NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20010221].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 225416 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>21.02.2001</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Rupel: Napokon smo spremni riješiti sva pitanja s Hrvatskom </p>
<p>SFR Jugoslavija je propala kad je Milošević htio jako pojednostavniti federalnu državu formulom »jedan čovjek, jedan glas«, što znači centralizaciju i majorizaciju / Hrvatska može ući u EU ubrzo nakon Slovenije, pa već mora razmišljati o tome kako će sudjelovati u europskim poslovima / EU može biti jedinstvena država, ali sastavljena od nacija koje će očuvati neke svoje posebne vrijednosti / Sada je glavno pitanje kada će Hrvatska i Slovenija riješiti međusobna otvorena pitanja, tvrdi slovenski ministar vanjskih poslova dr. Dimitrij Rupel</p>
<p>MIHAILO NIČOTA</p>
<p>LJUBLJANA, 20. veljače</p>
<p> – Dr. Dimitrij Rupel (55) ministar je vanjskih poslova već treći put u 10 godina od osamostaljenja Slovenije. Bio je šef slovenske diplomacije već u prvoj demokratskoj vladi od 1990. do 1993., a drugi je put to bio kratko, od siječnja do lipnja 2000. u vladi Janeza Drnovšeka, čiji je, kao član i danas najjače koalicijske stranke, njegove Liberalne demokracije Slovenije (LDS), vrlo bliski suradnik. Stoga neki njegovi znanci tvrde da je to položaj koji mu najbolje pristaje. U međuvremenu, kao rođeni Ljubljančanin, bio je gradonačelnik (»župan«) Ljubljane i veleposlanik u SAD-u. Inače, Rupel je diplomirani sociolog koji je doktorirao u Bostonu, u SAD-u, te je predavao na nekim američkim sveučilištima.</p>
<p> lŠto su danas strateški ciljevi i pravci slovenske vanjske politike?.</p>
<p>- Danas razmišljamo o Europskoj uniji (EU), o NATO-u i, dakako, o odnosima sa susjedima. No, naš je prioritet razmišljanje o budućnosti u Europi. Tako možemo doći i do Hrvatske i do susjeda razmišljanjem o Europi.</p>
<p> l Što time mislite?</p>
<p>- Slovenija će postati članicom EU-a valjda 2003., krajnji je rok 1. siječnja 2004. Naše je pitanje: u kakav ćemo se EU uključiti? A to pitanje i nama postavljaju naši sugovornici iz EU-a. Sada se ozbiljno razmišlja o nekakvome novom ustavu za EU, o pravima i pravilima njezinih članica i njezinih građana, Europljana. Možda se sjećate razmišljanja prvaka njemačkih kršćanskih demokrata Schaublea još prije sedam-osam godina o tome da bi Europa, dakako, trebala prihvatiti nove članice, ali da se istodobno stvori neka čvrsta jezgra, sastavljena od država koje su najuspješnije, najjače, gospodarski najrazvijenije. Nakon toga, te su se rasprave razvijale. Sada, nakon Nice, ima različitih prijedloga. Tako je njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer iznio tezu o federaciji nacija. I to se sada razvija, neki već razmišljaju više o konfederaciji nacija, drugi o federalnoj državi. Za Nijemce to znači jedno, za Francuze nešto drugo. Ima razlika u tumačenju i definiciji federacije.</p>
<p> l Kako u Sloveniji tumačite te dvojbe?</p>
<p>- Ovih sam dana bio u Francuskoj i svojim sam sugovornicima obrazložio naše viđenje. Rekao sam da mi u Sloveniji, a to vrijedi i za Hrvatsku, imamo nekakvo iskustvo s federacijom, koja je bila zanimljiva u početku; iako komplicirana i nekako je funkcionirala.Kad je Milošević to htio pojednostavniti formulom »jedan čovjek, jedan glas«, što znači centralizaciju i majorizaciju SFRJ je propala.</p>
<p>. Slovenija želi da EU uspije ali EU ne može uspjeti, ako se koncipira kao federalna država, poput SAD-a, gdje postoji jedna nacija, američka, sastavljena od 50 država. Dakle, EU može biti jedinstvena država, ali sastavljena od nacija. A to je vrlo složen problem. Svaki pokušaj pojednostavljivanja bio vrlo poguban. Stoga mi sada razmišljamo kako što bolje urediti zajednički život tih nacija u Europi, samostalnih država u nekoj vrsti zajednice, koja će biti komplicirana i zanimljiva, nešto posve novo.</p>
<p> l Kako to zamišljate?</p>
<p>- Razgovaram s kolegama u vladi o izradi nekakve liste nedodirljivosti. Slovenija i, vjerujem, Hrvatska moraju doći do takva popisa nedodirljivih vrijednosti, kao što su, recimo, kultura, jezik... Također želimo sačuvati demografsku strukturu slovenskog područja, sačuvati određen tip poljoprivrede, način života tipičan za Slovence, itd. Siguran sam da i Hrvatska želi sačuvati neke svoje posebne vrijednosti. Sada sam se uvjerio da smo u Francuzima našli simpatičnog sugovornika o toj temi. I oni ne žele da se Europa pretvori u nekakav lonac za taljenje..</p>
<p> l Kako u tom kontekstu procjenjujete hrvatsko slovenske odnose?</p>
<p>- Želimo da Hrvatska što prije dođe u Europu. Koliko vidimo i razumijemo stvari, Hrvatska može doći ubrzo nakon nas u EU. Stoga i Hrvatska već mora razmišljati o tome kako će sudjelovati u europskim poslovima. Inače, jako mi je žao što je došlo do tolikog zastoja u našim odnosima, zapravo u nerješavanju otvorenih pitanja već 10 godina. No, da smo zajedno više radili, surađivali i više se dogovarali, dakako i da nije bilo rata u Hrvatskoj, danas bismo bili toliko bliski i povezani kao što su, recimo, baltičke države, Estonija, Litva i Latvija, ili skandinavske države. Na žalost, to još nije tako, ali bih htio vjerovati i mogu zamisliti da ćemo, možda, za pet godina biti države koje će se podupirati, koje će jedna drugoj pomagati. To je logično, to svi od nas očekuju. Tu računam i s Jugoslavijom, ako se učvrsti na demokratskom putu, možda i Makedonija. No, Hrvatska i Slovenija svakako što uže moraju surađivati i unutar EU-a, provoditi neke zajedničke akcije, pa i kad treba doći do nekakvoga novca.</p>
<p> l Između Hrvatske i Slovenije ispriječio se dug Ljubljanske banke hrvatskim štedišama, status vlasništva nuklearke u Krškom i još nedogovorena granica, osobito na moru. Kada i kako riješiti ta pitanja?</p>
<p>- Da, povremeno zbog tih pitanja nastaju neugodne napetosti, dolazi do sporova i incidenata. Naša nova vlada već se na početku morala suočiti s nekim od tih neugodnosti. Teško je oteti se dojmu da se teškoće i sporovi javljaju upravo kad se čini da su mogućnosti za rješenje najbolje, da je upravo došao trenutak za povoljan rasplet. Prva je poruka Hrvatskoj i onima koji su se zapetljali u sporovima bila: izbjegavajmo incidente, rješavajmo probleme pametno i u prijateljskom ozračju. Učinimo nešto dobroga! Glavno je pitanje, koje nam se sada postavlja: kada ćemo moći riješiti otvorena pitanja između Slovenije i Hrvatske, ako ih ne riješimo sada, 10 godina po osamostaljenju, kad u objema državama imamo neosporno demokratske vlasti s velikom potporom javnosti?</p>
<p> l Koliku potporu u slovenskoj javnosti ima to Vaše pozitivno uvjerenje?</p>
<p>- Da ukratko zaključim: i u slovenskim službenim krugovima i među običnim ljudima, kad je riječ o stvarnom napretku u slovensko-hrvatskim odnosima, ima toliko dobre volje kakve dugo nije bilo. Ta je dobra volja rezultat raširenog uvjerenja da je sada pravi trenutak za dogovor. Upravo iz te dobre volje raste i očekivanje da ćemo jamačno uspjeti. U Sloveniji je široko rašireno uvjerenje da smo spremni i da je napokon moguće nešto učiniti u dogovoru s Hrvatskom.</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Bez pristanka SAD, upitna učinkovitost Stalnog suda za ratne zločine</p>
<p>Stalni međunarodni sud ne bi djelovao retroaktivno, odnosno ne bi bio mjerodavan za zločine počinjene prije početka njegova rada; njegova se jurisdikcija ne bi protezala na zločine za koje je mjerodavan Haaški sud</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Sabor bi uskoro trebao ratificirati Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda (ICC), čime bi se Hrvatska priključila državama potpisnicama dokumenta o osnivanju Stalnog međunarodnog suda za ratne zločine. Taj sud bit će, po statutu, mjerodavan za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, genocid i zločine agresije, a stolovat će također u Haagu. Sud će proraditi kad njegov statut ratificira 60 zemalja, a upitno je kada će to biti, jer ga je ratificiralo tek oko polovice potrebnoga broja država. Pritom je jedno od temeljnih pitanja hoće li mjerodavnost Stalnog međunarodnog suda za ratne zločine prihvatiti SAD, kao jedina svjetska velesila. Odgovor je vjerojatno negativan. Poznato je da je na kraju svog mandata predsjednik Bill Clinton potpisao suglasnost SAD-a za osnivanje Stalnog međunarodnog kaznenog suda. No, nova američka administracija ne pokazuje nimalo sluha za sud čija bi jurisdikcija obuhvatila i Amerikance. Zato je američki Kongres nedavno donio rezoluciju kojom traži od predsjednika Busha da objavi da SAD neće prihvatiti ni ratificirati sporazum o osnivanju Međunarodnog kaznenog suda.</p>
<p>Američko protivljenje uvjetovano je time što je određeno da Sud može voditi procese bez pristanka države čiji su građani osumnjičenici pred tim sudom. Amerikanci se ponajviše boje da bi time pod udar došli njihovi vojnici koji su u raznim vojnim formacijama u drugim zemljama. Američko je stajalište da njihovi vojnici mogu odgovarati za ratne zločine isključivo pred američkim sudovima. No, time jedina preostala velesila šalje i poruku o dvostrukim mjerilima i nametanju kriterija koje sama ne želi poštivati. Stalni međunarodni sud ne bi djelovao retroaktivno, odnosno ne bi bio mjerodavan za zločine počinjene prije početka njegova rada. To znači da se njegova jurisdikcija ne bi protezala na zločine za koje je mjerodavan Haaški sud. U statutu Stalnog međunarodnog suda stoji da će se on baviti samo »najozbiljnijim zločinima, onima koji se tiču međunarodne zajednice kao cjeline«, što znači da će o procjeni Suda ovisiti koje će zločine zaista progoniti. Mjerodavnost Suda automatski se proteže na države koje ratificiraju njegov statut.</p>
<p>Sud sudi isključivo pojedincima. Uvedeno je i načelo objektivne odgovornosti, pa se tako civilni i vojni zapovjednici smatraju odgovornima za zločine svojih podčinjenih. Za ratne zločine nema opravdanja naredbom nadređenoga, no nije definirano je li podčinjeni odgovoran za zločin i kad ga počini po naredbi, pod prijetnjom smrću. Pred Stalnim međunarodnim sudom nema suđenja u odsutnosti. Najviša zatvorska kazna koja se može izreći je 30 godina, a iznimno, »u izvanrednim okolnostima«, zapriječena je doživotna kazna. Politika će ipak imati nadzor nad radom Suda. U statut je, naime, unesena odredba po kojoj Vijeće sigurnosti UN-a može odgoditi postupak pred Sudom za godinu dana. Izvjesno je pak da širina ovlasti Stalnog suda za ratne zločine neće biti ni približna onoj Haaškoga suda. »Sakato novorođenče«, komentirao je jedan predstavnik Amnesty Internationala statut Stalnog međunarodnog suda. Budući da taj sud neće imati podršku SAD-a, ostaje otvorenim pitanje njegove učinkovitosti.</p>
<p>SAD, Kina i Irak ne podupiru osnivanje Stalnoga međunarodnog kaznenog suda. Na Rimskoj konferenciji u lipnju i srpnju 1998. SAD je bio glavni protivnik osnivanju stalne sudske instancije koja bi imala ovlasti procesuirati ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i zločine genocida, u skladu s člancima 6., 7. i 8. Ženevske konvencije iz 1948. godine. Zašto? SAD, naime, strahuje da bi na tom sudu, koji bi djelovao pod pokroviteljstvom Vijeća sigurnosti UN-a, mogli biti pokrenuti politički motivirani procesi protiv američkih vojnika. To je jedan je od argumenata koji je američki opunomoćeni veleposlanik za ratne zločine David Scheffer svojedobno rekao novinarima. Nije prihvatljivo da SAD dolazi pomagati određenim zemaljama, a da se zatim njegovi vojnici optužuju za ratne zločine, bio je svojedobno, u razogoru s Vjesnikovom novinarkom, ponešto izravniji bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj William Montgomery. Mnogi američki saveznici, poput Velike Britanije, Njemačke, Kanade, Australije i Francuske, prihvatili su tzv. Rimski statut budućega suda i nemaju razumijevanja za američke protuargumente. Tim više, jer svi američki saveznici mahom sudjeluju također u vojnim operacijama NATO-a, odnosno u mirovnim misijama UN-a. Kako bi uostalom netko, pa i najviša sudska instancija pod okriljem UN-a, mogla najjačoj sili svijeta nametnuti montirane, odnosno politički motivirane procese? SAD najvećim dijelom financira Ujedinjene narode, pa bi tim slijedom najviše novca izdvajao i za ICC.</p>
<p>Zanimljivo je da je upravo bivši američki predsjednik Clinton u ožujku 1998. oštro kritizirao počinitelje genocida u Ruandi. »Oni koji su počinili zločine moraju odgovrati i hoće odgovarati za to«, istaknuo je tada Clinton. Kad bi, međutim, pod udar međunarodnog prava mogli doći i američki vojnici koji su maltretirali građane Somalije u neuspjeloj akciji prije nekoliko godina ili pak silovatelj albanske djevojčice na Kosovu, onda Washington primjenjuje druga mjerila. Kad jednom potpiše i ratificira Rimski statut ICC-a, SAD otvara vrata provjerama o navodnim ratnim zločinima u Vijetnamu, Latinskoj Americi, ali i Koreji... Jesu li paljenja vijetnamskih sela napalmom bila dio obrane na crti bojišnice ili spadaju pod ženevsku definiciju genocida - »nastojanje da se u cijelosti ili djelomično uništi nacionalna, etnička ili religijska skupina«? Koji su neposredni američki interesi bili ugroženi od vijetkongovaca? To što ni Turska ne želi ICC možda svjedoči da i ona ima svoje kurdske mrlje na savjesti, kao i Iračani. Ni Kini s tibetskim utegom oko nogu ne odgovara UN-ov nadsud, koji bi mogao čačkati kad i gdje mu se prohtije. Ne želeći se ipak svrstati u red onih koji su notorni po kršenju ljudskih prava, a htijući ujedno otežati mandat republikanskoj administraciji, Bill Clinton je nekoliko dana prije odlaska iz Bijele kuće pisanom uredbom podržao osnivanje Međunarodnoga kaznenog suda. Nije prošlo mnogo vremena, a novi državni tajnik Collin Powell obznanio je da ga Clintonov potpis za ICC uopće ne obvezuje. Dakako, Amerikanci kao najjača sila svijeta mogu si dopustiti nedosljednost, pa s jedne strane zagovarati Haaški sud, koji će se baviti Južnim Slavenima i Ruanđanima, ali ne i opći kazneni sud koji bi se možda pozabavio i državljanima SAD-a. Javna je tajna da su američki dužnosnici nazočili izručenju viteške skupine iz Splita 1997. i istodobno lobirali kod hrvatski vlasti protiv ratifikacije Rimskoga statuta ICC-a. Haaški je sud uostalom embrij, privremeno, pripremno sudište za trajnu sudsku instanciju međunarodnoga kaznenog prava. </p>
<p>Biljana Bašić i Vinka Drezga</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Granić: Bilo je vrlo štetnih izjava, ali prosvjedi ne rehabilitiraju ustaštvo</p>
<p>Dio onih koji žele rehabilitaciju fašizma u Hrvatskoj ne odudara bitno od onoga što se pojavljuje i u drugim demokratskim državama Europe</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – U vezi s nedavnim prosvjedima, posebice onim u Splitu, u tisku se pojavljuju komentari i izjave dijela političara koji tvrde da se može govoriti i o elementima fašizma. U tom kontekstu, sociolog Srđan Vrcan rekao je u intervjuu Novom listu da dio organizatora prosvjeda zapravo radi na povratku ustaštva. U povodu toga razgovarali smo s predsjednikom DC-a dr. Matom Granićem.</p>
<p> l Što mislite o tvrdnjama sociologa Srđana Vrcana?</p>
<p>- Rekao bih da je to preteška ocjena. Ali da je na ovim prosvjedima bilo i apsolutno neprihvatljivih pojedinačnih zahtjeva i pojedinačnih vrlo štetnih izjava - bilo je. Takve izjave definitivno štete poziciji Hrvatske u svijetu. </p>
<p> l Neki na temelju tih izjava ocjenjuju i same skupove?</p>
<p>- Ne može se kazati da se cijeli skupovi mogu identificirati s pojedinačnih izjavama koje su štetne i koje mogu asocirati na ustaštvo. To ni u kojem slučaju. Istina je da su skupovi bili pretežno desno obojeni, ali to je dio demokracije. Naravno, svijet teško razumije suspenzije pravosudnog sustava ili jednostran prekid suradnje s Haaškim sudom. Taj dio Deklaracije Demokratski centar ne prihvaća.</p>
<p> l Iz određenih krugova stalno se u zadnje doba upozorava na neprihvatljivu ikonografiju s tih skupova.</p>
<p>- Smatram da su ti skupovi bili dijelom izraz iskrene zabrinutosti dijela ljudi zbog onoga što se događa s generalom Mirkom Norcem. S druge strane, bili su izraz i frustracija radi gospodarskoga i socijalnog stanja, nezaposlenosti koja je posebno velika u Splitu i Dalmaciji. S obzirom na odličnu organizaciju tih skupova, očito je da su oni imali potporu i značajnih političkih snaga. Međutim, pojedinačne neprihvatljive istupe bih oštro odvojio od cjelokupne ikonografije skupova.</p>
<p> l Koliki je kod nas udio »onih koji žele rehabilitaciju fašizma« u odnosu na druge zemlje?</p>
<p>- Dio onih koji to žele u Hrvatskoj ne odudara bitno od onoga što se pojavljuje i u drugim demokratskim državama Europe. Oni nemaju veću snagu, iako su glasni. Demokratska Hrvatska je mnogo jača.</p>
<p> l Kakve su reakcije izvana na te prosvjede?</p>
<p>- I u svijetu postoji zabrinutost kojim smjerom će Hrvatska ići. Hoće li svoje probleme rješavati demokratski, posredstvom demokratskih institucija ili će biti i izvaninstitucionalnih poteza. Što se tiče demokratskih procedura koje mogu biti sa ili bez prosvjeda, to je dio demokracije. Ali, bilo kakvi izvaninstitucionalni postupci bi snažno naškodili Hrvatskoj.</p>
<p> l Je li bilo traženja takvih izvaninstitucionalnih postupaka?</p>
<p>- Traženje, primjerice, prijevremenih izbora je potpuno legitimno, bez obzira na to je li riječ o potpisivanju peticija ili samo traženju. To je dio demokracije. Ali, kad bi se izbori tražili blokadom prometnica ili nečim sličnim, to ne bi bili potezi koji su uobičajeni u demokraciji. </p>
<p>(Marko Barišić)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="4">
<p>»Badel« prodaje atraktivnu lokaciju u Vlaškoj, priželjkujući da novi vlasnik bude - Grad</p>
<p>Prodaje se građevno zemljište i nekadašnja stara Badelova tvornica koja je 1982. preseljena na Žitnjak, u bloku Vlaška, Derenčinova, Martićeva i Šubićeva ulica/Predsjednik NO Badel 1862, Ante Perković: Upravna zgrada u Vlaškoj 116, koja obiluje umjetničkim slikama, vitrajima i antiknim namještajem, nije na prodaju </p>
<p>Uprava tvrtke »Badel 1862« d.d. ovih je dana objavila oglas za prodaju nekretnina u vlasništvu Badela. Prodaje se građevno zemljište, nekadašnja stara Badelova tvornica koja je 1982. preseljena na Žitnjak, u bloku Vlaška, Derenčinova, Martićeva i Šubićeva ulica. </p>
<p>– Ne prodaju se nekretnine koje su u funkciji, naglasio nam je predsjednik Nadzornog odbora Badela 1862 Zagreb, Ante Perković. Upravna zgrada u Vlaškoj 116, koja obiluje umjetničkim slikama, vitrajima i antiknim namještajem, nije na prodaju. Pa to je, naglasio je Perković, zgrada spomeničke vrijednosti i simbol kako Badela tako i Zagreba. </p>
<p>– Novci od prodaje nekretnina uložit će se isključivo u okrupnjivanje proizvodnje, sirovinsku bazu i podizanje tehnološkog nivoa sadašnje proizvodnje, naglasio je Perković, istaknuvši da će se dugovi pokrivati iz tekuće proizvodnje. Što se tiče »okrupnjivanja proizvodnje« Badel 1862 planira kupnju Kalničke mineralne vode, tvornice rafiniranog alkohola i tvornice osvježavajućih pića. U Badelu su stoga zainteresirani za kupnju imovine Badel bapa koji je nedavno u novinama objavio oglas o prodaji svoje imovine. Osim toga, naglasio je Perković, to je prije 1989. godine, kada se Badel raspao na četiri dijela, bilo Badelovo. Ovih dana vode se i pregovori oko ponovnog otvaranja poduzeća Badel 1862 Beograd koje je, kao i ono u Sarajevu, prestalo raditi početkom rata. Što se tiče poduzeća Badel 1862 Sarajevo, ono će se otvoriti krajem ožujka. </p>
<p>Interesenata za kupnju nekretnina, kako saznajemo u Bedelu 1862, ima. No, budući je to atraktivna lokacija u samom centru grada bili bi najsretniji da to kupi Grad, jer ne bi htjeli da tu nikne neki neboder ili trgovački centar. </p>
<p>– Gradu smo poslali pismo namjere da se upuštamo u prodaju nekretnina u samom centru grada i nećemo ih prodati mimo prijašnje konzultacije s Gradom, istaknuo je Perković. </p>
<p>Svojevremeno je prijašnja Uprava proizvodnju žestokih pića htjela preseliti u Čitluk što je, uz neriješene vlasničke odnose i nelegalnu privatizaciju, bio razlogom obustave proizvodnje u trajanju od 85 dana. Kako saznajemo od Perkovića situacija u Badelu 1862 se smirila početkom ožujka prošle godine kada su pogoni ponovno proradili, došla nova Uprava, a mali dioničari (radnici) postali većinski vlasnici tvrtke, sa 50,28 posto dionica. Radnici Badela 1862, naglasio je Perković, uspjeli su spriječiti privatizaciju Badela 1862 na način kako je privatizirana većina hrvatskih firmi. </p>
<p>– Prekinuti su svi odnosi s tvornicom u Čitluku koja nema pravo upotrebljavati ime Badel, sada se zove Bobita Čitluk, rekao nam je Perković, dodavši da s Bobitom Čitluk vode sudski spor jer je počela proizvoditi proizvode iz Badelovog programa samo pod nazivom Bobita. </p>
<p>Predsjednica Samostalnog sindikata Badel 1862, Zdenka Šangulin, također nam je potvrdila da sada, što se sindikata tiče, problema u Badelu 1862 nema. Međutim, predsjednica Sindikata zaposlenih »Neven«, Marijana Đajo, to nam nije potvrdila, zapravo, ništa nije htjela reči. </p>
<p>– Radi se, plaće stižu redoviti, otpuštanja radnika nije bilo, rekla nam je Šangulin. Prosječna plaća iznosi 4.380 kuna, a što se tiče problema, naglašava perković, »oni nastaju kada se nešto hoće smutiti«. Stoga je za nedavno objavljeni tekst o Badelu 1862 u Nacionalu rekao da je pun kleveta iako je Nacional u vrijeme obustave rada objektivno izvještavao. </p>
<p>– Napadi dolaze od onih koji se ne mogu pomiriti s time da su izgubili Badel u vlasničkom i upravljačkom smislu, istaknuo je Perković. </p>
<p>(Gordana Petrovčić)</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Raspisan natječaj za studentske programe u 2001. godini</p>
<p>Studentski programi financirat će se iz sredstava zagrebačkog Studentskog zbora, čiji budžet ove godine iznosi 2,6 milijuna kuna/Prijave na natječaj do 14. ožujka/Novi vizualni identitet Studentskog zbora - traži se najbolja maskota, zastava i grb/ESIB-ova kontrola</p>
<p>Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu</p>
<p> - predstavničko tijelo zagrebačkih studenata - raspisao je natječaj za studentske programe u 2001. godini, rekao je u utorak na prvoj službenoj konferenciji za novinare novi predsjednik zagrebačkog Studentskog zbora, Zrinko Čustonja. </p>
<p>Ovogodišnji natječaj, prema riječima Čustonje, razlikuje se od prošlogodišnjeg po podignutoj kvaliteti i svom proširenom izdanju. Studenti se mogu natjecati u kategorijama: sportske aktivnosti, kulturna zbivanja, međunarodna suradnja, studentski mediji, stručni programi, nabava opreme i pomagala za rad podružnica. Kako je naglašeno u natječaju, neće se financirati programi udruga čija se djelatnost financira po posebnim propisima Republike Hrvatske (imaju posebnu poziciju u državnom proračunu), kao niti programi koji nisu rezultat studentskih aktivnosti i nisu bazirani na dobrovoljnome radu. Natječajem se neće financirati ni studentske brucošijade i zabave, odlazak na stručne prakse, kao ni kupovina nastavne opreme i pomagala.</p>
<p>Studentski programi financirat će se iz sredstava Studentskoga zbora, čiji ovogodišnji budžet iznosi oko 2,6 milijuna kuna, što je polovina sredstava Hrvatskog studentskog zbora. </p>
<p>Studenti se mogu prijaviti na natječaj do 14. ožujka, međutim, kako je istaknuo Čustonja, svaki program moga imati mišljenje podružnice Studentskoga zbora. Prijava programa piše se prema oglednom obrascu koji je sastavni dio natječaja, a nalazi se na web stranicama Studentskoga zbora: www.studenski-zbor-zg.hr. </p>
<p>– U srijedu raspisujemo i drugi natječaj za studente, jer želimo osmisliti novi vizualni identitet Studentskoga zbora, što uključuje maskotu, grb i zastavu, rekao je Čustonja, naglasivši da će najbolje radove ocjenjivati brucoši na Smotri Sveučilišta koja će se održati od 21. do 25. ožujka u Zagrebu. </p>
<p>Inače, u posjeti novome studentskom vodstvu nalaze se ovih dana članovi izvršnog odbora ESIB-a, krovne studentske organizacije u Europi. »Hrvatski studentski zbor pridruženi je član ESIB-a, a europske su kolege došle u Zagreb u neku vrstu kontrole. Studentski zbor Hrvatske trebao bi, naime, na idućoj sjednici ESIB-a koja će se održati u ožujku ili travnju, biti primljen u stalno članstvo«, najavio je Čustonja, naglasivši da će članovi ESIB-a ovih dana razgovarati i sa zagrebačkim rektorom dr. Brankom Jerenom, te ministrom znanosti dr. Hrvojem Kraljevićem. (Mirela Lilek)</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Pasecky: Županijska komora ne služi interesima Zagrebačke županije</p>
<p>Na temelju provedenog javnog natječaja kreditiranje poduzetnika Zagrebačke županije u 2001. godini provodit će Zagrebačka banka d.d., dok će kreditiranje poduzetnika koji se bave turizmom provoditi Hrvatska poštanska banka d.d.. Najvažniji su zaključci sjednice Županijskog poglavarstva Zagrebačke županije održane u utorak.</p>
<p>Kako je rečeno na sjednici, ponude za obavljanje kreditiranja uz garantni polog Županije dostavile su tri poslovne banke, a povjerenstvo je izabralo Zagrebačku banku d.d. zbog najvećeg ponuđenog multiplikatora (1:5) te zbog neodređivanja maksimalnog iznosa pojedinačnog kredita. Što se tiče ponuda za obavljanje kreditiranja u ime i za račun Zagrebačke županije, od četiri ponude najbolja je bila ona Hrvatske poštanske banke d.d. jer je zatražila naknadu za rad 1 posto godišnje, dok su preostale tri banke zatražile 2 posto godišnje od iznosa kredita.</p>
<p>Prema riječima župana Branimira Paseckog, Zagrebačka županija daleko je najuspješnija u Hrvatskoj s preko 50 od ukupnog broja realiziranih poduzetničkih kredita.</p>
<p>– U prošloj godini ipak je realizirano manje kredita nego je bilo predviđeno, jer mnogi podnositelji zahtjeva nisu imali valjanu dokumentaciju. Veliki problem je i to što se nije povećala zaposlenost, sukladno intencijama kreditiranja i to ponajviše zbog nenamjenskog korištenja kredita, tvrdi Pasecky. Osvrnuvši se na rad Županijske komore Zagreb, Pasecky je rekao kako ona ne služi interesima Zagrebačke županije te kako bi trebale postojati dvije razdvojene komore - jedna za Grad Zagreb, druga za Zagrebačku županiju</p>
<p>Iako Zagrebačka županija jedina u Hrvatskoj organizira tečaj za poduzetnike-korisnike kredita, na sjednici je rečeno kako bi banke trebale pojednostavniti postupke za dobivanje kredita, budući su neki od tih zahtjeva nepotrebni, a drugi, za mnoge, nerazumljivi.</p>
<p> Na sjednici su prihvaćena i dva nova prijedloga: izrada projekta za brze intervencije kojim bi se odobravali manji krediti u slučajevima gdje bi se time postigao značajan efekt te osmišljavanje ponude proizvođača iz Županije za hrvatsko hotelijerstvo. Budući je ova turistička sezona već jako blizu, radni tim bi trebao osmisliti takvu ponudu za iduću sezonu.</p>
<p>Na sjednici je odobreno i raspisivanje natječaja za kreditiranje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u ukupnoj vrijednosti od oko 15 milijuna kuna te osiguravanje besplatne izrade idejnih rješenja organizacije i oblikovanja dvorišta za 20 vinarskih gospodarstava koja se uključuju u projekt Vinske ceste Zagrebačke županije. </p>
<p>S dnevnog reda sjednice skinuta je točka u kojoj Dom zdravlja Jastrebarsko traži sufinanciranje adaptacije prostora RTG snimanja u visini od 27.000 kuna. Na sjednici se ispostavilo da je greškom izostavljena jedna nula, te kako je zapravo riječ o 270.000 kuna. Zbog primjedbi na visinu svote, odluka o tome odgođena je za iduću sjednicu Poglavarstva. (Milan Koštro)</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Počinje isplata udrugama od socijalnog i humanitarnog interesa za Grad</p>
<p>Povjerenstvo za odabir programa udruga i vjerskih zajednica od socijalnog i humanitarnog interesa za Grad odabralo programe i utvrdilo iznose za njihovo sufinanciranje/Za provedbu programa osigurano 3 milijuna kuna/Iznosi će se isplaćivati četiri puta na godinu, a za prvo tromjesečje ići će 25 posto od ugovorenog iznosa</p>
<p>Povjerenstvo za odabir programa udruga i vjerskih zajednica od socijalnog i humanitarnog interesa za Grad Zagreb završilo je s prvim dijelom svoga posla, odnosno odabralo je programe i utvrdilo iznose za njihovo sufinanciranje. Programi su odabrani na temelju kriterija i prioriteta što ih je prvi put izradio Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, a za njihovu je provedbu osigurano 3 milijuna kuna.</p>
<p>Povjerenstvo, osnovano zaključkom Gradskog poglavarstva 13. studenoga prošle godine, sastavljeno je od osam članova, stručnjaka različitih profila s državne i gradske razine. Na poziv koji je 21. studenoga prošle godine objavljen u Vjesniku javila se 41 udruga i jedna vjerska zajednica – ukupno 105 programa. Od toga su tri programa odbijena zato što nisu bili sukladna kriterijima i prioritetima koji su bili navedeni u pozivu, a tri programa su proslijeđena Povjerenstvu javnozdravstvenih programa na daljnju obradu. Udruge čiji su programi prihvaćeni Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb podijelio je u nekoliko skupina. To su: 13 udruga invalida, koje su dobile ukupno 1,011.163 kune, 4 udruge za pomoć osobama starije životne dobi (725.000 kuna), 4 udruge umirovljenika (256.620 kuna), 4 udruge za rekreaciju umirovljenika (90.000), jedna vjerska zajednica za pružanje pomoći osobama starije životne dobi (80.000 kn), 5 udruga za pomoć osobama u potrebi (365.000), 3 udruge za psihosocijalnu pomoć putem telefona (195.200) i, na kraju, Udruga za pomoć zlostavljanim ženama i djeci, kojoj je odobreno 172.560 kuna.</p>
<p>Članovi Povjerenstva osnovali su radne grupe od po dva člana koji će tijekom ove godine pratiti provedbu ugovorenih programskih aktivnosti, o čemu će podnositi izvještaj Povjerenstvu za tromjesečno razdoblje. Također su i udruge čiji su projekti sufinancirani dužne podnositi tromjesečne izvještaje Gradskom uredu, a on je pak dužan dostavljati izvješća Gradskom poglavarstvu.</p>
<p>– Iznosi će se isplaćivati četiri puta na godinu, a za prvo tromjesečje ići će 25 posto od ugovorenog iznosa. Pravo na sljedeće isplate udruge će ostvariti tek kad podnesu izvještaj o tome što su napravile u proteklom razdoblju, te nakon naše provjere. Izvještaj će morati podnositi četiri puta na godinu, pojasnila nam je Višnja Fortuna, predsjednica Povjerenstva za odabir programa, te udruga i vjerskih zajednica od socijalnog i humanitarnog interesa za Grad Zagreb.</p>
<p>Budući da su ugovori uglavnom potpisani, većina iznosa počet će se isplaćivati već krajem ovog mjeseca. (sva)</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Seminar za buduće voditelje u igraonicama za siromašnu djecu</p>
<p>Humanitarno udruženje »Djeca prva« u četvrtak, 22. veljače u 12 sati, u prostorijama Studijskog centra socijalnog rada, otvorit će seminar za buduće voditelje i pomagače u igraonicama za djecu iz vrlo siromašnih sredina. Seminar će trajati do nedjelje, 25. veljače. </p>
<p>Seminar je sastavni dio programa »Psiho-socijalna podrška s elementima edukacije za predškolsku djecu i njihove majke - Intergracija nacionalnih manjina «. Financira ga Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske. </p>
<p>Udruženje »Djeca prva « već četiri godine organizira igraonice za socijalno ugroženu djecu u Kozari Boku, Folnegovićevom naselju, Velikoj Mlaki i Velikoj Gorici. Na taj način se djeca (od čega je čak 40 posto romske djece), kojima su vrtići nedostupni, uključuju u odgojno-obrazovni sustav. </p>
<p>Glavni ciljevi programa »Psiho-socijalne podrške« su socijalizacija djece rizičnog ponašanja putem uključivanja u kreativne igre, prevencija segregacije, razvoj vještina samoodlučivanja, te promicanje kooperacije između Roma i lokalne populacije. </p>
<p>Osim toga, Udruženje od 1997. godine provodi i program »Prevencije socijalno neprihvatljivog ponašanja djece i mladeži«. Njime se nastoji poraditi na jačanju obitelji kao cjeline, što znači razvijanje komunikacije među članovima obitelji. Djecu i roditelje uči se kako da usmjeravaju snažne emocije, kako da stvaraju pozitivne slike o sebi, te kako da imaju više samopouzdanja i samopoštovanja. Informacije o seminaru moguće je dobiti na tel: 4821-101. (sd)</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Predstavljen časopis za slijepe i slabovidne </p>
<p>Prvi broj dvomjesečnika »Vidici« štampanog crnim tiskom i snimljenog u tristotinjak kaseta zvučne tehnike u utorak je svečano predstavljen u Udruzi slijepih Zagreb u Draškovićevoj 80. Pokretanje ovog časopisa namijenjenog slijepim i slabovidnim osobama ostvareno je uz financijsku pomoć Gradskog poglavarstva. Realizacija projekta stajala je oko 9.000 kuna. </p>
<p>Dvadesetak rubrika obrađuje teme vezane uz sport, glazbu, kulturu ali i one pravne i medicinske prirode s kojima se u svakodnevnom životu susreću slijepe i slabovidne osobe. Stoga će savjete čitateljima davati renomirani stručnjaci s područja pravnih i medicinskih znanosti. Poseban je dio namijenjen informatičarima koji će se moći upoznati s najnovijim dostignućima u korištenju računala za slijepe i slabovidne osobe. U jednoj od rubrika pod nazivom »Zrcalo« govorit će se o aktualnim društveno - političkim zbivanjima a u tzv. »Videkovom ćorsokaku« slijepi će se šaliti na svoj račun. Prema riječima glavnog urednika Darka Matića, u dvomjesečniku će se posebna pažnja ukazivati senzibiliziranju javnosti kada se radi o ovoj kategoriji sugrađana. Dugoročni je cilj, istaknuo je Matić, da se besplatni primjerci »Vidika« nađu i na kioscima gdje će nadam se zanimljivim naslovima ali i dizajniranom naslovnicom u liku hrčka zainteresirati Zagrepčane. (sr)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="10">
<p>Seks ne smanjuje kondiciju sportaša</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> - Časopis Journal of Medical Fitness objavio je rezultate ispitivanja američkih fiziologa o spornom pitanju: je li seks prije sportskog natjecanja štetan i potkopava li snagu i izdržljivost sportaša.</p>
<p>Američki su znanstvenici utvrdili da se razina fizičke kondicije sportaša nije promijenila nakon seksualnog odnosa koji su imali 12 sati prije testiranja na pokretnom sagu.</p>
<p>Istraživanja su, međutim, propustila uzeti u razmatranje i druge faktore koji su od važnosti na sportskom polju. Na primjer, nije uzet u obzir utjecaj nedavnog seksualnog odnosa na natjecateljski duh i agresivnost, a to su potrebne kvalitete, koje kad su zajedno prisutne pridonose želji za pobjedom. Zato je za sportaše možda ipak bolje da i dalje prije važnog natjecanja odlaze u krevet s knjigom. (Ivo Belan)</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Bura liječi dalmatinske pršute </p>
<p>SINJ, 20. veljače</p>
<p> – Unatoč modernim sušarama mesa poniklih zadnjih godina gotovo na cijelom području Dalmatinske zagore, u kojima se inače suše kobasice i svako meso, ipak su se dosad najuspješnijima pokazale one tradicionalne u kojima se meso suši i dimi iznad ognjišta, ispod kućnog slimena, na zapaljenoj grabovini, suhoj lozini, planici i aromatičnom bilju, primjerice, smilju.</p>
<p>Ali ipak je bura – ona sadašnja i ona koja će najvjerojatnije još puhati u ožujku - najbolja sušiteljica pršuta, kažu najstariji i najstručniji ljudi u Dalmatinskoj zagori. Nakon što se izvade iz salamure i ocijede, te poslije kratkog držanja na otvorenome na buri, pršute valja staviti na dimljenje ne zato da bi se zadovoljila tradicija, nego to zahtijeva dobro prokušana tehnologija sušenja dalmatinskog pršuta – iznad ognjišta s vatrom. Tako će dalmatinski pršuti, obješeni na kukama »u kužini« pod krovom, ostati tijekom veljače i ožujka, najdalje do kraja travnja.</p>
<p>Dakako, pri loženju vatre na ognjištu važna su i drva koja se lože radi dimljenja. Tako se mora činiti ako vlasnik želi imati pravi, suhi, ukusni dalmatinski pršut. A oni koji su se u toj tehnologiji već okušali, ističu kako se pršuti najbolje suše dimom zapaljene grabovine i planike, ali i česmine i masline. Ta drva treba ložiti svaki dan u nekoliko navrata, a zanimljivo je i to što po mogućnosti valja ložiti panjeve, one iz kojih najizdašnije izlazi dim. Inače, pršuti se vješaju visoko, tri do četiri metra daleko od vatre. Krajem travnja ili početkom svibnja pršuti se premještaju u tamnu konobu, podrum, gdje će oko pola godine ostati na zrenju. Pršuti su najukusniji kad se načinju, režu na fete, o berbi grožđa (jamatvi) – u kolovozu ili rujnu tijekom godine, ili o blagdanima za Veliku Gospu.</p>
<p>Međutim, unatoč relativno toploj zimi, kišama i južini, vlasnici kažu kako su dobro sačuvali ovogodišnje pršute u Dalmatinskoj zagori. U drniškom. vrličkom, cetinskom, imotskom i vrgoračkom kraju se naprosto hvale kako će ove godine imati kvalitetne, ukusne pršute iz svojih starih sušara i konoba. (N. Musulin)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Oručević najavljuje svoje povlačenje iz politike</p>
<p>MOSTAR, 20. veljače (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Do kraja ovoga tjedna održat će se sjednica Gradskog vijeća Mostara na kojoj će biti izabrani novi gradonačelnik i dogradonačelnik. Nakon održane sjednice Skupštine Hercegovačko-neretvanske županije na kojoj je Šefkija Điho izabran za novog župana, a Hrvat Dragan Vrankić za njegova zamjenika, izvjesno je, sukladno Ustavu Hercegovačko-neretvanske županije, da će do rotacije doći i na čelnim gradskim dužnostima, tako da će gradonačelnik biti Hrvat, a dogradonačelnik Bošnjak. </p>
<p>Izvjesno je da će gradonačelnik Mostara biti dosadašnji dogradonačelnik Neven Tomić, a budući dogradonačelnik neće biti dosadašnji gradonačelnik Safet Oručević. Naime, Oručević je, kako je priopćeno iz njegova ureda, »procijenio da je došao trenutak za povlačenje« i neće više obnašati nijednu od čelnih dužnosti u gradu Mostaru. </p>
<p>Kao njegov nasljednik najčešće se spominje Hamdija Jahić, donačelnik Odjela za urbanizam Gradske uprave, koji ima i Oručevićevu potporu, a konačnu potvrdu trebaju dati vijećnici Gradskog vijeća. To će vjerojatno biti formalnost, s obzirom na preraspodjelu čelnih dužnosti u Hercegovačko-neretvanskoj županiji i gradu Mostaru i načelo rotacije, po čemu župan i gradonačelnik istodobno ne mogu biti iz reda istog naroda.</p>
<p>Zanimljiviji su u ovom trenutku razlozi Oručevićeva iznenadnog povlačenja. U službenom priopćenju iz njegova ureda to povlačenje se ocjenjuje, između ostalog, kao »vrsta ustupka za dovršenje procesa ujedinjenja grada«. Pritom Oručević pojašnjava kako će njegov odlazak zapravo pomoći Nevenu Tomiću u dovršenju, kako on tvrdi, tog nezaustavljivog procesa ujedinjenja i »otvoriti novi dodatni politički prostor«. Uz neskrivene izraze zadovoljstva suradnjom u proteklom razdoblju s Nevenom Tomićem, Oručević svojim povlačenjem jednostavno gura Tomića u prvi plan, lukavo »prebacujući lopticu« na hrvatskog predstavnika za »dovršenje posla«. </p>
<p>Govoreći kako Mostar ne mogu više personificirati dvije osobe, dvije jake političke figure, Tomić-Oručević, sada već bivši gradonačelnik Mostara ističe i kako se uvjerio da je »Tomićeva platforma potpuno ujedinjenje Mostara, i ta je ideja, u onome koliko se on pita, u gradu potpuno zaživjela«. Teško je ipak povjerovati u Oručevićevu izjavu o potpunom vlastitom političkom umirovljenju. Znatno realnije je očekivati da će on, nakon svega, sa znatno manjim teretom, ubuduće »iz sjene« djelovati na ostvarenju platforme i politike čija je personifikacija bio proteklih desetak godina u gradu na Neretvi, a koja je u tom razdoblju često dolazila i u sukob s hrvatskim interesima. (Mario Marušić)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Umro Stanley Kramer</p>
<p>LOS ANGELES, 20. veljače</p>
<p> - Američki producent i redatelj Stanley Kramer, autor brojnih klasičnih djela poput filmova »Točno u podne« i »Suđenje u Nürnbergu«, umro je u ponedjeljak u 87. godini, izvijestila je televizijska postaja CNN i drugi američki mediji. Kramer je umro u domu umirovljenika Fonda za film i televiziju gdje je živio godinu dana sa suprugom, izjavila je glasnogovornica doma Liz Dagucon. Liječio od posljedica upale pluća. </p>
<p> Rođen 29. rujna 1913. godine u New Yorku, Stanley Kramer postao je poznat pedesetih godina kao producent filmova sa socijalnom tematikom i kritikom društvenih nepravdi, poput filma »Ljudi« (1950.) s Marlonom Brandom i slavnog vesterna »Točno u podne« (1952.) s Garyjem Cooperom i Grace Kelly, dva filma koje je režirao Fred Zinnemann, ili pak »Divljakom« (Benedek, 1954.), također s Brandom, i »Pobunom na brodu Caine« (Dmytryk, 1954.) s Humphreyjem Bogartom. </p>
<p> Potom je prešao na režiju i napravio nekoliko kasnije vrlo poznatih filmova među kojima »Pogodi tko dolazi na večeru« (1967.) s Katherine Hepburn, Spencerom Tracyjem (u posljednjoj ulozi) i Sidneyjem Poitierom, »Posljednje obale« (1959.) ili pak »Bijeg u lancima« (1958.), sa Sidneyjem Poitierom i Tonyjem Curtisom u ulogama dvojice bjegunaca. Režirao je i Simone Signoret u »Brodu luđaka« (1965.) i Bustera Keatona u jednom od njegovih posljednjih filmova »Taj ludi, ludi, ludi svijet« (1963.). (H)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Snimaju film o preživjelima iz koncentracijskog logora</p>
<p>BERLIN, 20. veljače</p>
<p> - Njemački redatelj Urs Egger snima u Berlinu i Postdamu, u studijima Babelsberg, film o trojici Židova koji su preživjeli holokaust i koji, 40 godina nakon što su oslobođeni iz konclogora, vjeruju da su prepoznali svojeg bivšeg krvnika. </p>
<p> Trojicu Židova glume Švicarac Bruno Ganz i njemački glumci Mario Adorf i Otto Tausig. Francuska glumica Annie Girardot glumi staru prijateljicu trojice Židova, koja je također preživjela koncentracijski logor. Krvnika koji je nakon rata preuzeo ime jedne od svojih žrtava glumi Nijemac Günter Lamprecht. Radnja se odvija u Zapadnom Berlinu sredinom osamdesetih godina.</p>
<p> Film čiji proračun iznosi 3,5 milijuna eura trebao se u početku zvati »Finkelstein«. No, iz bojazni od udruge nazvane imenom američkog politologa Normana Finkelsteina, koji u knjizi izašloj ljetos u SAD-u i početkom godine u Europi, brani tezu kako neke židovske organizacije koriste stradanja žrtava nacizma u financijske svrhe, autori su odustali od tog naslova i traže novo ime. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Tužna obljetnica »Mira«</p>
<p>MOSKVA, 20. veljače</p>
<p> - Svemirska postaja Mir u utorak je proslavila 15 godina u svemiru, ali Ruska svemirska agencija i centar za kontrolu svemirskih letova ne predviđaju nikakvu svečanost kojom bi se proslavio taj datum jer Mir sredinom ožujka treba biti uništen. »To je tužna obljetnica«, rekli su stručnjaci Agencije, tužni zbog opraštanja sa svojom stanicom. »Žao mi je zbog postaje, ona je bila dio mog života«, rekao je ruski astronaut Sergej Zaliotin koja je bio dio posljednje ekipe Mira. »U travnju prošle godine, kada smo otišli s Aleksandrom Kalerijem na Mir, bili smo sigurni da će nas naslijediti još jedna ekipa«.</p>
<p> Ruska vlada koja je s Amerikancima angažirana na projektu Međunarodne svemirske stanice, odlučila je uništiti Mir zbog financijskih teškoća. »Mir je zapravo prva međunarodna svemirska stanica jer je na njoj radio velik broj stranih astronauta«, kaže glasnogovornik Ruske svemirske agencije. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="16">
<p>Zavodljive slike nasilja</p>
<p>Cankarev dom u Ljubljani / Uz gostovanje Schaubüne am Lehnier Platz iz Berlina s izvedbom »Shopping & Fucking« Marka Ravenhilla / Njemački redatelj Thomas Ostermeier u klaustrofobičnom prostoru scene sugestivno predočio prizore naše shizofrene stvarnosti </p>
<p>DUBRAVKA VRGOČ</p>
<p>Thomas Ostermeier, jedan od najperspektivnijih mladih europskih redatelja, umjetnički voditelj kultnog kazališta Die Baracke, koje je otvorilo prostor novog i drugačijeg u njemačkom teatru, od godine 1999. preuzima vodstvo prestižne Schaubüne am Lehnier Platz u Berlinu i nudi koncept kazališta koje zna odgovoriti na recentne upitnosti suvremenosti. »Obični ljudi ne žele ići u kazalište. Oni odlaze u kino. Nastojimo im pokazati da na našoj pozornici mogu prepoznati nešto iz vlastitog života. I da pri tom ne trebaju misliti o apstraktnim pitanjima i esetetici«, poručuje Ostermeier.</p>
<p>Da svojim predstavama gledatelje ne ostavlja ravnodušnim te da im doista nastoji ponuditi sliku njihove stvarnosti dokazao je Thomas Ostermeier i izvedbom kultne drame iz 90-ih godina »Shopping & Fucking« Marka Ravenhilla, što je u petak i subotu prikazana u Linhartovoj dvorani ljubljanskoga Cankarevog doma. »Seks je djelovanje, a shopping je seksi...« svjedoči Ravenhill u svom dramskom tekstu, praizvedenom u londonskom Royal Courtu 1996., paradigmatskim primjerom nove britanske drame koja je smiono progovorila o kasno kapitalističkim opsesijama i neurozama tačerizma. Jer svijet kojeg Ravenhill nudi, preplavljen drogom, spermom i krvlju, prepušten diktatima moći koje ispisuje novac, ne otvara prolaze niti sugerira izlaze. U klaustrofobičnosti takvog svijeta postoje još samo snovi izazvani ectasyjem i strahote buđenja, raspadnuti subjekt koji čezne za samouništenjem i prijeteća slika oca – dilera, sklonog gudačkim koncertima i Disneyjevu »Kralju lavova«, koji zaklanja sve vidike i zagovarajući zavodljivu totalitarnost građanske ideologije čini nemogućom stvarnost svojih sinova.</p>
<p>Umjesto pobunjene Osbornove generacije iz 50-ih godina, Ravenhill na pozornicu dovodi genaraciju gubitnika i publici dopušta voajerski pogled u neuljepšanu svakodnevicu mladih ljudi koji do privida sreće mogu doći jedino pomoću heroina i seksa što, dakako, ne uključuje ljubav. Tu shizofrenu dramsku situaciju krajnje otuđenosti Thomas Ostermeier prenio je vjerno na pozornicu razlomljenim scenskim govorom sugestivnih kazališnih slika.</p>
<p>I dok se u prvom dijelu te iznimno zanimljive predstave Ostermeier priklanja realističkom prikazu života predstavnika britanske mladeži – Marka, Lulu, Robbiea i Garyja, u drugom dijelu dekonstrukcijskim postupcima razara tu sliku nesnošljiva svijeta efektno balansirajući između šokantnog naturalizma (kao što je prizor seksa koji završava brutalnim ubojstvom) i samo naizgled olakšavajućih odmaka što produbljuju nemoć poretka i osobno beznađe. Gotovo po modelu brechtijanske začudnosti glumci Thomas Bading, Jule Böwe, Bruno Cathomas, André Szymanski i Bernd Stempel izlaze iz scenskih slika i u njih se vraćaju, uključujući pri tom gledatelje u igru, transformirajući njihove uloge – od promatrača oni postaju sudionici tjeskobnih zbivanja.</p>
<p>Dinamika Ostermeireovih prizora pogađa ritam naše svakodnevice – onaj izvanjski koji osluškujemo na ulicama i u stanovima, kao i onaj unutarnji koji odgovara otkucajima naših strahova. Kazališni mehanizam njemačkog uprizorenja »Shopping & Fucking« zatiče publiku i izravno je pogađa te uspijeva sugestivnom konceptualnošću svoga iskaza, bez zadrške, odgovoriti senzibilitetu naše neurotične suvremenosti. Stoga je riječ o iznimnom teatarskom događaju što je i ovaj puta na žalost zaobišao naše gledatelje kojima europski teatar postaje sve daljim i daljim.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Novi izazovi Gliptoteke</p>
<p>Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti / Najavljen izložbeni program za ovu godinu / Na programu su retrospektive, izložbe novijih radova i posebni postavi</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Program rada Gliptoteke HAZU u ovoj godini, u najširem smislu, bio je temom konferencije za novinare što je održana u utorak u toj muzejskoj ustanovi. Upraviteljica Gliptoteke Ariana Kralj napominje da izložbeni program želi učiniti pomak u dostupnosti djelatnosti Gliptoteke posjetiteljima, te da se atraktivnošću želi potaknuti njezine edukativne i umjetničke djelatnosti.</p>
<p>Kao vrlo važno, najavljena je revizija fundusa Gliptoteke. Naime, proces revizije fundusa će obuhvatiti stvaranje fototeke i elektronsku obradu 13.000 izložaka. Slijedom te revizije, kako je istaknuto, uslijedit će i promjene u stalnim postavima i grupacijama određenih zbirki. Što se tiče izložbene djelatnosti u 2001. godini, najavljene su tri retrospektive. Prva će predstaviti rad samoborskog kipara Ferde Ivanjšćaka, a priredit će ju Mirjana Sakač. Nakon postava u Gliptoteci HAZU, izložba će biti preseljena u Samoborski muzej. Slijedi retrospektiva kipara Grge Antunca, a njen postav potpisuje muzejska savjetnica Gliptoteke Vesna Mažuran Subotić. Budući da je riječ o šibenskom kiparu, po zatvaranju izložbe u Zagrebu, ona će biti preseljena u Županijski muzej u Šibeniku. Također retrospektivnom će izložbom biti predstavljen i Jozo Turkalj, a autorica te izložbe je također muzejska savjetnica Gliptoteke Lidija Roje Depolo.</p>
<p>Noviji kiparski opusi bit će također popraćeni s nekoliko izložaba. Već sljedeći tjedan, 2. ožujka, u sklopu ciklusa »Predstavljamo kipare mlađe generacije«, otvorit će se izložba Tomislava Vončine. U povodu Dana muzeja 18. svibnja, na rasporedu je grupna izložba pod nazivom »U pokretu« koju potpisuje Lidija Roje Depolo. Na ovogodišnjem programu nalaze se i izložbe Fedora Vučemilovića i Bojana Švertaseka. Ovom potonjom autor će obilježiti 25 godina svog umjetničkog rada. Jedna od najzanimljivijih izložaba će zasigurno biti »Suvremeni likovni trenutak u Hrvatskoj – umjetnost 90-ih«, koja će biti otvorena u povodu održavanja međunarodnog skupa likovnih kritičara AICE u Zagrebu u mjesecu listopadu. Postav će prirediti kustosi Muzeja suvremene umjetnosti, a radovi će biti izloženi u Gliptoteci i Parku skulpture koji se nalazi u dvorištu Gliptoteke.</p>
<p>Kao značajnu novost upraviteljica Ariana Kralj istaknula je novi ciklus izložaba vezanih uz zaštitu kulturne baštine. Svake će godine jedna izložba prezentirati stručnu temu koja ukazuje na kompleksnost i važnost zaštite kulturne baštine. Prva izložba iz toga ciklusa bit će ostvarena u svibnju, a zatim će u srpnju biti postavljena u Dubrovniku za trajanja Dubrovačkih ljetnih igara. Riječ je o postavu »Šibenska katedrala – UNESCO-ov popis svjetskih kulturnih znamenitosti«. Pokrovitelj je Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO pri Ministarstvu vanjskih poslova. Suorganizatori toga važnog postava su Gliptoteka HAZU, Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne baštine. Izložba će prikazati arhitektonsko-skulpturalne specifičnosti šibenske katedrale i složena istraživanja koja su prethodila imenovanju na listu svjetskih znamenitosti. Tijekom izložbe prof. dr. Radovan Ivančević će iznijeti i najnovije spoznaje o atribuciji autorstva Jurja Dalmatinca na frizu s glavama. Uz izložbu će biti tiskan katalog.</p>
<p>(Goran Jovetić)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Plodotvorni istraživači</p>
<p>Hrvatsko arheološko društvo / Nagrada za životno djelo HAD-a »Don Frane Bulić« svečano predana dr. Branki Vikić / Prvi put dodijeljena i nagrada za prinos nacionalnoj arheologiji »Fra Lujo Marun« – dobitnik je prof. dr. Janko Belošević</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Iako hrvatski arheolozi pobiru lovorike u svijetu, njihovo matično društvo u Bogovićevoj više je nalik Houdinijevu kovčegu! No, to nije sprječilo mnoge znanstvenike u utorak da se zguraju, te burnim pljeskom pozdrave dr. Branku Vikić, dobitnicu nagrade za životno djelo »Don Frane Bulić« Hrvatskoga arheološkog društva.</p>
<p>Riječ je o plaketi i medalji (rad Stjepana Divkovića). Plodan dugogodišnji terenski, stručni i znanstveni rad dr. Branke Vikić, kako će istaknuti dr. Ante Rendić–Miočević, poznat je ne samo hrvatskoj, već i inozemnoj stručnoj javnosti. Čak tri desteljeća dr. Vikić proučavala je termalni i kultni kompleks u Varaždinskim Toplicama. »Rezultati istraživačkog rada dr. Vikić više su nego impresivni i odnose se ne samo na ogroman prikupljeni fundus pokretne građe kojom su obogaćene antičke zbirke Zavičajnog muzeja u Varaždinskim Topicama i Arheološkog muzeja u Zagrebu, već veliki istraženi i konzervirani kompleks samoga nalazišta«. Upravo zahvaljujući dr. Vikić, Varaždinske Toplice, upozorio je dr. Rendić–Miočević, još su prije nekoliko desetljeća zablistale »kao izniman arheološki lokalitet, jedan od rijetkih u kojem su primijenjene tada moderne metode zaštite i prezentacije«. Zato se i najnoviji radovi i zahvati što se provode na tom nalazištu obavljaju na osnovi iscrpne dokumentacije dr. Branke Vikić, »zahvaljujući kojoj je prestala sjeverozapadna Hrvatska sloviti kao regija s tek neznatnim antičkim ostatcima«!</p>
<p>Istraživanja podravskog dijela limesa, pak, stavila su u žarište interesa dr. Vikić i drugo važno nalazište – Ludbreg (Iovia–Botivo), kojem je posvetila više od 10 godina rada. U malim dvorištima, vrtovima i podrumima »neumorno je otvarala pogled prema antici, otkrivajući tloris utvrđenog antičkog grada duboko sakrivenog ispod današnjeg naselja«. Veliki su njezini doprinosi i u istraživanjima rimske vile kod Jalžabeta i slavne Andautonije te rimske keramičke proizvodnje na području Save i Drave (1.–4. stoljeće). Na posljetku, istaknut će dr. Rendić–Miočević i više od stotinu znanstvenih i stručnih radova dr. Vikić, među kojima posebnu važnost imaju oni posvećeni istraživanju urbanizacije i antičkih prometnica koje je proučavala u suradnji s prof. Marcelom Gorencom.</p>
<p>Prvi put u povijesti strukovne udruge arheologa dodijeljena je i nagrada »Fra Lujo Marun« prof. dr. Janku Beloševiću. Jednoglasnom odlukom članstva HAD-a, istaknut će dr. Željko Tomičić, »najviša nagrada kojom se promiče osobit životni prinos razvoju, priznanju i ugledu nacionalne arheologije«, dodijeljena je »neumornom istraživaču, vrsnom poznavatelju i tumaču arheologije hrvatskoga ranog srednjovjekovlja«. Dr. Janko Belošević još je 1959., kada je postao kustosom, a potom i voditeljem Srednjovjekovnog odjela Arheološkog muzeja u Zadru, započeo opsežan istraživački rad koji će nastaviti i kao ravnatelj muzeja, a potom i kao profesor srednjovjekovne arheologije na zadarskome Filozofskom fakuletu.</p>
<p> »Noseći u srcu rodno Hrvatsko zagorje, na prebogatom povijesnom tlu, otkrivao je i istraživao krucijalno važna nalazišta – starohrvatsko rodovsko groblje na položaju Ždrijac kod Nina, veliki ranokršćanski spomenički sklop sv. Bartolomeja na položaju Crikvina kraj Galovca, kraljevsku zadužbinu Crkvu sv. Ivana u Biogradu, starohrvatsko rodovsko groblje u Stankovcima, potom na položaju Kulica u Smilčiću i Pržine kraj Biljana Donjih. Nadasve su bila važna i istraživanja spomeničkog kompleksa ranosrednjovjekovne Crkvice sv. Križa u srcu Nina. Kao promicatelj nacionalne arheologije ujedno je i reorganizator nastave arheologije na Sveučilištu te pisac kapitalnog djela »Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. stoljeća«.</p>
<p>(Marina Tenžera)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Premijera glagoljice u glasovitom Trinity Collegeu</p>
<p>Uz izložbu »Discovering The Glagolitic Script Of Croatia« što je upravo završena u Velikoj dvorani glasovite Knjižnice Trinity Collegea u Dublinu / Izloženi spisi na glagoljici koji su nastali u razdoblju od 11. do 20. stoljeća / Izložbu prati i opsežan katalog-knjiga na engleskom jeziku u kojem tekstove potpisuju: Radoslav Katičić, Anica Nazor, Josip Bratulić, Frane Paro</p>
<p> i Hana Breko / Izložba u Trinity Collegeu jest prvo sustavnije predstavljanje hrvatske glagoljice u svijetu</p>
<p>Izložba pod nazivom »Discovering The Glagolitic Script Of Croatia« autorice Anice Nazor koja je bila postavljena u Velikoj dvorani Knjižnice Trinity Collegea u glavnom gradu Irske Dublinu, zatvorena je u utorak, a prema podatcima domaćina, taj projekt Ministarstva kulture Republike Hrvatske dnevno je razgledalo oko 600 posjetitelja. Posebnu je pozornost izazvao i katalog izložbe, publikacija na engleskome jeziku, koja je svojim sadržajem i više od uobičajenog kataloga, jer, uz fotografije u boji svih izložaka i njihove detaljne opise, donosi i nekoliko tekstova najistaknutijih hrvatskih stručnjaka – Radoslava Katičića, Anice Nazor, Josipa Bratulića, Frana Para i Hane Breko, koji s raznih gledišta osvjetljuju širi sklop hrvatske kulture te povijesti i značenje glagoljskog pisma od 11. do 20. stoljeća. Spomenuta publikacija, koju je izdala »Erasmus naklada« iz Zagreba, ujedno je i prvi opsežniji prikaz glagoljice na jednom od svjetskih jezika, pa svoje značenje ima i neovisno o izložbi.</p>
<p>O važnosti i posebnosti glagoljice govori i sam izložbeni prostor u kojem su bili smješteni različiti glagoljaški zapisi. Naime, Knjižnica Trinity Collegea je jedna od najstarijih istraživačkih knjižnica na svijetu, a posjeduje najveću zbirku manuskripata i tiskanih knjiga u Irskoj. Od 1801. godine ta knjižnica posjeduje ekskluzivno pravo za umnožavanje starih rijetkih britanskih i, naravno, irskih publikacija ikada izdanih. Glasovita je knjižnica osnovana kada i sam Trinity College 1592. godine, darom kraljice Elizabete. Izložba glagoljice je postavljena u »Dugoj sobi« u Staroj knjižnici, koja je izgrađena između 1712. i 1732. godine, po projektu Thomasa Burgha.</p>
<p> »Duga soba« ima gotovo 65 metara, a u njoj se čuva oko 200 tisuća najstarijih knjiga koje posjeduje Knjižnica. Najveće blago koje Knjižnica čuva jest »Book Of Kells« – zasigurno jedan od najvažnijih pisanih spomenika svjetske kulture. To je bogato ukrašen manuskript koji sadrži sva četiri evanđelja, a nastao je oko 800. godine. Ujedno, taj je manuskript i najsačuvaniji artefakt koji je preživio od srednjeg vijeka do danas. »Book Of Kells« je svakako i svojevrstan zaštitni znak Trinity Collegea, kojeg godišnje razgleda oko 500 tisuća posjetilaca.</p>
<p>U katalogu-knjizi koja prati izložbu »Discovering The Glagolitic Script Of Croatia« kustos za manuskripte u Trinity Collegeu dr. Bernard Meehan piše da je do prije nekoliko mjeseci hrvatsko glagoljaško pismo bilo uvelike zanemarivano u svjetskim kulturnim i znanstvenim krugovima. Međutim, to je pismo važan svjedok kulturne povijesti i razvoja Hrvatske, a ujedno to pismo i spomenuti razvoj imaju vrlo velike sličnosti s razvojem i kulturnom poviješću Irske. Obje države, Irska i Hrvatska, slične su veličine, obje su se stoljećima borile za svoju nezavisnost, obije imaju vrlo veliko značenje na graničnim područjima Europe i kao posljednje, ali možda i najvažnije, i irsko i hrvatsko umjetničko stvaralaštvo kroz vjekove je bilo nadahnuto snažnom kršćanskom tradicijom i vjerom. Kao što je glagoljica jedan od simbola Hrvatske, tako su i »Book Of Kells« i drugi slični manuskripti vrlo bitno obilježje irske kulturne tradicije.</p>
<p> Dr. Meehan zapaža da je tijekom stoljeća glagoljica bila vrlo važno sredstvo za pronošenje evanđelja, te da su brojne sličnosti između glagoljice i »Book Of Kells«, ponajviše u ukrasnim elementima. Sličnost se očituju u upotrebi istih simbola koji, naravno, imaju isto značenje. Trokut predstavlja Sveto Trojstvo, krug prisutnost Boga i križ mučeništvo i smrt Isusa Krista. Kao kod »Book Of Kells«, tako i kod glagoljaškog pisma dekoracija se u potpunosti odnosi samo na vjeru, po kojoj je Riječ Božja u oba slučaja usko povezana s imaginacijom autora koji su ih oslikali.</p>
<p>Zapisi na glagoljici, njih 70-ak, što su izloženi u Knjižnici Trinity Collegea, razdijeljeni su u 14 cjelina, kronološkim redom od 11. do 20. stoljeća. U prvoj cjelini izložen je samo jedan zapis, i to najstariji »Kločev glagoljaš« iz 11. stoljeća. Riječ je o jedinom sačuvanom takozvanom »Starom slavenskom kanonu«. Najvjerojatnije je nastao u Hrvatskoj početkom 11. stoljeća, a bio je u upotrebi do kraja 15. stoljeća. Sadrži četiri propovijedi istočnih otaca u tjednu muke prevedenih s grčkoga i jednu anonimnu propovijed koja se pripisuje Metodiju. »Kločev zapis« se sastoji od 14 stranica, 12 ih se čuva u Gradskom muzeju u Trentu, a dvije u Ferdinaneumu u Innsbrucku. </p>
<p>Druga cjelina nosi naziv »Napisi«, a predstavlja dva temeljna glagoljaška napisa u kamenu – Valunsku i Bašćansku ploču. Valunska ploča se čuva u istoimenom mjestu na otoku Cresu u Crkvi sv. Marije. Tekst je pisan na dva različita jezika i dva različita pisma što ponajviše govori o etničkom sastavu populacije na otoku Cresu u 11. stoljeću. Bašćanska ploča, temeljni spomenik hrvatske pismenosti, datira se u 1100. godinu i čuva se u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Sadrži 13 redaka, a pronađena je u Baškoj na otoku Krku u Crkvi sv. Lucije. Fragmenti, koji se datiraju u razdoblje od 11. do 13. stoljeća, predstavljeni su u trećoj cjelini. To su: »Budimpeštanski odlomci«, fragmenti brevijara i »Apokrifno slovo o blagovještenju«. Biblije, psalitari, kazanja i evanđelja svrstani su u četvrtu cjelinu izložbe. Tu spadaju: »Mihanovićev odlomak apostola« koji se datira u 12. stoljeće i »Reimsko evanđelje« iz 1395. godine, koje se sastoji od dva djela, onoga pisanoga na glagoljici i onoga pisanoga na ćirilici. Međutim, oba su istog formata i sadržaja, s time da se ćirilični napis datira u 11. stoljeće u vrijeme sv. Prokopa Opata, osnivača samostana Sazavra u Bohemiji, a glagoljični napis u 1395. godinu.</p>
<p> Jedna od većih cjelina izložbe je ona peta koja donosi liturgijske knjige. To su: »Misal Kneza Novaka« iz 1368., »Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića« iz 1404., »Newyorški misal« datiran u 15. stoljeće, »Prvi vrbnički misal« iz 1456., »Brevijar popa Mavra« iz 1460., »Drugi vrbnički misal« iz 1462. i »Drugi novaljski brevijar« iz 1495. godine. Šesta izložbena cjelina je vrlo zanimljiva, budući da sadrži samo jedan dokument. Riječ je o cjelini koja ima naziv »Egzorcizam«, a sadrži »Amulet« koji se datira u razdoblje 14. i 15. stoljeća. Spis se čuva u Vatikanu, spada u primjerke egzorcističke literature na glagoljičnom pismu. Uz to radi se o jednom od najstarijih svjedočanstava takvih zapisa na hrvatskoj glagoljici. Ornamentiran je crtežem glave Krista (bez aureole), devet inicijala (velikih i malih) i crtežom amuleta u boji u obliku kruga podijeljenog križem. Unutar kruga je ispisano 13 imena hebrejskog Boga i raznih imena grčkoga porijekla. Sadrži molitvu koja traži molitvu za mir i zaštitu od zlih demona. Potom slijedi opsežni egzorcizam koji traži zaštitu nebeskih sila, anđela i svetaca. Dio »Amuleta« je i legenda o sv. Sisinu koji pobjeđuje ženskog demona koji je obuzeo njegovu sestru. Obuzeta demonom sestra je ipak uspjela uništiti svoje sedmero djece. Tu je također i legenda o ženskom demonu koji ubija tek rođenu i nerođenu djecu.</p>
<p> U sedmoj izložbenoj cjelini, pod nazivom »Propovijedi«, predstavljen je također samo jedan dokument. Riječ je o »Kvarezimalu i Tlmačenju muki« koje je nastalo 1493. i 1498. godine, a čuva se u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Sadrži dva dijela koji su nastali u razmaku od pet godina. Posebnu cjelinu čine miješana djela, a to su: »Djela Pavla i Tekle« iz 13. stoljeća, »Nikodemovo evanđelje« (Pazinski fragmenti) s početka 14. stoljeća i »Apokrif o apostolima Andriji i Mateju u zemlji ljudoždera« (Tkonski zbornik) iz prve četvrtine 16. stoljeća. Zasebni dio izložbe čine i statuti i pravilnici u kojem su okupljeni: »Regula sv. Benedikta« nastala krajem 14. stoljeća, »Vinodolski zakon« iz 16. stoljeća i »Vrbnički (krčki) statut« također iz 16. stoljeća.</p>
<p> »Dobrinjska isprava« iz 1100. i »Istarski razvod« iz 1546. godine, uvršteni su u cjelinu pod nazivom »Acta Croatica«, a kao posebna cjelina »Registri« predstavljena je Knjiga primitaka i izdataka bratovštine (crkve) sv. Antuna u Belom na otoku Cresu, koja je nastajala između 1572. i 1641. godine.</p>
<p>Najveća izložbena cjelina predstavlja tiskane knjige, a u njoj je okupljeno 35 različitih naslova – od misala, brevijara i mirakula do krizmenjaka, abecedarija i testamenata. »Glagoljski abecedarij penitencijara Jurja iz Slavonije« je djelo zasebno izloženo, budući da predstavlja utjecaj glagoljice na ćirilicu. Posljednja cjelina nosi naziv »Od Irske i Engleske do Hrvatske«, a predstavlja »Razgovor magistra Polikarpa sa smrću« i »Tundovu viziju«, koji se čuvaju u zagrebačkoj NSK, te »Visio Philiberti«, »Čistilište sv. Patricija«, »Sermo beati Anselmi ad virginem Mariam« iz 16. stoljeća i »Beda Venerabilis« koji se datira između 672 i 735. godine.</p>
<p>(Goran Jovetić)</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Istinito vrijeme različitih istina</p>
<p>Alan Lightman: »Einsteinovi snovi« / Prevela Irena Krčelić / ABC naklada / Zagreb, 2000., str. 127 </p>
<p>I sedam godina nakon objavljivanja, Einsteinovi snovi su još među petsto najprodavanijih knjiga u Americi. Pomalo cinično moglo bi se reći: ono što je našem neukom puku stanoviti naslov Alkemičar, to je intelektualcima i znanstvenicima širom svijeta roman Einsteinovi snovi. Ta si je mala knjiga, prevedena na tridesetak jezika, kultni status priskrbila sadržajem koji, i kad vas osvoji u prvom čitanju, traži ponovno promišljanje, stalno vraćanje temi jer tema se naposljetku tiče svakog proživljenog dana - riječ je o vremenu. </p>
<p> Polazeći od glasovite Einsteinove rečenice kako ga doista zanima je li Bog imao izbor kako da stvori svijet, Lightman se u svjetlu teorije relativnosti bavi jednom dimenzijom: vremenom. Roman se zbiva u Bernu, od kasnog proljeća do ranog ljeta 1905., kad mladi zaposlenik Švicarskog patentnog ureda, Albert Einsein, promišlja problem koji će ga, nešto kasnije, dovesti do revolucionarne ideje: teorije relativnosti. Einstein objašnjava svom prijatelju Bessu zbog čega želi spoznati vrijeme, ali mu ne govori ništa o svojim snovima.</p>
<p> Knjiga je strukturirana kao niz slika o tome što bi bilo kada bi vrijeme bilo: zaobljena krivulja koja se vraća na svoje ishodište, isprekidani tok vode, trodimenzionalno kao i prostor, dvostruko: mehaničko i tjelesno, različite brzine, vidljivo, nekauzalno, ljepljivo, uredno, skokovito, sporo za one u pokretu, kaleidoskopsko, ptica koju treba uloviti… »Svako je vrijeme istinito, ali te istine nisu iste.« Stoga svaki taj sa svojim vremenom ima svoju istinu za svoje stanovnike. Tako se u svijetu u kojem je vrijeme ljepljivo »pojedinci lijepe za neki trenutak iz svog života i ne mogu ga se osloboditi (…) Tragedija je ovoga svijeta što je svatko sam. Jer život prošlosti ne može sudjelovati u sadašnjosti.« U svijetu u kojem postoji mjesto gdje vrijeme miruje, mrtvo središte, postoje i hodočasnici: roditelji s djecom i ljubavnici. U svijetu u kojem nema sjećanja, svijet je uvijek u sadašnjosti: »Bez sjećanja, svako je jutro prvo jutro, svaki poljubac i dodir prvi.« U svijetu u kojem ljudi žive vječno, dijele se na dvije vrste, na one Poslije-ću i one Sad-ću. Ako je vrijeme kvaliteta, ne možemo ga mjeriti, pa u tom svijetu nema satova, kalendara, određenih dogovora - »događaji se pamte po boji neba«. U svijetu bez budućnosti sve je konačno jer nakon sadašnjosti slijedi ništavilo. Suprotnost mu je svijet u kojem je budućnost određena pa postajemo »gledatelji svojih vlastitih života«, ne postoji sloboda izbora i tako nitko nije odgovoran. Različiti svjetovi s različitim vremenom izravno i neumoljivo određuju ljudsko ponašanje - vrijeme određuje pravila, a ljudi im se pokoravaju.</p>
<p> Tako spoznajom vremena, možemo proniknuti u ljudsku psihologiju i ponašanje. S obzirom na to, sve se te slike vremena istodobno mogu smatrati i metaforama našeg doživljaja i prihvaćanja vremena, ovisno o događaju, osjećajima, prostoru, ljudima, iskustvu, svjetonazoru… I tu je Lightman tako lucidan i pronicljiv da se, htjeli-ne htjeli, nađete u neobranom grožđu analiziranja vlastitih doživljaja vremena u nekim trenucima, sukladno tome kako ste ih iznutra pojmili. Svi smo ponekad poželjeli da vrijeme stane, da krene unatrag, da vidimo budućnost, da preskočimo neki časak, da počne ispočetka. Kad se okrenete oko sebe, uvijek vidite ljude iz svijeta u kojem vrijeme nije jednolično, nego skokovito, pa se pita Lightman: »Komu je bolje u ovome svijetu hirovita vremena? Onima koji su vidjeli svoju budućnost i koji žive samo jedan život? Ili onima koji nisu vidjeli svoju budućnost i čekaju kako bi počeli živjeti svoj život? Ili onima koji ne priznaju budućnost i žive dva života?« Na sreću, unatoč svim naporima sjajnih umova fizičara, još je uvijek ostao velik jaz između objektivnog (za koje sada više nisu sigurni ni što je ni kako uopće postoji) i subjektivnog vremena. Naposljetku, i Einstein je rekao: »Za nas koji vjerujemo u fiziku, ta razdvojenost između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti samo je iluzija, ma koliko bila ustrajna.«</p>
<p> U brojnim prizorima različita zamišljanja ili doživljavanja vremena, Lightman se ni na trenutak ne odaje kao teorijski fizičar, a još manje kao netko tko u obliku književna teksta »protura« kvantnu teoriju ili neku novu filozofiju - premda su mnoge njegove slike vremena zasnovane na fizici. Einsteinovi snovi su veoma poetski, emocionalno, mudro, katkad ironično, delikatno filozofično i ponajprije jezgrovito napisana knjiga. Tako ju je primjerice Salman Rushdie usporedio s »Nevidljivim gradovima« Itala Calvina, tvrdeći da mu je to štoviše i bio model za pisanje knjige: »Ne mogu se sjetiti boljeg komplimenta. To je istodobno intelektualno provokativno, ganutljivo i predivno napisano. Iskreno govoreći već me jako dugo neki roman nije tako uzbudio, pa još prvijenac.« Neki je pak kritičar rekao da ako bi knjiga bila slika, naslikao bi je Magritte. </p>
<p> Alan Lightman (1948) ima američku akademsku karijeru iz snova: diplomirao je fiziku na Princetonu, doktorirao teorijsku fiziku na California Institute of Technology, predavao astronomiju na Harvardu, a od 1995. drži prestižnu katedru John Burchard na još prestižnijem Massachusetts Institute of Techology. U mladim je danima pisao poeziju, ali i prije svoga prvijenca, postao poznat po brojim znanstveno-popularnim tekstovima u popularnim i cijenjenim američkim časopisima, magazinima, novinama. Poslije Einsteinovih snova objavio je još dva romana, ali i četiri knjige eseja, te niz znanstvenih studija. Za vjerovati je kako on ne živi u svijetu bez budućnosti jer »osoba koja ne može zamisliti budućnost, osoba je koja ne može pojmiti rezultate svojih djela.« Pa, ako i moramo štovati vrijeme, nismo mu dužni prinositi žrtvu! (Jadranka Pintarić)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="21">
<p>Balaban presudio nemoćnom Šibeniku</p>
<p>Nogometaši Dinama pobijedili su sa 2-0 (2-0) gostujući Šibenik u utakmici osmine finala hrvatskog Kupa te će u četvrtfinalu igrati protiv drugoligaša Kamen Ingrad </p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Pobjedom protiv Šibenika 2-0 (2-0) Dinamovi su nogometaši započeli proljetnu sezonu i očekivano se plasirali u četvrtfinale hrvatskoga Kupa. Suparnik će »modrima« u sljedećem dijelu natjecanja biti drugoligaš Kamen Ingrad, a do proboja među osam najboljih Zagrepčani su stigli lako i rutinirano. Raspoloženi strijelac Boško Balaban svojim je zgodicima odlučio pobjednika još u prvome dijelu ove utakmice koja neće dugo ostati u sjećanju, Balaban je bio uvjerljivo najbolji pojedinac dvoboja i još jednom je iskazao svoju golgetersku nadarenost. Spomenimo da se na maksimirskim tribinama okupilo oko 2500 ljudi, većina gledatelja bila su djeca iz osnovnih škola kojima je Dinamo besplatno podijelio ulaznice. Bolje i to, nego da se igra pred sablasno praznim tribinama...</p>
<p>Nisu se previše Dinamovi nogometaši mučili sa Šibenčanima. Štoviše, može se reći da je ovu utakmicu, uz Balabanovu spretnost, odlučila šibenska nemoć u sučeljavanju s dinamovom rutinom. Nisu »plavi« ponudili zadovoljavajuću igru, međutim protiv ovako lošeg Šibenika bilo je dovoljno samo istrčati na travnjak i pola pobjede već je bilo upisano. A za potvrdu uspjeha potrudio se Balaban...</p>
<p>Najprije je, u 20. minuti udarcem glavom s prve vratnice s pet metara, poslao loptu u mrežu materijaliziravši tako ubacivanje Pavlovića, a konačnih 2-0 Dinamov je raspucani centarfor postavio sedam minuta prije odlaska na odmor. Centrirao je Mikić a Balaban je, također s prve vratnice, sa sedam-osam metara, loptu ovaj put poslao u suprotni, dalji šibenikov kut. Osim tih pogodaka upisali smo u prvome dijelu tek nekoliko pokušaja iz daljine Šokote, dok su gosti samo jednom stigli u zagrebački šesnaesterac, međutim, Milas je loptu poslao pokraj vratiju.</p>
<p>Nastavak je donio posvemašnju dosadu, koju su povremeno razbijale pogreške dinamove zadnje obrambene linije. Tako je Šestan nakon »spavanja« Leke i Leutara umalo u 65. minuti svladao Butinu, Sesar je pet minuta prije kraja također dao priliku gostima, a najbliži počasnom pogotku Šibenčani su bili u 59. minuti. Kada je, naime, Mihael Mikić, zamjenio strane i odlično tukao glavom s 10 metara, ali lopta je na Butininu sreću prohujala pokraj vratnice u korner. Dinamo je igrao premirno i neambiciozno, tek je nešto živosti u zadnjih 20-ak minuta unio ulazak Oliveire, a dvije stvorene prilike u drugom poluvremenu za »modre« zapucali su Balaban i Šokota. No, iako je ovo bilo Dinamovo izdanje za zaborav, protiv blijedog Šibenika i to je bilo posve dovoljno za pobjedu i plasman u četvrtfinale Kupa.</p>
<p> l Stadion u Maksimiru</p>
<p>DINAMO – ŠIBENIK 2-0 (2-0)</p>
<p>DINAMO: Butina 7 – Leutar 5.5 (Bosnar –); Leko 6, Sesar 5.5 – Mikić 6.5, Pavlović 5.5, Jeličić 6, Mujčin 5.5 (Gondžić 5), Agić 6 – Balaban 7.5 (Oliveira 6), Šokota 6.</p>
<p>ŠIBENIK: Bulat 6 – Kulešević 5 (Šestan 5), Šupe 6, Klarin 5, Lalić 5 – Karega 5.5 (Ljubić – ), Milas 5.5, Bedeković 5, Šuto 5; Vincelj 5.5 – Matas 5 (Jurić 5).</p>
<p>SUDAC: Šunjić (Split) 6.5. GLEDATELJA: 2500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Balaban (20.), 2-0 Balaban (38.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Kulešević, Klarin, Godžić.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Boško BALABAN.</p>
<p>Predrag Jurišić</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>»Rukavine nema, jer ne igra, ali i on je u fokusu« </p>
<p>Za prijateljsku nogometnu utakmicu Hrvatska – Austrija, 28. veljače u Rijeci, izbornik Mirko Jozić pozvao sve raspoložive snage, među njima i Šukera, Prosinečkog, Stanića..., ali ne i Rukavinu i Karića</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Nije bilo većih iznenađenja na listi sa 22 imena, koliko ih je izbornik Mirko Jozić ispisao za prijateljski ogled s nogometašima Austrije, 28. veljače u Rijeci, jedinu provjeru uoči kvalifikacijskog dvoboja za SP, s Latvijom u Osijeku (24. ožujka). No, iznenađenja nije ni moglo biti jer se sve najbolje što imamo i svodi na 25, 26 imena, tako da je pitanje trenutka hoće li netko ispasti iz spomenutog kruga ili ući u nj.</p>
<p>Tako razmišlja i Jozić, pa je šutnju novinara kad je pročitao imena pozvanih protumačio kao načelno slaganje s njegovim izborom. To, međutim, ne znači da na posebnoj konferenciji za novinare nije bilo potpitanja kad je Jozić izdiktirao da su pozvani: Pavlović, Pletikosa, Tudor, Niko i Robert Kovač, Šimić, Tomas, Živković, Soldo, M. Cvitanović, Jarni, Bišćan, Vranješ, Prosinečki, Rapaić, Bjelica, Vugrinec, Mornar, Balaban, Stanić, Vlaović i Šuker.</p>
<p>Prvo je pitanje bilo zašto je ispao Tomislav Rukavina, s obzirom na dobru izvedbu nedavno u Puli, u susretu B reprezentacije protiv Rumunjske (2-2). Isto pitanje vrijedi i za napadača Veldina Karića:</p>
<p>– Iz liste pozvanih je jasno da su na Rukavininoj poziciji nogometaši koji su ipak stekli veće statusno pravo, po odluci izbornika. Rukavina igra u Veneziji, dakle u drugoj ligi, no to i nije toliko bitno, koliko je bitno da – igra. A trenutačno ne igra jer se ne slaže s trenerom. To, međutim, ne znači da je otpisan kao kandidat za Osijek, kao još četiri, pet igrača koji možda trenutačno nisu u fokusu, ali su svi – tu!</p>
<p>Slično je i s Karićem, pojasnio je Jozić:</p>
<p>– U konkurenciji napadača, vidite i sami, većina je iskusnih i jedan mlađi igrač zbog perspektive. Zbog tog načela pozvan je i Jurica Vranješ, iako još nema veću minutažu.</p>
<p>Jozić nije smatrao potrebnim objašnjavati zašto su pozvani Šuker, Stanić, Prosinečki, M. Cvitanović..., iako nisu potpuno oporavljeni nakon ozljeda, odnosno imaju skromnu minutažu:</p>
<p>– Još je mjesec dana do osječke utakmice, a informacije kojima raspolažem kažu da su spomenuti igrači sve bliži nastupu. Možda ovog tjedna i zaigraju, pa kad se sretnemo i porazgovaramo, u nedjelju, ponedjeljak u Rijeci, kad je okupljanje, znat ću točno na čemu sam. Pa zašto netko od spomenutih ne bi zaigrao pola sata, poluvrijeme, veći ili manji dio utakmce? Cilj svega su pripreme i upoznavanje, kako bismo se što više približili igri i kompoziciji koju pripremamo za Osijek i iznimno značajan susret s Latvijom, u kojemu ne smije biti kiksa.</p>
<p>Dakle, Jozić ostavlja otvorenim pitanje s kojim će igračima započeti dvoboj protiv Austrije. S onim najzvučnijim, najautoritativnijim, neovisno o pripremljenosti, ili?</p>
<p>– To su dvojbe, ali je siguno da neću krenuti istodobno sa svima takvima, nego će se rasporediti tijekom utakmice. Sigurno je da će svi igrači koji se nađu u zapisniku dobiti šansu. A kako želim da igra što više igrača, s Austrijancima smo dogovorili da umjesto pet bude šest zamjena.</p>
<p>Nije izbornik zaboravio naglasiti da je austrijska reprezentacija vrijedna štovanja, već i zbog Otta Barića koji ju vodi. Dakako, istaknuo je kako je natjecateljski cilj utakmice jasan: pobijediti! Ne zato što mu je riječka utakmica prva službena na kormilu A reprezentacije hrvatske, nego zato što je to njegovo načelno opredjeljenje.</p>
<p>U vezi s riječkom utakmicom, još toliko da su uz Jozića u Stručnom stožeru od trenera Ivan Katalinić i, za ovu prigodu, trener vratara Rijeke Ante Babić, budući da će Marijan Vlak gledati utakmicu Lihtenštajn – Latvija. Hrvatski će reprezentativci biti smješteni u riječkom hotelu Bonavia, a Austrijanci, koji stižu u utorak, u opatijskom hotelu Millenium.</p>
<p>Utakmicu u srijedu (18 sati) vodit će švedska sudačka trojka na čelu s nama znanim Leifom Sundellom. On je, naime, sudio četvrtfinalnu utakmicu Hrvatska – Njemačka (2-3) na EP u Engleskoj 1996. godine, kad nam se svima činilo, posebice tadanjem izborniku Miroslavu Blaževiću, da je bio sklon Nijemcima...</p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>»Liga nam je postala pogubna za mlade vaterpoliste«</p>
<p>»Počet ćemo pomlađivati reprezentaciju, to je sigurno. Zbog toga, ali i zbog slabe kvalitete domaćeg natjecanja, suludo je tražiti osvajanje medalja na velikim natjecanjima...«, kaže izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije, Neven Kovačević</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije Neven Kovačević uskoro će objaviti popis 30 igrača za Europsko prvenstvo u srpnju u Mađarskoj, Svjetsko prvenstvo u kolovozu u Japanu i Svjetsku ligu, od kolovoza do listopada. Iako je Upravni odbor Hrvatskog vaterpolskog saveza sugerirao izborniku da započne pomlađivanje reprezentacije, Neven Kovačević ne shvaća tu preporuku kao dužnost nego kao prirodan slijed u životu naše vaterpolske reprezentacije.</p>
<p>– Sugeriralo se to meni ili ne, posve je normalno da reprezentaciju počnemo pripremati za sljedeći olimpijski ciklus koji završava Igrama u Ateni 2004. godine. Reprezentacija se dosad oslanjala na igrače koji su u nacionalnoj vrsti bili 10 godina. Kako su oni već u godinama i teško je naslutiti hoće li izdržati do Atene, primorani smo iznova sastavljati oslonac reprezentacije. Doda li se tome da imamo niz igrača kojima ove godine moramo pružiti prigodu, u suprotnome ih više nikad ne bismo trebali zvati jer su i ti igrači u »srednjim« godinama, smatram posve prirodnim da krenemo s pomlađivanjem. Dakle, i moj je stav, kao i stav Upravnog odbora, pa i Stručnog savjeta, da reprezentaciju treba osvježiti. Ja ću objaviti 30 imena, na tom će popisu biti igrači kojima doista moramo pružiti prigodu ako in ne želimo izgubiti za reprezentaciju, kaže Neven Kovačević.</p>
<p>Kad smo izbornika pitali kakvom mu se čini kvaliteta domaćeg prvenstva, uslijedila je jadikovka...</p>
<p>– Slabo, veoma je slabo naše prvenstvo. Samo dva kluba odskaču, Mladost i Jug, ostali su daleko od njih. U takvom odnosu snaga najviše ću nastradati ja, odnosno reprezentacija. Mislim da je ovakva liga pogubna za naš vaterpolo. Igrač postaje dobar ili veoma dobar tek u jakoj i kvalitetnoj ligi. Sumnjam da će se o ovako slabom natjecanju kao što je naša liga pojaviti neki novi igrač, možda tek u Mladosti ili Jugu. No, i u tim su klubovima potencijalni dobri igrači hendikepirani jer im nedostaje jakih utakmica. Što se pak tiče igrača iz inozemnih klubova, situacija je povoljnija za reprezentaciju. Ti igrači žive u stabilnim uvjetima, igraju u jakim ligama, oni su svoje igračko znanje još nadogradili u jakim natjecanjima.</p>
<p>Na kraju, Kovačević ističe da zbog pomlađivanja reprezentacije i slabosti domaćeg natjecanja više ne osjeća pritisak ostvarivanja dobrog rezultata na budućim natjecanjima. </p>
<p>– Moramo biti realni, u ovakvoj bi situaciji bilo suludo imperativno tražiti medalju na velikim natjecanjima. (akk)</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Ante Kostelić: Janicu ne morate hvaliti, ali je barem podržite</p>
<p>Najlakše je na nekoga se naljutiti. Uostalom, i mene Janica zna prilično iznervirati i to u tolikoj mjeri da mi dođe da je »flisnem«. Ali, jasno je da to ne mogu i neću učiniti, jer to nije rješenje. Moram paziti na nju! Slično je i s novinarima. Ona je premlada da biste se na nju ljutili. Kad već imamo sportašicu kao što je Janica, trebamo je podržati. Ne kažem da je treba hvaliti, samo je treba podržavati. Iako, psihologija kaže da žene treba hvaliti. Dečke ne toliko, kaže Ante Kostelić</p>
<p>GARMISCH-PARTENKIRCHEN, 20. veljače – Ante Kostelić, otac i trener naše skijašice Janice, zaista je vrlo zanimljiva i veoma pričljiva osoba. No, to nije otkriće, javnost ga je već imala prilike upoznati... Njegov žestoki temperament i ekstrovertiranost malo koga ostavljaju ravnodušnim. Štoviše, čovjek svaki put nakon razgovora s Kostelićem iznova ostane zatečen načinom prezentacije njegovih stavova. Evo kako je, primjerice, novinarima pokušao objasniti da bi prema Janici trebali biti malo tolerantniji:</p>
<p>– Najlakše je na nekoga se naljutiti. Uostalom, i mene ona zna prilično iznervirati, i to u tolikoj mjeri da mi dođe da je »flisnem«. Ali, jasno je da to ne mogu i neću učiniti, jer to nije rješenje. Jest, imam i ja razloga ljutiti se na nju, pogotovo kada se počne previše zafrkavati. Ne mislim tu na zafrkavanje kod skijanja, nego na ona u stilu »hoću jesti, neću jesti...« Ima ona neke svoje »štoseve«. Nije idealna, ponekad zna biti i bezobrazna i normalno je da me takve stvari zaista razljute. Ali to ne znači da je trebam tući. Moram paziti na nju! Slično je i s novinarima. Ona je premlada da biste se na nju ljutili. A i preuspješna je... Ona je, ne zaboravite, kraj svih tih svojih uspjeha i dalje mlada, ima 19 godina! Nije joj lako... Zapravo, jedino joj je lako skijati. Ali, nije joj lako čitati kako je nazivaju autsajderom.</p>
<p>Ante Kostelić ovakvom retorikom nastoji smiriti atmosferu nakon kraćih nesuglasica s dijelom medija. Uostalom, njegove riječi imaju logike i teško je na njih ostati hladan. Osim načina na koji prezentira svoja razmišljanja, dojmljiva je i brzina kojom to čini... Bila bi zanimljiva kompjuterska simulacija na kojoj bismo mogli paralelno pratiti Janičinu <FONT COLOR="#CC3300"><b>brzinu</b></FONT> na skijama i Antinu na jeziku. I onda netko govori da novinari stvaraju pritisak Janici... Kakav li je tek psihološki pritisak na njima kada moraju »loviti« Antine izjave!? Drevnim načinom – papirom i olovkom – to je gotovo nemoguće, a i kasetofonu je teško pratiti. Ipak, ta spravica barem ima funkciju »stop«... No, šalu na stranu, Antu je zanimljivo slušati i ne treba ga prekidati. Osim toga, mnogi tvrde da je njegov karakter najvažniji čimbenik Janičinog puta ka vrhu.</p>
<p>Priču o većoj toleranciji spomenuo je u Garmisch-Partenkirchenu, nakon Janičine osme uzastopne pobjede u slalomu za Svjetski kup ove sezone. Ona je utrku ocijenila kao najdražu jer ju je, kaže, izborila unatoč velikom psihološkom pritisku. Sličnog je mišljenja i otac Ante.</p>
<p> – Je li meni najdraža? Pa, mogu reći da je. Janica je bila bolesna, zašla je u manju psihološku krizu, svi su joj se rugali, a opet je pobijedila. Možda mi je zato ova pobjeda tako draga.</p>
<p> l Ipak, čini nam se da je posebna radost bila u Sestrieru, kad je pobijedila iako je prvu vožnju završila na 10. mjestu.</p>
<p>– Je, ono je također bilo posebno. Ma, teško je zapravo govoriti koja nam je utrka najdraža. Bit će još takvih pobjeda. Ova nam je draga zato što je Janica bila u krizi, mučila ju je i ozljeda koju je zadobila na probnom spustu na Svjetskm prvenstvu. Sve je bilo dobro do tog probnog spusta. Tada se ozlijedila, a to prvog dana nismo ni znali. Osjetilo se tek dan kasnije... Spust je vozila dobro, ali ju je u slalomu to počelo smetati. No, neću reći da je zbog toga pala. Nije! Pala je zato što je pretjerala s ritmom vožnje. U onom drugom slalomu to ju je već smetalo, posebno u jednom zaokretu.</p>
<p> l Što vas je tada najviše zasmetalo u medijima?</p>
<p> – Naslov u jednim novinama. Pisalo je »Od zlata do autsajdera«! To je zaista bilo bezobrazno! Ona nikako nije autsajder. Ne može biti autsajder netko tko vodi u Svjetskom kupu! Ako, primjerice, svjetski prvaci u nogometu odigraju jednu utakmicu lošije, znači li to da nemaju pojma? Francuzima nitko ne može reći da nemaju pojma... Janica se uvukla u sebe, tada je bilo govora o tome kako više ne bi skijala... Stvorio se pritisak. Ako već imamo takvu sportašicu kao što je Janica, trebamo je podržati. Ne kažem da je treba hvaliti, samo je treba na neki način podržavati. Iako, psihologija kaže da žene treba hvaliti. Dečke ne toliko... Renate Götschl je, eto, triput pala, a novine su pisale »to je peh, bit će bolje...« A kad je Janica pala, svi su skočili, a uza to je bila i »nacionalna sramota« što nije nastupila u veleslalomu. Gledajte, ja sam kao čovjek samo napadač, ja se čak i ne znam braniti. Dok sam bio rukometaš, pozabijao sam silne golove, bez obzira što sam ovakav kakav jesam – mali. Kad god je riječ o taktici, ja sam uvijek za napad, i to 100 posto. Tako je, jasno, i u skijanju. Ali, tada u veleslalomu nismo mogli u napad, jer je Janica imala veliki hematom. I ona i ja smo htjeli da nastupi, ali smo odustali nakon konzultacija s liječnicima.</p>
<p> l Jeste li zaista osjetili da je taj nastup na SP javnost ocijenila kao neuspjeh?</p>
<p> – Za nas je to bilo tek jedno neuspješno razdoblje. Ali, ne zbog rezultata. Pojavile su se ozljede, uslijedio je psihološki pad i zbog tih detalja to razdoblje smatramo neuspješnim.</p>
<p>(Miroslav Tomašević)</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Jedinstvena euroliga mogla bi startati već najesen</p>
<p>Ukoliko se Fiba i Uleb dogovore, jedinstvena bi košarkaška europska liga mogla krenuti od sljedeće sezone. To bi bilo veoma dobro, no sad sve ovisi o umješnosti pregovarača, o tome ima li volje za kompromis, kaže Mihovil Nakić, sportski direktor Cibone VIP</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Europska košarkaška sezona ulazi u finale. I dok smo u Ulebovoj Euroligi stigli do četvrfinalnih ogleda, Fibina je Suproliga još u prvoj fazi natjecanja po skupinama. </p>
<p>U pozadini ogleda na europskim parketima zbivaju se mirovni pregovori između čelnika Fibe i Uleba. Traže se kompromisi, polazne točke s kojih bi se pregovaralo o jedino logičnom – ujedinjenju. Prvi u seriji pregovora već je održan, 6. ožujka u Barceloni nastavit će se dalje. U pregovaračke momčadi nije uključen nitko iz Hrvatske, premda će o tim pregovorima i te kako ovisiti budućnost igranja naših klubova u najelitnijem razredu europske košarke.</p>
<p>Mihovil Nakić, sportski direktor Cibone VIP, dobro je informiran o tome što se zbiva među čelnicima Fibe i Uleba. Cibona je, podsjetimo, u Ulebu s potpisanim fiksnim ugovorom na tri sezone...</p>
<p>– Inicijativa za približavanje stavova pokrenuta je ranije. Očito je da ovakvo stanje ne odgovara ni Fibi niti Ulebu. Iako mi se čini da je Euroliga u nešto boljem položaju gledajući kvalitetu klubova koji u njoj sudjeluju. Problem i jednih i drugih jest činjenica da je u Grčkoj i Turskoj drastično palo zanimanje gledatelja. A to je najnegativniji aspekt raskola u europskoj košarci.</p>
<p> l Pregovori su počeli, no mnogo je suprotstavljenih stavova između Fibe i Uleba. Koliko je realno da već ove sezone dođe do dogovora?</p>
<p> – Mislim da još ima vremena, naravno ukoliko se postigne dogovor, da jedinstvena liga krene od sljedeće sezone! To bi bilo veoma dobro, no sad sve ovisi o umješnosti pregovarača, o tome ima li volje za kompromis.</p>
<p> l Iako se o tome previše ne piše i ne govori, nazire se rješenje prema kojem bi svakome pripalo nešto. Fibi organizacija, Ulebu marketing...</p>
<p> – Detalje razgovora ne znam. Međutim, naslućujem u čemu bi mogao biti problem. Ne znam ni koliko je toga dotaknuto u uvodnim pregovorima.</p>
<p> l Koji su ključni problemi, ključne razlike?</p>
<p>– To je svakako pitanje sudaca i pitanje financija. Naravno, i vrlo važno pitanje sponzora lige, ljudi koji su investirali u jednu i drugu ligu i imaju čvrsta jamstva, ljudi koji su otkupili TV prava. Tu je i pitanje tko bi tehnički vodio ligu, kako bi se registrirali igrači. Naglasio bih ovo: klubovi su u okviru Uleba uvidjeli razliku u vođenju lige, bili su prvi put u situaciji da ih se maksimalno uvažava, participirali su u odlukama, dijelili financijski kolač. Klubovi su u okviru Uleba kreirali svoje natjecanje pod patronatom bogate multinacionalne kompanije »Telefonice«. Klubovi zacijelo ne bi bili zadovoljni da se vrate u nešto što je tromo, ne bi opet željeli ono zbog čega su i otišli u Uleb.</p>
<p> l Oko jedinstvene lige postoje dvije platforme: po jednoj bi imala 24, a po drugoj 32 člana. Koliko će u njoj biti hrvatskih klubova?</p>
<p> – Hrvatska je košarka profitirala s ovim dvjema ligama. Prvi put su čak tri hrvatska sastava igrala u europskim ligama, Cibona i Zadar u Euroligi, Split u Suproligi. Cibona je imala niz problema ove sezone i uza sve to ne mogu reći da smo nezadovoljni. Jasno, navijači uvijek traže više, pogotovo u euronatjecanjima, jer ih domaća liga ne može toliko zaintrigirati. Da su Giriček i Prkačin bili kao lani, uz Sesara kao nositelja, i publika bi zacijelo bila veselija. Cibona ima ugovor s Ulebom na još dvije sezone, Zadar na još jednu. Što se druge strane tiče, važno je povećati broj utakmica tijekom sezone, treba napraviti dobar sustav natjecanja koji će s krajem sezone dobivati na dinamici i interesu, a pri tome je nevažno hoće li sudjelovati 32 sastava ili 24. Split je, pak, napravio sjajan rezultat kojemu se malo tko nadao i u interesu je svih nas da naših klubova u toj jedinstvenoj ligi bude što više. </p>
<p> l No, u pregovorima između Fibe i Uleba ne sudjeluje nitko iz Hrvatske. To bi mogao biti veliki problem?</p>
<p> – Ne možemo biti toliko pretenciozni. U tim pregovorima u ime Uleba sudjeluje čovjek koji brani interese Eurolige, uz tri predstavnika liga koje su osnivači Uleba, grčke, španjolske i talijanske. Klubovi su mnogo toga stavili na kocku, odolijevali pritiscima i to se ne može negirati.</p>
<p> l Kad bi sve trebalo biti odlučeno, postoji li neki rok?</p>
<p> – Nema roka, pregovori su otvoreni do svibnja, kad će se na Godišnjoj skupštini europske zone Fibe objaviti konačna odluka. </p>
<p>(Tvrtko Puljić)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Blanka Vlašić na pravom putu, a gdje je Nevena Lenđel? </p>
<p>Do visina do kojih je ove godine došla već polovicom veljače Blanka Vlašić je prošle sezone, koju svi s pravom smataramo senzacionalno uspješnom, stigla tek u srpnju / Bilo bi uistinu sjajno kad bismo imali dvije visašice koje love visine iznad 190 cm, što se prije »nestanka« Nevene Lenđel činilo sasvim izvjesnim</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Svjetska juniorska pvakinja u skoku u vis Blanka Vlašić kročila je prošlih tjedana u »svijet odraslih«. Nastupom na seriji dvoranskih atletskih mitinga otvorila je sezonu u kojoj je, htjela-ne htjela, više nitko neće smatrati tek darovitom juniorkom. Već i sam cilj koji su Blanka i trenerski dvojac Vlašić-Marinović postavili za dvoranski dio sezone iskače, naime, iz juniorskih okvira, jer naša najbolja visašica želi izboriti nastup na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Lisabonu (od 9. do 11. ožujka). Da bi tamo nastupila nužno je, međutim, skočiti kvalifikacijsku normu, a ona je neuobičajeno visokih 196 centimetara. </p>
<p>Na mitingu u Beču Blanka je skočila 189 cm, u Stockholmu 187, a u Arnstatdu je osvojila četvrto mjesto preskočivši 190 cm, što je dvoranski rekord Hrvatske. Čini li se nekome da je sve to još dosta daleko od željenih 196, evo nekoliko važnih detalja.</p>
<p>Prvo, do visina do kojih je ove godine došla već polovicom veljače Blanka je prošle sezone, koju svi s pravom smataramo senzacionalno uspješnom, stigla tek u srpnju, loveći olimpijsku normu za Sydney.</p>
<p>Drugo, unatoč razumljivoj želji da nastupi u Lisabonu, to joj prvenstvo nije prioritet. Štoviše, glavni trener hrvatske atletske reprezetacije Žarko Martinek više je puta naglasio kako Blanki Vlašić i Ivani Brkljačić ove godine nisu prioritet svjetska prvenstva u Lisabonu i Edmontonu, ni atletski mitinzi, već prije svega juniorsko prvenstvo Europe.</p>
<p>Treće, Blanka je na prva tri mitinga nastupila s tek zaliječenom ozljedom zarađenom pri nespretnom doskoku na treningu, pa je izvjesno da je ostvarila rezultate nešto slabije od onih za koje je bila spremna.</p>
<p>Sve što se, međutim, posljednjih tjedana događa oko Blanke Vlašić ukazuje da je svjetska juniorska prvakinja na pravom putu. Bojan Marinović i otac Joško Vlašić su, očito, treneri koji znaju iskoristiti njezin veliki talent, a menedžer Harald Edletzberger joj je osigurao uvjete koji joj čak i imponiraju (dobar prijevoz i hoteli, profesionalni tetman), no sasvim ju sigurno neće »razvlačiti« po atletskim mitinzima više negoli je potrebno. Jasno, nije nimalno nebitna ni činjenica da se Blanka nedavno počela pojavljivati i u reklamnim spotovima i oglasima, jer to govori da financijski uvjeti za trening i napredovanje više neće biti problem samo njezine obitelji.</p>
<p>Blanki sad predstoje nastupi na atletskim mitinzima u Gentu (23. veljače) i Lieveu (25. veljače) na kojima će ponovno »nominalni« cilj biti hvatanje norme za SP u Lisabonu, a zapravo je najbitnije skočiti barem centimetar više nego na posljednjem mitingu. Ne bismo se čudili da je Blanka u ovom trenutku uistinu spremna preskočiti 196 cm, no neće se dogoditi baš ništa strašno ne preskoči li tu visinu ni cijele dvoranske sezone. Ustali li se hrvatska rekorderka na visinama iznad 190 cm, od toga će u perspektivi biti mnogo više koristi nego od samo jednog skoka kojim bi osigurala nastup na dvoranskom prvenstvu svijeta.</p>
<p>Možda je ovo prava prigoda da se prisjetimo kako je prije samo godinu dana naša glavna atletska uzdanica bila također skakčica u vis, Nevena Lenđel. Bilo bi uistinu sjajno kad bismo imali dvije visašice koje love visine iznad 190 cm, što se u jednom dijelu prošle sezone činilo sasvim izvjesnim. Nevena se, međutim, nakon propuštenih Olimpijskih igara u Sydneyu sasvim izgubila. Zašto? Može li ju tko vratiti hrvatskoj atletici. Ako može, to bi trebalo napraviti što prije.</p>
<p>(Marin Šarec)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="27">
<p>Guardian: Bit će ovo dobra godina za Karadžića</p>
<p>Radovan Karadžić moći će ove godine odahnuti, jer pritisak popušta - barem, kako se stječe dojam, kada je u pitanju lov na srpske ratne zločince </p>
<p>LONDON, 20. veljače (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - »Ovo će biti dobra godina za Radovana. Mislim kako smo propustili šansu da ga zgrabimo i da više za to nema političke volje«, izjavio je jedan iskusni zapadni diplomat u Sarajevu britanskoj novinarki Maggie O'Kane. Slavna reporterka Guardiana, poznata po neustrašivim reportažama s terena tijekom ratova u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, vratila se, naime, u BiH tražeći Radovana Karadžića. Premda NATO već pet godina uhodi Karadžića po bespućima jugoistočne Bosne - i premda je on često tako blizu da ga NATO-ovi špijuni mogu fotografirati, najtraženiji ratni zločinac u Europi i dalje je na slobodi. </p>
<p>Maggie O'Kane piše da Karadžića pod paskom drže špijuni što ih je angažirao Saveznički vojni obavještajni ured - kojim iz međunarodne baze Butmir blizu Sarajeva upravlja jedan viši američki vojni obavještajac. Operacija se zove »Narančasta zvijezda«. Prije dvije godine lovci na Karadžića su, u okviru zadnjih priprema za njegovo hvatanje, već poslali jednu specijalnu američku jedinicu u Njemačku. No, u zadnji čas je ocijenjeno da je operacija preriskantna, pa je sve otkazano. </p>
<p>Kako je već dobro poznato, Karadžić se kreće u području jugoistočne Bosne, između Ruda, Višegrada i Foče, često boravi u planinama i zalazi u Crnu Goru oko Nikšića i povremeno se sklanja po pravoslavnim manastirima. Obično ga prate tjelohranitelji. Njegova supruga i kći više ne žive u obiteljskoj kući na Palama. I one su pod stalnom paskom NATO-ovih špijuna. No Karadžić se ne mora previše truditi da izmakne NATO-u. Kako tvrdi Maggie O'Kane, od 21.324 vojnika koliko ih taj vojni savez drži u BiH, samo ih se 300 nalazi u području gdje se skriva paljanski psihijatar. »Ovdje čovjek dobiva dojam da hvatanje tih tipova nije prvi prioritet«, izjavio je Guardianu narednik Andreas Kerl iz njemačke baze blizu Foče.</p>
<p>Godine 1996., britanski komandosi počeli su hvatati i odvoditi u Haag osumnjičene ratne zločince u dijelovima BiH koji su pod njihovom kontrolom. No, zločinci su se tada počeli sklanjati u francusku zonu, gdje su ih francuski vojnici uglavnom - ignorirali. Iza scene se govorilo da su Britanci nezadovoljni slabašnim francuskim naporima na hvatanju osoba osumnjičenih za genocid i zločine protiv čovječanstva. Amerikance pak koči to što se strahovito boje vlastitih ljudskih gubitaka u lovu na ratne zločince. Stoga su spremni skupljati i pružati obavještajne podatke, pa čak angažirati i plaćenike, kao u jednom ili dva primjera - ali ne i riskirati svoje ljude. </p>
<p>Jedan od srpskih ratnih zločinaca u BiH, Stevan Todorović, koji tvrdi da je uhvaćen pomoću plaćenika, sada se u Haagu žali na način kojim je lišen slobode - pa je i plaćenička metoda postala sporna. Kad američki predsjednik George W. Bush uskoro imenuje novog veleposlanika Sjedinjenih Država u Sarajevu, zapadne su procjene da će lov na ratne zločince postati još nižim prioritetom. Zbog svega toga, jedan je haaški istražitelj izjavio Guardianu da stvari prelaze »u nižu brzinu«. Radovan Karadžić moći će, čini se, malo odahnuti jer pritisak popušta - barem, kako se stječe dojam, kada su srpski ratni zločinci u pitanju. </p>
<p>(Jasna Zanić Nardini)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Grofu Vitaliju provizija od 960 milijuna lira </p>
<p>Najavljuje se i istraga u švicarskoj banci UBS koja je napuhala procjenu srpskog</p>
<p>Telekoma / Od stranaca se kao posrednik u kupovini spominje i Douglas Hurd, </p>
<p>bivši britanski ministar vanjskih poslova</p>
<p>RIM, 20. veljače (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Afera oko kupovine srpskog Telekoma dobiva internacionalne dimenzije. Na naslovnim stranicama Wall Street Journala, Le Figaroa, Welt Am Sonntaga piše se o političkom skandalu u Italiji zbog otkrića tajnih ugovora za kupovinu srpskog Telekoma. Wall Street Journal Europe čak navodi da je grofu Gianniju Vitaliju, prema njihovim informacijama, isplaćeno 960.000 DEM za »consulting« usluge. Grof Vitali je opisan kao Miloševićev prijatelj u lovu. </p>
<p>Najavljuje se i istraga u švicarskoj banci UBS koja je napuhala procjenu srpskog Telekoma. Razdoblje tijekom kojega je obavljena misteriozna kupovina još više komplicira cijeli poslovni poduhvat. Mnogi se pitaju što je moglo navesti jednu ozbiljnu zemlju, članicu NATO-a, da uđe u milijunsku investiciju u Srbiji i spasi Miloševićev režim. Stimulansi jamačno nisu bili diplomatske prirode i to je razlog što Ministarstvo vanjskih poslova pere ruke od cijelog poslovnog zahvata.</p>
<p>Ministar vanjskih poslova Lamberto Dini, čije je ime osvanulo na naslovnim stranicama svjetskih novina, i dalje ponavlja da nije bio informiran ni o čemu. Pojedinačni glasovi o traženju njegove ostavke, od Antonija di Pietra pa do bučnog Umberta Bossija, postaju sve snažniji. Što god odgovori u Parlamentu, bit će na vlastitu štetu. U slučaju da je znao za sve, napravljen je pogrešan diplomatski potez, a ako doista nije bio informiran, što je teško povjerovati, onda je situacija još ozbiljnija, jer nije upoznat sa milijunskom investicijom u Srbiji, zemlji kojoj je cijeli svijet tada okrenuo leđa. Svaka daljnja izjava sve više slabi ionako poljuljane pozicije ministra vanjskih poslova. Zadnja Dinijeva tvrdnja da njegova supruga Donatella »nije bila zainteresirana za posao sa srpskim Telekomom« ismijana je od strane oporbe riječima: »Zašto se opravdava kad to od njega nitko ne traži?« </p>
<p>Cijela afera s Telekomom Srbije lavina je koja može srušiti mnoge značajne figure u talijanskoj politici. Tužilaštvo u Torinu, pravnom sjedištu Telecoma, otvorilo je istražni postupak pod brojem 701/01. Na vrhu liste osoba koje će biti pozvane da daju informacije o kupovini srpskog Telekoma je Tomaso Tommasi di Vignano, bivši direktor Telecoma, a ne isključuje se niti ime ministra vanjskih poslova Lamberta Dinija koji je tada bio odgovoran za vanjsku politiku. Od stranaca se spominju imena posrednika u kupovini Douglasa Hurda, bivšeg ministra vanjskih poslova Velike Britanije i Dojčila Maslovarića, jugoslavenskog diplomata koji je donedavna uživao povlašteni položaj kao bivši veleposlanik Jugoslavije pri Svetoj Stolici. </p>
<p>Novi jugoslavenski ministar za telekomunikacije Boris Tadić je novinarima lista La Repubblica izjavio da srpska strana plaća talijanskom Telecomu 3 posto od profita za know how koji ne dobiva. »Kamo onda idu ta 3 posto i za što ih plaćamo?« Ministar Tadić želi da se sastanu sve tri strane uključene u kupovinu srpskog Telekoma i da nađu zajedničko rješenje; u protivnom prijeti međunarodnom arbitražom. Ono što brine talijansku stranu je da cijeli slučaj ne poremeti pozicije talijanskih firmi koje su snažno zainteresirane za sudjelovanje u rekonstrukciji Srbije. Dovoljno je samo prisjetiti se da je među prvim stranim političarima Giuliano Amato, predsjednik talijanske vlade, požurio pozdraviti novu srpsku vlast. </p>
<p>Nespretno obavljeni tajnoviti business kupovine srpskog Telekoma, za koji su mislili da im otvara vrata ulaska na srpsko tržište, može postati kamen spoticanja u budućim poslovnim pothvatima talijanskih firmi. To je razlog što Giangiacomo Migone, predsjednik Komisije za vanjske poslove u Senatu, insistira da se što prije objelodane sve opskurne pojedinosti oko kupovine srpskog Telekoma: »Dobro je što je otvoren i istražni postupak. Sada parlament ima zadatak da u što kraćem roku razjasni ugovor o kupovini srpskog Telekoma. Ako se otkriju nepravilnosti, odgovorni za to trebaju odgovarati, a Italija treba nastaviti sa svojom politikom bez miješanja izvana.«</p>
<p>(Sanja Mihaljinac)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Đukanović raspisao prijevremene izbore </p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> - Predsjednik Republike Crne Gore Milo Đukanović raspisao je u utorak izvanredne parlamentarne izbore za 22. travanj. Tko će s kim koalirati na tim izborima još je nepoznato, a vremena za odluku ima dovoljno jer se izborne liste moraju predati do 22. ožujka. S obzirom na ove okolnosti, do referenduma o neovisnosti u Crnoj Gori moglo bi doći najranije krajem lipnja. Također se može pretpostaviti da će se crnogorske stranke oko izbora polarizirati na isti način kako su to učinile u ponedjeljak prilikom glasovanja u skupštini Crne Gore o zakonu o referendumu. </p>
<p>Zastupnici su taj zakon usvojili uz pomoć većine koju je stvorio blok vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS), SDP-a, Liberalnog saveza i albanskih stranaka, dok su protiv bili i osvjedočeni protivnici eventualne buduće provedbe referenduma o neovisnosti Crne Gore, zastupnici Socijalističke narodne partije (SNP) i Narodne stranke (NS). Oni čak nisu bili u dvorani prilikom glasovanja zato što nisu uvaženi njihovi zahtjevi da se tim zakonom dozvoli pravo glasa i Crnogorcima koji žive u Srbiji, te da se odluka smatra validnom ako na referendumsko pitanje pozitivno odgovori više od polovice ukupno upisanih glasača, što znači oko 225.000 građana Crne Gore. Usvojenim zakonom o referendumu predviđeno je da će na referendumu glasati građani Crne Gore koji imaju prebivalište u trajanju od najmanje dvije godine na njezinom teritoriju i da će odluka biti donijeta ako je podrži više od polovine glasača koji izađu na referendum, pod uvjetom da je glasovalo više od polovine građana upisanih u birački popis. </p>
<p> Ako ostanu pravila da se odluka o nezavisnosti Crne Gore može donijeti i s jednom četvrtinom biračkog tijela, Narodna stranka će najvjerojatnije ići na politički bojkot, izjavio je predsjednik stranke Dragan Šoć i utvrdio da u Crnoj Gori nema nadpolovične većine građana raspoloženih za nezavisnost. Zastupnici najveće oporbene stranke SNP-a zakon su ocijenili nepoštenim i najavili bojkot referenduma iz istog razloga - što će za donošenje odluke o neovisnosti Crne Gore biti dovoljna većina glasova birača koji se odazovu referendumu. Oni smatraju da bi o neovisnosti te jugoslavenske republike trebala odlučivati većina glasova svih registriranih birača. Zapadni analitičari strahuju da bi, ostvari li se najava o bojkotu, referendum mogao izazvati porast napetosti i usporavanje ekonomske i demokratske reforme. čelnici SNP-a ostavili su otvorenom mogućnost da stranka promjeni stav, što će ovisiti o rezultatima parlamentarnih izbora. </p>
<p>(Vesna Fabris Peruničić)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Robertsonu uručen ruski plan europskog raketnog štita </p>
<p>Predajući glavnom tajniku NATO-a plan proturaketne zaštite ruski ministar obrane je upozorio da se taj projekt u korjenu razlikuje od raketnog štita kojeg planiraju SAD </p>
<p>MOSKVA, 20. veljače (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> – Glavnom tajniku NATO-a Georgeu Robertsonu koji se od ponedjeljka nalazi u trodnevnom službenom posjetu Moskvi, u utorak je uručen ruski plan sustava za europsku proturaketnu obranu. Taj konkretni i pismeni plan svojih vojnih stručnjaka Robertsonu je za vrijeme pregovora predao ruski ministar obrane maršal Sergejev istakavši da se taj projekt »u korjenu razlikuje od raketnog štita kojeg sebi planiraju izgraditi SAD«. </p>
<p>Kako je kasnije novinarima razjasnio general Leonid Ivašov, ruski proturaketni štit za Europu ne predviđa zaštitu cijelog starog kontinenta. Riječ je o mobilnom sustavu upozorenja radi zaštite od vjerojatnih i mogućih opasnih raketnih koridora (smjerova), te zaštite samo strateški izuzetno važnih objekata u Europi. </p>
<p>Predajući prijedlog plana za proturaketnu obranu Europe, Sergejev je Robertsonu napomenuo da tim planom Rusija ne namjerava staviti klin između SAD-a s jedne i NATO-a i europskih država s druge strane. Međutim, nema sumnje da je taj projekt konkurencija američkom proturaketnom planu. Robertson i Sergejev dogovorili su da ruski projekt prvo izuče stručnjaci NATO-a a da zatim radi daljih razjašnjenja u Bruxelles dođu moskovski znanstvenici i generali.</p>
<p> Osim problema proturaketnog štita, za vrijeme boravka Robertsona u Moskvi najviše se govorilo i sporilo oko najavljenog širenja NATO-a na Istok. Robertsona je u utorak primio i ruski predsjednik Putin koji je već na početku razgovora istaknuo da je Rusija protiv, odnosno zabrinuta zbog širenja na Istok. Istina, glavni tajnik tajnik NATO-a odgovorio je, pak, da će konačnu odluku o svom širenju političko i vojno rukovodstvo Sjevernoatlantskog saveza donijeti tek krajem iduće godine. Radi daljeg približavanja Putin je za vrijeme razgovora s Robertsonom predložio da se u rusko-američki Centar za praćenje raketa koji se nalazi u Moskvi uključe i vojni predstavnici pojedinih većih europskih država. U utorak, drugog dana boravka u Moskvi, George Robertson otvorio je Informativni ured NATO-a koji je prije dvije godine ruska vlada zatvorila kao odgovor na bombardiranje SR Jugoslavije. (Bogoljub Lacmanović)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Sukob predsjednika i premijera prijeti Turskoj političkim kaosom</p>
<p>U pozadini nesvakidašnjeg sukoba turskog predsjednika i premijera nalazi se korupcija</p>
<p>ANKARA, 20. veljače (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Turski predsjednik Ahmet Necdet Sezer i premijer Bülent Ecevit našli su se u središtu sukoba koji ozbiljno potresa gotovo sve političke, gospodarske i druge institucije u zemlji. Riječ je o dosad nezabilježenoj konfrontaciji koja je u ponedjeljak dostigla točku usijanja na sjednici Vijeća nacionalne sigurnosti (MGK). Prva i najveća »žrtva« predsjedničko-premijerskog »obračuna« je ovdašnja burza. Za samo nekoliko sati vrijednost dionica na tržištu vrijednosnih papira opala je za 14 poena. Uspaničeni poslovni ljudi i građani iz opticaja su povukli oko pet milijuna dolara.</p>
<p>Riječ je o prvom takvom sukobu koji je izašao čak izvan uobičajenih pravila pristojnosti i tradicije. Svađa Sezera i Ecevita, oko političkih i ustavno-pravnih nadležnosti ozbiljno prijeti državnom krizom. Predsjednik je od kolovoza do danas odbacio gotovo sve vladine uredbe sa zakonskom snagom, koncept privatizacije banaka i opću amnestiju zatvorenika. Njegove instrukcije date Glavnoj državnoj inspekciji, dakako bez konzultiranja s vladom, da istraži uzroke bankrota više privatnih banaka, ali i neke nezakonite radnje i nepravilnosti, dolile su novo ulje na vatru koja se već razbuktala.</p>
<p>Ecevit je taj Sezerov potez okvalificirao kao »istragu unutar istrage«. Rekao je kako je »istraga« o bankrotiranim bankama već povjerena novo utemeljenoj Agenciji za praćenje bankarskog poslovanja (BDDK). Na to je došlo neočekivano predsjednikovo pitanje: »Zašto se vi gospodine premijeru pribojavate istrage o korupciji?« Spočitavajući Ecevitu da ne poznaje Ustav, Sezer je naglasio kako Glavna državna inspekcija ima prava i nadležnosti da kontrolira sve institucije u zemlji. Nakon toga, premijer je, po prvi put u povijesti Turske Republike, izrekao vrlo oštre kritike na račun tog državnog tijela. To je ponukalo predsjednika da upozori premijera kako ima otvorene »istražne dosjee« o svim njegovim ministrima.</p>
<p>Što se krije u pozadini nesvakidašnjeg sukoba turskog predsjednika i premijera? Prema prvim komentarima, samo jedna vrlo ozbiljna riječ - korupcija. Samo u aferi koja je dobila neslužbeni naziv »bijela energija« uhićeno je više od deset ključnih dužnosnika Ministarstva energije. Oni su, kako je utvrđeno, za nezakonito davanje poslova stranim firmama (čak i mimo natječaja) dobivali stotine tisuća dolara mita. Znakovito je, međutim, da je na svojoj dužnosti i dalje ostao ministar energetike Cumhur Ersumer koji je, po logici stvari, najodgovorniji. U međuvremenu pokrenute su još mnoge istrage koje su se približile samom vrhu piramide turske gospodarske moći, odnosno najbogatijim poslovnim ljudima u zemlji.</p>
<p>Rušenje tih temelja moći koji su, po mnogim tumačenjima, godinama građeni i opstajali, moglo bi u sadašnjem trenutku dovesti do pravog gospodarskog i političkog kaosa. Premijer Ecevit, koji nedvojbeno uživa veliki ugled kao poštena i nekorumpirana osoba, našao se očito u vrlo oštrim škarama. Ostaje sada pitanje: Kako će se okončati predsjedničko-premijerski sukob? Zanimljivo je da Ecevitova trojna vladajuća koalicija, koja je glasovanjem u parlamentu Sezera dovela u predsjedničku palaču na Çankayi, nema pravne mogućnosti da ga razriješi predsjedničke dužnosti. Zbog toga se već vode rasprave oko skraćivanja njegova mandata sa sadašnjih sedam, na četiri godine. </p>
<p>(Salih Konjhodžić)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Clinton objašnjava i sve se više upetljava u priči o pomilovanju Marca Richa</p>
<p>NEW YORK, 20. veljače (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Pokušaj bivšeg predsjednika Billa Clintona da javnosti i kongresnom odboru koji vodi istragu oko toga objasni svoje razloge za pomilovanje Marca Richa nije, čini se, nikoga uspio uvjeriti u njegove dobre namjere, već je samo izazvao nove sumnje i potaknuo nova pitanja. Clinton je svoje objašnjenje objavio u nedjeljnom The New York Timesu, u velikom članku na stranici »OP-ED« (Opposite Editorial), na kojoj se i inače, uz redovite kolumne, objavljuju i članci i eseji uglednih ličnosti, stručnjaka, pa i političara.</p>
<p>Kongresmen Don Burton, koji vodi odbor koji istražuje okolnosti pod kojima je Clinton dodijelio predsjednička pomilovanja, prije svega pomilovanje Marcu Richu, izjavio je kako »nije istinita Clintonova tvrdnja da su prominentni republikanci podržavali pomilovanje Richa«, te da Clinton sada, zapravo, u svome članku, niže teze kojima se ovih dana služe i odvjetnici Marca Richa. »Mnogo je još pitanja ostalo bez odgovora«, kaže senator Arlen Specter. U članku u The New York Timesu, koji je zamislio kao svoju obranu i dokazivanje kako nije bilo quid pro quo u pomilovanju Richa, dakle da ga nije pomilovao nakon što je njegova bivša supruga dala Demokratskoj stranci u Bijeloj kući i Clintonima osobno bogate novčane donacije i poklone, Clinton je naveo osam razloga koji su, po njemu, govorili u prilog pomilovanja Richa. </p>
<p>Marc Rich pomilovan je posljednjega dana predsjednika Clintona u Bijeloj kući, nakon što je proveo 17 godina u bijegu pred američkim pravosuđem koje ga je optuživalo za utaju poreza (48 milijuna dolara) i ilegalnu trgovinu s Iranom. Richova bivša supruga posljednjih je godina bila vrlo bliska s Clintonima, i općenito se sumnja (javnost u to čvrsto vjeruje) da je u ovom slučaju Richov novac odigrao ključnu, a Clinton prljavu ulogu. Clinton u svom nedjeljnom članku tvrdi kako su sve te optužbe »potpuno krive«, jer »apsolutno nije riječ ni o kakvom quid pro quo«. Republikanski vođe osobito oštro i s negodovanjem reagiraju na Clintonovu tvrdnju da su »republikanci ne samo znali, nego i autorizirali pomilovanje Richa«. Svi koje je Clinton poimenično naveo, tvrdeći da su znali, sada to odlučno negiraju: Lewis Libby (koji je sada šef štaba potpredsjednika Dicka Cheneya), Leonard Garment, bivši Nixonov suradnik, i William Bradford Reynolds, koji je bio službenik u ministarstvu pravosuđa u vrijeme predsjednika Ronalda Reagana. Svu je trojicu Marc Rich bio angažirao kao svoje odvjetnike (!), i oni su sredinom osamdesetih godina u tom svojstvu nastojali isposlovati obnovu postupka protiv Richa, i možda reviziju optužnice. Ali sva trojica sada naglašavaju kako u slučaju Clintonova pomilovanja oni nisu bili uključeni ni konzultirani, niti su na bilo koji drugi način s time imali veze.</p>
<p>Clintonov ured je u nedjelju navečer, nakon što su sva ta trojica dala ogorčene izjave na televiziji, priznao da oni nisu imali veze s pomilovanjem, a sada se otkriva i da je Clintonova glasnogovornica telefonirala uredništvu The New York Timesa kada se rotacija već bila zahuktala tiskajući nedjeljni broj s Clintonovim člankom, tražeći »neke izmjene«. Ali, bilo je kasno. Nakon ovakvih nespretnosti s kojima je Clinton samo pojačao sumnje u svoju vjerodostojnost, više nitko ne sumnja ni da je Clinton pri donošenju odluka o pomilovanjima radio sve na svoju ruku, zaobišavši ne samo FBI (koji je trebao biti konzultiran kada se radi o tako delikatnim pomilovanjima kao sto je Richovo), nego i svoje najbliže suradnike. Iz čega bi se i opet mogao izvući dodatni zaključak kako iza svega nisu bili čisti poslovi.</p>
<p>U broju od ponedjeljka The New York Times u glavnom redakcijskom komentaru posvećenom »Clintonovom objašnjenju«, staje na stranu bivšeg predsjednika, braneći ga kako on ima pravo iznijeti svoje stajalište, te je to i učinio. To, međutim, nije sporno, ali su sporne čudne teze i tvrdnje iz Clintonova objašnjenja. List doduše priznaje da neke Clintonove teze izazivaju čuđenje i sumnje (primjerice, da apsolutno nije bilo nikakvog vraćanja usluge), ali naglašava da on u tome vidi »pozitivan korak naprijed ka potpunom razjašnjenju toga slučaja«.</p>
<p>Problem (i to Clintonov) je u tome što ovo sada više nije »slučaj«, nego skandal koji istražuje kongresni odbor, najavljujući da će prisiliti na svjedočenje i samog Clintona. Za početak, kongresni odbor pozabavio se istraživanjem podrijetla milijuna dolara na računu Dennise Rich, bivše Richove supruge. S tog je računa očito novac išao demokratima i Clintonima, a ako se to dokaže (pri čemu nevjerojatno zvuče tvrdnje Dennnise Rich da njen bivši suprug s tim milijunima na njenom računu nema veze), onda će se Bill Clinton naći u velikom škripcu. Ne samo zato što kao predsjednik nije smio primati donacije od stranih državljana (a Marc Rich je uzeo švicarsko državljanstvo), već i zato sto će u tom slučaju uzalud tvrditi kako nije postojao quid pro quo, već da je bila riječ o »jedinstvenim okolnostima pod kojima je udijelio to pomilovanje«. Te okolnosti govore sada protiv njega, a nije mu najmanji problem to što sva njegova uvjeravanja da se ne radi ni o čemu protuzakonitom ili prljavom, podsjećaju javnost na njegovu glasovitu izjavu na televiziji kada je, gledajući Americi u oči, rekao: »Ja nikada nisam imao seksualne odnose s tom ženom... Monicom Lewinsky«.</p>
<p>(Krešimir Fijačko)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Dodson: SFOR spreman pomoći međunarodnim snagama na Kosovu </p>
<p>SARAJEVO, 20. ožujka</p>
<p> - Operativno zapovjedništvo nad Stabilizacijskim snagama (SFOR) u Bosni i Hercegovini u utorak je preneseno u nadležnost Južnog krila NATO-a sa sjedištem u Napulju. Na čelu Južnog krila je američki admiral James Ellis. Prijenos ovlasti s glavnog zapovjedništva NATO-a (SHAPE) na Južno krilo Sjevernoatlantskog saveza (AFSOUTH) označen je kratkom svečanošću održanom u bazi SFOR-a na Butmiru kod Sarajeva.</p>
<p> Američki general Michael Dodson koji zapovijeda pripadnicima SFOR-a raspoređenim u BiH, rekao je da će novi zapovjedni ustroj omogućiti učinkovitije koordiniranje vojnih operacija u regiji. Ali, naglasio je, misija Stabilizacijskih snaga, kojih trenutačno ima više od 20.000 vojnika, pritom se neće mijenjati.</p>
<p> Dodson je ocijenio da je protekla godina bila veoma važna za stanje u BiH, prije svega zbog pozitivnih promjena što su se zbile u njenom okružju. No, upozorio je da ta zbivanja zasad daju samo razloga za umjereni optimizam. »Moramo biti svjesni da se međunarodna pomoć smanjuje, da je regija i dalje nestabilna te da u samoj BiH još ima znatnih problema.« Podsjetio je da u BiH još nisu utemeljene vlade u skladu s rezultatima izbora održanim lanjskog studenoga, da je gospodarsko stanje u zemlji loše, te da kriminal i korupcija i dalje imaju zabrinjavajuće razmjere.</p>
<p> General Dodson kazao je kako se od lokalnih političara u BiH očekuje da napokon uspostave učinkovita tijela vlasti, a tijekom godine više se mora uraditi na ujedinjavanju vojnih struktura kako bi one služile zemlji kao cjelini. U posebnoj izjavi novinarima, general je istaknuo da se u zapovjedništvu SFOR-a sa zabrinutošću prati porast nasilja i napetosti na Kosovu. »Ako bi admiral Ellis od nas tražio bilo kakvu pomoć, mi bismo je pružili«, potvrdio je.</p>
<p> Odgovarajući na upit hoće li SFOR pojačati aktivnosti da bi se uhitile osobe osumnjičene za ratne zločine, Dodson je izjavio da nakon promjena u regiji očekuje pojačani pritisak na one koji su pod haaškim optužnicama da se sami predaju. Također je realno očekivati da bi ih i lokalne vlasti mogle početi privoditi, dodao je zapovjednik SFOR-a. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="34">
<p>Glavni ravnatelj HUP-a Željko Ivančević sve žene svrstava u kategoriju invalida</p>
<p>Gospodin Željko Ivančević, glavni ravnatelj HUP-a, dosljedna je osoba koja na vrlo specifičan način shvaća poduzetničke slobode. Kažemo dosljedna jer je njegov stav o ženama kao radnoj snazi bio i ostao diskriminatorski. Sjetimo se njegovog zalaganja da država posebno subvencionira upošljavanje žena na način na koji bi trebala sufinancirati upošljavanje invalida. Drugim riječima, za gospodina Ivančevića biti žena - hendikepe je sam po sebi.</p>
<p>Drugo, shvaćanje poduzetničke slobode na način gospodina Ivančevića, objavljenog na stranicama vaših novina gdje navodno, uz ostalo, kaže: »poslodavac ima pravo zapošljavati koga hoće, to je njegov temeljni uvjet kako bi mogao poslovati i prvoklasno važna poslovna odluka. Ako hoće, može zaposliti sve visoke ili niske radnike, plavuše ili crnke, i nema nijedne države koja ga u tome ograničava«, a i Udruge koju predstavlja, samo je odraz posvemašnjeg gubitka kriterija i civilizacijskog nazadovanja kojem smo svjedoci u proteklih deset godina. Naime, svaka civilizirana država ograničava poduzetničke slobode ukoliko one znače diskriminaciju pri zapošljavanju, a i svaku drugu diskriminaciju.</p>
<p>Primjerice, što mislite o oglasu za radno mjesto koje bi raspisao član Ivančevićeva HUP-a u skladu sa njegovim shaćanjem poduzetničkih sloboda: </p>
<p>»Hrvatski poduzetnik« d.o.o., Remetinečka b.b., Zagreb objavljuje </p>
<p>NATJEČAJ ZA RADNO MJESTO:</p>
<p>Komercijaliste - jedan djelatnik</p>
<p>- dugonoga Hrvatica plavuša (ne mora biti prirodna) </p>
<p>- mjere: 96-62-96</p>
<p>- stara, od 20 do 25 godina</p>
<p>- neudata, bez djece</p>
<p>- SSS sprema s najmanje tri godine radnog iskustva, aktivno poznavanje dva svjetska jezika,</p>
<p>- Služenje Excell-om, Word-om, Power Point-om.</p>
<p>Molbe s kratkim životopisom i slikom dostaviti na gornju adresu u roku od 7 dana od objavljivanja. </p>
<p>Poslovna etika za velik je dio članova HUP-a nepoznanica i/ili nepotreban balast slobodi poduzetničkog djelovanja. Nekoliko dosadašnjih predsjednika ove Hrvatske udruge poslodavaca, zbog ovako »široko« shvaćene poduzetničke slobode, danas je pod kriminalističkom istragom-obradom!</p>
<p>Ukratko, ovakvo shvaćanje poduzetničkih sloboda zapravo ne čudi: poduzetniku je dozvoljeno sve jer, zaboga on je vlasnik! Dozvoljeno je ne platiti radnika/cu obavljeni posao, ne prijaviti zaposlenu radnu snagu, ne platiti porez i doprinose, tražiti 16-satno radno vrijeme, ne plaćati prekovremeni rad, ne plaćati rad subotom, nedjeljom te blagdanima, otkazivati ugovor o radu bez obrazloženja jer je zakonska procedura zamarajuća i preskupa itd.</p>
<p>Podsjećamo, promjenom Ustava spolna ravnopravnost navedena je u članku 3. kao najviša vrednota ustavnog poretka. Mnoge europske zemlje, pored deklarativnih odredbi o ravnopravnosti spolova imaju i posebne zakone, kojima jamče provedbu ovih načela u praksi. I Hrvatsku, zemlju u predvorju Europe, čeka zamašan posao na usklađivanju zakona s europskim standardima. Nadamo se da će Sabor uskoro usvojiti Zakon o ravnopravnosti spolova kojim će jamčiti provedbu ustavne odredbe o ravnopravnosti, a žene - radnice zaštititi od ovako olako shvaćene poduzetničke slobode. Poduzetnik ne može potpuno neograničeno samo uzimati i odbacivati radnu snagu kao da svi i sve postoji samo radi njega. Hrvatska mora početi razvijati i njegovati nešto čega su već dulje vrijeme svjesni na zapadu - društveno odgovorno poduzeće, poduzeće koje će, primjerice, državi i lokalnoj samoupravi posebno platiti mogućnost da zaposli visokokvalitetne stručnjake školovane iz solidarnih sredstava - proračuna!</p>
<p>MARINA KOKANOVIĆ/JAGODA MILIDRAG-ŠMID/ANA MILIČEVIĆ-PEZELJ/VLAKA KOLIĆ,članice Ženske sekcije Saveza samostalnih sindikata Hrvatske</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Odgovor Milivoju Kujundžiću</p>
<p>Napis objavljen u Večernjem listu 28. siječnja 2001. godine pod naslovom »Četnici su ušli u Zagreb«, mr. oec. Milivoja Kujundžića o Danu 8. svibnja 1945. godine nije ljudski niti vodi dostojanstvenosti i ljudskom poštovanju, što ću dokazati s nekoliko citata:</p>
<p> »Oslobođenje ili tzv. oslobođenje Zagreba dogodilo se 8. svibnja 1945. godine...« To nije tzv. oslobođenje Zagreba, to je Dan kada su ušle prve jedinice i borci antifašističke borbe, a ne četnika, a borba je bila s manjim zaštitnim snagama kvislinga NDH i trajala je 8., 9. i 10. svibnja 1945. godine. »...: Korpus je sudjelovao«, naš X. Korpus-zagrebački JA je sudjelovao u toj borbi u sadejstvu s I. Armijom JA u kojemu su bile pretežno srpske postrojbe mobiliziranih obveznika...: »bili su to pretežno četnici zamijenivši kokarde petokrakama, ušle su u Zagreb iz smjera Istoka zakamuflirani četnici«, »pitam se pa koga su i od koga oslobodili četnici« i od koga su oslobodili Zagreb kad je grad bio prazan i od okupatora i od postrojbi NDH... Ni taj navod nije točan. Točno je to da je okupator, koji se povukao i povlačio sa postrojbama NDH i za povlačenje ostavio zaštitnicu, kako bi usporili napredovanje jedinica JA i omogućio im povlačenje i bježanje pred nastupanjem i oslobođenjem Hrvatske a glavnina snaga, dobar dio presvučen u civile i građani grada i izbjeglice iz ostalih dijelova tada okupirane Jugoslavije, među kojima su bježali i četnici pa čak i oni iz Crne Gore i Srbije, Bosne i Hercegovoine išle su u pravcu Zapada u susret Saveznicima, misli se na zajedničke snage Antihitlerovske koalicije, kako bi se spasili glavu ako se njima predaju, pošto partizani sve poubijaše, i to nije točno. Ja sam sa svojim borcima zarobljavao uniformirane ustaše, gestapovce, domobrane, ali niti jedan jedini nije ubijen već je predan u Štab brigade, odakle su provođeni u sabirne centre, pa je tako formiran i »Kanal« i »Maksimir«, a oni koji su se predali Englezima doživjeli su Bleiburg, to se tek sada otkriva što je prepromidžbeno napravio što veću mržnju među narodima g. Vice Vukojević i još jedan dio kojima nije stalo do Hrvata i Hrvatske, posebice nehrvata-Srba. To se provodilo u prethodnom desetljeću a i tko ne vjeruje neka si pogleda prošlogodišnji snimak obilježavanja i odavanja posmrtnih počasti u snimci s Bleiburga pa će vidjeti, ono što je prikazano na TV ekranima, kako ustaški general okrenut leđima u uniformi tadašnjoj prisustvuje tom činu.</p>
<p>Mi smo nastupali, ja sam tada bio adjutant 2. bataljona 1. udarne moslavačke brigade, 33. Divizije, X. Korpusa-zagrebačkog, pravcem Cesta Varaždin-Zagreb-Sesvete-Dubrava-Maksimi. Desno od nas je nastupala 2. moslavačka brigada, pravcem Vlaška ulica-Jurišićeva lica. Trg bana Josipa Jelačića i tu smo se sastali ne 8. nego po mom sjećanju 9. svibnja 1945. godine u popodnevnim satima s jedinicama I. Armije koje su ušle u Zagreb s juga s tenkovima. Vodili smo manje borbe u Dubravi, Maksimiru, Vlaškoj ulici (kod tada Radio postaje), na Zrinjevcu Jurišićevoj ulici u kojoj je na našu nailazeću glavninu s tornja Pošte bačena bomba i nanijela nam gubitke, u mrtvima i ranjenima, Trg bana Josipa Jelačića. Tenkovi I. Armije i pješadija su napredovali prema Zapadu i Sjeveru do Selske ceste, a mi smo ostali na Trgu i počeli su dolaziti građani i miješati se sa nama, tražeći svoje ili raspitivajući se o njima. Tu smo se zadržali do mraka i oko 22 sata krenuli do igrališta i vodovoda i tu zanoćili i odmarali se, pošto su još protivničke snage bile na Grmošnici, topništvo i linija razgraničenja je tada bila Selska cesta i dalje prema sjeveru. Kada se je razdanilo jedinice 1. Armije su nastavile napredovanje prema sjeveru a mi smo ostali u Zagrebu, ostao je cijeli korpus i nismo išli dalje za neprijateljskim-protivničkim snagama. Što se dogodilo na nastupanju i u Bleiburgu nitko nema pravo i ne može kriviti X. Korpus zagrebački i nazivati ih četnicima, pa ni g. M. Kujundžić. </p>
<p>Želim napomenuti da naša brigada nije nikoga hapsila niti ubijala, a nije bila niti četnička, jer u brigadi su bili Hrvati nas oko 90 posto i time bi završio ove primjedbe u cilju istine i pravde i da se ne kleveće i neistinama napada antifašistička borba, jer smo uz pjesmu i nastupali, navodim dio »Dok posljednji fašist od nas ne ode neće biti mira niti slobode...«, uz parole »na Berlin«...</p>
<p> Previše se blati antifašistička borba kojoj se treba duboko klanjati i poštivati nju i njene borce, jer da nije bilo antifašističke borbe i Federalne Hrvatske i njenih pet korpusa NOV ne bi bilo niti današnje Republike Hrvatske i dajte se pojedinci oslobodite mržnje i osvećivanja nad borcima antihitlerovske koalicije i poštujmo NOB i zahvalimo se još živućim borcima-ratnicima iz II. svjetskog rata. Žao mi je što nisu živi generali Vlado Matetić, Ivan Šibl, Dušan Ćorković, Vladimir Mutak... pa da odgoore g. Milivoju Kujundžiću.«</p>
<p>Drago Šimunović, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Milićeva pravda bez pravičnosti</p>
<p>U emisiji »Pravo i pravda« u 21,30 ponovljenoj idući dan (13. veljače 2001.) u 15 sati na HTV 2, prikazana je hrvatska tragikomedija kroz vehementnu raspravu koju je vodio Goran Milić. Budući da se radi o vrlo ozbiljnoj tematici, koja u spomenutoj emisiji nije dorečena, dozvolite da opišem bitne elemente te tematike.</p>
<p>Pravna praksa utvrdila je, da je svatko tko je nevin bio zatvoren, oštećen za oko 50,00 DEM po danu i da mu toliko obeštećenje pripada.</p>
<p>Hrvatska vlast utvrdila je da tom istom, ako se zalagao za hrvatsku samostalnost – ne pripada 50,00 nego 15,00 DEM dnevne odštete. Kroz spomenutu raspravu utvrđeno je da nije isplaćeno ni 15,00 nego 3,75 DEM dnevne odštete i to uz proceduru i kriterije podložne samovolji pojedinaca.</p>
<p>Nije ni spomenuto fundamentalno pravo tih ljudi (bivših političkih zatvorenika) na reviziju kaznenih i kadrovskih evidencija za njih. Ta revizija još nije učinjena, iako Hrvatska ne bi s time imala nikakvih izdataka nego neprocjenjivu korist, odnosno utvrdilo bi se da Hrvatska ima obilje neophodnih, sposobnih odgovornih i savjesnih, kadrova od NKV do vrhunskih stručnjaka svih profila, koji bi mogli povući zemlju u napredak.</p>
<p>Osim toga, sve države koje su raskrstile s komunizmom, prema tim ljudima se ponašaju kao njihovi dužnici, i ne pada im ni na kraj pameti da im isključuju struju i vodu, kao u Hrvatskoj.</p>
<p>dipl. ing. IVAN KABALIN, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Privlačna tv-emisija izgubila na uvjerljivosti</p>
<p>Za razliku od političkih, kulturnih ili općedruštvenih emisija Hrvatske televizije, podvrgnutih detaljnim analizama i sitničavim komentarima redovitih novinskih kolumni, znanstvene i stručne emisije najčešće prolaze bez ikakve kritičke analize.</p>
<p>Zbog toga se i događa da se, primjerice, u emisiji iz serije »Digitalna enciklopedija svemira«, emitiranoj 7. veljače, posvećene istraživanju Marsa iznose grube netočnosti. Rečeno nam je, tako, da je »rover koji se gibao po Marsu imao ime Putnik«. Prvo, nije bi »rover« već prvi u povijesti korišteni robot za istraživanje jednog planeta i, drugo, taj robot nije se zvao Putnik. Ime robota bilo je »Sojourner«, a odabrano je, između 3500 prijedloga, u NASA-inom jednogodišnjem svjetskom natječaju za djecu do 18 godina starosti. Ime je trebalo biti žensko. Odabran je prijedlog tinejdžerke Valerie Ambroise iz Bridgeporta u državi Connecticut. Robot »Sojourner« dobio je ime po crnkinji koja je, u vrijeme građanskog rata, svoje robovsko ime Isebella Van Wegener zamijenila pseudonimom Sojourner Thruth i putujući po Americi zagovarala ljudska prava. Drugonagrađeno ime je Maria Currie i to ime nosit će dvojnik »Sojournera« u misiji planiranoj za 2001. godinu. Ostala imena su bila Atena, Palčica, itd. </p>
<p>Pogrešno je izjednačavanje imena robota (robotice) »Sojourner« sa engleskom riječi putnik (engl. traveller) jer ne odgovara točnom značenju pojma »sojourner«. Za utjehu urednicima spomenute emisije istu grešku napravio je i Jet Propulsion Laboratory u jednom od prvih službenih izvještaja NASA-e nakon što je robot uspješno spušten na Mars. Primarno značenje engleske riječi »sojourner« je »osoba ili stvar koja stoji na jednom mjestu samo kratko vrijeme«. Naglasak je na stajanju. Točno značenje riječi bilo bi »provesti dan (negdje)«. Riječ je izvedena iz latinske riječi »subdiunare« čiji korijen je riječ diurnum (dan). Odatle je nastala i engleska riječ journej (putovanje) koja izvorno znači »udaljenost koja se može prevaliti u jedan dan«. </p>
<p> Druga, sa stručnog gledišta, kardinalna greška, koju je usput rečeno napravio i A. Radonić nedavno u Vjesniku, je u upornom insistiranju na tome da je riječ o »roveru«. Pojam »rover« u stručnom automobilističkom žargonu podrazumijeva klasu terenskih vozila, nalik jeepu, čija mehanička konstrukcija omogućava visoku prohodnost (primjerice Land Rover). Slično tome, i »Sojourner« ima mehaničku konstrukciju rovera s visokom prohodnošću. Međutim, ta konstrukcija je samo jedan segment onoga što ga čini autonomnim robotom. Da bi se proniknulo u NASA-inu upornost u zamjenjivanju pojma robot pojmom rover potrebno je poznavati cjelokupnu dramatičnu povijest načina provedbe projekta slanja prvog pravog robota na površinu jednog planeta ali i noviju povijest razvoja robota. Nakon pogrešnih konzervativnih procjena o razvoju inteligentnih mobilnih robota i gotovo desetljetnom insistiranju na skupom robotu »Robby« s masom od 1.5 tone, čiji razvoj i slanje na Mars bi koštali više milijardi dolara, gotovo propali projekt spasila je grupica istraživača koja je, iz protesta prema konzervativnom managmentu, počela u tajnosti raditi na malim tzv. reaktivnim robotima. Njihov rad omogućio je da »Sojourner« ima masu od svega 12 kg, a cijela misija bude jeftinija od cijene snimanja jednog igranog filma što je apsolutni presedan u povijesti rastrošne NASA-e. </p>
<p> Inače dobra i po filmskim prikazima privlačna emisija izgubila je ovim greškama na uvjerljivosti pa i vrijednosti. Možda se urednici Jasni Paro ove primjedbe i ne učine bitnima. Onima kojima je robotika profesija ovakve pogreške govore o upućenosti ljudi koji formiraju javno mišljenje i obrazuju javnost. Po istoj logici moglo bi se i računalo izjednačiti s kalkulatorom ali na to bi netko već reagirao. Dakle, i u korištenju ispravnih tehničkih pojmova i širenju korektinih podataka ipak napredujemo. Neka tako bude i s robotikom. </p>
<p>IGOR RATKOVIĆ, predsjednik Hrvatskoga društva za robotiku, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Zalažem se za jednak odnos prema Kutli, Guciću, »Gospićkoj skupini«... </p>
<p>Posredstvom malih ekrana svaki naš sugrađanin u neku ruku kao da sudjeluje u svim političkim i drugim zbivanjima u nas. Ono što vidi na ekranu tako može i zaključivati. Ako je nešto prešućeno ostaje mu nepoznanica.</p>
<p>Naime, svaki gledatelj ima pred očima sliku kako poznatog tajkuna Kutlu vode u sudnicu dva policajca s lisičinama na rukama. S druge strane 13. veljače 2001. godine moglo se vidjeti kako se, doduše u pratnji, ali bez lisičina šeće nasmijani tajkun g. Gucić hodnikom, odlazeći u neku prostoriju s papirima u rukama. Jednom lisičine, a drugom ne. Zašto to i tako? Da li tu igra uloga visina krivnje koja se još dokazuje? Ili je tome neki drugi razlog...</p>
<p>Isti se slučaj događa kod privođenja političkih uhićenika. Svi optuženi iz »Gospićke skupine« stalno su u pratnji dva pa i tri policajca s lisičinama na rukama. Iako još neosuđeni kod svakog gledatelja takva slika vraća sjećanja na neka davna uhićenja. S lisičinama je u sudnicu dopremljen general u mirovini Andabak. S lisičinama se mogao vidjeti u hodniku riječkog suda uhićeni zamjenik generala u mirovini Norca, iako mu još nije ništa dokazano. Vjerojatno uhićenik ne bi htio, a niti bi mogao pobjeći okružen trojicom policajaca. Čemu onda lisičine? To ne vole vidjeti oni koji su u takvim prilikama bili u nekim drugim vremenima. Međutim, 13. veljače 2001. godine u bjelovarsku sudnicu bio je priveden Vlado Savić koji je u rapravi (a vjerojatno i prije saslušanju) priznao da je dva puta pucao i ubio jednog građanina nesrpske nacionalnosti (za vrijeme početka balvan revolucije). Međutim, iako je sam priznao da je ubojica priveden je tada bez lisičina čisto bi se reklo pod najnormalnlijim okolnostima što se pred ionako frustrirane gledatelje pružilo drugu, može se reći humaniju slika. Zbog toga misle mnogi da bi bilo dobro da se takvi uhićenici, dolazeći iz zatvora u sudnicu ne vode s lisičinama, jer to stvara »ružnu sliku« za naše pa i strane gledatelje našeg programa. Ili ako ih vode s lisičinama zbog čega se to svakodnevno snima i putem tv-kanala šalje u domove gledatelja. </p>
<p>K.O.,Zagreb (adresa u redakciji)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Oporba koja se ne želi vratiti na vlast ništa ne valja </p>
<p>U Vjesniku od 20. veljače 2001. pročitao sam članak novinara Željka Garmaza »Narodno nezadovoljstvo u crnilu ustaške ikonografije«, pa imam nekoliko komentara..</p>
<p>Rođen sam i odrastao u Njemačkoj, sin emigranta. Mislim ipak da mogu donekle ocijeniti što to znači kada se jedan veći dio hrvatskog naroda solidarizira s »fašističkim« idejama iz prošlosti.</p>
<p>Prvo, tu se uopće ne radi o nekoj takozvanoj »ustaškoj« idelogiji. Niti današnji niti tadašnji obični Hrvati uopće nisu znali što je fašizam i što je socijalizam, za koji se borila druga strana. Imam dojam da se u dijelu hrvatskog naroda kroz jugoslavensko vrijeme najjače zadražala težnja za hrvatskom državom. Zato sam uvjeren da se tu ne radi o velikoj ideologiji. Uostalom, sigurno su bili napadi od splitskog mitinga na vladu dosta žestoki. Ali baš to je zadatak oporbe. Ona mora sve raditi da se vratiti na vlast. Oporba koja to neće ne valja ništa. To nije ni u Njemačkoj drugačije. Ovdje je oporbeni CDU prije 3-4 tjedna objavio promidžbeni plakat na kojem se vidi kancelar Schroeder oslikan kao običan kriminalac. Bilo je malo političke bure zbog toga, a zato se ne priča u povratku velike ideologije na političku scenu.</p>
<p>Dr. INGO MIKULIĆ, E-mail: Mikulic@fev.de</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="40">
<p>Svjedok rekao kako su »mafijaši« imali ljude u pravosuđu i policiji </p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Nastavljenim ispitivanjem zaštićenog svjedoka broj jedan u sudnici zagrebačkog Županijskog suda u remetinečkom zatvoru, zaštićeni svjedok je na raspravi u utorak, pored svojih saznanja na okolnosti udruživanja optuženih u organizaciju radi počinjenja kaznenih djela, progovorio i o navodnoj povezanosti nekih optuženika s pravosuđem i djelatnicima policije.</p>
<p>Naime, zaštićeni svjedok je prilikom odgovaranja na pitanja tužiteljstva ponovio kako su mu Rajko i Zec nakon što je »pao« zbog droge okrenuli leđa. No, prije nego što su mu, kako je naveo »potpuno okrenuli leđa«, zaštićenog svjedoka je šest dana nakon pritvaranja posjetio odvjetnik Mate Matić i kazao mu kako mu Zec poručuje da se ništa ne brine, te kako će dobiti 50.000 DEM za svaku godinu koju »odleži«, dok će, pak, njegovoj supruzi svaki mjesec na račun prispjevati između 1.500 i 2.000 DEM. Prema svjedokovom iskazu, odvjetnik Matić je bio dobar prijatelj s Zecom i Ribom, napomenuvši pritom kako Matić u to vrijeme, kao ni nikada prije ili poslije, nije bio njegov branitelj.</p>
<p>Svjedok je u utorak progovorio i o svojem zahtjevu za promijenom identiteta i preseljanja u drugu državu, koje traži već godinu dana, no zbog neuspjeha u ostvarivanju promijene identiteta, svjedok je prizano kako preko svojih veza opkušava preseliti u drugu državu.</p>
<p>»Bojim se, jer postoji objektivna opasnost za mene i moju obitelj, pa valjda gledate filmove« kazao je svjedok tužiteljici Dunji Pavliček-Patak, napomenuvši pritom kako postoje priče da su neke osobe već plaćene za njegovo ubojstvo, ali i likvidaciju nekih drugih svjedoka u ovom postupku.</p>
<p>Zaštićeni svjedok je potom po prvi puta kazao kako je dobio od Ministarstva pravosuđa dobio 15.000 kuna jer je nakon izlaska iz zatvora »bio na cesti«, precizirajući kako su ga jednog dana pozvali da dođe u zagrebački Županijski sud, gdje će moći u računovodstvu primiti novac. Za primljenih 15.000 kuna, odbjegli Zoran Pripuz ga je, pak, u telefonskim razgovorima nagovarao da u sudnici kaže kako mu je te novce dao sudac Ortynski.</p>
<p>Upitan od tužiteljstva da iskaže svoja saznanja o mogućoj vezi nekih optuženika i pravosuđa, svjedok je prvotno odbio odgoarati, nakon čega je ipak naveo kako je u razgovoru s Pripuzom doznao kako je odvjetnik Rajko Mlinarić dobar s upraviteljem zatvora Ivanom Damjanovićem. No, svjedok je naveo kako ima vlastita saznanja kako je Jure Žulj, nekadašnji pomoćnik ministra pravosuđa za izvršenje kaznenih sankcija, trebao njega i još neke optuženike »izvaditi« iz zatvora. Pritom je spomenuo ime ubijenog Damira Džebe, ponovivši zatim kako je Rajko Momčilović imao svog čovjeka u pravosuđu, te da je postojala i jedna osoba na Vrhovnom sudu RH, čije ime svjedok nije naveo, a koja bi se, također, mogla »pobrinuti« za njegov prijevremeni izlazak iz zatvora. Pored navodne veze između pripadnika »zločinačke organizacije« i policije, svjedok je naveo kako je plaćao nekim policajcima zaštitu, te da je to isto radio i Rajko. Upitan za imena tih policajaca, svjedok je burno reagirao kazavši kako se policije najviše boji, jer su optuženi »sve sređivali preko policije«.</p>
<p>Pored iskazivanja svojih saznanja o sprezi nekih optuženika s ljudima iz pravosuđa i policije, zaštićeni svjedok je govorio i o autoritetima i hijerahijskoj piramidi unutar tzv. »zločinačke organizacije«.</p>
<p>»U početku je na vrhu bio Bagarić, a poslije njegovog ubojstva to su bili Jelavić i Pripuz. Ispod njih su bili Zec i braća Momčilović« naveo je svjedok, napomenuvši pritom kako od Jelavića i Pripuza nikad nije primao zapovijedi, ali kako je bilo zapovijedi od strane Zeca i Rajka, čije bi, pak, odbijanje, prema svjedoku, »vjerovatno bilo sankcionirano«. Također, svjedok je kazao kako nije bilo moguće da, primjerice Zec pošalje Rajka mjeriti rad semafora na Aleji Bologne.</p>
<p>Objasnivši hijerarhijski sustav unutar zagrebačke mafije, svjedok je kazao kako tijekom istrage nije htio vjerovati da su pripadnici skupine organizirani, ali kako su ga telefonski razgovori s Pripuzom u to razuvjerili.</p>
<p>»Rajko je znao za ubojstvo Šakote, a Zec je znao za ubojstvo Tačija (Rajko Momčilović optužen za Tačijevo ubojstvo, a Davorin Zečević za ubojstvo Ivana Šakote, op.a.)« iskazao je nadalje svjedok, napomenuvši kako sve optužene u organizaciji povezuju ubojstva, dilanje droge, kamatarenje i krađe automobila, što im je, prema svjedoku, bio i osnovni izvor zarade.</p>
<p>Nakon što su na red za ispitivanje došli branitelji, Jelavićev branitelj je u ime svih branitelja zatražio odgodu, kako bi se oni što bolje pripremiti za ispitivanjem, te da se branitelji međusobno usaglase s daljnjim postupanjem u svezi pokajništva zaštićenog svjedoka.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Jakopcu ponovno produljen pritvor do 19. travnja</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Bivšem vlasniku Mesne industrije Jakopec d.o.o. i većinskom vlasniku tvrtke Naprijed Jakopec u stečaju, ponovo je produljen pritvor, ovaj put do 19. travnja. Potvrdila je to istražna sutkinja Ljubica Magdalenić, koja vodi istražni postupak u kojem su uz Jakopca osumnjičene još tri osobe, sina Davorina Jakopca, koji je bio predsjednik nadzornog odbora »Naprijeda«, Roberta Bobinca, direktora poduzeća, te Stjepana Cindorija, člnana Nadzornog odbora.</p>
<p>Tereti ih se za pet kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, tri kaznena djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, te jedno kazneno djelo krivotvorenja službene isprave. Tim su kaznenim djelima počinili materijalnu štetu od 31 milijun kuna, od kojih su za sebe zadržali 14 milijuna kuna. Kao što je poznato, Jakopcu je prvi put bio zatražen pritvor u travnju prošle godine, a državno odvjetništvo je to zatražilo zbog sumnje da je počinio kazneno djelo za koje je moguća osmogodišnja zatvorska kazna, te zbog načina izvršenja djela i drugih posebno teških okolnosti. Pritvor mu je zadnji put bio produljen u prosincu prošle godine, također zbog tih razloga, kao i zbog mogućnosti utjecaja na svjedoke, dok su ostala trojica osumnjičenih na slobodi.</p>
<p>Prema riječima Jakopčeva branitelja, odvjetnika Vladimira Vinje, ovaj je put Jakopcu pritvor produljen zbog brojnosti djel a i visine štete. Na to rješenje odvjetnik je podnio žalbu.</p>
<p>Obzirom pak da je Jakopcu bilo jako narušeno zdravlje, zbog srčanih tegoba, najprije se liječio u jednoj zagorskoj klinici, potom je bio smješten na kardiologiju KBC-a Rebro, a potom u Bolnicu za osobe lišene slobode u Svetošimunskoj ulici u Zagrebu. Zbog bolesti nije mogao biti ni saslušan odmah nakon pritvaranja, već ga je istražna sutkinja ispitala tek u prosincu u zatvorskoj bolnici. Jakopec je tada sutkinji izjavio da se ne osjeća krivim, te da nije počinio kaznena djela za koja ga se tereti. No, kako je rekao, upravo zbog bolesti nije mogao dati širu obranu. Prema riječaima sutkinje Magdalenić, Jakopec je i dalje u zatvorskoj bolnici. (J. I.)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Optuženi bračni par i dalje odgađa suđenje</p>
<p>Optužba ih tereti da su posjedovali drogu i napali službenu osobu / Prvooptuženi suprug u utorak je zatražio izuzeće sudskog vijeća i predsjednice, kao i svih sudaca Županijskog suda u Čakovcu</p>
<p>ČAKOVEC, 20. veljače</p>
<p> – Pred Vijećem Županijskog suda u Čakovcu u utorak ni u trećem pokušaju nije nastavljena glavna rasprava u kaznenom predmetu protiv bračnog para Ermine (22) i Danijela (27) Petak iz Čakovca. Njih optužnica tereti zbog napada na službenu osobu, kao i za posjedovanje droga.</p>
<p> Na raspravi u utorak prvookrivljeni Danijel Petak zatražio je izuzeće sudskog vijeća i predsjednice, kao i svih sudaca Županijskog suda u Čakovcu. Također je rekao da će nastojati da na nastavku glavne rasprave budu prisutni i predstavnici Hrvatskog helsinškog odbora. Tom zahtjevu priklonila se i drugookrivljena Ermina Petak. </p>
<p>Početak suđenja, kao što smo već u Vjesniku pisali, propao je zbog zastupnika branitelja, čakovečkog odvjetnika Slavka Mitrovića za izuzećem sudskog vijeća i svih sudaca Županijskog suda u Čakovcu, što je Vrhovni sud odbio, dok je drugi puta rasprava bila odgođena zbog toga što se drugookrivljena Ermina Petak nije pojavila u sudnici. Nije uspjelo niti privođenje toga dana, jer ju policija nije našla na adresi na kojoj je prijavljena sa stanom u Kolodvorskoj ulici u Čakovcu. </p>
<p>Danijel Petak optužen je za pokušaj ubojstva čakovečkog policajca Darija S., kojeg je htio baciti preko ograde stubišta kada je došao uredovati u Petakov stan. Prilikom naguravanja došao je do policajčevog pištolja kojeg je u njega uperio. Prilikom pretrage stana pronađeno je šest »bombica« heroina ukupne težine 27,88 grama, 18 tableta heptanona, 180 sjemenki cannabisa, elektronska vagica »Tanita«, nož s tragovima droge, te 10.865 kuna, tisuću maraka i 150.000 talijanskih lira. Zanimljivo je da nakon pročitane optužnice su Danijel i Ermina Petak izjavili da se ne osjećaju krivi za djela koja im Državno odvjetništvo stavlja na teret. Predsjednica sudskog vijeća u utorak je prekinula glavnu raspravu, a cijeli predmet ustupit će nadležnom višem sudu radi odluke o daljnjem nastavku kaznenog postupka.</p>
<p> Rasprava u utorak povremeno je izlazila iz uobičajenih okvira poglavito zbog duela između odvjetnika i predsjednice sudskog vijeća odnosno zamjenice županijskog državnog odvjetnika. </p>
<p>(Drago Ovčar)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Pet policajaca istražuje dvostruko ubojstvo</p>
<p>ZABOK, 20. veljače</p>
<p> – »O ubojstvu Veronike i Vjekoslava Horvatina počinjenog između 8. i 9. siječnja 1998. godine mogu samo reći da se istraga nastavlja i da pet djelatnika stalno radi na tome. Baš u utorak su otišli u Ivanec da provjere neke automobile, a cijeli spis se vodi u posebnom kompjutoru« – rekao je u utorak na tiskovnoj konferenciji načelnik kriminalističke policije PU Krapinsko-zagorske Željko Sugnetić. Prema njegovim riječima do sada je obavljeno 1650 obavijesnih razgovora, a priprema se i poligrafska testiranja više osoba, na čemu radi pet djelatnika. Nakon dvostrukog ubojstva PU Krapinsko-zagorska digla je »na noge« sve što je imala, a osim toga prema riječima Željka Sugnetića dovoljno je reći da je istražni sudac bio i Ortynski.</p>
<p> Iako je PU Krapinsko-zagorska na slučaju Horvatin bila u nekoliko navrata dovedena do »zida«, istraga se nastavlja, no usprkos dosadašnjim naporima činjenica je da rezultata nema. (D. Goluban)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Četvrti put oslobođen optužbe za ubojstvo</p>
<p>Riječ je o nepravomoćnim presudama, gdje se Županijsko državno odvjetništvo žalilo Vrhovnom sudu koji je dosadašnje tri presude vratio na ponovno suđenje / Neslužbeno se saznaje da će se Županijsko odvjetništvo žaliti i na ovu oslobađajuću presudu</p>
<p>OSIJEK, 20. veljače</p>
<p> - Osječanin Ivan Voldin (42) u utorak je po četvrti puta nepravomoćnom presudom velikog vijeća Županijskog suda u Osijeku oslobođen optužbe za ubojstvo suborca Mirka Vukovića koje se dogodilo u prosincu 1991.godine. Iako je od tragičnoga događaja prošlo više od devet godina, Voldin još uvijek nije pravomoćno osuđen. Četiri mu se puta sudilo na ovome sudu i sve su dosadašnje presude bile oslobađajuće. No, s obzirom da je riječ o nepravomoćnim presudama, Županijsko državno odvjetništvo žalilo se Vrhovnom sudu pa su dosadašnje tri presude bile pobijane te vračane na ponovno suđenje. </p>
<p>Neslužbeno doznajemo kako će i na ovu četvrtu oslobađajuću presudu Vrhovnome sudu Županijsko državno odvjetništvo uložiti žalbu. Prema optužnici koja je tijekom rasprava više puta izmjenjivana, Voldina se tereti da je 11.prosinca 1991.godine u vrijeme Domovinskog rata ubio svog suborca, dragovoljca Hrvatske vojske Mirka Vukovića. Cijeli se događaj zbio u prostorijama osječke Šećerane gdje su bili smješteni hrvatski dragovoljci. </p>
<p>Prema navodima iz optužnice, iako svjestan da uz sebe ima vatreno oružje, da je dugogodišnji šećerni bolesnik i da ne smije piti alkoholna pića jer može dovesti u opasnost i sebe i živote drugih, Voldin je nakon konzumiranja veće količine alkohola došao u sumračno stanje s maksimalno suženom svijesti. </p>
<p>U tom je stanju otišao u sobu gdje je spavalo više vojnika, te je držeći u ruci pištolj marke »Crvena zastava« kalibra 7,62 mm pokušao probuditi Vukovića. U jednom je trenutku ispalio hitac pogodivši Vukovića u glavu od čega je ovaj na mjestu preminuo. »Kada sam se u vrijeme Domovinskog rata u srpnju 1991.godine javio u Hrvatsku vojsku, nitko me nije pitao jesam li bolestan niti sam morao ići na bilo kakav liječnički pregled. Prije nikada nisam bio u doticaju s oružjem osim u redovnoj vojsci. Iako zbog bolesti rijetko i malo pijem, kobne sam večeri popio dosta jer smo vremenski dugo pili te smo miješali alkoholna pića. Želim istaknuti kako nisam bio u svađi ni sa kim od suboraca, a sa pokojnim Vukovićem dobro sam se slagao.« - naglasio je Voldin u svojoj obrani istaknuvši kako mu je žao što se sve tako završilo te da nije imao namjeru nikoga ubiti. </p>
<p> U završnoj riječi, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika Zvonko Vrban kazao je kako je neosporno dokazano da je Voldin počinio ubojstvo, te da optužba ne može prihvatiti njegovu obranu. Bez obzira, ustvrdio je Vrban, što je konzumirao alkoholna pića, smatramo da je Voldin bio svjestan svojih postupaka te da sve mogao spriječiti i puno ranije jer je znao da je bolestan i da ne smije piti.</p>
<p> Branitelj okrivljenog mr.Dražen Matijević ustvrdio je kako je javna optužba uložila impresivan trud da bi ishod presude konačno bio optužujući, no da je sav dokazni postupak pokazao kako je riječ o nesretnom slučaju. U obrazloženju presude, sudac Damir Krahulec kazao je kako je ponovno dokazano kako se pri javljanju u vojsku nije provjeravalo psihofizičko stanje dobrovoljaca, te da Voldin nije pokazivao agresivnost, odnosno da se kaje zbog svega jer se radilo o nesretnom slučaju. Osim toga, nije bio u zavadi sa suborcima pa stoga i nije postojala mogućnost da je ubojstvo bilo uzrokovano nekakvim obračunom ili rješavanjem razmirica.</p>
<p>(Maja Sajler)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Kaznena prijava zbog nepružanja medicinske pomoći </p>
<p>ČAKOVEC, 20. veljače</p>
<p> – U hrvatskoj javnosti popriličnu buru izazvao je događaj od 9. veljače u najvećem romskom naselju u Međimurju, u selu Trnovcu, blizu hrvatsko-slovenske granice. Kako smo već u Vjesniku pisali, tijekom noći od 8. na 9. veljače porođajne trudove dobila je 20-godišnja Romkinja Verica Oršuš. U više navrata iz romskog naselja telefonom su zvali vozilo sanitetskog prijevoza Hitne medicinske pomoći iz Čakovca, ali odaziva nije bilo. Tek kada su iz Trnovca najavili da će u pomoć pozvati i policiju, što su i učinili, došla je ekipa službe Hitne medicinske pomoći iz Čakovca, ali preostalo je samo u Čakovec prevesti rodilju i njezino mrtvo novorođenče. Odmah po tom događaju, o kojem su pisali mediji, oglasila se dr. Nevenka Krčmar, ravnateljica Doma zdravlja. Ona je javnost izvijestila da su suspendirani djelatnici koji su zaprimali pozive 9. veljače od 6.43 do 8.13 sati, u kojem vremenu je došlo ukupno pet poziva sa zahtjevom za intervenciju radi poroda. Protiv njih pokrenut je i stegovni postupak. Ravnateljstvo Doma o cijelom događaju odmah je izvijestilo i nadležne u Međimurskoj županiji, kao i Ministarstvo zdravstva. </p>
<p>U tom priopćenju ravnateljica je navela da od 126.000 stanovnika u Međimurju ima 5000 Roma. Od 4476 odlazaka u kuće pacijenata tijekom prošle godine, u romske kuće Hitna medicinska pomoć odlazila je 268 puta, što je 6,5 posto svih intervencija. Od 268 intervencija u 68 slučajeva to su bile rodilje, što je 54 posto od 146 hitnih intervencija ili 25 posto ukupnog broja intervencija. Od svih rodilja koje su u prošloj godini zbrinjavali iz Hitne medicinske pomoći Doma zdravlja u Čakovcu 99,5 posto bile su rodilje Romkinje. Praksa je, naime, u Međimurju da rodilje u pravilu u rodilište dovozi rodbina, a ne hitan medicinski prijevoz. </p>
<p>U cijeli slučaj priopćenjem se uključio i Hrvatski helsinški odbor koji tvrdi da se radi o slučaju koji govori o neosjetljivosti nadležnih za težinu problema i funkcioniranje pravne države kada su u pitanju Romi ili svatko drugi na dnu socijalne ljestvice. U priopćenju HHO izražava bojazan da se ovakva tragedija može dogoditi ponovno svakome tko zbog svog socijalnog statusa ili etničke pripadnosti nije »dovoljno vrijedan« nečije profesionalne brige. Zbog toga HHO poziva Ministarstvo zdravstva i druge nadležne institucije da u ovom i svim budućim slučajevima energičnije obavljaju svoju dužnost u obrani elementarnog digniteta ljudskih života. </p>
<p>O cijelom slučaju u utorak se očitovala i Policijska uprava Međimurska. Kako je rekao Branko Sušec, donačelnik Odsjeka za analitičke poslove, obavljenim izvidima utvrđeno je da je novorođenče u romskom naselju u Trnovcu umrlo zbog porođajnih komplikacija, jer je utvrđeno da je porođaj uslijedio zatkom, a ne glavicom. Dodatnim prikupljenim obavijestima utvrđeni su elementi kaznenog djela »ne pružanja medicinske pomoći«, te zbog toga protiv dvoje djelatnika Hitne medicinske pomoći Doma zdravlja u Čakovcu slijedi kaznena prijava. </p>
<p>(D. Ovčar)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="46">
<p>Kineska vlada će kreditima pomoći ulaganja u Hrvatsku, a poziva i naše investitore</p>
<p>Poziv hrvatskim tvrtkama da se uključe u razvoj 12 zapadnokineskih pokrajima u kojima živi 365 milijuna ljudi/ Strani ulagači su od 1978. godine do lani u Kinu investirali 388,6 milijardi dolara </p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Kineska vlada daje punu podršku razvoju gospodarskih odnosa s Hrvatskom, a u slučaju da kineske tvrtke žele ulagati u vašu zemlju ili je riječ o zajedničkim investicijama u trećim zemljama, takve će poduhvate pomoći kreditima, rekao je u utorak Zhou Keren, zamjenik kineskog ministra gospodarstva i trgovine prilikom posjeta Hrvatskoj gospodarskoj komori. Kako je rekao, obje zemlje imaju tržišno gospodarstvo, nosioci suradnje su tvrtke, a kineska i hrvatska strana obvezale su se da će napraviti povoljno okruženje za povećanje, s obzirom na mogućnosti, vrlo skromne međusobne trgovinske razmjene. Posljednjih godina opseg razmjene je stagnirao ili bio čak u padu, a u 1999. godini njegova vrijednost dosegla je 78,8 milijuna dolara pri čemu je Hrvatska u Kinu izvezla robe za samo 3,57 milijuna dolara.</p>
<p>Kineski gost posebno je naglasio da se tvrtke iz dvije zemlje premalo poznaju, a to će se popraviti budućim češćim posjetima kao i nastupima poduzeća na gospodarskim sajmovima u obje zemlje. Zhou Keren je ujedno pozvao hrvatske tvrtke da ulažu u Kinu, posebno u njezin zapadni dio koji je bogat naftom, ugljenom, olovom, cinkom i mineralima. Riječ je o području od ukupno 6,8 milijuna četvornih kilometara na kojem živi 365 milijuna ljudi pa istodobno predstavlja i potencijalno veliko tržište za najrazličitije proizvode. U širem izlaganju o mogućnostima za hrvatsko-kinesku gospodarsku suradnju, Keren je posebno naglasio mogućnosti suradnje u visokim tehnologijama, telekomunikacijama, računalnoj industriji i drugim područjima u kojima bi se moglo zajednički nastupiti i na tržištu Europske unije.</p>
<p>Govoreći o mogućoj trgovinskoj suradnji sa Kinom, Nadan Vidošević, predsjednik HGK, posebno je spomenuo brodogradnju, petrokemiju, strojarstvo i turizam, a hrvatske tvrtke ubuduće će više pozornosti posvetiti obradi ogromnog kineskog tržišta. Posebno je podsjetio i na podršku hrvatskom osamostaljenju koju je svojedobno dala Kina u Vijeću sigurnosti i tradiciji dobrih međusobnih političkih odnosa. Vidošević je svojeg gosta upoznao i s restrukturiranjem hrvatskih tvrtki uz napomenu da je u tome već obavljen najteži dio kao i na neka dobra iskustva stranih ulagača (Ericson, Siemens...) u našoj zemlji. Naglasio je i da se Hrvatska integrira u širi gospodarski prostor tako da robe može ponuditi i izvan svojeg, za svjetske prilike malog tržišta te izrazio želju da naša zemlja postane stabilan kineski trgovinski partner. </p>
<p>Kineski gosti iznijeli su podatke da je u tu zemlju od 1978. godine, kad se otvorila strana ulaganja, investirano 388,6 milijardi dolara, a Kina je posljednjih godina u inozemstvu uložila više od 10 milijardi dolara. Kineski ulazak u WTO stvara još povoljnije uvjete za suradnju. Od 1. siječnja 2001. godine ta je zemlja snizila carinske stope za još 3,6 posto pa one sada u prosjeku iznose 15,3 posto. Tijekom dvodnevnog boravka brojnog kineskog gospodarskog izaslanstva posjećen je velik broj hrvatskih tvrtki, a goste iz ove daleke zemlje primili su najviši državni dužnosnici. </p>
<p>Boris Petrović</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Premijer Račan primio Wu Yi</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> - Premijer Ivica Račan primio je u utorak kinesku državnu savjetnicu Wu Yi, koja ovih dana boravi u službenom posjetu Hrvatskoj na čelu kineskog izaslanstva političkih dužnosnika i gospodarstvenika.</p>
<p>U razgovoru je istaknuto obostrano zadovoljstvo odnosima Kine i Hrvatske, koji su tradicionalno dobri i puni poštovanja i koje u budućnosti treba još intenzivnije razvijati, posebno u području gospodarstva i trgovinske razmjene. Izrazivši svoje oduševljenje posjetom Dubrovniku i Korčuli savjetnica Wu Yi je istaknula da Hrvatska ima bogate turističke resurse i »sveto je mjesto za turizam«. Osim daljnjeg jačanja gospodarske suradnje, čemu će doprinijeti i ovaj posjet kineskog izaslanstva, postoje realne mogućnosti ostvarivanja i veće turističke razmjene. Kinesko je izaslanstvo u Zagrebu i Dubrovniku razgovaralo s predstavnicima hrvatske Vlade i gospodarstvenicima, a analizirano je postojeće stanje trgovinske suradnje i određeni su novi smjerovi za buduću suradnju u proizvodnji i visokoj tehnologiji. </p>
<p>Premijer Račan i savjetnica Wu razmijenili su mišljenja i o problemu međunarodnih ilegalnih migracija, naglasivši da se rješavanje tog važnog problema mora temeljiti na čvrstoj suradnji međunarodnih subjekata, te da se države moraju tješnje povezivati u pogledu suzbijanja ilegalnih migracija. Kina podržava napore hrvatske Vlade u restrukturiranju gospodarstva i provođenju zacrtanih reformi, kao i one u pogledu pristupanja EU. (bp)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Kubanci bi dugove hrvatskim tvrtkama - u sukcesiju!</p>
<p>Do danas se vrijednost tih dugova popela na oko 17 milijuna kanadskih dolara/Hrvatsko gospodarsko izaslanstvo je dogovorilo posjet kubanskih gospodarstvenika Hrvatskoj</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> - Jedna od brojnih tema razgovora hrvatskog gospodarskog izaslanstva na Kubi bila je dogovor o vraćanju kubanskih dugova hrvatskim tvrtkama, koji su ostali nepodmireni nakon raspada bivše Jugoslavije. Do danas njihova se vrijednost popela na oko 17 milijuna kanadskih dolara.</p>
<p>Iz tih vremena ostali su nepodmireni dugovi i tvrtkama iz drugih zemalja koje su bile u sastavu SFRJ. Jer, kako su rekli kubanski domaćini, oni smatraju da se o vraćanju duga trebaju prethodno dogovoriti zemlje sljednice bivše Jugoslavije, odnosno utvrditi koliki dio duga kojoj zemlji pripada, te da će tada o tome pregovarati. Takav način rješavanja problema duga, kako priopćuje Ministarstvo gospodarstva, Kuba je dogovorila s Češkom i Slovačkom nakon raspada bivše zajedničke države, a završila s Njemačkom za bivšu istočnu Njemačku</p>
<p>Tijekom višednevna boravka na Kubi ministar gospodarstva Goranko Fižulić potpisao je Ugovor o gospodarskoj i trgovinskoj suradnji i Ugovor o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja između dviju zemalja. </p>
<p>»Ugovori su temelj buduće gospodarske suradnje između dviju zemalja. Do sada su slični ugovori bili potpisani s bivšom Jugoslavijom u vrijeme kada su postojale određene vrste kliringa«, kaže pomoćnica ministra gospodarstva za međunarodne odnose Olgica Spevec. </p>
<p>Ugovor o gospodarskoj i trgovinskoj suradnji tvrtkama dviju zemalja jamči ravnopravan pristup tržištima, a plaćanja su, što je jako važno za kubansku stranu, dogovorena u konvertibilnoj valuti. Ovi i još neki međudržavni ugovori preduvjet su za početak trgovinskih veza, jer Kuba je socijalistička zemlja u kojoj postoji državno vlasništvo, a tamošnja poduzeća još ne mogu sama odlučivati s kim će i kako poslovati, kaže se u priopćenju Ministarstva gospodarstva. </p>
<p>Potpisan je i ugovor o međusobnoj suradnji između Hrvatske gospodarske komore i Gospodarske komore Kube te dogovoren posjet kubanskih gospodarstvenika Hrvatskoj. (B. Petrović)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Moody‘s priprema loše izvješće o Hrvatskoj </p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Iz dobro obaviještenih Vladinih krugova doznaje se da će jedna od vodećih svjetskih kreditnih agencija Moody’s objaviti potkraj ovog tjedna veoma loše izvješće o Hrvatskoj. Naime, prema Moody’s-u, deficit tekućeg računa platne bilance Hrvatske u prošloj godini procjenjuje se na 1,4 milijarde dolara. Službeni podaci središnje banke za prvih devet mjeseci 2000. govore o 800 milijuna američkih dolara, a u svih dvanaest mjeseci ne mogu prijeći milijardu dolara, tvrde iz HNB-a. Unatoč lošem izvješću, Moody’s neće, kako se doznaje smanjiti ocjenu kreditnog rejtinga zemlje, no njegovi će podaci, poslani na tisuće adresa u svijetu, kod stranih ulagača i analitičara razviti sumnje da se u Hrvatskoj »stvari drže pod kontrolom«. (Bankamagazine)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Brodosplit isporučio prvi od šest tankera grčkom brodaru</p>
<p>SPLIT, 20. veljače</p>
<p> - U splitskom brodogradilištu Brodosplit u utorak je isporučen prvi od šest tankera koje je naručio grčki brodar »European Navigation«. Tanker je isporučen tri i pol mjeseca prije ugovorenog roka, čime je ušteđeno gotovo dva milijuna dolara. Dokumente o isporuci broda potpisali su predsjednik Poslovodnog odbora Brodosplita Vinko Rosić i vlasnik grčke kompanije Spyros Karnessis. </p>
<p>Rosić je kazao je da je taj posao značio prekretnicu u poslovanju Brodosplita, jer se osim isporuke prije roka, nazire se i porast produktivnosti na splitskim navozima a takav trend nastojat će se održati i na izgradnji svih slijedećih brodova. Procijenio je da, poslije duge agonije, Brodosplit može postati generatorom razvoja cijelog područja. Grčki brodovlasnik Spyros Karnessis, izrazivši zadovoljstvo poslovnom suradnjom, istaknuo je da će danas preuzeti tanker u najam uzela multinacionalna naftna kompanija »Shell«, koja će u najam uzeti i slijedeća dva tankera iz serije što se gradi u Splitu. »Shell« je, kaže Karnessis, bio impresioniran konstrukcijom broda, opremom i kvalitetom rada i uvjereni smo da će biti vrlo zadovoljni i njegovim performansama, te će u budućnosti davati prioritet najmu brodova izgrađenih u Splitu.(H)</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Čelnici EURELECTRIC-a u HEP-u</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Predstavnici europske udruge elektroprivrednih tvrtki EURELECTRIC u utorak su Upravi Hrvatske elektroprivrede i suradnicima predstavili organizaciju i aktivnost članica – elektroprivreda ujedinjene Europe, priopćeno je iz HEP-a.</p>
<p>Predsjednik EURELECTRIC-a dr. Rolf Bierhoff i glavni tajnik Paul Bulteel prikazali su mogućnosti intenzivnije suradnje s HEP-om, koji ima status pridruženog člana ove Udruge. Predstavnike EURELECRIC-a o restrukturiranju i pripremama HEP-a za europsko tržište, upoznali su predsjednik Uprave HEP-a Ivo Čović i član Uprave i direktor Direkcije za prijenos mr. Ivica Toljan. Gosti su čelnike HEP-a informirali o aktualnim promjenama u EU s naglaskom na iskustva s liberalizacijom tržišta električne energije. Europska su iskustva, naglašeno je, bitna za Hrvatsku koja se mora pripremiti tako da rizike i moguće nepovoljne posljedice liberalizacije svede na najmanju moguću mjeru. Naime, kako su kazali predstavnici EURELECTRIC-a, posljedica liberalizacije energetskog tržišta mogu iznenaditi političare, ali ne smiju iznenaditi energetičare. (Ž.B.)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>U Hrvatskoj se pročisti tek 20 posto otpadnih voda? </p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> - Zanimljiv je podatak da »hidrografski« oko 60 posto površine Hrvatske pripada slivu Crnog mora, a oko 40 posto slivu Jadranskog mora, a ne obrnuto, te da se prije »ispuštanja« pročisti tek 20 posto voda! Hrvatska je zemlja bogata vodom. Količina voda »po stanovniku godišnje«, procjenjuje se na 6.840 prostornih metara, stoji u napisu dr. Dragutin Gereša objavljenom u mjesečniku Hrvatska vodoprivreda. Ako se u obzir uzmu i granične i međugranične vode (bez Dunava i Neretve), tada se hrvatsko vodno bogatstvo procjenjuje na 16.700 prostornih metara godišnje po glavi stanovnika. Procjenjuje se da stalno obnovljivih podzemnih voda ima oko 960 prostornih metara po stanovniku. Zanimljivo je da se prosječna potrošnja vode u Hrvatskoj kreće oko granice od 870 milijuna prostornih metara godišnje. Oko 75 posto stanovništva Hrvatske opskrbljeno je vodom iz javnih vodovoda. Primjerice, potrošnja vode iz javne vodoopskrbe iznosila je 1996. godine 360 milijuna prostornih metara. Međutim, ističe se, samo se oko 20 posto otpadnih voda - komunalnih i industrijskih - pročišćava prije ispuštanja u rijeke, potoke i jezera. U Domovinskom ratu stradalo je između 15 i 20 posto hrvatskog vodnogospodarskog sustava. (H)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="53">
<p>MMF odgađa potpisivanje sporazuma s Hrvatskom? </p>
<p>Novi stand by aranžman potpist će se, najvjerojatnije, u travnju ili svibnju iako bi Vlada željela da to bude već 19. ožujka/Hoće li se do tada uskratiti porezne olakšice braniteljima, postoći dogovor sa sindikatima o plaćama, dogovoriti prodaju poduzeća u državnom vlasništvu...</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Unatoč najavama hrvatskih vlasti kako će Odbor direktora Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) na svom zasjedanju 19. ožujka u Washingtonu dati »zeleno svjetlo« sklapanju novog stand by aranžmana s Hrvatskom, velika je vjerojojatnost da direktori MMF-a odluku o tome usvoje tek koji mjesec kasnije, najvjerojatnije u travnju ili svibnju. Naime, kako neslužbeno doznajemo iz upućenih izvora, Zagrebu još nije stigla službena potvrda da će Odbor direktora MMF-a 19. ožujka uopće raspravljati o Hrvatskoj, iako usmeno obećanje postoji.</p>
<p>Proceduralni razlozi nisu jedina smetnja davanju »zelenog svjetla« za sklapanje stand by aranžmana MMF-a i Hrvatske već u ožujku. Naime, prije nego što Odbor direktora kaže »svoje da« novom, 200 milijuna specijalnih prava vučenja (SDR) (oko 250 milijuna USD) »teškom« stand by aranžmanu, hrvatska strana bi trebala, kao znak dobre volje, ispuniti četiri uvjeta. Riječ je o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članovima njihovih obitelji, koji se još od prošle godine nalazi u saborskoj proceduri. U MMF-u navodno inzistiraju da se izmjene tog zakona usvoje prije nego što Odbor direktora da »zeleno svjetlo« stand by aranžmanu, i to s ciljem stvaranja transparentnijeg pravnog sustava, koji pojedinim kategorijama građana neće davati veća prava u odnosu na ostale društvene grupe. Iako je riječ samo o »kozmetičkim promjenama«, niz spomenutih prava novom proračunskom politikom, okrenutoj štednji, gotovo da i nije moguće ispoštovati, uvjerava nas naš izvor.</p>
<p>Prije nego što direktori MMF-a odobre potpisivanje stand by aranžmana s Hrvatskom, Zagreb mora ispuniti još nekoliko uvjeta. Prvi i vjerojatno najteži odnosi se na potpisivanje sporazuma o plaćama u javnom sektoru između Vlade i sindikata, o čemu zamjenik premijera dr. Goran Granić upravo pregovara sa sindikalnim središnjicama. Kako je u ponedjeljak najavio potpredsjednik Vlade Slavko Linić pojedini sindikati u javnom sektoru ne žele prihvatiti smanjenje plaća, što je, kako je poznato, uvjet MMF-a, pa u Banskim dvorima razmišljaju o sklapanju svojevrsnog »separatnog« sporazuma samo s pojedinim sindikatima. Vezano uz politiku plaća u javnom sektoru su i izmjene zakonskih propisa o državnim činovnicima, koji će otvoriti prostor za smanjenje broja zaposlenih u državnoj upravi.</p>
<p>Prije nego što Odbor direktora potvrdi novi aranžman s Hrvatskom, Zagreb će morati na praktičnim primjerima pokazati svoje opredjeljenje za privatizaciju javnih poduzeća i poduzeća iz državnoga portfelja, neslužbeno doznajemo. Kako je najavio Linić, već na idućoj sjednici Vlade trebao bi se naći model privatizacije poduzeća kojima upravlja Hrvatski fond za privatizaciju (HFP), od čega državni fiskus ne očekuje veću zaradu, ali računa na oživljavanje zamrlog realnog sektora gospodarstva. Osim toga, u tijeku su pregovori Vlade i Deutsche Telekoma o načinu prodaje dodatnih 16 posto dionica Hrvatskog telekoma (HT) toj njemačkoj kompaniji, a prvi bi konkretni rezultati javnosti mogli biti predočeni do kraja ožujka, glase neslužbene informacije. Kako sada stvari stoje, hrvatske se vlasti ne moraju brinuti barem zbog dvaju uvjeta, koje moraju ispuniti prije nego što Odbor direktora MMF-a da »zeleno svjetlo« novom stand by aranžmanu. Riječ je o zaživljavanju Državne riznice, koja je »startala« 1. siječnja, te o isplati osigurane štednje, za što je pronađeno rješenje još potkraj prošle godine.</p>
<p>Ipak, naš izvor uvjerava nas kako ne treba strahovati da će MMF odustati od potpisivanja novog stand by aranžmana s Hrvatskom, jer je on u osnovnim crtama već dogovoren krajem prošle godine, kada je iz Zagreba otišla Misija MMF-a s Hansom Flickenschieldom na čelu. Najgore što se može dogoditi je da Odbor direktora o tome raspravlja nekom drugom prilikom, a ne u ožujku, kako najavljuju u Zagrebu.</p>
<p>U HNB–u nisu željeli komentirati tvrdnje o mogućnosti da Odbor direktora MMF-a 19. ožujka ne usvoji novi stand by aranžman s Hrvatskom, uz obrazloženje kako »ne mogu prejudicirati odluku MMF-a«. Bez komentara ostali smo i u Vladi, kao i u zagrebačkom Uredu MMF-a.</p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Svaki peti srednjoškolac barem jednom probao marihuanu</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> - Pušenje među petnaestogodišnjacima u Hrvatskoj i dalje je u porastu, osobito kod djevojčica, a raste i eksperimentiranje s alkoholom. Djevojčice se češće nego prije četiri godine opijaju, a vrlo često alkohol miješaju sa sedativima. Marihuanu, kao najčešću drogu, probao je praktički svaki peti srednjoškolac. Broj onih koji su je probali raste i dalje. Upotreba sedativa ponešto je smanjena iako i dalje prisutna, a mladi se još drogiraju s inhalantima. To su tek neki od zaključaka hrvatskog ESPAD istraživanja koje je u utorak predstavila njegova voditeljica prim. dr. Marina Kuzman iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.</p>
<p>ESPAD ili Europsko istraživanje o alkoholu i ostalim drogama u školske djece prvi je put provedeno 1995. godine na incijativu Pompidou grupe Vijeća Europe, a koordiniralo ga je švedsko Vijeće za informiranje o alkoholu i drugim drogama. Rezultati predstavljeni u utorak odnose se na drugo istraživanje, provedeno 1999. godine u 30 europskih zemalja, a u njega su uključeni tadašnji adolescenti u dobi od 15 i 16 godina. </p>
<p>Općeniti je dojam da je pušenje u većini zemalja, koje su sudjelovale u istraživanju, u petnaestogodišnjaka uvriježena navika, a povećanje je osobito upečatljivo u zemljama Srednje i Istočne Europe, osobito u Češkoj i Litvi. Konzumacija alkohola i dalje je najveća u sjevernoeuropskim zemljama, iako je zamjetan porast i u nekim zemljama Srednje i Istočne Europe. U većini zemalja zamjetan je porast upotrebe marihuane. Učestalost njezinog uzimanja najviše se povećala u Češkoj, koja se našla među tri vodeće zemlje.</p>
<p>»U Hrvatskoj s cigaretama i dalje najviše eksperimentiraju dječaci, među kojima ih je čak 70 posto barem jednom zapalilo cigaretu. Među djevojčicama je isto učinilo njih 69 posto«, kazala je prim. dr. Marina Kuzman. Zamjetno je da manje dječaka postaju redoviti pušači, dok se ta navika u djevojčica mnogo brže ustaljuje.</p>
<p>Zamjetan je i porast djece koja su barem jednom u životu popila alkoholno piće - 85 posto dječaka i 79 posto djevojčica. Barem jednom u životu opilo se 62 posto dječaka i 44 posto djevojčica, no osobito je upečatljiv porast opijanja radi opijanja (tzv. binge drinking) među djevojčicama.</p>
<p>Poraslo je uzimanje marihuane, kao i uzimanje alkohola s tabletama (opet djevojčice), dok stagnira uzimanje sedativa i trankvilizatora među dječacima, te uporaba inhalanata među djevojčicama. Upotreba ostalih psihoaktivnih tvari je niska, no povećalo se pušenje heroina.</p>
<p>U odnosu na ostale europske zemlje, Hrvatska je u prosjeku po eksperimentiranju s cigaretama u životu i pušenju više od 40 puta u životu, a jedan je posto iznad prosjeka u pušenju u posljednjih mjesec dana, koje je također ispitivalo istraživanje. Naši petnaestogodišnjaci piju manje od prosjeka ostalih europskih zemalja: po učestalosti pijenja u posljednjih godinu dana Hrvatska je 10 posto ispod prosjeka, a po učestalosti opijanja - 12 posto ispod prosjeka. Po uzimanju marihuane hrvatski se adolescenti nalaze u europskom prosjeku, a po uzimanju sedativa (bez obzira na opći trend smanjivanja) jedan su posto iznad prosjeka. Uzimanje akohola s tabletama učestalije je za dva posto od prosjeka, a uzimanje inhalanata za četiri posto iznad prosjeka.</p>
<p>Droga je u Hrvatskoj mnogo dostupnija nego što se misli. Nabava marihuane ili hašiša nije problem trećini mladih, a različite tablete dostupne su između 14 i 26 posto. Marihuanu je najlakše nabaviti u disku ili kafiću (29 posto), na ulici (24 posto), ali i u školi (11 posto) ili u stanu dilera (22 posto).</p>
<p>Zabrinjava podatak da bi trećina roditelja, po mišljenju djece, dopustila pijenje alkohola u posebnim prilikama, a oko 15 posto djece uopće nije sigurno u roditeljski stav o ovisnostima. Nepobitno je pak da pušenje, alkohol i droga idu skupa jer što je dijete ozbiljniji pušač, to će i češće posegnuti za ostalim ovisnostima, zaključak je hrvatskog istraživanja.</p>
<p>(Tanja Tolić)</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Luku Dubrovnik »pretvorit« će se do kraja ljeta, prednost zaposlenicima</p>
<p>Poduzeću predstoji još dobivanje prvenstvene koncesije iz osnovne djelatnosti, a nastojat će se i na dobivanju drugih koncesija / Planirani ovogodišnji dobitak umanjit će za 40 do 50 posto jer je Lučka uprava snizila cijene priveza / Otkazi svim dosadašnjim korisnicima lučkih poslovnih prostora koji nisu u stanju svakodnevno opsluživati turiste</p>
<p>DUBROVNIK, 20. veljače</p>
<p> – Nakon više od dvije godine čekanja, Luka Dubrovnik dobila je ovih dana rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP) kojim se daje suglasnost za njezinu pretvorbu u dioničko društvo. Temeljni kapital procijenjen je na šest milijuna kuna, pola je u državnom vlasništvu, dok će ostalih 50 posto završiti u rukama bivših i sadašnjih zaposlenika koji, prema netom objavljenom natječaju, imaju prednost prilikom kupnje 6.855 dionica, čija je nominalna vrijednost 400 kuna. </p>
<p> Kako je za Vjesnik izjavio direktor Luke Cvijeto Cvjetković, riječ je o najviše 196 dionica po osobi, odnosno 20.000 maraka po djelatniku, a kako su upisi u tijeku, na buduće se vlasnike apelira da ih ne prodaju kako bi se glavnina zadržala u Luci Dubrovnik. Očekuje se, kazao je Cvjetković, da će sam proces pretvorbe biti okončan koncem ljeta što, međutim, ne priječi određene investicijske zahvate kako bi se što spremnije dočekalo ovogodišnju turističku sezonu, odnosno uklonile očite lanjske pogreške. </p>
<p>Poduzeće je, naime, nakon višemjesečne lanjske krize napokon, prema svemu sudeći, konsolidiralo svoje poslovanje. Cvjetković, koji je mjesto direktora preuzeo nakon poznatih događaja sredinom lanjskoga travnja kada su dokeri zbog Jadrolinijina dugovanja odbili privezati brod »Ivan Zajc«, nakon čega su slijedili razgovori sa sindikatima, ali i revizija poslovanja bivšega rukovodstva koje se tada teretilo za propuste na štetu Luke i zaposlenika, danas tvrdi kako su sva lanjska događanja ad acta. »Sudski su postupci prošlost«, ističe dodavši kako za njima neće biti potrebe ni ubuduće. Dodatni optimizam ulijevaju i vrlo dobre poslovne najave uoči sezone, u tijeku su manji graditeljski zahvati na šminkanju pročelja, očekuje se i određena novčana pomoć, jedino će im dio planiranog dobitka zasad umanjiti za 40 do 50 posto niže cijene priveza što ih je, veli Cvjetković, objavila za ovu sezonu Lučka uprava.</p>
<p> »S obzirom da ćemo manje uprihoditi, bojimo se da će se to kompenizirati većim brojem brodova«, rekao je Cvjetković, spomenuvši pritom kako je činjenica da će i ove godine 40 posto brodova ići pred Stari Grad, a oko 60 posto u Luku Dubrovnik, odnosno Gruž. </p>
<p>Međutim, kad je riječ o turistima i otklanjaju starih grešaka vezanih uz prihvat gostiju, Cvjetković u ime Luke ističe kako bi o svemu trebali imati više razumijevanja i »čimbenici izvan Luke«. Iako nije prozvao ni gradsku niti županijsku vlast, i više je nego očito na kome je rješavanje, primjerice, prometnih zavrzlama zbog kojih gost od Luke do Staroga Grada putuje gotovo 40 minuta. Dopuste li, pak, mjerodavni korištenje rute gradskih autobusa, izbjeglo bi se mukotrpno kruženje gradom, gost bi za samo nekoliko minuta »pristao« ispred ulaza u starogradsku jezgru, čime bi se ujedno izbjeglo doista nepotrebno maltretiranje turista domaćim prometnim čepovima. Iz tih razloga, barem u dijelu gdje je za to kompetentna Luka i njezina Uprava, otkaz suradnje, od ove sezone, mogu očekivati svi oni korisnici njezinih poslovnih prostora koji ne iskažu spremnost za pružanje usluga i tijekom vikenda i blagdana. </p>
<p>Što se, pak, samog poduzeća tiče, Luci Dubrovnik predstoji još i dobivanje prvenstvene koncesije iz osnovne djelatnosti. No, kako je prvotno bila osmišljena kao trgovačka luka, te je stoga gotovo polovica njezinih djelatnika iz te branše, nastojat će se i na dobivanju drugih koncesija što bi osiguralo zbrinjavanje mogućeg viška radne snage iz nekih djelatnosti. </p>
<p>(Katica Cikoja)</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Vlada, ubrzanom privatizacijom, želi PIK Vrbovec isporučiti tajkunima, tvrdi Iveković</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Hrvatska Vlada će ovaj tjedan donijeti odluku o budućnosti osam PIK-ova koji su ušli u program sanacije. No, zabrinjava da se pod krinkom ubrzane privatizacije, bez odštete za opranih 13 milijuna kuna, što je utvrđeno revizijskim nalazom, PIK Vrbovec zapravo želi dati nekom od domaćih tajkuna, rekao je u utorak na konferenciji za novinare Mario Iveković, voditelj zagrebačkog ureda Hrvatske udruge sindikata (HUS).</p>
<p>Iveković je dodao da je u načinu konsolidacije poslovanja PIK-a Vrbovec, bez znanja javosti, prevaganuo privatni interes pojedinih članova Uprave PIK-a Vrbovec, čiji Nadzorni odbor, navodno više ne postoji. Iveković je dodao da su predsjednik Uprave PIK-a i zamjenik predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju, kumovi, te da nije poznato što zapravo radi Vladina Koordinacija za sanaciju. Uz PIK Vrbovec, radi se o Belju, Vupiku, IPK-u Osijek, Jasinju i PP-u Orahovica. </p>
<p>Kako se čulo, Vlada je posve zaboravila na transparentnost privatizacije poljoprivrednih poduzeća u državnom vlasništvu, u kojima radi više od 12.000 uposlenih. Nadalje, kažu u HUS-u, uposlenici PIK-a Vrbovec su prepušteni sami sebi, iako predstavnik većinskog sindikata (PPDIV-a) sjedi u Koordinaciji. </p>
<p>Željko Prelec, predsjednik HUS-ove podružnice u PIK-u Vrbovec, rekao je da poduzeće radi sa 10 posto kapaciteta, te da mjesečni gubici iznose 27 milijuna kuna. On drži da je agonija PIK-a počela 1999. s povratkom Zlatka Dominikovića na mjesto prvog čovjeka PIK-a. Uz njega, za propast PIK-a su krivi i bivši gradonačelnik Vrbovca Đuro Turk te župan Zagrebačke županije Branimir Pasecky, koji su uz pomoć ondašnjih političkih moćnika zastavili ulazak stranog partnera u Vrbovec, kaže Prelec.</p>
<p>Iveković se nije složio ni s planom konsolidacije PIK-a, prema kojem bi država PIK-u, kao i poslovne banke otpisala 50 posto dugova, jer se planom predviđa i otpis pet zaostalih plaća kao i regres. Nadalje, u planu stoji da bi država osigurala sredstva za zbrinjavanje 427 uposlenih u PIK-u, dok bi 500 radnika postalo njegov kooperant. U PIK-u bi ostalo raditi oko 1.000 radnika.</p>
<p>Odgovarajući na novinarska pitanja, Iveković se upitao ne koristi li Agrokor, uz uslužni tov junadi u PIK-u Vrbovec, i njegove izvozne brojeve, kad se radi o izvozu goveđeg mesa u Italiju? (M. Petković)</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Načelnik PU dubrovačko-neretvanske Eduard Čengija podnio ostavku </p>
<p>Ostavku je, kazao je novinarima, podnio zbog zdravstvenih razloga a i dalje će raditi u toj upravi / Od 1994. jedini nerazjašnjeni pokušaji ubojstva odvjetnika Jakšića i novinara Masle, pohvalio se Čengija / U oba slučaja - izostala suradnja žrtve s policijom</p>
<p>DUBROVNIK, 20. veljače</p>
<p> – Načelnik Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Eduard Čengija u utorak je podnio ostavku. Prema njegovim riječima, zahtjev za razrješenjem s funkcije načelnika, koju je obnašao proteklih osam godina, podnio je zbog zdravstvenih razloga a ostat će i dalje raditi u Policijskoj upravi. </p>
<p>Inače, Eduarda Čengiju se proteklih godina nekoliko puta dovodilo u vezu s nizom navodnih nepravilnosti u radu Policijske uprave. U posljednje ga je vrijeme žestoko napadao saborski zastupnik HSS-a Srećko Kljunak. </p>
<p>Čengija je naglasio kako ne želi da se njegova ostavka dovodi u vezu sa stupanjem na snagu Zakona o policiji i Uredbe o preustroju MUP-a, jer smatra da će se time poboljšati rad policije. »Što se tiče špekulacija o mom radu, njih pobijaju rezultati rada PU-a kao i nedavna odluka Državnog odvjetništva o odbacivanju kaznene prijave protiv mene«, kazao je Čengija, dodajući da je za podnošenje ostavke dobio potporu ravnatelja policije Ranka Ostojića. </p>
<p>Novinari su zatražili odgovore o istrazi o pokušaja ubojstva dubrovačkog odvjetnika Srđa Jakšića. Načelnik Čengija je kazao da je policija od 30. prosinca 2000., kada se dogodio napad na Jakšića, do danas obradila 396 osoba kroz obavijesne razgovore i kriminalističku obradu. Napravljeno je 34 pretresa stanova i ostalih prostora, pri čemu su pronađena dva revolvera i jedan pištolj te velike količine raznog streljiva te dijelova eksplozivnih naprava, kao i značajne količine narkotika. </p>
<p> »Od 1994. do 2000. na području ove policijske uprave izvršena su 34 ubojstva ili pokušaja ubojstva te jedno čedomorstvo. Do danas jedino su nerazjašnjeni ostali pokušaji ubojstva novinara Antuna Masle i odvjetnika Srđa Jakšića i ne može se reći da smo bili neučinkoviti. Da bi se ovakvi slučajevi uspješno rješavali, potrebna je maksimalna suradnja žrtve s policijom što u oba slučaja nije ostvareno. Mi sa slučajem Jakšića još nismo završili, pred nama je dosta materijala, ali i on će morati objasniti neke postupke koji nam nisu jasni. U to ne mogu ulaziti jer je to predmet daljnje istrage«, pojasnio je Čengija. </p>
<p>Govoreći o slučaju novinara Masle, na kojeg je 1996. još uvijek nepoznati atentator ispalio hice iz vatrenog oružja, Čengija je kazao kako je bio na mjestu događaja, navodnome, jer, naglasio je, postoji osnovana sumnja da se napad nije dogodio na tome mjestu te Globusovu novinaru poručio kako su mu vrata PU-a uvijek otvorena. Detaljnije odgovore o slučaju Jakšić, u okvirima koji neće ometati istragu, potom je dao načelnik kriminalističke policije Ivan Mrđen, istaknuvši da je jedna osoba pucala, a za sada je nepoznato koliko je napadača bilo, o čemu dvoji i sama žrtva napada«. (Anton Hauswitschka)</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>»Gospićka skupina«: Martin Marković pušten iz pritvora</p>
<p>RIJEKA, 20. veljače</p>
<p> – Trećeokrivljenom članu »gospićke skupine« Martinu Markoviću Ifanu u utorak je ukinut pritvor i pušten je da se brani sa slobode. To rješenje je na prijedlog branitelja donio zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Rijeci Doris Hrast. Marković je osumnjičen za sudjelovanje u događajima u Pazarištima, odnosno za osiguranje navodne likvidacije građana srpske nacionalnosti. Njegov branitelj Velimir Došen tvrdi da su dokazi pokazali da Ifan nije sudjelovao ni u jednoj radnji koja je predmet inkriminacije te vjeruje da neće biti obuhvaćen optužnicom kao ni ostala njegova dva branjenika Joso Miletić i Ivica Jovanović, pušteni iz pritvora 17. studenoga prošle godine. U pritvoru ostaju Tihomir Orešković, Ivan Rožić, Stjepan Grandić i Milan Čanić. </p>
<p>»Vjerovao sam u Boga i mog odvjetnika i nije mi bilo teško proboraviti 167 dana u pritvoru jer sam znao da se borim za pravdu«, izjavio je Ifan ushićen rješenjem o puštanju iz pritvora. Branitelj Tihomira Oreškovića i Stjepana Grandića, riječki odvjetnik Milenko Škrlec je novinarima rekao kako sada i ostali branitelji očekuju da će njihovi branjenici iz »gospićke skupine« biti pušteni iz pritvora. »Držim da je ova odluka o puštanju iz pritvora Markovića još jedan korak prema končanoj potvrdi tvrdnje branitelja da zbivanja u Gospiću potkraj 1991. ne mogu biti podvedena pod ratni zločin, već, ako se dokaže, pod ubojstva na koja se može primijeniti zakon o oprostu«, mišljenja je Škrlec. Tijekom utorka ujutro Stjepanu Grandiću je priopćeno da je dobio sina, a odvjetnici i tu vijest drže dobrim znakom u nastavku razrješavanja »gospićkog slučaja«. (D. Herceg)</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Kovačević: Stvorit ćemo uvjete da ne rušimo bespravno sagrađene kuće </p>
<p>Ako objekt bude usklađen s prostornim planovima, ako će se za njega znati vlasnik i ako on plati sve zakonom predviđene pristojbe, tada će objekt biti legaliziran, opisao je ministar Božo Kovačević program sanacije bespravne gradnje / Prekršajni suci na više od pola presuda, od ukupno 572, izrekli kazne manje od minimalnih, požalio se ministar </p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja uskoro će predložiti Vladi tri potpuno nova zakona koji bi hrvatsko zakonodavstvo trebali približiti Europskoj uniji kad je riječ o zaštiti okoliša, rekao je u utorak na konferenciji za novinare ministar Božo Kovačević.</p>
<p>Od zakonodavnih aktivnosti koje već godinu i pol provodi to ministarstvo, istaknuto je njih pet. Među njima, tri su nova zakona (Zakon o fondu za okoliš, Zakon o prostornom uređenju i Zakon o zaštiti prirode), ali i izmjene i dopune Zakona o gradnji - što je jedan od najvažnijih dokumenata ovog ministarstva, od kojeg se očekuje prevencija i suzbijanje bespravne gradnje. </p>
<p>Kako se već dugo najavljuje, taj bi paket izmjena trebao pojednostaviti proceduru dobivanja građevinske dozvole, i to tako što ukida lokacijsku, kao dosadašnju praksu upravnog postupka koji se mogao provesti da bi se podnio zahtjev za građevinsku dozvolu. Drugo, najavljeno je i skraćivanje procedure prikupljanja potrebnih suglasnosti i treće, na taj bi se paket izmjena trebao nadovezati Program sanacije bespravne gradnje. </p>
<p>Kako je objasnio ministar Kovačević za svakog investitora bespravne građevine vrijedilo bi pravilo višestruko skuplje komunalne naplate, a tako dobivena sredstva uplaćivala bi se u fond za zaštitu okoliša. Ministar je taj prijedlog objasnio kao tri »ako« uvjeta, kojih bi se trebali pridržavati svi bespravni investitori koji žele da im objekt ostane čitav. </p>
<p>»Ako objekt bude usklađen s prostornim planovima, ako će se za njega znati vlasnik i ako on plati sve zakonom predviđene pristojbe, tada će objekt biti legaliziran. Međutim, ako vlasnik ne iskaže spremnost da legalizira svoju građevinu, tada će mu biti naplaćena višestruko viša komunalna naknada, a ako se ni toga ne bude pridržavao, srušit ćemo građevinu, zaključio je Kovačević.</p>
<p>Na upit novinara kada se može očekivati nastavak rušenja bespravno sagrađenih objekata, ministar je odgovorio da će javnost o svemu i na vrijeme biti obaviještena. Iz njegova bi se odgovora moglo zaključiti da rušenja neće biti do daljnjega, ako bespravni investitori prihvate uvjete navedene u Programu sanacije bespravne gradnje. </p>
<p>Osvrćući se na prošlogodišnji rad Ministarstva, Kovačević je posebno istaknuo rezultate triju inspekcija koje djeluju u sklopu ministarstva - građevinske, urbanističke i zaštite okoliša - koje su povećale svoj rad 38,5 posto u odnosu na 1999. </p>
<p>»Zatvoreno je 31,5 posto više gradilišta, broj zaključaka o obustavama inspekcijskih postupaka povećan je za 55,9 posto. Urbanistička inspekcija i inspekcija za zaštitu okoliša i prirode, također su zabilježile 76,5 posto više prekršajnih prijava i inspekcijskih nadzora kojih je u odnosu na 1999. bilo 78 posto više, obrazložio je ministar.</p>
<p>No rezultati bi bili i bolji da rješavanje problema ne otežava premalo inspektora i njihova slaba opremljenost, ali i - suci prekršajnih sudova. Naime, oni su na više od polovice presuda, od ukupno 572, izrekli kazne manje od minimalnih propisanih zakonom, što, prema ministru Kovačeviću, »pokazuje da sudovi i dalje ignoriraju zakon i uopće ne pomažu u ostvarivanju zakonitosti i reda na području gradnje«. »Prekršajni suci ne pokazuju nikakvu društvenu odgovornost, no slično je i s Vrhovnim sudom. Konkretno, u jednom inspekcijskom postupku, koji je vođen 1996. i 1997., izrečena je inspekcijska mjera na koju se investitor žalio, jer je Upravni sud presudio u korist inspekcije. Nakon toga je zamjenik državnog odvjetnika Vrhovnom sudu podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti, pa je tek u prosincu prošle godine Vrhovni sud donio presudu, pozivajući se na odredbe zakona koji je izvan snage - od 1995. </p>
<p> «Znamo da je Ministarstvo pravosuđa Republičkom prekršajnom sudu uputilo pismo u kojem se traži da se predmeti građevne i inspekcije za zaštitu okoliša postave kao prioriteti, a to, međutim, dosad nije slučaj. Osim malih kazni suci su i spori, pa kao »pravna zastara« završava oko 30 posto svih predmeta, odgovorila je novinarima pomoćnica ministra za tehničke poslove Josipa Blažević-Perušić. </p>
<p>Claudio Kramarić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Unatoč prijedlogu HZMO-a, najniža državna plaća ostaje 1.700 kuna</p>
<p>Stav je socijalnih partnera da tu osnovicu ne treba povećavati, bez obzira na to što je svima jasno da bi Mirovinski zavod zbog toga mogao imati problema s financiranjem mirovina / HZMO bi trebao ili nešto dublje posegnuti u državni proračun ili, dugoročnije, i rezati prava iz mirovinskog osiguranja, tvrdi glavni ravnatelj HUP-a Željko Ivančević/ Sindikati se pak boje da bi povećanje najniže osnovice za obračun doprinosa potaknulo - otkaze </p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> – Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje teško će dobiti odobrenje Vlade za povećanje najniže osnovice za obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje sa 1.700 do 1.900 kuna, odnosno s 2.550 na 2.900,11 kuna za obrtnike. To znači da neće rasti plaća za približno 250.000 radnika koji su danas prijavljeni na minimalnu plaću, jer je nacionalnim kolektivnim ugovorom koji je sa sindikatima potpisao bivši ministar Joso Škara utvrđeno da najniža osnovica ujedno predstavlja i najnižu plaću. No, tom bi mjerom bili obuhvaćeni i svi oni radnici čije se plaće obračunavaju na temelju koeficijenta s kojim se minimalna osnovica množi. Prema nekim procjenama, ukupno je riječ o približno 800.000 radnika.</p>
<p>Iako se o tome još nije detaljno razgovaralo u okviru Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV), stav je i Vlade i poslodavaca, ali i - sindikata, da tu osnovicu ne treba povećavati, bez obzira na to što je svima jasno da bi Mirovinski zavod zbog toga mogao imati problema s financiranjem mirovina. Podsjetimo, Upravno vijeće HZMO-a takvu je odluku donijelo prije dvadesetak dana, slijedom zaključka da su prihodi, s obzirom na očekivane rashode mirovinske blagajne, planirani nerealno, te da se na temelju njih mirovine neće moći redovito isplaćivati. Poslodavci su reagirali već tada: glavni ravnatelj HUP-a Željko Ivančević podnio je ostavku na članstvo u Upravnome vijeću, a nekoliko dana kasnije objavljen je i naputak poslodavcima, prema kojemu se, između ostaloga i zbog te najave, preporuča da na to odgovore - i otpuštanjem radnika, ako to bude potrebno.</p>
<p>HUP kod tog stava ostaje i dalje, potvrdio je u razgovoru za Vjesnik Ivančević.</p>
<p>»Problem je u tome što je Upravno vijeće o povećanju osnovice počelo razgovarati u vrijeme kad sindikati i Vlada dogovaraju politiku plaća u narednom razdoblju i razgovaraju o ograničenju rasta plaća, čak i o njihovu smanjenju. A povećanje osnovice bitno bi utjecalo na porast cijene rada«, komentira Ivančević. Dodaje da će, ako Vlada ostane kod stava da se ide na smanjenje plaća, HZMO teško dobiti odobrenje za povećanje osnovice. </p>
<p>»Činjenica je da je Mirovinski zavod to predlagao zbog problema koje ima u vrijeme isplate mirovina, no rješenja treba tražiti na drugi način. Prvo, vjerojatno tako što će HZMO nešto dublje posegnuti u državni proračun«, kaže naš sugovornik i dodaje kako bi, prema njegovim procjenama, iznos koji država mjesečno doznačuje na račun HZMO-a trebalo povećati za približno 300 milijuna kuna. Drugo je rješenje u tome da se dugoročnim mjerama radi na smanjenju troškova Zavoda: od rezanja prava iz mirovinskog osiguranja, drukčijeg poslovanja s imovinom u vlasništvu HZMO-a, do promjene poslovanja s bankama, kako bi se smanjili troškovi za kredite koje Mirovinski zavod podiže da bi isplatio mirovine, kaže Ivančević. Prema njegovim riječima, u tom se procesu ne bi trebalo libiti ni korekcija Zakona o mirovinskom osiguranju, koji daje veća prava nego što se u ovome trenutku mogu ispuniti.</p>
<p>Povećanje najniže mirovinske osnovice, na temelju koje bi rasla i najniža plaća, odnosno sve plaće koje se računaju na temelju koeficijenata, ima apsolutnu podršku sindikata, uz jedno - »ali«, kaže za Vjesnik predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. To »ali« odnosi se na bojazan da bi poslodavci rast troškova mogli rješavati smanjenjem broja zaposlenih, posebno u tekstilnoj industriji, gdje je najniža državna plaća gotovo pravilo.</p>
<p>»Kad pogledate kako su poslodavci reagirali na smanjenje radnog tjedna sa 42 na 40 sati ili na neke slične mjere, bojim se da bi povećanje najniže osnovice za obračun doprinosa moglo dovesti do otkazivanja i ono malo preostalih kolektivnih ugovora i do toga da se traži novi način za formiranje cijene rada, što bi nas dovelo u bitno nepovoljniju situaciju«, kaže Sever. </p>
<p> »Da čovjek može računati na to da će naći posao za pet-šest mjeseci, onda ne bismo bili toliko rezervirani. Ovako, stav je sindikata da apsolutno podržavamo svako povećanje plaća, no o tome moraju porazgovarati sva tri socijalna partnera, kako bi se pronašlo rješenje koje neće imati negativne posljedice«, kaže Sever.</p>
<p> No, kako sada stvari stoje, dodaje, rješenje prema kojem će »vuk biti sit, a koza cijela«, teško će se naći. Naime, u ovom su trenutku sindikati već u nemogućoj situciji u pregovoru s Vladom o politici plaća, kaže naš sugovornik, jer moraju odlučiti između toga da se smanjuju plaće i toga da se troškovi rada smanjuju smanjenjem broja zaposlenih.</p>
<p>Mogućnost koja bi zadovoljila i vuka i kozu iz naše priče, doduše, postoji: tri socijalna partnera mogu dogovoriti novi nacionalni kolektivni ugovor u kojem bi se najniža državna plaća odvojila od osnovice za obračun doprinosa. Time rast osnovice ne bi značio i rast svih plaća koje se utvrđuju putem koeficijenata, a troškovi rada za poslodavce bi rasli samo u stavci doprinosa. No, u praksi bi se dogodila nelogičnost da netko prima nižu plaću od one na koju mu se računaju doprinosi, čime bi došlo i do neustavnih razlika između zaposlenih.</p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Unatoč velikom porastu zaposlenosti, tisuće Istrana traže kruh u Italiji</p>
<p>U prošlih 10 godina u Istru se doselilo 25.000 ljudi od kojih se dobar dio zapošljavao po raznim prioritetima, prvenstveno u državnim službama? / Od 10.800 registriranih gospodarskih subjekata, aktivno tek 52 posto</p>
<p>PAZIN, 20. veljače</p>
<p> - Koliko je Istrana iz zatvorenih poduzeća, ali i žena, pretežito umirovljenica, potražilo kruh u susjednoj Italiji, ne birajući poslove za nevelike lire?! Odgovor na to često konfliktno pitanje nije se čuo ni na tematskoj zadnjoj konferenciji Županijske skupštine u ponedjeljak navečer u Pazinu, kojom prigodom je jedina tema bila - gospodarsko stanje u Istarskoj županiji. Štoviše, predsjednik Skupštine Damir Kajin kategorički je ustvrdio da u Italiji radi iz Istre najviše od 5.000 do 6.000 ljudi, replicirajući glavnom sindikalnom povjereniku SSSH za Istarsku županiju Silvanu Hrelji, koji tvrdi da je preko granice egzistenciju potražilo više od 20.000 Istrana. A još prošloga petka, Ivan Jakovčić je na pitanje o tome koliko ljudi iz Istre zarađuje kruh u Italiji odgovorio: »Vrlo veliki broj, procjenjujem od 15.000 do 20.000. Tako će ostati sve do onog trenutka dok u Istri ne stvorimo mogućnost za dostojanstven život i dobru zaradu. Uporno i svakodnevno radimo na tome!«</p>
<p>Jakovčića na tematskoj raspravi o gospodarstvu nije bilo, pa je dvojba ostala otvorenom, jer se radi o »neuhvatljivih« 14.000 istarskih »gastarbajtera«. Isto tako, vrlo su upitne brojke o migracijskim kretanjima, odnosno tzv. ciljanom doseljavanju u Istru u prošlih 10 godina. Kajin tvrdi da se radi o 25.000 ljudi, od kojih se dobar dio zapošljavao po raznim prioritetima, prvenstveno u državnim službama. Tako je nastala pomalo neobična situacija: Istra ima najveći porast zaposlenih u Hrvatskoj od oko 3.500 ljudi godišnje, a istodobno je dosegla najveći dosad zabilježeni broj nezaposlenih - više od 13.000 na kraju prošloga siječnja.</p>
<p>Možda tih dvojbi u vezi s migracijama i prioritetnim zapošljavanjem ne bi ni bilo da gospodarstvo nije u teškoj krizi, iako je istarsko u evidentnoj prednosti. I to ponajprije po najvišem rastu turističkog prometa, izrazito većem izvozu od uvoza i najefikasnijem sustavu poticanja malog i srednjeg poduzetništva. I to sve spram činjenice da je od 10.800 registriranih gospodarskih subjekata aktivno tek 52 posto.</p>
<p>Nova dvojba pojavila se u vezi s nedostatkom kvalificiranih radnika, prvenstveno za brodogradnju, koja se oporavila nakon teške krize, pa i turizam, koji će po prognozama ovoga ljeta doseći predratne rezultate. Bojazan od uvoza jeftine radne snage iz inozemstva, pa i udaljenijih istočnih zemalja, iskazao je i vijećnik i saborski zastupnik Nevio Šetić. Ali, ako »Uljanik«, kao i i druga brodogradilišta, ne promijeni proizvodne koncepcije, drugih izlaza neće biti. I pored opće besposlice, mladi nerado idu u teška brodograđevna zanimanja, a i oni iskusniji, koji su donedavna radili u »Uljaniku« otišli su za višestruko većim primanjima u nedaleka talijanska brodogradilišta. U tom kontekstu zanimljiv je i prijedlog Tomislava Ravnića, koji traži da jedan od zaključaka Županijske skupštine bude i zahtjev Vladi da se visoke plaće prikrate za 10 posto kako bi se osiguralo zapošljavanje mladih, uz dodatnu pripomoć iz raznih državnih fondova. Na taj način, po Ravnićevu mišljenju, osiguralo bi se posao za 130.000 mladih. On spominje, osim stršeće plaće direktora Riječke banke, koju je država nedavno sanirala novcem poreznih obveznika, jednako neprihvatljivu plaću direktora Tvornice duhana Rovinj, »koja je odraz monopola«. Usklađenjem te plaće s našim prilikama moglo bi se zaposliti barem pedesetak pripravnika, tvrdi Ravnić.</p>
<p>U sklopu stanja istarskoga gospodarstva, indikativne su i dvojbe u vezi sa sanacijom »Pazinke« i Istarske banke. Dok s jedne strane kritičari, predvođeni Šetićem, zamjeraju IDS-ovoj strukturi navodno neuspjelo miješanje u gospodarstvo upravo na ta dva primjera, Kajin tvrdi da je to miješanje spasilo u Istarskoj banci 800 milijuna kuna štednih uloga. A, što se »Pazinke« tiče, za koju se rješenje vidjelo u pronalaženju strateškog partnera iz inozemstva, na žalost, Hrvatski fond za privatizaciju odlučio se za stečaj, mimo volje županijskih struktura. Riječ je o 650 zaposlenih, prvenstveno radnica i proizvodnji koja ima tržište. U tom kontekstu mnoge je iznenadilo da je protiv dvojice čelnih ljudi »Pazinke«, bivšeg direktora Vlade Črnca i sadašnjeg Mladena Močiboba podnesena krivična prijava zato što još prije dvije godine nisu pokrenuli stečajni postupak.</p>
<p>Jedinstveno je mišljenje samo u vezi s kritikom Hrvatskog fonda za privatizaciju i Vlade zbog nepoštivanja dogovora o nastavku privatizacije »Anite« iz Vrsara, »Lagune« Novigrad i »Rovinjturista« po ESOP programu, čime bi se ispravila pretvorbena nepravda prema zaposlenicima i malim dioničarima te omogućilo njihovo sudjelovanje u upravljanju. Mimo bilo kakvih dogovora, zaobilazeći čak i Koordinaciju za upravljanje državnim portfeljem, HFP je većinske pakete odlučio prodati na tržištu! Razljućeni takvim zaokretom, istarski vijećnici su ponovili stari zahtjev da se polovina novca od prodaje poduzeća vrati za razvojne programe i novo zapošljavanje.</p>
<p>(Mirko Urošević)</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Danas konačni dogovor o raspodjeli zlata bivše SFRJ</p>
<p>ZAGREB, 20 veljače</p>
<p> - Sastanak nasljednica bivše SFRJ i međunarodnog posrednika Arthura Wattsa koji će se u srijedu održati u Ljubljani, trebao bi dati odgovor na pitanje je li moguć dogovor oko raspodjele zlatnih rezervi deponiranih u Baselskoj banci za međunarodna poravnanja (BIS). Problem je u ključu oko raspodjele te imovine. </p>
<p>Dok Hrvatska i Slovenija pri podjeli imovine inzistiraju na ključu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) prema kojem se otplaćuju i obveze bivše države, na zadnjem susretu su Makedonija i BiH predložile novi ključ. SRJ se tada držala neutralno tvrdeći da njoj odgovara i jedna i druga varijanta raspodjele zlata bivše države. Međutim, nakon sastanka jugoslavenskog i makedonskog premijera u Beogradu u ponedjeljak, makedonski premijer Ljupčo Georgijevski je izjavio da bi dvije zemlje »mogle imati zajedničke stavove za predstojeće pregovore o sukcesiji«.</p>
<p>Prema ključu MMF-a Hrvatskoj bi, iz baselske Banke za poravnanja trebalo pripasti oko 118 milijuna dolara. Po tom ključu dugovi bivše SFRJ raspodijeljeni su prema slijedećim postotcima: SR Jugoslavija 36, 50; Hrvatska 28,49; Slovenija 16,39, BiH 13, 20; i Makedonija 5,4. </p>
<p>Prema modelu koje su nedavno predložile Makedonija i BiH, ključ MMF-a bi vrijedio i dalje za otplatu dugova bivše države dok bi se pri raspodjeli imovine koristio drukčiji ključ (koji bi više uzimao u obzir broj stanovništva) koji bi tim dvjema republikama donio nešto više novca. Hrvatska i Slovenija i dalje inzistiraju da ključ MMF-a vrijedi jednako i za obveze kao i za raspodjelu imovine. </p>
<p>Sljedeća faza nakon raspodjele zlata trebala bi bi raspodjela veleposlanstava bivše države i to po istom ključu kakav se prihvati i za raspodjelu zlatnih poluga. Ostatak sukcesije vjerojatno neće ići tako glatko kao podjela zamrznute imovine. Posebno je pak pitanja povratak opljačkanih umjetnina i drugih vrijednosti tijekom agresije na Hrvatsku. Nove jugoslavenske vlasti su obećale kako će tu imovinu vratiti kada se za to stvore uvjeti, ali dosada u tom pogledu još nije ništa učinjeno. </p>
<p> Nakon što je promjenom vlasti u Beogradu SR Jugoslavija prestala inzistirati da bude isključiva nasljednica bivše SFRJ, pregovori o nasljedstvu ipak su krenuli s mrtve točke. Kada bi se na sastanku u Ljubljani u srijedu dogovorio i ključ za podjelu te imovine, mogao bi to biti početak procesa koji će vrlo dugo trajati. (M. Barišić)</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Za priključivanje EU Hrvatska mora aktivirati sve svoje ljudske i gospodarske mogućnosti </p>
<p>Predsjednik Mesić istaknuo je da će Hrvatska znatno pridonijeti stabilizaciji cijele regije / Austrijski predsjednik Klestil osvrnuo se na novi kurs hrvatske Vlade u unutarnjoj i vanjskoj politici koji je, unatoč gospodarskim i socijalnim poteškoćama, rezultirao nizom važnih reformi </p>
<p>BEČ, 20. veljače (Od Vjesnikove izvjestiteljice) </p>
<p> - »Austrija je već za europskim stolom i poduzima sve da se i Hrvatska uskoro nađe u toj zajednici, ne samo kao gost nego kao član koji joj može znatno pridonijeti«, istaknuo je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić nakon razgovora s predsjednikom Republike Austrije Thomasom Klestilom. Tim susretom u utorak je službeno započeo trodnevni posjet predsjednika Mesića Austriji. </p>
<p> Austrijski su političari među prvima prepoznali što se događa u bivšoj Jugoslaviji i Beč je među prvima priznao neovisnu Hrvatsku, podsjetio je Mesić. Zahvalio je Austriji na pomoći koju je dosad pružala Hrvatskoj i na potpori koju uživamo u nastojanjima za priključenje Europskoj uniji. </p>
<p>Posjet predsjednika Mesića vrhunac je u razvoju odnosa Austrije i Hrvatske koje je samo lani obilježilo više od 30 bilateralnih susreta, rekao je predsjednik Klestil. Posebno se osvrnuo na novi kurs hrvatske Vlade u unutarnjoj i vanjskoj politici koji je, unatoč gospodarskim i socijalnim problemima, rezultirao nizom važnih mjera. Istaknuo je pritom povratak izbjeglica, suradnju s Haaškim sudom, jačanje demokracije i pravne države, reformu medija i regionalnu suradnju. »Hrvatska je kao domaćin Zagrebačkog summita prvi put uspjela za istim stolom okupiti sve države zapadnoga dijela jugoistoka Europe i članice Europske unije«, naglasio je austrijski predsjednik napomenuvši da su na tom skupu i službeno započeli pregovori Hrvatske i Europske unije o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. </p>
<p>»Vjerujem da važnost tog koraka nije samo u približavanju Hrvatske Uniji nego i u priznanju uspjeha nove hrvatske Vlade«, zaključio je Klestil.</p>
<p>Gospodarski odnosi dviju država, ustvrdili su Mesić i Klestil, u stalnom su usponu. Austrija je nakon Sjedinjenih Država i Njemačke treći investitor u Hrvatskoj, a prema vrijednosti trgovinske razmjene među najvažnijim partnerima hrvatskog gospodarstva. Hrvatska je i ove godine u središtu brojnih gospodarskih aktivnosti, a posjet predsjednika Mesića bit će još jedan impuls za intenziviranje suradnje, ocijenio je Klestil. Hrvatski predsjednik ustvrdio je da priključivanje Europskoj uniji zahtijeva prilagodbu zakonodavstva i ostvarenje gospodarskih kriterija, za što će Hrvatska morati aktivirati sve svoje ljudske i gospodarske resurse. Važan je preduvjet za to, zaključeno je u razgovoru dvojice predsjednika, prometno povezivanje Jadrana sa Srednjom Europom, prije svega izgradnjom autocesta i moderniziranjem željeznice. </p>
<p>»Austrijski i hrvatski stavovi o stanju u široj regiji identični su«, rekao je Mesić. Rješenja za sva otvorena pitanja, istaknuo je još jednom, mogu se naći dogovorima i pregovorima bez upotrebe sile.</p>
<p>»Smatramo da će Hrvatska znatno pridonijeti stabilizaciji cijele regije«, naglasio je Mesić dodavši da Hrvatska, ali i ostale susjedne zemlje, moraju pomoći da Bosna i Hercegovina uskoro profunkcionira kao demokratska i europska država. Hrvatski predsjednik potvrdio je da službeni Zagreb poduzima sve kako bi Hrvati izvan domovine bili element suradnje, a ne poluga za uzimanje tuđih teritorija. Gradišćanski Hrvati kao građani Austrije svjesni su svoga hrvatskoga podrijetla i most su koji hrvatsko-austrijsku suradnju čini još uspješnijom. </p>
<p>Mesić, na čelu hrvatskoga izaslanstva, sastaje se i kancelarom Wolfgangom Schüsselom te s Heinzom Fischerom, predsjednikom Nacionalnog vijeća, donjeg doma austrijskog parlamenta. U hrvatskom izaslanstvu, uz Predsjednikove savjetnike za vanjsku politiku i gospodarstvo, Tomislava Jakića i Stjepana Zdunića, jesu i ministar za europske integracije Ivan Jakovčić te zamjenica ministra vanjskih poslova Vesna Cvjetković-Kurelec. </p>
<p>Predsjednik Mesić tijekom radne večere koju priređuje hr vatsko veleposlanstvo, treba razgovarati s nizom uglednih austrijskih gospodarstvenika i bankara koji su pokazali zanimanje za ulaganja u Hrvatsku ili za proširenje suradnje. </p>
<p>Juliana Štrbić</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>INA i kotorski Jugopetrol potpisali ugovor vrijedan 40 milijuna dolara</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> - Predsjednik Uprave Ine dr. Tomislav Dragičević i generalni direktor Jugopetrola u Kotoru Nikola Dragomanović potpisali su u utorak u Zagrebu ugovor o isporuci Ininih proizvoda u 2001. godini vrijedan otprilike 40 milijuna dolara. Temeljem tog ugovora, Ina će ove godine na crnogorsko tržište izvesti 180 tisuća tona derivata (110.000 tona dizela i 70.000 tona benzina), te 60.000 tona loživog ulja, 10.000 tona mlaznog goriva i 3000 tona bitumena. </p>
<p>Čelnici dviju tvrtki izrazili su zadovoljstvo nastavkom dobre suradnje, započete u travnju prošle godine kad je potpisan prvi ugovor. Naime, kotorska tvrtka dobila je pouzdanog opskrbljivača naftnim derivatima, a Inina je strategija vratiti se na tržišta bivše Jugoslavije. </p>
<p>Dragomanović očekuje da će se s rastom crnogorske privrede i standarda povećati i opseg poslova njegove tvrtke s Inom. Uz naftne derivate, kotorski Jugopetrol zainteresiran je i za plin, maziva te ostale Inine proizvode. </p>
<p>Podsjetio je da je Ina nekad bila veliki ulagač u istraživanje nafte u Crnoj Gori pa vjeruje da će, kad Jugopetrol ponovo krene u to, biti posla i za naftne platforme hrvatske kompanije. </p>
<p>Govoreći o Ininim planovima u ostalim državama nastalim raspadom Jugoslavije, Dragičević je kazao da su već potpisali ugovor s beogradskim Beopetrolom, a o suradnji razgovaraju i s Naftnom industrijom Srbije te tamošnjim privatnim trgovcima. Zasad za područje Srbije imaju ugovor o izvozu vrijednom između 70 i 75 milijuna dolara. Poslovanje u BiH postavit će preko Ine BiH, a namjeravaju povećati udio Ine na tom tržištu sa sadašnjih 35 posto, dok se na slovenskom tržištu nadaju da neće doći do pada plasmana. </p>
<p>Dragomanović i Dragičević posebno važnim ocjenjuju uspostavu izravnog plaćanja putem Privredne banke Zagreb koja ima korespondentske odnose s Hipotekarnom bankom Podgorica.</p>
<p> Naime, između Hrvatske i Crne Gore još nije profunkcionirao platni promet, a dogovorene veze dviju banaka omogućuju da se financijska strana ugovora provede uz niže troškove i punu sigurnost naplate. </p>
<p>Direktor Hipotekarne banke Podgorica Slavko Drljević istaknuo je da se suradnjom s Privrednom bankom Zagreb žele stvoriti mogućnosti za druge takve poslove između hrvatskih i crnogorskih tvrtki. Član Uprave PBZ-a Franjo Filipović je, napominjući da su slične odnose prije nekoliko mjeseci uspostavili u Srbiji, izrazio nadu da će njihovi partneri biti profesionalni. </p>
<p>(Željko Bukša)</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>U Splitu i Zagrebu skupljaju se potpisi za referendum o zakonu za branitelje</p>
<p>SPLIT, 20. veljače</p>
<p> – Središnji nacionalni stožer za obranu digniteta Domovinskog rata u utorak točno u podne na splitskoj Rivi počeo je s prikupljanjem potpisa građana za raspisivanje referenduma kako bi se donio ustavni zakon što bi svim hrvatskim braniteljima pri kaznenom progonu, zajamčio isti tretman kakav su imali pripadnici vojski zapadnog svijeta i antifašističkog pokreta u Hrvatskoj. </p>
<p>Sudeći prema broju okupljenih Splićana, prvog dana potpisivanja odaziv peticiji bio je velik. Među njenim prvim potpisnicima bili su i splitsko-dalmatinski župan, prof dr. Branimir Lukšić i članovi Poglavarstva splitsko-dalmatinske županije, dr. Ivan Bošković i Ilija Krišto, predsjednik splitsko-dalmatinskog HDZ-a. Kako je priopćio predsjednik Stožera, pukovnik Mirko Čondić, od građana se traži da odluče »jesu li za progon i zatvaranje pripadnika svoje pobjedničke vojske, što civiliziranje države ne poznaju, ili su za primjenu standarda i načela koja vrijede u tim istim državama«. Stožer očekuje da će u Splitu i Zagrebu, gdje se peticija također potpisuje, u sljedećih 15 dana prikupiti 400.000 potpisa potrebnih za sazivanje referenduma. »Uvjereni smo da će hrvatski narod i ovaj put biti zajedno na istom putu sa svojim braniteljima koji i nisu ništa drugo nego dio naroda«, poručuje pukovnik Čondić. Do 14 sati prikupljeno je oko tisuću potpisa. (I. Dragičević)</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Knjiga žalosti za generala Červenka u Saboru</p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> - U povodu smrti saborskog zastupnika i stožernog generala Hrvatske vojske Zvonimira Červenka, u Hrvatskom saboru u utorak u podne otvorena je Knjiga žalosti u koju se među prvima upisala predsjednica Županijskog doma Katica Ivanišević. </p>
<p> »Vaše znanje i iskustvo ugrađeni su u temelje hrvatske države, a Vaša ljubav prema Domovini i ljudima ostaje u srcima svih koji su imali sreću živjeti i raditi uz Vas. Vaši govori u Županijskom domu ostaju svjedočenje istine o Domovinskom ratu i dignitetu hrvatskih branitelja. Bili ste i ostajete naš uzor i naš ponos«, napisala je Katica Ivanišević. Upisom u Knjigu žalosti od svoga kolege oprostili su se i drugi saborski zastupnici, među njima i Zvonimir Puljić. Hrvatskoj si, zapisao je Puljić, darovao svoje patnje i svoje pobjede, ona će ti uzvratiti pamćenjem i poštovanjem. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Poslodavci tvrde da štrajka 34, a Sindikat 90 posto zaposlenika </p>
<p>Poslodavci u priopćenju tvrde da je predsjednik Mirovnog vijeća Budiša predložio kompromis koji je Sindikat odbio / Navodno, pirotehničari, nezadovoljni plaćama, ostavljaju mine iza sebe </p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> - Sindikat zaposlenih na poslovima razminiranja nastavio je u utorak štrajkati jer poslodavci i dalje ne prihvaćaju zahtjev za povećanjem plaća pirotehničara na iznos od tri prosječne plaće u Hrvatskoj.</p>
<p> Dopredsjednik Sindikata Niko Režić ustvrdio je da su se štrajkašima u utorak, drugoga dana štrajka, priključili zaposlenici privatne tvrtke Tehno-elektro tako da je sada u štrajku 90 posto od ukupno 286 članova Sindikata. Zbog štrajka je, kažu sindikalci, prekinuto razminiranje na 95 posto radilišta u Hrvatskoj. Udruga poslodavaca humanitarnog razminiranja tvrdi, međutim, da štrajka 34 posto pirotehničara i da je razminiranje prekinuto samo na 15 posto radilišta.</p>
<p> Pirotehničari su u ponedjeljak štrajkali na radilištima, no u utorak je Sindikat odlučio povući ih s terena i poslati kući. Razlog je što su poslodavci štrajkašima otkazali hotelski smještaj i zabranili im korištenje službenih vozila za prijevoz do radilišta. Sindikat upozorava da su takvi potezi suprotni Zakonu o radu koji zabranjuje da se zaposlenike koji štrajkaju dovodi u nepovoljniji položaj od ostalih.</p>
<p> Udruga poslodavaca, pak, ističe da se plaća prima za obavljanje rada, a plaćanje hotela izravno je vezano uz obavljanje rada na terenu. Također napominju da štrajkašima neće biti plaćeno vrijeme provedeno u štrajku. </p>
<p> Sindikat za prekid štrajka traži da poslodavci prihvate zahtjev za povećanjem plaća na oko 10.000 kuna, potpisivanje kolektivnog ugovora do kraja veljače i plaćanje vremena provedenog u štrajku. Poslodavci u priopćenju odaslanom u utorak podsjećaju da je tijekom pregovora o sindikalnim zahtjevima, predsjednik Mirovnog vijeća Dražen Budiša predložio kompromis po kojem bi pirotehničarska plaća iznosila 7500 kuna uz dnevnice i 0,5 posto po godini staža. No, Sindikat je odbio taj prijedlog i postavio ultimativni zahtjev za plaćom u visini tri prosječne plaće bez mogućnosti daljnjih pregovora.</p>
<p> Poslodavci tvrde da su im tijekom pregovora predstavnici Sindikata govorili da pirotehničari, nezadovoljni plaćama, ostavljaju mine iza sebe te da im se zbog toga može dogoditi jedino uskrata jednokratnog iznosa od plaće, dok je poslodavcima novčana šteta mnogo veća. »Nadamo se da će razum ipak prevladati jer se tu ne radi samo o novčanoj šteti, već i o izravnoj opasnosti za život i zdravlje pirotehničara i stanovništva s područja zagađenog minama«, ističu poslodavci.</p>
<p> Udruga poslodavaca također upozorava da se štrajkom nanosi šteta domaćim i stranim tvrtkama za razminiranje čije projekte financira Svjetska banka, što će na kraju netko morati nadoknaditi. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>U Luci Rijeka još čekaju novo rješenje o pretvorbi </p>
<p>Mađari i Korejci pripremaju se uložiti 40, odnosno 34,5 milijuna dolara u modernizaciju Luke </p>
<p>RIJEKA, 20. veljače</p>
<p> - Početkom tjedna istekao je rok od 30 dana u kojem je Hrvatski fond za privatizaciju trebao Luci Rijeka dostaviti novo rješenje o pretvorbi. Kako doznajemo u utorak u tom riječkom trgovačkom društvu, rješenje još nisu dobili niti znaju kad će stići. Da s rješenjima o pretvorbi Luke ne ide ni lako ni brzo, svjedoči činjenica da su tek prošloga tjedna dobili rješenje o poništenju pretvorbe Luke. Oko poništenja se prije mjesec dana podigla velika medijska buka koja nije prestrašila strane ulagače u poslovno zamrlu Luku. </p>
<p> Kako Vjesnik saznaje, na izradi novog rješenja intenzivno se radi, a ono navodno ne bi trebalo unijeti znatnije promjene u vlasničkoj strukturi Luke u kojoj sada država posredno ili izravno raspolaže s otprilike 80 posto portfelja.</p>
<p>S obzirom da je Upravni sud poništio pretvorbu Luke na inicijativu malih dioničara tog poduzeća, očekuje se da će se malim dioničarima dodijeliti nešto veći vlasnički portfelj. Podsjetimo, malim dioničarima Luke, njih oko 4000, dopušten je upis dionica u vrijednosti 5000 maraka, a ne 20.000 DEM koliko im je zakonom zajamčeno. Kako će biti riješena privatizacija Luke, budno prate u ostalim hrvatskim lukama jer bi se i one trebale privatizirati prema riječkom modelu. </p>
<p>Prilikom pretvorbe Luke kapital koji je pretvoren u dionice, iznosio je nešto manje od 300 milijuna kuna, od kojih je 162 milijuna kuna odmah podijeljeno vjerovnicima za izmirenje dugova. Tako je Fond za privatizaciju dobio 88,8 milijuna kuna vrijedne dionice na račun preuzimanja Lukinih dugoročnih obveza. Hrvatski fond za zdravstveno osiguranje dobio je 48,4 milijuna kuna, Croatia osiguranje 16,7 milijuna, a manje iznose primili su HPT, Jadrolinija, Hrvatske šume, Plovput i Dezinsekcija.</p>
<p> Poništenje pretvorbe nije zakočilo aktivnosti Luke u pripremama za ulaganje stranog kapitala u modernizaciju postrojenja. Riječ je o 34,5 milijuna dolara korejskog i oko 40 milijuna dolara mađarskog ulaganja u najveću hrvatsku luku. (D. Herceg)</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Ina smanjila isporuke plina komunalcima u Slavoniji i Zagorju </p>
<p>ZAGREB, 20. veljače</p>
<p> - Novinari su obaviješteni u utorak da je Ina zbog velikih neplaćenih potraživanja u ponedjeljak reducirala isporuku prirodnog plina između 10 i 50 posto za 12 svojih kupaca - lokalnih distributera. To su Elektroslavonija Osijek, Darkom u Daruvaru, Komunalije u Čazmi, Komunalno u Pakracu, donjostubički Komus, krapinski Krakom, kutinska Moslavina, Zagorski metalac u Zaboku, ZUC u Sisku, Kamen u Siraču, Pavliš u Velikom Trojstvu i Česma-energana u Bjelovaru. Zbog toga je došlo do problema u opskrbi plinom kućanstava uglavnom u Slavoniji i Krapinsko-zagorskoj županiji. </p>
<p>Ti distributeri plina Ini duguju oko 90 milijuna kuna, rekao je direktor Službe komercijalnih poslova Ina-Naftaplina Darko Karačić. Zbog neplaćanja Ina ih je prvo opomenula, a kako nisu reagirali uslijedile su redukcije. Redukciju je, plativši u zadnji čas, izbjegla Toplina u Slavonskom Brodu, a isporuka bi u utorak trebala biti normalizirana i osječkoj Elektroslavoniji jer je posljednjih dana od ukupno 34 milijuna kuna dugovanja podmirila 24 milijuna.</p>
<p>»Zanimljivo je da su nakon redukcija naši dužnici počeli ubrzano plaćati svoje obveze. To potvrđuje da novac koji im građani plate za plin ne prosljeđuju promptno Ini dalje, nego ga zadržavaju za sebe«, istaknuo je Karačić. </p>
<p>I predsjednik Inine uprave dr. Tomislav Dragičević upozorio je da komunalne tvrtke koje se bave i distribucijom plina, pokupe od građana novac, ali ga, umjesto da ga prebace Ini, zadržavaju za druge namjene opravdavajući se da ne mogu platiti zato što njima za plin ne plaćaju neke tvrtke. Stoga Dragičević poručuje da građani, koji plaćaju, plin trebaju i dobiti, a komunalcima je poručio da isključe poduzeća koja im ne plaćaju umjesto da građanima stvaraju probleme. </p>
<p>Ukupna Inina nenaplaćena potraživanja za plin iznose otprilike 900 milijuna kuna. Od toga samo kutinska Petrokemija duguje oko 400 milijuna kuna. Kako temperature nisu pale ispod ništice, Petrokemija dobiva potrebne količine plina i radi normalno i plaća te isporuke, dok se još čeka rješenje za dugovanja iz prethodnih godina, izjavio je Dragičević. (Ž. Bukša)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2001], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20010221].
|
