Philologic Results

Welcome to the Croatian Language Corpus

| | |

<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 245000 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
Copyright Vjesnik d.d.
</availability>
<date>19.01.2001</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
Compiled from the Vjesnik online archive.
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>

<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
Šimonović: Od Jugoslavije tražimo odštetu za žrtve genocida i njihove obitelji
Obrazloženje tužbe zbog genocida nad Hrvatima i hrvatskim Srbima moramo predati do 14. ožujka / Tražit ćemo da Sud ustanovi da je počinjen genocid, da SRJ kazni sve odgovorne, da preda relevantne dokumente i sve informacije o sudbini nestalih osoba / Tražimo da Beograd omogući članovima obitelji pokop posmrtnih ostataka koji se nalaze na području SRJ / Sastavni dio tužbe je i zahtjev za naknadu žrtvama genocida te naknadu štete koju je pretrpjela sama država
VINKA DREZGA 
ZAGREB, 18. siječnja
 – Voditelj Stalne misije Republike Hrvatske pri UN-u u New Yorku Ivan Šimonović hrvatski je pravni zastupnik pred sudištima u Haagu - Međunarodnim sudom pravde (ICJ). Veleposlanik Šimonović upravo priprema obrazloženje tužbe koju je Hrvatska prije godinu i pol pokrenula protiv SRJ pred ICJ-em. 
– Dužni smo predati obrazloženje inicijalne tužbe do 14. ožujka. Inicijalna tužba bila je dugačka nekih 15 stranica. Materijal koji ćemo predati sudu iznosit će više tisuća stranica. Nakon toga slijedi dulje razdoblje u kojem se ništa aktivno ne događa u ICJ-u. To znači da se daje prilika drugoj strani, dakle SRJ, da reagira na tužbu. S obzirom da smo mi imali godinu i pol za pisanje obrazloženja tužbe, isti rok ima i SRJ da reagira. 
 l Jesu li ti rokovi strogo zadani statutom ICJ-a ili je to stvar dogovora? 
– Princip je takav da vrijeme koje ima podnositelj tužbe mora biti ostavljeno i tuženomu. Naravno, godina i pol je krajnji rok, SRJ bi mogla reagirati i ranije, ali se to u načelu ne događa. Svaka zemlja pred ICJ-em naime koristi vrijeme koje joj je na raspolaganju da se što bolje pripremi. Nejasno je, međutim, kako će reagirati SRJ. Najčešće države reagiraju u takvim situacijama proceduralnim prigovorima. Ako bude tako, ni nakon godinu i pol dana SRJ se neće upustiti u raspravu o sadržaju nego iskoristiti prigovor nenadležnosti. U takvoj pretpostavljenoj situaciji, Hrvatska bi dobila odgovarajući rok da se očituje o prigovoru SRJ. Nakon određenog vremena ICJ određuje rok za usmenu raspravu, ali samo usmenu raspravu u pogledu nadležnosti. U tom se slučaju saslušaju stranke, ICJ uzme određeno vrijeme za razmišljanje i tek tada po prvi put odlučuje, ali samo o nadležnosti Suda, a ne i o sadržaju tužbe. Kako postupak ide dalje, ovisi o SRJ kao tuženoj strani. Može se odlučiti da odgovori na našu tužbu, a može ići i na protutužbu. 
 l Koliko ta procedura može potrajati?
– Navest ću vam samo primjer BiH, koja je 1993. tužila SRJ za genocid a da nije došlo još ni do faze usmene rasprave o sadržaju tužbe. To dakle ilustrira koliko dugo mogu trajati ti procesi.
 l Znači li to da bi od hrvatske tužbe do presude pred ICJ-em moglo potrajati i koje desetljeće?
– Mislim da je dobro da se zasad zadržimo na primjeru BiH. Međunarodni sud pravde i inače djeluje polagano, ali temeljito. Kod ovoga slučaja bio je još sporiji nego inače, jer se radilo o vrlo složenoj i osjetljivoj građi i Sud je pazio na svaki korak. 
 l Što zapravo sadrži tužba hrvatske protiv SRJ pred Međunarodnim sudom pravde? 
– Početni sadržaj hrvatske tužbe, koja je uložena prije otprilike godinu i pol, sastoji se od dviju inkriminacija. Prema prvoj, SRJ se smatra odgovornom za genocid počinjen na dijelovima teritorija Republike Hrvatske, u prvom redu nad Hrvatima od 1991. do 1995. godine. Druga inkriminacija, pak, sastoji se u tome da je SRJ odgovorna za genocid nad hrvatskim Srbima 1995. jer ih je na organizirani način udaljila s područja Republike Hrvatske. U obrazloženju na kojemu radimo, u detalje ćemo obrazložiti prvu inkriminaciju. To znači da smo prikupili dokaze o tome da je SRJ odgovorna za genocid nad, u prvom redu, Hrvatima, ali i drugima od 1991. do 1995. godine.
 U obrazloženju tužbe nećemo obrazlagati drugu inkriminaciju iz izvorno podnesene tužbe, a to je da je SRJ odgovorna za genocid nad hrvatskim Srbima 1995. Bez ikakve sumnje su hrvatski Srbi 1995. bili izloženi vrlo teškoj situaciji, koja je uključivala i pritisak iz SRJ da se na organizirani način napuštaju područja koja se vraćaju pod kontrolu Hrvatske. Međutim, hrvatski su Srbi bježali i zbog straha od ratnih događanja, zbog straha od kaznenog progona, ali i zbog straha od osvete. Kada se sve to uzme u obzir procjenjujemo da se u drugom slučaju, barem, prema podacima s kojima trenutno raspolažemo, ne radi o genocidu shvaćenom u smislu istrebljenja uključujući i uništavanje određene etničke skupine na određenom prostoru. 
 l Kakav pravni lijek za te inkriminacije Hrvatska traži pred Međunarodnim sudom pravde? 
– U osnovi, Hrvatska će od ICJ-a tražiti da ustanovi da je došlo do genocida nad hrvatskim stanovništvom u pojedinim dijelovima Hrvatske od 1991. do 1995. Zatim ćemo tražiti da se ustanovi obveza SRJ da kazni sve odgovorne za počinjeni genocid, da predaju sve dokumenti i da stave na raspolaganje sve informacije oko sudbine nestalih osoba te da se omogući članovima obitelji pokop posmrtnih ostataka onih koji se nalaze na području SRJ. 
Sastavni dio tužbe je i zahtjev za određenom kompenzacijom žrtvama genocida, odnosno članovima njihovih obitelji. U tom smislu država Hrvatska djeluje u ime oštećenih, a pridržava i pravo za naknadu štete koju je sam država trpjela u svezi s genocidom. 
 l O kolikoj se naknadi radi?
– Hrvatska raspolaže podacima o ukupnim štetama na njezinu području izazvanih agresijom. Određeni dio tih šteta može se pripisati djelovanju usmjerenom na genocid. U ovoj fazi postupka još nećemo specificirati visinu odštetnog zahtjeva.
 l Tko je prikupljao podatke o štetama? To su podaci koje je sačinila državna komisija, osnovana radi toga. Zahtjev će se razlikovati od ukupnih podataka državne komisije, jer se samo dio ukupni ratnih šteta može pripisati djelovanju SRJ u svrhu ostvarivanja genocida.
 l Koji su stručnjaci sudjelovali u sastavljanju hrvatske tužbe protiv SRJ?
– Vlada je, uz mene kao pravnoga zastupnika, imenovala i dvojicu suzastupnika - prof. Ivu Josipovića i veleposlanika Jakšu Muljačića. Ima različitih načina pripreme tužbi. Izabrali smo tegobniji, ali državi jeftiniji i korisniji put, pa smo u pripremanju tužbe koristili u najvećoj mjeri hrvatske stručnjake. S obzirom na složenost predmeta tužbe, osim različitih pravnih stručnjaka, u pripremi su sudjelovali i drugi stručnjaci - eksperti za povijest poput akademika Dušana Bilandžića i prof. Ive Goldsteina, geopolitiku mr. Mladena Klemenčića, te vojni povjesničari i analitičari. U pogledu pravnih eksperata koristili smo i stručnu pomoć profesora Božidara Bakotića i Maje Sertić s katedre za međunarodno javno pravo Pravnoga fakulteta u Zagrebu. Uz to u pripremi tužbe sudjelovao je i veći broj mlađih ljudi iz hrvatskog pravosuđa i vanjskih poslova te čitav niz uglednih stručnjaka koji nisu sudjelovali u pisanju tužbe, ali su primjedbama unaprijedili sadržaj.
 l Kako ste prikupili relevantne podatke?
– Tome su pridonijeli ne samo svi nadležni državni organi, već i nevladine organizacije. Logističku podršku u prikupljanju matarijala potrebnih za tužbu vodio je Vladin Ured za suradnju s ICJ-em i ICTY-jem na čelu s Orsatom Miljanićem. Pritom želim naglasiti da je uz domaće stručnjake u pripremi tužbe korišteno i znanje i iskustvo stranih stručnjaka i to na onim područjima gdje nemamo domaćeg iskustva. Hrvatska se, naime, dosad nije nikad pojavila pred ICJ-em. Strani stručnjaci, koji surađuju na pripremi tužbe, već su sudjelovali mnogo puta u zastupanju pred Međunarodnim sudom pravde, a to su prof. James Crawford, prof. Alain Dupuit, prof. Philip Sands, prof. Ben Emerson i drugi. Napominjem da je svojim iskustvom u pripravi tužbe koristio i prof. Mirjan Damaška, ugledni profesor na američkom sveučilištu Yale, koji je svoje znanje stavio na raspolaganje pro bono. 
 l Koja je uloga odvjetnika Davida Rivkina u podnošenju tužbe ICJ-u?
 – Odvjetnik Rivkin sačinio je početnih 15 stranica kojima je pokrenuta tužba, nevjerojatno visoko to naplatio, a Vlada mu je otkazala suradnju. Glede pisanja obrazloženja tužbe koja će biti predana u ožujku, odvjetnik Rivkin nije sudjelovao niti u smislu prikupljenih materijala niti formuliranja teksta.
</div>
<div type="article" n="2">
Više od milijun žrtvovanih u Iraku, BiH i Kosovu
Iračani su prvi iskusili užas osiromašenog urana i plutonija / Radioaktivni učinak streljiva pogodio je BiH i Kosovo ali i europske američke saveznike koji više ne žele šutjeti
ZAGREB, 18. siječnja
 – Prije 10 godina Saddam Hussein je izazvao svijet, a prije svih Sjedinjene Države koje su povele prvi pravi tehnološki rat na koncu 20. stoljeća. Uzrok ratu bila je želja Saddama Husseina da Irak postane velesila koja će diktirati odnose u regiji, s osloncem na ogromni domaći vojno-industrijski kompleks sposoban razvijati biološko-kemijska i konvencionalna oružja. Povod ratu bila je Saddamova okupacija Kuvajta i pripajanje tamošnjih naftnih postrojenja iračkom gospodarstvu.
Rat u Zaljevu vođen je u uvjetima kada je Sovjetski Savez prestao postojati kao druga supersila (uskoro kao i država), pa su Amerikanci imali potpuno odriješene ruke. Sukob je bio velika zračno-kopnena bitka. U prvih 40 dana Amerikanci su uz asistenciju saveznika, zračnim udarima sustavno mrvili iračku vojsku u Kuvajtu i stalno napadali gustu protuzračnu obranu u Iraku (taj dio operacije poznat je kao »Pustinjska oluja«). Iza toga uslijedio je kopneni udar ( »Pustinjska sablja«), koji je zapečatio Saddamov poraz jer se iscrpljena i od strašnog bombardiranja potpuno demoralizirana vojska više nije željela boriti. Čim su Iračani prestali pružati aktivni otpor Amerikanci su obustavili ratne operacije.
Od 17. siječnja do 1. ožujka 1991. godine Irak je praktično vraćen u predindustrijsko doba (razoreno mu je do temelja 75 posto privrede i infrastrukture), a od 500.000 vojnika, 5.000 tenkova, 10.000 topova i nekoliko stotina raketa zemlja-zemlja, uništena je polovica materijala i četvrtina ljudstva.
Amerikanci su tukli po Iračanima tako žestoko i masovno (svoje bombardiranje cinično su nazvali »kirurškim i milimetarski preciznim«) da su neke postrojbe iračkih oružanih snaga bile zbrisane u svega jedan dan. Tako je npr. u Kuvajtu u jednoj elitnoj diviziji Republikanske garde od 22.000 vojnika i časnika nalete američkih teških bombardera, lovaca-bombardera i krstarećih projektila preživjelo njih svega 88 (otprilike jedna četa); svi ostali su ubijeni na mjestu ili nestali (nikad nisu pronađeni).
U tom zapravo neravnopravnom ratu Amerikanci su postigli sve svoje vojne ciljeve. Kuvajt je oslobođen, a iračka vojna moć svedena na simboličnu razinu. No, glavni politički cilj nije postignut. Saddam Hussein je ostao na vlasti. 
On je preživio i ustanak šiita na jugu Iraka oko svetog šiitskog grada Kerbale i istodobnu pobunu Kurdas na sjeveru zemlje koju je slomio helikopterskim napadima, jer su mu Amerikanci zabranili da koristi borbene avione. Šiitske pobunjenike »pacifizirale« su pak (pred američkim očima) preostale, na brzinu prestrojene, oklopno-mehanizirane divizije Republikanske garde.
Dva su razloga što Washington nije dotukao Saddama. U Bijeloj kući je procijenjeno da bi naglim odlaskom diktatora u razrušenoj zemlji došlo do kaosa i anarhije s posljedicama u odnosu na koje bi Libanon bio dječja igra. U želji da spriječi izbijanje građanskog rata u Iraku i oslabi poziciju Irana koji je sa simpatijama gledao na šiitski ustanak, George Bush stariji naredio je da se američke i savezničke pobjedničke kolone zaustave 350 km od Bagdada.
Drugi razlog Saddamove žilavosti su unutarnje okolnosti. Prije 1991. godine Irak je godišnje zarađivao 20 milijardi dolara od prodaje nafte. Kako 80 posto industrije u Iraku kontrolira država, s takvim prihodima Saddam si je mogao priuštiti stvaranje jedne od najvećih administracija u svijetu. Cjelokupni birokratski aparat, brojni sigurnosni funkcionari, vojna policija, Republikanska garda i tajne službe sve duguju režimu i ostat će uz Sadama do kraja. Narod se, suočen sa sankcijama, glađu i bolestima, zbio oko svog diktatora i nastavio trpjeti bez struje, lijekova i dovoljno hrane.
U tom paradoksu ima logike. Amerikanci su na Iračane tijekom rata bacili sve, izuzev »vruće atomske bombe«. Uz konvencionalna oružja, irački narod je na vlastitoj koži prvi u svijetu iskusio što je to osiromašeni uran i što su »vrlo slaba plutonijska punjenja« odnosno tzv. »hladna nuklearna sredstva«.
Saddam Hussein je doista umislio da je arapski Saladin, spasitelj zemlje i islama. U Zaljevski rat ušao je s reputacijom masovnog ubojice (hladnokrvno je ranije pobio 10.000 Kurda); regiji i Izraelu prijetio je biološko-kemijskim oružjima, želio je konstruirati atomsku bombu i na konferencijama velikih sjediti kao ravnopravni sugovornik.
Amerikanci su stoga bez pardona udarili po njemu sa svim raspoloživim konvencionalnim sredstvima, a istodobno otišli i korak dalje. Iračke vojne mete poslužile su im kao pokusni poligon za iskušavanje »slabije radioaktivnog« naoružanja predviđenog za korištenje u Trećem svjetskom ratu ili ograničenom sukobu blokova u Europi. Uništili su glavninu Saddamove vojske ali su pritom kontaminirali milijun iračkih civila i na tisuće vlastitih vojnika. Osiromašeni radioaktivni malj ponovo je udario u BiH (1994. i 1995. god.) i na Kosovu (1999. godine). Ovog puta zgnječio je i prste američkih europskih saveznika u NATO-u koji više nisu spremni šutjeti.
Nikada kao ovih dana nije bilo toliko otrovnih izljeva antiameričkih osjećaja u Europskoj uniji. Amerikance ne treba optuživati za ono za što nisu krivi, ali se od njih moraju zahtijevati razumna objašnjenja. Jer dobri momci koji se bore za časni cilj ne pucaju »nečistim« streljivom.
Fran Višnar
</div>
<div type="article" n="3">
Hrvatska i Slovenija: dogovor ili europski »crveni karton«
Rješenje hrvatsko-slovenskih odnosa nije više isključivo problem dvaju susjeda, to je ispit o prihvaćanju europskih pravila igre, što znači konkretno riješiti nesporazume/No, ni u hrvatskoj ni u slovenskoj javnosti još uvijek nije stvorena atmosfera da treba prihvatiti kompromise ako se želi doći do rješenja. U protivnom slijedi europski »crveni karton«
Nakon deset dugih tranzicijskih godina za Hrvatsku i Sloveniju napokon je došlo vrijeme kada će se morati razriješiti paket neriješenih odnosa između dvije države, koji je uporno do sada guran pod tepih. Lepeza problema od razgraničenja na moru do nuklearke u Krškom i sudbine hrvatskih štediša bivše Ljubljanske banke posljednjih je godina dopunjena i pitanjem gradnje slovenskih autocesta prema Hrvatskoj i mnogim drugim nesporazumima. Razlozi zbog čega se godinama problemi nisu rješavali pravdani su s obje strane isprikama poput (tuđe) nepopustljivosti, tvrdog Tuđmanovog stava, prijelazne vlade Andreja Bajuka. Isprika je bilo mnogo, a rješenja niotkud.
Ovaj puta situacija se bitno izmijenila. Rješenje hrvatsko-slovenskih odnosa nije više isključivo problem dvaju susjeda koji su donedavna živjeli u istoj državi, već je ispit koji se predstavlja i pred Hrvatsku i pred Sloveniju mogu li uopće prihvatiti europska pravila igre, što znači konkretno riješiti međusobne probleme, ma koliko to bilo i bolno i teško.
Jer, niti će Slovenija iz čekaonice EU-a uskočiti u prvu ligu, niti će Hrvatska doći u prvi krug zemalja u europskoj čekaonici za prijam u EU ako se ne pokaže spremnost i konkretno umijeće kvalitetnog međususjedskog života, za čiji je preduvjet ipak potrebno prvo riješiti nagomilane probleme. Isprika više nema, pa sam predsjednik Kučan, jedan od najiskusnijih političara na ovim prostorima izjavljuje da je »sada vrijeme i prilika da se u pozitivnoj atmosferi, s međusobnim poštovanjem i priznavanjem legitimnosti interesa, te u privrženosti istim vrednotama riješe otvorena pitanja«.
Predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić i suradnici doputovali su jučer u Ljubljanu s optimističnim riječima kako slijedi vrijeme rješavanja problema, a dočekale su ih izjave Dimitrija Rupela, slovenskog ministra vanjskih poslova da je Slovenija učinila prvi korak i ponudila tehničke prijedloge za razgraničenje granice na moru. 
Međutim, ni u hrvatskoj ni u slovenskoj javnosti još uvijek nije stvorena atmosfera da treba prihvatiti kompromise ako se želi doći do rješenja, jer će u protivnom, kao i mnogo puta dosad, pregovori brzo doći u slijepu ulicu. Apsolutno niti jedan od problema neće biti moguće riješiti ako se ostane na startnim pozicijama na kojima su do sada i Hrvatska i Slovenija bile, a čini se da još uvijek i jesu i ako se ne stvori klima da bi svako odstupanje od tih pozicija bila »nacionalna katastrofa«. Hrvati tako i dalje čvrsto stoje na principima kada je riječ o Piranu, a ni Slovenci nisu ništa mekši kada je riječ o štedišama Ljubljanske banke, tvrdeći da je to pitanje direktno povezano sa sukcesijom bivše države.
Dakle, startne pozicije nove runde pregovora nisu bitno izmijenjene, jedino su izmijenjene okolnosti da Europa inzistira da se problemi riješi, na ovaj ili onaj način. Hrvatski i slovenski pregovarači ovaj puta nemaju alibi da jedni druge optužuju za nepopustljivost, jer će jednostavno dobiti »crveni karton« od one iste Europe kojoj toliko teže i dokazati da nisu u stanju riješiti ni susjedske odnose, a što je tek onda s mnogo težim problemima prilagodbe drugim europskim standardima.
Ovaj puta, možda i na sreću, kolo vodi Europa, a ne lokalna politika, pa je, čini se, vrijeme otezanja ipak prošlost. Hrvatska i slovenska politika, koliko god to teško bilo, morat će se suočiti sa situacijama da je potrebno i mnogo tolerancije, pa i stanovitog gubitka da bi se dugoročno došlo do dobitka. Europa neće propustiti šansu da, ako treba i natjera Hrvate i Slovence da rješe svoje probleme, koji ipak nisu toliko teški i bolni da bi bilo kojim razumnim kompromisnim rješenjem jedna od strana mogla imati dalekosežne loše posljedice.
Ali, više od ičega, u ovom trenutku treba stvoriti klimu dobrosusjedstva, u kojoj neće ni Hrvati pokazivati svoj odbojan stav prema Slovencima, ali ni Slovenci nepovjerenje prema Hrvatima.
Niti Slovenija ubuduće može gledati na Hrvatsku kao »starija sestra« koja vodi u približavanju Europi, niti Hrvatska može gledati na Sloveniju kao na zemlju koju bi na putu prema Europi najradije preskočila. I jedna i druga država moraju sada pokazati zrelost i umijeće u rješavanju problema, što će biti najbolji temelj daljnjoj suradnji pod kapom EU-a, kojoj će i Slovenija i Hrvatska ubrzo pripadati
Jurica Körbler
</div>
</div>

<div type="part" n="2">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="4">
Zagrebačko izaslanstvo odlazi 1. veljače u posjet Novom Sadu na proslavu Dana Grada
Zagrebačka delegacija namjerava u Novom Sadu obići i grob Josipa Runjanina/Sjednica zagrebačkog parlamenta 30. siječnja/Prijedlog: Naknada predsjednicima gradskih vijeća oko 2.900, potpredsjednicima oko 1.400, članovima oko 700 kuna
Izaslanstvo Grada Zagreba otputovat će 1. veljače u Novi Sad, gdje će se sastati s predstavnicima toga grada te, eventualno, i s predstavnicima Vojvodine, objavio je u četvrtak, na konferenciji za novinare, predsjednik zagrebačke Gradske skupštine Goran Hill. Zagrebačka delegacija pozvana je na proslavu Dana Grada, i nakon razmatranja prijedloga na skupštinskom Odboru za međugradsku i međunarodnu suradnju, poziv iz Novog Sada je prihvaćen. Hill je, nadalje, rekao i kako je bilo govora o mogućim sastancima s beogradskim gradonačelnikom, kao i s budućim premijerom Zoranom Đinđićem, ali do toga, tvrdi predsjednik Gradske skupštine, ipak neće doći.
 – Mislim da je odluka da se ide u Novi Sad dobra, jer je riječ o susretima s prvenstveno gospodarskim karakterom. Uostalom, i premijer Račan nedavno je izjavio da se naše prirodno tržište nalazi na istoku, rekao je Hill. Zagrebačka delegacija u Novom Sadu, između ostaloga, namjerava obići i grob Josipa Runjanina.
Sljedeća sjednica zagrebačkog parlamenta, najavio je Hill, održat će se u utorak, 30. siječnja, a među važnijim točkama na dnevnom redu su Izvješće o stanju i Program mjera za unapređenje stanja u prostoru Grada, davanje jamstva Zagrebačkoj banci za kredit ZET-u, davanje jamstva Nacionalnoj veletržnici na podzajam Zagrebačkoj veletržnici, suglasnost za pripajanje društva Zona Con d.o.o. trgovačkom društvu Robni terminali...
Jedna od zanimljivijih točaka svakako je i ona koja se odnosi na novčane naknade za predsjednike, potpredsjednike i članove novoformiranih vijeća gradskih četvrti. Prema prijedlogu, naknada za predsjednika vijeća iznosit će 80 posto iznosa prosječne prošlogodišnje zagrebačke plaće u gospodarstvu, što znači oko 2.900 kuna, dok će potpredsjednici primati 40 posto, odnosno, oko 1.400 kuna. Članovi vijeća trebat će se, pak, zadovoljiti s 20 posto, ili s oko 700 kuna. 
Za 10. veljače, najavio je Hill, sazvana je i skupština zagrebačkog HSLS-a, na kojoj će se obaviti i izbor novog predsjednika njihovog gradskog vijeća. Prvi poznati kandidat je zagrebački dogradonačelnik Darinko Kosor, koji je već najavio svoju kandidaturu. (vf)
</div>
<div type="article" n="5">
Svi (pot)predsjednici zagrebačkih vijeća četvrti
U gradskoj četvrti Sesvete za predsjednika vijeća izabran je Stjepan Stublić (HSS), a potpredsjednik je Vid Galović (SDP). Predsjednik vijeća Gornje Dubrave je Franjo Novosel (HSS), a potpredsjednica Mirjana Padovan (SDP). U četvrti Donja Dubrava za predsjednika je imenovan Ivan Kozolić (SDP), a Antun Mihaljević (HSS) je potpredsjednik. Predsjednik vijeća četvrti Maksimir je esdepeovac Marijan Pilaš, a vijećem četvrti Peščenica-Žitnjak predsjedat će Ivan Šikić (SDP). Potpredsjednik vijeća je Ivan Herceg (HSU). 
U gradskoj četvrti Novi Zagreb-istok predsjednik je Tomislav Petrčić (SDP), a potpredsjednik Stjepan Šetek (HSU). Predsjednik vijeća četvrti Donji Grad je Zdravko Vac (SDP), a o potpredsjedniku vijeća trebalo bi se raspravljati na sljedećoj sjednici, jer koalicijski partneri još nisu uskladili svoje stavove o kandidatu. Za predsjednika vijeća gradske četvrti Trnje izabran je Davor Jelavić (SDP), a za potpredsjednika Josip Maruščec (HSU), dok je u gradskoj četvrti Gornji Grad-Medveščak za predsjednika izabran Anđelko Šućur (SDP), a za potpredsjednika Miljenko Mesić (HNS).
U gradskoj četvrti Novi Zagreb-zapad predsjednik je Josip Imprić (SDP), a potpredsjednik Nenad Fiolić (HSS), dok je u četvrti Trešnjevka-sjever predsjednikom imenovan Hrvoje Ozmec (SDP), a potpredsjednikom Zoran Jurić (HNS). Zdravka Vučkovac (SDP) predsjedat će vijećem gradske četvrti Črnomerec, dok je Bojan Kodrić (HSS) izabran za potpredsjednika. Za predsjednika gradske četvrti Podsljeme izabran je Drago Topolovec (HSS), a potpredsjednik je Ivan Valek (HNS). U Brezovici je predsjednikom vijeća imenovan Ivan Vindišman (HSS), a potpredsjednikom Josip Galović (HDZ). 
Za predsjednika vijeća gradske četvrti Trešnjevka-jug izabran je Saša Molan (SDP), a za potpredsjednika Stanislav Golik (HSU). U četvrti Podsused-Vrapče predsjednica je Andreja Kralj (SDP), a potpredsjednica Marija Klobučar (HSS), dok je u Stenjevcu predsjednik vijeća Mario Jelić (SDP), a potpredsjednica Ivana Perajić (DC).
</div>
<div type="article" n="6">
Ponovno izabran »Produkt«, ali se ranija loša iskustva s tom tvrtkom neće ponoviti
Belgijska tvrtka »Jan de Nul« s kojom je pred dva mjeseca potpisan glavni ugovor o sanaciji deponija Jakuševec, vrijedan 57 milijuna njemačkih maraka, odabrala je glavnog podizvođača radova i s njime 16. siječnja potpisala ugovor. Riječ je o tvrtki »Produkt« za koju je utvrđeno da već ima iskustva u radu sa sličnim poslovima, izvijestio je u četvrtak direktor ZGOS-a, Zdravko Vac.
Radovi povjereni »Produktu« iznose gotovo 54 posto svih potrebnih radova i odnose se na premještanje, obradu i ugradnju starog i novodoveženog otpada, kao i na osnovne zemljane radove. Vac je napomenuo, da su iz »Jan de Nula« nastavili pregovore s još nekim hrvatskim tvrtkama kako bi se zadovoljila kvota od oko 80 posto radova, koje bi, prema ugovoru, trebale obavljati domaće tvrtke.
Novinare je zanimalo, zašto je opet odabran »Produkt« koji je između 1995. i 1997. izvodio slične radove, ali i probio rokove i ugovorenu cijenu radova, pa je slučaj završio na sudu. Neslužbeno se saznalo i da glina, koju je »Produkt« stavljao u nepropusni sloj nije zadovoljavala propisane kriterije. 
 – To se sada neće ponoviti, a to garantira vodstvo »Jan de Nula«. Oni prijašnje iskustvo s »Produktom« smatraju – prošlošću, objasnio je Vac i dodao kako je drugi garant u poslu Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD). Ona novac isplaćuje tek kada se određeni posao obavi u roku i kada ga provjere njeni stručnjaci. 
 »Produkt« će direktno biti odgovoran »Jan de Nulu«, a ne ZGOS-u. Belgijanci su »Produktove« radnike i strojeve već podvrgnuli probnom radu i ispitu na kojem će tvrtka proći ili izgubiti posao. To znači da bi Belgijanci mogli i raskinuti ugovor s »Produktom« i na Jakuševac dovesti svoje strojeve.
Slobodan Miličević, glavni kooridnatora poslova je rekao da na Jakuševcu trenutno radi deset domaćih i stranih izvođača. Već se obavljaju pripremni radovi za izgradnju plinske stanice koja će proizvoditi električnu energiju, a koju »Jan de Nul« treba početi graditi u svibnju). Obavljaju se i pripreme za izgradnju pročistača crpnih voda - autmatiziranom postrojenju s kompjuterskm kontrolom dotoka otpadnih voda. Završava se i iskop postrojenja za reciklažu otpada, čija bi montaža trebala početi u ožujku.
Postroženi su i uvjeti odlaganja otpada, pa će svatko tko pod građevinski opad pokuša prošvercati automobilske gume ili filtere za ulja, biti oštro kažnjen. (Claudio Kramarić)
</div>
<div type="article" n="7">
Samoborci očekuju u 12 dana Fašničke Republike više od 250.000 posjetitelja 
Gradsko poglavarstvo nije uspjelo realizirati željenu privatizaciju Samoborskoga fašnika, pa je organizaciju ovogodišnjeg fašnika povjerilo Pučkom otvorenom učilištu, rekao je u četvrtak na konferenciji za novinare samoborski gradonačelnik Anton Dubravko Filipec, predstavljajući 175. milenijski Samoborski fašnik od 16. do 27. veljače. Najavivši privatizaciju za iduću godinu, gradonačelnik je pozvao sve Samoborce i sve ljude dobre volje da dođu u Samobor, uz obećanje da će i Gradsko poglavarstvo biti aktivni sudionik fašnika i »noriti« skupa sa svim posjetiteljima. 
Predsjednik Organizacijskog odbora i zamjenik gradonačelnika, Jozo Grubeša, rekao je da se u 12 dana Fašničke Republike očekuje više od 250.000 posjetitelja, uglavnom iz Zagreba i Zagrebačke županije, te iz cijele Hrvatske i susjedne Slovenije. Organizacija fašnika je u završnoj fazi, a u tijeku je natječaj za iznajmljivanje javnih površina na gradskim trgovima
V.d. ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta, Vesna Burić najavila je otvaranje veleposlanstava Fašničke Republike diljem Zagrebačke županije te obećala novih 200.000 radnih mjesta, ali na – Marsu. Burić je najavila i cjelodnevni zabavni program svakog petka, subote i nedjelje, a publiku će pozdravljati nezaobilazni Princ Fašnik, sa svojom dvorskom svitom, priležnicom Srakom, Sucem i Fiškalom.
 U prvu nedjelju, 18. veljače održat će se i velika dječja povorka, a izbor najboljih maski najavljen je za zadnji fašnički vikend. U utorak, 27. veljače, zadnjeg dana fašnika, nakon suđenja i spaljivanja Fašnika, cijeli grad će zapaliti grupa »Parni valjak«, a kao i uvijek, vraćanjem gradskih ključeva, završit će vladavina Fašničke Republike.
Ove godine je po prvi put javnim natječajem izabran scenarij fašnika na temu »2001. – Fašnik u svemiru«. Autor scenarija Robert Škiljan nije nam mogao otkriti detalje, jer se cijeli scenarij zasniva na efektu iznenađenja.
Novinarima je predstavljen i novi grafički identitet Samoborskoga fašnika koji potpisuju dizajneri Studija »Graffiti Design«. Novi znak baziran je na tradiciji, a sastoji se od kape dvorske lude u koju je ugrađen simbol Samonora - svraka. Boje koje sadrži znak također su dio prepznatljivog gradskog identiteta, a najavljena je i razrada cjelokupnog identiteta Slobodne Samoborske Fašničke Republike, koji uključuje izradu zastave i grba.
Na konferenciji se čulo da je ove godine u gradskom proračunu predviđeno 500.000 kuna za organizaciju fašnika, te da je dosadašnja financijska netransparentnost, glavnim razlogom inicijative za njegovom privatizacijom. 
Samoborski fašnik, najveći i najstariji u kontinentalnom dijelu Hrvatske, posljednjih godina spada u megaprojekte Hrvatske turističke zajednice koja je i suorganizator ovogodišnjeg fašnika. Glavni pokrovitelj je Zagrebačka županija, a medijski pokrovitelji, Radio Samobor, Večernji list i Hrvatski radio - Radio Sljeme. (Milan Koštro)
</div>
<div type="article" n="8">
Ima li »prljava industrija« na kraju grada Zagreba, ikakve veze s kravljim ludilom?
Direktor Ante Grlić: Mesno-koštano brašno ne bi trebalo spaljivati, prije nego što se opipljivo dokaže da je ono uzrokom bolesti »kravljega ludila«/Agroproteinka« je sve do nedavno mesno-koštano brašno izvozila u Egipat i Siriju, a tehničke masti i dalje izvozi u Nizozemsku, Sloveniju, Njemačku, Italiju/Tehničke masti se upotrebljavaju u farmaceutskoj i kemijskoj industriji za proizvodnju sapuna i deterđženata
 – Kafilerija se u Sesvetskom Kraljevcu nalazi od 1985. godine, iako tradicija u proizvodnji mesno-koštanog brašna i tehničkih masti u Mesnoj industriji »Sljeme« iz Sesveta postoji već 50 godina, kaže Ante Grlić, direktor »Agroproteinke« iz Sesvetskog Kraljevca. Radi se o jedinom objektu za iskorištavanje otpadaka zaklanih i uginulih životinja u čitavoj Hrvatskoj, koja je ovih dana došla u središte pozornost zbog afere s kravljim ludilom. Grlić ističe da kafilerija, nema alternative pa čak i u slučaju da proizvodnja mesnog i koštanog brašna bude zabranjena. Naime, bez »Agroproteinke«, prestao bi rad u klaonicama, kojih samo na širem području Zagreba ima pedesetak, jer ne bi imale kuda s ostacima i otpadom. »Agroproteinka« je sve do nedavno mesno-koštano brašno izvozila u Egipat i Siriju, a tehničke masti i dalje izvozi u Nizozemsku, Sloveniju, Njemačku, Italiju... 
 Direktor Grlić tvrdi da mesno-koštano brašno uopće ne bi trebalo spaljivati, sve dok se ne dokaže da, osim sumnje, postoji i opipljiv dokaza da je ono uzrokom bolest »kravljeg ludila«. Nadalje, kaže on, na našem »proteinskom krmivu«, koje je nezamijenjivo za prehranu svinja, peradi, te pasa i mačaka, postoji oznaka da se ono ne smije davati za hranu preživačima, već isključivo mesojedima. Nadalje, na selu se u prehrani goveda, koristi još uvijek tradicionalni način ishrane – sijeno i silaža. 
 Zbog kafilerije u Sesvetskom Kraljevcu, još do prije nekoliko godina je prosvjedovalo lokalno stanovništvo, jer je iz nje »izlazio nepodnošnjiv smrad uginulih životinja«. U obilasku pogona upozorili su nas da je tamo svojedobno spaljen i uginuli slon iz Zoološkog vrta u Ljubljani. Također i na činjenicu, da je prošle godine, na ugradnju kondezatora za pročišćavanje »smrdljivih para« uloženo 150.000 DEM. Istina, smrad se sada u krugu tvornice, manje osjeti...
 Kažu nam da je postojao plan da se u Hrvatskoj, još sredinom '80. godina, izgrade tri kafilerije, no na kraju je izrađena samo »Agroproteinka«. Njeni kapaciteti iznose čak između 500 i 600 goveda dnevno, odnosno 200 tona »sirovine«. 
 Dragan Grlić, voditelj proizvodnje, rekao nam je da je posljednja rekonstrukcija tvornice obavljena 1996. godine, uvođenjem kontinuiranog načina sušenja, odnosno švicarske tehnologije koja je rezultirala boljim »finalnim proizvodom«. Dodaje da su mesno i koštano brašno, te tehničke masti, najučinkovitiji način prerade životnjskih ostataka, jer bi njihovo spaljivanje bez prethodne »obrade«, bilo vrlo teško. 
 Grlić kaže da tvornica radi u tri smjene. Prva smjena »priprema proizvodnju« – u njenoj prvoj fazi se sterilizira sirovina na 130 stupnjeva Celzija i potom kontinuirano suši. Tako dobiveno brašno sadrži probavljive i sirove proteine, pepeo, kalcij, fosfor, vlagu, te masti. Mješa se potom sa stočnim krmivima, te predstavlja izvor proteina i aminokiselina, a bogato je fosforom i kalcijem, i kao takvo važno u ishrani stoke, kao energetski dodatak. Kako smo čuli, »riblje brašno« je tri put skuplje nego li mesno-koštano.
 U »Agroproteinki« smatraju da da se u Hrvatsku ne uvozi jeftinije mesno-koštano brašno iz Slovenije, već da je riječ o kompnezacijskim poslovima Podravke, Koke, i drugih domaćih prerađivača, s tvrtkama iz Slovenije. Uz to, Hrvatska ima puno tvornica stočne hrane, mješaonica stočne hrane u Osijeku, Vinkovcima, Čakovcu, Bjelovaru, Kninu, Hrvatskom Leskovcu. Više ih, međutim, zabrinjava činjenica da je sve više i »kućne radinost« na tom polju, te postoji mogućnost da dođe i do nestručnog pripravljanja »stočne hrane«. 
 Što se tiče proizvodnje tehničkih masti, Grlić napominje da se dnevno proizvede osam tona mesno-koštanog brašna, te četiri i pol tone »tehničke masti«. Radi se o preradi »svježih sirovina« suvremenom tehnologijom, koja uključuje sušenje i prešanje, te se upotrebljava u farmaceutskoj i kemijskoj industriji za proizvodnju sapuna i deterđženata. Kemijski sastav »masti« za koju u »Agroproteinki« kažu da se na njoj mogu peći i jaja, sadrži masne kiseline, boju, titar, peroksid, vlagu, i dr. 
No, iako se u »Agroproteinki« ne žale na rezultate poslovanja, i dalje muku muče zbog nenaplaćene robe, te pogonskog goriva (mazuta) kojeg u tvornici imaju još samo za jedan dan, »prljava industrija« koja je do jučer zagađivala okoliš na kraju grada, zbog afere s kravljim ludilom, ovih dana izbija u prvi plan.
MARINKO PETKOVIĆ
</div>
</div>

<div type="part" n="3">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="9">
Borodin pozvan na Bushovu inauguraciju, pa uhićen na njujorškom aerodromu
Oštar prosvjed Kremlja Washingtonu zbog uhićenja Jeljcinovog »ekonoma«
MOSKVA, 18. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)
 - Senzacionalno uhićenje državnog tajnika Saveza Rusije i Bjelorusije Pavla Borodina i bivšeg Jeljcinovog glavnog kremaljskog »ekonoma« na njujorškom međunarodnom aerodromu izazvalo je u četvrtak nezapamćeno oštru reakciju ruskih političara islužbene prosvjede Moskve i Minska. Šef kremaljske diplomacije Igor Ivanov pozvao je američkog ambasadora u Moskvi Jamesa Collinsa kako bi mu osobno uručio pismenu notu i prosvjed svoje vlade u kojoj se od vlasti u Washingtonu traži da odmah oslobodi Borodina iz federalnog zatvora u Brooklynu.
 Reakcija u ruskom parlamentu bila je krajnje emocionalna. Gotovo svi deputati optužili su SAD da se ponašaju kao svemoćna svjetska sila koja može raditi što god želi, pa i zatvarati čak i ljude s diplomatskim imunitetom. Većina deputata tvrdila je da je Borodin uhićen »samo zato što je Rus«, a ne zbog toga što ga švicarsko tužiteljstvo tereti za umiješanost u brojne financijske malverzacije ženevske tvrtke »Mabetex«, kojoj je vlasnik Albanac Beghet Paccoli. Vladimir Žirinovski je čak predložio da ruska policija za odmazdu u Moskvi uhiti dvoje-troje američkih državljana. Jedina iznimka bili su deputati parlamentarne frakcije demokratske stranke Jabuka koji su uhićenje Borodina u SAD objasnili činjenicom da se ruske vlasti same ne bore protiv financijskih malverzacija i korupcije svojih visokih činovnika. Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko izjavio je pak da je uhićenje Borodina potvrda krajnje negativnog stava SAD prema Savezu Rusije i Bjelorusije.
Pavel Borodin uhićen je na njujorškom aerodromu u noći na četvrtak temeljem optužnice i međunarodne tjeralice švicarskog tužiteljstva od 20. siječnja prošle godine. Zbog »afere Mabetex« i te švicarske tjeralice Borodin više od godinu dana nije putovao u inozemstvo, a na odlazak u SAD sada se odlučio dobivši od jednog američkog senatora službeni poziv da bude gost na svečanoj inauguraciji Georga W. Busha u Washingtonu. Ostaje nejasno jedino zašto je Borodin u SAD putovao s običnom, a ne diplomatskom putovnicom. Njegovi odvjetnici u Moskvi objasnili su taj postupak tvrdnjom da je Borodin u običnoj putovnici već imao američku ulaznu vizu. Stoga su u četvrtak faksom poslali u New York kopiju njegove diplomatske putovnice kako bi dokazali diplomatski imunitet na temelju kojeg može biti oslobođen.
Međutim, u Moskvi strahuju da američki pravosudni organi mogu ignorirati diplomatski status Borodina i oštre prosvjede ruske i bjeloruske vlade te da bi bivšeg Jeljcinovog »ekonoma« mogli izručiti Švicarskoj. Dok između Berna i Moskve ne postoji međudržavni ugovor o ekstradiciji optuženih i sumnjivih osoba, Švicarska i SAD takav ugovor imaju. Potpredsjednik ruske demokratske stranke Jabuka Vladimir Lukin izjavio je u četvrtak kako sumnja da će prosvjedi službene Moskve imati ikakav utjecaj jer je američko pravosuđe potpuno samostalno, pa ako ima razloga, može pritvoriti i samog predsjednika SAD. Uz to, u Moskvi još odjekuje nedavna izjava novog američkog predsjednika Georgea Busha da on, za razliku od Clintonove administracije, neće blagonaklono gledati i podržavati korupciju u Rusiji. 
Afera »Mabetex« planula je prije 28 mjeseci kada je na čelu švicarskog tužiteljstva još bila Carla del Ponte i kada je u javnosti otkriveno da je Paccoli dobio poslove obnove moskovskog Bijelog doma i restauracije Kremlja te Jeljcinove predsjedničke rezidencije, iako su njegove ponude bile 30 do 40 posto skuplje od ostalih konkurenata. Ruski neovisni eksperti utvrdili su tada da su radovi na obnovi Bijelog doma i skupe restauracije Kremlja preplaćeni za oko sto milijuna dolara, a švicarski istražitelji su pak otkrili da je »Mabetex« nezakonito prebacio na račune ruskih partnera i činovnika najmanje 60 milijuna dolara u ime mita i drugih nagrada. Kada je pak u istrazi utvrđeno da je Paccoli otvorio u Švicarskoj i Italiji račune ne samo Pavelu Borodinu nego i Jeljcinovoj kćeri Tatjani Djačenko afera je dobila međunarodni politički karakter. Istragu je pokrenuo i tadašnji vrhovni tužitelj Rusije Jurij Skuratov, ali ga je zbog toga Jeljcin ubrzo odstranio s tog položaja. 
U međuvremenu je smijenjeno ili unaprijeđeno još nekoliko ruskih tužitelja koji su radili na »slučaju Mabetex«, a novi predsjednik Rusije Vladimir Putin »maknuo je« Pavela Borodina iz Kremlja, ali ga je postavio na višu političku dužnost – za tajnika državnog Saveza Rusije i Bjelorusije. Putinovu blagonaklonost prema osumnjičenom Jeljcinovom glavnom ekonomu, moskovski promatrači objasnili su činjenicom što je novi predsjednik Rusije još prije četiri godine radio u Kremlju kao jedan od pomoćnika Pavela Borodina. Potkraj prošle godine rusko je tužilaštvo konačno obustavilo istragu oko »afere Mabetex« i arhiviralo sve dokumente. Međutim, razočaran takvim postupkom službene Moskve, istražni sudac ženevskog tužiteljstva Daniel Devaud najavio je da od kaznenog gonjenja Pavela Borodina i njegovog kompanjona Begheta Paccolija neće odustati. Napokon je na međunarodnom aerodromu »Kennedy« Pavel Borodin uhićen, a moskovski tužitelj Ruslan Tamajev koji je obustavio kaznenu istragu oko »afere Mabetex« izjavio je u četvrtak kako je uvjeren da će američki pravosudni organi vrlo brzo vidjeti da su Borodina »uhitili pogreškom« i da će ga osloboditi.
Bogoljub Lacmanović
</div>
<div type="article" n="10">
»Živi lanac« protiv Estrade
MANILA, 18. siječnja
 - Tisuće Filipinaca izašle su u četvrtak kao »živi lanac« na ulice glavnog grada Manile, trećeg dana prosvjeda kojima je cilj opoziv predsjednika Josepha Estrade. Ljudski lanac protezao se od financijske četvrti Makati do 10 kolometara udaljenog religioznog svetišta na autoputu Edsa, mjesta na kojem su se 1986. održale velike demonstracije nakon kojih je svrgnut diktator Ferdinand Marcos. Brojni prosvjednici odjeveni su u crno - simbolizirajući time smrt filipinske demokracije - i nose natpise kojima se traži ostavka filipinskog predsjednika.
Prosvjedi su potaknuti odlukom Senatskog opozivnog suda da među dokaze ne uvrsti bankovne dokumente koji bi, kako tužitelji tvrde, pokazali da je Estrada tijekom svog mandata nezakonito stekao 60 milijuna dolara. Suđenje je prekinuto u srijedu nakon što je svih 11 tužitelja dalo ostavku, optužujući sud za pristranost. Predsjednik Zastupničkog doma parlamenta Arnulfo Fuentabella rekao je da parlamentarna većina ne prihvaća ostavku tužitelja, ali su oni poručili da je njihova ostavka konačna. Većina tužitelja dolazi iz oporbenih skupina. Estrada, bivša filmska zvijezda koja još uvijek uživa veliku potporu siromašnih Filipinaca i parlamentarnih zastupnika, opovrgnuo je optužbe za korupciju, pronevjeu i povredu ustava.
Ljudski lanac je zamisao nadbiskupa Manile kardinala Jaimea Sina, jednog od vodećih ličnosti pokreta za opoziv predsjednika Estrade. Kardinal Sin je bio i na čelu pokreta za svrgavanje Marcosa 1986., kad je pozvao stanovnike Manile da iziđu na ulice i zaustave Marcosove tenkove.
 Čelnik nacionalne policije general Panfilo Lacson rekao je da će njegovi ljudi spriječiti bliski kontakt Estradinih pristaša i protivnika. »Nećemo dopustiti fizički sukob dviju skupina. Policija će se nalaziti između njih kako bi osigurala da ne bude incidenata«, rekao je Lacson. (H)
</div>
<div type="article" n="11">
Đoserov memorijal 3. i 4. veljače
PULA, 18. siječnja
 – Tradicionalni Memorijal »Sergio Blažić-Đoser« održat će se 3. i 4. veljače u pulskom Domu mladosti pod pokroviteljstvom grada Pule i Hrvatskog društva skladatelja. 
Počasni pokrovitelj tog 14. glazbeno-sportskog događaja bit će najpoznatiji svjetski ambasador Pule Mate Parlov, rekli su na današnjoj konferenciji za novinare vođa rock grupe »Atomsko sklonište« Bruno Langer i predsjednica Pulske lige za borbu protiv raka Danica Kuzmanović.
 Langer je najavio da će na prvoj večeri, nazvanoj »Rock and roll zauvijek«, nastupiti osvjedočeni prijatelji Pule i Đoserovog memorijala - Dado Topić, Aki Rahimovski i Ljubljančanin Janez Bončina sa svojim sastavima, Toni Cetinski, Damir Urban, zatim Tifa, nekadašnji pjevač »Bijelog dugmeta«, »Divlje jagode« te Neno Belan, Livio Morosin, Alen Vitasović, Gustafi, Cubismo, »Atomsko sklonište« i drugi sastavi. U nedjelju, drugoga dana Memorijala, održat će se tradicionalni malonogometni turnir između rockera i novinara.
 Sav prihod s ovogodišnjeg Memorijala namijenjen je adaptaciji i opremanju onkološkog odjela pulske bolnice.
Langer je rekao da je cilj ovogodišnjeg Memorijala prikupiti više novca nego prošle godine kada je, zahvaljujući prikupljenih 64 tisuće i 500 kuna, nabavljen ultrazvučni aparat za rano otkrivanje raka za potrebe pulske ginekologije i porodništva.
Organizatori Memorijala, prijatelji i članovi obitelji bivšeg pjevača »Atomskog skloništa«, koji je umro od raka, položili su cvijeće na Đoserov grob. (H)
</div>
<div type="article" n="12">
Atentat na guvernera meksičke države Chihuahua
CIUDAD DE MEXICO, 18. siječnja
 - Guverner meksičke države Chihuahua ranjen je u srijedu u napadu vatrenim oružjem, objavili su u četvrtak službeni izbori. Na guvernera Patricia Martíneza, čija država dijeli 670 kilometara dugu granicu s američkim saveznim državama Teksasom i Novim Meksikom, pucala je u zgradi vlade Victoria Loya, bivša pripadnica policije koja je prije četiri godine nečasno otpuštena jer je pucala u vlastitog supruga. »Guvernera je metak samo okrznuo, i stanje mu je stabilno«, rekao je ministar unutrašnjih poslova Santiago Creel, napomenuvši da se Martinez i dalje nalazi u bolnici. Motivi ovog prvog ozbiljnijeg čina političkog nasilja nakon okončanja 71-godišnje vladavine Institucionalne revolucionarne stranke (PRI) zasad su nepoznati. (H)
</div>
<div type="article" n="13">
Poljaci piju manje i bolje
VARŠAVA, 18. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)
 - Prema podacima koje je predstavila vlada u Varšavi, Poljaci iz godine u godinu piju sve umjerenije. Dok je još početkom devedesetih godina daleko najpopularnija bila votka, danas Poljaci sve češće sežu za pivom i vinom. Stil pića alkohola u Poljskoj se popravlja, zadovoljno je na tiskovnoj konferenciji konstatirao doministar zdravstva Krzysztof Tronczynski.
Kako tvrde vladine statistike, još prije nekoliko godina udio votke u ukupnoj količini konzumiranog alkohola premašivao je pedeset posto, a danas iznosi, prema najnovijim podacima, oko trideset posto. Istodobno, sve popularnije postaje pivo, čiji je udio u ukupnoj količini alkohola dosegao četrdeset posto. Vladu posebno veseli da je u konstantnom padu također srednja potrošnja alkohola po glavi stanovnika: 1992. godine prosječni Poljak je trošio, preračunato na stopostotni alkohol, deset do jedanaest litara, dok danas pije manje od sedam litara.
Sociolozi smatraju da su promjene do kojih dolazi u navikama poljskih građana posljedica gospodarskih promjena koje ih motiviraju, a mnoge upravo prisiljavaju da se sve više interesiraju poslom. Najviše se pilo prvih godina nakon pada komunizma.
Neki drže da bi u statistikama pad potrošnje bio još izrazitiji da nije došlo do zanimljive pojave: danas alkohol u većoj mjeri nego prije piju - Poljakinje. U uvjetima slobodnog tržišta, žene postaju sve sličnije muškarcima, natječu se, ulaze u biznis, postaju neovisnije, a to se odražava i na piću, pušenju i seksualnom ponašanju, tumače sociolozi. (M. Olenković)
</div>
</div>

<div type="part" n="4">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="14">
Politički intrigantan repertoar
Zagrebačko kazalište mladih / Ravnatelj Slobodan Šnajder predstavio program
za 2001. godinu / Osvrnuo se i na djelovanje i ciljeve toga kazališta /»Insektarij« Geta Jonkea u režiji Andreasa Ingenhaaga prva je premijera u ovoj godini, a zakazana je za subotu
ZAGREB, 18. siječnja
 – Naš je cilj orijentirati ZKM u suvremenosti, te ujedno, na kazališni način, priznati specifične potrebe milijunskoga grada na ovom polju, kazao je ravnatelj Zagrebačkoga kazališta mladih Slobodan Šnajder, u četvrtak na konferenciji za novinare u tome kazalištu u povodu predstavljanja programa za ovu godinu. Dodao je da su toj kući bliže one repertoarne odluke koje se odnose na nju samu, za razliku od onih koje bi nas mogle tek formalno zanijeti. Repertor je sigurno uvelike politički, budući da je politika važna sastavnica naših života, no nije politički u smislu da bi podupirao jednu politiku protiv druge. On jednostavno priznaje i konstatira te činjenice, rekao je Šnajder i dodao da razlike između predstava na maloj i velikoj sceni nisu ni u kakvoj vezi s njihovom važnošću. Oba programa su u nizu cjelovitog repertoara.
Poslovni ravnatelj ZMK-a Ivan Vuković ovom se prilikom osvrnuo na burna zbivanja u kazalištu tijekom prošle godine. Prema njegovim riječima, ta je godina bila najteža u 50-godišnjoj povijesti Zagrebačkoga kazališta mladih. Uz pomoć gradskih vlasti, sada je riješen gorući problem trošne scene, a prerađen je i štetni ugovor iz 1993. kojim je ZKM izgubio glavni ulaz u svoje prostorije. Sve zaostale najamnine će kafić koji je zauzeo to mjesto platiti, a do sljedeće godine će se na tome prostoru urediti i novi glavni ulaz. Kao pozitivne činjenice, Vuković je istaknuo izlazak monografije u povodu 50. obljetnice postojanja kazališta i preimenovanje dvorane »Janje« u komornu scenu »Miško Polanec«.
Prva premijera u 2001. godini bit će izvedena u subotu, a riječ je o predstavi austrijskoga književnika i dramatičara Gerta Jonkea »Insektarij«, kazala je dramaturginja predstave Željka Udovičić. Režiju potpisuje Andreas Ingenhaag. Komad je preveo Sead Muhamedagić, a riječ je o prvom susretu naše publike s Jonkeom, budući da u Hrvatskoj još nije izvedena niti jedna njegova predstava, te isto tako nije prevedeno niti jedno njegovo književno djelo. Predstava je premijerno izvedena 1999. u bečkom Volksteatru. Riječ je o predstavi od 13 prizora. Jonke sugerira da se oni ne trebaju izvoditi onim redom kako ih je on napisao. U hrvatskoj izvedbi svih 13 prizora će biti stopljeno u jednu cjelinu, što će doprinijeti koherentnosti predstave. U njoj nastupa ansambl ZKM-a, odnosno 13 glumaca.
Druge ovogodišnje premijere je predstavio Slobodan Šnajder. Krajem ožujka ili u travnju izvest će se predstava Renea Medvešeka »Brat magarac«, koja se nastavlja na njegove projekte kao što su »Č.P.G.A.« i »Hamper«. »Brat magarac« u središtu radnje ima život sv. Franje Asiškoga, a u njemu uz glumce iz ZKM-a nastupaju i dva gostujuća. Zasigurno jedna od najvećih ovogodišnjih predstava je Krležin »Meštar sviju hulja« u režiji Branka Brezovca. U toj se predstavi na najradikalniji način prikazuju suvremena zbivanja u Hrvatskoj, a projekt iziskuje angažman čitavog kazališta, pa će u manjoj ulozi nastupiti i ravnatelj Šnajder. Premijera je zakazana za 15. svibnja.
 Prvonagrađeni tekst na natječaju »Marin Držić«, »Naranča u oblacima« Ivane Sajko, u režiji Borne Valentića, bit će izvedena 20. travnja. Za studeni je zakazana predstava »Susjeda« Zorice Radaković u režiji Petra Večeka. Riječ je o komadu koji je lociran u Zagreb, te pokazuje akumulaciju napetosti unutar srednje klase koje rezultiraju vrlo dramatičnom situacijom. Komedija različitih mentaliteta i zabluda »Zaštićena zona«, koja ismijava stvaranje jednnacionalnih država, na programu početkom listopada. Tekst potpisuje Damir Šodan, a režiju Dušan Jovanović. Radnja se događa u Bosni i Hercegovini. Lutkarski spektakl Krune Tarlea »Proljeće u slijepoj ulici ili Djevin skok« na programu je u prvom tjednu svibnja. U predstavi je riječ o našoj najvećoj slikarici Slavi Raškaj, a budući da je ona bila nijema, u predstavi nema niti jedne riječi. To je prva u nizu predstava o našim autsajderima. U studenome će biti izvedena i predstava »Mi djeca s Kolodvora Zoo«, namijenjena tinejdžerima, a u prosincu »Priče mačke na grani« Marcel Ayme. Za 2002. godinu zakazana je predstava »Konclogor na Savi« Ilije Jakovljevića. To će biti posebna međunarodna suradnja. Planira se da predstava bude izvedena u Jasenovcu, a gostovat će u Italiji, Makedoniji i Izraelu. O međunarodnoj suradnji je riječ i u predstavi »Sabat u vili Piccolomini« koja će biti izvedena u Rimu.
Goran Jovetić
</div>
<div type="article" n="15">
Financijski udar na Leksikografski zavod
Ostaje li Leksikografski zavod »Miroslav Krleža« bez 43 posto prošlogodišnjih proračunskih sredstava? / Hoće li to prouzročiti otpuštanje djelatnika i smanjenje plaća za 35 posto? / Unatoč povećanju sredstava za znanost, Mimistarstvo znanosti je u ime racionalizacije, Zavodu uskratilo 8 milijuna kuna!
Usprkos tomu što je Vlada za znanost u ovogodišnjem proračunu izdvojila 13,87 posto više sredstava nego li prošle godine, drastično su skresana izdvajanja za Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«. Od traženih 17,5 odobreno je tek 12,5 milijuna kuna, što će neminovno dovesti do otpuštanja uposlenika i smanjenja plaća za čak 35 posto. Ali ni to nije sve. Zavodu je uskraćeno još tri milijuna kuna namijenjenih za materijalne troškove, pa je tako navodna racionalizacija uzela danak od čak 8 milijuna kuna. Kako pri ovakvom nemilom kresanju nije previše uvažavana posebna Uredba o financiranju, čini se da će i nju Vlada ubrzo promijeniti. Na kraju se postavlja pitanje treba li današnja Vlada i nadležno Ministarstvo znanosti ovakav Zavod kakav je prije 50 godina utemeljio Miroslav Krleža, koji je iznjedrio leksikografsko djelo što može stati uz bok najvećim europskim i svjetskim leksikografijama, ili neki novi Zavod koji će odgovarati ukusu i kesi nove vlasti. O svemu tome razgovarali smo s ravnateljom mr. Vladimirom Pezom. 
 l Kako će se to odraziti na zaposlenike i rad te naše kuće od posebnog nacionalnog interesa u znanosti i kulturi?
– To ponajprije znači smanjenje plaća za više od 35,79 posto za 218 djelatnika Leksikografskoga zavoda. A zašto je došlo do tako drastičnog rezanja sredstava, Zavod traži objašnjenje od Ministarstva znanosti, tim prije što smo naš financijski plan za 2001. usklađivali s njima kao sastavni dio državnoga proračuna. Tako smo činili i minulih devet godina kada je Vlada Saboru izravno predlagala financijski plan Zavoda.
 l Je li itko iz Zavoda konzultiran prije donošenja takve odluke?
– Ne, Ministarstvo znanosti poslalo nam je tek obavijest da je formirano Povjerenstvo za rješavanje financijske problematike vezane za našu kuću.
 l Tko je sve u tom Povjerenstvu? Je li u nj uključen netko iz Zavoda?
– Nitko iz Zavoda nije uključen, a mi i ne znamo tko je u tom Povjerenstvu. No, iz dopisa se razabire da se traži predstavnik Ministarstva kulture i Ministarstva financija, a nama se to samo daje na znanje. 
 l Tko može bolje od ljudi u Leksikografskom zavodu znati situaciju u kući?
– Ne bih to komentirao, iako imamo analize, programe, strukturu financiranja i dugoročne programe. Treba uz to znati da profesionalni pogon ustanove ima razgranatu visokostručnu i autoritativnu suradnju, primjerice, za pojedine projekte od 50 do 400 vanjskih suradnika. Sama Hrvatska enciklopedija ima 84 struka za koje nemamo profesionalce. Stoga urednici okupljaju širok krug eminentnih stručnjaka. Prema tome, ne radi se samo o uskraćivanju 35 posto platnog fonda, nego i o osiguravanju nužnih uvjeta enciklopedičkoga rada. Mi zato i jesmo specifična državna ustanova, jedina od interesa za znanost i kulturu Republike Hrvatske. Baš zbog toga je Uredba Vlade RH iz 1991. godine regulirala zadaću i odnose financiranja i sufinanciranja osnovne djelatnosti Zavoda. Tom Uredbom mi smo financirani tako da sredstva za rad Zavoda osigurava RH u svom godišnjem proračunu. Zavod stječe i vlastite prihode. To znači da je naš financijski plan, koji usvaja Ravnateljstvo Zavoda, izravno vezan za prijedloge Vlade o nacionalnim ustanovama kakve su HAZU, NSK, CARNET, no jedino se mi financiramo posebnom Uredbom. 
 l Zbog vlastitih prihoda uskraćena su vam i tri milijuna kuna za materijalne troškove.
– Mi smo neprofitabilna ustanova, ali godišnje ostvarujemo 8 do 10 milijuna kuna vlastitih sredstava, koja smo utrošili u proizvodnju, osuvremenjivanje računalne tehnologije i radnog prostora, adaptaciju i dogradnju. Sada smo upravo uskraćeni za ta sredstva. Vjerujemo da su u Ministarstvu znanosti u proračunskoj gužvi pred Sabor naš dosadašnji status poistovjetili s drugim institucijama i zavodima koje su po Zakonu o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti u nadležnosti Ministarstva znanosti. Ipak ovogodišnja su se proračunska sredstva svela na 57 posto prošlogodišnjih. Mi smo pristali na umanjenje platnog fonda za 10 posto i na udio proračunskih sredstava do 22 posto, što znači da bi Zavod trebaodobiti 78 posto traženih sredstava. Međutim, sa 43 posto manjim prihodima hitno se moraju donijeti odluke o pokriću svih materijalnih i režijskih troškova ustanove, a plaće moramo smanjiti za 35 posto. Napominjem da smo od 1991. smanjili broj zaposlenika od 316 na sadašnjih 218, a i struktura zaposlenika bitno je promijenjena u korist istraživača.
 l Može li taj nenadani udar ugroziti daljnji rad Zavoda ili dovesti u pitanje dalji izlazak Hrvatske enciklopedije?
– To je svakako nepredviđeni udar na organizaciju i rad Zavoda. Ravnateljstvo će se sljedeći tjedan ponovo obratiti Vladi s prijedlogom hitnih mjera tražeći izmjene i dopune Uredbe ili donošenje novog zakona o Leksikografskom zavodu kao ključnoj nacionalnoj ustanovi od općeg interesa.
Branka Džebić
</div>
<div type="article" n="16">
Stanje stvari - političko
Kunst-Werke u Berlinu / Catherine David priredila prvu veću skupnu izložbu nakon kasselske Documente X / »Stanje stvari« uključuje projekte međunarodnih umjetnika koji kritički dokumentiraju suvremeni svijet 
BERLIN
 – U zamračenoj prostoriji u kojoj se osjeća orijentalni miris i čuje prikladna glazba odvija se diaprojekcija nazvana »Pista za slijetanje«, rad alžirskog umjetnika Kadera Atteaije snimljen za vrijeme njegova dvogodišnjeg suživota s alžirskim transvestitima u Parizu. Bez ikakvih tragova voajerizma ili želje za postizanjem senzacije, autor se usredotočuje na svakodnevicu i vidljive ostatke nasljeđa ljudi koji svoje radno vrijeme provode na brisanom prostoru između predgrađa i središta Pariza. Brazilijanac Mauricio Dias i Švicarac Walter Riedweg koji zajedno rade od 1993. godine, autori su video-instalacije »Ovo nije Egipat«, trodjelne projekcije koja istražuje pitanje identiteta i otuđenja u kontekstu napetosti između kolektivnog i individualnog mehanizma. Dijelovi video-zapisa temeljeni su na kontrastnom poimanju muslimanske i zapadne kulture, prikazanim snimcima žene pod velom koja uzaludno pokušava jesti jabuku ili muškarca odjevenog poput trbušne plesačice koji svoj neuvjerljiv ples izvodi ispred naknadno montiranih pozadina. 
Video-instalacija »Vjerovao sam da sam vidio kažnjenike« Haruna Farockog bavi se zastrašujućim anakronističkim situacijama snimljenim u američkim kaznionicama. Snimci koje autor pronalazi u arhivima prikazuju sustave video-nadzora koji u potpunosti upravljaju sudbinom zatočenika, često puta daleko od dozvoljenih granica ponašanja. Fascinantne crno-bijele fotografije iz ciklusa »Hvatajući sjene« Santua Mofokenga prikazuju odnose između određenih socijalnih grupacija i okruženja u kojima iste borave. Izrazito sugestivna, mračna atmosfera dokumentira autorovo viđenje razvoja demokracije u Južnoafričkoj Republici i beznadnu poziciju pojedinca okruženog bijedom. Rad Libanonca Walida Ra'ada studije su Atlas arhiva, prvog cjelovitog pregleda 145 snimaka različitih tipova automobila korištenih kao auto-bombe u razdoblju građanskog rata između 1975. i 1990. godine. Fotografije Paole Salerno prikazuju Calabriju u kojoj je odrasla, regiju izoliranu od ostatka Italije u kojoj se ni danas ne osjeća postojanje, ali ni potreba, modernog načina života. 
Geografska, kulturna i politička različitost karakterizira radove trinaestoro umjetnika koje je Catherine David odabrala za izložbu nazvanu »Stanje stvari«. Video i filmske instalacije te fotografija mediji su pomoću kojih umjetnici dokumentiraju prostore visoke napetosti, poneke od njih tek prividno prazne, no označene slojevima sukoba, nerazumijevanja, povijesti drugačije od one koju s lakoćom prihvaćamo kao temelje zapadne kulture. Što je preostalo od umjetnosti i da li se u slučaju ovakve izložbe mogu postavljati uobičajena, često puta neprecizna pitanja koja se odnose na estetiku? Dakako da ne, jer riječ je isključivo o etičkom poimanju svijeta u kojem bi svaki pojedinac barem teoretski trebao ostvariti pravo na egzistenciju. No »drugost« se u suvremenom dobu izbjegava jednako kao i ranije. Upravo stoga poduhvat Catherine David zavrijeđuje pozornost, jer radi se o projektu koji ne odgovara uobičajenim klišejima i ne poštuje prvenstvo otprije postavljenih povjesničarsko-umjetničkih temelja, zapadnih, dakako. 
Izložba »Stanje stvari« drugačija je od svega što se trenutačno može vidjeti u Berlinu. Taj vrlo ozbiljan i politički nadasve provokativan projekt naišao je na izvjesnu zbunjenost u medijima nenaviklima na postavljanja pitanja na koje odgovore treba svatko pojedinačno pronaći. Napetost prouzročena neo-nacističkim ispadima kao i brojne zamjerke krivo vođenoj kulturnoj politici, ali i ostalim političim aspektima, kulminirali su nedavnim zahtjevom za uspostavljanjem smjernica razvitka kulture – takozvane »leitkultur«, vodeće kulturne misli oko koje se svakodnevno vode beskonačne, često puta bespredmetne rasprave. Njemačka kulturna scena već nekoliko godina trpi kritike zbog sve češćeg usmjeravanja na »lakše« teme koje privlače široku publiku. Istodobno, projekti namijenjeni probranoj publici ostaju bez financijske pomoći, a ako i dožive realizaciju, medijski interes za njih ravan je nuli. 
Zahtjevna intelektualna razina, vrijeme koje je potrebno provesti na izložbi (za video i filmske radove potrebno je odvojiti minimalno tri sata), te kritike Catherine David usmjerene suvremenoj berlinskoj umjetničkoj produkciji koju je nazvala »dječjim vrtićem«, činjenice su koje treba uzeti u obzir kako bi se što bolje razumjela kompleksna stvarnost o kojoj svjedoče radovi odabranih umjetnika. Osobne reakcije na stanje stvari, pitanja prikrivena radikalnim prikazom određenog problema, paradoksne namjere autora koji na zbivanja i pojave u svijetu reagiraju urbanističkim, arhitektonskim, estetskim i filozofskim prepoznavanjem granica – onih istih, postavljanjem kojih su se dosada mnogi nasukali – sve su to elementi suvremene političke umjetnosti koja nema veze s moralizirajućim pretjerivanjem radova nastalih sedamdesetih godina.
 »Današnja se umjetnost«, po riječima Catherine David, »bavi istim fenomenima kao i politika, ona je sastavni dio antropolitičkog razvitka koji karakterizira početak novog tisućljeća. Kategorije estetskog i političkog povezane su osjetilnom zamjetljivošću koja ih dijeli i istodobno povezuje. Tu pojavu opisuje francuski filozof Jacques Ranciere, i smatram da je to dobra usporedba s današnjom situacijom u kojoj se osobno usredotočujem na mikro-fenomenologije suvremenog društva i prostora«. Wang Jianwei, Efrat Shvily, Ariella Azoulay, Alejandra Riera, Paola Yacoub i Michael Lasserre, uz već spomenute autore, analiziraju okoliš, istražuju odnose između pojedinca i društva, zadubljuju se u socijalne strukture, pokazujući svijet bez uljepšavanja. Nama ostaje da spoznatu gorčinu promijenimo u nešto bolje.
SANDRA KRIŽIĆ ROBAN
</div>
<div type="article" n="17">
Tko se jiš boji Williama Blakea?
Galeriji Tate Britain u Londonu / Izložba Williama Blakea jedinstvene pojave u povijesti britanske umjetnosti i kulture / Prva veća izložba Blakeovih djela u posljednjih dvadeset godina, kojom se njegov lik i djelo stavljaju u kontekst političkih i društvenih prevrata toga doba / Sjajan recept za približavanje zagonetnoga povijesnog opusa mladim naraštajima
Jeste li znali kako je Jim Morrison svoju grupu The Doors nazvao upravo po jednom epigramu iz Blakeova »Vjenčanja neba i pakla«? Možda ne znate ni kako se Blake oženio nepismenom Catherine Boucher koja se u registru vjenčanih potpisala samo križićem ili kako su ti bračni drugovi potpuno goli, igrajući se Adama i Eve, čitali odlomke Miltonova »Izgubljenog raja« u svom vrtu. Mnoštvo sličnih »pikanterija«, organizatori posjetiteljima nude na sjajno zamišljenoj web stranici londonskog Tatea, kako bi mladim naraštajima približili začudno djelo toga velikana britanske povijesti umjetnosti i književnosti. Koristeći se njegovim imenom uz koje su se za ono doba s razlogom rabili pojmovi alternative ili »undergrounda«, kustosi te ugledne londonske galerije složenu su životnu priču i stvaralaštvo koje iziskuje godine proučavanja pretvorili u zabavno istraživanje. Ekspermentalni projekt »William Blake Online« nudi zapravo cijelom »umreženom« svijetu poznanstvo s ekscentričnim povijesnim likom čiji je život prepun anegdota. Umjesto dosadnih izlaganja Blakeova djela hermetičnog znanstvenog prikaza njegova opusa ili nezanimljivih predavanja o njegovu pjesništvu, atraktivnim muzeološkim pristupom, uz pomoć suvremenih tehnologija, Blake je u Tateu postao našim suvremenikom, odnosno pristupačan široj publici.
Rijetko bi koji Britanac izdvojio, primjerice, Urizena kao svoj omiljeni lik iz povijesti nacionalne književnosti ili se pohvalio razumijevanjem potpuno iščitanog Blakeova opusa. Koliko je većini talijanskih đaka mučno proučavanje Danteovih tercina, toliko je i malim Englezima potpuno nejasno zašto ih muče s Blakeovom genijalnošću. No, ipak, svakom će Talijanu pri spomenu Dantea srce pući od nacionalnog ponosa, što se ne bi moglo usporediti s odnosom Britanaca prema Blakeu. Možda ova usporedba nije baš primjerena, jer Shakespeare itekako podiže užarenost britanskog rodoljublja, no činjenica je kako se neshvaćanje Blakea od njegova doba proteglo do danas. Ostao je zagonetan kako u svojim likovnim, tako i književnim ostvarenjima. 
Kako siromašnog mistika koji je prezirao svojedobnu službenu umjetnost, kojeg je većina suvremenika smatrala potpunim luđakom, tek manjina bezopasnim čudakom, a iznimno rijetki genijalnim umjetnikom predstaviti današnjim korisnicima Interneta i techno glazbe? U Tateu su s vrlo jednostavnom koncepcijom izložbe ponudili jasan i informativan pregled njegova života i stvaralaštva u kontekstu društvenih i političkih prevrata toga doba. Kroz četiri teme, posjetiteljima ipak postaje razumljivije zašto je Blake opstao kao snažno opće mjesto britanske kulture izvršivši golemi utjecaj na kasnije naraštaje ne samo umjetnika i pjesnika, nego i glazbenika, pa čak i filmskih redatelja. U sklopu opsežnog programa raznih predavanja, tečajeva i posebnih studentskih seminara, radionica u kojima se uče Blakeove inovativne tehnike bakroreza te koncerata, prikazivaju se i filmovi poput »Oluje« Dereka Jarmana, »Orfeja« Jeana Cocteaua ili »Mrtvaca« Jima Jarmucha.
»Jedan od gotičkih umjetnika« naziv je prvog dijela izložbe u kojemu se objašnjava Blakeova životna zainteresiranost gotikom, ne samo kao izvorom nadahnuća specifičnog stila, nego i kao ideala njegova duhovna i umjetničkog integriteta. Od mladalačkih crteža srednjovjekovnih grobova u westminsterskoj opatiji preko veličanstvenih ilustracija Biblije ili Chausera do posljednjeg velikog ciklusa ilustracija Danteve »Božanstvene komedije«, nižu se detalji golemog utjecaja gotike. Za razliku od ostalih svojih suvremenika, u kojima se također za vrijeme klasicizma počinje buditi romantičarski zanos srednjovjekovnom umjetnošću, kustosi izložbe (Robyn Hamlyn iz Tatea i Michael Phillips, povjesničar umjetnosti sa Sveučilišta York) upozoravaju kako Blakeu ona nije značila samo ljepotu forme već utjelovljenje umjetničkog ideala. Upravo ga zato i smatraju jednim od gotičkih umjetnika. 
Sljedeći dio izložbe posjetitelje vodi kroz umjetnikove formativne godine u Lambethu (južnom dijelu Londona) tijekom posljednjeg desetljeća 18. stoljeća, u vrijeme Francuske revolucije i buđenja radikalizma u Britaniji. Lambeth je tada bio još selo, a Blake ga je doživljavao kao mjesto novog Jeruzalema u kojem je izmislio originalnu »paklenu metodu« bakroreza kojom je mogao izraziti vlastite revolucionarne misli. 
Organizatori su napravili repliku njegova studija sa svim alatima za tehnike kojima se služio u procesu stvaranja bakroreza, ilustracija i oblikovanja knjiga. Ne treba posebno isticati da je posjetiteljima na jednoj od radionica omogućeno upoznavanje s Blakeovim načinom rada. 
»Komore imaginacije« kao treći korak na putu tumačenja Blakeova djela istražuju njegov vizionarski kozmos, s analizom kulturološkog materijala od kojeg je iskovao svoje vlastite ideje, jezik i slike. Među izvorima nadahnuća, Biblije i Dantea, mitologije i Shakespearea, najvažnije mjesto svakako zauzima i John Milton. Na toj razini izložbe, posjetitelj se upoznaje s listom likova Blakove osobne mitologije, jer bez razumijevanja značenja Albiona, Losa ili Urizena, u daljnjem susretu s »Mnoštvom genijalnih djela« nema se što tražiti. Logično je da nakon tako utemeljenog uvoda, pojedina remek-djela njegova nerazdvojna likovno-pjesničkog stvaralaštva, svatko ima šansu lucidnog trenutka razumijevanja. Ukoliko ni taj napor organizatora ne urodi plodom, ponovno ostaje pomoć s web stranice, gdje će se profesori naoružati tako zanimljivim činjenicama iz Blakeova života, da će napokon svim učenicima i studentima, barem na spomen The Doorsa, prva asocijacija dozvati ime Williama Blakea. Internet stranica galerije Tate, onim ljubiteljima tog povijesnog »underground genija«, osim goleme količine informacija, linkova na ostale web stranice kojima se upućuje na dublje proučavanje te pregledu likovnog djela stvaralaštva (na izložbi je sakupljeno četiristotinjak dijela iz javnih i privatnih zbirki iz cijelog svijeta) nudi i poslasticu audio doživljaja njegova poetskog opusa.
RENATA MARGARETIĆ URLIĆ
</div>
<div type="article" n="18">
Pet Verdijevih opera
49. ljetni festival u Ljubljani / Opera zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta otvara festival izvedbom »Nabucca«
LJUBLJANA
 – Saznajemo da će ugledni ljubljanski ljetni festival, koji se održava 49. godinu, biti u znaku proslave Giuseppea Verdija čija se 100. godišnjica navršava 27. siječnja. Slavni kompozitor čiji opus sadrži 27 opernih djela bit će zastupljen s pet opera. Čast otvaranja pripast će kompletnom ansamblu opere Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba koji će 5. srpnja prikazati operu »Nabucco«. Osim ove opere daju se još »Traviata«, »Aida«, »Macbeth« i »Don Carlos«. Naravno da se Verdijeva proslava ne bi mogla zamisliti bez izvođenja njegova veličanstvenog »Requiema« kojim bi trebao ravnati ugledni poljski skladatelj i dirigent Krystof Penderecki. Sve će spomenute opere prikazati ansambl opere Slovenskoga narodnog gledališča iz Maribora. 
Treba spomenuti da će ovoga ljeta sve glavne i glavnije uloge tumačiti umjetnici milanske Scale, newyorškog Metropolitana i poznatog ljetnog opernog festivala što se održava svakog ljeta u veronskoj Areni. Navedimo da će posebna zanimljiva biti podjela u »Nabuccu« u kojem će gotovo sve uloge interpretirati umjetnici koji su zadnjih godina, ili koji će ovoga ljeta, pjevati na festivalu u veronskoj Areni. Razgovori i pregovori s uglednim umjetnicima već su obavljeni i čeka se samo da se vidi kojim će financijskim sredstvima raspolagati Festival da bi se moglo pristupiti sklapanju ugovora. 
Osim spomenutih Verdijevih opera ljubljanska će publika moći čuti i operu »Boris Godunov« ruskog skladatelja Modesta P. Musorgskog u kojoj će naslovnu ulogu tumačiti čuveni bas svjetske reputacije Paata Buchuladze, koji je već prošlog ljeta gostovao u Ljubljani uz pratnju orkestra Ljubljanske filharmonije i ostavio nezaboravan dojam. 
Ansambl Komorne opere Katoličkog teatra Sacro Cuole iz Milana će pod upravom svog muzičkog direktora N. Fermanija prikazati Rossinijevu operu »Il Cambiale di Matrimonio«. Slovenski operni pjevači svjetske reputacije tenor Janez Lotrič i mezzosopran Marijana Lipovšek održat će koncert opernih arija uz pratnju orkestra. Ovogodišnji program obuhvaća još niz simfonijskih i komornih koncerata. Za razliku od ranijih godina ovoga ljeta sve će se operne predstave davati u tijekom kolovoza. Uprava festivala osigurala je u slučaju nepovoljnog vremena da se predstave umjesto u Križankama (1400 mjesta) izvode u Cankarevu domu. Nesumnjivo je da će se za svakog naći nešto zanimljivo u ovom bogatom programu. 
DRAGAN LISAC
</div>
</div>

<div type="part" n="5">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="19">
Ivi Majoli sretan teren broj 13 
Nakon četvrtog dana »Australian Opena« u glavnom turniru od naših predstavnika ostala je još samo Iva Majoli, koja je pobijedila Slovakinju Karinu Habšudovu u okršaju 2. kola/ Južnoafrikanka Amanda Coetzer uvjerljivo je svladala Silviju Talaju
MELBOURNE/ZAGREB, 18. siječnja
 – Pobjedom protiv Slovakinje Karine Habšudove u okršaju 2. kola »Australian Opena« hrvatska tenisačica Iva Majoli prvi put nakon »Roland Garrosa« 1998. godine svrstala se među preostale 32 natjecateljke na nekom »Grand Slam« turniru. A kako je deseta nositeljica, Južnoafrikanka Amanda Coetzer, nadigrala Silviju Talaju, čiji je nastup bio daleko slabiji od onog u prvom kolu protiv Australke Alicie Molik, Majoli je jedina preostala predstavnica hrvatskog tenisa na prvom »Grand Slamu« sezone u australskom Melbourneu.
Teren broj 13 bio je sretan za Ivu Majoli. Za 79 minuta završila je dvoboj 2. kola protiv 27-godišnje Slovakinje. Konačnih 6-4, 6-2, ostvarila je ponajprije odličnom igrom sa osnovne crte. Tijekom meča izborila je čak 21 »break« priliku, od kojih je pet iskoristila. Iako nije servirala kao protiv Kristine Brandi u 1. kolu, kada je zabila 14 asova, zabilježila je zadovoljavajuće visoki postotak ubačenog prvog servisa (65%). A to joj je omogućilo da vrši stalni pritisak na servis iskusne Habšudove, koja nije imala adekvatnu taktiku kojom bi uzvratila, preokrenula ritam igre. Za plasman u šesnaestinu finala Majoli će igrati protiv 13. nositeljice, Francuskinje Amelie Mauresmo.
Silvija Talaja ponudila je u dvoboju 2. kola gotovo potpuno suprotnu sliku od one koju smo gledali u prvom kolu protiv Australke Alicie Molik. Istina, trenutno najbolje rangirana hrvatska tenisačica imala je s druge strane mnogo kvalitetniju suparnicu nego što je to bila Molik, no i usprkos tome Talaja je neshvatljivo loše otvorila meč protiv Amande Coetzer, koja je slavila sa 6-1, 6-3. U prva četiri gema Talaja nije osvojila nijedan poen svojom zaslugom. Sva četiri poena bile su neforsirane pogreške 29-godišnje Južnoafrikanke, koja je odličnim kretanjem te stalnim pritiskom potpuno razbila igru Talaje i ekspresno osvojila prvi set sa 6-1. Slab prvi servis stvarao je dodatne probleme Talaji, koja je i prošle godine u Filderstadtu izgubila od Coetzer sa 6-0, 6-4. U drugom setu nazirao se mogući povratak Talaje u meč, no bez prvog servisa protiv Coetzer teško se prolazi. 
Četvrtog dana »Australian Opena« ponovo je na teren izašla Jelena Kostanić. Ovaj put nastupila je u konkurenciji parova sa svojom partnericom iz Uzbekistana Irodom Tuliganovom. U okršaju 1. kola pobijedile su ih 16. nositeljice, Belgijanke Clijsters i Courtois, sa 6-2, 6-3. A u 2. kolu očekuje ih Iva Majoli sa svojom partnericom, Južnoafrikankom Liezel Horn.
Junak dana zasigurno je Kanađanin sa britanskom putovnicom Greg Rusedski, koji je u 2. kolu pobijedio prvog nositelja, Brazilca Gustava Kuertena. Nakon dva sata i 24 minute slavio je sa 4-6, 6-4, 6-3, 2-6, 9-7 u posljednjem meču dana. (imi)
</div>
<div type="article" n="20">
Košarkaški savez u zamci
Hrvatski košarkaški savez podržava inicijativu Cibone oko Jadranske lige, ali o njoj još nije odlučio / Što bi se dogodilo da sličnu ligu patentiraju Zagreb, Zrinjevac, Dona – uz Slovan, jedan austrijski i dva mađarska kluba – i zatraže od HKS-a da igraju tek od doigravanja u domaćem prvenstvu? Bi li im HKS to mogao zabraniti, a Ciboni omogućiti?
ZAGREB, 18. siječnja
 – Hrvatski košarkaški savez podržava inicijativu Cibone oko formiranja Jadranske lige, ali će o tome razborito promisliti i nakon razgovora sa svim čimbenicima unutar Saveza, ali i Fibe, odlučiti.
Polovična je to smjernica Upravnog odbora HKS-a, poslana u obliku manifesta medijima, dakle javnosti, iščeprkana iza debelo zatvorenih vrata na sjednici istog tog UO. Košarkaši kuloari u tome će prepoznati poraz ključnih, u pravilu ne i čelnih, ljudi toga sporta u Hrvatskoj, jer je na istoj sjednici trebala biti donesena potpuna odluka o formiranju Jadranske lige! Igra pokvarenog telefona zbivala se ovih dana između direktora Cibone VIP Bože Miličevića s ostalim prvoligašima. Miličević je lobirao, tražio privolu svih za projekt koji je dobro obavijen maglom da bi bio čist. A upravo zbog te magle tvorci su željeli sve napraviti na brzinu, izglasati ligu i otići kući zadovoljni.
Oni koji pretendiraju da neke stvari u košarci znaju, čak tvrde da je ugovor o pokretanju Jadranske lige već potpisan između osnivača u Sarajevu. Naravno, iza debelo zatvorenih vrata. Čak se zna i ime povjerenika toga natjecanja. Bio bi to Josip Bilić, sadašnji povjerenik A-1 lige.
Što je u svemu maglovito? Cibona VIP je sastavila prijedlog modifikacije sustava natjecanja u državnom prvenstvu za sezonu 2001/2002. Zašto modifikacija, a ne promjena sustava, odmah se nameće logično pitanje. Odgovor je u činjenici da se sustav natjecanja, prema važećem Zakonu o športu, ne može mijenjati od sezone do sezone, već samo godinu dana unaprijed. Znamo već priču o proširenju nogometne lige...
No, u propozicijama natjecanja stoji i dio u kojemu se sustav natjecanja može modificirati. To je uvedeno kako bi se omogućio zanimljiviji svršetak košarkaške sezone, bio on začinjen mini-ligom, doigravanjem ili kombinacijom jednog i drugog.
Kako se Miličeviću i Ciboni očito veoma žuri u Jadransku ligu, napravili su prijedlog modifikacija. No, jesu li to modifikacije? Oni koji se osjećaju zakinuti, oni kojima je Jadranska liga predaleko i koji žele jaku hrvatsku ligu, smatraju da je uključivanje Cibone i još tri kluba tek od doigravanja u hrvatskom prvenstvu promjena sustava natjecanja, a ne modifikacija!
Jer, po njima, sustav natjecanja čvrsto je utemeljen na igranju 12 prvoligaša dvokružnim bod-sistemom, uz neizbježno doigravanje na kraju. Ako liga ne započne sa 12, već sa osam prvoligaša, smatraju, to je debelo kršenje propisa i u tom slučaju, na koji čudnim čudom blagonaklono gleda HKS (!), neki pomišljaju i na sudsku tužbu!
U međuvremenu je došlo do kohezije zagrebačkih prvoligaša Zrinjevca, Zagreba i Done, koji zasad žele ići legalističkim putem i zaštiti svoja prava preko tijela HKS-a. Uz njih su još neki prvoligaši, poput Zadra, kojemu se ne dopada formulacija po kojoj Cibona, kao osnivač Jadranske lige, odlučuje o jednom njenom hrvatskom članu.
Usput, košarkaški su krugovi već lansirali priču da bi taj četvrti klub trebao biti Sava osiguranje, čiji je direktor Senad Uzelac u vrlo skladnim odnosima s Božom Miličevićem, a već se javno počeo hvaliti da će Sava osiguranje biti član nove ligaške tvorevine. 
Kako nitko ne zna što su zapravo dogovorili Božo Miličević i direktori Union Olimpije, Budućnosti i Bosne, osnivači lige, tako stižu razne priče. Prema jednoj od njih, u Jadranskoj ligi ne mogu biti dva kluba iz istog grada jer to, opet navodno, ne odgovara Olimpiji, koja bi na trećem mjestu svoje lige radije vidjela Pivovarnu Laško nego susjedni Slovan (Krka je neupitna). Kako za Cibonu, kad je riječ o otimanju gradskog sportskog kolača, mnogo zagrebačkih klubova znači opasnost, po istoj priči, brzo su se složili.
Zamislimo sad mogućnost da Jadranska liga zaživi, za što su realno veliki izgledi, a s druge strane neku sličnu ligu patentiraju Zagreb, Zrinjevac, Dona – uz Slovan, jedan austrijski i dva mađarska kluba – i zatraže od HKS-a da igraju tek od doigravanja u domaćem prvenstvu! Bi li im HKS mogao to zabraniti, a s druge strane isto omogućiti Ciboni i ostalima? 
Mnogo je tu nelogičnosti i Miličeviću, iako se čini smiješnim, upravo je savršeno odgovarala bura u javnosti oko uključivanja Zvezde i Partizana u Jadransku ligu. Dok je trajao medijski rat, Miličević je sređivao stvari mnogo važnije za ustroj same lige. O Zvezdi i Partizanu ionako nije bilo govora, ali su sjajno poslužili kao paravan. Za mnogo složenije operacije...
TVRTKO PULJIĆ
</div>
<div type="article" n="21">
Dinamo '82., Priština '85., Teheran '01. 
»Ovdje sam dočekan kao spasitelj iranskoga nogometa, ne mogu normalno živjeti ni jedne sekunde, stalno je nekakva gužva oko mene! I to je sad »divno i krasno«, međutim nastradao sam ako ne uspijemo, ako se Iran ne plasira u završnicu SP 2002. godine«, kaže izbornik iranske reprezentacije Miroslav Blažević, koji u Teheranu ovih dana doživljava drugu trenersku mladost 
ZAGREB/TEHERAN, 18. siječnja
 – Kao 1982. u Zagrebu, kao 1985. u Prištini... Takav je, eto, početak 2001. godine u Teheranu za Miroslava Blaževića, novoga izbornika nogometne reprezentacije Irana. Euforija na svakome koraku zapravo je voda u kojoj Ćiro najbolje pliva, obožava biti obožavanim, lovci na autograme najdraži su mu dekor, naslovne stranice novina duševna hrana. Sjajno ozračje koje ga je dočekalo u Teheranu, svakako je utjecalo i na Ćirine benigne ocjene momčadi koju je preuzeo, unatoč 5-6 porazu Irana (nakon 11-eraca, bilo je 2-2 u regularnih 90 minuta) protiv selekcije mladih drugoligaških nogometaša Italije.
– Prvi su mi dojmovi dobri, stvarno dobri. Iskreno, mislio sam da je Iran lošiji, ali vidim da u toj momčadi postoji potencijal, ima nekoliko pravih igrača, rekao nam je u četvrtak Blažević u telefonskom razgovoru, mobitel Dare Bušića, predstavnika jedne hrvatske tvrtke u Iranu, za sada je Ćirina jedina veza sa svijetom. Dodajmo da je utakmicu gledao s tribina, još nije želio sjesti na klupu.
 l Možete li izdvojiti pojedince koji su vas zadovoljili?
– Ne bih sad govorio o imenima. Znate, sve ovdašnje novine prenose što »Vjesnik« piše, samo se »Vjesnikovi« tekstovi prenose! I zato je bolje da ne spominjem imena, ne bih želio gurnuti glavu na panj. Uostalom, već je bilo dosta mojih intervjua, ljudima sam se popeo na vrh glave...
 l Ipak, opišite nam malo euforiju koja vas je dočekala u Iranu?
– Pa to je ludilo! Ovdje sam dočekan kao spasitelj iranskoga nogometa, ne mogu normalno živjeti ni jedne sekunde, stalno je nekakva gužva oko mene! I to je sad »divno i krasno«, međutim nastradao sam ako ne uspijemo, ako se Iran ne plasira u završnicu SP 2002. godine. Dakle, ova pozicija ima svoje lijepe, ali i ružne strane. A neke stvari koje mi se događaju graniče s nevjericom, da mi je netko pričao ne bih mu vjerovao. Eto, u srijedu sam otišao na tržnicu, želio sam kupiti malo ribe kako bismo u našemu veleposlanstvu napravili ručak za hrvatske novinare koji su ovdje i prate svaki moj korak. I kad sam došao na tržnicu, sve je stalo, nitko više nije radio! Svi su se sjatili oko mene, jedva sam izvukao živu glavu, do zraka nisam mogao doći! Koliko sam samo potpisa podijelio, pa to je čudo... Ovi su ljudi neviđeni fanatici, pošteni i čestiti ljudi koji lude za nogometom i uvjereni su da će mojim dolaskom procvjetati njihov nogomet. Nadam se da će biti tako...
 l Iako u iranskoj reprezentaciji nije bilo nekoliko važnih igrača (Mahdavikia, Minavand, Azizi, Bagheri), ipak nam se čini da su trebali pobijediti i nadigrati selekciju mladih drugoligaških talijanskih nogometaša. Na čemu onda temeljite optimizam?
– Eh... Kad ih ja uzmem pod svoje tri-četiri mjeseca, napravit ću od Irana stroj koji će mljeti i gaziti suparnike! Neće biti lako, ali napravit ću pravu momčad, imam nekoliko vrhunskih znalaca i sve će biti u redu. Iran će biti sudionikom SP 2002. godine!
 l U jednom se našem dnevnom listu pojavila informacija da ćete za dvogodišnji ugovor zaraditi »samo« 990.000 dolara. Je li to točno?
– To je apsolutna laž! Ma vidite li kako mi i dalje podmeću, iako sam otišao iz domovine?
 l Možete li reći koliko je težak ugovor? Odnosno, je li točno da ćete po sezoni zarađivati milijun i 200.000 dolara?
– Iran je ponosna zemlja ponosnih i čestitih ljudi. I samo jedan čovjek i ja znamo koliko ću zaraditi. Kad sam dogovarao uvjete s tim čovjekom, dobio sam embargo i ne smijem ni zucnuti ništa o novcu kojeg ću dobiti! Ni slova! Ali, samo ću vam reći ovo: ako odvedem Iran na SP, onda se dogovorena svota multiplicira! Napokon, što znači ugovor? Ivić je, primjerice, imao čvrst ugovor, pa su ga potjerali, jer nije mao rezultat. I ja ću ovdje egzistirati samo ako će biti rezultata. A bit će ga, sigurno ću napraviti pravi rezultat, samouvjeren je Blažević.
Nije skrivao da uživa u silnoj pozornosti koju mu posvećuju Iranci. Nakon svega što je u zadnje vrijeme doživljavao u Hrvatskoj, već prvih nekoliko teheranskih dana vratili su ga u život. Malo ga živciraju neki napisi u hrvatskome tisku (jasno je da ima najsvježije informacije iz domovine), ali brzo se smiri kad pogleda oko sebe. I kad se prisjeti bankovnog računa.
PREDRAG JURIŠIĆ
</div>
<div type="article" n="22">
Jozić razumije i Štimčev razlog odlaska iz reprezentacije
ZAGREB, 18. siječnja
 – Kako bismo od nogometnog izbornika Mirka Jozića dobili komentar najave odlaska iz reprezentacije još jednog iz plejade nazaboravnih, 33-godišnjeg Igora Štimca, morali smo na listu čekanja. A kad smo ga konačno dobili, nismo morali ni reći zašto zovemo... Uostalom, pola je radnog dana odgovarao na isto pitanje.
– Još dan ranije, čim sam saznao za tu odluku, čuo sam se sa Štimcem. Dakako, nisam ga ni pokušao posebno nagovarati da promijeni odluku, kao što to nisam želio ni kad je Bokšić bio u pitanju. Akceptiram da su to zreli ljudi koji osobne probleme znaju sagledati sa svih strana – njihove odluke nisu plod trenutka nego odmjeravanja svih okolnosti.
 l Dakle, istinski vam je žao što je do toga došlo, ali razumijete zašto se to događa?
– Osobno je pravo svakoga da odlučuje o sebi. Posebno ako, kao u Štimčevu slučaju, sve vrvi osjećajem pritisaka sa strane, neizvjesnosti, sve veće odbojnosti sredine prema akterima koji su i te kako zadužili naš nogomet. Kad netko u takvim razlozima nađe poriv za razlaz s reprezentacijom, ne vidim preveliku svrhu da ga nagovaram, koliko god da je dobrodošao u reprezentaciju, kao što je to slučaj sa Štimcem. Uostalom, poznat je moj stav da nikome nakon jedne takve odluke ne zatvaram vrata. Dapače, ostavljam ih, za svaki slučaj, odškrinutima.
 l Primjer koji je patentirao Zvonimir Boban, prihvatili ga Alen Bokšić, Aljoša Asanović, a sad i Štimac, može djelovati poput plimnog vala. Slijedom logike, idući bi na tom popisu mogao biti 32-godišnji Davor Šuker?
– U nedavnom obilasku reprezentativnih kandidata koji igraju u inozemnim klubovima, razgovarali smo i o tome. Dotaknuli smo ta pitanja i ne bih želio da se mene povezuje s takvim odlukama. Svatko zna svoje obaveze, na svakom je od reprezentativaca da to prihvate ili ne. Stoga koristim i ovu prigodu da sve, koji su se možda počeli baviti mišlju o odlasku, zamolim neka to kažu što prije. Iz praktičnih razloga. Ne trebam, naime, posebno isticati što znači računati na nekog igrača, a onda odjednom ostati bez njega. Zašto nečiji odlazak ne bismo predstavili u miru, razložno, a ne stalno s nekim repovima, optužbama i crnilom.
 l Proizlazi da je svaka takva odluka prožeta gorčinom, Štimčeva posebno. Smeta mu i boli ga što su praktično glavni igrači koji su osvojili povijesnu svjetsku broncu u Francuskoj, postali glavna meta napada sa svih strana. Pritom ih ne štiti čak ni matična organizacija, HNS. Dapače, kao da ih se netko želi riješiti, posebno igrači koji imaju svoje »ja«, pa bez dlake na jeziku kažu sve što misle i drugi, ali radije šute.
– Treba vidjeti jesu li i novinari prouzročili dio gorčine o kojoj sad govorite. Koliko ste, u ime što bombastičnijih naslova, originalnih tekstova, ovih ili onih interesa, provocirali situacije kad i nije bilo pravog razloga. No, ja nisam tu da sve to tumačim, nego ponajprije zato da sastavim reprezentaciju, po mogućnosti što bolju. Ne bježeći pritom od stava da je i te kako teško i onomu tko iz mozaika mora vaditi dio po dio, i pritom gledati kako taj mozaik nestaje i pretvara se u nešto sasvim drugo.
ZLATKO ABRAMOVIĆ
</div>
<div type="article" n="23">
Hajduk nije tražio oprost dugova
Čini mi se da je glasnogovornica Ministarstva financija promašila temu. Nitko nije spominjao oprost duga, nego smo zadovoljni što su propisi konačno usklađeni i što je definiran status sportaša. U tom smislu, mislimo da su naše žalbe opravdane i očekujemo pozitivno rješenje, kaže Ivan Zelić, financijski direktor Hajduka
SPLIT, 18. siječnja
 – Rješenja Financijske policije nakon istrage po nogometnim klubovima zaprepastile su javnost. Po rješenju, Dinamu je dužan državi 303 milijuna kuna, Hajduk 192, a i Osijek i Rijeka oko 10 milijuna kuna. Klubovi su se žalili zbog neusklađenosti poreznih zakona i zakona o mirovinskom i zdravstvenom fondu. Novi Zakon o porezu na dohodak usklađen je sa zakonima mirovinskih i zdravstvenih fondova, odnosno definirao je status sportaša. A kako su i dosad uplate za mirovinsko i zdravstveno slale pojedinačno sportašima, u klubovima su tvrdili da oni nisu bili ni dužni plaćati te obveze. 
Hajduk je mirovinskom i zdravstvenom fondu dužan 110 milijuna kuna. Po mišljenju čelnika klubova, novi je Zakon o porezima, koji vrijedi od ove godine, potvrdio opravdanost njihovih žalbi. Iako žalbe još nisu riješene, glasnogovornica Ministarstva financija Sanja Marđetko-Kurečić kaže da se klubovima dugovanja neće oprostiti, već im se može jedino izaći u susret obročnim plaćanjem dugova. 
Doris Košta, Hajdukova odvjetnica, pojasnila je temelje žalbe:
– Osnovno je da klubovi, a pogotovo ne Hajduk, ne traže oprost dugova, jer to u prvom redu nije moralno. Tražimo da se slijedom izjavljenih žalbi, a u svezi s pravnim promjenama materijalnog prava – zakona, utvrdi valjani iznos obveza. Naravno, intencije izmjena Zakona o športu, tako i primjene zakona u vrijeme kad je bila pod nadzorom Financijske policije, daje sasvim utemeljeno pravo klubovima da su žalbe osnovane. Još jednom treba insistirati na utvrđivanju da postoji valjano rješenje mirovinskog i zdravstvenog fonda po kojem, izričito, obveze plaćanja snose sami sportaši. Ono što tvrdi Financijska policija predstavlja njihovo tumačenje pravnih propisa. U ovom slučaju, radi se o sukobima nadležnosti između Ministarstva financija i mirovinskog i zdrastvenog fonda, a o čemu treba odlučiti Vlada.
Izjavu glasnogovornice Marđetko-Kurečić mnogi doživljavaju kao prejudiciranje pravde. Ivan Zelić, financijski direktor Hajduka, kaže: 
– Mi ništa nismo prejudicirali i ne tražimo otpis dugova. Čini mi se da je glasnogovornica Ministarstva financija promašila temu. Nitko nikad nije spominjao oprost duga, nego smo zadovoljni što su propisi konačno usklađeni i što je definiran status sportaša. U tom smislu, mislimo da su naše žalbe opravdane i očekujemo pozitivno rješenje.
RENCO POSINKOVIĆ
</div>
<div type="article" n="24">
Dinamova nervoza polako »metastazira«
ZAGREB, 18. siječnja
 – Posljednji signali iz Ministarstva financija Republike Hrvatske unijeli su prilično nemira u Dinamovo »idilično« ozračje na pripremama u Poreču. Naime, glasnogovornica Ministarstva, Sanja Marđetko–Kurečić, energično je ustvrdila kako hrvatskim nogometnim klubovima – pa tako, jasno, i Dinamu – država ni u kojem slučaju neće smanjiti porezne dugove. Tome je dodala kako će klubovi i nakon drugostupanjskog postupka neupitno dobiti rješenje o naplati.
 Ovakve izjave u potpunoj su koliziji s nadanjima »plave« Uprave. Štoviše, glasnogovornica Ministarstva s ovakvom se retorikom oglasila neposredno nakon što je Dinamov direktor Velimir Zajec javno prezentirao svoje viđenje cijelog slučaja. Zajec je, naime, naglasio kako u klubu imaju »pouzdane signale da će im država oprostiti većinu dugova«. No, odmah potom uslijedio je žestoki demanti...
 Stoga je i posve razumljiva nervoza Dinamovog direktora. Do njega smo doprijeli u poluvremenu pripremne utakmice protiv Rovinja. Prilično hladno je odbio razgovor, uz obrazloženje kako »sada ne može razgovarati, jer je na utakmici«. Ovdje, jasno, nije bilo riječi o dvoboju Lige prvaka (njih, uzgred, nema već jako dugo i u Maksimiru se više, na žalost, ni ne naziru), nije u pitanju bio nikakav derbi, pa čak ni susret za bodove, već obična trening-utakmica protiv Rovinja, a Dinamov direktor čak ni u poluvremenu nije imao snage odgovoriti na dva blitz-pitanja. U normalnim okolnostima Zajeca ovakve utakmice zasigurno ne bi spriječile u konverzaciji s novinarima.
 No, ovakva reakcija sasvim je vjerodostojan pokazatelj nervoze koja sve više »metastazira« unutar Dinamovog vodstva.
 Klupski glasnogovornik Ivan Rotim atmosferu je pokušao prikazati znatno mirnijom...
 – U tijeku je drugostupanjski postupak i mi nikako ne želimo prejudicirati odluku. Međutim, isto tako ne želimo da je prejudicira itko drugi, pa tako ni glasnogovornica Ministarstva financija, naglasio je Rotim. – Uostalom, postupak još traje... Moram upozoriti da mi nismo tražili nikakav oprost dugova, kako se to u dijelu javnosti pokušava prezentirati. Nismo ni kukali, niti molili. Mi se samo nadamo da će se u postupku dokazati da stanje nije baš onakvo kakvim ga je Financijska policija prikazala u svome izvješću.
MIROSLAV TOMAŠEVIĆ
</div>
</div>

<div type="part" n="6">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="25">
U BiH živi samo 440.000 Hrvata
Procjena je to iznesena u knjizi »Demografska crna jama« autora dr. Ilijaša Bošnjovića, a dijelove iz ove knjige prenijela je sarajevska »Slobodna Bosna«
SARAJEVO, 18. siječnja
 - U Bosni i Hercegovini u ovom trenutku živi 3,1 milijuna ljudi. Od toga je 1,4 milijun Bošnjaka, 980.000 Srba, 440.000 Hrvata i 250.000 ostalih! Procjena je to iznesena u knjizi »Demografska crna jama« čiji je autor dr. Ilijaš Bošnjović. Dijelove iz ove knjige, jedne od rijetkih u kojoj se na znanstvenoj osnovi pokušava prikazati aktualna struktura stanovništva u BiH, prenijela je sarajevska Slobodna Bosna. 
U ovoj zemlji, naime, još od 1991. godine nije proveden popis stanovništva. Razlozi za to su dvojaki. S jedne strane su oni politički: u Bosni i Hercegovini se još uvijek mnogo toga temelji na rezultatima popisa iz 1991. godine, primjerice sastav policijskih snaga na pojedinim područjima i slično. Nadalje, rezultati popisa sigurno bi pokazali kakve je učinke imala politika tzv. etničkog čišćenja koja je u većoj ili manjoj mjeri provođena praktično na svim područjima zemlje. U situaciji kada se još uvijek govori o provedbi Aneksa VII Daytonskog mirovnog sporazuma, odnosno povratku »svih na svoje«, poražavajući rezultati koje bi pokazao popis išli bi na ruku samo onima koji se zalažu za nacionalne podjele. Drugi razlog zbog kojeg popis još nije proveden odnosi se na njegovo financiranje. Procjenjuje se da bi troškovi provedbe popisa premašili iznos od 10 milijuna maraka, a za to je u ovom trenutku u BiH teško pronaći sredstva. 
Nedostatak službeno verificiranih podataka čini procjene iz Bošnjovićeve knjige vrlo zanimljivima. A oni govore da u ovom trenutku u BiH živi 1,465.000 Bošnjaka, odnosno da se njihov broj u odnosu na 1991. godinu smanjio za nekih 420.000. Srba ima 986.000, 372.000 manje nego prije 10 godina, a Hrvata 440.000, odnosno oko 340.000 manje nego na posljednjem provedenom popisu. Razlozi smanjivanja broja stanovnika svakako se kriju u ratnim uvjetima kada je poginulo mnogo ljudi, ali još pogubnije su na demografsku sliku utjecala iseljavanja tijekom rata, pa i nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma. Procjenjuje se tako da je blizu 50.000 mladih i najčešće obrazovanih ljudi napustilo zemlju poslije Daytona, uglavnom se skrasivši u prekooceanskim zemljama kakve su SAD, Kanada, Novi Zeland ili Australija. 
Zanimljivi su podaci o broju novorođenih i umrlih. Tako se procjenjuje da je u 1999. godini rođeno 22.000 Bošnjaka, što je dvostruko manje u odnosu na podatak iz 1991. godine. Kod Srba je situacija slična - broj novorođenih dvostruko je manji (9000), a nešto je bolja situacija kada je riječ o Hrvatima: 4000 rođenih u odnosu na 6000. Kada je riječ o umrlim osobama, odnosi izgledaju ovako: Bošnjaka je 1991. umrlo oko 18.500, a devet godina kasnije 14.000. Kod Srba je broj umrlih čak i veći nego u razdoblju službenog popisa - 10.000 odnosu na 9000, a Hrvata je po podacima iz popisa 1991. godine umro 3000, a podaci iz knjige »Demografska crna rupa« govore da je sada ta brojka za 1000 veća. 
ALENKO ZORNIJA
</div>
<div type="article" n="26">
Đukanović tek mora pridobiti stranke za izbore
Da bi pristale na izbore, a možda poslije i na referendum kojega treba zakonom urediti, sve parlamentarne stranke traže od Đukanovića nešto za uzvrat
ZAGREB, 18. siječnja
 - Predsjednik SRJ Vojislav Koštunica, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i budući premijer Srbije Zoran Đinđić više su od dva sata u srijedu u Beogradu razgovarali o platformama za redefiniranje odnosa između Srbije i Crne Gore koje su preložili Vlada Crne Gore i DOS, vladajuća koalicija u Srbiji i SRJ. Obje strane ostale su pri stavovima s kojima su na razgovore i došle, a kompromis se zasad ne nazire, tvrde beogradski i podgorički mediji bez izuzetka. Novinarima se obratio jedino Đinđić rekavši da je status državne zajednice glavna točka razilaženja.
Ovakav ishod susreta nije iznenađenje, a Đukanović ga je za boravka u Zagrebu i otvoreno najavio ponovivši da je međunarodno priznata Crna Gora interes republike kojoj je na čelu. Đukanoviću, međutim, nije nimalo lako amortizirati istodobno odnose s Beogradom i političku situaciju kod kuće. Naime, istodobno dok je on boravio u Palači federacije, predsjednik skupštine Crne Gore Svetozar Marović održao je sastanak sa šefovima klubova zastupnika i tom prigodom nije postignut stranački koncenzus oko izvanrednih parlamentarnih izbora. Datum održavanja izbora bit će, tvrdi se, objavljen u petak 19. siječnja, a neslužbeno se saznaje da bi se mogli održati 22. travnja, kasnije nego što se očekivalo. Da bi pristale na izbore, a možda poslije i referendum kojega treba zakonom urediti, sve parlamentarne stranke, kako one u vlasti tako i oporbene, traže nešto za uzvrat. Socijalistička narodna stranka (SNP) pristaje na trgovinu pod uvjetom da DPS ne bude kruta u stavovima, te da dobiju adekvatan prostor prostor za kampanju u medijima. Narodnjaci, koji su upravo napustili vladajuću koaliciju i zbog kojih se ide na izbore, traže da se istodobno s parlamentarnima održe i lokalni izbori. SDP i liberali, za razliku od DPS-a, uporno govore da ne treba ići na izbore prije referenduma bojeći se valjda njihova ishoda odnosno sudbine zakona o referendumu koji bi teoretski mogao ostati neraspisan. Predstavnik albanskih stranaka Mehmet Bardi izjavio je da su za Albance budući izborni zakoni neprihvatljivi te da Albanci moraju dati određenu unaprijed utvrđenu kvotu poslanika. 
Koštunica se istoga dana sastao i s čelnicima Narodne stranke na kojem je utvrđeno da je »nužno očuvati zajedničku državu Srbije i Crne Gore jer je to suštinski interes građana obje republike«. Beogradski mediji već duže vrijeme negoduju zbog koncepcije vladajuće crnogorske nomenklature i Đukanovića, a s posebnim se zadovoljstvom bave najnovijim optužbama za kriminal i šverc duhana koje stižu iz Italije. Pritiscima se pridružuje i oporbeni podgorički tisak pa tako SNP-ov Dan tvrdi da Đukanoviću još prije izbora i referenduma predstoji stranački kongres. Kao razlog navodi se navodno nezadovoljstvo dijela članstva zbog opredjeljenja stranke da se krene u osamostaljenje Crne Gore. Čak se kaže da će se jedan dio članstva i dio čelništva odvojiti zbog toga, dok će se drugi, nezadovoljni projugoslavenskim programom, odvojiti u novu, Socijalističku demokratsku stranku (SDP).
Najave pripadnika SNP-a (čiji su članovi ujedno i ministri u saveznoj vladi) da će se po Srbiji prebrojavati i popisivati Crnogorci i dalje izaziva kontroverze. Protivnici ideje optužuju nositelje kako to rade zato da bi u trenutku izbora ili referenduma »autobusima, vlakovima i avionima uvezli birače pordrijetlom iz Crne Gore«, što smatraju nedopustivim jer »o sudbini Crne Gore trebaju odlučivati samo građani koji u njoj imaju mjesto boravka«. 
Vesna Fabris Peruničić
</div>
<div type="article" n="27">
Ben-Ami usporedio Sharona s Miloševićem 
ANKARA, 18. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)
 – »Ako bi Likud s Arielom Sharonom na čelu preuzeo vlast u Izraelu, mogli bismo okončati slično kao Slobodan Milošević«. To vrlo znakovito upozorenje u četvrtak ujutro, posredstvom Izraelskog vojnog radija, dao je šef izraelske diplomacije Shlomo Ben-Ami. Naglasio je kako Izrael mora postići konačni sporazum s Palestincima. »Godine privremenih sporazuma su prošlost«, poručio je. Dometnuo je kako se u slučaju nepostizanja tajnog izraelsko-palestinskog sporazuma praktički ne može računati s bilo kakvim mirovnim dokumentom. 
Izjava Ben-Amija, koja se očito uklapa u izraelsku atmosferu oko premijerskih izbora, došla je nakon dvosatnih razgovora koje je u Kairu posredstvom egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka vodio s palestinskim čelnikom Yasserom Arafatom. Izraelski ministar, koji se nalazio u pratnji bivšeg zamjenika krovne obavještajne službe židovske države Yisraela Hassona, rekao je kako je bio »impresioniran« razgovorima s Arafatom. Iznio je i dojam kako palestinski stožer radi na smanjenju razine sadašnjeg nasilja na teritorijima pod palestinskom upravom. 
Ben-Ami je također ukazao kako je premijer Ehud Barak za izraelsko-palestinski mirovni sporazum. Ocijenio je da svaki pregovaračko-politički vakuum udaljava dvije strane od uspostave trajnog mira i sigurnosti. »Konačni sporazum mora jednom za uvijek utvrditi izraelske zakonite granice«, rekao je. Izraelski šef diplomacije naznačio je za četvrtak mogućnost nastavka pregovora s Arafatom. Pritom nije jasno naznačio crtu mirovnog sporazuma do koje je spremna ići izraelska strana. To se posebice odnosi na pitanje budućeg statusa Jeruzalema i prava povratka palestinskih izbjeglica, što izričito nalažu već davno usvojene rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 242 i 338.
Hoće li dvije pregovaračke strane napraviti neki radikalniji pomak u približavanju oštro sučeljenih stajališta, teško je i nezahvalno prognozirati. I jednima i drugima se žuri, kako bi prije isteka stanarskog prava Billa Clintona u Bijeloj kući (20. siječnja), postigli barem okvirni dogovor o temeljnim principima međusobnog mirovnog sporazuma. Time bi se, ako ništa drugo, izrazila zajednička zahvalnost za campdevidske i druge mirovne napore još aktualnog američkog predsjednika.
No, izvori bliski kabinetu izraelskog premijera Ehuda Baraka, ukazuju da je takva mirovna zadaća teško ostvariva. Neki izraelski diplomat, čije ime se ne navodi, upozorio je kako bi za tako što trebalo osigurati opći konsenzus svih izraelskih političkih boja. »Bilo kakav mirovni sporazum s Palestincima u sadašnjem trenutku nije moguć«, rekao je. Objelodanio je, istodobno, kako su Barakovi napori usredotočeni na, kako je rekao, jednostrano odvajanje Izraela od PLO-a. 
SALIH KONJHODŽIĆ
</div>
<div type="article" n="28">
Beograd neće sprječavati odvajanje Crne Gore 
MOSTAR, 18. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)
 – »Daytonski sporazum predstavlja, metaforički rečeno, jedan do ustava pod kojima SRJ treba i mora živjeti«, kazao je Vojislav Koštunica u intervjuu za Dnevni avaz uoči svog dolaska u BiH. Dodao je kako »posebni odnosi SRJ s Republikom Srpskom ni na koji način ne dovode u pitanje cjelovitost Bosne i Hercegovine onako kako je onda definirana Daytonskim sporazumom«. Naprotiv, drži jugoslavenski predsjednik, ti posebni odnosi SRJ - RS »uvode jednu vrstu stabilnosti« u odnose između SR Jugoslavije i Bosne i Hercegovine. Samu činjenicu da Daytonski sporazum još uvijek nije ratificiran u Skupštini SR Jugoslavije »prebacio« je, pak, na svog prethodnika Slobodana Miloševića, u čije vrijeme nisu ratificirani ni Daytonski, ali ni mnogi drugi međunarodni sporazumi. ali, u svakom slučaju, priznaje, za njega su tri akta obvezujuća – važeći jugoslavenski Ustav, Daytonski sporazum i Rezolucija UN-a broj 1244. Koštunica također priznaje da spada u žestoke pobornike poštivanja Daytonskog sporazuma »dok je on važeći«, kao i da je za poštivanje jugoslavenskog Ustava »uz sve njegove manjkavosti«.Uspostavu diplomatskih odnosa između BiH i Jugoslavije ocijenio je »vrlo važnim za stabilnost i mir u regiji«. Na upit može li eventualni izlazak Crne Gore iz SR Jugoslavije ugroziti cjelovitost Bosne i Hercegovine i regije, Koštunica je odgovorio kako će cijela regija bit će stabilna »sve dok se držimo u okviru postojećih granica«, a ako se jedna granica promijeni onda će to biti kao da smo izvukli ciglu iz jedne građevine koja nije jaka i koja će se početi rušiti.
S druge strane, dodao je, jugoslavenske i srpske vlasti učinit će sve da se odnosi između Srbije i Crne Gore urede na valjan način i da od toga ne trpe ni Crna Gora, ni svi građani SRJ. U slučaju da se crnogorske vlasti ipak odluče na odvajanje Crne Gore od ostatka Jugoslavije, onda će se aktualna vlast u Podgorici, tvrdi Koštunica, morati suočiti s odgovornošću ne samo u svezi s budućnošću drugih država u regiji, nego i s cijelim nizom složenih pravnih pitanja u vezi s državljanstvom, ali da, u svakom slučaju, Beograd »neće nasilno reagirati čak i u slučaju takvoga neustavnog, nepravnog odvajanja Crne Gore«. (Mario Marušić)
</div>
<div type="article" n="29">
Pokolj civila u Račku inscenirao OVK?
Helena Ranta tvrdi da je još 1999., prije početka napada na Jugoslaviju, objavila da istraživačka grupa ne posjeduje niti jedan dokaz da se u Račku dogodio pokolj
BERLIN, 18. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)
 - Pokolj nad civilnim albanskim stanovništvom u Račku prije dvije godine koji je poslužio kao jedan od glavnih povoda za bombardiranje Jugoslavije najvjerojatnije se nikad nije dogodio. Kako izvještava njemački dnevnik Berliner Zeitung koji se nalazi u posjedu izvještaja finske grupe patologa koja je gotovo dvije godine pokušavala rasvijetliti uzrok i prirodu smrti četrdeset osoba pronađenih u selu Račko, što će biti objavljen u časopisu Forensic Science International, dosad nije nađena niti jedna indicija koja bi potvrdila tezu o egzekuciji nedužnih civila. 
Tadašnji šef promatračke misije OESS-a na Kosovu William Walker je optužio Beograd za pokolj, a slike masakriranih osoba u dobroj su mjeri utjecale na pridobijanje javnosti za NATO-ovo bombardiranje Jugoslavije. Režim u Beogradu je tada tvrdio da se kod osoba pronađenih u Račku radi o poginulim borcima Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) koje je OVK tako »poslagao« za promatrače OESS-a. 
Finski patolog Helena Ranta pobila je u svom izvještaju tvrdnje OESS-a da su »mnoge žrtve ubijene iz velike blizine« što ukazuje na egzekuciju. Finski su patolozi samo na jednoj žrtvi pronašli tragove baruta što je dokaz ubojstva iz blizine. Istraga isto tako nije našla dokaze da se radi o osobama koje potječu iz Račka što još više dovodi u pitanje optužbe OESS-a. 
Srpski predsjednik Milan Milutinović izjavio je beogradskoj tv postaji TV Politika kako finski patolozi nisu niti prije dvije godine niti sada mogli naći dokaze koji bi potvrdili optužbe. Jedan neimenovani predstavnik jugoslavenske vlade se upitao hoće li odgovorni za »antisrpsku propagandu« biti pozvani na odgovornost. Sumnje u tvrdnje OESS-a su se pojavile još u ožujku 2000. kada je objavljen prvi dio izvještaja koji također nije pružio dokaze o egzekuciji civila. 
Međunarodni sud u Haagu je, međutim, bez obzira na patološki izvještaj, događaje u Račku proglasio »zločinom protiv civilnog stanovništva«, što je tada začudilo neke njemačke političke analitičare. Voditeljica projekta Helena Ranta tvrdi nadalje da je još 1999., još prije početka napada na Jugoslaviju, na jednoj konferenciji za tisak objavila da istraživačka grupa ne posjeduje niti jedan dokaz da se u Račku dogodio pokolj. No tada je, kako kaže Ranta, nitko više nije slušao jer je već sve bilo spremno za bombardiranje. 
Parlamentarna komisija zemalja članica NATO-a na svojoj je najnovijoj sjednici priznala da »treba preispitati neke detalje vezane uz rat na Kosovu«. Sama činjenica da postoje sumnje u potpunu opravdanost NATO-ova napada na Jugoslaviju mogla bi i vodeće njemačke političare skupo koštati. Naime, i njemački kancelar Gerhard Schröder i njemački ministar vanjskih poslova Joshka Fischer smatraju njemačko »da« bombardiranju Jugoslavije jednim od svojih najvećih vanjskopolitičkih uspjeha. Gotovo je izvjesno da će protivnici prvog oružanog uključivanja Njemačke u sukobe u inozemstvu nakon Drugog svjetskog rata, kojih je bilo mnogo a najviše u redovima Fischerovih Zelenih, tražiti od zagovornika napada da opravdaju i »prljavu« stranu »čistog« rata protiv Miloševića. 
Nenad Kreizer
</div>
<div type="article" n="30">
Sudbina Kabile i dalje obavijena tajnom, strah od građanskog rata 
LONDON/YAONDE/BRUXELLES, 18. siječnja
 - O sudbini predsjednika Demokratske Republike Kongo Laurentu Kabili i u četvrtak su stizala proturječna izvješća. Ministar obrane Zimbabvea Moven Mahachi je za službenu novinsku agenciju ZIANA izjavio je da je Kabila mrtav, a veleposlanik Konga u Zimbabveu da je predsjednik u kritičnom stanju zrakoplovom prebačen u bolnicu u Zimbabveu. Strane vlade, uključujući belgijsku, izvješćuju da je Kabila ubijen u utorak. U Bruxellesu je vođa kongoanske neoružane oporbe i bivši premijer Zaira Etienne Tshisekedi rekao da će obnašatelji vlasti u Kinshasi Kabilinu smrt objaviti »onda kada im domaće prilike to budu dozvoljavale«.
Vlast u Kinshasi preuzeo je Kabilin sin Joseph pred kojim je teška zadaća suprotstavljanja pobunjenicima koji, uz pomoć Ruande i Ugande, nadziru polovicu zemlje. Stanovnici istočnog dijela Konga, koji je pod nadzorom pobunjenika, uznemireno su reagirali na izvješća o Kabilinoj smrti. »Ako je Kabila mrtav, to će biti početak novih problema, možda čak početak novoga rata«, rekao je prodavač cigareta u istočnokongoanskom gradu Gomi. 
 Već dan nakon objave Kabiline smrti dva suprotstavljena pobunjenička pokreta zatražila su od vlade u Kinshasi da odmah pristupi unutarkongoanskom dijalogu koji je predviđen nikad zaživljenim sporazumom o prekidu vatre iz kolovoza 1999. Vlada Zimbabvea, koja je u srijedu navečer obećala da će u četvrtak dati »kompletnu izjavu« o sudbini predsjednika DR Konga, Laurenta-Desirea Kabile, distancirala se od datog obećanja i objavila da će izjavu dati tek nakon brifinga kongoanske vlade. U novom priopćenju, ministar informiranja Zimbabvea Jonathan Moyo ne precizira datum obećane izjave.
Zbog zbivanja u Kongu, na afričko-francuskom summitu u glavnom gradu Kameruna Yaoundeu neće biti većine protagonista. Bilo je planirano da šefovi država sudionica summita razgovaraju ponajprije o temi »Afrika ususret globalizaciji«. Francuski predsjednik Jacques Chirac izjavio je u srijedu navečer, po dolasku u Kamerun, da međunarodna zajednica mora biti spremna pomoći DR Kongu. Na sastanku u Yaoundeu ipak neće biti većine protagonista zbivanja u Kongu, odnosno u području Velikih jezera. Prisutni su, naime, samo namibijski predsjednik Sam Nuyoma i predsjednik Burundija Pierre Buyoya. Zbog stanja u Kongu predsjednik Zimbabvea Robert Mugabe skratit će boravak na afričko-francuskom summitu. U Yaoundi se okupilo 25 šefova država i 27 predstavnika ostalih zemalja te glavni tajnik UN-a Kofi Annan. (R.I.)
</div>
<div type="article" n="31">
Kongo - poligon za rješavanje sedam ratova
ZAGREB, 18. siječnja
 - U krvavu kongoansku dramu, u Africi znanu kao »kontinentalni rat« izravno je uključen velik broj okolnih zemalja. Analitičari tamošnjih događanja suglasni su da se tamo ne raspleće samo dugogodišnja borba za vlast brojnih političkih frakcija već da je Kongo praktički idealan prostor u kojemu svoje probleme rješavaju Ruanda, Uganda, Angola, Burundi, Sudan i Kongo Brazzaville. Što svaka od tih zemalja nastoji postići izravnim angažiranjem svojih postrojbi u Kongu?
Ruanda je u rat krenula, možda, s najrazumnijim obrazloženjem. Nakon što je ruandska vojska 1997. godina u suradnji s postrojbama iz Ugande potpomogla Laurenta Kabilu i njegove pobunjenike u svrgavanju Mobutua Sesea Sekoa, cilj (ali i Kabilino obećanje) bio je da se s graničnog prostora oko jezera Kivu, posebice oko Gome, protjeraju izvršitelji genocida iz plemena Hutu, koji su 1994. godine u samo tri mjeseca u Ruandi ubili oko milijun pripadnika manjinskog plemena Tutsi. No, Kabila je, nakon što je preuzeo vlast, nastavio podupirati zloglasne pripadnike bivšeg ruandskog režima, koji su, pak, sve češće i opasnije počeli prijetiti novim genocidom u Ruandi. Malena afrička država, koja je u usporedbi s Kongom kao David prema Golijatu, odlučila je potom stvari uzeti u svoje ruke. Potporu su dobili u Ugandi koja je, osim osobnog prijateljstva dvojice predsjednika, Musevenija i Kagamea, svoj interes vidjela i u konačnom obračunu s odbjeglim pristašama bivšeg diktatora Idija Amina koji su upravo iz Konga bili stalna prijetnja Ugandi. Aministe, kao i Lord's Resistance Army, podupire Sudan, dok Uganda u sudanskom građanskom ratu podržava Pokret za oslobođenje južnog Sudana ...
Tijekom vladavine Mobutua Sesea Sekoa Kongo je bio odskočna daska za pobunjene Hutue (FDD) iz Burundija, koji su u toj zemlji desetljećima bili isključeni iz političkog i vojnog života. Tijekom Kabilinog osvajanja vlasti, bili su napadnuti kampovi za obuku FDD-a, a pobunjenici iz Konga potjerani u - Tanzaniju. Apsurdno, danas se upravo ti burundski Hutui bore na strani Kabile koji ih je prije nekoliko godina protjerao, dok je burundska vojska angažirana oko jezera Tanganjika uglavnom kontrolirajući koridore preko kojih se pobunjenici nastoje prebaciti u Burundi.
Pojačani sukobi u Angoli između vladinih postrojbi i UNITA-e itekako su povezani s uključenošću te zemlje sa svoje tri bojne u rat u Kongu. UNITA je iskoristila oslabljenost vladinih postrojbi i krenula u ofenzivu, razarajući gradove i ubijajući tisuće civila. Službena Angola se uključila kao saveznik Laurenta Kabile u rat u Kongu, naime, nakon što je načula da su kongoanski pobunjenici povezani s UNITA-om. Angola, također drži svoje postrojbe i u Kongo Brazzavilleu, gdje podržava režim generala Sassoua Nguessoa, a protiv kojega su sve češći napadi bivšeg, legalno izabranog predsjednika Lissoube. Angola je sudjelovanjem velikog broja svojih postrojbi uostalom i dovela na vlast generala Nguessoa 1997. godine, i to opet zbog navodne poslovne povezanosti (dijamanti) bivšeg predsjednika i čelnika UNITA-e. 
Premda su Ruanda i Uganda demantirali svoju povezanost s UNITA-om, službena Angola je nastavila pomagati Kabilu. Pravi razlog je prozaičan: postrojbe UNITA-e su se prije nekoliko godina borile na strani Mobutua Sesea Sekoa, tadašnjeg Kabilinog protivnika.
Smrt Laurenta Kabile uistinu teško može pomoći razmrsivanju nevjerojatno kompliciranog »kongoanskog čvora«.
Željko Garmaz
</div>
<div type="article" n="32">
Bill Clinton neće otići tiho
Najavljujući da će ostati izuzetno aktivan, odlazeći predsjednik kaže da ne kani zagorčavati život Bushu, ali očito će ga »pomno motriti«, pogotovo bude li dirnuo u njegovu ostavštinu
NEW YORK, 18. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)
 - Kad u subotu prije podne napusti Bijelu kuću, Bill Clinton će - s 54 godine - biti najmlađi bivši predsjednik nakon Teddyja Roosevelta (1901.-1909). U četvrtak navečer (u petak u tri sata po europskom vremenu), postaje i jedan od rijetkih odlazećih predsjednika koji je održao oproštajni govor naciji, »počašćen« izravnim televizijskim prijenosom na nekoliko najvažnijih tv-kanala.
Clinton očito ima mnogo toga reći Americi. Kad je najavio da »neće otići tiho«, nije dakako najavljivao »paljbu po Bushu« u svom konačnom oproštajnom govoru na televiziji. Štoviše, ovih je dana »obećao« da novom predsjedniku Bushu »neće praviti nikakve probleme«, pogotovo ne u televizijskom oproštajnom govoru. Ali, Clintonovi suradnici kažu kako je odlazeći predsjednik zabrinut da bi George Bush i republikanci u Kongresu, mogli pokušati »uništiti« sve ono što je on uspio ostvariti na domaćoj političkoj sceni, prije svega zdravstvenu zaštitu (koju bi Bushova administracija mogla početi radikalno mijenjati), pa do zaštite okoliša.
Clinton će, kad napusti Bijelu kuću, najavljuje se, zadržati »vrlo visoki javni profil«. To ne znači da će svako malo davati intervjue i govoriti u javnosti na svaku temu koje se dohvati Bush, kaže Clintonov bivši šef štaba Panetta, »ali kada se bude radilo o velikim temama, bilo da je to vanjska politika ili ekonomija, dakle temama koje su Clintonu zaista vrlo važne, on će svakako uvijek htjeti reći Americi što o tome misli«. U toj ulozi Clinton će kao bivši predsjednik vjerojatno biti vođa Demokratske stranke, koja se trenutno nalazi u stanju »blagog šoka« nakon Goreova poraza na izborima.
Clinton bez sumnje ima poprilično razloga da Bijelu kuću napusti zadovoljan, donekle i ponosan, jer »Americi nikad nije išlo tako dobro kao za proteklih osam godina«. On se može podičiti i da je stvorio temelje globalnoga gospodarskog angažmana, a također i da je, naročito u proteklih četiri ili pet godina, znao više nego uspješno promovirati »ideale američke demokracije«, koje je »prodavao« skupa s financijskom pomoći onim zemljama koje su, uglavnom, bile više željne stranog kapitala nego američke demokracije.
Ili su toga bili željni šefovi diktatura u mnogim zemljama. Svijet, gledan iz američke perspektive, izgleda bolje nakon Clintonove ere, premda će na Kini i Rusiji Bush morati još dobro poraditi.
Clinton sebi pripisuje i tako važne domaće uspjehe kao, bitno smanjivanje rasnih napetosti. On sebe i dalje vidi kao pomiritelja rasa i manjina u Americi. U trenutku kad odlazi iz Bijele kuće, Clinton uživa podršku i odobravanje - kažu najnovije ankete - čak 65 posto Amerikanaca. U pola stoljeća modernog ispitivanja javnoga mišljenja, niti jedan odlazeći američki predsjednik nije imao veću podršku.
Odlazeći s takvom podrškom Amerikanaca Clinton ćeubuduće najprije morati biti »vrlo aktivan« u vlastitoj obrani. Naime, nezavisni sudac Robert Ray (koji je naslijedio glasovitog Clintonovog »inkvizitora« Kennetha Starra) u srijedu je najavio da će »za koji dan« odlučiti hoće li podići tužbu protiv tada već bivšeg predsjednika. Tužba bi se mogla odnositi na sve one »grijehe« zbog kojih je Clintona proganjao Starr, a kada ovih dana postane privatni građanin, njegove bi se muke mogle nastaviti.
Bushu je već predloženo da podari oprost Clintonu, te tako poštedi i njega i Ameriku novog vala »inkvizicije«. Bush kao predsjednik na to ima pravo, ali Clinton bi najprije morao od njega zatražiti oprost, što on, kaže, ne želi. Umjesto toga, Clintonovi suradnici kažu da će se Clinton »rado upustiti u konačnu bitku u kojoj bi napokon oprao svoje ime« od svih afera koje su ga pratile, uključujući i onu s Monicom Lewinsky.
Povijest, koja se obično tek naknadno izjašnjava, reći će svoje i o veličini Billa Clintona. On se vjerojatno nada da će ga povijest kad-tad prepoznati kao velikog predsjednika: sadašnjost mu to još uskraćuje. U međuvremenu, Clinton bi vrlo brzo, zahvaljujući najavljenim velikim aktivnostima, mogao preuzeti titulu »najvećeg bivšeg predsjednika« od Jimmyja Cartera.
KREŠIMIR FIJAČKO
</div>
<div type="article" n="33">
Bill Clinton neće otići tiho
Najavljujući da će ostati izuzetno aktivan, odlazeći predsjednik kaže da ne kani zagorčavati život Bushu, ali očito će ga »pomno motriti«, pogotovo bude li dirnuo u njegovu ostavštinu
NEW YORK, 18. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika)
 - Kad u subotu prije podne napusti Bijelu kuću, Bill Clinton će - s 54 godine - biti najmlađi bivši predsjednik nakon Teddyja Roosevelta (1901.-1909). U četvrtak navečer (u petak u tri sata po europskom vremenu), postaje i jedan od rijetkih odlazećih predsjednika koji je održao oproštajni govor naciji, »počašćen« izravnim televizijskim prijenosom na nekoliko najvažnijih tv-kanala.
Clinton očito ima mnogo toga reći Americi. Kad je najavio da »neće otići tiho«, nije dakako najavljivao »paljbu po Bushu« u svom konačnom oproštajnom govoru na televiziji. Štoviše, ovih je dana »obećao« da novom predsjedniku Bushu »neće praviti nikakve probleme«, pogotovo ne u televizijskom oproštajnom govoru. Ali, Clintonovi suradnici kažu kako je odlazeći predsjednik zabrinut da bi George Bush i republikanci u Kongresu, mogli pokušati »uništiti« sve ono što je on uspio ostvariti na domaćoj političkoj sceni, prije svega zdravstvenu zaštitu (koju bi Bushova administracija mogla početi radikalno mijenjati), pa do zaštite okoliša.
Clinton će, kad napusti Bijelu kuću, najavljuje se, zadržati »vrlo visoki javni profil«. To ne znači da će svako malo davati intervjue i govoriti u javnosti na svaku temu koje se dohvati Bush, kaže Clintonov bivši šef štaba Panetta, »ali kada se bude radilo o velikim temama, bilo da je to vanjska politika ili ekonomija, dakle temama koje su Clintonu zaista vrlo važne, on će svakako uvijek htjeti reći Americi što o tome misli«. U toj ulozi Clinton će kao bivši predsjednik vjerojatno biti vođa Demokratske stranke, koja se trenutno nalazi u stanju »blagog šoka« nakon Goreova poraza na izborima.
Clinton bez sumnje ima poprilično razloga da Bijelu kuću napusti zadovoljan, donekle i ponosan, jer »Americi nikad nije išlo tako dobro kao za proteklih osam godina«. On se može podičiti i da je stvorio temelje globalnoga gospodarskog angažmana, a također i da je, naročito u proteklih četiri ili pet godina, znao više nego uspješno promovirati »ideale američke demokracije«, koje je »prodavao« skupa s financijskom pomoći onim zemljama koje su, uglavnom, bile više željne stranog kapitala nego američke demokracije.
Ili su toga bili željni šefovi diktatura u mnogim zemljama. Svijet, gledan iz američke perspektive, izgleda bolje nakon Clintonove ere, premda će na Kini i Rusiji Bush morati još dobro poraditi.
Clinton sebi pripisuje i tako važne domaće uspjehe kao, bitno smanjivanje rasnih napetosti. On sebe i dalje vidi kao pomiritelja rasa i manjina u Americi. U trenutku kad odlazi iz Bijele kuće, Clinton uživa podršku i odobravanje - kažu najnovije ankete - čak 65 posto Amerikanaca. U pola stoljeća modernog ispitivanja javnoga mišljenja, niti jedan odlazeći američki predsjednik nije imao veću podršku.
Odlazeći s takvom podrškom Amerikanaca Clinton ćeubuduće najprije morati biti »vrlo aktivan« u vlastitoj obrani. Naime, nezavisni sudac Robert Ray (koji je naslijedio glasovitog Clintonovog »inkvizitora« Kennetha Starra) u srijedu je najavio da će »za koji dan« odlučiti hoće li podići tužbu protiv tada već bivšeg predsjednika. Tužba bi se mogla odnositi na sve one »grijehe« zbog kojih je Clintona proganjao Starr, a kada ovih dana postane privatni građanin, njegove bi se muke mogle nastaviti.
Bushu je već predloženo da podari oprost Clintonu, te tako poštedi i njega i Ameriku novog vala »inkvizicije«. Bush kao predsjednik na to ima pravo, ali Clinton bi najprije morao od njega zatražiti oprost, što on, kaže, ne želi. Umjesto toga, Clintonovi suradnici kažu da će se Clinton »rado upustiti u konačnu bitku u kojoj bi napokon oprao svoje ime« od svih afera koje su ga pratile, uključujući i onu s Monicom Lewinsky.
Povijest, koja se obično tek naknadno izjašnjava, reći će svoje i o veličini Billa Clintona. On se vjerojatno nada da će ga povijest kad-tad prepoznati kao velikog predsjednika: sadašnjost mu to još uskraćuje. U međuvremenu, Clinton bi vrlo brzo, zahvaljujući najavljenim velikim aktivnostima, mogao preuzeti titulu »najvećeg bivšeg predsjednika« od Jimmyja Cartera.
KREŠIMIR FIJAČKO
</div>
</div>

<div type="part" n="7">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="34">
»Hrvatska neće imati dovoljno pitke vode« (2)
U Vjesniku od 11. siječnja 2001. objavljeno je pismo čitatelja Drage Trošelja pod naslovom »Hrvatska neće imati dovoljno pitke vode«. U pismu su određena pitanja postavljena i Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja. Nadamo se da će čitatelj(i) biti zadovoljni našim odgovorom.
»Republika Hrvatska kao stranka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime, obvezna je izraditi nacionalno izvješće o promjeni klime kojim izvještava o provedbi obveza Konvencije. Da bi izradila izvješće Hrvatska je zatražila od UNDP/GEF-a pomoć koja se ostvaruje kroz projekt »Omogućavanje Hrvatskoj da pripremi svoje prvo nacionalno izvješće o promjeni klime sukladno obvezama Okvirne konvencije o promjeni klime«. Projekt je službeno započeo 22. ožujka 1999. godine, s planiranim trajanjem od 18 mjeseci (do 23.rujna .2000.). Dovršenje projekta planira se do ožujka 2001. godine. 
U ocjeni postignutih rezultata treba imati na umu glavne ciljeve projekta. Neposredni cilj je izrada Prvog nacionalnog izvješća i Nacionalnog akcijskog plana djelovanja. Opći cilj projekta je unapređenje znanja i javne svijesti o klimatskim promjenama, što bi trebalo pomoći Hrvatskoj da ova pitanja uzima u obzir pri strateškom planiranju različitih sektora. Dio toga je i izmjena informacija, poticanje na dijalog i suradnju različitih subjekata, uključujući vladine institucije, nevladine organizacije, privatni sektor, znanost i druge. Projekt je zamišljen da postavi institucionalni okvir i izgradi kapacitete koji će omogućiti samostalno rješavanje pitanja klimatskih promjena. Među brojnim aktivnostima koje se provode u okviru provedbe projekta posebice se nastoje utvrditi mjere kojima će se ograničiti ili smanjiti emisije stakleničkih plinova, te analizirati utjecaji i prilagodbe. 
Uspješno izvršenje aktivnosti analize utjecaja i prilagodbe podrazumijeva veliku suradnju radnih timova, jer se područja preklapaju, a postoje izraziti među-utjecaji. Klimatski podaci predstavljaju osnov svih analiza, a sličan status imaju i hidrološki podaci. Zasad je napravljen vrlo kvalitetan prikaz klimatskih promjena i scenarija, međutim, u ovoj fazi nije bilo moguće dati podatke za finije kvantitativne modelske analize, pa niti za korištenje metoda analogije. Naime, u ovoj fazi nije izvršena analiza prostorne rezolucije i frekvencije ekstremnih meteoroloških pojava štetnih po okoliš. Ipak, u nekim područjima kao što je poljoprivreda i hidrologoija, temeljeno na dosadašnjim podacima monitoringa i promatranjem podsustava, bilo je moguće dati i kvantitativne ocjene. Doprinos modelskim procjenama i kvantifikaciji predstavlja uspješan pokušaj modeliranja plavljenja obalnog područja i promatranje promjena u prostornom rasporedu šumske vegetacije. U daljnjim fazama projekta treba podržati razvoj modela ovog tipa, kroz intenzivniju suradnju nacionalnih institucija i uspostavljanje veze s međunarodnim projektima. 
Dosad provedene analize pokazuju da je najveći utjecaj i ranjivosti vezan za pitanje plavljenja obale zbog podizanja mora. U optimističkom scenariju porasta razine mora do 20 cm, utjecaj je umjeren i mogao bi se kontrolirati mjerama prilagodbe, međutim, već u srednjem scenariju porastom razine do 40-50 cm utjecaj je vrlo velik, zbog plavljenja obalnih gradova, prodora morske vode u podzemne tokove i plavljenja velikih površina niskih rječnih delti (osobito Mirna i Neretva). U poljoprivredi utjecaj se ocjenjuje velikim zbog povećanja erozije i smanjenja prinosa pojedinih biljnih vrsta, ali i značajno u stočarstvu gdje je produkcija mlijeka u velikoj mjeri ovisna o klimatskim prilikama. U poljoprivredi, ranjivost je velika zbog mogućeg povećanja učestalosti, intenziteta i trajanja nepovoljnih meteoroloških prilika (suše, kiše, nevrijeme, tuča i slično), ali ovaj utjecaj sada nije bilo moguće procijeniti. U šumarstvu već sada postoje određene indikacije promjene klime pomicanjem šumskih eko-tipova u vertikali i prostorno. U sklopu očekivanih scenarija očekuje se intenzivnija promjena prostorno visinske strukture šumskog pokrova. Za sada se ocjenjuje da štete ovih promjena ne bi trebale biti tragične. U hidrologiji, analogijom i primjenom jednostavnih modela na dijelovima sustava procjenjuju se promjene u hidrološkom sustavu, no za sada nije bilo moguće utvrditi koliko će to zajedno s ostalim klimatskim faktorima imati odraza na raspoloživost vodnih resursa i utjecati na prirodna i materijalna dobra. Utjecaj na bioraznolikost, vodne ekosustave i ribarstvo nije moguće jednostavno kvantificirati premda postojali vrlo kvalitetni podaci i vrlo stručna analiza. Zasad je za ova područja dana ocjena mogućeg utjecaja pri čemu je jasno da socio-ekonomski aspekt ovih pitanja relativno manji od ostalih. Mjere prilagodbe bit će potrebne osobito u prostornom planiranju i poljoprivredi, najviše u obalnim područjima. Zasad za ostala područja nema čvrstih indikacija koje bi tražile donošenje hitnih adaptacijskih mjera.«
MARIJANA PETIR, glasnogovornica Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb
</div>
<div type="article" n="35">
Zašto u Šonjinu Rječniku hrvatskoga jezika nema čak ni - šonje?
Rječnik hrvatskoga jezika (RHJ), koji se porađao devet godina, napokon je dospio u ruke mnogih što su za njim žudjeli, pa i onih koji takve priručnike (mazohistički) kupuju naslijepo, i prije nego im pogledaju u »zube«. 
 I što bi se na (sto) prvi pogled, nakon brojnih pohvala i nekih pokuda, moglo još reći o tom »magistralnom djelu s kojim se može naučiti hrvatski jezik«, kako nas svakodnevno promidženo uvjeravaju, koje neki uglednici proglasiše i kulturnim događajem prošle godine? 
 Pomnjiv čitač već se na nultim stranicama može uvjeriti u temeljitost njegovih tvoraca: Jure Šonje glavni je urednik, Anuška Nakić je pomoćnica glavnoga urednika, ali Dijana Vlatković nije stručna tajnica (vidi, npr., Hrvatski opći leksikon), nego - stručni tajnik. A ni stručne suradnice, sve žene, nisu to što jesu, već - suradnici. Tu sedmericu (kako bi rekao RHJ) nalazimo i na popisu suradnika (od prof. dr. Zvonimira Baletića do prof. Nikole Živčića), ali na njemu, kao i ostali, više nisu stručni! 
 No o ozbiljnosti toga pothvata mnogo više od tih popisa svjedoči Predgovor koji se ugnijezdio između njih. Sudeći prema potpisima ispod njega, reklo bi se da su ga napisali prvi ljudi Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« i Školske knjige, akademik Dalibor Brozović i prof. Ante Žužul. Ili ga je možda sročio Šonje, koji se u svojim »Osnovnim uputama za čitanje Rječnika« nada da će se njegov prosječan uživalac u njemu lako snaći, a onda na 1336. stranici navodi da se ne piše i ne kaže uživalac, nego - uživatelj? Ipak, rekao bih da je nepismenost Predgovora nekako najbliža mr. Anti Selaku, koji se proslavio »Slovom uime nakladnika« u Hrvatskom jezičnom savjetniku (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 1999.), s kojim RHJ, kao ni s Babićevim Pravopisom, inače nije u prevelikoj ljubavi i slozi. 
 U Predgovoru se, osim ostaloga, napominje da su »temeljem višegodišnjih priprema i prikupljene građe obje tvrtke stvorile sve uvjete da ispune očekivanje javnosti za Rječnikom hrvatskoga jezika « i da su »za voditelje urednike postavljeni Dalibor Brozović, Tomislav Ladan i Dragutin Raguž. Oni su se u radu razišli i 1996. prekinuli su nedovršen posao, a time je i svaka suradnja s D. Ragužom prestala «. Zašto su se »oprostili« samo s »D. Ragužom« (Alemko Gluhak u »Hrvatskom slovu» piše, dakako, »Ragužem«) iako se s popisa suradnika nakon 1996. izgubio i Ladan - ostao je samo Brozović - kupac RHJ ne doznaje. 
 Ali zato za utjehu može uživati u završnoj rečenici predgovornoga ragua: »Zahvalni smo voditeljima ovog projekta, svim znanstvenim i stručnim urednicima na njihovim prilozima, a znat ćemo cijeniti svaku obrazloženu primjedbu i mišljenje što nam ga uputite za izmjene i dopune drugoga izdanja Rječnika«. Dakle, ako imate neku bitnu primjedbu, zaboravite ju, a stvorite li kakvo mišljenje, sunakladnici će ga rado uvažiti, ali, kako vidimo - tek u trećem izdanju! 
 A što bi jedan obični, zbunjeni, nepotrebni (ko)lektor, koji nastoji tekuće (vidi RHJ) pisati i govoriti hrvatski, mogao ponuditi za drugo izdanje ovog magistralnog uratka (koje je, pošteno govoreći, trebalo izići prije prvoga)? Ne znam koliko bi se znalo cijeniti to što sam dosad uočio i zašarao najmanje stotinjak propusta i besmislica (i zato Rječnik ne mogu vratiti prodavaču), ali bilo bi, recimo, zanimljivo da u njemu Balkan više uopće ne zadire u Jadran (usporedi s HOL-om), ili da natuknice Srbija i Srbin budu opisane još dalekovidnije. 
 Najsretniji bih pak bio kad bi se prihvatila moja skromna molba da se u njemu nađe tako nedužni i sočni - šonjo. Pokojni prof. dr. Vladimir Anić, koji se u tri-četiri izdanja svoga Rječnika hrvatskoga jezika nije stidio ni mnogih drugih živih i zdravih riječi, poput, recimo, žlundre, a o radodajci da ne govorimo, ovako opisuje njegovo značenje: onaj koji je povodljiv; slabić, mlakonja, mekušac, šmokljan. 
SLAVKO PERŠIĆ, Zagreb
</div>
<div type="article" n="36">
»Samo da ne posegnu za ostavkama«!
Laž se stalno mijenja, uvećava se, nikada se ne umori niti smalaksa. Hitra je, prodorna i nepokolebiva. Bestidna. Finci slikovito ističu da laž hoda s vječno otkrivenim zatkom, a drugi tvrde da se ona uvijek valja u društvu svjedoka. Lažljivci se prečesto pozivaju na svjedoke, skloni su zaklinjanju, što ne čine ljudi koji govore istinu.
Netko se cinično našalio da bi svijet bio pun umjetnika kada bi laganje bila umjetnost, da se s laži, kao i sa sitnim novcem, ne može dugo živjeti, da laž može kao i rana zarasti, ali da njena brazgotina zauvijek ostaje. Istine izrečene o i oko laži nisu nimalo privlačne. Laž je ono od čega zazire svako cjelovito, potpuno i uredno ljudsko biće. Čovjek koji je svjestan sebe i sebstva bježi od laži, ne želi joj biti prijatelj, niti rod, čak ni njen susjed, kamoli bračni drug. Nesretne su obitelji u kojima žive i narodi koje predvode lažljivci, jer tko laže taj i krade!
Zašto ljudi lažu? Borba s lažima kao i s nepoštenjem i s neradom niti je laka ni jednostavna. Goethe upozorava: Kada učinim pogrešku to svak može opaziti, ali malo će tko primjetiti laž. Što je to što u aktualnome društveno političkome trenutku doživljavamo kao neistinu, prevaru i laž? Mnogo je toga i previše. Prvo velika obećanja o pravednijoj raspodjeli primanja o čemu nema govora! Sabornici i visoki službenici dobivaju previše novca, a nemaju osjećaj nelagode koju prevelikim primanjem posvuda u društvu izazivaju.
 Mnogo se oko toga galamilo, a ispalo: Mnogo buke ni oko čega – (Much Ado about nothing! Shakespeare.) Umjesto obećavanoga smanjenja broja ministarstava, on se uvećao. Više se ne jurca biciklima, čeka se(?) na uvoz romobila, koji se lakše može smjestiti u lusuzne limuzine.
Potpredsjednica Vlade demantira sindikate koji rogobore o zamrzavanju plaća o »čemu ona ni ne sanja«. Pusićeva je na plakatu obećala 200.000 novih radnih mjesta, a sada raste broj otpuštenih i nezaposlenih. Račan govori, bolje reći zamuckuje, o dobrovoljnome odricanju 10 posto od plaće, s kojim će prijedlogom izići pred Sabor. I nitko se ne zacrveni! Samo da ne posegnu za ostavkama!? Ne daj, Bože!
 Puk jedva preživljava, stvarnost vrvi aferama, prijetnjama, maglovitim slutnjama, express hapšenjima, iščekivanjima, službenim izjavama i demantijima; stranke se raspadaju, usitnjuju se, optužuju se, slabe ili nestaju, radna se mjesta gase. A kod Charlyja se i nadalje ispija kavica. Ima nas koji dobro živimo, mnogo više nas koji životarimo. Ima bahatih, utihnutih, nasilnih, lukavih i nedužnih. Tko je od sviju nas i u svemu tome do(gu)bitnik, suvišno je pitanje.
Suvišno je pitati tko se služi lažima, tko od njih dobro živi, tko zbog njih pati, tko im je rođak, a tko progonitelj. Zar će progoniteljem laži i korupcije postati neko tijelo koje je u osnivanju, a u nadležnosti aktualnoga ministra pravosuđa?
NEVENKA VUČEMILOVIĆ, profesorica u mirovini, Opatija
</div>
<div type="article" n="37">
Ljevičar iz HSS-a prekapa po kostima, licitira povijesnim činjenicama i raspisuje referendum!
Rijetko zbrkan tekst objavio je u Vjesniku od 27. prosinca 2000. dr. Jure Juras, umirovljeni liječnik iz Zagreba. Ostavimo li po strani nelogičnosti i kontroverze sadržane u njegovu pismu, ono malo jasnoga što ostaje - to je njegov zahtjev da se »povede najšira demokratska javna rasprava« odnosno »slični referendum« o (ne) vraćanju imena Trga žrtava fašizma u Zagrebu. Istim bi načinom on rješavao i »pitanje današnjih hrvatskih generala«, kao i ono o »nekadašnjoj 'herojskoj Titovoj armiji' (Split)«.
Posebno treba upozoriti ovog humanista da bi bilo krajnje neljudski i uvredljivo licitirati u javnoj raspravi o povijesnim činjenicama kao što je stradavanje tisuća ljudi i njihovo odvođenje u smrt sa ovog Trga, pa odlučivati o tome jesu li zaslužili naše sjećanje i sućut ili nisu. Svako oduzimanje pijeteta žrtvama s ovog Trga, kao što je to učinio Tuđman, znači neizravno solidarizirati se s rasističkim ubojicama. Znači ono što ostaje neizrečeno: Tako je trebalo! Jednako je uvredljivo i oskvrnujuće proglašavati ime Trga žrtava fašizma »smokvinim listom« kojim se sakrivaju zločini druge strane, kao što to prostački radi dr. Juras.
Nadalje, ni o tekstu na više od pola stoljeća staroj spomen-ploči Oslobođenja Splita 1944. gdje se spominje »herojska Titova armija« (koja je to i bila!) ne može se odlučivati referendumom, jer se povijesne spomenike ne smije iznova klesati i »ispravljati« im sadržaj pri svakoj promjeni vjetra: nisu kameni spomenici limeni pijetli na dimnjacima.
 Dovoljno je (i previše) povijesnih istina i antifašističkih spomenika »popravio« onaj naš genije sa lažnim doktorom. Javnoj raspravi bi g. Juras jednako predao i »pitanje današnjih hrvatskih generala«, zanemarujući činjenicu da ovdje nisu u pitanju generali nego zločin ili neovisnost, što drži pod hipotekom svih nas. I da se o tome ne može raspravljati navijačkim referendumom, nego samo pravnom aparaturom. .Stavovi g. Jurasa su zadrti i čudnovati. Sebe predstavlja »ljevičarem iz HSS-a«, kao što i gradsku vlast Zagreba vidi »ljevičarskom« i »crvenom«. Ima gospodin doktor i druga priviđenja, pa na Trgu bana Jelačića u središtu Zagreba vidi »četnike« koji »i dan-danas uzastopce uništavaju do kraja epitaf Bože čuvaj Hrvatsku«. I nastavio je tako umirovljeni doktor hrabro voditi Drugi svjetski rat, ne bi li pridigao na noge pale sile Osovine i njene kvislinge. Nemilosrdno trese kosturima ne bi li ih rasuo u prah i vjetar zaborava... ne bi li definitivno završio i izglancao posao rasista.
Kako bi bilo organizirati »najširu demokratsku javnu raspravu« i raspisati referendum o tome je li dr. Jure Juras, umirovljeni liječnik iz Zagreba - zdrav ili bolestan? 
STJEPAN ZENZO, Split
</div>
</div>

<div type="part" n="8">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="38">
Tuta nam je u Esplanadi zaprijetio: »Ja samo mrdnem, a vas više nema«
ZAGREB, 18. siječnja
 – O pokušaju ubojstva i ubojstvu Željka Šobota, te o pokušaju ubojstva Radovana Buvača, na suđenju »zločinačkoj organizaciji«, svjedočio je u četvrtak Šobotov prijatelj Božidar Krbavčić. 
»Šobot i ja dugo smo dobri, imali smo firmu u Mađarskoj, kamo smo često zajedno putovali i on mi je pričao da je u velikom strahu od dotične grupe i više puta mi je rekao da su ga pratili. Bio je i u većoj svađi sa Damirom Đebom, pričao mi je da ga je on pokušao ubiti, ali ne znam o čemu se točno radilo. Bila je to neka njegova paranoja, jer on bi Đebu spomenuo barem jednom svakih sat vremena.
 I drugi su mislili da to nije tako strašno, ali na kraju je ispalo strašno, jer su ga ipak ubili«, ispričao je svjedok, te je gotovo zaplakao. Na upit zamjenika Županijskog državnog odvjetnika Petra Dragosavca zašto je skoro zaplakao, Krbavčić odgovara:
»Zato što mi je Šobot prijatelj, a ne zato što oni sjede tu. No to nije ni bitno, to su moje brige«. 
Svjedok je ispričao i da je oko pokušaja ubojstva na Šobota bilo nekoliko kontakata sa tvrtkom Tomičićem kojeg je Šobot prepoznao da je pucao na njega, te da je i sam bio na nekim razgovorima, između ostalog i sa Mladenom Naletelićem Tutom. »Nazvao me Šobot i rekao mi da ga je zvao Tuta i da ako ne dođe na zakazana mjesta, da će biti velikih problema. Na to sam ja rekao da idem s njim u »Esplanadu«, gdje su kada smo došli bile još tri ili četiri osobe iz Tutine, Kažnjeničke bojne, mislim da je bio i Miljenko Žaja-Krojf, mislim da mi je Šobot rekao da je bio i Zoran Petrović-Ivica. Sjeli smo za jedan stol sa Tutom i jednim njegovim tjelohraniteljem, a Tuta je Šobotu rekao: 'ja sam dobar prijatelj sa ocem od Tvrtka (Tvrtko tada nije bio u zemlji) i ne bih htio da to ide dalje i trebao bi povući iskaz'. Na to je Šobot upitao 'je li vi to meni naređujete'? Tuta mu je odgovorio 'ja sada mrdnem, a vas više nema', na što sam ja Tuti rekao 'ajde sad mrdni'. Potom je Tuta tražio da se ja maknem, te smo ja i njegov tjelohranitelj sjeli za drugi stol, a oni su ostali sami razgovarati. Putem kući Šobot mi je rekao da su razgovori propali i da se sada samo boji da mu auto ne odleti u zrak skupa s njim«, ispričao je svjedok. 
Govoreći o ubojstvu Šobota, rekao je da je to saznao od jednog dečka po nadimku Miki, kojega je nazvao te večeri (11. ožujka '99.) oko jedan sat, te mu rekao da su ubili Šobota.
 »Ja sam rekao, nemoj se šaliti, na što mi je on odgovorio da se ne šali, da su ga ubili i da leži na cesti. Ja sam potom nazvao Šobotovu suprugu Đurđu, misleći da ona zna i pitao je 'kaj su ubili Šobija'? A ona je briznula u plač, jer ništa još nije znala. Potom sam odjurio na mjesto ubojstva, uviđaj je već bio gotov, a Šobija su stavili u plosnati lijes«, navodi svjedok, nakon čega je ponovo zaplakao te je rasprava prekinuta na deset minuta. Krbavčić je rekao da je čuo svakakve priče o mogućim ubojicama, ali ustvrdio da ne zna tko je ubio njegova prijatelja. Svjedok prvo nije želio reći ime osobe koja mu je rekla da je u kafiću »Stara Knežija« čula kada su tamo bili Nikica Jelavić, braća Momčilović, Davor Zečević i Damir Đeba o razgovoru između Jelavića i Đebe. Tada je navodno Jelavić rekao Đebi: »Natovarit ćete mi policiju na vrat, zašto su odradili Šobicu kad im On nije dao zeleno svijetlo za to«. Na insistiranje Jelavića i branitelja da svjedok kaže ime osobe koja mu je to rekla, što sam spomenuo u istrazi, svjedok je rekao da se sada ne može sjetititi tko je to, jer mu je samo poznanik a ne i prijatelj. Na upit tužitelja, Krbavčić navodi da zna da je te večeri sa Šobotom bio Manojlo Moro, te je dodao »je li ga Mane narihtao ili ne, ja ne znam. Znam da je bio s Šobijem neposredno prije ubojstva, a meni je čudno da se Željko našao na tom mjestu. Šobot je bio svjestan da ga želi ubiti a ja sam mu preporučivao da ide u Mađarsku, no nije me poslušao«. 
O pokušaju ubojstva na Radovana Buvača-Bebe Krbavčić je čuo od samog Bebe i Milenka Đurića, na čiji automobil je i pucano. Na pitanje odvjetnika Ivana Kerna o pljački bake u Paromlinskoj, jer je svjedok u istrazi, kako stoji u zapisniku, rekao da je tu pljačku izveo Šobot i još neki ljudi s njim, Krbavčić je rekao: »ja nisam tak' rekao. Meni o tome Šobi nije govorio, a imam saznanja samo od drugih. Počel' sam se i ja raspitivati jer su drugi o tome pitali mene, pa ako vele da je on to napravio, onda je. Ja nisam bio tamo da to mogu potvrditi«. 
O postojanju »zločinačke organizacije« svjedok je pak rekao da ne može puno reći. »Jesu li organizacija morate riješiti Vi. Znam da su bili skupa, a ja se s njima nisam družio i ne znam jesu li bili organizacija. Par puta sam vidio Rajka i Zeca, a za Jelavića znam još od '88. Kasnije sam ga vidio još jednom ili dva puta, jednom sam htio posuditi i neki novac od njega, ali to se nije realiziralo«, zaključio je svjedok.
VEDRANA BOBINAC
</div>
<div type="article" n="39">
Kutle i Nobilo svjedokinji postavljali pitanja na koje ona nije znala odgovore
ZAGREB, 18. siječnja
 – Ispitivanjem Mire Magaš, bivše direktorice Sektora plasmana zadarske »Dalmatinske banke«, u četvrtak je na zagrebačkom Općinskom sudu nastavljeno suđenje Miroslavu Kutli i ostalima u slučaju »Tisak«.
Naime, Mira Magaš je u početku svjedočenja navela da je tijekom 1997. godine radila na ocjenjivanju projekata vezanih uz ulaganje u proizvodnju pive u splitskoj »Preradi«, te kako je njen Sektor odobravao kunske kredite i nove projekte na nivou cijele »Dalmatinske banke«.
»Odobravanje kunskih i deviznih kredita radilo se u Sektoru plasmana, i to na temelju Ugovora o odobravanju kredita, o čemu postoji dokumentacija koja je u naš Sektor preseljena u prosincu 1997. godine«, nastavila je Mira Magaš, objašnjavajući potom sutkinji Kseniji Gržin kako je bila odgovorna za odobravanje kredita do rujna 1998., kada je premještena na novu funkciju.
Potom je bivša direktorica Sektora plasmana kazala kako tijekom sklapanja Ugovora o kreditima njen sektor nije utvrđivao bonitet ugovora s tvrtkom BCL. Tužiteljicu Aleksandru Holjevac je nakon te izjave svjedokinje zanimalo zašto nitko u »Dalmatinskoj banci« nije utvrđivao bonitet ugovora, te tko je po ugovoru trebao vratiti kredit splitskoj »Preradi«. Mira Magaš je zatim na to odgovorila kako je prema njezin saznanjima kredit trebao vratiti BCL, dok su pak sredstva osiguranja bili akceptni nalozi »Tiska«, »Dione«, »Slobodne Dalmacije« i »Jadrantekstila«.
»Te tvrtke su u to vrijeme stajale poprilično dobro, a našoj banci stoga nije bilo u interesu dobiti samo Preradu, već dio poslovanja ostalih tvrtki iz sastava Globus grupe«, nadodala je Mira Magaš, napomenuvši još jednom kako je BCL trebao vratiti kredit novcem od očekivane »Preradine« dobiti. No, kako je nadalje izjavila svjedokinja, banka je zatim naplatila samo dio kredita od tvrtki iz sastava »Globus grupe«, napomenuvši kako sa sigurnošću ne zna koliko je naplaćeno.
Na pitanje, pak, Kutlinog branitelja, odvjetnika Ante Nobila u kolikom je omjeru bio vlasnički udio BCL-a u »Preradi«, svjedokinja je izjavila da je u početku udio bio 16 posto, da bi nakon sklapanja ugovora, BCL postao većinski vlasnik.
»Za banku je ugovor bio zakonit i profitabilan, te je naplata izvršena, ali pojedinosti ne znam, jer je plaćanja pratio drugi sektor«, dovršila je svjedokinja, odgovaranja na Nobilova pitanja.
Na kraju je optuženi Kutle postavio svjedokinji pitanje je li između BCL-a i tvrtki članova »Globus grupe« bilo ikakvih sklapanja ugovora, na što je Mira Magaš odgovorila da se ne sjeća nijednog takvog sklopljenog ugovora.
Nastavak suđenja je sljedećeg ponedjeljka, kada će se ispitati novi svjedoci.
VANJA MAJETIĆ
</div>
<div type="article" n="40">
Kaznene prijave protiv bivših čelnika HEP-a Damira Begovića i Darka Varge 
OSIJEK,18. siječnja
 – Zbog osnovane sumnje da su počinili kaznena djela sklapanja štetnog ugovora, PU osječko-baranjska podnijela je kaznene prijave protiv sada već bivšeg predsjednika Uprave Hrvatske elektroprivrede Damira Begovića (53) te direktora osječkog prijenosnog područja HEP-a Darka Varge (45) (policija navodi inicijale prezimena).
 Kako je priopćio glasnogovornik ove PU Ivan Križić, Begović je u ožujku 1999. godine na Vargin poticaj u ime HEP-a zaključio ugovor o kupovini stana u Osijeku u Ulici Park kralja Krešimira. Prema ugovoru, HEP je za kupovinu stana i kompletnu adaptaciju platio 794.600 kuna. Stan je potom prema prethodnom dogovoru prodan Vargi za samo 420.360 kuna. Budući da je na takav način HEP oštećen za iznos od 374.240 kuna, Begović i Varga kazneno će odgovarati. (M.S.)
</div>
<div type="article" n="41">
Vedriš i Žuvić na sudu izjavili da se ne osjećaju krivi!
ZAGREB, 18. siječnja
 – Na Županijskom sudu u Zagrebu u četvrtak je ujutro počelo suđenje Davoru Žuviću i Zvonimiru Vedrišu, kojima se sudi zbog kaznenog djela zlouporabe gospodarskih ovlasti i položaja. Obojica su, u pratnji svojih branitelja, izrekla da se ne osjećaju krivima.
Kako piše u optužnici, u razdoblju od 1997. do 1999. godine, dok je Zvonimir Vedriš bio pomoćnik ministra pomorstva, prometa i veza, Davor Žuvić bio je koordinator izrade planova zračnih luka na hrvatskim otocima. Žuvić je također istovremeno radio i kao koordinator izrade studija za gradnju zračnih luka. 
Kako se utvrdilo, Žuvić je paralelno imao nekoliko privatnih poduzeća u svojem vlasništvu, a ista su se bavila baš izradom tih studija za izgradnju aerodroma. On je nezakonito prisvajao poslove za Ministarstvo, i dodjeljivao ih svojim firmama. Da bi novac za te projekte zaista i došao na račune tih privatnih poduzeća, prijedloge je trebao potpisati pomoćnik ministra Zvonimir Vedriš, koji je to i činio. Nakon njegovog potpisa Odjel za financije isplaćivao je poduzećima novac. 
U međuvremenu je Ministarstvo odlučilo angažirati neka nova poduzeća kako bi ona preuzela izradu tih planova. Novac za njih - pet milijuna kuna - ipak je protuzakonito prisvojio Davor Žuvić, što je doprinijelo cjelokupnom iznosu štete od 21 milijun kuna, koja je nastala na račun proračuna Hrvatske.
Na prvom je ročištu sud prisvojio prijedlog županijskog državnog odvjetništva da se saslušaju svjedoci i vještaci (i to baš ti redoslijedom, čemu se obrana protivila), te da se službenim putem zatraže dokumenti sa austrijskog pokrajinskog suda u Grazu, gdje se navodno protiv Davora Žuvića vodi postupak zbog pranja novca.
Sud je na prijedlog branitelja Nenada Škare i Nikole Crnokraka odlučio naknadno prosuditi jesu li dokumanti iz posebnog policijskog izvješća neupotrebljivi, jer su priskrbljeni nezakonitim putem.
Suđenje će se nastaviti sredinom veljače. (Zrinka Boršić)
</div>
<div type="article" n="42">
Voditeljici knjigovodstva u Tehnomehanici izmicao trag novca
ZLATAR, 18. siječnja
 - »Podizala sam novac sa računa 'Tehnobistrice', a u poduzeću 'Tehnoauto' u kojem sam sređivala knjigovodstvo, vidjela sam ugovore prema kojima se novac posuđivao Zvonku Srebačiću i Nediljku Znaoru. Samo što je Znaor posuđivao novac za plaće u 'Tehnomehanici'«, rekla je u četvrtak na suđenju Nediljku Znaoru i sedmorici optuženih, bivša voditeljica knjigovodstva Đurđa Sambol.
 Prema njezinim riječima novac za »Tehnomehaniku«, zbog blokade računa, preusmjeravao se na poduzeća »Tehnobistrica« i »Tehnoauto«, a zatim posuđivao privatnim osobama koje su zatim ta sredstva posuđivala »Tehnomehanici« o čemu su se naknadno sklapali i ugovori o pozajmicama. Jesu li u tom kruženju novca nestajale veće količine još nije jasno, ali je sigurno da se to kruženje novca odvijalo i nakon kontrole financijske policije 1995. godine, koja je ukazala na nezakonito pozajmljivanje novca između poduzeća, a preko fizičkih osoba, već su pozajmice trebale biti sklapane direktno među poduzećima. Također, Nadzorni odbor »Tehnomehanike« čiji je predsjednik bio Nediljko Znaor te članovi Đurđa Sambol i petooptuženi Stjepan Čičmak donio je odluku o prodaji više kamiona tipa »mercedes« poduzeću »Strahinjčica« u vlasništvu Dragutina Plahutara kako bi se namaknula sredstva za podmirenje neplaćenih poreza i doprinosa, no to je izvedeno preko »Tehnoauta«, a novac je usmjeren u sasvim druge svrhe. Zbog toga je Đurđa Sambol tražila da se više ne poziva na sjednice Nadzornog odbora, kad se njegove odluke ionako ne provode. Suđenje se nastavlja u petak. (D. Goluban)
</div>
</div>

<div type="part" n="9">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="43">
Unatoč smanjivanja proizvodnje cijene nafte će i dalje padati? 
ZAGREB, 18. siječnja
 - Unatoč odluci Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) da od 1. veljače smanji dnevnu proizvodnju sirove nafte za 1,5 milijuna barela očekujem nastavak smanjivanja svjetskih cijena nafte, izjavio je u četvrtak za Vjesnik Željko Vrbanović, član Uprave Ine za dobavu i preradu nafte te veleprodaju naftnih derivata. 
Prema njegovim riječima, OPEC je trebao znatno više smanjiti proizvodnju (čak četiri do pet milijuna barela) kako bi se zaustavio pad cijena »crnog zlata«, a njegove cijene počele lagano rasti. Međutim, na kraju je čak dogovoreno manje smanjenje od očekivanog. Zato Vrbanović očekuje da će cijene sirove nafte i dalje polako padati pa bi do redovnog zasjedanja OPEC-a u ožujku mogle pasti na 22 do 23 dolara po barelu. Ako se takve prognoze ostvare OPEC će na tom zasjedanju morati ponovno smanjiti proizvodne kvote svojim zemljama članicama. U slučaju većeg smanjenja cijene nafte bi mogle početi rasti, ali će po Vrbanovićevoj procjeni teško preći 26 dolara za barel.
Naravno, sve te procjene vrijede pod uvjetom da su zemlje članice OPEC-a poštivale dosadašnje proizvodne kvote. Naime, analitičari često upozoravaju da članice OPEC-a baš ne poštuju svoje dogovore, što znači da zbog većeg profita proizvode više nego im je dopušteno, pa se onda službenim odlukama o promjeni proizvodnih kvota samo legalizira postojeće stanje zbog čega na tržištu nema očekivanih promjena. 
Ako se očekivanja stručnjaka o nastavku pada svjetskih cijena »crnog zlata« ostvare pitanje je kako će se to, nakon nedavnog uvođenja automatizma, odraziti na cijene Ininih derivata. 
Budući se stanje na svjetskom tržištu nafte kao i tečaj dolara, valute kojom se trguje »crnim zlatom« mijenja svakodnevno teško je sa sigurnošću prognozirati što će se događati sa domaćim cijenama benzina i dizela. Vrbanović upozorava kako bi se prvi efekti odluke OPEC-a, čija primjena počinje 1. veljače, na tržištu Mediterana mogli osjetiti otprilike sedam dana kasnije iako i to ovisi o mnogo čemu. Zbog toga je zasad vrlo teško prognozirati mogu li se (i kakve) promjene Ininih cijena očekivati 1. veljače, kad završava prvo petnaestodnevno obračunsko razdoblje, te 16. veljače kada bi već trebali biti poznati efekti OPEC-ove odluke na tržištu Mediterana. Podsjećamo, da će se Inine cijene, po nedavno usvojenoj formuli, svakih 15 dana usklađivati s promjenom cijena derivata na Mediteranu i tečaja dolara pod uvjetom da se ulazni troškovi na temelju kojih se određuju Inine cijene povećaju ili smanje najmanje četiri posto. 
ŽELJKO BUKŠA
</div>
<div type="article" n="44">
Hoće li strana ulaganja spasiti prerađivačku industriju?
Prerađivačka industrija stvorila je u 2000. skromnih 16,6 posto BDP-a, a desetak godina ranije 27 posto/Vlada rješenje za oporavak industrije vidi u stranim ulaganjima/U prvom planu su HEP, Ina i brodogradilišta/Zanimljiv je i austrijski projekt Kožare blizu Varaždina, vrijedan 40 milijuna DEM/U planu je i ulaganje 150 milijuna DEM u šibensku tvornicu klinkera, a austrijska Vöest Alpine bi u gradnju čeličane u pločanskoj luci uložila 800 milijuna eura
ZAGREB, 18. siječnja
 – Hrvatska prerađivačka industrija stvorila je u 2000. godini skromnih 16,6 posto bruto domaćeg proizvoda, a desetak godina ranije njezin je udjel u kreiranju hrvatskoga BDP-a iznosio oko 27 posto, što samo po sebi pokazuje do kakvog je smanjenja uloge industrije došlo pri stvaranju ključnog parametra našega gospodarskoga razvitka.
Ta činjenica nije ništa novo, na nju su, uostalom, mnogo puta ukazivali sami gospodarstvenici koje je takvo stanje ponajviše pogađalo. Svjesna toga, hrvatska je Vlada stavila na čelno mjesto strana izravna ulaganja za mogući industrijski oporavak u godinama što dolaze. Plan je da se godišnje privuče stranih ulagača s kapitalnom svotom od oko dvije milijarde dolara, pri čemu bi dio toga novca, kad je riječ o industriji, omogućio nužni dolazak novih tehnologija, višu razinu zapošljavanja, djelotvornije poslovanje i postupno svladavanje tehničko-tehnološkog zastoja za svijetom, koji sada iznosi 10-15 godina, kako gdje.
Dakle, strana izravna ulaganja mogla bi pripomoći industriji, a što se od toga može očekivati u ovoj godini, upitali smo v.d. pomoćnice ministra gospodarstva, Renatu Šeperić.
»Ima više projekata na kojima radimo. U prvom planu su HEP, Ina i brodogradilišta (Uljanik, 3. maj, Brodosplit, Brodotrogir i Kraljevica). Od ostale industrije zanimljiv je projekt Kožare u Trnovcu Bartolovečkom (blizu Varaždina), čija je vrijednost oko 40 milijuna DEM. Poslovi dobro napreduju, a ulagač u taj projekt bila bi austrijska tvrtka iz Velbadcha. Računa se i s ulaganjem u tvornicu klinkera u Šibeniku (projekt je vrijedan oko 150 milijuna DEM), a u pločanskoj bi se luci mogla podići čeličana, za što je zainteresirana austrijska tvrtka Vöest Alpine Stahl (Linz). Provedba tog megaprojekta stajala bi oko 800 milijuna eura. U čeličani bi se proizvodili autolimovi a uza se bi vezala željeznički i brodski promet, trgovinu, špediciju, uslužne djelatnosti...«, kaže Renata Šeperić.
Taj mogući scenarij budućih stranih izravnih ulaganja u Hrvatskoj u suprotnosti je sa stanjem od prošle godine. Naime, u minulih 12 mjeseci nije se dogodilo nijedno znatno novo tzv. greenfield ulaganje (investicije u novi pogon na ledini), što je nepovoljno sa stajališta obnove hrvatske industrije.
Valja reći i to da su od stranih ulagača koji su u minulih nekoliko godina ipak došli investirati u Hrvatsku bili austrijski, njemački i talijanski poslovni ljudi. Rezultat je da su u razdoblju od 1993. do 2000. godine strana izravna ulaganja (ne samo u industriju nego u cjelokupno hrvatsko gospodarstvo) iznosila 4,3 milijarde dolara, pri čemu vode njemački ulagači. A domaći poslovni ljudi pitaju se može li 2001. godina biti stanovita prijelomnica u korist većeg dolaska stranih izravnih ulaganja u industriju i u hrvatsko gospodarstvo uopće.
DAVOR DREZGA
</div>
<div type="article" n="45">
Pliva i Microsoft potpisali globalni ugovor vrijedan devet milijuna kuna
Pliva dobiva softverske licencije za Microsoftove operativne programe, ali i pravo na consulting, ugradnju tehnologije i njezinu podršku te pristup Microsoftovoj bazi podataka/Osim toga taj trogodišnji ugovor podrazumijeva i nadogradnju svih novih inačica koje iziđu na tržište u iduće tri godine
ZAGREB, 18. siječnja
 – Pliva i Microsoft potpisali su trogodišnji globalni ugovor, vrijedan između osam i devet milijuna kuna, koji će omogućiti da Pliva standardizira Microsoftove tehnologije na svojim osobnim računalima u Hrvatskoj i u svojim kompanijama na području srednje i istočne Europe.
Konkretnije, naša najveća farmaceutska tvrtka dobiva softverske licencije za Microsoftove operativne programe, ali i pravo na consulting, ugradnju tehnologije i njezinu podršku te pristup Microsoftovoj bazi podataka. Osim toga Microsoft Enterprise Agreement podrazumijeva i nadogradnju svih novih inačica koje iziđu na tržište u iduće tri godine, a po isteku ugovora Pliva postaje njihov vlasnik.
»Ovo je prvi globalni sporazum koji Microsoft potpisuje s nekom hrvatskom tvrtkom. Pliva već godinama licencira sav svoj software vrlo dosljedno, a ona je i prva tvrtka koja je shvatila da je kvalitetna tehnička infrastruktura temelj globalnog razvoja«, istaknuo je Goran Radman, generalni direktor Microsofta Hrvatska.
»Pliva želi biti međunarodna tvrtka koja konkurira na tržištu i donosi prednost svojim dioničarima«, rekao je Aleksandar Raić, direktor Informatike Plive, ujedno i potpisnik ugovora s Microsoftom.
Predsjednik Uprave Plive mr. Željko Čović izjavio je pak da se bez informatičke opreme ne može izići na globalno tržište, navodeći primjer SAD u kojima se već i registracija lijekova odvija putem elektronske pošte. »Proširivat ćemo ovakve ugovore i na druge zemlje. Nije tajna da se Pliva želi proširiti i na tržište Europske unije i SAD-a«, rekao je Čović.
Predsjednik Plivine uprave najavio je i da će Pliva postati prva tvrtka koja će satelitski povezati svoje podružnice. Probno povezivanje iskušat će se već u veljači, a povezat će se Poljska, Češka i Zagreb. Satelitske veze omogućuju da informacije putuju unutar jedne sekunde, ali pružaju i mogućnost videokonferencije, koje Pliva već organizira, i to dvaput godišnje.
Potpisnici ugovora posebno su naglasili njegovo globalno značenje: ne samo što će Plivine podružnice biti također opremljene Microsoftovim operativnim paketima nego će to biti prilika i za razvoj lokalne informatičke industrije u Hrvatskoj, jer suradnja s Microsoftom podrazumijeva i suradnju s njegovim partnerima.
TANJA TOLIĆ
</div>
<div type="article" n="46">
Prošle godine 38,8 milijuna turističkih noćenja, 43 posto više nego 1999. 
ZAGREB, 18. siječnja
 - Tijekom 2000. na području sedam jadranskih županija i grada Zagreba ostvareno je 38,8 milijuna turističkih noćenja, 43 posto više nego 1999. godine. Od toga je u prosincu 2000. ostvareno 222,2 tisuće noćenja ili osam posto više nego u istom mjesecu 1999. godine.
 Prema podacima turističkih zajednica koji su dostavljeni Glavnom uredu Hrvatske turističke zajednice (HTZ) tijekom prošle godine većinu su noćenja, 33,9 milijuna, ostvarili strani turisti, što je 55 posto više nego 1999. Domaći su turisti pak ostvarili 4,8 milijuna noćenja, sedam posto manje nego 1999. godine.
 U svih sedam jadranskih županija tijekom prošle godine zabilježen je porast turističkih noćenja u odnosu na 1999. godinu, a najviše, 14,7 milijuna, ostvareno je u Istarskoj županiji ili 33 posto više. Slijedi Primorsko-goranska županija s ostvarenih 9,2 milijuna noćenja, ili 34 posto više, te Splitsko-dalmatinska županija, u kojoj je noćilo 5,6 milijuna turista, što je 66 posto više.
 Najveći porast noćenja u odnosu na 1999. godinu, 78 posto, bilježi Dubrovačko-neretvanska županija s ostvarenih 2,7 milijuna, te Šibensko-kninska županija u kojoj je ostvareno 1,9 milijuna noćenja ili 71 posto više u odnosu na 1999. godinu.
U Zadarskoj su županiji ostvarena 3,3 milijuna noćenja, 56 posto više nego 1999., a u Ličko-senjskoj gotovo 686 tisuća noćenja predstavlja porast od 61 posto.
 U Gradu Zagrebu tijekom 2000. godine ostvareno je 572,6 tisuća noćenja, što je tri posto manje nego u godini prije.
 Po strukturi inozemnih gostiju, najveći broj noćenja u Hrvatskoj prošle godine, 7,6 milijuna ili 67 posto više nego u 1999., ostvarili su njemački turisti. Slijede ih Slovenci s ostvarenih 5,2 milijuna noćenja ili 15 posto više. Češki su turisti na trećem mjestu s ostvarenih 4,6 milijuna noćenja (porast od 62 posto), a slično je i s talijanskim turistima koji sa 4,5 milijuna noćenja bilježe porast od 68 posto. Zanimljiv je i porast noćenja prošle godine tzv. istočnih turista - Poljaka za 161 posto s ostvarenih 1,7 milijuna noćenja te 1,3 milijuna noćenja Slovaka što je više za 82 posto nego u 1999. godini. 
 Značajan porast u odnosu na 1999. godinu od 47 posto zabilježili su i nizozemski turisti kojih je u Hrvatskoj prošle godine noćilo 843,3 tisuće. (H)
</div>
<div type="article" n="47">
Savjetnik za privatizaciju Dubrovačke banke - CAIB ili Rothschild Italia? 
ZAGREB, 18. siječnja
 – Uprava Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, kojoj je na čelu Goran Granić, zamjenik premijera, u srijedu je trebala između šest kandidata izabrati savjetnika za privatizaciju Dubrovačke banke, ali je samo uži izbor suzila na još uži: CAIB i Rothschild Italia, saznajemo iz najviših Vladinih izvora. Na Upravi Agencije, dakle, nisu prošle ponude Arthura Andersena, Lazard Brothersa, DAIWA SBCM iz Londona te također londonske kuće HSBC, koji su prije ušli u uži izbor. Osim cijene posla, drugi važni kriteriji su bili iskustvo u sličnim poslovima (profesionalne reference) te rok u kojem bi posao mogao biti obavljen. Kao što je prije izjavio Marinko Filipović, direktor DAB-a, Dubrovačka banka mora biti prodana i dokapitalizirana do ljeta, jer proračun nema novca za financiranje turizma, što se od te banke očekuje. Međutim, potencijalni savjetnici nisu zamislili tako kratak rok, pogotovu što i Uprava Agencije nikako da odluči o natječaju raspisanom prije gotovo tri mjeseca. Kao što se može saznati Rothschild Italia nema međunarodnog iskustva u privatizaciji banaka osobito u Istočnoj Europi, za razliku od spomenutih poznatih kuća, ali je po svemu sudeći ta ponuda bila konkurentna cijenom, dok CAIB, ima iskustva, ali će se očito o ostalim elementima ponuda tih dviju kuća još pregovarati. (Bankabusiness)
</div>
<div type="article" n="48">
Hrvatska s najvećim jedrenjakom na Düsseldorfskom sajmu nautike 
ZAGREB, 18. siječnja
 - Hrvatska turistička zajednica (HTZ) zajedno će s turističkim zajednicama županija i strukovnim udrugama predstaviti turističku i nautičku ponudu Hrvatske na najvećem svjetskom sajmu nautike BOOT 2001., koji će se od 20. do 28. siječnja održati u Düsseldorfu.
Ovogodišnji je Düsseldorfski sajam, 32. po redu, izložba plovila, opreme za ronilaštvo, surfanje i jedrenje s jedinstvenim spektrom informacija i ponude u nautičkom turizmu, a započinje 19. siječnja službenom konferencijom za novinare, na kojoj će biti nazočni i hrvatski predstavnici. Na sajamskom prostoru od sto tisuća četvornih metara predstavit će se 1700 izlagača. 
Hrvatska će na sajmu nastupiti na dva štanda. Na tzv. otočnom, smještenom u središnjem dijelu sajma, gdje će biti i izložen jedrenjak »Dat Helja«, proizveden u hrvatskoj tvrtki Helyacht iz Pule, dug 33 metra. Jedrenjak je u Düsseldorf »doplovio« Rajnom s Mediterana i specijalnim vozilom prevezen do sajma, a već pri dovoženju u Düsseldorf izazvao je veliko zanimanje i Nijemaca i stranih gostiju. Naime, to je najveći jedrenjak ikada izložen na sajmu nautike u Düsseldorfu. Na drugom će štandu biti predstavljeni HTZ i turističke zajednice županija kao i strukovne udruge.
Hrvatska će održati i »get together party« s novinarima 23. siječnja te na posebnoj prezentaciji predstaviti hrvatsku turističku i gastronomsku ponudu.
Zanimljivost je za Hrvatsku i to što je na svečanosti otvaranja sajma BOOT 2001. u Düsseldorfu, u subotu 20. siječnja, predviđen nastup hrvatskih opernih pjevača Lidije Horvat Dunjko i Nevena Belamarića, a očekuje se i dolazak nekoliko ministara iz hrvatske Vlade. (H)
</div>
</div>

<div type="part" n="10">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="49">
Mesić: Vlada zaslužuje čestitke za proračun, Pančić za obračun s privilegiranima 
Prva godina Račanova kabineta / Mesić: Vladini rezultati nisu ni mogli biti spektakularni jer je naslijedila velike probleme / Preporučio hitno imenovanje državnog odvjetnika/ Račan: Povećanje zaposlenosti i privatizacija državnih tvrtki prioriteti u ovoj godini / Granić: Svakodnevno se suočavamo sa strahovitim otporima promjenama 
ZAGREB, 18. siječnja
 - Analizirajući Vladinih godinu dana, predsjednik Stjepan Mesić konstatirao je u četvrtak da rezultati rada Račanova kabineta nisu spektakularni jer se to nije ni moglo očekivati s obzirom na naslijeđene probleme. Ipak, pohvalio je Vladu priznavši da je krenula ispravnim putem. 
Premijer Ivica Račan nazvao je ovu godinu »odlučujućom u borbi za reforme, razvoj i zapošljavanje«. Istaknuo je četiri cilja svog kabineta u 2001., a to su, porast proizvodnje i izvoza te pad stope nezaposlenosti, zatim decentralizacija države i modernizacija uprave i javnih službi uz ostvarenje pridruženog članstva u EU, završetak privatizacije državnog portfelja i okončanje priprema za reformu mirovinskog i zdravstvenog sustava. Kao i više puta dosad, premijer je, predsjedavajući sjednicom u četvrtak na kojoj je obilježena prva godina rada Vlade i kojoj je prisustvovao i predsjednik Mesić, naglasio da su za »uspjeh u ostvarenju programa, za koji je Vlada dobila četverogodišnji mandat, nužni tolerancija i partnerski odnos te aktivno sudjelovanje svih subjekata u društvu«.
 Mesić je pak javnosti sklonoj kritikama na račun rada Vlade, poručio da ne potpadne pod utjecaj »jeftinog kritizerstva onih koji su krivi za probleme što ih sada ova Vlada mora rješavati«. Predsjednikove čestitke Račanov je kabinet zaslužio zbog upornosti prilikom donošenja državnog proračuna, osobito zbog toga što se hrabro suprostavio onima koji su iz državne blagajne tražili previše. Zbog hrabrosti u oduzimanju nezasluženih privilegija posebice je pohvalio i podržao ministra branitelja Ivicu Pančića koji je otrpio udare u želji da provede Zakon o braniteljima. Neke braniteljske privilegije predsjednik Mesić usput je usporedio s onima koje su nekad imali borci NOB-a.
Predsjednik je neizravno kritizirao sektor graditeljstva zbog nepotrebnih birokratskih problema prilikom građenja. Stoga je preporučio da se novim zakonima pojednostavi dobivanje dokumenata radi građenja, te izdavanje raznih dozvola pa tako i građevinske i lokacijske. 
Mesić se zauzeo za provedbu zakona preporučivši Vladi da hitno imenuje državnog odvjetnika koji će provoditi onu politiku koja je pobijedila na izborima 3. siječnja prošle godine. Kritički se osvrnuo na prijašnju vlast zbog toga što je »rješavala problem nezaposlenih šaljući stotine tisuća ljudi u mirovine i dopustila pljačku hrvatskog kapitala«. Sve je to »gurano pod tepih«, kazao je Predsjednik, pa danas imamo mnogo afera s kojima se suočava nova Vlada. »Naslijedili smo državu koja nije bila pravna«, konstatirao je i pozvao institucije sustava da riješe nagomilane i naslijeđene probleme. Kad profunkcioniraju institucije sustava, imat ćemo manje problema i s Haagom, naglasio je. U Predsjednikovim kritikama na račun prijašnjih vlasti prednjače pogreške kojima su Hrvatsku doveli u izolaciju, pri čemu je posebno istaknuo greške u privatizaciji i politici prema BiH. 
Prijelomni trenutak za Hrvatsku bit će trend zaustavljanja povećanja nezaposlenih, a sada treba raditi na tome da se omogući daljnji gospodarski rast. U tome može pomoći i hrvatska diplomacija koja ubuduće treba otvarati prostore za hrvatsku privredu. Prema mišljenju predsjednika Mesića, potrebno je odsad liberalizirati vizni sustav, pronaći nova tržišta za hrvatske proizvode i privući strani kapital u našu zemlju. »Želimo ohrabriti kapital da dolazi u Hrvatsku, ali i naše poduzetnike na osvajanje tržišta, a to moramo osigurati zakonima«, kazao je. Kao uspješan primjer osvajanja stranih tržišta, uvođenja novih tehnologija i porast zapošljavanja, spomenuo je otvaranje Plivina pogona Vegete u bescarinskoj zoni u Kostrynu, na poljsko-njemačkoj granici. 
Istaknuo je i da je potrebna decentralizacija ovlasti i financijskih sredstava s državne na lokalnu razinu. Založio se za jače promoviranje hrvatskog izvoza i turizma, ocijenivši kao velik izvozni potencijal proizvodnju zdrave hrane i pitku vodu s obzirom da Hrvatska nije zagađena.
 Premijer Račan dao je kratak presjek svega učinjenog u prošloj godini od učlanjenja u Partnerstvo za mir, Svjetsku trgovinsku organizaciju i održavanja Zagrebačkog summita do normalizacije, kako je rekao, »osjetljivih odnosa s Haaškim sudom koji bi nakon posljednjih razgovora s Carlom del Ponte trebali ući u 'mirnije vode'«. Nije propustio napomenuti poboljšanja u gospodarskom sektoru koji se očituje u porastu BDP-a za oko četiri posto u prva tri tromjesečja 2000. te u porastu izvoza, zatim smanjenju cijene rada za oko četiri posto te reformskih zahvata u poreznom sustavu koji rasterećuju gospodarstvo i pozivaju na ulaganje.
 Također, kao iznimno pozitivan korak i napredak koji je ostvarila Vlada, ocijenjeno je donošenje proračuna koji je milijardu kuna manji od prethodnog i daljnje smanjenje državne potrošnje i rada na umanjenju deficita.
 »U ovoj godini glavni je prioritet otvaranje radnih mjesta, što će biti moguće daljnjim poticanjem stranih ulaganja velikih tvrtki, izgradnjom cestovne i komunalne infrastrukture, stranim i domaćim investicijama u turističkom sektoru. Paralelno će se raditi na smanjenju sive ekonomije, utaje poreza zbog zapošljavanja na crno... jer to nije samo atak na radnike i državni proračun već i onemogućavanje realne i poželjne tržišne konkurentnosti«, najavio je hrvatski premijer.
 Također, istaknuo je da će druga velika zadaća u ovoj godini biti privatizacija poduzeća u državnom vlasništvu među kojima je naveo Hrvatski telekom i Croatia osiguranje, kao i onih u turističkom sektoru, brodogradnji te »najvećeg dijela državnog portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, koji će se nakon završetka tog procesa pretvoriti u Fond za upravljanje imovinom«. U vanjskoj politici, dakako, najambiciozniji je plan ostvarenje pridruženog članstva u EU, a premijer vjeruje da bi se to moglo ostvariti sredinom godine.
 Iako su o postignućima i problemima, pa i propustima Vlade govorili praktički svi njezini ministri i članovi, kao jedan od najbitnijih problema Goran Granić, zamjenik premijera. istaknuo je »usporenost društva«.
 »Smatram da smo postigli više od onoga što sam očekivao, a manje od onoga što je trebalo. No, iako smo dobili mandat na ključnoj riječi - promjene - svakodnevno se suočavamo sa strahovitim otporima upravo tim promjenama. Gotovo je nevjerojatno kako zapinje provedba Vladinih odluka. Jednom kad je odluka donesena, postaje obveza za sve, od premijera do posljednjeg činovnika. Stoga ćemo morati odstraniti one koji nisu spremni provoditi odluke Vlade, a ove ćemo godine konačno pokazati jesmo li zreli za ključne reforme u društvu«, zaključio je Granić.
 Na kraju, zaključujući raspravu, premijer je naglasio kako je suradnja s drugim institucijama vlasti bila dobra i kako su razlike u mišljenjima koje su, vrlo često, zlonamjerni proglašavali katastrofalnim i raskola vrijednim, zapravo potrebne i dobrodošle da bi se postigla najbolja rješenja. 
MLADEN JAMBROVIĆ i MIROSLAVA ROŽANKOVIĆ
</div>
<div type="article" n="50">
Vlada predlaže: Poticaji za proljetnu sjetvu - u gotovini 
Veće stimulacije za kukuruz, soju, šećernu repu, telad, mlađ autohtone bijele ribe / Povećava se minimalna sjetvena površina s kojom će se moći ostvariti poticaj / Privremeno ukidanje carina za sjemenski kukuruz 
ZAGREB, 18. siječnja
 – Nakon sjednice koja, kako je rekao premijer Ivica Račan, nije bila ni svečana niti obljetnička, ali kojom je obilježena prva godina njezina rada, Vlada je na redovitoj sjednici usvojila prijedlog privremenog operativnog plana proljetne sjetve, zatim izmjene i dopune Zakona o poticajima u poljoprivredi i ribarstvu te Uredbu o osnivanju Ureda za unutarnji nadzor. Raspravu o reorganizaciji Ureda za suradnju sa sudovima u Haagu premijer je odgodio za tjedan dana.
Prema prijedlogu koji je obrazložio ministar poljoprivrede Božidar Pankretić, glavne promjene u sustavu poticaja u poljoprivredi tiču se njihova povećanja za kukuruz (25 posto više), soju (14 posto više), šećernu repu (šest posto više) te proizvodnju ploda maslina (12,5 posto više po kilogramu) i »samo su dio reformi u sustavu poticaja koje će uslijediti sredinom godine«. Novi poticaji namijenjeni su i uzgoju teladi (1000 kuna po grlu), što, prema Pankretićevim riječima, znači oslanjanje na vlastiti uzgoj, potaknuto situacijom oko »kravljeg ludila« te činjenicom da nedostaje rasplodnih junica. U nove poticaje ubraja se i onaj za zob te mlađ autohtonih vrsta bijele morske ribe. Ukidaju se, pak, poticaji za mesno-koštano brašno. Novost je i to, da se s jednoga na dva ili tri hektara - ovisno o županiji - povećavaju minimalne sjetvene površine, potrebne za ostvarenje poticaja«, najavio je Pankretić. Sredstva za poticaje predviđena su u proračunu, i to u visini od 1,43 milijarde kuna.
Govoreći o proljetnoj sjetvi, ministar poljoprivrede istaknuo je kako su vidljive početne reformske mjere i to u načinu isplate poticaja. »Poticaji će se isplaćivati isključivo u novcu i to 50 posto prije, a 50 posto poslije sjetve. Time se izbjegavaju posrednici i onemogućava ono, na što su se poljoprivrednici žalili, a to je da se vrijednost poticaja umanjivala zbog marži i isplate u umjetnom gnojivu«, rekao je Pankretić. Sukladno takvom prijedlogu, u veljači će za prvi dio poticaja trebati osigurati oko 234 milijuna kuna, a isto toliko trebat će osigurati u listopadu i studenom. U sustavu poticaja u proljetnoj sjetvi naći će se oko 353.000 (11,48 posto manje nego lani) od ukupno 723.010 hektara, na koliko će se sijati. Prema procjenama, u normalnim okolnostima, proljetnom će sjetvom Hrvatska u potpunosti zadovoljiti potrebe za kukuruzom, duhanom i krumpirom, dok će joj nedostajati suncokreta, soje i šećerne repe, što će trebati uvesti.
Budući da je lani, zbog klimatskih promjena, uzmanjkalo kukuruza, nužan je uvoz sjemenskog kukuruza pa je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva predložilo, a Vlada usvojila, privremeno ukidanje carine na tu vrstu kukuruza.
Osnivanjem Ureda za unutarnji nadzor, kako je ministrima pojasnio vicepremijer Goran Granić, Vlada želi povećati disciplinu u provođenju i poštivanju zakona u vlastitom radu i omogućiti premijeru uvid u zakonitost rada svih ministarstava i državnih službi, vezanih uz Vladu.
»Na taj način povećala bi se odgovornost svih u sustavu izvršne vlasti, i to kontrolom financijskog i materijalnog poslovanja, za što bi bio nadležan taj Ured. Novi ured, međutim, ne zamjenjuje Državnu reviziju, niti ima pravo izricanja bilo kakvih sankcija. On, jednostavno, utvrđuje stanje i izvještava premijera koji procjenjuje i predlaže mjere«, rekao je dr. Granić. Procijenjeno je, naime, da rad Državne revizije ne omogućava pravovremeno uočavanje raznih nezakonitih, nesvrsishodnih ili neekonomičnih raspolaganja proračunskim sredstvima, jer Revizija nastupa tek kad je već sve gotovo. Tim poslom, ali aktivno i stalno, bavio bi se stoga Ured za unutarnju kontrolu, koji se sada formira na razini Vlade. Dosad je slične urede osnovalo nekoliko ministarstava. (M. Ja.)
</div>
<div type="article" n="51">
Nakon razgovora s ministricom, DAB spreman odblokirati račune dubrovačkim hotelima
DUBROVNIK, 18. siječnja
 – Žurna deblokada računa hotelskim kućama, priznanje ratnih šteta te pretvaranje potraživanja u vlasnički portfelj države, dio je prijedloga zaključaka sa sastanka predstavnika dubrovačkih hotelskih kuća s dubrovačko-neretvanskim županom Ivanom Šprljom i suradnicma, održanog u četvrtak u povodu teškoga stanja prouzročenog blokadom računa hotela od strane Državne agencije za sanaciju banaka. Zaključke će se poslati Vladi, a kako se čulo, ministrica turizma Pave Župan-Rusković ovih je dana razgovarala s predstavnicima DAB-a, pa je za očekivati skoru deblokadu računa nekolicine hotelskih kuća.
Također je najavljen skori posjet premijera Ivice Račana i ministrice Župan-Rusković Dubrovniku kada će se ponovno zatražiti poseban status turizma na jugu Hrvatske. Hotelijeri su tom prigodom posebice istakli da nije riječ o propalim kućama, koje ne znaju poslovati, nego o uvjetima u kojima se one nalaze zbog čega je većini onemogućeno normalno poslovanje. Dubrovački hotelijeri drže da nisu u ravnopravnom položaju s kolegama iz drugih županija. Dok su srednjoj Dalmaciji dosad već dvaput otpisani krediti, a Tučepima, Brelima i Braču i triput, još je otvoreno pitanje izravnih ratnih šteta na dubrovačkom području u iznosu od 216 milijuna maraka. Osim otpisa dugova i reprogramiranja kredita, istaknuto je, postoji i mogućnost tzv. prebijanja dugova. Budući da i samim hotelima duguju pozamašne svote, osobito MORH i Ina, što je vrlo teško naplatiti, nitko ne bi imao ništa protiv da se dio tih dugova jednostavno uključi u temeljni kapital hotelskih kuća. U protivnom, moglo bi se dogoditi da većinski vlasnik, u ovom slučaju država, rigiroznim mjerama, poput blokade računa, spriječi rad vlastitih objekata i time sama sebi uskrati dohodak.
Iako na sastanku nije odgovoreno što je zapravo bio cilj blokade hotelskih računa, jer se zna da turizam na tom području čini oko 80 posto gospodarske djelatnosti, ponovno je upozorena Vlada da čim prije omogući povrat novca opljačkanog iz Dubrovačke banke. Raznim malverzacijama, naime, samo je iz Dubrovnika »isisano« oko milijardu kuna, što bi danas i te kako dobro došlo ovdašnjim hotelijerima. Što se tiče prodaje dubrovačkih hotela, rečeno je, to se događa »bez pokrića«, a dio dionica bi trebao ostati i u vlasništvu malih dioničara. Prigodom kupnje, prednost bi trebalo dati najboljim ponuđačima, odnosno onima koji su u stanju odmah platiti svoje obveze.
Dubrovački će hotelijeri ovih dana dostaviti Županijskom uredu za gospodarstvo i ovdašnjoj Gospodarskoj komori popise u kojima će navesti sve kreditne obveze i plan otplate da se stekne što bolji uvid u poslovanje svakog od hotela.
KATICA CIKOJA
</div>
<div type="article" n="52">
Splitski HDZ: Jurjević i Marasović zagađuju duhovni prostor
SPLIT, 18. siječnja
 – Nakon što su u srijedu, na zajedničkoj konferenciji za novinare, čelnici splitskoga SDP-a i HNS-a, Marin Jurjević i Jakša Marasović, ustvrdili da je HDZ postao opasan za demokratsku Hrvatsku, u četvrtak su reagirali i čelnici te stranke. Predsjednik splitskoga HDZ-a i saborski zastupnik Zvonimir Puljić kazao je na konferenciji za novinare da je zapanjen Jurjevićevom i Marasovićevom retorikom, napomenuvši da je ona obogaćena novim pojmovima, poput »kopanja očiju, klanja i živih meta«, što su oni naveli kao glavno obilježje HDZ-ove politike. 
Čelnik HDZ-a kaže da bi Jurjevića i Marasovića trebalo prijaviti Ministarstvu zaštite okoliša da im naplati kazne »zbog zagađivanja duhovnog prostora, te da im odredi obvezatnu ugradnju civilizacijskih filtera«. Puljić je poručio Jurjeviću da se prestane petljati u unutarstranačku politiku HDZ-a, te da se uhvati posla i rješavanja problema u SDP-u. »Osim toga, poznate su Jurjevićeve metode zbog kojih je od članova svoje stranke dobio nadimak 'Marin Sicilijanac'«, rekao je Puljić, naglasivši da su Jurjević i Marasović ponovo spremni hapsiti ljude zbog pjevanja »nepoćudnih« pjesama. Naime, Marasović je u srijedu izjavio kako su HDZ-ovci, na proslavi 11. obljetnice osnutka stranke u hotelu »Split« frenetično pjevali: »Oj Ivice i Stipane, pojest će vas crne vrane«. Čelnici HDZ-a kazali su kako Jurjević i Marasović ponovo počinju prisluškivati tko što pjeva, te su podsjetili Jurjevića da je, nakon prvih višestranačkih izbora u neovisnoj Hrvatskoj, upravo on poveo kozaračko kolo i prizivao Jugoslaviju na SDP-ovu skupu u hotelu »Marjan«. Čelnicima SDP-a i HNS-a također su poručili da im oni neće »zatvoriti usta« i određivati što će govoriti, te da će, kao oporbena stranka, nastaviti kritizirati gradsku i državnu vlast. 
»Jurjević se hvali da je Vlada vratila 8,5 milijardi kuna duga građanima, iako vrlo dobro zna da se zbog toga morala zadužiti kod domaćih banaka. Na tržištu državnih obveznica, Hrvatska se zadužila više od bilo koje zemlje Srednje i Istočne Europe, a deficit u proračunu stalno se povećava«, upozorio je Puljić, ističući da o valu stečajeva, porastu nezaposlenih i socijalnoj bijedi ne treba posebno govoriti. Prema njegovim riječima, državna vlast samo je preslika onoga što vladajuća koalicija radi u Splitu. »U četiri godine svoga mandata potrošili su pet gradskih proračuna, i to za tekuće troškove, a ne za ulaganje u kapitalne objekte«, rekao je Puljić. (D.S.)
</div>
<div type="article" n="53">
Od veljače sudbina Remontnog brodogradilišta neizvjesna 
ŠIBENIK, 18. siječnja
 – Vlada Republike Hrvatske odbila je zahtjev Uprave Remontnog brodogradilišta koji je podržao i sindikat, o produženju vremena sanacije na još šest mjeseci. Vlada je odbila i prijedlog financijskog poslovanja poduzeća koji je ponudila Uprava na čelu s Krstom Jurasom. 
Kako saznajemo od sindikalnog povjerenika Branka Perana, sanacijski rok istječe 31. siječnja ove godine, što znači da je poduzeće od tada dužno uredno plaćati sve svoje obveze prema državi, što za vrijeme sanacije, po uzoru na pet velikih hrvatskih brodogradilišta, nije trebalo. »To, zapravo, znači da uskoro prelazimo na normalno poslovanje, a koliko ćemo taj zahtjev moći zadovoljiti u situaciji kada stvaramo gubitke i nemamo dovoljno posla, vidjet će se uskoro«, kaže Peran. On je za petak u 13 sati sazvao skup zaposlenika na kojem će četiristotinjak radnika Remontnog brodogradilišta zatražiti od direktora da im »bez uvijanja« kaže kakvo je trenutačno stanje u poduzeću. Vjerojatno će se zatražiti i da podnese ostavku. To bi bio moralni čin direktora Krste Jurasa čiji program rada i poslovanja nije prihvaćen, dodaje Peran.
 Također za petak, ali za 10 sati, direktor Juras sazvao konferenciju za novinare, na kojoj će javno obznaniti odluku Vlade koja je remontaše očito zatekla. Vjerovalo se, naime, da će Vlada pokazati sluha za Remontno poduzeće koje je u vlasništvu države, a koje se ne uspijeva snaći na tržištu. Poslovna politika Krste Jurasa koji je na kormilo tvrtke došao prije pola godine, svodila se na dobivanje poslova na brodogradnji i to na inozemnom tržištu, u čemu se, međutim, još nije uspjelo. Kako neslužbeno saznajemo, najavljeni poslovi na dogradnji dvaju brodova za njemačkoj vlasnika pod velikim su upitnikom. Remontno brodogradilište ostalo je ovih dana kratkih rukava i pri ugovaranju poslova s talijanskim partnerom koji je u zadnji trenutak odustao i poslove povjerio remontnom poduzeću iz Crne Gore koje je ponudilo manju cijenu.
 »Mi smo upravo zbog obećanja da ćemo dobiti taj posao s Talijanima, pristali otići na kolektivni godišnji odmor da bi po povratku na posao saznali da od toga nema ništa«, kaže ogorčeno Peran. Prema njegovim riječima sadašnja zaposlenost kapaciteta sad je između 10 i 15 posto. 
Po svemu sudeći ovo nekoć respektabilno remontno poduzeće čeka stečajni postupak. Zanimljivo je da u svom dopisu o odbijanju plana poslovanja i produžavanja roka za sanaciju Vlada nije obrazložila zašto se odlučila na taj korak. (Jadranka Klisović)
</div>
<div type="article" n="54">
Domaća hrana mora pojeftiniti 20 posto
Država mora osigurati poticaje za domaće proizvođače hrane kakve imaju druge zemlje - 1.500 do 3.000 kuna po hektaru i 2.000 kuna po kravi, ističe Antun Debrecin / Imamo pet poljoprivrednih proizvoda za koje nam je dovoljna vlastita proizvodnja - vino, pšenicu, kukuruz, peradsko meso i jaja / Samo na uvoz voća i povrća u 1999. Hrvatska potrošila više od 50 milijuna dolara 
ZAGREB, 18. siječnja
 – »Hrvatska mora postati zemlja jeftine hrane, jer će se carine i zbog ugovora o slobodnoj trgovini u nekoliko narednih godina sve više snižavati. Za očekivati je da će se do konca siječnja na domaćem tržištu hrane vidjeti i prvi rezultati ugovora sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO), odnosno da će domaći proizvođači slijediti niže cijene hrane, koja mora pojeftiniti za 20 posto«, kaže Antun Debrecin, šef Radne grupe Predsjednika Republike za izradu strategije razvitka agrara i područja posebne državne skrbi.
Što se tiče Sporazuma o slobodnoj trgovini s Mađarskom, Debrecin ističe da domaći proizvođači hrane ne trebaju strahovati od poplave jeftinih poljoprivrednih prehrambenih proizvoda iz Mađarske, već se više moraju okrenuti rješavanju problema u »svom dvorištu« ili će propasti. Država se, dodaje, ne bi smjela miješati u tržišne odnose, ali mora »širom otvoriti vrata WTO-u«. Uz to, država mora osigurati približno poticaje za domaće proizvođače hrane, kakve imaju proizvođači u drugim zemljama. U brojkama to znači između 1.500 do 3.000 kuna po hektaru obradive površine, te 2.000 kuna po jednoj kravi. 
Debrecin ističe kako zabrinjava da je Hrvatska jedina zemlja u Europi, koja »na veliko« uvozi hranu iako uvoz hrane predstavlja gubitak bruto domaćeg proizvoda. Prekomjerni uvoz hrane može se opravdati, jedino ako je ukupni izvoz veći od uvoza ili ako nema resursa za potrebnu proizvodnju. No, ocjenjuje se da je registrirani uvoz zajedno s individualnim uvozom veći od tri milijarde maraka godišnje, dok je izvoz hrane na razini 1,4 milijarde maraka.
No na prosječnih hrvatskih 2,9 hektara po poljoprirednom gospodarstvu teško je proizvoditi za tržište. Poljoprivredni posjedi u Europskoj uniji u prosjeku su površine oko 25 hektara - u Francuskoj 26 hektara, u Njemačkoj 27 hektara - te imaju više od 40 grla stoke. U Hrvatskoj se stočni fond, koji je temelj svake uspješne poljoprivredne proizvodnje, u posljednjih deset godina prepolovio. Rezultat takve agrarne politike je da Hrvatska ima samo pet prehrambenih proizvoda za koje joj je dovoljna vlastita proizvodnja, dok je primjerice samo na uvoz voća i povrća u 1999. potrošila više od 50 milijuna dolara. Na uvoznoj listi su, među ostalim, češnjak, poriluk, kupus, cvjetača. No, uvoze se i krušne mrvice, slama... 
Debrecin napominje da je zbog vođenja pogrešne zemljišne politike u bivšoj državi nestao seljački stalež, a bivša vlast u hrvatskoj državi je »poljoprivredne kombinate ostavila bez zemlje«, tj. zemljište je u vlasništvu države pa su agrarna poduzeća jedina koja proizvode na »tuđem zemljištu«. Paradoks je, ističe, da su u pretvorbi PIK-ovi postali vlasnici kanala, drenaža, ali ne i samog zemljišta. 
Debrecin ističe da se u zemljama EU-a uređenje svih vlasničkih odnosa na poljoprivrednom zemljištu temelji na renti. Priznata zemljišna renta za prosječni prirod iznosi 580 maraka po hektaru, no za naše prilike, Debrecin drži da bi plaćanje rente trebalo biti na prirod od 4,8 tona po hektaru žitarica. Vlasnik bi imao prihod od 316 maraka po hektaru. Prihod od rente je osnovni razlog što zemljište, primjerice u Njemačkoj, ima vrijednost deset puta veću nego ono iste kvalitete u Baranji.
Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, kaže on, u krovnom zakonu o poljoprivredi nije definiralo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, koje bi trebalo biti nositelj poljoprivredne proizvodnje. Naime, zakon o poljoprivredi se poziva na uspješnu praksku u zapadnoeuropskim zemljama. U tim, pak, zemljama iz vlastite se proizvodnje podmiruje između 93 i 95 posto potrošnje, dok se kod nas 40 do 50 posto tržišnih potreba podmiruje iz uvoza. 
Što se tiče pošasti kravljeg ludila, Debrecin drži da se radi o medijskom »napuhvanju problema«. No, opasnost uistinu postoji u zemljama gdje se nije vodilo računa o ishrani goveda, tj. gdje se mesno i koštano brašno upotrebljavalo u prehrani preživača. Naime, kaže on, mesno-koštano brašno je »nezamjenjiva hrana« za perad i svinje, te nije opasno. U Hrvatskoj se na sreću, goveda hrane na »tradicionalan način«.
 Što se tiče izvoza hrane, Debrecin kaže da su naši proizvođači u skoro »idealnoj situaciji«. Naime, kako kaže, oni bi trebali proizvoditi, u prvom redu, dovoljno hrane za domaće tržište, dok bi izvoziti trebalo samo tzv. zdravu hranu. Za područja posebne državne skrbi, Debrecin podsjeća da je, osim poljoprivrede, tamo nakon Domovinskog rata upitna i demografska obnova, stoga predlaže referendum o »narodnom zajmu za Podunavlje«. 
MARINKO PETKOVIĆ
</div>
<div type="article" n="55">
Jurić najavljuje okupljanje na Markovu trgu za saborske rasprave o Zakonu o radu
ZAGREB, 18. siječnja
 – »Skratite radni tjedan, povećajte zaposlenost«, akcija je Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) koju ta središnjica pokreće jer na prošlotjednoj sjednici Vlade nisu prihvaćeni neki ključni sindikalni zahtjevi vezani uz izmjene Zakona o radu - zahtjev za 40-satnim radnim tjednom, participacija radnika upravljanju, te zaštita sindikalnih povjerenika. »Predsjedništvo Vijeća SSSH-a u četvrtak je odlučilo izvršiti pritisak na saborske zastupnike kako bi u fazi parlementarne rasprave uvrstili naše amandmane u konačne izmjene Zakona«, rekao je na konferenciji za novinare Davor Jurić, predsjed nik SSSH-a. Govoreći o konkretnim amandmanima koje Vlada nije prihvatila, Jurić je rekao da SSSH traži uvođenje 40-satnog radnog tjedna, te participaciju predstavnika zaposlenika u nadzornim odborima svih trgovačkih društava, a ne samo državnih poduzeća. Uz to, traže da se malim poslodavcima smatra one koji imaju do pet radnika, a ne, kako predlaže Vlada, do 10 radnika. Također, SSSH zahtijeva zakonsko reguliranje obveze poslodavca da obračunava sindikalne članarine, te da u Zakonu o radu bude ostvarena bolja zaštita sindikalnih povjerenika. 
»Akcija 'Skratite radni tjedan, povećajte zaposlenost' odvijat će se u tri faze: SSSH će od 22. do 29. siječnja u cijeloj Hrvatskoj prikupljati potpise potpore za svoje amandmane, koje ćemo 30. siječnja nastojati uručiti predsjedniku Sabora Zlatku Tomčiću«, rekao je Jurić, te dodao da će to biti svojevrsna peticija koja će zastupnike obvezati da osiguraju radnicima socijalnu sigurnost i veću zaposlenost. Zatim, nastavio je Jurić, na dan saborske rasprave o izmjenama Zakona o radu, 1.000 članova granskih sindikata doći će na Markov trg, kako bi dali dodatnu potporu i izvršili pritisak za prihvaćanje sindikalnih zahtjeva. »Tijekom saborske rasprave, predstavnici SSSH-a bit će nazočni u sabornici«, najavio je Jurić. 
Optimist sam, kazao je predsjednik SSSH-a, jer vjerujem u razum i mudrost hrvatskih političara. Komentirajući ocjenu Matice sindikata javnih službi da su promjene u Zakonu o radu samo kozmetičke, Jurić je kazao da to nije istina, jer je prihvaćeno čak 10 točki iz Ugovora za pravednu Hrvatsku, koji je SSSH potpisao uoči izbora s tada oporbenom šestoricom. »Nije točno ni da je Vlada išla na ruku gopodarskim sindikatima, kako navodi Matica, jer mi onda ne bismo imali ovoliko amandmana na njihov prijedlog«, istaknuo je. 
ANUŠKA FJOROVIĆ
</div>
<div type="article" n="56">
Male vjerske zajednice očekuju ravnopravnost
Hare Krišna: Kriteriji za registraciju trebali bi biti tradicija i autentičnost vjerskog očitovanja / Mormoni: Nećemo tražiti svoj vjeronauk u školama, ali hoćemo da se naš crkveni vjeronauk prizna umjesto školskoga, ako se to omogući drugim vjerskim zajednicama / Jehovini svjedoci: Zbog svoje religijske neutralnosti nećemo sudjelovati u izradi zakona 
ZAGREB, 18. siječnja
 – Nakon što su se na Vjesnikovim stranicama o nacrtu prijedloga novog zakona o vjerskim zajednicama (koji je izradila Vladina Komisija za odnose s vjerskim zajednicama na čelu s dr. Goranom Granićem) svojim primjedbama i prijedlozima očitovale tradicionalne velike vjerske zajednice u Hrvatskoj - katolička, pravoslavna, protestantska, islamska, židovska, pokušali smo saznati u kojoj mjeri i na koji su način u izradu novog zakona uključene male vjerske zajednice. Takvih zajednica, čije je djelovanje na hrvatskoj religijskoj sceni obično novijeg datuma, a čije članstvo uglavnom doseže broj od nekoliko stotina do nekoliko tisuća članova, ima u Hrvatskoj pedesetak. 
Predsjednik Saveza vaišnavskih zajednica Hrvatske, u javnosti poznatijih kao hinduistički pokret Hare Krišna, Denis Dumančić potvrdio je da su iz Vladine Komisije pozvani na razgovor, još u jesen prošle godine, kada im je uručen nacrt novog zakona. Njihove glavne primjedbe formalne su prirode, uglavnom o načinu registracije. »Jedan od prijedloga bio je da se velike vjerske zajednice automatski priznaju, a ostale da se prvo prijave te službeno registriraju tek nakon razmatranja Komisije. Nismo se složili s takvim prijedlogom, jer smo vjerska zajednica koja u Hrvatskoj postoji već 20 godina. Kriteriji za registraciju trebali bi biti tradicija i autentičnost vjerskog očitovanja određene zajednice, na što ukazuju njezina povijest, kultura i sveti spisi. Osim toga nije rečeno ni pri kojem će se ministarstvu voditi registar«, ističe Dumančić. 
Na pitanje hoće li vaišnavske zajednice tražiti određene pogodnosti, obećane velikim vjerskim zajednicama, kao što su financiranje iz državnog proračuna, osnivanje privatnih vjerskih škola s pravom javnosti, vlastiti vjeronauk u školama, vjersku potporu u vojsci, zatvorima i bolnicama, te slobodne dane za vjerske blagdane, Dumančić odgovara: »Svjesni smo da kao manja vjerska zajednica neke stvari ne možemo 'pokriti'. Ipak, htjeli bismo osnivati vlastite škole i otvarati naše hramove. 'Na papiru', škole se moglo otvarati i prije, ali sada bismo htjeli da to pravo zaživi i u praksi. Podržali smo ideju da se i za male vjerske zajednice izdvaja iz proračuna određeni iznos, a bili bismo zadovoljni i slobodnim danima za naše vjerske blagdane. Međutim, imajući u vidu sadašnju društvenu situaciju, prema tom smo pitanju dosta fleksibilni«.
Predsjednik Crkve Isusa Krista Svetaca Posljednjih Dana Ivan Valek, u javnosti poznatije kao Mormonska crkva nije želio previše govoriti o detaljima prijedloga i primjedbi na ponuđeni prijedlog zakona, s obzirom da je takav dogovor s dr. Granićem. »Za sebe samo želimo da budemo ravnopravni. Od države nećemo ništa tražiti, jer želimo ostati neovisni. Mi i sada imamo našu školu, a sigurno ćemo tražiti da nam se omogući prostor za potpuno služenje našim vjernicima, dakle za dušobrižje u vojsci, bolnicama i zatvorima. Nećemo tražiti svoj vjeronauk u školama, ali ćemo tražiti da se naš crkveni vjeronauk prizna umjesto školskoga, ako se to isto omogući katolicima i drugim vjerskim zajednicama«.
Darko Jambres uime vjerske zajednice Baha'i, jedne od najmlađih svjetskih religija, nastale u Iranu krajem 18. stoljeća, izjavio je kako se njihova zajednica u načelu slaže s prijedlogom zakona i inicijativom Vlade, te izrazio nadu da će novi zakon što prije zaživjeti i biti uzor društvu u cjelini, jer je, kako reče, »religija najbolje sredstvo za uspostavu reda i mira u svijetu.
Uime kršćanske vjerske zajednice Jehovinih svjedoka, njezin predsjednik Peter Hamadej, rekao je da im je Vladina Komisija poslala prijedlog novog zakona na uvid, ali da ih prilikom same izrade prijedloga nisu konzultirali, dometnuvši da zbog svoje religijske neutralnosti Jehovini svjedoci ne sudjeluju u izradi takvih zakona. Napomenuo je da oni nemaju posebnih prijedloga, jer vjeruju kako će se zakon izraditi u skladu s hrvatskim Ustavom i međunarodnom europskom praksom. Što se tiče potraživanja od države, Hamadej kaže: »Zainteresirani smo za ono što ste vi nazvali dušobrižje u zatvorima i bolnicama. Posebno bih želio naglasiti da se mi financiramo isključivo vlatstitim dobrovoljnim prilozima i nemamo potraživanja za državnim novcem. Uvjereni smo da će država sama dobro znati što će učiniti sa svojim novcem«.
Gordan Pandža
</div>
<div type="article" n="57">
GSV postao instrument promidžbe vladajuće politike 
ZAGREB, 18. siječnja
 – »Izmjene Zakona o radu koje predlaže Vlada ne odgovaraju žestini kritike bivše oporbe. Sad se vidi da su to bile politikantske tlapnje tadašnje oporbe, jer se i nema što puno mijenjati budući da ZOR osigurava prava na razini onih u EU-u«, ustvrdio je u četvrtak na konferenciji za novinare potpredsjednik Matice sindikata javnih službi Vilim Ribić uoči rasprave na saborskom odboru na koju su u petak pozvani i sindikati. Izmjene ZOR-a idu na drugo saborsko čitanje krajem siječnja.
I kroz izmjene ZOR-a, dodao je Ribić, kao bumerang se vraćaju nepromišljena i neiskrena obećanja nedorasle oporbe, koja se nije pripremila za preuzimanje vlasti, već se samo bavila politikantskom tehnikom kako srušiti vlast. »Iz Vladina se prijedloga iščitava demagogija vlasti koja nije odgovorila na očekivanja radnika niti ispunjava obećano«, nastavio je jednakom žestinom predsjednik Matice Dalimir Kuba, koji drži da su predložene izmjene kozmetičke ili nepotrebne.
Promjena termina zaposlenik i radnik miriše na čisto komunjarstvo, kaže Kuba, a Ribić tvrdi da na taj način Vlada vraća dug SSSH-u, koji ide po mišljenje u SDP, a s ostalim sindikatima ne surađuje. Vlada je odustala od skraćivanja radnog tjedna na 40 sati, ali na sva zvona ističe pravo na štrajk zbog neisplate plaća, koje je, kaže Ribić, radnicima trebalo prije tri godine, a sad je irelevantno jer će tvrtke koje ne isplaćuju plaće ići ubrzanim postupkom u stečaj. 
Čelnici Matice ogorčeno govore kako sindikati nisu imali niti priliku izložiti svoje stavove, te da je na GSV-u, koji se pretvorilo u instrument promidžbe vladajuće politike, bila užurbana rasprava u kojoj je ministar Davorko Vidović širio propagandu kako je napravljen veliki korak. Ova vlast, kao i prijašnja, i dalje izbjegava socijalni dijalog, minorizira i potkopava sindikate kako ne bi imala prejakog partnera, ističe Ribić, pa ne prihvaća prijedlog da nečlanovi sindikata plaćaju doprinos solidarnosti za povoljnosti koje uživaju. 
Izmjene ZOR-a, tvrde u Matici, neće pomoći da se smanji nezaposlenost. Gospodarskim promjenama ne može se smanjiti nezaposlenost u sljedećih pet do 10 godina. Kako bi se ubrzao razvoj i zapošljavanje treba uvesti fleksibilne radne odnose, primjerice zapošljavanje na određeno vrijeme. (Lj. Marković)
</div>
<div type="article" n="58">
Nezaposlenih sve više, a poticanje zapošljavanja odavno zaboravljeno
Procjenjuje se da za provedbu mjera kakvima se počelo 1998. godine manjka oko 500 milijuna kuna / Programi su se provodili samo desetak mjeseci i riješili probleme tek 18.500 nezaposlenih i približno 22.000 onih koji su zadržali posao, ali je istodobno znatno više ljudi ostalo bez posla
ZAGREB, 18. siječnja
 – Iako iz mjeseca u mjesec bilježimo nove rekorde u nezaposlenosti, u ovom je trenutku posve sigurno da se mjere aktivne politike zapošljavanja iz Nacionalnog programa zapošljavanja, donesenog početkom 1998. godine, još neko vrijeme neće provoditi. Naime, provedba mjera, među kojima je bilo sufinanciranje dijela plaća novozaposlenih radnika bez prethodnog radnog iskustva, te prekvalifikacija i dokvalifikacija onih koji ostaju bez posla ili su dugo nezaposleni sa zanimanjem koje se više ne traži, obustavljena je lani u ožujku zbog nedostatka novca. S proračunom Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i u 2001. godini je slično - novac koji se prikupi od doprinosa za zapošljavanje (0,85 posto na plaću i još toliko iz plaće) najviše se troši za naknade nezaposlenima i poslovanje Zavoda, a dodatnog novca iz državnog proračuna nema. Procjenjuje se da za provedbu mjera kakvima se počelo manjka oko 500 milijuna kuna.
»U ovom trenutku doista nije izvjesno da će Zavod za zapošljavanje moći nastaviti tim mjerama«, potvrdila je Vjesniku pomoćnica ministra rada za tržište rada, radne odnose i zaštitu na radu Mirjana Bogdanović-Kamber. U vezi s poticanjem zapošljavanja, država zasad nema u planu ništa novo, osim nastojanja da se smanje bruto cijena rada i porezi, kaže ona. No, dodaje da bi neke od tih mjera uskoro možda i mogle dobiti novog »pokrovitelja«.
»U ožujku nam u posjet dolazi britanski ministar obrazovanja i zapošljavanja, a njegova prethodna delegacija već je najavila nakanu da nam pomognu na tome polju«, naglašava Bogdanović-Kamber. Napominje da će interes britanskoga ministra u Hrvatskoj vjerojatno biti objedinjavanje obrazovanja i zapošljavanja, dakle mjere prekvalifikacije i dokvalifikacije. Pregovara se i sa Svjetskom bankom, dodaje ona, o tome da se osiguraju zajmovi i financiranje tih mjera u sklopu SAL programa. No, ta sredstva ovise o procjeni Svjetske banke o tome je li Hrvatska ispunila određene uvjete, pa će se još neko vrijeme čekati rezultat pregovora. Osim toga, dio tog novca vjerojatno bi mogao biti namijenjen financiranju informatizacije Zavoda za zapošljavanje, što će biti »podloga« za nastavak nekih projekata koji su u međuvremenu zaživjeli. Jedan od njih je, npr. stavljanje ponuda za posao poslodavaca koji se obraćaju Zavodu na Internet stranice te ustanove da nezaposleni koji za to imaju priliku mogu potražiti posao bez posrednika. Planiraju se također svojevrsni klubovi u kojima bi nezaposleni mogli dobiti i niz »tehničkih« savjeta o kojima posao često ovisi: kako ga uopće tražiti ili kako se predstaviti poslodavcu te kako iskoristiti vještine i znanja koja nisu povezana sa zanimanjem za koje imaju diplomu.
Zasad je teško predviđati što bi ti projekti mogli značiti za broj nezaposlenih u Hrvatskoj, jer se i učinci dosad provedenih mjera teško mogu vrednovati. Programi su se, naime, provodili samo desetak mjeseci i riješili probleme tek 18.500 nezaposlenih i približno 22.000 onih koji su zadržali posao, ali je istodobno znatno više ljudi ostalo bez posla. Upravo je to bila i jedna od temeljnjim zamjerki sindikata mjerama zapošljavanja - činjenica da ne uspijevaju anulirati broj ljudi koji zbog stečaja u poduzeću ili kao višak ostaju bez posla. Sada se smatra da je odustajanje od programa bio jedan od lošijih Vladinih poteza. »Apsolutno je loše to što je Vlada odustala od aktivnih mjera zapošljavanja, osobito od onih za koje je bio razrađen program suradnje stručnjaka različitih profila. Na nekim su programima, osim ekonomskih stručnjaka, trebali raditi i sociolozi, pa i psiholizi kao savjetodavni tim za one koji se spremaju sami pokrenuti posao«, ističe predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.
Takvi su stručni timovi bili predviđeni prije svega pri odobravanju zajmova za samozapošljavanje u sklopu čega su korisnici morali pohađati seminare na kojima su stjecali određena znanja - od toga kako voditi poslovne knjige do toga kako pripremiti cjeloviti poslovni projekat te dobiti pozitivnu ocjenu poslovne sposobnosti. U sklopu tog projekta, nekima se odobravalo i sufinanciranje konzultanata u razdoblju dok se posao ne uhoda, čime se nastojalo osigurati da se zajmovi iskoriste na najbolji način. Najveće je zanimanje pritom bilo za zajmove za pokretanje poljoprivredne proizvodnje i otvaranje malog obrta te pokretanje vlastite privatne prakse. Time je, prema procjeni Zavoda, zaposleno oko 290 ljudi, a očekivalo se da će se zaposliti dodatnih 250 radnika. Bez obzira na to što učinci mjera nisu veliki, stalni porast nezaposlenih u posljednje vrijeme pokazuje da su one potrebne i u većem opsegu, nego što se to provodilo prije, tvrdi Sever. Za mjere je trebalo osigurati i više od 500 milijuna kuna da se poveća njihov intenzitet, a novac je trebalo tražiti u većim uštedama u dijelu javne potrošnje, kaže Sever.
Drugi sindikati posebno ističu da Hrvatskoj nedostaje »veza« dvaju segmenata, što će zasigurno zastupati britanski ministar: između obrazovanja i zapošljavanja. Stav je sindikata da nove mjere zapošljavanja ne treba pripremati izvan konteksta razgovora o reformi obrazovnog sustava, jer upravo obrazovanje uvelike može utjecati na broj nezaposlenih. U Hrvatskoj je, naime, aktualan jedan veliki problem: činjenica da školstvo proizodi stručnjake koje tržište radne snage ne treba.
MARIJANA MATKOVIĆ
</div>
<div type="article" n="59">
Zlostavljano dijete mora mjesecima čekati da u bolnici dobije prvu psihološku pomoć
U jedinom centru koji u Hrvatskoj pruža pomoć zlostavljanom djetetu, trenutno na pomoć čeka oko 500 djece / Da bi se učinkovito pomagalo zlostavljanoj djeci, treba dodatno educirati stručnjake koji su u kontaktu s njima, ubrzati sudske procese protiv nasilnika, izdvojiti nasilnike iz obitelji, osnovati instituciju dječjeg pravobranitelja...
ZAGREB, 18. siječnja
 – »Jučer se o zlostavljanju djece šutjelo, danas se o tom problemu govori puno više, pa se otkriva i sve veći broj slučajeva zlostavljanja. Stoga nam u Hrvatskoj već nedostaje stručnjaka specijaliziranih za to područje«, kaže predsjednica udruge »Hrabri telefon« mr. Gordana Buljan Flander, psihoterapeutkinja u Klinici za dječje bolesti Zagreb.
U organizaciji »Hrabrog telefona« i Udruge za pomoć djeci i obiteljima »Potpora«, počeo je Tjedan inicijative »Zlostavljanje djece-šutnja je sudioništvo«. U prevenciju, kao i u pružanje pomoći već zlostavljanom djetetu trebale bi se uključiti sve snage u društvu, kazala je mr. Buljan Flander, istaknuvši kako se Tjedan inicijative održava pod pokroviteljstvom Ministarstva rada i socijalne skrbi. »Dugo su za naše akcije bila zatvorena vrata državnih institucija, no na sreću ta su se vrata polako počela otvarati prema nevladinim udrugama«, rekla je mr. Buljan Flander, zaključivši kako se jedino dobrom suradnjom državnih institucija i civilnog društva može kvalitetno pristupiti rješavanju tako osjetljivog problema, kao što je zlostavljanje djeteta.
Mr. Buljan Flander naglašava da je u Hrvatskoj najveći problem nedostatak stručnjaka koji bi se bavili problemima zlostavljanog djeteta, kao i nedovoljna obrazovanost onih koji rade s djecom, počevši od učitelja i školskih pedagozi pa na dalje. »Kod nas uopće nisu izgrađeni sustavni preventivni programi, kao što nije do kraja jasno definiran ni protokol postupanja kada se otkrije suspektni zlostavljač. Kada, naime, psiholog ili stručna osoba otkrije da je neko dijete u obitelji zlostavljano i kad treba reagirati, profesionalac ne zna kamo bi dalje uputio dijete. Isto tako, zbog nedostatka specijaliziranih centara za prevenciju i rad sa zlostavljanom djecom, već zlostavljano dijete mora i do nekoliko mjeseci čekati da bi u bolnici dobilo prvu psihološku pomoć«, ukazuje naša sugovornica, ističući kako bi, s obzirom na nedostatak i needuciranost stručnjaka, trebalo na sve fakultete - od psihologije, medicine pa do Pedagoškog fakulteta - uvesti predmet koji bi studente dodatno educirao kako da prepoznaju i pomognu zlostavljanom djetetu.
Saborska zastupnica SDP-a Milanka Opačić također naglašava da je sustav prevencije i pomoći zlostavljanom djetetu u Hrvatskoj dosta manjkav, štoviše ona ističe: »Sustav zaštite zlostavljanog djeteta je nikakav. To se ponajprije vidi u funkcioniranju pravosuđa. Kada se, naime, otkrije da je dijete zlostavljano, treba proći između tri do četiri godine da bi to kazneno djelo uopće ušlo u proceduru. Što je najtragičnije, za to vrijeme dijete je ostavljeno na milost i nemilost zlostavljaču, ako je on u obitelji. S druge strane, centri za socijalnu skrb ne mogu učiniti ništa, da bi dijete izdvojili iz obitelji. Predlažemo da se taj dio Obiteljskog zakona izmijeni, te da se radi kvalitetne zaštite djeteta zlostavljač ubuduće izdvaja iz obitelji«. Milanka Opačić najavljuje da će prilikom donošenja novog zakona o sudovima inzistirati da se na sudovima za mladež na županijskoj razini formiraju odjeli koji bi se posebno bavili slučajevima zlostavljanja djece. »To bi bio način da se donekle ubrza procesuiranje tog kaznenog djela«.
 Zastupnica Opačić ističe da su problemi zlostavljanja djeteta višestruki, te da je jedini centar koji pruža pomoć zlostavljanom djetetu u Hrvatskoj, psihotrauma u Klaićevoj bolnici. »Na tom odjelu trenutačno čeka na pomoć oko 500 zlostavljane djece, a što je najzanimljivije i taj jedini odjel funkcionira mimo našega zdravstvenog sustava. Štoviše on se održava samo uz pomoć dobre volje ravnatelja i na temelju entuzijazma pojedinih stručnjaka«, kaže saborska zastupnica SDP-a, zaključujući da se cjelokupna hrvatska javnost kao i mjerodavne institucije trebaju puno ozbiljnije pozabaviti problemom zlostavljanog djeteta.
Predsjednica saborskog Odbora za rad, socijalnu politiku i zdravstvo te saborska zastupnica SDP-a Snježana Biga–Friganović, ističe potrebu osnivanja institucije dječjeg pravobranitelja. »Iako takvu vrstu institucije nemaju, osim skandinavskih, ni neke puno razvijenije europske zemlje, mi smo došlo do zaključka da je u Hrvatskoj neophodno osnovati instituciju koja bi štiti isključivo prava djeteta, počevši od trgovine djecom, prostituiranja, pedofilije, pa do nasilja u obitelji. S obzirom na to da je Zastupnički dom prihvatio taj prijedlog našeg Odbora, u Zavodu za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži osnovana je komisiju koja bi trebala pronaći najbolji način konstituiranja takve institucije«, rekla je Snježana Biga-Friganović.
»Iako po broju zlostavljanja djece Hrvatska ne odskače od europskog prosjeka, mi ipak zaostajemo u rješavanju toga problema, jer smo godinama o njemu šutjeli. Nama nedostaju stručnjaci, nedefiniran je protokol postupanja. Isto tako, mi nemamo loš zakon, ali on se loše provodi u praksi. Stoga je neophodno shvatiti da je zlostavljanje djece multidisciplinarni problem, protiv kojeg se može uspješno boriti jedino ako se u tu borbu uključe sve državne institucije, koje bi zajedno s nevladinim udrugama i medijima educirale i senzibilizirale ponajprije hrvatsku javnost, tako da i prvi susjed bude u stanju prepoznati zlostavljano dijete«, kazala je Biga-Friganović.
DANIELA DUJMOVIĆ
</div>
<div type="article" n="60">
Dobitnici Plave vrpce Vjesnika posada »Rovinja« i Slobodan Margan
Posada broda »Rovinj« je u olujnom nevremenu spasila devet talijanskih profesionalnih nautičara/ Slobodan Margan istaknuo se svojim golemim znanjem i iskustvom prilikom spašavanja dvojice ribara u Podvelebitskom kanalu 
VOLOSKO, 18. siječnja
 - Posada broda »Rovinj« Jadranturista iz Rovinja i zapovjednik tegljača »Pollux« kapetan Slobodan Margan dobitnici su Plave vrpce Vjesnika u momčadskoj, odnosno pojedinačnoj konkurenciji za proteklu godinu. To priznanje, jedinstveno u svijetu, Vjesnikovo uredništvo dodjeljuje već 34 godine.
 Svečanost uručenja Plave vrpce Vjesnika upriličena je u četvrtak u restoranu »Amfora« u Voloskom, u blizini Opatije. Momčadsko priznanje sastoji se od srebrne plakete, svilene zastave u obliku plamenca i pismenog priznanja, a zapovjedniku »Rovinja« Eliju Bišiću uručio ga je predsjednik Uprave Vjesnika Rikard Pompe. 
Pojedinačno priznanje (diplomu i novčanu nagradu od tri tisuće kuna) kapetanu Slobodanu Marganu uručio je Vjesnikov glavni urednik Zlatko Herljević.
U ime posade »Rovinja« na priznanju je zahvalio lučki kapetan iz Rovinja Đorđo Bastijančić. Istaknuo je da je Vjesnikovo priznanje kruna njihova višegodišnjeg požrtvovnog rada na moru, te da će im biti poticaj da i dalje brinu za ljude i brodove na našem Jadranu. Kapetan Slobodan Margan je, opisujući svoj pothvat, kazao da je u tim trenucima razmišljao isključivo lo tome kako spasiti dvojicu ribara u nevolji. 
 Imena dobitnika Plave vrpce Vjesnika za minulu godinu obznanio je predsjednik Odbora za dodjelu tog priznanja Damir Regović. Prema njegovim riječima, Odbor nije imao nimalo lagan zadatak da između pet iznimnih pothvata koji su se našli u konkurenciji odabere dobitnike, no na kraju su se članovi usuglasili da priznanja pripadnu posadi »Rovinja« i kapetanu Marganu.
 Podsjetimo, posada broda »Rovinj« je 8. srpnja 2000. u olujnom nevremenu spasila devet talijanskih profesionalnih nautičara, koji su bili na regatnom jedrenjaku slomljena jarbola, desetak nautičkih milja od Rovinja. Za vrijeme te pogibeljne akcije spašavanja talijanskih jedriličara na »Rovinju« su bili, uz zapovjednika Bišića, motorist Elvis Krajcar, lučki kapetan u Rovinju Đorđo Bastijančić, šef rovinjske pomorske policije Denis Udovičić, te voditelj flote Jadranturista Josip Žužić. Talijani su spašeni u posljednji trenutak jer je njihov oštećeni brod bespomoćno plutao s obzirom da mu se jedro podvuklo pod kobilicu, a čelična užad omotala oko kormila, a more je bilo opasno napunilo unutrašnjost regatijera. 
Zapovjednik »Polluxa« Slobodan Margan istaknuo se svojim golemim znanjem i iskustvom prilikom spašavanja dvojice ribara u Podvelebitskom kanalu, u noći na 20. siječnja 2000. godine. Prije nego je u pomoć pozvan »Pollux«, dvojicu ribara, oca i sina Borisa i Alena Kaštelana, kojima se pokvario motor na koći, iz olujnog mora bezuspješno su pokušali spasiti ribarica i dva trajekta. Kapetan Margan vješto je doveo »Polluxa« do ribarice pazeći da je tegljač ne prignječi i uspio uzeti u tegalj brod bez pogona i odvući ga na sigurno. 
U konkurenciji za Plavu vrpcu Vjesnika bila je i posada broda »CSAV Peru« splitskog Jadroplova, koja je u rujnu prošle godine u vodama Perua spasila sedmoricu peruanskih ribara koji su 12 dana bespomoćno plutali na moru zbog kvara na motoru. Također, u konkurenciji se našao patrolni brod »Marino« riječke pomorske policije koji je za jakog nevremena u noći na 14. srpnja 2000. kod rta Osora spasio brodicu »Pirat«.
Brodici, na kojoj su bila četiri spužvara s Krapnja, otkazao je pogonski stroj. Za Vjesnikovu Plavu vrpcu konkurirali su i članovi KUD-a »Croatia« iz Zagreba koji su u noći na 29. srpnja 2000. spriječili da orkansko nevrijeme ne razbije o biogradsku rivu trojarbolni jedrenjak »Gusar 1«. U tom trenutku na jedrenjaku je bilo dvadesetak članica KUD-a »Croatia«, trudnica i dvoje djece. Njima su za sudjelovanje u konkurenciji dodijeljene zahvalnice.
Glavni urednik Vjesnika Herljević rekao je kako je svrha dodjele Plave vrpce istaknuti hrabrost pojedinaca i grupa koje su na moru i uz more iskazale požrtvovnost i čovječnost. Naglasio je da Vjesnik dodjelom tog priznanja pridonosi razvijanju ljubavi i brige za očuvanje bogatstva i ljepote našeg mora i priobalja. Predsjednik Odbora Plave vrpce Vjesnika podsjetio je da su priznanje utemeljili daleke 1966. godine novinar i reporter Vjesnika Ratko Zvrko i tadašnji glavni urednik Mirko Peršen. Regović je u ime Odbora, Vjesnikove redakcije i Uprave dioničkog društva Vjesnik čestitao svim sudionicima, a posebno dobitnicima priznanja na iskazanoj hrabrosti i požrtvovnosti. 
Dosadašnji predsjednik Odbora Plave vrpce Vjesnika dr. Ivan Frančišković, kojemu je istekao četverogodišnji mandat, primio je zahvalnicu i prigodan dar. On je izrazio zadovoljstvo što je minule četiri godine bio na čelu Odbora koji je promicao i vrednovao pothvate časnih ljudi kao što su pomorci. 
Uz Regovića, predsjednika Odbora Plave vrpce Vjesnika, članovi su još Zlatko Herljević, glavni urednik lista, kapetan Bruno Profaca, književnik i publicist, prof. dr. Hrvoje Kačić, predsjednik Državne komisije za granice Vlade RH; mr. Damir Miloš, književnik i publicist, dr. Vanja Frančišković, direktor Croatia osiguranja - Filijale za pomorska i transportna osiguranja Rijeka, prof. dr. Pavao Komadina, zamjenik ministra pomorstva, prometa i veza, kapetan Tomislav Devčić, ravnatelj Udruge brodara »Mare Nostrum« Zagreb, i prof. Damir Herceg, tajnik Odbora. U umjetničkom dijelu programa nastupila je jedna od najboljih hrvatskih klapa, riječka ženska klapa »Luka«. 
DAMIR HERCEG
</div>
<div type="article" n="61">
Sindikati »češljaju« Vladinu ponudu sporazuma o politici plaća 
Ministarstvo financija dostavilo članovima tripartitne stručne grupe prvu verziju teksta sporazuma o trogodišnjoj politici plaća/ U ponedjeljak sastanak stručne grupe Vlade, sindikata i poslodavaca kako bi premijera izvijestili do kuda se stiglo s pregovorima
ZAGREB, 18. siječnja
 - Ministarstvo financija u četvrtak poslijepodne dostavilo je članovima tripartitne stručne grupe prvu verziju teksta sporazuma o trogodišnjoj politici plaća. Riječ je o Vladinoj ponudi koju su Banski dvori obećali hitno pripremiti još u ponedjeljak, kad su započeli pregovori Vlade, pet sindikalnih središnjica, Hrvatske udruge poslodavaca i Hrvatske gospodarske komore.
Namjera je pregovarača da se o tekstu sporazuma s oznakom »nije za javnu upotrebu« ne daju nikakve inforamcije u javnost, barem do novog razgovora sindikata i poslodavaca s premijerom Račanom sljedećeg ponedjeljka. Sindikati će, kako Vjesnik saznaje, u petak »češljati« Vladinu ponudu te dogovoriti svoju poziciju u pregovorima. U ponedjeljak ujutro ponovo će se za pregovaračkim stolom naći stručna grupa Vlade, sindikata i poslodavaca kako bi na konzultativnom sastanku s premijerom Ivicom Račanom istoga dana prezentirali do kuda su stigli.
Tekst sporazuma, kako je dogovoreno nakon što je Vlada odustala od otkazivanja kolektivnih ugovora, trebao bi biti usuglašen do 15. veljače. Zasad je, prema dostupnim informacijama, načelno dogovoreno da bi plaće u javnim službama rasle ovisno o kretanju bruto domaćeg proizvoda, a plaće u državnim poduzećima u skladu s rastom proizvodnosti. No, treba detaljno dogovoriti dinamiku rasta plaća ako je bude, i to po godinama, te iznos najniže plaće, a sindikati traže da se plaće vežu i uz politiku cijena, poreza i zapošljavanja.
Dio sporazuma bit će priprema zakona o osiguranju isplate plaća te radničkih potraživanja u stečaju, potvrdio nam je predsjednik GSV-a Vitomir Begović. Iako je prije odbijala ideju o osnivanju fonda u koji bi novac uplaćivali poslodavci i država, Vlada sada pristaje na to. Fond bi počeo s radom najranije početkom 2002. godine, a do tada bi se obavile tehničke pripreme, odnosno pripremio zakon za saborsku proceduru i osnovao fond. (Lj. Marković)
</div>
<div type="article" n="62">
Račanov kabinet mora odlučiti o spaljivanju mesno-koštanog brašna 
Prema riječima Ante Grlića direktora Agroproteinke u Hrvatskoj neće biti kravljeg ludila zbog našeg mesno-koštanog brašna, jer se ono ne upotrebljava za prehranu goveda / Kad je u pitanju budućnost proizvodnje mesno-koštanog brašna, zbog prepolovljene stočarske proizvodnje u Hrvatskoj kapaciteti tvornice od 200 tona »donesenog materijala« dnevno nisu popunjeni, 
SESVETSKI KRALJEVEC, 18. siječnja
 - U Hrvatskoj neće biti kravljeg ludila zbog našeg mesno-koštanog brašna, jer se ono ne upotrebljava za prehranu goveda. A ako Vlada odluči uništiti sve takvo brašno, cementara u Labinu, s kojom smo već razgovarali, mogla bi ga iskoristiti kao pogonsko gorivo.
Istaknuo je to u četvrtak za Vjesnik Ante Grlić, direktor jedine domaće kafilerije - Agroproteinke u Sesvetskom Kraljevcu.
Istina je, kaže direktor Agroproteinke Grlić, u što su se uvjerili i Vjesnikovi novinari prilikom obilaska te kafilerije, da u njihovu mesno-koštanom brašnu još završavaju rizični ostaci goveda, kao što su mozak i leđna moždina.
 To se, tvrdi njezin direktor, do 1. listopada prošle godine događalo i u zemljama Europske unije gdje je upotrebu mesno-koštanog brašna zabranjena na šest mjeseci. U državama koje nisu u Europkskoj uniji ta obveza započinje od 1. travnja ove godine. 
U Agroprotenki ističu da su spremni poštivati tu odluku. 
Kako objašnjavaju, u pripremi je posebna linija na kojoj bi se jedan dan u tjednu obrađivao samo »rizični materijal« iz cijele Hrvatske i potom bi ga se spaljivalo.
 Naime, spaljivanje »rizičnih ostataka životinja« u cementarama, nakon što su prerađeni u mesno-koštano brašno, radi se u Švicarskoj i u Velikoj Britanij. Tamo »lude krave« također prerađuju u kafilerijama, jer se sirovo meso, u kojem ima i vode, ne može odmah spaliti. 
No, kažu u Agroproteinki, prilikom prikupljanja ostataka mesa iz klaonica i uginulih životinja susreću se s problemom usitnjene domaće proizvodnje.
 U inozemstvu mesari već prilikom klanja označavaju tzv. rizični materijal goveda, ovaca i koza. Takav materijal uzet od preživača posebno se odlaže i prerađuje.
Kad je u pitanju budućnost proizvodnje mesno-koštanog brašna, Grlić kaže da zbog prepolovljene stočarske proizvodnje u Hrvatskoj kapaciteti tvornice od 200 tona »donesenog materijala« dnevno nisu popunjeni, iako 60 radnika Agroproteinke radi u sve tri smjene.
 No, ako Vlada odluči potpuno zabraniti upotrebu mesno-koštanog brašna, u poduzeću očekuju moguću ponudu od desetak milijuna kuna radi odštete za planiranu prizvodnju 3500 tona tog brašna u sljedećih pola godine. 
Marinko Petković
</div>
<div type="article" n="63">
Novi američki veleposlanik u Hrvatskoj stručnjak za Balkan
Diplomat uspješne karijere, Lawrence Rossin od petka preuzima redovni trogodišnji veleposlanički mandat / On je treći veleposlanik u Hrvatskoj, nakon Petera W. Galbraitha (od 1993. do 1998.) i Williama D. Montgomeryja (od 1998. do 2000.) 
Tko je Lawrence G. Rossin, novi veleposlanik Sjedinjenih Država u Hrvatskoj? Taj će karijerni diplomat u Zagrebu od petka preuzeti redovni trogodišnji veleposlanički mandat i na toj dužnosti naslijediti Williama Montgomeryja. Rossinov izbor za novoga američkoga veleposlanika u Hrvatskoj potvrdio je lani sredinom prosinca i američki Senat. Da je Rossin čovjek koji poznaje balkansku problematiku, potvrđuje činjenica da je upravo on bio voditeljem Misije SAD-a u Prištini neposredno nakon NATO-ovih zračnih udara na SRJ u proljeće 1999. Na čelu prištinskoga ureda, Rossin je ostao do veljače 2000. Osim što je u tom razdoblju bio zadužen za osnivanje i funkcioniranje američkoga diplomatskog predstavništva na Kosovu, bio je odgovoran za rukovođenje praktički svim američkim političkim inicijativama namijenjenima sređivanju stanja na Kosovu.
Novi američki ambasador u Hrvatskoj svojedobno je na Kosovu nadzirao rad agencija američke vlade, poput Agencije za međunarodni razvoj (USAID) i Odjela za obranu. Njegova posebna zadaća bila je pratiti primjenu planova razminiranja, humanitarne pomoći, motrenja razine zaštite ljudskih i manjinskih prava te provedbu međunarodnog prava, koje je američko ministarstvo vanjskih poslova namijenilo toj pokrajini. Na čelu američke misije u Prištini, Lawrence Rossin tijesno je surađivao s prijelaznom upravom UN-a na Kosovu, tzv. UNMIK-om te NATO-ovim snagama u sklopu KFOR-a i, dakako, s političkim vođama kosovskih Albanaca i Srba.
State Department i predsjenik Bill Clinton očito ostaju vjerni koncepciji »ne mijenjati konja koji pobjeđuje«. Budući da se Rossin potvrdio kao svojevrsni »kosovski specijalac«, u 2001. premješten je samo nešto zapadnije u regiji - u Zagreb. Zbog sličnih razloga i političkih zasluga, odnosno smjene vlasti najprije u Bugarskoj pa u Hrvatskoj, Montgomery je zadužen za »beogradska pitanja«. To što Rossin i de facto postaje američkim veleposlanikom u Zagrebu u 2001., praktički na početku mandata Georgea Busha mlađeg potvrđuje da nova američka administracija ne kani krenuti s velikim rezovima u politici prema jugoistočnoj Europi.
 Prije nekoliko mjeseci znalo se da će Rossin naslijediti Montgomeryja u Veleposlanstvu u Zagrebu, na Zrinjevcu. Međutim, uređivanje Montgomeryjeva statusa u Odjelu za SRJ pri američkom veleposlanstvu u Budimpešti te produljeni predsjednički izbori u SAD-u odgodili su Rossinov dolazak u Zagreb.
Prije Kosova, svoje poznavanje balkanske građe tesao je u Washingtonu i to kao direktor Ureda za pitanja južne i srednje Europe u State Departmentu. Zadužen za kreiranje političke platforme prema šest zemalja regije istočnoga Jadrana, Rossin je sudjelovao u diplomatskom pripremanju terena za sređivanje kosovske krize. Upravo je on vodio američko izaslanstvo na sada već gotovo zaboravljenim pregovorima Srba i kosovskih Albanaca u Rambouilletu 1999., a zatim i u Parizu. Zbog dobrih kontakata u toj jugoslavenskoj pokrajini, bio je i spona američke vlade s političkim i vojnim vođama na Kosovu.
Prije nego je postao stručnjakom za nestabilno područje Balkana, Lawrence Rossin odradio je trogodišnji diplomatski mandat u Španjolskoj. U razdoblju od 1993. do 1994. radio je u Vijeću za nacionalnu sigurnost (NSC). Na položaju direktora za međuameričke odnose, Rossin je u Vijeću za nacionalnu sigurnost bio zadužen za kreiranje i nadziranje primjene američke politike prema Haitiju. Svojedobno je sudjelovao u američkom pregovaračkom izaslanstvu koje je tamo uspješno okončalo vojni režim, omogućivši američkim vojnicima miran nastup na tlo Haitija. Prije toga, obnašao je niz važnih dužnosti u State Departmentu, koje su uglavnom bile povezane s odnosima Sjeverne i Južne Amerike. U drugoj polovici osamdesetih, Rossin je pri američkoj ambasadi u Haagu radio kao politički savjetnik. U njegovoj je biografiji osobito zanimljivo da je 1983. sudjelovao u vojnoj intervenciji na Grenadu, u sklopu američkih snaga za posebne operacije. Na temelju svojih zasluga u tim operacijama, Rossin je tamo pomogao okončati utjecaj sovjetskih i libijskih vojnih snaga te uspostaviti američko diplomatsko predstavništvo.
Oženjen s Deborah McGowan i otac dvoje djece, Alexa i Claire, Rossin je 1975. diplomirao ekonomiju na visokoj školi u Claremontu u Kaliforniji. U Rimu je akademske godine 1988./89. pohađao NATO-ov koledž za obrambena pitanja, a 1994. srodan program na prestižnom Institutu za tehnologiju u Massachussetsu. Od američkoga ministarstva vanjskih poslova, odnosno vlade, dobio je niz priznanja i odlikovanja. Uz nizozemski i španjolski, Rossin dobro govori hrvatski, odnosno srpski koji je naučio za boravka na Kosovu.
VINKA DREZGA
</div>
<div type="article" n="64">
Tus na čelu hrvatske misije pri NATO-u? 
ZAGREB, 18. siječnja
 - Umirovljeni general zbora Anton Tus uskoro bi mogao biti imenovan šefom Misije Republike Hrvatske pri sjedištu NATO-a u Bruxellesu čije se otvaranje očekuje uskoro, saznaje Vjesnik iz više neslužbenih izvora. Upitan u četvrtak za komentar takvog razvoja događaja, general Tus Vjesniku nije potvrdio, ali ni opovrgnuo informacije o odlasku u diplomatsku službu. 
Budućeg šefa hrvatske misije pri NATO-u trebao bi, na prijedlog Ministarstva vanjskih poslova, imenovati predsjednik Republike Stjepan Mesić. To bi ujedno značilo da je zemlja domaćin, u ovom slučaju Belgija, već dala suglasnost za dolazak budućeg šefa hrvatske misije.
 Glasnogovornica predsjednika Mesića Vjera Šuman u četvrtak nije mogla kazati hoće li general Tus biti imenovan prvim hrvatskim veleposlanikom pri NATO-u. »Procedura je uobičajena«, izjavila je glasnogovornica Šuman za Vjesnik, objasnivši da »MVP predlaže, a predsjednik Republike potvrđuje imenovanje«. Ako bi Tus bio imenovan šefom hrvatske misije pri NATO-u, on se ne bi aktivirao jer, prema pravilima NATO-a, voditelj misije mora biti civilna osoba.
General zbora u mirovini Anton Tus rođen je 1931. u Bribiru kod Crikvenice. Završio je Zrakoplovnu vojnu akademiju nekadašnje JNA i Ratnu školu, a upravljao je svim tipovima ratnih zrakoplova u sastavu nekadašnje JNA. Ujedno bio je jedini pilot tadašnjeg zrakoplovstva koji je pilotirao američkim nadzvučnim zrakoplovima. Hrvatskoj vojsci pristupio je u rujnu 1991., napustivši mjesto zapovjednika JRZ i PZO.
 Službena potvrda mogućeg Tusova odlaska u Bruxelles u četvrtak se nije mogla dobiti ni u Ministarstvu vanjskih poslova ni u Ministarstvu obrane. No da je Misija Republike Hrvatske pri NATO-u u postupku formiranja, Vjesniku je potvrdio glasnogovornik Ministarstva obrane, brigadir Dušan Viro. Istaknuo je da će misija pri Sjevernoatlantskom savezu biti u statusu veleposlanstva, a na čelu će joj biti civilna osoba. »Ministarstvo obrane nadležno je za popunu vojnog dijela misije«, kazao je Viro ne precizirajući koji će časnici raditi u misiji. Kako se neslužbeno doznaje, vojni dio misije pri NATO-u bit će sastavljen od četvorice časnika. Uz po jednoga visoko stručnog časnika iz mornarice i zrakoplovstva, u misiji bi trebao raditi i časnik specijalist za međunarodne vojne odnose i suradnju s NATO-om koji je navodno već u Bruxellesu. Voditelja vojnog dijela misije imenovat će ministar Jozo Radoš.
Milan Jelovac
</div>
<div type="article" n="65">
Šeks o aferi »Grupo«: Ishitrena kvalifikacija o zločinačkoj organizaciji 
ZAGREB, 18. siječnja
 - Komentirajući zahtjev za pokretanjem istrage o aferi »Grupo«, predsjednik Kluba saborskih zastupnika HDZ-a Vladimir Šeks kazao je kako se već u startu očito radilo o ishitrenoj procjeni kad se govorilo da je riječ o zločinačkoj organizaciji, odnosno o udruživanju radi izvršenja kaznenih djela. »Sad je Državno odvjetništvo povuklo tu pravnu kvalifikaciju, što znači da je ona prva bila ishitrena, brzopleta i neutemeljena«, upozorio je Šeks. »Dokaz tome je da se sad ide na individualnu odgovornost pojedinih sudionika. Zato se postavlja pitanje na temelju kojih je to elemenata, dokaza i indicija prvotno rečeno da je riječ o udruživanju više osoba radi izvršenja kaznenih djela.« Drži da sve to upućuje na zaključak kako se radilo o političkom utjecaju nekih krugova, a ne o stvarnom zakonskom temelju. Također smatra da je nedopustivo da se ignoriraju zakoni o sudovima, državnom odvjetništvu i kaznenom postupku u kojima je jasno određena stvarna nadležnost i djelokrug sudova i državnih odvjetništava pa se ne može stvarna nadležnost davati nekome drugome jer to ovisi o visini kazne i vrsti kaznenoga djela, zaključio je Šeks. 
 »Politički komentar nerazdvojiv je od pravnog ako želimo da politika bude sredstvo prava, a ne njegova ignorancija«, istaknula je predsjednica saborskog Odbora za zakonodavstvo Ingrid Antičević-Marinović odgovarajući na pitanje kako komentira nastavak »afere Grupo«. U tom smislu, kazala je, kad je neki postupak dospio do suda, nitko, pa ni sudionici postupka, nemaju što komentirati, zbog poštovanja sudske neovisnosti i u ime zabrane poduzimanja bilo kakvog pritiska na sud. »Uostalom, u našem kaznenom zakonodavstvu predviđeno je kazneno djelo za komentiranje postupaka koji su sub judice (pod sucem), ali malo se tko toga pridržava. Međutim, to je vrsta koja se provodi ex offo (službeno) pa bi u svim slučajevima nepoštivanja te zakonske odredbe nadležni državni odvjetnik trebao reagirati«, smatra predsjednica Odbora za zakonodavstvo.
Goranka Jureško i Silvana Oruč Ivoš
</div>
<div type="article" n="66">
DC prikupio 61.000 potpisa za rodiljske naknade 
ZAGREB, 18. siječnja
 - »Demokratski centar prikupio je u samo dva dana više od 61 tisuću potpisa na peticiju kojom se traži vraćanje rodiljnih naknada na razinu iz prošle godine. Da potpise nismo prikupljali u dva najhladnija dana ove zime, bilo bi ih i više«, naglasila je na konferenciji za novinare u četvrtak zamjenica predsjednika te stranke Vesna Škare-Ožbolt. Rekla je da su već u ponedjeljak predstavnici DC-a zatražili da ih primi premijer Račan kako bi mu predali peticiju s potpisima i prijedlog kako da se namakne nedostajućih 180 milijuna kuna za rodiljske naknade. 
 Potpisi su, kazala je, stizali iz samostana pa i iz župnih ureda, a peticiju su potpisali i lokalni dužnosnici na županijskim i općinskim razinama iz drugih stranaka, primjerice HSS-a, HSLS-a, SDP-a i drugih. Peticiju je tako potpisao i saborski zastupnik Vilim Herman. 
Ekonomska savjetnica DC-a Nada Mamić izložila je stranački prijedlog po kojem je moguće i u postojećem proračunu preraspodjelom osigurati potreban novac. Primjerice, 27 milijuna kuna osiguralo bi se smanjenjem osnovica plaća svih državnih dužnosnika, a po 10 milijuna kuna dobilo bi se smanjenjem izdataka za intelektualne usluge te jamstvenih pričuva. Za 61 milijun kuna trebalo bi smanjiti izdatke za potpore poduzećima i to onima koja inače dobro posluju, a smanjenjem tekućih zaliha proračuna dobilo bi se još 40 milijuna. Dva milijuna kuna osiguralo bi se smanjenjem izdataka za reprezentaciju, a 30 milijuna kuna od sredstava za kapitalne prijenose izvanproračunskih korisnika. 
Mamić je istaknula da u ovom trenutku nije potreban rebalans proračuna već se to može učiniti tijekom godine, a Vlada bi ili svojom uredbom ili izmjenom Zakona o izvršenju državnog proračuna trebala omogućiti da rodiljske naknade ostanu onakve kakve su bile lani. 
GORANKA JUREŠKO
</div>
<div type="article" n="67">
Odbor za financije i državni proračun podržao smanjivanja naknada za bolovanje
Treći program radija se ne ukida / Plaće sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika ostaju kao lani/ Odbijene IDS-ove izmjene Zakona o stanovima na kojima postoji stanarsko pravo te HDZ-ova Zakona o zapošljavanju / Ivo Lončar najavio svoj prijedlog o osnivanju Povjerenstva za istragu o pšeničnoj aferi, te da nas vrlo skoro očekuje i kukuruzna afera 
ZAGREB, 18. siječnja
 – Kada je nakon četiri sata sjednice, Zakon o HRT-u konačno došao na dnevni red Odbora za zakonodavstvo, kvoruma više nije bilo, pa je glasovanje odgođeno za iduću srijedu. U ime predlagatelja, pomoćnik ministra prometa i veza Ante Dodig ponovio je u javnosti već poznate osnovne izmjene tog zakona - HRT postaje javna ustanova, emitiranje na po dva televizijska i radijska kanala te izdvajanje odašiljača i veza iz sastava HRT-a. Opovrgnuto je ukidanje Trećeg program Radija, a odluku o tome koji će progam biti ukinut trebalo bi donijeti Vijeće HRT-a.
Josip Leko (SDP), inače i predsjednik Nadzornog odbora HRT-a podržao je većinu zakonskih odredbi, no smatra da se treba precizirati koje će civilne udruge i institucije moći predložiti članove za Vijeće HRT-a. Leko je pozdravio izdvajanje odašiljača i veza, naglašavajući da se država opredijelila za konkurenciju. Ipak, naglasio je, treba razmisliti o tome hoće li HRT, barem u određenom prijelaznom vremenu, imati beneficije na korištenje usluga tog poduzeća. 
»Na HRT-u se treba nešto hitno mijenjati, ali nisam sigurna da će se to postići ovim zakonom«, kazala je Jadranka Kosor (HDZ) istodobno i članica Vijeća HRT-a. Pozivajući se na izvješće monitoringa HRT-a za prosinac prošle godine, Kosor je kazala kako više od 90 posto vremena u dnevnim informativnim emisijama HTV-a zauzimaju predsjednik, vladajuća koalicija i njeni dužnosnici. Najjača oporbena stranka HDZ, kazala je Kosor, ima tek 5,3 posto vremena, a sve ostale parlamentarne oporbene stranke 3,5 posto glasova. Kosor je upozorila da se Vlada oglušila na zaključke Zastupničkog doma koji je Vladu obvezao da zakon izradi na temelju dva ravnopravna prijedloga - onog Vladinog i prijedloga Vijeća HRT-a, a nije poštovala ni odluku Vijeća HRT-a da u radnoj skupini za izradu zakona bude i jedan član Vijeća. 
 l Prijedlog izmjena Zakona o zdravstvenom osiguranju kojim se smanjuju naknade za bolovanje duže od 40 dana s 80 na 70 posto osnovice plaće dobio je potporu Odbora za financije i državni proračun. 
Prijedlogu se suprostavio Ivan Šuker (HDZ) koji smatra da tim potezom Vlada potvrđuje kako državni proračun nije nimalo socijalan. On ističe da će smanjenja naknada za bolovanje pogoditi ljude koji su zbog svoje bolesti ionako u teškom položaju. Podržao ga je nezavisni zastupnik Šandor Santo koji je također naglasio kako će dugoročno takve zakonske izmjene proizvesti još više invalida i u konačnici i državu koštati više od naknada. 
 l Članovi Odbora za rad, socijalnu politiku i zdravstvo nisu prihvatili IDS-ov prijedlog izmjena Zakona o prodaji stanova nad kojima postoji stanarsko pravo. Riječ je o bivšim vojnim stanovima za koje se višak iznad 17 četvornih metara po osobi plaćao po tržišnoj cijeni što nije bio slučaj s ostalim društvenim stanovima. Vlada je prijedlog odbila jer se završava Vladina odluka o tom pitanju.. Odbor je stoga odbio prijedlog IDS-a ali je obvezao Vladu da u roku mjesec dana donese odluku. 
Odbor nije prihvatio ni HDZ-ov prijedlog izmjena i dopuna Zakona o zapošljavanju koji među ostalim predviđa da se za aktivnu politiku zapošljavanja izdvaja dva posto državnog proračuna. Predijedlog je odbijen jer Ministarstvo rada i socijalne skrbi upravo radi na prijedlogu zakona o zapošljavanju te zakona o osposobljavanju i zapošljavanju invalida. 
 l Odbor za pravosuđe prihvatio je Prijedlog izmjena Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika, po kojem će plaće sudaca i pravosudnih dužnosnika ostati iste kao lani, odnosno neće se smanjiti za deset posto kao drugim državnim dužnosnicima. Međutim, i dalje se ne bi primjenjivala odredba kojom bi se u te plaće uračunavale i godine staža. Odbor je zaključio da se zaduži Vlada da u roku šest mjeseci pripremi cjelovito zakonsko rješenje, po kojem sudačke plaće neće ovisiti o visini plaća drugih državnih dužnosnika i na koje bi se obavezno primjenjivala i odredba o visini staža. 
 l Odbor za poljoprivredu i šumarstvo je nakon burne rasprave uputio na prvo čitanje Prijedlog zakona o poljoprivredi. Odbor je zaključio kako je prije konačne rasprave o tom zakonu potrebno u Saboru raspravljati o strategiji poljoprivrede. No, kako bi strategija poljoprivrede trebala biti dio ukupne Strategije razvoja »Hrvatska u 21 stoljeću« ta bi rasprava mogla odgoditi do proljeća. Predsjednik Odbora Drago Krpina uvodno je kazao da donošenje takvog zakona neće donijeti nikakve bitne promjene u hrvatskom agraru. 
U raspravi u kojoj su sudjelovali i predstavnici seljačkih udruga te Hrvatske gospodarske komore, glavnu riječ je vodio Ivo Lončar koji je kazao kako Vlada u posljednjih godinu dana »nije učinila ništa dobro za hrvatsku poljoprivredu«, a odluku o sanaciju osam kombinata sa ukupno 1,4 milijardi kuna ocijenio je »katastrofalnom«, budući da će takve sanacije kao i mnogo puta do sada najviše plaćaju upravo seljaci. Lončar je najavio svoj prijedlog o osnivanju Povjerenstva za istragu o pšeničnoj aferi, a kazao je i to »kako nas vrlo skoro očekuje i kukuruzna afera.
GORANKA JUREŠKO, IVANA MATIĆ, SILVANA ORUČ IVOŠ i HINA
</div>
</div>

</body>
</text>
</TEI.2>

with extensions by D. Ćavar