NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20011125].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 279153 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>25.11.2001</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Mimica: »Hrvatskoj odgovara regionalna suradnja jer nam je stabilno susjedstvo važno koliko i Europskoj uniji«</p>
<p>Hrvatskoj kao potencijalnom kandidatu ne odgovara da u prvom krugu proširenja u EU uđe što više kandidata jer će u tom slučaju biti manje i političkih motiva i novca za obrađivanje preostalih kandidata</p>
<p> Iako nema hrvatske stranke koja se ne bi zaklinjala u Hrvatsku kao sastavni dio Europe, potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom izazvalo je i niz negativnih komentara, a rasprava će se ubrzo obnoviti, jer je Vlada u četvrtak na ratifikaciju u Sabor uputila paket zakona vezanih za taj sporazum. Bio je to povod i za razgovor s Nevenom Mimicom, ministrom europskih integracija.</p>
<p>• Kako komentirate tvrdnje da je Vlada, potpisavši Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, Hrvatsku gurnula dublje na Balkan?</p>
<p>– S formalno-pravne strane nema govora o tome da bilo koji međunarodni ugovor može Hrvatsku uvući u bilo kakve balkanske asocijacije, jer je to izričito zabranjeno Ustavom. Čak i da nije, postoji ustavno propisana procedura za ulazak u neku asocijaciju, koja završava referendumom. Tvrditi da se već ovim ugovorom priprema udruživanje Hrvatske u balkanske asocijacije znači ne imati povjerenja u hrvatski narod koji bi, po takvim stavovima, na referendumu trebao pristati da se nađe u nekoj balkanskoj asocijaciji, što nije realna opcija.</p>
<p>Druga dimenzija je politička procjena hoće li Hrvatska s ovakvim sporazumom moći brže ili sporije napredovati prema EU-u, odnosno hoće li nas društvo jugoistočne Europe ili zapadnog Balkana usporavati na tom putu. Postavlja se pitanje: zašto je Hrvatska pristala da u sklopu procesa stabilizacije i pridruživanja bude zajedno s Jugoslavijom, Bosnom, Albanijom i Makedonijom. No, pravo pitanje je: u kojem se društvu uopće mogla naći nakon što je 12 zemalja jugoistočne Europe već postalo kandidatom. Jedina preostala grupa zemalja koje imaju kakve-takve izglede da postanu kandidati su na zapadnom Balkanu, kako ih organizacijsko-tehnički svrstava EU. Praktički, našli smo se među zemljama koje su došle na red da urede svoje odnose s EU-om, koji je za to ponudio novi tip sporazuma. Po prvi put EU je perspektivu članstva ponudila zemljama koje su tek izišle iz rata. Naravno da je zbog toga model drugačiji od onoga koji se ponudio zemljama koje su na drugi način izašle iz komunističkog okvira i ušle u tranzicijsko razdoblje. U tom kontekstu je Hrvatska na mjestu na kojem je u sklopu povijesnih okolnosti i mogla biti, kao jedna od zemalja koje su do jučer ratovale, neke svojom voljom, neke protiv svoje volje, na prostoru, na kojem je stvorena jedna od najvećih kriza u susjedstvu EU-a.</p>
<p>• Što u tom kontekstu znači regionalna suradnja?</p>
<p>– To je pokušaj EU-a da uspostavi mirno susjedstvo. EU traži da svaka zemlja svojim radom i bilateralnim odnosima pridonosi stabilnosti. Hrvatskoj to može odgovarati jer time stvara stabilno susjedstvo koje nam je politički i gospodarski jednako važno kao i EU. Budući da smo najrazvijenija i najstabilnija zemlja u regiji, možemo imati i dodatne gospodarske i političke koristi od regionalne suradnje, možemo postati politički uzor i gospodarski prethodnik zemalja u regiji što nam, naravno, stvara odgovarajuće ubrzanje na putu prema EU-u. Osnovno je pitanje hoće li EU u slučaju Hrvatske potvrditi svoje opredjeljenje o individualnom pristupu tako da Hrvatsku »odvoji« prije drugih zemalja i kazati: ako budete dobri kao Hrvatska moći ćete brže krenuti prema EU-u. Po svemu što govore Europska komisija i predstavnici EU-a s kojima smo pregovarali, oni danas stoje na poziciji da Hrvatska može pridonijeti rješavanju problema na jugoistoku Europe i da Hrvatskoj jamče individualni put. </p>
<p>• Prema informacijama iz diplomatskih krugova, izjave predsjednika Europske komisije Romana Prodija prilikom potpisivanja sporazuma bile su, da tako kažemo, iznenađujuće povoljne u tom smislu.</p>
<p>– Predsjednik Europske komisije imao je nekih ranijih izjava koje su, ako i nisu bile dvosmislene u pogledu odnosa regionalno-individualno, ipak ostavljale dovoljno prostora za pitanja, što je zapravo budućnost Hrvatske na putu prema EU-u. Sada je vrlo, vrlo jasno rekao da Hrvatska na tom putu neće biti vezana nikakvim balkanskim teretom, nego da svoju individualnu sposobnost može dokazati individualnim uspjehom u provedbi Sporazuma.</p>
<p>• Šaljući Sporazum i prateće zakone na ratifikaciju Saboru, Vlada je posebno naglasila da provedba Sporazuma neće ugroziti suverenitet Hrvatske. Jesu li se u i u zemljama koje već jesu kandidati za članstvo otvarala takva pitanja i kako su riješena?</p>
<p> – Jače naglašavanje suvereniteta potaknuto je i razumljivo zbog činjenice da smo mi mlada zemlja koja je suverenitet tek nedavno izborila. Ne stoji tvrdnja da sporazum treba ratificirati dvotrećinskom većinom zato jer on prenosi dijelove suvereniteta i ustavnih ovlasti na nadnacionalno tijelo kao što je Vijeće o stabilizaciji i pridruživanju, jer će se odluke tog Vijeća morati izravno primjenjivati u Hrvatskoj. Ni jedna odluka bilo kojeg tijela uspostavljenog ovim sporazumom ili tijela koje već postoji u EU-u neće biti izravno provediva u Hrvatskoj. Zakoni će se donositi u Saboru. Mi to ne tvrdimo zato što bismo htjeli odgoditi ili izbjeći situaciju prenošenja suvereniteta, koji će se nedvojbeno dogoditi u trenutku kada Hrvatska dođe u fazu odlučivanja o prihvaćanju ponude za članstvo. Tada će se odlučivati dvotrećinskom većinom u Saboru i na referendumu. </p>
<p>Neki su tvrdili da je politički nepotrebno i neproduktivno braniti se od prenošenja suvereniteta i da bi prihvaćanje dvotrećinske većine politički ojačalo poziciju Vlade i opredjeljenja Hrvatske da pristupi velikim reformama i da ubrzanim tempom obavi sve ono što ju vodi do dostizanja kriterija i standarda EU-a. To je, dakle, bilo više političko obrazloženje po kojem bi dvotrećinska većina davala veću snagu Vladi jer, po prirodi stvari, svaki međunarodni ugovor koji se ratificira dvotrećinskom većinom, zato što bi prenosio dio suvereniteta na druge saveze, jača zakonodavnu funkciju vlade. Tada Sabor praktički više nije u funkciji odlučivanja o zakonima nego vlada provodi odluke nekog nadnacionalnog zakonodavnog tijela. Ova vlada ne želi imati ovlaštenja za donošenje odluka sa zakonskom snagom i ne prihvaćajući dvotrećinsku većinu zbog političkih razloga odbacuje i mogućnost jačanja svoje zakonodavne uloge u provedbi sporazuma.</p>
<p>Vijeće koje ne treba mistificirati</p>
<p>• Prema zakonu o provedbi sporazuma Sabor će određivati platformu hrvatskih članova Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje, čije su odluke obvezujuće. Može li ta odredba, zbog mogućnosti praktički beskrajnih rasprava u Saboru usporiti rad Vijeća i hrvatski put u EU?</p>
<p>– To Vijeće se jako mistificira u raspravama. Analizirali smo praksu - zapisnike i odluke - takvih vijeća u svih 12 zemalja kandidata za članstvo. Ta se vijeća u pravilu sastaju jednom godišnje a kod nekih zemalja i rjeđe. Dnevni red se zna mjesecima unaprijed, pa ima dovoljno vremena da se pregovaračke pozicije dogovore u predloženoj proceduri. Odluke Vijeća nisu direktno usmjerene na propisivanje kako se nešto mora učiniti. U najvećem broju slučajeva zaključci glase »Vijeće pozdravlja napredak u tom i tom području« ili Vijeće ukazuje da napredak u nekom području nije dovoljan i da treba ubrzati usklađivanje zakonodavstva. Indicira se samo propis kojeg treba donijeti a ne njegov sadržaj, a obvezne odluke vijeća se donose konsenzusom hrvatske i europske strane. U našem ugovoru nema mehanizma arbitraže, koji imaju Slovenija i Češka, a u svim drugim slučajevima ne postoji.</p>
<p>• Pred velikim promjenama nalazi se i EU, jer današnje institucije i mehanizmi odlučivanja EU-a nisu primjereni većem broju članica. </p>
<p>– EU je pred velikim odlukama i moglo bi se reći da im je lakše donijeti odluku o proširenju nego o svom produbljenju, kako sami kažu, dakle omogućavanju da Unija prihvati nove članice i s njima funkcionira kao učinkovit savez država. Unija to treba učiniti i prije nego što prihvati prvu grupu današnjih kandidata. To će biti tema sljedeće međuvladine konferencije potkraj 2004. Hrvatska, naravno, neće moći odlučivati o tim promjenama ali postoji mogućnost da budemo sudionici rasprava o unutarnjem ustroju EU, ako do kraja 2004. postanemo kandidati za članstvo.</p>
<p>• Koliko su realne šanse da članicom EU-a Hrvatska postane prije neke od zemalja koje su već sada zemlje kandidati?</p>
<p>– Danas je teško preskočiti činjenicu da postoje zemlje kandidati i zemlje potencijalni kandidati među kojima je i Hrvatska. EU tu radi veliku distinkciju i u formalnim procedurama i programima pomoći. EU je u prvom redu zaokupljena s ovih 12 službenih kandidata.</p>
<p>• No, Hrvatska ima bolje gospodarske pa i političke rezultate od nekih zemalja kandidata.</p>
<p>– Politički i gospodarski parametri nekih zemlja su iza Hrvatske. Ali, odluke o kandidatima su donesene i sada je pitanje samo koliko će kandidata ući u EU u prvom valu proširenja. U komisiji se stalno govori o četiri do deset kandidata a sve češće da je vjerojatnije da će ih biti bliže deset nego četiri.</p>
<p> Iz naše perspektive potencijalnog kandidata je nepovoljnije ako u prvom krugu uđe više kandidata, jer će u tom slučaju biti manje i političkih motiva i novca za obrađivanje preostalih kandidata. Odgovaralo bi nam da u krugu onih koji će preostati nakon prvog vala proširenja bude barem neko od ovih sadašnjih kandidata, jer s njima EU ima obvezu nastaviti pregovarati o priključenju, a mi imamo, u to sam uvjeren, sposobnosti da se uključimo u krug formalnih kandidata čim u EU uđe prvi val, i da onda ravnopravno pregovaramo.</p>
<p> Jednom mi je netko u EU rekao: »Slovenija je dragulj u kruni kandidata, a Hrvatska može očekivati da bude dragulj u kruni preostalih kandidata za drugi val proširenja«.</p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Grubišić: »Apsurdno je uvoditi vjeronauk u dječje vrtiće«</p>
<p>Bez posredovanja obitelji, vjeronauk u školi pokazao se vrlo sumnjivim i neučinkovitim, jer ako obitelj zataji, nikakva institucija, pa ni Crkva, to ne može nadoknaditi, kaže don Grubišić... </p>
<p>Uvođenje vjeronauka u dječje vrtiće za mene spada u apsurd. Drugo su vjerski vrtići, njih Crkva ima pravo osnivati, ali u vrtićima koji su građanski, koji su institucije civilnoga društva, otvoreni za svu djecu, uvoditi konfesionalna upućivanja i njima razdvajati djecu u najranijoj dobi, za mene nema nikakvoga smisla«, kaže u razgovoru za Vjesnik don Ivan Grubišić, ugledni hrvatski publicist, teolog, sociolog religije, župnik i znanstvenik, ujedno predsjednik Hrvatske akademske udruge u Splitu. </p>
<p>Smatrajući još početkom devedesetih da vjeronauku nije mjesto u školskim klupama, već u župi, don Grubišić danas ocjenjuje kako je praksa u proteklih deset godina pokazala ispravnim njegovo protivljenje uvođenju vjeronauka u školu. »Vrlo je upitno koliko se uvođenjem vjeronauka u školsku nastavu dobilo na vjeri i etičnosti, što je trebao biti cilj takvome postupku«, kaže don Grubišić. Kako pojašnjava, svi pokazatelji govore da nije došlo do značajnijih pomaka u pozitivnom smislu kod mlade generacije. Nekadašnji marksistički odgoj, zamijenila je konfesionalna indoktrinacija, no bez značajnijeg uspjeha, kaže on. </p>
<p>Kao župnik zapaža izuzetno negativan rezultat uvođenja vjeronauka u škole, zbog činjenice da su djeca i mladi koji upisuju vjeronauk u školi prestali pohađati župni vjeronauk kao i nedjeljne mise. »To je značajan negativni učinak i čudim se da ga je Crkva prihvatila. Tvrdim da je tri sata tjedno školskog i župnog vjeronauka za njih previše, obzirom na školske i izvanškolske obveze. Župska kateheza i školski vjeronauk naprosto su obveze koje nadilaze vrijeme koje učenik ima na raspolaganju«, smatra don Grubišić. </p>
<p>Međutim, kada se gleda na to što je Crvka kao institucija dobila uvođenjem vjeronauka u škole, riječ je o značajnijoj razlici. Prema mišljenju don Grubišića, Crkva je time dobila dosta jer su svećenici i katehetkinje ušle u proračun i dobile radna mjesta. »Velik broj kleričkih i laičkih osoba koje su završile Katehetski institut ili druge crkvene škole, uspjele su riješiti svoj socijalni status. Upravo oni čine najveći broj jedne institucije u državi, koji su se u proteklih deset godina uspjeli zaposliti«, ističe don Grubišić, smatrajući to korisnim i za crkvene ustanove poput sjemeništa i teoloških fakulteta koji su također ušli u proračun. Riječ je, dodaje, o vrlo značajnoj stabilizaciji crkvenih zajednica koja je omogućila državna vlast od početka devedesetih. </p>
<p>»Kada sam se suprotstavio mišljenjima da je vjerski odgoj potrebno uvesti u školu, smatrao sam, kao i danas, da mu je mjesto u obitelji. Bez posredovanja obitelji, vjeronauk se pokazuje vrlo sumnjivim i neučinkovitim, jer ako obitelj zataji, nikakva institucija, pa ni Crkva, to ne može nadoknaditi«, kaže don Grubišić. Pritom smatra važnim da ono što ne učini obitelj, morala bi Crkva, no unutar svoga prostora i pastoralnog načina djelovanja. Očekivati da će škola koja je i inače problematična u ovakvim pitanjima, riješiti pitanje vjere – smatram zabludom. Praksa u proteklih desetak godina nije me pokolebala.</p>
<p>Jednako tako, vjera nije pitanje za 'tetu' u vrtiću, bez obzira na tečajeve koje je prošla, već je pitanje obitelji. Postoje zajedničke vrednote, civilizacijskog, moralnog, etičkog karaktera, u kojima se mora odgajati djecu. Ići od malih nogu na vjerske vrednote, pogotovo kod nas gdje su one šarolike, znače samo podjelu djece, kaže don Grubišić. </p>
<p>Ujedno smatra da je Ugovor o suradnji na području odgoja i kulture, kojega je bivša vlast potpisala s Vatikanom, a na kojemu i počiva uvođenje vjeronauka u predškolske i školske institucije Hrvatske – došao prerano. »Hrvatska za takav ugovor 1992. godine nije bila spremna, no stvar je bila na politici koja se željela dodvoriti Crkvi jer je smatrala da bez njenog blagoslova ništa ne ide. Crkvi je tada dano i više no što je tražila«, kaže don Grubišić, smatrajući da »Ugovor o suradnji na području odgoja i kulture danas opterećuje državni budžet siromašnoga društva kakvo je naše, a ujedno ne rješava pitanje vjernika. Radi se o interesima kleričkoga dijela Crkve koji na taj način rješava svoje probleme, a to je upitno«. </p>
<p>Na pitanje ne bi li sadašnja vlast trebala preispitati Ugovor s Vatikanom, don Grubišić odgovara potvrdno. »No, kada se takvo što spomene, odmah se proziva vlast da je komunistička. Pritom ju se napada bez razloga, jer vlast može biti ili dobra ili loša, a ne komunistička ili ne. Ako je neki ministar ateist, ne treba se ocjenjivati njegov svjetonazor, već njegov rad i ono što je postigao«. </p>
<p>Za razliku od drugih protivnika uvođenju vjeronauka u (pred)školske ustanove, koji bi rado u nastavu umjesto vjeronauka uveli predmet etika ili religijska kultura, don Grubišić smatra da takvo što ne bi riješilo probleme. »Znanje ne rješava pitanje dobrote. Zadaća religije je učiti ljude dobromu, no znanje je nedostatno za formiranje etičnosti. Naše društvo upravo propada radi niskog stupnja etičnosti, čak i kod vjernika. Naš problem nije koliko znamo u vjeri, već u tome koliko smo etični«, kaže on. Razloge zbog kojih je došlo do toga don Grubišić vidi u politici. Prije je vjera bila ciljem napada, onda je došla u obrnutu pozicije nedodirljivosti. Ni jedno ni drugo, smatra don Grubišić, nije dobro. </p>
<p>Zakon je vjerskim zajednicama prošlome sustavu trebao zbog toga što su bila reducirana prava vjernika. Sada je taj zakon očito potreban jer se želi privilegirati neke ljude. Zbog toga smatram da ni jedan sustav kod nas nije dosegao razinu demokratičnosti, jer demokracija nalaže da je svaki građanin, bez obzira na vjeroispovijest, pred zakonom jednak. </p>
<p> Zašto bi sada vjernici pred zakonom trebali biti posebniji od ateista, pita se don Grubišić. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Pašalić:»Ne namjeravam neprekidno dokazivati svoju nevinost: ako netko smatra da sam nešto zgriješio, neka izvoli to i dokazati«</p>
<p>»Sve fame imaju svoje lice i naličje. Kad stvari dođu do apsurda, zapravo je najbolji izbor zabavljati se na račun svih tih fama. Dokazivati po 101. put argumentima i odgovarati na neke optužbe naprosto postaje smiješno. Ova je vlast nakon 3. siječnja 2000. godine zaista učinila puno za mene, iako to nije bilo lako izdržati. Rekao sam puno puta: 'Gospodo, ako imate bilo što protiv mene, tu sam, recite što sam ja to napravio, ali iznova se ponavljaju iste priče i to ljudima postaje smiješno...'« </p>
<p>Godinama su ankete u novinama pokazivale da je dr. Ivić Pašalić, nekadašnji savjetnik predsjednika Tuđmana najomraženiji političar u Hrvatskoj. Tisuće je novinskih kartica ispisano kako bi se dokazala Pašalićeva umješanost u sve nezakonitosti, malverzacije i sumnjive poslove u Hrvatskoj. </p>
<p>Mnogima je san strpati ga iza rešetaka do kraja života; u vlastitoj ga stranci, HDZ-u, dobar dio članova patološki mrzi. </p>
<p>•U čemu je tajna Vašeg uspjeha? Jedni tvrde da ste najveći zlikovac u Hrvatskoj, a drugi Vas obožavaju i kažu da ste najsposobniji i najgenijalniji političar. Što Vi kažete na to?</p>
<p>– Nema kod mene nikakve posebne tajne. Potpuno slučajno sam ušao u politički život i nakon što sam dvije godine bio zastupnik, sedam sam godina radio s predsjednikom Tuđmanom i nastojao korektno raditi svoj posao. Neki taj posao poštuju i smatraju da sam radio korektno, a ima i onih koji smatraju da iza svih mutnih stvari stojim ja. Kad bih govorio o sebi, rekao bih da sam uvijek svoj posao htio obavljati korektno i mirne savjesti.</p>
<p>•Na temelju onog što smo o Vama godinama slušali i čitali proizlazi da deset godina niste ništa drugo negoli spletkarili. Zar ste Vi takav genij ili su drugi ispodprosječni?</p>
<p>– Da, 24 sata dnevno sam iz svog ureda samo spletkario i prisluškivao, vukao konce svega, uređivao sve novine i televiziju, sav obavještajni i diplomatski rad, pravosuđe, financije i gospodarstvo, a u dokolici sam igrao tenis... </p>
<p>•Čini mi se da se Vi zapravo dobro zabavljate na račun svih tih fama, mitova i legendi o Vašoj genijalnosti.</p>
<p>– Sve fame imaju svoje lice i naličje. Kad stvari dođu do apsurda, mislim da je to najbolji izbor. Dokazivati po 101. put argumentima i odgovarati na neke optužbe naprosto postaje smiješno. Ova je vlast nakon 3. siječnja 2000. zaista učinila puno za mene, iako to nije bilo lako izdržati. Rekao sam puno puta: »Gospodo, ako imate bilo što protiv mene, tu sam, recite što sam ja to napravio, ali iznova se ponavljaju iste priče i to ljudima postaje smiješno. Ali, ono što mene iznenađuje i raduje jesu reakcije običnih ljudi.</p>
<p>• Kakve su? Zaustavljaju Vas i daju Vam podršku? </p>
<p>– To je nevjerojatno, meni se to nikad prije nije događalo! U posljednjih šest mjeseci, možda godinu dana, ljudi mi prilaze sa simpatijama, posebno ljudi iz stranke. Proteklih sam dana imao nekoliko tribina i moram priznati da sam ostao ugodno iznenađen.</p>
<p>• Sad Vam je skinut i zastupnički imunitet zbog Vaših navodnih nezakonitih poslova vezanih uz pretvorbu »Slobodne Dalmacije«. Vi to, dakako, negirate.</p>
<p>– Uopće nemam namjeru dokazivati svoju nevinost. Meni je dosta toga da ja dokazujem svoju nevinost. Ako netko smatra da sam nešto zgriješio neka izvoli to i dokazati.</p>
<p>•Izjavili ste da se državni odvjetnik želi osobno s Vama obračunati. Imate li dokaze za te teške tvrdnje ili ćete reći da još nije vrijeme za to?</p>
<p>– Nema tu velikih tajni, ja samo ne želim dovoditi u nepriliku ljude koji su mi to rekli. Ali, pouzdano znam da je to točno i da je državni odvjetnik to sebi uzeo kao misiju i da bi njegova karijera bila neuspješna ako ne bi zatvorio Pašalića. No, koliko poznajem odnose u vlasti, njemu je to bila jedina varijanta da se zadrži na funkciji državnog odvjetnika i da kaže: evo vidite, ja sam se uspio obračunati s Pašalićem! Nebitno je što se radi o meni osobno, ali na takav se način ne bi trebalo ni s kim obračunavati. Ako ima elemenata za neko kazneno djelo, onda neka se postupa kao i s drugim ljudima. Ali hodati okolo i praviti harangu, čak i kod nekih ljudi iz moje stranke s kojima nisam u dobrim odnosima i govoriti »dajte bilo što protiv Pašalića«, ispod je razine.</p>
<p>•Pa evo, po ovome što se govori, državni bi odvjetnik uskoro mogao biti smijenjen, a Vi ćete i dalje biti saborski zastupnik...</p>
<p>– Gledajte, jedan Ortynski u životu manje ili više meni ništa ne znači!</p>
<p>•U sramotnoj aferi prisluškivanja Vaše se ime opet spominje kao ključno. Tvrdi se da su prisluškivanja provođena pod Vašom političkom ingerencijom. Kako se moglo dogoditi da se toliki broj ljudi prati i prisluškuje pod sumnjom da su unutarnji neprijatelji? Ispada da je Hrvatska bila premrežena desetinama obavještajnih službi i ako vas nije prisluškivala jedna, onda je to sigurno radila druga.</p>
<p>– Meni je opet glupo odgovoriti da je to još jedna od hrvatskih paranoja, ali to je, nažalost, tako. Svatko tko želi biti neka »faca« smrtno je uvrijeđen ako nije bio prisluškivan ili ako nema svoj dossier. Ne može se biti »in« ako niste barem dva dana bili prisluškivani ili nemate bar tri rečenice u nekom svom »fileu«. Ono što ja znam jest da je Hrvatska imala obavještajni sustav rađen sukladno zapadnoeuropskim obavještajnim sustavima iz ostataka Udbe i KOS-a koji su sustavno špijunirali državu, pripremali i izvršavali političke likvidacije. Nova vlast se tada našla u velikoj neprilici, da iz toga pokuša stvoriti službe koje će biti u funkciji države i mislim da je taj posao obavljen uspješno.</p>
<p>•Pa, je li bilo prisluškivanja novinara, oporbenjaka, sindikalista i drugih? </p>
<p>– Da, bilo je. Ono što ja znam, jer ne mogu govoriti o onome što ne znam, a tiče se prisluškivanja nekih novinara, to je da su bili prisluškivani jer su pisali članke ili su uređivali novine što su objavljivale dokumente koji su nosili oznaku vojne ili državne tajne. Za mene je to i formalno i moralno opravdano. Ako netko u vrijeme rata, ili u bilo koje drugo vrijeme, objavljuje dokument koji nosi oznaku najvišeg stupnja tajnosti, onda tu nema isprike.</p>
<p>•Dobro, onda recite imate li konkretan dokaz da je neki takav tekst stvarno prouzročio štetu za državu ili njenu sigurnost? O tome se dosad nije razgovaralo.</p>
<p>– U javnosti se nije raspravljalo, ali morate znati da je Hrvatska na geopolitičkom položaju od iznimne važnosti za strane obavještajne službe. Svaki podatak koji nosi oznaku tajnosti ima razlog zašto to nosi, osobito ako su to dokumenti koji se odnose na vojsku, nacionalnu sigurnost, ali i neke ekonomske pokazatelje i svaki takav podatak strane obavještajne službe vješto i koriste.</p>
<p>•Vladimir Šeks kaže da su priče o nekakvoj HDZ-ovoj Vladi u sjeni potekle baš iz HDZ-a i da on tu neizravno misli na Vas.</p>
<p>– Ja ne znam na što Šeks misli. Pročitao sam to u novinama kao i svi drugi. Više od toga ja ne znam.</p>
<p>•Kako objašnjavate bliskost s dr. Hebrangom koji Vas je u javnosti nazivao najvećim zlom za HDZ i Hrvatsku. Pretpostavljam da nećete odgovoriti, ali ću Vas ipak pitati: je li točno da podržavate Hebranga u borbi za mjesto predsjednika HDZ-a kako biste srušili predsjednika Sanadera? </p>
<p>– Ne, to nije istina! Smatram da je uvijek potrebno vrijeme da se neke stvari iskristaliziraju. Ne pamtim da sam ja nekoga javno i osobno napao ili ga pokušao diskreditirati, osim ako sam imao čvrste argumente za to. Ali, i to je bilo rijetko. Treba biti vrlo oprezan u izricanju sudova o ljudima. Poštujem Hebrangov stav i bilo mi je drago kad je izjavio da su neke stvari ipak bile drugačije. I iz toga ne treba iščitavati ništa više od toga što je rečeno. </p>
<p>• Znači, Vama dr. Sanader uopće ne smeta?</p>
<p>– Ne, jer je izabran za predsjednika HDZ-a dobivši potporu na Petom općem saboru stranke.</p>
<p>•Zašto se onda toliko govori da ga želite srušiti s tog mjesta i da protiv njega vodite bespoštedni rat? </p>
<p>– Treba vidjeti tko te priče lansira! </p>
<p>•Priče dolaze najčešće baš iz HDZ-a!</p>
<p>– Sasvim sigurno ih ja ne lansiram. Treba gledati kome one koriste. Meni sigurno ne, pa ih niti ne širim. </p>
<p>• Za Vas kažu da se nikad osobno ne obračunavate sa svojim protivnicima, već da to uvijek radite preko drugih ljudi, a da trenutačno u borbi protiv Sanadera koristite Mladež HDZ-a?</p>
<p>– To govore oni koji nemaju osobne hrabrosti reći mi što imaju protiv mene. U HDZ-u dobro znaju da sam ja imao hrabrosti reći nekome ono što sam smatrao da mu trebam reći izravno, u glavu. I nisam bježao od oštrih konfrontacija u javnosti i nisam to radio zakulisno, nego izravno.</p>
<p>•Zašto ste se tako žestoko okomili na predsjednika Mesića? </p>
<p>– Uopće se ne okomljujem na njega, već sam se samo ljudski nastojao braniti od zloupotrebe goleme moći i vlasti koje je predsjednik Mesić iskoristio za privatni obračun s Ivićem Pašalićem. Ništa više od toga. </p>
<p>•Kako komentirate sve dublji sukob Vlade i Crkve?</p>
<p>– Znate, žalosti me činjenica kako ova vlast funkcionira, jer bih bio sretniji da je u Hrvatskoj bolje. A kad vlast nema rješenja, onda ulazi u konflikte i žao mi je što ništa nisu naučili iz našeg lošeg iskustva. Jer, to je paradigma ponašanja vlasti – kad se ne zna što učiniti, ulazi se u beskonačan niz konflikata i izmišljaju se afere. Vlast je živčano i neprimjereno reagirala na javno izrečen stav Crkve o aktualnom socijalnom trenutku u kojemu je Hrvatska. To nije dobro za razvoj demokracije, niti za opću sliku Hrvatske u svijetu. Vjerujem da su oni pametniji u vlasti iz toga izvukli pouke! </p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Do 2005. godine bit će obnovljeno još tisuću kilometara cesta</p>
<p>Kreditnim sredstvima dobivenim od EIB-a rekonstruirat će se 26 dionica ukupne duljine 450 km, od čega se 13 dionica nalazi na jadranskoj magistrali, na D8, a drugih 13 je smješteno u Podravini i istočnoj Slavoniji. Uz to, u sklopu vlastitog programa održavanja HC planira obnoviti oko 500 km cesta. Ipak, teško je vjerovati da će do 2007. godine država uspjeti obnoviti još 2000 km</p>
<p>Bolje vrabac u ruci nego golub na grani, svima je znana narodna poslovica. Primjenjujući je na hrvatsku cestovnu mrežu, vrapcem bismo mogli nazvati postojeće državne ceste, dok se za goluba (čitaj: autocestu Zagreb-Split), zapravo tek pretpostavlja da će sletjeti na granu. Zasad ga, ukratko, još nema na vidiku, a i grana mu je prilično visoka. I što onda imamo? Ne računajući nekoliko stotina autocesta i poluautocesta, Hrvatska raspolaže sa 7000 kilometara državnih cesta od kojih je samo njih 25 posto u dobrom stanju, dok ih 16 posto više sliči vojnim vježbalištima za kazetne bombe negoli važnim prometnicama.</p>
<p>Alarm za uzbunu zvoni već godinama, a njegovog su reskog zvuka, očito bili svjesni i u negdašnjoj Hrvatskoj upravi za ceste, danas tvrtki »Hrvatske ceste« koja od travnja ove godine brine o državnim cestama. Po podacima iz »HC-a«, njezina je pravna prethodnica od 1995. do 2000. godine, obnovila i rekonstruirala više od 1600 kilometara državnih cesta - 200 u sklopu izvanrednog održavanja, a 1400 pomoću inozemnih kreditnih sredstava. Sličan model rada, uz izvjesne promjene, zadržan je i za buduće razdoblje, što zorno dokazuje ugovor o zajmu s Europskom investicijskom bankom (EIB) vrijednom 60 milijuna eura, potpisan potkraj listopada u Luxemburgu.</p>
<p>No, dosadašnji radovi, iako usmjereni na uklanjanje najopasnijih dionica, nisu u tome posve uspjeli pa je HC-ova analiza pokazala da postoji još 58 kritičnih dionica ili ukupno 940 kilometara. U EIB-u su, pak, odlučili iz tog mora teškoća izdvojiti i kreditirati obnovu tek polovice kritičnih cesta, točnije njih 26, duljine 450 kilometara. »Od tog se broja 13 dionica nalazi na jadranskoj turističkoj magistrali, na D8, a drugih 13 dionica smješteno je u unutrašnjosti, najviše u Podravini i istočnoj Slavoniji«, objašnjava za Nedjeljni Vjesnik direktor »Hrvatskih cesta« Vladimir Bizjak. Projekt EIB-a i HC-a vrijedan je 122 milijuna eura (preko 900 milijuna kuna), od čega polovicu osigurava HC, dok drugu čini nedavno potpisan kredit vrijedan 420 milijuna kuna.</p>
<p>Tzv. jadranska magistrala, cesta D8, što uporno poput sjenke prati jadransku obalu od Pasjaka sve do Dubrovnika, ključni je turistički pravac jer upravo njime u Hrvatsku, pokazale su analize, još uvijek stiže i putuje oko 60 posto stranih turista. Polovica kreditnih sredstava stoga će se uložiti u radove baš na D8 i to po principu »bettermenta«. Što je, pak, to?</p>
<p>»To je«, spremno će Bizjak, »zapravo građenje jer nam je za radove potrebna građevna dozvola. Inače, »betterment« i građenje se razlikuju od drugih novogradnji samo po tome što »betterment« koristi staru trasu, dakle, već postojeću cestu. No, ona po projektu dobiva posve nove elemente, sve što moderna cesta mora posjedovati i čime mora biti opremljena, uključivši odvodnju, oborinske vode, rasvjetu, signalizaciju...«. Dakle, kad ne bi bilo stare trase, bila bi to prava novogradnja.</p>
<p>Prvi radnici u bagerima i prve lopate u njihovim rukama počet će raditi dogodine i to na samo šest od 26 dionica, što je vidljivo i iz dviju tablica. Riječ je o četiri »jadranske« dionice Rupa-Jušići, Seline-Maslenički most, Posedarje-Zeleni hrast, te Baška Voda-Sv. Vepric odnosno tek dvije »kontinentalne« Osijek-Jarmina via Gaboš i Županja-Gunja via Podgajci. Za 2003. godinu planirani su radovi na četiri dionice uzduž obale: Senj-Karlobag, zatim Karlobag-Mandalena, Ruskamen-Dupci i Zaton doli-Orašac (potonje tri obnavljat će se i u 2004. godini), kao i na dvije »podravsko-slavonske«: Čačinci-Donja Motičina i Zaprešić-Harmica. Četiri »kontinentalne« dionice Bartolovec-Ludbreg, Dubrava Križevačka-Varaždin, Vinkovci-Tovarnik, te Beli Manastir-Valpovo nešto su veće duljine (prosječne duljine 25 kilometara) pa će njihova obnova trajati dvije godine, od 2003. do 2004.</p>
<p> Što se, pak, jadranske obale tiče, za 2004. godinu ostaju dionice granični prijelaz Pasjak-Rupa, a za 2005. zapadni ulaz u Šibenik, odmah nakon Šibenskoga mosta, potom završetak dionice od mosta Morinj do marine Kremik, prolazak kroz Makarsku, te naposljetku obilaznica Karlobaga koja će prolaziti malko više od sadašnje ceste. »Na kopnu« će se 2004. godine rekonstruirati dionica Lozan-Virovitica, 2005. dionice Kloštar Podravski-Lozan, Osijek-Đakovo-Kopanica, te Vukovar-Nuštar-Vinkovci-Županja, a na obje godine protegnut će se jedino radovi na poboljšanju dionice od Velike Gorice prema Petrinji do Žažine. To je sve što se tiče projekta temeljenog na kreditnim sredstvima. A ostalo? </p>
<p>»Na cesti D8 u sklopu vlastitog programa održavanja predviđamo još neke zahvate. Već su u tijeku radovi na riječkoj obilaznici, ove će godine početi i radovi u Sv. Jurju, a ići ćemo i na rekonstrukciju ceste Bakar-Kraljevica«, kaže Bizjak posebno ističući i ključne radove na cesti što prolazi izravno kroz grad Zadar. »Radove u Zadru smo podijelili u tri faze. Prva, ona srednja, ujedno i najteža, već je gotova, a uskoro slijede radovi na ulazu te na izlazu iz grada«.</p>
<p> Projekt, dodaje Bizjak, uključuje i financiranje studija izvedivosti za gradnju obilaznica Rijeke i Splita. Njihovi su projekti većinom zgotovljeni, a pri samom je kraju i studija za riječku obilaznicu pa će se uskoro oba projekta moći »kandidirati« Svjetskoj banci za obnovu i razvoj. Bizjak je uvjeren da će i za njih također putem kredita dobiti 50 posto nužnih sredstava. Riječka bi obilaznica, po njegovim riječima, mogla biti gotova do kraja 2004. ili početkom 2005. godine, dok se glede splitske nastavak put Stobreča očekuje 2003. godine.</p>
<p>U cestu D3, od Zagreba do Rijeke, neće se mnogo ulagati u novogradnju, jer se očekuje da će najveći dio prometa uskoro prolaziti autocestom, posebice nakon 2004. godine. Ipak, na toj će se cesti, predviđa Bizjak, sanirati većina opasnih mjesta. »Sve su to održivi planovi i ako se nitko ne umiješa u struku, problema neće biti. Za ostalo ne mogu garantirati«, dodaje.</p>
<p> Zaključno, mišljenja je naš sugovornik, po jadranskoj će se magistrali za četiri-pet godina putovati sigurnije no danas, a možda će se i kvalitetnije i brže na nju priključivati iz smjera Splita, Šibenika, Zadra i Rijeke. U dugoročnom planu do 2007. godine spominju se, recimo, dionice Šibenik-Drniš-Knin, Zadar-Gračac-Udbina, dok je za razvoj Siska od velike važnosti pravac Zagreb-Sisak-Kostajnica-Dvor, a za Slavonce smjer Virovitica-Bjelovar-Vrbovec-Našice-Požega. Za te će se pravce, otkriva Bizjak, vjerojatno naručiti studije »bettermenta«, jer i zbog njih će valjati posegnuti za inozemnim kreditima. Čitav je program veoma izazovan, no sve, kako kaže, valja prepustiti struci koja ga može svladati. »Ne bude li uspjeha, zaključuje on, znat ćemo i odgovornu osobu«. Da, i prozvat ćemo ga - »ubojicom vrabaca«! </p>
<p>Antun Krešimir Buterin</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Kregar:»Postali smo izrazito korumpirano društvo, bez iskrene političke volje da se to mijenja«</p>
<p>Korupcija je stvarni problem Hrvatske, o čemu govore i statistički podaci. U razdoblju od 1992. do 1997. godine prijavljeno je ukupno 3316 kaznenih djela. U istom je tom razdoblju podignuto 1408 optužnica, a pravomoćno je osuđeno 570 osoba</p>
<p>Jasminka Ivančić</p>
<p>Korupcijom se smatra svaki oblik zlouporabe javne ovlasti radi osobnog dobitka. Javno mnijenje i politički način govora pod pojmom korupcije razumiju sasvim različite društvene pojave: organizirani i gospodarski kriminal, lošu vlast i njezine posljedice, ljudsku prevrtljivost i bahatost vlasti«, navodi se u Nacionalnom programu za borbu protiv korupcije. Istraživanja javnog mnijenja u RH pokazuju da percepcija i stavovi ispitanika korupciju smatraju raširenom (vrlo raširenom 65,8 posto, raširenom 32,9 posto), te da je osuđuju (od 54 do 82 posto). </p>
<p>Prema indeksu CAPI Transparency International, Hrvatska je na 51. mjestu liste od 90 zemalja, dok je 1999. godine bila na 74. Hrvatska nosi i teret tradicija iz vremena bivših političkih režima, što se manifestiralo kroz njihovo naličje – privilegiranje poslušnih, mogućnost da se u ime viših ideala nisko krade, kao i da se sve može vezama i utjecajem, kao i da lojalnost i poslušnost moćnicima više vrijedi od rada i inovacija.</p>
<p>U Kaznenom zakonu nema kaznenog djela korupcije, no, čitav je niz drugih kaznenih djela koja sadrže elemente korupcije, razvrstanih u nekoliko glava KZ-a – ustvrdio je, među ostalim, prof. Davor Derenčinović, na nedavno održanom seminaru na temu »Uloga medija u borbi protiv korupcije«. Može se reći da je nakon niza predavanja i diskusija zaključeno da smo »izuzetno korumpirano društvo, bez iskrene političke volje da se to mijenja«. </p>
<p>Kako je u svojem predavanju Derenčinović dalje naveo, ta se djela mogu svrstati u tri skupine, a u prvoj su skupini ona »prava« korupcijska djela, tipični korupcijski delikti kao što su primanje mita, davanje mita, protuzakonito posredovanje, zlouporaba obavljanja državne vlasti, itd. U drugoj su skupini djela koja načelno nisu korupcijska, kao što je primjerice nelojalna konkurencija u vanjskotrgovinskom poslovanju. Zastupnik poduzeća, koji zna da je neko drugo domaće poduzeće već sklopilo ugovor s nekom vanjskom tvrtkom, pa nakon toga ono sklopi ugovor – nije korupcijsko kazneno djelo. Ali, ako je zastupnik te pravne osobe za taj ugovor dobio mito od strane tvrtke, onda je to kvalificirani oblik djela.</p>
<p>U trećoj su skupini djela koja odmah ne asociraju na korupciju, kao što je primjerice nesavjesni pregled mesa za prehranu ili omogućavanje sklapanja nedozvoljenog braka. A kada bi pogledali sudsku statistiku kriminala i delinkvencije, od kaznenih prijava do pravomoćno okončanih sudskih postupaka, zaključili bismo da u Hrvatskoj uopće nema korupcije. No, s druge pak strane, analizom djela koja sadrže korupcijske elemente, doći će se do podataka da je gotovo 50 posto inkriminacija iz kataloga inkriminacija KZ–a i da se radi o potencijalno korupcijskim djelima.</p>
<p>Objašnjavajući termin korupcije etimološki, Derenčinović navodi da dolazi od latinske riječi »rumpare«, što znači razbijanje, lomljenje, kidanje, čime se sugerira da je u osnovi nešto prekinuto. No, to prekidanje ima utoliko smisla jer u njemu sudjeluju barem dvije osobe, »za podmićivanje treba biti dvoje - cum rumpere. Nešto se radi ili ruši zajedno, između podmitljivca i podmićenog«.</p>
<p> No, Derenčinović smatra da etimologija ne daje dovoljno precizne zaključke o pravom sadržaju korupcije. Korupcija je jednostavno pokvarenost, nepoštenje, biti korumpiran znači biti pokvaren, objasnit će se i u drugim indoeuropskim rječnicima. No, na predavanju je Derenčinović ustvrdio da je korupcija i organizirani kriminal i gospodarski i svaka disfunkcionalnost u društvu, a kazneno pravo je samo jedan od instrumenata kojim se društvo štiti od korupcije, ono je »ultimativno sredstvo države i stavlja se u pogon kada zakažu svi drugi instrumenti socijalne kontrole«. Svojedobno je glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski izjavio kako je pravosuđe korumpirano, što je izazvalo izuzetno burnu reakciju i negodovanje. Na nedavnom seminaru o suzbijanju korupcije, reagirao je i odvjetnik Faruk Garibović riječima da odbija »paušalne ocjene kako je pravosuđe korumpirano, već su to samo pojedinci«. U Nacionalnom programu navodi se pak da se »suzbijanje korupcije ne može izvesti samim mjerama progona i kažnjavanja«, te daljnjom tvrdnjom kako »legitimitet pravosuđenja, povjerenje građana u pravičnost i učinkovitost pravosuđa pretpostavka je urednog pravnog poretka, dakle i suzbijanja korupcije«.</p>
<p>U listopadu ove godine usvojen je i zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala - USKOK, a osnovano je posebno tijelo specijalizirano za kazneni progon. Jedan od ključnih zadataka je, kako se navodi u Nacionalnom programu, i osposobljavanje različitih tijela za otkrivanje slučajeva korupcije. U prvom redu se radi o osposobljavanju policije, koja bi imala poseban odjel za suzbijanje gospodarskog kriminala i korupcije. Potom tu je i obrazovanje i osposobljavanje sudaca, državnih odvjetnika i policije. Nositelj zadatka su MUP i Ministarstvo pravosuđa, koji trebaju o svemu izvještavati Vladu.</p>
<p>U mnogim tranzicijskim zemljama pokazalo se da su značajan izazov korupcije javni natječaji za kupnju robe i usluga. Država je jedan od najvećih kupaca, a pravila javnih natječaja, makar i načelno dobro postavljena, u praksi se lako izigravaju. takvo je iskustvo i u Republici Hrvatskoj, navodi se u Nacionalnom programu.</p>
<p> Stoga treba promijeniti i usavršiti dosadašnja pravila, te ubrzati proceduru oko usvajanja zakona o javnim nabavkama.</p>
<p>U borbi protiv korupcije, najveću odgovornost ima onaj tko ima političku moć i vlast. Borba protiv korupcije zadatak je države i odgovorne vlade. Zato se glavni rizik korupcije, s obzirom da ju se određuje kao zlouporabu javne ovlasti, nalazi u političkom sustavu. U svim službenim djelatnostima, posebno koje se tiču javnih poslova, narudžbi, izbora ljudi ili postavljenja, odlučuje se na temelju sposobnosti, a ne veza, vanjskog utjecaja ili nekog oblika privilegija zbog lojalnosti stranci.</p>
<p>Korupcija je stvarni problem Hrvatske, o čemu govore i statistički podaci. U razdoblju od 1992. do 1997. godine prijavljeno je ukupno 3316 kaznenih djela. U istom je tom razdoblju podignuto 1408 optužnica, a pravomoćno je osuđeno 570 osoba, što je 17,2 posto od prijavljenih djela, dok je u samo 14 je slučajeva donijeta bezuvjetna zatvorska kazna. Odgovarajući na pitanje smatra li da su kazne preniske, Derenčinović je odgovorio da nije toliko presudna zakonska politika kažnjavanja, već sudska. »Od 1992. do 1997. godine izrečeno je 85 uvjetnih osuda, a uvjetna osuda je ponekad možda 'pranje ruku«, rekao je Derenčinović. Smatra isto tako da osuđenoj osobi treba oduzeti i imovinu.</p>
<p>Iako je korupcija sistemski prouzročena, masovni pokret protiv kršenja moralnih standarda u obavljanju dužnosti vrlo je značajan. Predsjednik Transparenty International Hrvatska, u čijoj je organizaciji i održan spomenuti seminar, prof. dr. Josip Kregar, rekao je da je »uloga novinara u mobiliziranju javnosti putem medija u borbi protiv korupcije velika«. Kregar smatra i da je za suzbijanje korupcije potrebna korjenita promjena u društvu, jer se korupcija teško otkriva, ali se isto tako »u hrvatskom društvu teško stvara osjećaj da se nešto može napraviti«.</p>
<p>Jasminka Ivančić</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Prijevremena mirovina se nikome ne isplati</p>
<p>Takav »poslovni« potez mogao bi se »isplatiti« jedino osiguranicima koji su dugo godina u nizu imali dobre, iznadprosječne plaće i ostvarili bi vrlo visoku mirovinu pa im nije važno hoće li ona zbog toga biti i prilično umanjena</p>
<p>Odlazak u prijevremenu mirovinu nipošto se ne isplati, osim u slučaju osiguranika koji su čitav radni vijek imali visoke plaće pa mogu računati i na visoku mirovinu, a da im pritom nije važno hoće li ona biti i 500 kuna manja. Tako bi se ukratko mogao dati odgovor svima onima kojima je rada dosta i hvataju se za tu slamku, a utemeljen je, prije svega, na činjenici da se prijevremene mirovine umanjuju u odnosu na one ostvarene prema redovnim uvjetima za umirovljenje.</p>
<p>Podsjetimo, redovno se u mirovinu ide sa 65 (muškarci) ili 60 godina (žene) i najmanje 15 godina staža. Gornja granica staža pritom nije određena, što znači da bi oni koji su počeli raditi rano, do mirovine trebali raditi i 50 godina (ako su, na primjer, počeli raditi već s 15). Prijevremena je mirovina, s druge strane, svaka mirovina koja je ostvarena makar i mjesec dana ranije nego što propisuju uvjeti. To znači da i osiguranik koji u mirovinu ide sa 64 godine i 11 mjeseci, makar imao i 45 godina staža, ima pravo jedino na prijevremenu mirovinu, koja se umanjuje u odnosu na onu koju bi ostvario s redovnim uvjetima... </p>
<p>U ovom slučaju, budući da se mirovina umanjuje za 0,3 posto mjesečno, za toliko bi se umanjila i osnovica mirovine tog umirovljenika. Inače, u prijevremenu se mirovinu može pet godina ranije nego što to propisuje Zakon (dakle sa 60 godina muškarci i 55 godina žene), ali kod nje vrijedi i uvjet staža. Tako muškarci mogu u prijevremenu mirovinu s najmanje 35 godina staža, a žene ako su radile najmanje 30 godina, pri čemu će svima, zbog ranijeg umirovljenja, biti umanjena mirovina. U slučaju onih koji će doista u mirovinu prema tim uvjetima, umanjenje će za pet godina odstupanja od uvjeta biti 18 posto. </p>
<p>To je umanjenje trajno, što znači da se mirovina ne usklađuje kad osiguranik napuni godine starosti propisane zakonom, a treba voditi računa i o tome da bi se za približno desetak dana mogla povesti javna rasprava o prijedlogu da se ti uvjeti pooštre, koju je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Prema prijedlogu te kuće, za pet godina ranijeg umirovljenja, mirovina bi bila manja i 25 posto pa treba razmišljati i o tome.</p>
<p> Budući da do 2008. godine vrijede i prijelazni uvjeti, donosimo i tablicu s uvjetima koji vrijede do tada, pri čemu je važno objasniti još jedan uvjet - niz prosječnih godišnjih plaća osiguranika na temelju kojeg se izračunava mirovina. Podsjetimo, i taj se uvjet mijenja, odnosno povećava za tri godine godišnje, sve do 2009. godine, kada će se mirovina svima računati na temelju plaća tijekom čitavog radnog vijeka. Budući da plaće većine osiguranika osciliraju tijekom radnog vijeka, važno je napomenuti da formulacija o 16, 19, 22... najpovoljnijih godina iz kojih se plaće uzimaju u obzir, uvijek podrazumijeva da je riječ o godinama u nizu, a ne nasumce odabranim godištima.</p>
<p>Ono što proizlazi iz takve računice nakon što se poveća broj godina koje ulaze u taj niz, najčešće je manja mirovina, budući da je malo osiguranika koji su u radnome vijeku imali takav niz godina s »dobrom berbom« u platnoj vrećici. Tako nešto može se »isplatiti« jedino osiguranicima koji su dugo godina u nizu imali dobre, iznadprosječne plaće i ostvarili bi vrlo visoku mirovinu pa im nije važno hoće li ona zbog toga biti i prilično umanjena.</p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Rad na crno, dva posla odjednom ili ugovor koji brani rađanje djeteta u iduće tri godine!</p>
<p>Onaj koji je jednom ostao bez posla, često je time obilježen do kraja života. Gotovo kao da je bio u zatvoru – prisiljen je češće prihvatiti posao nižeg statusa, raditi na rizičnim mjestima, a izložen je i većem riziku od novog gubitka posla. Nezaposlenost utječe i na privatan život; na brak i odnose s djecom, a pokazalo se da se muškarci posebno teško nose sa činjenicom da ne mogu izdržavati obitelj</p>
<p>Jeste li znali da od hektara kamilice mogu živjeti dvije osobe, a da obiteljski budžet može bitno popraviti sitni obrt u kojem će se krpati surferska jedra ili izrađivati jednostavniji sportski artikli poput vrpca za kosu? Jednog dana, Hrvatska će možda doista biti puna mirisnih polja kamilice, a svaki će kućerak po dvorištu, u kojem će možda rasti zdrava hrana, širiti surferska jedra i krpati rupe koje je neki neoprezni turist iz, Danske ili s Islanda, progorio pokušavajući nadvladati glad uz surove jadranske vjetrove. Možda će vrpce za kosu prerasti u suknjice za tenis, a jake hrvatske sportske snage biti zavijene u neku super uspješnu i originalnu sportsku marku domaće proizvodnje.</p>
<p>Zasad, Hrvatska ima 400.000 nezaposlenih, što je po nekim statistikama skoro petina radno sposobnog stanovništva, a i dalje nema jasne strategije koja bi razriješila taj nacionalni problem broj jedan. Najveće nade trenutno se polažu u lokalnu zajednicu jer je država, barem dosad, zakazala. Lokalna zajednica, čuju se argumenti iz državnih službi, najbolje zna koji joj profil radnika treba. A o tome što ona doista zna i može učiniti, razgovaralo se na konferenciji o nezaposlenosti koja je održana u petak u Školi narodnog zdravlja »Andrija Štampar«, u organizaciji Hrvatske mreže zdravih gradova.</p>
<p>Precizniji statistički podaci govore da je u Hrvatskoj između 19 i 22 posto nezaposlenih, a situaciju dodatno otežava milijun umirovljenika i 10 posto stanovništva koje se može svrstati u kategoriju siromašnih, kazala je na skupu Spomenka Rakušić iz Ministarstva gospodarstva. Od 400.000 nezaposlenih, jedna trećina nikad nije radila, a riječ je najviše o mladima. Oni, međutim, nisu najveći problem, jer mladi ljudi visoke stručne spreme u pravilu najbrže nalaze posao. Na nekoj od 114 ispostava Zavoda za zapošljavanje provedu, u prosjeku, od tri do šest mjeseci. Problem je starija populacija koja je ostala bez posla, najčešće zato što je tvrtka propala i(li) otišla u stečaj, a novi posao teško nalaze, napominje ravnateljica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Sanja Crnković-Pozaić.</p>
<p>Zavod za zapošljavanje, nekadašnja Burza, prva je stanica nezaposlenih, ako ne u potrazi za poslom, a onda zbog zadržavanja zdravstvenih prava. Nekima od njih to je jedino odredište nakon izlaska iz srednje škole.</p>
<p>»Srednje strukovne škole u pravilu produciraju golem broj nezaposlenih, za što je često odgovorna lokalna zajednica koja nema nikakvog plana ni smjera djelovanja. Školski programi na razini lokalne zajednice žive u prošlom stoljeću, zbog čega se mnogi izravno iz školskih klupa sele k nama«, poručuje Crnković-Pozaić.</p>
<p>Smatra da je za pronalazak posla najbitniji osobni stav: onaj koji nema volje postaje žrtva, a žrtve umjesto da se same zauzmu za sebe, očekuju da im netko drugi osigura egzistenciju. Upravo zato, Sanja Crnković-Pozaić smatra da siva ekonomija, grana koja vjerojatno zapošljava najviše ljudi, nije nužno nešto negativno. »Ljudi koji rade na crno pobrinuli su se sami za sebe. Na državi je da podupre tu ekonomsku aktivnost, ali tako da je legalizira«, kazala je ravnateljica Zavoda.</p>
<p>Podaci pokazuju da udio sive ekonomije u bruto društvenom prihodu iznosi 25 do 30 posto, zbog čega BDP po stanovniku, koji u Hrvatskoj iznosi 4178 dolara, iako nije loš za prosjek u regiji, zapravo ne igra značajnu ulogu. U usporedbi s BDP-om Nizozemske ili Danske, koji iznosi 24.000 dolara po stanovniku, stanje je još gore, a globalizacija gospodarstva, čiji će se pravi učinci pokazati ulaskom Hrvatske u WTO, ne obećava poboljšanje, barem ne na kratke staze.</p>
<p>»Globalizacija gospodarstva zamijenila je koncept nacionalnih ekonomija. Koliko god to bilo dobro, jer proširuje tržište, istodobno je i loše jer Hrvatska nije izvozno orijentirana. Trebamo se okrenuti inovacijama, u čemu nam može pomoći regionalna raznolikost«, pojasnila je Rakušić.</p>
<p>Europa je puna novca i samo čeka tko će ga pametno iskoristiti. Traže se ideje, a ne isključivo znanje ili obrazovanje. Hrvatska, primjerice, ima visoku razinu obrazovanja, ali ga ne zna upotrijebiti, ocjena je američkih stručnjaka. Slabi smo i u sposobnosti prilagođavanja, konkretnije prekvalifikacije, jer kad bismo bili otvoreniji promjeni zanimanja, stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj bila bi relativno mala.</p>
<p>»Statistika pokazuje da je obujam posla koji se u Hrvatskoj nudi tek nešto manji od broja nezaposlenih, no nemamo ljudi koji hoće i znaju raditi u struci koja traži radnike«, kazao je prof. dr. Zvonko Šošić iz Hrvatskog društva za javno zdravstvo Hrvatskog liječničkog zbora (HLZ). Jer, u nastavku konferencije o nezaposlenosti, sudionici su više govorili o javnozdravstvenim i društvenim aspektima nezaposlenosti.</p>
<p> S priličnom nevjericom dočekana je teza da kreatorima politike zapravo ne odgovara puna zaposlenost. Određena stopa nezaposlenosti otvara prostor za gospodarski rast, ali i politička obećanja, a obećanjima se kupuju glasovi na izborima. Vjerovati da mjere aktivne politike mogu riješiti nezaposlenost, zapravo znači biti naivan. Ključ je u gospodarskom razvoju koji se odvija u sprezi s lokalnom zajednicom, a preko decentraliziranih fondova.</p>
<p>Hrvatska se, u društvenom smislu, savršeno uklapa u profil zemlje koja prolazi tranzicijsko razdoblje. »Iz socijalističkog načina rada i radne etike prelazimo u posve novi sustav rada. Za period tranzicije predviđeno je da će rasti stopa nezaposlenosti i to sve dok ne stasaju nove generacije«, pojasnio je medicinski sociolog prof. dr. Miro Mastilica iz Hrvatskog društva za javno zdravstvo HLZ-a.</p>
<p>Jedno od osnovnih ljudskih prava - pravo na rad, više nije ono što je nekad bilo. Ono danas deklarativno postoji, ali nije svetinja iza koje će stajati socijalne institucije i vlade. U Hrvatskoj se, u socijalističko doba, gotovo ideološki tvrdilo da nema nezaposlenosti, iako je bilo onih bez posla, no država je garantirala kakav-takav posao i egzistenciju, dok je danas radnik osuđen sam na sebe, a to je koncept koji je starijim generacijama vrlo teško prihvatiti.</p>
<p>Ulogu u promjeni pritom igra i kulturološki stav, jer je pitanje koliko je ljudi u Hrvatskoj spremno odseliti 300-400 kilometara »samo« da bi dobili posao? Pitanje je to i vrijednosnog stava prema radu koje imaju pojedine društvene skupine. Ljudi s velikim radnim moralom u zdravstvenom smislu često stradaju, kao što je i onima s niskim radnim moralom veći zdravstveni rizik raditi, nego - ne raditi. Pogubno je, kaže prof. Mastilica, i inzistirati na uvjerenju da je rad osnova života. »Treba stvoriti društvo u kojem će i nezaposleni biti uključeni u život, a ne bačeni na društvenu marginu. U tom kontekstu, nezaposlenost doslovno postaje smrtonosna«, naglašava taj medicinski sociolog.</p>
<p>Što to konkretno znači? Da je zdravstveno stanje uvelike uvjetovano našim društvenim položajem i da nezaposlenost izravno utječe na zdravlje. Istraživanja pokazuju, kaže prof. Šošić, da nezaposlenost pogoršava zdravlje jer stvara relativno siromaštvo, socijalnu izolaciju i gubitak samopouzdanja, potom destruktivna zdravstvena ponašanja (alkohol, droga, pušenje, samoubojstva), a period nezaposlenosti utječe na mogućnost i vrstu kasnijeg zapošljavanja. Onaj koji je jednom ostao bez posla, često je time obilježen do kraja života.</p>
<p> »Gotovo kao da je bio u zatvoru«, kaže Šošić, »prisiljen je često prihvatiti posao nižeg statusa i raditi na rizičnim radnim mjestima, a izložen je i većem riziku da opet izgubi posao«. Nezaposlenost, osim toga, utječe i na privatan život; na brak, odnose s djecom, a podaci pokazuju da se posebno teško muškarcima nositi sa činjenicom da ne mogu izdržavati obitelj. Mnogi su, stoga, prisiljeni na pogubne kompromise: Hrvatskoj, naime, sve veći problem postaje brain drain ili odljev mozgova. Mnogi rade dva ili više posla, pa manje vremena provode s obitelji ili rade posao, kao što je primjer u velikim trgovačkim centrima koji su zavladali Hrvatskom, na kojem su prisiljeni, ako su žene, potpisati ugovor koji im brani da u iduće tri godine rode dijete. </p>
<p>Tanja Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Oslonjeni na roditelje, orijentirani na sadašnjost</p>
<p>Samo 17 posto mladih živi u vlastitom stanu, a 60 posto ih je smješteno kod roditelja. Najdraže mjesto na kojem provode svoje slobodno vrijeme je kafić, a najdraža osoba s kojom ga provode su prijatelj(ica) ili partner(ica). Mladi su prividno apolitični, poglavito okrenuti slobodnom vremenu, privatnom prostoru i vlastitom poslovnom napredovanju</p>
<p>Mladi u Hrvatskoj danas, unatoč tome što se zabavljaju i odijevaju na isti način kao i njihovi »zapadni« vršnjaci, sličniji su generaciji mladih u poslijeratnoj Njemačkoj pedesetih godina 20. stoljeća nego mladima u suvremenim postindustrijskim društvima, ali i drugim tranzicijskim zemljama koje nisu proživjele rat. Ta je »novost« rezultat višegodišnjeg istraživanja dvočlane sociološke grupe, dr. Inge Tomić-Koludrović i dr. Anči Leburić, koji su upravo objavljeni u knjizi »Skeptična generacija«.</p>
<p>Istraživanje o čijim rezultatima upravo govorimo provedeno je tijekom 1999. godine na uzorku od 150 mladih osoba između 17 i 30 godina starosti - uglavnom urbanog porijekla. Tek 17 posto mladih živi u vlastitom stanu, a 60 posto ih je smješteno kod roditelja. Najdraže mjesto na kojem provode slobodno vrijeme je kafić, a najdraža osoba s kojom provode slobodno vrijeme su prijatelji/ica ili partner/ica.</p>
<p>»Hrvatsko društvo mladima ne nudi pretpostavke za fluidno i vremenski neusklađeno dosezanje individualnih točaka odraslosti. Dapače, prisiljava ih da se pokore čvrsto određenim tradicionalnim modelima prijelaza iz razdoblja mladosti u odraslost. A budući da se nakon završetka školovanja teško mogu zaposliti i osamostaliti, takvo dosezanje tradicionalne odraslosti koja im se nudi kao jedini model kojeg teško mogu ostvariti, doživljavaju kao vlastiti neuspjeh, odnosno osobno zakazivanje. Takva stvarnost hrvatskog društva koju prati osjećaj osobnog neuspjeha prisiljava ih na tradicionalne načine prilagođavanja toj realnosti i zbivanjima na koje oni osobno ne mogu utjecati«, tvrdi dr. Inga Tomić-Koludrović u razgovoru za Nedjeljni Vjesnik.</p>
<p>»Skeptični su prema vlastitoj budućnosti i nastoje ponajprije osigurati svakodnevne životne potrebe iz čega proizlazi njihova sumnjičavost prema nadoknađivanju zaostataka u osobnim dostignućima u usporedbi sa zapadnim vršnjacima«, kaže dr. Tomić. Mladi su prividno nepolitični, poglavito okrenuti slobodnom vremenu, privatnom prostoru i vlastitom profesionalnom napredovanju. Suočeni su s posljedicama industrijske moderne: rastućom nezaposlenošću uz istodobni gubitak tradicionalne socijalne sigurnosti.</p>
<p>»Naša istraživanja tijekom devedesetih pokazala su, međutim, da su se mladi, zbog iskustava odrastanja u kolektivno homogenom vremenu rata, percipirali kao generacija koja iskazuje neizvjesnost i skeptičnost u odnosu na pravac odvijanja modernizacijskih procesa, što je doprinosilo tradicionalnim, a ne inovativnim načinima ponašanja tijekom devedesetih. Medijski posredovane slike o sebi i globalizirana industrija odjeće pridonose tome da mladi u Hrvatskoj na izvanjskoj razini sliče svojim vršnjacima u zemljama postindustrijske modernizacije. Međutim, istraživanje je pokazalo da, unatoč toj sličnosti s ostalim mladima, njihove vrijednosti, ciljevi i preferencije pokazuju snažnije izraženo oslanjanje na tradicionalne identitetne obrasce, karakteristične za protumodernizacijske i modernizacijske procese«.</p>
<p>»Zbog restriktivnih potrošačkih mogućnosti mladi u Hrvatskoj nisu u stanju individualizirati vlastite ciljeve i afinitete kao što to čine njihovi vršnjaci na Zapadu«, objašnjava dr. Tomić. »Oni još uvijek«, nastavlja, »žive tradicionalnu mladost i nisu zahvaćeni procesom promjene koji je karakterističan za postindustrijske zemlje.</p>
<p>»Mladi u Hrvatskoj orijentirani su na sadašnjost i kratkoročne zadatke što dodatno povećava rizičnost njihovog društvenog odrastanja. Pri prijelazu u »svijet odraslih« susreću se sa znatno više teškoća od njihovih vršnjaka na Zapadu i to usporava procese samoostvarenja u usporedbi sa zapadn(jačk)im radnim i potrošačkim navikama. No, treba istaknuti, njihova usmjerenost prema hedonizmu i krugovima vršnjaka jednako je nazočna kao i kod mladih na Zapadu. Jedino je oni, budući da su oslonjeni ponajviše na obiteljske izvore, ne mogu u potpunosti ostvariti, zaključuju obje autorice.</p>
<p>Vedran Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Uz inkubaciju od 30 godina - 136.000 oboljelih od kravljeg ludila</p>
<p>U doba kad je riba radioaktivna, svinje imaju trihinelozu, a perad salmonelu, možda je najbolje jesti popularno otočko jelo »kamenu juhu«, pripremljenu od morskog kamenja. Ravnatelj Klinike za infektivne bolesti ističe »najbolja je trava, poručuje vam krava«, ali se čini da jedini savjet kojega se mogu pridržavati svi glasi »u prehrani izbjegavajte koštanu srž, mozak i goveđe iznutrice«</p>
<p>U Hrvatskoj se trenutačno liječi tek jedan pacijent za kojega se sumnja da boluje od Creutzfeldt-Jakobove bolesti (CBJ), u narodu poznatije kao kravlje ludilo. Ono se kod čovjeka manifestira demencijom, mentalnim oštećenjima, otežanom koncentracijom, gubitkom pamćenja i cerebralnom disfunkcijom.</p>
<p> »U Klinici za infektivne bolesti imamo 69-godišnjeg pacijenta kojemu je radna dijagnoza CJB. To dokazuju njegova klinička slika, kao i EEG. Biopsija mozga mogla bi nam dati podrobnije podatke, no ona je u ovom slučaju preriskantna«, rekla nam je viša medicinska sestra sa zagrebačke Klinike »Dr. Fran Mihaljević« Andreja Deduš. Konačnu istinu ima li ovaj pacijent zaista tu bolest, pokazat će tek - obdukcija.</p>
<p>Inače, svega jedna osoba na milijun stanovnika oboli od klasičnog oblika CJB-a. No, 1994. godine pojavila se i varijanta ove bolesti koja se naziva BSE (bovina spongiozna encefalopatija) koja se, kao posljedica konzumiranja govedine, sve više pojavljuje kod ljudi. Od nje, za razliku od klasičnog »ludila«, uglavnom obolijevaju mlađe dobne skupine, od 14 do 48 godina, dok je vrijeme trajanja bolesti produženo na dvije godine. </p>
<p>Kako je rekao prof. dr. Ivan Beus, ravnatelj Klinike za infektivne bolesti, mnogi stručnjaci predviđaju da bi uskoro moglo doći i do prave epidemije BSE-a. Jedina lijepa vijest u priči u kravljem ludilu je to da inkubacija traje do 20 godina. No, ona dolazi »ruku pod ruku« s viješću da će, ako je inkubacija dulja, biti i više oboljelih. Ako se može vjerovati oxfordskim statističarima, uz inkubaciju od 30 godina moglo bi biti čak 136.000 oboljelih. </p>
<p>Kronologija pojavljivanja BSE-a u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Irskoj od 1994. do 2000. godine pokazuje da je najviše slučajeva, čak 29, zabilježeno u Britaniji 1999. godine, koja je prošle godine imala 18 slučajeva. U Francuskoj su tijekom tih godina zabilježena četiri slučaja, dok se u Irskoj prije dvije godine dogodio samo jedan. Zanimljivo je, napomenuo je dr. Beus, da se tog slučaja Irci odriču, tvrdeći da se oboljeli većma hranio u Velikoj Britaniji.</p>
<p>»Kako bi izbjegli eventualno širenje zaraze liječnici moraju posebnu pozornost usmjeriti na vađenje krvi i ostalih tjelesnih tekućina, koje mogu biti infektivne. Nadalje, oni moraju dekontaminirati instrumente koji su bili u kontaktu s infektivnim tkivom, a koriste se u neurokirurgiji, oftalmologiji i prilikom transplantacije organa«, kazao je dr. Beus. Osim toga, najuputnije je koristiti jednokratne materijale.</p>
<p>Dr. Beus je upozorio da se goveda, svinje i perad ne smiju hraniti koštanim mesnim brašnom. Iako neki tvrde da perad ne obolijeva od »kravlje«bolesti, dr. Beus je rekao da sa sigurnošću ne možemo ustvrditi da ona nije inficirana iz jednostavnog razloga, što - kratko živi.</p>
<p>Kako se BSE opasno približio našoj zemlji, pojavivši se u susjednoj »deželi«, mnogi Hrvati ponovno intenzivno razmišljaju o tome što staviti na tanjur. U liječničkim krugovima počele su kružiti i šale o raznim receptima bez mesa. Viša medicinska sestra Natalija Ivanković s Klinike »Dr. Fran Mihaljević« kazala je da je u vrijeme kad je riba radioaktivna, svinje imaju trihinelozu, a perad salmonelu, najuputnije je napraviti popularno jelo s naših otoka - »kamenu juhu«, pripremljenu od morskog kamenja. Dr. Beus, pak, vezano uz hranjenje životinja, tvrdi »najbolja je trava, poručuje vam krava «. No, ta preporuka vrijedi samo za klasično kravlje ludilo, jer BSE se može prenositi i preko trave na koju životinje luče urin. </p>
<p>»Jedini savjet kojeg se mogu svi pridržavati jest da se u prehrani izbjegavaju koštana srž, mozak i iznutrice goveda «, poručila je sestra Deduš. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Kurjak:Znanstvenike uzbuđuje mogućnost liječenja Alzheimerove bolesti, ali ih straši moguća zloupotreba</p>
<p>Za otkriće američkih znanstvenika prof. dr. Kurjak kaže da to za znanost nije novo, već je možda jedina novina praktična primjena jer bi se embrionalne stanice uzimale iz plodove vode. One se inače kultiviraju u laboratorijskim uvjetima i koriste se za liječenje kongenitalne malformacije rođene djece. Krajnji domet te kultivacije bila bi i kultivacija jetre i bubrega, dakle, organa. No, pitanje je trebamo li to zaista činiti?</p>
<p>Kad je nedavno objavljeno da bi se embrionalne stanice iz plodove vode mogle koristiti za uzgoj tkiva potrebnog za operacije urođenih mana kod čovjeka, odjeknulo je to pomalo kao senzacija. Naime, relativno uobičajena pretraga kod žena starijih od 35 godina, kojom se provjerava zdravlje nerođena djeteta amniocentezom (uzorkom plodove vode u ranijoj fazi trudnoće kako bi se vidjelo nosi li žena mongoloidno dijete), mogla bi osigurati i liječenje nekih urođenih bolesti, ali ne samo njih.</p>
<p> Stanice u plodovoj vodi koje se uzimaju na analizu mogu se uzgojiti u tkivo kojim bi se mogli prekriti nedostaci na novorođenom djetetu.</p>
<p> Kirurzi inače nedostatke poput otvora na trbuhu ili prsnom košu s kojim se rađa jedno od 5000 djece, mogu popraviti imaju li dovoljno tkiva.</p>
<p>Budući da su tako mala djeca premalena da bi se iz njihova drugog dijela tijela uzeo graft za presađivanje, kao jedna od mogućnosti pokazale su se embrionalne stanice iz plodove vode koje plutaju u njoj. Kad su znanstvenici u njima zasijali posebnu mrežu, vrlo su brzo izrasle u vezivno tkivo.</p>
<p>Za naše stručnjake ništa novo</p>
<p> Dakle, senzacionalno otkriće koje je objavila skupina američkih znanstvenika iz Bostona, pokazalo se da i nije tako senzacionalno za hrvatsku znanstvenu zajednicu. </p>
<p>Jer, metoda koju su koristili američki znanstvenici, doduše na životinjama, poznata je i hrvatskim znanstvenicima, posebice prof. dr. Asimu Kurjaku koji se, uz ostalo, već dugo godina bavi problematikom vezanom za fetus i prenatalnu medicinu.</p>
<p>»Embrijska, odnosno fetalna tkiva potencijalni su izvor stanica iz kojih bi se moglo kultivacijom i postupcima genetskih tehnologija dobiti »materijal« koristan za transplantacijsku medicinu, plastičnu kirurgiju, neurologiju...«, drži prof. Kurjak.</p>
<p> Naročito su zanimljive pluiripotentne embrijske stanice koje se može pomoću adekvatnih metoda dobiti gotovo sva tkiva u ljudskom tijelu, objašnjava on. U današnje vrijeme to spada u eksperimentalnu medicinu, no za očekivati je da će se već za par godina moći izvesti i prve kliničke aplikacije. »Krajnji bi domet bio kultiviranje cijelih organa (bubrega, jetre i sl.)«, kaže prof. Kurjak.</p>
<p>•Kako gledate na to američko znanstveno otkriće? Izvode li se i u Hrvatskoj eksperimenti i primjenjuje li se tehnika embrionalnih stanica iz plodove vode?</p>
<p>– U Zavodu za očne bolesti bolnice «Sveti duh« učinjeno je 500 transplantacija rožnice. One su najčešće nadoknađene s amnijskim ovojnicama kao dijelovima posteljice koje dobivaju od nas, a nakon poroda mi ih dajemo Zavodu za oftamologiju. Dakle, to je jedan prirodan proces, mi se prema posteljici odnosimo kao prema proizvodu začeća, dostojanstveno, no te plodove ovoje dajemo našim kolegama. U našoj bolnici se u suradnji s našim oftamolozima u transplantaciji rožnice, upotrebljava amnijska ovojnica. To za nas nije ništa novo.</p>
<p>•Već se dugo govori o velikoj potentnosti embrionalnih i matičnih stanica u liječenju degenerativnih bolesti, ali i o velikim mogućnostima u budućnosti</p>
<p>– Znanost već odavno zna da se zbog ogromnog potencijala za rast, jer su stanice embrija multipotentne, može u skladnoj suradnji s okolinom razviti niz tkiva i organa pa se onda s tim tkivom može plod kasnije liječiti ili još u maternici majke. To je vrlo slično transplantaciji matičnih stanica. </p>
<p>Nije to novi moment za znanstvenike, možda je nova praktična primjena jer bi se embrionalne stanice uzimale iz plodove vode. Ona sadrži tzv. amniocite, to su stanice koje se u laboratorijskim uvjetima kultiviraju i razviju, primjerice, u vezivno tkivo pa bi se tako mogli prekriti razni defekti kod nekih malformacija koje prate defekt vezivnog tkiva, ali i defekte nakon trauma i velikih operativnih zahvata. </p>
<p>Dakle, ovdje bi se koristio njihov potencijal da brzo nadomjeste nedostatke. Terapija nije nužna u maternici majke, embrionalne stanice se kultiviraju u laboratorijskim uvjetima pa se koriste za liječenje kongenitalne malformacije rođene djece. Krajnji domet takve kultivacije bi bila kultivacija jetre ili bubrega, dakle organa. Znanost je živo zainteresirana da takvo što pomogne tisućama onih kojima se ni na koji drugi način ne može pomoći. No, gdje je tu problem? Kao i svako drugo područje na kojem je biomedicina najavila snažan iskorak, problem je da li ono što je moguće i treba činiti.</p>
<p>Brojni etički problemi</p>
<p>•Sada, dakle, dolazimo u prostor etičkih problema i dilema?</p>
<p>– Problem je za čitav svijet i vlade u svijetu aktualan zbog mogućnosti zloupotrebe, a ona je u ovom području vrlo velika. Sve velike religije svijeta smatraju embrij početkom života. Najmanje šest znanstvenih struka uključeno je u taj problem - biomedicina i biologija, antropologija, ali i filozofija, a kako netko treba i štititi taj plod, uključeni su pravo i etika. </p>
<p>U društvenom ponašanju takvog ljudskog bića, uključeni su na svoj način i povijest i sociologija. Sve te ljudske djelatnosti imaju vlastite kriterije, no vratimo se unazad. Znanost ne može označiti jedan trenutak nastanka života, ali su svi bliski tezi da spajanjem muške i ženske stanice počinje život. Tu su znanost i religija najbliže.</p>
<p> Ako je to život, ako je dvostanični stadij koji putuje kroz jajovod život, onda je temeljno ljudsko pravo, pravo na život, ono je iznad svih drugih zakona, ograničeno samo u zemljama koje imaju smrtnu kaznu ili vjerska samouništenja.</p>
<p>•Što je s pravnim aspektima te priče?</p>
<p>– Ako pravno zaštitimo plod u jajovodima, onda će naši tehničari koji svakodnevno rade proces izvantjelesne oplodnje pa nekoliko suvišnih embrija odbace, biti ubojice. A svi zakoni u Europi slijede Rimski zakon koji štiti plod, nasciturus, dakle, kad je rođen i ako je rođen, ali daje mu retrospektivno pravo tek kad je rođen. Ako je, kao što uče sve religije, embrio ljudsko biće, što tvrde i znanstvenici, onda su svi osjetljivi na to da se embrio stvara samo da bi se liječilo druge, samo da se učini dobro drugima, a uništi potencijalne ljude. Dakle, svi znanstveni protivnici nastojat će podržati te ideje i neće tražiti konsenzus na samom početku. Jer, tražeći ga na početku, vi samu znanstvenu pojavu osuđujete na osrednjost. Stoga su javne rasprave nužnije no ikad.</p>
<p> Transdisciplinarne, disciplinarne i interdisciplinarne rasprave su nužnost u ovom području u ranoj fazi, baš kako bi se spriječile zlouporabe. To je ono zbog čega se svi mi pribojavamo, i zbog čega smo svi protiv kloniranja ljudi. Ali, svi znanstvenici vide veliku šansu i izazov za stvaranje stanica koje će liječiti, dovesti do kliničke primjene i pomoći u transplantiranju organa onim ljudima koji ni na koji drugi način ne mogu preživjeti.</p>
<p>Tko će pustiti duha iz boce?</p>
<p>•Gdje vidite izlaz?</p>
<p>– Postoji izlaz, kao i neke znanstvene najave zbog kojih treba primjenjivati tu metodu, a primjer je senzacionalni znanstveni događaj iz Düsseldorfa. Naime, odraslom pacijentu sa snažnim oštećenjima na mišiću srca zbog infarkta, iz njegove se koštane moždine uzela matična stanica i liječenjem ubrzalo zacjeljivanje mišića vlastitom matičnom stanicom. Nakon mjesec dana trećina tih mišićnih niti je bila obnovljena. Kad bi se, dakle, liječilo matičnim stanicama bolesnog pojedinca, to bi odbacilo sve moralne dvojbe i etičke zlouporabe s embrijem i embrionalnim stanicama te otvorilo vrata nove medicine koja bi nam život poboljšala i produljila, a to onda ne bi imalo tako velike etičke dvojbe. No, pričekajmo još 20 godina da se u praksi to primijeni, kad ćemo moći liječiti Alzheimerovu ili Parkinsonovu bolest. U tom smislu uzbuđuje mogućnost da to liječimo, ali i zastrašuje mogućnost da to zloupotrijebimo. To je kao da puštate duha iz boce.</p>
<p>(U idućem broju: Dobrobiti i strahovi od genske manipulacije) ocjena, ali daje mu prolaz zbog nekih pomaka u odnosu na prije. </p>
<p>Lidia Černi</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Djeci i mladeži i zračenje mobitela šteti dvostruko više nego odraslima!</p>
<p>Britanske su vlasti ovih dana upozorile sve korisnike mobitela mlađe od 16 godina da mobitele do daljnjega koriste isključivo u slučaju nužde te da sve razgovore skrate što je više moguće! Razlog: mozak djece i mladeži koja se svakodnevno koristi mobitelima u sebe upija čak do 50 posto više zračenja negoli mozak odraslih osoba. I dok u mjerodavnim hrvatskim ministarstvima o tome, jasno, nemaju pojma, postavlja se pitanje - hoćete li svejedno svome djetetu pod božićni bor staviti mobitel?</p>
<p>Božićni i novogodišnji blagdani sve su bliži, a zajedno s njima na vrata će nam zakucati i vrijeme darivanja pod okićenim borovima. Brojni su roditelji, bake i djedovi, stoga već zasigurno razmišljali, unatoč oskudici, kakvim će darovima razveseliti svoje mališane i školarce. No, ako su bilo pod izravnim dječjim utjecajem ili pak pod utjecajem primamljivih reklamnih poruka, odlučili kupiti im popularne mobitele, tada, srećom, još nije kasno da se - predomisle!</p>
<p>Jer, najnovija istraživanja znanstvenika pokazuju da mozak djece i mladeži koja se svakodnevno koristi mobitelima, u sebe upija čak do 50 posto više zračenja negoli mozak odraslih osoba. Znanstvenici su, štoviše, došli i do još konkretnijih rezultata. Tako, primjerice, ako je riječ o petogodišnjaku, štetno zračenje mobitela prodire sve do polovice njegova mozga, dok u 10-godišnjeg djeteta zračenje djeluje tek nešto slabije, na 30 posto njegovog mozga. Usporedbe radi, u odraslih je na udaru zračenja tek manja površina glave oko uha.</p>
<p>Kako doznajemo, voditelj istraživanja Om Gandhi, profesor elektroinženjerstva na Sveučilištu Utah u SAD-u, ustanovio je i uzrok uznemirujućega nalaza. Po njegovu mišljenju, razina upijanja zračenja mobitela kod djece i mladeži znatno je veća stoga što su njihove uši i lubanje osjetno manje i tanje pa štetno zračenje ima manje prepreka na putu do njihovih mladih mozgova. Gandhi temeljem tih rezultata napominje da su sva dosad provedena međunarodna sigurnosna testiranja upijanja zračenja očito nedovoljna te da ih se pod hitno mora promijeniti kako bi se u obzir uzeli i drugi ključni parametri - veličina i debljina dječjih lubanja, prije svega.</p>
<p>Inače, poznato je da je u svijetu, ali i kod nas u Hrvatskoj, posljednjih nekoliko godina drastično porastao broj djece koja se svakodnevno koriste mobitelima. No, za razliku od istraživanja provedenih, primjerice, u Velikoj Britaniji, koja pokazuju da mobitele posjeduje 56 posto djece od 7 do 16 godina starosti te čak 85 posto starijih od 16 godina, u Hrvatskoj slična istraživanja nije proveo a ma baš - nitko.</p>
<p> U nas se jedino barata podatkom od oko 30 posto učenika osnovnih i srednjih škola koji su »oboružani« stvarčicama što zvonjavom ometaju nastavu. Pri tome, međutim, valja imati na umu i znatne razlike između većih gradova poput Zagreba, Rijeke, Splita ili Osijeka, te brojnih manjih ruralnih naselja čijim siromašnijim, ali, čini se, i mudrijim stanovnicima, još ne pada na pamet djeci u ruke gurnuti predmete koji im zaista nisu nužni u sustavu obrazovanja, osim možda tijekom velikog odmora.</p>
<p>Premda su dokazi koji bi išli u prilog tvrdnji da je zračenje mobitela opasno po zdravlje, zasad još nepotpuni, istraživači svejedno izražavaju opravdanu bojazan zbog povezanosti zračenja s tumorima mozga, gubljenjem pamćenja, nepravilnim aktivnostima mozga i čestim glavoboljama. Iz tog su razloga britanske vlasti ovih dana upozorile korisnike mobitela mlađe od 16 godina da mobitele do daljnjega koriste isključivo u slučaju nužde te da razgovore skrate što je više moguće! Mjere opreza, rečeno je, moraju se provesti bez iznimki. U tu je svrhu britanska vlada tiskala i niz jumbo plakata te tiskala mnoštvo propagandnih letaka u kojima se ozbiljno upozorava na pogubnost kupnje mobitela mlađima od 10-15 godina.</p>
<p>Valja reći i to da maksimalna sigurnosna granica za zračenje iz mobitela, prema odluci Europske komisije iznosi dva milivata po gramu tkiva. Za vjerovati je stoga da svi telefonski aparati što ih se može naći na našemu tržištu, doista i odgovaraju tim ograničenjima. Ako ne danas, a ono zasigurno sutra (točnije za nekoliko godina) kada i ako pristupimo EU-u. No, ono što posebice brine činjenica je da su se uobičajeni testovi zračenja mobitela dosad temeljili upravo na »velikoj glavi odrasle osobe« s plastičnim uhom koje blokira zračenje odašiljući pogrešna očitanja.</p>
<p>Gandhi uvjerava da je te testove potrebno što prije početi provoditi na manjim glavama bez plastičnoga uha kako bi se dobili vjerodostojniji podaci. A u tom bi slučaju, smatra prof. Gandhi, brojni tipovi mobitela mnogih proizvođača višestruko premašili dana ograničenja.</p>
<p>Kako god bilo, ostaje nam stoga poručiti roditeljima da svojoj djeci zažele tek - mir i dobro, dok bi darove za Božić i Novu godinu, barem dok ne završe ispitivanja što su u tijeku, možda mogli potražiti na uobičajenim mjestima, daleko od prodavaonica s kraticama od dva-tri slova. Ili, pjesnički rečeno u blagdanskom duhu: »zvončići, zvončići« da, ali »zvona, zvona mobitela« - ne!</p>
<p>Antun Krešimir Buterin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Zimske radosti na osunčanom Sljemenu</p>
<p>ZAGREB, 24. studenoga</p>
<p> - Već u subotu rano ujutro, skijaške staze na Sljemenu su bile ispunjene razdraganom djecom i zadovoljnim roditeljima. Što ima ljepše nego vidjeti oduševljene klince kako se sanjkaju, skijaju ili jednostavno valjaju po snijegu, a da pritom i sami uživate u osunčanoj prirodi, uz vruće kestenje i topli čaj? Ponekad je zaista potrebno samo malo dobre volje pa da uljepšate dan i sebi i bližnjima.</p>
<p> No, snijegu se ne vesele samo djeca i njihovi roditelji. Zaljubljenici u zimske radosti različite dobi uvjeravaju da ćemo se sigurno vratiti ako samo jednom odemo na sljemenske snježne staze... I zaista, za svakoga se nađe po nešto. Rekreativni uspon za one kojima je zdrav život na prvome mjestu, žičara za mlade koji se oporavljaju od sinoćnjeg izlaska ili, za one vrlo stare koji su se zaželjeli graha u prirodi i kuhanog vina. Većina će, ipak, ručati kod kuće poslijepodne se odlučiti na osvajanje Medvednice. Oni, pak, koji nisu dobrovoljno pošli na Sljeme, poput studenata koji se moraju popeti do vrha kako bi dobili potpis od profesora tjelesnog odgoja, vjerojatno će mu ipak biti zahvalni što su prijepodne proveli na snijegu i suncu umjesto u obližnjem kafiću.</p>
<p> M. Koštro</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Vjesnik - medijski pokrovitelj bala manekena - Darujmo osmijeh djeci s Downovim sindromom</p>
<p>Još nas nepuna dva tjedna dijele od tradicionalnog, 10. Bala manekena, što će se u organizaciji »UMAH fashiona« održati u Kristalnoj dvorani zagrebačkog hotela »Opera« u subotu, 8. prosinca. Vjerni tradiciji održavanja Bala u dobrotvorne svrhe, prihod od prodaje ulaznica ove godine je namijenjen djeci s Downovim sindromom. Na Balu će sudjelovati najbolji manekeni iz šest zagrebačkih modnih agencija, koji će tijekom modne revije ponijeti najnovije kolekcije vrhunskih modnih kuća.</p>
<p> Tako će svoje kolekcije predstaviti modne kuće MTČ, Kotka, Amadeus, EMKA. Modni salon »Brezovac« predstavit će svoju kolekciju In deep, a kad je o njima riječ, treba napomenuti da će se njihove kolekcije uskorio moći kupiti i u novootvorenom butiku u zagrebačkom shopping centru Rotonda.</p>
<p> Osim njih nastupit će i V.K. TEKS Iz Zagreba, koji će predstaviti kolekciju večernjih haljina za Novu godinu. VICONT MODA će prezentirati vrhunsku žensku modu za zaposlenu ženu koja uvijek lijepo izgleda. </p>
<p> Za dobro raspoloženje tijekom Bala pobrinut će se zadarska grupa »Forum«. </p>
<p>Rezervacija i prodaja ulaznica mogu se od 1. prosinca od 10 do 16 sati obaviti u »UMAH fashionu« na telefon 01/3768 624 te u hotelu »Opera« u frizerskom salonu »Maja« na telefon 01/4836 300. (N. K.)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Stop nasilju nad ženama</p>
<p>Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, 25. studenoga, u subotu su članice i aktivistice Grupe za ženska ljudska prava B.a.b.e., na Trgu bana Jelačića građanima dijelile informativne materijale i naljepnice s porukama »Stop nasilju nad ženama« i »Prostor bez nasilja«. Ispred nekadašnje Gradske ljekarne postavljen je i jumbo plakat »Stop nasilju nad ženama« s prizorom iz crtanog filma koji će biti prikazan u središnjem Dnevniku HTV-a, u nedjelju navečer.</p>
<p>Subotnja akcija početak je međunarodne kampanje »16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama« koja će se u hrvatskim gradovima odvijati od 25. studenoga do 10. prosinca, kada će biti obilježen Međunarodni dan ljudskih prava. Organizator akcija je Ženska mreža Hrvatske.</p>
<p>S. V. Antić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Knjige za mališane u bolnicama</p>
<p>ZAGREB, 24. studenoga</p>
<p> – Članice Zonta kluba Zagreb u subotu su posjetile djecu na liječenju u pet zagrebačkih bolnica, čitale im ulomke iz najnovije dječje literature te im zatim uručile 200-ak novih dječjih knjiga, koje su dobile od hrvatskih nakladničkih kuća i Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži. </p>
<p> Riječ je tradicionalnoj akciji »Zonte u 10 sati: Radost čitanja«, u kojoj članice Zonte kluba posjećuju djecu u bolnicama i čitaju im odabrane ulomke iz dječje literature, radi humanizacije uvjeta njihova liječenja, ali i popularizacije čitanja i odgajanja djece za doživotno druženje s knjigom. </p>
<p>Članice Zonta kluba posjetile su u subotu djecu na liječenju u KBC Šalata, Sestre milosrdnice, Srebrnjak, Klaićeva i Rebro. Ulomke iz suvremene dječje literature djeci su čitali profesionalni čitači, članovi Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih. Poslije čitanja svako je dijete dobilo jednu novu dječju knjigu. </p>
<p> Zonta klub Zagreb, jedini je hrvatski predstavnik u međunarodnoj udruzi Zonta International, svjetskoj mreži poslovnih i profesijama usmjerenih žena koje zajednički promiču društveni položaj žene. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Novinar godine Denis Latin </p>
<p>»Vjesnikov« kolumnist Branko Vukšić dobio je godišnju nagradu za komentar-kolumnu, za kolumne objavljivane u »Večernjem listu«, u kojemu je radio prije dolaska u »Vjesnik« </p>
<p>OPATIJA, 24. studenoga</p>
<p> – Novinar godine po odluci Hrvatskog novinarskog društva (HND) je Denis Latin, novinar Hrvatske radiotelevizije, objavljeno je na dodjeli godišnjih nagrada HND-a u Opatiji u subotu navečer (drugi kandidat bio je Denis Kuljiš, a koji će od njih dvojice biti proglašen novinarom godine odlučili su članovi HND-a dopisnim glasovanjem). </p>
<p> Godišnje nagrade »Marija Jurić Zagorka« za pisano novinarstvo dobili su: za vijest-izvještaj Tomislav Krasnec i Kristina Turčin iz »Jutarnjeg lista«, za izvješćivanje o slučaju Čuček.</p>
<p> Nagrada za reportažu dodijeljena je Ivanu Kralju iz tjednika »Feral Tribune«, a za interview Darku Hudelistu iz tjednika »Globus«.</p>
<p> Godišnju nagradu za komentar-kolumnu dobio je Branko Vukšić za kolumne objavljivane u »Večernjem listu« (Vukšić je odnedavna kolumnist »Vjesnika«), a za pojedinačni tekst novinarka »Jutarnjeg lista« Orlanda Obad.</p>
<p> Godišnju nagradu za istraživačko novinarstvo dobio je Saša Leković; za rubriku Sanja Modrić, za uređivanje rubrike unutarnje politike u »Jutarnjem listu«; a nagradu za podlistak-prilog Božica Brkan za prilog »Vrt« u »Večernjem listu«.</p>
<p> Godišnju nagradu »Nikša Antonini« za najbolju fotografiju dobila je Kristina Štedul iz »Večernjeg lista« za fotografiju iz Veljuna.</p>
<p> Nagrade za radijsko novinarstvo dobili su Ivana Šubarić-Hedl i Drago Hedl za radijski interview.</p>
<p> Nagrade za televizijsko novinarstvo dobili su: Stipe Alfier za vijest o prosvjednom skupu u vrijeme održavanja summita u Zagrebu; Mladen Santrić za reportažu; a Ernest Marinković za interview.</p>
<p> Saša Kosanović dobitnik je nagrade za televizijski komentar; a Krunoslav Tomašević za istraživačko novinarstvo.</p>
<p> Najbolje uređena emisija, po odluci Ocjenjivačkog suda HND-a su Vijesti CCN-a. </p>
<p> Elizabeta Penić s HRT-a dobila je nagradu za najbolji TV-prilog, dok je najboljim talk showom ocijenjena emisija Aleksandra Stankovića na HTV-u »Nedjeljom u 2«.</p>
<p> Nagradom »Milan Grlović« nagrađeni su Mladen Bjažić, Lidija Firšt, Drago Flego, Dubravko Mamić i Milo Nardelli.</p>
<p> Nagradu HND-a »Otokar Keršovani« za životno djelo dobio je posthumno Dalibor Foretić, a primila ju je njegova udovica Davorka Foretić. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Papa na euro novčićima</p>
<p>VATIKAN, 24. studenoga</p>
<p> – Nakon šestomjesečne borbe, Vatikan je pobijedio Središnju europsku banku i njenog predsjednika Wima Duisenberga, te dobio dozvolu za kovanje euro novčića s likom sadašnjeg pape. Natezanje oko dozvole trajalo je dugo jer, prema pravilima za euro, nije bilo predviđeno da se na novčanicama i kovanicama zajedničke valute pojavljuju osobe već samo nacionalni simboli. Zemlje Europske unije prilagodile su se toj direktivi, ali ne i Vatikan. »Papa kao suvereni vladar ima pravo pojaviti se na kovanicama svoje države«, objasnili su predstavnici Svete Stolice. Kao što piše na službenoj internet stranici (www.vatican.va), od iduće godine Sveta Stolica iskovat će osam različitih denominacija novčića s likom Ivana Pavla II. </p>
<p>Zbog kašnjenja konačnog odobrenja Europske centralne banke prvi euri s papinim likom pojavit će se tek u veljači.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Svijet Djeda Mraza</p>
<p>ROVANIEMI, 24. studenoga</p>
<p> – Djed Mraz privlači turiste, usprkos postterorističkom strahu od putovanja. Turisti, koje će i ove godine privući pravi Djed Mraz, onaj iz Laponije, saonice, sobovi i mnoštvo snijega, nadaju se u Finskoj, ove će se zime odazvati u rekordnom broju. </p>
<p>Tu tezu potkrepljuje i činjenica da je već više od 200 charter letova potvrdilo rezervacije za ovu sezonu, a prvi od njih je sletio u petak u grad Rovaniemi na Arktički krug sa 235 turista iz Britanije. </p>
<p>»Teroristički napadi nisu otjerali turiste«, rekao je Ossi Komppa, direktor Zračne luke u Rovaniemi. »Pretpostavljam da ljudi traže mir i tišinu koju može pružiti Laponija zimi. A osim toga, Djed Mraz je velika atrakcija«, dodao je Komppa. </p>
<p> Turoperateri očekuju 10 posto više posjetilaca u odnosu na prošlu godinu tijekom zimske sezone, koja je počela u petak, a završit će u ožujku. Većina gostiju dolazi iz Britanije, Japana, Rusije i Njemačke. </p>
<p>Turisti ovdje mogu skijati, voziti se snježnim automobilima, saonicama i, naravno, posjetiti dom Djeda Mraza. (N. K.)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Na Biokovu 11 stupnjeva ispod ništice</p>
<p>SINJ/IMOTSKI/MAKARSKA, 24. studenoga</p>
<p> – Olujno nevrijeme koje je zahvatilo gotovo cijelu srednju Dalmaciju, posebice Dalmatinsku zagoru, praćeno olujnom burom, snijegom, grmljavinom, ledom, moglo bi se reći, promijenilo je sliku krajobraza dalmatinskog podneblja.</p>
<p>Zabijelile su planine Dinara, Kamešnica, Svilaja, Kozjak, Mosor i brdo ponad Sinja Visoka, pa i Biokovo, gdje je u subotu temperatura bila čak 11 stupnjeva ispod ništice. Prema izvješću Centra za obavješćivanje Splitsko-dalmatinske županije, snijeg je tijekom petka i noći na subotu, pao i na Braču što je doista rijetkost. Najviše je snijega tijekom noći od petka na subotu napadalo na području zagorskog dijela Splitsko-dalmatinske županije, odnosno na prostorima cetinskog kraja, Imotskoga i djelomično Vrgorca, gdje je zimska služba još u ranim subotnjim satima imala posla gotovo na svim prometnicama. </p>
<p>U Upravi za ceste Splitsko-dalmatinske županije u subotu su nam kazali kako im je najveći problem održavanje brze ceste Solin – Klis, kojom svakog dana prometuje do 16 tisuća vozila, nadalje problem je i Kamensko, Aržano, Turija podno Sv. Jure na prijevoju planine Biokova... Na tim prometnim punktovima ima snijega i odrona, uostalom kao i na državnoj cesti Zagreb – Split, napose na dionici Vrlika – Sinj. </p>
<p>Nedjeljko Musulin</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Blagoslovljena zvona za crkvu u Hrastovici</p>
<p>PETRINJA, 24. studenoga</p>
<p> – Na novoj župnoj crkvi svetog Bartola u Hrastovici kraj Petrinje u subotu su blagoslovljena tri zvona od kojih je najveće pronađeno u ruševinama stare crkve, minirane u srpskoj agresiji. Dva nova zvona, dar grada Petrinje, izrađena su u Inssbrucku, a prijepodne ih je, neposredno prije postavljanja, blagoslovio gorsko-dubički arhiđakon Josip Klarić, koji je zatim u crkvi sv. Bartola predvodio koncelebriranu misu na kojoj su bili i čelnici Petrinje, te gradonačelnik Pejo Trgovčević. Zvona su se trebala postaviti odmah poslije blagoslova, ali budući da je privremeno zabranjen promet zbog boravka predsjednika Stjepana Mesića u Drvnoj industriji Finelu, u Hrastovicu jutros nije stigla iz Siska posebna dizalica. Zvona su zato postavljena nešto kasnije.(H)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Uhićen vođa filipinskih islamskih pobunjenika</p>
<p>KUALA LUMPUR, 24. studenoga</p>
<p> - Malezijska policija priopćila je u subotu da je uhitila filipinskog muslimanskog čelnika Nura Misuarija, kojeg traži Manila zbog njegove navodne umiješanosti u pobunu na jugu Filipina. Glavni inspektor malezijske policije rekao je da su Misuari i šestero njegovih pristaša uhićeni u noći na subotu na malezijskom otoku Jampirasu. Inspektor je rekao da su Misuari i njegovi ljudi uhićeni zbog »nelegalnog ulaska u zemlju«. Dodao je da će policija obavijestiti filipinske vlasti o uhićenju i pokrenuti proces izručenja Misuarija.</p>
<p> Misuari se nalazi na čelu muslimanskog Nacionalnog oslobodilačkog fronta Moro koji se na jugu Filipina bori za neovisnost od vlade u Manili. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Regionalni sajam udruga i građanskih inicijativa</p>
<p>OSIJEK, 24. studenoga</p>
<p> – Osječko-baranjski župan Ladislav Bognar otvorio je u subotu 1. Regionalni sajam udruga i građanskih inicijativa koji je obuhvatio oko 60 nevladinih udruga s prostora istočne Slavonije. One su se tom prilikom predstavile vlastitim proizvodima, programima i projektima te promotivnim materijalima kao i kreativnim i edukacijskim radionicama. Sajam je organizirao je Forum volontera koji je u istoj prigodi organizirao i sastanak predstavnika donatorskih organizacija s izlagačima. Tom prilikom zabilježen je izostanak američkih predstavnika, a kako je na otvaranju istaknuo Bognar izuzetno je bitno djelovanje nevladinih udruga, no isto tako nažalost još uvijek su neriješeni načini njihova financiranja.</p>
<p>Cilj 1. Regionalnog sajma bio je okupiti veliki broj udruga na jednom mjestu te da se uz predstavljanje javnosti pomogne što veće uključivanje u njihov rad kao i motiviranje na suradnju sa nevladinim udrugama i građanskim inicijativama.</p>
<p> Snježana Čanić Divić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="23">
<p>Kovačić: Izreku »Sve je arhitektura« koristim kao opravdanje za svoj rad</p>
<p>Izloženi radovi pokrivaju čitav niz područja, odnosno vrlo su heterogeni, te mislim da ih takvo vremensko određenje svodi pod sagledivu cjelinu. Postav predstavlja moje radove nastale u posljednjih deset godina, a katalog obuhvaća sve moje radove. Uvijek kada radim, bilo na muzejskom postavu ili nekakvom drugom projektu, nastojim ispričati priču ili sve elemente s kojima raspolažem, inkorporirati u cjelinu koja se može gledati kao pripovijest. I na kraju, evo, sada imam 50 godina, te se i taj podatak uklapa u cjelinu razmišljanja o minulom stoljeću </p>
<p>Izložba arhitekta i dizajnera Željka Kovačića pod duhovitim naslovom »Radovi iz prošlog stoljeća« predstavlja presjek autorovog stvaralačkog opusa koji je nastao tijekom minulog desetljeća.</p>
<p> Kovačić se bavi najrazličitijim načinima oblikovanja: od stambene do javne i sakralne arhitekture, od kulturoloških akcija i različitih intervencija u prostoru, do dizajna uporabnih predmeta i grafičkog oblikovanja, te dizajna stalnih muzejskih postava i povremenih izložaba.</p>
<p> Širinu Kovačićevih interesa najbolje ocrtavaju mnoge kulturološke akcije u kojima sudjeluje: od pučkih svečanosti do zagrebačkog karnevala ili multimedijske prezentacije Hrvatske predložene za nastup na Svjetskoj izložbi u Lisabonu, zatim akcija »Zagreb dok ga još ni bilo«, u sklopu koje je Kovačić, u suradnji s arheolozima, realizirao niz vrlo zanimljivih intervencija postavljajući kopije arheoloških nalaza u javni prostor.</p>
<p> U posljednjem desetljeću najviše se bavio oblikovanjem muzejskih postava i izložaba. Maštovitošću i duhovitim porukama, specifičnim stilom komunikacije s posjetiteljima uveo je novi prepoznatljivi kod u muzejsku praksu.</p>
<p> Njegova izložba »Radovi iz prošlog stoljeća« se otvara u Muzeju grada Zagreba u ponedjeljak. Tim povodom smo razgovarali s Željkom Kovačićem.</p>
<p>•Zašto ste izložbu nazvali »Radovi iz prošlog stoljeća«?</p>
<p>– Ovu sam izložbu s Muzejem grada Zagreba dogovarao i planirao još prošle godine, a tada je priča oko prelaska u novi milenij bila vrlo aktualna i sveprisutna, pa mi se taj naziv učinio vrlo zanimljivim. Međutim, izloženi radovi pokrivaju čitav niz područja, odnosno vrlo su heterogeni, te mislim da ih takvo vremensko određenje svodi pod sagledivu cjelinu. Postav predstavlja moje radove nastale u posljednjih deset godina, a katalog obuhvaća sve moje radove. Uvijek kada radim, bilo na muzejskom postavu ili nekakvom drugom projektu, nastojim ispričati priču ili sve elemente s kojima raspolažem, inkorporirati u cjelinu koja se može gledati kao pripovijest. I na kraju, evo, sada imam 50 godina, te se i taj podatak uklapa u cjelinu razmišljanja o minulom stoljeću.</p>
<p>•Naslov izložbe djeluje kao dosjetka koja je karakteristična za pravac postmoderne. Koliko je postmoderna utjecala na Vaš stil?</p>
<p>– Kada usporedim neke svoje rane radove i teoretske napise o postmoderni, shvaćam da sam se rukovodio tim načelima i prije negoli su ih teoretičari obradili.</p>
<p> Meni je postmoderna i takav način razmišljanja bio blizak i prije nego što je definiran. Postmoderna se nije pojavila niotkuda, jednostavno su se nove težnje u umjetničkom izričaju pokušale staviti u ladicu. Logično je dakle da je cijela jedna generacija razmišljala na sličan način, a onda je to dobilo i ime – postmoderna.</p>
<p>• Vaš obimom najveći rad je stalni postav MGZ-a. kako je došlo do suradnje s tim muzejom?</p>
<p>– Da. Gledajući po obimu to je moj najveći rad, riječ je o uređenju prostora od oko 3000 četvornih metara. Posao je trajao prilično dugo, od prvih projekata pa do konačne realizacije oko pet godina. Suradnju s MGZ-om započeo sam 1990. godine kada sam postavio izložbu Ljerke Njerš pod nazivom »Hommage Zagrebu« u gradskoj palači na Markovu trgu, a MGZ je u toj zgradi poznatoj zagrebačkoj keramičarki ustupio prostor za privremeni atelijer. Uređenje te trošne palače je bio priličan izazov.</p>
<p> Druga izložba koju sam realizirao za MGZ je bila glavni zagrebački izložbeni projekt u povodu 750. obljetnice nastanka slobodnog i kraljevskog Gradeca pod naslovom »Zlatna bula – 1242.-1992.«.</p>
<p> Na toj sam izložbi ravnopravno uz kustose MGZ-a sudjelovao kao autor scenarija i postava.</p>
<p> Moje ideje i način razmišljanja im se svidio, pa smo počeli razmišljati o koncepciji stalnog postava Muzeja grada Zagreba. Čitav projekt osmišljavanja stalnog postava je vodio ravnatelj Vinko Ivić uz stručnu podršku Nade Premerl. Međutim, od velike važnosti je bio golem trud i zalaganje svih kustosa.</p>
<p>• Koje prednosti nudi arhitektonska struka u sklopu rada na muzejskim postavima?</p>
<p>– Moje je mišljenje da arhitektonska struka traži vrlo široku naobrazbu. Arhitekt se bavi formiranjem i oblikovanjem prostora za sve vrste ljudskih djelatnosti.</p>
<p> Dakle, arhitekt bi morao poznavati dosta ključnih problema vezanih uz pojedinu djelatnost. Naravno, nemoguće je uvijek sve znati, ali s druge strane arhitekt mora nastupiti otvoreno i spremno da radeći i nauči nešto.</p>
<p> Kada radim na nekom novom projektu, uvijek pročitam hrpu popratne literature, jer je to imperativ ako ga želim pravilno i cjelovito reinterpretirati. Ja djelujem na različitim područjima, od arhitekture, dizajna, uređenja interijera, pa do postava izložaba i mislima da svaki arhitekt može dobro ispunjavati zadatke na tim poljima. Postoji jedna rečenica od Hansa Holleina koja kaže: »Sve je arhitektura«, a ona mi i danas služi kao opravdanje za sav moj rad.</p>
<p>•Svaki arhitekt razmišlja o gradu kojem živi. Što su po Vašem mišljenju ključni problemi Zagreba?</p>
<p>– Dosta bi se toga moglo popraviti manjim zahvatima, ali je ipak primarno važno da veliki urbanistički zahvati budu smisleni. Takvi besmisleni veliki zahvati, kao što je primjerice Dinamov stadion, mogu napraviti priličnu štetu za grad, i taj se problem ne može riješiti nizom manjih intervencija. Primjerice akcija koju vodim zajedno s Nenadom Jandrićem i Zoranom Greglom »Zagreb dok ga još ni bilo« u kojoj obilježavamo lokalitete u gradu gdje je nešto pronađeno iz njegove baštine prije nego što je dobio ime Zagreb. Dakle, i te male intervencije koje su disperzirane po gradu svakako nešto znače. Naravno, stvari treba rješavati i na globalnoj razini. Zagreb je u potpunosti zakrčen prometom, dakle grad ne funkcionira, a to je ključni problem. Pješak ne može normalno hodati pločnikom, a ni vozač na kolniku nije u puno boljoj poziciji.</p>
<p> U svim velikim gradovima taj je problem riješen. Kod nas se treba shvatiti da se to ne rješava zabranama, već izgradnjom garaža i boljim usklađivanjem prometa.</p>
<p>•Koji su daljnji ciljevi projekta »Zagreb dok ga još ni bilo«?</p>
<p>– Akcija traje i dalje. Upravo smo na natječaj gradskog fonda za kulturu prijavili projekt postavljanja kopije rimske stele u parku Ribnjak. Kada se odlučimo za neki nalaz koji prema našem mišljenju važan, slijedi potraga za sponzorima koja iziskuje najviše vremena.</p>
<p>•Je li u posljednje vrijeme situacija s sponzorstvima u kulturi nešto bolja?</p>
<p>– Što se tiče naše akcije, s pronalaženjem sponzora nemamo posebnih problema. Malo je teže bilo s postavljanjem makete zagrebačkog kita u Podsusedu, jer je to za sada bio najskuplji spomenik, te nam je dosta vremena trebalo da zatvorimo financijsku konstrukciju. Ključna stvar je osmisliti dobar projekt i dobro ga predstaviti, a kad sponzori točno znaju u što će se novac utrošiti, čitava stvar postaje bitno jednostavnija.</p>
<p>•Velik dio vaše izložbe je posvećen i dizajnu. Kada ste se počeli baviti oblikovanjem predmeta?</p>
<p>– Svi su ti poslovi došli preko narudžbi i vezali su se jedan na drugog. Primjerice dizajn za bocu konjaka »Glembay« je vezan uz snimanje filma Antuna Vrdoljaka.</p>
<p> Filmu je trebalo sponzorstvo, a u to se uključio »Badel« koji je imao piće pod nazivom »Glembay«, te se ta tvrtka odlučila za moju ideju izgleda boce. Dizajnirao sam i kravate, ali prije toga sam radio na uređenju prodavaonice kojom je vlasnik bio iznimno zadovoljan, te mi je ponudio i da osmislim izgled jedne kolekcije kravata za protokole za Ured predsjednika. Taj je posao, također, bio vezan uz moje iskustvo s postavljanjem izložaba koje su tematizirale likove i događaje iz starije hrvatske povijesti.</p>
<p>•Kakvi su Vam daljnji planovi?</p>
<p>– Nastavlja se izgradnja Muzeja krapinskog pračovjeka, a na tom projektu radim s Jakovom Radovčićem. Potom slijedi uređenje Crkve sv. Blaža koju je projektirao Viktor Kovačić. Sljedeći tjedan putujem s Igorom Zidićem u Split radi dogovora oko uređenja Galerije »Vidović«. Paralelno s time radim u Sloveniji na muzeju u Kranju. Taj muzej je u završnoj fazi i bit će otvoren početkom sljedeće godine. Također radim i na adaptaciji Mjesnog muzeja u Ljubljani. Adaptacija drugog kata Moderne galerije u Zagrebu je završena i sada taj i prvi kat treba povezati. U Ozlju radim na rekonstrukciji romaničke kule.</p>
<p>•Znači li to da uskoro slijedi nova izložba koja bi se mogla zvati »Radovi iz prošle godine«?</p>
<p> – Uistinu duhovita dosjetka, ali mislim da je ova izložba za sada dovoljna. Zanimaju me različiti problemi, volim svoj posao i svaki novi projekt mi je izazov kojem ne mogu odoljeti. </p>
<p>Goran Jovetić</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Povratak otuđenih umjetnina iz Vukovara važan je uvjet za normalizaciju odnosa s Jugoslavijom</p>
<p>Osim povrata vukovarskog blaga, hrvatsko-jugoslavenske odnose opterećuje i, ponajprije, rješavanje sudbine nestalih (među njima je i zadnji kustos Zbirke Bauer prof. Stjepan Petrović), a odnose dodatno usložnjava nespremnost novih vlasti u Beogradu da upute ispriku zbog velikosrpske agresije na našu zemlju</p>
<p>Iako je bilo najavljivano da bi se povrat kulturnih i drugih dobara otuđenih tijekom agresije na Hrvatsku i odnešenih u SR Jugoslaviju, mogao dogoditi do kraja ove godine, čini se da će još trebati pričekati. Pregovori koji se u vezi s tim vode između dviju zemalja traže još vremena. Prema informacijama iz Ministarstva kulture, u tijeku je usklađivanje nacrta prijedloga Protokola o pregovorima za povrat otuđene kulturne baštine između hrvatskog ministarstava kulture i vanjskih poslova. Kada se to dovrši, potrebno je spomenuti Protokol usuglasiti i sa jugoslavenskom ministarstvom »inostranih poslova«.</p>
<p>U međuvremenu, stručne skupine RH i SRJ radile su od 5. do 9. studenoga na identifikaciji umjetnina i kulturnih dobara koji su 1991. otuđeni i prenešeni iz Gradskog muzeja Vukovar i skrivnica Franjevačkog samostana i župne Crkve sv. Filipa i Jakova apostola u Vukovaru, u muzeje Novog Sada. Stručne skupine popisivale su to hrvatsko kulturno blago u Muzeju Vojvodine i Muzeju Novog Sada. Pritom su se oslanjale ne samo na popise i procjene ratnih šteta hrvatskog Ministarstva kulture i Gradskog muzeja Vukovar nego i na transportne liste srbijanskog i vojvođanskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture a također i na izvješće voditelja Istraživalačke misije Vijeća Europe i ICOM-a koji je 1994. i 1995. imao priliku vidjeti u kakvom se stanju nalaze vukovarske umjetnine u vojvođanskim muzejima.</p>
<p>Kako su mediji već objavili, umjetnine su iz Vukovara u Novi Sad otpremane u dva navrata, u prosincu 1991. i početkom 1992. Navodno je taj posao obavljala postrojba vojne policije Prve vojne oblasti bivše JNA, pod zapovjedništvom majora Radojičića, kapetana Živkovića i poručnika Avramovića. Još nije poznato što su oni uzeli i odnijeli, a što je od umjetnina otišlo na neke druge strane. </p>
<p>Umjetnine raznosili »oslobodioci«</p>
<p>Nije nikakva tajna da su se nedugo nakon vukovarske tragedije 18. studenoga 1991. mnogi »oslobodioci« mogli vidjeti kako hodaju po gradu s eksponatima iz vukovarskog muzeja, a također se govorilo da su mnoge umjetnine, a pogotovo slike završile u privatnim kolekcijama po Beogradu i drugim srbijanskim gradovima. Što je od toga istina, moći će se ustanoviti kada se dovrši identifikacija građe koja je otuđena i prenešena u SR Jugoslaviju. Inače, Muzej grada Vukovara osnovao je još 1948. Antun Bauer. U njegovim zbirkama se do Domovinskog rata skupilo oko pedeset tisuća predmeta. Tako je, između ostalog, u fundusu Zbirke Bauer bilo 1648 umjetnina dok ih je, prema nekim izvješćima, u Novom Sadu danas sačuvana tek jedna trećina (oko 480). U izjavi za hrvatski tisak Zorana Đorđević, djelatnica Muzeja Vojvodine, svojedobno je kazala da se kulturno blago Vukovara nalazi na tri lokacije u Novom Sadu (u Zavodu, u Gradskom muzeju, te pri Matici srpskoj), dok je jedan dio u Beogradu.</p>
<p> U Novom Sadu se, kako je svojedobno kazala direktorica Gradskog muzeja Vukovar Ruža Marić, još nalazi cjelokupna arheološka građa s lokaliteta Vučedol (Vučedolska golubica nije otuđena i nalazi se u Arheološkom muzeju u Zagrebu), nekoliko zbirki koje su dokumentirale prošlost Vukovara i vukovarskog kraja, zbirka Bauer iz Galerije umjetnina, kulturno-povijesna zbirka dokumenata i predmeta, zbirka svakodnevnih uporabnih predmeta i dokumenata vezanih uz obitelj Eltz, zatim numizmatička i etnografska zbirka sa šireg područja - od narodnih nošnji do predmeta koji su obilježje kraja i određenih razdoblja. Također se u Vukovar treba vratiti i zbirka posvećena nobelovcu Ladislavu Ružički, u kojoj su se nalazili predmeti vezani za njegov život. </p>
<p>Hoće li se i ispričati?</p>
<p>Hrvatska Vlada je u vezi s povratom otuđenih kulturnih i drugih dobara tijekom velikosrpske agresije pred više od godinu dana (12. listopada, 2000.) donijela zaključak prema kojem je povrat tog blaga »važan uvjet« za normalizaciju odnosa sa SR Jugoslavijom. Uostalom, za takav čvrsti stav Vlada ima i potporu i u međunarodnim konvencijama.</p>
<p> U vezi s tim je osobito važna Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba i Protokol o zabrani izvoza kulturnih dobara s okupiranih teritorija, doneseni u Haagu još 1954. S tim u vezi važna je i Rezolucija o povratu ili restituciji kulturnih dobara u zemlje podrijetla što ju je konsenzusom usvojila Opća skupština UN-a u prosincu 1999. godine.</p>
<p>S obzirom na taj kontekst povratak otuđene kulturne baštine se s političke prenio na stručnu razinu. Osim identifikacije što je potrebno u Hrvatsku vratiti a nalazi se u SR Jugoslaviji, te usuglašavanja Protokola o pregovorima potrebno se dogovoriti i oko Protokola o transportu između dviju zemalja. Načelan dogovor o povratu tih umjetnina postigli su nedavno ministri vanjskih poslova, Picula i Svilanović. U vezi s tim ostavljena je mogućnost pripreme jedne zajedničke izjave.</p>
<p> Međutim, osim povrata vukovarskog blaga, hrvatsko-jugoslavenske odnose opterećuju i druge stvari. Prije svega riječ je o rješavanju sudbine nestalih (među 750 Vukovaraca s te liste nalazi se i zadnji kustos Zbirke Bauer prof. Stjepan Petrović), a odnose dodatno usložnjava nespremnost novih vlasti u Beogradu da kao preduvjet normalizacije odnosa s Hrvatskom upute ispriku zbog velikosrpske agresije na našu zemlju. I od rješavanja tih problema ovisi u kojem vremenskom roku i kada će se u Vukovar vratiti otuđena hrvatska kulturna baština iz Franjevačkog samostana i Gradskog muzeja pa tako, između ostalih, i slika »Odmor« Vilka Gecana iz Bauerove zbirke.</p>
<p>Marko Barišić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Živjela sam među zagrebačkim boemima koji su uživali u životu</p>
<p>Onda su došle zlatne 1930. godine. Porast industrije i gospodarstva povukao je za sobom i umjetnike i arhitekte. Niti jedna zgrada se nije gradila da uz bogatstvo arhitekture nije bilo i skulpture, bilo na ulaznim vratima, prozorima i krovovima. Zagreb se dizao ugledajući se na Beč i Peštu, i postajao sjedištem kulture u Hrvatskoj </p>
<p>Poslije naziva »Hrvatskog društva umjetnosti« i »Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske« osniva se 1897. godine »Društvo za podizanje radiona i domova mladim umjetnicima«.</p>
<p>Na razne načine skupljena su sredstva. Zagrebački nadbiskup dr. A. Bauer daruje umjetnicima 1919. zemljište na Voćarskoj ulici na Šalati.</p>
<p>Nekako oko 1925/1930. rušena je »Zakladna bolnica« na Jelačićevom trgu, koja je zauzimala prostor: Gajeva, Bogovićeva, Frane Petrića i Jelačićev trg. Tamo je ostala samo kapelica, a na raščišćenom terenu pekao se vol. Zagreb je slavio. Sav materijal: kamen, cigla, građevni materijal i željeznu ogradu dobili su umjetnici i sagradli osam ateliera na Voćarskoj ulici. Duž cijelog terena je željezna ograda.</p>
<p>Prvi stanovnici su bili: slikar Mirko Rački, O. Postružnik (poslije Perić, iza njega Šeremet), Kokotović, Kamilo Ružička (poslije Gecan), Varlaj, Jovanović (poslije Tiljak), Jeronim Miše (poslije Mezdjić) i Joza Turkalj, koji je u to vrijeme postao predsjednik »Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske«.</p>
<p>Bili su to posebni ljudi. Među njima sam odrasla od svoje pete godine i živjela do 25 godine. Svi su bili kao obitelj, naravno s vrlo skromnim uvjetima za život. Zagreb je bio kulturni centar, imao je umjetničku tradiciju, pa se tako nekako i preživljavalo. Išla sam u Kaptolsku školu, Medveščakom je još tekao potok preko kojega je bio drveni most, a u Zvonarničkoj ulici su se ljevala crkvena zvona.</p>
<p>Drvima i ugljenom za zimu opskrbljivao ih je Dojč-Maceljski, koji je imao lager na mjestu današnjeg Sheraton hotela. On je bio mecena i ljubitelj umjetnina i tako je brinuo za umjetnike. Naravno da je za uzvrat dobio skulpturu ili sliku. Na njegovoj zgradi na Trgu žrtava fašizma radili su svi umjetnici. Reljefne figure, amorete od bronce mjesto kvaka na ulaznim vratima, radio je Turkalj, a prozori su bili u šarenom staklu oslikani tehnikom vitraja. To je radio Gecan. Vrsni stolari radili su unutrašnjost stana.</p>
<p>I tako se nekako živjelo. Uz ateliere imali su veliko zemljište koje je sezalo dalje do potoka, današnja Babonićeva i Mikulićeva ulica. Tu su sadili voćke i obrađivali vrt. Voće se zajednički bralo i kuhao se pekmez. Dolazili su na Šalatu i drugi umjetnici: Augustinčić, Ljubo Babić, Šulentić, Marin Tartaglia, Kirinčić, Meštrović, E. Tomašević, Nevena Đorđević, Sonja Kovačić, Paula Krizmanić, Danica Brösler, Nada Pleše, Uzorinac, Trepše; arhitekti: Juraj Denzler, Stjepan Planić, Frane Cota, Boro Petrović; glumci Pavić, Cilić; novinari Krešo Kovačić, Pjer Križanić, dr. Ivan Esih, Vodvaška, Nikica Smolčić; Jutriša (»Jutarnji list«), pjesnik Nikica Polić (Grga Čokolin), kompozitor Krsto Odak. Svi su oni sudjelovali u razvitku kulture Zagreba. </p>
<p>Veliku ulogu odigrala je i »Kazališna kavana«. Tamo su svaki dan pročitali sve domaće i strane novine, igrali šah i uz kavu kovali planove kako obogatiti prostore Zagreba. </p>
<p>Na Šalati su jednom godišnje morali održati sjednicu udruženja, donijeti neke rezultate i zaključke. Toj sjednici je, po zakonu morao biti nazočan netko iz policije. Sve je proteklo uvijek u redu, a kada bi on otišao, naši boemi bi zapjevali, i tako bi bile sve formalnosti završene uz pjesmu.</p>
<p>Uz male prihode i male zahtjeve, prekrasno su živjeli. Skupili bi zajednički novac i otišli u kino, sutra je kruh išao na »teku«.</p>
<p>Rački je meni i Ivi Mišeu nacrtao zubalo na jednoj daski i dao nam punu kutiju alata. Mi smo bušili, tukli, slikali krv, a on je mirno kraj nas slikao model. Imao je pisaći stol, čitao je Shakespearea u originalu, a i učio kineski da dokuči najstariju kulturu. Preko svih tih knjiga spavao je veliki sivi mačak. Rački se četiri puta ženio i doživio 103 godine. </p>
<p>Na području Martićeve, Tomašićeve, Lopašićeve i Bauerove sagrađen je 1909. »Zagrebački zbor«. Negdje 1927. na »Zagrebačkom zboru« u prvoj prostoriji, kao novitet bilo je prikazano naliv-pero i olovka – »penkala« na suhu tintu. Izumitelj je bio Slavoljub Penkala. I tu su se umjetnici angažirali. Napravili su lutkarsko kazalište. Šestinčane »Štefeka i Janeka« napravila je moja majka, slikarica Zdenka Križ-Turkalj. Još danas imam tekst pisan njenom rukom na kajkavštini. Tu su zaradili od ulaznica, gledalo je i staro i mlado. </p>
<p>Svi su oni bili svuda po svijetu kao studenti, svaki je našao nekog mecenu ili bolje rečeno oni su našli njih jer su znali vrijednost umjetnosti za jedan narod. Bili su to koliko se sjećam barun Lujo Vranicany, Gjuro pl. Bedeković-Komersky, Iso Kršnjavi, barunica Drašković. Puno toga bilo je za opisati u ono vrijeme. Dalje od Draškovićeve 1900. godine bila su polja kukuruza.</p>
<p>Jedini izložbeni prostor bilo je umjetnički paviljon, salon Ulrich, Muzej za umjetnost i obrt i likovna akademija u Ilici. Tek 1933. Meštrović radi skicu za umjetnički paviljon na tadašnjem trgu »N«.</p>
<p>Onda su došle zlatne tridesete godine. Porast industrije i gospodarstva povukao je za sobom i umjetnike i arhitekte: Drago Ibler, Stanko Kliska, Kazimir Ostrogović, Zvonimir Vrkljan, Milivoj Kovačević i Slavko Lövy. Lövy je umro lani u 95. godini, u svojoj kući u Masarykovoj ulici izgrađenoj 1933. godine. Iz svog ateliera u staklu, na 9. katu, gledao je Zagreb i rekao da se sjeća Ibsenovog kormilara broda koji je rekao: »Budi sam sebi dovoljan!« Sve je radio s puno svjetla i velikih prostora, pa tako i kuću u kojoj stanujem u Bulićevoj 4 za »Wiener Banckverein«. U to vrijeme nastaje i pasaž između Gajeve, Marinkovićeve, Bogovićeve i Jelačićevog trga zahvaljujući profesoru Hugi Erlichu. Slijedi Gradska štedionica, Gradska kavana i sl.</p>
<p>Niti jedna zgrada se nije gradila da uz bogatstvo arhitekture nije bilo i skulpture, bilo na ulaznim vratima, prozorima i krovovima. Zagreb se dizao ugledajući se na Beč i Peštu, i postaje sjedištem kulture u Hrvatskoj. Ali, da se vratimo na Šalatu, našim boemima. Prvi atelier nastanjuje Mirko Rački, krcat slikama, počam od žena-nimfi, kraljevića Marka, Danteove »Božanske komedije«, izvanrednih portreta, do slika s pruge Brčko-Banovići. Idući je Postružnik, mlad, vrlo darovit, vječito zaljubljen. Iza njega u atelier dolazi Perić, iza njega Šeremet. Kokotović je grafičar, precizan, raznolik i impresivan. Ružička posve drugačije radi profinjen u pokretu i bojama. Raznolik. Imali su abonoman u kazalištu, pa sam se uz njih »švercala« i tako mala vidjela sve opere, a onda je i opera bila na visini. U njegov atelier dolazi Vilko Gecan, po povratku iz Amerike, gdje je bio sa Uzelcem, fantastičnim slikarom kojega su Francuzi svojatali za svoga slikara i zvali ga »Izelak« (Uzelac). Gecan radi modernu, s puno osjećaja za boju, i svaku sliku posebno. U drugoj zgradi je Varlaj.</p>
<p> Njegove slike su impresivno žarko-crvenih boja, s naročitim naglaskom rasvjete. Tiljak se seljakao i slikao po cijeloj Jugoslaviji. Žena nikada nije znala gdje je. Otišao je u Bosnu, u akciju »ABC« prosvjećivanja, i tamo je učio seljake čitati i pisati. Tu dolaze partizani i on im se priključuje. Srećom iz rata dolazi živ i zdrav, svojoj »Zorekić«, kako ju je od milja zvao, a ona njega »Đurekić«. Jerolim Miše je bio vrlo marljiv. Stvarao je lakoćom uljene pejzaže, akvarele i portrete. Žena mu je bila Dubrovkinja, i sin Ivo je već s osam godina deklamirao Ilijadu i Odiseju. U njegov atelier dolazi Mezdjić, potpuna suprotnost, posve različitim pristupom radi na jednom portretu godinu dana, profinjeno i savršenom tehnikom. </p>
<p>U zadnjem atelieru živio je moj otac, Joza Turkalj. Radi keramiku, uglavnom ženske figure kao rasvjetna tijela, male figure na leđima dupina, isto kao rasvjetna tijela (kuća Bogdanović u Tuškancu), keramiku psa kao svjećnjak.</p>
<p>Prelazi na skulpturu u bronci i kamenu. Godine 1912.-1913. boravi osam mjeseci u Rimu i Firenzi, na studijskom putovanju. U Parizu 1919. godine održava se »Exposition des artistes Jugoslaves« , otac sudjeluje sa »Statuette en bronce«. Dobiva stipendiju 1920. godine za »Akademie der Bildenden Künste« u Beču, kod profesora Bitterlicha, gdje provodi do 1922. </p>
<p>Godine 1925. sudjeluje na svjetskoj izložbi u Parizu s figuricom »Kozarica« i »Djevojka koja plete kosu«. Godine 1928. radi u Maksimiru, u Zoološkom vrtu, faraone i na mostu lavove. Godine 1930. izlaže na izložbi Jugoslavenske skulpture i slikarstva u Londonu. Ponovno odlazi na godinu dana u Rim. Izlagao je u Bratislavi, Beču, Berlinu, Zürichu, Parizu, Londonu, Pragu i Varšavi na skupnim izložbama.</p>
<p>Kada je sagrađen Meštrovićev paviljon »Dom likovnih umjetnosti« 1938./39., priređena je izložba »Pola vijeka hrvatske umjetnosti«, ali već 1941. preuređen je u džamiju. Tu rade svi umjetnici, 13 kipara, Turkalj predvodi radove.</p>
<p>Moja majka, slikarica Zdenka Križ-Turkalj, radila je u istom atelieru, slikala je, ilustrirala knjige (Binoza, Mladost) i ona je bila iza akademije u Beču na »Kunst Gewerbeschulle« pa je na povratku radila u Školi primijenjene umjetnosti, na nacrtima za tkanje. I sama je tkala. Radila je u koži, motive slavonskih kožuha sa ogledalima, za kutije i mape, za darove dužnosnicima preko Likovne akademije (Masaryku, Aleksandru i kraljici Mariji, Staljinu, Paveliću, Titu i Jovanki). Pošto je u Beču završila i umjetno pismo, pisala je na pergameni i ustoličenje nesuđenog talijanskog kralja za Hrvatsku. I ona je sudjelovala na izložbi u Parizu i dobila srebrnu nagradu.</p>
<p>Moj otac, nažalost, mlad umire, u 53. godini života, kada izjavljuje da će posve drugačije raditi i nabavlja dva velika mramora iz Carare, Italija. Bio je čovjek, umjetnik i Hrvat.</p>
<p>Živjela sam među boemima koji su uživali u životu, za ljepotu, a mnogi od njih važili su kao veliki umjetnici u svijetu. Kako se podizao Zagreb, tako se obogaćivao i umjetnički život i rad. </p>
<p>Lelia Novak</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Raspada li se kamena ljepotica Jurja Dalmatinca?</p>
<p>Najteže je stanje na južnome zidu Katedrale koji nije konstruktivno stabilan, a na njemu se već godinama nalazi oveća pukotina koja je danas široka čak jedan centimetar. Rezultati promatranja pokazuju i to da kamen ponegdje ubrzano propada pa će se što prije pokušati eliminirati uzroci tog stanja. Zidove uništava i vlaga, a što se tiče prokišnjavanja, stručnjaci tvrde da se ono jednostavno - ne može spriječiti</p>
<p>Najnoviji rezultati monitoringa koji se već drugu godinu za redom odvija na šibenskoj kamenoj ljepotici - Katedrali sv. Jakova, govore da njezin južni zid nije konstruktivno stabilan. To, zapravo i nije neka novost jer je stručnjacima poznato da se taj zid pomiče još od same gradnje ove impozantne Dalmatinčeve građevine prije više od pet stoljeća.</p>
<p>Otkrio nam je to Miroslav Škugor, arhitekt-konzervator iz šibenskog Konzervatorskog odjela iščitavajući rezultate jednogodišnjeg monitoringa za kojega je zadužena talijanska tvrtka »Sercotec« iz Trsta. Škugor dodaje da se rezultati ovogodišnjih promatranja tek očekuju.</p>
<p> Šibenska Katedrala svetog Jakova koja se od konca prošle godine nalazi na UNESCO-voj listi zaštićenih spomenika svjetske kulture, u cijelosti je sagrađena od kamena dopremljenog s otoka Brača i kao takva je jedinstven primjer u arhitekturi. Zbog takve gradnje ovo su renesansno remek djelo prepoznali vrsni stručnjaci koji su je minulih godina pohodili i divili se njenoj jedinstvenoj arhitekturi povezivanju kamenih blokova bez čvrstih spona, odnosno sljubljenjem kamenih ploča. No, kako su neke kamene ploče tanke i nekvalitetne, to na nekim dijelovima Katedrale koja se gradila punih stotinu godina, posebno osjetljive kamene ploče sve očitije propadaju. </p>
<p>Kako je Konzervatorski odjel od prije 10 godina preuzeo na sebe brigu o ovoj kamenoj ljepotici, od tada se pokušava utvrditi koji uzroci dovode do konstruktorskih problema i drugih oštećenja. Katedrala se inače nalazi, govori nam Miroslav Škugor, u posebnim mikroklimatskim uvjetima, što znači da je izložena vlazi, sušnom vremenu, niskim i visokim temperaturama zraka, a sve to govori da je vrlo podložna takvim klimatskim utjecajima. Kako bi se vidljive štete sanirale, pristupilo se monitoringu, odnosno stalnom praćenju stanja, korištenjem različitih metoda kao što su ultrazvuk, termografija, endoskopija i druge, dok su mjerne sonde postavljene na čak 31 mjernom mjestu i to na onima za koje se sumnja da su najugroženija. </p>
<p>Najviše ih je, naravno, postavljeno na južnom zidu na kojem se odavno pojavila oveća pukotina koja je sada debljine čak jednog centimetra. Po Škugorovim riječima ta se pukotina pojavila još 1948. godine kada je na prvostolnici rađen veliki konstruktivni zahvat. Tada su, naime, ubačene željezne šine koje su trebale smanjiti napone na južnom zidu. Ta je metoda u to vrijeme bila revolucionarna, no danas se pokazuje da nije bila najsretnije rješenje. Na tom se dijelu zida mora intervenirati kako bi se takvo stanje saniralo.</p>
<p>»Zbog nastalih šteta na Katedrali zatražili smo dozvolu i sredstva za geoistraživanja kako bismo otkrili uzrok pomicanja južnog zida, odnosno kako bismo spriječili daljnje pomicanje, a ne liječili postojeću bolest«, dodaje Škugor. Geoistraživanja bi trebala dati relevantne i egzaktne podatke o tlu na kojem je podignuta Katedrala.</p>
<p>Postoje spoznaje o tome da je ova građevina najvećim dijelom podignuta na grebenu, međutim, dio južnog zida, vjeruje se, izgrađen je na nasipu zbog čega i dolazi do pomicanja zida. To što južni zid nije konstruktivno stabilan nije toliko zabrinjavajuće s obzirom na činjenicu da se to stanje opaža još od samog početka gradnje. Ono što, međutim, zabrinjava, napominje Miroslav Škugor činjenica je da se takvo stanje ne smije zanemariti.</p>
<p>Osim stabilnosti konstruktivnog dijela monitoringom se prate i stanje temperature i vlage koja se stvara zbog rosišta kamena, zatim stanje na zategama gdje se mjeri napon te stanje na pojedinim pukotinama. Prikupljeni podaci svakodnevno se prikupljaju u mikroprocesoru i onda putem modema prenose u Trst gdje se podaci obrađuju, a u Konzervatorski odjel u Šibeniku šalju se godišnja izvješća. Do sada je stiglo jedno izvješće koje je pokazalo da južni zid u konstruktivnom dijelu nije stabilan.</p>
<p>Na mjestima na kojima su se pojavile pukotine uskoro će se ugraditi nova mjerna mjesta, a najviše će ih biti na južnom katedralnom zidu na kojemu se nalazi i najveća pukotina. Rezultati promatranja pokazali su i to da kamen na nekim mjernim mjestima ubrzano propada pa će se pokušati iznaći način kako eliminirati uzrok takvog stanja. Zidove uništava i vlaga, a što se tiče prokišnjavanja Katedrale Škugor smatra da se ono ne može spriječiti. </p>
<p>Katedrala je oduvijek prokišnjavala i prokišnjavat će i dalje, a razlog leži u kamenu i njegovim sljubnicama, tvrdi on i dodaje da se takvo stanje jednostavno mora prihvatiti. Rezultati monitoringa, nadalje, pokazali su da neke zatege ne funkcioniraju kako treba, a takvo se stanje podudara i s nastalim pukotinama.</p>
<p>Osim zapadnog pročelja Katedrale svi su ostali zidovi očišćeni od debelih naslaga prljavštine i kiselina nataloženih kroz minula desetljeća i stoljeća. Uskoro bi trebalo započeti i čišćenje preostalog dijela, kao i klesarski popravci na sjevernom i južnom pročelju. Dio skulptura očišćen je metodom kojom se u pravilu čiste slike prije restauracije, a probno čišćenje obavljeno je i u krstionici. Uskoro bi trebala uslijediti obnova preostalih skulptura i to sv. Mihovila , sv. Marka i sv. Jakova, što ne bi trebalo predstavljati veći problem, ali se poteškoće očekuju u planiranoj obnovi dviju skulptura navještenja koje su, nema sumnje, u najtežem stanju. Naime, erozija kamena uzrokovala je tzv. listanje i nagriženost mase. Zasad nije poznato kako će se riješiti taj problem. Stručnjaci Restauratorskog zavoda izradit će studiju šteta, odnosno oštećenja na skulpturama, nakon čega će se, saznajemo od Škugora, zatražiti sredstva za sanaciju.</p>
<p>Velik dio posla koji je pred konzervatorima bio prije 10 godina danas je odrađen. Zapravo, konzervatorski radovi su skoro okončani, a sada slijede oni restauratorski. Činjenica je da se o Katedrali dobro brine i da brigu o njoj vode stručnjaci različitih profila koji se uključuju u rješavanje nastalih problema, pri čemu se o svakom zahvatu pomno promišlja kako bi se donijela najbolja odluka. Zamjerka se upućuje gradskim vlastima koje još uvijek nisu, iako je to u njihovoj nadležnosti, na Katedralu izvjesile ploču koja bi upućivala na to da je ta renesansna građevina uvrštena na svjetsku listu zaštićenih spomenika kulture.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Linigra-škola s temeljima za vrlo tradiciju</p>
<p>Neobično ime škole LINigra znači kraticu pojma »lingvistička igra« kojim su čelni ljudi škole htjeli ne samo označiti njenu funkciju, već i temeljnu metodu. Škola se, kažu vlasnica i direktorica, oslanja na temeljne postavke UNESCO-vog povjerenstva za obrazovanje u 21. stoljeću, koje govori o četiri stupa obrazovanja koji se ukratko mogu prikazati kao model: učiti-znati, učiti-činiti, učiti-biti i učiti za zajedništvo. Dugoročan cilj LINigre je postati centar za cjeloživotno obrazovanje</p>
<p>Nakon deset godina uspješnog rada jedne od još uvijek malobrojnih privatnih škola s pravom javnosti u nas, LINigra je danas zanimljiva i kao obrazovna ustanova, ali i kao hrabri poduzetnički primjer koji zaslužuje javnu pozornost. Kako privatne škole u Hrvatskoj još uvijek djeluju bez značajnijih poticaja ifinancijske pomoći pri razvoju, te se u pravilu financiraju samostalno od školarina, bilo je zanimljivo u razgovoru s Karmelom Marin, vlasnicom škole i direktoricom Danicom Kauzlarić čuti pojedinosti o povijestite zagrebačke škole i njenom radu.</p>
<p>•Kako je nastala LINigra, škola s pomalo čudnim nazivom?</p>
<p>– Naziv je nastao od riječi »lingvistička igra« kojima smo željeli ne samo označiti njenu funkciju, nego i temeljnu metodu. Započeli smo 1991. godine u Zagrebu kao jezična škola za predškolski i osnovnoškolski uzrast, podučavajući djecu engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku.</p>
<p>•Što je potaknulo širenje vašeg programa?</p>
<p>– Kako su rasla naša djeca, tako smo i mi rasli. Prije četiri godine otvorili smo srednju hotelijersko-turističku školu. Tada smo zapravo željeli otvoriti jezičnu gimnaziju, ali je preporuka mjerodavnog ministarstva bila drugačija. S obzirom da je naše opredjeljenje povezano s komunikacijama i jezicima, pristali smo na to. No, godinu dana potom ustanovili smo i program jezične gimnazije. Sada, dakle, imamo maturante srednje hotelijersko-turističke škole i već treći razred jezične gimnazije.</p>
<p>•Jeste li time konačno definirali svoj program?</p>
<p>– Ne, imamo još i program obrazovanja za odrasle. Obrazovanje odraslih imali smo i prije unutar škole stranih jezika, koja ne djeluje samo u Zagrebu, nego i u desetak gradova diljem Hrvatske. No sada smo ustanovili i program doškolovanja učenika koji su završili trogodišnje škole za zvanje kuhara, konobara, slastičara itd., a žele imati mogućnost daljnjeg obrazovanja na fakultetima ili mogućnost zapošljavanja na kvalitetnijim radnim mjestima. Za njih imamo jednogodišnji hotelijersko-turistički program nakon kojeg po završnom maturalnom ispitu dobivaju zvanje hotelijersko-turističkog tehničara koji im se upisuje u radnu knjižicu. Uz taj, imamo i program doškolovanja za poslovne tajnice.</p>
<p>• Što to znači biti privatna škola s pravom javnosti i što nudite vašim polaznicima?</p>
<p>– To znači imati od mjerodavnih državnih institucija odobrene obrazovne programe i djelatnosti koji su u obvezama i pravima potpuno izjednačeni sa svim postojećim školama. Razlika je jedino u tome da polaznici plaćaju školarinu, ali za to dobivaju prikladne pogodnosti. Primjerice, to je izvedba nastave u posebno opremljenim i organiziranim multimedijskim učionicama po visokim svjetskim standardima.zatim obvezatan topli obrok, optimalan broj polaznika u razredu (ne više od 15), konzultativna nastava, izleti, najsuvremenija oprema za rad itd.Pored toga, naš je nastavni kadar posebno pažljivo biran. Svi nastavnici imaju visoku stručnu spremu, ali su obvezni redovito pohađati i sudjelovati u radu mentorskih grupa (jednom mjesečno), a škola ih upućuje i na formalne oblike stručnog obrazovanja u zemlji i inozemstvu (uobičajeno, dva profesora jednom godišnje idu u Veliku Britaniju).</p>
<p>•Koliko imate polaznika, a koliko uposlenih?</p>
<p>– U okviru škole stranih jezika imamo oko 5000 polaznika u dobi od četvrte godine života nadalje. Hotelijersko-turističku srednju školu i jezičnu gimnaziju pohađa ukupno 90 polaznika. Na programu doškolavanja imamo ove godine 30 polaznika. A glede zaposlenih, u stalnom radnom odnosu imamo oko 50 profesora, dok na ugovoru o djelu upošljavamo više od 100 osoba.</p>
<p>•Jeste li od početka u istim prostorima?</p>
<p>– Rad smo počeli u ovom prostoru kao podstanari. Kako smo širili program i djelatnosti, tako smo uz pomoć kredita kupovali stan po stan. Danas raspolažemo s ukupno oko 600 četvornih metara uređenog prostora i još toliko odobrenog prostora za nadogradnju i dogradnju u kojem planiramo izgradnju sportske dvorane s bazenom, izgradnju učeničkog hotela i opskrbnog centra za nabavu svih sredstava potrebnih za kvalitetno obrazovanje.</p>
<p>•Što je vaš osnovni obrazovni credo i koji su vaši ciljevi?</p>
<p>– Mi se oslanjamo na temeljne postavke UNESCO-vog povjerenstva za obrazovanje u 21. stoljeću, gdje se govori o četiri stupa obrazovanja koja bismo mogli ukratko prikazati kao model: učiti-znati, učiti-činiti, učiti-biti i učiti za zajedništvo. Unutar tog okvira naša je filozofija - učenje za život, a ne učenje zbog zadovoljavanja formalnih programa škole. Imamo i dugoročan cilj kojeg bismo ukratko opisali kao centar za cjeloživotno obrazovanje.</p>
<p>•Poznata je stanovita krutost našeg školskog sustava, posebice u srednješkolskom razdoblju, glede razvijanja samostalnosti, kreativnosti, samopouzdanja, lijepog odgoja itd. Koliko važnosti pridajete tim vrijednostima u vašoj školi?</p>
<p>– Da, riječ je o osobnom razvoju koji u našoj školi ima posebno važno mjesto. Nastojimo profesore senzibilizirati za rad s djecom na način koji bi kod njih osvještavao odnos prema sebi, prema svojem tijelu, emocijama, intelektu, i svemu onome što čovjeka čini čovjekom. To nam je važno jer vjerujemo da učenje mora biti radost i da škola ima ne samo obrazovnu već i odgojnu ulogu. U školi čovjek treba razvijati sposobnost slušanja, razumijevanja i otkrivanja vlastitih sposobnosti. Uz to, vrlo važnim smatramo učenje življenja u zajednici.</p>
<p>•Imam dojam da ste ustanovili standarde koji poprilično nadilaze uobičajene sadržaje i instrumentarij domaćeg obrazovanja. Nije li vam kadkad nemoguće održavati razinu koju ste si zadali ?</p>
<p>– Znamo da je to dug put koji zahtijeva mnogo umješnosti i strpljenja; da je to put malih koraka, ali smo itekako svjesni njegova smisla. Evo jednog malog primjera. Kad smo se uselili u ovaj prostor, iako su nas upozoravali da to ne činimo, vjerujući da se djeca ponašaju sukladno svom okruženju, oličili smo i uredili prostor najbolje što smo znali. Već nakon deset dana zidovi učionica bili su užasno uprljani. Rekla sam domaru: »u redu, opet ih okrečite, i to toliko puta koliko je potrebno«. Otad je prošlo iznenađujuće malo vremena, ni puna tri mjeseca, kad smo zaključili da djeca imaju osvješten prostor i da paze na njega. Poslije smo im u učionice postupno unijeli cvijeće i voće. Ni jedna biljka nije iščupana, voće nije završavalo u zidovima ili na staklima prozora. Djeca su stvarno zahvalna bića i isplati se darovati im povjerenje.</p>
<p>Engleski u vrtiću</p>
<p>•Iako se svi slažu da su izleti prijeko potrebni u školama, ne samo kao dobar način predaha u nastavi, nego iz niza pedagoških razloga? Kakva je vaša praksa?</p>
<p>– Naši učenici imaju pravo na pet dana izleta tijekom jedne školske godine. Ranije smo prakticirali dva dvodnevna i jedan jednodnevni izlet, a odnedavno prema želji učenika i roditelja imamo jedan trodnevni i dva jednodnevna. Bili smo do sada u Italiji, Austriji, Istri, na Krku, u srednjoj Dalmaciji, u Splitu itd. Ove godine odvajamo programe putovanja za hotelijersko-turističku školu i za jezičnu gimnaziju pa ćemo broj tih programa udvostručiti. Ovih dana upravo idemo na put u Budimpeštu.</p>
<p>• Možete li približno opisati učinke vašeg rada?</p>
<p>– Za nas su važni jezici, a time i komunikacijske vještine kroz provjeru u životnim situacijama. Naša je želja da našu djecu učinimo građanima svijeta. Svjesni smo da to ne možemo ostvariti idealno, ali činimo sve da se tom cilju približimo.</p>
<p>•Imate li možda nekih novih planova?</p>
<p>– Da, od ove godine imamo i vrtić u Sv. Nedjelji u kojem djeca osim primarnog programa imaju i engleski jezik. Osim toga, od ove godine naše ambicioznije polaznike trećeg razreda spremamo za certifikate engleskog i njemačkog jezika. Također, u okviru programa za psihološku pomoć nudimo provjerene tehnike učenja. Tako naši učenici mogu u razgovoru s profesorom sami odrediti cilj koji žele postići, a profesori im diskretno daju smjernice i pomažu. Pri tome je najvažnije da dijete vidi da je u stanju samo kreirati svoj uspjeh. Mislimo da u procesu obrazovanja nije važno djecu samo instruirati nego i pomoći im u odrastanju, osamostaljivanju i osvještavanju vlastitih potencijala. Tako vidimo ulogu škole sada i u budućnosti. </p>
<p>Neda Oršolić</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Od »političkog« do tržišnog vrednovanja autora i radova</p>
<p>Treba se nadati, kada zato budu stvoreni osnovni preduvjeti, a to je prije svega ukupna ekonomska situacija, da će i na našem tržištu umjetninama biti puno više reda</p>
<p>Tema tržišta i trgovanja umjetninama u svakom slučaju izaziva radoznalost i pažnju svakoga od nas. Naročito su zanimljivi napisi preneseni iz stranog tiska, kada je riječ o postignutoj cijeni na aukcijskim prodajama. Živimo u svijetu medija htjeli mi to ili ne, TV-prijemnik je ušao gotovo i u najskromniji dom, kao jednoznačni informator sugerira nam što ćemo odjenuti, što ćemo čitati, gdje ćemo ljetovati, posljednjih godina iz svojih domova, gledali smo vlastiti rat sada gledamo neki tuđi.</p>
<p> Vlasnici medija posreduju u trgovanju, trgovanje informacijom u TV-medijima najskuplje je najbrže i najkvalitetnije. Zašto priča o trgovanju umjetninama počinje na ovaj način, prije svega, jer je prodaja nekog umjetničkog rada po astronomskoj cijeni senzacija koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.</p>
<p> Na slobodnom tržištu nekretninama, realna je svaka cijena koju je netko spreman platiti. Kada velike svjetske korporacije krenu s promocijom svojih novih proizvoda na svjetsko tržište, moraju ulagati golema sredstva u reklamne svrhe, primjera radi samo za promociju jednog svog novog parfema, jedna francuska tvrtka potroši oko pet milijuna dolara, i pritom nije pokrila na zadovoljavajući način sve interesantno tržište, ali kada npr. ta ista tvrtka za tu istu sumu kupi na nekoj od javnih dražbi sliku Vincenta van Gogha, tada sav svjetski tisak i mediji, gotovo u svaki dom, donose informaciju o tom događaju, s upola manje potrošenih sredstava. Naravno da svakome od nas zastane dah kada čujemo cijenu i da se pitamo da li ta slika doista vrijedi toliko, svakako je tako polučena cijena izvjesno rezultirala uvećanoj vrijednosti cijelog slikarskog opusa, bez obzira na slijedeću dražbu.</p>
<p> U visoko razvijenim i ekonomsko stabilnim zemljama koje nisu imale poremećaje tektonskih razmjera u smislu društveno političkih i ekonomskih potresa, kao kod nas, stoga što nije bilo političkih promjena, moguće je sustavno pratiti vrijednosne odnose nekretnina. Što se kod nas dogodilo? Mi smo nakon Drugog svjetskog rata pisali novu povijest, gradili nove socijalne odnose, i unosili nove vrijednosti (bez pokrića) u sve aspekte ljudskog djelovanja pa tako i u umjetničke.</p>
<p> Pokušat ćemo vam na nekoliko slijedećih primjera približiti problem trgovanja kod nas, koji je nastao intervencijama političkih faktora u pedesetim godinama, koja su uvjetovala neobične pojave na tržištu umjetnina, iz časopisa »Bulletin« koji je izdavao Institut za likovne umjetnosti jugoslavenske akademije br.1/2 od 1952. godine.</p>
<p> Moderna galerija je te godine otkupila i nabavila 63 djela od kojih ćemo navesti nekoliko autora i njihova djela: Miroslav Kraljević, ulje/platno 66,6×51,6 cm »Divlje patke« 1910.g, iz privatne kolekcije za 40.000 din.; Vanja Radauš, bronca visina 46 cm »Portrait Tanje« od autora za 90.000 din.; Emanuel Vidović, uljeplatno 53×60 cm, »Splitska katedrala«, otkupljeno od autora za 60.000 din; Ljubo Babić, ulje/platno, 46×38,7 cm, »Portret gđe N.Gj.T« od autora za 65.000 din; Oton Postružnik, ulje/platno, 56×69,8 cm, »Dubrovnik« od autora za 40.000 din; Mirko Rački, ulje/platno, 80×70 cm, » Žena kod ognjišta« iz privatne kolekcije za 30.000 din; Celestin Medović, ulje/drvo, 25×31 cm »Pejzaž« iz privatne kolekcije za 35.000 din; Edo Murtić, ulje/platno »Zadar« 81×65 cm od autora za 50.000 din; Ignjat Job »Marina«, ulje/platno 70,7×63,9 cm iz privatne kolekcije za 30.000 din.; Zlatko Prica, »Medresa u Delhiju«, ulje/platno, 65×81 cm. od autora za 50.000 din.</p>
<p> Budući da nismo mogli dobiti parametre vrijednosti novca od Zavoda za statistiku, kojem smo se obratili, za vašu informaciju – dobre činovničke plaće pedesetih godina bile su oko 4500 do 5000 din., američki vojnik u okupacionim zonama u Austriji imao je plaću u iznosu od 100 dolara (odnos valuta 33 din=1 DM, 1$= 4 DM), treba svakako imati na umu da odnos dinara prema stranim valutama nije imao neko značenje, dinar je bio stabilna valuta. Iz istog časopisa slijede i ovi podaci o otkupu radova posredovanjem »Likuma«: »Nada Dimić« Zagreb otkupila je od Vjekoslava Rukljača Bistu maršala za 40.000 din., od istog autora »Hidroelektra« Zagreb kupila je bistu maršala za 40.000 din. i za 40.000 din skulpturu »Ranjenik«; »Sloboda« tvornica cementa Podsused kupila je ulje na platnu Vilima Svečnjaka »Tvornica« za 50.000 din.; »Učila« Zagreb kupila su ulje na platnu Slavka Šohaja za 17.000 din.</p>
<p> Na samostalnoj izložbi Antuna Maslea u salonu ULUH-a 1953. godine, od izloženih 37 radova prodano šest radova za 74.000 din. (podatak iz arhive za likovnu umjetnost). Naravno da ovako postavljeni suodnos vrednovanja nije trajao kratko vrijeme, bremenitost takvog disbalansa osjećamo i danas. Sistematično narušavanje zdrave tržišne kompetencije, a u vidu moramo imati da se umjetnine moglo kupiti ili u ateljeu ili u nekoj od državnih galerija, cijene nije formiralo slobodno tržište već najčešće podobnost autora, stoga onemogućava kvalitetnu valorizaciju.</p>
<p> U međuvremenu mnoge stvari su se iskristalizirale, u našim prilozima kojima nudimo slike na prodaju, vidljiva je promjena valorizacije i autora i radova, ali ne u zadovoljavajućem obliku. Treba se nadati, kada zato budu stvoreni osnovni preduvjeti, a to je prije svega ukupna ekonomska situacija, da će i na našem tržištu biti puno više reda.</p>
<p> U dobro situiranim sredinama formirane su udruge galerista, koje izdaju licence, kojima se obavezuje galeriste, prije svega na moralni kodeks ponašanja, u smislu komisione prodaje i mogućnost uvida u promet nekretninama. Također, financijska kontrola ima uvid i vodi nadzor prometa, jer stimulira potrošnju, umanjujući ukupni porez na kraju godine za vrijednost kupljenih umjetnina. Organiziranjem dražbi ili aukcijskom prodajom bave se kompetentne osobe, koje dobro poznaju tržište i snagom argumenta selektiraju i autore i djela. </p>
<p>Ivanka Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Tajni agent 007 popularan zbog svoje odanosti ženi i djeci</p>
<p>Prema glasovanju čitatelja magazina People, Pierce Brosnan najprivlačniji je muškarac 2001., čime je ušao na najekskluzivniju listu svjetskih zavodnika na kojoj su, uz ostale, i Mel Gibson, Brad Pitt, Tom Cruise, John Kennedy Jr. S obzirom na okolnosti promijenili su se i kriteriji pa više nisu u modi opasni, rabijatni dečki, već mirni, pouzdani obiteljski ljudi, rijetki primjerci muškaraca koji su uvijek odani jednoj ženi</p>
<p>Magazin People već 17 godina, od 1985., bira najseksepilnijeg muškarca godine. U prvoj rundi titula je pripala tada mlađahnom i privlačnom Melu Gibsonu koji je svojim dječačkim osmijehom i plavim očima zaluđivao žene cijelog svijeta, od prvog trenutka kad se pojavio na filmskim ekranima do današnjih dana. Kasnije su pobjeđivali zavodnici različitih profila i godišta, ali u pravilu filmski glumci, osim Johna Kennedya Jr. koji je bio savršen izuzetak. Tako se na listi nalaze velika imena zavodnika svjetskog filma - Brad Pitt, George Clooney, Jeff Bridges, Sean Connery, Tom Cruise, Denzel Washington, Harry Hamlin, Harrison Ford, Patrick Swayze, Nick Nolte, Richard Gere... Ljepota, odlučnost, šarm, karizmatičnost, dobar izgled, ...sve su to bile kvalifikacijske pretpostavke ovog izbora tijekom godina, ali kriteriji su se ipak mijenjali.</p>
<p> Posebno ove godine, kada su iz konkurencije definitivno izašli loši dečki koji privlače svojim animalnim šarmom i nesavladivošću, robustnom energijom i spremnošću da učine nemoguće. Ne, ove godine, čini se, nakon tragičnih događaja i nesretnih stjecaja okolnosti u kojima se našla Amerika, ukus ljudi se promijenio pa tako i njihovo poimanje najprivlačnijeg muškarca. Danas se traži pouzdan muškarac, čovjek kojemu se može vjerovati, koji ima dovoljno emocija, optimizma i sućuti prema drugima, i u najtežim trenucima.</p>
<p> Pierce Brosnan, čini se, posjeduje sve te kvalitete, što ne kriju ni njegove partnerice. Tako Rene Russo koja je glumila s njim u filmu »Afera Thomasa Crowna«, kaže: »On je genijalan, on je sjajan, ali i zabavan, poput Carya Granta«. »Ima toliko arogancije u showbusinessu, svuda oko nas, ali Pierce kao da je oslobođen toga, kao da nije iz ovog svijeta. On je tako ljubazan, topao, neposredan čovjek«, oduševljena je Jamie Lee Curtis koja je igrala u Brosnanovom posljednjem filmu »Krojač iz Paname«. Barbra Streisand (igrali su u »Ogledalu s dva lica«) tvrdi da je ono što izaziva najviše divljenja kod Brosnana dubina njegove predanosti koju pokazuje u mnogim slučajevima. A njegova susjeda, Linda Hamilton koja je igrala s njim u »Danteovom vrhu«, dodaje: »Gledala sam ga u redu za cappucino, bio je tako opušten i divan. On je doista glavni muškarac danas«. </p>
<p>S 48 godina Brosnan danas izgleda sjajno zato što je prirodan, ne krije bore i ne namjerava raditi plastične operacije, niti su mu potrebni umetci za kosu. On je onakav kakav jest, fizički i psihički, pravi tvrdoglavi i uporni Irac. Odan je uvijek i samo jednoj ženi, prvoj, Cassandri Harris sve do njezine smrti od raka jajnika u prosincu 1991. godine, i sada Keely Shaye Smith, američkoj reporterki indijanskih korijena s kojom se oženio u Irskoj početkom kolovoza ove godine. Djeca su posebna opsesija njegovog života - iz prvog braka ima sina Seana, i dvoje njezine odrasle djece koje je usvojio, dok s Keely ima sinove Dylana i Parisa Becketta. Zato se čini da on, bez obzira na sve Bondove koje je igrao i preko kojih je zavodio milijune žena, ipak najviše privlači tom svojom odanošću obitelji i familijarnim sklonostima.</p>
<p>Jednostavno je neodoljiv, s obzirom da je gotovo raritetan, pomislit će većina žena, razmišljajući je li takav rijedak primjerak muškarca uopće moguć, stvaran i na kojem planetu oni »rastu«?! </p>
<p>On sâm to jednostavno tumači: »Moj otac, Tom Brosnan, koji je bio stolar, (umro je 1988.) napustio je obitelj kad sam imao dvije godine. Odrastao sam, a da ga nisam poznavao, kasnije sam ga sreo samo jednom.</p>
<p>Pretpostavljam da je to razlog zašto toliko žudim za obiteljskim životom, uživam u svojoj obitelji i činjenici da sam otac. To je za mene najljepši osjećaj kojeg čovjek može imati«.</p>
<p> Uostalom, u Brosnanove kvalitete mogli su se nekoliko puta uvjeriti i naši sugrađani s obzirom da je on u nekoliko navrata dolazio u Hrvatsku snimati televizijske filmove, i to u vrijeme najžešćeg rata kad je malo tko iz inozemstva imao hrabrosti prijeći naše granice i živjeti naše živote. </p>
<p>Brosnan je unatoč protivljenju osiguravajućih društava dolazio na vlastitu odgovornost. </p>
<p>U to vrijeme je u velikoj žalosti nakon suprugine smrti utaživao svoju tugu zajedno s našim dramama, dijeleći s nama tragedije i pobjede, svjestan koliko mnogo ljudima znači i sama njegova nazočnost. </p>
<p>Što se uloge Jamesa Bonda tiče, Brosnan idućeg siječnja počinje snimati svoj četvrti film iz života tajnog agenta 007. I premda kruže glasine o njegovom odustajanju od te uloge, on kategorički tvrdi da će igrati Bonda tako dugo dok to bude moguće, to jest dok se psihički bude mogao nositi s tim likom. Inače, upravo je u Irskoj, u Dublinu, završio snimanje filma »Evelyn«, trećeg kojega je radio za svoju producentsku tvrtku »Irish Dreamtime«. Julianna Margulies bila mu je partnerica u tom filmu koja o njemu kaže: »Čim ga sretnete, on počne govoriti o svojoj djeci i ženi, to je najvažnija tema za njega. A onda, kad nešto kasnije vidite tog prekrasnog muškarca kako grli svoju ženu i svoju dječicu, na cijelom svijetu nema ničeg privlačnijeg i ničeg seksualnijeg od tog prizora«. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Tinejdžerski pop u napadu</p>
<p>Serija kompilacija najvećih hitova koja se pojavila ovih dana, usmjerena na predbožićno tržište, samo je najakutniji oblik nezasitnosti diskografske industrije koja bi vam, ako treba, prodala i rog za svijeću. Imena iz perolake pop/rock kategorije kojom se ovom prilikom bavimo, redovito su među prioritetima takvih predbožićnih »izbornih« kampanja namijenjenih publici koja inače ne glasuje</p>
<p>Jesu li današnji tinejdžeri ukusom inferiorni nekadašnjim generacijama mlađih potrošača glazbe? Pitanje koje djeluje okrutno poput noža zabodenog u »Vincekovu« tortu na jednoj od ranijih promocija albuma planetarnih tinejdžerskih heroja Backstreet Boysa, zapravo je isprovocirano pravom navalom teen-heroja i »grupa za mladež« koje caruju na vrhovima top-lista. No, lista imena koju obično povezujemo s imenima poput Backstreet Boys, N' Sync ili Britney Spears, nije tako jednostavno profilirana. Nađu se tu i neki za koje se tek kasnije otkrije da tu spadaju iako se svojski trude dokazati suprotno.</p>
<p>Naizgled žučne i bučne grupe poput Green Day dio su iste priče, samo zaodjevene u celofan mračnog post-punka, iako je u osnovi riječ o proizvodu lišenom bilo kakve opasnosti uzora. Cijela četa pripremljenih kompilacija najvećih hitova koja se pojavila ovih dana, usmjerena na predbožićno tržište, samo je jedan, najakutniji vid nezasitnosti diskografske industrije koja bi vam prodala i rog za svijeću ako treba. Imena iz perolake pop/rock kategorije kojom se ovom prilikom bavimo redovito su među prioritetima takvih predbožićnih »izbornih« kampanja namijenjenih publici koja inače ne glasuje.</p>
<p> Backstreet Boysi su zadnjim »pravim« albumom »Millenium« po tko zna koji put pokazali da uspješno prijete svim dosadašnjim trijumfima i da su pretplaćeni na prva mjesta top-lista u sljedećoj sezoni. Za recentni »The Hits – Chapter One« (EMI/Dallas) ne može se prognozirati suprotno, jer su upravo tu prikupljeni svi mamci kojima su i do sada uspješno vodili rat, uz dodatak nove pjesme »Drowning« već iskorištene kao singl. </p>
<p>Slična medijska pompa prati i Britney Spears - koja ovog puta izlijeće s novim albumom »Britney« (Virgin/Dallas) - iako je riječ o lakoglazbenom proizvodu u kojemu je svima iznad 16 godina vjerojatno teško shvatiti gdje je tu privlačnost. Kod Britney čak ima i poboljšanja u tematici pjesama koje pokušavaju opisati traume osobe koja, kako sama veli, »više nije djevojčica a još nije žena«. No, kao što i »tamošnji«, američki kritičar kaže u magazinu »Rolling Stone«, dosadašnji Lolita image Britney će uskoro morati zamijeniti odraslijom verzijom same sebe ako želi ostati privlačna roba na tržištu čiji konzumenti također odrastaju. Možda bi u SAD, umjesto na rap albume, u ovakvim slučajevima trebalo koristiti naljepnice s uputom roditeljima da slušanje ovakve glazbe djeci može prouzročiti ozbiljne estetske deformacije i nezaintersiranost za stvarni život. </p>
<p>No, Backstreet Boysi i Spearsova u suštini su med i mlijeko spram nekih drugih pojava, još »opasnijih« za one ispod granice punoljetnosti, ponajviše zbog varljivog, »ozbiljnog« celofana ispod kojeg se krije roba istih namjera. Tako su i Green Day nusproizvod cijelog niza prepisanih manirizama, od The Clash i Sex Pistolsa do Nirvane, što se jasno vidi na kompilaciji »International Superhits« (WEA/Dancing Bear) koja unatrag pokazuje da grupa cijelim repertoarom balansira između hinjene provokativnosti i desertne slatkoće pop-rifova.</p>
<p>Podatak da su Green Day potpuno lišeni proklamirane provokativnosti i stripovski prilagođeni publici koja rizikom smatra dodatni make-up i poze pjevača pred mikrofonom, otkriven je tek naknadno, ali zapravo nikome u publici ne smeta. Jer, tako se danas radi, a kao masivno uspješan artikl koji je vlastitim primjerom pokazao da nedostatak originalnosti ne mora biti mana već ziheraška kompilacija nekadašnjih poza, Green Day nisu mali rukavac već proklamirana srednja struja diskografske industrije.</p>
<p>Pitanje s početka teksta zapravo ima očekivan odgovor: znajući za pojave poput Bay City Rollersa, Petera Framptona ili Davida Cassydija, naravno da današnje generacije napadnute bubuljicama ne karakterizira pretjerano zabrinjavajuće pomanjkanje ukusa. No, činjenica je i da smo nekada imali Abbu, a danas The Kelly Family, što je ipak neporecivo propadanje, čak ako i ne spominjemo Spice Girls i Vanessu Mae. </p>
<p>Daleko su dani kad je i Elvis karijeru započeo nošen na valu podrške mlađe publike kojoj je bio jedino svjetlo u tami tinejdžerskih soba i zajednički nazivnik skupnog, napokon ozakonjenog javnog otpora prema »kulturi roditelja«. Danas je buntovni otpor rezerviran za neke starije tinejdžere, »twentynejdžere«, dok je dobna granica konzumiranja glazbe pomaknuta unedogled, tj. unatrag, sve do predškolskog uzrasta. Ukratko, glazbenoj industriji, uvijek sklonoj profitu, najmlađe generacije postale su jednako važne kao i »stari prdonje« od 77 godina, za koje je pak rezervirana promišljena strategija CD-reizdanja glazbe iz vremena kada je »rock bio mlad«, a oni u diskografskim pelenama. Zašto onda novostvorenom tipu publike ne ponuditi prikladnu robu?</p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="31">
<p>Hajduk: 11 trenera u 11 sezona ! </p>
<p>Slaven Bilić 11. je trener na užarenoj Hajdukovoj klupi od početka igranja hrvatske lige. U tijeku je 11. hrvatsko prvenstvo pa je lako izračunati: Hajduk je »trošio« barem jednog trenera po sezoni. Međutim, bilo je sezona kad bi se na »bijeloj klupi« izmijenila i trojica, pa čak i četvorica trenera. Pitanje je, stoga, koliko će na njoj izdržati Slaven Bilić? Tradicija i iskustvo kažu – kraće nego što bi se mogao nadati...</p>
<p>Jedina stalnost na Hajdukovoj klupi je</p>
<p> – potpuna nestalnost. </p>
<p>Od osnutka hrvatske lige Slaven Bilić 11. je trener na očito užarenoj Hajdukovoj klupi. Sada je u tijeku 11. hrvatsko prvenstvo. Lako je izračunati; </p>
<p>Hajduk je »trošio« nešto malo više od jednog trenera po sezoni. </p>
<p>Tako kaža statiskika koja uopćava zbivanja.</p>
<p> Jer, bilo je seozna kad bi se i trojica, pa čak i četvorica trenera izmijenila na Hajdukovoj klupi. </p>
<p>U prvoj Hajdukovoj sezoni trener »bijelih« bio je Stanko Poklepović. </p>
<p>Osvojivši prvo hrvatsko prvenstvo »Špaco« si je priskrbio mjesto u povijesti, no ne i stalnije mjesto za kormilom splitskih nogometaša. </p>
<p> Jer, Poklepović je usred sljedeće sezone otišao, a pokušao ga je zamijeniti »dvojac« Katalinić – Buljan.</p>
<p>Katalinićeve plodne godine</p>
<p> No, već nakon jedne utakmice Buljan je otpao i Katalinić je počeo svoj, za naše prilike dugačak, mandat za kojeg je osvojio dva prvenstva, 1994. i 1995. godine. </p>
<p> U to vrijeme Hajduk je zaista bio nenadmašan u hrvatskom nogometu, a uspješno je nastupao jednu sezonu i u Ligi prvaka došavši sve do četvrtfinala. </p>
<p>U to vrijeme Katalinić je mogao računati s izvrsnom momčadi u kojoj su u naponu igračke snage nastupali Štimac, Asanović, Gabrić... Na kraju, dva osvojena prvenstva i dva Kupa stavljaju Katalinića na pijedestal Hajdukovih trenera. </p>
<p>Nakon kraha u kvalifikacijama za Ligu prvaka protiv Panathinaikosa Kataliniću su kola krenula nizbrdo. Slabiji rezultati u prvenstvu stajali su ga otkaza.</p>
<p> Usred prvenstva 1995./1996. doveden je Mirko Jozić koji se nije naročito iskazao na Hajdukovoj klupi... Izdržao je do kraja sezone i otišao. Bez trofeja!</p>
<p> Hajduk je polako ali sigurno zapadao u veliku krizu, Dinamo, tadašnja Croatia, preuzimao je primat u našem nogometu</p>
<p>Nastojanje Hajdukove uprave da pod svaku cijenu konkurira Dinamu dovela je do toga da su se od svakog budućeg trenera imperativno tražili najviši rezultati. Bez obzira kakva momčad bila. </p>
<p>Tako su redom stradavali treneri koji su bili žrtva visokih klupskih ambicija. Rezultata nije bilo...</p>
<p>Ivan Buljan izdržao je cijelu sezonu 1996./97., više spletom okolosti nego zbog dobrih rezultata. </p>
<p> No, odmah nakon završetka sezone Buljan je odstupio i tadašnja nova Hajdukova uprava krenula je, po tko zna koji put, ispočetka.</p>
<p>Za trenera je postavljen Luka Bonačić, a za šefa struke Tomislav Ivić. Njih dvojica zajedno trebala su Hajduku vratiti staru slavu, no po zlu je krenulo nakon nekoliko tjedana.</p>
<p>Ivić je odlučio otići, nezadovoljan brojnim anomalijama.</p>
<p> U svojoj težnji za savršenstvom često je sve kritizirao i sukladno svjim navikama – naglo otišao. </p>
<p>Jedno je vrijeme momčad vodio sam Bonačić, ali ne zadugo. Slabi rezultati i velik broj dovedenih, mahom nekvalitetnih igrača, razljutili su upravu.</p>
<p> Bonačić, pak, nije trpio kritikeza svoj rad i odlučio je otići. Do kraja prvenstva Hajduk je vodio, po prvi puta, Zoran Vulić. </p>
<p>Za sljedeću sezonu, 1998./99., angažiran je iznova Ivan Katalinić. Izdržao je cijelu sezonu, no uspjeha nije bilo. Izvjesno opravdanje za dominaciju Dinama bilo je pomlađivanje momčadi. Tako da je Katalinić još jednu sezonu dočekao na Hajdukovoj klupi. Ali, nije dugo izdržao.</p>
<p> Nakon europskog poraza protiv Levskog iz Sofije Katalinić je morao otići. Doveden je Ivica Matković koji je najavljivao atraktivnu igru i bolje rezultate. Bile su to izjave bez pokrića i on je ubrzo smijenjen. </p>
<p>Na <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> je doveden Petar Nadoveza, Hajdukov trener i bivši igrač koji je bio na odmoru u malome Tribunju. </p>
<p> Zapravo, Nadoveza je već duže vrijeme bio na odmoru, a Hajdukov poziv nije odbio, iako je bilo dosta podsmijeha na koji je način došlo do realizacije te ideje. </p>
<p>Nadoveza je bio, ono što se kaže, prijelazno rješenje. Ipak, uspio je osvojiti Kup, prvi trofej nakon pet godina. S »bunkerom« u Maksimiru uspio je utakmicu dovest do minimalnog 0-1 poraza, obranivši tako 2-0 splitsku stečevinu. </p>
<p>U sezonu 2000./01. Nadoveza je krenuo s neskrivenim ambicjama. Želje su bile jedno, a mogućnosti drugo. Nakon nekoliko slabijih rezultata opet dolazi do smjene. Nadoveza odlazi, po drugi puta dolazi Zoran Vulić. Na sveopće iznenađenje Vulić osvaja prvenstvo zaredavši dobrim rezultatima, osvaja se naslov nakon šest godina. Split je danima slavio, a još za vrijeme proslave došlo je do sukoba uprave i trenera koji je osvojio naslov prvaka.</p>
<p> Vulić je otišao nakon izjave predsjednika kluba »kako je prvenstvo mogao osvojiti i njegov otac«. Neposredno prije nego što će u Hajduk ući četiri donatora - Štimac, Asanović, Bokšić i Štimac - uprava kluba angažirala je Nenada Gračana. Ruku na srce, slaba partija protiv Ferencvarosa koji je ipak eliminiran u kvalifikacijama za Ligu prvaka, te nešto bolji nastupi protiv Mallorce koji, pak, nisu završili trijumfalno, već su poprilično iritirali navijače. </p>
<p>Hajdukova igra, k tome, bila je svedena na puku obrambenu formaciju s nabacivanjem dugih lopti u napad. Ipak, Hajduk je u prvenstvu ostvario devet uzastopnih pobjeda, no kritike prema Gračanu nisu bile umanjene. Napose zbog loše igre. </p>
<p>Neodlučen prvenstveni ishod u Koprivnici, te poraz u Kupu protiv Varteksa na domaćem terenu prelili su čašu strpljenja Hajdukove uprave. Gračan je smijenjen, iako je sve zamotano u celofan »sporazumnog raskida«. </p>
<p>Doveden je Slaven Bilić, s pomoćnikom Ivanom Pudarom. Bilić nema trenersku licencu, no zbog toga se nitko ne živcira. Koliko će Bilić potrajati? Tradicija i iskustvo kažu – kraće nego što bi se mogao nadati...</p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Zašto je skijanje postalo opasnije </p>
<p>od »formule 1«?</p>
<p>»Kako zaštititi skijaše? Jedino bolidom za snijeg, ha, ha... Šalim se. U ovom je trenutku nemoguće razmišljati o tome. Naime, s nekakvim pojačanim odijelima se gubi na brzini, što je suprotno traženjima sporta. Vrat se nikako ne može zaštititi, a štitnici koji bi štitili koljena također bi ih usporavali. Dakle, zaštita na taj način je nespojiva s brzinom, koja je ključna u skijanju. Jedina prevencija jest fizička snaga i dobra priprema«, smatra liječnik u hrvatskom skijaškom stožeru dr. Mladen Miškulin</p>
<p>Današnji sport ima sve manje u sebi onih plemenitih olimpijskih načela, a sve više nalikuje modernom gladijatorstvu. </p>
<p>Svaki sportaš voli pobjede, mukotrpno radi i živi za njih, no upleo se u to i praktičan razlog – novac. Sport je postao posao, u koji se mnogo ulaže i od kojeg se mnogo traži i očekuje. Kako bi opstali (i zaradili), sportaši danas moraju izdržati strahovite napore, mnogo utakmica, treninga, priprema... </p>
<p>Kad se i dogodi ozljeda, mnogi se od njih nemaju vremena se oporaviti do kraja, jer »posao trpi«! S tim se slaže i dr. Mladen Miškulin, bivši vaterpolist, a danas ortoped koji surađuje s hrvatskom skijaškom vrstom.</p>
<p>Ova je skijaška sezona počela kobno za mnoge skijaše, ozljeda je sve više i više, sve su teže, a neke i kobne. Svjetski priznati stručnjak alpskog skijanja, Slovenac Tone Vogrinec je rekao kako je skijanje danas postalo opasnije od »formule 1«, u kojoj se pri brzini od 200-300 kilometara na sat bolid okrene, a vozač izađe van, otrese prašinu i ode u boks. Skijaši, pak, u najboljem slučaju završavaju u bolnici.</p>
<p>– Zahtjevi su danas mnogo veći nego prije nekoliko godina, a i konkurencija je mnogo jača. Skijaši su danas fizički mnogo jači, pripremljeniji su, a brzine su mnogo veće nego prije. No, u skijanju se niz padinu spušta ljudsko tijelo, bez ikakva oklopa i to je teško zaštititi, kaže dr. Miškulin.</p>
<p>• Koliko bi se moglo zaštititi skijaše od ozljeda s preinakama opreme? Je li tako nešto uopće moguće?</p>
<p>– Jedino bolidom za snijeg, ha, ha... Šalim se. U ovom je trenutku nemoguće razmišljati o tome. Naime, s nekakvim pojačanim odijelima se gubi na brzini, što je suprotno traženjima sporta. Vrat se nikako ne može zaštititi, a štitnici koji bi štitili koljena također bi usporavali. Dakle, zaštita na taj način je nespojiva s brzinom, koja je ključna u skijanju. Jedina prevencija jest fizička snaga i dobra priprema.</p>
<p>• Što najčešće skijaši ozlijeđuju?</p>
<p>– Ozljede koljena su gotovo polovica svih ozljeda, zatim ozljede glave, pa ekstremiteta, rame, šake, a zatim ostalo.</p>
<p>• Na što skijaši moraju posebno paziti u pripremanju?</p>
<p>– Recimo, koljeno koje najčešće strada. Koljeno se sastoji od ligamenata i muskulature i ti dijelovi moraju biti pripremljeni za specifične uvjete u skijanju. To je najviše što mogu napraviti.</p>
<p>• Imate li kakvih spoznaja o tome koliko vrhunski skijaš u 10 godina karijere provede na rehabilitacijama?</p>
<p>– Nemam, mislim da o tome nema nikakvih statistika. Postoje statistike o količini i vrsti ozljeda, ali o tome ne. Ali mislim da to nije mnogo vremena. Dogodi se da svaki sportaš ima sezonu kad ga muče ozljede, no prođe sezona ili dvije da je zdrav.</p>
<p>• Što se uopće može napraviti da skijanje postane sigurniji sport? Ima li tu udjela i drukčija konfiguracija staze?</p>
<p>– Prvo imamo rekreativno skijanje. Tu konfiguracija staze ima veliki udio, mora biti sigurna, bez leda, bez hupsera. Trebalo bi odvojiti skijaše od snowboardera, jer je način skijanja drukčiji. Zatim, i rekreativci se trebaju pripremiti za skijašku sezonu, održavati kondiciju cijele godine, a uoči skijanja pojačati snagu nogu. Bitno je i održavanje opreme, što mnogi ne rade. Teško je u našim uvjetima svako malo mijenjati pancerice i skije, pa mnogi skijaju u istoj opremi i po 10-15 godina. Kod vrhunskih skijaša razmišljati o sigurnosti i drukčijoj konfiguraciji staze je nemoguće. Tu se radi o sportskom prestižu, o »citius, altius, fortius«, dakle »brže, više, jače« i zbog toga je nemoguće postaviti granice. Današnji sport više nema Cubertaina i »važno je sudjelovati«. Danas je važno samo pobijediti.</p>
<p>• Pobijediti... Po svaku cijenu?</p>
<p>– Da, na žalost, po svaku cijenu, jer su takvi zahtjevi današnjeg sporta. Mnogo se novca ulaže u sport koji je postao posao i sportaši su postali gladijatori koje publika traži. Zato nema granica, nema vremena za oporavak. I svaki sportaš mora biti svjestan u što ulazi i koliko mora dati od sebe.</p>
<p>• Dakle, zasad zaštite nema? Vidi li se kraj postulatima »brže, više, jače«?</p>
<p>– Nema apsolutne zaštite, osnovna je prevencija i jedino to može izvući sportaša. Moderna tehnologija još nije pronašla način kako zaštititi skijaša. Što se tiče kraja nadmetanja pod mogom »brže, više, jače«, to je malo provokativno... Teško je to reći, jer govorimo o ljudskom tijelu. Mislim da zasad nitko ne vidi kraj tome, ali ne bi bilo čudno da će jednog dana trebati razmisliti o tome i reći »dosta«. </p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Je li moguć golf bez rupa?</p>
<p>Bez dobre ponude golferima Hrvatska nema izgleda postati dio konkurentne sredozemne turističke ponude. Mi zapravo tek trebamo izboriti položaj na europskoj karti golfa, iako je još daleke 1922. godine prvo igralište, jedno od najljepših i najvećih u Europi bilo izgrađeno baš na Brijunima, osam godina kasnije u Ičićima, a 1931. godine i u zagrebačkome Maksimiru. Danas, pak, dok stotine tisuća eurogolfera znatiželjno traga za novim terenima, malo tko će od njih doći u Hrvatsku. Možemo li to ikako promijeniti?</p>
<p>Kada je Vlada na sjednici u Splitu 11. listopada donijela Odluku u uvjetima i načinu davanja zemljišta, šuma i šumskog zemljišta u državnom vlasništvu za gradnju golf igrališta, istarskim turističkim vizionarima kao da je pao kamen sa srca. Nije bilo više ni formalnih zapreka ostvarenju zamisli da se u Istri počne graditi niz golf igrališta, a po županijskom prostornom planu predviđena su čak 22. Štoviše, Vlada je odluku dostavila svim resornim ministarstvima i Državnom odvjetništvu, što je predstavljalo nedvojbenu podršku ambicioznom projektu čiji je cilj radikalno podizanje kvalitete hrvatskog turizma, kako bi se prvo u Istri, a zatim i širom Hrvatske privukao bar dio od nekoliko stotina tisuća europskih golfera koji stalno tragaju za novim terenima. Golferi se, naime, ne nadmeću toliko među sobom, koliko s terenom. I kad ga savladaju nekoliko puta, žele dalje, u nove izazove. To su im odlučili ponuditi u Istri. </p>
<p>Zato je nakon Vladine odluke Branko Curić, direktor Turističke zajednice Istarske županije, bio nedvojben: »Računam da bi u optimističnoj varijanti do iduće sezone mogla početi gradnja pet-šest igrališta. Riječ je o golf centrima koji mogu imati i nekoliko igrališta. Sasvim sigurno ubrzo će se po Istri kopati »na veliko«!</p>
<p>U međuvremenu, lokalni konzorciji oformljeni po općinama i gradovima za svaku konkretnu lokaciju morat će riješiti vlasničke odnose kao preduvjet za raspisivanje javnog natječaja. Sudeći po stanju na terenu, za natječaj je najzreliji lokalitet Marlera na području općine Ližnjan za koji godinama veliko zanimanje pokazuje nogometni vratar Dražen Ladić, koji je navodno osigurao i novac za cijelu investiciju. No, pitanje je tko će proći na natječaju.</p>
<p>Vlada je u Splitu odlučila da se državno zemljište za golf igrališta investitorima ustupa koncesijom uz minimalnu godišnju naknadu od tisuću kuna po hektaru za obalne lokalitete u zoni do kilometra od kopnene granice pomorskog dobra. Za sve druge lokalitete naknada za hektar terena je 400 kuna, i to na 40 godina. Ti povoljni uvjeti mogu se razumjeti tek spram činjenice da se prosječne cijene novih golf igrališta s 18 plus devet rupa kreću od tri do deset milijuna DEM. Štoviše, na prste se mogu izbrojiti javna igrališta (klupska su nešto posve drugo) koja ostvaruju dobit.</p>
<p> Kao nekad teniska igrališta, sada su golf tereni glavni mamac za bolje stojeću turističku klijentelu. Zato su u Istri odlučni što je moguće prije sagraditi sedam golf igrališta, kao jedan od najvažnijih koraka u zaokretu prema kvaliteti, jer su postojećom ponudom veći iskoraci nemogući.</p>
<p>Taj naum nije novijeg datuma, ali je potaknuo razradu strategije razvoja golfa na državnoj razini. Još 1994. godine gradovi Poreč i Rovinj, općina Ližnjan te »Plava laguna« i »Riviera« naručili su od pulske konzalting tvrtke »COIN« izradu dokumentacije za realizaciju projekta gradnje golf igrališta na njihovim područjima. Iduće godine u Ministarstvu turizma počela je izrada elaborata »Golf kao element razvojne strategije hrvatskog turizma«. U međuvremenu je osnovano i stručno tijelo za ocjenu i koordinaciju programskih i projektnih priprema izgradnje golf igrališta, da bi još 26. kolovoza 1999. godine bivša Vlada prihvatila Program razvitka golfa kao elementa razvojne strategije turizma, a zatim ga 30. prosinca i dopunila. Taj program bio je rezultat višegodišnjeg usuglašavanja ministarstava, državnih institucija te zainteresiranih gradova i općina. Zbilo se to u mandatu ministra turizma Ivana Heraka.</p>
<p>Tada je bilo predloženo 19 lokaliteta, zatim je uslijedilo proširenje programa s dodatna 24 mjesta, iako se od početka sumnjalo u izvedivost pojedinih prijedloga. Polazište te razvojne koncepcije temeljilo se na stavu da samo turizam predstavlja tržišno realnu osnovu razvitka golfa, koji se širom Europe i drugdje već potvrdio kao izraz kvalitete i tržišne uspješnosti. Bez solidne golf ponude, ocijenjeno je, Hrvatska nema izgleda postati dijelom konkurentne sredozemne turističke ponude. Hrvatska je zapravo tek trebala izboriti položaj na europskoj karti golfa, iako je još daleke 1922. prvo igralište i jedno od najljepših i najvećih u Europi bilo izgrađeno na Brijunima, osam godina kasnije u Ičićima, a 1931. godine i u zagrebačkom Maksimiru.</p>
<p>Na početku novog tisućljeća brijunsko je igralište upola obnovljeno s devet rupa, izgledna golferska destinacija u »Dolini Kardinala« u Krašiću opterećena je bila nedostatnim dozvolama. Lijepo i dobro održavano golf vježbalište s tri rupe izgradio je u Taru nedaleko Poreča arhitekt Lovorko Slamar i preko tamošnjeg kluba uporno podiže golferski pomladak. Nešto skromnija vježbališta, također s tri rupe, postoje kod Splita, Karlovca i Varaždina i to je trenutno sve. Naspram takve infrastrukture, od 1992. djeluje Hrvatski golf savez (s 10 klubova i više od 500 igrača i igračica) kao član Europske golferske federacije.</p>
<p>Naspram takvog stanja u Hrvatskoj, u svijetu je registrirano više od 40 milijuna golfera, od čega na Europu otpada oko 6,5 milijuna igrača i oko šest tisuća igrališta. Najviše igrača i terena imaju SAD (27 milijuna igrača i 16.500 terena), a drugi je Japan (preko 12 milijuna igrača i 1800 igrališta). Prema istraživanju tvrtke »COIN«-a u Europi se praktički svakog dana dovrši jedno novo golf igralište. Istodobno, svake se godine broj igrača poveća za najmanje sedam posto. U međunarodnom turističkom prometu lani je bilo više od 1,1 milijun europskih golfera!</p>
<p>»Oni uglavnom dolaze iz Velike Britanije, Švedske, Njemačke i Francuske. To ujedno znači da godišnje više od 360.000 Britanaca i najmanje 180.000 Nijemaca putuje izvan zemlje radi igranja golfa. Istodobno, recimo, Portugal ima 60 golf terena na kojima ugošćuje preko 300.000 golf turista«, kazuje nam Ksenija Orlić, jedna od voditeljica golf studije u »COIN«-u. Istodobno Španjolska i Italija imaju svaka više od 200 igrališta, Turska zaostaje s 20-ak, a na kraju, ali znatno ispred nas su Grčka, Mađarska i Slovenija s pet do deset terena. Zanimljiv je primjer Grčke koja je donijela Državni program razvitka golfa i u razdoblju od 1998. do 2003. u 30 novih igrališta država neposredno investira 200 milijuna dolara, ne računajući niz poticajnih mjera!</p>
<p>Nastojeći uhvatiti priključak s europskim golferskim »repom«, slijedom Vladina zaključka Ministarstvo turizma osnovalo je posebno stručno tijelo za koordinaciju aktivnosti pripreme projekata izgradnje golf igrališta na čijem čelu je bio dr. Velimir Šimičić. Tijelo se trebalo pozabaviti osnivanjem regionalnih i lokalnih konzorcija, pribavljanjem lokacijskih dozvola, sređivanjem pravno-imovinskih odnosa, ustupanjem projekata investitorima i pomaganjem u ishođenju građevnih dozvola.</p>
<p> Do sada je učinjeno malo - osnovani su konzorciji za igrališta Crveni Vrh (Savudrija), Prašćarija (Novigrad), Zelena laguna (Poreč), Marlera (Ližnjan), Butoniga (Buzet), Pićan-Jakomići (Labin) i Sinjsko polje-Stobreč. Kako je Istra od početka bila najzainteresiranija za realizaciju projekta, osnovan je i Konzorcij za golf Istarske županije. Dosad su najveće zapreke predstavljale previsoka naknada za državno zemljište kao i skupa prenamjena poljoprivrednog, ali i to je konačno riješeno.</p>
<p>No, u posljednjem izvješću o realizaciji programa gradnje igrališta, posebno se ističe neupotrebljivost dokumentacije koju je za 15-ak lokaliteta izradila tvrtka »Croatia golf«, za što je čak i sudski terećen tadašnji ministar Herak (ali je Županijski sud u Puli dozvolio vještačenje osporene dokumentacije što je povjereno Urbanističkom institutu Hrvatske). Ministarstvo turizma iniciralo je utuženje izvođača te dokumentacije, uz odštetni zahtjev, a i raskinulo je ugovor o izradi iste dokumentacije za dodatnih 28 lokaliteta koji je bio potpisan 26. siječnja 2000. Ipak, posljednjom revizijom programa ocijenjeno je da je za izglednu izvedbu spremna tzv. prioritetna skupina lokaliteta: Marlera, Crveni vrh, Prašćarija, Zelena laguna, Brijuni te Sinjsko polje i Stobreč. U tu skupinu uvršteno je bilo i zgotovljeno golf igralište »Dolina Kardinala« u Krašiću, za kojeg je rečeno da je dobro projektirano i napravljeno, ali da je bez građevinske dokumentacije i nejasnih vlasničkih odnosa.</p>
<p> Spomenuta je i lokacija Blato kod Zagreba za koju je izdana lokacijska dozvola, ali je bilo vlasničkih nejasnoća, što je otežalo traženje investitora. U međuvremenu je zamro rad stručnog tijela pri Ministarstvu turizma, njegov predsjednik i koordinator je na neki način, saznajemo, razvlašćen i poslije Vladine splitske odluke nužno je reaktiviranje cijele golferske vertikale.</p>
<p> Čini se da će se i to inicirati iz Istre, koja ne može čekati okupljanje cijele tzv. golferske koalicije. To bi bila garancija da se uistinu bar na proljeće počnu graditi prva istarska igrališta kako bi barem 2003. preuzela dio europske golferske klijentele. Nakon otklanjanja posljednjih zapreka u Istri se ide na izradu studija utjecaja na okolinu za lokalitete koji je nemaju. Slijedi i donošenje lokalnih prostornih planova kao preduvjeta za izdavanje lokacijskih dozvola i raspisivanje javnog natječaja za izbor investitora.</p>
<p>»Što se nas u Istri tiče, Vlada je riješila normativne preduvjete. Za četiri lokacije - Savudriju, Novigrad, Zelenu lagunu i Marlera - pozitivno je mišljenje utjecaja na okolinu. Preostaju detaljni prostorni planovi koje Marlera već ima. Tamo treba samo usuglasiti zonu obuhvata s dva partnera i natječaj se može raspisati. To je izvedivo već u siječnju, a izbor investitora moguć je u veljači pa s početkom proljeća može konačno početi gradnja«, uvjeren je Veljko Ostojić, član županijskog Poglavarstva zadužen za turizam i ruralni razvoj te donedavni doministar turizma.</p>
<p>Bageri će, dakle, na buduće terene za golf kao prethodnica euro-golfera. U pozadini tog veleprojekta ostaje dilema: tko će projektirati igrališta? Poznato je da su ti projekti vrlo skupi, stoje oko dva milijuna maraka ili dolara u svjetskim razmjerima. Plaća se zapravo ime projektanta, a to su u pravilu aktualni ili bivši vodeći svjetski golferi. Danas je na vrhu te piramide Robert Trent Jones mlađi, a među onima koji ga slijede je i Graham Marsh, zainteresiran za projektiranje u Hrvatskoj, posebice u Istri. No, iskusni hrvatski projektant Lovorko Slamar na osnovi bogatog međunarodnog iskustva u tom poslu, uvjerava nas da ćemo ipak sami morati obaviti glavninu posla, a bilo bi najbolje da učinimo sve. Pritom upozorava na opasnost kopiranja američkih ili japanskih uzora, naspram nužnosti zaštite izvornog ambijenta. </p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Repeša ponovno pod »tornjem«, Cibona kreće u lov na Rađu </p>
<p>Repeša je u subotu raskinuo ugovor s poljskim Slaskom i u nedjelju dolazi u Zagreb gdje će potpisati ugovor sa Cibonom. Nakon što su odlučili o novom treneru, Cibonini čelnici krenut će u otvoren lov na Dina Rađu, vjerojatno još uvijek najboljeg europskog centra, a i njegovo dovođenje bila bi definitivna potvrda da hrvatski prvak ne odustaje od ambicija u Euroligi</p>
<p>ZAGREB, 24. studenoga</p>
<p> – U subotu oko podneva stigla je iz Cibone definitivna potvrda da je Jasmin Repeša novi trener momčadi hrvatskog košarkaškog prvaka. Repeša je u subotu ras kinuo ugovor s poljskim prvakom Slaskom i nedjelju će doći u Zagreb gdje bi trebao potpisati ugovor sa Cibonom. Vjeruje se da taj ugovor neće biti sastavljen samo do kraja sezone, već će Repeša i Cibona dogovoriti suradnju na duže staze, po svemu sudeći najmanje i za sljedeću sezonu. </p>
<p>Jasmin Repeša bio je trener Cibone u sezonama 1995./96. i 1996./97. u kojima je osvojio oba prvenstva Hrvatske i jedan Kup, dok je u Euroligi u prvoj sezoni sa skorom 8-8 ostao u skupini, a u sljedećoj je sezoni sa skorom 11-8 stigao do osmine finala. Nakon Cibone, Repeša je osvojio s turskim Tofasom tursko prvenstvo i Kup, lani je sa Splitom stigao do četvrtfinala Suprolige, a u tijeku aktualne sezone preuzeo je poljski Slask, no tamo su ga dočekali veliki problemi.</p>
<p> – Imao sam ponudu od Slaska i ovoga ljeta, no tada su u igri bile neke druge kombinacije, pa je to sve propalo, a ja sam ostao želja kluba iz Wroclawa. Kako sezona nije počela kako su Poljaci željeli, ponovno su me kontaktirali, no dočekan sam zbog događaja prošloga ljeta prilično hladno, kako od navijača, tako i od novinara. Momčad je bila u lošem stanju, porazi su se nastavili i u subotu sam raskinuo ugovor sa Slaskom. U nedjelju dolazim u Zagreb, rekao je Repeša ne želeći još ništa govoriti o Ciboni, momčadi i ambicijama, jer još ništa nije potpisano, ali dogovor je postignut. </p>
<p>No, dogovorom s Repešom, Cibonina uprava jasno je naznačila da se ne predaje od ove eurosezone, iako je skor 2-4 i premda slijede dva teška gostovanja u Ateni i Vitoriji.</p>
<p> – Pokušat ću sve što mogu kako bi »razmrdao« stanje i kako bi pobijedili u dvije od tri utakmice u Euroligi koje slijede, naznačio je Repeša.</p>
<p>Dolazak Jasmina Repeše mogao bi i donekle promijeniti sastav Cibonine svlačionice. Naime, pod »tornjem« još nisu odustali od Dina Rađe, o tome je bilo govora i u pregovorima s Repešom. Sad, kad je donijeta odluka o treneru, Cibona će, bez sumnje, krenuti u otvoreni lov na vjerojatno još uvijek najboljeg europskog centra. Božo Miličević, Cibonin direktor definitivno nije odustao od velikih ciljeva u ovoj sezoni. </p>
<p>Tvrtko Puljić</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Pun koš trenera </p>
<p>Božo Maljković je vodio Split čak tri sezone krajem osamdesetih i u tom razdoblju su »žuti« osvojili dva naslova europskih prvaka. Danas je na Gripama drugačije vrijeme </p>
<p>SPLIT, 24. studenoga</p>
<p> – »U Italiji svakog vikenda barem devetorica trenera su »kreteni, a devetorica su genijalci«, kazao je prije dva tjedna Englez Roy Hodgson, trener nogometaša Udinesea. S ovom rečenicom pokazao je svu muku trenerskog posla. Taj posao Izložen je kuloarskim raspravama, nadmudrivanjima u kafićima, a o trenerskim odlukama pametuju i birtijaši i postolari i brijači, i profesori..., ali i politikanti i sitni mešetari. Otkazi pljušte nakon krivog koraka, malog nesporazuma, prekida u komunikacijama ili s igračima ili poslodavcima. Treneri su krivci svima i krivi su za sve.</p>
<p>Košarkaški klub Split CO nakon što su osvojena tri kupa europskih prvaka 1989, 90., 91., i do tada se ponosilo rijetkim smjenama (Božo Maljković je tri sezone gradio najbolju momčad Europe, a posljednji europski naslov je osvojen sa Željkom Pavličevićem), krenula je vrteška. Treneri su odlazili i dolazili poput vlaka bez voznog reda. Nakon Pavličevića, žuti su doveli Ranka Žeravicu koji u kolovozu 91. vodio momčad na interkontinentalnom kupu. Raskid sa Žeravicom otvorio je vrata Nenadu Amanoviću. a Šibenčanin nije dočekao kraj sezone, već je doveden Boris Kurtović i osvojen Kup. Sezonu 92/93. vodio je Vlado Vanjak i ponovno na Gripama nisu bili zadovoljni iako je ponovno osvojen Kup. Slavko Trninić je 93./94. preuzeo momčad, potpisao četverogodišnji ugovor, ali nije dočekao kraj sezone. Debitant Ivica Burić se okitio još jednim Kupom. U klubu su potom htjeli Josipa Pina Grdovića, koji je ljeto 94. trenirao žute, ali je odustao prije početka natjecanja, te je prigodu ponovo dobio Burić (94./95.). Novi trener za novu sezonu 95./96. bio je Slovenac Zmago Sagadin. Izdržao je tek do ljeta 96., a na Gripama je, napokon, jer su ga iz godine u godinu željeli, osvanuo Zadranin Grdović. Ni on se nije usidrio na klupi žutih. Premda, je u vitrine donio još jedan Kup. Grdovića je zamijenio Nikša Bavčević (97/98.) ali ne zadugo. Na Gripama su se opet oslonili na Željka Pavličevića koji je momčad uveo u osminu finala Eurolige. No ni on nije bio rješenje za novu sezonu. Predrag Kruščić ga je zamijenio, te uspio izdržati cijelu sezonu i pol. No, na proljeće 2000. dobio je otkaz a do kraja sezone momčad je vodio Petar Bezelj. Kako je Bezelj bio samo dežurni vatrogasac, ponovo su na Gripama potražili novo lice za novu sezonu. Doveden je Jasmin Repeša, ostvareno je 15 pobjeda u Suproligi, no više nego uspješna suradnja je na kraju sezone prekinuta. Razmišljalo se tada o Aci Petroviću, ali je na kraju kormilo povjereno mladom Mladenu Vuškoviću. </p>
<p>Do kada?</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Katalinić je u pravu</p>
<p>Povjerenik za suđenje Prve HNL Ivan Košutić nakon pregleda video zapisa procijenio da nije postojao jedanaesterac Hrvatskog dragovoljca protiv Rijeke u Sigetu </p>
<p>ZAGREB. 24. studenoga</p>
<p> – Protesti Ivana Katalinića, trenera Rijeke, nakon poraza u Sigetu protiv Hrvatskog dragovoljca (0–3) nisu bili bez temelja. Tako procjenjuje Ivan Košutić, povjerenik za suđeje Prve HNL, nakon detaljne analize službenog video zapisa spomenute utakmice.</p>
<p>Katalinić je nakon spomenutog susreta sasuo drvlje i kamenje na suca Hrvoja Kurtovića iz Osijeka. Istog onog suca kojeg je prije dva mjeseca Spajić optužio (i zbog toga zaradio tromjesečnu suspenziju djelovanja u nogometu), jer je navodno svoje »dobro« suđenje uvjetovao – kupnjom spavaće sobe.</p>
<p>Tko zna što je sa spomenutom sobom u međuvremenu bilo, ali je Košutić utvrdio veliku sučevu pogreško u 54. minuti kod dosuđivanja kaznenog udarca za Hrvatski dragovoljac nakon čega je bilo 1-0.</p>
<p> U svom pismenom pojašnjenju za javnost, Košutić taj detalj opisuje na sljedeći način:</p>
<p>– Iz snimke je vidljivo da obrambeni igrač Rijeke (Vincetić, op.p.) nije uopće igrao rukom već – tijelom. Sudac je bio nepravilno postavljen, a pogriješio je i u izricanju disciplinske mjere istom igraču.</p>
<p>Košutić je, međutim, odbacio prigovor Rijeke na drugi pogodak. Procijenio je iz snimke da prekršaja nad gostujućim igračem na centru nije bilo, te da je akcija iz koje su domaći postigli drugi pogodak bila regularna.</p>
<p>Košutić je analizirao i utakmicu Slaven Belupo – Hajduk (3-1) ponajprije zbog svekolikog zaključka kako je suđenje Darka Feljana bilo »neoprostivo pristrano u korist gostiju«. Košutićev zaključak...</p>
<p>– Utvrđujem da su utakmicu nogometni suci sa iznimnim zalaganjem odsudili na visokoj razini. Ne stoji primjedba na pristranost sudaca.</p>
<p>Na prigovor Čakovca kako Bubekovo izbijanje lopte iz nogu Bjelanovića u 60. minuti nije bilo za najstrožu kaznu, Košutić je rezolutan:</p>
<p>– Sudac je ispravno postupio u dosuđivanju kaznenog udarca jer je obrambeni igrač Čakovca udario po nogi igrača Varteksa.</p>
<p>Za sve ostale utakmice 15. kola Prve HNL Košutić zaključuje da su odigrane u duhu pravila nogometne igre i bez primjedbi na suđenje. (Z. A.)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Tamarin preokret za sva vremena!</p>
<p>Najbolja europska stolnotenisačica gubila je u meču protiv Kineskinje Jiang Huajuan 0-3 i 9-10 u petom setu, no uspjela je preokrenuti rezultat i pobijediti</p>
<p>SKOVDE, 24. studenoga</p>
<p> - Je li ovo što je Tamara Boroš napravila u 2. kolu Otvorenog prvenstva Švedske najveći preokret u povijesti stolnog tenisa? Zvuči pretenciozno, no sličan rezultatski obrat na jednom ozbiljnom natjecanju teško je pronać. Naime, najbolja europska stolnotenisačica gubila je u meču protiv Kineskinje Jiang Huajuan 0-3 i njezina je suparnica, k tome, imala meč loptu kod 9-10 u petom setu. U tom bi trenutku bilo i logično i pametno kladiti se na Kineskinju, no – izgubili biste! Meč je, naime, završio pobjedom Tamare Boroš 4-3!? </p>
<p>– Tamara je u vrlo dobroj formi, no u prva tri seta je igrala kao na zagrijavanju, uopće nije »gradila« poene. Nakon trećeg seta rekao sam joj da pokuša igrati za poen i upalilo je, prokomentirao je nevjerojatan Tamarin meč Neven Cegnar. </p>
<p>Nakon što je u polufinalu Otvorenog prvenstva Nizozemske preokrenula 1-3 Kineskinji Bai Yang, Tamara Boroš je u petak još zornije pokazala da je u posljednjih godinu dana nevjerojatno puno napredovala na psihološkom planu, što joj je bila možda i jedina zapreka na putu ka samom svjetskom vrhu. U 2. kolu nizozemskog Pro Toura naša najbolja igračica je bez većih problema pobijedila Korejku Park Mi Young (4-1.</p>
<p> l Rezultati, 2. kolo: BOROŠ – Park Mi Young 11-13, 11-4, 11-5, 11-6, 11-9, 3. kolo: BOROŠ – Jiang Huajuan 5-11, 10-12, 7-11, 11-6, 12-10, 11-8, 11-6, četvrtfinale: BOROŠ (HRV) - Li Jia Wei (Sin) 11-7, 11-5, 8-11, 11-4, 8-11, 12-14, 11-3. (M. Š.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="38">
<p>Sjeverni savez napreduje prema Kandaharu, talibani se masovno predaju</p>
<p>Snage Sjevernog saveza prekinule glavni opskrbni pravac talibana u južnom Afganistanu i napreduju prema Kandaharu / Talibanima dan rok za predaju i napuštanje Kunduza / Talibani napustili Maidan Shar i pobjegli u planine / »Počeo proces predaje talibana i on će se nastaviti«, tvrdi čelnik </p>
<p>Sjevernog saveza</p>
<p>QUETTA/MOSKVA/BANGI/MAIDAN SHAR, 24. studenoga</p>
<p> - Snage Sjevernog saveza prekinule su glavni opskrbni pravac talibana u južnom Afganistanu nakon što su zauzele grad između pakistanske granice i talibanskog uporišta Kadahara, rekao je u subotu oporbeni čelnik Hamid Karzai. Karzai, pristaša svrgnutog afganistanskog kralja Zahira Shaha, rekao je da su njegovi borci i snage mudžahedinskog zapovjednika Gula Aghe u petak ušle u grad Tkhata Pul, koji se nalazi na cesti od Kandahara prema graničnom prijelazu Chaman. »Jučer smo zauzeli Tkhata Pul koji se nalazi između Pakistana i Kandahara«, rekao je Karzai za Reuters.</p>
<p> Novinska agencija Afghan Islamic Press (AIP) javila je međutim da su talibani tijekom noći s petka na subotu odbili snažan napad antitalibanskih snaga na jugu Afganistana na području između Kandahara i pakistanske granice. Drugi napad antitalibanskih snaga odbijen je u pokrajini Helmand, bliže Kandaharu, uporištu talibanskog duhovnog vođe mule Mohamada Omara, javila je agencija pozivajući se na talibanske izvore. Prema talibanskom glasnogovorniku snage Sjevernog saveza napale su uz američku zračnu potporu.</p>
<p> Ruska novinska agencija Interfax javila je u subotu da su borci antitalibanskog Sjevernog saveza počeli napade na Kunduz, posljednje uporište talibana na sjeveru Afganistana. Izvjestitelj Interfaxa iz obližnjeg grada Taloqana javio je da je general Sjevernog saveza Daoud Husaini rekao da je 5.000 njegovih boraca krenulo prema Kunduzu u podne po lokalnom vremenu (7:30 sati po GMT-u). Zasad nema neovisne potvrde tog izvješća.</p>
<p> Husaini, zapovjednik istočnog krila Sjevernog saveza, rekao je da se u zoru predalo oko 1.200 boraca talibanskih snaga nakon pregovora između zapovjednika talibana i Sjevernog saveza. </p>
<p> Prethodno je zapovjednik Sjevernog saveza izjavio da se oko 600 stranih boraca iz opkoljenog grada Kunduza na sjeveru Afganistana predalo Sjevernom savezu. Strani borci - Čečeni, Arapi i neki Pakistanci - predali su se zajedno s oružjem i dovedeni su u Mazar-i-Sharif. Oni su se, kako se čini, nalazili u skupini boraca koji su izašli iz opkoljenog grada tijekom protekle noći i pobjegli prema Mazar-i- Sharifu.</p>
<p> Khan je rekao da predaja stranih boraca predstavlja početak potpune predaje grada, a ne neki izolirani slučaj manje skupine boraca. »Proces predaje je počeo. Ovo je prva skupina. To će se nastaviti«, rekao je Khan. Talibanski guverner Kunduza, koji se kao i talibanski vrhovni vođa zove Mohamad Omar, potvrdio je u petak navečer da su talibanski borci spremni na predaju.</p>
<p> Sjeverni savez uputio u petak ultimatum talibanskim snagama u Kunduzu da se predaju do subote poslijepodne i najavio da će do tada zaustaviti napade na Kunduz i okolicu, gdje se još uvijek nalazi oko 15.000 talibanskih borca, kako bi se omogućila mirna predaja.</p>
<p> Talibani koji drže selo Maidan Shar, 20 km jugozapadno do Kabula, povukli su se u planine, izjavio je u subotu lokalni zapovjednik protutalibanskih snaga Abdulah Qozi. »Zaplijenili smo sve strojnice i šest oklopnih kola« i to oružje ćemo u nedjelju pokazati ministarstvu obrane u Kabulu, rekao je i precizirao da su sukobi u tom području izbili zbog »sukoba dvojice lokalanh zapovjednika«. On je naveo da na mjestima sukoba nije pronađen niti jedan ne-afganistanski borac.</p>
<p> »Jutros smo poslali jednog od naših prestavnika na sastanak s talibanima. Oni su obećali da će se predati«, izjavio je ranije zapovjednik Haji Sher Alam. »Obećali su da će predati teško oružje, a zatim ćemo razgovarati o predaji vojnika«, dodao je. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Pripadnici Al Quaide na putu prema BiH?</p>
<p>SARAJEVO, 24. studenoga</p>
<p> - Državna granična služba Bosne i Hercegovine (DGS) raspolaže informacijama da se dio pripadnika terorističke organizacije »Al-Quaida« uputio prema središnjoj Europi i zapadnim zemljama te da će vjerojatno pokušati ući i na teritorij BiH. Direktor DGS Tomislav Mihalj izjavio je za sarajevski Dnevni avaz kako je ovakva procjena rezultat obavještajnih podataka i operativnih saznanja.</p>
<p>»Imamo informacije da se kreću od Afganistana preko Bugarske i SR Jugoslavije prema BiH«, kazao je Mihalj istaknuvši kako su zbog ove opasnosti poslane posebne upute svim postrojbama granične policije. Država granična služba BiH također je uspostavila kontakte s ministarstvima unutarnjih poslova Federacije BiH i Republike Srpske s obzirom na to da je u njihovoj nadležnosti još uvijek nadzor nad oko 25 posto granične crte.</p>
<p>Dolazak sljedbenika Osame Bin Ladena na područje BiH može se očekivati veoma brzo, istaknuo je Mihalj. On je potvrdio kako se informacije o ovome razmjenjuju i s policijskim službama Hrvatske i SR Jugoslavije kroz ranije uspostavljeni ministarski forum.</p>
<p>Bivši ministar unutarnjih poslova Federacije BiH Muhamed Bešić u listopadu je također upozorio kako se 70 pripadnika »Al-Quaide« u tom trenutku pripremalo doći u BiH smatrajući tu zemlju sigurnim utočištem. Bešić je nakon te izjave bio izvrgnut žestokim kritikama, prije svega iz Stranke za BiH koja ga je i postavila na ministarsku dužnost. Iako nkad nije opovrgnuo utemeljenost ovakvih tvrdnji Bešić je bio prisiljen podnijeti ostavku. Za njegova nasljednika Stranka za BiH je predložila Ramu Maslešu no on do danas nije dobio potporu federalnog parlamenta za preuzimanje te dužnosti. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Izrael u panici zbog iranske nuklearne prijetnje</p>
<p>Izraelski list upozorava da je Iran sve bliže proizvodnji nuklearnog oružja pa stoga Jeruzalem savjetuje Washingtonu da što prije napadne iransku nuklearnu centralu u izgradnji </p>
<p>ANKARA, 24. studenoga (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> – Iran bi trebao postati novom američkom »metom« u borbi protiv globalnoga međunarodnog terorizma. To upozorenje, praktički neku vrstu preporuke najvećoj svjetskoj supersili, prenio je u svojemu komentaru utjecajni izrelski list Haaretz. To glasilo na hebrejskome jeziku tvrdi kako je ostalo malo prostora za diplomaciju, a kao jedinu mogućnost da se teheranske mule spriječe da dođu u posjed oružja masovnog uništenja vidi u nužnosti razaranja iranske nuklearne infrastrukture. </p>
<p>Slično upozorenje iznio je nedavno i izraelski ministar obrane Benyamin Bin Eliezer u intervjuu pariškome Figarou. Ustvrdio je, naime, da će Iran do 2005. biti tehnički i tehnološki osposobeljen da proizvede prvo vlastito nuklearno oružje. Prema izraelskim ocjenama, Amerikanci još nisu odredili tu veliku srednjoazijsku zemlju, bogatu naftom i plinom, kao cilj nove ofenzive. Podsjeća se da su najviši dužnosnici washingtonske administracije, iza strogo zatvorenih vrata, izrazili gledište kako je teheranski režim sve veća potencijalna prijetnja Zapadu. </p>
<p>Okretanje američkih očiju prema Iranu, kao mogućoj prijetnji, posebice je došlo do izražaja 11. rujna, nakon stravičnih zračnih udara međunarodnih terorista na Svjetski trgovački centar (WTO) u New Yorku i zdanje Pentagona u Washingtonu. Neposredno potom, savjetnici za nacionalnu sigurnost američkoga predsjednika Georgea W. Busha izrazili su ozbiljnu zabrinutost glede mogućnosti da Iran dođe u posjed nuklearnog oružja. Komentator Haaretza Zeuvan Pedatzur podsjeća da je pritisak bivše administracije predsjednika Billa Clintona na Kremlj da odustane od isporuke nuklearne tehnologije Iranu bio nedovoljno učinkovit, točnije preblag.</p>
<p>Izraelske nuklearne bojazni došle su gotovo do stanja panike kada je Rusija prije nekoliko dana, kako se tvrdi, isporučila prvi od dva reaktora za nuklearnu centralu u iranskome mjestu Busheru. To je dovelo do promjene »tona« zapadnih stručnjaka koji se, barem dosad, nisu suprostavljali iranskoj nuklearki. Iako službeni Teheran uporno tvrdi da će se nuklearni reaktori koristiti u miroljubive svrhe, Izraelci iznose argumente prema kojima su to samo »prazne riječi« koje ništa ne znače. Podsjeća se da Iran, premda je potpisnik Sporazuma o neširenju nuklearnog naoružanja (NPT), nije potpisao dva nova amandmana koji međunarodnim inspektorima omogućavaju nadzor na licu mjesta. </p>
<p>Komentator Haaretza također upozorava da iranski vojni stručnjaci nastoje »zaokružiti« proizvodnju čak devet vrsta raketnih sustava. Podsjeća da je nedavno testirani SHAHAB-3, koji je navodno izrađen uz pomoć Sjeverne Koreje, što Iranci opovrgavaju, dosegao ciljeve na udaljenosti od 1300 kilometara. Taj je dolet dovoljan da se, kako se ističe, nuklearnim oružjem dosegne Izrael. U pripremi je i SHAHAB-4, verzija ruskoga raketnog sustava SS-4 sa zadanim dometom od 2000 kilometara. A svjetlo dana uskoro bi mogao ugledati i projektil SHAHAB-5 koji bi mogao gađati ciljeve na udaljenosti od 4000 kilometara.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Optužnica protiv Miloševića ugrožava srpski entitet u BiH</p>
<p>BANJA LUKA, 24. studenoga</p>
<p> - Optužba protiv bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića, optuženog za genocid u BiH, ugrožava egzistenciju srpskog entiteta Republike Srpske, ocijenio je subotu savjetnik premijera RS. Premijerov savjetnik za odnose s Međunarodnim kaznenim sudom (ICTY) u Den Haagu Siniša Đorđević drži da optužba zbog genocida može imati »teške posljedice« na postojanje RS i vlasti entiteta se trebaju truditi srušiti tu optužnicu.</p>
<p> Muslimanska i hrvatska zajednica BiH često ističu ideju da je srpski entitet nastao iz genocida i etničkog čišćenja te da nema pravo na postojanje. »Bez obzira da li se Milošević brani ili ne, vlasti RS se moraju boriti protiv te optužnice u ime Miloševića i za dobro RS«, rekao je Đorđević. On je pozvao predstavnike entiteta da »ne čekaju prekriženih ruku«. Primijetivši da još nema službene reakcije vlasti RS, on je ocijenio da nema vremena za gubljenje i da RS i SRJ moraju zajedno razmotriti tu situaciju. On je podsjetio da su središnje vlasti BiH pokrenule postupke protiv SRJ pred ICTY-jem kako bi dobile odštete nakon rata od 1992.- 1995. Optužnica protiv Miloševića zbog genocida u BiH je temelj za te postupke, drži Đorđević. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Optužnica protiv Miloševića ugrožava srpski entitet u BiH</p>
<p>BANJA LUKA, 24. studenoga</p>
<p> - Optužba protiv bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića, optuženog za genocid u BiH, ugrožava egzistenciju srpskog entiteta Republike Srpske, ocijenio je subotu savjetnik premijera RS. Premijerov savjetnik za odnose s Međunarodnim kaznenim sudom (ICTY) u Den Haagu Siniša Đorđević drži da optužba zbog genocida može imati »teške posljedice« na postojanje RS i vlasti entiteta se trebaju truditi srušiti tu optužnicu.</p>
<p> Muslimanska i hrvatska zajednica BiH često ističu ideju da je srpski entitet nastao iz genocida i etničkog čišćenja te da nema pravo na postojanje. »Bez obzira da li se Milošević brani ili ne, vlasti RS se moraju boriti protiv te optužnice u ime Miloševića i za dobro RS«, rekao je Đorđević. On je pozvao predstavnike entiteta da »ne čekaju prekriženih ruku«. Primijetivši da još nema službene reakcije vlasti RS, on je ocijenio da nema vremena za gubljenje i da RS i SRJ moraju zajedno razmotriti tu situaciju. On je podsjetio da su središnje vlasti BiH pokrenule postupke protiv SRJ pred ICTY-jem kako bi dobile odštete nakon rata od 1992.- 1995. Optužnica protiv Miloševića zbog genocida u BiH je temelj za te postupke, drži Đorđević. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Il Piccolo: Nastavlja se »podzemni diplomatski rat« s Hrvatskom </p>
<p>RIM, 24. studenoga (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Prema pisanju uvijek dobro obaviještenog tršćanskog lista Il Piccolo između Italije i Hrvatske nastavlja se »podzemni diplomatski sukob« vezan uz Sporazuma o suradnji i prijateljstvu. Već sama interpretacija dokumenta je raziličita. Prema izjavi hrvatskog ministra vanjskih poslova Tonine Picule sporazum je parafiran dok Farnesina tvrdi suprotno i dokument naziva »nacrtom za raspravu« koji trebaju usvojiti dvije vlade. Prema zamjeniku ministra vanjskih poslova Robertu Antonioneu nije jasno kako je naš ministar to mogao izjaviti i objašnjava to unutarnjepolitičkim razlozima je se »HSLS kao jedna od stranaka koje čine vladajuću koaliciju previše bribližila HDZ-u«. Iz toga se izvlači zaključak da su SDP-u potrebni uspjesi u vanjskoj politici s kojima će dokazati svoju vodeću ulogu. Talijanska strana smatra Hrvatsku odgovornom za nastale zategnute odnose. Prekid pregovora do kojeg je došlo, prema hrvatskoj strani, zbog dodjele medalje za vojne zasluge posljednjoj talijanskoj upravi grada Zadra od strane Quirinalea nije pravi razlog. Radi se u stvari o spornom članku 9 Sporazuma po kojem se Italija obvezuje da će promovirati pridruživanje Hrvatske u UE a naša zemlja preuzima obvezu da će svoje zakonodavstvo prilagoditi europskim normama poštujući princip nediskriminacije. To se jasno odnosi na davanje mogućnosti esulima da sudjeluju i procesu denacionalizacije, zakona koji je na raspravi u Saboru. Na kraju članka se postavlja izravno pitanje zašto nije došlo do susreta između premijera Račana i premijera Berlusconija. Na to je odgovorio zamjenik ministra vanjskih poslova Roberto Antonione: »Iako nije udovoljeno zahtjevu hrvatske strane, odnosi među dva premijera za vrijeme summita i sastanka kvadrilaterale su bili izuzetno prijateljski. Problem napuštenih dobara je problem koji je otvoren između Slovenije i Hrvatske. U ovom trenutku to pitanje produbljuju hrvatska i talijanska strana (komisija pravnika) dok se sa Slovenijom o tome ne raspravlja«. U talijanskoj vladi to pitanje povjereno je zamjeniku premijera Gianfrancu Finiju i ministru vanjskih poslova Renatu Ruggieru. Cijeli ovaj proces se odvija »bez želje da se spriječi pridruživanje Slovenije i približivanje Hrvatske UE« zaključio je Antonione. </p>
<p>Sanja Mihaljinac</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Oženiti se strankinjom i prevesti je na islam vrijedi koliko sto pobjeda u ratu</p>
<p>Talijanska policija već je duže vremena pratila i prisluškivala telefonske razgovore mladog, novopečenog Talijana, Kasima. Bio je u svemu »čist«. Anonimna prošlost, bez ikakvih mrlja. Jedino što je bilo sumnjivo, bila su česta neobjašnjiva putovanja na Bliski istok, od Tunisa, Alžira, pa do Pakistana. Pauze je uvijek pravio u Bosni</p>
<p>SANJA MIHALJINAC, RIM </p>
<p>Nazivaju ih »sleepers« ili »agenti spavači«. Njihov je glavni zadatak bio infiltrirati se »među narod« u nekoj od zapadnih zemalja, tamo živjeti »normalnim« životom, sve do dana kad će u njihovu stanu zazvoniti telefon s kojega će čuti samo njima poznatu šifriranu poruku. Sve vrijeme oni su morali biti spremni u svakom trenutku ostaviti sve za sobom, i krenu u »sveti rat«.</p>
<p>Riječ je, dakako, o specijalno obučenim agentima, koji u svom okruženju ne izazivaju nikakvu sumnju. Savršeno, bez »stranog« naglaska, oni govore jezik zemlje u kojoj žive, bez problema se uklapaju u nove sredine i najčešće su visoko obrazovani.</p>
<p> Jedan od nepisanih zadataka je i da se ožene sa strankinjama i na taj način dođu do željenog, stranog državljanstva. U Kur'anu piše da »onom koji se oženi sa strankinjom i prevede je na islam osigurana je kuća u raju«. »Agenti spavači« to su preveli na svoj jezik, pa tvrde »da ženidba sa strankinjom koja se prevede na islam vrijedi isto koliko stotinu izvojevanih pobjeda u ratu«. </p>
<p> Obiteljski život je najbolja kamuflaža i pruža mogućnost stvaranja skrivenog špijunskog gnijezda koje ne budi nikakvu sumnju. </p>
<p>Oni su najčešće besprijekorni supruzi i uzorni roditelji, u većini slučajeva omiljeni od svojih susjeda i poznanika. </p>
<p> U Italiji je otkrivena grupa od desetak osoba iz različitih arapskih zemalja, svi sa istim životnim pričama. Sva desetorica su studirala u Italiji, vjenčala se Talijankama, dobila talijanska državljanstva i svi su u istom razdoblju misteriozno nestali iz Italije. </p>
<p>Pretpostavlja se da su bili pozvani u Afganistan i Pakistan da se pridruže svojim jedinicama unutar Al Qaide i bore se u svetom ratu.</p>
<p> U toj europskoj grupi nalazili su se Tunižani, Marokanci, Egipćani, Alžirci. Svi sa talijanskim putovnicama, regularno dobivenim na račun braka s Talijankama. Te im putovnice omogućavaju olakšano kretanje po svijetu, specijalno unutar Europe. Supruga Marokanca Britel Abd El Kasima je dala i izjave u talijanskim medijima u kojima opovrgava ikakvu povezanost svog muža sa Al Qaidom. </p>
<p>Ona je Talijanka koja je prešla svojevoljno na islam, jer, kako kaže, istinski vjeruje, zabrađena je i tvrdi da je njen suprug fizički »suviše sićušan« da bi bio neki »prerušeni tajni agent«. Jedino, ona ne može objasniti gdje je nestao njen muž prije mjesec dana. Izjavila je da joj se redovito telefonski javlja, ali da ne zna gdje se nalazi.</p>
<p> Talijanska policija već je duže vremena pratila i prisluškivala telefonske razgovore mladog, novopečenog Talijana, Kasima, koji je u svemu bio »čist«. Anonimna prošlost, bez ikakvih mrlja. Jedino što je bilo sumnjivo, bila su česta neobjašnjiva putovanja na Bliski istok, od Tunisa, Alžira, pa do Pakistana. </p>
<p>Pauze je uvijek pravio u Bosni. Po njegovoj priči »to je bila jedina europska zemlja gdje se afganistanski veterani osjećaju kao kod kuće«.</p>
<p> Nekolicina Kasimovih prijatelja je živjela u Zenici. Kasnije se ispostavilo da su oni imali izravni kontakt s vrhom Al Qaide. </p>
<p>Što je bio Kasimov zadatak u Italiji? Tek nakon njegovog misterioznog nestanka, talijanski su tajni agenti otkrili da je Kasim regrutirao mlade Arape za odlazak u vojne kampove za obuku u Afganistanu. </p>
<p> Supruga, Talijanka, još se nada njegovom skorom povratku u Italiju. Vjerojatno je jedina koja u to vjeruje. Kasimovo ime je stavljeno na FBI listu traženih, međutim suviše kasno, jer tko zna kako se on sada zove.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>»Afera Šupak« srušila Schröderova savjetnika Michaela Steinera</p>
<p>Istini za volju, slučaj kancelarova savjetnika Steinera bila je tek jedna u nizu sličnih afera u njemačkoj političkoj klasi. ></p>
<p>One ipak nisu završile ostavkama. Stoga se pitamo, koristeći pritom Steinerov rječnik, neće li samo »šupak« povjerovati da je savjetnik »pao« zbog »afere kavijar«?</p>
<p>BRANKO MADUNIĆ, BERLIN</p>
<p>Pada li se u politici zbog verbalnih izljeva bahatosti političkih moćnika, prema manje moćnima? Možda, kad se »izljev« u medijima pretvori u aferu. Premda se aktualna njemačka politička afera – u kojoj je prošli tjedan »pao« Michael Steiner (52) najmoćniji vanjsko-politički savjetnik njemačkog kancelara Gerharda Schrödera (što je po stupnju moći i utjecaja položaj ekvivalentan savjetniku za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika) – naziva »afera kavijar«, možda bi bolji naziv bio »afera šupak«.</p>
<p> Naime, vrhunski njemački diplomat Steiner nije »odletio« iz Ureda njemačkog kancelara u Willi Brandt Str. 1 u Berlinu zbog kavijara, nego, navodno, zbog sočnog psovanja (kako to samo Nijemci znaju, poglavito spram niže rangiranim službenicima) kada tu rusku delikatesu nije dobio. </p>
<p>Što se to dogodilo »njemačkom Henryju Kissingeru«, »manageru nove njemačke samosvijesti«? Vraćajući se s puta u Kini, njemačka delegacija predvođena kancelarom Schröderom 2. studenog je stigla u Moskvu. Schröder je otišao na susret s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a veći dio njemačke delegacije trebao je nastaviti putovanje u Berlin. Očekujući polijetanje zrakoplova Luftwaffe za Njemačku, Steiner je od posade zatražio da ga posluže kavijarom. Kad je dočasnik Bundeswehra, koji ga je posluživao, rekao da nema kavijara, Steiner ga je ispsovao nazvavši ga »šupkom«. Njegovo »nediplomatsko« ponašanje brzo se pročulo. </p>
<p>Dvojica dočasnika požalili su se vojnom atašeu njemačkog veleposlanstva koji je odmah poslao službeno izvješće u Berlin.</p>
<p> Kad se izvješće pojavilo u novinama, afera je dobila novu dimenziju i ime – »afera kavijar«! Dio konzervativnih novina i oporbenih političara tražili su odmah ostavku kancelarova savjetnika, jer se »nedolično i arogantno ponaša prema dočasnicima Bundeswehra«. </p>
<p>U početku je Schröder branio svoga savjetnika. Činilo se da će taj socijaldemokrata, koji je s kancelarom i njegovom suprugom bio »na Ti«, ostati. Poglavito što je Steiner u svojoj uspješnoj karijeri, među inim, službovao u Pragu, kad su građani DDR-a preskakali ogradu njemačke ambasade u Pragu, bio zamjenik visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH i diplomata u Zagrebu. </p>
<p> Ali, Steineru stara slava – ni javna isprika uvrijeđenim dočasnicima – nije pomogla zaustaviti lavinu osude koja je eskalirala. I popularni Harald Schmidt u svom TV- showu se sprdao na zadovoljstvo milijuna gledatelja: »Dajte mi kavijar! Ja hoću moj kavijar!« Schröderu kao da nije ostalo ništa drugo nego da »sa žaljenje prihvati ostavku«.</p>
<p>No, za Steinerom neće žaliti (ako ne računamo novinare prema kojima je bio otvoren) niti mnogi u vladinoj četvrti u Berlinu, jer u berlinskoj političkoj eliti nije imao prijatelja. Zacijelo neće žaliti šef njemačke diplomacije Joschka Fischer, kojemu je kancelarov savjetnik bio često konkurencija u kreiranju njemačke vanjske politike. </p>
<p>Šef njemačke diplomacije je, međutim, primjer kako nekoga nazvati »šupkom« nije nikakva prepreka kod izgradnje karijere.</p>
<p> Naime, Fischer je, još dok je bio razbarušeni »zeleni« zastupnik u trapericama i tenisicama, s parlamentarne govornice 1983. godine predsjedniku njemačkog Bundestaga rekao: »S dopuštenjem gospodine predsjedniče, Vi ste jedan šupak«. Fischer nije »izletio« iz Bundestaga, dapače, u svojom lobiju bio je slavljen kao junak.</p>
<p>Vrijeđanje u njemačkom Bundestagu se, po poslovniku, ne kažnjava. Političari koji napadaju jedan drugoga, čine to, međusobno se vrijeđajući, na »istoj razini« tj. ravnopravni su jedan drugome. Steiner se, međutim, »bahato iživljavao« nad jednim državnim službenikom na »nižoj razini«. To je nedopustivo, kažu njegovi kritičari.</p>
<p>Od »izljeva bahatosti« prema nižerangiranim nije bio imun ni bivši njemački kancelar Helmut Kohl, kojemu je zabilježena »afera sladoled«. On je za vrijeme izbora 1994. godine na autocesti kod Waiblingena izgubio kontrolu nad sobom samo zato što nije dobio sladoled! Zapovijedio je da automobilska kolona siđe s autoceste, zaustavi se na državnoj cesti, te bahato uzviknuo: »Gdje je ovdje odgovorni?!« Nakon što se pojavio odgovorni, glavni kriminalistički komesar Hallerbach, srditi »debeli kancelar« mu je odozgo »skresao«: »Mislim da vi morate naći drugi posao!« </p>
<p>Je li bahatost moćnih prema nižerangiranim nešto »tipisch deutsch«? »Ne, ne«, tješi se jedan berlinski kolumnist, podsjećajući na bahate manire, među inim, moćnika s druge strane rijeke Rajne. Primjerice, na slučaj s europsko-latinoameričkog susreta na vrhu u Riju, kada je francuski predsjednik Jacques Chirac, svoju prevoditeljicu vodio jednom rukom, dok je drugom (uz u sočne izričaje) gurao pripadnike brazilske službe sigurnosti. </p>
<p> Slučaj kancelarova savjetnika Steinera bio je, dakle, samo jedan u nizu sličnih afera u njemačkoj političkoj klasi koje ipak nisu završile ostavkom. Zato se, ako se poslužimo Steinerovim rječnikom, može reći da samo »šupak« može povjerovati da je »pao« zbog »afere kavijar«.</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Zašto ratuju Tony Blair i njegov ministar financija ? </p>
<p>Blairovi pristalice šapuću premijeru u uho da je u njegovoj odsutnosti ministar Brown neljubazan, naduren i uvrijeđen – te mu predlažu da ga se riješi. No kako otpustiti suradnika kojeg je sam Blair pred nekoliko dana – u pokušaju da u javnosti malo zagladi svađu s njime – nazvao »jednim od najboljih ministara financija na svijetu«</p>
<p>JASNA ZANIĆ NARDINI, LONDON</p>
<p>Borba protiv talibana donijela je opipljive koristi Tonyju Blairu, nalaze komentatori na Otoku. Britanski premijer često je u žiži, jureći zrakoplovom od jedne do druge prijestolnice, kao jedan od ključnih igrača u afganistanskom sukobu. Premda igru oko Afganistana i dalje diktiraju Amerikanci, Blairovom međunarodnom profilu nimalo nije naškodila stalna izloženost teleobjektivima i mikrofonima. Premijerova obasjanost reflektorima iritira međutim njegovog glavnog takmaca, ministra financija Gordona Browna. Veza njih dvojice postala je poput lošeg braka, u kome se partneri deru jedan na drugog i lupaju vratima. </p>
<p>Odnosi između Blaira i Browna nikada nisu bili jednostavni, no sada su postali kritično loši. Britanski listovi tvrde da su ti odnosi »na najnižoj točki svih vremena«, te da »Brown vodi stalnu lidersku kampanju«. »Sa sastanaka s Tonyjem, Gordon izlazi vičući i psujući«, navode autoritativni izvori u Londonu. </p>
<p>U tom kontekstu dodaju da i Tony Blair raspolaže zavidnim katalogom psovki. Sukob nisu isforsirali dokoni novinari: bivša članica Blairovog kabineta, Mo Mowlam, ovih je dana javno potvrdila da spor između dvojice političara »paralizira vladu«.</p>
<p> Početkom tjedna u Cityju se proširila vijest da će Gordon Brown svakoga trena biti smijenjen. No Tony Blair se ne usuđuje upotrijebiti »nuklearnu opciju« protiv svog strahovito ambicioznog, ali i vrlo sposobnog ministra financija. Loš politički brak nastavlja se zbog djece, to jest birača. </p>
<p>Gledano unatrag veza je počela gotovo idilično. Tony Blair i Gordon Brown poznaju se već gotovo dva desetljeća. Brown, kome je danas 50 godina, dugo je bio mentor dvije godine mlađem Blairu. Kada se 1994. birao novi laburistički vođa, Brown se maknuo Blairu s puta, da ne bi konkurirali jedan drugome. Laburisti su tada bili još u oporbi. Blair se za to trebao revanširati Brownu. Dogovor je navodno bio da će mu sredinom svog drugog mandata ustupiti premijersko mjesto – ako laburisti uopće dva put pobijede na izborima. To se i dogodilo, ali Blair ne pokazuje namjeru da se makne Brownu. </p>
<p>Priče da se britanski premijer u pedesetoj kani povući u političku mirovinu, ili se kani kandidirati za predsjednika Europske komisije, sasvim su utihnule. </p>
<p>Tony Blair danas niječe da je takav dogovor s Gordonom Brownom ikada postojao. Brown ništa ne niječe, nego samo šuti, ključa u sebi i mršti se. </p>
<p>Njegovo mrgođenje ovih je dana poprimilo epske razmjere. »On mrzi kada Tonyju ide dobro. Tada se osjeća vrlo jadno«, tvrdi jedan Blairu bliski izvor. »Blairovo paradiranje po svjetskoj sceni otvorilo je stare rane, jer je Brown sve svjesniji da će uvijek biti broj dva«, tvrdi pak britanski politički komentator James Naughtie, koji je suparništvu Blaira i Browna posvetio čitavu knjigu (»The Rivals«). Tonyja Blaira smeta pak što ga Brown ne podupire u njegovim riskantnijim političkim potezima – među koje spada i energična podrška američkoj akciji u Afganistanu. Njih dvojica razilaze se i oko toga u kojem bi trenutku Britanija trebala prijeći na euro. Premijer zagovara da to bude čim prije, dok njegov najvažniji ministar preporuča oprez.</p>
<p> Žestoka bitka između njih dvojice vodi se i na polju financijskom polju. Na zadnjim izborima Blair je biračima obećao bolje škole, bolnice i ceste. Premijer sada očekuje da će mu ministarstvo financija namaći novac potreban da ispuni ta obećanja – ako drugačije ne bude išlo, onda povećanjem poreza. No, šef tog ministarstva, Gordon Brown ima drugi prioritet – želi uvesti porezne olakšice za najsiromašnije.</p>
<p>Brown je poslovično strog kada je u pitanju državna blagajna. Njegova financijska umješnost velikim je dijelom zaslužna za uspjeh Blairovih laburista kod birača. No ohrabren svojim svjetskim profilom, Blair se danas osjeća sve sigurnijim i sve se manje oslanja na svog nekad bliskog suradnika. Blairovi pristalice šapuću premijeru u uho da je u njegovoj odsutnosti Brown neljubazan, naduren i uvrijeđen – te mu predlažu da ga se riješi. No kako otpustiti suradnika kojeg je sam Blair pred nekoliko dana – u pokušaju da u javnosti malo zagladi svađu s njime – nazvao »jednim od najboljih ministara financija na svijetu«. To znači da se svađa između dvije dominantne figure modernog laburizma nastavlja – možda u nedogled.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Zeleni odlučuju o sudbini Schröderove vlade </p>
<p>BERLIN, 24. studenoga (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - »U interesu očuvanja crveno-zelene koalicije trebalo bi odobriti odlazak njemačkih vojnika u Afganistan«. Tim je riječima Fritz Kuhn, jedan od dvoje predsjedavajućih njemačke vladajuće stranke Savez 90/ Zeleni, apelirao u subotu u Rostocku na delegate kongresa Zelenih. Središnja tema kongresa Zelenih je, naime, rasprava o stavljanju na raspolaganje 3900 njemačkih vojnika u okviru »neograničene solidarnosti« sa SAD, koju je Berlin proklamirao nakon 11. rujna. </p>
<p>Stranačka baza se uglavnom ne slaže poglavito s vojnom dimenzijom njemačke solidarnosti sa Sjedinjenim Državama. Delegati kongresa žestoko su polemizirali za i protiv ratne opcije protiv terorizma. Druga predsjedavajuća, Claudia Roth, ustvrdila je u svojoj raspravi na početku kongresa, da je odluka o slanju njemačkih vojnika u rat »najteža odluka u povijesti stranke«.</p>
<p>Premda su zastupnici Zelenih prošli tjedan u njemačkom Bundestagu glasovali za odluku socijaldemokratsko-zelene koalicijske vlade kancelara Gerharda Schröedera, 700 delegata kongresa duboko je podijeljeno. Schröder je prije početka kongresa izjavio da bi odluka protiv slanja njemačkih vojnika u Afganistan u Rostocku značila kraj crveno-zelene koalicije. Tzv. »fundementalisti«, koji zastupaju temelje principe stranke, pozivaju se na motto Zelenih: »Uspostavljanje mira bez oružja«. Oni su zarobljenici stranačke tradicije koja je neprijatelje u hladom ratu vidjela u Pentagonu i Kremlju, kao i u središnjici NATO-a Bruxellesu i Varšavskom paktu. Od raspada Sovjetskog Saveza, za Zelene su SAD jedina imperijalistička sila, pa su »funadamentalisti« prosvjedovali i protiv bombardiranja Srbije od strane NATO-a. </p>
<p>Nasuprot njima tzv. »realosi« doživjeli su od Srebrenice do Kosova evoluciju, koja se svodi na to da se bez vojne sile ne može voditi svjetska politika. Kritičari kažu da je »evolucija« samo puki pragmatizam »realosa« da bi se ostalo na vlasti u Berlinu.</p>
<p>»Realose« predvodi njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, koji je svoje stranačke prijatelje u Rostocku pokušavao uvjeriti da Sjedinjne Države u Afganistanu ne vode imperijalistički rat nego rat protiv teroriste Osame bin Ladena i njegovih talibana, a protiv bin Ladena i </p>
<p>talibana »nije moguće stvoriti mir bez oružja«, rekao je Fischer i dodao da se »u borbi protiv terorizma ne mogu odijeliti čisti od prljavih poslova«.</p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Bin Ladenove opcije: mučenička smrt ili bijeg u treće zemlje</p>
<p>Amerikanci vrlo ozbiljno računaju s mogućnošću da će Bin Laden i vođe Al Qaide pokušati pobjeći iz Afganistana, no tu ga očekuju veliki problemi jer gotovo više da i nema zemlje koja bi ga htjela primiti i izložiti se američkim napadima </p>
<p>Nakon brzog sloma talibanskih snaga u Afganistanu, sva američka nastojanja usmjerena su prema lovu na Osamu bin Ladena i njegove najbliže suradnike iz terorističke mreže Al Qaida. Čini se kao da je sudbina čovjeka zbog kojega pokrenut rat protiv Afganistana zapečaćena. </p>
<p>Prema zapadnim analizama, njegov djelokrug bitno je sužen i preostalo mu je još toliko slobode da može izabrati način na koji će umrijeti – od ruke jednog od najbližih suradnika, čekati da ga pronađe neka od »pametnih« američkih bombi ili samoubojstvo u nekoj od podzemnih utvrda u afganistanskim planinama. </p>
<p> Postoji još i vjerojatnost, s kojom Amerikanci vrlo ozbiljno računaju, da će Bin Laden i vođe Al Qaide pokušati pobjeći iz Afganistana, no tu ga očekuju veliki problemi jer gotovo više da i nema zemlje koja bi ga htjela primiti i izložiti se sudbini Afganistana. </p>
<p>Američki predsjednik George W. Bush je prošloga tjedna, govoreći pred specijalcima 101. padobranske divizije u Fort Campbellu još jedanput jasno poručio onima koji imaju posla s teroristima: »Ako skrivate teroriste, vi ste terorist. Ako obučavate ili naoružavate teroriste, vi ste terorist. Ako hranite teroriste ili im dajete novac, vi ste terorist i imat ćete posla s SAD-om«, rekao je Bush poručivši zelenim, crvenim i crnim beretkama da Amerika više neće čekati da teroristi prvi napadnu, nego će ih tražiti i napasti ma gdje se nalazili. </p>
<p>Ako se Bin Laden ipak odluči na bijeg iz Afganistana, to bi mogao pokušati izvesti preko Pakistana, gdje ima dosta pristaša. Prije svega u islamskim fundamentalističkim školama na sjeveroistoku Pakistana - talibanskom sjemeništu. Međutim, Amerikanci računaju da bi 25 milijuna dolara nagrade što su ih Amerikanci raspisali za informaciju o Osami bin Ladenu, moglo unijeti podjele među njegovim lojalistima. </p>
<p>Yemen, odakle potječu Bin Ladenovi preci, otpada jer predsjednik Ali Abdullah Saleh ne želi imati suparnika u svojoj zemlji. Sudan je bio Bin Ladenovo utočište do 1996. godine, ali je protjeran iz zemlje nakon što Amerikanci nisu ozbiljno shvatili sudansku ponudu da izruči Bin Ladena trećoj zemlji.</p>
<p> U Somaliji Osama bin Laden ima saveznike u islamističkoj skupini Al Itihaad, međutim teško je vjerovati da bi oni dugo izdržali sasvim izvjesne američke napade. Saddam Hussein također mora dvaput razmisliti hoće li udomiti Osamu bin Ladena, kada se zna da Washington ionako razmišlja hoće li napasti Irak sada ili nešto kasnije. Prema nekim analizama, američki plan napada na Irak odgađa nedostatak međunarodne potpore, no ako Hussein pruži utočište Bin Ladenu, nestat će i posljednji razlog za još jedan Zaljevski rat. Najsigurnije utočište Bin Laden mogao naći u filipinskim i indonezijskim prašumama, no pitanje je na koji način bi do tamo mogao doći. </p>
<p>Amerikanci i Britanci vjeruju da se Bin Laden ipak još krije negdje u afganistanskim planinama. Nakon što je prije nekoliko dana u bombaškom napadu poginuo njegov najbliži suradnik Muhammad Atef, on je potpuno svjestan činjenice da bi uskoro mogao biti sljedeća meta. Novinar koji je razgovarao s njim prije dva tjedna priča kako je bio iznenađen kada je vidio koliko se Bin Laden promijenio od njihova posljednjeg susreta u Kabulu prije tri godine. Primijetio je kako je znatno dobio na težini, da mu je brada postala sijeda, a koža siva, gotovo bijela zbog mjesecima dugog boravka u spiljama.</p>
<p> U razgovoru s novinarom Hamidom Mirom činio se samouvjerenijim i puno glasnijim nego što se to moglo vidjeti na njegovim propagandnim video porukama. Rekao je kako je svjestan da mjesto na kojem se nalazi može biti bombardirano. »Bit ćemo ubijeni. Mi volimo smrt. Amerikanci vole život. To je velika razlika između nas«, rekao je Bin Laden novinaru. </p>
<p>Američkim specijalcima dana je jasna uputa - uloviti Bin Ladena živog ili mrtvog, ali bolje bi bilo mrtvog. Američki dužnosnici znaju da bi suđenje Bin Ladenu samo izazvalo nove neprilike i potaknulo terorističke akcije ili uzimanje talaca. Zbog toga je George W. Bush pismeno zapovijedio da se stranim dobrovoljcima u Afganistanu može suditi i izricati smrtna kazna na vojnim sudovima. </p>
<p>S druge strane, ako bin Laden pogine u bombaškom napadu i njegovo tijelo nikada ne bude pronađeno, postoji mogućnost da zauvijek ostane živjeti kao mit i nadahnuće budućim teroristima. Njegova mučenička smrt mogla bi izazvati novi val nasilja. </p>
<p>Ipak, neki američki obavještajni dužnosnici sumnjaju da je Bin Laden spreman umrijeti mučeničkom smrću. Vjeruju da sebe još uvijek vidi kao budućeg vladara islamskog svijeta, velikog kalifa na čelu svjetske islamske teokracije. Svjesni su da bi, usprkos pojačanim ophodnjama, Bin Laden mogao noću, jašući na muli, prijeći u Pakistan a zatim u neku treću zemlju.</p>
<p>Uklanjanje Bin Ladena i njegovih suradnika, nažalost, nikako ne znači da bi to ujedno bio i kraj terorističke mreže koja djeluje u oko 60 zemalja. Uvjeti u kojima je Bin Laden nastao - siromaštvo, desetljetna poniženja, represivni i korumpirani lokalni režimi, nazadni vjerski ekstremisti, svugdje će i dalje postojati.</p>
<p> Novinari kojima je dopušten ulazak u prostorije Al Qaide u netom oslobođenom Kabulu, mogli su se iz prve ruke uvjeriti u Bin Ladenove dijabolične i dugoročne ciljeve. Među mnoštvom literature na podu su pronašli dokument pod naslovom »Zaštitne mjere prije i poslije vođenja biološkog, kemijskog i nuklearnog ratovanja«. Na kodiranim kartama jarkim bojama označeni su ciljevi diljem svijeta s malim američkim, britanskim i britanskim zastavama koje označavaju pozicije brodova i vojnih baza. Druga karta pokazuje mjesta gdje se nalaze nuklearne elektrane u Europi, Africi i Aziji. Među papirima je pronađena i istrgnuta stranica iz aeronautičkog magazina s popisom škola za pilote u Americi...</p>
<p>Mali znak nade da sve nije tako crno kako izgleda govori činjenica da je velik dio islamske populacije ostao na strani antiterorističke koalicije. Štoviše, prema izvorima bliskim britanskim obavještajnim službama, islamske organizacije u Velikoj Britaniji, poznate po svojim radikalnim stajalištima, danas stidljivo priznaju da je Bin Ladenovo ponašanje naštetilo legitimnim zahtjevima Palestinaca ili muslimanima u Kashmiru. </p>
<p>Magazin Newsweek, pozivajući se na procjene nekih analitičara koji prate zbivanja na Srednjem istoku, piše kako su događaji u Afganistanu izazvali veliko razočarenje i brzo hlađenje strasti u onim islamskim državama iz kojih su dosada stizali pozivi na džihad protiv SAD-a. Američki mediji prenose atmosferu iz kafića u Bejrutu i Dubajiu u kojima se govori kako je Bin Laden samo još jedno ime u panteonu vođa koji su uzdizali islamska nadanja da bi ih na kraju srušili: od nacionaliste Gamala Abdela Nassera pedesetih godina, iranskog vođe Ayatolalha Homeinija osamdesetih, Saddama Husseina devedesetih do Osame bin Ladena na početku 21. stoljeća. </p>
<p>Neki analitičari predviđaju da Bin Laden neće biti zapamćen kao mučenik, nego kao gubitnik. Ako je točno ono što je prošloga tjedna objavio saudijski list Al Watan, Osama bin Laden ipak shvaća da živi posljednje dane na zemlji. Navodno je zatražio od svojih bliskih suradnika da ga ubiju bude li se našao u situaciji da ga opkole američki vojnici, a svoju političku oporuku kojom poziva na nastavak napada na američke interese diljem svijeta snimio je na videokasetu. </p>
<p>Igor Khripunov, bivši sovjetski diplomat i profesor političkih znanosti na američkom sveučilištu Georgia, rekao je za Washington Times da ako je Bin Ladenova smrt neizbježna, on će prije pokušati isplanirati da ona poprimi misteriozne oblike kako bi ostao živjeti kao moćni simbol budućim generacijama. »Ako ga ubiju, mislim da nitko neće vidjeti njegovo tijelo. Mrtav lider je slabiji simbol od onoga koji misteriozno nestane. Svaki trag fizičke smrti umanjit će njegovu vrijednost«, kaže Khripunov. </p>
<p>Američki ministar obrane Donald Rumsfeld u emisiji televizijske kuže CBS »60 minuta« rekao je kako on osobno želi više da Bin Laden bude ubijen nego živ zarobljen, dodajući kako zna da to što je rekao nije »politički korektno«.</p>
<p> Rekao je kako u slučaju lova na Bin Ladena SAD ionako neće imati puno izbora. Pod pritiskom novinara da odgovori bi li htio vidjeti Bin Ladena što prije mrtvog, Rumsfeld je rekao: »O, za Boga miloga, da, nakon svega što je učinio. Naravno da bih«, dodajući kako SAD neće moći znati je li Bin Laden doista poginuo u nekom od bombaških napada na spilje. Teatralna smrt nije nikakvo iznenađenje kada se radi o terorizmu gdje je svaki čin pažljivo isplaniran i stupnjevan, kao što je bi napad 11. rujna.</p>
<p> Pisac špijunskih romana John Le Carre napisao je nedavno u članku objavljenom u nekoliko zapadnih novina, kako je »ulazak u područje misterije vrlo prikladno za Bin Ladena, s obzirom na njegovu teško podnošljivu mušku taštinu, njegov apetit za vlastitom dramom i njegovu strast da bude u središtu pozornosti. Vjerojatno će upravo takva osobina označiti njegov pad, zavodeći ga u konačan dramatičan čin samodestrukcije, koji je smislio, napisao, režirao i odglumio do svoje smrti Osama bin Laden osobno«.</p>
<p>Marinko Bobanović</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Otvorena vrata za napad na Saddama Husseina</p>
<p>Sadašnji američki predsjednik George W. Bush, čini se, opsjednut je idejom i namjerom da ispravi grešku i dovrši posao svojega oca od prije 10 godina, u operaciji Pustinjska oluja i u Zaljevskom ratu</p>
<p>Hoće li nakon Afganistana, kada i ako pobijede i unište talibane, sljedeća glavna meta američkih napada postati – Irak? Posljednjih se dana nameće pozitivan odgovor na to pitanje: SAD će, vjerojatno, iskoristiti stvorenu antiterorističku koaliciju i ozračje da se konačno obračunaju sa Saddamom Husseinom, kojega nisu uspjeli svladati prije deset godina, u operaciji Pustinjska oluja i u Zaljevskom ratu. Pritom je vrlo znakovita podudarnost, koja jamačno nije slučajna, da će Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN) idućega tjedna, u srijedu 28. studenoga, raspravljati o produljenju, promjeni ili ukidanju svoje Rezolucije 986 o sankcijama prema Iraku, poznata pod nazivom »Nafta za hranu«.</p>
<p>To će, kako pišu neki mediji, biti trenutak istine: hoće li se pokrenuti konačni obračun sa Saddamovim režimom u Bagdadu? Na tome inzistira američka administracija koja, međutim, nema jednodušne potpore svojih saveznika, a pogotovo mnogih drugih vlada, za tu akciju. Inače, Irak nikada u posljednjih 10 godina nije prestao biti jedan od ciljeva napada Washingtona. To je, kao neostvareni cilj, ostao kompleks ponajprije obitelji Bush. Pustinjsku oluju pokrenuo je i vodio 1991. tadašnji američki predsjednik George Bush koji je, doduše, natjerao Irak da odstupi sa zaposjednutoga Kuvajta, ali nije uspio uništiti Saddama i njegov režim u Bagdadu. Uspio im je tek nametnuti stroge sankcije.</p>
<p>Sadašnji američki predsjednik, republikanac George W. Bush, čini se, opsjednut je idejom i namjerom da ispravi grešku i dovrši posao svojega oca od prije 10 godina, kada već njegov prethodnik, demokrat Bill Clinton, rušenje Saddama uopće nije smatrao prioritetnom zadaćom. Izjave koje su posljednjih dana izrečene iz najbližega okruženja predsjednika Busha mlađega dokazuju kako Washington posve ozbiljno namjerava, nakon obračuna s talibanima i Osamom bin Ladenom, udariti na Irak. »Saddam Hussein vrlo je opasan čovjek koji je prijetnja cijeloj regiji, a i nama svima, zbog nastojanja da dođe do oružja za masovno uništenje«, izjavila je Condoleezza Rice, savjetnica predsjednika Busha.</p>
<p>A pomoćnik američkoga ministra obrane, Paul Wolfowitz, jedan od najvatrenijih pristaša napada na Irak, istoga je dana, 18. studenoga, izjavio kako Saddam Hussein, iako nije jedini u tome, »vatreno podržava terorizam«. Istodobno je u Washington Postu komentator Jim Hoagland napisao kako »nitko od onih koji su se proglasili neprijateljima Amerike ne smije biti pošteđen«, i to zato što Saddam, kao i talibanski mula Omar, »primjenjuju slična sredstva da bi uništili Ameriku«. Istoga je dana u Ženevi, na konferenciji o biološkom oružju, pomoćnik američkoga državnog tajnika, John Bolton, izjavio kako je Irak, osim Al Qaide, svojim programom biološkog oružja, »najveća prijetnja svjetskoj sigurnosti«.</p>
<p>Time sadašnja republikanska administracija SAD pokazuje kako joj je glavni cilj na Srednjem istoku, usprkos naizgled upornim pokušajima da pomiri Izraelce i Palestince, da što više stegne obruč oko iračkoga diktatora Saddama, iako do danas nema nikakvih dokaza da vlastodržac iz Bagdada ima bilo kakve veze s terorističkim napadima 11. rujna, niti s poštanskim pošiljkama antraksa.</p>
<p> No, ta opsesija Bushove administracije da po svaku cijenu uništi Saddamov režim nailazi na nepovjerenje i među američkim saveznicima, osobito arapskim, ali čak i u Londonu i Parizu. Oni, naime, strahuju da bi američki napad na Irak mogao utjecati da se raspadne teško stvorena antiteroristička koalicija.</p>
<p>Sadašnje je stanje, koje traje već deset godina, takvo da je Irak, jedan od najvećih proizvođača nafte na svijetu, kao posljedica agresije na Kuvajt 1990. te vojne operacije Pustinjska oluja i Zaljevskog rata 1991., u biti država s ograničenim suverenitetom, koja živi pod oštrim međunarodnim sankcijama. Naime, odlukom UN-a, vlada u Bagdadu praktički nema nadzora nad dijelom svojega teritorija sjeverno od 26., gdje većinom žive Kurdi, i južno od 33. paralele, područje većinom naseljeno šijitima. U tim zonama nemaju pristupa irački vojnici, ali ih mogu nadlijetati, kada god žele, strani vojni zrakoplovi, većinom američki i britanski. Ta je činjenica, kao i stroge sankcije, vremenom izrodila dvije posljedice.</p>
<p>Prvo, velika većina Iračana, zaslijepljena propagandom te osjećajući se ponižena i uvrijeđena »bahatim ponašanjem« međunarodne zajednice, masovno podržava svojega vođu Saddama, usprkos njegovu diktatorskom i apsolutističkom vladanju, što su pokazali i u nekoliko masovnih prosvjeda posljednjih mjeseci. Pogotovo zato što, zbog nametnutih strogih sankcija mnogi Iračani žive u posvemašnjoj bijedi, a djeca im umiru od gladi. Ta je potonja činjenica natjerala UN, zapravo Vijeće sigurnosti, da izglasa Rezoluciju 986, koja je nazvana »Nafta za hranu«. To, zapravo, znači da se Iraku dopušta da prodaje vrlo male, ograničene količine nafte, a za uzvrat dobiva hranu za gladnu i ugroženu djecu.</p>
<p>U međuvremenu, Bagdad je odbacio i dio te rezolucije koja je predviđala međunarodni nadzor njegova naoružanja, te protjerao inspektore koji su trebali provesti razoružanje iračke vojske. A naftu prodaje na »crnome« tržištu. Sada će se, ove srijede, upravo na zahtjev SAD, u Vijeću sigurnosti razmotriti daljnja sudbina te rezolucije. Pritom je zanimljivo da i Amerikanci i Iračani, iz posve suprotnih razloga, zahtijevaju da se ukine, da prestane važnost te rezolucije. No, u biti, kako javljaju mnogi svjetski mediji, američka administracija taj sastanak Vijeća sigurnosti UN vidi kao pogodnu priliku da se, posve legalno, otvore vrata za napad na Irak, odnosno za rušenje Saddama Husseina. Ishod toga sastanka posve je neizvjestan. Naime, usprkos svim spektakularnim »grljenjima« američkoga predsjednika Busha s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, kojima smo svi bili svjedoci u posljednje vrijeme, zasad još vlada uvjerenje da Rusija, a možda i neke druge zemlje, nije sklona odluci o napadu na Irak, jer Moskva, više potiho nego javno, »iz humanitarnih razloga« (a vjerojatno i strateško-političkih) podržava zahtjev Bagdada da mu se ukinu sankcije, uz ostalo i zato što Saddamova vlast nije, barem otvoreno, podržala terorizam, talibane i Bin Ladena. Stoga bi se moglo dogoditi da Rusija, kao stalna članica, stavi veto u Vijeću sigurnosti, a mogla bi joj se pridružiti i Kina.</p>
<p>Mihailo Ničota</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Reakcije SAD-a na tužbu protiv Miloševića</p>
<p>WASHINGTON, 24. studenoga</p>
<p> - Vodeći američki listovi u subotu izvještavaju o podizanju nove, treće optužnice protiv Slobodana Miloševića pred Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu (ICTY). Washington Post bilježi da će 60-godišnji Milošević biti prvi šef države optužen za najteži od svih ratnih zločina - genocid nad stanovništvom BiH. New York Times prenosi i dio optužnice u kojem stoji da je bivši jugoslavenski i srbijanski predsjednik »sudjelovao u izvršenju zajedničkog kriminalnog djela sa ciljem nasilnog i trajnog uklanjanja većine nesrpskog stanovništva iz velikih dijelova BiH«.</p>
<p> Američki listovi navode da je na optužnici protiv Miloševića mjesecima radilo nekoliko desetaka ljudi u tužiteljstvu ICTY-ja. Najavljuju da će glavna tužiteljica Carla del Ponte tražiti spajanje tri postupka - prve tužbe zbog ratnih zločina na Kosovu, one za ratne zločine i teška kršenja međunarodnih konvencija u Hrvatskoj i ove za genocid u BiH.</p>
<p> Vjeruje se, pišu američki novinari, da bi suđenje moglo početi u veljači i potrajati više od dvije godine. U nekim se američkim stručnim krugovima procjenjuje da je Del Ponte preuzela veliki rizik optužbom za genocid jer je to zlodjelo teško dokazati. Pred sud će biti pozvane stotine svjedoka i bit će predočeno mnoštvo dokumenata koji pokazuju da je Milošević pomagao, podupirao i poticao vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića, Ratka Mladića i druge. Podsjeća se da je u kolovozu na 46 godina zatvora zbog genocida u Srebrenici osuđen bivši general vojske bosanskih Srba Radislav Krstić. Ta presuda mogla bi biti važno uporište tužbe protiv Miloševića, ocjenjuju američki komentatori.</p>
<p> U Washingtonu je zbog blagdana zasad zabilježena samo jedna službena reakcija na novu tužbu protiv Miloševića. Predstavnica State Departmenta Eliza Koch rekla je da »brojni zločini u BiH zahtjevaju odgovornost i pravdu«, te podsjetila da je SAD »oduvjek podupirao rad ICTY-ja«. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="51">
<p>Zakon o sanaciji Studentskog centra paravan za smjenu rukovodstva</p>
<p>Iako je jasno iz Ustava RH, Zakona o ustanovama, Zakona o visokim učilištima, Statuta Sveučilišta u Zagrebu i Statuta Studentskog centra u Zagrebu da je Studentski centar u Zagrebu sveučilišna a ne javna ustanova, već godinu dana ministar Kraljević i njegova zamjenica ponašaju se prema Studentskom centru kao da je riječ o javnoj ustanovi. Pravi je cilj privatizacija Studentskog centra - smjena njegova rukovodstva.</p>
<p> Ministar je najprije (18. travnja 2000.) pokušao pa uspio izmijeniti sastav (dva do pet članova) Upravnog vijeća koje predlaže Ministarstvo. U Studentski centar u Zagrebu poslao je najprije Reviziju, pa Financijsku policiju, a potom i Kriminalističku policiju. Preko medija sinkronizirano i dirigirano, svaki put kad se ide u akciju rušenja rukovodstva Centra, napada pojedinačno i grupno ljude koji rade ili su radili u Centru proglašavajući ih krivima za tuđe propuste i prekršaje. Od ožujka 2001. godine Ministarstvo nije doznačilo Studentskom centru u Zagrebu ni kune kršeći time i Zakon o izvršenju državnog proračuna. Zbog toga je Centar, od Ministarstva financija, zatražio kontrolu Državne revizije te podigao tužbe, zbog dugova i kamata, protiv Ministarstva znanosti i tehnologije jer je 23. studenoga 2000. godine, protuzakonito, razriješio dužnosti ravnatelja Studentskog centra u Zagrebu, Zdenka Protuđera. Ni nakon godinu dana ministar i njegova zamjenica, prema vlastitom priznanju u materijalu koji je priložen uz prijedlog Zakona o sanaciji Centra, nemaju dokaza »da je Studentski centar u Zagrebu prepun kriminalaca i da ih sve treba pozatvarati«.</p>
<p> Ministar je pokušao pravno nevaljanim poslom obmanuti članove Upravnog vijeća i javnost i poništiti izbor legalno i legitimno izabranog dr. sc. Mate Pavkovića za ravnatelja Studentskog centa u Zagrebu. U proračunu za smještaj i prehranu studenata planirana sredstva u 2001. godini znatno su manja (oko 79 milijuna kuna) od sredstava koja su trebala biti planirana po odluci istog Ministarstva kojom se utvrđuje cijena smještaja i prehrane za 2001. godinu (oko 120 milijuna kuna), zbog čega će studentima biti umanjivana i uskraćivana njihova prava krajem 2001. i početkom 2002. godine ako se Ministarstvo nastavi ovako ponašati prema Centru. </p>
<p>Studentski centar se, pretežno, sam financira, iz čega se vidi da Centar nije javna ustanova. Senat Sveučilišta (svi dekani fakulteta) jednoglasno su protiv donošenja Zakona o sanaciji Studentskog centra u Zagrebu. Nepotreban je zbog toga što je Studentski centar u Zagrebu u prvih devet mjeseci 2001. godine postigao pozitivan financijski rezultat, što je u ovoj godini smanjio broj zaposlenih, smanjio plaće radnicima, ukinuo studentski rad za Centar i uveo mnoge druge sitne i krupne mjere racionalizacije na temelju nalaza Državnog ureda za reviziju.</p>
<p> Studentski centar sa sadašnjim rukovodstvom sposoban je riješiti sve svoje probleme, uz pomoć svog vlasnika Sveučilišta u Zagrebu i uz redovito doznačavanje sredstava za smještaj i prehranu studenata od Ministarstva znanosti i tehnologije. </p>
<p>MARKO MATIĆ, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Vjeronauk treba služiti toleranciji i razumijevanju</p>
<p>Kao socijalni radnik i svećenik u Velikoj Britaniji, ne mogu a da ne izrazim žalost čitajući nevjerojatno neplodne rasprave o vjeronauku. Izgleda da se najmanje brinemo za dobro naše djece. Vjeronauk se iskorištava kao platforma na kojoj će dominantna skupina »zaštititi« svoje interese i osigurati »sjeme« za iduća pokoljenja. S druge strane ostali (ateisti, protestanti, itd.) prisiljeni su trpjeti strah od nametnute im većine.</p>
<p>Možda nije loše katkad pogledati malo i preko »grane« pa vidjeti kako to ostali svijet rješava. U Velikoj Britaniji religijsko obrazovanje slijedi nacionalni curriculum. Ono je obavezno za sve, no umjesto da se propagira odabrano vjerovanje, vjeronauk služi tome da djeca razviju osjećaj tolerancije i razumijevanja. Na nastavi se razbijaju tabui i djeca imaju priliku razumjeti i cijeniti tuđe vjerovanje. Upravo zato naša djeca trebaju znati o kršćanstvu, istočnim religijama, islamu, i to ne zato da bi onda mogli »odabrati« vjerovanje, nego da bi bili slobodni od predrasuda.</p>
<p>SINIŠA HORVAT, Bracknell, V. Britanija</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Natječaj za HAC za sposobne ili podobne?</p>
<p>U Vjesniku od 13. studenoga pod naslovom »HNS: Tomčić je glavni remetilački faktor u petorci« navodi se da su »... ministar Radimir Čačić, predsjednica stranke Vesna Pusić i bivši član predsjednik Stipe Mesić – dali jasno do znanja da je HNS označio kraj balkanskoj politici i zagovara novu, europsku i transparentnu. U transparentnosti se, smatra potpredsjednik HNS-a Miroslav Granić, najviše ističe ministar Čačić, nakon čijeg se dolaska za sve javne radove i cestogradnju precizno raspisuju javni natječaji...«.</p>
<p> Odnosi li se ta izjava i na javne natječaje za izbor kadrova? Na primjer javni natječaj za popunu izvršnih pozicija u društvu Hrvatske autoceste d.o.o. (HAC) od 8. lipnja 2001. g.? Prema onome što se oko ovog natječaja događa, vidi se upravo suprotno. Provedba javnog natječaja HAC-a obavijena je tajnovitošću i natječaj je netransparentan za javnost. HAC je nedavno osnovano društvo za izgradnju i održavanje autocesta u 100-postotnom državnom vlasništvu. Pristaša sam javnosti (transparentnosti) izbora kadrova na javnom natječaju u svim društvima u pretežnom državnom vlasništvu. Kadrovi su, smatram, jedan od najvažnijih hrvatskih resursa. »Institucija javnog natječaja koja, u općem interesu, osigurava nalaženje najboljih kadrova jedan je od spasonosnih putova kojima Vlada namjerava potpomoći izlazak iz nacionalne krize.« Iako nitko ne može posumnjati u ispravnost takva opredjeljenja, moglo bi se postaviti pitanje da li se to tako i primjenjuje ili se pokušava izigravati na sve moguće načine.</p>
<p> Na žalost, više primjera pokazuje da je ipak riječ o ovom potonjem. To mogu potvrditi i svojim osobnim iskustvom.</p>
<p>Objavljivanje javnog natječaja za popunjavanje izvršnih pozicija u HAC-u doživio sam kao prekretnicu u dosadašnjoj praksi izbora kadrova, a vjerujem da je slično reagiralo više od stotinjak naših kolega koji su podnijeli ponude za sedam izvršnih pozicija u HAC-u. Takva prekretnica može pozitivno utjecati na našu budućnost i na budućnost naše djece. Međutim, razvoj događaja pokazuje da procedura i provedba ovog natječaja ima i velikih nedostataka.</p>
<p>Temeljem oglasa objavljenoga u Vjesniku od 8. lipnja 2001. dostavio sam svoju ponudu za jednu od sedam izvršnih pozicija u HAC-u sa svim zahtijevanim prilozima.</p>
<p>Smatram da imam kvalifikacije (dr. sci., dipl.ing., znanje stranih jezika), reference (stručni i znanstveni radovi objavljeni u Europi, Japanu, Austriji i dakako Hrvatskoj) i iskustvo u radu na velikim investicijskim projektima, dovoljne za ulazak u najuži krug kandidata. Međutim, bio sam uklonjen iz natječaja prije početka natjecanja. Pretpostavio sam mogućnost pogreške u proceduri obrade mojih podataka i ocjenjivanja kandidata. Zbog toga sam se u razdoblju od lipnja do studenoga 2001. g. pismeno obratio, dva puta, direktoru HAC-a (prijašnjem i novoimenovanom), ministru Čačiću (predsjedniku Nadzornog odbora HAC-a) i predsjedniku Vlade RH Ivici Račanu. I njima sam dostavio kopiju svoje natječajne dokumentacije. Zamolio sam ih da mi dostave Pravilnik o provedbi natječaja, odnosno analogan dokument, kriterije za ocjenjivanje kandidata, kao i Zapisnik o ocjenjivanju kandidata, kako bih mogao osobno provjeriti proceduru i u slučaju pogreške tražiti zaštitu svojih prava.</p>
<p>Ni od jedne spomenute institucije do danas nisam dobio nikakva odgovora.</p>
<p> Uz to, tri se institucije: HAC, Ministarstvo javnih radova, obnove i graditeljstva i predsjednik Vlade RH ignorantski odnose prema pojedincu koji želi uvid u proceduru natječaja.</p>
<p>Kako čujem iz razgovora s kolegama, nekim sudionicima natječaja, i oni su mišljenja da je i kod ovog natječaja pod plaštom »javnosti« i »nezavisnosti« uzurpirano odlučivanje samo za podobne, članove vladajuće petorke, po dogovorenom ključu. Budući da ja nisam član nijedne političke stranke, postoji mogućnost da sam svrstan u »nepodobne« već prije ikakvog natječaja.</p>
<p> Smatram neupitnom dužnošću hrvatskih državnih institucija da obavezno odgovaraju na pisma građana Hrvatske.</p>
<p>Dr. sci. MLADEN BANDIĆ, dipl. ing. građ., Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="54">
<p>U sudaru automobila poginula oba vozača</p>
<p>VINKOVCI, 24. studenoga</p>
<p> – Na državnoj cesti D-55 (Vinkovci-Županja), u petak u večernjim satima, 500 m od raskrižja skretanja prema Privlaci, upravljajući osobnim automobilom »BMW«, VU 621-AH, Juraj B. (62) iz Vukovara izgubio je kontrolu nad vozilom i udario u osobni automobil »VW Passat«, austrijskih registracijskih oznaka G-81MTE, kojim je upravljao Andreas R. (35) iz Graca. Pritom su smrtno stradala oba vozača – prvi je odmah podlijegao ozljedama, dok je drugi preminuo u Općoj bolnici u Vinkovcima. Putnica u austrijskom vozilu, Renata P. (37) iz Zagreba zadobila je lakše tjelesne ozljede. Materijalna šteta na vozilima iznosi 100.000 kn. (S. T.)</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Automobilom usmrtio pješaka</p>
<p>VINKOVCI, 24. studenoga</p>
<p> – Županjska cesta 4170 (Vinkovci – Rokovci), noću na subotu, oko 22,40 sati, kojih 400 metara od Rokovaca, bila je mjesto prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao pješak Ivan H. (60) iz Andrijaševaca. Na njega je osobnim automobilom »Opel Kadett«, VK 299-AD, naletio Tomislav S. (25) iz Vinkovaca. Od zadobivenih ozljeda, pješak je preminuo. Djelatnici PU vukovarsko-srijemske o tome su podnijeli izvješće Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima. (S. T.)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Maloljetnici razbijali stakla i srušili ogradu škole</p>
<p>SLAVONSKI BROD, 24. studenoga</p>
<p> – Prema informacijama iz PU brodsko-posavske, nakon provedene kriminalističke obrade utvrđeno je da je devet maloljetnika iz Slavonskog Broda počinilo više kaznenih djela na Osnovnoj školi »Đuro Pilar« u slavonskobrodskoj Vinogradskoj ulici. Tako su noći 9. svibnja ove godine razbili pet prozorskih stakala, a od 22. do 25. lipnja razbili su četiri prozorska stakla, dok su 8. kolovoza srušili dio zidane betonske ograde na školi. Potom su od 5. do 8. listopada razbili tri stakla na školi, noću 22. listopada otkinuli su dvije krovne ploče, a noću 20. studenog srušili su još šest metara betonske ograde.</p>
<p> Noću 20. kolovoza u Malom dolu u Slavonskom Brodu prevrnuli su na bok i oštetili neregistrirani osobni automobil marke »Wartburgh«, vlasništvo I.G. iz Slavonskog Broda. Protiv maloljetnih počinitelja ovih kaznenih djela policija je podnijela kaznene prijave Općinskom državnom odvjetništvu za mladež u Slavonskom Brodu. (I. F.)</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Pokušao podmititi policajca s 200 DEM</p>
<p>SLAVONSKI BROD, 24. studenoga</p>
<p> – Na Međunarodnom carinskom graničnom prijelazu Slavonski Brod, upravljajući osobnim automobilom marke »Ford escort« pristupio je državljanin BiH S.M. (45), u namjeri izlaska iz Hrvatske. Izvršenom kontrolom utvrđeno je da se broj šasije automobila ne podudara s brojem upisanim u prometnu dozvolu, odnosno da se na automobilu nalaze nepripadajuće registracijske pločice. Da bi izbjegao kaznenu odgovornost, S.M. je djelatniku Granične policije ponudio 200 DEM, pa je policija protiv njega podnijela kaznene prijave zbog počinjenog kaznenog djela krivotvorenja dokumenata i davanja mita. (I. F.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="58">
<p>Turizam ili teška industrija?</p>
<p>DUGI RAT, 24. studenoga</p>
<p> – Vijeće Turističke zajednice općine Dugi Rat uputilo je ovoga tjedna podnesak na adrese svih nadležnih ministarstava u kojem traži njihovo očitovanje o pitanju zaštite okoliša što se posebice odnosi na dugoratsku tvornicu ferolegura »Dalmacija« u općinskom središtu. Predsjednik Turističkog društva dugoratske općine Mijo Ivanišević u spomenutom je dopisu naveo: »Život stanovnika dugoratske općine između Splita i Omiša isključivo je vezan uz more, a jedina mogućnost im je turizam. Budući da trenutačno crni tvornički dimnjaci u središtu općine ne mogu ići zajedno s turizmom, nužna je prenamjena lokacije te tvornice koja jedina na našem području predstavlja tzv. tešku industriju, i to baš na najatraktivnijoj lokaciji na obali naše općine. Tvrdimo da bi privremena proizvodnja ferolegura bila posve štetna, a dakako i gospodarski neopravdana spram onoga što nude turizam i sadržaji koji bi se mogli uvesti na tu lokaciju. Također navodimo da smo mi za što bolje korištenje spomenute lokacije, a poznati su nam i projekti mogućeg ulaganja stranog partnera. Mi smo za što bolje korištenje prostora na kojemu se sada nalazi tvornica ferolegura »Dalmacija« u Dugom Ratu, a u tom smislu dobro bi nam došlo i investiranje stranog kapitala«. U dopisu se tvrdi da nova proizvodnja ferolegura u tvornici ne dolazi u obzir, a spominje se i anketa provedena među građanima, koji su odgovarali na pitanje »Žele li imati tešku industriju ili turizam?«.</p>
<p>N. Musulin</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Poduzetništvom i kulturom do napretka </p>
<p>DUBROVNIK, 24. studenoga</p>
<p> – Povodom osnivanja poslijediplomskog studija »Management u kulturi«, što će se izvoditi na talijanskom jeziku u suradnji s konzorcijem talijanskih sveučilišta (Bologna, Siena, Firenze, Padova i Politecnico di Milano), u subotu je u Međunarodnom središtu hrvatskih sveučilišta u Dubrovniku održana konferencija za novinare. Inicijatori tog projekta upozorili su na potrebu utemeljenja konstantnih odnosa između gospodarstva i kulture. Konačni su cilj, naime, mladi sposobni eksperti koji će znati ocijeniti i valorizirati pojedini kulturni događaj na gospodarskim osnovama, odnosno prikaz načina kojima će se dokazati uzjamna »ovisnost« poduzetništva i kulture. Tranzicijske zemlje, naime, uz ostale suočene su i s problemom (ne)financiranja područja kulture. Mjesto negdašnjeg donatora, države, zamijenili su sponzori kojima uloga »partnera u kulturi«, zapravo još uvijek nije posve jasna.</p>
<p> Gospodarstvo i kultura, istaknuto je, moraju shvatiti da im uzjamni odnos u konačnici donosi financijsku dobit, odnosno da i jedni i drugi, pomažući si uzajamno, mogu napredovati. Zato je posebice pohvaljena i gesta ministra kulture Antuna Vujića koji se, rečeno je, izborio za zakon prema kojem se poduzetnici oslobađaju dijela poreza za iznos uložen u kulturu. Početak poslijediplomskog studija najavljen je za proljeće iduće godine, ugovor o suradnji zagrebačkog i talijanskih sveučilišta već je potpisan, a na prvoj će se godini naći petnaest polaznika iz Hrvatske i petero iz Italije. </p>
<p>Katica Cikoja</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Zavodljiva Hrvatska u očima Engleza</p>
<p>Kao Britanac u Hrvatskoj, Ron je rijetkost ovih dana. Do rata, britanski turisti su predstavljali 25 posto svih posjetitelja u Istri, danas je ta brojka smanjena na dva posto, kaže se u reportaži o Hrvatskoj. »Iako je rat završio prije šest godina«, navodi se dalje, »čini se da on još traje u glavama Britanaca« </p>
<p>Čak je i Naomi Campbell bila impresionirana. Tim riječima počinje reportaža o Hrvatskoj na šest stranica u najnovijem broju časopisa »British Airwaysa«, koji putnici mogu naći na svim letovima ove aviokompanije. Novinar Justin Marozzi piše o Hrvatskoj kao malo naseljenoj, zavodljivoj zemlji u kojoj ljudi žive bez žurbe, i u kojoj je pronašao mir, dobro vino i dugačke plaže, i to tamo gdje je nekoć bio rat.</p>
<p> Novinar je najprije posjetio Brijune, kojima je bila oduševljena Naomi Campbell, jer »ako su Brijuni bili dovoljno dobri za super model, onda su dobri i za sve nas ostale«, kazao je on. Brijune opisuje kao arhipelag ispred hrvatskog poluotoka Istre, odnosno mjestom, kako ga je Naomi nazvala, »gdje možete sanjati otvorenih očiju«.</p>
<p> Stigavši na Veliki Brijun novinar i fotograf su odmah uočili prekrasno plavo more i zaključili da je Jadran onakav kakav bi cijeli Mediteran trebao biti i kakav je bio jednom davno. Neužurban, malo naseljen i zavodljiv. </p>
<p>»Primjećujemo restoran s plodovima mora, čini se preidiličnim da bi ga ignorirali. Uz rižoto od plodova mora, naručujemo istarsko, lokalno proizvedeno suho bijelo vino. </p>
<p>Prije ovog zadatka pogledao bi u čuđenju svakog tko bi mi ponudio hrvatsko vino, smještajući ga negdje na dno ljestvice vina. Kako se brzo predrasude gube«, piše britanski novinar.</p>
<p> Osjećajući se dobro raspoloženima za sve što nosi naznaku hrvatsko, nakon ručka za pamćenje, novinarska se ekipa ukrcala na brod i naletjela na Rona, sredovječnog britanskog turista. </p>
<p> Kao Britanac u Hrvatskoj, Ron je rijetkost ovih dana. Do rata britanski turisti su predstavljali 25 posto svih posjetilaca u Istri, danas je ta brojka smanjena na dva posto, kaže se u tekstu. »Iako je rat završio prije šest godina«, navodi se dalje, »čini se da on još traje u glavama Britanaca«. </p>
<p>»Kada sam kazao prijatelju da idem u Hrvatsku, rekao mi je da ponesem zaštitni prsluk«, rekao je Ron novinarima. Supruga i on inače posjećuju Grčku, ali su se ove godine odlučili za promjenu i nisu požalili. Privučeni obalom i klimom, a da ne spominjemo i razumne cijene odmora, svratili su do Hrvatske, navodi se u reportaži.</p>
<p>»Fantastično je. Definitivno preporučujemo svima!«, njihov je zaključak. </p>
<p> U članku se dalje navodi da se u Istri može sresti mnogo Nijemaca, koji su čak po broju nadjačali Talijane, koje u Istri privlači klima i kuhinja, a da se ne spominje stanovništvo koje mahom govori talijanski. Justin Marozzi potom navodi veze Istre s Italijom, i one glede jezika i arhitekture, a koje se mogu uočiti i u kulinarstvu. </p>
<p>»Ako su cijene jedna od atrakcija putovanja u Hrvatsku, prekrasna, nezagađena 2000 kilometara dugačka obala je svakako druga«, piše. Navodi se i kako su Brijuni bili u prošlosti otok predsjednika Tita, na kojima bi on boravio po šest mjeseci godišnje. Novinarska ekipa je obišla mjesta na kojima je Tito boravio, njegovu kolekciju prepariranih životinja koje je dobio od svjetskih vođa, slike državnika i slavnih osoba s kojima se slikao. </p>
<p>»Većina posjetitelja Brijuna provede tek nekoliko sati na otoku, kojeg obilaze pod vodstvom turističkih vodiča, dok je mnogo bolja opcija stići u privatnom aranžmanu i prenoćiti u hotelu 'Neptun', što vam dozvoljava da istražite otok na svoje zadovoljstvo. Hotel je bez sumnje jedan od najpraznijih i najsablasnijih hotela u kojima sam ikada odsjeo, ali i to je dio postkomunističkog hrvatskog šarma«, navodi autor teksta. I odmah postavlja pitanje »gdje drugdje možete naći 400 hektara otoka na kojem slobodno žive divlje životinje, na kojem ćete naći rimske ruševine, 150 milijuna godina stari dinosaurov otisak noge i neometano plivanje?«. </p>
<p>Odlaskom s Brijuna, novinarska se ekipa zaputila u Rovinj, kako navode, »bez sumnje najljepši grad na poluotoku Istri«. </p>
<p>Potom se opisuje Hum, najmanji grad na svijetu, koji ima isto tako deminutivnu populaciju od 17 ljudi, ali usprkos tomu ima zidine, gradska vrata, crkvu... i sve ono što mu omogućava da se nazove gradom. </p>
<p>»Dok zauzimamo mjesto na maloj terasi gradskog restorana i sjedamo za tanjur pršuta i sira, iza kojeg slijedi i glavno jelo, prekrasan vidik koji se pruža, u svakom se trenutku samo čini sve boljim. </p>
<p> Raznolikost istarskog poluotoka je ono što impresionira, zaključuje autor, navodeći da sa starorimskim gradom Pulom sa šestim po redu najvećim amfiteatrom na svijetu, odmarališnim ljetovalištem Porečom, koji se može pohvaliti zapanjujućom bazilikom iz šestog stoljeća, Opatijom i Buzetom, Istra nudi gotovo sve što bi radoznali putnik mogao poželjeti. </p>
<p> U reportaži se još navodi gdje gosti Istre, mogu odsjesti, pa se kaže da »nakon desetljeća komunizma i pet godina rata, hrvatski hoteli moraju još dosta toga nadoknaditi. Stvari se ipak poboljšavaju i ne bi trebali imati problema pronaći neko udobno mjesto za odsjesti«. Na kraju teksta, stoji podatak da zrakoplovi British Airwaysa lete u Zagreb iz londonskog Gatwicka. </p>
<p>Nataša Kovačić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="61">
<p>Željka Antunović: SDP ne nastavlja HDZ-ovu politiku</p>
<p>Za sve one koji Hrvatsku izaberu za svoj dom, bez obzira na njihovu nacionalnu, ideološku ili vjersku pripadnost, SDP će činiti sve da im osigura ravnopravnu i jednaku potporu«, rekla je Željka Antunović</p>
<p>ZAGREB, 24. studenoga</p>
<p> – Optužbama da se SDP-ova politika naslanja na politiku prethodne vlasti te da – osporavajući povrat stanova povratnicima srpske nacionalnosti – želimo završiti započetu politiku čišćenja nacionalnog teritorija, na krajnje netočan način u medijima se pokušava kompromitirati Socijaldemokratska partija Hrvatske i njezini članovi. Istaknula je to na konferenciji za novinare, održanoj u subotu u sjedištu SDP-a, njegova potpredsjednica Željka Antunović. </p>
<p>»SDP-ova politika u području povrata imovine bitno se razlikuje od one koju je provodio HDZ. Bivša je vlast potpisivala međunarodne obaveze, koje je potom ignorirala i nije ispunjavala«, istaknula je potpredsjednica SDP-a. Prema njezinim riječima, HDZ je upućivao naputke iz središnjice stranke prema lokalnoj razini na način čiste diskriminacije.</p>
<p>»Postoje i ljudi u međunarodnoj zajednici, a naročito u udrugama srpskih povratnika, koji Hrvatskoj nameću zahtjev da svima treba vratiti stanarsko pravo, potpuno zanemarujući ostale građane koji su to pravo izgubili izmjenom zakona«, pojasnila je Antunović. Kazala je da je stanarsko pravo, kao institut jednog socijalističko-komunističkog sustava, zamijenjen primjerenijim institutom najma, te dodala kako ta izmjena u potpunosti štiti ljudska prava svih hrvatskih građana. Govoreći o optužbama da Sporazum o sukcesiji zemalja bivše države govori o stanarskim pravima, potpredsjednica SDP-a je rekla kako se i u tom dokumentu jasno kaže da se na polju stanarskih prava primijenjuju zakoni pojedine zemlje, u hrvatskom slučaju, Zakona o najmu stanova. </p>
<p>SDP-ova potpredsjednica tvrdi da je bilo previše nezakonitih oduzimanja stanarskog prava, no smatra kako prava tih ljudi uopće nisu sporna.</p>
<p>»Hrvatska država ima moralnu obvezu prema svim kategorijama stambeno nezbrinutih hrvatskih građana, no Socijaldemokratska partija Hrvatske neće dopustiti diskriminaciju bilo koje od tih skupina«, kaže. </p>
<p>Ta se obaveza, dodaje, podjednako odnosi na povratak i zbrinjavanje iseljenih i useljenih hrvatskih građana, povrat imovine vlasnicima, zbrinjavanje prognanika koji se još uvijek nisu vratili u svoje domove, ali i na građane koji nisu ratni stradalnici a od države traže pomoć pri stambenom zbrinjavanju.</p>
<p>»Najvažniji ograničavajući faktor u provedbi jedne takve politike je prije svega novac, pa u tom pogledu očekujemo solidarnost svih poreznih obveznika, ali i daleko veću potporu međunarodne zajednice«, naglasila je. Dinamiku rješavanja te problematike opterećuje, međutim, niz nezakonitosti koje pravosuđe mora brže procesuirati i sankcionirati, tvrdi Antunović.</p>
<p>Osim toga, u SDP-u kažu kako hitno treba razriješiti primjere uzurpacije tuđe imovine, jer takvi primjeri kompromitiraju i vrijeđaju hrvatski pravni sustav i sve građane. </p>
<p>»Riječ je o primjerima višestrukog zauzeća tuđe imovine, ne zbog stambenog zbrinjavanja već zbog stjecanja profita«, upozorila je potpredsjednica Antunović, dodajući kako su takve situacije posljedica »licemjerne politike u kojoj se jedno potpisivalo, a drugo u praksi primjenjivalo«.</p>
<p>SDP, prema njezinim riječima, zagovara pravo svakog pojedinca da slobodno odlučuje gdje će živjeti, no znakovito je da četiri tisuće objekata u vlasništvu izbjeglih osoba još uvijek stoji prazno.</p>
<p>»Za sve one koji Hrvatsku izaberu za svoj dom, bez obzira na njihovu nacionalnu, ideološku ili vjersku pripadnost, SDP će činiti sve da im osigura ravnopravnu i jednaku potporu«, rekla je Antunović. U toj stranci, međutim, smatraju da povratak izbjeglih osoba posebno treba poticati lokalna vlast. Kažu da su znatnije promjene na tom polju vidljive prije svega u sredinama u kojima je njihova stranka dobila povjerenje građana.</p>
<p>»Najbolji dokaz našeg nediskriminatorskog ponašanja prema bilo kojoj nacionalnoj skupini upravo su lokalne sredine u kojima SDP obnaša vlast, zajedno s ljudima iz različitih nacionalnih zajednica«, zaključila je Željka Antunović.</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Mesić:Odluku ću donijeti nakon što se detaljno upoznam s čitavim predmetom</p>
<p>Predsjednik Mesić je rekao kako je »očito je da je tu bilo malo petljanja«, dodajući da »mora vidjeti o čemu se radi u tom slučaju« / Predsjednik je odbio komentirati najavu smjene državnog odvjetnika Radovana Ortynskog i ocijeniti njegov rad</p>
<p>PETRINJA, 24. studenoga </p>
<p> – Tijekom boravka na otvaranju obnovljene tvornice »Finel« kod Petrinje, predsjednik Stjepan Mesić odgovorio je na neka novinarska pitanja u povodu medijskih nagađanja o smjeni Josipa Boljkovca i »njegovoj eventualnoj odgovornosti za odluke o pomilovanju«, te Boljkovčevoj smjeni s dužnosti predsjednika Povjerenstva za pomilovanja. Predsjednik Mesić je izjavio da će odluku donijeti nakon što se detaljno upozna s čitavim predmetom. Predsjednik Mesić je rekao kako je »očito je da je tu bilo malo petljanja«, dodajući da »mora vidjeti o čemu se radi u tom slučaju«.</p>
<p> Reagiranje javnosti izazvalo je pomilovanje, tj. skraćivanje zatvorske kazne Mariju Žarkoviću, osuđenom za ubojstvo, i njegovu ocu, osuđenom za poticanje na ubojstvo, te znatno skraćivanje kazne bivšem Boljkovčevu vozaču Josipu Brdaru, osuđenom za iznuđivanje. Brdar, kako piše Novi list, nije odležao ni trećinu kazne. </p>
<p> »Kada je pomilovanje u pitanju, potrebno je shvatiti, posebno u medijima, da nitko u zatvoru nije zbog dobrog vladanja, već su u zatvoru silovatelji, dileri, kradljivci, ubojice, koji su suđeni i pravomoćno osuđeni. Sud je uzeo u obzir sve okolnosti izvršenja njihovih djela, sve otežavajuće i olakšavajuće okolnosti; za sud je stvar definitivno riješena«, komentirao je Mesić i istaknuo da »kasnije okolnosti djeluju da se primijeni institut milosti«. Mesić je rekao da se »u slučaju pomilovanja mora poštivati predviđena procedura«. </p>
<p> »Je li procedura bila sasvim pravilna ili ne, o tome se može razgovarati, ali se institut pomilovanja ne smije dovoditi u pitanje«, izjavio je predsjednik Mesić. Ocijenio je da bi Hrvatska bila »jedina država koja bi ukinula institut pomilovanja, ako bi se za svako pomilovanje uvijek tražile ponovne rasprave«. </p>
<p> Odgovarajući na novinarski upit hoće li posredovati u sukobu između biskupa i Vlade, predsjednik Mesić je izjavio kako »za to nema nikakvog razloga«. »Biskupi su dali svoje viđenje današnje socijalne situacije, na drugoj strani došlo je do malo žešćeg odgovora, ali se to može riješiti za stolom jer argumenti sve rješavaju«, rekao je Mesić. </p>
<p> Predsjednik je odbio komentirati najavu smjene državnog odvjetnika Radovana Ortynskog i ocijeniti njegov rad. Istaknuo je kako nije ovlašten »ocjenjivati rad bilo koga u pravosuđu, pa ni gospodina Ortynskog«. </p>
<p> No, naglasio je da »uopće nije zadovoljan čitavim pravosuđem zbog prevelikog broja neriješenih sudskih spisa«. »Hrvatska ima najveći broj sudaca po broju stanovnika, ali i najveći broj neriješenih spisa«, rekao je Mesić i dodao kako je »na onima koji su spise preuzeli odgovornost da to riješe«. »Tko je za to kriv, neka rješava čitavi sistem«, izjavio je Mesić. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Pusić: Petorka nije razgovarala o smjeni Ortynskog</p>
<p>Predsjednica HNS-a odbila je iznijeti svoje stajalište o radu državnog odvjetnika, ali je najavila da će se o njemu u ponedjeljak formulirati zajedničko stajalište petorke ZAGREB, 24. studenoga – Na sastanku petorke u ponedjeljak formulirat će se zajedničko stajalište koalicije o radu državnog odvjetnika Radovana Ortynskog. Kazala je to u subotu predsjednica HNS-a Vesna Pusić odgovarajući na novinarsko pitanje u pauzi tribine koju je njena stranka organizirala u Europskom domu na temu »Kvalitete života mladih u Hrvatskoj«. Odbila je iznijeti svoje stajalište o radu državnog odvjetnika Ortynskog i njegovoj eventualnoj smjeni čime se već danima bave mediji. »Nismo razgovarali o smjeni Ortynskog« odgovorila je na pitanje jesu li na prošlom sastanku petorke zaključili da Ortynski mora otići. Pusić osobno mišljenje o njemu nema dok, rekla je, ne razgovara o tome sa svojim kolegama u koaliciji.</p>
<p>Na HNS-ovoj tribini su se čuli alarmantni podaci: 140.000 mladih visokoobrazovanih kadrova u zadnjih je 10 godina napustilo Hrvatsku, trenutno nam nedostaje 25.000 mladih s managerskim znanjem, a popis stanovništva otkriva da Hrvatska ima samo 5,6 posto visokoobrazovanih ljudi. »To je poražavajuća činjenica jer zemlja s manje od 10 posto visokoobrazovanih teško može ići naprijed«, zaključio je Mislav Žagar, predsjednik mladih HNS-a, upozorivši na opasnost demografskog odumiranja i potrebu za hitnim zaustavljanjem odljeva mladih stručnjaka. Čelnica HNS-a mladima je poručila da se moraju javno angažirati jer je to jedini način da utječu na promjene u državi i društvu. Osvrćući se na proračun za iduću godinu istakla je da su smanjena izdvajanja za obrazovanje, visoko školstvo i znanost. No, umjesto da se novac za to iznađe novim poreznim nametima građanima, Pusić predlaže alternativno rješenje. »Treba osmisliti projekte u znanosti i obrazovanju i pronaći modele izvanproračunskog financiranja. Zašto ne bismo, primjerice, na cijene alkoholnih pića dodali 20-30 lipa i time izvanproračunski pomogli znanstvene i obrazovne projekte« predložila je Pusić.</p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Mesić u Komiži: Hrvatski otoci nisu dovoljno iskorišteni</p>
<p>KOMIŽA, 24. studenoga</p>
<p> – Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić u pratnji ministra Radimira Čačića popodne je doputovao u dvodnevni radni posjet gradu Komiži na otoku Visu. Sastanku s Mesićem i njegovim suradnicima nisu nazočili jedino vijećnici HDZ-a i HČSP-a, što je predsjednik Mesić prokomentirao kao politički nepromišljeno, te je zapitao kako se oni to bore za prosperitet Hrvatske, a pritom ne priznaju demokratski izabrane državne institucije i njihove predstavnike. Unatoč dobrom Zakonu o otocima, kojim je stvoren okvir za razvoj hrvatskih otoka, naše otoke ne koristimo dovoljno, rekao je predsjednik Mesić u razgovoru s Komižanima, koji su također izrazili zadovoljstvo Zakonom.</p>
<p> Jedna Malta je manja od Brača, a vidimo što je u svjetskom turizmu, rekao je dalje Mesić, te istaknuo kako je otok Vis, koji je u bivšoj državi bio zatvoren turistima zbog nazočnosti JNA na otoku, imao sreću u nesreći jer je ostao ekološki nedirnut i pošteđen devastacija. </p>
<p> Dovoljno je sjetiti se Izraela, gdje sam upravo bio, koji je duplo manji od Republike Hrvatske, polovica je pustinja, a na polovici živi 6 milijuna stanovnika, nastavio je Mesić. U Izrael sam otišao kako bih otklonio hipoteku prošlosti jer su Židovi bili najveći žrtve u Drugom svjetskom ratu, pa ipak je Izrael danas država krcata kapitalom i pameću. Zašto ne pokažete inicijativu da izraelski kapital dođe upravo na otoke, ja sam odškrinuo vrata, kazao je predsjednik.</p>
<p> Upozorio je i na značaj slobodnih carinskih zona i rekao kako se u Hrvatskoj premalo radi na tome da se otvore slobodne carinske zone na otocima. </p>
<p> Broj stanovnika i dalje će padati ukoliko se ne otvaraju radna mjesta, rekao je Mesić nakon što su ga predstavnici Grada upoznali s demografskim problemima. Pritom je istaknuo kako je nezaposlenost najveći hrvatski problem, kako se jako malo proizvodi te kako je to rezultat pogrešnog modela privatizacije koji je uništio gotovo sve. </p>
<p> Gradonačelnik Komiže Vicko Mardešić i gradski vijećnici upoznali su predsjednika i njegove suradnike s problemima otoka Visa i grada Komiže. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>»HDZ se očito vraća, ali ne na programu već na kritici naših neispunjenih obećanja«</p>
<p>Kramarić otvoreno priznaje da si samostalan izlazak na izbore mogu dopustiti samo SDP, HDZ i HSS. »Svi mi ostali, iako još ne znamo izborna pravila, tako hrabri ne možemo biti jer se svi krećemo oko izbornog praga«</p>
<p>Vlast ili oporba? Bila je to dilema koju sam postavio na početku razgovora s predsjednikom LS-a Zlatkom Kramarićem. Razlog su oštre kritike koje liberali često upućuju na račun Vlade te nezadovoljstvo položajem u koaliciji pa se stječe dojam da LS nije ni u vlasti ni u oporbi, nego negdje između. »Mi smo istinski dio vladajuće koalicije i to želimo ostati«, ističe Kramarić, ali dodaje: »Imamo primjedbe jer želimo da se više uvažavaju sugestije LS-a. Ne smijemo biti taoci matematičke demokracije po kojoj je mjerilo utjecaja na Vladu samo broj zastupnika ili ministara neke stranke. Koalicija ima smisla ako svi partneri podjednako napreduju i imaju podjednak utjecaj na donošenje strateških odluka. Za LS je sada važno donošenje novog izbornog zakona, kako bi se utvrdila pravila igre i kako bi se stranke pripremile za izbore. Moramo vidjeti što će biti za svakoga najbolje«, tvrdi Kramarić.</p>
<p>»Očito je da se HDZ vraća iako nema suvislog programa, nego kritizira neispunjena predizborna obećanja. Jedno od njih je i donošenje izbornog zakona koji ne treba biti donesen »5 do 12«. Ako ne znate pravila igre, nervozni ste« opisuje šef LS-a.</p>
<p> Obrazlažući važnost tog zakona, ističe da bi tako mogli znati ima li temelja za njihovu inicijativu okupljanja stranaka tzv. »Liberalne alternative«, koje bi na izbore izašle zajedno. Stranke koje vidi u toj koaliciji su, osim LS-a, još HSLS, HNS, IDS, PGS i SBHS.</p>
<p> »Ne želimo ujedinjenje tih stranaka, kako se krivo isticalo, nego smatramo da bi »Liberalna alternativa« bila najbolja brana bipolarizaciji političke scene. Ni lijeva ni desna opcija građanima ne donose ništa dobro. Pokušali bismo izaći s jedinstvenim programom kako bi velik dio birača, koji je apstinirao na lokalnim izborima, našao svoju političku opciju. Ne mogu vjerovati da su naši građani politični 365 dana u godini, a da na dan izbora ostanu u kući. Zato se svaka stranka mora zabrinuti«. Kramarić otvoreno priznaje da si samostalan izlazak na izbore mogu dopustiti samo SDP, HDZ i HSS. »Svi ostali, iako još ne znamo izborna pravila, tako hrabri ne mogu biti jer se svi kreću oko izbornog praga«. Činjenica da u »Liberalnoj alternativi« nije naveo HSS, ali ni DC, navodi na zaključak da bi ipak bila bliža opciji koalicije lijevog centra na čelu s SDP-om, nego mogućoj »Konzervativnoj koaliciji centra«. Kramarić to potvrđuje: »Može se i tako reći«.</p>
<p>Govoreći o gospodarskoj i socijalnoj situaciji vođa LS-a bio je vrlo kritičan prema onome što je Vlada ostvarila, a optimizam mu ne ulijeva ni prijedlog proračuna za iduću godinu. »S predviđenom stopom gospodarskog rasta od 3,5 posto ne možemo riješiti problem nezaposlenosti. Stručnjaci procjenjuju da se tako može otvoriti najviše 10, 15 tisuća novih radnih mjesta, što je manje od broja novopridošle generacije nezaposlenih koja je završila školovanje. I u segmentu pravosuđa trebamo sustavnu i radikalnu reformu. To je jedno od obećanja koja koalicija nije izvršila«!</p>
<p>Na pitanje slaže li se s ocjenom biskupa da je koalicija »dobila vlast na lažnim obećanjima« Kramarić diplomatski odgovara da kao liberal dopušta da svatko ima pravo na svoje opservacije pa i biskupi. »To ne znači da se slažem sa sadržajem poslanice. Uvijek prepuštam da javnost bude arbitar« kaže on dodajući da su biskupi djelomice stali na stranu jedne političke opcije.</p>
<p>»U podtekstu se to može tako čitati. Želi li biti vjerodostojna Crkva treba dati opću ocjenu gospodarsko-socijalne politike u ovih 10 godina. Ako se tako nastavi, ocjena Crkve dobiva i političku konotaciju, aromu jedne političke opcije. Mi tražimo iste kriterije za sve. Osobno se zalažem za dijalog Vlade i Crkve, posebno na rješavanju socijalnih problema«.</p>
<p>»Između minus 2 i plus 3« ocjena je kojom šef LS-a ocjenjuje skoro dvogodišnji rad Račanovog kabineta, no na pitanje da ocijeni samo gospodarski dio, kaže da je to skoro najlošija ocjena, ali daje mu prolaz zbog nekih pomaka u odnosu na prije. </p>
<p>Ilija Jandrić</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Zlatko Klarić novi predsjednik ASH</p>
<p>ZAGREB, 24. studenoga</p>
<p> – Za novog predsjednika Akcije socijaldemokrata Hrvatske na četvrtom saboru stranke u subotu izabran je Zlatko Klarić nekadašnji glavni tajnik stranke, vijećnik zagrebačke Gradske skupštine i poduzetnik iz Zagreba. Dugogodišnji čelnik ASH Silvije Degen još ranije najavio je da se ovaj put neće kandidirati za predsjednika a nakon proglašenja rezultata izbora utvrđeno je da je izabran za člana Glavnog odbora ASH. Objašnjavajući zašto više ne želi biti na čelnoj funkciji Degen je kazao da se stranka treba reorganizirati i da unutar nje šansu trebaju dobiti mlađi. U izvještaju o radu stranke Degen se osvrnuo na proteklih 10 godina te naglasio kako je ona bila nukleus socijaldemokracije u Hrvatskoj. Izdvojio je da su u stranci djelovali mnogi poznati intelektualci i političari poput: Mike Tripala, Jadrana Vilovića, Nadežde Čačinović, Živka Juzbašića, Zorana Pusića. U uspjehe ASH ubrojio je uporno javno zalaganje za vraćanjem imena Trgu žrtava fašizma s tim vezi pripomenuo je da je kandidat za novog predsjednika Zlatko Klarić odigrao u zagrebačkoj Gradskoj skupštini veliku ulogu da se nakon 10 godina spomenutom trgu kroz institucije vlasti, napokon vrati ime. Degen se pohvalio da je njegova stranka dala veliku potporu Stipi Mesiću prilikom njegove kandidature za predsjednika RH. </p>
<p> Sabor je okončao objavljivanjem rezultata izbora, kako smo rekli u uvodu Zlatko Klarić je izabran novim predsjednikom a Mate Buljubašić izaslanik iz Splita potpredsjednikom stranke, za glavnog tajnika izabran je Dragutin Palašek aktualni pročelnik Ureda za kulturu Gradskog poglavarstva Zagreba.</p>
<p> Ž. Peratović</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Jakovčić o »brojnim paralelama« između Istre i Vojvodine </p>
<p>BEOGRAD, 24. studenoga</p>
<p> – Istarski župan Ivan Jakovčić izjavio je u subotu u Novom Sadu da paralela između Istre i Vojvodine u pogledu njihova statusa u matičnim državama »ima napretek«. </p>
<p> »I mi u Istri, kao i vi u Vojvodini, nezadovoljni smo centraliziranom vlašću i o tome stalno govorimo«, kazao je Jakovčić na konferenciji za novinstvo u Novom Sadu u okviru manifestacije »Dani Istre u Vojvodini«.</p>
<p>Jakovčić je kazao da je Hrvatska u fazi decentralizacije i dodao da županije polako preuzimaju ingerencije nad školama, bolnicam, socijalnim institucijama.</p>
<p>»To je ipak daleko od onoga što želimo, a želimo visoku regionalnu samoupravu, i mislim da u tom smislu postoji mnoštvo paralela s Vojvodinom«, kazao je Jakovčić.</p>
<p>Istarski je župan kazao da je cilj trodnevnog posjeta izaslanstva Vojvodini »afirmiranje regionalizma i regionalnog identiteta« naglašavajući da će pokušati intenzivirati gospodarske odnose. Dodao je da Istra i Vojvodina imaju »izraženi regionalni identitet« naglašavajući kako je »definitivno jasno« da se Europa razvija i kao Europa regija.</p>
<p>Jakovčić je iznio da je u Novom Sadu razgledao dijelove vukovarske zbirke koja je još u Muzeju tog grada a predsjedniku vojvođanskog parlamenta prenio je pozdrav predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića.</p>
<p>Predsjednik vojvođanskog parlamenta Nenad Čanak posjet istarskog izaslanstva ocijenio je »iznimno značajnim« i konstatirao da je to »najmasovnije« izaslanstvo iz Hrvatske koje je posjetilo Vojvodinu.</p>
<p>»Reintegriranje kulturnog i gospodarskog prostora na jugoistoku Europe putem regionalne suradnje nešto je za što se parlament i vlada Vojvodine moraju zalagati«, kazao je Čanak. </p>
<p>Političko-gospodarsko-kulturno izaslanstvo Istre boravak u Vojvodini završava u nedjelju. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Kregar: Političkim strankama očigledno odgovara što javnost ne zna tko ih financira</p>
<p>ZAGREB, 24. studenoga</p>
<p> – U subotu, drugog dana održavanja okruglog stola pod nazivom »Država i političke stranke – prilozi za pravno reguliranje političkih stranaka« a u organizaciji Hrvatskog pravnog centra, raspravljalo se o problemu pravne neregulacije financiranja političkih stranaka, financiranja političke utakmice, te o potrebi demokratizacije unutrašnjeg ustrojstva političkih stranaka.</p>
<p>Predsjednik hrvatskog Helsinškog odbora (HHO) Žarko Puhovski, upozorio je na potrebu ograničenog prava na informaciju, pojasnivši kako u nekim segmentima rada, političke stranke moraju imati pravo na privatnost. On je također upozorio na nužnost zakonskog reguliranja unutrašnje organizacije stranaka na demokratskim načelima, kako bi se osnažio demokratski pluralizam. </p>
<p>Dr. Josip Kregar, profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu istaknuo je kao problem manjak propisa kojim bi se reguliralo financiranje političkih utakmica. Naime, političke stranke moraju otkriti izvore svojih prihoda i svrhu troškova, i to ne samo zato što stranke dobivaju novac poreznih obveznika iz državnog proračuna, nego i kako bi se znalo čija sredstva i interesi stoje iza njezinog djelovanja. Nažalost, ističe Kregar, o financiranju stranaka hrvatska javnost malo zna, a takva neinformiranost očigledno pogoduje strankama.</p>
<p>Dr. Ivan Prpić s Fakulteta političkih znanosti, iznova je istaknuo potrebu hitnog mijenjanja postojećeg Zakona o političkim strankama. Rekao je kako bi se, da je kojim slučajem pravnik po struci, svako jutro crvenio zbog postojećih zakonskih rješenja. »Zato smo i organizirali ovu javnu raspravu kako bi osvijestili pravnike kako se taj Zakon mora nužno mijenjati, dok ćemo rezultate ove rasprave uobličiti u Nacrt prijedloga zakona o političkim strankama i uputiti mjerodavnim organima«, rekao je Prpić. Između ostalog, istaknuta je potreba određivanja sankcija onim strankama koje ne objave izvore sredstava i svoje financijsko stanje, te potrebu osnivanja posebnog financijskog suda na kojem bi se vodili sporovi protiv njih. Naime, dosadašnje kazne od 70 do 200 njemačkih maraka, svi su na skupu proglasili smiješnim.</p>
<p> D. Dujmović</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Proslava Dana Grada Zadra i blagdana sv. Krševana</p>
<p>Tim povodom uručene su godišnje nagrade Grada i donesena odluka o proglašenju generala Ante Gotovine počasnim građaninom Zadra ZADAR, 24. studenoga – Budnicom Gradske limene glazbe započelo je u subotu ujutro obilježavanje Dana Grada Zadra i blagdana sv. Krševana, zaštitnika grada. Središnja svečanost održavala se u Hrvatskoj kazališnoj kući, gdje su gradonačelnik Božidar Kalmeta i Davor Aras, predsjednik Gradskoga vijeća, uručili godišnje nagrade Grada. Nagradu za životno djelo dobio je Ivan Paša, gospodarstvenik, za razvitak pomorstva i brodogradnje, a godišnje nagrade Grada dobili su Kazalište lutaka za promicanje lutkarstva, medicinska sestra Ivana Haberle za zasluge u pomoći mladim ovisnicima i sportski ribolovac Edo Baričević, za zapažene rezultate s reprezentacijom Hrvatske u sportskom ribolovu.</p>
<p> Grb Grada Zadra dobili su arhitekt Nikola Bašić, književnik Tomislav Marijan Bilosnić i talijanski odvjetnik Antonio Mazzetta, za humanitarni doprinos i predano zastupanje interesa Republike Hrvatske.</p>
<p>Titula počasnoga građanina Zadra dodijeljena je umirovljenom general-pukovniku Anti Gotovini, za izrazite zasluge u obrani Zadra. Gotovini će titula biti uručena, kako je istaknuto na svečanosti, kad se za to steknu uvjeti. U nizu manifestacija koje traju tri dana, najviše je pozornosti izazvao atraktivan letački program Zrakoplovnog učilišta »Rudolf Perešin« održan na nebu iznad zadarske Donje rive. S rive se mogla pratiti i jedriličarska regata Tankerske plovidbe i pokazno ronjenje. Oldtimer klub »Zadar« u subotu je, također na rivi, imao smotru svojih automobila kao najavu nedjeljnog nastupa na Trgu pet bunara. Osim muškog pjevačkog zbora »Splitski liječnici pjevači« koji je nastupio u kazalištu, građane su na rivi zabavljale klape »Intrade« i »Donat«. (Lj. I. B.)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20011125].
|
