takvu sposobnost što se naziva verdijanskim glasom nema svaki pjevač. Zagreb je imao sreću s verdijanskim glasovima. Svijetu je dao veći broj istaknutih, a među najvećim verdijanskim sopranima su primadone Zagrebačke opere Zinka Kunc, Dragica Martinis i Ljiljana Molnar-Talajić.</p>
<p>Izložba Marije Barbieri oživljava poznata i velika imena iz prošlosti Zagrebačke opere. Ona podsjeća i na predstave koje se pamte, kao što je povijesni »Otello« s Josipom Gostićem. Odabrano je ono najvažnije između oko 2450 izvedenih predstava. Na izvedbe Verdija u Zagrebačkoj operi doista možemo biti ponosni.</p>
<p>Davor Schopf</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Hrvatska u Europi bez jezičnih granica</p>
<p>Europska unija i Vijeće Europe 2001. godinu proglasile su godinom jezika s namjerom da stanovništvo staroga kontinenta upozori na europsko jezično bogatstvo i potakne na učenje. Svečano otvorenje Godine jezika održat će se 18. do 20. veljače u Lundu u Švedskoj. Glavna je zadaća hrvatskog Nacionalnog odbora za godinu jezika uključiti se u međueuropske projekte, ali i ponuditi svoj dio programa, baš kao što će to učiniti svaka zemlja u Europi</p>
<p>Hoće li nas novo stoljeće više zbližiti i povezati i hoćemo li ulaskom u novi milenij postati i građanima svijeta, koji nam se otvara u svoj svojoj raznolikosti, bogatstvu, znanjima, novim tehnologijama koje nas umrežavaju i dovode u dom naših najbližih i najdaljih susjeda. Epistola je gotovo izumrla u novom stoljeću, a zamijenio ju je novi način komunikacije - Internet. Raspala su se moćna kolonijalna carstva, potonuo komunizam, a s njim i podjela svijeta na blokove. Nakon što se svijet usitnio na mnoštvo malih država i jezika, počeo se ponovo ujedinjavati, brisati utvrđene granice zbog kojih su se sve donedavno vodili krvavi ratovi, njegovati multikulturalnost i bogatiti se našim različitostima. Ljudska prava, slobodna razmjena ideja, otvoreno tržište i zdrava konkurencija koja nas potiče na više i bolje, postali su opće priznati postulati u Europi bez granica. A da bismo bili ravnopravni putnici bez putovnice, da bismo razumjeli svijet koji nas okružuje i kojemu silno želimo biti sastavnim dijelom, da bismo čitali pisce u izvorniku, pregovarali o najunosnijim poslovima, digli svoj glas protiv diskriminacije i najmanje etničke skupine u najzabačenijem kraju svijeta, kupovali na tržnici ili u najglamuroznijim trgovinama, i da biste mogli reći osobi koju ste upoznali u avionu na letu do Londona da ste baš nju čekali čitav život - morate znati progovoriti nekim od svjetskih jezika. </p>
<p>Da je učenje stranih jezika nužnost i da ga morate znati, želite li dobiti ma koji atraktivniji posao, uči nas naša svakodnevica, vrijeme s kojim moramo ići u korak. Postajući svjesni devize koja kaže - vrijedan si toliko koliko jezika govoriš - Vijeće Europe i Europska zajednica proglasili su 2001. godinu Europskom godinom jezika. Učinili su to stoga da bi stanovništvo staroga kontinenta upozorili na europsko jezično bogatstvo i potaknuli to mnoštvo otuđenih ljudi da se zbliže, bolje razumiju i shvate da je najisplativija investicija ulagati u sebe, u znanje, u ovom slučaju znanje ma kojeg od mnoštva jezika koje ne razumijemo, pa ih zovemo stranima. I kao što nikada nije kasno za ljubav, tako nikada nije kasno da naučite novi jezik, usavršite onaj koji ste davno još u školi učili, da se uključite u jednu od niza akcija koje u Europskoj godini jezika organizira i hrvatski Nacionalni odbor za obilježavanje godine jezika, a koji suvereno vodi njegova predsjednica Nataša Jovičić, pomoćnica ministra za međunarodnu prosvjetnu suradnju.</p>
<p> Odbor, kao savjetodavno i stručno tijelo ministra prosvjete čini 21 osoba delegirana iz različitih udruga, počevši od nevladinih organizacija, škola, sveučilišta, škola stranih jezika, nacionalnih manjina, medija, raznovrsnih nezavisnih stručnjaka, udruga koje promiču jezik i nacionalnu kulturu, pa do često zaboravljenih udruga osoba s teškoćama u razvoju. Glavna mu je zadaća uključiti se u međueuropske projekte koje pomažu i promiču Vijeće Europe i Europska komisija, ali i ponuditi svoj dio programa, baš kao što će to učiniti svaka zemlja u Europi. Svečano otvorenje Godine jezika zbit će se 18. do 20. veljače u Lundu u Švedskoj, gdje će se održati europska konferencija na kojoj će sa svojim programima sudjelovati i Hrvatska.</p>
<p> »Predstavit ćemo naš projekt koji se za sada sastoji od 16 vrlo raznolikih programa. No, to nije krajnja brojka jer nam svaki dan pristižu novi programi koji će se provoditi čitave godine« - priča Nataša Jovičić. A oni se sastoje od mnoštva poticajnih programa za učenje stranih jezika, od izložaba, književnih večeri, tiskanja i prevođenja djela s različitih jezika, seminara za nastavnike, predstavljanja nakladnika iz Austrije i Slovenije i hrvatskih knjiga u Mađarskoj, Austriji, otvaranja ljetnih škola za mladež, okruglih stolova i konferencija o jezičnim problemima u međunarodnim odnosima i slično. »Ipak, najvažnija nam je zadaća potaknuti mlade da u idućih pet godina uz materinji jezik nauče još dva nova jezika, te otvaranje bilingvalnih škola od predškolskih ustanova do srednjih škola.«</p>
<p>»Cilj nam je osvijestiti učenje ne samo engleskog, njemačkog, francuskog i talijanskog, nego i švedskog, danskog, mađarskog, bugarskog ili norveškog jezika. Za dva do tri mjeseca bit će usvojeni novi zakoni koji će u našim sredinama omogućiti otvaranje internacionalnih škola na kojima bi predavali profesori iz čitavoga svijeta. Na taj bi se način njegovala multikulturalnost i prožimanje različitih kultura. Mi doista želimo nešto promijeniti u našem obrazovnom sustavu. Ne želimo da se više ikad ponovi ono što se dogodilo u vrijeme ministrice Ljilje Vokić koja je u pola procesa ukinula bilingvalne razrede. To je doista značilo baciti bombu na školstvo. Stalo nam je da se s akcijama ne stane nakon godine dana, već da pokažemo postignuća i krenemo korak dalje. Ne poluče li naše akcije otvaranje bar dvije bilingvalne škole - nismo ništa učinili. Upravo Europska godina jezika omogućit će da se potaknu i razviju nove inicijative europske politike čija smo i mi sastavnica«, kazala je energična i agilna prva žena Hrvatskog nacionalnog odbora.</p>
<p>Već u ožujku održat će se u Rovinju konferencija posvećena Godini jezika, u organizaciji Ministarstva europskih integracija, a u srpnju u Zagrebu Svjetski kongres esperantista na kome će biti riječi o kulturi dijaloga i dijalogu među kulturama te o afirmaciji jezika malih naroda. Trebao bi se održati i seminar Vijeća Europe u Rijeci koji bi se bavio različitošću i bogatstvom jezika. U velik dio programa uključit će se i Ministarstvo kulture i druga srodna ministarstva, »da imamo Ministarstvo mladih, poput Mađarske, i ono bi zasigurno imalo nemala udjela u svim akcijama«, naglašava Nataša Jovičić.</p>
<p> Europska komisija provela je i niz istraživanja o jezicima zemalja EU, a jedno od njih kaže da čak 44 posto europskih građana može komunicirati na jeziku koji im nije materinji. U Luxemburgu gotovo svaka osoba govori jedan strani jezik dovoljno dobro da na njemu može komunicirati. A u Nizozemskoj, Danskoj i Švedskoj to je u mogućnosti 8 od 10 osoba. Čak 91 posto učenika u zemljama EU uči engleski jezik, 34 posto uči ih francuski, 15 posto njemački i 10 posto španjolski. Temeljna je nakana Europske komisije da svi građani Unije vladaju s najmanje tri europska jezika. Posebno se finacijski podupiru projekti koji potiču učenje regionalnih jezika i jezika manjina, jer to jamči jaču suradnju ljudi na tom području, štoviše usvojena je Europska povelja o regionalnim jezicima i jezicima manjina da bi se oni zaštitili kao vitalni dio bogate europske jezične kulturne baštine. </p>
<p>U toj i takvoj Europi u današnjem vremenu svekolikih integracija koje nas polako, ali sigurno približavaju kulturama kojima svojim korijenima pripadamo, pripremimo li se dobro za taj milenijski susret, bit će ugodno živjeti.</p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Hrvatska je jedina zemlja koja oporezuje učenje stranih jezika</p>
<p>Odgovor na pitanje zašto si mnogi ne mogu priuštiti učenje stranog jezika u školama za strane jezike, jest i žalosna činjenica da je Hrvatska vjerojatno jedina zemlja u Europi u kojoj se tečajevi jezika oporezuju. Dakle, u cijenu koju plaća polaznik tečaja uključeno je i 22 posto PDV-a. Prema riječima predstavnica škola za strane jezike koje su sudjelovale u okruglom stolu Vjesnika, do prije tri godine kad je uveden PDV, usluge koje građanima pružaju škole stranih jezika bile su oslobođene plaćanja tadašnjeg poreza na promet roba i usluga. Kad je taj porez 1. siječnja 1998. ukinut i zamijenjen današnjim PDV-om, tečajevi jezika ušli su u sustav poreza na dodanu vrijednost, čime su cijene automatski porasle za 22 posto. </p>
<p>Neke škole, poput »Varšavske« i »Vodnikove«, nekoliko su puta vlastima ukazivale na taj problem, no odgovor nikad nisu dobile. No to je tek vrh ledene sante koja se zove loše zakonodavstvo kojim je u Hrvatskoj danas reguliran status škola za strane jezika i agencija za prevođenje. Doduše, možda bi bilo ispravnije ustvrditi kako njihov status uopće nije zakonski reguliran, odnosno one rade van zakona. </p>
<p>Kako otkrivaju predstavnice škola, bilo bi logično da licence za održavanje nastave stranih jezika, privatnim školama izdaje država, odnosno Ministarstvo prosvjete i sporta. Posve je apsurdna situacija da naše najstarije škole, »Varšavska« i »Vodnikova«, koje su radile još u vrijeme bivše Jugoslavije, danas za svoje nastavne programe imaju licence pojedinih uglednih europskih škola i sveučilišta, ali ne i bilo koje hrvatske ustanove. Da stvar bude gora, rad škola stranih jezika u bivšoj je državi bio propisan zakonima, no osamostaljenjem Hrvatske, ti se propisi, tvrde predstavnice škola, nisu ugradili u hrvatsko zakonodavstvo. </p>
<p>To je dovelo do posvemašnjeg kaosa na tržištu podučavanja stranih jezika, jer budući da zakona nema, tzv. školu za strane jezike smije otvoriti tko god hoće i u njoj predavati po bilo kakvom nastavnom planu. »Vodnikova« i »Varšavska« o tom su problemu prije dvije godine napravile cijeli elaborat, koji bi mogao poslužiti kao osnova za izradu zakona, i uputile ga Ministarstvu prosvjete. Dakako, dok su se izmjenjivali ministri prosvjete, i taj je materijal ostao u nečijoj ladici. </p>
<p>Veoma slična situacija je i kod agencija za prevođenje, koja se uopće ne mogu registrirati kao prevoditeljska djelatnost iz jednostavnog razloga što takva djelatnost službeno ne postoji, odnosno nema svoju šifru. Društvo prevoditelja, ističe Marijan Tokić, stoga upravo priprema manju studiju kojom će Vladi ukazati na taj propust koji bi nas mogao skupo koštati. </p>
<p>S obzirom da škole i agencije nisu predviđene zakonom, ne postoji ni sustav kojim bi država kontrolirala kvalitetu njihova rada i općenito razinu pružanja usluga. Time su, u svakom slučaju, najviše zakinuti sami polaznici tečajeva jezika, kao i oni koji u raznim agencijama naručuju prijevode te nerijetko za visoku cijenu dobivaju izuzetno loše prevedene tekstove.</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Hrvatska je uz Albaniju jedina europska zemlja bez ustanove za obrazovanje prevoditelja</p>
<p>Prevoditelja imamo razmjerno mnogo, no ako tražimo one kvalitetne, onda je broj znatno manji. Četiri-pet puta sam pisao kompletne nastavne planove, programe i prijedloge za studij prevođenja. Prijedlog je svaki put bio odbijen. Moj posljednji pokušaj, koji je u tijeku, je da se organizira jednogodišnji postdiplomski specijalistički studij prevođenja. Prijedlog ubrzo ide na Fakultetsko vijeće i Senat sveučilišta. Nema razloga da ovoga puta ne prođe, jer će studenti sami plaćati tu godinu studija </p>
<p>Redovni profesor na Odsjeku anglistike Filozofskog Fakulteta u Zagrebu dr. Vladimir Ivir, jedan je od naših najvećih anglista, ali i legenda prevoditeljskog zanata, koji se kroz svoj rad godinama zalaže za podizanje razine prevoditeljske profesije u Hrvatskoj. Čini se da bi danas, kad sve više postajemo svjesni da bez vrhunskog znanja jezika ne možemo u europske integracije, njegovi napori mogli napokon uroditi plodom. </p>
<p>• Je li istina da Hrvatskoj nedostaje kvalitetnih prevoditelja i da je taj problem danas prisutniji nego ikad prije?</p>
<p>- To je pitanje na koje treba odgovoriti u više slojeva. Ako ljudi traže prevoditelje, a ne mogu ih dobiti, znači da ih nedostaje. S druge strane, Hrvatska je mala zemlja pa smo stoga ovisni o prevođenju. Želimo li biti dio svijeta, moramo prevoditi ono što svijet radi, a ako želimo nekoga upoznati s našom stvarnošću, to opet moramo prevesti. Kome ćemo nešto dati prevesti ako ne našim ljudima? Potreba za prevoditeljima je velika i dvojaka - treba prevoditi ono što svijet radi, a samo preko prijevoda možemo u taj svijet uklopiti našu kulturu i druga dostignuća. Prevoditelja imamo razmjerno mnogo, no ako tražimo one kvalitetne, onda je njihov broj znatno manji. Imamo čitav niz prevoditelja koji se bave prevođenjem političkih, pravnih i ekonomskih tekstova, no i tu ima svega i svačega.</p>
<p>• Je li sada za prijevod takvih tekstova potreba daleko veća nego prije?</p>
<p>- Ta potreba postaje sve veća što se više približavamo Europi, odnosno euroatlantskim integracijama. Kompletno zakonodavstvo EU-a sa svim zakonima, propisima i naputcima, postaje dio hrvatskog zakonodavstva i treba ga prevesti na hrvatski.</p>
<p>• Koliko otprilike teksta treba prevesti?</p>
<p>- Riječ je o otprilike 160.000 stranica ili kartica. Pretežno su ti tekstovi na engleskom jeziku, manjim dijelom na njemačkom ili francuskom. EU svakim danom donosi nove propise i količina tekstova raste. Istodobno naše zakone treba prevesti na EU-u razumljive jezike kako bi oni znali zadovoljavaju li naši zakoni njihove standarde.</p>
<p>• Tko će prevesti tih 160.000 kartica?</p>
<p>- To je teško pitanje koje upravo razmatra Ministarstvo za europske integracije, jer sve ovisi o vremenskoj dinamici. Taj je velik posao decentraliziran po ministarstvima koja imaju svoje prevodilačke službe. No, ti prevoditelji, koji prevode tekuće materijale, ne mogu odraditi tih 160.000 kartica. No, naručitelj prijevoda ima mogućnost dati tekst prevoditelju koji je najbolji u točno određenom području. Ministarstvo za europske integracije računa na prevoditelje koji će raditi izvan svog radnog vremena i već su raspisani natječaji za određene prijevode. Neki će biti specijalist za, primjerice pomorsko pravo, drugi za farmaceutske proizvode, treći za trafostanice...</p>
<p>• S obzirom da je teško očekivati da će svatko tko diplomira jezik na Filozofskom fakultetu biti u stanju kvalitetno prevesti neki stručni tekst, postavlja se pitanje gdje se prevoditelji mogu obrazovati?</p>
<p>- Hrvatska je, nažalost, jedna od rijetkih europskih zemalja, valjda jedina uz Albaniju, koja nema ustanovu za obrazovanje prevoditelja. To je žalosna činjenica. Koliko god to paradoksalno zvučalo, to se ipak ne mora negativno reflektirati na kvalitetu prevođenja. No, kad postoji studij za neku disciplinu, postoji i diploma koja ipak ima neko pokriće. </p>
<p>Ne mora svaki diplomirani prevoditelj biti i vrhunski prevoditelj, ali se podrazumijeva da će biti u stanju odraditi određeni posao. Takva institucija bi trebala postojati, jer ona daje profesiji prevoditelja određeni ugled. Prevoditelj u Hrvatskoj ne postoji ni na popisu zanimanja, niti je priznat u društvu. </p>
<p>• Što napraviti da se stanje poboljša?</p>
<p>- Iz civilizacijskih razloga, ako ništa drugo, Hrvatska bi trebala dobiti studij prevođenja. Početkom 70-ih godina prvi sam na Filozofskom fakultetu počeo predavati teoriju prevođenja koju predajem i danas, i od tada sam četiri, pet puta pisao kompletne nastavne planove, programe i prijedloge za studij prevođenja. Prijedlog je svaki put bio odbijen.</p>
<p>• Tko ga je odbio?</p>
<p>- Oni koji bi taj studij trebali financirati, a to je Ministarstvo znanosti. Nije dobro da Filozofski fakultet bude samo nastavnički. Prvo smo predlagali da studij prevođenja bude četverogodišnji studij odvojen od sadašnjeg studija jezika i književnosti. Druga je varijanta bila da se studenti nakon druge godine studija opredijele za idući dvogodišnji studij prevođenja, a treći pokušaj bio je da se jezik i književnost studira četiri godine nakon čega student postaje diplomirani anglist, germanist, talijanist..., da bi se na petoj godini specijalizirao za prevođenje. </p>
<p>Ta je ideja prije tri godine dobila zeleno svjetlo Nacionalnog vijeća za znanost, ali kad smo ga htjeli realizirati, Ministarstvo je reklo da ne može. Moj najnoviji, i što se mene tiče, posljednji pokušaj koji je upravo u tijeku je da se organizira postdiplomski specijalistički studij prevođenja u trajanju od jedne godine. </p>
<p> • Za koje jezike?</p>
<p>- Zasad samo za engleski i njemački, jer su ta dva odsjeka već napravila plan i program, no zainteresirani su i kolege na talijanistici, rusistici... Nakon četiri godine studija, student bi išao na specijalistički smjer, koji ne bi bio isto što i magisterij. Prijedlog uskoro ide na Fakultetsko vijeće i Senat sveučilišta. Nema razloga da ovoga puta ne prođe, jer državu neće ništa koštati. Student će sam plaćati tu godinu studija i od tog će novca biti honorirani nastavnici. Plan predviđa da se uključe i ljudi koji su završili neki drugi studij, s time da prije toga polože neke ispite.</p>
<p>• U današnjoj situaciji kad takvog studija nema, što biste preporučili mladim ljudima koji studiraju jezike, a htjeli bi se profesionalno baviti prevođenjem?</p>
<p>- Postoje škole za prevoditelje u Grazu, Beču, Trstu... No, postoji jedna metoda školovanja koja uopće nije loša, a zove se šegrtovanje ili naukovanje. To znači da prevoditelj treba što više raditi i usavršavati se kroz vlastiti rad, po mogućnosti uz nadzor iskusnijeg kolege. Filozofski fakultet daje široku naobrazbu, ali je on tek podloga za nešto više. Mi smo u prednosti pred Grazom, Trstom ili Bečom, jer je u tim gradovima škola za prevoditelje odvojena od studija jezika i književnosti i onda se primjećuje da ti ljudi imaju nedostatak šire humanističke naobrazbe. Peta godina studija bila bi najbolje rješenje, ako želimo dobre prevoditelje. Čini mi se da će ideja proći, no smatram da nije fer da studenti plaćaju studij koji će biti prilično skup. Riječ je o intenzivnoj nastavi i grupama od maksimalno pet studenata. Mislim da bi to trebala platiti država, a ne siromašni studenti.</p>
<p>• Kako uopće procjenjujete poznavanje stranih jezika među ljudima u Hrvatskoj?</p>
<p>- Razina znanja jezika nije nimalo loša. Skoro da nema političara koji ne zna zucnuti nijedan jezik. U usporedbi sa strancima, u jezicima nismo loši. U svakodnevnom poznavanju jezika, na razini shoppinga, teško nam je u svijetu naći ravne, ali kad govorimo o visokom stupnju profesionalnog prevođenja, tu ne smije biti šepavih polurečenica. Taj jezik mora biti elegantan, kao fotografija. Nedostaje nam svijest o važnosti prijevoda kao i o tome tko može biti prevoditelj kojeg se može angažirati za neki posao. Mnogi poslodavci prevoditeljima postavljaju nemoguće uvjete, poput prekratkih rokova ili prestručnih tekstova.</p>
<p>• Koja je optimalna količina teksta koju prevoditelj može dnevno kvalitetno prevesti?</p>
<p>- To je šest do osam kartica dnevno za osmosatno radno vrijeme, što znači kartica teksta za nešto više od sat vremena. To ipak ovisi o težini teksta. Kroz neke tekstove se teško probijati i prevođenje može trajati satima. </p>
<p>• Kome se mogu obratiti školovani ljudi koji bi se htjeli baviti prevođenjem?</p>
<p>- Odgovor na to pitanje visi u zraku. Malo tko želi angažirati prevoditelja koji već nema iza sebe neke prijevode kao reference, a da bi ih imao netko mu mora povjeriti posao, čime dobivamo začarani krug. Na anglistici imamo prijevodne vježbe na trećoj i četvrtoj godini, no problem su mala satnica i velike grupe studenata. Na kraju se sve više svodi na podučavanje jezika, nego na prevođenje. Nije loše učlaniti se u Društvo prevoditelja koje ima agenciju koja ponekad angažira ljude. </p>
<p>• Koji se jezici traže?</p>
<p>- Postoje mode u jeziku. Danas je situacija takva da je na prvom mjestu engleski, pa iza njega dugo, dugo nitko, potom dolaze njemački i francuski, manje talijanski, španjolski vrlo rijetko, a ni ruski nije čest. </p>
<p>• Je li zadovoljavajuće stanje u učenju jezika u školama?</p>
<p>- Ako hoćeš biti pravnik i baviti se međunarodnim ugovorima, potrebno je znati barem engleski. No, s obzirom da smo mala zemlja, nije loše znati dva do tri strana jezika na različitim stupnjevima znanja. Bilo bi poželjno kad bi naše prosvjetne vlasti shvatile da engleski u školi ne treba promatrati kao strani jezik nego kao predmet poput svih ostalih. Engleski treba biti predmet opće naobrazbe uz koji se uče drugi jezici. U Njemačkoj je odnedavna engleski u svim školama obvezan predmet.</p>
<p> • Može li se zaključiti da će razina znanja jezika u Hrvatskoj, od svakodnevne do profesionalne upotrebe, ovisiti o tome koliko će država ulagati u obrazovanje?</p>
<p>- Što se tiče školovanja, postoje dvije mogućnosti, ili će ga financirati država ili pojedinci sami. Budući da je sada izražena velika potreba za jezicima, i da je glavni potražitelj država, ona bi morala više poduprijeti i obrazovanje. Možemo se nadati i pomoći Europske unije, koja financijski pomaže osnivanje studija za prevođenje u zemljama koje postaju pridružene članice EU-a. Tako je nedavno studij prevođenja osnovan u Ljubljani. Mi se takvoj pomoći možemo nadati nakon parafiranja ugovora o pridruženom članstvu.</p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="23">
<p>Zašto Janicu »ne zanima« Svjetsko prvenstvo?</p>
<p>Favoritkinja za čak dva zlata u St. Antonu uspjela je i u Ofterschwangu »iznervirati« pojedine novinare tvrdnjom kako je nastup na Svjetskom skijaškom prvenstvu za nju tek jedna obična utrka i ništa više / Na pitanje »Koji vam je glavni cilj na Svjetskom prvenstvu?«, Janica odgovara: »Ostati živa i zdrava«</p>
<p>Ni nastup skijašica u njemačkom Ofterschwangu nije donio neke bitne novosti u ovogodišnjem izdanju Svjetskog kupa: Janica Kostelić je nepobjediva u slalomu - pobijedila je već sedmi put u ovoj sezoni i osigurala mali »Kristalni globus« namijenjen ukupnoj pobjednici te discipline - vremenske neprilike i dalje zadaju glavobolje organizatorima, a o održavanju otkazanog mariborskog slaloma ponovno ni riječi. Ništa novoga pod Suncem, rekli bi stari Latini... Dobro, novi je rekord u neprekinutom nizu slalomskih pobjeda (9), no kako Janica o rekordima uopće ne razmišlja, ni to nije neka novost, baš kao ni to da o nastupu na Svjetskom prvenstvu u St. Antonu razmišlja tek kao o još jednoj utrci, nimalo značajnijoj od onih u Svjetskom kupu. Takvo je njezino razmišljanje jako naljutilo jednog kolegu s Talijanske televizije:</p>
<p>»Kako možete reći da je to tek najobičnija utrka kad je za sve ostale skijašice i skijaše to najvažniji događaj sezone«, uzbuđeno se obratio Janici, nervozno mašući rukama. </p>
<p>Janici Kostelić se nije pomaknuo ni jedan mišić na licu i mirno je ponovila: </p>
<p>- Za mene je nastup na Svjetskom prvenstvu samo obična utrka i ništa više. Utrka k'o utrka. Ne znam za ostale o kojima govorite, no znam neke skijašice i skijaše koji su na svjetskom prvenstvu osvojili medalju, nakon čega više nikad ništa u skijanju nisu napravili. Zato je to za mene tek obična utrka. Olimpijske igre su, već, sasvim nešto drugo...</p>
<p>Što se, pak, tiče Janičinih prognoza za SP, koje u ponedjeljak počinje u austrijskom St. Antonu, one su više nego oskudne, njezini odgovori na upite o toj temi izgledaju otprilike ovako: </p>
<p>• Smatrate li da ste glavna favoritkinja za svjetski naslov u slalomu?</p>
<p>- Vidjet ćemo. </p>
<p>• Koji vam je glavni cilj na Svjetskom prvenstvu? </p>
<p>- Ostati živa i zdrava. </p>
<p>Toliko o toj temi od Janice Kostelić. Mi bismo ipak dodali kako će Janica u St. Antonu biti svakako prva favoritkinja za zlatno odličje u kombinaciji i slalomu, a i u veleslalomu može biti plasirana vrlo visoko.</p>
<p>Slalom i veleslalom vozit će na SP i njezin brat Ivica, a Nika Fleiss će nastupiti samo u slalomu. </p>
<p>Još nekoliko riječi o »trakavici« u vezi s otkazanim mariborskim slalomom. Sve kalkulacije pokazuju da bi baš eventualni bodovi iz tog slaloma mogli nedostajati Janici za ukupnu pobjedu u Svjetskom skijaškom kupu, pa čelnici hrvatskog skijanja i dalje »pritišću« direktora ženskog dijela Svjetskog kupa, Austrijanca Kurta Hocha. Odgovora, međutim, nema pa će direktor naše reprezentacije, Vedran Pavlek, zatražiti pismeno očitovanje Svjetskog skijaškog saveza o tom problemu. </p>
<p>Ante Kostelić je i u Ofterschwangu ponovio kako nema govora o austrijskoj zavjeri protiv Janice - riječ je o sljedećem problemu: </p>
<p>- Organizacija Svjetskog skijaškog saveza je vrlo inertna. Vrlo sporo reagiraju na ovakve i slične događaje, što je loše za skijanje, bez obzira na njihove ili naše interese. U interesu sporta, međutim, oni bi morali omogućiti održavanje tog slaloma do kraja sezone, za što i vremena i mogućnosti svakako ima. Jasno je da u svjetskom skijanju postoje različiti interesi, no oni bi se trebali odražavati u pozitivnom, a ne u negativnom pristupu. </p>
<p>• Što Hrvatski skijaški savez tu još može napraviti? </p>
<p>- Ne može ništa. </p>
<p>I ovaj i svi ostali problemi morat će, međutim, pričekati, jer u St. Antonu će se od 29. siječnja do 11. veljače dijeliti svjetske skijaške medalje. Hoće li svoj dio uzeti i Hrvatska? Janica bi rekla, »vidjet ćemo«... </p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Nema sreće dok jedni drugima stalno rade o glavi! </p>
<p>»Pravi rezultat reprezentacije na Europskom prvenstvu svakako bi pomogao da se raščisti stanje u Hrvatskom košarkaškom savezu. Nešto se mora prelomiti. Nadam se da će se to i dogoditi, jer ovako, uz stalne borbe, nikada se nećemo vratiti na pozicije na kojima smo nekada bili«, smatra bivši košarkaški reprezentativac Stojko Vranković kojega bi izbornik Aco Petrović rado opet vidio u reprezentaciji </p>
<p>ZAGREB, 27. siječnja</p>
<p> - I ovoga ljeta Stojko Vranković bio je najbolja košarkaška priča podno tornja. No, epilog je bio potpuno isti kao u posljednjih desetak godina. Iako je, tvrde, ovoga ljeta bio najbliži dolasku. </p>
<p>Ovako, Stojko Vranković je dobra dva mjeseca trenirao sa »cibosima«, skupljao snagu i onda potpisao za bolonjski PAF. Sudba je htjela da se Cibona u svojoj najmizernijoj europskoj sezoni u posljednjem desetljeću upravo u osmini finala sučeli s PAF-om. I Stojkom Vrankovićem. Kako Ciboninu sezonu već godinama determinira uspjeh u Europi, tako klub iz Savske u ove susrete ulazi s nadom da može spasiti sezonu. Iako će na kontra strani u srijedu u Bologni (igra se na dvije pobjede) stajati Stojko Vranković koji je igrajući za protivnike Cibone uvijek bio nerješiva zagonetka za Cibonin napad. No, PAF trenutačno ima velikih problema. Myers, Basile i Žukauskas su ozlijeđeni. Vranković tvrdi da se to dogodilo u najtežem trenutku sezone.</p>
<p> - Posljednjeg tjedna uopće nismo bili na okupu. Neki su bili s reprezentacijom, neki su se oporavljali od ozljeda. A čeka nas vraški težak raspored. U ponedjeljak igramo s Vareseom, u srijedu prvu utakmicu s Cibonom. Neće biti lako...</p>
<p>• Što je realno za očekivati, tko će se od ozlijeđenih igrača ipak suprotstaviti Ciboni?</p>
<p> - Zacijelo neće igrati Litavac Žukauskas. Osobno vjerujem da će se Carlton Myers uspjeti oporaviti, dok je situacija s Basileom neizvjesna. On je u fazi oporavka. Sljedećeg tjedna bi trebao početi, da li do susreta s Cibonom, ne znam. </p>
<p>• Za razliku od PAF-a, Cibona se u miru spremala u Poreču. Hrvatskom prvaku te su utakmice strahovito važne?</p>
<p> - Nadam se da to neće biti presudno. Cibona ima dobre igrače koji su do sada igrali ispod razine koju mogu dostići. Nadam se da im neće krenuti baš protiv nas. </p>
<p>• Kakvo je bilo razmišljanje u Bologni kad ste shvatili da vam na putu u četvrtfinale stoji Cibona?</p>
<p> - Nismo toliko razmišljali o protivniku koliko smo željeli uzeti prvo mjesto u skupini. To nam je bilo najvažnije. A, kažem, Cibona ima svojih kvaliteta, mlada je to momčad i može biti neugodna. Nisu odigrali ništa senzacionalno do sada, no to ne znači da im ne može krenuti. Nas su opteretile ozljede, nije nam lako s te strane, no opet vjerujem da smo bolji od Cibone. </p>
<p>• Hoće li vam biti opterećenje činjenica da ste ove sezone gotovo završili u Ciboni, a sad ćete protiv nesuđenoga kluba tražiti prolaz u četvrtfinale?</p>
<p> - Ne, neće. Toliko sam dugo profesionalac i toliko sam puta igrao protiv tzv. svojih klubova da sam navikao. Predugo sam već u košarci da bi me takve stvari opterećivale. </p>
<p>• PAF je dosta promijenio igru otkako ste vi došli. Dosta se lopti spušta na vas u napadu, mnogo toga pokušavate realizirati?</p>
<p> - Prije nego sam potpisao za PAF spremao sam se mjesec i pol-dva. No, to su bili više atletski treninzi, skupljao sam snagu. Meni je, dakle, isto tako trebalo vremena da se priviknem na loptu, na igru. Ipak sam dugo pauzirao. Osim toga, poremetile su nas ove ozljede i sve skupa nije bilo baš najbolje. </p>
<p>• Kakav je ugođaj u Bologni?</p>
<p> - Moram biti iskren i reći da ne čitam novine, Na treninzima je sve dobro i ne opterećujem se stvarima koje nisu vezane za parket. </p>
<p>• Kako komentirate posljednji napad HKS-a na izbornika Acu Petrovića? Neki ga ne bi željeli vidjeti na klupi reprezentacije na EP u Turskoj?</p>
<p> - Od svega sam čuo samo posljednje rezultate. Ostalo ne znam, ali to su stare boljke naše košarke. Uvijek se vrtimo u krug i tu sreće nema dok je tako. </p>
<p>• Mislite li da bi jedan pravi rezultat iz Turske mogao stvari postaviti na pravo mjesto i raščisti situaciju u Savezu?</p>
<p> - Pravi rezultat svakako bi pomogao, jer se nešto mora prelomiti. Nadam se da će se to i dogoditi, jer ovako, uz stalne borbe, nikada se nećemo vratiti na pozicije na kojima smo nekada bili.</p>
<p>• Petrović još nije odustao od vas. Nada se da bi ipak mogli pomoći reprezentaciji na EP?</p>
<p> - Tu sam temu toliko puta do sada prežvakao da stvarno ne znam što bih više rekao. Stvarno mi je to još predaleko, ne znam što bih više rekao.</p>
<p>Tvrtko Puljić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Domaćin spreman za borbu protiv »nebeskih sila«</p>
<p>Grad domaćin skijaškog SP, St. Anton, zaista se potrudio kako bi 180.000 gledatelja bilo posve zadovoljno / Na zasad savršeno uređenim stazama »dežura« 45 topova za snijeg spremnih i za »treću smjenu« </p>
<p>ST. ANTON, 27. siječnja</p>
<p> - Austrijski St. Anton, obnovljen i uređen, odbrojava minute do početka Svjetskog prvenstva u alpskom skijanju (od 28. siječnja do 10. veljače). Oni koji su prošlih zima bili na odmoru u tom gradiću sa 2400 stanovnika sad su jedva prepoznali mjesto. Najviše izmjena ima u samom središtu naselja, kojim je prolazio vlak. Željeznička je postaja, naime, preseljena na rub grada, na njezinom su mjestu postavljeni veliki šatori, a nakon prvenstva, tamo će biti izgrađen zabavni park. </p>
<p>Preuređena je i velika višenamjenska dvorana, koju će za SP-a koristiti skijaški dužnosnici. Kompletno je preuređena i ostala turistička infrastruktura.</p>
<p>»Svi su objekti dobili novi izgled - od uličnih štandova s hranom, do hotela s pet zvjezdica«, kazala je dopredsjednica mjesne turističke zajednice. U dva hotela su, samo zbog prvenstva, izgrađeni bazeni. Od četiri banke, tri su potpuno obnovljene i proširene. Domaćin se zaista potrudio kako bi 180.000 gledatelja, koliko ih očekuju na prvenstvu, bilo posve zadovoljno. </p>
<p>St. Anton je smješten na 1304 metra nadmorske visine, a kad je riječ o snijegu, Austrijanci su uvjereni kako se mogu boriti i protiv »nebeskih sila«. Na zasad savršeno uređenim stazama »dežura« 45 topova za snijeg spremnih i za »treću smjenu«. </p>
<p> Dosad je za SP akreditirano 1500 novinara. Sa skijaških će se padina javljati 25 tv i 30 radijskih postaja. Organizatori su angažirali i 500 volontera, a o sigurnosti će se brinuti oko 300 policajaca. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Toni Sailer i Christl Cranz najuspješniji</p>
<p>ST. ANTON, 27. siječnja</p>
<p> - Austrijanac Toni Sailer još uvijek je najuspješniji sudionik svjetskih skijaških prvenstava. On je na smotrama najboljih alpinaca svijeta 1956. godine u Cortini d'Ampezzo i dvije godine kasnije u Bad Gasteinu osvojio sedam zlatnih i jednu brončanu medalju.</p>
<p>Korak do njega je francuska legenda Jean Claude Killy sa šest zlatnih odličja. Najviše medalja osvojio je Austrijanac s luksemburškom putovnicom Marc Girardelli, čak 11, među kojima i tri zlatne. Deset medalja ima Norvežanin Kjetill Andre Aamodt, koji će u St. Antonu imati priliku i povećati svoju kolekciju.</p>
<p>Kod djevojaka najviše uspjeha imala je Njemica Christl Cranz, koja je osvojila čak 15 kolajni, od čega 12 zlatnih.</p>
<p>Najuspješniji skijaši: Toni Sailer (Austrija: 7 zlatnih, jedna srebrna, 0 brončanih; ukupno 8), Jean-Claude Killy (Francuska: 6, -, -; 6), Gustavo Thoeni (Italija: 5, 2, -; 7), Ingemar Stenmark (Švedska: 5, 1, 1; 7), Marc Girardelli (Luksemburg: 4, 4, 3; 11), Pirmin Zurbriggen (Švicarska: 4, 4, 1; 9), Emile Allais (Francuska: 4, 4, -; 8), Kjetil Andre Aamodt (Norveška: 4, 2, 2; 8), Rudolf Rominger (Švicarska: 4, 1, 2; 7), Stein Eriksen (Norveška: 4, 1, 1; 6), Toni Seelos (Austrija: 4, -, -; 4), Lasse Kjus (Norveška: 3, 7, -; 10), Karl Schranz (Austrija: 3, 2, 1; 6), Zeno Colo (Italija: 3, 1, -; 4), Rudi Nierlich (Austrija: 3, -, -; 3). </p>
<p>Najuspješnije skijašice: Christl Cranz (Njemačka: 12, 3, -; 15), Marielle Goitschel (Francuska: 7, 4, -; 11), Erika Hess (Švicarska: 6, -, 1; 7), Annemarie Moser-Proell (Austrija: 5, 2, 1; 8), Hanni Wenzel (Liechenstein: 4, 3, 2; 9), Pernilla Wiberg (Švedska: 4, 1, 1; 6), Inge Wersin-Lantschner (Austrija: 3, 3, -; 6), Vreni Schneider (Švicarska: 3, 2, 1; 6), Trude Jochum-Beiser (Austrija: 3, 2, -; 5), Rosi Mittermaier (Njemačka: 3, 1, -; 4), Maria Walliser (Švicarska: 3, -, 1; 4), Deborah Compagnoni (Italija: 3, -, -; 3). (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Hrvatski rukometaši rasprodaju ugled</p>
<p>U 4. kolu C skupine Svjetskog prvenstva hrvatski rukometaši uvjerljivo su poraženi u ogledu s Južnom Korejom. Bilo je 38-33 za Koreance, a ovim porazom Hrvatska će najvjerojatnije okončati natjecanje u skupini na četvrtom mjestu i u susretu osmine finala igrat će protiv Rusije</p>
<p>BESANÇON, 27. siječnja</p>
<p> - Hrvatski rukometaši nastavili su rasprodaju svog ugleda. U susretu 4. kola C skupine Svjetskog prvenstva svladala ih je Južna Koreja 38-33 (16-18).</p>
<p> Sâm poraz ne treba shvatiti toliko tragično. Više od toga, međutim, zabrinjava činjenica da su hrvatski rukometaši na velikom natjecanju u službenoj utakmici primili čak 38 pogodaka, a to sasvim dovoljno govori o zalaganju igrača.</p>
<p> Sa 38 primljenih pogodaka Hrvatska se približila Amerikancima, koji u Francuskoj svojim igrama uveseljavaju publiku i gube sa po 20-ak pogodaka razlike. Ovim porazom Hrvatska će najvjerojatnije okončati natjecanje u skupini na četvrtom mjestu i u susretu osmine finala igrat će protiv Rusije. Za izbjegavanje »zbornaje« potrebno je u nedjelju svladati Španjolsku i tako pobjeći s četvrte pozicije.</p>
<p>• Dvorana u Besançonu</p>
<p>JUŽNA KOREJA - HRVATSKA 38-33 (16-18)</p>
<p>JUŽNA KOREJA: Paek 9, Hwangbo 4, K.S. Yoon 17 (3), Kim 1, S.R. Park 4, J.J. Park 1, Bang 2</p>
<p>HRVATSKA: Jović 3, Zrnić 5, Bilić 2, Dominiković 5, Ćavar 6 (1), Goluža 1, Kljaić 10, Sulić 1</p>
<p>SUCI: Abdul Hussain i Haider (obojivca Kuvajt), GLEDATELJA: 3.500.</p>
<p>• Ostali rezultati 4. kola, skupina C: SAD - Grenland 18-26 (8-11), Njemačka - Španjolska 22-31 (11-15); redoslijed: Španjolska 8 bodova, Hrvatska i Njemačka po 5, Južna Koreja 4, Grenland 3, SAD 0. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Hegel nažalost nije - Britanka</p>
<p>Suci i dalje dominiraju klizačkim prvenstvima, pa tako i ovogodišnjim EP</p>
<p>BRATISLAVA </p>
<p> - U sportskom suđenju samo je mehanika objektivna. Čim je u pitanju živ čovjek, on je, htjeli mi to ili ne, baš uvijek subjektivan. Takvom čovjeku ono što je poznatije, posebno ako to već ima neki ugled, bliže je. </p>
<p>Na ovogodišnjem Europskom prvenstvu u umjetničkom klizanju u obaveznim sastavima klizačica, igrom ždrijeba 17. je nastupila Hrvatica Idora Hegel, a odmah iza nje Britanka Zoe Jones. Idora je sigurno odvezla sve svoje zadane elemente. Kod dva skoka, doduše, doskočila je na obje klizaljke, ali nije pala ili grubo pogriješila. Odmah iza nje Britanka je kod oba ta skoka teško pala, nije uopće imala zadanu kombinaciju koju je imala Idora, a nije joj uspio ni dvostruki »axel« koji je Idori bio besprijekoran. </p>
<p>Evo kako su to vidjeli suci- Idora Hegel 3.3 do 4.0 za zadane elemente, a 3.9 do 4.9 za izvedbu. Zoe Jones 3.6 do 4.5 za elemente, a 4.6 do 5.0 za izvedbu. Kako netko tko dva puta teško padne baš kod zadanih elemenata može dobiti toliko više od nekoga tko je te skokove izveo čak i uz neke »nečistoće«? Čak i kad bi osnovna ocjena za Britanku bila 5.0, (što spada u područje bajki), nakon dva pada u bitnim elementima morala bi biti maksimalno 4.0. Da je tome doista tako vidjelo se najbolje pri kraju natjecanja kad je Marija Butirskaja pala u jednom skoku u svom briljantnom sastavu, a suci je za to kaznili sa oduzimanjem od 0.5 do čak 0.9 bodova. Britanka je za slabu izvedbu i dva pada kažnjena je jednako - 0.5 do 1.0. Evo, to je problem svih ljudskih procjena za razliku od onih mehaničkih. </p>
<p>Idora Hegel je na kraju bila osamnaesta i s time ušla u natjecanje u slobodnim sastavima gdje će nastupiti u povoljnijoj drugoj skupini. Tako ćemo nakon više godina opet imati jednu klizačicu u, recimo popularnije - finalu. </p>
<p>Borba za pobjedu ostala je između umjetnice Marije Butirskaje i neinventivne ali sigurne Irine Sluckaje. Volčkova je ponešto zaostala i morat će se za medalju žestoko izboriti protiv velikog iznenađenja 16-godišnje Švicarkinje Sarah Meier, Ukrajinke Jelene Liašenko i izvrsne Francuskinje Vanesse Gusmeroli. </p>
<p>Poredak klizačica nakon prednatjecanja i obaveznih sastava: 1. Sluckaja, 2. Butirskaja, 3. Volčkova (sve Rusija), 4. Meier (Švicarska), 5. Lijašenko (Ukrajina), 6. Gusmeroli (Francuska), 7. Soldatova (Bjelorusija), 8. Maniačenko (Ukrajina)... 18. Idora Hegel od 36 klizačica. </p>
<p>Završnica prvenstva Europe za plesne parove samo je pokazala nerazmrsiv problem te klizačke discipline. Ona nema nijedne čvrste točke na osnovu koje bi se moglo procijeniti tko je bolji a tko slabiji. Onoga časa kada se napustio klasični ples para, a prešlo u slobodno trčanje, skakanje, dizanje i bacanje po ledu, sve je postalo amorfno i neprosudivo. </p>
<p>Ovaj put se ishod znao unaprijed. Sunarodnjaci predsjednika Međunarodnog klizačkog saveza Ottavia Cinquante, Talijani Barbara Fusar-Poli - Maurizio Margaglio bili su jasno favorizirani, iako na primjer Barbara pravi osnovnu klizačku pogrešku: veći dio klizanja ne kliže na bridovima.</p>
<p>Sucima je pritom došlo u pomoć što su klizački, koreografski i plesački bolji Francuzi Marina Anissina i Gwendal Peizerat tri,četiri takta prije kraja - pali, pa su se suci štoviše pokazali prema njima i »velikodušnim«. I Rusi Lobačeva i Averbuh bili su bolji, ali su se morali zadovoljiti predviđenom broncom. Četvrti su bili Dobiazko-Vanagas (Litva), peti Chait - Šahnovski (Izrael), a šesti Winkler - Lohse (Njemačka) što se sve, uostalom, znalo unaprijed. (žs)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Bivša prijestupnica ostvarila snove</p>
<p>»Nikada više neću sumnjati u sebe nakon ovoga. Ako se mogu vratiti kući sa 'Grand Slam' naslovom, onda je sve moguće«, rekla je pobjednica »Australian Opena« Jennifer Capriati, 12. nositeljica ovogodišnjeg turnira, koja je još 1991. godine bila šesta tenisačica svjetske rang-liste, a onda je upala u nevolje s drogom i krađama te platila danak ranoj slavi i neobuzdanoj mladosti</p>
<p>MELBOURNE/ZAGREB, 27. siječnja</p>
<p> - Američka tenisačica Jennifer Capriati najvila je veliku karijeru još sa 14 godina, kada je krenula stazama slave. No, preveliki pritisak učinio je od mlade tenisačice nemirnu tinejđericu, koja je optužena za posjedovanje marihuane, a bila je i jedna od osumnjičenih u nekoliko slučajeva pljački dućana. U nedjeljnom finalu »Australian Opena«, 11 godina kasnije, Capriati je ponudila sliku iskusnije, samouvjerenije natjecateljice, te sa 6-4, 6-3 pobjedom protiv favorizirane Martine Hingis osvojila prvi »Grand Slam« naslov u karijeri. Hingis je pobijedila u posljednjih pet okršaja protiv Capriati, no Amerikanka joj je uzvratila kada se malo tko nadao...</p>
<p>- Još uvijek ne vjerujem u ovo što se dogodilo. Tko se mogao nadati da ću dospjeti ovdje nakon što se toliko toga dogodilo? No, ako vjeruješ u sebe, sve je moguće. Pokazuje nam to kako se snovi mogu ostvariti, obraćala se novinarima smiješkom urešena Capriati. </p>
<p>Za ekspresnih 63 minute slavila je pred prepunim tribinama Rod Laver centralnog terena, a navijači su jednodušno klicali trijumfu nad tenisačicom koja u protekla 35 meča na »Australian Openu« izgubila samo finalni okršaj s Lindsay Davenport prošle godine. </p>
<p>- Prije sam bila premlada da bih uopće razmišljala o »Grand Slam« naslovu. Jednostavno sam igrala meč za mečom i to je bilo to. Jedini put mi je to palo na pamet tek u polufinalnom okršaju s Monicom Seles. Tada sam pomislila »Ajme, mogla bih osvojiti Grand Slam«. Poslije toga uopće nisam imala ni prilike misliti o tome, rekla je Capriati nakon što je primila u ruke pokal te ček na 830.500 australskih dolara.</p>
<p>Pobjedama protiv Monice Seles u četvrtfinalu, Lindsay Davenport u polufinalu te Martinom Hingis u finalu, 24-godišnja Amerikanka napokon je potvrdila svoj golemi potencijal i talent, koji su u njoj vidjeli ponajbolji teniski stručnjaci. </p>
<p>- Nikada više neću sumnjati u sebe nakon ovoga. Ako se mogu vratiti kući sa »Grand Slam« naslovom, onda je sve moguće, rekla je 12. nositeljica, koja je 1991. godine bila šesta tenisačica svjetske rang-liste.</p>
<p>Od samog početka okršaja Capriati je najavila bezpoštednu borbu odmah postavljajući visok tempo igre. Nakon 12 minuta Capriati je vodila sa 4-0, nekoliko »winnera« iz trka šokiralo je Švicarku, koja baš i nema običaj pokazivati svoje osjećaje. No, u subotu su letjeli reketi...</p>
<p>- I mentalno i fizički sam umorna od mečeva s početka sezone do danas. Ovo je bio meč previše za mene. Postupno sam se sve više i više umarala u proteklih nekoliko dana. Na kraju sam jedva hodala, govorila je Hingis koja je nastupila na dva WTA turnira prije »Australian Opena«.</p>
<p>Nije prva nositeljica imala efikasnog odgovora na čvrstu igru s osnovne linije, kojom je Capriati razbila Hingis. Blistala je Capriati od samopouzdanja, ponovila je nastup poput onih iz dana kada je kao 16-godišnjakinja osvojila zlatnu olimpijsku medalju. Pobijedila je tada u finalu »nedodirljivu« Steffi Graf. Istina, izgubila je jednu servu u prvom setu, no u desetom gemu, nakon treće set-lopte, materijalizirala je očitu razliku u kvaliteti.</p>
<p>Neforsirane pogreške bile su glavna odlika Hingisove igre i u drugom setu, a savršeno odmjereni forehand i bekhend »winneri« i dalje su krasili igru Capriati. Stoga je samo minutu dulje trebalo Capriati da dobije i drugi set. Neizvjesnost je tralaja do petog gema, kada je Capriati oduzela servis 20-godišnjoj Švicarki. Pogodila je tada tri »winnera«, a za četvrti poen pobrinula se Hingis dvostrukom pogreškom. Kada je realizirala prvu meč-loptu briznula je u plač, tek se tada vidjelo što je sve držala na svojim leđima Jennifer Capriati. Hingis joj je stisnula ruku i usmjerila je prema njenim roditeljima koji su s veseljem konstatirali kako se ponose svojom kćerkom.</p>
<p>- Ona je fantastična tenisačica. Oduvijek sam govorila to. Kada je krene, vrlo ju je teško dobiti. Ona je jedna od igračica prema kojoj imam puno poštovanja, a zbog njenog znanja o igri. Možda je drugačija situacija izvan terena, no na terenu je uvijek spadala među najbojih pet, hvalila je Hingis svoju suparnicu te opravdavajući činjenicu kako već dvije godine nije osvojila »Grand Slam«.</p>
<p>Ovim trijumfom Capriati se na najbolji mogući način vratila vrhunskom tenisu. Osvojeni bodovi priskrbit će joj sedmo mjesto na najnovijoj rang-ljestvici tenisačica, a mjesto među »Top 10« Capriati nije »okusila« od 16. siječnja 1994. godine kada je bila deveta. </p>
<p>Australac Todd Woodbridge osvojio je svoj 12 »Grand Slam« naslov kada je sa svojim partnerom, Šveđaninom Jonasom Björkmanom, pobijedio Bryon Blacka i Davida Prinosila sa 6-1, 7-5, 6-4, 6-4 u finalu turnira parova.</p>
<p>• Rezultati, finale, tenisačice: Capriati (12) - Hingis (1) 6-4, 6-3; muški parovi: Wooodbridge/Björkman - B. Black/Prinosil 6-1, 7-5, 6-4, 6-4. (imi)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Hebel: Sportski rezultat je spoj fanatizma i uvjeta</p>
<p>Optimist sam kad je riječ o hrvatskom sportu, jer sport je neuništiv. To je aktivnost modernog doba i danas se bez sporta ne može. Mi imamo talentirane mlade sportaše i ono što je potrebno jest još više mladih okrenuti sportu. Oni koji se bave sportom, bez obzira na rezultate, nikada ne mogu izgubiti, već samo dobiti. Zato sam optimist, kaže Zdravko Hebel, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora</p>
<p>Nova hrvatska sportska »vlada« odradila je svojih prvih 100 dana. Toliko je, naime, prošlo od izbora dr. Zdravka Hebela na mjesto predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora. Proći će, međutim, još znatno više od 100 dana do okončanja najvećeg problema hrvatskog sporta, a to je kronična besparica. Suglasan je s time i prvi čovjek krovne hrvatske sportske udruge, Zdravko Hebel:</p>
<p>- Prvo što smo učinili bilo je snimanje financijske situacije i ona je, moram reći, vrlo loša i nimalo obećavajuća za sportaše. Financijski plan je, tako, smanjen na 51.5 milijuna kuna i to se negdje moralo osjetiti. Ostavili smo planirana sredstva za rad sportskim savezima, kao i za program mladih, te olimpijski program, a smanjili smo sredstva predviđena za odlazak na Mediteranske igre, jer za to ćemo pokušati naći neke dodatne izvore. Reorganizacijom HOO-a pojačat ćemo vlastiti marketing i on nam mora donijeti barem 4.5 milijuna kuna. </p>
<p>• Upravo drastično smanjenje broja sportaša koji će putovati na Mediteranske igre dio sportske javnosti iznimno je negativno prihvatio. Nije li za sportsku »silu« poput Hrvatske upravo to natjecanje po mjeri?</p>
<p>- Možda, ali tu je bila dvojba da li poslati na Mediteranske igre sve sportaše koje imamo ili, pak, uštedjeti dio sredstava za olimpijski program. Hoćemo li se odlučiti za razvoj sporta ili za poluturistička putovanja? Da imamo 60 milijuna kuna mogli bismo ostvariti i jedno i drugo, a ovako smo morali birati. Osim toga, pogledajte tko je od velikih bio na prošlim Mediteranskim igrama u Bariju. Najjače sile pošalju rezervne ili mlade reprezentacije i što onda znači ako mi u takovoj konkurenciji s najjačim sastavima osvajamo zlatne medalje? To je čisto zavaravanje. Propaganda hrvatskog sporta - da, ali moramo biti svjesni realnosti. </p>
<p>• Jesu li onda na Mediteranske igre baš trebali ići vaterpolisti ili je to samo zato što je vaterpolo vaš sport?</p>
<p>- Ja ne određujem tko će ići na Mediteranske igre. To predlaže posebna komisija, a ja u Vijeću HOO-a imam samo jedan glas. Osim toga, ako baš hoćete, pogledajte rezultate koje posljednjih godina ostvaruju vaterpolisti, a koje ostali momčadski sportovi. </p>
<p>• Vratimo se još malo Mediteranskim igrama. Činili li nam se ili je Hrvatska uistinu odustala od kandidature Rijeke za to natjecanje? </p>
<p>- Nismo odustali, ali riječ je o kandidaturi za Mediteranske igre 2009. godine. Smatram da treba napraviti plan izgradnje sportskih objekata u Rijeci kao da će MI 2009. biti održane upravo tamo, te postupno svake godine napraviti ponešto. Jest, upravo će 2001. biti najteža godina za hrvatsko gospodarstvo, ali plan treba napraviti. </p>
<p>• Osim problema s financijama, prvih 100 dana novog vodstva HOO-a donijelo nam je i...?</p>
<p>- Napravili smo prijedlog reorganizacije Hrvatskog olimpijskog odbora i prijedlog novih Pravila HOO-a. To je sada na javnoj raspravi u sportskim savezima, a 12. veljače će biti na Skupštini HOO. Držimo da će ponuđene promjene prije svega pridonijeti boljoj organizaciji lokalnog sporta. On je, zbog kršenja Zakona o sportu, u teškom stanju i politika je preuzela ulogu sportskih organizacija. To je loše i to je razorilo sport na lokalnoj razini. Razni uredi ruše sustav sporta, a pojedini se župani i gradonačelnici često ponašaju kao da su upravo oni najupućeniji u sport.</p>
<p>• Nakon reorganizacije, vjerojatno ćete popuniti i kadrovsku križaljku izborom glavnog tajnika HOO-a?</p>
<p>- Da, očekujemo da ćemo glavnog tajnika dobiti u ožujku, nakon usvajanja novih Pravila, te javnog natječaja.</p>
<p>• Spomenuli ste program mladih sportaša. Na koji ćete način pratiti sportske talente?</p>
<p>- Moramo, prije svega, postaviti nove kriterije, kao i metodologiju praćenja rezultata onih koji su u tom programu. Oni koji su dosad bili obuhvaćeni time dobivali su 2000 kuna mjesečne stipendije, a financirane su im bile i pripreme, odlazak na natjecanja. itd. Oko 80 posto mladih sportaša u tom programu ostvarilo je željeni napredak rezultata, a ostali nisu. Nama su zanimljivi ovi koji napreduju. </p>
<p>• Dosad se, međutim, događao nonsens da su istekom juniorskog staža mladi sportaši ostajali bez stipendija. Upravo u najosjetljivijoj fazi napredovanja... </p>
<p>- Točno i to treba ubuduće biti riješeno olimpijskim programom koji još nije osmišljen. Naime, oni mladi sportaši koji budu smatrani potencijalom za olimpijske igre prijeći će, iz programa praćenja mladih sportaša, u olimpijski program i bit će nastavljeno njihovo financiranje. U tom se smislu ova dva programa moraju nadopunjavati, što dosad nije bio slučaj. Vrlo skoro moramo postaviti određene norme za Olimpijske igre u Ateni 2004. godine i napraviti listu potencijalnih olimpijaca. </p>
<p>• U tom su nam kontekstu naglo postali zanimljivi pojedinačni sportovi. Kako vi komentirate senzacionalne rezultate Janice Kostelić, plivača, mladih atletičara?</p>
<p>- Eto, oni koji su dosad radili u najslabijim uvjetima postali su nam perjanice kvalitete. Pojava Janice Kostelić je nešto izvan svih standarda i ona je svakako najveći svjetski skijaški talent, iako u Hrvatskoj nema ni pravog skijališta niti snijega. Njezin se talent poklopio sa stručnošću i sportskim fanatizmom njezinog oca i sada je Janica to što jest. Naravno, treba reći kako Janicu već godinama financijski prate i Zagrebački sportski savez i Hrvatski olimpijski odbor, ona je bila jedna od prvih koja je dobila međunarodnu stipendiju... Najzaslužnija za njezine rezultate je, međutim, obitelj Kostelić i ona sama, jer je sve u životu podredila skijanju. Plivači, pak, imaju u hrvatskoj tri zatvorena bazena i nekakve balone na donjoj granici zdravstvenog standarda. No, njihovi rezultati nikako nisu slučajni jer projekt plivanja u Hrvatskoj traje više od 10 godina. Oni su doveli strane trenere, napravili svojevrsnu plivačku oazu u Rijeci, odakle je i predsjednik Hrvatskog plivačkog saveza, Mihovil Dorčić, koji je također sportski fanatik. Kao što vidite, ništa bez fanatizma. Dobri rezultati u sportu su, najčešće, kombinacija fanatizma i uvjeta. </p>
<p>• Jeste li optimist kada je o hrvatskom sportu riječ?</p>
<p>- Jesam, jer sport je neuništiv. To je aktivnost modernog doba i danas se bez sporta ne može. Mi imamo talentirane mlade sportaše i ono što je potrebno jest još više mladih okrenuti sportu. Oni koji se bave sportom, bez obzira na rezultate, nikada ne mogu izgubiti, već samo dobiti. Zato sam optimist.</p>
<p>»Vrdoljakove izjave najviše govore o njemu samom« </p>
<p>• Nije li malo neobično da Antun Vrdoljak, kao član Međunarodnog olimpijskog odbora, naprosto izbjegava čelne ljude Hrvatskog olimpijskog odbora? Štoviše, razloge svojeg nepojavljivanja na sjednicama Vijeća HOO-a vrlo zanimljivo argumentira (»ljudi s kriminalnim dosjeima« itd.).</p>
<p>- Ja ne želim nikakve sukobe u olimpijskoj obitelji. Čuo sam za takve izjave gospodina Vrdoljaka i one govore najviše o njemu samom. U svakoj demokratskoj državi ljudi se mijenjaju i ne treba se nitko ljutiti zbog izbornog poraza. Pogotovo zato jer te promjene nisu zbog nekih osobnih razloga, već zbog općeg boljitka. </p>
<p>• Jedna od spornih stvari je i radni prostor za Vrdoljaka. Jeste li to riješili?</p>
<p>- Mi smo mu ponudili prostor na Svačićevom trgu i to prema našim saznanjima i nakon kontakta s ljudima iz MOO-a sasvim zadovoljava potrebne standarde i naše obveze prema članu MOO-a. Gospodin Vrdoljak, međutim, smatra da zaslužuje više, a Vijeće HOO-a ne želi odstupiti od svojeg prijedloga, smatrajući da je ponuđeni prostor primjeren potrebama člana MOO-a. Za snimanje filma vjerojatno nije.</p>
<p> • Kako komentirate tezu prema kojoj je »Vrdoljak mogao nazvati određene ljude u strukturama vlasti i dobiti tražena sredstva, a ovi novi to ne mogu«?</p>
<p>- Užasna teza koju treba što prije zaboraviti, jer je ona dokaz nefunkcioniranja sustava, a to nitko ne želi. (maš)</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Talenta imamo, treba nam samo vremena</p>
<p>Od 1997. godine hrvatski je ženski rukomet nezaustavljivo padao, naših rukometašica nije bilo na dva europska prvenstva, jednom svjetskom, propustit će i svjetsku smotru ove godine u Italiji, a pitanje je hoće li se plasirati i na EP 2002. u Danskoj / Priznati hrvatski treneri Srhoj, Milković i Malić jednoglasni su u ocjeni da plejada naših mladih rukometašica može vratiti naš rukomet u vrh</p>
<p>Već četiri godine hrvatske rukometašice su bez velikih natjecanja. A rukomet je sport u kojem su Hrvati oduvijek bili cijenjeni. Hrvatski su treneri bili inovatori, pogotovo ženskog rukometa. Josip »Bepo« Samaržija postavio je nekad krutu i statičnu na crti obranu 6-0 kakva je danas; pokretljiva, s mnogo izlazaka prema suparnicama, njegov imenjak Šojat je rukometašice »naučio« igrati dotad izrazito mušku obranu 3-2-1, što su kasnije prihvatili svi.</p>
<p>I sve je bilo lijepo i dobro, a kulminiralo je šestim mjestom na Svjetskom prvenstvu 1997. u Njemačkoj. Nakon toga, naše su rukometne reprezentativke padale sve dublje u ponor. Propustile su Europsko prvenstvo 1998. u Nizozemskoj, SP u Danskoj i Norveškoj 1999., EP 2000. u Rumunjskoj, a neće nastupiti ni u Italiji sljedeće godine na SP. Pitanje je hoće li nastupiti i na EP 2002. u Danskoj, jer to bi trebale izboriti tek kroz pretkvalifikacije.</p>
<p>Što nedostaje? Hrvatskoj nikako ne manjka rukometne tradicije. Imamo rukometne škole, dvorane, jedna smo od rijetkih zemalja koja ima kadetsku ligu, dakle napori i opterećenja nadmetanja počinju vrlo rano i daju priliku da opstanu oni koji vrijede. Imamo i djece u rukometnim školama, imamo juniorke koje su lani na EP izborile brončanu medalju, ali pravih, seniorskih rezultata nemamo...</p>
<p>Josip Šojat bez imalo je sumnje najbolji trener kojeg su hrvatske rukometašice imale; bilo na klupi Lokomotive, bilo na klupi Podravke ili na klupi Hrvatske. Svakom je klubu donio naslov, posložio pobjednički sastav i znao je kako doći do uspjeha. Neki će možda reći da je njegov pristup čudan, neki da je nepedagoški, ali kad se radi o rukometu, »Šojka« zna i osjeća sve.</p>
<p>Vatromir Srhoj i Zdravko Malić mogu se pohvaliti zavidnim radom u našem ženskom rukometu. Iako je Srhoj danas trener rukometaša splitskog Brodomerkura, svejedno prati i ženski rukomet. A Malić je strateg Trešnjevke koja se »hrva« s financijskim problemima. Slažu se u ocjeni da smo u jednom razdoblju »zaboravili« stvarati mlade igrače i to danas plaćamo.</p>
<p>- Nije to problem samo ženskog rukometa, već hrvatskog sporta općenito. Prvih nekoliko godina naše samostalnosti imali smo igrače ponikle u jakim jugoslavenskim ligama i kad su oni otišli, pojavila se rupa. Nismo imali normalnu smjenu, svake godine po jedan igrač ode, a mlađi dođe, misle Srhoj i Malić.</p>
<p>- Početkom 90-ih godina imali smo 10-ak kvalitetnih igračica i na njih smo nadograđiavli strankinje, dok smo »zaboravili« raditi s mladima. Nema tu mnogo filozofije; jednostavno treba početi ispočetka i zaboraviti neko vrijeme na rezultate. Imamo darovitih mladih igračica i kroz dvije-tri godine kvalitetnog rada one bi mogle sastaviti dobru reprezentaciju. Samo treba biti strpljiv, kaže Srhoj.</p>
<p>Veliki je problem našeg sporta i što nema jakih liga. Ranije su bile jake lige i samo su najbolji i najjači opstajali, danas kriteriji nisu toliko strogi.</p>
<p>- Igrač ili igračica se stvaraju gotovo 10 godina. Kod nas je otišla cijela plejada igračica i umjesto njih su došle mlade i prenaglo su dobile prevelik teret na svoja leđa. Dobro je što se prije par godina počelo jače raditi s mladima, ali sad treba biti strpljiv. Moramo shvatiti da nismo bogomdana sportska velesila i koji sport to prije shvati, prije će se vratiti u vrh, kaže Malić koji misli da ne bi zgorega bilo formiranje Interlige, kao što već postoje u nekim sportovima.</p>
<p>Josip Milković se nakon godina i godina u muškom rukometu odlučio okušati i u ženskom, pa je preuzeo rukometašice Kraša, danas ponovno Lokomotive. Taman nakon što su se djevojke privikle na trenera i on na njih, Milković je odlučio prihvatiti veći izazov - vratiti rukometaše na staze slave. No, nije zaboravio svoje bivše učenice.</p>
<p>- Pali jesmo, no sad je vrijeme da se za sljedeću priliku, dakle EP 2002. godine, pripremi nova generacija. Ponajprije se mora čvrsto odrediti tko će raditi s tom novom generacijom, imajući na umu da bi se trebao pronaći netko tko zna stvarati igrače, a takvih nema mnogo. Ove darovite igračice koje su godište '81.-'83. trebalo bi selektirati i pošteno s njima raditi. Sustavan rad je vrlo bitan, a kod nas ga dosad nije bilo previše, misli Milković.</p>
<p>Iskusni se trener dotaknuo još nečeg bitnog; stručnosti. Činjenica jest da ponekad treneri zapostave nadogradnju svog znanja iz ovih ili onih razloga, a svaki dan nudi nešto novo. Dok se kolege Milković, Šojat, Kljaić često konzultiraju i razgovaraju o profesiji, mlađi kolege nemaju taj običaj, što svakako, smatraju iskusniji kolege, najviše šteti njima samima.</p>
<p>- Naš je najveći problem što smo nestrpljivi, svi bismo mi htjeli uspjeh preko noći. A to ne ide. U mlade igrače i igračice se treba ulagati, i vremena i novca, a tek onda očekivati rezultate. Talenta ima, to nije sporno, ali treba i vremena. Počnemo li sad, za dvije-tri godine imat ćemo dobru reprezentaciju, uvjeren je Milković, kao i njegove kolege.</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Turska 2001. posljednja šansa hrvatske košarke</p>
<p>Od osvajanja srebrne medalje na Igrama u Barceloni prošlo je devet godina - te 1992. započeo je kontinuirani pad naše košarke koji je najmračnije razdoblje doživio 11. mjestom na EP u Barceloni 1997. i porazom protiv Njemačke u ključnoj utakmici za proboj u četvrtfinale na EP u Francuskoj, 1999. / Hrvatske zato nije bilo 1998. na SP u Grčkoj, kao ni na OI u Sydneyu, ali je bilo dvorskih borbi koje ne prestaju ni sad, kad je Hrvatska s izbornikom Petrovićem već izborila nastup na EP u Turskoj </p>
<p>Početkom prošloga desetljeća, sve se činilo idealnim. Košarka je bila zanos, polet i ponos države koja se predstavljala svijetu. S kombiniranih pet naslova europskih klupskih prvaka (tri Splitova i dva Cibonina) otvorili smo poglavlje neovisnosti i uspeli se u veliki olimpijski finale 1992. protiv nikad snažnije košarkaške družine, jedinog legitimnog i pravog »dream teama«. I čak smo u jednom trenutku prvoga poluvremena i vodili...</p>
<p>Iako to danas nitko neće reći, barem ne glasno, tog je trenutka počeo kontinuirani pad koji je najmračnije razdoblje doživio 11. mjestom na EP u Barceloni 1997. i porazom protiv Njemačke u ključnoj utakmici za proboj u četvrtfinale na EP u Francuskoj, 1999. Usput, zbog tih smo rezultata dosad izgubili dva velika natjecanja. Ponosa hrvatskog sporta nije bilo 1998. na SP u Grčkoj, kao ni na OI u Sydneyu.</p>
<p>Da, vodili smo protiv »dream teama« u Barceloni, no nakon toga je krenulo nizbrdo. Tražilo se zlato na EP u Njemačkoj 1993. Krenule su i borbe unutar Saveza. Mirko Novosel je u napadu svoje konačne trenerske potvrde izgurao Peru Skansija s klupe reprezentacije i želio uzeti ono što je smatrao svojim. Prvo zlato za Hrvatsku. Imao je izborničke aspiracije i Željko Pavličević, no Novoselu je bio preslab protivnik.</p>
<p>Onda se dogodila tragedija, na kišnoj autocesti u Njemačkoj poginuo je Dražen Petrovića i u Njemačku nas odvukao shrvane tugom. Izgubili smo polufinale protiv Rusije, a protiv Grčke iščupali broncu. Neki su negodavali zbog takva rezultatska razvoja događaja, no zbog svega što su prošli reprezentativci, i bronca je smatrana uspjehom. </p>
<p>»Dream team II«, ili društvo koje je željelo nalikovati originalnoj verziji svojih prethodnika, stigao je u Kanadu 1994. po novo zlato. Novosel je na mjesto izbornika postavio Gjergju koji je napravio solidan posao do polufinalnog sraza. Tamo su nas »pregazili« Rusi u čisto taktičkom Gjergjinom promašaju koji je u Toniju Kukoču vidio »playmakera«, a u Dinu Rađi šutera izvan reketa. Unatoč najboljoj izvedbi u karijeri Arijana Komazeca, ostali smo samo na utakmici za treće mjesto gdje smo se ponovno poigrali s Grcima i uzeli broncu. </p>
<p>Ni Gjergja nije dugo trajao, za EP u Grčkoj 1995. Novosel je promovirao svoj trenerski projekt, jedinog hrvatskog trenera kojega je patentirao - Aleksandra Petrovića. Silno nadaren, Aco je trebao na prvom natjecanju na kojemu su bili i Jugoslaveni uzeti sve. I, unatoč problemima unutar momčadi, Aco je uspio bez poraza stići do polufinalne utakmice. Tad nas nisu isprašili Rusi, nego - Litavci. Arturas Karnišovas bio je preteška zadaća za Tonija Kukoča, a Velimir Perasović bio je zaboravljen na klupi svih 40 minuta, iako nam je dramatično nedostajao šut. Treće mjesto i brončanu medalju Hrvatska je osvojila u sudaru s darežljivim Grcima, koje su uništili do tada malo korišteni Ivica Žurić i Veljko Mršić. Kukoč, Rađa i Vranković navijali su s klupe.</p>
<p>Hrvatska se nije pojavila na dodjeli medalja (suci su u finalu protiv Jugoslavije pokrali Litvu) i izbio je politički skandal čiji je ceh platio Mirko Novosel. Naime, u to je vrijeme eskalirao sukob Novosela i Vrdoljaka, a kako je plasman u Grčkoj ocijenjen negativnim, sve je bilo spremno za smjenu na vrhu Saveza. Vrdoljak je uspio maknuti Novosela, Petrović je ionako dao ostavku, a odgurnut je iz Saveza i Boris Lalić. Stigli su novi (stari) ljudi. Predsjednik Saveza postao je Anton Kovačev, političar s četvero djece koji će nešto kasnije otići s te pozicije zbog - premalo vremena provedenog s djecom. Željko Pavličević je uzeo Novoselovu ulogu direktora reprezentacije, a Pero Skansi vraćen je na izborničku poziciju. A, navodno, u doba dok su Tonči i Mirko bili nerazdvojni, upravo je Vrdoljak promijenio Skansija na intervenciju Novosela nakon OI u Barceloni...</p>
<p>Slijedile su OI u Atlanti 1996. na kojima smo branili srebro iz Barcelone... U čudnoj situaciji u kojoj Vranković i Rađa nisu uopće razgovarali, Kukoč se ljutio jer ga Rađa godinu dana ranije nije obavijestio da ide u Knin na proslavu oslobođenja, dogodio se čudan poraz protiv Australije u četvrtfinalu i prvi je put Hrvatska ostala bez medalje. Bio je to slom, nacionalno poniženje jedne velike košarkaške sile. Uslijedili su mjeseci prepuni optužbi. </p>
<p>Skansi je napao igrače, ovi su napali njega, reprezentacija je postala momčad koja je našim najvećim igračima bila preteško breme. Usput, Arijan Komazec postao je »izdajnik« i tu je Pero Skansi otišao predaleko. Danas, bit će svjestan da je pogriješio u međusobnim odnosima, iako mu nitko ne može osporiti viziju.</p>
<p>Skansi je ostao na klupi do EP u Španjolskoj 1997. Tamo je patentirao mladu momčad (Rimac, Mulaomerović, Sesar, Giriček, Prkačin, Vujčić...), ali je platio ceh neiskustvu. I osobnim taštinama. Svi su mu zamjerili što nije bio agresivniji u pozivanju nekih iskusnijih igrača, što nije želio Veljka Mršića ili Arijana Komazeca, što nije sve pokušao s Kukočem, Rađom i Vrankovićem. Bili smo jedanaesti, sramotno se vrativši kući. Srećko Medvedec bio je trener u međufazi nakon promjene Skansija, no samo dok vlast u Savezu nije polako, svojim lobističkim kanalima, preuzimao Danko Radić, međunarodni sudac. </p>
<p>Nova ideja bio je Boško Božić Pepsi. On je nakon propuštanja SP u Grčkoj 1998. odveo reprezentaciju na EP 1999. u Francusku, naivno obećavajući zlato kovano na optimizmu što se Toni Kukoč ipak udostojio odigrati za Hrvatsku svoje posljednje veliko natjecanje. Čudni Božićev izbor, koji je s priprema kući poslao Rimca i Sesara, te nesretni porazi protiv Turske i posebice Njemačke onemogućili su nas da u četvrfinalu tražimo put za Sydney.</p>
<p>Božićev je projekt propao i jedino logično rješenje bilo je imenovanje Ace Petrovića za izbornika. On je bez problema zaključio kvalifikacijski niz i stvorio osnovu za konačni iskorak u Turskoj.</p>
<p>No, kad se malo zagrebe ispod površine četiri godine kasnije, Petrović je sastavio momčad od onoga što je Pero Skansi predstavio u Španjolskoj 1997. Na okupu su zapravo isti igrači, minus Kelečević plus Mršić. Naravno, četiri godine stariji i iskusniji. Aco je stvorio bazu, unio igračima optimizam i dojam je da nas iz gliba posljednjih godina može izvući samo kvalitetan rezultat, zašto ne reći, i medalja iz Turske. Posljednju je, podsjetimo, osvojio prije šest godina upravo Petrović.</p>
<p>Ono što sadašnjeg izbornika naše reprezentacije muči jest činjenica da nema potporu Saveza u kojemu samo Damir Skansi i Boris Lalić stoje iza njega. Ostali, na čelu s Dankom Radićem, u Petroviću prepoznaju sliku Mirka Novosela koje se strahovito boje.</p>
<p>Problemi naše košarke tako se već godinama ne zbivaju na parketu nego izvan njega, u stalnim dvorskim borbama. Rezultat svega jest činjenica da su nas u košarkaškom svijetu počeli omalovažavati, da nas nitko ne shvaća realnom opasnošću. Upravo je to probudilo u Petroviću inat i prkosan kakav već jest, učinit će sve da ustraje na svom putu.</p>
<p>U Turskoj će tako Hrvatska tražiti tri cilja - jedan je plasman u četvrtfinale kojim bismo izbjegli ponovne kvalifikacije za EP 2003. Sljedeći je cilj plasman na SP 2002. u američkom Indianapolisu, za što treba biti među pet najboljih, a konačni, posljednji cilj trebala bi biti medalja.</p>
<p>Ovoga trenutka, dojam je, samo nas pravi rezultat iz Turske može spasiti, samo na krilima takvog uspjeha možemo košarku vratiti tamo gdje je nekada bila. Na početku ove priče. </p>
<p>Iako više nema Kukoča, Rađe, Vrankovića, Komazeca, Perasovića, na djelu su novi momci. Ukoliko su dovoljno sazreli, Mulaomerović, Rimac, Sesar, Giriček, Mršić, Krstić, Marcelić, J. Vranković, Prkačin, Vujčić, Tabak, Kovačić, Skelin i ostali spremni su na sve...</p>
<p>Tvrtko Puljić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="33">
<p>Mesić se susreo s Drnovšekom </p>
<p>Razmatrana tri pitanja koja opterećuju hrvatsko-slovenske odnose: određivanje granica, status NE Krško i isplata stare devizne štednje hrvatskih građana u bivšoj Ljubljanskoj banci / Mesić neće imati bilateralni susret s Koštunicom / Topovima s razrijeđenim stajskim gnojem protiv demonstranata </p>
<p>DAVOS, 27. siječnja (Od Vjesnikova posebnog izvjestitelja)</p>
<p> - Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u subotu se u Davosu sastao sa slovenskim premijerom Janezom Drnovšekom s kojim je razgovarao o načinu rješenja tri preostala problema koji opterećuju hrvatsko-slovenske odnose. Riječ je, podsjetimo, o pitanju određivanja granica, statusu NE Krško i problemu isplate stare devizne štednje hrvatskih građana u bivšoj Ljubljanskoj banci. </p>
<p>»Sad je pravi trenutak da pronađemo rješenja za bilateralne probleme ostale još iz vremena bivše SFRJ. U slijedećih nekoliko mjeseci trebat ćemo napraviti ozbiljan pokušaj rješavanja otvorenih pitanja. Ako to ne uspijemo onda sam vrlo skeptičan kada ćemo ih uopće riješiti. U tom bi nam slučaju preostala jedino međunarodna arbitraža«, izjavio je Drnovšek hrvatskim novinarima neposredno nakon sastanka s Mesićem. Dodao je kako ni jedna strana neće izlaziti u javnost s prijedlozima dok se ne nađu konkretna rješenja. </p>
<p>Na pitanje novinara Vjesnika je li postignut ikakav napredak u pregovorima oko povrata stare devizne štednje hrvatskih građana u bivšoj Ljubljanskoj banci koja se procjenjuje na oko tristo milijuna njemačkih maraka Drnovšek je rekao da se o tome razgovaralo. Ponovio je, međutim, službeni stav Ljubljane da će se rješenje toga problema morati pronaći u sklopu sukcesije te je istakao da bi se u njegovo rješenje mogao uključiti i MMF kao arbitar. </p>
<p>»Proučavamo nekoliko varijanti. U bilateralnim kontaktima s hrvatskom Vladom vidjet ćemo što se tu može napraviti«, zaključio je Drnovšek. </p>
<p>Mesić se složio s Drnovšekom da se sva preostala pitanja između Hrvatske i Slovenije mogu riješiti. No istakao je da se pritom ne smije poći od stava kako time »netko nešto dobiva a neko nešto gubi«.</p>
<p>Na traženje novinara da prokomentira izjavu haaške tužiteljice Carle del Ponte da Međunarodni kazneni sud u Haagu neće tražiti nikakav angažman načelnika Glavnoga stožera Oružanih snaga Petra Stipetića Mesić je rekao: »To je izvrsno. Nije bilo ni jednog razloga da bi se sumnjalo u jednog časnog generala kakav je Stipetić i moj je prijedlog bio da on preuzme funkciju načelnika Glavnog stožera. To samo potvrđuje da je moj izbor bio ispravan«. </p>
<p>Kako sada stvari stoje predsjednik Mesić neće imati bilateralni susret s jugoslavenskim predsjednikom Vojislavom Koštunicom. S njim će se susresti u nedjelju kada se održava panel-rasprava »Obnova i stabilnost Balkana« na kojoj će sudjelovati i niz drugih balkanskih čelnika te specijalni izaslanik glavnoga tajnika UN za Balkan Carl Bildt. Mesić je pritom istakao kako za Hrvatsku vlada veliko zanimanje političara i gospodarstvenika u Davosu te je najavio nastavak razgovora s predstavnicima naftne kompanije »Lukoil«. Naglasio je i da je veliki napredak ostvaren time što međunarodna zajednica Hrvatsku sve više prihvaća kao partnera te je zaključio da hrvatska vlast ne odstupa od zahtjeva za individualnim ulaskom u Europsku uniju. </p>
<p>Osim s Drnovšekom Mesić se u subotu u Davosu susreo i s makedonskim predsjednikom Borisom Trajkovskim, japanskim premijerom Yoshirom Morijem, litvanskim predsjednikom Baldasom Adamkusom i potpredsjednikom Bolivije Jorgom Quirogom. Planiran je i bilateralni susret Mesića i Ivana Jakovčića, ministra za europske integracije, s predstavnicima kompanije »Worldling«.</p>
<p>Inače u trenutku pisanja ovoga teksta u Davosu se održava prosvjedni marš protivnika globalizacije. Njih oko pet stotina krenulo je od željezničkog kolodvora prema sjedištu mjesta no kod hotela »Seehof« zaustavila ih je policija. Prosvjednici su nosili transparentne i pjevali Internacionalu. Kako doznajemo svi demonstranti u petak su zaustavljeni na švicarskim granicama. Među njima su i brojni novinari i izletnici. Švicarsku granicu nije uspio prijeći niti jedan od glavnih protivnika globalizacije Adam Maant, analitičar multinacionalnih kompanija, zbog čega je švicarski predsjednik zatražio istragu. Kako doznajemo policija je za borbu protiv demonstranata pripremila topove s razrijeđenim stajskim gnojivom. </p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Crossair zainteresiran za suradnju s Air Adriaticom</p>
<p>Na sastanku koji su u subotu ujutro predsjednik Mesić i ministar Jakovčić imali s kompanijama Crossair i Windenmuss Restort hrvatska je strana izrazila interes za suradnjom s njima. Kako neslužbeno saznajemo Crossair, sestrinska tvrtka švicarske aviokompanije Swissair, zainteresiran je za suradnju s hrvatskom tvrtkom u nastajanju Air Adriatic. Riječ je o najmu ili prodaji nekoliko Crossairovih aviona te dugoročnoj suradnji koja bi posebno koristila razvoju hrvatskoga turizma. Iako detalji nisu utvrđeni Mesić je podržao suradnju. Neslužbene informacije govore i da je Windenmuss Restort zajedno s još nekoliko švicarskih hotelijera zainteresiran za najam nekoliko objekata na Brijunima kao i za moguće preuzimanje jednog ili dva hotela na tom otočju. Ako bi Windenmuss preuzeo te hotele oni bi bili pretvoreni u ekskluzivne hotele i postali bi dio jednog švicarskog hotelskog lanca. Inače, riječ je o tvrtkama koje se posebno bave zdravstvenim turizmom. Kako doznajemo predstavnici Windenmussa i ostalih švicarskih ulagača hrvatskoj su strani u subotu podnijeli pismo namjere a pregovori će se nastaviti. (A. M.)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Transkripti naljutili Mesića</p>
<p>Mesić se vidno iznervirao na pitanje novinara kako će razriješiti problem transkripata koji opterećuje njegove odnose s premijerom Ivicom Račanom. Posebnu je »packu« uputio medijima. »Od tih se transkripata pravi fama. Dogovor između mene i premijera bio je da se svi transkripti pregledaju a oni koji upućuju na nekakav kriminal da se prepuste nadležnim institucijama. No, postoje i dokumenti koji ne mogu ići u Državni arhiv. Ne može plan obrane Hrvatske ići u arhiv. To bi mogli razumjeti i oni koji o politici ne znaju ništa. Ne mogu ja po plan obrane zemlje ići u arhiv, on mora ostati u Uredu predsjednika. O onome što je arhiv Vlade odlučuje Vlada, a o onome što je arhiv predsjednika Republike odlučuje predsjednik Republike. Slažem se s premijerom da se dogovorimo što da radimo s time ali protivim se tome da institucija instituciji nameće rješenja. O tome se nismo dogovorili i niti je to po bilo kojem zakonu«, naglasio je Mesić. (A. M.)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Carla Del Ponte proširuje optužnicu protiv Miloševića</p>
<p>Beogradu je navodno dan rok od godinu dana da usuglasi zakone u svrhu uspostavljanja suradnje s Haagom / Čini se da postoji značajna razlika u ustavima Srbije i SRJ zbog čega je za neko vrijeme osujećena suradnja s Haaškim sudom </p>
<p>ZAGREB, 27. siječnja</p>
<p> - Premda je od posjeta glavne tužiteljice Haaškog suda Carle del Ponte prošlo nekoliko dana, srbijanska javnost još uvijek ne zna kako će izgledati daljnja suradnja SRJ sa sudom u Haagu, odnosno hoće li je uopće biti. Beogradski analitičari tvrde kako ni Carli del Ponte »nije baš najjasnije« kako će ubuduće surađivati s Beogradom. Zbunjujuće i kontradiktorne informacije nižu se i dalje. Tako beogradski dnevnik Glas javnosti piše kako je točna informacija da je tužiteljica prihvatila pričeka da vlast usuglasi zakone u svrhu uspostavljanja suradnje s Haagom, ali da ni ona neće čekati zauvijek. Beogradu je navodno dan rok od godinu dana da taj posao završi, saznaje list u diplomatskim izvorima. U vladajućoj koaliciji DOS međutim tvrde da je suradnja s ICTY-jem dogovorena, ali da »predstoji dugi proces koji bi trebao stvoriti uvjete da ta suradnja počne«.</p>
<p>Vladimir Dobrosavljević, potpredsjednik DSS-a napomenuo je da SRJ ne prijeti opasnost od novih sankcija zbog spore suradnje s Haagom i upozorio da treba promijeniti ustav i veći broj zakona koji takvu suradnju onemogućuju. Proces će trajati dugo i sve dok on ne bude završen neće ni biti »kooperativnosti« s Haagom, bar ne onakve kakvu bi željela Del Ponte, kazao je član Koštuničine stranke. </p>
<p>Suradnja s Haaškim tribunalom je neophodna kako bi se rasvijetili i zločini nad Srbima, upozorila je predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji Sonja Biserko u petak na konferenciji za novinare. Biserko je izjavila i nešto što nitko prije nje nije spomenuo - da je tužiteljica Del Ponte, u razgovoru s delegacijom nevladinih organizacija, priopćila da Tribunal »radi na proširenju optužnice protiv Miloševića za zločine počinjene i na tlu Hrvatske«. Jugoslavenski ministar pravde Momčilo Grubač rekao je da će dvije zapečaćene tajne optužnice koje je dobio od Carle del Ponte predati u ponedjeljak ministru pravde Vladanu Batiću jer je u njegovoj nadležnosti njihovo otvaranje. Naglašavajući u izjavi za dnevnik Blic da optužnice nije otvorio, Grubač je objasnio da su sudovi Srbije nadležni da ispitaju postoje li dokazi protiv onih koje je Tribunal optužio i da tek u slučaju da se to utvrdi u istražnom postupku, Savezno ministarstvo pravosuđa donosi odluku hoće li osumnjičene izručiti u Haag. </p>
<p> Federalni ministar policije Zoran Živković je ustvrdio kako nova vlast u SRJ neće prikrivati ratne zločince i iznio osobni stav prema kojemu bi kompromis između SRJ i Tribunala bio postignut tako što bi domaće tužiteljstvo prihvatilo haaške optužnice i po njima vodilo postupke. Carla del Ponte je prilikom susreta sa Živkovićem izrazila sumnju u tu mogućnost. Živković je također kazao da bi vlasti na svim razinama trebale u roku od 10 do 15 dana donijeti odluku o daljnjoj suradnji s Tribunalom. Najnovija tumačenja u Srbiji pak govore da postoji značajna razlika u ustavima Srbije i SRJ zbog koje je, također, za neko vrijeme osujećena suradnja s Haaškim sudom. </p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Policija spaljivala žrtve u Trepči </p>
<p>WASHINGTON, 27. siječnja</p>
<p> - Srpski policijski specijalci su u proljeće 1999. godine u Trepči spaljivali tijela ubijenih kosovskih Albanaca kako bi prikrili tragove počinjenih zločina, potvrdio je u petak glasnogovornik State Departmenta Richard Boucher. O tome je ranije tijekom dana u posebnoj reportaži izvijestila jedna radijska postaja u Minneapolisu. »Naše informacije potvrđuju da su Miloševićeve snage uništavale dokaze svojih zločina (...) o tome smo u svibnju i lipnju 1999. godine obavijestili istražitelje ICTY-ja«, kazao je Boucher. Po njegovim riječima, srbijanska specijalna policija vodila je »sustavnu kampanju« uništavanja dokaza »spaljivanjem tijela ubijenih i na druge načine«. State Department je u prosincu 1999. godine o tome sačinio posebno izvješće naslovljeno »Etničko čišćenje i odgovornost na Kosovu«. </p>
<p> ICTY je 12. listopada 1999. godine objavio kako nisu nađeni nikakvi dokazi u prilog tvrdnji da su u Trepči spaljena tijela oko 700 žrtava srbijanskog terora. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Brkić pozvao na promjenu Daytona </p>
<p>MOSTAR, 27. siječnja</p>
<p> - Predsjednik stranke Hrvatske narodne zajednice Milenko Brkić pozvao je u subotu sve hrvatske političke snage u Bosni i Hercegovini na dogovor oko zajedničke strategije za izmjenu Daytonskoga sporazuma kojim je, kako je rekao, od potpisivanja ugrožen hrvatski nacionalni interes. On se zauzeo za preustroj BiH kako bi ona bila »demokratska i decentralizirana« kao zajednica kantona, bez entiteta i s paritetnim sustavom upravljanja. Brkić je podržao demokratsko pravo »većine« Alijanse za promjene koja treba preuzeti vlast. Dodao je kako se taj savez ne razlikuje od »Alijanse za opstanak« (HDZ i SDA) jer u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH nisu proveli odluku Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda birajući na čelo tog doma predstavnike Hrvata i Bošnjaka, a ne i Srba. On je podržao tužbu hrvatskog člana BiH Predsjedništva i predsjednika HDZ-a BiH Antu Jelavića na Ustavnome sudu Federacije BiH oko OESS-ove promjene izbornih pravila. »Očekujemo da će sud presuditi u korist istine«, istaknuo je Brkić. Aktualiziranje Hrvatskog narodnog Sabora BiH predsjednik HNZ-a Milenko Brkić je ocijenio HDZ-ovim manipulacijama. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Slovenski Primorci sumnjaju u Istarsku euroregiju</p>
<p>LJUBLJANA, 27. siječnja</p>
<p> - Istarska euroregija, koja bi se trebala utemeljiti i proglasiti na Drugome svjetskom kongresu Istrana, što bi se trebao održati u Portorožu u travnju ove godine - kako je to odlučeno na nedavnome sastanku (7. siječnja) u Seči kod Portoroža - ne uživa samo podršku u slovenskome dijelu Istre i na Slovenskome primorju nego i otpore i sumnje. To su stajalište slovenskome ministru vanjskih poslova Dimitriju Rupelu, koji ih je primio u svojemu uredu u Ljubljani, iznijeli izaslanici različitih civilnih, ribarskih i lokalnih pokreta, udruga i skupina s toga područja. Pritom su mu zamjerili »jednostranost« zato što se osobno angažirao u pripremi toga slovensko-hrvatsloga skupa Istrana primivši njegove organizatore iz Društva istarskoga prijateljstva.</p>
<p>Ministar Rupel, kako javljaju slovenski izvjestitelji, pozorno ih je saslušao, izjavio je kako je zadovoljan jer je saznao neka nova stajališta slovenskih građana, s nekima se od njih složio, ali s nekima se nikako ne može složiti. Dodao je kako je pripravan poslušati mišljenja tih civilnih udruga i skupina, koja mogu pomoći oblikovanju službenih državnih stajališta ponajprije u pregovorima s Hrvatskom o rješenju otvorenih graničnih pitanja, osobito onih na moru, u Piranskom zaljevu. Rupel pritom nije krio svoje iznenađenje stajalištima nekih predstavnika tih udruga kako će Istarska euroregija, ako se stvori, kao i Sporazum o pograničnom prometu i suradnji, znatno više koristiti Hrvatskoj.</p>
<p>Riječ je o sporazumu, koji je potpisan prije tri godine, što ga je tadašnji Hrvatski državni sabor odmah potvrdio, a Državni zbor (slovenski parlament) do danas ga još nije ratificirao pod pritiskom desnih stranaka i snaga te pod izlikom da prejudicira još nedogovorenu granicu na štetu Slovenije, iako svi pravni stručnjaci, i hrvatski i slovenski, dokazuju kako to nije točno. Sada su gosti ministru Rupelu pokušali dokazati kako bi Istarska euroregija razbila jedinstvenu cjelinu, koju danas tvore slovenska Istra i Slovensko primorje, što zapravo, osim Hrvatskoj, jako odgovara i Italiji. Slovenski Primorci, rečeno je Rupelu, ne žele biti taoci Istrana i njihovih interesa za »ujedinjenje« s hrvatskim susjedima. Zato su predložili: ako »euroregije« mora biti, onda u nju neka uđe i cijelo obalno područje, od Trsta do kraja hrvatske Istre, uključujući i Rijeku.</p>
<p>Mihailo Ničota</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Dan sjećanja u Italiji uz antižidovske grafite</p>
<p>RIM, 27. siječnja</p>
<p> - U subotu je u Rimu proslavljen Dan sjećanja na oslobađanje koncentracionih logora Aushwitza i Birkenaua. Svečano otvorenje proslave održano je u Muzeju oslobođenja u ulici Via Tasso 145, nekadašnjem centru Gestapoa. Ministrica kulture Giovanna Melandri otvorila je novu dvoranu u kojoj su izložene crno-bijele fotografije fašističkih zločina, kao i duga lista svih zabrana kojih se moralo pridržavati židovsko pučanstvo: od zabrane slušanja radija i pohađanja škola do bavljenja komercijalnim aktivnostima. Obješeni su veliki natpisi koji su prije pola stoljeća visjeli na vratima lokala »Zabranjen ulaz Židovima i psima«. Prikazan je video-film sa svjedočanstvima preživjelih iz Rima što ga je pripremilo Udruženje »Preživjeli holokaust« čiji osnivač je poznati američki režiser Steven Spielberg, a održana je i komemoracija u znak sjećanja na ubijene Židove 1944. godine u Fossi Ardeatine.</p>
<p> Dan sjećanja otvorio je i polemike među talijanskim političarima. Rukovodstvu zone Lazio je spočitnuto što je do zadnjeg trenutka oklijevao s organizacijom proslave. Tek nakon teških optužbi na adresu predsjednika regije Francesca Storecea, u listu Il Manifesto, njegov ured se angažirao da na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> pripremi proslavu Dana sjećanja, koji bi mnogi najradije zaboravili. Dokaz tome su i grafiti koji su osvanuli u subotnje jutro na zidovima nekih židovskih trgovina ulici Via Tuscolana »Ebrei porci« (Prljavi Židovi), ispisano velikim masnim crnim slovima, što je podsjetilo mnoge na natpise od prije 60 godina. ilo je to pisano svjedočanstvo kao potvrda riječi Tullie Zevi: »Još uvijek je suviše rano da bi se zaboravilo...«</p>
<p>Sanja Mihaljinac</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Ništa od dogovora</p>
<p>Sve manje izgleda za uspjeh izraelsko-palestinskih pregovora u Tabi / Barak zaostaje iza Sharona / Stanje i dalje napeto</p>
<p>TABA, 27. siječnja</p>
<p> - Palestinski i izraelski pregovarači mirovne pregovore u Tabi trebali bi završiti u nedjelju objavljivanjem zajedničkog priopćenja u kojemu će biti izneseni do sada postignuti rezultati i izražena želja za nastavkom pregovora, izvijestio je u subotu palestinski izvor. Palestinski pregovarač Hasan Asfur potvrdio je da bi priopćenje »načelno trebalo biti objavljeno u nedjelju navečer«. Izgledi za proboje u pregovorima su sve manji iako su obje strane ukazale na izvjestan napredak, uključujući pitanje teritorija, tijekom petodnevnih razgovora u Tabi, egipatskom ljetovalištu na obali Crvenog mora. </p>
<p> Izraelski i palestinski dužnosnici nastavili su i u subotu pregovore, ali su sve manji izgledi da će postići sporazum prije izraelskih izbora za predsjednika vlade zakazanih za 6. veljače, na kojima se očekuje pobjeda Ariela Sharona, protivnika ustupaka Palestincima. </p>
<p> Izrael i Palestinci sjeli su za pregovarački stol u Tabi prije pet dana, u namjeri da kroz intenzivne pregovore barem približe svoja stajališta, ali priznaju kako su mali izgledi da bi mogle postići dogovor do nedjelje, kad će pregovori, zbog izbora, biti prekinuti. »Obje strane ozbiljno rade. Pokušavamo uspjeti. Planiramo pregovarati do nedjelje, a tada vidjeti kakva je situacija te nastaviti nakon izbora«, rekao je palestinski pregovarač Ahmed Korei.</p>
<p> Izraelski premijer Ehud Barak, čiji izborni uspjeh zavisi od uspjeha pregovora, izjavio je kako je učinjen »vrlo zanimljiv napredak« u mnogim pitanjima, ali je priznao kako je pregovore nemoguće dovršiti u zadanom roku. Dužnosnici obje strane kazali su kako su glavne točke neslaganja i dalje status Jeruzalema, sudbina palestinskih izbjeglica i židovska naselja na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze.</p>
<p> Najnovija ispitivanja javnog mišljenja objavljena u petak, prema kojima Barak zaostaje za 16 do 18 posto za svojim desničarskim protivnikom Sharonom, pokazuju koliko mu je potreban uspjeh u pregovorima s Palestincima kako bi privukao izraelske birače i zadržao premijersko mjesto. Mnogi Izraelci zamjeraju Baraku navodno preveliko popuštanje Palestincima, te neuspjeh u zaustavljanju palestinskih demonstracija u kojima je, u posljednja četiri mjeseca, ubijeno 312 Palestinaca, 48 Izraelaca i 13 izraelskih Arapa.</p>
<p> Stanje na terenu i dalje je napeto. Palestinski demonstranti su u petak na izraelske vojnike u Hebronu bacali kamenje, na što su Izraelci odvratili gumenim mecima. Slične demonstracije su održane i u drugim gradovima u pojasu Gaze i na Zapadnoj Obali. Policijske i vojne službe Izraela su nedavno uhitile šest Palestinca osumnjičenih da su ubili sedam Izraelaca, među kojima su sin i snaha osnivača anti-arapskog rasističkog pokreta Kach Meira Kahana, doznaje se u petak iz vojnog izvora. (AFP/Reuters/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="42">
<p>Sljemenski tv toranj kao zagrebački gradski vidikovac</p>
<p>(»Hoće li Zagrepčani uskoro na sljemenskom TV tornju objedovati među oblacima«, Nedjeljni Vjesnik, 21. siječnja 2001.)</p>
<p>Članak Nedjeljnog Vjesnika potaknuo me da napišem tekst na meni blisku temu. Na najvišem vrhu Medvednice i cjelokupne turističke destinacije Zagreb, na Sljemenu, prvi vidikovac je izgrađen 1870. godine u obliku četiri metra visoke drvene »piramide«, a drugi 1877. u obliku osam metara visoke, također drvene piramide, čiji je projektant bio urbanist Milan Lenuci, poznat kao autor zagrebačke Zelene potkove, koji je, očito, važnost uređenja vrha Medvednice približio važnosti uređenja najzagrebačkijeg zelenila u kojem su niknuli HNK, Kolo, NSB, Botanički vrt, Esplanade, Umjetnički paviljon i HAZU.</p>
<p>Kako je šuma ubrzo nadvisila i Lenucijevu piramidu, to su planinari 1889. godine za sljemenski vidikovac našli rješenje u izgradnji 12 metara visoke željezne piramide. Onda je 1960. godine, podignut prvi željezni TV toranj s mnogo višim vidikovcem. Tako je stara željezna piramida postala nepotrebna i iste je godine preseljena na Samoborsko gorje, na Japetić, gdje je i danas.</p>
<p>No, nakon nekog vremena vlasnik TV tornja je naprasno zatvorio pristup nezaposlenima na novi vidikovac pa posjetitelji Sljemena više nisu mogli razgledavati okolicu. Zbog takvog je vlasnika TV tornja urbanističkim uvjetima i projektnim zadatkom izgradnje za novi armiranobetonski TV toranj, početkom 70-ih stvorena obveza investitora da na novom TV tornju izgradi dvoetažni zatvoreni ugostiteljski prostor s rotirajućom platformom i vidikovcem te odgovarajuće »brzo« dizalo za posjetitelje.</p>
<p>Novi ugostiteljski sadržaji s vidikovcem djelovali su tek par mjeseci. Ti ugostiteljski sadržaji su prestali s radom iz ekonomskih razloga. Preveliki su bili troškovi poslovanja u odnosu na broj gostiju i potrošnju, a subvencije za razliku nije bilo. Planinari i turisti već skoro 20 godina ne mogu sa Sljemena razgledavati okolicu, a 20 godina prije to su mogli povremeno, dok krajem 19. stoljeća i tijekom prve polovice 20. stoljeća tih problema nisu imali.</p>
<p>Naglašavam da je vidikovac na Sljemenu istovremeno i glavni vidikovac grada Zagreba, na što se obično zaboravlja. Do kraja pedesetih godina, tu su funkciju obavljali najviši dostupni dijelovi tornjeva Katedrale, a zatim, skoro do pred Domovinski rat, tu je funkciju preuzeo vidikovac na »neboderu«, na početku Ilice. Danas Zagreb nema svog vidikovca.</p>
<p>Europske metropole i drugi veći gradovi, nezamislivi su bez vidikovca s kojeg turisti mogu razgledati panoramu. Eiffelov toranj u Parizu primjer je građevine koja, osim konstruktivističkoj egzibiciji, treba poslužiti i turistima za razgledavanje. Razvojem televizije, većina europskih gradova probleme gradskih vidikovaca rješava u konstrukciji TV tornjeva. Izgradnja vidikovca nije stvar prestiža već nužnost svakog grada koji želi razvijati turizam. Jer, svaki osnovni itinerar gradskog turizma, u pravilu, sadrži i obilazak vidikovca.</p>
<p>S pravom se postavlja pitanje zašto turistički Zagreb, s velikim ambicijama i turističkim mogućnostima, nema svoj gradski vidikovac, odnosno zašto nije u funkciji dio TV tornja koji je za te potrebe izgrađen na Sljemenu? Razloga ima mnogo, ali je najveći onaj da zagrebačko turističko gospodarstvo nije sebi i drugima postavila ovo isto pitanje.</p>
<p>Za pravi odgovor valja iznijeti nekoliko činjenica. Prvo, gradske vidikovce u svijetu, u oko 90% slučajeva, obilaze turisti (odjenuti prigodno za šetnju gradom i boravak u muzejima, galerijama, restoranima...), a manjim dijelom domaće pučanstvo. Drugo, da bi sudionici zagrebačkog gradskog turizma u većem broju posjetili vidikovac na Sljemenu, tu pravu turističku atrakciju, potrebno je iz grada osigurati lakši prometni pristup (javnog prijevoza zasad nema, postojeći uvjeti jednosmjerne vožnje izletničkim autobusom i osobnim vozilima na toj relaciji više pripadaju rekreativnom i avanturističkom turizmu nego gradskom turizmu, dok je postojeća žičara prespora, osjetljiva na vjetar i s lošim prilazom polaznoj postaji), a uz to, na Sljemenu treba osigurati dovoljnu gustoću turističke ponude (ugostiteljske objekte, trgovine, izložbe, kulturna događanja, igre na sreću i sl.).</p>
<p>Kad se prije desetak godina izrađivao Prostorni plan parka prirode »Medvednica«, nije rađena sektorska studija razvoja turizma, iako je uz šumarstvo turizam jedina gospodarska aktivnost koja se tamo može obavljati. Tako su prostorni planeri bili »osuđeni« da sami procjenjuju specijalističku problematiku turizma. Pritom su, zbog zaštite prirode, zauzeli rigidan stav po kojem se na Sljemenu zabranjuje svaka izgradnja koja bi na vršnom području izazvala koncentraciju posjetitelja. To je posve ispravno, ako se pritom mislilo na rekreativce i rekreativni turizam. No, kako planeri Parka prirode nisu mogli, a ni trebali analizirati razvoj i potrebe zagrebačke turističke destinacije, to nisu ni mogli utvrditi da zbog važnosti vidikovca ovamo trebaju dolaziti i sudionici gradskog turizma, poput žena u potpeticama, koje nitko ni ne može natjerati da se kreću izvan asfaltiranih površina.</p>
<p>Ni aktualnu izradu Prostornog plana grada Zagreba, kao ni Generalnog urbanističkog plana Grada, ne prate razvojne sektorske studije (planovi) turizma. Može li si jedna turistička zemlja, s proklamiranim prioritetom razvoja turizma, dozvoliti rasprostranjen primitivni stav prema kojem turizam nije ništa osobito i u što se mi svi razumijemo pa zato i nema nekog razloga za istraživanje atrakcijske turističke osnove i izradu turističkih planova, eventualno su poželjni marketinški planovi turizma. Grad Zagreb, kao i drugi dijelovi Lijepe naše, nema još ni katastra potencijalnih i realnih turističkih atrakcija ni razvojnog plana turizma, koji je potreban pri izradi spomenutih planova. </p>
<p>Broj gostiju, noćenja i postelja u smještajnim kapacitetima te turistička potrošnja, jedina su supstanca koja se prežvakava na svim turističkim razinama u nas, ali sigurno nedovoljna za njeno gospodarstvo. Slučaj i stanje vidikovca na sljemenskom TV tornju, predstavlja metaforu kako se turizam u Hrvatskoj ne bi trebao razvijati ubuduće.</p>
<p>Dr. sc. EDUARD KUŠEN, ZAGREB</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Hrvatske ceste su prepune bahatosti i nekulture!</p>
<p>(»Cestovni zločinci uskoro i u Hrvatskoj oči u oči sa svojim žrtvama«, Nedjeljni Vjesnik, 17. prosinca 2000.)</p>
<p>Članak novinara Antuna Krešimira Buterina sa stranice 6. trebao je biti objavljen na naslovnici jer on je prvi, koliko pratim, ozbiljno upozorio na našu i tragediju i sramotu. Stjecajem okolnosti puno sam na cesti i mogu potvrditi da toliko bahatosti i nekulture na svijetu nema. Nije točno da se ne može ništa napraviti odmah, kako kaže g. Divić (načelnik Odjela prometne policije MUP-a, op. N.V.). Neka samo pošalje više policije vani i neka rade svoj posao kako treba.</p>
<p>Pišite i dalje o tom problemu. Možda ipak odgovorne za sigurnost u prometu potaknete da razmisle zašto ih plaćamo.</p>
<p>A. Lavas, Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="44">
<p>Uhićeni dileri s pola kilograma heroina </p>
<p>SPLIT, 27. siječnja</p>
<p> - Više od pola kilograma heroina, vrijednog 200.000 kuna, pronašli su službenici Odjela za suzbijanje zloporabe droga kod Vedrana Ć. zvanog Ćoso (28) i Marija H. (28), koji su u Rupotinama nedaleko od Solina zaustavljeni u golfu s pločicama ST 915 BK.</p>
<p>Kako doznajemo, policija je u odjeći, vanjskim pregledom, kod Ćose pronašla 202, a kod Marija H. 21 gram heroina te dva mobitela. U golfu su pronađene dvije lampe te nož s ostacima droge. </p>
<p>Kriminalističkom obradom utemeljena je sumnja kako su uhićeni drogu skrivali u »bunkeru« uz regionalnu cestu Konjsko - Pugovo, pa je obavljena i pretraga tog terena. Pronađene su dvije plastične vrećice s ukupno 289,4 grama heroina. U jednom odbačenom automobilu policija je u jednoj vrećici pronašla 15 plastičnih žličica s ostacima heroina i vagu za precizno mjerenje, a u blizini olupine vrećice s tragovima iste droge. Uz automobil pronađene su i dvije papirnate kutije oblijepljene samoljepljivom trakom karakteristične za pakiranja od pola kilograma heroina, iz čega je izveden zaključak kako je dvojac mjesečno preprodavao i do dva kilograma droge.</p>
<p>Temeljem naloga istražnog suca Županijskog suda u Splitu policija je pretražila i Ćosin stan u kojem je pronašla četiri kupoprodajna ugovora o nekretninama te 16 tableta valiuma. Ćoso i Mario H., koji su po sličnim kaznenim djelima od ranije poznati policiji, uz kaznene prijave za dilanje, privedeni su istražnom sucu koji im je odredio pritvor. (Irena Dragičević)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Nova stradanja od mina </p>
<p>KARLOVAC, 27. siječnja</p>
<p> - Hrvatski centar za razminiranje sa sjedištem u Sisku obavijestio je da je u posljednjih osam dana došlo do teških stradanja od zaostalih mina. Prvi incident dogodio se 16. siječnja u šumi Zabrnici nedaleko Petrinje, gdje je Antun Gajdek (64) prilikom nailaska na minu PROM-1, teško ozlijedio ruku. Drugi se dogodio u području Goleš nedaleko Zemunika Donjeg (Zadar), gdje je čuvajući ovce od mine PM-2 nastradao Ante Ljubo-Čanković (64) te izgubio šaku i zadobio trbušne ozljede te ozljede na licu. Najtragičniji incident posljednjih dana dogodio se između Bršadina i Marinaca gdje je Budimir Kovačević (55) smrtno stradao prilikom nailaska na minu PROM-1. (T. Grkovski)</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Mladić teško ranjen hicima iz pištolja </p>
<p>SPLIT, 27. siječnja</p>
<p> - Ispalivši više hitaca sa svoga balkona, iz pištolja marke Češka zbrojovka, devetmilimetarskog kalibra, Splićanin Marko C. (48) u prsa je teško ranio 19-godišnjeg P. S., za čiji se život bore liječnici na Odjelu intenzivnog liječenja splitske Kliničke bolnice. Kako je priopćila splitska policija, u subotu oko 5,10 sati u splitskoj četvrti Kman, Markova sina Joška C. (22), koji je bio u društvu svoje djevojke V. Č. (17), metalnim palicama napali su mladići P. S., D. S. (19) i T. B. (23). Joško je počeo bježati prema zgradi u kojoj stanuje i zvati u pomoć, da bi njegov otac izašao na balkon njihova stana na visokom prizemlju u Vinkovačkoj 18, i u pravcu trojice mladića ispalio još nepoznati broj metaka.</p>
<p>Kako doznajemo, obitelj Marka C. nije bila problematična, no čini se kako su trojica mladića već prijetila Jošku. Trojac će biti prijavljen za kazneno djelo nasilničkog ponašanja, a otac za pokušaj ubojstva. (Irena Dragičević)</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Policija uhitila muškarca koji je ranio mladića</p>
<p>ZAGREB, 27. siječnja </p>
<p> - Zagrebačka policija u petak je uhitila muškarca koji je 25. siječnja, ispalivši nekoliko hitaca iz pištolja, ranio Sinišu K. (19) u vikend naselju Gračec u Kupinečkom Kraljevcu kraj Zagreba. Uhićen je Nedeljko M. (57), koji je priznao da je pucao, a policiji je dragovoljno predao pištolj marke »češka zbrojevka«. U subotu oko 2 sata on je prepraćen istražnom sucu zagrebačkog Županijskog suda, a policija nastavlja obradu ovoga slučaja. Siniša K. i Zvonimir B. (19) dovezli su se automobilom u vikend naselje, kada je na njih pucao tada još nepoznati muškarac, nakon čega je pobjegao. Jedno zrno pritom je Sinišu K. pogodilo u trbuh. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Maloljetnik počinio šest krađa </p>
<p>ŠIBENIK, 27. siječnja</p>
<p> - Djelatnici policije podnijeli su kaznene prijave protiv maloljetnika P. K. (17) iz Šibenika koji je u tijeku ovog mjeseca počinio ukupno šest krađa. Maloljetnik je saslušan u prisustvu svojih roditelja, a nakon dovršenja kriminalističke obrade pušten je na slobodu. P. K. se tereti da je iz otvorenog ureda ATP-a Šibenik na autobusnom kolodvoru iskoristivši odsutnost djelatnice J. R. (54) iz Šibenika, ukrao 450 kuna iz njene torbice. Iz ambulante za transfuziju krvi u Općoj bolnici Šibenik uzeo je žensku torbicu koja je pripadala medicinskoj sestri J. P. (38) koja ga je zatekla u krađi pa je torbicu odbacio i pobjegao. Iskoristivši odsutnost djelatnice na autobusnom kolodvoru R. Č. (51) iz Šibenika ukrao joj je torbicu u kojoj se nalazilo dvije tisuće kuna. Ukradenu torbicu bacio je na lokaciji Drage u Šibeniku, a novac zadržao. Potom je ušao u nezaključani stan vlasnika Š. R. (54) u Ulici HRM i ukrao 400 kuna. Na izlazu iz stana zatekli su ga ukućani, ali im je pobjegao. Otvorena skladišna vrata buffeta Penkala bila su mamac za ovog mladog provalnika koji je iz garderobe buffeta ukrao novčanik s dokumentima i 400 kuna koji su pripadali zaposlenici N. C. (40) iz Šibenika. Mladi prijestupnik »operirao« je i u prostorijama Porezne uprave. Iz otvorenog ureda službenici D. Ž. (29) iz Šibenika ukrao je novčanik s 300 kuna. (J. K.)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Hrvati popuše 12 tona marihuane godišnje!</p>
<p>ZAGREB, 27. siječnja</p>
<p> - Uživatelji narkotika u hrvatskoj godišnje »popuše« 12 tona marihuane, »uživaju« u pola tone heroina, 150 kilograma kokaina te, dnevno »potroše« oko 51 tisuću doza raznih vrsta opojnih sredstava! </p>
<p> Trgovanje drogom s prometom od oko 400 milijardi dolara (USD) čini oko 8 posto cjelokupne međunarodne trgovine u svijetu danas. Prema analizama hrvatske vlade o zloporabi droga, zarada od ilegelne trgovine opojnim sredstvima u Hrvatskoj kreće se oko sume od 800 milijuna kuna. U siječnju 1998. godine u Americi je pokrenut proces edukacije mladih o škodljivosti droga u što su uključene propagandne poruke, edukativni materijali, otvorene su web stranice, postavljeni su posteri, pojavili su se slogani na kino zaslonima... Na projekt je u pet godina potrošeno oko 2 milijarde USD. Dovoljno je reći da se 80 različitih poruka moglo naći na 2.500 različitih medija! Hrvatska nacionalna strategija suzbijanja zla našeg vremena usmjerena je prema zločincima, ovisnicima i zdravima, stoji u napisu 'Droga kao proizvod' objavljenom u časopisu 'Marketing u praksi'. Hoće li se hrvatska strategija pokazati učinkovitom?</p>
<p>Naime, istraživanja u Americi pokazuju da gotovo polovica mladih amerikanaca ima priliku vidjeti jednu ili više antidrogeraških poruka jednom dnevno ili češće, a droga još uvijek predstavlja nemali američki problem. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="50">
<p>Američki biznismen odustao od kupnje »Dubrovačkih podruma«</p>
<p>DUBROVNIK, 27. siječnja</p>
<p> - Amerikanac Robert Herman Benmoche odustao je od kupnje tvrtke »Dubrovački podrumi« d.d. iz Gruda. Kako se čulo u petak navečer, na sjednici Općinskog vijeća općine Konavle, na kojoj se raspravljalo o problematici privatizacije i poslovanja te tvrtke u većinskom vlasništvu »Dubrovačke banke«, razlog odustajanja su netočno prikazani podaci o njezinom financijskom i drugom stanju prilikom potpisivanja predugovora, što je ujedno potvrdila i revizija, nakon čega je Benmoche, odnosno njegova tvrtka »Splendid turizam«, odustao od kupnje.</p>
<p> Za tu, rečeno je, kupoprodajnu blamažu, predstavnik Fonda za privatizaciju i predsjednik Nadzornog odbora »Dubrovačkih podruma« Ivo Orešković prozvao je vlasnika »Dubrovačku banku« i donedavnog direktora tvrtke Božu Martinovića.</p>
<p>Direktor »Dubrovačke banke« Vlaho Sutić najavio je raspisivanje novoga natječaja za prodaju tvrtke jer ne može prihvatiti nove uvjete koje je ponudio »Splendid turizam«. Novi su uvjeti, naime, uslijedili nakon nalaza revizije američkog kupca, a isti su se pokazali mnogo lošijima od prethodnih koji su prikazani lani prilikom razgovora o kupnji »Podruma«. Objašnjavajući razloge prodaje, Sutić je istaknuo da je Banka svojedobno u tu vinariju uložila 15,5 milijuna kuna. Padom vrijednosti dionica, rekao je Sutić, dosad je zabilježen gubitak od sedam milijuna kuna te se prodaja pokazala neizbježnom kako gubitak ne bi bio još veći.</p>
<p>Unatoč tome što se sjednica skoro pretvorila u javnu političku tribinu konavoskog HDZ-a i HSS-a te obilovala žestokim raspravama i međusobnim okrivljavanjima za novonastalu situaciju, na koncu su većinom glasova prihvaćeni prijedlozi HDZ-a da se utvrdi odgovornost za propalu privatizaciju te da se provede regularni izbor Uprave društva i da se malim dioničarima, kooperantima i zaposlenicima ustupe dionice »Dubrovačkih podruma«. Uz predstavnike Dubrovačke banke i Nadzornog odbora vinarije, sastanku su prisustvovali i dubrovačko-neretvanski župan Ivan Šprlje, načelnik općine Konavle Luka Korda te svi zaposlenici i većina kooperanata »Dubrovačkih podruma«.</p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Strani ulagač prije investiranja u Hrvatsku mora obići čak 39 institucija</p>
<p>Unatoč dobrim najavama za sezonu, dubrovačke hotelijere muče blokade računa i tajnovito čudna privatizacija </p>
<p>Gdje smo i što nas očekuje? Pitanje je to što su ga nedavno u povodu blokade računa dubrovačkim hotelskim kućama od strane DAB-a na sastanku sa županijskim vlastima postavili predstavnici većine hotelskih kuća s područja Dubrovnika. U času kada se mislilo da je dubrovački turizam napokon krenuo s mrtve točke, zahvaljujući vrlo dobroj prošlogodišnjoj sezoni i za njih optimističnoj najavi o nultoj stopi PDV-a, nekome je očito »palo na pamet« naplaćivanje starih računa. </p>
<p>I dok isti ti hotelijeri, koji usput, po tko zna koji put, poručuju da nije riječ ni o propalim kućama niti nesposobnim menadžerima, ali i ponovno upozoravaju da ih i reprogramiranje kredita isto tako može skupo stajati, očekuju obećanu deblokadu svojih računa, gostima očito (na svu sreću) nije ni na kraj pameti razmišljati ni o blokadi niti o PDV-u.</p>
<p>Da se već sada traži krevet više za nastupajuću sezonu na spomenutom je sastanku potvrdio i direktor cavtatske »Croatije« Frano Tomšić. Unatoč tome, dodao je, ni to neće biti dovoljno za pokrivanje godinama akumuliranih, danas (pre)visokih, kreditnih troškova. Bilo bi veliko čudo da HBOR, tvrdi Zrinko Kamber iz hotela »Maestral«, uspije na dubrovačkom području naplatiti dugovanja. No, dodaje on, isto tako čudi da ta banka, prvotno zamišljena za dodjelu povoljnih kredita, danas kao izrazito komercijalna banka »zarađuje na tuđoj nevolji«.</p>
<p> Sve priče o tzv. unutarnjim rezervama hotelijera, složilo se tada oko trinaest nazočnih hotelijera, odavno više ne stoje. Jer, kažu, ono što je i bilo odavno se »istopilo«, a umjesto da se razmišlja o stvaranju prepoznatljivog dubrovačkog turističkog proizvoda, ne samo da hoteli ili nisu privatizirani ili je to učinjeno na »čudan način«, manje više u tajnosti, nego se još uvijek nije puno ni odmaklo od, doslovce, apela za posebnim statusom u turizmu, naplati ratnih šteta, otpisu dugova, a o mogućnosti prebijanja dugovanja nitko još, koliko je poznato, nije rekao ni slova.</p>
<p> Zanimljiv podatak o visini nekih dugovanja iznio je upravo Kamber iz »Maestrala«. Dug njegove kuće, tvrdi on, iznosi milijun kuna. No, račun je istoj toj kući blokiran zbog duga na iznos od čak sedam milijuna kuna! Zbog čega je došlo do takvog drastičnog iznosa, nitko mu nije znao objasniti. Barem dosad. A dosad nema ni pravog objašnjenja koje bi zadovoljilo Hotele »Lopud«. Osim problema od devet zaostalih plaća, hotel koji je od prijeratnih 900 kreveta spao na svega 20, volio bi znati zbog čega već treću godinu oprema namijenjena obnovi te kuće uporno stoji u Zračnoj luci Dubrovnik i - propada. Većinski je vlasnik od lanjskoga 1. lipnja Hrvatski fond za privatizaciju.</p>
<p> I dok je većina žalaca usmjerena lošem gospodaru - državi, vjerojatno bi mnogima manje bila čudna sporost u prodaji hotela kad bi znali svu onu proceduru koju kod nas mora proći strani ulagač. Naime, po podacima jedne dubrovačke političke stranke, da bi potencijalni strani investitor uložio u Hrvatsku, mora prethodno »zakucati« na vrata ravno - 39 institucija. Pa tko voli, nek' izvoli.</p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Najbolji hotel rasprodan dvije godine unaprijed! </p>
<p>Nakon kraće šetnje po većim hotelskim kućama Šibenske rivijere stječe se dojam kako su hotelijeri iznimno zadovoljni dosadašnjim predbilježbama odnosno upitima gostiju i stranih agencija. Tako u šibenskom poduzeću »Rivijera«, koje u svom sastavu ima i renomirani hotel »Imperijal« u Vodicama, vjeruju u dobre rezultate ovogodišnje sezone. Ti će rezultati, po riječima Paule Baice iz službe prodaje biti veći za čak 15 do 20 posto od prošlogodišnjih. Hotel »Imperijal« otvara svoja vrata već 31. ožujka, kada u Vodice dolaze oveće skupine Nijemaca, Nizozemaca i nešto Slovenaca. Agencije doslovno preplavljuju svojim najavama o dolasku stranih gostiju pa u »Rivijeri« zaključuju da će ove godine imati vrlo dobru predsezonu. Za lipanj se očekuje najava dolaska gostiju iz istočnoeuropskih zemalja koji su stari gosti i koji su se i lani u velikom broju vratili na područje Vodica.</p>
<p>Kapacitete turističkog poduzeća »Vodičanka-tours« iz Vodica tijekom ožujka i travnja zauzet će Slovenci, tradicionalni gosti »Vodičanke«, a nakon njih u Vodice stižu gosti iz Njemačke. Prave ocjene bukinga moći će se dati, kako nam veli Ivica Franin, šef prodaje u Vodičanka-toursu, nakon završetka sajmova u Njemačkoj, od kojih se puno očekuje. Puno govori i to, što nas je agencija »Neckerman«, nakon mnogo godina izbivanja, ove godine ponovo uvrstila u svoj avioprogram, kaže Franin. Prema njegovim riječima, oko Uskrsa i Duhova u Vodice će stići dosta gostiju iz Austrije koji su rezervirali apartmane u vilama »Gloriette«, potom dolaze gosti iz Italije, Slovenije i Njemačke koji su pokazali interes za hotelski smještaj.</p>
<p> »Kratko rečeno, interes stranih gostiju iznimno je velik. Posebno nas raduju pojedinačni upiti naših starih gostiju koji nas zbog rata godinama nisu posjećivali, a riječ je o gostima iz skandinavskih zemalja koji se, eto, polako vraćaju u Vodičanku«, kaže šef prodaje Ivica Franin, koji tako velik interes stranih turista pojašnjava dobro odrađenom prošlogodišnjom sezonom. Ipak, pravo stanje bukinga znat će se krajem travnja.</p>
<p>S puno optimizma u ishod ovogodišnje sezone gleda i Sandra Jakovljević iz službe prodaje »Primoštena«. Za sada najbolje ide prodaja kapaciteta za lipanj, a najveći interes za dolazak u Primošten i dalje pokazuju gosti iz Europe, iako ima i pojedinačnih upita iz Izraela, Rusije pa čak i iz Hong-Konga. Ljude u »Primoštenu« raduje i to, što su ih se nakon dugo vremena sjetili stari gosti iz Nizozemske koji će ove godine, najavili su, doći u auto-kamp »Adriatic« u Primoštenu. Ove će godine doći i dosta Rusa. Najveći su interes za sada pokazali gosti i agencije iz Češke, ali i iz Njemačke, Austrije, Italije, Slovenije i Nizozemske. Sandra Jakovljević ističe da brojni stari gosti, koji zbog rata nekoliko godina nisu ljetovali u Hrvatskoj, pokazuju veliko zanimanje za ljetovanjem u hotelu »Marina lučica« koji, na žalost, ni do danas nije obnovljen i koji ni ovoga ljeta neće otvoriti svoja vrata, a nekad je bio omiljeno ljetovalište njemačkih gostiju. </p>
<p>Dubrovački hotel visoke kategorije »Excelsior« u ovom je času već potpuno popunjen za ovu i iduću turističku sezonu. Slobodnih mjesta ima još, ali vrlo malo, tek za 2003., a kako doznajemo od voditelja kongresnog odjela toga hotela, Mladena Đorđevskog, već se radi i za 2004. godinu. Riječ je, naime, o pretežito »kongresnom hotelu« pa se aranžmani dogovarju i po dvije godine unaprijed. A kolika je zainteresiranost, govori podatak da se od desetak kongresa mora u prosjeku odbiti njih čak osam, jer nema mogućnosti odgovoriti pozitivno na sve upite. Đorđevski ističe kako tom hotelu gotovo i nije potrebna posebna promocija, jer su njegovi gosti - uglavnom poslovni ljudi - na neki način sami promotori kvalitete hotelskih usluga, te preporučju hotel i svojim suradnicima i svojim prijateljima. </p>
<p> S najavama za ovu sezonu zadovoljni su i u prvom susjedu »Excelsiora«, u hotelu »Argentina«. Direktorica prodaje Luce Baća ocjenjuje zainteresiranost za boravak u ovom hotelu, također poznatom po održavanju kongresa i seminara, jako dobrom. Očekuje za desetak posto veću popunjenost nego lani, odnosno maksimalni broj noćenja u odnosu na raspoložive kapacitete. Lani je, naime, u 124 sobe ostvareno ukupno 46.300 noćenja, a što se tiče 2002. očekuje se daljnji porast bukinga od pet do šest posto. Vrlo dobra sezona očekuje se ponovno i u turističkom Cavtatu. Uz nadaleko poznatu »Croatiju«, u kojoj se već traži krevet više, dobre najave bilježe i hoteli »Cavtat«. Popunjena je gotovo četvrtina kapaciteta. »Epidaurus« je, primjerice, prodao već 26 posto svojih kapaciteta, i to sve do ovogodišnjega Božića. Direktor prodaje Boško Perić kaže da je prvenstveno riječ o gostima iz Njemačke, Engleske i Belgije, a prema trenutačnim najavama dio aranžmana ostvarit će se i s Francuzima. Posebice raduje, istaknuo je Perić, što će, sudeći po najavama, vrlo dobra biti i predsezona i posezona.</p>
<p>Katica Cikoja i Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Nulta stopa PDV-a nije smanjila hotelske cijene</p>
<p>Odlukom Ministarstva turizma od 1. siječnja 2001. godine na grupne inozemne posjete organizirane posredstvom turističkih agencija, uvedena je nulta stupa PDV-a. To je tek jedan od poteza Ministarstva kojim će se u idućem razdoblju nastojati u Hrvatsku privući što veći broj turista. Smanjenje porezne stope trebalo bi, dakle, prouzročiti smanjenje cijena, no je li doista tako, doznajemo od samih hotelijera.</p>
<p>Stav hotelijera općenito, vezano uz organizirane boravke inozemnih turista u odnosu na nultu stopu PDV-a od 1. siječnja 2001. godine, jest da se cijene zadrže na istoj razini, a da se razlika ostvarena na smanjenju porezne obveze utroši na tzv. dodatnu inicijativu, odnosno akcije hotelijera u smislu poticanja zanimanja inozemnih gostiju za domaću ponudu, kaže Giorgio Cadum, direktor marketinga »Riviere Poreč«. Tu se, primjerice, misli na razgledavanje grada uz pratnju turističkog vodiča, vinske probe, piće dobrodošlice...</p>
<p> Kako najveći broj organiziranih turista dolazi u predsezoni i posezoni, dakle u svibnju, lipnju te od druge polovice rujna, ta će se dodatna inicijativa odnositi upravo na ta razdoblja. Kako u tom poduzeću ipak preko 50 posto noćenja čine individualni turisti, a nešto je i organiziranih grupa od strane fizičkih osoba, broj noćenja koja se ostvaruju u organizaciji turističkih agencija, dakle, jedine kategorije na koju se nulta stopa PDV-a odnosi, zapravo je vrlo malen u odnosu na ukupan broj noćenja. U prethodnoj sezoni tako je od ukupno preko dva milijuna ostvarenih noćenja tek oko 150 000 bilo u skupinama organiziranim putem agencija. Najava o većem interesu za organizirane inozemne posjete stoga još nema, jer se cijene zapravo neće mijenjati, a prema Cadumovim riječima, nulta bi se stopa PDV-a mogla tek jednim manjim dijelom odraziti na broj noćenja, ali posljedice takve odluke Ministarstva turizma osjetit će se, prije svega. naravno pozitivno, na financijskim rezultatima poduzeća.</p>
<p>Odet Sapač, direktorica marketinga rovinjskog »Jadranturista« kaže da ukidanje stope PDV-a na organizirane grupne inozemne posjete neće imati nikakva utjecaja na povećanje broja gostiju stoga što, po njenim riječima, niti kada se PDV uvodio nije bilo promjena u cijenama, koje su se i dalje formirale na temelju tržišne konkurencije. Razliku narasloga PDV-a podmirivalo je sâmo poduzeće, pa tako u »Jadranturistu« ne očekuju bitne promjene. Osim, eventualno, one da više neće od vlastitih prihoda morati namirivati porezne dadžbine. (Dž. Č.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="54">
<p>Slavko Linić: SDP će ustrajati na reviziji pretvorbe Luke Rijeka</p>
<p>U »slučaju Luka« problem je u tome što političari, koji navedenu problematiku ne razumiju, potiču želje radnika za privatizacijom pomorskog dobra, što je zakonom zabranjeno, rekao je na konferenciji za novinare potpredsjednik Vlade </p>
<p>RIJEKA, 27. siječnja</p>
<p> - »SDP će ustrajati na reviziji pretvorbe Luke Rijeka, ali nismo rekli da treba revidirati i imovinu koja nije ušla u pretvorbu, a to su more, obala te lučka infra i suprastruktura. Nabrojeno predstavlja pomorsko i opće dobro pa stoga radnici Luke nemaju pravo kad traže privatizaciju tog dobra, bez obzira što su za 50 godina socijalizma izgrađivali Luku«, kazao je potpredsjednik Vlade Slavko Linić, na SDP-ovoj konferenciji za novinare u subotu u Rijeci, napomenuvši da je u »slučaju Luka« problem u tome što političari, koji navedenu problematiku ne razumiju, potiču želje radnika za privatizacijom pomorskog dobra, što je zakonom zabranjeno.</p>
<p>On je naglasio da SDP-ov program nikad nije bila privatizacija pomorskog dobra, niti je to predizborno obećavano. Slijedom toga, napominje Linić, vraćamo se na osnovni problem, a to je pravednost raspodjele dionica Luke. SDP ocjenjuje da je učinjena nepravda, jer su radnici Luke dobili upravljački portfelj ispod 25 posto te tako ne mogu utjecati na poslovanje poduzeća.</p>
<p> »Koji je razlog da radnici nisu dobili paket od 50 posto dionica«, pita Linić te odmah odgovara da je stvar u tome što je Luka ušla u privatizaciju tek 1998., a ne 1991. godine. U tih sedam godina Luka se toliko zadužila da je 78 posto njenih dugova pretvoreno u upravljačke portfelje fondova, pa je država postala vlasnik tog trgovačkog društva. Na pitanje je li moguća revizija pretvorbe, Linić upozorava da je SDP poslao poruku javnosti da porezni obveznici više neće plaćati otpise dugova u Luci, jer bi to značilo opteretiti obveznike kako bi radnici dobili veći udio u vlasništvu.</p>
<p> Kad je riječ o odluci Upravnog suda o poništenju pretvorbe Luke, Linić cijeni da sud u tom slučaju nije imao ni jednog valjanog elementa za poništenja pretvorbe Luke. »Presuda je trebala biti argumentirana i dokumentirana, a ne da se stvaraju upitne situacije«, drži Linić, koji je naglasio da će on ubuduće nastojati ne ponoviti grešku oštrine komentara nekih budućih sudskih presuda, kao što je to učinio u »slučaju Luka«. On je primorsko-goranskim političarima poručio, posebice koalicijskim, koji su minulih dana javno komentirali njegov napad na sudstvo zbog »kriminalne odluke« o poništenju pretvorbe, da su temeljitije trebali proučiti problem prije nego su odlučili o njemu javno progovoriti. »Minulih sedam godina ti političari nisu ništa naučili radeći sa mnom, a trebali bi barem znati da sam stručniji od njih«, rekao je Linić.</p>
<p>Kad je riječ o ulaganju korejskog »Samsunga« u riječku Luku, Linić napominje da je taj korejski kredit, na rok otplate od 20 godina, usmjeren na lučku upravu Rijeka, a njime će se modernizirati lučka infra i suprastruktura. Zato, napominje Linić, trgovačko društvo Luke nije opterećeno vraćanjem tog kredita. Država u ovom trenutku čini sve kako bi što prije modernizirala Luku, a ona tako postala konkurentnija drugim sjevernojadranskim lukama. Što se tiče izjave predsjednika Europskog povjerenstva Romana Prodija, da bi se luke Rijeka, Kopar i Trst trebale udružiti, Linić drži da bi bila najveća greška ako se te tri luke ne bi udružile, jer »jedino tako one mogu konkurirati sjevernoeuropskim lukama«. Naime, jadranske luke prekrcavaju tek devet posto godišnjeg brodskog tereta u Europi te je zato, napominje Linić, vrlo važno tko će biti njihov vlasnik.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Državni službenici s lažnim diplomama bit će vraćeni na posao!? </p>
<p>ZAGREB, 27. siječnja</p>
<p> - Državni službenici kod kojih su tijekom provedene istrage o vjerodostojnosti školske spreme otkrivene lažne diplome, vjerojatno će biti vraćeni na posao. Koliko god to zvučalo apsurdno, Zakon o državnim službenicima na strani je onih koji su počinili kazneno djelo krivotvorenja službene isprave! </p>
<p>Naime, kako neslužbeno doznajemo iz pouzdanih izvora, najgore će proći Carinska uprava Ministarstva financija u kojoj je otkriveno čak sedam djelatnika s falsificiranim diplomama Pravnog, Ekonomskog i Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu. Sva sedmorica carinika tužili su Carinsku upravu i po odluci suda bit će, izgleda, vraćeni na svoja radna mjesta, iako im je Carinska uprava htjela dati otkaze.</p>
<p> Naime, Zakon o državnim službenicima i namještenicima ne predviđa mogućnost otkaza toliko dugo dok se ne donese pravomoćna presuda da su zaposlenici počinili kazneno djelo. Dakle, državna ustanova u kojoj su zaposleni može ih samo suspendirati. </p>
<p>To znači da carinici koji su po svemu sudeći zagrizli u kriminal, ne mogu dobiti otkaz sve dok ne završi sudski postupak kojeg tek treba pokrenuti Državno odvjetništvo s tim da se na konačnu odluku suda osumnjičeni mogu i žaliti. Riječ je o postupku koji može trajati mjesecima, pa i godinama.</p>
<p>Sličnih primjera Carinska je uprava imala i tijekom proteklih mjeseci kad su, navodno zbog nedostatka dokaza, sudskom odlukom na posao vraćeni carinici za koje je crno na bijelo bilo utvrđeno da su pomagali švercerima i za to primali mito. To je još jedan dokaz da se država ne može djelotvorno boriti protiv korupcije toliko dugo dok nema kvalitetne zakone, jer postojeći očito štite kriminalce. Kako je Nedjeljni Vjesnik u prošlom broju objavio, među sedmoricom carinika koji su falsificirali diplome je i Vlado Zorić, mlađi brat bivšeg direktora Mirovinskog fonda i bivšeg hrvatskog veleposlanika u BiH. (Boris Orešić)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Ilegalne cigarete i dalje masovno ulaze u Hrvatsku</p>
<p>Nakon višemjesečne kontrole proizvodnje i prodaje cigareta proizvođača u Rovinju i Zagrebu, otklonjena je sumnja da cigarete na ilegalno tržište dolaze izravno iz tvornica. Time je potvrđena zabrinjavajuća činjenica da se cigarete proizvedene u Hrvatskoj legalno izvezu iz zemlje da bi se ilegalnim putevima vratile natrag</p>
<p>Usprkos svim naporima hrvatske policije i inspektora Ministarstva financija, količina ilegalnih cigareta na tržištu u posljednjih je godinu dana tek neznatno smanjena, a dobro uhodani krijumčarski putovi kojima cigarete dolaze u Hrvatsku nisu zaustavljeni. Kako Nedjeljni Vjesnik doznaje, nakon višemjesečne kontrole proizvodnje i prodaje cigareta hrvatskih proizvođača u Rovinju i Zagrebu, otklonjena je svaka sumnja da cigarete na ilegalno tržište dolaze izravno iz tvornice. </p>
<p>Time je automatski potvrđena i druga zabrinjavajuća činjenica da se cigarete proizvedene u Hrvatskoj legalno izvezu iz zemlje da bi se ilegalnim putevima vratile nazad i završile na hrvatskim tržnicama. Velike količine zaplijenjenih cigareta koje je Ministarstvo prije nekoliko mjeseci javno uništilo, zaplijenjene su na tržnicama. Samo minimalna količina otkrivena je na granicama preko kojih švercana roba ulazi u Hrvatsku. To navodi na zaključak da je naša granica vrlo meka, odnosno propusna, i to vjerojatno i na kopnu i na moru. </p>
<p>Svi podaci govore da najviše cigareta ilegalno uđe u Hrvatsku u kamionima iz BiH preko graničnih prijelaza na kojima nema kvalitetnog nadzora, ali i preko brojnih šumskih puteva na kojima nema baš nikakve kontrole. Nijedan od tih kamiona još nije otkriven jer hrvatske granične službe, carina i policija, nemaju ni minimum tehničkih pomagala za otkrivanje švercane robe kakva se koriste u europskim zemljama, primjerice rendgena. </p>
<p>U tvornicama u Rovinju i Zagrebu stalno su prisutni inspektori Ministarstva financija koji nadziru sve isporuke u inozemstvo i ispravnost kontrolnih markica. Cigarete namijenjene izvozu u velikoj količini iz Rovinja kreću put Kopra, nakon čega im se gubi službeni trag. Morski putevi ih vjerojatno vode do crnogorskih luka iz kojih ih se prevozi u BiH i na kraju dolaze natrag u Hrvatsku. Riječ je o organiziranom međunarodnom kriminalu kojem hrvatske vlasti još ni približno nisu stale na kraj. </p>
<p>Iako nam to ne treba biti velika utjeha, činjenica je da i mnogo bogatije zemlje trpe ogromne gubitke zbog ilegalne trgovine duhanskim proizvodima. </p>
<p> Zemlje EU-a su tijekom 2000. godine izgubile najmanje 4,6 milijardi njemačkih maraka poreznih prihoda samo od šverca cigareta koje su na europsko tržište stigle iz Amerike.</p>
<p>Italija je ovih dana dobro smišljenom akcijom uhitila čelne ljude jednog od najvećih švercerskih lanaca, premda i sami tvrde da j klan koji kontrolira ilegalno tržište krijumčarenih cigareta u toj zemlji još uvijek izuzetno jak i opasan. Oko 90 posto ilegalnih cigareta na talijansko tržište dolazi Jadranskim morem iz grčkih luka. </p>
<p>Za pretpostaviti je da djelići tih zapečaćenih pošiljki s lažnim deklaracijama završavaju i u hrvatskim lukama. Talijanska policija otkriva kako se u Crnoj gori nalaze velika skladišta ilegalnih cigareta iz kojih se one raspačavaju po cijeloj Europi. Dok talijanska policija nije prekinula jedan od krijumčarskih lanaca, pošiljke su se brodovima iz crnogorske luke Bar prebacivale preko Jadranskog mora u Italiju. Nova ruta sada je uspostavljena preko Grčke u koju cigarete opet stižu iz Crne Gore. Pretpostavlja se da najviše kontejnera s cigaretama iz Grčke stiže u jadranske luke Trst, Veneciju i Anconu. </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Građani 2000. prijavili 851 policajca, samo njih 94 dobilo otkaz </p>
<p>U prošloj je godini zaprimljena 851 prijava na postupanje policijskih službenika, što je porast za 190 posto, no to, tvrde u policiji, nije uznemirujuće jer broj utemeljenih i djelomično utemeljenih prijava iznosi tek 17 posto ili 132 pritužbe. Ured za unutarnju kontrolu prati tijek suđenja »zagrebačkoj mafiji« kako bi se provjerila moguća sprega kriminalnog miljea i djelatnika MUP-a</p>
<p>ZAGREB, 27. siječnja</p>
<p> - Ured za unutarnju kontrolu MUP-a prošle je godine zaprimio gotovo dvostruko više prijava na rad policije nego 1999., a svaka je peta prijava bila utemeljena ili djelomično utemeljena, izjavio je u razgovoru za Hinu načelnik tog Ureda Dražen Ivanušec.</p>
<p> U prošloj je godini zaprimljena 851 prijava na postupanje policijskih službenika, što je porast za 190 posto, no to nije uznemirujuće jer broj utemeljenih i djelomično utemeljenih prijava iznosi tek 17 posto ili 132 pritužbe, ocijenio je načelnik Ivanušec. Dodao je da se postotak utemeljenih pritužbi na rad policije u zadnjih šest godina kreće između 16 i 20 posto. Ivanušec smatra da je razlog povećanju broja prijava veće povjerenje u policiju i njegov Ured. </p>
<p> Uredu su prijavljena 244 policijska rukovoditelja i 610 ostalih policijskih službenika, dok se 16 prijava nije odnosilo na djelatnike MUP-a, već pravosudne ili vojne policije i one su upućene nadležnim organima, kazao je Ivanušec, govoreći o strukturi prijavljenih. Dodao je da se u odnosu na 1999. broj prijavljenih policijskih rukovoditelja povećao za 10, a broj prijavljenih policijskih službenika smanjio za 10 posto. </p>
<p> Do kraja 2000. obrađeno je 743 prijava i u tim je istragama bilo obuhvaćeno 865 djelatnika ministarstva i svih policijskih uprava u zemlji, rekao je Ivanušec. Dodao je da je protiv 206 djelatnika poduzeta neka sankcija, jer je Ured utvrdio da su točni navodi iz prijava. Ukupno je prošle godine 94 djelatnika otpušteno iz MUP-a. Za ostatak se utvrdilo da tvrdnje iz prijava nisu istiniti, ili su točni, ali ne predstavljaju kršenje zakona ili pravila policijske službe. Sankcionirani djelatnici, njih 206, prošle su godine počinili 78 lakših stegovnih povreda, 80 težih, u 20 slučajeva podnijeta je kaznena prijava, u tri prekršajna, dok je ostatak završio upozorenjem. Ured je u suradnji sa kriminalističkom policijom podnio kaznene prijave protiv 33 djelatnika zbog 91 djela zlouporabe ovlasti i položaja, dok je za 13 djela primanja mita prijavljeno 11 djelatnika.</p>
<p> Postoji određen broj predmeta u kojima indicije ukazuju da se pojedini djelatnik policije ogriješio o neku normu, ali je to nemoguće dokazati zakonski utvrđenim postupcima, naglasio je Ivanušec. Pojasnio je da time misli na anonimne prijave građana, u kojima baš zbog te anonimnosti nije moguće provjeriti neke navode iz prijave i dovršiti predmet. Broj anonimnih prijava je u padu i iznosi oko 20 posto što nas veseli, rekao je Ivanušec, pozivajući građane koji imaju konkretnu pritužbu na rad policije da to prijave i da ih ne bude strah, jer kako kaže, bez suradnje građana njegovom Uredu je ponekad nemoguće dovršiti predmet. </p>
<p> Ivanušec je odgovorio i na neka pitanja vezana uz rad Ureda na anonimnoj predstavci »poštenih zagrebačkih policajaca« o nizu nepravilnosti u zagrebačkoj policiji u kojoj se, među ostalim, zamjenik načelnika policije Zdravko Šeničnjak sumnjiči za povezanost s organiziranim kriminalom. Rad na predstavci je pri kraju, rekao je Ivanušec. Dodao je da su ta i neke druge predstavke otvorile i nove predmete na kojima Ured radi i prikuplja saznanja o nekim drugim nepravilnostima u zagrebačkoj policiji koja se nisu spominjala u predstavci. Međutim, Ivanušec nije želio podrobnije govoriti o čemu se radi. </p>
<p> Govoreći o iskazima svjedoka na suđenju »zagrebačkim mafijašima« o povezanosti mafijaškog kriminalnog miljea i policajaca, istaknuo je da Ured prati tijek suđenja i da se sva nova saznanja provjeravaju sa rukovoditeljima zagrebačke policije. Ukoliko postoji ozbiljna sprega kriminalnog miljea i djelatnika MUP-a, zaista smo zainteresirani da takva saznanja dođu do nas, naglasio je Ivanušec. Dodao je da zasada nisu kontaktirali sa svjedocima, već surađuju i očekuju još bolju suradnju sa državnim odvjetništvom, jer kako kaže, »neki svjedoci mogu i manipulirati s imenima«. </p>
<p>Upitan o kaznenoj prijavi koju su protiv njega i još nekoliko drugih sadašnjih i bivših visokih policijskih službenika podnijeli saborski zastupnik HSS-a Srećko Kljunak i službenik dubrovačke policije Niko Jerković, Ivanušec je odgovorio da je to u nadležnosti državnog odvjetništva u Dubrovniku, koje još nije donijelo odluku u tom predmetu.</p>
<p>Govoreći o budućnosti Ureda u novom ustroju MUP-a, Ivanušec je rekao da je ministar Šime Lučin najavio veći broj službenika Ureda. Naime, do sada je u Uredu radilo 15 policijskih službenika raznih profila, od pravnika preko kriminalista do ekonomista, a predviđa se da će se broj povećati na 50 do 60 djelatnika, kazao je Ivanušec, najavivši za ovu godinu »žešće akcije« Ureda u borbi protiv policijskih nezakonitosti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>DC: Optimizam oko oporavka gospodarstva neutemeljen</p>
<p>Hrvatska se nalazi u razdoblju stagnacije i nastave li se postojeći negativni gospodarski trendovi, niske stope rasta uz inflaciju, ova godina bit će još teža od prošle. Sukladno tome, rast će socijalne i političke tenzije što Hrvatsku vodi u stanje neprestane nestabilnosti, rekao je Đuro Njavro na konferenciji za novinare</p>
<p>ZAGREB, 27. siječnja</p>
<p> - Demokratski centar drži da ne postoje nikakvi pokazatelji koji bi potkrijepili Vladin optimizam glede oporavka gospodarstva u ovoj godini. Hrvatska se nalazi u razdoblju stagnacije i nastave li se postojeći negativni gospodarski trendovi, niske stope rasta uz inflaciju, ova godina bit će još teža od prošle. Sukladno tome, rast će socijalne i političke tenzije, što Hrvatsku vodi u stanje neprestane nestabilnosti. Stoga je nužno odmah osmisliti programe kojima će se udvostručiti BDP u narednih deset godina, odnosno povećati sa sadašnjih 5000 na 10.000 američkih dolara po stanovniku, rekao je saborski zastupnik Đuro Njavro u subotu, na konferenciji za novinare DC-a.</p>
<p>Pritom je nužno, naglasio je Njavro, postići socijalni dogovor između Vlade, sindikata, poslodavaca, umirovljenika i nezaposlenih. Također je, po Njavrinim riječima, potrebno prestati medijski proizvoditi brojne afere kojima se destimulira poduzetništvo. Vladine ideje da će do investicijskog ciklusa doći kroz investicije javnih poduzeća podjednako su pogrešne kao i HDZ-ove o modelu investicija kroz državni proračun, drži Njavro, jer su neprimjerene tržišnom gospodarstvu. Suprotno tome, DC se zalaže da se u Hrvatskoj investicije otvore putem privatnog sektora te inozemnih ulaganja.</p>
<p>Njavro se osvrnuo i na izmjene Deviznog zakona naglašavajući kako se DC zalaže da se građanima Hrvatske otvore mogućnosti štednje i u drugim državama, odnosno da mogu kupovati dionice na Svjetskoj burzi. Što se tiče Prijedloga zakona o HNB-u, Njavro smatra da taj prijedlog treba radikalno izmijeniti do drugog čitanja. Tražimo, kaže, da guvernera i Savjet Narodne banke bira i razrješuje Sabor. Pozdravljamo približavanje hrvatskog monetarnog sustava sustavu Europske unije, no moramo biti izrazito oprezni kada je riječ o mogućnostima približavanja integracijama istočne Europe, navodi Njavro. Osvrćući se na pitanje sukcesije, istaknuo je da Vlada mora ove godine otvoriti taj problem te da bi bilo uputno da pritom koristi međunarodne stručnjake kao konzultante. To je značajno gospodarsko pitanje, drži Njavro, budući da prema nekim procjenama Hrvatskoj pripada šest milijardi američkih dolara iz sredstava devizne pričuve bivše države.</p>
<p> Na konferenciji je bilo riječi i o predloženim izmjenama Zakona o osnovnom školstvu. S obzirom na stanje gospodarstva u zemlji, rekao je Zoran Stiperski, taj prijedlog ocjenjujemo neodrživim i neprovedivim. Naime, istaknuo je, to je prijedlog decentralizacije financiranja školstva, prema kojem bi značajan teret pao na jedinice lokalne i regionalne uprave, odnosno županije i gradove. Jedan dio Hrvatske, smatra Stiperski, nije dovoljno razvijen da bi mogao podnijeti taj teret te će doći do velikih razlika između bogatijih sredina, koje će imati bolje opremljene škole, i onih drugih. To će djecu iz različitih sredina, zaključuje on, staviti u neravnopravan položaj, jer neće svi imati jednake uvjete školovanja.</p>
<p>Ivana Matić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Kramarić: LS-u je potrebna stabilnost</p>
<p>Kandidati za predsjednika Gradske organizacije LS-a Karl Gorinšek i Mario Livaja. Za 14 članova predsjedništva kandidiralo se čak 40 članova Gradske organizacije </p>
<p>ZAGREB, 27. siječnja</p>
<p> - »Ne možemo dopustiti da u našoj najvećoj gradskoj organizaciji postoje frakcijski sukobi, jer time nećemo privući birače«, rekao je Zlatko Kramarić, predsjednik Liberalne stranke, u subotu na izvanrednoj skupštini Gradske organizacije LS-a grada Zagreba, na kojoj trebaju biti izabrani novi predsjednik i 14 članova predsjedništva. Kramarić je istaknuo da su LS-u u prvom redu potrebni unutrašnji mir i stabilnost, koji su nužni kako bi se stranka mogla pripremiti za sljedeće lokalne izbore.</p>
<p>Kandidacijska komisija zaprimila je ukupno tri kandidature za predsjednika Gradske organizacije LS-a i 43 za članove predsjedništva. Za predsjednika su se kandidirali Marko Bonifačić, Mario Livaja i Karl Gorinšek. Komisija je prihvatila kandidature Gorinšeka i Livaje, dok je Bonifačićeva kandidatura odbijena, a on je isključen iz stranke. Kramarić je to isključenje komentirao kao neugodnu pojavu, ali je rekao da se to događa u svim strankama i da po tome ne treba suditi LS. Za članove predsjedništva prihvaćeno je 40 kandidatura. Mladen Vilfan, predsjednik Verifikacijske komisije, ustvrdio je da je prisutno 256 punopravnih članova te četiri člana koja nemaju pravo glasa. Izbor predsjednika je tajan, a pobjedniku je potrebno najmanje 129 glasova.</p>
<p> Mario Livaja je rekao da će se, u slučaju da bude izabran, zalagati za više discipline u stranci, da će srediti stanje u ograncima i pripremiti organizaciju za izbore najavljene za 17. lipnja. Naglasio je da je odluka o kandidaturi bila isključivo njegova te da on nije ni Vilfanov ni Bandićev čovjek. Karl Gorinšek je rekao da podržava politiku pokojnog Vlade Gotovca, a ako bude izabran za predsjednika ogranka, zalagat će se za normalizaciju stanja u stranci, inzistirat će na autonomiji GO-a i smanjiti nepotrebno uplitanje predsjednika stranke u rad GO-a. Gorinšek je rekao da bi se Bonifačić trebao vratiti u stranku tek za dvije godine, a njegovo je isključenje komentirao kao »nizak udarac prema Bonifačiću«.</p>
<p>Mladen Vilfan upitao je prisutne zašto je LS na prošlim lokalnim izborima izgubio dvije trećine birača i istaknuo da će LS, ako ne postigne bolje rezultate na idućim izborima, nestati sa zagrebačke političke scene. Dosadašnja v. d. predsjednika GO-a Sanja Mikačić istakla je da je LS podbacio na prošlim izborima. Objektivni su razlozi bili prebrzo raspisivanje izbora i zasićenost građana politikom, a subjektivni afere u stranci te neprimjerene izjave u tisku.</p>
<p>Na početku Skupštine prisutni su minutom šutnje odali počast nedavno preminulim članovima LS-a Vladi Gotovcu i Terezi Ganzi-Aras. </p>
<p>Sandra-Viktorija Antić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>HDZ: Aktualna vlast je prevarila svoje birače</p>
<p>ZAGREB, 27. siječnja</p>
<p> - Aktualna vlast apsolutno je prevarila birače, a Hrvatskom se šire beznađe. To je ocjena sa zajedničke sjednice Središnjeg odbora HDZ-a i klubova zastupnika Županijskog i Zastupničkog doma održane u subotu. Predsjednik stranke Ivo Sanader naglasio je da je potrebno da Vlada što prije donese strategiju gospodarskoga razvitka te predloži rješavanje teške socijalne situacije. </p>
<p>HDZ smatra da je potreban konsenzus oko bitnih političkih pitanja, kao što je ono oko odnosa s Haaškim tribunalom i prema Hrvatima u BiH. O odnosu prema Hrvatima u BiH, HDZ će predložiti saborsku raspravu, nakon koje bi se konsenzusom trebala donijeti deklaracija o položaju Hrvata u BiH.</p>
<p> HDZ-ovci su ponovno kritizirali HTV ocijenivši da televizija katastrofalno cenzurira demokraciju u Hrvatskoj, jer uglavnom daje samo mišljenje vlasti, ali ne i oporbe. »Podaci pokazuju da je u prosincu prošle godine vlast bila zastupljena u informativnim programima s 90, a oporba sa samo deset posto«, rekao je Sanader. Izvijestio je novinare da je na zajedničkoj sjednici u subotu ponovljen stav o nespojivosti članstva u HDZ-u s članstvom u drugim strankama i udrugama koje izlaze na izbore, a raspravljalo se i o pripremama za izbore za Županijski dom i lokalnu samoupravu.</p>
<p>Navodno se na sjednici raspravljalo i o različitom pristupu prema HIP-u, odnosno Hebrangovoj i Tuđmanovoj udruzi. Dok je dio HDZ-ovaca za suradnju, drugi misle da takva suradnja nije dobra za stranku i upozoravaju da upravo neki istaknuti dužnosnici HDZ-a daju logistiku toj udruzi. HDZ će navodno uskoro pismeno ponuditi razgovor HIP-osima, kako bi se nesporazumi barem izgladili. Zasad je zaključeno da neće biti novih izbora dužnosnika, jer se vjerojatno ne želi »mutiti voda« s obzirom na skorašnje lokalne izbore.</p>
<p>Goranka Jureško</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Oporezivanje mirovina obitelji branitelja je nepošteno</p>
<p>ĐAKOVO, 27. siječnja</p>
<p> - Odluka o oporezivanju obiteljskih mirovina poginulih hrvatskih branitelja, prema novom Zakonu o porezu na dohodak, provokativna je, nemoralna i nepoštena te je treba mijenjati. Jedinstveni je to zaključak s okruglog stola održanog u subotu u organizaciji Udruge roditelja poginulih hrvatskih branitelja, a kojeg su podržali i predstavnici HVIDR-e, Udruge udovica, UHDDR-a, UHBDR-a i Udruge dragovoljaca Đakovštine 1990/91.</p>
<p> U radu okruglog stola sudjelovali su i saborski zastupnici SDP-a u Zastupničkom domu Jadranka Reihl-Kir i Željko Malević te zastupnik HSLS-a u Županijskom domu Željko Režić. Zastupnica Reihl-Kir je naglasila da je ovim Zakonom učinjena velika nepravda, a njen stranački kolega Malević je odredbu o oporezivanju mirovina nazvao moralnim gafom nove vlasti.</p>
<p>»Mi nismo ratni profiteri, kao što nas se ponekad želi prikazati, samo tražimo ono što nam pripada, a što nam se pokušava uzeti«, rekao je između ostalog Ivan Bačani, predsjednik Udruge roditelja poginulih branitelja, a sličnih razmišljanja bili su i predstavnici drugih stradalničkih udruga, koji su također zatražili i odgovornost onih koji nisu znali pravodobno objasniti primjenu tog zakona.</p>
<p>Predviđena opširnija rasprava o Nacrtu novog prijedloga Zakona o pravima hrvatskih branitelja izostala je, jer to nije službena verzija Zakona koja je ušla u saborsku proceduru. No, i uz to, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata taj su prijedlog odbacili uz zaključak da on narušava dostojanstvo hrvatskih branitelja te da zadire u stečena prava stradalnika Domovinskog rata. Isto tako, upućene su i brojne primjedbe na račun Ministarstva hrvatskih branitelja i ministra Pančića, koji se konzultira samo s podobnim udrugama, što je izazvalo negodovanje predstavnika drugih stradalničkih udruga. (Mile Ljubičić)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Picula razgovarao s Barryjem</p>
<p>ZAGREB, 27. siječnja</p>
<p> - Ministar vanjskih poslova Tonino Picula primio je u petak Roberta Barryja, voditelja Misije OESS-a u BiH. Tom je prigodom ministar Picula naglasio da hrvatska Vlada pozorno prati razvoj političkih procesa u Bosni i Hercegovini. Hrvatska želi da se u toj zemlji, što je prije moguće, ustroje tijela državne vlasti na miran način, uz striktno poštivanje demokratske procedure, a dakako i djelatno sudjelovanje Hrvata u tim procesima. Hrvatska će pritom poduprijeti sve napore međunarodne zajednice koji će osigurati sudjelovanje bosanskohercegovačkih Hrvata u demokratskoj proceduri i njihovu zastupljenost u tijelima državne vlasti BiH.</p>
<p>Hrvatska je zainteresirana za budućnost BiH. O stanju u toj zemlji i položaju Hrvata u njoj trebao bi uskoro raspravljati i Hrvatski sabor. Demokratska budućnost BiH je pritom, naglasio je ministar Picula, od prioritetnih interesa Hrvatskoj, koja je spremna pružiti svoj doprinos demokratskim procesima, ali ne i biti taocem stanja u BiH. Voditelj Misije OESS-a Barry izložio je stajališta međunarodne zajednice čije aktivnosti, u ovom trenutku, nastoje smanjiti utjecaj nacionalnih stranaka kako bi se u BiH ustrojila struktura vlasti usmjerena napretku BiH. Ministar Picula naglasio je da će proces povratka izbjeglih i prognanih u BiH biti ključni ispit vjerodostojnosti svake političke vlasti u toj zemlji. Barry je naglasio i važnost procesa opsežnijeg povratka Hrvata u bosanskosrpski entitet.</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Smanjenjem naknada za bolovanje uštedjet će se 100 milijuna kuna</p>
<p>ZAGREB, 27. siječnja</p>
<p> - Prihvati li Hrvatski sabor predloženo smanjenje osnovice za naknade za bolovanje s 80 na 70 posto osnovice plaće, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) očekuje da će ove godine uštedjeti 100 milijuna kuna. U HZZO-u ističu da su za ovu godinu, s uračunatim smanjenjem osnovice, planirali za naknade za bolovanja i komplikacije u trudnoći ukupno 757,5 milijuna kuna.</p>
<p>Zbog predložene promjene Zakona o zdravstvenom osiguranju, najviša osnovica za isplatu naknada za bolovanja smanjila bi se sa sadašnjih 4250 na 3800 kuna. U 2000. godini HZZO je za bolovanja isplatio ukupno 1,160 milijardi kuna, zbog toga što su podmirivani dugovi za bolovanja iz 1999. i 1998. godine. Izdaci za bolovanja samo su se u prošloj godini kretali oko 884 milijuna kuna. Od toga je oko 695 milijuna isplaćeno za naknade za bolovanja, a oko 189 milijuna za komplikacije u trudnoći.</p>
<p>Po podacima HZZO-a, stopa bolovanja u razdoblju od siječnja do rujna prošle godine iznosila je 2,63 posto, dok je ukupna stopa bolovanja iznosila 3,69 posto. Stopa bolovanja razlikuje se po područjima i kreće se od 1,17 u Koprivnici do najviše zabilježenih 6,31 u Splitu. Prosječan broj dana provedenih na bolovanju na teret sredstava HZZO-a iznosio je 42,5 dana. Cjeloviti podaci o kretanju stope bolovanja u prošloj godini bit će dovršeni u veljači. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Objavljeni dobitnici nagrade »Faust Vrančić«</p>
<p>ZAGREB, 27. siječnja</p>
<p> - Odbor za dodjelu Državne nagrade tehničke kulture »Faust Vrančić« objavio je imena dobitnika te nagrade za 2000. na spomendan smrti hrvatskog znanstvenika i izumitelja Fausta Vrančića, preminuloga 27. siječnja 1617. </p>
<p> Dobitnik te ugledne nagrade za životno djelo u 2000. je dr. Ante Markotić, dekan Metalurškoga fakulteta u Sisku, kojemu je Nagrada pripala za svekolike prinose razvoju tehničke kulture, obrazovanja i stvaralaštva u Republici Hrvatskoj, a u povodu 30. obljetnice njegova primjerenog dragovoljnog rada.</p>
<p> Godišnje nagrade Faust Vrančić za 2000. dodijeljene su Savi Goliću, Zoranu Hesheimeru, Darku Maljkoviću, Josipu Polačeku, Marici Srbljanin, Anđelki Vučevac, Željku Zecu, Hrvatskomu savezu informatičara, Radio klubu slijepih »Louis Braille« te Društvu inovatora Varaždinske županije.</p>
<p>Odbor na čijemu je čelu dr. Leo Budin donio je odluku o dobitnicima Nagrade na sjednici održanoj 22. siječnja 2001., a svečana podjela nagrada upriličit će se početkom ožujka. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Štete u Puli otklanjat će se dugoročno</p>
<p>PULA, 27. siječnja</p>
<p> - Goleme štete koje je pričinila podzemna lančana eksplozija plina u kanalizacijskom kolektoru otklanjat će se zamašnim zahvatima i to dugoročno. To je nedvojben zaključak nakon što je cijela trasa stradala od kolektora »snimljena« izvana i iznutra. Vrlo složeni posao upravo su obavile specijalne ekipe Centra za podvodne aktivnosti, koje su uz pomoć posebne opreme detaljno snimile oštećenja na kolektoru s unutrašnje stane.</p>
<p> U međuvremenu u pomoć Puli pristigla je i osmočlana ekipa Gradske plinare iz Zagreba, a očekuje se dolazak i ekipa iz Varaždina, dok će se stručnjaci Montmontaže uključiti u fazi sanacije oštećenja plinovoda, što će uslijediti nakon detekcije oštećenja i propuštanja plina u cijeloj gradskoj mreži. A da je neke poslove moguće obaviti i vrlo brzo, potvrdio nam je ove subote i poznati stručnjak za ovu problematiku inž. Bruno Peruško, koji nam je kazao kako se industrijski plinovodi mogu provjeriti vrlo brzo.</p>
<p> Po Peruškovim riječima, uz slabo održavanje i drugi nemar u tekućem poslovanju, vrlo je bitno i to što plinomjeri u plinari preko kojih se trebala voditi evidencija utrošenog plina uopće nisu baždareni! Isto tako učestala je pojava i krađe plina kod potrošača. Evidentni nemar u opskrbi Pule plinom koji je vladao godinama, sada se mora otkloniti. Toga se nezahvalnog posla prihvatio dr. Lenko Uravić kao novi direktor Plinare, koji je oko sebe okupio stručnu ekipu i uz pomoć stručnjaka iz Zagreba i Varaždina kreće u akciju snimanja stanja na cijelom pulskom području, koje je uistinu zabrinjavajuće.</p>
<p> Isto tako zabrinjava činjenica da vodstvo Plinare nije bilo u stanju dati podatak o gubicima plina spram činjenice da je plinovodna mreža uistinu dotrajala i da su goleme količine skupog energenta odlazile u kanalizaciju i podzemlje. S jedne strane to je nemala šteta a s druge strane u slučajevima kada se plin izlijevao u kanalizacijske kolektore prijetila je opasnost eksplozije poput one od prije deset dana. </p>
<p>S ukupnom investicijom od 40 milijuna DEM u nekoliko narednih godina Pula ćedobiti suvremeni kanalizacijski sustav a pulski zaljev bit će pošteđen otpadnih voda, što će biti preduvjet da ubrzo postane jedan od najvećih i najatraktivnijih marina na Sredozemlju. Taj zamašni posao dobro je odmakao i već je naručeno više od šest tisuća kilometara specijalnih cijevi te postrojenja za šest crpnih stanica, dok je međunarodni natječaj za uređaj za pročišćavanje upravo pripremljen. A što se tiče oštećenja na kanalizacijskom kolektoru u štete premašuju 30 milijuna kuna. (M. Urošević)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20010128].
|
